Zlatko Krilić [PDF]

Zitiervorschau

Ljubavna tematika nije inače čestotom zastupljena u opsežnijim strukturama jer one tad mahom tematiziraju temu obitelji nego u manjim, pripovjednim zbirkama. Tako Miro Gavran piše zbirku Zaljubljen do ušiju (1994.), a Zlatko Krilić zbirke Prvi sudar (1979.) i Veliki zavodnik (1984.) koje već naslovima podrazumijevaju nepretenciozan, svakodnevno–komunikacijski pristup s obiljem humornih odnosa, što će i inače biti uobičajen »gard« takvih djela; ako ubrojimo i »osmeroglavi romančić za najmlađe« Prerastao sam crva(2005.) Josipa Balaška jer se humorno, u rimovanoj prozi, predstavljaju simpatije među mlađim osnovcima. Tinejdžerske ljubavne dogodovštine u svojim djelima tematiziraju, između ostalih, Branka Primorac i spomenuta S. Šesto Stipaničić.

Bilješke o piscu: Zlatko Krilić je rođen 1955. godine u Osijeku. Djetinjstvo je proveo u Čepinu, a danas živi i radi u Zagrebu. Za djecu i omladinu objavio je više knjiga, a među značajnijim su: "Prvi sudar", "Čudnovata istina", "Početak plovidbe" i "Veliki zavodnik", a od knjiga za odrasle važno je napomenuti "Živi pijesak". Za svoje literarno stvaralaštvo dobio je više priznanja i nagrada od kojih valja spomenuti nagrade: "Ivana Brlić Mažuranić", "Grigor Vitez" i "Sedam sekretara SKOJ-a". Ističe se i pisanjem kazališnih igrokaza: "Uskočka kapa", "Jaje", "Gozba u ponoć" i dr. Dosta piše za radio i televiziju, kao i scenarije za crtane filmove.

Zlatko Krilić - Zagonetno pismo Bilješke o piscu: Zlatko Krilić je rođen 1955. godine u Osijeku. Djetinjstvo je proveo u Čepinu, a danas živi i radi u Zagrebu. Za djecu i omladinu objavio je više knjiga, a među značajnijim su: "Prvi sudar", "Čudnovata istina", "Početak plovidbe" i "Veliki zavodnik", a od knjiga za odrasle važno je napomenuti "Živi pijesak". Za svoje literarno stvaralaštvo dobio je više priznanja i nagrada od kojih valja spomenuti nagrade: "Ivana Brlić Mažuranić", "Grigor Vitez" i "Sedam sekretara SKOJ-a". Ističe se i pisanjem kazališnih igrokaza: "Uskočka kapa", "Jaje", "Gozba u ponoć" i dr. Dosta piše za radio i televiziju, kao i scenarije za crtane filmove. Mjesto radnje: Grad Zagreb Vrijeme radnje: Jesen Tema: Pljačka stana u kojem je dijete samo, a pljačkaši se služe podlom prijevarom u svojoj nakani da na lak način dođu do plijena. Pouka: Čovjek u životu ne smije biti lakovjeran i u svakoj situaciji mora biti oprezan. Mora biti pošten i odan prijatelj, te spreman pomoći u svakoj situaciji. Kratki sadržaj: Kištra je sam doma i otvara vrata nepoznatim ljudima. Ovi se predstavljaju kao specijalna policija, no kasnije se uspostavlja se da se zapravo radi o razbojnicima. Odnijeli su iz stana sve vrijedne stvari i odvezli se kombijem RTV servisa. Policija bezuspiješno traga za razbojnicima, a Kištra od kukavnog izdajice, koji je nogometnu ekipu svog razreda ostavio na cjedilu, postaje idol cijele škole. Njegovi dobri prijatelji bezuspješno su ga naime pozivali na važnu utakmicu, i ne sluteći u kakvoj se opasnosti nalazi proglasiše ga kukavicom i izdajicom. Jedino je zaljubljena Marina vjerovala u njega. Kištra često odlazi na policiju kako bi pomogao istrazi, a istovremeno priznaje Marini da je zaljubljen u nju i počinje njihova veza. Razgovarajući o razbojništvu u Kištrinu stanu došli su do spoznaje da je u cijelu

pljačkašku akciju umiješan i poštar. Odnose između Marine i Kištre poremetila je Lili, lijepa djevojka iz njihove škole koja je pošto poto htjela hodati sa Kištrom. U trenutku kad je istragom razočarani inspektor Vidović shvatio da je nakon niza istovjetnih pljački ponovo ostao bez ikakvih dokaza Marina je primila preporučeno pismo. Otvorila ga je i shvatila da se nalazi u velikom problemu. Odmah je nazvala Kištru moleći ga za pomoć. Razljućeni Kištra ljutito je spustio slušalicu ne vjerujući joj, a prerušeni razbojnici dolaze u Marinin stan. Ona ih je odmah prepoznala, no nije uspjela spriječiti pljačku. Pljačkaši odlaze sa plijenom ali ne daleko. Kod kombija ih je čekala policija i inspektor Vidović. Iako ljut na Marinu Kištra joj je ipak povjerovao i odmah obavijestio policiju. Dok su policajci hapsili lopove Kištra je jurio u Marinin stan. Našao ju je vezanu i brzo je oslobodio. Kištra je bio junak dana i on i Marina započinju ponovo svoju vezu. Analiza likova: Krešimir Kovačićek zvani Kištra glavni je lik romana. Sasvim je prosječan dječak, ni po čemu bolji ni lošiji od drugih. Pomalo naivan i lakovjeran, no istovremeno odan i hrabar. U određenoj situaciji pomalo hvalisav, ali ne i zlonamjeran. Zaljubljen je u Marinu no teško skuplja hrabrost da joj to i kaže. Iako ljut i povrijeđen pomaže Marini u njenom najgorem trenutku i ujedno pomaže policiji u hvatanju razbojnika. Marina je djevojčica koja ide u istu školu kao i Kištra, a stanuje u susjedstvu. Zaljubljena je u njega i nikad mu ne okreće leđa, pa čak ni u situaciji kad je i njegov najbolji prijatelj Traka posumnjao u njega. Pomalo je ljubomorna. U najtežoj situaciji najprije traži njegovu pomoć i zaštitu. Pored navedenih likova tu su još Kištrini prijatelji Traka, Silos i Anđelak, prijateljica Višnja koju svi zovu Trešnja, brkati i bradati prevaranti, inspektor Vidović i njemu podređeni inspektor Mile, poštar Tuna i Kištrina mama.

Filmska zbilja svršila je idealno, za „stvarnu“ rasplet bijaše fijasko. Tekst jeantologijski u suvremenoj hrv. dječjoj prozi jer je dojmljivo, lepršavo, krilićevskiprepoznatljivo predstavljena djeci atraktivna tema.Obje ove crtice (uz ostale) Krilić je objavio u zbirci „ Pripovijetke “ (1997.), u kojoj na jednom mjestu nalazimo anegdotičnost, duhovite i neočekivane završetke,dramsko intenziviranje dječjih ljubavnih proživljavanja, ali i čvrstu etičku porukukao glavna obilježja Krilićevog stila.Treća zbirka u tome nizu nosi naslov « Šaljive priče i priče bez šale ». Autor uglavnom napušta ljubavna dječakova proživljavanja te čini dobni pomak, naprvotno djetinjstvo, duhovito se pritom poigravajući, kako i navješćuje naslov.Zbirka je posljedak Krilićevih «stilskih vježbi», tj. Pored igranja dogodovštinamaautor se balogovski igra jezikom, a između takve igre plasira nenametljivu,duhovitu poruku.U « Zoološkom vrtu » (crtica) razvija hitrecovsku temu iz «

Smogovaca » o susretučovjeka i majmuna, o humornoj zamjeni uloga, opetovano ironizirajući Darwina.Zbirka je na tragu prethodnih dviju, « Prvog sudara »i« Velikog zavodnika »,ponajprije tematskim izvorištem, no ujedno predstavlja kvalitetan pomak upravo usferi jezične igre. Zbirkom se Krilić iznova potvrdio kao suvremen hrvatski dječjipripovjedač.« Početak plovidbe », najpoznatija Krilićeva pripovijetka, uvrštavana u školskečitanke i nagrađivana («Grigor Vitez», 1982.), objavljena nakon « Prvog sudara ».Tema pripovijetke metaforički je signalizirana naslovom sintagmom; u priči je,naime, riječ o odrastanju, sazrijevanju. Ovo je «uozbiljena» proza o dječjem rastu i«početku plovidbe» u život, ispripovijedana toplo, lirski, sugestivno. 94

Cjelini stvarnosnih, realističko-psiholoških tema pripada i roman « Zabranjenavrata ». Riječ je o bolničkom odjelu na kojem su mladi ljudi, tuberkulozni bolesnici,ili se za neke pretpostavlja da to jesu. Posrijedi je «fenomen autsajderstva», i to egzistencijalnog za razliku od intencionalnog , kako ih klasificira Hans Mayer.Mlade ljude spojila je zajednička nesreća.Roman je potvrdio autorovu sposobnost konstruiranja napete priče u okružju kojene daje povoda za atraktivne teme. K tome, ispripovijedan je lako i čitko, bezmoguće lažne patetike, naprosto je životan i uvjerljiv. C) Svoj prinos dječjem krimiću Zlatko je Krilić dao romanom « Zagonetno pismo

».Elementi krimića – maskirani lopovi, zagonetno pismo, inspektor, stan kao glavnopoprište zbivanja – primjereni su u tome romanu dječjoj percepciji, odnosnoiskustvu. Jednostavnost i napetost priče autor postiže ekonomijom izraza, kratkimdijalozima, podatcima o događaju bez suvišnih detalja, zagonetnim i nedovršenim,katkad dvosmislenim i duhovitim naslovima. Posebice pak su još dva postupkakarakteristična; prvi je posuđivanje filmskoga jezika, usporedno praćenje dvijufabula i kadriranje i rez kada je najnapetije; drugi je element funkcioniranjaretardacije u romanu.Djelo je uzorak dječjeg krimića upravo tom nenametljivo utkanom odgojnošću testilom, «funkcionalnom jednostavnošću izričaja». Autor je njime ostvario jedan odnajboljih dječjih hrvatskih krimića. D) Biblijsku nit Krilić započinje zbirkom « Krilate lutke », igrokazima « Zlatno srceNikolino »i« Potop ». Prvi je lutkarski igrokaz scenska priča o mladom sv. Nikolikoji je kadar razbojnicima dati svoje (zlatno) srce samo da spasi djecu svoje župe.Postavljanjem na scenu legende o popularnom svecu Krilić je želio afirmiratiljubav, žrtvovanje za bližnjega, a to se postiže «čistoćom duše i svetosti». 95

Uz « Potop » autor i navodi da je riječ o «scenskoj obradi biblijskog motiva», dakleo Noi i njegovoj korablji kojom je sebe, obitelj i životinje spasio od općega potopa.Ovi tekstovi bijahu najava za Krilićev roman « Krik » (2001.), zasigurno najboljenjegovo djelo. Roman predstavlja sintezu dosadašnjih pristupa. Jedini lik jeprestravljen dječak koji se spasio od pljačkaškog, krvavog pohoda bradonja unjegovom selu. Snažnim, naturalističkim, gotovo nadrealnim prizorima pisacpredstavlja dječakovo preživljavanje u šumi (kuša meso ubijena ježa, pije vodu izblatnjave lokve, halapljivo jede napola skuhani krumpir…). Preplašen je i punmržnje.Ali, zlo se može pobijediti tako da se ne mrzi!. Kako? Božjom pomoći: one koji suu selu

srušili samo raspelo može se nadvladati ne zlom nego ljubavlju. Krilić ovukršćansku razvija na fabulativnoj i strukturnoj razini. Djelo uokviruje Biblijom; napočetku je ulomak iz « Mudrosnih knjiga ».Okvir je zadan i tad se u fabuli slažu kamenčići u mozaik. Prvo: dječak uopljačkanoj kući, u selu na koje je slučajno naišao, ugleda « raspelo i srce ponad njega, a ispod je pisalo INRI ». Drugo: u kući nalazi napola izgorjelu Bibliju iz koječita očuvane retke o stvaranju svijeta o zmiji koja zavodi prve ljude. Treće:dječaku se u snu ukaza duh iz «čarobne svjetiljke». Dječak bi da ga duh odnesedaleko od opasnog, bradonjama zasmrađenoga mjesta. Četvrto: dječak se lomi,on bi da se zlotvori smjesta kazne, a kad se to ne dogodi, baca svjetiljku i nevjeruje u Njega! Peto: dječak uzvjeruje i obavijen svjetlošću postaje nevidljiv zasile mraka, izbavlja se iz obruča, dolazi konačno svojima.To je svojevrsna ratna bajka, koncipirana u osnovi prema biblijskoj priči o Jobu.Već na idejnom planu ovaj je roman – pokraj hrvatske dječje proze, zasićenefaktografijom – posebna vrijednost. Uz to je i stilska: jedini lik je dječak, tek semjestimice javlja fingirani, zamišljeni dijalog, no ta siromašna fabula kompenzirana je izuzetno napetom, ergoničkom naracijom, s kojom su usklađeni naslovi poglavlja jer nisu formulirani kao samostalne sintagme nego kao prve riječi upoglavlju, čime se sugerira neprekinutost, događajnost koja ne zastaje.Izuzetno djelo koje se nudi i u svojoj simbolnoj polivalentnosti: ono pored jasnekršćanske poruke može biti doživljeno i kao izloženost, kušnja Domovine u zlu,koja se od toga mraka može spasiti jedino iskrenim pouzdanjem u Svjetlost Božju!Onim što je dosad namijenio djeci, Zlatko Krilić svakako pripada najznačajnijimdječjim perima u novijoj hrvatskoj književnosti. On je našao ključ za poželjnodječjeknjiževno štivo - u atraktivnu, lepršavu ambalažu umotao je plemenitost ihumanost, ono poradi čega ta književnost i postoji

Razgovorni stil: Danas žargon dobiva posebno mjesto u jeziku. Naime, neke njegove riječi ulaze i u određeni stil standardnoga jezika, a razgovorni jezik u dijalozima ulazi u književnost. Stil razgovornoga jezika obuhvaća ne samo dijalektalne razlike govornika, nego i njihov individualni izraz, za koji se počinje rabiti termin idiolekt, kao i njihov žargon, po kojemu ih se razumije kao pripadnike određene društvene skupine.

Riječi u žargonu imaju munjevito kratak život ukoliko ne uđu u standardni jezik. No događa se da neke već zaboravljene riječi ponovno ožive u žargonu, baš kao što se to događa i u književnom jeziku. Tako se nedavno pojavila riječ prošvikati (‘poluditi’, ‘izgubiti pamet’), ali je u odnosu na svoju stariju “sestru” dobila drugi prefiks i prešla u drugu glagolsku koNeda Pintarić: Tvorbeni postupci u poljskom i hrvatskom razgovornom jeziku FILOLOGIJA 55(2010), 89—104 93 njugaciju (stari oblik bio je pošvikiti). Zbog brzine ulaska i izlaska riječi iz jezika teško je praviti rječnike žargona. Problem je napraviti i žargon jednoga jezika jer svaki grad ima svoju modifikaciju leksika, drukčiji utjecaj okružujućeg dijalekta i sociolekta i drugačije idiolekte. Osim toga, glavna metoda za prikupljanje žargonskih riječi je slušanje i zapisivanje onoga što se čuje na raznim mjestima, u medijima i u raznim društvenim krugovima i situacijama, što popis čini individualnim, necjelovitim i teško dostupnim. Postoje u razgovornom jeziku i riječi koje imaju funkciju sličnu džokeru ili adutu u kartama, tj. mogu zamjenjivati svaki pojam, kao npr. stvar u hrv. i sprawa u poljskom jeziku. Razgovorni jezik osiromašuje se takvim riječima koje služe umjesto mnogih različitih riječi. Takve džokerske riječi (Kryżan-Stanojević) često se biraju iz stranih jezika, a posebice iz engleskoga koji je danas »jezik broj jedan«, pogotovo u žargonu mladeži. Jedna od njih je npr. pridjev super koji zamjenjuje sve ostale pridjeve i superlative hrvatskoga jezika koji imaju pozitivno značenje. Takve bi se riječi mogle prema kartaškom jeziku zvati i »adutskim riječima«. U ovom ćemo se članku služiti spomenutim poljskim rječnicima razgovornoga jezika, no treba priznati da nam je izbor i kontekst pojedinih riječi

olakšala TV Polonia u serijama (posebice »Klan«) na kojoj smo čuli uporabu konkretnih žargonskih riječi iz usta njihovih govornika u određenim situacijama, a za hrvatski jezik Sabljakov rječnik šatre, televizijske serije, razne tiskovine i ono što smo sami čuli u raznim situacijama. Kako smo do sada vidjeli mnoštvo različitih termina, željeli bismo ih klasificirati i tako im odrediti mjesto i značenje. Razvrstavanjem termina u nekoliko jezičnih razina, od najviše do najniže, omogućujemo preglednije korištenje navedenih sinonima s područja razgovornoga jezika. Počinjemo s terminima iz najviše razine govora, a to su: 1. nestandardni, neknjiževni jezik ili supstandard (za razliku od standardnoga, književnoga jezika), koji do sada nema cjelovite gramatike; 2. razgovorni (živi, svakodnevni) jezik, koji proučava pragmatika; 3. regiolekt, seoski govor pojedinoga dijalekta (polj. gwara wiejska) koji ima djelomično zapisanu gramatičku strukturu i proučava ga etnolingvistika; 4. sociolekt, gradski govor, žargon, slang, šatra, govor pojedinih socijalnih skupina (polj. gwara miejska), koji proučava sociolingvistika; 5. obiteljski jezik (polj. język familijny, Handke 1995), koji proučava pragmatika i sociolingvistika; 6. idiolekt, individualna, autorska tvornica novih riječi, koja je predmetom proučavanja pragmatike. Pod žargonizmima smatramo govorne jedinice gradskih društvenih skupina rabljene u svakodnevnom govoru. U hrvatskom žargonu razlikuju se regionalni gradski centri čiji dijalekti utječu na naglaske, fonetiku i izbor leksika. Žargon je dakle rezerviran samo za razgovorni stil, no u hrvatskom se govoru njime služe i odrasli, a ne samo mladež. U oba jezika zapazili smo da je zajedničko obilježje moda posuđivanja

riječi iz engleskoga jezika, pa čak i domaći leksik dobiva često engleske gramatičke nastavke ili engleski korijeni dobivaju domaće formante. U oba jezika vidljiva su tri postupka u tvorbi žargonskoga leksika: skraćivanje, proširivanje i zamjena pojedinih dijelova riječi. Za hrvatski govor specifična je zamjena slogova ili morfema u rije či, što se naziva šatrovačkim govorom: lima umjesto mali postala je imenicom muškoga roda ženskoga sklonidbenoga tipa, a oblici limač, limačica pokazuju i proširivanje muškoga roda te stvaranje ženskoga rodnog oblika. Poredbeni prilog kao fol (kao slučajno, tobože) pretvara se u šatrovački prilog olfo. Iz prikazanih primjera koje bismo još mogli množiti vidi se da je najčešći postupak u stvaranju žargonskih riječi kraćenje. Uzrok tomu možemo tražiti u brzini kojom danas živimo i koja se onda odslikava i u govoru. Drugi uzrok mogao bi biti u lijenosti da se do kraja izgovori neka riječ. Treći uzrok može biti u tome da se u žargonu sve mora promijeniti, da mora biti različito od onoga u službenom standardiziranom jeziku. Na taj se način osvježava i emotivno pojačava dojam što ga riječima govornik želi ostaviti na sugovorniku. Iz istih se razloga vrši zamjena jednog sufiksa drugim ili se zamjenjuje domaći korijen riječi stranim. Treći proces zamjene pojedinih dijelova riječi drugačije se ostvaruje u poljskom govoru, a drugačije u hrvatskome (gdje je poseban postupak nazvan šatrovački govor). Osim toga mogu se zamjenjivati jedni formanti drugima, što dovodi samo do stilskih vrijednosti, a značenje riječi ostaje nepromijenjeno.