Marko Valerije Marcijal: Epigrami 9531501815 [PDF]

Zitiervorschau

M A T I C A

H R V A T S K A

Marko Valerije Marcijal

G R Č K I I R IM SK I K LA SIC I

Svezak 2.

EPIGRAMI UREDNIK D A R K O N O V A K O V IĆ

Prevela i priredila Marina Bricko N aslov izvornika M . V alerius M artialis E pigram m ata

U D K 8 7 1 -1 9 3 -8 6 2

MATICA HRVATSKA

IS B N 9 5 3 -1 5 0 -1 8 1 -5

ZA G R EB M C M X C V III

EPIGRAM I NJEGOV KLASIK

A d M artialem

Marcijalu

Te Vatum optime, culte Martialis, ludorum pater, et pater leporum, nugarum simul, etfacetiarum, prae cuius sale Plautus ipse vema est, qua possum, sequar in meis libellis. Nec Phoebum libet, aut vocare Musas, u t coeptis properent adesse nostris. Unum te omnibus e Deis vocamus, tu tantum, licet aemulo poetae, ne, quaeso, invideas tuos favores, quin si vera senis silentiosi est sententia, qui puta vit unam multosposse animam volare in artus, si mixtus sacer Ennio est Homerus postquam desierat, superbus ales, pictam Sideribus levare caudam, nostras labere totus in medullas. Mentem certe ego si tuam merebor, iam nostrae dabo, crede, commeatum. Janus Pannonius

Prvi pjesniče, Marcijale sjajni, oče zabave, oče ljupka stiha, lakih trica i dosjetaka zgodnih, prema kojem je Plaut puki sluga, tebe kušat ću slijediti u pjesmi. Neću Feba zazivati ni Muze mom da pothvatu pohrle na pomoć: tebe jedinog zvat ću od bogova! T i mi jedini, premda sam ti takmac, svoju naklonost, molim te, podari. Ako šutljivi starac pravo ima prema čijemu mnijenju jedna duša može prijeći u mnoga druga tijela, ako Hom er u Eniju uskrsnu sveti, pošto ko gorda ptica paun presta dizati šaren rep do zvijezda, sav se ulij u moju krv i vene! Ako zavrijedim tvoj da duh me prožme, svoj ću, vjeruj mi, poslati na dopust! Ivan Cesmički

1 Epigram je, baš kao i tragedija — glasi opće mjesto grčke književne historiografije — izvorna i jedinstvena grčka tvorevi­ na. Jednostavan tradicionalni natpis na nadgrobnom spomeni­ ku ili zavjetnom kipu neobičnom se književnopovijesnom mijenom oteo svojoj ishodišnoj funkciji i prometnuo u samo­ stalnu književnu vrstu. Nigdje drugdje na svijetu, čini se, književna povijest nije zabilježila sličnu preobrazbu.1 1 Drevni fenički nadgrobni i zavjetni natpisi odlikuju se izričajnom strukturom koja je vrlo bliska onoj grčkoga nadgrobnog ili zavjetnog epigrama. Sasvim je

5

vjerojatno da su Grci i nju, kao i alfabet, preuzeli od Fenićana. Ti natpisi, međutim, ne pokazuju nikakvu metričku organizaciju i uopće nisu obilježeni oblikovnim postupcima svojstvenim poeziji: do podudarna razvoja koji bi monotonu ritualnu formulu promaknuo u rang poezije nije došlo (usp. Griechische Grabgedichte, ur. W . Peek, Berlin 1960, Einfuhrung, str. 6).

odvajanja epigramatike od epigrafike počelo je u vrijeme ranoga helenizma (4.13. st. pr. Kr.): tada se napokon, nekako istodob­ no s konačnim prijelazom s usmene književnosti na pisanu, epigram oslobodio svoje podređene uloge primijenjene poetske riječi i prepustio vrlo raznolikim i plodnim književnim utjeca­ jima, prije svega metrički srodne elegije i skoliona, tradicional­ ne napitnice. Otada nadalje pjesnici su se epigramatskim oblikom mogli koristiti kako god su htjeli: sastavljali su fiktivne, ali i prave nadgrobne i zavjetne natpise, poigravali se parodirajući ih, prepuštali se melankoličnim refleksivnim raspoloženjima i jed­ nako se rado zabavljali lascivnim genre-sličicama iz spavaće sobe. Pjesnici dorskoga govornog područja, poput Anite (4./3. st. pr. Kr.) ili Leonide iz Tarenta (1. pol. 3. st. pr. Kr.), epigramom su najradije ovjekovječivali pastoralne ugođaje iz prirode ili ljupke prizore iz svakodnevice, dotjerujući istodobno epigramatski izraz rafiniranim retoričkim zahvatima. Sasvim drukčiji bio je urbani senzibilitet aleksandrijskih pjesnika koji su najčešće odabirali erotske i simpotičke teme, poput Asklepijada (1. pol. 3. st. pr. Kr.), Pozidipa (1. pol. 3. st. pr. Kr.) ili Kalimaha (oko 305-oko 240. pr. Kr.). Daljnji je razvoj vrste karakteriziran sve snažnijim utjecajem retorike kakav je, pri­ mjerice, vidljiv u epigramima Antipatra iz Sidona (oko 170oko 100. pr. Kr.), pjesika tzv. feničke škole; u poeziji mlađih epigramatičara takve orijentacije, Meleagra (2.11. st. pr. Kr.) i Filodema (oko 110-oko 35. pr. Kr.), raznolikost epigramatskih postupaka i tema dosegla je vrhunac. Razvoj epigramatike bitno je obilježio i Marko Argentarije, Rimljanin Augustova doba koji je epigrame pisao na grčkom. Ponekad se uvođenje neočekivane i duhovite poante na kraju epigrama — onoga elementa koji će se kasnije smatrati ključ­ nim generičkim obilježjem toga književnog oblika — progla­ šava upravo njegovom zaslugom. No bez obzira na to pripisu­ jemo li »izum« takva epigrama Argentarij u ili mlađem Lukiliju,

6

7

Namijenjen knjizi, a ne više kamenu, zreli antički epigram dopušta toliku raznolikost građe i oblikovnih postupaka da podjednako prikladno može poslužiti neobvezatnu uveseljava­ nju uzvanika na kakvoj pijanki, ali i biti oruđem vrhunske poezije. No dok je tragedija, po općemu sudu, aristotelovski telos postigla u monumentalnom djelu trojice atenskih tragičara — koje su potonji autori eventualno mogli dostići, ali ne i nadmašiti — razvoj epigrama nije dovršen u Grčkoj. Jasnu svijest o njegovu generičkom identitetu stvorio je jedan Rimlja­ nin, Marko Valerije Marcijal. Premda ga nerijetko proglašavaju tvorcem te pjesničke vrste, Marcijal epigramu nije dodao ni jedno bitno novo obilježje. U njegovim stihovima teško je naći nešto što već nije viđeno u barem nekom od epigrama Grčke antologije, zbirke goleme raznolikosti koja obuhvaća epigrame od klasičnoga pa sve do kasnoga bizantskog razdoblja. Marcijal je, međutim, svojim vrlo osobnim odabirom unutar naslijeđena šarenila tema i stilskih zahvata odsudno utjecao na percepciju žanra u suvre­ menika, a i na njegovu sudbinu u novom vijeku. Kao prvog velikog epigramatičara tradicija spominje Si.:_ monida s Keja, inače glasovita korskog liričara (oko 556-oko 468. pr. Kr.); njegovi su epigrami još uvijek namijenjeni izvor­ noj svrsi, no, po svemu sudeći, tek je jedan od očuvanih autentičan. Vjerodostojnost epigrama što ih izvori pripisuju autorima klasičnoga doba, poput Euripida, Platona ili Aristo­ tela, podjednako je upitna; glavnina epigrama iz Antologije potječe iz helenističkoga ili kasnijega razdoblja. Drastično razmicanje žanrovskih granica koje je dovelo do definitivnog

neznatno starijem Marcijalovu suvremeniku i plodnu autoru grčkoga rugalačkog epigrama (aKCDTtTiKa), nema sumnje da je Marcijal epigramatsku strukturu koja će ga proslaviti naslijedio, a ne stvorio.2 U Rimu se epigrami počinju intenzivno sastavljati krajem drugoga pretkršćanskog stoljeća, usporedno sa snažnim prodo­ rom helenističkih književnih utjecaja. Ti se epigrami izravno nadovezuju na grčku tradiciju — prije svega na tradiciju hele­ nističkog erotskoga i simpotičkoga epigrama, na Kalimaha i pjesnike Meleagrova Vijenca. Začudo, kad govori o svojim književnim prethodnicima, Marcijal nijednom ne spominje Lukilija, iako je bjelodano kako su mu upravo njegovi grčki stihovi često poslužili kao modeli. Uz Nikarhove (1. st.), ti su epigrami nesumnjivo najbliži Marcijalovima, kako strukturom tako i po tipu humora. Opetovano se, međutim, poziva na svoje sunarodnjake: na Domicija Marsa, epigramatičara Augustova doba i jednoga od Mecenatovih štićenika, na Lentula Getulika, pjesnika erotskih epigrama koji je zaglavio pod Kaligulom, na Ovidijeva prijatelja Albinovana Pedona (rano 1. st.), na neoterika Licinija Kalva (82-oko 48. pr. Kr). Nažalost, osim zanemarljivih fragmenata, cijela je ta epigramatska produkcija za nas izgubljena. Prethodnik o kojem Marcijal govori s najviše poštovanja, iako ne i njegov izravni uzor, svakako je Katul (oko 84-oko 54. pr. Kr.).3 Indikativno je, međutim, da ni Katul svoje epigrame 2 O povijesti grčkoga epigrama i njegovim predstavnicima usp. npr. Beckbyjev uvod u njegovo standardno izdanje Grčke antologije (Anthologia Graeca I-IV, ur. H . Beckby, Miinchen 21965-1968, sv. I, str. 9-99), enciklopedijske članke R. Reitzensteina (Pauly-WIssowa, Real-Encyclopadie der classischen Altertumswissenschaft. Elfter Halbband. Stuttgart 1907, s. v. »Epigramm«, coll. 71-111) i R. Keydella (Reallexikon Jur A ntike und Christentum, sv. 5, Stuttgart 1962, s. v. »Epigramm«, str. 539-577) te studiju N. A. (2istjakove(Grečeskajaepigramma V III-IIIvv. do n. e., Leningrad 1983). •’ O tome usp. B. W . Swann, M artiali Catullus. The Reception ofan Epigrammatic Rival. Hildesheim etc. 1994.

8

nije zvao tim imenom: vjerojatno nije slučajno da se tek u Marcijalovo doba epigram kako ga shvaćamo danas počeo tako nazivati.4 Kako su Katulovi epigrami, srećom, očuvani, Marci­ jal je teško mogao izbjeći usporedbu sa slavnim prethodnikom, i ona je nerijetko završavala na njegovu štetu. No kad je riječ o epigramatskoj praksi, nema nikakve dvojbe o tome gdje su novovjekovni epigramatičari pronašli svoj najvažniji uzor. Bez obzira na mjestimice prepoznatljiv utjecaj Grčke antologije ili Katula, neprijeporno je da je novovjekovnu epigramatsku tra­ diciju, u cjelini uzevši, odsudno oblikovao upravo Marcijalov epigram. Ako je vjerovati samosvjesnom, ali nipošto razmetljivom pjesniku, njegovi su duhoviti stihovi u Rimu postigli zavidan uspjeh. Tako u često citiranom uvodnom epigramu prve knjige izjavljuje da mu je čitalac još za života udijelio slavu kakvu rijetki pjesnici steknu prije smrti. Ta je neskromna tvrdnja bila vrlo vjerojatno točna. Marcijal, kojemu je prije svega bilo stalo da njegova djela budu doista čitana, mislio je ponajprije na popularnost kod publike, no njegova je epigramatska tehnika ostavila traga i u književnoj praksi tzv. srebrnoga vijeka. Neza­ visnih svjedočanstava o mišljenju suvremenika nema, ne raču­ namo li nekoliko Plinijevih pohvalnih rečenica u spomen već pokojnomu pjesniku — koje su mogle biti i toplije izrečene. Sigurno je da je snažno utjecao na satiričara Juvenala, nešto mlađega suvremenika i, vjerojatno, prijatelja, te da je nekoliko stoljeća poslije Auzonije svoje epigrame oblikovao upravo po njegovu uzoru. Navodi poput onoga iz Carske povijesti kako je Elije Ver, Hadrijanov usvojeni sin, Marcijala nazivao svojim Vergilijem ne govore ništa o tome koliko je Marcijal doista bio uvažavan kao pjesnik, ali su nedvosmislen pokazatelj njegove velike omiljenosti {Historia Augusta 5.9). 4 Usp. M. Citroni, »Motivi di polemica letteraria negli epigrammi di Marziale«, str. 293, bilj. 4, Dialoghi d i archeobgia 2 (1968), str. 259-301.

9

Literatura četvrtoga stoljeća pogotovu obiluje citatima, alu­ zijama ili, jednostavno, prepoznatljivim oslanjanjem na neka obilježja Marcijalove tehnike; tako je, primjerice, kod sv. Jero­ nima, Prudencija ili Klaudija Klaudijana. Iz nekoliko napome­ na Sidonija Apolinara (oko 430-oko 486) vidljivo je da ga je taj biskup i carski zet cijenio prije svega kao britkoga satiričara, a ta će interpretativna linija uglavnom dominirati i potonjom recepcijom Marcijala. Poslije mračnoga razdoblja šestoga i sedmoga stoljeća, koje je i mnoge druge rimske klasike osudilo na privremeni zaborav, u vrijeme Karla Velikoga i njegovih nasljednika Marcijalovi epigrami ponovno postaju rado čitanim štivom: dobro ga je poznavao, primjerice, Hraban Maur. U dvanaestom stoljeću dobar je Marcijalov poznavatelj Ivan od Salisburyja koji se rado poziva na njega; zanimljivo je da ga, kao i mnogi drugi autori toga doba, naziva nadimkom »Kuhar« (Cocus) — što je, vjero­ jatno, zabavna posljedica pogrešne emendacije jednoga iskva­ renoga mjesta u Carskoj povijesti. 7j &. renesanse, napokon, Marcijal postaje iznimno cijenjen autor — ne samo kao satiričar, kao majstor poante i briljantna retoričkoga oblikovanja, nego i kao izdašan izvor podataka o rimskoj svakodnevici: autori razdoblja koje je čovjeka ponovno proglasilo mjerom svih stvari imali su dovoljno razloga da ozbiljno obrate pozornost na antičkoga pjesnika koji je toliko isticao da »njegova stranica ima okus po čovjeku« (10.4). Marcijal je jedan od prvih klasičnih pisaca čije se djelo pojavilo u tisku, poslije čega su uslijedila brojna ponovljena izdanja.5 Sastavljanje epigrama postalo je silno popularno, pa i pomod­ no; pojavio se, štoviše, golem broj pjesničkih zbirki koje su, poput Marcijalove, sadržavale isključivo epigrame. Brojni su ga humanisti izvrsno poznavali i visoko cijenili; mnoge je njegovu

djelu privukao filološki interes, a mnogi su u njemu pronašli i književni uzor. To ponajprije vrijedi za one koji su se i sami odlučili okušati u latinskom epigramu: Lorenzo Valla (14071457), Giovanni Pontano (1426-1503), Jacopo Sannazaro (1456-1530), Lodovico Ariosto (1474-1533) samo su neki od velikana talijanske renesanse čiji novolatinski stihovi odaju razgovijetan Marcijalov utjecaj. Svaki pjesnik koji se prihvatio sastavljanja epigrama prirodno bi posegnuo za Marcijalom kao modelom. To, razumije se, vrijedi i za hrvatske latiniste: dojmljiviji panegirik Marcijalu od već citiranoga epigrama Ivana Cesmičkoga, pjesnika koji je sebe skromno nazivao »Marcijalovim majmunom« (simia Martialis), teško je uopće i zamisliti.6 Iako je početkom šesnaestoga stoljeća grčki epigram donekle ugrozio Marcijalovo prvenstvo i nametnuo se kao alternativni epigramatski ideal, sve do razdoblja romantizma nisu se poja­ vile neke značajnije prepreke visokom vrednovanju Marcijala.7 Uostalom, još su i Goethe i Schiller svojim satiričnim dvostisi­ ma nadjenuli nasiov Xenia, kao očitu posvetu rimskom epigramatičaru. No romantičarsko prevrednovanje književne tradici­ je uspostavilo je nove kriterije i nov raspored na ljestvici književnih vrijednosti. Kao što je, primjerice, Euripidova poe­ zija — čijim je kritičarima još Goethe poručivao da bi svoje ocjene smjeli izricati samo na koljenima— nemilosrdno degra­ dirana u korist Eshilove »elementarne snage« ili Sofoklove »klasične plemenitosti«, kao što se fascinantna Aristofanova vis comica počela pretpostavljati Menandru i »dekadentnoj« novoj komediji, tako se ni Marcijal nije mogao uklopiti u predodžbu o genijalnom Umjetniku kakvu su promicali romantičari. Otada pa do danas Marcijal je visoko vrednovan isključivo kao satiričar.

5 Editio princeps tiskana je, najvjerojatnije, 1470. ili 1471. u Rimu (usp. MartiaL, ur. J. P. Sullivan, New York & London 1993, str. 15)

6 O recepciji Marcijala u srednjem i novom vijeku usp. Sullivanov iscrpan uvod u zbirku kritičkih očitovanja o tom epigramatičaru od antike do danas (Sullivan 1993, Introduction, str. 1-66), a za talijansku renesansu v. i J. H utton, The Greek Anthology in Italy, Ithaca 1946, possim. 7 Usp. J. H utton, o. c., str. 56.

10

11

Korjenita promjena svjetonazora koja se zbila na prijelazu dvaju prethodnih stoljeća doista je bitno preusmjerila recepciju Marcijalove poezije, no ne treba zaboraviti ni dvije njezine značajke koje su i prije toga zbunjivale čitaoce i kritičare: jedna je pjesnikovo bezočno ulagivanje Domicijanu, zlogla­ snom »caru i bogu«, a druga njegov slobodan govor o spolnosti i uopće sklonost za svakodnevno i nisko, za motive koji su inače svoje mjesto u najboljem slučaju mogli naći u mimskim pred­ stavama. Prva je daleko zazornija modernim ušima nego što je mogla biti u vremenu kad su se autorske »malenkosti« upravo nadmetaie u što kićenijoj izvedbi konvencionalnoga toposa afektirane skromnosti, bez opasnosti da njihove komplimente zaštitnicima netko proglasi nemoralnima. U Marcijalovu obra­ nu valja upozoriti na to da pjesnik, koliko god nam se činio bliskim, nije naš suvremenik već građanin prvostoljetnoga Rima, daje ondje car uživao kult božanstva ne u metaforičkom, već u praktičnom smislu riječi, te da je otvoreno pokazivanje nezadovoljstva moglo rezultirati ne samo gubitkom prihoda nego i glave. Moguće je, pa i vjerojatno, da Marcijal privatno i nije imao najbolje mišljenje o Domicijanu, iako je smatrao pametnijim zadržati ga za sebe, no očito je da je društvenu hijerarhiju Carstva držao posve prirodnom i prihvatljivom. Ipak, teško je osloboditi ga svake krivnje: čini se da mu ni suvremenici nisu mogli oprostiti podilaženje Domicijanu.8 Suzdržanosti nekih kritičara u daleko je većoj mjeri pridoni­ jela notorna opscenost Marcijalovih stihova.9 1 sam se, uosta­ lom, povremeno morao opravdavati zbog nje. Posezao je,

uglavnom, za dvama argumentima: da su raspusne samo nje­ gove stranice, a ne i njegovo osobno vladanje, te da postoje stanovite društveno prihvaćene prigode u kojima je opscenost legitimna — kao što su Saturnalije, mimske predstave, ludi Florales — pa i književni žanrovi za koje vrijedi isto, kamo pripada i epigram.10 Jasno je da je kršćanski svijet bio znatno osjetljiviji na takvu pjesničku slobodu, pa se o Marcijalu pone­ kad doista govorilo samo kao o pjesniku sablažnjivih stihova. Duhoviti Byron nije propustio priliku da ga proglasi učiteljem svojega Don Juana: njegov je problematični junak, naime, ispekao zavodnički zanat gutajući, između ostaloga, stranice u ono doba popularnoga apendiksa »pristojnom«, cenzuriranom izdanju Marcijala.11 Ne ulazeći u interpretaciju »drastičnih« epigrama, valja ipak istaknuti da je glasoviti Marcijalov libertinizam samo prividan. Marcijal se jednako tako malo zalaže za oslobođenje spolnosti kao i za promjenu društvenih odnosa. U oba slučaja njegovi su nazori zapravo krajnje konzervativni, u potpunom skladu s konvencionalnim shvaćanjima što su ih i dalje određivale arhajske predodžbe o rodu, krvi i njezinoj okaljanosti.12 N a razini teorije, Marcijal je definitivno ustoličen kao rodonačelnik žanra zahvaljujući poznatoj Lessingovoj raspravi o epigramu (1771), koja je napokon prekinula dvjestogodišnju tradiciju parafraziranja Scaligerove Poetike i dala nov poticaj monotonu književnoteorijskom diskurzu o tom sitnom knji­ ževnom obliku. Prema Lessingovu tumačenju, karakteristična

8 Usp. J. P. Sullivan, M artial: the Unexpected Classic. A Literary and Historical Study, Cambridge etc. 1991, str. 44 i d. 9 Tako se, na primjer, Gaston Boissier, prošlostoljetni popularizator rimske starine, požalio kako »njegova djela, tako duhovita i tako ljupka, sadržavaju neugodne nepristojnosti, pa se mladim ljudima ne usuđujemo bilo što govoriti o onome lijepom što se u njima može naći, iz straha da ih ne nadahnemo željom da pročitaju i ostalo« (G. Boissier, The Poet M artial, str. 141, u: Sullivan 1993, str. 141-158).

10 Usp. npr. predgovor prvoj knjizi epigrama, te epigrame 1.35,11.15 i si.; također i Sullivan 1991, str. 56 i d. 11 Don Juan, Canto I, 43-45. 12 Za Marcijala je, primjerice, ženska seksualnost prihvadjiva samo ako je kontro­ lirana bračnim sponama ili regulirana korisnom institucijom prostitucije; muška je homoseksualnost prihvadjiva (iako pasivna varijanta nije dostojna odrasla slobodna čovjeka), dok je ženska krajnje zazoran fenomen; itd. Podrobnije o tome usp. J. P. Sullivan, »Martial’s sexual attitudes«, Phiblogus 123 (1978), str. 288-302.

12

13

dvodijelna struktura knjiškoga epigrama zapravo replicira ko­ munikacijsku prasituaciju izvornoga oblika: prvi dio epigrama posvaja nekadašnju funkciju nadgrobnoga spomenika ili za­ vjetnoga kipa i služi kao mamac za čitateljevu znatiželju; drugi dio, koji napetost čitateljskoga iščekivanja razrješava poantom, funkcionira jednako kao i natpis koji je objašnjavao o kakvu je objektu riječ: čiji je grob posrijedi, tko ga je podigao, komu je i zašto posvećen zavjetni dar itd. Kao samorazumljiv model za ovakvu teoriju epigrama Lessingu je poslužio Marcijalov skoptički epigram. Lessing pritom uopće ne skriva da Marcijala smatra ne samo prvim, nego i idealnim epigramatičarom.13 Elegantno povezujući drevno ishodište književne vrste s njezinim zrelim, marcijalovskim obličjem, Lessing je, među­ tim, jednostavno preskočio nekoliko važnih etapa njezina ra­ zvoja: zaobišao je, prije svega, helenistički knjiški epigram. Nezadovoljan jednostranošću te ambiciozne teorije, na izazov je nešto kasnije (1785) odgovorio Johann Gottfried Herder: osobno slabo naklonjen humoru Marcijalova tipa, Herder je modele za vlastitu interpretaciju epigrama potražio upravo u Grčkoj antologiji. Naviještajući nov sustav vrijednosti što će ga vrlo brzo uspostaviti romantizam, Herder je pokušao osvje­ žiti književnokritički metajezik renesansnih poetika termino­ loškim korekcijama koje daju naslutiti blizinu nove epohe: nije važna kratkoća epigrama (brevitas), već njegovo jedinstvo; um­ jesto na propisivanu ljupkost epigrama {venustas), Herder upo­ zorava na životnu sadašnjost što je epigram dočarava; od razvi13 »Prije Marcijala«, kaže Lessing, »bilo je nebrojeno pjesnika, kod Grka kao i kod Rimljana, koji su sastavljali epigrame, ali prije njega nije bilo nijednoga epigramatičara. Hoću reći da je on prvi tretirao epigram kao zasebnu književnu vrstu i da se posvetio isključivo tom žanru.« (G. E. Lessing, Zerstreute Anmerkungen iiber das Epigramm und einige der vomehmsten Epigrammatisten, str. 466, u: G. E. Lessing, Werke {ed. Hauser), Miinchen 1973, sv. 5, str. 420-529) Usp. o tome i M. Citroni, »La teoria lessinghiana dell’epigramma e le interpretazioni moderne di Marziale«, M aia 21 (1969), str. 215-243.

14

kane poante {acumeri) važnija je jasna perspektiva ili unutrašnja energija epigrama.14 Da je Lessing nedopustivo suzio raznolikost antičkoga epi­ grama svodeći je na tek nekoliko distinktivnih obilježja, uviđao je i Richard Reitzenstein, filolog koji je o dvjema teorijama mogao suditi s distance od stotinjak godina. Jedna je Reitzensteinova rečenica uistinu simptomatična: »Uza sve poštovanje prema velikoj sjeni treba ipak reći da glasovito Lessingovo pojmovno određenje epigrama i izvođenje njegova podrijetla nije primjereno nijednom razdoblju antičkoga epigrama, a ponajmanje njegovu idealnom epigramatičaru Marcijalu.«15 O epigramu, kako ga god definirali, jednostavno nije moguće govoriti ako ga ne omjerimo o standarde što ih je postavio Marcijal, pa makar to bili oni standardi što ih je tradicija neopravdano i reduktivno učitala u Marcijalov epigram i pro­ glasila ih »marcijalovskim«. 2 Kao što je to obično slučaj s antičkim autorima, o Marcijalovu se životu ne zna mnogo. Ne raspolažemo nikakvim pjesni­ kovim životopisom, pa nam preostaje metodološki dvojbeno, ali jedino moguće rješenje: pokušavamo ga uvjetno rekonstru­ irati pažljivim iščitavanjem epigrama i oskudnih svjedočanstava suvremenika, nesigurnim lučenjem vjerojatnih činjenica od očevidne fikcije. Punim imenom Marko Valerije Marcijal, pjesnik se rodio u ožujku, negdje između 38. i 41. Sam opetovano spominje ožujske kalende kao dan svojega rođen-

14 Usp. Anmerkungen iiberdieAnthobgie der Griechen, besonders iiber das giechiscbe Epigramm I i II, str. 373 i d. i passim, u: Sdmtliche Werke, ed. B. Suphan, sv. 15, Berlin 1888, str. 205-221 i 335-392. 15 R. Reitzenstein, Epigramm und Skolion, Giefien 1893, str. 103.

15

danskoga slavlja, no nije sigurno da je doista rođen prvoga ožujka: istraživanja su pokazala kako se u Marcijalovo doba rođendan konvencionalno slavio prvoga dana u mjesecu rođe­ nja, pa točan datum mora ostati nepoznanicom. Rodio se u Bilbilisu, gradiću na sjeveroistoku Hispanije; danas je to Cerro de Bambola blizu Calatayuda, gdje se još uvijek mogu vidjeti ostaci antičke naseobine. Roditelji, koji su se najvjerojatnije zvali Fronton i Flakcila, morali su biti relativno dobro stojeći, jer su sinu pružili solidno obrazovanje, najprije u Bilbilisu, a kasnije u nekom većem gradu tarakonske Hispanije.16 U Rim se uputio 64. godine računajući, najvjerojatnije, na zavičajnu solidarnost nekoga od visoko obrazovanih Hispanaca koji u uspjeli u Rimu, možda samoga filozofa Seneke. Tamo je, uostalom, postojao već prilično jak hispanski lobby, a izni­ man udio Hispanaca u književnosti tzv. srebrnoga vijeka opće je mjesto povijesti rimske književnosti: dovoljno je prisjetiti se dvojice Seneka, Kvintilijana, Lukana, Pomponija Mele, Kolumele. Zahvaljujući hispanskim vezama Marcijal je došao u dodir s moćnim Rimljanima koji su bili voljni materijalno podupirati mlade književne talente, poput Lucija Kalpurnija Pizona, Gaja Memija Regula i Kvinta Vibija Krispa. Na pjesni­ kovu nesreću, prilike su se već sljedeće godine nepovoljno izmijenile. Pizonova urota protiv Nerona stajala je glave ne samo samoga Pizona osobno, već i Seneku, Lukana i mnoge druge. Lukanova udovica, koja je vjerojatno zbog svoga spola mogla biti odvažnija od drugih, ostala je Marcijalovom jedi­ nom zaštitnicom, i njegova borba za opstanak i karijeru u Rimu postala je znatno neizvjesnijom. Razborito su mu savjetovali da se posveti odvjetništvu, poslu kojemu su se ionako najčešće priklanjali nadareni mladići iz provincije u sličnu položaju.

16 O Marđjalovim roditeljima usp. Sullivan 1991, str. 2, bilj. 7.

16

Kako vidimo iz njegovih stihova, Marcijalu nije nedostajalo talenta ni za dijalektičku, ali ni za erističku varijantu retoričke vještine. Ipak, za pravnički posao nije imao sklonosti — veći je izazov predstavljala poezija. Točnije, Marcijala je neodoljivo privlačio epigram, jedina književna vrsta u kojoj se, koliko znamo, okušao. Prvi stihovi koji su došli do nas nastali su nekih petnaestak godina poslije dolaska u Rim: osamdesete je godine objavljen Liber de specta­ culis, knjiga epigrama posvećena caru Titu, nastala prigodom otvaranja Flavijevskog amfiteatra (Koloseja), koje je bilo popra­ ćeno veličanstvenim i raskošnim igrama.17 Ti epigrami, od kojih je očuvano manje od polovice, već vrlo zrelim, pomno dotjeranim stilom opisuju prizore iz carske arene, koji se nama danas doimlju prilično zazorno. Knjižica se caru svidjela, pa je Marcijalu dodijeljeno tzv. pravo troje djece (ius trium libero­ rum), na temelju kojega je i zaslužan čovjek bez potomstva mogao steći povlastice što su pripadale očevima troje djece, te naslov tribuna koji je podrazumijevao i vitešku čast. Nekoliko godina potom, krajem 85., objavljene su povodom blagdana Saturnalija još dvije knjige prigodnih epigrama, za­ mišljene kao duhovit pjesnički prilog karnevalski izokrenutu svijetu najveselije rimske svetkovine. U oba slučaja riječ je o nepretencioznim, ali tehnički briljantnim dvostisima inspirira­ nim saturnalijskim običajima, o svojevrsnoj saturnalijskoj va­ rijanti posvetnoga epigrama. Marcijalova helenistička inspira­ cija više je nego očita: neki od epideiktičkih distiha iz devete knjige Grčke antologije daju naslutiti kako su mogli izgledati njegovi grčki uzori. Zbirka Xenia pravi je gastronomski onomastikon u stihovima, u kojemu dvostisi duhovito opisuju 17 Igre su trajale stotinu dana, a stajale su glave, prema nekim procjenama, čak pedeset tisuća životinja; posebno su strašni morali biti prizori mučenja i klanja robova i kažnjenika, koji su imali oživiti dobro poznate mitske epizode (usp. Sullivan 1991, str. 7 i d.).

17

darove u jelu i piću što su ih domaćini poklanjali svojim gostima. Dvostisi u Apophoreta zamišljeni su kao zabavni nat­ pisi za različite poklone koji su se gostima dijelili na nekoj vrsti saturnalijske tombole i koje su dobitnici mogli ponijeti kući; oni se, opet u helenističkoj maniri, najradije poigravaju struk­ turom zagonetke. Epigrami tih dviju zbirki ne samo da fingiraju natpise na darovima, već fmgiraju i same darove, dovodeći tako do logičnoga kraja onaj književnopovijesni proces koji je izvorni, predmetu komplementarni epigram svojedobno pre­ veo u »fiktivni« knjiški. Oko 86. godine pojavile su se knjige koje se danas izdaju kao prva i druga, 87. je izišla treća — ne u Rimu već u Cisalpinskoj Galiji, gdje je Marcijal u to vrijeme boravio. Već je tada njegova popularnost bila golema i Marcijal je s ponosom može istaknuti u prvom epigramu prve knjige. Do toga je trenutka uspio sklopiti brojna važna poznanstva u krugovima rimskih ugled­ nika kao što su mladi, ali utjecajni Lucije Aruncije Stela, stoik Decijan, također Hispanae, Manije Akvilije Regul, poznati odvjetnik i zloglasni Neronov doušnik, kojega Marcijal mirno slavi kao pravoga Rimljanina staroga kova, ili Julije Marcijal, vjerojatno najdraži pjesnikov prijatelj. Uspostavio je i dobre veze s Partenijem, također pjesnikom i moćnim Domicijanovim tajnikom, s Entelom, carskim službenikom koji je bio zadužen za molbe, s Krispinom, carevim miljenikom, itd. Mnogi laskavi epigrami posvećeni Domicijanu svjedoče o važ­ nosti carske blagonaklonosti za uspješnu pjesničku karijeru u Rimu. Unatoč razgranatoj mreži korisnih društvenih kontakata, Marcijalov materijalni položaj sigurno nije bio idealan. Ipak, ne treba previše vjerovati ni njegovim učestalim jadikovkama o teškom siromaštvu, pohabanoj togi i ponižavajućoj klijent­ skoj torturi: prije je riječ o konvencionalnu toposu o siromaš­ nom poeti i ne baš diskretnim signalima raznim patronima nego o pravom stanju stvari. Život klijenta, istina, nije bio

posve lagodan: njegova je dužnost bila ustajati rano ujutro i uputiti se k patronu na jutarnji pozdrav, a potom ga, ako bi ovaj izrazio takvu želju, pratiti na njegovim poslovnim obilascima grada (dakako, pješice, a ne na nosiljci) i stajati mu na raspolaganju za različite ne uvijek dostojanstvene poslove. Na­ knada za klijentske usluge bila je tzv. sportula, prvobitno koša­ rica s hranom, koja je u Domicijanovo vrijeme bila zamijenjena stanovitim novčanim iznosom. Ipak, izvjesno je da je Marcijal već vrlo rano stekao maleno imanje u Nomentu u blizini Rima, da je u Rimu imao najprije stan, a onda i kuću, pa se čini da si je mogao priuštiti sasvim udoban život. Sljedećih šest knjiga pojavilo se u rasponu od 88. do 94. godine; 95. izišla je deseta, 96. jedanaesta, a 97. antologijski izbor iz tih dviju posljednjih knjiga. Pošto je Domicijan 96. ubijen, Marcijal se požurio prirediti drugo, popravljeno izdanje desete knjige, u kojem su epigrami s pretjeranim komplimen­ tima pokojnom tiraninu, sada neugodno kompromitantni, zamijenjeni drugima; ono je objavljeno dvije godine potom. N o usprkos tom pokušaju njegova je karijera poslije Domicijanove smrti krenula nizbrdo. Na prijelazu stoljeća Marcijal je, pomalo sit dotadašnjega načina života, odlučio napustiti Rim i povući se u rodni Bilbilis. Nekahispanska gospođa, ljubiteljica književnosti, poklonila mu je imanje blizu Bilbilisa, gdje je proživio još nekoliko godina, po svemu sudeći, duboko pateći za Rimom. Vrlo je vjerojatno da se nikada nije ženio, iako su poneki autori upravo tu hispansku dobrotvorku pokušavali proglasiti njegovom suprugom.18 Jezgra dvanaeste knjige epi­ grama nastala je ondje, a potom je u proširenu obliku objavlje­ na u Rimu, možda i poslije pjesnikove smrti.

18

19

18 Nerazlikovanje pjesničkoga^ ili implicitnoga autora epigrama i zbiljske autorove osobe dovelo je neke starije komentatore do uvjerenja da je Marcijal imao ženu, pa su je uz to i sažalijevali zato što muž o njoj tako ružno govori; danas, dakako, nema sumnje da je u tim epigramima posrijedi fiktivn a supruga (usp. npr. Sullivan 1991, str. 25 i d.).

3

odgovor, epigram može početi pitanjem, na koje slijedi odgovor, a potom komentar, tvrdnju mogu slijediti dva komentara, a sasvim rijetko susreću se tipovi tvrdnja — pitanje — pitanje i tvrdnja — komentar— pitanje.19 Za Marcijalove skoptičke epigrame — dakle, za one na koje obično i mislimo kad govorimo o Marcijalovim epigramima — daleko je najkarakterističnija trodijelna struktura. Posrijedi je struktura koja epigram u znatnoj mjeri približava današnjem vicu. U književnoteorijskim raspravama o vicu ta se tri dijela obično nazivaju uvod, dramatizacija i poanta ,20 Razumije se, pogrešno bi bilo poistovjetiti skoptički epigram s metrički oblikovanim vicem pozivajući se na neočekivanu poantu kao na ključno obilježje i jedne i druge književne vrste. Struktura vica u cijelosti je podređena specifičnoj situaciji pripovijedanja, koju govornik najprije mora uspostaviti ishodivši prethodno sugovornikov pristanak, i njegova je trodijelnost dobrim dije­ lom odraz trodijelnosti pripovjedačeva komunikacijskoga po­ našanja. Vic je, uostalom, ne samo prozni nego i usmeni govorni žanr: poput homerskoga aeda pripovjedač vica svoju pripovijest pripovijeda svaki put drukčije, pazeći pritom da se u varijaciji ipak očuva identitet vica. Epigram je, naprotiv, pisana poetska vrsta, namijenjena prije svega čitanju, a ne izvođenju; jednom zauvijek fiksiran, epigram ne podliježe nikakvim naknadnim improvizacijama.21 Ipak, dok ove razlike imamo na umu, nema razloga odustati od upotrebe tih korisnih termina koji su u mnogočemu pogodni za opisivanje epigrama.

Prihvatimo li Lessingovu tezu da su za epigram konstitutivna dva osnovna elementa i zamislimo ih krajnje apstraktno: da prvi ima pobuditi pozornost i zainteresirano očekivanje, kako bi potom drugi to očekivanje zadovoljio — onda Marcijalovi epigrami, i skoptički i oni drugi, uistinu pokazuju takvu struk­ turu. Na prvi, uvodni dio, koji sam može biti strukturiran kako god autoru padne na pamet, nadovezuje se drugi, u nekom pogledu istaknutiji dio, poanta u najširem smislu riječi. Ona može doista donijeti kakav duhoviti, paradoksalni obrat kakav se inače smatra tipičnim za Marcijala — obrat kakav redovito karakterizira vic — ali i ne mora; može elegantno zaokružiti epigram nimalo neočekivanom gnomom, može efektno završiti kakvu gradaciju pretkazivim vrhuncem, u učenoj aleksandrijskoj maniri posuditi kakav prikladan citat, i tako dalje. Stoga ostaje otvorenim pitanje nije li Lessingova dioba preopćenita, i razlikuje li se uopće »očekivanje« čitaoca epigrama od očeki­ vanja što ga pobuđuje početak čitanja bilo kojega drugog književnog oblika. Analizirajući izričajnu strukturu Marcijalova epigrama Jens Kruuse razlikuje dvodijelni i trodijelni epigram kao dva temeljna tipa, ali priznaje da postoji i velik broj epigrama koje nije moguće rastaviti ni na kakve dijelove, koje naziva »jednostaničnima«. Dvodijelni epigrami sastoje se od ekspozicije i zaključka, dok je trodijelnima umetnut treći, prijelazni dio, pa imaju strukturu ekspozicija — prijelaz — zaključak. Prvi temeljni tip pojavljuje se u četiri moguće varijante: u prvom je dijelu najčešće posrijedi neka tvrdnja, koja u drugom dobiva komen­ tar, tvrdnju, nadalje, može slijediti i neko pitanje koje je njome potaknuto; epigram može i početi pitanjem a drugi mu dio priskrbljuje odgovor, u neznatnu broju epigrama pitanju se suprotstavlja protupitanje. Trodijelni se epigrami javljaju u pet varijanata: najčešće se koristi struktura tvrdnja — pitanje —

19 Usp. J. Kruuse, »L’originalitč artistique de Martial. Son style, sa composition, sa technique«, str. 279 i d„ C & M 4 (1941), str. 248-300. 20 Usp. npr. B. Marfurt, Textsorte W itz. Moglichkeiten einerspracbtvissemchaftlichen Textsorten-Bestimmung, Tubingen 1977, str. 93 i d. 21 O bitnim razlikama između skoptičkog epigrama i vica usp. W . Burnikel, Untersuchungen zu r Struktur des Witzepigramms bei Lukillius und M artial. Wiesbaden 1980, str. 14 i d. Burnikel upozorava i na postojanje antičkoga proznog ekvivalenta današnjem vicu, primjeri kojega su očuvani u zbirci Philogelos. Valja ipak primijetiti da prema modernim kriterijima ti vicevi nisu osobito uspjeli.

20

21

Uvodni dio Marcijalova trodijelnoga epigrama obično poči­ nje kakvom ovlašnom konstatacijom o nekom stanju stvari. Adresat, fiktivan ili stvaran, nerijetko se apostrofira imenom. Izrečena je tvrdnja u nekom pogledu neočekivana — izaziva adresatove dvojbe u pogledu istinitosti ili opravdanosti govornikove ocjene opisana stanja stvari. Slijedi dramatizacija: većina Marcijalovih epigrama, uklju­ čujući i one dvodijelne, dijaloški je strukturirana. Najčešće, dakako, nije riječ o pravoj dramatizaciji u kojoj bi pripovjedačev glas u potpunosti uzmaknuo pred izravno citiranim glaso­ vima svojih likova, kao što se ponekad događa, primjerice, u helenističkom fiktivnom nadgrobnom epigramu. Dijalog je obično prepričan u formi slobodnoga ili vezanoga navedenoga govora. No ta se dramatizacija u još jednom, važnijem pogledu razlikuje od ekvivalentna elementa vica: dijalog ne zameću likovi priče, kao u vicu, već sam pripovjedač i njegov adresat, koji u priči ne sudjeluju. Štoviše, najčešće i nije riječ o pravim sugovornikovim replikama, već o replikama za koje govornik pretpostavlja da sugovorniku padaju na pamet, tako da se dominacija pripovjedačeva glasa nad glasom sugovornika nikad ne dokida. Pripovjedač sam »maši i otpiva«, upravljajući reak­ cijama čitatelja jednako sugestivno i vješto kao i ponašanjem fiktivnoga adresata. To je ona poznata vrsta anticipiranja sugovornikova stava za kojom redovito posežu antički govornici, a nerijetko im služi za ironičnu porugu. No pravi model za takvu prepričanu dijalošku strukturu Marcijal nije našao u retoričkim priručnicima, već u epigramima pjesnika kojega je najviše cijenio, Katula.22 Najčešće, ipak, nije posrijedi razvedeniji raz­ govor, već jednokratno, ali bitno sugovornikovo potpitanje.

Dijaloška struktura može se pojaviti i u još reduciranijem obliku, pa se vrlo često svodi na pripovjedačev monolog prot­ kan apostrofama adresata. Posljednji dio, poanta, u slučaju skoptičkoga epigrama naj­ češće uistinu donosi neočekivan, nerijetko bizaran obrat, i podrazumijeva svu neizmjernu raznolikost koja je karakteristič­ na za poantiranje vica. Ne upuštajući se u pobliže razmatranje mehanizama poante kojima se iscrpno bave teorije vica, istak­ nimo da je redovito posrijedi istodobna nazočnost dviju izotopija-, drugim riječima, ključni izričaj u poanti istodobno može pripadati dvama disparatnim kontekstima, a od čitaoca se očekuje da taj dvostruki potencijal prepozna.23 Ta se dvostru­ kost može manifestirati u igri riječi koja se temelji na sinonimiji, u poigravanju tzv. logičkim naglaskom i si., ali može zahtijevati i vrlo kompleksnu jezičnopragmatičku interpretaciju. I upravo je ta osobina svojstvena najuspjelijim Marcijalovim epigramima. O d čitaoca se, naime, zahtijeva visoka razina komunikacijske kompetencije i osjetljivost za sve moguće ni­ janse pragmatičke obrade teksta. Čitalac mora samostalno domisliti neizrečeni smisao epigrama, a da mu pritom ne pomažu nikakvi semantički pokazatelji. Briljantan primjer ta­ kva Marcijalova postupka pruža poznati skazon iz prve knjige epigrama:

22 Usp. poznati Katulov dvostih: »Mrzim i ljubim. Zašto je tako, možda me pitaš. Ne znam, no tako da jest, osjećam, mučim se sav.« (prev. D . Škiljan) O tzv. quaeris-pitanju u grčkoj i rimskoj epigramatici usp. E. Siedschlag, Z u r Form von Martials Epigrammen. Berlin 1977, str. 23 i d.

23 Greimasov termin izotopija, udomaćen u teoriji vica, vjerojatno ne može izdržati rigoroznije pragmalingvističko preispitivanje, ali može vrlo prikladno poslužiti u opisivanju igara riječi i sličnih jezičnih fenomena koji se podjednako pojavljuju u epigramu i u vicu (usp. A. J. Greimas, Stmantiquestructurale. Rechercbe de methode, Paris, 1966).

22

23

Za Maronilom žudi Gemel: brak traži, i moli je i kumi, dar na dar šalje. Ljepotica je? Ma koješta! Vrag crni! Pa što ga onda tako vuče k njoj? Kašlje. ( 1. 10)

Taj skoptički epigram, vidljivo je, pokazuje trodijelnu, dija­ lošku strukturu. Uvodni dio epigrama svodi se na priopćivanje novosti o stanovitom Gemelu koji je, očito, sugovorniku dobro poznat. Utemeljenost takve primjedbe u kontekstu svakodnev­ na razgovora među poznanicima nije sporna jer se Gemel namjerava oženiti, i to nekom Maronilom, djevojkom koju sugovornik ne poznaje. Uspjelom figurom klimaktičkoga go­ milanja pripovjedač ilustrira koliko je Gemelu stalo do toga braka. Sugovornik zaključuje da je Gemelova izabranica svaka­ ko neka ljepotica; jedino se time može objasniti njegovo zalju­ bljeno ponašanje. Slijedi uistinu neočekivan obrat, ali još ne i poanta: Maronila je, naprotiv, iznimno ružna žena! Prirodno, sugovornik se mora zbunjeno zapitati čime je onda uspjela privući Gemela. Tek tada slijedi pravi paradoks i prava marcijalovska poanta, i to tek u posljednjoj riječi posljednjega stiha: Maronila, naime, kašlje. Kao u mnogim drugim uspjelim Marcijalovim epigramima poanta i ovdje najvećim dijelom računa na poigravanje s tzv. konverzacijskim implikacijama, tj. pretpostavkama o govornikovoj nakani koje slijede iz nepisanih pragmatičkih pravila o jezičnoj upotrebi koja značenju izričaja pridružuju smisao. Drži li se čitalac samo semantičke, doslovne interpretacije teksta, poantu o kašlju ne može čitati drukčije nego kao besmislicu. U tom slučaju barem jedan od bitnih zahtjeva uspješne komuni­ kacijske suradnje ostaje nezadovoljen: ili pripovjedačev odgo­ vor nije dovoljno jasno formuliran ili se ne da razabrati njegova relevancija u odnosu na prethodne replike.24Ako zaključi da je epigram nesuvislo napisan, čitalac ga, jasno, mora proglasiti 24 O konverzacijskim implikacijama, načelu suradnje i njegovim maksimama usp. H . P. Grice, »Logic and conversation«, u: P. Cole & J. Morgan (edd.), Syntax and Semantics 3: Speech Acts, New York 1975, str. 4 1 -5 8 .0 relevanciji kao rukovodnom načelu svake komunikacijske razmjene usp. D. Sperber & D. Wilson, Relevance. Communicatum and Cognition, Oxford 1986.

neuspjelim. No jezična se komunikacija temelji na optimistič­ noj načelnoj pretpostavci da su sugovornikove replike relevan­ tne i smislene, čak i ako se to na prvi pogled ne vidi. Prije nego što razočaran odustane od čitanja, pošten će se čitalac, dakle, upustiti u složeniju interpretaciju svojega štiva i poći od pret­ postavke da je odgovor o Maronilinu kašlju, unatoč prividnoj besmislenosti, ipak u nekom pogledu relevantan, te pokušati otkriti u kojem. Zaključivanje mora teći, otprilike, ovako. Ako Maronila kašlje, vjerojatno je bolesna. Složimo li se s općeprihvaćenim sudom da je bolest neke udavače slaba pre­ poruka za ženidbu, završetak nas epigrama mora zbuniti. Ako ne naslućujemo nikakvo drugo objašnjenje, valja pretpostaviti da pripovjedač uistinu hoće reći da je djevojka bolesna i nasta­ viti tragati za takvim implikacijama koje će pomiriti Maronilino kašljanje i navodnu poželjnost. Kako je moguće radovati se nečijoj bolesti? Jedino ako priželjkujemo njegovu patnju ili smrt. No zašto bi prosac želio tako nešto odabranici svojega srca? Jedno objašnjenje vrlo se sugestivno nameće: moguće je da proscu i nije stalo do samoga braka, već se preko djevojčine ruke želi domoći nečeg drugog. Nije teško domisliti što bi taj pravi cilj mogao biti: i površni poznavalac rimskih običaja dobro zna da je nevjesta, osim vlastitih vrlina, u brak nosila i miraz. Epigram, dakle, ima smisla ako pretpostavimo da je Maronila bogata nasljednica. Prosac djevojčinu bolest smatra povoljnom okolnošću upravo zato što vjeruje da je ta bolest smrtonosna. U slučaju djevojčina pristanka, ženik koji pripada u katego­ riju tzv. lovaca na miraz postaje dvostrukim dobitnikom: bez muke dolazi do željena bogatstva, a uz to ne mora dugo trpjeti ženinu nazočnost. U svjetlu takve interpretacije ispostavlja se da je neobični odgovor doista vrlo relevantan prilog komuni­ kacijskoj razmjeni. A kako se od čitaoca očekuje vrlo aktivno

24

25

sudjelovanje u razumijevanju poruke, njezin je komički efekt utoliko djelotvorniji. Za uspjeli skoptički epigram vrijedi Preisendanzovo zapaža­ nje o vicu: »No uvijek i u svakom slučaju u vicu se govori tako da izraženo značenje mora priopćiti upravo ono što po sebi isključuje, potiskuje, suzbija. (...) Ono što se u osnovi misli postaje, tako reći, parazitom strogoga značenja izričaja; ono živi na njegov račun, a da ga pritom izravno ne uništava.«251 za vic i za skoptički epigram koji slično funkcionira konstitutivno je oslanjanje na mehanizam tzv. indirektnog govornog čina. Može se, štoviše, reći da su oni u onoj mjeri uspješniji koliko je poruka njihove poante neizravnije formulirana. Dakako, indirektni govorni čin svojstven je i svakodnevnoj, praktičnoj komunikaciji i ni po čemu nije dodatno obilježen; no ondje se kršenje sporazuma o suradnji ne dogada zato da bi se komunikacijski proces zakomplicirao, već zato da bi se pojednostavnio, zato da bi se komunikacijska razmjena, za obje strane, olakšala. Ako, umjesto da sugovorniku kažem: »Otvori prozor!« posegnem za neizravnim govornim činom i izjavim »Baš je vruće!«, rukovodim se čitavim nizom suptilnih izvanjezičnih kriterija, koji se za svaku pojedinačnu, konkretnu situa­ ciju moraju zasebno vagati. Izbjegavam, primjerice, stanovitu neuljudnost imperativa, ali i pretjeranu poniznost molbe, ski­ dam radije sa sebe odgovornost za akciju, prepuštajući sugo­ vorniku da »samostalno« odluči otvoriti prozor, i slično. S druge strane, vic i njemu srodan tip epigrama strukturirani su tako baš zato da bi se zakomplicirao interpretativni proces, jer na njegovoj složenosti i grade svoju vrijednost. Tu se zahtijeva aktivna slušaočeva/čitaočeva suradnja: nagrada smijehom može se zaslužiti samo određenim intelektualnim naporom, ali je utoliko ugodnija. U svakodnevnoj govornoj komunikaciji ne25 W . Preisendanz, Oberden W itz, Konstanz 1970, str. 30-31.

26

izravni govorni činovi uglavnom su banalni i njihova je inter­ pretacija neproblematična: u optjecaju je ograničen, relativno nevelik broj interpretativnih tipova za kojima se poseže gotovo automatski, prema dobro poznatim i uvježbanim obrascima. Interpretativni tip što ga valja odabrati u slučaju vica ili marcijalovskoga skoptičkog epigrama nije očigledan, i čitalac se mora ozbiljno potruditi da ispravno poveže signale što ih je autor postavio, da prepozna i lažne putokaze koji su mu podvaljeni, da pohvata sve konotacijske niti i na temelju svega toga kon­ struira smisao epigrama. U dvostisima ograničenje opsega povlači za sobom i modi­ fikaciju argumentativne strukture: oni se obično mogu svesti na trijadu tvrdnja!pobliže obrazloženje!autorov komentar. Tako epigram o Maronili ima ekvivalent u dvostihu koj i odlikuje vrlo slična implicitna argumentacija: Paula me želi za muža. Već stara je: ja je ne želim. Eh, da je starija još, rado bih bio joj muž! ( 10. 8)

Trodijelnost je strukture očuvana, ali je žrtvovana dijaloška dimenzija epigrama: autorova izjava da se ne želi oženiti Paulom zato što je stara u skladu je s konvencionalnim nazorima o tome što podrazumijeva tzv. »dobra partija« i ne može izazvati sugovornikovo čuđenje. To ipak ne utječe na uspjelost epigra­ ma, a njegova interpretacija podrazumijeva podjednak intelek­ tualni ulog s čitaočeve strane kao i duži, dijaloški i trodijelni epigram o Maronili.26 26 Kruuse ovaj epigram svrstava u dvodijelne tipa tvrdnja — komentar, budući da granice među dijelovima epigrama priznaje samo u onim slučajevima kada se one jasno mogu razaznati i na semantičkoj i na sintaktičkoj razini; u latinskom se izvorniku, naime, epigram sastoji od samo dvije rečenice (usp. Kruuse, o. c„ str. 280).

27

Zanimljiva je primjedba jednoga od Marcijalovih kritičara s kraja osamnaestoga stoljeća, E.-T. Simona. Raspravljajući o poanti u Marcijala, taj autor zapaža kako ona funkcionira upravo suprotno od silogizma: umjesto da nizanje premisa dovede do zaključka što ga čitalac i sam prirodno može pred­ vidjeti, pjesnik ga, uz pomoć rafinirana trika, ali na njegovo veliko zadovoljstvo, iznenađuje nepredviđenim, i daleko manje prirodnim ishodom.27 Doista, najuspjeliji — a i današnjem čitaocu vjerojatno najbliži — upravo su oni epigrami koji svoj komički efekt postižu tako da se najprije sugerira, a potom iznevjerava mehanizam silogizma. U njima se poanta gradi ili usvajanjem kakve potpuno neprihvatljive premise koja je, po mogućnosti, već sama po sebi smiješna, na temelju koje se onda posve legitimno izvodi logički valjan zaključak, ili zaključiva­ njem koje se drsko konstruira na kakvoj upadljivoj, ali neodo­ ljivoj logičkoj pogrešci. U tom je pogledu ilustrativan Marcijalov epigram o zaduženom Hili: Tri ti je četvrti duga krmeljivi nudio Hila nedavno, Kvinte, a sad, ćorav ti vraća tek pol. Uzmi što prije! Dobitak odlagati ne valja nikad: sasvim kad postane slijep, novac zaboravi svoj! (8.9)

Zlostavljajući zakone logike, Marcijal wildeovski okrutno postulira upravno proporcionalni odnos između napredovanja nečije očne bolesti i njegove platežne sposobnosti, i postiže urnebesni komički efekt. Naravno, ima i takvih skoptičkih epigrama koji uopće nisu dijaloški strukturirani. To je najčešće slučaj s onim epigramima u kojima je sugovornik ujedno i meta epigrama: tada je uvodna

tvrdnja zapravo prigovor, koji se potom ilustrira jednim ili čitavim nizom primjera, a onda se zaokružuje kakvim efektnim završetkom. Štoviše, unatoč tomu što je riječ o skoptičkom epigramu, taj završetak uopće ne mora biti neočekivan. Marcijalov skoptički epigram ne mora biti strukturiran slično vicu, i komički se učinak može temeljiti na nizu retoričkih zahvata koji nemaju nikakve veze s poantom. U tu svrhu Marcijal inventivno primjenjuje tradicionalnu retoričku tehniku: koristi se strukturom prijamela, klimaktičkim nizanjem hiperbola, višekratnim apostrofiranjem adresata, paralelizmima, hijazmima, epiforama, anaforama, različitim tipovima ponavljanja na svim strukturnim razinama, posebno onima koji omogućuju čak i efektno grafičko oblikovanje epigrama. Evo karakteristič­ noga primjera: Raskošnu palaču Torkvat uz četvrti miljokaz ima: i Otacilije tu malen je kupio vrt. Torkvat prekrasne terme u šarenom mramoru gradi: i Otacilije, gle, postavlja odvodnu cijev! Torkvat je lovorov gaj na svojoj zasadio zemlji; i Otacilije sto kestena sadi u niz. Konzul je Torkvat, a naš Otacilije općinski glavar: jednako važnim se on smatra u počasti toj. Sićušna žaba je nekoć zbog golema goveda prsla: Ni Otaciliju taj, čini se, ne gine kraj! (10.79)

27 Usp. fi.-T . Simon, On M artial and H is Writings, str. 131, u: Sullivan 1993, str. 128-134.

Epigram je strukturiran kao diptih što ga tvori niz uspored­ nih antiteza koje zabavno ilustriraju neproporcionalnu simetri­ ju ponašanja dvaju junaka: što god Torkvat postigne u velikim stvarima, Otacilije se požuri kopirati u malim. U prijevodu se ne mogu očuvati sve pojedinosti pomno dotjerana paralelizma koji svaki dvostih — uz mjestimična odstupanja kako bi se izbjegla monotonija — konstruira po načelu subjekt (Torkvat)

28

29

— predikat— objekt: objekt— predikat — subjekt (Otacilije). Pseudo-anafora u pentametrima »i Otacilije« (u izvorniku je riječ o epifori, koja je, dakako, efektnija jer se ponavljana riječ pojavljuje na kraju svakoga dvostiha), uz uobičajenu sugestiv­ nost figure dikcije, duhovito imitira »papagajsko« Otacilijevo ponašanje. Četvrti dvostih donekle narušava pravilnost ponav­ ljanja i najavljuje gradacijski vrhunac koji će uslijediti u posljed­ njim dvama stihovima: istinski obrazac Otacilijeva životnog puta, pripovjedač sada već otvoreno komentira, krije se u poznatoj basni o volu i žabi. Posljednjem je dvostihu teško odreći status poante, no ona nema ništa zajedničko s neočeki­ vanom poantom vica: naprotiv, ona upravo opravdava onakvo čitalačko očekivanje kakvo su oblikovali i usmjerili retorički trikovi iz prethodnih stihova, sugerirajući indirektno, ali vrlo jasno, kako pripovjedač ocjenjuje nesretnog Otacilija. Nepo­ znanica je bila samo u tome kako će pripovjedač tu svoju ocjenu izreći. Riječ je, dakle, o poanti u širem smislu riječi, koja nije neočekivana ni paradoksalna, no koja elegantno zaokružuje epigram, duhovito i izravno formulirajući njegovu »poruku«. Duhovitost je ovdje rezultanta cijeloga niza pomno promišljenih književnih postupaka koji u podjednakoj mjeri prožimlju čitav epigram, a ne preklapanja neuskladivih izotopijskih razina u završnoj poanti. Napokon, ne najmanji razlog Marcijalove neodoljivosti leži u naglašenoj vizualnoj, čak i sinestetičkoj komponenti njegova pripovijedanja: u intenzitetu evociranih slika, mirisa, zvukova, pa i okusa, u inventivnoj metaforici koja nerijetko graniči s grotesknim, u originalnosti njegovih bizarnih, slikovitih usporedaba što se u mahnitu tempu nižu jedna za drugom, u fantastičnim scenarijima i komičnim egzemplima kojima pri­ povjedač, s vidljivim užitkom, ilustrira svoju tezu. Evo, primje­ rice, jednog od takvih epigrama; riječ je o nesnosnim rimskim cjelivateljima, notornim žrtvama Marcijalovih stihova:

Marcijalova autorska osobnost možda se u najvećoj mjeri ogleda u paradoksalnom učinku njegove originalne pripovjed­ ne tehnike. Njegov se mimetički postupak, s jedne strane, očito temelji na uzorno primijenjenoj tehnici karikature: opisivana se zbilja u zamjetnoj mjeri stilizira, redukcijom svega onoga što je autorskoj tendenciji nebitno i hipertrofijom svega onoga što joj može poslužiti. Pritom valja zamijetiti da je hiperboličnost opisa koji je usmjeren ad hominem čiste estetičke inspiracije i da nije u izravnoj vezi s eventualnom kritičkom intencijom.

30

31

Cjelivatelji, Flače? Spasa tu nema! Navaljuju i slijede, grabe, svud stignu, odavde i odande, bilo gdje, svuda! Ne koristi ni gnojni prišt ni čir ljuti, ni kožna bolest brade, lišaj siv, prljav, ne koristi na usni mastan sloj voska ni bale što niz smrznut ti se nos cijede, jer cmaču i kad zebeš i kad sav goriš i kad za mladu ženu cjelov svoj čuvaš! Kapuljača na glavi od njih spas nije ni ležaljka gdje pokrov te i plašt kriju, ni nosiljka što zastireš je tren svaki! Cjelivatelj kroz svaku rupu zna proći: ni konzul niti tribun, a ni snop pruća ni dreka liktora ni njegov prut silni cjelivatelja otjerali još nisu! Na visoki tribunal možeš ti sjesti i s kurulskoga stolca dijeliti pravdu — cjelivatelj će svuda neki put naći! U groznici, u plaču ljubi on tebe dok zijevaš ili plivaš ili čak, Flače, na zahodu dok sjediš! Lijek je tek jedan: da slinavca za prijatelja svog uzmeš! (11.98)

Napokon, vizualnoj se komponenti pridružuje i verbalni »vic«. Istodobno se, međutim, usprkos tom očiglednom karikaturalnom nasilju nad istinom, uspostavlja sugestivna, gotovo opi­ pljiva atmosfera »pravoga«, »stvarnoga« života: upravo onaj »okus po čovjeku« što gaje Marcijal otvoreno proklamirao kao svoj pjesnički ideal.

28 O . Seel, »Ansatz zu einer Martial-Interpretađon«, str. 153, u: G. Pfohl, (ur.) Das Epigramm. Z ur Geschichte einer inschriftlichen und literarischen Gattung. Darmstadt 1969, str. 153-186.

tome da njegova stranica »ima okus po čovjeku« i da se na njoj »zrcali sam život«, čitalac je naveden da njegove epigrame čita otprilike onako kao što čita lijepu književnost iz razdoblja realizma. Zato je sklon zaboraviti da je, prema dobro pogođe­ noj Bergsonovoj metafori, »privremena anestezija srca« ionako nuždan preduvjet za smijeh. Zajedno s briljantnim, neizmjerno duhovitim karikaturama suvremenika i ^«rđ'-sličicama iz rimske svakodnevice, pred čitaočevim očima poprima razgovijetne obrise i nimalo privlač­ na slika njihova implicitnoga autora: posrijedi je, očito, besra­ mni udvorica koji u parazitskom životu vidi najviši osobni ideal, a otvoreno se i ponosno predstavlja kao ženomrzac i pedofil, antisemit i ksenofob, bešćutni promatrač krvavih igara u areni i cinični apologet nepravednoga društvenog poretka. O n nas uzalud uvjerava da je razvratna samo njegova stranica, a da je njegov život čist, dok spomenute stranice otkrivaju sustav vrijednosti — i to javno ispovijedan sustav vrijednosti — koji je nama jednostavno neprihvatljiv. Marcijal je uistinu volio kršiti sve moguće tabue, skandali­ zirati gaženjem općeprihvaćenih konvencija, manje u ime isti­ ne, a više za ljubav skandala: na primjer, nazivati spolni čin njegovim pučkim imenom, u kiničkoj maniri bacati ljudima u lice istinu o tome odakle dolaze i kamo idu. Itekako djelotvorna u prvom kršćanskom stoljeću, današnjega se čitaoca takva skandaloznost slabo doimlje. Ono što suvremenoga čitaoca ipak smućuje nije Marcijalovo kršenje tadašnjih tabua, već evidentna okaljanost naših tabua. U toj se poeziji, naime, sadistički likuje nad tuđim nedostacima, pa i tjelesnim; žena se otvoreno proglašava nižim bićem, a rob predmetom; mučenje životinja promatra se s užitkom, i još se na račun svega toga zbijaju neukusne šale. Nema sumnje daje Marcijalova pjesnič­ ka persona ključni kamen spoticanja u njegovoj recepciji danas,

32

33

4 Jedna drastična formulacija Otta Seela precizno sažimlje razloge zbog kojih se većina novijih rasprava o Marcijalu mora iscrpljivati u apologetici. Taj poznati filolog, naime, proglašava Marcijala »krajnje zazornim 'klasikom’ ne samo epigrama, nego i bezočnoga prosjačenja i odbojne amoralnosti«.28 Seel pritom ponajmanje cilja na već spomenutu opscenost mnogih Marcijalovih epigrama. Zgražanje nad lascivnim stihovima u naše je vrijeme iz lako dokučivih razloga izgubilo na uvjerljivosti, a njihova eventualna kritika danas uglavnom barata estetičkim, a ne etičkim kategorijama. Kad govori o Marcijalovoj »radikal­ noj amoralnosti«, Seel misli na njegovo uistinu neukusno ulagivanje svoj četvorici careva koji su se zatekli na vlasti dok je nastojao oko svoje pjesničke karijere, a pogotovu na zazorno ulagivanje Domicijanu; na njegovu posvemašnju ravnodušnost prema nesreći bližnjega; na ono što patetično, ali točno naziva »tvrdoćom srca«. Suvremeni je čitalac, naravno, naučio da ga ne bi smjela zanimati eventualna privatna »tvrdoća srca« real­ noga pjesnika Marcijala. No upravo zbog uporno proklamirane poetike realizma, zbog opetovana pjesnikova inzistiranja na

a ne njegov eventualni antipatični karakter i nekoliko nepri­ stojnih riječi. Nije nužno pozivati se na Freudovu teoriju dosjetke da bi se ustanovilo kako bez tabua i njihova kršenja, bez posvećenih konvencija i njihova zaobilaženja nema ni vica. Svojedobno popularni vicevi o Muji i Hasi — čiju su aktualnost naglo dokinula nedavna tragična zbivanja — u krajnjoj liniji pretpo­ stavljaju rasistički vrijednosni sustav, vicevi o spolnosti i srod­ nim temama— što uključuje i viceve o papučarima— mizogini pogled na svijet, vicevi o aktualnim političarima neslaganje s vlašću itd. Uspjeh vica nemoguć je bez istodobne, pa makar samo privremene afirmacije vrijednosnoga sustava koji je upra­ vo suprotan proklamiranomu. Jednostavno, vic koji među recima ne podrazumijeva stanovitu rehabilitaciju tabuiranoga vrijednosnoga sustava ili barem s njime ozbiljno ne računa jest moguć, ali je manje zabavan. Teoretičari koji inzistiraju na razlikovanju »središnjega« i »rubnoga« značenja vica vjerojatno su na pravom putu: prvo se ogleda u »kvazi-estetskom zado­ voljstvu« zbog uspjeha kognitivnoga procesa, a drugo u tenden­ ciji vica koja je usmjerena na »treću osobu« i koja postiže privremeno oslobađanje od inhibicija.29 Društvena situacija pripovijedanja vica podrazumijeva osjetno snižavanje praga tolerancije prema otklonu od standardnoga komunikacijskog ponašanja. Pragmatička pravila koje se inače brinu da ne dođe do prekida komunikacijske suradnje postaju elastičnijima, pri­ stojnost spram sugovornika i slušateljstva drži se na formalnoj niti, a uspjeh vica ovisi o tome hoće li se slušatelj dati potkupiti, prijeći preko prigovora savjesti i prihvatiti laskavo ortaštvo koje mu duhoviti pripovjedač nudi. Svaki vic zapravo implicira neku vrijednost, manje ili više relevantnu, koju prethodno valja pogaziti da bi se vic mogao konzumirati. 29 Usp. Marfurt, o. c„ str. 78-90.

34

Na sličan način funkcioniraju i Marcijalovi epigrami. Oni razgovijetno i neosporno iznose na vidjelo aktualne predrasude njegova doba, ali ne u ime društvene kritike, već ih predstav­ ljaju kao samorazumljiv svjetonazor implicitnoga autora i nje­ gova adresata. Temeljna pjesnikova pogreška u našim očima leži u tome što se on od tih predrasuda ne ograđuje, pa makar i neiskreno, kako bismo to učinili mi, već ih spremno potpisuje. Ako se Marcijal u krajnjoj liniji ogriješio o ono što se danas rado naziva »političkom korektnošću«, onda je njegova jedina isprika u tome što govorni žanr vica, a onda i žanr marcijalovskoga epigrama kao njegov književni parnjak, pod pretpostav­ kom »političke korektnosti« jednostavno ne može opstati.30 Napokon, Marcijalovo zbijanje šala na račun ljudi koji za svoj smiješan položaj uopće nisu krivi — kao Elija koja je iskašljala svoja posljednja četiri zuba, ružna bogatašica Maronila koja je postala poželjnom udavačom jer je teško bolesna, Nevija čije nježno tepanje lovac na miraz optimistično tumači kao simptom sušice u posljednjem stadiju itd. — ne možemo proglasiti naprosto vulgarnom zluradošću. Ako su teorije smi­ ješnoga u pravu kad inzistiraju na kršenju tabua i oslobađanju od ideoloških spona, one obično propuštaju naglasiti da je za blagotvornu smjehovnu katarzu posve nevažna etička dimen­ zija tih spona; smijeh potpuno istim mehanizmom niče na temelju svih zamislivih inhibicija, bez obzira vidimo li u zabrani štetnu represiju ili nužnu instituciju civiliziranog i demokrat­ skog društva. Skloniji smo, primjerice, pokazati razumijevanje za oslobađajući grohot kojim slušateljstvo reagira na uspješno pripovijedanje »masnoga« vica, jer u konvencijama koje se tiču 30 Kao nasumičan primjer »politički korektnog« marcijalovskog epigrama mogli bismo navesti tzv. satiričke i Iudičke epigrame Rajmunda Kunića, dubrovačkoga latinista iz osamnaestoga stoljeća, uistinu briljantna stihotvorca: ti epigrami jesu besprijekorno napisani i dopadljivi, ali imaju malo što zajedničko s Marcijalovim humorom paradoksa.

35

spolnosti, od Freuda naovamo, vidimo nepotrebno ograniča­ vanje individualne slobode koja ne može naškoditi trećemu, nego naći opravdanje za rasističke viceve, jer bi istinsko doki­ danje tabua koji se u tim vicevima krše impliciralo ugrožavanje integriteta drugoga. No kategorije kao što su pravednost, de­ mokratičnost ili »politička korektnost« nemaju nikakva utjeca­ ja na mehanizam smiješnoga. Tu je uvijek posrijedi posezanje za zabranjenim (bez obzira na opravdanost zabrane), a energija koja pokreće cijeli proces energija je sirove, nadideološke agre­ sije (otprilike u onom smislu kako agresiju tumači Konrad Lorenz) koja može, ali i ne mora biti etički opravdana. Tko će se rasističkom vicu smijati, a tko ne, tko će biti iskreno zgranut, a tko će se samo prenemagati, ovisi o nizu psiholoških i socioloških čimbenika koji i inače oblikuju ponašanje pojedin­ ca, i koji s mehanizmom smiješnoga kao takvim nemaju nika­ kve veze.31 Jasno je, dakako, da u društvu u kojemu je omiljena i legitimna zabava bilo promatranje krvava ubijanja ljudi i živo­ tinja, mučenja, silovanja i svake druge vrste nasilja, dotični čimbenici nisu radili u prilog korjenite redukcije smjehovnoga potencijala, i da Marcijalov ugled nije mogao doći u pitanje zbog nama teško shvatljiva odabira predmeta smijeha. Najgori prigovor koji mu se mogao dogoditi, a ne znamo je li mu doista bio upućen, bila bi optužba da se ogriješio o norme dobra ukusa; najteža kritika što su mu je, kako se čini, upućivali suvremenici odnosi se na odabir minornoga pjesničkog žanra. 31 Koliko upravo ideološke predrasude i netrpeljivost spram drugoga mogu biti bitni za funkcioniranje vica dobro ilustrira jedan Marfurtov primjer neukusna i izrazito uvredljiva, ali »dobra« vica o Židovima i njegovih slabijih varijanata u kojima su dvojica Židova zamijenjena dvojicom lopova, odnosno dvojicom luđaka. Inferi­ ornost surogata u odnosu na izvorni oblik vica ne može se objasniti samo redukcijom konotativnih elemenata koji su nužni za uspješnu kognitivnu obradu vica: vicevi o lopovima i luđacima jednostavno su manje relevantni od njihova problematičnog predloška (usp. B. Marfurt, o. c., str. 52 i d.).

To, ukratko, znači da je najznatniju prepreku visokom vrednovanju svojega djela Marcijal podigao sam svojim učesta­ lim programatskim očitovanjima. Ako književnost može biti istinski vrijedna samo pod uvjetom da se, u krajnjem izvodu, bavi istinski značajnim temama — a vrednovanje književnosti i danas, čini se, polazi od toga aksioma — onda književnost koja se diči time da je zanima samo svakodnevno, obično i trivijalno, unaprijed samu sebe diskvalificira. Demonstrativno odbijajući tradicionalne teme visoke knji­ ževnosti Marcijal se samo donekle ponaša slično Kalimahu, koji je također demonstrativno raskrstio s tradicionalnim književ­ nim vrijednostima. Kalimah, naime, klasična poetička načela supstituira novom, sofisticiranom estetikom koja se obraća malobrojnoj književnoj eliti; u slučaju recepcijskoga neuspjeha novi helenistički pjesnik spremno može uprijeti prstom na žaljenja vrijednu nekompetenciju nedorasla čitaoca. Marcijal sličnoga izlaza nema. On posvećene mitske teme zamjenjuje običnim, stvarnim životom svakodnevice koji nije opleme­ njen nikakvim teokritovskim simbolizmom ili kalimahovskom estetskom profinjenošću koji bi od čitaoca zahtijevali posebnu kompetenciju. A proglasiti niskomimetički modus, u Fryevu smislu riječi, jedinim mogućim oblikom književne umjetnosti i istodobno drsko proklamirati besmrtnost takve umjetnosti ravno je programatskom oksimoronu. T u je pogrešku u mišlje­ nju, prema uvjerenju čak i tako blagonaklona Marcijalova suvremenika kao što je bio Plinije Mlađi, povijest trebala kazniti. Plinije možda nije bio najveći Marcijalov obožavatelj, no sigurno nije bio neosjetljiv na pjesnikov šarm i laskave komplimente koje je ovaj znao dijeliti s istom lakoćom s kojom je sastavljao stihove: napokon, upravo je Plinije Marcijalu platio put u domovinu poslije trideset četiri godine izbivanja. Ni on, međutim, nije mogao razumjeti Marcijalovu spokojnu, neshvatljivu uvjerenost da će njegovi nepretenciozni stihovi, te

36

37

dopadljive saturnalijske doskočice steći besmrtnost. Ta je nevjerica rezultirala efektnim, često citiranim epistolarnim zavr­ šetkom koji se na kraju pokazao kao velika zabluda: »Ali, reći ćeš, njegovi stihovi neće potrajati vječno; možda i neće, no on ih je pisao kao da hoće.«32 Očekivana je kazna književnopovijesnoga zaborava, naime, izostala. Kad je riječ o Marcijalu i nekim drugim »neočekiva­ nim klasicima« srebrnoga vijeka, vrijedi još jednom citirati nepotkupljiva moralista Otta Seela, autora čija se slabost za Marcijala jedva može naslutiti među istinoljubivim, katonski strogim redovima i kojega bismo teško mogli optužiti za neo­ pravdanu popustljivost prema »ciničnom pjesniku-prosjaku«: »Zahvaljujući novovjekovnom povijesno-razvojnom razliko­ vanju klasičnoga i poklasičnoga, visoke umjetnosti i srebrnoga epigonstva, odviše se lako zaboravlja da su u srednjem vijeku, renesansi i baroku, sve do francuskih moralista, štoviše, sve do Logaua i Lessinga, upravo ovi pjesnici dekadencije i dvostru­ koga moralnog knjigovodstva izvršili neusporedivo dublji i širi utjecaj nego, recimo, jedan Horacije (barem kad je riječ o ispravno shvaćenom Horaciju) ili jedan Vergilije (ako izuzme­ mo kršćansku reinterpretaciju Vergilija).«33 No nije riječ naprosto o stjecaju okolnosti koje su, eto, htjele da upravo Marcijal, ne sasvim zasluženo, snažnije utječe na potonju književnu povijest nego neki važniji autori, pa mu stoga pripada odgovarajuća objektivna književnopovijesna vri­ jednost. Marcijal doista jest jedan od klasika rimske književnosti, i u tome nipošto ne treba vidjeti hir književne povijesti. Ništa, naime, nije dalje od istine nego ocjena da je Marcijal rezigni­ rano proklamirao smrt svih vrijednosti i dao se na pisanje 32 Plinije Mlađi, Pisma, 3.21.6. 33 Seel, o. c., 162.

38

dopadljivih dvostiha za volju lagodna života koji mu je omo­ gućilo podilaženje ukusu većine. Ako je njegova pogreška bila u tome što je, kako je primijetio jedan njegov izdavač, zanema­ rio the importance ofbeingeamest, onda to vrijedi samo uvjetno — samo u onoj mjeri u kojoj to isto možemo ustvrditi, recimo, i za Aristofana, autora čija se pjesnička veličina nikada ne dovodi u pitanje. Marcijal se uopće nije odrekao tradicional­ noga poziva antičkoga pjesnika da bude glasnik najviših vrijed­ nosti svojega doba, kao Homer, kao Pindar, kao Vergilije, iako za ulogu mudrog savjetodavca zajednice doista nije imao ni volje ni sklonosti. Tradicionalne poetske vrijednosti koje je smatrao mrtvima Marcijal je zamijenio onom u kojoj je sam vidio najveću zamislivu, ljudsku i pjesničku vrijednost, i kojom je bio doslov­ no opčinjen: vrijednošću života. Njemu, naime, nikada nije palo na pamet da izopačenu svijetu pruži ogledalo ili da ogor­ čeno strgne maske s lica suvremenika ne bi li ih popravio. Svaka juvenalovska indignacija Marcijalu je više nego strana. Istodob­ no, njegov dojmljivi realizam nikada nije sam sebi svrhom, onako kako je to, recimo, slučaj s helenističkim pjesnikom Herondom. Jer čak i onda kada se izdaje za satiru, svaki je Marcijalov epigram ponajprije panegirik životu, lišen svake filozofske ili ideološke primisli i s one strane svake kritike, pohvale ili pokude. Ta njegova strastvena, bezuvjetna ljubav prema životu nije drugo ime za hedonističko predavanje životnim užicima, a još manje za esteticističko glorificiranje čulnosti. Daleko od puko­ ga služenja znamenitu antičkom toposu prave mjere, Marcijal se, slično Horaciju, odlikuje trijeznom, racionalnom umjere­ nošću izvornoga epikurovca. Riječ je o ljubavi, divljenju i strahopoštovanju prema životu koje ni njegov neosporni voajerizam, egzibicionizam ili »tvrdoća srca« ne mogu obezvrijedi­ ti. Ta Marcijalova očaranost životom i nije odveć udaljena od 39

one središnje vrijednosti što je ispovijedaju i njegovi neskloni kršćanski čitaoci — od ljubavi prema životu koja je toliko iskrena i intelektualno poštena da se ne zadovoljava s filozof­ skom, »neproblematičnom« idejom o besmrtnosti duše i stra­ stveno inzistira na uskrsnuću tijela.

Kruuse, J. »L’originalitć artistique de Martial. Son style, sa composition, sa technique«. C&M4 (1941) 248-300. Lassa, I. »Marziale poeta della contraddizione«. RFIC 83 (1955) 225-249. Laurens, P. »Martial et l’epigramme grecque du l er siecle apres J.-C.« tf£Z43 (1965) 315-341. Laurens, P. L ‘abeille dans 1’ambre. Celebration de 1’epigramme de Vepoque alexandrine h lafin de la Renaissance. Paris 1989.

Izbor iz bibliografije Autore, Orsola. Marziale e l ’epigramma greco. Palermo 1937. Barie', P. & Schindler, W. »Der Witz ist das Epigramm auf den Tod eines Gefiihls. Anziehungen und Abstolšungen bei Martial«. Der altsprachliche Unterricht 38 (1995) 53-68. Barwick, K. Martial und die zeitgenossische Rhetorik. Berlin 1959. Bellissima, G. Marziale. Saggi critici. Torino 1931. Brecht, F. J. Motiv—und Typengeschichte des griechischen Spottepigramms. Leipzig 1930. Bruno, Lidia. Le donne nella poesia di Marziale. Salerno 1965. Burnikel, W. Untersuchungen zur Struktur des Witzepigramms bei Lukillius und Martial. Wiesbaden 1980. Carrington, A. G. Aspects ofMartial’s Epigram. Eton 1960. Cebe, J. P. La Caricature et la parodie dans le monde romain antique des origines a Juvenal. Paris 1966. Citroni, M. »Motivo di polemica letteraria negli epigrammi di Marziale«. Dialoghi di archeologia 2 (1968) 259-301. Citroni, M. »La teoria Lessinghiana dell’epigramma e le interpretazioni di Marziale«, M a ia ll (1969) 215-243. Craig, V. J. MartiaTs Wit and Humor. Lancaster, Pa. 1912. Erb, G. Zu Komposition undAufbau im ersten Buch Martials. Frank­ furt 1981. Fowler, D. P. »Martial and the book«. Ramus 24 (1995) 31-58. Holzberg, N. Martial. Heidelberg 1988. 40

Lausberg, Marion. Das Einzeldistichon. Miinchen 1982. Maaz, W. Lateinische Epigrammatik im hohen Mittelalter. Literarhitorische Untersuchungen zur Martial-Rezeption. Hildesheim etc. 1992. Mantke, J. De Martiale lyrico. Wroefcaw 1966. Obermayer, H. P. Martial und der Diskurs uber mannliche »Homosexualitat« in der Literaturderfriihen Kaiserzeit. Tiibingen 1998. Pertsch, E. De Martiale Graecorumpoetarum imitatore. Berlin 1911. Pfohl, G. (ur.) Das Epigramm. Zur Geschichte einer inschriftlichen und literarischen Gattung. Darmstadt 1969. Saez, Rosa M. Marina. La metrica de los epigramas de Marcial: esquemas ritmicosy esquemas verbales. Zaragoza 1998. Salanitro. M. »II sale romano degli epigrammi di Marziale«. Atene e Roma 36 (1991) 1-25. Salemme, C. Marziale e lapoetica degli oggetti. Struttura dell’epigram­ ma di Marziale. Napoli 1976. Seel, O. »Ansatz zu einer Martial-Interpretation«. A&A 10 (1961) 53-76 (pretisnuto u Pfohl, 153-186) Siedschlag, E. ZurForm von Martials Epigrammen. Berlin 1977. Sullivan, J. P. Martial: The Unexpected Classic. Cambridge 1991. Sullivan, J. P. (ur.) Martial. New York & London 1993. Szelest, Hanna. Marcjalis ijego tworczoic. Wrodaw 1963. 41

Szelest, Hanna. »Martial, eigentlicher Schopfer und hervorragendster Vertreter des romischen Epigramms«. AN RW 2.32.4 (1986) 2563-2623. Swann, B. W. Martial's Catullus. The Reception ofan Epigrammatic Rival. Hildesheim etc. 1994. Tanner, R. G. »Levels of intent in Martial« ANRW 2.32.4 (1986) 2624-2677. Weinreich. O. Studien zu Martial. Stuttgart 1928.

NAPOMENA UZ PRIJEVOD

Olijedeći već ustaljenu tradiciju prevođenja antičke poezije na hrvatski epigrame sam prevodila u adaptiranu metru izvornika, tj. u akcenatskom ekvivalentu kvantitativnoga stiha rimske poezije. (a) Velika većina Marcijalovih epigrama sastavljena je u elegijskom distihu, pa ta metrička struktura prevladava i u ovom izboru. Zahvaljujući karakterističnom centriranom grafičkom oblikovanju i pravilnoj izmjeni dužega daktilskoga heksametra i kraćega pentametra čitalac lako može razaznati da je riječ upravo o tom stihu: - U U - U U - U U - U U - U U - - U U - U U - - U U - U U -

Gotovo svaki daktil moguće je zamijeniti spondejem i takve su zamjene česte; strogo su zabranjene samo u drugoj polovici pentametra. O d dosljednog poštovanja najučestalijih heksametarskih cezura hrvatski prevodilac uglavnom mora odustati. Budući da su posrijedi cezure iza pete, odnosno sedme polustope, a hrvatski ortoepski standard ne dopušta naglasak na posljednjem slogu u riječi, inzistiranje na toj vrsti vjernosti izvorniku nužno implicira uporabu jednosložnih naglašenih riječi pred stankom. Zahtjev za trima jednosložnim riječima po distihu drastično ograničava slobodu prevodilačkoga izbora, pa sam se takvim cezurama koristila samo onda kad takva dosljed­ nost nije mogla ugroziti prijevod. 42

43

(b) Relativno su česti i tzv. hendekasilabi ili falečki jedanae­ sterci. Njihova je metrička struktura u Marcijala vrlo stroga i ne dopušta nikakve zamjene: - - - u u - u - u - (c) Povremeno se javljaju i holijambi {skazoni, hromijambi), tradicionalni stihovi pjesničke invektive. Posrijedi je, zapravo, jampski trimetar u kojem u posljednjoj stopi umjesto jamba dolazi spondej trohejskoga iktusa:

u-u-u-u-u--Uobičajena jampska razrješenja u načelu su dopuštena, no javljaju se rijetko, pa sam se toga držala i u prijevodu. Također sam nastojala izbjegavati inače dopušteni prijevodni pseudo-daktil pred završnom stopom; za tim sam rješenjem posezala samo ako na raspolaganju nije bilo nikakve prikladne jednosložne riječi. Dok prepoznavanje elegijskoga distiha nije problematično, nešto je teže na prvi pogled raspoznati hendekasilab od holijamba. Eventualna se dvojba može vrlo jednostavno ukloniti: holijamb ne može imati manje od dvanaest slogova, dok ih hendekasilab beziznimno ima jedanaest. (d) Tri epigrama uključena u ovaj izbor imaju strukturu jampske epode, u kojoj se izmjenjuju jampski trimetar i akatalektički jampski dimetar:

Hendekasilabi: 1. poglavlje: 1.1; 2,6; 2.86; 4.23; 4.89; 5.80; 8.69; 10.9; 10.19; 11.15; 11.106; 12.61; 12.63 2. poglavlje: 3.2; 4.14; 6.82; 7.17; 7.31; 7.79; 7.89; 7.79; 8.72; 11.1; 11.24; 12.36 3. poglavlje: 2.92; 5.2; 7.60; 10.7; 12.8 4. poglavlje: 1.86; 2.4; 2.37; 2.41; 4.28; 5.8; 5.44; 5.73; 6.19; 6.22; 6.62; 7.4; 7.76; 7.86; 8.5; 8.16; 8.35; 8.42; 8; 54.8.64; 8.79; 9.9; 9.19; 9.62; 9.75; 9.87; 10.22; 10.49; 10.65; 10.76; 10.83; 10.98; 11.18; 12.18; 12.45; 12.47; 12.53; 12.69; 12.73; 12.89; 12.91; 12.93 5. poglavlje: 1.27; 1.72; 1.102; 2.13; 2.23; 3.12; 3.53; 4.2; 4.21; 4.77; 5.39; 5.84; 6.8; 6.17; 6.78; 6.90; 6.92; 7.34; 7.39; 7.48; 7.95; 8.25; 8.52; 8.76; 10.40; 10.102; 11.31; 11.35; 11.66; 11.77; 12.7; 12.22; 12.30; 12.77 6. poglavlje: 1.7; 3.36; 5.78; 8.38; 8.40; 9.44; 9.52; 9.90; 10.24; 10.35; 10.38; 10.47; 10.87; 11.6; 11.13; 12.24; 12.34 8. poglavlje: 2.33; 9.57; 10.55; 11.40; 11.51; 11.75; 12.43; 12.55; 12.75; 12.79; 12.95; 12.97.

Holijambi:

I te je epigrame jednostavno prepoznati na temelju njihova centriranoga grafičkog oblikovanja. Istodobno ih nije moguće zamijeniti s elegijskim distihom jer su oba stiha bitno kraća nego heksametar i pentametar. Radi lakše orijentacije evo popisa svih epigrama koji nisu sastavljeni u elegijskom distihu:

1. poglavlje: 10.3; 10.5; 10.100 2. poglavlje: 7.26; 10.74 3. poglavlje: 9.1; 9.5 4. poglavlje: 2.65; 5.4; 8.44; 8.61; 9.98; 10.30; 12.10; 12.13; 12.32; 12.51; 12.57; 12.65 5. poglavlje: 1.10; 3.25; 3.64; 4.65; 6.12; 8.10; 11.98; 12.81 6. poglavlje: 10.12 8. poglavlje: 9.33; 11.100

44

45

u-u-u-u-u-uu - u - u - u -

Epode: 1

4. poglavlje: 3.14 5. poglavlje: 11.39 6. poglavlje: 9.77

TALIJA PROTIVKALIOPE: MARCIJAL O VLASTITU UMIJEĆU

Uslijed metričke prisile neki naglasci u prijevodu odstupaju od standardne štokavske akcentuacije (uglavnom su to slučajevi u kojima bi naglasak morao skočiti na proklitiku i si.). Vodi li čitalac računa o metričkoj strukturi svakoga epigrama, lako će riješiti mjestimične nedoumice o naglasku pojedinih riječi. Poseban su problem zadavala relativno duga rimska osobna imena koja je teško uklopiti u zadane metričke obrasce. Činilo mi se najboljim rješenjem dopustiti i nestandardno naglašivanje, pa se tako neka od njih mogu javiti i u dva naglasna oblika: na primjer, Vergilije, ali i Vergilije, Marcljal, ali i Mhrcijal, i si. U tim slučajevima nisam posebno obilježavala naglaske: toliko mnoštvo nadslovnih znakova nepotrebno bi ometalo čitatelja, dok metrička struktura ionako jamči ispravno naglašivanje. Prijevod je načinjen prema izdanju D. R. Shackletona Baileya (.Martial. Epigrams I-III. Loeb ClassicalLibrary, Cambridge, Mass. & London 1993; posrijedi je zapravo neznatno korigirano izdanje istoga priređivača koje je objavila nakladnič­ ka kuća Teubner 1990). Od toga sam priređivača preuzela i numeraciju epigrama koja se, stoga, mjestimice razlikuje od uobičajene. O d velike su mi pomoći bila i neka starija izdanja, poput onoga L. Friedlandera (Leipzig 1886), W. C. A Kera (Cambridge, Mass. & London 1925), te W. M. Lindsaya (Oxford 1903). Pri izradi komentara nastojala sam se ograničiti samo na najnužnija objašnjenja. U rasvjetljavanju problematič­ nih mjesta oslanjala sam se na relevantna komentirana izdanja (ponajprije na Friedlanderovo), ali i na standardne enciklope­ dijske priručnike koji se bave klasičnom starinom.

1.1 To je: Marcijal najvjerojatnije govori o svojem portretu koji se nalazio na početku knjige. 1.4 Cezare: Domicijan; trijum fi vaši: kako bi otklonili mogući urok, vojnici bi u trijumfalnoj povorci vojskovođi pjevali rugalice i dobacivali opscene šale; Timela i Latin bili su popularni mimski glumci Domicijanova doba.

46

47

1.1 To je onaj kog čitaš, kojeg tražiš, poznat posvud po svijetu već Marcijal po epigramu britkom, punom duha. Njemu dao si, revni čitaoče, slavu još za života kakvu steknu rijetki pjesnici čak i poslije smrti!

5

1.4 Ako se, Cezare, kadgod na moje namjeriš knjige, ne budi vladar strog, carski zaboravi sud! Trijumfi vaši također već davno su svikli na šale: nije vojskovođu stid osobno biti im cilj.

Kao kad Timelu gledaš ili te zabavlja Latin, s takvim izrazom, daj, molim te, čitaj mi stih. Nedužnu zabavu ovu može dopustiti cenzor: razvratan tek mi je list: život je krepostan moj!

5

1.16 Ima epigrama dobrih i osrednjih, Avite, ovdje. Loših je više, znam. Knjigama takva je kob.

1.29 Kruži, Fidentine, priča da moje recitiraš knjige kao da one su tvoj, tobože, vlastiti rad. Ako mi ime navedeš, bez naknade dat ću ti pjesme. Tražiš li za sebe stih — kupi ga! Postat će tvoj!

1.63 Tebi da stihove svoje recitiram, Celere? Neću! Moj te ne zanima stih: htio bi čitati svof.

1.91 Svoje ne izdaješ pjesme, Lelije. Napadaš moje. Stiha okani se mog — ili objavljuj i sam!

1.107 Stalno govoriš meni, Lucije Julije dragi, »Daj mi veliko što opjevaj! Zbilja si lijen!« Slobodna vremena daj mi, kakvo je nekoć Mecenat dao Flaku na dar ili Vergiliju svom. Tad bih se latio djela koje bi živjelo vječno, koje bi imenu mom trajan udijelilo vijek! Goveda nerado vuku jaram u neplodna polja: masno ih umara tlo, ali ih raduje trud!

5

1.110 Tužiš se, Velokse, na me da pišem epigrame duge. Ništa ne pišeš sam. Tvoji su kraći, pa da!

1.118 Komu, Cedicijane, ni stotinu pjesmica nije dovoljno, takav ti stvor ne zna za granicu zla!

2.1 Tristo si, knjigo, epigrama podnijeti mogla — no tko bi tebe podnio tad? Tko bi te svladao svu? Evo u čemu se sastoje prednosti sažete knjige: prvo, sačuvat ću džep, papir uštedjeti svoj; drugo, pisar će sve u jednom prepisati satu: nije po cijeli dan mojih igrarija rob;

5

1.16 Avite: Stertinije Avit. 1.63 H tio bi čitati svoj: Celera Marcijalovi stihovi zanimaju samo kao dobar povod za recitiranje vlastitih ili ih, još gore, kani plagirati.

1.107 Lucije Julije: najvjerojatnije Julije Marcijal, pjesnikov najbolji prijatelj; Flaku: Horaciju.

48

49

treće, ako te netko publici čitati uzme, da si i bezvrijedna sva, nećeš dosaditi njoj. Gost će uz čašicu čitati tebe: njegovo vino neće se smlačiti još — čitanju doći će kraj. Misliš li da je kratkoća, dakle, nekakvo jamstvo? Jao! Za mnoge ćeš, znaj, preduga biti i sad!

2.8

10

2.6 Hajde, tjeraj me sad da pišem pjesme! Jedva dvije dovršio si strane, već ti, Severe, pogled k zadnjoj leti, tvojem zijevanju dugom nikad kraja! Njih sam čitao tebi nekoć dvaput, njih na listiće ti si bilježio, njih u njedrima nosio si svojim i u teatar, i po večerama! Iste pjesme su to. I boljih ima! Kakva korist od tako tanke knjige — od nje nije ni list papira tanji — kad za čitanje tri ti dana treba? Nema ljenijeg obožavatelja! Tako brzo posustaješ na putu i, kad žuriti moraš u Bovilu, mijenjaš konje kod svetišta Kamena? Hajde, tjeraj me sad da pišem pjesme!

Ako se učine tebi nejasnim stranice ove ili da jezik moj latinski izdaje duh, nije pogreška moja! Pisar krivac je tomu: odveć se žurio on pjesme prepisati sve. Nevinim držiš pisara, mene okrivljuješ za to? Moram zaključiti tad da ti je nikakav um! »Ipak, pjesme su loše!« Čemu da poričem? Točno! Loše su. Jesu! No ti ne pišeš bolje. Zar ne?

5

2.71 5

10

Nema ljubaznijeg stvora od tebe, Cecilijane! Ako ti dvostih svoj koji pročitam ii dva, odmah mi, Cecilijane, recitiraš Katula, Marsa: tobože, pjesnike te talent zasjenjuje moj pa će mi pjesme još više zasjati. Vjerujem. Ipak, više bih volio, znaj, svoj da recitiraš stih!

5

2.77 15

Moje epigrame držiš, Koskonije, odviše dugim! Glupost tvoja je, znaj, crnja no najcrnja noć!

2.6 Severe: Marko Sever; najvjerojatnije nije riječ o sinu pjesnika Silija Italika; Bovile: gradić u Laciju, nekoliko kilometara udaljen od Rima; svetište Kamena: hram i izvor posvećen Kamenama (rimski ekvivalent grčkih Muza) nalazili su se blizu Kapenskih vrata: ondje je bilo polazište za sve one koji su iz Rima putovali na jug. Sever, dakle, »mijenja konje« prije nego što je uopće i započeo putovanje.

2.71 Marsa: Domicije Mars, pjesnik Augustova doba. 2.77 Crnja no najcrnja noć: Marđjalova je igra riječi neprevodljiva; doslovan bi prijevod stiha glasio: »ti bi mogao poslužiti za podmazivanje osovina«; latinski pinguis, naime, istodobno znači »mastan«, ali i »glup«; Koks: golemi kip cara Nerona što ga je kasnije Vespazijan dao premjestiti na Svetu cestu, a glavu zamijenio Helijevom; Brutov kip: skulpturica kipara Strongiliona koja je prikazivala nekog Brutova ljubimca, pa su je prozvali »Brutovim dječakom«; Pedorr. Albinovan Pedon, pjesnik Augustova doba; Mars: pjesnik Domicije Mars.

50

51

Dok je, po logici tvojoj, Kolos dugačko nešto, Brutov dječački kip, naprotiv, kratka je stvar! Pa ako ne znaš, slušaj: na dvije su stranice katkad učeni Pedon i Mars jednu obradili stvar! Nije dugačko ono što ništa suvišnog nema: dug je, Koskonije moj, stih kad ga sastaviš ft!

2.88 5

3.4 Pođi, knjigo, u Rim. Kad te zapita odakle stižeš, reci iz kraja da tvog vodi Emilijski put. Ako te zapita gdje sam, u kojoj zemlji i gradu, reci da mi se grad zove Kornelijev Trg. Pitat će zašto me nema. Kratko mu reci i jasno: »Isprazne toge jad više ne podnosi on!« Pitat će kad se vraćam. »Na odlasku pjesnik je bio«, reci mu, »Natrag će tek liri kad postane vješt!«

2.86 To što naopak stih ne proslavlja me, što ne čitam sotadej unatraške, što ne ponavlja za mnom grčka jeka, što ne diktira meni nježni Atis svoj galijamb mekoputan i ženskast, nije, Klasiče, znak da loš sam pjesnik. Zar bi tjerao Lađu protiv volje da se popne na uzak, klizak trapez? Stih što lak je a težak, stvar je sramna! Glup je posao utrošen na trice! Nek Palemon za rulju pjesme piše! Ja se svidjeti želim rijetkom uhu!

Ne recitiraš ništa, Mamerko, a bio bi pjesnik! Slobodno budi što god — sve dok ti ne slušam stih!

5

5 3.9 Priča se da protiv mene Čina piše pjesmuljke. Nitko ne čita mu to: »piše« je preteška riječ! 10 4.23 Dok istražuješ, dokono i dugo, koji, Talijo, prvi je od Grka

2.86 Naopak stih: stih koji se može čitati u oba smjera, palindrom; sotadej: stih nazvan po Sotadu, grčkom pjesniku iz 3. st. pr. Kr., katalektički jonski tetrametar a maiore-, unatraške: tj. zašto ne sastavljam takve stihove koji, čitani naopako, daju metričku strukturu sotadeja; grlkajeka: versus echoici, stihovi u kojima se pojedini glasovni nizovi ponavljaju; najčešće elegijski distisi u kojima se početne riječi heksametra ponavljaju na kraju pentametra; svoj galijamb: Marcijal aludira na Katulovu pjesmu o Kibelinoj ljubavi prema prekrasnom mladiću Atisu (Carm. 63), koja je sastavljena u galijambima (katalektički jonski tetrametar a minore)-. Lađu: glasoviti spartanski trkač, pobjednik na Olimpijskim igrama; Palemon: pjesnik poznat po kompliciranim i teškim stihovima, možda fiktivan; najvjerojatnije nije riječ o gramatičaru Remiju Palemonu.

3.4 Kad te zapita: tj. Rim; Em ilijskiput: via Aemilia vodila je izArimina (Rimini) do Placencije (Piacenza); Kornelijev Trg: današnja Imola, grad koji je dobio ime po Korneliju Suli, svojem osnivaču; liri kadpostane vješt, kitaraško umijeće bilo je daleko unosnije od pjesničkoga. 4.23 Talijo: osim komedije, ta je Muza bila zaštitnica lake zabavne poezije, poput Marcijalova epigrama; Kalimah: najslavniji helenistički pjesnik; Brutijanu: grčki epigramatičar, Marcijalov suvremenik, o kojem ništa pobliže ne znamo; rimskom solju: tj. ako Brutijan počne pisati šaljive epigrame na latinskom.

52

53

u epigramu tvom, a koji drugi, sam Kalimah je, i od svoje volje, palmu rječitom dao Brutijanu! Ako atičkog zasiti se duha pa se poigra malo rimskom solju, meni mjesto udijeli tik do njega!

5

5.10

4.29 Pudente, knjigama mojim množina njihova škodi: prečesto izlaze van, pa ih je čitalac sit. Milo je sve što je rijetko: prve su jabuke draže, vredniji ružin je cvijet zimi kad ugleda dan; pohlepnu ljubovcu oholost još privlačnijom čini: vrata što nemaju ključ momku su izazov slab! Više će uspjeha Perziju jedna donijeti knjiga, nego amazonski spjev vedrom Domiciju svom! Koju mi god od knjižica u ruke ponovno uzmeš, jedinom smatraj je ti: vrednija bit će ti tad!

Već se čitalac žali, gubi snagu, već dovikuje tebi čak i pisar: Dosta, knjižice! Stani! Sad je dosta!

5

»Kako objasniti to da živima slava se krati, rijedak da čitalac tek vlastitu vijeku je sklon?« Nikakvo, Regule, čudo: zavist se ponaša tako! Stariji uvijek je njoj draži no književnik nov. Drevni Pompejev trijem bez razloga cijenimo više, skromni Katulov hram stariji uznosi svijet. Rim je Enija čitao pored živog Marona, Homer vijeku je svom bio na ruglo i smijeh! Rijetko je publika dala Menandru vijenac i pljesak, a Korina je tek znala za Nazona svog! Ipak, knjižice moje, nemojte brzati odveć. Slavu daruje smrt? Znat ću se strpiti tad!

5

10

10 5.16

4.89 Dosta, knjižice! Stani! Sad je dosta! Već smo stigli do korica, do kraja! Ti bi željela nastaviti dalje, ne zadržava posljednji te redak, kao da ti zadatak nije gotov (gotov bio je još na prvoj strani!)

Vješt sam i ozbiljnu stihu, no radije zabavne pišem. Krivac tomu si ti, ljubazni štioče moj.

4.29 Perziju: rimski satiričar Marcijalova doba; amazonski spjev, epigramatičar Domicije Mars napisao je i ep pod naslovom Amazonida, o kojem ništa pobliže nije poznato.

5.10 Regule-. Manije Akvilije Regul; Pompejev trijem-, trijem zasjenjen platanama koji se nadovezivao na Pompejevo kazalište; Katulov hram: Kvint Lutacije Katul obnovio 62. pr. Kr. Jupiterov hram na Kapitolu koji je 84. pr. Kr. bio uništen u požaru; Marona: Vergilije; vijenac i pljesak, komediograf Menandar, najveći pjesnik tzv. nove atičke komedije, odnio je samo osam pobjeda; Nazona: Ovidije; Korina je ime djevojke koju je proslavio u svojim ljubavnim pjesmama, no riječ je, čini se, o književnoj fikciji. 5.16 Srponosnog Gromovnika: u Saturnovu hram u na forum Romanum čuvalo se državno blago; srp je karakterističan Saturnov atribut, ali je neobično zvati ga Gromovnikom, što je uobičajeni Jupiterov antonim; mjesto se zbog toga smatra dvojbenim; prodavati riječ: baviti se odvjetništvom; Aleksida: Mecenat je Vergiliju poklonio prekrasna slugu koji se zvao Aleksid.

54

55

5

koji pjesme mi čitaš, po cijelom pjevuckaš ih Rimu, nesvjestan da mi je taj uspjeh i više no skup! Ako bih braniti htio srponosnog hram Gromovnika 5 ili prodavati riječ stranki što mora pred sud, hispanske amfore s uljem mnogi bi mornar mi slao, razne monete bi tad meni uprljale džep! Knjižica moja, međutim, samo je gost i zabavljač: moj je »privlačan« stih potpuno besplatna stvar! 10 Starima, naprotiv, nije tek hvala dovoljna bila: bar je Aleksida tad primao pjesnik na dar! »Stih ti je izvrstan!«, kažeš, »Bravo! Baš nam se sviđa!« Ne shvaćaš? Jasan je znak: pravnički čeka me kruh!

5.80 Manje, Severe, trebat ćeš od sata (trošak slobodno piši na moj račun) da prelistaš i ocijeniš mi trice. »Zar da pokvarim blagdan?« Ja te molim, žrtvu ovu pretrpi i podnesi! Ako — nisam li preuzetan odveć? — njih pročita i umni Sekund s tobom, tebi knjižica bit će više dužna no što dužna je svojem gospodaru! Neće gledati nespokojni kamen bijednog Sizifa, bezbrižna će biti: s mojim Severom nju će umni Sekund brusom cenzorskim dotjerati u red!

5

10

5.33 6.60 Kažu da neki pravnik moje napada pjesme. Saznam li koji je to, pravniče, traži si grob!

Rim me hvali i voli, pjevucka stihove moje, svaki lista me prst, svačiji čuva me džep! Netko crveni se, blijedi, divi se, mrzi me, zijeva. To sam i htio: tek sad moj mi se dopada stih!

5.53 6.65 Zašto o Kolšanki pišeš, zašto o Tijestu, Base? Što ćeš s Niobom ti? Što će Andromaha tu? Najprimjereniji izbor za stihove bio bi tvoje Faetont, a ako ne — onda Deukalion bar!

»U heksametru pišeš epigram!« — prigovara Tuka. Ima i toga, znaj, smije se, Tuka, i to.

5.53 O Kolšanki: Medeja; epska je poezija uvijek iznova obrađivala pripovijesti o mitskim junacima poput ovih što ih nabraja Marcijal; Faetont i Deukalion učene su metonimije za vatru, odnosno vodu; Marcijal hoće reći da Basovi stihovi zaslužuju da budu bačeni ili u vatru ili u vodu.

5.80 Severe: Marko Sever; trice, uobičajen naziv kojim rimski pjesnici zovu svoje zabavne i kratke pjesme; Sekund: nemoguće je odrediti je Ii posrijedi Marcijalov prijatelj Cecilije Sekund ili Plinije Mlađi; neće gledati...: tj. podastiranje knjige toj dvojici kritičara neće biti uzaludan trud. 6.65 U heksametru: epigrami su se najčešće pisali u elegijskom distihu; po Tukinu sudu, heksametar je, kao stih uzvišene epske poezije, neprimjeren epigramu.

56

57

»Ipak, ovo je dugo!« I to se dopušta, Tuka! Voliš Ii kraći stih, dvostihe prebiri tek! Nudim ti pogodbu ovu: da ja epigrame duge pisati smijem, a ti, Tuka, preskakati njih!

5

7.25 Tvoje epigrame uvijek sladunjavost nekakva krasi, bljeđi njihov je stih negoli nabijeljen nos; nema ni mrvice soli ni gorke kapljice žuči u njima, ludo — a ti želiš da čita ih svijet! Ne prija, bogme, ni jelo kad ga ne začini ocat, licu bez jamica, znaj, prava nedostaje draž. Slatkaste jabuke dječja su hrana, i bljutave smokve! Opori hijski plod voće za ukus je moj!

5

Ondje me čitaju svi: i stari i mladi i djeca, kreposna žena dok muž revno je nadgleda strog. To bih volio više nego da pjesme mi pjeva stvor što mu izvorska kap s Nila utažuje žeđ, nego da Tag me rodni obasipa hispanskim zlatom, pčela da pase mi roj Hiblin i Himetov cvijet! Nisam baš bezvrijedan, dakle! Laskav me ne vara jezik! Lause, tvoj mi sud zvuči uvjerljivo sad!

5

10

7.90 Maton okolo brblja da stih mi »ujednačen« nije. Ako je istina to, Maton je hvalitelj moj! Stih »ujednačen«, Kretiče, pišu Kalvin i Umber! Kad je ujednačen stih, Kretiče? Ako je loš!

7.85 Sastavljaš s prilično duha, Sabele, neke katrene; zgodno si dvostih ii dva smislio, priznajem to. Ipak se ne divim tebi: epigram je sročiti lako. Knjigu napisati — to, Sabele, teška je stvar!

7.88 Jedna od najdražih zabava, kažu, u lijepoj Vijeni, ako mi ne laže glas, mojih je knjižica stih!

7.99 Krispine — bio Gromovnik uvijek dobrostiv spram tebe i nek te ne ljubi Rim manje od Memfisa tvog! — ako na dvoru palatinskom pjesme mi čitali budu (uhom presvetim car nerijetko čuje i njih), tad, kao čitalac iskren, usudi se o meni reći: »Prinos stanovit i on dao je vremenu tvom: nije slabiji mnogo od Katula umnog i Marsa.« Bit će mi dovoljno to. Drugo učinit će bog.

5

7.25 H ijski plod: hijske smokve bile su cijenjene zbog svoga pikantnog okusa. 7.88 Vijena je grad na Rodanu (Rhone), danas Vienne; Tag. rijeka u Hispaniji, danas Tajo; na glasu kao nalazište zlata; H ibla, grad na sjeveroistoku Sicilije, i H im et, brdo u Atici, bili su poznati po ukusnom medu; Lause: Marcijalov prijatelj.

7.90 Kalvin i Umber, vjerojatno je riječ o fiktivnim imenima. 7.99 Krispine: bogati uglednik podrijetlom iz Egipta, vrlo utjecajan na Domicijanovu dvoru; Gromovnik: Domicijan; Marsa: usp. 7.2.71 i 2.77; bog. tj. car.

58

59

8.3 »Šest ili sedam je knjižica doista previše, Muzo! Dovoljno bilo je pet. Čemu se igrati još? Dosta je! Skromnija budi! Zar išta dodati može slava imenu mom? Knjigu mi povlače svud. Kad u komade se bude Mesalin raspao kamen, 5 i kad Licinov grob mramorni postane prah, mene će čitati svijet i sa sobom pjesme će moje mnogi tuđinac u svoj očinski ponijeti dom.« Zastadoh. Deveta sestra — a njoj su od pomasti bili prljavi kosa i skut — ovaj mi odgovor da: 10 »Nezahvalniče jedan, slatkih se odričeš trica? Reci mi, čime ćeš tad, besposlen, kratiti dan? Zar bi za tragični koturn sandalu zamijeniti htio ii uz jednoličan stih grmjeti surovi rat, pa da te promuklim glasom naduti učitelj čita, 15 i da te zamrze svi: curice, marljivi đak? O tom nek odviše strogi i odviše ozbiljni pišu, kojima svjetiljke plam ponoćni promatra jad! Ti pak knjižice zgodne rimskom zapapri šalom: život nek u njima sam vlastitu otkrije ćud! 20 Neka se slobodno čini da pušeš u sviralu sitnu, sve dok svirala ta trublje nadmašuje glas!«

8.29 Onaj tko dvostihe piše, kratkoćom se svidjeti želi. Gdje je kratkoća kad tih dvostiha svezak je pun? 8.55 Sad, kad za vremenom našim, Flače, zaostaje prošlost i kad uz vođu je svog snažniji postao Rim, čudiš se zašto nema darovita divnog Marona, što nam uz trublje zvuk nitko ne proslavlja rat. Samo nam daj Mecenata — pa manjkati neće Marona: seoski zavičaj tvoj dat će Vergilija svog! Jadni je Titir izgubio posjed kraj bijedne Kremone, a i stadu se trag zameo — dodatni jad. Etrurski vitez uz smiješak otjera zlo siromaštvo, naredbom svojom ga on smjesta odagna u bijeg: »Uzmi bogatstvo i budi najveći pjesnik od sviju! Smiješ voljeti sad čak i Aleksida mog.« Krasan je stajao dječak kraj gospodareva stola: prebijela ruka je crn lila falernac u vrč, nudeći čašu iz koje usne su rumene pile što bi i Jupitru mir otele, smutile um. Nadahnut pjesnik u tren Galateju zaboravi jedru, a i Testilidin lik, rumen i zažaren sav. »Oružje pjevam i muža«, započe smjesta — a jučer još je komarčevu smrt nevješt mu žalio stih.

5

10

15

20

8.3 Mesalin je kamen nadgrobni spomenik Marka Valerija Mesale Korvina, Tibulova zaštitnika. Moguće je i da se aludira na Mesalin popravak Latinske ceste; Licinov grob-, veličanstvena grobnica Augustova oslobođenika Ličina koja se nalazila na Salarijskoj cesti; deveta sestra-. Talija; kotum: visoka kazališna cipela kakvu su nosili glumci u tragediji; simbolizira tragičko pjesništvo i uzvišeni stil. Suprotstavljena joj je lagana cipela, soccus (u prijevodu sandala), koja zastupa komediju i vedru, zabavnu poeziju.

8.55 Flače. bogati Marcijalov prijatelj; Marona-. Vergilije; ja d n i Titir. aluzija na devetu Vergilijevu eklogu; etrurski vitez: Mecenat; Aleksida mog. usp. /.5.16; faler­ nac. vrsta jakog, tamnog i vrlo cijenjenog vina; Galateja i Testilida djevojke su iz Vergilijevih Bukolika; »Oružje pjevam i muža«: početak Eneide, komarčeva sm rt opjevana je u šaljivu epiliju Komarac kojemu se danas odriče Vergilijevo autorstvo; Varije. Lucije Varije Ruf, tragički pjesnik i Vergilijev suvremenik; Marse, usp. 7.2.71, 2.77,4.29, 7.99.

60

61

9.0

Čemu da spominjem Varije, Marse i pjesnike slavne čijih imena mi niz ne može stati u stih? Bit ću, dakle, Vergilije ako mecenatske dare daš mi? Vergilije ne, ali ću postati Mars!

Pjesniče izvrsna dara što slavu svoju ne želiš (nek ti što kasnija smrt dolično isplati dug!), ovu pjesmicu, Avite, smjesti pod poprsjem mojim, tamo gdje mnogi si još ugledni smjestio kip: Nitko u laku me stihu dostići mogao nije; meni se ne diviš ti, štioče: voliš me tek. Veći nek pjevaju veće, a meni što zborim o malom dostaje ako m i stih pratilac postane tvoj.

8.69 Ti, Vacera, tek stare pisce cijeniš, samo pokojne stiže tvoja hvala. Ne, oprosti, Vacera, nije vrijedno čak i umrijeti da se tebi svidim!

9.50 Talent mi neznatnim smatraš: kratkoća pjesama mojih što mi je pronijela glas, tvrdiš, dokazuje to! Priznajem, Gaure. No ti što pjevaš u dvanaest knjiga silni Prijamov rat — zbog toga velik si muž? Brutovu ja dječaku i Langonu darujem život: Gaure, to što si ti stvorio — glinen je div!

8.73 Nemam odanijeg srca od tvoga, Istancije Rufe, niti je od tebe tko meni iskreniji drug! Želiš li Taliji mojoj podariti snage i duha, besmrtan tražiš li stih, predmet mi ljubavi daj! Ti si, Propercije strasni, zbog Cintije postao pjesnik; krasne Likoride lik Galov je ponio duh; Lijepa je Nemeza bila milozvučnom Tibulu slava; Lezbiji duguješ svoj, učeni Katule, stih. Pjesme mi prezreti neće ni Mantova niti Peligni: neku Korinu mi tek, nekog Aleksida daj!

5

5

9.81 5

10

Čitalac, Aule, i slušač moje mi knjižice hvali. Pjesnik neki se tek žali: »Nedotjeran stil!« To me i ne brine odveć. Trpezu nek mi za ručkom ne hvali kuharev glas: neka je pohvali gost!

8.73 Istancije Rufe. Marcijalov dobar prijatelj; Taliji mcjoj: usp. 1.4.23; Gabir. Gaj Kornelije Gal, pjesnik koji se proslavio ljubavnim elegijama, Vergilijev suvremenik; M antova je Vergilijev rodni grad; Peligni su narod u srednjoj Italiji; u njihovu gradu Sulmonu rođen je Ovidije; neku Korinu: usp. 7.5.10; nekog Aleksida: usp. 7.5.16 i 8.55.

9.0 Avite. Stertinije Avit. 9.50 U dvanaest knjiga: gotovo je sigurno da je epigram upravljen protiv Stacija, epskoga pjesnika s kojim Marcijal nije bio u najboljim odnosima; njegova je Tebaida imala dvanaest knjiga; Prijamov rat. trojanski rat; Brutov dječak poznati je kipić koji Marcijal spominje u nekoliko epigrama (usp. 7.2.77 i 7.14.171); Langon: vjerojatno neki drugi kip, o kojem ništa ne znamo; prema mogućem čitanju jednoga mjesta iz Plinija, posrijedi bi mogao biti kipić dječaka što ga je izradio neki Likisko. 9.81 Aule. Aul Pudent.

62

63

9.97 Puca od zavisti netko, Julije, najdraži druže, zato što čita me Rim, puca od zavisti on. Puca od zavisti zato što uvijek u gomili svakoj u mene upiru prst, puca od zavisti on. Puca od zavisti, eto, što Cezar i jedan i drugi pravo djece mi da, puca od zavisti on. Puca od zavisti opet što imam na selu imanjce, ovdje pak malen stan, puca od zavisti on. Puca od zavisti zato što zabavan svojem sam društvu, svuda sam uzvanik čest, puca od zavisti on. Puca od zavisti zato što svijet me voli i hvali: pa neka pukne tko god puca od zavisti sad!

5

10

Neki prepoznat ćeš stih, al svježim ga dotjerah brusom. Pretežit dio je nov: cijelosti naklonost daj, štioče, obrano moja što Rim mi je dade i reče: 5 »Nemam vredniji dar da ti ga dadem od tog! S njim ćeš izbjeći trome valove nemile Lete: bolji će dio tvoj zauvijek ostati živ! Smokva se probija divlja kroz mramor Mesalin, a drskog mazgara tjera na smijeh Krispov raspolovljen kip. 10 Ne škodi krađa papiru, a starost mu koristi samo: jedino takav, znaj, spomenik ne zna za smrt!«

10.3

10.1 Ako me odviše ima i kraj ti se čini dalekim, djelić pročitaj tek: knjižicom postat ću tad. Cesto se stranica moja završava malenom pjesmom: skrati me koliko god ukusu svidi se tvom! 10.2 Briga za desetu knjigu, ranije površna, natrag doziva rad što mi tad kliznu iz ruku u svijet. 9.97 Julije. Julije Marcijal; Cezar ijedan i drugi-. T it i Domicijan; pravo djece, pravo troje djece (ius trium liberorum)-, povlastice što su ih, u skladu s Lex Iulia et Papia Poppaea iz 9. godine, stjecali očevi troje djece; kasnije su se mogle dodjeljivati i neoženjenima ili osobama bez djece. T o je pravo Marcijalu dodijelio Tit, a kasnije ga je potvrdio i Domicijan; na selu-, u Nomentu; ovdje, u Rimu. 10.2 Briga za desetu knjigu-, knjiga koju poznajemo revidirano je drugo izdanje; Leta-, rijeka zaborava u podzemnom svijetu; mramor Mesalin-. nadgrobni spomenik Marka Valerija Mesale Korvina, poznatog zaštitnika pjesnika (usp. 1.8.3); Krispov kip: spomenik Gaja Pasijena Krispa, Neronova očuha, koji je otrovan za vrijeme Klaudija; Marcijal varira Horacijev motiv exegi monumentum.

64

Prostaštva, riječi s ceste, crnu žuč zlobe i gadne psovke što ih piljar ljut viče (a kupio ih ne bi ni za bob pišljiv ni kramar koji suđe — prastar krš — trži!) »poeta« neki nepoznati svud sipa i tvrdi da su moje! Čuješ to, Prisko? Da papagaja prepeličin glas krasi, da svirati poželio je Kan — gajde? Daleko nek je zao glas od mog stiha dok slava ga na sjajnom krilu svom diže! Ta zar bih nastojao ime zlom steći kad šutnja stajala me ne bi — baš ništa?

10.3

Prisko: vjerojatno Terencije Prisko; Kan: glasoviti frulač.

65

5

10

10.4 Edip, pa Tijest u mraku i ostala mila ti štiva, Skile, Kolšanke te nisu li utvare tek? Što će ti otmica Hile, što Partenopej i Atis? Zar Endimionov san za te je korisna stvar? Ili pak dječak onaj kom krila su spala u letu, ii Hermafrodit lijep Nimfe što prezro je strast? Što ti se mile šuplje brbljarije bijednog papira? Ovo čitaj: tu život si promatra lik! Nećeš tu naći Kentaure, Harpije ili Gorgone: moja stranica, znaj, ima po čovjeku tek! Ali ne želiš, Mamura, prepoznati samoga sebe, vlastitu spoznati ćud: čitaj Kalimahov stih!

5

10

10.5

i kao zadnji prosjak promukla grla nek jeftin kruh moljaka što ga pas neće; nek prosinac mu dug i vlažan zrak, leden, i trijem što ključ ga čuva produže zimu; nek sretnim, blaženima naziva one što Orku ih u goste bijedni lijes nosi! A kad se nit odmota, zadnji čas kucne i stigne spori dan, nek gleda boj pasa, nek dronjcima ptičurine u bijeg tjera! Ni smrt nek jednostavna nije kraj kazne, već, Eakov kad prebije ga bič strogi, sad Sizifova stijena nek mu vrat šatre, sad s brbljavim nek starcem ljutu žeđ dijeli: nek svaki ga iz drevnih priča jad snađe! Kad Furija mu naredi da grijeh prizna, nek, svladan savješću, »Napisah to!«, vikne.

5

10

15

Prezirač svaki finog gospodskog ruha što mjesto štovanja uvredljiv stih šalje s brežuljka, s mosta prognan nek kroz grad luta, 10.9 10.4 Tijest u mraku-, kad je Atrej iz osvete ubio sinove svoga brata Tijesta i ponudio mu njihovo meso za jelo, a ovaj ga u neznanju pojeo. Sunce je odvratilo svoje lice kako ne bi moralo gledati strašan zločin; Skile: ime dviju mitskih junakinja: jednu su bogovi pretvorili u morsku pticu, drugu je Kirka pretvorila u poznato morsko čudovište; Kolšanke: Medeja; otmica Hile: Heraklova ljubimca Hilu otela je neka Nimfa; Partenopej: jedan od sedmorice koji su se borili pod Tebom; Atis: usp. 1.2.86; Endimion je prekrasan mladić kojega je Zeus osudio na vječni san; dječak onaj: Ikar; HermafrodiP. lijepi sin Herma i Afrodite koji je odbio ljubav Nimfe Salmakide; nesretna je Nimfa izmolila od bogova da njezino tijelo trajno sraste s njegovim, pa je Hermafrodit postao dvospolac; šuplje brbljarije: riječ je o notornim temama tragičkog i epskog pjesništva; Kalimahov stih: ovdje metonimija za knjišku, učenu poeziju, udaljenu od života. 10.5 S brežuljka, s mosta: omiljena boravišta prosjaka i beskućnika; trijem što ključ ga čuva: prosjaci, koji bi se zimi sklanjali pod različite lukove i svodove, našli bi se u nevolji ako bi se takva zdanja zatvorila; Ork. bog podzemnog svijeta; boj pasa, ptičurine-, neka gleda kako životinje započinju borbu za njegovo tijelo prije nego što je umro; Eak: jedan od sudaca u podzemnom svijetu; Sizifova stijena: golemi kamen

što ga je Sizif za kaznu morao gurati uzbrdo; s brbljavim starcem: Tantal je brbljav jer je razglasio tajne bogova, zbog čega ga je i snašla okrutna kazna (žedan i gladan nije mogao doseći voće iznad glave ni zahvatiti vodu usred koje je stajao); iz drevnih priča: mitovi o sličnim kaznama. 10.9 Jedanaest slogova i stopa: falečki jedanaesterac, odnosno elegijski distih; konj Andremon: poznati trkaći konj.

66

67

Po jedanaest slogova i stopa, i po šalama koje znaju mjeru, znan sam narodu svakom ja, Marcijal, svakom plemenu. Što mi zavidite? Nisam slavniji nego konj Andremon!

5

10.21

10.19 Ovu knjižicu, ne baš jako strogu niti učenu, ali niti prostu ti do Plinija rječitog ponesi, moja Talijo! Prijeđeš li Suburu, strmu svladat ćeš stazu u tren oka. Odmah Orfeja ugledat ćeš ondje kako blista na vrhu mokrog kruga, zvijeri što mu se dive, carsku pticu što za Jupitra ugrabi Frigijca, a i kućicu skromnu Pedonovu, kojoj ures je manje važno perje. Ali nemoj na rječita mu vrata stići pijana kad ti nije vrijeme! On za strogu Minervu samo živi: za centumvire uman govor smišlja što u očima potomstva će biti ravan djelima samog Cicerona! Nek te okrilje kasnih svijeća čuva: to je za tebe čas — kad bjesni Lijej, kada kraljuje ruža, pram se sjaji: tada nek me i strogi Katon čita!

5

Zašto te, Sekste, veseli pisati tako da jedva Modestov, Klaranov um tvoju bi shvatio riječ? Ne treba djelima tvojim čitalac nego Apolon: veći po sudu je tvom Cinin no Maronov dar! Neka ti slobodno hvale stihove takve, a mene tumač nek zavoli moj i nek mi poštedi stih!

5

10.33 10

15

20

Jednostavniji ti si od drevnih Sabinaca, Gale, tvoja nadmašuje ćud čestit Epikurov duh! Dala ti Venera čista da brak ti potraje kćerin, svekrov da slavni ti dom ostane vezan uz tvoj! A ako zlobna zavist slučajno pred tobom rekne da Marcijalov stih otrovna natapa žuč, otjeraj nju, kao dosad, i reci da nijedan pjesnik taj ne zaslužuje glas ako ga čitaju svi! Moje knjižice znaju pravu sačuvati mjeru: osobi štedeći čast, manama izriču sud!

5

10

10.45 Kad mi u knjižici štogod ugodno nađeš i slatko ili kad nekom u čast laskav mi govori list.

10.19 Do Plinija rječitog. Plinije Mlađi; moja Talijo: usp. 1.4.23 i 8.73; Subura: rimska četvrt između Eskvilina, Viminala i Kvirinala; strmu stazu: uspon uz Eskvilin, gdje se nalazila Plinijeva kuća; Orfeja ugledat ćeš ondje: iz Plinijeve kuće mogla se vidjeti fontana s kipovima Orfeja i životinja što ih je očarao svojom pjesmom (među njima bio je i orao, ptica koja je za Zeusa otela Ganimeda); Frigijca: Ganimeda; Pedonovu: Albinovan Pedon; usp. 1.2.71: na njegovoj se kući također nalazila slika ili reljef orla; za strogu Minervu: za učenje i znanstveni rad; centumviri: suci za građanske parnice, koji su se birali svake godine; u Marcijalovo doba to je tijelo brojilo stotinu i osamdeset osoba; Lijej: Bakho; Katon: Katon Stariji, simbol vrline i moralne strogosti.

10.21 Modest i M aran bili su učeni gramatičari Marcijalova doba; prvi je možda Aufidije Modest koga spominje Plutarh, drugi se spominje kod Auzonija; Apolon: Sekstove su pjesme zagonetne poput delfskih proroštava; Čina je Helvije Čina, jedan od neoterika, autor epilija Sm im a kojemu je posvetio devet godina rada, a Maron Vergilije. 10.33 Gale: u izvorniku M unacije Gale: možda Lucije Munacije Gal, koji je potkraj Domicijanove vladavine bio upravitelj Ahaje, a kasnije Numidije. 10.45 Vepra laurentskog but. Laurent je grad na obali Lacija, danas Torre Paterno; vatikanac. jeftino, slabo cijenjeno rimsko vino.

68

69

to ti se odviše masnim čini, i dok ti nudim vepra laurentskog but, radije oglabaš kost! Ako se octu veseliš, slobodno pij vatikanac: mojega vina vrč nije za želudac tvoj!

5

ispravno vladanje k tome, taštinu što krinka je skriva, sve što nismo kad mrak krije nas — gonite van! Slušajte: stihovi moji »Iju! Saturnalije!« kliču! Smijemo, volimo to, Nerva, dok vladar si naš! Strog neka čitalac uči napamet mrgodnog Santru: njemu ne pripadam ja: moja je knjižica to!

5

10.59 Ako se stranica cijela na jedan utroši predmet, preskačeš: kraću stvar boljoj pretpostavljaš ti. Obilat ručak je prostrt, sa svake tržnice nešto: ti od obilja sveg hoćeš tek probrani kus! Ne trebam ja sladokusca izbirljiva: onoga želim komu je potreban kruh da bi utažio glad!

11.3

5

10.100 Sto, ludo, s mojim stihovima svoj miješaš? Što hoćeš, jadan, s knjigom što ti par nije i nastojiš da s lisicom se lav združi pokušavaš da orlu nalik ćuk bude? Pa da ti drugu nogu dade sam Lađa, uzalud golijen drvenu u trk goniš!

5

Besposlen gradski svijet isključiv mi ljubitelj nije. Ne, ne poklanjam stih dokonim ušima tek, već mi sred getskoga mraza i Marsovih znakova bojnih krute vojničine dlan knjigu izlizati zna. Priča se da i Britanac pjevucka stihove moje. 5 Kakva mi korist kad džep nema ni pojma o tom! Kakve bih besmrtne samo ispisati stranice znao, kakve bi bojeve moj pijerski svirao rog, kad bi dobra božanstva što Augusta vratiše svijetu i Mecenata s njim poslala Rimu na dar! 10 11.15 Neke pjesme bi čitati mi mogle stroge Sabinke, žena Katonova:

11.2

10.100 Lađa: poznati spartanski trkač (usp. 1.2.9,6). 11.2 Katonovski smrknuto ćelo, drevnog Fabricija kćer. oba Katona (Stariji i Utički) i Gaj Fabricije Luscin (dvaput konzul, jednom cenzor) proverbijalni su simboli drevne rimske skromnosti i ćudoredne strogosti; zbog očeve štedljivosti, Fabricijeve su kćeri dobile miraz od senata, kako se ne bi morale udati bez njega; Satum alije. veseli praznik u čast Saturna koji se održavao u prosincu; Nerva: Marko

Kokcej Nerva, car koji je naslijedio Domicijana 96. pr. Kr.; mrgodnog Santru: Santra je rimski filolog Ciceronova doba, a pisao je i tragedije. 11.3 Sred getskoga mraza i Marsovih znakova: Gećani (Geti) su pleme u sjevernoj Trakiji na obalama Crnoga mora; Marcijal govori o vojnicima koji su ratovali na sjevernom bojištu; pijerski rog. poetsko nadahnuće (Pijerija u Tesaliji jedno je od sjedišta Muza); sto Augusta vratise svijetu: August se ponovno pojavio na svijetu u osobi cara Nerve. 11.15 Katon i Sabinjanke (ovdje Sabinke) simboliziraju moralnu strogost i drevnu jednostavnost predaka; Kozmo je poznati trgovac mirisima, a N um a Pompilije jedan od sedmorice legendarnih rimskih kraljeva, poznat po neizmjernoj čestitosti i pravednosti; Apolinarr. Domicije Apolinar, Marcijalov prijatelj i zaštitnik.

70

71

Nabrane obrve, strogo, katonovski smrknuto čelo, drevnog Fabricija kćer, koji je ljubio plug,

ova knjižica nek od smijeha pršti! Nek nestašnija bude od svih drugih! Nek se nakvasi vinom i bez srama nek se uresi Kozmovom pomadom, nek se s momcima, s djevojkama šali, neka zbori bez krzmanja o onom što nas rodi, o ocu svega živog, kog i sveti je Numa kurcem zvao! Ipak, zapamti to, Apolinare, saturnalijski stihovi su ovo. Moje knjižice ćud ne brkaj s mojom!

11.17 5

Nije mi stranica svaka isključivo ponoćno štivo. Sabine, naći ćeš tu pokoji stih i za dan!

11.42 10 Živahan tražiš epigram, a mrtve mi predlažeš teme! Ma Cecilijane, čuj, kako je moguće to? Majčinu dušicu s Korzike nudiš atičkoj pčeli — tražiš da ona ti da Hiblin i himetski med!

11.16 11.106 Prestrogi moj čitaču, nosi se kamo ti drago! Gradskim sam togama ja ovaj namijenio stih! Stranica moja se sada poigrava lampsačkim stihom. Čuj kako zvekeće mjed — tarteški pleše se ples! Sve da si stroži od Kurija ili Fabricija samog — tvoj će se kurac tvrd nabiti često na plašt! Makar iz Padove bila, i ti ćeš, djevojko, šale nestašnog djelca mog mokra pročitati sva! Rumena lica, Lukrecija knjižicu odlaže moju, Brute, dok ti si uz nju. Skloni se: čitat će već!

5

Ako, Vibije Maksime, za pozdrav imaš vremena, samo to pročitaj: pun si posla, a radin baš i nisi. Kako? Preskačeš i to? Imaš pravo!

11.107 10

Vraćaš mi, Septicijane, do kraja razmotan svitak kao da knjigu si ti revno proučio svu. Naravno, vjerujem tebi, veselim se, istinu zboriš: pet sam ti knjiga i sam tako pročitao ja!

11.16 Lampsačkim stihom: Lampsak na Helespontu bio je najpoznatije središte Prijapova kulta; tarteški ples-, T artes, kraj na jugozapadu Hispanije, bio je poznat po lascivnim plesovima; Kurije (Manije Kurije Dentat) i Fabricije (Gaj Fabricije Luscin) proverbijalni su simboli moralne strogosti; Padova-, grad je bio na glasu po čednosti tamošnjih žena; Lukrecija-, kreposna supruga Tarkvinija Kolatina; kad ju je silovao nećak Tarkvinija Oholog, počinila je samoubojstvo kako bi oprala sramotu; Brute: Lucije Junije Brut, koji je poslije silovanja Lukrecije pozvao narod da obitelj Tarkvinija svrgne s vlasti, izabran je zajedno s Kolatinom za konzula; poznat je i po tome što je dao smaknuti dvojicu vlastitih sinova jer su pokušavali Tarkvinijevce vratiti na vlast.

11.17 Sabine-, vjerojatno Cezije Sabin. 11.42 M ajčinu dušicu s Korzike: med sa sicilske Hible i atičkoga Himeta bio je vrlo cijenjen, a kotzički je, zbog majčine dušice koju su pčele pasle, imao gorak okus. 11.106 Vibije Maksime, prefekt Egipta pod Trajanom, prijatelj Marcijalov, Plinijev i Stacijev.

72

73

11.108

Slobodno pođi do dičnog praga novoga hrama, gdje je za pijerski zbor ponovno sagrađen dom. Ili ćeš radije možda ući preko Subure, tamo gdje visok se trijem konzula uzdiže mog? Lovorom ovjenčan dom govornik nastava Stela, Stela što beotska kap grlo mu skvasiti zna! Ondje se kastalski izvor staklastim ponosi vrutkom: kažu da devet je tu gospođa gasilo žeđ. O n će te dati i puku, i vitezu, a i senatu; vlažnih će zjenica, znam, čitati tebe i sam! Što će ti naslov? Kad stih ili dva pročitaju samo, složno će kliknuti svi, knjigo: »Marcijal je to!«

Premda bi knjiga tolika mogla dovoljna biti, čitalac moli da još dvostih mu smislim ii dva! Lup mi kamate traži, a robovi nadnice svoje. Plati mi, štioče! Muk. Ne shvaćaš? Ostaj mi zdrav!

12.1 Mreže kad počinu, Prisko, i lajava mološka pseta, šumom kad zavlada mir, vepru se zametne trag, dokone možeš trenutke posvetiti knjižici kratkoj: zima je — nećeš ni sat na nju potrošiti sav!

15

12.3

12.2 Nekoć iz Grada bih tebe u koju provinciju slao: sada ćeš poći — iju! — tuđinska knjigo, u Rim, s obala zlatnoga Taga, iz predjela Salona mrkog — — očinskih rijeka što moj divni oplakuju kraj. Tuđinkom ili došljakinjom ipak te nazvati neće: tvojih sestara je pun Remov preuzvišen dom.

10

5

Ono što bješe Mecenat za Varija, Flaka i divnog Marona — viteški sin, pradavnih kraljeva krv — svijetu će brbljava Fama i žuti kazati papir, meni da bio si ti, Prisko Terencije moj! Ti si mi stvorio talent: pa ako se pjesnikom činim, plodnoga nerada dar tebi zahvaljujem ja! Nek je blagoslovljen duh što rijedak je baš ko i narav: Numa i Katon su tu morali imati ćud. Širiti skroman imetak, darežljiv i uslužan biti, davati to što i sklon rijetko udjeljuje bog, sada se može i smije! No ti si pod okrutnim carem smjelo u vremenu zlu slijedio kreposti put!

5

12.1 Prisko: Terencije Prisko; mološkapseta: u antici poznata pseća pasmina; n i sat. rimski je sat bio dvanaestina razdoblja od izlaska do zalaska sunca; zimi je, dakle, bio kraći. 12.2 Tuđinska knjigo: jer stiže iz Hispanije; Tag, Salon: rijeke u Hispaniji (danas Tajo i Jalćn); tvojih sestara: četrnaest knjiga što ih je Marcijal napisao u Rimu; Remov preuzvišen dom: Rim; novoga hrama: templum d ivi Augusti {templum Novum), hram na obroncima Palatina; pored njega je Tiberije dao izgraditi knjižnicu posvećenu Muzama; Domicijan ga je obnovio, a kasnije premjestio, da bi ga potom Trajan vratio na staro mjesto; pijerski zbor. Muze; Subura: poznata rimska četvrt; konzula mog. Lucija Aruncija Stele; heotska kap: aluzija na vrelo Permes na Helikonu, znanu obitavalištu Muza; kastalski izvor, jedno od boravišta Muza; ovdje laskava metafora za fontanu u Stelinu vrtu; devet gospođa: Muze.

12.3 Varija: usp. 1.8.55; Flaka: Horacije; Marona: Vergilije; pradavnih kraljeva krv. u izvorniku parafraza početka poznate Horacijeve ode (Carm. 1.1.1.); N um a i Katon: simboli drevne rimske vrline i ćudoređa; pod okrutnim carem: pod Domicijanom.

74

75

10

Traži, želiš li čitati o sebi, stihoklepca iz kakve mračne rupe koji ugljenom prostim, gnjilom kredom fjjesme pripit po zahodima črčka. Čelo nije ti vrijedno mojeg žiga!

12.4 Sad sam pokratio posljednje dvije knjižice svoje: sićušno djelce to svitak je saželo dug! Više nek čitaju oni što bezbrižan mir si im dao, care. Za tebe je to: možda poželjet ćeš sve!

12.63

12.11 Muzo, pozdrav prenesi Parteniju mojem i svojem! Koga izdašnije još aonski napaja val? Komu zvonkije lira iz pimplejske odzvanja spilje? Koji je pijerski stvor miliji Febu no on? Nađe li vremena malo (a slabi su izgledi za to), moje stihove sam vođi nek našemu da. Samo u četiri riječi nek knjižicu čednu i kratku njemu preporuči on: »Ovim se zabavlja Rim!«

5

12.61 Da ne napišem, bojiš se, Ligura, kratku pjesmu i britku protiv tebe. Želiš dostojan biti toga straha, ali zalud se bojiš, zalud želiš: lav iz Libije nasrće na bika, a leptira će pustiti na miru!

10

5

Ulje, Kordubo, bolje od Venafra imaš, ćupove istarskima ravne, ovce koje od galeških su ljepše, što im runo ne blista lažnim sjajem, već se prirodnom bojom stada diče! Reci pjesniku svom nek ima stida, pjesme besplatno moje nek ne čita! To bih podnio da je pjesnik dobar, pa da vratiti mogu istom mjerom, ali — neženja zavodi bez straha, slijepcu ne možeš oteti što nema! Zlo je najveće gol i golcat pljačkaš! Najsigurniji stvor je — grozan pjesnik!

3

10

12.78 Ništa, Bitiniče, nisam napisao ja protiv tebe. Želiš da prisegnem? Ne! Radije platit ću dug!

12.4 Ovo su uvodni stihovi uz izbor epigrama iz desete i jedanaeste knjige što ga je Marcijal posvetio Nervi; care. Nerva. 12.11 Pjesnik Partenije bio je Nervin tajnik; aonski val-, vrelo Hipokrena blizu Helikona u beotskoj Aoniji, posvećeno Muzama; pimplejska spilja je spilja kod Pimpleje u Pijeriji, mjesta posvećenog Muzama; pijerski stvor, štovatelj Muza; prema Pijeriji, kraju na jugoistoku Makedonije, često ih nazivaju Pijeridama ili Pijerkama; vođi našemu: Nervi.

12.63 Korduba, grad u Hispaniji (danas Cordova), Venafro, drevni samnitski grad (danas Venafro) i Istra bili su na glasu po odličnom maslinovom ulju; od galeških ljepše, ovce što su pasle uz Galez, rijeku kraj Tarenta (danas Galeso), davale su izvrsnu vunu. 12.78 P latit ću dug. tj. radije ću doista napisati epigram protiv tebe.

76

77

12.94 Epsku sam pisao pjesmu. I ti si počeo isto. Ostavih nju da mi stih takmac ne postane tvom. Potom je Talija moja tragički obula koturn: dug si tragički plašt uzeo na to i sam. Onda posegnuh za strunama Horacijeve lire: novu mi trzaljku već lakomo otimaš ti. Smjelo se satire latih: Lucilije nastojiš biti. Lak elegijski stih slagati uzeh — i ti! Na to sam — pišljiva stvar! — epigrame pisati stao. Evo i tebe — i tu pobjednu kradeš mi čast! Daj, izaberi što nećeš (zar skromno je težiti svemu?), pa, ako ostane što, Tuka, prepusti mi to!

2 U POHABANOJ TOGI: MUKE VJEČNOGA KLIJENTA 5

10 2.85 Provrela ledena voda u boci od vrbova pruća neka na Saturnov dan od mene bude ti dar! Žališ se da ti u prosincu ljetne darove šaljem? Tananom, glatkom mi tad togom uzvrati i sam.

3.2 Čiji, knjižice, poklon želiš biti? Brže sebi pronađi zaštitnika, da u kuhinji ne nađeš se crnoj, da ne postaneš mastan omot ribi

12.94 Talija-, usp. 1A .23, 8.73 i 10.19: koturn-, usp. 1.8.3; Lucilije: satirički pjesnik arhajskoga razdoblja.

2.85 Saturnov dan: Saturnalije, svetkovina posvećena Saturnu, drevnom rimskom božanstvu koje je kasnije poistovjećeno s grčkim Kronom, počinjale su 17. prosinca i trajale nekoliko dana; tananom togom: togom koja je primjerena ljetnom, a ne prosinačkom vremenu. 3.2 Faustinu: Marcijalov bogati prijatelj i zaštitnik; šetat ćeš se. Faustin će knjigu svuda nositi sa sobom; m irisati cedrom: da bi se zaštitio, papirus se impregnirao cedrovim uljem; oba kraja: krajevi smotana svitka pomno bi se izgladili kamenom plovućcem; rozi: krajevi drvena ili koštana štapa oko kojega se omatao svitak bojali

78

79

ili tuljac za tamjan ili papar! Zar Faustinu u krilo bježiš? Mudro! Šetat ćeš se i mirisati cedrom oba kraja dok dično tebe krase, i dok rozi se raskošno šarene; purpur otmjeni odjenut će tebe, naslov gordo u grimizu će sjati! S takvom zaštitom ne boj se ni Proba!

5

Samo se srditi znate, bogati prijani moji! Nije baš pohvalno to, al vam se isplati gnjev. 10

3.5 Hoćeš da mnogima tebe preporučim, malena knjigo, ili jednomu tek sama kad kreneš u Rim? Jedan je dovoljan: Julije! Nećeš mu tuđinkom biti: ime je njegovo, znaj, stalno na jeziku mom. Najprije njega potraži na pragu Natkrivenog puta: Dafnidov tamo je stan bio, a njegov je sad. Žena će njegova tebe u svoje ruke, u krilo uzeti, ako i sva prašnjava stigneš na prag. Bilo da vidiš ih zajedno ili najprije njega, ovo ćeš kazati tek: »Marko vas pozdravlja sve!« Drugo ti ne treba. Pismo? U krivu je svak koji misli kako za druga bi svog jamstvo zahtijevao drug!

3.37

5

10

3.38 Koji te razlog vuče, reci, koja te nada, Sekste, tjera u Rim? Što li očekuješ tu? »Vodit ću parnice«, kažeš, »rječitije nego Ciceron. I na trga ću tri svakog pobijediti ja!« Civ i Atestin također na sudu su tražili sreću 5 — ti ih obojicu znaš. Što su zaradili s tim? »Pa, ako propadne ovo, počet ću pisati pjesme. Reći ćeš, čim ti ih dam: ovo je Maronov stih!« Lud si! Svi što ovdje u odjeći drhture lakoj, sami su Nazoni to, svak je Vergiliju par! 10 »Moćne pohađat ću kuće.« Četvorica, trojica tako s krajem sastavljaju kraj; ostale satire glad. »Gdje mi je izlaz? Pomozi! Bez Rima mi nema života!« Ako si pošten stvor — slučaju nadaj se tek! 4.14 Diko, Silije, kastalskih sestara moćnim glasom što laži divljih hordi

su se živim bojama; purpur, da se ne ošteti, knjiga se umatala u pergamenti (u ovom slučaju grimiznu); naslov, na etiketi pričvršćenoj na gornji kraj svitka crvenim bi se slovima ispisivao naslov; Prolr. Marko Valerije Prob, poznati gramatičar iz 1. st., bio je na glasu kao vrlo strog kritičar. 3.5 Julije: Julije Marcijal; N atkriveni put. via Tecta, kolonada koja se nalazila između Flaminijske ceste i Tibera, blizu Augustova mauzoleja; Dafnidov stan: bivši vlasnik Julijeve kuće zvao se, očito, Dafnid, no inače nam nije poznat.

3.37 Ljutnja može poslužiti kao dobra izlika za uskraćivanje uobičajenih poklona. 3.38 N a trga tri: tj. na sudu; Civ i Atestin: najvjerojatnije fiktivni rimski odvjetnici; misli se na tri trga koji se nadovezuju jedan na drugi; forum Romanum, forum Iulium i forum Augusti-, Maronov: Vergilije; Nazoni: Ovidije. 4.14 Silije: Silije Italik, autor spjeva o Punskim ratovima; kastalskih sestara: Muza; pred dvojicom Scipiona: Publije Kornelije Scipion Afrički Stariji i Mlađi; prosinac. Saturnalije; u tropi: vrsta društvene igre; igrači su kocke ili slične predmete ubacivali u kakvu rupu, otvor posude ili si., pri čemu se, vjerojatno, nije osobito držalo do

80

81

biješ, podla lukavstva Hanibala, a Kartažane vjerolomne tjeraš da pred dvojicom Scipiona kleknu, pusti nakratko strogost i ozbiljnost! Dok ti prosinac okolo vrluda, zvecka zamamno kockom neizvjesnom, a u tropi podvaljuje i više, malo vremena mojoj daj Kameni! Čitaj, molim te, opuštena čela papir natopljen vragolastom šalom! Tako možda se drznuo i Katul »Vrapca« poslati velikom Maronu!

5

tebi je dano da careve brige gledaš dok niču, tajne da zamisli znaš vođin što smišlja ih duh! — nađi na polici sad i za moje knjižice mjesta, gdje su Pedon i Mars, gdje je i Katulov stih! A kraj božanskog djela o Kapitolijskom ratu stavi Maronov rad, njegov nenadmašen spjev.

5

10

4.26 Cijelu me godinu dana ujutro vidio nisi. Pitaš me, Postume moj, što sam izgubio s tim? Trideset novčića, Postume, možda i cijelih šezdeset! Molim, ne zamjeri sad: skuplji ogrtač je moj! 5.5 Sekste, rječiti slugo Minerve s palatinskog brijega — tebi toliko je bliz božjega genija dah,

5.30 Varone, kojega ne bi ni koturn Sofoklov prezro, a i lire ti zvuk italske služi na čast, malo predahni od posla: nek te ne zadrže mirni rječitog Katula sad, ili elegijski stih! Čitaj radije pjesme u skladu s prosincem dimnim, što ti u mjesecu svom primjeren donose dar! Osim ako ti zgodnije nije, a možda i draže, da na Saturnov dan orahe izgubiš sve!

5

6.82 Netko nedavno premjeri me, Rufe, kao trgovac robljem ili trener. Kad me prouči, upre u me prstom: »Ti si«, reče mi, »dakle, taj Marcijal čije zločeste šale znade svatko komu barbarsko sasvim nije uho?« Ja se skromno nasmiješih, lako klimnuh,

poštene igre; Kameni'. Muzi, tj. mojim stihovima; »Vrapca«-. Marcijal aludira na poznate Katulove stihove o Lezbijinu vrapcu (Carm. 2 i 3); velikom Maronu-. Vergiliju. 4.26 Ujutro: na jutarnjem pozdravljanju; očito nezadovoljan sportuhm, Postumov klijent odustaje od posjećivanja. 5.5 Slugo Minerve s palatinskog brijega: Sekst je, najvjerojatnije, bio upravitelj carske knjižnice, pa je mogao imati uvid u Domicijanov književni rad i interese; božjega genija dah: Domicijan se službeno nazivao gospodarem i bogom; Pedon i Mars: Albinovan Pedon i Domicije Mars, epigramatičari Augustova doba; Kapitolijski rat. Domicijan je u mladosti napisao spjev o ratu flavijevaca i vitelijevaca iz 68. n. e.; Maronov. Vergilijev.

5.30 Koturn: cipela tragičkog glumca; metonimija za tragičku poeziju; lire italske: horacijevska lirika; rjecitogKatula: posrijedi je istoimeni pisac mirna, a ne Gaj Valerije Katul; u skladu sprosincem dimnim: prosinac je mjesec Saturnalija i razbibrige; orahe: jedna od omiljenih saturnalijskih zabava bilo je kockanje za orahe.

82

83

5

priznajući da glavom taj sam čovjek. »Zašto«, upita »nosiš loš ogrtač?« Ja mu rekoh: »Pa eto, loš sam pjesnik!« To da pjesnik ne doživi i češće, Rufe, dobar pošalji mi ogrtač!

7.21 10

Danas je značajan dan što tebi je, Polo, i svijetu dao Lukana tvog, svjestan da važan je čas! Nikada, Nerone, nisi počinio gadniji zločin! Nisi se barem na taj smio odvažiti grijeh!

6.88 7.26

Jutros ti slučajno rekoh »Zdravo, Cecilijane«, umjesto, kako je red, »Časni gospodine moj!« Pitaš koliko je mene stajala takva sloboda? Kvadranata je sto propust mi odnio taj!

Apolinara mog potraži dom, hromče, pa ako nema posla — poštuj mir njegov! — bez obzira na vrijednost (svoj mu dug vraćam), nek fino uho prvo ovaj stih kuša! Pa vidiš li da ugodan si gost njemu, zamoli da ti znanu udijeli milost. A znaš da moje trice strasno on ljubi: ni sam ne mogu tebe voljeti više! Kad želiš da od zlobe siguran budeš, Apolinara mog potraži dom, hromče!

7.17 Čuj me, knjižnice s otmjenog imanja, otkud čitalac vidi Grad na dlanu: ako usred ozbiljnijega stiha za škakljiviju Muzu mjesta ima, stavi, makar u ponajdalji kutak, sedam knjižica što ih tebi šaljem perom pisca obilježene svoga — te im ispravke daju veću cijenu! Tebi, otmjena, malen dar će ovaj pjesmom pronijeti glas po cijelom svijetu! Čuvaj Juliju Marcijalu svojem zalog, knjižnice, ovaj moga srca!

5

10

5 7.27

10

Vepar, pustošitelj etrurskog žira, od cerova ploda trom, što stavlja ga glas etolskoj zvijeri uz bok,

6.88 Kvadranata sto: zbog nedovoljno ponizna pozdrava Marcijal je ostao bez sportule, koja je obično iznosila stotinu kvadranata (jedan je kvadrant četvrtina asa, odnosno tri uncije). 7.17 Knjižnice s otmjenog imanja-, Julije Marcijal, Marcijalov zaštitnik i dobar prijatelj imao je u svojoj raskošnoj vili na Janikulu opsežnu biblioteku; Grad: Rim.

7.21 Polo: Pola Argentarija, udovica pjesnika Lukana; gadniji zločin: Lukan je bio prisiljen na samoubojstvo zbog sudjelovanja u uroti protiv Nerona 65. n. e. 7.26 Apolinara mog. Marcijalov prijatelj i zaštitnik do čijega je kritičkog suda mnogo držao; hromče: hromac (skazon ili holijamb) jampski je šesterac u kojemu je posljednji jamb zamijenjen trohejem (trohejskim spondejem). 7.27 Etolskoj zvijeri: kalidonski vepar, zvijer koju je svladao Meleagar; moj Dekster. Marcijalov prijatelj, strastven lovac; šumski nek siječe se vrh: tj. neka se nasiječe obilje drva za kuhinju; falem sko vino: vrlo cijenjeno vino.

84

85

koga je oštricom sjajnom moj pogodio Dekster, kao dragocjen plijen leži na ognjištu mom! Neka se masne pare veselo šire po kući, šumski nek siječe se vrh, kuhinja vruća nek sja! Ali, potrošit će kuhar silnu gomilu papra, falernsko vino u skup riblji umiješati sos! Vrati se svom gospodaru! Za moju si prevelik vatru. Vepre, na prosjački štap tjeraš me: bolja je glad!

5

10

7.29 Testile, pokoro slatka Vokonija Viktora, ti si slavniji dječak od svih što ih je vidio svijet! Ostani voljen i krasan i onda kad uvojke skratiš, i neka pjesnik tvoj bude za djevojke slijep! Skloni na časak učene knjižice svog gospodara: pjesmice htio bih sad Viktoru čitati tvom. Jer, uz Aleksida, dragog Maronu, Mecenat je znao i za Marsovu strast, crne Melenide draž!

skoro podlegle zimi maslinice, zelje, bijelo od ledenoga inja, sve to stiže ti, misliš, s mog imanja? Kako, Regule, duboko se varaš! Moja zemljica samo mene nosi! Sve što tebi Etrurci ili Tuskul šalju, umbrijski gazda ili seljak, ili posjed kod trećeg miljokaza, meni raste po čitavoj Suburi!

5

10

7.36

5

Kad su mi priprostu vilu iscrpili vlaga i kiše, kad je već cijeli pod zimski poplavio val, da bi se voda odlijevati mogla od nagloga pljuska, prigodan šalješ mi dar — crijepova poveći broj. Prosinac, eto, tutnji ljut i zavija Borej: Stela, dok odijevaš krov, seljak ti ostaje gol!

5

7.52 7.31 Jaja kokošja, perad s bučnog dvora, smokve, žute od slabe tek vrućine, porod nejaki blejalice koze, 7.29 Vokonija Viktora: Marcijalov prijatelj koji je u učenim pjesmama slavio ljepotu dječaka Testila; Aleksida: krasni sluga što ga je Vergiliju poklonio Mecenat; crne Melenide draž: Melenida je, očito, djevojka iz neke pjesme epigramatičara Domicija Marsa. 7.31 Regule: Manije Akvilije Regul; Tuskul: drevni grad u Laciju, blizu današnjeg Frascatija; po litavoj Suburi: predio Rima; Marcijal, za razliku od Regula, ne posjeduje bogata imanja širom Italije, pa sve mora kupovati na rimskoj tržnici.

Sretan sam, Aukte, što moje knjižice Celeru čitaš — — naravno, ako i on štivu se raduje tom. Hiberskim Keltima mojim Celer je bio na čelu — nije pošteniju riječ dosada vidio svijet! S većim štovanjem stoga pred njegovim ušima strepim: nije tek slušalac on, već i prosuditelj strog!

5

7.36 Borej: sjeverni vjetar; Stela: Lucije Aruncije Stela; Marcijal kroz šalu sugerira da bi i njemu dobro došao ogrtač. 7.52 Aukte: Pompej Aukt; hiberskim Keltima: Keltiberima, stanovnicima Marcijalova kraja; Celer je, najvjerojatnije, bio propretor Hispanije.

87

7.68

Drevni, Severe, konzul mu je vršnjak. Konzul, štoviše, točio je njega!

Ne preporučuj, Istancije, molim te, moje Kamene tastu: možda je on stihu ozbiljnijem sklon. No ako prima i on škakljivije knjižice, tad bih smio Fabriciju čak, Kuriju čitati njih!

7.84 Dok za Cecilija Sekunda sliku izrađuju moju, ruke dok potez vješt platnu udjeljuje dah, pođi, knjigo, do getske Peuke i pokleklog Histra: on se za krajeve te brine, za pokoren puk. Malen ćeš dar, ali sladak, uručiti dragomu drugu: vjernije moj će mu lik moja dočarati riječ! Nikakvo vrijeme i nedaće njega razoriti neće: živjet će vječno, a rad Apelov postat će prah.

7.74 Diko Kilene i neba, o slatkorječivi slugo zlatan što vrvi ti štap zmijinjih vijuga pun! Imao vazda na pretek ljubavnih pothvata tajnih, bio za Pafljankom ti ii za Ganimedom lud! Neka te majčine Ide lišćem okite svetim, 5 vremešnog djeda tvog teret nek prigiba lak! Daj da uvijek Norbana s Karpom, suprugom svojim, radosno proslavlja dan kad ih je združio brak! Pobožni svećenik taj što Mudrosti predano služi tamjanov pali ti kad, Jupitru odan i sam! 10

7.89 Hajde, sretnice ružo: nježnim vijencem kosu okiti mog Apolinara! I kad osijedi jednom, ti je krasi! Neka Venera vječno tebe ljubi!

7.79 Vina konzulskog maločas sam pio! Starost zanima tebe i kakvoća? 7.68 Istancije. Istancije (Instancije) Ruf, dobar Marcijalov prijatelj; moje Kamene. moju poeziju; Fabriciju, K uriju: Gaj Fabricije Luscin i Manije Kurije Dentat, simboli drevnoga rimskog ćudoređa. 7.74 Diko Kilene. Merkur, rimsko božanstvo poistovjećeno s grčkim Hermom, koji je rođen na brdu Kileni u Arkadiji; na likovnim prikazima nosi zlatni štap oko kojega se ovija zmija; Pafljanka-. Afrodita (Venera); majčine Ide. svibanjske Ide; Merkurova je majka Maja, jedna od Plejada, a djed Atlant, koji je na ramenima nosio nebeski svod; Norbana s Karpom-. taj nam je bračni par inače nepoznat. 7.79 D revni konzul: u izvorniku Prisco consule, što može značiti »za drevnoga konzula« ili »dok je Prisko bio konzul« (dakle, nedavno); vino je vjerojatno poslužio Terencije Prisko, konzul i Marcijalov prijatelj, ili možda Kvint Peducej Prisko; Severe, vjerojatno Marko Sever.

88

5

7.93 Plače te, Narnijo, rijeka od vira sumpornog bijela; težak je do tebe put: dvostruk je obronak kriv!

i

7.84 Za Cecilija Sekunda: ne zna se o kome je riječ; to nipošto nije Plinije Mlađi; do getske Peuke. otočić pred ušćem Dunava; pokleklog Histra: aluzija na Domicijanove pobjede na Dunavu; rad Apelov. Apel je glasoviti grčki slikar iz druge polovice 4. st. pr. Kr.; posljednji dvostih varijacija je Horacijeva motiva exegi monumentum. 7.89 Apolinar. usp. 2 .7.26; Venera: ruža je posvećena Veneri (Afroditi). 7.93 N am ija je grad u Umbriji, danas Narni; mogKvinta: Kvinta Ovidija, Marcijalova prijatelja koji je u N om entu imao imanje blizu njegova; dio visokoga mosta koji je povezivao dva vrhunca postoji i danas.

89

Zašto te tako veseli da mog mi otimaš Kvinta, da ga zadržavaš ti, siliš na ostanak dug? Zašto mi bezvrijednim činiš malen nomentski posjed, meni toliko drag jer je u susjedstvu Kvint? Daj mi se, Narnijo, smiluj, zlorabiti nemoj mi Kvinta! Dovijeka — dao ti bog — tvoj nek te raduje most!

5

7.97 Ako poznaješ Cezija Sabina, diku, knjižice, umbrijskoga gorja, Aulu Pudentu mojem što je zemljak, makar bio u poslu, daj mu ovo! Nek ga tisuću briga tišti, muči, on za moje će pjesme vrijeme naći! O n me voli i prvoga me čita poslije Turnovih proslavljenih knjiga! Kako veliko ime tebe čeka! Kakva slava! Koliki ljubitelji! Odjekivat će tobom trg i gozbe, kuće, raskršća, trijemovi i krčme! Dar si jednomu — čitat će te svatko!

5

Je li ti apulska trava Spartanca Falanta evala, tamo gdje Galezov val poji kalabrijsko tlo? Ili te tarteški Betis, hranitelj hiberske staje 5 prao, dok bila si još hesperskoj ovčici plašt? Je li ti brojila vuna mnogostrukom Timavu ušća, gdje je i sveti konj Kilar još gasio žeđ? Grimiz Amiklin dostojan nije da oboji tebe, purpuran miletski sok nije zaslužio to! 10 Ljiljan u zasjenak bacaš, kalinu dok je u cvatu, prebijelu slonovu kost, tiburskih bregova sjaj; Leđin se labud pred tobom sklanja, golubice pafske, Crvenom moru s dna ugrabljen biserni plijen! Makar poklon se taj sa snijegom takmio prvim, 15 ne nadmašuje još svojeg Partenija sjaj! Babilonsko mi otmjeno tkanje cjenjenije nije, šaren što krasi ga bod, fin Semiramidin vez!

7.97 Cezije Sabin i Aulo Pudent Marcijalovi su prijatelji, obojica iz Umbrije; Turnovih knjiga: Turno je satirički pjesnik kojega je Cezije Sabin, očito, cijenio, ali o kojemu ništa ne znamo. 8.28 Mojega rječitog druga-, togu je Marcijalu poklonio Tiberije Klaudije Partenije, Neronov oslobođenik koji se kasnije našao u Domicijanovoj službi, a bavio se i

poezijom; Spartanae Palant napustio je domovinu da bi u Italiji osnovao Tarent; Galez je rijeka u blizini Tarenta, danas Galeso, a Betis rijeka u južnoj Hispaniji, današnji Guadalquivir; pokrajina Betika, danas Andaluzija i dio Granade, bila je na glasu zbog izvrsne vune; Tartes je stari pomorski grad u Hispaniji, danas E1 Rocadillo; u poetskoj upotrebi tartelki zamjenjuje hispanski; hiberske staje: hispanske staje; hesperskoj ovčici: hispanskoj ovčici; Tim av)e rijeka koja se, navodno, sa sedam ili devet ušća ulijevala u Jadransko more, danas Timavo; ovdje se aludira na mitsku priču prema kojoj su Argonauti pod vodstvom Kastora i Poluksa tom rijekom doplovili u Jadransko more; Kilar je Kastorov konj; Am ikla, mjesto nedaleko od Sparte, i M ilet, jonski trgovački grad, bili su poznati po proizvodnji grimizne boje; prema pučkom vjerovanju u Tiburu (Tivoli) slonovača postaje bjeljom i nikad ne potamni; Ledin labud: labud u čijem je liku Zeus obljubio Ledu; golubice pafske: ciparski je Paf bio poznato središte Afroditina kulta; golubica je također posvećena Afroditi; svojeg Partenija sjaj: Marcijal aludira na etimologiju Partenijeva imena (grč. Ttapdevioi; = »djevičanski bijel«); babilonsko tkanje: umijeće vezenja Grci su primili s Istoka, a osobitu slavu zbog finoga višebojnog veza uživao je Babilon; Semiramidin vez: Semiramida je legendarna babilonska kraljica, žena asirskoga kralja Nina; u Atam antovu zlatu: zlatno runo po koje su krenuli Argonauti; ono je Atamantovo jer su na zlatnome ovnu letjela njegova djeca, Friks i Hela; ovna eolskog. ovan se naziva eolskim po Atamantovu ocu Eolu; spalatinskom togom: s Partenijevom togom; ona se naziva palatinskom zbog Partenijeve službe na carskom dvoru; posljednji distih diskretno sugerira adresatu da bi i nov plašt bio sa zahvalnošću primljen.

90

91

10

8.28 Togo, poklone dragi mojega rječitog druga, kojemu stadu bi ti, reci mi, širila glas?

Ne bih radije bio u Atamantovu zlatu, Frikse, da ovna mi svog eolskog dadeš na dar! 20 Eh, kad se pojavi samo u društvu s palatinskom togom, kakav grohotan smijeh moj će pobuditi plašt!

8.72 Još u grimiz neodjevena, oštrim suhim kamenom još neizglađena žuriš, knjižice, poći za Arkanom koga prekrasni Narbon opet zove (onaj učenog Vocijena Narbon!) natrag k godišnjoj službi, zakonima. Moj te prijatelj čeka, a i Narbon — dvije nagrade podjednako vrijedne! Kako zavidim svojoj maloj knjizi!

5

9.6 Kad si iz Libije stigao, Afere, htjedoh ti reći »Zdravo!« Već peti ti dan zaredom obijam prag. »Zauzet!«, svaki put vele. Ili pak: »Spava!« Ma dosta! Pustimo »Zdravo!«, jer tu »Zbogom!« je zgodnija riječ!

9.26 Tko se rječitom Nervi usuđuje stihove slati, tebi će, Kozmo, na dar dati mirisavu mast, ljubice, kaline bijele vrtlaru dat će iz Pešta, hiblejskim pčelama loš korzički poslat će med. Ipak, i neznatna Muza ima nekakve čari: lubin kad stigne na stol maslina dobiva draž! Neka ti ne bude čudno što, svjesna nedostatnih snaga, tvoj iščekuje sud Talija moja uz strah. Vele da se i Neron pred ušima lecnuo tvojim kad ti je, još kao mlad, sročio razuzdan stih!

5

10

9.49 Ovo je poznata toga, iz mojih pjesama slavna koju čitalac moj voli i predobro zna. Vrijedan je pjesnikov dar: Partenije dade je meni! Vitezu nalik sam, gord, šetao u njoj kroz grad, još dok nova je bila, dok blistavom vunom je sjala — — pravi partenijski dar, dostojan imena tog! Sad bi je, staru, jedva i drhtavi primio prosjak: s pravom bih mogao sad snježnom nazivati nju. Što li sve satrli niste, o dani i godine duge? Nekoć partenijska, gle: potpuno moja je sad!

5

10

8.72 Z a Arkanom-. inače nepoznati Marcijalov prijatelj; Narbon: službenim ime­ nom Cobnia Iulia Paterna Claudia Narbo Marcia, grad u Narbonskoj Galiji, danas Narbonne; učenog Vocijena: sin Vocijena Montana, poznatog govornika iz Narbona.

9.26 Nerva: budući car; Kozmo: poznati trgovac parfemima; Pest: gradu Lukaniji, poznat po ružičnjacima koji su cvali dvaput godišnje, danas Pesti; hiblejskim pčelama, korzički med: hiblejski je med bio vrlo cijenjen, korzički gorak; Neron: car Neron, koji je bio sedam godina mlađi od Nerve. 9.49 Predobro zna: iz 2.8.28.; dostojan imena tog. toga je nekoć bila djevičanski bijela (grč. 7tap8evux; = »djevičanski«, »djevičanski bijel«); snježnom: Marcijal ju je nekoć mogao nazivati snježnom zbog njezine bjeline; sada je sasvim izlizana i »snježna« samo utoliko što se njezin vlasnik u njoj smrzava; potpuno moja: tj. priliči siromahu poput Marcijala.

92

93

9.99

9.84 Dok si se predano, vjerno za Cezara borio našeg, dok si svetogrdni bijes, Norbane, gušio ti, ja se pod pijerskom sjenom, na sigurnom, zabavljah stihom — ja koji — znana je stvar — odan sam prijatelj tvoj. Pored vindeličkih obala Ret me citirao tebi, 5 a Marcijalov je stih znao i sjeverni kraj. O, kako često si ti, ne zatajivši staroga druga, kliknuo: »Znajte da to mojeg je pjesnika riječ!« Sve što u šest sam ljeta stvorio, sve što je tebi čitalac davao moj, primi od autora sad! 10 9.92 Ne vidiš blagodat ropstva i ne znaš za jad gospodara kad mi se, Kondile moj, jadaš da dugo si rob! Tvoj ti pokrivač prost omogućuje bezbrižne snove, dok se na paperju Gaj prevrće čitavu noć! Tek što zarudi zora već, Kondile, moćnike brojne dršćući pozdravlja Gaj — ti niti jednoga baš. »Vraćaj mi dugove!«, zahtijeva Feb, a za njim i Cinam. Gaju govore to — tebi, moj Kondile, ne! Muka se bojiš? Gaja kostobolja probada gadna pa bi i stostruki bič radije podnio on! Ne bljuješ ujutru rano, ne ližeš, Kondile, pičku: nije li sretniji rob negoli trostruki Gaj?

Marko Antonije, Atiče, moje obožava Muze, zbori li istinu list kojim me pozdravlja on! Marko, priznati valja, Toloze je učene slava, slava što Spokoj je blag rodi i otac mu Mir! Idi i zalogom budi dalekog mog prijateljstva, knjigo — dugotrajan put lako ćeš podnijeti ti. Jeftina bila bi ti da netko te kupljenu šalje, al neprocjenjiv si dar autor kad daje te tvoj! Vjeruj mi, nije svejedno piješ li izvorsku vodu ili ti gasi žeđ trome baruštine kap!

5

10

9.100

5

10

Tri mi denara nudiš da jutrom, obučen u togu, Base, u predvorju tvom čekam na dolazak tvoj, tebe da slijedim uz nogu, koračam pred nosiljkom tvojom, s tobom da obijam ja raznih udovica prag. Istina, toga je moja i trošna, i prosta, i stara: 5 ipak, ne mogu ni nju kupiti s denara tri!

10.10 Ti što u godinu stupaš s lovorikom, s konzulskim prućem, tek što je svanuo dan nebrojen obijaš prag!

9.84 Z a Cezara: za Domicijana; Norbane: Lucije Apije Norban Maksim poslan je u Germaniju da uguši Saturninovu pobunu protiv Domicijana i ondje je ostao punih šest godina; pod pijerskom sjenom: pod zaštitom Muza; pored vindeličkih obala: Vindelicija je kraj oko današnjeg Augsburga (Augusta Vindelicorum)-, Ret: Reti (Rećani) su jedno od germanskih plemena što su nastavala tamošnje prostore; sve što u šest sam ljeta stvorio: tj. četvrtu, petu, šestu, sedmu i osmu knjigu epigrama. 9.92 Gaj: svaki slobodni Rimljanin.

9.99 Marko Antonije. vjerojatno Marko Antonije Prim, podrijetlom iz Toloze (danas Toulouse). 9.100. Tri denara: sportula od tri denara bila je vrlo skromna. 10.10 S lovorikom, s konzulskim prućem konzule su pratili liktori, noseći snopove pruća ukrašene lovorom; nebrojen obijašprag: unatoč visokoj časti koju su obnašali, neki su konzuli bili prisiljeni biti klijenti; N um in rod: rimski puk.

94

95

Što je tad činiti meni? Paule, što ostavljaš nama, nama što Numin smo rod, svjetina, obični puk? Kraljem da zovem i bogom onog što jedva me gleda? Tako postupaš ti — samo udvornije još! Zar da za nosiljkom trčim? A ti ne odbijaš niti šakama krčiti put, gaziti prvi kroz kal! Zar da ustajem češće kad svoje stihove čita? Ti si na nogama već, poljubac šalješ mu vruć! Što da čini siromah kad klijentom ne smije biti? Naše toge je vaš grimizni prognao skut!

5

10

10.56 Tražiš da cijelog ti dana služim, Gale, da idem treći i četvrti put preko Aventina tvog! Bole li koga zubi, Kascelije liječi ih, vadi; očima pogubnu vlas, Higine, spaljuješ ti; nepčanu resicu gnojnu bez rezanja Fanije liječi; Eros ukloniti zna sramotni robovski žig; Hermo je, kad je o kili riječ, Podalirije pravi. Tko će propisati lijek, Gale, za lipsali guz?

5

10

10.70

5

10.58 Da mi je primorskog Anksura, Frontine, samotni spokoj, obližnja Baja i dom što ga oplakuje val, 10.56 Aventin je jedan od rimskih brežuljaka; Kascelije, H igin, Fanije, Eros i Hermo liječnici su specijalisti za pojedine zdravstvene tegobe, najvjerojatnije fiktivni; Poda­ lirije-. liječnik koji je sudjelovao u grčkom pohodu na Troju. 10.58 Anksur. drevni grad u Laciju, nedaleko od obale (danas Terracina); Baja: gradić na obali Kampanije, omiljen kao mjesto za odmor; kad se ražari Rak: dok je Sunce u zviježđu Raka, tj. usred ljetne vrućine; presveti Kvirine. Marcijalova rimska kuća bila je blizu Kvirinova hrama.

96

i, kad se ražari Rak, šumarak što neljudski cvrčci nisu ga otkrili još, bistre tekućine val...! Ondje je vremena bilo da s tobom iskazujem počast učenoj Muzi, a sad — silni me satire Rim! Kada mi pripada dan? Na pučini davim se gradskoj, jalovo utrošen trud život uništava moj, dok se brinem za svoj neisplativ prigradski posjed i za dom što je tvom, presveti Kvirine, bliz. Nije ljubavi jedini znak da ti danju i noću netko obilazi prag — šteta je pjesniku to! Časnih mi svetinja Muza, svim ti se bozima kunem: možda sam nemaran stvor, al sam ti privržen drug!

Jer mi godišnje jedva jedna iziđe knjiga, učeni Potite moj, koriš me kako sam lijen! Bogme je divljenja vrijedno što uopće iziđe jedna kad mi i čitav dan uludo propasti zna! Noću posjećujem znance što neće uzvratiti posjet čestitam vječno, no sam čestitke ne primam ja; prstenom pečate lupam u hramu sjajne Dijane: ne zna se koji mi sat novi namjenjuje jad! Pa me zadržava konzul, pa pretor, pa njihova pratnja: često po čitav dan pjesnike slušati znam! Ne možeš proći bez kazne kad pravniku odbiješ molbu, a niti retoru baš ne možeš kazati »ne!«. Predvečer uzimam novce i umoran hitam u kupku. Knjigu da, Potite moj, pišem? Ma reci mi — kad?

5

10

10.70 Pečate lupam-, na različite dokumente; u hramu sjajne Dijane: Dijanin hram bio je na Aventinu, daleko od Marcijalova doma na Eskvilinu.

97

10.73

sa strmog brijega pomptinski dok rit gleda. Pa koga vraga hoću, pitaš? Sna malo.

Pismo mog rječitog druga zalog je ljubavi mili. donijelo: toga je to auzonska, svečani dar! Takvu bi nosili rado Ap ičije ili Mecenat, Augustov vitez i drug — drevni Fabricije ne! Manje bi vrijedna mi bila da poklon je nekoga drugog: 5 jer, ne blagoslivlja baš svačiju klanicu bog! Ti si je poslao, Marko: pa da se i ne sviđa meni, moga bi imena zvuk morao biti mi drag! Ali, od dara su miliji, pa i od imena samog, pažnja tolika i skrb, učena čovjeka sud! 10

10.82 Ako su moje muke na korist ti nekakvu, Gale, zorom ii kasno u noć toge ću navući skut, trpjet ću britki fijuk podivljalog, mrzlog sjeverca, kišnu ću podnijeti kap, Gale, otrpjeti snijeg! No ako stenjanje moje, mrcvarenje slobodna stvora, neće ni jedan groš blagu pridodati tvom, smiluj se umoru mom, oslobodi me jalova truda: tebi ne koristi on, meni zagorčava vijek!

5

10.74

10.96 Poštedi umor čestitara svog, Rime, i muku klijenta! Pa dokle još moram na pozdrav ići, čekati na red dugo da dnevno bijednih olovnjaka sto steknem, dok tucet teških vreća zlata naš Skorpo po pobjedi u jednom danu zna steći? Za svoje knjige neću apulska polja — jer zbilja, čemu vrijede te trice? — ne privlači me Hibla niti Nil žitni, ni slasno grožđe setinsko što tek budi

5

10

Cesto se, Avite, čudiš što stalno zemlje daleke spominjem premda me Rim starcem učinio već, što za zlatonosnim Tagom žeđam, za Salonom rodnim, prosto što vuče me tlo, krcate kolibe krov. Zemlja me privlači ta jer u njoj je malen imetak 5 sreća — i neznatna čak sredstva su raskoš i sjaj! Tamo te polje izdržava, tu prehranjuješ polje, moćan je ognjišta plam ondje, a ovdje je škrt; ovdje je skupa i glad, a tržnica nosi ti propast: ondje je nakrcan stol blagom što daje ga tlo; 10 ovdje u jedno se ljeto po četiri iznose toge: tamo mi jedna i pet jeseni trajati zna! Zašto da moćnike služiš, kad ti ni prijatelj ne bi Avite, pružio sve ono što daje ti tlo!

10.73 Auzonska-. italska; Apicije i Mecenat simboliziraju mekoputne Rimljane Augustova doba koji znaju uživati u raskoši, a Fabricije jednostavnost i skromnost drevnoga Rima; moga imena zvuk. darovatelj je Marcijalov imenjak; možda je ime bilo izvezeno na togi. 10.74 Skorpo: čest pobjednik na utrkama četveroprega, ljubimac publike; Hibla: grad na sjeveroistoku Sicilije, na glasu po ukusnom medu; grožđe setinsko: Secija, gradić u Laciju (danas Sezze) proslavio se po izvrsnom vinu;pom ptinski rit. močvarno područje u Laciju nedaleko Secije.

10.96 Avite: Stertinije Avit; Tag i Salon rijeke su u Hispaniji (danas Tajo i Jalćn); prvi je bio na glasu kao nalazište zlata.

98

99

10.103 Moji zemljaci iz carskog grada na strmu brežuljku što mu Salonov val hitri oplakuje zid, jeste li imalo sretni zbog slave pjesnika svojeg? Napokon, ponos sam vaš, ime i dika i čast! Pa niti Katulu skladnom Verona ne duguje više: htjela bi da sam joj sin jednako kao i on! Trideset četiri žetve prošle su otkako našoj Cereri kolač prost bez mene dajete vi, dok sam služio Rimu, vladarici prekrasnoj svojoj; duga je italska vlast moju promijenila vlas. Ako me zdušno i s ljubavlju primate, dolazim; ako tvrdih ste srdaca vi — put mi je povratka lak!

5

Ili dovoljnom srećom možda smatraš da se nadeš u manje važnoj ruci? Do Kvirinova trijema tada svrati: besposlenijeg mnoštva kod Pompeja ni u kćeri Agenorove nema, ni u nestalnog vođe prvog broda! T u će netko i virnuti u svitke mojih trica što hrane knjiške crve — kad im dosade oklade i priče oko Skorpa i Incitata slavnog!

10

11.24 11.1 Kamo, dokona knjigo, kamo hrliš ovaj svečani grimiz odjenuvši? Zar Partenija posjetiti? Jasno: idi pa se neotvorena vrati! Knjige taj ti ne čita — samo molbe: nema vremena ni za svoje Muze!

5

10.103 Bilbilis: Marcijalov rodni grad; Salonov val: usp. 2.10.96; Verona: Katulov rodni grad; otkako kolac prost dajete, otkako prinosite žrtve Cereri. 11.1 Partenija: usp. 2.8.28 i 2.9.49; do Kvirinova trijema: Kvirinov se hram nalazio blizu Marcijalove kuće; kod Pompeja: kod trijema što ga je 55. pr. Kr. dao izgraditi Pompej blizu svojega kazališta kako bi se, u slučaju potrebe, gledaoci mogli skloniti od kiše; u kćeri Agenorove. Europin se trijem (u kojem se vjerojatno nalazila slika ili kip te mitske junakinje) spominje samo kod Marcijala; nestalni je vođa prvog broda Jazon; misli se na trijem Argonauta (porticus Argonautaruni) koji se nalazio na Marsovu polju; oko Skorpa i Incitata: Skorpo i Incitat poznati su natjecatelji na utrkama četveroprega, veliki ljubimci publike.

100

Dok te pratim do kuće i dok slušam tvoje brbljanje, hvalim sve što kažeš, sve što činiš — koliko stihova je moglo, Labule, ugledati svjetlo! Zar ne čini se tebi da je šteta ako ono što čita Rim i stranac, ne ismjehuje vitez, senat pozna, pravnik hvali a pjesnik mršti čelo, strada zbog tebe? Zar je to u redu? Tko bi trpio to? Pa zar da mojih knjiga bude sve manje, da bi tebi tvoje klijentsko mnoštvo bilo veće? Ta u trideset dana svrših jedva jednu stranicu: eto što se zbiva kad se pjesniku ruča izvan kuće!

12.60

12.21 Kome bi na pamet palo, Marcela, da ti je zemljak ledeni Salonov tijek, moj da te rodio kraj? Tako fin ti je ukus i istančan da bi te svojom carski priznao dvor jednom da čuje ti glas! S tobom se takmila ne bi ni jedna od kćeri Subure, niti od onih što brijeg Kapitol pruža im dom! Neće se brzo naći krasotica tuđinskog roda koja bi bila za Rim nevjesta bolja no ti! Čežnja za kraljicom-gradom blijedi u tvojoj blizini: ti mi, jedina ti, čitav nadomještaš Rim!

5

10

12.36 Dvije, četiri libre drugu šalješ, nekad laganu togu, kratak kaput; kadšto zlatnici zvecnu ti u ruci koji potraju preko mjesec dana. Samo, Labule, ti toliko daješ! Ipak, vjeruj mi, nisi dobar. Nego? Pa, po istini — prvi si od loših! Da se Seneke, Memiji, Pizoni vrate, Krispi iz minulih vremena, smjesta posljednji bio bi od dobrih! Želiš da te zbog brzih nogu hvale? Svladaj Tigrida, Paserina hitrog: stići magarca nije neka slava!

Dane, gojenče Marsov, kad prvu ružičnu svjedost vidjeh, i zvjezdani bog moćan mi pokaza lik, ako te stid što te štujem na selu, kraj poljskog oltara (nekoć u Rimu sam tu tebi odavao čast), daj mi oprosti što ropstvo na kalende odbijam svoje, što bih na rođendan svoj živjeti želio ja! Zar da drhtim ima li Sabel smlačene vode, je li Alaudinu žeđ bistra utažila kap, cijede li brižno kroz vreću mutno cekupsko vino? Između stolova svih zdušno da krčim si put, primam ove i one, za ručkom da ustajem stalno, gazeći mramorni pod hladniji no što je led? Tko bi trpio to od vlastite volje? Pa moraš, sve da gospodar i kralj sili te, kazati: »Ne!«

5

10

12.62 5

10

Kralju što drevnim si nebom i davnim upravljao svijetom lijen dok je vladao mir (nije se znalo za rad, a ni za silničku munju ni krivce što munje su vrijedni, nije se rovalo tlo, bogat iskapao plijen!),

12.21 MarceLv. otmjena gospođa iz Bilbilisa, Marcijalova štovatelj ica; kad se vratio u Hispaniju, poklonila mu je kuću; Salonov tijek: usp. 2 .10.96 i 10.103; nijedna od kteri Subure, niti od onih...: nijedna Rimljanka. 12.36 Seneke. Seneka Filozof; M emiji: Memije Regul; Pizoni: Gaj Kalpurnije Pizon, urotnik protiv Nerona; Krispi: Vibije Krisp; Tigrid i Paserin poznati su trkaći konji.

12.60 Gojenie Marsov. Marcijal je rođen u ožujku, mjesecu posvećenu bogu Marsu; zvjezdan bog. Sunce; cekupsko vino: čuveno vino; talog se odvajao procjeđivanjem; mramorni pod: prije nego što bi polijegali za stol, Rimljani bi skidali cipele i povjeravali ih robu; tko se dizao za vrijeme ručka, hodao je bos. 12.62 Kralju što drevnim si nebom...: Saturn; vrijeme njegove vlasti bilo je zlatno doba svijeta kada je zemlja sama od sebe davala svoje blagodati i nije se znalo za rad i muku; na Priskovu svečanost Terencije Prisko vratio se u Hispaniju poslije šest godina odsutnosti i u to ime priredio svečanost: grad miroljubivog Nume: Rim; šesti već vidjesmo snijeg, tj. poslije šest godina; koliko žetona: na gozbama koje su se priređivale u vrijeme Saturnalija uzvanicima bi se dijelili žetoni, a poslije su se ždrijebom izvlačili darovi; otac i štedljiv muž. ako se Prisko kao strogi otac obitelj upustio u takav trošak, znači da ga je smatrao potrebnim; prosinac, mjesec Satumalija.

102

103

vedro, dobrostivo dođi na Priskovu svečanost sjajnu! Nije li red da i sam obredu pribivaš svom? Grad miroljubivog Nume napokon domu ga vraća, predobri oče naš — šesti već vidjesmo snijeg! Vidiš li kakva se gomila, kao na tržnici rimskoj, skupila tebi u čast, vidiš li raskoš i sjaj? Kako je izdašna ruka, koliko žetona na stolu! Kakvo bogatstvo i sjaj tebi je, Saturne, dar! Vrijednost je tog dobročinstva još i veća zbog ovog: otac i štedljiv muž obred ti svetkuje tvoj! Stoga, presveti bože — nek prosinac vječno ti služi! — dane kakav je taj Prisku ustostruči mom!

5

3 S ONE STRANE DOBRA I ZLA: MARCIJALI CAREVI

10

15

Titu: 0.1 Čudesne nek piramide ne spominje barbarski Memfis, Babilon svoj nek sjaj objesi mačku o rep, nek se mekoputni Jonjani ne hvale hramom Dijane, oltar što krasi ga rog svoj neka zataji Del, neka ne uzdižu Karani hvalom bez kraja i konca sjajni Mauzolov grob nebo što para mu vrh! Svako zaostaje djelo za amfiteatrom carskim: jednomu, umjesto svih, Fama će širiti glas!

I

104

5

0.1 Memfis-. grad u Egiptu nedaleko današnjeg Kaira, rezidencija egipatskih kralje­ va; hramom Dijane: Artemidinim hramom u Efezu; oltar što krasi ga rog: oltar na Delu koji je, prema legendi, sagradio Apolon od rogova zvijeri što ih je ubila njegova sestra Artemida; M auzolov grob: Mauzolej, veličanstvena grobnica što ju je karijskomu kralju Mauzolu podigla njegova udovica Artemizija; sve spomenute građevine ubrajale su se među sedam svjetskih čuda; za amfiteatrom carskim: prva knjiga što ju je Marcijal objavio, Liber de spectaculis, nastala je u čast otvaranja Flavijevskog amfiteatra (Koloseja); epigrami opisuju prizore koji su se ondje mogli vidjeti.

105

0.6

0.20

Pasifaja se zbilja s kretskim sparila bikom! Evo, svjedoci smo svi! Drevni nam ne laže mit! Nek si ne umišlja previše, Cezare, davna starina: sve što pripovijeda ep, tvoj nam predočuje cirk!

Kad ti se ponizno slon i odano, Cezare, klanja, koji pred neki je tren biku zadavao strah, ničiji ne sluša nalog i nije riječ o dresuri! Osjeća, vjeruj, i on naš da je nazočan bog!

0.7 Nije ti dovoljno, care, što ti pod oružjem moćnim služi bojovnik Mars: Venera služi ti s njim!

0.24 Sve što je Rodopa, kažu, na orfejskoj vidjela sceni, tebi je, Cezare, to isto prikazao cirk! Stijene su puzati stale, potrčala čudesna šuma (takav, pripovijeda mit, bio je hesperski gaj), svaka se zvjerinja vrsta s ovcama našla u društvu, glavu je Orfeja svog ptičji oblijetao skup! Sam je pjesnik, međutim, od medvjeđih skončao ralja: tek u sitnici je toj drevni iznevjeren mit.

0.10 Dedale, dok te tu raščetveruje lukanski medvjed, gdje su ti krila sad da te ponesu u spas? 0.12 Podlim je raljama lav ozlijedio dresera mučki, poznatoj ruci se on drznuo nanijeti bol! Ali za gnusni je zločin na primjeren platio način: nije znao za bič — sad je upoznao mač! Kakvi tek moraju biti ljudi pod takvim vladarom kad i od zvjeradi car pitomu zahtijeva ćud?

0.28 5

0.6 Pasifaja: žena kretskoga kralja Minosa; s kretskim bikom: bik s kojim je Pasifaja začela Minotaura, polu-bika, polu-čovjeka; tvoj nam predočuje cirk-. jedna od popu­ larnih atrakcija arene bilo je insceniranje poznatih mitskih priča, s kažnjenicima kao glumcima. 0.7 Venera-, zajedno s gladijatorom koji je glumio Marsa, boga rata, u areni se borila i neka robinja maskirana kao Venera. 0.10 Lukanski medvjed-, Lukanija je pokrajina u južnoj Italiji; neki je kažnjenik, boreći se s medvjedom, morao izigravati Dedala kojega, vjerojatno. Minos kažnjava zato što je pomogao Pasifaji da ispuni svoju žudnju prema biku; krila-, ona što ih je napravio sebi i svome sinu Ikaru.

106

5

Nemoj se čuditi što te noćno poštedjelo more, Leandre: pučina ta Cezarov bila je val! 0. 24 Rodopa-, planinski masiv u Trakiji, Rodopi; na orfejskoj sceni-, tračka je planina kao u kazalištu promatrala čudesna zbivanja što ih je izazvala moć Orfejeve pjesme 1, kasnije, njegovu smrt; hesperski gaf. gaj Hesperida; drevni iznevjeren mit: prema mitu, Orfej nije skončao u raljama medvjeda, već su ga rastrgale Menade, ili, prema drugoj verziji, ljubomorne Tračanke. 0.28 Leandre, mladić iz legende koji je svake večeri plivao preko morskoga tjesnaca da bi posjetio voljenu Heru; jedne se noći utopio; Cezarov val: kako bi se prikazala priča o Heri i Leandru, u amfiteatru je podignut golem bazen.

107

Domicijanu: 1.5 Pomorsku dajem ti bitku, a ti mi epigrame šalješ. S njima bi. Marko moj, htio na kupanje ti!

2.92 Kad zamolih za pravo troje djece, car što jedini to mi može dati Muze nagradi moje. Zbogom, ženo! Grijeh je odbiti gospodarev poklon!

prostoj šali što ne skriva se, čitaj prve četiri razuzdane knjige! Peta s carem u društvu šale zbija: nju bez imalo stida i Germanik mirno čita naočigled Atene!

5

6.7 Otkad je Julijev zakon, Faustine, opet na snazi, otkad je ponovno Stid kućama postao gost, jedva je trideset dana prošlo, a možda i manje — — Telezila u brak stupa već deseti put! Udaja nije, već preljub, kad muževe mijenjaš po spisku! Obična kurva je, znaj, manje uvredljiva stvar!

5

4.74 Gle kako odvažan boj miroljubive zameću srne! Kakav je spopao gnjev plahu životinju tu! Gore od želje da sraze krhka čela i umru! Želiš poštedjeti njih, Cezare? Pusti im pse!

5.2 Časne gospođe, djevojke, dječaci, moja stranica obraća se vama\ Ti što sklon si slobodnijemu smijehu,

7.1 Primi surovi oklop ratnice hrabre Minerve, ti što Meduzinu vlas srditu tjeraš u strah! Kad je besposlen, Cezare, pršnjakom možeš ga zvati: svetom kad srcu je štit, egidom zove se tad! 7.60 Časni vladaru tarpejskoga dvora — naš Gromovnik si dok je vođa čitav! —

1.5 Pomorsku bitku: među veličanstvenim i skupim spektaklima što su ih carevi običavali priređivati svojim podanicima osobito su omiljene bile fiktivne pomorske bitke. Marcijal se ovdje šali na vlastit račun: riječi, tobože, izgovara sam car, kojemu je Marcijalova knjiga uručena dok je promatrao jednu takvu predstavu; na kupanje. knjiga nije zavrijedila drugo nego da završi u vodi. 2.92 Pravo troje djece, ius trium liberorum (usp. bilješku uz 1.9.97). 5.2 Germanib. taj je nadimak Domicijan dobio 84. n. e. poslije pobjede nad Kaćanima; naočigled Atene, tu je božicu Domicijan osobito štovao.

6.7 Julijev zakon: Domicijan je obnovio Augustov Lex Iulia de adulteriis et stupro (Julijev zakon o preljubu i bludu), po kojemu su se izvanbračne veze imale ozakoniti. 7.1 Surovi oklop: riječ je o štitu što ga je Domicijan nosio u ratu protiv Sarmaćana 92. n. e.; ratnice hrabre Minerve. tj. Atene; egidom zove se tad: Domicijanov štit bio je imitacija mitske egide, Atenina štita s Meduzinom glavom u sredini. 7.60 D ok je voda čitav. tj. Jupitera častimo kao vrhovnog boga samo pod uvjetom da čuva našega cara.

108

109

dok te sebičnom željom svatko gnjavi, traži darove kakve bozi daju, ništa ne molim, Jupiteru, za se. Nisam ohol, ne ljuti se na mene! Ja te molim za Cezarovo dobro. Za se moliti mogu samo cara!

8.15 5

8.8 Iako daruješ, Jane, početak ljetima hitrim, iako pogled tvoj dugački obnavlja vijek, grimiz te radosni štuje i tebi se uzdižu prvom molitve, tamjana dim, svaku baš uživaš čast — ipak, od svega toga, Jane, draže je tebi što se u mjesecu tvom gradu povratio bog!

Dok se nastavlja pobjeda niz u Panonskom ratu i oltari se svi povratku puše u čast, tamjan pale i narod i zahvalni vitez i senat: trećim darom je već latinski usrećen grad! Rim će i ovaj trijumf pamtiti, iako skroman. Lovoru mira tvog nije obezvrijeđen sjaj kad si pokazao vjeru u odanost naroda svoga. Vlastit poznavati puk carev je najveći dar!

5

8.21

5

Danice, vrati nam dan, ne odgađaj naše veselje! Cezar nam dolazi! Daj, Danice, vrati nam dan! Rim te moli! Pa zar se na lijenim kolima voziš dobroga Boota ti? Prespor je dolazak tvoj! Nisi li Kilara mogla od Ledina odvući zviježđa? 5 Sam će ti konja svog Kastor ustupiti sad. Zašto Titana željnog zadržavaš? Uzde već svoje traže i Eton i Ksant. Blaga Aurora već bdi. Spore zvijezde ne uzmiču još pred sjajnim svanućem: mjesec bi rado i sam vođin promatrao lik! 10 Dođi nam, care, makar i noću, pod zvjezdanim nebom: tebe kad dobije puk, neće mu trebati dan!

8.8 G rim iz simbolizira konzulsku čast; u mjesecu tvom• u siječnju, koji je bio posvećen Janu; bog. Domicijan, koji je i službeno uzeo naslov dominus etdeus. 8.11 Gećani su iračko, a Sarmaćani iransko pleme; oba su nastavala područje donjeg Dunava; ni tebe-, tj. narod ni samog Domicijana ranije nije volio toliko kao što ga voli sada.

8.15 Panonski se rat vodio protiv Sarmaćana (obično: Sarmatski rat); poslije pobjede Domicijan se, umjesto da priredi veličanstven trijumf, zadovoljio posvetom lovorova vijenca Jupiteru Kapitolskom. Povjerenje svome narodu car ukazuje time što ne sumnja da će on, unatoč izostanku vanjskoga sjaja, znati shvatiti i cijeniti veličinu pobjede. 8.21 Dobroga Boota: Boot, »orač«, zviježđe je na sjevernoj nebeskoj hemisferi; od Ledina zviježđa: zviježđe Blizanaca, tj. Dioskura, sinova Lede i Zeusa, odnosno Lede i Tindareja; K ilar]t ime njihova konja; Titana: Sunce; Helije (Sol) često se, prema svom pradjedu, naziva Titanom; njegova kola vuku konji Ksant i Eton-, Aurora: rimska božica zore.

110

111

5

8.11 Da si se u svoj grad povratio, znade i Rajna: njezin čuo je tok glasove naroda tvog! Sama je graja radosti nove prestravila Dunav, Gećane, sarmatski puk! I dok te presveti cirk pozdravlja klicanjem dugim, baš nitko primijetio nije da su već četvrti put krenuli konji u trk. Nijednog vođu — ni tebe! — toliko voljeli nisu! Veće ti ljubavi znak ne može pružiti Rim!

8.24 Ako te zamolim štogod u knjižici plahoj i tankoj, ako mi ne bude list drzak, usliši me tad. No ako ne htjedneš, care, dopusti mi barem da molim: Molbe i tamjana dim nisu za Jupitra grijeh! Bogove ne stvara onaj što kleše u mramoru, zlatu likove svete, ne: molitelj sazdaje njih!

5

Što je Egipćana djelo prema palatinskom dvoru? Nema dvojbe da svijet veći na poznaje sjaj! Sedam planina se, misliš, popelo jedna na drugu, Ose i Pelija spoj niži je imao vrh! Okružen blistavim zvijezdama nebo mu para vrhunac, vedar nadvisuje on oblake crne i grom. Tako se divnim otajstvom Febovim nasiti prije nego što Sunčev lik ugleda njegova kći! Auguste, palača ova što tjemenom dotiče zvijezde nebu je primjeren dom. Svojemu vlasniku — ne!

5

10

8.26 Tigrice nisu tolike ni gangeškog prepale tata kad ga je hirkanski konj ponio, blijeda, u bijeg, koliko Rim ih tvoj, Germaniče, promatra sada: silnim veseljima puk navesti ne zna ni broj! Cezare, tvoja arena nadmašuje indijski trijumf, Bakhove pobjede sjaj, obilje blaga i moć! Naime, kad je pod jarmom indijske vodio sužnje, Bakhu bio je tad dovoljan tigrica par!

8.39

5

8.36 Nasmij se, Cezare, sad piramidama, kraljevskom čudu: Memfisa barbarskog čar sada je prekrio muk!

Nije ranije bilo ovakva mjesta za gozbu gdje bi palatinski stol olimpsku nudio slast! Ovdje, Germaniče, treba ispijati presveti nektar, ovdje Ganimed bi sam mogao puniti vrč! Htio bih da Gromovniku što kasniji uzvanik budeš! Žuri li, naprotiv, on — neka nas posjeti sam.

5

8.49 Slavlje kakvo se pamti kad Giganti svladani bjehu, kakvu su onda noć višnji doživjeli svi kad se roditelj dobri pogostio s pukom bogova — kad je na Faunov mig Jupiter točio još —

8.26 Gangeškog tata: riječ je o lovu u kojem lovci hvataju tigrovu mladunčad, izlažući se opasnosti od podivljale tigrice; hirkanski konj: Hirkanija, kraj jugoistočno od Kaspijskogjezera, bila je na glasu po uzgoju jahaćih konja; indijski trijum f, prema mitu, vrhunac Bakhova pobjedničkog hoda na Istok bilo je osvajanje Indije; tigrica par. njegova su kola vukli tigrovi. 8.36 Piramidama: usp. 3.0.1.; prema palatinskom dvoru: pohvala se odnosi na veličanstvenu kupolu što ju je na Domicijanovoj palači podigao njegov arhitekt Rabirije; dovršena je 92.; Ose i Pelija spoj: Pelij i Osa gore su u Tesaliji; kad su se Giganti pobunili protiv bogova, navalili su Pelij na Osu ne bi li se tako uspeli na

nebo; njegova kći: Sunčeva kći je čarobnica Kirka; ujutro bi Sunce, navodno, najprije obasjalo njezin otok. Ovdje se, međutim, ne misli na Eeju već — zbog prividne etimologije — na Circeje u Laciju; Auguste: care. 8.39 Palatinski stol: carski stol; Ganimed, prekrasan dječak, vinotoča na Olimpu. 8.49 Faun je rimski ekvivalent grčkoga Pana, odnosno, ako ih je više. Satira; kao niža božanstva pripadaju medu »puk bogova«; ushićen pobjedom nad Gigantima Jupiter je dopustio da se božanska hijerarhija privremeno obrne, kao na saturnalijskim proslavama.

112

113

sada se ponavlja, care: lovorike slavimo tvoje! Sami se bogovi sad raduju kao i mi. S tobom blaguju, eto, i vitez, i narod, i senat: Zajedno s vođom Rim dijeli ambrozijsku slast. Silne si stvari navijestio: mnogo veće si dao! Zalogaj htjeli smo tek — gozbu nam poklanjaš ti!

5

10

8.53 Kao što odzvanja gromko po masilskom bespuću rika sto kad lavova svoj šumom iskaljuje bijes a protrnuli pastir na sigurno bikove zove premrle, zatvara, blijed, sitnije blago u tor, takav na auzonskom pijesku nedavno užas zagrmje! Misliš, krdo je tu — jedna je rikala zvijer! Jedna, no lavlji bi rod pred njezinom drhtao pravdom, mramorom bogat bi kraj numidski krunio nju! Kakva se samo krasota i dika prosula šijom kad se sjenovit pram svio u zlaćani luk! O kako veliko koplje uz goleme pristaje grudi! Kako je silnu slast junačka dala mu smrt! Odakle šumama tvojim, Libijo, slava tolika? Zar je Kibelin bič lava odgojio tog? Ili su možda tebi, Germaniče, s herkulskog zviježđa roditelj tvoj ili brat ovu poklonili zvijer?

8.56 Premda obilne darove dijeliš, najavljuješ veće, (druge nadmašuješ ti, sebe nadmašuješ sam!) nisu darovi razlog, care, da narod te voli: naprotiv, svaki je dar zbog tebe narodu drag!

8.65

5

10

15

Tu gdje svetište blista Fortune što povratak nosi ne tako davno još sretan se širio trg. Ovdje je stajao, krasan, u prašini sjevernog rata, Cezar, a ozaren lik grimizan lio je sjaj! Ovdje, odjeven u bijelo i s lovor-vijencem u kosi vođu pozdravi svog pljeskom i klicanjem Rim! T u je i drugi dokaz golema značenja mjesta: posvećen proslavlja luk svladanih naroda pad! Ovdje su dvoja kola i slonovi brojni; u zlatu moćno upravlja car golemom zapregom sam! Dveri su ove, Germaniče, dostojne trijumfa tvojih! Priliči vratima tim Marsov ukrasiti grad!

5

10

8.78 Slavlje nad Gigantom palim ovakve bi željelo igre, (indijski trijumf bi tvoj, Bakho, poželio njih!)

8.53 Po masilskom bespuiu: Masilci su numidsko pleme, no pridjev masilski u poetskoj upotrebi obično znači afrički; na auzonskom pijesku-, u rimskoj areni; Auzonija, najprije naziv za donju Italiju, pjesnicima označava Italiju uopće; mramo­ rom bogat kraj-, Numidija je bila na glasu po proizvodnji crvenkastožutog mramora; Libijo-, Libijom se isprva nazivala pokrajina zapadno od Egipta, no kasnije se naziv prenio na čitav afrički kontinent; Kibelin bih Kibelina kola vukla je lavlja zaprega; s herkulskog zvijezda-, zviježđe Lava (koje prikazuje nemejskoga lava što ga je svladao Heraklo); roditelj tvoj ili brap. Vespazijan, odnosno Tit; obojica su proglašeni bogovima.

8.65 Drugi dokaz, prvi je dokaz hram Fortunae Reducis, podignut u čast Domicijanove pobjede nad Sarmaćanima, a drugi veličanstven trijumfalni luk, sagrađen istom prilikom; Marsov grad: Rim; Romul i Rem, njegovi mitski osnivači, bili su sinovi vestalke Reje Silvije i boga Marsa. 8.78 N ad Gigantom palim: usp. 3.8.36. i 3.8.49; Stela: Lucije Aruncije Stela; Bakho: usp. 3.8.26.; sjevernipodvig. Sarmatski rat; Hermo: zlatonosna rijeka u Maloj

114

115

kakve je Stela priredio sjeverni slaveći podvig! Kako je skroman i fin! Još mu je premalo to! Nije mu dovoljan Hermo što mutan zlato kotrlja, nije mu dovoljan Tag zapad što sluša mu šum! Svakog su dana darovi novi, a poklona s vrpce ima napretek: pred puk pada u obilju plijen. Čas nam nenadan oblak raspusne novčiće prospe, čas nam kocaka pad poklanja zvijeri na dar, čas nam, bez muke, u krilo padaju srećke za ptice (ždrijeb im donosi spas da ih ne rastrgne svijet)! Što da nabrajam kola i trideset palminih grana? Prava je rijetkost to čak i za konzulski par! Sve je počasti ipak jedna nadišla, care: slavlje podviga svog, Cezare, gledaš i sam!

5

Jupiter svoju zadržava čast, no pod vodstvom se tvojim štuje i stari hram, Romulov priprosti dom. Osnivaš, Auguste, novo i natrag nam dozivaš staro: tvojom je zaslugom tu sve što je bilo i jest!

5

8.82 10

15

8.80 Čuda nam, Cezare, vraćaš iz doba djedova časnih i ne dopuštaš još stari da odumre vijek dok u rimskoj areni obnavljaš navade drevne: jednostavan i čist opet je šakački boj! Aziji, danas Sarabat; Tag. rijeka u Luzitaniji, danas Tajo; poklona s vrpce-, pokloni su vjerojatno bili obješeni o napeto uže, a narod bi ih se pokušavao domoći u skoku; raspusne novčiće, među narod bi se bacali i lažni kovanci s opscenim motivima; oni su svome vlasniku pribavljali propusnicu u javne kuće i slična mjesta; kocaka pad: bacale su se i kocke, zapravo pločice koje su se i inače upotrebljavale kao ulaznice na različite predstave: tko bi se domogao koje imao bi slobodan pristup na izložbu životinja; da ih ne rastrgne svijet-, za razliku od prethodnih nagrada ptice su se dodjeljivale izvlačenjem srećke da ne bi nastradale u metežu; kola i tridesetpalm inih grana-, trideset kolskih utrka i trideset pobjeda; za konzulski par. konzuli bi pri nastupanju službe priređivali igre. 8.80 Navade drevne, na gladijatorskim igrama u čast sarmatske pobjede Domicijan je ponovno uveo šakanje u pravom smislu riječi, tj. bez ikakva oružja; Romulov priprosti dom: casa Romuli, kuća na Kapitolu pokrivena slamnatim krovom štovala se kao kuća prvoga rimskoga kralja. Čini se da ju je Domicijan dao skromno i jednostavno urediti kako bi djelovala autentično.

Znam da te gomila stalno zajedljivim tužbama guši: ipak ti, evo, i ja skroman podastirem stih. Bog i uz poslove može vremena naći za Muze, zato i ovaj snop pjesmica bit će ti drag. Primi, Auguste, pjesnike svoje: pa dika smo tvoja, radost smo tvoja i skrb — pjesnik si bio i sam! Neka te ne kiti samo hrastov i lovorov vijenac: našega bršljana list, care, također je tvoj!

5

9.1 Dok svoje ime ljetu daje car August, dok Domicijan jesen, zimu Jan daje, germaničkih Kalenda dok se dan diči zbog toga što je silna Rajna rob rimski, 8.82 Hrastov vijenac (corona civica) dodjeljivao se nekomu tko je zaštitio život rimskoga građanina; kasnije je pripadao i caru kao načelnom zaštitniku građana; bvorov vijenac nagrađivao je pobjedu u ratu, a brsljanovim su se ovjenčavali pjesnici. Corona civica načinjena od bršljana pripada, po Marcijalu, Domicijanu kao zaštit­ niku pjesnika. 9.1 Dok svoje ime...: kolovoz je dobio ime po caru Augustu, a siječanj po bogu Janu; Domicijan je zahtijevao da se rujan i listopad zovu po njemu germ anik i domicijan; Stoje silna Rajna rob rimski: poslije pobjede na Rajni Domicijan je prozvan Germanikom; Tarpejska hrid: hram Jupitera Kapitolskog što ga je obnovio Dom i­ cijan; Ju liji svetoj: Titova kći i Domicijanova nećakinja Julija proglašena je poslije smrti božanstvom; flavijski hram: Domicijan je podigao hram u čast vlastita, flavijevskoga roda.

117

i Tarpejska dok višnjem ocu hrid stoji, dok Juliji se svetoj smjerni glas moli i dok matrona tamjanov joj kad nudi, sve dotle visok flavijski će hram sjati sa zvijezdama i suncem što ih Rim grije. Nepobijeđene ruke rad je, znaj, vječan!

5

10

9.3 Ako bi kao vjerovnik, Cezare, sve što si dao nebu i višnjima ti natrag zatražio sad, sve da na nebeskom Olimpu veliku prirede dražbu gdje bi i posljednji bog morao prodati sve, Atlant bi ostao gol i bos, a Jupiter ne bi unciju smogao svu s tobom da izmiri dug! Zbilja, za hram kapitolijski što bi ti mogao dati? Cime bi platio on tarpejskih vijenaca čast? Cime bi svetišta dva Gromovnikova platila gospa? (Paladu preskačem sad: ona je saveznik tvoj!) Što da o Febu, Alkidu, o vjernim Lakoncima zborim, flavijski spominjem hram latinskim bozima svet? Nema ti, Auguste, druge: strpljivo čekati moraš! Prazan ti Jupitrov džep ne može vratiti dug!

9.5 O krotitelju Rajne, oče sveg svijeta, zahvaljuje ti, čedni care, grad svaki! Napučit će se: rađati već grijeh nije! Osakaćena momka nećeš plač čuti što trgovac mu robljem reže stid nožem; sirotu majku sada više strah nije da svodnik će joj još i okrasti sina! Dok nekoć nije niti brak za sram znao, po tebi i u javnu kuću stid uđe!

5

9.7 5

10

Kao da mala je bila uvreda našemu spolu muški da blati se rod izložen javno na blud, već je i zipkom zavladao svodnik: tek oteto sisi, dijete uz cvil je i jad vlastit prodavalo stid! Neizrecive kazne nedozrela plaćahu tijela! Auzonski otac je tom užasu stao na kraj kao što prije je nježnim dječacima pružio pomoć da im pomamna strast muškost ne uništi svu! Tebe su voljeli nekoć dječaci, mladići i starci: sada te, Cezare, znaj, ljubi i nejačad sva!

5

10

9.3 A tlant. Gigant koji je na svojim leđima nosio nebo; ovdje, metonimijski, nebo; unciju svu: niti dvanaestinu duga; hram kapitolijski'. Domicijan ga je obnovio 82. n. e; tarpejskih vijenaca: natjecanje u poeziji što gaje uveo Domicijan; pobjednik je bio nagrađivan zlatnim hrastovim vijencem, a održavalo se svake četiri godine; Gromovnikova gospa-, Junona; Marcijal nabraja božanstva kojima je Domicijan podigao hramove; Paladu: Minervu, božicu koju je Domicijan osobito štovao; Feh: Apolon; A lkid: Heraklo; vjerni Lakonci: Dioskuri; flavijski hram: hram što ga je Domicijan podigao vlastitu rodu (usp. 3.9.1.).

9.5 Krotitelju Rajne: Domicijan; osakaćena momka plač. epigram je sastavljen povodom Domicijanova edikta kojim se zabranjuje kastriranje i prostituiranje dječaka; jo š i okrasti sina: tj. siromašna majka čiji je nedorasli sin prisiljen na prostituciju neće se više bojati da će mu svodnik, koji ga okrutno iskorištava, oduzeti i ono malo novca što m u ona daje. 9.7 Auzonski otac. Domicijan (usp. 3.9.5.).

118

119

9.20

9.12 Resi te ime što naviješta nježno godišnje doba kratka kad proljeća cvijet pčeli je atičkoj plijen, ime dostojno da ga ispisuje Venera trskom, Kiterka što ga u svoj radosno utkiva vez, dostojno da mu slova biseri indijski slažu, jantarnih zrna niz miris što daje im dlan, da ga do zvijezda digne ždral što krilima piše: samo je Cezarov dom dostojan imena tog!

Prostor što širi se tu, prekriven mramorom, zlatom, našem vladaru je još nježnu poznavao dob. Sretna li mjesta! Kakav je plač odjekivao njime! Kakve je ručice tu, koljena nosio pod! T u je stajao dom što za svijet je značio isto što su za zvjezdani svod značili Kreta i Rod! Dok su uz oružja zveku Jupitra krili Kureti — — polumuškarci ti lagan su nosili mač — tebi je zaštitom bio, Cezare, otac bogova: tebi je koplje i štit egida bila i grom!

5

5

10

9.23 Ti komu pripade sjajno, žuto Minervino zlato, Kare, gdje ti je sad, reci mi, Paladin dar? »Vidiš li lik gospodarev gdje, eno, u mramoru blista? Na te se vlasi sam vijenac preselio moj!« Albanska maslina jal izaziva pobožnog hrasta: Uz nepobjedivi pram prije se svila no on!

9.18 Care, uz kuću u gradu i sićušno imam imanje (tvojom ga milošću još dugo uživao ja!), samo, vodu mi s mukom iz dola dovlači crpka da bi mi nekako vrt silnu utažio žeđ. Premda mi Marcijev izvor žubori tu u blizini, suh mi se tuži dom: svježa ga ne hladi kap! Voda što ćeš je Auguste, dati penatima mojim bit će mi kastalski val, bit će mi Jupitrov dažd!

5

9.12 Kiterka-, Venera (Afrodita); ždral što krilima piše-, ždralovi lete u obliku slova v (lat. ver = »proljeće«); prema mitu, Palamed, izumitelj alfabeta, smislio je slovo ipsilon (latinsko v) promatrajući let ždralova; miris što daje im dlan: ugrijana trljanjem, jantarna bi zrna stanovite vrste zamirisala. 9.18 Marcijev izvor. Marcijev akvedukt, aqua Marcia-, penatima mojim: mojem domu; kastalski val: Kastalija je vrelo na Parnasu, posvećeno Muzama; Jupitrov dažd: zlatna kiša u koju se Zeus pretvorio da bi dopro do Danaje.

120

f

5

9.20 N ježnu dob: Domicijan je podigao hram flavijevskom rodu na mjestu kuće u kojoj je rođen; Kreta i Rod: na Kreti se rodio Zeus (Jupiter), a na Rodu su Telhini odgojili Posidona; prema nekim izvorima ondje je rođen Helije; Kureti: majka je maloga Zeusa odgajala potajno od Krona, koji je vjerovao da ga je progutao kao i ostalu djecu: kako bi prikrili djetetov plač, Kureti su oružjem podizali veliku buku pored spilje u kojoj se nalazio; polumuškarci ti: Kureti su se poistovjećivali s Koribantima, Kibelinim uškopljenim svećenicima; egida igrom: Zeusovo (Jupiterovo) oružje. 9.23 M inervino zlato: zlatan maslinov vijenac; Kar je pobijedio na pjesničkom natjecanju što se svake godine održavalo u Domicijanovoj vili u Albi u čast Minerve; Paladin dar. Minervin dar; na te se vlasi...: Kar je osvojenim vijencem ovjenčao Domicijanov kip; pobožnog hrasta: hrastov je vijenac bio nagrada na drugom pjesničkom natjecanju, onom koje se u Jupiterovu čast održavalo na Kapitolu svake četiri godine; Kar će pobijediti i na tom natjecanju, a hrastov će vijenac zavidjeti maslinovu jer se ovaj prije našao na Domicijanovoj bisti.

121

9.79

9.28 Latin sam slavni, dasaka ponos i dika igara, tvoja sam zabava ja, pljesak sam radosni tvoj. Ja bih i samog Katona u teatar nagnati znao, strogost Fabricija svih, Kurija, topim za tren. Ipak, ponašanje moje ne uzima ništa od mirna: tek po umijeću sam svom glumac, a življenjem ne. Zar bih se, da sam loš, gospodaru svidio svojem? Božanski pogled taj prodire duši do dna! Kažu da sam parazit Feba što lovor ga kiti: Rimljanin zna da sam ja njegova Jupitra rob!

5

Prijašnjih careva sluge i brojno palatinsko mnoštvo, ohol dok bijaše dvor, nekoć je mrzio Rim. Tvoju pak, Auguste, svitu sad svatko voli toliko da mu je vlastiti dom tek drugorazredna skrb. Sve nas iznimno štuju i silno su umilne ćudi; . spokojan resi ih mir, skromnost na obrazu, stid. Narav je tvojega velebnog dvora takva da svatko svoju zatomljuje ćud, značaj oponaša tvoj!

5

10 9.91 Kad bi me Cezar s jedne strane, a Jupiter s druge, pozvali da kao gost sjajni im posjetim dom, sve da sam zvijezdama bliže, a dalje od carskoga dvora, sljedeći odgovor moj višnji bi dobio bog: »Gromovniče, za slavlje potraži si drugoga gosta: ostajem ovdje jer tu Jupiter drži me moj!«

9.70 »O vremena! O ćudi!«, uzviknu Tulije nekoć kad Katilina je svoj bezbožni skrojio plan, kad su se zet i tast na oružje podigli strašno i kad je građanska krv žalosna kvasila tlo. Čemu sad »O vremena!« uzvikuješ, čemu »O ćudi!«? Sto te uzrujava taj naš, Cecilijane, svijet? Nema divljaštva vojskovođa, nema mahnitanja mača: bezbrižan uživaš mir, radost je ponovno tu. Nisu ti naše ćudi pokvarile tvoja vremena! Njih, Cecilijane moj, tvoja zagađuje ćud!

5

5 9.93

10

Zašto se skanjuješ, dječače, besmrtni liti falernac? Uzmi sad stariji vrč: vina nam dvostruko daj!

9.28 Latim poznati mimski glumac, Domicijanov ljubimac; epigram je zamišljen kao natpis na glumčevoj bisti; Katon, Fabricije i Kurije simboli su tradicionalne rimske moralne strogosti; gospodaru svojem: Domicijanu; parazit Feba\ tako su nazivali mimske glumce, a čini se da je postojalo i udruženje glumaca koje se samo tako nazivalo; njegova Jupitra\ Domicijana. 9.70 Tulije: Ciceron; bezbožni plan: poznata Katilinina urota; zet i tast Cezar i Pompej, koji se oženio Cezarovom kćeri Julijom.

9.79 Palatinsko mnoštvo: ljude s carskoga dvora; Auguste: Domicijan. 9.93 Falemac. vrlo cijenjeno vino; čašica pet: kad bi se nekome nazdravljalo, u čašu bi se ulilo onoliko mjerica vina koliko ima slova u njegovu imenu (u izvorniku šest — Caesar); Cezar. Domicijan; devet ruža odgovara imenu Domicijan (u izvorniku deset — Domitianus), a dvaput četiri gelova vjerojatno nadimku Sarmatik, što ga je Domicijan dobio u čast pobjede nad Sarmaćanima, iako nam nije poznato da se i službeno tako prozvao (u izvorniku dvaput po pet — Sarmaticus)-, rodu svom: Domicijan je podigao hram julijevskom rodu (usp. 3.9.1. i 9.3.).

122

123

Kom ćeš bogu, Katacise, sada na zapovijed moju čašica naliti pet, reci mi? »Cezar je taj!« Devet pričvrstimo ruža u kose, onom u počast što je sagradio hram rodu plemenitom svom. Dvaput mi četiri cjelova daj, nek označe ime koje je uzeo bog trački napustivši kraj!

5

kola barbarska prostog govedara! A kad rogove zlatne opet digneš, s obje obale svoje rimska teci! Tvoj gospodar te Tiber ovo moli: vrati Trajana njegovomu gradu!

5

10.28

Trajanu: 10.6 Kakvi ste sretnici vi što ste smjeli gledati vođu dok mu obasjava stas sjevernih svijedila sjaj! Gdje li je dan kad će zasjati polja i stabla, i svaki prozor, dok resi ga lijep latinske nevjeste lik? Gdje li je slast iščekivanja, prašine oblak za carem? 5 Kad na Flaminijski put čitav će izići Rim? Gdje su jahači i Mauri šareni s tunikom nilskom? Kad će jednoglasno puk kliknuti: »Eno ga, gle!«?

10.7 Oče Nimfa i sviju rijeka, Rajno, što napajaju snjegovi ih trački, uvijek bistri nek vali te vesele! Nek te ne gaze, grubo prelazeći,

Presvijetli tvorče ljeta i ovoga sjajnoga svijeta kome u molitvi puk prvom upućuje glas, prije si, Jane, uz cestu u skromnu živio domu: bezbrojna stopala tud glavni su utrli put! Sada se pragovi tvoji carevim darima kite! Svakomu licu tvom jedan je dodijeljen trg. Ti pak, presveti oče, zahvali na daru toliku: željezni ulaz u hram vječan nek zabravi ključ!

5

10.34 Sve što zaslužuješ, Trajane care, dali ti bozi: svaki namjeravan dar neka ti dodijeli kob! Zakinut patron je natrag prava dobio svoja: njegov ga bivši rob neće proganjati sad! Dostojan ti si da možeš i klijentu zaštitnik biti: takva i jest ti moć. Samo dokaži nam to!

5

10.6 K akvi ste sretnici vi-, članovi poslanstva Trajanu, odabrani ždrijebom; epigram je napisan u proljeće 98. godine, kad se u Rimu očekivao povratak cara Trajana s Rajne; dan kad će zasjatipolja...: misli se na ukrase koji će se povješati po stablima i drugim prikladnim mjestima za tu svečanu priliku; Flam inijski put. via Flaminia, cesta koja je vodila od Rima prema sjeveru. 10.7 Rogove zlatne: riječna su se božanstva zamišljala s rogovima.

10.28 Prvom upućuje glas: rimske su molitve započinjale obraćanjem Janu; prije: stariji Janov hram nalazio se na Forum Romanum, a božji je kip imao dva lica; sada: Domicijan je na Forum Transitorium podigao novi hram, u kojem se bog prikazivao s četiri lica; preostala su dva trga Forum Iu lii i Forum Augusti-, vječan nek zabravi ključ: tj. neka zavlada trajan mir: u vrijeme mira Janov je hram bio zaključan. 10.34 Z akinut patron: Trajan je zabranio klijentima i oslobođenicima da podnose tužbe protiv svojih patrona; Marcijal se sada zauzima i za prava klijenata.

124

125

Nervi: 11.4 Frigijski Lari što vas je ognju baštinik Troje prije no blago sve s ilijskog oteo tla, Jupitre, prvi što put si u vječnom isklesan zlatu, i ti sestro, i ti, kćeri što rodi te sam, Jane što triput si već grimiznim Fastima dao Nervino ime! Sve vas pobožno preklinjem ja: čuvajte ovog nam vođu svi i čuvajte senat! Senat nek carevu ćud slijedi, a vlastitu car!

5

Kad bi se vratili očevi drevni, ta silna imena, kad bi ostao pust sveti elizijski gaj, zlato iz tvoje bi ruke Fabricije primiti htio, Kamil, slobodarski duh, štovatelj bio bi tvoj! Tvom bi se vodstvu veselio Brut, a krvavi Sula tebi bi predao vlast kad bi je postao sit. Cezar i Pompej bi, dalje od javnosti, voljeli tebe, svoje bogatstvo bi sve tebi poklonio Kras. Da se i Katon vrati iz Ditovih podzemnih sjena — bio bi čak i on Cezarov sljedbenik sad!

5

10

12.5 11.5 Tvoje je štovanje pravde, Cezare, reda i dobra kao u Nume — no on bješe siromašan kralj. Teško je vlastitu ćud očuvati usred bogatstva, ostati Numa, a već biti i stostruki Krez!

Nedavno pošle ste, pjesme, u Pirge kraj mora, a sada Sveti nek vodi vas put — nema vam prašine tu! Najblaži od svih vladara auzonske usreći dvore: Nerva! Čitav je sad presveti Helikon naš! Pravedna Vjernost, vedro Milosrđe, Moć, ali mudra, sada su ponovo tu. Dugi je nestao strah! Ovo te, pobožni Rime, narodi preklinju tvoji: uvijek nek takav nas car vodi, a najduže taj!

5

11.4 Baštinik Troje: Eneja je, bježeći iz Troje, uspio ponijeti trojanske svetinje i prenijeti ih u novu domovinu (Lari su, uz Penate, rimski dusi-zaštitnici kućnoga ognjišta); u vječnom isklesan zlatu: Marcijal vjerojatno govori o nekom prikazu Jupitera što ga je Nerva dao postaviti u hramu na Kapitolu; grim iznim fastima: državnom kalendaru u koji su se bilježili konzuli, a bio je pohranjen u Janovu hramu; drugim riječima. Nerva je treći pu t postao konzulom. 11.5 Kao u Nume. N um a Pompilije, legendarni rimski kralj, bio je poznat po dobroti i pravednosti; Krez: posljednji lidijski kralj, na glasu po silnu bogatstvu; Fabricijc. Gaj Fabricije Luscin proslavio se, između ostaloga, time što je s prezirom odbio zlato epirskoga kralja Pira kad ga je ovaj pokušao podmititi; Ka.mil: Marko Furije Kamil, rimski vojskovođa kojega Livije naziva »spasiteljem svoje domovine i drugim osnivačem Rima«; tvom bi se vodstvu veselio Brut: tj. Nerva ne bi doživio Cezarovu sudbinu; krvavi Sula: Sula se odrekao diktature 79. pr. Kr., uklonivši prethodno sve svoje protivnike; Kras: uz Cezara i Pompeja član tzv. prvog trijumvi­ rata, jedan od najbogatijih Rimljana svoga doba; Katom Katon Utički, gorljivi republikanac koji je poslije Cezarove pobjede nad Pompejem počinio samoubojstvo; iz D itovihpodzem nih sjena: D it je, poput grčkoga Hada, vladar podzemnoga svijeta; Cezarov sljedbenik: tj. Nervin sljedbenik.

12.5 Pirgi: mjesto na etrurskoj obali; nema vam prašine tu: pjesme su krenule iz Španjolske u ranu jesen kad su putovi prašnjavi; sada, tj. u prosincu, kad putuju iz Pirga u Rim, ceste više nisu suhe; Helikon: brdo u Beotiji, omiljeno obitavalište Muza. 12.8 Trajanova ljeta: Trajan je naslijedio Nervu 98. n. e.

126

127

Trajanu: 12.8 Roma, božica svih zemalja svijeta kojoj nema ni dorasle ni slične,

dok je radosno Trajanova ljeta — koja vidjet će mnoge naraštaje — prebrojavala, vidjevši u njemu smjela ratnika, Marsova vojnika, reče, gorda zbog takva svog braniča: »Partski moćnici, Geti, vođe serski, Sauromaćani, Tračani, Britanci, amo dođite: ovo vam je Cezar!«

5

4 LJUDSKA KOMEDIJA: LUDOSTI CARSKOGA RIMA

10

12.9 Preblagi Cezare, Palma Hibercima upravlja našim: jarma blagotvornog slast tuđinski uživa kraj. Stoga zahvaljujem tebi, sretan zbog dara tolika: care, u naš si kraj običaj doveo svoj!

1.8 Velikog slijediš Trazeju i savršenog Katona ali istodobno sam nastojiš ostati živ pa ne izlažeš prsa pred oštricu trgnutog mača! Moj je, Decijane, stav potpuno sukladan tvom. Nije mi baš do junaka što krvlju otkupljuje slavu: dično je postići glas a da ti ne treba smrt!

5

1.23 Zoveš na ručak tek one što s tobom idu u kupku, samo u kupelji ti gosta pronalaziš svog. Prije me čudilo, Kota, što mene ne pozivaš nikad. Sada napokon znam: ja ti se ne sviđam gol!

12.9 Palma: Aulo Kornelije Palma, konzul 99. i guverner Hispanije 100- 101. n. e. Hibercima nosim: kao i Marcijal, Trajan je bio podrijetlom iz Hispanije.

1.8 I Trazeja Pet i Katon Utički bili su sljedbenici stoičke filozofije; dosljedno stoičkim idealima, obojica su završili život samoubojstvom; Decijane. Marcijalov prijatelj iz Hispanije. 1.23 Kupališta su, između ostalog, bila na glasu i kao mjesta za sklapanje homo­ seksualnih poznanstava.

128

129

1.24 Vidiš li, moj Decijane, onog što prezire češalj, onog što pogled mu mrk tjera i tebe u strah, što o Kuriju priča, o Kamilu i o slobodi? Ne vjeruj prividu tom! Jučer se — udao on!

1.33 Gelija, kada je sama, ne pušta suzu za ocem; čim se pojavi tko, prisilan navire plač! Tko za pohvalom žudi, za tugu, Gelijo, ne zna. Istinsku osjeća bol onaj tko tuguje sam!

1.74 Kad ti je ljubavnik bio, poricati još si i mogla, Paulo. Sad ti je muž: hajde, zataji ga sad!

1.80 Svoje si posljednje noći zatražio pripomoć, Gaure. To ti je skrivilo smrt -.jednu si dobio tek!

1.83 Usta i usnice tebi, Manejo, oblizuje štene. Nikakvo čudo, jer psu govno je velika slast! 1.86 Susjed meni je Novije, i mogu rukom s prozora dohvatiti njega! Tko ne zavidi meni? Svatko misli da blagoslivljam svaki sat u danu jer se družiti mogu s bliskim drugom. Dalje on mi je nego Terencijan koji upravlja nilskom sad Sijenom! Nije slobodno večerati s njime, vidjeti ga ni čuti. Nemam nikog tako da mi je bliz, a tako dalek! Jedan od nas preseliti se mora! Neka Noviju sustanar ii susjed bude onaj što neće da ga vidi!

5

10

1.87 Da po jučerašnjem vinu, Fescenijo, mirila ne bi, gutaš pastile — njih spravlja kozmetičar tvoj. Zubi već su ti crni od njih, no pomoći nema kad se iz samoga dna buraga podrigneš svog!

1.24 M oj Decijane. usp. 4.1.8; Kurije Dentat i Furije T&OTi/proverbijalni su simboli drevne rimske vrline; jučer se udao om u dekadentnim krugovima carskoga Rima ponekad su se obavljali i svadbeni obredi za dvojicu muškaraca; na taj se način, navodno, dvaput »vjenčao« Neron. 1.80 Pripomoć: u izvorniku sportula. Najkasnije od druge polovice 1. st. klijenti su u Rimu svakodnevno dobivali od patrona manju svotu novca. Zvali su je sportula (košarica za hranu) jer je prvotno zamišljena kao nadomjestak za poziv na ručak (u početku se, vjerojatno, doista dobivala hrana u košari). Nesretni Gaur, unatoč svim svojim nastojanjima, nije uspio od patrona izvući više od uobičajene jedne sportule.

1.83 Sugerira se, najvjerojatnije, da Maneja prakticira fellatio. 1.86 Novije. Marcijalov prijatelj koga nije moguće precizno identificirati; možda Novije Vindeks iz 619.43. i 44.; Sijena: mjesto u Egiptu, danas Aswan; ovdje metonimija za krajnje granice carstva; Terencijan, koji je tada bio prefekt triju kohorti u garnizonu blizu Sijene, inače nam nije poznat.

130

131

Nije li smrad još jači kad s tim se pomiješa lijekom, kad ti, uz dvostruk vonj, dalje još dopire dah? Pusti podvalu tu, višestruko poznatu varku! Hajde, budi na tren naprosto pijana ti!

5

2.7 Zgodno deklamiraš, Atale, zgodno parnice vodiš, zgodan sastavljaš stih, zgodno pripovijedaš ti; zgodne izmišljaš mirne, epigrame, Atale, zgodne, zgodan si profesor ti, zgodan astrolog si čak; zgodno pjevati znaš, i plešeš, Atale, zgodno, zgodan si s lirom i vješt, zgodno se loptati znaš. Ništa ne radiš dobro, no sve što radiš je zgodno. Sažmimo ukratko sve: zgubidan ti si i pol!

1.95 Elije, stalno se dereš i parnicu ometaš vikom. Nije ti neplaćen trud: nadnicu primaš za muk!

1.97

5

2.10

Nevole, govoriš samo kad bruji sudnica cijela: misliš da po tom si ti pravnik i odvjetnik jak! Na taj bi način baš svatko rječit mogao biti. Evo, sad opći je muk: čujmo te, Nevole, sad!

Postume, s pola mi usne udjeljuješ poljubac. Krasno! Još ga smanji za pol! Neka te ne bude strah! Želiš mi dati još veći, i to neizrecivi poklon? Sebi zadrži na dar cijelu polovicu tu!

2.4

2.16 Kako nježan si, Amijane, s majkom! Kako nježna je ona prema tebi! Bratom zove te, ti je zoveš sestrom! Čemu takva nedolična imena? Zašto nećete biti to što jeste? To je, mislite, zgodno? Bogme nije! Majka koja se hoće zvati sestrom ne bi bila ni majka niti sestra!

5

Zoil u groznici leži, a kriva je tom posteljina! Kamo će, ako je zdrav, s grimiznim plahtama tim? Kamo će s jastukom nilskim, s mirišljavim sidonskim platnom? Bolest je povod da taj glupi se pokaže sjaj! Što će ti liječnici? Mirno otpusti Mahaone brojne! 5 Želiš postati zdrav? Krevet posudi si mof.

1.95 Odvjetnici su nerijetko u sudnicu dovodili potplaćene skupine kako bi pljeskom i glasnim odobravanjem, odnosno vikom i ometanjem protivnika, prido­ nijele željenom tijeku parnice; Elije, naprotiv, ometa mir u sudnici kako bi mu platili da prestane.

2.10 Implicira se da je Postum fellator, odnosno cunnilingus-, takva je seksualna praksa Marcijalu osobito zazorna (usp. ^.1.83.). 2.16 Mahaone brojne: Mahaon je mitski liječnik, Asklepijev sin; metonimijski, liječnik uopće; Zoil se pretvara da je bolestan kako bi mogao posjetiteljima pokazati svoju skupocjenu posteljinu.

132

133

2.20

2.37 Meteš zdesna i slijeva sve sa stola: svinjska rebrica, krmačino vime, meso lještarke — porciju za dvoje — pola trlje i cijeloga lubina, batak pileći, jeguljina leđa i golubicu s koje umak kaplje. Kad u zamašten ubrus sve to spremiš, roba šalješ da to odnese kući. Mi uz trpezu ležimo bez posla! Vraćaj večeru, ako imaš stida! Samo danas si pozvan, ne i sutra!

Paulo kupuje pjesme i čita ih zatim pod svoje. S pravom! Kad kupiš stvar, tvoje je vlasništvo tad!

2.29 Vidiš li onoga, Rufe, u prvom što klati se redu: s prstiju dragulj mu skup sijeva sve dovde, do nas; svaki njegov je plašt u tirsku uranjan kupku, toge je njegove sjaj bjelji no netaknut snijeg; njegov napomađen pramen po cijelom teatru miri, 5 mišica glatka je sva, dlakama ne vidiš trag; polumjesec mu krasi sandalu i vezice nove, koža što grimizom sja štiti mu njegovan rist; ukrasni flasteri brojni na blistavu cakle se čelu. Ne znaš ga? Flaster mu taj skini i saznat ćeš sve!

10

2.39 10

Dami na lošemu glasu poklanjaš grimiz i purpur. Želiš joj zaslužen dar poslati? Togu joj daj! 2.40

2.36 Neću da kosu kovrčaš, al ni da ti kuŠtrava strši; neću blistavu ja, neću ni prljavu put; ne treba tebi glatka, al ni robijaška brada; budi muškarac: ni tvrd, Paniše, ali ni mek! Sad su ti dlakave noge, na prsima čekinje strše, ali je, Paniše moj, tebi očerupan um!

5

5

Strašna je groznica, vele, Tongilija počela tresti. Dobro mu trikove znam: muči ga glad, a i žeđ! Sad se za drozdove tuste razapinju lukave mreže, trlji, lubinu se svjež baca na udici crv! Cekupsko cijedi se vino, u male se pretače boce, lijeva falernac se crn, najbolja arhivska kap! Liječnički zbor Tongiliju kupke propisuje, kuša vrućici pronaći lijek. Lude! O ždranju je riječ!

5

10

2.29 U prvom redu: prvi je red sjedala u kazalištu bio namijenjen senatori­ ma; u tirsku uranjan kupku: fenički je T ir bio na glasu po proizvodnji grimiza; polumjesec, polumjesec na cipeli označavao je pripadnost senatorskom ili patricij­ skom staležu; saznat ćešsve. ukrasni flasteri zapravo skrivaju ropski žig na čelu, dokaz kicoševa pravoga podrijeda.

2.39 Togu jo j daj: prostitutke ili preljubnice morale su po zakonu na javnim mjestima nositi togu (koja je, inače, muška odjeća). 2.40 Cekupsko vino,falernac cm: cekupsko i falernsko vino bila su na velikoj cijeni.

134

135

2.56

2.41 »Smij se, ako si mudra, curo, smij se!« To pelignijski, mislim, pjesnik reče. Nije mislio on na svaku curu! Da i svakoj obratio se curi, tebi nije, jer ti i nisi cura, Maksimino: tek tri su tebi zuba, crnja, bogme, od šimšira i smole! Ako vjeruješ zrcalu i meni, moraš jednako bojati se smijeha kao Spanije vjetra, Prisko ruke, ili kiše Fabula našminkana ili sunca Sabela okrečena! Nek ozbiljnije tebi bude lice nego Prijama ženi ili snahi! Izbjegavati moraš smiješne mirne, raspuštenije zabave također: sve što šalom golicavom i zgodnom usne tjera na svima vidljiv osmijeh! Ti uz žalosnu majku traži mjesto, uz udovicu, ucviljenu sestru! Samo tragičnu Muzu k sebi puštaj i pridržavaj savjeta se moga: Plači, ako si mudra, curo, plači!

Loš ti, Gale, suprugu glas u Libiji bije: ružan joj pohlepe grijeh stalno spočitava svijet! Sve je to obična laž! Pa nije u navadi njenoj primati. Naprotiv, njoj davati prava je strast! 5

2.65

10

Zbog čega je Salejan sada mrk tako? »Zar ne znaš?«, veliš, »Evo, tu je grob ženin!« O sudbo zločinačka! Kakvo zlo strašno! Zar Sekundila bogata je sad mrtva milijun što je donijela u dom tebi? Baš žalim što je tebe takva kob snašla!

5

2.69 15

20

Tvrdiš, Klasiče, meni da nerado večeraš vani. Propao, Klasiče, ja ako ne govoriš laž! Čak i Apicije van je na večeru volio ići: kad bi se gostio sam, bio bi tužan i mrk! Zašto, Klasiče, ideš kad tako nerado ideš? »Moram!«, kažeš. Pa da. Mora i Selije, znam! Eno te Melior zove na pravu, Klasiče, gozbu. Gdje ti je junačka riječ? Muško si: reci mu »ne«!

5

2.41 Pelignijski pjesnik. Ovidije; Peligni su narod u središnoj Italiji, a njihov je najvažniji grad bio Ovidijev rodni Sulmon; o stihu koji se citira ništa pobliže ne znamo; Spanije: ćelavac koji se boji da mu vjetar ne odnese periku; Prisko: kicoš koji se grozi dodira jer bi mu mogli pokvariti dotjeran izgled; Fabula i Sabela: žene koje kozmetičkim sredstvima prikrivaju svoje nedostatke; sva su ta imena fiktivna; Prijama ženi ili snahi: Hekaba i Andromaha.

2.56 U Libiji: fiktivni Gal upravitelj je neke od afričkih provincija. 2.65 Završni je stih dvosmislen: moguće ga je čitati kao konvencionalnu formulu sućuti, ali i kao izraz žaljenja što je upravo Salejan usrećen tolikim nasljedstvom. 2.69 Apicije: bogataš i poznati gurman Augustova doba, pod čijim je imenom sačuvana rasprava o kulinarskom umijeću; Selije: fiktivni izjelica koji, prema još jednom Marcijalovom epigramu, strašno pati kad mora ručati kod kuće; Melior. bogati Marcijalov zaštitnik.

136

137

2.79 K sebi me zoveš, Nazika, kad znaš da očekujem goste. Molim za oproštaj tvoj: kod kuće večeram ja!

3.27 Često mi dođeš na ručak, ali ne uzvraćaš poziv: grijeh bih oprostio taj nitko da nije ti gost. Goste, međutim, primaš! Dijelimo, Gale, krivicu: meni je pomračen um — ti si izgubio stid!

2.82 3.43 Zašto mrcvariš roba, Pontiče, jezik mu režeš? Sto je prešutio on, neće prešutjeti svijet!

Letine, praviš se mladim, pa bojiš sjedine svoje: nedavno bio si još labud, a gavran si sad. Nasjesti neće baš svatko: Perzefona sijedog te pamti! Strgnut će s čela tvog krinku što skriva ti lik!

3.14 Iz Španjolske u Rim se gladuš Tukcije zaputio. Na ulazu, na Mulvijskome mostu, čuje: »Sportula!« — i smjesta konje okreće!

3.18 Boli te, Maksime, grlo, u uvodnom kažeš nam slovu. Primamo ispriku tu. Zašto recitiraš još?

3.52 Dvjesta tisuća, Tongilijane, za kuću si dao. Požar je odnio nju — slučaj i odviše čest! Stiže ti, Tongilijane, od osiguranja milijun! Vara li dojam ii sam svoj si zapalio stan? 3.60 Kad me, umjesto negdašnje plaće, na večere zoveš, zašto nam ne stižu tad jednaka jela na stol? Tebi se oštrige tuste iz Lukrinskog jezera služe: krvavih usana ja sišem iz priljepka sok; za tebe pečurke stižu — za mene jeftini vrganj; tebi se donosi list — meni je dobar i špar;

5

2.79 Umjesto pristojne isprike da mu dolaze gosti, Marcijal odgovara ovako nepristojno da bi Naziki dao do znanja kako je prozreo njegovo lukavstvo. 3.14 N a Mulvijskome mostu: most koji je vodio do Flaminijskih vrata, sjevernog ulaza u Rim; »Sportula«: Domicijan je ukinuo sportulu u novcu i ponovno uspostavio običaj dijeljenja hrane (pozivanja na večeru); mnogima je, dakako, bio draži novac. Kad je čuo da se u Hispaniji dijele novci, Tukcije je spremno okrenuo natrag, iako je već bio na samom ulazu u Rim.

3.60 Umjesto negdašnje plaće: aludira se na Domicijanovo ukidanje sportule u novcu; iz Lukrinskog jezera: ondje su se uzgajale vrlo cijenjene oštrige.

138

139

grlicu tamaniš zlatnu, masnu i debela batka: krepana svraka iz tvog kaveza obrok je moj! Zašto bez tebe ručam kad s tobom, Pontiče, ručam? Sportulu ne daš? Bar daj istu da jedemo stvar!

4.20

10

»Stara sam!«, tvrdi Cerelija, premda je mlada ko rosa. Gelijin starački glas kriješti: »Curetak sam još!« Teško je podnijeti jednu, Koline, kao i drugu: prva te tjera na smijeh, druga ti ogadi sve!

3.62 Stotinu tisuća daješ za roba, često i dvjesto; vino što piješ ga ti Numa je točio kralj; namještaj — neka sitnica — milijun stoji te, Kvinte; za srebrninu pet tisuća pljuneš za čas; zlatnu kočiju plaćaš po cijeni cijelog imanja; svoju si mazgu ti platio skuplje no stan! Ta ulaganja, Kvinte, širinom tumačiš duha? Varaš se, Kvinte. Sve to sićušan kupuje duh!

4.28

5

Hlojo, mlađahnom dala si Luperku halje grimizne, hispanske i tirske, togu što ju je topli Galez prao, skitske smaragde i dragulje s Inda, sto kovanaca novih s likom cara. Sve što traži, bez pogovora daješ! Bijedna curo što voliš mlado meso! Gola bit ćeš i bosa zbog Luperka!

5

4.16 4.36 Maćehi svojoj, kažu, i nisi baš pastorkom bio, Gale, dok otac je tvoj zakonit bio joj muž. No dok je živio otac, dokazati nije se moglo. Otac je umro, al tvoj nije napustila dom! Da se od podzemnih sjena i veliki Tulije vrati, sve da i Regul sim odvjetnik postane tvoj, Gale, parnicu gubiš! Kad maćehom ostane žena pošto joj umre muž, »maćeha« kriva je riječ!

Premda si, Ole, crnokos, bijele si brade. Zbog čega? Smiješ si bojiti pram, ne smiješ bojiti brk! 5

3.62 Numa: legendarni rimski kralj; ovdje metonimija davnih vremena. 4.16 Tulije: Ciceron; Regul: Manije Akvilije Regul, Marcijalov prijatelj i zaštitnik, poznati odvjetnik.

4.20 Koline. inače nepoznati Marcijalov znanac, koji se u jednom epigramu spominje kao dobitnik hrastova vijenca na prvom Domicijanovom kapitolskom natjecanju. 4.28 Galez: rijeka u Apuliji; ovce koje su pasle na njezinim obalama bile su na glasu po kvalitetnoj vuni; gola b it ćeš i bosa: u doslovnom (da bi zadovoljila Luperkove prohtjeve, Hloja će morati potražiti zaradu na ulici) i u prenesenom smislu riječi (ostat će bez prebijene pare); zbog Luperka: premda je »Luperko« fiktivno ime što ga Marcijal često upotrebljava, moguće je da se uzgred aludira na svetkovinu Luperkalija, kada su tzv. Luperci goli obilazili ulicama Rima. 4.36 N e smiješ bojiti brk: možda zbog kakve kožne bolesti.

140

141

5.4

4.58 Galo, za pokojnim mužem u sumračnoj osami plačeš. Bit će da te je stid plakati javno za njim!

O d silnog vina Mirtalin je dah smradan, pa zato lovor žvače da nam njuh vara i mudro miješa vino s lišćem, ne s vodom! Kad crvenu je sretneš, dok joj krv lice i žile žari, Paule, budi fin: reci da Mirtala je naša pila svoj lovor!

4.71 Dugo sam tražio, Rufe, po gradu, hoće li koja djevojka kazati »ne«. Nijedna ne kaže »ne«! Kao da sramotno to je, kao da slobodno nije, kao da to je grijeh — nijedna ne kaže »ne«! Znači, čednih ni nema? Na tisuće! Kakva je, dakle, čedna? Neće da da, ali i ne kaže »ne«!

5

4.83 Nevole, kad si bez brige, gorega od tebe nema! Kad te pritisne jad, Nevole, divan si stvor! Bezbrižan, prezireš svakog, ne uzvraćaš nikomu pozdrav: čovjek je za tebe rob, kao da nije ni živ! Zabrinut, daruješ znance, s »Gospodo!« pozdravljaš smjerno, gostiš ih! Nevole, daj, neka te pritisne jad!

5

4.85 Naše su čaše od stakla, Pontiče, tvoje od žada. Prozirna čaša — zar ne? — vina bi odala dva!

5

5.8 Nedavno je u kazalištu Fazid hvastajući se, umišljen i nadut, Fazid, blistav u grimiznomu ruhu, edikt hvalio cara nam i boga što za sjedenje daje jasan propis: vitez redove opet ima svoje! »Sada konačno sjedim kao čovjek! Opet imamo svoje dostojanstvo: prljav pučanin ne gura se s nama!« Dok je, zavaljen, lajao o tome, Leit stiže i daje nalog da se drsko grimizno ruho — smjesta čisti!

5

10

4.58 B it će da te je stid: jer ga je varala dok je bio živ. 4.85 Vina dva: Pontik gostima toči jeftino vino, a sam pije dobru kapljicu, skrivenu u neprozirnoj čaši.

5.8 E d ikt Domicijan je obnovio zakon iz 67. pr. Kr. kojim je četrnaest redova sjedala u kazalištu dodijeljeno pripadnicima viteškoga reda; ostali nisu imali pravo sjediti na tim mjestima; cara nam i boga: od 89. nadalje Domicijan je zahtijevao da ga u službenim spisima n azivaj u gospodarom i bogom (dominus etdeus)\Leit. službenik koji je pazio da se u kazalištu poštuje Domicijanov edikt i udaljavao prekršitelje; da se... smjesta čisti: preuzetni Fazid — kojemu već i ime svjedoči o niskom podrijetlu — nije raspolagao cenzusom koji bi ga kvalificirao kao viteza.

142

143

5.9 Zlo mi je, Simaše, bilo: u posjet si došao smjesta, s tobom i studenti svi — krdo od stotinu njih. Sto me, Simaše, ruku dodirnulo, mrzlih od bure. Nisam još bio ni vruć: groznica trese me sad!

5.17 Silne nabrajaš pretke, imena velika nižeš: vitez kakav sam ja, Gelijo, slab ti je par; poći ćeš samo za onog, tvrdiš, što široki rub ga resi... Pa ipak, gle: pozornik sad ti je muž! 5.21 Apolodot je retor Kvinta »Decimom« zvao; Macer je, Regule, za nj bio kod pozdrava »Kras«. Sada ih pozdravlja točno. Uz trud ne izostaje uspjeh! Napamet imena dva sad deklamirati zna!

5.25 »Četiri stotine tisuća nemaš, Herestrate? Diž’ se! Leit već je tu! Ustani, sakrij se, trk!«

Nitko ne odvraća njega? Zar nitko ne zove ga natrag? Nitko zbog njega svoj ne bi razvezao džep? Koga da proslavim stihom, da o njemu govore ljudi? Tko ne želi da Stiks svaki mu uništi trag? Misliš da bolja je stvar kad bacaš cvijeće po sceni, dok ti šafranov sok odjeću natapa svu, ii kad na nemuštu ragu istovjetan potrošiš iznos da bi nam Skorpov nos svaki pozlatio kut? Zaludno bogati stvore što hiniš tek prijateljstvo, čitaš i slažeš se s tim? Gubiš i slavu i čast!

5

10

5.27 Pamet je viteška tebi, i vladanje, ukus, podrijetlo, priznajem. Ostalo sve dijeliš s plebejcima ti. Onih četrnaest redova nek ti ne vrijedi toliko da Oceanov ti lik ledi u žilama krv!

5.39 Svake godine tridesetak puta novi, Harine, pečatiš testament: uvijek pritom ti pošaljem kolače! Milost, Harine! Nemam više snage! Rjeđe mijenjaj testament, ii ostvari

5

5.9 Liječnik je Simah k pacijentu doveo i svoje studente. 5.17 Široki rub: širok grimizni rub bio je obilježje senatorske odjeće. 5.21 Regule. Marko Akvilije Regul; napamet: aludira se na običaj govornika da svoje tobože improvizirane govore pomno sastavljaju unaprijed i uče ih napamet; Kvint = »peti«, Decim = »deseti«; Macer = »mršavi«. Kras = »debeli«. 5.25 Četiri stotine tisuća: 400.000 sestercija iznosio je viteški cenzus; Leit. v. 4 .5.8; Stiks: rijeka u podzemnom svijetu, metonimijski smrt; cvijeće... šafranov sok: tj. kad

daješ novac za različite predstave; u nekim se predstavama po glumcima i publici bacalo cvijeće i škropilo ih se mirišljivim vodicama; Skorpov nor. Skorpo je bio popularni trkač u četveropregu; pobjednicima na trkama podizali bi se zlatni kipovi. 5.27 Oceanov lik: kao i Leit iz prethodnog epigrama. Ocean je bio službenik koji se brinuo da gledaoci ne sjede na mjestima na koja nemaju pravo; adresat ovoga epigrama plemenita je podrijetla, ali mu nedostaje potrebni cenzus. 5.39 Krezr. legendarni lidijski kralj, poznat po neizmjernu bogatstvu; Ir. prosjak iz Odiseje; grah: jeftina hrana siromaha.

144

145

lažne nade što tvoj ih kašalj budi! Moja kesa i škrinje već su prazne: da sam bio bogatiji od Kreza, gori prosjak bih bio već od Ira da sam trideset puta grah ti slao!

Neke se stvari u paru ne mogu raditi dobro. Jedan je dovoljan glas. Šuti, i pričat ću jal Postume, vjeruj, ma kako bili pokloni vrijedni, brbljav darovatelj sam vlastit uništava dar!

5

10 5.73

5.44 Što se, Dentone, desilo odjednom? Nevjerojatno! Četiri si puta poziv odbio moj da sa mnom ručaš! Bježiš od mene čak, i pogled sklanjaš, a još nedavno tražio si mene na domjenku, u kupki, kazalištu! Stol te masniji, vidim, ugrabio, veća kuhinja otela je pseto! Vrlo brzo, kad prozre te i prezre, menza bogata otjerat će tebe, pa ćeš doći po kost na staro mjesto!

5.45 Pričaš da lijepa si, Baso, pričaš da si i mlada. Takvo je pričanje znak prijesnu da govoriš laž!

5.52

Zašto ne dam ti knjige kad me pitaš, kad, Teodore, kumiš me i moliš? Što se čudiš? Pa dobar razlog imam! Da ne uzvratiš knjigama mi svojiml 5 5.78

10

Ako groziš se večere bez društva, moj Toranije, glad podijeli sa mnom! Ako predjelo voliš, ja ti nudim smrdljiv poriluk, jeftinu salatu, jaja kuhana s nadjevom od tune; bit će zelenih brokula, u vrtu hladnom ubranih, sad na crnom pladnju, da ih prstima masnim s njega jedeš. Uz kobasicu dajem bijele žgance, bob bljedunjav uz rumenu slaninu. Ako možda i desert je po volji, grožđe dobit ćeš smežurano, slatko, krušku koja po Siriji se zove,

5

10

Pamtim ti sva dobročinstva, u mislima uvijek ih nosim! Zašto ne spominjem njih, Postume? Pričaš ih ti! Počnem li, Postume, komu nabrajati darove tvoje, odmah me prekida taj: »Već mi je rekao sam!«

5.78 Krušku kojapo Siriji se zove. sirijske su kruške bile vrlo cijenjene; m udri N apulj: Napulj je bio kulturno središte grčkoga stanovništva Italije; picenske grane. Picen, kraj oko današnje Ancone, bio je poznat po uzgoju maslina i proizvodnji ulja; iz Gaela: grad u Hispaniji, danas Cadiz.

146

147

kesten pečen na sasvim slaboj vatri kojim bogato rađa mudri Napulj. Vino bolje će biti svakom čašom! Ako Bakho nam otvori apetit kako obično zna, za nuždu bit će finih maslina koje netom prije plodne picenske rodile su grane, mlakih vučika, vrućega slanutka. Skromna večera to je, nema sumnje, no pretvaranja ondje neće biti: mirno ležat ćeš, opuštena lica! Neće čitati knjigu tvoj domaćin, neće raspusne djevojke iz Gada vještom kretnjom zavodljivo pred tobom čulna bedra uvijati bez kraja, već duhovit će neki, lagan napjev mali Kondil zasvirati na fruli. Eto gozbe! Do Klaudije ćeš leći. Koju rado bi smjestio kraj mene?

5.81 15 Ako si sada siromah, siromah ćeš ostati vječno: danas dobitak se sav slijeva u bogati džep!

20

5.82

25

30

5.79 Već si jedanaest puta napustio, Zoile, objed, mijenjaš ogrtač svoj, eto, jedanaesti put: bojiš se da se na tijelo ne zalijepi haljina znojna i da ti propuh lak nježnu ne povrijedi put! Zašto ne znojim se ja, a za istim smo, Zoile, stolom? Jedina haljina, znaj, izvrstan pruža mi hlad!

5

Zašto si dvjesta mi čak obećavao tisuća, Gaure, kada i deset već domet nadilazi tvoj? Možda i imaš, a ne daš? Pa to je još veća sramota! Gaure, nek nosi te vrag! Jadan i bijedan si stvor!

6.11 Čudiš se zašto danas ne postoje Orest i Pilad? Istom, Marko moj, kapljom su gasili žeđ! Nije dobivao Orest ni bolji kruh niti drozda: jedna te ista je stvar stizala njima na stol! Lukrinske oštrige gutaš, dok ja sam na bljutavoj dagnji, 5 Marko, a imam i ja jednako gospodski tek! Kadmov te oblači Tir, a mene Galija prosta: Marko, zar dronjak je moj prijatelj grimizu tvom? Zato, da postanem Pilad, nek netko mi Oresta dade! Ne trebam riječi, već čin: vole te, voliš li sam! 10

5.79 Jedina haljina-, Marcijal ima samo jednu haljinu, pa nije u prilici da iskoristi vrućinu kao povod za razmetanje svojom raskošnom odjećom.

6.11 Orest i Pilad: poslovični primjeri postojana prijateljstva i odanosti; lukrinske oštrige: v. 4.3.60; Kadmov Tir. Tir je bio na glasu zbog proizvodnje grimizne odjeće; Kadmo, Agenorov sin, mitski je kralj toga grada.

148

149

6.48

6.19 Predmet parnice moje nije zločin niti krvoproliće, nego koze. Tužim susjeda: tri ih, lopov, ote! Sudac zahtijeva dokaz te krivice. Ti uzmahuješ rukom, silnim glasom sve o bitki kod Kane, Mitridatu grmiš, prijetvornoj mahnitosti punskoj, Suli, Mariju, Muciju i inim. Daj se, Postume, vrati sad na koze!

Gomila ljudi u togi gromoglasno kliče ti: »Bravo!« Nisi, Pomponije, ti rječit, al trpeza jest!

5

6.20 Sto sam tisuća, Febe, od tebe posuditi htio jer si me pitao sam: »Ništa ti ne treba baš?« Nećkaš se, krzmaš, raspituješ, mučiš i sebe i mene Febe, već deseti dan. Reci mi napokon »ne«!

6.22 Tvoj te ljubavnik ženi, Prokulino: bivši preljubnik sad će biti suprug, da ne dohvati Julijev te zakon! To ti udaja nije, već priznanje!

6.59 Bakara pati, prigovara zašto ne zahladi malo. Bunde su krive za jad: ima ih najmanje sto! Žudi za mrakom i maglom, za vjetrovima, za snijegom, mrzi i zimski dan ako je odviše blag! Što se, okrutni stvore, osvećuješ mom ogrtaču koji s ramena mog lahor otpuhuje lak? Bilo bi mnogo čovječnije, i jednostavnije mnogo bundu da uzmeš već sad premda je kolovoz vruć!

5

6.62 Ocu Salanu umro je jedinac. Gdje su darovi tvoji, Opijane? Kakav okrutan zločin! Klete Parke! Koji grabljivac gostit će se tijelom? 6.63 Znaš da ti postavlja mamac, i znaš da je užasno lakom; dobro, Marijane, znaš što mu je konačni cilj.

6.19 O bitki kod Kane: najstrašniji rimski poraz; Šuta: Lucije Kornelije Sula; M arije: Gaj Marije; Mucije: Kvint Mucije Scevola, poznati pravnik i konzul 95. pr. Kr.; Postum na sudu deklamira o slavnim trenucima rimske povijesti. 6.22 Julijev zakon: Augustov Lex Iulia de adulteriis et stupro (Julijev zakon o preljubu i bludu) što gaje obnovio Domicijan zahtijevao je ozakonjenje izvanbračnih veza (usp. 3.6.7).

6.48 Trpezajest. »obožavatelji« se nadaju da će biti pozvani na raskošnu večeru kod Pomponija. 6.62 Koji grabljivac: sad kad je ostao bez nasljednika, Salan će postati privlačna meta lovcima na nasljeđe.

150

151

Ipak, u svoj testament uvrštavaš, glupane, njega! Njemu ostavljaš sve! Zbilja si potpuno lud! »Darove slao je silne!« Na udici on ih je slao! Mogu li skuša i špar ribara voljeti svog? Taj će za tobom kad umreš, Marijane, pustiti suzu? Ništa mu ne daj! Tek tad pravi ćeš vidjeti plač!

7.4 5

6.75 Kad mi pošalješ drozda ili komadić kolača ili zečićev but, sličnu kad šalješ mi stvar, kažeš da si mi, Poncijo, poslala »svoj zalogajčić«. Neću proslijediti to, ali ni pojesti sam!

6.79 Pravi si sretnik, a tuguješ. Čuvaj se, Lupe, sudbine! Ako dozna za to, reći će: »Obijestan stvor!«

6.94 Redovno Kalpecijanu iznose pozlaćen tanjur bilo da kod kuće on ruča ii izlazi van. Tako ruča u krčmi, tako i kad je na selu! Nema drugoga on? Nema, dapače, ni svog!

Jer je, Kastriče, blijed u licu bio naš Opijan na pjesništvo se dao!

7.9 Premda Kascelije već šezdesetu godinu broji, »golem je talent« još. Kad će mu sazrijeti dar? 7-41 Misliš, Sempronije Tuka, da mirišeš »kozmovskim dahom«. Kozmov je opojni vonj, Tuka, i dobar i loš!

7.66 Fabijev posjed je sav Labijen naslijedio. Ipak, to je, prigovara on, malo za uložen trud!

7.76 To što moćnici otimlju se za te, što te zovu na predstave, na gozbe,

6.75 Poncijo: poznata trovačica koju spominje i Juvenal. 6.94 Kalpecijan se razmeće skupocjenim tanjurom koji uopće i nije njegov, već posuđen.

7.4 Blijed u licu:pjesnici su blijedi jer dane i noći provode u pisanju; moguće je da se Kastrik tobože posvetio poeziji kako bi prikrio pravi razlog svoga bljedila (npr. lingit cunnum ili si.). 7.41 Kozmo: glasoviti trgovac mirisima; i dobar i loš: parfemi lijepo mirišu, ali prikrivaju neugodne mirise različita podrijeda. 7.66 Labijen je Fabiju, dok je ovaj bio živ, dao daleko više nego što vrijedi njegov imetak.

152

153

što, Filomuze, kad te sretnu, rado idu s tobom na vožnje i u kupke — nije razlog za preveliku radost! Ti si zabava njima — ne i ljubav!

7.87 5

7.82 Kako je golema kopča što ud Menofilov skriva! Dovoljan bila bi štit komičkim glumcima svim! Ja sam mislio, Flače — jer često se kupamo skupa — kako se savjesno on brine da sačuva glas. No dok je vježbao, jadnik, pred ljudima, usred palestre, kopča je spala, i gle: obrezan bio je on!

Ako dugouha lija veseli mojega Flaka, ako je Kaniju strast crnac raspalio mrk, ako ljubav spram kujice male u Publiju plamti, ako je Kroniju drag majmun što nalik je na nj, ako je Mariju radost ihneumon spreman na psine, ako svrakin ti glas, Lause, razvedrava dan, ako Glaucila na vratu zmiju hladnjikavu nosi, a Telezila je svom digla slavuju i grob, zašto da ne voli netko zamamnog, ljupkog Labirtu svaka kad nakaza ta vlasniku mila je svom?

5

10

5

8.5 7.86 Zvao si me na rođendanska slavlja, Sekste, onda kad nismo bili bliski. Što se, molim te, zbilo iznenada, poslije godina, svega što nas veže, da si starog zaobišao druga? Lak je odgovor: poslao ti nisam libru čistoga hispanskoga srebra, glatku togu i nove ogrtače! Loš domaćin se, Sekste, s gostom cjenka! Hraniš darove mjesto prijatelja! Jasno, kazat ćeš: »Prebit ću kurira!«

Macer prstenje svakoj curi daje. Svoga prstenja Macer više nema!

8.6 5

Koja je groznija stvar od starina starkelje Eukta? Više bih glineni vrč saguntski volio ja kad o vrtoglavoj povijesti srebrnog suda razveze, sve dok u brbljanju tom vino ne zaslini sve!

10

7.82 Kopca-, pjevači, glumci i atleti nosili bi kopče na spolovilima jer se vjerovalo da tako čuvaju glas, odnosno snagu; Menofil, naprotiv, nosi kopču da bi sakrio svoje židovsko podrijetlo; palestra: hrvalište, vježbalište. 7.86 »Prebit ću kurira!«-, jer, tobože, nije dostavio poziv za ručak.

7.87 Ihneumon: Herpesta ichneumon, afrička životinja slična lasici; u Rimu su bili u modi neobični kućni ljubimci. 8.5 Ius anulorum, pravo na nošenje zlatnoga prstena, pripadalo je isprva samo vitezovima i ljudima rođenim u slobodi, a u poklasičnom razdoblju moglo se dodijeliti i oslobođeniku. Marcijalova igra riječi implicira da je Macer izgubio vitešku čast koju prstenje simbolizira, ili čak status slobodna čovjeka. 8.6 Saguntski glineni vrč. Sagunt, grad u Hispaniji, bio je poznat po proizvodnji glinenoga posuđa; Laomedont je legendarni trojanski kralj. Posejdon i Apolon (Feb)

154

155

»Čaše je ove stol Laomedontov imao nekoć! Zbog njih je lirom Feb gradio trojanski zid! Ovim je krčagom boj s Lapitima počeo nekoć drski kentaur Rek — vidi se tučnjave trag! Ove je dvije vrednote dugovječni imao Nestor: oba je goluba tu pilski izlizao prst! Ovo je pehar u kojem za drugove svoje Ahilej jaču, obilniju još dao je miješati kap! Bitiji pliticom ovom Didona nazdravi krasna kad se Frigijcu u čast spremio gostinski stol!« Kad umjetninama drevnim do mile se nadiviš volje, Prijamov dobit ćeš vrč — s njim Astijanaktov mošt!

5

8.12 Pitate zašto ne želim bogatu uzeti ženu? Jer se u ženin dom ne mislim udati ja. Supruga, Prisko, nek bude podložna svojemu mužu: bit će jedino tad jednaki žena i muž!

10 8.14

15

8.7 Čina, u deset si sati tek devet procijedio riječi. Držiš da pravnik si vješt, Čina, govornik i pol? Sad si još četiri ure gromkim zatražio glasom. Golem talent je tvoj, Čina, za — postojan muk!

Da ti se kilički šafran oslobodi straha od mraza i da vjetrova dah nježan ne izglođe list, stakla ga štite od zimskoga juga i puštaju samo vedar i topao dan, sunčeve svjedosti trak. Meni pak izbicu daješ gdje prozor se sklopiti ne da: zbilja, i Borej bi sam takav otklonio stan! Tako si okrutan smještaj namijenio staromu drugu? Bogme, na stablu ću tvom biti zbrinutiji gost!

5

8.16 Dugo, Cipere, pekar ti si bio: sada parnice vodiš, mlatiš pare, ali — tratiš ih, nižeš dug za dugom. Ne, od pekara odmakao nisi: praviš, Cipere moj, i kruh i brašno!

5

morali su po kazni za njega podići gradske zidine: prvi je gradio, a drugi svirao liru i brinuo se za Laomedontova stada; bojs Lapitima-, na svadbi lapitskoga kralja Piritoja pijani su kentauri pokušali silovati lapitske žene i izazvali borbu u kojoj su poraženi; jedan od kentaura bio je Rek;pibkiprst]e Nestorovprst. Stihovi u kojima se spominje Ahilej aludiraju na mjesto u devetom pjevanju Ilijade, gdje Ahilej nalaže Patroklu da umiješa jače vino (Ilijada 9, 203 i d.); Bitija je jedan od tirskih plemića na D idoninu dvoru, a Frigijac Gneja; Astijanakt je mali sin Hektora i Andromahe; Marcijal, parodirajući Euktov patetični stil, želi reći: »Iz vrijednih, prastarih čaša pit ćeš mlado, nedozrelo vino.« 8.7 Četiri ure-, u originalu stoji »četiri klepsidre«. Vrijeme odvjetničkih govora na sudu mjerilo se vodenim satovima.

8.12 Prisko je možda Terencije Prisko, Marcijalov sunarodnjak kojemu je posve­ ćena dvanaesta knjiga epigrama. 8.14 K ilički lajran: Kilikija je bila na glasu po uzgoju šafrana; riječ je, dakako, o stakleniku; Borej-. bog sjevernog vjetra. 8.16 Poanta se krije u dvosmislenosti posljednjega stiha. Pored doslovnoga znače­ nja, panem facere može, kao i kod nas, značiti »stjecati kruh, zarađivati«; farinam facere, osim »praviti brašno« znači i »rasipati, trošiti« (tj. imutak).

156

157

8.27 Svak što ti darove šalje, stari i bogati Gaure, ako si pametan, znaš: »Umri!«, poručuje taj!

8.31 Ženu, Dentone, imaš, a »pravo očeva« tražiš. Lijepu o sebi stvar priznaješ — svaka ti čast! Prestani cara već jednom umarati molbama svojim! Pođi u rodni kraj! Kasno je, ostavi Rim! Jer, dok daleko od žene i gotovo čitavu vječnost sina zahtijevaš tri, bit će ih četiri već!

5

8.33 Listić mi s pretorskog vijenca Šalješ i zahtijevaš, Paule, tu da sićušnu stvar »posudom« nazivam ja! Valjda si takvim lakom presvučenu imao skelu, pa ga je skinuo s nje crvenog šafrana sok. Nokat je — prije će biti — nekoga podmuklog sluge lupinu sljuštio tu s postolja kreveta tvog.

5

Lako i najmanji leptir pokrenuti može je krilom, dalek komarčev let snažno protrese je svu. Lebdi nad slabašnom lampom: toplina je njezina drži. Vina i najtanji mlaz smjesta prošupljuje nju. Time se prvoga siječnja premazuje datulja koju odrpan klijent na dar nosi uz pišljivi as. Vodeni grah se drži na manje slabašnu koncu, deblji je ljiljanov cvijet sunčev što sprži ga žar. Tako tanašnim tkanjem ni skitnica pauk ne trči; nije ni svilčev rad lagan toliko i fin. Deblja je naslaga krede na licu stare Fabule; deblji mjehuru je plašt voda kad tjera ga van. Čvršća je stvar i mreža što kosu kovrčavu čuva, batavska pjena što sjaj spravlja za latinsku vlas. Takva kožica ptića u labuđem jajetu štiti, takav je ljepljivi trag čelu što ispravlja luk. Što će ti, zaboga, »posuda«? Nisi imao žlicu? Žličicu kojom se puž vadi iz oklopa svog ili — pretjerujem! — ljušturu puža? Uostalom, Paule, izlaz si imao lak: ne slati nikakav dar!

10

15

20

25

8.31. Pravo očeva: pravo troje djece, ius (trium ) liberorum, pravni je termin za skup povlastica što su ih u Augustovu zakonodavstvu uživali oni podanici koji su imali troje ili više djece. T e su se povlastice — zbog drugih zasluga — katkada dodjeljivale i ljudima koji su imali manje od troje djece, pa i onima koji ih uopće nisu imali. 8.33 Listić s pretorskog vijenca: Marcijal je dobio na poklon od Paula posudu izrađenu od vrlo tankog metala, dakle, veoma jeftinu; pretorski vijenac bio je načinjen od tankih listića zlata ili srebra, a pretor bi ga dodjeljivao pobjednicima na igrama; kazališna je skela pokretna drvena naprava na kojoj su se glumci naglo dizali sa scene; safranov sok prskao se u kazalištima i na drugim priredbama radi mirisa; datulja premazana pozlatom karakterističan je novogodišnji poklon siromaha; as je jeftin rimski novčić; batavska pjena: kozmetičko sredstvo kojim se kosi davala crvenkasta boja.

8.34 M ijevo srebro: Mij je glasoviti grčki toreutičar, Fidijin suvremenik; epigram je, vjerojatno, upućen nekom krivotvoritelju umjetnina: ako dragocjenost kojom se diči nije osobno krivotvorio, to još uvijek ne znači da nije riječ o krivotvorini.

158

159

8.34 »Ovo je pravo«, veliš, »Mijevo srebro!« Zar odmah izvorna svaka je stvar tvorac kad nisi joj sam?

8.35

N a kamenu, na dasci dok ti leš leži na gomili dok drva odar tvoj raste, kroz suze ljubit će ti eunuhe drsko. I vjeruj, hoćeš-nećeš, tvoj će sin tužni s ljubimcem tvojim leći — iste te noći!

Kad toliko ste slični, iste ćudi, ženo najgora, ponajgori mužu, kako to da se ne slažete dobro?

15

8.42 Ako kesa te deblja ne privuče opet, Matone, moćnijem patronu — stoput možeš u kupku na moj račun!

8.48 Krispin se ne sjeća komu, dok je oblačio togu, grimizni dao je plašt — tek da ga pridrži čas. Vraćaj, tko god da ga uze, ramenima njihovo blago! Ne moli Krispin te to; njegov te preklinje plašt! Odjeću kojoj je vlakna natopila školjka iz Tira neće otuđiti svak — grimiz je raskoši znak! Ako te raduje pljačka i bezumlje sramna dobitka, drži se toge: u njoj lik neuočljiv je tvoj!

8.44 Opominjem te, živi, jer je već kasno. Kad počneš kao dječak, već je, znaj, kasno, a ti, o bijedni Titule, ni star tako ne živiš, već navaljuješ na prag svaki, u zoru već se znojiš, već te svi sline! Kraj kipova po trgu, prljav, sav blatan, kraj Augustova kolosa, uz hram Marsov trčkaraš cijelo prijepodne, dan cijeli. Gomilaj, ščepaj, ne daj: sav je trud jalov! Nek ohol ti se kovčeg novca pun žuti, nek svakog prvog kamata ti zbroj raste, poreći nasljednik će mirno svu dobit!

5

5

8.54 10

Ti što najljepša baš od svih si žena najokrutnija baš od svih si žena. O da imaš, Katulo, barem malo manje ljupkosti ili manje stida!

8.42 Stoput. uobičajena sportula iznosila je stotinu kvadranata, a za taj se iznos čovjek mogao stotinu puta okupati. 8.44 Kraj Augustova kolosa: nije sigurno o kojem je kipu riječ; uz hram Marsov. hram Marsa Osvetnika (Mars Ultor) nalazio se na Augustovu trgu.

8.48 Školjka iz Tira je volak (murex), jedna od dviju vrsta morskih puževa od kojih se proizvodio grimiz; lopovu se sugerira da ukrade togu kao svakodnevnu, neupad­ ljivu odjeću. 8.54 Usp. Cat. Carrn. 49; reminiscenciju potcrtava i djevojčino ime.

160

161

8.59

Vidiš Ii ono stvorenje što s jednim je presretno okom? Rupa krmeljiva zja čelom što ne zna za sram! Nemoj potcijeniti njega! Lopovskije nema ti ruke! Niti Autolik sam nije okretniji tat. Pažljivo na njega motri za tvojim kad nađe se stolom: ondje se ćoravcu tom oka raspomame dva\ Nemirnoj posluzi redom ponestaju žličice, čaše; ubrusa debeo snop grije pod haljinom već; dignut će spretno i plašt kad spuzne ti slučajno s lakta; često, kad napušta stol, dvostruk ogrnut će šal; zaspala kućnog će roba ništarija s nimalo stida lišiti lampe za tren, makar joj gorio stijenj! Ako se ničeg ne domogne, znat će lukavštinom vještom sluzi zdipiti svom — vlastitih cipela par!

8.64

5

10

8.61 O d zavisti je mahnit Harin, lud, zelen, visoko stablo traži da se na nj vješa: ne zato što me čita, slavi svijet cijeli, ii zato što se svuda nađe moj svitak kud god se velikoga Rima moć stere, već što kod Grada ljetnikovac ja imam, a mazge nisu unajmljene već — moje! O, kojim da prokletstvom takav jal kaznim? I mazge i imanje nek mu bog dade!

Da se domogneš kojeg dara, Klite, osam puta na godinu se rađaš. Tek na tri ili četiri Kalende nije neki od tvojih rođendana. Stoga, premda je lice tvoje glade od oblutaka suhih s morskog žala, kosa crnja od murve što će pasti, put od paperja finija i mekša, ili grude tek usirena mlijeka, grudi jedrije nego što su one koje djevica svojem mužu čuva, Klite, nama se činiš pravim starcem! Tko da vjeruje da su mogli takvu dob doživjeti Prijam ili Nestor? Imaj mjere u pljački! Imaj stida! Ako nastaviš ovu igru, Klite, i ne prorijediš svoje rođendane, za me nećeš nijednom biti rođen!

5

10

15

8.67 5

Nije ni peti ti sat najavio dečko, a eto, Cecilijane, u dom hrliš mi već kao gost.

8.59 A utolik je sin Hermov i Odisejev djed, paradigmatski lopov i varalica. 8.61 I mazge i imanje-, tj. zajedno sasvim brigama i obavezama kakve takav posjed podrazumijeva.

8.64 Kalende-, rimski naziv za prvi dan u mjesecu; bez obzira na točan datum, rođendan se slavio prvoga dana u mjesecu rođenja; za me nećeš nijednom biti rođen: nekoga ne smatrati rođenim značilo je, u uobičajenoj kolokvijalnoj upotrebi, smatrati nekoga nepostojećim, tj. potpuno bezvrijednim. 8.67 Peti sat. rimski se dan, od svanuća do zalaska sunca, dijelio na dvanaest sati, pa je trajanje jednoga sata variralo razmjerno trajanju danjega svjetla; dečko: točno je vrijeme u Rimu dojavljivao rob; u Florinu čast. na Florinim igrama (ludi Florales,

162

163

premda tek koji je čas da sudnicom vlada tišina, premda u Florinu čast zvijeri još naganja cirk! Kaliste, trči, pozovi još nespremne sluge: nek vode Cecilijana za stol! Udobno smjesti se, daj! Toplu zahtijevaš vodu — a ja još nemam ni hladne. Prazna i hladna je peć, okrenut kuhinjski ključ. Radije dođi u zoru! Pa čemu da čekaš toliko? Kad si na doručku gost, kasno je doći u pet!

Oštrige taj ti voli, barbuna i vepra, ne tebe! Isti da ponudim stol, prijatelj bio bi moj. 5 9.15

10

8.79 Prijateljice tvoje sve su stare ili ružne i gadnije od starih. Njih sa sobom u kazališta vučeš i na gozbe, Fabulo, i u šetnju. Kraj njih mlada i lijepa si. Fabulo!

Zločinka Hloja kleše sedmorici muževa svojih Hlojino djelo na grob. Nije li iskrenost to?

9.19 Hvališ kupke kod Pontika gdje uvijek slastan, Sabele, zalogaj te čeka. Kupka ne mami tebe, nego objed! 5

9.9 Premda, Kantare, rado ručaš vani, Stalno vičeš i psuješ, svima prijetiš. Pazi, prođi se goropadne ćudi! Hoćeš žderati — ili biti iskren? 9.14 Misliš da prijatelj ovaj kog večerom sjajnom si sebi stekao tebi je sad vjeran i pouzdan drug?

9.25 Kad ti na Hila, dok nalijeva vino, svrnemo oko,. Afere, pogled nas tvoj ošine, nemiran, mrk! Kakav je, pitam te, zločin vinotoču motriti ljupkog? Gledamo bogove, hram, sunce i zvjezdani svod! Zar da odvratim pogled ko da mi grozna Gorgona prilazi nudeći vrč? Obraz da prekrijem svoj? Divljak bio je Alkid, no Hilu se gledati smjelo; Merkuru Ganimed lijep često u igri je drug. Ako ti uzvanik smeta kad mlađahne promatra sluge, zovi si Fineja tad! Edip nek bude ti gost!

5

10

od 28. travnja do 3. svibnja) prije podne bi se u areni lovili zečevi i koze; kad si na doručku gost: prvo jelo (jentaculum, doručak) uzimalo se trećega ili četvrtoga sata, lagani ručak (prandium) oko petoga ili šestoga sata, a glavno jelo (cena, večera), o kojem je ovdje riječ, obično oko devetoga sata.

9.15 Hloja je, dakako, mislila na spomenik. 9.25 Alkid: Heraklo; Hilu: Heraklov ljubimac; Fineja, Edip: tj. neka u goste pozove slijepce.

164

165

9.47

9.29 Tek si Nestorov vijek, Filenido, prošla, a već te k sebi pozvao Dit, dolje u vodu i mrak? Još ni kumske Sibile dugovječnost dostigla nisi: tek bi za mjeseca tri njezinu dosegla dob. Tisuću robovskih dražba ni svijet što Serapisa štuje ne bi nadvikali taj jezik što sada je nijem, niti, u rano jutro, kovrčava gomila đačka, pa ni Strimonov tijek ždralov gdje odzvanja krik! Tko li će sada mjesec privlačiti tesalskim zvrkom? Koja će svodilja sad mnogi prodavati brak? Laka ti zemljica bila! Nek pijesak te pokriva rahli, kako bi mogli psi tvoju iskopati kost!

5

10 9.48

9.46 Gelije stalno gradi: sad pragove postavlja kućne, kračun kupuje sad, bravi podešava ključ, prozor, sad ovaj sad onaj, skida i popravlja, mijenja! Gelije radi što god, samo nek gradi se što, kako bi mogao reći kad prijatelj zatraži novac jednu jedinu riječ: »Gradim!« — i priči je kraj!

Hvališ Demokrite razne, Zenone i mračne Platone, sve što kroz prljav im kip kosmat proviruje lik. Kao Pitagore samog nasljednik zboriš: i zbilja, nije se s obraza tvog kraća protegnula vlas! Ipak — za smrdljivce skupo, a bogme za kosmate sramno — 5 voliš da meki ti guz tvrda razveseli stvar! Ti što filozofske pravce i učenja poznaješ, reci, koja je, Paniše moj, dogma kad guze te svi?

5

Kad si se svetinjom svakom i vlastitom, Gariče, glavom kleo da nasljedstva tvog četvrt ću dobiti ja, sumnjao nisam (ta tko bi sahranio vlastite želje?): nadu sam grijao tu stalno ti šaljući dar. Tako i laurentskog vepra goleme poslah težine — svatko bi rekao za nj Kalidon da mu je dom. Ti si ugostio smjesta i običan narod i senat: vepra se mojeg i sad sjeća kroz podrige Rim! Samog me ni kao zadnjega gosta pripustio nisi, nisi mi dao ni kost, dobio nisam ni rep! Što da se, Gariče, dalje četvrtini nadam od tebe, kad ni dvanaestinu još vepra ne ugledah svog?

5

10

9.29 D it bog podzemnog svijeta; kumske Sibile: Sibila iz Kume živjela je, prema legendi, tisuću godina; prema drugima, bilo joj je sedam stotina godina kad je Eneja stigao u Italiju; svijet što Serapisa štuje: u Serapisovu su se hram u pjevale bučne korske pjesme; Strimon je rijeka u T rakiji, danas Strumica; mjesecprivlačiti tesabkim zvrkom: skidanje mjeseca s neba uz pomoć vještičjega zvrka smatralo se u antici standardnom čarobnjačkom vještinom; Tesalija je bila poznata kao zavičaj brojnih čarobnica.

9.47 Filozof, omiljena meta satire i pučkih dosjetaka, najčešće se prikazuje kao obrasla i prljava propalica koja se razmeće velikim riječima i imenima, a zapravo je umišljena budala i pohotni razvratnik. 9.48 Laurentskog vepra: Laurent je grad na obali Lacija; Kalidon da mu je dom: tj. bio je velik poput mitskog kalidonskog vepra kojega je ubio Meleagar.

166

167

9.62

9.59 Dugo i uporno naš je Mamura lutao Septom, ondje gdje zlatni Rim blještavom raskoši sja: ljupke je tamo dječake razgledao, očima jeo, ne onakve što put nude uz dućanski prag: one što tajni ih prostor na robovskoj tržnici čuva, prost što ih ne viđa puk, običan svijet kao ja! Potom je, zasićen time, ogoliti stolove dao tražeći masnu da kost slonovu spuste na tlo. Golem je kornjačji ležaj četiri mjerio puta žaleći kako je to kratko za citrusov stol. Zatim je njušiti stao da 1’ mjed po Korintu vonja: porazan njegov je sud šatro Poiikletov kip. Žalostan sav što je kristal komadićem nagrđen stakla, sudu od mure je žig stavio, znak da je za nj. Kupe je vagao drevne i čaše, što god ih je bilo, kojima Mentorov trud plemenit dao je lik. Zelene on je dragulje u kitnjastu brojio zlatu, krupnije biserje sve s uške što zvecka niz vrat. Pravi sardoniksov kamen na svakoj je tražio tezgi, malo se cjenkao tad još i za jaspisov kam. Kad već u kasni je sat onemoćao kretao kući, čaša je kupio par, pa ih je ponio — sam!

Kad Filenida samo grimiz nosi te ga ne skida danju niti noću, znaj da nije ni ohola ni tašta: njoj se ne sviđa boja, nego miris! 5 9.68

10

15

Što li smo skrivili tebi, o prokleti zlikovče, učo, glavo što mrzi je đak — dječak, djevojčica, svi? Još niti kukmasti pijevci proparali nisu tišinu: grmi već surovi glas, čuje se prijeteći prut! Tako odjekuje mjed dok nakovanj udara kovač da bi pričvrstio kip konja za pravnikov kip. Blaža galama se ori u amfiteatru silnom kad pred pobjedu svijet borcu odobrava svom! Ne traže susjedi tvoji da spavaju čitave noći: bdjeti se može — al noć probdjeti teža je stvar! Brbljavče, đake raspusti, a novac što primaš za viku dobit ćeš odmah od nas, samo da zavlada mir!

5

10

20 9.73 Ti što si zubima nekoć kožu natezao trošnu, žvakao smrdljivi đon gnjio od blata i star,

9.59 Septa: Saepta lulia, uređeni prostor na Marsovu polju gdje su se nalazile brojne otmjene trgovine; masnu slonovu kost stolovi od slonovače bili su namazani uljem; kornjačji ležaj: ležaj od kornjačevine; po Korintu vonja: znalci su tvrdili da po mirisu mogu raspoznati je li posrijedi prava korintska bronca; Poliklet je znameniti kipar; od mure: murra, vrsta dragocjenoga kamena koji se cijenio koliko i zlato; vjerojatno jedna vrsta ahata; Mentor, glasoviti rezbar; pa ih je ponio — sam: Mamura je zapravo toliko siromašan da nema ni roba koji bi mu ponio kući jeftinu robu koju je kupio.

9.62 Grimizna odjeća imala je specifičan miris: njime Filenida želi prikriti vlastit neugodan miris. 9.68 Pravnikov kip: neki su odvjetnici davali izraditi vlastiti kip u pozi konjanika koji bi držali u predvorjima svojih kuća. 9.73 Prenestinsko imanje. Prenest je gradić u Laciju, danas Palestrina; natačež vreli falem ac. vino se pilo i toplo; gazdin Ganimed: dječak-ljubimac pokojnoga patrona; Talija: Muza epigrama i lakog pjesništva.

168

169

pokojnog sada patrona prenestinsko držiš imanje — vrijeđa me ako si kad izbicu imao tu! Pijan razbijaš čaše dok natačeš vreli falernac; gazdin je Ganimed već vruć ti u krevetu drug! Mene je roditelj lud, za razliku, dao na škole. Što ću s gramatikom sad, čemu retorika još? Slomi te pisaljke bijedne, razderi, Talijo, knjige ako ti može đon takvo zaslužiti što!

9.83 5

Usred tolikih čudesa, Cezare, tvoje arene koja nadilaze svih prijašnjih careva sjaj, oči su tvoji dužnici, no uši ti duguju više: sad je recitator nijem — gleda što nudi mu cirk!

10 9.85

9.75 Za kadu kupio si nije naš Tuka ni cement niti kakav tvrd kremen, ni ciglu kakva babilonski zid sazda, već hrpe drva, klade silne, bor šumski! Pa Tuka ploviti u kadi toj može! U raskoši i sjajne terme on diže od mramora što Karista ga tlo rađa i frigijskog i numidskog, i još onog što Eurotov ga modrozelen val mije. A drva? Pa zapali kadu, grij terme!

Kad se, Atilije, Paul bolesnijim ponešto ćuti, smjesta ne sebi već svom gostu dosuđuje post! Tebe je, Paule, bolest pogodila, naglo i — lažno, ali je zalogaj moj prava pogodila smrt! 5 9.87

10

9.78 Sedmog sahranivši muža za tebe se udala Gala. To je, Picentine, znak: slijediti htjela bi njih!

Ležim ispivši sedam dobrih čaša starog opimijanca, ne znam za se! Ti mi donosiš nekakve papire: veliš, »upravo dao sam slobodu Nasti — mojemu ocu rob je bio. Udri pečat!« Luperko, dođi sutra: sada udaram pečat tek na boce!

5

9.75 Karist je mjesto na Eubeji; Eurotov val-, Eurot je rijeka u Lakoniji; lakonski je mramor bio zelenkaste boje; Karist, Frigija, Numidija i Lakonija bili su poznati po cijenjenim vrstama mramora. 9.78 Gala, koja je trovala svoje muževe, sada se namjerila na još vještijeg trovača.

9.83 Zauzeti promatranjem zanimljivih igara, dosadni recitatori nemaju vremena gnjaviti druge svojim pjesmama. 9.87 Starog opimijanca-. vino iz čuvenoga godišta kad je Opimije bio konzul (121. pr. Kr.); Luperko donosi na potpis dokumente koje Marcijal možda ne bi potpisao trijezan.

170

171

9.88

9.98

Dok si me lovio, Rufe, bez stanke si darove slao: sad kad sam ulovljen, dar više mi ne stiže nov! Lovinu, i kad je imaš, darivati moraš, da ne bi pothranjen vepar iz svog kaveza jurnuo van!

Podbacila nam berba nije baš posve! I korist neku obilan je dažd dao: zaradio je Koran boca sto — vodel

10.11 9.89 Tezej i Piritoj vječni su predmet blebetanja tvoga, a po mišljenju svom, Piladu ravan si sam! Dostojan nisi ni tog da ti Piritoj povjeri svinje ii kao Piladov rob noćni da nosiš mu sud! »Pet sam tisuća ipak«, veliš, »poklonio drugu, togu mu dao na dar: dvaput je oprana tek!« Pa zar je Orest ikad poklonio Piladu išta? I kad najviše daš, više preostaje još!

Zbilja si previše strog kad goste prisiljavaš, Stela, pjesme da pišu, a stih »smije im biti i loš!«

9.94 Piće mi neko Hipokrat sa sokom od pelina galskog spravi i — bestidan stvor! — medena vina bi sad! Nisi, Glauko, ni ti budala bio tolika kad si, primivši mjed, zlatom uzvratio dar! Tko će za gorak poklon zahtijevati uzdarje slatko? Neka mu! Ali nek s njim uzme čemerikin sok!

10.14 5

9.96 Liječnik je Herod svom pacijentu zdipio pehar! Uhvaćen, veli: »Zar još piti ne prestaješ ti?« 9.88 Dok si me lovio: tj. dok te nisam spomenuo u oporuci. 9.89 Stela: Lucije Aruncije Stela. 9.94 Hipokrat. liječnik; Glauko-, homerski junak koji je svoje zlatno oružje zami­ jenio za Diomedovo mjedeno; čemerikin sok-, čemerika se koristila za liječenje ludila. 9.96 Liječnik se pretvara da je pehar ukrao zato što je zabrinut za zdravlje nedisci­ pliniranoga pacijenta.

172

5

Kota, Ijepušne sluge u kočiji voze se tvojoj; libijski jahač se tvoj znoji u prašini sav; raskošna vila kod Baje tek jedna uz mnoge je druge, a kada kupaš se ti, more od ulja se sja. Blistava kristalna čaša pod tvojim puca setincem, nije jednako mek Venerin jastuk ko tvoj! Ti pred vratima noćiš hirovite kurvice svoje: suzama natopljen prag ostaje, nažalost, gluh! Tvoje nesretne grudi bez prestanka uzdasi pale. Odakle, pitaš, to zlo? Otud što dobro je sve! 9.98 10.11 10.14

5

10

Boca sto — vode-, Koran dolijeva vodu u vino, a onda ga prodaje kao cijelo. Tezej i Piritoj, Orest i Pilad simboli su neuništiva prijateljstva. Baja: otmjeno ljetovalište blizu Napulja; setinac. vrlo cijenjeno vino.

173

10.19

10.15 Kažeš, ko prijatelj moj ne zaostaješ ni za kim drugim. Krispe, činiš li što da mi i dokažeš to? Pet mi tisuća nisi pozajmio kad te zamolih, premda iz kovčega tvog novci već cure na pod! Kad si mi poslao mjeru pšenice ili pak boba, premda težakov ti plug zemljište ore uz Nil? Kad si za studene zime bar kratku mi poslao togu? Kad sam libru i pol primio srebra na dar? Jedini znak prijateljstva, Krispe, tvog prema meni lijep je običaj tvoj: prdiš u prisustvu mom!

5

Marije ne šalje darove, ne jamči, k ručku ne zove: niti posuđuje on, niti bi imao što. Ipak, tog jalovog druga susretljivo opsjeda mnoštvo! Rime, klijent je tvoj, nažalost, beskrajno glup!

10.22 10 Zašto izlazim brade povijene ii si bjelilom mažem zdravu usnu? Jer, Filenido, nerado te ljubim!

10.16 Bogatu suprugu Aper u srce je ubo! U igri zbila se nesreća ta! Aper je igrač i pol!

10.25 10.17 Ako je po tebi dar da obećaš, a ne daš mi ništa, Gaju, onda sam tu bolji darivalac ja! Primi sve što Asturae iz zemlje galicijske vadi, sve što bogati Tag krije i zlatni mu val, sve što crni Indijac sred algi eritrejskih nađe, sve što u gnijezdu svom feniks sakrivati zna; sve što prepredeni Tir u Agenorov kotao stavlja; čitav ti darujem svijet — kao što daruješ sam!

5

Ako se Mucije, kog u areni si gledao jutros dok mu je vatreni žar desnicu gutao svu, tebi izdržljivim, tvrdim i junačnim čovjekom čini, onda si jednako glup kao i abderski puk! Naime, kada ti kažu (a smrt ti u mukama prijeti!) »Ruku sažeži!«, znaj, hrabrije reći je »Ne!«

5

10.15 Libru i pol. libra je rimska mjera za težinu (327,45 grama). 10.17 Sve što Asturae..., sve što bogati Tag...: zlato; Tag je zlatonosna rijeka u Hispaniji, danas Tajo; sve što crni Indijac...: biserje; eritrejskih: indijskih; mare Erythraeum je Arapsko more; feniks je, prema legendi, svijao gnijezdo od aromatičnih biljaka; prepredeni Tir. grad poznat po proizvodnji grimiza; Agenorov kotao: tirski kotao, kotao za pravljenje grimiza; T ir je, prema legendi, osnovao Agenor.

10.22 Nerado te ljubim: kao i uvijek u takvu kontekstu, među redovima se sugerira da je Filenida fellatrix. 10.25 Mucije: Mucije Scevola, legendarni rimski junak koji je spalio vlastitu ruku kako bi pokazao hrabrost pred neprijateljskim kraljem Porzenom; ovdje je riječ o kažnjeniku koji prizor iz legende mora prikazati u areni; kao i abderskipuk: stanovnici Abdere u Trakiji, slično Beoćanima, u pučkoj frazeologiji figuriraju kao budale; hrabrije rećije »Ne!«: ovako će samo pretrpjeti bol i izgubiti ruku, a odbijanje bi ga stajalo života.

174

175

10.30 Milino Formije uz ovaj žal blagi, iz grada okrutnog kad Marsa on bježi i s premorenih pleća skida skrb tešku, Apolinaru najdraže si ti mjesto! Ni Tibur, čedne supruge mu dom blagi, zadivio ga nije, ni Tuskul, kraj mirni, a niti Algid, Prenest, ili pak Ancij. Kajeta dardanska ni Circej, pun čari, Salmakida što lukrinski je val kupa, ni liridska Marika nema za nj draži. Tu blagi povjetarac mreška vrh mora, a pučina ne stoji, njezin živ spokoj u brodicu šarenu nosi ćuh vjetra, ko djevojka kad tjera žar ljetni i grimiznom lepezom dašak svjež pravi! A udica ne odlazi na put dalek, već s kreveta, ležećke tunju k dnu spuštaš — odozgo gledaš ribu kako nit vuče! A osjeti li Eolovu vlast Nerej, oluji bezbrižan i pun se stol smije. U ribnjaku se goji vlastit list, lubin,

5

i pliva slasna murina do svog gazde. Po imenu ti vratar svakog zna cipla. N a zapovijed izronit će i star barbun! No dopuštaš li ikad takvu slast, Rime? Jer formijskih je takvih dana broj malen odasvud kad te poslovima grad stisne! Vratari i domari, sretan svijet vi ste: imetak gazdin je, užitak pun — vaš je!

25

10.41 10

15

Staroga ostavljaš muža u prvim danima siječnja: službeno tražiš da vaš smjesta se razvrgne brak! Što se desilo, pitam, otkud ta zlovolja nagla? Šutiš? Pa reći ću ja: pretor je postao on. Za Megalezijske igre do sto bi te tisuća grimiz stajao — sve da je tvoj proračun više no škrt. Dvadeset tisuća još bi na slavlje za puk, Prokulejo, otišlo. Rastava? Ne! Poslovni potez je to!

5

20 10.48 Gomila junici farskoj sat najavljuje osmi, čuje se satnije hod: smjeni je stražarskoj čas.

10.30 Formija: stari grad u Kampaniji, danas Mola di Gaeta; iz grada okrutnog Marsa\ iz Rima; Apolinar. Marcijalov prijatelj i zaštitnik; supruge mu dom: Apolinarova je žena vjerojatno imala posjed u Tiburu; Tuskul je stari grad u Laciju, blizu današnjeg Frascatija; Algid: grad na istoimenoj planini jugoistočno od Rima, danas Pava; Prenest: v. 4.9.73; Ancij: grad na obali Lacija, danas Porto d ’Anzio; Kajeta: mjesto u Laciju, danas Gaeta; ona je dardanska jer je navodno dobila ime po Enejinoj dadilji koja je ondje pokopana; Circej: Circeji, grad u Laciju koji je, prema pučkom vjerovanju, ime dobio po čarobnici Kirki, danas Circello; Marika: latinska Nimfa, majka mitskoga kralja Latina; na ušću rijeke Liride (danas Garigliano) bio joj je posvećen gaj s hramom; Salmakida: Nimfa koja se nesretno zaljubila u Hermafrodita i na kraju srasla s njime; taj grčki mit Marcijal je, očito, smjestio na obale Lukrinskoga jezera; sva spomenuta mjesta omiljena su rimska ljetovališta; Eolovu vlast: vjetrove; Nerej: more.

10.41 Megalezijske igre održavale su se u travnju u čast slavlje za puk: Pučke igre (ludi plebei) održavale su se u studenom; poslovni poteze. Prokuleja se udala za čovjeka koji nije imao nikakva imetka, pa bi troškove njegova napredovanja morala snositi sama; rastaje se da bi to izbjegla. 10.48 Junici farskoj: egipatska božica Izida; njezini su svećenici osmoga sata pozdravljali božicu i zatvarali hram; rimski je glavni obrok (cena) počinjao oko devetog sata; sat osmi: oko dva poslije podne; v. 4.8.67; termesu ugodne sad: vjerojatno je šestoga sata bila spremna izrazito vruća kupelj, parna kupelj sedmoga, a os­ moga umjereno topla, koja je pružala najveći užitak; Neronov žar. riječ je ili o

176

177

Terme su ugodne sad, bez pare iz prethodnog sata, a u šesti je sat pržio Neronov žar. Stela, Kanije, Flače, Cerijale, Nepote, gdje ste? 5 Sedam nas stane za stol: dajte da dođe i Lup! Već nam je domarka sljez, za crijeva blagodat pravu, donijela, uz to i sve zdrav što nam daruje vrt. T u je niska salata i svježe odrezan vlasac, menta za podrig lak, radić — da stoji ti tvrd. 10 Skušu s rutvinim listom ukrasit će rezana jaja, svinjskom će vimenu slast tunin podariti sok. Predjelo to je. Na jedan će pladanj gozbica stati: jarčić kog divlji je vuk raljama ščepao već, pa zalogajčić koji ne zahtijeva pripomoć noža, 15 radnička slastica — bob, zelenih mladica snop. K tome će doći i pile, pa šunka s prijašnjih gozbi. Svatko kad bude sit, zrelomu voću je red, nomentskom vinu bez tropa — već tri su mu godine bile Frontin kad drugi je put konzulsku ponio čast! 20 Bit će i šala bez žuči i slobodnih priča što neće ujutro buditi strah: »O da sam šutio bar!« Moj nek razgovara gost o plavoj i zelenoj stranci: čaša u domu mom ne vodi nikog pred sud! 10.49 Prazniš čaše od čistog ametista, pa od crnoga pripit opimijca vrućim Neronovim termama ili o načinu zagrijavanja kupelji kakav je uveo Neron; Stela: Lucije Aruncije Stela; Kanije. Kanije Ruf; Cerijal. Julije Cerijal; svi navedeni dobri su Marcijalovi prijatelji; Frontin kad drugije put...: Frontin je drugi put bio konzul 93. godine; oplavoj i zelenoj stranci: tj. o nekoj lakoj, neobaveznoj temi; na trkama četveroprega u cirku nadmetale su se četiri stranke: crvena, bijela, plava i zelena; posljednje dvije nametnule su se kao najjače i najpopularnije. 10.49 O d crnoga p rip it opimijca: usp. 4.9.87; sabinac. jeftina vrsta vina.

178

mladi nudiš mi, kiseli sabinac. Kota. Pitaš me: »Želiš li u zlatu?« Što će olovnu vinu zlatan pehar?

5

10.54 Krasne stolove svoje, Ole, pokrivaš. Smiješno! Na taj bih način i ja imao prekrasan stol!

10.56 Ti bi, Heremone, htio da tvom stoicizmu se divim, duhu da klanjam se tvom zato što uznosiš smrt? Izvor je tvoje vrline vrč sa slomljenom drškom, peć u kojoj se sav davno ohladio žar, rite i stjenice, krevet bez ičeg — tek s postoljem golim, 5 dronjak u kojem dan provodiš, provodiš noć! Zbilja velik si čovjek kad prezireš octeni talog, slamu kad ne trebaš ti, crni kad ne trebaš kruh! Daj nek uzglavlje tvoje od leukonske nabubri vune, grimizne vrpce nek trak krevet obrubljuje tvoj; 10 peharnik mladi nek ležaj dijeli jedino s tobom, čiji rumeni lik gostima presijeca dah: trostruk ćeš Nestorov vijek, bez dvojbe, poželjeti smjesta! Htjet ćeš užiti sve, svaki jedincati čas! Prezreti život je lako kad nevolje naviru odsvud: 15 pravog junaštva je znak hrabro otrpjeti jad! 10.56

O d leukonske vune. vrsta kvalitetne galske vune.

179

10.65 Kad se hvališ da korintskog si roda — nitko ne niječe to — Harmenione, zašto zoveš me bratom, kad sam loze keltske, iberske, Tag je zemljak meni? Zar smo izgledom jedan drugom nalik? Ti kovrčave, sjajne kose šetaš, ja pak s hispanskim neposlušnim pramom; ti svakodnevno izbrijan i gladak, ja sav dlakav po nogama i licu; jezik tebi je nemoćan i mucav: glasom snažnijim moje grudi zbore. Tako oprečan nije golub orlu, strašnom lavu gazela progonjena! Stoga, nemoj me bratom zvati da te ne bih zvao, Harmenione, sekom!

Pitaš me kako onda razgovara čedna matrona? Misliš da dodatnu draž imaš meškoljeći guz? Kad bi i korintsku školu uzduž i poprijeko prošla, Lelijo, ne bi ni tad Laidom postala ti! 5

10

15

10.76 To se tebi, Fortuno, pravdom čini? Ni Sirijac ni Part, a niti vitez na kapadočkom ropskom trgu kupljen, nego potomak Rema, kralja Nume, dobar prijatelj, drag i nesebičan, vješt u jezika oba — samo s jednom, ali velikom manom: piše pjesme! — drhti Mevije moj u crnom plaštu, dok u grimizu mazgar sja Incitat!

5

10.79

10.68 Premda iz Efeza nisi, ni s Roda, ni iz Mitilene, već uz Patricijski put, Lelijo, stoji ti dom, premda ti mati, Etruščanka, šminke ni vidjela nije, premda je otac tvoj proste Aricije sin, »Kopte pou, peA.i pou, pou«, tepaš mi stalno. Fuj! Hersilije krv! Drevne Egerije kći! Takve su riječi za krevet, a bogme i nisu za svaki: samo za onaj gdje blud svaki je odnio stid!

10

5

Raskošnu palaču Torkvat uz četvrti miljokaz ima: i Otacilije tu malen je kupio vrt. Torkvat prekrasne terme u šarenom mramoru gradi: i Otacilije, gle, postavlja odvodnu cijev! Torkvat je lovorov gaj na svojoj zasadio zemlji: i Otacilije sto kestena sadi u niz. Konzul je Torkvat, a naš Otacilije općinski glavar: jednako važnim se on smatra u počasti toj. Sićušna žaba je nekoć zbog golema goveda prsla: Ni Otaciliju taj, čini se, ne gine kraj!

5

10

10.65 Tag. usp. 4.10.17. 10.68 Iz Efeza nisi...: tj. nisi Grkinja; Patricijskiput. ulica podno Eskvilina, dakle, u srcu Rima; Aricija: grad u Laciju, danas La Riccia; Kupiš pou... na grčkom; »gospodaru moj, medu moj, dušo moja«; Hersilija: Romulova žena; Egerija: žena N um e Pompilija; Laida: glasovita korintska hetera.

10.76 Vješt u jezika oba: u grčkom i u latinskom; vitez... kupljen: tj. kapadočki oslobođenik koji se obogatio i kupio vitešku čast. 10.79 U z četvrti miljokaz: četiri milje daleko od Rima.

180

181

10.80 Eros prolijeva suze kad spazi čaše od mure, zamaman dječački lik, citrov skupocjeni stol, te iz dubine duše uzdiše, žali što neće Septu kupiti svu, prenijeti sebi u dom! O, koliko je takvih! Većina se suzama ovim smije, ali i njih iznutra razdire plač!

10.97

5

Slaže se lomača laka, na gomilu papir se nosi: mirtu i cimet uz plač kupuje žena za kad. Grob je već spreman, i odar, i posljednja pomast mrtvacu: Num u nasljeđujem ja. Ujutro — živ je i zdrav!

10.98 10.83 Rijetke navlačiš vlasi s obje strane, pa široko prostranstvo sjajne ćele skrivaš, Marine, kosom iznad uha. Ali nasilnik vjetar razmiče ih: već se vraćaju i sa starog mjesta golu lubanju kovrčama krune! Misliš: to su Spendofor i Telesfor, a među njima Cidin rob Hermerot. A da vlastitu starost lijepo priznaš, da ne izgleda više da si trojstvo? Kosmat ćelavac? Nema većeg rugla!

5

10

10.86 Nitko tolikom strašću za djevojkom novom ne gori kako je planuo Laur: lopta je njegova strast! Bio je prvi igrač dok dob mu je davala snagu. Otkada ne igra on — drugi se loptaju njim!

Dok mi cekupsko vino toči sluga mekoputniji nego dječak s Ide, dotjeraniji nego tvoja kćerka, majka, supruga, koje jedu s nama, želiš radije svjetiljke da gledam, staro citrovo drvo, kljove slona? Da ti uzvanik sumnjiv ne bih bio, daj od rulje sa zabitna imanja uzmi derane ošišane za me, proste sinove smrdljivog svinjara! Sumnje, Publije, ubit će te tvoje! Tražiš krepost, a takve sluge držiš!

5

10

11.31 Naš Cecilije Atrej je za tikve! On ih, baš kao Tijestovu djecu,

10.80 Čaše od mure: v. 4.9.59; Septa v. 4.9.59; 10.83 Spendofor i Telesfor. prekrasni mladići s gustim, dugim kosama; Hermerot. poznati ćelavac; sve su to fiktivna imena.

10.97 M irtu i cimet, te su se mirodije, vjerojatno, bacale na lomaču (prema nekim tumačenjima, služile su za balzamiranje). 10.98 Dječak s Ide: Ganimed. 11.31 A trej je svojemu bratu Tijestu iz osvete iznio na stol meso njegovih sinova, koje je ovaj u neznanju i pojeo; kazalištu znane: na različitim su se svetkovinama u

182

183

kida, sjecka na tisuću komada! O d njih predjelo najprije ćeš jesti, od njih prvo i drugo glavno jelo; njih i treći ćeš put na stolu naći; od njih dat će ti kasnije i desert; od njih bljutave on kolače peče, oblikuje raznolike slatkiše, a i datulje, kazalištu znane; od njih mljeveno meso razno spravlja, bob i leću što držiš ih za prave; vješto gljive, kobasičice radi, rep oponaša tunin, sitne gire; kao slastičar pravi lukav pokus: vješto skriva u rutvičinu listu slatkiš Kapelov s raznim začinima; tako puni i pladnjeve i zdjele, lake plitice, duboke tanjure. To za njega je raskoš i finoća — kad rasporediš as na trista zdjela!

11.52 5

10

15

20

Julije moj Cerijale, na večeru dođi mi finu: nemaš li bolji plan, molim te, budi mi gost! Budi mi tu oko osam: na kupanje idemo skupa — Stefan kupatilo, znaš, ima u susjedstvu mom. Dobit ćeš prvo salatu za dobru probavu, zatim mladoga vlasca struk — nož ga je rezao vješt — potom soljenog tunja, većeg od lokarde sitne, kojeg pokriva sloj jaja i rutvičin list. Bit će i ostalih jaja, na laganu pečenih žaru, jest ćeš velabarski sir sušen uz ognjišni dim; bit će i maslina što su upoznale picensku studen. To je za predjelo sve. Hoćeš da nabrajam još? Lagat ću, samo da dođeš: svakovrsne peradi bit će, svinjskih vimena, da, riba i školjaka svih, kakve i Stela rijetko na trpezu iznosi svoju! Kunem se, neću ti čak ni recitirati ja, makar mi počeo opet Gigante čitati svoje ili svoj ratarski spjev, nalik na Maronov stih!

5

10

15

11.84 11.44 Bogat si, potomstva nemaš, pod Brutom si konzulom rođen: misliš da svatko je tvoj prijatelj, odani drug? Odan je onaj s kim si podijelio mladost i bijedu: svaki prijatelj nov voli ti jedino — smrt!

Ako te srce ne vuče da k stigijskim sjenama siđeš, brice Antioha tad kloni se, ne budi lud!

gledalište, između ostaloga, često bacale datulje; Kapel je vjerojatno kuhar ili pekar po kojemu je slatkiš dobio ime; as: sitan rimski novac. 11.44 Pod Brutom konzulom: Lucije Junije Brut izabran je za konzula kad su protjerani kraljevi.

11.52 Oko osam: večeralo se najčešće oko devetoga sata (usp. 4.8.67); Stefan: Stefanova kupelj nalazila se na Kvirinalu; velabarski sir. dimljeni sir iz Velabra, predjela Rima u kojem se tržilo ulje i sir; picensku studen: usp. 4.5.78; Stela: Lucije Aruncije Stela; Gigante. Julije Cerijal opjevao je borbu Giganata, a pisao je i pjesme po uzoru na Vergilijeve Georgike. 11.84 K stigijskim sjenama: u smrt; bogom opsjednut skup: Kibelini štovatelji u religijskom zanosu; AlkonP. neki liječnik, vjerojatno fiktivan; pod liticom skitskom: Prometej je za kaznu prikovan za kavkasku stijenu gdje mu je orao ldjuvao jetra; Pentej: obuzeta bakhantskim ludilom rastrgla ga je vlastita majka, misleći da je lav; Orfej: i njega su rastrgle pomahnitale Menade.

184

185

Manje je okrutan nož što razdire mišice bijele bogom kad opsjednut skup bjesni uz frigijski zvuk. Nježnije bogme i Alkont zapletenu rasijeca kilu, blaže mu radnički dlan slomljenu namješta kost! Kinike on nek siromašne brije i stoičke brade, konjski prašnjavi vrat grive nek lišava on! Da pod liticom skitskom struže Prometeja jadnog, orla bi, krvnika svog, natrag zatražio on! K majci će pobjeći Pentej, a k divljim Menadama Orfej već i na najmanji zvek brijačkog oružja tog! Ožiljke, koliko god ih po mojoj brojite bradi, kakve i boksač star ima na obrazu svom, nije Ijutita žena načinila srditim noktom: to je Antiohov mač, zlotvorne desnice znak! Jedini jarac od svih životinja pameti ima: pušta si bradu! O n lijek od Antioha zna!

11.93 Plamen je sažgao kuću Teodora, pjesnika dičnog! Zar je ravnodušan Feb? Ne haju Muze za to? Kakav zločin bogova! I grijeh, i nepravda silna! Sav je izgorio dom — vlasnik je ostao živ!

12.10 K bogatstvu svem Afrikan traži još. Često sudbina daje odveć. Dosta? To — nikad!

12.13 Trgovinom bogataš čak i gnjev smatra — jer mržnja stoji manje nego dar, Aukte!

12.17 Zašto toliko ti dana ne popušta groznica tvoja, Letine, pitaš uz plač, duboki uzdah i bol. S tobom se zajedno vozi, i kupa se s tobom i ruča, oštrige, gljive na stol stižu joj, praseći but; često je setinsko vino opija, često falernac; 3 pije i cekub, no tek ako ga rashladi snijeg; leži u ružama ona, od pustih se sjaji pomada, grimizni krevet za njen udoban brine se san. Kad joj je lijepo, kad tako kod tebe dobro se živi, čemu bi mijenjala dom? Valjda će k Dami na stan? 10

12.18 11.103 Ti si, Safronije, tako u licu čedan i duši da me zgranula vijest da ti se rodio sin!

11.103 Safronije. Safronije Ruf.

Ti bez počinka možda, Juvenale, bučnom lutaš Suburom ili gaziš 12.17 Setinsko vino, falernac i cekub cijenjene su vrste vina; k D am i: tj. k nekakvu robu ili siromašnu oslobođeniku. 12.18 Juvenal: poznati satiričar; Subura-, rimska četvrt koja se nalazila između Eskvilina, Kvirinala i Viminala; brijeg Dijane. Aventin, na kojem se nalazio božičin

187

brijegom naše vladarice Dijane, dok uz pragove moćnika te hladi znojna toga: i veliki i mali Celij umara tebe na toj skitnji. Meni Bilbilis, željezom i zlatom bogat, poslije tolikih prosinaca pruža okrilje, stvara me seljakom! Lijeno pohodim — sladak to je napor — Boterd, Plateju (barbarska imena od keltiberske zemlje još su grublja!). Snom dubokim i dugim ja se sladim koji traje i nakon trećeg sata: tako sve mi se ono sada vraća što u trideset probdio sam ljeta! Toge nemam, no kad je trebam, uzmem s kakve stolice trošne prvi pokrov. A kad ustanem, dočeka me vatra: gore drva iz susjedna cerika; nad njih lonce gomila gazdarica. Stiže lovac, no takav da bi njega rado sreo u skrovitu šumarku. Domar obroke dijeli, pa te moli da ošišati smije dugu kosu. Takav život i takvu smrt bih htio!

5

10

15

20

25

12.25 Kad te za zajam molim bez zaloga, veliš mi: »Nemam.« Druga je stvar kad za dug njivica jamac je moj!

Ne odobravaš zajam, Telezine, staromu drugu — moja pak stabla i kelj dobiju zajam za tren! Kar te goni pred sud? Nek njivica svjedok ti bude! Prognan si, treba ti drug? Njivicu vodi na put!

5

12.28 Pontiče, nitko ne krade ubruse kao Hermogen: Masa, taj lopov i pol, nije mu dostojan par! Desnicu pažljivo motri, za ljevicu ščepaj ga čvrsto — naći će načina već ubrus da pograbi tvoj! Tako i jelenov dah izaziva napolje zmiju, tako i Irida kap diže i spušta na tlo. Kad se za ranjenog Mirina mahanjem tražio otpust, četiri rupca su tad bila Hermogenov plijen. Kad se spremao pretor da bijeli ispusti rubac, pretorov rubac u hip strpa Hermogen u džep. Kad su, u strahu od krađe, svi bez ubrusa došli: mijenja Hermogen plan: stolnjak je ukrao tat. Ako ni stolnjaka nema, ogulit će ležaljke tada, noge od stolova, sve — ne zna Hermogen za strah! Ako i pripeka silna bez milosti prži arenu, zastor se skida kad god svrati Hermogen u cirk. Bezglavo jure mornari, u žurbi podvezuju jedra ako kraj luke tko spazi Hermogenov lik.

5

10

15

hram; veliki i m ali Celij: rimski brežuljci; Bilbilis: gradić u Hispaniji, Marcijalovo rodno mjesto; Boterd-. sveta šuma blizu Bilbilisa; Plateja: mjesto u blizini Bilbilisa; nakon trećeg sata-, v. 4.8.67-, stiže lovac...-, i lovac i domar prekrasni su mladići. 12.25 Kar. Metije Kar, poznati doušnik u doba Domicijana.

12.28 Masa: možda Bebije Masa, 93. osuđen zbog pronevjere u provinciji Betici koja mu je bila povjerena-, jelenov dah: prema pučkom vjerovanju jelen je svojim dahom privlačio zmije iz njihovih skrovišta; Irida: duga; M irim poznati gladijator; tj. kad je Mirin u areni, uz zalaganje gledalaca koji su mahali rupcima, molio cara da mu poštedi život; pretor. pretor je bijelim rupcem davao znak za početak utrke; ćelavci lanenih halja: Izidini svećenici koji su nosili duge lanene haljine; za vrijeme obreda tresli su bučne čegrtaljke.

188

189

Ćelavci lanenih halja i svijet što čegrtaljke trese hrle u bijeg kad on vjernički posjeti skup. Nije Hermogen nikad na večeru donio ubrus: zato, svaki se put s ubrusom vratio s nje!

12.32 20

12.29 Ti kao senator zorom već obijaš bezbrojna vrata: ja ti se — viteški sin — nemaran činim i lijen, jer se ne razlijećem gradom čim zora rudjeti stane, nit se, izbalavljen sav, umoran vraćam u stan! Ti to činiš da ime u grimizne upišeš Faste ili da numidski puk podanik postane tvoj. No kad od mene tražiš da prekinem san u sredini, hrabro da otrpim sve, jutarnje blato i kal, moj je dobitak ovakav: dok palac kroz cipelu viri, dok se obrušava dažd nenadan, krupan, na Rim, i dok od sluge i moje kabanice nema ni traga, promrzlu uhu mom nečiji pristupa rob. Veli: »Letorije moli da gost mu za večerom budeš!« Što? Za novčića dva? Radije podnosim glad, nego da meni je objed, a tebi provincija plaća, da nam za istu stvar različit pripadne dar!

5

10

Vacera, ruglo svih na prvi dan srpnja, svu kramu tvoju vidio sam, da, jesam što ostala je kad je dug za stan plaćen! Riđokosa je tvoja žena nju vukla i sijeda majka ti, i onaj div, sestra. To Furije nam, rekoh, noću Dit šalje! Ispijen sav od gladi, dok te mraz šiba, a lice ti je bljeđe nego star šimšir, za njima stupao si ti ko Ir novi: aricijski se, rekao bi, brijeg seli. Tu dvonog krevet bio je i stol tronog i svjetiljka i uz nju neki vrč drenov, i vrčina što šuplji bok joj mlaz piša; pod zahrđalim kotlom uzak vrh ćupa ispuštao je grozan smrad, ko znak svima da pišljive su gire nekoć tu bile — ribarnica još samo takav vonj ima! I kriška sira tološkog je tu bila i crne pasje metvice već star vijenac i užad s koje češnjak je i luk skinut i majčin lonac gadne smole pun, kojom »pod zidom« žene sebi čupaju dlake. Ne radi gazdu ludim! Zašto dom tražiš kad besplatno, Vacera, možeš stan naći? Ophodnja ta s prtljagom svom na most spada!

5

10

15

20

25

15

12.29 Izbalavljen sav. od brojnih poljubaca; da ime u grim izne upišeš Faste, da postaneš konzul; Fasti consulares bili su popisi viših državnih službenika prema godinama u kojima su obavljali službu; Marcijal ih naziva grimiznima ili zato što je to boja konzulske odjeće, ili zato što su doista bili ispisani grimiznim slovima; num idski puk-, da postaneš upravitelj Numidije.

12.32 N a prvi dan srpnja-, do kojega je Vacera morao platiti dug; Furije. rimska podzemna božanstva, poistovjećena s grčkim Erinijama, božicama osvete; D it. v. 4.9.29; Ir. prosjak iz Odiseje, aricijski brijeg. Aricija je gradić u Laciju; obližnji brežuljak bio je notorno boravište prosjaka i beskućnika; tološki sir. Toloza je grad u južnoj Galiji, danas Toulouse; o kakvoj je vrsti sira riječ, nije poznato;»pod zidom«: Summoenium, poznato okupljalište jeftinih prostitutki; ne radi gazdu ludim: tražeći stan, a nemaš čime platiti najamninu; na most. još jedno boravište prosjaka.

190

191

12.35

12.45 Kožom jarećom prorijeđene skrivaš sljepoočnice, tjeme, sjajnu ćelu. Febe, zgodno primijetio je netko: dobra obuća pokriva ti glavu!

Kao da preda mnom nemaš, Kalistrate, nikakvih tajni, pričaš mi tko te sve guzio, kada i gdje! Nisi, Kalistrate, iskren toliko koliko se praviš: kad mi priznaješ to, veću prešućuješ stvar!

12.47 12.40 Lažeš mi — vjerujem. Pjesme recitiraš užasne — hvalim. Pjevaš — pjevam i sim. Piješ — pa pijem i ja. Prdneš — pravim se lud. Kad bi igrao dame — već gubim. Jednu tek bez mene stvar obavljaš: šutim ko grob. Zauzvrat ne daješ ništa: »Kad umrem, dobro ćeš proći.« 5 Hvala ti! Ne treba! Tek... kad ćeš već jednom u grob?

12.42 Bradati nam se Kalistrat za Afera udao snažnog, kako je zakonski red ženu kad uzima muž! Zublje su sjale na piru, a vela prekrivala lica, nije izostao tvoj, Talase, pozdravni klik. Čak je ugovoren miraz! Zar to ti još dovoljno nije, Rime? Treba li još valjda i roditi on?

5

Pjesme Gal i Luperko dobro trže. Reci: jesu li pjesnici budale?

12.48 Ako mi gljive i vepra bez ikakve ponudiš pompe, ne u vjeri da to meni je životni san, dobro! Ako me presretnim držiš i nasljedstvo sanjaš, sve zbog oštriga.pet — zbogom, i sretan ti put! »Ručak je raskošan!« Točno. I više no raskošan, ali sutra, već danas, za tren ostat će jedino trag koji odvratna spužva za brisanje poznaje, koji pseći prepoznaje njuh, vrčina javna uz put! Kraj je takav lubina i zečeva, svinjskih vimena; slijedi i žut ti ten, strašna u nogama bol! Meni toliko ne vrijede ni albanske pijanke niti raskoš kad banket svoj daje svećenički zbor.

5

10

12.42 Talas: rimski bog svadbe, personifikacija obrednoga usklika talassio-, usp. 4.1.24.

12.48 Odvratna spužva-, rimski ekvivalent današnjem toaletnom papiru; u nogama bol-, od podagre; albanske pijanke, gozbe slične onima što ih je u čast Minerve priređivao Domicijan u svojoj vili u Albi; svećenički zbor. raskoši neumjerenost gozbi što su ih priređivala svećenička udruženja bila je opće poznata; uz besramnu laž. vatikansko je vino bilo na slaboj cijeni; stoga je besramna laž kad ga nude kao dobru kapljicu.

192

193

Bog da mi nalijeva nektar — i od njega postat će ocat, smrad što uz besramnu laž nudi vatikanski vrč! Ti stoloravnatelj budi kad druge si goste pozoveš koje uz kraljevski sjaj tvoj će očarati stol! Mene nek prijatelj zovne na zalogaj spremljen u hipu: večera ide u tžk kad se uzvratiti da!

15

12.50 Ljupke gajeve imaš, platane, pinije, lovor, kupelj za čitav grad uživaš potpuno sam; stotine stupova trijem do nebesa ti dižu visoko, izgažen oniksov pod sja kad zakoračiš na nj; na hipodromu prašnom odjekuje kopito hitro, posvuda klokoće val vode što teče kroz vrt; goleme tu su dvorane, no mjesta za san ili objed — nigdje! Boga mi mog, otmjen si beskućnik ti!

10

Deset puta, i češće, u godini boluješ jednoj: zbog tog ne trpiš ti nego, Poliharme, mi! Cim se oporaviš, tražiš u znak zahvalnosti poklon. Budi nam — gdje ti je stid? — bolestan posljednji put! 5

Zbog čega Fabulina svi za nos vuku? Zar ne znaš? Uvijek ti je pošten stvor — novak!

12.53 Premda novcem, Paterno, i imetkom jedva da ti je tko u Rimu ravan, ništa ne daješ, sjediš na bogatstvu poput velikog zmaja kojeg pjesma Poput velikog zmaja-, zmaj koji je u gaju blizu Kolhide čuvao zlatno runo.

194

5

12.56

12.51

12.53

slavi kao čuvara skitskog gaja! Razlog tomu je, ističeš i svuda trubiš, rasipnost grozna tvoga sina. Zar naivčine i budale tražiš, da namagarčiš njih i za nos vučeš? Tom si poroku uvijek otac bio!

12.57 U Noment sušni zašto svaki čas idem, u neugledan dom imanjca svog, pitaš? Siromah ni za počinak ni rad umni u gradu mjesta nema, jer mu smrt nosi u zoru učitelj; kad padne noć, pekar;

5

12.56 Kad bi se netko oporavio od bolesti, priređivala bi se svetkovina za njegovo ozdravljenje, a dobivao bi i darove {soteria). 12.57 U N om ent sušni: danas Mentana; tamo je Marcijal imao malo imanje; Sparse: bogati Marcijalov poznanik; Neronov žig. kovanci iskovani za Nerona, koji su se u Domicijanovo vrijeme morali mijenjati; Betona: ovdje Kibela; s lažnom daskom: kako bi izazvali samilost prolaznika i isprosili nešto sitniša, neki od dovitljivijih siromaha glumili su da su sve izgubili u brodolomu; kolski zvrk: Medejin, tj. vještičji; vjerovalo se da do pomrčine mjeseca dolazi zato što vještice skidaju mjesec s neba; vještičjoj se raboti pokušavalo doskočiti udaranjem po mjedi; u kraljevstvu petilijevskom: Sparsova raskošna vila nekoć je pripadala nekom Petiliju; falem sko brdo: od tamošnje loze pravio se čuveni falernac.

195

po danu, Sparse, kovnica i zvuk bata! Sad buči dokon novčar, prljav stol tresu kovanci koji Neronov još žig nose, sad zlatar stijenje hispansko u prah drobi, na izlizani kamen gladak malj spušta; ne sustaje ti ni Belonin zbor ludi ni brodolomac s lažnom daskom tih nije, ni Židov, još po majci vješt prošnji, ni prekupac krmeljiv sumporne robe. Toliko mrskih zala mirnu snu prijeti koliko gradskih ruku mjed o mjed lupa kad mjesecu o glavi kolški zvrk radi! N it znaš, nit možeš znati to, Sparse, u kraljevstvu petilijevskom sav blažen, gdje prizemlje odozgo gleda vrh brda (u gradu selo imaš, pravi trs rimski: kom samo falernsko je brdo slab takmac!) Sred doma tvog vijuga širok put kolni, i nema graje da ti kvari san dubok: bez poziva ti ne može ni dan stići! A mene bude prolaznici, smijeh, buka: uz krevet mi je Rim! Gnjavažom tom shrvan, kad zaželim se sna, u Noment svoj krećem!

12.65

10

15

20

25

Kod Filide sam krasne bio noć cijelu: darežljiva je bila, baš sam sve smio! Razbijao sam glavu kakav dar dati: da Kozmovu, Nicerotovu mast dadem? II bolje, betskom da joj vunom dug platim? Desetak da joj zlatnika u džep strpam? Pomazivši mi vrat uz cjelov dug, nježan, baš kao što se golubova par mazi, zamolila me Filida za — vrč vina.

5

12.66 Sto si tisuća samo, Amene, dao za kuću koju jeftinije još nudiš na prodaju sad. Zato lukavštinom vještom podvaljuješ, Amene, kupcu: lažni prikriva sjaj da je o — kolibi riječ! Biserjem blista ti krevet od kornjačevine krasne, 5 prave su rijetkosti tu: citrus, prvoklasan rad! Tronogi ukrasni stolić pokazuje srebro i zlato, sluge su takve da s&m rado bih bio im rob! Dvije stotine tražiš i kažeš da manje ne vrijedi: namješten, Amene, dom prodaješ jeftino baš! 10

12.58 Žena te zove, Alauda, sluškinjoljupcem, a sama voli nosače. Pa vi zbilja ste savršen par! 196

12.65 Kozmo i Nicerot poznati su trgovci mirisima; betskom vunom: hispanska provincija Betika (danas Andaluzija i dio Granade) bila je poznata po izvrsnoj vuni. 12.66 Amen pokušava prevariti kupce prikrivajući bezvrijednost kuće koju pro­ daje skupocjenim namještajem koji nije uključen u cijenu.

197

12.80

12.69

Svakoga hvali Kalistrat — da dostojne hvalio ne bi! Tko li je dobar za nj, nitko kad nije mu loš?

Kao slike i čaše tvoje, Paule, »pravi« su ti i prijatelji tvoji!

12.82 12.70 Dok je krivonogi robić Aperu nosio ručnik, ćorava baba mu plašt pazila budno ko zmaj, dok mu je ulje na kap nalijevao kilavi maser, oštar je bio i strog sudac pijancima on, tražio da se razbiju čaše i izlije vino kad bi, od kupanja svjež, vitez potegnuo vrč. Otkad od starog je strica naslijedio tisuća trista, nikad se ne vraća on s kupanja trijezan u stan! Eto, što su ti skupe čaše, dugokosi momci! Gol dok je bio i bos nije ga mučila žeđ!

5

10

Ako se spremaš u kupelj, Menogena morat ćeš sresti. Uzalud svaki je trud: ne možeš izbjeći kob! Toplu će hvatati loptu i lijevom i desnom u igri kako bi mogao svoj tebi pokloniti bod; trči po bačeni balon i tebi ga s prašine vraća, premda je opran i čist, premda se obuo već; reći će, uzmeš li ručnik, da bjelji je on i od snijega (premda je prljav da trag s pelena manje je žut!); ako kroz rijetku si kosu provučeš krezubi češalj, reći će da ti niz vrat pada ahilejski pram; sam će ti točiti piće iz dimljiva vinskoga vrča, s tvojeg će čela sam brižno ukloniti znoj. Sve će pohvaliti on i svemu se diviti, sve dok iscrpljen mukama svim ne kažeš: »Budi mi gost!«

5

10

12.73 12.89

Veliš, Katule, nasljednik sam tebi. Ne pročitam li, vjerovati neću!

Glavu, Harine, zamataš u vunu: nisu bolesne uši, nego kosa! 12.69 »Pravi«-, kao što su Paulove slike i čaše krivotvorine, tako su mu i prijatelji lažni. 12.70 Ćorava baba-, kako su toge kupača bile lak plijen za lopove, moralo ih se povjeriti nekome na čuvanje; gol dokje bio i bor. Aper je bio protivnik vina samo zato što si ga sam nije mogao priuštiti. 12.73 N e pročitam li\ tj. u oporuci, poslije tvoje smrti.

198

12.82 12.89

Premda se obuo već. pa se sada mora ponovno uprljati. Harin se pretvara da ima upalu uha, a zapravo zavojem prikriva ćelavost.

199

12.90 Maron za starog je druga pred svijetom prinio zavjet dok je u žestokoj taj groznici gorio sav: dat će, ako bolesnik do stigijskih ne ode sjena, velikom Jupitru on obilan žrtveni dar! Sad kad su liječnici siguran spas najavili, Maron moli, uz zavjet nov, staromu zavjetu kraj!

5 5 ONE STRANE OGLEDALA: GOSPODAR RIJEČI 5

12.91

1.10

Kad i postelju, a i ljubavnika s mužem dijeliš, Magula, reci zašto tad i peharnik zajednički nije? Čujem, uzdišeš. Shvaćam: vrč te plaši!

Za Maronilom žudi Gemel: brak traži, i moli je i kumi, dar na dar šalje. Ljepotica je? Ma koješta! Vrag crni! Pa što ga onda tako vuče k njoj? Kašlje. 1.18

12.93 Način smisli Labula da pred nosom muža poljupce daje ljubavniku: ludu izljubi ona, svog patuljka; njega, vlažnog od poljubaca mnogih grabi ljubavnik smjesta, sam ga ljubi, pa ga gospođi nasmiješenoj vraća. O, koliko je suprug veća luda! 12.91

Vrč te plaši-, boji se da bi je muž mogao otrovati.

200

5

Zašto te. Tuka, veseli da s finim starim falerncem miješaš vatikanski mošt tvoj što ga sakriva vrč? Možda te taj kiseliš zadužio uslugom kakvom? Ili je nekakav grijeh vrhunska skrivila kap? Pustimo mene, no zločin je ubiti dobar falernac i u kampanski ćup otrov umiješati ljut! Možda su gosti tvoji zaslužili platiti glavom: tako skupocjen vrČ nije zaslužio smrt!

5

1.10 Kašlje: Maronila je ozbiljno bolesna, i svi su izgledi da bi njezin izabranik vrlo brzo mogao naslijediti lijep imetak. 1.18 S fin im starim falerncem: falernsko vino bilo je osobito cijenjeno, dok se vatikansko smatralo jednim od najlošijih; kampanski 6up: falernac je dolazio iz Kampanije.

201

1.19

1.28 Onaj tko zadah Acerin pripisuje sinoćnjem vinu griješi: Acera, znaj, s čašom dočekuje dan!

Četiri zuba si imala, Elijo, pamtim li dobro. Kašalj je izbio dva, drugi preostala dva. Sada bezbrižno možeš po čitave kašljati dane: treći kad zakašlješ put, nikakvo ne prijeti zlo!

1.30 Nekoć doktor je bio, a pogrebnik sad je Diaulo. Svoj dokazuje dar kao što najbolje zna!

1.20

1.32 Kakvo je ludilo ovo? Na očigled gostiju brojnih, Cecilijane, sam mažeš vrganje u slast! Kakvom da prokunem kletvom želudac tako halapljiv? Klaudijev vrganj nek tu konačno utaži glad!

Nisi mi drag, Sabidije. Ne znam ti kazati zašto. Jednu ti mogu stvar kazati: nisi mi drag!

1.37 Crijeva olakšavaš, Baso, bez stida u posudu zlatnu, staklenu imaš za žeđ. Ulažeš više u drek!

1.27 Sinoć, Procile, rekao sam tebi kad smo popili, mislim, petu bocu da na večeru danas dođeš k meni. Stvar za gotovo uzeo si odmah: ne baš trijezne si zapamtio riječi. Takav primjer opasnost silnu krije! Mrzim vinskoga brata koji pamti!

1.44

5

I u većoj sam zbirci opisao, a i u manjoj kako se igra lav, raspusno naganja zec. Ako te zamara, Stela, što dvaput opisujem isto, kazni me: dvaput mi sam zeca iznesi na stol!

1.20 Klaudijev vrganj: Klaudijevu je smrt, navodno, izazvala otrovana gljiva koju m u je podmetnula žena Agripina kako bi carem postao njezin sin Neron. 1.27 Marcijal na grčkom citira poznatu poslovicu Miora |.ivd|xova aupjtoiav (»Mrzim supilca s dobrim pamćenjem«).

1.28 Acera ne može zaudarati po sinoćnjem vinu, jer bez prekida pije do jutra: zaudara, dakle, po jutrošnjem vinu. 1.44 U većoj i u manjoj zbirci: vjerojatno je riječ o dvjema zbirkama koje su kružile među Marcijalovim prijateljima prije nego što je objavljena knjiga: u objema su se nalazili epigrami (po jedan ili više njih) o igrama na kojima su se pojavljivali lavovi i zečevi.

202

203

1.47

Ako parnica nema, tad vodiš, Atale, mazge. Da ti ne promakne što, dušu povedi u grob!

Nekoć liječnik je bio, a pogrebnik sad je Diaulo. Pogrebnik obavlja sad liječnikov prijašnji rad.

1.98

1.72 Zar, Fidentine, hoćeš biti pjesnik, steći slavu na račun moga stiha? Na taj način i Egla ima zube — načinjene od rogova i kljova i Likorida, crnja nego murva, tako puderom postiže ljepotu. Istom logikom kao što si pjesnik kad oćelaviš, postat ćeš kuštravko!

Kljast je u nogu Diodor, Flače, a parnice tjera. Pravniku ne plaća svom: bogme, u ruku je kljast!

1.102 5

1.73 Nitko ti, Cecilijane, na ženu u cijelome gradu nije stavio prst onda kad smjelo se to, kad je bilo badava. No sad kad su uz nju stražari, dug je jebača rep. Stvarno dovitljiv si stvor!

Tko je Veneru naslikao tvoju, Taj, Likorido, radi za Minervu! 1.112 Kad te poznavao nisam, »gospodar« si, »kralj« si mi bio. Sada te dobro znam: odsada postaješ Prisk!

2.3 Ništa mi nisi dužan, Sekste, kunem se, ništa: dužnik je onaj tko svoj može podmiriti dug!

1.79 2.13 Stalno parnice vodiš i poslove, Atale, vodiš: bilo posla ii ne, nekakvu izvodiš stvar.

Plaću traže i sudac i advokat! Sekste, najbolje — plati vjerovniku!

1.73 D ovitljiv si stvor, ako posljednju rečenicu valja shvatiti ironično, Cecilijan se ismijava kao tipični glupi muž; no moguće je i to da je riječ o suprugu koji prostituira vlastitu ženu i koji se dosjetio kako da privuče mušterije. 1.79 Marcijal se poigrava različitim značenjima riječi agere, u hrvatskom prijevodu nije moguće očuvati sve aspekte igre riječi.

1.102 Venera je naslikana tako ružno da se Minerva, njezina suparnica, tome svakako morala razveseliti. 2.13 Troškovi parnice kojom bi se Sekst, eventualno, izvukao od plaćanja duga daleko bi nadmašili dugovanu svotu; pametnije je, stoga, naprosto vratiti novac.

204

205

2.15

2.25

Nikom ne nudiš svoju čašu, Horme. Nije oholost to, već ljudski obzir!

Stalno mi, Galo, obećavaš, ali nikad mi ne daš! Moraš li gaziti riječ, molim te, reci mi: »Ne!«

2.21

2.26

Jednima poljupce daješ, a drugima, Postume, ruku. »Koje ćeš? Izbor je tvoj!«, kažeš mi. Ruku bih ja!

Kada sipljivo diše, kad ljuto Nevija kašlje, kad ti ispljuvak njen krilo pogoditi zna, krivo, Bitiniče, misliš da već si nadomak cilja! To je nježnosti znak! Nije na samrti još!

2.22 Sto da još čekam od vas, o Febe i devet sestara? Eto, podrugljivi stih pjesniku donosi smrt! Postum je ranije mene polovicom ljubio usne: s dvjema mi usnama sad cjelov utiskuje pun!

2.30 Dvadeset tisuća ja sam na posudbu uzeti htio — doista neznatna stvar, sve da ti poklanja tko. Taj sam tražio zajam od staroga, vjernoga druga kojemu zlatnici već cure iz škrinjice van. O n će mi: »Budi advokat! Zaradit ćeš pravo bogatstvo!« Treba mi novac na dug! Savjet mi ne treba tvoj!

2.23 Samo pitajte! Nikad neću reći, tko je »Postum« u mojoj maloj knjizi! Neću reći, jer zbilja nije nužno da izazivam poljupce što mogu tako dobro osvetiti se sami!

5

5

2.35 Kad su ti noge, Febe, kao u mjeseca rozi, najbolja kada za njih svakako vinski je rog!

2.15 Sugerira se da je Horm, kao i neke druge žrtve Marcijalovih epigrama, fellator ili cunnilingus (usp. 4 .1.83. i 2.10.). 2.21 Usp. prethodni epigram. 2.22 Devet sestara-. Muze; usp. prethodni epigram. 2.23 Usp. prethodna dva epigrama.

2.25 Budući da Gala stalno laže, njezino »ne« značilo bi »da«. 2.26 Bitinik se nada da će m u smrtno bolesna Nevija ostaviti imetak; Marcijal ga upozorava da je pogrešno protumačio simptome.

206

207

2.38

Tebi pak ime je Kvint. Pa promijenimo onda imena! Kad ti se ne sviđa Kvint, Taidu voljet će Sekst!

5

Pitaš me što mi to pruža, Line, nomentski posjed? Pruža mi, Line, to: tebe da ne gledam ja! 3.12 2.52 Vješto Dazije broji kupače: od sisate one karte je tražio tri. Mirno je platila sve!

Pomast, priznajem, odličnu si jučer dao gostima, no na stolu — ništa! Jako zabavno: mirišeš, a gladan! Tko bez večere svoju pomast prima? To je, Fabule, čini mi se — mrtvac!

5

2.78 Kako da, Cecilijane, po ljetu sačuvaš ribu? Tvoje su terme, znaj, pravo rješenje za to!

\ 3.8

3.25 Rashladiti kad želiš, Faustine, kupelj (pa u nju ni Julijan nije sklon ući!), nek samo se Sabinej retor tu kupa: i Neronove terme njegov glas ledi!

Kvint nam Taidu voli. Koju? O nu bez oka. Oko nedostaje njoj, njemu nedostaju dva! 3.26 3.11 Tvoja djevojka nije ni Taida nit je bez oka. Zašto tad misliš da ti meta si distihu mom? Sličnost bi bila, na primjer, da Taidom Laidu krstim. Sličnosti nema ni trun tvoja Hermiona s njom!

Zemlju isključivo ti i blago isključivo imaš; zlato isključivo ti, kristal isključivo ti; imaš isključivo ti i masičko, cekupsko vino, pamet isključivo ti, talent isključivo ti. Svega isključiv si vlasnik, Kandide (rasprave nema!) — osim žene, jer nju uživa s tobom i Rim!

5

2.38 Nomentski posjed-, Marcijal je u N om entu (danas Mentana), nedaleko od Rima, imao malo imanje. 2.78 Implicira se da škrti Cecilijan štedi na drvima, pa m u terme nisu dovoljno zagrijane. 3.11 Budući da njegova djevojka ni imenom ni likom ne podsjeća na Taidu iz prethodnoga epigrama, Kvint se, očito, bez razloga osjetio pogođenim.

3.12 Mrtvac, mrtva su se tijela mazala mirisnim uljem da bi se prikrio zadah. 3.25 Julijan-, čovjek koji je, očito, volio vrlo vruću kupku; Neronove terme-, terme glasovite po raskoši i toplini vode; Sabinej je, vjerojatno, neki netalentirani retor koji je publiku ostavljao hladnom. 3.26 Masičko, cekupsko vino-, oba su vina bila smatrana vrhunskima.

208

209

3.28

3.51 Kad ti pohvalim noge i divim se rukama, licu, svaki mi spomeneš put: »Golu da vidiš me tek!« Ipak, izbjegavaš, Galo, kupanje sa mnom u društvu. Nije te valjda strah loše da izgledam gol?

Čudiš se kako Mariju uho nesnosno smrdi? Krivac si, Nestore, ti: stalno mu šapućeš u nj!

3.32 3.53 Da li bih mogao staru, ti me, Matronijo, pitaš? Mogu i staru, no ti starica nisi, već leš! Hekabu mogu, Matronijo, mogu i Niobu, ali — prvu dok nije pas, drugu dok nije još kip.

Mogao bih bez tvoga lica, Hlojo, i bez vrata, bez ruku i bez nogu, i bez sisa, bez guzova, bedara... Da ne nabrajam sada sve po redu — mogao bih bez cijele tebe, Hlojo!

5

3.45 3.54 Je li, Ligurine, Feba zgrozio Tijestov objed — ne znam, al znam da se mi objeda grozimo tvog! O n je, doduše, bogat i prepun biranih jela, no kad recitiraš ti, svakom užitku je kraj! Ne trebam tvoje obliše, vrganje ni trlju od kile, oštrige. Jedino, daj, jezik zaustavi svoj!

Galo, ne mogu ti dati to što zauzvrat tražiš, zato radije, daj, reci mi naprosto: ne! 5 3.56

3.28 Između redaka ne sugerira se samo to da Nestor ima loš zadah iz usta, već i to da je fellator ili cunnilingus. 3.32 Hekabu, Niobu: Hekaba, Prijamova žena, pretvorila se, prema mitu, u psa, a Nioba, kojoj su zbog njezine preuzetnosti Apolon i Artemida pobili sve četmaestoro djece, u kameni kip. 3.45 Tijestov objed: Atrej je svome bratu Tijestu iz osvete servirao meso obojice njegovih sinova; ovaj ga je u neznanju pojeo, a Sunce je (Feb) u užasu zastrlo oči da ne gleda takvo svetogrđe.

3.51 Ako Gala izbjegava kupanje u Marcijalovu društvu, vjerojatno njezina ljepota ipak nije tako besprijekorna kako se hvali. 3.56 U Ravenk Ravena je bila poznata po čestoj nestašici vode.

210

211

Vinograd u Raveni za cisternu dao bih spremno: tamo se vodena kap bolje unovčiti da!

4.15

3.57 Neki me dan u Raveni preveslao lukavi krčmar: bevandu naručim ja, cijelo mi dođe na stol!

Kad si zatražio jučer da tisuću, Cecilijane, tebi na posudbu dam, samo na dan ili dva, rekoh ti: »Nemam!« Pa ipak, zbog navodnog dolaska znanca zdjelu moljakaš me sad, k tome i plitica par. Jesi li, molim te, lud — ii mene smatraš luđakom? 5 Tisuću ne dam ti ja — da bih posudio pet?

3.61 Kad posuđuješ, Čina, uvjeravaš: »Nije to ništa!« »Ništa« je zahtjev tvoj? »Ništa« ti dajem i ja!

4.21

3.64 Sirena kobni zov, bezazlen taj mamac, užitak strašni pomorcima, smrt blagu od koje spasio se nije još nitko nadmudrio je u lukavstvu svom Uliks! To nije čudno. Čudnija bi stvar bila pred Kanijevim dosjetkama spas naći!

»Nema bogova! Prazna su nebesa!« tvrdi Segije. Bit će da je tako, kad je, huleći, postao bogataš! 5 4.24

4.2 Naš Horacije gledao je igre crnim ogrnut plaštem: svi su drugi, puk i staleži svi i sveti vođa, svi baš sjedili s plaštevima bijelim! Snijeg se spustio iznenada s neba: sad Horacije sjedi — sav u bijelom!

Sve je Likorida već sahranila znanice svoje. Sretan bio bih muž moju da suprugu zna!

3.57 Usp. prethodni epigram. 3.64 Uliks: Odisej je, kako bi izbjegao sudbinu drugih moreplovaca, a ipak čuo prekrasni pjev Sirena, dao sebe zavezati za jarbol, a mornarima naredio da uli začepe voskom i brinu se oko plovidbe. 4.2 Splaštevima bijelim: D om idjan je donio edikt kojim se za posjetitelje ark a propisuje bijela odjeća.

212

4.33

5

Škrinje su tvoje pune mukotrpno stvaranih spisa, Sozibijane. Zar svoj nećeš obznaniti rad? »Moj će mi nasljednik«, kažeš, »objaviti pjesme.« A1 kada? Nije li odavno već vrijeme da čita te svijet? 4.15 4.33

Da bih posudio pet: zdjela s pliticama stajala je daleko vile od tisuću sestercija. D a čita te svijet, tj. bilo bi već vrijeme da umrel.

213

4.34 Plašt ti je, Atale, prljav, no ipak imaju pravo ljudi kad govore za nj da ti je nalik na snijeg!

4.38 Galo, reci i »ne«, jer ljubav traži i muke. Ali, nemoj mi baš stalno govoriti »ne«!

4.41 Vrat obavijaš šalom kad god recitirati hoćeš. Našim je ušima tad mnogo prikladniji šal!

4.62 Crna Likorida stan je u Tiburu kupila sebi: navodno tamošnji zrak svaku izbjeljuje stvar!

4.65 Filenidi tek jedno oko za plač služi! Pa kako? Lijepo! Ima samo to jedno!

4.76 Šest si mi tisuća dao, a ja sam tražio dvanaest! Znači, da dvanaest mi daš, dvanaest pomnožit ću s dva!

4.77 Nikad bozima molio se nisam za bogatstvo, jer sretan bijah s malim. Sad, sirotinjo, preklinjem te, idi! Otkud, pitaš se, takva nova molba? Hoću Zoil da presvisne od jada!

5

4.79 Stalan si bio mi gost u tiburskoj, Matone, vili. Sad si je kupio. Ha! Tvoj sam ti prodao dom!

5.29 Kad mi poklanjaš zeca, ne propuštaš, Gelijo, reći: »Sedmi pričekaj dan, Marko, i postat ćeš lijep!« Pričaš li istinu, Gelijo, ako se ne rugaš, dušo, na jelovniku se tvom nije još našao zec!

4.34. N alik na snijeg, više nije bijel kao snijeg, ali je u njemu hladno kao na snijegu. 4.62. Prema pučkom vjerovanju tiburski je zrak izbjeljivao slonovaču.

4.77 ZoiL neki zavidnik; tim fiktivnim imenom Marcijal se služi vrlo često — redovito u negativnu kontekstu. 5.29 Prema pučkom vjerovanju, onaj tko bi jeo zečevinu za tjedan bi dana postao ljepotan.

214

215

5.40

5.32

Artemidore, Veneru slikaš, a štuješ Minervu. Kakvo čudo da tvoj nikom se ne sviđa rad?

Krispova žena od muža ni pare naslijedila nije Faustine. »Tko li je tad užio nasljedstvo?« On.

5.43 5.36

Taidi zubi se crne, Lekaniji bliješte. Zbog čega? Ova je kupila njih, onoj su vlastiti svi!

Netko kog sam u knjizi pohvalio, Faustine, svojoj sada mi ne vraća dug: jest mi uvalio gad!

5.47 Filon se kune da nikad kod kuće ručao nije. Točno: kad ne ide van, kod kuće podnosi glad!

5.38. Svatko već zna: Kaliodor ima viteški cenzus, Sekste, ali je tu i Kaliodorov brat! Napola dijelit ćeš cenzus? Smiješno! £ ok