Zlatko roman jednog dječaka [PDF]

Zitiervorschau

,'r

t

a,|lt

IlcoDA

TRUHEIKA

ZLATKO ROMAN IEDNOGA DIECAKA

,\

11

ffi

I

{.

.l 'i

a t

KNIrZNrc.l,DoBRTH RoMANA uREDulEDR tosrp .lruoRte IzDAIE Kuea, DoBnn SrA.MpE SEDAMNAESTO KOLOa 1s54.s rtfiFreros..

,,'

*T.F

I E R O N I M S K AK N ] I G A E E T I R I S T A T R I D E S E TS E D M A

r. zLATKOV

TISAK NADBISKUPSKE

TISKARE U ZAGREBU

BIJEC

Zagrebadkise vlak zaustaviuz obidnu tresku i tutnjavu na brodskoj stanici i sopdudii hripajudiod duge voZnje ko jedva dodekao,da se malo odm'ori.Putnici se obidnomLurbom iskrcavali i brzo se kojekuda razi51i,samoih se jedna hrpica uputila onkraj kolodvorske zgrade spram bosanskogvlaka, koji je tamo dekaopruZiv5i se u popolda5njemsuncu ljetnoga dana, tanak i dugadak kao orijaSka crna gnsienicasa stotinu odiiu i stotinu nogu. Izmeduputnika verao se i malen djedak s malenim kovdeZidemi s joS manjim kaputidem,samo kapa mu je bila velika, prevelika.I ta mu je kapa - dinilo se od svih putnih tegoba bila najneprilidnija.Ne moZda zato, Sto je bio vidan idi gologlav po obidaju svojih dana, da bi toboZe bolje rasla kosa, a pamet se viSe bistrila,negozapravozato, Sto je to bila tatina putnidka kapa i poradi toga i prevelika za njegovu plavu kovrdavu dadku ghvu, na kojoj se nikako nije mogla da skrasi, nego vazda iznova spuzla strehom na odi, i da je nijesusredomzaustavljaleu5i, poklopilabi mu ditavo lice. No s druge strane to je upravo bio razlog, zaElc ju je trpio na sebi i ovakvu, kakva je bila, jer je drZao, da ga pod njom nitko ne de tako lako prepoznati,pa se u njoj osjedaosiguran i zaStidenkao pod onom darobnom kapom u pridi, koja svoga nosiocadini nevidljivim za svadijeoko. A Sto je inadesvojim suputnicimaizi5ao smijeSanstarmali,a ljepu5asti zgodan,s li5cem okruglim kao jabukai s dva oka velika i plava kao dva ruzli(ka. to _ganije smetalo,jer kako mu je kapina streha pokril'ala oba oka do polovice,niti je vidio zadudenihpo_ gleda ni dobrodudnogposmije5ka.A on i nije mario, da _Stogoddrugo gleda, osim puta pred sobom, istom kad je bio na domaku novoga vlaka, diZe glavu, da b!

'ro mogao vidjeti, i sada ie prvo, Sto se istaklo iz lica, bio malen ama energiEnoisturen frntav nosi6, za koji se rnoglo re6i kao i za ditavog malog dovul'jka'da zna, Sto ho6e, a Sto hode, to i udini. Kretnie su mu bile sigurne i bez naimanjeplahosti, kao da mu ie putovanie bio svakidanii posao. Znala(kim pogledima ispod kapine strehe obreda prozore bosanskihvagona' dita natpisei kad je na5ao,Sto je traZio, spretnim zaletom popne se na kola druge klase, prode sigurno kroz nekoliko klijeti' Odmah viedok se ne zaustaviu odielikuza nepuSade. Stom kretnjom skrca kovdeZidi kapu a mrei'u, a sebe na sjedalo i sa dubokim odahomuvali se medu jastuke. No nije dugo uZivao udobnost,brzo se uspravi i stane se opipavati po dZepovima,vadi lisnicu i uzme revno po njoj prekapati. Bilo ie sve u redu - putna karta, novci - samo nije bila legitimacija, niu je spremio u kovdeZid. . . Po5to ie turio lisnicu natrag u prSnjak kaputa, stisne se u kut medu iastuke, ruke sklopi na trbuhu i uzme da deka.eekao je, da se krene, i'brzo da se krene. Jer dok voz jo5 stoii, moZe se sva5tadesiti. Neka je mali ZlaIko i okretan i neustra5ivputnik, naoko i sada miran, u njemu je ipak joi ne5to treperilo kao trepetljikana vjetru, sve dok se ne izade iz stanicei ne u5tinebiljeta. No i to se, hvala Bogu, dogodilo u dolidni das. Samo kad je gospodin kondukter onako naglo uniSao i krupnim glasom traLio voznu kartu, Zlatkovo srce poskodidasomkao Zdrijebeu propanj.Sredomne dogodi se ni sada ni5ta osobito, ,pa ni onda, kad ie kondukter stavljao jo5 i neka nepotrebnapitanja: Kamo, kuda, odakle i za(to? No Zlatko se brzo snade.Da, on putuje u Sarajevo svojoj - da, svoioj majci na praznike. Jest, on je i dak. Ne, legitimaciie nema, iz-izgubio ju ie (tu se malo zagrcao, ier Zlatko nije vidan lagati!) i zalo nema .popusta.Ne, on nije drugoreda5,on je dapade odlika5. Nato se kondukter samo ioS iednom ogleda po klijeti i onda zalupnuv5i vrata za sobom ostavi Zlatka sama. I ostao je sam. To ie Zlatku bilo drago. Pogleda na prozor. Yoz ie ved dohvatio otvoreno polle. Za njirn s jedne strane zaostaiala tvornica petroleuma. Zlatkq 4

se nie jo5 dobro sjeda otprije. Uop6e ovaj mu ie put poznal.-Vozio se njime nekoliko ved puta s majdicom' pokojnommamom... Tu ga sada neStozabodeu srcu - sisvim iznenada,na tom dugom putu, na koji se jutros bio zatntio. Ali on je suzbijaotu nenadanubol, koja rnu se dinila kao ne'zelienaneka opomena,i suzbio je, jer su tu bili joS jaki dogadaii ovoga dana, i pro5lih dana,pa nijesu dali, da ga prevladajudruge misli osim ove jedne,da se Sto prije izmedunjega i Zagteba, dta' goga mu Zagreba,nade Sto veda i brZa udaljenost. Onda stane vederati. lzmota iz papirne vredice par hrenovaka,Stoih je kupio u brzom vlaku, pojedek tome korrad kruha i dvije narandei po5to se nasitio,ostavila ga je i posljednjamrvica straha,pa se stane spremati za no1. lzvu(e najprije sjedalo, onda zatvori zavjese, popne se na oslonac,da dokudi zaslon nad svjetiljkom, stegnega i u nastalomse polumradkuispruZi po jastilcima pa pomisli, dobro je, sada mu se vi5e ne moZe ni5ta dogoditi.I hode da zaspi.Ali nije odmah mogao. Morao je sluSatijednolidnoklopotanjeto6kova,ritmidkr udaranje gvoida: taka-taka-tuka,taka-taka-tuka,takatak... I podne mu se drijemati. No odjednom usred te gvozdenesvirke pridini mu se, kao da kraj njega sjedi majdica i nadvija se licem nada nj. Ta nikada on nije siuSaotu putnu m:uzikttbez nie. Uspravi se naglo, ogleda se, ali nema majdice.Samou u5imazujao mt je poznati d.ragiglas i rijedi: treba se Bogu moliti, govoriti vedernjn molitvicu! Zlatko se stresao,gotovo mu cvokotali z:ubi od ducinejeze, koja nije bila ni od straha ni od zime nego od nedeganeobidnogi dragoga,kojemu se i radovao i pla5io ga se. Prekrsti i stane moliti sve od reda moiitve - i za tatu i za mamu,za tive i mrtve i uto inu se i razbio i san i u glavi mu se podelo rojiti ditavo jato tuZnih i teikih misli. Jer sada treba da se isp'lvjedi,Sto je prekodanradio i grije5io,i da se pokaje - a zaito? Jer je pobjegaood ku6e i jer je lagao, lagao hotice i namjerice,makar jo5 nikada nije t a k o lagao. I prenrdaje rui,no lagati i erijeh bjeZati-odku6e, ori se lpak ne rnoie zato kajati, jer bi to znadilo,da mu le Lao,

,,il

: r1l:r

A Sto je pobjegao,i da bi Zelio,da se opet vrati kudi' natrag, viSe nikada Ne, Zeli. niti noe. i"-* ,iif."tJ niti gi:l^'*"'"iito .ris. ne voli i za ni ne mari' otkad ie na milost i iiltfu *uieica i niega ostavila tu:znai sama svoga maloga sada ima koia mame' iie*itott ie druge one sada su i sdje ohuhu' ' Zlatka 7reba" ffi-i" nevolii i ostavlienosti "; da ga u Joj njegovoj drage ruke, i ;iG; .i'rusti1.,"i dragi usti, da sa utiese' i makar ga ljube da i oproste je mu du uli ubinio, zlo fiutiiu, u e.fo'i obtazi i i... huhuhu"' ne bi morao biti tako nesretani biei'ati! po-I nanovo poteko5esuze i kao proljetni potoci plavi5e diedad'kolice. A todkovi pod njim klopotali pratili iecaje iednolidno-taka-taka-tuka,taka-taka-tuka i po6eli i sve se slaudaljavati bstavljenadjeteta,no se i san' mironosac blagi doSao nije najposlije dok bije duli, prebacio Zlatku preko glave koprenu zaboraua i ponio ga u dalekepredjelesanja,gdje ga ie dodekalamajdica I vodila ga cvjetnim livadamauz gorska iezerau zelene Sume... * Da, to je bio mali Zlalko, koji se sve do dana smrti majdicenije s njom rastaiao.I onda ie najednodu njemu i oko njega nastala stra5na praznina, u kojoj samo Sto se nije izgubio.I premda ie brzo - prebrzo,kako su i drugi govorili - iza toga dana doSla druga mama' ona je ipak bila samo madeha,a gospodica,pa i stara kuharica Janja pridale su mu o tim maduhamaditave knjice prida, jednustraSnijuod druge,sve od Pepeliugei Snjegulice i druge, i tako ih iskitile svim zlodama,da mu se malo srce od strave i tuge stisloi on se sit naplakaoza svojommamicom,Sto ie umrla,i sadai niemuzaprijetila . . . I premda se druga ista bijedaPepeliugei Snjegulice mama u poEetku pokazala dobra i umiljata, on ie nije mogao ni voljeti niti joj mogao vjerovati. Tudio joi se i prkosio io5 i zato, Sto je bila sasvim drusoiadiia od njegove prve majdice, koia ie bila dobra kao dobar dan u god,ini,kako je rekla kuharica Jania. No Janju su otpravili iz kule, pa i gospodicaie oti5la, i sada niie 6

t:'^q

Zlatko imao nikoga viSe, s kim bi se mogao razgovarati o svojoj miloj pokojnici.Tata ie bio vedinom na putu, a kad je bio kod kude, htio je da ima mira i nije mu se smjelo do6i s taLbama.I premda je on io5 uvijek bio dobar Zlatku i nekad ga i pogladiopo kosi i pitao' kako udi u Skoli,i to kad bi dolazios puta i opet oti5ao' ipak s njime viSe niti ie bilo razgovora ni zajednidke igre, samo se zadrlavao kod maloga Ive i sva se ku6a vrtjela oko maloga deri5deta,Sto je vikao ditav dan i Davaju mu dodu5e,Sto no6, a za Zlatka nitko i ne pita.'drugo, 'ali nikada vi5e mu je trebalo: jelo i odijelo i umiljate rijedi ni milovanjai ma1enia... I onda kad nije imao nikoga medu Zivima, da bi ga volio, podeoda se skita. Da, madehaga je neprestance karala, da se proskitao,i kuda se on po pola dana sve potuca i sigurno po zlim putima kao prava bitanga i Sta de otac kazati, kad se vrati. I u Skoli popuSta,a b,io je uvijek najboljidak. Ali on je Sutio,ni jednomse rijedju nije branio niti odgovarao,gdje je bio. Jer on nije bio nigdje, samo na Mirogoju kod svoje majdice. Tarno je sjediona grobnojplodi, pod kojom je ona snivalavjedni sanak, i gledao u zlatnt slova dragoga imena i u se'bi se s njom tazgovarao i tttZio joj se i ona ga je tje5ila. I kad mu je malo odlanulo, stao bi se Setati izmedt grobova, ditao natpise i bilo mu je milo, kao kad bi se Setao s majdioom po Sumi ili kakvom lijepom parku. I ni za ditavi svijet ne bi se pred madehomizlanuo.da se on to skita po groblju, makar ga ona grdila i karala, koliko joj drago. To je bila njegovatajna, bolno slatka tajna, prva tajna njegovamladogai,ivota.I postajaood dana u dan sve zami5ljenijii tuLniii, i to se mijenjalo i p9!1aonekadi naprasiti rogoboran,razdraLllivi nepo_ slu5an, i onda je opet prkosno uSutio, klonio se ui u_ (ana i - skitao po Mirogoju. I kad bi ga opet pitali, gdje je bio, a on je Sutioi madehaonda ljutito iekla, ako ne kale,,gdje.je bio, da C,ekazaii.ocu, Zlatko jo5 uvijek Suti, onda ona vikne, ovako opaka dleteta jo5 nije vi_ djela, onda on rekne: da i ,on misli, da de se proaloditi. Ali da ie iiva njesova majdica,oo bt .igoinr-ni" i-AilJF i sretan.Ali sada je nesretani zao...

Tu se onda madeha iznenadanasmijala' Zlatko se sav stresaood toga smijeha.Ako je iSto bilo na madehi, je laigori od svega' Sto nije volio, njen smijeh bio mu riiedi: dodala tome I k io5 upi*i, sa le mtzio. demo: Sto je mrtvo, mrtvo ielo "Eh;Sta Te su ga riiedi tako upekle,da ie smjestapobiegao naJprijeu svoju sobu, a onda, dim je mogao,da ga ne vide, iz kude rra na groblie. Zlatko se sve vi5e zatvarao u sebi' Neki put dolazilo mu je kao neko sviietlo,da on moi,dane dini pravo' Madehr rnoi,d,ai nije tako zla, kako on misli, kad je sa svirrr clrugimljudima litbezna i prliazna.I sluSaon, kako je ninogi hvale, a za niega vele, da je prkosan i -opor. ija bi mu dasom do5l,o,-dajoj se i pribliZi. Adf nije mogao,nikako niie mogao,da joi kaZekakvu dragurijed. Bilo mu je gotovo, kao da bi to moglo biti krivo njegovoj majEici,jer njoi pripada sva njegova njeZnosti privrZenost. No jednom slu5aoie, Sto ga je jo5 ia6e utvrdilo u njegovoj opoziciii spram madehe.Bio je u svojoj sobi, da valjda nijesu ni znali. Mama se razgovaralasa gospodicom.Gospodicaie rekla, da bi ipak bilo dobro, da ZietlTi to menilu vikala je kao izvan sebe. >Ti pripuz, ti. . .< Nije mogla dalje od uvrijedenabijesa.Ali i Zlatko osta kao izvan sebe.Otkad je Liv, nije ga se dotakla tuda ruka, osim da ga miluje.A ona ga je sada udarila, prvi put ga je netko tukao... Pokr,ijelice rukom i pobjegneu svoju sobu,zakljuda vrata i baci se na krevet. Plakao je, plakao dugo i teSko. No ne bi se lako moglo redi, da li je viSe plakao od onogaudarca ili od srama, Sto je izustio onu raLnu rijed. Jer Zlatko je u nekim dasovimabio od vidovite pravednostipa je uvidao svoju krivicu. No ovdje bila je jada ona pljuska od sve uvidavnostii pravednosti.I Sto mu je to ona samo jo5 rekla? Neka je dudnovata rijed bila i sigurno ruZna.No nije se mogao sjetiti, kakva je bila. Pro5lo nekoliko dana. U kudi vladala velika napetost. Madeha Zlatka i ne gleda. Zlatko se svima uklanja, najvi5emadehi.Svaki je dan na Mirogoju i tuZi se majdici svojoj',kako je nesretani ostavljen.Uklanja se i prijateljuDragi, s kojim se joS jedino i druZio.Biili su susjedi,a Dragina mama i Zlatkova bile su prijateliice i ona je jo5 jedina Zlatka pitala i milovala. No Zlatko je sve rjede odlazio u susj-ednuvilu. _ - On{a se dogodiloneStostra5no.Stra5no.iZalosnoi dudno. Zlatko se snebivao i nije se mogao da snaCe.

I evo, Sta je bilo. Vradao se tako jednom sa Mirogoja. Putem sretne se s Dragom i zamelnese razgovor. Drago pita, sdie je b,io Zlatko. Zlatko odgovori: na Mirogoju. Drago: uSta tamo radiS?o Zlatko: ,Bio sam kod svoje majdice.nI okrene mu leda. Nije htio da mu prijatelj vidi suze. Drago dasomSutii Sibomtucka po svojim cipelama. Onda nakon malo rekne kao usput ne gledajudiu Zlatka: nPa ono i n'ijebila tvoja mama.o Zlatku se onaj das osuSeodi: nKako da nije?u zapita naglo i u dudu. nTako, mislim, nije ti bila prava, rodena mama.( Zlatko de nato Zestokoplanuvii i gotov da se s Dragom pobije: uKako smije5kazati? Tko je to rekao?o Drago 6e nato: u P a e t o .E u os a m . . . n ,Od koga? Odmah da si kazaoln Zestiose Zlatko sve jade, no lice mu je sve vi5e blijedilo. ,Od koga? Pa slusaosam, kako su se razgovarale tetka i mama.( ,Sto su se razgovarale?o ,Pa to,n oklijevao sada Drago. ,Mislim, da ne bih smio ni kazati..." nOdmahda si kazao,molim te kaZi, ne du nikome d a l f er e d i . . . o ,Pa dotrro. Ali zakuni se, da ne de5 nikome, nikome re6i.u Zlatko se zakleo.Sutjet de kao grob. I sada Drago prida. Bilo je tako i tako. On pod verandomu ba5di,mama s tetom gore na veranai. je, da govore o Zlatku. Kako se promijenio. jer 6uo I toliko hoda po Mirogoju. To nije dobro. Tetka je rekla, tie_ balo bi pisati Cvijeti. .. 'rZnaE,ntu se Drago s1m preltinuo u rijedi, ,zna5, nijesamjoSznao,tko je ta Cvijeta.Nato je mama rekla, lipoSto ne pisati. Uop6e ne padati se u iaj r;osao.po_ kojnica sve je vezala rijedju, da Zlatko ne sazna, dok

ne odraste.- No pa dobro, rekla je tetka, aii barem Cv'iietaneka sazna, kako joj sin propada, i nelia ga uzme k sebi.- I opet rekne mama,ba5 to se ne smije. Tko zna, je li potpuno ozdravila, da joi ne bi kako naSkodilo.Moi,daona jo5 uvijek ne zna, da ima sina.To je sve, Sto znam,nzavr5io je Drago. Zlatko je slu5aoi Sutio.Samo Sto se nije skamenio. Prvi put u Zivotu osjeti, kao da ga se ledena ruka dotakla lica, te je prvi put u Zivotu problijedio.Kako, ono dakle u lt{irogoju pod kamenom plodom, da nije bila njegova prava mama, majdica, onalDrv?Molim, jeste li vi gospodin doktor, doktor kemiie Marku5a?u 144

uJesam,tako se zovem.A tko si ti i Sto 6u ti ja?. odgovori gospodin i sad mu odi vi5e nijesu bile tako prazne,nego vrlo zadud,ene i gledalesu, kao Sto gledaju sve kratkovidneodi, Zmirkajudi. nMolim, i ja se zovem Marku5a, Zlatko MarkuSa,u izvali Zlatko ved sasvim sigurno. oTi, ti se zoveS- Marku5a, Zlatko Marku5a?u Gospodinodito nije znao, Sta bi u tom dasu.Nego ponovi nekoliko puta kao izgubljen: ,Zlatko MarkuSa. Marku5a Zlatko?" ,Molim, da,u odazove se Zlatko poslu5noi udtivo. Iz njegova 6ista i bezazlenapogleda sijevalo je sada poStovanjei djedaradkaneustraSivost. uNo,pa Staima joS?npitao gospodin,skine naodare i stane ih nervoznotrljati rupdidem,onda skine Se5iri osvane.velika bijela dela, pa i nju otare. Za toga mu se posla lice malo pomalo stalo rumenjeti i sve viSe 4oiiti, da su se pojavile debele kapi po delu i vratu. Zlatko neustraSenoodgovori: ,Molim, ima jo5.< . I tu mu se malo zagtcne,posve malo i sasvim nehotice. No odmah nadoveZe kao iz pu5ke. ,I moj se tata zvao lV1arku5a, doktor kemije Filip Marku.ia, molim.u je -. S^va prilika, da se tome nije nadao strani gospodin. G.otovose zanji5e i problijedi. Ztatko je prvi put vidio dovjeka, kako je bljedilo, smrtno bljs611o. ii.u otrlo crvenilo. Gospodindakle problijedi,onda se naZe Zlatku sasvimk licu i rekne goiovo bezglasice: >T... tvoj se otac zvao Fi... Filip Marku5a?. ,Molim, iest!u Ng ta stereotipnapotvrda nije vi5e bila tako sna_ " zna r dvrsta kao prijaSnji odgovori Zlatkovi. Da se nije prepag s promjenena tome stranomedovjeku? Tako vladao. Hvatao se za delo i dasom buljio u 19 iu0n9 Ltatka,dasomnekamou neodredenedaljine. Nakon itan_ Ke.od jedva nekoliko hipova, rekne go,spodin, no sada ve6.sasvim tiho i promuito i'polrgrn6, f.o kad se go_ vori kroza san: 145

u I j a s e z o v e mF i l i P . . . < U taj das zaori sa vrata paviljonaglas: 'Doktore, Doktor Marku5a, izvolile ovamo!o To je doktora Marku5u istrglo iz zadtmlienosti,koja ga je bila obladala gotovo do nesvjestice.Barem tako se dinilo Zlatku, premda on io5 nije doZivio ovakova susreta ni prizora, gdje se ljudi onesvje56uju. Filip Marku5a miesto odgovora samo Zestoko zanrahne prema zgtadi, onda pograbi Zlatka za ruku, stisne je svoiom kao gvoZde tvrdom Sakomi unesavSimu se licern u lice, da ie diedak nehotice glavom uzmakao, zapita jo5 tiSe, da se iedva razumielo: ,A, a tvoja mati.. . zoye li se Cvijeta ona?n ,Molim, da, Cvijeta Marku5a,oklikne Zlatko sada s ponovljenomsrdanoS6u. , C v i j e t a. . . . I i i v a j e j o S ? . . . o nJest,hvala Bogu, Ziva ie i tu je u Sarajevu.Svi smo zaiedno...u ,Svi... tko svi?u uPa mama i djedo i ia. . .u eudni stranac ioS jednom biiesno stisne ruku diedakovu, a da se Zlatko ni najmanje nije prepao nego vratio stisak, koliko je umio iade i po tom ga gospodin odvude najbliZoj klupi tako brzo, da ga ie Zlatko iedva stigao,posadiga pored sebei teSkodi5udiod trke i od rekne: ozbudent'a ,A sad pridaj. . .u I dijete je pri6alo.Pridalo dudnu pridu svoju, a do' vjek je slu5ao,kao da sluSavijest sa drugoga svijeta' nijem i odaran. JoS su ga niegovi putni drugovi zvali jedan, dva puta, no on samo ornahnje,on u taj das nije za niih na sviietu ni orri za ni. Jer Sto ie tu d.uoiz ustiju dieteta, bilo je tako dudesnoi divno, premda bezazTena i tulno i bolno - no sve to zajedno zanijelo ga je kao u kakav darobni kraj, a naivi5e zbog maloga pripovjedada,jednogduda od dieteta,liiepa i dobra - ta to se odmah vidjelo po svemu, da ie to diiete u sebi krilo jedno neiscrpnoblago razumai dobrote.I nije se doviek 116

stidio, Sto je morao nekoliko puta da tare odi, dak nije se ni osjetio,da se rasplakaopred iednim djetetom... Ne, jo5 se nije izrekla rijedca. Ali nije je ni trebalo. Jer eto Sto veli mali junak: da je on skoro odmah pogodio, tko ;e gospodin,kad ga je vidio pred sudSkom paladom.Poznaoga po slici, 5to je ima u njegove majke. I kad Zlatko vj5e nile imao Sta da prida, skodi Filip l\larku5a,pograbi djedaka za lakat i pohiti s njim kroz historijskipaviljon napoljenarudiv5ivrataru, neka kaZe gospodi,da de on dodi k rudku na IIidZu malo poslije. I Zlatko izmijeni pozdrav sa vratarom, s kojim se vrlo dobro poznavao i pazio, i onda ga gospodin povude u automobili obojica se o'dvezu,po5to je Zlatko kazao Soferuulicu i kudu. Putem se nije razgovaralo.Gospodinje neprestance tro lice i glavu, nekad promrsio nerazumljiverijedi, nekad te5kouzdahnuo,nekad se letimice zagledaou djedaka, a onda opet zapadaou dasovitu zadumljenost,sve dok ne stigo5eu gornji kraj pred vilu. Zlatko odmah primijeti mamu na balkonu. Imala je na glavi SeSir.Dakle je ved bila pred njega izi5la i nije ga naSla.Uni5av5i na re5etkastavrata Zestoko mahne rukom gore vidudi: ,Mama, mama, evo naslu Potrdi naprvo. No onda naglo stane i ogledne se. (iospodinpo5aoza njim oklijevajudii zastajkuju6i.Kad su se opet sastali,Zlatko ponovo poleti naprvo. Vidjelo mu se, da je vas gorio, da dode k majci, iavi, kai.e, p r i d ai d a s e b ei s p r i d a . . . . Gore su vrata ved bila otkljudana,kraj njih stajala je Luca djevojka na dnu predsoblja,a Cvijeia pred soblim vratima. Zlatko se zaleti k njoj i turne je u sobu. Bio je tako uzbuden, da nije mogao niita drugo da kaZe,nego je ponavljaotjeskobno,iadosno: , M a m a ,m a m a .. . ( A onda se otrgne, vrati u hodnik i rekne okrenut prernaulazu: "Molim, izvolite, tu je moja mama.(

117

U sobu stupi gospodin.Okliievajtldismeten,gotovo pogleda u izvan sebe, udtivo se nakloni, skine 5e5ir i i malo sobe Cuijrtu, koja ie stajala kraj stola nasred Nedo5liaka' u o6i iuiu-ainu, malo uznemirenaupirala drugoga' spram dvoje to iedno f.oiit o dasova staialo ie i Zluttto medu niima gleda od jednoga drugome,te5ko jo5 OiSueli uzbuden.Kad ie uhvatio sapu' a ono dvoie jednom Cviietinu primi rukom se, ;;ij.k Suii i ne mide ruku, dtugom strandevui rekne btzo i isprekidano: nMama,mama,to je, to ie doktor kemije, gospodin M a r k u 5 am , oi... moj... tata...u Na te se rijedi spusti gusta tiSina nad ovo troje ljudi. I Cvijeta i stranac osta5ei dalie nepomidnina ruorne mjestu, samo Sto se Cvijeta slobodnomrukom jade upirala o stol. Gledali su se, kao da se nikada u Zivotu-niiesuvidjeli. Napokonstrani gospodinko te5kim naporompropenta: nCvijeta!...n Cviieta se ne oclazivlje.U njoj se ni5ta ne iavlia, i ne budi. Sve ie u njoj nijemo, iedino jo! se lice poIako prelilo slabimrumenilom.Mu5karacjo5 uvijek stoii 'da se pribliZi, kao dekanu .uo*. miestu i ne smiie pogledi djetinjih su odiiu sa i;i(i znak.Al znaka ne bi, a amo tamo izmedu hodali izrazom ive to tieskobniiim niiesu pokazivali svoiim licima na koii lene, i iui,a niSta, Sto bi odalo, da ih ie ikada i5to vezalo. Kao dva itiuAtiu i niiema kamena, Sto su se sludajno sastala' I kako se kobna tiSina sve teZe spuStalanad tom nesudenomporodicom,prvi osieti nepodnosivostsituacije Zlatko. Naglom kretniom ispusti ruku muSkar(evu, zaleti se k Cviieti i Zestokoje obujmivSioko pasa sakrije lice na niezinim grudima i bespomo6noudari u plad zavaPiv5iodaino: ,Mama, mama, a ia, a ja sam mislio, mislio . ' .n

de se zakonitorazvjendati,jer doktor Marku5aFilip ima svoje namje5tenje u Poljskoj i mama dakakone bi htjela da Livi tako daleko u tudini. To Zlatko razumije. Onda osim toga tata - no dabome, on je ipak njegov tatal - dakle tata ima tamo i drugu Lenu,i ta nu ie i,enakloz mnogo godina vjerno pomagalasnositi bijedu i nevolju, dvorila ga u te5koj bolesti, kad nije znao za sebe,otkako ga je bilo pogodilotane u glavu; ona je ostala s njim u naiteLim dasovimakr,oz godine i godine,kad se potucaood nemilado nedragapo svakojakom zlu skoro preko sve zemaljskekugle i spaslaga od propastii smrti. Zato ne bi bilo pravo, da joj se sad otme hranitelj, kad je napokon naSaosvoj kruh, i to s tim manje,jer je tu sada joS i petoro djece,sitne djedice,koja trebajui hraniteljai branitelja. I to je Zlatko razumio. Njegovi ,pogledi,upudeniu neke dalekedaljine,postadoSe tamniji i ozbiljniji.Nakon male stankereEezami5ljenoi dubokimglasom: ,A ba5 ie tai Zivot jedna stra5no zapletenastvar...( Potom,kao da se probudioiza tjeskobnasna, digne glavu odludnomkretnjom, provude je ispod Cvijetina lakta i nasloniv5ije na njeno rame, vrati poglede iz onih kobnih daljina,odi5deneod prete5keozbiljnostii opet pune djetinjecpouzdanjai njeZnosti,govore6itiho i mazno: uNekaim je i tata. Samokad ja tebe imam, majdice m o j aj e d i n a . . .