Praxis 1-2 [1967/1-2, 1-2 ed.] [PDF]

Zitiervorschau

FILOZOFSKIČASOPIS

@\xCC ZAGREB,

Na

-početku

GODINA

1967.

APRIL

-

godišta

novoga

.

.

.

.

.

.

Supek/Tehnokratski

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

mit Etatist-iöki socijalizma Privatno vlasništvo i rproletarijat Rodin/ Muminović/ Sloboda etičkog formalizma

»socijalizmu

Zarko Vidovíć/ Pojam Arif Tanov-ić/ Individualne

.

.

.

.

.

slobode

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

»i društvene

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

Grgo Gamulin/ Bran'ka Brujić/ Zvonko

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

fazi .

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

..

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

U

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

..

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

..

.

.

.

svijet-u

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

i

.

.

.

.

.

.

.

.

psihoanalize

-i budućem .

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

..

.

.

.

.

.

.

129

..

.

.

120 126

.

SITUACIJE

I .

118

..

.

.

o .

.

.

.

.

132

..

.

.

'_

slovenačke

razvitku

.

100 112 116

.

.

.

.

.

.

.

.

.

144

..

.

.

.

.

Vel_jačić / Đhana,

apstraktna umjetno-srt Buddhističke kontemplacije Unamxunovo posljednje predavanje

_

Luis

.

53 66 91

.

..

.

prosvjeti

.

.

..

.

REDAKCIJI

i

-dosadašnjem filozofije

.

.

.

.

kulturi

.

Cedomil

30 39

.

u

.

.

.

.

kriza

7

.

..

.

PORTRETI

V°jan

.

i

u

.

.

.

.

birokracije

.

.

.

.

.

Mogućnosti

Današnja

Frosmm/ Rus/ 0

.

.

.

»birokracija« granice samoupraN-lj-anja

i

Birokracija

-

Erich

.

.

.

.

.

situacije

razvoja

.

.

.

aspekti .

.

.

romantičnoj riječima

Vukausović/

.

samoupravljanja Uspostava čovjeka i-li nivelacija

O

Mamšić/

.

Telos

ra-da

Grlić/

.

naše

-proturječje

Osnovno

Posavec/

Danko

.

.

3

..

.

u

.

.

RAZGOVOR

Neki

.

.

.

vrijednosti

teorijska-praktički birokracije

Cvjetičanin/

Veljko

.

.

I SLOBODA

Stojanović/

Svetozar Davor Rasim

Ante Ante

.

.

1-1

BROJ

socijalistički

'i

scijentizam

humanizam

.

.

IV

TEHNOKRACHA

BIROKRACUA, Rudi

IZDANJE

JUGOSLAVENSKO

JANUAR

Portiillo/

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

155 168

DISKUSIJA

Anton)? FIBW

/

-u

Peter

Heintel/O

»Materijalizam

i empiriokritícrizaan« jednog lingv-ističlcuogfilozofa slobode _problemuslobodnog vremena,

Lenjinov očima 1

rada

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

..

.

174

188

ranu:: Marek K.H.

Etička

Frichand/

misao

(Milan Kangrga) Denken philosophische (Vladimir Filipović) Kosidovski./Biblijske legnde (Branko Bošnjak) Strolz/Menschsein als Gottesfrage (Branko Bošnjak)

Walter Nicola

M.

de

Feo/

Analitica

dialettica

e

in

Hayo Helmut

Sifler-Premec) Kierkegaard, Leben und

Sören

Schelsky/

Der

Mensch

in

(Blaženka

der

.

.

.

.

.

.

.

-

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

..

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

..

.

.

.

.

.

.

.

Werk

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

..

.

.

.

.

..

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

..

.

.

.

.

.

.

.

..

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

238 239

240

..

241

..

242

..

.

.

227 232

..

.

.

.

.

.

.

.

.

221

\x80\x89B

.

.

.

.

.

.

.

217

..

ŽIVOT

Gajo Petrović/ Godišnja skupština Hrvatskog filozofskog društva ./ Skupština Predrag Vranicki Jugoslavenskog udruženja za filozofiju o Savezu komunista Veljko Cvjetičanin/Naučno savjetovanje u Jugoslavije uvjetima društvenog samoupravljanja Davor Rodin/ za Delegacija Jugoslavenskog udruženja filozofiju u Cehoslovačkoj Vladimir Filipović/ Intemacionalni skup u Kopenhagenu Rudi na seminaru« Supek/Jugoslaveni »Evropskom Vladimir u Beču Filipović/Evropski razgovori Milan kao filozofski Damnjanović/Jezik problem Kratke informacije .

216

Zivilisation .

FILOZOFSKI

.

212

214

Bošnjak)

(Branko

wissenschaftlichen

Lovrić)

207 209

Nietzsche

(Ljerka Gerdes/

201

`\x89D

das

.

Zenon

BILJEŠKE

|

Marksa

mladog Einfühmng in

Volkmann-Schluck/

..

244

DOKUMENTI

Obavijest Ispravak

Hrvatskog redakcije

društva

filozofskog »Praxis«

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

..

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

247 .

..

249

ODJECI i samoupravljanje Fromm/Otuđenje p& ......_ nusli filozofske aktuelne Goldman] Dimenzije i smerovi u naučnog rada vrednovanju Andrija Krešić/ Pojave monopolizma

Erich

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

Lucien

.

.

.

.

.

.

.

.

..

..

..

252 254 256

KRONIKA

Gajo

Petrović/

Dvije

i po

godine

»Praxisac

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

-

.

-

.

-

-

-

-

~

-~

25°

POČETKU

NA

GODISTA

NOVOGA

se osam pojapred čitaocima mjeseci ponovo gotovo broj P ra xis a. Nije bio naš običaj da pravimo tako prekíde. Dvije godine časopis se pojavljivao s uzornom u razmacima, praveći tek preko ljeredovitošću, dvomjesečnim ta nešto Poznato duže stanke. je da se časopis u posljednje vriali to nije s velikim teškoćama, financijskim je-me suočavao prošlo godište završili trobrojem i što se jedini razlog što smo s u dvomjesečnim zakašnjegotovo ovoj godini pojavljujemo i s mnogim razdoblju suočio njèm. Časopis se u spomenutom teškoćama, koje su drugim »vanjskim« pa čak i s »unutrašnjim« rad redakcije. u toku nekoliko mjeseci onemogućavale normalan

Nakon

novi

vljuje velike

osam burnih mjeseci časopis gotovo strukturom izlozima, s istom knjižarskim sa (uz samo dosadašnjom redakcijom jednu izmjenu), ali i s novoformiranim redakcijskim savjetom, ili neki »novi« prirodno se javlja pitanje: Da li je to onaj »stari« se Praxis? U eri velikih kada reorganizacija, mnogi diče onim bitno novim što u svoj rad unose, ili bar obećavaju da će oni »stari«, postati novi i drukčiji, mi smo riješeni da ostanemo onakvi kakvi smo od prvog bili. Po do danas broja Praxisa našem bitno promijeni razloga da Praxis mišljenju nema i svoju dosadašnju koncepciju fizionomiju. našem u Program časopisa kako je formuliran broju prvom i kako se i konkretizirao u dva i po objavljena realizirao godišta karakter niti nije imao akcioni brzo ostvarljive je proklamirao »konkretne« ciljeve. Dugoročni program filozofskog djelovazamislit nimalo u prote e l po nja koji smo nije vije go ine niti se u bilo čemu zastario bitnom pokazao pogrešan. U najma-

Ako

nakon

dakle,

se,

ponovo pojavljuje u i vanjskom opremom,

nju

ruku mi

pogrtješili.

došli

nismo Ništa

nas

do uvjerenja bitnom da smo čemu u bilo da je i danas nije pokolebalo u uvjerenju

potrebna filozofija (ne samo ali ne filozofija lIËOZOlIiU-'l, ttčkom i

misao

puka

neki

»sintetički«

nadomjestak

za

u tradicionalnom stručno-specijaliskao živa.. smislu, negcgilozofiia probleme

školski-disciplinarnom bitne prerasta

k_oig_ulazi misao već u

u

::

revolucionarno

1

3

ju

s

o

jelo.

Ništa

nije pokolebalo

nas

ni

da

uvjerenju

u

je Marxova

još

misao

uvijek najplodonosnijeishodište za suvremeno filozofíranje, za sagledavanje osnovnihproblema današnjeg svijeta i čovjeka i novnih _mogućnostinjihova revolucionarnog mijenjanja. I dalje 5*??? díüľcľksistíšlíiséiçzgmatízam&nekad čak i štet“vľl-_äerenl aifhhífksízma, te da Marxova misao _može nijèogLti/orenog os-

služi

ľäILZl `ak01' kog

samo

I

u njemu sisti, svi

bitnim

o

da

uvjereni

samo

'

I

marksista.

"ne

marksisti

'

'

'više

na

u

m0

'

o

.

.

socijalizma«, ski

za-

stvara-

da ima ne samo hrvatski i jugosl da raspravlja ne samo karakter, g a istu _i_cLQp" i i; svj rksističke i socyalistič e a je držimo da je »primarni zaHatak jugoslave da kritički o raspravljaju jugoslavenskom jer »takvim kritičkim raspravljanjem jugoslaven-

iz naše,

perspektive. skih

kao

se

P rax is treba i međunarodni

nego

naši nego ne

ne

da dijalog o osnovnim uvjereni problemima ako svijeta i čovjeka može biti plodonosan samo pored marksista sudjeluju i nemarksisti, pa i antimarkoni i iskreno koji su spremni da otvoreno progovore vremena. i Jednako smo kao pitanjima našeg prije

suvremenog

venski

a

da

smatramo

nego

svim

sa

inspiracije,

dalje

od naučnog, umje.tničizolirati da se može uspješno razvijati drugim oblicima duhovnog stvarala-

stvaranja,

suradnji dalje smo

u

štva.

vrelo

može

ne

kulturnog

i

kao

samosta

za

Trying ačka_misao

ridoni

već

'e

i

a i dalje razvijamo Nastojeći filozo iju je ona nepoštedna kritika svega postojeojem vizija doista ljudskog svijeta i nadahnjujuća ćega, humanistička djelovanja, a usprkos svim lošim iskiistvirevolucionarnog snaga ma još jednom ponavljamo: »Ako sve može da bude predmet kriNe možetike, od toga ne .smije biti izuzet ni časopis Praxis.

socija izmu«.

svjetskom

is

s

ćemo

Ako

ovaj'

na

i našu

programu

ą

alizirali

osnovi

ii

tr

a

u

a

šire

g

i

rea

s no

o

osnovnim

im

ori'

ci

i

probleme današnjeg

remenih

društvenih

'su

suradnike željeli da

i

os

e

produbljeííju

eme pro suvrímenog socijalizma, donekiľsnfo a napose_ probleme

socija

one nama.

_O

_

inozemne

Još 4

12m4:

zanemari!!

dfugľl}Ski?'

l

(l ne_$üm0

s

arioj

stvaralačke razvijakon-

na

sve

i

oprav

ni

biti

isa

u _a _je ni o_

raćeno

prav

poredaka.

okupili surađuju

i

časo ramo

sma

ilo

svijeta,

jugoslavenske filozofske kao

'

i interpretiranje smo zanem ríli

e

prigovorima,

brojevi

Naprotiv a

ie

pot

jo

adeívatnije misli, dru

.

svim

sa

diskusiju o časopisu«. vjernost dosadašnjem duhu dalje djelujemo,

b dući

će

naših

.iziranie izira

na

složiti

se

da 'aviti ri 'ašn"

na

acija

e

oríjentacTji nje Marxove

frontaciju

i

ćemo

javnu kritička našu izražavamo da u njegovu riješenost

način

želimo

niti

janje usp

ponav

a

u

da unaprijed obećati pozdraviti svaku

mo

ali

'r

u

filozofske),socio 57143"? 011 ogeni"?

filozofe dosljedniiim

i

í

goľeuniiim

provođenjem

da

koju

orijentacije

osnovne

one

ćemo

„nastojat

otklonimo

proklamirali

smo

i slične

spomenute

Praxis časopisa dggmatiZma 506i'

Dosadašnje usmjerenost marno protiv marksističkog vativizma,birokr

nedostatke. borbu na

'

"

'

41 umanističkog marksizma, mnogima

/ pri-

li tičk

soQalizmLLJLua_

činila

našim

jugosTavenskim u socijaliskucadeplasiranom, općenito) insistiravrata, nepotrebnim pretjerivanjem, njem na otvorena i druge, je da postoje pitanja. Isticano njem na jednoj strani opasnosti kao što su rasuprotne i revizionizam, te da danski liberalizam, idejna dezorijentacija ove onih druge prvih pomažemo akcentiranjem jednostranim i sami anarholiberalizam, upadamo u apstraktni humanizam, ra

a

og

(a nekima, svijetu, čak

uvjetima tičkom

austromarksizam

Događaji pokazali su

s

obzirom

se

i

procese

osnovi

u

čak

pa

u

pozitivne

na

i antikomunizam.

se zbili posljednjih mjeseci u Jugoslaviji razsocijalističkom glavne opasnosti našem da ih mi vidjeli. Ali činjenica ležale tamo voju doista gdje smo meta široke i dogmatizamíostali u etatizam birokratizam, Praxisa postale op- _l i veće namece nove će o ro obaveze našem] ?zajednička mjesta na kritiku još temeljTtiju i prodíljeniju časopisu, obavezuieí dosad@ vidjeti u kojoj je mjeri tilTfenome-na. Napose moramo ruštvena kritika bila djelotvorna, u kojoj su mjeri kritizišnja rani fenomeni doista uklonjeni, a u ko 'o' su mjeri ostali ili ooblike koji primili nove

koji

da

su

su

đ

ziraríiË

zaslužu

7Ëritizirani.

Na

sličan

način

treba

medunaróđnpcnísociialiľzma.

iskustvima rom na

'

Ja

to

ii

se

»socijalističkomcd

kogjirokratízma

svi

zapaža

etu

i o da vodimo racuna na Tako primjer s obziičkom« u (i ne samo `

tendencija

prerastanja

politič-

bi pogrësTio ako bismo uteínobirokratiímJílo i između drugoga ili ako razliku mu~ľt`èT`í"`b7fnu povezanost bi

razliku previđíëli vajući njihovu među njima. Bilo

poistovećivali

»

suvremeno

sa

rvo

'također

pogrešno

socijalizmom

lgætízmom kaLnečim

bismo

a

ili ako

uđca-

ako bismo tehnokratizam bismo se mirili sa tehno-

ne políišavajući da otkrygonima društvenog razvoja. Nasuprot o kojim? je Praxis raspravljao možemo pa je časopis izgubio razlog postojanja, @nas tvrditi a su ti' problemi čak i u nas (da ne govorimo o ostalom svijetu) postali još složeniji, te je i časopis dobio još teži i odgo-

kärľvľdé

da ri 'ešeni,

vorniji _

neminovnimT

:Ëuge mogučnosti

neke

mo

su

prob7emi

zadatak.

_Iäíëjffćígći da Pr_axis

fizionomiju

i

orijentaci

u,

treba 5o

ne

da sačuva tvrditi' da

`

sv

dosadašn

zbivanja oko

'u ča-

važnost i' Ela se m' aga" nji_ mjeseci nemaju I to su značajna ignorirati. iskustva da treba iz kojih redakcija povuče odredene pouke. Jedna je svakako i ta da marksistički časopis koji se zalaže za humanistički socijalizam može u ovoj _

t} u

o

_

u

pos

je

5

našoj

socijalističkoj

zemlji dospjeti u neslućene neprilike i lešPraxis nismo da ćeislcljučivali mogućnosti i otpore, no nismo slutili da bismo nerazumijevanja neviđene predmet bezobzirnih i razžestine napada Duboko mjera. uvjereni da se nešto slično neće ponoviti, moramo biti spremni na sve mogućnosti pa i na moguće buduće teškokoće. mo

Pokrećući

naići

na

mogli postati ce.

No od ovog »negativnog« iskustva mnogo je važnije ono »poda časopis zitivnocc: i dosljedno zalaže za koji se principijelno stvaralački i humanistički marksizam socijalizam ne mora pročak i uprkos pritisku društvenih pasti i može opstati snažnih i institucija, grupa, organizacija pa čak i uprkos »unutrašnjim« teškoćama. Premda ni na kakve. koncesije, komnije bio spreman ili »samokritike«, Praxis onapromise časopis nije završio ko kako su deseci »heretičkih« prije njega završili časopisa u socijalističkim zemljama. To svakako govori ponešto o dostignutom stupnju našeg društvenog razvoja, ali to govori ponešto i o časopisu P r ax i s. Smatramo da je časopis uspio da se odrredu ži u prvom zahvaljujući svojoj vlastitoj vrijednosti, zahva-

ljujući

što

i realizirao program koji je usje proklamirao i čitaoce, zahvapokrene urednika, suradnike koji ne mogu negirati čak je postigao kvalitet »ne Zato bilo sviđa«. čega je osnovkojima časopis zbog P r ax i s da treba ostane da na časopis pouka svih tih zbivanja Jer to liku, da treba i dalje da ostane onaj »stari«, vjeran svom postaje »novim je jedini način da bude i uvijek nanovo tome

pio da nadahne

ljujući ni oni

tome

i

.što se

TEHNOKRACIJA

BIROKRACIJA,

SCIJENTIZAM

TEHNOKRATSKI

I

|

SLOBODA

SOCIJALISTIČKI _

..J

HUMANIZAM NEKOLIKO

IDEJA

O

NEISCRPNOJ

JEDNO]

Rudi

I

AKTUALNO]

TEMI

Supek

Zagreb

»Izjednaču-prije svega jednom kOnStataCijOm: sa bitkom znanost otvara pred čovječančovječanstva napretka. neograničene mogućnosti. Najprije mogućnost čovječanstvo je podložno razvoju, ali je u prirodi ovog razvoja da je progresivan-regresivan, a da nije jasan moguće na sasvim način izlučiti napredak kao odlučujući pojam. Naprotiv, u oblasti tehnike »rpostoji istinslki napredak, pnividno 'bezgraničan i neu možemo staviti »Sve (A. Gehlen); određenog trajanja« pitaali ne i tehnički nje, i samog Boga prvoga, napredak« (J. Ellul). znači -u svim dimenzitehnički) »Napredak (znanstveni, porast beskonareći da je znanost jama moći i u tom smrislu možemo čna (E. Marin, Uvod u politiku čovjeka, str. 41). mogućnost.« Sociolozi bi rekli i tehnički da je znanstveni napredak »toPoónimo

jući

se

stvo

talni socijalni fenomen« i 'da stoga prodire u sve sfere života, postavlja pred nas pregršt pitanja iz najrazličitijih perspektiva. Pitanja koja bismo mogli nizati u nedogled: li nesuzdrživi Znači društvesve u oblasti prodor znanosti nog života jednu novu revoluciju ili konac svih revolucija? Hoće li znanost i tehnika da li će »upzamijeniti politiku, odnosno ravljanje stvarima zarmijeniti vladanje ljudima« ili će, napro:i tehnike tiv, politika iz znanosti efikasninačiniti oruđe mn-ogo leg i bezbolnijeg vladanja ljudima? Hoće li .progresivna racionav lizacija društvenog života dovesti 'do 'jedne nove infrastrukture na »slobodnom talenti u 'kojoj će zaigrati oslobođeni ljudski vremenu« ili će učvrstiti dominaciju jedne tehno-birokratske menadžersko-militarističkeslike? Neće ~li sve veća centralizacija roi .prikupljanja fimkcija, informacija proizvodnih diti jedan Novi Leviat koji će 'isključiti demolarartsku par-ti-

Eäníranja 7

građana u pitanjima od bitnog značaja za njihov živoit? li smatrati znanstvenu i tehničku revoluciju »koncem ideologije« (od buržoaskog liberalizma i nacionalizma do proleterskog socijalizma i komunizma) ili rađanjem jedne nove ideologije koja se stidi svojeg imena? Hoće li politička birokracija uspjeti da zavadi humanističku i .tehničku i nainteligenciju čini od potonje poslušno oruđe svoje dominacije? Da li je znanstveno-tehničko-ekonomski ona nesavladiva sila koj-a će progres i golemim mandibulama svojim neumorrniin samljeti sve 'ostatke tradicionalnih i suvremenih se ona društava, nazivala kapitalističkima ili socijalističkima, i pokazati im da su bila samo »prelazni period« prema »trećem jednom rješenjua? Nije li i humanističke stoga otpor inteligencije prema kapitalističkoj ili isocijalističkoj političkoj biro-kraciji izraz dileme koja spada više u devetnaesti u dvadeset i prvi vijek? Jer, u stvari, nego ne humanističke proizlaze li razne predrasude iz zbiljske nesposobnosti da se sagleda problem .kao same dublje mijenjanje ljudske vrste znanstvenim i političkim manipuliranjem gena? Nismo li na pragu takve biološke ili meta-biološke revolucije, kad se j-ada promijenimo hereditamo i hisvlja mogućnost opterećenog vrstu homo satorijski otuđenog homo sapiensa u jednu novu li zamijeniti Hoćemo ženske maternice inkubapientissímusa? iz kojih će umjesto torima iracionalnih, agresivnih, raznim persklonih verzijama ljudskih bića izlaziti mudra, miroljiubiva, poslušna Ili ćemo, konačno, podanička stvorenja? uspjeti da uništimo u nihilizma s maskom čovjeku virus crnog tjeskobe na neumitne Smrti i potjerati licu i 'kontemplacijom ga na sunčanu livadu razigranog, kozonogog, sebidovoljnog Natčovjeka?

cipaciju

Treba svake

--

-

I

tive

»bismo

tako

-koje

u

ovome

mogli nizati pitanja-suprostavljajući krugu ideja osciliraju od oficijelnog

alternaoptimi-

zma obuzetih do pesimizma osjećajem nemoći tehno-birokracije na samo da ukažemo humanista. međutim, se, Ograničit ćemo što ih danas neke stavove i protustavove veoma_ često susrećemo u i sociološkim filozofskim časopisima, a kojima smo se bavili ina posljednjem svjetskom kongresu sociologije u_ livianu. za ili ideje karakteristični Čini nam se da su naročito -tri stava

tehn-okratski

suvremeni

scijentizam:

je pojava našeg 'vremena ubrzana ekspanzija a primjene u vidu teh~nike,_ očituje se u progre' čitava sivnoj racionalizaciji vridruštvenog života i_ društvenih organizaciji-i proizvodnje i u avljanją jednosti, u znanstvenoj društvenim promjenama poslovima, u radikal-nim u ruštvenoJ ČOV' i u organizaciji samog pa, tkonačno, organizaciji i strukturi jeka .kao ljudske vrste. i 2. Univerzalizazm, koji leži u prirodi znanstvenog tehničlffJg racionalizma, prodire podjednako u područje društvene svije1. Dominantna i njene znanosti

sti

kao

í

naslijeđene

u

sam

~iz 19

društveni

vijeka, jer

život, sadrže 8

te u

stare sve dokida sebi iracionalne

_ideologlle eshato-

ili

do momente (od građanskog liberaljzm-a i nacionalizma u znaku »konca ideologija«. Živimo mariksizma). i tehnike znanosti proujedno znači i masovnu Dominacija izvodnju i potrošnju, uspostavljanje »države blagostanja« i »društva proizvodi takve promjene u društveobilj-a«, i neminovno izmei načinu nim odnosima života, da :dosadašnji anta-gonizam

loške

proleterskog 3.

na đu kapitalizma ~i socijalizma zasnovan zastarjelim, historijski biva i snagama, društvenim proizvodnim odnosima nasljeđenim stranu novim »s onu -društvom nužno prevlada-n i zamijenjen možemo koje privremeno kapitalizma .i socijalizma«, društvom društvom«. samo nazvati »industrijskim 'se kao tendencija tri stava, se na ova ćemo Osvim-ut jer nam čine mjestu u svo šareNije moguće ući na ovome najtipičniji. nilo ideja i stavova koji se danas, na manje ili više eksplicitan u okviru način, kreću Valja odmah tehnolcratsk-og scijentizma. ne reći da se tehnokratski javlja kao neka -koherenscijentizam ili »trei dovkraja izgrađena tna vizije budućnosti teorija nove više kao niz raznorodnih, specijalićeg puta« -u budućnost, nego i najčešće rnedorečenih ziranih teza, kojima je 'svima zajedničko znada reagiraju na nepobitne promjene što ih rađa suvremena nost i da nastoje društveno anticipirati jedno novo 'stanje oslanjana jući se prvenstveno ideje najbliže tehnokratskoj organizaciji se društva. Isto tako -bilo bi sasvim kako smatra-ti promašeno sve te i antihumanistíč reakcionarnim ideje javljaju 's nekim Mi se, u stvari, kim namjerama. danas nalazimo tek na pragu diskusija koje bi trebalo «da ovaj problem osvijetle sa sviju strana i predlože rješenja suvremeno za čovječannajprihvatljivija

stvo. DA BISMO

IZBJEGLI

POGREŠNO

POSTAVIJENE

ONTOLOSKE

DILEME_

čovjek se javlja kao pročinjenicu ne može preda predoči i izgradi neprekidno nastojanje ljudskog uma \xD0\xE4\x82 i u sebi pomireni o čemu svijet, svjedoče najraznojedinstveni »nazori na od i antičkih totemizma svijet« 'kozmogo795mm do i modernog Ne samo rracionalizma. mja teoloških metafizika da sa svjetovi« stajali u sporu zbiljzskim živosnovi »duhovni tom -1l1praktičkom ljudskom egzistencijom, već sukob «postoji u ili spoznajne samoj pr1rod1 ljudske intelektualne djelatnosti. kao _Ono što se otpočetka spori u čovjeku, da bi završavalo SVI SPOľOVI kompromis-om i zatim izbijalo u obliku još veće odnos jest njegov vanjskom svijetu, prema suprotnosti, uma Pľlľoda što se sfmľa jednom očituje kao analitičkonjegova *nsvumëntalna Intąhgenciia.*a drugipu-t kao simboličko-generičk“ lnľelľgeľľcllü; to_jest jednom kao spoznajna sposobnost koja oruđe i stvoriti odnosima mora ovladati vanjskim prirodnim “kule na__Pľ1_ľ9du. a__drugiputkao 'spozn-aj-na sposobnost koja mora osvijetlm podrijetlo i zalaz čovjekove 'individualne i druSvojim tivurječno,

prvim

razdrto

korakom

u

povijest biće.

i nesretno

-

-

-

9

Ovu

djelovanja. Cl. Levy-Straus-s primijetio je ovo dvojstvo u totemizmu, mada je 'totemizam izrazito usmjeren na jedinstveno tučitave mačenje zbilje. Doista, totemizam možemo tumačiti kao sistem klasifi-kacije predmeta u zbilji, odnosi u njemu kvantii' reverzibi-lni fioirani klanskih (u sistemu imena vo je ekvivalenta-n krastavac kras-tavcu, gušteru, itd., jer izražavaju istu

distanciju među klanovirna koja ide u oba smjera). Ali pored toga .postoji u totemizmu 'sistem obred jedan sakralni žrtvoi ireverzibilan vanja, 'koji sadrži -kvalitativan odnos, »gdje serija prirodnih vrsta a ne (koja je sada kontinuirana, diskontinuirana, a ne usmjerena, reverzibilna) igra ulogu posrednika (!) između dva član-a koji se -nalaze na suprotnim polovima, 0d kojih je je dan onaj koji prinosi žrtvu, a drugi božans-tvo, i između kojih na početku ne postoji hoirnologija, pa čak ni bilo kakav odnos: i jest uspostavljanje jer cilj obreda žrtvovanj-a upravo jednog odnosa ne već sličnosti, s pomoću kontigiriiteta (dodira) u serije uzastopnih da =se vrše oba izjednačavanja »koja mogu od toga da li obred smjera, u zavisnosti žrtvovanja predstavlja čin ispaštanja ili ritual bilo onoga tome, sjedinjavanja: prema žrtvu sa žreca sa sa-kralizirane koji prinosi žrecom, žrecom, -

-

-

žrtve

božanstvom

bilo u obrnutoim 'smjeruxc (C1. Levy-Strauss, str. 262). je, da obred žrtvovanija u totemizmu predstavlja jedan na -spoznavanja koji počiva »participac-iji« ili »iirnitaciiji« »mističke do raznih oblika (od Levy-Bruhlove participacije« kršćanske »imitatio Chrisrtjd), gdje post-oji jedan red ili serija koja je bitno hiierarhijska, jer vodi od nižih bića, oblika egzid-o viših oblika bića, stencija ili načina spoznaje egzistencije ili načina uzkao mističko spoznaje, pa se može jednom tumačiti ili grešni već prema dizanje do božanstva pad od božanstva, bitno se vrši tome u kojem smjem kretanje kroz 'kvalitativno različite 'kako za ovaj oblik ljestvice. Nije potrebno ukazivati i funkcionalne -i-ie spoznavanja vrijede p-rincipi kauzalitet-a reciili ekvivalentnosti na pročnosti koj-ima -se temelji analitičko-inodnosno znanstvena strumentalna, spoznaja. Ovdje je u središtu oblik ili progresivne identifikacije s nečim što se participacije smatra božanskim, svetim, apsolutnirn, beskonačnim, itd., što se sa

Divlja misao, Očito

oblik

postavlja kao »najviši oblik religijama i metafizikama ili postojanja ili spoznaje«. Logika spoznavarija Ovdje Je za koja vrijedi prvenstveno vrijednosne ili emocionalnospoili otpa-danje, identifikacija znavanje: participacija _ilinegacija, simpatija 'ili antiipatija, ljubav i~li mržnja, prihvaćanje svijeta ili odbacivanje svijeta, i tako dalje. Za roblem koji nas ovaj čas zanima nije važno da uđemo u analitičko-inst-ruvmeritalne ndija ektiku .i simboličko-generičke u toku ljudske povijest-i. Zado'inteligencije, kako se očitovala da je veoma često dolazilodo_poc!voljit ćemo se konistatacivjom civrgavanja jedne drugoj, u raznim stupnjevima i_ s različitim s matoliko muke isto imala mis-ao ljeviima, te da je znanstvena u

svim

dobra ona

II

u čovjeku, koji lcrešućí egzistencije. Ova protivurječnost uspoređuje tvrdoću tvari i koji gra-deći grob zamišlja svoiza svake tvari, javlja se već, -kao što je pokazao homo Leroy-Gou-rhan', kod neposrednog prethodnika suvremenog

štvene

kamen

je trajanje

sapiensa.

i @\xE7x rađanjem predodžbe, na kojoj će izgraditi simbole podložnosti neposrednim situaciinteligencija se oslobađa od d-oživljenog zamiišljenom. idući i prisutnom vremenu, Predodžba i obratno. od prošloga budućem, je omogućila reversukcesivnih zibiln-ost stanja, suprotstavljanje postojećega moguprisućemu, vidljivoga nevidljivome, konačnog beskonačnome, inte«diskurzivne Predodžba je pos-tala osnova tnoga odsutnome. No, ovaj je oblik ligencije, kao što je to fino izveo H. Wallon. u i analitičko-inst-rumenrtalnoj inteligencije podjednako prisutan već na ove i u siInboličko-generičkoj jeddjeluju inteligenciji, jer ravnini'. noj višoj, životno-praktičkoj Zanim-ljivo je da u genetičkom pogledu analitičko-instrumenili senzori-mototal-na inteligencija vuče svoj korijen iz situacione na ričke inteligencije, koja je usmjerena manipuliranje vanjskih vuče i na odnosa oruđa, dok simbouličko-generička proizvodnju u zbilj-skom inteligencije. Međutim, svoj korijen iz diskurzivne svoje uloge: analidjelovanju u živortu i povijesti one mijenjaju

Tek

tove,

jama

tičko-instnunentaln-a

i reverzibilna (u ostaje bitno diskurziivna smislu) maipilulirajući u *beskraj prostorno-vremeni stvarajući oruđa ljudske akcije, ndok, naprotiv, simsituaciona boličko-generiöka postaje prvenstveno inteligencija na o usmjerena zahvaćanje cjeline egzistencije, na osvještavanje toj cjelini, na pa-rticipaciju u njenoj biti. Upotreba simbola svojstvena je i analitičko-instrumentalnoj inteligenciji, ali je kod nje simbol u službi efikasnosti, kao što pokazuje priroda magije“. U simboličko-generičkoj inteligenciji simbol je u službi parbićima, i težište pada na ticipaeije i komunikacije s odsutnim participaciju, iako se vjeruje da je ovakva participacija također nači-mima suprotna proizvodnog maktiökog efikasna, mada

Piagetovu ske

odnose

l) -l»Les religions de la préhistoire«, Paris, PUF, 1963. l-emľ-Güuľhan, us2) »Diskurzivna su inteligencija i situaciona inteligencija različito nmjerene, jer 'edna na a 1 simbola, druga na planu predodžbe kom a s sukcesivnih momenata, p anu, jedna pomoću senzori-motori_ ali obje pretpostadr_ug_aglobalnim zahvaćanjem i upotrebom okolnosti, se u intuiciju kreću na tlu prostoru.« zajedničkom odnosa koji str. Situaciona (_ WËUOQ.=0_d__či_na mislia, zajed193)inteligencija do odlika žlvPľlPll 1 ČOVJEKU.dok je diskunivna jedino čov'eka.

djeluje

Väaiu Ëlčki-\Je mali čimpanza_dugo _amdiiovo nije naučilopredočavati -

superioran

vremena

sve

o

odnose

u

ljudskom

`

k

bom.

a

A

°kulm°ä '

ona s

etu,

bića odnosno čije slikom ritusa vezanih običnom s predodž\xB0~ `\xBC{ -

Je Prvi put povezaa pomoću akciju č' Eäëèíää? .saizislgadiä-Lciii“„×?°æ:5:„?i;?sädš2f= i

te egmľla

iziednačene

mladun

vremenu!

_efikasnost iza_doživljenjh učinaka, latágtästavigąjući m9@ Vaha nam uhvatiti voditi '

"

'

-

10

mišljenjem, kao i religijska konstmkcijama.

gijskim

misao

gjnostičkim

ili

Za

situaciju

suvremenu

s

racionalističkim

ćemo na što je već .ono. u razni-m udžbenici-ma

upozorit

uo-

stalom dobro i osvijetljeno poznato moderne filozofije, :da vanalitičko-instrumenatalna inteligencija počinje sebi potčinjarvati simboliöko-generičku, da se od Descartesa do Leibniza teološki problemi nastoje riješiti »more geometria da moderni co«, racionalizam i neo-pozajedno s pozitivizmcm zitivizmima smatra da je znanstveno spoznavanje, kakvo su razvidakle u duhu leprírodne znanosti, analitičko-instrumervtalne inteligencije, jedino valjani oblik spoznaje. Znamo isto tako da se s ovim racionalizma pretenzijama javljaju otpočetka i reak-

cije

nj,

na

Ta-ko

i »Kažu

započeo je

ime

u

indívidualnosti,

vjere i principa egzistencije, isti je način

apsoluru. Na Na liniji

la.

inteligencije.

da

Pascalov

zam«.

individualne

simboličko-generičke

pozicija

i sam odličan matematičar, predbacio Desmatematičar. Ali ne znam što bih je dobar matematičarom. On bi od mene načinio silogi'racionalizma išao protest protiv Descartesova

Pascal,

jednim

s

s

upravo

već

je

cartesu:

i

:pIrotestirao susrećemo

protesta

ovoga

izlazišta

kao

na prava jedinstvenost osmišljavanja na p-utu k K-ierkegaard protiv Hege-

životnu :EHOZOIFIjU _(Berg_-

son, Nietzsche, Scheler, Klages, itd.) koja _anaihtlčkoj inteligenci1 ji želi suprotstaviti jedan drugi, dublji životni princip nacin zatim spoznavanja, egzistencijaliza-m (0d_Kierkegaardado I-_Iei-

od čovjek-a 's njegovom tjestakođer ›s put -k 'smislu :kOjI zavrsava ireverzibilnom ili urtočištem. Na metodološkomplanu_ nalazuno između suprotnost fenomenologije, .ka-o oblika situacionog mišljenja, i pozitivizma koji je od znanstvene indukcije nači-nio pasvake vrste radigmu valjane spoznaje.

deggera)

kobom,

koji, polazeći

usamljenika

traži

nepokretnošću

također

Nemamo

_

-da unutar

namjere

ove

V

antiteze

uikazerno

niti na ulogu »dijalektičkog uma«, značaj Marxova svođenja simboličko-generičke inteligencije na antropološko tlo pošto Je religioznoj ili »oüuđenoj misli« oduzeo njenu rnetafizičkru aure-

na

olu. Želimo strumentalne

znaje, vodi limo

da

upozoriti inteligencije,

sam-o

u

upravo

axpsolutizirati

a

ćorsokak

i

odgovoriti

jest

znanstvenu

u

analitičko-inagsoluttztranje 1 sposnnboličko-generičke dileme. Jedna na_ koju žedj-lhľl_5C_lJeT1T1ZTI1 _štonastoji. -1_-1 a-

nas

tanko

isto

pogrešne ona

spoznaju,

pozitivističlci defmiranmn_

pada na pamet_ da znanstvenu 1 n inteligenciju izbacimo u ime mäąg »m1stif1kators'ku »m1stif1kators'ku »nluzmľvndľ »stranu ljudskom 'bIËkIIfK IJË _lfcaláo do dubine. K013 10,1Je doprl_a_je _one onako isto vlastit1 'IZVOI', ?h _tačno111._IPO;dzlmdoš 51m 1130_

ne da nam p-ri tome ili analitičko-instrumentalnu ontoloških .spekulacije :kao il-i mebitnu« vršinskua, ravno

-misao

Znanstvena

da

osvijetli svoj

tačnije,

kao

što

Marx

je svojevremeno

ličko-generičke misli. os-tepeno Svladavajući o d nose se na tičke-instrument inteligenclJa 12

u

osvijetlio

korijen

üík 1_a lu om svijetu 5111913113 5 vlasmmn _

„ali _

Iskon

í

strukturom sa ljudske predodžbe, da bi bila transcendira pronjene na-slijeđene (hereditarne) i ne-euklikoordinate (s teorijom relativiteta (s Bohrogeometrijama) i njene predodžbene modele

matricom da

skom

prisiljena

-

stomo-vremens-ke dovskim

jednad'komplementarnosti i :Heisenbergovom do grakvantne u oblasti fizike). Došavši »dakako nije pnedočivanja vanj-skog svijeta, ona na granice ljudskog s-pozn-avanja vanjskog svijeta uopće! su dozvolili modeli Matematičko-simbolički vanjmanipuliranje efikasnošću, pred skog svijeta s takvom preciznošću i -s takvom nusamo na (Pomislimo zastaje ljudska mašta! kojom potpuno klearnu projektila!). Naenergiju :i na itelediirigiranje kozmičkih stav M. fizika Schlioka, kojim ime, suvremena onaj potvrdila je da to »stvari Kantove po sebi«, jest poje on «polem-izirao protiv i ::poznavanja između poznavanja (Kennen) stoji očita razlika vim

žbom nica naišla

principom

»neodređenosti

ljudskog

više sp-oznaje ne zavisi smislu. 'ili u antropološkom čime vladaOno poznajemo. (na mo, »čovjekov svijet«. Staviše, moć spoznavan-ja nije fizi-kalnom području) prerasla je potrebe »čovjekova svijeta«, vrste da ovlada da je nastala kao napor ako 'se sjetimo svojom

(Erkennen),

od

Ono

jer

predožbenih što

mi više

znanstvene efikasnost u klasičnom modela

scpoznajemo,

više

ne

okolinom! ove prirode, ali je inteligencije sigurno je biološke da tako sigurno da je njena funkcija postala meta-biološka, biološke ciljeve, da nadilazi potrebe ljudske adaptacije. kakvu vezu ima sa na slanje projektila Mjesec ili Veneru biološkom Sasvim smatra adaaptacijom čovjeka!? opravdano Heisenberg da »tehnika nije toliko rezultat čovjekovih napora da protegne svoju materijalnu moć koliko jedan biološki proces s pomoću kojega su malo pomalo strukture ljudskog organizma u prenesena vanjsku okolinu, biološki proces 'koji kao takav izmiče E. Morin na ovome ljudskoj kontroli.« mjestu upozorava: »Ovdje se ispoljava velika promjena u perspektivi, da ne kažemo Marxa. Marx kopemikanska revolucija, nakon je shvaćao tehniku kao oruđe čovjeka 'koji ide 'k ovladavanju svijetom. HeiHeidegger osjećaju, naprotiv, «da je čovjek vkvazioruđe razvitak.« jednog procesa koji se izražava kroz tehnički (op. cit. str. 42) Sto je ovdje tačno, a što netačno?

Korijen

isto

prelazi Jer

senberg,

inteligencija Nesumnjivo je, da analiitičko-instrumentalna tehnikomproizlaziiz jedne niaslijeđene i-li biološke ljudske spou vrlo širokom s°lľfn°sľh dj! Je C110 jednog »biološkog procesa« te ľlleči. koji prenosi u vanjski »ljudske strukture svijet«. 531151“

s

danas biološke potrebe »čovjekova svinadilaze i sam smisao biološke ukorijenjeistih struktura. Covjek danas 's analitičkobiološku inteligencijom transcendi-ra 'instrumentalnom prirodu a 1 biološke potrebe koje su tu inteligenciju rodile. Ona se poSľíwlla R30 negacija ali time ona ne upućuje vlastitog podrijetla, na neko ili' van-ljudsko drugo, van-biološka podr-ijetlo. Da je

a \koje strukture

jetac_,_što znači nosti i nastanka

prelaze

da

tih

13

tako,

tome

dokazuje

upravo

činjenica

što

ona

ostaje

pod ljud-

skom a bude li praktički kontrolom, u sadašnjem ili u jednom budućem momentu atomskom (razaranje čovječanstva energijom!) doista izm-akla ljudskoj kontroli, pokazala »se kao negacija ljudske egzis-tencije, onda to još uvijek neće biti dokaz da je ona iznad po svojoj prirodi To će mogućnosti ljudske kontrole! biti samo svjedočanstvo da je čovjek u danom trenutku nije kontrolirao. da tehnika Nemoguće je dokazati po svojoj prirodi nije u okvirima Tu se lj-udske moći kontrole! Heisenberg vara, jer faktično kontrogubljenje kontrole još ne znači i nemogućnost

Iiranja. Tehnika čovjek bio samo kao

što

misli

izraz

nije

slučajni Morin,

u

koji negira Marxovo »čovjekova svijeta«. ku

ruku

i Morin

sobnost

kozmičkog

jednog i

organ,

j-ednom shvaćanje

u

procesa, čiji bi 'smislu ne nalazimo se, koperni-kanskom obratu tehnike kao preobrazbe u da je svijet tehnike ne-

tom

novom

uloge

Istina je doduše, Marxov »čovjekov svijet«. S jednim ograničenjem! koz-mičkih sila izvan manipuliranja

nadišao

imaju

pravo.

U

tome Heisenberg Zadržavajući spo-

granica

biološke

prilagodbe na vanjske uvjete života, znanstvena je misao već prera-.sla »čovjekov »svijet« kao svijet biološke adaptacije i naprosto ljudske egzistencije ili, da upotrijebimo jedan drugi izraz, ljudskog zavičaj-a. Čovjek uspijeva manipulirati prirodu ili -svijet :koji ne poznaje i koji nikad neće poznavati, čovjek je zavladao prirodom i sve će više vladati prirodom, koja nikad neće biti njegova ljudska pri-rod-a, njegovo »anorgansko tijelo« (Marx) pa je tako čovjek po svojoj moći i načinu egzisrtencije i transhzunano biti humano već je postao biće. samo prestao definitivno Analitičko-instrumenrtalna prerasla je inteligencija svaki oblik inteligencije, potrebe njegove simboličko-geneiičke osrmišljvavanja vla-stite lj ud-stke egzistencije. moralo Ima li u tom što bi nas nešvto novo, ispuni-ti nevjericom ili stravom? jednu sposobnost koja ga je Čovjek je stvorio ili nehumanim dovela u vezu. s jednim nečovječnim (ne anu-hunačinom manim!) vladanja prirodom, koje prelazi okvir njegove ljudske egzistencija, pa je stoga u biti ~ni ne ugrožava. To znači sila zadržava da njegovo manipuliranje kozmičkih neutralni il} 1-11 karakter, njemu ravnodušni pa ulazi prije u_ oblast lud1čk1_h sportskih djelatnosti, jer se jedna bitna i ozb1ljna životna _djelatindividualnih u nosrt su-višnom gubi rasipanju moći, bez ikakve potrebe

_

_

ili beskonačnom konačnom s njegovom egzistencij-om. Po: znao i ozbiljnosti brizi što je svakoj zemaljskoj suprotstavi-ti i ničim bezbrižnu igru, 'tako _ćeto -sada činiti trajnim zasnuovanu nakon -kozmičkom na planu fc' “P0151375 kozonogogčovjeka_ 1 ZVIJC' mo zvjez-donogog, iawko u toj 'kozmičkoj igri sjaj mitova zda definitivno ga-sne. veze

-

nam Zašto su potrebne ove konstatacija? ms analitičko-mstrumentalnom odnosno Prvo, s tehnikom, granicu ljudskog svijeta i zakora-telivgencijom prekoračili smo u može čili u nadljuds-ki, koji čovjek doduše beskraj «manipuli_

14

za rješenje njegovih osnovnih je bitno stran svijet nego napropitanja. To nije anti-humani ili igre ravnodušnosti Covjek ostaje u stavu »besplatni čin« (A. Gide) i je kozmički njemu, ostvario prema od svih realnih nezavisan stvorio sebi prostor humanih, egzistentim Time kontrolu nad nije izgubio cijal-nih i etičkih problema. i njegova se životna situacija ni po čemu nije bitno prostorom između analitičkoizmijenila. Došlo je do defini-tivnog razvoda i simboličko-generičke -instrumentalne spoznaje i ljudske prakse, pa su i sve ontološke spekulacije koje tu situaciju žele dramatizira-ti u korist jedne ili druge promašene. Drugo, tehnička preobrazba prirode očito je prerasla granice -ljudskog svijeta, ali time nije postavila na nov nači-n pitanje Tehnokratska »tehničke sredi-ne« vizija svijeljudskog društva. ali na pladobila ta je na taj način na patosu i samopouzdanju, ništa se u osnovi nu i humanizacije proizvodnje egzistencije i dalje će se zaoštranije izmijenilo, -te'k 'su se pitanja zaoštrila vati. A Gehlenova odnosi između ljudi i tvrdnja da će »ubuduće nam sredine biti o Čemu ništa suvremeindustrijske jednog tipa no ne može pružiti neku predodžbu; mi više nismo gospodari situacije«, u svome je prvom dijelu 'tašna, ali u drugom je nebiti gospodar tačna, jer čovjek ne može prestati svoje vlastite prakse.

arli

rati,

tko_i

mu

egzistencijanih transhumani.

sto

TEHNOKRATSKI

SCIJENTIZAM

PROIZLAZI

VEOMA

IZ

SOLIDNIH

OSNOVA

kaže sarma riječ tehnokra-tski scijentizam', riječ je o vjerovanju da će proširenje znanosti i znanstvenih metoda na sve oblasti elidruštvenog života dovesti do vlasti jedne tehničke biti naprosto moć te, čija će moć znanosti (Bacon »znanje je s onu stranu klasičnih i moć«), dakle nešto djktature pojmova Što govori u prilog ovoj tezi u suvremenim zbivašto

Kao

demokracije.

njima.

1) Drugi svjetski

na

jasno je pokazao

rat

moć

a da nih

je-dne zemlje zavisi napredak tehnike zavisi da istraživanja, budući

veoma

.novčanih

smanjio,

su

pa

sredstava

4) ?ojam scijentizam k_lepejorativnorn smislu: n kakve jesu, r ešaya sve potre

tode

(Láäáäleš

treba

iznimke..

p

š'

't'

ili

primjene prišli ulaganju (primjeri keelektroitelmičkog

znanost

.

realne

i dovoljna e da probleme zadovolji i znanstvene inteligencije; 2. ideje da du o b] asti života 1 moralnog intelektualnog '

na

istraživanja

Nemours“

do

u

a

sve

5) Kemijski koncern znastvena istraživanja Jugoslaviju nedostxžna suma.

za

svjetski

de

i vojtehnike,

i znanstve-

znanosti

od otkrića koncerna'

njegovu uobičajenom, upotrebljavamo ideje da omogućava spoznaju

ljudske

e

da je ekonomska od razvijene

razvijenosti razmak

fundamentalna

Dupont

legitimne

redu

prvom

od se

najveći

i

u

milskcľg 'koncerna

u

'

de

u

I5

SAD

stvasve me-

°

-

Nemours Dupont 800 milijardi starih

done-

potrošio

dinara,

što

je e

bez

1962. god. čitavu

za

Edison Bell C0 u SAD). Nastala između vodećih je utakmica velikih između sila, prvenstveno SAD i SSSR, u ulaganju sve većih nacionalnih sredstava u znanost“. Sredstva ikoja se daju za znanstveni rad nalaze se u i nema stalnoj ekspanziji sumnje da ona pridonose -ne samo i internacionaloblikovanju nacionalnih nih politika za znainost, već i širenju duha« samog »znanstvenog u sve oblasti društvenog života. To je sasvim

samo sebi pozitivna po Međutim, činjenica. javljaju određene tendencije da 'se znanost pod-rodi njenoj ptii privredi, a time i faktorima samoj tehnici koji najviše u utjecaja njoj. Pored privatnih kompanija u »kapitalističimaju k-im zemljama postoje Općenite tendencije da se ona podredi znanosti državnoj i vojnoj politici. (Na nekim 'sektorima mnogo se »državne operira pojmom tajne« i onda ka-d se ne -radi ni o kakvim znanstvenim s da se znanstveni tajnama jednim ciljem kadrovi drže u izvjesnoj Istina podređenosti!) je, doduše, da te hnika ne u ek-onomiku, svakodnevni život, adminiprodire sarno Nakon i u samu znanost. straciju i poli-tiku, nego podjednako u dolazi znanstvenom životu do sasvim drugog svjetskog rata nove znanstveni u se pojave: laboratoriji počinju pretvarati »tvornice znanstvene prave istraživanja«, jer se sve spoznaje u odmah mogućnostima provjeravaju najraznijim njihove prirada po stilu jako mjene, teorijske i praktičke, što je znanost znanosti približilo tehnologiji. Upravo na problemu efikasnosti jer potonji vide naučenjaka i tehnokrata, izbija 'sukob između efikasnost samo na kratki rok, to jest u neposrednoj primjeni, onih duži rok, 'to jest sa istimuliranjem na .a ne vide efikasnost otkrićima'. i značajnijim Otpor istraživanja koj-a vode novim samo u redovima ne «takvim tendencijama postoji nesumnjivo se

mjeni,

'na-učenjaka

već

i tehničke

inteligencije,

ali

k-ojiput

nau-

sami

podacima

za i UNE_`.SCO-_a 0.C-D.E. 6) Prema znanza 1962. i. 1963. su novih rad davale: SAD 183,70 milijardi (ili 2,84% od naciostveni dinara, SSSR 22,35 (2,4%), Frandohotka), 125,00 (4,00%), Vel. Britanija cuska 12,10 (1,38%), Japan 6,50 (l,32°/i_›)_. 13,25 (1,50%), Zap. Njemačka Bntaniji Bro' istraživača iznosio je u SAD 425.000, SSSR-u oko 400.000, _Vel_ 51.2 0, Zap. Njemačkoj 45.000, a u Francuskoj 30.500. Dok je_ u S_AD_na ih je bilo u bilo 10.000 stanovnika radnika, Francuskoj 23,7 znanstvenih 18,3. 6,3, a u SSSR-u .

-nalnog

_

_

nas se pokušalo zamijeniti priznate naučenjakeinženjenma što je imalo za nuklearna istraživanja, najvećim centrima z_a neza dohotka koje po narodnog rasipan'e posljedicu milijardi odgovarati. Slične stvari događële _jugoslavenskom_ običaju, _ne e nitko kod _nas i_jnasektorti_ društvenih _suse znanosti, iako su one za općem” se društvesirorriašfnije dotirane. Tako naprimjer institut_ Sveučilišni_ i bezuspješno dopisiu Zagrebu odinu dana upomo fna istraživanja punu da bi doznao _po kakvom_ vao sa Saveznimvfondom' za nau na istraživanja za su kriteriju sociološka istraživanjašto u su godini raspodijeljenasredstva sredni e nikad dobio zato, 1965. _Odgovor na ovo naprosto pitanje na redaka jednoj kon`s'tvalíraspodi`_iéliena"po metodi, oiu je autor _ovih1966. nazvao sveučilišta u rnapadom proljeće ľerencljl SKI Za rebačkog ko acna poštanska

7) I kod

u

našim

posrednu

_

'

16

znanost tendencije srozavajući čenjaci izražavaj-u tehnokratske na stručnjak koji je izjavio: »S 'tehnologiju, kao onaj istaknuti praktičnih ciljeva, dobro precizno utvrđenih jednim tucetom odabranih, spoznaobavezujem se da ću unaprediti znanstvene da ljudi iz prakse utvrje samo je na cijelom fronntu.« Potrebno a će to po narudžbi de ciljeve koje treba ostvariti, naučenjaci da »znanstvenih tehbi se reći ova realizirati! 'spremnost Moglo svjedoči o njihonologa« da se podrede »društvenoj narudžbi« ~o skromnosti specijali-ste 'koji kao discipliniran voj skromnosti, trkač neće -prekoračiti stazu na kojoj su ga odapeli! Međutim,

je Skromnost noj ulozi znanosti ova

tehnološke

izraz

samo

ogran-ičenosti

o

društve-

i spoznaje »znanuopće. Pored »toga ova vrsta tehnologa« ne vidi da ih je njihov *kolega-kibemetičar zamijenio vrpcom svojeg kompjutera!

stvenih već

snazi bio da mišićnoj 2) Cilj je mašinizma čovjeka doda daleko jaču snagu pri-rodne energije, a radu njegove ruke veću preciznost stroja. Zatim je stroj sve više preuzimao ljudski rad i radnu iz da bi istisnuo ges-tu čovjeka potpuno neposredne proizvodnje. Čovjveku je preostala još *samo funkcija nadgledanja ili Na kraju. u završnoj kontrole. fazi automatizacije, stroj nastoji kontrole već i plapreuzeti na sebe i funkcije kontrole, i ne samo -u razvoju niranja i odlučivanja. To je novi moment mašinizma, i

jako

on

do

mona

mijeniti nje nad

nadilazi Howarda

program Scotta

stvarima«

'klasične tehnokraci_ie od Saint-Sikoja je »vladanje ljudima htjela zatraži ovo »upravlja-

nad stvarima«. Stroj nsebe! Time, naravno,

upravljanjem za

danas

ugrožava

onu

za sebe kao funkciju ko_ju je čovjek uvijek svojatao tipično ljudsku. Međutim, da se dobro razumijemo, nije riječ naprosto 0 upravljanju samim nestrojem .koji prerađuje neku sirovinu, go 0 upravljanju privrednom ili proizvodnom djelatnošću kao

takvom. Herbert A. Simon, za tehnoloprodekan Ca-rnegie Instituta giju u SAD, u povodu jedne proslave na 'kojoj se govorilo o staameričkim velikim nju rukovođenja u 'korporacijama godini 1985., što' je bliska budućnost, budući da se odnosi na sadašnje studente koji će tada imati četrdeset godina, postavio je pitanje da li će »čitava 'korporacija biti upravljana strojemíäç On je odgovorio potvrd-no na ovo pitanje, jer će poslovne korporacije (takvih ima u SAD oko 500, a kontroliraju oko 60 posto čitave u američkeprivrede) 1985. godin-i 'biti »visokoautomatizi-rani

čovjek-strojsistem«,

te

će

i

rukovođenje

samo

poslovanjem

biti

»U najbližoj budućnosti, objašnjamanje od dvadeset godina, posjedovat ćesposobnost da s pomoću strojeva zamijenimo bilo mo koju ljudskusposobnost. U tom vremenskom periodu dobit ćeCmpirij-ski provjerenu m9 ËazVlJf-'ľlu\xC0`Z teoriju 0 ljudskim spoz-

Ltvjetovano ovim va

za Simon, tehničku

najmm

proceslma

sistemom.

mnogo

i

njihovim

interakcijama 17

s

emocijama,

stavo-

Budući da će ovi elektronski vrijednostimam“ mozgovi sposobnost »učenja« i »mišljenja«, oni će moći lako na i funkcije »odlučivanja« ili »zapovijedanja«, »U kaže sada su u toku Simon, fundamentalna istraživanja o eksperimentalnim računarima za programiranje koji imitiraju složene lj-udske funkcije mišljenja i rješavanja problema. Rezultati ovog da bi račuistraživanja veoma upućuju na mogućnost nari tako da misle i uče na isti način mogli biti programirani kao što se opisuju intelektualni Ovo proces-i u ljudskim bićima. računari biti istraživanje potkrepljuje zaključak da će ubuduće funksposobni da preuzmu praktički sve poznate rukovodilačke cije te da ih vrše mnogo bolje nego ljudski rukovodioci.« (ibid., str. Nemamo 202) Simonove namjere da osporavamo tvrdnje i anticipacíje, ako se pod rukovođenjem misli na odlučivanje po i dobro uhodanim shemama. U tom sluunaprijed planiranim ovakve čaju dopuštamo da računari mogu poslove obavljati bolje i tačnije od profesionalnih rukovodilaca, pa čak i »humanije« od birokratski dresiranih činovnika. Slabo-st je ove koncepcije što se ona u logički uklapa samo strogo plam-ranu proizvodnju, s već unagdje su svi parametri kojima se vrši programiranje stalno prijed dani, iako se okolnosti mogu mijenjati. Dosljedni teoretičari planirane proizvodnje naći će ovdje zajednički rječvima

i

imati Sebe

Pľeuleľi

stvari,

-

nik

sa

Simonom.

u i ruveće poslove administracije uvođenje računara tendencije: s jedne kovođenja već danas pokazuje dvije osnovne uvođenje u poslove planiranja i rukovođenja u privredsve nim i državnim većeg broja osoblja s odadministracijama stručnom (naučenjaci, naučenjaci-admispremom govarajućom menadžeri-matematičari, nistratori, inženjeri, itd.), koji dobivaju odluka važnih i sve veći značaj u donošenju (poznate su u tom o revoluciji« i »menadžerskoj pogledu studije od Burnhama sam s druge a strane, o White-a pred»čovjeku organizaciju), met potrošač, građanin, slušatelj, dakovoga planiranja, naime kao standardizirana samo se le čovjek počinje je~ promatrati se da dinkau masi.” degradira pojam čoUpravo tendencija

Sve

strane-

New

8) U zborniku York, 1960,

su 9) Izvrsne Silent tion: The naročito pogodni

»Management str. u

and

Corporations

1985«, Mc

Graw

Hill.

22. tom

po

analize

ledu

Donalda

N.

Michaela: _Cyberna-

1962) koji kaže: »Elektronski ROTUPJUľOV' 5“ Conquest društvenih za koje se_ odnose nga situacija razmatranje finansir(!), kao što je to slučaj kod kontrole saobraćaja, ljude u masi traženih masovno skih transakcija, potrošnih dobara, rasporeda rezervi

da će_to _nesumnjivo doprineti s k_0JlĆ@ 55 takvim interesima jedinke. U stvari, čitava _tenposmatrati kao napor za otklanjan jem u različitosti ponašanju čovjeka na poslu l u njegovim _potrebama izvan l svoje ncstatističke posla, koje usled prirode komplikuju proizvodnju_ može na Tako sasvun se, negde potrošnju. tom putu, ideja o pojedincu itd.

Oni

su

u

tim

oblastima

toliko korisni, društvo

da izmišljaju planera navođenju moći tretirati prije u masi nego može denci_ia ka kibernetizaciji

izgubiti

u

statistici.

Planer

u

granicama

se

i onaj

za

18

koga

on

planira

mogu

postati

sas-

osantropološkim njegovoj jedinstvenosti, u njegovim i prašumu tehničkih da kroz šumu napranastojanju predstavlja jedan 0d najtipičnijih svoj humanitet, odnosa. stavova tehnokratskog scijentizma na planu društvenih smislu: u tom Korisno još jedan stav Simona je da navedemo »Definicija čovjekove jedinstvenosti oduvijek je tvo-rila jezgro i Galilesistema. S etičkih i Kopernikom njegovih kozmoloških u centar biti vrsta svijeta, koja je smještena jem on je prestao biti vr on i zvijezdama. Sa Darvinom, suncem okružen je prestao

vjeka

u

u

novama

afirmira

va

Sa od boga dušom i razumom. i posebno nadarena potenčije je ponašanje bi.lo je prestao biti vrsta racionalnom rukovođeno mišlju. Kad smo počeli proizbiti vrsta voditi mehanizme koja koji misle i uče, on je prestao i inteligentno manipuliran je svoje je jedina sposobna za složeno okoline.« (op. cit. str. 55). Sa gledišta naučen_jaka koji je stvorio ali i naučio ovaj stroj da »misli i uči« ova je tvrdnja djetinjasta, sa gledišta činovnika kojega je ovaj stroj s još stoti-nu tisuća njestvorena

sta

Freudom,

cijalno

on

-

-

govih kolega otpustio s posla, to je tragična činjenica o vlastitoj mjeri degradacij-i, jer se u ekonomiji njegova vrijedno-st doista njegovom

sa-mo

zaradom!

nekih da osjećamo potrebu p-rortestiramo protiv to je prije svega zbog toga što još scijentističkih pretjerivanja, uvijek po-dliježemo uvjerenju da je čovjek biće s nekim određenim konstantama koje se opiru ovome procesu sveopće racionaove konsta-nte dolaze u pitanje! Ali, upravo lizacije i utilitarnosti. E. Morin, neoNaime, suvremeni scijentizam ili, kako ga zove ne samo -scijentizam želi manipulirati vanjski svijet nego i čovjekovu prirodu stavljajući u pitanje čovjeka kao vrstu. Nije riječ o običnim s pomoću »psihološkim intervencijama« supstancija, kakve su pretpostavljene za iznuđivanje priznanja od optuženih! Pa niti o subliminalnim percepcijama koje služe za reklamiranje određenih proizvoda ili parola ispod praga svijesti primaoca! Riječ je o mnogo u zahvatu radikalnijem ljudsku prirodu što nam ih nagovještavaju genetičari i fiziolozi.

3)

Ako

Pokusi,

kojima se nastoji po volji proizvesti privremeni sterikojima žena želi sačuva~ti sjeme muža, ako bi poginekoj automobils-koj nesreći, da bi rodila posthumno su centar za poznati. Francuski prospektivne studijete, nas na dije u jednom elaboratu upozorava krupni_ie eksperimenmoći biološko biće njihona utjecati te: »Sutra će rukovodioci eventualno bez (kao neka vrsta njihova znanja vih_podanika, sa gena«, RS), na primjer, primjedba ciljem da "Vľlslľfškivanja ostvari nataliteta bi bila najpogodnije za ekonomski stopu koja _

litet

žene

nuo

sutra

ili u

dobro

vim odvojeni jedan od

pojedinca

od

njegove

-Birokratíja Tgózidi

l

drugoga,

i može

se

vlade 1 alijeniranost II sv. tehnokratija«,

19

još više povećati alijeniranust okviru vlade.« u pojedinca str. 236. Beograd, Sedma sila,

razvitak... Još teže cijextl tom pogledu,

čine

lizacija priroda osnove značajnodostignuće.

nam

već

ako

mijen-i

možda

.

perspektive

dešifriranje,

divljački genocid još gori-ma« Morin je smj-eliji

Znanost

.

genetičke a

kodeksa

bi

u

stva-ri

suptilnijim

mnogo

1"

E.

se ne

genetičkog

1

intervenbarem loka-

ono

predstavlja dozvolila

veoma

da

se

intervencijama,

za-

ali

svoji-m vizijama »meta-biologijea: »Ptiviše tanje napreduje znanstvenih s frontova; jedne strane bio-genetička modifikacija čovjeka, koja bi mogla :dovesti do ~s jedne nad-čovječne vrste pomoću serije u osnovi umjetnih s strane druge stvaranje mutacija; jednog post-biološkog bića kojega više ili manje preds.kazuje »android« iz fantastičnih rokonačno mana; mogućnost kolekjednog novog odnosa između tivne organizacije (sa umjetnim nad-miozgovima), nadčovječnom individuom i post-humanih bića tvorilo 'bill ono globalno i multidjmenzionalno novo biće koje označujem imenom tkOľľnlüplľekaa. »I revolucíonamo je pitanje postavljeno'.Treba li se odreći naše »prirode«? Ako da: U kojim smjerovima reformu valja sagledati ont-ološku čovjeka? Kako odrediti jednu politiiku antropološäke reforme (revolucije)? Mogućnost jedne revoluciona-rne akcije na čovjeku široko je otvorena.« da se bojimo manipuliranja vrstom »Nije problem u t-ome s pomoću stalno Čovjeka; vrstom manipuili-raju vanjske okolnosti, vrrsta klime, elementi; je proizvo-d duge manipulacije što se izjednastankom. da sagledamo načuje sa biološkim Pitanje je u tome u

na

i da

se

borimo

za

reformu

ljudskog

bića.«"

Neo-scijentizam stavlja u pitanje ideju čovjek-a, ali stav koji da je ideja čovjeka ug-rožena, jer tehn-okratska manipulacija možedovesti do degradacije čovjeka, :kao štopretpostavljaju »prospektivci«, či-ni se neuporedivo realističmji od Morinove pretpostavke gdje bi manipulacija dovela do jedne nove u mutacije smjeru nad-čovjeka. Iako dosa-daeksperimentalna genetiika nije uspjela proizvesti mutacije koje bi značilepojavu na nove vrste genetički višem 'nivou, možemo teorijski .postaviti u takva mutacija pitanje, što bi značila slučaju čovjeka_?_Oč1't0 nije riječ -o tome -da damo čovjeku jače mišice, brže noge ili čvrštako bismo će zube (čime ugrozili poštovani; profesuju kao što je liječnička ili zuba1wska!), nego da izazovemo u toku embrionalnog razvoja još jedno dijeljenje kortikalnihživčanih _stanica stvorili čime bismo jedno bice s 'daleko većim intevjerojatno smatra

10) La

rccherche

scientifique,

br. 12, PUF, Paris, 1965. a 11) E. Morin, Introduction Paris, 1965, str. 44-45.

peçtive«,

ľćtat

et \x80\xDD#

la

politique

une

20

societé, de

u

"h omme.

»Pros

časopisu Ed

-

du

Sem”

lektualnim

Mi, doduše,

sposobnostima.

predodžbe

bi

kakve

tome

o

to

čovjek

već i sa nostima spoznaje sve što hoće za mu treba »pristojan živom!

sti«, budući

da

bi, dakle, neku njim lj-udskim

čovjek dosada takvim ti da.lo

inteligenciju umom

često

u

Dakle,

umom.

mogli svojoj

bile

nikakve realne in-telektualne sposobnointelektualnim sposob-

nemam-0

»više

sadašnjim

i što

treba,

mu

nazvati

i više

što

nego

»božanskom«,

samo

oholosti

pa

Natčovjek posjedovao u usporedbi sa sadaš-

Ovaj naš koju bismo

da

smatrao

već

čitavo dokaz

eksperimentiranje prema da smo eksperimentalno kozmološki p-rviput kon-kretni

iako

je

raspolaže višoj

vrs-

bi nam samo proizveli dobili dokaz o »boga«, i time Jedina teškoća 'u ovim neo-soijentističkim wbOŽjOj egzistenciji«. da li bi Morin bila bi u našao tome, pokusima »dovoljno ženskih za maternica proizvodnju potrebnog broja ljudske zamorčadi koliko bi ih tražio ovaj veličanstveni eksperiment?! da sasvim ukratko neke 4) Željel-i smo orpišemo samo tipične iz kojeg tendencije suvremenog naučnog i tehničkog razvitka tehnokratski Mi nismo ni iz scijentizam crpi svoju inspiraciju. daleka time temu! Obavezni da smo i-scrpili ovu upozorimo: koliko se god nam generacije i anlticipacíje u d-uhu ove intelektualne činile redovito kad nelcritičke, nalazimo, orijentacije je kritičke riječ o tim tendencija-ma, veoma ocjene u mnogih autora o stvarnim ali isto opasnostirma koje vrebaju čovječanstvo, tako i uvjerenje da od samoga od čovjeka zavisi što će načiniti onih sila koje je oslobodio. Nemamo da citidakako, namjere ramo

kritičke

te

sve

»Moja je bude.

.I a

mima

ili

će

da

teza

protivan

sam

ćemo

Navest

stavove.

prospektivaca, čiji jednog suradnika spomenuto-g koji kaže:

smo

grupom

rad

zbornika,

u

Roberta

1985. godina biti on-o svim determ-inizmima,

koje ograničavaju

ekstrapolacijama

vezi

-navodjli,

s

što

američkom

mišljenje M.

mi

želimo

defetizmima, slobodu

od

Hutchinsa, da ciniz-

i

sposobproblemi na-

sobom. Ak-o su naši čovjeka da upravlja sam i 'složenosti, su narasla također i naša sredpo opsegu da se njima pozabavimo. i vremena, Isvključivanje prostora i tehnike, naobrazbe napredak znanosti i, što je najvažširenje iskustvo iz 175 da nije, posljednjih godina ne daje nam pravo kako .novi ususret smatramo svijet kojem idemo predstavlja predanerpremostivepoteškoće za obične ljude, te da se moramo ti eliti eksperata, ili biznismena, ili birokrata, ili vođa jednoj ove 1h_one1 vrste. Vjerujem da je demokracija najbolji oblik vladavine da je ona još moguća.« (irbid., str. 183)

nosrt

rasli stva

Dok se 111 humane

kritički

odnos

zasniva na mogućnosti ljudske demokratske koncepcije počivaju zbiljske mogućjedna humanistička vizija svijeta suprotstavlja tehnokratskoj, dotle još uvijek u mnogih socijalist1čk1h autora nalazimo tehnici odnos naivno-apologetski prema _

_

pa društva, nosti za

akcije se 1

takvu

na

nastoji

akciju,

ovdje

određene utvrditi gdje

nivou

čime

se

21

za takvoj. Isključivanje svake opasnosti s njene strane druslobodne nike svima mo. poredak, daje u stvari, potpuno birokratskim i tehnokratskim u samom tendencijama u tom socijalizma. Tipičan je pogledu stav istočnocnjemačkog filozofa Hermanna Leya. On polemiára sa svim iole značajnijim suvremenim autorima neki kritički stav koji su izrekli prema tehnici i njenoj da uzroci upotrebi. On smatra kritičkog stava se u tehnici leže prvenkoji javlja građanskom društvu prema u stveno da prevlada klasne nesposobnosti građanskog društva ono se ono afirmiralo suprotnosti, pa počinje prezirati po čemu feudalnom društvu, što je izraz dekadencije i reakcionasuprot narnosti i ujedno dokaz društva da jedino marksizam moovoga že dosljedno braniti znanstveno društvu i prirodi. prilaženje Kritika tehnike samo krize je izraz znanstvenog pogleda na a kriza društvu, znanstvenog svijet u građanskom ovog pogleda izraz krize u materijalnim proizvodnim odnosima, to jest odraz U socijalinnu baze u intele-ktualnoj superstrukturi. materijalne tehnici sasvim više ne djeluju, pa je st-oga stav ovi uzroci prema

kao

štveni

gućim

suprotan: iz širokog izrasta tehnika »Moderna dr-uštvenog pothvata. Oni oddomovina. stoga njena prava Socijalističko je društvo nj-ih postoji slaganje. Tehnika govaraju jedno drugome. Između za rukama u potvrdu socijalističkog čovjeka sredstvo postaje i karakterne po-tencije.«“ njegove duhovne

Ovaj

društva već

i iz

sretan

brak

proizlazi planiranja

kaže

ne

između

moderne

tehnike

i

socijalističkog

nazora iz materijalističkog samo o_sv1_jetu, »Materijalistički naproizvodnje i znanosti.

između

svake

s znanosti o zor Ley, priznaje svijetu, Stoga on ne zapada u pogrešno njenom materijalnom osnovom. ima mišljenje da se istraživanje baze vrši u praznom prostoriji. Ovo jer njegvovprosu mjesto, socijalističkom .društvu svoje čvrsto još v1tor proizlazi iz perspektive planiranja. Stoga se ono moze društvu.« u kapitalističkom še proširiti nego (34.- 35) Ley _enerfilozozapadnonjemačkog_ gično odbacuje pesimističke stavove se na i obara fa Carla Schmidta njegovu tvrdnju, d_ase_m1 121818* da padnemo pod tehnokraciju,koja_b1 konačno mo opasnosti u donosila bi i svime zavladati svoje odnosu koja mogla odluke na u odnosu a ne automate na ljude, koje b1 žrtvovalaautomanstrategije »sveukupni argumenti ma.« straLey ovako ripostira: su ha dakle prisutni ovdje. Schmidt preporuča kao protuľnleľ“On da se izdigne visoko ideja ljudskog_dostojanstva'l slobode. vezu na Marxa tome stavlja se ovakva poziva pri 1_ Marx što kojlPuľ UPPľľC s je ga otuđenja pojmom J3Xa?_-“ ŠľO da ľľaŽl u 15: (164) Pojam otuđenja nema. dakako, m“ ° Leyar »OVO ”Otuđmlem društvu tičkom po mišljenju vezu

shvaćanjšlu --

12)

Iílermann Ley

Dämon

Technik?

22

DVW,

Berlin,

1961.

Stľ-

scäclfí“

30-

to

je pobjedničkom

koja je dovela

borbom

klasnom

proletarijata.«

ture

do

dikta-

(165)

duhu scijentizma isključuje Ley mogućnos-t da bi 0 raznovrsne i njene tehnike razvitak primjene, kojima smo do bilo malo kakvog naprijed, moglo dovesti govorili nešto tehnike i s-ocijalističko-g druodnos-ima u harmoničnim problema teze u doktorske ove da se SSSR-u u navodi štva, pa prilog i matematike u odnosu prema disertacije iz prirodnih znanosti tri napvrama u razmjeru oblastima štampaju drugim znanstvenim Leyu ne pada na pajedan, dok je u SAD taj razmjer obratan! iz humanističke met da ispita razloge: odakle problematibijeg zabrike u jednoj socijalističkoj zemlji? Ono što nas normalno sasvim smatra ponjava, on u duhu teh-nokratskog scijentizma mi skloni zitivnom mišljenju da bi suvrepojavom. Dok smo meni davati mnoge odgovore 0 krizi humanizsocijalizam morao i kao ma se razvitka koji pretvajavlja posljedica industrijskog zemalja u »državu blagostaranja -svih razvijenih industrijskih nja« i »društvo obilja«, on vjeruje da je jedino s pomoću uspjeu ha -na području tehnike socijalizrnu moguće pokolebati buržoo aski nazor svijetu. »Nakon trećeg Lunika, piše Ley, koji je u strana se stražnja Mjeseca, zaoštríla omogući-o da se snimi u (426) Ley zemljama kriza .nazora svijetu.« imperijalističkim 0 kad Lunik je očito uvjeren da će se taj nazor svijetu srušiti 69 bude Venere! uspio snimiti stražnju stranu Sasvim

u

tehnici Optimistički i apologetski stav prema postao je dio oficijelnog »dijamata« u s-ocijalističkim zemljama, što se može razumjeti, ako se imaju u vidu napori što ih Socijalističke zemv-rše da bi u tehničkom i ekonomskom lje pogledu dostigle najrazvijen-ije kapitalističlke zemlje. Međutim, postavlja se pitanje, da li je dozvoljeno da socij-alisički autori sistematski previđaju svu onu humanističku problematiku koju u sebi nosi ovaj razvitak bez obzira da li se odigrava u socijalističkim ili kapitalističkim ovo Na osvrnut se završnom ćemo u zemljama? pitanje

razrnatranju. STO

Poznata

pretežno

je

ZNACI

D.

formulirao

kao

istinu,

nomski

_

O

»KONCU

vijeka 19. stoljeća, logičnu posljedicu pobjede ukazuje na ovaj moment

ovoga godina IZ rijen

TEZA

13)

IDEOLOGIJEU

teza o »koncu ideologije«. On ju je kao intelektualaca razočaranje pedesetih sa starim ideologijama koje vuku svoj koali on ju je moga-o i isto tako formulirati

Bellova

tehnokratskog

imajući

razvitak."

vsvjetska_ekonomska kriza

i oštre

klasne

lmpcnjallzma u_jec_1nojzemlji koja LWSDOB tragično žrtvovanje jedne_revolucioname

käilture, amlranla najljepše

ideale

o

čovjeku,

23

u

vidu

borbe,

scijentizma. prije svega `

dolazak čelu

na je stajala generacije

destruktivni

rat

dosada

On, eko-

fašizma l'udske je proneviđenih

koja

o »koncu ideologije« ne pada na neku spoznaj»mistificirane ideologije kao oblika svijesni«, već na skup ideja koji je sposoban pokrenuti ljude na Za radnike u akciju. kapitalističkim zemljama na da su Zapadu Bell smatra zadovoljiniji svojim položajem a intelektualci su intelektualci, bez strasti nego i umrtvljeni, jer ideologija više ne posjeduje životnost koja goni k akciji. Za društvene promjene ekonomkoje se danas zbivaj-u izazvane skim razvitkom mozbilizi-rati niije potrebno posebna íideološka sredstva. Ekonomski razvitak treba a prepustiti ekspertima, društvene zbivat će se ionako u promjene smjeru boljeg i bo»sve za društvene gatijeg života slojeve. »Društvo obilja« koje je čini klasne su-kobe najavio u sv-ojoj poznatoj knjizi J. Galbraith i ideološku borbu nekom vrstom suvišnom, predrasude iz prošloga vijeka. Ako na današnjem stup-nju razvoja socijalističke i kapitalističke zemlje pokazuju neke strukturalne razlike, sam ekonomski razvitak kao i sve veća i tehnike primjena znanosti

Težište kritiku

teze

ideologiju

kao

nu

revolucionarnu

u

društvenom

životu

ove

će

razlike

Berle predviđa da će problemima koje imaju

izbrisati.

s socijalističke zemlje susreti kaipitalističke zemlje: »Nekad su komunistički režimi bili neprijateljski raspoloženi sistemu i kritički američkom strukturi. prema prema njegovoj Oni i sada a da 'stvarno nisu kritički ostaju neprijateljski, više »dodatak u njihova je kritičnost igri za premoć. Kad dostignu nivo i ekonomskog 'razvitka produktivnosti sličnog SAD, naći će se oči u oči s istim problemima koje danas imaju SAD. Nakao kon što su izgradili vlastiti proizvodni sistem, borit će se da ovu sa zadatkom što se sada Amerikanci moraju boriti moć (proizvodnu) preobrate u »dobar život« za građane. Jedan boga-ti komunizam uvidjet će da njegovi materijalni problemi od problema u bogatom kapitalizmu.« nisu različiti (u »Managestr. and Corporations, men-t 79) Ovaj stav sam po sebi još ne sadrži (sam A. A. Berle je protivnik SV}ništawtehnokratskoga« sistem ke tehnokracije: »Ekonomski nije sam po sebi C1'l_],kaze sistem već mora odražavati on, vrednota s kojvimase publika činjenica da će se jedno dr-ušopćenito slaže«), ali neospoma

A. A.

isti-m

se

razvijene

-

-

-

umorstvo milijuna ljudi u koncentraçlomm smrti. Za radikalnog intelektualca, koji je razpobude prošlog vijeka i po, svç JP l? Značlpdäælílc 1 60°' l milenijarizma, apokaliptičlgog mišljenja ija što je nekada gije. Ideolo _bila_put akciji došla je svome »Po retne koncu«. je_ abile su_ društvenamrtiágm ideologijama snage u starim u JCS“ kost Impulsi i, u najširem novim ideologijaría smislu, sloboda. mmm' ”e razvitak ekonomski nacionalna moć.« Na Istoku i_ na Zapadu p5\xB4 nova ski razvitak je postao koja briše sjećanlíkľla_ Sľzäľi \x80*\x85 ideologija »Politika pruža malouz čaranja«, uđenja._Neki od mlađih 111W@ľäata izlaz ca našli su u_ znanosti_ ili__u univerzitetskoj karijeri, ali na!ra Žuti! razmjera, logorima rađivao

birokratizirano i komorama revolucionarne

hilijastičkih

njihova izjaz

u

Glencoe,

-

talenta koji umjetnostL« 1960.

-

nada,

str.

369

usm

su

erili

(D. Be l, The 374)-

u

tehničkom of End

-

24

drugi

smjeru,

Ideology,

The

Free

su

press

of

Socijalističke), koje

(makar

tvo

dice«

pretvara

javljaju

u

u

tom

nje ideološ-kih nezasnovana

koji

obilja«

uzima

se

iz »društva (relativne) oskususresti s problemima .koji se d-okidaza ovdje 'kao argument

se

društvima.

više,

kao

društvenih .pretpostavka za previđanje i ne samo Ikritični krajnje kritični, nove inicijativa, akcije ne manje revolucionarne

već

mogu

novih

»društvo

društvu, -razlika

u

tim

I, šta

biti

sasvim

problema i izvor

od

one

starih klasnih odnosa! Strogo znankoja je išla za promjenom životom u stveno gdje će granicama rukovođenje ekonomskim u se teškoj energetici, planirati (to jest prvenstveno taj sektor zajedn-ičkog saobraćaj-a), neće dokiindustriji i nekim oblicima i nuzti probleme koji će se pojaviti sa »ljudskom potrošnjom« infrakao stvarne prvoga, »ljudskim potrebama«, i racionalizam u n-eće dokinuti strukture društva, rješavanju pasioniranost potonjuih problema. za mišljenje ne samo Ideologija je prestala biti radikalno klasu. Ovo već kao što smo intelektualce, vidjeli, i za radnićku »Radnici su ovako: veoma rašireno mišljenje R. Ar-on izražava u marksističkom i sve revolucionarni, ma-nje postajali manje Međutim, smislu, što su se više razvijale proizvodne snage. previše... Za zapadne to sve ma oni su morali doktrini, postajati zemlje u *kojima se nastavlja ekonomski napredak, ideologija o sumnje, odlučnoj bitci među klasama 'pripada prošlosti. Nema u ona intelektualca, utječe na pokoje funkciji takve filozofije, ona kla-se uslijed privlači neku fr oiju radničke zbiljskih nepravdi; ali tip društva 'koje smo izu-čava-li u istočnoj Evropi predstavljao bi za zemlje s industrijskom civilizacijom na Zapadu (R. Aron, La lutte de classes, Paris, 1964, jednostavno nazatdak.« str. više onaj značaj što ga 359). Ekonomska nejednakost nema je imala ranije i ona sve Miše iščezava. Blagostanje u ekonomski razvijenim zemljama može ugroziti samo prevelika stopa nataliteta! ali kad bi se lj-uBogatstvo je uvjetovano produktivnošću, di brže množili od porasta bi se u maltunašli produktivnosti, Čitav ekonomski razvitak zijanskoj situaciji. ide, po mišljenju R. klasArona, u smjem brisanja vklasnih razlika, a iščezavanjem nih razlika i u smjeru i sporoideolovškiah sukoba nestajanja va. Ovu u kod 'sovjetskih rukovodilaca tendenciju on uočava drugoj post-revoluci-onarnoj generaciji, 'koja mu se čini sve više a ne revolu»marksistička« u klasičnom ji više »tehnokratska«, cionamom smislu." školovaUvlačenje sve većeg broja stručno i

_

1_4)»Rukovodioei

ristične

crte

baštinika

u

drugoj nego

generaciji pokazuju, Kulturni nivo pionira.

sve više. Ja bih postaje obrazovanjekadrova se bavio dijalektikorp na mai-ksistički način,

rado na

izgleda,

više

karakte-

i tehničko pučanstva kad bih akcent,

stavio

protivurječnost

jednog

efikasnu obrazoda širi ľežlľníkkoll JC DľISIljen. da bi imao ekonomiju, vanje, iako će_ovo na duži rok ugroziti stabilnost Konačno, despotizma. mi da je tehnočini se koja će_morat_i ubuduće prevladati Iľtendeľlcjja ratska, će sve i, dosljednamenkanizam postajat siromašnogaa bogatiji no, upravljači će se više brinuti za sebe, za blagostanje zajednice, nego za

širenje

njihove

vjere

izjedene

skepticizmom.« 25

(op,

cit,

str_

345),

nih ljudi na odgovorne i rukovondeće društvene funkcije potiskuje »sta-re kadrove«, tipa revoluciona-rnih tribuna i propagandista revolucionavnnih ideja, oduzima vlasti crte socijalističko' ideološke harizmatičke -nadalmutosti, vlasti i tehpremoći ničkih ka-drova nad humanističkima daje joj izgled tehn-okratske vladavine.

usllijed

HOĆE

LI

TEHNOKRATSKI

SCIJENTIZAM

DOVESTI

D0

VLADAVINE

TEHNO-BIROKRACIJE? Istina

je da

društvu najvidniji procesi u suvremenom govood Saint prilog tehnokratsko-g scijentizma, Simon-ove vizije i-ndustrijalizacije proizvodnje do Weberove vizije progreracionalizacije i birokratizacije društvenog upravljanja, čudo što u ovaj raspolaže jednim vraškim optimizmom mogućnost rješavanja najraznovrsnijih društvenih problema. da naučimo Doduše, pod jednim uvjetom: kompjutor-e »misliti« i »odlučivati«, i da naučimo i »odlučivati« kao ljude »misliti« što »misle« i »odlučuju« nam kompjutor-i. Nedavno je Goddard u dočarati bi izkako svojem »Alphaville-u« pokušao slikovito sagledala takva društvena organizacija. No, ostavim-o po strani re

u

opće

sivne -i nije

da

sve

science-fiction

izlete

i

zauzmimo

procesima koji prijete tehno-birokratizmom! ustanovimo da sve diti, ako na 'koncu i protiv nje. prilog, govori istovremeno je realno

Sasvim

i nezadrživo

stav

ono,

daljnje širenje

li i njene praktične primjene, jer tehnika od znanstvenih sve otkrića, dok znanost od primjene znanstvenih pronalazaka.

na

sve

realnim

prema

Nemojmo što govori

njoj

znanstvene

više

manje

začu-

se

postaje postaje

u

miszaviszavis-

na

Time

je,

naravno,

uvjetovano

i

daljnje

povećanje

znanstve-

nih i tehničkih kadrova, i opći porast »jajo-glavaca« ili intelektualaca u da ovaj tip inteligeni 'budući strukturi, društvenoj

mnajarrmičkoj«. a _Ile cije pripada pretežno po -svojoj hmkciji »slobodno-profesionalnoj« inteligenciji, njen će se položaj .više približavati radničkoj klasi nego drugim društvenim slojevima. i koncepcija Vjerojatno je da će za nju tehnokratska etatistička 1 samoupravod humanističke socijalizma biti manje atraktivna ljačke koncepcije. Svakako

da

će

elektronika

i kibernetika

izazvati

automatiza-

najrazličitijih proizvodnih postupaka te_ da će mno-_ge »uu pravljačke funkcije« preuzeti na sebe (TIĐFOČHQ enFľ' 9171355“ transporta, industrije, getike, bazične _komunikacija1 neklm Veće uvjetovan drugima), ali će istovremeno sve proizvodnju IZ PľO' veću sve mase potrošnih dobara i oslobađati masu ljudl koji će svoje »slobodno Vľlleäľle“ “Pmľeä izvodnog procesa, 1 (a i prplz lj-avati za neplaniranu nestandardiziranu_potrošnju vodnju!) potrošnih dobara (materijalnih 1 Akulturnllilľeha PIOEVOĆUJ@ postupaka u oblast! nje automatiziranih ciju

P1311151?

26

će tržište ia-.ko će

tirart

nje,

»zakonu

po

ponude

potrošnja

ova

primiti

i

potražnje« sve

više

u

oblasti

kulturni

potroš-

i luksuzni

oblik. znanstveno-tehničkih

Prevla-st

otkrića

dovest

će

svakako

do

sredine« (G. Friedmann) koja će u jedne »tehničke stvaranja »prirodnu sredinu« ljudskog života, ali velikoj mjeri zamijeniti društvenu stvarnu kao što će automatizirana proizvodnja tvoriti će na čovjek s-lobodnije raspolagati svokojoj infrastrukturu, sredina« tako će i »tehnička i sposobnostima, jim vremenom okolinu samo tvoriti (od čovjeka stvo-renu, jednu transhumanu i potpuda lakše ali čovjeku ravnodušnu) koja će mu dozvoliti nije razvije svoju ljudsku priro-du. misli i nezatdrživ Isto je tako realan proces širenja znanstvene sa uopće, a to znači i načina širenjem inteligencije i obrazovanja i objektivizam racionalizam mišljenja koj-i je svojstven znanosti: intennacionauniverzalizam i i mistika; koji će potiskivati mitcve imlizatm 'koji će -suzbijati etnocentrizme, nacionalizme, rasizme, misao nikad nije imala takav argument perijalizme. Znanstvena na svakog trenutka svojoj strani: ljudski život koji se mora znanstvekontrolom smrti, moguće iskupljivati neprekidnom i nuklearnih nad totalnom nom kontrolom auto-destmkcíjom znanstvesila. Ali prisilni pacifizam ove drugih još neotkrivenrih ili racionalne dominira ne samo-kontrole, koji danas sviješću vanjske prisile potisnut u infrastrukljudi, bit će po logici same kao što su svojevremeno već raturu svijesti (ne u podsvijestil), potisnuli svoje incestuozne nije u našoj historiji ljudožderi i životni humanoželje. Time će iracionalni porivi na tlu nove sti dobiti ponovo polje za igru! svoje slobodno Sasvim da je -prodiranje je očito tehnologije u proizvodnju klasičnih 'kadrova povećalo značaj tehničkih nasuprot socijalnih komunalvrši se i na nivou hijerarhija u poduzeću.“ Isti proces život Društveni ne, regionalne i državne administracije. postao je toliko složen dla bez analize eksperata narodni poslanici i ministri u korišSistematsko donošenju odluka. postaju nemoćni kadrova u svim velikim društvenim tenje stručni-h organizacijama danas je opća praksa, pa to ne rađa samo poliantagonizam tičar već i opasnost simbioze tehnobiro-kratske stručnjak, ovih faktora. Etatizam i militarizam procesu. pogoduju ovom Birokratizam ili tehno-birokratizatn je danas predmet postao decennajin-tenzivnijih izučavanja, pa se nasuprot njemu ističu tralizacija rukovodilač-kih funkcija i razvijanje neposredne ili na participativne demokracije. S obzirom činjenicu da se danas sve veći dio aktivnog stan-ovn-ištva radnim nalazi u najamnim -

.

Ispitujući

15) ustanovili

na mvou

smo

prvo na

mjesto prvo

strukturu da

po mjesto

na

ut

utjecaja zanatlijskom ecaju

olazi

u

i

dolazi

inženjer. 27

našim proizvodnim organizacijama mehamziranom nivou proizvodnje dok na automatiziranom

direktor,

odnosima, nih

borba

zada-taka tako

lističkog, Istina

protiv

u

i

birokrvatizma predstavlja jedan od ključp-reobrazbi društva, kako kapita-

progresivnoj

socijalistiČko-g.

-

da

je

razvitak tehnologije s auto-mastizacijom mijestrukturu radničke klase, a da porast proizvodnih snaga i potroš-nih doba-ra utječe na podizanje životnog standarda u najvećem njenom dijelu, ali to ne mijenja njezin položaj u proizvodnji kao »privjeska stroja«, niti u raspodjeli kao eksploatirane klase niti u potrošnji -kao objekta masovne, standardizirane, 'komercijaiizirane nehumane Sto potrošnje. više, ovaj njezin položaj dijele sve više i slojevi tehničke i druge inteligencije, ka-o i srednji slojevi namještenika. Ako borba za radničke klase i društva emancipaciju uopće ne stavlja toliko težište na pa-uperizaciju, ona je stavlja sve više na društvenu i ljudsku z-a tehnokrate degradaciju. Ako je ideja slobode izgubila svoj značaj, jer su je zamijenili planiranjem i kultorn maona terijalne proizvodnje, dobivati će, naprotiv, svakog dana sve smisao k-ao prot-ustav puniji i snažniji društvenoj hijerarhiji koja nastoji ljude d-ržati u potčinjeniosti »u ime znanosti

nja položaj

i

i

prosperiteta«.

jednakosti neće se moći .prikriti pojavom obilje kao ekonomska kategorija nužno »ljudske potrebe« kao antropološku sitošću kategoriju. materijalnom (koja ostaje bitni problem za »Treći svijeta!) ne može se priigušiti ljudska potreba za vdiruštvenom u jednakošću vršenju društvenih odgovornosti i potreba za ličnim 'da se time i prodostojanstvom. Naravno blem tlo Socijalističke revolucije 'stavlja na njegovo pravo »društva

Pitanje

obilja«, jer

postaviti

na

dnevni Relativnom

će

red

-

humanističke.

Znanstvena i tehnička će sva revolucija zaoštrit pitanja u vezi sa društvenom i ličnom egzistencij-cm čovjeka. Ona neće uništiti će naprotiv, stvoriti ži-vota nego uvjete da više misli o sebi kao čovjeku, čovjeku dozvoliti QNGVOJËD ljudskim potrebama i ljudstkoj prirodi, da na nacin_ da se postavi pitanje smisla i \besmisla svoje

društvenog_

kojiće

određeniju odluči mirovanje, stvaralacku_ društvenu požrtvovnost I'll Sva egz-istencije, ili

za ili iščez-nuće, za trajanje akciju praksu ili mističku -k-ontemiplaciju, za izolaciju, za ljubav ili ra-vnvodušnost. pitanja koja .inu nanieće će njegova simboliöko-generička inteligencija zaokupljait_ njegovu jače no ikadarilozoijija svijest i jurišat na njegovo srce će biti A kako njegova strast. je u ovoj oblasti uvijek čovjek visoza i ClObFO za za među sposoban kolebanje krajnostima, zlo, čekat će ga kao i nečovječno, ko i nisko, za čovječno f1 dmad? sa borba, borba iljudima i sa sobom. Samo vrlo površni duhovi. tehnokratski zadojeni, mogu pretpostaviti da StľfľašľllícapmfPaf da znanstvenom mišljenju koje će rekrea-tivnih_razlogafľDPletl

na

sebi

Čovjek

čer, 'time

neki

će

secesiocnistički

potvrđivati

što

će

davati

flo-realni

omamenat

l

-

UmJCľTËOFt-

prirodu, _sutra kao 1 ju: svoju stvaravlačku neki, bogatiji ili siromašn-iji, racionainiji 28

iracionalnijri, odgovor na pitanje 0 smislu svoje egzistencija, u -kao umjetnik, ili će upravo stvaranju svojem vrhunskom onu kao filozof, ili kao naučemjak, udariti na granicu gdje ga a po i besmisao, snazi čeka ništavilo svoje volje i duha orpredijeće dati smisla lit će se za to koliku ništaválru, a koli-ko čovječnosti ili

pa

neljudswkosti.

29

ETATISTIČKI

MIT

Svetozar

SOCIJALIZMA

S to

ianović

Beograd

Posle može

nekoliko

govoriti

rađa

iz

novi

klasni

o

decenija renesansi

teške krize danas se marksizma. Kao feniks

sa on

si-grurnnošću se

ponovo

pepela, iako mu je više puta pravljena autopsija. kao kritika Međutim, marksizam kapitalizma, pai državnog za kapitalizma, izgleda da je pri .kraju mogućnosti inovacije, na pa je počeo da se ponavlja. Zato 'samo prvi pogled zvuči se danas može parad-oksalno ako se kaže: marksizam dalje razkao kritika vijati prvenstveno socijalističkog cili rkvazisocijalističkog pokreta i društva, &ako od početka pred-stavlja program sa prevazilaženja kapitalizma. U kritičkocm suočavanju pokretom i društvom na koje pretenduje socijalizam ima najviše novih izgleda da se taj program bogati, isprobava i konlcretizuje. U tom pogledu već se javljaju zanimljive ličnosti i značajni u rezultati. onom Naravno d-a je obnova marksizma prostoru koji sebe naziva socijalističkim neuporedivo brža i radikalnija Za u Ei-lozosfslke problematike. akademske tretiranju ideološke vlastita na teorijskih rezultata probleme vi kritičku primenu društva još uvek nema dovoljno slobode. u Na žalost, i kad to nije slučaj mazrksisti svojoj dru-štvenoj Već kritici zbog teorijske inercije ne idu do najdubljeg korena. mora tražiti taj -koren u globalpo svojoj prirodi marksizam sistemu. nom društvenom Marksistička kritika, po mom mišije razotkrivania -najvećeg ideološkog nju, tek stoji pred zadatkom mita XX veka: eta-tističkog mita socijalizma. Bez te demitolofilozofija ri društvenanauka ne može do gizacije marksistíčka svesti. kritičke kraja odigrati ulogu epohalne osnovnu iskažem Da odmah ideju. Degeneracijomkomunistise čkog pokreta i Socijalističke revolucije razvio etanzamkao _

hijskog

tipa.

društveno-ekonomski On

se

neprekidno

sistem, ideološki

30

i

to

etatizam

legitimiše

kao

_

oligarsocija-

teoi komunisti imaju prvorazrednu do zastor da pro-dru kroz taj mitski Njene paradigme su staljinizam i maoizam i masovnog proletaindustrijskog razvijenog Nepostojanje etatističkog izopačenja rijata bio je jedan od presudnih uzroka tvrdi da je borba ne Socijalističke revolucije. Ovim se, naravno, na osuđena uslovima za unapred sasvim socijalizam u takvim biti etatizam. rezultat to da će verovatniji neusvpeh, već samo Jugoslavije pokazala da to nije primeru je baš na Istorija da spreči etatističke Pobedu tok. neizbežan tendencije može sociborba konzekventno i u-poma revolucionamvih, dugotrajna organizaciji. Da bi jalističkih snaga pre svega u komunističkoj se klasnog novog tendencija za stvaranjem onemogućila snažna društva, neophodno je ni manje ni više nego to da komunistička organizacija vlasti, istomonopol dižavne koja ima potpun i razvii inicira klase uslove za stvara vremeno razvoj radničke sebe da postepeno razvlašćuje samoupravljanje, ja društveno

lizam.

Istinski

rijsku

i

marksi-sti obavezu

praktičnu

etatističke

stvarnosti.

samu.

revolucionarna U Rusiji se pola veka unazad. na sebe delom da preuzme misiju još je većim vlaPosle preuzimanja industrijskog proletarijata. drudilemi-om: sti ona se razvijati polarizovala pred osnovnom štveno inicirano vojničkih sovjetvima radničkih, sarnoupravljanje vlašću 'komunističi seljačkih deputata ili ga zamen-iti državnom ke partije. Istine radi treba reći da je socijalistički, samouprakomuvni si-stem s.kiciran u Pariske bio samo Marxovoj analizi ne i Lenjinovoj »Državi i lrevoluciji«. Ponaimanje je bilo jasno kako praktično da izgleda socijalistički ekonomski model. treba I to je u izvesnoj meri struje. Dedoprinelo pobedi etatističke tek treba da budu Mo-ralo istraženi i ocenjeni. talji tog p-rocesa bi se vratiti unazad sve do prvih konrfrontacija u boljševitamo na čelo države. čkoj pa-rtiji posle dolaska Izgleda da je jedna od prekretnih tačaka bio čuveni tzv. radničkom sukob sa opozicijom. Prošlo je pedeset godina od oktobarske revolucije, a uloga Lenj-in.a i lenjinis-ta u tom periodu još nije dovoljno s-vestrano i nepristrasno sagledana. Ali

elita

vratimo

morala

nerazvijenog

Iako nastao kao izrazito antietatistička teorija, ma-rksizam kao ideološka osnova etatizma. Taj tok etatističke i p-rilagođavanja marrksrizma kulrninirao modifikacije je na XVIII kongresu SKP(b) Sta-ljinovim eksplic-i-tni-m odbacivanjem ideje o odumiranju države i u-svajanjem shvatanja o jačanju države u socijalizmu. Maoizam delimično .predstavlja prilagođavaali i dosta uslovima, specifičan vid njestaljinizm-a 'kineskim

je poslužio

etatizma.

tske

Može se povući i Socijalističke

koje kao

su

nova

srušile

sudbine paralela između građansko-demokramasa narodnih revolucije. Iz redova širokih se «postepeno izdvajala buržoazija Paralelna diferenoijacija odvijala se

feudalizam vladajuća klasa.

31

sociialističkoj revolucinji. Eksupropmiisana rfeudalna i buržoasvoji-na postala je osnova A široke etatis-tičkog vlasništva. postaju 0-bjekt eksploatacije nove vladajuće klase. Sve to nailazi na konzekventno ogo-rčen otpor revolucion-amog krila komunističke biva potisnuto ili čaJk fizipartije -koje postepeno čki lirkvid-irano. širi preko nacionalnih Kasnije se etatizam gran-ica i us-postavlja u više zemalja, koje dolaze konpod direktnu t-rolu i zavisnost od matične i najsnažniije etatističke zemlje. se Ovaj etatiza-m neprekidno predstavlja kao socijalizam. U Inrežu njegovu ideološku hvataju se ča-k i mnogi oštri kritičari I to vlastitim izrurmeom o etatistiökom sostaljinizma i maoizina. od samoupravnog. manksiciljalizmu, za razliku Jugoslovenski i njegovu inače radikalnu zam, uključujući filozofiju, nije izuzetak u tom pogled-u. TaJko je pored razlikovanja socijalizma i kouvedena i nova munizma podela samog socijalizma na državni i samouprravni. Zbog toga je dalje komplikovana šema tzv. preda je socijalizam prelazni period izmelaznog perioda. Ne samo đu kapitalizma .i komunizma, nego je i etatistiöki socijalimm shvaćen *kao prelazna forma prema saxmoiipravnom socijal-izmu. se može sna-laziti Ali dokle uvođenjem sve novih komplikacija? se iluzorno samo Na taj način svlađujvu teorijske teškoće..jer proglasiti sva'ki period :između dva istorijska prelaznim možemo entiteta. pitanje: I-paik, ostaje osnovno da linavodni_ državni ima dovoljno zajedničkih s-uštins-kih obeležjasa sasocijalizam socinazvati socijalizmom da ga uopšte smemo moupravnim jalizmom. i korisnici Autori »kategorije »etatistički _i sami _socijalizama implicitno priznaju krupne teškoće kad dalje _prave distinkciju između državnog socijalizma1 revolucionarfzog bírokratizovanog državnog socijalizma. Ali kakav je to 'birokratizovaniSVOCI-jallzam?! Izgleda da po ovoj koncepciji_jedan entitet moze potto što je da promeni svoju prirodu i da ipak ostane puno biol na i drugih ima Uostalom državnoj »društavazasnovanih mairksi-sta niko svojrini i centralnom ni_od pula-n-iranjn, _pa_irpaik Ako nazove da ih je spreman jedansavreiiierii s-ocijalističkim. sistem nije ka/pitalistički, iz toga ne sledi da mora_ biti socijalio 'kojima Zar da društva stički. ovde govorimo nazivamo 5socijašto njihovi vladajući zato lističkim krugova rproklarľnüJü-l053113' kao sv-oj is-torijski cilj?! lizam samo treba Pod socijalizmom podrazumevati sistem van na d-ruštvenoj svojini i društvenom samoupravhanlüj_ W' šrvo proizvođača sastavljeno od asocijacija -slobodnih i rade no zajedničkom prema racionalnom planu«. (K. i

u

slka mase

_

_

_

zaäno”

Oekonomísche Schriften«, »Kleine ka klasa razvija svoje_samoupravljanje

'kOjlh/[SVGS 321) R3diže' Pg}

S.

Berlin: i955, istovremeno

sveopšteg

rascvat

Ona bi ostale ne

bi

mogla

društvene

i

1

_

integralnog _ClWŠľVfËDOE Samwľfľavílaäí: _

da

očuva razvija i

oblasti

propustila 32

JaľlljeP samoupdrräfžv avno» monopolu

svoje

i

a

a

Lao vladajuća i učvrstio ubrzo kon-stituis-ao se on radnáčko uskoro -samoupravl jan je. Tako ugušio El samo ne moda proletarijat Marxovu misao treba interpretirati društvo. ne oslobodi čitavo sebe ako istovremeno že emandpovati

jer bi

rata,

klasa,

pa

danas

i Marcuse, u -marksista, koju spadaju From-m sa tzv. etatističkim socijalizodbacuje 'mistifikaciju zapetljava u jednu drugu, ne manje neprihvatljivu druda su to naime, eksploatatorska klasifikaciju. Oni, uviđaju ne žele da ih nazivaju štva, pa s pravom socijalistiíčkárn. Ali pošto zbog teorijske podele inercije ne m-ogu da izađu iz Marxove na kapitalizam i socijalizam, izlaz traže u pojmu državnog kapizemaizmeđu takvih talizma. Ipak, avi-suviše je očigledna razlika ni kapitala ni kalja i onih 0 nkojima je ovde reč. U njima nema da će se savremeni kapitalipitali-sta. Ubedljivije je očekivati

Jedna

s

grupa

pravom ali

mom,

se

takođe postepeno ki sistem mešati sa

zam

transrfovrmirati

u

etatrizam,

nego

etatistič-

-kapitalističJkim. podela na !kapitalizam i socijalizam već poodavno onih ne -potkrije Čitav niz novih slučajeva, i to ne samo novo0 kojima ovde rascpravljamo. Dana-s ima zemalja, naročito oslobođenih, koje očigledno nisu *kapitalističką ali ni socijalisu tičke. Neki marksisti sasvim traže terminu neubedljivo spas »nekapitalistiöke« zemlje! Daleko je prihvatljivije proširiti Marxov-u podelu etatizmom. i drugi danas tu kačesto Doduše, marksist-i upotrebljavaju blažem za smislu, -kao naziv tegoriju, ali u jednom mnogo jau savremenom društvu. Ali zar ta čanje države ten-dencija poneka-d ne da etatizmom -i po-nreba nazvati preovlada toliko seban društveno-ekonomski sistem? Već klasični marksizarn prizMarxova može da

je mogućnost

navao

da

se

državni

aparat

osam-ostali

0d

druš-

Marx da se dr je također predviđao i mogućnost i okrene klase odvoji, osamostali protiv radničke to smatraju posle Socijalističke revolucije. Mnogi marksvisti glavnom Sada opasnošću 'po revoluciju. postoji teorijsko-saznajna i praktično-politička katepotreba da se ide do kraja i ostavi mesto za u gorijalno vladajuću pretvaranje državnog aparata klasu za i, prema tome, jedan novi tip klas-nog društveno-cpolitičkog sistema.

tvenih

žavni

klasa.

aparat

Etatizmom

treba

naziva-ti

sistem

zasnovan

na

državnoj

svo-

za proizvodnju i državnom proizvodupravljanju društvenim Državni delatnostima. predaparat sredstava vlasnik stavlja novu vladajuću klasu. Kao 'kolektivni za on radnu, :i elk-srploati-šeje. Lični proizvodnju upošljava snagu udeo pripadnika vladajuće 'klase u raspodeli viška vrednosti proporoionalan je položaju u državnoj hijerarhijni. I u odnosu prema etatističkoj klasi treba marksisti-öki govoriti o .perspektivi eksproprijacije za eksproprijatora, socijalizacije sredstava proizvodnju i upravljanja proizvodnjom.

jini sredstava njom i ostalim

33

sæaumm mawmąsmæv \xD0 Ezíspägèiääjzatgá: pisanog_ etatističkog uređenja. Njihovi da

j., _

_

_

_

pľľľlíTlVaju

-1d60lOZ1 i \tvrdeći

da

@G

_

izjednačavajuói društvo utemeljen ru d-ruštvenoj svojini.

stvarnost

je sistem

:stran:

obzi-ra drzavni

na

„

je.

_

aparat

i ekonomsku

;ije

12a

tome

je kod

zam

u

moć,

sistemu

ovom

prihode

i status,

za

.buržoazije

često

Aii

onaj

razvrstavanje pored ostalog

izvire Mora

slučaj. dovoljno sluha

dbrnut

'imao

nije

klase

moć

Činjenica je veliku političku

ima izuzetno i .da sve ›to mi ma|lo

kriterijuma marksiz-ma etat-ilstičke

Specifičnost što njena ekonomska

.asu.

u

d državu

višim. md:ëžľäzľązcrgæíysgätwľn pľqbzyoąnlu:bez drugačije fonmalnopravsä: -ŠËË-:Ëeíą da _,

iz

u

političke

ne

zaos-

v-ladajuću sastoji moći,

i

se

dok

priznat-i da manksiovaj politički determi-

se

za

mzarn.

Mogućnostdaza mis tifikaciju etatisbičkog svojine vezuje zloog.navike sepojam bilo mdlvidualnu 1h

vlasništva za

nastaje

Ikapitalistíčku

korporativno-»karpitalističku

već -

kod veličinom kao što sredstava

svojinu,

određen raspodeli viška vrednosti uloženog kapitala. U etatis-tiočikorn društvu, smo već vlasnik -rekli, vladajuća 'klasa je kolektivni za proizvodnju, pa je deo viška vrednosti 'koji njeni pripadnici za ličn-u potrošnju određen u pnisvajaju njihovim statusom učešće ru svim odlukama o Uostalom, državnoj hijerarhiji. u-pi o raspodeli vrednosti vrši se viška ravljanju proizvodnjom istom Pošto po principu. pripadnici vladajuće \kla-se ne mogu da prisvajaju ili prodaju bilo !koji deo individualno arbitralno i nije ničija već čini da ona državne -svojine, to se mnogima svoklasne opš-tedruš-tvena svojin-a. Pa ipak, pojam kolektivne da predstavlja toliku misteriju, jer je iz istojnine ne bi trebalo orksamo da navedemo slučaj feudalne rije dobro poznato vene svojina. da treba ima-ti Zaista jako veliku ili čak po-kvarenu maštu video društvu u etavtističkom klase bi se položaj radničke poto mit Ideološki iz-oekrenuto. p~r~oletarijatu kao vladajućoj puno klasa klasi činjenica da se eta-tistička pothranjuje denlimičnno te reči, Ni u najliberavlnijem smislu iz proletarijata. regrutuje koji ne bi rprelazio u 'ironijru ili ci-nizam, za radničku Iklastlse VIŠE nego sistemu Ona reći da je vladajuća. ne može je u tom da ne samo Ne odlučuje o upravi i eksploatisana. podređena m nema već ljanju proizvodnjom 'i raispodeli viška vrednosti, buržoasiko-demok-ratona koja je iz-borila u razvijenom .prava

koje je prethodno

udeo

u

-

'da Se POSHËË' da -bira poslodavca \xD0*\xF5 može ne sistemu: skom i visine uslova oko radnih Anajamnine. Broletarijat nema SVOJJ -1 -bi nezavisnih zastupa-le 'koje njegova praorganizacija _štiti-le radničke va. Norninalno organizacije, su_ podrzavljepraktično_ |klase I 1115"@ 133mmetatističke u i pretvorene ne transmisije 34

vanekonom-skom Radi se ~i pod iz-razitom prinudom. U potpuno etatizmru zaokruženom konstjítuisanom seljaštvo je podtržavljeu deo proletarijata. zemlje pretvorene 0 i 'kritičari Neki analitičari radije govore vladajućoj kasti, :isuviše slobodna o "klasi. Ali to je zaista a ne upotreba ovog inače prilično rpreciznog sociološkog koncepta. Kasta je eks'klui zivna nas-ledna \socijalna grupacija. Vladajuća etati-stička gruikarakteristi-ke. te pa očigledno nema

njem

-mark-sista Ima dosta koji na .nju -plnimenjuju tnajblaže anadruštveni litičko -kritičko oruđe: sloj. To više nego pogoduje odnos između -ideološkoj mistifilkaciji vladajuće klase. Stvarni sukob i zbog -proletarijata, kojeg Ikarakteniše vladajuće grupe i socijalnog moći, bogatstva pres-tiža na jednoj, koncentracije se zai podređenosti na Ii eksploatisanosti drugoj strani, može ne naAko klasa hvatiti samo stoji -simetri-jom. kategorijalnom

klasi, suprot onda nastaje

a

želi

'koliko-toliko

se

ostati

u

dodiru

sa

čudna za proizvodnju situacija. Sredstva Pa čija ali n~i državnog aparata. jina proletarijata, društvena Ali kakuva bi 'to bila Ničija? Ili društvena? iz 'koje je isključena radnička klasa?! Etatistička

klasa

se

grčevito

drži

manksizma

kao

realnošću, nisu

svo-

onda?

su

svojina svoje

ideo-

Svojuim učenjem logije, doduše ja|ko modifikovanog marksizma. marksizam \socijal-izmu kao pripremi besklasnog društva joj stvarpogoduje za spuštanje :ideološkog zastora preko klasne nova klasa 'koja zauzima što je prre mesto one nosti, jer »Svaka zato 'bi samo da ostvarila vladala, nnje prisiljena jre, svoj cilj, da drukao zajednički svih interes članova predstavi svoj interes štva. Ona će svojim idejama udati oblik i predstaviće opštosti ih kao jedino nacionalne i opštevažeće« svoMeđutim, (Marx). o

.

.

revolucionamo-humanistiökim

programom, čiju sis-temsku proizvođača, asocijaciju rneprekidam. pritisak u pravcu Socijalističke evolucije etatističkog sistema. Zbog toga vrhovni ideolozi i Staljin, odbacili nikada nisu étatizma, pa potpuno marrksistički projek-t odumtiranja države .i uvođenja di-uštlxrenog već su !komunističlkti »samo« odložili za samoupravljanja, ga budućnost.

jim

okosnicu čini mairksistička

zalaganje

svest

vrši

za

slobodnu

snažan

i

da je socijalisliöka u Nije lako priznati jurevolucija, sem goslovenskom slučaju postepeno eksploatadegenerisala u novo Cini se kao da čem-o na taj način zatvoriti torsko, klasno društvo. otpor predloženo j teosvaku socijalističku perspektivu. Emotivni će 'biti izazvan I'l.jskoj modifikaciji verovatno i tačním zapažanjeun da_-utakvom sistemu obično 'postoje 'jake, mada zarpretane socijahstičkeDasnage, ne samo u radničkoj -klasi, nego i u vladajućoj je snažne opozicije etatisničkoj dekadonci-ji zaista partiju. bilo, pokazuje stepen brutalnosti da 'koji je stalj-inizam morao upotrebi da bi je skršio. Ali ne treba mešati .prirodu snaga koje 35

odupiiru konstituisanju jednog društveno-ekonomskogsiste-

se

sa prirodom tog sistema. Zbog istine i ra-dii neutratlisanja mojoj 'tezi, treba posebno istaći da

ma

još jednog mogućeg

otpora

ona ni-kalko ne onemoguu odnosu na progrres 'konkretni je prethodi-o. Zaista je socijalistička revolucija bida »kratkog daha. Al-i je etatízam Ikojri je nastao njenom degedoneo neracijom ogroman napredak u tim zemljama. Taj tip etatizma nazvaćemo oliganhijslkim. Monopol vlada-

ćava ›da etaitiza-m sistem koji mu

juće

oconimo

nam

kao

k-lase ekonomski, politički, tan Zato je poslužio kao je -i totalan. utopije u savremenoj književnosti. sao je razvoj baš takvog oblika tič-ki sistem, radnička nerazvijena

kulturni, moralni inspiracija za tzv.

-

demokrats-ke

mentarne

striktno

društveni

zeml'e

sistem niz nľima.

i

nije p-renet

na

rema

istom

prema

drugih zemalja

falktora

direk-

-

negativne

determini-

feudalrnokapirtahs'sredina

(klasa,

bez elenivo itd. vladajvučepartije. uređena. ona je gradila opšte-kulturni

nizak

tradicije,

niz

etatizma:

odilučujućeg značaja bio je centralistrički i hijerarhijski

Od čitav

Čitav

i

model

principu. odnos

1

Taj

je _kas_obrazac etatisticke

maticne

Zèmlje -rjazviijenom građansko-demokratskom_ _tradicijom .

_

__

sa

višepartijskiim

sistemom, najsverovatni je

politickim libepa-rlamentarizmom, razviti ne-ku vrstu. 'IISIOVIIQTĆCC' etatizma. no, demokratskog Upravo takav formi »dretatizvasm žave blagog-tanja« programski je «ideal praktiona pohvtlką53Vremene socijal-demokratije.Pokazuje se da inace ogorcem _protivnici -_ socijaldemokratijai degenerisani komunizam Ignada se je vase znakova ju i mnogo zajedničkog. S-vev i vrstu »drzave fäío] &E05 'Is-l' goj stranii neposredno zalaze 'jednu zovu _

ralizmom

-

će

u

i

_

na

'

za

a'

»opšrtenarodna drzava«. za dopunu Marrxovet-ipologije eskih sistema drži se, naravno, njegova PTIIICTJPË 152m_ mog tipa proizvodnih odnosa. Ljudsko društvo _äemjeduüľei i da_ trirano oko materijalne .proizvodnje.'Pa Pľojlzlvšáľ; 9 “Ëatoće utiču lje odlučujuće _društveni na totalitet Slučaü a-IOSia-I] an. Marxov princip pocjele _jošdugo biti 1 zbog on etatizma p pokazuje SVOJU_PFGËIËTPSt „li 0.3 0-0za .demítologizaciju. Antioipiraju-ci g@ 1150kn?' fľ-CĆ] tezi, treba osnovnoj da_vreme nika &HD3119 tvenii entitet _odne an kad se odlučuje da li će _se je danmomenat üostalmn pola dlmštveno-eklonomgkl kao kategoírisaü o 'kori' ovoriti Veka i nije tako 'kľævtko krem“ da}se ne etatiza-m P\xF6 e a još sistemu. stituisanom Nailad» SV* 5“ mg lida?? drugo potrajati. nja«

-koju Moj predlog

U

v

drustvencli-ekonoä 'Wie

funvda-meäičtt otencijaJla ?režu-l

Jedšľľl

bílsmmlo _

_

Manlcsisti i

ljinizma

a_

i

;mgućnloslt mäiäëząäblííltäljääläľläfí' mm

P_ \xE0l\xAD P1\(.1×l`l1>`: liąinciiakvw (nu ;ez-x u) i Lľmeđunarodnomizdanju \xE0\xA5( Cnglcskulll. .wuI oslavensko izdan`c J čkoxn). izlazi dvomicscčno ( P oćelkcnn Međunarodno mjesaca). lZ(1iln_|C 121:121 ll`Ol'll|L`\`(`Clll) in ::xm nepamog

Casopis.:

=

_

_

i

.

.~

.

.

„

.

`

aprilu. julu i oktobru). HIGËIAVENSKO IZDANJE: .

i;

!Ëí

stoji 7.50 novih primjerak Pojedini 36 novih iznosi 1,25 dolara; godišnja pretplata o 6 dolara pretplatu (75 novih dinara): dvogodišnja \x80\xDC=

traumama

p@B .f

.

di-

dinaimo.

o

iífmnľązíl 'a

inowmstvo '1-

-

»

11 dolara

9,50

dolara

ili

ili

đekovnom

isti

bro

»w

ili

dinatro-

ča-

žiro-račun

na

računa

`\xC8PJugoslavije. s -

dinara,

dinara.

uplatnicom na

dolara_

62:50novih

118,75 novih

0\xA4\ lli 168,75 novih

\xB0J4

1,50

stoji

: Pojedini primjerak pretplata iznosi 5 dolara m::

dinara).

novih

(1375

LIB treba.

s

nazna-

pri 5113811301se

obratiti

na I