165 100 31MB
Croatian Pages 284 Year 1967
FILOZOFSKIČASOPIS
@\xCC ZAGREB,
Na
-početku
GODINA
1967.
APRIL
-
godišta
novoga
.
.
.
.
.
.
Supek/Tehnokratski
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
mit Etatist-iöki socijalizma Privatno vlasništvo i rproletarijat Rodin/ Muminović/ Sloboda etičkog formalizma
»socijalizmu
Zarko Vidovíć/ Pojam Arif Tanov-ić/ Individualne
.
.
.
.
.
slobode
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
»i društvene
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
Grgo Gamulin/ Bran'ka Brujić/ Zvonko
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
fazi .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
..
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
U
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
..
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
..
.
.
.
svijet-u
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
i
.
.
.
.
.
.
.
.
psihoanalize
-i budućem .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
..
.
.
.
.
.
.
129
..
.
.
120 126
.
SITUACIJE
I .
118
..
.
.
o .
.
.
.
.
132
..
.
.
'_
slovenačke
razvitku
.
100 112 116
.
.
.
.
.
.
.
.
.
144
..
.
.
.
.
Vel_jačić / Đhana,
apstraktna umjetno-srt Buddhističke kontemplacije Unamxunovo posljednje predavanje
_
Luis
.
53 66 91
.
..
.
prosvjeti
.
.
..
.
REDAKCIJI
i
-dosadašnjem filozofije
.
.
.
.
kulturi
.
Cedomil
30 39
.
u
.
.
.
.
kriza
7
.
..
.
PORTRETI
V°jan
.
i
u
.
.
.
.
birokracije
.
.
.
.
.
Mogućnosti
Današnja
Frosmm/ Rus/ 0
.
.
.
»birokracija« granice samoupraN-lj-anja
i
Birokracija
-
Erich
.
.
.
.
.
situacije
razvoja
.
.
.
aspekti .
.
.
romantičnoj riječima
Vukausović/
.
samoupravljanja Uspostava čovjeka i-li nivelacija
O
Mamšić/
.
Telos
ra-da
Grlić/
.
naše
-proturječje
Osnovno
Posavec/
Danko
.
.
3
..
.
u
.
.
RAZGOVOR
Neki
.
.
.
vrijednosti
teorijska-praktički birokracije
Cvjetičanin/
Veljko
.
.
I SLOBODA
Stojanović/
Svetozar Davor Rasim
Ante Ante
.
.
1-1
BROJ
socijalistički
'i
scijentizam
humanizam
.
.
IV
TEHNOKRACHA
BIROKRACUA, Rudi
IZDANJE
JUGOSLAVENSKO
JANUAR
Portiillo/
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
155 168
DISKUSIJA
Anton)? FIBW
/
-u
Peter
Heintel/O
»Materijalizam
i empiriokritícrizaan« jednog lingv-ističlcuogfilozofa slobode _problemuslobodnog vremena,
Lenjinov očima 1
rada
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
..
.
174
188
ranu:: Marek K.H.
Etička
Frichand/
misao
(Milan Kangrga) Denken philosophische (Vladimir Filipović) Kosidovski./Biblijske legnde (Branko Bošnjak) Strolz/Menschsein als Gottesfrage (Branko Bošnjak)
Walter Nicola
M.
de
Feo/
Analitica
dialettica
e
in
Hayo Helmut
Sifler-Premec) Kierkegaard, Leben und
Sören
Schelsky/
Der
Mensch
in
(Blaženka
der
.
.
.
.
.
.
.
-
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
..
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
..
.
.
.
.
.
.
.
Werk
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
..
.
.
.
.
..
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
..
.
.
.
.
.
.
.
..
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
238 239
240
..
241
..
242
..
.
.
227 232
..
.
.
.
.
.
.
.
.
221
\x80\x89B
.
.
.
.
.
.
.
217
..
ŽIVOT
Gajo Petrović/ Godišnja skupština Hrvatskog filozofskog društva ./ Skupština Predrag Vranicki Jugoslavenskog udruženja za filozofiju o Savezu komunista Veljko Cvjetičanin/Naučno savjetovanje u Jugoslavije uvjetima društvenog samoupravljanja Davor Rodin/ za Delegacija Jugoslavenskog udruženja filozofiju u Cehoslovačkoj Vladimir Filipović/ Intemacionalni skup u Kopenhagenu Rudi na seminaru« Supek/Jugoslaveni »Evropskom Vladimir u Beču Filipović/Evropski razgovori Milan kao filozofski Damnjanović/Jezik problem Kratke informacije .
216
Zivilisation .
FILOZOFSKI
.
212
214
Bošnjak)
(Branko
wissenschaftlichen
Lovrić)
207 209
Nietzsche
(Ljerka Gerdes/
201
`\x89D
das
.
Zenon
BILJEŠKE
|
Marksa
mladog Einfühmng in
Volkmann-Schluck/
..
244
DOKUMENTI
Obavijest Ispravak
Hrvatskog redakcije
društva
filozofskog »Praxis«
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
..
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
247 .
..
249
ODJECI i samoupravljanje Fromm/Otuđenje p& ......_ nusli filozofske aktuelne Goldman] Dimenzije i smerovi u naučnog rada vrednovanju Andrija Krešić/ Pojave monopolizma
Erich
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
Lucien
.
.
.
.
.
.
.
.
..
..
..
252 254 256
KRONIKA
Gajo
Petrović/
Dvije
i po
godine
»Praxisac
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
-
.
-
.
-
-
-
-
~
-~
25°
POČETKU
NA
GODISTA
NOVOGA
se osam pojapred čitaocima mjeseci ponovo gotovo broj P ra xis a. Nije bio naš običaj da pravimo tako prekíde. Dvije godine časopis se pojavljivao s uzornom u razmacima, praveći tek preko ljeredovitošću, dvomjesečnim ta nešto Poznato duže stanke. je da se časopis u posljednje vriali to nije s velikim teškoćama, financijskim je-me suočavao prošlo godište završili trobrojem i što se jedini razlog što smo s u dvomjesečnim zakašnjegotovo ovoj godini pojavljujemo i s mnogim razdoblju suočio njèm. Časopis se u spomenutom teškoćama, koje su drugim »vanjskim« pa čak i s »unutrašnjim« rad redakcije. u toku nekoliko mjeseci onemogućavale normalan
Nakon
novi
vljuje velike
osam burnih mjeseci časopis gotovo strukturom izlozima, s istom knjižarskim sa (uz samo dosadašnjom redakcijom jednu izmjenu), ali i s novoformiranim redakcijskim savjetom, ili neki »novi« prirodno se javlja pitanje: Da li je to onaj »stari« se Praxis? U eri velikih kada reorganizacija, mnogi diče onim bitno novim što u svoj rad unose, ili bar obećavaju da će oni »stari«, postati novi i drukčiji, mi smo riješeni da ostanemo onakvi kakvi smo od prvog bili. Po do danas broja Praxisa našem bitno promijeni razloga da Praxis mišljenju nema i svoju dosadašnju koncepciju fizionomiju. našem u Program časopisa kako je formuliran broju prvom i kako se i konkretizirao u dva i po objavljena realizirao godišta karakter niti nije imao akcioni brzo ostvarljive je proklamirao »konkretne« ciljeve. Dugoročni program filozofskog djelovazamislit nimalo u prote e l po nja koji smo nije vije go ine niti se u bilo čemu zastario bitnom pokazao pogrešan. U najma-
Ako
nakon
dakle,
se,
ponovo pojavljuje u i vanjskom opremom,
nju
ruku mi
pogrtješili.
došli
nismo Ništa
nas
do uvjerenja bitnom da smo čemu u bilo da je i danas nije pokolebalo u uvjerenju
potrebna filozofija (ne samo ali ne filozofija lIËOZOlIiU-'l, ttčkom i
misao
puka
neki
»sintetički«
nadomjestak
za
u tradicionalnom stručno-specijaliskao živa.. smislu, negcgilozofiia probleme
školski-disciplinarnom bitne prerasta
k_oig_ulazi misao već u
u
::
revolucionarno
1
3
ju
s
o
jelo.
Ništa
nije pokolebalo
nas
ni
da
uvjerenju
u
je Marxova
još
misao
uvijek najplodonosnijeishodište za suvremeno filozofíranje, za sagledavanje osnovnihproblema današnjeg svijeta i čovjeka i novnih _mogućnostinjihova revolucionarnog mijenjanja. I dalje 5*??? díüľcľksistíšlíiséiçzgmatízam&nekad čak i štet“vľl-_äerenl aifhhífksízma, te da Marxova misao _može nijèogLti/orenog os-
služi
ľäILZl `ak01' kog
samo
I
u njemu sisti, svi
bitnim
o
da
uvjereni
samo
'
I
marksista.
"ne
marksisti
'
'
'više
na
u
m0
'
o
.
.
socijalizma«, ski
za-
stvara-
da ima ne samo hrvatski i jugosl da raspravlja ne samo karakter, g a istu _i_cLQp" i i; svj rksističke i socyalistič e a je držimo da je »primarni zaHatak jugoslave da kritički o raspravljaju jugoslavenskom jer »takvim kritičkim raspravljanjem jugoslaven-
iz naše,
perspektive. skih
kao
se
P rax is treba i međunarodni
nego
naši nego ne
ne
da dijalog o osnovnim uvjereni problemima ako svijeta i čovjeka može biti plodonosan samo pored marksista sudjeluju i nemarksisti, pa i antimarkoni i iskreno koji su spremni da otvoreno progovore vremena. i Jednako smo kao pitanjima našeg prije
suvremenog
venski
a
da
smatramo
nego
svim
sa
inspiracije,
dalje
od naučnog, umje.tničizolirati da se može uspješno razvijati drugim oblicima duhovnog stvarala-
stvaranja,
suradnji dalje smo
u
štva.
vrelo
može
ne
kulturnog
i
kao
samosta
za
Trying ačka_misao
ridoni
već
'e
i
a i dalje razvijamo Nastojeći filozo iju je ona nepoštedna kritika svega postojeojem vizija doista ljudskog svijeta i nadahnjujuća ćega, humanistička djelovanja, a usprkos svim lošim iskiistvirevolucionarnog snaga ma još jednom ponavljamo: »Ako sve može da bude predmet kriNe možetike, od toga ne .smije biti izuzet ni časopis Praxis.
socija izmu«.
svjetskom
is
s
ćemo
Ako
ovaj'
na
i našu
programu
ą
alizirali
osnovi
ii
tr
a
u
a
šire
g
i
rea
s no
o
osnovnim
im
ori'
ci
i
probleme današnjeg
remenih
društvenih
'su
suradnike željeli da
i
os
e
produbljeííju
eme pro suvrímenog socijalizma, donekiľsnfo a napose_ probleme
socija
one nama.
_O
_
inozemne
Još 4
12m4:
zanemari!!
dfugľl}Ski?'
l
(l ne_$üm0
s
arioj
stvaralačke razvijakon-
na
sve
i
oprav
ni
biti
isa
u _a _je ni o_
raćeno
prav
poredaka.
okupili surađuju
i
časo ramo
sma
ilo
svijeta,
jugoslavenske filozofske kao
'
i interpretiranje smo zanem ríli
e
prigovorima,
brojevi
Naprotiv a
ie
pot
jo
adeívatnije misli, dru
.
svim
sa
diskusiju o časopisu«. vjernost dosadašnjem duhu dalje djelujemo,
b dući
će
naših
.iziranie izira
na
složiti
se
da 'aviti ri 'ašn"
na
acija
e
oríjentacTji nje Marxove
frontaciju
i
ćemo
javnu kritička našu izražavamo da u njegovu riješenost
način
želimo
niti
janje usp
ponav
a
u
da unaprijed obećati pozdraviti svaku
mo
ali
'r
u
filozofske),socio 57143"? 011 ogeni"?
filozofe dosljedniiim
i
í
goľeuniiim
provođenjem
da
koju
orijentacije
osnovne
one
ćemo
„nastojat
otklonimo
proklamirali
smo
i slične
spomenute
Praxis časopisa dggmatiZma 506i'
Dosadašnje usmjerenost marno protiv marksističkog vativizma,birokr
nedostatke. borbu na
'
"
'
41 umanističkog marksizma, mnogima
/ pri-
li tičk
soQalizmLLJLua_
činila
našim
jugosTavenskim u socijaliskucadeplasiranom, općenito) insistiravrata, nepotrebnim pretjerivanjem, njem na otvorena i druge, je da postoje pitanja. Isticano njem na jednoj strani opasnosti kao što su rasuprotne i revizionizam, te da danski liberalizam, idejna dezorijentacija ove onih druge prvih pomažemo akcentiranjem jednostranim i sami anarholiberalizam, upadamo u apstraktni humanizam, ra
a
og
(a nekima, svijetu, čak
uvjetima tičkom
austromarksizam
Događaji pokazali su
s
obzirom
se
i
procese
osnovi
u
čak
pa
u
pozitivne
na
i antikomunizam.
se zbili posljednjih mjeseci u Jugoslaviji razsocijalističkom glavne opasnosti našem da ih mi vidjeli. Ali činjenica ležale tamo voju doista gdje smo meta široke i dogmatizamíostali u etatizam birokratizam, Praxisa postale op- _l i veće namece nove će o ro obaveze našem] ?zajednička mjesta na kritiku još temeljTtiju i prodíljeniju časopisu, obavezuieí dosad@ vidjeti u kojoj je mjeri tilTfenome-na. Napose moramo ruštvena kritika bila djelotvorna, u kojoj su mjeri kritizišnja rani fenomeni doista uklonjeni, a u ko 'o' su mjeri ostali ili ooblike koji primili nove
koji
da
su
su
đ
ziraríiË
zaslužu
7Ëritizirani.
Na
sličan
način
treba
medunaróđnpcnísociialiľzma.
iskustvima rom na
'
Ja
to
ii
se
»socijalističkomcd
kogjirokratízma
svi
zapaža
etu
i o da vodimo racuna na Tako primjer s obziičkom« u (i ne samo `
tendencija
prerastanja
politič-
bi pogrësTio ako bismo uteínobirokratiímJílo i između drugoga ili ako razliku mu~ľt`èT`í"`b7fnu povezanost bi
razliku previđíëli vajući njihovu među njima. Bilo
poistovećivali
»
suvremeno
sa
rvo
'također
pogrešno
socijalizmom
lgætízmom kaLnečim
bismo
a
ili ako
uđca-
ako bismo tehnokratizam bismo se mirili sa tehno-
ne políišavajući da otkrygonima društvenog razvoja. Nasuprot o kojim? je Praxis raspravljao možemo pa je časopis izgubio razlog postojanja, @nas tvrditi a su ti' problemi čak i u nas (da ne govorimo o ostalom svijetu) postali još složeniji, te je i časopis dobio još teži i odgo-
kärľvľdé
da ri 'ešeni,
vorniji _
neminovnimT
:Ëuge mogučnosti
neke
mo
su
prob7emi
zadatak.
_Iäíëjffćígći da Pr_axis
fizionomiju
i
orijentaci
u,
treba 5o
ne
da sačuva tvrditi' da
`
sv
dosadašn
zbivanja oko
'u ča-
važnost i' Ela se m' aga" nji_ mjeseci nemaju I to su značajna ignorirati. iskustva da treba iz kojih redakcija povuče odredene pouke. Jedna je svakako i ta da marksistički časopis koji se zalaže za humanistički socijalizam može u ovoj _
t} u
o
_
u
pos
je
5
našoj
socijalističkoj
zemlji dospjeti u neslućene neprilike i lešPraxis nismo da ćeislcljučivali mogućnosti i otpore, no nismo slutili da bismo nerazumijevanja neviđene predmet bezobzirnih i razžestine napada Duboko mjera. uvjereni da se nešto slično neće ponoviti, moramo biti spremni na sve mogućnosti pa i na moguće buduće teškokoće. mo
Pokrećući
naići
na
mogli postati ce.
No od ovog »negativnog« iskustva mnogo je važnije ono »poda časopis zitivnocc: i dosljedno zalaže za koji se principijelno stvaralački i humanistički marksizam socijalizam ne mora pročak i uprkos pritisku društvenih pasti i može opstati snažnih i institucija, grupa, organizacija pa čak i uprkos »unutrašnjim« teškoćama. Premda ni na kakve. koncesije, komnije bio spreman ili »samokritike«, Praxis onapromise časopis nije završio ko kako su deseci »heretičkih« prije njega završili časopisa u socijalističkim zemljama. To svakako govori ponešto o dostignutom stupnju našeg društvenog razvoja, ali to govori ponešto i o časopisu P r ax i s. Smatramo da je časopis uspio da se odrredu ži u prvom zahvaljujući svojoj vlastitoj vrijednosti, zahva-
ljujući
što
i realizirao program koji je usje proklamirao i čitaoce, zahvapokrene urednika, suradnike koji ne mogu negirati čak je postigao kvalitet »ne Zato bilo sviđa«. čega je osnovkojima časopis zbog P r ax i s da treba ostane da na časopis pouka svih tih zbivanja Jer to liku, da treba i dalje da ostane onaj »stari«, vjeran svom postaje »novim je jedini način da bude i uvijek nanovo tome
pio da nadahne
ljujući ni oni
tome
i
.što se
TEHNOKRACIJA
BIROKRACIJA,
SCIJENTIZAM
TEHNOKRATSKI
I
|
SLOBODA
SOCIJALISTIČKI _
..J
HUMANIZAM NEKOLIKO
IDEJA
O
NEISCRPNOJ
JEDNO]
Rudi
I
AKTUALNO]
TEMI
Supek
Zagreb
»Izjednaču-prije svega jednom kOnStataCijOm: sa bitkom znanost otvara pred čovječančovječanstva napretka. neograničene mogućnosti. Najprije mogućnost čovječanstvo je podložno razvoju, ali je u prirodi ovog razvoja da je progresivan-regresivan, a da nije jasan moguće na sasvim način izlučiti napredak kao odlučujući pojam. Naprotiv, u oblasti tehnike »rpostoji istinslki napredak, pnividno 'bezgraničan i neu možemo staviti »Sve (A. Gehlen); određenog trajanja« pitaali ne i tehnički nje, i samog Boga prvoga, napredak« (J. Ellul). znači -u svim dimenzitehnički) »Napredak (znanstveni, porast beskonareći da je znanost jama moći i u tom smrislu možemo čna (E. Marin, Uvod u politiku čovjeka, str. 41). mogućnost.« Sociolozi bi rekli i tehnički da je znanstveni napredak »toPoónimo
jući
se
stvo
talni socijalni fenomen« i 'da stoga prodire u sve sfere života, postavlja pred nas pregršt pitanja iz najrazličitijih perspektiva. Pitanja koja bismo mogli nizati u nedogled: li nesuzdrživi Znači društvesve u oblasti prodor znanosti nog života jednu novu revoluciju ili konac svih revolucija? Hoće li znanost i tehnika da li će »upzamijeniti politiku, odnosno ravljanje stvarima zarmijeniti vladanje ljudima« ili će, napro:i tehnike tiv, politika iz znanosti efikasninačiniti oruđe mn-ogo leg i bezbolnijeg vladanja ljudima? Hoće li .progresivna racionav lizacija društvenog života dovesti 'do 'jedne nove infrastrukture na »slobodnom talenti u 'kojoj će zaigrati oslobođeni ljudski vremenu« ili će učvrstiti dominaciju jedne tehno-birokratske menadžersko-militarističkeslike? Neće ~li sve veća centralizacija roi .prikupljanja fimkcija, informacija proizvodnih diti jedan Novi Leviat koji će 'isključiti demolarartsku par-ti-
Eäníranja 7
građana u pitanjima od bitnog značaja za njihov živoit? li smatrati znanstvenu i tehničku revoluciju »koncem ideologije« (od buržoaskog liberalizma i nacionalizma do proleterskog socijalizma i komunizma) ili rađanjem jedne nove ideologije koja se stidi svojeg imena? Hoće li politička birokracija uspjeti da zavadi humanističku i .tehničku i nainteligenciju čini od potonje poslušno oruđe svoje dominacije? Da li je znanstveno-tehničko-ekonomski ona nesavladiva sila koj-a će progres i golemim mandibulama svojim neumorrniin samljeti sve 'ostatke tradicionalnih i suvremenih se ona društava, nazivala kapitalističkima ili socijalističkima, i pokazati im da su bila samo »prelazni period« prema »trećem jednom rješenjua? Nije li i humanističke stoga otpor inteligencije prema kapitalističkoj ili isocijalističkoj političkoj biro-kraciji izraz dileme koja spada više u devetnaesti u dvadeset i prvi vijek? Jer, u stvari, nego ne humanističke proizlaze li razne predrasude iz zbiljske nesposobnosti da se sagleda problem .kao same dublje mijenjanje ljudske vrste znanstvenim i političkim manipuliranjem gena? Nismo li na pragu takve biološke ili meta-biološke revolucije, kad se j-ada promijenimo hereditamo i hisvlja mogućnost opterećenog vrstu homo satorijski otuđenog homo sapiensa u jednu novu li zamijeniti Hoćemo ženske maternice inkubapientissímusa? iz kojih će umjesto torima iracionalnih, agresivnih, raznim persklonih verzijama ljudskih bića izlaziti mudra, miroljiubiva, poslušna Ili ćemo, konačno, podanička stvorenja? uspjeti da uništimo u nihilizma s maskom čovjeku virus crnog tjeskobe na neumitne Smrti i potjerati licu i 'kontemplacijom ga na sunčanu livadu razigranog, kozonogog, sebidovoljnog Natčovjeka?
cipaciju
Treba svake
--
-
I
tive
»bismo
tako
-koje
u
ovome
mogli nizati pitanja-suprostavljajući krugu ideja osciliraju od oficijelnog
alternaoptimi-
zma obuzetih do pesimizma osjećajem nemoći tehno-birokracije na samo da ukažemo humanista. međutim, se, Ograničit ćemo što ih danas neke stavove i protustavove veoma_ često susrećemo u i sociološkim filozofskim časopisima, a kojima smo se bavili ina posljednjem svjetskom kongresu sociologije u_ livianu. za ili ideje karakteristični Čini nam se da su naročito -tri stava
tehn-okratski
suvremeni
scijentizam:
je pojava našeg 'vremena ubrzana ekspanzija a primjene u vidu teh~nike,_ očituje se u progre' čitava sivnoj racionalizaciji vridruštvenog života i_ društvenih organizaciji-i proizvodnje i u avljanją jednosti, u znanstvenoj društvenim promjenama poslovima, u radikal-nim u ruštvenoJ ČOV' i u organizaciji samog pa, tkonačno, organizaciji i strukturi jeka .kao ljudske vrste. i 2. Univerzalizazm, koji leži u prirodi znanstvenog tehničlffJg racionalizma, prodire podjednako u područje društvene svije1. Dominantna i njene znanosti
sti
kao
í
naslijeđene
u
sam
~iz 19
društveni
vijeka, jer
život, sadrže 8
te u
stare sve dokida sebi iracionalne
_ideologlle eshato-
ili
do momente (od građanskog liberaljzm-a i nacionalizma u znaku »konca ideologija«. Živimo mariksizma). i tehnike znanosti proujedno znači i masovnu Dominacija izvodnju i potrošnju, uspostavljanje »države blagostanja« i »društva proizvodi takve promjene u društveobilj-a«, i neminovno izmei načinu nim odnosima života, da :dosadašnji anta-gonizam
loške
proleterskog 3.
na đu kapitalizma ~i socijalizma zasnovan zastarjelim, historijski biva i snagama, društvenim proizvodnim odnosima nasljeđenim stranu novim »s onu -društvom nužno prevlada-n i zamijenjen možemo koje privremeno kapitalizma .i socijalizma«, društvom društvom«. samo nazvati »industrijskim 'se kao tendencija tri stava, se na ova ćemo Osvim-ut jer nam čine mjestu u svo šareNije moguće ući na ovome najtipičniji. nilo ideja i stavova koji se danas, na manje ili više eksplicitan u okviru način, kreću Valja odmah tehnolcratsk-og scijentizma. ne reći da se tehnokratski javlja kao neka -koherenscijentizam ili »trei dovkraja izgrađena tna vizije budućnosti teorija nove više kao niz raznorodnih, specijalićeg puta« -u budućnost, nego i najčešće rnedorečenih ziranih teza, kojima je 'svima zajedničko znada reagiraju na nepobitne promjene što ih rađa suvremena nost i da nastoje društveno anticipirati jedno novo 'stanje oslanjana jući se prvenstveno ideje najbliže tehnokratskoj organizaciji se društva. Isto tako -bilo bi sasvim kako smatra-ti promašeno sve te i antihumanistíč reakcionarnim ideje javljaju 's nekim Mi se, u stvari, kim namjerama. danas nalazimo tek na pragu diskusija koje bi trebalo «da ovaj problem osvijetle sa sviju strana i predlože rješenja suvremeno za čovječannajprihvatljivija
stvo. DA BISMO
IZBJEGLI
POGREŠNO
POSTAVIJENE
ONTOLOSKE
DILEME_
čovjek se javlja kao pročinjenicu ne može preda predoči i izgradi neprekidno nastojanje ljudskog uma \xD0\xE4\x82 i u sebi pomireni o čemu svijet, svjedoče najraznojedinstveni »nazori na od i antičkih totemizma svijet« 'kozmogo795mm do i modernog Ne samo rracionalizma. mja teoloških metafizika da sa svjetovi« stajali u sporu zbiljzskim živosnovi »duhovni tom -1l1praktičkom ljudskom egzistencijom, već sukob «postoji u ili spoznajne samoj pr1rod1 ljudske intelektualne djelatnosti. kao _Ono što se otpočetka spori u čovjeku, da bi završavalo SVI SPOľOVI kompromis-om i zatim izbijalo u obliku još veće odnos jest njegov vanjskom svijetu, prema suprotnosti, uma Pľlľoda što se sfmľa jednom očituje kao analitičkonjegova *nsvumëntalna Intąhgenciia.*a drugipu-t kao simboličko-generičk“ lnľelľgeľľcllü; to_jest jednom kao spoznajna sposobnost koja oruđe i stvoriti odnosima mora ovladati vanjskim prirodnim “kule na__Pľ1_ľ9du. a__drugiputkao 'spozn-aj-na sposobnost koja mora osvijetlm podrijetlo i zalaz čovjekove 'individualne i druSvojim tivurječno,
prvim
razdrto
korakom
u
povijest biće.
i nesretno
-
-
-
9
Ovu
djelovanja. Cl. Levy-Straus-s primijetio je ovo dvojstvo u totemizmu, mada je 'totemizam izrazito usmjeren na jedinstveno tučitave mačenje zbilje. Doista, totemizam možemo tumačiti kao sistem klasifi-kacije predmeta u zbilji, odnosi u njemu kvantii' reverzibi-lni fioirani klanskih (u sistemu imena vo je ekvivalenta-n krastavac kras-tavcu, gušteru, itd., jer izražavaju istu
distanciju među klanovirna koja ide u oba smjera). Ali pored toga .postoji u totemizmu 'sistem obred jedan sakralni žrtvoi ireverzibilan vanja, 'koji sadrži -kvalitativan odnos, »gdje serija prirodnih vrsta a ne (koja je sada kontinuirana, diskontinuirana, a ne usmjerena, reverzibilna) igra ulogu posrednika (!) između dva član-a koji se -nalaze na suprotnim polovima, 0d kojih je je dan onaj koji prinosi žrtvu, a drugi božans-tvo, i između kojih na početku ne postoji hoirnologija, pa čak ni bilo kakav odnos: i jest uspostavljanje jer cilj obreda žrtvovanj-a upravo jednog odnosa ne već sličnosti, s pomoću kontigiriiteta (dodira) u serije uzastopnih da =se vrše oba izjednačavanja »koja mogu od toga da li obred smjera, u zavisnosti žrtvovanja predstavlja čin ispaštanja ili ritual bilo onoga tome, sjedinjavanja: prema žrtvu sa žreca sa sa-kralizirane koji prinosi žrecom, žrecom, -
-
-
žrtve
božanstvom
bilo u obrnutoim 'smjeruxc (C1. Levy-Strauss, str. 262). je, da obred žrtvovanija u totemizmu predstavlja jedan na -spoznavanja koji počiva »participac-iji« ili »iirnitaciiji« »mističke do raznih oblika (od Levy-Bruhlove participacije« kršćanske »imitatio Chrisrtjd), gdje post-oji jedan red ili serija koja je bitno hiierarhijska, jer vodi od nižih bića, oblika egzid-o viših oblika bića, stencija ili načina spoznaje egzistencije ili načina uzkao mističko spoznaje, pa se može jednom tumačiti ili grešni već prema dizanje do božanstva pad od božanstva, bitno se vrši tome u kojem smjem kretanje kroz 'kvalitativno različite 'kako za ovaj oblik ljestvice. Nije potrebno ukazivati i funkcionalne -i-ie spoznavanja vrijede p-rincipi kauzalitet-a reciili ekvivalentnosti na pročnosti koj-ima -se temelji analitičko-inodnosno znanstvena strumentalna, spoznaja. Ovdje je u središtu oblik ili progresivne identifikacije s nečim što se participacije smatra božanskim, svetim, apsolutnirn, beskonačnim, itd., što se sa
Divlja misao, Očito
oblik
postavlja kao »najviši oblik religijama i metafizikama ili postojanja ili spoznaje«. Logika spoznavarija Ovdje Je za koja vrijedi prvenstveno vrijednosne ili emocionalnospoili otpa-danje, identifikacija znavanje: participacija _ilinegacija, simpatija 'ili antiipatija, ljubav i~li mržnja, prihvaćanje svijeta ili odbacivanje svijeta, i tako dalje. Za roblem koji nas ovaj čas zanima nije važno da uđemo u analitičko-inst-ruvmeritalne ndija ektiku .i simboličko-generičke u toku ljudske povijest-i. Zado'inteligencije, kako se očitovala da je veoma često dolazilodo_poc!voljit ćemo se konistatacivjom civrgavanja jedne drugoj, u raznim stupnjevima i_ s različitim s matoliko muke isto imala mis-ao ljeviima, te da je znanstvena u
svim
dobra ona
II
u čovjeku, koji lcrešućí egzistencije. Ova protivurječnost uspoređuje tvrdoću tvari i koji gra-deći grob zamišlja svoiza svake tvari, javlja se već, -kao što je pokazao homo Leroy-Gou-rhan', kod neposrednog prethodnika suvremenog
štvene
kamen
je trajanje
sapiensa.
i @\xE7x rađanjem predodžbe, na kojoj će izgraditi simbole podložnosti neposrednim situaciinteligencija se oslobađa od d-oživljenog zamiišljenom. idući i prisutnom vremenu, Predodžba i obratno. od prošloga budućem, je omogućila reversukcesivnih zibiln-ost stanja, suprotstavljanje postojećega moguprisućemu, vidljivoga nevidljivome, konačnog beskonačnome, inte«diskurzivne Predodžba je pos-tala osnova tnoga odsutnome. No, ovaj je oblik ligencije, kao što je to fino izveo H. Wallon. u i analitičko-inst-rumenrtalnoj inteligencije podjednako prisutan već na ove i u siInboličko-generičkoj jeddjeluju inteligenciji, jer ravnini'. noj višoj, životno-praktičkoj Zanim-ljivo je da u genetičkom pogledu analitičko-instrumenili senzori-mototal-na inteligencija vuče svoj korijen iz situacione na ričke inteligencije, koja je usmjerena manipuliranje vanjskih vuče i na odnosa oruđa, dok simbouličko-generička proizvodnju u zbilj-skom inteligencije. Međutim, svoj korijen iz diskurzivne svoje uloge: analidjelovanju u živortu i povijesti one mijenjaju
Tek
tove,
jama
tičko-instnunentaln-a
i reverzibilna (u ostaje bitno diskurziivna smislu) maipilulirajući u *beskraj prostorno-vremeni stvarajući oruđa ljudske akcije, ndok, naprotiv, simsituaciona boličko-generiöka postaje prvenstveno inteligencija na o usmjerena zahvaćanje cjeline egzistencije, na osvještavanje toj cjelini, na pa-rticipaciju u njenoj biti. Upotreba simbola svojstvena je i analitičko-instrumentalnoj inteligenciji, ali je kod nje simbol u službi efikasnosti, kao što pokazuje priroda magije“. U simboličko-generičkoj inteligenciji simbol je u službi parbićima, i težište pada na ticipaeije i komunikacije s odsutnim participaciju, iako se vjeruje da je ovakva participacija također nači-mima suprotna proizvodnog maktiökog efikasna, mada
Piagetovu ske
odnose
l) -l»Les religions de la préhistoire«, Paris, PUF, 1963. l-emľ-Güuľhan, us2) »Diskurzivna su inteligencija i situaciona inteligencija različito nmjerene, jer 'edna na a 1 simbola, druga na planu predodžbe kom a s sukcesivnih momenata, p anu, jedna pomoću senzori-motori_ ali obje pretpostadr_ug_aglobalnim zahvaćanjem i upotrebom okolnosti, se u intuiciju kreću na tlu prostoru.« zajedničkom odnosa koji str. Situaciona (_ WËUOQ.=0_d__či_na mislia, zajed193)inteligencija do odlika žlvPľlPll 1 ČOVJEKU.dok je diskunivna jedino čov'eka.
djeluje
Väaiu Ëlčki-\Je mali čimpanza_dugo _amdiiovo nije naučilopredočavati -
superioran
vremena
sve
o
odnose
u
ljudskom
`
k
bom.
a
A
°kulm°ä '
ona s
etu,
bića odnosno čije slikom ritusa vezanih običnom s predodž\xB0~ `\xBC{ -
Je Prvi put povezaa pomoću akciju č' Eäëèíää? .saizislgadiä-Lciii“„×?°æ:5:„?i;?sädš2f= i
te egmľla
iziednačene
mladun
vremenu!
_efikasnost iza_doživljenjh učinaka, latágtästavigąjući m9@ Vaha nam uhvatiti voditi '
"
'
-
10
mišljenjem, kao i religijska konstmkcijama.
gijskim
misao
gjnostičkim
ili
Za
situaciju
suvremenu
s
racionalističkim
ćemo na što je već .ono. u razni-m udžbenici-ma
upozorit
uo-
stalom dobro i osvijetljeno poznato moderne filozofije, :da vanalitičko-instrumenatalna inteligencija počinje sebi potčinjarvati simboliöko-generičku, da se od Descartesa do Leibniza teološki problemi nastoje riješiti »more geometria da moderni co«, racionalizam i neo-pozajedno s pozitivizmcm zitivizmima smatra da je znanstveno spoznavanje, kakvo su razvidakle u duhu leprírodne znanosti, analitičko-instrumervtalne inteligencije, jedino valjani oblik spoznaje. Znamo isto tako da se s ovim racionalizma pretenzijama javljaju otpočetka i reak-
cije
nj,
na
Ta-ko
i »Kažu
započeo je
ime
u
indívidualnosti,
vjere i principa egzistencije, isti je način
apsoluru. Na Na liniji
la.
inteligencije.
da
Pascalov
zam«.
individualne
simboličko-generičke
pozicija
i sam odličan matematičar, predbacio Desmatematičar. Ali ne znam što bih je dobar matematičarom. On bi od mene načinio silogi'racionalizma išao protest protiv Descartesova
Pascal,
jednim
s
s
upravo
već
je
cartesu:
i
:pIrotestirao susrećemo
protesta
ovoga
izlazišta
kao
na prava jedinstvenost osmišljavanja na p-utu k K-ierkegaard protiv Hege-
životnu :EHOZOIFIjU _(Berg_-
son, Nietzsche, Scheler, Klages, itd.) koja _anaihtlčkoj inteligenci1 ji želi suprotstaviti jedan drugi, dublji životni princip nacin zatim spoznavanja, egzistencijaliza-m (0d_Kierkegaardado I-_Iei-
od čovjek-a 's njegovom tjestakođer ›s put -k 'smislu :kOjI zavrsava ireverzibilnom ili urtočištem. Na metodološkomplanu_ nalazuno između suprotnost fenomenologije, .ka-o oblika situacionog mišljenja, i pozitivizma koji je od znanstvene indukcije nači-nio pasvake vrste radigmu valjane spoznaje.
deggera)
kobom,
koji, polazeći
usamljenika
traži
nepokretnošću
također
Nemamo
_
-da unutar
namjere
ove
V
antiteze
uikazerno
niti na ulogu »dijalektičkog uma«, značaj Marxova svođenja simboličko-generičke inteligencije na antropološko tlo pošto Je religioznoj ili »oüuđenoj misli« oduzeo njenu rnetafizičkru aure-
na
olu. Želimo strumentalne
znaje, vodi limo
da
upozoriti inteligencije,
sam-o
u
upravo
axpsolutizirati
a
ćorsokak
i
odgovoriti
jest
znanstvenu
u
analitičko-inagsoluttztranje 1 sposnnboličko-generičke dileme. Jedna na_ koju žedj-lhľl_5C_lJeT1T1ZTI1 _štonastoji. -1_-1 a-
nas
tanko
isto
pogrešne ona
spoznaju,
pozitivističlci defmiranmn_
pada na pamet_ da znanstvenu 1 n inteligenciju izbacimo u ime mäąg »m1stif1kators'ku »m1stif1kators'ku »nluzmľvndľ »stranu ljudskom 'bIËkIIfK IJË _lfcaláo do dubine. K013 10,1Je doprl_a_je _one onako isto vlastit1 'IZVOI', ?h _tačno111._IPO;dzlmdoš 51m 1130_
ne da nam p-ri tome ili analitičko-instrumentalnu ontoloških .spekulacije :kao il-i mebitnu« vršinskua, ravno
-misao
Znanstvena
da
osvijetli svoj
tačnije,
kao
što
Marx
je svojevremeno
ličko-generičke misli. os-tepeno Svladavajući o d nose se na tičke-instrument inteligenclJa 12
u
osvijetlio
korijen
üík 1_a lu om svijetu 5111913113 5 vlasmmn _
„ali _
Iskon
í
strukturom sa ljudske predodžbe, da bi bila transcendira pronjene na-slijeđene (hereditarne) i ne-euklikoordinate (s teorijom relativiteta (s Bohrogeometrijama) i njene predodžbene modele
matricom da
skom
prisiljena
-
stomo-vremens-ke dovskim
jednad'komplementarnosti i :Heisenbergovom do grakvantne u oblasti fizike). Došavši »dakako nije pnedočivanja vanj-skog svijeta, ona na granice ljudskog s-pozn-avanja vanjskog svijeta uopće! su dozvolili modeli Matematičko-simbolički vanjmanipuliranje efikasnošću, pred skog svijeta s takvom preciznošću i -s takvom nusamo na (Pomislimo zastaje ljudska mašta! kojom potpuno klearnu projektila!). Naenergiju :i na itelediirigiranje kozmičkih stav M. fizika Schlioka, kojim ime, suvremena onaj potvrdila je da to »stvari Kantove po sebi«, jest poje on «polem-izirao protiv i ::poznavanja između poznavanja (Kennen) stoji očita razlika vim
žbom nica naišla
principom
»neodređenosti
ljudskog
više sp-oznaje ne zavisi smislu. 'ili u antropološkom čime vladaOno poznajemo. (na mo, »čovjekov svijet«. Staviše, moć spoznavan-ja nije fizi-kalnom području) prerasla je potrebe »čovjekova svijeta«, vrste da ovlada da je nastala kao napor ako 'se sjetimo svojom
(Erkennen),
od
Ono
jer
predožbenih što
mi više
znanstvene efikasnost u klasičnom modela
scpoznajemo,
više
ne
okolinom! ove prirode, ali je inteligencije sigurno je biološke da tako sigurno da je njena funkcija postala meta-biološka, biološke ciljeve, da nadilazi potrebe ljudske adaptacije. kakvu vezu ima sa na slanje projektila Mjesec ili Veneru biološkom Sasvim smatra adaaptacijom čovjeka!? opravdano Heisenberg da »tehnika nije toliko rezultat čovjekovih napora da protegne svoju materijalnu moć koliko jedan biološki proces s pomoću kojega su malo pomalo strukture ljudskog organizma u prenesena vanjsku okolinu, biološki proces 'koji kao takav izmiče E. Morin na ovome ljudskoj kontroli.« mjestu upozorava: »Ovdje se ispoljava velika promjena u perspektivi, da ne kažemo Marxa. Marx kopemikanska revolucija, nakon je shvaćao tehniku kao oruđe čovjeka 'koji ide 'k ovladavanju svijetom. HeiHeidegger osjećaju, naprotiv, «da je čovjek vkvazioruđe razvitak.« jednog procesa koji se izražava kroz tehnički (op. cit. str. 42) Sto je ovdje tačno, a što netačno?
Korijen
isto
prelazi Jer
senberg,
inteligencija Nesumnjivo je, da analiitičko-instrumentalna tehnikomproizlaziiz jedne niaslijeđene i-li biološke ljudske spou vrlo širokom s°lľfn°sľh dj! Je C110 jednog »biološkog procesa« te ľlleči. koji prenosi u vanjski »ljudske strukture svijet«. 531151“
s
danas biološke potrebe »čovjekova svinadilaze i sam smisao biološke ukorijenjeistih struktura. Covjek danas 's analitičkobiološku inteligencijom transcendi-ra 'instrumentalnom prirodu a 1 biološke potrebe koje su tu inteligenciju rodile. Ona se poSľíwlla R30 negacija ali time ona ne upućuje vlastitog podrijetla, na neko ili' van-ljudsko drugo, van-biološka podr-ijetlo. Da je
a \koje strukture
jetac_,_što znači nosti i nastanka
prelaze
da
tih
13
tako,
tome
dokazuje
upravo
činjenica
što
ona
ostaje
pod ljud-
skom a bude li praktički kontrolom, u sadašnjem ili u jednom budućem momentu atomskom (razaranje čovječanstva energijom!) doista izm-akla ljudskoj kontroli, pokazala »se kao negacija ljudske egzis-tencije, onda to još uvijek neće biti dokaz da je ona iznad po svojoj prirodi To će mogućnosti ljudske kontrole! biti samo svjedočanstvo da je čovjek u danom trenutku nije kontrolirao. da tehnika Nemoguće je dokazati po svojoj prirodi nije u okvirima Tu se lj-udske moći kontrole! Heisenberg vara, jer faktično kontrogubljenje kontrole još ne znači i nemogućnost
Iiranja. Tehnika čovjek bio samo kao
što
misli
izraz
nije
slučajni Morin,
u
koji negira Marxovo »čovjekova svijeta«. ku
ruku
i Morin
sobnost
kozmičkog
jednog i
organ,
j-ednom shvaćanje
u
procesa, čiji bi 'smislu ne nalazimo se, koperni-kanskom obratu tehnike kao preobrazbe u da je svijet tehnike ne-
tom
novom
uloge
Istina je doduše, Marxov »čovjekov svijet«. S jednim ograničenjem! koz-mičkih sila izvan manipuliranja
nadišao
imaju
pravo.
U
tome Heisenberg Zadržavajući spo-
granica
biološke
prilagodbe na vanjske uvjete života, znanstvena je misao već prera-.sla »čovjekov »svijet« kao svijet biološke adaptacije i naprosto ljudske egzistencije ili, da upotrijebimo jedan drugi izraz, ljudskog zavičaj-a. Čovjek uspijeva manipulirati prirodu ili -svijet :koji ne poznaje i koji nikad neće poznavati, čovjek je zavladao prirodom i sve će više vladati prirodom, koja nikad neće biti njegova ljudska pri-rod-a, njegovo »anorgansko tijelo« (Marx) pa je tako čovjek po svojoj moći i načinu egzisrtencije i transhzunano biti humano već je postao biće. samo prestao definitivno Analitičko-instrumenrtalna prerasla je inteligencija svaki oblik inteligencije, potrebe njegove simboličko-geneiičke osrmišljvavanja vla-stite lj ud-stke egzistencije. moralo Ima li u tom što bi nas nešvto novo, ispuni-ti nevjericom ili stravom? jednu sposobnost koja ga je Čovjek je stvorio ili nehumanim dovela u vezu. s jednim nečovječnim (ne anu-hunačinom manim!) vladanja prirodom, koje prelazi okvir njegove ljudske egzistencija, pa je stoga u biti ~ni ne ugrožava. To znači sila zadržava da njegovo manipuliranje kozmičkih neutralni il} 1-11 karakter, njemu ravnodušni pa ulazi prije u_ oblast lud1čk1_h sportskih djelatnosti, jer se jedna bitna i ozb1ljna životna _djelatindividualnih u nosrt su-višnom gubi rasipanju moći, bez ikakve potrebe
_
_
ili beskonačnom konačnom s njegovom egzistencij-om. Po: znao i ozbiljnosti brizi što je svakoj zemaljskoj suprotstavi-ti i ničim bezbrižnu igru, 'tako _ćeto -sada činiti trajnim zasnuovanu nakon -kozmičkom na planu fc' “P0151375 kozonogogčovjeka_ 1 ZVIJC' mo zvjez-donogog, iawko u toj 'kozmičkoj igri sjaj mitova zda definitivno ga-sne. veze
-
nam Zašto su potrebne ove konstatacija? ms analitičko-mstrumentalnom odnosno Prvo, s tehnikom, granicu ljudskog svijeta i zakora-telivgencijom prekoračili smo u može čili u nadljuds-ki, koji čovjek doduše beskraj «manipuli_
14
za rješenje njegovih osnovnih je bitno stran svijet nego napropitanja. To nije anti-humani ili igre ravnodušnosti Covjek ostaje u stavu »besplatni čin« (A. Gide) i je kozmički njemu, ostvario prema od svih realnih nezavisan stvorio sebi prostor humanih, egzistentim Time kontrolu nad nije izgubio cijal-nih i etičkih problema. i njegova se životna situacija ni po čemu nije bitno prostorom između analitičkoizmijenila. Došlo je do defini-tivnog razvoda i simboličko-generičke -instrumentalne spoznaje i ljudske prakse, pa su i sve ontološke spekulacije koje tu situaciju žele dramatizira-ti u korist jedne ili druge promašene. Drugo, tehnička preobrazba prirode očito je prerasla granice -ljudskog svijeta, ali time nije postavila na nov nači-n pitanje Tehnokratska »tehničke sredi-ne« vizija svijeljudskog društva. ali na pladobila ta je na taj način na patosu i samopouzdanju, ništa se u osnovi nu i humanizacije proizvodnje egzistencije i dalje će se zaoštranije izmijenilo, -te'k 'su se pitanja zaoštrila vati. A Gehlenova odnosi između ljudi i tvrdnja da će »ubuduće nam sredine biti o Čemu ništa suvremeindustrijske jednog tipa no ne može pružiti neku predodžbu; mi više nismo gospodari situacije«, u svome je prvom dijelu 'tašna, ali u drugom je nebiti gospodar tačna, jer čovjek ne može prestati svoje vlastite prakse.
arli
rati,
tko_i
mu
egzistencijanih transhumani.
sto
TEHNOKRATSKI
SCIJENTIZAM
PROIZLAZI
VEOMA
IZ
SOLIDNIH
OSNOVA
kaže sarma riječ tehnokra-tski scijentizam', riječ je o vjerovanju da će proširenje znanosti i znanstvenih metoda na sve oblasti elidruštvenog života dovesti do vlasti jedne tehničke biti naprosto moć te, čija će moć znanosti (Bacon »znanje je s onu stranu klasičnih i moć«), dakle nešto djktature pojmova Što govori u prilog ovoj tezi u suvremenim zbivašto
Kao
demokracije.
njima.
1) Drugi svjetski
na
jasno je pokazao
rat
moć
a da nih
je-dne zemlje zavisi napredak tehnike zavisi da istraživanja, budući
veoma
.novčanih
smanjio,
su
pa
sredstava
4) ?ojam scijentizam k_lepejorativnorn smislu: n kakve jesu, r ešaya sve potre
tode
(Láäáäleš
treba
iznimke..
p
š'
't'
ili
primjene prišli ulaganju (primjeri keelektroitelmičkog
znanost
.
realne
i dovoljna e da probleme zadovolji i znanstvene inteligencije; 2. ideje da du o b] asti života 1 moralnog intelektualnog '
na
istraživanja
Nemours“
do
u
a
sve
5) Kemijski koncern znastvena istraživanja Jugoslaviju nedostxžna suma.
za
svjetski
de
i vojtehnike,
i znanstve-
znanosti
od otkrića koncerna'
njegovu uobičajenom, upotrebljavamo ideje da omogućava spoznaju
ljudske
e
da je ekonomska od razvijene
razvijenosti razmak
fundamentalna
Dupont
legitimne
redu
prvom
od se
najveći
i
u
milskcľg 'koncerna
u
'
de
u
I5
SAD
stvasve me-
°
-
Nemours Dupont 800 milijardi starih
done-
potrošio
dinara,
što
je e
bez
1962. god. čitavu
za
Edison Bell C0 u SAD). Nastala između vodećih je utakmica velikih između sila, prvenstveno SAD i SSSR, u ulaganju sve većih nacionalnih sredstava u znanost“. Sredstva ikoja se daju za znanstveni rad nalaze se u i nema stalnoj ekspanziji sumnje da ona pridonose -ne samo i internacionaloblikovanju nacionalnih nih politika za znainost, već i širenju duha« samog »znanstvenog u sve oblasti društvenog života. To je sasvim
samo sebi pozitivna po Međutim, činjenica. javljaju određene tendencije da 'se znanost pod-rodi njenoj ptii privredi, a time i faktorima samoj tehnici koji najviše u utjecaja njoj. Pored privatnih kompanija u »kapitalističimaju k-im zemljama postoje Općenite tendencije da se ona podredi znanosti državnoj i vojnoj politici. (Na nekim 'sektorima mnogo se »državne operira pojmom tajne« i onda ka-d se ne -radi ni o kakvim znanstvenim s da se znanstveni tajnama jednim ciljem kadrovi drže u izvjesnoj Istina podređenosti!) je, doduše, da te hnika ne u ek-onomiku, svakodnevni život, adminiprodire sarno Nakon i u samu znanost. straciju i poli-tiku, nego podjednako u dolazi znanstvenom životu do sasvim drugog svjetskog rata nove znanstveni u se pojave: laboratoriji počinju pretvarati »tvornice znanstvene prave istraživanja«, jer se sve spoznaje u odmah mogućnostima provjeravaju najraznijim njihove prirada po stilu jako mjene, teorijske i praktičke, što je znanost znanosti približilo tehnologiji. Upravo na problemu efikasnosti jer potonji vide naučenjaka i tehnokrata, izbija 'sukob između efikasnost samo na kratki rok, to jest u neposrednoj primjeni, onih duži rok, 'to jest sa istimuliranjem na .a ne vide efikasnost otkrićima'. i značajnijim Otpor istraživanja koj-a vode novim samo u redovima ne «takvim tendencijama postoji nesumnjivo se
mjeni,
'na-učenjaka
već
i tehničke
inteligencije,
ali
k-ojiput
nau-
sami
podacima
za i UNE_`.SCO-_a 0.C-D.E. 6) Prema znanza 1962. i. 1963. su novih rad davale: SAD 183,70 milijardi (ili 2,84% od naciostveni dinara, SSSR 22,35 (2,4%), Frandohotka), 125,00 (4,00%), Vel. Britanija cuska 12,10 (1,38%), Japan 6,50 (l,32°/i_›)_. 13,25 (1,50%), Zap. Njemačka Bntaniji Bro' istraživača iznosio je u SAD 425.000, SSSR-u oko 400.000, _Vel_ 51.2 0, Zap. Njemačkoj 45.000, a u Francuskoj 30.500. Dok je_ u S_AD_na ih je bilo u bilo 10.000 stanovnika radnika, Francuskoj 23,7 znanstvenih 18,3. 6,3, a u SSSR-u .
-nalnog
_
_
nas se pokušalo zamijeniti priznate naučenjakeinženjenma što je imalo za nuklearna istraživanja, najvećim centrima z_a neza dohotka koje po narodnog rasipan'e posljedicu milijardi odgovarati. Slične stvari događële _jugoslavenskom_ običaju, _ne e nitko kod _nas i_jnasektorti_ društvenih _suse znanosti, iako su one za općem” se društvesirorriašfnije dotirane. Tako naprimjer institut_ Sveučilišni_ i bezuspješno dopisiu Zagrebu odinu dana upomo fna istraživanja punu da bi doznao _po kakvom_ vao sa Saveznimvfondom' za nau na istraživanja za su kriteriju sociološka istraživanjašto u su godini raspodijeljenasredstva sredni e nikad dobio zato, 1965. _Odgovor na ovo naprosto pitanje na redaka jednoj kon`s'tvalíraspodi`_iéliena"po metodi, oiu je autor _ovih1966. nazvao sveučilišta u rnapadom proljeće ľerencljl SKI Za rebačkog ko acna poštanska
7) I kod
u
našim
posrednu
_
'
16
znanost tendencije srozavajući čenjaci izražavaj-u tehnokratske na stručnjak koji je izjavio: »S 'tehnologiju, kao onaj istaknuti praktičnih ciljeva, dobro precizno utvrđenih jednim tucetom odabranih, spoznaobavezujem se da ću unaprediti znanstvene da ljudi iz prakse utvrje samo je na cijelom fronntu.« Potrebno a će to po narudžbi de ciljeve koje treba ostvariti, naučenjaci da »znanstvenih tehbi se reći ova realizirati! 'spremnost Moglo svjedoči o njihonologa« da se podrede »društvenoj narudžbi« ~o skromnosti specijali-ste 'koji kao discipliniran voj skromnosti, trkač neće -prekoračiti stazu na kojoj su ga odapeli! Međutim,
je Skromnost noj ulozi znanosti ova
tehnološke
izraz
samo
ogran-ičenosti
o
društve-
i spoznaje »znanuopće. Pored »toga ova vrsta tehnologa« ne vidi da ih je njihov *kolega-kibemetičar zamijenio vrpcom svojeg kompjutera!
stvenih već
snazi bio da mišićnoj 2) Cilj je mašinizma čovjeka doda daleko jaču snagu pri-rodne energije, a radu njegove ruke veću preciznost stroja. Zatim je stroj sve više preuzimao ljudski rad i radnu iz da bi istisnuo ges-tu čovjeka potpuno neposredne proizvodnje. Čovjveku je preostala još *samo funkcija nadgledanja ili Na kraju. u završnoj kontrole. fazi automatizacije, stroj nastoji kontrole već i plapreuzeti na sebe i funkcije kontrole, i ne samo -u razvoju niranja i odlučivanja. To je novi moment mašinizma, i
jako
on
do
mona
mijeniti nje nad
nadilazi Howarda
program Scotta
stvarima«
'klasične tehnokraci_ie od Saint-Sikoja je »vladanje ljudima htjela zatraži ovo »upravlja-
nad stvarima«. Stroj nsebe! Time, naravno,
upravljanjem za
danas
ugrožava
onu
za sebe kao funkciju ko_ju je čovjek uvijek svojatao tipično ljudsku. Međutim, da se dobro razumijemo, nije riječ naprosto 0 upravljanju samim nestrojem .koji prerađuje neku sirovinu, go 0 upravljanju privrednom ili proizvodnom djelatnošću kao
takvom. Herbert A. Simon, za tehnoloprodekan Ca-rnegie Instituta giju u SAD, u povodu jedne proslave na 'kojoj se govorilo o staameričkim velikim nju rukovođenja u 'korporacijama godini 1985., što' je bliska budućnost, budući da se odnosi na sadašnje studente koji će tada imati četrdeset godina, postavio je pitanje da li će »čitava 'korporacija biti upravljana strojemíäç On je odgovorio potvrd-no na ovo pitanje, jer će poslovne korporacije (takvih ima u SAD oko 500, a kontroliraju oko 60 posto čitave u američkeprivrede) 1985. godin-i 'biti »visokoautomatizi-rani
čovjek-strojsistem«,
te
će
i
rukovođenje
samo
poslovanjem
biti
»U najbližoj budućnosti, objašnjamanje od dvadeset godina, posjedovat ćesposobnost da s pomoću strojeva zamijenimo bilo mo koju ljudskusposobnost. U tom vremenskom periodu dobit ćeCmpirij-ski provjerenu m9 ËazVlJf-'ľlu\xC0`Z teoriju 0 ljudskim spoz-
Ltvjetovano ovim va
za Simon, tehničku
najmm
proceslma
sistemom.
mnogo
i
njihovim
interakcijama 17
s
emocijama,
stavo-
Budući da će ovi elektronski vrijednostimam“ mozgovi sposobnost »učenja« i »mišljenja«, oni će moći lako na i funkcije »odlučivanja« ili »zapovijedanja«, »U kaže sada su u toku Simon, fundamentalna istraživanja o eksperimentalnim računarima za programiranje koji imitiraju složene lj-udske funkcije mišljenja i rješavanja problema. Rezultati ovog da bi račuistraživanja veoma upućuju na mogućnost nari tako da misle i uče na isti način mogli biti programirani kao što se opisuju intelektualni Ovo proces-i u ljudskim bićima. računari biti istraživanje potkrepljuje zaključak da će ubuduće funksposobni da preuzmu praktički sve poznate rukovodilačke cije te da ih vrše mnogo bolje nego ljudski rukovodioci.« (ibid., str. Nemamo 202) Simonove namjere da osporavamo tvrdnje i anticipacíje, ako se pod rukovođenjem misli na odlučivanje po i dobro uhodanim shemama. U tom sluunaprijed planiranim ovakve čaju dopuštamo da računari mogu poslove obavljati bolje i tačnije od profesionalnih rukovodilaca, pa čak i »humanije« od birokratski dresiranih činovnika. Slabo-st je ove koncepcije što se ona u logički uklapa samo strogo plam-ranu proizvodnju, s već unagdje su svi parametri kojima se vrši programiranje stalno prijed dani, iako se okolnosti mogu mijenjati. Dosljedni teoretičari planirane proizvodnje naći će ovdje zajednički rječvima
i
imati Sebe
Pľeuleľi
stvari,
-
nik
sa
Simonom.
u i ruveće poslove administracije uvođenje računara tendencije: s jedne kovođenja već danas pokazuje dvije osnovne uvođenje u poslove planiranja i rukovođenja u privredsve nim i državnim većeg broja osoblja s odadministracijama stručnom (naučenjaci, naučenjaci-admispremom govarajućom menadžeri-matematičari, nistratori, inženjeri, itd.), koji dobivaju odluka važnih i sve veći značaj u donošenju (poznate su u tom o revoluciji« i »menadžerskoj pogledu studije od Burnhama sam s druge a strane, o White-a pred»čovjeku organizaciju), met potrošač, građanin, slušatelj, dakovoga planiranja, naime kao standardizirana samo se le čovjek počinje je~ promatrati se da dinkau masi.” degradira pojam čoUpravo tendencija
Sve
strane-
New
8) U zborniku York, 1960,
su 9) Izvrsne Silent tion: The naročito pogodni
»Management str. u
and
Corporations
1985«, Mc
Graw
Hill.
22. tom
po
analize
ledu
Donalda
N.
Michaela: _Cyberna-
1962) koji kaže: »Elektronski ROTUPJUľOV' 5“ Conquest društvenih za koje se_ odnose nga situacija razmatranje finansir(!), kao što je to slučaj kod kontrole saobraćaja, ljude u masi traženih masovno skih transakcija, potrošnih dobara, rasporeda rezervi
da će_to _nesumnjivo doprineti s k_0JlĆ@ 55 takvim interesima jedinke. U stvari, čitava _tenposmatrati kao napor za otklanjan jem u različitosti ponašanju čovjeka na poslu l u njegovim _potrebama izvan l svoje ncstatističke posla, koje usled prirode komplikuju proizvodnju_ može na Tako sasvun se, negde potrošnju. tom putu, ideja o pojedincu itd.
Oni
su
u
tim
oblastima
toliko korisni, društvo
da izmišljaju planera navođenju moći tretirati prije u masi nego može denci_ia ka kibernetizaciji
izgubiti
u
statistici.
Planer
u
granicama
se
i onaj
za
18
koga
on
planira
mogu
postati
sas-
osantropološkim njegovoj jedinstvenosti, u njegovim i prašumu tehničkih da kroz šumu napranastojanju predstavlja jedan 0d najtipičnijih svoj humanitet, odnosa. stavova tehnokratskog scijentizma na planu društvenih smislu: u tom Korisno još jedan stav Simona je da navedemo »Definicija čovjekove jedinstvenosti oduvijek je tvo-rila jezgro i Galilesistema. S etičkih i Kopernikom njegovih kozmoloških u centar biti vrsta svijeta, koja je smještena jem on je prestao biti vr on i zvijezdama. Sa Darvinom, suncem okružen je prestao
vjeka
u
u
novama
afirmira
va
Sa od boga dušom i razumom. i posebno nadarena potenčije je ponašanje bi.lo je prestao biti vrsta racionalnom rukovođeno mišlju. Kad smo počeli proizbiti vrsta voditi mehanizme koja koji misle i uče, on je prestao i inteligentno manipuliran je svoje je jedina sposobna za složeno okoline.« (op. cit. str. 55). Sa gledišta naučen_jaka koji je stvorio ali i naučio ovaj stroj da »misli i uči« ova je tvrdnja djetinjasta, sa gledišta činovnika kojega je ovaj stroj s još stoti-nu tisuća njestvorena
sta
Freudom,
cijalno
on
-
-
govih kolega otpustio s posla, to je tragična činjenica o vlastitoj mjeri degradacij-i, jer se u ekonomiji njegova vrijedno-st doista njegovom
sa-mo
zaradom!
nekih da osjećamo potrebu p-rortestiramo protiv to je prije svega zbog toga što još scijentističkih pretjerivanja, uvijek po-dliježemo uvjerenju da je čovjek biće s nekim određenim konstantama koje se opiru ovome procesu sveopće racionaove konsta-nte dolaze u pitanje! Ali, upravo lizacije i utilitarnosti. E. Morin, neoNaime, suvremeni scijentizam ili, kako ga zove ne samo -scijentizam želi manipulirati vanjski svijet nego i čovjekovu prirodu stavljajući u pitanje čovjeka kao vrstu. Nije riječ o običnim s pomoću »psihološkim intervencijama« supstancija, kakve su pretpostavljene za iznuđivanje priznanja od optuženih! Pa niti o subliminalnim percepcijama koje služe za reklamiranje određenih proizvoda ili parola ispod praga svijesti primaoca! Riječ je o mnogo u zahvatu radikalnijem ljudsku prirodu što nam ih nagovještavaju genetičari i fiziolozi.
3)
Ako
Pokusi,
kojima se nastoji po volji proizvesti privremeni sterikojima žena želi sačuva~ti sjeme muža, ako bi poginekoj automobils-koj nesreći, da bi rodila posthumno su centar za poznati. Francuski prospektivne studijete, nas na dije u jednom elaboratu upozorava krupni_ie eksperimenmoći biološko biće njihona utjecati te: »Sutra će rukovodioci eventualno bez (kao neka vrsta njihova znanja vih_podanika, sa gena«, RS), na primjer, primjedba ciljem da "Vľlslľfškivanja ostvari nataliteta bi bila najpogodnije za ekonomski stopu koja _
litet
žene
nuo
sutra
ili u
dobro
vim odvojeni jedan od
pojedinca
od
njegove
-Birokratíja Tgózidi
l
drugoga,
i može
se
vlade 1 alijeniranost II sv. tehnokratija«,
19
još više povećati alijeniranust okviru vlade.« u pojedinca str. 236. Beograd, Sedma sila,
razvitak... Još teže cijextl tom pogledu,
čine
lizacija priroda osnove značajnodostignuće.
nam
već
ako
mijen-i
možda
.
perspektive
dešifriranje,
divljački genocid još gori-ma« Morin je smj-eliji
Znanost
.
genetičke a
kodeksa
bi
u
stva-ri
suptilnijim
mnogo
1"
E.
se ne
genetičkog
1
intervenbarem loka-
ono
predstavlja dozvolila
veoma
da
se
intervencijama,
za-
ali
svoji-m vizijama »meta-biologijea: »Ptiviše tanje napreduje znanstvenih s frontova; jedne strane bio-genetička modifikacija čovjeka, koja bi mogla :dovesti do ~s jedne nad-čovječne vrste pomoću serije u osnovi umjetnih s strane druge stvaranje mutacija; jednog post-biološkog bića kojega više ili manje preds.kazuje »android« iz fantastičnih rokonačno mana; mogućnost kolekjednog novog odnosa između tivne organizacije (sa umjetnim nad-miozgovima), nadčovječnom individuom i post-humanih bića tvorilo 'bill ono globalno i multidjmenzionalno novo biće koje označujem imenom tkOľľnlüplľekaa. »I revolucíonamo je pitanje postavljeno'.Treba li se odreći naše »prirode«? Ako da: U kojim smjerovima reformu valja sagledati ont-ološku čovjeka? Kako odrediti jednu politiiku antropološäke reforme (revolucije)? Mogućnost jedne revoluciona-rne akcije na čovjeku široko je otvorena.« da se bojimo manipuliranja vrstom »Nije problem u t-ome s pomoću stalno Čovjeka; vrstom manipuili-raju vanjske okolnosti, vrrsta klime, elementi; je proizvo-d duge manipulacije što se izjednastankom. da sagledamo načuje sa biološkim Pitanje je u tome u
na
i da
se
borimo
za
reformu
ljudskog
bića.«"
Neo-scijentizam stavlja u pitanje ideju čovjek-a, ali stav koji da je ideja čovjeka ug-rožena, jer tehn-okratska manipulacija možedovesti do degradacije čovjeka, :kao štopretpostavljaju »prospektivci«, či-ni se neuporedivo realističmji od Morinove pretpostavke gdje bi manipulacija dovela do jedne nove u mutacije smjeru nad-čovjeka. Iako dosa-daeksperimentalna genetiika nije uspjela proizvesti mutacije koje bi značilepojavu na nove vrste genetički višem 'nivou, možemo teorijski .postaviti u takva mutacija pitanje, što bi značila slučaju čovjeka_?_Oč1't0 nije riječ -o tome -da damo čovjeku jače mišice, brže noge ili čvrštako bismo će zube (čime ugrozili poštovani; profesuju kao što je liječnička ili zuba1wska!), nego da izazovemo u toku embrionalnog razvoja još jedno dijeljenje kortikalnihživčanih _stanica stvorili čime bismo jedno bice s 'daleko većim intevjerojatno smatra
10) La
rccherche
scientifique,
br. 12, PUF, Paris, 1965. a 11) E. Morin, Introduction Paris, 1965, str. 44-45.
peçtive«,
ľćtat
et \x80\xDD#
la
politique
une
20
societé, de
u
"h omme.
»Pros
časopisu Ed
-
du
Sem”
lektualnim
Mi, doduše,
sposobnostima.
predodžbe
bi
kakve
tome
o
to
čovjek
već i sa nostima spoznaje sve što hoće za mu treba »pristojan živom!
sti«, budući
da
bi, dakle, neku njim lj-udskim
čovjek dosada takvim ti da.lo
inteligenciju umom
često
u
Dakle,
umom.
mogli svojoj
bile
nikakve realne in-telektualne sposobnointelektualnim sposob-
nemam-0
»više
sadašnjim
i što
treba,
mu
nazvati
i više
što
nego
»božanskom«,
samo
oholosti
pa
Natčovjek posjedovao u usporedbi sa sadaš-
Ovaj naš koju bismo
da
smatrao
već
čitavo dokaz
eksperimentiranje prema da smo eksperimentalno kozmološki p-rviput kon-kretni
iako
je
raspolaže višoj
vrs-
bi nam samo proizveli dobili dokaz o »boga«, i time Jedina teškoća 'u ovim neo-soijentističkim wbOŽjOj egzistenciji«. da li bi Morin bila bi u našao tome, pokusima »dovoljno ženskih za maternica proizvodnju potrebnog broja ljudske zamorčadi koliko bi ih tražio ovaj veličanstveni eksperiment?! da sasvim ukratko neke 4) Željel-i smo orpišemo samo tipične iz kojeg tendencije suvremenog naučnog i tehničkog razvitka tehnokratski Mi nismo ni iz scijentizam crpi svoju inspiraciju. daleka time temu! Obavezni da smo i-scrpili ovu upozorimo: koliko se god nam generacije i anlticipacíje u d-uhu ove intelektualne činile redovito kad nelcritičke, nalazimo, orijentacije je kritičke riječ o tim tendencija-ma, veoma ocjene u mnogih autora o stvarnim ali isto opasnostirma koje vrebaju čovječanstvo, tako i uvjerenje da od samoga od čovjeka zavisi što će načiniti onih sila koje je oslobodio. Nemamo da citidakako, namjere ramo
kritičke
te
sve
»Moja je bude.
.I a
mima
ili
će
da
teza
protivan
sam
ćemo
Navest
stavove.
prospektivaca, čiji jednog suradnika spomenuto-g koji kaže:
smo
grupom
rad
zbornika,
u
Roberta
1985. godina biti on-o svim determ-inizmima,
koje ograničavaju
ekstrapolacijama
vezi
-navodjli,
s
što
američkom
mišljenje M.
mi
želimo
defetizmima, slobodu
od
Hutchinsa, da ciniz-
i
sposobproblemi na-
sobom. Ak-o su naši čovjeka da upravlja sam i 'složenosti, su narasla također i naša sredpo opsegu da se njima pozabavimo. i vremena, Isvključivanje prostora i tehnike, naobrazbe napredak znanosti i, što je najvažširenje iskustvo iz 175 da nije, posljednjih godina ne daje nam pravo kako .novi ususret smatramo svijet kojem idemo predstavlja predanerpremostivepoteškoće za obične ljude, te da se moramo ti eliti eksperata, ili biznismena, ili birokrata, ili vođa jednoj ove 1h_one1 vrste. Vjerujem da je demokracija najbolji oblik vladavine da je ona još moguća.« (irbid., str. 183)
nosrt
rasli stva
Dok se 111 humane
kritički
odnos
zasniva na mogućnosti ljudske demokratske koncepcije počivaju zbiljske mogućjedna humanistička vizija svijeta suprotstavlja tehnokratskoj, dotle još uvijek u mnogih socijalist1čk1h autora nalazimo tehnici odnos naivno-apologetski prema _
_
pa društva, nosti za
akcije se 1
takvu
na
nastoji
akciju,
ovdje
određene utvrditi gdje
nivou
čime
se
21
za takvoj. Isključivanje svake opasnosti s njene strane druslobodne nike svima mo. poredak, daje u stvari, potpuno birokratskim i tehnokratskim u samom tendencijama u tom socijalizma. Tipičan je pogledu stav istočnocnjemačkog filozofa Hermanna Leya. On polemiára sa svim iole značajnijim suvremenim autorima neki kritički stav koji su izrekli prema tehnici i njenoj da uzroci upotrebi. On smatra kritičkog stava se u tehnici leže prvenkoji javlja građanskom društvu prema u stveno da prevlada klasne nesposobnosti građanskog društva ono se ono afirmiralo suprotnosti, pa počinje prezirati po čemu feudalnom društvu, što je izraz dekadencije i reakcionasuprot narnosti i ujedno dokaz društva da jedino marksizam moovoga že dosljedno braniti znanstveno društvu i prirodi. prilaženje Kritika tehnike samo krize je izraz znanstvenog pogleda na a kriza društvu, znanstvenog svijet u građanskom ovog pogleda izraz krize u materijalnim proizvodnim odnosima, to jest odraz U socijalinnu baze u intele-ktualnoj superstrukturi. materijalne tehnici sasvim više ne djeluju, pa je st-oga stav ovi uzroci prema
kao
štveni
gućim
suprotan: iz širokog izrasta tehnika »Moderna dr-uštvenog pothvata. Oni oddomovina. stoga njena prava Socijalističko je društvo nj-ih postoji slaganje. Tehnika govaraju jedno drugome. Između za rukama u potvrdu socijalističkog čovjeka sredstvo postaje i karakterne po-tencije.«“ njegove duhovne
Ovaj
društva već
i iz
sretan
brak
proizlazi planiranja
kaže
ne
između
moderne
tehnike
i
socijalističkog
nazora iz materijalističkog samo o_sv1_jetu, »Materijalistički naproizvodnje i znanosti.
između
svake
s znanosti o zor Ley, priznaje svijetu, Stoga on ne zapada u pogrešno njenom materijalnom osnovom. ima mišljenje da se istraživanje baze vrši u praznom prostoriji. Ovo jer njegvovprosu mjesto, socijalističkom .društvu svoje čvrsto još v1tor proizlazi iz perspektive planiranja. Stoga se ono moze društvu.« u kapitalističkom še proširiti nego (34.- 35) Ley _enerfilozozapadnonjemačkog_ gično odbacuje pesimističke stavove se na i obara fa Carla Schmidta njegovu tvrdnju, d_ase_m1 121818* da padnemo pod tehnokraciju,koja_b1 konačno mo opasnosti u donosila bi i svime zavladati svoje odnosu koja mogla odluke na u odnosu a ne automate na ljude, koje b1 žrtvovalaautomanstrategije »sveukupni argumenti ma.« straLey ovako ripostira: su ha dakle prisutni ovdje. Schmidt preporuča kao protuľnleľ“On da se izdigne visoko ideja ljudskog_dostojanstva'l slobode. vezu na Marxa tome stavlja se ovakva poziva pri 1_ Marx što kojlPuľ UPPľľC s je ga otuđenja pojmom J3Xa?_-“ ŠľO da ľľaŽl u 15: (164) Pojam otuđenja nema. dakako, m“ ° Leyar »OVO ”Otuđmlem društvu tičkom po mišljenju vezu
shvaćanjšlu --
12)
Iílermann Ley
Dämon
Technik?
22
DVW,
Berlin,
1961.
Stľ-
scäclfí“
30-
to
je pobjedničkom
koja je dovela
borbom
klasnom
proletarijata.«
ture
do
dikta-
(165)
duhu scijentizma isključuje Ley mogućnos-t da bi 0 raznovrsne i njene tehnike razvitak primjene, kojima smo do bilo malo kakvog naprijed, moglo dovesti govorili nešto tehnike i s-ocijalističko-g druodnos-ima u harmoničnim problema teze u doktorske ove da se SSSR-u u navodi štva, pa prilog i matematike u odnosu prema disertacije iz prirodnih znanosti tri napvrama u razmjeru oblastima štampaju drugim znanstvenim Leyu ne pada na pajedan, dok je u SAD taj razmjer obratan! iz humanističke met da ispita razloge: odakle problematibijeg zabrike u jednoj socijalističkoj zemlji? Ono što nas normalno sasvim smatra ponjava, on u duhu teh-nokratskog scijentizma mi skloni zitivnom mišljenju da bi suvrepojavom. Dok smo meni davati mnoge odgovore 0 krizi humanizsocijalizam morao i kao ma se razvitka koji pretvajavlja posljedica industrijskog zemalja u »državu blagostaranja -svih razvijenih industrijskih nja« i »društvo obilja«, on vjeruje da je jedino s pomoću uspjeu ha -na području tehnike socijalizrnu moguće pokolebati buržoo aski nazor svijetu. »Nakon trećeg Lunika, piše Ley, koji je u strana se stražnja Mjeseca, zaoštríla omogući-o da se snimi u (426) Ley zemljama kriza .nazora svijetu.« imperijalističkim 0 kad Lunik je očito uvjeren da će se taj nazor svijetu srušiti 69 bude Venere! uspio snimiti stražnju stranu Sasvim
u
tehnici Optimistički i apologetski stav prema postao je dio oficijelnog »dijamata« u s-ocijalističkim zemljama, što se može razumjeti, ako se imaju u vidu napori što ih Socijalističke zemv-rše da bi u tehničkom i ekonomskom lje pogledu dostigle najrazvijen-ije kapitalističlke zemlje. Međutim, postavlja se pitanje, da li je dozvoljeno da socij-alisički autori sistematski previđaju svu onu humanističku problematiku koju u sebi nosi ovaj razvitak bez obzira da li se odigrava u socijalističkim ili kapitalističkim ovo Na osvrnut se završnom ćemo u zemljama? pitanje
razrnatranju. STO
Poznata
pretežno
je
ZNACI
D.
formulirao
kao
istinu,
nomski
_
O
»KONCU
vijeka 19. stoljeća, logičnu posljedicu pobjede ukazuje na ovaj moment
ovoga godina IZ rijen
TEZA
13)
IDEOLOGIJEU
teza o »koncu ideologije«. On ju je kao intelektualaca razočaranje pedesetih sa starim ideologijama koje vuku svoj koali on ju je moga-o i isto tako formulirati
Bellova
tehnokratskog
imajući
razvitak."
vsvjetska_ekonomska kriza
i oštre
klasne
lmpcnjallzma u_jec_1nojzemlji koja LWSDOB tragično žrtvovanje jedne_revolucioname
käilture, amlranla najljepše
ideale
o
čovjeku,
23
u
vidu
borbe,
scijentizma. prije svega `
dolazak čelu
na je stajala generacije
destruktivni
rat
dosada
On, eko-
fašizma l'udske je proneviđenih
koja
o »koncu ideologije« ne pada na neku spoznaj»mistificirane ideologije kao oblika svijesni«, već na skup ideja koji je sposoban pokrenuti ljude na Za radnike u akciju. kapitalističkim zemljama na da su Zapadu Bell smatra zadovoljiniji svojim položajem a intelektualci su intelektualci, bez strasti nego i umrtvljeni, jer ideologija više ne posjeduje životnost koja goni k akciji. Za društvene promjene ekonomkoje se danas zbivaj-u izazvane skim razvitkom mozbilizi-rati niije potrebno posebna íideološka sredstva. Ekonomski razvitak treba a prepustiti ekspertima, društvene zbivat će se ionako u promjene smjeru boljeg i bo»sve za društvene gatijeg života slojeve. »Društvo obilja« koje je čini klasne su-kobe najavio u sv-ojoj poznatoj knjizi J. Galbraith i ideološku borbu nekom vrstom suvišnom, predrasude iz prošloga vijeka. Ako na današnjem stup-nju razvoja socijalističke i kapitalističke zemlje pokazuju neke strukturalne razlike, sam ekonomski razvitak kao i sve veća i tehnike primjena znanosti
Težište kritiku
teze
ideologiju
kao
nu
revolucionarnu
u
društvenom
životu
ove
će
razlike
Berle predviđa da će problemima koje imaju
izbrisati.
s socijalističke zemlje susreti kaipitalističke zemlje: »Nekad su komunistički režimi bili neprijateljski raspoloženi sistemu i kritički američkom strukturi. prema prema njegovoj Oni i sada a da 'stvarno nisu kritički ostaju neprijateljski, više »dodatak u njihova je kritičnost igri za premoć. Kad dostignu nivo i ekonomskog 'razvitka produktivnosti sličnog SAD, naći će se oči u oči s istim problemima koje danas imaju SAD. Nakao kon što su izgradili vlastiti proizvodni sistem, borit će se da ovu sa zadatkom što se sada Amerikanci moraju boriti moć (proizvodnu) preobrate u »dobar život« za građane. Jedan boga-ti komunizam uvidjet će da njegovi materijalni problemi od problema u bogatom kapitalizmu.« nisu različiti (u »Managestr. and Corporations, men-t 79) Ovaj stav sam po sebi još ne sadrži (sam A. A. Berle je protivnik SV}ništawtehnokratskoga« sistem ke tehnokracije: »Ekonomski nije sam po sebi C1'l_],kaze sistem već mora odražavati on, vrednota s kojvimase publika činjenica da će se jedno dr-ušopćenito slaže«), ali neospoma
A. A.
isti-m
se
razvijene
-
-
-
umorstvo milijuna ljudi u koncentraçlomm smrti. Za radikalnog intelektualca, koji je razpobude prošlog vijeka i po, svç JP l? Značlpdäælílc 1 60°' l milenijarizma, apokaliptičlgog mišljenja ija što je nekada gije. Ideolo _bila_put akciji došla je svome »Po retne koncu«. je_ abile su_ društvenamrtiágm ideologijama snage u starim u JCS“ kost Impulsi i, u najširem novim ideologijaría smislu, sloboda. mmm' ”e razvitak ekonomski nacionalna moć.« Na Istoku i_ na Zapadu p5\xB4 nova ski razvitak je postao koja briše sjećanlíkľla_ Sľzäľi \x80*\x85 ideologija »Politika pruža malouz čaranja«, uđenja._Neki od mlađih 111W@ľäata izlaz ca našli su u_ znanosti_ ili__u univerzitetskoj karijeri, ali na!ra Žuti! razmjera, logorima rađivao
birokratizirano i komorama revolucionarne
hilijastičkih
njihova izjaz
u
Glencoe,
-
talenta koji umjetnostL« 1960.
-
nada,
str.
369
usm
su
erili
(D. Be l, The 374)-
u
tehničkom of End
-
24
drugi
smjeru,
Ideology,
The
Free
su
press
of
Socijalističke), koje
(makar
tvo
dice«
pretvara
javljaju
u
u
tom
nje ideološ-kih nezasnovana
koji
obilja«
uzima
se
iz »društva (relativne) oskususresti s problemima .koji se d-okidaza ovdje 'kao argument
se
društvima.
više,
kao
društvenih .pretpostavka za previđanje i ne samo Ikritični krajnje kritični, nove inicijativa, akcije ne manje revolucionarne
već
mogu
novih
»društvo
društvu, -razlika
u
tim
I, šta
biti
sasvim
problema i izvor
od
one
starih klasnih odnosa! Strogo znankoja je išla za promjenom životom u stveno gdje će granicama rukovođenje ekonomskim u se teškoj energetici, planirati (to jest prvenstveno taj sektor zajedn-ičkog saobraćaj-a), neće dokiindustriji i nekim oblicima i nuzti probleme koji će se pojaviti sa »ljudskom potrošnjom« infrakao stvarne prvoga, »ljudskim potrebama«, i racionalizam u n-eće dokinuti strukture društva, rješavanju pasioniranost potonjuih problema. za mišljenje ne samo Ideologija je prestala biti radikalno klasu. Ovo već kao što smo intelektualce, vidjeli, i za radnićku »Radnici su ovako: veoma rašireno mišljenje R. Ar-on izražava u marksističkom i sve revolucionarni, ma-nje postajali manje Međutim, smislu, što su se više razvijale proizvodne snage. previše... Za zapadne to sve ma oni su morali doktrini, postajati zemlje u *kojima se nastavlja ekonomski napredak, ideologija o sumnje, odlučnoj bitci među klasama 'pripada prošlosti. Nema u ona intelektualca, utječe na pokoje funkciji takve filozofije, ona kla-se uslijed privlači neku fr oiju radničke zbiljskih nepravdi; ali tip društva 'koje smo izu-čava-li u istočnoj Evropi predstavljao bi za zemlje s industrijskom civilizacijom na Zapadu (R. Aron, La lutte de classes, Paris, 1964, jednostavno nazatdak.« str. više onaj značaj što ga 359). Ekonomska nejednakost nema je imala ranije i ona sve Miše iščezava. Blagostanje u ekonomski razvijenim zemljama može ugroziti samo prevelika stopa nataliteta! ali kad bi se lj-uBogatstvo je uvjetovano produktivnošću, di brže množili od porasta bi se u maltunašli produktivnosti, Čitav ekonomski razvitak zijanskoj situaciji. ide, po mišljenju R. klasArona, u smjem brisanja vklasnih razlika, a iščezavanjem nih razlika i u smjeru i sporoideolovškiah sukoba nestajanja va. Ovu u kod 'sovjetskih rukovodilaca tendenciju on uočava drugoj post-revoluci-onarnoj generaciji, 'koja mu se čini sve više a ne revolu»marksistička« u klasičnom ji više »tehnokratska«, cionamom smislu." školovaUvlačenje sve većeg broja stručno i
_
1_4)»Rukovodioei
ristične
crte
baštinika
u
drugoj nego
generaciji pokazuju, Kulturni nivo pionira.
sve više. Ja bih postaje obrazovanjekadrova se bavio dijalektikorp na mai-ksistički način,
rado na
izgleda,
više
karakte-
i tehničko pučanstva kad bih akcent,
stavio
protivurječnost
jednog
efikasnu obrazoda širi ľežlľníkkoll JC DľISIljen. da bi imao ekonomiju, vanje, iako će_ovo na duži rok ugroziti stabilnost Konačno, despotizma. mi da je tehnočini se koja će_morat_i ubuduće prevladati Iľtendeľlcjja ratska, će sve i, dosljednamenkanizam postajat siromašnogaa bogatiji no, upravljači će se više brinuti za sebe, za blagostanje zajednice, nego za
širenje
njihove
vjere
izjedene
skepticizmom.« 25
(op,
cit,
str_
345),
nih ljudi na odgovorne i rukovondeće društvene funkcije potiskuje »sta-re kadrove«, tipa revoluciona-rnih tribuna i propagandista revolucionavnnih ideja, oduzima vlasti crte socijalističko' ideološke harizmatičke -nadalmutosti, vlasti i tehpremoći ničkih ka-drova nad humanističkima daje joj izgled tehn-okratske vladavine.
usllijed
HOĆE
LI
TEHNOKRATSKI
SCIJENTIZAM
DOVESTI
D0
VLADAVINE
TEHNO-BIROKRACIJE? Istina
je da
društvu najvidniji procesi u suvremenom govood Saint prilog tehnokratsko-g scijentizma, Simon-ove vizije i-ndustrijalizacije proizvodnje do Weberove vizije progreracionalizacije i birokratizacije društvenog upravljanja, čudo što u ovaj raspolaže jednim vraškim optimizmom mogućnost rješavanja najraznovrsnijih društvenih problema. da naučimo Doduše, pod jednim uvjetom: kompjutor-e »misliti« i »odlučivati«, i da naučimo i »odlučivati« kao ljude »misliti« što »misle« i »odlučuju« nam kompjutor-i. Nedavno je Goddard u dočarati bi izkako svojem »Alphaville-u« pokušao slikovito sagledala takva društvena organizacija. No, ostavim-o po strani re
u
opće
sivne -i nije
da
sve
science-fiction
izlete
i
zauzmimo
procesima koji prijete tehno-birokratizmom! ustanovimo da sve diti, ako na 'koncu i protiv nje. prilog, govori istovremeno je realno
Sasvim
i nezadrživo
stav
ono,
daljnje širenje
li i njene praktične primjene, jer tehnika od znanstvenih sve otkrića, dok znanost od primjene znanstvenih pronalazaka.
na
sve
realnim
prema
Nemojmo što govori
njoj
znanstvene
više
manje
začu-
se
postaje postaje
u
miszaviszavis-
na
Time
je,
naravno,
uvjetovano
i
daljnje
povećanje
znanstve-
nih i tehničkih kadrova, i opći porast »jajo-glavaca« ili intelektualaca u da ovaj tip inteligeni 'budući strukturi, društvenoj
mnajarrmičkoj«. a _Ile cije pripada pretežno po -svojoj hmkciji »slobodno-profesionalnoj« inteligenciji, njen će se položaj .više približavati radničkoj klasi nego drugim društvenim slojevima. i koncepcija Vjerojatno je da će za nju tehnokratska etatistička 1 samoupravod humanističke socijalizma biti manje atraktivna ljačke koncepcije. Svakako
da
će
elektronika
i kibernetika
izazvati
automatiza-
najrazličitijih proizvodnih postupaka te_ da će mno-_ge »uu pravljačke funkcije« preuzeti na sebe (TIĐFOČHQ enFľ' 9171355“ transporta, industrije, getike, bazične _komunikacija1 neklm Veće uvjetovan drugima), ali će istovremeno sve proizvodnju IZ PľO' veću sve mase potrošnih dobara i oslobađati masu ljudl koji će svoje »slobodno Vľlleäľle“ “Pmľeä izvodnog procesa, 1 (a i prplz lj-avati za neplaniranu nestandardiziranu_potrošnju vodnju!) potrošnih dobara (materijalnih 1 Akulturnllilľeha PIOEVOĆUJ@ postupaka u oblast! nje automatiziranih ciju
P1311151?
26
će tržište ia-.ko će
tirart
nje,
»zakonu
po
ponude
potrošnja
ova
primiti
i
potražnje« sve
više
u
oblasti
kulturni
potroš-
i luksuzni
oblik. znanstveno-tehničkih
Prevla-st
otkrića
dovest
će
svakako
do
sredine« (G. Friedmann) koja će u jedne »tehničke stvaranja »prirodnu sredinu« ljudskog života, ali velikoj mjeri zamijeniti društvenu stvarnu kao što će automatizirana proizvodnja tvoriti će na čovjek s-lobodnije raspolagati svokojoj infrastrukturu, sredina« tako će i »tehnička i sposobnostima, jim vremenom okolinu samo tvoriti (od čovjeka stvo-renu, jednu transhumanu i potpuda lakše ali čovjeku ravnodušnu) koja će mu dozvoliti nije razvije svoju ljudsku priro-du. misli i nezatdrživ Isto je tako realan proces širenja znanstvene sa uopće, a to znači i načina širenjem inteligencije i obrazovanja i objektivizam racionalizam mišljenja koj-i je svojstven znanosti: intennacionauniverzalizam i i mistika; koji će potiskivati mitcve imlizatm 'koji će -suzbijati etnocentrizme, nacionalizme, rasizme, misao nikad nije imala takav argument perijalizme. Znanstvena na svakog trenutka svojoj strani: ljudski život koji se mora znanstvekontrolom smrti, moguće iskupljivati neprekidnom i nuklearnih nad totalnom nom kontrolom auto-destmkcíjom znanstvesila. Ali prisilni pacifizam ove drugih još neotkrivenrih ili racionalne dominira ne samo-kontrole, koji danas sviješću vanjske prisile potisnut u infrastrukljudi, bit će po logici same kao što su svojevremeno već raturu svijesti (ne u podsvijestil), potisnuli svoje incestuozne nije u našoj historiji ljudožderi i životni humanoželje. Time će iracionalni porivi na tlu nove sti dobiti ponovo polje za igru! svoje slobodno Sasvim da je -prodiranje je očito tehnologije u proizvodnju klasičnih 'kadrova povećalo značaj tehničkih nasuprot socijalnih komunalvrši se i na nivou hijerarhija u poduzeću.“ Isti proces život Društveni ne, regionalne i državne administracije. postao je toliko složen dla bez analize eksperata narodni poslanici i ministri u korišSistematsko donošenju odluka. postaju nemoćni kadrova u svim velikim društvenim tenje stručni-h organizacijama danas je opća praksa, pa to ne rađa samo poliantagonizam tičar već i opasnost simbioze tehnobiro-kratske stručnjak, ovih faktora. Etatizam i militarizam procesu. pogoduju ovom Birokratizam ili tehno-birokratizatn je danas predmet postao decennajin-tenzivnijih izučavanja, pa se nasuprot njemu ističu tralizacija rukovodilač-kih funkcija i razvijanje neposredne ili na participativne demokracije. S obzirom činjenicu da se danas sve veći dio aktivnog stan-ovn-ištva radnim nalazi u najamnim -
.
Ispitujući
15) ustanovili
na mvou
smo
prvo na
mjesto prvo
strukturu da
po mjesto
na
ut
utjecaja zanatlijskom ecaju
olazi
u
i
dolazi
inženjer. 27
našim proizvodnim organizacijama mehamziranom nivou proizvodnje dok na automatiziranom
direktor,
odnosima, nih
borba
zada-taka tako
lističkog, Istina
protiv
u
i
birokrvatizma predstavlja jedan od ključp-reobrazbi društva, kako kapita-
progresivnoj
socijalistiČko-g.
-
da
je
razvitak tehnologije s auto-mastizacijom mijestrukturu radničke klase, a da porast proizvodnih snaga i potroš-nih doba-ra utječe na podizanje životnog standarda u najvećem njenom dijelu, ali to ne mijenja njezin položaj u proizvodnji kao »privjeska stroja«, niti u raspodjeli kao eksploatirane klase niti u potrošnji -kao objekta masovne, standardizirane, 'komercijaiizirane nehumane Sto potrošnje. više, ovaj njezin položaj dijele sve više i slojevi tehničke i druge inteligencije, ka-o i srednji slojevi namještenika. Ako borba za radničke klase i društva emancipaciju uopće ne stavlja toliko težište na pa-uperizaciju, ona je stavlja sve više na društvenu i ljudsku z-a tehnokrate degradaciju. Ako je ideja slobode izgubila svoj značaj, jer su je zamijenili planiranjem i kultorn maona terijalne proizvodnje, dobivati će, naprotiv, svakog dana sve smisao k-ao prot-ustav puniji i snažniji društvenoj hijerarhiji koja nastoji ljude d-ržati u potčinjeniosti »u ime znanosti
nja položaj
i
i
prosperiteta«.
jednakosti neće se moći .prikriti pojavom obilje kao ekonomska kategorija nužno »ljudske potrebe« kao antropološku sitošću kategoriju. materijalnom (koja ostaje bitni problem za »Treći svijeta!) ne može se priigušiti ljudska potreba za vdiruštvenom u jednakošću vršenju društvenih odgovornosti i potreba za ličnim 'da se time i prodostojanstvom. Naravno blem tlo Socijalističke revolucije 'stavlja na njegovo pravo »društva
Pitanje
obilja«, jer
postaviti
na
dnevni Relativnom
će
red
-
humanističke.
Znanstvena i tehnička će sva revolucija zaoštrit pitanja u vezi sa društvenom i ličnom egzistencij-cm čovjeka. Ona neće uništiti će naprotiv, stvoriti ži-vota nego uvjete da više misli o sebi kao čovjeku, čovjeku dozvoliti QNGVOJËD ljudskim potrebama i ljudstkoj prirodi, da na nacin_ da se postavi pitanje smisla i \besmisla svoje
društvenog_
kojiće
određeniju odluči mirovanje, stvaralacku_ društvenu požrtvovnost I'll Sva egz-istencije, ili
za ili iščez-nuće, za trajanje akciju praksu ili mističku -k-ontemiplaciju, za izolaciju, za ljubav ili ra-vnvodušnost. pitanja koja .inu nanieće će njegova simboliöko-generička inteligencija zaokupljait_ njegovu jače no ikadarilozoijija svijest i jurišat na njegovo srce će biti A kako njegova strast. je u ovoj oblasti uvijek čovjek visoza i ClObFO za za među sposoban kolebanje krajnostima, zlo, čekat će ga kao i nečovječno, ko i nisko, za čovječno f1 dmad? sa borba, borba iljudima i sa sobom. Samo vrlo površni duhovi. tehnokratski zadojeni, mogu pretpostaviti da StľfľašľllícapmfPaf da znanstvenom mišljenju koje će rekrea-tivnih_razlogafľDPletl
na
sebi
Čovjek
čer, 'time
neki
će
secesiocnistički
potvrđivati
što
će
davati
flo-realni
omamenat
l
-
UmJCľTËOFt-
prirodu, _sutra kao 1 ju: svoju stvaravlačku neki, bogatiji ili siromašn-iji, racionainiji 28
iracionalnijri, odgovor na pitanje 0 smislu svoje egzistencija, u -kao umjetnik, ili će upravo stvaranju svojem vrhunskom onu kao filozof, ili kao naučemjak, udariti na granicu gdje ga a po i besmisao, snazi čeka ništavilo svoje volje i duha orpredijeće dati smisla lit će se za to koliku ništaválru, a koli-ko čovječnosti ili
pa
neljudswkosti.
29
ETATISTIČKI
MIT
Svetozar
SOCIJALIZMA
S to
ianović
Beograd
Posle može
nekoliko
govoriti
rađa
iz
novi
klasni
o
decenija renesansi
teške krize danas se marksizma. Kao feniks
sa on
si-grurnnošću se
ponovo
pepela, iako mu je više puta pravljena autopsija. kao kritika Međutim, marksizam kapitalizma, pai državnog za kapitalizma, izgleda da je pri .kraju mogućnosti inovacije, na pa je počeo da se ponavlja. Zato 'samo prvi pogled zvuči se danas može parad-oksalno ako se kaže: marksizam dalje razkao kritika vijati prvenstveno socijalističkog cili rkvazisocijalističkog pokreta i društva, &ako od početka pred-stavlja program sa prevazilaženja kapitalizma. U kritičkocm suočavanju pokretom i društvom na koje pretenduje socijalizam ima najviše novih izgleda da se taj program bogati, isprobava i konlcretizuje. U tom pogledu već se javljaju zanimljive ličnosti i značajni u rezultati. onom Naravno d-a je obnova marksizma prostoru koji sebe naziva socijalističkim neuporedivo brža i radikalnija Za u Ei-lozosfslke problematike. akademske tretiranju ideološke vlastita na teorijskih rezultata probleme vi kritičku primenu društva još uvek nema dovoljno slobode. u Na žalost, i kad to nije slučaj mazrksisti svojoj dru-štvenoj Već kritici zbog teorijske inercije ne idu do najdubljeg korena. mora tražiti taj -koren u globalpo svojoj prirodi marksizam sistemu. nom društvenom Marksistička kritika, po mom mišije razotkrivania -najvećeg ideološkog nju, tek stoji pred zadatkom mita XX veka: eta-tističkog mita socijalizma. Bez te demitolofilozofija ri društvenanauka ne može do gizacije marksistíčka svesti. kritičke kraja odigrati ulogu epohalne osnovnu iskažem Da odmah ideju. Degeneracijomkomunistise čkog pokreta i Socijalističke revolucije razvio etanzamkao _
hijskog
tipa.
društveno-ekonomski On
se
neprekidno
sistem, ideološki
30
i
to
etatizam
legitimiše
kao
_
oligarsocija-
teoi komunisti imaju prvorazrednu do zastor da pro-dru kroz taj mitski Njene paradigme su staljinizam i maoizam i masovnog proletaindustrijskog razvijenog Nepostojanje etatističkog izopačenja rijata bio je jedan od presudnih uzroka tvrdi da je borba ne Socijalističke revolucije. Ovim se, naravno, na osuđena uslovima za unapred sasvim socijalizam u takvim biti etatizam. rezultat to da će verovatniji neusvpeh, već samo Jugoslavije pokazala da to nije primeru je baš na Istorija da spreči etatističke Pobedu tok. neizbežan tendencije može sociborba konzekventno i u-poma revolucionamvih, dugotrajna organizaciji. Da bi jalističkih snaga pre svega u komunističkoj se klasnog novog tendencija za stvaranjem onemogućila snažna društva, neophodno je ni manje ni više nego to da komunistička organizacija vlasti, istomonopol dižavne koja ima potpun i razvii inicira klase uslove za stvara vremeno razvoj radničke sebe da postepeno razvlašćuje samoupravljanje, ja društveno
lizam.
Istinski
rijsku
i
marksi-sti obavezu
praktičnu
etatističke
stvarnosti.
samu.
revolucionarna U Rusiji se pola veka unazad. na sebe delom da preuzme misiju još je većim vlaPosle preuzimanja industrijskog proletarijata. drudilemi-om: sti ona se razvijati polarizovala pred osnovnom štveno inicirano vojničkih sovjetvima radničkih, sarnoupravljanje vlašću 'komunističi seljačkih deputata ili ga zamen-iti državnom ke partije. Istine radi treba reći da je socijalistički, samouprakomuvni si-stem s.kiciran u Pariske bio samo Marxovoj analizi ne i Lenjinovoj »Državi i lrevoluciji«. Ponaimanje je bilo jasno kako praktično da izgleda socijalistički ekonomski model. treba I to je u izvesnoj meri struje. Dedoprinelo pobedi etatističke tek treba da budu Mo-ralo istraženi i ocenjeni. talji tog p-rocesa bi se vratiti unazad sve do prvih konrfrontacija u boljševitamo na čelo države. čkoj pa-rtiji posle dolaska Izgleda da je jedna od prekretnih tačaka bio čuveni tzv. radničkom sukob sa opozicijom. Prošlo je pedeset godina od oktobarske revolucije, a uloga Lenj-in.a i lenjinis-ta u tom periodu još nije dovoljno s-vestrano i nepristrasno sagledana. Ali
elita
vratimo
morala
nerazvijenog
Iako nastao kao izrazito antietatistička teorija, ma-rksizam kao ideološka osnova etatizma. Taj tok etatističke i p-rilagođavanja marrksrizma kulrninirao modifikacije je na XVIII kongresu SKP(b) Sta-ljinovim eksplic-i-tni-m odbacivanjem ideje o odumiranju države i u-svajanjem shvatanja o jačanju države u socijalizmu. Maoizam delimično .predstavlja prilagođavaali i dosta uslovima, specifičan vid njestaljinizm-a 'kineskim
je poslužio
etatizma.
tske
Može se povući i Socijalističke
koje kao
su
nova
srušile
sudbine paralela između građansko-demokramasa narodnih revolucije. Iz redova širokih se «postepeno izdvajala buržoazija Paralelna diferenoijacija odvijala se
feudalizam vladajuća klasa.
31
sociialističkoj revolucinji. Eksupropmiisana rfeudalna i buržoasvoji-na postala je osnova A široke etatis-tičkog vlasništva. postaju 0-bjekt eksploatacije nove vladajuće klase. Sve to nailazi na konzekventno ogo-rčen otpor revolucion-amog krila komunističke biva potisnuto ili čaJk fizipartije -koje postepeno čki lirkvid-irano. širi preko nacionalnih Kasnije se etatizam gran-ica i us-postavlja u više zemalja, koje dolaze konpod direktnu t-rolu i zavisnost od matične i najsnažniije etatističke zemlje. se Ovaj etatiza-m neprekidno predstavlja kao socijalizam. U Inrežu njegovu ideološku hvataju se ča-k i mnogi oštri kritičari I to vlastitim izrurmeom o etatistiökom sostaljinizma i maoizina. od samoupravnog. manksiciljalizmu, za razliku Jugoslovenski i njegovu inače radikalnu zam, uključujući filozofiju, nije izuzetak u tom pogled-u. TaJko je pored razlikovanja socijalizma i kouvedena i nova munizma podela samog socijalizma na državni i samouprravni. Zbog toga je dalje komplikovana šema tzv. preda je socijalizam prelazni period izmelaznog perioda. Ne samo đu kapitalizma .i komunizma, nego je i etatistiöki socijalimm shvaćen *kao prelazna forma prema saxmoiipravnom socijal-izmu. se može sna-laziti Ali dokle uvođenjem sve novih komplikacija? se iluzorno samo Na taj način svlađujvu teorijske teškoće..jer proglasiti sva'ki period :između dva istorijska prelaznim možemo entiteta. pitanje: I-paik, ostaje osnovno da linavodni_ državni ima dovoljno zajedničkih s-uštins-kih obeležjasa sasocijalizam socinazvati socijalizmom da ga uopšte smemo moupravnim jalizmom. i korisnici Autori »kategorije »etatistički _i sami _socijalizama implicitno priznaju krupne teškoće kad dalje _prave distinkciju između državnog socijalizma1 revolucionarfzog bírokratizovanog državnog socijalizma. Ali kakav je to 'birokratizovaniSVOCI-jallzam?! Izgleda da po ovoj koncepciji_jedan entitet moze potto što je da promeni svoju prirodu i da ipak ostane puno biol na i drugih ima Uostalom državnoj »društavazasnovanih mairksi-sta niko svojrini i centralnom ni_od pula-n-iranjn, _pa_irpaik Ako nazove da ih je spreman jedansavreiiierii s-ocijalističkim. sistem nije ka/pitalistički, iz toga ne sledi da mora_ biti socijalio 'kojima Zar da društva stički. ovde govorimo nazivamo 5socijašto njihovi vladajući zato lističkim krugova rproklarľnüJü-l053113' kao sv-oj is-torijski cilj?! lizam samo treba Pod socijalizmom podrazumevati sistem van na d-ruštvenoj svojini i društvenom samoupravhanlüj_ W' šrvo proizvođača sastavljeno od asocijacija -slobodnih i rade no zajedničkom prema racionalnom planu«. (K. i
u
slka mase
_
_
_
zaäno”
Oekonomísche Schriften«, »Kleine ka klasa razvija svoje_samoupravljanje
'kOjlh/[SVGS 321) R3diže' Pg}
S.
Berlin: i955, istovremeno
sveopšteg
rascvat
Ona bi ostale ne
bi
mogla
društvene
i
1
_
integralnog _ClWŠľVfËDOE Samwľfľavílaäí: _
da
očuva razvija i
oblasti
propustila 32
JaľlljeP samoupdrräfžv avno» monopolu
svoje
i
a
a
Lao vladajuća i učvrstio ubrzo kon-stituis-ao se on radnáčko uskoro -samoupravl jan je. Tako ugušio El samo ne moda proletarijat Marxovu misao treba interpretirati društvo. ne oslobodi čitavo sebe ako istovremeno že emandpovati
jer bi
rata,
klasa,
pa
danas
i Marcuse, u -marksista, koju spadaju From-m sa tzv. etatističkim socijalizodbacuje 'mistifikaciju zapetljava u jednu drugu, ne manje neprihvatljivu druda su to naime, eksploatatorska klasifikaciju. Oni, uviđaju ne žele da ih nazivaju štva, pa s pravom socijalistiíčkárn. Ali pošto zbog teorijske podele inercije ne m-ogu da izađu iz Marxove na kapitalizam i socijalizam, izlaz traže u pojmu državnog kapizemaizmeđu takvih talizma. Ipak, avi-suviše je očigledna razlika ni kapitala ni kalja i onih 0 nkojima je ovde reč. U njima nema da će se savremeni kapitalipitali-sta. Ubedljivije je očekivati
Jedna
s
grupa
pravom ali
mom,
se
takođe postepeno ki sistem mešati sa
zam
transrfovrmirati
u
etatrizam,
nego
etatistič-
-kapitalističJkim. podela na !kapitalizam i socijalizam već poodavno onih ne -potkrije Čitav niz novih slučajeva, i to ne samo novo0 kojima ovde rascpravljamo. Dana-s ima zemalja, naročito oslobođenih, koje očigledno nisu *kapitalističką ali ni socijalisu tičke. Neki marksisti sasvim traže terminu neubedljivo spas »nekapitalistiöke« zemlje! Daleko je prihvatljivije proširiti Marxov-u podelu etatizmom. i drugi danas tu kačesto Doduše, marksist-i upotrebljavaju blažem za smislu, -kao naziv tegoriju, ali u jednom mnogo jau savremenom društvu. Ali zar ta čanje države ten-dencija poneka-d ne da etatizmom -i po-nreba nazvati preovlada toliko seban društveno-ekonomski sistem? Već klasični marksizarn prizMarxova može da
je mogućnost
navao
da
se
državni
aparat
osam-ostali
0d
druš-
Marx da se dr je također predviđao i mogućnost i okrene klase odvoji, osamostali protiv radničke to smatraju posle Socijalističke revolucije. Mnogi marksvisti glavnom Sada opasnošću 'po revoluciju. postoji teorijsko-saznajna i praktično-politička katepotreba da se ide do kraja i ostavi mesto za u gorijalno vladajuću pretvaranje državnog aparata klasu za i, prema tome, jedan novi tip klas-nog društveno-cpolitičkog sistema.
tvenih
žavni
klasa.
aparat
Etatizmom
treba
naziva-ti
sistem
zasnovan
na
državnoj
svo-
za proizvodnju i državnom proizvodupravljanju društvenim Državni delatnostima. predaparat sredstava vlasnik stavlja novu vladajuću klasu. Kao 'kolektivni za on radnu, :i elk-srploati-šeje. Lični proizvodnju upošljava snagu udeo pripadnika vladajuće 'klase u raspodeli viška vrednosti proporoionalan je položaju u državnoj hijerarhijni. I u odnosu prema etatističkoj klasi treba marksisti-öki govoriti o .perspektivi eksproprijacije za eksproprijatora, socijalizacije sredstava proizvodnju i upravljanja proizvodnjom.
jini sredstava njom i ostalim
33
sæaumm mawmąsmæv \xD0 Ezíspägèiääjzatgá: pisanog_ etatističkog uređenja. Njihovi da
j., _
_
_
_
pľľľlíTlVaju
-1d60lOZ1 i \tvrdeći
da
@G
_
izjednačavajuói društvo utemeljen ru d-ruštvenoj svojini.
stvarnost
je sistem
:stran:
obzi-ra drzavni
na
„
je.
_
aparat
i ekonomsku
;ije
12a
tome
je kod
zam
u
moć,
sistemu
ovom
prihode
i status,
za
.buržoazije
često
Aii
onaj
razvrstavanje pored ostalog
izvire Mora
slučaj. dovoljno sluha
dbrnut
'imao
nije
klase
moć
Činjenica je veliku političku
ima izuzetno i .da sve ›to mi ma|lo
kriterijuma marksiz-ma etat-ilstičke
Specifičnost što njena ekonomska
.asu.
u
d državu
višim. md:ëžľäzľązcrgæíysgätwľn pľqbzyoąnlu:bez drugačije fonmalnopravsä: -ŠËË-:Ëeíą da _,
iz
u
političke
ne
zaos-
v-ladajuću sastoji moći,
i
se
dok
priznat-i da manksiovaj politički determi-
se
za
mzarn.
Mogućnostdaza mis tifikaciju etatisbičkog svojine vezuje zloog.navike sepojam bilo mdlvidualnu 1h
vlasništva za
nastaje
Ikapitalistíčku
korporativno-»karpitalističku
već -
kod veličinom kao što sredstava
svojinu,
određen raspodeli viška vrednosti uloženog kapitala. U etatis-tiočikorn društvu, smo već vlasnik -rekli, vladajuća 'klasa je kolektivni za proizvodnju, pa je deo viška vrednosti 'koji njeni pripadnici za ličn-u potrošnju određen u pnisvajaju njihovim statusom učešće ru svim odlukama o Uostalom, državnoj hijerarhiji. u-pi o raspodeli vrednosti vrši se viška ravljanju proizvodnjom istom Pošto po principu. pripadnici vladajuće \kla-se ne mogu da prisvajaju ili prodaju bilo !koji deo individualno arbitralno i nije ničija već čini da ona državne -svojine, to se mnogima svoklasne opš-tedruš-tvena svojin-a. Pa ipak, pojam kolektivne da predstavlja toliku misteriju, jer je iz istojnine ne bi trebalo orksamo da navedemo slučaj feudalne rije dobro poznato vene svojina. da treba ima-ti Zaista jako veliku ili čak po-kvarenu maštu video društvu u etavtističkom klase bi se položaj radničke poto mit Ideološki iz-oekrenuto. p~r~oletarijatu kao vladajućoj puno klasa klasi činjenica da se eta-tistička pothranjuje denlimičnno te reči, Ni u najliberavlnijem smislu iz proletarijata. regrutuje koji ne bi rprelazio u 'ironijru ili ci-nizam, za radničku Iklastlse VIŠE nego sistemu Ona reći da je vladajuća. ne može je u tom da ne samo Ne odlučuje o upravi i eksploatisana. podređena m nema već ljanju proizvodnjom 'i raispodeli viška vrednosti, buržoasiko-demok-ratona koja je iz-borila u razvijenom .prava
koje je prethodno
udeo
u
-
'da Se POSHËË' da -bira poslodavca \xD0*\xF5 može ne sistemu: skom i visine uslova oko radnih Anajamnine. Broletarijat nema SVOJJ -1 -bi nezavisnih zastupa-le 'koje njegova praorganizacija _štiti-le radničke va. Norninalno organizacije, su_ podrzavljepraktično_ |klase I 1115"@ 133mmetatističke u i pretvorene ne transmisije 34
vanekonom-skom Radi se ~i pod iz-razitom prinudom. U potpuno etatizmru zaokruženom konstjítuisanom seljaštvo je podtržavljeu deo proletarijata. zemlje pretvorene 0 i 'kritičari Neki analitičari radije govore vladajućoj kasti, :isuviše slobodna o "klasi. Ali to je zaista a ne upotreba ovog inače prilično rpreciznog sociološkog koncepta. Kasta je eks'klui zivna nas-ledna \socijalna grupacija. Vladajuća etati-stička gruikarakteristi-ke. te pa očigledno nema
njem
-mark-sista Ima dosta koji na .nju -plnimenjuju tnajblaže anadruštveni litičko -kritičko oruđe: sloj. To više nego pogoduje odnos između -ideološkoj mistifilkaciji vladajuće klase. Stvarni sukob i zbog -proletarijata, kojeg Ikarakteniše vladajuće grupe i socijalnog moći, bogatstva pres-tiža na jednoj, koncentracije se zai podređenosti na Ii eksploatisanosti drugoj strani, može ne naAko klasa hvatiti samo stoji -simetri-jom. kategorijalnom
klasi, suprot onda nastaje
a
želi
'koliko-toliko
se
ostati
u
dodiru
sa
čudna za proizvodnju situacija. Sredstva Pa čija ali n~i državnog aparata. jina proletarijata, društvena Ali kakuva bi 'to bila Ničija? Ili društvena? iz 'koje je isključena radnička klasa?! Etatistička
klasa
se
grčevito
drži
manksizma
kao
realnošću, nisu
svo-
onda?
su
svojina svoje
ideo-
Svojuim učenjem logije, doduše ja|ko modifikovanog marksizma. marksizam \socijal-izmu kao pripremi besklasnog društva joj stvarpogoduje za spuštanje :ideološkog zastora preko klasne nova klasa 'koja zauzima što je prre mesto one nosti, jer »Svaka zato 'bi samo da ostvarila vladala, nnje prisiljena jre, svoj cilj, da drukao zajednički svih interes članova predstavi svoj interes štva. Ona će svojim idejama udati oblik i predstaviće opštosti ih kao jedino nacionalne i opštevažeće« svoMeđutim, (Marx). o
.
.
revolucionamo-humanistiökim
programom, čiju sis-temsku proizvođača, asocijaciju rneprekidam. pritisak u pravcu Socijalističke evolucije etatističkog sistema. Zbog toga vrhovni ideolozi i Staljin, odbacili nikada nisu étatizma, pa potpuno marrksistički projek-t odumtiranja države .i uvođenja di-uštlxrenog već su !komunističlkti »samo« odložili za samoupravljanja, ga budućnost.
jim
okosnicu čini mairksistička
zalaganje
svest
vrši
za
slobodnu
snažan
i
da je socijalisliöka u Nije lako priznati jurevolucija, sem goslovenskom slučaju postepeno eksploatadegenerisala u novo Cini se kao da čem-o na taj način zatvoriti torsko, klasno društvo. otpor predloženo j teosvaku socijalističku perspektivu. Emotivni će 'biti izazvan I'l.jskoj modifikaciji verovatno i tačním zapažanjeun da_-utakvom sistemu obično 'postoje 'jake, mada zarpretane socijahstičkeDasnage, ne samo u radničkoj -klasi, nego i u vladajućoj je snažne opozicije etatisničkoj dekadonci-ji zaista partiju. bilo, pokazuje stepen brutalnosti da 'koji je stalj-inizam morao upotrebi da bi je skršio. Ali ne treba mešati .prirodu snaga koje 35
odupiiru konstituisanju jednog društveno-ekonomskogsiste-
se
sa prirodom tog sistema. Zbog istine i ra-dii neutratlisanja mojoj 'tezi, treba posebno istaći da
ma
još jednog mogućeg
otpora
ona ni-kalko ne onemoguu odnosu na progrres 'konkretni je prethodi-o. Zaista je socijalistička revolucija bida »kratkog daha. Al-i je etatízam Ikojri je nastao njenom degedoneo neracijom ogroman napredak u tim zemljama. Taj tip etatizma nazvaćemo oliganhijslkim. Monopol vlada-
ćava ›da etaitiza-m sistem koji mu
juće
oconimo
nam
kao
k-lase ekonomski, politički, tan Zato je poslužio kao je -i totalan. utopije u savremenoj književnosti. sao je razvoj baš takvog oblika tič-ki sistem, radnička nerazvijena
kulturni, moralni inspiracija za tzv.
-
demokrats-ke
mentarne
striktno
društveni
zeml'e
sistem niz nľima.
i
nije p-renet
na
rema
istom
prema
drugih zemalja
falktora
direk-
-
negativne
determini-
feudalrnokapirtahs'sredina
(klasa,
bez elenivo itd. vladajvučepartije. uređena. ona je gradila opšte-kulturni
nizak
tradicije,
niz
etatizma:
odilučujućeg značaja bio je centralistrički i hijerarhijski
Od čitav
Čitav
i
model
principu. odnos
1
Taj
je _kas_obrazac etatisticke
maticne
Zèmlje -rjazviijenom građansko-demokratskom_ _tradicijom .
_
__
sa
višepartijskiim
sistemom, najsverovatni je
politickim libepa-rlamentarizmom, razviti ne-ku vrstu. 'IISIOVIIQTĆCC' etatizma. no, demokratskog Upravo takav formi »dretatizvasm žave blagog-tanja« programski je «ideal praktiona pohvtlką53Vremene socijal-demokratije.Pokazuje se da inace ogorcem _protivnici -_ socijaldemokratijai degenerisani komunizam Ignada se je vase znakova ju i mnogo zajedničkog. S-vev i vrstu »drzave fäío] &E05 'Is-l' goj stranii neposredno zalaze 'jednu zovu _
ralizmom
-
će
u
i
_
na
'
za
a'
»opšrtenarodna drzava«. za dopunu Marrxovet-ipologije eskih sistema drži se, naravno, njegova PTIIICTJPË 152m_ mog tipa proizvodnih odnosa. Ljudsko društvo _äemjeduüľei i da_ trirano oko materijalne .proizvodnje.'Pa Pľojlzlvšáľ; 9 “Ëatoće utiču lje odlučujuće _društveni na totalitet Slučaü a-IOSia-I] an. Marxov princip pocjele _jošdugo biti 1 zbog on etatizma p pokazuje SVOJU_PFGËIËTPSt „li 0.3 0-0za .demítologizaciju. Antioipiraju-ci g@ 1150kn?' fľ-CĆ] tezi, treba osnovnoj da_vreme nika &HD3119 tvenii entitet _odne an kad se odlučuje da li će _se je danmomenat üostalmn pola dlmštveno-eklonomgkl kao kategoírisaü o 'kori' ovoriti Veka i nije tako 'kľævtko krem“ da}se ne etatiza-m P\xF6 e a još sistemu. stituisanom Nailad» SV* 5“ mg lida?? drugo potrajati. nja«
-koju Moj predlog
U
v
drustvencli-ekonoä 'Wie
funvda-meäičtt otencijaJla ?režu-l
Jedšľľl
bílsmmlo _
_
Manlcsisti i
ljinizma
a_
i
;mgućnloslt mäiäëząäblííltäljääläľläfí' mm
P_ \xE0l\xAD P1\(.1×l`l1>`: liąinciiakvw (nu ;ez-x u) i Lľmeđunarodnomizdanju \xE0\xA5( Cnglcskulll. .wuI oslavensko izdan`c J čkoxn). izlazi dvomicscčno ( P oćelkcnn Međunarodno mjesaca). lZ(1iln_|C 121:121 ll`Ol'll|L`\`(`Clll) in ::xm nepamog
Casopis.:
=
_
_
i
.
.~
.
.
„
.
`
aprilu. julu i oktobru). HIGËIAVENSKO IZDANJE: .
i;
!Ëí
stoji 7.50 novih primjerak Pojedini 36 novih iznosi 1,25 dolara; godišnja pretplata o 6 dolara pretplatu (75 novih dinara): dvogodišnja \x80\xDC=
traumama
p@B .f
.
di-
dinaimo.
o
iífmnľązíl 'a
inowmstvo '1-
-
»
11 dolara
9,50
dolara
ili
ili
đekovnom
isti
bro
»w
ili
dinatro-
ča-
žiro-račun
na
računa
`\xC8PJugoslavije. s -
dinara,
dinara.
uplatnicom na
dolara_
62:50novih
118,75 novih
0\xA4\ lli 168,75 novih
\xB0J4
1,50
stoji
: Pojedini primjerak pretplata iznosi 5 dolara m::
dinara).
novih
(1375
LIB treba.
s
nazna-
pri 5113811301se
obratiti
na I