Sabrana djela Antuna Radića XV. O hrvatskom književnom jeziku [PDF]

  • 0 0 0
  • Gefällt Ihnen dieses papier und der download? Sie können Ihre eigene PDF-Datei in wenigen Minuten kostenlos online veröffentlichen! Anmelden
Datei wird geladen, bitte warten...
Zitiervorschau

DRANTUN RADIC:

S A B R A N A D I E L A D R AA N T U . N A RADICA,

SABRANADIELA XV,

O HRVATSKOM

KNIIZEVXOMIEZIKU Hrvatski knjiZevni jezik. O eshatoloZkimmotivima u hrvatskoj knjilevnosti.

SELJACKA SLOGA HERCEG D RV L A , D K O M A C B T < T R U D O L F ZAGREB r937,

'ilil,-

,'..

:.]

Hrvatski knjiZevni jezik.

ZAGREB 'TIPOGII'AFIJA( D' D"

Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskogaknjiZevnogajezika. N a p i s a od r . T , M a r e t i 6 , k r .

s v e u 6 ,p r o f e , s o r .

1899,Stampa i naklada knjiZare L. Hartmanna (Kugli i Deutsch), Zagreb (v. 8'. VI * 700). nOva knjiga ho6e da bude normalna i potpuna gramatika to{a jezika" [t, i. hrvatskoga ili srpskoga). To nije ni historijska ni po,redbena gramati'ka, ni gramatika naSih narieEia, ,'jer obrazovani na5i ljudi - piSe g. pisac - koii ho6e da dobiju u ruke normalnu i potpunu {ramatiku, . . hoie, da im se reEe, kako je danas Sto u knjiZevnom iezikl, Sto je u niem dobro, Sto li nije" (str. 1). "Hrvatskome ili srpskom knjiZevnom jeziku sluZi u naj5irem smi'slu za osnovu Stokavski fovor< (str. 3.). ,I-J samome njemu" (t. i. u Stokavskome Sovoru) ,,nalazi (se) nariedie, koje geografidkom prostrano56u i mnoZinom naroda nadvisuie ostala Sto'kavska narielia. . . Ono se govori po Bosni i Hercegovini, po juZnijem kraievima Hrvatske, Sto leZe uz Bosnu, i po zapadnoj Srbiiin . . , ,Ono je poradi t'o6!ave6. (sto nairaSireniiemedju ie Stokavcima),kao od prirode odredjeno, da bude knjiZevno nariedjeo (str. 4., g ?). uNi to narjedje. . .ne moZebiti sasviiemjedinstveno. . .Zato se i na podrudiu srediSnjegaili knjiZevnoSanarjedja desto malazi Sto$odu iednom kraju ovako, u dru6iom onaho, a ima i toga, da po svemu . , . podrudia ... govori Stogod i ovako i onako. !" Pita se Sto treba... u takvijem sludajevima,,, uzimati u i>bezlebn prema t ,rbez lebau, Ovo i jest Slavno, o dem sam nakanio govoriti. Malo sam prije spomenuo pitanje t, zaiIo se ie gotovo po,sve iz{ubila fleksija imenici u dana5njem bugarskom ieziku. Ja o tom ne 6u potanko govoriti, jer je odgovor na to pitanje teiak. Ja 6u samo pokazati njeke pojave, koje ovai nestanak fleksije u bugarskom jeziku obja5niuju, pa bi nama mogle pomodi i u tom, da bolie spoznamo: kako stoli torladki Eovor prema hrvatskome (srpskome) i bugarskome. Poznato ie, da se je i u crnoSlorskomgovo,ruizgubio osje6aj za potrebu lokala, pa se kalez sam na Rijeku, bio sam "bio u crkvuu. Kaiu, da ie to analogija prema uidem na Rijeku, idem u crkvuu, No je li samo sludaj, da se je ta analogija rodila upravo na obodu, na medji oa5eSa jezidnopa kru{a? U sredini to$a kruga vidimo posve drugadije pojave, Tako se u virovitidkoj l:upaniii ne 6lovori moilda: ,bio sam u svatoversenrcaprav'; den'me u blat', t'bom dala zlal,rr, ,Boli'ie fanta, uzet. pod kap', ko udovca na SradNjegovou ft' j. Vuhovo) unadelo o tome, 'Stoide u knjiZevni jezik, rStoli ne ide, vrlo bi se rasklimalo, da ie Sto primao iz onih Stokavskih naredia, koia ne idu u sredi5nje),, , a ni na pamet mu niie padalo, da uzme S'to iz ne,Stolcavskiiehgovora< . , . ,Rade6i Vuk ovako, postiSao ie to, da mu je iezik jedinstven i samotvor, u koiemu nema krpeZa od svega i sva5taviencu< ima istu tendenciju, ali je nadin drugadiji.

Rjeinik hrvatskoga iezika. Skupili i obradili dr, F, Ivekovi6 i dr, Ivan Broz' Svezak I' A-O, lJ ZaSrebu,StamparriiaKarla Albrechta, (Jos' Vittasek) v. lex, VIII + 951. L Koliko mi se i ho6e, baS mi ie teZko napisati i iednu ried o ovome Riedniku; nema nas mladjih ni iedno$a, koii bi je barem mu bio dostoian sudiia. Ali Sto rekoh: strdija! Mene pred soborn i stid i za sebe i za sve nas mladje, sledaiu6i i"' bez le ovoliki posao' ovoliku liubav za hrvatski iezik, mislimo. mladii Mi bilo, ne bi ljubavi ,.it"a ovo!:a Rfednika ovakve ali da koje5ta zrramot pa moZda i znada Sdiekoii, ljubavi - dini mi se - nemamo. Da ie'imamo, i vidiela bi se' uPokoini ne6ak moi - piSe dr, F' Ivekovi6 u Predgovoru - Simnaziiski profesor dr, Ivan Broz s namjerom, da napi5e skupljao Alagiu 4eAiik Hrvatskoga iezika, mnoSo ie Sodina z,a nj iz svifeh knjiZevnih diela vuka KaradLila i Giura DaniEi6a.., Kad ie ve| mislio, da je toliko Sra$ie pokupio te 6e naskoro mo6i da se prihvati obraSjivania niezina' otide na istinu licem na Boii6 1893. godine u detrdeset drusoi sodini Zivola svoga. Vide6i ia onoliku $raSiu (na 103,161ceduljica) i i'ale61'da onoliki trud ostane uzalud, a znaiu6l, koliko nam trebuie onaki rjednik, tzeh tazmiSliali, ne bih li se ja latio posla? Na to me je s iedne strane i to sokolilo, Sto sam u Livotu svoieru mnoSo iezikaudio (ne velim da sarn ih naudio), i osobito iezik naS prilidno proudio ditav5i giotovo sve razprave o njemu ' ' " i Sto sam bivdi dvadeset i dvije godine profesor po duZnosti svoioi dosta se bavio oko poslova filoloSkih uop6e; ali me je s druSe

60

6l

strane od to{a odvra6ala dob moia: kako da se dovjek navrSiv5i Sezdesetgodina dade na posao, za koii se ho6e i mnoSo vremena i mnogo truda? No ona rijed na5a: S milim Bo{om sve se mole, skloni me napokon: u polovini mjeseca veljate 1894. primih se poslan , , , Ovaho prosto, a tako liepo razloien ie ditaocu postanak ovolikoga djela, ovoga Rjeinika. Mhogo toSa ima, Sto se ne vidi iz ovih riedi, ali iedno, Sto u Zafrebu nije taina, neha se znade i dalje, a to je ovo; Od mieseca veljade 1894.pa do d a n a s- a t o i e p u n i h s e d a m S o d i n a - s v i e t i s e i z dana u da'n na jednom prozoru na Kaptolu od prvoga mraka tamo do poslije desete: tu se radi rjednih hrvatskoSa jezika, a radi udovjek navr5iv5i SezdesetSodinau! I to se radi sedam {odina, poSto ie pok, dr. l. Broz izpisao preko 100,000ceduljica i pokupio toliko Sradje, .da je ve| mislio, kako bi se slcoro prihvatio obradjivanja tO gradjel Ovo jedno i dru$o taki je posao, kojim se mi Hrvati moZemo ponositi. U na5e dane, kad je na5 sviet vidan gledati mnogo,neplodne trke i vike, vriedno ie posebice iztaknuti veliiinu tihoga ovoga posla, JoS bi mi se htielo kazati dvi riedi o tom, Sto ie ovoliko ljubavi za l