Praxis - Filozofski dvomjesječnik [1964/1] [PDF]

Zitiervorschau

PRAXIS FILOZOFSKI

Clanovi Branku

ASOPIS

redakcije:

Bosnjak, Dari/faGrli Milan , Gajo Rudi Petrovic,

Kangrga, Danilo Predrag Vranicki

Supek,

Glavnii odgovorni Pejoví

Danilo

i

Sekretar Zlatko

Casopis

_

PRAXIS

jugoslavenskom

izdaje

izdanju

redakcije:

Pojedini

primjerak

jugeslavenskog

-

(0 brojeva) 1965. godinu -

za

o

za jugoslavenske

za dmara. 1.000 dinara; (6 brojeva)

izlazi

1964.

godine.

oktobru)

od

umlh

iznosi: izdanje (a) godinu (s brojeva)

1065.

(b)

inozemstvo: za dolara.

za

3

-

Izlazi u Zagreb. i u engleskom izdanju dvomjese no (po etkom Englesko izdanje izlazi 1965, godine.

januara

16o dinara umlh umlh

stoji

umihwv

Redovna pretplata 25o (2 broja)

godinu

jeziku)

izdanje i

izdanja

ra).

dtnu

društvo,

filozofske

hrvatskosrpskom

(na engleskom jeziku). Jugoslavenske 0d septembra svakog neparnog mjeseca) tromjese no (u januaru, aprilu, julu

älcillar.

za

1964.

i

za -

(u umlh

inozemstvu umlh

Jugoslaviju:

75o dinara, 1964. godinu 1965. godinu

do-

0.60

umlhrdgov 1964. go1954. 1 1955_

za za

(2 (0

broja) brojeva)

1 4

-

-

ara.

Clanovi za svih Jugoslavenskog udruženja studenti ufilozofiju, jugoslavenskih visokoškolskih niverziteta i drugih svih škola ustanova. te u enici kovrsta mogu ristiti na za 1954. slijede u pevlaš enu pretplatu jugoslavenske izdanje: godinu (I 200 za 1965. za i 1965. 60o 1964. broja) (6 brojeva) dinara, godinu dinara, godinu za B00 dinara. lanovi brojeva) Salju i navac povlaš enu pretplatu Jugoslavenna u za treba da su drušskog filozofiju udruženja .pole ini navedu koje republi ka tvo i » lan a studenti društvaa). u lanjenl Hrvatskog filozofskog (npr. u enici »student fakulteta u naziv škole fakulteta odnosno Sarajevu« (npr. Flloz-ifskog svog »u enik u 1 gimnazije Beogradu-v). -

-

(0

-

-

Pojedini dolara

dinara

primjerak

izdanje

engleske

za

in^zemstvo

(za

Pretplata treba platnlcl za koju

nu

z

stoji

izdanja

engleskog

ltko

pretplata

f

i

uje

na

žiro-ra

ime napisati upla uje. i

1964.

i

zagreb.

(4

godinu

Jugoslaviji

750

iznosi:

broja)

dinara

za

(u

inozemstvu

Jugoslaviju

2.000

dolara).

4

upla

se

se

za

eklamacije

i

un adresu

vezi

asopisa

Salaja

u

PRP-KIS

pretplatnika.

asopisa jiždmrinistracija obraatltsivíianagçgäž . b. b.

fakulteta.

u

1.25).

Pretplata

,

Posavac

Hrvatske

(na

Pejovi

urednici:

Gajo Petrovi

s

pretplatom PRAXIS.

a

DPOJ 400-17-509-'35pole ini uplatnice

na

NB

U'

Epdi-

i isporukom asopisa treba za odsjek filozofiju Filozofskog

se

IZDANJE

JUGOSLAYENSKO

u

GODINA

m4.

oxronn

-

ASOPIS

FILOZOFSKI

IS SEPTEMBAR

ZAGREB,

anal

1.

SADRŽAJ emu Praxis

3

O PRAKSI

Bošnjak: Ime Praksa Gajo Petrovi : Uz Predrag Vranícki:

Branko

Grli

Da.nko Rudi

:

»p-raxis«

pojam

21

.

.

35 43 54

.

.

.

.

7

.

.

i

.

Supek:

.

.

I SITUACIJE

PORTRETI

Pejovi

Danilo MISAO

i

bivstvovanje problem prakse Praksa i -d-o-gma prakse Dijalekti-ka društvene : Jean-Paul

Sartre

66

I ZBILJA

Milan

Filozofe,

Kangrga:

šta

misliš?

.

.

.

.

82

DISKUSIJA Vranícki:

Predrag PRIKAZI

I

Išangrga:

Milan

Lehre Dan

O

koegzistenciji

Alfred Marx

von

Pejovi

Schmidt, .

Der

.

Begriff

Natu:

der

.

.

.

.

in

der 105

.

.

:

Ernst Blnch. in die Philosophie TübinEer Eínleitung II Henri de 1a vie quotidienne Lefebvre, Critique Kostac de la Axelos, technique Marx-penseur Robert Marx and Myth in Karl Tucker, Philosophy Sveta itanka. Luki , Esteti ka Rudi Vera S. Ehrlich, Supek: u Porodica transformaciji Branko Bošniak: Ludvik in den Vrta i , Einfiihrung jugoslawischen Marxismus-Leninismus Danko Grli : Nietzsches Eugen Fink, Philosophie Zlatko Posavac: estetiki I Istorija lo

110 112 115 117

Vranricki:

Predrag Danilo

99

BILJEŠKE

Pejovi

:

G850 Petr0v' : Zlatko

Posavac:

.

.

.

.

.

.

.

.

.

IN'

.

.

130

.

.

.

ŽIVOT

FILOZOFSKI Danko Kratke

.

.

.

.

.

122 126

Grli

:Internacionalni

informacije

o

kolokvij

filozofskom

o Nietzscheu životu .

u .

137

Royaumontu .

.

.

MEMORIAM Palmiro

Togliatti

. _

143

EMU PRAX/á? itoliko mnogo asopisa danas, a toliko malo ljudi koji ih emu, dakle, još jedan asopis? katakav da nemamo se asopisa ini nam Usprkos preobilju mi želimo: filozofski asopis koji nije usko »stru an«, 'filozofasopis koji nije samo filozofski, nego raspravlja i o aktuelnim Ima

taju! kav ski

'

proble covjeka. 'ížë

avens

Ne

imo

želimo

op

ni

ae.

Ideja da

se

realizira

je

po

o

socija

još 'edna a

iz

uv

i

asopis ni'e

takav "

eren'a

a

'

t

mo '

e

izma

suvremenog

ašoíis u tradicionalnom filozofski revju bez središnje misli u teorijsku

pokrene

se

da

as

te

otekla zionomi vrste

'a

i

svijeta smislu,

i bez

ke

iz cas

živaiotreba

'sa-

l'

ali odre-

želje ide

da 'a

nasega

vremena.

**socijalizam je jedini ljudski izlaz iz teško a u koje se zaplelo ovje anstvo,a Marxova misao teorijska osnova najadekvatnija od osnovnih izvora inspiracija revoluaonarnog djelovanja. Jedan i deformacija neuspjeha socijalisti ke teorije i prakse u toku posljednjih decenija treba tražiti baš u previ anju »filozofske dimenili prikrivenom zije« Maræove misli, u otvorenom njene negiranju humanisti ke biti. Razvoj autentiínog, humanisti kog socijalizma bez obnove i Marxove bez nemogu je razvoja profilozofske misli, i bez dodubljenijeg prou avanja djela svih zna ajnih marksista ista marksisti kog, nedogmatskog i revolucionarnog pristupa otvorenim ma pitanj našega vremena.. Suvremeni svijet još je uvijek svijet ekonomske eksploatacije, duhovne politi ke neslobode, praznacionalne neravnopravnosti, nine, Starim svijet bijede, gladi, mržnje, rata i straha. tjeskobama pridružile su se nove: Atomsko razaranje nije samo mogu a budunost; ono se ve danas realizira kao mora i strepnja što svakodnevno truje naš život. sredstaovjekovi sve ve i uspjesi u stvaranju va u po?a »pokoravanje« prirode sve uspješnije ga pretvaraju A pritisak bezmasovne njegovih instrumenata. mocni instrument i nau ne metode se više suprotsve »obra ivanjac«masa li nosti stavljaju razvoju slobodne ljudske li nosti. Ne treba što ih ine progresivne potcjenjivati svjesne napore stanje i ostvari društvenesnage da se savlada sadašnje nehumano jedan bolji svijet. Ne treba ni znatne zaboraviti uspjehe koji su. bon-bom postignuti. Ali ne treba da ni u onim previdjeti, zemlja-

i

3

.gdje se vrše napori za ostvarenje doista ljudskog društva, savladani i da se pojavljuju lzasb e enluObluäi nehumanostinisu bilo.

ma,

i deformacije kojih ranije nije moze ravnodusnopronwtrati treba da pomogne oj situaciji _ofilozof to u tes nke luna i_filozof, nego zato što su u korijenu

cije

je

svoje

pretiranje

gra želi

nauke

da bude

b

a

svesti

opisivanje revoluci svi

se

ona

ilozo

i

cvje

smije

ne

i'a

rije

i inter-

školsko metoda i. Ako

bimiTn

okrenuti

že i

o

da

»re

d nje

se

osta-

suvreme-

analiza

upotrebe mora

a

za-

ne

u

a problemi Ali ako

prou avanje biti ni smije samo

se a

ustezati

me

pa

teško

tih

filozofije. rješavanju

svakodnevne

'e eta

ne

na

još manje

sistema;

ili

misao

a suvremenog ona nevice,

o

zbivanja,

svatko,

pridonese

smije

ne

svih

sudjelovanja

bitno

da

vlastite historije;

enje sveobuhvatnih

suvremene

sv

e bez

filozofija želi krize, ona se

svjetske

ne

nemogu

rjesenje

suvremena

ta

sva

t

do

;ti

prividno

i

'

i

s ovakvim asopis koji ne e shva anjima, želimo u smislu filozofski u onom kojem je filozofija samo jedno po~ sebno podru je, jedna nau na disciplina, strogo odvojena od svih ostalih i od svakodnevnih problema ovjekovo života. Želimo firevolu'e filozofija misao smislu u ko'em lozofski asopis u onom human i a vizija cije: nepoštedna kritika svega ois a ;ru kog svijeta i nadahnjuju a snaga revolucionar-nog djelovanja. Naslov odabran Praæis je zato što »praksa«, taj centralni poskiciranu izražava jam Marxove misli, najadekvatnije koncepciju filozofije. Upotreba gr kog oblika Tije i ne zna i da ovaj pojam inishi-ajamo onako, kako je shva en negdje u gr koj filozofiji. od mo to zato da se ogradimo pragmatisti kog i vulgarne-marksisti kog shva anju prakse i nazna imo da smjeramo na izvornog Marxa. Pored toga gr ka rije , ak i kad nije shva ena ta no u gr kom smislu, može poslužiti kao podsjetnik da, poput starih Grka ne misle i, o onome previ amo ono što je ii najsvakodnevnijem,

U skladu

biti

posloje

Pitanja

To

a

_

a

ao

covje

zäväiti

mogu

su

_sopisu u enjaci, javni tnim

raspravljati

pitanja u kojima i djelov

su

i društveno

„

co

koämg želimo

o

struke.

l

ne

i bitno.

nesvakodnevno

njemu kao

mjetnost i

ega,

covje

,

a (_1_._ s ni u jednu

ni

prelaze okvire u filozo i'a

a

o

"

svi

oni

a

se

nauka

ticu

ne

samo

u-

ovog

ovo

s

jeluju književnici, k radnici

pitanjima našeg razumijevanja

filozofije

susre

se an

samo

orijentacijom posebnu struku u

'

na a

pro ni

u

eme

stru

no

oji se shva~ na-

nodušniprema

živo-

vremena..

nema misli biti Marxove humanisti kog soMaræove Ali naš program nije da se interpretacijom tom i da se ona u e do njenog »ta nog« razumijevanja stalo do konzerviranja samo »brani«, obliku Nije nam misli žive revolucionarne inspirirane Maræa, ve do razvijanja disširoku Msræom. i otvorenu takve misli zahtijeva Razv'janje Zato e naš e sudjelovati i nemarksisti. asopis kusiju, u kojoj

Bez

cijalizma.

do » istom«

misli

"

4

'i radove

ogihkoji

samo ne radove marksistauve objavljivati _am bave teaijskim problemima sto nas_tiste. misli 770911177113 Prfdonfíel_nílem jevanju biti Marxove i 6109771575379@ Pnsmhceograniceni tni kriti ari, nego

Sma

se

razum?:ranio '99 e

_

_

_

_

pripisivati nevtreba_ pojedinim radoviíma citaoci ce Kao pripotpisanim autorima: ne sto se u svemu. imat:) javlike da se uvjere, ni clanovi 'redakcije slazu li obzira _na to da ljivanje bilo kojeg rada_u asopisu,bez Sautlor sadržana

Mišljenja

redakciji

lan

ili nije

jest

u

nego

dištima

redakcije,

to

autora;

ne

znacida redakcija

samo

diskusiji

prilogom

rad

smatra

problemima

aktuelnim

o

:If Tedakmlü 3149103710»g?'

da

znaci

relevantnim svijetai

suvremenog

ovjeka. To

problemi Hrvatske Jugoslavije,

ne

blema

marksizam

marksizam,

ni

društvo,a sjediste redakcije. Meod utim,

filozofsko sastavu

u

se

raspravljati odvojeno proJugoslavije ne mogu se svijeta. Ni socijalizam ni

problemi suvremene pitanja suvremenog

a

velikih, nije nešto

od

Hrvatsko izražava i se danas mogu

izdaje

Zagrebu.

u

izoirrati

__

_

asopis Praæis je

mu

pa marksizam ako se zatvara

usko nacionalno, socijaliza-rrv-socijalizam,

može

ne

biti

uske

u

okvire. cionalne s ovakvim U skladu shva anjima asopis e raspravljati ili jugoslavenskim o nekim temama, specifi no hrvatskim o op redu tako er i u prvom suvremenog im problemima

na-

sa-

ne

nego

mo

ovjeka

e socijalisti ki i marbit filozofije. I pristup temama naUz suradnike iz Hrvatske ki, dakle internacionalisti ki. iz drugih jugoslavenskih emo okupiti suradnike republika a uz iiz dr. gih zemalja, jugoslavenska pa is drugLh kontinenata, emo i injeziku) izdavat izdanje asopisa (na hrvatsko-srpskom na ternacionalna i francuskom jeziku). izdanje (na engleskom Svrha internacionalnog izdanja nije »reprezentiranje« jugoslavenme unarodne ske misli u inozemstvu, stimuliranje nego filozofske odlu nim o suradnje u raspravljanju pitanjima našega vremena.

i

suvremene

ksisti stojat

diskusi

n::

pokušavati.

o

ju poje Cl a

za

pi

ni

s

o

retati

ak ni

svijeta.

staviti'

Nesto

iako a

ne

na na asopis ne eäformirati samo eu rvom redu priloga, ve

osnovu

redak'

re

ena a

an mo

a

se

a

o

a

ce

sma

ra

nam

u

iz

znaca

nim

tih

oru

tema

ije,

re

a

kritika

pomagati r

_Usmeravaju

stediia ide do

»riješiti«,

suvremeno

u

se

rispjelih_

no

itaoci.

n.cii

l_ filozo

asopis može obleme o

ato

anja.

uca

raspravljanje. a

_

naš kutne

'u ni

nscemo

i aso cija 'ojece stvari

is na oru e nastojati z

pos

korijena

ne

i

a a

itan

'a

i

ni

svi

suvremeno

u

se

matramo

je.

prezaju

je

od

kakvih

ri

icnost

'eta

nepooja

konsekvencija

svake prave jedna od bitnih karakteristika filozofije. Tako er mislimo da nitko nema monopol ni izuzetno pravo na bilo koju vrstu kritike. Nema nijedno g op egni specijalnog pitanja koili podru je _15 bi bilo samo unutrašnje pitanje ove ili one zemlje ili privatno pi-

tanje tim

ove

ili

smatramo

društvene

one

da

je

prveiiscven

organizacije

grupe,

zadatak 5

ili

marksista

pojedinca. i socijalista

M e

u-

poje-

dinih

'e obleme suvremeno zemalja da z svijeta kriti ki os'etljavaju ma""`krsista, na primjer, da kriti ki raspravljaju o juTakvim kriti kim socijalizmu. goslavenskom juraspravljanjem vlasvom mogu goslavenski marksisti najviše pridonijeti ne samo ve i svjetskom socijalizmu. stitom o na 'na kritiku asopis »prisvaja« pravo koja nije ograniena ni im izuzev prirode kritizirane stvari, to ne zna i da za sebe tražimo da »privilegij« slobodne prívilegirani položaj. Smatramo kritike treba da bude Time ne želimo re i da svaki plod slokritike bodne biti »dobar« mora »Slobodna štampa astme.' dgbra ak Laka.' proizvodi loše proizvode, jer su ti proizvodi apostati od astra prirode slobodne štampe. ostaje loš ovjek ak i ako ima lijëp glas«. (K. Mara:) Ako sve može da bude predmet kritike, od toga ne smije biti emo obe ati da izuzet ni Ne možemo unaprijed asopis Praxis. emo pozdraviti svaku se slo .iti sa svim javnu kriprigovor-ima, ali nenakloda ak ni potpuno ti ku diskusiju o asopisu. Smatramo imana kritika ne »Povika mora biti loš znak: njenih neprijatelja za isto zna enje kao prvi pla djeteta za filozofiju plašljivo osluškuju e uho majke, to je životni krik njenih ideja koje su razbile u se i iš ahwrile gra ane ljusku sistema hijeroglifsku propisnu (K. Marx) svjeta«. »povika« protiv sebe- .ML Naravno, nije naš cilj da izazovemo žel 'a da prema osnovn svojim mogu nostima ridonesemo zajeäm cë.' razvoj-u. filozofske misli""wt'_i varenju" Humane

_

probl -

o

.

'

!Ela

Žíž

PRAKSl

O

IME

l POIAM

PRAXIS

Bošnjak

Branko

kocnimati u vidu pojmovima nužno mora odre enog razvoja. Šta 'oo zna i? Zašto idemo u razmatranje nekog problenego što je o tom-e mrišljeno prvi-je? Nije li to nepotma, obavijestimo što ve üítme rebno u historiju, je uvo enje nekog pojma koja Za priprošlost ne mou-a biti tema koja nešto govori nama danas? rodne nauke to bi tako moglo izgledati. No za filozofiju povijest dio filozofiranja. filozofije je sastavni Stoga je istraživanje povii sadržaj filozofjesti filozofskih problema put ru duhovni opseg što je prije miš-ljeno, moskog mišljenja uop e. Kada se spozna gu se izbje i prijašnje zablude, a vide se i ranija pozitivna dosotkriva tignu a. Kontinuítet svoju bit, razvoj i utjecaj. pristup potreban je i u tuma enju pojma Takav metodološkí_ U mterpretiranju »praxis« Marxova pojma prakse pojavljuju Se danas Veoma opre ne teze. Kako je to mogu e? Do razli itih shYa a-'dolazi lla zbog boga što nije uvijek jasno odre en sadržaj prihvatiti P°J~mo koJem_segovori. Može li se u interpretiranju da ima mogucnost, To što zna e? pojmova o kojima svi znamo ali time pretpostaviti, mije garantirana jasno a i odre-

Dijalog

0

tinuitet, tj. ímaneinmost je potrebno da se, prije

äeenz

s

Pojam praxis

že

treba

da _izrazibilt ljuske egzistencije. InternpreA odre enufilozofiju kao cjelinu. To zna i, da se o po etku može goda kraj -pokazuje u 'bliti -o-no što je samom po etku. Po etak bez završetka nije ni po etak j er u:bi hm Po etak,kada ništa .iz njega ne slijedi. Je vipostao ljudske aktivnosti, termin praafis obilježje_ še istozna nost u _je u seb1__zad:rzao tom smisadržaja. Problem slu

t_

_111':]?1'1Je_P

razvoj-a. Cle llpa 15 kraju, odnosno, o n .Iëkbaš 1

akSe_pretpostavlja

na

bilo u

'

gi@ druga iji. ;I_Og dfvnas edaimo ukratko filozofski vidjeli _a &ja mJeS_ta_ u.sv1jetu bitka. mie

'

.razvoj

u

_

horizont

za

daljnje

istraživanje.

7

o'

d

b'

paJproílxg/tíjgs razhkajm_ Na toj

osnovi

otvorit

'

e

se

i

rëilä

PRAXIS

U MITOLOGIJI

G1' klile “PáŠlC.(l° 15ki3“PflËdG› dag.: npáoow) možemo presa: djelovanje, aktivnost, praksa. Pojam praxis ima dugu i prreiipovíjest. Svijet tako er mitova povijest 0 govori praksi U to vrijeme bilo je nerazdvojshva anje ovjekova postojanja od idealno-g odnosa no prema svijetu bogova. Za sve je bilo mjesta. Bogovi su svoje funkcije dobro razgraní ili, jer su to radili i ljudi na zemlji. Tako je zemlja postala uzor neba. Praxis samostalno tome o je najprije božje Pojedinosti nemamo. No ipak znamo, dva je ovjek u svijetu bogova tražio po'i sigurnost stojanost bilo za Božanstvo Praxis svoje djelovanje. vesti

i

ovjekov uop eni izraz moglo je imati zaštitnu

zjem-aljsku egzistenciju. To božansšto ovjek radi. Stoga ulogu u svemru da je u po etku sve tvrde ljuddvije pojma. To su bile imena ljudskog na ina eazjetiramja. Ta imena su: Theoria i Praxisf toa op egzna ePored nja ima Praxis svoje mjesto i na podru ju erosa. Boginja AfroKultovi hramova. dita imala je mnogo posve eni boginji ljubavi bili su uvijek masovno posje eni. Grad Megara imao je tako er bi

tv-o

bezrazložno

nije sko

što

neki

za

autori

u bilo obuhva eno dva djelovanje adekvatna veoma Muze, koje su imale

svetište

veli-to

Meaarani

su

zaljubljenih, ljudski ideal U

tlo

i njihove

praxis

da znamo sa uvanim tekstovima Afrodlíte. Prema Afrod rtu .zvali Praxis.' svoju Ona je bila zaštitnica i porodice. braka je Boginja Prag-Lis predstavljal-a i nadu. mitova praxiis se ve pušta na realno je sada kategonij-a koja ljudi-ma pokazu-je

Homerovih života. To

svijetu

ljudskog

i

naivna-e

je

posao

granje-e

'koji

do

kojih

obavlja

se

u

do

mogu

odre

i. U

enoj namjeri,

Odiseji (3,72) tj. ta no se

uzanekom što se ho e i želi posti i.'Pu je praxis suprotnost zna ludnom odluke ili prom-išljeradu zbog nedovoljne koji nastaje nosti. U tekstovima Odiseje pcraxis ve obuhva a djelovanje poitamo stih: Na primjer. u jedinca i jtavoa naroda. Odiseji (3.82) ruti re i«. Osim toga »Nije narodni poso (prexis), ve moj je što praxis ozna uje i uza-l-udan napor, tj. posao koji ne može prevlazapreke uzaluudan dati postoje e (na primjer. pla i.” Nije to razoJednom aranje, ve realnost. ovjek može biti zadovoljniji, ali u mo i. I tu je ostao Dojam vlastitoj doga a se i ono što nije samo praxis kao izraz i dokaz ovjekove prisutnosti, iako se objektivno tok ljudske volje i potrebe. u doga anje ne može prenijeti Mit nam je božanstvo, je pokazao svoj sadržaj i opseg. Praxis lju-bav, svakodnevno itavog na-_ djelovanje, briga pojedinca ~i

roda. U daljnjem

Ljudski

l)

mjesto

ovdie literaturi.

nije

mišljenja

razvoju

alnom tlu. manje sve

u

život postajao

eshatološlci

da

se

e ostati isklju više problem

praxis je sve

ivo na reovjeka, a

ideal.

o

tom

problemu

ulazi

u

7) Ime Praxis ne mora biti izvedeno (kao skra enica) kinjai kao !to misle neki u tekstovima autori. se jer nalazi pojam Brazda i u zna enju ljubavnih odnosa. “) Odlseja 10.202: 10,668; Ilijada 24.524; 24.550.

8

pojedinosti od

(na

Praxithea

primjer

i

u

razli

(ati kod

ite

ka

teze

:luna-

Euripida)

FILOZOFIJI

U

PRAXIS

TERMIN

i i djelovanja problem kao Demokrita. To niatomiste .zasnovati 'principe eiäjke na je velika ovjeka Ulorja i života. shva anju svijeta racionalnom i razvija. održava sam sebe da ovjek i od-govoma, je pozvan jer ovjek dolazi kozmosa. No i mudrac Stari razmišlja 0 atomima etj ki principi /af-ormonl'F0 cu dijeli se ne da`je koja do osnove kaže. 177 Demnskv-it koji stoje kao temelj opstanka. U fragmentu »nij-i se np /inrjnud (nvwkjs) lg p djelo rmvmvar-nra njo da dobavne treba praksa rjovororm.« Tjohra klevetnjm dobro djelo zatjre evjrna koji modu mislíoca staro-g da se. boji za sebe. 'Vo je pour-ka A tko tako misliti. razložno ne misli, sam se isklju uje iz kons-

U gr mišljenja

koj filozofiji susre

emo

praxjs izražen

pojam

jasno

je slu ajno, jer Demokrit

Sbva

u

pokušao

dijaloga.

truktivnog

da i zbiljnosti ^vjek može koji do kraja Ima doga aja predvidjeti. složeno-st ve znati. Nije to iraoinnalno.

anjem djelovanja

može unaprijed

sve

ne

se

gu

je

spozna nn

se

koja

da mose

?na ajan Stova razli itih utjecaj-a. je veoma u sastavu ispoljava s pri-aDemokrjt neko:: djelovanja. po etka i završetka problem smionostj ovjekovoj u nalazi vom praxisa kaže. da se po etak lpalr. kraja je sre a (slu aju. (to nai.no » ospodarica praxisa potom razmišlja-ti ina (maxisal ne o se prije .ie \INN-DO 'šaviefnvati »TeDraxjs. na usmjeren (fr. 66). Ljudski život treba da je stalno j tkn ne na No na ine, djela rije i« (fr 55). ž-'Žttvalja kreposna (fr 81). okl-Ijeva ostavlja djela nedovršena

nisu Tu je ve uop eno zna ajno iskustvo: realna djela. ne akcija. ora-nm govor. ve ni i što u ini. Te misli ostaju uvijek aktujelne.

važne

ovjek je

rije

i.

ono

što

ver'-

i-

i krepo-snih da postane prakse djela treba kreposne e ovjek posti i ako težui za onim najvažniji cilj. To što je trajno racionalisi plemenita. Time Demokritov problem ta no ti ke etjkn horizont koja tre-ba otvara i politi koj praksi, da zna u emu je za ovje nost treovjekove ovje nost. Borba ba da bude osnovni sadržaj politi ke prakse_ Stoga je Demokrít

Problem

ovjekov

1

rekao:

nog prave

3m“ Š)IU zim"

lak°

»Siromaštvo u od takozvademokratijí toliko je vrednij-e kod vla-dalaca, koliko sloboda od roje vrednija (fr 251)«. Biti sluga bogatom ne može biti politi ki ideal politi ke prakse.

blaaostanja

pstva

iii-Ozôfíji

PlmW-"Doi S

p

aVognsmatra

Swfbafi azl

k

lle

mora vava

pravedno postupati,

da se

nraxis

pojam za

život

je

pobrinuti

i nenravednu aVšëd-' lu

tj.

više aspekata_ drvažna praksa takvo ure enje, da Da bi ovj-ek mo-eao

ima veoma

da

ima

praxis.

ostvarivati

pravednu

praxís,

naj-

mora

li nost. Platon misopravdano nu ;iäe 'Špiwjzf Ako fliozofjjom omogu uje metamorfozu li nosti. get; _aVlgaenle Val gb dru-še eme kozmosa, mora 1 sam postat: »kozmios« t. J- S ä a n. Tr1 u

dljela

bawnoni adjti

(umm, 9

sr

ani

i

požudní)

treba

da

ine

harmoniju. vanju bez

Tek razlike državnim

o

pak

tada, o

kaže emu

Platon, radi:

se

privarmiun

o 'ek

!može da li o

poslov-ima.

'

ris-bu

'

.'

ŠeumpnjmpË-ŠŽ

U svim

tim

;nst

jpægima

še on-a praxls _pravednai_l'1jepakoja odgovara osnovnim shvaMudrost DOS OIEmJa. e biin' samo ançJmxa ono h rmownJe manje služi 'kim Putokaz. R01@takvi?) _P aksi Sada je jasno, d'a e neprab:'l:

vedna

biti

praxls

djelovanje

prail-:si nije na elo mudrost, dna država bori se za op može se realizirati pravedna

Pojedmac

-u

društvu

koje izaziva

dlisharmorxiju.

Takvoj

nego glupost (Država, IV 17)_ Pravee dobro. Na takvoj sadržajnoj ognovi praxis (Drž. VI 16.).

i državi

ima

svoje obaveze. Nesunmjivo društvenog egzistiranja. U izvršavanju tafkvlh dužnosti prema sebi i duugíma ;praxís se pol-av. ili paJk kao nredobrovoljna (Drž. X. 7 i ljuje Lli ako dobrovoljna X 5) Pl-arton smatra da je izvršenje praxisa pra eno uzbu enjem u duši, te nije mogu e cjelokupnu 'prraanis staviti u te dvije kategorije dobrovoljnog i nedobrovoljnog djelovanja. Na primjer, ako netko u ini nešto u srdžbí, tada bi ta praxis bila medium !izme u spomenutih kategorija (Zakoni IX 8). _

da

je.

dužnosti

su

pretpostavka

Nastavljaju i tzadáicijruSollcratove filozodiije da se pojmovi u tvrPlaton etici mogu u iti II da je krepost idenü na sa znanjem, di_ da ie pravu praxis manjem mogu e realizirati (Alk. I, 117 D). i Na osnovu zadovoljstvo prave prakse ovjek postiže osobno mir. To je put u eti ko blaženstvo. duševní Spoznaja (episteme) .l praxis samom životnom u djelovanju ipak nisu uvijek u skla-

du. Mnogi vide što bi trebalo da To iskustvo saop ava rimski pjesnik deteriora seauor. Bwdun i da

ine, a ipak tako stihom: dolazi

boque.

spoznaje

i

djelovanja,

potrebno

je govoriti

o

ne

postupaju.

meliora Video proizme u do nesklada razli itim na in-ima

praxsa'. U

svojim

isti

Platon

tekstovima

e i

problem odlu uje

ocjenjivanja

pra-

Da li o vrijednosti uspjeh? Platon praxisa Vane praxnsa Apologij-i (C. 16) piše, da o vrijednosti .odlu uje uspjeh. On tu ima u vidu Scikratovu mart: Knteraj raaprar_ nije samo uspjeh iílIi neuspjeh, vec pozltuvnn praksa, odnosno Ps1principi na koj-ima treba da se odvija povijesno doga anje; Platon kad i hol-oški je potpuno prihvatljivo shvatljivo kaze, da je sam pokušaj dobre prakse u svojoj biti dobar. bez _obzirad'a e taj pokušaj uspjeh li ili ne (vidli Fedlar c. 58 i Gorguja c. 62).

xisa.

u

njski xis

tko dobar dobro rostupa ovjek. Svatko je praksom (Eu prratteixi) sretan je i bl-ažen, a tko ksom loš je i nesretan (Drž. I). Odlu ujuée u š*o se radni nego radli (vidi Gba, i to kako se da se za postizanje eiilja ne mogu upotrebljavati šlo je na primjer mislila epoha inikviívziáje. Tko

Platonove ideje o praxisu imaju kriterij u tiji. Bit je -platoníznla da se u prolaznom shvati l) 'rai

problem

obra

uje

Platon

u

duatlon:

Protuon.

10

bavi bavi

se se

praksi 8 i

c. sva

ísp

aw

mn

pralošomsamo

Ilije

9). To zna i kao sredstva,

njegovoj filomoTo nejprolamo.

Ë

ideal je mjerodavno i za teoriju i za praksu. Stoga je Platonov_ mora vrijediti stalno. takavfda N_esmije se mijenjati. Ako zna i da je nezavršen. Praxns najbolje mogu prnnjese mjenja, njivati fllOZOfl, jer znaju SMljet ideja. države

.i kao Platonov .problem praxisa dana; Pltar kao cjelina li drzava može na ovo: svodi se praxis, koja bi ujedno bila i opçapravednost, u kOJOJ bl_poied n: em i odovaraju oi našli svoje pravo emjesto. Talkav_se ideal Ako kao utopija. jedini Ijealuzatorpraxmsa na je država sa 1 o onda je diskusija 'l o vladaru svojim vladarem, takvoj drzavi je ega se može znati da problem. Na osnovu uvijek otvoren znati može To se ne vladar? po na en idealan po rije ima,ve do n-užno upu eni na koju ne dolazi proces djelima. Time smo Stoga svaput u praxisu je jedino što preostaje. svog kraja. Stalan da dokaz A to je ve ki ideal tj. povijestan. postaje relativan, potrebne povijesne okvire. praaais platonízma nema ostati. Ideal Ali .za život je i te kako važno, što se je mogao u samo može ostvariti da se to postigne. Ljudi ne žive i kako bilo To je Aristotelu mnogo jasnije apstraktnim kategorijama. Anstotel iznad Platonm. d-a j-e istina Kad je rekao Platona, nego Platonovu je imao u vidu ne samo teoriju, nego i problem primjene tog u enja u ljudskom životu. Kod Aristotelu poj-a1n praxis uma ve i specifi na odre enja. to da se istraži Nije problem samo Odnos_pojedinih mogu nosti Treba u opseg-u ljudske aktivnosti. op enito odrediti 'kriterij za mnoge kategorije ljudskog života. Gdje se tu može po eti? Možemo li na primjer kada I Platonu odrediti je neki ovjek dobar? je bilo zna ajno da istražuje da li je teško biti dobar ili je tešlko doba-r. u Asristotel me u o~ postati Nikomahovoj etici raspravlja staiim koliko da se ljutimo na i o tome ovjeka vremena treba loše postupno. To je nama Ali kakoji je prazna problem. ko e se to rijesiti? Da li je Pitagora imao kad pravo je rekao da je sve broj i brojni odnos. Ima u tome mnogo ljudskog iskustva. Ako ho emo biti pravedni, otada na dobra uzvradjela treba ati dobrim Time ve se djelima. postiže Pitagorovski brojni odnos. tlo. A to je shva aDakle, ipak se páltanje prenosi na realno nie praxrisai njegovih modusa. oteli: kao tretirati ne može je jasno da se kriterij dobra može kategorija. On tvrdi da se apstraktna govomírti apstraktna ° ali ne i o dobrom. Aristotel 111613011111 piše -dsa je sadržaj dobra “Wiek u vezi sa djelovanjem (en praxeí), a lijepo se nalazi i kod nepokretnnh bi a (Met. 1078 a. 31). Dobro se susre e samo ru. obživota i to kod bi a 'koja se ikre u. Samo mišljelags Wak -i í nog oBudu i da nje bez djelovanja ne donosi sadržajne promjene. Vlek nije samo bez prakse bila bi nemogu a. svijest, egzistencija se može i nužnost aiksioma dokazivati logi J-:JŽfh (Identitet. navodi protívrieäxost. isklju enje tre eg). Aristotel da je isto ono veoma o ite .primjere za to. Ako bi netko tvrdio sto sebi protivrje i, onda bi se moglo upitati zašto, na primjer, lcu eu kadtrebatamoi á., anesjedxikod WuWideuMegarru, AWD. smatraju i da je isto i i i ne i i. Ili kad putem nai e na

vrijedi

nje

_problem_ osigurati idealnu .

_

_

11

elu

neku

ne

provaliju,

e

biti

miu

ho

svejedno

111111338151. Aristotel zaklju uje, da

e li je zaobi i ili

e

u

prakti nogdjelosvi ljudi donose sud o tome vanja što je bolje, a što gore (Met. 1018 b 12 31).' Kod Aristotela praxís je takvo djelovanje, u kojem je sadržan cilj koji proizlazi iz suštine samog bi a. Nijedno djelo ko_ je 'ima svoj završetak svrha (granicu) na

osnovu

-

nije

go

je

usmjereno

prema Svrha

kojem postoji

u

tem

kretanja

nekom

b 18

odre

zove

(telos) samo sebi_ neje dakle, djelovanje 35). Vršenje praxísa prustanjem.

Praæis

ciju.

(Met. 1048

Aristotel

-

enim

Da 11 praxis i kretanje ne ega imaju granicu? Nesumnjivo. Granica je kraj-nja ta ka ne ega, tj. cjelina preko koje nije mogu e dalje i i. Tu je .i oblik tog bi a (e dos)kao kraj svake stvari (to telos). Taj kraj je imaj-nja ta ka kretanja i praksa. Da bi se to spoznalo, treba istražiti i problem mišljenja, Aristotel

da

sm-atra

filozofija

se

može

nauka

nazvati

o

Cilj sveg teorijskog a istrazivanja je istina, prakti nog istraživanja djelo (ergon). Kad prakti an istražuju odnose u svijetu bi a, onda oni ne traže uzrok po sebi (to je problem prve filozoiije), nego ono što je sada i na što se to sada odnosi. Tu po inje problem teorije i empirije. U po etku svoje Metafiziíike Aristotel kako ooraLaze, je covjek mišljenjem i pam enjem došao do iskustva na (empeiria). Iskustvo je nalik znanje (episteme) i na umije e (tehne). Daikle, manje i umije e stje u se iskustvom. Bez iskustva dolazi se samo do slu aja (tyhe). Iskustvo je dakle rezultat odre enog praxiisa (djelo-vanja). Ljudi sa iskustvom esto su sposobniji od onih koji samo imaju, a nemaju is-

kustva.

Znanje ima prednost pred empirijorm, jer onaj koji zna, zna (aitia). Daikle, on zna »zašto«, a praikii ar zna samowšta«. smatra da su teorijske nauke ispred prakti ki-h i od njih važnije. U traženju onog »zašto« to je nesumnjivo tako. Nijedno ljudsko djelo ne nastaje bez ovjekakoji radi. Praxis kao djelovanje isto je što i htjeti Da-kle. stva(to proaireton). rala ka praxis vezana je uz slobodnu volju (Met. 1025 b 20 i25). i htjeti isto Kad Aristotel kaže da je djelovati (to auto gazi' to kai to proaireton), u vidu ima onda prakton jedinstvenost lj-Žudskog mišljenja. Jediíno je ovjek stvaralac. ovjekje svih mogu ih aktivnosti. Pojam praxis samo je dio ljudskogjelovanja u svijetu bi a. O tom problemu Aristotel ima veoma jasno U Met. 20 Aristotel kaže 1025 b 25 da je svaodre enje. ka misao id;anoía)`-' ili prakti na ili umjetni ko-stvarala ke zli teodjska (hoste ei pasa d-iano a e praktike e Poíeüke e Q1301?' tike alttivnost i duhovna misaona .). To zna i da se ljudska uzrok

A

lStOLel.

su

-

noäalac

-

.

.

i)

'ru

je

jasan

stav

da

je

istine.

kriterij

praksa

ovdje

dodajem.

da

takvo

shva:

Anselm dokazuje anje strano ni skoiastici. .ije Npr. d; jebjsáfc geëfu urátiíg_ i Šävi :Ši odregämrrijemänegdjeuima ljekovitog Ëteimoasdblliazlil 011GB a:: er..bädgaläiljneáäg ovorio da je jeo bilje ljekovito dr_uBo. b11ute° to de radi )što DiaLgus nego govori (Anselm: a

ovo

on

2) U

V

ono

ver

on

Platonovoj

tilozotijl

diainola

OZII

UJG spoznaju

12

na

Dod

l-I

JUmaknuti-ke-

e

odnosi:

3)

na

zatim

šljenja vidimo

i 2) na umjetni ko stvaranje 1) na ljudsko djelovanje, a filozofija, (kojima se ba-vi prva razmatranje problema tome praktžke kao problem midruge drscxpline). Prema Iz gornje diobe aktivnosti. samo je dio ljudske misaone ili teoretizzíra isli raodri, ili oblikuje, da mišljenje (pro-

matra). Aristotelovo tuma enje ptrancisa sadrži ve mogu nost razkvaliteta prazni-sa. Da li je sve što se radi praxis? Odvišezna no? To je da li je »praxis« mogu- eupotrebljavati višezna no »bi e« upotrebljava što se Kao (npr. nesumnjivo_ lijek), tako je i -lcraj 'ili zdrav boja lica, zdrav nije isto zdrava kaže Aristotel višezna an. Kad u svojoj upotrebi pojam praxis da je praicis takvo djelovanje u kojem je saxdržan cilj koji proe prema izlazi iz biti samog bi a, onda je jasno da sadržaju bii e biti ostvarenje doti ni cilj koji a ovišti (entel-eh-ija) jedne mogu nosti, tj. odre ene prakse. Ako bi netko, na primjer, mahrane da bi omršavio, onda to ne bi bila prava nje uzimao praxis biti(u gornjem smislu), jer tu cilj ne proizlazi .iz same

likovanja

nosno,

ostvarene

bi bilo

Praxis

što

onoa

'oš

ni 'e

može

.

da

os-

se

ijaleaktí

-

g»

relaza.

i

arrno

-;

i

Pra-

'

xís bxi bio kraj praxšs ostvareni

o da je a takvog razvoja. To bi zna gr misao, sadržaj. S tim u vezi je i Aristotelova aiktivnosrt ::misaona-duhovna ljudska ispolj-uje ili kao praTu kti na, ili umjetni ko-stvarala ka ili teorijska. poj-am misa šljenje možemo prevesti filozofija. Time bismo došli do podjele filozofije na terarij-sku, prakti nu i poieti- nu,što je Aristotel i u inio. U teorijsku filozofiju pripada teorija (prva filozofija, matematika, ülzillta) u prakti nim: etiIk-a, ekonomika, politika, a u poieti xtu umjetni ko stvaranje. Fžlozofi`a 'e 0i izraz prakse. Ako bismo pod pojmom praksa onda bismo ono što je za Ari-stotela manje važno ` _1'5`füozofije, (jer teorija je ispred prakse) smatrali cjelovitom pralk-s-om. No to Je '. je složeniji. Co samo_ dio prakse. Problem Ta 'arovrsna aktivnost je cjelina ovjeka-va bi a. 59 ludi bave ovim, a dru-gli onim Nš kl dijelom. Kod Arlstotela Jos nemarMarxova pojma cjelovitog ovjeka, u kojem se ne bi Vise_Ispoljavala.otu enost raspodjele rada. Aristotel je jasno odtri ne On djelovanja. ljudskog (_33_ PQSTOJe bitnaupodru ja sva tri dijela u Kod jednom nosiocu. Aristoteza_ a nle je o ovjeku kao stvaraocu koji s-voj-e slobodno mješ“ u Dolísu (zoon politikon). Bez aktivnosti u polisu ovjek niu o unom smislu Š 111m u vezi Aristotel da smatra ovjek. Se a0 može objasniti iz prirode pojeeni” 1- TO Je 3 nepovljesno shva anje.Praxis je za AristoteIa problem slobodnog gra anina Tu._ povi' jesnu uvjetovanost

da

se

'

"

t

i

šedf? l

azj

leëe

-

-

le

dhäplítgg_ _

'

'

'

~

-

.

.

m0

6m0

,

imati

Prema ma

_

u

vidu

izloženom

kad

govorimo

tekstu

o

vidimo,

Amstotelu. da

kod

interpretirati u_ užem i 11391110 11111 P axls Je što je predmet Ono

13

u

Aristotela širem zna

ljudskog

pojam enju. U prakti no-g

iraraz toga je »nilosoaa praalctike«. U širem Je Sí SPOtInenuta tri podsm jakoja obuhvalæa aju ljudsko djelovanje, umjetni ko stvaranje i iste probleme te sinteze To teorije. Tuma enje nije mogla dati epoha antike. je problem novovjeke teorije i tehnike„ a najcjelorvitíje se o to_

dielovanja m öe prama_ iu vodii dijalog

me

IZ

u

filozofi-ji marksizma.

o Polmu praxrins treba navesti 741734051541 hele izm-a koja je bitna za razvoj poslije Azrisbotela. To

kod dnja (zabiljemerrla

soburumiza

viekas

u argumenata ka "Ideja o ovjeku

mnogo

i

ænjynAi-.ístotelove

Dlogena, Laerbía), da je priroda 'i talks za

u

jednu je tvtinila

o-

"

stolcimmni i njihovom kozmopolitizmu. Storiraeiouiarlna: nitko nile je veoma teme o ropstvo tada ve po prirodu' m e su

smiješne. Priroda kao ideal odme tivala je i bit prakse kao ovjekova djelovanja uop e. Taj problem osnovni je sadržaj stoi ske 'D0 je ujedno oi završetak Cilj prakse je ideal mwdraca. koji vjeka 'uzdliže iznad bogova. Dalkle, odre enom praksom ovjek To je rezultat postati najviše bi e kozmosa. stoi kog shvaSame anja praxisa.. (O ideje te prakse ovdje nije m0guu d e etaljnije raspravljati). U rimskoj filozofiji problem i ljudskog djelovanja bio, je mnogo aktuelniji od istog teoretizuiranja. Rimljani su od fia ne lozofije tražili da ih u i djelovanju, govonenjw (facere donon cet philocophia drieere). Stoga je u njihovom traženju grvažan lcognaslije a bio veoma pojam praxis. To se vidi u' tekstovima Seneke, Marka Aurelija i Epilcteta. U filozofiji gr ki pojam rpraxis preveden je na latinactio mogli .preski sa: actio Mi bismo (glagol: ago, gr ki: iYt ). vesti sa: injenje, djelovanje, djelatnost. može

Problem praxisa nije mogao biti cjelovito riješen bez ovjeka. Stoi lti ovjek prirode suviše je jasnog interpretiranja društvo i povijesno o za htio vezan doga aza kozmos, a o ima novonisu» problem antike vidjeli nje. No, tako filozofi otvorili pravi put. Taj put sastovjekih m cslilaca,oni su blem se u tezi da je problem njeovjekove egzistenai' jao o

”on

.

-

a

POJAM KRITIKA

Stvarnost

ili U

tu

po

inje

.

o

enazauloo

U MARXOVOJ PRAXIS I FILOZOFIJE HEGELA

_zbiljnost

osnovni_je -

FILOZOFIJI.

UOP

xu

'

E MaIxWe Baš

0 i

?:

"

'

t

.ti

V`eäiäžz$

bi bezli

i

UV]

i svintezom

sumom

an.

Da

bi

afirmirao,

se

realizirati

POStOJæIIJëIUOP

ova

o-

mora

kao

.ggaksom

samo

E;

_

pojedinam0- nog Svijetkozmosa 311116: Poledl lac 'u _d zav FW?1 P0V1Je5Ë__ Je 11-t'1_ lakse d°laz ° okvline

prevladao

Anti ki pojam prakse nije odnosa bi a i njegova prema

za-rrnijenirti ljudsku se nosilac postati potpuni 'pOV|l]eSË1._StOga -plraür-se. ovjeku nego do megwe prije do teorije o odnosa teoríle 1 U novijoj filozofiji zna ajan un _ege ov nacin prakse nal a-d bio wpst aktan n" ke egzlsæncíie mJe {jaa lcategorija. Mau-x je u Hegelovoj Fenomenolomjz duha mb} e Hegel je u eksphkacíjife~ gao gajo

mšaj

'

I1

ljluf

'

"

-

_

'

rada 1 odna Shvacanje prakse ušlo je u _sasnosa podru ju djelovanja. razlll lte 0 dio razmatranja tavni teoriji. ovjekova praksa :Ima OsnoNo 1a prakti na sin-ana na ine ispoljavanja. nije za Hegeüa_ što nesto došao

i duha

svijesti

nomena

i dio

problema procesa

u svijetu dvuha, ovjeka, ve samo potvrda kretanja seza misaone popunjuje kategorije kretanja. Taj sadržaj uzet realnu be (izvan datih shema) pokazuje u svijetu kontkretnosbi 0odre enih društvenih i 'povijesnih mo , jer je u suštini izraz ovTu je i dnosa, u koj-ima se ovjek ispoljava svojim radom. jekova praksa. O 120m problemu Hegel saop ava mnogo pojedinosti. sadrži i ovje-

va

U Hegelovoj ovjekovo je mjesto u svijetu, u nepofilozofiji koja ima svoje :razloge i sadržaje. Stoga se Hegelov esto imanenimosti u pojam prakse nalazi zbivanja. Ta -bít se U Fegubi u apstraktnom izlaganju. No opet ona je i- prezentna. l iše da 'e ruka o sebi svako oono nomenologij-i duha He

srednosbi

'

oekovo . »Može

k

v'

zo

an« po

»Pra

'

re .u

i, da O

-_

'e bitak

013i

'

bi

stvar.

_ 010;@ '

m. -1

nego je On time bitalk 'e

ono

::cao

razmatranja

'

.I

.

:L:

pnnroda

renomenolowa

;u

í

što

ono

nije je

míšljeno

'

led

'

'

`-

.

'

uicmj.

mogo _._.-:4____,›.

o

mn.: e

fu

-1

mogu

.

"elo

im

'

III

.„

-

._

'ali

.

a

.

'bo mije wi

'se može odrediti 911145110»Djelovanje je naime

duha.

Kultura,

zgirgb

15

-_:.

ta z

__

~._.

unutra_

no_ Takva Je.

„) neg-a

mišljenju. Prije djelo-

md-ividualnteta

kara-hm'

n'e-

da

'

"

_aga

namjerama

mm@

mo

'

dia

_m

'

n'

tu

ovjek je ljude samo

d"el

samo

'IsLi

041.10

o

1)

Helel

I

a

y

d'elo o mia

179). Dje

**mil-Fra dja-171`9b_a p eípusl besposlenom ltí Vanla

I

IJ

Individualni biti za druge

prestaje

'

_u oo:

stvar.

sama

e. Pravi

Dakle.

ru

`AË›|..Ä.L_`

n'e

(str.

baš ta

je I

(str. 175)' Hegel odobrava mišljenje koje tvrdi, da se ne licu nekog ovjeka zaklju iti da li je pošten ili je lupež.

Znak

n

ruh

Ruka'

se UJII

'

'

ostvar

,

može

1055.

Preveo:

kao

sposobnost, isto pre-

samo

V.

sonnenteld

formu u nošenje iz forme još neprikazanoga prikazanoga bitka« 219). Djelovanje (das Handeln) duha je upravo postojanje kao svijesti«. Svrha biti jasna prije djelovanja. mora djelovanja Individuum ne može znati što je on, dok nije sebe djelovanjem doveo Problem d=o stvarnosti. je dakle u prelazu svrhe (Zweck) u iedle. »Nužnost zbiljnost. No to bez rada samo po sebi ne djelovanja sastoji se u tome, što se svrha apsolutno odnosi na zbilj-

(str.

to jedinstvo a jeste pojam djelovanja. Radi se zato, što je samo o sebi i za sebe suština zbiljnosti (str. 223)' je jasno da se ovjekovo djelovanje ne odvija u nizu društveni odnos radu Postoji realan koji svakom uje mjesto, na in i mogu nost. O tim problemima Hegel u u duha Fenomenologiji poglavlju: Gospodstvo i ropstvo.

nost,

dj-elovanie Hegelu izolšranosti.

odre piše

Bazilika

i nesamostalnosti samosviispoljuje u samostalnosti djelovanju jedan indrividuuim nastupa prema drugom. suprotnosti jer postoji dvostruko djelovanje: a_ zatim pomo u drugoga. Stoga djelovanje jedan drugome želi smrt, jer, uostalom, i vodi se 'Du postoje i smrt. borba dva opre na liika svijesti: jedan je æmostalan, a dnu-gi je nesamostalan, prvo je gospodar, a sluzi posredno po drugi lik je sluga„ »Gospodar se odnosi prema lato veže to je njegov samostalnome sluga; bitku, jer upravo od kojega u borbi nac, nije mogao da apsin-ahi-ra, pa se zato pokazao kao næamosialan, imao 11 predda bi svoju samostalnost metnosti« (109). Za ropstvo (das Wesen). Iako gospodar je suština za od gospodara roba, ipak ta svijest je strah po etak mudrosti sam-odo sebe ima dolazi radom »Predmet die (durch Arbeit). stalnost za upravo onoga koji radi« (str. 111). Time svijest koja No sebe. rad-í dolazi kao samoga do opažanja saunostahioga bitka ona nad malobrojnim ima »vlast samo stvarima, a ne nad op om mo i i cijelom predmetnom suštinom« (str. 112). Hegelov gospodar živi pojam rada saop ava ta an rezultat: od rada sluge. Kad ne bi tako bilo, onda ne bi postojao ni sadržaini kao razlika odnos izme u gospodara .i sluge. A gdje je tu izlaz? Baš na Marx ide dalje, pokazuju i zasluge tom problemu nemo , jer u goali ujedno i njenu Hegelove Fenotrnenologije, tovím kategorijama ovjek problem nije i zbíljski riješen. Nije Kad traži "est sebi išli za d primjere _za &R16 je, pwem svijesü razvoja pojedine .stupnjeve Ma-rxwl nacionalne moderne odmah na tlru rije ima, ekonomije. Tu lieovjeka, istinskog corada, »a predmetnog gel shva a suštinu shva a kao rezultat vlastitog rada« svog vjeka, jer je stvaran, treba da (str. 266i'. No taj rad apstrakcliepokaže proces Opet se

No

jesti.

Tu se vlastito

u

pojavljuju

djelovanje,

u-d-o da život na

nije

›

.

.

»LWJdSkO bi e je svako otuv enje

(ibid. 1)

Die

klichkcit

delt. gel

str.

Meiner. 2) Marx

das

'run

Phanomenologie -

isto

l

bi

ljudskog

a

što

0

samo

"

ai

”Stoga

-

enje

samosvijestl«

267).

Notwendigkeit bezogen well

-

'

'

I-Iamburiz Engels:

ist. an

des und und des

1053.) &Radni

besthet Tuns Einheivt lese selbst für sich

Geistes,

radovi-x,

das

darin,

Begritt

der das

Wesen

Herauugegeben

Kultura

1953.

16

zagreb.

Zweck de der von

schiechtin

'rum, Wirkiiekeit

Johannes

es

auf

die

wird istu

(293.

sellin-

Hothneister,

HeF.

n

postiže

Rješenje tog-odnosa

se

da

tako,

samo

odre

iz

proces

se

lo-

enih

sliieda kao kateg0-rija,_pren_eseu kih apstraukciia. za 1straz1va.nje priznanja Hegelu spoljašni svijet. Stoga i o da je temu s-matra filozofije, Marx problema rada u horizontu jasnim shva anjima i odre enjem ovjeku mogu e riješiti samo konProblem je dakle: ovjekove uloge i mogu nosti djelovanja. povijesna praksa. kretni ovjek i njegova konkretna, Svijet treba po inje baš tim zadatkom. Marxov pojam praxisa o tezi 11. u To uop eno je mijenjati. Bilo je dosta interpretacija. izloženu ukratko sadrže Feruerbachu. Uop e teze o Feuerbachu teIma i drugih ideiu kao revolucije. hit Marxnva pojma Draxisa vidimo u Ali u tezama cjelini opkstova gdje se o tome govori. tražiti emu treba rj-ešenje. Vldil i u seg problema kako ga Marx Kako budu i svijet. Kategorija praxis treba da otkrije i ostvari ona Zašto nije filozofijom? je to mogu e? Što je bilo s ranijom Marx saorp ava baš sa tla prakse. Glavni dobra? svoje prigovore u-klju ívši i Feprethodnog materija`izma. sveg je nedostatak ulnost), stvarnost; .da je vanjski svijet (predmet, uerbachov, kao ne a kao kojemu stoji subjekt, shva en samo objekt prema

gi

ulna ljudska

djelatnost '

'

kao

ne

ob'ekt

'

'e

tj-

praxis, rezultat

kao

ne

ljudsk

aksubjektivna rakse. da tj.

'

Praxís

l

_

ovjekove egzistencija ispoljavama ovjeka krš anstva vi-di bit Susmni shva

praxis erbach shvatiti

a

samo

praxis zna

prljavoi

njegovoj

u

sveo

enje

na

Na samo

»prijavu

revoluciotname

židovsku i prakti

Feuerbach odnom.

primjer, teorijskom

u

primjeni.

Kada

osnovu«,

no

kriti

ke

je

u

a

Feu-

nije mogao djelatnosti.

kriti ka l rakti ka arna Dakle, prax" e: udska revo go ovom svijetu ovjek ne stoji prema dlä ämnst. To znaci da ovjekov svijet. Da koje bi samo promatrao. Svijet ie objekata i mo takvu imao mogu nost bi to mogao biti, tj. _dabi _ ovjek reOn sebi) odnositi se_ mora prema svijetu bi a (a time i prema ima Revolucionarno djelovanje Vd fcjo lam? f Prakti no kriti ki. Praodnosa. Ukidanje klasa i klasnih C111)P°V_1J_E!_St_1I -

_

133133153“ stav pokazuje _da revo-luoionarnost praktvokækritroki móž Pig_ niti besmzslene pokuse enlleta iluzija niti S\_ _1jet zbilekogitifg Uostalom, prilogtku. To treba “zivotima svojunerealnom maäJel' zivota. kretati POVIJGSt putu. po ne

u

'u

se

›

ne

moze

aktivnosti treba istražiü ; íz gälärí revolucionarne reci nëp líse Jednostavno. da teorija ukomËnJe-t -Je nemaOpcenito _Je samo teorija, usebi ontološku &imemi °d°f TZaJDOSt Zblljskog lspoljavanja. To ne_znaci da teoríja time posts? ah sëda postoji aje_ bespredmema. Ona tO

se

moze

o-

Snow

a

moze

bi~1a bíljniost' tËOËJ-a rérílodnos' kga' praksi HU' dlugw te?' Matt* pls? daovostranost dakrpraíati ovjek može tj. zbiljnost _1 moc, od mišlien_ @Sa-ZaLstlnu. svog iz-ohrano prakmisljenju koje la- Va MamaJeulsto :ko olasti ko pitanje. Zadatak ljudskog' djeloDa

i

u

bi

i

mora

rem

do'

u

je

se

za

1 Vaílíia Je od samog 59231111} u .

„

teoretiziranja.

-

_

&æu

ZIVi 150111113

i

samgggíbe. 17

Covjek

Ta

dva'

morg

odnosa

mijenjati mogu

se

shvatiti

samo kao i razumjeti revolucionarna Takva praksa. s-ad-rži u sebi i revolueionannu teoriju. Na primjer, odnos treba prevladati i u teoriji i u praksi. Nijedan stav sebe za nije cjelina. o Feuerbachu Marx oizlaganju kritike piše da niie suština pojedina ni individuum vjekova koji bi u sebi imao kao svoju bit. ovjek je u svojoj zbiljnosti ensenzble apstrakciiu Izoliran odnosa. od povijesnog toka pojedinac (skup) društvenih nužno postaje arpstrakcija. U 8. tezi Marx daje sintezu ranijeg izk i an. Sve misterije, koje laganja: »Sav ljuds racionalno u se teoriju usmjeruju misticizam, razrjuešuju u ljudi u shva skoj praksi anju te prakse«. To zna i da je i religija dmštveni proizvod. Stari uinost kao prakti nu materijalizam, koji n-ije shvatio i gradjelatnost, nije mogao dalje oti i od pojedina ne individue *P 'v 'i ansko@ drustva. :n iedište novoq udsko društvo ili @ruštvgyljeno ovje anstvo. sporm-enutim vidimo tezama praxis kao stanje, sadržaj, kritada prava terij i cilj. Praxis je samo pramis, kad je revolucionartih osobina Bez na i prakti no kriti ka. praksa bi se poistovetila s nbiektjvnim stanjem sastavni dio »urnne i postala zbiljnosti«, Praksa je u svojoj biti díjalenktí na.Kad bi jednom bila zav-äona, postala bi povijesna dogma, a ne stalno progresivno kre-

praksa

religiji

prema

odvojen U

daljnjem

'

"

'

'

'

u

tanje. va,

je jasno izražen uop e nije

Time onda

ona

kriterij što

ono

praksi.

o

Marrx

zove

takbio

Ako praksa nij-e praxis. To bi tada

samo privid prakse. tj. nevolja (ouvmpašíni. Okovani Marx Pojam dvsprarcia je našao u Eshilovoj drami: U predgovoru Pmmetei. svojoj doktorslkoj dlísertaciji 1841. Marx citira sluzi rije i prkosnog Prometeja koji odgovara Hermesu,

bogova:

_

»Za tvoju to znaj mi

dvorbu dobro.

ovom

ja

se

ne

(dyspraxion)

svojom nevoljom bih menjam.'

Tim stihom Marx ho e smije vnlia ili dvsnraxia ne e dispraksiju koje pretvoriti

zna u

iti

uüogu filozofije. -Nedjelovanja,

borbenu

objasniti

kraj,

ve

nastavak

praxis.

Marx Takvu upornost je u sebi stalno Engelsu (od 24. augusta 1867.) pisao da da su injenice potvrdile potpuno njegove ti rezultati potvr uju se i dalje.

On je imao. je oduševljen

u

pismu

što rezultate.

teorijske

vidi A .

i do istog zaklju praxisu djelovanju. Te misli zastupao j-e i Engels. Lenjin j-e problem prix-mijenja na revolucionamom Oktopartije djelovanju karo predvodrniku povijesnog kretanja. barska afírrnaciju marpovijesnu revolucija zna ila je radikalno socijalisti ka ksisti kog shva anje prakse. Naša jugoslavenska i kriterijima. principima revolucija bila je provžeta istim takvim I iz

ka

l.)

o

Odabrane Prosveta.

drugih

može

Marxovih tekstova kao revolucionarrnom

tragedije

(Eshll.

Sofwkle.

Eurlpld),

18

se

prev.

do

M.

uri

,

Beograd.

1948.

o

ostaje danaszadatak_ svih koji praxisu ciljeve. ke odnose Danas i_h-iir_na_nis_ti ke deformira-

socijalisti

prave

za

koj-i

svijetu,

u

se

poruka

Mairxova

bore

je

se

socijalistn

kao

deklanra

»teoreti

nosti.

su nadonijuestili ari«

ki,mnogo

nekadašnje

_govorni-

pralcsa. Ah ta prake Informbiroa_ 'I"0je nesumnjivo svojevrsna temelj-a, niti je pozeljna kao oru e porevolucionarnog ksa nema vijesti.

je bit

Praxis od

Filozofski

povijesti

prakse

pojam

razlikuje

se

u_ _odovjeka lgleda Šojákèeíiíría _jelr nogvodínosa, svakctig_

prakse

ao snvaca a covjeca o znaci ii povijes1 na povijes u nosioca O ovje enje svega što postoji jeste svijetu bitka. To je dimenzija prakse u filozofskom razmatranja. Takvu i revolucionama. praksu moPrava praksa je humana Praiksa umnost. konkretnu ozna iti kao žemo je djelo ideja, ali i u eš e h-umano zna i Prava (revolucionarno) praksa svijet ideja. U citinužno Sve što je antihuma-no u je i antipraxis. drami Prometej je nosilac prakse, koja se bori 'ovoj noszi

.

nog

zadatak.

poviješ

tllü

ranoj

E_ protiv_ dspraksije. Op enito dispraksíj-a je akcija koja protivrjeovi bit i ljudskom digni-tetu i akcija koja ugrožava progres

ovjeka. Fašisli ka prapraksa isto je što i negacija jeka. Takva ratu takvog ksa u drugom svjetskom postaje najužasniji primjer djelovanja. treba Praxis vo enje povijesti. Prarls je pozitivno (humano) bit i revoda historijska _prevladadispraksiju. U tome se sastoji takvim Samo djelovanjem postojanja. bitku i lucionamogt ovjekova mjesto u osi-gurati samostalcovjek moze odrediti svoje nost povijesnog egzzstiranja. U nominalnom i doga anje u smislu praksa je konkr-etnost marksisti k-ovm_ 'sanisl-upraxis je borba za humanizbiljnosti. zamPraksa ideali. je usmjerena preKFFGNJprakse su pozitivni svom i zna i na in i sadržaj kretanja prema ra Va e líu. je vo ena idejama, a ideje dobivaju svoj konje afirmacija ideje, a ideja je poPyaltsa b em da se praksa azVola Je u tome, uzdlgne do

:ä pozitivncíam

Ëäm'1_f_3d1`ä111P ävoíiäl Šäèja je Sad

Praksa

Ž

16k üka bít_ p_

n _

t_

žal'eg

listí

3›kS1.

anja-iLi povijesnost

bitka

je odnos: ideja Stogaloätipi eíäei bideja.lí Praksa ia_u opstranoj uvjeto-vianoozi.

Ispoljena _tlefg_

o

_istina_

sebi.

Im; -gægtííšfmävtëga °St nle't,

Tu

se

praksa

-

kao

dija-

pra csakao istina praksa nema taj

Samo

može kva-

gšljengj postojati cä-ís aka dräg: tozna í láä eägäl læg o-dre sirrrislu ínom je dijaniarksisti _raxis gälíäšäsí. karakteru egzlstl a lja djelovanja. f ëläfPlshYacanive upogovoru drugom izdanju Karpitala (1873) ekt u_kemMa piše_ »JŽ dljaiektliíe dijaleiktika mistiticirane raciö Obliku unosi _pozitivno razumijevanje postoje eg _mrlamhutm njegove negacije, njegove _J_ zunnjeyamje n"

e

pr

može

samo

u

i

vremenu

u

'

.

u

-_

_

om

O

i

a

az.-

ta-

od

u

svo-m

u

“

O

J

nužne

1

Jer svaki postali oblik PHWËSW. P° “WHQVQŽ P qlaznoj strani, jer u 19

W010]

suštini

kriti

ka

shva se

a ni

u

im

i revolucíonarna«. 19

toku ne

kretanja

da

dakle

tuto-risati,i jer

i

i problem marksisostaje zadatak Dakle, praxis bez tutora ovjeka i povijesti. Horizont prakse je opseg u tí kog shva anja i husvijetu i životu. Ideja progresa kojemu ovjek stoji prema Marxov jest tlo na kojem se nalazi problem prakse. Svipraücse postaje svijet budu nosti. Bez te mogu nosti praksa bi bila samo stihija sadašnjosti. Upravo svakoj stihiji suprotstavlja se ideja dijalekti kog, tj. revo-lucionamog kretanja, koje ini bit marksisti ke prakse.

manosti

jet takve

20

BIVSTVOVANJE

PRAKSA l

Gajo Petrovi I

što ini njemu svojovjeka ovjekom nije ovo ili ono samo djelatnost n~i skup svih takvih svojstava i djelatsvojstvo koju je Marx naznjegova bivstvovanja nego op astruktura ›pra.ksa«. tgyjgje, po Marxu, ono bivstvuju e koje bivstvu; na in prakse. je Marxova Ovakva shva anja ovjeka nije op einterpretacija prihva ena; nèširenije su mte-gpretaçij radi« ili »životinja koja pravi nonska životinja«, » näaze oru a«. Me uf 1m, premda takve izvjšäísinterpretacije bit lonac u Marxu, one ne njegove misli. izražavaju adekvatno d-a je ovjek u cijeloj jednoj epohi svoje histori1i, Ali rve hi klasnog društva je (u ekonomska životinja. Ve u to nije samo covj akni u toj i dru-ge, više forme vrijeme razvija on uz ekonomsku proizvodnju a »sfera« i ekongz@ svoje prek .i ne djelatnosti nije baš nvi-jg orn-a koja odre uje sve ostale. Zato se ak i u otnoj epohsi, u kojoj je ov1915P VeËlW-Ielnoekonomska to, životinja, pokazuje da on nije samo o stvaraJa U ;mg-j mjeko bi rakse. n. O I} 0 rgæl» mogu nosti. Time što se v :ek kasnaktez-izía kao bi e takse _nije još sve oli o ne 113113923. možemo objasniti flleŠe wš Pitanja po inju. mnogo i? ?faksa- odre enjemovjeka kao bi a prakse nismo da se objašnjava šta _°b111M°81C_>_b1 s_enekome u initi nepotrebno Je P æksaRIJIf-'Je_ doduše gr ka, ali je i mi Jugoslaveni (Englezi, Nijemci, itd.) dobro razumijemo i s lako om upo_ Ono

stveno

nosti, vao

`i"

"

'i

na

`

"

"

.

-

n_

'

__

.

v

Sata

F

a

lclgzl. ?V0 svakako

lavamD-

ta

Je

ri_

Samo je no.

isto

tako

'

Jednom a

(nP níeq; netko

(napr. kad

pr pod_ kazemo

ima

i

t

»veliku

zna

praksu(

no

da

o-vu

=

m i aj ili JeIËí--ËËO misinmo neki_ ?praksa j_e_da se mi tako«), drug-j put

251mm“ koma pokazuju neodrzivost -kad kažemo »praksa ie demantirrala re

ta 1

.

,

nov

i ist u

š

'

k.

shva am ustaljenih op eprihvaóeno

pc;utog; zéstvo '), 21

'a

nusijä-

kad kažemo da npr. etvrti put pod prak-

som mislimo niku), pain'

vježbu pu

som«). itd., itd.

jednozna sa«

a

za

íšta wniè

e

(»višeprakse«. svjetuje u itelj muzike

ije "

-

ko djelovanje (lije aks u svakodnevnom

u

e-

nik s »privatnom prakvoru d_.a_i:__1 ,__n1jg isto »prakda je ov-

na. Nije ona jednozna na ni u filozofiji. Nije Teza ona, Aristotela, Kanta, Hegela, Jamesa.

'e pra

a.

da se praksa u onom smislu, u kojem je ovjek bi e da je to pojam pomo u kojeg se svi p;akse, ne može definiran', shva a a sam se neposredno se neformalno obrugi definiraju. osnovnih ili nabrajarnjem oblika jašnjava primjerima prakse. Meutim,

kao oblik bivstvovanja najsloženijeg bcivstvuje eg,praksa je nešto vrlo slože-no. Zato je i pojam prakse najsloženiji, pa ga moraš lažemo analizirati i definirati, premda ga nikad ne možemo niti i odrediti savršenu do kraja. Teško je navesti i potpunu definie u iverciju prakse. Ali se može re i da 'e r Mobivstvovar e. slobodno stvarala ko i samostvarala ko 1 žemo tako er re i da je praksa povijesno ovanje ili bivstvovane kroz budu nost. Naravno, takva odre enja prakse obavezujü na Šta je ä japitanja. Na primjer: Šta je stvaralaštvo? mnoga na sloboda? i Sta je povijest? Ali ovakva jedodre enja obavezuju no i kakav »bliže« pitanje: Sta je bivstvovanje je njegov odnos prema praksi? Da li je praksa samo jedan me u mnogim modusima bivstvoili je ona u nekom izuzetnom odnosu bivstvovanja prema '

-

vanju?' II

Sta

'e

bivstvovanje?

Pitanje

dopušt nostavan i

pitanje

je suviše odgovor.

Ali

teško to

i složeno

da

bi

nije razlog

da

se

postavi.

ne

što ono može se ignorirati ne Kad je rije o bivstvovanju, su Ne može se po eti od po etka tamo, gdje mislioci. rekli veliki ve i brda nas od po etka dijele stolje a misaonih napora interpretašta su sve drugi rekli o bivstvocija. Ali tko bi pokušao referirati emo, nešto kaže. Zato stigao da o tome sam vanju, ne bi nikad

pojma »bivstvovanje«, upuštaju i se u izlaganje historijata podna neke ovdje mogu biti »vezni«»detalje« koji nam sjetiti samo za dokazu Raspravljaju i o ontološkom egzistenciju boga nije: »Bzvstvovanje Kent usput lijepo objašnjava šta bivstvovanje

ne

1)

Pristuoaju

i

ovom

pitanju

da

spominjem

dru

nekim

o

sam

09555911***

ovdje

ä 01521801:: B34-l

bi u prakse kao e. O ovjeku ve rasoravijaowrugd je drustveno-povijesnoj a koj stvarala ko-samostvara Marxi Karl o u ladu ovjeku D sao sam :Pitanje [Vaäa tama br. 4 za 1961m za (7"°3°7““~ »Marxova teorija u radu jekovom samootudenju c a I Re; Phenomeno and Philosophy of Alienationc. na -Marx s Theory engleskom: ske °n°m e kao ovjeka izmedu shva anje search. Vol. No 3. 1903.): o odnosu XXIII. i ekonomska kao u radu »Covjek kao bi a prakse i njegova zivotinje shva anja as »Man engleskom: br. 1 za 1962.. na i tama. nja ovjek kao (Nasa praksa« i odred analize o mogu nostima vol. 8. 1903): Animal Man and as Praxisc, tnquiru. i sloboradu u :Covjek bivstvovanja slobodnom va kao nrsksa i o praksi -ojma and Man on rTheses verzija: kra a dan engleska i ovak 190i.: danas. Beograd Nolit. -DWBWDYork a 1966): o terminu Co. New Socialist Freedomc. Doubleday Humanism. radove sve ove SP03 za 1959.). br. 1 i br. radu vanje« u :Bitak i bi e. (Filozofija. Vezi u nastati može koji zato nesporazum minjern sto su pa poneki tijesno povezani. s ovim nekom u na i razrješenje drugom. može radom. i tezama pitanjima kao univerzairoj

"

'

"""'

b

""'

?(71 zivoti-

Economic -

-

-

22

emu, što može predikat, tj. pojam o bilo o igledno nije realan manje odre en kad prido i pojmu jedne stvari«. Ali on je mnogo re i šta bivstvovanje (die Posipostavljanje jest: »Ono je samo 2 samih po sebi«. tion) jedne stvari, ili izvjesnih odredaba Šta ne služi. ni primjeri Nisu kojima se Kant iluminantniji »ne da bog jest? Time na inim kad dodajem tvrdim, primjer, nov nikakav predikat pojmu bog«. To je lijepo re eno. Ali šta sa svim sebi sam »samo inim? Time time po postavljam subjekt ' svojim predikatima., naime predmet u odnosu na moj pojam«. da ono Kant smatra zbiljsko (npr. sto zbiljskih talira) ne sadrži ono ništa više nego samo mogu e (npr. 100 mogu ih talira), ali to razlike. zna i da izme u zbiljskog i mogu eg nema ne Moje irnov100 zbiljskih no talira, nestanje svakako je druk ije kad imam kad imam samo go onda goli pojam o njima! Kant, dakle, dobro ili stvari »svo'stvo« poput osje a: bi_vstvovanj`e ni'e predmeta r o od sve svih ostali ono 1 i no raz ici je nešto izuzetno Ali šta je moz vazno ca a 1 vaznije. gog, a ipak ne manje nego želi

-

,

to

a aže. e umije , fikak ni terminološki bivstvovanje nije kod Kanta Izraze »bivstvovanje« (»das Sein«), »postojanje« (»das Dai »egzistencija« (»die Existenm) on upotrebljava promiscue. ne može biti »ozjednom je on vrlo odre eni bivstvovan'e pa ni

Pojam siran.

sein«) Ipak u

n a,

jedn

nJeg°V°8 Poíríël- P5551771 neki nasi utvrditi samo uz precime osjeti a, mozemo pomo onikapažaja; kad je rije o predmetima istoga mišljenja, nema da se utvrdi da li oni postoje. kvog sredstva Sva ova ta no odre enu svrhu: umovanja imaju kod Kanta da pokažu nemogu nost ontološkog dokaza za postojanje boga. da obesnaži Kantovu kritiku ontološkog dokaza, Hegel Nastoje i insistira da treba izme u i boga. Kod sto talira praviti razliku svega kona nog bivstvovanje se doista razlikuje od pojma. Ali beskona no se pnncipijelno bivrazlikuje od kona nog. Jedinstvo Obrazlažu i tvr nju a pojam oga uklju uje bivstvovanje, Hegel me u ostalim piše: to se doista bi, može biti kad ova re i, udno, najunuŽIVIoralo * as llla unutrašnjostduha, pojam, ili tako er kad Ja ili potpuno koji je Bog, ne bi bio ni toliko bogat, da u k° {k °tn _t°talltef. !jebisadrži taiko sirromašnu odredbu kao što je bivstvovanje, koja Je od svih najsirormašnija, najaipstrailctnija. Ne može za misao pomoSamo ono po sadržaju od bivstvovanja. ëwlëltiSifl šnije kao bivstvovaZe_bltl J_0SSlcusniie, što se ponekad naj a kao egzistencija papi-ra, nle.: o ionako ne e htjeti da govol flamQV Je_pred sobom; ali ni kPJI ri 0 osjetno] egzistenciji jedne ograni ene, prolazne stvarni.'

°8

9

Kfltík

1! Iml

Kunlversalni::

der

remen

Ver-nunlt. s. Leipzig.

Blbuohek.

Ibldetn. 43 G- w- 39861: Neu herausseseben

Herauszegeben

von

Dr.

K.

Kehrbach

'

Recla-

412).

l)

Ení-'llc von

ütddta c.

der Lanson.

phuosophuchen nrme

23

Auílaze.

Wusenschalten im. Leipzig

im s.

oo.

Grundrtase

'

Za He ela bivstvovanje je, dakle, »najsiromašnija, najapstrame u svim odredbama. Nema pg sadržaju » Ove izjave nisu se u polemi kom žaru sluajno potkrale egelu. U skladu je s njima Hegelovo odre enje na bivstvovanja po etku njegove logike: »Bivstvovanje je ono neodre eno ono neposredno (das unbestimmte Unmittelbare); je slo.-

ktnfja«

a!

i

može

koju

dobit1

unu

ar

sebe«.6

sama

Me utim ovo Hegelovo prvo odre enje bivstvovanja nije ujei posljednje. Ono isto bivstvovanje koje je »neodre eno neistoti i neodre enosti ni bivstvoposredno« ne može u toj svojoj ni biti neodre eno u mišljeno. »Bivstv0vanje, neposredno, stva-n' je ništa, i ne ni više ni manje nego ništam A121 nije ni »ništa« bivstvovanja. posljednja rije Hegelove analize Neposredna je istina »bivstvovanja« i »ni ega« njihovo jedinstvo, »postajanje« (das Werden). Ipak, i postajanje je još daleko od toga da bude definitivna istina van'e ni'e samo o bivstvovanju. Biv ;Elsta big: 'e tako er stvovanje« »ništa« i »postajanje«,bivstvovan'e gs_dno vati

»

to );

"

ra

protivurje

i

a

nost

itd,

U

je »pojam koji sebe apsolurtaxn intenzivan

razli;ident-itet, rije i »mie da

je zahtjeva

se

botalibetm'

kao anja bivstvovanja »neodre enog neposrednog« uzdiže do shva anja bivstvovanja kao konkretnog Na taj na in onog najodre enijeg posredovanog.

shva

Od

te

pokaže bipojam. »Ispunjena« bivstvopoima«, »bivstvovanje kao konkretan.

tako

isto

tako kao »bivstvovane«

Hegel

smislu

punom

`e«.' Smisao

v ah i2ira vanje

I`1V1

1

itd.

an

se

totaliteta,

'

'

`

kod

'u'e

s

He

1a

e

u

n

'a: ret ori'a ne kate ko'a ostavlja _o na"ednostavnija "“RT" i praznina«, u prvom smislu ivstvovanje je » ista neodre enost sissamo u može se raskriti sadržaj bivstvovanja drugom smislu tematskim bivstvovanja jednih iz drugih. izvo enjem svih oblika Oba shva anja bivstvovanja izazivaju izvjesnu nelagodnost. Prvo ni u jednom slu aju suviše je suviše »puno«, »prazno«, drugo sm1s

"äaomä

m

..

.

.

.

v

le

-

ne

znamo

što

za

da

se

uhvatimo.

zapravo

III

Ludwig da

smatra

izme

jedne

u

Feuerbach

je potpuno talira

stotinu

taJire

imam

u

samo

5) G. W. F. Hegel: Wlsnamchaft ite Autlayze. Leipzig 1932. s. 'n u

on. on.

ci't..'u"ren. clt..

n

-reu.

s. s.

On se Hegelovoj kritici Kanta. suprotstavlja razlici na insistiranje opravdano Kantovo »Jer u stvarnosti. talira predodžbi i stotinu z“ Su tu 59m0 u 'ruci, Oni u glavi, a druge der 67.

Login,

m. su.

24

I Ten

Herausgezeben

von

G.

Lasson.

zwe-

ono se osje egza ati, vidjeti. A samo mogu druge enT íËTHŽËTn-O za meneiäal ugggëiu što je op enito«.° samo moje za na osnovu mogao ovoga pomisliti da bivstvo-vati biti op i objekt. Nje-gova je misao zna i jednostavno 'e neštqjjkqpd_ Šeganejsugíjelujeun_samqja, druk `ja: »B'vstvovain'e tšE oder sam _pgedmejä Biti zna i biti suve i drugi, prije svega m***

mene,

i

ovi

a

-

zistira, što je istovremeno ja i onaj drugi, što nije

-

bi

Netko

Feu-erbacha

'

b aT

zna

ovítí

b' Doista veca' subjekt. '

i.

biti

dakle,

ne

zajedni

_samo

djelatnoscuiöfkrivaírííoho

No, kakvom

ki objekt

što doista

je?,

samo mišljenju ja sam apsolutni objekt ve i subjekt? kao objekt iliíë ikatfmene, sve puštam da vrijedi samo koji misli, net_olerantan sam. _Uosetilnoj_ djelatnosti ja sam nanrotiv dopuštam predmetu da bude ono što sam _i _sam libevalan, “os J älogammzg; .daje s Bí`6eT`Sar`n`ó

što

»

nije

subjekt, onoga.

-

'“

'

'

Ako

osjetilo i zor pružaju nešto kao subjekt (dakle bi e misaono apstraktno je o ito da samo je Bivstvovanje predodžbu o bivstvovanju.

samo

nam

kao bivstvuju e), onda ne posjeduje nikakvu bi granica mišljenja.

'

a sliya ako íspekulativna fistvarnom bivstvovanju 1 e___s._ab,13`StÄ›ja,protivurjeci biv»Pod ovjek podrazumijeva što i onom pod bivstvovanj-em_ i umu stvovmiem 'poštoovj k,naime, razumije primjereno stvari

janje,

bivstvovanje

_

Aostrabiraiu da misli'

i

zbilja, egzistenciju, izražavaju jednu te

realnost,

sebe,

za

Sva ova odre enja ili s raz`i 'tih gledišta«.

nost. samo

imena "

strakciiu

bez

osnova

zumijeva pod

1.770od stvari.. Ono posredno pomo u predškata. koji .zasnivaju ie ?Ostav íanie biti- Što '

StV°Ya2i° vanje«,

se

d-a

luje

bivstvovanje,

pitanje

života

ubavi

_

eta

Ju

a

.

strasti

n

jest

11:1nije.

-óäeäžrtšaca

_razli

u

m

bi

zzme

nesta'e

drugo.do

«.14

nesposobna

shvati

da

raz-

misao

kako

mi

n

je

tome

14)

25

samo

1340. s.

av

Je

raíhke.

ove

-

No,

lju

za

svjestan

Band. Leipzig ätälsänuntnche

werke.

( l-lO

i nebivstvorea nost.

u

za

biti

ëšš OOO cup opŽ eitŽIsi aiaŽ O a"?

i smrti

bilo

je nje a.nia fWiTei?i`„jËTA"`_tps,r_a tvstvovanja

ukld ko

itine

draaoto gzn

-

1

_a razlika në} zna ništa i OVa

može misliti saBivn-eke stvari.

nije míšljeno bivstvovanje samo teorij-sko. »Pitanje o pitanje kod kojeg sudje-

samo

d? Plta lie o_bivstvovanju nije upravo je prakti no pitanje, ivstvovanju naše 1

izm _Ël-:u _os

bit

..r

_135k°f apoçe isti eFeuerbach,

ez

stvar

onome

mo

äl

objektivistu

i pokušavaju i svakog sadržaja bivstvovania odvojeno od too sadržaja. Hegel podme e aprašto ljudska i umno svijest pravilno bivstvovanjem_ »Iäiyj t ojgnjjeJm nje -

od

bivstvovanje

je posve

pre sos.

'1

'Ifkg ništa

svejedno

'

'

'

razliku razliku

os'et e

i

samo

,q ave

n

njo_'

po

og 1 janiu

dan

ob'ekt

za

B01

je glasan .

nema

1

dokaz bi o 'I'i svojim

vo

n

mi

,tako od

nææmeér -

.

pro-

Tako

.

je

eta izvan ovanja osi@

amo ono 'est ljubaw' i osjeta' uop e. bivstvovanjem bo cc.” pruža radost, a nebivstvovanjem se Postavljaju- i ovaj princip nova filozofija bitno razlikuje od ""'

sta-æ.

nova

fi1ozofi'a

kaže:

naprotiv.

šta

šta

ne ljubi,

se

se

n_1j_e_. Ëko je stara ji lozo ja imË a za svoje bi e ti' misaona samo apstraktna, filozofija, naorotiv, po inje_stavom: .

ja,

i

a

že ljubiti ne

i

'o'

m

biti

toviše

ti 'elou

može

ljubitiío

'

'o'

bit'

_ja sam 1.

nova _.

'o'

svo

totalnosti

jest moje

moja bitcc."

sama

No, ako star

a

ne

isEodEšte stav:

.

ti 'elo

jest samo

ono

nisu (mi

prijema

forme,

samo

za

ono

što

tjelesno,

golejgrmp bivstvovanja,

može osjetiti i ljubiti, i ako se moonda nije daleko do zaklju ka: »img oni su bitni uslovi, umpojavnosti se

-

`

kao

i

jenjaí.

mi

Polemiziraju i s Dühringom Engels polazi od Hegelovog po eneodre ene kao tnog shva anja bivstvovanja neposrednosti. Diihringovim Nasuprot izvo enjirna Engels, naime, piše: »Kad goonda se vorimo o bivstvovanju, o bít jedinstvo tvovanju, i samo o kojima što svi predmeti samo' može sastojati u tome je rije i u jefu, postoje. Oni su obuhva eni jedinstvu toga bivstvovanja, da izraz da ni u kakvom svi i oni drugom, zajedni ki jesu ne samo im ne može dati nikakve druge, ni zajedni ke ni nezajedni ke osobine. ve takve sve osobine na isklju uje iz posmaprvi mah -

tranja«."

Nakon što je ovako svojim rije ima prepri ao Hegelovo odrešto je i nakon kao neodre enog neposrednog enje bivstvovanja dao još neka objašnjenja ovog odre enja, Engels podvrgava kritici Dühringovo mišljenje da se jedinstvo svijeta sastoji u njegovom »Jedinstvo bivstvovanju: svijeta ne sastoji se u njegovom bivstvovanju, ma da je bivstvovanje pretpostavka za njegovo jedinstvo, '

"

'

'

"

'

'

'e

stvovanja je g je prestaje

uopce naše

'

otvor-en St

'edno,

Pitanje

biv-

iskustvo.

ne u njegovoj a ova se ma dokazuje pomo u nekoliko erijalnosti, filozofije opsj'enarskih fraza, neg dugotrajnim i sporim razvitkom i prirodnih nauku." svode i i bivstvovanje, Dok ovdje tako strogo lu i materijalnost kad apstraistu neodre enost koju dobivamo bivstvovanje na onu hiramo odredaba od svih bivstvovanja, sadržajnih Engels_se u te radikaliziraju i njegov daljnjem tekstu povodi za Feuerbachom,

15) :su 17)

on. S. 322-323. clt.. on. s. 324-825. clt.. OD. clt.. S. 332. 18) F. Engels: Antl-Duhri-ng, 1D) On. clt.. str. 43.

Naprijed.

zagreb,

26

1945.

str.

42-48.

na

piše: »Jer osnovni vrijeme» i bivstvovanje kao i bivstvovanje

oblici izvan izvan

stav

citirani i

prostor

besmislica

svakog

bivstvovanja je takva

jesu

isto

vremena

krup-

prostoram"

MaU svom i Ezngelsom povodi se i Lenjin. navodi citirane terijalizmu i empiraokdticízmu on s odobravanjem i Engelsa, Feuerbacha misu pa pridružuju i se shva anju da su bivstvovanja«, dodaje: prostor i vrijeme »objektivno-realne forme nema* »U svijetu koja se kre e, a materija ni ega osim materije i u druk ije nego u prostoru koja se kre e ne može se kretati

Za

Feuerbachom

vremenum“

Lenjin, stvovanje

dakle, identificira bivstvuju e i materiju, U skladu s ovakvim shva materijalnost.

i

odnosno

anjem

bivi autori

p_o_ruskog filozofskog rje nika pišu, da je bivstvovanje_»fi_lozofski vanjski svijet, öbjëktivnu jam_ koji ozna ava prirodu, materiju, za razliku od svijesfí,` mišljenja; 'osjetakfz realnost Skicirano bivstvovanje shva anje Bivsfvæomvanja koje identificira `

svakako bivstvovanjem je prostorno-vremenskim materijalnim, samo teorijski mogu e, nego i de facto vrlo prošireno. To je ono svakodnevno, prirodno, zdravorazumsko, vulgarnomateríjalisvi naginjemo, sti ko shva anje kojemu spontano shva anje po kos

ne

naše

i vrijednost Ne treba da pori emo svaki smisao shvaovakvom se Ukoliko mitskim, anju bivstvovanja. suprotstavlja religijskim, i solipsisti kim shva anjima bivstvovanja kim (npr. shva'i biti o ažan), ono može biti zna ajno, pozitivno anju d i progresivno. Ali onowm ako ne može biti rješenje koje bi nas i domislimo, emo suo it zadovoljila. Ako ga ozbiljno prihvatimo se s teško ama. Jer, ako je »bivstvovanje izvan nepremostivim vremena isto takva kao i bivstvovanje izvan krupna besmislica naprostora«, šta je s našim vlastitim ljudskim bolima, patnjama, Da li su to sve same dama, radostima, strepnjama? nebivstvuju e besmislice ili je sve to locirano negdje u ovjekovom tijelu ili izvan irnili se ipak malo suviše ako kažemo, da je njega? Ne ovjekova u ljubav u srcu, mržnja u nožu, lakomost želucu, darežljivost u u rukama, a škrtost džepu?

idealisti

'

'

IV

Obrazlažu svoju i to

(»Što je

Ost

btt,

moja

pisao: » vuje lím

tezu

o

je moje

neodvoj-ivosti bivstvovanjem),

Ve tT ali

di

ali

od

bivstvovanja Feuuerbach ovo

od biti me u

je bivstvovanja

ne

i to samo u abnormalnim, nesretnim ljudskom životu, dijeli se bivstvovanje od biti doga a se da tamo gdje slu ajevima, netko ima nema i svoju bit, ali upravo svoje bivstvovanje. zbog ovog dijeljenja nije istinski, s dušom tamo gdje zbiljski s tijelom

Samo

u

-

ao)

0D. cit.. str. 31) V. I. LenLn.

22) Kratki]

tretie.

51. Materlvallzm

fllolofsku 1052.

str.

slovarj.

1 emplrlokritlclzm, Pod redakciej

M.

48.

27

151. 1945. str. Oglz. 1 P. Judlna. Rozentalja

Izdanle

tamo gdje izuzmu pro upr1r0 ono što jesmo”

jest. samo

je tvoje

se

n1

su

s

u

jesi ti. Ali sva bi a ako tamo gdje jesu, i rado

tamo

srce,

ajevi

-

-

rado

su

Feuerbachove komentira: Zabilježivši navedene misli, Marx »Lijepa apologíja postoje ega. Ako se izuzmu protuprirodní sluajevi, mali broj abnormalnih slu ajeva, ti si rado sa sedam godina u rudniku vratar etrnaest sati säm u mraku. i budu i da uglja, to je tako er tvoja bit. Isto tako je to tvoje bivstvovanje, piecer na jednom selfactoru.“ Tvoja je »bit« da budeš supsusmíran pod jednu granu radam“

obrazloženje podudaranja

Feu-erbachovo

citirano

Na

.

„a“

bivstvo-

tako er u Njema koj ideologiji: »Kao vanja i biti osvr e se Marx i ujedno primjer priznavanja neshvan anjapostoje eg, što je još i naš-im uvijek zajedni ko Feuerbachu protivnicima, podsje amo na mjesto u Filozofija' budu nosti, gdje on razlaže da je bivstvovain nje jedne stvari ovjeka ujedno njegova bit, da su odre eni odnosi, na in života i djelatnost životinjskog ili ljudegzistencijalni individuuma u se emu ono, skog njegova »bit« osje azadovoljena. Svaki izuzetak ovdje se izri ito shva a kao nesretan slu aj,kao abnormalnost Ako se, dakle, milijuni koja se ne može promijeniti. nikako ne proletera osje aju zadovoljni u svojim uvjetima života. ako njihovo »bivstvovanje« njihovoj (. .) je u zbilj-i i za prakstvar u da se postoje i tome ti nog materijalista, tj. komunista, da se zate ene stvari i izsvijet revolucionira, prakti no zahvate 2' mijene«. Ta kice ovdje zamjenjuju dio koji nedostaje. Ali usprkos praznini u tekstu, Marxova misao dovoljno je jasna. Pored toga citirana dva teksta dobro se dopunjuju. Oba teksta prije svega nedvosmísleno pokazuju da »metafizi ka« raspravljanja, kao ovo o odnosu »bivstvovanj-a« i »biti«, Marx ne smatra pukim spekula-tívn-imbesmlsl važnim ve cama, spornim pitanjima koja zaslužuju pažnju. u ovom stav tako er Tekstovi da Marx ima odre en pokazuju, i iden »metafizi kom« acu'e pitanju: qn Ali i nešto što je još važnije: Marxovi tekstovi „i biti. pokazuju filozofhorizont on u problem promatra, njegovu osnovnu kojem sku poziciju i intemcíju s kojom filozofira. .

.

.

'

'

'

'

'

-

i biti Pokušavaju i da odredi op i odnos izme u bivstvovanja Feuerbach i biti kod ribe, te iz te bivstvovanja polazi cd odnosa i odnos i biti op enito i riblje perspektive bivstvovanja promatra udo što otn ono odnos i biti kod bivstvovanja ovjeka. Zato nije abnormašto je kod ali »normalan« abnormalitet, ovjeka doista litet ovjekova otu enja od (jer je mogu nost tog abnonnaliteta, sama u sebe, zasnovana »ljudskoj prirodi«, kao što je u »ljudskoj i mogu nost revoluciotnamog ualcidanja tog abprirodi« zasnovana istu abnorkao promatra normaliteta, mogu nost dezalijenacije) 23) L. Feuerbach: s mmtltche Selfactor je dio predmce mašinu

24)

nadzl

i oo

e

ovo

werke. š:: 13Mail::FŠEnšels: 4 D.

c

..

.

II Band. 1846. S. 311. werke. Leipzig a radi automatski :le mlada koji piece? veže niti. ookidane Berlin Band 1962. S. 543. 3. Dietz Verlag

.

28

d

evoíki

K018

nesretan

kao nepopravljriv pomiriti. Time on

malnost, moramo

ne

samo

slu

aj s kojim se kao premašuje hivstvovanje

i

but

ovjeka, nego tako er prihva a jednu konzervativnu 111, najblaze filomofsku poziciju. eno, nerevolucionarnu da se op erješenje pitanja Marx smatra, nalp otiv o_od.nosu12_ako mu pris-tupimo i bii-ti može me u bivstvovanja posti i samo Iz_ 1 Odnos i biti. bivstvovanja ovjekova bcivstvovanja perspektive biti kod ovjeka za Marica je bitan putokaz za rješenje pitanja o i biti izme u bivstvovanja odnosu uop e. Pri 'to-me kao odlu nu re

ovjeka suvremenog »provjeru« za valjanost rješenja Marx uzima »milijune proletera«, sedmosgodišnjeg vranjegovo bivstvovanje, u rudniku djevojku na predilici. Ovi primjeri, kouglja, mladu »konkretan« Marxovv pristup »apstraktnim« filozofi nešto pogrešno. mogli bi, me utim, sugerirati problemima, izvedena netko da sva Marxova bi je filozof-ija Mogao »konkretnih« iz takvih priprimjera. U stvari u osnovi je Marxova stav koji se ni iz kakvih stupa jedan op i filozofski primjera, ni iz bilo »po-stojeegapostoje ega ne može »izvesti«, stav da treba zate ene i svijet stvari i izrevolucionirati, prakti no zahvatiti mijenítí«. Marx Isti osnovni kada, kritiziraju i Edgapristup demonstrira ra razliku izme u što ignorira Bauera i mišljenja, bivstvovanja bivstvoizme u piše: »Oni (radnici) osje aju vrlo bolno razliku vanja i mišljenja, izme u svijesti i života. Oni maju da vlasništvo, rad i t. sl. nisu kapital, novac, najmanji nipošto idealne maštarije nego vrlo prakti ni, vrlo predmetni proizvod-í njihova samootu ena nja, koji se, dakle, tako er moraju ukinuti prakti an, predmeu ovjekom ne samo mišljenju, u tan. na in, da bi ovjek postao svijesti, nego u masovnom bivstvovanju, u životu «f7 Ali to nije potrebno. _bi se primjera moglo na i i bi ti primjeri pokazali isto: Marx nije nikada i nigdje svestrano .SVI 1 ima pitanje o bivstvovanj-u. Ali kod Marxa detaljno_razmotrio i zna ajnih sugestija za o ovom za- älm llvlh raspravljanje pita-nju. možda ona malo as spomenuta: Nalääa al je äíla pravi put ka rane vovan'a lazi od ribegy_e__gd__ oyjga, od ne zuma evan nalledm stëw naj-prazruji ëlíh. »mod-'íišá Tbivsrtvovanja, ve od o98. na p míiëg.

i

tara

ji ilustriraju skim

.

V

?O Ma

pitanje ti Heídeggcru íu

o smislu bivstvovaunja osnovno misli i suvremenog svijeta uop e. Filozofija ne ”m0 št@ D111@115131918da odgovori na ovo pitanje, nego ga više i ne pxtavljašta zapravo ne go zna i biti n* na m nle ne ne znamo. U trci toga sto _

Je

Pltanle

Suvremene

.

.

.

š: 555

E pl

27)

K

-

Ma

,

jtöu

Ëaälláží T*

,

1"

_

ja

_

zblg nlilleälím zbog fíja{Bc p spoznajom üjö fí bivstvujuceg, zahorav. Bu enjerazumijevanja ä je u ov ntärpalo smatra

5118815-

Heidegger

-

We-ke. ..

Dletz

Verlag,

29

historijskom

svojom

Berlin

1950.

Band

2. s.

s.

pitanje za

smi-

misijom.

ss-su.

Nemogu e je ovdje bivstvovvanju. zadovoljit

rezimirati

što

sve

emo se,

dakle,

je Heidegger

samo

s

pisao

nekim

o

lcmtkim

ama-

napom

do razumijevanja e i da se dovine smisla bivstvovanja ue, eidæ-gge p, oput Marxa. Silnabra da se pitanje o smislu bivstvovanja uop e ne može odvojiti od pitanja o smislu ovjekova U njegovom bivswovanja (tu-bivstvovanja). glavnom djelu Seín und Zeit ta se ideja javlja u radikalnom obliku: analiza i rješenje treba da prethode analizi pitanja o mirislu ovjekova bivstvovanja und Sein pitanja 0 bivstvovanju uop e. Osnovno je nastojanje Zeit-a; se analize smisla probiti preko ovjekova bivstvovamja do smisla blvstvovanja uop e.” Na putu kojim je u Sežn und Zeit-u krenuo Heidegger nije dotamo Se unpravo kraja istrajao. zaustavio gdje je završio s pitanjem o sim-slu da prije e na ovjekova bivstvovarnja i gdje je trebalo što je analizom smipitanje o smislu bivstvovanja uop e. Nakon zaik u sl-a ovjekove bivstvovanja "etu njegovo bivstvovanje briga, a smisao vrermennost, Heidegger na kraju prve toga blV vovanja

Z

op

'

'

'

-

'

'

'

-

-

polovine jesio

pitanje

avn

g

svoga o

je-

'a

'aje

bivstvovanju uop cjeline

tu-bivstvovne

stro'stvo

nas

i

titi

kako

bi

u

ri-

nastavku

e: »Egzistencijalno-ontološko

u-

temeljTíTvTe-IIËËŠKËËI-na vreme-

mora nosti omogu ko treba interpretirati di li put od izvornog samo vrijeme kao

iti elcstati kí projekt bivstvovanja uop vremenosti? ovaj modus vremenovanja vremena

honizont

se

e. Ka-

Otkriva

ka smislu bivstvovanja? bivstvovanjah”

Voli

Odgovor j-e ovdje, nema sumnje, nagoviješten. Ali on nije više/neda bude nagoviješten. Dio, u kojem je ovaj odgovor trebalo 132vijen, a trebalo je da nosi naslov »Vrijeme i bivstvovanje«, nije ngkada napisan. razvijen ni u dru-gim Heideggerovim Nije odgovor sistematski djelima, premda se ponegdje taj odgovor javlja i u nešto »ekspli1949. u Tako godine pisanom cimijem« ili »jasnij-em« oblilku. HeiUvodu za peto izdanje svog rada iz 1929. Was ist Metaphysik piše: degger me u ostalim »vrijeme« neštg nego v ono esende) a bitstvuju e (das je IS zg istinu ovanja, go

» u

drugo

bivstvovanja

i tako

samo

L

bivstvorvanjem”

metafíziku (Einführung in die Metaphysilc, 1953.) upu uje se Heideggçr ydn: objavljeno rektno« O WJU I o ka pitanju uop e, tek usput bivstvovanju razpitanje o smislu ovjekove bívstvovanja. Ali i ovdje uvodna nad onima koja bi tre-halo da budu zak? jašnjenja odino-se prevagu 1 o na in raspravljao što je na zanimljiv lju na. Nakon graafnatíci svodi vrlledæt etimologiji rije i »sein« (»biti«), Heidegger sam U

svom

predavanje

28) O ovoj blem 2.9) M. Heldexger: ao) M. neldeuer:

Uvodu iz 1935.

u

e

sein

Was

und ut

zen.

Sie

Metaphyslk.

e.

siebte

30

'A

llllie,Fra

Tüblngen urt

A.

M.

1953. 1955.

S. 473. 17. s.

tih razmatranja

na

pravu

gramatnke

stvar

vanju nije

da »pitanje ujuu i etimolo-gujemv_

mjeru primje 1

'

bivstvo-

o

v

u

se do nasih Od anti ke filozofije valüf 'S31Pcäku damaf-'l ll-eü l njegova putem ogranicenja, _odre ivanjem_ bwstvovanje objasni .

la

razlikuje, ali se ipak_kao odre ivallo bivstvovanje ne nm-ogo rje- e»nelnvstvovanjucg prutecmspomenutih suprotstavljanja radovima. Heideggeroxíim_ susre emo u metaftzzku Me utim u Uvodu or_ntvrdi da postoje cetiri odlucna, me usobno koja imaju suprotstavljanja, povezana svoju vlastitu a u tolku su se razvila povijesti nužnost, filozofije, pero-zimajusu cijeodi kazívamje i izvan lo naše znanje, djelovanje filozofije. Ta und i postaja 1. Bivstvovamje lu na suprotstavljamja: n lle(Sf i pf in (Sein und 2. Bivs'vovanje Schem), 3. BivstvovaWerdenl. što od onome odnosa prema njega od njega razli ito pripada. Vrlo çesto »ništa« odnosom prema 11:1_ biti. Odre ivanje bivstvovanja relacijom prema nek1m u

mu

se

nje i mišljenje (Sein und Sollen). Razmatranje

4. Bivstvorvanje

Denken),

trebanje (Sem

i

dovodi ovih suprotstavljanja Hei-dleggedo zaklju ka: ostajæ e (das Bleírben). je nasuprot »Ëtvovanje postggiju ono rLuzor, uVijelLje-ç Bjvstvovanje je nagigroLmi dnasko (das Immergleiche). 'e nasuprot Bivstvovaníe mišljenju ono što leži u osnov-i, po-

und ra

stoje

e(»predru

ëíë).`

jjj

"š

ono Bivstvovanje uvijek dano (»predleje _ng upjgt_`trebanju e«, das Vorlíegende) kao onö"jä"nè"ili"v`è` `ostvaremotrebano. kažu u Ovaianie. uvijek-jednakost, prewdru nost,predlležanje kao on isto; stalnu prisutnost (ständige Anwesenheit):

že

-

osnovi

Ousíacc.”

emu se Me utim, ono suprotstavlja (postajanje, iZmiŠHP-"O.

ovim

bivstvovanje suprotstavljanjima trebanje), nije nešto bivstvuju e. Ali poStaíaníe, prí in, mišljenje, bivstvuju i u trebanje ne mogu biti suprotstavljaonom. smislu bivstvovanje, u kojem se bivstvovanju Ju To zna i da dosadašnji, na-slije emipojam bivstvovanja nije doVo landa se misli sve što jest. Tako i u ovom djelu Hei-degger najkoje vodi odlu nom razjašnjezad zaklju uje da suprotstavljanje 11111! biYStV°Vš1 nije1íani j-edno od etiri nabrojena, nego otno ko-je neko

53m0

ne

Izrazava

lu

nom

mnogo

i-:ie

ima

u

in, mišljenje,

prí

ništa, i to je nešto

puko

Nažalost o i vrijeme. bivstvovanje Heideggjer ni ovdje ne uspijeva glavnom djelu.

ovom

sun-mtstavljanjru

više

nego

u

da

odkaže

svom

VI _

nle

i Marx@ Hei 0 S ms u

zajedni eggeru

ko

je to, što smatraju

bIVStVOVa- uop lja e n-eodvojivo

ovjek-va bivstvovanja.

ovjekova bivstvovanja 3" M- Hei 32) OD. clt

ezzer: ..

3.154.

Einíühmna

Ali

njihov

nije in

die

odgovor pa nije

jednak,

Metaphystk

31

'

'rublngen

o-d na

1953

da

pitanja

pitanje jednak ni '

s

'

se

-

je pitao o

smislu smislu

odgovor

blvstvovanja uop e. Smisao pitanje 0 smislu ovjekova bivnn Heiderzaeru Marxu. je vremenost, prema slobodno praksa. Ono što Heidegger misli pod »vrestvarala ke djelovanje, ta aka s onim što Marx ima dodimih menoš u« naziva »praksom« Ipak ova dva pojma bitno se razlikuju.

na

stvovnnin

-

Odre uju i bivstvovanje tu-bívstvnvanja kao brigu (die Sorge), » isto ontoüošlci-eglzisHei-d-eager isrbi e da ovu rije upotrebljava tencjjalno«, a ne u smishu neke anti ke tendencije bivstvovanja kao što je zabrinutost iílá bezbrižnost. Isto tako odIe uiu i smisao vremenost, brige kao Heidegger se ogra uje od tradicionalnog shva ania iz sadavremena, prema kojem se vrijeme vremenuje šnjosti. shva anju, prema kojem je vrijeme samo beskrajan, prolazan i ireverzibilan ta aka, Heideggerr suprotstavlja slijed »sada« -

shva

svoje

anje.

kojem

po

»ekstati

se

no-horizontalna

vremenost.

vremenuje primarno iz budu nostim” Ne pori u i Heideggerove zasluge \ra-zavesti

vulgarnog shva fundamentalnog

kritike

davanje

bitne za p0-` sagledavanje ne pori u ni i zna enje njegove da sagletreba anja vremena. primijetiti zna enja vremena nije neko Heideggero-

i vremena,

bivstvovanja

»otkri

e«, Razumijevanje za bitno nalazimo zna enje vremena nefilozofskoj svakodnevn-oj svijesti. Smjeraju i na vrijeme nakaže: Sve do eka i preživi«. »Otac je svih stvari. zagonetka ni prvi koj-i filozofski Heidegger razvija misa-o o fundasmatrao I. Kant za zna enju vremena bivstvovanje. je. n-rjmjer, daje .&_ ap-riorni uvjet svih osjetila. al.-i baš zbog toga tako er i formalni. ista forma pojava uop e. Do-k je prostor kao spoljašnjeg opažaja anríorni uvjet samo spoljašnih pojava, v xqet « redan n »umu sredan java uo uvjet Vi uvet uo onih 'ave« »spoljašnjihm Drugim rij 'ma sve » vo

i

u

rodma

Nije

mentalnom na

'

"

'

'

'

p_ edmetí osjetila

Kantu

jesu

nužno

odnosa

njegova

u

prema

odno-

biv-

bilo s koji-m prijašnjim. na in shva eno nije vrijeme dovoljno za odre'eka drre ivane biti ovjeka, pa i Heide e« konsekvetnci' ima »neupomo u vremena

ak ni

Ali

i

stoje

i

vremenu

u

Heídeggerovo shva anje vremena s'vova-nju nije identi no s Kantovim, ivanje venstveno

na

ni

novi

-

.

Možda

Heideaaera je za samog »najneugodnije« što on, us1 anüni svo_'oj osnovnoj of] usmjeretnæti, ostaje i sam ec1 nih' 0'1 p^zjcijama 'zrna, svojevrsnog s vovan 11.1 s e vidi njegov na najviši 'ka-smrti', rzadata ome ovanju jvs vom u a u izdrži, da ne izb'

rkos

-

na

1

_

vaju bez

na" i svo'u uzija u sazmosv æno

sa)

'

'

'

-

r

do krajnjih

-1

=_-›_ger: ga.I-äeè 'J

1

t

'

eskobno'

s

koji je jasno izražen u konsekvencija

0va_j domišlirn

selnlund

o

ve Was

u

ist

.

32.

und

Zeit-u.

Autlage.'

a

Metaphysík; gdje ovjek '«,_ a °

'

Siebenteunverlnderte

_

Seín

'rüblnaen

1068.

kao stvarno

ni ega«, više je verbalno nego »mjestodržatelj (Platzhalter) se prevladan u Heideggerovim kasnijim djelima, u kojima '

da

prokjamara

je ništa

mjestodržatelj 'ni

»samo

bivstvovg

egaujedno

»susjed«

-

'