Praxis 1967/1-2 Praxis - Filozofski dvomjesečnik - 1-2 [PDF]

Zitiervorschau

PRAXIS FILO ZOFSKI

DVOMJESEČNIH

'

l/2

PRAXIS F IL O Z O F S K I ČASOPIS Č la n o v i re d a k c ije :

Branko Bošnjak, Mladen Čaldarović;.Danko Grlić, Milan Kanhrga Gajo Petrović, Rudi Supek, ' Predrag Vrhnicki G lavni i odgovorni urednici: Gajo Petrović i Rudi Supek Sekretar redakcije: Boris Kaliti Tehnički urednik: Zlat ko JPosavuč

Članovi redakcijskog savjeta: Kostas Axelos (P a ri s ), Alfred .7 Ayer (O x f o r d ), Zygmuivt Bau-

( R i m ). R o b e rt S. Cohen ( B o s t o n ) , Veljko Cvjetičanin (Zagreb),

E ri c h Ft >mm t M e x i c o , D. F.), Luderi Goldmann (Paris), Andre ( B e č ) ,Agnes Heller (Budimpešta), Besim IbrahimpaŠič ( Sara­ j e v o ), eszek Kolakowski ( Varša\aj, Velj-ko Korać (Beograd), .

( Z a g r e b ' Henr i Lefebvre (Paris), Georg Lukdcs (Budimpešta), Serge Mallet (P a ri s ), Herbert Marc use (San Diego), Mihailo Marković ( B e o g r a d ) , Vojin M i l i ć (Beograd), Enzo Paci (M ila n o ), Howard L. Parsons ( B r i d g e p o r t ) , Zaga Pešić-Golubović (Beo­ grad), David Riesman (Cambridge, Mass.), Ve ljko Rus ( L j u b lj a ­ na), Svctozar S to janović (Be o g ra d ). Julius Strinka (Bratislava), Abdulah Šarčević (Sarajevo), Lj ub o Tadić (Beograd), Ivan Var­ ga (Budimpešta), K u r t W o l f f (Waltham, Mass.), Aldo Zanardo (B o l o g n a ) , M i lad in Zi vatic (B eo gr ad ). Iz d a v a č :

Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb t is a k j u g o s l a v e n s k o g iz d a n ju : T i s k a r a i k n jig o v e ž n ic a d o t a R o ž a n k u v i«.* , S i s a k . D is t r ib u c ija : I n d u s t r i js k i r a d n ik , n o v - k o i / ć i o , ’ !.n p o d u z e ć e , Z a g r e b , I li c a 28. t e le fo n 36187. L e k to t i k o r e k t o r : M i li v o j P iljn . N a c r t k o r ic a : I r i s U v M e U r o v W .

D D A Y I C I I x / a A I ^

F I L O Z O F S K I

ČA SO PIS

j u g o s l a v e n s k o

Z A G R E B , J A N U A R — A P R I L 19*7.

Na početku novoga godišta

i z d a n j e

G O D I N A IV B R O J 1-2

....................................................

3

BIROKRACIJA, T E H N OKRACI1A I S L O B O D A Rudi Supek / Tehnokratski scijentizam i socijalistički humanizam ........................................................ Svetozar Stojanović / E tatistički m it socijalizm a .............. Davor Rodin / Privatno vlasništvo i p ro leta rija t ................. Rasim M um inović / Sloboda etičkog form alizm a u s o c ija liz m u .................................................... Žarko V id ović / Pojam slobode ......................................... A rif Tanović / Individualne i društvene vrijed n osti ..........

7 30 39 53 66 91

R A Z G O V O R U REDAKCIJI V eljk o Cvjetičanin / N eki teorij sko-praktički aspekti b irok racije ............................................ Grgo Gamulin / Osnovno p rotu rječje naše s it u a c ije .............. Branka B ru jić/ T elo s sam oupravljanja ................................. Zvonko Posavec / Uspostava čovjeka ili nivelacija u svijetu r a d a ................................................................ Danko G rlić/ O rom antičnoj fazi ra zvoja b irok ra cije i o riječim a ............................................................ Ante M aru šić/B irokracija i »b iro k ra cija « ......................... Ante Vukasović / M ogućnosti i granice sam oupravljanja u kulturi i p ro svjeti .................................

100 112 116 118 120 126 129

PORTRETI I SITUACIJE Erich From m / Današnja kriza psihoanalize ......................... Vojan R u s/O dosadašnjem i budućem razvitku slovenaČke filo z o fije ............................................................... Cedomil Veljačić / Đhana, apstraktna um jetnost Buddhističke k on tem placije ................. Luis Portillo / Unamunovo posljedn je 'p re d a v a n je .................

132 144 155 168

DISKUSIJA Antony Flew / Lenjinov »M aterijalizam i em piriokriticizam « u očima jednog lingvističkog f i l o z o f a Peter Heintel / O problem u slobodnog vremena, slobode i rada ...........................................................

174 188

PRIKAZI I BILJEŠK E Marek Frichand / Etička misao mladog Marksa (Milan Kangrga) ___ 201 K.H. Volkmann-Schluck / Einfiihrung in das philosophische Denken "~ (V ladim ir Filipović) ................................... 207 Zenon Kosidovski / Biblijske legnde (Branko Bošnjak) ..................... 209 Walter Strolz/Menschsein als Gottesfrage (Branko Bošnjak) ........ 212 Nicola M. de Feo / Analitica e dialettica in Nietzsche (L jerk a Šifler-Premec) ...................................... 214 Hayo Gerdes/Soren Kierkegaard, Leben und Werk (Branko Bošnjak) 216 Helmut Schelsky / Der Mensch in der wissenschaftlichen Zivilisation (Blaženka Lovrić) ................................................ 217

FILOZOFSKI Ž IV O T Gajo Petrović / Godišnja skupština Hrvatskog filozofskog d ru š tv a Predrag Vranicki J Skupština Jugoslavenskog udruženja za filozofiju .. V eljko Cvjetičanin / Naučno savjetovanje o Savezu komunista Jugoslavije u uvjetima društvenog samoupravljanja .. Davor Rodin /Delegacija Jugoslavenskog udruženja za filozofiju u Ćehoslovačkoj ................................................................. Vladim ir Filipović / Internacionalni skup u Kopenhagenu ............... Rudi Supek / Jugoslaveni na »Evropskom seminaru« ......................... V ladim ir Filipović / Evropski razgovori u Beču ................................ Milan Dam njanović/Jezik kao filozofski problem ............................ K ratke inform acije ..................................................................................

221 227 232 238 239 240 241 242 244

DO KUM ENTI Obavijest H rvatskog filozofskog društva .......................................... Ispravak redakcije »Praxis« ...............................

247 249

ODJECI Erich Fromm / Otuđenje i samoupravljanje .......................................... 252 Lucien Goldm an/Dim enzije i smerovi aktuelne filozofske misli ........ 254 Andrija K rešić/ Pojave monopolizma u vrednovanju naučnog rada .. 256

K R O N IK A G ajo Petrović / Dvije i po godine »Praxisa«

260

N A P O Č E T K U N O V O G A G O D IŠ T A

Nakon gotovo osam mjeseci p on o v o se pred čitaocim a p oja ­ vljuje novi b ro j P r a x i s a. N ije bio naš ob iča j da p ra v im o tako velike prekide. D vije godine časopis se p oja vljiva o s uzornom redovitošću, u dvomjesečnim razmacima, praveći tek prek o ljeta nešto duže stanke. Poznato je da se časopis u posljednje v ri­ jeme suočavao s velikim financijskim teškoćama, ali to nije jedini razlog što smo prošlo godište završili t r o b r o je m i što se u o v o j godini p o ja v lju je m o s gotovo d vom jesečn im zakašnje­ njem. Časopis se u spom enutom razdoblju suočio i s m n ogim drugim » vanjskim « pa čak i s »u n u tra š n jim « teškoćama, koje su u toku nekoliko mjeseci onemogućavale norm alan rad redakcije. Ako se, dakle, nakon g otovo osam burnih m jeseci časopis ponovo p oja vlju je u knjižarskim izlozima, s istom stru k tu rom i vanjskom oprem om , sa dosadašnjom red a kcijom (u z samo jednu izm jenu), ali i s n o v o fo rm ira n im redakcijskim savjetom, prirodno se javlja pitanje: Da li je to onaj »s ta ri« ili neki »n o v i« P r a x i s ? U eri velikih reorganizacija, kada se m n og i diče onim bitno novim što u svoj rad unose, ili bar obećavaju da će postati novi i drukčiji, m i sm o riješeni da ostanemo oni »s ta ri«, onakvi kakvi smo od prvog b roja P r a x i s a do danas bili. Po našem m išljenju nema razloga da P r a x i s bitno p ro m ije n i svoju dosadašnju koncepciju i fizionom iju. Program časopisa kako je fo rm u lira n u našem p rv o m b roju i kako se realizirao i konkretizirao u dva i po objavljena godišta nije imao akcioni karakter niti je proklam irao brzo ostvarljive »konkretne« ciljeve. Dug o ro č n i program filozofškoe d ielovanja koji smo zamislili n ije u protekle dvije i po godine nimalo zastario niti se u bilo čemu bitnom pokazao pogrešan. U najma­ nju ruku m i nismo došli do uvjerenja da smo u bilo čemu bitnom pogriješili. Ništa nas nije pokolebalo u uvjerenju da je i danas potrebnu filozofija (ne samo neki »s in te tič k i« nadomjestak za filo z o fiju !), ali ne filozofija u tradicionalnom stručno-specijalističkom i školski-disciplinarnom smislu, nego filozofija kao živa misao koja ulazi u bitne vroblem e suvremenosti te ne ostaie puka misao već prerasta u revolucionarno ljudsko djelo. Ništa

3

nas nije pokolebalo ni u uvjerenju da je Marxova misao još uvijek najplodonosnije ishodište za suvremeno filozofiranje, za sagledavanje osnovnih problema današnjeg svijeta i čovjeka i os­ novnih m ogućnosti njihova revolucionarnog mijenjanja. I dalje smo uvjereni da je m a rksistički dogmatizam ponekad čak i štetn iji_ o a ^ otvoren og antmmrksizma, te da Marxova misao može biti životna jedino ako služi kao vrelo inspiracije, a ne kao 'za­ mjena T a samostalno mislfeFTfzr-I-dzrlie smatfarruTia J T J t v a r a MČka JUbzofsfca misao ne može izolirati od naučnog, um jetnič­ kog i kulturnog stvaranja, nego da se može uspješno razvijati samo u suradnji sa svim drugim oblicim a duhovnog stvarala­ štva. I dalje sm o uvjereni da dijalog o osnovnim problem im a suvremenog svijeta i čovjeka može biti plodonosan samo ako u n jem u pored marksista sudjeluju i nemarksisti, pa i antimarksisti, svi on i k o ji su spremni da otvoreno i iskreno progovore o b itn im pitanjim a našeg vremena. Jednako smo kao i prije uvjereni da P r a x i s treba da ima ne samo hrvatski i jugosla■__ venski nego i međunarodni karakter, da raspravlja ne samo o I našim dnm aćim jn eg n i o op ćim prnhlemi™ni te>_ An i™ p o stupa, ne samo iz naše, neeo i iz svjetske, marksističke i socijalističke I perspektive. I dalje držim o da je » p rim a rn i zadatak jugoslavetrVt skih marksista. . . da k ritičk i raspravljaju o jugoslavenskom socija lizm u «, je r » takvim k ritičk im raspravljanjem jugoslaven­ ski marksisti m osu najviše pridonijeti np. s a m n vlnctitnm već i svjetskom socijalizm u«. N astojeći da i dalje razvijamo filozofiju H im uni srhislu u kojem je ona nepoštedna kritika svega postoje­ ćega, humanistička vizija doista ljudskog svijeta i nadahnjujuća snaga revolucionarnog djelovanja, a usprkos svim lošim iskustvi­ ma još jed n om ponavljam o: »A k o sve može da bude predmet kri­ tike, od toga ne sm ije b iti izuzet ni časopis P r a x i s . N e može­ m o unaprijed obećati da ćem o se složiti sa svim prigovorima, ali ćem o pozdraviti svaku javnu kritičku diskusiju o časopisu«. A ko na ovaj način izražavamo našu vjernost dosadašnjem progra m u i našu riješenost da u njegovu duhu dalje djelujemo, ne žel i m q p lo d iti dn crnn fnj p r o g r a m dnsnd u savršenom ob lik u realizirali n iti želim o najaviti da će budući brojevi časopisa biti vonavlianie ili' im ita cija prijašnjih. N a p ro tiv smatramo da je u osnovi usp je s n o re a liz ira n je naših ^arpjsli bilo praćeno i nizojri nedostataka, te da zamišljenu fizion o m iju i o n ie n t acuu časopisa Tr7tfra~~đa. reali 7 iram o ioš potpunije i dosliedmip.~Tjopravdanoj o rije n ta c iji na adekvatnije interpretiranje i stvaralačkorazvijanje M arxove misli, donekle smo zanemarili produblj^m ju ko nfro n ta c iju s drus im osnovnim pravcima suvremene, filozofiju^ a n^jcprnvno] o r ije n ia c iji na probteme suvremenog socijalizma, a impose jugoslavenskog socijalizma, donekle snio zanemarili šire problem e današnjeg svijeta, a napose probleme drugih suvrenienih društvenih poredaka. Okuplja ju ć i nn suradnju najbolje jugoslavenske filozofske ( i ne samo filozofske) snage, nismo kao suradnike ok u p ili i sve one inozemne filozofe i sociologe koji su željeli da surađuju s nama. Još dosljednijim i potpunijim

4

provođenjem one osnovne orijen ta cije k o ju smo prok la m ira li jiastojat ćem o da o tk lo n im o spomenute i slične nedostatke. f Dosadašnja usmjerenost časopisa P r a x i s na borbu p r i­ marno p rotiv marksističkog dogmatizma, socijalističkog vativizma. b ir o k r a t im a i e t a t u m n a ynknncrkvpntnn rm v ijn n ie društvenop samnunravliania. humanističkog socijalizma J ^sliuuraTačkog marksizma, m nogim a se činila u našim jugoslavenskim uvjetima (a nekima, s ob zirom na pozitivne procese u socijalis­ tičkom svijetu, čak i op će n ito ) u osnovi deplasiranom, kuca­ njem na otvorena vrata, n epotrebn im p retjeriva n jem , insistira­ njem na jed n oj strani pitanja. Isticano je da p ostoje i druge, suprotne opasnosti kao što su jntno-huržnaski anarhizam, g rađanski liberalizam, idejna dezorijentacija i revizionizam, te da jednostranim akcentiranjem onih p rv ih pom ažem o ove druge i sami upadamo u apstraktni humanizam, anarholiberalizam, austromarksizam pa čak i antikomunizam. Događaji k o ji su se zbili p osljed njih m jeseci u Jugoslaviji pokazali su da su glavne opasnosti našem socija lističk om raz­ voju doista ležale tamo gdje smo ih m i vidjeli. A li činjenica da su birokratizam, etatizam i dogmatizam postali mela široke društvene kritike, te da.su m nože analize P r a xT s a postale op- / će dobro rzajednička mjesta nameće nove i veće obaveze našem / časopisu, obavezuje nas na još te m e ljitiju i p r o d u b lje n iju k ritik u tih fenomena. Napose m ora m o vid jeti u k o jo j je m je r i dosada­ šnja društvena kritikp bila djelotvorna, u k o jo j su m je r i kritizi­ rani fenomeni doista uklonjeni, a u k o jo j su m j eri ostali ili p o­ p rim ili nove oblike k o ji zaslužuju da budu, na nov način anali­ zira n i i kritizirani. N a sličan način treba da vodirtič računa i o iskustvima međunarodnog socijalizma. Tako na p r im je r s obzi­ rom na to da se u suvrem enom »s o cija lis tič k o m « ( i ne samo u »s o c ija lis tič k o m «) svhetu zapala tendencija prerastanja političkog birokrati7ma u tenhobirokratifhm. bilo bi pogrešno ako hismn previdjeli razliku između prvoga i drugoga ili ako bismo uoča­ vajući njihovu razliKu pTw'mftm^kdnkrnmteTll^Tnfnu povezanost među njima. Bilo bi također pogrešno ako bismo tehnokratizam poistovećivali sa socijalizm om ili ako bismo se m ir ili sa tehnokratizmom kao nečim nem inovnim i ne pokušavajući da o tk rije ­ m o neke druge mogućnosti društvenog razvoja. N asuprot onima k oji tvrde da su p rob lem i o k ojim a je P r a x i s raspravljao 4ffias riješeni, pa je časopis izgubio razlog postojanja, m ožem o tvrditi da su ti p rob lem i čak i u nas ( da ne g o v o rim o o ostalom svijetu) postali još složeniji, te je i časopis dobio još teži i odgo­ vorn iji zadatak.

/

I nsistirajući da P r a x i s treba da sačuva svaj u : dosadašnju f izionom iju i orijentaciju. He želimo tv rd iti da zbivanja oko čaSOptfa u toku posljednjih mjeseci n e m a ju *važnost T d a se mogTT ignorirati. I to su značajna iskustva iz kojih redakcija treba da povuče određene pouke. Jedna je svakako i ta da marksistički časopis koji se zalaže za humanistički socijalizam može u o v o j

5

našoj socijalističkoj zem lji dospjeti u neslućene neprilike i teš­ koće. P okrećući P r a x i s nismo isključivali mogućnosti da će­ m o naići na nerazumijevanja i otpore, no nismo slutili da bismo m o g li postati predm et bezobzirnih napada neviđene žestine i raz­ mjera. D u b ok o uvjereni da se nešto slično neće ponoviti, mora­ m o biti spremni na sve mogućnosti pa i na moguće buduće teško­ će. N o od ovog » negativnog« iskustva m nogo je važnije ono »p o ­ z itiv n o «: da časopis k o ji se p rin cip ijeln o i dosljedno zalaže za stvaralački marksizam i humanistički socijalizam ne mora p ro­ pasti i može opstati čak i uprkos pritisku snažnih društvenih grupa, organizacija i institucija, pa čak i uprkos » unutrašnjim« teškoćama. Prem da nije bio spreman ni na kakve koncesije, kom ­ prom ise ili »s a m o k ritik e «, časopis P r a x i s nije završio ona­ ko kako su p rije njega završili deseci » heretičkih« časopisa u socijalističkim zemljama. T o svakako govori ponešto o dostig­ n u to m stupnju našeg društvenog razvoja, ali to g ovori ponešto i o časopisu P r a x i s . Sm atram o da je časopis uspio da se odr­ ži u p r v o m redu zahvaljujući svo jo j vlastitoj vrijednosti, zahva­ lju ju ć i tom e što je proklam irao i realizirao program k oji je us­ p io da nadahne i pokrene urednike, suradnike i čitaoce, zahva­ lju ju ć i tom e što je postigao kvalitet k o ji ne m ogu negirati čak ni on i k o jim a se časopis zbog bilo čega »ne sviđa«. Zato je osnov­ na pouka svih tih zbivanja da časopis P r a x i s treba da ostane vjeran svom liku, da treba i dalje da ostane onaj »stari«. Jer to je jed ini način da bude i uvijek nanovo postaje »n o v i«.

6

BIROKRACIJA. TEHNOKRACIJA I SLOBODA

TEHNOKRATSKI SCIJENTIZAM I SOCIJALISTIČKI HUMANIZAM N E K O LIK O

IDEJA 0

JEDNOJ NEISCRPNOJ

I AKTUALNOJ TE M I

Rudi Supek Zagreb

Počnim o p rije svega jednom konstatacijom : »Izjedn aču jući se sa bitkom čovječanstva znanost otvara pred čovječan­ stvo neograničene mogućnosti. N a jp rije m ogućnost napretka. Čovječanstvo je podložno razvoju, ali je u p riro d i ovog razvoja da je progresivan-regresivan, a da n ije m oguće na sasvim jasan način izlučiti napredak kao odlučujući pojam . N ap rotiv, u obla­ sti tehnike »p ostoji istinski napredak, p rividn o bezgraničan i ne­ određenog trajanja« (A . G ehlen); »S ve m ožem o staviti u pita­ nje, i samog Boga prvoga, ali ne i tehnički napredak« (J. E llu l). »Napredak (znanstveni, tehnički) znači porast u svim dim enzi­ jam a m oći i u tom smislu m ožem o reći da je znanost beskona­ čna mogućnost.« (E . M orin, Uvod u politik u čovjeka, str. 41). Sociolozi bi rekli da je znanstveni i tehnički napredak »to ­ talni socijalni fenom en« i da stoga p rod ire u sve sfere života, postavlja pred nas pregršt p itan ja iz n ajra zličitijih perspektiva. Pitanja koja bismo m ogli nizati u nedogled: Znači li nesuzdrživi p rod or znanosti u sve oblasti društve­ nog života jednu novu revoluciju ili konac svih revolucija? H o­ će li znanost i tehnika zam ijeniti politiku, odnosno da li će »up_ ravljanje stvarima zam ijeniti vladanje lju d im a« ili će, napro­ tiv, politika iz znanosti i tehnike načiniti oruđe m nogo efikasni­ jeg i bezbolnijeg vladanja ljudim a? H oće li progresivna raciona-lizacija društvenog života dovesti do jedne nove infrastrukture na k o jo j će zaigrati oslobođeni ljudski talenti u »slobodnom vremenu« ili će učvrstiti dom inaciju jedne tehno-birokratske menadžersko-militarističke slike? Neće li sve veća centralizacija proizvodnih funkcija, planiranja i priku pljanja inform acija ro­ diti jedan N ovi Leviathan k oji će isključiti dem okratsku parti7

cipaciju građana u pitanjim a od bitnog značaja za njihov život? Treba li sm atrati znanstvenu i tehničku revoluciju »koncem svake id eo lo g ije« (o d buržoaskog liberalizm a i nacionalizma do proleterskog socijalizm a i kom unizm a) ili rađanjem jedne nove id eologije k oja se stidi svojeg imena? H oće li politička birokra­ cija uspjeti da zavadi humanističku i tehničku inteligenciju i na­ čini od poton je poslušno oruđe svoje dom inacije? Da li je znanstveno-tehničko-ekonomski progres ona nesavladiva sila koja će svojim neum ornim i golem im mandibulama sam ljeti sve osta­ tke tradicionalnih i suvremenih društava, nazivala se ona kapi­ talističkim a ili socijalističkim a, i pokazati im da su bila samo »p rela zn i p erio d « prem a jednom »trećem rješen ju «? N ije li stoga i otp or humanističke inteligencije prem a kapitalističkoj ili socijalističkoj p olitičk oj birokraciji izraz dilem e koja spada više u devetnaesti nego u dvadeset i p rvi vijek ? Jer, u stvari, ne proizlaze li razne humanističke predrasude iz zbiljske nesposob­ nosti da se sagleda p roblem dublje — kao m ijen jan je same ljud­ ske vrste znanstvenim i političkim m anipuliranjem gena? Nismo li na pragu takve biološke ili meta-biološke revolucije, kad se ja­ v lja m ogućnost da prom ijen im o hereditam o opterećenog i his­ to rijsk i otuđenog hom o sapiensa u jednu novu vrstu — homo sapientissimusa? H oćem o li zam ijeniti ženske maternice inkuba­ torim a iz k ojih će um jesto iracionalnih, agresivnih, raznim per­ verzijam a sklonih ljudskih bića izlaziti mudra, m iroljubiva, po­ slušna podanička stvorenja? Ili ćemo, konačno, uspjeti da uni­ štim o u čovjek u virus crnog nihilizm a s maskom tjeskobe na licu i kontem placijom neumitne Sm rti i p otjerati ga na sunčanu livadu razigranog, kozonogog, sebidovoljnog Natčovjeka? I tako bism o m ogli nizati pitanja suprostavljajući alterna­ tive k o je u ovom e krugu id eja osciliraju od oficijeln og op tim i­ zm a tehno-birokracije do pesim izm a osjećajem nem oći obuzetih humanista. Ograničit ćem o se, međutim, da ukažemo samo na neke stavove i protustavove što ih danas veom a često susreće­ m o u filozofsk im i sociološkim časopisima, a k ojim a smo se ba­ v ili i na posljednjem svjetskom kongresu sociologije u Evianu. Čini nam se da su naročito tri stava ili ideje karakteristični za suvremeni tehnokratski scijentizam : 1. Dom inantna je pojava našeg vrem ena ubrzana ekspanzija znanosti i njene prim jen e u vidu tehnike, a očitu je se u progre­ sivnoj racionalizaciji čitava društvenog života i društvenih vri­ jednosti, u znanstvenoj organizaciji proizvodn je i upravljanja društvenim poslovim a, u radikalnim prom jenam a u društvenoj organ izaciji i strukturi pa, konačno, i u organizaciji samog čov­ jek a kao ljudske vrste. 2. Univerzalizam , k o ji leži u p riro d i znanstvenog i tehničkog racionalizm a, p rod ire podjednako u područje društvene svije­ sti kao i u sam društveni život, te dokida sve stare ideologije naslijeđene iz 19 vijeka, je r sadrže u sebi iracionalne ili eshato-

loške m om ente (o d građanskog liberaj^zma i nacionalizm a do proleterskog m arksizm a). Ž ivim o u znaku »k o n c a id e o lo g ija «. 3. Dom inacija znanosti i tehnike ujedno znači i m asovnu p r o ­ izvodnju i potrošnju, uspostavljanje »d ržave blagostanja« i »dru ­ štva o b ilja «, i nem inovno p roizvod i takve prom jen e u društve­ nim odnosima i načinu života, da dosadašnji antagonizam izm e­ đu kapitalizm a i socijalizm a zasnovan na zastarjelim , h istorijski nasljeđenim društvenim proizvodn im odnosim a i snagama, biva nužno prevladan i zam ijenjen novim društvom »s onu stranu kapitalizm a i socijalizm a«, društvom k oje privrem en o m ožem o nazvati samo »industrijskim društvom «. Osvrnut ćemo se na ova tri stava, je r nam se kao tendencija čine najtipičniji. N ije m oguće ući na ovom e m jestu u svo šare­ nilo ideja i stavova k o ji se danas, na m anje ili više ekspliciran način, kreću u okviru tehnokratskog scijentizm a. V a lja odm ah reći da se tehnokratski scijentizam ne ja v lja kao neka koheren­ tna i dokraja izgrađena teorija nove v izije budućnosti ili »t r e ­ ćeg pu ta« u budućnost, nego više kao niz raznorodnih, specijali­ ziranih i najčešće nedorečenih teza, k o jim a je svim a zajedničko da reagiraju na nepobitne prom jene što ih rađa suvremena zna­ nost i da nastoje anticipirati jedno novo društveno stanje oslanja­ ju ći se prvenstveno na id eje najbliže tehnokratskoj organ izaciji društva. Isto tako bilo bi sasvim prom ašeno sm atrati kako se sve te id eje ja v lja ju s nekim reakcionarnim i antihumanističkim namjerama. M i se, u stvari, danas nalazim o tek na pragu diskusija koje b i trebalo da ovaj p roblem o svijetle sa sviju stra­ na i predlože rješenja n a jp rih va tljivija za suvrem eno čovječan­ stvo. DA BISMO IZBJEG LI POGREŠNO PO STAVLJENE O N TO LO ŠKE D ILE M E

S vojim p rvim korakom u p o vijest čo vjek se ja v lja kao protivurječno, razdrto i nesretno biće. Ovu činjenicu ne m ože p re­ kriti neprekidno nastojanje ljudskog uma da p red oči i izgradi jedinstveni i u sebi pom ireni svijet, o čem u svjedoče najraznorodniji »nazori na svijet« — od totem izm a i antičkih kozm ogonija do teoloških m etafizika i m odernog racionalizm a. N e samo da su o v i »duhovni svjetovi« stajali u sporu sa zbiljskim živo­ tom ili praktičkom ljudskom egzistencijom , već sukob p o sto ji u samoj p rirodi ljudske intelektualne ili spoznajne djelatnosti. Ono što se otpočetka spori u čovjeku, da b i završavalo kao svi sporovi — kom prom isom — i zatim izb ijalo u obliku još veće suprotnosti, jest n jegov odnos prem a vanjskom svijetu, sama priroda njegova uma što se jedn om očitu je kao analitičko•mstrumentalna inteligencija, a drugiput kao simboličko-generička inteligencija, to jest jednom kao spoznajna sposobnost koja m ora ovladati vanjskim prirodnim odnosima i stvoriti oruđe akcije na prirodu, a drugiput kao spoznajna sposobnost koja mora osvijetliti p odrijetlo i zalaz čovjekove individualne i dru9

djelovanja. Cl. Levy-Strauss p rim ijetio je ovo dvojstvo u tote­ mizmu, mada je totem izam izrazito usmjeren na jedinstveno tu­ m ačenje čitave zbilje. Doista, totem izam m ožem o tumačiti kao sistem klasifikacije predm eta u zbilji, odnosi u njemu kvantificirani i reverzibilni (u sistemu klanskih imena vo je ekviva­ lentan krastavcu, krastavac gušteru, itd., je r izražavaju istu distanciju među klanovim a koja ide u oba sm jera). A li pored toga p ostoji u totem izm u jedan sakralni sistem — obred žrtvo­ vanja, k o ji sadrži kvalitativan i ireverzibilan odnos, »gd je serija prirodnih vrsta (k o ja je sada kontinuirana, a ne diskontinuirana, usmjerena, a ne reverzib iln a) igra ulogu posrednika ( ! ) između dva člana k o ji se nalaze na suprotnim polovim a, od k ojih je j e dan onaj k o ji prinosi žrtvu, a drugi božanstvo, i između kojih na početku ne p o sto ji hom nlogija, pa čak ni bilo kakav odnos: je r cilj obreda žrtvovan ja upravo i jest uspostavljanje jednog odnosa — ne sličnosti, već kontigviteta (d o d ira ) — s pomoću serije uzastopnih izjednačavanja k oja mogu da se vrše u oba sm jera, u zavisnosti od toga da li obred žrtvovanja predstavlja čin ispaštan ja ili ritual sjedinjavanja: prem a tome, bilo onoga k o ji prinosi žrtvu sa žrecom, žreca sa žrecom, sakralizirane žrtve sa božanstvom bilo u obrnutom sm jeru.« (C l. Levy-Strauss, D ivlja m isao, str. 262). O čito je, da obred žrtvovanja u totemizmu predstavlja jedan oblik spoznavanja k o ji počiva na »p articip aciji« ili »im ita ciji« (o d Levy-Bruhlove »m ističke participacije« do raznih oblika kršćanske »im ita tio C h ris ti«!), g d je p ostoji jedan red ili serija koja je bitno hijerarhijska, je r vodi od nižih bića, oblika egzi­ stencija ili načina spoznaje do viših bića, oblika egzistencije ili načina spoznaje, pa se m ože jednom tumačiti kao m ističko uz­ dizanje do božanstva ili grešni pad od božanstva, već prema tom e u kojem sm jeru se vrši kretanje kroz kvalitativno bitno različite ljestvice. N ije potrebno ukazivati kako za ovaj oblik spoznavanja ne vrijed e principi kauzaliteta i funkcionalne recipročnosti ili ekvivalentnosti na kojim a se tem elji analitičko-instrumentalna, odnosno znanstvena spoznaja. O vd je je u središtu ob lik p articipacije ili progresivne iden tifikacije s nečim Što se smatra božanskim, svetim, apsolutnim, beskonačnim, itd., što se u svim religijam a i m etafizikam a postavlja kao »najviši oblik dobra ili p ostojan ja ili spoznaje«. Logika spoznavanja ovdje je ona k oja v rije d i prvenstveno za vrijednosno ili emocionalno spo­ znavanje: participacija ili otpadanje, identifikacija ili negacija, sim patija ili antipatija, ljubav ili mržnja, prihvaćanje svijeta ili odbacivanje svijeta, i tako dalje. Za p roblem k o ji nas ovaj čas zanima n ije važno da uđemo u dijalektiku analitičko-instrumentalne i simboličko-generičke inteligencije, kako se očitovala u toku ljudske povijesti. Zado­ v o ljit ćem o se konstatacijom da je veom a često dolazilo do pod­ vrgavanja jedne drugoj, u raznim stupnjevim a i s različitim ci­ ljevim a, te da je znanstvena m isao im ala isto toliko muke s raa-

11

štvene egzistencije. Ova protivu rječnost u čovjeku, k o ji krešući kamen uspoređuje tvrdoću tvari i k o ji gradeći grob zam išlja svo­ je trajanje iza svake tvari, ja v lja se već, kao što je pokazao Leroy-Gourhan1, kod neposrednog prethodnika suvrem enog hom o sapiensa. Tek rađanjem predodžbe, na k o jo j će izgraditi sim bole i m i­ tove, inteligencija se oslobađa podložn osti neposrednim situaci­ jam a i prisutnom vremenu, idući od d oživljen og zam išljenom , od prošloga budućem, i obratno. Predodžba je om ogućila rever­ zibilno st sukcesivnih stanja, suprotstavljanje p ostojećega m ogu­ ćemu, vid ljivoga nevidljivom e, konačnog beskonačnome, prisu­ tnoga odsutnome. Predodžba je postala osnova diskurzivne inte­ ligencije, kao što je to fino izveo H. W allon. N o, ovaj je oblik inteligencije podjednako prisutan i u analitičko-instrum entalnoj i u simboličko-generičkoj inteligenciji, je r ove d jelu ju već na je d ­ noj višoj, životno-praktičkoj ravnini*. Zanim ljivo je da u genetičkom pogledu analitičko-instrumentalna inteligencija vuče svoj k orijen iz situacione ili senzori-motcr ričke inteligencije, k oja je usm jerena na m anipuliranje vanjskih odnosa i na proizvodnju oruđa, dok sim boličko-generička vuče svoj korijen iz diskurzivne inteligencije. M eđutim , u zb iljsk om djelovanju u životu i p o vijesti one m ijen ja ju svoje uloge: analitičko-instrumentalna ostaje bitno diskurzivna i reverzibiln a (u Piagetovu sm islu) m apilulirajući u beskraj prostorno-vrem en­ ske odnose i stvarajući oruđa ljudske akcije, dok, n aprotiv, sim ­ boličko-generička postaje prvenstveno situaciona in teligencija usmjerena na zahvaćanje cjeline egzistencije, na osvještavan je o toj cjelini, na participaciju u n jenoj biti. Upotreba simbola svojstvena je i analitičko-instrum entalnoj inteligenciji, ali je kod nje sim bol u službi efikasnosti, kao što pokazuje priroda magije®. U simboličko-generičkoj inteligenciji sim bol je u službi par­ ticipacije i komunikacije s odsutnim bićim a, i težište pada na participaciju, iako se vjeru je da je ovakva participacija također efikasna, mada suprotna načinima praktičkog p roizvodn og

1) J. Leroy-Gourhan, »Les religions de la prćhistoire«, Paris, PUF, 1963. 2) »Diskurzivna inteligencija i situaciona inteligencija različito su us­ mjerene, jer jedna djeluje na planu predodžbe i simbola, a druga na senzori-motorickom planu, jedna s pomoću sukcesivnih momenata, a druga globalnim zahvaćanjem i upotrebom okolnosti, ali obje pretpostaintuiciju odnosa k oji se kreću na zajedničkom tlu u prostoru.« Wallon, »Od čina do misli«, str. 193)- Situaciona inteligencija zajed­ nička je životinji i čovjeku, dok je diskurzivna odlika jedino čovjeka. Zato je mali čimpanza dugo vremena superioran ljudskom mladunčetu, sve dok ovo nije naučilo predočavati odnose u vremenul i ^ *StavUajući efikasnost iza doživljenih učinaka, odnosno bića — čije latentne moći valja nam uhvatiti i voditi pomoću ritusa vezanih slikom — kategorija okultnog je prvi put povezala akciju s običnom predodž­ bom. A ona počinje najprije djelovati pomoću predodžbe kao takve izjednačene s bićem, to jest magijski.« H. Wallon, ibid. 89.

10

gijskim m išljenjem , kao i religijska misao s racionalističkim ili gnostičkim konstrukcijama. Za suvremenu situaciju upozorit ćemo na ono, što je već uo­ stalom dobro poznato i osvijetljen o u raznim udžbenicima mo­ dem e filo zo fije , da analitidko-instrumemtalna inteligencija poči­ nje sebi potčinjavati simbolioko-generičku, da se od Descartesa do Leibniza teološki problem i nastoje riješiti »m ore geometrico «, a da m o d em i racionalizam zajedno s pozitivizm cm i neo-pozitivizm im a smatra da je znanstveno spoznavanje, kakvo su razvi­ le prirodne znanosti, dakle u duhu analitioko-instrumentalne in­ teligencije, jed in o valjan i ob lik spoznaje. Znamo isto tako da se s ovim pretenzijam a racionalizm a ja vlja ju otpočetka i reak­ c ije na nj, upravo s p ozicija simboličko-generičke inteligencije. Tako je već i Pascal, i sam odličan matematičar, predbacio Descartesu: »K ažu da je dobar matematičar. A li ne znam što bih započeo s jedn im m atem atičarom . On bi od mene načinio silogi­ zam «. Pascalov protest p ro tiv Descartesova racio nalizm a išao je u im e vjere i principa individualnosti, prava na jedinstvenost individualne egzistencije, kao izlazišta osm išljavanja na putu k apsolutu. N a isti je način protestirao i Kierkegaard p ro tiv Hege­ la. N a lin iji ovoga protesta susrećemo životnu filo z o fiju (B erg­ son, Nietzsche, Scheler, Klages, itd .) k o ja analitičkoj inteligenci­ j i želi suprotstaviti jedan drugi, dublji životni princip i način spoznavanja, zatim egzistencijalizam (o d Kierkegaarda do Hedd e g g e r a ) koji, polazeći od čovjeka usamljenika s njegovom tjes­ kobom , traži također put k smislu k o ji završava s ireverzibilnom nepokretnošću ili utočištem . N a m etodološkom planu nalazimo suprotnost između fen om en ologije, kao oblika situacionog miš­ ljenja, i pozitivizm a k o ji je od znanstvene indukcije načinio pa­ radigm u svake vrste valjan e spoznaje. N em am o također nam jere da unutar ove antiteze ukažemo na ulogu »d ija lek tičk og um a«, niti na značaj M arxova svođenja sim boličko-generičke in teligencije na antropološko tlo pošto je religiozn oj ili »otuđenoj m isli« oduzeo njenu m etafizičku aure­ olu. Želim o samo u pozoriti da nas apsolutiziranje analitičko-instrumentalne inteligencije, a isto tako i simboličko-generičke spo­ znaje, v o d i u ćorsokak i u pogrešne dileme. Jedna na koju že­ lim o upravo od govoriti jest ona što nastoji, u duhu scijentizma, apsolutizirati znanstvenu spoznaju, pozitivistički definiranu. Na­ ravno da nam p ri tom e ne pada na pam et da znanstvenu misao ili analitičko-instrumentalnu inteligenciju izbacim o u im e nekih ontoloških spekulacija kao »m istifikators'ku«, »iluzornu«, »po­ vršinsku«, »nebitnu« ili »stranu ljudskom bitk u « i tako dalje. Znanstvena m isao doprla je do one dubine, koja jo j je dozvolila da o svijetli svoj vlastiti izvor, isto onako tačno ili, možda, još tačnije, kao što je svojevrem eno M arx osvijetlio korijen simbo­ ličko-generičke m isli. Svladavajući postepeno odnose u fizikalnom svijetu analitičko-instrumentalna se inteligencija sukobila s vlastitom iskon­

12

skom m atricom — sa s tru k tu rom ljudske predodžbe, da bi bila prisiljena da transcendira njene naslijeđene (h e re d ita m e ) pro­ storno-vremenske koordinate (s teo rijo m relativiteta i ne-euklidovskim geom etrijam a) i njene predodžbene m odele (s Bohrovim principom kom plem entarnosti i H eisenbergovom jednad­ žbom neodređenosti u oblasti kvantne fiz ik e ). Došavši do gra­ nica ljudskog predočivanja vanjskog svijeta, ona dakako nije naišla na granice ljudskog spoznavanja vanjskog svijeta uopće! M atem atičko-sim bolički m odeli d ozvolili su m anipuliranje va n j­ skog svijeta s takvom preciznošću i s takvom efikasnošću, pred kojom potpuno zastaje ljudska mašta! (P o m islim o samo na nu­ klearnu energiju i na teled irigiran je kozm ičkih p ro je k tila !). N a­ ime, suvremena je fizika p otvrd ila onaj stav M. Schlioka, k ojim je on polem izirao p rotiv K an tove »stvari p o sebi«, to jest da po­ stoji očita razlika između poznavanja (K e n n e n ) i spoznavanja (E rken n en ), je r efikasnost znanstvene spoznaje ne zavisi više od predožbenih m odela u klasičnom ili u antropološkom smislu. Ono što m i spoznajemo, više ne poznajem o. Ono čim e vlada­ mo, n ije više »čovjek ov svijet«. Štaviše, m oć spoznavanja (n a fizikalnom p od ru čju ) prerasla je potreb e »č o v je k o v a svijeta«, ako se sjetim o da je nastala kao napor vrste da ovlada svojom okolinom ! K o rijen ove inteligencije sigurno je biološke prirode, ali je isto tako sigurno da je njena fu nkcija postala m eta-biološka, da prelazi biološke ciljeve, da nadilazi potrebe ljudske adaptacije. Jer kakvu vezu ima slanje p rojek tila na M jesec ili Veneru sa biološkom adaptacijom čovjek a!? Sasvim opravdano smatra Heisenberg da »tehnika n ije tolik o rezultat čovjek ovih napora da protegne svoju m aterijalnu m oć kolik o jedan biološki proces s pom oću kojega su m alo pom alo strukture lju dskog organizm a prenesene u vanjsku okolinu, biološki proces k o ji kao takav iz­ m iče ljudskoj k on troli.« E. M orin na ovom e m jestu upozorava: »O vd je se ispoljava velika prom jena u perspektivi, da ne kaže­ mo kopem ikanska revolucija, nakon Marxa. M arx je shvaćao tehniku kao oruđe čovjeka koji ide k ovladavanju svijetom . H ei­ senberg, H eidegger osjećaju, naprotiv, da je čo vjek kvazioruđe jednog procesa k o ji se izražava kroz tehnički razvitak.« (op. cit. str. 42) Sto je o vd je tačno, a što netačno? Nesum njivo je, da analitičko-instrumentalna inteligencija s tehnikom proizlazi iz jedne naslijeđene ili biološke ljudske spo­ sobnosti, da je dio jednog »biološk og procesa« u vrlo širokom smislu te riječi, k o ji prenosi »ljudske strukture u vanjski svijet«, a k o je strukture prelaze danas biološke potrebe »čovjek ova svi­ jeta «, što znači da nadilaze i sam smisao biološke ukorijenjenosti i nastanka tih istih struktura. Čovjek danas s analitičko“instrumentalnom inteligencijom transcendira biološku prirodu a i biološke potrebe k oje su tu inteligenciju rodile. Ona se po­ stavlja kao negacija vlastitog podrijetla, ali tim e ona ne upućuje na neko drugo, van-biološko ili van-ljudsko podrijetlo. Da je

13

tome tako, dokazuje upravo činjenica što ona ostaje pod ljud­ skom kontrolom , a bude li praktički u sadašnjem ili u jednom budućem momentu (razaranje čovječanstva atomskom energi­ jo m !) doista izm akla ljudskoj kontroli, pokazala se kao negaci­ ja ljudske egzistencije, onda to još uvijek neće b iti dokaz da je ona po svojoj p rirod i iznad mogućnosti ljudske kontrole! To će biti samo svjedočanstvo da je čovjek u danom trenutku nije kon­ trolirao. Nem oguće je dokazati da tehnika po svojoj prirodi nije u okvirim a ljudske m oći kontrole! Tu se Heisenberg vara, jer faktično gu bljenje kontrole još ne znači i nemogućnost kontro­ liranja. Tehnika nije izraz jednog kozm ičkog procesa, čiji bi čovjek b io samo slučajni organ, i u tom smislu ne nalazimo se, kao što m isli M orin, u jednom novom kopem ikanskom obratu k o ji negira M arxovo shvaćanje uloge tehnike kao preobrazbe »čo vjek o va svijeta «. Istina je doduše, da je svijet tehnike u ne­ ku ruku nadišao M arxov »čovjek ov svijet«. U tome Heisenberg i M orin im aju pravo. S jednim ograničenjem ! Zadržavajući spo­ sobnost m anipuliranja kozm ičkih sila izvan granica biološke potrebe prilagodbe na vanjske uvjete života, znanstvena je m i­ sao već prerasla »č o v je k o v s v ije t« kao svijet biološke adapta­ c ije i naprosto ljudske egzistencije ili, da upotrijebim o jedan drugi izraz, lju dskog zavičaja. Čovjek uspijeva manipulirati pri­ rodu ili svijet k o ji ne poznaje i k oji nikad neće poznavati, čovjek je zavladao prirod om i sve će više vladati prirodom , koja nikad neće b iti n jegova ljudska priroda, n jegovo »anorgansko tijelo « (M a r x ) pa je tako čovjek po svojoj m oči i načinu egzistencije prestao biti samo humano već je postao i transhumano biće. Anali ti čko-instrumentalna je inteligencija definitivno prerasla potrebe n jegove sim boličko-generioke inteligencije, svaki oblik osm išljavanja vlastite ljudske egzistencije. Im a li u tom nešto novo, što bi nas m oralo ispuniti nevjericom ili stravom ? Č ovjek je stvorio jednu sposobnost koja ga je dovela u vezu s jedn im nehumanim ili nečovječnim (n e anti-hum a n im !) načinom vladanja prirodom , k oje prelazi okvir njegove ljudske egzistencije, pa je stoga u b iti ni ne ugrožava. To znači da n jegovo m anipuliranje kozm ičkih sila zadržava neutralni ili njem u ravnodušni karakter, pa ulazi p rije u oblast ludičkih ili sportskih djelatnosti, je r se jedna bitna i ozbiljna životna djelat­ nost gubi u suvišnom rasipanju individualnih moći, bez ikakve veze s n jegovom konačnom ili beskonačnom egzistencijom . Po­ što je svakoj zem aljskoj brizi i ozbiljnosti znao suprotstaviti bezbrižnu i ničim trajnim zasnovanu igru, tako će to sada činiti na kozm ičkom planu — nakon kozonogog čovjeka upoznat će­ m o zvjezdonogog, iako u toj kozm ičkoj igri sjaj m itova i zvije­ zda definitivno gasne. Zašto su nam potrebne ove konstatacije? Prvo, s tehnikom, odnosno s analitičko-instrumentalnom in­ teligen cijom prekoračili sm o granicu ljudskog svijeta i zakora­ čili u nadljudski, k o ji čovjek doduše m ože u beskraj manipuli-

14

rati, adi ikoji mu je bitno stran za rješen je njegovih osnovnih egzistencijalnih pitanja. T o n ije anti-humani svijet nego napro­ sto transhumani. č o v je k ostaje u stavu ravnodušnosti ili igre prem a njemu, ostvario je kozm ički »besplatni čin « (A . G id e) i stvorio sebi prostor nezavisan od svih realnih humanih, egzisten­ cijalnih i etičkih problem a. T im e n ije izgubio kontrolu nad tim prostorom i njegova se životna situacija ni po čemu n ije bitno izm ijenila. Došlo je do d efin itivn og razvoda izm eđu analitičko-instrumentalne i sim boličko-generičke spoznaje i ljudske pra­ kse, pa su i sve ontološke spekulacije k oje tu situaciju žele dra­ m atizirati u korist jedne ili druge promašene. Drugo, tehnička preobrazba p rirod e o č ito je prerasla grani­ ce ljudskog svijeta, ali tim e nije postavila na nov način pitanje »tehničke sredine« ljudskog društva. Tehnokratska v iz ija svije­ ta dobila je na taj način na patosu i samopouzdanju, ali na pla­ nu proizvodn je i hum anizacije egzistencije ništa se u osnovi nije izm ijenilo, tek su se pitanja zaoštrila i dalje će se zaoštra­ vati. A Gehlenova tvrdnja da će »ubuduće odnosi izm eđu lju d i i industrijske sredine biti jedn og tipa o čem u nam ništa suvrem e­ no ne m ože pružiti neku predodžbu; m i više nism o gospodari situacije«, u svome je prvom d ijelu tačna, ali u dru gom je netačna, je r čovjek ne može prestati biti gospodar svoje vlastite prakse. T E H N O K R A T S K I SCIJENTIZAM PR O IZ LA ZI IZ VEO M A S O LID N IH OSNOVA

K ao što kaže sama riječ tehnokratski scijentizam 4, riječ je o vjerovanju da će proširenje znanosti i znanstvenih m etoda na sve oblasti društvenog života dovesti do vlasti jedne tehničke eli­ te, čija će m oć biti naprosto m oć znanosti (B acon »znanje je m o ć «), dakle nešto s onu stranu klasičnih p ojm ova diktature i demokracije. Što govori u p rilo g o vo j tezi u suvrem enim zbiva­ njima? 1) Drugi svjetski rat jasno je pokazao da je ekonom ska i v o j­ na m oć jedne zem lje zavisi u prvom redu od razvijene tehnike, a da napredak tehnike zavisi od razvijenosti znanosti i znanstve­ nih istraživanja, budući da se razmak o d otkrića do prim jen e veoma smanjio, pa su i najveći svjetski koncerni p rišli ulaganju novčanih sredstava u fundamentalna istraživanja (p rim je ri ke­ m ijskog koncerna Dupont de Nemours® ili elektroteh n ičkog

4) Pojam scijentizam upotrebljavamo u njegovu uobičajenom, done*9®'pejorativn om smislu: »1. ideje da znanost omogućava spoznaju stvan kakve jesu, rješava sve realne probleme i dovoljna je da zadovolji sve legitimne potrebe ljudske inteligencije; 2. ideje da duh i znanstvene me­ tode treba proširiti na sve oblasti intelektualnog i moralnog života bez iznimke.« (Lalande) 5) Kem ijski koncem Dupont de Nemours u SAD potrošio je 1962. god. za znastvena istraživanja 1.800 m ilijardi starih dinara, što je za čitavu Jugoslaviju nedostižna suma.

15

Edison Bell Co u S A D ). Nastala je utakmica između vodećih velikih sila, prvenstveno izm eđu SAD i SSSR, u ulaganju sve ve­ ćih nacionalnih sredstava u znanost9. Sredstva ikoja se daju za znanstveni rad nalaze se u stalnoj ekspanziji i nema sumnje da ona pridonose ne samo oblikovanju nacionalnih i internacional­ nih politika za znanost, već i širenju samog »znanstvenog duha« u sve oblasti društvenog života. T o je samo po sebi pozitivna činjenica. Međutim, javljaju se sasvim određene tendencije da se znanost podredi njenoj pri­ m jeni, samoj tehnici i privredi, a tim e i faktorim a k o ji najviše im aju u tjecaja u n jo j. Pored privatnih kom panija u kapitalistič­ kim zem ljam a p ostoje općenite tendencije da se ona podredi državnoj i v o jn o j politici. (N a nekim sektorim a znanosti mnogo se operira p ojm om »državne tajne« i onda kad se ne radi ni o kakvim znanstvenim tajnam a s jednim ciljem da se znanstveni kadrovi drže u izvjesnoj podređenosti!) Istina je, doduše, da te­ hnika ne p rod ire samo u ekonomiku, svakodnevni život, admini­ straciju i politiku, nego podjednako i u samu znanost. Nakon drugog svjetskog rata dolazi u znanstvenom životu do sasvim nove pojave: znanstveni laboratoriji počinju se pretvarati u prave »tvorn ice istraživanja«, je r se sve znanstvene spoznaje odm ah p rovjeravaju u najraznijim m ogućnostima njihove pri­ m jene, teorijske i praktičke, što je znanost po stilu rada jako p rib ližilo tehnologiji. Upravo na problem u efikasnosti znanosti izb ija sukob izm eđu naučenjaka i tehnokrata, je r poton ji vide efikasnost samo na kratki rok, to jest u neposrednoj prim jeni, a ne vide efikasnost na duži rok, to jest sa stim uliranjem onih istraživanja k oja vode novim i značajnijim otkrićim a7. Otpor takvim tendencijam a p o s to ji nesum njivo ne samo u redovim a naučenjaka već i tehničke inteligencije, ali kojiput sami nau-

6) Prema podacima O.C-D.E. i UNESCO-a za 1962. i 1963. su za znan­ stveni rad davale: SAD 183,70 m ilijardi novih dinara, (ili 2,84°/o od nacio­ nalnog dohotka), SSSR 125,00 (4,00%), Vel. Britanija 22,35 (2,4%), Fran­ cuska 13,25 (1,50%), Zap. Njemačka 12,10 (1,38%), Japan 6,50 (1,32%). Broj istraživača iznosio je u SAD 425.000, SSSR-u oko 400.000, Vel. Britaniji 51.200, Zap. Njem ačkoj 45.000, a u Francuskoj 30.500. Dok je u SAD na 10.000 stanovnika bilo 23,7 znanstvenih radnika, u Francuskoj ih je bilo 6,3, a u SSSR-u 18,3. 7) I kod nas se pokušalo zamijeniti priznate naučenjake inženjerima u našim najvećim centrima za nuklearna istraživanja, što je imalo za ne­ posrednu posljedicu rasipanje m ilijardi narodnog dohotka za koje po jugoslavenskom običaju, neće nitko odgovarati. Slične stvari događale su se kod nas i na sektoru društvenih znanosti, iako su one općenito siromašnije dotirane. Tako se na prim jer Sveučilišni institut za društve­ n a istraživanja u Zagrebu punu godinu dana uporno i bezuspješno dopisi­ vao sa Saveznim fondom za naučna istraživanja da bi doznao po kakvom su kriteriju raspodijeljena sredstva za sociološka istraživanja u godini 1965. Odgovor na ovo pitanje nije nikad dobio naprosto zato, što su sred­ stva'rasp o d ijeljen a po metodi, koiu je autor ovih redaka na jednoj kon­ ferenciji SKJ Zagrebačkog sveučilišta u proljeće 1966. nazvao »napadom na poštanska kola«-

16

čenjaci izražavaju tehnokratske tendencije srozavajući znanost na tehnologiju, kao onaj istaknuti stručnjak k oji je izjavio: »S jednim tucetom precizno utvrđenih praktičnih ciljeva, dobro odabranih, obavezujem se da ću unaprediti znanstvene spozna­ je na cijelom frontu.« Potrebno je samo da lju d i iz prakse utvr­ de ciljeve k oje treba ostvariti, a naučenjaci će to p o narudžbi realizirati! M oglo bi se reći da ova sprem nost »znanstvenih tehnologa« da se podrede »društvenoj narudžbi« svjedoči o n jih o­ voj skromnosti, o skrom nosti specijaliste koji kao discipliniran trkač neće prekoračiti stazu na k o jo j su ga odapeli! Međutim , ova je skromnost samo izraz tehnološke ograničenosti o društve­ noj ulozi znanosti i spoznaje uopće. Pored toga ova vrsta »znan­ stvenih tehnologa« ne vidi da ih je n jih o v kolega-kibem etičar već zam ijenio vrpcom svojeg kom pjutera! 2) Cilj je mašinizma bio da m išićnoj snazi čovjeka doda daleko jaču snagu prirodne energije, a radu njegove ruke veću preciznost stroja. Zatim je stroj sve više preuzim ao ljudski rad i radnu gestu da bi čovjeka potporno istisnuo iz neposredne p ro­ izvodnje. Čovjeku je preostala još samo funkcija nadgledanja ili kontrole. N a kraju, u završnoj fazi autom atizacije, stroj nastoji preuzeti na sebe i funkcije kontrole, i ne samo kontrole već i pla­ niranja i odlučivanja. T o je novi m om ent u razvoju mašinizma, i on jako nadilazi program klasične tehnokracije od Saint-Simona do H ow arda Scotta koja je »vladan je ljudim a htjela za­ m ijeniti upravljanjem nad stvarim a«. S troj traži ovo »u pravlja­ nje nad stvarim a« za sebe! Tim e, naravno, danas ugrožava onu funkciju koju je čovjek uvijek svojatao za sebe kao tipično ljudsku. Međutim, da se dobro razum ijem o, n ije r ije č naprosto o upravljanju samim strojem k o ji prerađuje neku sirovinu, ne­ go o upravljanju privrednom ili proizvodnom djelatnošću kao takvom. H erbert A. Simon, prodekan Carnegie Instituta za tehnolo­ giju u SAD, u povodu jedne proslave na k o jo j se govorilo o sta­ nju rukovođenja am eričkim velikim korporacijam a u godini 1985., što' je bliska budućnost, budući da se odnosi na sadašnje studente k oji će tada im ati četrdeset godina, postavio je pita­ nje da li će »čitava korporacija biti upravljana strojem ?« On je odgovorio potvrdno na o vo pitanje, je r će poslovne korporaci­ je (takvih im a u SAD oko 500, a kontroliraju oko 60 posto čita­ ve američke p rivred e) u 1985. godini biti »visokoautom atizirani čovjek-stroj sistem«, te će i samo rukovođenje poslovanjem biti uvjetovano ovim sistemom. »U n ajbližoj budućnosti, objašnja­ va Simon, za mnogo m anje od dvadeset godina, p osjedovat će­ mo tehničku sposobnost da s pom oću strojeva zam ijenim o bilo koju ljudsku sposobnost. U tom vrem enskom periodu dobit će­ mo razvijenu i em pirijski provjerenu teoriju o ljudskim spoz­ najnim procesima i njihovim interakcijam a s em ocijam a, stavo­

17

vim a i vrijednostim a.«8 Budući da će ovi elektronski mozgovi im ati sposobnost »učenja« i »m išljen ja«, oni će m oći lako na sebe preuzeti i funkcije »odlučivanja« ili »zapovijedanja«. »U stvari, kaže Simon, sada su u toku fundamentalna istraživanja 0 eksperim entalnim računarima za program iranje koji im itiraju složene ljudske funkcije m išljenja i rješavanja problema. Rezul­ tati ovog istraživanja veom a upućuju na mogućnost da bi računari m ogli biti program irani tako da m isle i uče na isti način kao što se opisuju intelektualni procesi u ljudskim bićima. Ovo istraživanje p otk rep lju je zaključak da će ubuduće računan biti sposobni da preuzmu praktički sve poznate rukovodilačke funk­ cije te da ih vrše m nogo b olje nego ljudski rukovodioci.« (ibid., str. 202) — N em am o nam jere da osporavamo Sim onove tvrdnje 1 anticipacije, ako se pod rukovođenjem m isli na odlučivanje po unaprijed planiranim i dobro uhodanim shemama. U tom slu­ čaju dopuštamo da računari m ogu ovakve poslove obavljati bo­ lje i tačnije od profesionalnih rukovodilaca, pa čak i »hum anije« od birokratski dresiranih činovnika. Slabost je ove koncepcije što se ona logički uklapa samo u strogo planiranu proizvodnju, gd je su svi param etri s kojim a se vrši program iranje već una­ p rijed dani, iako se okolnosti m ogu stalno m ijenjati. Dosljedni teoretičari planirane proizvodn je naći će o vd je zajednički rječ­ nik sa Sim onom . Sve veće uvođenje računara u poslove adm inistracije i ru­ kovođenja već danas pokazuje d vije osnovne tendencije: s jedne strane- uvođenje u poslove planiranja i rukovođenja u privred­ nim i državnim adm inistracijam a sve većeg b roja osoblja s od­ govarajućom stručnom sprem om (naučenjaci, naučen jaci-administratori, menadžeri-m atem atičari, inženjeri, itd .), k oji dobivaju i sve veći značaj u donošenju važnih odluka (poznate su u tom pogledu studije od Bum ham a o »m enadžerskoj revolu ciji« i White-a o »čovjek u o rg a n iza cije«), a s druge strane, sam pred­ m et ovoga planiranja, naim e potrošač, građanin, slušatelj, dak­ le čovjek p očin je se prom atrati samo kao standardizirana je ­ dinka u masi.1 U pravo tendencija da se degradira poja m čo­

8) U zborniku »Management and Corporations 1985«, Me Graw Hill, N ew York, 1960, str. 22. 9) Izvrsne su u tom pogledu analize Donalda N. Michaela: Cyberna­ tion: The Silent Conquest (1962) koji kaže: »Elektronski kompjutori su naročito pogodni za razmatranje društvenih situacija koje se odnose na ljude u masi ( ! ) , kao što je to slučaj kod kontrole saobraćaja, finansijskih transakcija, masovno traženih potrošnih dobara, rasporeda rezervi itd. Oni su u tim oblastima toliko korisni, da će to nesumnjivo doprineti navođenju planera da izm išljaju društvo s takvim interesima koji će se moći tretirati prije u masi nego u granicama jedinke. U stvari, čitava ten­ dencija ka kibernetizaciji može se posmatrati kao napor za otklanjanjem različitosti u ponašanju čovjeka na poslu i u njegovim potrebama izvan posla, koje usled svoje nestatističke prirode komplikuju proizvodnju i potrošnju. Tako se, negde na tom putu, ideja o pojedincu može sasvim izgubiti u statistici. Planer i onaj za koga on planira mogu postati s?s-

18

vjeka u n jegovoj jedinstvenosti, u n jegovim antropološkim os­ novama u nastojanju da kroz šumu i prašumu tehničkih napra­ va afirm ira svoj humamitet, predstavlja jedan od n ajtipičnijih stavova tehnokratskog scijentizm a na planu društvenih odnosa. K orisno je da navedem o još jedan stav Sim ona u tom smislu: »D efin icija čovjekove jedinstvenosti odu vijek je tvo rila jezgro njegovih kozm oloških i etičkih sistema. S K opern ikom i Galilejem on je prestao biti vrsta koja je smještena u centar svijeta, okružen suncem i zvijezdam a. Sa Darvinom , on je prestao b iti v r­ sta stvorena i posebno nadarena od boga dušom i razumom. Sa Freudom, on je prestao biti vrsta čije je ponašanje b ilo — poten­ cijalno — rukovođeno racionalnom m išlju. K ad smo počeli p roiz­ voditi mehanizme k o ji m isle i uče, on je prestao biti vrsta koja je jedina sposobna za složeno i inteligentno m anipuliranje svoje okoline.« (op . cit. str. 55). Sa gledišta naučenjaka k o ji je stvorio i naučio ovaj stroj da »m isli i uči« ova je tvrd n ja djetinjasta, ali sa gledišta činovnika kojega je ovaj stroj s još stotinu tisuća nje­ govih kolega otpustio s posla, to je tragična činjenica o vlastitoj degradaciji, je r se u ekonom iji njegova vrijedn ost doista m jeri samo njegovom zaradom! 3) Ako osjećam o potrebu da protestiram o p ro tiv nekih scijentističkih pretjerivanja, to je p rije svega zbog toga što još uvijek podliježem o uvjerenju da je čovjek biće s nekim određe­ nim konstantama koje se opiru ovom e procesu sveopće raciona­ lizacije i u tilitam osti. Ali, upravo ove konstante dolaze u pitanje! Naime, suvremeni scijentizam ili, kako ga zove E. M orin, neo-scijentizam želi m anipulirati ne samo vanjski svijet nego i čov­ jekovu prirodu stavljajući u pitanje čovjeka kao vrstu. N ije riječ o običnim »psihološkim intervencijam a« s pom oću supstancija, kakve su pretpostavljene za iznuđivanje priznanja od optuženih! Pa n iti o subliminalnim percepcijam a k oje služe za reklam ira­ nje određenih proizvoda ili parola ispod praga svijesti prim ao­ ca! R iječ je o m nogo radikalnijem zahvatu u ljudsku prirodu što nam ih nagovještavaju genetičari i fiziolozi. Pokusi, kojim a se nastoji po v o lji proizvesti privrem eni sterilitet žene ili kojim a žena želi sačuvati sjem e muža, ako bi pogi­ nuo sutra u nekoj autom obilskoj nesreći, da bi rodila posthumno dijete, dobro su poznati. Francuski centar za prospektivne stu­ dije u jednom elaboratu nas upozorava na krupnije eksperimen­ te: »Sutra će rukovodioci m oći utjecati na biološko biće njiho­ vih podanika, eventualno bez njihova znanja (k a o neka vrsta »prisluškivanja gena«, prim jedba R S ), na prim jer, sa ciljem da ostvari stopu nataliteta koja bi bila najpogodnija za ekonomski vim odvojeni jedan od drugoga, i može se jo5 viSe povećati alijeniranost pojedinca od njegove vlade i alijeniranost pojedinca u okviru vlade.« - V i d i »Đirokratija 1 tehnokratija«, I I sv. str. 236. Beograd, Sedma sila,

19

ra zv ita k ... Još teže čine nam se perspektive genetičke interven­ cije. U tom pogledu, ako već ne dešifriranje, a ono barem loka­ lizacija i priroda osnove genetičkog kodeksa predstavlja veoma značajno dostignuće. . . Znanost bi u stvari dozvolila da se za­ m ijeni divljački genocid m nogo suptilnijim intervencijama, ali možda još g o rim a «10 E. M orin je sm jeliji u svojim vizijam a »m eta-biologije«: »P i­ tanje napreduje na više znanstvenih frontova; s jedne strane bic-genetička m od ifik acija čovjeka, koja bi mogla dovesti do jedne nad-čovječne vrste s pom oću serije u osnovi umjetnih m utacija; s druge strane stvaranje jednog post-biološkog bića kojega riše ili m anje predskazuje »android« iz fantastičnih ro­ mana; konačno m ogućnost jedn og novog odnosa između kolek­ tivne organizacije (sa um jetnim nad-m ozgovim a), nadčovječnom individuom i post-humanih bića tvorilo bd ono globalno i multidim enzionalno novo biće k oje označujem im enom kozmiopiteka«. » I revolucionarno je pitanje postavljeno: Treba li se cdreći naše »p riro d e«? Ako da: U k ojim sm jerovim a valja sagledati ontološku reform u čovjeka? K ak o odrediti jednu politiku antropološke reform e (revolu ­ c ije ) ? M ogućnost jedne revolucionarne akcije na čovjeku široko je otvorena.« »N ije p roblem u tom e da se b ojim o m anipuliranja vrstom s pom oću čovjeka; vrstom stalno m anipuliraju vanjske okolnosti, klim e, elem enti; vrsta je p roizvod duge manipulacije što se izjed­ načuje sa biološkim nastankom. Pitanje je u tom e da sagledamo i da se b orim o za reform u ljudskog bića.«11 Neo-scijentizam stavlja u pitan je ideju čovjeka, ali stav koji smatra da je id eja čovjeka ugrožena, je r tehnokratska manipu­ lacija m ože dovesti do degradacije čovjeka, kao što pretpostav­ lja ju »p rosp ek tivci«, čini se neuporedivo realističniji od Morinove pretpostavke g d je bi m anipulacija dovela do jedne nove m utacije u sm jeru nad-čovjeka. Iako dosada eksperimentalna genetika n ije uspjela proizvesti m utacije k oje bi značile pojavu nove vrste na genetički višem nivou, m ožem o teorijski postaviti pitanje, što bi značila takva m utacija u slučaju čovjeka? Očito n ije riječ o tom e da damo čovjeku jače mišiće, brže noge ili čvrš­ će zube (čim e bism o u grozili tako poštovanu profesiju kao što je liječnička ili zubarska!), nego da izazovem o u toku embrio­ nalnog razvoja još jedno d ijeljen je kortikalnih živčanih stanica, čim e bism o stvorili vjerojatn o jedno biće s daleko većim inte­

10) La recherche scientifique, l'ćtal et la societć, u časopisu »Pros­ pective«, br. 12, PUF, Paris, 1965. 11) E. Morin, Introduction it une politique de l’homme, Ed. du Seuil Paris, 1965, str. 44 — 45.

20

lektualnim sposobnostima. Mi, doduše, nemamo nikakve realne predodžbe o tom e kakve bi to bile »više intelektualne sposobno­ sti«, budući da čovjek već i sa sadašnjim intelektualnim sposob­ nostima spoznaje sve što hoće i što mu treba, pa i više nego što mu treba za »pristojan živ o t«! Ovaj naš N atčovjek posjedovao bi, dakle, neku inteligenciju koju bism o u usporedbi sa sadaš­ njim ljudskim umom m ogli nazvati samo »božanskom «, iako je čovjek dosada često u svojoj oholosti sm atrao da već raspolaže takvim umom. Dakle, čitavo eksperim entiranje prem a višoj vrs­ ti dalo bi nam samo dokaz da smo eksperim entalno p roizveli »b oga«, i time dobili prvipu t konkretni kozm ološki dokaz o »b o žjo j egzistenciji«. Jediina teškoća u ovim neo-soijentističkim pokusima bila bi u tome, da li bi M orin našao d ovoljn o ženskih maternica za proizvodnju potrebnog b roja ljudske zam orčadi koliko bi ih tražio ovaj veličanstveni eksperim ent?! 4) Ž eljeli smo da sasvim ukratko opišem o samo neke tipič­ ne tendencije suvremenog naučnog i tehničkog razvitka iz k ojeg tehnokratski scijentizam crpi svoju inspiraciju. M i nism o ni iz daleka tim e iscrpili ovu temu! Obavezni smo da upozorim o: koliko god nam se generacije i anticipacije u duhu ove intelek­ tualne orijentacije činile nekritičke, red ovito nalazim o, kad je riječ o tim tendencijama, veom a kritičke ocjene u m nogih auto­ ra o stvarnim opasnostima koje vrebaju čovječanstvo, ali isto tako i uvjerenje da od samoga čovjeka zavisi što će načiniti od onih sila koje je oslobodio. Nem am o dakako, n am jere da citi­ ramo sve te kritičke stavove. Navest ćem o u vezi s am eričkom grupom prospektivaca, č iji smo rad navodili, m išljen je od jednog suradnika spomenutog zbornika, Roberta M. Hutchinsa, koji kaže: »M oja je teza da će 1985. godina b iti ono što m i želim o da bude. Ja sam protivan svim determ inizm im a, defetizm im a, ciniz­ mima ili ekstrapolacijam a koje ograničavaju slobodu i sposob­ nost čovjeka da upravlja sam sobom. Ako su naši problem i na­ rasli po opsegu i složenosti, narasla su također i naša sred­ stva da sfe njim a pozabavim o. Isklju čivan je prostora i vremena, napredak znanosti i tehnike, širenje naobrazbe i, što je najvaž­ nije, iskustvo iz posljednjih 175 godina ne daje nam pravo da smatramo kako novi svijet kojem idem o ususret predstavlja nepremostive poteškoće za obične ljude, te da se m oram o preda­ ti jednoj eliti eksperata, ili biznismena, ili birokrata, ili vođa ove ili one vrste. V jeru jem da je dem okracija n ajb olji oblik vladavine i da je ona još moguća.« (ibid., str. 183) Dok se kritički odnos ovdje zasniva na mogućnosti ljudske ili humane akcije na nivou određene dem okratske koncepcije društva, pa se i nastoji utvrditi gdje počivaju zbiljske m oguć­ nosti za takvu akciju, čime se jedna humanistička vizija svijeta suprotstavlja tehnokratskoj, dotle još uvijek u mnogih socijalis­ tičkih autora nalazimo naivno-apologetski odnos prema tehnici

21

kao takvoj. Isključivanje svake opasnosti s njene strane za dru­ štveni poredak, daje u stvari, potpuno slobodne ruke svima mo­ gućim birokratskim i tehnokratskim te n d e n c ijam a u samom socijalizmu. Tipičan je u tom pogledu stav istočnonjemačkog filo zo fa Hermanna Leya. On polem izira sa svim iole značajnijim suvremenim autorim a k o ji su izrekli neki kritički stav prema tehnici i n jenoj upotrebi. On smatra da uzroci kritičkog stava k o ji se ja v lja u građanskom društvu prema tehnici leže prven­ stveno u nesposobnosti građanskog društva da prevlada klasne suprotnosti, pa počinje prezirati ono po čemu se ono afirm iralo nasuprot feudalnom društvu, Što je izraz dekadencije i reakcionarnosti ovoga društva i ujedno dokaz da jedino marksizam mo­ že dosljedno braniti znanstveno prilaženje društvu i prirodi. K ritik a tehnike samo je izraz krize znanstvenog pogleda na svijet u građanskom društvu, a kriza ovog znanstvenog pogleda izraz krize u m aterijalnim proizvodnim odnosima, to jest odraz m aterijalne baze u intelektualnoj superstrukturi. U socijalizmu ovi uzroci više ne djeluju, pa je stoga stav prem a tehnici sasvim suprotan: »M oderna tehnika izrasta iz širokog društvenog pothvata. S ocijalističko je društvo stoga njena prava domovina. Oni od­ govaraju jed n o drugome. Izm eđu n jih p ostoji slaganje. Tehnika p ostaje u rukama socijalističkog čovjeka sredstvo za potvrdu n jegove duhovne i karakterne p oten cije.«1* Ovaj sretan brak izm eđu m oderne tehnike i socijalističkog društva proizlazi ne samo iz m aterijalističkog nazora o svijetu, već i iz planiranja p roizvod n je i znanosti. »M aterijalistički na­ zor o svijetu, kaže Ley, priznaje vezu između svake znanosti s njenom m aterijalnom osnovom . Stoga on ne zapada u pogrešno m išljen je da se istraživanje baze vrši u praznom prostoru. Ovo ima u socijalističkom društvu svoje čvrsto m jesto, je r njegov pros­ tor proizlazi iz perspektive planiranja. Stoga se ono m ože još vi­ še p roširiti nego u kapitalističkom društvu.« (34 — 35) Ley ener­ gično odbacuje pesim ističke stavove zapadnonjemačkog filozo­ fa Carla Schm idta i obara se na njegovu tvrdnju, da se m i izlažem o opasnosti da padnem o pod tehnokraciju, koja bi konačno m ogla zavladati svim e i k oja bi svoje odluke donosila u odnosu na autom ate a ne u odnosu na ljude, koje bi žrtvovala automati­ m a.« Ley ovako ripostira: »Sveukupni argumenti strategije stra­ ha dakle prisutni su ovdje. Schm idt preporuča kao protum jeru da se izdigne visoko ideja ljudskog dostojanstva i slobode. On se poziva p ri tom e na M arxa i stavlja ovakva shvaćanja u vezu s p ojm om otuđenja što ga je M arx kojiput upotrebljavao.« (164) Pojam otuđenja nema, dakako, što da traži u socijalis­ tičkom društvu po m išljenju Leya: »O vo »o tu đ e n je «... dokinu­

12) Hermann Ley, Damon Technik? DVW, Berlin, 1961, str. 20.

22

to je pobjedničkom klasnom borbom k oja je dovela do dikta­ ture proletarijata.« (165) Sasvim u duhu scijentizm a isklju ču je Ley m ogućnost da bi razvitak tehnike i njene raznovrsne prim jene, o kojim a smo govorili nešto m alo naprijed, m oglo dovesti do bilo kakvog problem a u harm oničnim odnosim a tehnike i socijalističkog dru­ štva, pa navodi u p rilog ove teze da se u SSSR-u doktorske disertacije iz prirodnih znanosti i m atem atike u odnosu prem a drugim znanstvenim oblastim a štam paju u razm jeru tri naprama jedan, dok je u SAD taj razm jer obratan! Leyu ne pada na pa­ m et da ispita razloge: odakle b ijeg iz humanističke p roblem ati­ ke u jednoj socijalističkoj zem lji? Ono što nas norm alno zabri­ njava, on u duhu tehnokratskog scijentizm a smatra sasvim po­ zitivnom pojavom . Dok smo m i skloni m išljen ju da bi suvre­ meni socijalizam m orao davati m noge od govore o krizi humaniz­ ma k o ji se javlja kao posljedica industrijskog razvitka i pretva­ ranja svih razvijenih industrijskih zem alja u »državu blagosta­ n ja« i »društvo o b ilja «, on vjeru je da je jed in o s pom oću uspje­ ha na području tehnike u socijalizm u m oguće pokolebati buržoaski nazor o svijetu. »N akon trećeg Lunika, piše Ley, k o ji je om ogućio da se snimi stražnja strana M jeseca, zaoštrila se u im perijalističkim zem ljam a kriza nazora u svijetu.« (426) Ley je očito uvjeren da će se taj nazor o svijetu srušiti kad Lunik 69 bude uspio snimiti stražnju stranu Venere! Optim istički i apologetski stav prem a tehnici postao je dio oficijeln og »dijam ata« u socijalističkim zem ljam a, što se m ože razumjeti, ako se im aju u vidu napori što ih socijalističke zem­ lje vrše da bi u tehničkom i ekonom skom pogledu dostigle naj­ razvijen ije kapitalističke zem lje. Međutim, postavlja se pitanje, da li je dozvoljeno da socijalisički autori sistematski previđa­ ju svu onu humanističku problem atiku koju u sebi nosi ovaj raz­ vitak bez obzira da li se odigrava u socijalističkim ili kapitalis­ tičkim zem ljam a? Na ovo p itan je osvrnut ćem o se u završnom razmatranju. STO ZNACI TEZA O »KONCU IDEOLOGIJE«?

Poznata je D. B ellova teza o »koncu id eo lo g ije«. On ju je pretežno form ulirao kao razočarenje intelektualaca pedesetih godina ovoga vijeka sa starim ideologijam a k oje vuku svoj ko­ rijen iz 19. stoljeća, ali on ju je m ogao isto tako form u lirati i kao logičnu posljedicu pobjede tehnokratskog scijentizma. On, istinu, ukazuje na ovaj moment im ajući u vidu p rije svega eko­ nomski razvitak.1*

13) »Svjetska ekonomska kriza i oštre klasne borbe, dolazak fašizma i rasnog imperijalizma u jednoj zem lji koja je stajala na čelu ljudske kulture, tragično žrtvovanje jedne revolucionarne generacije koja je proklamiranla najljepše ideale o čovjeku, destruktivni rat dosada neviđenih

23

Težište teze o »koncu id eologije« ne pada na neku spoznaj­ nu kritiku id eologije kao oblika »m istificirane svijesti«, već na ideologiju kao skup ideja k o ji je sposoban pokrenuti ljude na revolucionarnu akciju. Za radnike u kapitalističkim zemljama na Zapadu Bell smatra da su zadovoljn iji svojim položajem nego intelektualci, a intelektualci su bez strasti i umrtvljeni, je r id eologija više ne posjeduje životnost koja goni k akciji. Za društvene prom jen e koje se danas zbivaju izazvane ekonom­ skim razvitkom nije potrebno m obilizirati posebna ideološka sredstva. Ekonom ski razvitak treba prepustiti ekspertima, a društvene prom jene zbivat će se ionako u smjeru boljeg i bo­ gatijeg života za sve društvene slojeve. »Društvo o b ilja « koje je najavio u svojoj poznatoj kn jizi J. Galbraith čini klasne sukobe i ideološku borbu suvišnom, nekom vrstom predrasude iz proš­ loga vijeka. Ako na današnjem stupnju razvoja socijalističke i kapitalističke zem lje pokazuju neke strukturalne razlike, sam ekonom ski razvitak kao i sve veća prim jena znanosti i tehnike u društvenom životu ove će razlike izbrisati. A. A. B erle predviđa da će se socijalističke zem lje susreti s istim problem im a k oje im aju razvijene kapitalističke zem lje: »N ek ad su kom unistički režim i bili n eprijateljski raspoloženi prem a am eričkom sistemu i kritički prem a n jegovoj strukturi. Oni i sada ostaju neprijateljski, a da stvarno nisu kritički — n jihova je kritičnost više dodatak u igri za prem oć. K ad dostig­ nu nivo produktivnosti i ekonom skog razvitka sličnog SAD, na­ ći će se oči u oči s istim problem im a k oje danas im aju SAD. N a­ kon što su izgradili vlastiti proizvodni sistem, borit će se — kao što se Am erikanci sada m oraju b oriti — sa zadatkom da ovu (p ro izvo d n u ) m oć preobrate u »dobar živo t« za građane. Jedan bogati kom unizam u vid jet će da n jegovi m aterijalni problem i nisu različiti od problem a u bogatom kapitalizm u.« (u »Manage­ m ent and Corporations, str. 79) Ovaj stav sam po sebi još ne sadrži ništa »tehnokratskoga« (sam A. A. Berle je protivnik sva­ ke tehnokracije: »E konom ski sistem nije sam po sebi cilj, kaže on, već m ora odražavati sistem vrednota s kojim a se publika općenito s la že «), ali neosporna činjenica da će se jedno druš­

razmjera, birokratizirano umorstvo milijuna ljudi u koncentracionim logorima i komorama smrti. — Za radikalnog intelektualca, koji je raz­ rađivao revolucionarne pobude prošlog vijeka i po, sve je to značilo konac hilijastičkih nada, mileni jarizma, apokaliptičkog mišljenja — i ideolo­ gije. Ideologija što je nekada bila put akciji došla je svome mrtvom koncu«. »Pokretne snage u starim ideologijam a bile su društvena jedna­ kost i, u najširem smislu, sloboda. Impulsi u novim ideologijama jesu ekonomski razvitak i nacionalna moć.« Na Istoku i na Zapadu »ekonom­ ski razvitak postao je nova ideologija koja briše sjećanja na stara razo­ čaranja«. »Politika pruža malo uzbuđenja. Neki od mlađih intelektuala­ ca našli su izlaz u znanosti ili u univerzitetskoj karijeri, ali na štetu njihova talenta koji su usmjerili u tehničkom smjeru; drugi su tražili izlaz u um jetnosti..« (D. Bell, The End o f Ideology, The Free press of Glencoe, 1960. str. 369 — 374)'

24

tvo (m akar socijalističk o), k oje se iz »društva (re la tiv n e ) osku­ dice« pretvara u »društvo o b ilja « susresti s problem im a k o ji se ja vlja ju u tom društvu, uzima se ovd je kao argument za dokida­ nje ideoloških razlika u tim društvima. I, šta više, kao sasvim nezasnovana pretpostavka za previđanje društvenih problem a koji mogu biti krajnje kritični, i ne samo kritičn i već i izvor novih inicijativa, nove akcije ne m anje revolucionarne od one koja je išla za p rom jen om starih klasnih odnosa! Strogo znan­ stveno rukovođenje ekonom skim životom u granicam a gd je će se taj sektor planirati (t o jest prvenstveno u energetici, teškoj industriji i nekim oblicim a zajedničkog saobraćaja), neće doki­ nuti problem e k o ji će se p o ja viti sa »lju dskom p otrošn jom « i »ljudskim potrebam a«, i racionalizam prvoga, kao stvarne infra­ strukture društva, neće dokinuti pasioniranost u rješavanju potonjih problem a. Id eo lo gija je prestala biti radikalno m išljenje ne samo za intelektualce, već kao što smo vid jeli, i za radničku klasu. Ovo veom a rašireno m išljen je R. Arom izražava ovako: »R adn ici su postajali sve m anje i m anje revolucionarni, u m arksističkom smislu, što su se više razvijale proizvodne snage. M eđutim , pre­ ma doktrini, oni su m orali postajati to sve v iš e ... Za zapadne zem lje u kojim a se nastavlja ekonom ski napredak, id eo lo gija o odlučnoj bitci među klasama pripada prošlosti. N em a sumnje, ona utječe na p ok ojeg intelektualca, u fu n kciji takve filo zo fije , ona privlači neku frakciju radničke klase uslijed zbiljskih ne­ pravdi; ali tip društva k o je smo izučavali u istočnoj E vrop i pred­ stavljao bi za zem lje s industrijskom civiliza cijom na Zapadu jednostavno nazadak.« (R . Aron, La lutte de classes, Paris, 1964, str. 359). Ekonomska nejednakost nema više onaj značaj što ga je imala ranije i ona sve više iščezava. B lagostanje u ekonom ski razvijenim zem ljam a m ože u groziti samo prevelika stopa natali­ teta! Bogatstvo je uvjetovano produktivnošću, ali kad bi se lju ­ di brže m nožili od porasta produktivnosti, našli bi se u maltuzijanskoj situaciji. Čitav ekonom ski razvitak ide, po m išljen ju R. Arona, u smjeru brisanja klasnih razlika, a iščezavanjem klas­ nih razlika i u smjeru nestajanja ideoloških sukoba i sporo­ va. Ovu tendenciju on uočava kod sovjetskih rukovodilaca u drugoj post-revolucionam oj generaciji, k o ja m u se čini sve više i više »tehnokratska«, a ne »m arksistička« u klasičnom revolu­ cionarnom smislu.14 Uvlačenje sve većeg b roja stručno školova­ 14) »Rukovodioci u drugoj generaciji pokazuju, izgleda, više karakte­ ristične crte baštinika nego pionira. Kulturni nivo pučanstva i tehničko obrazovanje kadrova postaje sve više. Ja bih rado stavio akcent, kad bih se bavio dijalektikom na marksistički način, na protivurječnost jednog režima koji je prisiljen, da bi imao efikasnu ekonomiju, da širi obrazo­ vanje, iako će ovo na duži rok ugroziti stabilnost despotizma. Konačno, tendencija koja će morati ubuduće prevladati čini mi se da je tehno­ kratska; »amerikanizam siromašnoga« postajat će sve bogatiji i, dosljed­ no, upravljači će se više brinuti za sebe, za blagostanje zajednice, nego za širenje njihove vjere izjedene skepticizmom.« (op. cit. str. 345).

25

nih lju di na odgovorne i rukovodeće društvene funkcije potisku­ je »stare kadrove«, tipa revolucionarnih tribuna i propagandista revolucionarnih ideja, oduzima socijalističkoj vlasti crte ideo­ loške nadahnutosti, harizm atičke vlasti i uslijed prem oći teh­ ničkih kadrova nad humanističkima daje jo j izgled tehnokratske vladavine. HOĆE L I T E H N O K R A T S K I SCIJENTIZAM DOVESTI DO VLADAVINE TEHNO-BIROKRACIJE?

Istina je da n ajvid n iji procesi u suvremenom društvu govore u prilog tehnokratskog scijentizma, od Saint Sim cnove vizije opće industrijalizacije proizvodn je do W eberove vizije progre­ sivne racionalizacije i birokratizacije društvenog upravljanja, i n ije čudo što ovaj raspolaže jednim vraškim optim izm om u m ogućnost rješavanja najraznovrsnijih društvenih problema. Doduše, pod jedn im uvjetom : da naučimo kom pjutore »m isliti« i »o d lu čiva ti«, i da naučim o ljude »m isliti« i »odlučivati« kao što »m isle« i »odlu ču ju « kom pjutori. Nedavno nam je Goddard u svojem »Alphaville-u« pokušao slikovito dočarati kako bi iz­ gledala takva društvena organizacija. N o, ostavim o po strani sa­ da sve science-fiction izlete i zauzmimo stav prema re a ln im procesim a k o ji p rijete tehno-birokratizmom! N em ojm o se začu­ diti, ako na koncu ustanovim o da sve ono, što govori njoj u prilog, g o vo ri istovrem eno i p rotiv nje. Sasvim je realno i nezadrživo d aljn je širenje znanstvene mis­ li i njene praktične prim jene, je r tehnika sve više postaje zavis­ na od znanstvenih otkrića, dok znanost sve manje postaje zavis­ na od p rim jen e znanstvenih pronalazaka. T im e je, naravno, uvjetovano i daljn je povećanje znanstve­ nih i tehničkih kadrova, i opći porast »jajo-glavaca« ili intelek­ tualaca u društvenoj strukturi, i budući da ovaj tip inteligen­ c ije pripada pretežno po svojoj fu n kciji »n ajam n ičkoj«, a ne »slobodn o-profesion aln oj« inteligenciji, njen će se položaj više približavati radničkoj klasi nego drugim društvenim slojevima. V jero ja tn o je da će za nju tehnokratska i etatistička koncepcija socijalizm a biti m anje atraktivna od humanističke i samoupravIjačke koncepcije. Svakako da će elektronika i kibem etika izazvati automatiza­ ciju n a jrazličitijih proizvodnih postupaka te da će mnoge »upravljačke fu n k cije« preuzeti na sebe (n aročito u ob lasti ener­ getike, bazične industrije, transporta, kom unikacija i nekim dru gim a), ali će istovrem eno u vjetovati proizvodnju sve veće mase potrošnih dobara i oslobađati sve veću masu ljudi iz pro­ izvodnog procesa, k o ji će svoje »slobodno v n je m e « upotreb­ ljavati za neplaniranu i nestandardiziranu potrošnju (a i proiz­ v o d n ju !) potrošnih dobara (m aterijaln ih i kulturnih). Planira­ nje autom atiziranih postupaka u oblasti proizvodnje rehabili-

26

tirat će tržište po »zakonu ponude i p otražn je« u oblasti potroš­ nje, iako će ova potrošnja prim iti sve više kulturni i luksuzni oblik. Prevlast znanstveno-tehnickih otkrića dovest će svakako do stvaranja jedne »tehničke sredine« (G . Friedm ann) koja će u velikoj m jeri zam ijeniti »prirodnu sredinu« ljudskog života, ali kao što će autom atizirana p roizvod n ja tvo riti stvarnu društvenu infrastrukturu, na k o jo j će čovjek slobodnije raspolagati svo­ jim vrem enom i sposobnostima, tako će i »tehnička sredina« tvoriti samo jednu transhumanu okolinu (o d čovjek a stvorenu, ali čovjeku ravnodušnu) koja će mu d ozvoliti da lakše i potpu­ nije razvije svoju ljudsku prirodu. Isto je tako realan i nezadrživ proces širenja znanstvene m isli sa širenjem inteligencije i obrazovanja uopće, a to znači i načina m išljenja k o ji je svojstven znanosti: racionalizam i objek tivizam koji će potiskivati m itcve i m istike; univerzalizam i internaciona­ lizam k o ji će suzbijati etnocentrizm e, nacionalizm e, rasizme, im ­ perijalizm e. Znanstvena misao nikad n ije im ala takav argum ent na svojoj strani: ljudski život k o ji se m ora svakog trenutka iskupljivati neprekidnom kontrolom m oguće sm rti, znanstve­ nom kontrolom nad totalnom auto-destrukcijom nuklearnih i drugih još neotkrivenih sila. A li prisilni pacifizam ove znanstve­ ne ili racionalne samo-kontrole, k o ji danas dom inira sviješću ljudi, bit će po logici same vanjske prisile potisnut u infrastruk­ turu svijesti (n e u p o d svijesti!), kao što su svojevrem eno već ra­ n ije u našoj h istoriji ljudožderi potisnuli svoje incestuozne želje. Tim e će iracionalni i životn i p o rivi na tlu nove humano­ sti dobiti ponovo svoje slobodno p o lje za igru! Sasvim je očito da je prod iran je teh n ologije u proizvodn ju povećalo značaj tehničkih kadrova nasuprot klasičnih socijalnih hijerarhija u poduzeću.15 Isti proces vrši se i na nivou komunal­ ne, regionalne i državne adm inistracije. Društveni život postao je toliko složen da bez analize eksperata narodni poslanici i m i­ nistri postaju nemoćni u donošenju odluka. Sistem atsko koriš­ tenje stručnih kadrova u svim velikim društvenim organizacija­ ma danas je opća praksa, pa to ne rađa samo antagonizam p o li­ tičar — stručnjak, već i opasnost tehnobirokratske sim bioze ovih faktora. Etatizam i m ilitarizam pogoduju ovom procesu. Birokratizam ili tehno-birokratizam postao je danas predm et najintenzivnijih izučavanja, pa se nasuprot njem u ističu decen­ tralizacija rukovodilačkih fu nkcija i razvijanje neposredne ili participativne dem okracije. S obzirom na činjenicu da se danas sve veći dio aktivnog stanovništva nalazi u najamnim radnim 15) Ispitujući strukturu utjecaja u našim proizvodnim organizacijama ustanovili smo da na zanatlijskom i mehaniziranom nivou proizvodnje na prvo mjesto po utjecaju dolazi direktor, dok na automatiziranom nivou na prvo mjesto dolazi inženjer.

27

odnosima, borba p rotiv birokratizm a predstavlja jedan od ključ­ nih zadataka u progresivnoj preobrazbi društva, kako kapita­ lističkog, tako i socijalističkog. Istina^ je da razvitak tehnologije s automatizacijom m ije­ nja položaj i strukturu radničke klase, a da porast proizvod­ nih snaga i potrošnih dobara utječe na podizanje životnog stan­ darda u najvećem njenom dijelu, ali to ne m ijen ja njezin po­ ložaj u p ro izvo d n ji kao »privjeska stroja «, n iti u raspodjeli kao eksploatirane klase niti u potrošn ji kao objekta masovne, stan­ dardizirane, kom ercijalizirane nehumane potrošnje, što više, ovaj njezin položaj d ijele sve više i slojevi tehničke i druge inteligencije, kao i srednji slojevi namještenika. Ako borba za em ancipaciju radničke klase i društva uopće ne stavlja toliko težište na pauperizaciju, ona je stavlja sve više na društvenu i ljudsku degradaciju. Ako je ideja slobode za tehnokrate izgu­ bila svoj značaj, je r su je zam ijenili planiranjem i kultom ma­ terijaln e p roizvodn je, ona će, naprotiv, dobivati svakog dana sve pu n iji i snažniji smisao kao protustav društvenoj hijerar­ h iji koja nastoji ljude držati u potčinjenosti »u ime znanosti i p rosperiteta«. P itan je jednakosti neće se m oći p rik riti pojavom »društva o b ilja «, je r će o b ilje kao ekonomska kategorija nužno postaviti na dnevni red »ljudske potrebe« kao antropološku kategoriju. R elativn om m aterijalnom sitošću (k o ja ostaje bitni problem za »T re ć i s v ije t «!) ne m ože se prigušiti ljudska potre­ ba za društvenom jednakošću u vršenju društvenih odgovorno­ sti i potreba za ličnim dostojanstvom . Naravno da se tim e i pro­ blem socijalističke revolu cije stavlja na n jegovo pravo tlo — humanističko. Znanstvena i tehnička revolu cija zaoštrit će sva pitanja u vezi sa društvenom i ličnom egzistencijom čovjeka. Ona neće uništiti nego će naprotiv, stvoriti uvjete društvenog života k oji će čovjeku d o zvo liti da više m isli o sebi kao čovjeku, o svojim ljudskim potrebam a i ljudskoj prirodi, da na određeniji način postavi pitan je smisla i besm isla svoje egzistencije, da se odluči za trajan je ili iščeznuće, za akciju ili m irovanje, stvaralačku praksu ili m ističku kontem placiju, za društvenu požrtvovnost ili izolaciju, za lju bav ili ravnodušnost. Sva patanja koja mu name­ će n jegova sim boličko-generička inteligencija zaokupljat će nje­ govu svijest i jurišat na n jegovo srce jače no ikada. Filozofija će b iti njegova strast. A kako je u ovoj oblasti čovjek uvijek sposoban za kolebanje među krajnostim a, za dobro i zlo, za viso­ ko i nisko, za čovječno i nečovječno, čekat će ga kao i dosada borba, borba sa lju dim a i sa sobom. Samo vrlo površni duhovi, tehnokratski zadojeni, m ogu pretpostaviti da sutrašnjica pripa­ da znanstvenom m išljenju k o je će iz rekreativnih razloga trpjeti na sebi neki secesiondstički florealn i ornamenat i — umjetnost. Č ovjek će p otvrđ ivati svoju stvaralačku prirodu, sutra kao i ju­ čer, tim e što će davati neki, b oga tiji ili sirom ašniji, racionalniji

28

ili iracionalniji, odgovor na pitanje o smislu svoje egzistencije, pa će upravo u svojem vrhunskom stvaranju kao um jetnik, ili kao filo zo f, ili kao naučenjak, udariti na onu granicu gdje ga čeka ništavilo i besmisao, a po snazi svoje v o lje i duha opredijelit će se za to koliko će dati smisla ništavilu, a koliko čovječnosti neljudskosti.

29

E T A T IS T IČ K I M IT S O C IJ A L IZ M A Svetozar Stojanović Beograd

Posle nekoliko decenija teške krize danas se sa sigurnošću m ože g o v o riti o renesansi marksizma. K ao feniks otn se ponovo rađa iz pepela, iako mu je više puta pravljena autopsija. M eđutim , m arksizam kao kritika kapitalizma, pa i državnog kapitalizm a, izgleda da je pri kraju mogućnosti za inovacije, pa je počeo da se ponavlja. Zato samo na prvi pogled zvuči paradoksalno ako se kaže: m arksizam se danas m ože dalje raz­ v ija ti prvenstveno kao kritika socijalističkog ili kvazisocijalističkog pokreta i društva, iako od početka predstavlja program prevazilaženja kapitalizm a. U kritičkom suočavanju sa pokre­ tom i društvom k oje pretenduje na socijalizam ima najviše novih izgleda da se taj program bogati, isprobava i konkretizuje. U tom pogledu već se ja v lja ju zanim ljive ličnosti i značajni rezultati. N aravno da je obnova marksizma u onom prostoru k o ji sebe naziva socijalističkim neuporedivo brža i radikalnija u tretiranju akademske filozofsk e problem atike. Za ideološke problem e i kritičku prim enu teorijskih rezultata na vlastita društva još uvek nema d ovoljn o slobode. N a žalost, i kad to n ije slučaj m arksisti u svojoj društvenoj k ritici zbog teorijske inercije ne idu do najdubljeg korena. Već po svojoj p rirod i m arksizam m ora tražiti taj koren u global­ nom društvenom sistemu. M arksistička kritika, po m om m išlje­ nju, tek stoji pred zadatkom razotkrivanja najvećeg ideološkog m ita X X veka: etatističkog m ita socijalizma. Bez te demitologizacije m arksistička filo z o fija i društvena nauka ne m ože do kraja odigrati ulogu epohalne kritičke svesti. Da odm ah iskažem osnovnu ideju. Degeneracijom komunisti­ čkog pokreta i socijalističke revolucije razvio se etatizam kao novi klasni društveno-ekonomski sistem, i to etatizam oligar­ hijskog tipa. On se neprekidno ideološki legitim ise kao socija-

30

]izam. Istinski m arksisti i komunisti im aju prvorazrednu teo­ rijsku i praktičnu obavezu da prodru kroz taj m itski zastor do etatističke stvarnosti. N jen e paradigm e su staljinizam i m aoizam N epostojan je razvijenog i m asovnog industrijskog proleta­ rijata bio je jedan od presudnih uzroka etatističkog izopačenja socijalističke revolucije. Ovim se, naravno, ne tvrd i da je borba za socijalizam u takvim uslovima unapred sasvim osuđena na neuspeh, već samo to da će verovatn iji rezultat b iti etatizam. Istorija je baš na prim eru Jugoslavije pokazala da to nije neizbežan tok. Pobedu etatističke tendencije m ože da spreči dugotrajna i uporna borba konzekventno revolucionarnih, soci­ jalističkih snaga pre svega u kom unističkoj organizaciji. Da bi se onemogućila snažna tendencija za stvaranjem n ovog klasnog društva, neophodno je ni m anje ni više nego to da kom unistič­ ka organizacija k oja ima potpun m onopol državne vlasti, isto­ vremeno stvara uslove za razvoj radničke klase i inicira i razvi­ ja društveno sam oupravljanje, da postepeno razvlašćuje sebe samu. Ali vratim o se p ola veka unazad. U R usiji revolucionarna elita m orala je većim delom da preuzm e na sebe m isiju još nerazvijenog industrijskog proletarijata. Posle preuzim anja vla­ sti ona se polarizovala pred osnovnom dilem om : razvijati dru­ štveno sam oupravljanje inicirano sovjetim a radničkih, vojn ičkih i seljačkih deputata ili ga zameniti državnom vlašću kom unistič­ ke partije. Istine radi treba reći da je socijalistički, samoupra­ vni sistem bio samo skiciran u M arxovoj analizi Pariške komu­ ne i Lenjin ovoj »D ržavi i revolu ciji«. Pona im anje je bilo jasno kako praktično treba da izgleda socijalistički ekonom ski model. I to je u izvesnoj m eri doprinelo pobedi etatističke struje. De­ talji tog procesa tek treba da budu istraženi i ocenjeni. M oralo bi se vratiti unazad sve tamo do prvih konfrontacija u b oljševi­ čkoj partiji posle dolaska na čelo države. Izgleda da je jedna od prekretnih tačaka bio čuveni sukob sa tzv. radničkom opozi­ cijom . Prošlo je pedeset godina od oktobarske revolucije, a ulo­ ga Lenjina i lenjinista u tom periodu još nije d ovoljn o svestra­ no i nepristrasno sagledana. Iako nastao kao izrazito antietatistička teorija, marksizam je poslužio kao ideološka osnova etatizma. Taj tok etatističke m odifikacije i prilagođavanja m arksizma kulm inirao je na X V I I I kongresu S K P (b ) Staljinovim eksplicitnim odbacivanjem ideje o odumiranju države i usvajanjem shvatanja o jačanju dr­ žave u socijalizmu. Maoizam delim ično predstavlja prilagođavanje staljinizm a kineskim uslovima, ali i dosta specifičan vid etatizma. Može se povući paralela između sudbine građansko-demokratske i socijalističke revolucije. Iz redova širokih narodnih masa koje su srušile feudalizam postepeno se izdvajala buržoazija kao nova vladajuća klasa. Paralelna diferencijacija odvijala se

31

i u socijalističkoj revoluciji. Ekspropriisana feudalna i buržoas'ka svojina postala je osnova etatističkog vlasništva. A široke mase postaju objekt eksploatacije nove vladajuće klase. Sve to nailazi na ogorčen otpor konzekventno revolucionarnog krila komunističke p a rtije k o je postepeno biva potisnuto ili čak fizi­ čki likvidirano. K asnije se etatizam širi preko nacionalnih gra­ nica i uspostavlja u više zem alja, koje dolaze pod direktnu kon­ trolu i zavisnost od matične i najsnažnije etatističke zemlje. Ovaj etatizam se neprekidno predstavlja kao socijalizam . U njegovu ideološku m režu hvataju se čak i mnogi oštri kritičari staljinizm a i maoizma. I to vlastitim izum om o etatističkom so­ cijalizm u, za razliku od samoupravnog. Jugoslovenski manksizam, uključujući i njegovu inače radikalnu filozofiju , nije izuze­ tak u tom pogledu. Tako je pored razlikovanja socijalizm a i ko­ munizma uvedena i nova podela samog socijalizm a na državni i samoupravni. Zbog toga je dalje kom plikovana šema tzv. prelaznog perioda. N e samo da je socijalizam prelazni period izme­ đu kapitalizm a i komunizma, nego je i etatistički socijalizam shvaćen kao prelazna form a prem a samoupravnom socijalizmu. A li dokle se m ože snalaziti uvođenjem sve novih kom plikacija? N a taj način samo se iluzorno svlađuju teorijske teškoće, je r prelaznim m ožem o proglasiti svaki period izm eđu dva istorijska entiteta. Ipaik, ostaje osnovno pitanje: da li navodni državni socijalizam im a d ovoljn o zajedničkih suštinskih obeležja sa sa­ m oupravnim socijalizm om da ga uopšte smemo nazvati soci­ jalizm om . A u tori i korisnici k ategorije »etatistički socijalizam « i sami im plicitno priznaju krupne teškoće kad dalje prave distinkciju izm eđu birokratizovanog državnog socijalizm a i revolucionarnog državnog socijalizm a. A li kakav je to birokratizovani socijali­ zam ?! Izgleda da p o ovoj koncepciji jedan entitet m ože pot­ puno da promend svoju prirodu i da ipak ostane to što je bio! Uostalom im a i drugih društava zasnovanih na državnoj svojini i centralnom planiranju, pa ipak niko od marksista ni­ je sprem an da ih nazove socijalističkim . Ako jedan savremeni sistem n ije kapitalistički, iz toga ne sledi da m ora b iti socijali­ stički. Zar da društva o 'kojim a ovde govorim o nazivamo socija­ lističkim zato što n jih ovi vladajući krugovi proklam uju socija­ lizam kao svoj istorijsk i cilj?! Pod socijalizm om treba podrazum evati samo sistem zasno­ van na društvenoj svojin i i društvenom samoupravljanju, »dru­ štvo sastavljeno od asocijacija slobodnih proizvođača k o ji svesno rade prem a zajedničkom i racionalnom planu«. (K . Marx: »K lein e Oekonom ische S ch riften «, Berlin, 1955, S. 321) Radnič­ ka klasa razvija svoje sam oupravljanje i istovrem eno podstiče rascvat sveopšteg i integralnog društvenog samoupravljanja. Ona ne bi m ogla da očuva i razvija svoje samoupravljanje ako bi ostale društvene oblasti prepustila m onopolu državnog apa

32

rata, je r bi se on ubrzo konstituisao i učvrstio kao vladajuća klasa, pa uskoro ugušio i samo radničko samoupravi janje. Tako danas treba interpretirati M arxovu misao da p roleta rija t ne mo­ že emanc:povati sebe ako istovrem eno ne oslobodi čitavo društvo. Jedna grupa marksista, u koju spadaju From m i Marcuse, s pravom odbacuje m istifik aciju sa tzv. etatističkim so cija liz­ mom, ali se zapetljava u jedinu drugu, ne m anje neprihvatljivu klasifikaciju. Oni, naime, uviđaju da su to aksploatatorska dru­ štva, pa s pravom ne žele da ih nazivaju socijalističkim . A li po­ što zbog teorijske inercije ne m ogu da izađu iz M arxove podele na kapitalizam i socijalizam , izlaz traže u pojm u državnog kapi­ talizma. Ipak, isuviše je očigledna razlika izm eđu takvih zema­ lja i onih o k o jim a je ovde reč. U njim a nema ni kapitala ni ka­ pitalista. U b ed ljivije je očekivati da će se savremeni kapitali­ zam takođe postepeno transform irati u etatizam , nego etatistič­ ki sistem mešati sa kapitalističkim . M arxova podela na kapitalizam i socijalizam već poodavno ne može da p ok rije čitav niz novih slučajeva, i to ne samo onih 0 kojim a ovde raspravljam o. Danas im a zem alja, naročito novo­ oslobođenih, koje očigledno nisu kapitalističke, ali ni socijalis­ tičke. N eki marksisti sasvim neu'bedljivo traže spas u terminu »nekapitalističke« zem lje! Daleko je p rih v a tljiv ije p ro širili Marxovu podelu etatizmom. Doduše, m arksisti i drugi danas često u potrebljavaju tu ka­ tegoriju, ali u jednom m nogo blažem smislu, kao naziv za ja­ čanje države u savremenom društvu. A li zar ta tendencija po­ nekad ne preovlada toliko da etatizm om treba nazvati i po­ seban društveno-ekonomski sistem? Već klasični m arksizam p riz­ navao je mogućnost da se državni aparat osam ostali od druš­ tvenih klasa. M arx je također predviđao i m ogućnost da se dr­ žavni aparat odvoji, osamostali i Okrene p ro tiv radničke klase posle socijalističke revolucije. M nogi marksisti to smatraju glav­ nom opasnošću po revoluciju. Sada p ostoji teorijsko-saznajna 1 praktično-politička potreba da se ide do kraja i ostavi kategorijalno mesto za pretvaranje državnog aparata u vladajuću klasu i, prem a tome, za jedan novi tip klasnog društveno-političkog sistema. Etatizm om treba nazivati sistem zasnovan na državnoj svo­ jin i sredstava za proizvodnju i državnom upravljanju proizvod ­ njom i ostalim društvenim delatnostima. Državni aparat pred­ stavlja novu vladajuću klasu. K ao kolektivn i vlasnik sredstava za proizvodnju on upošljava radnu snagu i eksploatiše je. Ličili udeo pripadnika vladajuće klase u raspodeli viška vrednosti proporcionalan je položaju u državnoj h ijerarhiji. I u odnosu prema etatističkoj klasi treba marksistički govoriti o perspek­ tivi eksproprijacije eksproprijatora, socijalizacije sredstava za proizvodnju i upravljanja proizvodnjom .

33

E jn p iiijsk i se m ože pokazati da staljinizam i maoizam ima­ ju sva obeležja ovaiko opisanog etatističkog uređenja. N jih ovi ideolozi p rikrivaju stvarnost izjednačavajući društvo i državu i tvrdeći da je sistem utem eljen u društvenoj svojini. Aii onaj ko stvarno upravlja proizvod n jom i raspolaže viškom vred­ nosti — taj je de facto vlasnik sredstava za proizvodnju, bez obzira na drugačije form a ln op ra vn o određenje. Činjenica je da državni aparat u ovom sistemu im a izuzetno veliku političku i ekonom sku moć, prihode i status, i da sve to ni malo ne zaos­ taje iza k riteriju m a m arksizm a za razvrstavanje u vladajuću klasu. Specifičnost etatističke klase pored ostalog sastoji se i u tom e što njena ekonomska m oć izvire iz političke moći, dok je kod buržoazije Obrnut slučaj. M ora se priznati da marksi­ zam često n ije im ao d ovoljn o sluha za ovaj politički determi­ nizam. M ogućnost za m istifikaciju etatističkog vlasništva nastaje već zb og navike da se pojam svojine vezuje za kapitalističku — b ilo individualnu ili korporativno-kapitalističku svojinu, kod koje je udeo u raspodeli viška vrednosti određen veličinom prethodno uloženog kapitala. U etatističkom društvu, kao što smo već rekli, vladajuća klasa je kolektivni vlasnik sredstava za p roizvodn ju , pa je deo viška vrednosti 'koji njeni pripadnici prisvajaju za ličnu potrošnju određen njih ovim statusom u državnoj h ijerarh iji. Uostalom, učešće u svim odlukama o up­ ravljan ju p roizvod n jom i o raspodeli viška vrednosti vrši se po istom principu. Pošto pripadnici vladajuće klase ne mogu individualno arbitralno da prisvajaju ili prodaju bilo k o ji deo državne svojin e, to se m nogim a čini da ona i n ije n ičija već opštedruštvena svojina. Pa ipak, pojam, kolektivne klasne svo­ jin e ne bi trebalo da predstavlja toliku m isteriju, je r je dz isto­ rije dobro poznato — da navedemo samo slučaj feudalne crk­ vene svojine. Zaista treba im ati jak o veliku ili čak pokvarenu maštu da bi se položaj radničke klase u etatističkom društvu video pot­ puno izokrenuto. Ideološki m it o proletarijatu kao vladajućoj klasi p oth ran ju je činjenica da se etatistička klasa delimično regrutuje iz proletarijata. N i u najliberalnijem smislu te reči, k o ji ne bi prelazio u iron iju ili cinizam, za radničku klasu se ne m ože reći da je vladajuća. Ona je u tom sistemu više nego podređena i eksploatisana. N e samo da ne odlučuje o uprav­ ljan ju proizvod n jom i raspodeli viška vrednosti, već nema ni ona prava koja je izborila u razvijen om buržoasko-demokrats'kom sistemu: ne m ože da bira poslodavca ni da se pogađa oko radnih uslova i visine najamnine. Proletarijat nema svojih nezavisnih organizacija k o je bi zastupale i štitile njegova pra­ va. N om inalno radničke organizacije, praktično su podržavlje­ ne i pretvorene u transm isije etatističke klase i njene partijq.

34

Radi se i pod izrazitom van ekonom skom prinudom . U potpuno konstituisanom zaokruženom etatizm u seljaštvo je pod ržavlje­ njem zem lje pretvoreno u deo proletarijata. Neki analitičari i k ritičari radije govore o vladajućoj kasti, a ne o klasi. Ali to je zaista isuviše slobodna upotreba ovog inače priličn o preciznog sociološkog koncepta. Kasta je eksklu­ zivna i nasledna socijalna grupacija. V ladajuća etatistička gru­ pa očigledno nema te karakteristike. Im a dosta marksista k oji na nju prim en ju ju najblaže ana­ litičko kritičko oruđe: društveni sloj. T o više nego pogodu je ideološkoj m istifikaciji vladajuće klase. Stvarni odnos između vladajuće grupe i proletarijata, k ojeg karakteriše sukob zbog koncentracije moći, bogatstva i socijalnog prestiža na jedn oj, i podređenosti i eksploatisanosti na drugoj strani, m ože se za­ hvatiti samo kategorijalnom sim etrijom . A ko klasa ne s to ji na­ suprot klasi, a želi se koliko-toliko ostati u dodiru sa realnošću, onda nastaje čudna situacija. Sredstva za p roizvod n ju nisu svo­ jina proletarijata, ali ni državnog aparata. Pa čija su onda? N ičija? Ili društvena? A li kakva bi to bila društvena svojina iz k o je je isključena radnička klasa?! Etatistička klasa se grčevito drži m arksizm a kao svoje ideo­ logije, doduše jako m odifikovanog marksizma. S vojim učenjem o socijalizm u kao priprem i besklasnog društva m arksizam jo j pogoduje za spuštanje ideološkog zastora preko klasne stvar­ nosti, je r »Svaka nova klasa k o ja zauzim a m esto one što je pre nje vladala, prisiljena je, samo zato da b i ostvarila svoj cilj, da predstavi svoj interes kao zajednički interes svih članova dru­ štva. . . Ona će svojim idejam a dati ob lik opštosti i predstaviće ih kao jedino nacionalne i opštevažeće« (M a rx ). Međutim, svo­ jim revolucionamo-humanističkim program om , čiju sistemsku okosnicu čini zalaganje za slobodnu asocijaciju proizvođača, marksistička svest vrši snažan i neprekidan pritisak u pravcu socijalističke evolucije etatističkog sistema. Zbog toga vrhovni ideolozi ćtatizma, pa i Staljin, nikada nisu potpuno odbacili marksistički projek t odum iranja države i uvođenja društvenog samoupravljanja, već su ga »sam o« od ložili za komunističku budućnost. N ije lako priznati da je socijalistička revolucija, sem u jugoslovenskom slučaju postepeno degenerisala u novo eksploatatorsko, klasno društvo. Čini se kao da ćem o na taj način zatvoriti svaku socijalističku perspektivu. E m otivni otpor predloženoj teo­ rijskoj m odifikaciji verovatno će biti izazvan i tačnim zapažanjem da u takvom sistemu obično p ostoje jake, mada zapretane soci­ jalističke snage, ne samo u radničkoj klasi, nego i u vladajućoj partiji. Da je snažne opozicije etatističkoj dekadenciji zaista bilo, pokazuje stepen brutalnosti k o ji je staljiniizam m orao da upotrebi da bi je skršio. Ali ne treba m ešati prirodu snaga koje

35

se odupiru konstituisanju jednog društveno-ekonomskog siste­ ma sa prirodom tog sistema. Zbog istine i radi neutralisanja još jednog mogućeg otpora m o jo j tezi, treba posebno istaći da nam ona nikako ne onemogu­ ćava da etatizam ocenim o kao progres u odnosu na konkretni sistem kojii mu je prethodio. Zaista je socijalistička revolucija bila kratkog daha. A li je etatizam k o ji je nastao njenom dege­ neracijom doneo ogrom an napredak u tim zemljama. Taj tip etatizm a nazvaćem o oligarhijskim . M onopol vlada­ juće klase — ekonom ski, politički, kulturni, m oralni — direk­ tan je i totalan. Zato je poslužio kao inspiracija za tzv. negativne u topije u savrem enoj književnosti. Ćitav niz falktora determinisao je razvoj baš takvog oblika etatizma: feudakio-kapitalistički sistem, nerazvijena radnička klasa, sredina bez ele­ m entarne dem okratske tradicije, nizak opštekultum i nivo itd. Od odlučujućeg značaja bio je i m odel vladajuće partije. S triktno centralistički i hijerarhijski uređena, ona je gradila čitav društveni sistem prem a istom principu. Taj obrazac je kas­ n ije prenet i na niz drugih zem alja i odnos m atične etatističke zem lje prem a njim a. Z em lje sa razvijen om građansko-demokratskom tradicijom — višepartijskim sistemom, parlam entarizm om , političkim libe­ ralizm om — n ajverovatn ije će razviti neku vrstu, uslovno reče­ no, dem okratskog etatizma. Upravo takav etatizam u form i »d r­ žave blagostanja« program ski je ideal i praktična politika savrem ene socijaldem okratije. Pokazuje se da inače ogorčeni pro­ tivnici — socijaldem okrati ja i degenerisani komunizam — ima­ ju i m nogo zajedničkog. Sve je više znakova da se i na ovoj dru­ goj strani neposredno zalaže za jednu vrstu »države blagosta­ n ja « koju zovu »opštenarodna država«. M oj p red lo g za dopunu M arxove tip ologije društveno-ekonomskih sistema drži se, naravno, njegova principa podele: osnov­ n og tipa p roizvodn ih odnosa. Ljudsko društvo je još uvek cen­ trirano oko m aterijaln e proizvodnje, pa proizvodni odnosi i da­ lje odlučujuće utiču na totalitet društvenih odnosa. Zato će M arxov princip podele još dugo biti fundamentalan. U slučaju etatizm a on pokazuje svoju prednost i zbog očitog potencijala za dem itologizaciju . A n ticipirajući jedan m ogući p rigovor m ojoj osnovnoj tezi, treba reći da vrem e nikako ne m ože biti presu­ dan m om en at kad se odlučuje da li će se jedan društveni entitet kategorisati kao društveno-ekonomski sistem. Uostalom, pola veka i n ije tako k ratk o vrem e da se ne bi m oglo govoriti o kanstituisanam sistemu. Najzad, svi su izgledi da će etatizam još dugo potrajati. M arksisti često zbunjeno zastaju pred najgorim stranama staIjinizm a i maoizma, pitajući se kako su one moguće u socijaliz­ mu. Danas čak treba objasniti realnu mogućnost rata između dve najveće socijalističke zem lje. Zadovoljavajući odgovor, me­ đutim, ne m ože se dobiti sve dok je pitanje p o g r e š n o p o s t a v l j e -

36

no. Pre svega treba se p itali da li je to uopšte 'sooijalizam. Ne rinože se reći da marksisti potnekad nisu naslućivali pravo pitanje i odgovor na njega. Na žalost, radikalni 'kritičari obično odgova­ raju da je to »potpuno degenerisani sooijalizam «. Samo, ako se jedan entitet potpuno degeneriše, zar n ije postao nešto drugo ne­ go što je bio?! Predloženom teorijskom in ovacijom sasvim se la­ ko savlađuju ove teškoće. Verujem da ona ima i druge teorijsko-saznajne i praktično-političke (n e zaboravim o da je »socijalizam « postao vrednosna reč) prednosti. Bez nje neki značajni aspekti društvene stvarno­ sti ostaju neprimećeni. Već smo videli, na prim er, da socijalna stratifikacija i socijalni sukob izgledaju sasvim drugačije kad se u njih uvede pojam vladajuće etatističke klase. T om demitologizacijom om ogućilo bi se radničkoj klasi da sagleda svoj p olo­ žaj i zauzme adekvatan praktično-polilički stav prem a sistemu. Ako se socijalizam ne razgraniči od etatizm a n ije m oguće ob­ jasniti ni svu raznovrsnost i dubinu razilaženja u suvremenom komunističkom pokretu. Osnovnu dem arkacionu lin iju čini kon­ cepcija sistema k ojim se rukovodi ili za k o ji se zalaže: etatizam ili socijalizam. Ogromna većina kom unističkih p a rtija jo š uvek deli etatističku koncepciju. N ajfla gra n tn iji je p rim er sukoba siste­ mskih koncepcija poznati napad niza p a rtija na Program SKJ. Druga osnovna podela ostaje u okvirim a etatizma. Sukobljavaju se etatizmi različitog tipa: prim i tivno^politokratski i m odem o-tehnokratski. U industrijski razvijenim zem ljam a politokratski etatizam poodavno je dospeo u krizu. On je ozbiljn a kočnica za dalji razvoj, pre svega privrede. Zato brzo ustupa m esto modemo-tehnokratskom etatizmu. Jezgro etatističke 'klase menja svoju strukturu: tebnokratski elem enti sve više preovlađuju nad politokratskim . Sa tim je tesno povezan proces očite političke liberalizacije i ekonomske reform e etatizm a. Prirodno je da siromašnom, krajnje prim itivn om politokratskom etatizm u kineskog tipa to kretanje izgleda kao restauracija kapitalizm a i revizionizam. Postavlja se pitanje: da li će doći do potpunog i trajn ijeg konstituisanja tehnokratskog etatizm a ili do socijalističke trans­ form acije etatizma. Razume se da etatistička klasa ne m ože biti razvlašćena bez klasne borbe proletarijata. O ligarhijski etati­ zam je izvršio ili još uvek vrši nasilnu industrijalizaciju, ali je time stvorio i svog grobara — industrijski proletarijat. Istorija već poznaje pokušaje, pa i nasilne pokušaje radničke klase da se oslobodi etatizma i uvede svoje sam oupravljanje. Ipak, real­ nije je očekivati m irni preobražaj etatizma u socijalizam . Poz­ nata je, dobrim delom od Marxa, ekonomska zakonitost k oja sili liberalni kapitalizam da se preobražava ti državni kapita­ lizam i, sada bismo m ogli reći, dalje u etatizam. A li koja zako­ nitost, pre svega ekonomska, vrši pritisak u pravcu socijalistič­ ke transform acije etatizma? Marksistička nauka nam još dugu­ 37

je odgovor na to pitanje. I to ukazuje na urgentnu potrebu da se razradi niz novih kategorija, ne samo ekonomskih, koji bi bio u stanju da teorijski zahvati specifičnost etatističkog sistema. Na žalost, nema indicija da će brzo doći do početka transfor­ m acije etatizma u socijalizam . N aprotiv, izgleda da i dalje pred­ stoji dugotrajan period etatizma, u kom e će. u najboljem sluča­ ju, u nekim zem ljam a biti stvorene elementarne form e društve­ nog sam oupravljanja u mikro-zajednicama. Etatističkom obeležju narednog perioda doprineće i transform acija kapitalizma u etatizam .

38

PRIVATNO VLASNIŠTVO I PROLETARIJAT STARA M A R K S IS T IČ K A TE M A

Davor R odin Zagreb

Izlo žit ćemo u ovom napisu neke m om ente H egelova odre­ đenja privatnog vlasništva i jednu etapu rađanja k ategorije proletarijata iz duha apsolutne filo zo fije . Ovo vraćanje na izvore, m ožda će izgledati neaktualno, no na žalost, to samo tako izgleda! I Privatno vlasništvo je društveni odnos p roizvod n je života. Ključ za sistematsko izlaganje povijesne geneze o vo g odnosa nalazi M arx u anatom iji proizvod n je života građanskog druš­ tva1 koja se u svojoj kvantitativnoj strukturi .podudara s Hegelovom spekulativnom dijalektikom . Hegelova spekulativna dijalektika identiteta bitka i m išlje­ nja s do kraja pojednostavljenom kvantitativnom strukturom samoosviještenosti duha posve od govara dovršenoj strukturi građanskog društva u kojem privatno vlasništvo p o s to ji i u svom objektivnom obliku (k a p ita l) i u svom subjektivnom ob­ liku (sposobnost, ra d ). Rad i kapital kao subjektivna i objektivna strana istog druš­ tvenog odnosa padaju tako u međusobno nužnu povezanost u kojoj se u skladu sa zakonom jernošću spekulativnog m išljenja, no sada em pirijski p ro vjerljivo , briše razlika izm eđu društve­ nog odnosa i odnosa među stvarim a — izm eđu supstancije i subjekta.

1) Građanska ekonomija daje tako ključ za razumijevanje antike itd, Marx Rohentwurf, str. 26.

39

Tim e se između rađa i kapitala uspostavlja spekulativni od­ nos n kojem vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju egzisti­ ra još samo kao vlasništvo nad m rtvim radom kao supstanci­ jom živoga rada. No. kako je vlasništvo nad sredstvima za pro­ izvodnju moguće održati jedino posredstvom živog rada i obr­ nuto, to se privatno vlasništvo kao klasični uvjet određenja slobodne osobe pretvara u puki egzistencijalni uvjet jedinke. Piivatn o vlasništvo u tom ambivalentnom (subjektivnom i o b jek tivn om ) obliku ne garantira više integritet i slobodu lič­ nosti je r je i samo prestalo biti slobodno (kao zem ljoposjed) i postalo d io dezintegriranog totaliteta društva i osobe. Tek sada, pošto je priroda (kao p osjed ) posve »iščezla«, kad više ne garantira egzistenciju, još m anje slobodu, m ože se srije t toto genere ja v iti kao ljudski svijet u k o jem se priroda u svom izvornom obliku ja v lja još samo kao n i š t a , s m r t ili neu m oljivi p rirod n i zakon k o ji guta sve što n ije uključeno u radni proces — i lju de i strojeve. T ran sform acija ob jek tivn og privatnog vlasništva (zem ljo­ p o s je d ) u subjektivno privatno vlasništvo (r a d ) te konačno ukidanje svakog oblika privatnog vlasništva (kom unizam ) pred­ stavlja povijesnu okosnicu M arxove kritike H egelove filozofije i građanskog društva. Bez uvida u b it ove transform acije nemoguće je odrediti vlastitu stajnu tačku. II Odnos subjektivnog i objektivn og privatnog vlasništva od­ ređen je u H egela proturječno. P rotu rječje H egelova određenja o vo g odnosa proizlazi otuda što H egel privatno vlasništvo s jedne strane m ora odrediti kao anorgansko tije lo individuum a k oje je kao nešto v a n j s k o , po sebi nezavisno, u vjet p olitičk e slobode osobe, a s diiige strane m ora priznati neposrednu zbilju da to vanjsko aiorgansko tijelo k o je bi trebalo b iti u vjet slobode i samo n ije slo­ bodno nego postavljeno od druge osobe i od nje bitno zavisio. Tako se H egelu u skladu s njegovom spekulativnom dijalek­ tikom privatno vlasništvo javlja i u obliku supstancije i u form i subjekta, no H egel ovaj odnos u F ilo z o fiji praVa ne tre­ tira dijalektički, kako bi se prirodno očekivalo, nego posve antinom ijski. Antinomdjski odnos subjektivnog i objektivnog privatnog vlasništva nastoji H egel razriješiti u svojoj Filozo­ f i j i prava. Pokušat ćemo prikazati neke aspekte Hegelova postupka. Odnos sluge i gospodara k o ji se tem elji na vlasništvu nad zem ljom kao slobodnom stvari prevladan je u svojoj nepo­ srednoj surovosti kmetstva kao anahronizam 'koji proturječi zakonim a uma. Stoga ga ni H egel ne želi prihvatiti niti ga po unutarnjoj logici svoje filo z o fije m ože prihvatiti.

40

N o u novom građanskom određenju odnosa p rivaln og vlas­ ništva skriva se isti surovi princip nejednakosti m eđu ljudim a k o ji otuda zadaje teškoće filo z o fiji apsolutne slobode. Rad kao subjektvno privatno vlasništvo k o je leži u teme­ ljim a građanske proizvodn je života po svojoj unutarnjoj od­ ređenosti trebao bi uspostaviti opću jednakost među ljudim a ukoliko njihova egzistencija počiva na radu kao, po p rirodi stvari, jednako pod ijeljen om privatnom vlasništvu, kako to doslovno izvodi još Fichte u Grundlage des Natarrechts. Međutim ova bit subjektivnog p rivatn og vlasništva isto­ vremeno proturječi opstanku građanskog društva je r iako je rad kao radna sposobnost svima jednako dan — poput Dcscartesova razuma — ipak vlada opća nejednakost među lju ­ dima. Građansko društvo nasljeđuje i održava odnos nejednako­ sti među ljudim a usprkos izm ijenjenom karakteru privatnog vlasništva te ta opreka između izm ijen jen e biti p rivatn og vlas­ ništva kao rada i n eizm ijenjenog društvenog (klasnog), odnosa označava unutarnje p rotu rječje H egelove filo z o fije prava, unu­ tarnji n e m i r građanskog društva. Naim e am bivalentni (su­ bjektivni i o b jek tivn i) karakter privatnog vlasništva kao uvje­ ta političke slobode određuje am bivalentno i samu slobodu kao ekonomsku i političku. Univerzalni karakter p olitičke slo­ bode k o ji je određen radom bitno je ograničen partiku lam im obilježjem ekonomske slobode koja je određena vlasništvom nad kapitalom. U vjet ekonomske slobode postaje vlasništvo nad m rtvim radom a živi rad kao uvjet političke slobode biva ponižen na njegovu puku funkciju. Ovaj dvostruki karakter vlasništva i na njem u zasnovani oblici slobode predstavljaju u svojoj spekulativno dijalektičkoj međuzavisnosti osnov na kojem izrasta ideologijska ili tupa svi­ jest koja u form i građanskog com m on sens-a n ije u stanju da pronikne bit prijevare k oja se skriva iza devize radnog društva — bratstvo, jednakost, sloboda. H egel'dakako uočava ovu, M arxovim riječim a rečeno, fantaz­ magoričnu strukturu građanskog života i m išljen ja ali je ne raz­ rješava u skladu s radikalnim konsekvencijam a spekulativ­ ne dijalektike već upravo paradoksalno ponovno pada u antino­ myje. U svojoj filo z o fiji države čini H egel pokušaj da razriješi na­ vedene klasne opreke građanskog društva, stoga je posve razum­ ljivo da Marx kritizira upravo taj p osljed n ji dio H egelove F ilo ­ zofije prava u kojem H egel toliko spornom određenju monarho­ va i državnog suvereniteta potvrđu je svoj jasni uvid u p rotu rječ­ ja građanskog društva dem onstrirajući na tim m jestim a svoju nemoć da ih doista razriješi. Analizirahno u svrhu ilustracije ove tvrdnje dva m jesta iz H egelove F ilozofije prava.

41

lj paicigialu 277 stoji na kraju teza: »Državni poslovi i prero­ gativi n e m o g u b i t i privatno vlasništvo«. U istom paragrafu Hegel prethodno pravi razliku između državnih poslova i prero­ gativa (k o je ne obavljaju osobe izabrane na osnovu svog nepo­ srednog personaliteta nego na osnovu svojih objektivnih općeljudskih k valiteta ) i privatnog vlasništva. Hegel želi kazati, izri­ čući time bit građanskih političkih sloboda da državne poslove m ože obavljati svatko neovisno o svom konkretnom vlasništvu budući da je privatno vlasništvo kao u vjet političke slobode u obliku r a d a sam orazum ljiva pretpostavka građanskog društva kao društva bratstva, jednakosti i slobode. Ovo naglašavanje javn og a ne privatnog karaktera državnih poslova, a u skladu s tim i dvostruko određenje osobe, dokazuju da je H egelu jasna opasnost, dapače zbiljnost suprotnog. U kritičkom kom entaru ovog paragrafa (277) naziva Marx ovo diferenciranje državnih prerogativa i suvereniteta od pri- ' vatnog vlasništva tau tologijom a zatim veom a oštro ukazuje da taj H egelov besmisao nastaje uslijed toga što H egel još uvijek d ije li građanina od buržuja, što naime ne vid i da posebne ljud­ ske kvaltete k o je zahtijeva od državnog činovnika nisu njegova apstraktna physis nego n jegovi socijalni tj. klasni kvaliteti. M arx je ovd je posve u pravu ukoliko na državu gleda kao na klasnu instituciju k oja u skladu s određenjem kom unizm a mora o d u m rijeti zajedno s klasama. N o H egel nipošto ne želi svoju državu odrediti kao puki instrument vladajuće klase, ponajm anje one pruske. N a p rotiv H egelu je stalo da svojiim određenjem dr­ žave prevlada klasna p rotu rječja građanskog društva što je po­ sve u skladu i s form alnim odvijanjem dedukcije koja državu određuje kao svepom irujuće društveno jedinstvo. Stoga je posve logično da H egel zahtijeva da država stoji iz­ nad opreka k o je proizlaze iz odnosa privatnog vlasništva kao iz­ vora svih p rotu rječja građanskog društva. Privatno vlasništvo zato ne m ože biti konstitutivno pri određivanju vršilaca držav­ nih prerogativa. To je doduše doista tauitološki zahtjev ako ima­ m o na umu da je privatn o vlasništvo istovrem eno i uvjet opstan­ ka slobodnog građanina. N o na k oje privatno vlasništvo o vd je H egel misli? Očigledno na objektivn o privatno vlasništvo, na zemljoposjed ili pak na kapital. Na subjektivno privatno vlasništvo He­ gel ne može m isliti je r tim e bi proturječio svojoj osnovnoj pret­ postavci o privatnom vlasništvu kao uvjetu univerzalne poli­ tičke slobode iz k o je proizlazi i pravo na obavljanje državnih poslova. Do tautologije zbog k o je Marx ovd je optužuje Hegela dolazi prvenstveno stoga što H egel ovd je term inološki ne razlikuje subjektivno i objektivn o privatno vlasništvo, klasno i radno dru­ štvo mada sam kontekst prisiljava da se čitav izvod shvati u znaku ove razlike.

42

Usprkos lonac H egelovo jc rješenje na pozicijam a građanskog društva i to dovršenog građanskog društva ili radnog društva je r H egel jednakost među ljudim a do k oje mu je u skladu s građanskom teorijom prirodnog prava slalo, u tem elju je na sa­ m osvijesti, k ojoj je njen ob jek t zajam čen njenom vlastitom strukturom, a ne u zbiljskoj p ro izvo d n ji života k oja nipošto nije garantirana svim individuum im a. Prom atrajući građansko društvo u n jego vim radikalnim konsekvencijama imala je H egelova filo z o fija prava, kako to dobro prim jeću je Bloch, utopijski karakter. H egel vidi građan­ sko društvo u n jegovim radikalnim konsekvencijam a, (u onoj tački njegova razvoja kada ono na svom završetku ispunjava obećanja koja je zadalo na p očetk u ), tj. u znaku do kraja p ro­ vedenog principa subjektivnog privatn og vlasništva, dl i kao do­ vršeno radno društvo.2 (V ećin a antinomdja H egelove dedukcije u F ilo z o fiji prava p roizlazi iz H egelova zb iljsk o g i term in ološ­ kog nerazlikovanja klasnog i radnog društva. Zbog o vo g neraz­ likovanja dijalektika ponajčešće zapada u an tin om ije). Drugi p rim jer za ilustraciju H egelova k ritičk og gledanja građanskog društva kao i njegove nem oći da ga m isaono pre­ vlada predstavlja, već spomenuto, određenje m onarhova nasljed­ nog suvereniteta tj. državne vlasti k o ja se na tem elju p rim o ­ geniture samim rađanjem p r i r o d n o nasljeđuje. N eovisn o o svim protu rječjim a ovog određenja, k o jem se kao što je poz­ nato M arx duhovito izrugivao kao zoološkom principu, valja ovd je ponovno naglasiti dublju in ten ciju H egelova nauma koja je kao i u prethodnom prim jeru posve očigledna. V rhovni državni suverenitet ne m ože b iti ovisan o građan­ skom društvu je r je građansko društvo u sebi p rotu rječn o i su­ protno svakoj konsekventnoj dijalektičkoj id eji prava. Stoga vrhovni suverenitet m ože svoj autoritet zasnivati ili na p rirod i kao društveno stabilnoj sferi duha ili pak na sam om bogu kao apsolutnoj sferu duha. N ije teško razum jeti zašto se H egel od­ lučio za prvo rješenje k oje nam se danas m ože ukazati kao zna-

2) Koliko su Hegelu bila poznata proturječja građanskog društva te koliko je težio njihovom razrješenju u ustavnoj državi usprkos svih teškoća pri razlikovanju subjektivnog i objektivnog privatnog vlasniš­ tva najbolje se vidi iz zaključnih rečenica corollaria paragrafa 281 gdje eksplicite naglašava: »Po prirodi samog odnosa ustav izbornog kraljev­ stva u kojem je partlkulam a volja učinjena odlučujućom vodi k Izbor­ noj kapitulaciji tj. k predaji državne vlasti diskreciji partikulame volje iz čega proizlazi preobrazba posebnih državnih prerogativa u pri­ vatno vlasništvo a odatle i gubitak državnog suvereniteta le unutar­ nje rastrojstvo i vanjsko razaranje države«. (Hegel, »Grundlinien der Philosophic des Rechts« paragraf 281). Iako Hegel ovdje govori o izbor­ nom kraljevstvu reflektirajući očigledno na nesretnu povijest njemač­ kog izbornog carstva ipak iz čitavog konteksta prethodnih paragrafa jasno dolazi na vidjelo njegova spoznaja da proturječje građanskog društva vodi potpunom rasulu kojem se država mora suprotstaviti u interesu uma i slobode, kao natklasna ustanova (općeljudska).

43

ciljan simbol! Iščezloj prirodi kao još neposredovanom anor­ ganskom tijelu čovječanstva 'koja se u građanskom društvu ja­ vlja još samo kao predm et rada vraća se u određenju državnog suvereniteta njena despotska vlast. I dok M arx postvarenim odnosima građanskog društva su­ protstavlja njihovu ne-stvamu stranu — b i t č o v j e k a — do­ tle H egel u F ilo z o fiji prava samu prirodu suprotstavlja protu­ rječjim a građanskog društva. N e ulazeći u distinkcije H egelova određenja prirode (k o ja je u biti samo drugo-bitak duha) i Marxova određenja čovjeka (k o je se m iješa s određenjem proletarijata kao onom društve­ nom kategorijom k oja ne nadilazi pojednostavljeni, dehumani­ zirani odnos sam osvijesti S = 0 ) valja naglasiti da se u oba slu­ čaja radi o istom bitno filozofskom uvidu u proturječne teme­ lje građanskog društva. Rezim iram o li ukratko H egelovo i M aržovo razrješavanje opreka građanskog društva tada m ožem o ustvrditi da je Hegel to razrješenje vid io u krajn joj radikalizaciji principa građan­ skog društva ili u državi kao realizaciji uma što znači u reali­ zaciji identiteta privatnog i javnog interesa, a Marx u ljudskoj zajednici s onu stranu opreke javnog i privatnog, s onu stranu institucije privatn og vlasništva ( i u njegovom subjektivnom i u n jegovom objektivn om obliku ) dakle s onu stranu rada. Danas, kada se nasuprot Marxu prečesto smatra da je već samim ukidanjem klasa ukinut i građanski način proizvodnje života ova je spoznaja neobično važna. Hegel nije danas aktua­ lan samo zato, je r je M arxov učitelj nego prvenstveno stoga što je mislilac dovršenog građanskog tj. radnog društva koje se nedopustivo identificira sa socijalističkom ljudskom zajed­ nicom. Sada nam preostaje da pokušamo slijediti tok nastajanja M arxove kategorije p roletarijata iz duha apsolutne filo z o fije je r se upravo u tom procesu n a jb o lje otk rivaju H egelove teškoće s razlikovanjem klasne i besklasne faze građanskog društva kao i pu tovi sazrijevanja M arxove kritičke p ozicije prem a svim va­ rijantam a otuđene p roizvod n je života. III U njem ačkom K lasičnom idealizm u govori se o čovjeku uvi­ je k kao o umnom biću ili kao o sam osvijesti. Iz ovog određenja čovjek a slijede d vije važne konsekvenoije: p r v o u apstrakt­ nom određenju sam osvijesti iščezava socijalno i klasno odre­ đenje individuum a no zbog toga su d r u g o i svi državno-pravni p ro jek ti njem ačkih idealista utem eljeni na onoj opcedjudskoj p la tfo rm i koja u topijski transcendira realne klasne opreke unutar k o jih se od vija zb iljsk i život građanskih indi­ viduuma.

44

H egelova filo zo fija prava kao pokušaj regionalne prim jene sistematskih stavova predstavlja p rob oj sistem atskog hermetizma i osvještavanje ovih iluzija. Ipak zbog apstraktnosti p ozi­ cije koja je uvjetovana shematskom prim jen om spekulativ­ ne logike na građansko društvo zapada H egel p ri tom pokuša­ ju prob oja natrag na etički horizam bitka i trebanja k o ji je u svojim sistematskim radovim a superiorno ism ijao. H egelove lam entacije u predgovoru F ilo z o fije prava upozo­ ravaju da se H egel u F ilo z o fiji prava prvi put nakon Theologische Jungendschriften suočio s oprekam a zb ilje na čije ra zrje­ šenje filozofsk i duh m ora strp ljivo pričekati. Egzistencija građanskog društva p r e t h o d i realizaciji ideal­ ne države — bez obzira na logički ili zapravo p ro tiv logičkog slijeda dedukcije — a vanjski se fenom en duha nalazi u takvom zbiljskom raskoraku s njegovom unutarnjom biti da doista m ože­ m o zaključiti da H egel već s F ilo z o fijo m prava sam donosi kri­ tičku presudu nad apsolutnom filo zo fijo m . Suočavanje spekulativne dijalektike sa zb iljo m upozorava i Hegela da zb ilja i m išljen je nisu isto je r u protivn om bi svaka filo zo fija prava bila izlišna je r bi umna država bila realnost. Antinomdju id eja i zb ilje u koju je H egel kao filo z o f građan­ skog društva nužno zapao zbog antinom ijskog opstanka gra­ đanskog društva razrješava M arx u vođenjem k ategorije p role­ tarijata k o ji u zbilji, a ne više kao filo z o fija sauno u m išljenju, treba da ostane vjeran principim a spekulativne dijalektike koje je Hegel kao filo zo f države i prava (d ak le u dodiru spekulativ­ ne filo z o fije i z b ilje ) m orao napustiti. Tako je p roletarijat, kao zbiljska djelatna snaga (kao svjetsko-povijesni S = 0 ) , a ne um ­ na država, kao utopijska ideja filo zo fs k o g uma istina spekula­ tivne filo zo fije . Samo zato što je tom e tako m oći će M arx čak i kao h e g e l i j a n a c prevladati H egela — naim e tako što će ga dom isliti u znaku radikalnih konsekvenoija njegove vlastite dijalektike a zatim i nju odbaciti. Da bi se makar u osnovnim crtama m oglo pratiti ovo ra­ đanje kategorije proletarijata iz duha H egelove filo z o fije bit će neophodno poduzeti kratku usporedbu H egelove deskripcije od­ nosa sluge i gospodara u F e n om en ologiji duha i n jegovo odre­ đenje odnosa privatnog vlasništva i slobode u F ilo z o fiji prava. Odnos sluge i gospodara izvodi H egel direktno iz određenja samosvijesti. Svijest je uvijek svijest o nečem, sloga je odnos S— O kon­ stitutivna struktura svijesti. Svijest je subjekt-objekl ili nije ni­ šta. Iz ovog određenja svijesti nužno slijedi da se kao njen ob­ jekt odnosno kao varijanta njene strukture može javiti i od­ nos S— S ili relaoija u k ojoj na m jesto objekta slupa druga svi­ jest. Opće određenje svijesti javlja se time u posebnom obliku kao odnos subjekt— subjekt ili kao odnos dviju svijesti. Tim e

45

se dešava karakteristično podvostručenje prvobitno jednostav­ nog odnosa S— O. Svijest je sada istovrem eno suibjekt i dbjekt a kako se radi o dva subjekta to sada postojđ splet podvostručenog S— O odnosa. Međusobni odnos obiju svijesti pokazuje se po nužnom od­ ređenju svijesti kao borba za priznanje (Anerkennung, aestirnatio). Svaka svijest želi naime svoju suparnicu kao svoj objekt ili kao svoju stvar no istovrem eno i kao samosvojnu svijest koja bi jo j jedina m ogla p otvrd iti njenu vlastitost (personalitet) i opstojnost. O tpor druge svijesti pokretan je istim motivima. O bje svijesti m oraju stoga ući u međusobnu borbu i riski­ rati svoj opstanak za sebe i svoju slobodu je r jedino u borbi m ože jedna svijest izboriti od druge priznanje svoje stvari a tim e i nezavisnost svog opstanka za sebe i po sebi. Ako borba završi ne donijevši rješenja to jest ako obje svi­ jesti riskiraju svoje živote i pri tom ih ob je izgube onda smrt ob iju ukida istinu k oja je iz odnosa trebala proizići. N a osnovu iskustva svog m ogućeg nebitka zaključuje svijest da jo j je život dragocjen iji od slobode pa se svijest za volju opstanka odriče samostalnosti čime se odnos dviju u borbi na život i sm rt suprotstavljenih sam osvijesti pretvara u odnos slobodne i neslobodne svijesti. R azm otrim o li ovaj prijelaz dviju zavađenih svijesti na od­ nos sluge i gospodara tada se neposredno ja vlja ju d vije asoci­ ja cije na tradicionalna građanska pravno-politicka rezoniranja: n a j p r i j e asocijacija na Hobbesovu teoriju prijelaza iz pri­ rodnog u društveno stanje ljudskih odnosa, a z a t i m i asocija­ cija na robinzonijade. H egel, međutim, produ blju je analizu odnosa sluge i gos­ podara novim mom entim a. Gospodar je svijest koja se na svoj objekt kao izvor svoje slobode odnosi posredstvom druge svijesti čija je bit upuće­ nost na predm etnost (D in gh eit) o k o jo j ovisi goli opstanak sluge. Gospodar se odnosi na oba m om enta (na predm et požude i na slugu) i to p on a jp rije neposredno kao samosvijest p o sebi kojoj su oba m om enta dana u neposredno konstitutivnoj strukturi od­ nosa S— 0 a zatim posredovano, dakle na predm et požude p o­ sredstvom sluge i na slugu posredstvom predm eta požude. Gospodar se odnosi na slugu posredstvom slobodnog b i t k a , tj . objekta bez k ojeg svijest uopće ne m ože opstati ili posredstvom prirode kao ljudskog anorganskog tijela koje je ov­ d je shvaćeno kao privatno vlasništvo (zem ljo p o sjed ). Taj samo­ stalni bitak je lanac za koji je sluga prikovan je r upravo od predm etnosti kao predmetnosLi n ije sluga u borbi za priznanje (Anerkennung) m ogao apstrahirati ukoliko je želio uopće b i l i . ' Položaj sluge unutar odnosa također je đijalektičan. Sluga je ovisan o gospodaru no unutar te ovisnosti on je slobodan pre­ ma predm etu koji obrađuje mada je i predmet slobodan od slu­

46

ge budući da u procesu obrađivanja sluga ne m ože do kraja negdraiti samostalnost predmeta. N o ono što nije m oguće sluzi m oguće je gospodaru. U radu jc nemoguće do kraja konzum irati predm etnost, m eđutim radom posredovanu predm etnost moguće je do kraja potrošiti. (H egel na nivou ovog razm atranja ne pravi jasnu term inološku razliku između prirode [ze m ljo p o s je d a ] i radom posredovanog ob jek ta). Tim e gospodaru pripada samo užitak ili on dolazi u neposredni dodir samo s nesamostalnim, posredovanim pred ­ metom ili s proizvodom rađa, dok sluga ima posla sa slo­ bodnim predm etom k oji se ne da do kraja rastvoriti u predm et užitka. Kako gospodar participira samo na užitku to je za n je­ ga predm etnost samo neprekidno iščezavanje predm etnosti k o jo j nedostaje njena samostalnost ili postojanost. N a p rotiv za slugu koji ima posla sa slobodnim predm etom (H e g e l kaže b itk o m ) realizira se rad u elementu o s t a n k a (B le ib e n ) pa otuda radna svijest dolazi do uvida u sam ostalnost vlastitog bitka. Rad tako obrazuje slugu u slobodnjaka a istina sam ostal­ ne svijesti sada je nesamostalna svijest. Ovom se konačnom i nužno izvedenom pobjedom nesamo­ stalne svijesti sluge nad samostalnom sviješću gospodara — posredstvom straha za vlastiti život, robovan ja i obrazovanja kroz rad — nedvosm isleno pokazuje struktura prijelaza feu­ dalnog u građansko društvo, agrikulture na industriju. Preobrazba sluge u gospodara p redstavlja prekretnicu svjet­ ske p ovijesti — p rijelaz iz km etstva u carstvo političkih slo­ boda. S vojim oslobođenjem sluga je izborio svoju predm etnost, svoj bitak ili svoje vlasništvo k oje mu garantira sva građan­ ska prava i političke slobode. Gospodara sada više nema je r sada su svi slobodni i svi gospodari svoje sudbine — no tu je i dijalektička poenta H egelove dubokoum nosti: time km etstvo nije elim inirano (ukidanje klasa n ije još i ukidanje građanske proizvodnje života) je r sada su svi istovrem eno i sluge i gos­ podari. » BudUći da sluzi još nisu postale jasne sve m ogućnosti njego­ ve prirodne svijesti to on p o s e b i još uvijek pripada određe­ nom bitku. Samosmisao je samovolja koja još uvijek ostaje u sluganstvu Kao što je vid ljivo odjeljak o gospodstvu i ropstvu opi­ suje prijelaz od feudalnog na građanski o b lik p roizvod n je ži­ vota, a ne kako su to mnogi prečesto smatrali odnos buržuja i proletera. N o p rijelaz se ovdje vrši naglo i bez potrebnog posredovanja. Km etstvo odmah prelazi u radništvo (radničko društvo) kao posljednju konsdkvene iju građanskog društva koje je u svojoj prvoj fazi još uvijek klasno društvo usprkos političkih sloboština. (P o d radnim društvom podrazum ijeva3) Hegel, »Phanomenologic des Geistes«, Hofmcistcr, sir. 150.

47

mo ono društveno stanje u kojem su svi odnosi među IjuciiTna utemelje/ni na radu kao ina subjektivnom privatnom vlas­ ništvu — na društvene odnose u kojim a su svi individuuma is­ tovrem eno i sluge i gospodari). Deskripcija građanskog društva kao dovršenog sistema od­ nosa privatnog vlasništva u form i rada dana je djelomično u odjeljku o »N esretn oj svijesti«. Dakako ovaj od jeljak pruža različite mogućnosti interpre­ tiranja te nipošto n ije jednoznačan kao prethodni opis odnosa sluge i gospodara. S nesretnom sviješću koja je također u sebi podvostručena ja v lja se odnos dviju sam osvijesti u form i razbijenog je ­ dinstva. P rotu rječje nesretne svijesti leži u tom e što ona ne na­ lazi sm irenja ni u jedinstvu ni u razdoru sa svojom suparni­ com. Oba ekstrem a razbijene i u sebi pudvostručene svijesti stoje sada u organskoj vezi, k oju je nemoguće razvrgnuti bez žrtvovan ja života jedne i druge sam osvijesti jednako kao što i sama veza ugrožava opstanak obiju svijesti.33 O vom se radikalnom analizom H egel posve p ribližio kritici svete zem aljske porod ice rada i kapitala k oja se stišće u smr­ tonosnom zagrljaju . Dakako H egel u F e n om en ologiji duha ne obraća nikakvu pažnju ovim otkrićim a s k ojim a će tek M arx o tvo riti novu epohu. M eđutim u F ilo z o fiji prava gdje ova tema na daleko k on k retn iji način dolazi ponovno na dnevni red, tu Hegel pod p ritiskom same zb ilje koja se ne o d vija samo u pojed­ nostavljenoj dijalektici S— 0 n ije više u stanju da postupa u skladu s radikalnim konsekvencijam a svoje metode. Zadržat ćem o se kratko na određenju privatnog vlasniš­ tva i u govora u F ilo z o fiji prava i ukazati na razlike u izvođe­ nju istih kategorija u F en om en olog iji duha.*

3a) U modificiranom obliku raspravlja Marx o problematici nesret­ ne svijesti u »Svetoj porodici« kada uspoređuje odnos rada i kapitala. Dakako, kapitalist i proleter mogu samo uvjetno biti protumačeni kao ekstremi nesretne svijesti budući da Marx za razliku od Hegela vidi da privatno vlasništvo kao rad ponovno obrće društvene odnose u od­ nos sluge i gospodara je r se i subjektivno privatno vlasništvo pretva­ ra u tuđu stvar (m rtvi rad) koja sada stupa na mjesto feudalnog po­ sjeda- No, proizvedena stvar nije samostalna poput zemljoposjeda ne­ go nesamostalna radom posredovana predmetnost koja sada preuzima ulogu bitka čovjeka. Raspolaganje stvarima postaje tako raspolaganje ljudima. Marxu time postaje jasno da se pod pretpostavkom rada kao subjektivnog privatnog vlasništva ne može zasnovati ljudska zajednica pa stoga zahtijeva ukidanje rada tj. ukidanje privatnog vlasništva u njegovom najradikalnijem posljednjem obliku. 4) Pri tom valja odmah na početku ukazali na odnos između bitka i bića u H egelovoj filozofiji — napomena koja važi i za sve ono što smo dosada izvodili. Odnos između bitka i bića, između konačnog i besko­ načnog bića određen je u Hegela uvijek iz aspekta apsoluta. Ova je napomena važna jer se Hegelu prečesto daju posve promašeni prigo-

48

U F ilo z o fiji prava zapada Hegel, kao što je već istaknuto, u opreku id eje i zb ilje sna čije se jedin stvo tako im presivno poziva u »U vodu «. U čemu je teškoća? U Fen om en ologiji duha energično je pokazano da je ob­ jektivno privatno vlasništvo onaj u vjet p olitičk e slobode k oji za sobom povlači odnos sluge i gospodara. U F ilo z o fiji prava dolazi do karakterističnog isprepletanja subjektivnog i objek tivn og privatn og vlasništva (rad a i po­ sjeda) a otuda i do svih sistematskih teškoća u odnosu sup­ stancije i subjekta k oje i samog H egela tjeraju u rezignaciju. Jer dok u F en om en ologiji duha ob jek tivn o privatno vlasniš­ tvo prelazi u subjektivno privatno vlasništvo dotle u Filozo­ f i j i prava m oraju oba oblika vlasništva egzistirati istovrem e­ no što dakako dovodi do aporija pri određivanju čovjeka i građanina. U F ilo z o fiji prava ostaje H egel i dalje čvrsto na tezi da je objektivno privatno vlasništvo u vjet p olitičk e slobode, k riti­ zirajući napose Platonovu koncepciju državnih staleža, kod ko­ je, kao što je poznato, ovaj princip nije poštovan. Kako se u građanskom društvu privatn o vlasništvo ja v lja u oba m odaliteta — subjektivno i objektivn o — to do brkanja pojm ova dolazi iz dvojakih razioga. P r v o zato što se u građanskom društvu H egelova vrem e­ na o k ojem je F ilozofija prava više nego ma k o je H egelovo djelo ovisna, privatno vlasništvo em p irijsk i još u vijek ja v lja u oba oblika: kao feudalni zem ljoposjed (zaostale njem ačke p rilik e) i kao rad; d r u g o je r se i privatn o vlasništvo kao rad preokreće u privatno vlasništvo kao posjed tj. u vlasniš­ tvo nad m rtvim radom. Hegelova analiza ove kom pleksne problem atike, k o ju je tek Marx u potpunosti rasvijetlio, kreće se p o n a jp rije — posve u skladu s principim a spekulativne d ijalek tik e — od subjek­ tivnog određenja privatnog vlasništva, dakle od rada. Zahvaljujući o vo j polaznoj osnovi H egel je u stanju da brani svoju tezu o potpunoj realizaciji slobode u germanskom svijetu. Ljudski je rad (apstraktna radna sposobnost) jednako kao i razum pravedno p od ijeljen svim ljudim a na zem lji od same prirode pa je uzdizanje rada na rang u vjeta slobodnog ops­ tanka u skladu s umnom id ejo m pravednosti — jednakosti. Ipak između rada i m išljenja p ostoji bitna razlika. Prema novovjekovnom određenju m išljen je je sposobnost kojom je moguće posredovati istinu bića a tim e i istinu bitka. vori kad se čitav odnos okrene i kad se probleme apsoluta promatra iz aspekta čovjeka pa se prim jerice dokazuje da je apsolut na kraju krajeva ovisan o ljudskom mišljenju jer tek posredstvom ljudskog duha dolazi apsolutni duh svojoj apsolutnoj izvjesnosti i tome slično.

49

Rad je suprotno tome djelatnost kojom se ne može rekon­ struirati bitak. Bitak se radom (otuđeni rad) u beskonačnost cjepka i tako u bezbroju specifičnih radnih funkcija nikada ne dohvaća nego sve radikalnije gubi i otuđuje. Ova razlika rada i m išljenja koju je Hegel u Theologische Jugendschriften vidio kao opreku refleksije i vjere, znanja i vjerovan ja a koja je u Fen om enologiji duha prevladana u, ta­ kozvanom, radnom pojm u, ja v lja se u F ilo zo fiji prava kao plod analitičkog uvida u istinu same zbilje u k o jo j su rad i m išljen je realno suprotstavljeni do 'kraja provedenom podje­ lom rada. Potpuno svjestan realnog značenja ove opreke 'bitka i op­ stanka H egel nastoji da je zbiljski prevlada u okviru države k oja kao inkarnacija ideje uma i pravednosti miora stupiti među opreke i tako osigurati slobodni opstanak svojim po­ danicim a k o ji kao radna no istovrem eno i umna bića mogu ljudski tj. umno opstati jedino ako u okviru umne institucije pom ire opreku rada i uma (b itk a i opstanka). Država je tako istina čovjeka, ona je jedinstvo njegovih suprotstavljenih bitnih m oći i kao takva kom pletni individuum k o ji stoga u m onarhovom personalnom suverenitetu biva nuž­ no sim boliziran i realiziran. U okviru ovog apsolutnog stajališta država nužno određu­ je pojedinca, um rad a ne obrnuto. U konsekventnoj provedbi ove dedukcije s p ozicija subjektivnog privatnog vlasništva H e­ gel bez naročitih teškoća izvodi p rijelaz iz objektivn og u ap­ solutni realitet duha. U konkretnoj regionalnoj prim jen i ovog spekulativnog prin­ cipa tj. u konkretnoj deskripciji građanskog opstanka javit će se m eđutim i teškoće. K a teg o rija u g o v o r a (V e rtra g ) predstavlja jednu od čvorndh tačaka složenog problem a pred k o jim se Hegel našao. U govorom se kao što je to interpretativno rasvijetlio već i H. Marcuse" garantira integritet vanjske egzistencije stvari, kao m o j e . Predm et ugovora m ože b iti samo nešto vanjsko tj. s t v a r " , k oja se m ože otuđiti. N ap rotiv neotuđiva su ona »d ob ra « ili kako H egel doslovno kaže »supstancijalna određenja« k ojim a pravo nikada ne zastarijeva je r određuju m oju osobu i sačinjavaju jednako opću b it m o je sam osvijesti kao i m oju ličnost a to su: opća sloboda volje, ćudoređe i religija.7 Tim e H egelovo određenje građanskog individuuma zapada u antinom ije. Privatno vlasništvo kao stvar (zem ljo p o sjed ) predstavlja u vjet p olitičk e slobode, no posjed istovrem eno, kao što sli­

5) Usporedi H. Marcuse, »Reason and revolution«. 6) Hegel, »Grundlinien der Philosophic des Rechts« paragraf 65, 67. 7) Ibidem, paragraf 66.

50

jed i iz paragrafa 66 nije supstancijalno određen je osobe. Prem a paragrafu 66 i dodanom corollariju supstancijalno od­ ređenje osobe je neotuđivo dobro a neotuđivo dobro je bit samosvijesti. Neotuđivo ovd je znači konstitutivno za sam bitaik čovjeka kojem kao sam osvijesti p on ajp rije pripada pred­ met (S — O ) a zatim sve ostale m anifestacije sam osvijesti, vo­ lja, osjećaji, rad, ćudoređe, re lig ija . . . Sloboda i sam osvijest kao bitna određen ja čovjeka pada­ ju tako u d vije posve različite sfere. Upravo u o vo j ap oriji doživljava slom novovjekovno određenje čovjeka kao samo­ svijesti. Bratstvo, jednakost i sloboda svih umnih bića ras­ tvara se u F ilo z o fiji prava u egzistencijalni paradoks: slobo­ dan si ako imaš privatno vlasništvo, čo vjek si i onda ako ni­ si slobodan. Dakako sam osvijesti je predm et neotuđiv je r sam osvijest je po svom određenju subjekt-objekt no taj p rivilegij nipošto nema živi individuum kojem je n jego v predm et garantiran tek ustavnim poretkom . Doduše, H egel u corollariju navodi da se i supstanci jalna određenja osobe m ogu otuđiti te navodi karakteristične oblike otuđivanja: ropstvo, kmetstvo, nesposobnost posjedovan ja vlas­ ništva; zatim otuđenja intelektualnih m oći: m orala, ćudoređa, umnosti i slično. U narednom paragrafu 67 govori H egel i o otuđenju rada odnosno radne sposobnosti (vrem en a ) no ono što sačinjava bit ovih otuđenja je m ogućnost da se ona razotuđe i tako u skladu s dijalektikom prelaženja iz supstancije u subjekt vrate u pojam osobe. Supstancijalno određenje osobe tim e se bitno razlikuje od određenja njene slobode k oja je uvjetovana posje­ dom koji osobi ostaje uvijek nešto vanjsko8. Osoba je tako za H egela određena vanjskim m om entom ili privatnim vlasništvom (ja vn a sfera) i unutarnjim m om entom ili svojom apstraktnom spontanošću, radnom sposobnošću (p r i­ vatna sfera). Privatno vlasništvo kao vanjski m om ent pred­ stavlja neophodnu pozornicu ispoljavan ja svekolikog aktiviteta osobe b e z 'k o je g b i osoba ostala u sebi zatvoreni svijet tlapnja k oji se ne bi m ogao nigdje ni op ovrći ni potvrditi. Tim e H egel potvrđu je svoj uvid u odnos unutarnjeg i vanj­ skog određenja građanskog individuum a ali ne uspijeva raz­ jasniti bit te opreke koja smrtno ugrožava same tem elje gra­ đanskog ali i ljudskog opstanka je r ne vid i da bit te opreke počiva na proturječju slobode i njenog društvenog bitka. Sažeto rečeno, ukoliko H egel privatn o vlasništvo određuje isključivo objektivno kao stvar (D in gh eit) tada bi bilo kon­ sekventno da odnos među ljudim a odredi kao odnos slugu i 8) Ovdje ne možemo ulaziti u analizu Hegelove deskripcije umjet­ ničkog termičkog otuđivanja (proizvodnje) jer je to mimo ove teme.

51

gospodara (kao klasni odnos) čime, dakako, svalki ugovor po­ staje smiješan i suvišan. Ukoliko pak privatno vlasništvo određuje kao supstancdjal­ no određenje osobe, dakle kao rad, utoliko proturječi samom sebi budući da rad kao supstancijalno određenje osobe ne mo­ že biti predm et ugovora je r (prem a H egelu) nije stvar. U govor bi sada bio doduše potreban s jedne strane 'kao osiguranje protiv m ogućnosti pretvaranja rada u privatno vlasništvo, a s druge strane kao garancija univerzalnog prava na rad. Ta­ kvo univerzalno pravo na rad predstavljalo bi ostvarenje no­ vovjekovne ideje prirodnog prava. Ono što, međutim, zamućuje preglednost ovih odnosa u okviru H egelove F ilozofije prava jest činjenica realne egzis­ tencije subjektivnog i objektivnog privatnog vlasništva pa otu­ da političke i ekonomske slobode. Unutarnji nem ir koji stalno ugrožava ugovor i k oji otuda p risiljava da se čini sve kako bi se u govor očuvao i poštovao (država, birokracija, p o lic ija ) jest nakon Marxa — koji samo konsekventno dovršava ovu Hegelovu misao — jednostavna či­ njenica da se ugovorom (k o ji se prividno odnosi na stvari) legalizirala otuđivost ljudske biti, da je dakle stvar kao objelk t m oje v o lje ili sam ovolje u b iti otuđena supstancija samog individuuma k o ji je stega u historijski permanentnoj funda­ m entalnoj pobuni p ro tiv svakog prava na stvari je r mu je sva­ kim pravom na stvari stavljeno u pitanje ono što i Hegel u paragrafu 66 naziva nezastarivim ljudskim pravom — on sam k a o č o v j e k . IV Tim e smo u našem pokušaju interpretacije nekih aspekata H egelove F en om en ologije duha i Filozofije prava prispjeli na onu tačku na k o jo j valja samo zaključno konstatirati: U Fe­ n o m e n o lo g iji duha i F ilo z o fiji prava prisutni su svi oni ele­ m enti analize građanskog društva, k o ji Marxu omogućuju, ka­ ko jasnu artikulaciju kategorije proletarijata — i otuđenog ljud­ skog bića uopće — tako i kritiku klasnog društva u ime ljud­ skog društva. U H egelovoj Fen o m e n o lo g iji duha i F ilo z o fiji prava prisutna je štoviše i ona bitna misao, k oja Marxu omogućuje, ne sa­ m o to da konsekventno dom islivši Hegela dopre do ideje rad­ nog društva kao posljednje imanentne konsekvencije građan­ skog društva i njegovih ideala bratstva, jednakosti i slobode, nego da i samo radno društvo (k o je se prečesto identificira s idejom socijalističke ljudske zajednice samo zato što u njemu više nema posjedničke klase) kritički odbaci u ime ljudske za jednice u k o jo j sloboda neće biti utemeljena na institucijama, nego gd je će institucije biti utem eljene u slobodi i neprikosno­ venom ljudskom dostojanstvu.

52

SLO B O D A E T IČ K O G F O R M A L IZ M A U S O C IJ A L IZ M U Rasim M u m in o v ić Sarajevo

Reklo bi se da etički form alizam gotovo nema ništa zajednič­ kog sa socijalizm om , a još m anje sloboda sa takvim form aliz­ mom. M oglo bi se pom isliti da je n jih ovo d ovođen je u kauzalnu vezu izrazit p rim jer pojm ovne zbrke, jer, k o ji sistem, ako ne socijalizam, m ože pretendirati na zb iljsk i m oralitet, a samim tim i na istinsku slobodu! Takva b i sumnja u sebi skrivala form alizam pa bi je, tako form aliziranu, već zbog toga trebalo odbaciti. Ali takvo jednostavno odbacivanje zapravo b i pred­ stavljalo form alizam i bilo suprotno nam jeri naslova teme. Za­ to će trebati čak i takvu sumnju neform alno odbaciti, što i jest jedan od zadataka ovog pokušaja. O socijalizm u postoje danas podijeljen a m išljenja, a o m ora­ lu u njemu još oštrije izražena. Nasuprot m išljen jim a građan­ skih ideologa, sklonih da gledaju na m oral u socijalizm u kroz Staljinov kult ličnosti, pri čemu im se socijalistički svijet nadaje kao svijet bez morala, stoje dosta uprošćeni i shematizirani stavovi sqcijalističkih teoretičara o m oralu u socijalizm u. Ali svakodnevno, tako reći, postaje jasn ije prvim a: da socijalizam ne predstavlja tako etički bijedan sistem kako su spremni da ga prikazuju, a drugima — da on nije ni izdaleka društveno sta­ nje u kojem su nestale individualne suprotnosti. U stvari to obadvoje govori sobom da se socijalizam razvija i da u njemu kao uostalom u svakom razvojnom sistemu postoje dijalektička protivurječja, koja preko raznih tendencija, razvojnih oblika, kretanja, izbijaju na površinu. M oral je suptilniji modus čovje­ kova svijeta pa su u skladu s tim i teži puitovi njegova otkriva­ nja, valoriziranja, realiziranja, ekspliciranja. Stoga su nedopus­ tive sim plifikacije k oje se čine na račun njegova specifikuma. O moralu u socijalizmu sudi se često na osnovu im presije o pojedinim manje-više moralnim fenomenima i iz ugla oskud­ nog poznavanja teorije o moralu. R iječ je pon ajprije o stavovi­

53

ma onih k o ji najčešće raspravljaju o tom fenomenu u socijaliz­ mu i izvan njega. Slobodu njihova formalizma, reklo bi se, po­ država razvoj sociologije i n jo j srodnih disciplina, koje u ovom domenu bezuspješno nastoje da postignu rezultate kakve inače postižu na drugim regijam a društvenog života. Da im nedostaje bitno razum ijevanje ovog inače eminentno filozofijsk og proble­ ma, pokazuje poistovećivanje n jegova tretmana s tretmanom neuporedivo jednostavnijih društvenih pojava i izvođenje zak­ ljučaka na osnovu taiko sim plificirane slike o njemu. U tome treba vid jeti izvor onog poražavajućeg form alizm a k o ji sve oz­ b iljn ije nalazi u socijalizm u pravo građanstva. V rijem e je da se toj p o ja vi suprotstavi stvarno razumijeva­ nje m oralno-etičkog fenomena, je r ovo kao i svako etičko pita­ n je im a pored teorijskih prioritetn o praktičke reperkusije. Zato p ostoje i teorijske osnove. U toliko p rije što u centru M arxovih razm išljanja o svijetu stoji kon tu m o naznačena filozofijska antropologija i što se nje­ na problem atika, d ovoljn o jasna i anticipirajuća, prepleće s pita­ n jim a socijalizma. D ovoljn o je poći s njenih pozicija, tragom filo z o f sko-antropologijskih kategorija kakve su: rad, praksa, sam oproduciranje čovjeka, potrebe, priroda, totalitet, društve­ nost, povijesnost, otuđenje, sloboda, revolucija i povezujući je s onim što se danas teorijski i praktički zbiva, pa da se osjeti sva šupijost spom enutog form alizm a. Praćenje m oralnih pojava u socijalizm u znanstveno-filozofski je višestruko otežano, ali utoliko dragocjenije. One se, nai­ me, nalaze u sklopu veom a dinam ičko-povijesnog kretanja druš­ tvenih snaga i društvenih oblika. Sve je, tako reći, na putu svoje dijalektičke negacije: novo u usponu, staro nad ponorom , a ipak ob ad voje tu, jedn o nosi ideal i vuče budućnost, drugo podupire tradicija i o življa va navika, dok se m oralno s njima prepleće i u m ogućnosti je da bude ono što još nije. I budući da filo z o fija vid i svoju zadaću ne samo u ekspliciranju nego i u m ijen jan ju svijeta, etici kao filozofsk oj disciplini ne preostaje drugo, ako hoće da bude u skladu s filozofijom , nego da radi na tome da moguće postane ono Što po svom isko­ nu jest. Socijalizam je izrazito brem enit problem im a što ulaze u domen etičke problem atike, a da još u cijelosti nisu ni sag­ ledani, kao što n ije jasno sagledan i definiran predm et etike, je r »svaka znanstvena etika p olazi od same po sebi razum ljive činjenice da se etički problem m ože riješiti čisto teorijskim pu­ tem, to jest da se etički fenom en iscrplju je i razrješava u teorij­ skom p od ru čju «.1 N o, to n ije slučaj samo s etikom . G otovo svi na­ p o ri što se poduzim aju s nam jerom da se definira čovjek, odgo­ v o ri na pitanje što ga je u kontinuitetu na antički antropocentrizam, sublim irajući svoja tri glasovita pitanja, postavio Kant, pate

1) Milan Kangrga, Etika i sloboda, Zagreb, 1966, str. 14-

54

od sličnih nedostataka. Jer, m odem a filo zo fijsk a produkcija, iako zamašna po širini zahvata filozofsko-an tropologijske problem a­ tike i po intenzitetu i dom etu svojih rješenja, id e najčešće m im o istinsku zadaću filo zo fije — realizacije filozofije, a tim e i m im o subjekta povijesti, n jegova sudbinskog pitanja. Ako se zna da je Marx ob javio novu zadaću filo zo fije , onda se u sagledavanju tih pitanja ne m ože m im o njega. K ako je njegova m isao n ajb li­ ža onom e što se stvarao zbiva to je posve ra zu m ljivo pouzdanje da će se biti na onom e što zbiljski jest, ako se od n je pođe. U to nas uvjerava slijedeće: Ako težnja za slobodom o b ja vlju je autentičnost ljudske biti, onda je M arxova misao sva u znaku ljudske slobode. N jen prom etejsko-optim istički antropocentrizam postao je o b ilje žje na­ šeg stoljeća objavivši se u njem u kao hum anistički vjesnik no­ vog doba. N ije slučajno što se suvremeno čovječanstvo, s obzi­ rom na realizaciju njene filozofsk e poruke, d ijeli na staro (k a ­ p italističko) i novo (socija lističk o) društvo, kao što je van sva­ ke sumnje da ta m isao unosi optim izam u svijet u kom e se čov­ je k počinje gubiti pred kolosalnim m oćim a tehnike i opasnosti­ ma m ilitarizm a. Doda li se tom e da je svoju sudbinu nerazdvoj­ no povezala sa borbom evropskog a preko o vo g i svjetskog p ro ­ letarijata, s n jegovim i naporim a svih humanista svijeta na ostvarenju em ancipacije čovjeka, ostvarenju c ilja što ga je postavio helenski duh, razvijala renesansa i do ideala uzdiglo prosvjetiteljstvo u prolegom enim a za građansku revoluciju, on­ da je time ukazano tek na nešto što svjedoči o n jenom iden tifici­ ranju s progresivnim tekovinama i odlučujućim prom jenam a našega doba. To nedvojbeno pokazuje i borba k oja se vodi izm e­ đu starog i novog u znaku za i p ro tiv njene humanističke p o­ ruke. Jednom riječju, svijet što ga pokreće i s k ojim se poistovećuje humanističan je i progresivan kao ona sama. Socijalizam je po svom potencijalitetu besum nje takav svijet. M oral je jedan od nosećih stupova novog što nastaje u tom svije­ tu. Ali njihovu snagu ne treba tražiti u bogatstvu ob ličja realite­ ta, budući da je još uvijek u potencijalitetu. Modus je potencijaliteta, kako je poznato, svagda iznad puke realnosti, što vrijed i za socijalizam vis-d vis kapitalizm a i socijalistički m oral naspram građanskog. A li m ogućnost nosi u sebi i onu drugu stranu — opasnost, koja, s obzirom na poruku M arxove filo zo ­ fije, može doći do izražaja u socijalizmu. U čemu je smisao te dvostrane m ogućnosti u socijalizm u? Do čovjeka kao vrhunske vrednote svijeta M arx je došao prevazilaženjem posljednjeg iskonskog m oausa građanskog druš£va — države. Na tom istom putu došlo je otkriće socijalizm a kao negacije države i afirm acije humanizma. Poznato je kako je to otknće, u susretu sa dogm atskim m išljenjem , stvorilo prob­ lem odnosa države i socijalizma. Zaoštravanje tog problem a dostiže svoj vrhunac u najnovijoj h istoriji zbog toga što je soci­ 55

jalizam pobijedio, suprotno reklo bi se Marxovu predviđanju, u zaostalim zem ljam a objavivši u historijskoj sferi impozantnu pojavu, a u etičkoj prisustvo tragedije socijalističke ideje. Misli se na subjektivni fak tor s kojim M arx bar tako nije računao, k o ji je istina u razdoblju socijalističkih revolucija odigrao ne­ p r o c je n jiv u ulogu. A li ono što je u jednom povijesnom periodu progresivno i humanističko, u nekom drugom — pod drukčijim okolnostim a m ože isp oljiti negativne kvalitete. Taj je stav svoju potvrdu m ogao naći u djelovanju subjektivnog faktora na druš­ tven o-politički život m nogih zem alja postrevolucionam og raz­ doblja. N izak nivo ekonomske baze i gotovo potpuno odsustvo dem okratske tradicije i kulture predstavljali su idealne uvjete da se njegovo djelovan je p retvori u svoju revolucionarnu suprot­ nost. K ao posljedica toga razvija se u m nogim zemljama, na račun socijalističkog humanizma, etatizam i njegov najviši ob­ lik — birokratizam . M oralni udarac id e ji1 socijalizm a bio je u toliko teži što je došao iznutra, da tako kažem, iz samog tkiva socijalizm a. B irok racija se uzdigla nad humanizmom, socijali­ zam je dugo vrem ena bio sveden samo na jednu zem lju, da bi ga napokon S taljin reducirao na samog sebe. Zbijen tako u okvire, uguran u um jetne sheme, socijalizam je gubio svoj životni hum anitet. E tatistički nihilist sklon petrificiranju pojava i fo r­ m alizm u, k ro jio je m jeru svakoj novoj p o ja vi u skladu s m oći­ ma svoje narcisoidne prirod e i tako, što je najtragičnije, uspije­ vao da ona po takvoj ocjeni dobije svoje m jesto i značenje u zbiljskom životu. A život uguran u sheme prestaje b iti život, što vrije d i p rije svega za m oralni život. Otuda je razum ljivo što se m oral staljinističke faze p o ja vljiva o kao karikatura morala, a teo rija o njem u kao demagoška fraza. N a žalost, to je slika koju konzervativci i dandanas im aju o socijalističkom moralu. No, to ponajviše go vo ri o n jih ovoj političk oj zaslijepljenosti i m oral­ noj klim i u k o jo j participira takvo m išljenje. I ovdje se pokazu­ je da h istorija ne ostaje nikom e dužna: ni onima k o ji su pružili tu sliku m orala, ni onim a k o ji ne shvaćaju njeno m ijenjanje. I u jedn om i drugom slučaju pokazuje se odsustvo slobode, od­ sustvo istinske m oralne klim e kao i u onom domenu gdje je so­ cijalizam o zb iljn o zakoračio. Zar se sloboda baš u sferi socijalizm a najčešće ne zamišlja kao nešto što je donijela socijalistička revolucija, nešto gotovo, nešto za što se trebalo u revolu ciji boriti? Pošto je revolucija izvršena, socijalizam se izgrađuje, tko bi se borio za slobodu kad smo svi slobodni? Sama takva pitanja indiciraju posve drukčiji horizont i drugu vrstu slobode, te ukazuju da se slobo­ da poim a kao fakat i ona u tom smislu jest faktička sloboda, sloboda društva k oja dolazi sa socijalizm om . Ali, kako je sa slobodom u m oralno-etičkom smislu? Sa slobodom kao smis­ lenom mogućnošću, onom k oja čovjeku n ije dana časom rođenja kao svojstvo, k oja ne participira u prisustvu nekog novog siste­ ma, sloboda kao mogućnost vladanja svojim instinktima, nago­ 56

nima, čežnjama — samim sobom ? Još bliže, sloboda kao m oguć­ nost ispoljavanja ljudske biti, vlastitog m oraliteta? Otkuda uopće povod za takvo form alizirano shvaćanje slobo­ de? Zar takva sloboda ne podsjeća na anarhiju? Šta im a anar­ hija zajedničkog sa slobodom ? Sve su to pitanja k oja svojim ob lik om ukazuju na pravac istraživanja izvora takvog shvaćanja slobode, a da se ne govori 0 potpunom nerazum ijevanju m oralne slobode. Za to doduše stoji historija kao otvorena knjiga. N e treba li tražiti izvore za stanovita shvaćanja slobode u h isto riji i fen om en ologiji anar­ hije i njoj sličnih oblika vladanja? A ko se p od sjetim o da su anar­ histi, diktatori, birokrati istupali k ra jn je »slob od n o« — anarhis­ tički, diktatorski, birokratski, onda je tim e obilježen kurs istra­ živanja izvora za neka shvaćanja slobode. Ili, u koliko se uzme prim jer iz n ovije historije socijalističkih zem alja, gdje se pone­ kad poistovećuju sloboda i diktatura, onda je tek naznačeno odsustvo uvjeta za razum ijevanje slobode uopće, m oralne poseb­ no. N a osnovu toga se u m nogim socijalističkim zem ljam a ubrzo osjetilo da sloboda, što je došla s revolu cijom , ne predstavlja svaku moguću slobodu. Ponajm anje onu p reko k oje bi novi m o­ ral m ogao ugledati svijet — slobodu m orala. Svrgnuta buržoazi­ ja doživjela je tu slobodu kao neslobodu, kao poraz u dvostru­ kom smislu. Slično se desilo kulacima, srednjim seljacim a, za­ natlijama, jednom dijelu inteligencije. Zbog toga je od svih sloboda u postrevolucionam om razdoblju, u k ra jn joj instanci­ ji, m ogla egzistirati samo politička sloboda, je r se našla pod pokroviteljstvom »polisa« — države. Svaka druga im ala je pra­ vo građanstva tek kad je bila oktroirana od vrhovne slobode. 1 dok je taj oblik upijao u sebe sve vrste slobode, društvena sloboda počela se u nekim socijalističkim zem ljam a diferenci­ rati u razne oblike slobode pa se um jesto »p o litičk o g « m orala počeo razvijati socijalistički, a uz pravo g a jiti etička misao. Istina, bile su rijetke zem lje u k o jim a je, kao u našoj, subjek­ tivni faktor dao takve plodove. Zbog toga treba se osvrnuti na problem države i njene funk­ cije u socijalizmu, i to s p ozicija etike. Spomenuto je da se problem odnosa države i socijalizm a izrazito zaoštrava već u Lenjinovo doba. K asnija je historija pokazala da grijeh o jačanju države, k o ji se najčešće vezuje za Staljina, pripada i Lenjinu. N o to je pitanje o kojem se o v d je ne može raspravljati, je r ga k rajn je kom plicirana historija toga doba čini odveć specifičnim i teškim za io le adekvatnu ocjenu u okviru ove teme. Premda se u tom odnosu države i socijalizm a nalazi i etičko pitanje, ipak se na to ne ukazuje dovoljno. Potrebno je preko Marxa doći do tog pitanja. Sučeljavajući se s alijenacijom čovjeka u građanskom svije­ tu, on otkriva d vije sfere samootuđenja. Prvu čini religija, a 57

drugu država i pravo. Ono što ih povezu je u ujednost jeste ilu­ zorno obećanje što ga nude čovjeku: p iva u form i onostranog, a druga u obliku općeg zem aljskog dobra. U dim enziji moralnog suđenja pokazuju se podjednako antimoralne, je r udaljavaju čovjeka od njegova svijeta — njega samoga, njegove ljudskosti. Jačanje države, m akar i socijalističke, na račun morala, jest posao k o ji se p rotivi moralu. M arx je u tom e neobično jasan. Ako filo zo fija »dem askira otuđenja u njegovim nesvjetovnim ob licim a« p retvorit će se »k ritik a religije u kritiku prava, kriti­ ka teologije u kritiku politike«*. Prema tome kritika neba koja se pretvara u kritiku zem lje otkriva u pravu i politici religijske i teološke osnove. Otuda su razum ljive i reperkusije, dakako antim oralne, što ih daju takvi oblici otuđenja. Politička eman­ cipacija, doduše, m ože značiti oslobođenje politike od religije koliko i građanskog društva od svake politike, ali je važno kako se p ri tom ja v lja čovjek. Kako saznajemo od M arxa čovjek se pokazuje kao slobodan građanin i kao privatna ličnost, ah u cjelin i kao »h om o duplex« (M a rx ). Jer, država, k o ja tamo pri­ vidno pred stavlja opće, zbiljski je institucija posebnih interesa i njeno gospodstvo nad privatnom sferom m ora b iti lažno, je r je privatna sfera njen gospodar. Sloboda se p o ja vlju je u jednom neslobodnom obliku, kao svoja laž, a nesloboda kao sloboda. Strah pred kapitalistom , dakle, strah za poslom , razbija jedinstvo ličnosti i pretvara čovjeka u ljudsku sjenu. Ovdje je rad ne sa­ m o razbio ljudsku ličnost u hom o duplexa nego i uzajamno d je lovan je lju d i sveo na n jih o v međusobni prezir, odnosno na uza­ jam nu opasnost što je nužno kad se tiče sistema k o ji se tem elji na p rivatn oj svojini, bazi alijenacije. Tako je u građanskoj sfe­ r i odnosa. A kako je sa socijalizm om ? Građanski teoretičari slobode, polazeći sa pozicija privatnog individualiteta, i to on og individualiteta k o ji se u svojoj alijeniranoj izgubljenosti dao u potragu za pragm atičkim vrijednosti­ ma, ispuštaju iz vida veom a značajne društvene preduvjete slo­ bode. Oni najčešće p reviđaju da optim alni m edijum općih dru­ štvenih odnosa, k o ji kapitalizam ne m ože pružiti, predstavlja m oralnu klim u u k o jo j se m oral m ože uspješno razvijati. Po to­ m e je, suprotno njim a, socijalizam od kapitalizm a za razvija­ n je i ispoljavanje m orala neusporedivo p od ob n iji sistem, je r u njem u nem a privatn og vlasništva k oje razbija individualitet. V eć je Marx, ukazujući na zakonitosti povijesnog kretanja društva, otk riva ju ći u »M anifestu Kom unističke p artije« da: »C jelokupna dosadašnja p o vijest jest povijest klasnih borbi«, ukazujući na antecedense tih borbi, anticipirao socijalističko društvo u cilju ostvarivanja u vjeta za ispoljavanje ljudske slo­ bode. Tako se n jegovo insistiranje na socijalizm u m ože shvatiti i kao insistiranje na stvaranju uvjeta društvene slobode, tj. na

2) K arl Marx, Friihschriften, Stuttgart 1953. S. 209.

58

stvaranju objektivnih i subjektivnih snaga unutar k o jih će slo­ bodno djelovanje m oći da nađe svoje m jesto. U koliko se im a u vidu društveni karakter ljudskog bića i velik i značaj što ga je M arx pridavao tom fenomenu, očita je ograničenost onih teorija koje realiziranje slobode vezuju isk lju čivo za individuum . Besumnje griješe i oni k o ji društvenu slobodu id en tificira ju sa slo­ bodom individuuma. Ova dva oblika slobode m ogu biti kom ple­ mentarna i interferirajuća, a ne kontradiktorna, kako ih vide ti teoretičari. U tom je smislu, čini se, posve opravdano očekivati uzajamno djelovanje individualne i društvene slobode u druš­ tvu k oje počiva na snažnim m aterijalnim i m oraln im m oćim a. U slijed toga, sloboda društva ne m ora isklju čivati slobodu p o je­ dinca, ali se sloboda pojedinca ne da reducirati na slobodu druš­ tva, a to je ono što socijalizam b ar poten cijaln o nosi, a što kapitalizam ni u tom m odalitetu nema. Uklanjanje države kao um jetne tvorevine, um jetne slobode, treba da ob ilježi p rvi korak u stvaranju društvene slobode. Uki­ danjem privatnog vlasništva ostvaruje socijalizam taj zah tjev i stvara zbiljske uvjete pod kojim a p ostaje »slobodan razvitak svakog pojedinca u vjet slobodnog razvitka s v iju «3, gd je sloboda pojedinca ne ograničava slobodu drugog, nego postaje njena pretpostavka. U našim uvjetim a, uvjetim a negacije države, p o ja m politik e iznova počinje dobivati sadržaj, što je prisutan u etim ološkom značenju tog grčkog termina. Ona postaje sve izra zitije praktička filozofija , sastavni dio napora što se čine na usklađivanju druš­ tvene prakse, sastavni dio brige o polisu, u antičkom smislu ove riječi, to jest nastojanja oko osm išljavanja socijalističkog živo­ ta. Ukratko, ima šansu da postane sastavnim d ijelo m djelatnosti svakog radnog čovjeka ili to već postaje. Obuhvaćajući interese sviju, ona se često pokazuje kao djelatnost k ojom se postiže društveno upravljanje, dem okracija. Po svojim m ogućnostim a i izvjesnim ostvarenjim a, politika ne id e m im o etike u socijaliz­ mu. Dem okracija kao cilj i određeni rezultat takve p olitik e jest ili bi m ogla da bude skladna form a za realiziran je nekih ideala socijalističke revolucije odnosno socijalističkog m orala. Očito je, slijedi otuda, da se svi ideali socijalističke revolu cije odnos­ no socijalističkog m orala ne m ogu realizirati. Ta plauzibilna isti­ na potvrđuje se svakodnevno, a proizlazi iz prirode anticipirajućeg realiteta, što se da pokazati i na revolu ciji. Po svojoj najdubljoj izvornosti revolu cija i jest izraz krize društvenih odnosa, u etičkom aspektu, izraz k rize jedn og m ora­ la i istovrem eno pobuna p rotiv takvih odnosa i takvog morala. Drugim riječim a, ona nastaje iz p rotivu rječja snaga u k oji­ ma zamire ljudsko, moralno, i sila u k o jim a se budi ljudsko, 3) Ibid., S. 548.

59

m oralno, tj. iz antipoda društvenog rada i privatnog prisvajanja, dakle, iz krajnje proturječne strukture, pa je razum ljivo što se nepom irljivo okreće p rotiv tih odnosa i takve strukture. Međutim, takve suprotnosti između proizvodnih snaga i pro­ izvodnih odnosa nisu bile razvijene ni u jednoj od onih zemalja u kojim a je izvršena socijalistička revolucija. Taj historijsko-objektivni nedostatak nadomješten je subjektivnim faktorom. K ao najefikasn iji put tog faktora pokazala se revolucionarna ideologija. A li oružje k o je je tako uspješno djelovalo prije i u revolu ciji, p rotiv jednog neprijatelja, srelo se u postrevoluciji s pojavam a za koje je njegova m oć postala neznatna. Došla je, naime, revolu cija u k o jo j su potrebna složenija i suptilnija sredstva borbe, je r su žila viji otpori. Došao je socijalizam. Pošto je već ukazano na tendencije to g procesa i nagoviješ­ teno da se politik a nastoji poistovetiti s etikom, ovdje ćemo bli­ že odrediti taj odnos. Za samu etiku treba reći da tokom historije nije postojalo jedin stvo m išljen ja o njenom predm etu i da bi se danas to mog­ lo još m anje očekivati. Iako se govori o m arksističkoj i nemarksističkoj etici, jo š u vijek ne p ostoje jedinstvena gledišta o to­ me šta obuhvaća jedna, a šta druga. B olje rečeno, riječ je svaki put o više etika č ija se diferencija specifika određuje time što se smatra njenim fundamentalnim zadatkom izgrađivanje baze etičkog fenom ena p ri čemu se veom a različito shvaća ta baza (etik a bitka, vrijedn osti, situacije, egzistencijalizm a itd ) 4 Uspr­ kos veom a m inucioznim zahvatima u etički fenom en, one ostaju nepotpune u n jegovom određenju pa time i u određenju zadat­ ka etike. A li što se toga tiče n ije b o lje ni u marksističkoj etici. Pored jedinstvenog prihvaćanja M arxova stava da je čov­ je k izvor m oralnog fenomena, određuje se zadatak etike veoma različito čak i kod nas. Sve to poim anje etičkog fenomena ka­ rakterizira, kako je pokazao Milan Kangrga, pogrešno pristupa­ n je o vo m fenomenu, nepoznavanje njegove biti". N edostaje uvid da etičko ulazi u teorijsk i horizont i istovre­ m eno ga transcendira pa se zbog toga ne m ože eksplicirati nika­ ko na način kako to čine pozitivne znanosti. Im ajući u vidu sve to, suvišno bi bilo očekivati na ovom m jestu definiciju etike. P rije svega m oralno je eminentno ljudski fenomen koji izmi­ če sistem atici i znanstvenoj a k rib iji i svojom povijesno-praktičkom p rirod om stoji naspram svakog teorijskog, te se zbog toga ne da ugurati u sheme. Ako je to eminentno ljudska pojava, onda u njenom objašnjavanju treba polaziti od samog čovjeka. U horizontu filo zo fsk e an tropologije čovjek se p ojavlju je kao biće č ije se određenje ne m ože izvesti ničim što je izvan njega samog. Etika uzim a to kao svoj postulat i tretira čovjeka

4) Vidi: Johanes Hessen, Ethik, Leiden 1958. 5) Vidi: Milan Kangrga, Etika i sloboda, str. 12, 14, 15, 19, 20, 21, 22, 26, 28 — 38.

60

kao ono što treba da bude, kao mogućnost što se moralno-etički potvrđuje, odnosno negira. K ako izm iče kauzalnoj determ inaciji ostalih bića svijeta, čovjek p o d liježe m oralnom kauzalitetu i tako se obznanjuje kao biće sui generis. Taj kauzalitet tem elji se na m ogućnosti siobodne volje. Sažeto, u slobodnom o p red jelje­ nju baza je moraliteta, odnosno bit moralnog, a u sagledavanju specifičnosti i realiziranju te biti — sva problem atika etičkoga. Kao predm et etike p o ja vlju je se na taj način ono što treba da bude, a ono što jest interesira je samo ukoliko je u m ogućnosti da bude nešto drugo, drukčije. U koliko se p od tim »d ru k čije« m isli ljudsko, tada se etika pokazuje kao djelatnost, napor ili zahtijevanje da to bude tako kako će u sebi sadržavati najviše ljudskog, ljudskosti. A kako polazi odatle, od ljudske iskonske otvorenosti, mogućnosti, u kreiranju novog, ljudskog, etika svo­ jo j činjenici, svom predmetu, ne sm ije nikad p rilaziti tako ka­ ko pristupaju druge znanosti svojoj činjenici, predm etu, što inače karakterizira form alistički pristup m oralno-etiokom feno­ menu. N jena je činjenica, naime, svaka zapovijest, zabrana, pre­ poruka čak i onda kad aksiološki valorizira intristične v rije d ­ nosti. Ukratko, etička je činjenica mogućnost, a ne zbilja, ono što treba da bude ili ne bude, a nikad puki fakat. Etika se zbog toga ne može zadovoljiti recepcijom da nešto jeste, što čine pozitivne znanosti, nego traži u jestosti m ogućnost za drukčije, bolje. Ali to nameće pitanje, kad je jedna m ogućnost doista etičko-moralna mogućnost? I dosad je odgovor na to pitan je bio prisutan, ali mu ovd je treba dati eksplicitnu form u. Etička m ogućnost podrazum ijeva onu mogućnost čiju smislenost k rije aktualnost. Jer, ako bi se smislena m ogućnost shvatila kao budućnost, takva m ogućnost ne bi podrazum ijevala djelovanje u smislu m orala i zbog toga ne bi bila etičko-moralna mogućnost. E tika se zbog toga ne sm ije zadovoljiti tim e da svojim činjenicam a traži budućnosti budući da ih čini budućima. Akt činjenja predstavlja specifikum moralnog, je r podrazum ijeva čovjeka k o ji stvari, p ojave, proce­ se, ne prepušta naprosto budućnosti nego čini njihovu m oguć­ nost mogućom. Moralno-etička m ogućnost je, dakle, vezana za čovjeka, kao što je njegovo djelovan je vezano za slobodu. Tako bi se m oglo reći da se m oralno-etička mogućnost ispoljava kao određeni oblik čovjekove slobode, kao egzistiranje slobode same. S obzirom na proces u socijalizm u m ože se i tako oskudno naznačena vid jeti velika zadaća etike. Č ovjekova bit, najavljena socijalističkom revolucijom , traži ovdje, u socijalizm u, punu afirm aciju svojih potencijalnih m oći, razvijanje etosa kroz stva­ ralaštvo na otkrivanju i potvrđivanju ljudskog. Revolucija je svojim radikalnim nastupom otvorila dovoljn o prostora za to, novo, humanističko k oje tek treba učiniti novim , ali ovog puta ne samo idealno. U socijalizm u je to postalo znatno teže nego što se očekivalo, što je i razum ljivo kad se dovedu u vezu ideal­ no i realno. Jer, dok je oružani ratnik hitao kroz revoluciju slo­ bodi, socijalistički graditelj osjeća i uviđa kakvi su napori neop­ 61

hodni da bi se realiziralo ono što je pretpostavljalo takvu slo­ bodu. Tam o gdje novo n ije stavljeno na index etatističkom knjigovodstvu, otkrivao se svijet teškoća pred kojim a se čovjek p rv i put tako našao. Sa slobodom i čvrstom riješenošću da ne zastane pred njim a, on je stvarao i još uvijek stvara uvjete za jednu novu m oralnu slobodu. Oni što su neodlučno stali pred novim koracim a revolucije, sabijeni u svoju malodušnost, nisu m ogli zaustaviti ljudsko što je permanentno raslo s elanom rad­ nih akcija, kolektivnom konsolidacijom , sa drugarstvom koje se među kom unistim a i om ladinom razvilo do legendam osti, patri­ otskim osjećanjem i spremnošću na žrtve. Takav je bio početak nove revolu cije, otvoren i m lad kao svaka otvorenost i mladost. A li uspoređen s ovim danas, on je svojom nesamostalnošću, neform iranošću i konform izm om , svojim spontanitetom, pod­ sjećao na im provizaciju. N astojanje oko ličnosti i borba za nje­ no m jesto u svijetu čine ta dva perioda našeg razvoja jedinstve­ nim a i na određeni način jednakima. Razlika je ipak u njim a ne samo vrem enska nego i sadržajna. D em okracija k o ja nedvosm isleno obilježava put uspona čov­ jek a pa tim e i stvarni proces dezalijenacije i određenu reakciju na reifik aciju besum nje obilježava vrh te razlike. Ona sadrži i drukčiju prirodu p olitizacije društvenog života, snažniji otpor i sigurniji nastup prem a dogm atizm u i birokraciji. U njoj se ozb iljn o priprem a i započinje detronizacija stare p od jele na one k o ji vladaju i one k o ji izvršavaju. Sam rad postaje drukčiji, ispunjava manje-više zadovoljstvom , sigurnošću, slobodom , ta­ ko da se u njem u počin je čovjek osjećati kao sama sloboda. P olitik a k oja sudjeluje u m ob ilizaciji to g procesa, k o ji pak nju sa svoje strane determ inira, doista im a m nogo zajedničkog s etikom . A li to ne sm ije p rik riti njihovu bitnu razliku, razliku koju ob ilježa va ju vis proban di p rirod e etosa i polisa. Sažeto skiciran, taj odnos im a slijedeća ob ilježja: Dok polis m ože prerasti u kosm opolis jedino i isključivo pre­ ko etosa, dotle je sam etos tvorac kosmopolisa. Zato polis svoj eshaton nalazi u kosm opolisu kao afirm aciji etosa i vlasti­ toj negaciji. N a rela ciji p olitik a — etika taj odnos ima iste re­ perkusije, je r im u osnovi leži isti princip. Međutim, u svom detalju taj odnos n ije ni tako jednostavan, ni toliko jasan. Ov­ d je se više od toga ne m ože reći. A li treba istaći da se p olitik a u socijalizm u ne bavi isključivo polisom , već jedan dio njene djelatnosti s to ji u direktnoj suprot­ nosti s učenjem o polisu. Politika je prem a tome u sebi protivurječna i s te strane neusporediva s etikom , iako je lako uvidjeti u n jo j dio k o ji pripada etici — kosm opolitska tendencija, i dio k o ji će historijski b iti negiran. Taj proces je in m ikros m oguće p ratiti u odnosu prema druš­ tvenoj ulozi p olitičara u socijalizm u i karakteru njegova znanja. Stiješnjen između tra d icije i socijalističke zbilje, između dema­ goške fra ze i znanstvene činjenice, on se gubi u iluziji da mu je sve 62

jasno i da za sve m ože »k reira ti« politiku iza k o je se pokušava spašavati. Pa ipak u njem u p olitik a o b ja v lju je svoju nemoć, on je njena istinska nemoć, karikatura njene nekadašnje m oći. Ako se u socijalizm u i nađe takav političar, njega će opća društve­ na konstelacija ubrzo dem antirati i prim orati da napusti p o liti­ čku djelatnost ili da se prisloni uz nauku. Tako se najčešće i de­ šava, i to je ono što p o litici daje etički karakter i p o čemu se njena djelatnost odlikuje širokim humanizmom. O onim a k o ji ostaju na sredini i o n jih ovoj štetnoj i nem oralnoj djelatnosti govori često štampa, pa ih i treba prepustiti n jo j, je r ona piše o svačemu. Čak ni o form alizm u č iji su oni tvorci ovd je neće biti riječi. Važnije je da se pogleda odnos društvenog u pravlja­ nja prem a form alizm u. Uvlačenjem u proces društvenog upravljanja, čo vjek je, isti­ na, suočen sa svojom neslobodom , svojim nepoznavanjem stva­ ri. A li i ovoj je škola, škola socijalističkog humanizma, izgrađi­ vanja čovjeka, otkrivanja smisla za ljudsko dostojanstvo, za otklanjanje straha i razvijanje sam oinicijative, za stvaranje slo­ bode. Stari đaci ove škole počeli su znalački i konstruktivno da m isle ne samo o sebi sebično, mada i toga ima, već i o drugi­ ma i n jihovim postupcima. O vdje se ponekad i nesvjesno sma­ n ju je p rova lija koju je historija napravila i produbila između teorije i prakse. A zajedno s tim ra zvija se m oral i u tem elju je humanistički pogled na svijet. P olitičk i pragm atizam sukoblja­ va se ovd je oštro s humanizmom i sve jasn ije napušta društve­ nu pozornicu kao i oni političari kojim a je već izrečen sud. Jer, ako smisao socijalizm a leži u socijalističkom humanizmu, raz­ vijan je etatizm a bila bi djelatnost suprotna on oj, u k o jo j se o t­ kriva smisao socijalizma. Slično je i s m oralom . On se, kako je rečeno, stvara i potvrđu je u radu, u am bijentu adekvatne valo­ rizacije vrednota, pa je razum ljivo što se ne da obuhvatiti prav­ nim kodeksima kao ni sam život. N aprotiv, što je vlast slobod­ nija, društvo je m anje slobodno, a tim e i m anja m ogućnost ispoljavanja morala. U društvenom upravljanju tendencije su posve suprotne shematici jurističkih kodeksa. One sm jeraju ostvarivanju mogućnosti čovjek ova autentičnog življen ja, tj. takvog življen ja u kom e sloboda p ostaje modus m eđuljudskih odnosa. Za slobodu utkanu u istinskoj d em okraciji m ože se reći da nagovještava ili obilježava prisustvo te i takve tendencije. T o su ipak tendencije koje, istina, daju humanistički kolorit onomu što se zbiva u procesu društvenog upravljanja. Ali stvar­ nost ima nešto drukčiju fizion om iju i u m nogom e odstupa od tih potencijalnih tendencija i rijetk ih zbiljskih tokova. Stoga je ovdje u interesu m oralno-etičke djelatnosti potrebno suprot­ staviti form alizm u jednu etičku istinu, k o ju iz istih razloga treba otvoreno nazvati njenim pravim im enom — alijenacijom u socijalizmu. Ovaj pojam obuhvaća one tendencije i realitet što se očituju u razlici prema principu nagrađivanja. T o su u stvari razlike i tendencije povećanja tih razlika u društvenim prim a­ 63

njima. One ne dovode u pitanje samo socijalistički princip na­ slađivanja, je r kako je rečeno taj princip još i n ije realizirao svoj potencijalitet, kako bi postao i m oralni princip, unatoč pozitivnim pretpostavkam a za to, nego p rije svega i iznad sve­ ga ljudsko dostojanstvo. N ije dakle problem u potencijalnosti ovog principa, budući da se tem elji na maksimalno realnom fundamentu — radu, već u njegovoj realizaciji, koja je, uz objektivne uvjete, subjektivnim faktorom dovedena ili se dovodi u pitanje. Jer, ako čovjek ima pravo na rad, ostaje pita­ n je realizacije tog prava, pitan je kako ostvariti to pravo i pod kojim u vjetim a m ože biti valjano valoriziran taj rad? Ako se zanemari p rvo pitanje, ostaje nejasan odgovor na pitanje otku­ da golem e disproporcije u društvenim prim anjim a? U odgovoru što se d a je na to p itan je leži sav s m isa o slobode etičkog form a­ lizma, mada se tiče m orala ono, što je iza i p rije toga odgovora. Ekonom ske, a ne moralne, pretpostavke tog principa relativ­ no su jednaki u vjeti produkcije i dovoljno, snažni k riteriji valo­ rizacije, da se spomenu tek glavni ji. Ako se imaju u vidu teško­ će čak i u toj sferi, neće b iti teško da se naslute moralne reper­ kusije. S obzirom na m ogućnosti i teškoće u ekonomskoj sferi, dakle, u bazi, m oralno djelovanje započinje u domenu do kojeg se ne m ogu nikada uzdići ekonomske kategorije. M oglo bi se sada pom isliti da će se pom oć etike p o ja viti u form i m oralizira­ nja, preuzeti posao građanske moralke, demagoškog zanovije­ tanja, djelatnosti građevinskih socijal-psihologa, ili formalističk og politikanstva, k o je na žalost ne pripada samo građanskim političarim a. M eđutim , etika prem a rečenome, otlkriva smisleno-aktualne m ogućnosti u cilju m ijen jan ja onoga što jest u ono što je najkom plem entarnije ljudskoj prirodi. Taj posao pretpostavlja praktičko razobličavanje zbilje. U odnosu na gorn ji princip, etika otkriva da je stvarnost tog principa neusporediva s nje­ govim m ogućnostim a realizacije kao što je mogućnost izgradnje socijalističkog m orala na. neusporedivoj visini iznad njegove stvarnosti. Ako se netko deklarira za humanizam, socijalistički humanizam, time, reklo bi se etički, ostvaruje samo pretpostav­ ku za humanističko djelovanje, za socijalistički humanizam. Na djelu, budući da je m oral stvaralaštvo, m ože se jedino potvrditi smisao dane pretpostavke. Sažeto, m oral se ne ostvaruje apstrak­ tnim obećanjim a ili poetski sročenim deklaracijama, k ojih ima podosta svaka naša organizacija, dakle ne etičkim form alizm om . Jer, m oral kao i sloboda im a svoj život u stvaralačkom djelu kao izrazu slobode čovjeka. S visine prirod e m oralnog fenom e­ na m ože se sagledati sva b ijed a etičkog form alizm a i u isto vrijem e poten cijalitet humanuma u socijalizmu, potencijalitet k o ji je nedostajao dosadašnjoj povijesti. Paradoksalno je da u ostvairivanju etičkog form alizm a najaktivnije učestvuju oni koji najčešće govore o socijalističkom m oralu. Oni su isto tako aktiv­ ni u realiziranju principa poznanstava i veza. Ali kakav je odnos 64

tog principa prem a već isticanom principu, o vd je se ne m ože raspravljati. D ovoljno je spomenuti da na njem u (principu poznanstava i veza) participira sloboda etičkog form alizm a vrlo izdašno. No, ako je na ovom m jestu sukob sa slobodom etičkog fo r ­ malizma istjerao na svjetlo dana u nešto hipostaziranoj form i neke negativne pojave iil tendencije u socijalizm u, onda ovo prenaglašavanje treba gledati upravo u svijetu prenaglašenosti spomenutog form alizm a, u izazovu k o ji je besum nje nadm oćniji. I to u aspektu progresivnog kretanja snaga k oje se otvoreno i oštro suprotstavljaju form alnom , te utječu na stvaranje novih i jačanje postojećih društvenih odnosa u socijalizm u, koje, dak­ le, ne djeluju form alno i nem aju gotovo ništa zajedničkog sa slobodom form alizm a, u horizontu društvenog u pravljan ja kao višeg oblika društvene djelatnosti, izvora nastajućeg socijalis­ tičkog m oraliteta i istinske slobode.

65

POJAM SLOBODE Žarko Viđović Zagreb

1. N ajveći nesporazumi, kad se govori, o slobodi, potječu upra­ vo otud što ta jedna ista riječ — s l o b o d a — pokriva, zas­ tupa i označava n ajrazličitije p ojm ove i fenomene, pa se to dešava čak i kod jedn og istog autora u raznim njegovim mo­ m entima, napisima i govorim a, a da i ne spom injem o koliko ta riječ ima različita značenja u raznih autora tokom dvije hiljade godina filo z o fije i literature. Samo nabrajanje bića, fenomena i p ojm ova ( i to raznorodnih, pa i suprotnih) k o jim a je pripisiva­ na ili se još pripisu je sloboda — zauzelo bi više prostora, nego čitav ovaj napis o stvarnom značenju riječi s l o b o d a . Posto­ je h iljade konfuznih stavova u našim vlastitim riječim a, napisi­ ma, govorim a, program im a, zakonima, ustavima. Tako se ne m ože znati o čemu govori čovjek kad kaže »sloboda«, pa je s tim čovjekom nemoguće i sporazum ijevanje i dogovor. Ta zbrka p o jm o va i potreba za jasnoćom nikad se nije osjećala tako bol­ no kao danas, je r relativizam nikad u historiji n ije b io tako moćno oružje sam ovolje kao što je danas. On je već postao i ma­ sovna »filo z o fija « m irenja sa sudbinom. On opravdava sve, je r uništava svaku optužbu i p rlja svaku zaslugu. Relativizam je m oćno oružje dem oralizacije, a počiva na zbrci pojm ova, mnogoznaonosti riječi i nejasnoći govora, obećanja, ugovora, programa i zakona.

2. Im a jedan fenom en k oji smo svi zapazili i svi ga uvijek mo­ žem o zapaziti. T aj fenom en za sada još nećemo imenovati, ali ga odmah m ožem o opisati, i to najkraćim riječim a ovako: »m o­ ći ono što se hoće«, ili »podudarnost m oći i h tijen ja«. (N as ov­ 66

dje ne interesira veličina i značaj samog htijenja. M ože to hti­ jen je biti i najsitnije. Nas interesira sama p o d u d a r n o s t m oći i h tijen ja !). Moguće je nepregledno m noštvo kratkih i du­ gih (dugih kao rom an) opisa toga istog fenomena. Da bi još jasnije bilo na k o ji fenomen m islim , dat ću još n ekoliko njegovih opisa p rije nego se usudim da fenom en i im enujem (označim jednom jedinom rije č i) i tako sve opise zam ijenim jednom jedinom riječi. Evo još nekoliko (o d nepreglednog m noštva m o­ gućih) opisa istog fenomena: Ostvarivanje svog plana, projekta, cilja, nam jere, odluke, želje. . . (M ože se reći i: »ostvaruje svoj plan. . .«, ali je tada nužno da uz taj lični glagolski oblik »ostvaru je« stoji i podm et »netko, nešto, jedno biće«. Mada se i u o vo m drugom , rečenič­ nom obliku opisa govori samo o fenomenu, a još ništa o biću to­ ga fenomena, m i ćemo ovaj oblik opisa, u koliko je to moguće, izbjegavati, je r se m ože dobiti lažan p rivid da je to i iskaz o biću, a ne samo o fenomenu. N o svi ovi opisi su isključivo opisi feno­ mena, a nikako još b ić a !), istrajavanje u svojoj odluci, pretvaranje svoje zamisli ili svoje riječi u djelo. (U tome smislu je i bog, u evanđelju po Jovanu, u onom e stavu da je bog riječ koja se pretvara u djelo, shvaćen samo kao fenomen, a ne kao b iće), održavanje svog obećanja, zahtjeva, zakletve, p rijetn je, ugo­ vora, dane riječi, istrajnost u odbijanju da se nešto učini ili u nečemu učes­ tvuje, određivanje svog čina (d jela, postupka, ponašanja) svo­ jom odlukom, tako da je taj čin određen samo tom odlukom i ničim drugim, samodređenje, sam oform iranje po unaprijed utvrđenom pla­ nu, određivanje svoje sudbine svojom odlukom, a ne nekim »o b ­ jektivnim okolnostim a«, donošenje i izvršavanje odluke o svojoj sm rti (sam oodređe­ nje kao sam oubistvo), tako da se u tom e činu smrt — prirodni, organski, neizbježni fenomen! — pretvara u odlučeni fenom en, u fenomen o kojem upravo govorim o i k o ji nije prirodni. Što vrijedi za smrt, za graničnu tačku »jed n og bića« (rije č je o smrti, o fenomenu, a ne o b iću !) vrije d i pogotovo za ostale p riro ­ dne (neizbježne, tako reći kosm ički zasnovane) fenomene »toga jednog, nekog bića«, naravno, ukoliko su ti fenom eni izazvani od­ lukom, pretvoreni u odlučenu akciju ili u odlučen stav. Tako smo na desetak prividno različitih načina pon ovili opis fenomena odlučenog samoodređenja, fenomena »m oći što se hoće«. Ako taj opis i sve njegove varijante (n e samo ovih desetak) zamijenimo jednom jedinom riječi, sim bolom i skraćenjem svih tih opisa, onda će ta riječ u našem jeziku označavati taj i tako opisani fenomen, te svete opise činiti izlišnim a za naše uzajam­ 67

no sporazum ijevanje. Ali ta riječ-simbol-skraćenica označavat ce taj fenom en samo pod jednim uslovom: da ona asociira na da­ ne opise, na danu ili stečenu predstavu. Ta riječ je: » S L O B O D A « ! N jom e ukazujemo samo na fenomen k oji smo opisali, i ni na k o ji drugi fenom en! N a taj način riječ »sloboda« postala je jednoznačna, očišćena od svakog relativizm a. Od ovog momen­ ta čitaocu je jasno na šta m islim kad izgovorim ili napišem tu riječ. M islim na opisani fenomen, na fenom en k o ji se zbiljski ja v lja i k oji smo svi im ali p rilik e da zapazimo i to na samima sebi. 3. N o uobičajeno, rutinersko, navikno m išljenje (k o je nije u stanju da bude strogo logično, — je r ono, vid jet ćemo, i nije svi­ jest, nego podsvijest — koje se, kao po nekom uslovnom reflek­ su, nehotim ičnom i automatskom, naviknom reagiranju na riječi, kreće autom atski po naviknutom nizu i redoslijedu predstava) — to m išljen je, m n jen je pripisat će odmah rije č i s l o b o d a i druga značenja, pa će čak i biti uvjereno da je ta značenja izve­ lo iz predloženog mu značenja d danih opisa. N a taj način će ru­ tinersko m išljen je, uvjereno da im a u vidu fenomen slobode, odmah, za čas s toga fenom ena preskočiti na neki drugi feno­ men k o ji s fenom enom slobode nema nikakve veze osim (neade­ kvatnog ili nezasluženog) naziva. Jer m njenje ne misli, nego autom atski reagira na riječi. Da se to ne dogodi, ili bar da se ne dogodi odmah u početku, potrebna su neka upozorenja. Prvo upozorenje je: K ad se kaže da rije č s l o b o d a označava fenom en opisan rije ­ čim a »m oći što se hoće«, ili »odlučeno sam oodređenje« (p o sto ji i neodlučeno sam oodređenje, kao neslobodno zbivanje u spon­ tanim d oživlja jim a samog č o v je k a !), onda u takvoj sadržim (značenju, p o jm u ) rije č i s l o b o d a nije sadržan nikakav on­ tološki stav. Tim e, naime, još n ije postavljena nikakva ontološ­ ka tvrdnja o tom e T K O je »nosilac« fenom ena slobode, GDJE je nosilac i K AD je nosilac, u čemu je on slobodan TKO , GDJE i K AD je slobodan, tj. kad, gd je i tko je B IĆ E slobode. R iječ je samo o F E N O M E N U nazvanom sloboda, te u toj čistoj FENO ­ M E N O L O G IJ I slobode nema nikakvih ontoloških pretenzija ni stavova, m ada spomenuto rutinersko, automatskomaviknuto m i­ šljen je odmah daje rije č i s l o b o d a i O N T O L O Š K I sadržaj, te žuri u diskusiju s fenom enologom p rije nego što je ovaj i pos­ tavio neku ontološku (spornu ili neospornu) tvrdnju. Gramatika, naime, proučava automatizam govora, bez obzira na tačnost ili netačnost govornih iskaza i konstrukcija. Jedan od gram atičkih stavova je i taj da nema rečenice bez podmeta. Ispravan stav. A li onaj tko se u svom m išljenju rukovodi auto­ 68

matizmom govora (k o d koga je m išljen je ravno autom atskoj reakciji na r ije č i), pripisuje fenom enološkom iskazu (rečen ici) i iskaz o biću. Ontološki pojam bića i gram atički pojam podmeta (u rečenici »jedn o biće izvršava svoju o d lu k u «) — nisu isto. Drugo upozorenje: Ovo odlučno odbijanje da se pojm u slobode — samom filo ­ zofskom pojm u slobode! — pripiše neki ontološki sadržaj ili on­ tološki stav, ovo odlučno insistiranje da filozofsk i pojam slobo­ de ima samo fenom enološki sadržaj (š to nikako me insistiram o kad je riječ o slobodnom B IČ U ), — ne znači nikakvu filozofsku kapitulaciju, nikakvo odricanje od filozofsk og tretiranja slobo­ de. N aprotiv, to je samo odlaganje svake ontološke diskusije. Dokle to odlaganje? — Sve dotle, dok se prethodno ne dogovo­ rim o o čemu ćemo diskutirati, sve dok tačno ne u tvrdim o temu i ne razgraničim o je od drugih tema, ali tako utvrdim o, da pro­ mašaj teme i njezino brkanje s drugim temama ne budu m ogu­ ći! A tema je : F E N O M E N zvani sloboda. I nikakav drugi fen o­ men. A pogotovo ne (ili još n e) B IĆ E slobode, a ni bitak. A kad utvrdim o temu, kad fiksiram o pitanje, tek tada će b iti m ogući stavovi, i različiti stavovi, o tom e pitanju. A li samo o tom e pi­ tanju, bez upletanja stavova k o ji bi odgovarali na neka druga pitanja, na pitanja koja ne bi bila o fenom enu slobode, a koja samo u ovoj zbrci pojm ova i značenja riječi »p ro la ze« kao pita­ nja o slobodi. Jer čak i filo zo fi (ili tzv. filo z o fi) ponekad se zna­ ju ponašati kao »lu kavi« student pred p rofesorom na ispitu: pošto ne zna da odgovori na postavljeno pitanje, on gleda da profesora nekako prevari, ili da iskoristi njegovu nebudnost, umor, nezainteresiranost, apatiju, srodnost, blagonaklonost, sim­ patiju, strast, a ponekad i senilnost, te da »n eosjetn o« sklizne ili prijeđe na neko drugo pitanje, uglavnom na pitan je na koje zna da odgovori. Glavno je da se priča, da se čuje govor, da se ne šuti, a pogotovo da se ne prizma: »me znam «, pa odustane od ispita i odgovora. Student (k a o i tzv. filo z o f), k o ji smatra da je važno samo govoriti, ne šutjeti, uzeti učešća u diskusiji — uspo­ stavlja umjetnu vezu između postavljenog pitanja (na k oje ne zna da od govori) i pitanja, odnosno tem e na koju želi prijeći. Dakle, smisao fiksiranja tačnog i jedinog značenja jedne ri­ ječi (kao što je i riječ s l o b o d a ) je u tom e da se fiksira feno­ men o kojem je rije č i da se ne dopusti brkanje raznih fenom e­ na ili pitanja. Teka tada, poslije jasne fenom enologije, može bi­ ti riječi o BIĆU, i to biću TOGA fenomena. A KAD, GDJE i TK O je nosilac toga fenomena — već je drugo pitanje. Odgovori na to drugo pitanje mogu biti različiti, uglavnom h u m a n i s t i č ­ k i (»b ić e slobode je čovjek i samo čovjek kao pojedinačno bi­ ć e «), ili n e h u m a n i s t i č k i (»b ić e slobode nije čovjek, ili nije čovjek kao pojedinačno biće, nego tek kao pripadnik gru­ pe, ep oh e... itd. itd .«), ili teistički (»b ić e slobode je b o g « ) . . . itd. 69

Treće upozorenje: Kad kažemo: » ako čovjek (ili jedino b iće) m ože Što hoće, onda je on slobodan«, onda tim kondicionalom nije opisan čov­ jek ili hipotetično slobodno biće, nego samo fenomen slobode. Ili: » k a d može, o n d a i samo cnda je slobodan«. Isti slu­ čaj. To nije nikakva ontološka izjava. (N aravno da ova izjava nikako ne znači ni da se biće slobode pripisuje ontologiziranom v r e m e n u , momentu »onda-kad«. To izvrtanje fenom enologije u ontologiju, pom oću čistog gram atičkog kondicionala »onda-kad«, nedopustivo je, mada se često i to prakticira!) Četvrto upozorenje: U spom enutim opisim a fenomena slobode n ije riječ ni o ka­ kvoj autorovoj sam ovolji, nego o nepisanom zakonu filozofskog m išljenja, zakonu k oji filo zo fi poštuju i kad on nije izričito for­ muliran. Još apostol Pavle govori o slobodi tako, po nepisanom zakonu filo zo fsk o g m išljenja. N je g o v ontološki stav m i danas m ožem o sm atrati prih vatljivim ili neprihvatljivim , te pripisiva­ ti slobodu čovjeku kao pojedinačnom biću (hum anistički), ili pak bogu, klasi, društvu, vremenu, epohi, historiji, ili čemu god hoćemo. A li jedno m oram o priznati: kada Apostol pripisuje slobodu bogu, ili je odriče čovjeku, ili mu je djelom ično prizna­ je, onda on tačno zna šta pripisuje, priznaje ili odriče: MOĆ DA SE U Č IN I, tj. P O S T IG N E ONO ŠTO SE HOĆE. A takva moć je upravo onaj fenom en k oji smo u odjeljku I I opisali na desetak načina i za nj rezervirali oznaku »sloboda«. T o čak i Apostol naziva slobodom , tj. na to m isli kad kaže »sloboda«, upravo kao i Augustin, Erazm o, Calvin, Luther i dr., od kojih svaki ima drugačiji ontološki stav, što znači da svaki od n jih drugačije za­ m išlja biće kojem u pripisu je slobodu. N o osnovni fenomenološk i stav (uistinu fenom enološki, bez ikakvih ontoloških prim je­ sa kod nas ili kod samih n jih ) k od sviju je isti! Ni naš stav ne m ože biti drugačiji ukoliko uistinu želim o da se držim o teme. Kad apostol Pavle tvrd i da čovjek može izvršiti djelo (d jelo u skladu sa Zakonim a), ili m ože od b iti da izvrši djelo, te da je čovjekova grešnost (o d go vo rn o st) već u toj dilemi Što može da izvrši ili ne izvrši, onda on (A p o s to l) tvrdi da čovjek ima slobodu, i to da je imla za djelo i u djelu. A kad tvrdi da tim djelom čovjek n ije postigao pred b o g o m (! ) ništa drugo do iz­ vršenja djela, da pred bogom i za boga ništa drugo ne može ni postići (d a pom oću toga djela ne m ože odrediti n iti usm jeriti božju volju , je r tada bog ne bi bio odlučeno samoodređenje, tj. sloboda) onda Apostol ne negira čovjekovu slobodu za djelo, ne­ go samo čovjekovu slobodu za postizavanje cilja kojem je d je­ lo im alo da služi. A taj cilj, o kojem je riječ, i koji bi čovjek htio da postigne vršenjem djela, jest s p a s (spasenje, »vječni život«, svetost, blaženstvo, učešće u božanstvu boga itd., kakav je već 70

sve značaj pridavan spasu!). Tim e se čovjeku samo negira si boda u pogledu m anipuliranja bogom i mogućnost profanaci boga. Sloboda je, dakle, u samom djelu k ojim se ostvaru neki cilj, ali ona nikako nije identična sa samim ciljem , osi ako cilj čo vjek o v nije samo izvršenje djela. Sloboda n ije san po sebi cilj. Ona je fenom en »m oći postići postavljen i c ilj«. Oi nije biće, nego ponašanja, radnja bića. Tako č o v je k nema si bode za spas, je r spas je stanje boga, a čo vjek o vo stanje je : samo utoliko, ukoliko je čo vjek dio božanstva, tj. božansU Doduše, spas se m ože postići vjerom . A li vjera n ije sloboc ona n ije čak ni cilj k o ji bi sebi čovjek m ogao postaviti, n iti ii kvim sredstvim a (p a čak ni djelim a Zakona) ostvariti. V jera sasvim drugačiji fenom en od slobode. N ećem o se dalje upušt; u analizu fenomena (u fen om en ologiju ) vjere. Z a d o vo ljit ćen se samo tim e da konstatiram o da je već u antičko doba fenom slobode bio jasno izdvojen, uočen, pa i nazvan, a opisan bar m itologiji, i to u m noštvu varijanti i m itova. Fenomenološ sadržaj riječi sloboda se, dakle, nije izm ijen io od tada do dan; A reći to — znači isto što i reći da se sadržaj onog na šta u l zuje riječ »vo d a « (k a o i kem ijska form ula H -O ) n ije izmijen od svog postanka do danas. Onaj tko p rije vrem ena utrčava istrčava s (neobrazloženim ) ontološkim stavovim a, taj neće b u stanju da se dosljedno pridržava ni te n ajjed n ostavn ije isti da je voda u vijek bila i da će u vijek b iti (k e m ijs k i) HKD, te u tom e nema nikakve historije. Potpuno je isto sa sadržaje fenomena na k oji ukazuje riječ sloboda. 4. FE N O M E N O LO G IJA SLOBODE (ili analiza fenom ena slot d e), k ojoj sada m ožem o pristupiti bez dvou m ljenja o tom e j analiziramo, započeta je u stvari već u od jeljk u 2., sa onih d e tak varijanti opisa slobode kao fenom ena »m oći što se hoc (fenom ena odlučenog sam oodređenja, identičnosti m oći i hti nja, identičnosti dokazane i postojeće u djelu, akciji, činu, prz si). Svih onih desetak varijan ti opisa u od jeljk u 2. su tautolo je. Pa tako će, ako nam uspije da budemlo logički dosljedni, ( i s pravom traži i ističe W ittgen stein ), i svi d a ljn ji stavovi u fei m enologiji slobode b iti tautologije p rvog stava uzetog kao de ničija slobode. Jer fenom enologija slobode (ili bilo k ojeg di gog fenom ena) je, baš kao i nauka, sistematski niz tautologi koje ponavljaju osnovnu definiciju te nauke — defin iciju prt meta te nauke. I samo dotle t i stavovi spadaju baš u tu nau] i nju potvrđuju. Isti je slučaj i s fen om en ologijom i stro logički razvijanom filozofijom . Tako se u filo z o fiji, kao i u n; ci, krije jedna tendencija k »osirom ašenju« jezika. »Osiroma: n je« se sastoji u tome što će se svi opisi, k o ji su pokazani k tautologije, zam ijeniti jednim svojim predstavnikom. Predst; nik će b iti definicija, a definicija se označava sim bolom (npr. 71

ječju s l o b o d a ) , baš kao i u matematici. »M are geom etrico«! N o to »osirom ašenje jezik a«, svođenje mnoštva riječi i niza tautoloških opisa na definiciju i, najzad, na simbol, ne znači ništa 'u£ ° v . 0 obogaćivanje simbola, termina, o b o g a ć i v a n j e r i j e č i punoćom značenja k oje je ona u naše vrijem e već iz­ gubila. Na taj način riječ-predstavni'k dobiva na dostojanstvu i moći o k ojoj govori Biblija. R iječ tako postaje LOGOS, te dobiva značaj projekta za stvaralačku akciju, značaj zakona, za koji se m ožem o sa sigurnošću uhvatiti. Ona postaje riječ Čovjeka. Nasuprot tome je suvremena tendencija »bogaćenja« filo zo fije novim riječim a i terminima tamo gdje to nije ni potrebno, tamo gdje se stari problem skida s dnevnog reda izm išljanjem novih naziva. (T o je i naša praksa, kao da smo prom jenom naziva jedne ulice napravili i novu ulicu ili gra d !). Tako nastaje jezič­ ka h ip ertrofija beznačajnim i praznim riječim a, k o je zbunjuju samo svojim m noštvom (i kovanicam a), a ne istinitošću. Uosta­ lom, m isiju bogaćenja jezika vrše m itologija i umjetnost, a M I­ TO LO Š K A on tologija se u tome samo povodi za m itologijom . M ITO LO G IJA je ta koja nalazi drugo ime za istu stvar, je r mašta m itologa, u stanju čovjekovog zanosa (E ro s a ), uistinu i vidi u jednoj stvari ono što ta stvar nije, te stvar očovječuje ili preo­ bražava u biće s kojim a ta stvar nema nikakve realne veze. No pri tome se i sam čovjek-m itolog imaginarno preobražava u biće drugog svijeta, svijeta imaginarno preobraženih stvari. F ilozof ne spada u takvu vrstu stvaraoca, da bi sebi mogao dopustiti takvu igru, je r kod njega bi to bila igra praznih riječi, riječi u kojim a se ne otkriva svijet vjere ili imaginacije. Suočena s tim duhovnim (um jetničkim i m itološkim ) bo­ gatstvom ljudskih predstava (sjećan je na iluzije o stvarima i bi­ ćim a), fenom enologija m ora stalno da vrši redukciju, u 'korist istinitosti i efikasnosti riječi. A istina nam je potrebna (p otreb ­ na hrabrosti našeg čin a) čak i onda kad se sudara s bogatstvom iluzija na kojim a se zasniva sreća, a p ogotovo potrebna onda kad od tih iluzija n ije ostalo ništa drugo do sjećanje na njih, očuvano u obliku predstava o im aginarno preobraženim stvari­ ma, predstava k oje su svaki čas demantirane predstavama o stvari kakva ona jest po sebi. Ako fenom enologija dokaže za niz riječi, stavova i opisa da su tautologije, da ne govore o raznim i različitim stvarima, ne­ go o jedn oj te istoj stvari (k o ju je samo čovjekova, divna ili zastrašujuća mašta bila uspjela da preobrazi u niz različitih stvari ili, bolje, bićđ), onda fenom enologija samo utvrđuje isti­ nu. T im e ona nim alo ne ugrožava sreću ili nesreću mašte i duha, je r je sreća ionako nezavisna o istini! Uostalom, do istine se do­ lazi tek kad je iluzija prestala i ustupila m jesto sjećanju na iluziju, tj. predstavi o im aginarno preobraženoj stvari. A ta pred­ stava nikako n ije isto što i iluzija, tj. što i imaginarna preobraženost koja p ostoji samo u doživljaju. Istina rješava protivurječ72

nost između predstave o realnoj stvari i predstave o imaginar­ no p re o b ra ie n o j stvari. Dakle, pređim o na opise čija će tautologičnost dokazati n ji­ hovu suvišnost, te dovoljn ost jed n og jed in og opisa, opisa-defimicije slobode kao »m oći ono što se hoće«! Sam fenom en slobode otkriva nam rastojanje, razdvojenost, pa čak i rascjep bića između dva stanja, između stanja u kojem biće sada jest i stanja u 'koje tek teži da dospije. (M i jo š ne ka­ žem o k oje je to »b ić e «!) M oć dostignuća nam jeravanog ili pro­ jektiranog stanja je sloboda. Ako je p rojek tiran o stanje dostig­ nuto, onda je sloboda dokazana. Dokazana prestankom slobod­ nog čina, tj. n jegovim dovršenjem . Sloboda je dokazana kao p ro ­ šlost (t j. u dokazima sloboda živi samo kao prošlost, a ne kao aktualno stanje, inače bi i misao bila slo b o d a !). Dokazano m o­ že biti samo ono što se već dogodilo. N e dokazuje se budućnost p rije nego što je postala prošlost, je r budućnost n ije p ro jek cija misli, nego p ro jek cija slobode, koja se iscrp lju je u činu. N o pro­ šlost slobode ne znači da slobode više nema, nego da je sloboda samo u aktu dospijevanja do novog stanja, te je sloboda doka­ zana samo dokazom da je taj akt izvršen. A akt je pak dokazan novim stanjem, postignutim ciljem , jed n om stvari ili je d n im bićem, ili stanjem stvari i bića. Dakle, sloboda n ije doikazana sama sobom, nego nečim drugim, što om ogućava velike ontološ­ ke zabune, naime, da sloboda biva izjednačena ne s aktom slo­ bodnog bića (š to ona i je s t), nego sa stvari ili bićem k o ji su postignuti aktom slobode, k o ji su posljedice slobode. Sloboda je, dakle, dokazana novim stanjem stvari ili bića (d ak le predsta­ vom o stvari ili b iću ), a ta stvar ili biće nisu sloboda! T o je, jednostavno, novo stanje stvari ili bića. T o je stvar ili biće. N ova stvar ili novo stanje bića pokazuju da je slobodno biće postalo drugačije, da je postalo posjednik nečeg što ran ije n ije posjedo­ valo, ili da je postalo proizvođač nečeg. Ono što je ran ije bilo cilj, sad je stvarnost. N o dokaz slobode k o ji bi p o svom sadrža­ ju bio sajno i jedino svijest o stvarim a (doduše postignutim , ali to ništa ne m ijen ja u p rirod i stvari) — ne b i b io dokaz o s l o b o d i . Naime, dokaz o slobodi m ora biti d samosvijest, svijest slobodnog bića o činu, bez obzira na to da li je taj čin i' izričito nazvan slobodnim ili ne. S vijest o slobodi je, naime, IS TO V R E M E N O i jedinstveno, i svijest o p rojek tu stanja, i svi­ jest o putu ili činu ili naporu, i svijest o dostignutom stanju, je r u svijesti o samoj stvari ili o samom stanju jo š nem a svijesti da je ta stvar ili to stanje postignuto p rojek tom . T o je samo svijest o stvari ili o biću. A takvu, kontinuiranu svijest o diskontinuira­ noj slobodi, m ože im ati samo biće k oje je istovrem eno i p ro je k ­ tant, i akter i stvaralac stanja. Tako svijest o slobodi m ože ima­ ti samo slobodno biće. Iz te povezanosti slobode i svijesti o slobodi nipošto ne treba zaključiti da je sloboda potekla iz svi73

jesti o slobodi, kao što se to često zaključuje i na osnovu toga stvara niz predrasuda o čovjeku i historiji. (M ožda bih povrijedio čitaoca kad bih ga podsjetio na to koliko i on sam takvih pred­ rasuda gaji, specijalno o histeriji i historijskoj djelatnosti!) Sa­ ma svijest o slobodi, m a kako ona bila izvrnuta, dokaz je da je onaj tko tu svijest ima slobodno bice. Ali to je dokaz o prven­ stvu slobode, a ne o prvenstvu svijesti o slobodi. Tako već iz fenom enologije slobode dospijevam o do feno­ mena svijesti o slobodi. Fenomenološkim, a ne ontološkim pu­ tem. T a svijest o sloboda je poseban fenomen, različit od fenome­ na slobode, kao što se svijest razlikuje od akcije. Rascjep postoji u a k a ji, sama ta akcija je rascjep, p ostoji rastojanje i razapetost između prošlog, sadašnjeg i budućeg, nemogućnost istovremenog boravka i u polaznoj (p ro jek ta n tsk o j) i u završnoj tački kreta­ nja. Slobodno je biće između tih dviju tačaika, u rascjepu kre­ tanja i strem ljenja. A li rascjepa nema u samoj svijesti, pa ni u svijesti o rascjepu, o slobodi. Jer kad bi rascjepa b ilo i u svijesti o slobodi, onda to ne bi bila IS T O V R E M E N A svijest i o pola­ zištu, i o putu i o dostignutom cilju, tj. to ne bi b ila svijest o slobodi, nego bi to bile nepovezane predstave o nam jeri, o stva­ rim a i otporim a na putu, i o stvari koja je dostignuta, ili bolje: polazište, put i cilj ne bi bili to što jesu, nego b i se rasuli u niz nepovezanih stvari i predstava o njima. Zahvaljujući odsustvu toga rascjepa u svijesti o slobodi, sa­ ma ta svijest (znanje, iskustvo) o slobodi podnosi se vrlo lako, čak se u n jo j uživa, te je čovjek, zadovoljan sviješću o slobodi (sjećanjem , uspomenama na slobodna d jela ), samozadovoljan, veom a sklon da se kloni slobode kao zbiljskog rascjepa. Ne sa­ m o da sloboda ne izvire iz svijesti o slobodi, nego šta više — sloboda traži od bića da se otkine od sam ozadovoljne svijesti o slobodi, da savlada onaj strah k o ji izvire iz svijesti o slobodi kao svijesti o mučnom rascjepu. Zbog toga su neiskusni ljudi (m la d i) često daleko skloniji slobodnom podvigu, nego oni ko­ j i u sebi već nose svijest o slobodi, iskustvo, te se na rascjep slobode m oraju odlučivati U PR K O S svijesti o slobodi. Dakle, m oram o jasno razlikovati slijedeće fenomene, odnosno stvari ili bića: fenom en p rojekta (zam isao), prvobitno stanje bića, put u k o je m je sadržan niz stvari, bića i institucija sa svo­ jim otporim a (a li p rije svega otporim a samog bića k oje se od­ lučilo, otporim a k o je on m ora savladati kao neki objekt izvan • njega, otporim a u k oje spada i svijest o slobodi, bivše heroj­ s tv o ), postignuto stanje, i, najzad, nova svijest o slobodi. Dio postignutog stanja je i svijest o slobodi (u koliko je čovjek, posti­ gavši projektiran o stanje, ostao živ ili pri svijesti, je r slobodno biće je samo tiv o biće i samo dotle dok je živo). Ali sloboda je 74

dokazana ne time što će se tek dogoditi, nego time što već dogodilo, čak i ako je završena smrću ili nesviješću, je r s boda nije svijest o slobodi, kao što ni drvo n ije svijest o drve Insistirajući na (kon zervativn oj, b o ja žljiv o j, slobodi nesk n o j) identičnosti slobode i svijesti o slobodi, ne samo da bn m o fenom ene (svijesti i slob od e), nego i branim o, uporno b nim o niz predrasuda (danas veom a čestih i efikasnih u njihove protuslobodarskom d jelova n ju ), predrasuda kao što su: »slol da je jedinstvo subjekta i ob jek ta« (a ne ra scjep ), »totalite »harm on ija«, »spontanost«, »besklasno društvo k oje tek ii da dođe« itd. itd. Sve to p ovlači za sobom krivu sliku o histor čovjek ovoj djelatnosti i sudbini. N o p rije nego što p ob liže razm otrim o rascjep bića u slobi nom činu, potrebno je da razm otrim o neke opće stavove iz f e m enologije, kako bism o izbjegli g o vo r u zagonetkam a i m ogli 0 slobodi govorim o jasno, iskustvom ljudi, bića k oja je i do; ljavaju. Jer o slobodi treba govoriti jasno, izm eđu ostalog i z; da bi se vid jelo da nismo skloni slobodi, i tko n ije sklon slobe 1 da svijest o slobodi (tj. bivši heroizam , m akar i u najkrup jim stvarim a) ne m ora značiti i sadašnju sklonost slobodi, go naprotiv — da m ože biti smetnja, zaštita od slobodnog č: sada, m akar taj čin dovodio u pitan je i daleko sitnije stvari života. 5. Osnovno iskustvo fen om en ologije je da se »iza « svakog fe menia »k rije « ili drži B IĆ E koje i jest nosilac, autor, izazii fenomena, tj. da je fenom en — fenom en konkretnog bića. Ć se predam o istraživanju samog toga bića, m i već zalazim o »i; fenomena, »s onu stranu«, već prelazim o granice fenom enolc je i zalazim o u »oblast« on tologije. N o čak i p o d pretpostavk< da su fenom enologija i on tologija zaista o d vo jive i oštro razg ničene, već i sama fen om en ologija bi nas dovela do neotkkw vog ZAKLJU ČKA (kažem : »zaklju čka«, posrednog saznanja, a neposredne spoznaje uvidom , intuicijom b ića ) da nema fenor na bez bića, da je fenomen — fenom en bića. T o je osjećala 1 i m itologija ( i znala posredno, kao i m i), te je ona m itološka po tom e što je fenom enu pripisivala biče, nego p o tom e : mu je pripisivala fantastično biće, k oje s realnim bićem fei mena nema nikakve veze. Dakle, m ito lo giju m ito lo g ijo m čini n zina m itološka ontologija. (Is ti je slučaj i sa današnjim »opi mom za n a ro d «,s fetišizm om , k oji tehnici, robi i institucijama, ( kle, stvarima, p ridaje ljudska svojstva, m oć odlučivanja o me< ljudskim odnosima. Te stvari odlučuju ne samo o čovjeku nad ! jim vlada drugi pom oću stvari-instrumenata nego i o samom di telju tih stvari, proizvođaču, projektantu i korisniku. I pored f< šizma jednog autora, on je u stanju da savršeno izvede fenomei logiju robe, tj. robno-novčanih odnosa, tehnike društvene r 75

p odjele dobara, fenom enologiju kapitala, tehnike raspodjele ko­ ja om ogućuje visoku produktivnost i brzu raspodjelu velikog bogatstva robe. N o ontologija toga fenom ena — a sve podvučene riječi su sinonimi za jedan isti fenomen robe, za funkciju proiz­ vedene stvari — ontologija m ože biti fantastična i neosnovana i pored najsavršenije i najtačnije fenomenologije. Ono što kod Marxa stavljaju u p itan je nije fenom enologija robe u »Kapita­ lu«, nego on tologija kojom se moć čovjeka pojedinca posreduje pripadnošću grupi ,i kla9i, kojom se fenomen robe pretvara u biće. N aprotiv, marksistička on tologija ima izlaz u rascjepu P R A X IS A , na šta je često ukazivano u ovom časopisu. Taj ras­ cjep odvaja biće m eđuljudskih odnosa, kao slobodno, od feno­ mena kojim a je čovjek autor.) No, s druge strane, fantastičnost ili irealnost bića koje mito­ lo g ija pripisuje jednom fenomenu, ne treba da nam bude razlog da odbacim o i samu fenom enologiju k oju nam nudi mit, ili ko­ ju nam nudi jedna sasvim drugačija vrsta duhovne djelatnosti, umjetnost. Tako m i i danas prihvaćam o osnovne stavove apos­ tola Pavla u fe n o m e n o lo g iji slobode, mada Apostol biće slobode vidi (b o lje : m ada A postolova vjera biće slobode v id i) u bogu. Fenom enologija se u svojoj suštini 'kreće izvan dileme »ili m it ili nauka«. Tako i osnovni fenom enološki stav o rascjepu subjekt-objekt u činu slobode postoji još i u m itologiji, pa tako i kod apostola Pavla, k o ji u čovjekovom činu slobode vidi boga kao autora ili izazivača toga čina slobode, a čovjekovo smrtno biće kao o b je k t toga b ožjeg čina. Fenomenološki ispravno, jer je konstatiran rascjep, ali ontološki problem atično (ili, ako hoćete, n e p rih va tljivo ), je r je jednom polu toga rascjepa i dvojstva dan karakter bića potpuno različitog od čovjeka. Fenomenološko dvojstvo rascjepa pretvara se u ontološko dvojstvo bića (a kasnije, u dogm atici, čak i trojstvo bića slobode: subjekt, ob­ je k t i svijest-duh koja je jedinstvena, kako smo to već govorili i o samoj svijesti o slob od i!) Zbog te fenomenološke nesum njivosti m it je i danas očuvao svoju vrijednost, ne samo kao jednostavan dokument o arhajskoj prošlosti, dokument važan kao svjedočanstvo za nauku koja proučava tu prošlost, nego i kao istina od aktualne vrijednosti za nas same. Isti je slučaj i s um jetnošću kao fenom enologijom (k o ja je samo nusprodukt um jetnosti i nikako ne iscpljuje suš­ tinu u m jetn osti!), je r je, p ored mita, samo ona bila u stanju da opiše i fik sira niz čovjekovih fenomena, a da pri tome nije bila i n ije m orala biti svjesna ni toga da je i ona sama čovjekov lenornen. Čak se održala kao čovjek ov fenomen uprkos učenjima es­ tetike i (u osnovi m itološk e) on tologije, p o kojim a je ona samo božji fenom en, a čovjek u um jetnosti samo oruđe boga, epohe itd . S ve to ima da se zahvali neutralnosti fenom enologije u po­ gledu dilem e »ili m it ili nauka« koja razdire ontologiju. 76

Pa šta je onda taj f e n o m e n ? (O tud i: šta je sloboda kao fenom en?) Phainomenon (grčk a riječ, izvedena od glagola ph ain o) je »o n o što se p o ja v lju je «, što se otkriva svojim djelovanjem , ak­ cijom , što svoje prisustvo pokazuje akcijom i čak i onda kad samo n ije vid ljivo. Iz samog ovoga se v id i da se tu radi ne toli­ ko o samom fenomenu, nego o biću fenom ena, o hipotezi o biću. Dakle, već prizvuk m ito lo gije k oji se osjeća i u ontologijam a. N o bez obzira na sva različita značenja riječi fenom en, mi ćemo ovd je (a, vjerujem , i u buduće) insistirati na slijedećem značenju i obrazloženju ( i na to im am o pravo, radi jasnoće, je r ako bism o se doslovno držali grčkih, m itoloških i prvobitnih značenja, onda bism o npr. riječ »tra g ed ija « m orali prevesti sa »priča o jarcu « ili si.) U običajeno i doslovno značenje riječi fenom en suviše je pretenciozno da bi bilo fenom enološko i da bi u d o vo ljilo stro­ gim pravilim a m išljenja. (Preten ciozn o po tom e što je ontološko i p ri tom e n eobrazložen o!). To uobičajeno značenje govori o ONOM E ŠTO (ili T K O ) se p o ja vlju je, dakle, o biću, a ne o sa­ m oj pojavi koju neposredno opažam o i po k o jo j tek zaključu­ jemo, slutimo da tu m ora biti i biće, m ada se ono samo ne ot­ kriva kao takvo. Međutim, u strogo fenom enološkom smislu, k o ji je ontološ­ ki neutralan, (k o ji on tologiju »stavlja u za g ra d u «), fenom en još ne sm ije ništa da govori o samom biću, osim što postavlja pitanje o njem u, mada nema te fenom enološke analize, logično vođene, k o ja se neće završiti bar hipotezom o biću, koja se veo­ ma često svodi upravo na to da samom fenom enu p rid a je svoj­ stvo bića. (U tom e i jest m itologija, k oja je čak i fenom en slo­ bode pretvorila u biće slobode i tako zatvorila put ispitivanju čovjeka, pravog aktera slob od e). Ta hipoteza o biću m ora ostati i vrijed iti samo kao hipoteza (stva r privatne v je r e ), je r je cna samo zaključak 'izveden iz analize pojave, zaključak k o ji ništa ne govori o konkretnom biću, nego samo to (i to opravdano) da tu mora da je neko biće, čak i kad je to konkretno biće nem o­ guće otkriti. (N em ogu će u slijed njegove m akrokosm ičke udalje­ nosti, ili m ikrokosm ičke bliskosti, u slijed odsustva rastojanja potrebnog da ga jasno sagledamo kao o b jek t prom atranja, ili uslijed m ikrokosm ički kratkog života toga bića k o je uzrokuje i nosi, vrši zapaženi, pa m ožda čak i katastrofalni fenom en.) Pošto zaključak n ije viđenje konkretnog biča, nego samo hipo­ teza o tome da m ora da p ostoji konkretno biće, to m i u zaključi­ vanju ne idemo dalje od B IT K A , tj. nužne hipoteze o konkret­ nom biću. (B itak n ije viđenje bića, ni sam o biće, nego m ora bi­ ti shvaćen kao H IP O T E Z A O biću, hipoteza proizašla iz fenom e­ n ologije i kao takva još sva u fenom enologiji, a ne još u ontolo­ giji, je r ova nije zasnovana bez v iđ e n ja !). Zbog toga fenomen nije ONO STO (...s e p o ja v lju je ), nego samo: »p o ja vlju je se« (bez iskaza o onome što se p o ja v lju je ), ili još bolje: 77

FE N O M E N JE RADNJA, Z B IV A N JE IL I STANJE, dakle, eno što mi u našom jeziku označavamo GLAGOLOM i što nikako ni­ je adekvatno ni uputno označavati imenicom, je r 'imenicom se označava B IĆ E ili STVAR, koji, bez glagola, ne mogu formirati nikakav iskaz, nego samo ukazivati, pokazivati, imenovati viđe­ no. I kao što je glagol opis radnje, zhivanja ili stanja, bez obzi­ ra tko tu radnju vrši ili tko se to zbiva, tako je i fenom enolo­ gija opis fenomena, bez obzira na to kakvo biće ili stvar se »k ri­ ju iza« fenomena kao njegov nosilac, vršilac, izazivač ili uzroč­ nik, demiurg. M i danas znamo m noštvo fenomena protiv kojih se borim o ili k o je koristim o, a da im uzročnika ne poznajem o, ili ga ne m oram o biti svjesni ni onda kad m ožem o da ga poznaje­ mo (npr. biće fenom ena ro b e), kao što je čovjek koristio vatru (tj. oksidaciju, go ren je) p rije nego što je išta znao o tome šta to u stvari gori, išta o biću vatre, ili kad je vatri pripisivao mitsko biće k oje nikad ne bi m ogao potčiniti i po kojem se zato nikad ne bi ogrijao! Uostalom , danas isto tako stojim o s fenomenima svjetlosti, atom ske eksplozije i energije, radio valova, ili sa feno­ m enom (b olešću ) raka čijeg izazivača ne znamo, a p rotiv nje­ ga se borim o. Tako stoji još uvijek i s fenom enom umjetnosti, čije biće n ije istraženo, pa čak i s fenom enom slobode. Fenomen m ože biti poznat, pa čak i korišten ili obuzdavan, a da biće nije poznato. Slično je i s fenom enom slobode. Zato svijest o feno­ menu slobode n ije isto što i svijest o biću slobode, osim ako (sasvim n eobrazložen o) sam fenomen, sasvim m itološki hipostaziramo u biće slobode, pa da slobodu čak tražim o kao neku stvar u prostoru, mada je ona samo djelatnost (fen om en ) čov jeka u jednom momentu. Uostalom, čovjek i ne m ora im ati sa­ m osvijest (u k olik o je on to biće slobode) ili svijest o bogu (u k olik o je bog to biće slobode) da bi bio slobodan. Napiotiv, vid jeli smo, da ga svijest o slobodi čak ometa, te da on i tu prepreku m ora savladati u svom činu slobode. Svijest o oilju — to svakako m ora im ati! (M ada je svijest o cilju — svijest o stvari ili o stanju bića, o biću ). Ali cilj slobodnog, odlučenog čina i sam taj čin — nisu isto! R ekli smo da se fenom en adekvatno označava glagolom. Ali se u našem jeziku glagol veom a često zam jenjuje imenicom, i to baš zato što je značajnu ulogu u stvaranju riječi igrala m itolo­ gija k oja je fenomene p retvorila u biće, kao što to i danas čini fetišizam . N o ta imenica im a značenje glagola, tj. opisa radnje, zbiva­ nja, stanja. K o d tzv. glagolskih imenica to je odmah uočljivo: trčati— trčanje, pisati— pisanje.* NAPO M ENA: »Pošto je staroslavenska glagolska imenica »bitije«, od glagola »biti«, slično kao »žitije«, od glagola »živjeti«, nestala iz našeg jezika, te danas nemamo bolje imenice od »bitak«, to nije vidljivo da je »bitak«, bar po svojoj funkciji, ako ne po svom obliku, »glagolska lmeni-

78

N avikli da radnju, zbivanje ili stanje opisujem o glagoloi u infinitivu (ličn i glagolski oblik već je i opis bića k o je radi i k oje je nosilac zbivanja ili stan ja!), m i i ne zapažam o da mn< štvo imenica u našem jeziku ne opisuju biće ili stvar (k a o št to ne opisuje ni »b itak «, osim u m itološkoj on tologiji, k o ja j samo fen om en ologija), nego radnju, zbivanje i stanje, te da s te imenice G LAG O LSKE, bar po svom sadržaju, značenju i funl cijd, ako ne i po obliku kao »trča n je«, »m išljen je« i dr. Ću se da je čak više im enica koje su po samoj svojoj fu n kciji i s držaju glagolske (te označavaju fenom en čak i onda kad mi vj rujem o da tim imenicama ukazujem o na stvar ili b ić e !). U gl golskim imenicama trčanje, kretanje, m išljenje, svijetljen j sijanje, svanjivanje, pom račenje, d oživljavan je itd. itd. — vc je iz samog glagolskog oblika tih im enica v id ljiv o da govore fenomenu. Ali nije isti slučaj s m noštvom im enica k oje uistiri govore samo o fenom enu (svejed n o da li prirod n om ili Iju skom ), a za koje mi — i po m itološkoj ili fetišističkoj sklonost i uslijed odsustva glagolskog elem enta u n jih ovom obliku vjeru jem o da ne govore o radnji, zbivanju i stanju, nego c neposredno ukazuju na stvar, na biće. Pored spom enutog »bitka ima još takvih imenica: brzina (b rzo trčati, brzo trča n je), snag svijest, sjaj, zora, sumrak, veče, dan, noć, godina, d oživljaj, srni život, slučaj, činjenica, događaj, historija, roba, odnosi (rob n -novčani, klasni),. . . itd., a tu spada i naša s l o b o d a ! To glagolska imenica k o jo m se opisuje akt (ra d n ja ) ostvarenja n m jere, te samo m itološki (ili fetišistički, u suvrem enoj ideolot ji birokracije i tehnokracije) način »m išljen ja «, tj. navika i ru ma shvaćaju riječ sloboda kao ukazivanje na biće. Tako su u rr tologiji fenom eni dobili status bića (Z ora, Dan, Noć, Godin Život, Smrt, Sudbina, V rijem e, Bog, Ljepota, Istina, Sloboda, V lina itd. itd .). T o se lijep o vid i i iz Geneze u Starom zavjet' bog prvo stvara svjetlost, pa tek onda zvijezde, svijetleća tijel tj. stvarna bića svjetljenja. Pošto fenomen svjetlosti ili vatre mije otkrivao neposredi i samo biće svjetlosti ili gorenja, a pošto, s druge strane, svakoj fenom en ologiji kao Lakv (a da ona još i n ije o n to lo g ija ), pa i m itološkoj fenom enolof ji; biva jasno da nema fenom ena bez bića, kao što jo j je očig dno da nema kretanja bez životin je ili bez čovjeka k o ji se kre
£t, R J i. HoTti_RQhfi3a3AflJ!E^ft>o fl^ ^ ^ T a n o v iT e skupine d on ek le'' rfieHTIsobno razlikuju po svojim pogledim a, oni u b iti predstav­ ljaju ista tem eljna stanovišta koja čine re v iziju Freudove psiho­ analize, a k oja je drastičnija od svih re v iz ija što su ih izvršili pisci k o ji su dosad spomenuti, osim Jumga i Adlera. N jih ova osnovna revizija sastoji se u idejii da psihoanaliza, kako b i postala općim sistem om psih ologije, m ora funkciju ego-a naglasiti mnogo jače nego što je to Freud ikada učinio. T o zvuči prilično nedužno, ako se doslovce shvati. M eđutim , paž­ ljiv ije proučavanje pokazuje da su e go p sih o lo zi zapravo nasto­ ja li zam ijeniti ranije zanimanje za instinktne nagone zanim a­ njem za razvitak ego-a, iako nikada ne kažu da je fro jd o vsk i instinktivni nagon zastario. Razliku između ego-a i id-a ne sma­ traju više polaritetnom , nego je gledaju kao kontinuum u k o je­ mu svaki psihički čin m ože biti ego s jed n o g stanovišta, a id s drugog, uz iznim ku najarhaičkijih elemenata u psihičkom apa­ ratu. Isto vrijed i i za Freudovo tem eljno razlikovan je »p rim a r­ nih« od »sekundarnih« procesa. I n jih vide kao kontinuum e, a ne više kao dva suprotna načina funkcioniranja. Sto se tiče energije, oni naglašavaju neutraliziranu, de-seksualiziranu ener­ giju, kojom ego raspolaže, i služe se Freudovom te o rijo m instin­ kta smrti da bi povećali količinu neutralizirane energije, pom oću pretpostavke da se de-seksualizirana energija nadopunjuje ener­ gijom koja potječe od agresivnih nagona, ali u de-agresiviziranom obliku. Oni pretpostavljaju da p o s to ji beskonfliktna, auto­ nomna sfera ego-a, i polažu veliku « ^ . n 3 ^ ai r a t f fTthr) iVni: uključuju D okre^jjjvost^ičenje itd. M nogo toga što oni kažu bez sumnje je iT m itoT a T ^ otK n ce da p ostoje m noge psihičke funk­ cije koje samo za^ojtiod o ksne tT ojd ovce ^ K p ] T s i ^ j e r o v a f ^ t a * i ^ ^ T v 3 i o v ^ ^ B fl^ n v o tv ^ ^ o W W T V e T W ^ S to v a n o (instinktima i sukobima. U svom pokušaju da uspostave važnost autonomne ego-sfere, »slo­ bodne od sukoba«, orni čak napuštaju važne p o zicije u psihoana­ lizi i ne proučavaju učinak nagona na učenje i druge funkcije ego-a. Skloni su da napuste teoriju libida kao nespojivu s n ovi­ jim otkrićim a neurofiziologije, ali ne pokušavaju revid ira ti p o j­ m ove o instinktnim porivim a; zanemaruju čitavu sferu iracional­ nosti, naglašavajući uvijek, na odgovarajući način, svoj konti137

huilcl s [rujdovskim m išljenjem . Tendencija da se dokaže legiti­ mnost njihove revizije, kao istinski zasnovane na Freudu, pro­ vodi se pom oću pokušaja da se pokaže kako je egopsihologija počela već u Freudovu radu p rije god. 1897, uz jalk naglasak na knjizi Anne Freud The Ego and its Defenses (E go i njegove obrane) iz god. 1936.' Ova usporedba s egopsdhologijom Freuda i Anne Freud je varljiva. Savršeno je tačno da su Freuda u toku njegova rada sve više zanimali nesvjesni sektori ego-a, i da su on i Anna Freud (a također, npr., W ilhelm Reich) sve više proučavali obranbene funkcije ego-a. A li to je nešto sasvim različito od glavne poante ego-psihologa k o ji zapravo nastoje pokazati do koje je m jere autonoman i beskonfliktan ego odgovoran za ponašanje , ne samo u .smislu^ abnana. n e g ^ iir s m is lu m otivaci David Rapaport odlično sažima one dijelove Freudove teori­ je k o ji su u očim a ego-psihologa postali p rijep orn i i one k oji će se vjero ja tn o održati. Među onima što ih smatra prijepornim a spom inje: 1) specifične nagone (seksus, agresija, nagoni ljuba­ vi i smrti, itd .), 2 ) pojam cathexisa, vezane i slobodne energije i neutralizacije, 3 ) pojam id-a, ego-a i super-ego-a i 4 ) pojam razvitka libida. Ako su ti p ojm ovi prijeporni, onda su prijepor­ ni izvjesn i p o jm o vi k o je su frojdovci. smatrali od tem eljnog značenja za frojd ovsk u analizu, pa revizija k oja se ovd je zbiva nije, kao što sam ranije kazao, nim alo m anje drastična nego što su one koje predlažu tzv. revizionisti. N ije da se ne sla­ žem s nekim a od tih revizija, n iti b i se ne slagali H om eyeva ili Sullivan. Bitna je razlika međutim, da smo H om eyeva, Sulli­ van i ja pokušali naći adekvatni ji okvir za teoriju iracionalnih nagona, dok svo nastojanje ego-psihologa ide u pravcu toga da otklone naglasak s onoga što je bilo najznačajnije u Freudovu prilogu, i da prenaglase one vidove u k o je nefrojdovska akadem­ ska i eksperim entalna psih ologija nikada n ije sumnjala, čin i se da ego-psiholozi nastoje da se form alno drže frojdovske misli, osobito njegove, metode m išljenja, ja da u stvari liše analizu nje­ zina radikalna karaktera, naim e razgolićavan ja lažne svijesti, ideologija, racionalizacija, otkrivanjem njihovih iracionalnih mo­ tivacija. U teoretiziranju ego-psihologa im a sigurno m nogo sup­ tilnog i sjajn og razm išljanja, ali oni jed va da čine više nego aa psihoanalitičku teoriju opet čine doličnom , osobito u očima aka­ demske p sih ologije i sa stanovišta neurofizioloških otkrića. Ako se razm otre radovi Piageta, Vigotskog, K arla Biihlera i mnogih drugih, i n jih o vi izvrsni d duboki iskazi o razvoju djeteta, o raz­ voju zam jedbe, spoznaje itd., tada ego-psiliolozd izgledaju prili­ čno sterilni i svedeni na nastojanje da pokažu kako i oni znaju

1) V idi uvod Davida Rapaporta radu Erica H. Ericksona »Identity and the L ife Cycle«, Psychological Issues, Vol. 1 No. 1, 1959, Monograph I, International Universities Press, New York, N.Y.

138

Važnost lili pojava, s kojim a se akademska i eksperim entalna psihologija već godinam a uspješno bavi. Opasnost koja psihoanalizi p rijeti od ogo-psihologije, na ne­ ki je način m nogo veća od opasnosti koja je dolazila od Junga i Adi era. Ego-psihologija kastrira psihoanalizu, ako pod tim pojm om m islim o na tem eljna otkrića Freuda. Ta su tem eljna otkrića bila otkriće nesvjesnih, iracionalnih sila k oje određu­ ju ponašanje čovjeka; a kojih se otp or izaziva kad se pokušava razotkriti n jihovo potiskivanje; racionalizacija i sim ptom i k oji teže da nastave to potiskivanje; te oslobodilački i osvježujući učinak na čitavu ličnost kad nesvjesno postaje svjesnim . Freudova teorija bila je radikalna kritika svijesti, a ne teo rija koja je ulozi autonomnog ego-a pridavala veliku važnost. Bila je to teorija jednog radikalnog slobodnjaka, č iji je posebni pred­ met kritike bio seksualni m oral karakterističan za vik torijan sk o doba, a koji je svoju teoriju tem eljio na pretpostavci da su gla­ vne i najviše potiskivane m otivacije čo vjek o ve seksualni nagoni koji se bore s instinktim a ego-a, k oji teže za očuvanjem in d ivi­ due. Sa sociološkog stanovišta n ije teško v id je ti da je Freudov radikalni pojam bio uzak, uvjetovan kulturom građanskog dru­ štva u viktorijanskom dobu, i da je osim toga bio uvjetovan m e­ todama m ehaničkog m aterijalizm a k o ji n igd je na svijetu nije došao do tako radikalnog izraza kao u školi B riickea i Helmholtza. S društvenim prom jenam a do k ojih je d ošlo p o slije p r­ vog svjetskog rata, osobito s uspješnom seksualnom revolu ci­ jo m i početkom jedne silno otuđene potrošačke kulture, Freudove su ran ije pretpostavke izgubile velik dio svoje snage. Dru­ štvene prilike, zajedno s otkrićim a n eu rofiziologije, pokazuju da su predložak teorije lib id a i načelo užitka zastarjeli i da su izgubili velik dio svoje korisnosti. Ali u godinam a k o je su slije­ dile, liberalni radikalizam Freuda p retvo rio se u konzervativni liberalizam i konform izam , što su postali karakteristični za psihoanalitičare koji su sačinjavali birokraciju psihoanalitičkog pokreta. R azdoblje poslije prvog svjetskog rata pokazalo je jakost drugih iracionalnih snaga i važnost drugih ljudskih problem a. U prvom redu pokazalo je jakost agresivnih, n eprijateljskih i destruktivnih sila u čovjeku. Dok represija seksualnih poriva ima svoj bitni razlog u osobitim norm am a i ideologijam a jed­ nog danog društva ( i ne može se naći u m nogim drugim dru­ štvima, kako prim itivnim , tako i visoko ra zvijen im ), potiskivanje destruktivnosti mnogo je osnovni je je r destruktivnost i ljubav prema smrti protivurječe životu u svim n jegovim oblicim a i pri­ jete svim vrstama individualne i društvene strukture. Drugi p ro­ blem i izbili su u prvi plan. U birokratskom , industrijaliziranom društvu čovjek se sve više a više otuđuje, nema kontakta s dru­ gima, nikakvih istinskih interesa i osjećaja, te se sve više i više pretvara u stvar. Postaje prestrašen i ispunjuje ga tjeskoba, pa 139

nmra nastojali tla lu tjeskobu i osjećaj besmislenosti svoga ži­ vota potisne. N jegove su se ego-funkcije izvanredno razvile, ali nisu one problem i s kojim a se suočava m oderni čovjek. Ako se naglasak stavi na proučavanje ego-funkcija, tada uistinu psi­ hoanaliza može doći do toga da bude uvažavana, iako ne do takvih dostignuća kakva za sobom ima akademska psihologija, ali psihoanaliza tada gubi radikalni, k ritički i uistinu revo­ lucionarni karakter što ga je jednom imala. Drugim riječim a, ona gubi svoj identitet kao jedno od najplodnijih i najdubljih otkrića na području ljudskog duha. Ovu opasnost koju predstavljaju ego-psiholozi spoznali su takvi ortodoksni analitičari kakav je npr. Robert Waelder, k oji u kritici jedn og referata A. Kardinera, A. Karus’h a i L. Ovseya podržava m išljen je da je »prilagodilačka« psihodinanmka — dok­ trina radikalnog racionalizm a i environm entalizm a* k oja isklju­ čuje unutrašnju granicu.1 Određenije je uperena p rotiv egoipsihologa kritika S. Nachta na sim poziju o Međusobnom utjecaju raz­ vitka Ego-a i Id-a. Nacht piše: »Pokušaj da se psihoanaliza uzdig­ ne do visina opće psihologije . . . kao što bi to između ostalih Hartmann, O dier i de Saussure . . . željeli učiniti, čini m i se da je steriliziraju ći i regresivan korak, u najm anju ruku, ako je us­ m jeren na to da se prom ijeni naša m etodologija«.2 Iako se raz­ likujem od psihoanalitičara kao što su W aelder i Naoht, po tomu što vjeru jem da je klasičnim Freudovim pojm ovim a potrebna tem eljita revizija, slažem se s n jih ovim dubokim uvjerenjem da ego-psihološka škola predstavlja 'stvarnu opasnost za bit-psihoanalize. Prem ašilo bi granice o v o g rada kad bih ocrtao sm jer u ko­ jem vjeru jem da će se psihoanaliza razvijati. M oram se ovdje za d o vo ljiti s nekoliko prim jedaba. Budućnost psihoanalize nala­ zi se po m om m išljenju u konstruktivnoj re v iziji teorije iracio­ nalnih nagona, osobito u ispitivanju destruktivnih strasti u čov­ jeku, u nastavljanju Freudova rada na instinktu smrti, dalje od tačke do koje ga je on doveo. U uskoj vezi s proučavanjem des­ truktivnosti jest proučavanje ravnodušnosti prem a životu koja postaje sve p rim jetn ija u suvremenom industrijsko-birokratskom društvu. Č ovjek prestaje v o lje ti život, privlači ga organi­ zacija i sve što je mehaničko, te je spreman žrtvovati život za­ h tjevim a organizacije i tehničkih pomagala. Ta ravnodušnost prem a životu i ta pnivučenost nečemu što nije živo možda je

* Doktrina koja naglašava utjecaj okoline (prim. prev.). 1) International Journal o f Psychiatry, Vol. II, No. 5, 1960. Spomenuti referat prvi put je objavljen u časopisu The Journal o f Nervous and Mental Diseases, Vol. 199, No. 1, 1959, The Williams and Wilkins Co. 2) Simpozij održan na X V II kongresu udruženja The International Psycho analitical Asociation, Amsterdam, Nizozemska, 8. augusta 1951. Preštampano u »Psychoanalytic Study o f the Child«, Vol. V II, 1952, Inter­ national Universities Press, New York, str. 55.

140

najopasniji psihički fak tor k o ji ugrožava sve naše hum anistič­ ke vrijednosti i, u konačnom redu naš opstanak.1 G otovo sva Freudova otkrića treba nanovo razm otriti, izvan okvira njegove »fizio lo gizira ju će« psih ologije. P o jm o vi povezano­ sti s m ajkom , prirode E dipova kom pleksa, narcisoizm a, ljuba­ vi, tjeskobe, sve n jih treba revidirati. Uz to se m oraju tem eljito proučiti čovjekova potreba za nekim ok virom orijen ta cije i p ri­ vrženosti (uključujući sistem v rije d n o s ti), te takvi problem i kao otuđenje i identitet. Zatim se proučavanje ekonom ske, društvene i političke strukture društva u njenoj ulozi 'kao određivača ka­ raktera — i kao funkcije karaktera — m oraju nastaviti, preko granica današnjeg stanja, osobito u em piričkom društveno-psihološkom istraživanju. N ek i autori p očeli su s takvim re v izija ­ ma, oslanjajući se na egzistencijalističku filo z o fiju ;2 a drugi, uk­ ljučujući i mene, na bazi m arksističkog humanizma. Proučavanje iracionalnih m otivacija čovjeka samo je jedna od zadaća k oje stoje pred psihoanalizom . Druga je proučava­ nje fenomena potiskivanja, osobito n jegovih individualnih i dru­ štvenih uzroka. Potrebno je da još m nogo toga saznamo o uzro­ cima potiskivanja, da odem o dalje od faktora straha od kastra­ cije, straha od napuštenosti itd.; treba prou čiti npr., fenom en sfere društvene izolacije, m ožda nadu'blji strah što ga ima čov­ jek qua čovjek. Još m anje znamo o procesu k ojim nesvjesno postaje svjesno, o conscientizaciji3 (o svješćiva n ju ) ili de-represiji (od-potiskivanju ). K akvi su individualni i društveni u vjeti conscdentizacije, i zašto ona ima onaj osvježavajući, stvaralački učinak što ga tako često m ožem o p rim ijetiti? Nakon što je od­ bačena teorija ab-reagiranja, n ije se p o ja vilo nikakvo tumače­ nje koje bi doista zadovoljilo. U vezi sa svim tim problem im a izgleda da se nam eće tem e­ ljita revizija analitičke tehnike. Z biljnost odnosa izm eđu ana­ litičara i pacijenta potcijenjena je zbog pretjerane upotrebe pojm a transferencije. Prejak naglasak stavljen je na genetičko gledište o ponavljanju ranih iskustava. N e m ože se sumnjati, u važnost ranih iskustava, ali je također potrebno da se na psi­ hičke pojave uvijek gleda s funkcionalnog stanovišta, naime shvaćati na svakoj tački što se zbiva u pacijenta u onom nesvjes­ nom i što od nesvjesnoga procesa u njem u m ožem o prepoznati, čak ako o njegovu djetinjstvu ništa ne znamo. N jegovi su sni poput rentgenske slike ličnosti, i njihova analiza doista će ostati »kraljevskim drum om « k nesvjesni ome, te će biti još plodn ija

1. Usp. E. Fromm: »The Heart o f Man«, 1. d. 2) Usp. radove Biswangera, R. Maya, itd. • 3) Služim se tom riječju, po Španjolskoj upotrebi, da označim pojam »učiniti svjesnim«. Ono odgovara imenici »potiskivanje« i neobično ie potreban termm u svim diskusijama o učinku čina kojim nesvjesno postaje svjesnim.

141

kada se oslobodi pretjeranog oslanjanja na asocijacije i kad prestane potcjenjivati važnost univerzalnih simbola. Kad se frojdovska teorija oslobodi izvjesnih ograničenja koje je on zbog svoje Filozofske i fiziološke orijentacije morao da joj na­ metne, vjerujem da će njegova otkrića biti osnova za nov i plo­ dan razvitak psihoanalize. Im a jedan uvjet za takav razvitak, koji je potrebno makar ukratko spomenuti. Psihoanalizi je nanesena velika šteta kad je pretvorena u »p o k ret« kojim upravljaju birokracije što kontro­ liraju njegove članove, određujući koje su ideje ispravne, a koje krive. N a taj način analiza kao znanost pretvorila se u ideologi­ ju. Jasno je da ljudi, ako žele raspravljati o nekim problem im a, m oraiu im ati neka zajednička stanovišta, ali ono što je psiho­ analizi zajedničko m oralo bi imati m nogo širi doseg nego ono što današnjoj b irok raciji psihoanalitičke organizacije izgleda dopuštenim. Taj je birokratski način postao talko apsurdan da su čak pitanja da li paci jent leži na kauču ili sjedi na stolici, da li dolazi k analitičaru pet puta ili samo dva puta sedmično, pos­ tala k riterijem da se nešto nazove psihoanalizom ili ne. Organi­ zacija psihoanalitičara kojim a je zajedničko zanimanje za p ro ­ učavanje nesvjesnih težn ji i procesa i k o ii provode terapiju k oja se tem elji na conscientizaciji, koristan je ako je široka, na­ učna organizacija k o jo j n ije cilj da određuje tko ie psihoanali­ tičar, niti da kontrolira teoriju i terapiju. Psihoanaliza 'bi se bila nesum njivo razvila m nogo zdravije i produktivnije, da je sebe raspustila kao 'p ok ret' p oslije Jungove secesije god. 1913. Eitingon, jedan od sedam članova središnjeg, iako neslužbenog vode­ ćeg tijela pokreta, uočio je to i vrlo jasno izrazio god. 1913. u razgovoru s Louom Andreas-Salome, veom a darovitom i cijenje­ nom Freudovom učenicom. G ovoreći o Miinchenskom kongresu Eitingon jo j je rekao: »N a jb o lje bi sada b ilo da se čitavo udru­ ženje raspadne; na taj način, duhovi k o ji su slični m ogli bi se m eđusobno naći na pošten način, a Freud ne b i bio primoran b o riti se p ro tiv napada iz svog vlastitog tabora ili štititi one koji stoje uz njega a ne m ogu pru žiti punu garanciju za svoju ispra­ vnost (n pr. beznačajni p ris ta lic e )«.1 A ko psihoanaliza želi prevladati krizu u k o jo j se nalazi teo­ rijs k i i terapeutski, m ora opet postati radikalnom' teorijom , ne u smislu god. 1900, nego u smislu dvadesetop vijek a . M ora posta­ ti 'kritična prem a ideologijam a k o je u HČnom i društvenom živ o ­ tu m askiraju sve veću dehumanizaciju d otuđenje čovjeka. N e sm ije nastojati da bude uvažavana, osim od najoštrijih duhova u vlastitim redovim a i redovim a drugih učenjaka, ali ne u smislu

1) The Freud Journal O f Lou Andreas Salomć, preveo i uvod napisao Stanley A. Leary, izdali The Hogarth Press, i The Institute o f Psycho­ analysis, London, 1965.

142

uvriježenih naučnih interesa i ustanova. Freud se usudio p rk o­ siti konvencionalnom m išljenju svoga vrem ena, ali način m iš­ ljenja koji je tada bio smion, danas je naivan i 'konvencionalan. Uistinu, koliko god to zvučilo -paradoksalno, naučna teoniia k oia šgždSŠčT ffodlUIP'os ia in lh iln o nepromijeinijena. služeći se uviiek istim riječim a” prestaje biti istom teorijom . “

143

O DOSADAŠNJEM I BUDUĆEM RAZVITKU

SLOVENACKE

FILOZOFIJE V ojan Rus Ljubljana

S voj pogled želim o usm eriti p re svega napred, na buduću te­ m eljnu fu nkciju filo z o fije u Sloveniji.* Ipak je to nem oguće učiniti, ako ne utvrdim o gde je danas slovenačka filo zo fija , k oje su njezine dosadašnje osnovne teko­ vine i slabosti. Čini nam se, da je dosta očigledno, da je udeo filo z o fije u slovenačkom razvitku bio dosada izrazito nedovoljan, daleko iza potreba i m ogućnosti slovenačkog naroda. I.

DOSADAŠNJI R A Z V ITA K

Razdoblje do oslobođenja Sve do oslobođenja 1945. zvanična, stručna filo zo fija u Slo­ ve n iji im ala je dosta m ali udeo u preporodu slovenačkog na­ roda, u oblik ovan ju n jegove samosvesti, u form iranju slove­ načkog naroda u samostalan subjekt istorije. U tome je slo­ venačka zvanična filo z o fija izrazito zaostala iza literature i umetnosti, a također iza sociološko-političke publicistike. Ove poslednje im ale su vanredan udeo u društvenom, progresivnom uzdizanju slovenačkog naroda. Pošto je jedan deo naše »du­ hovne« kulture toliko doprineo preporodu i samostalnosti ovog naroda i n jegovom uključivanju u najnaprednije svetske stru­ je, nedovoljna, a više puta negativna uloga stručne filozofije u tom procesu bila je još očiglednija. Ipak se objektivna ocena zvanične filo zo fije pre oslobođe­ n ja ne m ože zaustaviti samo kod ovih tem eljnih činjenica. Vladajućn filo z o fija starog slovenačkog društva bila je u određe­ nim razdobljim a (npr. 1918— 1941) dosta plodina, mnogo plod­

* Referat na osnivačkoj

skupštini Slovenačkog filozofskog društva.

144

nija nego slovenačka laička filo zo fija posle 1945. godine. Kao što pokazuju statistički podaci slovenački su autori između dva svetska rata proizveli po obim u gotovo deset puta više nego posle oslobođenja. Preratna zvandčna filo z o fija dostigla je i od­ ređenu stručnu visinu, je r je apsorbovala dosta elem enata ev­ ropske dom arksističke filo zo fije , k o ja je i u svetskim razmerama predstavljala u zadnje dve m ilen ije — pre p ojave m ark­ sističke filo zo fije — vrh svetske filo zo fije . ip a k je još uvek otvoreno pitanje k o lik o je naša predratna filo zo fija bila i u tim starim m isaonim okvirim a evropske filo ­ zo fije originalno stvaralačka. D etaljniju ocenu o tom e m ože da da sauno svestranije i tem eljitije istraživanje. Ip ak će naša hipotetička ocena ostati verovatno blizu stvarnosti, ako u tvrdi­ mo, da u većini slučajeva predratna slovenačka filo z o fija n ije postigla naročitu originalnost u fundam entalnim pitanjim a. Još je očiglednije — što je svakako povezano i sa pitan jem o rigi­ nalnosti — da predratna filo zo fija n ije bila d o vo ljn o kritička prem a tadašnjoj evropskoj filo z o fiji i evropskom društvu. U tom e je bio i uzrok, da ona n ije imala, usprkos priličn e p lod­ nosti i stručnosti, sličan udeo u oblikovanju slovenačkog naro­ da kao neke kulturne grane ili da je neretko im ala i negativnu ulogu. Preko zvanične filo z o fije nisu uspele prodreti u slovenačku kulturu i misao neke najznačajnije tekovine predm arksističke i nem arksističke evropske filo zo fije . U zvaničnu filozofsk u m i­ sao Slovenije nije se nikada integrisala n ajrevolu cionarnija i najdublja domarksistička filo z o fija — H egelova dijalektika — a takođe ni neki značajni elem enti anglosaksonske filo z o fije (neopozitivizam , pragmatizam, »filo z o fija je z ik a «) ni dijalektički elementi »filo z o fije nauke«. M arksistička filo z o fija doživela je u Sloven iji baš u deceniji pre oslobođenja vrlo plodnu primenu, ali ne samostalan stru­ čan razvitak. Marksističku su dijalektiku rukovodioci sdovenačkog radničkog i progresivnog pokreta u to vrem e vrlo uspešno i svesno prim enjivali u političkoj praksi i u radovim a sa druš­ tvenom tem atikom . U te o riji i praksi slovenačke revolu cije oči­ gledna je svesna povezanost opštih zakonitosti i pojedinačnih uslova, dugoročnih i kratkoročnih tendencija, svest o potrebi samostalnog političkog subjekta i njegove povezanosti sa real­ nim uslovima. Sa svojom primenom m arksističke dijalektike rukovodstvo slovenačkog radničkog d naprednog pokreta stalo je već pred drugi svetski rat i u filozofskom pogledu u prve redove tadaš­ njeg marksizma. Ipak to rukovodstvo n ije sistematski razvi­ jalo filozofiju i njene tem eljne discipline (on tologiju , antropo­ logiju, opštu m etodologiju, etiku, gnoseologiju, logiku, istoriju 145

filo z o fije ). Uzrok su delom poznati uslovi, k oji su potiskivali u p rvi plan druge društveno političke probleme. Delomično je uzrok za ovo zaostajanje i pogrešna ocena da je filozofija već po svojoj p rirod i »daleko od života« ili da je u klasičnoj mark­ sističkoj filo z o fiji takoreći rešena sva najznačajnija filozofska problem atika. Takve pogrešne ocene o fu n kciji i zadacima filo­ zo fije zadržale su se velikim delom sve do danas i bile su je ­ dan od značajnih uzroka, što im am o i što ćemo još dugo imati baš na filozofsk om području toliko društveno-političkih poteš­ koća. Baš ovi izrazito negativni rezultati pokazuju kako utiče filo z o fija na društvena kretanja i kako im je neposredno po­ trebna. Posle oslobođenja I u čitavom razdoblju posle oslobođenja slovenačka filo ­ zo fija zaostajala je daleko iza društvenih potreba. Iako u tom e im aju određeni u3eo i stručni filo zo fi, osnovni uzrok tog zaostajanja bilo je neshvatanje čitavog društva, a naročito odgovorn ih društvenih organa, u pogledu funkcije filo zo fije . Takva usmerenost nastajala je p re svega zato što su se društveni organi jednostrano angažovali samo na razvitku p rivrede i tehnike u užem smislu i na razvoju form alnih poli­ tičkih institucija, a nedovoljno brige posvetili su vaspitanju čoveka-stvaraoca. Sitnu ilustraciju da još uvek vladaju takve predrasude prem a filo z o fiji pokazuju i poteškoće kod pripre­ m anja sim pozija o etici i osnivačke skupštine filozofsk og dru­ štva (nedostatak najm inim alnij'ih finansijskih sredstava, nedo­ voljn a saradnja p olitičk ih organ izacija). Osnovne karakteristike zaostajanja slovenačke filo z o fije po­ sle oslobođenja i n jegove osnovne posledice: N ije došlo gotovo ni do kakvog razvitka, nego često čak i do nazadovanja, tem eljnih filozofsk ih disciplina, iako su sa mark­ sističkom filo z o fijo m bile date p o v o ljn ije teoretske osnove. Ovo zaostajanje m anifestovalo se kako u siromašnoj proizvod­ n ji filo zo fsk ih radova tako u činjenici da za dvadeset godina posle oslobođenja u S lo ven iji n ije b io oblikovan nikakav visokokvalifikovan filozofsk i kadar. Usled svega toga n i sama m arksistička filo zo fija n ije napre­ dovala o d nivoa k o ji je postigla već p re rata, nego je posle os­ lobođenja više puta poprim ala dogm atske oblike. Sasvim je razu m ljivo, da su u takvom praznom filozofskom prostoru živela dalje stara filozofsk a shvatanja ili da su u njega prodirali i n o v iji nem arksistički filozofsk i pravci (k o ji pak u svojim osnovnim tačkama po pravilu nisu značili ništa novo ni u odnosu na m arksističku ni klasičnu dokantovsku evropsku filo z o fiju ). Odnos prem a starim i n ovijim nemarksističkim prav­

M

cima bio je u S loven iji posle oslobođenja najčešće dogmatsiko-nekritičan. N a užem području duhovne 'kulture u S loven iji, uticaj ovih dogm i bio je m nogo veći od dogm atizovanog m ark­ sizma ili staljinizma. Jedan od izraza ovog dogm atizm a bila je parola o povratku »na p oziciju evropske filo z o fije «; on n ije video da u dosadašnjoj evropskoj filo z o fiji p o s to je izra zito su­ protne tendencije, da je sasvim nem oguće »zauzeti p o ziciju je ­ dinstvene evropske filozofsk e tra d icije«. U celini vlada na području filo z o fije dosta nekritičko, nestvaralačko raspoloženje, k oje je daleko ispod nivoa ostalog kulturnog i društveno-političkog stvaralaštva slovenačkog naro­ da naročito u periodu 1941— 1945. Ovakvo stanje u filo z o fiji p o v o ljn o je tlo za izrastanje iz osnova pogrešnih predstava o n ajp lod n ijoj usmerenosti filo z o ­ fije i o n jezin oj funkciji u društvu. Danas se u S loven iji često misli, da je glavna zasluga filo z o fije neko neodređeno, m aglovito-spekulativno m išljenje, 'koje b i b ilo sasvim neiskustveno, nedokazano i nedokažljivo. F ilo zo fija jeste, prem a m išljen ju po­ jedinaca, onaj sasvim proizvoljan način m išljen ja, k o ji izraža­ va trenutna subjektivna raspoloženja određene gru pacije ili po­ jedinca. Usled takve usmerenosti p riličn og dela savrem enog slovenačkog filozofira n ja ono je nesposobno da postane stvaralački činilac savremenog društva. Takvo filo zo fira n je je nesposobno da hum anistički, vrednosno-moralno obliku je savremenog čoveka i da se odupre p o ja ­ vama vrednosnog razlaganja i dezorijentacije, k o ji se p o ja vlju ju u okviru još nedavno tako hom ogenog, svesnog hum anističkog jedinstva slovenačkog naroda. Takvo filo zo fira n je pokazalo se nesposobnim , da kultiviše tačnije. više logičko i više dijalektičko m išljenje, da se odupre pojavam a misaone površnosti i m aglovitosti, je r je ono samo im alo dosta takvih osobina. Samo savremeno filozofira n je u Sloven iji u znatnoj je m eri rezultat pojedinačnih pojava vrednosnog i m isaonog razvoja. Neke teze, k o je nastaju baš na području filo zo fije , m ogu pro­ dubiti ove negativne vrednosne tendencije, um esto da ih zako­ če i omoguće prelaz na viši stepen. Subjektivističke teze, da fun­ damentalni vrednosni stavovi im aju samo subjektivno-iracionalni izvor i da ne postoje nikakve opšteljudske vrednosti i merila može da iziednačava stanovišta im perijalista i oslobodilač­ kih pokreta, radnih lju d i i m onopolista. Takva stanovišta mogu teoretski najneposrednije objasniti visoki humanistički stepen slovenačkog jedinstva u oslobodilačkom ratu i njegovu pove­ zanost sa najprogresivnijim savremenim tokovim a. U sadašnjoj slovenačkoj filo z o fiji im a i pozitivnih eleme­ nata, k o ji mogu om ogućiti njen napredak. Za poslednjih če­ tiri, pet godina došlo je do određenog kontinuiteta stručnog fi147

lozofs'kog rada na fakultetu d u Institutu za sociologiju i filo­ zofiju. Pozitivna je i usmerenost savremenih filozofskih disku­ sija u Sloven iji na humanističku, etično-vrednosnu problema­ tiku. Ova angažiranost dosta je doprinela široj svesti — i izvan užih filozofsk ih krugova — o životnom značaju ove problema­ tike i njezinog istraživanja. II.

M ESTO FILOZOFIJE U SOCIJALISTIČKOM DRUŠTVU, NAROČITO DANAS

Budući pu tevi filo z o fije biće jasniji, ako prethodno postavi­ m o prin cipijeln o pitanje o mesfcu filo z o fije u soc ijalizmu, a na­ ročito danas. M i smo deo savremenih socijalističkih i progre­ sivnih strujanja u svetu, pa će u okviru n jih b iti jasnije i mesto naše filo zo fije . Celo dosadašnje iskustvo pokazuje da filo zo fija može po­ stati poseban, dosta značajan i oblikovan društveni činilac, ne u smislu neke političke partije, nego kao relativno samostalan subjekt s posebnim zadacima u sistemu socijalističke demokra­ ti je, beočug povezan na poseban način sa svim drugim osnov­ nim podru čjim a socijalizm a. K ao svako dosadašnje društvo i socijalizam m ože opstati i razvijati se samo u koliko čoveku donosi nešto suštinski novo. Jedna od najznačajnijih tekovina, koje socijalizam može dati čoveku, jeste humanistička integracija pojedinca i društva na višem nivou. Ova integracija biće dugačak proces, a u njemu filo z o fija m ora da zauzme m nogo značajnije m esto nego što ga je im ala dosad kod nas u Sloveniji. Dosadašnji razvitak socijalizm a pokazuje, da se i u njemu m ogu reprodukovati ili čak p rodu bljivati jednostranosti i de­ form acije pojedinca i društva. Ovakve pojave su još opasnije zbog uslova, u kojim a se razvija savremeni socijalizam. On je u velik oj m eri tek u fazi osvajan ja vlasti. Z em lje u kojim a je pak socijalizam p olitičk i pobedio b ile su u glavnom nerazvije­ ne i zato je u n jim a često dobio jednostrani prioritet ekonomsko-tehnički razvitak. S ocijalistička vlast i privreda često su se jednostrano deform isale usled pogrešnih predstava o čoveku i društvu, usled apsolutizovanja pojedin ih n jegovih strana. O ve praktičke i teoretske apsolutizacije postale su već takva prepreka socijalizm u, da je sve ja sn iji značaj filozofske kon­ cepcije o svestranom razvitku celovitog čoveka. Jedino takva kon­ cepcija m ože koherentno povezivati parcijalne sfere i faze u razvitku socijalističkog čoveka i društva i kritički pratiti i uti­ cati na društveni razvitak u socijalizm u — baš sa tog stano­ višta. Očigledno filo z o fija m ože da ispunjava zadatak takve p o­ sebne i stvaralačke društvene kritike samo ako svoju koncep­ ciju o svestranom razvitku čoveka povezuje sa konkretnim uslovim a to g razvitka, ako na osnovu analize konkretnih uslova pokaže izlaze ka većoj svestranosti pojedinca i društva.

m

Posebna funkcija filo z o fije u socijalizm u jeste i ob lik ova­ nje njegovih subjektivno-stvaralačkih snaga putem razvijan ja moralno-vrednosnih stavova i opšte kulture m išljenja. Baš ove značajne kom ponente u savrem enom su socijalizm u izra zito za­ nemarene što ima teške društvene posledice i što jo š više po­ kazuje praktičnu ulogu filo zo fije . F ilo zo fija m ože dati svoj posebni p rilo g humanizmu i soci­ jalizm u izgradnjom pom enutog celovitijeg, koherentni j eg po­ gleda na čoveka i na svet. O tvaranjem dugoročnih ali ostvarljivih ciljeva čovečanstva, filo z o fija m ože da da i d u blji smisao životu svakog pojedinca pa čak i svakom n jego vo m svakidaš­ njem koraku. N em am o ilu zija da b ilo k o m ože ostvariti potpu­ nu harm oniju u čoveku i društvu. Ipak je m ogućno postići — i filo zo fija m ože tom e dosta da doprinese — suštinski veću harm oniju svakog pojedinca i čitavog društva, m ogućno je sa­ vladati neke najteže oblike dosadašnje čovek ove rascepljenosti većom aktivizaoijom njegova stvaralaštva. Osvetljavam jem takvih puteva filo z o fija m ože doprineti suštinskom napretku čoveka, postizavanju one »sreće« k o ju čovek jed in o m ože postići. Poseban p rilog filo z o fije u budućem društvu m ogu da bu­ du p rilo zi međusobno plodnom m etodološkom radu svih nauka, nauka i prakse. III.

N E K I PO SEBNI PRO BLEM I RAZVOJA FILO ZO FIJE U SLO V E N IJI

Budući razvitak slovenačke filo z o fije biće, nadam o se, jas­ n iji na osnovu ocene njenog dosadašnjeg ra zvo ja i u tvrđivanja mesta filo z o fije u humanističkom socijalizm u. Osnovna komponenta, k oja je dosada najviše nedostajala slovenačkoj filo z o fiji i koja je najnužnija za njenu veću dru­ štvenu ulogu: postaviti slovenačku filo z o fiju na nivo opštegeneričkih čovekovih vrednosti i iskustva, što je neposredno p o ­ vezano i sa suštinski intenzivnijim razvitkom naučno-dijalektičkog metoda. Baš intenzivno unošenje te kom ponente u sadašnje slovenačko filozofiran je bila bi jedna od značajnih funkcija Slove­ načkog filozofskog društva. Opštegenerička i znanstveno-dijalektička usmerenost filo zo ­ fije sadrži ove principe: — Dosadašnje sistematsko i k ritičk i uopšteno iskustvo čoveka jedan je od osnovnih kriterija svih čovekovih savremenih delovanja i saznanja, pa i filozofskih. Teoretska vrednost savrem enog filo zo fira n ja zavisi pre sve­ ga od sledećih m erila: koliko su opŠta filozofsk a stanovišta dokazana pojedinačnim i posebnim činjenicam a; koliko su sta­ novišta filo zo fije dijalektički celovita, svestrana, koherentna i precizna. Sve opšte zakonitosti, pa i one k o je istražuje filo zo ­ fija (npr., opšta suština čoveka i sveta), p ostoje kroz posebne 149

i pojedinačne pojave. Zato je dokazanost veza između poseb­ nog, pojedinačnog i opšteg jedan o d osnovnih kriterija za saznajnu vrednost pojedinih filozofskih stanovišta. — I od ostvarivanja ovih kriterija zavisiće koliki će buduća naša filo z o fija dati doprinos revolucionarnom menjanju stvar­ nosti. A ko bd ubuduće zastupala neke napredne parole, ali bez iskustvenih dokaza i bez koherentno-precizne celine pogleda, naša filo z o fija ne bi značila m nogo više od poznatih fraza iz opštepolitičkog rečnika. — Naučno-generička filo z o fija teži apsorbovati sva pozitivna dostignuća dosadašnje filo z o fije sa što o b jek tivn ijom ( = za­ snovanom na opšte-generičkom iskustvu) teoretskom kritikom dosadašnjih pravaca. I u tom e je suštinska karakteristika nauč­ ne filo zo fije , je r je naučnost sistematičnost iskustva, a naučnost u filo z o fiji sistematičnost filozofsk og iskustva. Zato generičko-naučna filo z o fija uvek teži da ne ostane na nivou nekog posebnog filozofskog pravca, nego na nivou najpozitivnijih te­ kovina čitave dosadašnje filozofije. Ubeđeni smo, da se takvi značajni elem enti nalaze kako u H eraklitovoj, H egelovoj i mark­ sističkoj d ijalek tici tako i u Aristotelovoj sistematici, u Descartesovoj i K an tovoj kritičnosti, kao i u Lockovoj i M illovoj em piričnosti. M eđutim, nijedno od ovih i sličnih filozofskih dostignuća ne m ožem o u našu nalučno-generičku filo zo fiju ap­ sorbovati neprom enjeno, kao što je bilo dato u dosadašnjim filozofsk im sistemima. Svaki od ovih elemenata može da bu­ de apsorbovan tek posle kritičke prerade na osnovu takvog opšteljudskog i opštefilozofskog iskustva kakvo je mogućno na isavremenom stepenu čoveka i njegove misli. — Prihvatanje opštegeneričke, naueno-dijalektičke usmerenosti jeste i n ajveći poticaj ka što bržem razvitku čitave naše fi­ lo zo fije, je r takva usmerenost obliku je najjasnije kriterije za vrednovanje svake filo z o fije i najjasnije ukazuje put njenom napretku. K a k o p o sto ji još dosta nesporazuma o tome u čemu je opšte-generička, naučno-dijalektička usmerenost, pokušaćemo je definisati i pozitivno-negativno, tj. analizom nekih prigovo­ ra, nesporazuma i nejasnoća. Opšte-generička, naučno-dijalek­ tička filo z o fija : — N ije nikako mehanički zbir saznalnja pojedinih nauka, ne­ go im a svoje specifične predm ete i discipline kao naročito: on tologija, gnoseologija-logika, antropologija, etika, estetika, i istorija filo zo fije . — N ije nikako tematski jednostrano usmerena (n ije nikako sam o ontologija, a još m anje samo dijalektički m aterijalizam ), nego baš nasuprot tom e strem i svestranom i međusobno p o ­ vezanom razvoju svih filozofskih disciplina. Za opšte generič­ ku, naučno-dijalektičku filo zo fiju humanistička je problem a­ tika već po defin iciji jedna od najznačajnijih. 150

Nikada samu sebe ne posm atra kao apsolutno znanje, ali je svesna m ogućnosti da filo zo fsk o znanje ide sve više napred. Pošto zna da je apsolutno znanje nemoguće, ne m ože da prihvati ni jednu ličnost kao u telovljen og filo zo fsk o g ar­ bitra. N ajzn ačajn iji arbitar jeste opšte-generičko, a naročito opšte-filozofsko iskustvo, nadlični prin cipi dokazanosti čin je­ nicama, principi relativne dijalektičke celovitosti, koherentno­ sti i preciznosti filozofsk e m isli. — N ije nikako zatvoren sistem, nego teži sve v e ćo j sistema­ tičnosti je r je adekvatna d ija le k tičk o j kom pleksnosti sveta i čoveka. Jeste najotvorenija filozofija, je r i na sebe prim enjuje dijalektičke teze razvojnosti i p olam osti, k o je je čuvaju od jednostranih i krutih apsolutizacija u kakve se uhvatila i zartvorila dosadašnja filo zo fija . — N ije filozofija, koja prihvata dalo i postojeće, nego je naj­ veća mogućnost efikasne filozofske kritike i filozofskih p r o ­ jekcija, zamišljanja ciljeva. K ao jednu o d svojih najznačaj­ nijih kom ponenti razvija stvaralaštvo na podru čju p rojek cija-zamisli (o onom e što još ne postoji, što je tek čovekova bu­ dućnost) i hipoteza o nepoznatom . M eđutim , njezini ideali i hipoteze p o pravilu su p lo d n iji d ostvarij iv iji nego kod drugih pravaca, pošto ih svesno nastoji izgrad iti na osnovu što sis­ tematski je g tj. opšte-generičkog iskustva. — N e svodi se ni na jednu, m a k o lik o značajnu filozofsk u struju, pa ni na klasičnu m arksističku filo zo fiju , n ego sa opšte-generičkog stanovišta n astoji p rerad iti i apsorbovati sve najpozitivnije u dosadašnjoj i savrem enoj filo zo fs k o j m isli. Pošto smo u najosnovnijim crtam a pokazali šta razumemo pod dosada tako zapostavljenom i ubuduće tako nužnom opšte-geneničkom i naučno-dijalektičkom usmerenošću slovenačke filozofije, pokušaćemo od govoriti na još neka posebna p i­ tanja njenog razvoja. Još uvek n ije dovoljn o razjašnjen odnos opšte-generičke, no-učno-dijalektičke filozofije prem a marksizmu. Iz prethodnog p roiz­ lazi: klasični m arksizam jeste najizrazlitiji oblik, ali samo jedan od oblika opšte-generičke naučno-dijaleiktičke filo z o fije . On je naj izraziti j i ob lik ove filo z o fije baš u pogledu svojih teoretskih tem elja: dosledna dijalektičnost u osnovnim on tološkim stanoviš­ tima; suštinski nove koncepcije u hum anizm u-antropologiji i gnoseologiji. Nikako ne sadrži značajne elem ente generičke, naučno-dijalektičke filo zo fije samo klasična m arksistička filo zo fija . Takve značajne p riloge dale su već neke tradicionalne filo zo fsk e škole (npr., Aristotel i H eg el). Nužno je kritičko razvijan je klasičnog marksizma sa k riterijim a opšte-generičke, naučno-dijalektičke filo zo fije. O vi k riteriji nadređeni su i klasičnom marksranu (iak o ih je i on sam ra zvio ). Klasični m arksizam osta­ vio je neobrađena ne samo neka sekundama pitanja, nego og­ romna područja koja je do njega obrađivala i jo š obrađuje 151

filozofska misao. Pa i eksplicitna stanovišta klasičnog marksiz­ ma često su nedorečena, nerazrađena, samo u zametku. Covekova praksa i nauka napredovale su posle klasičnog marksiz­ ma do takvih novih rezultata, k o ji m ogu oploditi savremenu m isao i k o ji traže da idem o i dalje od klasičnog marksizma. Drugo posebno, nerašiščćeno pitanje, jeste odnos između naučno-dijalektičke filo z o fije i posebnih nauka. M islim o da je nužna takva organska, ravnopravna saradnja filo zo fije i poseb­ nih nauka kakve u dosadašnjoj isto riji još n ije bilo. Ovo nije ni form aln i kom plem ent posebnim naukama ni p oziv na raspodelu interesnih sfera između njih i filo zo fije, a još manje p oziv na raspravu ko je »v iš i« i »n iži«. Naši pogledi o organ­ skoj saradnjd izm eđu filozofsk ih i posebnih nauka proizlaze iz prin cipijeln ih filozofsk ih stavova. Posebne nauke suštinski su potrebne generičkoj, naučno-dijalek tičk oj filo z o fiji baš zbog dijalektičkog’ odnosa između opšteg i posebnog. O tkrivanjem novih pojedinačnih i posebnih pojava posebne nauke otkrivaju i suštinske argumente za fi­ lozofiju . O pšte-filozofsko zaista p ostoji i kao samostalno, me­ đutim nalazi se uvek u onom posebnom i pojedinačnom , koje zahvataju posebne nauke. Opšta m etodološka, ontološka i antropološka pitanja jesu i sastavni deo najuže stručnosti svake posebne nauke. To je nužno baš zbog polarn og odnosa opšte-posebno-pojedinačnog, je r je svaki posebni predm et i nužni deo opštosti koje istra­ žu je filo zo fija . Čitava istorija posebnih nauka pokazuje, da one nisu m ogle nikada — ma koliko su želele da ne budu »speku­ lativn e« i da budu što više stručne — zaobići takva filozofska pitanja i teme kao što su uzročnost, determindranost i nedeterm iniranost, zakonitost, vrem e, prostor, m aterija, menjanje, hipoteza, d efin icija itd. Posebnim naukama potrebna je poseb­ na filozofsk a struka i zato što ona, u podeli rada orgamizovanog društvenog saznavanja, ispunjava poseban zadatak: siste­ m atsko ra zvijan je opšte naučne m etodologije-logike. Pojedinačne grupe posebnih nauka (n aročito humanističke i društvene nauke) ne m ogu tačnije precizirati svoje posebne predm ete i njih ovu vezu bez opšte koncepcije čoveka: tek u okviru takve opšte, izrazito filozofsk e koncepcije postaje, naprim er, jasno m esto i sadržaj ekonom skog i n jegov odnos pre­ ma drugim čovekovim sferam a itd. Sve to ne znači, da filo z o fija ne m ože u pogledu opšte me­ tod ologije i opštih p ojm ova o čoveku i svetu prim ati priloge od posebnih nauka je r su one često prinuđene da traže odgovore i na takva opšta pitanja. Darwin je dao značajne priloge opštem p ojm u evolu cije i pojm u o odnosu između unutrašnjeg sadržaja jedn e p oja ve i njezinih spoljn jih veza. New ton je doprineo dosta o p ito j dijalektičkoj koncepciji o povezanosti sveta 152

i o suprotnostima, a Einstein dubljem opštem shvatanju rela­ tivnosti. N e m ože se zaobići pitan je o odnosu generičke, naučno-dijalektičke filo z o fije i drugih filo zo fsk ih pravaca u Slovenija. M islim o da iz definisanih principa sledi, da je baš opšte-genenč&a, naučno-clijaleJs.lička filo z o fija p oten cijaln o najšira, najotvorenija filo z o fija prem a drugim pravcim a. M eđutim , tu otvorenost ne shvatam o u eklektičkom , nego u kritičko-dijalektičkom smislu. Usled svoje svesne polarn osti o v a je filo z o ­ fija sposobna apsorbovati (naravno o vo jo j n ije dato samo od sebe, nego traži velike radne n ap ore) sve zn ačajn ije tekovine drugih filozofsk ih pravaca, ali k ritičk i prerađene, je r značaj­ ne strane drugih pravaca im aju obično o b lik jednostranosti. Usled .svoje dijalektičnosti generičko-naučna filo z o fija sposob­ na je polarno prerasti suprotnosti i harm onićnost u čoveku i svetu; stalnost i d in a m ičnost u svetu i čoveku; večno i sadaš­ nje; subjektivno i objektivno; apsolutno i relativno. Usled ove potencijalne širine i sigurnosti, k o ju nam daje generićko-naučna filo z o fija naše nužno k ritičk o stanovište p re­ m a drugim filo zo fija m a n ije isključivo, a jo š m an je netrpe­ ljivo. O tvorenost i opšta generička usm erenost naše filo z o fije da­ ju nam m ogućnosti za ravnopravan d ija lo g s predstavnicim a onih filozofsk ih pravaca, k o ji teže napred, d u b ljim istinam a. Da bi ovo zajedničko traganje bilo što p lod n ije, predlažem o da vrhovni sudija bude p re svega opšte-generičko i opšte-filozofsko iskustvo. Međutim , d ija lo g sa predstavnicim a drugih filo ­ zofskih pravaca nikako ne m ože da im a oblik filo zo fs k i obu­ čene višepartijske koalicije, nego m ože b iti plodan samo kao oblik traženja istine. Ipak je naš glavni zadatak ra zviti p re svega naše sopstvene poglede. Takvo stanovište ne proizlazi iz potcen jivan ja d ijalo­ ga sa drugim pravcim a, nego iz svesti da usled svojih filo z o f­ skih stanovišta im am o m ogućnost da ra zvijem o bogatu filo ­ zofsku mi$ao, dostojnu slovenačkog naroda, i iz svesti da smo baš na području sistem atskog razvijan ja sopstvenih pogleda mnogo zaostali. Svesni smo da nas d ija log sa drugim pogledi­ ma — bilo da su oni kod nas prisutni b ilo da nisu — p otiče napred, ako ga vodim o po k riterijim a opšteljudskog iskustva. Posebno smo svesni mogućnosti i dužnosti da sarađujem o u dijalogu s onim predstavnicim a drugih filozofsk ih pravaca, k o ji su u najteže vrem e u istoriji slovenačkog naroda našli za­ jednički put sa radničkim pokretom i k o ji i danas dstraju na najprogresivnijim vrednostima kao što su: socijalistički huma­ nizam, samoupravljanje, antiim perijalizam . Ovakva filozofska saradnja, naročito sa n ajprogresivn ijim predstavnicima drugih pravaca, ne bi bila nikakav eklektičan, prazan kom prom is ni za jednog učesnika. Zajednička humanis­ tička, etičko-vrednosna stanovišta k o ja su bila ostvarena u Os153

vobodilnoj fron ti slovenačkog naroda i koja danas prihvata Socijalistički savez, pripadaju m eđu najznačajnije događaje u n ovijoj isto riji Evrope, među u is to riji dosta retke trijum fe opšte-generičke suštine čoveka. Baš činjenicu da su, uprkos različitih pogleda na svet, progresivni Slovenci ostvarili u tako kritičnim m om entim a tako značajna zajednička praktičko-vrednosna stanovišta, m oraju svi učesnici još dublje razjasniti i posredovati i drugim narodim a. Naravno, ubeđeni smo da su baš te opšte humanističke vrednosti koherentni je utemeljene, ako su povezane s ontološkim naučno-dijalektičkim stanovišima, da takva povezanost opšte-dijalektičkih i etičko-vrednosnih pogleda prou zroku je m anje idejnih poteškoća, dilem a i bolova. Ovo ne naglašavamo zbog idejne zagriženosti, nego zbog osećanja sopstvene čvrstine i želje da on i naši drugovi, k o ji sa nama inače ostvaruju zajedničke vrednosti, ne b i imali nepo­ trebnih teoretskih poteškoća. A li istovrem eno smo svesni da nije ni dosada bilo nužno da svi oni, k o ji praktički dosledno ostvaruju socijalističko'humartistička načela, budu nužno jedin­ stveni u svim značajnim filozofsk im pitanjim a (npr., u koz­ m ologiji i a n tro p o lo g iji) i da to neće b iti nužno ni ubuduće. Pristalice različitih kozm oloških i ontoloških pogleda zapra­ vo nisu samo pristalice različitih smerova, nego bar delimično pripadaju istoj filo z o fiji, ako se slažu b ar u nekim, naročito za čoveka i za n jegovu delatnost najsuštinskijim stavovima.

154

ĐHANA APS TR A K TN A UMJETNOST B U D D H ISTIC K E K O N TE M PLA C IJE

Cedomil V eljačić Ceylon

Buddhistička kontem placija je apstraktna u m jetnost n jegova­ nja šutnje.* E vo njenog prvobitnog određenja: »Š ta je plem enita šutnja? Isposnik k o ji je stišao zam išljanje i razm išljan je (ili zahvaćanje i razradu sadržaja svijesti) boravi u unutrašnjoj sm irenosti, u usredotočenosti duha, u dosegu drugog stepena zadubljenosti. T o se stanje rađa iz sabranosti lišene zam išljanja i razm išljanja, uz prijatan osjećaj zadovoljstva. T o se naziva plem enitom šutnjom . Ne zanemaruj plem enitu šutnju, uštedi duh u plem en itoj šutnji, usredotoči duh u plem enitoj šutnji, saberi duh u p lem en itoj šutnji!« (Samynttamiikaya, 21, 1) — »U putno je n jego va ti bezpredodžbenu sabranost. Sabranost bez predodžbi onom e k o je njeguje i postojano vježba donosi bogat p lo d d bogatu nagra­ du.« (Sarny. 22,80) U m ojoj m odem izovanoj d efin iciji rije č i »k on tem p lacija« i »apstraktno« iziskuju prethodno razjašnjenje. Izraz »kontem ­ placija« upotrebljavam cvd je m jesto u običajen ijeg »m editaci­ ja «. T i su izrazi preuzeti iz kršćanske m ističke teologije i neade­ kvatno prim ijenjeni na istočne sisteme (yoga, sufizam, buddhizam ). Kršćanska m istička teologija razlikuje t r i stepena: p rvi je m olitva, drugi m editacija ili razm išljanje, redovno o onom e što su drugi (au tori m olitava) već zam islili za nas, a treći kontem ­ placija, stanje svijesti k oje bi jedino m oglo da se usporedi sa stanjem o kojem je ovdje riječ. Odgovarajući buiddhistički (p a­ li) term ini jesu: bhavana za m editaciju u širem smislu, i đhana ( Sanskrit dhyano.) u užem smislu u ikojem sam tu riječ u gor­ njem tekstu preveo sa »zadu bijenje«. R iječ bhavana znači upra­

*Pismo s pustinjačkog otoka — Ceylon, 1966.

155

vo n jegovanje ili oplem enjivanje, doslovni je ono »bivanje« koje se zbiva zahvaljujući brizi uzgoja i njege (je r »m ehaničkog« bi­ vanja ni nema u svijetu patnje k oji je jedini zbiljski svijet pre­ ma Buddhinoj rije č i). U tome je i opreka takvog »bivanja« pre­ ma prirodn oj sam oniklosti bića. Put bhavane je »plivanje nasu­ prot stru ji« ili presijecanje struje koju nazivam o »tokom života«. Po nam jeni i po izuzetnoj sklonosti onoga ko je sposoban da se usm jeri u tom pravcu, to um ijeće zaslužuje naziv umjetnost. — »Apstraktnost« kontem plativne um jetnosti izražena je odsutnošću »kon kretn og« predm eta ili razradive zamisli, isključenjem m isaonog zahvata u doživljajn i tok svijesti. U analogiji s likov­ nom um jetnošću upotrebljavam riječ »apstraktno« da naglasim apstrahiranje od predodžbenog sadržaja doživljavanja, njegovo »isk lju čen je«, a ne u smislu misaonog izgrađivanja pojm ova pu­ tem intelektualnog uopćavanja (form alno-logičke apstrakcije). U nastavku ću razjasniti da pod »bespredodžbenom « sabranošću ne treba shvatiti t. zv. »praznu svijest«, stanje k oje je psihološ­ ki nemoguće. Izraz đhana označava upravo introvertnu »zadubljenost« du­ ha, karakterističnu za Buddhinu definiciju i metodu. Drugi srod­ ni indijski sistem i yoge u potrebljavaju redovno izraz samadhi (sabran ost) za odgovarajuće duševno stanje k o je se postiže pra­ vilnim zažim anjem »zrake pažnje« na jednu tačku. U određenju prirod e te tačke bitna je razlika buddhističke kontem placije od »hinduističke«, a i od kršćanskih metoda (k o je su s valom sredovjekovn e m istike p rod rle s istoka u E vrop u ). Određenje te kraj­ nje tačke na k o jo j se pažnja sažim lje i zaoštrava zavisi od meta­ fizičke pobude ili u m jetničkog ideala. Taj je ideal u hinduizmu i kršćanstvu određen likovnom konkretnošću im aginacije, dok jed in o u Buddhinoj teo riji ostaje potpuno apstraktan, je r je odrediv jed in o kao »n ištavilo« ili poništenje cjelokupne uobličenosti svijeta i n jegovih stvaralačkih principa— vjerskih, um­ jetničkih ili spekulativnih. Nasuprot takvim pobudama, krajnji je cilj buddhističke kontem placije »u tm u će« ( nibbana, sanskrit nirvana), ili »boravak u ništavilu, gdje je boravište duhovnih velikana« (M ađđhim a 151). M jesto »buddhistička kontem placija« bilo je prema tome b o lje reći »buddhističko oplem en jivan je« ili »n jegovan je«. — O plem enjivanje čega? »D uha«? — Ne. Oplem enjivanje šutnje ili svijesti o ništavilu, u početnom stadiju, a kasnije ništavila sa­ m og. Jer, n ištavilo u Buddhinoj shemi kontem plativnih stanja i dostignuća, ništavilo kao d oživljivo »područje ni-čega« (akinćann ayatanam) u m editativnom »pročišćenju « i »oslobođenju« (»ob u h vatn om spoznajom treba zahvatiti znanje i oslobođenje« istim m ahom — Mađđhima 149) — ništavilo do kojeg spoznaja dopire uzdižući se n ajp rije do »podru čja predm etno neomeđenog p rostora «, a zatim do »podru čja predm etno neodređene svijesti«, pa do »podru čja ni-čega« — to ništavilo nije krajnji domet medi­ tativnog napora u tom specifičnom sm jeru (k o ji nije ni osnov­ 156

ni ni je d in i). Iza njega slijedi »p od ru čje ni-zamjećivanjami-nezam jećivanja« i konačno »prestanak« (a ne više »p o d r u č je «) »zam jećivanja i osjećanja«. Iza d o življa ja ništavila poništenje svi­ jesti o ništavilu n ije posljedica koja u sljeđu je bez daljn jega — prema Buddhinoj izvornoj analizi. Sta, dakle, radim ovdje, na pustinjačkom otoku? N jegu jem umjetnost ništavila, polazeći od podešavanja alata k o jim se ona služi. Taj alat Budha naziva »č u lo m isaonog iskustva«, a ne »sposobnost« m išljen ja ili svijest uopće. Uočavanje stvari »kakve jesu «, bez uklju čivanja teorijskih »shvaćanja« ili »nazora« (ditth i, sanskrit drišti, grčk i doksa), bez uključenja »viših « ili »o p ćen itijih « umnih stavova, naziva Buddha čistim zrenjem ili ispravnom in tu icijom (vipassana, grčki eidos). Bitna svrha ne-transcen diranja p o ja va u takvom pojačanom uočavanju izražena je u određenju osnovnih vježbi pažnje uputom da treba uočavati »tjelesn e p o ja ve u tije lu čuv­ stva, u čuvstvima, svijest u svijesti, a m isaone sadržaje u misao­ nim sadržajima«. »Onaj ko to stanje ispituje uvidom , p ro v je ra ­ va ga, zahvaća ga neposredno, taj učvršćuje on o svojstvo mud­ rosti k o je nazivam o njenom sn a gom .. .On prom atra s potpu­ nom unutrašnjom neutralnošću razuma k o ji je tako usklađen«. (Sam yutta 54,10,2,3) — U tom najužem smislu osnovnih v je žb i pažnje, budistička kontem placija se naziva sati-patthana ili »p o ­ stojanost pažnje«. *

*

*

Došao sam na ovaj pustinjački otok pred p o la godin e s jasno određenom nam jerom da n jegu jem sposobnost unutrašnje šut­ nje, slijedeći vrlo specifičan postupak izražen u citatu na p o­ četku ovog pisma, t.j. polazeći od isključenja »zam išljan ja i raz­ m išljanja«, ili »intelektualne m ed itacije«, kako se to obično na­ ziva, kao glavne prepreke pročišćenju duhovnog haosa kojem u po prirodnoj nastranosti robuje čovječanstvo. Osnovnu psiho­ lošku situaciju k oja konačno om ogućuje ovakav neobični egzis­ tencijalni .zaokret i »p livan je nasuprot stru ji« razjašnjava Bud­ dha ovako: »K a d bi se ovaj život tijela, osjećaja, predodžbi, v o ljn o g obli­ kovanja i svijesti sastojao isključivo od patnje, kad bi b io isklju­ čivo vezan za patnju, popraćen patnjom , a ne i ugodnošću, onda bića ne b i čeznula za tjelesnošću, za osjećajim a, za predodžba­ ma, za voljn im oblikovanjem , za sviješću. A li p ošto u tom životu postoji i ugodnost, pošto je taj život vezan i za ugodnost, po­ praćen i ugodnošću bez patnje, zato bića čeznu za njim . T om su čežnjom vezana, a tom vezom o k a lja n a . . . « — »D ok bića ne shvate u ovih pet vrsta zavisnosti užitak kao užitak, patnju kao patnju i odvraćenost od n jih kao odvraćenost, dotle nisu spo­ sobna da izbjegnu, da se oslobode okova, da dosegnu neograni­ čeno st duha«. (Samyutta 22, 60 i 28) 157

Potreba unutarnjeg otuđenja od svijeta, uviđanje granica egzistencijalnog humanizma, uslovljena je vanredno snažnim i vanredno intim nim doživljajem patnje i bojazni kao biti vlasti­ tog bića; d oživljajem k o ji osobito u slučajevima slabije svjes­ nosti izaziva duševne porem etnje. U čitelji kontem placije u ja­ panskom zen buddhizmu smatraju zrelim samo onoga kandidata k o ji više ne postavlja pitanja, nego jeste pitanje. Samo onaj ko je sam u pitanju sposoban je da se odrekne osnovne p re p re k e __ samoga sebe. J. Krishnam urti, savremeni indijski m islilac čija se egzistencijalna misao ovd je naj očigledni je podudara s Buddhinom, izražava isti problem ovako: V jerski i drugi sistemi nau­ čavaju identifikaciju »n ižeg«, »od vojen og« ili »relativnog« »se­ b e« sa apsolutnim bićem, božanstvom. Pri tom e je bitno da ne­ gacija sebe ne bude poništenje nego predaja i spasenje putem ka­ pitu lacije slabijega. (N ietzsche je dovoljno jasno opisao taj vid religioznosti i dosljedno tom e izričito pretpostavio buddhizam kršćanstvu u »A n tik ristu «.) — »Id en tifik u j se s obuhvatnijim, pa će ono čim e smatraš sebe iščeznuti« kažu Teligije i filo so fije apsolutizma. Ipak, nema sumnje, ističe Krishnamurti, »da je iden tifikacija još u vijek proces vlastitog sebe: ono što je obuhvatnije tek je p ro jek cija 'mene', tu p rojek ciju ja doživljavam i tim e osnažujem svoje j a . .. Potrebno je potpuno odstraniti to žarište, a ne nastojati da ga opravdam o. Biti integralno inteli­ gentan znači b iti lišen sebe. Je li to m oguće?« (»P r v a i posljed­ nja sloboda«, 8. izd., London 1961, str. 78— 79). Bez odstranjenja te prepreke ni sa buddhističkog stanovišta nema m ogućnosti za kontem placiju, nego jedino za sanjarenje o bogovim a, o »okultnim m oćim a«, a najčešće o sticanju božan­ skih m oći stajanjem na glavi i drugim m nogo težim asanama yoge. Tjelesni položaj, način disanja ili vježbe m išića u bilo kak­ voj izd ržljivosti, osim m ožda u m irnom uspravnom sjedenju duže vrem ena dok tra je zadubljenje, nisu važni u buddhističkoj meto­ di »čiste p ažn je« (sati-patthana). U buddhističkim m editacionim centrim a vrlo su često isključene Buddhine slike i kipovi, broja­ nice, pa čak i čitanje Buddhinih govora. Onaj ko je odlučio da izvrši n apor ne treba više ni Buddhinu pomoć. N ije rijetk a p o ja va ni na ovom otoku, gdje nema nikakve pouke o m editaciji ni kontem placiji, gdje je pretpostavka pustinjačkog života unutarnja dozrelost, da stižu stari i m ladi, zare^ đeni i nezaređeni gosti u želji da pokušaju i ustanove jesu li uopće sposobni za »m ed itaciju «. N ije izuzetno ni to da im tre­ ba p o n ekoliko godina da se u vjere da to nisu, da je dublji poriv k o ji ih je doveo ovam o bio okultistički (sticanje »m o ć i«), a ne m editativni (postignuće smirenja, samatha, cilj đhane po defini­ c iji). Većina »spiritualista« u takvim kao ni u drugim slučajevi­ m a nisu svjesni suštinske opreke između Buddhina učenja i okultizm a. Okultizam je vjera u »božanski plan« svijeta i želja za saradnju s bogovim a na tom planu. Nasuprot tome Buddhin čuve­ ni »negatorski« stav glasi: 158

»K r o z bezbroj sam životd, nošen to k o m zbivanja, uzalud tražio graditelja tog zdanja. Mučna je trajnost preporađanja. Graditelju, sada si uočen! Više m e nećeš kućiti! S lo m lje n i su svi p o tp o rn ji, istrgnuta greda svoda. Duh se iščahurio iz sumnje. K on a čn o je uništena ie d Života«. ( Dhamma-pada, 153-4) »Rušilac je isposni'k G otam a!« — i p ro tivn ik svih božanskih planova svijeta i svemira, svih razm išljan ja i gledišta »o proš­ losti i budućnosti«. * * *

Prva poteškoća koju treba da razjasnim u tekstu k o jim odre­ đujem svoj stav i definiciju kontem placije na p rv i je p o gled fo r ­ malne prirode: Tem eljna, ugaona tačka zadu bljen ja određena je drugim stepenom đhana. Šta je s »p rvim step en om «? Zar i on ne spada u m editativna dostignuća o k o jim a je rije č ? M o j od govor: U užem smislu o kojem govorim , ne! M oje polazno, isključivo d oživljajn o snalaženje m eđu tim skolastički vrlo izrazito form u liranim i raspoređenim struktu­ rama određeno je stavom prin cipijeln e neortodoksne subjektiv­ nosti, stavom na kakvom se od 6. vijek a n.e. osniva jedina do da­ nas neprekinuta i d ovoljn o živa tradicija buddhističkog sistema đhana (kineski ca n , japanski zen). T o je stanovište tada od re­ dio indijski m isionar u Kini, Bodhidharma, riječim a: » Nezasnovan ni na rije či ni na slovu, nezavisan prenos, sam po sebi, m im o svake pouke, neposredno usmjeren na čo v je k o v duh, buđenje njegove iskonske prirode, po k o jo j čovjek ozbiljuje budnost (b u d d h a tta m ).« t

Osnovna struktura kontem plativnog zadubljenja, đhana, je četverostepena. P rvi je stepen obilježen kao sa-vitakka, sa-vićara, ili popraćen »zam išljanjem i razm išljan jem « (m isaon im zahvatom i razradom ), pa je zbog toga više m editativan nego kontem plati­ van: »Isposni c, kad isključi čulne težnje i nećudoredne d o življa ­ je, boravi u dosegu p rvog zadubljenja. T o je stanje, popraćeno zam išljanjem i razm išljanjem , rađa iz osame uz prijatan osjećaj zadovoljstva«. — Usporedba, k o ja se redovno p on avlja uz taj opis, glasi: »K a o kad bi vješt kupališni stručnjak ili n jegov pomoćnik sasuo prah za pranje u m jedenu posudu, pa ga zam ijesio postepenim škropljenjem vodom dok sapunjava kugla ne u pije vlagu, ne postane prom očena i zasićena vlagom izvana i iznu­ tra, ali tako da se voda ne cijedi iz n je — isto tako isposni'k na159

paia i oplahuie, ispunja i prozirni i e cijelo tijelo tim prijatnim os jedan iem zadovoljstva poniklim iz osame, tako da mu nijedan dio tije la ne ostaje nezahvaćen tim osjećajem «. Uz opis drugog zadubljenja ponavlja se slijedeća usporedba: » . . . K ao jezero ispunjeno vodom 'koja u njem u izvire, a nema priliva vode ni s istoka ni sa zapada, ni sa sjevera ni sa juga, pa ako ni kiša ne padne s neba od vremena na vrijem e, ipak će u u tora jezeru svježa voda strujati, napajati ga i oplahivati, ispu­ njati i prožim ati tako da nijedan d io jezera ne ostane izvan do­ sega svježe v o d e ...« Opis trećeg stepena glasi: »A za tim , odvraćajući se i od os­ jećaja prijatnosti, boravi ravnodušan, p ažljiv i sabran, pa tjeles­ no d oživlja va ono zadovoljstvo, k oje oplem enjena bića izraža­ vaju riječim a: ’K o je ravnodušan i pažljiv, živi zadovoljno.' — Tako boravi u dosegu trećeg z a d u b lje n ja «... »K a o što u jezeru s b ijelim , crvenim ili plavim lotosovim cvjetovim a neki bijeli, crveni ili p lavi cvjetovi, iznikli pod vod om r ne izlaze na površi­ nu, nego cvjeta ju pod vodom , pa ih svježa voda napaja i oplahuje, ispunja i prozirnije od korijena do vrha latica. . .« Četvrti stepen: »A za tim napušta zadovoljstvo i nezadovolj­ stvo. K ad tako išČeznu dotadašnje radosti i žalosti, isposnik bo­ ravi u dostignuću četvrtog zadubljenja. T o je stanje bez zado­ vo ljstva i nezadovoljstva, pročišćeno ravnodušnom pažniom .« .. .»K a o da neki čovjek sjedi zaoem ut b ijelim platnom od gla­ ve do pete, tako da mu nijedan dio tijela ne ostane nezaogm ut tim b ije lim platnom , tako i taj isposnik sjedi ispunjajući i prožim lju ći c ije lo tije lo čistoćom srca, tako da m u ni jedan dio ti­ jela ne ostane neprožet čistoćom srca«. Istican je da je tiielo predm et prožim anja u svim tim stanji­ m a ima posebnu važnost i značenje u Buddhinoj filosofiji. Tak­ vim naglaskom Buddha često ističe akozmičnost svoea humaniz­ ma: »Ja tvrd im da je upravo u ovom e tijelu, m anjem od dva m etra, sposobnom da osjeća i misli, sadržan svijet, nastanak svijeta, prestanak svijeta i put k o ji vodi do prestanka svi­ jeta .« ( Anguttara-nikava, IV , 5, i u m nogim drugim govo­ rim a.) — V rlo često Buddha ističe da su »plodovi«^ njegova učenja u o čljivi neposredno »u ovom e životu «, bez obzira » d a ji p ostoji ili ne p o sto ji drugi s v ije t«, »duša« i »b o g o v i«: »O vo je učenje djelatno u ovom životu, n ije zavisno od vremena, traži od Čovjeka da dođe i vidi, svrhovito je, shvatljivo po sebi razbo­ ritom čovjek u .« P o ziv »d o đ i i v id i!« (ehipassiko) postao .je jed­ no od najčuvenijih o b ilježja Buddhme nauke. Buddhino^je uče­ n je neprekidan izazov »b ogovim a «, izazov, doduše, na k oji se bo­ govi Često odazivaju kao sagovom ici u n jegovim razgovorima, ne m anje nego upravo spomenuti bezvjerci kojim a Buddha raz­ jašnjava da v je ra u život p o s lije smrti n ije uslov za slijeđenje njegove nauke. * * *

160

Polazeći od tih pretpostavki treba razjasniti ran ije istaknuti stav: Zašto usredotočujem pažnju od početka na drugi, a ne na p rv i stepen zadubljenja? — K ratk o rečeno zato, je r stanje zam išljania i razm išljanja n ije stanje šutnije, nego psihološki glav­ na prepreka tom stanju. Iz kom entarskih razjašnjenja doživljajnih stanja »zam išljanja i razm išljanja« ( vitakka-vićara) n ije teš­ ko shvatiti u kojem se smislu treba n jim a poslužiti u polaznim vježbam a isključivanja sadržaja svijesti, u p livan ju p rotiv struje samog tog m isaonog procesa. Na jednom m jestu u vezi s tim e Buddha kaže da onaj k o želi da prepliva vodenu struju ne smi­ je dopustiti ni da ga val ponese nizvodno, a ne sm ije se iscrpsti ni u neposrednom prsnom napadu protiv valova pokušavajući da se kreće uzvodno. Od usporedbi kojim a Buddha nastoji da razjasni odnos »za­ m išljanja« prema »razm išljanju« i postepenost njih ove izolaci­ je, naj izrazi ti je djeluju usporedbe s gongom : »Ia k o ta dva stanja nisu uvijek odvojena, zam išljanje je p rvi zahvat razuma. Taj ie zahvat grubi i početni pokret kao udarac u gong. R azm išljanje je stanje usidrenosti razuma. Ono se istančava trainim pritis­ kom specifične suštine predmeta, pa se m ože usporediti s odzvanjaniem gonga. Zam išljanje počinje kao zahvat svijesti u času ispolienja predm eta misli, kao što ptica širi krila kad hoće da uzleti. Stav razm išljanja je miran i približu je se neposređovanju svijesti, kao ptica koja se uzdigla pa lebdi m irn o raskri­ ljena.« (Buddhaghesa (5. v.n.e.), »Visuddhi-m agga«, 4.89). U produžetku iste usporedbe s gongom značajne su Buddhine ri­ ječi: »Ako umukneš kao napukli gong, dosegao si nibbanu ( nir­ vanu, u tm u ć e )«. (Dhamma-pada, 134) Odavde se vidi da »zam išljan je« i »razm išljan je« ne treba shvatiti kao zamišljanje-i-razmišljanje, kao dva ravnom jerna, is­ tovremena ili čak nerazdvojiva procesa. Upravo njih ovo razluči­ vanje, isključenje zahvata novih sadržaja u analitičkom toku raz-mišljanja, omogućava postepeno isključenje prvoga, a za tim uspješno usporavanje, suzbijanje i gašenje drugoga u potpunoj šutnji, ili b olje rečeno zamuklosti. U tom smislu Buddha uvijek ističe važnost čiste analitičke funkcije m išljenja, pa je i jedno od najranijih imena k o je je obilježavalo n jegovu školu još za n jego­ va života bilo vibhađđa-vada ili »analitička teo rija «. Tom m eto­ dom Buddha dokazuje u k ra jn jo j lin iji ništavilo »s v ije ta « i »se­ be« (ili »■duše«). Zbog raščlanjivosti zam išljanja d razm išljanja dijeli se već u nekim izvornim tekstovim a ljestvica od četiri za­ dubljenja ( dhana) u peterostopenu shemu, tako da se »zam išlja­ nje« (zahvaćanje sadržaja) isključuje na prvom , a »razm išlja­ n je« (analitička razrada) na drugom stepenu. Dosadašnji osvrt na doživljajnu, a ne toliko na predmetnu stranu strukture dhana dovoljan je m ožda za razjašnjenje po­ laznog usredotočenja pažnje na drugi, a ne na prvi stepen zadub­ ljenja. Bitno obilježje drugog stepena je ekodi-bhava, ili upra161

yo »usredotočenost« u najužem smislu, pažnje koja »biva zao­ štrena na jednu tačku«. Ta je tačka k rajn je moguće zaoštrenosti pažnje upravo predm et svijesti na tom stepenu. Radi se, dak­ le, jedin o o prikladnom izboru takvog predmeta. Ni zamišlja­ n je ni razm išljanje to po svojoj prirodi nisu. D oživljaj »sreće«, »zad ovoljstva« i »sm irenosti«, obilježja p rvog stepena zadubi je­ nja; raspoloženja koja stvara istrajna koncentracija u misaonom radu, ili, u disciplini fantazije, usredotočenost na stvaralački rad umjetnika, dovoljn o su poznati plodovi m editativnog napo­ ra i »nadahnuća« k oje njim a rukovodi. Onaj ko tim stepenom zadubljenja i m ogućnostim a izražaja njegovih plodova nije više zadovoljan, ko posumnja u svoju »društvenu m isiju «, ili ko u tim plodovim a ne m ože da nađe adekvatnu vrijednost svom po­ laznom nadahnuću — a to p rije ili kasnije doživljava i najveći um jetnik — taj p očin je da teži za povratkom na izvornu tačku svojih nadahnuća, pa ako je nemir d oživljaja u njem u dovolj­ no snažan i mučan, prodire do pitanja: Je li m oguće održati čis­ to nadahnuće, suspregnuto od struje pređm etnosti čija nas bu­ jica zanosi i odnosi željenim i neželjenim tokovim a ostvariva­ nja »za m isli«, gd je se u razradi polazna snaga nadahnuća rasplinjuje u beskrajnom diferenciranju svijeta i tone u bezdah zab­ lude? Je li m oguće takvo »uzvodno« prodiranje do izvora nadah­ nuća? * * *

Iz in dijskog sistema yoga izrodilo se i vjerovan je da se čo v­ jek rađa s predodređenim brojem udisaja i izdisaja. K o pola­ gano diše i uspije da više ili manje potpuno suzdržava dah, taj prem a tom e vjerovan ju tim e produžuje svoj život — a inaziv za »ž iv o t« i »dušu« u staroj teološkoj term inologiji bio je jedan te isti: »diva«. Tek s pojavom pojm a »sebe« spekulacije o duši prelaze iz m agijskog u m etafizičko spekulativno područje. (Bud­ dha svoju negaciju duše u najvažn ijim govorim a o tom predme­ tu izričito p rim je n ju je i na pojam duše kao diva i kao atman, pali atta. U slavenskim jezicim a, bližim shvaćanjima yoge o ži­ votu nego što su indijski, i »živ o t« i »duša« vezani su za predodž­ bu »daha«, »disanja« i »nadahnuća«. Sistem yoga nije indo-evropskog (ved sk og) porijekla nego m nogo starijeg indo-sumerskog. T o u osnovi važi i za analitičku podlogu atomske i psihofizičke strukture u srodnom sistemu samkhya iz prcdbuddhističkih vremena. U yogi je disanje klasični životni m aterijal um jetnosti koncentracije duha (samadhi), odakle religijsko nadahnuće treba da crpi svoj prvobitni nepo­ sredni uvid (ved a ) i smisao. S vrem enom yoga postaje sve više sistem fizičk ih vježbi uz pretpostavku o automatskom postiza­ nju određenih psihofizičkih dostignuća koja se proširuju do fantastičnih granica natprirodnih »m oći«. Buddha je preuzeo osnovne tehničke elemente voge i naučne pretpostavke samkhye. Među ta »tehnička« sredstva spada i d> 162

sanje kao prvi, iako ne i jedin i »tjelesn i« m aterijal kojim sc slu­ ži i Buddhina um jetnost đhana. U osnovnom tekstu Buddhina učenja o kontem placiji i m editaciji uopće, u Sati-patthana-suiti (Digha 22 i Mađđhima 10) polazno je pitanje: »K a k o isposnik sprovodi vježbu prom atranja tijela u tijelu ? — Otišavši u šumu, u podnožju nekog stabla, ili u praznoj p ro sto riji, isposnik sjedi skrštenih nogu, držeći tijelo u okom itom stavu, s ustaljenom pažnjom. On uz potpunu pažnju udiše, uz potpunu pažnju izdiše. Udišući dugi dah zna: 'Udišem dugi dah’ ; udišući kratki dah zna: 'Udišem kratki dah’, Izdišući clugi dah zna: 'Izdišem dugi dah'; izdišući kratki dah zna: 'Izdišem kratki dah'. 'Udahnut ću svjestan cijeloga tije la ’, tako se vježba. 'Izdahnut ću svjestan cijeloga tijela', tako se vježba. 'Udahnut ću smi­ rujući tjelesne funkcije’, tako se vježba. — K ao što vješt tokar ili tokarski pom oćnik kad preduzm e dugi okret zna, 'Sada vršim dugi okret', a kad preduzm e kratki okret zna, 'Sada vršim krat­ k i okret’, isto tako i isposnik udišući dugi dah z n a ...« Bitna je razlika između prim jen e toga i ostalih sredstava u yogi i u Buddhinom sistemu u ovom e: »Teh n ika« yoge postala je (u m odernim vremenima sve više i više) »neutralna« i p rim ­ jen ljiva »u mnoge svrhe«, neovisno od m oralnih pretpostavki, »neutralno« sredstvo za sticanje »m o ć i«. U slijedećem dijelu ovog članka razjasnit ću zašto u buddhizmu nijedna od ovih pseudo-»naučnih« parola n ije prihvatljiva. N a ovom je m jestu važno istaći jedino osnovnu tehničku razliku, koja nije bez važnosti za cjelokupni moralno-fidosofski problem : U yogi se vrše vježbe disanja koje se um jetno m odelira da bi postiglo određene fizio ­ loške učinke. (O specifičnoj fizio lo g iji t.zv. kundalini-yoge reći ću nešto više u dijelu o svojoj kontem placionoj praksi.) — N a­ suprot tome, u buddhizmu se ne radi uopće o vježbam a disanja, nego isključivo o vježbanju pažnje. T o se u vijek i svuda posebno podvlači. Ako onaj ko vježba đhanu u p otrijeb i disanje za svoj početni m aterijal (a to nije neophodno), onda mu disanje služi jedino kao minimalna podloga na koju želi da sažme zaoštrenu zraku pažnje u ranije spomenutom smislu. Upravo zbog toga bitna je pretpostavka da disanje m ora ostati u prirodn im grani­ cama svojih funkcija.-Zato se ni gornja Buddhina uputa ne mo­ že prim ijeniti doslovno tako da se u toku jedne iste vježbe mijenja vrsta i namjena po redoslijedu u form uli ili inače. Očito je da citirani tekst nema namjenu, a ne bi bio ni dostatan, da pos­ luži kao neposredna praktična uputa. I na to ću se osvrnuti opširnije u dijelu o praksi. Osim disanja Buddha spominje i druga sredstva koja mogu da posluže istoj svrsi, iako ne uvijek u istoj m jeri i u posve istom smislu. Iz svega toga razvio se u kom entarskoj kn jižev­ nosti ranoga buddhizma sistem »predm eta« povoljnih za kon­ centraciju ( kammatthana) , među kojim a su na prvom mjestu i za našu svrhu najvažniji deset kasina ili »obuhvatnih (tj. pros­ 163

torno neograničenih, am orfnih) cjelina«: (a ) fizički elementi, u svom »čistom «, neuobličenom stanju: zemlja, voda, vatra, uz­ dali; (b ) boje: plavo, žuto, crveno i bijelo; (c ) svjetlost i pros­ tor. Slijedeća vrsta ( kammatthana je prom atranje »ob ilježja« raznih studi ja raspadanja na lješevima. Ova vrsta predmeta služi prvenstveno razvijanju gađenja, jednog od životnih raspolože­ nja pesimizma i ođrođavanja kojim a Buddha pridaje osobitu pažnju. Za tim dolaze stanja velikodušnih čuvstava — sućustva, sažaljenja i suradosti — koja konačno treba da dovedu do rav­ nodušnosti iz opisa četvrtog stepena zadubljenja. Slijedeća gru­ pa su četiri stepena »neoblikovanog zadubljenja« (arupa-đhana), koje ću pobliže razjasniti u nastavku. Pošto sam težište svog napora odredio na drugom stepenu zadubi jen ja, đhana, b ilo je na jvažnije da s toga stanovišta razjas­ nim odnos prem a prvom stepenu. Iako treći i četvrti stepen ostaju izvan toga neposrednog dosega, smatram da i njih ov uza­ jam ni odnos sliči donekle odnosu između p rvog i drugog stepe­ na, tako da i treći dobiva tek relativnu važnost prelaznog doživ­ ljaja, dok drugi i četvrti znače suštinska dostignuća đhane. Iz ranije navedenog opisa četiriju stepena izgleda shvatljivo da je već na prvom stepenu polazna pretpostavka shvaćanje i prihva­ ćanje k rajn jeg cilja četvrtog stepena, a to je stanje ravnodušno­ sti i apatije zbog odvraćenosti od svijeta osjetnog i misaonog do-živl javan ja (zahvata u iskustvo) i pro-življavanja, »hlađenja« i »gašen ja« im pliciranog u značenju riječi nibbana. »Tehnika« kontem placije ovdje n ije neutralna u smislu da obećava korisnu prim jen u »u m noge svrhe«, kako se često isti­ če kad je riječ o »instrum entalnosti« i m oralnoj neutralnosti voge. O zbiljn a tehnika m editacije i kontem placije neutralna je jedino u pogledu samih tih tehničkih sredstava, a ne u pogledu »m nogih ciljeva « kojim a bi m ogla ili trebala da posluži. Kad Buddha svoju 'kontemplacionu metodu »postojane pažnje« (satipatthana) naziva »jed n im « ili »jedinstvenim putem «, onda već iz osnovnih tekstova neposredno proizlazi da želi naglasiti upra­ vo jedinstvenost nedvosm islene svrhe — »ohlađenja«, »gašenja« i 'konačnog »utrnuća životne žeđe«. Tu svrhu naglašava i inače uvijek kad ističe da je spreman raspravljati jedino »o onome što je korisno, što je osnov asketskog života, što dovodi do gađe­ nja, do odvraćanja od strasti, do prestanka, do smirenja, do pot­ punog shvaćanja, do savršene mudrosti, do utrnuća ( nibbana)« . B u d d h i s l i č k a k o n t e m p l a c i j a i m a v r i j e d n o s t j e d i n o za o n o g a k o je s p o s o b a n da se o d v r a t i o d s v j c t o v n o s l i u d v o s t r u k o m s m i s ­ lu: p r v o u v i d j e v š i g r a n i c e l i l o s o f s k o g h u m a n i z m a i p o z i t i v n i s m i ­ s ao o t u đ e n j a ; m a d a v e ć iz k o n t e k s t a d o s a d a š n j e g o p i s a t r e b a da b u d e j a s n o u k o j e m j e s m i s l u taj h u m a n i z a m ( s a s a v r e m e n o g e g z i s t e n c i j a l n o g s t a n o v i š t a ) p o l a z n a t a č ka i i s k l j u č i v o č v r s t o om e đ e n o p o d r u č je m e d ita tiv n ih i k o n te m p la tiv n ih napora: drugo, o d r e k a v š i se h a l u e i n a t o r n i h » t e i s l i č k i h « i n a i v n o - r e a l i s t i č k i h ( n a

164

pi. gim nastičkih) ideala i ciljeva u prim jen i »teh n ike« yoge. Dluina je svjestan i odrješit pristup ništavilu i ništetnosti života. Da suočenje s ništavilom može da bude i neočekivano i u tom smislu nesvjesno, na tu je za naše vrijem e vrlo sim ptom atičnu pojavu upozorio Sartre u romanu »M učnina«. — Sa stanovišta buddhis­ tičke kontem placione discipline svjestan korak u ništavilo, tež­ nja za utrnućem instinktivnog života, m ože da uslijedi jed in o iz stanja ravnodušnosti, iz ideala apatije k o ji je i na »Zapadu«, u kasnoj antičkoj filo s o fiji, bio filosofsk i ideal par excellence i konačno postao sinonim za riječ »filo s o fija « talko dugo dok je filo so fija još bila izraz zbiljskog stava m isaonog čovjeka prem a životu. Upotreba grčkog izraza apalheia za pali upekha iziskuje raz­ jašnjenje u vezi sa strukturnim o b ilježjim a trećeg i četvrtog stepena đhana. — Buddhina teorija etičkog rasuđivanja osniva se na njegovoj psihološkoj teoriji o tri osnovna kvaliteta čuvstva: ugo­ dno, neugodno i ni-ugodno-ni-neugodno čuvstvo. U opisu trećeg i četvrtog stepena Buddha u potrebljava isti izraz upekha za rav­ nodušnost. Ipak je iz opisa jasno da na trećem stepenu ravno­ dušnosti označava pozitivni doživljaj ravnoteže (a ta ra k sija ) k o ji se osjeća kao unutrašnje zadovoljstvo. (K a n t opisuje isto stanje pod nazivom Selbst-Zufriedenheit.) Na četvrtom stepenu taj pozitivni čuvstveni doživljaj biva isključen iz svijesti, a »treće čuvstvo« postiže svoje savršenstvo. — T e o rija o tri kvalitete čuv­ stava, osnovana na pretpostavkama fizio lo g ije osjetnih organa (ja ­ sno izraženim u Buddhinoj dvanaestoolanoj form uli »uzajam nog uzrokovan ja«) djeluje moderno, gotovo savremeno. Dok je u pr­ voj polovini 20. vijeka još postojala katedarska »sistem atska psi­ h ologija« u Evropi, postojali su i predstavnici teorije o ista tri kvaliteta čuvstava. Jasno je da ni isključivo svođenje psih ologije na fiziologiju, a ni behaviorističke tendencije k oje su p ri tom e prevladale, nisu pogodovale dubljoj razradi ovakvih u osnovi fenemenoloških teorija. U tom smislu opis trećeg i četvrtog stepena d jelu je kao opis jednog simultanog doživljaja. Ipak, u razradi opisa d oživlja jn ih stanja postepenog kontem plativnog zadubljivanja osobita se važ­ nost pridaje upozorenju da je na svakom stepenu i na svakom prelazu potrebno obratiti posebnu pažnju okolnosti da stanju potpunog dostignuća uvijek prethodi vrlo izrazito stanje približa­ vanja (d oživlja ja liminalnog stanja). Prema tome je moguće psiholpški shvatiti stanje trećeg stepena kao uravnotežavanjc, p rib­ ližavanje krajnjem cilju apatije. S takvog gledišta m oguće je ta­ kođer sva tri stepena k oji prethode posljednjem , a p ogotovo drugi i treći, shvatiti u istom smislu uravnotežavanja putem sm i­ renja toka do-živl javan ja i pro-življavanja. U tom se slučaju treći stepen ispoljava kao nespecifičan i prelazan, ali odrediv na dva načina, iz pretpostavke isključenja zam išljanja i razm išljanja, postupka koji nas dovodi do tog stanja, i sa stanovišta c ilja ko­ jem u konačno vodi na krajnjem stepenu. 165

0 sarrtomc četvrtom sLepehu ha osnovu dosadašnjeg prikaza nije potrebno dodati ništa više. To je doseg utrnuća (nibbana). Ipak, tim e opis strukture đhana u cjelini n ije još završen.. Do sada opisana četiri stepena nazivaju se stručno rupa-đhanci ili »oblikovano zadub lje n je «. »O blikovanje« se sastoji u redukciji snaga k o je obliku ju iskustvo iz nutrine doživljajnih sposobnosti, ili transcendentalnih činilaca doživljaja. T oj osnovnoj strukturi odgovara druga, također četveročlana struktura arupa-đhana ili »neoblikovanog zadubljenja« koje se odnosi na strukturu doživ­ ljajn ih sadržaja. Iz njihove definicije postaje vid ljivo zašto se nazivaju »neoblikovanim područjim a« doživljajnosti. (U komparativno-filosofskom dodatku razradit ću ovaj paralelizam doživ­ ljajn ih komponenata u usporedbi s Husserlovom teorijom o noesis i noema. U svojoj »F ilo s o fiji istočnih naroda« osvrnuo sam se na to u odgovarajućem poglavlju I. knj.) »K a d isposnik potpuno nadiđe predodžbe oblika, kad iščeznu suzbijene predodžbe kad odvrati pažnju od predodžbi raznoliko­ sti, onda dostiže do spoznaje da je prostor neograničen, i boravi u p o d ru čju prostorne neograničenosti. — K ad isposnik potpuno nadiđe područje prostom e meograničenosti, onda dosiže do spoznaje da je svijest neograničena, i boravi u p o d ru č ju neograničene svijesti. — K ad isposnik potpuno nadiđe područje neograničenosti svijesti, onda dosiže do spoznaje da nema ničega, i boravi u pod­ ru čju ni-čega. — K ad isposnik potpuno nadiđe područje ni-čega, onda dosiže p o d ru čje ni-predočavanja-ni-ne-predočavanja, i boravi u tom po­ dručju. — K ad isposnik potpuno nadiđe područje ni-predočavanjani-nepredočavanja, onda boravi u dosegu prestanka predočavanja i osjećanja.« Važno je p rim ijetiti da o vo posljedn je dostignuće nije više ob ilježen o kao »p od ru čje«. Zato ova posljedn ja rečenica ne dola­ zi u svim tekstovim a uz četiri prethodne koje obilježavaju pred­ metna područja četiriju arupa-đhana ili kategon jaln ih područja postepene dezintegracije predm etnog (n oem atskog) korelata pre­ dodžbi. To je krajnji i ustaljeni dom et kontem plativne umjetnosti šutnje. Ljestvica od pet stepeni arupa-đhana, gdje je peti stepen svodiv na četvrti, analogna je ljestvici sa pet stepeni rupa-đhana, gd je se prva da stepena obuhvaćaju u jedan. Iz ovakvog prikaza proizlazi na prvi pogled da postepenost u redukciji predm etnih područja u arupa-đhana odgovara postepenosti redukcije d oživljajnih sposobnosti na drugoj strani, u fo r­ mulam a rupa-đhana, iako se tim e ne pretpostavlja strogi ni fo r­ m alni paralelizam m eđu odgovarajućim stepenima kako bi se m oglo očekivati od shem atizacije k o ja slijedi m etode tipične za 166

izgradnju indijskih sistema uopće. O vdje je, m edulim , šabloni/acija tekstova slijedila drugu još n epovoljn iju form alno-logičku mogućnost, subordinaciju m jesto koordinacije. M jesto vod ora v­ ne uslijedila je okom ita nadređenost arupa-đhana rupa-đhanama. Nem a sumnje da su prethodno opisani stepeni rupa-dhana tem eljn iji za neposredni doživljaj. Oni određuju upotrebu alata kontemplacije, dok. se preostali odnose na m aterijal k o ji se ob­ rađuje i na dostignuća takve obrade. Onome ko je izvježban u upotrebi alata, dostignuća u prim jeni tog alata postaju vid ljiva postepeno sama po sebi iz prakse. Zato je razu m ljivo da se u veli­ kom dijelu tekstova, a i kasnije literature spom inje samo struk­ tura rupa-đhana kad se govori o postepenom razvoju kontemplacionih sposobnosti. Prilično brzo zam iranje kontem plativne prak­ se na ovoj osnovi i potiskivanje specifičnog Buddhinog sistema jednostavnijim i konkretnijim nuzoblicim a, a osobito sve snažniji uticaj m ehanizacije »čiste tehnike« m nogo starijeg i proširenije g yoga sistema, k o ji obećava mnogo više od šutnje i »u tm u ća « onom e ko se odluči na takav zanat — sve je to d jelo va lo uz niz teoloških razloga da prevladava shvaćanje da su stepeni arupađhana, posve odvojen i od tem eljnih ili »početn ičkih « rupa-đhana, »m etafizička« stanja »nebeskih svjetova« u k ojim a žive naročite vrste bogova. — Z d ravijoj i je d rijo j in teligen ciji slavnog tibetan­ skog pjesnika — yogi ja Milarepe (11. v.) činila se ta vrsta ne­ beskih svjetova gluplja od svih ostalih do k ojih je uspio da zahiri ljudski duh: »Onesviješteni u stanju zanosa bogovi u četiri nebeska carstva bezobličnosti nisu sposobni da razluče dobro od zla. Jer n jih ov je duh otupio i otvrdnuo, bešćutni su i bez osjećaja. U nesvjesnoj op ojn osti proživljavaju eone u tren oka. Kako je žalosno da ni toga nisu svjesni! Jao! ta nebeska rođenja nemaju ni smisla ni vrijednosti. A kad im se pobude zle misli, počinje ponovni pad bogova. U raspravama o uzroku njihova pada učenjacima se suše labrnje dok u praznim riječim a traže razjašnjenje. Da vam opišem užas božanske smrti, to bi vas utuklo i obeshrabrilo. Zapamtite to i budite revni u njezi zadubljenja!«

167

U N A M U N O V O PO SLJED N JE P R E D A V A N J E Luis P o rtillo

Unamuno je u m ro iznenada, kao onaj k o ji umire u ratu* P r o t iv koga? Možda p ro tiv samog sebe; a takođe, premda mno­ gi to možda neće povjerovati, p ro tiv ljudi k o ji su prodali Span iju i izdali njegov narod. P r o tiv naroda samog? Nikad to nisam vjerovao i nikad to neću vjerovati. (A n ton io Masihado, Notas de Actualidad, u časopisu Madrid, Valencija, februar 1937.) N e k i su za. tih bezumnih dana sačuvali svoju nezavisnost m išljenja. Sa ljudskog stanovišta to je utjeha; sa španjolskog stanovišta — nada. (Mainuel Azana, prolog uz La Velada en Benicarlo, Paris, m aj 1939.)

Svečana dvorana univerziteta u Salamanki je prostrana oda­ ja, koja se k o risti samo u svečanim prilikam a, dostojanstvena, stroga, sa zidovim a obloženim tapiserijam a. K roz goleme pro­ zore p rod ire žm irkava bujica svjetla duginih boja, koja pojačava ćilibarski sjaj stoljetn og kam enog podnožja. T o je bila pozornica. Igra je prikazana 12. oktobra 1936, kad je španjolski fašizam bio u svom prvom pobjedonosnom stadiju. Pola ju tra je već pro­ šlo. Slavio se p atriotski festival Španjolske rase. N a predsjedničkom p od iju su bili: grim izna kapica, prsten od ametista i blistavi krst na prsim a presvijetlog doktora Pla y Daniela, biskupa dieceze; potam njeli talari sudaca, rasipno blistanje vo jn ih zlatnih gajtana izm iješanih s ordenim a i medalja­ ma izloženim na naduveno ispršenim grudim a; prijepodnevni ogr­ tač, ukrašen crnim sa-tioskim posuvracim a njegove ekscelenci­ je civilnog guvernera p rovin cije; a svi oni su okruživali — bje-

* Ovaj prilog donosimo u povodu tridesete godišnjice smrti španjol­ skog filozofa Miguela de Unamuna (29. IX 1864 — 31. X II 1936). U idu­ ćem broju objavit ćemo prikaz Unamunove filozofije. (Prim. red.).

168

šc li to da bi ga počastili ili nadjačali? — čovjeka, čija je goidost u n jegovoj n ep od m itljivoj španjolskoj savjesti bila nepo­ kolebljiva i uspravna: M iguela de Unamuno y Jugo, rektora. S prednjeg zida je iščezla alegorična slika Republike i na njemu je blistao, ispod baldahina, K a u d iljo v lik u p re tilo j bezobraštini. Na lije v o i na desno, na divanim a presvučenim u karm i n , svila doktorskih ogrtača i njih ove akademske kape s veselim roj tama u crvenoj, žutoj, svijetlop lavoj i tam noplavoj boji sim bolizirali su Pravo, Medicinu, K n jiževn ost i Nauku. N ekoliko dama se pom iješalo m eđu učene ljude; na istak­ nutom m jestu Dana Carmen Polo de Franco, otm jena supruga Čovjeka providnosti. Iz nagruvane publike koja je bila okrenula prem a podi ju odabranih, s njegovom zaštitnom balustradom od tamno laštenog drva, dizao se prigušen žam or iščekivanja. N a drugom kraju dugačke dvorane svjetlucali su zaobljeni lim eni instru­ menti vojne muzike, spremne da odsvira obvezatne himne. Cerem onija je počela. O tvorio ju je Don M iguel s obred­ nom form ulom , izgovorenom onim n jegovim nezaboravnim gla­ som, tankim i jasnim. — Tada se na platform u popeo Don Fran­ cisco Maldonado, nizak, debeo, p rofesor književnosti i zem ljo ­ posjednik u Salamanki. S afektiranom baroknom d ikcijom i ši­ rokom erudicijom on je održao bezbojni prigodni govor. N a kraju je izrazio svoju nadu u bolju budućnost, s blagim i iskrenim uzbuđenjem. Sišao je niz stepenice uz p ovik e odobravanja i aplauz, naklonio se prema podiju i vratio se na svoje m jesto. Poslije njega na govorničku tribinu popeo se Don Jose M aria Ramos Loscertales od Saragose, visok i mršav, sa živim ges­ tama, plam tećim očima, staloženim i jasnim govorom , njegovo čulno lice u vječnom pokretu izražavalo je finu i zagonetnu ironiju. On je govorio o smrtnoj b orb i koja upravo bjesni — još jedan prigodni govor. N jegova teza: snage Sparni je su uza­ vrele do vrhunca u tignju strasti — i poput zlata iz tign ja Spartija će najzad na kraju iskrsnuti očišćena i bez m rlje, u svo­ jim pravim bojama, koje su odbacile ljagu vještač'ki na nju bačenu. Burno odobravanje. A tada je ustao general M illan Astray. S razm etljivom poniznošću on je više volio da govori sa svog vlastitog mjesta. Njegova pojava je bila impresivna. General je suvonjav, s mišavošću koja izigrava vitkost. On je izgubio jedno oko i jednu ruku. N jegovo lice i n jegovo tijelo nose neizbrisiv trag straš­ nih brazgotina. Te surove unakaženosti i rane daju naslutiti zlokobnu^ ličnost; n jegovo gnjevno i pakosno držanje ubija svako sažaljenje k o je bi njegove teške rane m ožda m ogle iza­ zvati. _On je bio’ organizator španjolske stranačke legije Tercio koja je vršila operacije u Africi; on je bio tvorac Čelične,, neu­ m oljive discipline, k ojoj su se lakom isleni bjegunci iz drugih 169

cti us LYen 111 disciplina pokoravali svojom vlasti Lom slobodnom voljom . On je te rane, koje su m nogim a izgledale slavne, neki­ ma suviše iskorištavane, a svima jezivo uzbudljive, stekao u onim fantastičnim marokanskim pohodim a k o ji su bile gorka m ora Španije pod zlokobnom egidom kralja Alfonsa X I I I , na­ zvanog u svoje vrijem e »A frikanac«. Ipak neosporan nimbus koji je okruživao generalovu figuru duguje jezivoj originalno­ sti, m isterioznom paradoksu njegovog bojnog pokliča: 'Viva la M iie rte !' — 'Ž ivjela sm rt!' Jedva da se M illan Astray podigao sa svog sjedišta kad se p rolom io n jegov kreštavi glas, kao da eksplodira iz onih he­ rojskih grudi nakinđurenih kilom ordena, svjedočanstava i na­ grada za junaštvo. P rije svega on je rekao da su više od polovine svih Španjo­ laca zločinci, krivci za oružanu pobunu i veleizdaju. Da bi od­ stranio svaku dvosm islenost on je produžio da Objašnjava da pod tim pobunjenim a i izdajicam a m isli građane k o ji su bili lojaln i vladi. U naglom bljesku intuicije, jedan od slušalaca bio je tako nadahnut kao da shvaća besprijekornu logiku parole za koju su lju di norm alne pam eti vjero va li da je proizvod jednog epileptič'kog mozga. Sa strašću je povikao: 'Viva, viva la M u e rte !' — 'Živjela, živjela sm rt!' Nepristupačan, general je nastavio svoj plameni govor: 'K atalon ija i zem lja Baska — zem lja Baska i K atalonija — dva su raka na tijelu nacije. Fašizam, k o ji Španiji donosi zdrav­ lje, znat će kako da isk orijen i njih obadvije, zarezujući u živo, zdravo meso kao kakav odlučan kiru rg bez lažne sentimental­ nosti. A kako je zdravo m eso tlo, dok je ob oljelo meso narod k o ji na n jem živi, fašizam i arm ija iskorijenit će narod i vratiti tlo sveto m . nacionalnom carstvu . . . ' Predahnuo je i bacio despotski pogled na slušače. I vidio je da ih je zarobio, hipnotizirao do p osljed n jeg čovjeka. Nikad ni jedna od njegovih harangi nije tako p okorila volju njego­ vih slušalaca. Očevidno, on je bio u svom elem en tu . . . Osvo­ jio je univerzitet! I sam zanijet on je nastavio slijep za suptilni i zam irući sm iješak prezira na usnama rektora. 'Svaki socijalist, svaki republikanac, svaki od n jih bez iznim­ ke — a ne treba ni reći svaki komunist — buntovnik je pro­ tiv nacionalne vlade što će je uskoro priznati totalitarne države k o je nas pomažu, usprkos Francuskoj — dem okratskoj Francus­ koj — i p erfid n oj Engleskoj. 'I tada, ili čak i ranije, ako Franco to zaželi, a uz pom oć hrabrih Maura k o ji, iako su oni uništili m o je tijelo tek juče, danas zaslužuju zahvalnost m oje duše, je r se bore za Španiju 170

protiv Španjolaca . . . m islim, lošiji Španjolaca . . . jci oni da ju svoje živote /a obranu svete v j e r e Španijc, kao šio j e dokazano time što prisustvuju poljskim misama, prate K au dilja i prib a d a j u svete medaljone i posvećena srca na svoje burnuse. . General se izgubio u labirintu svog vlastitog strasnog izliva. Oklijevao je, razdražen i prkosan u isti mah. U tom škripcu pritekao mu je u pom oć jedan oduševljeni lašist i povikao: ’Arriba Espana!’ Gomila je pognula glave rezignirano. Č ovjek je produžio neustrašivo: 'S pan ija!'1 Gom ila je mehanički odgovorila: 'Jedna!’ ’Spanija!' ponovio je on. ’V elik a !’ odgovorila je u horu poslušna publika. 'Spanija!' plava košulja je ostala uporna, neum oljivo. 'Slobodna!' svi su odgovorili, zastrašeni. U tim vještač'ki izazvanim odgovorim a bio je očevidan ne­ dostatak topline i bezvoljnost. N ek olik o plavih košulja diglo se na noge kao da su ih gurnule n evid ljive opruge i kruto is­ pružilo desnu ruku ukočeno u rim ski pozdrav. Oni su pozdra­ vili fotografiju u sepiji na čeonom zidu: ’Franco!’ Publika je preko v o lje ustala i otpjevala tri put papagajski: ’Franco! Franco! Franco!’ A li Francova slika se nije pomakla. N i rektor. Don Miguel nije ustao. I publika se utišala i ponovo sjela. Sve oči su u napregnutoj strepnji bile prikovane za plem e­ nitu glavu, za blijedo, m irno lice u okvireno snježno b ijelom kosom. Neodređen izraz njegovih očiju bio je p rik riven bljes­ kom njegovih naočari. Izm eđu fino p ovijen og nosa i srebrne donkihotske brade njegova usta su bila iskrivljena u gorku grim asu neprikrivenog prezira. Djudi su se osjećali sve nelagodnije. Nekolicina njih je naglo osjetila da ponovo izbija njihova stara pakosna m rž­ nja. Neki su se d ivili spokojnoj neustrašivosti U čitelja i bojali su se za njegovu sigurnost. Većinu je obuzela uzbuđena drhta­ vica od neposredno predstojeće tragedije. Najzad je Don Miguel polako ustao. Tišina se pretvorila u golemu prazninu. U tu prazninu Don Miguel je stao da utače bujicu svog govora kao da začinja svaku brižno odm jerenu ri­ ječ. Evo suštine onog što je rekao:

1) Espana Una, G rande y L ib re — 'S pan ija Jedna, V elik a i S lo b o d n a ’ obavezna je falangistička parola, k oja se u svim svečanim prilikam a preobraća u odgovore kora na vodeći glas, kao u slijedećem prizoru.

171

Vi svi pažljivo pratile m oje riječi. Svi me poznajete i znate da ja ne mogu da šutim. Nisam naučio da tako postupam za sedamdeset i li i godine svog života. I sada ne želim da ikad to naučim. Ponekad je šutjeti isto što i lagati. Jer šutnja se može tumačiti kao pristajanje. Ja ne bih mogao da nadživim rascjep između m oje savjesti i m oje riječi, uvijek usklađenih partnera.’ Bit ču kratak. Istina je najistinitija kad je posve naga bez ukrasa i šupljih riječi.’ ’H tio bih da kom entiram govor — dajm o mu to ime — ge­ nerala M illana Astrava, k oji jc ovdje među nama.’ General se izazovno ukrutio. Pređim o preko osobne uvrede sadržane u neočekivanom izljevu pogrda na Baske i Katalonce općenito. Ja sam se rodio u Bilbau, usred bom bardiranja drugog karlističkog rata. Kas­ nije, ja sam se vezao uz ovaj grad, Salamanku, koji duboko volim , ali nikad ne zaboravljam svoj rodni grad. Biskup, bilo mu to m ilo ili ne, Katalonac je iz Barcelone.’ Načinio je stanku. Lica su problijedila. Kratka tišina je bila napeta i dramatična. Očekivanje se bližilo vrhuncu. U pravo malo p rije čuo sam nekrofilski i besmislen povik: »Ž ivjela sm rt!« Meni to zvuči kao ekvivalent za »M uera la Vi­ da!« — »Sm rt živo tu !« A ja, k o ji sam proveo čitav život uoblićavajući paradokse koji su izazivali neshvatljiv bijes dru­ gih, m oram vam, kao stručni autoritet reći, da m i je taj bar­ barski paradoks odvratan. Kako je on izrečen u počast posljed­ njeg govornika, mogu to sebi objasniti samo tako da je on bio upravljen njemu, premda u krajnje čudnom i uvijenom obliku, kao svjedočanstvo da je on sam simbol smrti.' I sada, jedna druga stvar. General M illan Astray je bogalj. Dopustite da se to kaže bez ikakve om alovažavajuće prim isli. On je ratni invalid. To je bio i Cervantes. A li krajnosti ne čine pravilo: one mu izmiču. N a nesreću, sad u Španijd ima daleko previše bogalja. A uskoro će ih biti čak i više ako nam bog ne dođe u pom oć. Muka mi je kad pom islim da bi general M il­ lan Astray trebao da diktira m odel psihologije masa.’ 'To bi bilo užasno. B ogalj k o ji nem a veličine duha jednog Cervantesa — čovjeka, ne natčovjeka, muževnog i potpunog, usprkos n jegovim osakaćenjim a — bogalj, rekoh, koji nema orne uzvišenosti duha, obično traži kobno olakšanje u tom da vid i osakaćene oko sebe.’ N je g o v e rije č i su odzvanjale kristalno jasno. Duboka tišina davala im je zvučnost. 'General Millam Astray nije jedan od odabranih duhova, mada je nepopularan, ili b o lje rečeno, upravo zbog toga. Jer on jest nepopularan. General M illan Astray bi rado stvorio Sptv niju iznova — negativnu tvorevinu — na svoju vlastitu sliku i priliku . I s toga razloga on želi da vidi Spaniju obogaljertu, kao što je i ne znajući objasnio.’

m

U tom trenutku general M illan Astray nije više m ogao izdržati i povikao je divlje: ’Muci a la In icligen cia !’ — 'Sm rt in teligen ciji’ 'Ne, živjela inteligencija! Sm rt pokvarenim intelektualci­ m a!' ispravio je Don Jose M aria Peman, novinar iz Cadiza. N ekoliko glasova ga je podržalo, mnoge ruke su bile čvrsto stisnute kako bi se spriječio nerazuman impuls da se zaplješće starom rektoru. Plave košulje su došle u iskušenje da postanu nasilne, vjerne totalitarnom postupku. Ali, jedno kraj­ nje neobično shvačanje njihove brojčane podređenosti ugu­ šilo je taj impuls u zametku. Planuli su sporovi o im enim a akademika k oji su nestali ili bili strijeljani. Razdraženi usklici 'pst' padali su s raznih strana. N ekoliko figura u tatarim a oku­ pilo se oko Don Miguela, nekoliko plavih košulja oko svog l k leve tanog j unaka. Najzad se graja utišala kao talasi na žalu i grupe su se ras­ pršile. Don Miguel je opet postao v id ljiv za skup, posve uspra­ van, skrštenih ruku, s pogledom uprtim pravo naprijed, sli­ čan statui stoika. Još jedanput njegova riječ je zavladala dvo­ ranom. 'Ovo je hram razuma. A ja sam njegov vrhovni svečenik. V i ste oni k oji skrnavite njegove svete p ro sto rije.’ 'Ja sam uvijek, ma što kazala poslovica, bio p rorok u svo­ jo j vlastitoj zem lji. V i ćete pobijediti, ali v i nećete ubijediti. V i ćete pobijediti, je r imate više nego dovoljn o grube sile, ali vi nećete ubijediti, je r u bijediti znači u vjeriti. A da biste u vjerili, vi biste trebali ono što vam nedostaje — um i pravo u borb i. Smatram uzaludnim da vas opom injem da m islile na Španiju. Svršio sam.' Raspre su se opet rasplamtale, prekidane naglim valovim a jednodušne tišine. Tada je Don Esteban Madruga, p rofesor običajnog prava, ispravan i istinski dobar čovjek, uzeo Don Miguela pod ruku, ponudio svoju drugu ruku gospođi Carmen Polo de Franco, i izveo ih oboje iz sobe. Unamuno je koračao savršeno dosto­ janstveno,, blijed i miran. Francova žena je bila toliko zaprepašćena da je hodala kao kakav automat. KonsulLirana je hunta u Burgosu. Francovi nalozi su stigli: oni su bili neum oljivi. Ako se uvreda smatra d ovoljn o teškom, rektora Salamanke treba smaknuti bez odlaganja. Uvreda je odista smatrana za takvu, ali netko tko je bio bolje upućen shvatio je da bi takav čin fatalno naškodio prestižu 'Pokreta spasa' koji se rađao. Zato nije nikad izvršen. Don Miguel se povukao u svoj dom. N jegova kuća je stalno bila opkoljena policijom . I uskoro zatim, tako čuvan, Miguel de Unamuno um ro je naglo posljednjeg dana 1936, kao žrtva moždane kapi, i stekao trajan mir. (P re v e o 13. P .) 113

LENJINOV »MATERIJALIZAM I EMPIRIOKRITICIZAM« U OČIMA JEDNOG LINGVISTIČKOG FILOZOFA Antony Flew Keele, Engleska

1.

G R ANIC E LE N JIN O VA PRISTU PA

Len jin počin je s razm atranjem pogleda biskupa Berkeleya i daje d vije kratke definicije: »M aterijalizam — to je prizna­ n je 'objekata po sebi' ili izvan uma; ideje i osjeti — to su ko­ p ije ili odrazi tih objekata. Suprotno učenje (idealizam ) : ob­ je k ti ne p o sto je 'izvan uma'; objekti su 'kom binacije osjeta'«. (L e n jin (1 ) str. 15). Ovo je tačan i odlično sažet prikaz spora izm eđu B erkeleya i n jegovih protivnika; i kao što Lenjin od­ mah poslije toga prim jeću je, m aterijalizam u tom smislu jest ono što Berkeley smatra osnovom »ateizm a i poricanja reli­ gije . . . N em a potrebe g o vo riti koliko je m aterijalna supstan­ cija bila veliki p rija telj ateista svih vrem ena.« (B erkeley § 92. citirao Len jin (1 ), str. 17). A li kada bi se u pojm ovim a m aterijalizm a i idealizm a radi­ lo jed in o o tome, tada bi b ili u pravu k ritičari k o ji su se žalili da m arksisti govore o m aterijalizm u kada bi trebalo da govore o realizm u (W etter, str. 46). Iz ograničene interpretacije ta dva term ina ne m ože se osim toga odmah v id je ti zašto bi materi­ jalizam trebalo sm atrati nužno nereligioznim , a idealizam ka­ rakteristično religioznim . Ono što bi B erkeley vjerojatn o tvrdio jest da — u onom usikom smislu materijalizma, u kojem u ta rije č znači isto što i realizam — ateizam nekako traži ili pret­ p ostavlja m aterijalizam ; a ne da m aterijalizam — u tom istom uskom smislu — podrazum ijeva ateizam. Jer u tom uskom smi­ slu materijalizma većina religioznih ljudi, a i većina religioznih filozofa, jesu m aterijalisti. I ne bi b ilo ni m alo u vjerljivo tvrditi da su u tom pogledtt nedosljedni. Čini se zato, da je ta tem eljna razlika veća nego Što to Le­ njin u svom okvirnom opisu iskazuje; a kao što ćemo kasnije 174

vidjeti (u odjeljku 6), tako i jest. M eđutim, najveći dio kritike idealizma u Materijalizmu i e m p irio k riticiz m u bavi se ograni­ čenim vidom koji je definiran u prikazu što smo ga upravo razm otrili. Evo što Lenjin uvijek nanovo čini, s velikom sna­ gom i oštroumno: prvo, tvrdi da je neki pogled — često po­ gled koji je netko iznio uvjeravajući da je trezven i naučan — uistinu idealističan u ovom uskom smislu; i onda, drugo, insistira da te idealističke im plikacije nisu u skladu s pozna­ tim činjenicama — osobito s poznatim znanstvenim činjenica­ ma. Sve je to uvijek zdravo, sjajno i ispravno. Usprkos tomu, Lenjinova kritika, iako je odlična dotle dokle ide, ne ide dovoljno daleko. Rečeno je za Francisa Bacona, jed ­ nog od utem eljitelja m odernog m aterijalizm a, da je pisao filo ­ zofiju kao lord kancelar; a to je uistinu i bio. M oglo b i se slič­ no tome reći da je Lenjin pisao filo zo fiju kao profesionalni revolucionar; a to je doista i bio. Stvar je u tomu da je Lenjin dio odan i discipliniran čovjek prakse, i kada je raspravljao o filozofskim učenjim a zanimalo ga je: prvo, da li su istinita; drugo, kako se slažu s idejam a njegove p artije; i treće, kakav je ili kakav bi bio njihov društveni učinak. I tako, spoznavši da idealizam m ora da je lažan, on se izgleda nikad n ije upitao k o ji su to argumenti k o ji iz generacije u generaciju zavode oš­ troumne i poštene ljude da brane gledanja k oja su ne samo kriva nego, čovjek bi rekao, očevidno kriva. Takav se propust bez sumnje može oprostiti praktičaru. Ali taj je propust ipak za žaljenje. Jer sA'e dok se ne ispravi, ni za kakvu kritiku idealizm a ne m ože se reći da je potpuna. To što je Lenjin propustio da se upita o argumentima u korist idealizma ima još jednu, i to jednako važnu posljedicu. N avelo ga je da postavi ono, što uvijek naziva »m aterijalističkom teo­ rijom spoznaje« (npr. Lenjin (1 ), str. 55), i to na način k oji otvara mogućnost za jak idealistički protunapad (v id i od jeljak 5). Šteta je i nepotrebno je što je to tako. 2. POČETAK S DESCARTESOM

V idjeli smo da Lenjin počinje sa B eikeleyom , ali povijest m odernog idealizma uistinu počin je s Descartesom. Jer Des­ cartes je bio taj koji je, posudivši argumente antičkog pironskog skepticizma, počeo sistematski sumnjati u sve osim u vlastitu svijest; »S obzirom na to, da nam iste misli, k oje nam se javljaju u budnom stanju, mogu doći i kad spavamo, a da u tom slučaju ni jedna od njih nije istinita, riješio sam se da pretpostavim, da sve stvari, k o je su ikad ušle u m oju svijest, isto tako nisu istinite kao ni obmane m ojih snova.« (Descar­ tes (1 ), Četvrti dio, str. 31). Javlja se zato problem kako Des­ cartes, ako je to uopće moguće, zna da nešto drugo i p ostoji osim i, tako reći, 'iza' njegovih misli. (S jećam o se da jc Des175

cartes riječju misao podrazum ijevao sve oblike svijesti — oso­ bito ono što su Lenjin i njegovi protivnici nazivali osjetima, a što se u V elikoj B ritaniji naziva osjetnim podacim a.) Taj pro­ blem, onako kako ga je form ulirao Descartes, postao je poznat kao Problem izvanjskog svijeta. Potrebno je uočiti, a suviše se to lako zaboravlja, koliko toga u sebi uključuje taj izvanjski svijet. Bitno je da su svi ljudi dio izvanjskog svijeta; je r ljudi su očito stvari. A upravo zbog tih prečesto i suviše lako zaboravljenih činjenica Lenjinovo trijum falno naglašavanje solipsističkih posljedica idealiz­ ma tako je na m jestu i tako odlučno: »Ako su tijela 'kompleksi o sjeta’ — kako kaže Mach, ili 'kom binacije osjeta’ — kako je g o vo rio Berkeley, onda iz toga neizbježno proizlazi da je čitav svijet samo m oja predodžba. Polazeći od te postavke, ne može se doći do postojan ja drugih ljudi osim samoga sebe: to je naj­ čistiji solipsizam .« (L en jin (1 ), str. 31). K ao što je Lenjin to­ liko puta rekao, te potpuno neprihvatljive, a ipak sasvim neiz­ bježne solipsističke im plikacije pokušavaju idealistički mislioci u vijek izb jeći ili ignorirati. Tako Lenjin citira Macha: »Onda je lačno da se svijet sastoji samo iz naših osjeta. Ali mi znamo tada samo naše o s je t e . . . « . Lenjin komentira: » I z toga proiz­ lazi sam o jedan zaključak, naime — da se 'svijet sastoji samo iz m o jih osjeta'. Mach sasvim nezakonito stavlja riječ 'naših' um jesto 'm ojih '. Sam om tom riječju on već ispoljava ono isto ’poiutanstvo’ zbog koga optužuje druge.« (L en jin (1 ), str. 32 — 33). Druga posljedica činjenice da su lju d i stvari, jest ta da ide­ alist m ora i sam b iti dio svog vlastitog izvanjskog svijeta. Des­ cartes bi na to naravno od govorio da Descartes uistinu nije predm et u fizičk om svijetu. Descartes je uistinu bestjelesna m i­ saona supstancija, duša »potpuno različna od tije la « i prema tom e potencijalno besm rtna (Descartes (1 ), četvrti dio, str. 32; usp. Peti dio, osobito ad. fin .). Doista je samo njegovo^ ti­ je lo b ilo ' dio izvanjskog svijeta, i smrtno. Da je Lenjin otišao natrag do Descartcsa, bio bi to d jelotvorn o iskoristio kao do­ kaz da idealizam, čak u ograničenom vidu k oji smo dosad raz­ m atrali, podupre ono-svjetski pogled na prirodu čovjeka. Le­ n jin se, m eđutim , najviše p rib ližio toj m isli da su svi ljudi, a ne samo drugi ljudi, d ijelovi ’izvanjskoga sv ije ta , u njegovim napadima na Machovu nedosljednost: »ako su elementi osjeti, onda vi ne sm ijete ni za trenutak preLpostaviti postojanje ele­ m enata' nezavisno. . . od m oje svijesti. A čim vi pretpostavite takve fizičke objekte n eza visn e. . . od m ojih osjeta, objekte kop stvaraju osjet samo putem djelovanja^ na m oju mrežniou, onda v i sramno napuštate svoj 'jednostrani' idealizam i prelazite na gledište ’jednostranog’ m aterijalizm a« (L en jin (1 ), str. 44). Problem izvanjskog svijeta, kako ga je Descartes dao mo­ dernoj filo zo fiji, u tom e je da se pokaže da je nekoj osobi mo­ guće,' i kako jo j je moguće, da zna o nekom izvanjskom svi­

176

jetu nezavisno od nekako, 'iza' pojava — svojih vlastitih m i­ sli, osjeta, osjetnih podataka. Oni što ih m arksisti nazivaju idealistima ili agnosticima, svi se na svoje karakteristične ali različite načine odazivaju tom izazovu. Descartes je vjerovao da može im ati znanja o tom izvanjskom svijetu; ali samo zato što je vjerovao da je dokazao postojan je jedn og dobrog boga i također dokazao da takav bog mora urediti stvari tako da fizički predm eti norm alno uzrokuju osjetne podatke. K ao što su naglasili Hume i drugi kritičari, ta je teorija spoznaje neu­ vjerljiva i nevaljala (H u m e (2 ), § X I I (1 1 1 )). Ali m i Descartesa ne razumijemo, ako ne razum ijem o da se njem u čin ilo da je to put — i to jedini put — da se izbjegne totalan agnosticizam. A Hume opet, jedan od dvojice velikih filo zo fa P ro svjeti­ teljstva X V I I I vijeka, sigurno nije želio doći do radikalno-agnostičkih zaključaka prve knjige Rasprave o lju d sk oj prirodi. Otkrio je, međutim, da je prisiljen na te n edobrodošle zaključ­ ke. On je naime slijedio Descartesa u pretpostavci da se sve njegovo znanje m ora tem eljiti na n jegovim vlastitim m islim a — na »zam jedbam a uma«. Ža razliku od Descartesa, m eđutim , Hume je vid io da se nikakvo znanje o izvan jskom svijetu ne može sagraditi na tim tem eljim a; a usprkos tomu oni su mu se ipak činili jedinim mogućim tem eljim a. Ili pak, pogledajm o idealizam. Idealizam m ože im ati ili on­ tološki ili fenom enološki naglasak. U svojim on tološkim tre­ nucima idealisti drže da misli, u kartezijanskom smislu m i­ sli, jesu sve što postoji; s m ogućom iznim kom bestjelesnih du­ hovnih bića koja te m isli imaju. U tom vidu, stvari i ljudi prom atraju se kao neke zbirke ili konstrukcije misli. U svojim fenomenalističkim trenucima idealisti kažu da se iskazi o stva­ rima i ljudim a nekako svode, ili treba da se svode, na iskaze o mislima. Slažem se s Lenjinom da su svi ti idealistički po­ gledi, kao i agnostički, nevjerojatni, i da se zna da su pogrešni. Ali ako čovjek počne tamo gdje je počeo Descartes, i ako onda vidi da se od tog polazišta ne m ože doći ni do kakvog znanja o izvanjskom svijetu, u velikom je iskušenju da zauzme neko idealističko stanovište. Osobito je to tako, ako je kartezijansko polazište čovjeku tako tem eljnom pretpostavkom da ne p ri­ mjećuje da je ono uopće neka pretpostavka; a tako je ono bilo većini svjetovnih filozofa u posljednjih tri stotine godina. Ako je čovjek u toj situaciji, m ogao bi ustvrditi ili, ontološki, da su te misli, koje su sve što zna i što može znati, jedin o što u stvari postoji; ili fenomenalistički, da je sve što se govori o stvarima i ljudima, zapravo samo govor o mislima. 3. GRANICE POZIVANJA NA PRAKSU

Naip.kon smo spremni pokazati (kako smo n a javili u odjeljku 1) da je Lenjinova kritika idealizma nedovoljna i po čemu je takva. Lenjina (kao što smo gore rek li) i nisu uistinu 177

zanimali argumenti k oji zavode lju de u idealističke pogreške. On prema tome nikad ne ispituje kartezijansko polazište. Um je­ sto toga zadovoljava se tim e da pokaže kako su idealistički i agnostički zaključci pogrešni, otklanjajući teorijske poteškoće iz kojih proizlaze odlučnim pozivanjem na praksu: »N a jb o lje po­ bijanje Kantova i Hum eova agnosticizma, kao i svih drugih filozofskih mušica (S ch ru llen ), jest praksa, — ponavlja En­ gels. ’Uspjeh naših radnji dokazuje suglasnost (podudaranje, O bereinstim m ung) naših opažaja s predm etnom (o b je k tiv n im ) prirodom opažanih stvari,’ — odgovara Engels agnostičarim a«. (L en jin (1 ), str. 130; usp. str. 100 i dalje). Kad bi se ovd je radilo samo o tomu da jedan praktičar n estrpljivo ostavlja po strani neke neugodne teorijske poteš­ koće, m ogli bism o jednostavno izraziti svoje razum ijevanje za to, i dalje o tom ne govoriti; ima doista — kao što je Hume, na prim jer, u vijek priznavao — nečeg nategnutog i fantastič­ nog u takvim »filozofsk im m ušicam a«. A li o vo pozivanje na k riterij prakse sigurno je im alo mnogo veće am bicije. Ono se naim e nudi kao bitan dio m aterijalističke teorije spoznaje: »V id je li smo da M arx 1845. godine, a Engels 1888, i 1892. go­ dine uvodi k riterij prakse u osnovu teorije spoznaje materi­ ja lizm a « (Ib id ., str. 129). N a ovu temu treba reći nelke istinite i veom a važne stvari. Sigurno je da se ne m ože na zadovoljavajući način govoriti o znanstvenoj spoznaji, ako se to objašn jen je ne usredotoči na ideju prakse, kušan ja pom oću eksperimenta. Također je, i još značajnije o vd je to, da su Descartesove tvrdnje kako može sumnjati i sumnja u razne pojedinačne stavove o izvanjskom svijetu, očevidno nesukladne s n jegovim ponašanjem. Jer na­ prosto je neistinito kazati da neki čovjek 'sumnja da je, na p rim jer, neki m ost siguran, ako on usprkos tomu povjerava tom m ostu nešto do čega mu je stalo, bez oklijevanja i bez ikakve zebnje. V eom a je značajno da je Descartes provodio svoja razm išljan ja u sobi sa peći, izoliran od svih zahtjeva aktivnog i praktičn og života. D ovle još u vijek idem o ukorak s Lenjinom ; iako je argu­ ment da Descartesova sumnja n ije uistinu nikakva sumnja, kao i ra n ija tvrdnja da su svi lju di stvari i, kao takve, dijelovi izvanjskog svijeta, tipičan za tako zvanu lingvističku filozofiju . M isao je tam o bila slijedeća: n ije da nas znanost uči, kako je Len jin s pravom insistirao, da su svijest i svi oblici duševne aktivnosti zavisni od jedn og osobitog m aterijalnog organa — m ozga; nego da su u svakodnevnom i predznanstvenom smi­ slu rije č i lju d i lju di naprosto bića od krvi i mesa — i da im je svojstvena svijest i duševna djelatnost uopće. Slično se tako o v d je ja v lja pitanje k o je proizlazi izravno iz rije č i sumnja. D ovle je sve u redu, Lenjin je međutim očito smatrao da p ozivan je na praksu čini više od toga, da opovrgava idealizam, J7§

Uistinu pak to nije slučaj. A n ije zato, što ne uzim a u obzir ono što idealist govori. Uspjeh naših radnji, kaže Engels, »d o­ kazuje suglasnost naših opažaja s predm etnom p rirod om opa­ žanih stvari«. To je tačno; ali samo uz obične, svakodnevne, zdravorazumske, m aterijalističke pretpostavke. Descartes, m eđu­ tim, stavlja u pitanje upravo te pretpostavke; i p ita se ne bi li bilo moguće »da sve stvari, koje su ikad ušle u m oju svijest, isto tako nisu istinite kao ni obmane m ojih snova«. Doista, kad Shakespeareov Macbeth nije siguran vid i li bodež, u pra­ vu je što želi prim ijen iti kušanje pom oću prakse: »Z a r nisi, kobna utvaro, zam jetljiva. Za opip kao i za vid? Da te pogra­ bim . . . « . A li ovo kušanje ne m ože više b iti odlučno, pa ni zna­ čajno u ovom kontekstu, kada je čitav izvanjski svijet ono što je u pitanju. Jer Descartes se p ita ne bi li grab ljen je bodeža m oglo biti isto takva obmana kao i utvara; a to, na sličan način, vrijed i i za svako drugo praktično Ikušanje k oje bi se m oglo provesti. U jednom odlom ku što ga citira Lenjin, agnos­ tik Helm holz priznaje: »Ja ne vidim kako bi se m ogao p ob iti sistem najekstrem nijeg subjektivnog idealizm a k o ji bi život sma­ trao snom.« (L en jin (1 ) str. 231).

4.

’L IN G V IS T IČ K I’ PRISTUP PROBLEMU POBIJANJA ID E A LIZ M A

Usprkos tomu što je to zdvajanje shvatljivo, takav se eks­ tremni subjektivni idealizam ipak može pobiti. U prvom redu treba da zajedno s Lenjinom insistiram o na tomu, da takav idealizam m ora b iti u neskladu s ogrom nom količinom poz­ natih činjenica — a osobito poznatih znanstvenih činjenica. (Svatko tko se školovao u tradicijam a m od em e britanske fi­ lo zo fije usporedit će Lenjinovo opovrgavanje idealizm a s G. E. M ooreovim , i uočit će kontrast između Lenjinova naglašavanja znanosti i M ooreove ravnodušnosti). Zatim, u drugom redu, moramo se pozabaviti s idealističkim pokušajim a da se te poz­ nate činjenice interpretiraju, ili nategnu, na takav način da ne bi izgledale nesukladne s idealizmom. 'Da, da’, reći će Des­ cartes, 'nema sumnje, ako bih izvršio, ili a'ko bi se činilo da vršim neke praktičke pokušaje, kao što predlažete — ili tačnije kao što se čini da vi čini se predlažete — činilo bi se da tamo postoji neki zbiljski izvanjski svijet. Poznato je, među­ tim, da sni mogu biti veom a živahni. Halucinacije znaju izaz­ vati upravo prinudne obmane. Zato možda, ipak, sve stvari koje ikad ulaze u m oju svijest, jednako tako nisu istinite kao ni obmane m ojih snova.’ Problem, a i izazov, jest u tomu, da se pokaže kako u toj temeljnoj idealističkoj m isli im a neka logička nedosljednost ili neki logički apsurd. Želim ovdje naglasiti da idealist ne može iskazati svoju poziciju i znati da mu iskaz im a smisla, ako šutke ne pretpostavi nešto što je u neskladu s onim što želi reći. Imam dva argumenta, k o ji su, m islim, međusobno 179

neovisni: prvi je više poseban, a drugi više općenit. Prvi se sastoji 11 tvrdnji da ključne riječi svakog idealističkog iskaza pretpostavljaju neku otvorenu definiciju materijalne stvari; i prema tom e pretpostavljaju upravo ono znanje o m aterijal­ nim stvarim a za k o je i idealisti i agnostici, iz raznih razlo­ ga tvrde da je nemoguće. Drugi se sastoji u tvrdnji da ne može­ mo uopće razum jeti, i znati da razumijemo, bilo koji jezik, ako se ne m ožem o pozvati i ukoliko ne znamo da se može­ m o pozvati na neki javn i — i prem a tome, u ovom smislu, m aterijalni — svijet.

4.

( I ) JEDAN POSEBAN ARGUMENT

K ao prvi p rim jer za p rvi argument uzm im o riječ san. Ideja sanjanja sigurno je u biti sekundarna i izvedena. Sanjati da je čovjek nešto učinio, vidio, čuo ili mirisao, jest posebna vrsta ne činjenja, ne viđenja, ne čuvenja, ili ne mirisanja, bez obzira o čemu se radi. Slično je tako sa svakom vrstom pričina. Kada se neka radnja pričinja ili se čini da nešto jest, onda to nije nešto p rim a m o i elementarno; zapravo je to propuštanje da se doista čini ili propuštanje da se doista bude. Isto se to, uis­ tinu, m ože potpuno p rim ijen iti općenito na svaku suprotnost izm eđu p rivid a i zbilje: ideja zbilje je pozitivna i primarna, ideja p rivid a je negativna i sekundarna. Odavle proizlazi da ako se želi razu m jeti neku od tih sekundarnih ideja treba prvo razum jeti odgovarajuću primarnu ideju. Razm otrim o sada posebni, ali sasvim središnji slučaj ideje jedn og osjetnog podatka. Ta je ideja od tem eljne važnosti za svaki oblik idealizm a i agnosticizma, i prihvatili su je gotovo svi m aterijalistički kritičari takvih pogleda. Osjetni podaci su Descartesove »p red od žb e«, Berkeleyeve »osjetne id eje«, Hum eove (id e je i ) 'osjetiln i utisci’, kao i o s je ti’ Macha i Lenjina. N a svoje različite načine agnostici i idealisti uzimaju svi taj pojam kao prim aran i neproblem atičan. Oni vjeru ju da osje­ tilni podaci bez sumnje jesu; i da se osobine i odnosi osjetnih podataka sigurno m ogu spoznavati. Sto god drugo inače m oglo b iti ili ne biti, što god drugo m oglo biti ili ne biti spoznatljivo bar osjetni podaci sigurno jesu i bar o njim a m oram o biti u mo­ gućnosti da nešto znamo. Kako to racionalno m ora izgledati kad filo z o f usvoji politik u izbjegavanja svih preuranjenih tvrdnji o tomu kako i da li tam o vani u velikom izvanjskom svijetu stva­ ri uistinu jesu. K ako li je m udro oprezan što izvještava samo o osjetnim podacim a koji sc s takvom nesuzdržanom otvorenošću pokazuju na intim noj i bitno privatnoj pozornici njeg jva vlas­ tita duha. Ćak ako osim njih m ožem o znati i drugo, može li bili ičega što m ožem o tako neposredno i tako potpuno znati kao svo­ je vlastite osjetne podatke? 180

Tako se nekako, mislim, stvari potkazuju onim a koji idealis­ tički ili agnostički reagiraju na Problem izvanjskog svijeta; i pogreška je Lenjina 'kao filozofa što nikad sebi ne dozvoljava da°ocijeni privlačnost takve slike spoznajne situacije. Ipak, us­ prkos svojoj p rim am ljivoj u vjerljivosti, ta je slika potpuno po­ grešna. Potpuno je pogrešna, u prvom redu, zato, što je p o ja m osjet­ nog podatka sekundaran i izveden iz pojm a m aterijalne stvari; a taj se poton ji pojam može objasniti sauno pom oću ostenzivne definicije. Potpuno je pogrešna, u drugom redu, zato, što se os­ jetni podaci, kao bitno privatni predm eti, mogu opisati samo jezikom čije značenje se m ora utvrditi u odnosu na javni m ate­ rijalni svijet. Također je potpuno pogrešna iz jed n og trećeg i drukčijeg razloga. S obzirom da su osjetni podaci bitno p riva t­ ni, nužno proizlazi da je nemoguće bilo komu tražiti neko neza­ visno provjeravanje i kusanje da bi dobio potvrdu za svoje iz v je ­ štaje o vlastitim osjetnim podacima, i pouzdati se u takva p rov­ jeravanja i kušanja. Zato mora biti osobito teško, a ne osobito lako, da se dobije tačno znanje o nečijim osjetnim podacim a. Da bi se pokazalo kako je pojam osjetnog podatka uistinu sekundaran u odnosu na m aterijalnu stvar, m oram o se upitati kako da se objasni značenje prvoga termina. N a jb o lje što m o­ gu učiniti u ovom referatu — a ne kažem da je to d o vo ljn o — jest da citiram dva odlom ka iz filozofsk ih klasika, u kojim a osjetni podaci u oba slučaja kao da su izabrani s pom išlju na materijalne stvari. U prvom od njih piše Descartes: »Budući da nas naša osjetila ponekad varaju, htio sam pretpostaviti, da nema stvari, koja bi bila takva, kakvu nam je ona prikazuT:. . . T. . . s obzirom na t j, da nam iste misli, k o je nam se ja v ­ ljaju u budnom stanju, mogu doći i kad spavamo, a da u tom slučaju ni jedna od njih nije istinita, riješio sam se da pretpo­ stavim, da sve stvari, koje su ikad ušle u m oju svijest, isto tako nisu istinite kao ni obmane m ojih snova«. (Descartes, (1 ), Čet­ vrti dio, str. 31). U drugom odlom ku piše Hume: »Da bih djetetu dao ideju skerletnog ili ružičastog, slatkog ili gorkog, predstav­ ljam te predm ete ili, drugim riječim a, pružam mu te utiske« (H um e (2 ), I ( i ) 1). (K a k o bi Lenjin prezreo i izrugao taj polutanski, stidljivi i naravno sasvim protuzakonit i nedosljedan pokušaj da se (su bjektivn i) utisci identificiraju s (o b je k tiv n im ) materijalnim stvarima — »o b je k tim a «!) Drugi stupanj prvog argumenta je tvrdnja da taj p rim a m i pojam materijalne stvari jest takav da ne samo da se uvijek uistinu objašnjava, nego da se i m ože objasniti samo ostenzivno, to jest, ukazivanjem, na neki način, na aktualne m aterijalne stvari koje se priznaju za takve. Da je ta tvrdnja uistinu tačna, pokazuje se — iako se opet sigurno ne dokazuje — kad se jedno­ stavno upitamo kako bi Descartes ili Hume m ogao objasniti, makar samom sebi, u što je to sumnjao ili o čemu je to bio agnostičan, ako n ije priznavao nikakve nezavisno postojeće pred­ 181

mete, to jest m aterijalne stvari. Da još jednom citiram o Lenjina, »Jer j e d in o 'svojstvo' m aterije za čije je priznavanje vezan filozofsk i m aterijalizam jest svojstvo da bude objektivna real­ nost, da p o sto ji izvan naše svijesti«. (L en jin (1 ), str. 258) Naglasak na onom što idealist i agnostik može objasniti, i ka­ ko, proizlazi iz spoznaje da oni — kao i svatko drugi — m oraju shvatiti i znati da shvaćaju što govore. Ali ni za koga se ne mo­ že valjano reći da shvaća, ako nema neku sposobnost da iska­ že svoje shvaćanje. A kako se b olje može p rovjeriti da je nešto shvaćeno, nego objašnjavanjem onoga što se shvatilo? Osim toga — zaslužuje da se u ovom novom kontekstu ponovi — sa­ m a id eja o osobi k oja uopće nešto radi, k o ja čak samo tiho po­ kušava samoj sebi nešto objasniti, d jelom ice je ideja o nekoj m aterijaln oj stvari posebne vrste.

4.

( I I ) JEDAN O PĆEN IT ARGUM ENT

Ovo nas vo d i do m o je druge vrste argumenata p ro tiv nedo­ sljednosti k ojih vjeru jem da m ora b iti u svakom idealističkom iskazu. Ako je taj drugi i općeniti argumenat valjan, tada prvi i posebni postaje suvišan. A zato što vjeru jem da je valjan, izlo­ žio sam prvi argumenat samo u glavnim crtama. Tvrdnja odluč­ na za drugi argumenat jest, da je znana pristupačnost javnih m aterijalnih predm eta bitan u vjet za znanu razum ljivost nekog jezika. Ako je ta tvrdnja ispravna, onda, očito, nitko tko u bilo kom smislu tvrdi da zna što govori, ne m ože dosljedno iskazivati idealizam . Jer znana razum ljivost iskaza pretpostavlja upravo onu poznatu pristupačnost jedn og javnog, m aterijalnog svijeta, ko­ jega je taj iskaz i im ao za svrhu da porekne. Da bi se v id je lo da je ključni sporni stav istinit, treba pro­ m o triti slučaj neke opisne riječi koju bih m ožda želio p rim ije­ niti na dio jed n og svog prolaznog i trenutačnog osjetnog podatka. Neka to, na p rim jer, bude rije č za b oju m odro. Očito, ne mogu znati da li v i i ja tu r ije č upotrebljavam o na isti način, s istim značenjem, osim u to lik o što m ogu usporediti načine na k oje je vi p rim jen ju jete s načinim a na k oje je ja prim jenjujem . Nužno m i je nemoguće prom atrati vaše bitno privatno iskustvo, pa da bih napravio takvu usporedbu, m oram b iti u položaju da m i budu poznate relevantne transakcije između vas kao jedne jav­ ne m aterijalne stvari i raznih drugih javnih, m aterijalnih stvari D ovle je sve u redu. A li ta p riličn o očigledna, iako često za­ nemarena činjenica o tem eljnim u vjetim a saobraćanja nije do­ vo ljn a da bi se pokazalo kako m oram im ati pristupa m aterijal­ nim stvarim a, i znati da imam pristupa njim a, ako je potrebno da se znam ispravno služiti nekim jezikom dok samom sebi opisujem svoje osjetne podatke: a to je ono što Descartes sma­ tra da sam radi u konačnoj fazi svog sistematskog sumnjanja. Da bi se vid jelo da m ora im ati pristup m aterijalnim stvarima 182

i znati da ga ima, p rim ijetim o da u p otrebljavati neku riječ ispravno znači držati se pravila za njezinu ispravnu upotrebu. Da biste dakle znali da riječ ispravno upotrebljavate, potrebno je da znate da se tih pravila uistinu držite. A kako da to bude, ako nam nije dopušteno da se pozivam o na m aterijalne stvan ili da se obratim o za pom oć drugim ljudim a? Čini se onda, da bi težina svake pretenzije na znanje m orala počivati na potpuno neprovjerenom i nepotvrđenom pam ćenju jedne osobe. Da, m o­ dro je, je r je iste b oje kao svi drugi osjetni podaci k oje sam ranije nazivao m odrim a: dakle, riječju m o d ro služim se na isti način, ako i ovo zovem m odrim '. Ovo b i se na p rvi pogled m oglo činiti dovoljn o. Jer ponekad, i s pravom kažemo da je pam ćenje nekog čovjek a k oje m i je netko drugi potvrdio, dovoljn o da bi se ustanovilo da se nešto desilo, i da on zna da se to desilo. A li o vo vara. T a dva slučaja nisu uistinu paralelna. Jer ako dopuštamo da n epotvrđeno pam ­ ćenje nekog čovjeka pruža dovoljnu garanciju za n jegovu tvrd­ nju da nešto zna, njegovo pam ćenje nije n epotvrđeno u onom smislu u k ojem b i pam ćenje m oralo biti nepotvrđeno u kartezijanskoj situaciji koju smo pretpostavili. U prvom slučaju ne­ potvrđeno pam ćenje je zapravo potvrđeno, iako ne izravno, svi­ me što nam je poznato o pouzdanosti pam ćenja uopće, o pouz­ danosti pam ćenja određenog čovjeka o k ojem u se radi, i o v je ­ rojatnosti događaja o kojem u izvještava; a čitavo to znanje os­ lanja se na sve vrste kušanja i p ro vjera činjenica u svijetu oko nas. U dru g:m slučaju ne b i m oglo biti takvih p ro vjera ni isku­ šavanja; a tvrdnje pamćenja m ogle bi se podržavati samo po­ moću n ep ro vjerljivo g i n eopovrgljivog u vjeren ja da se uistinu vrši neka dosljedna upotreba. N azivati takvo u vjeren je znanjem sigurno bi bilo suviše laskavo, a i pogrešno 5.

LE N JIN O V OBRAZAC ZAMJECIVANJA

Rezultat triju prethodnih od jeljak a predstavlja totalno od­ bacivanje ne samo idealizma i agnostioizma, nego i čitavog okvi­ ra problem a na koji ta učenja predstavljaju odgovor. A li to ne znači da bez ikakva ograđivanja m ožem o p rih vatiti ono što Le­ njin nudi kao »m aterijalističku teoriju spoznaje«. To ok lijeva­ nje ne proizlazi ni iz kakve sumnje u istinitost m aterijalizm a: kao što je sam Lenjin kazao, »M aterijalizam je sin V elike B ri­ tanije« (Len jin (2 ) str. 43). O klijevanje je posljedica m nogih Lenjinovih form ulacija koje ne onemogućuju idealizam i agnosticizam. Uzmimo, na p rim jer tvrdnju da »na o s je t .. .gledaju sve pri­ rodne nauke ne— očišćene od. strane Berkeleyevih i Hum eovih učenika.. .kao na sliku vanjskog svijeta« (L en jin (1 ) str. 55); ili da je »m a te rija ... filozofska k ategorija za oznaku ob jek tiv­ ne realnosti koja je čovjeku dana u njegovim osjetim a, koju naši osjeti kopiraju, fotografiraju, održavaju i koja p o sto ji ne­ 183

zavisno od n jih «. (Ibid., str. 121). Lenjin je svakako u pravu kad smatra da je to ono što učenjaci, a osobito fiziolozi, vole pričatij i pom oću tog silno za vod ljivog obrasca postavljen je i klasični Problem izvanjskog svijeta. Možda je značajno da je Descartes bio fizio lo g praktičar i da je Locke imao medicinsku naobrazbu; a sigurno je da su se i Berkeleyev idealizam i Hum eov agnosticizam razvili iz kritike Lockea i Descartesa. K ad bi naša situacija uistinu bila onakva kako je tamo poka­ zano, onda bi samo bog m ogao znati da je takva. Nijedan čov­ jek, zbog p rirod e okolnosti, ne bi nikad m ogao vid jeti ni jednu od tih stvari č iji su se ’odrazi’ i 'fo to g ra fije' p oja vili na privat­ nom ekranu njegova duhovnog oka. Potrebno je naći neki na­ čin da bi se odbacio taj izvanredno opčiniteljski obrazac, ako nećemo da se ponovno otvore vrata agnosticizmu i idealizmu. Treba da sebe — i L e n jin a !— podsjetim o na Lenjinov savjet Petzoldtu: »treba da zam ijenite idealističku liniju svoje filozo­ fije (o d osjeta k vanjskom svijetu ) m aterijalističkom (o d vanj­ skog svijeta k o s je tim a )« (Len jin (1 ), str. 46). Uistinu, čitav naš argumenat u toku prošla tri o d jeljk a ovog referata mogao bi se sm atrati pokušajem da se slijedi taj izvrsni savjet. Jer po­ kušali smo pokazati, nasuprot čitavoj kartezijanskoj tradiciji, da naše znanje o m aterijalnim predm etim a m ora spoznajno pret­ hoditi svakom znanju osjetnih podataka. Problem uistinu nije u tom kako da od svojih osjeta dođem o do izvanjskog svijeta, n ego kako da od javn og i m aterijalnog dođem o do privatnog i idealnog. Im p lik a cija u ovom posebnom kontekstu jest ta, da ne smi­ jem o d ozvoliti da osjetni podaci dođu između nas i stvari koje m ožem o vid jeti. Ako smo jednom prihvatili Lenjinov obrazac zam jećivanja, tada jedva da m ožem o izbjeći zaključak da nikad zapravo — 'izravno' — ne vidim o m aterijalne predmete, nego samo osjetne podatke: te se smjesta ja v lja pitanje kako bismo, ako je tom u doista tako, ikada m ogli išta znati o ’stvarim a po sebi' (H u m e i K a n t); i na što bi se to uopće m oglo m isliti kad se go vo ri o takvim n a čeln i nepristupačnim predm etim a, ako se uopće na nešto pri tom doista misli. (B erk eley ). Dakle, prvo na čemu treba insistirati jest da stvari uistinu vidim o — i to često; te da i p o jm o v i o stvarim a i p o jm o vi o zam jećujućim stvarima jesu spoznajno p rim am i: to jest, da n ije m oguće ništa znati o osjetnim podacima, a da se ne pretpostavlja neko znanje o ma­ terijalnim stvarima; a sve znanje o m aterijalnim stvarima poči­ nje, naravno, sa zam jećivanjem . Poslije toga, ako fizio lo g ustvrdi da je oko neka vrst kamere s k o jo m m ožem o snim iti privatne i neproizvodive fotografije stvari k oje nikad ne m ožem o stvarno — ’izravno' — vidjeti; on­ da m oram o od govoriti da nema takvih otkrića o fiziološkoj apa­ raturi k oja sudjeluje u zam jećivanju, koje bi mogla pokazati da nikad uistinu stvari ne vidim o: da ih m ožem o vid jeti i da ih 184

doista vidim o, pretpostavka je svih fizioloških istraživanja. Ili, ako filo zo f želi govoriti o osjetnim podacim a i tvrd i da se oni moraju javlja ti kod svake prave zam jedbe, tada m oram o sa svoje strane ustvrditi da čak ako posjedovanje odgovarajućih osjetnih podataka i jest dio onoga što se podrazum ijeva u viđe­ nju neke stvari, m i ipak i u tom slučaju vid im o stvari — a ne osjetne podatke. Obraditi sve to zadaća je, i to velika zadaća, filo zo fije zam jećivanja. Ali ako filo zo fija zam jećivanja ne počne od tem eljne činjenice da stvari m ožem o vid jeti, ona će sigurno završiti sa zaključkom da ne možemo. (P r ije nego što pređem o na idući, i posljednji odjeljak ovog rada, zabilježim o usput zna­ čajnu prim jedbu iz najnovije knjige jednog engleskog filo zo fa marksista: »Sablast 'osjetnog podatka’ proganja filo zo fiju već dugo vremena. Ona naravno nikad nije uznem irivala marksiste. Ali treba čestitati drugima da je, poslije lingvističke kritike, ta sablast konačno sm irena«. (C orn forth (3 ), str. 150). Dosad se valjda dovoljno pokazalo, da je, ako m arksistički filo zo fi stvar­ no nisu bili uznemireni, trebalo da budu. 6.

Š IR I I U21 SMISAO »M A TE R IJA LIZM A « I »ID E A L IZ M A «

Vraćam o se napokon na pitanja o tomu koliko toga podrazu­ m ijevaju p o jm o vi m aterijalizam i idealizam i zašto obrana ma­ terijalizm a znači napad na religiju. Podsjetim o se da je ranije (u odjeljku 1) prim ijećeno da se Lenjinova kritika usredotočuje na idealizam shvaćen kao učenje da »o b jek ti ne p ostoje 'izvan uma'; objekti su ’kom binacije osjeta’«; i da u tom uskom smis­ lu riječi idealizam i materijalizam nije neposredno očito zašto bi se smatralo da idealizam nužno podržava religiju, a da je ma­ terijalizam isključuje. Jedan je dobar razlog za to proizašao iz našeg razmatranja Descartcsa (u od jeljk u 2): naime da čitav okvir problem a izvanjskog svijeta uzima za gotovo da su ljudi bitno bestjelesna bića; i prem a tome kandidati za budući život na drugom svijetu. (Jedan je od m nogih paradoksa u p ovijesti m išljenja da je Hume, kuji čvrsto drži da je duša smrtna, ipak bio tako vezan uz kartezijansku pretpostavku da je u vijek — kad se bavio filo zo fijo m — mislio o ljudim a kao o bestjelesnim' zbirkama privatnih iskustava.) dobar razlog za pretpostavku da između m aterijalizm a i religije postoji suprotnost, može se razviti iz Lenjinova nagla­ šavanja da svijest i duševne osobine općenito prate samo veom a zamršene m aterijalne strukture: »M aterijalizam , u punoj sug­ lasnosti s prirodnim naukama, uzima. .. svijest, m išljenje, osjet kao sekundarno, je r je osjet u jasno izraženom obliku vezan samo za više form e m aterije (organska m a te r ija )...« (Len jin (1 ), str. 35). To očito mora biti argument protiv svake tvrdnje da su ljudi ili bitno bestjelesna bića ili da možda p ostoji neki bestjelesan ali personalan bog. N ije čudo što se Lenjin lju tio na Macha: »T o znači da postoje 'neposredni d oživlja ji' bez fizič­ 185

kog tijela, p rije fizičk og tijela. Kakva šteta što ta divna filo zo fi­ ja još n ije dospjela u naše bogoslovije; tam o bi um jeli ocijeni­ ti svu njenu vrijednost.« ( I b id ; str. 224). Sve je to veoma jasno. Ipak, iako su to oni vidovi i implika­ cije na koje se Lenjin o v d je usredotočuje, marksističke katego­ rije m aterijalizm a i idealizm a m ora da su i, uistinu, treba da su bogatije od toga. Lenjin se tako često poziva na Engelsa, k o ji u Ludwigu Feuerbachu d ijeli filo zo fe na »dva velika tabora«: »E n g e ls ... v id i osnovnu razliku među njim a u tome što je za m aterijaliste priroda primarna, a duh sekundaran, a za idealiste — obrnu to« (Ib id ., str. 22). Završit ću navodeći nekoliko glav­ nih tem eljnih problem a o kojim a se, držim, radi u ovoj općoj kon fron taciji, a želio bih kazati da se u svim tim problem im a sm atram m aterijalistom . U p rvo m redu, dakle, m aterijalizam tvrdi da postoje, i da mi znam o da p ostoje, predm eti 'bez um a’. (F ra za bez uma mo­ ra se shvatiti kao da znači »nezavisno od b ilo kakvog uma«; inače će neki b erk lijevac tvrditi da je m aterijalist zato što Berkeleyev sistem na svoj način predviđa predm ete koji su nezavis­ ni od svih ljudskih um ova.) Drugo, m aterijalizam tvrdi da duh (»s v ije s t, m išljen je, o s je t«) jest funkcija nekih kompliciranih ustrojstava te građe, k oja p ostoji nezavisno od svih umova i svake duhovnosti. Treći tem eljni element u m aterijalizm u si­ gurno ie tvrd n ja da je svem ir — k o ji se i sastoji sav i jedino od te građe — ontološki autonoman i da ne traži nikakvo objaš­ n jen je 'izvan' samog sebe; nema m jesta za neki P rvi uzrok koji bi ga održavao, n iti za nekog Nosioca reda k o ji bi nametnuo Red. (U sp ored i i suprotstavi o ovom e neoskolasticizam Wettera, str. 301 i d a lje ). T o nije izričito rečeno u Lenjinu, k oji je vjero ja tn o poznavao samo gru blje id eje o stvaranju »u početku« i o čudotvornim natprirodnim intervencijam a 'unutar' svemira. Dva posljedn ja m aterijalistička načela k oja predlažem o mož­ da nisu nužno nesukladna s jedn im religiozn im sistemom svije­ ta, iako je odbacivanje petoga bilo odlučno za mnoge pokušaje da se znanost p om iri s religijom . Među ova dva posljednja na­ čela ide četvrto, p o k ojem u bi trebalo smatrati m aterijalistič­ kom svaku tezu po k o jo j javn o prethodi u spoznajnom smislu privatnom e. Ako smo spremni da to priznam o, onda i Wittgenstcinovo d jelo P hilosophical Investigations i R yleovo The Con­ cept o f M in d treba priznati za značajne p riloge m aterijalističkoj filo z o fiji. Napokon, u tradicionalnijem smislu, m aterijalist je netko tko stoji na realističkom gledanju na prirodnu znanost; k o ji sm atra da znanost n astoji opisati — i objasniti — ono što se u svijetu oko nas uistinu zbiva. M aterijalist kao takav mora odbaciti svaku pom isao na to da bi se znanost bavila samo pojavnošću. On ne sm ije dozvoliti oslabljujuće ’in terp reta cije, k ak ve daje Osiander u svom 'Predgovoru ' de Revolutionibusu Kopem ika, kardinal B ellarm ino G alileju i biskup Berkley protiv njutnovaca (P o p p e r). 186

BIBLIOGRAFIJA G. Berkeley »Principles of Human Knowledge« M. Com forth (1) »Science versus Idealism « (London: Lawrence & Wishart, 1946). (2) »In Defence o f Philosophy« (London: Lawrence & Wishart, 1950). (3) »Marxism and the Linguistic Philosophy« (London: Lawrence &■ Wishart, 1965). R. Descartes (1) »Discourse on the Method« (citati po prijevodu »Rasprava o metodi, Matica hrvatska, 1951). (2) »Meditations on First Philosophy« D. Hume (1) »A Treatise o f Human Nature« (2) »An Enquiry concerning Human Understanding« I. Kant »A Critique o f Pure Reason« V. I. Lenin (1) »Materialism and Empirio-Criticism« London: Lawren­ ce and Wishart, 1953, (citati po prijevodu »M aterijalizam i empiriokriticizam«, Kultura, 1948, izdanje latinicom). (2) »Philosophical Notebooks« (translated by C. Dutt and edited by S. Smith: London: Lawrence and Wishart 1961). J. Locke »An Essay concerning Human Understanding« K. R. Popper 'Three Views o f Human Know ledge' in »Conjectures and Refutations« (London: Routledge and Kegan Paul, 1963). G. Ryle »The Concept o f Mind« (London: Hutchinson, 1949). P. A. Schilpp (E d ito r) »The Philosophy o f G. E. M oore« (Evanston and Chicago: Northwestern University Press, 1942). G. A. W etter »Dialectical Materialism« (translated from the original German by P. Heath: London and New York: F. A. Praeger, 1958). L. Wittgenstein »Philosophical Investigations: Philosophische Untesuchungen« (dvojezično na engleskom i njem ačkom ) (O xford: Blackwell,

187

O PROBLEMU SLOBODNOG VREMENA, SLOBODE I RADA Peter Heintel Beč

M alo je problem a o 'koje socijalni dijagnostičari našeg vre­ mena tolik o razbijaju svoje kritičke glave kao o problem u slo­ bodnog vrem ena; ali istovrem eno m alo je pojava u našem druš­ tvu pred kojim a stojim o bespom oćnije i pasivnije. Pravo se ne zna kakav stav zauzeti, da li govoriti za ili oprezno protiv i stoga njihalo suda o slobodnom vrem enu udara iz jednog ekstrem a u drugi. Zaneseno jedni sanjare o budućnosti ispunje­ noj samo slobodnim vrem enom , dok pesimisti opom injući uka­ zuju na već prisutnu prekom jernost slobodnog vremena s ko­ jo m već sada čo vjek ne zna šta bi počeo. Tek u slobodnom vrem enu dolazi pojedinac zaista samom sebi i uistinu je slobo­ dan, m isle jedni, dok drugi tvrde da se u slobodnom vremenu organiziranom od industrije zabave pojedinac i njegova sloboda napokon sasvim gube. Izm eđu obje ove krajnosti p ostoji niz kom prom isa uglavnom sa zajedničkom značajkom da su o pro­ blemu slobodnog vremena, jo š m anje razm išljali. O vi uzimaju tu i tam o po neki komad, sastavljaju sebi s mukom jednu sli­ ku svijeta k oja puca u svim zglobovim a, a pored njihovih pos­ tupaka prolazi uostalom bez značenja. Ipak svima njim a treba izreći hvalu. Kakav god i bio rezul­ tat do kojega su došli, oni su u svakom slučaju razm išljali — a k olik i sm iju to o sebi ustvrditi? Većina shvaća slobodno vrije­ m e kao sam orazum ljivu, od p rirod e danu stvar poput sunca i m jeseca i m oraju li jednom više od n je žrtvovati, tada se m rgo­ de kao na loše vrijem e. Z acijelo bi bio hipohondar svoje misao­ ne sposobnosti onaj tko bi svoje slobodno vrijem e koristio sa­ m o za to da o njem u razm išlja; on bi svakako teško stigao da s njim nešto pam etno započne. Za njega bi se slobodno vrijem e iscrpljivalo u kontem placiji o sebi samom. Jedno doduše umirujuće i svakako jeftin o, ali nipošto plodonosno držanje. Dale­ 188

ko više uznemiruje, a i skuplja je, n jegova suprotnost. Bez raz­ m išljanja baca se strm oglavo u slobodno vrijem e i baš se r ije t­ ko p rim ijeti da je glava, onaj organ stvoren za m išljen je, ostala pri tom sasvim prikraćena. V rli poslovni lju di iskorištavaju to, a za ono što nude i b o lje je ako se m išljen je suspregne; kon­ zumira se m nogo lakše i bezbrižnije. N ije teško sve ovo dalje opisivati; od vija se to također bezo­ pasno, a otkad je kritika kulture i društva postala m oderna, malo ih je k oji se u zlo našeg vrem ena ne bi razum jeli. N eki o njemu govore znanstveno, popunjuju svoj prikaz stranim rije ­ čima iz psihološke i psihijatrijsko-m edicinske term in ologije, ostali više pučki, tako da se svaki osjeća nagovoren i pogođen u dušu. Ukratko vlada nesputana radost što se progledalo, jer to izgleda kao jedina m ogućnost da se ne bude poput ostalih. Nešto progledati odaje jedno znanje, k oje onoga tko je pro­ gledao čini se stavlja daleko iznad svega što se kritizira. U velike se d ijeli naivno m išljen je da ovo negativno znanje samo dostaje da bi se dokazalo kako je netko b o lji i b o lje radi. Svi dijagnostičari suvremenosti vide u sebi, ma koliko n jih o vo znanje bilo samo negativno, prave m odem e apostole duše; d ovoljn a je d ija­ gnoza i bolesno čovječanstvo leži do n jih ovih nogu, je r oni nas­ tupaju kao istinski znalci u rukam a k ojih leži spas svijeta. N ije čudo da se nešto vjere podastrtog čovječanstva p ren ijelo i na njih, oni nastupaju svjesni svoje m isije, sigurni u pobjedu stu­ paju svijetom sa sverazum ijevajućim sm iješkom i im aju, a da to sebi ne priznaju, zapravo samo jedan strah: da se svijet ne bi ponovo uspravio i izm ijenio na dobro. O dakle b i onda uzeli svoje znanje, što b i još trebalo progledati? Iz te bojazni i zaus­ tavljaju se najčešće pri negativnom znanju čuvajući se da s n jim idu u praksu. Ova m eđutim čini i d alje što jo j je v o lja i ne d aje se smesti niti herojskom m uzičkom pratnjom dijagnostičara. Ukoliko više osjećaju potvrdu, u toliko biva radosn ije n jih ovo srce puno to p log saučešća. Oni m ogu klicati da nisu poput ostalih iako to čine s ozbiljnošću koja op om in je namrštena čela — je r 'k r a j sve svoje izuzetnosti b ilo b i ipak šteta za ostali svijet za k o ji se treba ipak bratski zauzeti. Ovo zalaganje u ne­ gativnom znanju sastoji se m eđutim bitno u tom e da se d ija g­ nosticira i kritizira u ostalom, ali da se svijet ostavi p ri onom e što jest. Dijagnoza i k ritika same nisu u stanju da ispune zah­ tjev k o ji postavljaju. Ako one ne krenu k pozitivnom e, najčešće k praksi, tj. sebe dokinu, one predstavljaju samo besplodnu koketeriju sa zbiljom , od k o je treba da odskače vlastita izu­ zetnost. Ali negativna k ritika ostaje ipak upućena na lošu zbilju, ova je tlo koje ju hrani i njen pravi u vjet egzistencije. D ijagno­ za nije moguća bez bolesti, kritika bez onoga što kritizira. Lako je međutim uvidjeti da kritika k o ja samo progledava izm iče se­ bi tlo na kojem niče. Ne korakne li tada dalje k pozitivnom e, ostaje napokon prazna igra misli sa samim sobom. K ritici kul189

ture treba tada preporučiti da svoju metodu prim ijeni na sebe i da samu sebe kritizira. Jer njena je dokona igra mnogo gora od zbilje. Ova živi iz ličnog uloga i m ora posljedice svojih čina sa­ ma snositi. Ona međutim ne djeluje uopče i smatra se zato intimno slobodna od odgovornosti čak i kad o odgovornosti to­ liko priča. Istinska kritika naprotiv razum ije zbilju i svoju dija­ gnozu iz jedn og korijena: kako su one uzajamno upućene jedna na drugu tako ih zajedno treba i razum jeti. Negativna kritika ima u ruci samo odlom ke za čiju jo j sistematiku nedostaje svaki princip; samo ako ima jedan princip može postati .pozitivna i plodna; tada ona i ne nastupa negativno spram zb ilje nego iz sadašnjosti gradi bolju budućnost. T o lik o samo kao uvod. Treba reći da svako negativno mršte­ nje i rezoniranje kakvo je u m odi ne m ože zahvatiti stvar o ko­ jo j se ra d i; nema nikakva smisla tužiti se na prom ašaje u obli­ kovanju slobodnog vremena i s rezigniranim slijeganjem rame­ na upustiti se u konzum aciju slobodnog vremena; ali je od isto tako m alog značaja povući se iz konzuma u tihi refugium samoizgrađene samoće i smatrati se uzvišenijim od cijelo g svijeta vezanog za lanac nestalnog zadovoljstva. M nogo je nužnije da se u pozitivn om smislu razm isli o problem u slobode, da se navede n jegovo m jesto u suvremenosti i izloži mogućnost njegova sm išljenog ispunjenja. N a ovaj bism o put stupili najprije pre­ ko nekih pogrešnih interpretacija našeg predmeta, ne toliko da bism o gom ilali negativno na negativno nego da bismo napravili m jesta za pozitivno. »U veče kad je čovjek opet slobodan i 'kad je rad završen ogavan« kaže poznati austrijski kabaretist Qualtinger u svojoj poznatoj p o p ijevci i pruža tim e jednu interpretaciju problem a slobodnog vremena. U slobodno je vrijem e čovjek istinski slo­ bodan, konačno slobodan, dok je u radu neslobodan, podjar­ m ljen. Sto m anje rada to je slobodniji čovjek, m oralo bi se iz toga zaključiti, i isprva se čini kao da ovo određenje slobodnog vrem ena zadovoljava. K ad nisam upregnut u radni tok, kad upravo m ogu činiti što me veseli, u slobodno vrijem e, tada sam tek zaista slobodan. A li kako nas začuđuje ako popijevku slije­ dim o dalje: oslobođenom e je naime dosadno, on ne zna što da počne s m nogim vrem enom i 'kako bi ga što brže utukao pravi svakojake besmislice. Za ispriku defin iciji m oglo bi se reći da p op ijevk a govori o besposličaru, čovjeku m anje vrijednosti. M oglo b i se potapšati njegova zdrava ramena i reći »to se ne m ože desiti, ti b i tačno znao što bi počeo sa svojim slobod­ nim vrem en om «. Ovom znanju svaka čast, ali rije č je o važnijem. T k o m isli da je slobodan samo u slobodno vrijem e, taj m ora u vijek rad prom atrati kao nešto ogavno u čemu je čovjek ne­ slobodan i zapravo n ije on sam. T k o m eđutim u radu n e može b iti slobodan, taj to n ije ni u slobodno vrijem e, onome tko ne m ože dati smisao radu slobodno je vrijemie dosadno. 190

Poput rada i slobodnog viremena i čovjek sama sebe rastrza na dva dijela, k o ji su lišeni unutarnje povezanosti. O vdje neslo­ boda i oktroirana nužnost, tamo sloboda i neograničena m oguć­ nost. Posljedice takva držanja lako je naslutiti. Rad u svakom pogledu postaje nužno i sum orno zlo, a slobodno v rije m e onaj rezervat subjektivnosti gdje se svatko m ože iživjeti. Jasno je da ovoj interpretaciji slobodnog vrem ena leži u osn ovi k rivi pojam slobode. Sloboda ima vrlo m alo veze s mogućnošću iživljavan ja, s pukim »čin iti što m e v o lja «. B ila bi uostalom kom ična preuzetnost m isliti da je onaj k o ji više radi n eslobodn iji, nego ja ko­ ji slijedim svoje ćudi i želje. K ako lako i slobodnjak u vrem enu postaje rob svojih hirova, u n a jb o ljem slučaju v je rn i sljedbenik svoga hobija! K akve im a to m eđutim veze sa slobodom ? Onaj k o ji čitav život radi ne popuštajući m nogim svojim željam a i porivim a, k o ji se vježbao u odricanju, trebao bi b iti m anje slo­ bodan od besposlenog društvenog parazita? N ešto čudna konsekvenciia k oja međutim oštro otkriva nem ogućnost da se slobo­ da etablira samo u slobodnom vremenu. Sloboda u radu i u slobodnom vrem enu je tem eljno ista. Iščezava li ona m eđutim samo u jednom sastavnom dijelu, to onda u vijek ide na štetu onog drugog. Ova defin icija ipak k rije jednu istinu k o ja nam ne sm ije iz­ maći; radi se o razvoju u pojm u rada; ona ukazuje osim toga na otuđenje k oje vlada naspram radu i k o je se m ora dokinuti da bi se tim e i slobodno vrijem e m oglo smisleno oblikovati. R azli­ čiti oblici autom acije učinili su čovjeka skeptičnim prem a iskon­ skom naporu rada. N jego vi su zahtjevi razm aženi i kao da slu­ te jednu buduću epohu u k o jo j uopiće neće b iti rada k o ji ne bi odgovarao neposrednim interesim a ličnosti: on je dakle gn je­ van i osjeća kao prisilu kad još m ora obavljati posao k o ji ne odgovara takvom nivou budućnosti. Ova nelagodnost n ije neo­ pravdana, no ona ne b i trebala bezobzirno gurnuti u slobodno vrijem e, već ići za tim da pom ogne p ri ostvarivan ju o v o g sna budućnosti. Još nism o tako daleko i još treba obaviti posao ko­ ji odgovara.našem vremenu; samo na taj način b it će napretka. Ali nije samo to razlog da pristup smislu rada često izgleda blokiran. Sam rad, Tadno m jesto, radna atm osfera otuđuje čo­ vjeka od rada. U ovom poglavlju trebalo bi dugo pisati; ovdje može biti naš zadatak samo da ukažem o na to i dodam o kako otuđenje pri radu ne dopušta niti slobodnom vrem enu da dođe do izražaja. Ako n ije slobodan rad, ako se rad shvaća samo kao društvena nužnost, samo 'kao zlo p ro izašlo iz otuđenja, tada slobodno vrijem e donosi doduše želje i hirove ali ne slobodu. Dokidanje onog otuđenja rada jest prem a tom e p rvi cilj, prva pretpostavka za smisleno oblikovanje slobodnog vremena. Za mnoge je slobodno vrijem e m jesto dokoličenja, nerada i odmora. Sve to naravno pripada slobodnom vremenu i treba Žaliti da ovih m nogih ima sve manje, dok većina odlazi sa svog 191

slobodnog vremena na rad umorna, da bi se tamo oporavila za prvi slijedeći odmor. Dokolica, sabiranje i samoosvjeŠtenje važ­ ni su m om enti slobodnog vremena, ali oni premalo doprinose kao elem enti određenju. Bude li razvoj naše privrede i industrije išao dalje kao dosada, tada treba računati s toliko slobodnog vremena da će puka dokolica vrem enom sama sebi dosaditi, a neu potrijebljene će snage početi potragu za nekim poljem dje­ latnosti. Prazno »p ri sebi ostajanje« slobodnog vremena, dokoli­ ca, nije njih ova jedina svrha; oslobađaju se sposobnosti koje streme ispunjenju; njega ne nalaze samo u radu nego i u odre­ đenom oblikovanju slobodnog vremena. Suprotnost ovom doko­ nom slobodnom vremenu je radno slobodno vrijem e. Mnogi vide u slobodnom vremenu m jesto gdje se m ože unosno raditi. Od tezgaroša do neum ornog menadžera k o ji čak i u »najslobodnije vrijem e« prevrće po glavi datume nalazimo široko p o lje takvih slobodnovrem enskih sorti; oni znaju samo za rad, ponosni su na to i ne daju čitavoj svojoj okolini m ira ;'on i postižu nevjero­ jatno m nogo na svom području, povisuju svoj bankovni račun i krvni pritisak i bezobzirni su prema sebi i drugima. Slobodno se vrijem e koristi za b o lje organiziranje rada tako da s vremenom svako slobodno vrijem e otpada. Ali p rije nego se to konačno dogodi najčešće se umorno i iznureno tijelo rastane od života i statistika in farkta b ilježi sve strm ije krivulje. N i ovaj neum orni radiša nije spoznao smisao slobodnog vre­ mena. Ono bi m u ipak trebalo pom oći da nađe m ir od svog spe­ cijalnog rada i pružiti mu mogućnost da se konačno jednom distancira od svoje težnje za p rofitom i upravljanjem , trebalo bi mu obratiti pažnju da on kao čovjek ima više sposobnosti od onih koje služe n jegovu radu; njegova bi čak dužnost bila da njih aktivira, a ne da u svagdašnjoj opsjednutosti profitom pusti sve talente da zakržljaju. A li on nije samo grobar svojih sposobnosti i talenata, nego je povrh toga i nedruštveni osobe­ njak. N i u igri ni na svečanosti ne m ože on iz svoje kože i »za­ grijava se« tek u razgovoru o akcijam a i poslovim a. On je u radu i u slobodno vrijem e specijalist i umire specijalno za njega rezer­ viranom smrću. A i u životu živi životom poslova a ne svojim vlastitim — neprijatno je biti oženjen takvim jednim poslom k o ji svaku šansu slobodnog vremena pušta da protekne u radu. U političkim raspravama slobodno vrijem e često zauzima važno m jesto; ono postaje politički argument i ona stranka koja obećava više slobodnog vrem ena označava se iz tog razloga naprednijom . O vdje se uopće ne radi o tom e što se pod slobod­ nim vrem enom predočuje — najčešće se ne predočuje uopće rušta — važna je samo riječ; dovoljn a je da se s parolom u politič­ koj agitaciji dobiju glasači. N eprim jetn o dobiva pojam slobodnog vremena isklju čivo političko značenje i više se ne razm išlja što on uistinu znači. Na taj način prazna riječ u čiju se zavod­ ljivu vrijednost m ože pouzdati, služi prikrivanju drugih politič192

Jdh ciljeva; nju se stavlja na čelo sukoba pa kad je u p ro tivn ič­ kim redovim a napravila kao neki b ojn i ovan rupu, tada se na njeno m jesto vješto etabliraju pravi p olitičk i ciljevi; što je takva parola praznija i neodređenija utoliko je podobn ija da bude is punjena čvrstom i određenom političk om taktikom . Zato se i če­ sto kontroverzna politička argum entacija tako malo brine za praiktičko ili p ojm ovn o razjašnjenje problem a slobodnog vrem e na; za nju ono ima isklju čivo p olitičk o značenje k o je je to veće Što se više n jim e postiže, što se više ciljeva m ogu u njeno ime realizirati. Slobodno vrijem e de>duše stoji u enorm no važnom odnosu prema politici kako ćemo to još vid jeti, ali me u ton smislu da bude manipulirano u p olitičk oj agitaciji nego da b m oglo b iti m jesto za plodonosno političk o sam oosvještenje i su radnju. Ono tada n ije kamuflaža za dnevne p olitičke interesi već pom aže da se ovi interesi razumno oblikuju. Na to se me đutim danas polaže vrlo m alo važnosti i često se ne m ože otet dojm u da politička parola o slobodnom vrem enu apelira na onpogrešne interpretacije pojm a k oje ga apsolutno suprotstavljaji radu; rad tada dobiva onaj negativni karakter k o ji ga shvać kao nužno zlo i u njegovu ukidanju vid i svoj p ozitivn i cilj. Ja\ nost se tada ne sm ije ni tužiti ako nastupi potpuno ispražnjeni smisla rada i slobodnog vremena: p olitičk e parole k oje p rik r veno apeliraju na izvjesne osjećaje i predrasude a da njiho smisao ne form u liraju jasno, traže upravo o v o ispražnjenje i b vaju naposljetku konfrontirani s rastućim em ocijam a prem a k< jim a se najčešće pokazuju sasvim bespom oćni; što koriste sve ji dikovke i žalbe na loše ljude k o ji se još nisu pokazali »zreli prema državi, kad ista država unaprijed s ovom nezrelošću sp< kulira i manipulira; b o lje b i b ilo n a jp rije objasn iti pojam da s ne bude poslije iznenađen razlikam a u in terpretaciji.

'< ;?

Da se međutim raznolike interpretacije ne bi suviše divi razmahale pokušava ih se sabiti u dva sm jera. Jedni drže svrsi hodnim da se slobodno vrijem e dobro i pošteno organizira c strane države ili bezopasnih privatnika; drugi uopće rezigniraj! smatraju slobodno vrijem e nečim lošim i zalažu se za zapošljav nje nezrelih prem a motu: »D okonost je početak svih poroka slobodno je vrijem e m jesto najbesm islenijih i najsuvišnijih i t sli.. Zastupnici radno organiziranog slobodnog vrem ena nala: se ili u ideološko-totalitarnim sistemima ili u onim krugovin kapitalista k oji su u slobodnom vremenu i njegovu oblikovan našli izvanredan izvor prihoda. Obim je grupama m eđutim z jednička misao. Čovjek ne treba da se suviše prepusti razm išlj nju ili čak mozganju, treba ga pam etno odvratiti od njega same i njegova zbiljskog svijeta; inače bi m ogao na kraju još uoči i kritizirati zla i pogreške države, društvenog sistema ili privrc nog poslovanja; što više samostalne slobode to bi glasnija, sam svjesnija i sistematskija m ogla ova kritika postati i to opasni po postojeći aparat. O bje strane pokušavaju čovjeka odvral 193

° d njegova slobodno" vremena, njegovo samostalno mišljenje, sm iriti i iscrpsti u prekom jernoj ponudi organiziranju slobodnog vremena. Pojedinac se napokon na to navikne i postane ovisan od takvih organizacija; ako ove slučajno jednom ne funkcioniraju tada nastupa praznina i neispunjenost, što se najčešće ispoljava u dosadi, rjeđe u hirovitosti i zloćudnosti. Zaposlenost samim sobom, svojom fam ilijom i zajednicom je posljednji izlaz za ko­ jim se jedva posiže i 'koji se češće doživljava kao rad a ne kao slobodno vrijem e. Skroz organizirano i kolektivizirano slobodno vrijem e prom ašuje time tem eljito jedan smisao; ono odvlači čovjeka od njega samog, ne dopušta mu da dođe k sebi i upreže ga u prethodno sažvakani i za sve jednaki sistem. Drugim riječi­ ma: ovo slobodno vrijem e čini čovjeka u n jegovoj b iti neslobo­ dnim i njegova je prva značajka teška i turobna pasivnost. Psihološki detalji m ogli bi se nadugo i naširoko navoditi; mar­ ljiv im radom kulturnih dijagnosLičara oni su već gotovo postali »palim kulturnim d obrom «. L jek ovitoj snazi dijagnoze ne govori m eđutim u p rilo g da skoro svatko zna za štetu, ali se i nadalje daje organizirati. T o daje m jesta osnovanoj nadi da je organiza­ cija slobodnog vrem ena u njenom štetnom učinku bila precije­ njena. M ncgi zaključuju doduše drukčije, čak i upravo suprotno i sm atraju čovjek a već tako otupjelim da ga znanje o štetnosti niti ne m ože očuvati od novih grijeha. Sigurno je da takve egzistencije mogu postojati ali njihovo dvostruko kn jigovodstvo nije samo njihova krivica. Znanje o štetnosti organiziranja slobodnog vremena nema još u sebi sna­ ge da tu organizaciju preoblikuje. Ovdje se dakle ne tvrdi da je svako organiziranje slobodnog vremena loše i da je bolje pre­ pustiti čovjeka potpuno samome sebi; još će b iti riječi kako jedna razumna organizacija m ože biti sastavljena. Osim toga, dirigirana organizacija i ne m ože biti prim ijenjena samo po­ litički tendenciozno ili svjesno zatupljujuće; na dulji rok ona bi bila tako dosadna da bi postigla suprotno od svojih želja. Ona ne bi više ni jednog čovjeka izm amila preko kućnog praga. Zato organiziranje m ora biti »aktualno«, egzistencijalno značaj­ no, blisko životu itd. i tim e dobiva onda konkretni sadirzaj koji bi i neorganiziranom slobodnom vremenu bio postavljen kao zadatak. Skroz organizirano slobodno vrijem e opovrgava se da­ kle vrem enom neaktualnošću svoga sadržaja i ne treba ga zato samo negativno kulturno kritički prosuđivati. M nogo veću vri­ jednost ono svakako postiže ako pom aže čovjeku da ostvari svoju samostalnu slobodu u slobodno vrijem e: to bi mu bio najviši i n ajb olji zadatak. Na ono drugo stanovište koje se uopće izjašnjava protiv slo­ bodnog vremena ne treba gubiti m nogo riječi. Ono ima ih sa­ svim određene interese da čovjeka zaposle — . da bi iz tog posla npr. izvuklo neku korist za sebe — ili svojim argumentima zastu­ pa jedno razdoblje koje je odavno prošlo. Prvi skrivaju svoj

194

egoizam iza k ritik ć čovjeka ili ljudske mase proglasivši sve k o ji ne d ijele potajno s njim a iste interese neslobodnim a i nezrelim a. Mase ne bi znale sa svojim slobodnim vrem enom ništa započeti dakle ne bi im ga trebalo ni pružiti. N jih o va inteligencija suvi­ še je slabo razvijena, da bi koristila slobodno vrijem e masa bi počinjala samo besmisao, a njena bi lakom islenost u ekstrem u vodila samo u kriminal. Tom e m ogu b ili lije k samo zaposlenost i rad k o ji imaju slobodni i zreli. Tako se često goli interes k rije iza odgovornih, naboranih čela na kojim a se suviše jasno pokazu­ je ugravirana ljubav za bližnjeg, um jesto da se pokuša nezrele učiniti zrelima, neslobodne slobodnim a pušta se da u ime p ri­ vidno vječne odlu'ke povijesti, »m asa« i dalje postoji i još se odatle izvlači lažna odgovornost. Bratska zabrinutost radi na vlastitim interesima i smatra se pri tome još i izabranom , eli­ tom, ukratko ne masom. M nogo bezazleniji su zagovornici lijepe prošlosti, dobrih sta­ rih vremena; oni uviđaju stanovite nedaće sadašnjosti i osjećaju se prebačeni u jedno vrijem e kad one još nisu nastupile; oni se možda sjećaju vlastite m ladosti koju starost što sve preobraža­ va i pom iruje prikazuje u blagom, m irnom i lijep om svjetlu; u naše vrijem e oni nisu kod kuće i zato m im o svojih zadaća p ro­ laze kao pored tuđih vratiju. Iz nesavladive situacije izvod e zak­ ljučak da je situacija suvišna, a oni za nju da ne snose nikakvu krivnju. Često je u pitanju i izvjesni ressentim ent i kratki b lje ­ sak zluradosti: zar da novoj generaciji bude toliko b o lje nego nama? Oni doduše im aju m nogo više vrem ena, a m anje rada, ali čemu im služi to vrijem e? Ipak je bilo b o lje u doba naše mladosti kad nas je neugodni rad naučio da osobito cijenim o naše oskudno slobodno vrijem e, a ne da ga p otra lim o u dosadi! Ali ovoj ljubavi spram prošlosti ne uspijeva da zakoči povijesn i tok. Slobodno vrijem e ne m ože i ne treba b iti uklonjeno ili čak samo ograničeno, naprotiv ono će postajati sve veće, a n jegovo smisleno oblikovanje sve važnije. A svima onim a k o ji se slobod­ nom vremenu odlučno suprotstavljaju treba savjetovati da se po­ vuku na onaj dio zem lje, g d je čovjek sebi uistinu još ne m ože priuštiti slobodno vrijem e, gdje se samio zbog golog opstanka dan na dan teško kuluči, a uveče bude suviše iscrpljen za bilo kakvu misao — kako bi tada brzo zaželjeli onu sudbinu u dru­ štvu slobodnog vrem ena koja im daje d ovoljn o vrem ena za pole­ miku protiv tog vremena. Oni bi uostalom m nogo b o lje upotri­ jeb ili svoje vrijem e kad bi razm išljali o smislenom oblikovanju slobodnog vremena i tim e b ili na pom oć onim a k o ji teže za više slobodnog vremena, ali za to nem aju ekonom skih pretpostavki. M i smo dosad upoznali neka stajališta prem a problem u slo­ bodnog vremena a m ogli bismo im pridružiti mnoga druga. Ali sada bismo se potrudili oko pozitivnog razrješenja problema. Problem slobodnog vremena postao je aktualan s industrijskom revolucijom , specijalno onom drugom k o ja je mnoge radne pos195

tupke automatizirala. Osim toga radnik je socijalnim osigurava­ njem zaštićen od neplaćene nezaposlenosti, on sa svojim slobo­ dnim vremenom može po v o lji raspolagati. Automacija se stal­ no nastavlja i usavršuje, radno vrijem e sve više skraćuje i slo­ bodno vrijem e često već kvantitativno premašuje radno vrije­ me. Našlo se naravno m nogih glasova u pustinji civilizacije koji š više ili manje stvarnih razloga najavljuju svoje sumnje prema autom aciji. Tu bi sasvim kratko trebalo reći slijedeće: principi­ jeln o svaki rad k o ji nem a za svoj predm et čovjeka treba automlatizirati. Sva proizvodn ja dobara koja zadovoljava »m ateriialne« potrebe života, sva proizvodnja energije, sva tehnika treba — koliko je to uopće moguće — da funkcioniraju bez neposrednog čovjekova rada. Autom acija je uklonila onaj rad k o ji zatupljuje i u bija individualnost, u kome danas više nitko ne može vidjeti ži­ votni poziv. T o je njena velika zasluga na kojoj se 'bez efekta raz­ bija svako potcjen jivan je i svako sentimentalno »vraćanje priro­ d i« i »o b rtu «. Na žalost ima još dosta nepotrebnog ljudskog na­ pora u radu k o ji je trebalo automatizirati i mnogo nezadovoljstva pri određenim poslovim a proizlazi iz mutne slutnje, da se radi nešto za što se n ije nužno potreban. Osjeća se da će u doglednoj budućnosti n jegov rad biti automatiziran i u p otaji se ljuti što do toga već nije došlo. Potrebna je već stanovita zrelost da se kaže sebi kako je ovaj ili onaj posao zasada još nužan, ali ubuduće više neće zahtijevati radnu snagu pojedinog čovjeka. Međutim, ova je nužna privrem enost ipak jedina odgojna mo­ gućnost da se tom radu još priskrbi neka vrijednost, radniku treba objasniti da je društvu njegov rad još zasada potreban i da često upravo ovaj n jegov rad predstavlja osnovu za svoje sam oukidanje u budućnosti. Svako je drugo objašnjenje u od­ goju id eologija i obmana. Danas se više nikoga ne može uvjeriti da npr. bušiti čitav dan rupe u karti treba da bude njegov živ~tni poziv. S pravom će se on pobuniti protiv ovog neljudskog p o j­ m a poziva;- ovaj rad mu sam po sebi ne m ože donijeti nikakvo ispunjenje, ono se m ora potražiti negdje drugdje i m ože ležati samo u p rije spomenutoj nužnoj privrem enosti. Jer istinski je rad identičan s onim pozivom čovjeka k o ji predstavlja ispunje­ nje i ujedno donosi neposrednu radost. Takav rad tada ne treba niti izvana opravdati kao privrem enu nužnost, on ima svoje opravdanje u samome sebi. Rad je onda nužno samoostvarenje čovjeka, n jegovo sam oposredovanje prirode, svijeta i drugog čo­ vjeka kao m anifestacija slobode dovedene do samosvijesti; svaki rad k oji ne odgovara ovoj slobodi m ora se otkloniti, je r nije čovjeku prim jeren. Ovaj rad m eđutim nastupa n a jp rije u vidu specijalizacije. Industrijska revolu cija n ije naime sa sobom donijela samo autom aciju i tim e slobodu, ona je n a jp rije bila upućena na dos­ ljedno provedenu podjelu rada. Rad je bio podruštvljen i razdi­ jeljen , obrt potisnut sa svoga odlučnog mjesta; lo je donijelo 196

d vije važne posljedice: specijalizaciju i gubi lak radne cjelovitosti Za volju upojedinačenih radnih procesa. Specijalizacija je osim toga postala nužna poznanstvljenjem rada u tehnici. U gubitku radne cjelovitosti leži ujedno određeni oblik otuđenja, k oji se najbolje može označiti gubitkom pojm a djela. Dok je u obrtu m ajstor m ogao još djelo proizvesti kao cjelinu, p ratiti i nadgle­ dati sve njegove faze, u industrijskom radnom procesu ovo se djelo rastavlja na nebrojene m om ente i pojedinac čo vjek veže samo na jedan moment: on zato još jedva m ože g o v o rili o svom djelu, sada štoviše nastupa otuđenje od radnog proizvoda. Izm e­ đu njega i njegova proizvoda umetnuto je suviše instancija. Ovo otuđenje donosi sa sobom nužnu gubitak zadovoljstva u radu: rad više ne može pružiti ono ispunjenje koje je još b ilo m oguće u cehovsko organiziranom obrtu. Usto se od p rvih industrijskih radnika nije m oglo očekivati da se odmah bezuvjetno id en tifi­ ciraju s podruštvljenim , razm rvljenim radom i uvide kako je kucnuo čas individualnom radnom učinku k oji svoj p roizvod stvara gotovo »autarkično«. Ovo je otuđenje m oralo i još u vijek mora biti prevladavano: teži se za mogućnošću ispunjenja na ne­ kom drugom mjestu. Rad otuđen svojom p o d jelo m traži ispu­ njenje i zato već iz sama sebe zahtijeva slobodno vrijem e: u n je­ mu treba naći ispunjenje koje je izostalo u radu. Čak i u v r ije ­ me kad će svaki prim itivn i rad na traci b iti autom atiziran, kad će svaka niža p od jela rada b iti ukinuta, jo š u vijek ostaje speci­ jalizacija; ona je izraz sve veće i sve savršenije p o d jele rada; potpuna je dakle iluzija vjerovati da se u budućnosti p od jela rada m ože poništiti; obrnuto, rad će b iti »p o d ije lje n « po čita­ vom svijetu, kako b i se om ogućila smislena koordinacija. Nužna specijalizacija kao najviša form a p o d jele rada zahti­ jeva tako još više svoju prividnu suprotnost, opću izobrazbu i razvoj čovjeka u slobodno vrijem e. O vdje dakle dobivam o pozi­ tivni pojam slobodnog vremena; slobodno vrijem e je ono m jesto opće izobrazbe ljudske ličnosti k oje je suprotstavljeno specijali­ zaciji i podjeli rada; ono predstavlja prostor u kom e svaki čov­ jek treba naći mogućnost za prevladavanje nužnog otuđenja u podjeli rada i specijalizaciji; ono treba da posluži za izobrazbu totalnog čovjeka, za aktiviranje n jegovih talenata i za obranu od jednostrano specijalističkih fiksacija. Pored toga ono daje mogućnost za ljudske odnose, za njegovan je ljudske zajednice, koja je doduše i u radnom procesu ostvareno dana, ali se kroz samu stvar p o ja vlju je otuđena. Svečanost, igra i sport samo su neki važni momenti i m ogućnosti ispunjenja ovog života zajednice u slobodno vrijem e. Napokon slobodno vrijem e ima za­ daću da pojam dem okracije učini zbiljskim . Svatko treba im ati toliko vremena da m ože doista djelovati kao odgovoran građa­ nin; to je samo onda moguće, ako o svim poslovim a svoje drža­ ve bude pouzdano informiram. Slobodno vrijem e treba staviti na raspolaganje za to potrebno vrijem e. Iz ovog pozitivnog pojm a slobodnog vremena nadaje se, kako je lako uvidjeti, i određeni 197

sadržaj njegova oblikovanja. N a jp rije treba spoznati da slobo­ dno vrijem e nije apsolutna suprotnost radu, već njegova nuž­ na nadopuna koja razvija čovjekovu bit. Ako se ova funkcija potcijeni na jednoj strani ostaje otuđenje rada neriješeno, na drugoj strani slobodno vrijem e ne dolazi do svog istinskog raz­ vitka. Č ovjekov život tada d ijeli neuklonjiv hijatus, rascjep koji m ii u radu uskiacuje ispunjenje, a u slobodno ga vrijem e tjera u dosadu. U oba slučaja slobodno vrijem e se fiksira otuđeno od sebe sama. Rad se osjeća kao nužno zlo, slobodno vrijem e kao praznina neispunjenosti. Premda se tada često rad izbjegava, slobodno vrijem e ne može ništa ispuniti; tada ga natrpavaju program im a kako se ne bi osjetila ona praznina koje se svatko potajno plaši. Ako se naprotiv spoznala funkcija slobodnog vremena i ako se ono oblikuje u skladu s tom spoznajom tada ne samo da se dosada uopće ne pojavlju je, nego i rad dobiva svoje nužno m je­ sto u sam oostvarenju čovjeka. Otuđenje sadržano u specijaliza­ ciji uviđa se i poim a kao nužnost — p ri tom e ono gubi negativ­ nu snagu; u smisleno oblikovano slobodno vrijem e ono se zna kao dokinuto. Smisleno oblikovanje ne znači prem a tom e otuđe­ nje rada p ren ijeti u slobodno vrijem e. Specijalni hobi k o ji je postao strast i ispunjava sve slobodno vrijem e ne ukazuje se stoga kao jedin o m oguće zanimanje u slobodno vrijem e; čovjek naime tada upada iz jedne specijalnosti u drugu, a razvoj njego­ vih individualnih sposobnosti ostaje u pozadini. Slično je i sa često zloupotrebljavanim radom na obrazovanju u slobodno vri­ jem e. Treba odvraćati od onoga općeg obrazovanja koje u slobo­ dno vrijem e gom ila izvanjski m aterijal znanosti u form i gotovih rezultata. Najčešće se tu radi o specijalnom znanju, sasvim pro­ izvoljn o skupljenom k oje je svaku živu i inspirativnu snagu zna­ nosti ostavilo za sobom pa je pogodnije za kviz em isije i križalj­ ke nego za čovjekovu naobrazbu; neograničeni konzum zabave k o ji se ne ravna prem a sposobnostima i mogućnostima čovjeka, nego uzim a ono što se upravo pruža i pri tom e uporno traži rastresenje, ne m ože slobodnom vremenu dati ni jedan od nas zahtijevani smisao. O vdje se naim e često dešava da pojedinac bude odvraćen od sebe i svojih talenata, da svoju ličnost ne uz­ diže do općenitosti, već se rasipa u posebnosti. N a žalost i u oblikovanju slobodnog vrem ena nedostaje sva­ kog vodstva od nadležnih instancija. A ko je još shvatljivo da se industrija zabave više brine za dobit nego za odgoj, teško je ra­ zum jeti kako se m alo za te problem e brinu država i javnost. Doduše ako je kolektivno oblikovanje slobodnog vremena kako smo već vid jeli problem atično, iz toga ne treba izvući zaključak da to treba sasvim prepustiti pojedincu. Država im a barem zada­ ću da stavi na raspolaganje mogućnost za zajedničko oblikova­ nje slobodnog vremena; ona treba poticati i organizirati istinsko obrazovanje odraslih koje čini tem elj dem okracije. Kako jedno 198

Sa-da »'narodno obrazovanje« zakazuje pred ovim ciljem : »P re ­ vladavaju tečajevi za profesionalno usavršavanje i večeri s popu­ larnim predavanjim a. Nastavne snage za ono m alo zaista obrazo­ vnih tečajeva najčešće se slučajem nađu i kvalificiraju , je r vo­ ditelji i upravno osoblje obrazovnih ustanova samo rije tk o pos­ jeduju akademske pretpostavke da bi m ogli svoje suradnike is­ pravno ocijeniti i prom icati. Pravi interesenti za istinsko obra­ zovanje nisu stavljeni u središte zadataka, nego su štoviše upla­ šeni popularnim .karakterom onog što se nudi u najviše ustano­ va, gdje ne dobivaju bitno nove, duhovno žive aspekte, već na­ protiv m oraju prihvaćati banalna znanja«, tako form u lira ovo stanje v rlo tačno jedan poznati filo z o f kulture. Pučka su sveuči­ lišta sa svojim načinom obrazovanja isključila iz sebe svako živo znanje zbog čega su više postali refu giju m za samotne pen­ zionere. A tome n ije uzrok samo pom anjkanje interesa kod os­ talog uzrasta! Na ovom m jestu m oram o uočiti da se javnost ne ustručava da kritizira oblikovanje slobodnog vrem ena svojih građana, ne nudeći p ri tom pozitivn e pokušaje rješenja; ovd je bi ona trebala naći svoje zadaće i ne prepustiti se isklju čivo privatnoj inicijativi. Velika industrijska poduzeća ovd je često pružaju p rim je r ko­ ji bi valjalo slijediti. S vojim radnicim a i nam ještenicim a oni nu­ de mnoge mogućnosti da smisleno oblikuju slobodno vrijem e i ne m ogu se potužiti da ove m ogućnosti ostaju neiskorištene. Ne rješava se time samo problem slobodnog vrem ena, odavno se već shvatilo da to p ovoljn o utječe na radničku solidarnost i da je radni efekt tim e znatno i gotovo autom atski poboljšan. Treba uvidjeti da privatna industrija ovd je nasuprot državnoj inicijativi ima veliku prednost. A li i ovd je biva više ili m anje pre­ pušteno pojedinom poduzetniku da li će se pobrinuti za te pro­ bleme ili ne: u tom pogledu ne m ogu mu b iti postavljeni nikak­ vi propisi. Ovom faktoru neodređenosti država bi m ogla suprot­ staviti plansku organizaciju; ona bi osim toga im ala zadatak da svoje građane u slobodno vrijem e odgaja za odgovorn e čla­ nove društva; trebalo bi postići da svatko m ože sebi reći: »Drža-, va to sam i ja «, a ne da državni oblik i vlast osjeća kao nešto drugo što mu strano stoji nasuprot. On tada govori o svojoj vladi najčešće kao o »onim a gore ili unutra« a sebe označava kao ne­ kog »izvana«. Istinska id eja dem okracije pretpostavlja da je svaki građanin u stanju donijeti odluku prim jerenu stanju stva­ ri. Ali da se stanje stvari spozna i prosudi treba ponešto vrem e­ na, koje bi trebalo sačinjavati dio slobodnog vremena. Na kraju m ožda treba nešto reći o jednom od najljepših ispunjenja slobodnog vremena; o životu u zajednici samoj što može doći do izražaja u svečanosti i igri. Uporna potrošnja kul­ ture napravila je i ovdje velike štete; ona je čovjek a tako u za­ bavi rastresla, da on više ne m ože egzistirati u zajednici. Ova mu je dosadna i prilikom posjeta ili m anjih proslava sjedi se jedan 199

ftastiprot drugome u nedoumici o Čemu povesti razgovor; n p o ­ kori se obraduje kad nakon m nogog zijevanja dođe kraj zajednič­ kog sastanka i društvo se opet raspadne na svoje aitome. Radije se onda ide zajedno u varijete ili (kino, da 'bi se poslije još malo m oglo razgovarati o onom što se vidjelo. Pri tome se vlastita inicijativa sve više uspavljuje i treba se b ojati vremena kad se bez prethodno stvorenog plana uopće neće m oći biti zajedno. Igra i svečanosti im aju m eđutim zadaću da život društva shvate u njem u samome i da ga prikažu zorno u određenim oblicima. Tek onda društvo sebe doživljava jedinstvenim, solidarnim i ne raspada se p ri svakoj prilici u individualne atome; ljudi žive zajedno i dovode to sebi k svijesti, ne provode svoj život više jedn i m im o drugih. K o lik o u ovom sklopu m ože i crkva imati svog udjela trebalo bi posebno ispitati; o v d je valja naznačiti da i ona treba pom oći kako b i se slobodno vrijem e smisleno ispunilo, da ne bi sm jela pustiti da njene svetkovine samo pro­ teku u izvanjski raskošnom obredu, a bez tumačenja koje bi ih konkretno etabliralo u svijetu. V jerska je zajednica samo onda zbiljska kada se kaže da u n jo j prebiva duh sveti; lažni je poduhvat prepustiti slobodno vrijem e profanom svije­ tu, a po tom pozivati na sveto vraćanje u sebe; to podsjeća na ono m anihejstvo k oje svijet prepušta đavolu i povlači se od nje­ ga natrag u božansku dobrotu. Crkva tada ne bi imala ništa sa svijetom i trebalo bi pitati što onda uopće na njem u radi. Tako jedna kruta, davno u pro­ šlosti utem eljena ustanova često ubija svaku inicijativu da pro­ blemu slobodnog vremena sa svoje strane dade jedan smisao: ali je ujedno radosni znak što crkva danas u svojem samokritič­ nom stavu to uviđa i uklanja; m eđutim ona treba brao da se do­ m ogne neke pobjede, je r jo j je inače sve bitno izmaklo. M i smo ovd je pokušali slobodno vrijem e spoznati u njegovu pozitivnom pojm u; za izradu pojedinih momenata ovdje nema mjesta. V id je li smo kako je rad u svojoj p od ijeljen oj i specijali­ ziranoj fo rm i upućen na slobodno vrijem e i kako obrnuto slobo­ dno vrijem e daje radu n jegov smisao u spoznaji njegove nužno­ sti. Ujedno smo uputili apel svima (pojedincim a, poduzetnicima, državi, crk v i) i s njim e bism o završili: ne ostajem o pri kritici koja samo progledava, nego pom ognim o da slobodno vrijem e obliku jem o u skladu s n jegovim pojm om .

200

PRIKAZI I B1LJE5KF

Marek Frichand: Etička misao mladog Marxa. Nolit, Beograd 1966. (285 str.) Preveo: Svetozar Nikolić

Ova iateresantna knjiga Mareka Fritzhanda, profesora etike Filozo­ fskog fakulteta u Varšavi, izišla je u poljskom originalu 1961. g. Kad kažemo interesantna, onda se ta kvalifikacija odnosi na s a m p o ­ k u š a j autora da na osnovu tek­ stova mladog Marxa potvrdi ne samo mogućnost nego i postojanje marksističke n o r m a t i v n e et i k e kao u sebi zaokruženog i dovolj­ no utemeljenog znanstveno-filozofskog sistema, k oji je i implicitno i eksplicitno prezentan u horizontu Marxove misli. Smisao ovog autorova poticaja na sistematsko izgrađivanje i kon­ stituiranje Marxove ili marksističke etike, kao i duh kojim je ovo na­ stojanje nošeno, ukorijenjeni su u suvremenom trenutku povijesno-društvenog, *a to znači i političkog previranja i traženja novih puto­ va, iz kojih proizlazi više ili manje radikalan prekid sa decenijima vladajućim staljinističkim dogmatiz­ mom i shematizmom kako u pra­ ksi, tako i u teoriji »izgradnje« so­ cijalizma, što dolazi do izražaja na­ ročito u posljednjih desetak godi­ na. To je ono htijenje koje je — poučeno polastoljetnim iskustvom borbe za socijalizam, koji se u jed­ nom, a zapravo u jedinom svom faktičkom dominantnom etatističko-birokratskom obliku pokazao u svojoj biti neodrživim — okrenu* to, najopćenitije rečeno, ka huma­

nizaciji kako tog istog socijalizma, tako i samoga marksizma kao mis­ li socijalističke ili komunističke prakse. Utoliko se ovaj autorov po­ kušaj za iznalaženje jedne etike u vlastitom okviru M arxove ili mar­ ksističke suvremene misli ne može ni po svom historijskom, ni po te­ orijskom ishodištu sasvim poislovetiti na p rim jer sa sličnim poku­ šajima teoretičara II Intemacionale ili tzv. austromarksizma k oji su Kantovom etikom h tjeli »dopuniti« Marxovu »znanstvenu« (historijskodruštveno-ekonomsko-političku) m i­ saonu orijentaciju. Isto se tako, po svojim intencijama, autorovo m i­ saono usm jerenje ne kreće u pravcu zastupanja ili potvrđivanja onih teza, po kojim a se srž M arxo­ ve revolucionarne misli mora tra­ žiti upravo i isključivo u njegovoj etici, u k ojoj navodno prevlada­ va njegov historijsko-socijalno-ekonomski determinizam (na pr. slu­ čaj s M. Rubelom i građanskim kri­ tičarima M arxa). Jer po svojim vlas­ titim stavovima M. Fritzhand se kri­ tički odnosi spram obje ove solu­ cije, kao i spram treće, — što uos­ talom proizlazi već iz samog pot­ hvata da se konstituira jedna mar­ ksistička normativna etika, — nai­ me spram raznih, uglavnom građan­ skih suvremenih teorija, prema ko­ jim a iz Marxova toliko očitog i znanstveno dokazljivog determiniz­ ma ne može da slijedi nikakva eti­ ka koja bi bila unutrašnje znan­ stveno koherentna sa samim osno­ vama njegove filozofske pozicije u cjelini. Dakle, poticaj, smisao i sam duh Fritzhandova pokušaja koji ide, kako on kaže, na »rekonstruiranje Marxove etičke misli« i na konsti­ tuiranje marksističke normativne

201

cl ike, im aju sv o je specifično histo­ teoretičara ili m arksoioga koji ni­ rijsko ishodište, ako se p o d ovim su doprli do biti M arxove misli. Jer, »h istorijsk o« razum ije ova naša ak­ za Fritzhanda je jedno teorija, a tualna sadašn jica od završetka dru­ drugo etika, a drugačije ne može gog svjetskog rata naovam o. N ji­ ni biti za svakoga onoga koji ide za hov pak osnovni m ovens sadržan izgrađivanjem jedne (ne samo M ar­ je u jed n oj hum anističkoj orijenta­ xove!) — norm ativne etike. Već ociji, k oja se jed n im svojim dijelom vo insistiranje na normativnosti, na­ dek larira već otvorenim »v raća­ ime, ukazuje na potvrđivanje i pon jem « tekstovim a tzv. m ladog M arlenciranje odvojenosti teorijskog i xa. etičkog ( = praktičk og), pri čemu Međutim , čim se uđe već u sa­ se onda dakako ne vidi ili se zabo­ m o Fritzhandovo po stavljan je pi­ rav lja da je svaka etika k a o etika tanja i u vezi s tim u njegovo ekpo svojoj biti u vijek normativna. splicitno izjašn jav an je za m etodu To autor donekle i vidi, odnosno k ojom će pristupiti svom istraživa­ naslućuje, kad konsekventno čini nju, čime je na svoj način zacrtan razliku izm eđu tzv. »etološkog« i i predm et, pa on da i sadržaj i ok­ »etičkog«, prem a k ojoj se prvo vir ovog istraživanja, vidjet će se odnosi na socijalno-histofijsko pod­ da i pored rečenog autor u b i t i , rijetlo, uvjete nastanka, genezu, dakle u je d n o j filozofskoj društvenu ulogu itd. m orala (d a k ­ dimenziji, ostaje zapravo ha le, shvaćeno u sm islu jednog socio­ svim onim , u p rav o t e o r i j s k i m logijskog pristupa etičko-moralnom p retp ostavkam a k ojim a se sam fenom enu kao em pirijskoj činjeni­ kroz čitavu k njigu ponovljen o de­ c i), a dru go na etičko u »pravom klarativno kritički suprotstavlja. To sm islu« ( = norm ativno). A li ova proizlazi iz sam oga autorova p r i s ­ autorova distinkcija s druge strane t u p a postavljen om problem u, što ipak ostaje sagledana u aspektu dak ako im plicira i n jem u adekvat­ »prim arn e razdvojenosti« etičkog i nu m e t o d u , ali je n ajvažnije i teorijskog, pa se čitav problem po­ n ajod lu čn ije u svem u tom e neresstavlja, uočava i tretira u zatvore­ p ektiran je d i j a l e k t i k e M arxnom krugu apstraktnih suprotno­ ove misli, pri čem u i sam Hegel u sti (k o je bi Hegel nazvao razum ­ čitavom ovom djelu prolazi veom a sk im a), a dijalektika razvitka sa­ loše.1 Z ato se događ a da se M arxu m og proučavanog predm eta svodi p ristu pa s jed n e strane kao t e o ­ se jedino na ono: i jed n o i drugo, r e t i č a r u , a s druge, i to eksplii jed n o pored drugoga, uz njihovo citno, m etodski posve od vojen o kao naknadno verbalno »sp aja n je «. — e t i č a r u . A u to r ne vidi da je Ako se pažljivije razm otri na sam im time f a k t i č k i već prih­ p rim je r ono što je naznačeno i iz­ vatio sve dne bitne pretpostavke neseno na str. 24— 28, onda ćemo (ili b o lje reći: jed n u je d in u !) kao vidjeti p rije svega kako autor i na i konsekvencije i rezultate što iz istraživanje M a rx a prenosi ovu su­ n jih nužno slijede, protiv k ojih se vrem enu scijentističko-pozitivističsam bori, k ako se one nalaze u te­ ku, semantičko-aksiološku teorijsku zam a i teo rijam a građanskih k ri­ konstrukciju s pojm ovim a opisnotičara M arx a i onih m arksističkih -indikalivnih i vrijednosno-ocjenjivačkih sudova i iskaza. On misli da ovakvim »teorijskim aparatom « o1) Ni na jednom mjestu ove knjige ne­ vog m odernog, totalno izgubljenog, ćemo naići ni na jedan jedini navod iz Hedezorijentiranog i povijesno obesgela. To doduše nipošto nije i ne bi bilo m islenog neopozilivizm a može kom­ neophodno, kad se prije svega ne bi toliko citirali mnogo beznaćajniji pisci, ćijira te­ petentno »ući u potragu« za M arzama autor međutim pridaje veliku važnost, xovim »m oralnim iskazima i sudo­ i kad se Hegel ne bi našao u prilici da bu­ de — svagda usputno — nelaćno ili ćak vim a«. M a rx je ovdje onda zaista posve iskrivljeno interpretiran, tako da se spao već na vrlo niske grane kao ofešto dobiva ona stara shematska 1 dog­ bjek t jedne iskonstruirane građan­ matska, površina i gotovo vulgarizirana sli­ ka Hegela. Osim toga Hegelovi bi tekstovi ske teorijske akrobacije! S druge mnogo pomogli autoru da sagleda pravu strane iz ove autorove pozicije do­ dimenziju samog postavljanja problemal

202

bivam o slijedeću m isaonu shemu, prem a k ojoj postoji (M arx o v a , da­ k a k o !): 1. teorija (m aterijalističk o shvaća­ n je h istorije) 2. m etoda (m aterijalističk a d ijalek ­ tika) i 3. etika (k a o norm ativna discipli­ n a). O va se shem a od one d o b ro po­ znate dogm atsko-vulgarizirane she­ me dijam ata razlikuje sam o time šio jo j je pridod an a jo š i — etika, što u filozofskom aspektu nipošto ne narušava čitavu ovu zgradu. Dogm atičari se uostalom neće m nogo uzrujavati, ako se u ovoj zgradi na­ lazi i m alo etike za dekoraciju po­ stojećeg stanja, je r je ona i po svom smisiu i po duhu ionako bez­ opasna u svojoj anem ičnosti i ne­ efikasnosti. Jer dok se ovi etičari i filozofi pozivaju na m oralnost, dotle ova svakidašn ja faktička, otu­ đena, ne-m oralna, ne-umna praksa i z bilja može da ide svojim vlasti­ tim uhodanim tokom, naravno, u ime socijalizm a i ovog p ro k la m ira ­ nog i deklarativno prihvaćenog m orala (k o ji ovako blagoslovljen sam im time postaje — socijalistič­ k i!). M a rx m eđutim u svom filozo­ fskom m isaonom h tijenju ipak nije na takav način bio nošen svojim revolucionarnim patosom , da b i da­ vao »m oralne izjave, iskaze i su­ dove«, koje ćemo onda m i m arksisti zajedno s neopozitivistim a sem an­ tički i aksiološki tumačiti i na n ji­ ma »grad iti« i rekonstruirati jedan gotov i zaokruženi norm ativni etič­ ki sistem. Autor se jto g a stalno kreće i os­ cilira između ovih čvrsto postavlje­ nih suprotnosti, pa kroz čitavo d je ­ lo ne može da iziđe iz ovih protivurječnosti, naprosto zato što m u je - i polazna tačka i osnovna pret­ postavka metodski dana i svjesno prihvaćena čista prolivurječnost. Tako se očevidne protivurječnosti (n e one dijalektičke p riro d e !) reda­ ju jedna za drugom , a sve proizlaze odatle što se misao kreće u onom horizontu i unutar, to jest na te­ melju onoga kategorijalnog m isao­ nog aparata koji je posve adekva­ tan određenom, specifičnom, upra­ vo građanskom obliku društvenog života, načinu ljudskog o p stan ka j

bitn oj strukturi (p o slh c g c lo v sk o g a ) građ an sk og svijeui.»P re u zim a n je « ove gotove misaono-Leorijske shem e ne m ože se okvalificirati sam o kao je d an »šablonski p o stu p ak «, budući da je ri­ ječ u nečem u m nogo d u b lje m i up­ ravo povijcsno-epohalno bitn ijem i odlučnijem , p re su d n ije m za sam u ovu lem atiziran u -. stvar. U tragu M arxove revolucion arn e m isli p ra ­ kse — u k o jem u m isli ili želi da m isli i autor ove k njige — riječ je naim e ne o nekom »p re u z im an ju «, »p ren ošen ju « i »p o p u n ja v a n ju «; sa­ držajem danoga, tradicionalnoga ka­ tegorijaln og a p a rata (u ovom -slu­ čaju jedne n orm ativne etik e), inego o rad ik aln o-k ritičk om : destruiran ju kako te od g rađ an sk ih teo rija naslijeđene teorijske shem e i n je ­ nog određen og sm isla, tako i -nji­ hova realnog po vijesn o -d ru šlven og tem elja, n a k o je m u su. iznikle kao svijest je d n o g specifičnog p o v ijes­ nog načina bitk a (»S v ije s t ne m o ­ že n ikada biti nešto dru go do svje­ sni bitak« — M a r x ). Dijalektičnost M arxove m isli (k a o uostalom i Hegelove filo z o fije ) ne sastoji se u tome da bi b ila s jedne strane te­ o rija o postojećem u, a s dru ge eti­ čki postulat (n o r m a ) onoga što bi trebalo da bude, je r se već u os­ novam a to postojeće kritički sag­ ledava sa stanovišta onoga što ni­ je, a što je m oguće. P itan je o m o­ gućnosti postojećega i danoga, da­ kle, sadržano je u sam om (m isa ­ onom i d je la tn o m ) ishodištu, a odatle proizlazi da je i »p itan je m ogućnosti« (tradicion aln e, n orm a­ tivne, M arxove, m arksističke i sva-

2) Instruktivno je ovdje navesti stav pi­ sca predgovora ovoj knjizi, Vuka Pavićevića, koji — bez obzira na njegovo iskreno suglaSavanje s Fritzhundom (odnosno bai zato!) u odnosu na samu metodu — lačno pogađa i razotkriva čitavu stvar u svojoj biti. Tako on kaže: »Da bi pokazao postoja­ nje ovakvog (normativno-eličkog, M .K.) si­ stema kod Mnrksa, Frichand je upolrcbio sve osnovne kategorije tradicionalne normulivne etike i tražio za njih konkretan sudižaj u Marksovlm ranim radovima. (T o Je Jedan melodolo.Aki postupak koji može izgle­ dati Sablonski, a u stvari ju neophodan ako se želi dokazali postojanje etičkog sistema kod Marksa; ni marksizam ne može stvo­ riti bitno nove etičke kategorije, nćgo ispu­ njavali novim sadržajem već postojeće)«. — Uvodna reć, str. 12*

203

Ue druge) ciike svagda nezaobila­ znu prisutno kao conditio sine qua non svake istinski kritičke, radika­ lne, đomišljene, revolucionarne i sebi dosljedne suvremene filozofi­ jske misli, a marksističke napose. Fritzhand se međutim (no nije cn jed in i!) dao zavesti »urgentnom potrebom« za jednom marksistič­ kom (norm ativnom ) etikom u jed­ nom misaonom slijedu što mu ga sugeriraju s jedne strane građan­ ski teorijski oblici takve etike, a s druge strane kritike koje dolaze s iste te i takve pozicije, upućene na račun nedostatka ili nepostojanja normativne etike u M arxovoj filozo­ fiji, što ga onda tobože treba ot­ kloniti. Prihvativši unaprijed ovu gotovu soluciju i pošavši od nje, Fritzhand je svoj vlastiti zadatak vidio u tome da u M arxovim tek­ stovima traži, pronađe i analizira, kako on sam kaže, eksplicitne »nje­ gove izjave koje se tiču morala«, a ne da se pođe »od analize njegove društveno-istorijske teorije« (str. 25). Tim e je isto tako eksplicitno Fritzhand izjavio kako se Mantova etika ne nalazi i kako ne može naći u njegovoj društveno-historijskoj teoriji! U »te o riji« ne, to je sasvim tačno, je r Marxova pozicija nije teorijska, a najmanje u ovom reče­ nom smislu, nego primarno i je ­ dino praktička (u smislu praxis1), što znači da u n joj nema mjesta ni za »teorijsko« ni za »etičko« (»p ra k lič k o «) kao neka samostal­ na i naknadno verbalno spojena ili »sjedinjena« posebna misaona i djelatna područja. Tako po vlasti­ toj Fritzhandovoj tvrdnji (str. 24) iz analize »Marxova shvaćanja povi­ jesti« ne može da se dođe do »rekonstruiranja« njegove etike, što bi značilo, dobro shvaćeno, da »iz sa­ me b iti« Marxove misli ne može da proiziđe jedna etika. No, autor nam ne želi tvrditi upravo to, je r je pri­ hvatio i potvrdio kao istinitu ovu bitno pozitivističku pretpostavku, na k ojoj su onda ne samo moguće nego »upravo nužne« na jednoj stra­ ni teorija (objektivno-znanstvena analiza postojećega), a na drugoj etika (kao znanost o onome što treba da bude). Na toj se lin iji nu­ žno zbiva to da se Marxov pojam »prakse« (»p ra x is«) pretvorio u

»moralnu cljclalndsl pojedinca« ko­ ja su onda isto tako pužno pojav­ ljuje kao »predmet« jedne posebne discipline (znanosti) — »etike«. Friizhand ne uviđa da se na taj način njegova vlastita pozicija ni po če­ mu »bitno ne razlikuje« ni od Kantove, ni od novokanlovske (teoreti­ čari II Intemacionale), ni od onih k oji poistovećuju marksizam ili njegovu »revolucionarnu stranu«. (M. Rubel) s etikom (što uostalom čini i Fritzhand kad Marxov »aktivizam« rezervira, za — etiku!), kao ni od onih teoretičara koji s istog tog stanovišta negiraju mogućnost Marxove etike, jer je »nespojiva« s onom »objektivno-znanstvenom analizom« njegove »društveno-bistorijske teorije«. Tko nije prošao kroz kritičku Hegelovu analizu svili ovih i ovakvih stanovišta (a to je u osnovi samo jedno, to jest — du­ alističkoj, taj neće lako. izići na kraj sa svim unutrašnjim protivurječjim a i nepremostivim teškoća­ ma što ih ona u sebi sadrže. Da ni Fritzhand nije izišao iz njih, vidi se pored ostalog po nje­ govu nastoj anju da i samu »slo­ bodu« sagleda, odredi i smjesti unutar tradicionalnog pojmovnog pa­ ra: determinizam — indeterminizam koji su kao apstraktne supro­ tnosti prevladani već i u građan­ skoj filo zo fiji (da ne govorimo o Hegelu). Tako on smatra da se Marxova nauka svakako mora shva­ titi kao — »determinizam« (str. 246 —7), ali se onda (po već uhoda­ nom običaju u takvim slučajevi­ m a) odmah dodaje — korektura, kako navodno nije riječ o »obič­ nom«, nego o — »aktivističkom« determinizmu. Zatim taj Marxov determinizam postaje i — »histori­ jski«*, što bi imalo da bude ekvi-

3) Determinizam međutim ostaje deter­ miniran), pa ma kaltav mu mi atribut nak­ nadno pridali (Im am o prilike vidjeti da se u Maru ovo ime barata čak 1 pojmom .dijalektički determinizam«, ito nije samo contradictio in adiecto, poput drvenog že­ ljeza, nego s Mancove tačke gledlSte dijalekUčkl apsurd). No, nije tu riječ o deter­ minizmu ili lndeterminizmu kao takvima, nego o mUljenju koje se kreče i ostaje u okviru ovih čistih teorijskih (u bit; me­ tafizičkih) konstrukcija, koje su povijesno-fllozofskl prevladane ne samo u Marxa, no­ go več i u Flchtea 1 Hegela.

204

sadržana u »pojedinačnim društve­ nim naukama k oje ovo iskustvo i ovU praksu ostvetljavaju«!

valentno, ali ipak nije, jer se na jednom mjestu kaže: »Istorijski determinizam može biti dvojakog tipa: ili fatalistički ili aktivistički« (str. 45). Na koncu se iz čitavog razma­ tranja dobiva slijedeća formulaci­ ja kao rješenje problema: »Etika istorijske aktivnosti i Marxov istorijski determinizam ne protivreče jedno drugome, već pre­ dstavljaju celinu koja se harmoni­ čno upotpunjuje« (str. 246). Filozofijski međutim nije ni po­ kazano ni izvedeno kako se to oni »harmonično upotpunjuju« i kakva je to »cjelina«, pa ostajemo pri pukim tvrdnjama. Jedno je među­ tim vidljivo: da se »pojam « »povi­ jesnog« (historijskog) shvaća i in­ terpretira u jednom čisto »socio­ logijskom « smislu, što isto tako nu­ žno proizlazi iz čitave naprijed pri­ kazane autorove pozicije. Da je to­ me tako, neka ilustrira ovaj na­ vod:

Ovdje je posve iščezla Marxova filozofska dimenzija »povijesnosti«, po k ojoj se samo na stanovištu onoga što još nije, dakle mogućnosti da bude drugačije nego što jest, omogućuje i samo p ojavljivan je onoga faktičkoga kao danoga i go­ tovoga u obliku »čiste em pirijske činjenice« upravo time, što dljalektičko-kritičko, dakle revolucionar­ no m išljenje prakse ne ostaje i r.e zaostaje unutar toga takozvanog »historijskog procesa takvoga ka­ kav jest«, nego ga već u svom is­ hodištu transcendira. U protivnom se ono srozava na puko utvrđiva­ nje i priznavanje postojećeg teo­ rijski »shvaćenog« svijeta gotovih stvari i »činjenica«, dakle pretvara se u »pozitivnu« misao danoga pozitiviteta na stanovištu požitivizm a kao misaone i djelatne, upravo ži­ votne svjesne adekvacije postoje­ ćem postvarenom, otuđenom svije­ tu. Autoru ovdje ne može pomoći njegovo pozivanje na M arxov akti­ vizam, kad je i taj aktivizam shva­ ćen kao nešto M arxovoj bitnoj mi­ sli — izvanjsko, dodano i njim e do­ punjeno. Jer autor kaže:

»Marksova teorija, međutim, ni­ je nikakva metafizička ni spekula­ tivna filozofija istorije niti eshatološka teodiceja. Nazovemo li je imenom »filo zo fija istorije« — pro­ tiv kojega se tako bune pozitivisti — onda je to »naučna« filozofija pirićkih premisa i empirički kontrolisanih fakata, iz istorijskog pro­ cesa takvog kakav jeste u ljudskom iskustvu i praksi, u pojedinačnim društvenim naukama koje ovo is­ kustvo i ovu praksu osvetljuju i objašnjavaju« (str. 234).

»Aktivizam Marksove etike nije suprotan njegovom m aterijalistič­ kom shvatanju istorije, već je. . . dopuna tog shvatanja« (str. 242).

Iz ovoga će se teško dospjeti do »autentičnog Marxa« kako to nasto­ ji .Fritzhand, je r su u rečenom sa­ držane sve one pretpostavke što ih Marxova misao kritički ukida i pre­ vladava kao svoj vlastiti negativum. Sve navedene autorove teze rođe­ ne su u misaonom krilu čistog pozitivizma. Jer niti je Marxova mi­ sao naučna (znanstvena), niti je ona filozofija povijesti, niti ne pro­ istječe iz »sasvim empiričkih pre­ misa i empirički kontrolisanih fa­ kata«, niti iz historijskog procesa »takvog kakav jest«, a najmanje je

Odakle, čija, kakva i čemu ta dopuha jednoj filozofskoj poziciji, u kojoj nije već bitno sadržana — ostaje posve otvoreno pitanje. No, to sa svoje strane ukazuje na to da imamo posla s jednom teorij­ skom konstrukcijom koja nema ni­ kakve »bitne unutrašnje« veze sa samom M arxovom mišlju. D ovolj­ no je ovdje podsjetiti se samo na njegovu I tezu o Feuerbachu, pa da se vidi kakav smisao ima taj aktivizam u Marxovoj filozofiji, tfe će se odmah uočiti kako je Marx — prošavši kritički kroz Hegelovu dijalektičko-povijesnu školu — da­ leko od toga da bi aklivitet subje­ kta, ‘ ulogu i značaj »subjektivhog činioca«, njegove svijesti, Volje, po­

205

treba itd .,— rezervirao za neko po­ sebno, od bitnih fundamentalnih osnova svoje filozofije odvojeno po­ dručje u obliku jedne (normativne) etike kao »dopune« onome što je već primarno sadržano u samom temelju ove, »upravo po tome revo­ lucionarne«, misli prakse koja ide na izmjenu i destrukciju postoje­ ćeg svijeta. Stoga se na osnovama M arxove filozofije ovaj »aklivizam « ne može — kako to smatra Fritzhand — poistovetiti s potrebom, postojanjem ili mogućnošću jedne (M arxove) — »etike«, budući da je on impliciran već upravo u tom »takozvanom« Marxovu »m aterija­ lističkom »shvaćanju« historije«. Kad kažemo »takozvanom«, on­ da imamo u vidu to da se Marxova misao prakse ne može tretirati kao nekakav pogled ili nazor na svijet (u smislu: Weltanschauung), kako to često ponavlja Fritzhand. 0 tome govori jasno ne samo prva ili jedanaesta teza o Feuerbachu nego čitavo M arxovo djelo, pa tu ne može biti govora o objašnjava­ nju, shvaćanju, nazoru, tumačenju, kontem placiji ( = te o riji) itd. nego upravo o m ijenjanju toga postoje­ ćeg otuđenog svijeta, što je i polaz­ na tačka, i bitna osnova, i zahtjev, 1 smisao i rezultat čitave Marxove pozicije. Jer M arx — za razliku od Hegela i svake filo zo fije kao filo­ zofije, a da se ne govori o ovom suvremenom neopozitivizmu — ne stoji više na stanovištu filozofije kao takve ( = znanje onoga što jest u cjelini — cjelina je istina — He­ gel!) nego na stanovištu ozbiljenja filozofije. Stoga se s Marxova stanovišta bitno pitanje ne postavlja više u smislu: šta i kako nešto jest, nego primarno: Zašto je upravo tako, a ne drugačije, ili Da li to nešto (p o­ stojeće, dano, faktično) može da bude i drugačije nego što jest, či­ me se nalazimo već u bitno novom povijesno-misaonom praktičkom ho­ rizontu, u kojemu se mogućnost drugačijeg pojavlju je i pokazuje kao bitno postajanje istinski čov­

jekova svijeta, u č ijo j.perspektivi, dakle perspektivi budućega i jest ono što uopće postoji. Marx tako prestaje biti teoretičar postojećeg svijeta (kao ekonomist, sociolog, po­ litičar itd.), a samim time i etičar koji bi sa stanovišta teorije o tom (otuđenom) svijetu, odnosno s po­ zicije samog tog shvaćenog i prih­ vaćenog svijeta postulirao ono što bi u horizontu tog istog svijeta — samo trebalo da bude. Zahtjev za izmjenom postojećega (svijeta) nije u Marxa nikakav etički postulat, budući da je njegova misao uteme­ ljena na jedinstvu bitka i mišlje­ nja, bitka i trebanja, to jest na svje­ snom bitku ili praksi kao moguć­ nosti slobode, koja i jest temelj čovjekova svijeta i njega samoga. I da zaključimo: Pokušaj M. Fritzhanda da iz Marxovih tekstova sačini jednu normativnu etiku po­ kazuje se kao bitni promašaj i ne­ uspjeh, i pored velikoga truda ko­ ji je u njega uložen. Možda bi se neuspjeh tog pokušaja za marksis­ tičku misao pokazao dragocjenijim, da je izveden na jednom višem fi­ lozofskom nivou, jer bi se onda ja­ snije mogla sagledati sva dimenzi­ ja postavljenog pitanja i lakše po­ vući sve konsekvencije koje iz nje­ ga proizlaze. Naime, da bi se po­ kazalo očitim, kako se jednim si­ stemom normativne etike ne pri­ donosi ukidanju, prevladavanju i realiziranju same filozofije, kao ni istovremenoj izmjeni postojećeg postvareno-otuđenog svijeta, nego naprotiv njihovu očuvanju, potvr­ đivanju i priznanju u onome što već jest. Rezultat je tada: ostaja­ nje u okvirima i na bitnim pret­ postavkama toga danog svijeta i — čisti pozitivizam kao njegova, nje­ mu adekvatna »duhovna aroma«, dakle oblik i način opstanka suv­ remenog kolektiviziranog, tehnificiranog i dehumaniziranog »masov­ nog čovjeka«. Pitanje je, da li to mora biti jedina njegova sudbina i perspektiva?! Uz normativnu eti­ ku ona to svakako ostaje i dalje!

206

Milan KANGRGA

K. H. Volkmann—Schluck Einfiihrung in das philosophische Denken Izdanje V. Klostermann, Frankfurt am Main, 1965, str. 144

Kao što sam naslov ove vrijed­ ne i zanimljive filozofske knjige tvrdi, ona ne predstavlja ni jedan od uobičajenih tipova uvoda u filo­ zofiju, koji su ili skupina termino­ loških tumačenja pojedinih filozof­ skih pojm ova i pravaca ili uvodi u određene filozofske škole, nego upravo uvod u specifičan način fi­ lozofskog mišljenja, u kome treba da se otkrivaju fundamentalne teme naše filozofske današnjice. Volkmann-Schluck jasno ukazuje na to, da se i bit i predmet filozofije otkrivaju tek u samom filozofira­ nju. Međutim valja odmah reći da ta j Uvod nije napisan za početnike, nije napisan za onoga, kome bi to bila prva filozofska lektira. On pret­ postavlja već solidno filozofsko zna­ nje, a i poznavanje cilja svega fi­ lozofskog umovanja. Taj uvod nije prilaz filozofiji nekud »izvana«, ni nekud »odozdo« nego jasni put filo­ zofskog m išljenja u obliku kako se filozofski uistinu misli i o tema­ tici oko koje se osnovne filozofske refleksije kreću. Uvod u filozofiju je nužno identičan s filozofijom samom, s njenim svagda upitnim stavom, s nemogućim određenjem njenog završnog stanja, i njenim uvijek otvorenim problemima. Filo­ zofijske se spoznaje nikada ne mo­ gu jednoznačno sabrati u niz teza kao »rezultat znanosti« kao što se to može učiniti na području osta­ lih znanosti. Samo onaj može razu­ m jeti što je filozofija i što ona ho­ će, tko se i sam nađe na putovima misaonog traženja od prvih početa­ ka i uzroka svega bivstvujućeg, pa do pitanja o istini, bitku, bivanju i smislu svega što može postali predmet mišljenja odnosno tačnije razmišljanja (grč. frćnein). A cla filozofija od svoga iskona jedina postavlja pitanja o opstojnosti cje­

lovite predmetnosti znanja — ne treba posebno naglašavati. Onima koji se ne mogu sami staviti na sta­ jalište filozofiranja ostaje ona zau­ vijek zatvorena i nespoznata. Nefilozofirajućem ostaje smisao filozo­ fije za vazda zatvoren, nerazumljiv ili pomaknut na nešto, što on uisti­ nu nije. Biva tako da se kadgod operira s pričinom filozofije, a ne s pravim filozofskim m išljenjem . K njenoj se tematici ne može nikada prići izvana. A to je već Platon u Fedonu pokazao. A ne samo da se filo zo fiji ne može prići izvana, nego ni predmetu filozofije. Već su kla­ sici grčke misli — Platon i Aristotel — razlikujući bit (esenciju) od po­ stojećeg (egzistencije) ukazali na značenje »čistoga« mišljenja, koje prelazi preko osjetilne izvanjštine i ulazi u bit bića, a to će reći otkri­ va bitak sam. Da filo zo fija s tim i takvim pitanjim a zabacuje rela­ ciju svakodnevne izvanjštine svi­ jeta osjetilne danosti, i zam jenjuje je pitanjem o nadosjetilnosti biti — očito je. N o time je ukazano i na osnovni zadatak filozofije, koja u osjetilnom, prom jenljivom , prolaz­ nom nalazi ono neosjetilno, jedno­ stavno, vječno, samo po sebi (grč. kadh’auto” ) bivstvujuće. Volkmann-Schluck se vraća na ispravno Aristotelovo određenje sta­ jališta filozofije u čemu se ono raz­ likuje od stajališta pojedinačnih znanosti. Po lome što filozofija: 1) uzima u vid od početka postojeće kao cjelinu, dok pojedinačne zna­ nosti ograničavaju svoj pogled na određeno područje postojećeg; 2) pojedinačne znanosti doduše istra­ žuju postojeće, ali ne u vidu bit­ ka. Prirodne znanosti tako nikada ne mogu ni postaviti pitanje, što je to bit prirode; i 3) filozofija pita za prve osnove i uzroke svega što pojedinačne znanosti ne pitaju i ne mogu pitati, a da ne prelaze granice svoga istraživanja. Dakako da su ove Aristotelove teze ostale mjerodavne i za suvre­ menu filozofsku problematiku. To Volkmann-Schluck na nizu suvre­ menih problema ilustrira. Kako je filozofijski pogled uvijek upravljen na cjelinu, to će se nje­ gova istina svagda razlikovali od istina pojedinačnih znanosti, koje

207

usredotočene na jedno područje Ili čak samo na nekt konkretni zadatak toga područja nužno zaborav­ ljaju na druga područja, a dakako i na cjelinu, koja se odražava u poj­ mu istine, kojom se otkriva bitak, a bitak i nije drugo nego »bitak sa­ mog bivstvujućeg koji je pak od­ ređen istinom«. A upravo ta istina jest osnovni zadatak filozofije, koji od Aristotela na ovamo određuje i osvjetljuje — metafizika. Volkmann-Schluck jasno po­ kazuje slažući se s Aristotelom ka­ ko upravo i sama filozofija može odgovoriti na pitanje o biti, o štastvu (grč. eidos) bivstvujućeg (p ri­ rode, društva, povijesti i slično). Sa­ mo filo zo fija ima za predmet bivstvujuće kao bistvujuće odnosno bivstvujuće kao takvo (Aristotelo­ vo grč on e on ili o e toiuto). Ono što uza svu pokretnost i pro­ m jenljivost uvijek jest. Ono što je na granici opstojnosti i ništa, a od­ govara na pitanje čime i zašto. Taj predmet razm išljanja nije u okviru posebnih znanosti nikako vidljiv, a po njemu počinje znanjem okarak­ terizirana evropska povijest. N o postavlja se pitanje, a da li je m etafizika onda još uvijek moguća, odnosno, da li je ona potrebna zna­ nstvenom m išljenju uopće, kad to m išljenje ima svoje »znanstveno-tehničko« određenje biti prirode. Autor vrlo zanim ljivo izlaže ovo novo stanje, novu konstelaciju čo­ vjeka i prirode u suvremenom teh­ ničkom vremenu, u kome čovjek, kao nikada dosada, svojom voljom , a ta je determinirana pojm ovima, a to će reći umom, m ijen ja lik spon­ tanoga prirodnoga djelovanja, čini se da taj tehnički i politički čovjek suvremene prakse nastoji svojim planiranjem i svojim računskim ra­ zumom prodrijeti u sve slojeve svo­ je opstojnosti. N o uza sve to on ne određuje jasno svoju ulogu u tom novom životnom obliku. Na koncu zanimljivih izvoda o ovom za naše doba karakteristič­ nom »tehničkom m išljenju« postav­ lja autor pitanje, da li je to doba sposobno za filozofiju odnosno me­ tafiziku, u k ojoj se svagda i nalaži srž filozofske problematike.

Volkmann-Schluck pokazuje k; ko je tehničko razdoblje — razdob­ lje u kome dominira jaka volja — nedoraslo pravom filozofskom miš­ ljenju, no kako čovjek svagda tre­ ba jedan cjeloviti pogled na sveu­ kupnu opstojnost, to se metafizi­ ku zamjenjuje njenim nadomjestkom koji nosi ime »svjetski nazor« (»Weltanschauung«). Zbog svoje neodredivosti svjetski nazor ne može doista biti filozofija nego samo teo­ retski njen pričin, praktički njen nadomjestak, a koji volja treba, ko­ ja u tehničkom svijetu hoće da dje­ luje u zbilji. Svjetski su nazori svagda nošeni suprotnim voljnim tendencijama, pa kao slike i cilje­ vi određenih grupa imaju ponajčešće političku zadaću, koju nosi u se­ bi volja za moć. »Svjetski nazor« treba svagda da angažira volju po­ jedinaca i zajednica (naroda, drža­ va, klasa) za neku voljnu akciju. Ona treba da »m obilizira« duhovne moći za određenu praktičnu djelat­ nost. N jegov je konačni smisao da postane moć koja oblikuje ljudski život, a po tome je, dakako, iako nije filozofija, ipak u ljudskom ži­ votu nešto pozitivno. A nije li time negirana uopće mogućnost filozofije u tehničkom dobu? Odnosno, Volkmann-Schluck postavlja i drugo pitanje: Kako je moguće prijeći iz toga tipa mišlje­ nja ( »vveltanschauliches Denken«) na filozofski način mišljenja. Dru­ gim riječima kako možemo usmje­ riti naše m išljenje da ono ne upa­ dne samo u okvir preračunavanja, ne upadne u način umovanja koje sve ocjenjuje samo po djelovanju i uspjehu. Jer na taj način doista li­ šavamo bitak njegove svestranosti, a ograničavamo ga Samo na ono djelotvorno što po voljnim intenci­ jama u izabranim, dakle zapravo ograničenim mogućnostima iz nje­ ga uzimamo. To je način mišljenja tehničkog razdoblja u kome se i stvara »svjetski nazor« mjesto filo­ zofije. jer se bitak tumači u okviru praktičke mogućnosti, i time u zna­ čenju ograničenja (grč. stćresis, lat. privatio). Za razliku od metafizičke »transcendencije« koja prelazi k nadosjetilnom osnovu svega bivstvujućeg

20S

mi u ovom načinu gledanja dolazi­ mo samo do »restendencije« kojom dolazimo samo do elemenata građe stvarnosti i po k ojoj se osnovni zbiljski karakter zbilje nalazi u teh­ nički, dakle voljno određenoj prak­ si stvari (re s = s tv a r), a ta se daka­ ko može javljati samo u opstojnosti čovjekove praktične djelatnosti. U toj koncepciji bitak treba volju kao bit čovjeka. U restendenciji nalazi­ mo sve iskustvene mogućnosti, a ona se približava koncepciji jedne materijalističke fnetafizike. M etafi­ zike koja uzima »bitak« kao čistu mirnu mogućnost, koja po čovjeku dolazi na vidjelo. U tom se aspektu na problem biti bitka gleda pove­ zano sa problemom biti čovjeka. I to pitanje Volkmann-Schluck jas­ no eksplicira. Pitanje o bivstvujućem tako nu­ žno otvara pitanje o bitku, a to je bio i ostaje osnovni problem meta­ fizike — od Parmenida do Heideggera.

o — istini. Ono može biti kadgod čak i prezentirano nadomjestkom, ali i kroz njega se postavlja pravo pitanje o faktičnoj istini. Upravo u tome leži zadatak su­ vremenog filozofskog mišljenja, da povrati filozofiju njenoj neotklonjivoj istinskoj tematici. Volkmann— —Schluck nastavljajući neka tem elj­ na pitanja Heideggerova m išljenja — čiji je on učenik i nastavljač! — ne izlaže tek probleme nego nas prisiljava na razm išljanje o osnov­ nim filozofskim problemima, a to je i smisao ove zanim ljive i vrijed ­ ne knjige. Mogli bismo završiti ovaj pri­ kaz s početnom rečenicom Pred­ govora ove knjige koja glasi: »Ova je knjiga napisana u namjeri, da zajedno s onima, kojim a je do filo­ zofije, nađu i pođu putem, na ko­ me će moći ugledati osnovna pita­ nja filo zo fije«, i reći, da je ta na­ mjera piscu doista i uspjela. V ladim ir F IL IP O V IĆ

U raznim varijacijam a na taj problem Volkmann-Schluck poka­ zuje kako osnovno filozofsko pita­ nje o bitku ostaje nužno povezano s pitanjem o bivstvujućem, jer se bivstvujuće doživljuje, razumije i tumači upravo po bitku. I zato je osnovni zadatak filozofije upravo taj da objasni pojam bitka.

Zenon K osidovski: Biblijske legende

A bitak tumači Volkmann— Schluck u stvorenoj njegovoj širini po kojoj sve bivstvujuće jest upravo to što jest po njemu. A odnos čo­ vjeka i bivstvujućeg prema bitku je uvijek — sloboda. Sloboda se uz bitak nameće odmah kao osnovna tema filozofije. Ona je i osnovna oznaka čovjekove opstojnosti. »Uni­ štenjem slobode čovjeka uništava se dostojanstvo njegova bića, koje se upravo sastoji u tome, da čuva otvorenu širinu bitka« (130).

naslov originala: Z. Kosidowski, OpowieSci Biblijne Prevod s poljskog: Dušanka Perović Srpska književna zadruga, Beograd 1965., str. 503

Završavajući svoje »uvođenje u filozofsko m išljenje« autor podvla­ či neotklonjivost filozofskog mišlje­ nja i u vremenu tehnike i iskrivlja­ vanja filozofskog umovanja upravo zato jer se bit toga umovanja sas­ toji u otkrivanju bivstvujućeg kao bivstvujućeg, a u njemu leži prob­ lem bitka, u kome se t e k m o ž e vidjeti bivstvujuće kao b i v s t v u j u ć e , a to je pitanje

Biblijsko predanje o čovjeku i svijetu stoji pred problemom ap­ solutnog početka svega. Taj put objašnjenja ne može biti dan u ra­ cionalnim kategorijama, je r svijet (bitak) nemamo u empirijskom odnosu. Stoga se mišljenje nužno udaljuje od danosti postojanja kad transcendira sferu zbiljskog. Svaki religiozno-mitološki svijet ima svoju pretpostavku, u kojoj je posebnost form e uvjetovana sa­ mim sadržajem. T o je povijesni razvoj ideja koje izražavaju svoj

209

li skulpturu takvog ovna. »Ta skulptura je za Sumere morala predstavljati veliku svetinju. O to­ me ne . svedoči samo činjenica što je nađena u jednoj od carskih grobnica nego i njena izrada. Ra­ đena je u drvetu i okovana zlatom, a rogove ovna i grane grma staro­ drevni majstor izveo je od lapis luzulija« (80).

duh vremena. Kako ćemo u tom metodološkom problemu gledati svijet Biblije? Da li je tu sve izmi­ šljeno ili je moguće naći povijes­ ne osnove za pojedine legende? Ka­ da je u prošlom stoljeću Schliemannovim otkrićima potvrđena re­ alna osnova Hom erova horizonta, spoznalo se da u starim predanjima ima i pouzdanih opisa. Ako se to pokazalo uspješnim u tumače­ nju Homerova svijeta, ne bi li i B iblija postala mnogo bliža i jasni­ ja na osnovu različitih arheoloških iskopina? Poljski autor Z. Kosidowski po­ kušao je baš taj problem riješiti. Sto nauka misli o B ibliji — to je pitanje kojim se bavi u svojoj knji­ zi. On je tom problemu pristupio komparativnom metodom. N ajprije saopćava pojedina biblijska predanja, a zatim pokazuje — što nau­ ka danas o tome može reći. Stoga je njegova knjiga komentar biblij­ ske povijesti na osnovu mnogih ar­ heoloških detalja. Pogledajm o ukratko neke pri­ mjere. Biblijske legende sadrže u sebi veoma različite utjecaje. N aj­ stariji ep čovječanstva odnosi se ipak na sumerskog junaka Gilgameša. Biblija nije originalna he­ brejska tvorevina, nego jo j korije­ ni sežu do mezopotamske tradici­ je. I ovaj je plod sumeranske ma­ šte. M it o potopu nalazi se u mno­ gih starih naroda. O velikom poto­ pu govori i Platon u Z a k o n i m a.

U burnoj priči o Josipu — ko­ jeg braća prodaju — mogu se vi­ djeti radikalne ekonomske prom je­ ne koje su izvršene u Egiptu. Z. Kosidowski ističe, da u biblijskoj priči o Josipu iznenađuje historij­ ska tačnost u prikazivanju egipat­ skih običaja. T o se prije svega od­ nosi na pogrebni obred u opisu Jakovljeve i Josipove smrti. O biblij­ skom Josipu ne govori se ništa u egipatskim kronikama. M it o M oj siju također ima do­ sta analogije s drugim kultovima. » Iz tekstova s klinastim pismom znamo, na prim jer, da je veliki car Sargon, k oji je godine 2350 pre na­ še ere osnovao u Mezopotamiji moćno anadsko carstvo, doživeo sudbinu sličnu M ojsijevoj. Njegova majka sveštenica rodila ga je taj­ no i pustila niz reku u košari zali venoj smolom.« (149— 150). M ojsijevih pet knjiga sklop je veoma različitih predanja koja po­ tječu iz razdoblja od 9. do 4. vijega prije n. ere. (161). U analizi M o jsijev ih čuda, Z

U biblijskoj knjizi P o s t a n a k sačuvani su ostaci mnogobožačkih vjerovanja i fetišizma. Abrahamov bog nema još univerzalnih crta, ne­ go je još plemenski bog. U legenda­ ma o praocima ispoljen je mentali­ tet starih hebrejskih pokoljenja. U literaturi postoji i teza da su ime­ na praotaca samo mitološke per­ sonifikacije. Mnogi biblijski ritualni običaji mogu se shvatiti iz komparativnog odnosa. Na prim jer žrtvovanje Isaka pod utjecajem je mezopotamskih mitova. Kosidowski piše, da na to ukazuje ovan koji se rogo­ vim a zapleo u grm lje. U ruševina­ ma grada Ura arheolozi su otkopa­

K osid ow sk i piše, da se tu često pu ta radi o običnim prirod n im poja­ vam a. M o js ije je na p rim jer g ovo rio da m u se b o g ja v io iz grma »k o ji g ori a ne sagorijeva«. »D a nas vec već znam o u«* da M o jsije znamu j _ taj_ gn z n ije izmislio, izm islio, je r se on i sada mo mo

sinajskom^poluostnm že naći na sinaj skom poluostrvu Naziva se »diptam « ili »Mojsijet grm «. Ta naročita biljka ispušta Iako isparivo eterično ulje, koje st brzo pali na suncu (162). N i bib lijska mana nije čudo. »Godint 1927. zoolog hebrejskog univerzite ta u Jerusalemu — Bodenheimer — naišao je na sinajskom poluostrvi na jednu vrstu tamarisa, koja i proleće na mestu gde je bočne insekt luči sladunjavu tečnost. Ta tečnost se brzo stvrdne na vazdu

210

hu u bele kuglice slične gržiau.« (162) Ni prelaz preko Crvenog mora nije neobjašnjiv. Geološka otkrića dokazuju da je to bilo na današ­ njem mjestu Sueskog kanala, gdje su nekad bili bare i plićaci. Hebreii su tim putom sretno prošli. »A Egipćani su, na svojim bojnim teškim kolima, u besnoj poteri verovatno zalutali u lavirintu moč­ vara i zapali u blato. Možda su se, kako Biblija tvrdi, čak i potopili, jer su se u tom kraju iznenada di­ zali silni severozapadni vetrovi, koji su pred sobom terali ogromne vodene talase i naglo pretvarali plićake u varljive d u b in e«^ 169) I mnoge druge biblijske pojedi­ nosti Z. Kosidowski na stotine stranica kritički analizira i objaš­ njava na temelju raznih otkrića. I geneza pojedinih kultova dobiva ti­ me drugo značenje. Hebrejski kov­ čeg zavjeta je egipatska pozajmica, a rogati M ojsije podsjeća na egi­ patski kult boga Apisa. Neki istraživači došli su do uvjerenja da je Pjesma nad pjesmama zbirka liturgijskih tekstova pjevanih u čast boga Tamuza (257). U psalmu 29. vide se tragovi stare ugaritske himne. »Na to ukazuju uočljive podudarnosti u idejama, nazivi pojedinih sirij­ skih mesta i uticaji ugaritskog je­ zika. U k n j i z i p r o r o k a I s a i j e neki stihovi su doslovni citati iz mitološkog epa nađenog u Ugaritu«. (256) Najsjajnije razdoblje u histori­ ji Izraela trajalo je od 1040—932 god. prije n. ere. To je razdoblje careva S a u l a (1040— 1012), D a v i ­ da (1012—972) i S o l o m o n a (972—932). O tom razdoblju sazna­ jem o iz dvije knjige Samuilove, dvije knjige o carevima i 2 knjige . dnevnika. Po aramejskom utje­ caju knjige Dnevnik morale su na­ stati u drugoj polovini 4. vijeka pnje n. ere (341). Priča o Davidu je skup narodnih predan ja. U le­ gendu spada i vjerovanje, da je David autor većine biblijskih psalama. »Analizom teksta pouzdano je utvrđeno da većina psalama nije

mogla nastati pre babilonskog rop­ stva i da je unesena u biblijske knjige tek u 3. veku pre naše ere«. (356). U poglavlju Izrael i Judeja au­ tor prikazuje historiju i legendu tih dviju država i s tim u vezi nastanka ideje mesij anizma — u k ojoj se tvrdi da je Jehova izabrao judejski narod da svijetu saopćava jedinog boga. T im e je monoteizam imao i nacionalni smi­ sao. K njiga Z. Kosidowskog sadrži kritičku analizu važnijih poglavlja Biblije. Ono što je Spinoza tvrdio na osnovu racionalne kritike, sada je dokazano mnogim historij­ skim iskopinama. Nem a ni govora o nekim svetim knjigama, već je problem u tumačenju povijesnih utjecaja različitih religija i kultu­ ra koje su se stoljećim a ukrštale. Iako u knjizi Z. Kosidow skog ima mnogo činjeničnog m aterijala, ipak to još n ije sve da bi se došlo do objašnjenja svih religioznih ide­ ja koje se nalaze u Bibliji. Bog je početak i svršetak svega, to je kri­ terij biblijskog shvaćanja. Iako je vidna geneza samog pojm a boga, on nijednog časa neće da se od­ rekne svoje apsolutne funkcije. Njegovu prisutnost pisci staroza­ vjetnih knjiga stalno ističu u razli­ čitim formama i odnosima. N jim a je činjenički m aterijal samo isho­ dište za uopćavanje koje dobiva apsolutno-religiozni karakter — i k oji se kao takav ne želi m iriti sa suprotnim shvaćanjima. Tim e je religiozna interpretacija (nazovimo je legenda) bila prisutnija od sa­ mih faktičkih događaja, jer je do­ gađaj tek u tom odnosu dobio svo­ ju zbiljnost. Taj metodološki dio (a time i teorijski) tog problema Kosidow­ ski ne obrađuje. Iako je bilo zna­ čajno da se prikaže, na kojim je elementima mit mogao nastati, is­ to tako je nužno uočiti što mit zna­ či, kad se oblikuje kao način eg­ zistencije. M it je tada više djelo­ vao od stvarnosti iz koje je nasta­ jao. U knjizi Z. Kosidowskog nema filozofsko-religioznog tumačenja bi­ blijskog fenomena. U tome je njen

211

nedostatak. Na osnovu knjige Z. Kosidowskog to se može učiniti. Sada imamo objašnjenu stvarnost mita. Preostaje još analiza mita stvar­ nosti, a time i povijesne stvarno­ sti mita. N o to je već problem fi­ lozofije a ne više arheologije. U tom odnosu vidi se mogućnost, ali i granica knjige Z. Kosidowskog.

Kad autor govori o pojmu svi­ jeta (der W elt — B egriff) novovjeke metafizike u njenim pred­ stavnicima kao što su Kant, Hegel, Nietzsche i Husserl, onda vidimo različite mogućnosti ne samo sli­ ke svijeta, već i time uvjetovane načine odnosa i prakse, jer to ni­ kada nije samo izdvojeno pitanje teorije. T o postaje razumijevanje egzistencije u svijetu, a egzistenci­ ja je uvijek način odnosa u bitku. Autor s pravom ističe da se tu ne radi ni o sferi »čistog mišljenja« niti pak o »bitku po sebi«, već o povijesnom odlučivanju u zbiva­ njima samog svijeta.

Branko BOŠNJAK

W alter Strolz Menschsain als Gottesfrage

Egzistencijalna anali tika posto­ janja dolazi do jasnog zaključka, da je čovjek dat u granici bitka, tj. »čovjek uvijek obitava u blizini smrti pa je, dok god živi, onaj ko­ ji umire, ide ka kraju«. (37). A ka­ ko će čovjek prim iti tu faktičnost? Da li će se zadovoljiti vjerovanjem u besmrtnost duše? Da li bi nam tu nam tu na pr. Platonov »Fedon« mogao dati rješenje?

Wege zur Erfahrung der Inkamation Neske, Pfullingen 1965. S. 240. Svaka filo zo fija pita o smislu ljudskog egzistiranja. Svijet u ko­ jemu jesm o i vrijem e u kojem djelujem o ispoljavaju se u filo ­ zo fiji kao problem o b j a š n j e ­ n j a smisla. Budući da se cjelina takvog odnosa često puta razdvaja na sferu em pirijskog i idealnog, tj. na svijet (W elt) i nadsvijet (U b erw elt) nastaje na tom tlu pro­ blem čovjekova odnosa k oji nikad ne može transcendirati bitak. Od predfilozofskog m išljenja do da­ nas ostaje otvoreno pitanje — šta je bitak. U rasponu od orfika do dem itologiziranja kršćanstva poka­ zuju se različiti načini tumačenja odnosa egzistencijalnog i eshatološkog. U odnosu čovjeka i boga p ro­ blem se svodi na pitanje: šta čo­ vjek zna o bogu, tj. da li o bogu više može reći filozofija od same objave kao božje riječi (u kršćan­ skom smislu)? Dakle, šta filozofija o tom e zna i je li to adekvatno objavi? Na tlu te problematike pisao je W. Strolz svoju studiju. Strolz je filozof Heideggerove škole u najpozitivnijem smislu. Tem eljne ana­ lize misli i jezika, pojm ova i kori­ jena riječi otkrivaju nove moguć­ nosti interpretiranja pojedinih pro­ blema,

Kršćanski svijet ima odgovor na to pitanje u samoj obiavi. U relieiozno-teološkom pogledu tu ne bi bilo ništa nesigurno, je r se vjero­ vanjem pobjeđuje smrt. A što on­ da ako se u to ne vjeruje? Dru­ gim riječima: da li u bit tog pro­ blema dolazi filozofija ili teolo­ gija? Rješavanje tih antiteza W. Strolz daje u okviru novije filozofije i su­ vremene teologije. U njegovim analizama stalno je prisutna filozof­ ska kritičnost. Imanentnim slije­ dom on iznosi bit svakog rješenja. Coviek kao biće koie govori, stoji svojim govorom uvijek u određe­ nom iskustvu prema svemu što je u svijeku (prim jer: Hobbes. Hamann, Novalis, Holderlin. W. v. Humboldt H egel) Hegel kaže.^ da je jezik »djelo misli«. To znači da se i svijet može shvatiti kao dar jezika, što W. Strolz na mnogim pojedinostima dokazuje. Tema dalje glasi ovako: da li je to sve djelo čovjeka ili čovjeka u odnosu prema bogu? Time se do­ lazi na pitanje boga u novovjekoj metafizici. Nietzscheova obja­

212

va svijetu: »Gott ist tot« — imala je svoj prethodni tok. U izlaganju pojm a boga i do­ kaza za božju egzistenciju, W. Strolz je prikazao taj problem u ovim predstavnicima: Nicolaus von Cues, Descartes, Leibniz, Kant, He­ gel i kasni Schelling. Autor je oda­ brao veoma karakteristične teks­ tove za taj problem. Kako čisti ratio objašnjava spekulativnu teologiju? Svakako istraživanjem problema bitka. Istina i bitak Joića (das Sein des Seienden) — od­ ređuju se tu prema mjerilu čo­ vjeka. To je u filo zo fiji bilo zna­ čajno oslobađanje čovjeka. Misao o dovoljnom razlogu — lako se pri­ mijenila i na zadnje teološke prin­ cipe. Iako je Kant postavio grani­ ce uma, on je ipak sferu zbiljskog jasno razgraničio od teološkog i eshatološkog područja. A u Hegela bog je rezultat dijalektičkog raz­ voja samog duha. Hegelov panteizam je u tom pogledu oblik kriti­ ke kršćanske objave. Za to cjelo­ kupno razmatranje bitno je to da bog više nije e s s e i n s e s u b s i s t e n s, već je doveden u okvir ljudskog subjektiviteta i njegovog iskustva svijeta (145). Iz svojih analiza W. Strolz do­ lazi do zaključka da metafizički dokazi za egzistenciju boga od N i­ kole Kusanskog do kasnog Schellinga, n e g o v o r e u o p ć e o b o ­ gu, v e ć s a m o o p o j m u b o ­ g a (155). N o što to znači? Ako se ne ostane na skolastičkom tlu Anselma onda pojam boga dokazuje da je bog protivrječan pojam. Autor ne id e na taj zaključak. Ako se filozofijom ne može doći do boga, već samo do pojm a boga (kao različitih modusa interpreti­ ranja) onda nužno slijedi pitanje: a što bog treba da predstavlja? Prema W. Strolzu filozofija na to nema odgovora, n i t i s e b o g m o že zasnivati filozofski, jer u tom dijalogu treba razliko­ vati: boga i pojam boga, (Gott, Gottes-Begriff). S t r o l z j e t e o ­ logiji oduzeo filozofiju. Tu poči nj e n j e g o v pose­ ban p r o b l e m tumačenja. Boga kao boga ne daje filozofija već samo kršćanska objava. Ob­

javljeni bog predstavlja sebe čo­ vjeku i svijetu. Sve drugo što se o tome misli i piše ostaje otvore­ no. Strolzov prelaz na istinu obja­ ve nije f i l o z o f s k i jasan. Iz njegovih veoma uspjelih filozofskih interpretaci­ ja prije bismo očekivali »metodološki ateizam« — k a o z a k l j u č a k . Kad on na pr. govori o pjesničkom iskustvu ljud­ ske sudbine u tekstovima Shakespearea i Eshila (Aischylos), onda se ispoljava misao o čovjeku titanu koji je pozvan da stvara. N ije to nikakav bogobojazni čovjek, već nosilac prkosa prema sudbini. Dem itologiziranje biblijske ob­ jave (Entm ythologisierung der biblischen Botschaft) Strolz ne p ri­ hvaća kao kritiku Biblije, već kao mogući dijalog o odnosu između logosa i mita; sa zaključkom da treba odlučnije slušati ono »što je pisano«, a to je onda pitanje, ka­ ko da se odnosimo prem a bogu Abrahamovom, bogu Isakovom i bogu Jakovljevom. Prem a Strolzu na to nema odgovora ni u t e o ­ l o š k o j f i l o z o f i j i , (theolog i s c h e P h i l o s o p h i c ) niti u f i l o z o f s k o j t e o l o g i j i (p h ilosophische Theologie) nego treba slušati božju riječ. Pre­ ma tome, jedini svjedok božjeg povijesnog govorenja čovjeku je B i b l i j a . »U n joj je napisano kako je bog za nas i s nama (Is. 8, 10), kako se On ophodi s čo v je ­ kom, kako ga pogledava i oslov­ ljava i zove ga po imenu (Is. 43,1), uslišava ga i shvaća u vrijem e m i­ losti (Is. 49, 8); kako mu omogu­ ćuje da iz mraka stupi na svjet­ lost (Is. 49, 8— 9) a ostavlja da propadnu oni k oji ga napuštaju (Jer. 12,13)« (288). Tako se došlo do zaključka, da se u to može sa­ mo vjerovati i ništa više. Ukoliko to postane predmet filozofske in­ terpretacije, to više nije riječ ob­ jave već m išljenje subjektiviteta. T o je tako ako otkrivenje ne smatramo religioznom pretpostav­ kom. N o ako se to primi kao sfe­ ra religioznog subjektiviteta, kao što to i jest, onda se nužno vraća­

213

mo na početak, tj. na bit filozof­ skog dijaloga i filozofskog odno­ sa. W. Strolz ne dolazi na taj za­ ključak, već je u tumačenju boga kao boga stavio biblijsku obja­ vu iznad svake moguće filozofije. To znači da u otkrivenje treba vjerovati, je r se filozofski ne mo­ že dokazati taj sadržaj. Tim e je Strolz izrekao svoj sud i o filo­ zofskoj teologiji koja također ula­ zi na područje subjektiviteta, a od­ vojena filo zo fija i teologija podsje­ ća ipak na stari modus postoja­ nja d vije istine. K njiga W. Strolza potaći će još mnoga pitanja u suvremenom di­ jalogu o svijetu i životu, o čemu će i odnos izm eđu filo zo fije i teo­ lo gije dobivati svoje nove varijan­ te u tom okviru mišljenja. Branko BOŠNJAK

N icola M. de Feo Analitica e dialettica in Nietzsche Adriatica Editrice, Bari, 1965, p. 144

Nizu historiografskih djela o ličnosti filozofa F. Nietzschea pri­ družuje se djelo mladog talijan­ skog filozofa koje dovodi u pita­ nje razne nivoe interpretacije N ie­ tzschea, radikalizira rješenja p ro­ blema i pokušava dati novi smisao centralnim pojm ovim a Nietzscheova sistema. K ao jedan od najvaž­ nijih na kome se bazira cjelokup­ ni stav autora, jest igra suprot­ nosti u okviru egzistencijalne analitike i dijalektike u preobrazbi tradicionalnih vrijednosti. Autoro­ va je intencija da objasni značaj analitike i dijalektike u odnosu na epsko shvaćanje egzistencije zas­ novano na svijesti o problematič­ nosti i fenom enologiji bitka. Kao vrijedna interpretativna do­ stignuća autor apostrofira i često konsultira, s jedne strane, Jasper-

sovu interpretaciju Nietzscheove problematične i vremenite dijalek­ tičke egzistencije, i s druge stra­ ne, Luk&csevo shvaćanje sistemat­ ske koherentnosti Nietzscheovih kontradiktornih tvrdnji. U filozofskom iskustvu F. Nie­ tzschea autor prepoznaje problematički proces u kome se tragič­ na svijest modernog čovjeka uz­ diže do epske svjesnosti ljudske konačnosti, na kome je i moguće zasnovati kritički novi smisao Marxove društvene svijesti. U svojoj prvotnoj i dominant­ noj težnji za nužnom rekonstruk­ cijom filozofskog jedinstva cjelo­ kupnog Nietzscheova opusa, Feo implicira važnost diskusija koje se vode kako na bazi psihološkog aspekta (Freud), tako jednako i sociološkog (M arx). Baveći se Nietzscheom prven­ stveno kao filozofom , autor radi­ kalno problematizira psihosociološke uvjete faktora Nietzscheove usamljenosti. On preispituje kori­ jene njegovog nihilizma, njegovog shvaćanja svijeta i čovjeka i uloge znanosti. On ukazuje i na re­ zultate pozicija kako onih inter­ pretatora k oji su Nietzscheovu problematiku kušah objasniti društveno-kulturnim uvjetima Evrope 19. st. (studije Lowitha, Luk&csa) i tako i drugih, k oji su te uvjete promatrali u ontološko-egzistencijalnom kategori jalnom sklopu (Heidegger, Jaspers). Za razliku od specifičnih perspektiva u inter­ pretaciji Nietzscheove misli (poli­ tički aspekt Beaumlerov, Klagesov biopsihološki, Lukdcsev ekonomsko-socijalni, egzistencijalni Jaspersov, Lowithov kultumo-historijski itd.), autor put Nietzscheove misli problematizira u njenim te­ m eljnim momentima od »Rođenja tragedije« do »V o lje za moći«. Kao ishodišnu tačku Nietzscheove filozofske spekulacije autor analizira Nietzscheovu koncepciju pantragizma, problem tragičnog koji preveden u problematiku sa­ mog Nietzscheova djela znači pro­ blematičnu ograničenost egzisten­ cije u njenom genetičkom temelju koja se konstantno uvećava reduk­ cijom vrijednosti modeme civiliza­ cije.

214

Autor smatra da bi povratak tragediji značio, za Nietzschea, po­ novo osvajanje ograničenog hori­ zonta ljudskog postojanja i njego­ vih ograničenih mogućnosti, odnos­ no povratak temeljnih suprotnosti. Ponovni procvat tragične svijesti preobražava tragično u epsko, prt> blematizira strukturu čovjeka. Taj procvat nije povratak Grcima, već je nacrt kritike morala, znanosti i filozofije kojom se zbiva trans­ formacija strukture čovjeka. U analizi Nietzscheova shvaćanja ljud­ ske svijesti autor ga identificira s modelima suvremene psihologije i sociologije koji se vezuju uz Husserlovu fenomenologiju. Neke Nietzscheove termine autor čak pot­ puno poistovećuje s terminologi­ jom suvremenih filozofa. U okviru komparacije autor kuša približiti i rasvijetliti Nietzscheovu misao kroz prizmu nekih suvremenih fi­ lozofskih struja i njihovih funda­ mentalnih kategorija (Nietzscheov znanstveni humanizam, npr. autor prevodi u termine Deweyeva prag­ matizma, ili Nietzscheov pojam tragičnog k oji je poistovećen s p oj­ mom zebnje u Kierkegaarda. Au­ tor također apostrofira Nietzscheo­ vu anticipaciju analize jezika u suvremenoj filozofiji, kao što pro­ nalazi i Nietzscheov pojam nihi­ lizma u suvremenom egzistencija­ lizmu, kod Heideggera i Sartrea). Autor se također kritički raz­ računava s nekim interpretacija­ ma tragičnog u Nietzschea, kao na pr. Heideggerove, u kojem N ie­ tzscheova misao ne prelazi nivo dogmatske interpretacije tragične svijesti. Zadatak ponovnog procvata tra­ gedije za Nietzschea sastoji se u form i kritičkog oslobođenja čo­ vjeka od dogmatskih vrijednosti i time se ona pretvara u radikalnu kritiku vrijednosti, na nivou gene­ tičke i deskriptivne fenomenologi­ je zbiljskih egzistencijalnih proce­ sa. U Nietzscheovoj koncepciji tra­ gičnog autor vidi polaznu tačku s koje Nietzsche problematizira on­ tološku strukturu modernog čo­ vjeka. Dijalektička igra suprotno­ sti jest u tom dijalektički instru­

ment egzistencijalne analize. N ie ­ tzscheova dijalektika sastoji se u neprestanom problematiziranju svake moguće istine. Perspektivizam jest nova fenomenološka ontologija koju, kako autor smatra, Nietzsche otkriva u konstantnoj dijalektičkoj analizi negiranja i potvrđivanja. Autor da­ lje provodi analizu problematiziranja vrijednosti i bitka. U destruk­ c iji svih vrijednosti autor vid i ot­ voreni proces te problematičnosti čovjekove konačnosti, a form ule kojim a se form ulira ta svijest je ­ su volja za moći i vječno vraćanje istoga. Vrijednost Nietzscheova destruiranja ne sastoji se, po auto­ rovu uvjerenju, samo u tom e što form ira novi egzis tenci jalno-fenomenološki stav problem atične mi­ sli, već i u tome što će utjecati na dalji razvoj istraživačkih teh­ nika u Freudovoj psihoanalizi, eg­ zistencijalnoj psihoanalizi, psiho­ logiji i sociologiji spoznaje. Proces problematizacije Nietzscheova obrata autor kom parira sa egzistencionalnom H eideggerovom analitikom, koja odvodi bitak do n je ­ gove najveće problem atizacije. M e­ đutim, Heideggerova kritika us­ mjerena na to da Nietzscheov obrat vrijednosti ne pripada bitku his­ torije već historiji bitka. Stoga ona ne zadire revolucionarno u po­ dručje historijske prakse, pa do­ življava kritiku ovog talijanskog autora, k oji tvrdi da se proces de­ strukcije vrijednosti sastoji u problematskoj redukciji njihova smi­ sla. Problem atiziranje vrijednosti ni­ je samo spekulativno traženje no­ vih vrijednosti, već egzistencijalna analiza realnih uvjeta kao smisla vrijednosti. Nietzscheova destruk­ cija jest pokušaj dopiranja do his­ torijskog shvaćanja egzistencijal­ nog temelja metafizike. I stoga, tvrdi autor, nije prihvatljiva Hei­ deggerova karakteristika Nietzschea kao posljednjeg m etafizičkog mis­ lioca Zapada, već prije ona Jaspersova o Nietzscheu kao jednom od prvih »egzistencijalnih« mislila­ ca. Pronalazeći u Nietzscheovoj de­ strukciji vrijednosti dvije funda­

215

mentalne Husserlove kategorije: epohć i transcendentalna redukci­ ja, autor respektira studije koje analiziraju odnos Nietzschea i Husserla. Uz tu komparaciju autor pro­ vodi i komparaciju Nietzsche—K ier­ kegaard (V id i djelo istog autora: Kierkegaard, Nietzsche, Heidegger, L.Ontologia fondamentale, Milano, 1966). U analizi Nietzscheove koncep­ cije bitka autor vidi prevladano aksiološko shvaćanje bitka i time hod ka njegovoj problematizaciji, otva­ ranje prema horizontu intencionalne analize, egzistencijalne analitike, a ne obrnuto kakav stav zauzima Fink, naime, da je Nietzsche ušao u platonovski horizont nepremos­ tivog dualizma i aksiološke vizije bitka. Autor dodiruje i Nietzscheovu koncepciju rada k oji u njego­ voj filo zo fiji poprim a bitnu ljud­ sku vrijednost, i tu se također pro­ vodi paralela s K. Marxom, naime, u tom smislu da je Nietzsche insis­ tirao na ljudskoj suštini rada. Ta se interpretacija razlikuje bitno od Lowithove k oja na sasvim druga­ č iji način govori o istoj problema­ tici. U trećem i posljednjem poglav­ lju Feo razmatra problematiku Nietzscheova »vječnog vraćanja is­ tog« i smatra da on kao i pojhm »vo lje za m oći« nije metafizički pojam, već vrem eniti proces. V ječ­ no vraćanje istoga je potvrđivanje beskrajne problematičnosti konač­ nog. Autor pronalazi dublju vezu između vječnog vraćanja, v o lje za moći i dijalektike destrukcije vri­ jednosti. Suprotstavljajući se Heideggerovoj odviše »ličnoj noti« u interpretaciji pojm a vječnog vra­ ćanja koji ga je kroz svoje shva­ ćanje totaliteta bitka odredio kao prošlost i time ga lišio egzistenci­ jalne problematičnosti, autor sma­ tra da je Nietzsche odredio smjer volje za moći kao budućnost (to je smisao onog »uvijek iznova«). N. M. de Feo interpretira Nietzscheovo vječno vraćanje istoga u smi­ slu ponovnog zadobivanja prošlog, ne na intersubjektivnom planu Kierkegaardova i Proustova sjeća­ nja, već na planu dijalektičke fenomenološke analize. Pronađeno vrijem e je ono oslobođeno m etafi­

zičkih određenja. Za Nietzschea je tako vrijem e praksa, vječno vra­ ćanje istoga, oslobođeno konačnosti. Tim e je autor zaokružio svoju misao koja, široko zahvativši pro­ blematiku jednog bogatog filozof­ skog uma, ostaje kao primjer in­ terpretacije kakva je potrebna u analizi Nietzscheova djela, punog kontradiktornosti, pa stoga često i tumačenog s posve kontradiktornih pozicija. Ljerka SIFLER-PREMEC

H ayo Gerdes: Soren Kierkegaard Leben und Werk Sammlung Goschen Band 1221, S. 139. Walter de Gruyter & Co, Berlin 1966.

Do početka 20. stoljeća S. K ier­ kegaard nije vršio veći utjecaj na evropsko duhovno stvaralaštvo. Te­ matika Kierkegaardova mišljenja kreće se u specifičnim kategorija­ ma: strah, bolest, tjeskoba, drhta­ nje, osamljenost, smrt. Tek nakon prvog svjetskog rala te su katego­ rije postale tako prezentne kao mo­ dus egzistiranja, da je mišljenje o lome bez Kierkegaarda bilo nepoj­ m ljivo. To znači da je ta tematika bila preuranjena u vrijem e kad ju je Kierkegaard iznosio. U tora po­ gledu Kierkegaard je išao ispred svog vremena, je r je pokušavao do­ misliti egzistencijalna stanja, koja je ne samo naslućivao već i osjećao, i to kao religiozni reform ator i filo­ zo f egzistencije. H. Gerdes je u svojoj monografi­ ji o S. Kierkegaardu više isticao K i­ erkegaarda kao teologa. Za svaku monografiju bitno je metodološko pitanje: da li mislilac o kojem ie riječ pripada prošlosti ili on iz prošlosti govori i nama. Jer, ako

216

nam ne bi ništa govorio, bilo bi su­ višno oživljavanje prošlosti kao ta­ kve. H. Gerdes s pravom smatra da Kierkegaard i nama govori. Ali šta? Tu temu je autor djelomično pri­ kazao u odnosu Kierkegaarda pre­ ma službenom kršćanstvu, odnosno u razvoju Kierkegaarda kao reli­ gioznog mislioca. Kierkegaard postojeće kršćan­ stvo nije smatrao istinskim u od­ nosu na evanđeosko kršćanstvo. On je u religioznim institucijama gle­ dao najveću opasnost za religiozznost duha. Katolička crkva kao svjetovna sila djeluje u svijetu pre­ ma svojim univerzalnim zahtjevi­ ma. Da li je tu moguće izbjeći niveliranje? Veoma teško. Kierkegaard hoće evanđeosko kršćanstvo kao čistu unutrašnjost pojedinca (bez o r g an iza c ije koja će to prilagoditi svjetovnom stanju). Baš u rješava­ nju religioznog fenomena unutraš­ njosti pojedinca, crkva bi se morala držati što dalje od autoritativnog političkog djelovanja. Za Kierkega­ arda bitan je pojedinac a ne insti­ tucija. Tu se on potpuno suprot­ stavlja ideji katolicizma. Kako se, prema S. Kierkegaardu, može rije­ šiti kriza vremena? Samo izgrađiva­ njem pojedinca k oji će vjerovati da je bogu sve moguće. Izlaz ne može biti u nekim crkvenim mjerama, jer one nikada ne nose u sebi indi­ vidualnu religioznost. U tome je Kierkegaardova ideja kršćanstva bliža prakršćanstvu nego sve ovo što se danas zove kršćanstvo. Taj dio problema Kierkegaardo­ va mišljenja H. Gerdes je iscrpno prikazao. Ncr u jednoj m onografiji o Kierkegaardu to ipak ne bi smje­ lo biti sve što bi pripadalo u bit njegovog djelovanja. N ije ovdje ri­ ječ o tome da li će se Kierkegaard prikazati kao teolog, filozof, kriti­ čar, literat, estet i slično. Problem je u odnosu tih pojedinih dijelova koji zajedno daju cjelinu. Kierke­ gaard kao teolog kakav jest, jest baš to, jer je i filozof egzistencije. 0 tome je u ovoj monografiji vrlo malo rečeno. Trebalo je više iznije­ ti Kierkegaardovu kritiku Hegela a zatim i Schellinga. U toj kritici na Kierkegaarda je izvršio utjecaj A. Trendelenburg. Bilo bi korisno ču­

ti i Kierkegaardovu simpatiju za Feuerbacha. Mnoge kategorije suvremene eg­ zistencijalističke filo zo fije imaju u Kierkegaardu svoje ishodište. To je trebalo iznijeti, je r baš tim ide­ jama Kierkegaard nam postaje bli­ zak i u tom odnosu on govori na­ ma. Kierkegaard je izvršio velik utje­ caj na daljnji razvoj protestantske teologije (na p rim jer ideja dijalek­ tičke teologije). N i o tome ništa ne­ ma u ovoj m onografiji. T o su ne­ dostaci koji se ne mogu opravdati To je tim prije nerazumljivo, jer autor ima i jedno poglavlje koje glasi: Kierkegaards Stellung in der Geistesgeschichte der Neuzeit. Tekst do tog poglavlja iznosi 119 stranica, a to (zadn je) samo 4 što je svaka­ ko neadekvatan om jer. Stoga je u tom dijelu m onografija o S. K ier­ kegaardu veom a manjkava i upravo je neshvatljivo da o tome nema gotovo ništa. Da su dane te analize koje idu u filo zo fiju egzistencija­ lizma, bilo bi i prvo područje (k ri­ tika kršćanstva) po idejam a bliže Kierkegaardovom uvjerenju, da se radi o duhovnoj krizi pojedinca i društva. To H. Gerdes nije dao. Sto­ ga njegova knjiga o Kierkegaardo­ vu životu i radu ostaje samo djelo­ mičan uvod u studij tog značajnog mislioca. Branko BOŠNJAK

H elm ut Schelsky: Der Mensch in der Wissenschaftlichen Zivilisation Westdeutscher Verlag — Koln und Opladen 1962.

Tradicionalnoj predodžbi svijeta kao smislenoj finalnoj cjelini, koja se izražava u znanosti i umjetnosti i k oja donosi »m it o čovjeku«, sma­ trajući tradicionalnim određenjem, čak u - svijetu - biti, Schelsky suprot­ stavlja sa - svijetom-bitl-jedan-bitak kroz totalno odrješenje od dosadaš­

217

nje povijesti, je r se u svijetu total* nog posredovanja naukom o smrti sve sve češće govori kao o nesret­ nom slučaju, o ljudskim problemi­ ma u granicama »human relation«, a mass media zam jenjuje razmišlja­ nje, shvaćanje i zauzimanje stavo­ va. Da je znanost industrija, od­ redili su, po Schelkyjevu shvaća­ nju, već Saint— Simon, Comte i Marx. Iz toga slijedi da obrazovanje suvremene osobe leži u duhovnom nadvladavanju znanosti iz njezina d ječjeg doba, upravo u njezinoj tehmćko-Konstruktivnoj d im en ziji, je r tehnika n ije m ir u ju ć i apsolutni bi­ tak suprotstavljen čovjeku, nego čovjek sam kao nauka i rad. Naučno-tehnićka civilizacija u svojoj umverzalnosti obuhvaća ne samo te­ hniku produkcije, već i teh n ik u organizacije kao i » h u m a n u tehni­ ku« (psihijatriju, psihologiju, peda­ gogiju ;, ona je produciranje nove aparature, novog društva, nove psi­ he. AristotelovsKo-zapadnoevropsko shvaćanje bića tehnike kao onoga što se pro-iz-vodi, stvara iz physisa, zam ijenjeno je s u v re m e n im bićem tehnike, koja : 1. počiva na analitič­ kom raščlanjivanju predmetnosti ili obrađivanja, k oji u njegovu pos­ ljednjem elementu n ije nalažljiv u prirodi. (T o ne vrijed i samo za suvremenu atomsku fiziku, već i u svim djelovanjim a, k oja im aju stroj za pretpostavku kao i za rašćla□javanje ljudskih moći i socijalnih pokreta). 2. moderna tehnika poči­ va na sintezi ovih elemenata, na principu najviše djelotvornosti, i 3. što slijedi iz obojega — tehnički je svijet u svojem biću k o n s t r u k ­ cija. Čovjek, tako, u tehničkoj civiliza­ ciji nalazi samoga sebe kao znan­ stveni pronalazak i tehnički rad. Znanstveno-tehničko samostvaranje čovjeka i njegova svijeta je »uni­ verzalan plan rada«. Tradicionalni odnos određivanja prim jerenosti sredstava ciljem obrće se u odnos da sredstva određuju cilj, — spoz­ naja budućnosti nije bila nikada tako »otvorena«, a u n joj ostaje­ mo utaknuti kao sredstva naše vla­ stite produkcije. Obrazovati u smis­ lu ob-likovati, prom ijenjenom sup­ stancijom života, nije više moguće

izvesti kroz znanost kao filozofiju ili znanstvenu sintezu, je r znanost kao konstrukcija svijeta prethodi svakom znanstvenom mišljenju. Za Schelskyja je u ovoj tehničko-znanstvenoj samoprodukciji čo­ vjeka, čovjek bez ostatka samoproducirajući objekt u jednom kon­ struiranom bitku. U takvom svijetu Apsoluta, apsolutne produkcije a p solutnog plana rada, sa »otvorenošću« što čovjek uopće jest, u svo­ jim apstraktnim potrebama kao je ­ dinim »određenjem«, Schesky se s pravom pita kako je metafizika uopće moguća i daje, i opet jednoj nauci — sociologiji, zadatak da to ustanovi. Po njegovu mišljenju još danas, u tehničkoj civilizaciji, egzi­ stiraju tri, vrste metafizike 1. meta­ fizički solipsizam, pod kojim pod­ razumijeva socijalnu formu egzis­ tencije znanja o Apsolutu, što se zbiva u formalnoj toleranciji miš­ ljenja i p lu r a lizm u vrednota, od proglašavanja religije za privatnu stvar do koegzistencije r aznih druš­ tvenih sistema (UNO, UNESCO itd.), 2. m etafizički nihilizam kao misaona i socijalna pozicija, koja je utemeljena na analizi cijelog pro­ cesa znanstveno-tehničke samoprodukcije čovjeka i svijeta kao ne­ mogućoj da išta vidi i dokumenti­ ra, i 3. metafizička trajna refleksi­ ja o »smislu« čovjeka u različitim formama i nivoima, sociologijski nošena od »intelektualca« znanstven no-tehničkog društva, stvaraoca i konstruktora, koja samostvaranje čovjeka u znanstvenoj civilizaciji razumije kao samorazumljivo. Misaona pretpostavka čovjeka u znanstvenom svijetu Helmuta Schel­ skyja, dom išljanje je do kraja si­ tuacije u kojoj je, nasuprot tradi­ cionalnom zapadnoevropskom shva­ ćanju, meta-fizičkom u bilo kojem pogledu, filozofskom, ne samo u smislu ljubavi prema mudrosti, već čak i filozofije kao apsolutne i stro­ ge znanosti totalno posredovano i ispražnjeno od afekata, pojmovnom poimanju pojma, suprostavljeno totalno objektiviranje i postvarivanje subjekta i »subjektiviranje« ob­ jekta, u kojem k o n s t r u k c i j a dobivajući samozakono i samokretanje odbacuje »prethistoriju«, kao pred-naučnu, i u općim funkcija­

218

ma funkcionalnosti traži naučno posredovanje-razrješenje od »ostata­ ka prošlosti«, »m ita o čovjeku« etc., što je pak zadatak »humanih teh­ nika«, pripomoći isključenju meta­ fizike. Schelsky ne tematizira pretpo­ stavke s kojih sada umjesto starih metafizika nastupa tehnika kao me­ tafizika, u čijoj je »otvorenosti« sve moguće — ništenje bitka s kraj­ njom konsekvencijom ni iz čega ništa — ni u šta, moderni nihilizam na djelu. Ne problematizirajući, ta­ ko, novovjekovne pretpostavke tak­ vog shvaćanja — ideju kapitala, svrstava olako Marxa, uz bok Saint-Simonea i Comtea, modernom scijentifizmu, u kojem je apstraktnom čovjeku s apstraktnim potrebama postojbina apstraktni svijet i ap­ straktna budućnost, je r totalno po­ sredovanje nije smišljeno prožima­ nje zbilje idejom do apsolutne zna­ nosti pom irenja duha-zbilje, ni u misli ni u revolucionarnoj praksi, već progres, shvaćen kao samo to kretanje in infinitum. Ovo artikuliranje povijesnog sklopa u totalno tehničko zbivanje dobiva sasvim određenu političku rezonanciju. Već je prije bilo reče­ no da znanstveno-tehnička civiliza­ cija, po shvaćanju H. Schelskyja, obuhvaća i tehniku organizacije društva — državni a p a r a t , a ka­ ko je pak osnovni državni, politič­ ki fenomen gospodstvo postojećih odnosa moći čovjeka nad drugim čovjekom, politika u smislu norma­ tivne voljne slike gubi svoj vlastiti princip, je r tehnikom se vlada dok optimalno funkcionira, ona nema drugih vlastitosti do tehničkih prin­ cipa, ona postaje sve više državna, a država tehnička, je r : 1. tehnička su sredstva efikasna, postaju sudbi­ na naroda i mora ih država prisvo­ jiti, 2. financijski uzrok podržav­ ljenja tehnike i tehniciziranja drža­ ve leži u nedostatnosti investiranja privatnog kapitala i 3. država mo­ ra koordinirati različite tehničke mogućnosti u okvirnom planu, je r na empirijskom nivou ona nije sa­ mo briga za život kao osnov moći, već i osnov sigurnosti (konkuren­ cija satelita npr.).

Tako smo sa Schelskyjevim pre­ misama dobili »Leviathana«, naučno-tehnički fundiranog, je r je realis­ tična definicija suverenosti ovak­ ve države, da je suveren onaj ko­ ji raspolaže najvećom djelotvom ošću, funkcionalnošću tehničkih »sred­ stava« u jednom društvu. U tako shvaćenom društvu vlada tehnokracija, ali ona n ije nova vladajuća klasa, je r se ovdje gospodstvo pro­ stire na okvire mogućnosti jedne aparature. Tehnička je država u tradicionalnom smislu g o s p o d ­ stvo s a m o . Discipline gospod­ stva su form irane od disciplina stvari. »Državni čovjek« »tehničke države« je najefikasnija funkcija funkcioniranja konstrukcije, a ako u njemu ima »prethistorijskih os­ tataka« pomaže mu »humana teh­ nika« — uz produciranje nove apa­ rature i novog društva producira se i nova psiha. Uključivanje u uni­ verzalni svijet rada traži strogu zakonitost, u k ojoj dosadašnju ideologiju zam jenjuje tehnika infor­ macije. Nema se što misliti, htje­ ti, željeti, to je ostatak faze, kada je supstancija države bila, kako god m ijenjala forme, politički od­ nos suprotnosti vladajuće klase i podređenih, kao dvije grupe ljudi. K roz konstrukciju znanstveno-tehničke civilizacije stvoren je novi temeljni odnos između čovjeka i čovjeka u kojem odnosu, odnos gospodstva moći osobe nad osoboni gubi svoj personalni odnos, a na m jesto političkih norm i i zakona stupa zakonitost stvari. Tradicio­ nalna ideja demokracije kao volje naroda utemeljene na personalnim i racionalnim normama gubi, tako­ đer, svoju supstanciju, je r na m je­ sto volje naroda stupa zakonitost stvari, koju sam čovjek producira kao znanost i rad i kojoj je superordinirano, ne gospodstvo čovjeka nad čovjekom, već stvari nad lju­ dima. Ovakvo depolitiziranje, dedemokratiziranje i deideologiziranje uništava pojm ovno određenje države u tradicionalnom smislu, ni­ šti političke stranke, klasne borbe, revolucije etc., je r država umjesto klasnog aparata prinude vladajuće klase postaje prinuda, bez ostatka, tehnike i znanosti kao konstrukci­ je, nad ljudima, tehnika je gospod-

219

sivo samo i zato država »odumi­ re«. Schelskviev pojam depolitizacijej demokratizacije, ukidanja klasa i revoluciia. društveno-pohtičkih sis­ tema, »odumiranja države« uteme­ ljen je na pretpostavci situacije čo­ vjeka u suvremenoj znanstveno-tehničkoj civilizaciji, koja od čo­ vjekove krvi, kako je jedan drugi filozof rekao, čini »wirkliches Blut ist verdiinnte Saft von Vem unft als blosse Denktatigkeit«. N e tematizirajući zašto suvreme­ na tehnika otkazuje svoju egzistencijalu u tradicionalnom smislu (kao 1. subjekt-objekt relacija čija struktura pripada općevažećim pro­ računi jiv im z a k o n im a prirode, 2. kao pribor k oji sam za sebe vrije­ di samo u okviru ooćevažećih nor­ mi, 3. kao m išljevina općenitosti procesa kako ih subjekt planira), dakle uzimajući je u njenoj d a ­ n o s t i kao totalno tehničko zbiva­ nje odriješeno sve više filozofije, morala, ekonomije, pa čak i klasa i d ru š tv e n ih uređenja — iz ovakve premise logičan je conclusio »odu­ miranja države«, ukidanje gospod­ stva ljudi nad ljudima, da bi za­ jednički bili eksploatirani od svo­ je vlastite konstnikcije i prema či­ jo j impersonalnoj samopogonskoj efikasnosti svaki je bunt i revolt u korijenu onemoeućen: djetinjast, mračan, patološki. Schelsky, boreći se protiv meta­ fizike, ne shvaća tehniku kao meta­ fiziku, moguću kao takvu tek u jednom - ovi jesnom sklonu u ko­ jem je bitak artikuliran kao kapi­ tal, koji je iz djetinjih bolesti eko­ nomskih kriza dozrio u fazu pro­ duciranja potreba, produciranja za­ dovoljenja tih potreba, proizvodnje zbog proizvodnje, Dotrošnje zbog potrošnje, u kojem onda »humana tehnika« odigrava ulogu uključiva­ nja apstraktne individue u aps­ traktno društvo i personalnu eks­ ploataciju zam jenjuje anonimnom

eksploatacijom stvari nad ljudima. Shvaćanje Schelskyja, koje nema tranzeutne pozicije prema danosti perpetuira taj svijet u monstruoz­ nu diktaturu stvari nad ljudima, poziciju građanskog društva, koja i pred socijalističkim društvenim uređenjem stoji kao opasnost, ako se, ne tematizirajući dovoljno du­ boko uzroke otuđenja, smatra revo­ luciju dovršenom podržavljenjem sredstava za proizvodnju, dolaskom radničke klase na vlast (politička revolucija), a glavnim zadatkom razvoj proizvodnih snaga. Problem ljudskog društva, na ovome punktu, jest odm jeriti kako kroz-, prema- i meta-tehnike. Socijalistički pojam odumiranja države ne znači samo ukidanje i nadvladavanje političke vlasti kla­ se nad klasom, ljudi nad ljudima, već prije svega stvari nad ljudi­ ma. Teorija progresivne pauperiza­ cije radničke klase u kapitalizmu moguća je danas samo u kineskoj dogmatici. Kapitalizam ima mnogo dublje korijene i treba ga destruirati upravo u faktu maksimalne ekonomske funkcionalnosti tehničke države i državnog čovjeka, u depolitizaciji kroz totalnu politizaciju (sam oupravljanje), u deideologizaciji kao putu istinskog odnošenja prema iskonu, od svijeta rada ka svijetu istinske ljudske djelatnos­ ti, od vladavine stvari nad ljudima do gospodstva ljudi nad stvarima, gdje odumiranje države znači svje­ snu asocijaciju kreatora svoje sud­ bine, kojim a otuđeni rad neće biti m jerilo ljudskih odnosa. K njiga H. Schelskyja: »Der Mensch in der wissenschaftlichen Zivilization« instruktivna je u smi­ slu prezentacije građanskog druš­ tva pa i svijeta, u koje i socijali­ zam može biti usisan, ako se ne­ kritički uključi u znanstveno-tehničku civilizaciju. Blaženka LOVRIĆ

220

FILOZOFSKI ŽIVOT

G O D IŠN JA S K U P Š T IN A H R V A T S K O G F ILO Z O F S K O G D R U Š TV A

22. i 23. decembra 1966. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu održana je redovna godišnja skupština Hrvatskog filozofskog društva. Predviđalose da će skupština završiti rad u jednom danu, ali se pokazalo da pitanja koja su na dnevnom redu zahtijevaju više vremena, pa je zasjedanje potrajalo dva dana, prvi dan od 10 do 13.30 i od 16 do 23 sata, a drugi dan od 9 do 18.30 sati. Za skupštinu je unaprijed vladalo veliko zanimanje, pa je u njenom radu sudjelovala većina zagrebačkih članova H rvatskog filozofskog dru­ štva. Članovi iz drugih krajeva Hrvatske sudjelovali su u m alom broju, što je bivalo i na ranijim skupštinama, uglavnom zbog teškoća s dopu­ stom i putnim troškovima. Ali na ovoj je skupštini b roj sudionika izvan Zagreba bio i m anii nego obično, vjerojatn o zato što je ovaj put izostao tradicionalni filozofski simpozij, a još više zato što ie odluka o sazivu skupštine donijeta tek deset dana prije njenog održavanja, a članovi su dobili pozive tek sedam-osam dana p rije skupštine (p o pravilim a Hrvatskog filozofskog društva odbor je obavezan da obavijesti članstvo 0 skupštini najmanje 14 dana unaprijed). Međutim uz oko pedeset (od ukupno 186) članova Društva, na skupštini je sudjelovalo još preko dvjesto naučnih, kulturnih i javnih radnika Zagreba te studenata. Pretpostavljalo se da će skupština biti dosta buma, a ta se pretpo­ stavka i obistinila. Nakon što je dosadašnji predsjednik HFD Danilo Pejović otvorio skupštinu, bez većih su sporova izabrani radno pred­ sjedništvo, zapisničar, ovjerovitelji zapisnika i izborna komisija. M e­ đutim, u vezi s predviđenim dnevnim redom (1. Otvaranje skupštine 1 biranje radnih tijela, 2. Tzvieštaj predsjednika HFD. 3. P rijedlog HFD za reorganizaciju Jugoslavenskog udruženja za filozofiju, nacrt Statuta Saveza filozofskih društava SFR Jugoslavije i izbor delegacije HFD za go­ dišnju skupštinu .TUF, 4. Rad redakcije časopisa Praxis i izbor nove redakciie. 5. Izvještaj Nadzornog odbora, 6. Izb or novog Upravnog i Nadzornog odbora i 7. Razno) predložene su tri izmjene, te je o jednoj od njih (da se »izbor delegacije HFD za godišnju skupštinu JUF« prebaci iz treće tačke u šestu) došlo do žive diskusije. Priiedlog je potkrijeplien argumen­ tom da se izbor delegacije HFD za godi Srnu skupštinu JUF ne smije vezati uz treću tačku je r se na skupštini JUF za koju se biraju delegati neće raspravljati samo o pitanjima te treće tačke, nego i o pitanjima o kojima će se raspravljati u drugim tačkama dnevnog reda skupštine HFD. Neki članovi UO HFD pokušali su osporiti ovaj argument, no ve­ ćina skupštine smatrala ga je dovoljno uvjerljivim , pa je većinom glaso­ va prihvaćen ovaj prijedlog za izmjenu dnevnog reda. Kad se u diskusiji o dnevnom redu iavio za riječ i jedan od ured. nika Praxisa koii nije član Hrvatskog filozofskog društva (R. Supek), potpredsjednik HFD Ante Marin postavio je pitanje hoće li se onima

221

koji nisu članovi Društva dopustiti da govore na skupštini. Smatrajući da bi uskraćivanje riječi nečlanovima bilo u suprotnosti sa Ustavom SFRJ i s našom cjelokupnom socijalističkom demokratskom praksom, skupština je odlučila da i oni koji nisu članovi HFD mogu dobiti riječ na skupštini. Učesnike skupštine oneraspoložilo je što je takvo »načel­ no« pitanje postavljeno u povodu R. Supeka, koji je, premda formalno nije član HFD, davao i daje znatan doprinos radu Društva, i kao jedan od urednika Praxisa, i kao jedan od najčešćih referenata na dosa­ dašnjim simpozijima HFD, i kao redovni sudionik na diskusijama u Društvu. Budući da je tajnik HFD tri mjeseca prije skupštine podnio ostavku (zbog neslaganja s postupcima predsjednika i potpredsjednika) izvještaj o radu Društva u protekloj godini podnio je sam predsjednik. Pokuša­ vajući da opravda što p m put otkako postoji Hrvatsko filozofsko dru­ štvo u 1966. godini nije organiziran tradicionalni godišnji simpozij, on se pozvao na financijske teškoće i na zaokupljenost odbora organizacio­ nim pitanjima. K ao uspjeh je istakao da je u godinu dana odbor orga­ nizirao u Društvu dva predavanja članova i dva gostovanja stranih predavača. N o najveći dio izvještaja bio je posvećen kritici Upravnog odbora Jugoslavenskog udruženja za filozofiju i razjašnjenju stava pred­ sjednika HFD prema redakciii časopisa Praxis. Tvrdeći da je Jugo­ slavensko udruženje za filozofiju organizirano kao »centralizirana superorganizacija« on je optužio odbor udruženja da je »proceduralnim ma­ nevrim a« pokušavao spriiečiti reorganizaciju udruženja na samouprav­ nim i federativnim načelima. Objašnjavajući akciju što ju je zajedno s potpredsjednikom HFD A. Marinom u toku posljednjih mjeseci vodio protiv časopisa i redakcije Praxis, predsjednik HFD i bivši urednik Praxisa ustvrdio je da su njegova neslaganja s redakcijom počela kad je časopis »zapao u stanovite teškoće zbog nekih svoiih političkih te­ kstova k oji su izazvali oštra reagiranja sa strane najviših političkih fo­ ruma u ovoj zem lji«, a napose »kada je najposlije, drugim povodom, u saborskoj debati lipnja 1966, istupio i politički sekretar CK SKH«. D. Pejoviću se tada »učinilo najsvrsishodnije da redakcija podnese ostav­ ku i pričeka godišnju skupštinu da odluči o daljnjem izlaženju časopi­ sa«, ali se »drugi članovi redakcije« nisu složili s tim. Tvrdeći da pred­ sjednik i potpredsjednik HFD nisu prekršili svoje ovlasti publicirajući u Vjesniku »O bavijest H FD «, on je ujedno optužio redakciju Praxis da je birajući drugog glavnog urednika (R. Supeka) i poduzimajući m jere za form iranje redakcijskog savjeta kršila ovlasti. U diskusiji o izvještaju predsjednika HFD iznijete su broine prim je­ dbe na rad upravnog odbora HFD i nanose na rad predsjednika i potpre­ dsjednika. Konstatirano je da je prošlogodišnji odbor na čelu s pred­ sjednikom D. Pejovićem pokazao u svom radu daleko veće nedostatke nego bilo k oji dosadašnji odbor od postanka Društva. Ne samo što te prvi put u historiji HFD u 1966. godini izostao tradicionalni decembarski simpozij, nego su i gotovo potpuno zamrle diskusione večeri s preda­ vanjim a članova Društva, što su se ranije redovno priređivale u dvo- ili tro- tjednim razmacima (u cijeloj 1966. priređena su samo d v a taKv® predavanja!). Ako se zamiranje drugih djelatnosti i može djelomično objasniti financijskim teškoćama, ničim se ne može opravdati reducira­ nje ovog oblika djelatnosti koji ne zahtijeva financijska sredstva (je r predavanja članova u Društvu ne honoriraju, a prostorije u kojima se ta predavanja drže uopće se ne plaćaju). N o nije gotovo potpuno odsustvo pozitivne aktivnosti glavni nedosta­ tak bivšeg odbora i njegova predsjednika. Daleko je veći nedostataK što su predsjednik i potpredsjednik, uglavnom bez podrške ostalih nova Odbora, ali i bez dovoljno energičnog otpora većine, poduzeli akcije od velike štete za Hrvatsko filozofsko društvo i općenito za hrva sku i jugoslavensku filozofiju. Tako su predsjednik i potpredsjednik

222

poduzeli akciju za onemogućavanie dielatnosti časopisa Praxis;* te dosad najznačajnije djelatnosti HFD. koja je Društvu donijela i među­ narodni ugled. Već sama činjenica što su noveli borbu protiv časopisa koji ie učinio tako mnogo za razvoj filozofskog života u Hrvatskoj i u Jugoslaviji, u dovoljnoj m jeri govori o štetnosti te akcije. N o nije jedina ni najveća pogreška predsjednika i potpredsjednika HFD što su raz­ vijali intenzivnu djelatnost za onemogućavanje časopisa Praxis. Još je mnogo gore što su se u toj borbi služili metodama koje su dosad bile nepoznate u radu HFD. Među tim metodama treba prije svega spomenuti iznošenje i širenje netačnih tvrdnja o redakciji časopisa Praxis i o pojedinim člano­ vima redakcije. D. Peiović i A. Marin obiavili su u Viesniku od 9. X 1966. dopis pod naslovom »Obavijest Hrvatskog filozofskog društva« koji. kako je to utvrđeno u »Ispravku redakcije Praxis« objavljenom u Vjesniku od 16. X 1966. sadrži velik broj netačnosti. Spomenute su netačnosti utvrđene tako dokumentirano i nepobitno, da D. Peiović i A. Marin nisu ni pokušali javno osporiti bilo koii od navoda »Ispravka«. No D. Peiović i A. Marin nisu iznosiil netačnosti koje bi m ogle nanijeti štetu ugledu i časti članova redakcije Praxis samo putem novina, već i na mnoge druge načine, a napose putem cirkulamih pisama što su ih u ime Upravnog odbora HFD slali odboru Jugoslavenskog udruženja za fi­ lozofiju i odborima republičkih filozofskih društava, te putem usmenih izjava na sastancima Upravnog odbora HFD i u brojnim ličnim razgo­ vorim a s članovima HFD i s drugim pojedincima. Na skupštini su iznijeti i konkretni podaci o netačnostima što su ih o časopisu Praxis i o članovima niegove redakcije na razne načine širili D. Pejović i A. Marin, te je od njih traženo da svoie optužbe opo­ zovu ili potkrijepe argumentima. Napose ie više govornika zahtijevalo da tužitelji potkrijepe svoju naitežu političku optužbu — da je časopis Praxis branio pozicije »iugoslavenskoe unitarizma« i »centralizma«. »Časopis niie oblak — prim ijetio je jedan od učesnika u diskusiji — koii se pojavi i nestane, pa jedan u niemu vidi devu, a drugi staru babu, pa se kasnije ne zna što je tko vidio. Zato pitam, gdje je. tko, na kojim stranicama, u kojim tekstovima zastupao centralizam, unitarizam, čvrstorukaške stavove?« Na ova i slična pitanja na skupštini nisu odgo­ vorili predsjednik i potpredsjednik HFD. N o premda nisu ni pokušali potkrijepiti argumentima svoie optužbe, oni nisu smatrali za potrebno ni da ih povuku, odnosno da se izvine onima čijoj su časti i ugledu pokušali tim optužbama nanijeti štetu. Političke optužbe što su ih do skupštine širili predsjednik i potpred­ sjednik HFD na skupštini je pokušao da potkriiepi samo jedan od učes­ nika (J. Katušić) k oii se samoinicijativno predstavio kao lični priiateli D. Peiovića .i A. Marina i ujedno kao bivši šef Centra za inform acije pri CK SKH. Njegova se argumentacija svodila na navodne usmene razgo­ vore s iednim od urednika Praxisa i na navodne p ovjerliive infor­ macije dobivene od neidentificiranih informatora. Napose je optužio jednog od urednika Praxisa da mu niie saopćio neke navodne kompromitantne podatke o nekim beogradskim filozofim a koii su mu navo­ dno bili poznati, dok je naprotiv predsjednik HFD D. Peiović »im ao hrabrosti« da ga o tome informira. Kad je međutim optuženi urednik Praxisa (k oii je uiedno pisac ovih redaka) pobio tačku no tačku sve te optužbe, zahtijevajući između ostalog identificiranje inform atora i suočenje s njim, tužitelj ie, umjesto da ustraje u svojim optužbama, preferirao da se neopazice izgubi iz dvorane zasjedanja. Kao ozbiljna zamjerka predsjedniku i potpredsjedniku HFD iznijeto ie i to što su se u više slučajeva odnosili prema članstvu »s pozicija sile«. Na skupštini je izniieto nekoliko prim jera takvog odnošenja, no možda ie najkarakterističniii odnos prema pismu što su ga članovi redakcije Praxis uputili 22. IX 1966. upravnom odboru HFD predlažući da se

223

održi zajednički sastanak Upravnog odbora HFD i redakcije Praxis Premda su od predaje tog pisma predsjedniku HFD do godišnje skupšti­ ne HFD prošla puna tri mjeseca, redakcija nije od odbora dobila nikakav odgovor na svoje pismo (čak ni negativan). Takav postupak svakako ie vrlo nezgodan ne samo zbog zasluga što ih za HFD ima redakcija Pra­ xis, ni samo zbog zasluga što ih za HFD imaju pojedini članovi te re­ dakcije (u njoj su, među ostalim, tri bivša predsjednika HFD), nego i zato što takav postupak nije u redu ni prema bilo kojem pojedinačnom članu Društva, bez obzira na njegove zasluge. Na skupštini je, međutim, utvrđeno da su pojedini članovi odbora HFD, na sjednici 23. IX 1966. na k °jo j je tajnik usmeno prenio prijedlog redakcije Praxis za sastanak, podržali taj prijedlog, ali su se zatim priklonili mišljenju predsjednika da se pričeka pismena molba redakcije. Suglašavajuići se s ovim miš­ ljenjem predsjednika članovi UO HFD (osim potpredsjednika) nisu zna­ li da je predsjednik u tom trenutku već imao u džepu pismo redakcije Praxis, te da je neposredno prije spomenutog sastanka vodio o tom pismu dug razgovor s tajnikom redakcije Praxis i obećao mu da će ga iznijeti pred odbor HFD. U diskusiji^ je iznijeto da u nizu nedostataka koji su zapaženi u dje­ latnosti predsjednika i potpredsjednika (a od kojih bi i svaki pojedinač­ no bio dovoljan da se izrazi maksimalno neodobravanje njihovoj djela­ tnosti) pripada i onaj k oji bi se mogao nazvati zloupotrebom odgovorne društvene dužnosti. Kao najeklatantniji prim jer za ovaj »nedostatak« može se navesti iziava što su je oni dali u Vjesniku u ime UO HFD pa čak i cijelog HFD, premda odbor nije prethodno upoznat s tekstom spomenute obavijesti, pa čak ni s namjerom D. Pejovića i A. M arim da takvu obavijest napisu i objave. Objašnjenje D. Pejovića i A. Marina da nisu m ogli konsultirati odbor, je r su djelovali u »hitnom postupku« na skupštini nije prihvaćeno, čak i ako se ostavi po strani da hitnja nije bila potrebna, nikakva hitnost ne može opravdati da predsjednik i potpredsjednik tekstom svog dopisa sugeriraju kao da je cijeli odbor odobrio dopis o kojem taj odbor ništa ne zna. Još se manje može opra­ vdati što predsjednik i potpredsjednik HFD nisu nijednom riječi infor­ mirali javnost da su se na sjednici odbora HFD održanoj 14. X 1966. svi prisutni članovi odbora zapisnički ogradili od spomenute »Obavijesti«. R iječi kritike na djelatnost predsjednika i potpredsjednika HFD čule su se i iz redova članova Upravnog odbora HFD, no dok je jedan od članova odbora apelirao na »umjerenost«, drugi član odbora (M. M arić), podsjetio je na svoja ranija ograđivanja od postupaka predsjednika i pot­ predsjednika, te je upozorio da su pored umjerenosti značajne i neke druge osobine, kao, na prim jer, principijelnost, razložitost i dobra vo­ lja. Neki učesnici u diskusiji suprotstavili su se javnom iznošenju »ku­ loarskih razgovora«, no kako tu n ije bila riječ o nekim naivnim »razgo­ vorim a«, nego o pokušaju da se sistematskim širenjem vrlo teških, ali neistinitih političkih optužbi stvore veoma opasne fame o redakciji Praxis i o njenim pojedinim članovima, to su neki diskutanti (npr. M. Baće) iznijeli i suprotno m išljenje da otim famama treba jayn° govoriti i javno ih razbijati (što su članovi redakcije Praxis i učinili). Na skupštini ie također postavljen zahtjev da se pročita tekst ostavke što ju je podnio tajnik HFD, V. Premec, protestno pismo što ga je pred­ sjedniku HFD uputio odsutni član UO HFD I. Kuvačić, kao i zapis­ ničke ograde članova odbora od »Obavijesti HFD« što su je neovlašteno objavili predsjednik i potpredsjednik. N o predsjednik i potpredsjednik nisu reagirali na zahtjev da se na skupštini pročitaju ovi dokumenti. O trećoj tački dnevnog reda (P rijed lo g HFD za reorganizaciju Jugo­ slavenskog udruženja za filozofiju i nacrt Statuta Saveza filozofskih društava SFRJ Jugoslavije) referirao je član odbora Ante Pažanin, ucekivalo se da će se on držati najavljene teme, no on je veći dio svog izla­ ganja posvetio napadima na Upravni odbor Jugoslavenskog udruženja

224

za filo zo fiju (k o ji je navodno »sistematski zaobilazio« prijedloge UO HFD, pružao »otpore« itd ), a s druge strane obrazlaganju zahtjeva (k oji u pisanom prijedlogu odbora HFD nije form uliran) da republička filo­ zofska društva treba da budu svojevrsna vrhovna vlast u filozofskom životu naših republika, s administrativnim kompetencijama u odnosu na izdavačku djelatnost kao i na sve druge oblike filozofskog života. Ovaj je: referat bio zanim ljiv utoliko što je pokazao da su neki članovi bivšeg, odbora HFD, koji nisu podržali predsjednika i potpredsjednika HFD u direktnim napadima na Praxis, spremni da podrže njihove indirektne kritike časopisa (kao što je poznato predsjednik, sekretar i još dva člana UO JUF u protekle dvije godine bili su također članovi redakcije. Praxis). Slične tendencije zapažene su i kod nekolicine drugih učes­ nika skupštine, članova društva i gostiju. U diskusiji o ovoj tački dnevnog reda neki su učesnici s pravom kritizirali svojevrsnu »totalitarističku« koncepciju filozofskog društva što ju je zastupao referent. Također su demantirane tvrdnje o navodnim »otporim a« koje je UO JUF pružao prijedlozim a UO HFD. Dokumenti­ rano je pokazano da su predsjednik i potpredsjednik HFD nizom nekorekt­ nih postupaka pokušali izazvati i raspiriti sukob između UO HFD i UO JUF, te da su u nekim slučajevima netačnim inform acijama uspjeli zavesti u bludnju formalnu većinu UO HFD i dobiti njeno odobrenje za p oje­ dine nekorektne postupke (pod »form alnom većinom « ovdje mislim onaj dio odbora k oji može donositi punovažne odluke, a to je natpolovična većina većine, dakle nešto više od četvrtine), ali da je uprkos tome UO JUF ostao korektan i u odnosu na UO HFD i u odnosu na prijedlog što ga je taj odbor podnio. Tako je UO JUF pažljivo razm otrio prijedlog UO HFD, pozvao sva republička filozofska društva na diskusiju o tom prijedlogu, a i sam je form irao vlastitu komisiju za izmjene i dopune pravila JUF. Iznoseći svoj lični stav prema prijedlogu za reorganizaciju što ga je podnio UO HFD, članovi redakcije Praxis koji su ujedno bili članovi UO JUF istakli su da se s dijelovim a predloženog Statuta slažu je r ti dijelovi fiksiraju već postojeću praksu ili idu dalje od nje u onom pravcu u kojem se Udruženje i dosad razvijalo, ali neke dijelove smatraju dis­ kutabilnim ili direktno neprihvatljivim zbog njihove principijelne nedomišljenosti i praktične neprim jenljivosti. U vjerljivo su pokazane ne­ ke prednosti onih nacrta statuta što su ih izradili Slovensko filozof­ sko društvo i komisija UO JUF. Također je istaknuto da ta organizaciono-statutama problematika nema takvo epohalno značenje kakvo bi jo j željeli pripisati predsjednik i potpredsjednik HFD. Nakon što su članovi redakcije Praxis iznijeli svoj stav postala je očita neosnovanost optužbi o »otporim a«, kao i neosnovanost slijepog prihvaćanja onog nacrta statuta JUF što su ga izradili članovi UO HFD, a ujedno se vidjelo da nema osnova za daljnje velike statutame sporove. Tako je ova tačka skupštine završila miroljubivo, složnim zaključkom da de­ legati HFD na skupštini JUF treba da brane ne nesavršeni statut što ga je sastavio UO HFD, nego principe ravnopravnog filozofskog udru­ živanja za koje se skupština jednodušno izjasnila Nakon treće tačke dnevnog reda već se moglo predviđati da će do­ sadašnja redakcija Praxis nadživjeti »kritike« i dobiti povjerenje skup­ štine. No to je u jednom trenutku dovedeno u pitanje u četvrtoj tački skupštine. U diskusiji o izvještaju redakcije Praxis koji je podnio pisac ovog prikaza (vidi rubriku »K ron ik a«) a koji je u sebi sadržao i prijedlog za produženje mandata dosadašnjoj redakciji dopurijenoj Mladenom Caldarevićem kao novim, sedmim članom (umjestp D. Pejovića, koji je istupio), podnesen je, odmah prijedlog liste note redak­ cije Praxis, sastavljene pfetežno od zagovornika »srednje«, »neutralno-stručne« orijentacije, bez D. Pejovića, ali i bez dosadašnjih člano­ va redakcije Praxis osim dvojice. Podnosilac tog prijedloga Odao je

225

priznanje dosadašnjoj redakciji Praxis i ogradio se od političkih kri­ tičara Praxisa, ali je podvrgao kritici osnovnu orijentaciju časopisa' i iznio m išljenje da časopis nije postigao dovoljnu stručno-filozofsku razinu. Međutim, kako novopredloženi glavni i odgovorni urednik Praxisa (V. Sutlić) nije prihvatio ovu kandidaturu, predlagač je od­ mah sam povukao cijeli prijedlog. Tako je prijedlog za novu redakciju Praxis povučen nepune tri minute nakon što je bio podnijet. Cini se da je sam predlagač osjetio neugodan dojam što ga je njegov prijed­ log izazvao, pa je i to pridonijelo da ga brzo povuče. Kritizirajući prijedlog da se izabere neka nova redakcija Praxis neki su se prisutni suprotstavili i prijedlogu dosadašnje redakcije da se dopuni jednim članom, smatrajući da bi se izborom redakcije u nepro­ m ijenjenom sastavu (samo bez D. Pejovića) najjače izrazila podrška i priznanje skupštine dosadašnjoj redakciji. No ova je sugestija povuče­ na nakon objašnjenja što ga je za izbor novog člana dao jedan od urednika, upozoravajući na kvalitete novopredloženog člana i na obimnost posla koji redakcija obavlja. vp lavni i odgovorni urednici Praxisa (R. Supek i G. Petrović) pred­ ložili su među ostalim da oni koji su na ovoj skupštini najprije dali a zatim povukli prijedlog za novu redakciju Praxis, osnuju novi filo­ zofski časopis na višem nivou od Praxisa. Biidući da Praxis nije služ­ beni organ HFD i da Društvo tom časopisu ne daje nikakvu mate­ rijalnu pomoć, nema zapreke da se u okviru HFD osnuje još jedan časopis. Redakcija Praxisa spremna je podržati takav novi časopis, i drugarski surađivati s njim. (U dijelu naše štampe pisalo se o pri­ jedlogu za form iranje novog filozofskog časopisa, ali je prešućeno da su taj prijedlog dali glavni i odgovorni urednici Praxisa. Tako se mogao steći dojam da su prijedlog dali »protivnici« Praxisa). Na kraju, na glasanje je stavljen samo jedan prijedlog za izbor no­ ve redakcije Praxis, onaj što ga je podnijela dosadašnja redakcija. Gla­ salo se tajno, ali ne za pojedine članove redakcije nego za cijelu predloženu listu (B. Bošnjak, M. Caldarović, D. Grlić, M. Kangrga, G. Petrović, R. Supek, P. Vranicki). Od 40 učesnika glasanja 27 ih je gla­ salo sa »da« (dakle za predloženu redakciju). 4 glasa bilo sa »ne«, a 7 ih se uzdržalo, dok su dva listića bila nevažeća. Neki članovi Društva k oji su morali napustiti skupštinu prije završetka ostavili su pismene izjave da glasaju za dosadašnju redakciju Praxis, no budući da je glasanje bilo tajno, njihovi glasovi nisu uvaženi. Na istim glasačkim listićima na kojima se glasalo za redakciju glasa­ lo se i za novi upravni i nadzorni odbor, te za delegate za skupštinu JUF. Pretpostavljalo se da će dosadašnji odbor predložiti listu novog odbora, a po nekim inform acijama odbor je takvu listu na čelu s do­ sadašnjim predsjednikom bio i pripremio. Međutim, kad je došlo do predlaganja, stari odbor nije podnio nikakav prijedlog, a ni bilo tko drugi od prisutnih nije imao prijedlog cijele liste. Tako je došlo do pojedinačnog spontanog predlaganja kandidata, a zatim je tajnim gla­ sanjem izabran novi upravni odbor u slijedećem sastavu: Danko Grlić (predsjednik), Davor Rodin (potpredsjednik). Stanko Bošnjak, Vlado Gotovac, Pavle Jurković, Boris Kalin, Vjekoslav Mikecin. Rikaid Po horskv, Zlatko Posavac, Vladan Svacov, Duško Zubnnic. U nadzorni odbor izabrana su tri člana, a za delegate HFD na skupštini JUF osam­ naest članova. Ovaj kratak prikaz nije mogao obuhvatili sve Sto se dva dana, od­ nosno gotovo dvadeset sati zbivalo na skupštini HFD, pa je c a ' i informativnom pogledu u mnogome nepotpun. Nismo mogli U Ć 1 __

,226

lizi raju rad H r v a t s k o g filozofskog društva, a nastojali su da one- , moguće i djelovanje časopisa tog društva. Još je paradoksalnije da su optužbe za »centralizam« iznijete protiv onih koji su najviše pridonijeli osnutku, radu i razvoju Hrvatskog filozofskog društva kao samoupravne filozofske organizacije i kao samostalnog subjekta međurepubličke i me­ đunarodne filozofske suradnje. N ije manje paradoksalno ni to da su oni koji su podvrgnuti odlučnoj »stručnoj« kritici cjelokupnu orijentaciju časopisa Praxis poželjeli da preuzmu daljnje vođenje tog pogrešno o rije n ­ tiranog časopisa. Ali ovakvi paradoksalni istupi pojedinaca nisu uspjeli zbuniti i dezorijentirati skupštinu. Velika većina učesnika skupštine poka­ zala je punu zrelost i sposobnost da jasno razluči istinu od neistine i po-, zitivno djelovanje na dobro hrvatske, jugoslavenske i svjetske marksistič­ ke filozofije od štetnih pokušaja da se to djelovanje onemogući. Skupština je završila odajući priznanje i podršku onima čija su se djela slagala s rije­ čima. Redakcija Praxis može bili zadovoljna povjerenjem koje je na skupštini dobila. Prošla godina u radu Društva nije bila slavna, a, kako je to na skup­ štini istakao P. Vranicki, dobro znamo i tko je za to kriv: prošlogo­ dišnji upravni odbor, a napose njegov predsjednik i potpredsjednik. Novom Upravnom odboru želimo da djeluje uspješno u duhu najboljih tradicija Hrvatskog filozofskog društva. Redakcija Praxis ima i po­ seban razlog da želi uspjeh novom odboru: njen član D. Grlić izabran je za predsjednika Društva. Gajo PETR O V IĆ

S K U P Š T IN A JU G O SLAVE N SK O G U D RU ŽENJA ZA FILO ZO FIJU Za razliku od dosadašnjih skupština kada je bio uvijek upriličen simpozij o nekom aktualnom filozofskom problemu, ova je skupština zbog događaja koji su jo j prethodili, uglavnom bila orijentirana na raz­ matranje tekućeg rada i na pitanje Statuta. Treba napomenuti da je i za ovu skupštinu bilo planirano ne samo savjetovanje, nego i Kon­ gres filozofa Jugoslavije, ali je i ta zamisao s obzirom na atmosferu kao i zauzetost oko statutamih pitanja, koja su u ovakvom obliku bila sasvim umjetno nametnuta, morala da otpadne. Skupština je održana u Zagrebu 27. i 28. decembra 1966. s uvodnim referatom o našoj filozofiji što ga je održao predsjednik Udruženja dr. Gajo Petrović. U sažetom obliku drug Petrović dao je osnovne ka­ rakteristike 'i etape razvoja filozofije u Jugoslaviji do naših dana, za­ državši se naročito na poslijeratnom periodu, pokušavajući da valori­ zira dosadašnja nastojanja s obzirom na sva ostala prethodna. Tvrdeći da su u razdoblju između 15. i 18. stoljeća mnogi hrvatski i slovenski mislioci uspjeli da se uzdignu na evropsku razinu i postignu visoku međunarodnu reputaciju, te da su i neki naši filozofi 19. i 20. st. bili i originalni mislioci, referent je također istakao da su naše pred­ ratne diskusije i polemike među predstavnicima marksističke i aka­ demske filozofije, kao i one unutar marksizma, predstavljale prvo živo uklapanje naše filozofije u duhovni život naših naroda. U prvim poslijeratnim godinama staljinistička varijanta filozofskog dogmatizma zagospodarila je vanjski duhovnim životom u Jugoslaviji. Obračun sa staljinizmom u filozofiji započeo je nakon prijelomne 1948. god. Bogata iskustva što su ih međunarodnom radničkom i soci­ jalističkom pokretu donijele ratne i poratne godine, a napose iskustva jugoslavenskog socijalizma i jugoslavenskog sukoba s međunarodnim staljinizmom omogućila su ne samo uspješnije nego i temeljitije, raz­

227

računavanje s filozofskim dogmatizmom. Odbačeno je milljenje o fl. kao služavci politike; razbijena je shematika dijamata sa svo­ jim tačno propisanim crtama dijalektičke metode i materijalističke teo­ rije; podvrgnuta je kritici vulgarno-materijalistička i mehanistička teo­ rija odraza, a obnovljena Marxova humanistička misao kojoj je u cen­ tru čovjek kao slobodno i stvaralačko bile prakse. Obnavljanje nedogmatske marksističke misli vratilo je mnogima povjerenje i u marksi­ zam i u filozofiju, a interes za filozofiju je porastao i među onima koji nisu po struci filozofi. Drug Petrović je dalje iznio da je takva marksistička filozofija nai­ šla na otpor konzervativnih birokratsko-etatističkih društvenih snaga, ali da je naišla na prepreke i tamo gdje se nisu očekivale. Uz stvarna ne­ slaganja tu su nesumnjivo značajnu ulogu odigrali i nedovoljno među­ sobno razumijevanje, nesporazumi, oportunizam u odnosu na konzer­ vativne birokratske snage, težnje za ideološkim monopolom i slično. Cijeli taj splet okolnosti porodio je sukobe bez pune principijelne os­ nove, pa čak i povremene kampanje protiv naših najprogresivnijih fi­ lozofa marksista. Usprkos svemu tome može se tvrditi, po riječima re­ ferenta, da odlučna konfrontacija u našem društvu ne može biti između filozofa i političara, nego između marksista-humanista, boraca za slo­ bodno socijalističko društvo i onih koji se takvom razvoju suprotstav­ ljaju. Prema referentovom mišljenju već ima znakova jednog novog razdoblja, kad se konfrontacije neće vršiti prema profesiji i srtruci, nego prema tome koliko je tko spreman da se dosljedno zalaže za po­ zicije stvaralačkog marksizma i humanističkog socijalizma. Na kraju svog referata (č iji će pun tekst biti objavljen u časopisu »F ilo zo fija «) G. Petrović je istakao da je unutrašnji preporod naše filozofije ujedno stvorio mogućnost za njenu širu međunarodnu afirmaciju, te da je iz­ lazak jugoslavenske filozofije na međunarodno poprište od značaja i za našu i za svjetsku filozofsku misao. Sekretar Udruženja dr Milan Kangrga iznio je u svom referatu dje­ latnost Udruženja u protekle dvije godine, iz čega se moglo vidjeti da je u ovom razdoblju Udruženje imalo najrazgranatiju i najintenzivni­ ju djelatnost od svog osnutka. Iz izvještaja se moglo vidjeti da je u tom razdoblju održan jedan simpozij JUF-a od 6—9 oktobra 1965. god. u Varaždinu, posvećen temi »Umjetnost u svijetu tehnike« sa oko 50 (glavni m aterijali bili su kasnije objavljeni u časopisu »Praxis«). Na­ dalje, održana su tri simpozija sa filozofim a socijalističkih zemalja i sedam susreta delegacija JUF-a i delegacija filozofa socijalističkih ze­ malja. Inicijativa za susrete i simpozije potekla je od strane našeg udruženja, te su to ujedno bili i prvi masovniji susreti između filo­ zofa socijalističkih zemalja i naših filozofa. Prvo je održan simpozij s poljskim filozofim a u Varšavi od 16— 22. decembra 1964. godine, na kojem je učestvovalo 11 jugoslavenskih delegata, a tema je bila »P ro­ blem ličnost«. Uzvratni simpozij trebao bi se održati ove godine u Ju­ goslaviji. Drugi simpozij održan je sa filozofim a iz ćehoslovačke u Za­ dru 3— 6 novembra 1965. godine, na kojem je učestvovalo po deset de­ legata od svake strane, na temu »Marksizam i dijalektika«. Materijali ovog sim pozija također su objavljeni u časopisu »Filozofija«. Uzvratni simpozij održan je od 10— 20 oktobra 1966. u Modrim Pjesclma (Brati­ slava) i posjetom Institutu za filozofiju CSAN u Pragu. Terna °vog simpozija bila je »Čovjek i društvo«, a materijali se objavljuju u Bra­ tislavi. Ne treba posebno ni naglašavali od kolikog su značaja bili ovi prvi širi susreti između filozofa socijalističkih zemalja za sagledavanje mje­ sta i uloge filozofije u suvremenom društvu kao i prevladavanje mnogo čega što više nije na nivou historijskih zahtjeva. Osim navedenih simpozija ovo je razdoblje obilovalo i razmjenom delegacija, što je također mnogo doprinijelo i boljem upoznavanju kao i sagledavanju problema kojima se filozofi pojedinih socijalističkih ze-

lozofiji

228

Itlalja U oVoni penodu najviše Save. Od *1— IS scplcmhra 1?>6S. godlnć boravila je rumunjska delegacija u Jugoslaviji (dva člana), od 12— 26. novembra 1965. sovjetska delegacija od pet članova, a od 11— 12. sep­ tembra 1965. madžarska delegacija. Naše su delegacije također posjetile nekoliko socijalističkih zemalja. Na sastanku predstavnika filozofskih i socioloških časopisa u Varni (B u­ garska) prisustvovala su tri člana našeg Udruženja, kao i na sličnom sastanku u Budimpešti (oktobra mj. 1966). Inače naša delegacija od tri člana uzvratila je posjet madžarskim filozofim a od 22— 30. marta 1966, delegacija od šesL članova boravila je u SSSR-u od 18. m aja do 1. juna, a jedna delegacija od tri člana u Rumunjskoj od 21—27. marta 1966. Kako je poznato iz objavljenih materijala, sa sovjetskim filozo­ fima potpisan je i protokol o uzajamnoj suradnji na području filo ­ zofije. Osim ovih službenih kontakala velik broj naših filozofa i članova Udruženja održao je niz predavanja u raznim zemljama Evrope i u Americi, sudjelovao je na mnogim naučnim skupovima i kongresima, tako da je bilanca ovog djelovanja zaista značajna. Nakon ovog izvještaja osnovna djelatnost Skupštine bila je usmje­ rena na pitanja promjene Statuta Udruženja. In icijativa je potekla od UO HFD, čiji je predsjednik dr Danilo Pejović ujedno bio i potpred­ sjednik UO JUF-a. Prije nego što prijeđem o na razmatranje svih važnijih pitanja oko izmjene Statuta, potrebno je naglasiti da je ova akcija sigurno bez pre­ sedana u našim socijalističkim odnosima. Što se tiče same inicijative, na nju ima svatko pravo pa i pojedinci, a ne samo jedno cijelo dru­ štvo. Ali da Udruženje mjesecima (preko četiri m jeseca) ne zna da se poduzima akcija oko reorganizacije tog istog udruženja kojemu je pot­ predsjednik jedan od inicijatora te akcije, stvar je u najmanju ruku kuriozna. Osim toga bez presedana je da jedno republičko društvo — bez obzira koje i bez obzira da li se radi o filozofskom ili o bilo kak­ vom drugom stručnom, naučnom ili političkom društvu — vodi akciju oko reorganizacije jednog jugoslavenskog ili saveznog udruženja, anke­ tira ostala republička društva pa i samo Jugoslavensko udruženje i ujedno se nervira što to jugoslavensko nije stante pede odgovorilo na predloženi nacrt. Jedino što je normalno i proceduralno ispravno to je da se bilo ka­ kva slična inicijativa prenese na udruženje koje se želi reorganizira­ ti i tek u slučaju da dotično udruženje o d b i j e takvu inicijativu, tek u tom slučaju normalno je i korektno da jedno republičko (ili lokalno prema republičkom) nastavi dalje akciju, traži sazivanje skupštine itd. Međutim u navedenom slučaju, UO JUF dobio je početkom septembra prijedlog za feorganizaciju, a već je 26. septembra na sjednici UO JUF formirana komisija koja je trebala razm otriti ne samo prijedlog UO HFD nego i ostale prijedloge i na temelju svega toga donijeti svoj pri­ jedlog, ravnopravan ostalim prijedlozima. Za predsjednika kom isije bio je izabran P. Vranicki, a za članove D. Pejović (n ije učestvovao), V. Rus, S. Stojanović i A. Tanović. U oktobru mjesecu komisija nije mogla raditi, je r je veći dio njenih članova bio u inozemstvu, tako da je komisija počela sa konzultacija­ ma u novembru i završila rad u decembru. Svoj prijedlog poslala je UO JUF-u negdje polovicom decembra, te je konačna redakcija na UO JUF bila izvršena na posljednoj sjednici prije skupštine tj. 26. decembra 1966. god. U osnovnom pitanju — organizaciji JUF na principu udruženja ili saveza društava — komisija, kao i kasnije UO JUF, zauzela je jednodu­ šan stav da se ide na savez društava. Unatoč tome permanentno su lan­ sirane glasine da se taj prijedlog ne prihvaća, da bi se na taj način po­ tvrdila »unitaristička« ili »centralistička« politika JUF-a. Predsjednik k o ­

229

m isije ujedno je obavijestio i skupštinu ttFD-a o rezultatima rada slaganjima i neslaganjima s prijedlogom UO HFD-a, tc je tom prili­ kom iznio prije navedeno slaganje s principom udruženja na bazi dru­ štava, ali i razlike u vezi s brojem delegata na skupštini i u upravnom odboru. Naime, upravo su manja društva (slovensko, bosansko-hercegovačko) zastupali mišljenje u kom isiji da je nepravedno da se u pita­ njima delegata ide na formalno izjednačavanje, kad su i dosadašnje obaveze većih društava bile veće i kada prava manjih društava dosad nikada u radu nisu bila ugrožena. K om isija JUF-a iznijela je dakle na skupštini JUF-a slijedeće pri­ jedloge: 1. da se prihvati prijedlog HFD, kao i slovenskog filozofskog druš­ tva, kome su se priklonila i ostala društva, da se JUF organizira na principu saveza društava napominjući da bi to značilo i usaglašavanje Statuta sa stvarnom politikom JUF koje se ni prije nije miješalo u rad republičkih društava, niti posebno primalo članove na svojim sjedni­ cama u UO JUF. 2. da broj delegata na skupštinama JUF bude srazmjeran broju članova pojedinih društava, ali da u slučaju naročito značajnih pita­ nja (pitanja statuta su uvijek takva) odlučuju glasovi većine delegata s v a k o g republičkog društva. 3. da se upravni odbor društva nazove predsjedništvo i da ga uz predsjednika, potpredsjednike i sekretara sačinjavaju izabrani predstav­ nici republičkih društava, i to iz SR Hrvatske i Srbije po 3, SR BiH, Slovenije i M akedonije po 2 i SR Crne Gore 1. 4. Da naziv JUF ostane i dalje. Diskusija na skupštini JUF bila je u osnovi konstruktivna, te je bilo iznijeto još nekoliko veoma korisnih prijedloga koje je skupština i prihvatila. U vezi s prvim pitanjem, nije bilo protivljenja ni s koje strane. Jedino su drugovi R. Supek i 2arko Vidović obnovili svoje već iznijete prijedloge na skupštini HFD da se, prvo, omogući udruživa­ nje u JUF i onih filozofskih društava koja bi se formirala na bazi stručnosti (na pr. društvo za filozofiju i prirodne znanosti, ili za este­ tiku i teoriju umjetnosti itd.) i drugo, da barem filozofi ne moraju biti toliko institucionalizirani pa prema tome da bi se trebalo dozvo­ liti da netko ne bude član niti jednog posebnog društva, nego da se direktno može upisati u JUF. Nakon interesantne diskusije o ovim prijedlozim a skupština je priz­ nala opravdanost ovih teza i obrazložila i jednoglasno prihvatila nave­ dene prijedloge. Tako je definitivna formulacija člana 2: »U JUF udru­ žuju se republička i ostala stručna društva za filozofiju kao i pojedin­ ci. Djelatnost Udruženja proteže se na cijeli teritorij SFRJ. Sjedište Udruženja može biti u glavnom gradu jedne od socijalističkih republi­ k a, o čemu odlučuje Skupština Udruženja. Sjedište Udruženja može biti u jednom glavnom gradu najviše dva mandatna perioda uzastopce.« U vezi s drugim pitanjem nakon duge diskusije većina skupštine prihvatila je prijedlog kom isije o broju delegata na skupštinama, pri­ hvaćajući ujedno prijedlog ostalih društava, koji je i komisija bila us­ vojila, da se m ajorizacija kod važnijih pitanja ograniči glasanjem ^po sistemu delegacije. Clan 9 novog statuta prema tome glasi: »Skupšti­ na je najviši organ Udruženja. Skupštinu sačinjavaju izabrani delegati učlanjenih društava i učlanjenih pojedinaca. Broj delegata što ga bi­ raju članovi društva i pojedinci određuje Predsjedništvo Udruženja srazmjerno broju njihovih članova, s tim da najmanji broj delegata bude tri. Skupština može da odlučuje, ako u njenom radu učestvuju delegacije većine republičkih društava. Skupština donosi odluke većinom glasova prisutnih delegata. U slu­ čaju naročito značajnih pitanja odluke su punovažne, ako za njih gla­ sa Većina delegata svakog republičkog društva.

230

U s v a ja n je ili p r o m j e n a S la t u la U d ru ž e n ja u v i je k j e n a r o č ito zna­ ča jn o p ita nje. G la so m n a j m a n j e d v i j e d e l e g a c ij e re p u b ličk ih dru š ta va o dlu ču je se da j e i n ek o d r u g o p i t a n je n a r o č it o z n a č a jn o .«

U vezi s trećim pitanjem diskusija se uglavnom razvijala na sličan način kao i u vezi s pitanjem broja delegata na skupštini. Prijedlog delegacije HFD da bude jednaki broj predstavnika u Predsjedništvu Udruženja nije naišlo na podršku ni kod jedne druge delegacije, iz raz­ loga koji su već navedeni. Nakon nešto zam ornije diskusije oko ovih pitanja velika većina delegata skupštine usvojila je prijedlog kom isi­ je, tako da čl. 12 novog Statuta glasi: »Predsjedništvo Udruženja čine predsjednik, 1—2 potpredsjednika, sekretar i još 13 članova. Predsjed­ nika, potpredsjednika i sekretara bira Skupština Udruženja na prijed­ log republičkih delegacija. Isto lice može biti predsjednik samo jedan mandatni period, a potpredsjednici i sekretar mogu biti birani za naj­ više dva mandatna perioda uzastopce. Ostale članove Predsjedništva čine izabrani predstavnici republičkih društava i to iz SR Hrvatske i Srbije po 3, SR BiH, Slovenije i M akedonije po 2 i SR Crne Gore 1. U ovaj broj po pravilu ulaze predsjednici ili potpredsjednici republič­ kih društava. Ostale predstavnike biraju republička društva.« Skupština je također jednoglasno usvojila prijedlog dosadašnje re­ dakcije »F ilozofije« da se u Statut unesu u vezi s pitanjem časopisa neke nadopune, tako da čl. 17 glasi: »Skupština Udruženja bira ured­ nike i članove redakcije časopisa Udruženja. Redakcija je samostalna u radu i odgovara Skupštini. Sjedište redakcije može biti u jednom od glavnih gradova republika. Redakciju sačinjavaju 5—7 članova iz sjedišta časopisa, a po jednog člana u redakciju delegiraju republička društva. Redakcija može form irati svoja pomoćna i savjetodavna tije­ la. U imovinsko-pravnom pogledu časopis djeluje samostalno.« I na kraju je ostalo da se odredi naziv Udruženja s obzirom na to što je bilo više prijedloga za promjenu naziva. Sve u svemu bilo je pet prijedloga za naziv ovog udruženja. S obzirom na nove momente, naročito u vezi s članstvom udruženja, (tj. da nije sastavljeno samo od republičkih društava, nego i od stručnih pa i pojedinaca) prijedlog komisije da ostane stari naziv imao je najviše smisla, te je taj prijed­ log i dobio najveći broj glasova. Time je diskusija oko novog Statuta bila završena u prilično povolj­ noj atmosferi i međusobnoj suradnji, uz povremena povišenja tempe­ rature koja su u diskusijama oko ovako delikatnih pitanja prilično normalna pojava. Prijedlog da se Statut donese u hrvatskoj i srpskoj varijanti hrvatskosrpskog jezika, kao i na slovenskom i makedonskom jeziku, Skupština je jednoglasno prihvatila. Na kraju svoga rada Skupština je izabrala novog predsjednika, dva potpredsjednika i sekretara, (predsjednik — P. Vranicki, potpredsjed­ nik — S. Stojanović i A. Tanović, sekretar — M. Kangrga) a delegacije su odmah delegirale svoje predstavnike prema usvojenom kriteriju. Na­ dalje je izabran novi Nadzorni odbor i Sud časti kao i nova redakcija časopisa »Filozofija«. Tako je skupština bila uspješno privedena kraju, te se i ovoga puta manifestirala prijateljska suradnja među jugoslavenskim filozofim a kao i sposobnost da racionalno rješavaju svoja pitanja uza sve inače pos­ tojeće razlike u m išljenjim a i kritičko razmatranje pojedinih stavova. Predrag V R A N IC K I

231

n a u č n o s a v je t o v a n je O SAVEZU K O M U N IS T A JUGOSLAVIJE U U V JE TIM A D RU ŠTV EN O G SAM OUPRAVLJANJA ^..^°kroj orSanizaciji Fakulteta političkih nauka održano je od 19. do 21. siječnja ove godine trodnevno savjetovanje o temi: Savez komunista Jugoslavije u uvjetima društvenog samoupravljanja. Na savjetovanju je podnijeto oko 40 referata, a u diskusiji je učestvovalo gotovo isto toliko govornika. Referati i diskusija bili su s obzirom na stupanj općosti po­ dijeljeni u tri tematske oblasti: I Opći aspekti samoupravljanja i Savez komimista; I I Savez komunista Jugoslavije u sistemu socijalističke demo­ kracije i I I I Problemi organizaci je Saveza komunista Jugoslavije.

I — Dr Ante Fiamengo: SKJ i proces transformacije etatističko birokrat­ skog u samoupravljački socijalizam: Dr Najdan, Pašić: Prerastanje dikta­ ture proletarijata u društvenu hegemoniju radničke klase; Dr Svetozar Stojanović: Komunistička organizacija i epohalna dilema — etatizam ili socijalizam; Dr Oleg Mandić: SKJ u odnosu na promjene u stratifikacionoj strukturi našeg društva; Dr Ivan Perić: Savez komunista i osnovni nosioci socijalističkog razvitka; Dr Ljubiša Stankov: Istorijske determi­ nante vodeće idejno - političke uloge SKJ u uslovima društvenog samo­ upravljanja; Eduard Kale: Historijska uloga Komunističke partije; Dr Radomir Lukić: O suzbijanju birokrat izaćije i tehnokratizacije političkih stranaka; Vojin Hadžistević: Sredstva Pariške komune i udruženog proiz­ vođača Jugoslavije protiv birokracije; Dr Franjo Kožul: Idejni sastav SKJ prema rastućoj moći privartne inicijative; Dr Nada Gollner: SKJ i njegov uticaj na obrazovanje samoupravljača; Boro Petkovski: Savez ko­ munista i promene u produkcionom odnosu (neki aspekti); Dr Stjepan Pulišelić: Slobodna stvaralačka ličnost i njen odnos prema individualnom i društvenom interesu; Zlatko Ćepo: Jedan prilog problematici dezalijenacije; Marijan Krm potić: Savez komunista i samoupravljanje u uvjetima međunarodne podjele rada; Dr Zoran Vidaković: Prilog pitanju o međudejstvu političke organizacije radničke klase i prelaznih socijalnih struk­ tura u toku socijalističke revolucije; I I — Dr Jo.van Đorđević: Demokratizacija Saveza komunista i političke strukture društva; M r Uroš Trbović: Savez komunista Jugoslavije i socija­ listička demokracija; M iroslav Lalović: Samoupravna socijalistička demo­ kracija i revolucionarna politička organizacija radničke klase; Dr Eugen Pusić: Političke organizacije u funkcionalnom društvu; Dr Žarko Vidović: SKJ i društveno-politićke organizacije; Dr Joža Goričar: Promjene u političkoj strukturi Jugoslavije i Saveza komunista; Slavko Podmenik: Zveza komunistov v političnem procesu; Nerkez Smailagić: SKJ — moralno-politička snaga socijalističkog sistema; Dr čazim Sadiković: SKJ i državni aparat; Vinko Trček: Družbeno-politična stališča komunistov v večjih gospodarskih organizacijah v SR Sloveniji; M r Stojan Tomić: Savez komunista u komuni i centri usmjeravanja političke vlasti; M r Jo­ van R. M arjanović: Komunisti i političko odlučivanje samoupravljača; Rade Aleksić: O ulozi društveno-političkih organizacija u izgradnji samo­ upravnih i neposredno demokratskih odnosa; Vučina Vasović: Mjesto Saveza komunista u opštoj konfiguraciji društvenog uticaja; Dr Firdus Džinić: Savez komunista i javno mnenje; I I I — Dr Ivan Babić: Organizaciono pitanje kao političko pitanje; Mladen Caldarović: Odnos ciljeva i strukture revolucionarne organizacije; Veljko Mratović: Objektivni i subjektivni faktori determinirani a uloge, or-

212

Nam jera toam je infonfialWrro u’poznali naše čitaoce s osnovnim zama i problemima iznijetim na ovom tematski vrlo aktualnom sav tovanju. Dvije su koncepcije komunističke organizacije relevantne za histori Marxova i Lenjinova, a neki su referenti isticali i naš Savez komuni: kao poseban tip organizacije. M arx je prema interpretaciji E. Kal proletarijat definirao kao vodeću snagu revolucije, a Lenjin partiju k glavnog aktera. M arxov koncept je, prema Kalcu, bio nedostatan, p vaziđen u načelu, i zato je kao logičan naslavak na općem planu prih čen Lenjinov koncept partije. Ne iznenađuje što je ova interpretacija i išla na objekcije nekoliko učesnika savjetovanja. Istaknuto je da Marxa konstituiranje klase po sebi, u klasu za sebe, implicira i posto nje političke organizacije (B. Caratan), a da je Lenjin uz partiju stal podvlačio vodeću ulogu proletarijata u revoluciji. (A. Bibič) O našem konceptu partije historijski, postojala su divergentna n ljenja: od teze da je ona bila staljinska varijanta lenjinskog tipa pai je, preko teze da je Komunistička par Li ja Jugoslavije bila na tragu s ljinizma, ali da je imala i originalne elemente (A. B ibič), do mišljei da je KPJ napustila staljinsku varijantu još prije revolucije fL j. St; kov). U skladu s vlastitom interpretacijom E. Kale je zastupao tezu je KPJ do 1950. bila partija lenjinskog tipa, a od tada n jena uioga k određujućeg faktora društvenog kretanja sve više blijedi, o čemu će k nije biti govora. Naš revolucionarni društveni razvitak bio je predmet analize u v referata. Polazeći od osnovnih karakteristika političkog sistema i pos no uloge Partije učinjeni su pokušaji različitih klasifikacija. Prema it ljenju A. Fiamenga etatistička varijanta socijalizm a dugo se identifici la sa socijalizmom. Socijalizam počinje uvođenjem samoupravljanja reforma je, prema njegovom mišljenju, nastavak općedruštvene reve cije u nas. Suštinska razlika, Komunistička partija ili Savez komunista, p ma mišljenju S. Stojanovića, dobro je zahvaćena, ali treba otud izvi temeljnu konsekvenciju. Etatizam u kome dominira komunistička part novi je klasni sistem, a državni aparat je nova klasa. Socijalizam ko korespondira Savez komunista zasniva se na društvenoj svojini i sar upravljanju. Ovo izvođenje S. Stojanovića naišlo je na kritiku N. Paši M. Pečujhća i N. Sekulića. N. Pašić u svom referatu naš poslijeratni razvitak dijeli na dv faze: prva, diktature proletarijata, gdje su spojeni autoritet nosioca vi ti i historijskog interesa radničke klase, tj. upravljanje državom od st ne Partije radničke klase. Druga faza počinje novim produkcionim od som čiji izraz je samoupravljanje koje pretvara diktaturu proletarij; u hegemoniju radničke klase. Partija se distancira od vlasti i postaje tegralni dio samoupravljanja. Diktatura proletarijata je prema N. Paš krasna, društveno-politička suština socijalističke države, a društvena gemonija radničke klase suština političkog sistema neposredne deri kracije — samoupravljanja. Mišljenja sam, da je N. Pašićeva interpretacija suštine diktature p letžrijata i njezinih razvojnih etapa u nas jednostrana. Diktatura prc

ganizacije i metoda djelovanja SKJ; Dragomir Drašković; Demokrat: centralizam u Savezu komunista Jugoslavije; Radoš Smiljković: Der kratizam u Savezu komunista i samoupravljanje; Rade Galeb: 0 odgov nosti i efikasnosti Saveza komunista danas; Anđelko Veljić: Savez 1 munista kao faktor samoupravne integracije društva.

233

larijata nije samo državni pojam, već ‘ »nova društvena ■organizacija rada« (L en jm ), odnosn»> ostvarenje asocijacije j voizvodača... Analogno [omu kod nas se može govoriti o dvije faze razvoja diktature proletari­ jata u kojoj početak druge, više faze, čini upravo razvoj samoupravlja­ nja, odnosno hegemonija radničke klase. N. Smailagić je najpotpunije ocrtao podjelu društvenog razvitka kod nas: I. razdoblje stvaranja vlasti, specifičnost tog razdoblja je u demo­ kratskoj osnovi i vojnoj realizaciji revolucije. Komunistička partija u tom razdoblju čini identitet sa vlasti. 2. razdoblje, izazvano unutarnjom recesijom i pritiskom spolja, počinje ostvarenjem ideje samoupravnosti. Bitna karakteristika tog razdoblja je opreka države i samoupravljanja, komunistička partija, odnosno Savez komunisLa na političkom planu drugačije određuje vlastitu ulogu, a na ekonomskom planu njegova ulo­ ga ostaje nedefinirana. Treće razdoblje je privredna i društvena reforma, čiji smisao je borba za ovladavanje društvenim proizvodom, odnosno oslobođenjem društvenoga rada. U ovom razdoblju Savez komunista prema m išljenju N. Smailagića, stoji pred definiranjem nove uloge. Posebno je raspravljano o različitim aspektima samoupravljanja kao društvenom kontekstu djelatnosti Saveza komunista. R. Supek upozo­ rio je na opasnost od uopćavanja samoupravnog iskustva u zaostalim zemljama, je r se ono od početka izgrađuje u visoko razvijenim zemlja­ ma. a ne nakon jedne etatistićko-socijalističke faze. Također su R. S. i J. Goričar upozorili na mehaničku, neadekvatnu aplikaciju modela sa­ moupravljanja izgrađenog u proizvodnim organizacijama na organiza­ cije društvenih službi. To je prema J. Goričaru početak neodogmatizma u našoj teoriji i praksi. Samoupravljanje je bit socijalizma, ali samoupravijački socijalizam kao stvarnost još ne postoji. (A. Fiamengo) Samoupravljanje je kod nas tek na početku. Samoupravljanje egzistira unutar određene političke strukture društva izražene u institucijama političke vlasti. (I. Perić) Međutim, u čemu je bit samoupravljanja, pos­ tojala su dva različita mišljenja. Samoupravljanje je novum, kvalitativ­ no nova etapa socijalističke revolucije u kome proizvođač postaje su­ bjekt i djelatni kreator politike (I. Babić). Ovo m išljenje zastupao je i A. Pažanin, fz referata N. Smailagića proizlazi da je ekonomski sis­ tem samoupravljanja sfera građanskog društva u kome dominira prin­ cip ulilitarizma. Ako se raspodjela prema radu shvati kao indeks sa­ moupravnosti a samoupravnost kao ekonomski stimulativniji sistem onda teza N. Smailagića ima izvjesnu zasnovanost. Međutim, samoup­ ravljanje nije ekonomski segment društva, već zaista dosad najdublja socijalna revolucija čiji smisao je prevladavanje postojećih neljudskih društvenih struktura i izgradnja novih — realizacija istinske ljudske zajednice. Spomenuli smo da je samoupravljanje društveni kontekst djelatno­ sti Saveza komunista. Samoupravljanje se razvija na tlu heterogene, dinamične socijalne stratifikacije. Interakcija između horizontalne i ver­ tikalne slojevitosti našeg društva i Saveza komunista bila je rasprav­ ljana u referatima O. Mandića, J. Goričara i V. Hadžistevića i u nekim diskusijama. Iscrpnije je provedena statistička analiza u referatu O. Mandića i uvjerljivom empirijskom prilogu P. Novosela. U ovom kom­ pleksu raspravljanih teza i problema spomenut ćemo samo neke: re^*' na socijalna struktura u nas; promjene u radničkoj klasi; da li je adekvatnija kategorija »radni čovjek« ili »udruženi proizvođač«; koje druš­ tvene grupe mogu biti osnova regrutiranja članstva Saveza komunista, socijalna i starosna struktura Saveza komunista. Budući da kod nas nije izvršena nacionalizacija zemljišta i zanatstya, naprotiv, F. Kožul upozorava da je privatna inicijativa gotovo na svim sektorima u porastu (zanatstvo, ugostiteljstvo, turizam, saobraćaj, trgo­

234

vina, poljoprivreda -Ud), šio potencijalno .sadrži kupilalizaciju,. žalo k nas egzistiraju još uvijek neki elementi stratifikacije karakteristični kapitalističko društvo. (O. Mandić). Referent uprošćeno dijeli naše s novništvo na dvije grupe: staru — ostatak prošlosti i novu — kao zultat socijalističkih odnosa. U ovoj grupi teško je provesti klasifikaci jer stara m jerila su neadekvatna, a nova još nisu izgrađena. O. M; dić je govorio o brojnim društvenim grupama u nas kao klasama čime je izrazio neslaganje A. Fiamengo, tvrdeći da unatoč akcident nim razlikama ove grupe sačinjavaju samo integralni dio određer klasa. M išljenja o radničkoj klasi kao em pirijskoj činjenici bila su id tična, ali je postojala razlika oko toga tko sačinjava klasu i kakva njena uloga u suvremenom svijetu. Uzima se, kaže R. Supek, enli klase kao historijski identičan. Nastupile su velike prom jene i razli između klase jučer i danas. Radnička klasa nije više u procesu e nomske pauperizacije. Ne bori se više protiv ekonomske bijede za ći komad kruha. Međutim, povećava se bijeda ljudskog dostojansi i raste vojska najamnika među takozvanim srednjim slojevima. S inženjera, ekonomista, tehničara i ostalih intelektualno-stručnih prc sija u najamnom odnosu, inkliniraju sve više ka ljevici. Rađa se nc solidarnost s radničkom klasom kao osnova samoupravnih tendenci Kod nas su u toku promjene unutar radničke klase kao i promje u njenom društvenom položaju. Osmišljavanje tih promjena na sa\ tovanju kretalo se dvjema linijama. J. Goričar je zastupao tezu da jam radni čovjek nije samo deklaracija već i sadržaj. Radnička kl; evoluira u besklasnu kategoriju radnih ljudi, jer gubi neke ranije k stitutivne elemente, najamni odnos i antagonizam prema drugoj kl; J. Goričar upozorava da kategorija radni ljudi ili radni narod nije duše homogena, ali ne navodi osnovnu suprotnost u toj kategoriji izi đu izvršioca i profesionalnih upravljača (birokracije). Drugu liniju r mišljanja, čini se ispravniju, slijedi V. Hadžistević, k oji prigovara ne ređenost pojmu radni čovjek. Pod ovaj pojam može se supsumii svatko tko radi pa i eksploatator, zatim razne društvene grupe koje iščeznuti. On polazi od teze da je radnička klasa subjekt — proiz đač. Ali ova kategorija ne smije biti shvaćena usko, samo neposre« proizvođač u materijalnoj proizvodnji, niti suviše široko — svaki pri vođač, već »udruženi proizvođač«. Rašireno m išljenje u suvremenoj literaturi da klasična marksisti« teorija u svjetsko-povijesnoj ulozi radničke klase predstavlja mit, na je odjeka i na ovom savjetovanju. D. Rodin tvrdi da postoji uvjere koje on ne prihvaća kako radnička klasa u uvjetima radnog drušl kao i neka'd u uvjetima klasnog društva predstavlja najnapredniju d štvenu grupu. Partija se prema njemu ne smije osloniti na radni«: klasu kao na društveno-ekonomsku kategoriju već na »ideju fundam talne revolucije«. Prema I. Periću radnička klasa je i dalje osnoi snaga ali njen način ispoljavanja je drugačiji. Nepostojanje buržoai u nas slabi njezinu kohezionu moć. Unatoč upozorenja svih poslijeratnih partijskih kongresa socija struktura Saveza komunista je ipak nepovoljna za radnike. Broj se ka se u Savezu komunista poslije rata naglo smanjuje, 1946. bilo je cjelokupnog članstva 49 posto seljaka, a 1965. svega 7,4 posto selja Broj službenika i »ostalih« (čitaj birokracija) je jedino u porastu Savezu komunista i iznosi 49,2 posto. Starosna dob Saveza je tako« sve nepovoljnija. Broj mladih članova Saveza komunista do 25 god smanjio se od 39,8 posto u 1950. godini na 12,6 posto u 1965. god Iz kojih kategorija stanovništva Savez komunista treba regrutit svoje članstvo, postojala su različita mišljenja. Već smo spomenuli