Marko Marulić: Evanđelistar [1 i 2] [PDF]

Zitiervorschau

SPLITSKI KNJIZEVNI KRUG

SABRANA DJELA MARKA MARULICA

0PE~

MARKO MARULIĆ

OMN1A

KNJIGA CETVRTA ODBOR EDIeJ]E RAFO BOGISIć, JOSIP BRATULIć, NENAD CAMBI, CVITO FISKOVIć, IVO FRANGES, MARIN FRANI· CEVIć, BRANIMIR GLAVICIć, VEDRAN GLIGO (urednik), VELJKO GORTAN,IZIVKO JELICIć, sr ME JURIĆ, NIKICA KOLUMBIĆ, MILAN MOGUš, TONCI PETRASOV MAROVIĆ, KRUNO PRIJATELJ, VLADIMIR RISMONDO, DRAGO SIMUNDzA, MIRKO TOMASOVIć

I

~~V ANĐEI_~ISTAR

I

UREDNIšTVO JOSIP BRATULIć, BRANIMIR GLAVICIĆ, VEDRAN GLIGO, MARIN FRANICEVIĆ, ZIVKO JELICIĆ. MIRKO TOMASOVIć MARKO MARULIć LATINSKA DJELA III - EVANĐELISTAR EVANGELISTARIVM PRVO HRVATSKO - JEDANAESTO ,LATINSKO IZDANJE

PREVEO, KOMENTIRAO I LATINSKI TEKST PRIREDIO BRANIMIR GLAVICIć

KNJIžEVNI KRUG SPLIT 1985

SPLITSKI KNJIŽEVNI KRUG

,

U EDNIšTVO NENAD CAMBI, CVJ TO FISKOVIĆ, VEDRAN GLI GO, žIVKO JELICI, TONCI PETRASOV MAROVIć, VLADIMIR RIS ONDO, MIRKO TOMASOVIć

'\~

_.\l. . . .

~.G~~~

A\61 'I iA

CVITO FISKOVIC KNJIGA 4, sv. 3.

? /'

f!'C 1 ... J (~ ~ \?

UREDNIK

/1'\/ vMARKO

MARULIć

LATINSKA DJELA III - EVANĐELISTAR EVANGELISTARIVM

C]'(

PREVEO, KOMENTIRAO I LATINSKI TEKST . < J'1 PRIREDIO ('I 'l., ., BRANIMIR GLAVIčIć

O-DD rt...·

r

J

r\ ~.~ e il:

\

LIKOVNA OPREMA

PETAR Ir

JAKELIć

LEKTURA I KOREKTURA

BRATISLAV BEATA

LUčIN

KNEZEVIĆ, MIRKO KNEZEVIć,

MARKO MARULle

1c(ue fb1iftU9. Q~ncrabilt ·~zcfbrtero 1ranciko 1u cćfi!~itOli ccclefiae 'S eneraefeti liP) ar 'i.ll~.Z1P>arulus.

6. ejf.).

Đ.

'IblumlquCJ ~e (mttadllnttbltftirdid') bb'mittmpol

1r;;,;,~r::-fl!lr.tQOlll liclllltf'ueNm I t celte lIiifilTem/ fed 'e mi~i (\lt nom)lb fUllfnlerccprue/cufrclucrerinon poruflne'1i fi poftCJ Debut.Scriptum citen,iml:Jn rora snimI rus rimeoo""

m"

numt 5sccrdoree fUluef,,"cdtics.lne vero IftS hill CJpC crsrfonu mc omnina fruftnuQe "'desrelmitto libi• • m~~==~~~ opuelquodnuptr COI1lPoful/fimiUequfdčcum(Ilo mu lt' __ mir IftdIii muirIlIquranre non aUlgcl'lIm inrc !;llbcn. t Ife" non nnlUe lnlode tldemqurin'IlofI'lIcrsr( COlI' "ns.r Inon rli ijrdelri "crbie CJPlel1'1l tlebcnrur I necuf ftomll(l]t1 mouellr IiUJDI ...,cum ploijtrblUm Irepails (rambe.lEo qu0'1i mssi.amc ribi fllrltJ'lIctum .... tOllfidoli1t11uđ irquo rc fraud~llm quereri6lrandć I1liqusndo Ii.tlllbiturue, mR .liquId plererl'pcm eueneril.lnrerim ~OC {prum ~u.nscliftanum meti ribi c6lncni10 lt fi (u.DiSIU'! mrcrfplione iuđicautrie I\lr quap!imt1 implimcndti eu rct OIO.""C ft DC ceufsl!l' maslse rcliblanomm ruozum trir lli pliue illIin lUli tem ,cncrfnr/4iIIII alil'qurmU}tlnuirOC\l1 oiJ')nccdum (lUiecmendsrs ee1111 nfbu, qcidtrunr, f:Jltblie aurcml quoeimpliml feceriel aliquorId mc nom mOlifIlI rr.nrmitrile "olo.tuncenfm mc dbi(ariffecll1'e pUlIboIcum 'mpztlT08 ,"Ctllt~cro •.,nrerim" rcl}cfVPum meum Ilbll}abel dbl\llerc. auando qufdcm mc.que'" non parum rc otlccraRt, OtImareautem Ifla qUf m{trimue ocbcnr non rimqui. ma finrl45 quod(alu[ari.t eoceant [ac DCrebus adrtlisionUpcc nnribU'l'I1lillcincnlur.Slinera quippe \cetio r"n(lumoeccr S'accrdoteml qUI;f ltmIC cITe non Dubito 10"\c. Marct Maruli Spalatensis Euangelistarium (Marultćeva

Venetiis 1516. izdanju

Lučaninu u prvom Evanđelistara iz 1516. god.)

posveta Frani

-:!Liber

,..,

Ocfidc Ot,) pleflllnd".

1C>:(nlU6 lap.

•

T.

~!!!i!!~i-jiij-iijOiiiiiiiiii\ ·lnl'll1Uđ igitur (per~ndr b!atitstlt ~m n. ~ graduetidcllClt.llredam ~

4

loeo!crcdam"ori/ilio,-zquicqu/d(Plritu(an ,,~'\.'\ eto illftnlCll o/u/1I1 I~omince DC iJG qur no~ .~r ll: dll1luelnobi;tcftal/(unt!indubitarrcreduU ra[lealTellru (urClpumus.Ot iacro rtcrrfi" , " dd fundal1lČto Ic{terae qb"beata ",Ita copa" ",,' ~ rarurj ",irrute&fupfdlficarepol1imue I 'Zot nobis DIci queilll18eariqUI Ilon \'lderunt/ 'Jo. 'z crediden11,ttnde it (acramentun co:porie 'z (an\julnio (uioomlll" (u\.) parde "illll13(pc ciclnltitlllll ernonquod cernilnuellcq;q!) l.nsimus!(cd quodcrcdimus/R lCITUdo" _ .... _ .___ __. r.lltes/l}octplUm 'l'iderclllc{lo mercamur ~ll.1nlc8.l€lquonii mUIl fiddnoftrr/illie eltl oiuinofrlli co(ptauIpfulisno" bfeipfe f.lualollli'alr. \C!enircmlni 'l crcditcculigdio.lt"ullc eni~ plurlmu pIOdeft mar. r, CUj~1ii fidesl cum noeod/croUlm Iql1lbuo Deum I}om/ncfqj olfcndimue penl" cet•.,di alibi Plcclpit olccne Ibabere /idi oci.qul /idem od I}abitll}inoQumanr (olcrifr ClIUddnucntle argutcl13coclu/is rreduntlfed foli 'l'Critan Olu/llilUe reuc> mar.'lalrfirmiter I1dl)rrentll)umanam oocmna Diulnr femper poft I;labcntcs. jlcdrco qufdh adram~ritanammullerem lid eft adan/mempcrlidcm (aluandli ipre mi Iilriem.giftcr(I)liftue Di~itlcrcdc mwi mulicr iilioicmll ml\ll crcdel) OCIrapil, 10·4· tU (um Inonpbilo(opl)is qui!;lumana rapiuntl nonpoetis prircrfatukati" (cripro nbu. /qwintlColum \'Irnumerenda multirudine DclVNllt.neqliuddoquitrini utemocnegitl"on inteUlgmtee in",nalimpl/dl1l rubitanna perfonarum plurali ,./qua dp(e (l1l1ctus.ppl)ela oaurd viditDIcenoi DI,,-it Dominus eenunoRICo (C • ,du oc.nne mdo. 'z il libiIverbo oci Cfll /irmati funr I-z (plri!ll onedu; omnis \lir, ro, .'U8 eOIUIR.Quod lirecre acclpcrenr Ieliam III 'l'eteribus raipturis mvfterili rctihi p6'4 1 nkatie (onrtneri farcrtnrur/ ..nobnrum limul rentlrcnr.JCrede mil}i inqull.oiftan riam qufdlifaclunrlinrer (rederc deo I~ crcdacin ocU;.vtcredercln DeiIlir perfi demopcraril -z c(uscuicredimusplfccpra e):equi.llJlflcidem ait IQOc tftopue Ddl'l't (redatiein ai quem mlfitalc.I~!iuo ramen cređfmue] Dcindcoperi aceill" • !llmur.alteru line alrero nil}ll plofiCJl adulurem, (rterlifien folct I erad I((rrI)U 10a.đ. luoplOfeffioniJceedenteo nonnil}i1 ru(penfumanimum pl/mllllGgel'l1niIeemde (Ii tamioignorccndr "'ctitanoplOpolito I~JC agunt) magill tIluminati i nil}il'l'CriUG clY'cniltilllant quam quodr.crarum htrerarum monumčnacennne! (ognorcut. Ouilts in fide ltabllirl cupumr ( 01l1l1e9 aurem cupere debent ) Deo (uppliecntf~ Qonrlnem i1Iu~ illlltcnrur, quifu cnagello aitcredo ""mille adillua illmdu\{taremar.~. mca5·Simlllenim ~ mdcbat/'t (lli(lIcredulu9I1urabar.lI:t qnoniinper1mcllto {am oidlcc;arIrllam (redulirJti omnIno infirma elfc ..ImbecilillliliaU,tillo luue turolUioo IJDomino op(pert/rl' vrperfccriuo crederet. IIX rroquiti1l11 Dtrcliglo nenil)i1 DubIlaIll!continuo oc udea admOlelI tr,iftnlgure cupiunt ladaIllola 'Ilir II >,

- "

t.:.

!".

re·

Marci Maruli Spalatensis Euangelistarium - Venetiis 1516. :Početak prve knjige Marulićeva Evanđelistara iz 1516. god.)

UVODNA RIJEC

Evanđelistar,

izvorno Euangelistarium, drugo je po i glasovitosti Marulićevo latinsko prozno djelo koje je u svoje vrijeme (XVI-XVII st.) zajedno s još opsežnijom i poznatijom Institucijom (De institutione bene vivendi per exempla sanctorum) najviše i najduže pronosilo njegovo ime Evropom i učinilo ga prvim. hrvatskim svjetski poznatim i priznatim piscem. Od god. 1516. do 1601, kad je, koliko se zna, posljednji put tiskano, doživjelo je deset izdanja (Mleci, Basel, Kčln, Pariz, Antwerpen) i jedno talijansko (Firenza 1571). U domovini nije bilo dosad ni izdavano ni prevođeno. veličini

Po pri l'od I i svrsi

Evanđelistar

se skladno uklapa

U cio MlliruHćev moralnodidaktički književni rad, dapače

predstavlja jedan od glavnih njegovih stupova. To je, l'ekIi blsmo, sinteza njegovih moralno-religioznih pogleda i uvjerenja, svojevrsna kršćanska moralka izrađena vrlo stl'Učno i maruli6evski pomno na temelju iscrpne obrade triju glavnih vjerskih kreposti: vjere, ufanja i ljubavi, na što se po njegovim vlastitim riječima kao moralista praktičara može zapravo svesti cijela Biblija, svojevremeno zaista najčitanija knjiga. 9

Evanđelistar

je pisan striktno u duhu ortodoksnog katolicizma, što mu je, bez sumnje, osiguralo velik broj čitatelja i oriolik broj izdanja u doba protureformacije No stručnost i čvrsta ideološka opredijeljenost nisu bili jedini razlozi njegova publiciteta. Marulić je rođeni književnik esteta koji'mnogo pažnje poklanja čitatelju te se izražava lijepo i piše jasno. Kadar je i suhoparnu građu prikazati živo i zanimljivo služeći se pri tom svojim već prokušanim postupcima: ilustracijom kakve misli brojnim primjerima iz života, figurativnim povremeno načinom izražavanja, kontrastiranjem, kao ovdje, vrlina i poroka, vlastitim meritornim komentarom biblijskih citata i crkvenih zasada. Ukratko, jasnoća misli, lijep jezik i birani stil odlike su ovoga religioznog djela koje posjeduje i znatnih umjetničkih kvaliteta, pa je opravdano uzeti da je odgovaralo ukusu humanistički obrazovanih čitatelja onoga vremena.

Također, u hrvatskom se kazalu donose imena kako su transkribirana u našem prijevodu Biblije (u izdanju »Stvarnosti«), a u zagradama onako kako su se dosad pisala prema Vulgati.

BRANIMIR

Ovo je prvi prijevod Evanđelistara u nas, a izrađen je po kelnskom izdanju iz god. 1556, koje mi je bilo pri ruci. Priređujući latinski tekst služio sam se i ovim' izdanjima: ke1nskima iz god. 1529. i 1532, pariškim (1545), bazelskim (1519) i, naravno, prvim poznatim, mletačkim iz god. 1516, u kojem je otisnuta i posveta djela Franji Lučaninu.

Primijenio sam Marulićev pravopis, koliko nam je poznat iz drugih njegovih djela sačuvanih uruImpisu. Iz toga sam razloga unio konsonantsko u mj. v i tzv. repato e (~) mjesto diftonga ae. Za pojedinosti: pisanje - eus mj. -ceus, povremeno y mj. i, ci mj. ti i dr. upućujem čitatelja na svoju studiju O jeziku i stilu Marulićevih Starozavjetnih ličnosti (Radovi FF Zadar, sv. 21-22/1983, str. 89-105, os. 91 i d.), U latinskom se kazalu uz oblik pojedinih imena kako ih donosi Marulić navodi, u zagradama, i oblik kakav nalazimo u današnjoj Vulgati. 10

11

cr.svrcrc

OPCI PRISTUP MARULICEVU

EVANĐĐLISTARU

1. UVODNI PODACI

Marko Marulić (1450~1524), humanistički pisac i renesansni pjesnik, stoji čvrsto u temeljima naše književne baštine i, šire, naše i evropske misli i kulture. Pisao je na hrvatskom i latinskom, uspješno u prozi i poeziji. Iako su mu se neka djela izgubila, bibliografija njegovih sačuvanih radova obuhvaća zamašan projekt i plodno ostvarenje visoko naobražena erudita, pjesnika, mislioca i teološkog pisca. Marulića rodoljubnog pjesnika i evropskog pisca - bitno karakteriziraju dvije osnovne komponente: književni postupak i sadržajna poruka, literarna potka i etička osnova. U stihovima mu je izrazitija poetska, u prozi moralna tendencija, ali ima jedne i druge ti istim studijama i djelima. U njemu se stječu klasična poetika i renesansna dinamika, humanistička erudicija i religiozrio-kršćanska opcija. Dok literarno stvara, prosvjetiteljski djeluje, dok moralno-teološki raspravlja, književno razmišl] a i piše.! Evanđelistar Euangelistarium o kojemu je ovdje riječ spada u sam vrh Marulićevih moralno-teološkdh 13

djela. Ističe se svojom cjelovitošću i zgusnutijim iskazom u pjesnikovu književnom tretiranju slične problematike; etički potvrđuje svoga autora. Jer, kao što ga Judita i Davidijada (Davidias) određuju kao pjesnika, tako ga Evanđelistar i Institucija (De institutione bene beateque vivendi per exempla sanctorum) karakteriziraju kao moralno-teološkog i humanističkog mislioca i pisca. Ova su mu dva djela na latinskom jeziku najviše pronijela slavu svijetom. U 16. i 17. stoljeću Evanđeli­ star je doživio 10 izdanja u izvorniku i jedno u talijanskom prijevcdu.š a Institucija ukupno oko 50, u evropskim kulturnim središtima onoga doba. Iako taj odnos, s obzirom na broj izdanja, daje izrazitu prednost Instituciji, koja joj u literarno-atraktivnom smislu doista i pripada, Evanđelistar je po svojoj sustavnosti i etačkoj dorečenosti u moralno-teološkoj valorizaciji važniji Po svojoj je strukturi i obradi kompendij autorove etičke misli i moralne pouke. Zauzima važno mjesto u moralno-teološkoj literaturi svoga vremena. Obrađuje cjelovitu osobnu praksu i široko zahvaća u životne odnose, u javno i privatno moralno ponašanje. Sam naslov dolazi. od riječi evanđelje (grč. euangelion, lat. evangelium). Taj se naziv u starini upotrebljavao za knjigu koja je sadržavala sva četiri kanonska Evanđelja, a poslije, s razvitkom tzv. Iekcionara, poprima značenje priručnika, u kojemu su se nalazili samo odabrani tekstovi za službu čitanja u misi d drugim liturgijskim obredima.š Marulić je, dakle, smiono posudio naslov za svoje djelo. Dao mu je etičku namjenu, oslanjajući se, kako ćemo vidjeti, na tri bogoslovno kreposti. Imao je za to dovoljno razloga. No, koliko su tirazloe!i nutarnje, moralno-teološke naravi, toliko onodobne provenijencije i, praktično, psihološko-didaktične prirode. U duhu humanističkih shvaćanja, kad se nasuprot skolastičkoj ~pekuilaciji sve više priJhvaćala afektivno-mistična teologija i izravna biblijska poruka, Marulić poseže za biblijskim usmjerenjem i s tim u vezi bira odgovarajući

naslov, do onog vremena neuobičajen za moralne rasprave. Njime se, psihološki motivirano, obraća humanistički naobraženorn čitaocu. Evanđelistar je tiskan prvi put 1516. u Mlecima, deset godina poslije Institucije i šest godina poslije Parabola (Quinquaginta parabolae). Iako se potpuno uklapa u Marulićevu prije potvrđenu etičku viziju, u svom postupku, tematici i obradi Evanđelistar pruža novu razinu. Dok su, na primjer, dva prije spomenuta djela u svojim uputama i porukama - kao i glavnina Marulićeve poučne poezije prvenstveno moralni poticaji, Evanđelistar se odlikuje širom impostacijom i čvr­ šćom etičko-moralnom problematikom. Marulić ga je pisao za svoje suvremenike, prije vile od 470 godina, početkom 16. stoljeća, pred samu retormlC'1ju. aa Razumljivo je stoga da u sebi nosi značajke Ivoga doba, 'koje je u ist D vrijeme proživljavalo 1.oru nOVOQIl vijeka I nutarnje suprotnosti vlastitih tra_ji. PaI.bno Ne to osjećalo u moralnom životu rene~ Il.Nlno" druAtv •.•Jer, dok se s jedne strane širokogrudno otvaralo novomu vremenu, s 'druge je, baš zbog tog (ltvoranja, U svom lndividualiemu koji je zagovaralo, ponegdje skretalo u moralni Iaksizam i subjektivizam. To je spontano izazivalo drugu reakciju i etički angažmunu duhu odavno priželjkivane moralne obnove. U tom kontekstu i njegovim povijesnim odrednicama tl'8ba promatrati Evanđelis.tar i Marulićeva osobni polazišta u njemu. Bilo je to, dakle, humanističko­ -renCllllnsno razdoblje puno novih ideja i snažna poleti, .U ! svojih nutarnjih i vanjskih, idejnih i društvenih protuslovlja, s dubokim moralnim krizama. Usprkos općom rellgloenom mentalitetu konvencionalnog kršćan­ lItVIl, U praksi se osjeća moralna dekadenca, Renesansni je čovjek, u čemu su prednjačili viši slojevi, šireći svoJ. duhovne okvire, olako zapostavljao čvrste etičke nor11'Ht. Društvo i Crkva nisu bili ništa bolji. Strasti su i dUlhoViT1a razilaženja potresali Evropu, koju će refermacijA potkraj Marulićeva života sasvim razdvojiti.

14

15

su

Dok su liberalni duhovi zazirali od tradicionalnih etičkih shvaćanja, što je najizravnije pokazao Machiavelli u svojoj raspravi Il Principe, u odnosu između etike i politike, umjereniji su djelatnici novih pokretay u njima vidjeli izravnu potporu za radIkaln~ o~n0'::;l CO~ vjeka i društva. Najčešće su zato povezivali etičku J religioznu praksu. Zbog toga će se i Erazmo Rot~er­

Marulićev suvremenik, javno u svom djelu Enchiri~iion militis christiani suprotstaviti etičkom subje.kttivizmu i zastupati transeendent:r:~ .etiku, a . 0m a Morus pisac Utopije, praktično oduprijeti samovolji Henrika VIII žrtvujući karijeru i život za svoja načela. Marulić s·e zarana priklonio umjerenijem smjeru, te se još prije reformacije otvoreno sUI~rotstavio duho~om }aslojavanju i spomenutom lakslZmu:. ~m~tra? J~e, očtto, da se s rušenjem si,gumog etosa rUSI l sam cOVJ ek. Moral mu je bio nuždan preduvjet osobnog i društvenog napretka. Osim tih općih evropskih kriza i razilaženja na M~­ rulićeva su etička opredjeljenja utjecale i naše domaće prilike. U onom postkir1bavskom razdoblju, k~d je .turski osvajač sve više prijetio i do samog S~lita. stlg~o, čvrst odgoj i muževna askeza našem su PJesnIku, st~ je uočljivo i u njegovoj poeziji,4. bili važ~n .oslony~c. ; nada da se u tim teškim vremenIma ustraje l prezrvi.: Uz te vanjske razloge i religioznu formacij~ s.am?g autora bitan su dio u njegovu etičkom opredjeljenju, pa, prema tome, i u Evanđelistaru - psih?loški je .~o jasno _. imale njegove nutarnje s~lonostI. Be~ njih bilo bi teško shvatiti kako se glavni predstavruk. ~u~ manizma i renesanse na ovoj strani Jadrana kTltI~kI odnosio prema slobodnijim moralnim tendencijama novih gilbanja. ~bog toga se - iako naš Marulić .u tome nij: iznimka _ različito koji 'Put njemu pristupa. Neki ga smatraju srednjovjekovnim piscem, moralist.om ~ ~s~:­ tom drugi, suprotno od njih, u njemu vide l Ist:C~ samo ono, što ga, unatoč širim okvirima, antiTOpološki

damski

.T

16

potvrđuje

u njihovim očima. U težnji da se stvari izvodu na čistac, naglašava se jedna ili druga kornpouontu, a zaboravlja složena fizionomija Marulićeva lika l uzajamna komplementarnost njegovih djela. U stvari; ovuj splitski patricij, koji se neumorno zalagao za malogll čovjeka," životni realist i duhovni pedagog, nadiluz] svako isključivanje i površno mišljenje da je srednjovjekovnost u svemu negativna, a renesansa, napreliv, sumo pozitivna, odnosno, da se njihove djelomično oprečne tendencije potpuno razilaze. Naprotiv, Marulić i h u svojim djelima istodobno prihvaća i zagovara. Poput istaknutih humanističkih djelatnika, od Petrarka do !':ruzma, Marulić ški nove ideje, oslanjajući se čvrsto na etičke i religiozne postavke kršćanske tradicije. Taj duh ga vodi u EvanđeListaru. Izravno - antropološki, pHihološki i egzistencijalno pristupa čovjeku, ali ga Ile promatra dmanentistički, unutar ovovremenske, samo povijesne situacije, nego u svjetlu transcendentne-rellglozne vizije, kakvu su općenito peihvaćall njegom suvremenici. Na srcu mu je Iežala moralna obnova. Za nju Ile uporno zalagao, kritički i dosljedno. Zato je s istom mjerom pristupao pučaninu i plemiću, redovniku i svjetovnjaku, crkvenim i društvenim uglednicima.

Ir. POGLED U

EVANĐELISTAR

Polazeći od ovih uvodnih podataka, lako je shvatiti Evanđelistar plod pjesnikove etičke vene i reli-

da je

",Iozno-humanističkog angažmana. Marulić se izravno uključuje u tokove evropske misli i indirektno izIdući svoja stajališta dijalogizira s različitim mišljenjima i aktualnom praksom. Određen je idorečen. Ko-

Ilko god je egzistencijalno senzibilan, toliko je, u duhu ..ViliC opredjeljenja, esencijalistički načelan i siguran. Nenna u njega oklijevanja i dileme. Moral j,e apsolutna lIIbIlja, svojstven je ljudskom biću i priJeko potreban u

17

životu pojedinca i u društvu. Dobrota je ili, kako on kaže, krepostan život poziv čovjeka. Vrlina je dužnost i treba je prihvatiti. Kriterij mu je u tome s jedne strane praktično iskustvo, s druge sigurna biblijska poruka Naravnu spoznaju u njegovu svijetu gledanja podupire evanđeoska pouka. Vrlina je pr.irodna strana svake osobe, porok nedostatak dobra ili, točnije, posljedica prvoga grijeha i osobne izopačenosti. Sreća je imanentna kategorija. Čovjek nužno za njom teži. No, prava je sreća prema Evanđelistaru u praktičnom ostvarenju dužnosti, u kreposnom životu, i konačnom blaženstvu. Na taj se način etika i religiozna opcija međusobno prožimlju, u nužnom su suodnosu i međusobnoj ovisnosti. Marulić se pri tome utječe objavi. Ono što um ne može dokučiti, on kaže, otkriva objava. U tom smislu prihvaća opću harmoniju između vjere i razuma, te namjerno mimoilazi rasprave o dvostrukoj istini, koje su u njegovo doba, pod utjecajem okamizma i averoizma, bile u modi.

a. T ,eo r e t s k a o s n o v a i li b ~ b li j s k a o r i je n t a c i j a Evanđelistara Marulića,

kako smo napomenuli, vodi njegova praksvrha. Ne upušta se stoga, bar ne izravno, u raspravljanje o izvorima moralnog reda i o temeljnim načelima morala. Međutim, to nas ne smije zbuniti ili zavarati. Jer, iako posebno ne obrađuje teoretsko-moralna polazišta i osnovna etička načela, nipošto ih ne zanemaruje. Dapače, neprestano ih u svom narativnom stilu, na jedan ili drugi način ističe i brižno utkiva u svoje poruke. Biblija mu je glavno polazište. Ona' je u njegovim očima stjecište ljudske i božanske mudrosti; zato se u svojoj načelnoj oporbi prema stoičkoj filozofiji i starim pjesnicima, kad je riječ o moralu, stalno na nju poziva, uključujući u nju, u njezinu objavu i poruku, potrebni racionalni postupak i široko životno iskustvo. tična

18

Covjek je u stvari osnovno polazište i glavna tema

Ev anđe listara. Pokušamo li, na primjer zbog uvida u

etičke postavke ovog Marulićeva djela,' izdvojiti neke zasade na kojima se zasniva, vidjet ćemo da su to odreda osnovne pretpostavke morala. Etika se u Maruliće­ vim očima »izdiže iznad svih znanosti-, •• jer se bavi uređenjem vladanja u životu« (Predgovor). Apsolutno je potrebna i praktično ostvariva. Covjek je po naravi etičko biće: slobodno, svjesno i odgovorno; osoba koja ima svoja prava i dužnosti. Glavni je faktor i konkretni akter morala. On odlučuje o svom činu i njegovoj kvalifikaciji, po nakani i ostvarenju. J er, koliko god j e etički labilan, ničim nije mora.lino determiniran. Razum je - razumnost - bitna označnica ljudskog duha i praktični putokaz moralnog ponašanja (usp. I, 15, 17; H, 13). Prirodni glas savjesti (II, 4), sloboda volje (II, 12; III, 20), moralna usmjerenost, motiviranost i konačna svrha (III, 6) u Evanđelistaru su na više mjesta jasno naznačeni i potvrđeni. Autor na njima gradi i s njima u svojim zaključcima računa. Pozivajući Se izravno na Bibliju, Marulić se istodobno služi iskustveno-naravnim i rel:igioznim sredstvima u svrhu afirmacije i opsluživanja moralnog reda. Na temelju općeg opredjeljenja i čestih postupnih uzročno-posliedtčmh odnosa i asocijacija, stalno su mu pred očima osnovne postavke kršćanskog morala i njegova etička načela. Zbog toga možemo slobodno zaključiti da je Evanđelistar po svom nutarnjem određenju - aksiološl«, tematski i metodski - za razliku od opće posebna kršćanska moralka svoga doba. VITijeme je to kad se moralna teologija s jedine strane izravno veže uz bogoslovnu dogmatlku, a s druge polako specificira i osamostaljuje," tražeći načina da jednostavnije, biblijski, izloži ono što je prije skolastika školski tumačila kroz opću teologiju, dogmu i naravni moralni zakon. Ni Marulić ne odstupa od tih polazišta. Dapače, stalno se na njih poziva, držeći se uhodane impostacije tradicionalnog etosa, ali Se u svom postupku okreće novoj,

19

jednostavnijoj metodi. Temeljna mu je odrednica kreacioslika svijeta i religiozna vizija čovjeka, njegova poziva d konačne svrhe. Evanđelje mu je pri tome smjer i putokaz. Zato on svoju etiku praktično teološki motivira, pridaj ući joj za uzvrat moralnu i religioznu funkciju u životu. U skladu s tim teološki su mu principi primarni, oni osvjetljuju etičke ili, bolje, jedni se u drugima nalaze. Moral shvaća transcendentne, Čovjek ga ne može i ne smije mijenjati po svojoj volji. Bog mu je, kaže, začetnik, jamac i konačna svrha. U sebi je nepovrediv, apsolutan. Na taj način bogoslovno kreposti - vjera, ufanje i ljubav - postaju ne samo praktičnom okosnicom Marulićeva etičkog sustava nego i religioznim jamstvom moralne ortoprakse. nistička

b.

M et odsk i

p ost u p ak

slojevitost

stil a

-konfesionalnu problematiku, radije se zaustavlja na analizi dužnosti i kreposti u perspektivi životnog usmjerenja. Evanđelistar je zbog toga na svoj način tipičan i zanimljiv. Tkan je narativno, pripovjedački. Dapače, isprepleten je razhičitam j-azinama i motivima; složen je i slojevit. Ima u njemu znanstveno-misaone osnove, ima poticajno-literarnog tkiva, didaktičko-religioznog obrazlaganja: zasada, navoda, prlmjera, savjeta i čvrstih normativnih zaključaka. Neprestano se susreću i međusobno prožimlju racionalno-logički i emocionalno-psihološki momenti, teološka i humanističko-antropološka razina, naravna i religiozno-nadnaravna perspektiva. Vješto Se drži na distanci i od asketsko-mistične književnosti i od školskih, postupno normiranih, moralno-teoloških traktata (institutiones morales). Ima nešto zajedničko s jednom i drugom vrstom onodobne moralne literature, ali ga bitno određuje njegova originalna struktura i nutarnja stilska sugestivnost.

Krećući se u tom moralno-teološkom okviru, Marulić se služi bogatim životnim iskustvom, svojim humanističkim znanjem i književnim umijećem. Covj ek mu je stalno pred očima, i to konkretni čovjek sa svojom stvarnošću. Koliko god stoga piše u funkciji konačne svrhe, u njegovu izlaganju ispod sakralne teksture progovara istinska životna zbilja. Usprkos konstantnoj načelnosti, čvrstini nauke i zahtijevnosti pouke, Marulić se psihološki obraća svomu čitaocu, Nikada ga mandheistički ne sudi i ne odbacuje. Dapače, priznaje mu odlučujuću ulogu u moralnom životu te, unatoč svom asketskom rigcrizmu i moralističkom prijekoru, ostaje trajno optimist: vjeruje da je čovjek dobar i da se - i kad je u najgorem položaju - mora nadati (II, 14). Potrudi li se, uspjet će. Poput Sokrata, koji je vjerovao da je spoznaja, znanje, bitan uvjet moralnog vladanja, i Marulić je uvjeren da će njegova pouka pozitivno djelovati. Zato prosvjetiteljski nastupa i uči, polazi :iz konkretne situacije. Ne ulazi zato u dogmatske rasprave i normativno-

Marulić je, očito, studijski koncspirao svoje djelo, tematska ga je - etički i teološki - raščlanio i predmetno podijelio na knjige i poglavlja, ali ga je u obradi, prema svojoj narativnoj metodi, pretvorio u jedinstveno tkivo, U stvari Marulić se služi kombiniranim postupkom i složenom obradom, i to tako uvjerljivo i vješto da se na prvi mah i ne zapažaju svi elementi i komponente. Samo ako ga analitički promatramo, vidjet ćemo da se u Evanđelistaru, implicitno i eksplicitno, susreću zajedno kršćanska mistika i humanistička ravnina shvaćanja, moralistička budnost i finaListička pragmatika, afektivna motivika i opora askeza, egzistencijalnaopt:ika i logički postupak, dedukcija d indukeija u jedinstvenom pripovjedačkom izričaju. Dinamičnost je važan faktor Marulićeva stila; ona čini da se spomenuta predmetna složenost i komplementarnost različitih motiva i razina između sebe skladno dopunjuju i sugestivno djeluju.

20

21

e. T e m a t i k a

E van

đ

e li s t a r a

Vjera, ufanje i ljubav po svojoj su funkciji strukturalni okvir mnogo kompleksnijeg egztstencij alno-moralnog supstrata. Nije riječ samo o vjeri i nevjeri o postu i odricanju, herezi, idolatriji, pohoti i bludu niti samo o vjerskim dužnostima, Božjim zapovijedima 'i sakramentima, nego o općim ljudskim vrilinama i porocima, o životu kako ga je s jedne strane Marulić vidio,8 odnosno, s druge strane, kako ga je u svom shvaćanju zamišljao i preporučavao. Riječ je naime o čita­ vom spektru ljudskih nemira i težnja, bojazni, razočaranja i sumnja, o tjeskobama, strastima i kompleksima, kao i o moralnim uputama i vrlinama. Sve je to isprepleteno i narativno sabrano u tematske cjeline, tako da se s pravom može kazati da se u Evanđelistaru radi o cjelovitoj slici ljudskog života," Nared dolazi vje'l'~ i nevjera, kušnje i pohote, ljubav i mržnja, plemenitost isebeljublje, bogatstvo i siromaštvo kršćan­ ska nauka i životna stvarnost, odoljevanje napasti i popuštanje, pohlepa, laž, oholost i raskoš, blud i pijanstvo, škrtost i izrabljivanje, psovka i ocrnjivanje, demon i grijeh, idolatrija i hereza, odnosno, da bar djelomično ~pomenemo, razboritost, mudrost i hrabrost, umjerenost l ustrajnost, darežljivost i zahvalnost, opraštanje i lju~av, nenavidnost, prijateljstvo, sloga i suradnja, budnost l upornost, pravednost, istinoljubivost, iskrenost, nevinost, čovjekoljublja fpobožnost, povjerenje i strpljivost, aktualno stanje i mogućnost promjene ...

Tematski Marulić se kreće u okvirima svoga vremena. Zanima ga konkretni život, i to prvenstveno područje kreposti, praktičnih obaveza i dužnosti. Uz Isticanje vrlina i naglašenost konačne svrhe zabrinja.. vaju ga - kao nužni stilski i životni kontrapunkt ljudski poroci i mane. Obrađuje zato različite stvarnosti i područja, ali ga posebno zaokuplja, u duhu ondaš» nje Individualne etike, osoba sa svojim stvarnim magudnostima i moralnim likom, ljudsko konkretno ponašanje. Naravno, od pojedinca se pomiče prema zajedničkim moralnim obavezama i međuljudskim odnosima, Posebno se zaustavlja na obiteljskom životu, na odgQJ\I i nekim socijalnim pitanjima, pod prizmom siromaštva' bogatstva, dobročinstava i međusobnih nepravda, rađi i nerada, odnosno, na društvenom značenju vrlina i, kako on kaže, poroka i grijeha. Evanđelistar je stoS' tematski vnlo raznolik, kontrastan i heterogen. Zadlr. u egzistencijalnu kompleksnost života. Složen je i n.. moguće ga je ukratko sažeti. Glavna mu je briga kako uskladiti životnu stvarnost s idealnom vizijom ctlčkol življenja. Stoga je u ekspozidjama analitički prodoran, a u zaključcima sintetički zgusnut i povezan. ..Razuman čovjek ne zapada u porok jer mu je svojstvena krepost« (IrI, 3), zaključuje Marulić. Jak) implicitno, ima u Evanđelistaru i važnih 10cijaInih poticaja. Govoreći o postu (II, 21), na primJ.r, Marulić se osvrće na Mt 6, 17-18 gdje KrIstupozorava da post treba ostvariti u srcu, pred Bosom a n. pred ljudii.ma da se postigne njihova hvala - 1 tumaet pravu nakanu ,posta: »nahrani gladna, na,poj1 žedna, obuci gola« i ispunio si Kristovu riječ. Zatim se poziva na Iz 58, 6-7 te upućuje na socijalnu pravdu: ..Ito .1 oteo na prevaru - vrati, siromaha pritiješnjena duaam - oslobodi, hranu koju sebi uskraćuješ posteć1 - daj onomu tko oskudijeva, došljaka primi u kUĆU, pokrij golotinju siromahovu i ne prezri je...« (II, 21).

Kao i u Instituciji Marulić i ovdje razotkriva ljudske pogreške i mane, da bi potakao na vrline. Općenito se služi zgusnutorn ekspozlcijom i kratkom refleksijom. Poticajnom slikom :i odgovarajućim komentarom biblijskog navoda vodi do čvrsta zaključka, od kojega u stvari najčešće polazi i prema kojemu uporno slijedi. Biblija mu je putokaz i potpora. Ona je kriterij moralne prakse. Najčešće se na nju poziva. Čvrsto se drži pri tome humanističkog načela »doctrina cum pietate« (znanje s pobožnošću), odnosno, »docta pietas« (učena pobožnost); ah, kad je riječ o etičkoj valorizaciji znanosti i

22

23

e. T e m a t i k a

E van

đ

e li s t a r a

Tematski Marulić se kreće u okvirima svoga vremena. Zanima ga konkretni život, i to prvenstveno područje kreposti, praktičnih obaveza i dužnosti. Uz Isticanje vrlina i naglašenost konačne svrhe zabrinjavaju ga - kao nužni stilski i životnd kontrapunkt ljudski poroci i mane. Obrađuje zato različite stvarnosti i područja, ali ga posebno zaokuplja, u duhu ondašnje individualne etike, osoba sa svojim stvarnim moguć­ nostdma i moralnim likom, ljudsko konkretno ponašanje. Naravno, od pojedinca se pomiče prema zajedničkim moralnim obavezama i međuljudskim odnosima. Posebno se zaustavlja na obiteljskom životu, na odgqju i nekim socijalnim pitanjima, pod prizmom siromaštva i bogatstva, dobročinstava i međusobnih nepravda, rada i nerada, odnosno, na društvenom značenju vrlina i, kako on kaže, poroka i grijeha, Evanđelistar je stoga tematski V1ruO raznolik, kontrastan i heterogen. Zadire u egzistencijalnu kompleksnost života. Složen je i nemoguće ga je ukratko sažeti. Glavna mu je briga kako uskladiti životnu stvarnost s idealnom vWijom etičkog življenja. Stoga je u ekspozicijama analitički prodoran, a u zaključcima sintetički zgusnut i povezan. »Razuman čovjek ne zapada u porok jer mu je svojstvena krepost- (III, 3), zaključuje Marulić.

Vjera, ufanje i ljubav po svojoj su funkciji strukturalni okvir mnogo kompleksnijeg egzistencijalno-moralnog supstrata. Nije riječ samo o vjeri i nevjeri, o postu i odricanju, herezi, idolatriji, pohoti i bludu, niti samo o vjerskim dužnostima, Božjim zapovijedima i sakramentima, nego o općim ljudskim vrlinama i porocima, o ži VOItu kako ga je s jedne strane Marulić vi(Ho,8 odnosno, s druge strane, kako ga je u svom shvaćanju zamišljao i preporučavao, Riječ je naime o čita­ vom spektru ljudskih nemira i težnja, bojazni, razočaranja i sumnja, o tjeskobama, strastima i kompleksima, kao i o moralnim uputama i vrlinama. Sve je to isprepleteno i narativno sabrano u tematske cjeline, tako da se s pravom može kazati da se u Evanđelistaru radi o cjelovitoj slici ljudskog života.? Nared dolazi vjera i nevjera, kušnje i pohote, ljubav i mržnja, plemenitost isebeljublje, bogatstvo i siromaštvo, kršćan­ ska nauka i životna stvarnost, odoljevanje napasti i popuštanje, pohlepa, laž, oholost i raskoš, blud i pijanstvo, škrtost i izrabljivanje, psovka i ocrnjivanje, demon i grijeh, idolatrija i hereza, odnosno, da bar djelomično ~pomenemo, razboritost, mudrost i hrabrost, umjerenost l ustrajnost, darežljivost i zahvalnost, opraštanje i ljubav, nenavidnost, prijateljstvo, sloga i suradnja, budnost i upornost, pravednost, istinoljubivost, iskrenost, nevinost, čovjekoljublje i pobožnost, povjerenje i strpljivost, aktualno stanje i mogućnost promjene ...

lak) im:plicitno, ima u Evanđelistaru i važnih socijalnih poticaja, Govoreći o postu (U, 21), na primjer, Marulić se osvrće na Mt 6, 17-18 gdje Krist .upozorava da post treba ostvariti II srcu, pred Bogom a ne pred ljudima da se postigne njihova hvala - i tumači pravu nakanu posta: »nahrani gladna, napoji žedna, obuci gola« i ispunio si Kristovu riječ. Zatim se poziva na Iz 58, 6-7 te upućuje na socijalnu pravdu: »što si oteo na prevaru - vrati, siromaha pritiješnjena dugom - oslobodi, hranu koju sebi uskraćuješ posteći - daj onomu t100 oskudijeva, došljaka primi u kuču, pokrij golotinju siromahovu i ne prezri je... « (U, 21).

Kao i u Instituciji Marulić i ovdje razotkriva ljudske pogreške i mane, da bi potakao na vrline. Općenito se služi zgusnutom ekspoeicijom i kratkom refleksijom. Poticajnom slikom d odgovarajućim komentarom bi:blijskog navoda vodi do čvrsta zaključka, od kojega u stvari najčešće polazi i prema kojemu uporno shjedi. Biblija mu je putokaz i potpora. Ona je kriterij moralne prak. se. Najčešće se na nju poziva. Čvrsto se drži pri tome humanističkog načela »doctrina cum pietate« (znanje s pobožnošću), odnosno, »docta pi.etas« (učena pobožnost); ali, kad je riječ o etičkoj valorizaciji znanosti i

22

23

morala, otvoreno se stavlja na stranu dobrote i vrline. Draža mu je krepost bez učenosti nego učenost bez kreposti. Zbog toga često, poglavito u Predgovoru i Zaglavku, naglašava prednost moralke pred filozofijom, etike pred poezijom. d. S t r u k t u ral n a

podje la

E van

đ

elista r a

priroda usmjeruje prema vrlini. Marulić smatra da je krepost pravi poziv čovjeka, dapače da ga razum na to potiče: »Čovjek je«, tumači, »razumno biće ... -oc urođen mu je, naime, razum koji i teži za dobnim i kloni se zla« (III, 4). No, sloboda je primarna: »Iz slobodne volje treba da proizlazi svako djelo koje zaslužuje ili kaznu Hi nagradu-s (II, 12). U ovim se dvjema knjigama vrlo kritički govori o siromaštvu i bogatstvu. Posebno o bogatstvu u Crkvi i crkvenim redovima (II; 25; III, 27-30). Ne ukida naš pisac privatno vlasništvo, ali je vrlo blizu suvremenih shvaćanja da je zloupotreba privatnoga vlasništva, u stvari želja za bogatstvom, izvor mnogih zala i poroka. Zanimljivo je svakako da je 450 godina prije II. vatikanskog koncila zastupao isto mišljenje koje su zastupali biskupi trećeg svijeta o Crkvi siromaha.tš

Evanđelistar je strukturalno podijeljen u sedam knjiga. Uhodani je to običaj onoga vremena. Međutim, sama postava i predmetna razdioba nose na sebi temeljni biljeg Marulićeva opredjeljenja. On slijedi svoj stil. Osnovna su mu polazišta bogoslovno kreposti. Uz njih, što je stanovita novost, povezuje čitavu moralnu praksu. Dekalog i naravne, stožerne kreposti podređuje vjeri, ufanju i ljubavi. S njima počinje i na njima gradi, Prva je knjiga posvećena vjeri ili, bolje, onomu dijelu etičko-religiozne prakse, koji je, po Marulićevu sudu, izravno povezan s vjerom. Riječ je tu u 28 poglavlja o različitim interferencijama vjere i morala. Osnovna teza da je vjera bez dobrih djela mrtva nameće autoru niz konkretnih pitanja koja poniru u životnu problematiku različitih područja. Zanimljivo je da je Marulićeva koncepcija etike u biti intelektualistička; razum mu je praktična odrednica moralnog ponašanja (I, 15, 17).10 Ufanju su, naslovno, namijenjene dvije knjige, druga i treća. Tematika je vrlo raščlanjena, U drugoj je knjizi 27, u trećoj 30 poglavlja. U tim se dvjema knjigama, poglavito u drugoj, psihološki obraća čovjeku. Ponire u tajne nade i dubine razočaranja. Unatoč svemu, optimistički postupa, ohrabruje (usp. II, 14). Naglasak mu je na imanentnoj funkciji ufanja, koja je i danas vrlo aktualna u filozofiji i teologiji nade.'! I ovdje se, u trećoj knjizi, ponavlja Marulićeva središnja misao da je čovjek gospodar svoga čina: »duša se može«, kaže, »služeći se slobodom volje, okrenuti na koju god stranu htjedne- (III, 20), iako je njezina

Evo tih snažnih riječi i prijekora: »neka se stide i neka se crvene biskupi da sebi grade goleme kuće, da ulažu tiru d u gomilanje novca, da blistaju u skupocjenoj odjeći, da, ukratko, plivaju u svjetovnim slastima, a izjavlJuju za se da su sluge Kristove. Nije takve izabrao Krist, nije to naučavao niti se sam takvim pokazao- (III, 27). Marulić savjetuje svećenicima da mole i žive siromašno poput Krista. On s tim povezuje uspjeh odnosno neuspjeh kršćanstva, zato ih upozorava: »Dokle god radite tomu suprotno, i Crkva mara trpjeti i doživljavati suprotno- (III, 28). Crkvena dobra prema Maruliću pripadaju siromasima, a svećenik je, dotično biskup, samo »njihov upravitelj«. »Bogatstvo« - tumači on - »rađa raskoš, raskoš je majka ružne požude, a ružnu požudu- - zaključuje - »prati bezumlje« (III, 29). Zibog toga vrlo oštro kori svećenstvo svojega doba: »Hoćete posjedovati prostrana polja, kraljevske palače, grimiznu odjeću, zlatno i srebrno pokućstvo, kićene konje, lovne pse, odličnu poslugu, ne kako to pristaje Kristovim učenicima, nego zemaljskim gospodarima ... « (III, 28).13

24

25

svećenici

Takvo je stajalište za ono doba bilo vrlo smiono i važno. To više što nije izneseno u obliku savjeta ili u tzv. mistično-asketskom poticaju, nego načelno, etički normativno. Ljubav je u Evanđelistaru dobila najviše mjesta i glavnu ulogu u Marulićevu etičkom sustavu. Posvećene su joj četiri knjige, od IV. do VII. Ona je u stvari glavna osovina oko koje se odvija ili, bolje, kroz koju se doživljava moralnost i cjelokupna stvarnost ljudskih odnosa, života i konkretnog čina. Praktički je princip morala. Marulić je indirektno dovodi .u vezu s nutarnjim odlukama i životnom praksom, u perspektivi morala ljubavi. Četvrta je knjiga podijeljena u 25 poglavlja. Njezina je osnovna poruka ljubav prema Bogu i bližnjemu (IV 1-3). To je, prema Maruliću, centralna nit morala. Ljubav nas direktno ili indirektno nadahnjuje i pokreće. Svi smo pod njezinim utjecajem, i kad na to ne mislimo. Odstupanje od nje otvara vrata nemiru, rušenju pravde, grijehu i poroku, ~bog toga se u ovoj knjizi izravno raspravlja o grijesima i s tim u vezi o ljudskoj sjetilnosti, kao neminovnoj kušnji razbora i umj erenosti, Peta knjiga obuhvaća novih 26 poglavlja. U njoj autor, uz ostalo, ulazi u problem seksualnog morala. Z.animljivo je Marulićevo viđenje obiteljskoga života u ono doba, s obzlrom na odnose među bračnim drugovima, na odgoj djece :i brigu za obitelj. Na vidjelo su došla i neka druga pitanja, na primjer pitanje lakomosti, sebičnosti, zatim milostinja, dobroćinstva, zahvalnost, itd. Šesta se knjiga dijeli na 25 poglavlja. Raznolike je građe i domene. Od zahvalnosti za ljudska dobročinstva autor prelazi na bilblijsku zahvalnost prema Bogu. No, glavna mu je tema pitanje propovijedi i propovjedn~ka. Zanimljivo je pratiti s kojom hrabrosti Marulić piše svoje upute i norme. Vrlo su oštre i aktualne za ono doba. Oko tematskih naslova redaju se različite slike

i primjedbe. Tako na primjer zahtijeva od propovjednika da se "kloni ulagivanja" i neka »pazi na vrijeme za propovijedanje« (VI, 14). Prekorava nerad i besposlicu, a ističe moralnu i humanu vrijednost i ulogu fizičkog rada (VI, 19-20). Sedma je knjiga završna knj~a; ima 33 poglavlja, od kojih je posljednje Zaglavak čitava djela. U njoj se, između ostaloga, autor zadržava na mani oholosti, psihološki je analizirana i kritizira. Oholost je izvor različitih osobnih i društvenih nereda i poroka. Nasuprot oholosti stoje tzv. pasivne kreposti, kao što su poslušnost, poniznost, strpljivost. Iza poslušnosti slijedi šIri blok o patnjama, progonstvima, mučeništvu i raznim stradanjima. Marulić se vješto snalazi u raščišćavanju pojmova i odnosa. Oštro se obara na klevete, ogovaranja i prokazivanja, denuncijacije i podvale, U ZaglavkJuse uporno zalaže za duhovnu i religioznu zrelost, posebno za životnu dobrotu, u ispunjenju konačne svrhe, pretpostavljajući je učenosti i umjetnosti, filozofiji, pjesništvu i govorništvu, - Na taj način je u Evanđeli­ staru, vrlo raščlanjeno, u 7 knjiga i 195 poglavlja, uključujući u njih Predgovor i zaglavak, obrađena opširna tematika svakodnevnog, praktičnog morala.

26

27

III. MJESTO I ZNkCENJE EVANĐELISTARA UNUTAR OPCE ETICKE MISLI I SRODNE PROBLEMATIKE

o EvanđeHstaru se dosta pisalo. Ali, uglavnom, uzgredno i sporadično, u sklopu općih prikaza ili osvrta o Maruliću i njegovim djelima. 14 Danas se osjeća potreba za cjelovitim vrednovanjem ovoga našeg prvog moralnog priručnika, sa usporednom valorizacijom njegovih višestrukih - etičkih, moralno-praktičnih, teoloških, stilskih ipovijesno.Jkulturnih - obilježja i elemenata. Trebalo bi odgovoriti na nekoliko osnovnih

pitanja: Po čemu se odlikuje ovo Marulićevo djelo? Sto ga karakterizira s obzirom na slične rasprave, unutar iste problematike? Je li autor u nj unio neke novosti? Koji mu je etički, odnosno, moralno-teološki domet? Zašto ga je svojedobno Evropa prihvatila? Kolika mu je povijesno-kulturna vrijednost? Ima li kakve važnosti danas? Evanđelistar se pojavio da ga najprije smjestimo u njegov kontekst - u vrijeme naglašenog interesa za moralna pitanja, u reHgioznom mentalitetu tradicionalnog kršćanstva i već prije započetom slijedu moralno-teološke literature i orijentacije. Naime, dva stoljeća prije Marulića Toma Akvinski je, na temelju tradicije i Aristotelove filozofije, sveo kršćansko poimanje morala na racionalno-realistički objektivizam i religioeno-transcendentni finalizam. 15 Dobro je, tvrdi glavni predstavnik skolastike u 13. stoljeću, u samoj stvari (in re); razum ga spoznaje i potiče volju da ga prihvati i slijedL16 M, za razliku od Aristotela, kojemu je središnje uporište čovjek (Nikomahova etika), a pojam svrhe (sreće) unutarsvjetski, imanentan, Akvinac je, povezavši moralku s općom teologijom, praktično usmjerio ćudo­ ređe prema konačnoj sreći (blaženstvu) u Bogu, kroz sudjelovanje na njegovoj spoznaji i sjedinjenje u njegovoj ljubavi. Zbog toga moralni čin treba biti i dobar u sebi i mora biti u skladu s konačnom svrhom, koja mu postaje glavnim mctivom.l? U 14. i 15. stoljeću s padom skolastike i Occamovim skepticizmom ponešto su zasjenjena tomistička načela. Nominalizam jie sa svojim kontroverzijama skrenuo prema individualističkom shvaćanju, postavljajući u pitanje opće prdncipe, iS Humanizam i renesa?sa potakli su nove rasprave, u kojima se, unutar općeg POVlJes[lltI :"ob čovjeku, Uistinu je, dakle, slab onaj koga ??b~'eđuJe lakomost ili lupeštvo ili himbenost ili obijest lli isprazna slava ili srdžba ili proždcljivose ili raskoš ili požuda ili nepost?janost ili strah ili besposličenje ili n~~Jera u ono sto Je Orkva prihvatila, i ostalo tomu slično, A bu;~.ući dase to protivi razumu i prirodi, svatko .tko njima bude služio, neće više biti ubrojen ~eđ~ ljude, nego će biti uvršten među stoku. Razum Je naime svoistven čovjeku, a priroda se životinja ogleda u tome da Idu samo za onim na što ih navodi žudnja

96

i da ne prave nikakve razlike između dobra i zla u onome za čim žude. Slab si dakle ako te pritište jaram lakomosti jer, služeći njoj, nećeš moći služiti Bogu. ..Ne možete reče služiti Bogu i Mamonu«,1 tj. Bogu i bogatstvu. Sirijci naime nazivaju bogatstvo ,.Mamon«. Oni pak koji bogatstvo pretpostavljaju Kristu i ništa ne pružaju siromahu, imaju čuti ovo od samoga Sina Božjega koji će im suditi na kraju: »Bio Ham gladan, a ne dadoste mi jesti.«2 Onaj bogataš kojemu je bila dokazana ta krivnja, koji je samo sebe hranio, bio je sahranjen u paklu;3 to stoga da bi zauvijek bio bijedan onaj koga nije dirnula samilost prema bijednicima jer ga je sputavala njegova pohlepa te je vlMJ volio novac nego Krista.

Slab sl također kad nastojiš drugoga obmanuti i prevariti. Nadvladava te naime porok nepravednosti "Vllld put kad se trudili da kakvom prijevarom podtnotnel druJ(lma nogu. Neće moći ~rist stanovati u onim Ilrudlmll u kojIma je varka načinila sebi boravište. Sam jo na~me o takvu čovjeku rekao ovo: ..Lisice imaju jam. t pttc. nebeske gnijezda, a Sin Covječji nema gdje da naslont glavu...4 Krist nema ondje počinka gdje prebivaju lisičje prijevare i uznositost čovjeka koji se poput ptica izdiže u vime. Pratilica je pak prevarIjivosti himbenost. Prijevaran se naime čovjek uvijek služi himbom' [edno mu jie, što pokazuje, na licu, a drugo skriva u srcu. No ma kako varao ljude, Boga ne moze prevariti. Stoga, bude li se prikazivao čednim, pobožnim, čistim, ukratko, pravednim iako je daleko drugačiji, zar neće biti osuđen zajedno s onima kojima je bilOl'ereno ovo: ..Jao vama, književnici i farizeji, lice,

v

mjeri jedni, koji izvana čistite čašu i zdjelu, a iznutra ste puni otimačine i nečistoće.,. jao vama koji ste slični okrečenim grobovima što se izvana pričinjaju ljudima lijepi, a unutra su puni mrtvačkih kostiju i prljav§tine 1«5 Koliko je dakle bolje biti onakav kakav hoćeš

da izgledaš nego htjeti nisi!

pričinjati

97

se onakvim kakav

Slab si također ako dopuštaš da te sebi podvrgne oholost i da te natjera da hodaš naduto. Svladan od nje, poželjet ćeš da se staviš pred druge pa ćeš zahtijevati da ti se iskazuje više časti nego što zaslužuješ. Predbacujući to književnicima i farizejima, Gospodin veli: »Sue što čine čine zato da ih ljudi vide. Raširuju naime svoje zapise i produljuju rese, a vole počasna mjesta na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na javnim mjestima i da ih ljudi nazivaju rabbi.«6 Dakle, i žudnja za ispraznom slavom vlada oholima, O njima se u Evanđelju Ivanovu kaže ovo: »Vžše im je bila na srcu slava ljudska negoli slava Božja.«7 Đavo ih dakle postavlja na vrh tašte hvalisavosti da bi se,

kad padnu, to teže smrskali što se više budu uspeli. Želiš li znati kako su nejaki koji se tako strovaljuju? Ni od kakve sile nagnani, već riječima polaskani sami od sebe posrnu i padnu. Naime, da đavo nije slabiji od čovjeka, ne bi onomu koga je postavio na vrh hrama bio rekao: »Baci se dolje !~esima u kojima su - uviđaju - bili do tada. Odvraćajući se hitro od njih putem pokajanja, usmjeravaju se na postizanje kreposti i nalaze velik užitak bilo u čitanju bilo u slušanju Božje riječi. Pri tomu dobro obrati pažnju na to da je Marija sjedila Gospodinu do nogu i da ju je toliko obuzela slatkoća njegovih riječi da se odande nije maknula ni na kakve pozive sestre Marte. I budući da je cijelim srcem prihvaćala nauku nebeskog učitelja, kaže se da je »izabrala najbolji dio koji joj se neće oduzeti.«14 Izabrala je naime Krista 'i, razmišljajući samo o njemu, tako se ugodno odmarala. No koliko ih ima koji se trude da u crkvi tako prisustvuju svetim propovijedima da ne dopuštaju da im pouke za život prolaze bez djelovanja? Jedan ih prima bez ikakva osjećaja ljubavi, a drugi, iako nešto malo dirnut dok sluša, domalo se ipak, odlazeći odande, vraća k uobičajenim prllavštinama svoje zloće, toliko gori koliko za· to ima manje isprike. Takvima veli Gospodin: »Tkc je od Boga, sluša riječi Božje. Vi ih zato ne slušate jer niste od Boga.«15 Ne slušaju dakle svi koji su među slušateljima riječ Božju, nego onaj koji se trudi da djelom izvrši ono što sluša. I upravo taj je od Boga. Oni pak nisu od Boga, nego prije od đavla, koji su se ugledali u njegovu okorjelost i tvrdoću, pa ih uopće nije nimalo briga da se opamete od svojih poroka. Tako će ti isto propovjednici Božji, ako prezreš njihove opomene, odgovoriti zajedno s apostolom Ivanom ovim riječima: »Mi smo od Boga. Tko zna za Boga, nas sluša. Tko nije

Kako se pak u Pismima jedne napomene odnose na djelovanje a druge na razmatranje, čini se da je pravi čas da to o čemu smo raspravljali pod naslovom »Vjera« zaključimo razlaganjem o razmatranju. Dakle, za razmišljanje o djelima Božjim potrebna je čistoća duha kako bi vjeran mislilac bio kadar okusiti »slatkoću« svoga Stvoritelja.! Jer, »tko će uzaći na goru Gospodnju ili tko će stajati na svetom mjestu njegovu ako ne onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto?«2 Izvjesno je dakle da su oni za to sposobniji koji se valjanošču života više približe evanđeoskorn savršenstvu. Zato je samim apostolima dano da proniknu u tajnu kraljevstva Božjeg. Zato je Pavao bio uznesen do trećeg neba.š Zato je Ivanu bila otkrivenabudućnost kojom je ispunjeno Otkrivenje, a jedinstveno božanstvo Svetoga trojstva najpotpunije se razabire iz onoga kako je objašnjeno na početku njegova Evanđelja. Stoga Spasitelj

140

141

Poglavlje XXVI

O RAZMATRANJU

naš nije dopustio onomu koga je oslobodio od zloduha da mu se odmah pridruži, što je taj htio, nego mu je zapovjedio da se prije vježba - propovijedajući drugima kakvo je dobročinstvo primio od Boga.š Nužno je pak potrebno da se sa svetim 'radnjama što češće udružuje i gotovo im stalan pratilac bude pobožno razmatranje ako želimo, kako smo to i dužni, ustrajati i napredovati u njima. Kao što se naime čestitim radom postiže da nam razmatranje bude valjano, tako se i razmatranjem postiže da radimo svetije i zdušnije. Jer ništa ne pokreće tako niti privlači dušu da štuje Stvoritelja svega Boga - kao razmišljanje o pojedinim njegovim djelima i odmjeravanje njegovih dobročinstava koja nadilaze i prelaze svaku procjenu. Neizmjerna su ona i beskonačna, pa ih to više treba željeti i za njima žudjeti što se manje mogu ljudskim umom objasniti i shvatitl. K njima dakle neka se uzdigne duh slobodan od zemaljskih poslova, pa neka razmišlja ne samo o onome što vidimo očima nego i o onome što se spoznaje umom. Pa ipak, neka počne od onoga što se vidi da bi, uspinjući se kao po stubama, mogao stići do onoga što se ne vidi. Stoga, kao prvo, obrati se Bogu zajedno s Prorokom i reci: »Razmišljat ću o tvojim djelima.«5 A koja su to djela? Zemlja, more i nebo. Njemu se, zadivljenu time, oteo naposljetku usklik: »Kako li su veličanstvena djela tvoja, Gospode! Sve si to mudro učinio.«6 Jer, u sredini si učvrstio zemlju, dijelom suhu, dijelom vodama oblivenu, koju njezina težina drži u ravnoteži." Smjestio si u more tako različite vrste riha kao što na kopno tako različite vrste četveronožaca i gmazova bez nogu, a nad zemlju ptica koje prolaze zrakom. Iz zemlje si iznjedrio toliko vrsta plodova, toliko stabala, toliko kamenja, toliko kovina te onoga koji će se time služiti - čovjeka, najodličnijeg među živim bićima. Tvoje su djelo nebeska tijela: sunce, mjesec, zvijezde. Njihovo kretanje, prirodu, oblik i ljepotu promatramo svojim očima, a ipak ne možemo reći od kakve se tvari sastoje. Ti si rasprostro nebo koje sve to okružuje i koje se, vidimo, u odi-

skona ustanovljenim obrtajima neprekidno kreće i obrće kao i sve ostalo. A jedino mi - jao, grijeha! - toliko puta kršimo tvoj zakon. Gledamo, osim toga, s udivljenjem oblake kako stoje u zraku, kako ih vjetar tjera, kako munje sijevaju, gromovi udaraju, kako kiše, tuče i snijezi padaju i zemlju natapaju. Pa ako se o svakoj pojedinoj pojavi porazmisli kako i zavređuje, svaka nas za se ispunja tolikim udivljenjem da nam ujedno svjedoči ne samo o mudrosti Boga koji ih je stvorio nego i o njegovoj moći i dobroti od kojih se ne može zamisliti ništa moćnije ni bolje. On je stvorio tjelesne ljude, on" je stvorio bestjelesne anđele određujući predobrostivo i jedne i druge za uživanje blaženstva kraljevstva nebeskoga. Od tih je ipak nemali dio po slobodi volje postao protivnik svomu Stvoritelju. A kad su anđeli između njih sagriješili, bili su lišeni tako velike blagodati koja im je darežljivošću Božjom bila podarena. Stoga su odmah b'ili strmoglavljeni s neba i, padajući u najdublje podzemlje, bili neopozivom osudom tako kažnjeni. Čovjeku je pak - jer je griješio više u neznanju negoli u zloj namjeri - dana mogućnost za pokajanje dokle god živi u tijelu, kako bi žaleći ispravio ono što je počinio zaveden, želeći zlo. Međutim, kako smo se rodili od pokvarena korijena, nismo ipak mogli ponovo zadobiti stanje prvotne milosti dok na svijet nije došao onaj koji se rodio ne tjelesnim sjedinjenjem, nego od netaknute Djevice po Duhu Svetome te nas žrtvom svoga tijela odriješio od grijeha i pomirio s Bogom Ocem. Odonda se vjernicima i pokajnicima počelo otvarati nebo. No ako se čovjek ne popravi od zla što ga je potom počinio, nego tako umre, i sam će zajedno s odbačenim dusima biti predan na vječne muke. Tada naime svatko prima pravovaljanu Sučevu presudu nad sobom kad napušta svoje tijelo, a poslije će ponovo zajedno s tijelom biti suđen kad mrtvi ustanu živi, kad truba zatrubi i postave se prijestolja? da bi svatko dobio onu nagradu koju je svojim životom zaslužio. Otada dalje neće više nikada biti nikakva kraja ni slavi blaže-

142

143

nih ni muci nepravednih. A to je upravo onaj svršetak koji nam Salamon nalaže da imamo na pameti kako ne bismo griješm,1o Ništa naime ne zauzdava jače želju za g.r!ješenjem negoli strah od buduće osude niti jače pottče na krepost negoli ufanje u obećanu plaću. Da bi dakle živio valjano i nedužno, ugledaj se u Proroka koji veli: ••Mislio sam na davne dane i godine vječne imao na pameti.«11 Davni su dani oni koji prolaze i pripadaju kratkotrajnosti sadašnjeg života. Vječne se pak godine odnose na beskonačnost budućeg života. Pa ako se konačno ne može porediti s beskonačnim zašto zaboga zbog kratkotrajnih slasti gubimo one vječne i' radije ~ kratkotrajnim trudom ne prelazlmo u pokoj neprolazne radosti? Svjesni dakle svoje krhkosti i toga da sami po sebi nismo kadri izvršiti ono dobro koje želimo, skupa sa psalmistom »podignimo oči svoje k brdima- i umom prodrimo do »orhunaca neba«, pa će »nam odande doći pomoć

od Gospodina koji je stvorio nebo, zemlju i sve ostalo«.12 Ne možemo o njemu pravo ništa razmišljati

ako nam on ne pomogne. Ostavljeni sebi, natrag padamo, a poduprti moću Boga i Gospodina našega stići će­ mo sve do »prijestolja njegove slave«.13 Stoga, da bi mogao razmatrati o uzvišenosti njegova božanstva, reci zajedno s Prorokom: »K tebi, Gospode, uzdigoh dušu svoju, u tebe se uzdam, Bože moj 1••14 I tada će se dogodiDi ono što se kaže u drugom psalmu: »Covjekće se u svom srcu visoko uspeti, i Bog će biti uzvišen.«15 Iako se ne možemo tako visoko uspeti, odnosno tako duboko o Bogu razmišljati da on ne bi uvijek bio beskrajno veći od svake naše predodžbe, ipak se on uzvisuje u nama svaki put kad o njemu osjećamo ono što je istina i kad se ne bojimo da to tako kako osjećamo javno i priznajemo. One pak koji razmatraju o Bogu onako kako priliči ispunja kadšto silna ugoda od strane Duha Svetoga. Razdragan njom, Prorok se molio ovim riječima:

upravo milinom koju mu je pružalo razmišljanje o nebu želio ublažiti bol svojih nevolja ponlzni Job kad je govorio: »Tko će mi dati da upoznam i nađem njega i da dođem do njegova prijestolja«17 smatrajući da mu je najsigurnijim utočištem u jadima razmišljanje o uzvišenosti Božjoj. Onaj naime tko može umom dokučiti blagodati nebeske vječnosti lako prezire sve što je prolazno. Poneke takvo razmišljanje toliko osvoji da se odvoje od svojih osjetila te su potpuno [zvan sebe, a izgledom su najsličniji mrtvima jer mnogo dana ostanu nepomični i bez riječi ne brinući se nimalo za tjelesne potrebe. To Grci zovu ekstaza, a Rimljani 18 »stupor«. To je doživio Pavao kad se uzdigao nad nebesa »i ČUO otajstvene riječi koje čovjeku nije dopušteno izreći« i izjavljuje da »ne zna da li je u tijelu ili izvan tijela bio uznesen« kad mu se to dogodilo. 19 I Ivan kaže za se u Otkrivenju da je bio. u duhu,a ne u tijelu kad je vidio Gospoda.20 »1 kad ga vidjeh - reče - padoh do njegovih nogu kao mrtav.«21 Ali pošto ga je vidio, nije mogao sam po sebi stati na noge, nego ga je on pridigao. I tada je počeo uživati u čudesnom viđenju otajstava. Tako se i naš božanskl Jeronim ddči da je kadšto primio od Gospodina tu milost da se u nekoj odsutnosti svijesti našao među zborovima anđela i nekim oči:na vidio u jednome Bogu Trojstvo te da se cijelu sedmIcu lli više dana nije ništa brinuo za tjelesne potrebe. A kad bi napokon došao k seibi, morila ga je čežnja i sjećanje za onim što je vidio te je plakao. 22 Zna, dakle, Gospodin onima koje je izabrao pružiti i prije smr~ ..med svoje sladosti«23 da ga kušaju. No onda 6e im dati da piju iz punih čaša kad se potpuno očiste od svakog smeta, tj. mrlje ovozemaljske, a on ih pozove .da. dođ~ k njemu gore i budu, kao sugrađani svetaca l njegovi ukućani, blaženi dovijeka.

»Razoeseli dušu sluge svoga, jer sam k tebi, Gospode, uzdigao. dušu svoju. Jer ti si, Gospode, mio i blag i veoma milosrdan prema svima koji te zazivaju.«16 Tom je

144

145

Poglavlje XXVII

o

VREMENU I MJESTU ZA RAZMATRANJE

slušanje. Mada naime i moljenjem, čitanjem i slušanjem prosuđujemo i ocjenjujemo ono o čemu je riječ, razmaframje je ipak u pravom značenju ono koje se obavlja u tišini, djelovanjem ni osjetila ni tijela, već samo uma. () takvom je razmatranju pisano kod Jeremije : »Sjedit ("e u samoći i šutjeti jer se digao iznad sebe.«4

ljamo. Je!", r~zmišljanje se onoga koji govori naziva govor kao sto l onoga koji čita čitanje i onoga koji sluša

No prije svega o čemu pobožne duše treba da razmišljaju i razmatraju bit će korisno istraživati tajne našega otkupljenja i što češće ih sebi dozivati u sjećanje. Jer što veće bude dobročinstvo, to većom ćemo ljubavlju, podsjećajući se na nj, usplamtjeti spram svoga dobročinitelja, Prekršaj od strane naših praroditelja istjerua je jz raja i lišio rajskih slasti cijela njihovo potomstvo i sve nas je zajedno tlačio isti zakon svojom osudom. No Bog se smilovao i poslao sina svog jedimorođenog koji je, da bi za nas da i zadovoljštinu, »uzeo na se tijelo sluge«5 premda je »gospodar svima«6 i pokazao nam put istine budući da je cio krug zemaljski osim Judeje bio pun stranputica, tj. bezbožne vjere. B~li smo podložni vječnoj smrti, a on se svojevoljno izložio smrti na križu da bi nas oslobodio od smrti i dozvao natrag k sretnim obećanjima života. Mrtav i sahranjen uskrsnu i na nebo uzađe kao čovjek čiju je narav uzeo; to stoga da bi pokazao da će ljudi naposljetku uskrsnuti jz praha zemljina i s tijelom koje više neće biti podvrgnuto ni smrtnosti ni raspadanju, kao što ni on nije podložan, poletjeti u nebo - ako ga samo ushtjednu slijediti vjerom i djelom. Dakle, odmjeravajući u sebi veličinu tolika i takva dobročinstva, tko će biti do te mjere nezahvalan da radije odabere ono što tijelo želi, čime nas svijet mami, što nam đavo svjetuje negoli ono .4\.0 nam zapovijeda Stvoritelj svega Bog, Otkupitelj i Spasitelj svih Krist, pogotovu kad u ovom slučaju oči­ M:en i bivamo uvedeni u kraljevstvo nebesko, a u onom ćomo drugom biti predani na muke u vječnom ognju. O, neshvatljiva h sljepila takvih tvrdoglavaca ! Unutar tuko kratka vremena ne žele se odreći užitaka koji posve ,tjlllurno strmoglavljuju čovjeka u pakao i bježe od na-

146

147

No, d~.žn[ smo paziti i na zgodno mjesto i na prikladr:? vnJe~e za to. Tada se naime um slobodnije i revnije predaja svom razmatranju kad se udaljujemo od vreve te sa;ni, tako da nas nitko ne prekida, sjedimo na san:,otn'll mjestu ne radeći ništa drugo i ne brinući se ni za sto drugo, nego zaokupljeni samo onim o čemu nam duh ra~atra i um razmišlja. Zbog toga je većina takvih napustila gradove te se nastanila u pustinjama i na osami smatrajući da ne mogu bit] kako valja u ista ~oba s Bogom i ljudima i! jer da u razgovoru s njima zar nebeskog razmatranja jenjava i hladni a na osami običr:o iz ?an.?: ~ dan sv: jače plamti. Os~ toga, vrijee Je ~OCI, ~e, najprikladnije za to jer tada sve ZIVO poerva. Ne cuje se glasa ni od ljudi ni od stoke niti cvrkut ptica odzrvanja u ušima; ne čuje se ništa što bi opterećivalo um koji istražuje tajne nebeske ili mu ičim d?~~đival0., To ti potvrđuje psalmistgovoreći ovo:

:r:

(lm:

»R~m'tSlJah nocu u srcu svom i ispitivah duh svoj.«2 ~o 1 rano će jutro, dok je još sumrak i nije se razdanilo, .a to zovu praskozorjem, biti ne manje pogodno negolI sama noć. Jer i tada još traje noćna tišina i što je još važnije - kad smo se već rasanili i probavili hranu, duh nam i:sik'renije i življe ustaje da razmišlja o svemu. Stoga isti prorok kaže u drugom psalmu: »Ura-

ni~: . oči mo~~

!.

pohrliše. k tebi u praskozorje da razmlslJam o riiecoma tvoj1m.«3 Ali u međuvremenu dok r~zmatramo ni mi ne treba da kojim slučajem iole mrrn-

pora koji traje tako malo vremena, a kojim se stječe, što je živa istina, pristup k višnjem blaženstvu koje će se uživati bez kraja.

Poglavlje XXVIII

o

TOME KAKO SE VALJA CUVATI ZLIH MISLI

No, koliko razmatranje o božanskim stvarima zna biti od koristi za čestit i blažen život, toliko nas zle misli mame da radimo zlo. Pa kad nam se one i protiv naše volje, sve da i nećemo, često prikradu, što misliš koliko će nasrtljivije biti spram tebe koji se sada boriš protiv njih, ako te jednom pobijede te im se predaš? Vjeruj mi, ne budeš li uvijek volio da budeš s njima u ratu negoli u miru, kroz vrata će ti tvojiJh čula ući sve do duše, pa će je draškanjem iskvariti i, iskvarrivši je, ubiti. Jer duša oplođena zlom mišlju »raaa grijeh, a grijeh, kad je počinjen, rađa smrt.«1 Dakle, iako ovaj naš neprijatelj, tj. pogubna misao, ne može biti tako temeljito odbijen i natjeran u bijeg a da se ne bi jednom, kad skupi snage, ponovo vratio u boj pa udarao na kulu našega razuma i navaljivao na vrata, ipak smo sigurni dok ne provali unutra i ne počne gospodariti. I ne treba se bojati da će možda na silu provaliti: nikoga on ne pobjeđuje doli onoga tko to hoće. Nad onima je samo koji se ne protiv svoje volje predaju u njegovu 148

vlast navikao slaviti slavlje i voditi ih sve do propasti. Stoga, u cijelosti pristati duhom uz nečistu misao ne znači ništa drugo nego htjeti biti nadvladan od najljućeg nam neprijatelja, nadasve željna naše krvi. A očita je ludost svojevoljno popustiti onomu od koga se ničemu ne možeš nadati doli smrti. To ti svjedoči Salamon koji govori: »Tko smišlja zlo činiti, zvat će se ludim.« I da ne bi možda mislio da je riječ o mahnitomu čija se bludnja može opravdati, odmah je dodao: »Misao je luđakova orijeh.«2 Lud će dakle, ali za koga nema opravdanja, biti onaj grešnik koji bude odmah nastojao da poluči ono na što ga god naputi želja i koji odluči da služi radije tijelu negoli duhu. Pitaš kako može biti grijeh ne samo u djelima ili nego i u samoj misli. Ako tuđu stvar nepravedno poželiš, drugomu na imutku zavidiš, uvrijeđen osvetu tražiš, za ženom što si je vidio ružno ljubavlju tjelesnom goriš i ako o bilo kojem zlu "na taj način misliš da bi ga, kad bi mogao, htio izvršiti, - to će ti onaj koji sudi i ono što je skriveno računati kao da si učinio. Jer drugačije sudi Bog, a drugačije čovjek. Bog komu ništa nije skriveno prosuđuje u svemu duševno stanje, volju. Covjek pak istražuje samo počinjenu kTivriju, jer ne može ući u tajne tuđega srca, i ne pita jesi 1\ namjerno ili nenamjerno učinio kakvo zlo, nego ga uvijek kažnjava kao dragovoljno, Ukratko, pred Bogom je ..onaj koji mrzi svoga brata ubojica.«3 Pred ljudima Ile pak smatra ubojicom samo onaj tko ubije čovjeka. Pred Bogom je »onaj tko s požudom pogleda ženu već ui!tnio s njom preljub u svome srcu«.' Pred ljudima pak, nko mu se ne dokaže da je učinio preljub, ne mora biti kažnjen za ono što je poželio jer je to grijeh sirca. Ali Ato koristi za pomišljenu gadost ne biti podvrgnut kazni Ijudskoga zakona kad ćeš za to biti osuđen sudom BožJim I biti smatran krivcem koji zaslužuje vječnu kaznu? Z.kon Božji zabranjuje poželjeti ženu bližnjega svoga, nj_gova vola, sluškinju i išta što je njegovo." Ako samo polJellA, prekršio si zakon Božji. A tko tako griješi, zariječima

149

služuje, ako se ne pokaje, ne vremensku, nego vječnu kaznu, Stoga je u Svetom pismu pisano: »Naopake misli odvajaju od Boga.«B I opet: »Mrsko je Gospodu opako srce.«7 Pa ako su »biaženi koji su čista srca jer će Boga gledati«,8 oni koji se prljaju gadošću nečiste misli zaista neće moćl iBoga gledati. Tko bi pak bio kadar dzreći kolika je nesreća izgubiti nadu da ćemo gledati onoga u kojem je jedinom, kad ga gledamo, sadržano sve naše blaženstvo? Stoga se svim silama valja čuvati da. se ne bismo, uz tolik gubitak po našu dušu, uprljali gadošću nedopuštene misli. Gospodin kojemu ništa nije skriveno predbacuje, kao nekoć Zidovima, tako i nama govoreći ovo: »Zašto mislite zlo u srcima svojim?«9 Prvo će se trebati oduprijeti poticaju razbludnih misli kako nam se ne bi svidjele. Zatim, ako nas iole zabave, neka nam ne omile do te mjere da nam sklone srce da pristane na čin .. A ako se to dogodi, onda si već zaista počinio ono zlodjelo o kojem si razmišljao da ga počiniš ako bi bilo mogućnosti i ako bi se dala prilika. Jer svaki put kad se ukloni mogućnost da se izvrši kakva nepravedna radnja, volja za griješenje uzima se kao čin. Kad nam se, dakle, budu nametale štetne i pogubne misli, pustimo ih neka prolete i prođu mimo nas. Neće se imati gdje u našem srcu zadržati budemo li počeli razmišljati o čemu suprotnom i šutke odmjeravati što na kraju donosi porok, a što krepost. Kratak je užitak poroka, a muka vječna. Kratak je trud što ga traži nastojanje oko kreposti, ali je nagrada neprocjenjiva i bezgranična. Neka se dakle nosi od nas smrtonosni užitak zlohotne misli koji neoprezne strmoglavljuje u bezdan pakleni. A neka ostane spasonosno razmišljanje o Božjim djelima i Božjim zakonima koje će nas prenijeti u kraljevstvo nebesko i učiniti subraćom svetih anđela. Ali ako želimo postići dar čista razmatranja, trebat će se kloniti ne samo opakih nego i ništetniih i ispraznih misli. Isprazna je misao ona koja se bavi onim što je prolazno i krhko, što u sebi nema .nikakve stalne koristi. Znak je dakle nerazborita čovjeka razmišljati o tjelesnim ili spolja-

150

!injim dobrima koja ni na koji način ne mogu trajati, a nedovoljno se podsjećati na ono vječno i stalno dobro za koje smo stvoreni i rođeni da ga užijemo; to pcgotovu kad se ovo ne može imati ako se ona ne prezru niti se o ovome može išta slobodno i bez zapreke razmišlj ati ako se ona gotovo ne zaborave. Jer Gospodin zapovijeda da sve napuste i samo njega slijede oni koji žele biti ubrojeni među njegove učenike.l'' Stoga jedino razmišljanje o Bogu ne može biti isprazno. Zato ti mudrost Salamonova svjetuje i veli: »Na svim putovima .'!Vojim misli na Gospoda i on će ravnati tvojim koracima.«l1 Ako pak o čemu drugome mislimo, možemo biti prekorerri za ispraznost, jer Prorok veli: »Goepod zna misli ljudske: one su isprazne.«12 Završen je prvi dio djela što smo ga zamislili, za koji smo smatrali da ga treba vezati uz naslov ,.,.Vjera«, Sada ćemo, poučavani od Duha Svetoga, raspravljati. o ufanju i o onom za što budemo smatrali da je s tim više u vezi.

151

KNJIGA II

Poglavlje I

o UFANJU U

OPROST

Ufanje je očekivanje da ćemo uz samilost Božju ono najviše dobro. Sagriješili smo Gospodinu ne pokoravajući se kako je trebalo njegovu zakonu i zapovijestima. Kajmo se i ufajmo u oprost, pa će nam se Bog naš smilovati. »Kajte se - reče - pa će se pribZižiti kraljevstvo nebesko.«1 No, o kajanju će biti govora poslije na odgovarajućem mjestu. A sada pogledajmo kako je milosrdan Gospodin, kako lako oprašta onima koji se kaju za grijeh, da bismo se i sami pouzdanije nadali da će nam otpustiti grijehe kad iz Evanđelja naučimo da ih je otpustio i mnogim drugima. Otpustio

postići

153

je Mateju carinarnicu.š Zakeju prijevare.š ženi zatečeno] preljub.s razbojniku grabež i ubojstva.š a apostolu nijekanje.f Dakle, ako se baviš trgovinom i novčarstvorn, prestani stjecati imutak kamatama i žali što si ga dosad tako stjecao, onako kako je to učinio Matej, pa sve što si ugrabio lukavstvom i prijevarama vrati i budi zadovoljan samo onim što je nužno potrebno za život, kako je to učinio Zakej. I tada ćeš tek moći biti učenik Kristov kad prestaneš biti rob Mamonov, Nadalje, ako si se okaljao gadostima putene naslade i ako te optužuje tvoja savjest, uzdiši potresen i moli da se očistiš. A kad ti se savjest očisti svetotajstvom ispovijesti i pokajanja, Gospodin će ti veći što je rekao onoj preljubnici: »Gdje su oni koji su te optuživali? Nitko te nije osudio? Ni ja te neću osuditi. Idi i nemoj više griješiti!«7 Osim toga, ako mrziš svoga brata, ako si počinio grabež, ako si koga ranio, ako si ubio, priznaj svoj grijeh, reci da si zavrijedio kaznu, ali ipak uporno moli da ti se Bog smiluje. Želiš li znati koliko će ti to koristiti? Onaj koji je tako sagriješio i tako se pokajao, s križa je uzašao u rajS i postao drug anđela, a prije je bio drug razbojnika. Uostalom, ako si počinio i najveći od svih zločina, tj. ako si se odrekao Krista pa te preokrenulo ili židovsko ili muhamedanske ili koje drugo bezboštvo, promisli kamo si pao, koliko si zlo počinio, pa se vrati k zdravoj pameti i gorkim suzama punim vjere operi sa sebe, po primjeru Petrovu, prljavštinu nevjere te ćeš zaslužiti da ponovo postaneš »ud Crkve«9 od čijeg si tijela bio otrgnut i već ubrojen među mrtve. Porazmisli o tome sam sa sobom, dozovi to sebi u pamet! Nikada, grešniče, nećeš izgubiti nadu u oprost budeš li pravo odmjerio i grijehe ovih što ih netom spomenusmo i Gospodinovu dobrostivost i milosrdnost prema njima. Ali, možda ćeš reći: Moji grijesi nisu samo teški i strašni nego su i veoma brojni te se jedva mogu ijednim brojem obuhvatiti, tj. izračunati. Dakle, da množina grijeha ne bi .štetila tvom ufanju, obazri se na onu ženu kojoj su svakodnevni grijesi nadjenuli nadimak »Grešnica-c'?

154

Videći da je nesretnu pritiskuje teret tolikih sramotnih djela, pristupila je k Isusu, suzama mu oprala noge, kosom ih otrla i pomazala pomašću, pa se smjesta osloh(~­ dila smrtonosnog bremena i »bili su joj oprošteni grtjesil, i to mnogi, jer je pokazala mnogo Ijuba:,i.«..Je ~i to rečeno o Mariji Magdaleni iIi kojoj drugOJ, ruje SIgurno. Pa ipak je i iz Marije - svjedoči Marko - bilo istjerana sedam zlih dubova.l! čime on označuje da je bila očišćena od poroka kojima se bila okaljala. Iona je dakle bila neprestano robinja đavlova, ali kad je učinila kraj svojim bezakonjima, zaslužila je da postane učenica Kristova. A hoteći pokazati da je opraštač kako velikih tako i mnogih grijeha, Gospodin je uspravio ženu koja je osamnaest godina bila zgrčena,12 ~ Lazara je, koji je nakon četiri dana što je bio sahranjen već zaudarao, vratio u život. 13 Ma kako te, dakle, dugo sot~na držao svezana, ma kako ti već otvrdnuo od dugotraJne navike da griješiš i strunuo ležeći cijelo vrijeme u gr~bu14 svojih zločina, odriješi napokon konopce koji. te vežu, raskini sve zamke i, proklevši svoju dugotraJnu smrt, obrati se k onomu koji uskrisuje mrtve, koji sa~ hranjene i položene ugrob oživljuje i daje da, »otresavš~ prah sa svojih nogu«,15 izađu odatle očišćeni te koji zapo~ vijeda da se »grešniku oprosti ne samo sedam neg? ~ sedamdeset i sedam puta.«16 Uvijek se stoga ufaj u Gospodina, pa se moli s Pror?kom i. reci: »S,,!!,i~uj se meni Bože po veličini svog mdosrđa ~ po mnozm~ svojih s~milosti izbriši moja bezako,,!:~a«17 e ?a ~i vel:i~~na milosrđa uklonila veličinu, a mnozma samilosti mnozinu grijeha. Konačno, htio bih da budeš takva uvjerenja da nema uopće nikakve vrste niti ikakva broja grijeha a da i jedno i drugo ne bi oprostila blagost Božja onima koji se kaju da su griješili i koje ne mrzi usrdno moliti milost - susprežući se pri tom, prema svojim silama, od grijeha koji vrijeđaju Boga, a izvršavajući djela pravednosti koja ga ublažuju. Samo oni koji se ne kaju i koji su izgubili nadu nemaju mogućnost oprosta. Pa ipak, gore griješe oni koji gube nadu nego oni koji se njom

155

zanose. Kako je o ufanju u oprost bilo dosad dovoljno govora, raspravimo sada ukratko o POgrešci i jednih i drugih.

Poglavlje II

o GUBLJENJU NADE

Oni koji se zanose, jer se, ustrajući u grijesima, nadaju da će se spasiti, ne vode računa o Božjoj pravednosti. Oni pak koji gube nadu, jer ne vjeruju da im se može oprostiti, poriču Božju milosrdnost, PreuzetnoŠĆu se poslužio onaj razbojnik koji je visio lijevo od križa Gospodnjega kad je rekao: »Ako si Mesija, spasi sebe i nas!__ 1 Nije se kajao za svoju dvoumicu sumnjajući u Krista ni za svoju krivnju prelazeći mukom preko grabeža što ih je počinio, a ipak je dI1Sko tražio da bude spašen, Ali premda je on zahtijevao da bude oslobođen od kazne što ju je tada trpio, njemu su ipak vrlo slični oni koji neće da se poprave, a nadaju se da će bim oslobodeni od kazne koju imaju ispaštati u paklu. Priznaju, doduše, da je Bog milosrdan, no niječu da je pravedan. Ovima su suprotni oni koji gube nadu. Uviđaju, naime, težinu svojih grijeha, ali veličinu Božjeg smilovanja nemogu prosuditi. Nadu je izgubio Kajin kad je ubivši brata, rekao: »Moja je krivica odveć velika a bih zaslužio oprost.«2 Da je pravo mislio o Božjoj blagosti, bio bi se zaista nadao da će pokajanjem postići

dd

156

od njega i ono što nije zaslužio. Jer nitko ne dobiva oprost zato što ga sam zaslužuje, nego zato što je dobrohotan onaj koji ga podaruje. Nadu je izgubio i Juda, izdajica svoga Gospodina. »Sagriješih - reče - jer izdadoh nedužnu kro,« I vrati srebrnike što ih je zločinački primio.š Ali njemu nije koristilo ni pokajanje ni ispričavanje jer ga je bol nadvladala, pa je pribjegao užetu, a ne milosrdnosti Božjoj. Bio je, doduše, dužan da se žalosti zbog grijeha, ali ne tako da ispusti iz ruku nadu koja se polaže u Boga. Mi se, dakle, koji smo Boga u mnogo čemu uvrijedili, i nadajmo oprostu žalosteći se Zbog svoga grijeha i žalostima se zbog grijeha nadajući se oprostu.! I jedno je i drugo nužno potrebno onomu tko se želi i ukloniti kaznama i postići vječno blaženstvo. O nadi se pak onih koji Se njom lakoumno zanose kaže ovo: »Ntuui će se bezbožnima iZjaloviti.«5 A o zabludi onih koji gube nadu: »Ako kloneš i izgUbiš nadu u dan nevolje, tvoja će snaga oslabiti.«6 Dan nevolje dan je Suda. A komu tada oslabi snaga, taj će, pritisnut optužbama zlih duhova, biti podvrgnut osudi.

Poglavlje III

O DESET ZAPOVIJESTI

Nada pak onoga nikada ne biva iznevjerena tko se,

Ito može revnije, pridržava zapovijesti Božjih. Jer Gospodin kaže u

Evanđelju:

»Ako hoćeš ući u život, drži

157

zapovijesti !«1 Zapovijestima zove ono što je sadržano u dekalogu, »Nemaj drugih bogova!«2 Vaš je, naime, Bog jedan. Oni koji poklanjaju vjeru snovima, gatanju i proročanstvima iz vračanja štuju druge bogove. Kako, naime, pripada samo božanskoj mudrosti znati buduć­ nost, oni su skloni to što je Božje podijeliti drugima. »Ne pravi kipa«,3 s tom namjerom, dakako, da mu se klanjaš i da ga imaš mjesto Boga. Nije prost od toga zlodjela onaj tko više nego što je to pravo i dobro ljubi novac i svjetovno bogatstvo. To dokazujemo mjerodavnošću Apostolovom koji, pišući Kološanima, naziva lakomstvo - služenje idolima. Pa ipak, tom se zapoviješću ne odbacuje umijeće kiparske ili slikarsko. Nije zabranjeno slikati ili oblikovati kipove, nego klanjati im se. Stoga slijedi: »Ne klanjaj im se niti ih štuj, jer ja sam Gospod, Bog tvoj.J· A što se tiče toga da se i mi klanjamo Kristovoj slici i slikama svetaca, mi svoje klanjanje ne upravljamo samim slikama da ne bismo bili okrivljeni za idolopoklonstvo, nego onima što ih te slik-e prikazuju. Takvi se pak kipovi obično postavljaju na javnim mjestima zato da bi nam svaki put kad ih pogledamo dozvali u sjećanje djela onih kojima su posvećeni, a srca vjernika zagrijali da ih masljeduju. »Ne izgovaraj uzalud ime Gospoda, Boga svoga«5 da se ne bi činilo da ne držiš do onoga koga nadasve treba poštovati. »Sjeti se da svetkuješ dan subotni!«6 Mi smo pak svetkovanje subote prenijeli na nedjelju kako se ne bi činilo da se slažemo sa Židovima koji ne vjeruju u Krista. Oni, doduše, priznaju da je on u subotu poči­ nuo mrtav u grobu, ali niječu da je poslije živ uskrsnu Stoga se iz poštovanja prema uskrsnuću onoga dana kad se ono dogodilo uzdržavamo od poslova, ali ipak ne tako sujevjerno kao Židovi subotom. Jer i spremamo stolove i peremo čaše i radimo štošta drugo tomu slično. Naime, pod služinskim poslovima koji se zabranjuju? shvaćamo upravo grijehe kojima se Bog vrijeđa, a od kojih se zaista valja više ustezati tada kad se predajemo štovanju Boga. I ni zbog čega drugoga ne treba

da blagdanom prestaju ručni poslovi osim da svatko. oslobođen svih ostalih briga, bude zabavljen samo mislima o Bogu te posjećuje hramove, ustraje u molitvama, prisustvuje svetim misama, sluša propovijedi i cijelo to vr-ijeme upot-rijebi na hvaljenje i štovanj e Boga. Dakle, budući da se nedjeljom i blagdanima što ih je Crkva ustanovila valja najvećma ustezati od nedjela, zašto vi, razuzdana i obijesna mladeži, tada osobito pijančite po krčmama, plešete raspušteno u kolu, gubite se u šalama i igri te vrijeme posvećeno štovanju Boga bezbožno tratite na kockanje i kartanje? A u toj igri ni šteta što je uzrokuje gubitak novca nije bez sramote ni dobitak bez obaveze da se vrati ni korištenje bez grijeha, osim ako možda ne reknemo da je slobodno krivo se kleti, varke namještati, tuđe nepravedno željeti, međusobno se neprestano svađati i psovke izvaljivati. Da i ne spominjem da se takvi kadšto ne susprežu ni od šaka i da dolazi do ranjavanja i ubojstava. Koliko je, dakle, lakši grijeh raskrstiti s time i provesti taj dan u poslovima kakva čestita umijeća negoli se iz dokolice predati tako kletim opačinama! Zaista, manje biste uvrijedili Boga da uopće nijedan blagdan ne slavite nego da taj što ga slavite oskvrnjujete tolikim prostotama svojih poroka. NekOĆ je Židovima bilo dopu':" šteno dati ženi otpusni lists kako protiv one koja im se nije svidjela ne bi okrutno posegnuli za otrovom, nego je radije otpustili živu. Pa hajde, neka se i vama već dopusti da vam svi dani budu radni, a nijedan sveča­ ni, da bi vam duh bio radije zaokupljen ručnim poslom negoli se, ne radeći ništa, riavlkavao raditi zlo. Neka, dakle, ne bude za vas nikakve nedjelje da ne biste taj dan koji je Gospodnji pretvorili u đavolji - služeći cijelo to vrijeme, kad stojite bez posla, ne toliko Gospodinu koliko đavlu. Stoga smatram da se sada odnosi na vas ovo što se kaže: »Sjeti se da svetkuješ dan suboinil« Jer ga nipošto ne svetkujete, nego oskvrnjujete. A da bi se i na vas odnosilo, opametite se već i shvatite: zato se zapovijeda da o blagdanima presta-

158

159

nemo sa svjetovnim poslovima da bismo se bavili 00žanskima, a ne da bismo se predavali srkanju razbluda i naslada. I to su, eto, zapovijesti koje se tiču samo štovanja Boga, a ostale se kreću oko ljubavi koju dugujemo

bližnjima.

»Poštuj - reče - svog oca i svoju majku da imadneš dug zivot na zemlji koju će ti dati Gospod Bog tvoj!«9 Sama nas priroda poziva da bez koristoljublja

štujemo i ljubimo svoje roditelje. Koliko smo više dužni to činit! kad nam se i nagrada obećaje - dug život! I nemoj ne vierovati tom obećanju ako znaš da neki koji su prema roditeljima bili osobito brižni nisu dugo živjeli. Kadšto nam se zemaljsko i časovito dobro zato brzo oduzima da bi nam se ono nebesko i vječno uvećalo višim stupnjem blaženstva. »Ne ubij!«10 Budući da ti nije dopušteno nikoga ozlijediti,l1 još ti je mnogo manje dopušteno ubiti. Ni sucu nije dopušteno ubit! iz mržnje, nego na temelju zakona, nekoga tko je počinio nešto što zavređuje smrt. Stoga nije rečeno tebi, nego onomu ima je postavljen da se brine za izvršenje zakona: »Ne dopuštaj čarob­ njacima da žive!«12 Neslužbeno] pak osobi nije dopušteno osvetiti se ni za nepravdu koja joj je nanesena. Jer Gospodin veli: »Osoeta je moja. Ja ću je vratiti!«13 »Ne čini preljuba!«14 Tom se zapoviješču zabranjuje svaki snošaj izvan bračne veze. P.&o se ne možeš uzdržati, zašto si bez žene?15 Ako pak možeš, zašto ne pođeš

u redovnike? Ono prvo - da ne budeš osuđen, ovo drugo - da ubereš veću plaću preuzevši na se zavjet čistoće.

»Ne ukradi!«16 Radnja krađe odnosi se na onoga tko tuđu stvar dira protiv volje njezina gospodara. Dakle, protiv te zapovijesti postupio je ne samo onaj tko je štogod odnio putem krađe nego i onaj tko je to na silu oteo ili na prijevaru izmamio ili nije htio vratiti što je slučajno našao.t?

160

»Ne govori lažna svjedočanstva protiv bližnjega svoga!«18 Naime, budući da je Krist, Sin Božji, istina,19

što se god govori protiv istine, Vlrijeđa Boga. Ipak, svaka laž nije tako teška krivnja, nego samo ona Imja djeluje protiv čovjekoljublja i ima za posljedicu štetu po koga. Izmišljati pak i lagati a da to nikomu ne škodi lagan je grijeh. Kadšto ne predstavlja ni grijeh, nego prije zaslugu, kao kad se Jiz:rnišljaju parabole iM apolozi za pouke iz kreposti. Jer svatko dobro zna da je to izmišljeno ne zato da se kaže laž, nego da se istina spasonosne nauke ugodnije izrazi, draže prihvati i čvršće sjedne u pamet onomu koji je uči. Meni nije nipošto žao da sam to učinio napisavši onu knjižicu od pedeset parabolaš' želeći koristiti vrlo mnogima ne lažju, nego istinom. O pogubno] je pak vrsti laži pisano: »Usta koja lažu ubijaju dušu.«21 A o ovoj što je ispričavamo i branimo obilno se raspravljalo u jednom dijelu one knjige što smo je naslovili Upućivanje u pobožan život,22 gdje se na primjerima svetaca dokazuje da je izmišljati kadšto ne samo dopušteno nego i nužno svaki put kad hoćemo da se vodi briga bilo o našem bilo o tuđem spasu. 23 »Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne želi žene njegove !«24 Iz tih posljednjih zapovijesti Božjih jasno uči­

mo da se može sagriješiti ne samo djelom i riječju nego i samom zlom željom, Pa ako je grijeh poželjeti tuđu stvar, još je mnogo veći uzeti, A ako tuđu ženu ne smijemo ni poželjeti, još mnogo manje smijemo s nj~m »ono- :imati. Želja se naime i žudnja, ma kako ne bile bez krivnje, ipak lakše obuzdavaju ako se poželjeno ne izvrši, a teže kad se čovjek navikne da ih ostvaruje. Nezasitne su, naime, ZVijeri lakomost i pohota. Ne mogu se nasititi žderanjem, nego što više požderu, više žele jesti. Ovo što slijedi: »ni sluge njegova, ni sluškinje, ni vola, ni magarca niti išta što je njegovo«25 mislim da treba spojiti s onim što se kaže o kući koja se ne smije poželjeti - da ne bismo od deset činili jedanaest zapovijesti. Dakle, budući da se na kraju tim dvjema

161

zapovijesttma zapovijeda da se zlih želja moramo kloniti, pitamo kako ćemo ih se kloniti kad nam se one kadšto nameću i protiv naše yolje i uz naše protivljenjete nam nemalo uznemiruju i. izazivaju dušu. Ali, dok im se god opiremo, ništa nam ne škode. A škode onda kad dopustimo da nam zagospodare i kad želimo nedjelo koje još nismo izvršili te napokon svom strašću svoje volje hrlimo onamo kamo nas one zamamno vode. Stoga želja za zlim nije ništa drugo nego čvrst pristanak na zlo koje, ma kako. ne bilo učinjeno, ipak želimo da bi to bilo,

PoglaVlje IV

»po slovu, nego po duhu«2 treba da te vrpce stavimo sebi na srce, a ne na haljine i da ih nikada ne .skidamo. Jer što smo dužni tako gorljivo prigrliti kao pamćenje zapovijesti? Pridržavanje njihovo čini nas od raspadljivih neraspadljivima,~ od smrtnih besmrtnima i· od zemaljskih nebeskima, ukratko, otimlje nas đavlu i združuje s Bogom. Na to je mislio presveti čovjek David kad je govorio: »Kako li su slatke grlu mojem riječi tvoje, Gospode! Od meda su slađe mojim ustima.«!' Hoćeš da i tebi budu slatke? Nemoj u riječima božanskim tražiti izričajnih ukrasa, jer su tako složene da i učeni i neuki mogu razumjeti ono što će svima jednako biti od koristi.š Nego obrati pažnju na to kakav je i kako velik onaj od koga su bile izgovorene. Od onoga, sva.. kako, koji jedini daje ljudima i oštrinu uma i udjeljuje im ljepotu govora. On je, naime, isto tako i izvor svih dobara i darovatelj i onaj čijim se ni riječima ni djelima ne može ni u kojem pogledu baš ništa prigovoriti, jer je on jedini u svemu kako najmoćnijl. tako i najmudriji.

To su, eto, zapovijesti Zakona, ispisane prstom Božjim na kamenim pločama; to zato da bi se ti, kad naučiš sve koje pripadaju Zakonu, ovih ponajprije pridržavao koje su na biraniji i čudesniji način bile predane vjernomu narodu. Ta, zašto se Bog Za one pobrinuo da budu uklesana u mramor ako ne zato što je htio da budu vječne. I da se jednom ne bi izgubile iz pamće­ nja, naredio je da se na skutove haljina prišiju ljubičaste vrpce kako bi se oni svaki put kad ih pogledaju podsjetili na ono što je zapovjeđeno za stjecanje kreposti duha'! Mi pak kojima više ne priliči živjeti

Porazmisli također kako je veliko ono što ti se budeš li se pridržavao toga što je zapovjeđeno. Dakako, nije to ni srebro ni zlato ni vlast nad zemaljskim kraljevstvom koja je podložna sreći ni krhko blago u vidu ljudske slave, nego ono čvrsto i stalno blaženstvo od kojega čovjek ne može poželjeti. ništa bolje, ništa veće. Kad to u sebi odmjeriš, tada ćeš ne samo reći ...Kako li su slatke. grlu mojem riječi tvoje, Gospode«, nego ćeš i s tim istim. prorokom radosno zapjevati ; ...Više se radujem življenju po tvojim naredbama negoli svemu bogatstvu.«6 I opet: ...Draži mi je zakon usta tvojih nego tisuće zlatnika i srebrnika.«7 I ponovo: ••Zavolio sam zapovijesti tvoje više od zlata i topaza.«8 Isto tako u istom psalmu: ••Radovat ću se tvojim riječima kao onaj tko se domogne velika plijena.«9 Ta, što je od njih dragocjenije, što poželjnije? One nas jedine mogu učiniti dostojnima neba, uživaocima vječnosti te .Lllurnim i vječnim posjednicima vrhunskog blaga. Bu-

162

163

obećava

ORAZMISLJANJU 10 ZAPOVIJESnMA

deš U o tome u sebi, kako si dužan, svakodnevno razmišljao, na koncu ćeš već biti obuzet ljubavlju prema nebeskim zapovijestima, pa ćeš se obratiti njihovu tvorcu, Bogu, i reći: »Tvoja je riječ, kao u vatri, veoma prokušana, i tvoj ju je sluga zavolio.«lO Nećeš naime moći a da najvećma ne zavoliš ono u čemu ćeš razabrati da ti je ponuđeno tako veliko blago. Počet ćeš, osim toga, na zadivljujući način napredovati u mudrosti i usavršavati se u razboritosti. To ti obećavaju riječi proroka Baruha. Ne vara, naime, onaj na čija je usta govorio Duh Sveti: »Cuj - reče - Izraele, zapovijesti života! Primi ih u uši da naučiš mudrost!«l1 I Isus, sin Sirahov, čije su izreke zaslužile da budu uvrštene u svete knjige, veli: »Sine, ako želiš mudrost, drži se pravednosti, i Bog će ti je dati.«12 I da ti ne bi mislio da je riječ o nekoj drugoj pravednosti a ne o onoj koja je sadržana u zapovijestima, na drugom mjestu to objašnjava govoreći ovako: »Neprestamo se drži zapovijesti Božjih, i on će ti osnažiti srce i dati želju za mudrošću.«13 To je razlog što se David koji je živio po njima usudio ustvrditi za se da je postao mudriji od svih naučavatelja ljudske mudrosti, pa je Gospodu s pouzdanjem govorio zboreći ovo: »Shvatio sam da sam razumniji od svih svojih učitelja jer razmišljam o tvojoj pravednosti.«14 I:

kazati: Tko je od nas kadar popeti se na nebo da je donese dolje k nama kako bismo je čuli i u djelo provodili? A nije ni preko mora da bi se ti izgovarao i kazao: Tko će između nas moći preplivati more i donijeti je sve do nas kako bismo je mogli čuti i činiti što je zapovjeđeno? Nego je njezina riječ tik do tebe, u tvojim ustima i u tvojem srcu, tako da je možeš vršiti.«17 Sto se, dakle, ustežemo da prihvatimo ono što nije iznad naših snaga i zašto kušamo iščupati iz srca i

odbaciti ono što je u nj usađene ?Kad to radimo, zar ne osjećamo da nas unutra bodu neki žalci savjesti? Kao da se upinjemo protiv sile prirode kad se uklanjamo onomu što nam se zapovijeda! Očevidno je, dakle, da su zla čuvstva nama ovladala, pa se ne pokoravamo ni Bogu ni razumu naše maravi. Kakva li je, osim toga,ludost, dapače, kakva mahnitost voljeti slijediti porok, čemu Je kraj trajna kazna, negoli krepost kojom se stječe vječno blaženstvo! A tko će sumnjati u blaženstvo što je obećano onima koji se pridržavaju deset 'zapovijesti kad Istina, kako je več rečeno, veli u Evanđelju: »Ako hoćeš ući u život, vrši zapovijesti!«18

Platon, sa svojim dokazima Aristotel i s lukavim varkama svojih sofizama svi filozofi stare akademije! Prava j'e mudrost spoznati Boga i svom zdušnošću pridržavati se njegov.ih kako zapovijesti tako i zabrana. No, da se ne bi tko, ugađajući svojoj lijenosti, nerazborito ispričavao teškočom onoga čega se treba pridržavati i na sva usta govorio da je to nemoguće, neka čuje apostola Ivana koji kaže: »Ovo je ljubav prema Bogu: da vršimo njegove zapovijesti. A njegove zapovijesti nisu teške.«16 Neka čuje i Mojsija u Ponovljenom zako7tu koji mu govori: »Ova zapovijest koju ti ja danas dajem nije za te preteška ni nedokučiva. Nije na nebu da bi mogao

Gospodin je također i na drugom mjestu, govoreći o Bogu Ocu, rekao: »Znam da je njegova zapovijest život vječni.«19 Ako, dakle, želimo postići tako veliku plaču, ne zapuštajmo Božje zapovijesti. A te, kao što predstavljaju savršene kreposti, tako se i računaju brojem savršenstva, tj. desetieom.š' To je stoga ona »desetina« svetih plodina »što je valja unijeti u žitnicu Gospodnju«21 mnogo bolje nego ono što se obično sakuplja i prinosi od plodov:a zemlje. To je onih deset umivaonika što ih je postavio pravi Salamon22 II kojima valja prati žrtve, ali ne kao nekoć životinje,23 nego duše naše da bi se posvetile Bogu kao žrtve paljenice ljubavi. To je ona harfa i ono glazbalo od deset žica 14 uz koje nas potiče 'David ovim riječima: »Slavite Gospoda harfom, na liri od deset žica veličajte njega!«25 To je, napokon, onih deset udaraca koji su bili zadani faraonu, našem neprijatelju,26a koji su nas oslobodili i uveli u Obećanu

164

165

»Razumniji sam od staraca jer sam pitao za tvoje zapovijesti.«15 Neka se, dakle, nose sa svojim raspravama

zemlju,27 »u kojoj teče med i mlijeko«,28 tj. punu Sj aja vječne svjetlosti i sla sti što je pruža gledanje Boga . A ona se ne zove zemlj a mrtvih, n ego »zem l j a živih« ;29 to stoga ,da ne bi tko želio živjeti drugdje nego ondje gdje će uvijek živje ti sret no i neće moći umrij eti. Pa kad se do tako neprocjenjiva dobra st iže s am o tim putem, na taj te, eto, put usmjeruje i poti če Salamon, znamenit po daru mudro sti, ovim riječima : Pazi , si ne , na zapov ijesti oca sv oga, tj . Boga,30 i ne napuštaj zak ona majke svoje,3! tj . Crkve. 32 Priv eži ih za svoje srce zauvijek i ov ij ih oko svoga grla, zato dakako, da ne zgri[ešiš ni mišlju n i jezikom. 33 Kad budeš h odio - reče - neka idu s tobom, a kad budeš spavao, n eka te ču­ vaju, da ne zgriješiš,34 a kad se probudiš, razgovaraj s njima!..35 'P it aš zašto to ? Zato, naravno, da ne b i, dokle

njegovih prop isa . No da bismo ih što pomnije još i revnije pri g rlili, recimo koj u i o k azni njiho vih prekršitelja kad je već bilo do voljno govor a o na gradi n jihovih pr idržavatelja.

Poglavlje V

god hodiš stazom ovo ga živ ota, n apustio put pr avednosti i bilo u sn u bio zaluđen obmanama đavlovim bilo, kad se probudiš, pomislio prije na svijet negoli na Boga. U tome pak treba da se u gledamo u onoga koji veli : »Kako li zavoljeh tvoj zakon, Gospode! Po cio dan o njemu razmišljam.,.36 Dakle, svakodnevno u sebi ga prevrći, svakodnevno u duhu pretražuj kako bi činio sv e što se Bogu mili i klonio se svega što se njemu ne mili, Pa ako te kadgod bude mrzilo ponavljati sve zajedno, prisjeti se odmah one gl avne misli što ju je izrekao Gospodin u Evanđelju: »Ljubi - reče - Gosp odina Boga svoga svim srcem svojim, sv om dušom svojom i svom pameti svojom. To je najveća i prva zapov ij est. A druga je toj jednaka: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe! O tim dvj ema zapovijestima - reče - ovisi sav Zakon i Proroci .~1 Naime, svi se propisi Zakona i Evanđelja svode upravo na to i imaju za sv rhu da 'se Bog ljubi i bldžnji. Tako, ip ak, ljubi bližnj ega da ne uvrijediš Boga . A t ako ljubi Boga da ti se ne m ože prigovoriti da si išta više ili jednako ljubio kao njega . I, ako se »U ov om e - kako svjedoči apostol Ivan - sastoji ljubav prema B ogu: da v rši mo njegove zapov ij esti «,38 onda je zaista lažac tko go vori da lju bi Boga , a ne d rži se

, Ako bi ' tko, međutim, ogorčen na drugoga zlonamjerno mudrovao kako mu je u zapovijestima zabranjeno da ubije, ali ne da m rzi ili d a nanese koju drugu vrstu nepravde, dužan je podsjetiti se da se sve što je napisano na drugoj ploči! mo že svesti naomi glavnu misao kojom n am se zapovijeda da bližnje ljubimo kao same sebe .' Pa kad to jednom prihvatimo, trebat će ne samo prestati sa svakom uvredom ne go i dobro željeti i , .do br o činiti svak om u te drugima u nevolji pružat! ono što bismo od drugih mi tražili ' kad bismo bili čega potrebni, Ak o se ipak komu čini da je išta udekalogu nepotpuno i nesavr šeno, neka potraži savršenstvo sve ga u Evanđelju. »Nisam do šao ....: reče Spasitelj - ukinuti Zakon, nego ga ispuniti.«2 Stoga je neophodno da se pridržavamo zapovij esti kako Za kona tako i Evanđelja ako hoćemo voditi računa o svom spasu . Jer i sam je tvorac Evanđelj a - Krist - rekao da je sve ono što nam je, učeći nas , predao primio od Oca .3 A i to ' ima

166

167

O KAZNI PRIJESTUPNIKA

od Oca da mu je Sin, a Ocu ipak jednak po vječnosti i po svojoj biti. I stoga vjerujmo da je ono što nam se zapovijeda ili od strane Oca ili Bina ili Duha Svetoga - zapovijest jednoga jedinog Boga, naredba jednoga jedinog veličanstva. Nekih se, ipak, treba pridržavati neko vrijeme, kakve su one koje su sadržavale slike budućih događaja, a nekih uvijek, kakve su, eto, ove o kojima sada govorimo što se odnose na uređenje vladanja u životu. One pak kode se tiču savršenstva, tj. da njegujemo siromaštvo i čistoću, ako prigrlimo način i pravilo redovničkog života, ostavljene su našoj slobodnoj volji prije nego se obavežemo zavjetom da ćemo i!h se pridržavati. No ako se zavjetujemo, bit ćemo obavezni vršiti ih, ne manje nego ono što nam je zapovjeđeno. Prijestupnik je tko drugačije postupi. Ali, vratimo se već u svom govoru na ono od čega smo se udaljili pa, kako smo započeli, ogledajmo pažljivo same kazne prijestupnika i to listajući spise vjerodostojnih predaja.' I nemojmo to činiti bez boli, dapače ni bez straha, da nas i same ne bi, budući da smo grešnici, one snašle. Čitamo naime u Ponovljenom zakonu prokletstva što su ih po zapovijesti Božjoj izrekli 'leviti na gori Ebalu, idrhtimo dok ih čitamo. »Proklet bio - vele - tko načini kumira,5 što je protiv zapovijesti s prve ploče. A o onima se koji se ogrešuju o zapovijesti s druge ploče kaže: »Proklet bio tko ne po§tuje svoga oca i svoju majku! Proklet bio tko pomakne međa§e bližnjega svoga! Proklet bio tko slijepca zavede na stranputicu! Proklet bio tko krnji prava prido§lice, siročeta i udovice! Proklet bio tko legne Sa ženom oca svoga i razgrne pokrivač s njegove postelje! I tko legne sa živinčetom ili sa sestrom ili s punicom ili sa ženom bližnjega svoga! I tko ubije bližnjega ili za novac vreba na tuđ žiuot l« Na koncu, »proklet bio - vele - tko se ne drži riječi ovoga zakona i ne provodi ih u djelo !«6 Zatim, ustajući ponovo da još žešće proklinju, obraćaju se prekršiteljima i kažu: »Proklet ćeš biti u gradu, proklet u polju, prokleta tvoja žit-

nica, prokleti tvoji ostaci, proklet plod utrobe tvoje i rod zemlje tvoje, krda tvojih volova i stada tvojih ovaca, proklet ćeš biti kad ulaziš i proklet kad iZlaziš.«7 Dugo bi bilo sve navoditi što je ondje sabranO,ali ukratko: baš nijedno z:lo koje se u ovom životu može dogodita smrtnim ljudima nije tu ispušteno. Tako je težak grijeh ne htjeti se pokoravati Božjim zapovijestima, nego protiv njih raditi ugađajUći pohoti vlastite volje. To se isto nabraja u Levitskom zakoniku, a napose glad, kuga i mačf I na mnogim drugim mjestima Pisma to se isto ne prešućuje kako ti ne bi nimalo sumnjao da će se dogoditi ono što čuješ da se toliko puta ponavlja, jer g,rijesi to zahtijevaju. Naime, i kod Izaije sam Stvoritelj i Gospodar zemlje i neba govori i kaže: "Budete li me htjeli slušati, uživat ćete plodove zemaljske. Ne budete li pak htjeli, nego u meni izazovete gnjev, mač će vas proždrijeti.«9 Mnogo štošta u tom smislu čita se kod Jeremije, mnogo kod Ezekijela i, ne malo, kod ostalih proroka, a sve je puno prijetnji i zastrašivanja. A kako se to sigurno dogodilo, svjedoči, s jedne strane, propast vrlo mnogih gradova, a s druge, prenesretan kraj nekoć vrlo moćnih kraljeva. Prvi je kralj Izraela Saul - kako mu je bilo prorečeno od proroka Samuela jer nije poslušao glas Gospodnji - bio nadvladan od Filistejaca u velikom boju, poginuo zajedno sa sinovima, a i kraljevsko je žezlo bilo preneseno s njegove kuće i obitelji na druge,iO zato da bi ne samo on nego i preostali sinU i njegovi unuci i2 osjetili na svojoj koži kakvo je zlodjelo zanemariti Božje zapovijesti. No, da nakon njega prijeđem šutnjom preko nekih drugih koji su imali jednaku sudbinu, prisiljava me poraz Sitkijin koji je vrijedan još većeg oplakivanja - ako samo treba oplakivati one koji za zlodjelo bivaju pravedno kažnjeni. Kad su Kaldejci osvojili Jeruzalem, taj se dao u bijeg, ali je bio uhvaćen, svezan lancima i doveden pred kralja zajedno sa sinovima. Ti su bili smaknuti, a otac je to gledao. Zatim je on bio lišen i očiju, za koje bi

168

169

volio da su mu ih prije iskopali kako ne bi vidio pokolj svojih sinova. Konačno, okovan i slijep bio je odveden u Babilon, a hram i kuće gradske spaljeni, kule i zidinesravnj-ene sa zemljom, dok je zasužnjeni narod, osim onih koji poginuše, bio prebačen u Babilon. 13 Gotovo svim tim bio se zaprijetio Gospod preko proroka Jeremije kako samomu kralju tako i narodu zato što je vidio da su sinovi Rekabovi bili poslušniji svom ocu nego oni rijemu.t4 Pogazili su naime zakletvu pobunivši : se protiv kralja kaldejskoga Nabukodonozora, okaljali hram svog Boga prihvativši poganske obrede i narugali se prorocima ~ojisu im·· proricali istinu. I premda su čuli da će zbog toga pretrpjeti tolika zla, nisu marili da poprave svoje izopačeno vladanje,15 Stoga prezreno božanstvo nije im odložilo kaznu-" čim [espoznalo da su otvrdnuli u svojim nedjelima. I kako se nisu dali zastrašiti nikakvom najavom buduće osvete, bacilo ih je u krajnju nevolju, Prije 'toga zbog istog je grijeha i Samarija bila U ratu svladana od Asiraca, a narod s kraljem Hošeom . otjeran iz očinskih domova i odveden u ropstvo u Asiriju,17 Neka se, dakle, nitko od kraljeva, nitko od knezova ne uzda previše ni u sebe n1 u snage svoga gospodstva. Ako. pak tko ustraje u tome da bude prekršitelje:mzapovijesti Božjih tese, ni opomenut bičem jedanput ili dvaput, ne odvrati u duši od bezbožnosti, vidjet će iznenada kako u cijeloj zemlji koja j~ u njegovoj vlasti nastaje" metež, kako jedne hvataju, druge ubijaju, kako se treći odmeću, kako dugotrajnu slobodu odjednom smjenjuje ropstvo i kako ono blago što su ga kroz dugi niz godina nagomilalepobjede - postaje U tili čas plijen neprijatelja. Jer to i ne čine ljudske sile, nego osvetnik za nanesenu mu nepravdu Bog koji je kadar samim pokretom glave i razoriti nebo i »razvaliti zemlju«.18 Sigurno će i sretno kraljevati onaj tko toga »Kralja nad kraljevima i Gospodara nad gospodarima«19 bude znao štovati i častiti. Nama ipak ne dolikuje da se ijedne 'Uopće nevolje ovoga svijeta bojimo jednako kao onih koje se poslije svršetka sadaš-

njeg života zadaju grešnicima. Jer sadašnja zla, ma kako bila prestrašna, nemogu biti duža od kratkoće našega života i nijedna nesreća ne može biti tako grozna a da je ne bi ublažila i olakšalo očekivanje smrti koja se približava i kaja će svakog časa doći. Ali, tko ne hi strepio pred onim mukama kojima nema nikakva kraja, nikakva prekida, nikakva olakšanja niti ima nade daće ga biti - doli onaj tkane poklanja vjeru ni tim riječima o kaznama paklenim -koje su nam predane Božjom objavom.Noto nevjerovanje, dakako, nipošto ne oslobađa čovjeka od muka, nego mu dapače udvostručuje njihovu težinu. Lakše je naime ono. što zgriješimo zbog krhkosti svoje prirode nego ono što skr'ivimo opakošću duše ne hoteći vjerovati. Dakle, bHo da tko vjeruje bilo da. ne vjeruje, bude li živio drugačije nego što je to svima zapovjeđeno, neće se moći spasiti jer je »spasenje daleko odgrešnikćl.:c.,2f! Kršenje' je zapovijesti izbacilo iz raja prve ljude Ada.mai EvU21 i strmoglavila anđele s neba. 22 A ti se, koji si možda okrivljen za isti grijeh, nadaš da češonamo uzaći? Prevarit ce te ta nada, prevarit ce te zaista ako se me pokaješ.. Pokajniku će se pak iskazati milosrđe, jer GOspodin veli : »Kaite se,ipribližit će vam se kraljevstvo nebesko.«23 No ako ne budeš mario da se vratiš na put pravednosti 's kojega si daleko odlutao, bit ćeš naposljetku prepušten svojoj slabosti, gomilat ćeš grijehe na grijehe i poput lađe bez kormila koja se ljulja na moru biti nošen onamo kamo te god potjera vjetar tvoje požude. 24 Da će ti se to dogoditi, proriče ti u psalmu ovim riječima onaj tko zna sve prije nego što se i dogodi: »Nije slušao moj narod moga glasa i Izrael nije obraćao pažnju na me. Stoga sam ih pustio

170

171

!eljama njihova srca. Neka idu kako ih je volja!«25

Ništa nije nesretnije od onog čovjeka kojemu se oduzima pomoć u vidu božanske dobrohotnosti. Naime, budući da tako napušten ne može sam po sebi raditi ništa dobro te se guši u svojim čuvstvima priklonjenima zlu, nužno jeda neprestano hrli naglavce u svaki grijeh. Stoga se ne samo lišava opravdana iščekivanja raja nego

iz dana u dan sprema sebi sve težu kaznu u paklu. Naime, »onaj sluga - kako se čita u Evanđelju - koji je poznavao volju svoga gospodara, a nije se pripravio niti učinio po njegovoj volji, primit će mnogo batina.«26

Da ne budemo, dakle, podvrgnuti mučilu koga se valja bojati više od svili. - vječnomu ognju, nakon pokajanja za prošli grijeh spremimo se da se prihvatimo djela pravednosti moleći pomoć od Gospodina kako bismo uz njegovu podršku mogli raditi ono što nam je zapovjedio da radimo i kloniti se onoga što je zabranio da se radi. Tako ćemo zaslužiti da budemo dionici kršćanske baštine koja nadilazi svako računanje, svaku našu procjenu jer sam Krist kaže: »Tko god bude vršio volju Oca moga koji je na nebesima, on je moj brat, sestra i mati.«27 To je isto kao kad bi rekao: Onaj će u kraljevstvu nebeskom biti meni najprisniji i nadasve čvrstim srodstvom sa mnom vezan tko se ovdje bude trudio da mi bude najbliži izvršavajući zapovijesti Božje. Tako će onaj koji prije postane Kristov pratilac u poslušnosti biti dionikom njegove slave. No, budući da nas odasvud okružuju zamke i stupice.š' morat ćemo biti veoma budni da ne upadnemo u njih. Neće, dakle, biti neprimjereno da nakon raspravljanja ozapovijestima razglabamn o budnosti.

budnost, zar onda toliko manje ne živi netko koliko se više predaje počinku i snu? Ne bih ipak htio da te veseli obdržavati bdjenje radi toga da bi što više produljio svoj život, nego samo iz toga razloga da bi se lakše uzdržao od poroka i većma napredovao u krepostima. A lako ćemo se uvjeriti da se bdjenjem može i jedno i drugo postići budemo li htjeli čuti vjerodostojna svjeđočanstva Novoga 1 Staroga zavjeta. Gospodin kliče II Evanđelju: »Bdijte i molite da ne padnete u napast!«! Opasnost, dakle, prijeti onima koji spavaju dulje nego ito to traži nužda prirode da ne podlegnu napastima tijela ili đavla i sagriješe. Jer, iako je »tiuh. spreman« da sluša Boga, ...tijelo je ipak slabo«2 i sklono poroku. Ako se ne obuzda uzdom bdjenja, Iako će pasti. Te je upravo opasnosti bio i te kako svjestan apostol Petar koji, imajući pred očima naše spasenje, veli: »Budite trijezni i bdijte! Jer vaš protivnik, đavo, obilazi kao lav tražeći koga da proždre. Oduprite mu se jaki U vjeri!«3 Prvo je potrebna budnost da ne budemo ne-

ričući

Vrijeme ljudskog života vrlo je kratko, pa se i stari ljudi tuže da su malo živjeli. Ali, budući da život znači

pripravni zaskočeni. Zatim je potrebna vjera da bismo se oduprli i pobijedili. Pa ako se desi da češće pobijedimo, desit će se i da napredujemo u kreposti. Kad se naime osujete poticaji zla, ostaje da se okrenemo vršenju dobrih djela. No da bismo ih izvršili, za to nije dovoljno jaka naša krhkost. Naime, »ako Gospod ne bude gradio kuću, uzalud se muče oni koji je grade.«4 Potrebna nam je, dakle, Božja pomoć, a ta se postiže molitvama. Jer Gospod kaže: »M olite, i dat će vam se!J> Vjeruje se pak da za prinošenje molitava nijedno vrijeme nije prikladnije, nijedno primjerenije od noćnih sati. I stoga nas Prorok potiče na to govoreći ovako: ...Noću dižite ruke svoje prema svetištu i blagoslivljajte Gospoda!«6 Noć je, dakle, majka razmatranja, a dan djelovanja. Cini se da su između sebe podijelili te uloge jer se kaže da je i naš Spasitelj, kako bi nam u tome bio poučnim primjerom, danju poučavao u hramu, a noću izlazio i molio se na Maslinskoj goei.? Ustajmo, dakle, noću pa razmišljajući i moleći se potražimo sa

172

173

Poglavlje VI

'0 BUDNOSTI

svetim ženama miomirise kreposti da bismo njima pomazali Isusa," Ako nas on ugleda gdje k njemu dolazimo s- mirisom svetosti, primit će nas, kako je milosrdan, ljubazno i radosno, pa. će se na nama ispuniti ona riječ: .»Blaqo slugama koje gospodar, kad doae, nade gdje bdiju!«9

Osim toga, kako je vrijeme našega života kratko, tako je i neizvjesno. Vrlo mnoge prevari iščekivanje starosti kojoj se nadaju. Konačno, ima li koga tko bi mogao sebi obećati jedan dan, dapače jedan Jedini sat života u kojem ne bi bila prisutna opasnost od smrti? Kako'Ii je mnoge, dok su se. zdravi šetali, dok su razgovarali, dok su se smijali, iznenada oborila i usmrtHa ili kakva nezgoda izvana ili bolest iznutra! U ovome je stoga što Spasitelj veli sadržan-savjet kojim se vodi briga za miše spasenje: »Pazue, bdijte i molite se jer ne znate kada će doći to vrijeme! S tim je kaos čovjekom. koji· je otputovao u strqni svijet, ostavio svojti kuću i predao svojim slugama da upravljaju svim poslovima, a vrataru naredio da bdije. Bdijte, dcikle, jer ne znate kada će doći gospodar kuće, uvečer ili u ponoć ili kad se oglase pijetlovi ili ujutro, da ne bi došao iznenada i našao vas gdje spavate.« I da ne bi tko kazao da je toibllo zapovjeđeno samo Učenicima, reče: »A što kažem vama, kažem svima: Bdijte!«1o Gospodar je ove kuće, tj. tijela ljud-

skoga Krist, sluge su pet osjetila, a vratar duša. Ako ta bude dobro bdjela, i osjetila će biti pravo usmjerena na dobar rad. A budu li ga tako iščekivali, Gospodin neće, kad dođe, naći ni kod slugu ni kod vratara ništa što bi mogao osuditi. Iako Gospodin naš namjerava doći na kraju vjekova da sudi svima zajedno, ipak svačije zasluge pretresa nakraju života i rasuđuje djela pojedinaca. Kakav tko, dakle, sada umre, takav će se u svom tijelu pojaviti i na onom posljednjem sudu. Stoga nam se zapovij eda da bdijemo 'kako nas smrt ne bi zaskočila nepripravne. I budući da »ne znamo dana ni časa«,l1 valja uvijek bdjeti. A uvijek bdije onaj tko uvijek zazire od zla i ne prestaje, zavisno od svojih snaga, činiti dobro

174

da bi se Bogu svidio. Doduše, ne može biti a da koji dio vremena ne ustupimo počinku jer je slabost naše prirode svakodnevno potrebna kako hrane tako i sna. Ali se usuđujem reći da je i san pravednikov bdjenje. Naime pošto je dnevne poslove obavio pobožno i u skladu ~ vjerom i prije sna mislio o onome što je drago Bogu, on se i nakon sna žuri da izvrši ono o čemu je razmišljao. I zato se brže budi i ustaje da bi toliko više zasluga .pribavio sebi pred Bogom 'radeći dobro koliko 'manje bude spavao. Ne dodjeljuje, dakle, spavanju više sati nego što to traži prirodna nužda eda bi cijelo vrijeme koje preostaje uvijek upotrijebio na hvalu Božju, ili moleći ili što drugo radeći. Ako mu koji čas prođe u neradu, smatra da mu je propao. Sve u svemu, bit će dovoljno dati snu šest sati do ponoći, a. od ponoći po rimskom običaju započeti dan, osim ako kakva tjelesna slabost ne bude tražila za se dulji počinak. Taj se pak običaj da se ustaje iza ponoći radi prinošenja žrtava tl vidu hvalospjeva Bogu ustalio već u svim redovničkim zajednicama. A što je očito da je Crkva odobrila svojom uredbom, to mislimo da je veoma spasonosno slijediti, njegovati i prigrliti. Tako su nekoć presveti ljudi propovdjedali, tako naučavali i tako svojim primjerom pokazali da treba raditi. Sam je David, koga je Bog volio više od svih kraljeva Jude, rekao: »Noću. sam se, Gospode, spominjao tvoga imena i čuvao tvoj zakon.«12 I opet: "'0 ponoći usta:jah da te slavim.«13 Sam Izaija, koji je sve o čemu pripovijedaju evanđelisti prorekao mnogo prije nego što se dogodilo,13a veli goreći od ljubavi prema Bogu: »Duša je moja žudjela za tobom u noći, ali ću i duhom svojim što je u mojim grudima bdjeti od jutra . za te.«14 I Jeremija je, koji je prije rođenja bio posvećen,15 opl akujući buduće razorenje Jerusalema'f i svjetujući da valja molitvama zazivati milost, vjerovao da nijedne molitve neće biti djelotvornije nego one koje budu izrečene u noćno doba. Stoga veli: »Ustani, pjevaj hvalospjev u 7I,oćil U početku noćnih straža izlij srce svoje kao vodu pred licem Gospodnjiml«17 I u Evanđelju

175

čitamo anđela

govorimo, savjetovao bih ipak da nam valja bdjeti da ne bismo bili prisiljeni trpjeti one štete koje dolaze od pospanosti. A bit će vrijedno truda da ih upoznamo kako bi se iz usporedbe sa zlim bolje vidjelo koliko treba cijeniti to dobro.

da je pastirima koji su bdjeli noću bilo dolaskom javljeno rođenje Spasiteljevo.š! A uspomenu je na to i Crkva uobičajila slaviti u ponoć. Tada ga je naime, vjeruje se, rodila Djevica. A i tada kad je Isus kao dijete bio donesen u hram, Ana ga je, kći Fanuelova, prepoznala kao Otkupitelja Izraela zahvaljujući svojim svetim bdjenjima jer »nije - kako veli evanđelist odlazila iz hrama služeći noću i danju Bogu postom i molitvom.«19 Bačeni u tamnicu, apostol Pavao i njegov učenik Sila pjevali su o ponoći hvalospjeve Bogu te su se temelji tamnice potresli, vrata otključala, a njima spali okovi. Potom su bili pušteni na slobodu a da se tomu predstavnik vlasti nije protivio, nego ih dapače molio. 20 Toliko je, eto, njima koristilo što su u gluho doba noći ustali da pjevaju hvalospjeve Bogu. Takmičeći se s njima, ti koji si svet ljubi bdjenje da bi bio još svetiji, a ti koji si grešnik, da bi prije postigao oprost. Obrtnici dio noći posvećuju svom radu da bi postigli veću zaradu što više posla obave. Dakle, što njima nije neugodno da bi dobili novac, jer često pjevaju dok rade, zar će to tebi moći biti mučno da bi zaslužio slavu nebesku? Odveć si razmažen, da ne kažem lud,ako se nadaš da možeš sebi prdbaviti tako veliko blago hrčući po cijelu noć. Onima bi samo bilo bolje da danonoćno spavaju o kojima se kaže: »Ne mogu spavati ako ne učine zla«,21 koji zato bdiju da bi provaljivali, krali, opjjailii se i zadovoljili svojupo!hotu i razbludu, Manje bi naime griješili spavajući i ništa ne radeći negoli zlo radeći. i bdijući. Takva bdjenja treba tako izbjegavati kao što ta o kojima govorimo željeti. Bdjenjem se oružamo protiv mamaca smrtonosne naslade, bdjenjem lomimo đavlove snage i postajemo iz dana u dan jači. Za vrijeme bdjenja, moleći, čitajući i razmišljajući »kušamo kako je sladak Gospodin....:J2 Bdjenjem se duh čisti, rasuđivanje oštri, um uzdiže k razmatranju o nebeskim stvarima, zadivljen da je kadšto osjetio one radosti o kojima ne zna govoriti. To su darovi svetih bdjenja, to su njihove koristi. A da te i nisu tako velike, čak da su i manje nego što mi to

Tko bude spavao dulje nego što to traži priroda, gubi ne samo vrijeme za čestit rad nego i sam postaje &kloniji porocima iskazujući poslušnost više tijelu negoli duhu. Rijetko ćeš vidjeti one koji su pospani da se ustežu od raskalašenosti i požuda. Kad se ponapiju, težak ih pritisne san te ih ne bi, kako hrču, probudio lakše nego šumske medvjede ili morsku telad. Misliš da će, kad se probude, kleknuti da se mole ili stati na noge da pjevaju psalme? Traže doručak, zatim nalažu da se sprema ručak i kad su se nakon jučerašnje pijanke, dugo spavajući, jedva Ispavali, već se iznova i nanovo nalokavaju.! Ni tada kad su budni ne treba ih smatrati budnima. Jer i za to vrijeme vidi se da ih pritišće troma i pospana tupost, pa zijevaju, razvaljuju usta, žmirkaju umorno sitnim očima, protežu se podižući ruke i isturujući grudi. I ako ne prospavaju cijelu noć, jadikuju da je san od njih pobjegao. Tada traže sredstva koja će

176

177

Poglavlje VII

O ZLU POSPANOSTI

im ga natrag doevati : sad se nabavlja mak, sad Ioćika, sad se daju draškati po prstima na nogama i tabanima po kojima ih sluge golicaju da ih srsi prolaze, eda bi gospodar, koji nije mogao tvrdo spavati bez buđenja sve do jutra, ne prekidajući više san spavao sada do podne. I te koji stalno opušteni tako nemuški ljenčare smrt iznenada zaskoči. Ta, i IlJe mogu dugo ~~vjeti oni koji se mnogo predaju snu pa omlitave, Lice im je nabuhlo j podliveno blijedožutom bojom, a gnjilu im utrobu iznenada napadne bolest koja ih brzo razara. I kako nisu nimalo marili da bdiju u svetim iradnjama na koje bi se jednom mogli osloniti i vinuti u nebo, preterećeni gri[esima silaze u pakao. A toga se za se veoma bojao Prorok, pa se molio govoreći ovako: »Obazri se na me i usliši me, Gospode, Bože moj! Prosvijetli moje oči da • nikad ne zaspim na smrt, da nikad ne kaže moj neprijatelj: Nadjačah ga!«2 I zaista, kad neprijatelj ne bi nadjačao, tj. kad za one koji spavaju ne bi postojala opasnost da će se uhvatiti u zamke toga neprijatelja, Gospodin bi bez razloga bdo ukorio Učenike kad je rekao: »Ttiko, ne mogoste sa mnom probdjeti ni jednog sata?«3 A zašto je htio da bdiju, odmah je očitovao ovirn rijemrna: »Bdijte i molite se da ne padnete u napast!«t, O takvoj upravo opasnosti svjedoči i ona priča u kojoj

Poglavlje VIII

O SNOVIMA

Među

ove, rekao bih, pripadaju i oni ikoje isprazna snovima, a koja kao da navjevesele da svakog dana potanko pripovijedaju što im se prisnilo. I ako se kadgod što takvo slučajno dogodi, hvale se da je bila istina Mo su vidjeli. Kao da su dostojni da im se otkrivaju tajne nebeske providnosti, dok im više pristaje ono što je rečeno u Izrekama: »Kao hvatač sjene ili gonič vjetra priviđenja u njihovim šćuju budućnost, tako

takav je onaj tko obraća pažnju na laži što ih je vidio.«1

pa ipak, ne poričemo da san kadšto navješćuje isttnu, Naime, da usput kažemo koju o tome!

koji se prepuštaju neradu, jer su manje oprezni da se čuvaju i lako naginju svim mamcima naslada. A ti će zaista, budu li se dali uhvatiti u njegovu mrežu, tek tada shvatiti kako je zlo što su spavali kad budu pris:iljeni »polaqaii račun o svom upravljanju.«7 Vrijeme su, naime, koje im je bilo dano za pokajanje i čestit rad potrošili nekorisno, čak i nevaljalo, ne misleći nimalo na budući život, jer su sadašnji provodili u užicima spavajući i mazeći se.

Kad je Jakov, otac dvanaest plemena, usnuo, vidio je ljestve nebeske i anđele kako se penju i silaze. I čuo je za se od Gospoda da će biti posjeđnikorn zemlje u kojoj spava i da će njegovo sjeme biti rasprostranjeno po krugu zemaljskom. To čitamo u Postanku,2 a ondje i o njegovu sinu Josipu, iz čijeg se sna saznalo da će mu otac, malti i braća iskazivati poštovanje, što su dokazivali snopovi i zvijezde koje je vidio, a također sunce i mjesec.š Kazao je naime da su mu se oni u snu poklonili. Josip je također protumačio sne vrhovnog peharnika i glavnog pekara faraonova, s kojima se tada nalazio u zatvoru, sne različite, doduše, kobi, ali posve istinita ishoda koji se baš ni u čemu nije razlikovao od njegova mišljenja, dana u tumačenju.s Osim toga, u Knjizi o Sucima Gideonova se pobjeda protiv Midjanaca razglasila prije nego što se dogodila, zahvaljujući ovom prizoru noćnom: netko je naime sanjao da je ječmena pogača svojim udarom srušila midjanski tabor.š I povi-

178

179

čitamo: »Dok: su ljudi spavali, dođe neprijatelj i posija kukolj po pšenici., ,«5 i ona druga: »Kad. bi domaćin

znao u koji će sat doći lopov, bdio bi naravno, i ne bi dopustio da mu se provali u kuću.«6 Naš je, dakle, neprijatelj i lopov đavo. On više' vreba na pospane i one

jest kraljevš'' svjedoči da se Salamonu, dok je spavao, Gospod ukazao, s njim govorio i podario mu znanje i mudrost kako ga je molio. Kasniji su događaji potvrdili vjerodostojnost toga sna. Jer, dobro je poznato da je on bio najmudriji među kraljevima. Danijelova također sanje o vjetrovima koji su se međusobno borili, o nemanima koje su izlazile iz mora i o drugome što se može pročitati - ne bi bile ni zapisane u božanskim knjigama da nisu predstavljalo predznake budućih istinitm događaja." Prijeđimo na Evanđelje! Upozoreni u snu da se ne vraćaju Herodu, magi su !izmakli smrtnoj pogiJbelji.8 Primivši u snu upute, Josip je s djetetom Isusom i njegovom majkom djevicom pobjegao u Egipat da bi Isusa oteo smrti. Tražeći samo njega, Herod se spremao okrutno posmicati mnogo nedužne nejačadl," K tomu, ne malo toga čitamo što je zabilježeno u životepisima svetaca, a što nas sili da vjeruj erno kako se u snu često objavljuje ono što je istinito, pogotovu kad sam Gospod (kako je pisano u Brojevima) veli: »Bude li tko medu vama prorok Gospodnji, ja ću mu se uka-

oni pak snovi koji obično dolaze iIi od kakve duševne patnje ili od tjelesne bolesti ili od brige za poslove ili od obostrana rječkanja preko dana, Uvijek su isprazni i ništetni te nisu vrijedni da im se iole vjeruje. A ako se što i dogodi tako kako smo sanjali, ne vjeruj snu, nego prije nekom nadahnuću uma koji je kadar naslutiti budućnost. Ta, nije moguće a da se kadšto ne dogodi onako kako predskazujemo da će biti. Nadalje, ona se viđenja koja su od Boga poslana, ma kako bila uvijek posve istinita, ne događaju ipak svima jednako, nego čestitima za utjehu, a Zlima za strah. Čestitima pripadaju ona koja srno već razmotrili, a zlima ova o kojima ćemo govoriti. Kralj Iaraont! vidje dok je spavao sedam debelih i isto toliko ružnih mršavih krava te isto toliko na broj

Ima, ipak, nekih snova koji se zbivaju obmanjivanjem od strane zloduha. Takvi su isprazni i lažni, no kadšto su .ipak pomiješani s istinitima da bi dm se vjerovalo. S kojom, naime, namjerom lukavost zloduhova svjetuje što lažno, s tom istom otkriva i istinu, ali zato, dakako, da bi odveć lakovjerne i one koji se već u nju slobodno pouzdavaju lakše upropastila i u kakvu ih jamu smrtonosne zablude neoprezne strmoglavila. Potrebna je, dakle, razboritost da bismo se uklonili varkama što ih je taj pokvarenjak navikao namještati nama dok spavamo tim priviđenjima u snima. Stoga, ni najmanje se neće smjeti vjerovati onomu tko je, kako se zna, vječni neprijatelj ljudskoga roda. Sto god on i na koji god način savjetovao, ako to ne savjetuje natjeran moću Božjom, pouzdano znaj da nije istina, nego zamka. Tada će se još većma trebati čuvati kad se bude prikazivao prijateljem i počeo nam se ulagivati umiljatim riječima.

pšeničnih vlati; jedne su bile pune jedrih klasova, a druge kržljave, tanke i posve prazne. I kao što je to razlažući predskazao Josip poznat po svojoj svetosti, za sedmogodišnjim je obiljem hrane uslijedila sedrnogodišnja glad,12 Porazmisli i o snu kralja Nabukodonozora strašnom i žalosnom, bilo da je riječ o kipu što ga je vidio, složenu od raznih kovina,13 bilo o stablu prekomjerno visoku i krošnjatu.f Naime, iz jednog i drugog sna što mu ih je Danijel protumačio kral] je saznao za predstojeću nevolju svoga kraljevstva i krajnju bijedu sebe samoga koji je bio smatran najsretnijim čovjekom.tš I Pilatova se žena tuži u Evanđelju da je »u snu mnogo pretrpjela zbog Krista«, pa se trudila nagovoriti muža da ga pusti. 16 Na ovo također valja obratiti pažnju da bezakonici, ne znajući što nagovješćuju njihovi snovi, dobivaju tumačenje od svetih ljudi, kao faraon od Josipa, a Nabukodonozor od Danijela. Odatle se vidi da se ti snovi koji nastaju po Božjoj odluci prisnivaju kadšto i bezakonicima, ali da ih objašnjavaju samo izabrane sluge Božje. Neka, dakle, šute grešnici koji nisu mjerodavni da sude o snovima ili neka pitaju one koji su mjerodavni kako se ne bi u svojoj preuzetnosti okliznuli hodeći putom koji im je nepoznat. A da bi se i nama

180

181

zivati u viđenju ili ću mu govoriti u snu.«10

darežljivošću

Duha Svetoga podarila sposobnost takva vremena dajmo snu da bismo više posvetili kreposti. Budemo lli to činili, neće nam se ni tada kad spavamo prisniti nešto što bi nas prestrašilo, nego što bi nas utješilo i što bi nam i budnima bilo drago. tumačenja, manje

duhom i tijelom upravlja k onomu komu se ponizno moli. Za one koji se tako vladaju valja uzeti da se mole u tajnosti i onda kad se budu moldli na skupu velikog broja ljudi. Ipak, osobnoj molitvi uvijek više odgovara samoća. Ta, i naš je Gospodin, da bi nam sebe iznio za primjer koji valja nasljedovati, otpustio narod i, kako veli evanđelist, uspeo se sam na goru da se moli.š Iz tog se, zaista, razloga odmakao kadšto i od svojih uče­ nika, kao onda kad je rekao: »Sjedite ovdje dok ja odem onamo i pomolim se.«4 »1 - kako veli Luka ~'Voj,i

se od njih koliko se može kamenom dobaciti.«5

nostil-A A time nas, kako se bar meni čini, uči da se molimo onomu koji može dati ono što tražimo, No zaklinjimo ga onim za što znamo da je drago onomu koga moLimo; to stoga da bi se lakše dao skloniti da nam da ono što ga molimo. Pa kad nam da, zahvalimo mu kako zbog grijeha nezahvalnosti ne bismo izgubili ono što smo postigli. Imaš obrazac molitve, pa nauči kako treba da se vladaš za to vrijeme. Potraži samotno mjesto da te što ne ometa dok se moliš. »Uđi u svoju sobu - veli Spasitelj - zatvori vrata te se pomoli Ocu svom u tajnosti!«2 Ali i onaj se moli kod zatvorenih vrata tko svoja osjetila odvaja od brige za krhke stvari, pa se

Neka se, dakle, za prinošenje molitve Bogu izabere, ako je moguće, mjesto bez ikakve buke kako bi se prinijela čistije i' iskrenije. Zatim, kad promisliš kako je moćan, kako li neizmjeran onaj komu kaniš prozboriti, a kako si ti, naprotiv, neznatan i nizak, pristupi mu što možeš poniznije, uzdišući, jecajući i, ako možeš, suze lijući. Ugledaj se u onog carinika koji se, stojeći podalje.f lica oborena k zemlji tukao u prsa. Jer, svjestan svojih grijeha, nije se usudio bliže pristupiti ni oči podiči prema nebu i, da bi se sam kaznio, nije se prestajao tući u prsa.. 7 No da se ne bi tko, ili zato što se nalazi na uglednom položaju ili zato što je već postigao milost od Boga, manje nego što je dužan ponizio, neka se pozabavi svjeaočanstvima Pisama, pa će vidjeti kralja Salamona kako se kod posvete hrama moli klečeći na zemlji, ruku raširenih prema nebu.š Cut će proroka Danijela koji veli: ..Upravih lice svoje ka Gospodu, Bogu svomu, i uzeh se moliti i vapiti u postu, kostrijeti i pepelu«.9 Prelazeći odatle na Evanđelje, opazit će »izabranu. posudu«,10 tj. Ilpostola Pavla koji veli: »Prigibam svoja koljena pred ocem Gospodina našega Isusa Krista.«11 Zamotrit će i samoga Krista Gospodina, od koga nitko rrije svetiji, n,itko veličanstveniji, sad kako se sagiba i licem pada na zemlju, sad 'kako uspravno stoji i gleda li nebo, a sad se klečeći moli; ne zato što bi njemu trebalo naših poni!enja, nego zato što je nama bio potreban njegov primjer.

182

183

Poglavlje IX

o

PW!DlNOJ MOLITVI

Molitva za vrijeme svetih bdjenja prava je molitva koju prmosimo Bogu. Sada će, dakle, biti zgodno da o njoj govorimo. Pišući Filipljanima Apostol veli: "Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu molitvom i prošnjom iznesite svoje potrebe Bogu s izrazima zahval-

Nadalje, svaki put kad molimo da nam se oproste grijesi što smo ih počinili, oprostimo ih mi prije onima od kojih smo pretrpjeli nepravdu. Naputak, naime, samoga Gospodina glasi: »Kad se budete spremali na molitvu, oprostite ako što imate protiv koga da i Otac

vaš koji je na nebesima oprosti vama vaše grijehe.«12 »No ako vi ne oprostite, ni Otac vaš koji je na nebesima neće oprostiti vama vaše grijehe.«13 I Apostol reče: »Hoću da se molite na svakom mjestu, podižući čiste ruke prema nebu, bez srdžbe i prepirke.«14 Ta, kako se nadaš da će se Bog ublažiti prema tebi ako se sam ne ublažiš prije prema bližnjemu svomu? Ti si uvrijedio Boga koga si uvijek bio dužan najviše štovati, a drugi tebe koji si čovjek a ne Bog, stvorenje a ne Stvoritelj, grešnik a ne pravednik. I mada onaj koji te je uvrijedio nije trebalo da te uvrijedi, ti si ipak zasluživao da budeš uvrijeđen. Ta, kakvo zlo ne zaslužuje onaj tko griješi Bogu? Pa »ako rečemo da nemamo grijeha, sami sebe varamo,

i nema istine u nama.«15 PorazmisI:i sada kako je pravedno da moliš da se oprosti tebi koji si sagriješio Bogu, kad ti nećeš da oprostiš čovjeku koji je sagriješio tebi. A pošto si oprostio svu nepravdu, prdstupi k prinošenju molitava, 16 ali ne hladno, nego žarko, ne tromo, nego ustrajno. Poslušaj što prorok Jeremija opominjući kaže: »Podignimo - reče - srce svoje i ruke ka Gospodu na nebesima!«17 A to i Apostol uči ovim 'riječima: »Molit ću se duhom, a molit ću se i umom, pjevat ću hvale duhom, a pjevat ću ih i umom,«18 to stoga, dakako, da i jezik glasno izgovara riječi i um pazi na ono što se kazuje. Nedovoljno je brižljiv molitelj tko riječi upravlja na jednu, a misli na drugu stranu.P pa premda je tijelom u crkvi, duhom luta vani kojekuda po gradu ili daleko negdje na selu. Kad li će taj moći reći zajedno s Apostolom: »Naše je življenje na nebesima«20 kad ni ondje gdje jest ne zna da jest.

spasenja duše ustrajati sve do kraja, kako to veli onaj koji spasava: »Molite, i dat će vam se! Tražite, i naći oote! Kucajte, i otvorit će vam se! Jer svatko tko moli,

dobiva, tko traži, naći će, a onomu tko kuca, otvorit će se.«21 Kad je Gospodina ponizno zamolila i bila odbijena, žena Kananejka nije se povukla, nego se i prezrena još većma ponizila. I budući da je ustrajala u ponizno] molitvi, zaslužila je da dobije što je bila zaIlloliJ.a. Tu postojanost u moljenju preporuča i ona priča o ženi udovici koja je nesmiljena i bahata suca, dosađujući mu svojim molbama, natjerala da je brani od nepravde njezina protivnika. 22 A to isto vrijedi i za onu drugu priču o čovjeku koji je u gluho doba noći lupao prijatelju na vrata i u sav ga glas zvao te ga probudio jer je već spavao i, probudivši ga; prisilio da ustane i pozajmi mu onoliko kruhova koliko je god !elio. 23 Osim toga, kad je predskazujući nabrojio strahote budućega Suda, Gospodin je dodao: »Budite stoga budni i molite se u svako doba da biste bili smatrani dostojnima izbjeći svemu tome i opstati pred Sinom aovječjim.~ Ukratko, što je učio riječima, to je potvrđivao djelom. Kaže se naime da je triput ponovio istu molitvu,25 a kad se našao u smrtnoj borbi, da se još usrdnije molio i da se mnogo znojio dok se molio; to stoga da ti naučiš da ne popuštaš u gorljivosti srca ni onda kad se budeš mnogo molio.. A tu je gorljivost nužno potrebno da imamo ne samo kad štogod molimo, iako tada više, nego i kad ne molimo, eda bi se ispunilo ono što Apostol veli: »Molite se bez prestanka!«26 Nakon slavnoga uzašašća Gospodnjeg o samim je njegovim apostolima zabilježeno da su bili »ustrajni u moli-

tvi zajedno s nekim ženama, Isusovom majkom Mari;om i braćom njegovom.«27 Pa ako je apostolima bilo

No nije dovoljno jednom se pomoliti, nego valja biti uporan da bi postigao ono što tražiš. Iste molitve treba često ponavljati te u onim stvarima koje se tiču

potrebno da neprekidno prinose žrtvu u obliku molitve, tko će se nadati da će biti siguran od opasnosti što je predstavljaju napasti ako se ne bude uvijek molio?

184

185

I OVIO je nužno potrebno onomu tko štogod moli - da nikada ne gubi pouzdanje u Božje milosrđe, nego da se uvijek nada da će postići ono što moli ako to samo ima koristiti njemu Hi onomu za koga moli. »Sve - reče - što god zaželite u molitvi, vjerujte da ćete dobiti, i bit će vam.«28 Pa ipak, loše to vjeruje onaj tko nije privržen istini, a to je Krist.~ Jer taj 'isti kaže: »Praoi će se klanjaoci klanjati Ocu u duhu i istini.«30 I da bi pokazao zašto mu se treba tako klanjati, reče: ••Duh je Bog, i oni koji mu se klanjaju, treba da mu se klanjaju u duhu i istini.«31 Tim je Duhom bio nadahnut David kad je istu misao izgovorio ovim riječima: »Gospcd je blizu svima koji ga zazivaju, svima koji ga zazivaju iskreno.«32 Uzalud se, dakle, krivovjerci predaju molitvama, uzalud svi oni koji Kristovu vjeroispovijest ne slijede vjerom istine. Nikada neće postići buduće spasenje koje mole ne budu li vjerovali.

možemo. Ljubav, osim toga, koju dugujemo svima, iziskuje da prinosimo molitve Bogu i čindmo zavjete kako za našu korist, tako i za korist drugih. Misao apostola Jakova glasi: »Molite se jedan za drugoga da biste se spasili!«35 I apostol nas Pavao potiče ovim riječima: ..Molim, prije svega, da se obavljaju prošnje, molitve, zagovori i zahvale za sve ljude, za kraljeve i sve koji su na kakvu visokom položaju, da bismo provodili miran i tih život u punoj pobožnosti i čistoći.«~ Napo-

K tomu, ako molitvom zatražimo nešto za što je neizvjesno kakve će imati posljedice, tj. ne znamo, ako to ishodimo, hoće li nam biti na kordst ili na štetu, prepustimo volji Božjoj kako bi on dao ne ono što sami želimo, nego ono za što on zna da neće biti ni štetno ni nekorisno. Jer je i Otkupitelj naš, kad je zamolio Oca da se onaj kalež patnje otkloni od njega, ovako završio svoju molitvu da je rekao: »Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!«33 A to ne zato što ne bi znao da će križ kojemu se imao podvrgnuti biti na spasenje svim vjernicima, nego zato što nas je htio poučiti da svojoj volji uvijek pretpostavimo volju Božju. Stoga, poučeni od njega, svakog dana govorimo moleći se: »Btuii volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!.Na koga ću se osvrnuti ako ne na siromaška, na onoga koji je skrušen u duhu,

346

347

KOMENTAR I BILJESKE*

* Pri utvrđivanju biblijskih podataka bio ml Je često pri ruci o. Nediljko Jerkan iz Franjevačkog samostana u Zadru, na čemu mu ovdje toplo zahvaljujem.

KRATICE

Am Bar Br Dj Dn Ef Est Ez Ezr Fil FZm GaZ Hab Hag Heb Hoš Iv 1 Iv

2 Iv Iz Izl Izr Jak Jdt JZ Job

Amos Baruh Knjiga Brojeva Djela apostolska Danijel Poslanica Efežanima Estera Ezekijel Ezra Poslanica Filipljanima Poslanica Filemonu Poslanica Galaćanima Habakuk Hagaj Poslanica Hebrejima Hošea Evanđelje po Ivanu Prva Ivanova poslanica Druga Ivanova poslanica Izaija Knjiga Izlaska Mudre izreke Jakovljeva poslanica Judita Joel Job

Jon Jr Jš KoZ 1 Kor

Jona Jeremija Jošua Poslanica Kološanima Prva poslanica Korinćanima

2 Kor Druga poslanica Korinćanlma

1 Kr 2 Kr Lev Lk 1 Ljet 2 Ljet

1 Mak 2 Mak Mal Mih Mk Mt Mudr Nah Neh

351

Prva knjiga o Kraljevima Druga knjiga o Kraljevima Levitski zakonik Evanđelje po Luki Prva knjiga Ljetopisa Druga knjiga Ljetopisa Prva knjiga o Makabejcima Druga knjiga o Makabejcima Malahija Mihej Evanđelje po Marku Evanđelje po Mateju Knjiga Mudrosti Nahum Nehemija

Obadija Otkrivenje Pjesma nad pjesmama Ponovljeni zakon Knjiga Postanka Propovjednik Psalmi Prva Petrova poslanica 2 Pt Druga Petrova poslanica Rim Poslanica Rimljanima Rut Ruta l Sam Prva knjiga o Samuelu 2 Sam Druga knjiga o Samuelu

Ob Otk Pj Pnz Post Prop Ps l Pt

Sefanija Knjiga Sirahova Prva poslanica Solunjanima 2 Sol Druga poslanica So lunjanima Suci Knjiga o Sucima l Tim Prva poslanica Tirnoteju 2 Tim Druga poslanica T'imoteju Tit Poslanica Titu Tob Tobija Tuž Tužaljke Zah Zaharija Sef Sir l Sol

POSVETA

1 Djelo pod tim naslovom spominje i Marulićev biograf Franjo Božićević Natalis, ali do danas nije pronađeno. 2 Riječ je, po svoj prilici, o kojem pjesnikovu prijatelju u Splitu, možda Tomi Nigru ili Jeronimu Cipiku kojima je posvećivao i davao na čitanje svoja djela još u rukopisu. 3 Sir 7, 3l. 4 Tu poslovicu nalazimo u rimskog satiričara Juvenala (Sat. VII 154).

PREDGOVOR

Vrsta mramora. = Mojsijev zakon = St. zavjet. 3 Ovime M. pobliže definira karakter i sadržaj Evan1

2

đelistara.

Flguratlvan način izražavanja, čest i inače u Marulića. Isp, Kol 2, 17 i Heb 10, l. Npr. Iv 14, 6. Npr. Iv 8, 12. 8 Isp, npr. Rim 6, 2. 9 Isp, npr. Dj 17, 28. 10 U rimskih pjesnika česta metafora za početak djela. 4

5 6 7

352

353

I 1

I 2

Iv 20, 29. Mk 1, 15. 3 Mk 11, 22. 4 Iv 4, 21. 1

2

5 Riječ

Rima.

je o mnogobožačkim pjesnicima stare Grčke

Ps 110, 1. Ps 33, 6. 8 Iv 6, 29. 9 Mk 9,24. 6 7

10

Za izraz v. Mt 24, 16. 12, 44.

11 Iv 12

13

Iv 14, 1. Iv 10, 30.

14

Ftguratlvan

15

Mt 13, 12.

16 17

način

izražavanja.

Za događaj v. pobliže Lk 15, 11 i d., os. 22. Iv 6, 44.

Iv 7, 38. Mt 12, 34. 19a Iv 7, 38. :ID Iv 7, 39. 18

19

21

Za izraz v. npr. Iv 14, 17 i 15, 26.

Mudr 23 Iv 15, 24 Iv 15, 25 Iv 15, 26 Iv 15, 22

7, 22. 4.

5. 5. 5.

'o

Za izraz v. 1 Kor 10, 4.

28

Mt 16, 18.

29

Etimologiziranje: Petrus -

30

32

Iv 8, 39. Post 15, 6. Iv 14, 12.

33

Kao npr. faraonovi

34

Iv 18, 37. Iv 14, 6.

31

35

1 Za događaj v. pobliže Mt 20, 29 i d., os. 31: Mk 10, 46 i d., os. 48; Lk 18, 35 i d., os. 39. 2 Za događaj v. pobliže Mt 15, 21-28. 3 Prema paraboli Mt 7, 24 i d.; Lk 6, 48. 4 Lk 22, 32. 5 Mt 15, 28. 6 Iv 8, 32. 7 Prema 1 Kor 15, 53. 8 Ps 19, 5 = Rim 10, 18. 9 Prema paraboli Mt 13, 31-32 i Mk 4, 30-32. 10 Mt 17,20 = Lk 17, 6. 11 Mk 9, 22. 12 Mt 8, 13. 13 Za događaj v. pobliže Mt 9, 20-22. 14 Lk 17, 19. 14a Lk 18, 42. 15 V. pobliže Lk 18, 35 i d., os. 42. 16 Za događaj v. pobliže Mt 9, lB-19, 23-26. 17 V. pobliže Iv 11, 1 i a, os. 25-26 i 40. 18 Mt 10, 32. 19 Mt 11, 6 = Lk 7, 23. :ID 1 Kor 1, 23-24. 21 Lk 1, 45. 22 Iv 5, 24. 23 Lk 23, 43. 24 Iv 6, 35. 25 Iv 6, 40. 26 Iv 6, 47. 'o Iv 17, 3.

I 3 petra (stijena).

vračevi, Izl

354

7, 8 i d.

1 2 3 4

Jak 2, 17. Mt 23, 3.

V. pobliže Mt 27, 27 i d. Mt 27, 34.

Omiljeno alegorijsko tumačenje, u M. dosta često. 6 IZII'az načinjen prema poznatoj priči o kraljevskoj svadbi, Mt 22, 1-14. 5

355

Mt 8, 12; 13, 42 i 50; Lk 13, 28. V. pobliže Mt 25, 1 i d., os. 11-12. Mt 7, 2l. 10 Mt 7, 22-23. 11 1 Kor 13, 2. 12 V. pobliže Mt 21, 18-23; Mk 11, 12-14. 13 Za izraz ispo 2 Tim 4, 8. 14 U značenju: od pakla.

7 8 9

Za izraz v. Iv 8, 59. Svjetlo = Kristova nauka; mrak = poganstvo vjerstvo, ispo i Iz 9, 2 i Lk 11, 35. 33 Za izraz v. npr. Ps 107, 10. 31 32

34

35 36 37 38 39 40 f,[

I 4

1,2

1 2 3 4

Mk 16, 16. Lk 9, 26. Lk 12, 9. Lk 14, 24.

5 6 7

Izraz načinjen prema Ef 5, 26: kupelj vode. Za događaj v. pobliže Mt 22, 1 i d., os. 13. Prema Lk 17, 1-2.

krivo-

Iv Iv Iv Ef

7, 34 i 36. 17,25. 12, 3l. 6, 12. Mt 22, 21; Mk 12, 17; Lk 20, 25. Iv 1, ll. Iv 10, 38. Mt 11, 5. Mt 11, 21-22.

I 5

8 Iv 8, 24. 9 Otk 21, 8. 10 Otk 15, 6. 11 Mt 13, 30. 12 Mt 16, ll. 13 1 Kor 5, 6 i Gal 5, 9. 14 Mt 24, 4-5 i Mk 13, 6. 15 Npr. Mk 14, 65 i 15, 17-19. 16 Prema 1 Kor 11, 3. 17 Prema Mt 7, 15. 18 Za izraz v. 1 Mak 1, 57. 19 Mt 26, 49; Mk 14, 45; Lk 22,

l 2 3

Mt 12, 39 i 16, 4. Za istaknute izraze v. 1 V. pobliže Mt 16, 1 i d.

l,

Iv 4, 48.

5 Iv 8, 24. 6 Mt 12, 30. 7 V. Mt 14, 30. 8 V. pobliže Mt 9 Za događaj v. 10 Iv 20, 28. II Mt 15, 13.

KOT

15, 53.

17, 14 i d., os. 20. pobliže Lk 1, 18 i d., os. 20.

47.

Mt 27, 47; Mk 15, 36; Lk 23, 36; Iv 19, 29. 21 Prema Mt 7, 9-10 i Lk 11, 11-12. 22 Mt 7, 16. 23 Izraz načinjen prema novozavjetnoj priči o radnicima u vinogradu, v. pobliže Mt 20, 1 i d. 24 V. pobliže Mt 8, 28 i d., os. 32. 25 Za događaj v. Mt 28, 11 i d. 26 Mk 4, 40. 27 Za događaj v. pobliže Mt 27, 39 i d. 28 Iv 8, 44. 29 Prema priči o sijaču, Mt 13, 18 i d. i Lk 8, 11 i d. 30 Iv 3, 11. :aJ

356

I 6

Za izraze v. Ef 5, 23 i 1 KOT 12, 12. Još jedan primjer figurativnog izražavanja. Prema Mt 14, 22 i d.; Mk 6, 45 i d. Isp. Mt 21, 23 i d.; Mk 12, 1 i d.; Lk 20, 9 i d. 5 V. pobliže 1 Kr 22, 13 i d. 6 Po židovsko-kršćansko] tradiciji Izaija je bio pogubljen za kralja Manašea (687-642). l 2 3 4

357

V. pobliže Jr 38, 1 i d.

7 8 9

Mk 12,6.

Alegorijsko tumačenje, često u ranokršćanskih pisaca od Origena dalje. 10 Za izraz v. npr. Iz 28, 16; Ef 2, 20; 1 Pt 2, 6. 11 Za događaj v. pobliže Mk 14, 12 i d.; Lk 22, 7 i d. 12 13 11 15

Iv 6, 55.

Za izraz v. Mk 14, 15 i Lk 22, 12. Lk 19, 46. Za izraz v. Ef 4, 24 i Kol 3, 10. 16 Prema novozavjetnoj priči o milosrdnom Samarijancu, Lk 10, 29 i d. 17

18 19

Iv 16, 20. Iv 16, 21. Prema Iv 20, 18.

10 11 12 13 11 15 16

Prema Ps 19, 5 Lk 13, 19. Iv 17, 17.

12, 7. 119, 72. 119, 103. 119, 165. 119, 105.

21 22

Prema

19 20

Rim 10, 18.

Za izraze v. Mt 16, 6 ill; Mk 8, 15. V. pobliže Mt 13, 33. Prema Mt 5, 17. Lk 16, 17. Ps Ps Ps Ps Ps

17 18

=

priči

o milosrdnom Samarijaneu, Lk 10, 29

d., os. 35.

Za događaj v. pobliže Lk 22, 35 i d., os. 38. Prema Gal 4, 11 i d., os. 13. V. pobliže Mt 14, 13 i d., os. 17; Mk 6, 34 i d., os. 38; Lk 9, 12 i d., os. 13. 26 Tzv. pentateuh, tj. petoknjižje. 27 Za izraz v. Iv 6, 26 i d., os. 33 i 50-51. 28 V. pobliže Izl 12, 1 i d., os. 8. 29 V. pobliže Lk 24, 36 i d., os. 42. 23 21 25

I 7

30

Kol 3, 1-2.

Iv 2, 13 i d., os. 16. Prema Mt 13, 36. s Za izraz v. Iv 19, 23-24. 1 Za izraze v. Mt 9, 15. 1 2

I 9

1

I 8

= Mojsijev = St. zavjet. Heb 7, 19. s Za događaj v. pobliže Mt 19, 16 17 i d., os. 21; Lk 18, 18 i d., os. 22. 1 Lk 16, 16. 5 Mt 11, 12. 6 Tj. istočnoga.

3 1 5 6

1 2

7 8

d., os. 21; Mk 10,

Iv 1, 17.

Za događaj v. pobliže Iv 2, 1 i d., os. 10 (svadba u Kani Galilejskoj). 9 Prema poznatoj novozavjetnoj priči, Mt 13, 31 i d.; Mk 4, 30 i d.; Lk 13, 18 i d.

358

Izr 28, 9.

2 Jr 6,

19. Iv 8, 43. Iv 8, 47. Prema Mk 7, 31 i d., os. 33.

U značenju ..nepovoljno«, ..nesretno« jer je lijeva strana u starini slutila na nesreću. 7 2 Tim 4, 3-4. 8 Pjesme antičkih pjesnika odveć intimna sadržaja. 9 Jak 1, 22. . 10 Lk 6, 49. 11 Tzv. razvijena poredba, jedan od omiljenih rekvizita antičkih

12 13 11

i humanističkih pisaca, napose pjesnika. Mt 11, 17. Tj. cijelo Sv. pismo. Iv 6, 60.

359

15

16 17

18 19

Iv 8, 37. Iv 8, 38. Iv 10, 30.

I II

Za izraz v. Mt 13, 18 i d.; Mk 4, 14 i d.; Lk 8, II

d

Dj 13, 46. zo Lk 9, 26.

Prema 2 Tim 4, 2. Prema Mt 13, 4 i d.; Mk 4, 14 d.; Lk 8, 5 d. 3 Iv 6, 60. 4 V. pobliže Lk ll, 37 i d., os. 53. 5 Iv 8, 43. 5a V. pobliže Iv 18, l i d., os. 10-11. 6 Prema Ps 58, 5-6. 7 Iv 9, 34. 8 Mt 22, l i d., os. 5. 9 V. pobliže Mt 27, 15 d.; Mk 15, 6 i d.; Lk 23, 17 lO Mt 10, 14-15. 1

2

I 10

Prema Ps 113,7-8. Za događaj v. pobliže Mt 26, 6 i d.; Mk 14, 3 d. 3 V. pobliže Lk 14, 12 i d. 4 Prema Lk 15, II i d., os. 13-14, 20, 24. 5 Za događaj v. pobliže Mt 9, 20 i d.; Mk 5, 25 d.; Lk 8, 43 id. 6 Za događaj v. pobliže Lk 13, 10 i d. 7 Riječ je zapravo o ribnjaku koji se nalazio kod tzv. Ovčjih vrata u Jeruzalemu. 8 Za događaj v. pobliže Iv 5, 1-9. 9 Za izraz v. Mt 8, 12; 22, 13; 25, 30. 10 Prema Iz 40, 4 = Lk 3, 5. 11 2 Kor 6, 2. 12 Iv 6, 37. 13 Za događaj v. pobliže Mk ll, 12 i d., os. 20 d. g Za događaj v. pobliže Iv l, 45 i d., os. 49. 15 Za događaj v. pobliže Mk 10, 46 i d. 16 Za događaj v. pobliže Mk 7, 31 i d., os. 35. 17 Jer se grijeh shvaća kao smrt duše. 18 Iv 5, 25. 19 Za izraz v. Mt 21, 12; Mk ll, 17; Lk 19, 46. zo Koji je bio raspet s Kristom. 21 Isp, Mt 9, 9. 22 V. pobliže Lk 19, l i d., os. 9. 23 V. pobliže Lk 23, 39 i d. 24 Mt ll, 28. 25 Ps 38, 5.

d

1

2

360

I 12

l 2

3 4 5

Za događaj v. pobliže Mt 15, 21 i d., os. 27-28. Prema Lk 6, 48 i d. Figurativan izraz načinjen prema Mt 27, 60; Mk 15, 46. Mt 16, 18. . Ps 125, l.

I 13

Prema Mt 7, 24 i d.; Lk 6, 48 i d. Koja je zavela Adama i EVU, Post 3, l i d. V. pobliže Mt 14, 3 i d.; Mk 6, 17 i d. V. pobliže Mt 26, 69 i d.; Mk 14, 66 i d.; Lk 22, 54 d.; Iv 18, 15 i d. 5 Mt ll, 7. 6 V. pobliže Mt 17, 14 i d. 7 Za izraz v. Sir 27, ll. 8 Izraz preuzet iz Mt ll, 7. 9 Mt 17, 20 i Mk 9, 29. l 2 3 4

361

10 11 12

Sir 33, 5. Jak 1, 8.

U M. poredbama.

česte

10

su slike mora, napose

li

tzv

I 14

1 2

Lk 12, 15. Mt 19, 21.

Za izraz v. Ef 4, 22-24. Mt 16, 24; Mk 8, 34; Lk 9, 23. 5 Iv 16, 33. 6 Mt 20, 26-27. 7 Fil 2, 7. 8 Rim 10,12. 9 Iv 6, 15. 10 Iv 18, 36. 11 Lk 14, 11 i 18, 14. 12 Mt 10, 28. 13 Mt 16, 25. 14 Mt 16, 25. 15 Iv 12, 26. 16 Lk 6, 27. 17 Mt 5, 44. 3

4

18

Cesto naglašeni princip u Mar. djelima.

I 15

Mt 6, 24 i Lk 16, 13. Mt 25, 42. V. pobliže Lk 16, 19 i d. Mt 8, 20. 5 Mt 23, 25 i 27. lJ Mt 23,5-6. 7 Iv 12, 43. 8 V. pobliže Mt 4, 1 i d., os. 6; Mk 4, 1 i d., os. 9. 9 Lk 6, 26. 1 2 3 4

362

11 12 13 14 15 16 17 18

razvijenim

Iz 3, 12. Za događaj v. pobliže Mt 26, 57 i d., os. 65. V. pobliže Mt 24, 45 i d., os. 51; Lk 12, 41 i d., os. 46 Mt 8, 12; 13, 42 i 50; 22, 13; 24, 51; Lk 13, 28. Lk 6, 25. V. pobliže Lk 15, 11 i d., os. 14-15. Mt 5, 28.

1 Kor ll, 3. V. pobliže Mt 27, 11 i d., os. 24; Lk 23, 13 i d., os. 14; Iv 19, 1 i d., os. 6. 19 V. Mt 26, 56; Mk 14, 50. :MI V. pobliže Mt 26, 69 i d.; Mk 14, 66 i d.; Lk 22, 54 i d.; Iv 18, 12 i d. 21 Prema Iv 15, 1-6. 22 Prema priči o povjerenim talentima Mt 25, 14 i d., os. 24-25. 23 Mk 4, 40. 24 Lk 8, 13.

I 16

1 đ.,

Za

događaj

v. pobliže Mt 8, 1

d., os. 4; Mk 1, 40

os. 44; Lk 5, 12 i d., os. 14. 2 3 4

Mt 9, 27 i d., os. 31. Mt 12, 15-16.

Za događaj v. pobliže Mt 9, 18-19 i 23-26; Mk 5, 21-24 i 35 i d., os. 43; Lk 8, 40-42 i 49-56. 5 Lk 8, 26 i d., os. 39. 6 Mt 7, 24. 7 Za događaj v. pobliže Mt 7, 31 i d., os. 36-37. 8 Iv 8, 50. 9 1 Kor 10, 31. 10 Mt 5, 16. 11 Mt 6, l. 12 V. pobliže Mt 6, 2 i d. 13 Mt 13, 44. 14 Mt 13, 44. 15 Mt 5, 14. 16 Prema Mt 5, 15. 17 Gal 6, 14.

363

18 19

I 17

w 1 2 3

Mt 23, 5-7. Iv 5, 44. Iv 12, 42-43.

4 Ni u drugim Mar. djelima nisu rijetke takve aluzije na suvremene prilike i događaje. 5 Za izraz v. npr. 1 Tim 4, 7; »Vježbaj se u pobožnosti!« 6 Mt 6, 16. 7 Mk 2, 18. 8 Lk 18, 19 i d., os. 11-12. 9 Za događaj v. pobliže Mt 20, 20 d., os. 22. 10 Gal 5, 26. 11 Mt 6, 2 i 5. 12 1 Kor 1, 31 = 2 Kor 10, 17. 13 Lk 17, 10. 14 1 Iv 1, 8. 15 1 Kor 4, 7.

Ps 34, 22. Otk 14, 13. Mt 9, 24. Iv 11, 11. 1 Sol 4, 13.

21 22 23 Ps 127, 2. 24 Đj 10, 42. 25 Otk 21, 8. 26 Rim 6, 23. 27 2 Tim 2, 12. 28 Tit 3, 5. 29 Lk 23, 46. 30

Ps 116, 15.

31

Otk 14, 13.

I 19

1

V. pobliže Lk 12, 13 i d., os. 16-20.

2

Jak 4, 14.

930 godina, ispo Post 5, 5. 969 godina, ispo Post 5, 27. V. pobliže Post 5, 1 i d. Ps 90, 10. I u drugim se djelima M. osvrće na tegobe starosti. npr. Đavo XII 107 i d. te u lat. pjesničkoj poslanici prijatelju Franji Martinčiću, st. 5 i d. 8 Sir 46, 9. 9 Job 32, 7-8. 10 Lk 21, 15. 3

4 5 6 7

I 18

1

V. pobliže Lk 16, 19 i d.

2 Tzv. razvijena poredba, antičke poezije, napose epske,

jedan od ustaljenih rekvizita kojim se M. povremeno služi

i u svojim proznim djelima. 3 Za događaj v. pobliže Mt 26, 36 i d., os. 38. 4 5

Fill, 23. Mk 14, 34.

6 Riječ

je o njegovoj drugoj,

7 Mt 26, 39. 8 Iv 14, 6. 9 Iv 5, 24. 10 1 Kor 15, 22. 1l Prema 1 Kor 12 Fil 3, 20-21. 13 Ps 120, 5. 14 1 Kr 19 4 15 J ob 3, 1'1. . 16

Jon 4, 3.

17

Ps 116, 15.

čovječjoj

prirodi. I 20

15, 53. 1 2

3 4

5

364

V. pobliže Mt 22, 1 i d., os. 5. Mt 10, 37. Mt 10, 38. Mt 10, 39. Lk 14, 26.

365

Lk 14, 33. V. pobliže Mt 4, 18 i d., os. 22; Mk 1, 16 d., os. 18 i 20; Lk 5, 1 i d., os. 10. 8 Mt 16, 24; Mk 8, 34; Lk 9, 23. 9 Fil 2, 7. 10 Mt 6, 33; Lk 12, 31. 11 Iv 11 26 12 Iv 16; 20: 13 Mt 19, 28. 14 Za izraz v. npr. Iv 12, 36. 15 Mt 19, 29. 16 1 Kor 15, 41. 17 Iv 12, 26. 18 Prema 1 Kor 13, 12. 19 V. novozavjetnu parabolu o blagu biseru, Mt 13, 44-46. w Kol 2, 3. 21 Fil 2, 9. 22 Mt 11, 30. 23 Ps 34, 9. 24 Dj 5, 41. 25 Kad je Petar vidio preobraženje Isusovo, ispo Mt 17, 1 i d. 26 Prema Mt 20, 1 i d. 27 Za izraz v. Lk 18, 25. 23 Prema Mk 14, 51-52. 29 Za izraz v. Lk 9, 62. 30 Za događaj v. pobliže Dj 5, 1 i d. 6 7

I 21

1 2 3 4

5

Za

događaj

v. pobliže Mt 3, 18 i d., os. 23.

Mk 6, 31.

Za događaj v. pobliže Mt 4, 1 i d., os. ll. V. pobliže Mt 24, 9 i d. Po tadašnjem omiljenom alegorijskom tumačenju.

Lk 21, 37. Mk 6,46. 8 Lk 5, 16.

6

7

9 U našem bi jeziku bolje odgovarala ..dublna«, ali zbog povezivanja sa »gora« nije bilo moguće tako prevesti. 10 Za događaj v. pobliže Lk 19, 1 i d.

366

Prema Lk 1, 15. V. pobliže Mt 3, 1 i d., os. 11 i 13 i d.; Mk 1, 7 i 9 i d.; Lk 3, 15 i d. i 21 i d.; Iv 1, 19 i d., os. 29 i d. 13 Mt 11, 11; Lk 7, 28. 11 12

14 15

d.

Lk 7, 26.

Za

događaj

v. pobliže Mt 17, 1 i d.; Mk 9, 1 i d.:

Lk 9, 28 i d.

I 22

1

Stari i Novi zavjet zajedno.

Mal 2, 7. Otk 1, 11 i 20. 4 Ps 110, 4 = Heb 7, 17. 5 Lk 12, 48. 6 Ez 44, 21. 7 Lev 10, 9. 8 Lk 21, 34. 9 Lk, 12, 35. 10 Iz 52, ll. 11 Mt 24, 45. 12 Mt 24, 47. 13 Iv 10, 11. 14 Mt 5, 20. 15 Mt 10, 16. 16 Hag 2, ll. 17 Ez 44, 23-24. 18 Hoš 4, 6. 19 Br 18, 20. w Isp. npr. Lev 27, 30: .. Svaka desetina sa zemlje pripada Gospodu.« 21 Mt 10, 9. 22 V. pobliže Mt 8, 18 i d., os. 20; Lk 9, 57 i d., os. 58. 23 V. pobliže Mt 17, 24 i d., os. 27. 24 Lk 2, 1 i d., os. 7. 25 V. pobliže Mk 19, 23 i d. 26 V. pobliže Mt 27, 57 i d.; Mk 15, 42 i d.; Lk 23, 50 i d.; Iv 19, 38 i d. 27 Prema Mt 6, 24; Lk 16, 13. 26 Prema Mt 19, 23 i d. 29 Za izraz v. Mt 5, 13. 30 Za izraze v. Mt 5, 13-15. 31 Ps 132, 16. 32 Za izraz v. Rim 13, 14; Gal 3, 27. 2

3

367

l 23

11 Za događaj v. pobliže Mt 17, l i d., os. 2 i 5; Mk 9, 2 i d., os. 3 i 7; Lk 9, 28 i d., os. 29. 12 Stari je zavjet nejasna slika Novoga. 13 Tj. Krist. 14 Za istaknute izraze v. Mt 13, 45-46. 15 Prema Mt 13, 46. 16 Za izraze v. Heb 5, 13-14. 17 Za izraze v. Mt 14, 20. 18 V. pobliže Mt 17, 1 i d. 19 Tj. starih Grka i Rimljana. ~ Za događaj v. pobliže Lk 5, 1 i d., os. 5-6. 21 Flgurativan način izlaganja na temelju predloška Sv. pisma. 22 Pouka shvaćena kao duhovna hrana. 23 Za događaje V. pobliže Mt 9, 18 i d., os. 20; 14, 34_ i d., os. 36; Mk 5, 25 i d., os. 28-30; Lk 8, 40 i d., os. 46. 24 Prema događaju opisanom u Mt 8, 23 i d.; Mk 5, 25 d.; Lk 8, 22 i d.

1 Ps 119, 57. ~ Za izraz v. Iv 2, 16. 3 Mt 21, 13; Mk ll, 17; Lk 19, 46. 4 Za izraz v. 1 Pt 5, 2. 5 V. pobliže Iv ID, 1 i d., os. 13. 6 Prema Mt 6, 1-2. 7 Mal l, 10. 8 Ez 34, 2-5. 9 Am 6, l. 10 Iz 56, 10. 11 Iz 56, 11. 12 Ez 3, 18. 13 2 Tim 4, 1-2. 14

2 Tim 4, 5.

15

Jr 23, l.

16 17 18

Za izraz v. Lk ID, 1 i d., os. 3. Prema Mt 5, 13.

25 26

Ps 12, 7. Ps 119, 103.

Ps 109, 7-8. 1 Tim 5, 17. ~ Pnz 25, 4; 1 Kor 9, 9; 1 Tim 5, 18. 21 l Tim 5, 18. 19

22

Tj. prilikom

uskrsnuća

od mrtvih.

I 25

1 Humanistički solidno obrazovan, M. pridaje veliku važnost skladno oblikovanoj misli.

I 24

I 1 2 3 4

Otk 22, 17. Mt 5, 6.

V. pobliže Izl 16, 3 i Br 21, 5. Prema 2 Tim 4, 3-4. 5 Otk 22,17. 6 Iv 17, 3. 7 Za događaj i istaknute izraze v. pobliže Mt 12, 1 i d.: Mk 2, 23 i d.; Lk 6, 1 i d. s Isp. npr. Izl 31, 15: »Dan posvemašnjeg odmora, posvećen

Gospodu.«

Starozavjetna subota odgovara u tom pogledu novozavjetnoj nedjelji. 10 Po kršćanskom shvaćanju u Starom su zavjetu predskazani događaji Novoga; ispo l Kor 10, ll. 9

368

Sir 5, ll. Sir, 6, 32. 4 Jak 1, 19. 5 U Mar. nisu rijetki ni citati iz klasika, kao ovaj uzet iz rimskog pjesnika Katula (62, 15). 6 Jak 1, 21. 7 Ps 119, ll. 8 Lk 2, 19. 2 3

Sa Ovakve su metafore karakteristične za jezik Crkve, a nalazimo ih već u poslanicama sv. Petra i sv. Pavla. 9 Prema Mt 26, 6 i d., os. 7; Mk 14, 3 i d., os. 3; Lk 7, 35 i d., os. 37. 10 Prema Mt 13, 3 i d., os. 5; Mk 4, 3 i d., os. 5; Lk 8, 5 i d. 11 Lk 6, 47-49. 12 Jak 1, 22-25.

369

I 27

13

Lk 11, 28.

14

V. pobliže Lk 10, 38 i d., os. 42.

15

Iv 8, 47. 1 Iv 4, 6.

16

1 Iste misli slično formulirane nisu rijetke u raznim Mar. djelima. Tako otprilike veli on za pustinjaka Arsenija

u Instituciji (I 9).

I 26

1 2

3 4

Ps 77, 7. Ps 119, 148. Tuž 3, 28. Prema Fil 2, 7.

6

Rim 10, 12.

Za izraz v. npr. Ps 31, 20 i 1 Pt 2, 3. Ps 24, 3-4. V. pobliže 2 Kor 12, 1 i d., os. 2. Za događaj v. pobliže Mk 5, 1 i d., os. 19; Lk 8, 26

d., os. 38-39. 5 Ps 77, 13. 6 Ps 104, 24.

7 Geocentričko shvaćanje svijeta, preuzeto od antičkih pisaca, npr. Plinija Starijeg, Nat. Hist. 2, 10, Ovidija, Met. 1, 13 i dr. 8 Utjecaj antičke retorike jasno je uočljiv na mnogim mjestima u raznim Mar. djelima, o čemu ovdje svjedoči figura ponavljanja anafora. 9 Prema Mt 19, 28 i 24, 31 i 1 Kor 15, 52. 10 Izr 5, 11: »da ne ridaš na koncu kad ti nestane tijela

i puti.« 11 Ps 77, 6. 12 Ps 121, 1-2. 13 Za izraz v. Mt 19, 28. 14 Ps 25, 1-2. 15 Ps 64, 7. 16 Ps 86, 4-5. 17 Job 23, 3. 18

2 3 4 5

I 28

Jak 1, 14. Izr 24, 8-9. 3 1 Iv 3, 15. 4 Mt 5, 28. 5 Isp. Pnz 5, 21. 6 Mudr 1, 3. 7 Izr 11, 20. 8 Mt 5,8. 9 Mt 9,5. 10 Mt 19, 21. 11 Izr 3, 6. 12 Ps 94, ll. 1 2

U izvorniku stoji zapravo »nostri«, tj. naši. pobliže 2 Kor 12, 1 i d., os. 3-4.

II 1

19 V. :lJ)

21

22 23

Otk 1, 10. Otk 1, 17.

Tako napose u pismu Eustohiji, Ep. 22, 7. Prema Ps 119, 103.

370

l 2

Mt 3, 2; 4, 17.

V. pobliže Mt 9, 9 i d. Porezi se u to doba nisu ubirali neposredno, nego su se davali u zakup pojedincima koji su

371

se na taj način beskrupulozno bogatili stoga bili, kao profesija, omraženi u narodu. 3 V. pobliže Lk 19, 1 i d., os. 8. 4 V. pobliže Iv 8, 1 i d., os. 3. 5 V. pobliže Lk 23, 39 i d. 6 V. pobliže Mt 26, 69 i d.; Mk 14, 66 d.; Lk 22, 54 i d.: Iv 18, 15 i d. 7 Iv 8, 10-11. 8 Onaj »dobri razbojnik«, Lk 23, 39 i d. 9 Izraz načinjen prema 1 Kor 6, 15. 10 V. pobliže Lk 7, 36 i d., os. 38 i 47. 11 Mk 16, 9. 12 Za događaj v. pobliže Lk 13, 10 i d. 13 Za događaj v. pobliže Iv 11, 1 i d., os. 39. 14 Figurativno rečeno prema priči o Lazaru,

Lk 16, 19

Za izraz v. Mt 10, 14. Prema Mt 18, 22.

11

Prema onoj »oko za oko, zub za zub«, v. pobliže Izl

17 I u drugim djelima M. povremeno koristi priliku da kakvim komentarom pokaže svoju pravnu naobrazbu.

18 19

Izl 20, 16. Iv 14 6.

21

Mudr l, ll.

22

Dakle, ovo je,

Lk 23, 39. V. pobliže Post 4, 1 i d., os. 13. 3 V. pobliže Mt 27, 3 i d., os. 4-5. 4 Ovakve su riječi odraz utjecaja kojoj je M. bio vrlo dobro obrazovan.

24 25

antičke

Izl 20, 17. Izl nav. mj.

retorike u

Izr 10, 28. Izr 24, 10.

II4

II3

19, 20, 20, 20, 20,

se, bio izvorni naslov toga djela

vano pod više-manje izmijenjenim naslovima. 23 U poglavlju De veritate colenda mendacioque fugie'!tdo (= O njegovanju istine i izbjegavanju laži) IV 4.

1

Mt Izl Izl Izl 5 Izl

čini

(De institutione religiose vivendi) koje je poslije bilo izda-

2

1 2 3 4

rastavi braka u drevnom Izraelu, v. pobliže

Pnz 24, 1 i d. 9 Izl 20, 12. 10 Izl 20, 13.

~ Ovaj' nam je podatak - u nauci dosad slabo iskorišten - veoma važan za relativno datiranje Marulićevih djela: ako već nisu bile prije tiskane, a ono su Parabole svakako napisane prije Evanđelistara.

Ps 51, 3.

II2

5 6

Izl. 20, 10 i Lev. 23, 7.

21, 24; Lev 24, 20; Pnz 19, 21. 12 Izl 22, 17. 13 Rim 12, 19 = Heb 10, 30. 14 Izl 20, 14. 15 Prema 1 Kor 7, 9. 16 Izl 20, 15.

id. 15 16 17

6 Izl 20, 8. 7 V. pobliže 8 Riječ je o

1 V. pobliže Br 15, 38-39. One zapovijesti = starozavjetne ove = novozavjetne, oni = Zidovi, mi = kršćani. 2 U 'tome je, po apostolu Pavlu, bitna razlika između Staroga i Novog zavjeta, ispo 2 Kor 3, 6. 3 Za izraz v. npr. 1 Kor 15, 53. 4

17. 3. 4. 5. 7.

Ps 119, 103.

O jednostavnosti stila napose Instituciji (II 5 - kraj). 5 6

7 8

372

Ps 119, 14. PS 119, 72. Ps 119, 127.

373

Evanđelja

govori M. i u

9 Ps 119, 10 Ps 119,

11 12 1.3 14 15 16 17 18 19

162. 142. Bar 3, 9. Sir 1, 26. Sir 6, 37. Ps 119, 99. Ps 119, 100. 1 Iv 5, 3. Pnz 30, 11-14. Mt 19, 17. Iv 12. 50.

~ Po Ivanovu su Otkrivenju brojevi savršenstva sedam i dvanaest. 21 Prema Mal 3, 10. 22 Tj. Krist, prema Mt 12, 42. 23 V. pobliže 2 Ljet 4, 6. 24 Tj. psalterij, vrsta lire. 25

Ps 33, 2.

Tj. đavla. 'El Gospod je deset puta kaznio Egipat raznim nevoljama jer faraon nije htio pustiti Izraelce iz ropstva, v. pobliže Izl 7, 8 i d. - 11, 10. 28 Pnz 26, 9. 29 Za izraz v. npr. Ps 27, 13. 30 Mar. komentar. 26

31

Izr 6, 20.

32 33 34 35

Mar. komentar. Mar. komentar. Mar. komentar.

Pnz 27, 15. Pnz 27, 16-26. 7 Pnz 28, 16-19. 8 Lev 26, 14 i d., os. 25-26. 9 Iz 1, 19-20. 10 V. pobliže 1 Sam 15, 10 i d., os. 23; 31, 1 i d., os. 6. 11 Tj. Ižbaal, v. pobliže Sam 2, 8 i d. i 4, l i d. 12 V. pobliže 2 Sam 9, l i d. i 21, 7 i d. 13 Za događaj v. pobliže 2 Kr 24, 10 i d. 25 1 i d. os 4-7 i 9. " , 14 Tj. kralj i narod Bogu, v. pobliže Jr 35, l i d., os. 16. 15 V. pobliže 2 Ljet 36, 11 i d., os. 14-16. 5

6

16 Kao, na primjer, u slučaju kralja Ezekije koji se na vrijeme pokajao, v. pobliže 2 Kr 20, 19. 17 V. pobliže 2 Kr 17, 1 i d., os. 5-6. 18 Za izraz v. Iz 24, 1. 19 Za izraz v. 1 Tim 6, 15 i Otk 19, 16.

~

Ps 119, 155. V. pobliže Post 3, 1 i d., os. 23-24. Upravo Lucifera, Iz 14, 12. 23 Mt 3, 2. 21 22

24 25 26 'El

Još jedna slika mora. Ps 81, 12-13. Lk 12, 47. Mt 12, 50.

28 To nije Mar. misao, nego aluzija na viđenje sv. Antuna Pustinjaka, o čemu se govori u Instituciji (II 4).

Izr. 6, 20-22.

36 Ps 119, 97. 37 Mt 22, 37-40. 38

II 6

l Iv 5, 3.

II 5

. 1 Nekoliko se puta spominju u Bibliji upravo dvije ploče što ih je Jahve dao Mojsiju, ispo npr. Izl 31, 18; 34, l; Pnz 9, 10; 9, 15 itd. 2 Prema Mt 5, 17. 3 Mt 11,17. 4 Opisno rečeno za Sv. pismo.

374

Mt 26, 41; Mk 14, 38. Za izraz v. Mt 26, 41 i Mk 14, 38. 1 Pt 5, 8-9. Ps 127, 1. Mt 7, 7; Mk 11, 9. Ps 134, 2. V. npr. Mt 26, 55 i Lk 6, 12. Misao izrečena prema događaju kad su svete žene pošle u ranu zoru pomazati mrtva Isusa, v. pobliže Mt 28, 1 i d., Mk 16, 1 i d., Lk 24, l i d.; Iv 20, l i d. 1 2 3 4 5 6 7 8

9

Lk 12, 37.

375

10 Mk 13, 33-37. u Mt 25, 13. 12 Ps 119, 55. 13 Ps 119, 62.

13a Riječ je o njegovim brojnim mesijanskim proročan­ stvima o čemu M. govori napose u djelu De veteris instrumenti vitis illustribus (= Starozavjetne ličnosti), pod natuknicom Izaija. 14 15 16 17 18 19 20 21 22

Iz 26, 9.

Tj. od Gospoda, ispo Jr 1, 5. God. 587. od Babilonaca. Tuž 2, 19. V. pobliže Mt 2, 1 i d., os. 8. V. pobliže Lk 2, 36 i d., os. 37. Za događaj V. pobliže Dj 16, 19 i d., os. 25-26

mjesec (= majka) i jedanaest zvijezda (= njegova braća); v. pobliže Post 37, 5 i d., os. 7 i 9. 4 Peharnik je, naime, bio pomilovan i vraćen na svoj položaj, a pekar pogubljen; V. pobliže Post 40, 1 i d. 5 V. pobliže Suci 7, 9 i d., os. 13. 6 Riječ je upravo o Prvoj knjiZi o Kraljevima. 7 V. pobliže Dn 7, 1 i d., os. 2-3. 8 V. pobliže Mt 2, 1 i d., os. 12. 9 Za događaj v. pobliže Mt 2, 13 i d., os. 14 i 16. 10 Br 12, 6. u Tako M. i u drugim djelima kadšto veli mjesto samo

39.

Izr 4, 16. Ps 34, 9.

»Iaraon« ili potpunije »kral] egipatski taraon«. 12 V. pobliže Post 41, 1 i d., os. 2-3 i 29-30. 13 V. pobliže Dn 2, 1 i d., os. 32-33. 14 V. pobliže Dn 4, 1 i d., os. 7-9. 15 V. pobliže tumačenje obiju sanja Dn 2, 37 16 i d. 16

Mt 27, 19.

II 7

1 Slike pijanki i njihovih posljedica s naglaskom na grotesknosti česte su u renesansnih pisaca, pa ih nalazimo i u M., napose u Juditi iDavidijadi.

Ps 13, 4-5. Mt 26, 40. 4 Mt 26, 41. 5 Mt 13, 24 i d., os. 25. 6 Mt 24, 43. 7 Izraz preuzet iz Lk 16, 2.

2 3

II 9

Fil 4, 6. Mt 6, 6. 3 Mt 14, 23. 4 Mt 26, 36. 5 Lk 22, 41. 1

2

6

7 8 9

II 8

1 2 3

Sir 34, 2. Post 28, 1 i d., os. 12 i 14.

Sanjao je zapravo da su se snopovi žita što su ih vezala njegova braća poklonili njegovu snopu, a drugom prilikom da su mu se duboko poklonili sunce (= otac) i

376

10

Tj. od hrama. Za događaj v. pobliže Lk 18, 9 i d., os. 13. V. pobliže 1 Kr 8, 22 i d., os. 54. Dn 9,3.

Za izraz v. Dj 9, 15.

u

Ef 3, 14.

12 13

Mk 11, 25. Mt 6, 15. 1 Tim 2, 8. 1 Iv 1, 8.

14 15 16 17 18

Jednostavnije bi se reklo: Tuž 3, 41. 1 Kor 14, 15.

377

Pođi

se pomoliti.

d., 4,

19 Sličnu misao 20 Fil 3, 20 21 Mt 7, 7-8.

ispo u I 25, bilj. 5.

V. pobliže Lk 18, 2-5. V. pobliže Lk 11, 5-8. Lk 21, 25 i d., os. 36. Mt 26, 44: »Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša!« (Mt 26, 39 i 42). 26 1 Sol 5, 17. zr Dj 1, 14. 28 Mk 11, 24. 29 Isp, Iv 14, 6. 30 Iv 4. 23. 31 Iv 4, 24. 32 Ps 145, 18. 33 Lk 22, 42. 34 Mt 6, 10. 35 Jak 5, 16. 36 1 Tim 2, 1-2. 37 Mt 5, 44. 38 Lk 5, 16. 39 Za događaj v. pobliže Dj 6, 54 i d., os. 60. 40 Ps 33, 16. 41 Jak 5, 16. 42 Za događaj v. pobliže Izl 17, 8 i d. 43 V. pobliže 1 Kr 18, 41 i d., os. 45. 44 V. pobliže 1 Kr 17, 7 i d., os. 12 i 15-16. 45 V. pobliže l Kr 17, 17 i d. 46 V. pobliže 2 Kr 4, 42-44. 47 V. pobliže 2 Kr 4, 8-37. 48 V. pobliže 2 Kr 5, l i d., os. 14. 48 V. pobliže 10, 10 i a, os. 13. 50 Za događaj v. pobliže 2 Kr 19, 9 i d., os. 35. 51 V. pobliže 2 Kr 20, l i e., os. 5-6. 52 Mk 9,23. 53 Mt 21, 22. 54 Iv 14, 13. 55 Iv 16, 23. 56 Iv 15, 7. 57 Za izraz v. Sir 35, 17. 58 Otk 8,4. 59 Ovakav izraz nije nelogičan imajući u vidu da su svi ljudi, po kršćanskom shvaćanju, grešnici, a pobožni su među njima oni koji ne griješe namjerno, nego po slabosti ljudske prirode zbog čega su uvijek spremni da se pokaju. 22 23 24 25

n

378

II 10

1 Tuž 3, 44. 2 Tuž 3,42. 3 Lk 6, 46. 4 Mt 7, 22-23. 5 1 Iv, 5, 16. 6 Jr 7, 16. 7 Mt 5, 23-24. 8 Mt 23, 14. 9 Mt 6,5. 10 Tj. Očenašem. 11 Jr 48, 10. 12 Ps 53, 6. 13 Lk 18, 11-12. 14 Lk 18, 14. 15 Iz 29, 13 Mt 16 Otk 3, 15-16.

=

17 18 19 20 21

15, 8.

Ps 119, 145. Za događaj v. pobliže Mk 9, 14 i d., os. 22. Jak 1, 5-7. Jak 4, 3.

Ps 18, 41-42.

IllI

1 Za događaj v. pobliže Mt 8, 1 i d.; Mk 1, 40 i 5, 12 i d. 2 Kao kazna za grijeh spominje se u Br 12, 10. a Za događaj v. pobliže Mt 9, l i d.; Mk 2, l i 5, 17 i d. 4 Za događaj v. pobliže Mt 9, 20 i d.; Mk 5, 25 i 8,43id. 6 Npr. kći nadstojnika sinagoge, Mt 9, 18 i d.; 21 i d.; Lk 8, 49 i d. 6 V. pobliže 2 Sam 11, 2 i d., os. 3-5 i 14-17 i 12,13. 7 Ps 51, 12. 8 Ez 18, 21-23.

379

d.; Lk d.; Lk d.; Lk Mk 5,

2 Sam

9 Ez 10 Jr 11 12

13 14 15 16

JI 2, 12-13. V. pobliže Lk 7, 36 i d., os. 38 i 47. V. pobliže Mt 26, 69 i d., os. 75; Mk 14, 66 i d., os. 72: Lk 22, 54 i d., os. 62. 7 Prema Mt 16, 19.

33, 12. 2, 22.

4 5 6

Za izraz v. Mal 3, 2. Jr 8, 22.

Za događaj v. pobliže Mt 2, 1 i d., os. 2 i 9. Jednostavnije rečeno: um.

s Tj. oni koji ne vjeruju dovoljno postojano ni

Za događaj v. pobliže Mk B, 22 i d., os. 24-25. Za izraze v. Mt 12, 29 i Mk 3, 27. Za izraz v. npr. Mt 21,13 = Mk 11, 17. Danas I i II knjiga o Samuelu, I i II knjiga o Kraljevima te I i II knjiga Ljetopisa. 21 V. pobliže 2 Ljet 12, 1 i d., os. 12. 22 V. pobliže 1 Kr 21, 1 i d., os. 27-29. 23 V. pobliže 2 Ljet 20, 1 i d., os. 22-23. 24 Zapravo: Sirijaca, što se kadšto zamjenjuje i u Bibliji; v. pobliže 2 Kr 7, 1 i d., os. 6-7. 25 V. pobliže 2 Kr 13, 1 i d., os. 4-5. 26 Za događaj v. pobliže 2 Kr 18, 13 i d. i 19, 1 i d., os. 35. 27 V. pobliže 2 Ljet 33, 11-13. 28 V. pobliže 2 Kr 22, 1 i d., os. 19-20. : Za doga~aj v. pobliže Jon 3, 1 i d., os. 4, 6, 10. Jr 18, 1 l d., os. 6-9. 31 Tj. Božjim; riječ je o faraonu koji nije htio pustiti Izraelce iz ropstva, pa ga je Jahve kažnjavao šaljući jednu za drugom nevolje na Egipat; v. pobliže Izl 7-12. 32 V. pobliže Izl 14, 15 i d., os. 28. 33 V. pobliže Dn 4, 1 i d., os. 22 i 33. 17 18 19 20

ar, Mt 3, 2 i 4, 17. 35 Iz priče o izgubljenoj

ovci; v. pobliže Lk 15, 1

d.,

os. 5 i 7. 36 37

9 Jak 4, 8-10. 10 U značenju: zavređuju oprost i 11 2 Kor 7, 10. 12 Mt 7, 13-14. 13 Job 16, 15-16. 14 U kršćana napose zbog svojih

Ef 5, 8. Ef 5, 14.

Lk 23, 43. Otk 22, 14.

raj.

mesijanskih

proročan­

stava; v. napose Dn 9, 24 i d.

žili

15 Dn 1, 17. 16 Riječ je o onim pohotnim starcima čestitu Suzanu; v. pobliže Dn 13, 1 i 17 Dn 10, 2-3. 18 Prema Mt 11, 11. 19 Lk 7, 26.

koji su lažno optud., os. 61.

23

pobliže Mt 3, 4; Mk 1, 6; Lk 1, 15. Mt 3, 8. Iz 35, 7. Ef 4, 22-24.

24

Prema

20 V. 21 22

priči

o povjerenim talentima; v. pobliže Mt

25, 14 i d., os. 20-21. 25 I u drugim djelima M. kadšto ponavlja istu misao u raznim prilikama; tako i ovdje I 19, bilj. 17. 26 Sir 5, 7. 27 Tj. u pakao, 28 Jr 10, 23. 29 Tuž 5, 21. 30 Iv 15, 5. 31 Iv 4, 44. 32

Izraz, čini se, skrojen od ova dva: prodan u ropstvo grije:a (Rim 7, 14) i nalaziti se pod prokletstvom (Gal 3, 10). 38

čvrsto

33

34

za izraz v. npr. Mt 9, 42.

Rim 9, 16. Fil 2, 12-13. 1 Kor 4, 7.

Iv 10, 7.

II 13 II 12

V. pobliže Mt 21, 28 1 d. Iz priče o izgubljenom sinu, Lk 15, 1 i d., os. 19. V. pobliže Lk 18, 9 i d.

Prema priči o izgubljenom sinu, Lk 15, II i d. Koji se po uskrsnuću ukazao apostolima na Tiberijadskom jezeru; v. pobliže Iv 21, 1 i d. 3 Za izraz v. 1 Kor 3, 16-17.

380

381

1

1 2 3

2

4

Za izraz v. Mt 24, 2

=

Mk 13, 2

=

Lk 21, 6.

5 Mt 9, 9; Mk 2, 13-14; Lk 5, 27-28. 6 V. pobliže Lk 19, 1 i d., os. 8.

Ftgurativan način izražavanja. Prema priči o radnicima u vinogradu; v. pobliže Mt 20, 1 i d., os. 12. 9 Za događaj v. pobliže Lk 13, 10 i d. 10 Prema Mt 5, 29-30 i 18, 3; Mk 9, 46. 11 1 Kor 15, 33. 12 Ps 18, 26-27. 13 Prema Mt 18, 8-9; Mk 9, 45-47. 14 Ps 32, 9. 15 Još jedna slika mora. 16 Mt 7, 7; Lk 11, 9. 17 Za izraz v. Mt 7, 19 i Lk 15, 5-6. 18 Prema Otk 1, 8; 21, 6; 22, 13. 19 Prema Ez 18, 21 i d., os. 23. 20 Iz 5, 4. 21 Iz 5, 5-6. 22 Rim 2, 4-6.

17 13 19

Za izraz v. npr. Tob 12, 12 i 14. Za izraz v. Rim 8, 34 i Heb 7, 25. 1 Iv 2, 1.

7 8

II 15

1

Iv 20, 22-23.

Ps 51, 3. Prema Ez 18, 23. Ps 146, 7. Ps 145, 14. Prema Rim 5, 20. Ps 38, 5. 10 Ps 6, 2 = 38, 1. 11 Jr 2, 22. 12 Jr 3, 1. 13 Zaharija je zapravo imao ovakvo viđenje: žena tj. personifikacija pokvarenosti, u velikom ćupu u koji je bila gurnuta, a na otvor posude stavljen težak olovni poklopac. 14 Riječ je o tzv. babilonskom sužanjstvu. 15 Za izraz v. 2 Kor 1, 3. 16 Ps 32, 10.

Za izraz v. Ps 110, 4 = Heb 5, 6 i 7, 17. V. pobliže Iv 21, 15 i d. 4 Mt 16, 19. 5 Ps 135, 6. 6 Doslovno: »Neka rasuđuju između gube i gube«; za izraz v. Pnz 17, 8. Prema Lev 13, 1 i d. vrhovni su sveće­ nici u starom Izraelu imali pregledavati kožne bolesnike i ustanoviti da li je i kada je bolesnik čist. 7 Mk 8, 35. 8 Lk 11, 41. 9 Prema Mt 6, 14. 10 Jak 5, 20. 11 Prema 1 Kor 13, 1-3. 12 Poput npr. bogumila. 13 Udovi = vjernici; tijelo Crkva, Krist; za izraze v. 1 Kor 12, 12 i d. 14 Za izraz v. 1 Iv 3, 14. 15 V. pobliže Post 3, 1 i d., os. 11-13. 16 Tj. St. zavjetu. 17 Heb 7, 19. 18 Tj. između Boga i ljudi; za izraz v. 1 Tim 2, 5. 19 Tj. u nebo koje je vjernicima svojom žrtvom otvorio Krist; za izraz v. Heb 9, 12 i 24. 20 Iz 38, 15 i 17. 21 Ps 32, 5. 22 Ps 119, 26. 23 Izr 16, 3. 24 Prema 1 Sol 5, 5. 25 Iz priče o izgubljenom sinu, Lk 15, 11 d., os. 13-15 i 22-23.

382

383

II 14

l V. pobliže 2 Kr 21, 1 i d., os. 2, 16 i d., os. 2, 4, 6-7, 12-13. 2 V. pobliže Post 4, 1 i d., os. 13. 3 V. pobliže Mt 27, 3 i d. 4

5 6 7 8 9

2 Ljet 33, l

2

3

II 16

Izr 28, 13. Mal 3, 5. Hoš 13, 12-13. " 1 Iv 1, 9. 5 Mt 5, 8. 1 2 3

II 17

1 2

Mt 26, 26. Mt 26, 28.

3 Izr 9, 5; vino se nije pilo cijelo, nego se miješalo s vodom. " Za izraz v. Iv 14, 6. 5 Ps 116, ll. 6 Prema Rim 3, 4. 7 Za događaj v. pobliže Post 19, 1 i d. os. 26. 8 Za događaj v. pobliže Izl 7, 8 i d., os. 10. ' 9 Iv 1-3. 10 Mt, 28, 20. 11 V. pobliže Post 14, 17 i d., os. 18. 12 Ps 110, 4 = Heb 7, 17. 13 Sto su činili stari Zidovi. 14 Za istaknute izraze v. Ps 110, 4 = Heb 7, 17. 15 Za izraz v. Kol 2, 17 i Heb 10, l. 16 Iz 25, 6. 17 Jr 13, 12. 18 Ez 36, 29. 19 Hoš 14, 8. 20 Zah 9, 17. 21 Mall, ll. 22 V. pobliže Post 14, 17 i d., os. 18. 23 Izl 16, 1 i d., os. 14 i 31. 24 Izl 12, 1 i d., os. 5. 25 Lev 6, 25. 26 Lev 7, ll. 27 1 Kr 19, 6. 28 Za izraz v. Izl 25, 30. 29 1 Pt 1, 8-9. 30 Iv 20, 29.

384

3t 32 33 34 35 36 :rl 38 39

Ps 111, 5. Ps 146, 5.

V. pobliže 1 Sam 21, 1 i d., os. 5-6 Lev 22, 3. V. pobliže Lev 7, 1 i d., os. 6. Za izraz v. Lev 6, 41 i 51. Iv 6, 48-51. Zah 9,17. Cest izraz u Bibliji za pogane krivovjerce. Ps 81, 17. 40 Ps 34, 9. 41 Ps 78, 24-25. 42 Ps 104, 14. 43 Doslovan prijevod s grčkoga. « V. pobliže Lev 4-5. 45 Slika = St. zavjet; istina = Novi zavjet, Krist. 46 V. pobliže Mt 8, 1 i d., os. 3; Mk 1, 40 i d., os. 41; Lk 5, 12 i d., os. 13. 47 V. pobliže Mt 9, 20 i d.; Mk 5, 25 i d.; Lk 8, 43 i d. 48 V. pobliže Mt 9, 18 i d.; Mk 5, 21 i d.; Lk 8, 40 i d. 49 Sir 24, 21. 50 Prema Mt 5, 6. 51 Ps 4, 8. 52 Ps 81, ll. 53 Ps 23, 5. 54 Za događaj v. pobliže Lk 24, 13 d., os. 27, 29, 31. 35. 55 Ez 16, 13. 56 Ps 23, 5. 57 Ps 147, 14. 58 Iv 6, 55-56. 59 Za izraz v. Iv 14, 6. 60 Iv 6, 57. 61 Iv 6, 27. 62 Iv 6, 35. 63 Otk 7, 16-17. 64 Lk 22, 19.

II 18

1 Kor 11, 27-29. Mall, 6-7. 3 Jr 11, 15. " Za događaj v. pobliže 1 Sam 5, 1 i d. 1 2

385

6, 1 i d.

Za događaj v. pobliže 2 Ljet 30, 15 i d., os. 18-20. Dio hrama kod starih Zidova kamo je imao pristup samo vrhovni svećenik; ovdje u značenju: pričest. 7 V. pobliže Iv 13, 21 i d., os. 27. II V. pobliže Mt 26, 6 i d.; Mk 14, 10 i d.; Lk 22, 1 i d.; Iv 18, 1 i d. 9 Lk 22, 2l. 9a Mt 26, 24 = Mk 14, 2l. 10 Lev 7, 20. 11 V. pobliže 2 Sam 6, 1 i d., os. 6-7. 12 Iz 65, 13-14. 5 6

II 19

1 Iv 6, 53. 2 Mt 8, 8. 2a Za izraz v. Gal 3 Iv 6, 53. 4 Br 9, 13. 5 Lk 14, 24. 6 Hoš 7, 14. 7 Iz 62, 8. 8 Heb 10, 28-29.

3, 22.

II 20

Tj. Zavjet. V. pobliže Izl 24, 1 i d., os. 18 i 31, 18. Klanjanje zlatnom teletu. Za događaj v. pobliže Izl 32, 1 i d., os. 19 i 34, 1 i d., os. 2l. 5 Tj. na goru Horeb na Sinaju; v. pobliže 1 Kr 19, 1 i d., os. 8. G V. pobliže Mt 4, 1 i d., os. 2. 7 Riječ je o korizmenom postu četrdeset dana prije Uskrsa. 8 V. pobliže Jr 35, 1 i d., os. 6i 19.

9 Prop 2, 3. 10 V. pobliže

Lev 10, 8 i d., os. 9 i Ez 44, 2l. V. pobliže Br 6, 1 i d., os. 3. V. pobliže Dn 1, 1 i a, os. 6 i 15. Mt 3, 4 i Mk 1, 6. Lk 1, 15. t, 1 Tim 5, 23 16 V. pobliže Iv 2, 1 i d. 17 V. pobliže Mt 26, 26 i d.; Mk 14, 22 i d.; Lk 22, 19 i d. 17a Mt 1, 5. 18 V. pobliže Rut 2, 1 i d., os. 8-9, 1, 14. 19 Za događaj v. pobliže 2 Kr 4, 42 i d. 20 V. pobliže Ez 4, 9 l 11. 21 Pitagorovci nisu jeli bob u skladu sa svojim vjerovanjem o seobi duša (metempsihoza) po smrti u druga živa bića i biljke. 22 Mt 11, 9 i Lk 7, 26. 23 Prema Lk 1, 15. 24 V. pobliže Lk 6, 1 i d. 25 V. pobliže Iv 6, 1 i d., os. 9-12. 26 Riječ je zapravo o Genezaretskom jezeru. 27 V. pobliže Mt 14, 13 i d., os. 22. 28 Mt 6, 31-32. 2.9 V. pobliže Post 21, 14 i d., os. 19. 30 V. pobliže Suci 15, 9 i d., os. 19. 31 V. pobliže 1 Kr 17, 1 i d., os. 6. 32 Za događaj v. pobliže 2 Kr 3, 4 d., os. 16-17. 33 V. pobliže Izl 16, 1 i a, os. 15. 34 V. pobliže Post 17, 1 l e., os. 6. 35 Ps 37, 25. 36 Ps 145, 15-16. 37 Ps 33, 18-19. 38 Prema Mt 6, 26. 39 Post 1, 26. 40 Ps 55,23. 11 12 13 14

1 2 3 4

386

II 21

1 2 3 4

Mt 6, 16. Mt 6, 17-18. Prema 1 Kor ll, 3. Prema Mt 25, 40.

387

Iz 58, 6-7. JZ 1, 14 = 2, 15. Rim 14, 3. Mt 9, 14. Ps 35, 13. 10 V. pobliže Ezr 8, 21 i 32. 11 V. pobliže 2 Ljet 20, 1 i d., os. 18 i 22. 12 V. pobliže Jdt 8, 1 i d., os. 6; 9, 1 i d.; 13, 8. 13 V. pobliže 1 Mak 3, 1 i d., os. 10-11. 23, 47; 4, os. 30 i 34. [3a Isp, npr. Mt 4, 1 i d. 14 Lk 9, 23. 15 V. pobliže Lk 15, 11 i d., os. 13-14 17-19. 16 JZ 2, 12. 17 V. pobliže Jon 3, 1 i d., os. 5 ilO. 18 V. pobliže Dn 9, 1 i d., os. 3 i 24 i d. 19 Lk 6, 21. ~ Jr 31, 25. 21 Ps 17, 15. 22 Iz 49, 10. 23 Otk 21, 6. 24 Za događaj v. pobliže 2 Kr 4, 38 i d. 25 V. pobliže Mt 26, 17 i d., os. 26 i d. 5 6 7 8 9

II 22

1 2 3 4

U pismu Eustohiji (Ep. 108, 7). V. pobliže IzZ 17, 1 i d., os. 6. V. pobliže Br 11, 31 i d., os. 33. Ps 78, 30-31.

4 U Bibliji jasnije: Saul je pitao Boga hoće li mu dati pobjedu nad Fflistejcima u bici prrije koje je naredio strogi post da bi umilostivio Boga; v. pobliže 1 Sam 14, 24 i d .. os. 37.

d.,

II 24

l 2

Lk 10, 16. Za događaj v. pobliže 1 Kr 13, 1 i d., os. 17-19, 21-22.

24. 3 4

5 6

Prop 10, 16. Prop 10, 17. V. pobliže Dn 14, 1 i d., os. 3.

Ela je još stolovao u Tirsi, a tek je Omri, jedan od njegovih nasljednika (885-884) izgradio prijestolnicu Samariju. 7 V. pobliže 1 Kr 16, 8 i d., os. 9-11. 8 Za događaj v. pobliže Dn 5, 1 i d., os. 3-4 i 30. 9 V. pobliže Jdt 2, 14 i d. i 28; 13, 2 i 8. 10 V. pobliže Post 9, 20 i d., os. 20-22. 11 Mar. komentar. 12 Izr 17, 14. 13 Haš 4, ll. 14 1 Kor 6, 10. 15 Ef 5, 18. 16 JZ 1, 5. 17 Jr 25, 27. 18 Mt 24, 48-51.

II 25 II 23

1 2 3

Lk 21, 34. Nevrijedni su sinovi svećenika Elija uzimali od mesa što se prinosilo za žrtvu još prije nego se ono žrtvovalo Bogu; v. pobliže 1 Sam 2, 12 i d., os. 13-14 i 17; 4, 1 i d., os. 11. 1 2

Zah 7, 6.

Iz 58,3-4. Jr 14, 11-12.

388

389

3 V. pobliže Post 25, 29 i d., os. 34 i 27, l i d., os. 27 i d. , V. pobliže IzZ 16, l i d., os. 3. D V. pobliže Post 3, l i d., os. 3 i 24. 6 Pnz 31, 20. 7 Jr 5,7-8. 8 Ez 16, 49. 9 Am 6, l. 10 Aluzija na Izaijino proročanstvo judejskom kralju Ezekiji; v. pobliže 2 Kr 20, 12 i d., os. 16. 11 Mt 16, ll. 12 1 Iv 5, 4. 13 Aluzija na nedostojne pape onoga vremena. 14 Iv 6, 26. 16 Lk 6, 25.

Tl

II 27 1 2

3

II 26

4 D 6

7 8 9 1 2 3 4

Mt 10, 22 i 24, 13. 1 Kor 9, 24.

l, 14. 6, 12. 22, 44. 22, 28-30. 119, 20. 119, 44. 2 Tim 4, 7-8.

21 Dj 22 Lk 23 Lk :M Lk 25 Ps 26 Ps

Jr 2, 21.

Za istaknute izraze v. Tuž 1, l. Tj. đavlu. Za izraz v. Mt 5, 15. Iz 14, 12. Ez 18, 24. 2 Pt 2, 21. Prema Lk 9, 62. V. pobliže 1 Sam 13, 1 i d.; 15, 1 i d., os. 23; 31, l i

os.6.

e.,

Opet jedna slika mora. Poznati stih rimskog pjesnika Horacija (Ep. II 3, 4) kojim se, isticanjem takva nesklada, ukazuje na osnovne principe svakoga umjetničkog djela: jedinstvo, cjelovitost, skladnost. Humanistički solidno obrazovan, M. ni u ovakvom djelu ne može bez pokojeg antičkog citata, samo što navodi misao, ali ne i ime autora. D Gal 6, 9. 6 2 Sol 3, 13. 7 Izr 31, 11-12. 8 Izr 31, 12. 9 Izr 31, 18 i 21 i 25. 10 Prema Ps 35, 9. 11 Izr 31, 31. 12 Lk l, 74-75. 13 Jak 2, 20. 14 l Iv 2, 24. 16 Otk 2, 10. 16 Heb 3, 6. 17 1 Iv 4, 16. 18 V. pobliže Mt 15, 21 i d.,. os. 28. 19 Upravo: vid. 20 V. pobliže Mk 10, 46 i d., os. 51.

V. pobliže 2 Ljet 24, 1 i d., os. 2, 17-18, 23-25. 26, 28. 12 V. pobliže Lk 23, 8 i d., os. ll. 13 Za događaj v. pobliže Dj 14, 1 i đ., os. 5. 14 Za izraz v. Mt ll, 7. 15 Ps 35, 6. 15a Ps 77, ll. 16 Jr 14, 10. 17 Ps 135, 1-2. 18 Za izraz v. npr. Rim 14, 4. 18a V. pobliže Mt 17, 14 i d., os. 15. 19 Riječ je o Salamonovu hramu u Jeruzalemu; v. pobliže 1 Kr 7, 15 i d., os. 22. 20 Job 27, 5. 21 Prop 10, 4. 22 Tj. đavo. 23 Mt 24, 16-18. :M Judeja dolazi od Juda, što se danas tumači kao »hvala .., ..slava«: ispo npr. Sarić uz Post 29, 35. 25 Isp. npr. Mt 8, 22; 9, 9; Lk 5, 27. 26 Prema priči o radnicima u vinogradu; V. pobliže Mt 20,1 i d. 27 Izr 26, l. 28 2 Pt 2, 22.

390

391

10

11 Sir

III 3

III 1

l

Mt 10, 16. misao

2 Istu (~XIV).

3 t, 5 6 7 B

M.

podrobnije

u

Parabolama

Za izraz v. Lk 8, 11 i d., os. 15. Izr 4, 23. Izr 10, 9.

V. pobliže Lk 14, 28-29. Mk 10, 15. Figurativno rečeno prema priči o deset djevica; v. pobliže Mt 25, 1 i d. 9 Lk 12, 40. 10 Za izraz v. 2 Kor 7, 1. 11 Za izraz v. Mt 6, 22 i d. i Lk 11, 34 i d. 12 Ovakve su metafore česte u crkvenih pisaca. 13 Za izraz v. npr. Mt 9, 15. tr, Pj 1, 15. 15 Izr 2, 7. 16 Job 1, 1. 17 Prop 1, 2. 18 Riječ je o dabrovirna i dabrovici. Taj je navod preuzeo M. od Plinija Starijeg, Naturalis historia. (= Prirodoslovlje) VIII 109. 19 Prema 1 Sam 2, 8. 20 Jr 31, 27. 21 Ps 36, 7-8.

III 2

Mt Za Za Za

19, 17. izraz v. Mt 13, 8. 3 izraz v. 1 Kor 12, 12 i 20 i 27. t, izraz v. 1 Kor 8, 1. 5 U značenju: bit ćeš pripušten Kristu, odn. u raj; prema priči o deset djevica, v. pobliž: Mt ~5, 1 i d., ?s. ~O. 6 Ovakav slikovit način izražavanja dosta Je cest u mnogim Mar. djelima. 7 Dn 12, 3. 8 Izr 3, 18. g To su učili spomenuti antički filozofi. 10 Tj. apostoli; za izraz v. Mt 4,.19 i Mk 1,..17. . 11 Aluzija na Dionizija Areopagita; v. pobliže D3 17, Iti i d., os. 34. 12 Tj. idolopoklonstvo, poganstvo. 13 1 Iv 5, 4. l

obrađuje

2

III 4

Hoš 6, 6. Iv 7, 38. 3 Iv lO, 9. t, Prema Lk lO, 22. 5 Mt 16, 17. 6 l Kor 13, 9-10. 7 Mudr 9, 15. B Iz 1, 16-17. 9 Prop 2, 13-14. 10 Izraz preuzet od rimskog pjesnika Lukrecija (I 79)? 1 2

Izr 3, 5. Iz 5, 21. a Rim 12, 16. t, Rim 8,6. 5 Rim 8, 7. 6 Mt 4,6. 7 Ps 32, 9. B 1 Kor 14, 20. l 2

III 5

9 Figurativno rečeno prema pobliže Mt 25, 1 i d. 10 Lk 16, 8.

392

priči

o deset djevica; v.

l 2 3

Izr 2, 6. Sir l, 1. Jak 1, 5.

393

l,

Job 32, 8.

5 6 7 8 g

Sir 1, 33. Sir 43, 33. Prema 2 Kor 6, 14-15. Mudr 1, 4.

Sir 1,7; Ps 111, 10; Sir 1, 20. 10 Tj. starozavjetnim. 11 Mk 4, 21; ispo i Mt 13, 11 i Lk 8, 10. 12 Prema 1 Kor 1, 30. 13 Isp. npr. Br 12, 5 i Izl 3, 1 i d. 14 Za izraz v. Kol 2, 17. 15 1 Kor 1, 23-25. 16 1 Kor 1, 27. 17 1 Kor 1, 30-31. 18 1 Kor 2, 11-13. 19 1 Kor 3, 18-20. 20

Mt 11, 25-26.

" Za događaj v. pobliže Mt 9, 20 i d. 5 Ps 64, 7. 6 Možda se ovdje pomišlja na otajstvo sv. Trojstva o kojem su raspravljali mnogi crkveni pisci. . " 7 Figurativno rečeno prema onomu kako su fartzejLbezuspješno nastojali uhvatiti Isusa: možda prema Mt 21, 46. 8 Izr 25, 27. 9 Prop 7, 17. Ob 1, 8.

10

Za izraz v. FiZ 3, 19. Ezav je za zdjelu leće prodao svoje pravo prvorodstva bratu Jakovu koji je time zaslužio i očev blagoslov; v. Pobliže Post 25, 24 i d., os. 33 i 27, 1 i d., os. 27. 13 Izr 21, 22. 14 Prema 1 Kor l, 30. 11

12

Mt 15, 12. Iz 5, 21.

15

15

17 18

19

III 6

Jak 3,17. Izr 9, 22. 8 Još jedna razvijena poredba; ispo i I 9, bilj. ll. l, Prop 9, 18. s Mudr 6, l. 6 Prema Izr 10, 19. 7 Prop 2, 9. 8 Izr 24, 16. g M. i u drugim djelima izriče oštre primjedbe na račun antičke filozofije, a ovdje se okomljuje. na stoike i njihovo učenje o kreposti. 10 Izr 3,. 14-15. 1 2

.

Astronomija i astrologija tada još nisu bile odvojene. Ps 94, ll. 2 Kor 6, 14-16.

Jr 9, 22-23. Jr 4, 22. 22 Lk 16, 8. 23 Ps 43, 1.

20 21

III 8

1

Prema

PrlCI

o povjerenom novcu, Mt 24, 14

2a Poslovična

3 l,

III 7

l;

6 7

Kor 3, 19 1 Kor 1, 20. Za događaj V. pobliže Izl 7, 8 i d., os. 12.

1 1

8

2

9

3

394

d., os.

18 i Lk 19, 11 i d., os. 13. 2 Lk 5, 4.

10

izreka filozofa Seneke (Ep. 7). U biblijskom tekstu riječ je zapravo o pravednosti.

Dn 12, 3.

Izr 8, 1-4. Prema Mt 5, 13. Sir 20, 30. Prema Mt 5, 15. Izr 31, 26. Mt 5, 19.

395

III 9

1

Ef 6, 12.

III II

Transliteracija grčkoga daemones i deimainein. Izuzevši biblijske knjige, M. rijetko navodi pobliže svoj izvor, već donosi obično samo ime pisca, što komentatora stavlja pred nemale probleme. Tako i ovdje: Eusebijeva djela obuhvaćaju šest enciklopedijskih svezaka Migneove Patrologije (PG 19-24), a ovaj je navod uzet iz djela Praeparatio evangelica IV 5 (= PG 21, 247-248). To je Eusebijevo djelo imao M. u svojoj biblioteci. Sto se tiče etimologije koju daje Eusebije, ona je pogrešna kao i mnoge druge u ono vrijeme. a Tj. mi koji se služimo lat. jezikom. 4 Prema Iz 14, 14. 5 Tob 3, 7 i d. 1

Isp. npr. Mt 8, 20; Lk 9, 58. 3 Prema 1 Sol, 5, 5-6. 4 Ovakve metafore nisu rijetke ni u drugim Mar. djelima. 5 Isp, Job 40, 15 i d i 25 i d. 6 Današnji tumači uzimaju da je riječ o nilskom konju 7 Današnji tumači: krokodil. 8 I u Mar. doba razlikovala su se samo ova četiri »elementa« od kojih je sastavljen svijet: zemlja voda zrak i vatra. ' , 9 Za izraz v. Mt 3,12 i Lk 3,17. 10 Ps 10, 8. 11 Job 40, 15-16, 18, 21. ~2 Ovakav figurativim način izražavanja s danas neobičnim metaforama karakterističan je za rane kršćanske pisce, a nije rijedak ni u Marulića. 13 Job 41, 6-7, 12-13. 14 Job 41, 16. 15 Job 41, 17. 16 Job 41, 25-26. 17 Iv 8, 44. 18 Prema Iv 8, 39. 19 Iv 8, 44. 20 To zna samo Bog; ispo npr. Rim 8, 27; Heb 4, 12. 2

2

• v

III 12

Ps 74, 19. Ps 68, 31. 3 Ez 34, 25. 4 Npr. 1 Pt 5, 8. 5 Npr. Otk 12, 3 i d. 6 Ps 91, 13. 7 Job 40, 15 i d. i 25 i d. 8 Ps 63, ll. 1

2

Lk 13, 32. Izr 30, 15. 11 Lk 10, 19. 12 Iz 13, 21-22. 13 Iv 8, 12.

9

III 10

10

Riječ je upravo o Luciferu. Prema Kol 2, 15. a Tako i onom razbojniku koji je zajedno s njim bio razapet; v. Lk 23, 39 i d. 4 Tj. đavao; za izraz v. npr. Otk 12, 9 i 20, 2. 5 Iz 54, 16-17.

14 Humanistički solidno obrazovan, M. ne može ni u ovakvu religioznom djelu bez antičkih reminiscencija i primjera. 15 Figurativno rečeno prema Mt 13, 4. 16 Ez 29, 5. 17 Otk 9, 7-11.

396

397

1

2

15 16

III 13

17 18

1 2 3

Zapravo u Propovjedniku; omaška

Ps 78, 49. Mt 25, 41. 2 Kor ll, 14. Mt 7, 16 i 20.

Marulićeva.

Prop 10, 16.

U značenju: koji je zaokupljen zemaljskim brigama i ne živi duhovnim životom; ispo i l Kor 15, 45 i d. 4 Tj. đavao. 5 Riječ je o teškim poljskim radovima i izradi velikog broja opeka od ilovače; ispo Izl l, 13 i d. 6 7 8

Iv 14, 6.

Tj. pravovjernim, vjernim Jahvi. Za događaj v. pobliže Br 21, 21 i d., os. 23-24. 9 Za događaj V. pobliže Br 22-24. 10 Zapravo ga je dao objesiti na stablo. 11 Za događaj v. pobliže Jš 8, 14 i d., os. 23 29. 12 = Isus; u lat. oba imena glase Iesus. 13 U Bibliji zapravo: od glasa. 14 Iz 30, 31. 15

Lk 12, 49.

16

Za

događaj

v. pobliže 2 Kr 24, 10

Ez 21, 9. Ez 21, 19. 3 Nah 2, 4. 4 Ez 35, 3. 5 Tj. kao što je Ezav progonio brata Jakova. 6 Juda zapravo znači »hvala« ili »slava (Bogu)«; prema Post 29, 35. 7 Zah 4, 7. 8 Isp. Isusovo rodoslovlje u Mt 1, 13. 9 Mt 17, 19. 10 Ef 3, 18. 11 V. pobliže Mt 7, 26-27. 12 Izraz skrojen od dva: Krist je stijena (l Kor 10, 4) Krist je istina (1 Iv 5, 6). 13 Ps 146, 9. 14 Ps 1, 6. 15 Jr l, 13. 16 Prema Fil 3, 20. 17 Prema Pnz 30, 15 i 19. 18 l Kor 15, 26. 19 Prema Mt 25, 33. 1

2

d., os. 12.

III 14

1 2 3 4 5 6

Za izraz v. Izl 12, 29; Ps 135, 8. Br 3, 13. Kol 2, 15.

KolI, 15. Tj. demoni. Neprijatelji Izraelaca, pa im mnogi proroci zlo; ispo Iz 23, 4 i d.; Jr 24, 22; Ez 28, 20 i d. 7 Ps 49, 13. 8 Hab l, 6. 9 Hab 3, 7. 10 Ps 74, 14. 11 Ps 72, 9. l1a Iz 13, 3. 12 Ps 72, 4. 13 Ps 18,49. 14

III 15

Mt 13, 25.

398

proriču

III 16

1 2

3 4 5 6

Sir 2, 1. Zapravo: vojska! Job 7, 1. 2 Tim 3, 12.

Jš 15, 63. Jš 16, 10 i 17, 12.

399

V. pobliže Mt 4, 1 i d. V. pobliže Mt 20, 20 i d. Lk 22, 24.

7 B 9

10 Riječ

je zapravo o nevjernom Tomi; v. pobliže Iv 20,

24 i d. 11 12

2 Kor 12, 7.

Ef 6, 12.

Za događaj v. pobliže Mt 8, 28 i d. 1 Kor 10, 13. 7 V. pobliže Job 1, 1 i d., os. 6 i d. B Tj. đavla; za izraz v. npr. 1 Pt 5, 8. 9 Tob 12, 13. 10 Mt 6, 13. 11 Ps 89, ll.

5

6

III 17 III 19 1

Htio mu je žrtvovati jedinca sina Izaka; v. pobliže

Post 22, 1 i d. 2 Pnz 29, 4. 3 Ps 66, 10. 4 Jak 1, 13-15. 5

Jošua = Isus;

1 Mudr 2,24.

Obećana

zemlja = raj; prema Izl 7, 1

d. i Jš 1, 1 i d. 6 1 Pt 5, 8. 7 Iv 10, 1 ilO. B Prema Iv 10, 12. 9 Post 3, 4-5. 10 Jr 41, 1 i d. 11 12 13 14 15

2

Za istaknute izraze v. Mt 12, 29 i Mk 3, 27.

3

Mt 17, 21.

V. pobliže Mt 4, l i d. Mt 26, 41 i Mk 14, 38. 6 V. pobliže Mt 8, 23 i d., os. 25-26. 7 Ps 143, 7 i 9-10. B Za događaj v. pobliže 2 Ljet 18, 28 4

5

Cest biblijski izraz za: slušati Boga. Ps 118, 7. Jš 5, 13 i d. Suci 6, 17.

Taj je izraz upotrijebljen ovdje zato što se pred Jošuom odjednom pojavio anđeo s isukanim mačem; ispo nav. mj.

III 20

1

Gal 5,17. 5, 19-21. Gal 5, 22. Gal 5, 16. Gal 5, 24. Gal 5, 25. Iv 6, 63.

2 Gal 3

III 18

4

5 6 1 2 3 4

Iv 12, 31.

7

Za naziv ispo Mt 13, 38. Odjek Homerova epiteta eurukreiOn. Još jedan primjer karakteristična figurativnog izražavanja.

400

U značenju: grijeh je smrt duše. Ps 38, 7-8. 10 Rim 7, 22-25.

B

9

401

d., os. 31.

III 21

1 Riječ

je upravo o Pjesmi nad pjesmama.

Pj 2, 15. 3 Prema Jr 9, 20. 4 Ps 119, 37. 2

Prema Sir 28, 24-25. 6 Prema Tuž 4, 12. 7 Mk 2, 1 i d., os. 4. 8 Riječ je o vidljivom svijetu što ga je Bog stvorio. 9 I ovakvi su slikoviti izrazi mogući u Marulića. 10 U lat. zapravo: visina, što u ovom slučaju ne odgovara duhu našega jezika. 11 Prema Lk 9, 62. 5

12

13

Mt 5, 29-30. U mnogih se starih naroda desna strana smatrala

sretnom, dobrom, povoljnom, a lijeva nesretnom, zlom, nepovoljnom. 14 JZ 1, 4. 15 Prema Mt 13, 25. 16 Na putu u Obećanu zemlju Izraelci su se neko vrijeme zadržali među Midjancima i ogriješili se o Jahvu klanjajući se poganskim bogovima; v. pobliže Br 25, 1 i d.

III 23

1 2 3 4

5 6 7 8

Ps 28, 8. Ps 143, 9-10.

Ps 43, 1. Prema Rim 7, 22-23. Ps n, 3. Za događaj v. pobliže Mt 14, 22 Prema Mt 6, 10. Ps 121, 3.

d., os. 30-31.

9 Iv 16, 24. 10 Ps 91, 4-6. 11 Ps 91, 14-15. 12 Ps 138, 3. 13 Ps 18, 30.

Ps 107, 25. Prema Mt 8, 26-27. Prema Mt 14, 22 i d., os. 27; Mk 6, 45 d., os. 50; Lk 24, 36; Iv 6, 16 i e., os. 20. 17 Ps 124, 6. 18 Ps 144, 1-2. 19 Ps 115, 1. ~ V. pobliže Mt 4, l i d., os. 11. 21 Glava = Krist, udovi = Vjernici; za izraze ispo npr. 1 Kor 6, 15 i 11, 3. 14 15 16

Rim 15, 4. Lk 22, 28-30. 24 Rim 14, 17. 22 23

III 22

3

Za izraz v. JZ l, 19. Prema Prop 9, 14-15. Prema 2 Pt 2, 22.

4

Ef 6, 14-18.

1 2

III 24

125, 1. Ps 61, 4.

5 Ps 6

7 Razrađeno

prema Mu dr 5, 10.

s Dj 9, 5. u Zah 2, 10. 10 Prema Mt 24, 12. 11 l Kor 15, 33.

10 tome govori glasovito djelo Tome Kempenjanina De imitatione Christi koje je M. preveo na hrvatski pod naslovom Od naslidovanja Isukarstova. 2 Iv 13, 15. 3 Riječ je o Ivanu Krstitelju; v. pobliže Mt 3, 13 i d. 4 Mk 10, 45. 4a V. pobliže Iv 13, l i d. 5 6

402

Rimljani su pribija1i na križ odbjegle robove. Tj. svi smo samo ljudi i rodili su nas ljudi.

403

7 Za razliku od Krista u kojemu su zajedno božanska i ljudska. 8 Tj. putem krštenja. 9 Prema Mt 23, 12; Lk 14, II i 18, 14. 10 Za događaj v. pobliže Lk 2, 41 i d., os. 49. 11 Lk 2, 51. 12 Mt 10, 37. 13 Iv 4, 34. 14 Iv 5, 30. 15 Lk 22, 42. 16 Za događaj v. pobliže Mt 8, l i d., os. 4. 17 Mt 9, 30. 18 Za događaj v. pobliže Mt 3, 7 i d., os. 12. 19 Za događaj v. pobliže Lk 8, 49 i d., os. 56. 21 Za izraz v. Fil 3, 19. 21 Iv 7, 4. 22 Iv 8, 50. 23 Tj. njegov Otac; prema Iv 10, 38 i 14, 10-11. :!oi Lk 2, 7. 25 Mt 8, 20. 26 Za događaj v. pobliže Mt 17, 24 i d., os. 27. 27 Mk l, 13. 28 Lk 8, 3. 29 Mt 27, 59-60. 30 Mt 5, 3. 31 Lk 9, l i d., os. 3. 32 Mt 10, 10. 33 Mt 6, 31 i 33; Lk 12, 22 i 31. 34 Ps 112, 3. 35 V. pobliže Mt 4, l i d., os. 2. 36 V. pobliže Iv 6, 5 i d., os. 9. 37 V. pobliže Iv 4, 7. 88 M. se i u drugim djelima češće obara na raskošan život tadašnjeg visokog klera. 39 Mt 5, 6. 40 Lk 6, 25. 41 V. pobliže Iv 8, 1 i d. 42 Prema Mt 9, 13 i Mk 2, 17. 43 Iv 10, 15. 44 Prema Iv 13, l. 45 Iv 15, 9. 46 Iv 14, 21. 47 Prema Mt 5, 44 i Lk 6, 27. 48U lat. zapravo .. viša«, što nije u duhu našega jezika, pa u prijevodu nije bilo moguće sačuvati vezu s onim

»gora«. 49

51 52 53 sr, 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64

Tj. od Ivana Krstitelja. Iv 13, 23. Prema Mt 13, 8. V. pobliže Otk 14, l i d., os. 3-4. Mt 19, 12. Mt 22, 30. Lk 12, 35. Gal 6, 8. Mt 6, 6. Mt 14, 22. Mt 26, 36. Tj. u nizini, jer se taj zaselak nalazio u podnožju Maslinske gore. 65 Za događaj v. pobliže Mt 26, 36 i d., os. 39 i 44. 66 Mk 1,35. 67 Lk 6, 12. 68 Lk 22, 44. 69 Iv ll, 41. 70 Za izraz v. Lk l, 75.

III 25

1 2

404

Sir 4, 18. Jr 51, 6.

3 = kuća ništavila; hotimičan kuća Božja), v. »Stvarnost«,

El (= t,

preziran nadimak za Bet ad lac, Haš 4, 15.

Mt 10, 5.

5 Mt 16, 6 i ll; Mk 6 2 Kor 6, 14-16. 7 Tit 3, 10. 8 2 Iv 10-11. 9 Prema Dj 13, 46.

8, 15.

Mt 18, 15-17. Izr 22, 24-25. 12 Sir 13, l. 13 l Kor 5, ll. lt, Iz 6, 5. 10

11

15 !o

Mt 10, 8.

Mt 10, 10. Mt 28, 19-20. Prema Gal 2, 18.

50

Jer se s njim udružio da zajednički izgrade brodovlje. Za događaj v. pobliže 2 Ljet 20, 35-37.

405

17

18 19

20 21

2 Kr 20, 50. Prema Ez 21, 3. V. pobliže Mt 2, 1 i d., os. 2 i 9-10. Izr 5, 8. Aluzija na sadržaje petrarkističke poezije?

III 28

Ps 35, 10. Ps 54, 9. Prije nego što su od Boga primili deset zapovijesti; v. pobliže Izl 19, 9 i d., os. 24. 4 Prema Ez 3, 18. 5 = zavjet. 6 Tj. Levijevu. l

2 3

III 26

Prema Mt 5, 29-30 i 18, 8-9. Prema Mt 8, 22 i Lk 9, 60. 3 Ps 6, 9. 4 Ps 119, 115. 5 Ps 26, 4-5. 6 Ps 26, 6. 7 Ps 18, 26-27. 8 Izraz načinjen prema Ps 119, 23 i 78. g Mt lO, 11. 10 V. pobliže 1 Sam 18, 1 i d. 11 V. pobliže 1 Kr 19, 19 i d. 12 Isp, npr. Dj 15, 4 i d. 13 Mt 18, 19-20. 14 I u drugim djelima daje M. prednost živu primjeru pred svakom drugom vrstom pouke. l 2

III 27

l Vrijedno je s pažnjom pročitati ovo i slijedeće poglavlje i dozvati sebi na um vrijeme i prilike kad su izgovorene ove hrabre, čak revolucionarne riječi. la V. pobliže Mt 4, 18 i d., os. 22. 2 Dj 3, 1 i đ., os. 3 i 6. 3 Iz 29, 19 i 23. 4 Sef 3, 12. 5 Mt 8, 20 i Lk 9, 58. 6 V. pobliže Lk 17, 24 i d., os. 27. 7 Tu su uključeni i pape.

406

7 Br 18, 20. 8 Br 18, 26 i Lev 23, g V. pobliže Br 35, 1 10 Mt io, 9. 11 Lk 14, 33. 12 Mt 16, 24. 13 Mt 19, 21. 14 1 Tim 6, 8-11.

10. i d.

III 29

Izr 30, 8-9. V. pobliže 1 Kr ll, 1 i d., os. 4 i 7. 3 V. pobliže 2 Kr 25, 1 i d., os. 11-12. 4 Iz 14, 30. 5 Sir 21, 5. 6 Ps 69, 34. 7 Mt 5,3. 8 Lk 6, 21. 9 Mt 19, 24 i Mk 10, 25. 10 Lk l, 53. 11 Tob 4, 21. 12 Ps 37, 16. 13 Izr 15, 16. 14 Ps 112, 9. 15 Ps 113, 7-8. 16 Ps 72, 4. 17 Ps 72, 13. 18 Ps 74, 21. 18 Mt 19, 28-29. I 2

407

III 30

MARCI MARVLI

V. pobliže Dj 5, 1 i d. Mt 6, 31-33. V. pobliže Izl 16, 1 i d., os. 13 i d. i 31. V. pobliže Izl 17, 1 i d., os. 6. 5 V. pobliže Post 21, 1 i d., os. 9, 15-16, 19. 6 Za događaj v. pobliže Suci 15, 9 i d., os. 19. 7 V. pobliže 1 Kr 17, 1 i d., os. 6. s V. pobliže 1 Kr 17, 7 i d., os. 16. 1 2 3 4

9 Tj. pred ženom kralja Ahaba, jer je štitio Jahvine proroke koje su oni progonili; v. pobliže 1 Kr 18, 1 i d., os. 4. 10 V. pobliže 1 Kr 19, 1 i d., os. 6 i 8. 11 Riječ je zapravo o Ilijinu učeniku Elizeju; v. pobliže 2 Kr 4, 42 i d., os. 44. 12 Za događaj v. pobliže Dn 14, 28 i d., os. 37 i 40. 13 Iv 1, 3. 14 V. pobliže Mt 14, 13 i d., os. 20-21; Mk 6, 34 i d., os. 43--44; Lk 9, 12 i d., os. 16-17; Iv 6, 1 i d., os. 10 i 13. 15 V. pobliže Mt 15, 32 i d., os. 36-38. 16 Mt 16, 5 i d., os. 8-11. 17 Lk 22, 35. 18 Lk 22, 36. 19 Mt 6, 33. ~ Za izraz ispo Otk 3, 16: »Ali jer si mlak ni vruć

ni studen 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30

izbacit

ću

te iz usta,«

V. pobliže Dj 18, 1 i d., os. 3--4. Za izraz v. Mt 6, 33. Mt 10, 10. Prema 1 Kor 9, 13. Mt 6, 26. Mt 6, 28 i 30. Iz 66, 2. Ps 34, 10-11. V. pobliže Lk 16, 19 i d. Jak 2, 5.

408

EYANGELISTARI Y M I