Sabrana djela Antuna Radića XIV. O hrvatskom književnom životu [PDF]

Zitiervorschau

DR .A,NTUN RADIC:

S A B R A N A D I B L A D R AA N T U N A R A D I C A .

S,A,BRANA DIELA XIV,

O HRVATSKOM KNIIZEVNOM ZIvoTU KnjiZevni Zivot. U ,Matici Hrvatskoju. Maretieevastilistika.

SELIACKA SLOGA D RV L ^ A , D K O M A E E K I R U I ) O L F H E R C E G ZAGREB r 938.

5

Mjesto predgovora.

'TIPOGRAFIJAq

D. D., Z.A cREB

Knjiga je danas narodu, selfaku zaSonetka, dudo. Sav je seljadki narod do nedavna dri,ao, da kniige stvaraiu neka vi5a bi6a, ili barem njekakvi 6udni, tudi ljudi (nkalendare - n, pr, - prave Kraniciu), Budu6i da je seljaku sadrZaj u ono malo knjiga, Sto su mu dolazile pod ruku, bio nerazumljiv, a ne znal otkuda sama materija knjige, a kamo li sadrZaj, - na,slu6ivao ie, da mora u knjizi biti njeSto mudro, darobniadko, pade sveto. nije doOvo miSljenie o 1rnjizi - koliko i jest narav stojno razumna narodal a podrZavati narod u ovom miSljeniu, znati podri,avati pa u tmini i u ropstvu du5evnom, Pogled se ovaj na knjigu malo promijenio, otkada su u narod podele dolaziti novine s razumljivim dnevnim sadrZaiem, kad5to s kojim dopisom od seljadke ruke, No pogleda 6e ovakoga nestati, kad u selo dode knjiga, Sto ju je napisalo svima poznato deljade; oni,rn dasom gubi knjiga svoju dudovitost' svetost, nepogire5ivost;seljak se onim dasom oslobodi tamne iedne i ropske misli. Seliak 6e spoznati, da knjige moSu pisati svakojaki ljudi, da icnjiga moZe biti dobra i lo5a: seliak 6e se osloboditi ropstva knjiZevnomu kulturtre{erstvu. Ovakovu knjigu, Sto ju fe seljak napisao, moZe svatko u selu prosudivati, kritizovati, Koliko se tu na narodnoj, svoioi osnovi narod umno razvija i osvie56uje,to niie tako lako pomisliti, kako se je lako uvjeriti na svoje odi i u,Si,kako sam se ja uvjerio, Kako se i ne bi osvje56ivao?Tu ie eto pred niima kao objekat prosudivanja ono, Sto je do sada u svim niima nesvjesno livielo, Narodu jednoga kraja dode u ruke knjiga o Zivotu narodnom u drugom kraju. Da vam je sada vidjeti poredivanie i prosudivanje! Jezik, obidaii - sve drugo, - a opet nailet.Za sviiest narodnoga jedinstva ia ne znam zfodniie stvari. A ta sviiest niie

r' I

6 naflnuta, ve| Zivaz svak ie osieda i veseli ioi se kao kakvomu obretu. Ni Zivot, ni znanie narodno niie u svim krdjevima jednako: ima i dijelova naroda - siroma5nih duhorn, a dru€i su bogati duhom. Neka jedni ude od drugih. A ne 6e uditi tudin5llne, ve| 6e se upoznavati s plodovima jednoga narodnoga duha. Ovako 6emo do6i do prave narodne kulture i knjiZevnosti. (sobrano

iljela

dra

Antuna

Radita, I.

Nsrod i narodoznanstuo.

Strana

97.*98. )

KnjiZeYni i,ivot.

KnjiZevniEkodruZtvo. U du5i svako$a naroda Zivu niegovi ideali. Ti ideali trebaiu nosioca, propagatora, Tai nosilac je u modernih kulturnih naroda - inteligenciia. Njezina ie prirodna zadada, da klice narodnih ideala uzfaia, da procvatu i dozore, Kad bismo se sada upitali:'Sto su ideali hrvatske inteligencije, bili bismo u maloi neprilici. Da ta inteligenciia ima svoie ideale, o tome nema sumnie, To se vidi u svakoj prilici, gdie ie mjesto, da niezini ideali izbiju na povr5inu u sviet: to se vidi u knjiZevnosti, u razgovorima, u saboru. No po na5em sudu premalo to{a izbiia na povr5inu. Mi ne moZemo nikako vierovati, da ie ono, Sto duiemo u saboru, Sto ditamo u liepoi i udenoi knjizi - da ie to sve, Medju na5om inteligencijom nema udruilenja, nema duha zaiedniStvai medjusobnapoticanja. Svatko nekako Siri i kutri za sebe. 'Prosudimo sada, moZe li biti govora o pravim idealima umjetnidkim, prosvjetnim ili politidkim u inteligenciie, edje iedan za drugoga {otovo i ne zna? Ne moZe, Idealni su liudi aktivni, oni traZe, da svoie ideale iznesu u sviet. U na5oj inteligenciji opai,a se nesnosna osamlienost, posebice pak mediu prvacima inteligencijez knjiilevnicima, O dru$im zama5niiim posliedicama te osamljenosti ne 6emo da Sovorimo, neglo spominjemo samo dviie poiave, Gdje se ie i kada razpravilo pitanle; ie li zgodno da se izvan sredi5ta Hrvatshe osniva kniiZevna revue i bez znania, ako ne prvih, a ono svakako poznatih i priznatih kniiZevnika? A s kim su se posavietovali oni, hoii sada kane izdavati opet revue (dujemo pade: dvie) u - Bedu? trli se zbilja narodila knjiZevnidka Seneracija, za koiu i ne znamo? MoZe li tako na6a kniiSa napried, da ne Sovorimo o drufom? Zar nije posve naravno, da sve te revue, kako jedna za

r10

11

dru$om bez ilije{a znania ni6u, tako i bez iEijega znania iznllu? Je li onaj jedini moi,da traf, Sto iza njih ostaie, na dast hrvatskoj knjiZevnosti? Sve je to uzrok i tomu, da do danas nemamo solidne revue, Cesi niesu mno6love6i narod od nas, pa su ljetos osnovali tre6u revue. Ali ie posve naravno, da dva prijatelja i iedan knjii,evnik ne mo6!u osnovati solidne re:v:ue,A da je potrebna, o tom nema sumnje, Samo ie uz ovake knjilevne i knjilevnilke prilike mo6iude, da se u jednom listu mladjih ljudi onako pisalo o starijim knjiLevnicima i o Hrvatskoj," Zalimo, Sto mladji lutaju, Sto "Matici se skupljaju kao pili6i bez kvodke, pa nije dudo, da pomiSljaju, kako su pametniji od kvodke: niti tko za njih pita, niti oni znadu koga bi pitali, niti imadu smjelosti, niti nadina, niSta, A odtuda se radiaju neprilike, s kojih 6e u nas trpieti pokolienfa, Ni5ta nije pogubnije po narod, nego kad se dva pokoljenia omrazei nikada ih pomiriti, pa da se u andjela pretvore, Da nema niSta drugo, ovo bi moralo barem gdjekoje Panati, Zar se zbilja smije pustiti, da se knjiZevnidki mladji nara5tai tudii i dieli od starijih? A zar se s druge strane smiie braniti mladiima, da se midu s to6la,Sto se stariji ne 6e? JoS samo iedno pitaniet Zar zbilia niie mogu6e, da se osnuie hrvatsko knjiZevnidko drui,tvo? Pisalo se u nas o tom, nje5to se pade i udinilo, no kako se u nas malo zna, Sto se radi, tako nam je i o tom, nje5to malo poznato, pa ne znamo, fdie je za' pelo. NaSe je duboko uvjerenje, da bi knjiZevnidko druZtvo u iavnom na5em i,ivolu izpunilo znalnu prazninu, DruZtvo se ne bi imalo o{raniditi stro$o na knjiZevnike, ve6 bi se imalo protegnuti na Sto ve6i dio inteligencije u ob6e. A da ie na5oi inteligencifi potrebno poslije toliko fodina opet sredi5te, o tom valjda ne sumnia nitko, Ne varajmo se: narodi ipak pravo Zive po svoiim idealima' Ideale nosi inteligencija, poflavito lcnjiZevnidka,No ho6e li inteligenciia, da joj idealno nastojanie bude uspie5no,ne smiie biti samoZiva:samoZivci i ne poznaju ideala, jer samo ideali ujedinjuju liude. Zar se hrvatska inteligencija boji osnovati svoie srediSte, Sdje bi se du5evno zbliiila, upoznala i uiedinila? Zar ie zbilja i njof i narodu tako dobro, da se nema dem posavietovati, obodriti? Ni pod Zivu Slavu u to vierovati ne moZemo. (,Obzor", God. 7897.Br. 260.)

Opro5tajs gosp.Gjalskim. Na mladjima sviet - dalie ide, a na starima stoji. Juder smo se o tom uvjerili, Mladii knjiZevnici, i u samom knjiZevnidkom svietu posve, ili gotovo nepoznate velidine, - priredili su juder g, Gialskomu oprostnu veder, - onakovu, kakova je danas mo$u6a,no puna poStovanja i srdadnosti. Kad se nitko ne mide, maknu5e se mladi, Pozvali su sve od korifeja, pa do onih, koji su napisali - dvije pjesmice. Mladih je do5lo prilidno, od korifejar gosp,vitez Trnski i g. dr. Fr. pl, Markovi6, od starije i srednje feneracije, pa ljudi s niekim imenom - rari nantes. Poslije duge, dosadne Sutnie digne se dr. DeZman - dosta kuraZno, Rede,da dekamo na5egaGjalskoga,koji io5 nije do5ao, no da 6e do6i posljednjim vlakom iz BeEa.eekasmo, a dekajudi upotrebismo koristno dragocjenovrieme: pode dogovor o osnutku knjiZevnidkoSadruitva. Svim nam ie odlanulo, kad je Delman onako liepo svr5io, €. dr. pl. Marhovii fo5 ljepSe nastavio, pozdraviv5i osnutak knfiZevnidkoga druZtva onako, kako to moZe samo radoljubni, idealni stariii piesnik u krugu mladenaca, koji se klaniaju prvaku. A g. ie vitez Trnski u osamdesetojgodini - du5om i srsem uz mladence. Posliie izjave prvaka mladeZ se razvedrila, grudi se napunile nadom, U to nam eto i Gjalshoga! Gromki, srdadnit Ziviol dodeka postradaloga, no vedroga i bodroga - ne znamt jesam li fa kada tako vidio - knjiievnika-rodoljuba, Ozivismo na novo, podesmo odkrivati srca, Mladi piesnik, g, Nikoli6, pozdravi prvi na5eggaprvaka na odlazku, Pozdravio Sa ie brojnim, pjesnidkim riedima i punim mladim glasom,ne smi5ljajudimnoglo,- i.r je Sovorio od srca, Steta je upravo, Sto ne imadiasmo brzopisca, da potpuno pobilieZi duhovitu oprostnicu besjedu S. dra pl, Markoviia, koiu je nadovezao na pozdrav, Sto Sa je njemu namienio prof, Sari6, Krasno je g, dr, Markovi6 popratio na5ega pisca: Po6i 6ete - ys(s - pod stare svoje hrovove, a po6i 6ete rado, jer 6ete biti na rodjenoj grudi odakle 6ete utjeinijim okom izEekivati osvit domovine. A kad dodekamo - nastavi duhoviti pjesnik - osvit domovine, s kojom 6e rado56u u srcu i po5tovanjem

t2 ovi mladenci, koji Vam evo priredi5e ovu veder, s kolikim 6e Vas po5tovaniem susretati i pozdravljati, pokazuju6i mladiima na Vas: ovo ie na5 illustrissimus Gjalskil Ne trebam ni spominiati, s kolikim je odu5evlienjem bila primliena ova oprostnica, koju je pjesnik odito ganut, milim, iz srca glasom izrekaot svi smo kao gledali osvit i u osvitu opet mediu nama na5eSaillustrissimusa,,.. G. dr. Radi6 pozdravio ie GjalskoSa kao rodoljuba, iztaknuv5i, da ie u Hrvatskoj danas isto knjiZevnik, Sto i rodoljub i - stradalnik: nema knjiZevnika bez rodoljublja, a rodoljublia u Hrvatskoj bez stradanja, G, se Gjalski na ove srdadne pozdrave, osobito na onai liepi Markovi6ev, Sanut s nekim posebnim kao tradkom nade - bilo na osvit, bilo na prisutnu mladei,, ili na obofe - zahvaljivao. Rado - rede - ide pod stare svoje krovove, na rodjenu grudu, na koiu ie i u tudiini svaSda putuiudi mislio: rado ide medju dobri svoj hrvatski zagorski narod, prema kojemu Sa ie ljubav dovela - do ovoga rastanka: da nije liubio svoSa naroda, ne bi bio stradao, No on to{a - zavr5i - ne Z,alli ne 6e poZaliti, pa bilo mu gore, nego 5to mu je bilo i ne{o Sto mu ie danas, Svi, osobito mladeZ, futali smo svaku ried prvoga na5ega pripoviedada, koii ne umije samo lijepo pisati, ved i vrlo liepo Sovoriti, da ti ide k srcu, kako ti k srcu idu niegove pripoviedhe, Veder ie odmicala, a knjilevnici su dalie u slobodnom razgiovoru rczla$ali mnienja o kniiZevnom druZtvu dotidudi se svih giotovo znatnijih pitania naSe kniiZevnosti. Odredjen ie i odbor, koji 6e se skoro sastati, da izradi pravila, pa da sazove novi sastanak, kojemu 6e se odazvati za cielo ve6i broj kniiZevniha. Mladi su dosta radili, nu jedva su oni krivi, da je stvar ostala tiha, tako da smo vidjeli, od ne5to sterijih knjii,evnika samo fg. dra Andri6a, dra Surmina,-prof. Inhofa, dra DeZelila, prof, Gudela, dra'Ortnera, - i vi$e niko{a osim mladih, A g. Gialskomu klidemo: S Bogom i - do vidjeniat ("Obzor., God. 1898.Br. 129.)

,,ZIVoT" T.J

SMRT HRVATSKOGA PREPORODA

U ZAGREBU TISAK C. ALBRECHTA (JOS. WITTASEK)

r899.

15

I,

PovjestuKluba hrvatskih knjiZevnikau. Nje5to vi5e od godinu dana desto javljaju zaSrebalki dnevnici viesti iz ukluba hrvatskih knjiievnikau: da 6e biti sastanak, da je bio sastanak, da 6e se drZati predavanje, da se je drlalo predavanje,da ie to proSlo krasno i gladko, kako to ni u jednom na5em drultvu nije moguie medju knjii,evnicima. Sve ,klub - a sve bez knjiZevnik|, jer knjiZevnikd", pa knjiZevnikAIzvjeitaju< obielodani cia pod uvjetom' je na to samo u.pu6eni u cielu stvar. No g. Vizner pristar'o odgovor taj kako g. Ali Bosanca' dra. se tiska i njegov odgovor na studiju odluEiti nosi ve6 prilidno i biljeg osobnostr, nije se uprava >M. H.< mogla g' dra' Viznera' na to. da ga ovdje obielodami, pa je ta!iM. H.M. If.< Uprava

67 istiniti glasovi suzbiju, a g, podpredsjednik ie ve6 kazao, kako je ku5ao svojim osobnim svezama kod na5ih dnevnika izposlovati, da se oprovrgnu bar najoditije laii, za koje ja kaZem, da ih je o "Maticio u novinstvu bilo, te se mofu uviek pobiti ne kojekakovim izumljenim razlozima, ne{o iz Matidinih spisa. No prof. Klai6u nije to poSlo za rukom. I ja sarn ku5ao, da upotrebim svoje sveze, pak mi se desilo to, da su mi novine prihvatile, Sto sam napisao, ali su mi sastavak iznakazlle upitnicima i kojedim drugim, te je takovo pisanje bilo vise proti ,Matici", nego li za niu, (Glas: Koje su to novine, ako se smije znati?l To je pitanje delihatno, , . (Drugi glas; To ne spada na stvar!) Vide6i se odbor u ovakovoj situacijd,vide6i, koliko ie potro6io za ,,Yienac, - 40,000 -, vide6i da se ne radi, kako bi se moralo, i vide6i, da bi, kad bi jo5 nadoSlai materijalrraruina - a za nas ie svakako ruina, ako razpaEamosamo tisuiu knjiga manje - da bi zlo bilo, - odludismo napisati broSuru, kad nismo rnogli pisati u novine, pa je poslati na5im povjerenicima i utemeljiteljima. Medjutim se odbor predomislio. Kad sam naime pristupio k toj stvari, vidio sam, da ne bi dobro bilo, kad bi se sve potanko iznielo na javu, Sto smo proi,ivjeli,. Ovo, Sto ste danas vidjeli, Sto su ovi crvdjeradili, to je malo, Sto su radili u odborskim sjednicama,to se ne da izre6i, Dali bi se napisati ditavi folijanti najgnjusnijih stvari, o kojima je odbo,r imao razpravljati. To bi na6e ljude ozlovoljilo i nepovoljno djelovalo na razpadavanje knjiga, A ako dodje, kako rekoh, materijalna ruina, o,ndaje nMatica" propala, Za to,sarn se ja napokon odludio i s predsjednikom se sporazumio, da bi bilo najsretniie, da se ne5to napi5e i razloi,i u "Izvje5tajuu, i to da se sve svede na pravu mjeru, da sve to nije bo{ zna 6to, da to nije svadja, koja bi bila osnovana na bog zna kakovim razllkama mi5ljenja, Predsjednik je to odobrio. Na taj oPrilog. vidu njeki veledi, da ie uprava uvriedila . knjiZevnike, i to ovim pasusom (dita): oNapokon treba dri,ati na umu i to, da se danomice mnoli broj hrvatske inteligencije, koia traii eksi,stenciju na knriiZevrnompoliu. . Uprava nM. H.,. rado priznaje, da razvoj hrvatske knjige ne ide jednakim korakom s mnoZenjem knjiZevnih radnika, te d,a knjiievni radnici moraju l.rai,ili zarade kod novinA, a novine ne mogu zaposliti svih njihovih spo,sobnosti,Odatle se i radja ne samo zlovolja

@

68 u kniiZevnikA, nego i to, da dnevne novine neriedko razpravliaju pitanja, koja u niih ne spadaju, Tako se samo moZe protumaditi dudna pojava, da je gotovo ditavo novinstvo uzelo sebi ,>JV1aticuo kao za niSan, te ne prolazi dan, a da se tko o niu ne zadjene. Odatle uporni zahtieu, da uM. H,u ima izdavati povremeni dasopis,< Akb ie tko time uvriedien, primam drage volje na sebe kao sastavljad odgovornost, Ali drZim, da tu nema nikakve uvrede, (Glasovi: Nema,) Druga je stvar, radi koje se ovomu >Prilo$u< prigovara, ovo (dita): uNa5e je duboko uvjerenie, da jaza izmedju svih onih hrvatskih knjiZevnika, koji su resoluciiu podpisali i ,Matidina< odbora u ob6e nema, a ioS smo dublje uvjereni o tom, da zlovolji njekolicine hrvatskih knjiZevnika nisu poSlaviti razlo{ nikakvi specijalno kniiZevnidhi i umietnostni nazori, a naimanie nazori dana5njega predsiednika ',M. H,.. Ovdje ie, kaia gospoda, uztvrdjeno, da oni ida za nekakovim dobitkom, Neka izvole tumaditi, kako ih je volja, ali to tu nije kazano. Ovdje je kazano samo to, da teorija kakova knjiZevnidka ili umjetnidka nije razloS tomu razdoru, ier ie toga razdora bilo davno prije, ne$o je S. pred,siednik Arnold i usta otvorio. Aho slavna skupStina odobri, Sto je uprava ovo sastavila i izdala. ja 6u biti zadovoljan. Upravi je bila nakana, da uMaticio pribavi prijatelj6". a ne, da odbija iikcsa, A ako ie tlco osie6a osobno uvriedienim, neka se obrati na onofa, koii ie tg sastavio, a to sam ja, i ia odgovaram za sve, Medjutim se prigovara i razpravi dra, Bosanca, pa 6e on znati sl, skupStini naibolje razloLiti, koliko su opravdani ti prigovori, - (Glasovi: ,,Ziri,o i odobravanj e,) "

>Matica Hrvatskau. I, Novinstvo i kniiievnici prema Hrvatskoi", "Matici O kniigama oMatice Hrvatske.. bilo ie u obde malo knitike, Do pred kojih deset Sodina sarno se hvalilo gioto'vo sve, Sto ie oM, H.u rzdavala, a od onda do danas samo se poprieko kudi, ako se u ob6e "Matidine< knjige i sp,o,menu,Razlog tomu preokretu ne Leii u knjigama, nefo u liudima i prilikama. Istina ie' i kniige su M, H," u posliedniiim godrinamadruSadiie, posebice u ,M, H,u, no promjena je u kakvo6i "pouinoj knj,iZnici"

kniigd takova, da ie za kritiku bilo kud i kamo vi6e porroda, ne$o Prije. Prij'e je oM. H.u rzdivala u >poudrroj kn1iinici'" po$lavito djela iz prirodnih nauka i iz poviesti, Tu se ie zbilia dalo malo kritizovat\ bolie ie bilo re6i, da ie dobro, Sto ie uM.H.u izdala opet jedan svezak svietske poviesti, ob6e$azemlio'pisa,prirodopisa i t, d. Nauke, ficoie su se tim kniigama popularizovalel nisu, osim p,rirodnih, dirale u alctuelna pitania, koia se Zivo pretresaiu; a Sto se tide prirodnih nauka, ,Matica" je poiela svoj riz prirodopisnih rizdania ond,a, kad ie testma borbe oko goru6ih prirodopisnih pitania (descendenciie i t' d.) dobrano ohladniela. A da i niie bilo to$a, ,Matidini" pisoi nisu u ob€e dirali u rta pitania, ne$o su se oEranidivali opisivaniem. Posliedniih godina izdala ie "M. H," niekol,iko kniiga, koje se bave aktuelniiim pitaniirna sawemenolla Zivo/.a,Niie tu u wo malo godina izdano bog zna 5to, ali je ipak bilo doata povoda, da i briZna kritika reie koiu o Zenskom pitaniu i o cielorn nizLl politiEko-ekonomskih pitania, koia su naSla miesta u izdaniima oM. H." ("Dievoiadki svtiet" otl Sti. Radi6a; "Izabrana poglavlia iz narodnoga dospodarstvau od dra Fr, Milobara; ,,Moderna kolonizaciia i Slaveniu od Sti. Radica,) Slovenska se ie kri,tika ipak kud i kamo vi5e bavila izdaniina oMatice Hrvatske.., a 1o ie znak, da razlog m0ku na5e kritihe ne leZi u kniigama, neSo u naSim prilikama. l\ prilike su se na5e doista iz temelja promienile. Pred deset, petnaest godina znao se 6uti koji neslcladni (las tek iz ,Narodnih Novina", gdje se ie prvi puta, koliko zrurm. pojavio posve op,ravdan prigovor proti onomu vjeEnomu i ve6 do,sa'dnornu, a neo,snovanom apelovanriu na rodoliublje kod skuplfanja dlanova ,M, H.,. - ,Kakvo je to rodoljublie - dati tri forinte za deset knjigi, koie wiede barern dv,ostruko tolikoln Tako je od prilike uzkliknuo g. Janko Ibler. I imao je u glavnoi stvari posve pravo, Jednako su pravo prigovarali oni, koji su izvoditri dalie honsekvencije iz ovo,$a ,rrodoliubno,gar. kupovanja i prodavanja knjiga vele6i, da poradi jeftino6e ,Matidinih.. kniiga ne nalaze kupaca p,rivatna izdanja, jer mnoli i mnogi nrodoljubu misli, da ie svoiu patri,ctsku duZnost prenra kniiiev' nosti udinio ve6 ,tirne, sto ie "poduprou "Maticu Hrvatskui., N'iie zato dudo, Sto se navala na ,M. H.o govorkalo, naiZe56ih ie za da te navale nalazd podporirl u interesovanirn kniiZarshim kru-

70 govima, u Sto ie jedva tko vjerovati, dok 6e svatko priznati, da ovai svoie vrsti nronopol patriots,ke knjii,evnosti doista niie bai povol jan razvoju sloibodno,ga kniiZarstva. Patnotizam treba dodu5e dieliti od politike, _ ali se to dvoje vazda ne dieli, pade se ponaiviSe, opravdano i neoprav_ dano, spaja i zamjenjuje. Zato nije nikakvo dudo, Sto se je pa_ triatizam nMatice Hrvatske. ve6 podavno podeo mieriti --- politidkorn mjerom. A u tom se je po,sledu,kako nas svatko znad.e, u posljed,nje vrieme, sve stubokc,rn preokrenul,o, Dok je prortiv ,'Obzcrrau,sluZbenogagotovo slavitelja oakademiie, galerije, Matice, sveudili5tan- stajalo samo jednc jedino pravaSkoglasilo, ni iz daleka tako ugledno ni tako urediivano, malo ie tko pazio na to, ako se ie koji put u torn Slasilu s poznatorn term:inolo_ Eiiom udarilo na 'Maticu*, premda je i to bilo riedko. pamet i sre6a je naime htjela, da ie u odboru ,M, H.n bio i Fran Fol_ negovi6, prava5, no prije sve druEio .neEo, ,renra$6.. A s novinarima se onda dal,o,takodjer izaei,pa i s knjizevnicima, je:rih ie bjlo malo. Najugledniji ilDnevni I;istu u sirnpatidno pisanonn dlanrku pro,giovoni,oo toj stvari vi5e i uztvrdio, da je izdavanje kniiga danas ve6 u nas lukrativan posao, pa da se ie H,u za tu svrhu preiivielai "M, sada treba da sebi nadje novu zadatu, koju 6e, kai,e ,rD, L,rr, i opet bez sumnje sjaino rie5iti. Da je izdavanje hrvatskih kniiga lukrativan posao, - te tvrdnje ,Dn, Listan nikako ne poimam, jer jedan po{led na naSe knjilare i knjiZevnike dokazuj'e pnotivno, Istina je, danas vrst knjiZevnosti donosi dobitka, ali ie o toj kniiZevnosti jedva wiedno i govoriti. A onda se pita: Komu knjiZevnost donosi dobitka? Tu joS uviek vriedi ona duhovita ried Trnskoga: da hrvatski knjiZari - koliko ih ima, koji imadu dobitka - iz knjiZevnikova mozSapiiu Sampanjac,Tko ikoli,ko pozna na5e knjiZarske i knjiZevnidke pritrike, tai 6e bez oklievanja priznati, da su te pri'li,ke vrlo, vrlo jadne. Ta mi Hrvati nemamo ni danas niiednoga kniiievntrka, koji bi od knjiZevne zasluzbe i Livia, a kamo li Sto stekao, No kad bi i bilo istina, da izdavanie hrvatskih knjiga donosi dobitka, hrvatska knjiga joS uviek nema mnogih i mnogih diela, bez kojih se prosto ne moZe brojiti medju razvijene i samostalne kniiZevnosti; hrvatska knjiga ioS uviek nije dovolino vrelo znanja ni o na5im doma6im stvarima, a kamo li o svem, Sto je obrazovanu Hrvatu nuZdno, Zato Sto od navike, Sto od nulde posiZu na5i ljudi za stranirn djelima, a to je opet na Stetu razvoju doma6e knjige. Spomenemo li samo hrvatsku enciklopediju, o kojo,i se je ve6 vi5e puta dula ried i u uMat'ici" i u iavnosti, spomenuli srno veliku iednu potrebu nase knjiZevnosti.,kojoj 6e jedva tako skorro mo6i udovoljiti privatni izdavaE.A gdje narn je veliki ilustrovani lemlj'o,pis hrvatski, €die cielovito djelo o Zivotu i obidajima narodnim? Gdie nam je veta,lako i moderno pisana povjest knjiZevnosti?Imamo li kniigu o Zivotu i radu javnih na5ih ljudi, ili barem bioSrafski riednik? Koliko i kakovih imamo diela o susie&ma na5im, osobito o bra6i naSojr

75 Slovencima, Srbima, B'ugarima? Gdje su tzdanja svfetskih klasika i kapitalna djela evropske'naufte, bez kojih nema podpune naob:razbe? Tako bih mogao nastaviti dalje, ne za to, da spominjem ono, St'o bi bilo liepo i dobro, kad bismo imali, nego ono, Sto narn je nmZdno, ako ho6emo, da u svoiem jez\ku podademo obrazovanu dovjeku ono, Sto danas mora lraliti u tudjoj knjiZevnosti, A sve su to djela, koja u nas ne 6e nati privatnoga izdavada, Ta i drugdje izdaju takova djela stare, velike knjiZarske Hrvatskuu ima ku6e, kakvih kod nas nema. Tu za "Maticu posla i previ5e, a i bit 6e ga, dok bude kniiievnosti. Po svem tom jedva 6e se na6i jo5 tkogod te tvrditi, da je ,M, H.u postala suvi5na, pa da ie stoga u njoi nastala ,rkr.izarr. Koliko se moZe i mora govoriti o krizi, uzroci su joj i razlozi posve drugi. No prije nego Sto o tom u kratko kalem, Sto ie najnuidniie, treba da iztaknem jedno, Sto ie omoSudilo, da se u ob6e moZe govoriti o krtzi u ,M. H,u Prije nego Sto se je podela i sporninjati ,rkrizau u "M. H.,. dogodile su se u njoi silne osobne promjene. JoS pred koju godinu imrno u oM, H.o ove osobe, kojih d,anas u njoj neflra: Smidiklasa, Kostrendida, Markovi6a, J. E, Tomi6a, Deieli6,a, F'olnegovi6a, Kumi6iia , .,, da" ne sporninj'ernoSrepela, Ho,i6a, Musi6a, Andni6a. To je dl.rcet ljrudi, to je kiz.a samo po sebi. Ili zar tko misli, da Zagreb moZe preko no6i smo6i no,vu dvanaestoricu liudi, koii 6,e za ,M, H." biti u iavnosti isto, Sto su bila predja5nja dvanaestorica, tako da se to ne bi .osjefulo? Ja dajudi svaku dast zamienicima mislim, da bi to bilo prilidno teZko i u ve6em, bolje or6ianizovanom i naprednijem narodu, nego Sto smo mi Hrvati. Ja pade kalem, da je bilo prosto nemo$u6e u tako krattrknzi". ,Knza" je postala akutna u studenom 1904, god,, kad, ie iz odbora izstupio podpredsjednik Babi6-Gialski s dva odbornika i dva odbo'rnidka zarfienika i kad ie njekolicina (ili kako kaluz 'adala ve6ina) hrvatskih kniiZevnika svoju >resoluciiuu s ,Matici.: Svi su ovi svoje postupanje motivirali, pa ne treba da H,u za {od, 1902, naSadjamo: tu su dokumenti, (Izvje5taj "M, i 1903,str. 111, nA i n\, Da vidimo: Gosp. Li. Babi6-Gialski izstupa iz odbora s ovo(n izjavont uJavljam, da izstupam iz odbora polaZud iast Sospod,predsiednika, Tom prigodom neka mi bude i kao mnogogodi5niemuodborniku i kao kniiZevnom suradniku dozvolieno izreli nadu i i,elia, da na5a oMaticao bude uviek matica na5ef narodnoE i kulturnog nastojania - na5e narodne zadate, da drZimo visoko bariak napretka i civilizaciie4. - Kako se vidi, g. Li, Babi6 ne lr;aile razlofa. Ponrkao je zacrelo konsekvenciie odatle, Sto ie podpisao iziavu hrv. kniiZevnika, koja glasi: polazeti sa stanovi5ta, da "Potpisani hrvatski lustavnoEa..Sledi5ta u lsveudiliSta, akadem'ije, Matice, Palerijer,,sloZno, dosljedno i ustrajno iznaSalo iz uMatidinau odbora nutarnje stvari drai,tva, kudilo bez kril';.ke knjige uMatidinen, pozivalo na boikot, moflo se je koncem Sod. 1905. konstatovati, da ie uM. H.u od 11.200 izgabila 30G-400 dlanova, To je postiglo uduZeno (izuzevii u posljednje vrieme oHrv, Pravon i ponie5to ullrvatstvou) na5e novinstvo u dvie tri Sodine, Ako ie zadovoljno, i hrvatska mu knjiZevnost ve6 danas postavlja spomenik za tt palriotsku stedevinu, Ovai resultat Sovori i ,Maticiu i umladima< vi5e neSo cielo ovo razla6lanje, A za5to nije onoj struji, koja se danas - ako ho6emo da vjerujemo njezinim glasilima - sprema da kroji udes hrvatskomu narodu odredjuju6i mu nove putove, uspielo, da oslabi, a kamo li da raztepe i ,Maticu Hrvatskuu, kako ie smelan oslabila i djelomice razlepla ve6 dosta toga oko nas, - o tom 6e mo6i bolje od nas suditi oni, koji dodju iza nas. (>Hrvatska Misaosporu< kazao potpredsiednik D, H. K., g. Li, Babi6,, u svojem govoru na pilavnoj skup5tini toSa Dru5tva, na ime: da ie tu D. H, K, neduino, Protiv te tvrdnie stoli dinjenica, da su se hrvatski kniiZevnici, dlanovi D, H. K., sastajali u prostorijama D, H. K, i tu vrije6ali o izjavama proti uMatici Hrvatskoj"; Sto vi5e: sam ie govornik, g. Lj, Babi6, predsiedao vije6aniu iedno$a odsieka u D, H, K,, a na dnevnom ie redu bila (i u novinana o$la5ena) i todka: uMatica Hrvatskao, O tome, Sto se knjiZevniici, dlanovi jedno$a druStva, sastaju u svojim prostorijama, te vije6aiu o prilikama koiega druSofa druStva, mnijenia su' to ie odito, barem u nas' razllEnat iedni misle, da je to u redu (barem dok se ne tide njihova dru5tva), drugi iu duboko uviereni, da to nije nipo5to u redu, pa o tom dalie i ne 6emo da Sovorimu. \o kako se moZe posliie ovoga, Sto smo konstatovali, tvrditi, da DruStvo Hrvatskih KnjiZevnika raiie sudfelovalo u >sporu( s ,Maticom Hrvatskomo, toSa nikako ne razumiiemo Mi pGemo >rsp,orMatice Hrvartskeu dne l7.NII. tgff,. izvijestio ie tainik, da su dohodci od nakladnina narodnih pjesama potroSeni na ,'Vienacn. A je li se o torn ka.da prije govorilo, to moZe svatko vidjeti u "Izvjestaiu Matice Hrvatske.. za Sodinu 1902, i 1903, na strani 15. Kad se ovaho pi5e pod uredniStvom biv5e$a odbornika nMatice Hrvatskeu, onda dakako nije dudo, Sto druSi pi5u, kako uprava uMatice Hrvatskeu zgr6e novce, miesto da izdaje knjige, ili kako bi trebalo da uMatica Hrvatskau plati za jedno djelo upet, deset tisuda Kmnau, ili da ga nagrafi a dvlie, tri zakladel "Pokucalo se na vrata LisiEareva, ali on ne prodaje svoj,e sirotinjske suze Matici ni za skupi novac,disti", dakle oni, koji su uviek vikali na slavosrbe i njihove ustanove, a Matica Hrvatsha j,est jedna od onih ustanova, koju su slavosrhi ustanovili, . . Druga je lal, da na5a kritika Suti o Matidinim knjigama, O njekim knjigama, a osobito o >Hrv, Koluu (za koje je odbor pravio tol,iku nezaslalennt reklamu) pisalo ie i vi5e novina, pa skoro sve su - uza svu svo,ju politidku opriednost - sloZne, da Matidine knjige ove godine malo vriede, Ovo je poraz Matidina odbora, koji bi zato naibolje udinio, da se udalji sa svoga mjesta i prepusti miesta drugima" - a rnedju tima prvomu g. Arzeniju lflenzelidesu, strogomu i neum,oljivomu kritidaru i knjiZevniku u strogom smislu njeli, , , 'Upravnom odboru Matise Hrvatske", - Pod tirn naslovoan ditamo u ,Savrernenikuu (1906, III, 23l b i dalje) medju ostalim i ovo: uUp,ravni odbor ,Matice Hrvatskeu nastavio je svoi posao na zator hrv. knjige i uMatice Hrvatske", a na korist svoje vlasti i svojih interesa, KniiZevna borba pretvorila se nastojanjem Klaidevim u borbu stranadku, a ponukom nekih odbornika ,rMatice Hrvatshe" pretodila se u osobnu borbu. Kad je up,ravni odbor vidio, da potovo nijedne novine ne 6e da sluZe njihovim lidnim interesima,,., odludio je izd.avali,,, listi6,.. Poslije one izvanredne skr.rp5tine.. , pravom su odludili podpisani" (na poznatoj resoluciji) uknjiZevnici . . , pustiti glospodu,da vode ',iMaticu< u propast, , , usavremeniku je or$an nezavisnih knjiZevnika, , . , koji ne treba raspisivania nagrada, da domami u6lladnenknjiZevnike , , .(anarhistima< .i' >pornografimapatriotidan, rnoralan i nesebidan< odb.or Matice HrvatsJMatica Hrvatska propada!< Samo da bi mogao iBta sadanjemu odboru zabaviti, taj odliini patriota ne bi Zali'o, da Matica zaista propadne! Na dast brojni

prijatelji

Matidini

doZivi. A kad bi sadanji

rade i radit odbor sa,rno

Matici, o,n bi s mjmta oddalje prijaterlji Matibini i radiU

na u5trb

bi i bi kao obidni dlanovi za slavu njezinu: * a n€ bi slijedili dra DeZmana, koji kroz pune dvije godine diZe hajku na naro'dnu instituciju samo zato, da se osveti ornima, koji niiesu htjeli. da budu roblje njegove mo'derne individualnosti. U ditavom dlanku kaZe dr. DeZman sarno jedno, sno i rni mo,ramo podpisati, odkriti

naime:

i kad

>Do.6i 6e vrijeme, kad 6e se sve spletke (DeZmanove) pravih (DeZmanovih ciljeva) ne ee viBe kori-

zaba5urivanje

svane. l''oliko o duhu, kojim

dlan6i6 DeZmanov od.iSe. Medjutim

nakrcano

je u

dlanku toliko neistina i netodnosti, da ih treba redom izpraviti. 1. Dr. DeZmarn konstatira, da je Matica eod. 1904. imala samo 6541 dlana prinosnika, pak odatle izvodi, da >ogro narl broj dlanova i to dueoeodiSniih (Eija?) lo5a (?) ElaLnova ne odobrava postupak odbora i ne pla6a njihova je prinosnika za god. 1904' bila, da broj dlanova Kad bi sve istina izdanjaViienacVijenac< od god. oktobra 1904., imao je kroz godinu ozlojedjene povjerenike udobrovomajke

Matice

zajedno

sa svojim

dlanovima. Novi odbor spasa,o je tako Maticu iz teZke situacije, u koju bija5e spala po dru. DeZmanu. I taj dr. DeZman imade jo5 obraza, da biiedi druge za ono, Sto je sam skrjvio! vrlim

2. Dr. DeZman tvrdi, da je sadanji odbor za izvanrednu glavnu skup5tinu od 29./I. 1905. >zbubnjao< do stotinu gradja,na, koji su dodu5e >Eqstiti pekari, mesari i ini obrtnici< i t. d. Ovo je hotomiina nerstina, kako je samo dr. Deiman izre6i moZe. Zapisnik o toj glavnoj skupllini izdala je uprava >Matice< u posebn'om izdanju, Sto dakako d.ru. DeZmanu nije bilo drago. TaJ zapisnik

sastavljen

je po biljeZkama

saborskih

stenografa,

kojih

je 4 ili

5

' Delman sam priznaie u dlanku, da su on i nie$ovi suborioci u odboru ,neprestmo z a n ov i j e t a l i * .

104

105

u skupstini skupStini

zapisnikom Tu je bilo

bilo. Prdd prisustvovali.

imade

popis

35 doktora

188 dlanova, koji su 1? profesora i fakulteta,

svih

svih

sve6enicima, dinovnicima i koji su sa brojnim i novinara, s uiasom giledali, Sta tu nekih desetak vrlih gradjana trgovaca i obrkrika radi dr. DsZman sa woja 3--4 druga, a sve u ime >nooderne individual,ne vise kulture i s,l'obodegladnim< samo dr. knjiZevnicinr,a i nagradu. O TX'Matice< )napose pia6ene korektureu! raduje

a baba o u5tipclma, 3, Odbor nikornu >ne nudja sve i sva, samo da predie u njihov (6iji?!) taborHrvatsko KoIo< za g. 1905. ukrasiti svojrm lijepim radnjama; odbor je umjetnike naSe prilozima za progilasio radnicima >MaticeHrvatsJMatidin" dolazi u ovu +) Bi'Lo je priopdeno Pravu< dne 19. lifrnja

o. g.

i u zagrebadkim

dnevnicima

>Hrvatskoj
spor(< radi ,Matic€(, - ali zato sve to i nije boS zna kakovo zlo, zato se ne moramo jedni drugims opreved zamerilio, moZda dak do smrti, pa bilo to ne znam kako Zao g, l-u i drugima, Dakako, da osim ovoga pitanja - o uzdrianiu i napredku institucije - ima jo5 jedno pitanje, na ime: Ima li uM. H,u ploviti sa svakom strujom, koja joj omogu6uie ili dak zajamluje materijalni i, or{anizacijni napredak? Ho6e li na pr, izdavali molitvenike, ako bi se izplatili? Ho6e li izdavati redom sva djela umladih", ako ima nade, da 6e izdanja razprodati i novih dlanova dobiti? Da sam ja pi5udi o sporu ovakovo pitanie postavio i na nj odgo,vorio: Da, - onda bi €, l, u uD, in S,u imao pravo nazvali me oportunistom, No niti sam ja takovo pitanje postavio, niti sam na nj onako odgovorio, Ali zato ima u moioi razpravici dosta mjestd, po kojima se moZe suditi, da bih ia na onako postavljeno pitanje odgovorio: Nel No do ovakogia razkrifla niie "M. H.", hvala BoSu, io5te 8

115

tt4 doila. "Matica Hrvatskao rnoZe jo3 uviek s nadom na uspjeh izd,avati djela, za koja iemo svi - pa i g. l. i protivnici nM. H," - priznati, ,ili da su u njima koristne nauhe, ili da spadaju u liepu knjigu. Prigovora molet dakako, biti sad vi5e, sad manje i s jedne i s druge stranel ali da tih prigovora bude Sto manje i da budu Sto manje opravdani prema onomu, u dem se svi slaZemo,- to je zadata odbora Il,u, Ako je i to oportu"M, nizam, ja doista ne znanr, za5to bi se takvomu oportunizmu moSlo prigovarati, Ovo su dokazi, kojima ja vjerujem. A Sto mi g, l, neliepo dobacuje, da ja sAm svojim dokazima ne vjerujem, neka mi dopusti, da ga sjetim, da vlastitim dohazima obidno ne vjeruju uienici iz - njepove Skole.

Reforma ,Matice Hrvatske< pred njezinim odborom. 1, Zaklirftci zaiedn, odbora 'M, H... o predlozima shup5tinara g, V. Radmilovida u {1. shup5tini XtI. 1905, "M. H,,, 17, 1, a) "M, H,u imala je, te je vet do rim dijelom izvela program svojih izdanja (Svjetskapovjest, prirodopisna knjiZnica, Slike iz svjetske knjiZevnosti i t, d,). b) Koliko je dosada5njiprogram proveden i koliko su nastale nove potrebe, odbor 6e i u napried, koliko je to mogu6e, raditi po programu, te o stvorenom i provedenom pro$ramu izvieS6ivati glavnu skup5tinu, No kad je govor o pro{ramu knjiZevnih izdania, treba vazda dri,ali na umu ovo; L KnjiZevni proglram"opseZani u sitno detaliiran" ne moLe se po svojoj naravi razpravljati u glavnoj skup5tini, IL Koliko je program kniin. izdanja nuZdan, toliko ne bi bilo dobro, kad bi u tom programu bila unapried i na vi5e Sodina nepromjenljivo odredjena sva izdanja. "M, H,o uz takav program morala bi upravo odbijati svakoglapisca, koii bi ioi slobodnom inicijativom ponudio kakovo dielo, koje nije sadr-

ilana u proEramu. Da bi to radialo zlovoljom, to ie svatko piznatt, IIL IGiige izvan proSrarna morat de ,M. H,o izdava,ti i radi onih djela i radnia, koje su nagradiene koiom nagradom (tr" pr. Dra5kovi6evo,m,Vu5di6evom i t. d,), osim ako bl i ,r"tjeEajne radnje vezala na program, a tomu bi se dalo ne samo opravdano prigovoriti s viSe razlo{a, nego bi upravo smetalo provadjanje p,roSirama,jer odbor, dekaiudi natjeiaine radn,ie,ne bi mo6lao traiiti suradnika po svojoj volji, odtor bi ledino mo6iao razp'isuju6i natjedaje preporudivati kniiZevnicima obzir na "Matidin< program, c) Priedlog, da odbor ,M, H.n formalno pozove na suradnju u stvaranfu svoga pro,6irama))sva hrvatska udruZenjau i pojedince, - nije jasan, je, nijekazano, u dem bi staiala iu .rrr"drr;" "svih hrvatskih udruZenja.. Misli ii se tim priedlogom na to, da "M. H,n sazove vie6e (i to ne valjda ,rrih hrrrrtskih udru_ i'enja), to se od takvoga velikosa - vie6a ne moze odekivati povoljan uspjeh, bez obzfuana to, Sto bi se tim prava i duZnosti odbora ',M. H.. predavala u ruke faktoru, koii nije odgovoran Sl. skupitini "M. H.u, te bi po tom ,M, H,* kao samlstalna institucija prestala, a stvsrila bi se njeka hrvatska ob6e narodna knjiZevnidka skup5tina Sto se tide savjeta i priedloga pojedinaca u glavnoj skupStini, to se razumije, da ih je odbor i uprava duZna uzimati u obzir, koliko ih nadje opravdanima, d) Predlog, da se oM. H.o reo,rfanintje poput velikih na* kladnih drallava, nije jasan, ier nije redeno, u dem bi stajala takva reorsanizacija i Sto bi trebalo udiniti. (Odklanja se.) 2,Izdavaiudi uM. H* 20-40 knjiga, t. j, dva, ili pade detiri puta toliko od prilike, koliko izdaje sada, troiila bi na takva izdanja pretrro40, pade preko 1000/ovi5e za isti br,oj primjeraka, budu6i da na pr. 100 araka u 8,000 primieraka .toli ot *gto 28.000K, dok bi 2AOaraka, svaka stoiina po 4,000 primjeraka, stajalo 40,000K, a 400 araka svaka stotina po 2.000 primferaka, stajalo bi 64.000 K, a dlanarina bi ltila vlazdaista, recimo (za 8.000 prinosnikA) 40.000 K, ne radunajudi ovamo drugih tro5kova, koji bi se uz ve6i broj araka podvostmdili i po6etvorostrudili. Uzmemo li na um, da oM, H,u tno,Se6ina 100 araka u 8.000primjeraka 28,000K, jedva podmiruie izd,atkeza izd.anja, ne moie se na to ni misliti, da bi se ri izd,atci mogri podmiriti,

l17 tt6 kad bi izna5ali 40.000, pade 64,000 K. Ta teZifltemateriialno$a uspjeha "M. H,u i leZi t velikom broiu jednakitr primieraka. Razumije se, da .bi ovi raduni staiali drugadije, kad bi se povisila dlanarina, ili kad bi se z.a dana5niu dlanarinu davalo manje knjiga, ili napokon kad bi se broi dlanova prinosnika povedao, (Odklania se,) 3, Niekoii dlanovi oM, H," i sada nerado pla6aju doprem' ninu, a id5 bi ju teie pla6ali dva puta. IJza lo bi se pomnoZili i nekoji drugi - pisarski, radunski i - povjerenidki poslovi, a po tom i tro5kovi, Povrh to$a treba driati na umu' da liepa ,hrpa knjiga., koja se najedanput daie, takodjer dieluje na znaLanbroj dlanova, pa kao Sto s mno{o 6im, tako treba i s tim radunati. (Odklania se.) 4, Dok traje ugovor sa sada5njomtiskarom' ne moie o tom biti govora, da se kniige uMatice Hrvatskeu tiskaiu u vt5e tiskara. A kad i prestane taj u$ovor, ne bi bilo koristno za ,,Maticuu, da knjige daie tiskati u viSe tiskara, i to poflavito s to6ia, Sto se ipovoline, t' i' n:izke ciene dadu posti6i samo or,dul ako iedna-tiskara dobiie veliki tai posao. Oa fi se kniige 'tzvan Za{reba, na to valjda nitko ozbilino tiskale i u tiskaram a ne misli, (Odklania se.) 5, Da uMatica Hrvatskan osnuje svoiu tiskaru, na to se mislilo ve6 priie, ne$o Sto ie skloplien uSovor sa sada5njom tiskarom, pa je u tom u$ovoru redeno i to, da uMatica Hrvatskau moie tai ullovor prekinuti, ako u roku od tri godine, radunaju6 od dana, kad je podpisan ugiovor' zakliuEi, da 6e osnovati svoju tiskaru. (Gl, priedl, 8.) 6, Da uMatidinon dopisivanie bude prosto od po5tarine' za to se je ve6 davno starala uprava "Matice Llrvatske" tazpltaju6i privatno, bi li se to dalo posti6i, no dobila ie odgovor, da za to nema nikakvoga temelia, To ipak ne smeta, da se ta stvar

'"0;: 'Ji"lffili,f:*J:ffi':

kniigane mnoZinu sadasniu

moZe se na to ni misliti, da bi rMatica,. za tu dlanarinrt davala ukoridene knjige. Jevtino ukoridenie ciele naklade oMatidinih" kniiga stajalo bi stalno {olemu svotu od 30,000K [racunaiudi ukoridenje svake kniige po 30 iilira), 8, Mogu6e je, da bi ,M. H.o imala viSe dobitka, kad bi imala svoju tiskaru i svoiu kniigoveZnicu' no i tomu bi se moflo rlvoie prigovoriti. Prvi je prigovor to, da bi time "M' H'" uzi-

mala zasluZbu obrtnicima, mjesto da ih podupire. Drugi bi pri-, liovor mogao glasiti ovako; Hode li ,l,\1. H," da ostane disto knjiZevnidko druZtvo, t. j. drultvo, u kojem rade i odluduiu knjii,evnici, i to o stvarima, koje razumiiu i kojima se bave,, onda neka ne pada u ovakve obrtnidke poslove, ve6 neka to, prepusti obrtnicima, a s njima neka nastoji od vremena do vremena uglaviti Sto povoljnije pogodbe za te poslove. Povrh toga treba driati na umu, da bi se Sospodarskoposlovanje "M, FI." moglo time tako komplicirati, da bi upravu ,M. H.. trebalo znatno preurediti, jer bi se inade mogilo dogoditi, da "Matidino" poslovanje zapne i da se previ5e zamrsi. (Za sada se odklanja), 9, Povodom nastojanja ako ui,e sveze izrnediu oslovenske Maticeo i ,,M, H,. obratila se uprava uM. H,* 15, travnja 1903, na ,'Maticu Dalmatinskun s upitom, bi li "M, D.o bila u nadelu za syezu s ,M, H,u Odgovor je Slasio, da bi naiprije trebalo znali, a dem bi ta sveza stojala; na kasniju jednu molbu dobila ie "M. H," odgovor, da se nMatica Dalmatinska* seli u druge prostorije, pa da treba dekati, dok se bude mo$lo do spis6. Kasnija ova molba iSla je za lim, da se u ,Hrv, Koluu priobdi postanak, rad i dana5njestanje oMat, Dalm,u, Sto bi imalo sluiiti kao osnov razpravi o svezi obaju druZtava, U dana5njim na5im kniiZevnim i obeim prosvjetnim prilikama - uM, D,n svakako ie anakronizam,pa 6e odbor H,n "M, i poraditi o tom, da toSa anakronizma nestane,ako nadie odziva hod ,Matice l)almatinskeu, 10, ,Srpska Knjii,evna Zadruga" u Biofradu obratila se {16, X, 1904,)- posredno - na ,M. H,u s pitanjem o njeko,l svezi, a bili su kod ,Maticen i glavom izaslanici ,S. K. 2.", kojima je priob6en zakljudak odbora o toj stvari. Radilo se o tom, da se uM. H.n obveZe, da ie svake godine izdatl, po jedno djelo srbskoga kojega pisca. Odbor je H,o drZao, da je takova "M. obveza neprilidna i nepotrebna, ve6 da 6e H,. prigodice "M, kao Sto je to dinila i do sada - izdavati i djela srbskih pisaca, U dem bi stoialo to, da se ova dva druZtva ,u neku ruku popunjuju", to bi trebalo iasno izreli, 11. Omladinska knjiZnica za mladeZ srednjih Skola bila bi vrlo koristna i potrebna, a savjet i pomo6 ,Hrv. profesorskoga druZtva< u toj stvari vrlo poZeljan, 'fPrihva6a se), 1. L "M. H," nije bila i nije ni u ka.kvom antaglonizmu,ni javnom ni potainrorn,s >DruZtvom Hrv. KnjiZevnika". -- IL "M.

118 H," i "D, H, K," ne mo6ludo6i do medjusobnoglaantagonizma, doh se drZe svoiih pravila. - III. H.n 6e i na dalie, kao Sto "M. prema sada 1. i do d svojih pravila ie S "podpomagati doma6e zasluine pisce i umjetnike, a ponajprije dlanove ovo{a druZtva, na knjii,evnom radu i u nevolji", - ry, je na "M, H.* spremna svaku kooperaciju s ,D. H, K,o, kolitrrojoj to pravila dopuStaju. 13. Povjerenici 'lV[. fl.,., ako imadu barem 10 dlanova, dobivaju na dar ukoridene knjige ,M. H." Taj dar stoji "Maticu" K 2.500,- svake godine. 14. Novi niz knjigd za dnake (po 3 K) bio b,i novi troiak, koji bi se izplatio tek onda, kad bi doseSaoodredjeni broj dlanova. S vremenom bi se moglo i to pokuiati. No stane li se 'izdavati Omladinska knjiZnica, bio bi ovai niz suvi5an. (Odklania se). 15, Clanovi prinosnici nisu za pravo dlanovi, nego su kupci: 'oni za 6 K kupuju, ako ho6e, knjige uM, H.". Predati sudbinu oM. H." u ruke ovakovih kupaca - to ne bi bilo ni pravedno, ni probitadno. Drugo bi bilo, kad bi to bili doista doZivotni dlanovi, koji bi i budu6e Sodine morali platiti 6 K te onda imali interesa, ho6e li drui,lvo i druge godine napredovati. Pozivali se ovdje na demokralizam nije na mjestu, jer ie prvo nadelo demokratizmat jednaka prava - jednake duZnosti, i obratno, - (Odklanfa se). 16, Razlike mediu razlidnirn nadelima hrvatsko{a pravopisa tako su neznalne, da njih radi nije vriedno opet poticati to pitanje, radi kojega je u nas bilo dosta suvi5ne borbe. (Odklanja se), 17. Tiskanje godi5njega olzvje5taia" obustavlieno je nakon toga, Sto su povjerenici o tom upitani i ve6ina se izja','ila protiv j, z.a "Izvje5taia", u kojem bi bili tiskani dlanovi prinosnici. L pravo kupci godi5njih izdanja, Tiskati ,Izvle5taju za one, koji na nj reflektiraju, ne b,i se izplat,ilo,jer i sadainji "Izvie5taiHrvatsklm drustvom< po'radi srustavnog izdava'nja omladinske knjiZnice. 12. )M. H.( neklr odabere odbor od 5 koUko U lica I neka pozove i >Hrvatsko knjiZevnidk,o drustvo< da isto uiini, pa neka se zapoinu pregorrcri, da se antagonizam, koji sada javno i muEke postoji izmedju gotovo obvezana dru5tva, koja su po naravi woga odredjenja dokine

>1, >Matica Hrvatska< roda izradi

neka prema

opseZan i u sitlo

deljiran

potrebama hrvatskrg faktiinim naprogram za svoj rarl, uzinrajucj pri literature a i na potrebe pojedinih

tome obzir na svaku vrstu iz struine hrvatskih zem,alja, u koliko se to samo moZe. Neka se prizovu na suradnju kod tog posla svakolika hrvatska u'druZenja kao i pojedinci; svatk'o neka pred >M. H.< iznese svoje miSljenje o potrebi hrv. knjiga ma ko,je vrste bilo. >Matica Hrvatska< neka se r'eorganizjra poput velikih nakladnih druStava, kakih je sva siia na svjet-to iznijela kod naprednih kulturnih na,roda razvijena

literarna

industrija.

Spominjem

n. pr. samo >Deutsche Verlangsan-

ciju, a ne na trvenje. 13. Gotovo jedan od najvainijih faktora u >Mati[inoj< organizaciji njepovje{enici. zini su destiti i poZrtvovni Njima se neka bar kao malo priznanje za njihov ne malen trud daju knjige u ljep5em uvezu i badava. u koliko bi oni na to reflektira,li. 14. Neka se uvede nova vr:sta d,lanova nai,me djaka, koji 6e za 3 krune prinosa m,o6i primati stan'ovitu za djake naroEito odrEdjernu seriju. Oni daprinrosnici od 6 kruna. kako rnogu ostati i elanwi pravednome nadelu demokratizma, kome sigurnro pripada neka se pravo sudjelovanja i glasanja na >Matitinim< skupstinama svakom dlanu bez razlike, osim moZda one predloiene na:rnladje

15. Ustupaju6i 20 vijek, dade

a imam ih dirav porpis na d,ispoziciju. 2. Neka se na godinu Stampa kakih 2G-40 knjiga, ako se uzrnogne. Ko je Clan ,M. H.u, smije za svoj pr,inos odabrati jedan od onih skupova, u koje 6e se godi5nja naklada razvrstatr. Za odredjenu neku svotu smije i daljnjih knjiga uzimati izvan onoga skupa. MoZda bi se uop6e izb'o,r i po slo-

kategorije. uvede

umjereni

bodnoj

obliku

dijele oni,m dlanovima, koji po 20 fil. ili Sto sliEno.

stalt< u Stuttgartu,

volji

odrediti

m,ogao, ma da mislim, da bi manipulacija time bila jedan skup neha bi obuhva,tao 6-8 knjiga. 3. Ako se ikako moZe, neka se knjige - d,akako uz unaprijed upladeni prinos - raspadavanju u etapama, n. pr. pola o Uskrsu, pola o BoZieu, a ne da

suvise kornplicirana.

Taki

Clan ditavu godinu nema ni5ta, a onda ga odjednrom zatrp.a5 golernom teiinorn Tesko ih je tako s koriicu i racij,ona,Ino upotrebljavati. 4. Poradi podupiranja hrvatskoga Stamparstva neka se knjige Stampaju

knjiga.

razdijeljeno po radiditim hrvatskim rnogle prema potrebi obavljati. 5. Ako Stamparija

Stamparijama.

bi odatle za >M. H.< izi3la ve6a korist. )M.

u koliko

bi

one posao

neka se uredi

vlastita

H.M. H.( kod toga bolje prodla, neka sama sebi uredi knjigoveZnicu. priklopi 9. Neka Sto Zivije uz..radi oko toga, da se >Matica Dalmatinska< >Matici Hrvatskoj< uz odredjene dakako uslove. 10. Neka >M. H.< stupi u d,ogovor sa ,rSrlxkom knjiZevnorn zadrugo'rnMatica

Brozov

na njih

reflektirajr.r,,

a ho6e da Zrtvuju

18. Neka se obligatno uvede tajnost odborskih rarspirava i zaklj,udaka za posao, jedino glavna skupstina ima da traZ[ javno objaSnjenje ma i za najsitn,iju sitnicu. Osim toga neka se sl. odboru povjeri, da izradi odborski postrovnik kao sluZbe,nu pragmatiku s obaveznom mo6i, ako ga moida jo3 kurlntni

nema. Ako ga ima, neka ga predl,oZi sl. skupitini

na znanje i odobrenje.

19. Kojeita se natuca, da ima znatna svota druitverrog kapitala izdana na predujmove. Te predujmove >M. H.Matidinu< poslovanju toliko dista prihoda, neka se ustanovi ba,r po jedna stipendija za hrvatske cljake iz Bosne i Istre, koji su na hrvatskom sveudilistu, jer je tim zemljama naBa pomoe najnuZnija. 32. >M. H.< neka pozove preko svojih povjerenika sve svoje Elanove, da primajudi >Mati6ine< knjige, svaki i:lan io5 pregori i po 10 i 20 filira. Od ubrane svote neka se polovina matiiara dadne kao posebni dar hrvatskih dru5tvu za potporu lrrvatskih druZbi. djaka iz Bosne, a polovina istarskoj Tim

6e se nuZna akcija

stotina

za Bosnu i Istru

Kru,na bi m'ogla ispasti

U Zagrebu,

njima

dne 10. decembra

joS vi5e popularizirati,

a i po koja

u korist. 1905.< Vjekoslav

Radmilovi6.

Jovan Skerli6: Omladina i niena kniiZevnost (1843-1821), Izudavanja o nacionalnom i knjiZevnom romantizmu kod Srba {7 Knjiga nagradjena iz zadulbine dra Ljubomira Radivojevida.) U Beogradv 1906. Ciena 5 dinara, (Izdala kraljevska Srpska Akademija), Str, 557 s tri priloga, (cirilicom,) Oma5no ovo djelo prolesora srbsko$a universiteta, dra Jovana Skerli6a, vrlo je zanimljivo i bez svake sumnie vrlo pou6no, Sto ie zabralu $1te "Omlad:inan,to 6e neupu6enijibolje razumjeti, kada dozna, da su >omladinskinpisci: Branko Radidevii, Ljubomir P. Nenadovid, Jovan Ilii, Ognjeslav Utje5enovi6 ClstroZinski,Jovan Sundedid,Zntai Jovan Jovanovi6, Gjuro Jak5i6, Milorad P. SapdanLn,Laza Kosti6 , . , Pisac govori o )srpskom Zivotu i knjiZevnosti od 1848,do 1860,u(knjiga L), o oUjedinjenoj Omladini Srpskoj" (kni, IL), o oomladinskim idejama" (knj, III.), o >omladinskoi knjiZevnosti( (knj, IV,) i napokon o >omladinskim piscima" (kni. V.), Kako su Srbi iz Hrvatske i Ugarske bili kolovodje pisac ima "Omladiner,, razumiie se, da dosta prilike 6lovoriti i o naSim narodno-politidkim, kulturnim i knjiZevnim prilikama, pa i s to$a zasluZuje osobitu pazniu, te nema sumnie, da 6e u na5oj hnjiZevnosti i novinstvu nati zasluZena odziva, * Murkova rasprava o na5im narodnim piesmama. U posljednjem broju Jagileva ,Archivau Stampao je dr. Matija Murko, profesor slavistike u gradadkoj univerzi, pod natpisom oDie serbokroatische Volkspoesiein der deutschenLiteraturu raspravu' koja je u mnoEompofledu vrlo znamenita,Murko je poznat kao iedan od najvidjenijih Mikloii6evih djaka, pa je za svojih mladjih godina bio obiliei:en, da previSe - jurat in verba maSistri. Bio je predestiniran ved odavna, da sa svoiim Sirokim naudeniadkim horizontom, velikom marljivoS6ui potrebitim temperamentom zasjednena koiu od znatnijih slavistidkih katedra, dok niie tek prije nekoliko godina, iza smrti Krekove, bio pozvan u Gradac, On i pokojni Oblak bili su najpozvaniii medju miadiom generacijombra1e slovenske,da podiu putem svoiih slavnih zemljaka - Kopitara i Miklo5ida - ostavljaju6i za soborn duboke brazde u oranici slavenske nauke, Murko se s velikim uspiehom mno6io zabavlia speciialnom na5om hrvatskom i srpskom knjiZevno56u,a posliednji nje$ov a

r30 naudni trud moramo upravo mi zasebno pozdraviti, Neposred'i povod ovoj njegovoj raspravi dale su tri studije o na5oj tradi_ cionalnoj knjizevnosti; dvije od mladoga grermaniste i slaviste, Srbina, dr. Milana Curdina - o ,.rprkoi narodnoj poeziji u njemadkoi knjiZevnostiui o,petero,stopnom troheju. _ i iedna od- profesonce zaf_tebadko$aZenskoga liceia Kamile Lu"erne, o Hasanagici. - Murkov je dlanak odrriS"' veli,k i pun, a da bismo o njemu na ovom mjestu mogli iscrpno relefiraii i dostoj_ no ga ocijeniti. Budi nam dakle dopuSteno,da saopdimo samo ono, Sto je za nas najzanimiviie, U prvom redu zamjerava Murko Curdinu, Sto je na5u na_ rocnu (hrvatsku ili srpsku) poeziju uzeo prosudjivati sa speciialno srpskog ortodoksnoga staiali5ta. Urkoprrrrom patriotizmu u naudnim raspravama nema nigdje mjesta; p" orruynaudnjak, koji nema snageda se odupre rodoljubnoj napasti u distim nauc_ ninr pitanjima, moie zabasati u takovu busiju, da mu najozbili_ niji rezultati dobiju obilielje - neozbilino, Curdin je naime u svojoi velikoj i dosta temeljitoi raspravi uz put htio pred stranim s'iietom pokrium€ariti Srbima neko prvobitnije pravo na tradicionalnu knjiZevnostnego Sto ga irna_ iu Hrvati, U slavistidkoj nauci medjutim ve6 je poodavna {gravnom zaslusom Jagiievorn!) koliko a jezilnomtoliko iakniizevnom pogledu, ovo pitanje potpuno razjainjeno, Koliko imaclrr Srbi prava da Stokavskomnarjedju i narodnoj poeziji daju plemenski svoj naziv, toliko ga imadu i Hrvati. 5t" .,ris"! koliko 11"\. dalje napreduje, sve se jade priklanja hrvatskoj strani. Murko podcrtava priznanje sa.mo6iaVuka, da kvalitet na3ih epskih pjesama sve vise raste, sto od Dunava i od Srbiie zalazi dalje u hrvatske krajeve. Neko tridesetak godina skodila je -rrlo mnogo u stranorn naudnom svijetu hipoteza Mi."-u-u k-lo5i6eva,l..oja je zapravo sanro dakav5tinu priznaiala hrvatskom. A dana.sevo jedan od najumniiih MikloSi6evih djalia posebno istide, da ni s6m Miklodii niie ,nikada konsekventno provodio. - niti je moSao provesti - teoriju o Stokavskonr (toboie samo srpskom) i dakavskom (toboZespecijalnohrvatskom) diialektu. Ovo narn je priznanie i zadovoij5tina na ovakom mjestu, . kao Sto je Jagidev ,Archivo, i od ovakovog naudeniaka, kao 5to je fiturko, koji ne pi5e ni po babu ni po stridevima, zato tim miiiia. Ne moZda poradi toga kao da mi nismo ve6 odavna do5li

131 svoiim izvornim studijama do istih rezrltata, nego zapravo samo zato, da se mladiim srpslcim naudenjacima sa liompetentn.:Sa mjesta i posve obiektivnim razlozima pokaZe pravi put i podrei,uknla na onim o€ra5iima,na koiima bi dalnjim svojim radom mofli podiniti zulum. Danas ne moZemo ni mi ni oni udarati drumovima, koii su nam sretno zakrEeni, ier su sva identificiranja SrbA i Hrvatd s kojim od narodnih narjedja doZivjela najiadnije brodolome, Vrlo je zanimiv i onai odlomak, u kojemu Murko trtvrdiuje' ptavi znadai Vukova sakupljadko$a rada, Karad2i6 je .niienjao narodne umotvorine i u sadrZini i tr ieziku. A to Jen masseen masse("Obustavimo pjesme i sipljimo (l)1ad!.. Bude Ii se gospodin dr. F. D. Maru5ii drlao togiasavjeta, narod.6e ga blagosivljatiu, Dosta smo, s obzirom na g, Maru5iia moZda previSe, i izpi_ sali iz kritike g. Krnica. udinili smo to zato, dase vidi i misljenje i nadin g. kritika. Mi smo vei rekli, da nas je kritika g, Krnica iznenadila. To smo rekli joS,prije, nego sto smo duri, da se u ovim kritikama krije samo - ufintaSiri< sloievi ditati, zacielo bi iu lako taztmieli' I ako je kritika f, Krnica dosta povr5na i dosta preten ciozna, zasltZuie on svadiiu hvalu, Sto je iz tedova nie$da5njih umladih. digao ried u hvalu pravomu narodnomu piscu, koji ie predu6lodekao, dok mu je nM' H." izdala ovu kniiZicu, ovo nje' govo miljende, Kad ie Sosp.Ujevi6 na5ao ne milosti, ne$o priznania i u umladihrr,ne 6e mu 6la :uzkratili ni 'starin, tim vi5e' Sto ga je u velike izaslulio, Sad, poStosu i protivnici rekli svoiu' moZe urM.H.o destitati don Iliji podpuni uspjeh, :F

S kritikom ,Liednikovih Zapisaka. $ospodin ie Krnic stra' dao, i to najvi5e s toga, 5to je po Sto po to htio dokazali, da ovi

Zapisci ne vriede. A ne vrie:de poglavito s toga, misli g, K, Sto nisu istiniti. Dokaz? Dokaz je to, Sto u,Dokoniceo don Ilije Uievi6a, {die se opisuje ba5 istii kraju (kurs, orig.) ,dalmatinskoga Za{orja i isti ljudi, koji i u ovim "Liednikovim Zapiscimaou,, . . ,dementiraju vrlo rjedito i vrlo odludno onaj bezrazloi,ni od,aj, , , Sto izbija iz . , . male kniilic'e Maru5i6eveo , , . Od huda g, Krnic znad,e, da MaruSid i Ujevi6 opisuju isti kraj i iste ljude? Sudi li to po tom, Sto obojica glovore o Zagoriu i o ZaSorcima?Zar S. K. ne zna, Sto je dalmatin sko ,Zagorien? Zar on ne zna, da je u obidnom govoru u Dalmaciji,,Zagoqe< sve, Sto je dalie od mora? A kako je duSa dalmatinska obala! Kako razlidni krajevi spadajrupod taj jedan konvencionalni na2iy "Za{oria"t. Zar f, K. nije nikada d,uoza Drnii i okolicu? Nije nikada tuo za imotsku krajrtnu? Ta to je golema razrikat. Evo imena sela i broj stanovnika u imotskom kotaru; Ari,ano 10,45, Biorine 616, eista 1826,Dobrranje 641, Glavina 1099,Grabovac 1382, Imotski 1446,Krstatice 1102, LokviEi6 1617,Lovred, 1614, poljica 1gg6,postranje 1599, Medov Dolac gZL,Podbablje 3C}|l2, Prolozac 1644,Rasdane 7362,Ridice 1122,Runovi6 2490,Slivno 1971,Studenci 2AA6,Svib 650, Vinjani 22g2, ZaSvozd,?i52, Zupa - dakle mjesta poprieko sa 1500stanovnika, 1OO2 A evo, kakva su mjesta u drniskom kotaru; Badanj 363, Baljke 4g9,BioEil79r, Bogeti6 216, Eristane 416, eavoglave 4gL, Cera 200, Drinovci 431, Drni5 l66s i dalje od 40 mjesta ima ih 25 s brojem stanovnikA izpod 500, a ni poprieko nemaju mjesta ni 500 stanovnika, dakle tri puta manje, neso u iimotskom kotaru, gosp. A dr Maru_ 5i6 pi5e o za5iorcimadrni5kirn, pa ima posve pravb, kad govori o.pusto5i,dok g. Uievi6 (kojiije prije bio u Krstatica*u." ttOZ st,,.asadaje u Za{vozdu sa 2:352st,) opisujeimotske zaSorce,pa onda je li g, K, duo ito o karnenu oko Drnisa? Niie zi.ielo, pa najmanie,Sto mu se na njegov napadaj na pisca Maruii6a mora kazati, jest ona: \JVerden Dichter will verstehen... No g, K. zasluLuje i mnogo ve6i prikor, kad se ne poznani priliikl onuko obara na pisca, Sto Jijl:l ,.r.najmanje Sa s podvalom, da je svoje Zapiske izmislio, Da naSe }::j:-i,_",.r nasa lavnost nije tako ve6 naudna na blamai,e,g. bi ;^ ::l: ove svoie presmiorre povr5nosti morao dugo dekati i ,:j::lj" se popraviti, dok bii se opet smio i javiti kao kritik, A ::.*:t,tt: ce on suverenim priezirom dinjenici valjda i dalje voditi :'1*o rted medju poznatim na5im XMatice Hrvatskeu; devet kruna na €odinu, a to za toliko dobrih knjiga!o Ova izcrpiva, obiektivna i dobrohotna ociena i preporuka knjign uM. H.., u miesedniku, Sto ga izdaiu i izvrstno urediuiu de5ki sve6enici, a koji se naiveiim dielom bavi vierskim i viersko-filozofiiskim pitanjima, zasluZuje ne samo na5u zahvalu, nego - s obzirom na na5e prilike - i osobitu palnia, piesniEtva" prirnljeno je u sloven,skorn "Cvie6e slovenskoga novinstvu tako radostno, s takovim priznaniem na5oi uMatici" i sastavliadu dru. Ile5i6u, da svi, koii su oko niefa nastoiali, mogu biti podpuno zadovolini. Ovai put priob6uiemo ove odz|ve na sloZni rad slovenske i hrvatske "Maticeu: (Ljubliana, 15. i ?2. olajka 1907., br. 1?, i 18.) "NaS Listu pi5e mediu ostalim: "Velik dio onih miltZeva,koii su u6ili ditati na5 narod, bio ie mnienia, da bi bilo bolie, kad bi se naudili odmah od podetka ditati kniige iadih susieda onkrai Kupe i time pridobiti viSe snagie.Za tu se ie misao najvi5e oduSevljavao Stanko Vraz, sin slovenskih gorica, no uzalud, Ilirs,ki je pokret zaiedno s ideiom bio pokopan, dok niie poslie 50 Sodina ,, irtislovenskim 6ioricama ustao novi borac za kulturio i napokon politidko zblitenie Slovenaca i HrvatA, Ile5idev iezik pokazuie ved du{o tragfovetoga niegovoga nastoiania, Ku6a pripraviti put za onai das, koii 6e biti diametralno protivan onotnu doba, kad se ie rodio illrizam, Jezidnoob"azova'narod uvidiet 6e srodnost slov-enStinei hrvat5tine, pa 6e pasti po same sebi, Da se franice to do{odi iim prije, poella Slo.rerrsLa Matica Ile5idevim na|e stoianiem izdavati,. itd. govori ocieniteli (J. Lokar) potanko o ,Cvie6u>muze< - Sto je posve umjestno- radikalno prezro,,, Sastavljadse nije obaairaona poznatu ried: ,Politisch Lied ein garstiS Lied.. ,, , Istina ie, da ie rodoljubna pjesma vrlo raz5irena medju na5im narodom,.. . ipak ve6ina tih pjesama ne spada medju cvie6e na5egapiesnid_ tvaHrvatske< se je zahukao, te hoce da nastavi u kojem tvrdi' zakona ispravak' 16' tiskovnoga poziv'om na $ od 19. oZujka u >Pokretu< od 9' oZujka >li6noGlasu Matice Hrvatskefruskogo'rkruzoku(. raspoloZenju' kada je Mora da je g. Livadi6 bio u [udnom duievnom stanhPokreta(, jer u tom podlistku i'ma sva si'la fl)omenutom dudovi5ta' i stilistitkih loeibkih struoznih da ja ne znam pisati izrehe: >G' Radi6 tvrdi' Evo jed,ne Livadideve

skom

zal0hiljadaliucti,aj'atvrdimg'Itrranil'ovi6laZe'kadapi5e'dapodrezo3to ne bi kud i kamo nisu ni5ta napisali' podpisani knjiZevnisi lucijom 'u ' ' nadmaS^ilo vredno'6om >Matidine< lanjske edicije moju d'otidnu tvrdnju; Ne osvreem se na to, da g. Livadie krivo cituje jednu Radicevu* 'dovesti svezu u je izreci istoj u mogao ali ga pitam, kako posve druge tvrdnjom neistinitom mojom toboZnjom sa nekom fvrdnju vrsti?

bosdeL >ne Dapada fieno(' * Istini za volju I za dokaz' ala taj literarski ustanoviti.daona_zgodn^iistinita-tvrdnjanijeRadiceva.-Ur.

lreDa

To je upravo tako, kao da bi tko g. Livadi6a pitao, je li istina, da njegov prijatelj Milan govori dobro nekotiko jezika, a on bi mu odgovorio, da ne govori, ali da njegov prijatelj Arsenije dobro svira u frulu. Giithe je u II. dijelu svoga Fausta na jed.nom mj.estu drastiino okarakterisao nelogidnost ovakove antii;eze, Da mi je do toga, mogao bih u istom sastavku g. Livad"ica na6i i vise takovih logidkih i stilistidkih dudoviSta i brkanja pojmova. JoS samo ne5to, G. Livadi6 veU, da je glupost >vjera< sa pojmo,rn >vjerska spona(. Svaki gimnazijatac,

identi ikovati pojam koji je dobro. pouien ni glupost ni absurdum, ve6

u vjeronauci, znade, da to identikovanje nije da je u samom pojmu: >re,ligio< ukljudeno i ono, ito se naziva vjerskorn sponom. Neka g. Livadli6 potraZi u i,ole dobrom latinskorn rjedniku rijedi: religio, religiosus, pak 6e vidjeti, kako je neisprarrno njegov,o umovanje o pojrnovima >viera( i >vjerska sponarazmiiljatrPokretuSavremenika< od g. 190?. punim jedrima u boj na Matidare i Matidine e.d.icije za S . 1 9 0 6 . ? !O n i o n a k o n i j e t o m u p o s l u d o r a s a o . I najbolje je, da prestanu oni, kojt su prvi po6eli, navje56ujudi ra,t i izbacuju6i prve hitce. bez nuZde zaplovi

* BaS ,sam dovrSio ovaj kratki osvrt na Li,vadideve inzulte, kada mi do_ pad,e ruku br. 66. )pokreta< od 20. ozujka t. g., u kojem je odapeo g. Liva_ di0 novu papirnatu strjelicu na mene i >Mati6areMatidare< najpovoljnije dojmio u knjiZevnim krugovima, a ja da sam uzmaknuo i odrekao se svake daljnje polemike s njime. on dakako misli, da je, Sto no rije6: urbio na loj i mene i >Matidare< svojim veleumnim argumentima, jer da ina6e ja ne bih propustio sjajne prigode, da >bar ono malo< njegovih moZda ipak stvarrrih napadaja ne oborir\ Naziva u dedkirskoj razmetljivosti situaciju za mene >dmporatno,m( te na\rje56uje urbi et orbi, da 6e lznijeti u narednom >savremeniku< dakako o trosku blagajne >Drustva * neke nove intimnosti hrvatskih knjizevrrika< iz nekoga toboZnjeg kruZoka oko >rF1ulkegslsa(. Evo i na te najnovije Livad.iceve djetinjarije moga odgovora: Da li se je Livad.i6evo dedkirsko dZilitanie na mene i >MatiCare< najpovoljniie dojmil,o u knjiZevnim krugovima, koji su njemu povjerili uredn-'!rw i i + , , ^ )ravremenikaPriG. Livadi6 i opet tvrdi neistinu, kada daljnje polemike s njime' svake odrekao >Hrvatske< poslanom( u 64. broju je nervozan' prerano se veseli I nesuvise polemisanju, je podetnik u Jo5 da bez nuZde prenosim knjiZetroprezno istrEava pred rudo. Ja sarno ne 6u' Ustove' politidke stranafke u listu, nidki spor, od,poEet u kniiZevnom ni pred mejdanu' na momcima pred drugadijim ja uzmaknuo ni Nisam savladjuiem' nego li je g' Livadi6' Ja se upravo drugadijim protivnicima, ne treba pucati s topovima' Smilem da ga Sto vi5e poStedim, jer na vrapce i u Skripac' Alios nos jam vlje doveo toboZe se njegovom veselju, Sto me dimus ventos. StosepakoutenjegovihgroZnjaialuzijaonekimtoboinjimintimisenzacije' ja oEekujem te njegove navijeitene tetima oko >Fru5kogorca>Pa kad ne 6ete vi, hoie drugi.11a1 - ;y[li ne umiju i{rati'." - ,"Nau€it ie se.< . ,, Gledam to kolo, MnoSi zbil.ia ne umiiu igrati. A oho mene.giegjerni momci i dievoike, koii bi znali i mogli igrati . , . U kolol Sto 6emo do6ekati ovako gledaju6i? Ako se i ne pomirimo s njima, hvataimo se sveiedno u kolo. U k o l o ,u k o l o ! " . , , Ovako liepim, veselim nadinom punim iivota i poeziie podeo ie E. O.svoiu hritiku oH. Kolao i svoi poziv u ,Koloo, Ali-liepa ova i u poiedinosti provedena simbolika ili niie sre6na, _ ili ie trebalo ostati u prvorr veseliu do lcraia, uhvatiti se u koro, i to ovako veselo, a onda faziti drugima po noEama, udarati u koliena, gurati u rebra i izturivati izkoia, - Sto je to? Mi bismo rekli, da ni tai momak ne umiie igrati. Ali ostavimo tu igru riedima, G, Ogrizovid, koii ie kao dlan knjiZevnidkogakartela proti oMatici" podpisao i grasovituiziava, koiom se "odhlanja< govor predsiednika ,,M. U," i t, d, _ na5ao se ponukanim, da iz neprilidngga kartela izad.ie, ali mu ie i opet nep.rilidno; podpis, ried, drugovanje, nazori (rrnaziranien) na umjetnosti t. d,, - sve to pogaziti, ostaviti, prebie6i, . , NipoSto! ',lko ne pomiritno, hrrat"aimose sveiedno!. Dakle ,r zava. :" -i cJeno kolo, _ samo da ie kolo! - pitamo i opet, to? Ito-i" Budu6i.da su niekoii io5 uviek, a bez potrebe, previ3e ner_ t ovoi 'f61fi., mislim, da Ior"i. ie ba5 ovdie zgodno honstatovati ovo: Krivo se misli, govori i pide, da su sporu njekih knii,,Maticom Hrvatslom" kivi -t"ai i moderni, t, i. mlal:f-:U.:,. po g-odinamai pristaSeniekoga modernogiasmiera, ;]::111:*"ici - deSa li - u kniiZevnosti, Upravo ie za 6udo, kako ":"1:"1,i ovo mi5lienie moglo tako duSo drftati. Treba samo il^,",,n:tuo rado-, ali moram) spomenuti imena prvih boraca ;;:_,:]tt} !3 Surmin, pasari6, Milletich. J".u li to mladi? -'r^:l':.,lvlaticen; -ssu lr to moderni? surmin? pasarii? Miiletich * moderni pisac t piesnik?

t76 A onda: Zasto se je podelo raditi o izmirenju? Milletich - i borbe obolio, Pasari6 namjedten, Surmin se dao na politiku' da ie vi5e nema i naiedanput i pravi mladi i pravi moderni vide' sva ta borba - bez smisla, Da, borba ,rza poziciieo postala ie doista bez smisla' ali kniiostalom Zevnidka borba ima ios uvielc smisla, kao Sto 6e 6ia u u uhvatiti rad uviek imati, To naibol ie dokantie $' O', koii se ie koii kolo, rako se i ne pomirimoo, Toznali po na5em sudu: Mi' jer se nismo borili ,za poziciie", mi moZemo u kolo s dru$ima' knii' nismo nikada ni i51i za tim, da kolo bude samo nasel a u Zevnim pitaniima ostaiemo, ito smo i bili' ptiie' I to ie prvi razloS, s koiega g' O' bocka i gurka ve6' da se nego Sto s" ]" uhroatiou kolo: ima svoie nazoret pa misli' ' ne mora drZali one: u kakvom si kolu " A drugi ie razlo1, mislim, ovai: Onirna' koii su za voliu vodjama.r-orroiborbiprotivoMatriceopodpisivaliiziave'skla' da le pali kartele i t, d., - tadu im ie malo neprilidno' budu6i kniiZevnih radi je vodila borba ditava javnost upu6ena, da se su prebje$lice' da su sagnuli da sekaZe, im da pa 6e ne smjerova, >spone( t' d' Siiu, da su se dali pod komandu, da su priznali i - dok bi Zato su nuZdne reservacijel "g'ko se i ne pomirimo'' mnoSo iednostavniie bilo kazalit Mi smo prosto u svoioi ,zane' pristupili iedsenosti za knjikevnidku slobodu u naslosti nasieli, H' K'' pa noi skupini, irofa ie $ospodovala u novinstvu i u D' 5u' smo iedno vrieme po,ri I hootteur du drapeau pristaiali'-onda se smo onda ostavili' nas sami vodie tiell, a napokon, kad "u ' ' osviestili i spoznali, da sva ta borba nema smisla ' Inade 6e svaki priiatelj kniiZevnosti, a osobito prliaI'eli ,rM, H... sa zadovoljstvom ptiznati' g' Ogrizovi6u' da ie svoiim poklikom ,rU kolol.. bez straha pred karteliranim novinstvom pravi duvarikniiZ'evniEke iavno razlrsao spone, u koie su iedini pisaca' ttoii t-l te spone mladiih deticu cielu slobode biti sapeli bilo i" g' L Krnicu ve6 nie$a za Etdo strpli&vo podna5ali, Poslife Sad su zalak5e napisati knjlZevno pisamce Mihaelu Gorskomu' glasila' sluZbu cielo od.ahnuli i oni kniiievnici', koii nisu imali na tihim nadikao Sto ie nova ,,Hrvatska Smotran, neglo su posve koie su ni nom sve po malo izmlcali iz modernoga robstva' u im kolikogod sami ne znaiu6i, kako, upali ' ' ' Svi ovi zacielo' prul uz koia ie' inade nije moZda mila "flrvatska Smotra" savreme' od tolerantniia iedino$a i. budi redeno, i savremeniia

tl7 noga i jedino slobodno$a i u ob6e iedinoSa hrvatskoga knjiZev- svi ovi 5ap6u tiho g, Ogrizovilrtz Hvala! , , . nofa lista t
DruZtvu Sv, Jeronimar., naime stroglo konfesionalnu. lbez obzira na,bra6u triju vjera< o kojoi je bilo govora i u ovom sporu, nastaje po tom pitanje: Niie li sz tD, S. J. potrebno joS jedno hrvatsko pudko prosvjetno druZtvo? Kako je g. X, (Markov) iz rieli pravild: ,u dobrom duhu" izveo, da D. S. J, ima izdavati svake godine jednu katolidko-religioznu knjigu, istim pravom moZe tko drugi zahlievali, d.a druZtvo izd'ajesamo katolidko-religijozne knjige, kad ,dobar duh. znadi katolidki rcligijozni duh, Mi pak mislimo, da su osnivadi D, S, J. + Ovo ie zacielo krivo shva6ena ried slovenskoga (smjer, cilj), po Eem izjava dra. I( . . . kaZe joS viSe. -

originala Ur.

>smoterMaticau, Mi mu naisrdadnijedestitamo!

za nagradu skoj zemlji

i nanodu ili

u ob6e o slavenskim

obsezati najmanje

Djelo ima

i narodima. knjiZnice >Matice Hrvat-

zemljama

15 araka Poutne

dio nagrade. no >Matica Hrvatska< vlastna ga ie Djelo ostaje vlaskridtvo autorovim, a da ne plati autoru poi duina prv,i put izdati medju svojim izdanjima, sebnoga ho,norara, ako djel,o ne preseZe 15 araka; preseZe li 15 araka, honorirat 6e se svald arak od 15. obidnim honorarom (80 K po arku).

skeMatice HrvatskeMatica Hrvatska< vlastna iu Radnja ostaje vlasni5tvorm autorovim, je i duZna izdati prvi [rut medju svojim izdanjima, a da ne plati autoru popreseZe Cetiri arka; preseZe U €etiri arka' sebnoga honorara, ako djelo ne ohiEnim honoranom (80 K po alku). arak hqnoq!'irat 6e se svaki dalji Prievodi

dobivaju

polovicu

nagrade

i polovicu

traje do kcvnca studenoga Natjecanie rukoprsi (s imenom ili bez imena autorova)

honorara.

'1907., do kojega se roka imadu predati il,i poslati upravi )Matlce

HrvatskeMatice

Otlbor Dr. Arnold

v. r.

predsjednik.

Hrvatske
Matici< vrlo dobre usluge 6ini, i da niie niega, mlada bi gospoda bila kud i kamo obiesnija, nego Sto jesu: a mora li se "Matica( >u vjednim 'polemikama braniti", niie sramotaniezina ne$o onih, koji na niu neosnovano i lalno napadaiu ili ako bi i Sto opravdano izniieli, ne iznose, da ioi koriste, ve6 da ioi - Skode. Sto pak "Matica Hrvatska* ide od godine do Sodine natra$, neka $. D, P-a'glava ne boli; on neka samo ide napriied sa "Savremenikomu; vidiet 6emo,tko 6e dalje dodi, Ni za savijest odbora "Matidina" neka se ne brine, neka radiie probudi prilidno dremovnu saviest "D' H' (,., da se prene i poradi ne5to za hrvatsku lcniigu; dosada io6 nije ni5ta pozitivno udinila za nia, I to bi imao da bude isPravak! uMolim, da biste za liu'bav istini i zakontt (S 16' z' o p' t'l na dlanak oPasari6redivivusn ubr' 7, i 8, ovoSodi5njeSoGlasa M, H,o uvrstili ovai ispravak dinienicao, S ovim ,r"* ,rrrodom posla uSledni pedago5ki i filozoliiski pisac, literarni kritidar Josip Pasari6 duSi "ispravak', u koiem

veii,-da se nije natjecao za tajni5tvo rrM. H,,,, da nije Ogrizovi6u jer ie on prema svojoi propisanoj kvalifikaciji "kruhojalan,,, {_ je koja po zakonu davno zastarlela -) po zasruzi reaktivirani pedaSog; nadalje veli, da on nikada ne napada zlobno, zlona_ mjerno i izvrluli, da Sa vodi uvijek dobra namiera; (_ koju svakom drusom pride -) da iznosi dokaze i stvarne' razlose za svoje tvrdnie, (- to zna i vjeruje svaki, tko nje$ove dlanke dital -), da se n-ije nikad kitio tudiim perjem, da nije istina _ uop6e sve, Sto je u dlanku oPasarii redivivusn napisao dr, M, ogrizovil. J, Pasari6 bio ie dugo vremena urednik ,obzora., pa zna dobro, kakovi moraju biti po zakonu o p, t. ispravci; stoga i ne 6e zamjeritt urednistvu, ako mu njegov polemidni ispravak ne uvrstil ne te zamieriti ni zato, sto on Leli njime ispravljati dinjenice ("Molim da biste . . . . uvrstili ovaj ispravak ,dinjenican).einienice ili fakta ne mogu se ispravlja tii ier ui.p,r.rljati" znaEipo Broz-IvetrM, H,o, ali 6emo sva$da odludno odbiiati njihove nedolidne napadaje,I cijeli nas knjiZevni spor lakse bi se.riiesio, kad ne bi bas sa strane protivnika (die Bauern in der Literatur!) dolazili prigovori u tonu, koiemu mno6iomanika do evropejStine' GospodinD.P'seZali,stosetoboZenijesmoosvrnulina njegove >stvarne prifovoreo, ne5!osamo na "letimidne domjenkeo - neka nam oprosti, Sto se ve6 ne snalazimo, le ne3namo' Sto je u ,savremeniku. pisano ozbilino i promiSlieno' a Sto ie samo na laku ruku izbadeno, Istaknuli smo u nasim prigovorima dvije laLne tvrdnje gospodina D. F', da sada5nji odbor klja5tri djeia i da ima ,, ,'Kolrro pre5tampanih radnia' O ovom -dru$om jer prigorro* veli, da kako je to silni $riieh, ako ie to rekao' krai iu i-. i ve6ih prigovora nMatidinorn" odboru, kao da ie pritom u P' njih gdiekoit - *Il"nalaZ dopuitena' Gosp' D' naije iedno od govolr'ne vidi ni5ta vaZna, a iubo'^uio ie, da nema nikada 'M' H'o bilo' na trahnijih sredstava za napadai loga ne stara' pre5tampava kovih novih dfela i du su*o -Kad sve bezazlen' bi bilo, doista bi prigovor Sosp' D' P' bio iako pisao' laZno kad bi i bio istinii, afi g, D. P. se brani da niie vet veleti doslovno: ,K.r"*J,'o"i6ev "Jaz" vet ie prikazivatr' ne{o 'Maticio namijenjen rad' ie poznaf, dakle nije iskliudivo

ga je iavnosti vec odavna poznatogi ,Matica. od5tampala u uKoluu, Ta zaboga, ako ovo nije skrajnje izvralanle, onda ga ve6 nema: - ili gospodin D, P. naprosto ne zrta, ito znali pre5ta,mpati. Trebalo se dokazati, da je koja radnia ve6 bila Stampana,i, da je u ,Koluu po druSi put Stampana (denuo typis exprimo, wiederdrucken znadi pre5tampati), a on dokazuje, da je vet bila pfikazivana i da ju je ,,,M, II.n oditampala, Koliko solisterije u tako malo rijedi! ovako se ipak ne bi smjelo da radi. Ali dA - gospodinu D. F, su to samo >nuzglrednigotovo formalni prigovori", Tako ozbiljno gospodin D, P. shvaia istinu i objektivnost, Poznaje li on malo dlelce od dra. Jul, Bachema: Allerlei Gedanken iiber Journalistik? Tamo ima na str, 15. ova rijelt "Auch bei der griissten Vorsicht kann es passiren, dass eine ungerechte Beschuldigung in die Zeil:un{ gelangt, Ein Redakteur, der eine als un$erecht erwiesene Beschuldigung nicht ohne Umschweife zuriicknimmt, streicht sich selbst aus der Reihe der Gentlemen(. To bi mo6laog, D, P, - j", to vrijedi za svakogla,tko se bavi javnim radom - dobro zaparntiti, a ne bi Skodilo, da to zapamti i urednik usavremenika*, pa ie nestati bar polemike oko ovakovih na oko ,formalnih.. prigovora, Jednako se brarri D. P., da nije laZna njegiova tvrdnria, kao da sada5njiodbor klia5tri ma i5to na djelima pisaca, I opet se brani sofizmo,m, dokazujuti, da su se negida diela kljasirila i nabraja neke primf ere {Kozarca, Novaka), U na5im prigovorima na osvrt Sosp, D, P, nigdie nije kazano, da se u "Matici,., niie klia5trilo, niti smo mi poricali toga, Mi smo poricali, da je sada5nji odbor za prijaSnja klja5trenia odgovoran i rekli, da ie |_til, ako se prikazuje tako, kao da isto dini sada5nji odbor, D. P. na ono prvo odvra6a, da je ,ve6ina sadanieSaodbora 9.bila i u prija5njim odborima., Sto naprosto nije istina, a i da iest, ne d.okazuie ni5ta, budu6i da je za predsjednikovanla Arnoldova ona praksa dokinuta. TJzalud se dakle razmete D. P,, da je toboZe i oGlaso priznao, da je klia5trenja bilo. dok $a,ie sada5njiodbor dokinuo, - je, se i ne radi o tom, je li ga Dllo, nego o tom, da li ga sada ima, O tom pak, da je prikazivao {lcako se jasno razabira iz osavremenika. iIL S, ,tr. J1Z,; ,trour, xao da ga ima i sada, gospodinD, P. mudro Suti. U spomenutom pak broju ,Savremenika. r'eli se, da su neko6 ,rMatictneu knii€e odekivane izvjedljivo56u, a bilo je to onda, kada

231

z30 >se io5 niiesu klja5trila diela, koia 6e oM. H," izdati, kada se je smatralo naivellm uspjehom i dikom da koii irrvatsk: lel4s4 svoiih"? Ili zar niie dosta da mu ie kao bastina ostao literarni spor? lli zar su i to samo >$otovo formalni prigovorio? Ostaiemo dakle kod toga' da je D' P. u svojem "prikazun napisao dviie laine tvrdnie, a u >nekoliko rijedi odgovora< u osavremeniku* (IIL 6,), jo5 ih ie potkrepio. Dok budu ovakovi ,Bauern in der Literalurr. -- a ne $entlemeni vodili glavnu rijed, ne 6e biti mosu6e saniranje nasih kniiZevnih prilika, u koiima se >nuz{rednoo i o'sotovo formalnoo, a zapravo lakomisleno prigovara, Najposlile se D ,P. i,ali, da ove6ina hrvatskih knjiZevnika i naibolja naSa savremena kniiZevna izdanja moraiu apelirati na privatnu i kniiZarsku nakladu", Ako ie tako, nije tome kriv odbor, lroii nije dosele nijedno valjano djelo, ako ie bilo za "Ma' ticu.,, odbio, nego je kriv - prkos nie$ove $ospode dru$ova, koji u umiSlienostisvojoi misle, da 6e 'M, FL" propasti, ako ie oni ne podupru. U koliko pak to niiesu postigli svojim istupom' misle, da 6e >nuzsrednim fotovo formalnim prigovorima" posti6i, Ali se varaiu kruto ,

Lfublianski ,,Zvon,, sa zadovolistvom bilieli, da se 'Glas Matice Hrvatskeu- osvr6e na slovenske kniilevne i uop6e prosvjetne poiave. Spominje dra, Ile5i6a i dra' Tomin5ka,.koji su svojim prinosima naS list ukrasili - a mi se nadamo, da ne 6e biti ni posliednii ni posljednii put, * ,Navala.. na Gialsko€a. Na moie pisanje o Gialskom u posljedniim prospektnim broievima uGlasa M' H'u osvrnule su se Zestoko najprije dnevne novine ('Pokret")' a onda "Savremeniko dovodeei s onim moiim pisaniem u svezu i odbor

H.* i njezina predsjed,nika Arnolda. To je posve neoprav"M. dano i neumjestno, jer ni odbor ni predsjednik "M. fl,o, nisu ni sudjelovali kod onoga pisanja, niti na ni ikako utiecali. Sto se tide same unavaleo na Gjalsko6la, rado pfiznajem, da imadu pravo oni "Matidini" i moji prijatelji, koii su mi lo5 prije, ne€o se ie moioi unavali" u javnosti prigovorilo, kazali, d,a je onaj uvod s Gjalskim bio suviSan i neumiestan, i to tim viSe, Sto toboZniim braniteljima i priiateljima Gjalskoga nije vrijedno davati ni prividnogla povoda, da uzmognu nastavljati nepre'stanosvoje dosadno zabadanie, izvratanje, pade i la,ganje, "Narodne pies,ne" dr. Drechslera, Prirnili smo druSu kniigu "KnjiZevnih izdania., druZtva hrvatskih srednjo5kolskih profesora: ,lzabrane narodne pjesme< (L Junadke) u redakciii dr, Branka Drechs,lera,Ved smo prigodo,m prve knjige o hrvatskim pripovjedadima koju je sloZio dr. Milan Ogrizovil, razabrali, da bi ove edicije moSle popuniti znatnu prazninu na5e Skolske knjiZevnosti. lzdanja su zaista vrlo liepa, pa 6e ih s velikom kori56u mo6i upotriebiti i oni krugovi, koii su ved odavna stresli sa sebepra5inu sredniih 5kola,,I ova Drechslerova knjiga sloZena je s liepim popratnim aparatom, koji se od ovakovo{a izdanja smije odekivati, ali ipak iedno ne moZemo da ne pri{ovorimo, a to ie srpski karakter ovih junadkih pjesama. Kad hrvatski djak proudi ovu knjigu, on 6e i nehotice do6i do uvierenia, da su inarodne junadke pjesme zapravo samo rslp6ke,A, kako, i ne bi do5ao, kad mu se turaiu u ruke samo bajke o carici Milici, o Lazara, o Miloiu Obili6u, o kralju Vuka5inu, o Uro5u, Vuku Brankovi6u, voivodi Vladeti, GjurSiu Smederevcu,o Jaksidima, o Zmaiu Ognjenom Vuku, o Kosovki djevojki, o majci Jugovi6a, i o kojedernu drugom. I ne samo to, nego sav historidki komentar zabavlja se 5lotovo jedino srpskom povie56u, Je li to bila svrha izdanja? S ovoga staiali5ta drlimo, da je ediciia posve promaSena.Ni Srbi, a ni Magjari ne bi ovakove edicije nikada dali u ruke narodnoga podmladka. I s podpunim,pravom. Tako se ne odgaja mladeZ u nacionalnom duhu. Rado priznajemo, da ie urednik knjige nastojao donekle koristovati se i hrvatskim izd:aniima, ali ni tu nije bio osobito sretne ruke, jer je i opet nailazio s neznatnim intzetkom gotovo na same srbske motive, Da se ne bi pomislilo, da smo tjesnogirudni, pa da traLimo u izdanriu iunadkih narodnih piesama

233

232 jedino motive o hrvatskim narodnim junacima, to dodaiemo, da se ie moglo izdati i nekoliko srpskih piesama, ali recimo: samo onoliko, koliko su u Drechs'lerovu izdanju regardirane, hrvatske, Po Drechslerovu izdanip naS diak eto ne 6e ni saznati, da na,Snarod pieva o Karlovi6ima' o Zriniski,ma i o mnogim "Hrva6animan,a to se ne da nidim ispridati, Pa onda; $die su ostale tolike hrvatske muhamedovskepjesme, od koiih je sama "Matica Hrvatskao izdala dvile debele svezke?A zar se o Ivi Senianinu nije mo$lo na6i ni5ta osim nieSove 'Smrti?u A za5to ba5 smrt? Kako dr. Drechsler stoji pod utiecajem srbskih ediciia, vidi se po piesmama oElra6a i sestrao i po "Bo$ nikomu duZan ne ostaje.l koie je uzeo dakako iz Vukove zbirke, premda ie u hrvatskim izdanjima mogao na6i bezbroi i boliih i ljepsih variprvoj kniizi ianata istoSa motiva. SAm dr, Bosanac izdao ie u oMatidinih.. hrvat,s,kih piesama prvu piesmu u dviie redakcije (uBrada i sestrau i nMrtvi pohodjaniu) sa tri variiante, a druSu: ,Bog nikom duZan ne ostaie. u tri redakcije sa 27 variianata. Nije li to dakle neoprostiv grieh? zaito da se iednom internacio,nalno,mmotivu, koji se krije u ovim pie'srnama,i kojih mi imamo silan broi Eistih hrvatskih, daie pred hrvatskim diadtvom srbski karakler? Zaito da ide po sestre "Jovanu' kad se on u Aladevicevoi zbirci iz dalrnatinske Podgore zove rTrator, dite mladou, a pjesma nidim ne zaostaie za Vukovom? DruSa pjesma o mladof Pavlovici dodu5e ni u Vukovom izdanja,r" ,rori nikakav srbski karakter, ali zasto da se uzima srpsko izdanje, kad je i Pavlinovi6eva i Pletikosi6eva va?ijanta (iz okoline trogirske) najrnanje tako dobra kao Vukova? A onda u hrvatshim inadicama nose Zenske krasna imena "Divoike Liiljanken, udilber-Andie', olipe Mlandalineo, a s neba se spu5ta kao ptica Solubica "blaLena dievican' Neshvatliivo nam je nadalie, za5to u legendarnom ciklusu nisu upotrebliene jo5 neke divne piesme iz "Mati'dineu prve knjige, koie bi i te kako pristajale u Skolsku edicii:u?Valjda sumo zato, St'o ih Vuk nije poznavao? Kako smo nesanaostalni i robski! A onda joS ne5to! U Drechslerovu izdaniu nalazirno preko deset naiduZih piesama, koi" su se i dosad nalazld'eu ditankama na5ih sredniih 5kola. Sta to onda znadi? Zat se tirne da'je sred-

njo5kolskim profesorima u ruke prirudna knjiga, koja 6e irn po_ magati, da proSire abzofie svoiih pilomaca? Kad ee Drechsler ve6 uzimao iz Miklo5i6eve ,Volksepik der Kroatennema snaSe ni mo6i' svaSda dobar stil. iako ne valia, t'"li'o"' su i neznabo5ci' kla' du5naninu i nepriiatelju prosvfete; pofani

njali se idolima i kumirima, svuda je crni mrak i tama, Sto je lijepo i krasno, stra5no i uZasno,bivali su tupiji i glupiji,". ,,Ali u osudjivanju ovakijeh pleonazama, veli pisac, moramo biti na oprezu i iSdupavaiu6i ko,rov ne valja i p5enicu da trgamo. Ima u narodnom jeziku nekoliko sveza sinonimnijeh rijedi, koje se giotovoi ne osje6ajukao dvije rijedi, ve6 kao jedna. Tako na pr. narod glovori: slika i prilika, tuga i Zalost, iad i demer, dast i po5tenje,strah i trepet, puk i narod,bezkraia i konca, ni traXla ni glasa, crn i Zal'ostan,zlo i naopako,.. Po ovome su dakle korov svezei nema sna6leni moii, duSmaninu i prosvjete, pogani i neznaboSci,mrak i tmina i t, d, a p5enica su; slika i prilika, tuga i Zalost, jad i demer, strah i trepet i t, d. i to samo zato, Sto narod tako govori, A otkud on znade, da narod ne govori: nema sna$e ni mo6i, duSmanin i neprijateli, mrak i tmina i t, d, Pa recimo, da narod take sveze ne poznaje, zar nie piscu dopu5tena analo'giia,zar je on prikovan samo za onake sinonime, kahe narod upotrebljava? Sveza mio i drag je dopu5tena,a tup i glup ne valja, a zaito? Zato, ier ie prvu uzeo Vuk sasvijem prema duhu narodnoElEiovora,a druga ne valia zato, Sto iz Vukovih djela (za sada) nema potvrde pisac, Upravo je smiie5no, kad p,isac na str, 663. preporuda, da se rijedi neobidne u velikom dijelu naroda, kao Sto ie na pr, dajbudi, upotrijebe recimo na svakoj 20. strani, jer ditatelju smeta, kad na nju nailazi na svako,j drugoj ili tre6oi strani, ),lit:i-,

:

,.,.,.

-

.

-- . 0 0-'*---!*--Lako6a,'

Lakodu stilu definuje ili bolje da kaZenr op,isujepisa,covako: uOvo svojstvo dobra stiia iSte, da sklop rijedi u redenici i medfusobni sklop reEenica ne bude trom, ve6 lak, t, j. da pa ditatelj ili slu5alac lako pregleda i uhvati. Dakle je netromost sklopa riiedi u redenici i medjusobno$asklopa redenica lakoda. Sad se neka oglasi, lko zna, Sto ie lakoda stila, Primjera za lakodu nema, neEo samo za tromost, Je I' to lak ili trom stil, kad pisac na str. 664, udit,Tromost ie u stilu i onda, lcad stoji jedan za drugiiem nekoliko, makar i razliEniieh padela, a pred svakim je kakav priiedlog," I Ovi komparativi ne idu ve6 po tcme u cti[stiku, neispravni mjesto tuplji i gluplji.

Sto sr gramatitld

?31

280 Ja sam dtLao, da ie uiedan za dru:$iiemkoju dine mno$i pisci (drZeii se ponajvi5e novinarsko{a stila), te liovore o sebi u mnoZini, na pr, lalimo, Sto smo bili zaprijeleni posjetiti izloZba i t. d, Ovako pisati zna6l bez potrebe Sepiriti se. Dobri pisci uzimaju mnoZinu za sebe samo onda, kad misle sa sobom i ditatelje i t, d.n Kad u novinama ditamo ovakovu mnoZinu, svatko zna, da pisac ne giovori u svoje ime ve6 u ime uredni5tva, tu dakle o kakovu >SepirenjuLogidnost< str, 670 veli: stilist pazi, da se Sto "Dobar ne napi5e, Sto ,se kosi s logikom ili sa zdravim ljudskirn razumom. Rekao bi dovjek, da se ovaj zahtjev sam po sebi razusiie, ali pisci ga desto prestupaju s toga, jer prebrzo misle i piSu, ,a onda kao primjer navodi, da treba re6i miesto: Cuo sam, da puSka nije pukla, - Nijesam duo,,da j,e pu5ka pukla; a mjesto: Vidjeli smo, da Petrovi6 niie Jovano,vi6audario - da treba rclLnijes'rno vi'djeli, M ie.. .

281 286 Prvi primier: >duo sam, da pu5ka niie puklau moie,lo-Si6no *rno orr"l re61, koii nije bio nazodan' ne$o ie 6uo od druSih pripovijedati: po tome taine moLe reliz niiesam duo, kad ie duo je pukla, mot'e teli ikoii iptipouii"aafi), a niiesam duo, da puSka po pripoviiedanit' prvi je bio; nazodan ilie- nazo'd,unb'io i koii po svoiem znaniu, drugi -D*gt primier: ovidieli smo, da Petrovi6 nije Jovanovida je i t' d' udariou i"a"ut primieru: niiesmo vidieli, da "ii" pa 6e krivac, nije sa sud riieSiti' Po prvorn obliku Petrovi6 Petrovi6 moZe ako su sviedoci vierodostoini; po druSom obliku biti kriv, a i nekriv; t, j' u prvom ie sludaiu sigurno, da Petrovi6 uda' nije udario Jovanovi6a, a u drugom moile biti, da Sa niie Ovdie vidieli' nijesmo je mi ali udario, rio, ali moZe biti, da $a 6u potpuniti ovu $lavu s nekoliko primjera' Mediu primierima' poie' u koiima se moZe po pi5devu mniieniu povriiediti loSika je, dinijem rijedima, imaju i ovi: Na pr, PoSubno pade dudnovato' ako uditelj u svom Slcolshomradu zavisi o milosti op6insko$a zastupstva (riiedca pade sluZi, da se koli poiam u ve6-oi mieri izreti, veli pisac, a dudnovato ie manie od poSubno), ako -se rionda ova bilie5ka ne iedcom pali izriEe poiam u ve6oi mjeri, valja, jer su poimovi dudnovat i po$uban disparatni te po tome nema miesta poredienju, Neumjestan ie i primjer: 'Raz$ovarao sam se o tijem poimovima s jednim visim, ali poStenim dinovnikomu, poimovi vi5i i po5teni ne moraju biti protivni, ali mo$u biti, pa se time kale, da su visi dinovni,ci neposteni, izmeditt koji se izuzima onaj kao p'o5ten, s lcoiim sarn se ia raz{ovarao' - Ne vidim nelogiinosti u primieru: uOb zimru dolazi k'nama na ru6ak g. uditelj obidno svakoSa detvrtka'u Smisao le teEe' nice moZe biti, d^auEiteli dolazi na rudak k nama i drugi koii dan, ne samo u detvrtak, ali obidno svaki detvrtak' narod U prirnieru: ,Nikad i sto puta nikad ne 6e i ne stoZe p'oianeso to dopustitio niie sto puta nikad nikaka nelo$idnost, dena nefaciia, p(F U ptimi"tt: ,Ti su putnici otkrili zetrflie, na kojirna' se (liud' noga liudsica rafi njihove pustoSnosti nikad ne 6e naseliti ve€ slra se noga i ne mole nigdie da naseli), >nema nel'o$i6nosti' 6oviek' obidna, miesto: ie tu ,nogau kao sinegdJha aho i manie

Liepota" ,Jasno6u i istinitost u stilu traZi stilistik nalaiuii; t. i, on veli: StoSodpi5e5, neka je jasno i istinito; zahtiev pak njegov, koji se tide ljepote stila, nije nalog, ve| zabrana, i. I. on ne kaie: Stogod piSe5,neka je ltjepo, ne{o lraLl Sto$od pi6e5, neka ne bude neskladno, Ovu razliku u z.ahtjevima lako ie nzunjetii jer da nije tako, ,ondane bi upravo moSu6ebilo plsati, ili bi dovjek rnorao silom u svakoj redenici upotrebiti koji lijep govorni nakit; ali to bi bilo odv6 trai,enoi odve6 usilovano, i tako bi pisac, trai,eli ljepotu, grijeiio protiv nie.u Ovako govori pisac o liepoti stila. Zna li se sada, u demu ie ljepota sti.a? Znade. U Cemu ie dakle? U zabrani: ne pi5i nesklapno! Jasno6u i istinitost u stilu stilistik traZi nalaZuli, a zahtjev njegov, koji se tide ljepote stila, niie nalog, vet zabrana. . , ovu razliku u zahtievima lako je razumjeti, jer da niie .tako, onda ne bi upravo mogu6ebili pisati itd, Priznaiem skruSeno, da ja te razlike u tim zahtjevtma rnkako nerazumijem.To je naprijed navedeni discours smbrouille et confus, qui semble dire quelque chose et ne dit rien. A Sto 6e re6i nesklapno pisati? To i opet pisac ne kazuje. Iz pfimiera, Sto ih pisac navod'i, razabfta se, da je neshlap,no i neistinito iedno. Pisac navodi istina i dva pojedina sludaja neslclapnosti i to:1) nesklapno je,kad poredba nema >tertium comparationis< ili nikakav ili takav, da mu se teSko domisliti i 2) nesklapno je, kad se kojom Lrazom izred,e Sto nemoguie, ali to nijesu definicije. Pisac se vara, kad misli, da je tirn poglavliemneito osobito stvo,rio. Samo onai pisac pi5e liiepo, lrako ve6 riapriied rekoh, koji pi5e gra,rnatidki pravilno, jas;ro, prema predmetu, o koiem pi5e i prema ditateliu, za kolia pi!e. Zallo je primjer ovaj nesklapan ili za5to se prctivi osje6aniu ljepote: ,Kad sam vidio i du,o poStene ove i razumne seliake, pornislirhu sebi: ,u opancima je narodna na5a budu6nostn,Ja tu ne vidim nikake nesklapnosti,paie ja drZim, da ie metafora ur opancirna" z6iodna,dakle lijepa,

288

289 Toinost,

Nadpis o,vorneodsieku ie to'5nost, ali pi'sac ne misli u tom odsieku govoriti o todnosti, ved >o maliiem netodnostimau kod koiih ditately moZeipak pisca pravc shvatiti i kod kojih, s{ro$o uzev5i, nije povriiediena istina ni logika, U primieru: uKad stupismo u Zalosni dom (gdie ie pokoinik lelao)i, nadjosmo tu liiep cvijet doma6e inteligencije (mjesto cvijet treba ov:[je redi broj)' - Ja drZirn, da cviiet na svo,mpravom miestu, ier se misli inteligencija po kvalitetu' a ne misli se na k'rantitetu, U primjeru: ,euvaite se to$a pisca, ier cn rotrov sijeu,Ako se moZe vjetar sijati i bura \eti, za6to se ne bi smio i >'otrov sijatin o,sobito,ako se pornisli, da ima i otrovnih s,ienrenaka, Na str. 676. vell "Osobito treba paziti na. svezu pridjcva s imenicama, ier ne pristaje sva'ki pridiev u svaku svezu, Mo'le se na pr, re6i: j'u,nadkosrce Petrovi6ev.: --' ili junadka niegiova desnica; ali niie dobro: funadke kosti Petrovi6eve podivaiu izvan domovine