Rat [PDF]

  • 0 0 0
  • Gefällt Ihnen dieses papier und der download? Sie können Ihre eigene PDF-Datei in wenigen Minuten kostenlos online veröffentlichen! Anmelden
Datei wird geladen, bitte warten...
Zitiervorschau

Tihomir uljak; Rat - nova verzija RAT SADRAJ: 1. RASPAD KOMUNIZMA 2. PRIPREME ZA VOJNI UDAR 3. RAT 4. PRIZNANJE HRVATSKE 5. BOSNA I HERCEGOVINA 5.1. LISABONSKI PLAN PODJELE BiH (Carrington-Cutilierov plan kantonizacije) 5.2. DUBROVA KO RATITE 5.3. RAT U BOSNI 5.3.1. DOLINA NERETVE 5.3.2. POSAVINA 5.3.3. MUSLIMANSKO-HRVATSKI RASKOL 5.3.4. ORUJE 5.3.5. LONDONSKA KONFERENCIJA 5.3.6. DOLAZAK UNPROFORA 5.3.7. JA ANJE HRVATSKO-MUSLIMANSKIH SUKOBA 5.3.8. VENCE OWENOV PLAN (Podjela na tri provincije) 5.3.9. PRVA MUSLIMANSKA OFANZIVA 5.3.10. DRUGA MUSLIMANSKA OFENZIVA 5.3.11. ZATI ENE ZONE 5.3.12. TOTALNI HRVATSKO-MUSLIMANSKI RAT (Tre a muslimanska ofenziva) 5.3.13. ETVRTA MUSLIMANSKA OFENZIVA 5.3.14. OWEN-STOLTENBERGOV PLAN (Projekt unije triju republika) 5.3.15. WASHINGTONSKI PLAN 6. 7.

8. 9. 10. 11. 12. 13. 14.

FINANCIJSKA AGRESIJA NA HRVATSKU RAT PROTIV SRBA – Drugi dio 7.1. GUENJE MUSLIMANSKIH ENKLAVA 7.2. OBNOVA HRVATSKO-BONJA KE SURADNJE 7.3. BLJESAK 7.4. VOJNO-POLITI KE IGRE ZAPADA 7.5. OLUJA LOGISTI KO RAZBIJANJE EMBARGA AMERI KI PRODOR NA ISTOK EUROPSKI INTERESI SANKCIJE OMEKAVANJE PROSTORA BIVE JUGOSLAVIJE AMERI KI RAT PROTIV TERORIZMA NOVE OPASNOSTI ZA HRVATSKU

RAT 1. RASPAD KOMUNIZMA Polovicom 1987. na televiziji se po ela vrtjeti reklama. Taman ekran, a dubok muki glas govori: Vod je stigao. Mislio sam kako je rije o reklami za nekakvu kolonjsku vodu. Dana 23. 9. 1987. na 8. sjednici CK SK Srbije Miloevi je izabran za predsjednika. Nikada prije za njega nisam uo. Navodno je kao bankarski stru njak dugo radio u SAD-u. Istoga dana reklama je nestala s televizije. Dobili su svoga voda. Gledajui TV-prijenos s ove sjednice, zapazio sam govor jednoga starog partizanskog oficira, Srbijanca. Rekao je kako Miloeviev govor poti e nacionalizam. S svih strana za uli su se uzvici: »Izdaja, izdaja«. Obuzeli su me dvojni osjeaji. S jedne sam strane osjetio radost vidjevi po etak uruavanja SFRJ, a s druge lagani strah od rata i ratnih rtava. Dva mjeseca kasnije ameri ki je ambasador u Beogradu Montgomery (stru njak za politi ka ruenja), nakon uspjeno obavljenoga posla, otiao na novi zadatak. Postupak ruenja komunizma i u Jugoslaviji, uz pomo srpskoga nacionalizma, uspjeno je pokrenut. Jugoslavija je bila vienacionalna drava u kojoj je jedini integracijski imbenik bio strah. Ljudi se u zajednice udruuju djelovanjem sila kao to su ljubav, interes i strah. U jednonacionalnim dravama ljubav prema naciji je osnovni kohezijski imbenik. U vienacionalnim dravama te ljubavi nema, pa one mogu opstati ili zbog interesa ili iz straha, a da bi opstale moraju iriti zlo unutar sebe ili oko sebe. Jedini izuzetak su visokodecentralizirane drave u kojima se veina odluka donosi referendumom. U diktatorskim vienacionalnim dravama vlada strah me u nacijama. Vee se nacije boje secesionizma manjih nacija, a manje se nacije boje asimilacije i plja ke od strane veih, to je uzrok stalnog nepovjerenja. Kako bi se odrale, takve drave moraju imati vrlo jake organe represije. U vienacionalnim dravama uvijek postoji vrlo velika opasnost od prevelike koncentracije moi u rukama interesnih lobija, koji svoje lobisti ke interese nastoje prikazati kao najvee dravne i nacionalne interese, dok je kod jednonacionalnih drava najvei nacionalni interes blagostanje stanovnika, zatita dravnog teritorija i mir sa susjedima. U Jugoslaviji je situacija bila sljedea: Srbi su se bojali albanskoga i muslimanskoga nataliteta te hrvatske i slovenske ekonomske snage; Albanci su se bojali srpske genocidne politike; Muslimani su se bojali asimilacije od strane pravoslavnih Srba i katoli kih Hrvata; Hrvati i Slovenci su se bojali asimilacije i ekonomske plja ke od strane Srba dok su se svi zajedno bojali Komunisti ke partije, tajnih slubi, vojske i policije. Raspadom Partije po eli su se raspadati i ostali instrumenti straha, ali je naglo porastao strah od ostalih nacija. Kako se partija po ela raspadati i ekonomska stega po ela je slabiti. Redovi pred trgovinama za kavu, deterdent i sli ne robe su nestali, kolone automobila na benzinskim crpkama su nestale, sve manje se putovalo u Trst i Istanbul po odjeu i obuu, a ulicama je vozilo sve vie skupih automobila. Uvozne stege su nestajale, sve manje je bilo slobodnih mjesta na parkiralitima, ali je inflacija postajala sve bra i bra, ime su i dotad gotovo nepoznati ste ajevi poduzea postajali sve ei. Po eli su mitinzi po Kosovu i Vojvodini te ruenje dotadanjih partijskih kadrova. Dana 9. srpnja 1988. u Novom Sadu organiziran je prvi »miting istine« kada su Srbi s Kosova sruili vojvo ansku vlast. Savez komunista Jugoslavije po eo se raspadati, a Slobodan Miloevi je protuustavnim smjenjivanjem komunisti kih vodstava u Kosovu, Vojvodini i Crnoj Gori, sve vie provocirao nesrpska republi ka rukovodstva kako bi raspad ubrzao, iako je formalno branio Jugoslavensko jedinstvo. Jedini ozbiljni integrativni imbenici ostali su vojska i savezne obavjetajne slube. U JNA je bilo oko 70% srpskih oficira pa je vojska bila pod potpunim nadzorom Beograda. U

nekadanjoj su miliciji u Hrvatskoj veinu inili Srbi i Jugoslaveni. Ra an je u vrhu SKH imao svoje ljude, ali su na terenu u mnogim ograncima Srbi bili veina. U takvim je ograncima Miloevi imao punu podrku. U republi kim institucijama Srbi i Jugoslaveni bili su vrlo utjecajni i prijetila je opasnost da Miloevi iznutra skine Ra ana. Ra an je te opasnosti bio svjestan pa je sve napore usmjerio na smirivanje situacije i odravanje demokratskih izbora. U procesu formiranja novih stranaka namjeravao se osloboditi Miloevievih ljudi i na taj na in formirati svoju partiju koju e moi potpuno kontrolirati. Dana 8. srpnja 1989. u Kninu je odran skup posveenja novoizgra ene bogoslovije u manastiru Krka. Na skupu su dominirali etnici s kokardama iz itave Jugoslavije i svijeta. Koncem godine 29. studenoga 1989. srpski mitingai su najavili okupljanje u Ljubljani s parolom objanjenja istine o Kosovu. Slovenci su skup zabranili, a SSRN Srbije je pozvao sva poduzea na prekid poslovnih veza sa slovenskim poduzeima i institucijama. Nakon ovoga dolo je do gospodarske blokade Slovenije. Dana 23. sije nja 1990. nakon 14. izvanrednog kongresa CK SKJ i odlaska slovenske delegacije, nakon ega su i Hrvatski komunisti otili, SKJ se raspao. Miloevi je ovaj raspad izazvao traei bespogovorno pristajanje na njegove zahtjeve i nepristajanjem ni na minimalno poputanje Slovencima, iako su svi republi ki Savezi Komunista bili formalno ravnopravni. Ovime je svjesno isprovocirao raspad SKJ iako je krivicu za to pokuao prebaciti na Slovence. Sve se to doga alo u trenutku kad je privreda bila u potpunom rasulu. Gubitci su u poduzeima 1989. bili 2,5 puta vei od dobitka tvrtki, a 1990. ak etiri puta. U 42% poduzea gubitci su bili 50% vei od vrijednosti trajne imovine, a 96% ukupnog kapitala poduzea bilo je u dravnom vlasnitvu. Vie od 20% zaposlenih bilo je tehnoloki viak. Dodatni troak za sve republike, osim Srbije, bio je Fond za ulaganje u nerazvijena podru ja u koji su svi morali ulagati, te obavezna prodaja deviza Narodnoj banci Jugoslavije koja je devize otkupljivala po izrazito nepovoljnom te aju. Trina cijena stranih valuta bila je nekoliko puta vea od one po kojoj je plaala Narodna banka Jugoslavije. Ve krajem 1988, u vrijeme najveih Miloevievih mitinga te sve vidljivijega straha od hrvatske politi ke neizvjesnosti, pojavila se inicijativa za osnivanje Hrvatskoga demokratskog saveza. Zajedno s prijateljima potpisao sam se na politi ki program tog saveza i nastavio daljnje prikupljanje potpisa za njihov program. Ime te zajednice u nastajanju nakon nekog vremena preraslo je u Hrvatska demokratska zajednica. Popis ljudi koji su ve tada skupili hrabrosti potpisati se na takav program objavljen je u broju 1 Biltena HDZ-a. Dio ljudi iz Osijeka koji su aktivno radili na prikupljanju potpisa uspio je prisustvovati osniva kom skupu 17. lipnja 1989. HDZ je okupljao sve koji su bili spremni suprotstaviti se Miloeviu i njegovoj ideji Velike Srbije. Tu su se zajedno nali bivi i tada jo uvijek aktivni komunisti, hrvatski nacionalisti, zagovornici jugoslavenske konfederacije, pa ak i prikriveni zagovornici unitarne Jugoslavije koji su vjerovali kako je jugoslavenske narode mogue pretvoriti u novu jugoslavensku naciju. Svima je protivnik bio Miloevi sa svojim projektom Velike Srbije i on je bio jedini faktor ujedinjenja. Nije mi se svidjelo to je u toj ekipi bio Manoli i nekoliko njegovih udbakih drugova iz bive OZN-e (kasnije UDB-a) kao to su Boljkovac i Degoricija, ali to sam u ovoj fazi razvoja drave drao za opravdano. Bez njih ne bi bilo mogue preuzeti vlast. Tek kasnije sam shvatio njihov motiv za suradnju s hrvatskim nacionalistima, a on je bio iskoristiti ih u ruenju Miloevia koji je elio Jugoslaviju pretvoriti u Veliku Srbiju. Tu manov motiv za suradnju s njima bio je iskoristiti ih za preuzimanje vlasti i borbu protiv Miloevieve velikosrpske politike. Hrvatski su se Kosovci i udbai podijelili na dravotvorce i

Jugoslavene, a srpski na Velikosrbe i Jugoslavene. I hrvatski i srpski Jugoslaveni, vjerni Titovi sljedbenici osobito oni iz vrha JNA odmah nakon Titove smrti 1980. godine, a osobito nakon tragi nih doga aja na Kosovu godinu dana kasnije, procijenili su kako se JNA mora nametnuti kao nezaobilazan politi ki imbenik u Jugoslaviji, bez kojega se nita ne mo e i ne e mo i rijeiti. U tome su glavnu rije imali general Nikola Ljubi i , general Kadijevi i admiral Branko Mamula koji su 20 godina postepeno kadrovski istili JNA od ljudi koji bi mogli smetati stvaranju unitarne Jugoslavije. Admiral Branko Mamula, u svojoj knjizi “Slu aj Jugoslavija”, detaljno je objasnio idejni, programski i provedbeni pristup JNA kao politi kog imbenika u jugoslavenskoj dr avnoj zajednici. Naavi se po etkom osamdesetih godina pred "izazovom unutarnjih nemira i sukoba" armijskih vrh je procijenio da e trebati JNA i TO "postupno osposobljavati za rjeavanje krizne situacije u zemlji. U dvije godine formirani su tzv. gotovi bataljoni spremni odmah stupiti u borbu. Bilo ih je ukupno dvanaest? Najsporije je ilosadoktrinom, posebno takti kom upotrebom navedenih i svih drugih sustava.” Ve 1985. godine htjeli su izvesti vojnu upravu, ali se partijski lideri nisu dali skinuti. “Radilo se o oportunizmu - da se otvoreno ne poka e da se spremamo za unutranje sukobe". (str. 61.) Puno prije negoli je formalno zapo eo krvavi proces raspada Jugoslavije JNA je bila spremna preuzeti vode u politi ku ulogu u SFRJ. Mamula o tome pie: "U drugoj polovini 1986. i po etkom 1987. g. razra ene su politi ke osnove, kriteriji procjena za odluku i po ele su operativne pripreme. Pripreme su pokrivale mjere budnosti i poviene borbene gotovosti odr avane po zvani nim odlukama Predsjednitva SFRJ i planovima Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu i Generaltaba". (str. 88.) Daljnji razvoj doga aja, osobito sukobi u komunisti kom rukovodstvu zemlje, narastanje velikosrpskog nacionalizma te "separatizam" sjeverozapadnih republika, u vrstili su u vrhu JNA spoznaju o neizbje ivosti vojnog udara. tovie, "? bili smo posve odlu ni. Osnovni planovi i jedinice su bile spremne" (str. 102.),. Mamula pie kako je namjera "bila da dobijemo vrijeme za minimalno politi ko sre enje i odlaganje sporova, a najkrupnija rjeenja zajedni ke dr ave odlo iti dok ne protutnje turbulencije koje su zahvatile isto nu Evropu: o uvati Jugoslaviju, a reformirati je u mirnijim uvjetima." (str. 8.) To zna i zadr ati "status quo" dok se ne smiri protukomunisti ki pokret u Europi, dok nacionalna individualizacija isto noeuropskih naroda ne posustane i dok iznova ne oja aju suprotstavljanja izme u Istoka i Zapada. Tada e se Jugoslavija mo i nametnuti kao geopoliti ki i geostrateki imbenik kakav je bila u razdoblju nakon 2. svjetskog rata. “ Plan nije realiziran iz “doktrinarnih” razloga, a ti doktrinarni razlozi su; tko e do i u poziciju odakle se mo e vie oplja kati. Jugoslovenski komunisti su kao i u svim drugim dr avama na vlast doli kako bi od naroda oduzeli sve to mogu, te to podjelili sirotinji, to jest sebi. Parolama o ravnopravnosti i jednakosti uspjeli su privu i zavidnu sirotinju koja je povjerovala kako e se nakon plja ke sve oplja kano ravnomjerno podjeliti. Najprije su oplja kali “suradnike faizma”, “kapitaliste”, “sitnu bur oaziju” i “kulake”, pa “neprijatelje naroda”, “klerofaiste”, a kad vie nisu imali to plja kati pomeli su tavane i najsiromanijim seljacima. U toj organiziranoj plja ci odredili su jasna pravila tko koliko smije plja kati i prema tim pravilima su kreirali mehanizam unutarstrana ke selekcije kadrova. Komunisti s dna hijerarhije su se ka njavali i za najmanje kra e, ako ih se otkrije, a izuzetak od ovoga su bili oni koji su pristajali raditi za tajne slu be kao dounici, provokatori i dezinformatori. Najpoteniji i najsposobniji koji su iskreno vjerovali u komunisti ke parole o jednakosti i ravnopravnosti mogli su napredovati stepenicu vie i obavljali su ulogu

uvara sustava. Na upravlja ki vrh proputani su samo oni koji su bili spremni sudjelovati u podjeli plijena bez suvinih pitanja. Oni koji su slu ajno dospjeli u vie strukture, a nisu se prilagodili obi ajima tajnog punjenja vlastitih d epova vrlo brzo su ispadali iz kadrovskih kri aljki. Kad vie nisu imali to plja kati pustili su nezadovoljnike, najvie hrvate na rad u zapadne dr ave. Oni su slali devize u Jugoslaviju svojim obiteljima, a te devize su troene u trgovinama nakon ega su zavravali u epovima uske komunisti ke elite. Kako bi mogli neprimjetno polja kati stvorili su jednstveni sustav gospodarstva tzv, “samoupravni socijalizam”. To je sustav u kojem su poduze a funkcionirala formalno samostalno, pod vla u zaposlenih i zavi u zava enih radnika, a u stvari sve rukovode e polo aje kontrolirala je partija. Ve a poduze a su osnivala svoje fiktivne podru nice u inozemstvu preko kojih su njihovi rukovodioci, naj e e sinovi visokih partijskih funkcionera, izvla ili dobit za sebe i partijsku elitu. Sva radna mjesta s kojih su se mogle izvla iti devize po izuzetno povoljnom te aju i ostala gotovina pla ale su se viim funkcionerima na hijerarhiji. Na dnu, najvie su se pla ala radna mjesta radnika na benzinskim pumpama, te mjesta skladitara i komercijalista. verceri koji su donosili robu iz zapadnih zemalja mogli su to neka njeno raditi samo ako su sura ivali s udbom. U “samoupravnim” poduze ima oni koji su bili na mjestima gdje se mo e dobro krasti profit su morali djeliti s direktorima, direktori partijskim rukovodiocima, a najvie su zara ivali lanovi centralnog komiteta SKJ i republi ki rukovodioci. Pojedini ortodoksni komunisti koji nisu znali uzimati brzo su sklanjani kao smetnja, kao i naivci koji su povjerovali u komunisti ke parole, ali su se razo arali kad su vidjeli metode. Ova elita oboga ena plja kom putovala je na zapad te oplja kano troila na luksuznu robu, ljetovali su u posebnim polutajnim vojnim odmaralitima, gradili su vile po Jadranskoj obali i nacionalnim parkovima, lije ili su se u najboljim svjetskim bolnicama, djeca su im studirala na najboljim svijetskim sveu ilitima, a narod to sve nije ni smio znati. Kad im je ponestalo deviza od gastarbajtera dozvolili su razvoj turizma pa su devize po ele stizati u milijardama dolara. Tada su se oko plijena posva ali pripadnici savezne elite s Hrvatskom elitom. Turizam je najvie donosio Hrvatskoj, a devize su ile u Beograd po slu benom te aju koji je bio daleko ispod realne vrijednosti. Srbijanska komunisti ka elita je ve po etkom ezdesetih godina postala daleko ja a od svih ostalih republi kih komunisti kih elita. Postali su prijetnja ak i za Tita, pa je Tito uz pomo Slovenskih i Hrvatskih kadrova uspio smjeniti efa tajne policije Rankovi a, koji ga je prislukivao i pokuao zamjeniti, ali su Srpski kadrovi, koji su ak i Titovu enu Jovanku koristili za njegov nadzor ostali stalna prijetnja. U takvoj situaciji, kad je zbog sva e sa Staljinom morao odr avati dobre odnose sa zapadom pa nije mogao bez su enja likvidirati sve kojimu smetaju, Tito je jedino rjeenje za svoj opstanak na vlasti vidio u ja anju ostalih republi kih elita kao protute u Srpskoj eliti, te je po eo uvoditi elemente federalizma u partiju i dr avu. U tome je imao podrku Britanaca koji nisu eljeli Jugoslaviju pod potpunom dominacijom Srba, boje i se njihove pravoslavne povezanostisRusima. Uspio je decentralizirati i slu bu sigurnosti, ali mu to u vojsci nikad nije uspjelo, iako je organizirao republi ke teritorijalne obrane kao pri uvne ratne postrojbe. Me utim, ti tabovi TO su uvijek ostali pod potpunom kontrolom JNA koja je odlu ivala o zapovjednom kadru, o napredovanju, o vojnim vje bama, a poto TO nije imala svoj profesionalni dio, sve oru je su uvali i kontrolirali vojnici JNA. Poto ni srpski kadrovi okupljeni oko oke Jovani a, Nikole Ljubi i a i Branka Mamule nisu imali dovoljno snage za ruenje Tita stvorena je situacija u kojoj su oni njega nastojali marginalizirati, a on je njih nastojao primiriti

uvjeriv i ih kako samo uz njegovu pomo mogu sa uvati Jugoslaviju. Oni su to prihvatili vjeruju i kako e nakon njegove smrti preuzeti potpunu vlast. Tito je bio natprosje no inteligentani meunarodni avanturist, bandit i psihopatski masovni ubojica, o eli en u frakcijskim komunisti kim sukobima jo od Lenjinovih vremena, kad je kao zarobljeni Austrougarski do asnik, poput 300.000 ostalih, po nalogu njema kog zapovjedni tva, u sastavu “internacionalnih brigada” uvao Lenjinov bolj evi kih sustav od pobunjenih Ruskih seljaka. Tu je vrbovan od Britanskih agenata provokatora, masona iz bolj evi kog vrha, na iji nagovor je postao komunist i vi estruki agent,svelikim izgledom za uspjeh u karijeri. ire i dezinformacije uspio se nametnuti Staljinu, istisnuti i likvidirati srpskog komunista Gorki a zajednos800 drugih starih jugoslovenskih komunista, te postati generalni sekretar Jugoslovenskih komunista. Likvidacije je naj e e obavljao tako to bi konkurente poslao u SSSR na obuku, a za njima je poslao pismo u kojem je utvrdio kako su to izdajnici, nakon ega ih vi e nitko nije vidio. Zahvaljuju i takvom iskustvu znao je kako se suprostaviti sve ja oj srbijanskoj komunisti koj eliti. Kako bi oja ao republi ke komunisti ke elite dopustio je zadr avanje sve ve eg djela imovine na republi kom nivou. Kako bi ohrabrio Hrvatsku komunisti ku elitu, zastra enu i marginaliziranu nakon poslijeratne likvidacije Andrije Hebranga, a i drugih Hrvatskih komunista koje su Srbski komunisti nakon svae sa Staljinom proglasili za pristalice Staljina, Tito se po eo javno izja njavati kao Hrvat ve sredinom ezdesetih godina, te ju poticati na to ve e zadr avanje, od naroda oplja kane imovine u vlastitim rukama. Hrvatska komunisti ka elita je 1971. zatra ila ostanak ve eg postotka deviza u Hrvatskoj, koje su hrvatski hoteli i hrvatska poduze a morala prodavati Narodnoj banci Jugoslavije po te aju nekoliko puta manjoj od realne, to je sve Tito javno podr ao. Ali beogradska Srbijanska elita nije pristajala na ostanak bez turisti kih deviza, pa su se pobunili. Imali su iza sebe vojsku, obavje tajne slu be i dobre veze sa SSSR-om, dok je hrvatska elita u oru anim instrumentima vlasti bila slaba, te je privla nim parolama odlu ila pokrenuti Hrvatski narod i staviti se na njegovo elo, te se na taj na in izboriti za osvajanje deviznog kola a, ime je nastao takozvani “maspok”. Kad su studenti na masovnim prosvjedima, navoeni od uba enih provokatora, po eli ugro avati same temelje SFRJ srpski generali su zaprijetili vojskom, te se Tito upla io kako bi u slu aju velikih nereda mogao intervenirati SSSR kao u ekoslova koj i Maarskoj, te bi on bio uklonjen. Zbog toga se povukao i hrvatsku elitu predao u Srpske ruke, to je Srbijanska komunisti ka elita iskoristila i mnoge Hrvate likvidirala. Kako Srpska elita ne bi previ e oja ala Tito je godinu dana kasnije dao zatvorio i neke beogradske liberale koji nisu imali za titu vojnog vrha,

ime je vrlo lukavo opet preuzeo inicijativu u svoje ruke, te se tako opet potvrdio kao voa jugoslovenskih komunista. Kako bi vratio udarac previ e oja anoj Srbijanskoj eliti, nakon tri godine uspio je progurati novi ustav kojim je oja ao konkurenciju beogradskoj komunisti koj eliti, uvode i elemente konfederalizma u Jugoslaviju. One koji su mu ostali vjerni Tito je nastavio obilno nagraivati, te je plja ka postala jo ve a. Poznat je slu aj kad je jedan pripadnik hrvatske elite Jakov Bla evi dao majstorima posao restauracije stana. Majstori su iza ormara prona li neke najlonske vre e, te ih bacili u sme e. Radnici na smetli tu su po eli loviti ogromnu koli inu njema kih maraka koje je vjetar raznosio kad su se vre e raspale. Milicija je vrlo brzo Bla evi u vratila devize, a radnicima je zabranjeno o tome pri ati, iako se pri a ve tada pro irila. Znimljiv je i slu aj direktora INA-e Stjepana urekovi a koji je otkrio jedan slu aj kako visoki partijski funkcioneri u organizaciji KOS-a pune svoje crne fondove u inozemstvu. Tankeresnaftom preusmjeravali su na crno tr i te pod novim imenom, a INA-i su slani dopisi o nestanku brodova na otvorenom moru. Na ovaj

na in je «nestalo» vie brodova, o emu se u javnosti utjelo. urekovi je to pokuao razotkriti, ali je morao pobjei u SR Njema ku, gdje su ga likvidirali, a kasnije i njegovog sina. Usprkos nastojanju Srbijanskih politi ara da uzmu veinu deviza od Hrvatskog turizma, Hrvatski politi ari su ipak pronalazili na in ilegalnog skretanja sve veeg djela deviza u svoje epove, te je Beogradska elita bila sve nezadovoljnija. Podijelili su se oko toga kome e pripasti vie plijena, pa su se zbog toga podijelili i oko pitanja opstanka Jugoslavije. Koncem 80-ih postali su svjesni kako je komunizam propao, te su po eli zagovarati uvo enje elemenata kapitalizma, s tim to bi oni trebali biti najvaniji kapitalisti. U tom trenutku, prema procijeni zapadnih stru njaka Jugoslovenski gra ani koji nikad nisu radili u inozemstvu, na ra unima zapadnih banaka imali su oko dvadeset milijardi dolara, ime se moglo kupiti veinu profitabilne imovine u Jugoslaviji. Me u srbima manjina elite bila je za centralizaciju Jugoslavije vjerujui kako e oni opstati kao nova jugoslovenska kapitalisti ka elita. Veina srba, me u kojima i bankar Miloevi, je shvatila kako u uvjetima pravne demokratske drave za to nemaju snage, te je odlu ila krenuti u prekrajanje republi kih granica i stvaranje Velike Srbije do Karlobaga ime bi uzeli veinu Jadranske obale s pripadajuim turisti kim kapacitetima. Za ovo rjeenje su se pripremali dvadesetak godina, ekajui da projugoslovenski orjenitirani Srbi obave posao ienja nesrpskih kadrova za njih. Glavnu ulogu u ienju nesrpskih kadrova su imali imali general Nikola Ljubi i, general Kadijevi i admiral Branko Mamula, koji su dvadeset godina postepeno istili JNA od nesrpskih kadrova vjerujui kako samo tako mogu o uvati Jugoslaviju. Kad je sve bilo spremno, Srbi su uzjahali na val velikosrpskog nacionalizma i rapad komunizma je po eo, to su poduprli i amerikanci vjerujui kako je mogue nacionalizmom sruiti komunizam, a onda smiriti situaciju i tako o uvati Jugoslaviju. To su iskoristili velikosrbi koji su uz pomo Srpske akademije napravili svoj strateki plana stvaranja Velike Srbije, te su po eli sve vie preuzmati vlast u komunisti koj partiji Srbije. Velikosrbi su samo nakon Prvoga svjetskog rata prihvaali Jugoslaviju uvjereni kako e politikom mrkve i batine sve narode koji u u u tu britansko-francusku tvorevinu pretvoriti u Srbe. Kada su u Skuptini Kraljevine Jugoslavije ubili hrvatskog politi kog vo u Stjepana Radia, Jugoslavija je postala tvorevina koja opstaje samo silom. Po etkom Drugoga svjetskog rata ta se tvorevina raspala, ali su je saveznici opet obnovili. Velikosrbi su uspjeli na vrijeme prijei u partizane te su nastavili kroz Komunisti ku partiju ubijati i progoniti sve koji nisu eljeli postati Srbi. Vjerovali su kako e stanovnike iz novosvojenih krajeva uspjeli pretvoriti u Srbe, isto onako kako su to u 19. stoljeu u inili s Cincarima i Vlasima. Ta je politika samo kod Hrvata davala neke rezultate zahvaljujui niskom natalitetu i iseljavanju u zapadne zemlje. Kod bosanskih i sanda kih Muslimana, te Albanaca demografski su podatci pokazivali negativne trendove za Srbe, pa su nakon smrti Josipa Broza Tita Velikosrbi krenuli u izazivanje nereda najprije na Kosovu, pa Vojvodini, a onda po itavoj Jugoslaviji, sve u cilju izazivanja malih puzajuih ratova u kojima e etni ki o istiti sve prostore u granicama zamiljene Velike Srbije, dok su Sloveniju i djelove Hrvatske izvan granica Velike Srbije namjeravali istjerati iz Jugoslavije. Na taj na in bi im ostao teritorij bez Hrvata, Muslimana i Albanaca. Sve to su prikazivali kao borbu za Jugoslaviju kako bi kao svoje vojnike mogli iskoristiti i iskrene zagovornike Jugoslavije. Ideja »Velike Srbije« ula je u srpske mitove od Ilije Garaanina i na obiteljskim se proslavama Svetoga Save prenosila s koljena na koljeno. Srpski akademici su nakon

neuspjenog pretvaranja svih u Srbe shvatili kako u slobodnoj trinoj privredi Srbi gube gospodarsku prevlast u Jugoslaviji zahvaljuju i tom to susnajvie kapitala raspolagali Hrvatski i Slovenski tehnokrati, te Hrvatska ekonomska emigracija. Dugoro no, nakon pedesetak godina Muslimani i Albanci bi, zbog svog visokog nataliteta postali ve ina u Jugoslaviji, te bi nakon toga Srbi izgubili i politi ku vlast, ak i u uvjetima potpuno centralizirane unitarne Jugoslavije. Kako bi to sprije ili napisali su svoj dugoro ni strateki plan djelomi no objavljen kao “Memorandum Srpske Akademije”. Prema tom memorandumu predvidjeli su ciljeve koji se mogu ostvariti samo ratnom politikom u vie faza. Tom politikom namjeravali su najprije o istiti Liku i Banovinu, te Slavoniju od Hrvata kako bi zauzeli Hrvatsku itnicu i djelove Hrvatske gdje su ivjeli u znatnom postotku, te nakon osvajanja i etni kog i enja BIH i Dalmaciju o istiti od Hrvata ime bi Hrvatskoj oduzeli Jadransko more kao izvor turisti kih deviza. Muslimani su tu bili samo smetnja na leitima rudnog bogatstva i na spoju izme u Slavonije i Dalmacije, te ih je trebalo djelomi no istrijebiti, a djelomi no protjerati u Hrvatsku gdje bi oni odigrali ulogu koju su Palestinci odigrali u Libanonu. Time bi Hrvatska, s prostalim teritorijem, podjeljena unutar sebe, s viemilijunskom masom izbjeglica, postala potpuno nesposobna izvriti bilo kakav protuudar u cilju naknadnog povrata oduzetog teritorija. Nakon toga na red bi dolo etni ko i enje Kosova, im bi granice Velike Srbije bile zaokruene. Za vrijeme obiju Jugoslavija Srbi u obavjetajnim slubama su dobrim djelom prihva ali pretvaranje Jugoslavije u Veliku Srbiju, ali je bilo i onih koji su iskreno zagovarali Jugoslaviju. Zbog toga su i u obavjetajnim slubama postojale razli ite frakcije po nacionalnoj i po ideolokoj osnovi. Najvie zagovornika o uvanja Jugoslavije bilo je u JNA i ona je Velikosrbima bila najve a prijetnja. Zato su u projekt stvaranja Velike Srbije morali krenuti pod parolom obrane Jugoslavije. I jedni i drugi najve u opasnost su vidjeli u drugom najbrojnijem narodu Hrvatima, pa su i jedni i drugi planirali problem Hrvata rijeiti silom. Razlika je bila jedino u taktici. Taktika Jugoslavena bila je potpuno razoruati Hrvatsku, te u slu aju pobjede secesionisti kih snaga na izborima «blic krikom» osvojiti klju ne to ke, uhititi najvanije politi are, te tako spasiti Jugoslaviju. Taktika Velikosrba je bila dopustiti Hrvatima naoruavanje sa neto laganog pjeadijskog oruja kako bi se mogao organizirati puzaju i rat u kojem e JNA etni ki o istiti dijelove Hrvatske zacrtane u velikosrpskim planovima. Kako bi to mogli bitno im je bilo ne razotkriti svoje prave tenje kako JNA i njih ne bi skinula sa vlasti i pozatvarala. Zbog toga su morali igrati igru kako se bore za Jugoslaviju, uz stalno sprje avanje JNA u izvo enju brzog prodora prema Zagrebu koji nije bio unutar zacrtanih granica Velike Srbije, te ih nije zanimao. Jedina ansa Hrvatske bila je iskoristiti suprotnosti izme u ove dvije Srbijanske frakcije. Problem je bila projugoslovenska frakcija koja je u Hrvatskoj vlasti imala vrlo snano uporite o kadrovima koji su stvaranju Hrvatske prili sa figom u depu, te su stalno raznim provokacijama nastojali natjerati JNA na brzu vojnu akciju u kojoj bi JNA zatvorila sve koji su ruili Jugoslaviju i u Beogradu i u Zagrebu i u Sloveniji. Velika ve ina pripadnika ove frakcije HDZ-a bili su iskusni pripadnici bive tajne obavjetajno sigurnosne slube OZNA-e koja je kasnije preimenovana u UDBA-u pa u DB.

im je Miloevi doao na vlast u Srbiji 1987., po ela je irom Jugoslavije, gotovo otvorena plja ka sve nov ane imovine raznih mnogobrojnih fondova kao to su mirovinski fond, zdravstveni fond, partijski i sindikalni fondovi, te imovine raznih SIZ-ova (samoupravne interesne zajednice). Mnogobrojni komunisti ki rukovodioci,

takozvani tehnomena eri po eli su sami sebi dodjeljivati ogromne kredite preko fiktivnih posrednika, naj ee banaka. Ova inflacijsko financijska operacija pranja novca i cije enja imovine iz poduzea i raznih fondova, uz pomo ubrzane inflacije imala je za cilj obezvrijediti svu nov anu imovinu. Ove institucije su novac drale na bankama s minimalnom kamatom, manjom od stope inflacije, te je tako realna vrijednost tog novca svaki dan postajala sve manja. Tako ste ena vrijednost je posredstvom banaka prenoena u inozemne banke na ra une nekoliko stotina provjerenih kadrova kojima su odobravani krediti u milijunima dolara. Kako se javnost ne bi bunila, kao maska odobreno je i stotinjak tisua sitnih stambenih kredita, vrijednosti od nekoliko tisua do nekoliko desetaka tisua dolara. Svi ovi krediti po minimalnim kamatama, bez devizne klauzule, u uvjetima visoke inflacije gubili su brzo na vrijednosti, pa ih je svatko nakon nekoliko po etnih rata mogao vrlo lako otplatiti, te su svi koji su ga dobili imali osje aj kako i oni sudjeluju u plja ki ni ije imovine. U ovoj fazi banke su odigrale ulogu posrednika u pretvorbi dotadanjeg drutvenog kapitala, pri emu su krile sva bankarska pravila i pravila dobrog gospodarenja. Pojavom Miloevia Hrvatska komunisti ka politi ka elita je shvatila kako se od srpskog nacionalizma moe obraniti samo hrvatskim nacionalizmom, te se vrlo brzo povezala s nacionalno svjesnim hrvatskim intelektualcima vjerujui kako e ih iskoristiti za odupiranje srpskom nacionalizmu i opstanak na vlasti. Tada su se Hrvatski komunisti podijelili u dvije frakcije. Jedni su eljeli stvarati Hrvatsku dravu u kojoj e oni biti nova klasa kapitalista, a drugi su eljeli opstanak Jugoslavije vjerujui kako oni s kapitalom od Hrvatskog turizma i gastarbajtera mogu zagospodariti itavim jugoslovenskim tritem. U ovome glavnu ulogu su imali Britanski plaenici me u hrvatima koji su koristili sve na ine i metode potrebne za obranu Jugoslavije. Naime, Britanci su nakon prvog svjetskog rata stvorili Jugoslaviju iz svojih stratekih interesa, ime je nastala nestabilna i nesamostalna, Britanskom interesu podlona drava na sjecitu puteva Berlin – Beograd – Bagdad, te Rusija Jadransko more, to je za Britance od prvorazredne geostrateke vanosti. U toj dravi Britanci su uvijek mogli nai saveznike me u pravoslavnim Srbima kad je trebalo ogroziti Njema ke interese, te me u katoli kim Hrvatima kad je trebalo ugroziti Ruske interese, a time je Hrvatski prostor dobio status najvanijeg geoprometnog vorita u junoj Europi. Britanci su za svoje saveznike me u hrvatima uzeli pojedine stare komuniste, svoje agente jo iz doba kominterne kao to su Manoli i sli ni koji su se u startu ubacili me u hrvatske nacionalne intelektualce, te Antu Markovia koji je postao savezni predsjednik vlade. Manoli i njegova ekipa imali su zadatak iznutra to vie radikalizirati hrvatske nacionaliste kako bi se Srbi digli na ustanak, te na taj na in natjerati srpskoj partiji poslunu JNA na vojni udar, pri emu bi nastradali i Hrvatski i Srpski nacionalisti, kao i svi ostali nacionalisti na podru ju Jugoslavije. Ante Markovi je dobio ulogu ma ioni ara koji e omoguiti bivoj komunisti koj eliti privatizaciju sve imovine bez novca, kako bi oni postali nova klasa krupnih kapitalista, a za taj zadatak je dobio velike strane devizne kredite kojima je kratko vrijeme uspio drati stabilan devizni te aj. Markovi je vjerovao kako u slobodnoj trinoj konkurenciji Hrvatski tehnokrati mogu preuzeti dominantnu ulogu u jugoslovenskom gospodarstvu. Manoli je me u hrvatske nacionaliste ubacio svoje suradnike koji su bili spremni postati nova klasa krupnih jugoslovenskih kapitalista, ali se nisu eljeli odrei

najvanijeg dijela Titoizma i Jugoslavije, vjerujui kako njome mogu zagospodariti uz pomo plijena ste enim kroz 50 godina vlasti. Slijedei zakletvu Titu iz pjesme «drue Tito mi ti se kunemo» bili su spremni upotrijebiti sva sredstva i sve metode kako bi spasili njima najmiliju Jugoslaviju kao svoj budui plijen. Hrvatski su se »Jugoslaveni« uklju ili dijelom u lijevu frakciju HDZ-a glumei mirotvorce, a dijelom u desnu glumei krajnji ekstremizam s namjerom kompromitiranja Hrvatske u Me unarodnoj zajednici, te izazivanju Generaltaba na vojni udar i tako, u suradnji sa srpskim Titoistima, obnoviti Jugoslaviju. Kako bi sruili Miloevia, morali su najprije razbiti Jugoslaviju, a poslije za to optuiti njega, te uz pomo vojnog udara stvoriti novu Jugoslaviju. To su namjeravali u initi uz tajnu suradnju sa starim srpskim partizanskim oficirima koji su se udruili u Stranku Jugoslavena i SK pokret za Jugoslaviju. Institucija koja je trebala provesti to ujedinjenje je SIV(savezno izvrno vijee). Predsjednitvo Jugoslavije se sastojalo od predstavnika Republika i Pokrajina te je njima i odgovaralo. S druge strane SIV je birala Skuptina Jugoslavije i njoj je odgovarao. SIV je vodio ekonomske poslove i nije imao ovlasti nad vojskom, a to je ono to su jugoslavenski orijentirani politi ari, Srbi i Hrvati eljeli promijeniti. Kasniji doga aji su pokazali kako je Manoli viestruko precijenio utjecaj starih srbijanskih partizanskih oficira jugoslovenske orjentacije i potcijenio snagu Velikosrba. On, kao i ostali hrvatski pobornici Jugoslavije, nikada nije shvaao kako su Velikosrbi najvei protivnici bilo kakve Jugoslavije, iako je kao vrlo inteligentan i iskusan obavjetajac povezan sa isto nim i zapadnim slubama mogao shvatiti realnost, samo da je bio intelektualno spreman odrei se svojih utopijskih zamisli iz mladala kih dana. Obavjetajno sigurnosne slube obi no imaju vie odjela ili mrea iji pripadnici se me usobno ne poznaju. Odjeli su; odjel za mobilizaciju i obuku, odjel za prikupljanje i analizu podataka, odjel za irenje dezinformacija to rade agenti dezinformatori, odjel za provokacije to rade najtajniji agenti provokatori uba eni u redove potencijalnog protivnika, odjel za planiranje, odjel za teroristi ke operacije i odjel za unutranju zatitu. Agenti za prikupljanje podataka, tzv., pijuni naj ee se trae me u vojnim i dravnim slubenicima, te politi arima, dok se dezinformatori naj ee trae me u nezadovoljnim novinarima i marginalnim politi arima. Najtajniji status obi no imaju agenti provokatori koji se mobiliziraju izme u natprosje no inteligentnih osoba iji psiholoki profil ukazuje na psihopatski ili izofreni ki poremeaj osobnosti s prenaglaenom potrebom za moi, a njihov motiv za suradnju s obavjetajno sigurnosnim slubama je pomo u realizaciji moi. Pojedinci sa znatno oslabljenim biolokim, psiholokim ili duhovnim mehanizmima obrane od zla, bilo zbog nasljednih osobina, bilo zbog nekog oboljenja ili oka u djetinjstvu, postaju cilj kadrovika koji ih pronalaze naj ee me u starijim maloljetnicima iz nesre enih obitelji, izme u siro adi ili izvanbra nom djecom, koja su odrasla bez osjeaja obiteljske ljubavi, te koji su kao takvi odli na sirovina koju je lako pretvoriti u robote programirane za beskrupulozno osvajanje moi. Ovakvi agenti, s dobrom obukom iz podru ja psiholoko politi kog djelovanja, ubacuju se u protivni ke obavjetajne, politi ke, vojne ili teroristi ke skupine, gdje glumei ideoloku, nacionalnu ili vjersku isklju ivost i radikalizam nastoje izbiti na vrh organizacija u koje su se ubacili. Pri tome ih se poti e na beskrupulozno istiskivanje svih konkurenata za vodee poloaje koristei sva sredstva, a pri tom im pomau agenti dezinformatori koji ire dezinformacije o njihovim konkurentima, pri emu se nastoje stvoriti frakcijske borbe. Dezinformacije se paljivo doziraju, pri emu se umataju u ambalau od mnogo to nih podataka koje se mogu provjeriti, ili koje su ope poznate. U ovakvim

kampanjama dezinformiranja agenti dezinformatori naj ee se slue medijima, novinarima i urednicima koji su, naj ee, ve i sami protivnici napadnutih politi ara, a ponekad i plaaju neke novinare i vlasnike medija. Pri irenju dezinformacija protiv glavnog protivnika namjerno se ostavljaju tragovi kako tu kampanju poluistinama i neistinama iri netko drugi tko je u sukobu s glavnim protivnikom. Kako bi se sukob izme u razli itih protivnika produbio ire se dezinformacije i o tome drugom protivniku pri emu se ostavljaju tragovi kako to iri glavni protivnik. Ovakva dezinformacijska kampanja moe se provoditi preko medija ili preko mree terenskih «dobro informiranih tra era», a kad se iri preko medija odvija se obi no u tri koraka: 1. dostavljanje medijima istinitih kompromitirajuih podataka o napadnutim osobama, 2. medijski napad podatcima koji su samo djelomi no istiniti, 3. otvoreno zagovaranje ruenja pojedinih politi ara i stranaka. Kad se ne mogu nai nikakvi argumenti kojima bi se napao protivnik, nastoji ga se otvoreno ismijavati organiziranom kampanja irenja neugodnih anegdota, viceva, ske eva i satira kojima se omalovaava protivnik, ili netko od lanova obitelji i najbliih suradnika. Ako se kampanja dezinformacijama ne pokae kao uspjena, agentima provokatorima pomau i odjeli za likvidacije koji uklanjaju one koje na drugi na in nije mogue ukloniti. Kad agenti provokatori do u na vrh protivni ke mree nastoje tu organizaciju navesti na to radikalnije poteze, koji kasnije napadnutima slui kao povod za protuakcije prema protivni kim organizacijama, njihovim simpatizerima i dravama koje ih tite, a za sve imaju dobro opravdanje pred vlastitim stanovnitvom. Ovakvi agenti provokatori mogu imati i unaprijed pripremljene dvojnike. Ako glavni agent pogine njegovi « uvari» uklanjaju le, a dvojnik preuzima ulogu glavnog agenta provokatora. Ovakvi dvojnici agenata provokatora uba eni u protivni ke mree u prolosti su imali znatnu ulogu, ali je njihova uloga smanjena razvojem elektroni kih programa za prepoznavanje lica, glasa, potpisa i otisaka prstiju. Suvremene obavjetajno sigurnosne slube uho enje protivnika nastoje paralelno izvoditi tehni kim sredstvima, analizom legalno prikupljenih informacija iz sredstava masovnog priopavanja, te irenjem mree informatora u protivni ke: vojne, politi ke, privredne strukture, patentne urede, znanstvene institucije, humanitarne organizacije, vjerske sekte, te pokrete za zatitu ljudskih prava. U velikim, razvijenim dravama obavjetajno sigurnosne slube su podijeljene na: obavjetajne (prikupljanje podataka), sigurnosne (zatita vlastitih podataka), slube za vo enje specijalnog rata, te vojne obavjetajne slube. Obavjetajci se mogu podijeliti na profesionalce koji su formalno zaposleni u pojedinim slubama, a samo povremeno, na nekom zadatku imaju nekakvu «masku», te na povremene vanjske suradnike, (dounike, spava e, agente dezinformatore i agente provokatore) koji rade na svojim radnim mjestima, a sa slubom samo povremeno sura uju. Profesionalni obavjetajci dobivaju plau u slubi, a povremeni vanjski suradnici se nagra uju na razli ite na ine. Vanjski suradnici mogu raditi iz uvjerenja, iz interesa, ili stoga to su ucijenjeni. Nagradit ih se moe i tako to ih se, na osnovu lanih dokumenata, poalje u privremenu mirovinu te oni tako zauvijek

ostanu vezani uz slubu, mogu e im je omogu iti bre napredovanje na radnome mjestu ili karijeri, mogu e im je osigurati javnu promociju, potrebite veze i sl. Obi no profesionalci razli ite razine imaju svoje dounike ili mreu dounika, s tim to oni na vioj razini znaju dounike svojih pod injenih, dok nie rangirani profesionalci ne znaju dounike svojih pretpostavljenih ili dounike suradnika iz paralelnih odjela. Agenti spava i, dezinformatori i provokatori obi no su na vezi sa samim vrhom obavjetajnih slubi. Dounici, a i ostali vanjski suradnici se financiraju s tajnih ra una koji se pune na razne, naj e e nezakonite na ine, kako bi ostali skriveni od pogleda slubenika u razli itim ministarstvima. Kako bi prikrili tragove o svojim tajnim operacijama zapovjedi su priop avane usmeno, a i izvjetaji o tajnim operacijama su tako er podnoene usmeno. Pismeni izvjetaji podnoeni su jedino o legalnim operacijama nadzora. Manoli je karijeru po eo kao profesionalni obavjetajac OZN-e, a kao i Tito bio je vrlo inteligentan Britanski agent provokator uba en u NKVD i KOMINTERNA-u. Preko ovih organizacija su se kroz niz frakcijski borbi uspjeli probiti na vrh Jugoslavenskih komunista. Nakon drugog svjetskog rata je uspjeno glumio prohrvatski orijentiranog ljevi ara, druio se s proruski orijentiranim komunistima, pa je vrijedio i za ruskog ovjeka (iako je za vrijeme informbiroa napredovao), a kasnije je po eo igrati i ulogu pronjema ki orijentiranog ljevi ara, ali je po svojim tajnim djelima uvijek branio britanske interese, tj. opstanak Jugoslavije. Nakon obra una s Maspokovcima, me u koje je bio uba en, Manoli je »umirovljen» ali je i dalje na vezi imao vrlo veliku douni ku mreu u svim strukturama drutva. Za OZN-u sam uo jo kao dijete od jednog susjeda, partizanskog prvoborca, Srbina s Korduna, majora Duana Macakanje koji je nama djeci volio pri ati ratne pri e. Rado je hvalio partizansku lukavost. Tako nam je jednom prilikom pri ao kako su partizani vrili mobilizaciju. Jednog dana sa svojom etom uao je u jedno srpsko selo i pozvao seljake na odlazak u partizane. Budu i da nitko nije elio odlazak u umu, vratili su se neobavljena posla. Tada ga je neki vii oficir pozvao k sebi i traio popis uglednijih seljaka koji su bili najglasniji protiv odlaska u partizane. Nakon toga taj oficir je jednu grupu svojih ljudi iz drugog kraja poslao u akciju. U crnoj ustakoj uniformi su uli u selo i pobili desetak Srba, upravo one koji su bili najglasniji protivnici odlaska u partizane. Idu i dan su lokalni partizani uli u selo i ponovno zvali u partizane. Odaziv je bio stopostotan. Na sli an na in partizani su mobilizirali i Hrvate. etnike s kojima su u prvom djelu rata sura ivali, slali su u napade na hrvatska sela, nakon ega bi ih partizani dolazili braniti, pri emu bi izvrili mobilizaciju svih koji su se dali mobilizirati. Zahvaljuju i iskustvima iz panjolskog gra anskog rata najbolje su shvatili temelje partizanske taktike, a to je: na bilo koji na in mobiliziraj sve sposobno za borbu, ali ne da bi se oni osobito jako borili, ve zato da ih protivnik ne bi mobilizirao. U napadne operacije i onako idu samo najpouzdaniji. A mobilizirani e se i sami braniti kad budu napadnuti. U pojedinim trenutcima rata, u regijama gdje su etnici bili najja i, partizani su znali sura ivati i s ustaama kako bi se oduprli prevlasti etnika, a u drugim trenutcima, tamo gdje su bili ugroeni i partizani i etnici znali su zajedno napadati ustae. SDB (sluba dravne bezbednosti - biva UDB-a, koja je nastala od OZN-e) je za vrijeme komunizma pod kontrolom drala velik broj dravnih slubenika, kriminalaca, sveu ilinih profesora, sudaca, sindikalista, novinara, politi ara i njihovih supruga, a tako er i europski dio politi ke emigracije. Vojska je imala svoju kontra-obavjetajnu slubu KOS, a u ministarstvu vanjskih poslova postojala je posebna tajna sluba SID koja je vrila me unarodne politi ke prosudbe i davala odobrenja za likvidacije. Posebnu ulogu u komunizmu imale su mnoge supruge

istaknutih politi ara. Do ekivale su strane delegacije i bile su im vodi i po gradovima, restoranima i hotelima. to su bile uspje nije u prikupljanju informacija, to su njihovi bra ni drugovi br e napredovali u karijeri. Manoli je kontrolirao i mnoge biv e politi ke zatvorenike. Naime, u zatvorima su udba i, Srbi i Hrvati, igrali ulogu lo ih i dobrih momaka. Srbi su zatvorenike tukli i poku avali likvidirati, a Hrvati su ih titili. Tako su stjecali njihovo povjerenje i pretvarali ih u vlastite dou nike. Zahvaljuju i tomu Manoli je u Hrvatskoj imao velik utjecaj u miliciji i dr avnoj sigurnosti, te je mogao omogu iti prijenos vlasti. Poneki Manoli evi suradnici, koji su se poku ali osamostaliti, ka njeni su tako to im se dosje o suradnji s Udbom i Kosom vrlo brzo pojavio u medijima. Uz pomo dosjea dr ao je mnoge u pokornosti i dok je bio u HDZ-u, a i kasnije kada je izgubio izravnu politi ku mo . Dobro je pazio kako ne bi iza ao u javnosti popis svih komunisti kih dou nika. Objavljivanjem toga popisa izgubio bi sredstvo ucjene. Manoli ev utjecaj po eo je slabiti tek po etkom 1992, kad su kadrovi iznikli u procesu formiranja i naoru avanja HV-a po eli preuzimati ve inu funkcija u vojsci, a poslije 1994. i u dr avnoj upravi, ali taj utjecaj nikada nije prestao jer su mnogi njegovi biv i suradnici ostali pritajeni u HDZ-u kao vi estruki dou nici, dou nici dr avotvornog dijela HDZ-a, dou nici projugoslavenskog dijela HDZ-a, a i dou nici Milo evi eve SDBS.

Prije promjene vlasti Ra an, Mesi i Manoli napravili su dogovor o za titi najva nijih tehnomenad era iz doba komunizma, te njihovo pretvaranje u novi sloj njihovih kapitalista. Odmah nakon pobjede HDZ-a Manoli je ove kadrove za titio od progona za ono to su radili u vrijeme komunizma, te ih je instalirao na sve najva nije dr avne funkcije, u banke, medije, kulturu, a i meu novoformirane privatne poduzetnike koji su po zakonu Ante Markovi a po eli kupovati poduze a bez novca, uz pomo »menad erskih« kredita. Ovaj postupak pretvorbe i privatizacije osmi ljen je u vrhu SKJ ve 1987. odmah nakon pojave Milo evi a, kad se vidjelo da komunizam vi e ne mo e opstati. Smi ljen je scenarij po kojem najpouzdaniji komunisti ki kadrovi, takozvani tehnomenad eri trebaju postati ti novi kapitalisti u

itavoj Jugoslaviji. (U to vrijeme bilo je prijedloga i za vau ersku privatizaciju, ali to Anti Markovi u i njegovoj tehnomenad erskoj projugoslavenskoj frakciji komunista nije odgovaralo. U vau erskoj privatizaciji bi u estvovali svi, a ne samo komunisti ka elita, to je bilo nezamislivo. Osim toga Vau erska privatizacija bi privatizaciju dovela na naslovne stranice medija, to bi istisnulo iz medija teme o nacionalnim sukobima koji su imali ulogu potaknuti vojsku na vojni udar. Na taj na in bi nove nacionalne elite dobile vrijeme za stabilizaciju svoje vlasti to projugoslavenima nije odgovaralo. Vi e im je odgovarao mali nacionalni sukob u kojem e JNA pomesti s vlasti nacionalne voe i nacionalne vlade, a istovremeno e u ti ini njihovi komunisti ki direktori postati nova klasa kapitalista. Kako bi skrenuli pa nju sa sebe nastojali su iskoristiti staro komunisti ko sredstvo vlasti, zavist. im je netko izvan njihovog kruga uspio ne to kupiti odmah su mediji po eli brujati o plja ki i bahatosti «nacionalista». ) Uz pomo angloameri kih sponzora i MMF-a Anti Markovi u su obe ani veliki krediti, te je napravljen plan pretvaranja ni ijeg u ne ije, tj. njihovo. Na izradi plana, ili pojedinih dijelova plana sudjelovali su mnogi istaknuti jugoslavenski, a ponajvi e hrvatski «tehnomenad eri», te ekonomisti, politolozi i sociolozi sa Zagreba kog Ekonomskog instituta, a jedan od prvih zagovornika prodaje odabranim pojedincima je Vesna Pusi koja je kasnije najvi e napadala tu istu privatizaciju.

Plan je bio: prva faza: pomo u inflacijsko financijske operacije pranja novca uni titi sve fondove u Hrvatskoj, te taj novac izvu i na tajne ra une u stranim bankama. Tim novcem osnovati anonimna dioni ka dru tva i banke preko kojih e se kasnije pokupovati hrvatska poduze a i banke. Druga faza: druga faza: pomo u menad erskih kredita i stranih poduze a u njihovom tajnom vlasni tvu pokupovati hrvatska obezvrijeena poduze a. Tre a faza: kupljenim poduze ima odobravati povoljne kredite i tako uni titi same banke, kako bi se u postupku sanacije ste aja banaka uni tili tragovi ove operacije. etvrta faza: nakon sanacije banaka strane banke u njihovom vlasni tvu trebaju kupiti i hrvatske sanirane banke. Plan je kasnije, nakon promjene vlasti prilagoavan trenutnoj situaciji na terenu.

Na Osniva koj skup tini u Izvr ni odbor HDZ-a iz Osijeka su izabrani: Vladimir eks, Ivan Veki i Branimir Glava . eks je nastojao uvu i u rad stranke to vi e studenata, mlaih intelektualaca i maspokovaca; Glava je u lanjivao uglavnom svoje poznanike, a odvjetnik Ivan Veki je u lanio dosta svojih biv ih komitenata koje je iz raznih razloga branio na sudu. Sastajali smo se u restoranu “Olimpija” u Donjem gradu, a poslije i u “Bendeku”. Sastanke je vodio eks, a kada njega nije bilo, Glava . Veki je na sastanke dolazio rijetko, uglavnom kada je mislio kako bi se moglo o ne emu odlu ivati. Pona ao se kao predvodnik osje ke intelektualne elite, a elita su bili pojedinci ija je najva nija osobina bila u ivanje u vlastitim verbalnim nastupima. Veki je bio interesantan po svojim nastupima. Pazio je na svaku rije , na dr anje glave, obrva, brkova, ramena i ruku. Za vrijeme govora znao je nekoliko puta skinuti nao ale s nosa i nakon nekoliko re enica ih vratiti natrag. Imao sam osje aj kako sve govore uvje bava pred ogledalom. Bio je izvrstan retori ar, a djelovao je kao spretan fi kal koji u svakom trenutku zna istaknuti ono to njemu odgovara i zaobi i ono to mu ne odgovara. Dana 28. 6. 1989. na Gazimestanu je proslavljena 600. godi njica Kosovske bitke. Milo evi je s govornice poru io kako ni oru ane bitke nisu isklju ene. Nakon Osniva ke skup tine nastavili smo prikupljati lanstvo. Nas aktivnije lanove eks je upisao u neku meunarodnu humanitarnu organizaciju s tvrdnjom kako e nam to pomo i ako nas uhiti milicija. Jednom prilikom eks je u povjerljivom razgovoru sa mnom, mojim bratom Hrvojem i Gojkom Kvesi em predlo io da mi u okviru HDZ-a organiziramo tajnu mre u koja e otkrivati agente KOS-a uba ene u HDZ. Rekao je kako HDZ ima nadzor nad biv om UDBA-om ali ne i nad KOS-om, pa se njih moramo uvati. Nitko od nas nije imao nikakvog iskustva sa obavje tajnim slu bama pa nismo znali to bi trebali raditi, ali smo sumnji avo po eli gledati druge

lanove HDZ-a. Primjetio sam kako i nas drugi gledaju sumnji avo, te sam stekao dojam kako je isti zadatak eks dao i drugim grupicama, pa sad svako u svakog sumnja. Uskoro su svi aktivniji lanovi pozvani na prvu sjednicu Glavnog odbora. Na tom sastanku, izmeu ostaloga, imenovan je, na iznenadni prijedlog Ivana Veki a, Odbor za Slavoniju i Baranju. Za predsjednika Odbora odreen je Branimir Glava , a dopredsjednici su: Ivan Vuleti , Leticija Drndi Antoli , ja (Tihomir uljak), tajnik Ivan Tabak te blagajnik Zvonko Rogalo. Je li ovaj iznenadni prijedlog, bez dogovora s lanovima odbora iz Osijeka, Veki smislio sam, ili je to u inio u dogovoru s Manoli em nikad nismo uspjeli doznati, ali je poslije bilo o ito kako je to u inio s namjerom bacanja razdora meu lanove osje ke grupe koja je bila pod nadzorom eksa. Izlaskom iz dvorane po elo je gunanje o na inu izbora ovog odbora (iznenadni Veki ev prijedlog bez konzultacija s lanovima Odbora iz Osijeka), i o

tome tko je ta Leticija. Dolaskom u Osijek moj je brat odlu io oti i do Glava a i tra iti ponovni izbor odbora, s tim da ga sami lanovi iz Osijeka izaberu. Poku ao sam ga odgovoriti od toga, ali nije i lo. Oti ao je do Glava a i tada su se posvaali. Budu i da je ve ina lanstva tra ila ponovno biranje odbora, a Glava je to odbijao, napadi su se sve vi e okrenuli prema njemu. Na prvom sastanku Odbora u restoranu »Lova ki Rog« tajnik Tabak je podnio ostavku, a umjesto njega, na Glava ev je prijedlog na mjesto tajnika kooptiran Ivan Cvitkovi , koji se u tom trenutku »slu ajno« zatekao nekoliko metara dalje za ankom. S nekim iz odbora je do ao, te je ekao zavr etak sastanka. Ivan Tabak je bio dugogodi nji Glava ev prijatelj i zajedno su, navodno, osnovali neku tajnu hrvatsku organizaciju koja se nikada ni im nije oglasila i koju policija nikada nije otkrila. Bilo mi je udno to on podnosi ostavku. U po etku sam mislio kako o politici voli filozofirati, ali ga tajni ki poslovi ne zanimaju. Tek kasnije mi je palo na pamet kako je ostavku podnio vjerojatno zato da bi se mogao ubaciti meu “pobunjenike” i preuzeti vodstvo “pobune”. Cvitkovi je bio Tabakov kolega iz HPT-a, gdje je radio kao monter. Nakon ovog sastanka eks je oti ao na turneju po Australiji i kad se vratio, nije znao oko ega se svaamo. Koordinacija izmeu odbora za Slavoniju i Baranju i sredi njice u Zagrebu vr ila se preko eksa i manje Glava a, a i Veki je imao stalne kontakte sa sredi njicom. Njegovi kontakti i li su uglavnom preko Perice Juri a glavnog terenskog operativca stranke koji se predstavljao kao student koji ima vrlo veliki broj poznanstava irom Europe. Perica Juri je esto obilazio teren, ali je rijetko kontaktirao s izabranim ili imenovanim odborima. Uglavnom je tajno prenosio informacije istaknutim lanovima HDZ-a i s povratnim informacijama upoznavao predsjednika stranke Franju Tumana, te Jo u Manoli a. U Osijek je esto dolazio kod Ivana Veki a to ostali

lanovi Slavonsko baranjskog odbora esto i nisu znali. Iako su svae izmeu Obora za Slavoniju i Baranju te ostalog aktivnog lanstva tinjale, svi smo i dalje radili na irenju organizacijske mre e na podru ju cijele Slavonije, pa ak i na podru ju Bosne i Hercegovine te Dalmacije, uglavnom preko studenata iz tih krajeva. Nedugo nakon izbora Odbora za Slavoniju i Baranju organizirali smo ve eru za predsjednika stranke dr. Franju Tumana. Na ve eru je do ao predsjednik sa sinom Stjepanom i nekoliko lanova stranke iz Zagreba, a nas je iz Osijeka bilo pedesetak. Kada je po ela ve era pri ao mi je Vladimir Fla er, Glava ev susjed, i ispri ao kako je nekoliko dana ranije vozio eksa i Pericu Juri a u Zagreb te kako su oni u automobilu zaklju ili da su bra a uljak naivna za politiku te ih treba isklju iti iz svih odbora. Imao sam osje aj kako Fla er o ekuje da u tu pred dr. Tumanom reagirati i napraviti incident. Mogao mi je ovu pri u ispri ati dan prije ili poslije, ali je odabrao trenutak kada je ve era bila na po etku. Dan poslije susreo sam eksa nasamo i pitao ga o onome to je Fla er ispri ao. Vladimir eks je sve pobio. Pove anjem broja lanova osje ali smo se sve ja i pa smo i sve javnije nastupali. Koncem ljeta 1989. u Studenskom domu organizirali smo prvu javnu skup tinu za izbor Izvr nog odbora za grad Osijek. Pred ove unutarstrana ke izbore Fla er se ponovno po eo pojavljivati, a eks ga je uzeo u za titu. Po tom sam zaklju io kako mi je eks lagao. Tada sam po eo razmi ljati o napu tanju politike. Na skup tini je izabran odbor koji je imao zadatak osnivati temeljne odbore u op ini Osijek, dok je Odbor za Slavoniju i Baranju nastavio rad po drugim op inama. Osje ki odbor je sastavljen 50% od mlaih aktivnijih lanova, uglavnom studenata ili onih koji su tek zavr ili fakultet i koji su imali zadatak raditi na irenju organizacije, te 50% starijih ljudi, uglavnom poznatih iz 1971. godine, koji su svojim imenom trebali dati ozbiljnost stranci. Izmeu Odbora za Slavoniju i Baranju s jedne, te aktivnog mlaeg

dijela Osje kog odbora nastavljena je sva a koja je od prije tinjala. Osnovana je i studenska sekcija. Rivalitet izme u Odbora za Slavoniju i Baranju s jedne strane te Osje kog odbora i studenske sekcije s druge strane bio je toliki da se nisu mogli slo iti ni u tome kakav e natpis pisati na vratima kupljenih prostorija u kojima smo se sastajali. Iako smo na terenu sura ivali i nastojali sva e skriti od javnost, pri susretima sam povremeno slu io kao jedina veza u komunikaciji izme u Osje kog i Slavonsko-baranjskog odbora. Budu i da sukobe nismo znali prebroditi, oni su na Prvom kongresu HDZ-a nastavljeni. Mnogima se nije svi alo to je dr. Franjo Tu man jedini kandidat za predsjednika. Iako su svi bili za njegov izbor, smatrali su kako treba imati bar formalnog protukandidata. Jedna grupa je predlo ila Zdenki Babi Petri evi da se formalno kandidira kao drugi kandidat za predsjednika, ali je ona to odbila. Dr. Tu man je saznao za ovo pa je sam nagovorio Hrvoja Hitreca da mu bude protukandidat. Glavna stvar na kongresu je bila tko e sve biti govornik, a to je odre ivao predsjednik Tu man. Iz Osijeka govornici su bili eks i Veki . eks je uspio me u govornike ugurati Branimira Glavaa, a Veki je preko Perice Juri a i Manoli a uspio ugurati i Leticiju Drndi . api je po eo lobirati kako bi se i on ugurao me u govornike ali nije uspijevao. Dan prije odlaska na kongres doznao sam kako je Tabak nagovarao api a da se na samom kongresu sastavi peticija za rasputanje Odbora za Slavoniju i Baranju. Na kongresu, u kuloarima, neki su lanovi Osje kog Odbora rekli kako nemaju nite protiv mene i da moje ime treba izostaviti. Tada je sastavljen novi tekst peticije u kojemu je tra eno izbacivanje iz Odbora za Slavoniju i Baranju svih osim mene. Nisam vidio koristi od takve peticije, ali sam smatrao kako svatko ima pravo na peticije. Kad sam shvatio kako lan kongresa

api , koji je skupio 50 potpisa lanova kongresa na peticiji, ne mo e izi i za govornicu pro itati svoj govor, shvatio sam kako je stranka bespovratno otila u smjeru koji nisam elio i kako je moj rad u HDZ-u zavren. Tada sam se pridru io onima koji su napustili kongres. Ivan Veki se nije pridru io iako nas je Tabak uvjeravao kako je to obe ao u initi. Malo kasnije je doao za nama, ali ne kako bi nas podr ao, ve kako bi nas nagovorio na povratak. Nakon otprilike pola sata, na nagovor ljudi iz inozemstva, vratili smo se u dvoranu. O ovom incidentu pisale su sve jugoslavenske novine iako im nitko nije htio re i to je uzrok naeg izlaska. Povratkom u Osijek eks je sazvao zajedni ki sastanak Odbora za Slavoniju i Baranju te Gradskog odbora. Tra io je od svakoga iznoenje svega to znade o peticiji. Kada je doao red na mene, podnio sam ostavku na sve funkcije u stranci, ime je rad u HDZ-u za mene okon an. Nakon toga eks je suspendirao sve potpisnike peticije koji se nisu pokajali. Kasnije smo razmiljali o tomu tko je organizirao peticiju. Jedna je pretpostavka bila da je to bio Veki koji je preko nekoga, navodno Tabaka, peticiju predlo io api u, a cilj joj je bio ruenje Glavaa. Druga je pretpostavka bila da je sam Glava preko Tabaka sve organizirao, a da mu je cilj bio eliminiranje lokalne konkurencije. Znao je kako Tu man ne podnosi nedisciplirane lanove stranke i kako bi peticija mogla zavriti onako kako je i zavrila. Analizom puno kasnijih informacija zaklju io sam kako je ova peticija unaprijed koordinirana izme u Veki a i Manoli a preko Manoli evog tekli a Perice Juri a, a Veki je za protuuslugu me u govornike uspio ugurati svoju kandidatkinju Leticiju Antoli Drndi . Tabak, api i svi mi ostali bili smo samo neiskusni i nesvjesni suradnici Jo e Manoli a, te smo poslu ili samo kao naivni izvrioci, unaprijed osu eni na uklanjanje iz stranke. Za peticiju su unaprijed saznali Glava i eks. Kako bi to sprije io Glava je vjerodajnice za ulazak Osje ana na kongres podijelio akov anima, pa su se Osje ani morali fizi ki izboriti za ulazak u dvoranu, ime je njihova odlu nost prema api evoj

peticiji samo poja ana. Umjesto suspendiranih, u Osje ki gradski odbor su kooptirani novi lanovi, i to je postala redovita praksa u stranci. U politi kim doga ajima nakon toga vie nisam sudjelovao sve do demonstracija protiv efa MUP-a, kada je ve postalo o ito kako srbijanske obavjetajne slube putem medija vre psiholoke pripreme za rat. Tad sam se ponovno sastao s Glavaem i dogovorio se o tomu kako moe ra unati na mene i moje ljude u slu aju rata. U lipnju 1989. Miloevi je raspisao zajam za preporod Srbije i skupljanje je trajalo do kraja oujka 1991. godine. Srbi iz Srbije i svijeta uplatili su Beogradskoj banci oko 87 milijuna dolara, a nakita i zlata u vrijednosti od oko 400.000 DEM. Vei dio spremljen je na Cipar odakle su se plaala lobiranja po svijetu za interese projekta »Velika Srbija«, a ostalo je uglavnom potroeno na financiranje paravojnih postrojbi u Srbiji i Hrvatskoj. Mnogi su Srbi iz hrvatskih poduzea vikendom odlazili na barikade te su se ponedjeljkom vraali na svoj posao. Povjerljivim osobama su se hvalili zara enim dnevnicama.

2. PRIPREME ZA VOJNI UDAR

Dana 26. 2. 1990. pojedini neupueni generali iz Generaltaba po inju shvaati kako je Miloeviev plan razbiti Jugoslaviju, pa tako na elnik Generaltaba JNA »otro napada srpsku politiku. Smatra kako je Srbija ostala sama, da je protiv nje Slovenija, Hrvatska, BiH, Makedonija i pola Crne Gore (...) za sve je to krivo neinteligentno srpsko rukovodstvo«. Dana 26. 3. 1990. godine, dva mjeseca prije smjene vlasti u Hrvatskoj i Sloveniji, na sastanku rukovodstva Srbije javno je odba en »kurs obrane cjelovitosti Jugoslavije«, a usvojeno je njeno razbijanje i stvaranja »Velike Srbije«. Javno je re eno je :«Srbija e odbiti konfederaciju jer je ona samo prijelazni trenutak u samostalne drave. Srbija e zajedno s Crnom Gorom, Makedoniju neemo moliti. BiH nee moi opstati kao drava. Mogu je sukob Srba u odcijepljenim republikama, jer oni nee prihvatiti status nacionalne manjine u Hrvatskoj i BiH… « JNA je mislila druga ije pa je mjesec dana prije izbora na sastanku armijskog vrha s rukovodstvom RH Hrvatske. JNA je tada Ra anovu vladu otvoreno upozorila kako e oni «dovesti ustae na vlast». Prema knjizi Veljka Kadijevia «moje vi enje raspada» JNA je tada imala plan Strategije upotrebe oruanih snaga Jugoslavije. U tom planu stoji: «Trea faza nastupa kada Nema ka preko Evropske zajednice otvoreno preuzima upravljanje Jugoslovenskom krizom, tjera Sloveniju i Hrvatsku na ubrzanu secesiju putem primene nasilja, istovremeno priprema gra anski rat u Bosni i Hercegovini i to u dvojakoj funkciji – definitivnom razbijanju Jugoslavije na takav krvav i surov na in da se Jugoslavija vie nikada ne povrati na istorijsku scenu; i kao dobar povod za politi ki i vojni udar na Srbiju s ciljem da se porazi i ponizi, svede na beogradski paaluk i dobije lekciju za sva vremena. Na po etku te faze zadatak oruanih snaga se bitno mijenja i sastoji se od – 1)obrane srpskog naroda u Hrvatskoj i njegovog nacionalnog interesa; 2)izvla enje garnizona JNA iz Hrvatske; 3) pune kontrole Bosne i Hercegovine s krajnjim ciljem da se obrani srpski narod i njegova nacionalna prava kada to postane aktualno; 4)stvaranje i obrane nove jugoslavenske drave onih jugoslavenskih naroda koji to ele, u ovoj fazi srpskog i crnogorskog

naroda.» U provedbi zadaa JNA Kadijevi nabraja i tri na ela kojih se treba drati. Jedno od tih na ela je: «Svjesno dozvoliti da neprijatelj prvi napadne i to tako da cijeli svijet jasno vidi ko je agresor i ta hoe. Ovo je klju ni stav zbog kojeg smo bili esto kritikovani, ak nazivani izdajicama i sl. me utim, nama je bilo potpuno jasno da bi radei suprotno, kako su ina e neki sugerisali, pored ogromnih politi kih gubitaka u datim me unarodnim okolnostima, potpuno upali u zamku brze i razorne vojne odmazde koja bi se u prvom redu sru ila na Srbiju…» Iz ovog stratekog plana se vidi utjecaj velikosrpskih akademika koji su nastojali JNA zastraiti Njema kom koja je tada realno bila zauzeta integracijom svojeg isto nog dijela, te generale iskoristiti za ostvarivanje svojih ciljeva, tj., Jugoslavensku vojsku pretvoriti u Velikosrpsku vojsku. U tom cilju su ih uvjerili kako iza Hrvatske i Slovenske elje za osamostaljenjem stoji tadanji politi ki patuljak Njema ka, a politi ki nepismeni i komunisti kom ideologijom zadojeni paranoi ni JNA generali su tu pri u bez rezerve prihvatili, ne shvaajui kako je me unarodna zajednica sve radila kako bi sa uvala Jugoslaviju, a sruila samo komunisti ki poredak. Izme u 22. i 23. 4. 1990. odrani su prvi viestrana ki izbori. Prva hrvatska vlada imenovana je 30. 5. 1990. na elu sa Stjepanom Mesiem, a druga 24. 8. 1990. na elu s Josipom Manoliem. Sve poloaje u vladi dobili su bivi lanovi SKJ iz sastava takozvane HDZ-ove ljevice, dok su pripadnici HDZ-ove desnice dobili vlast u opinama. Ovime je sprije en strah bivih komunista od promijene vlasti, ime je omogueno preuzimanje vlasti i onemogueni sukobi izme u bivih komunista i njihovih rtava. Odmah nakon izbora u Hrvatskoj Srbi su po srpskim selima sve vie otkazivali poslunost institucijama Hrvatske drave. Dana 17. lipnja 1990. na sjednici Glavnog odbora HDZ-a - trai se konfederalno ure enje SFRJ, to je za Tu mana, kasnije e se vidjeti bila taktika, iako je projugoslovenska frakcija HDZ-a iskreno traila konfederaciju kao maksimalni stupanj dozvoljene dezintegracije Jugoslavije u kojoj su oni eljeli imati glavnu gospodarsku snagu. Iako je i Hrvatskoj i Sloveniji strateki cilj bio samostalne republike pred me unarodnom zajednicom (osobito Velikom Britanijom) Predsjednici Tu man i Ku an zagovarali su konfederativno ure enje, znajui kako e ga Miloevi odbiti. Na taj na in je on postao krivac za raspad Jugoslavije. Miloeviu je strateki cilj bila Velika Srbija, ali je zbog takti kih razloga zagovarao centraliziranu Jugoslaviju. Znao je kako e Tu man i Ku an odbiti njegov prijedlog unitarne Jugoslavije, to je njemu odgovaralo kako bi preuzeo kontrolu nad srbijanskim Jugoslavenima koji su eljeli upravo takvu Jugoslaviju. Dana 17. 8. 1990. Srbi su odrali svoj referendum o »Srpskoj autonomiji« uz blokadu cesta koje vode prema Kninu, Obrovcu i Benkovcu. Milan Babi je istoga dana u Kninu proglasio ratno stanje. Sve vie komunikacija u Hrvatskoj ispresijecano je barikadama, a Hrvatska se po ela naoruavati i pripremati za obranu te je sve odlu nije ila prema osamostaljenju. U reorganizaciju zapovijedanja JNA potkraj osamdesetih (vojita umjesto armija) uklju eno je i pod injavanje republi kih i pokrajinskih stoera TO zapovjednitvima vojita, ime su republike u zna ajnoj mjeri izgubile kontrolu nad TO. U vrijeme izbijanja ope politi ke krize u SFRJ projugoslavenski orijentirani vrhovi JNA ocijenili su kako je i samo postojanje TO velika prijetnja projektiranoj centralizaciji Jugoslavije, a Kadijevi ju je nazvao “objektivno velikom podvalom”. Budui da su doktrinarna rjeenja za uporabu JNA u “izvanrednim prilikama” jo od sredine

osamdesetih godina predvi ala da se u kriznim situacijama “sva materijalna sredstva TO smjeste u skladita JNA”, JNA je izbijanjem krize pokrenula svoje dugo vremena pripremane i planirane akcije. Na temelju naredbe Generaltaba JNA od 14. 4. 1990. godine JNA je sredinom svibnja, u vrijeme prvih viestrana kih izbora u Hrvatskoj i u asu konstituiranja nove viestrana ke vlade u Sloveniji, oduzela oru je TO (u Hrvatskoj svo oru je, tj. oko 200.000 cijevi, dok su slovenske vlasti uspjele zadr ati oko 30 posto oru ja). Time je JNA ponitila federalizam i zna ajno promijenila odnos snaga te su protivnici centralizma ostali bez ikakve obrane. Za vrijeme dok je JNA stavljala pod svoj nadzor oru je TO, SKH je svojim najpovjerljivijim lanovima podijelila oko pet tisu a kratkih UZI-ja to je otkriveno tek kasnije kad je saborska komisija istra ivala ovaj slu aj. TO u Srbiji nije nikada bila razoru ana, a Miloevi

je i 1991. godine obavljao smotre republi ke TO u Vojvodini. U rujnu 1990. sudjelovao sam u preuzimanju prvih 650 od 8.000 kalanjikova koje je pegelj no prije uvezao iz Ma arske, a koji su no u, tajno, istovareni u staroj ku i Adama Metrovi a u Petrijevcima. Dio kalanjikova isporu en je Mer epu za podru je MUP-a Vukovar, dio u Orahovicu, a dio u Baranju, dok smo ostale podijelili po mjesnim zajednicama op ine Osijek preko povjerljivih ljudi. Oru je nije dijeljeno policiji jer ni sama nova hrvatska vlast nije imala povjerenja u ve inu njezinih pripadnika. Tek znatnijom mobilizacijom novih policajaca, tzv. specijalaca, ova je institucija postala instrument hrvatske vlasti. U jesen 1990. admiral Mamula posjetio je London, general Blagoje Ad i Pariz, a admiral Stane Brovet Moskvu da bi procijenili na koji bi na in Me unarodna zajednica odgovorila na vojni udar u Jugoslaviji. “Armija je zaklju ila da se Velika Britanija i Francuska ne bi protivile.” Rusija je pozdravila plan, iako je jasno stavila do znanja kako takvu akciju ne e javno podr ati. Oko mjesec dana nakon prve podjele oru ja uvezeno je jo 8.000 kalanjikova koji su prema zapovijedi Josipa Manoli a preko policijskih postaja podijeljeni pripadnicima pri uvne policije, me u kojima je bilo desetak posto osoba kriminalne prolosti. Na podru ju Slavonije podjelu je nadzirao Ivan Veki . KOS je vrlo brzo otkrio podjelu prve isporuke oru ja i velik dio ljudi koji su ga dobili, te je JNA izme u 3. i 4. 12. 1990. godine planirala oduzimanje toga oru ja i uhi enje svih koji su ga imali i koji su ga dijelili. Kako bi se to sprije ilo, urno smo preba eni u sastav pri uvne policije da bi tako legalizirali posjedovanje oru ja, pri emu smo dobili i iskaznice pri uvne policije. Od jednog djela tada naoru anih osoba kriminalne prolosti koji su organizirani u posebne skupine sa samostalnim zapovjednicima, formirana je posebna postrojba pri uvne policije za posebne namjene, a kojoj je izravno zapovijedao Predsjednik Vlade Manoli i Ministar unutranjih poslova Boljkovac. Vrlo brzo po elo je no no ruenje partizanskih spomenika od strane nepoznatih po initelja, na to je oficirski kadar JNA bjesnio. Lokalni policijski zapovjednici i ogranci HDZ-a nisu imali nikakvog nadzora nad ovim skupinama. Te posebne pri uvne jedinice policije, veli ine od voda od bojne, kojih je u hrvatskoj bilo nekoliko desetina dobivali su zapovjedi od Manoli a ili nekog njemu direktno pod injenog. Logisti ki su bili naslonjeni direktno na centralu MUP-a, tako da pojedini zapovjednici lokalnih policijskih postaja nisu ni znali da ove postrojbe pripadaju policiji. Odmah po formiranju od Manoli a su dobili policijske iskaznice sa slikom i vrlo visokim inovima, za razliku od obi nih lanova pri uvne policije koji su dobili iskaznice bez

slike i bilo kakvog ina. O formiranju ove postrojbe Predsjednik Tu man (a kasnije i uak) je znao onoliko koliko mu je rekao Josip Manoli i njegovi klju ni kadrovi; Ministar unutranjih poslova Josip Boljkovac i kasnije Ivan Veki , elnik SZP-a Smiljan Relji , Ministar obrane Martin pegelj i elnik SIS-a Josip Perkovi , a oni mu nisu rekli nita. Zapovjednici pojedinih odreda se nisu me usobno poznavali, a i kad jesu bili su naj e e u me usobnom sukobu. Ve ina pripadnika ovih posebnih jedinica imala je iskustva u sukobu sa zakonom. Odmah po formiranju posebne pri uvne policije objanjeno im je kako nitko nije dobio dr avu bez rata, te kako je potrebno, sitnim incidentima isprovocirati sukobe s JNA i podi i borbeni moral Hrvata. Stvarna uloga ovih postrojbi bila je, u po etku, incidentima izazvati JNA na vojni udar, a kasnije, nakon osvajanja vojarni sprje avanje me unarodnog priznanja Hrvatske. Ove uloge ve ina njenih pripadnika i zapovjednika nije bila svjesna, te su vjerovali kako rade za dobrobit Hrvatske. Ove skupine su odmah, a osobito od travnja 1991. po ele i same nabavljati oru je, te ga prodavati na crnom tr itu, gdje se cijena kretala do 3.000 njema kih maraka za jedan kalanjikov, ime je ostvarivana desetostruka zarada. Zahvaljuju i ovim postrojbama posebne pri uvne policije trgovina oru jem naglo je procvjetala. (Osim «specijalnih zadataka» kao to je ruenje partizanskih spomenika, ove posebne jedinice Manoli je navodio i na reketarenje pojedinaca koji su nepredvi eno pokuavali od sitnih poduzetnika postati «kapitalisti», a nisu bili na spisku podobnih tehnomenad erskih komunisti kih kadrova koji jedini smiju postati «kapitalisti». Ovo reketarenje je znatno smanjeno tek 1992. kad su se razvoja eni branitelji s oru jem po eli vra ati ku i, te su uzeli u zatitu svoje poduzetne poznanike.) Po etkom 1991. godine Hrvatska je usporila tempo nabave oru ja kako bi pridonijela smirivanju situacije i sprje avanju vojnoga udara. Tu man se suprotstavljao svim ofenzivnijim zamislima vjeruju i kako je politi ko rjeenje mogu e, a u otvorenom bi sukobu s JNA u tom trenutku Hrvatska bila siguran gubitnik te bi tako izgubila svoj politi ki kapital u me unarodnoj javnosti, koja ionako nije bila sklona raspadu zemlje. Pripadnici projugoslavenske frakcije DB-a i KOS-a irili su pri e kako nitko nije dobio dr avu bez rata, te kako rat treba isprovocirati, ako ga sami srbi ne izazovu. U to vrijeme ak je i Josip Manoli , na zatvorenim skupovima pjevao «ustake» pjesme kako bi poticao, me u oficirima JNA uvjerenje o «ustakoj» vlasti u Hrvatskoj i potrebi vojnog udara. Svoje sudjelovanje u pjevanju objanjavao je potrebom dizanja borbenog morala me u hrvatskim narodom. Nabavljeno protuoklopno i protuzra no oru je s vrlo malo streljiva uglavnom je bilo podijeljeno jedinicama koje su titile dr avni vrh i klju ne to ke oko Zagreba, dok je ostalo oru je podijeljeno irom Hrvatske. Istovremeno s Tu manovim pokuajima smirivanja situacije projugoslavenska je frakcija HDZ-a po ela irom Hrvatske s akcijama dizanja u zrak srpskih automobila i ku a te telefonskog zastraivanja pojedinih Srba. Izvo a i ovih akcija naj e e su bili infiltrirani u HDZ ili dr avne slu be, a nakon akcija su obilazili lokale i pri ali kako pojedini lokalni istaknuti hadezeovci iz dr avotvorne frakcije opet neto di u u zrak. U ovom je posebnu ulogu imao Slobodni tjednik, list pod nadzorom projugoslavenske frakcije Kosa, koji je svojim tekstovima raspirivao mr nju i organizirani kaos. Istovremeno su rueni i mnogi partizanski spomenici to su vrili uglavnom pripadnici posebne pri uvne policije. Ove specijalne operacije Kosa i Udbe odgovarale su svima koji su eljeli isprovocirati vojni udar, a odgovarale su i Miloevi u koji je elio radikalizirati Srbe te ih tako mobilizirati na svom programu Velike Srbije. Dana 8. 1. 1991. Skuptina Srbije donijela je Zakon o zadu enju kod Narodne banke Srbije za vie od 18,2 milijarde dinara bez odobrenja Savezne vlade. Time je

Miloevi izvrio monetarni udar na Saveznu vladu i njenu politiku ekonomskih reformi, te su trokovi financiranja paravojnih srpskih formacija i srbijanske administracije preba eni na sve republike. Tim su novcem poveane plae i oficirima JNA, ime je Miloevi stekao njihovu naklonost. Nakon politi kog raspada Jugoslavije ovo je zna ilo i monetarni raspad, te je preostao samo vojni raspad. Ovu vrstu plja ke Hrvatska je mogla sprije iti samo uvo enjem vlastite valute, a pripreme za to su trajale gotovo godinu dana. Dana 10. 1. 1991. Predsjednitvo SFRJ izdalo je zapovijed za rasformiranje republi kih TO, to je bila priprema za vojni udar. Dana 16. sije nja 1991. godine predsjednik Srbije Slobodan Miloevi prisustvovao je ru ku s ambasadorima zemalja Europske unije. On ih je upozorio kako e u slu aju raspada Jugoslavije Srbija traiti novu srpsku dravu koja nee biti ograni ena na “administrativni entitet” koji je trenutno u vlasnitvu Srbije, nego e to biti “otadbina svih Srba”. Miloevi je rekao i kako doputa odlazak Slovenaca, a o Makedoniji jo uvijek raspravlja. Bio je vrlo jasan o dijelovima Hrvatske koji su nastanjeni Srbima, o Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini: oni e ostati dio Jugoslavenske federacije. Izrekao je jasno upozorenje ambasadorima: “Pozicija koju sam za vas sada skicirao je krajnji kompromis koji je Srbija voljna prihvatiti. Ako se ovo ne moe ostvariti mirnim putem, onda je Srbija prisiljena da upotrebi sredstva sile koja mi posjedujemo a oni ne.” Dana 23. 1. 1991. u Beogradu su se sastali Miloevi i Izedbegovi. Poslije sastanka istaknuta je puna suglasnost da se sa uva Jugoslavija. Izedbegovi izjavljuje: «Srbija uvjetuje suverenitet BiH opstankom Jugoslavije.» (Tada se jo uvijek Miloevi trudio Izedbegovia pridobiti na svoju stranu, kako Hrvatska i BiH ne bi sklopile vojni savez, tj. kako on ne bi morao istovremeno ratovati i u Hrvatskoj i u BiH, ali je koncem 1991. kad je rat u Hrvatskoj primiren odbijao Izedbegovieve ponude ostanka BiH u Jugoslaviji). Dan kasnije 24.1.1991. u Beogradu su se sastali predsjednici Srbije i Slovenije Slobodan Miloevi i Milan Ku an postiui sporazum kojim se Sloveniji omoguuje nesmetan odlazak iz Jugoslavije. «Zajedni ki je konstatirano da se u razrjeavanju krize mora polaziti od prava naroda na samoopredjeljenje (a ne republika), koje ne moe biti ni im ograni eno, osim jednakim i istim takvim pravom drugih naroda… Slovenija uvaava interes Srpskog naroda da ivi u jednoj dravi i da budui jugoslavenski dogovor taj interes treba potovati.» Ovim dogovorom Slovenija je, u svom interesu, pristala na koncepciju Velike Srbije na tetu Hrvatske i BiH. (Slovenske su vlasti sa zadranim orujem od TO, kao i uvozom 5.000 automatskih puakas5 milijuna metaka, oko 1.000 protuoklopnih sredstava te desetak prenosivih protuzrakoplovnih sustava, koristei se organizacijskim temeljima TO do proljea 1991. razradile planove obrane i uspjele organizirati snage ja ine 12 brigada u koje je uklju eno 20.000 ljudi, obu enih i pripravnih za eventualni napad JNA. Budui da u slovenskoj TO nije postojao zna ajniji postotak Srba u zapovjednoj strukturi, to im nije bilo teko napraviti. Slovenske su vlasti izvrile sve pripreme za uspjeno osamostaljenje koje je predvi eno za 26. lipnja 1991. Unato vie puta izre enom Miloevievom doputenju odlaska Slovenije iz Jugoslavije, reakcija vojske nije bila jedinstvena. Projugoslavenski dio Generaltaba bio je za prisilni ostanak Slovenije u SFRJ.)

Dana 25. sije nja 1991. Predsjednitvo SFRJ izdalo je naredbu o razoru avanju svih paravojnih formacija u Hrvatskoj i Sloveniji, ime je po ela operacija KOS-a pod kodnim nazivom «tit», koja je planirana za 30.12.1990. ali je odgo ena za 25 dana zbog toga to je makedonski lan Predsjednitva Vasil Tupurkovski bio na slu benom putu u Sad, a Generaltab se na ovako veliku akciju nije usudio bez odobrenja Predsjednitva SFRJ. JNA izdaje nalog za uhi enje Hrvatskog ministra obrane Martina pegelja, te od Predsjednitva SFRJ tra i nalog za nasilno razoru anje hrvatskih «paravojnih postrojbi» i smjenu Hrvatskog vodstva vojnim udarom. Istoga dana JNA je planirala vojni udar. Taj je prvi plan za vojni udar organiziran nakon tajnog krijum arenja oru ja iz Ma arske. »Tajno« snimljen film o hrvatskom ministru pegelju u kojemu on govori o uvozu oru ja za potrebe Hrvatske i pripremi za obranu, snimljen je za opravdanje vojnoga udara. U filmu je prikazan razgovor izme u pegelja i njegova suradnika, pripadnika KOS-a (obavjetajna slu ba JNA), pri emu pegelj govori o naoru avanju »ustaa« i objanjava kako treba pobiti sve srpske oficire u Hrvatskoj uklju uju i njihove ene i djecu. Kako ne bi bilo zabune, nekoliko je puta ponovio: »U stomak, u stomak«. Ovo je trebalo pred svijetom poslu iti kao dokaz genocidnosti hrvatske vlasti koja vlastite policajce navodi na injenje zlo ina, ime bi vojni udar pred svjetskom javnosti dobio opravdanje. Film je prikazan 25. sije nja 1991. godine, poslije drugog Televizijskog dnevnika. Mesi , kao lan Predsjednitva SFRJ, na iznena enje svih prisutnih odmah je priznao autenti nost filma. U to su vrijeme u Beogradu na sastanku bili predsjednici republika i pokrajina. U Generaltabu je sve bilo spremno za aktiviranje plana po kojem bi JNA uzela stvar u svoje ruke i spasila Jugoslaviju. To je trebalo izvesti na sljede i na in: Predsjednici Slovenije, Hrvatske i BiH, zajedno s lanovima Predsjednitva SFRJ bili bi uhi eni i odvedeni na unaprijed pripremljeno mjesto. Bili bi izolirani i bez kontakata sa svojim republi kim bazama. Istovremeno, specijalne operativne skupine JNA u glavnim gradovima republika i pokrajina uz pomo “lojalnih elemenata” osvojile bi najzna ajnije administrativne, policijske i medijske punktove. Planirano je aktiviranje plana odmah poslije emitiranja filma o pegelju te poslije informacije za jugoslavensku i svjetsku javnost kako su republi ki rukovodioci zadr ani u Beogradu “zbog osobne sigurnosti”. Tada bi vojska predala vlast jedinoj saveznoj instituciji koja je funkcionirala SIV-u koje je vodio Ante Markovi . SIV bi pripremio novi ustav po kojem bi se predsjednitvo marginaliziralo, a sva vlast bi pripala njemu. Kada se prilike u dr avi stabiliziraju, izbori za Jugoslavensku skuptinu, po principu jedan ovjek jedan glas, pod kontrolom Me unarodne zajednice organizirali bi se u roku od est mjeseci. Time bi federalizam bio poniten, a obnovljena bi bila centralisti ka Jugoslavija. Velikosrbe to nije zanimalo poto ni u vrijeme kralja Aleksandra nije uspjelo. Kako bi olakali vojni udar JNA protiv Hrvatske, Amerikanci su istu ve er Tu manu ponudili azil te prijevoz zrakoplovom u SAD za njega i njegovih 400 najbli ih suradnika. Tu man je tu ponudu odbio. (Amerikancima je vojni udar odgovarao poto bi time sruili republi ke vo e, uklju uju i Miloevi a, koji je kao agent provokator uspjeno sruio komunizam, te je postao smetnja za daljnje planove koji su uklju ivali koncentraciju vlast u rukama saveznih institucija. U tom trenutku ve inu najva nijih polo aja dr ali su Hrvatski Jugoslaveni kao to su premijer Ante Markovi , Ministar vanjskih poslova Budimir Lon ar, a na redu za Predsjednika Predsjednitva bio je Stipe Mesi . Ovo je Amerikancima, a i Britancima dugoro no odgovaralo poto su eljeli smanjiti utjecaj Srba u Jugoslaviji. Njima su Srbi bili dobri kao de urni policajci Balkana dok su

trebali blokirati transportni koridor Njema ka – bliski istok, ali im nisu bili povjerljivi kao uvari koridora Rusija - Jadransko more. Iako je Rusija u tom trenutku bila u raspadu, dugoro no, zbog velikog teritorija i velike sirovinske baze ona je postajala sve ve i protivnik. Za blokadu Rusije pri izlasku na Jadran Amerikancima je trebala Jugoslavija u kojoj bi utjecaj Srba bio znatno manji, a utjecaj Hrvatskih Jugoslavena to ve i, te su sve karte ulagali u njih.) O ovome je kasnije general Aleksandar Vaseiljevi u intervju NIN-u rekao: «Sve to je Mesi govorio bilo je u sklopu nastojanja da napravi provokaciju i spre i da se donese kakva razumna odluka. Mesi je svakog prekidao, pa i Gra anina, narodnog heroja i starijeg oveka, koji je mogao otac da mu bude. Ni na koga se nije obazirao. Kasnije smo ipak uspeli da uspostavimo odnos s Mesi em, koga smo ak jednim delom pridobili za ideju suradnje sa Armijom. S Mesi em sam, kao glavni ovek KOS-a imao dvadesetak sastanaka na kojima smo razmenili informacije i podatke jer smo mislili da mo emo da spre imo sukobe i ekstremizme. Mnogo smo upravo od Mesi a doznali o ustrojavanju paravojnih jedinica u Hrvatskoj, naoru avanju HDZovaca. Mesi nam je poslu io kao hdzovski insajder i informator. Mnogo su nam koristile tih dana informacije i podatci koje sam dobijao od Mesi a. U jednom naem razgovoru Mesi je rekao kako bi tolerisao hapenje svih funkcionera MUP-a i obrane iz Hrvatske osim pegelja i Boljkovca. Inzistirao je na njihovoj zatiti. Slo ili smo se oko toga. Razmena informacija i podataka s Mesi em ipak nam je bila mnogo va nija i nismo hteli da ugrozimo te kanale. Mesi je dao zeleno svetlo za akciju «tit» i hapenja. Kad je utvr en to an datum, po urili smo, svako na svoje mesto, da obavimo poslednje pripreme. Poslednji dogovor svih u esnika u akciji bio je 30. novembra u Zagrebu. Na tom sastanku je svaki detalj, po ko zna koji put, ponovo proveren. Svesni da je to bio po etak kraja «slu aja pegelj», nismo eleli da nam neka mala neopreznost ugrozi ogroman vienedeljni trud…. - Tada nastaje veliki obrt. Umesto da u 18. asova krenem u akciju, ja u isto vreme iz Zagreba letim specijalnim avionom za Beograd. Zato za Beograd? Tako je naredio general veljko Kadijevi , savezni sekretar za narodnu obranu. Pozvao me i rekao da hitno do em na sastanak Kolegijuma koji po inje u 18 asova u zgradi SSNO-a u Beogradu. Avion kojim u poleteti za Beograd ve me je ekao na aerodromu Pleso. to se doga a s ekipom specijalaca? Njima saoptavam da krenu na teren, ali da nita ne poduzimaju, ve da ekaju nova nare enja. U Beograd odlazim sa zebnjom da e po etak akcije biti odlo en. Posle kra eg referisanja, gde posebno isti em da je sve spremno za po etak akcije, Kadijevi odlu uje da se sa eka jo nekoliko dana. Ka e kako je neophodno da se zatra i suglasnost od Predsednitva dr ave. Moja primedba da u tom kolektivnom efu dr ave sedi i jedan Stipe Mesi i da Mesi ne sme javno da pristane na akciju, ne menja tok stvari. » Te se ve eri, general Veljko Kadijevi nije se usudio izvesti vojni udar bez odluke Predsjednitva, pa je odgo ena. za 25. sije nja, kad se dio vodstva HDZ-a iz Osijeka sklonio u podrum osje kog MUP-a pod Kirovu »zatitu«. Glava nije imao povjerenja u Kira, pa se na desetak dana sklonio u selo Stari Perkovci pokraj Slavonskoga Broda sa skupinom najpovjerljivijih suradnika. Kasnije je doznao kako je KOS za to znao iste ve eri jer je imao suradnika me u njegovim najbli im pratiocima.

Plan nije aktiviran iz vie razloga. U vojnom vrhu je postojala otra borba izme u “srpske” i “jugoslavenske” struje. Srpska se zalagala za udar u korist Velike Srbije, poto Velikosrbe nije zanimala nikakva Jugoslavija. Na iskustvima iz Kraljevine Jugoslavije su vidjeli kako bi Jugoslavija, bez diktature, mogla postati dr ava u kojoj oni ne bi mogli dominirati. Oni nisu imali apsolutnu ve inu u strukturi stanovnitva, a demografski podatci su pokazivali loa kretanja za njih. Projugoslavenska struja smatrala kako su za po etak raspada krivi svi te ih treba sve, bez izuzetka, uhititi, uklju uju i i srpsko i crnogorsko rukovodstvo. Npr. miljenje generala Svete Vinji a (zadnji zapovjednik ljubljanske VO) bilo je: “U interesu o uvanja Jugoslavije Miloevi a treba ruiti svim sredstvima”. Zbog toga se odustalo od najradikalnijeg koraka, a u SSNO i Generaltabu je zaklju eno kako e JNA biti s onim narodima “koji je ele” kao svoju. Dana 30. 1. 1991. Vojni sud u Zagrebu izdao je nalog za privo enje ministra obrane Republike Hrvatske pegelja. Ovo je u injeno kako bi se s njega skinula sumnja za re iranje tajno snimljenog filma i kako bi se pove ao njegov ugled u hrvatskoj javnosti. U tom su se razdoblju po cijelom Osijeku mogli zamijetiti nepoznati mla i mukarci kako e u po gradu. Jedne sam ve eri u jednom osje kom kafi u primijetio za ankom dvojicu kratko oianih visokih mukaraca, po izgledu Crnogoraca. Pola sata prije sam ih primijetio u drugom kafi u u koji sam svratio. Jedan me prijatelj upitao: »Dal’ ti tebe prate?«. Izvadio sam iz jakne malokalibarski takmi arski pitolj, koji sam u tom trenutku imao uza se, te sam prijateljima usred gostionice pokazao kako se na pitolj stavlja priguiva . Navedena su dvojica popila pi e i nikada ih vie nisam vidio. Od tada vie nisam izlazio iz ku e bez oru ja, a i uz krevet sam uvijek neto imao. Tijekom velja e JNA je izazivala brojne incidente irom Hrvatske kako bi isprovocirala pripadnike MUP-a i pronala izgovor za vojni udar. Dana 22. 2. 1991. pripadnici »SAO Krajine« preuzeli su policijsku postaju u Pakracu, ali su je specijalne postrojbe hrvatskog MUP-a oslobodile 1. o ujka 1991. godine. Istog 22.2.1991.kad su etnici preuzeli policijsku postaju u Pakracu u Sarajevu na sastanku predsjednika svih republika Izedbegovi je predlo io «asimetri nu federaciju» tj., Srbija i Crna Gora u klasi noj federaciji, Hrvatska i Slovenija u konfederaciji prema njima, a BiH i Makedonija jednako blizu i jednima i drugima. Dana 28. 2. 1991. »Srpska Krajina« se izdvojila iz Hrvatske i »priklju ila« Srbiji. Dana 9. 3. 1991. projugoslavenska frakcija KOS-a organizirala je demonstracije u Beogradu na Trgu slobode. Miting je formalno organiziran protiv informativnog monopola TV Bastilje. Na Trg Republike dolo je oko sto tisu a ljudi, a poslije intervencije milicije po eli su neredi u kojima je poginuo demonstrant Branivoje Milinovi i policajac Nedeljko Kosovi . Tijekom demonstracija povrije eno je 203, a uhapeno 108 gra ana. Na zahtjev Borisava Jovi a, lana Predsjednitva SFRJ, na ulice Beograda su izili tenkovi JNA kako bi pomogli miliciji u zavo enju reda. Uhapen je Vuk Drakovi , predsjednik SPO i lider opozicije. Predsjednik Tu man, u strahu kako bi se demonstracije mogle pretvoriti u vojni udar, javno je preko televizije pru io podrku legalno i demokratski izabranom predsjedniku Srbije. Tu man se opravdano bojao kako bi se u slu aju ruenja Miloevi a vojni udar proirio na itavu Jugoslaviju, to bi s tadanjim odnosom vojnih snaga bilo obi no tehni ko pitanje. U tom slu aju od samostalnosti Hrvatske ne bi bilo nita, JNA bi pohvatala 10.000. hrvatskih policajaca i oko 20.000. polunaoru anih dragovoljaca na no nim stra ama te ih ve inu osudila na dugogodinje kazne ili likvidirala po raznim »Jazovkama«. U

tom trenutku mi nije bilo jasno zato Tu man daje podrku Miloeviu, ali sam to shvati kasnija kad sam po eo analizirati tadanja doga anja. Mediji su tada, a i kasnije potpuno zaobili odgovor na ovo pitane, kako ne bi morali povezati ove doga aje u Beogradu s onim to se dogodilo petnaest dana kasnije u Kara or evu. Dana 10. 3. 1991. na Terazijskoj esmi, a zbog brutalnosti vlasti prema demonstrantima i naknadnih uhienja, studenti Beogradskog univerziteta organiziraju nove demonstracije traei putanje uhienika i ostavke odgovornih ljudi reima, estorice urednika TV Beograd i ministra policije Radmila Bogdanovia. Doznavi kako je rije o pripremama za vojni udar, 11. 3. 1991. Miloevi organizira protumiting u Beogradu na Uu. Miting je formalno organizirao SPS radi podrke Miloeviu i srpskom rukovodstvu i radi pritiska na studente. Okupilo se blizu milijun ljudi, a neki su govornici traili obra un sa studentima. Vojni vrh, vidjevi koliko mnotvo Srba slijedi Miloevia, uzmi e od samostalne akcije i trai rjeenje u okviru Jugoslavenskog ustava, tj., trai odluku Predsjednitva SFRJ za uvo enje izvanrednog stanja. Idueg dana, 12. oujka 1991. Jovi je nakon demonstracija protiv Miloevia sazvao izvanredno zasjedanje saveznog Predsjednitva u Beogradu s temom o neizvravanju naredbe Predsjednitva od 25. sije nja te o razoruanju paravojnih formacija u Hrvatskoj i Sloveniji. Kasno nave er putem Televizije dao je izjavu, pozivajui na taj na in lanove Predsjednitva na sjednicu. JNA je traila suglasnost Predsjednitva za izvanredno stanje, ali su dijelovi vojske jo uvijek bili spremni djelovati i bez te odluke. Kadijevi i Jovi su na sjednici Predsjednitva, koja se odravala u podzemnim objektima JNA, u Uikoj 15. u Beogradu, traili uvo enje izvanrednog stanja. Slijedeeg dana 13. 3.1991. Kadijevi je obrazloio ciljeve vojnog udara B. Joviu i S. Miloeviu. Prema knjizi B. Jovia «Poslednji dani SFRJ» Kadijevi je rekao: «Smjenjivanje Vlade i predsjednitva. Skuptinu neu dirati, ali neu dozvoliti ni sazivanje. Republi ke vlasti i sve ostalo neu dirati ukoliko podravaju vojni udar. U protivnom skinuu i njih. Cilj: odrediti rok od 6 mjeseci, ili krae, za sporazum o budunosti zemlje, a dotle prekinuti haoti ni raspad zemlje.» Odluka Predsjednitva je ovisila o Bogiu Bogieviu. Razapet izme u Velikosrba i Jugoslavena on je odbio glasovati, a nakon due stanke je rekao: “Ne mogu da glasam.” Razjaren, Kadijevi je rekao: “JNA je reena da uzme stvar u svoje ruke, bez obzira kakva se odluka ovde donese, kako bi zaustavila gra anski rat. Mi emo svoj zadatak zavriti.” Kao vrhovni zapovjednik, Jovi je te noi poslao Kadijevia u Moskvu na susret s tvrdokornim sovjetskim ministrom odbrane Dimitrijem Jazovim. Jovi je tada varirao izme u srbijanskih Jugoslavena i velikosrba, te je nastojao biti dobar savjetnik Miloeviu, ali je dobre odnose odravao i s A iem kao i Kadijeviem. Kadijeviu Jazov nije mogao dati podrku jer ni Miloeviu nije odgovaralo izvanredno stanje. U tom je trenutku Miloevi bio slab, ali je uspio preko svojih ruskih veza onemoguiti rusku podrku za uvo enje izvanrednog stanja. Dana 15. 3.1991. Predsjednik Predsjednitva SFRJ Borisav Jovi podnosi ostavku zato to poslije trodnevnog zasjedanja predsjednitvo nije donijelo «Odluku o izvo enju izvanrednog stanja» koju je pripremio Vrhovni tab oruanih snaga. O svojoj ostavci Jovi je najprije obavijestio Kadijevia i Miloevia. Ostavku je dao kako bi Generaltab JNA imao povoda uvesti izvanredno stanje i bez odluke Predsjednitva SFRJ. Idueg dana, iz istih razloga ostavku podnose lanovi Predsjednitva Kosti i Buin iz Vojvodine i Crne Gore. Iako je Kadijevi uvjeravao Miloevia kako nema nita protiv njega, Miloevi je shvatio prave ciljeve demonstracija protiv njega od prije nekoliko dana, te je 16. 3. 1991. izjavio kako ne priznaje odluke Predsjednitva SFRJ i nare uje mobilizaciju pri uvnog sastava MUPa Srbije. Ovime je jasno poru io pripadnicima projugoslavenske frakcije u KOS- a i

Generaltabu kako je spreman i na gra anski rat u Srbiji ako mu se ne pokore, ime je prakti no Miloevi izvrio odcjepljenje Srbije iz Jugoslavije, iako se javno zalagao za opstanak Jugoslavije. Istog dana, na skupu u prostorijama Beogradskog sveu ilita Miloevi izjavljuje kako e legalno naoru avati Srbe u Hrvatskoj, te da e potovati savezne organe, ukoliko oni dozvole JNA da titi ustavni poredak SFRJ. Time se javno stavljao na stranu JNA, a konkretnim potezima je sve inio kako bi tu JNA pod inio sebi. Dana 24. 3. 1991. Predsjednik Tu man je od Alije Izedbegovi a dobio faksirano pismo u kojem mu pie kako zna da e mu Miloevi idu i dan na sastanku u Kara or evu ponuditi podjelu bosne, te ga moli da na to ne pristane. Ove informacije je Izedbegovi mogao dobiti samo od nekog tko je elio ve tada zavaditi odnose izme u Tu mana i Alije, a to je mogao biti neki Srpski, Hrvatski ili Muslimanski politi ar(ili slu be) koji je elio zavaditi Hrvate i Muslimane, ili netko tko je elio umanjiti ugled Miloevi a me u zagovornicima opstanka Jugoslavije. Idu eg dana, tj., 25. 3. 1991. stvarno je i odr an sastanak Tu man – Miloevi u Kara or evu. Ovaj razgovor Predsjednik Tu man je inicirao jo od jeseni 1990. preko Mesi a i Jovi a. Jovi je to prenosio Miloevi u, ali ga je istovremeno, prema priznanju u vlastitim kasnije izdanim knjigama odgovarao od toga. Smatrao je kako bi time oja ali polo aj Tu mana, a njima je bilo bitno oja ati pobunjene Srbe i raspored JNA po pobunjenim podru jima. Tek kad je shvatio koliko su jo uvijek jaki projugoslavenski orijentirani generali, koji pokuavaju skinuti i njega, Miloevi je, unato otporu Jovi a, koji je devet dana ranije podnio ostavku na mjesto Predsjednika Predsjednitva, pristao na osobne razgovore s Tu manom. Ve im djelom sastanak je odr an izme u dviju delegacija koje su razgovarali o tome kako treba olabaviti vrlo restriktivnu monetarnu politiku savezne Vlade Ante Markovi a. Na kraju sastanka Predsjednici Tu man i Miloevi su se odvojili i neko vrijeme razgovarali nasamo, etaju i izme u drve a kako ih prisutni KOS-ovci ni najmodernijim prislunim ure ajima ne bi mogli prislukivati. Kasniji dobitnik francuske legije asti Hrvoje arini je bio iznena en i uvrije en to su se odvojili od ostalih dok su etali umicom. Na svim je njihovim sastancima, kojih je bilo preko etrdeset, bio uz Tu mana i pred njim nikada nisu razgovarali o podjeli Bosne. Kada su krajem 1992. po eli sukobi izme u Hrvata i Muslimana, po eo je pri ati kako su samo tada mogli tajno razgovarati o Bosni, pa je time obnovio pri u koja je plasirana i prije samog sastanka. Kasnije je teza stalno obnavljana, iako je njima u tom trenutku obojici visio ma vojnog udara nad glavom i malo je vjerojatno da bi u takvoj situaciji dijelili tre u republiku. Petnaest dana nakon izlaska tenkova na beogradske ulice jedina tema o kojoj su mogli razgovarati je kako oslabiti utjecaj projugoslavenski orijentiranih generala, kao i SIV-a s Antom Markovi em koji je imao podrku zapada. Kadijevi je govorio kako eli skinuti SIV, ali protiv Ante Markovi a nita nije govorio, poto je Markovi jedini imao podrku zapada, pa je u njemu vidio prijelazno rjeenje, dok je ve i dio srpskih generala na mjestu novog Tita vidjeli admirala Branka Mamulu. Zbog toga su Miloevi i Tu man morali na i na in kako smiriti Kadijevi u i Mamuli naklonjene jugoslavenski orijentirane generale, a i pristalice Ante Markovi a, te sve ostale zagovornike vojnog udara, tj. prevariti njihove pijune iz vlastita okru enja. Jedini dogovor koji su oni tada mogli posti i je: «Ti svojima reci ono to ele uti, a ja u svojima re i ono to oni ele uti.» Odmah nakon sastanka pohvalili su se generalima i lanovima SIV-a, jedinoj instituciji koja je jo formalno funkcionirala na Saveznoj razini, te Anti Markovi u kako su se o svim spornim pitanjima dogovorili, te rata ne e biti. Dogovorena pri a je upalila i generali su se primirili. Kako bi bili

uvjerljivi ak su formirali i posebnu komisiju zadu enu za detaljnu ra lambu spornih pitanja. Predsjednik Tu man je iz Izedbegovi eva faksiranog pisma, koje je dobio dan prije sastanka u Kara or evu znao kako netko iri pri e o tom kako on s Miloevi em dijeli BiH, pa je ciljano, kako bi onemogu io takve glasine s Hrvatske ljevice, u ovaj pregovara ki tim imenovao etvoricu uglednih ljevi arskih intelektualaca za koje je znao kako su protivnici podjele BIH, te kako oni takvu podjelu mogu samo odbiti ako je Miloevi evi pregovara i budu zagovarali. Hrvatskim pregovara ima: entiji, Biland i u, Leroti u i Sokolu dao je mogu nost da kontroliraju ove pregovore, a time je u HDZ –ovoj projugoslavenskoj frakciji stvoren dojam kako e oni mo i kontrolirati proces po svome naho enju. A to je u Kara or evu stvarno dogovoreno u etiri oka mo e se odgovoriti samo analizom konkretnih poteza, i interesa. Ovaj sastanak u Kara or evu je odr an kao posljednji u nizu bilateralnih sastanaka predsjednika jugoslavenskih republika, i gdje je dogovoreno da se odr i est zajedni kih sastanaka predsjednika svih republika. Prvi sastanak od tih dogovorenih est odr an je ve tri dana kasnije 28. 3. 1991. u «Vili Dalmacija» u Splitu. Analiziraju i konkretne poteze nakon sastanka mo emo vidjeti kako je Tu man, tek nakon ovih razgovora shvatio kako se rat vie ne mo e izbje i te je odmah po povratku iz Kara or eva ukinuo zabranu uvoza oru ja. Odmah po tom svi krizni tabovi u Hrvatskoj su po eli nabavljati manje koli ine oru ja, a pripadnici posebne pri uvne policije naglo su razvili verc oru jem. Glavni dobavlja i oru ja bili su pripadnici posebne pri uvne policije i bive UDB-e pod punom kontrolom Manoli a. U dobavu oru ja po eli su se uklju ivati i Hrvatski emigranti samostalno, ali su pripadnici Manoli eve mre e tu konkurenciju u ovom vrlo unosnom poslu, gdje se kalanjikov nabavljen za 100 DM prodavao po 3000 DM to sprje avali svim sredstvima, uklju uju i izdaju KOS-u, te likvidacije dobavlja a oru ja i isporu itelje novca. U Srbiji je po elo naglo umirovljenje generala koji su bili izvan Miloevi eve kontrole i naoru avanje paravojnih srpskih postrojbi. U odnosu prema BiH Tu man je odobrio i poticao naoru avanje Alijine SDA, i prijem muslimanskih dragovoljaca u hrvatske centre za obuku, to nikako ne bi bilo mogu e da je stvarno dogovorio podjelu BiH s Miloevi em. Poticao je i suradnju s Muslimanima na svim nivoima kako bi ih pridobio za budu e ratne saveznike u ratu koji se sve br e pribli avao. Razgovaraju i s Miloevi em shvatio je njegov stvarni cilj, a to je ratom etni ki o istiti i Srbiji priklju iti sve teritorije do granica eeljeve Velike Srbije, uklju uju i itavu BiH koja se nalazila unutar tih granica. Kako bi to sprije io morao je na bilo koji na in kupiti to vie vremena za nabavu oru ja i to vie oja ati Hrvate, a i muslimane u kojima je vidio budu e ratne saveznike. A sve to morao je u initi tako da ga ne pro itaju najbli i suradnici iz lijeve frakcije HDZ-a koji su sve inili kako bi JNA isprovocirali na vojni udar. Istovremeno je s druge strane morao smirivati vojno nepismene pripadnike desne frakcije HDZ-a koji su iskreno vjerovali kako Hrvatske postojbes25.000 kalanjikova i dva borbena kompleta streljiva mogu zauzeti vojarne JNA unutar kojih su se nalazila dobro obu ena vojska s tisu ama tenkova, transportera i topova. Alija Izedbegovi je ve tada nabavljao oru je preko hrvatske, ali je uporno pokuavao sklopiti saveznitvo s Miloevi em predla u i krnju Jugoslaviju i asimetri nu federaciju, dok je na skupovima SDA zagovarao takozvanu zelenu magistralu (BiH, San ak, Kosovo i Albanija gdje bi muslimani bili ve ina). Iako je

rado primao oru je iz Hrvatske sklapanje vrstih obrambenih dogovora je odbijao, to je na svojim strana kim skupovima opravdavao tvrdnjama kako su Tu man i Miloevi ve podijelili BIH i kako su oni jednaka opasnost za Muslimane. (Kasniji teoreti ari pri a o dogovorima iz Kara or eva nikad nisu uspjeli objasniti zato je JNA sruila Vukovar, ako su se stvarno dogovorili o prodaji Vukovara, mogli su ga opkoliti, prekinuti struju, telefon i dovoz hrane, te ekati predaju. Nisu nikad objasnili zato je JNA avijacija napala Banske dvore, tj. pokuala ubiti Tu mana, ako su se dogovorili. Zato ubijati nekog s kim si se sve dogovorio? Nisu nikad objasnili ni zato je Tu man dopustio do konca 1991. prodaju oko 70.000 dugih cijevi, zarobljenih nakon pada vojarni stranci SDA, te transporte oru ja iz islamskih zemalja preko hrvatskog teritorija sve do sredine 1993, kao i dolazak nekoliko tisu a mu ahedina. Da su se stvarno dogovorili o prodaji Vukovara i podjeli BiH sve ovo ne bi bilo mogu e.) Tri dana nakon sastanka u Kara or evu 28. 3. 1991. sastala su se estorica predsjednika republika u Splitu. Miloevi tra i razrjeenje SIV-a na elu s Antom Markovi em, ali se nita nisu dogovorili, osim da se u slijede a dva mjeseca kriza treba rijeiti. Na ovom sastanku je projugoslavenski orijentirani Makedonski predsjednik Kiro Gligorov Izedbegovi u, u povjerenju povjerio kako su se u Kara or evu Tu man i Miloevi dogovorili o podjeli BiH, ime mu je potvrdio glasinu koju je on ve dobio preko drugih kanala. Gligorov kao evidentirani agent KOS-a ovu glasinu je svjesno plasirao kako bi izazvao o ekivani u inak, tj., zavadio Hrvate i Muslimane. Nekoliko dana kasnije, 31. o ujka 1991, etnici koje je naoru ala »slu ba dr avne bezbednosti Srbije« (SDBS), oru jem su zaposjeli hotele u turisti kom naselju Plitvice. U policijskoj akciji Tigrovi iz Rakitja, predvo eni Josipom Luci em, oslobodili su Plitvice. Tom je prigodom jedan terorist poginuo, nekolicina je ranjena, a mnogi su zarobljeni. Me u zarobljenim teroristima nalazila su se i dva lana naju ega vodstva Srpske demokratske stranke, Goran Had i i Borivoj Savi . U akciji je poginuo i mladi policajac Josip Jovi , a etiri su hrvatska redarstvenika bila te e ranjena. Tadanji ministar MUP-a, Josip Boljkovac, poslao je policajce u napad autobusom. Na svu sre u etnici nisu znali da se s tromblona trebaju skinuti osigura i, jer bi u suprotnom svi u autobusu koji je pogo en tromblonom izginuli. Za vrijeme operacije ministar je Boljkovac napustio Zagreb, poto je ra unao kako e ovo biti dovoljan razlog za vojni udar, te kako ne bi mogao biti optu en za eventualni neuspjeh operacije i kako ne bi osobno doao u opasnost. Na vojni udar je ra unao poto nije znao kako su se Tu man i Miloevi ve dogovorili kao sabotirati sve one koji pri eljkuju vojni udar. Ubrzo nakon operacije Boljkovac je zarobljenog vo u pobune Gorana Ha i a pustio na slobodu zajedno sa eljkom Ra njatovi em Arkanom, koji je zarobljen na Baniji. To je putanje dogovorio sa sekretarom MUP-a Srbije. Osim projugoslavenskoj frakciji HDZ-a navedeni oru ani sukobi su trebali i Miloevi u kako bi radikalizirao i one lokalne Srbe koji nisu eljeli ratovati, a usput je i postupno etni ki istio osvojeni prostor, te testirao lojalnost terenskih oficira JNA ideji Velike Srbije. U sve otvorenije vojne sukobe je mogao i i poto se sve manje plaio vojnog udara, poto je ve inu oficira JNA ve pridobio na svoju stranu. Kako bi to uspjenije radikalizirao Srbe i naveo ih na pobunu, pripadnici njegove frakcija KOS-a i SDBS-a poduzimali su irom Hrvatske tajne napade na istaknute Srbe, ime su me u njima izazivali strah i pove avali otpor prema legalnoj vlasti u Hrvatskoj. Ti

su se potezi podudarali s onima projugoslavenske frakcije KOS-a infiltrirane u HDZ i SZUP, koja je eljela sukobima isprovocirati vojni udar JNA.

U to su nas vrijeme pozivali u pri uvnu policiju svaki put kada bi se zaotrio politi ki sukob izme u Hrvatske s jedne i Jugoslavije, vojske ili srpskih balvanaa s druge strane. Boravak u pri uvnoj policiji najvie je sli io skupini od 50 do 100 naoruanih ljudi koja se na jednom mjestu nala radi izleavanja, kartanja i ljen arenja. Obi no bi zapovjednik Rajhl Kir dolazio na po etku mobilizacije i prozivao nas gledaju i tko se odazvao. ule su se pri e kako je policijski profesionalac, a tako er su se irile pri e kako mu je najvanija karakteristika to to je ne ak ministra unutranjih poslova Boljkovca. Potom bi nas nakon nekoliko dana raspustili ku ama. Nikome nije padalo na pamet podijeliti nas u odjeljenja i vodove, odrediti zapovjednike, izvriti nekakvu obuku i sl. Ponekad su nas, kako bi nas smirili, slali na uvanje nekakvih bezna ajnih objekata. U stankama izme u mobilizacija obavljali smo no ne strae po gradskim etvrtima i vanijim objektima, koje je naj e e organizirao HDZ. MUP nije imao nikakva utjecaja na to. Mobilizaciju u MUP doivljavao sam kao Kirov na in da nas skloni s ulica. U razgovorima s de kima iz tadanje takozvane specijalne, a zapravo slabo opremljene i neobu ene poluvojne postrojbe, doznavao sam kako Josip Rajhl Kir i s njima postupa sli no kao i sa sastavom pri uvne policije. Primjerice, jedan je prijatelj skupio podatke o skupini etnika koji uvoze oruje iz Ma arske i vercaju ga autobusom koji preko Baranje ide u Vukovar. Znao je to nu rutu kojom ide, mjesto gdje ga istovaruju te voza a koji ga vozi. Kada je na elniku Kiru predloio zaustavljanje autobusa, zapljenu oruje i hvatanje te skupine etnika, on ga je premjestio na drugi teren. Jednom prilikom, kada su specijalci iz Erduta zaduili kalanjikove, traili su odlazak na strelite i njihovo isprobavanje, ali im je Kir to zabranio. Dvojica su samostalno otila na strelite i ispalila po nekoliko metaka, nakon ega ih je Kir suspendirao. uo sam kako su neki lanovi tadanjega Kriznog taba pokuavali o Kirovu radu izvijestiti predsjednika Tu mana, ali je, navodno, Manoli sve takve informacije zaustavljao. Dana 4. i 11. travnja sastala su se estorica predsjednika republika u Beogradu i Brdu kod Kranja. Tema je bila referendumi i modaliteti razdruivanja. Sastanak je zavrio bez rezultata. Dana 5. travnja 11 srbijanskih stranaka formiraju paravojne jedinice i upu uju ih u Hrvatsku na liniju »zapadnih granica Srbije«. Dana 8. 4. 1991. u Zagrebu su odrane masovne demonstracije pred zgradom Vojnog suda JNA. Vojska je zarobljenim Hrvatima sudila zbog uvoza oruja iako je oruje uvezeno s odobrenjem legalnih hrvatskih vlasti. Time su eljeli hrvatsku vlast prikazati kao agresivnu i militaristi ku mada je JNA imala vie tenkova i topova nego Hrvatska puaka. Demonstracije je organizirala projugoslavenska frakcija KOS-a iz vrha HDZ-a s namjerom izazivanja JNA na ulice Zagreba te uvo enja izvanrednog stanja. General A i naredio je izlazak vojske na ulice iz vojarne »Maral Tito« u kojoj se nalazila mehanizirana brigada s tisu ama vojnika. Zapovjednik vojarne, general Konrad Kolek, nazvao je predsjednika RH Franju Tu mana i objasnio mu situaciju te je on obustavio demonstracije pred Vojnim sudom shvativi kako je to samo psiholoka zamka. Na su enju Viroviti anima izilo je na vidjelo kako JNA zna sve injenice o uvozu oruja, a u razgovoru izme u ministra Boljkovca i njegova

dobrog poznanika, efa KOS-a generala Vasiljevi a, Boljkovac je priznao kako je oru je dolazilo bez znanja policije, nadaju i se kako bi i to moglo poslu iti kao povod za vojni udar. Dana 9. travnja 1991. osnovano je Vrhovno dr avno vije e, a predsjednik, dr. Franjo Tu man, donio je odluku o prerastanju redarstvenih snaga MUP-a u oru ane formacije ZNG-a. Dan kasnije, tj., 10. 4. 1991. hrvatsko srpski politi ki eksperti su se prvi puta sastali u Tikveu gdje su razgovarali o identifikaciji problema i putova za razrjeenje Jugoslavenske dr avno politi ke krize. Pet dana kasnije tj., 15. 4. 1991. ponovljen je susret Tu man - Miloevi u Tikveu. I na ovom sastanku su mogli razgovarati samo o tome kako smiriti generale i lanove SIV-a. Ovom prilikom su stalno bili u drutvu s drugim pratiteljima pa i nisu mogli tajno razgovarati. Nakon razgovora s Miloevi em u Kara or evu i Tikveu Tu man je dovoljno upoznao Miloevi a da bi mogao procijeniti njegov karakter. Shvatio je da on ne e odustati od rata za Veliku Srbiju i da se Hrvatska mora urno naoru avati. Shvatio je tako er da me u vlastitim suradnicima ima mnogo suradnika projugoslavenske frakcije KOS-a te da im ne mo e vjerovati. Zato je odlu io prekinuti svoju odluku s kraja 1990. o prestanku naoru avanja, te je dao odobrenje svim predsjednicima op ina, gradova i kriznih sto era za nabavu oru ja. Tako je ovaj posao izaao iz kontrole Manoli a, pegelja i Boljkovca. Hrvatski povratnici iz emigracije na elu sa ukom uskoro su organizirali i svoju mre u za nabavu oru ja, te je po elo me usobno pijuniranje i borba za ovaj unosan posao izme u Manoli eve i ukove logisti ke mre e. Manoli eva mre a je ukovoj vrlo brzo zadala jak udarac otkrivi JNA-i poiljku koja je avionom dopremljena na Zagreba ki aerodrom pri emu je JNA uhapsila ukovog dostavlja a Kikaa. U nastaloj anarhiji nitko nije to no znao koliko je oru ja uvezeno. Mnogobrojni privatni verceri su oru je preprodavali jedni drugima te je stvoren dojam kako ga ima puno vie od stvarne koli ine. Predsjednik Tu man je me u svojim suradnicima po eo pri ati razne pri e o svojim razgovorima s Miloevi em. Jednu pri u pri ao je pred suradnicima koje je sumnji io kako rade za jugoslavensku frakciju KOS-a, drugu onima koje je sumnji io za pripadnost Miloevi evoj frakciji KOS-a ili Udbe (SDBS), tre u za mo ebitne zapadne suradnike, a etvrtu za naivce koji su vjerovali kako se lova kim oru jem mogu pobijediti tenkovi. Kako bi povijest kasnije mogla provjeriti tko je igrao kakve igre, sve je razgovore sa suradnicima snimao osim razgovora o ilegalnoj nabavci oru ja te nabavci deviza za oru je i njihovu odnoenju do isporu itelja. Pregovori s Miloevi em u to vrijeme bili su nalik razgovorima izme u samouvjerenog diva i patuljka. Miloevi je predlagao, a Tu man je sve potvr ivao. Kako bi izbjegao mogu i vojni udar, omogu io je Miloevi u ulogu onoga koji pobje uje, a istovremeno je kupovao vrijeme potrebno za organiziranje vlastite vojske. Svjestan kako rat s JNA, specijalcima srbijanskog MUP-a i srpskim paravojnim snagama vie ne mo e izbje i, nastojao je sukobe prebaciti to dalje od Zagreba kako bi srpsko napredovanje bilo to sporije. Dana 12. i 19. travnja susreli su se Tu man, Miloevi i Izetbegovi . Dana 19. i 30. travnja sastala su se estorica predsjednika republika u Ohridu i na Cetinju. Sastanci su zavrili bez rezultata. Miloevi je na ovim, kao i na svim kasnijim sastancima, tra io promjenu republi kih granica kako bi svi Srbi ivjeli u jednoj dr avi, Tu man je tra io priznanje dotadanjih republi kih granica kao dr avnih, a Izetbegovi se zalagao za tzv. asimetri nu federaciju. To bi trebala biti federacija u koju bi ule Srbija, BiH, Makedonija, Crna Gora i Albanija. Na svojim predizbornim skupovima stranke SDA to je nazivao »Zelena transverzala«, tj.

dr avom u koju bi uli svi balkanski Muslimani (Slaveni, Albanci i Turci), njih 3,5 milijuna iz Albanije, 500.000 Albanaca iz Makedonije, 2 milijuna s Kosova, 50.000 iz Crne Gore, 60.000 iz u e Srbije, 100.000 Turaka iz Makedonije te 1.700.000 Muslimana iz BiH i 200.000 iz San aka. U toj asimetri noj federaciji bilo bi oko 8.500.000 Muslimana i 7.500.000 Srba s tendencijom pove anja broja Muslimana, zbog ega Miloevi nije htio ni uti za takvu dr avu. Slijede a prilika za vojni udar protiv Hrvatske ukazala se u travnju 1991. godine kad je u Splitu organiziran prosvjed protiv JNA ispred Komande Vojnopomorske oblasti. Tada je ubijen vojnik Sao Geovski, to je trebalo poslu iti kao izgovor za JNA. General Kadijevi je bio na bolovanju koje je prekinuo kako bi priop io i Predsjednitvu kako to vie ne mo e tako, i rukovodstvu Hrvatske kako e se JNA obra unati s njima ako oni nastave »da inspiriu nacionalisti ku rulju da napada vojnike JNA«. Nedugo nakon toga, od 3. do 12. 5. 1991. na cesti Mostar - iroki Brijeg kod mjesta Polog nekoliko je tisu a ljudi blokiralo kolonu od 167 tenkova JNA koja je navodno ila na vojnu vje bu prema Splitu, a stvarno su htjeli zauzeti Split, i pokrenuti vojni udar, pod opravdanjem zaustavljanja nereda. Istovremeno je jedna tenkovska kolona zaustavljena i kod uice na putu prema Splitu. Na intervenciju hrvatskoga predsjednika Tu mana, koji je posluao savjet Stjepana Kljui a, kolone su putene prema Kupresu. Tijekom 1991. godine u JNA je pripreman i “dvorski pu ” koji se ticao kadrovske pozicije pojedinih najistaknutijih vojnih rukovodilaca. Nezadovoljna u incima SSNO i generala Kadijevi a, skupina mladih oficira iz jedne elitne jedinice organizirala je nasilnu smjenu generala Kadijevi a. Oni su ponudili vlast generalu Ad i u, ali on nije imao odlu nosti i hrabrosti to prihvatiti. Dana 2. 5. 1991. u Borovu Selu ubijeno je 12 hrvatskih policajaca, a 23 je ranjeno. Dana 10. 5. 1991. tenkovi iz Vojvodine ulaze u Baranju. Dana 16. 5. eelj u Beogradu organizira demonstracije protiv Stjepana Mesi a, a 17. 5. 1991. prekinuta je sjednica Predsjednitva SFRJ jer su nakon tri dana preglasavanja otili S. Mesi , V. Tupurkovski i J. Drnovek. Po redoslijedu rotacije u Predsjednitvu SFRJ Mesi je, kao predstavnik Hrvatske, trebao biti izabran za predsjednika. Me utim, predstavnici Srbije, Vojvodine, Kosova, i Crne Gore bili su protiv, pa je rezultat glasovanja bio neodlu an. Nisu ga prihva ali poto su takve instrukcije dobivali od Miloevi a. Miloevi je znao za Mesi evu prolost partijskog karijerista i Jugoslavenskog integralista. Znao je i za njegovu povijest suradnje s UDB-om koja datira od 1956. godine. Suradnja s UDBA-om mu je omogu avala bavljenje s poslovima sumnjive zakonitosti i putovanja, a dobro je bilo i za karijeru. Pojavom tzv. Hrvatskog prolje a i maspoka Mesi se priklju io tom pokretu 1971. misle i kako e ta partijska frakcija pobijediti, zahvaljuju i po etnoj podrci od strane samog Tita. Kad se Tito predomislio i sruio Maspok Mesi je osu en na 2 godine i dva mjeseca zatvora zbog nekih kriminalnih radnji koje su mu ranije bez problema tolerirali. Tada mu je ponovno ponu ena suradnja s KOS-om u prislukivanju ostalih politi kih zatvorenika, a za nagradu vrhovni sud mu je kaznu smanjio na godinu dana. Dolaskom u zatvor Mesi je odbio potpisati izjavu o dobrovoljnoj suradnji s hrvatskom SDB-om. Svi ostali zatvorenici su, nakon pritisaka i maltretiranja potpisali takvu izjavu, a Mesi je svoje nepotpisivanje pravdao svojom hrabro u i tvrdoglavo u, a u stvari se nije imao ega bojati poto je ve imao dogovor direktno s beogradskim KOS-om. Kao takav Mesi je bio nepo eljan Miloevi u i njegovom projektu Velike Srbije, te je sve u inio kako se ne bi nametnuo kao autoritet

srbijanskim zagovornicima Jugoslavije, koji su se pokuavali rijeiti Miloevi a i tako spasiti Jugoslaviju. Pod pritiskom Me unarodne zajednice tre ega je dana predstavnik Kosova promijenio stav i glasovao za Mesi a. Mesi se tada ustao od stola, digao ruke u zrak (kao da je u ringu) i uzviknuo: »Ja sam predsjednik, ja sam predsjednik«. Umjesto da se potrudio to predsjedavanje preuzeti, on je otiao na aerodrom i otputovao u Hrvatsku te je s Beogradom nastavio komunicirati samo telefonski i putem medija. Za njim su otputovali Tupurkovski te Drnovek jer im nita drugo nije preostalo. Mesi a je Tu man poslao u Beograd za lana Predsjednitva znaju i kako na Hrvatsku dolazi red za predsjedanje. Znao je kako on uvijek voli biti nekakav predsjednik i mislio je kako e se potruditi preuzeti predsjedavanje Predsjednitvom SFRJ, smiriti Generaltab i tako omogu iti miran razlaz republika iz SFRJ po uzoru na SSSR i

ehoslova ku. Vjerovao je kako se na taj na in moe sprije iti rat te je jedno vrijeme ak prekinuo i nabavu oruja kako bi smirio generale. Me utim, Mesi je vie sluao svog politi kog mentora Manoli a koji ga je 1989. nagovorio na u lanjenje u HDZ i odmah ga potom instalirao za predsjednika Gradskog odbora HDZ-a grada Zagreba.

im je imenovan za lana Predsjednitva SFRJ, javno je izjavio kako mu je cilj »rasturiti dravu«. Mesi je u Predsjednitvu stalno pri ao viceve, djelovao je zbunjeno, preplaeno, neupu eno u dravne poslove i svi su u njemu vidjeli lakrdijaa. Zahvaljuju i tome, nije ni udo to su ga pojedini generali htjeli i fizi ki istu i. Zato ne udi to ga zbog takva ponaanja i nakon svih me unarodnih pritisaka Srbi nisu prihvatili. Mesi evu je dirigentu Manoli u upravo to i bio cilj - omalovaiti i »rasturiti« Predsjednitvo SFRJ te tako natjerati Generaltab na preuzimanje vlasti i predaju ovlasti predsjednitva na SIV. Me utim, Miloevi evi generali, iako su time stalno prijetili, ba to nisu eljeli u initi. Nisu eljeli prenijeti vlast u ruke Hrvata Ante Markovi a, bez obzira to je on hrvat bio samo ro enjem, a svime ostalim Jugoslaven. Predsjednici Tu man, Miloevi i Izedbegovi trojno su se sastali 12. 6. 1991. u Splitu, u vili «Dalmacija», te su razgovarali pet sati. Priop ili su kako se razgovaralo o rjeenju dravno politi ke krize. Neslubeno razgovarali su o mogu nosti kantonizacije BiH, pri emu je Miloevi zagovarao podjelu BiH. Tu man kantonizaciju tri ravnopravna naroda, a Izedbegovi unitarnu BiH. Ovo je prvi njihov trojni sastanak, bez predstavnika ostalih republika i prvi na kojem su razgovarali o budu nosti BiH. Nakon ovog sastanka bosanski unitaristi su po eli govoriti kako je svaka tenja za kantonizacijom podjela bosne i kako je ta podjela dogovorena jo ranije u Kara or evu. Kako bi pred Me unarodnom zajednicom pokazali politi ku volju hrvatskih gra ana, 19. svibnja 1991. proveden je referendum na kojemu se 94% hrvatskih dravljana izjasnilo za samostalnu dravu i izdvajanje iz Jugoslavije. Ustavnom odlukom od 25. lipnja 1991. Sabor RH proglasio je Republiku Hrvatsku samostalnom i suverenom dravom. Ta je samostalnost bila uglavnom papirnata jer je jugoslavenski politi ki i vojni vrh vukao poteze iji je cilj bio njezino onemogu avanje. Dva tjedna nakon trojnog sastanka u Splitu i osam dana nakon referenduma u Hrvatskoj Izedbegovi je u skuptini BiH 27. 6. 1991. iznio prijedlog od 6 to aka, a povodom odluke Slovenije i Hrvatske o razdruivanju iz Jugoslavije. Izjavio je kako je dravnom tajniku SAD-a Jamesu Bakeru predloio da napravi pritisak na Beograd

kako bi Mesi bio prihva en za Predsjednika Predsjedni tva SFRJ, a na Hrvatsku i Sloveniju kako bi prihvatile minimum dr avnih ovlasti jugoslavenske zajednice. Jaanjem etnike pobune sve je vi e ljudi spoznavalo kako je rat neizbje an te je i broj ljudi na no nim stra ama, naoru anih naje e lovakim oru jem, rastao. Bilo je sve vi e blokiranih srpskih sela. Da e neko srpsko selo pasti u ruke etnicima znali smo po tome to su obino tri dana prije blokade radnici iz tog sela izostali s posla u osjekim poduze ima. Toga bi se dana na Novosadskoj televiziji prikazali autobusi iz dotinoga sela puni ena i djece koji su izjavljivali kako su pobjegli jer se boje »da ih usta e ne pokolju«. Nakon takve evakuacije ena i djece seoski bi se civili naoru ali i blokirali prilazne ceste. Ve ina sela na velikosrpskom koridoru izmeu Dalja i planine Krndije pala je u srpske ruke i postojala je opasnost presijecanja puta izmeu Osijeka i akova te spajanja Dalja s Orahovicom. Naime, jo za vrijeme Austrougarske postojalo je vi e srpskih sela u Slavoniji, a pogotovo po slavonskim planinama Dilju, Papuku i Krndiji. Nakon Prvoga svjetskog rata Beograd je nastojao ta sela povezati u srpski koridor, pa su naseljavanjem solunskih boraca stvorena itava nova sela kao to su: Vera, Bobota, Petrova Slatina, odolovci, Koprivna, Paulin Dvor, Dopsin, Bela Loza. Na taj je nain stvoren koridor koji je i ao selima: Dalj, Vera, Bobota, Sila , Staro Tenje, Palaa, Ada, Petrova Slatina, Koprivna, Paulin Dvor, odolovci, Dopsin, epinski Martinci, okadinci, Podgora, Budimci, Bela Loza, Podgora, i dalje preko Krndije prema Orahovici. Na tom su im se koridoru isprijeile elije, selo koje je naseljeno iz Zagorja za vrijeme Drugoga svjetskog rata, Vuka na pravcu Osijek – akovo te Na ice i Donja Motiina. etnici koji su nakon 1945. pre li u partizane nastojali su ovaj koridor pojaati Srbima iz BiH, Korduna, Banije i Like. elije su prvo selo koje je spaljeno 1991. godine u Hrvatskoj. Zahvaljuju i Vuki, Na icama i Motiini Srbi spomenuti koridor nisu mogli uspostavit, ali su jedno vrijeme sela okadinci, Poganovci, Budimci i Bela Loza pala u srpske ruke. Blokadu ceste Osijek-Na ice u Budimcima izveli su lokalni Srbi 4. 8. 1991, ali su se zbog potpune opkoljenosti predali pri prvom ozbiljnijem sukobu. Predali su se istu no kad je u srpske ruke palo Ernestinovo. Naime, epin se na ao u sendviu izmeu Ernestinova i epinskih Martinaca pa je zapovjednih epinskog HOS-a Slobodan Tolj je nagovorio zapovjednika na ikih specijalaca Mirka Pongreca na napad s na ike strane na srpsku enklavu i njeno zauzimanje, ili e epin pasti. Pongrec je iste no i, bez znanja Gorin eka, dok su srbi zauzimali Ernestinovo sa svojim snagama izveo napad i zauzeo Belu Lozu, Budimce, okadince i epinske Martince. Na tom je koridoru bio i ve i broj pustara i sala a. ezdesetih godina pro loga stolje a sve su pustare i sala i u Slavoniji sru eni osim onih na kojima su

ivjeli Srbi. Kako bi ih se sauvalo, uo sam na poetku rata, za podruje je Slavonije bio, navodno, zadu en funkcionar Savezne dr avne bezbednosti (SSDB) Janko Poua, formalno na nekom drugom poslu u Osijeku. Dana 28. 5. 1991. u Zagrebu, na stadionu NK Zagreb, izvr eno je postrojavanje prve jedinice ZNG, ime je oznaen poetak ustroja Hrvatske vojske, tada formalno u sastavu policije. Dana 6. lipnja sastala su se estorica predsjednika republika u Sarajevu. Sastanak je zavr io bez rezultata. Dana 15. lipnja predsjednik Vlade Manoli se sastao s Albanskim ministrom vanjskih poslova kojega je poku ao nagovoriti na napad Albanije prema Kosovu. Da su vojno neopremljeni i za rat nespremni Albanci na toj prijedlog pristali to bi bio vanjski napad na Jugoslaviju, na to bi JNA morala odgovoriti uvoenjem izvanrednog stanja i objavom op e mobilizacije, nakon ega bi vrlo brzo stekli dovoljno autoriteta za

uvoenjem vojne uprave u itavoj Jugoslaviji i skidanje republi kih rukovodstava. Napad Albanije na Jugoslaviju osudila bi i meunarodna zajednica koja bi zbog takvog napada imala opravdanje za pru anje sve mogu e pomo i JNA. Po srpskim je selima po elo jo javnije naoru avanje i nasilno preuzimanje lokalne vlasti. Broj sela u koja Hrvatska policija nije smjela u i sve je vi e rastao. Dana 27. 6. 1991. ujedinjuju se »kninska i banjalu ka krajina«. Potkraj lipnja 1991. do lo je do sukoba slovenske Teritorijalne obrane i Jugoslavenske armije koji prerasta u kratkotrajni rat na slovenskom tlu. im su Slovenci donijeli odluku o osamostaljenju i preuzeli carinske prijelaze prema Austriji projugoslavenska frakcija je vidjela ansu za posljednji vojni udar. Plan je bio: navu i JNA u rat tako to e SIV poslati malobrojne pripadnike savezne milicije na carinske prijelaze. Da bi to uspjelo morat e pozvati u pomo i pripadnike grani nih vojnih jedinica. Kad Slovenska policija i teritorijalna odbrana napadnu grani ne vojne jedinice ostale vojne jedinice e im morati prisko iti u pomo , te e do i do rata izmeu slovenske TO i nekoliko puta ja ih jedinica JNA. Tada e Slovenija zatra iti pomo Hrvatske, pa e se i jedinice JNA stacionirane na tlu Hrvatske i oko Hrvatske morati obra unati s hrvatskim postrojbama. Milo evi je doznao za plan pa je preko svoje frakcije u JNA pustio zapovijed da se vojnicima ne dijeli streljivo i granate. Ante Markovi je, u skladu s planom, poslao malobrojne pripadnike savezne milicije na carinske prijelaze, te je zamolio savezni sekretarijat za narodnu obranu (SSNO) da po alju i pripadnike grani nih vojnih postrojbi u pomo . Po to SIV nije imao ovlasti nad vojskom oni su ga mogli i odbiti, ali su mu ipak odlu ili pomo i. Sve se po elo odvijati po planu dok nisu shvatili da ve ini vojnika nije podijeljeno streljivo. I Hrvatska nije odigrala igru kako su planirali, po to se Predsjednik Tuman odbio umije ati u sukob, iako su ga pripadnici projugoslavenske frakcije HDZ-a na to nagovarali. Vojska je prije izlaska na Slovensku granicu prema Austriji, to je bio formalni zadatak vojske, dovela velike vojne snage na Hrvatske granice iz pravca Srbije i BiH. Da se Hrvatska u tom trenutku sa svojih 30.000 naoru anih i borbeno neiskusnih policajaca i pripadnika ZNG-a priklju ila obrani Slovenije, to je zagovarao ministar pegelj oko 90.000 vojnika JNA iz vojarni u Hrvatskoj, te jo oko 100.000 vojnika JNA koje su u pripremi ekale na granicama Hrvatske porazile bi slabo opremljenu Hrvatsku policiju u jednom danu, a to je i bio pravi cilj projugoslavenski orijentiranih generala. Da su u tom trenutku uspjeli poraziti Hrvatsku Slovenija bi kasnije lako pala. pegelj i Mesi su se tada zalo ili za napad na JNA, a da se Hrvatska upustila u takav napad sve bi streljivo bilo potro eno u sat vremena. Najva niji Tumanov strate ki potez je upravo odbijanje ovoga pegeljevog plana. U vrijeme napada JNA na Sloveniju i neposredno nakon njega ja aju srpska pobuna i pokreti JNA, a dolazi i do politi ke krize u Saboru. Zbog toga se formira nova vlada 17. 7. 1991.spredsjednikom dr. Franjom Greguri em, pukovnikom KOS-a, biv im efom ove slu be za podru je SSSR-a. Imao je odli ne veze u Moskovskim poslovnim i obavje tajnim krugovima, novooboga enim Ruskim tajkunima, te veze sa svjetskom naftnom industrijom. im je vidio kako se Jugoslavija raspada otvorio je privatnu firmu nepoznate djelatnosti i biznis mu je naglo krenuo, tako da se u Hrvatsku vratio kao bogat ovjek.

Odmah nakon neuspjenog napada na Sloveniju projugoslavenski JNA generali su izgubili pojam o vremenu i prostoru u kojem se nalaze. Mentalno ograni eni general A i je 5. srpnja, pred 150 visokih asnika JNA objasnio ciljeve JNA. Ne shvaajui kako je komunizam propao i u SSSR-u on je rekao: «…Bez obzira na stavove Presednitva, mi emo udariti svom naom snagom, mi ne moemo vie da ekamo, i nee biti vie povla enja… . Izdaja Jugoslavije je o ita, i potvr ena je Odlukama Hrvatske i Slovenije, a tako er od mnogih oficira i vojnika… Izdajice treba ubiti na licu mesta bez milosti i razmiljanja. Trupe pod vaom komandom moraju do kraja da izvre dobivene zadatke, pa makar do toga izginuli do poslednjega…. Nije vano ako pretrpimo velike gubitke. Mi imamo prednost u naoruanju, a Rat ne bira svoje rtve…gubitke treba ignorisati… Od sada strahom moramo da prisilimo neprijatelja na kapitulaciju, a to zna i upotrebite sve snage i otvorite vatru na svakoga tko se protivi naim akcijama… Kona no, drugovi oficiri, ja Vam estitam da ste izabrani za ove poduhvate i zahtevam da u izvrenju ovih zadataka u celosti upotrebite sve svoje znanje i umee u bitkama za ostvarenje ideala Oktobarske revolucije i u borbi za Jugoslaviju.» Iz ovog govora mogue je izvui zaklju ak o njegovu mentalnom stanju, stanju ovjeka koji nije sposoban ostvariti nikakav svrsishodan cilj, ali je istovremeno imao dovoljno sile da u ini mnogo zla Hrvatima, a i svojim Srbima. Miloevi je tada ve bio dovoljno jak, politi ki i vojno, te je mogao sprije iti bilo kakvu akciju JNA prema sebi, pa je odmah nakon povla enja JNA iz Slovenije odlu io oficire JNA, pustiti s lanca. Uvjeti za potpuno otvoreni rat su stvoreni. Predsjednitvo SFRJ je 12. srpnja 1991. izglasalo povla enje vojske iz Slovenije. Slovenci su se o tomu ve prije dogovorili s Velikosrbima, ali su im problem bili zagovornici centralizacije Jugoslavije. Za povla enje su glasovali Drnovek, Borisav Jovi, Jugoslav Kosti i Sejdo Bajramovi iz Srbije, Branko Kosti iz Crne Gore i Vasil Tupurkovski iz Makedonije, dok se predstavnik Bosne i Hercegovine Bogi Bogi evi uzdrao. Mesi je jedini glasovao protiv zbog toga to je znao kako Slovenija ima Miloevievo odobrenje i kako e bez obzira na stav pojedinih generala ii u osamostaljenje. Na taj je na in Mesi smatrao kako e vojska kona no morati izvesti vojni udar. U to vrijeme Mesi je javno poru ivao pobunjenim Srbima kako sa sobom mogu ponijeti jedino zemlju koju su donijeli na opancima, a zajedno sa Srbima u Srbiju je otila i njegova sestra. O tom vremenu Mamula u svojoj knjizi kae: "Vojno rukovodstvo JNA snosi odgovornost to nije izvrilo dravni udar. Umjesto toga, ono je dozvolilo da nacionalisti ke vo e i separatisti ko ponaanje dviju zapadnih republika gurnu JNA u ruke velikosrpskog nacionalizma, koji je Armiju beskrupulozno iskoristio u me unacionalnom ratu, i na kraju odbacilo" (str. 9.), napisao je admiral Mamula. "Promjene u rukovodstvu Srbije dovele su JNA u nepovoljan poloaj? Nije bilo spremnosti da se organizirano suprotstavi naletu srpskog radikalnog nacionalnog programa za koga je ve tada, na samom po etku, bilo jasno da e poremetiti veoma kriti nu ravnoteu vienacionalnog jugoslavenskog drutva". (str. 115.) Zasljepljenosti Miloeviem i otvorenim svrstavanjem najvieg armijskog rukovodstva, na elusministrom obrane generalom Veljkom Kadijeviem, na njegovu stranu, JNA - prema Mamulinima rije ima "vie nije imala moralne i politi ke snage da se odupre. Prihvatila je velikosrpski politi ki i vojni koncept i izgubila jugoslavensko tlo pod nogama". (str. 209.) Nakon vojnog debakla u Sloveniji JNA se sve ubrzanije raspadala. Svakim su danom Jugoslaveni u Generaltabu bili sve slabiji, a Velikosrbi sve ja i. Prosrpski pukovnici sve bre su postajali generali, a projugoslavenski su sve bre odlazili u mirovinu.

Neki su oficiri prelazili u Hrvatsku vojsku u osnivanju. Neki su u nju preli zato to su eljeli borbu za Hrvatsku, a neki su preli po zadatku. to ih je vie prelazilo, Miloevi eva bitka za nadzor JNA bila je sve uspjenija. JNA je definitivno odustala od vojnog udara, te je preuzela ulogu zatitnika Srba na podru jima gdje su uspjeli oru jem preuzeti lokalnu vlast. U zapadnom Kninskom djelu osvojenog podru ja ulogu zatitnika dobio je 9. Kninski korpus, u isto noj Slavoniji i Baranji 17. Tuzlanski, u zapadnoj Slavoniji i Podravini 32. Vara dinski i 5. Banjalu ki korpus. Do srpnja 1991. Hrvatska je na razli ite na ine nabavila oko 22.000 automatskih puaka (kalanjikova), 2.100 pukomitraljeza, oko 40 lansera protuzrakoplovnih raketa tipa strijela-2M i stinger s po 12 raketa, 400 protuoklopnih lansera tipa RPGs4400 projektila, 40 protuzrakoplovnih topova od 20 mm i isto toliko od 40 mm te odre ene koli ine mina, sredstava veze i vozila. Ovo je oru je nabavljeno u Ma arskoj te u drugim zemljama, a manje su koli ine zate ene u remontnim postrojenjima i skladitima nad kojima je JNA izgubila nadzor. Dio je oru ja nabavljen i u Sloveniji, a dio ak u Srbiji, to je KOS znao, ali nije sprje avao kako bi Hrvatskoj podigao samopouzdanje i naveo je na otvoreni napad na JNA. S ovim oru jem, te lova kim pukama koje su imali hrvatski gra ani, stvorena je oru ana sila od tridesetak tisu a policajaca i vojnika, ali bez kvalitetnog i pouzdanog zapovjednog kadra sposobnog za suprotstavljanje JNA. U tom je razdoblju vrijeme bilo najva niji imbenik rata. U bitci za vrijeme Tu man je pobijedio »Jugoslavene» uz pomo

Miloevi a. Neke od tih »Jugoslavena» upregao je u svoja kola te i uz njihovu pomo

etiri godine kasnije pobijedio Miloevi a i njegovu »Veliku Srbiju«. To uprezanje Jugoslavena u vlastita kola uspio je zahvaljuju i njihovu uvjerenju kako e u pozadini ratnih doga anja, neprimjetno pokupovati hrvatska poduze a, te tako postati stvarni gospodari Hrvatske, a kasnije kad pokupuju i poduze a iz drugih republika obnovit e Jugoslaviju. Prve privatizacije najkvalitetnijih poduze a obavljene su po zakonu Ante Markovi a, ali zbog promjene vlasti nisu stigli sva poduze a privatizirati izme u odabranim kadrovima zbog promjene vlasti. Dolaskom na elo Republike Hrvatske Predsjednik Tu man je shvatio kako mu po Markovi evu zakonu poduze a kupuju nepoznate osobe. On se nije razumio u gospodarstvo, ali je instinktivno osjetio kako bi poduze a mogla iskliznuti iz hrvatskih ruku, te je drutveno vlasnitvo pretvorio u dr avno. Time je privatizacija prema Markovi evom modelu zaustavljena, pa su pripadnici bive komunisti ke elite, infiltrirani u Tu manovo najbli e okru enje odlu ili, preko svojih ranije instaliranih «tehnomenad era» privatizaciju nastaviti izvla enjem iz poduze a svega to se mo e izvu i, a nakon toga unitena poduze a prepustiti sudbini. Kako im se neki novi poduzetnici ne bi mijeali u poslove anga irali su reketae, tj., kriminalne skupine iz Manoli eve tzv., posebne pri uvne policije koja je formirana koncem 1990. a koji su izme u ostalih «specijalnih zadataka» trebali onemogu iti konkurenciju eliti. U po etku, svi novi poduzetnici koji nisu pripadali eliti, bili su izlo eni napadima reketaa, a tome su se dobrim dijelom uspjeli oduprijeti tek kasnije tijekom rata demobilizirani vojnici koji su se s ratita vra ali s oru jem.

3. RAT Pogibijom policajaca u Borovu Selu po eo je rat i u Slavoniji, najprije tajni, a postupno sve vie javni, izme u Hrvatske policije i naoru anih hrvatskih civila protiv suradnika srbijanskog SDBS-a, KOS-a i naoru anih lokalnih srpskih formacija. Putem

medija su se kasnije irile informacije kako je za neuspio autobusni napad na Borovo Selo kriv uak (prvi ministar koji nikad nije bio lan SK), iako je on u tom trenutku bio samo ministar u Vladi zadu en za iseljenike, a stvarnu su vlast imali Manoli kao predsjednik Vlade, Boljkovac kao ministar unutranjih poslova i pegelj kao ministar obrane. (Sli an autobusni napad Boljkovac je ve prije organizirao i na Plitvice, kada je poginuo prvi hrvatski policajac Jovi , a ve eg broj mrtvih nije bilo zahvaljuju i tomu to etnici nisu znali kako treba skinuti osigura s tromblona). uka su Manoli evi sljedbenici odmah nakon dolaska u Vladu pokuavali skinuti raznim glasinama, a ubrzo su ga i javno optu ili kako je on ispalio raketu iz ru nog raketnog baca a «ambrust» na Borovo selo i kako je zbog toga izbio rat. Takvih napada na praznu cisternu kojom je blokirano Borovo selo bilo je nekoliko, a izvravali su ih pojedini lokalni zapovjednici iz susjednih mjesta koji su znali do i i ispaliti poneki projektil, a i pratioci pojedinih politi ara koji su doli «izvidjeti» situaciju. Nakon takvih izvi anja, prije odlaska obi no bi pratiocima zapovjedili da nekoliko rafala ili neki projektil ispale prema barikadama. Pri jednom takvom «izvi anju» jedan lokalni, jedan regionalni i jedan nacionalni vo a desne struje HDZ-a koji su u uku vidjeli konkurenta na mjesto vo e HDZ-ove desnice, zapovjedili su policajcima iz pratnje ispaljivanje kumulativnog protuoklopnog projektila na cisternu postavljenu u barikadi. U uku su vidjeli opasnog konkurenta. Tu man ga je doveo iz Amerike i povjerio mu poslove koji su oni eljeli kontrolirati, te su ga oni na sve na ine pokuavali iskompromitirati. Nastojali su ga u Tu manovim o ima predstaviti kao radikala koji eli rat sa Srbima, unato Tu manovoj politici primirivanja i kupovanja vremena za naoru avanje. Projektil je ispalio jedan policajac iz njihove pratnje, a kako bi potkrijepili sumnje prema uku na mjestu ispaljenja rakete su ostavili ukov rokovnik, nov anik i nao ale koje su prethodno ukrali iz ukovog odjela u ministarstvu iseljenitva. uak kra u nije mogao obznaniti javnosti kako gra ani ne bi pomislili da u vladi vlada anarhija i strana pijuna a, to bi loe djelovalo na hrvatski obrambeni moral. Na osnovu ostavljenih dokaza ef Osje ke policije Rajhl Kir je medijima proirio pri u kako je raketu ispalio uak, a zbog ja eg dojma tvrdio je kako je i on bio prisutan. Tu nama u ovo nisu uspjeli uvjeriti, poto je on znao gdje je uak bio u tom trenitku, pa je uak opstao, ali su izvrioci napada prestali u ivati ukovu podrku, te su kasnije u piramidi mo i svi pali za najmanje jednu stepenicu. Kako bi se izveo novi pokuaj navo enja JNA na vojni udar organiziran je napad na Borovo Selo, a da ta traljavo organizirana policijska deblokada Borova Sela ne bi slu ajno uspjela, Boljkovac je Kiru napad naredio sa zakanjenjem. Sam je toga dana otiao u Austriju kako ne bi mogao biti optu en za neuspjeh, a i kako mu se nita ne bi dogodilo ako vojska kona no izvri vojni udar. Je li iz Austrije telefonski razgovarao s Kirom, to samo on zna. Poto nije znao o emu su Tu man i Miloevi

razgovarali u Kara or evu i Tikveu, jo uvijek je, kao i Manoli , Mesi , arini i sli ni, vjerovao u mogu nost vojnog udara. Idu ih je dana lokalni srpski lider oko anin, vidjevi to se dogodilo, zatra io predaju, ali su ga Srbi upu eni iz Srbije likvidirali. Koncem srpnja radikalniji lanovi HDZ-a, od kojih su neki bili radikalni po zadatku, nezadovoljni Tu manovim popustljivim dr anjem tra e njegovu ostavku, na to Tu man nakon rasprave u Saboru 1. kolovoza formira ratnu Vladu nacionalnog jedinstva uz sudjelovanje oporbe i tako uklanja opasnost s desna. pegelj, nezadovoljan viekratnim odbijanjem nerealnih planova za osvajanje vojarni, podnosi u srpnju ostavku i privremeno emigrira. Glavni podupiratelj pegeljevih planova bio

je Mesi . Da je pegelj umjesto 400 uspio nabaviti bar 4.000 protuoklopnih ru nih raketnih baca a, mogla bi se posti i nekakva ravnote a s brojem tenkova i oklopnjaka i tada bi se moglo realno zaustaviti oklop JNA unutar vojarni. Na pegeljevu mjestu izmjenjuju se ime odan i Luka Bebi , a budu i da su se pokazali potpuno nesposobnima za nabavu oru ja, 18. rujna za ministra obrane imenovan je Gojko uak koji e na toj du nosti ostati do kraja rata, a i nakon njega. uak je na klju nim mjestima u Ministarstvu odbrane zatekao ljude koje je postavio Manoli i pegelj, uglavnom bive oficire JNA od kojih su mnogi sura ivali s UDBA-om i KOS-om, ali nije imao mandat za njihovo smjenjivanje, zbog politike nacionalnog pomirenja, a i zbog toga to nije razumio dijaboli nost Manoli a i kadrova koje je on i pegelj instalirao na klju ne polo aje unutar MORH-a. Umjesto smjenjivanja nepouzdanih on je po eo uvoditi u zapovjednu strukturu hrvatske emigrante s ratnim iskustvom, tzv., legionare koje je postavljao na mjesto instruktora i zapovjednika novoformiranih postrojbi. Manoli ga je od prvog trenutka stalno pokuavao skinuti raznim medijskim podmetanjima. Npr. kada je u Zagrebu minirano idovsko groblje, hrvatski novinari na vezi s Manoli em ili KOS-om raspisali su se kako je to organizirala »ustaka emigracija«. Ovu akciju izvela je jedna od vie projugoslavenskih, titoisti kih skupina KOS-ovaca pod nazivom Labrador, a djelovala je unutar zapovjednitva Imre Agoti a, dok je operativni voditelj bio Slobodan Rako evi . Ovakvih obavjetajnih projugoslavenskih UDBA-kih i KOS-ovskih, saveznih i republi kih frakcija bilo je vie, a poto nisu znali kome mogu vjerovati ove skupine su se me usobno nadzirale i sumnji ile na terenu, pa ak i potajno me usobno ratovale, a samo u vrhu su njihovi elnici razmjenjivali informacije i zadatke. Iako je istraga u aferi »Labrador« brzo otkrila dio mre e kosovaca i udbaa, Manoli je stalno pokuavao istragu skrenuti na krivu stranu. Dao je uhititi hrvatskog dragovoljca iz Amerike Wernera Ili a koji je puten tek nakon ukove intervencije. (Kada je uak kasnije uhi ene kosovce razmijenio za ljude va ne u nabavci oru ja, prikriveni Manoli evi ljudi su po eli iriti pri e kako je to u inio zato to je i sam suradnik KOS-a i UDB-e, a to su dokazivali i injenicom da iz Ministarstva obrane i vrha HV-a nije maknuo ljude koje je postavio Manoli i pegelj, iako on to nije mogao zbog Tu manove politike nacionalnog pomirenja. Mnogi naivni i neupu eni pojedinci su u ovakve «dokaze» o ukovoj suradnji s UDBA-om povjerovali, te su i sami dalje irili takve «dokaze». Kada su kasnije Slobodan Rako evi i Radenko Radoj i iz grupe Opera u Srbiji osu en na viegodinju kaznu zatvora hrvatskim medijima i obavjetajcima nije ni palo na pamet da se zapitaju za koga su oni zapravo radili, ako ih Miloevi ev re im alje u zatvor.) Razni, naj e e pla eni »ekstremisti« ve su koncem 1990. po eli irom Hrvatske dizati partizanske spomenike, a kasnije i srpske automobile, te ku e u zrak kako bi naveli vojsku na vojni udar, a to je odgovaralo i Miloevi u za dizanje straha me u Srbima. Ministar Boljkovac nita nije inio kako bi uhapsio potencijalne srpske pijune po gradovima, ali je umjesto toga, uz pomo lista pod nazivom «Slobodni tjednik» redovito objavljivao imena i adrese navodnih KOS-ovaca i udbaa kako bi ih susjedi terorizirali. Manoli je za to odmah optu ivao lokalne lidere HDZ-a iz dr avotvorne frakcije. Poneki hrvatski dr avotvorci na bojitu su dobili metak s le a od onih koji su glumili dr avotvorce, a njihova smrt je pripisana neprijateljskom bojnom djelovanju. Teroristi ke skupine poput »Labrador« izgubili su neupitno dr avno zale e pa su se nastojali to vie osamostaliti organizacijski, politi ki i logisti ki. Nastojali su se organizirati u etiri grupe suradnika: a) teroriste u civilu ili me u pripadnicima vojske, policije, SZUP-a i SIS-a koji su vrili konkretne napade na osobe i imovinu, esto osobe kriminalne prolosti,

b) medijske djelatnike i marginalne politi are koji su irili informacije kako su te napade inili pripadnici ekstremne politi ke emigracije, c) politi ke za titnike koji su titili pripadnike prve skupine sa svojih politi kih i dr avnih funkcija, d) direktore i poduzetnike koji su sve to financirali, u zamjenu za poslovne pogodnosti. Osim obavje tajnih mre a poput Labradora koji su svjesno radili protiv hrvatskih interesa na istom poslu nesvjesno je djelovala i posebna pri uvna policija iji pripadnici su vjerovali kako rade u hrvatskom interesu, a stvarno su bili pijuni u rukama projugoslavenske frakcije HDZ-a, privu eni mogu no u stjecanja unosnih poslova. Ve inu vremena provodili su na boji tu pridodani nekoj brigadi ili operativnoj zoni, a samo ponekad su dobivali neku posebnu zapovijed od Manoli a ili nekog njemu pod injenog. Nakon meunarodnog priznanjem Hrvatske postali su smetnja Manoli u te ih se nastojao rije iti. Koncem velja e 1992. godine i zadnji odredi ove postrojbe su preba eni u sastav vojske, a zapovjednici pojedinih samostalnih odreda po eli su nestajati, bilo pogibijom na boji tu, bilo u atentatima, bilo u udnim samoubojstvima ili prometnim udesima. Likvidirani su tako to su dezinformacijama i obe anjima navedeni u meusobne obra une, a one koji su to pre ivjeli likvidirali su profesionalci s iskustvom iz biv e UDB-e. U Osijeku su formirane dvije grupe u sastavu ove posebne pri uvne policije za posebne namjene. Jednom grupom je zapovijedao Pukovnik Mate abi zvani aban i njegov odred je bio u sastavu postrojbe do drugog mjeseca 1992, a drugom Satnik Ivica Rotim zvani I o, koji je po etkom srpnja 1991. sa svojim odredom preba en u sastav 106. brigade, ali je i dalje povremeno odr avao tajne kontakte s Manoli em. aban je ubijen 1992. a I o 1993. godine. Osim njih na podru ju Osijeka Manoli je imao svog jakog ovjeka Gro elja na mjestu na elnika SIS-a koji je vrlo uspje no glumio ulogu Glava evog

ovjeka, a kasnije je, navodno, izvr io samoubojstvo. Milo evi eva struja Udbe i KOS-a je u suradnji s hrvatskom projugoslavenskom frakcijom tih slu bi sredinom 1991. po ela i s operacijom ubacivanja velike koli ine droge meu hrvatske vojnike i policajce kako bi oslabila borbenu mo hrvatskih snaga. im se droga zna ajnije ra irila meu vojnicima, istrage su ometane pri ama kako su drogirani vojnici odli ni borci i kako zbog toga u ak blokira borbu protiv droge. Mnogi su uhi eni dileri pu tani iz pritvora, a policijski zapovjednici koje je imenovao Manoli obja njavali su kako je u ak telefonski naredio njihovo pu tanje. Drogirani su im vojnici bili vrlo korisni zato to su ih lako mogli nagovoriti na ru enje srpskih ku a i druge akcije pod okriljem no i i bez znanja njihovih zapovjednika. Manoli eva struja Udbe i KOS-a je o ito jo uvijek mislila kako takvim akcijama pove ava ansu za vojni udar i obnovu Jugoslavije, dok je uistinu vrijeme za vojni udar pro ao, te su ovakve akcije samo pomagale Milo evi u u ostvarenju »Velike Srbije«.

Dana 28. 6. 1991. ve i je dio pri uvne policije dobio poziv za mobilizaciju u ZNG. U popodnevnim sam satima do ao na zborno mjesto na Pampas. Do ve eri se, kada su do li zapovjednik Zglavnik, te njegov zamjenik imi , skupilo pribli no 400 ljudi s oru jem. Po elo je organiziranje bojne, odreeni su zapovjednici satnija, a ujutro su odreeni i zapovjednici vodova i odjeljenja. Podijeljeno je ne to oru ja i streljiva i

onima koji ga nisu imali. Srbi su zauzeli stari dio Tenje. Proirila se informacija kako su velik broj hrvatskih civila u staroj Tenji poubijali i kako su roditelje Gudelja (predsjednika lokalnog HDZ-a) nabili na kolac. Tre ega smo dana uli na radiju vijest o pogibiji na elnika PU osje ko-baranjske J.R. Kira na putu prema Tenji, nakon to je bez zaustavljanja proao pokraj kontrolnog punkta. Pomislio sam: “Kona no je nekom puknuo film”. U automobilu je pre ivio jedino elnik lokalnoga SDS-a koji je organizirao pobunu u Tenju. Dana 3. 7. 1991. Novosadski korpus izlazi iz vojarni i kre e prema Hrvatskoj, postupno ulazi u Baranju i pribli ava se Vukovaru. Ve 4. 7. vode se uli ne borbe u Borovu Naselju, a 6. 7. 1991. spaljeno je selo elije koje je smjeteno izmeu srpskih sela Bobote i Silaa. Pre ivjeli su se civili i branitelji no u kroz kanale probili do Osijeka. Mnogi civili po eli su naputati Vukovarsko podru je, ali ih je Hrvatska vlast ubrzo, nakon prvoga smirivanja situacije vratila natrag. Vjerovalo se kako e upravo ene sa djecom sprije iti mlae, fakultetski obrazovane oficire JNA bombardiranje Vukovara, ako zbog ni eg drugog onda zbog tog to su njima vrlo dobro bile poznate enevske konvencije o ratnom pravu. Na alost, vrlo brzo se pokazalo kako obrazovanost i znanje nema nikakve veze sa eti no u i mudro u. Na Pampasu se prvih dana vrilo ustrojavanje i nekakva osnovna obuka. Nakon tri dana, uve er, zapovjednik je Zglavnik okru en etvoricom tjelohranitelja, pijan od alkohola i straha, izdao zapovijed o zauzimanju borbenih polo aja. Moja je satnija zauzela polo aje prema Bijelom Brdu kod ciglane u Sarvau. Zapovjednik satnije rasporedio nas je u strijelce u mladom sirku kao da smo lovci na ze eve, tako da smo cijelu no le ali na kii i pazili da nas etnici slu ajno ne bi ugledali. Jedan rafal iz oklopnog transportera, koji smo uli kako se voza po njihovim polo ajima, mogao bi nas sve izbaci iz stroja. Dvadesetak metara iza nas bila je rupa iz koje se vadila zemlja za ciglanu, pokraj nje je bila desetak metara visoka hrpa zemlje, ali zapovjedniku nije palo na pamet da bismo se trebali skloniti iza zaklona. On je dobio zapovijed za raspored u polju, u strijelce, te nije smatrao kako zapovijed treba prilagoditi stanju na terenu. Nakon cjelono ne borbe s oblacima komaraca u osvit sam zore kroz dalekozor ugledao utvren polo aj na vodotornju. Vodi iz Sarvaa potvrdio nam je kako imaju promatra nicu i snajpersko gnijezdo na tom tornju s kojega e nas sve “poskidati” ako nas ugledaju. Polako smo se po eli buniti protiv tako “pametno” izabranoga polo aja i povla iti se prema asfaltnoj cesti za farmu “Klisa”. Kada smo stigli u blizinu farme, Zglavnik je poslao kurira koji nam je prenio zapovijed da se moramo vratiti na polo aje ili e nas sve poslati na vojni sud. Uli smo na farmu gdje nam je re eno da se uputimo prema Saponiji. Ve ina gardista nije bila raspolo ena za odlazak prema Saponiji, pa smo se uputili u bazu na Pampas. Doavi tamo, dobili smo obavijest kako je zapovjednik Zglavnik smijenjen te da je novi zapovjednik Kuduz. Kuduz nam je, vidjevi rasulo, odobrio odlazak ku ama kako bismo se oprali, presvukli i idu i dan vratili. Drugoga se dana pojavilo dvjestotinjak ljudi pa smo podijeljeni u dvije satnije. Uskoro smo dobili zapovijed za zauzimanje polo aja prema Tenji sa zapadne strane na Seleu, Orlovnjaku i Brcinom bunaru. Pri napadu na Tenju u no i 7. srpnja 1991. na je zadatak bio sprje avanje neprijateljskoga povla enja prema Silau i vezanje dijela snaga na sebe. Nakon neuspjelog napada tri su nam tenka JNA sljede ega dana prila s lea te smo morali napustiti polo aje. Povla enjem u Antunovac i poslije u bazu Pampas preli smo na novi sustav dr anja polo aja: dio je vojnika bio na polo ajima, a dio u pripremi na Pampasu. Dana 12. 7. 1991. dobili smo obavijest kako se prelazi na novi ustroj po mjesnim zajednicama, pa su ljudi iz Retfale ostali na Pampasu, a ostali su upu eni ku i s

obvezom prijave u svojim mjesnim zajednicama. To razbijanje jedinica u po etku nisam shva ao, ali mi je poslije mnogo toga bilo jasnije. Jedinice koje su sastavljane na papiru i u kojima se ljudi nisu poznavali, raspadale su se nakon svakog sukoba s etnicima i JNA. Zapovjednici takvih jedinica u ve ini slu ajeva pokazali su se kao nesposobni i zaplaeni, a esto i po zadatku uba eni bivi rezervni oficiri JNA. Prelaskom na ustroj po mjesnim zajednicama ljudi koji se me usobno poznaju uglavnom su sami birali zapovjednike odjeljenja, vodova, a ponegdje i satnija, ime su temeljne jedinice dovoljno kvalitetno o i ene od uba enih kosovaca. Izabrani “prirodni” vo e iznijeli su glavni teret zapovijedanja vojskom na terenu. U zapovjednitva bojni i brigada najlake su se ugurali rezervni oficiri JNA koji su u civilu radili kao komercijalisti, skladitari ili voza i kamiona. Preko svojih veza nabavljali su uniforme, i u pravilu, to su vie uniformi uspjeli nabaviti, to su postajali “ve i” zapovjednici. Problem s uniformama je bio namjerno izazvan logisti ki problem koji je pegelj mogao vrlo lako rijeiti, samo da je htio. Dovoljno je bilo da od neke ve e Hrvatske tekstilne tvornice naru i 100.000 uniformi i za par mjeseci problema vie ne bi bilo. Dolaskom ku i, u Stadionsko naselje, ugledao sam policiju koja je blokirala sve prilaze. Doznao sam kako se Peuli zabarikadirao s grupom etnika u svoj podrum i kako je poginuo pripadnik pri uvne policije Repui . Popeo sam se na tribine stadiona, odakle sam promatrao to se doga a. Uskoro sam doznao kako su de ki iz naselja no u primijetili etnike u Peuli evu dvoritu, to su dojavili u mjesnu zajednicu. Trojica policajaca koji su doli u provjeru, nisu vidjeli nita sumnjivo, ali su na odlasku, za svaki slu aj, bacili na Peuli evu ku u kamen, nakon ega im je uzvra eno paljbom. Do dolaska poja anja etnici su se izvukli sa stra nje strane, a Peuli i njegova supruga ostali su u ku i. Pozivani su na predaju, na to su oni odgovarali vatrom. Tek je pogibijom Repui a izvren ozbiljan napad pri kojemu je Peuli ubijen, a njegova supruga ranjena. Tako je rat stigao i u moje naselje. Dana 17. 7. 1991. odr an je sastanak F. Tu mana i Veljka Kadijevi a. U Mjesnoj zajednici nas se okupilo dvadesetak te smo po eli odlaziti na teren u Tenju. Tri dana u Tenji, a poslije tri dana no nog obilaska po mjesnoj zajednici. Prva pisana zapovijed koju smo dobili bila je zapovijed tadanjeg ministra obrane pegelja: “Sve nedisciplirane vojnike svezati icom i dopratiti u Zagreb”. Nasmijali smo se. Nikada prije odlaska na teren nismo znali tko e se javiti za teren, a kome e va niji biti odlazak na posao. Dragovoljaca je uvijek bilo, ali bez ikakva oru ja. Pri jednom je povratku iz Tenje zapovjednik voda Brozi evi ranjen, pa sam ja postavljen na njegovo mjesto. Premjestio sam Zapovjednitvo iz Mjesne zajednice u prostorije NK Osijek na stadionu. Podijelio sam vod na tri odjeljenja i uklju ivao nove dragovoljce u postrojbu naoru avi ih oru jem zaplijenjenim po ku ama. U slobodno smo vrijeme obilazili ku e za koje smo imali dojavu o posjedovanju oru ja. Opremu, kao to su kreveti i sli no, nabavljali smo po naputenim gradilitima i tvornicama, a dio po naputenim srpskim ku ama. Hrane smo od prvog dana imali dovoljno, a za sve ostalo va ila je parola: “Sna i se!”. Dio je vojnika ostajao na stadionu, a dio je odlazio na teren. U drugo je krilo stadiona uskoro dola i jedna manja jedinica s protuzra nim oru jem. Po eli smo zajedno s Narodnom zatitom i Civilnom obranom kopati rovove pokraj obilaznice. Jednoga smo dana zaustavili tri oklopna transportera koji su osje kom obilaznicom doli do postavljenog minskog polja. Iz transportera su virile cijevi korpiona koje su se toliko tresle da smo shvatili u kakvu su strahu vojnici koji su bili u transporteru. U tom smo trenutku imali 50% lova koga oru ja, a od protuoklopnoga nita. Mogli su nas sasje i jednim rafalom protuavionskog mitraljeza. Njihov nam je strah, koji su proizveli srbijanski mediji i oficiri ire i pri e o tome

kako smo naoru ani do zuba i kako koljemo sve to uhvatimo, i ao na ruku. Transportere smo morali po zapovijedi pustiti tamo otkuda su do li. Stvaran je odnos snaga tada bio takav da je JNA jo uvijek mogla izvr iti klasi an vojni udar i uhititi sve politi are u Hrvatskoj, a potom i svih tridesetak tisu a polunaoru anih policajaca i gardista. Tek sam u kasnijim razmi ljanjima shvatio za to to nisu u inili. Poslije nekog vremena morali bi raspisati slobodne izbore i u Hrvatskoj bi opet pobijedili Hrvati. Milo evi je taj “problem” htio rije iti zauvijek, a to je mogao dopustiv i Hrvatima naoru anje s ne to lakog oru ja kako bi do lo do “puzaju eg” rata u kojem e etni ke paravojne postrojbe uz podr ku JNA osvojiti selo po selo i grad po grad, te pritom teren o istiti od nesrpskog stanovni tva sve do e eljeve linije: KarlobagGospi -Ogulin-Karlovac-Virovitica. Tu etni ku politiku prihva ala je ve ina oficira JNA, a samo manjina projugoslavenski orijentiranih oficira bila je za vojni udar koji su zagovarali ameri ki predstavnici Bayker i Eaglberger. Kako bi olak ale vojni udar, zapadne su sile na prijedlog SIV-a i Ante Markovi a uvele embargo na oru je, ime su Hrvatsku i BiH zapravo prepustile na milost JNA. Uvjet koji su dali Markovi u bio je da se sve zavr i za 14 dana i bez puno prolijevanja krvi. Ovaj uvjet nije odgovarao Milo evi u koji nije elio brzi vojni poraz Hrvatske. Vi e mu je odgovarao puzaju i rat kojim e etni ki o istiti sve do zami ljenih granica Velike Srbije. Zbog toga je nastojao usporiti napredovanje JNA. Za to je morao omogu iti Hrvatima da se malo naoru aju, zbog ega je, svojim utjecajem, sprije io miniranje svih skladi ta oru ja u Hrvatskoj. Takoer je sprije io napredovanje JNA tenkoprohodnim pravcima prema Zagrebu, te je nastojao JNA uvesti u duge opsade gradova dok ih etni ki potpuno ne o isti. Dana 1. 8. 1991. JNA je iz Vojvodine u la erdutskim mostom u Hrvatsku i okupirala Dalj, Erdut i Aljma , a sljede ega dana, 2. 8. 1991, formirana je Vlada nacionalnog jedinstva. Dana 24. 8. 1991. po inje napad na Vukovar. Dana 17. 9. 1991. sastali su se u Igalu F. Tuman, Kadijevi , Milo evi i lord Carington, a 15. 10. 1991. u Moskvi su se, u nazo nosti M. Gorba ova, sastali Tuman i Milo evi . Tumanov motiv za takve pregovore bio je u prvo vrijeme sprije iti, a poslije odgoditi ili makar usporiti, napredovanje JNA i tako dobiti vi e vremena za organiziranje i naoru avanje Hrvatske vojske. Milo evi ev je motiv za te sastanke bio usporiti generale JNA eljne ratne slave koji su bili spremni na vojni udar i preuzimanje vlasti te omogu iti paravojnim srpskim formacijama i rezervnim jedinicama JNA polagano etni ko i enje osvojenih podru ja. Milo evi nikada nije planirao osvojiti cijelu Hrvatsku i tako obnoviti Jugoslaviju. Njegov je cilj bila Velika Srbija do granica koje je javno iznosio njegov glasnogovornik e elj. Sve generale koji su pokazivali elju za nasilnom obnovom Jugoslavije Milo evi je postupno umirovljivao, a u njihovu politi ku stranku SK pokret za Jugoslaviju ubacivao svoje ljude koji su njegovoj supruzi omogu ili preuzimanje vodstva te stranke. Time su projugoslavenski orijentirani srbijanski oficiri potpuno marginalizirani. Paravojne formacije stekle su u Srbiji veliku popularnost pa je generalpukovnik ivota Avramovi , zamjenik ministra odbrane Jugoslavije, ponukan time izjavio: “Doprinos koji su ostvarile male (paravojne) jedinice ne mo e se mjeriti s operativno-strate kim postignu ima jedinica JNA... U stvarnosti, bez JNA, nijedan ” uvar" ne bi bio u stanju obraniti Srbe od usta kog no a, a jo manje da se odr i na frontu..." Tom je izjavom nastojao umanjiti zna aj srpskih paravojnih postrojba. U srpnju i prosincu 1991. Srbijanski je parlament zakonski izjedna io paravojne jedinice s JNA i priznao im regularan status sa svim ostalim pravima. U to vrijeme sve vidljivija je postajala podjela Vojne obavje tajne slu be KOS-a na dvije frakcije. Prva je frakcija bila za obnovu Jugoslavije i

suraivala je s udba kom frakcijom HDZ-a, a druga, pro etni ka frakcija, koristila je podatke koje je dobivala preko prve za ostvarivanje svojih ciljeva - stvaranje »Velike Srbije«. I u hrvatskoj je vlasti bilo projugoslavenskih generala i “stru njaka” iz udba ke struje HDZ-a koji su eljeli Jugoslaviju bez Milo evi a i nacionalnih stranaka. Ni Tuman, a ni u ak nikada nisu shvatili razmjere njihovog djelovanja, te su mislili kako se radi o hrvatskim ljevi arima, iako se radilo o ratnim saboterima. Javno su ve otpo etka 1991. po eli zagovarati izravan, istodoban napad na sve vojarne. Da je do toga do lo, policija i ZNG bi u sat vremena borbe istro ili sve streljivo, nakon ega bi se mogli boriti kamenjem. JNA izazvana takvim napadom imala bi izliku za izlazak iz vojarni i osvajanje svih velikih gradova. Generali, osokoljeni takvom pobjedom, stekli bi dovoljno politi kog kapitala u Beogradu te bi i Slobodana Milo evi a mogli zatvoriti. Jugoslavija bi tako bila spa ena. Toga su bili svjesni i Tuman i Milo evi , a to se nije uklapalo ni u projekt samostalne hrvatske dr ave, a ni u projekt “Velike Srbije”, te su pregovorima obojica nastojala primiriti generale JNA i oja ati vlastite snage. Ameri ka bi slu ba za specijalno ratovanje (CIA) esto na razli itim mjestima u svijetu instalirala ovjeka za isti cilj, koji poslije, kada obavi zadatak, radi po svome. Tako su naoru ali mud ahedine u Afganistanu, a ovi su se poslije okrenuli protiv njih. Naoru ali su i Talibane, a poslije su i oni postali najve i ameri ki neprijatelji. Pomagali su mnoge oslobodila ke pokrete irom svijeta, a samo su stvarali krizna

ari ta. Da nema kriznih ari ta po svijetu neki bi ameri ki kongresmen mogao predlo iti smanjenje prora una za CIA-u. Oni bi tada mogla ostati bez posla, a i ameri ki lobi proizvoa a oru ja mogao bi bankrotirati. CIA je imala za cilj sru iti komunizam i u tome je imala mnogo suradnika meu hrvatskim izbjeglicama koji su

eljeli sru iti i komunizam i Jugoslaviju. Godine 1991. CIA je poku avala spasiti Jugoslaviju, ali je nakon priznanja Hrvatske i BiH nastojala uspostaviti mir. Dan nakon zaustavljanja navedenih transportera i mi smo dobili dopu tenje za sukob s vozilima JNA. Istoga dana na obilaznici smo zarobili oklopno vozilo Prve pomo i u kojemu su se nalazila dva oficira i dva mlada vojnika. Oduzeli smo im oru je, a njih odveli u Zapovjedni tvo grada, odakle su pu teni. Nekoliko dana kasnije vojnike je u predve ernjim satima zahvatila ratna psihoza. Pod svaku su cijenu samoinicijativno

eljeli napast Bijelu vojarnu. Poku ao sam ih smiriti, ali nije i lo. Oti ao sam u Zapovjedni tvo bojne i tada njem zamjeniku zapovjednika, Ko ulu, iznio problem. Rekao mi je kako u skladi tu bojne nema zaliha streljiva i da se moram sam sna i za nadopunu ako potro imo ono to imamo. Tada sam odlu io malo lagati vlastitoj vojsci. Rekao sam im kako sam dobio informaciju o koloni oklopnjaka koja namjerava s Poligona C preko Brijesta pravcem Klajnove ulice u i u Osijek i spojiti se s vojnicima iz Bijele vojarne, te da ih mi pod svaku cijenu u tome moramo sprije iti. Rasporedio sam ih uz obilaznicu gdje smo ekali tenkove. Poslije pono i su polijegali na asfalt i pozaspali. Ujutro nitko vi e nije bio raspolo en za napad na Bijelu vojarnu. Uskoro smo po eli dr ati i polo aje na Brijestu radi blokade Cpoligona. Tu smo imali nekoliko sukoba s tenkovima koji su se kretali smjerom Cpoligon - Tenja i obratno. Svaki put kad bismo ih zaustavili, do lo je do pregovora izmeu njih i gradskih vlasti, nakon ega smo ih morali propustiti. im bi pro li, ponovno bi zapucali na nas. Jednom smo ih morali propustiti dva puta u istom danu. Kada smo taj polo aj dr ali posljednji put na svoju smo ruku, bez znanja vi e komande, postavili etiri protuoklopne mine na izlazu iz Poligona C. Na njih je, nekoliko dana poslije, prilikom bijega s C-poligona naletjela oklopna dizalica. Bile su

to jedine mine za koje sam vidio da su napravile koristan posao! Dva puta smo poslani u opkoljavanje Bijele vojarne, ali smo oba puta nakon sat vremena povu eni. Nije nam bilo jasno tko pije, a tko plaa. Polovicom rujna, u trenutku kada je ocijenjeno da su nae snage organizacijski i materijalno spremne za otvoreni sukob s JNA, hrvatski se dravni vrh odlu io za blokadu vojarni JNA i zra nih luka. Veina protuoklopnog oruja ve je prije odvezena na terene koje su drali Srbi. Veina vojnika JNA se s vozilima i veim dijelom oruja i opreme uspio povui prema podru jima koja su drali srpski pobunjenici ili prema BiH. Povla enje je, naj ee, obavljano u skladu s dogovorima postignutim izme u JNA i hrvatskih vlasti. Jedino se Varadinski korpus predao i ostavio cjelokupno naoruanje. U pet dana osvojeno je 36 vojarni i skladita, 230 tenkova i oko 400 topni kih oruja. Problem je bio u tome to su u mnogim skladitima ostavljene granate, ali su odneseni njihovi upalja i, najskuplji i najsloeniji dijelovi granata. Veina je vojarni predana u dogovoru s Kadijeviem. Da su vojarne osvajane bez pregovora, veina bi ih odletjela u zrak, kao ona u Bjelovaru. Tada bi Hrvatska ostala bez ikakve mogunosti obrane, a to ni Miloeviu ne bi odgovaralo. JNA u tom trenutku jo uvijek nije bila sposobna za bezrazlono etni ko ienje. Za to je Hrvatskoj trebalo ostaviti neto pjeadijskog oruja kako bi se mogla pomalo braniti te na taj na in u toku ratnih operacija izazvati bijeg Hrvata s okupiranog podru ja. Osim oruja, problem ZNG-a je bio i nedostatak borbenoga iskustva. Sve slabosti Hrvatske vojske Miloevievi su analiti ari vrlo dobro predvidjeli mislei kako e vrlo brzo poraziti vojsku bez dovoljno protuoklopnih sredstava. Prevarili su se u dvije stvari. Zanemarili su moral hrvatskih pojedinaca koji su bili spremni goloruki skakati na tenkove i koji su vrlo brzo svojim autoritetom preuzeli zapovjednitvo na terenu. Tako er su zanemarili borbeni moral Srba iz Srbije. 250.000 srbijanskih rezervista je emigriralo u tree zemlje, to je srbijanske tenkove ostavilo bez podrke pjeadije. Umjesto brzih tenkovskih prodora s pjeadijskom pratnjom koja iza njih isti, sami su tenkovi morali istiti jednu po jednu otpornu to ku. Time je Miloevi izgubio vrijeme, a Tu man ga je dobio. Do kraja 1991. godine Hrvatska je na ilegalnom tritu uspjela nabaviti i upalja e za ostavljene granate te dopuniti koli ine protuoklopnih sredstava, a i zapovjednici su stekli neophodno iskustvo za vo enje rata. U zauzimanju vojarni i mi smo sudjelovali. Petnaestog rujna 1991. etrnaest tenkova dolo je kroz polje zapadno od pustare Tufek. Nekoliko ih se pribliilo na oko 700 metara od obilaznice te su cijeli dan ga ali kue na rubu grada. U Sisa koj je ulici samo kua jednog Srbina, koji je ostao u njoj, a sin mu je otiao u Tenju, ostala itava. Sve ljude sam rasporedio u rovove uz obilaznicu izme u nadvonjaka kod stadiona i tenjskog nadvonjaka. Skupio sam grupu boraca s protuoklopnim orujem da im kroz Stadionsko naselje pri u bo no kroz kanale i ga aju ih, ali je njihov odlazak, po zapovijedi odozgo, u posljednji trenutak sprije en. Tenkovi su nave er otili, ali su se ujutro opet vratili. Drugi smo dan u rovove dobili sve one iz ZNG-a i policije koji imaju protuoklopna sredstva, a koji su do tada bili raspore eni oko Bijele vojarne i Poligona C. Taj su trenutak oficiri JNA iskoristili za bijeg u Staru Tenju te produetak kretanja prema Sarvau, koji je pao toga dana. Pri bijegu tenkova iz Bijele vojarne nas smo se etvorica u dva automobila gotovo sudarili s tenkovima na krianju Divaltove ulice kod kr me “Mosor” dok smo slu ajno u tom trenutku ili prema Mjesnoj zajednici. Nitko ih nije ni pokuao zaustaviti sve do Tenje. Sve su nae jedinice bile raspore ene tako da su tenkovi JNA imali slobodan koridor prema Tenji. Tek kada su otili, vojnici iz okolnih postrojbi koji su bili na odmoru uspjeli su dotr ati do puta

kojim su tenkovi pro li. Tada sam shvatio kako je svrha tenkova pokraj Tufeka bila privu i sve protuoklopne snage na sebe i omogu iti deblokadu vojarni. Nakon pada Sarva a jedinica garde u Nemetinu dobila je zapovijed za povla enje, ali su oni tu zapovijed odbili. Tek nakon tri dana zapovijed je povu ena. Istu su zapovijed dobili i branitelji Podravlja i Tvravice, naselja s lijeve strane Drave, 3. rujna 1991, kad je palo Bilje, baranjsko selo udaljeno etiri kilometra od Osijeka. Oni su takoer odbili zapovijed. Da su se branitelji Podravlja i Tvravice povukli na desnu obalu Drave, etni ki bi tenkovi osje ku katedralu mogli gaati s udaljenosti od 300 metara. Nakon nekoliko dana i ova je zapovijed povu ena. Dan nakon bijega tenkova u li smo u Bijelu vojarnu u kojoj smo na li gomilu vojne opreme razbacane na sve strane. Gardisti koji su prije nas u li unutra pokupili su ne to oru ja i streljiva, a mi smo pokupili ne to opreme za koju sam mislio da nam mo e zatrebati. Sljede eg je dana palo i skladi te Lug pokraj epina. Tu smo uzeli tri kamiona oru ja, streljiva, opreme, granata, mina i svega ostalog to smo na li. S tim smo ratovali do sredine 1992. U tom sam trenutku imao u vodu etrdesetak gardista, a u idu ih petnaestak dana taj se broj pove ao na 80. Tada su mi sugerirali iz Zapovjedni tva bojne da u vodu imam previ e vojnika i da ih vi e ne trebam primati, ali sam ja prijam nastavio. Tada smo dobili nove polo aje: Poljoprivredni fakultet, Tufek, Logor. Budu i da su pustare Tufek i Logor bile smje tene u depresiji, okru ene kukuruzom, bez preglednosti okolnog terena, na svoju sam ruku postupno preuzeo zapadno dva polo aja, Policer i jedno divlje smetli te. im smo po eli kopati zemunicu na Policeru, sljede eg su dana pale tri minobaca ke granate od 120 mm desetak metara od vojnika. Ispaljene su iz grada, iz pravca Policijske uprave. Zabile su se u mekanu zemlju i geleri su oti li prema gore te nitko od vojnika nije ranjen. Poku ao sam prona i mjesto ispaljenja, ali nisam uspio otkriti jesu li ispaljene iz dvori ta Policijske uprave ili iz pedesetak metara udaljenog dvori ta »Obnove«, gdje je bila smje tena jedna minobaca ka postrojba. Dana 21.9. 1991. ubijen je Ante Paraik ratni zapovjednik HOS-a na policijskom punktu. Ubili su ga policajci radio vezom uvjereni kako im se pribli ava vozilo s naoru anim Marti evcima. Parad ik je bio vojno neiskusni zagovornik rata s daleko ja im protivnikom. Petnaestak dana prije njegove likvidacije u ak ga je nagovorio da HOS priklju i HV-u, a sam je trebao postati ministar unutarnjih poslova. Predsjedniku HSP-a Paragi, ministru unutarnjih poslova Veki u i predsjedniku Vlade Manoli u to nije odgovaralo. Paraga se nije htio odre i oru ane formacije kojom je mogao utjecati na Hrvatsku politiku, Veki nije svoje ministarstvo prepustiti nekom drugom, a Manoli nije elio ostati bez kontrole nad ministarstvom koje bi moglo razotkriti njegove dvostruke igre i prikrivene sabota e. Problem su im rije ili policajci koji su preko radioveze bili uvjereni kako pucaju u grupu do zuba naoru anih etnika. Parad ik je u ivao veliki autoritet u HOS-u po to je ve inu vremena obilazio svoje jedinice. Paraga je bio predsjednik HSP-a i formalno vrhovni zapovjednik HOS-a, a i api je bio vrlo utjecajan. Prvih pedesetak dugih cijevi HOS je nabavo preko api a od eksa koncem 1990, i preko Paraika od u ka u prvom dijelu 1991. ime su eks i u ak eljeli osigurati utjecaj na HOS. Za vrijeme kratkoro nog Slovenskog rata HOS je ne to oru ja kupio u Sloveniji od Janeza Jan e. Nakon pada vojarni manji dio oru ja HOS je zarobio, a ve i je dio dobio iz policijskih skladi ta po tajnom dogovoru izmeu Parage i Manoli a. Nakon Parad ikove likvidacije Manoli je nastavio tajno odobravati izdavanje oru ja i streljiva Paragi, do 1993. kad je HOS rasformiran i u BIH.

Dana 25. rujna 1991. Vije e sigurnosti UN-a, na prijedlog Beograda, donijelo je Rezoluciju o op em embargu na uvoz svih vrsta oru ja i vojne opreme u SFRJ, to je u stvari zna ilo onemogu ivanje obrane RH i BiH od do zuba naoru ane JNA. Procjene su bile da e JNA sruiti hrvatsku vlast za 14 dana. Embargo je uveden kada su napadi na Vukovar trajali ve mjesec dana. Sedam dana nakon uvo enja embarga napadnut je Dubrovnik, a etrnaest dana kasnije dogodio se i napad na Banske dvore. Dana 7. listopada 1991. raketirani su Banski dvori, tj. pokuan je atentat na predsjednika, dr. Franju Tu mana. Ovo je bio posljednji pokuaj projugoslovenske frakcije KOS-a u spaavanju Jugoslavije. Da je atentat uspio Srbi bi se rijeili Predsjednika Hrvatske, Predsjednika Jugoslavije Mesi a i Predsjednika SIV-a Markovi a te bi Admiral Mamula ostao jedini kandidat za mjesto novog efa Jugoslavije. Vlast u Hrvatskoj bi preuzeo predsjednik vlade Manoli koji bi sabotirao nabave oru ja i obranu, te bi nakon nekoliko ve ih vojnih poraza potpisao bezuvjetnu kapitulaciju, pod uvjetom da se JNA rijei Miloevi a. JNA bi tada s jakim ratnim nabojem produ ila prema Sloveniji, te bi Jugoslavija bila obnovljena, ime bi ugled generala naglo porastao i u samoj Srbiji. Takav razvoj doga aja nije odgovarao ni Miloevi u, te je atentat zavren neuspjeno.

Dana 1. 11. 1991. dobili smo pripremnu zapovijed za odlazak u Laslovo zajedno s vodom smjetenim na starom Poljoprivrednom institutu. Njih etrdesetak dolo je na stadion u pripremu i tu smo nekoliko sati ekali zapovijed za odlazak. Odjednom je s nekih 600 do 800 metara udaljenosti ispaljena minobaca ka granata od koje je poginuo stra ar Ivo Ivanovi , a etvorica su vojnika teko ranjena. Tada je zapovijed za odlazak u Laslovo povu ena. Imao sam osje aj kako je svrha ove zajedni ke pripreme bila stvoriti to ve u gu va kako bi petokolonai s minobaca ima mogli pogoditi to vie ljudi. To mi je bio prvi smrtni slu aj te prvi i posljednji put da je neka druga jedinica dola u pripremu na stadion. Od tada sam sve slobodne gardiste redovito slao u uli ni lov na tzv. minobaca lije petokolonae. Jednom su ih prilikom ugledali, ali su ovi uspjeli pobje i. Imali su vozilo i odore gardista. Ti su petokolonai obi no prisutnim civilima govorili kako ga aju etni ke polo aje. Me utim, minobaca ima od 60 mm mogli su ga ati nekoliko ulica dalje, s MB 82 mm mogli su dohvatiti neke nae polo aje, a samo s MB120 mm mogli su se dohvatiti bli i etni ki polo aji. MB 120 mm je prevelik za djelovanje s kamiona. U to je vrijeme ve ina jedinica po ela dr ati polo aje po sustavu: jedan dan teren, drugi dan priprema, tre i dan odmor. Vojnici su bili pod kontrolom dok su bili u pripremi i na terenu. Tre i dan, kada su bili na odmoru, mogli su raditi to su htjeli. Me u dragovoljcima je bilo dosta bivih udbaa, kosovaca, Jugoslavena i Srba, pogotovo u viim zapovjednitvima. Neki su se eljeli iskreno boriti za Hrvatsku, neki su se eljeli zatititi od nepovjerljivih susjeda kojima su se zamjerili u vrijeme komunizma, a neki su doli po zadatku. Svi su se oni na terenu i u pripremi trudili prikazati kao najbolji vojnici. to su radili svaki tre i dan kada su bili na odmoru, nitko nije kontrolirao. Sigurnosne slu be SZUP i SIS, koje su to trebale raditi, bile su najprimamljivija meta za infiltraciju upravo takve vrste “dragovoljaca”. Cilj mnogobrojnih snajperista i minobaca lija petokolonaa bio je organizirati kaos, sabotirati obranu, ruiti borbeni moral, te navoditi vojnike na osvetni ke akcije prema srpskim civilima koji nisu bili povezeni s akcijama KOS-a. Time su ruili ugled Hrvatske i umanjivali njezine anse za me unarodno priznanje. Takve su se akcije doga ale do trenutka priznanja Hrvatske, nakon ega su smanjene budu i da je

opasnost za organizatore postala vea od moebitne politi ke koristi. Kasnijom analizom prikupljenih informacijama shvatio sam kako je to bila vrlo dobro organizirana mrea kojom je rukovodio netko tko je imao sve informacije o rasporedu punktova i postrojbi, a to je mogao biti samo netko iz vrha osje kog SIS-a. Osim snajperista i minobaca lija petokolonaa, problem su bili i navodioci vatre koji su nou svjetlosnim signalima obiljeavali lokacije sklonita s civilima i sli ne vane objekte. Naime, ako se nou s dvije razli ite lokacije me usobno udaljene, primjerice 1 kilometar, odredi pravac iz kojega dolazi svjetlosni signal te izmjeri kut izme u tih pravaca, svaki topni ki ra una vrlo lako moe odrediti lokaciju izvora svjetlosti. Gledano iz polja, juno od Osijeka vi ao sam nou svjetlosne signale iz svih dijelova grada. Nekad ih se javljalo po desetak istovremeno. Nekoliko puta mi se u inilo kako dolaze iz blizine stadiona, gdje sam imao bazu, pa sam s nekolicinom vojnika krenuo prema njima. Doavi blie, vidio sam kako su ustvari puno dalje, ali smo idui prema njima uspjeli to no locirati zgradu s koje se javljaju. Svaki se put ispod zgrade nalazilo sklonite prepuno civila. Nekolicinu bismo civila upozorili kako netko me u njima daje svjetlosne signale. Nisu nam vjerovali, ali kada bi ih odveli da pogledaju iz daljega, po eli bi psovati, a mi smo ih ostavljali da svoje probleme sami rjeavaju. Obi no je bila rije o umirovljenim Srbima ili jugoslavenski orijentiranim Hrvatima, civilima koji su i sami boravili u sklonitu. Povremeno su odlazili van zapaliti cigaretu. Usput su malo proetali do vrha zgrade odakle bi depnom baterijom malo bljeskali juno prema Tenji, isto no prema Sarvau ili sjeverno prema Baranji. Vremenom je broj ovih navodioca vatre bivao sve manji, ali nikada nisu potpuno nestali. Kad mi se dogodio navedeni prvi smrtni slu aj, u vodu sam imao oko 100 ljudi podijeljenih u est borbenih odjeljenja, odjeljenje veze te pozadinsko odjeljenje. Zapovjednik satnije tada je u satniji imao oko 200 ljudi te me je postavio za svog zamjenika. Na mjesto zapovjednika voda postavio sam, u dogovoru sa zapovjednicima odjeljenja, brata. Negdje u to vrijeme dobio sam dojavu o planu napada na Osijek. Jedan moj gardist imao je u Tenji ro aka kome je otac Srbin, a tih je dana pobjegao iz Stare Tenje. U njegovoj je kui njegov otac s ostalim etnicima razgovarao o planu napada na Osijek po kojemu je “trebalo buiti kue u Tenji do naih poloaja kako bi se to bolje pripremili za napad. Kad napadnu Novu Tenju, treba istovremeno napasti i umu Rosinja a te Antunovac. Kad osvoje Novu Tenju, napad treba produiti prema Tufeku i Stadionskom naselju. Kad krenu prema Stadionskom naselju, grupa njihovih diverzanata treba, u odorama garde, iz grada ui u naselje i s le a napasti nae jedinice u povla enju. Osvajanjem Stadionskog naselja, napad treba produiti Klajnovom ulicom u cilju presijecanja Osijeka na dva dijela”. To je ispri ao svom ro aku koji je to prenio meni i jednom asniku SIS-a. Nakon petnaestak dana uo sam kako je taj asnik, navodno, prebjegao na etni ku stranu. Nisam imao mogunosti provjeriti je li to istina ili ga je moda progutao mrak. Tada sam gardiste koji su pripremu imali po kuama oko stadiona povremeno slao u pripremu u Stadionsko naselje. Vie sam puta zapovjedio pretres cijeloga naselja juno od obilaznice u svrhu pronalaenja oruja. S civilima iz Narodne zatite iskopao sam rovove oko svih pustara iznad Stadionskog naselja, a kada je pala Nova Tenja, izdao sam zapovijed za evakuaciju svih civila iz junog dijela Stadionskog naselja. Pri zauzimanju poloaja u umi Rosinja a dobio sam zapovijed za dranje linije izme u ume i Tenje. Uo io sam kako je uma na najniem terenu i da je okruena kukuruzom. Preglednost prema neprijatelju bila je nikakva, kao i mogunost za protuoklopnu borbu. Ljudi iz tri razli ite, nepovezane jedinice, koji su ve neko vrijeme drali ovaj poloaj, nisu iskopali nikakve zaklone i nou su ili u bazu. Na

rubu ume iskopao sam jednu zemunicu, a pri uvnu iza ume u pravcu zapadno od ulaza u Tenju. Da bi iskopali zemunicu, najprije sam morao vojnike podu iti kako se to radi. Tek kada su vidjeli kako sam kopam, pristali su uzeti aove u ruke i prihvatiti se posla. Tada su vojnici jo uvijek mislili kako ne trebamo kopati obrambene polo aje, ve da JNA treba otjerati juriom. Kasnije, kada su vidjeli kako granate razbijaju slabo utvr ene zemunice, nije ih trebalo nagovarati na kopanje. Ljude nisam elio dr ati u depresiji okru enoj kukuruzom, ve sam ih dr ao na pri uvnom polo aju gdje je preglednost bila mnogo ve a. Sredinom studenoga dr ali smo dva dana polo aj iroko polje, isto no od Antunovca prema Tenji. Pustara je bila u prirodnoj depresiji, okru ena kukuruzom, 100 metara sjeverno od puta kojim su poslije tenkovi uli u Antunovac, a koji je navodno bio miniran. Vidljivost nikakva i mogu nost protuoklopne borbe tako er nikakva. Padom Vukovara 18. studenoga 1991. Osijek je zahvatila panika. Po ele su se iriti pri e kako su Tu man i uak krivi za pad Vukovara te kako e i Osijek biti prodan. Na prilazima Tenju vidjele su se kolone kamiona koji dovla e nove srpske snage oko Osijeka iz pravca Vukovara. Dio viih zapovjednika koji su dotad u ratu vidjeli dobru priliku za naglu karijeru i stavljanje na stranu pokojeg lepera humanitarne pomo i, postali su vrlo nervozni, te su po eli vrbovati pojedine iskusne izvi a e za proboj iz Osijeka ako do e do opkoljavanja. Dobio sam zapovijed za mobilizaciju to ve eg broja ljudi, iako su mi dvadesetak dana ranije govorili kako ih imam previe. Ali sada se vie nije imalo koga mobilizirati! Obiao sam teren i ustanovio kako izme u Rosinja e i irokog polja postoji kota Drvarua oko tri metra via od okolnog terena, koju nitko nije dr ao. Ispred je polegla penica te je pogled pucao na Orlovnjak i na put kojim su tenkovi poslije uli u Antunovac. Dana 20. 11. 1991. odveo sam tamo jedno odjeljenje i naredio iskop zemunice te utvr ivanje polo aja za netrzajni top kojim bi se moglo sprije iti kretanje cestom Tenja - Orlovnjak i Tenja - Antunovac. Me utim, iste ve eri kada smo se vratili s terena ekala nas je zapovijed da idu i dan s dva odjeljenja odemo u obranu Antunovca prema farmi Sele, koju je neprijatelj osvojio. Sljede eg dana, 21. 11,s27 svojih ljudi i 20 ljudi sa Sjenjaka koji su mi pridodani otiao sam u Antunovac te smo zauzeli polo aje prema Seleu. Nave er u 22.15 sati dobio sam zapovijed da u 22 sata (netko je loe prora unao vrijeme potrebno za sputanje zapovijedi) krenem u napad na Sele, istovremeno s po etkom napada na Laslovo i Ernestinovo, koji su prethodnih dana pali u srpske ruke. (Ernestinovo i Laslovo su bili opkoljeni s tri strane, me usobno povezali cestom, Ernestinovo je palo tako to su tenkovi JNA no u bo no uli s jedne strane preko Divoa i s druge strane iz Petrove Slatine. Branitelji Ernestinova su bili podijeljeni u dvije grupe koje su branile dva kraja sela. Jednu grupu su inili uglavnom Hercegovci i Bosanci dok su drugu grupu inili uglavnom zagorci. Koordinacija je bila slaba pa na spoju ovih jedinica obrane i nije funkcionirala, te su tuda tenkovi JNA preko no i uli u selo. Na taj na in je Laslovo odsje eno i etiri dana kasnije je potpuno osvojeno.) Preli smo kanal pun vode, desno od asfaltnog puta i kroz kukuruz prili smo Seleu na pedesetak metara te zalegli u nekakav kanal. Tu smo ekali da ostalih 300 gardista s lijevog i desnog krila prije e u napad pa da i mi krenemo dalje. Kako nismo uli nita osim neprijateljskog PAM-a koji je eljao po kukuruzu, le ali smo u kanalu do oko 1 sat poslije pono i, pa smo se vratili na po etne polo aje (nekoliko sam mjeseci kasnije od nekih in enjeraca doznao kako bi uletjeli u nae minsko polje da smo nastavili dalje). Pozvali su me u brigadu u Osijek na podnoenje izvje a o napadu. Zapovjednik Bakarac, bunovan, digao se iz kreveta

i kada me je vidio kako sam blatan, povjerovao je da sam bio u napadu. Vratio sam se u Antunovac, a stra ari su pred jutro kroz gustu maglu primijetili kretanje. Po eli smo pucati i borba je trajala oko dva sata. Vojnici JNA zalegli su u kanal sedamdesetak metara ispred nas i nisu se nikako povla ili. Oti ao sam s nekoliko vojnika u tab Antunovca gdje su mi rekli kako se to nama kroz maglu vjerojatno pri inja. U gara i, na hrpi, na ao sam tromblona i zolja. Tek kada smo time raspalili po protivniku, povukao se. Oko podneva su me pozvali u Zapovjedni tvo. Dobio sam zapovijed da sa svojih 27 ljudi i 20 ljudi sa Sjenjaka ponovno krenem u napad na Sele . U 15 sati krenuo sam u napad. Odlu io sam ovaj put i i lijevom stranom, pa smo se kroz kukuruze privukli Sele u. De ke sa Sjenjaka poslao sam kroz nekakav kanal prema ulazu u Sele , a sa svojima sam krenuo dalje prema stra njem dijelu. Pribli iv i se dvori tu, do li smo do dimnjaka. Tu sam po eo rasporeivati ljude i tada su nas primijetili. Po ela je borba s obaju strana. Dvojica su odmah ranjena te sam im rekao da se povuku. uo sam paljenje tenkova: etiri motora u samoj farmi, tri oko 150 metara ju no prema Orlovnjaku i tri jugoisto no nama iza lea. Puze i, krenuo sam s nekoliko ljudi dalje prema nekakvim svinjcima pa smo pri li na desetak metara od prozora iza kojih smo

uli glasove etnika. Budu i da nismo imali protuoklopnih sredstava, poslao sam jednog ovjeka da otpu e i dovede ostale kako bi se uvukli u dvori te. Kada se vratio, doznao sam kako su se ostali povukli. Ostali smo nas etvorica u svinjcu i ekali neko vrijeme, ali kada smo uli tenk na desetak metara udaljenosti kako preko grmlja ide to no na nas, kroz rupu smo u zidu pobjegli u kukuruze prema Orlovnjaku. Nakon pedesetak metara okrenuli smo prema Antunovcu. Kada smo nai li na tragove tenka u kukuruzu, koji prije napada nisu postajali, nije mi bilo jasno to se dogodilo. Dolaskom u Zapovjedni tvo doznao sam kako su se ostali povukli im su istro ili protuoklopne granate i tromblone. Izbrojeno je 8 te ko ranjenih, nekoliko lak e te est nestalih. Nakon to smo se nas etvorica pojavili, nedostajala su jo dvojica. Uskoro su de ki sa Sjenjaka javili kako su u jednom dvori tu vidjeli dva mrtva gardista. Oti ao sam po njih i utvrdio kako su to moji vojnici, mlai Meki i Jugovi . Pogodila ih je minobaca ka granata pri povla enju, a ve inu su ranili etnici koji su iz pravca Orlovnjaka krenuli kako bi nas odsjekli od Antunovca. U Antunovac mi je stigao brat s tri nova odjeljenja nakon to je dobio vijest da smo opkoljeni. Preuzeo je na e polo aje, a mi smo se vratili u bazu. Doznao sam kako dvije satnije koje su trebale krenuti s lijevog i desnog krila nisu ni krenule u napad. Sljede eg sam dana dobio zapovijed za novi napad. Prije samog po etka napada minobaca ka je granata pogodila krov nasuprot ku e pokraj koje su dvojica sa Sjenjaka sjedila i pu ila, pa su pogoeni, te je Sjenjak ovaj put odustao od napada. U 15 sati krenuo sam sa svoja tri odjeljenja kroz kanale. Brata sam s dva odjeljenja poslao prema Orlovnjaku kako bi nam titio bok. Interventni vod bojne kroz kanale je zaobilazno krenuo prema stra njoj strani Sele a, a ja sam s jednim odjeljenjem krenuo istim putem kao i prethodnoga dan. Pri av i neprijatelju na stotinjak metara, PAM je po eo arati po kukuruzu. Najprije je jednom vojniku odnesena peta pa smo mi ostali zalegli na zemlju. Vidjeli su nas po micanju stabljika kukuruza. Svaki poku aj kretanja - novi rafal na nas. Dok sam le ao u kukuruzu pogodio me metak u pancirku, u sam preklop na prsima, koju sam toga dana prvi put obukao. Jedna je strana bila probijena, a metak je zadr ala druga strana preklopa. Kasnije sam vidio kako mi je krunica koju sam imao oko vrata zdrobljena, a idu i mi je dan poplavio desni prsni ko od ramena do kuka. Tu smo le ali dok nije pao mrak. Vrativ i se u bazu, doznao sam kako lijevo i desno krilo ponovno nije ni krenulo.

Moral je pao na nulu, ljudi su posumnjali kako je cilj ovih napada bio da nas to vi e izgine te su po eli tra iti krivca. Koga treba ubiti? Zapovjednika na e 2. bojne, zapovjednika 1. bojne iji vojnici nisu ni kretali u napad, zapovjednika brigade? Nismo se mogli odlu iti. Na Zapovjedni tvo zone nismo ni sumnjali. Bili su previ e visoko. U to sam vrijeme u Zapovjedni tvu slu ao razmi ljanja o tome kako nas treba to vi e izginuti da bi nas Meunarodna zajednica priznala. Dr ao sam to za “glupost” iz arsenala uba enih projugoslavenskih agenata Udbe i KOS-a koji su nas eljeli to vi e oslabiti. Zapadne medije zanima smrt djece, ena i staraca. Smrt vojnika ih ne zanima, to je profesionalni rizik u svakoj vojsci. Tek nekoliko godina kasnije, itaju i knjigu Slavonska krv vidio sam tko je zapovijedao ovim napadima i tko je izdao “pametnu” zapovijed o poja anom dr anju depresija Rosinja a i iroko polje. Zapovijedi je potpisao osobno zapovjednik operativne zone Karl Gorin ek. Idu ih sam dana uspijevao od 127 ljudi, koliko sam ih imao na stadionu, prikupiti jedno odjeljenje za odlazak na teren iza Rosinja e. Jedno odjeljenje, Rebino, poslao sam na obuku za in enjeriju, a ostale sam dr ao u pripremi. Po etkom prosinca iz Strog Tenja smo slu ali razglas preko kojeg su nas etnici uvjeravali kako je i Osijek prodan kao i Vukovar, te kako nam je najbolje da se predamo. Pratili su na e lokalne radio postaje te su vrlo dobro znali psiholo ko stanje u na em medijskom prostoru nakon pada Vukovara. Dana 5. 12. 1991, pri padu Rosinja e, tenkovi su bo no napali na e polo aje pa otpor nije bio mogu . U tom se trenutku na koti Drvaru a slu ajno na la grupica izvia a iz Antunovca. Nisu imali ni ta za protuoklopnu borbu i nikakvu radiovezu. Vidjeli su, kroz jutarnju maglu, oklopnjak koji je pri ao bo no na im polo ajima u Rosinja i. Tu je stajao dok je trajao minobaca ki napad na na e polo aje. Mine su se aktivirale na vrhovima drve a i nitko nije mogao izviriti iz zaklona. Kada se magla po ela dizati, minobaca ki napad je prestao, a istoga je trenutka oklopnjak krenuo naprijed, bo no na na e polo aje. Iz prve se zemunice samo jedan vojnik uspio izvu i. Da je postojao protuoklopni punkt na koti Drvaru a, to se ne bi moglo dogoditi, 16 vojnika ne bi poginulo, niti bi tenkovi mogli pro i cestom Tenja - Antunovac, to je uzrokovalo pad Antunovca. Istovremeno s napadom na Novo Tenje, Rosinja u i Tenjski Antunovac Srbi su tenkovsko pje a kim snagama napali gotovo sve polo aje oko Osijeka, kako bi onemogu ili upu ivanje pomo i Novom Tenju i Tenjskom Antunovcu, gdje je bio glavni pravac napada. Pri ovim napadima branitelji prigradskog naselja Nemetina su

ak uspjeli uni titi jedan transporter i jedan tenk. Nakon pada Nove Tenje i Tenjskog Antunovca crta obrane prema njima bila je nedefinirana oko tjedan dana. Vidio sam kako se etni ki plan ostvaruje te kako imaju pomo iz na eg Zapovjedni tva. Sve raspolo ive vojnike smjestio sam po pustarama ju no od Stadionskog naselja te sam im naredio da ne pu taju nikoga koga ne poznaju. Polo aje lijevo od nas preuzela je Sportska eta, a ja sam po eo ureivati novi polo aj u pravcu Policera. Netko nam je no u redovito sjekao telefonske linije koje su i le kroz Stadionsko naselje, to se nikada nije dogaalo prije pada Nove Tenje. Ponekad su vezisti i dva puta u toku no i morali krpati vodove. Najva niju crtu obrane prema Ivanovcu i epinu preuzela je borbeno neiskusna zagreba ka 101 brigada, a epinska bojna HOS-a dobila je zapovijed za izmje tanje izvan epina, na odmor. epinska bojna je ovu zapovijed odbila. Nakon nekoliko dana Zagrep ani su napustili polo aje, a da su epin ani izvr ili zapovijed o izmje tanju, etnicima bi bio otvoren koridor za presijecanje puta Osijek - akovo, te u daljnjem napredovanju potpuno opkoljavanje Osijeka. U tom trenutku epin je bio u sendvi u izmeu Antunovca i Ivanovca s isto ne strane te epinskih Martinaca, okadinaca, Budimaca i Bele Loze sa zapadne strane. Zapovjednik epinskog HOS-a

Slobodan Tolj im je osjetio opasnost presijecanja puta akovo Osijek i pada epina nagovorio je zapovjednika na i kih specijalaca Mirka Pongreca na napad s na i ke strane na ovu srpsku enklavu i njeno zauzimanje, ili e epin pasti. Pongrec je iste no i kad je palo Ernestinovo, bez znanja Gorin eka sa svojim snagama izveo napad i zauzeo epinske Martince, okadince, Budimce i Belu Lozu. Nekoliko je dana Osijekom kru ila pri a kako su Ivanovac i epin potpuno prazni, te su se i pojedini vi i zapovjednici u Osijeku po eli pripremati za napu tanje Osijeka, uvjereni kako je i Osijek prodan. Dolazak 101 Zagreba ke brigade primijetili su i Srpski obavje tajci, te su ne znaju i kako se radi o borbeno neiskusnim vojnicima, odustali od daljnjeg napredovanja, iako su im KOS-ovci infiltrirani u HV-u nastojali to vi e olak ati napredovanje. Na podru ju Osijeka jedinice HOS-a su djelovale u sastavu pojedinih jedinica HV-a, ali u ve em dijelu Hrvatske HOS je bio paravojna strana ka formacija HSP-a. Naime, na samom po etku stvaranja hrvatske dr ave Manoli i suradnici nastojali su iz HDZa izbaciti to vi e dr avotvoraca i time unutar HDZ-a oja ati udba ku struju. Kako bi dr avotvorce i dalje kontrolirao, meu njih je ubacio Paragu i jo nekoliko svojih dou nika. im je postalo jasno kako je rat neizbje an, Manoli je preko Parage po eo organizirati i naoru avati postrojbe HOS-a koje su djelovale, prividno, izvan svih institucija, a zapravo je njima posredno sam upravljao. HOS-ovci su slani svuda gdje se najvi e ginulo. Ako neki od njih pogine - “odli no” - jedan usta a manje, a ako pogine etnik - opet “odli no”. Da je kojim slu ajem JNA uspjela porobiti Hrvatsku, Manoli bi HOS-ovce i »u kove ekstremiste» ozna io kao glavne krivce za rat, a on bi politi ki opstao. Smetao mu je prvi ratni zapovjednik HOS-a Parad ik na kojeg nije imao utjecaj. Nakon likvidacije Parad ika Manoli je nastavio tajno naoru avati HOS, a Predsjedniku Tumanu je la no predstavljao snagu HOS-a govore i kako ima 30.000 ljudi (iako ih je realno bilo oko 3.000) i kako Paraga sprema vojni udar, te zbog toga HOS-ovce treba napasti i razoru ati. Time je elio izazvati graanski rat izmeu Hrvata sli an onom iz drugog svjetskog rata. Paraga je nakon pada Vukovara

ak i pozvao sve zapovjednike HOS-a s postrojbama u Zagreb, ali su svi oni koji su dr ali polo aje to odbili. Odazvali su se uglavnom HOS-ovci sa juga Hrvatske vjeruju i kako se okupljaju za prodor prema Vukovaru, te pojedini paradni HOS-ovci koji su se u uniformama slikali po Zagrebu i izbjegavali boji te. HOS je Manoli u dobro poslu io i u meunarodnim odnosima. Mnoge dr ave su se protivile priznanju Hrvatske upravo zbog postojanja paravojnih postrojbi poput HOS-a. Nakon ovakvih Paraginih poteza Manoli je uvjeravao Tumana kako HOS-ovci imaju veliki utjecaj i u HV-u, te u svakom trenu mogu izvesti vojni udar, a da bi se to sprije ilo, potrebno je u jedinice HV-a uvesti to vi e biv ih oficira JNA. Tako je udba ka struja i unutar HV-a po ela ja ati, a time i utjecaj Manoli a na HV. Poslije, kada je predsjednik Tuman dobio podatke o atentatu na Paraika, te o realnosti Dedakovi eve «veleizdaje», Veki je naglo smijenjen. On je o ekivao kako e ga Manoli za tititi, ali se ovaj povukao. Nakon toga su se Veki i Manoli politi ki razi li. Nova Tenja i Tenjski Antunovac posljednja su mjesta koja su pala na osje kom podru ju. Od prvoga dana rata ni iz jednoga mjesta koje je bilo pred padom nije izvr ena planska evakuacija, niti uni tenje materijalnih sredstava koja bi mogla poslu iti neprijatelju. Nigdje vojnici nisu dobili zapovijed za evakuaciju svega onoga to mogu ponijeti ni za uni tavanje onoga to neprijatelju mo e borbeno ili ekonomski koristiti. Ostavljeni televizori, HI-FI oprema, bijela tehnika i namje taj mnogim su

etni kim dragovoljcima bili najve i motiv za borbu. Pojedini hrvatski vojnici, koji su poku avali ne to materijalnih sredstava evakuirati, progla avani su kriminalcima i

plja ka ima iako vlasnici sredstava nisu ni ta u inili kako bi ih na vrijeme odnijeli. Uskoro smo dobili zapovijed za prebacivanje na nove polo aje kod vo nog rasadnika, isto no od Osijeka. Uspijevao sam se tome suprotstavljati sve do Bo i a, ali sam vojnike u pripremi i dalje dr ao u Stadionskom naselju. Negdje oko Nove godine jedan mi je vojnik rekao kako ima vezu u Zagrebu preko koje mo emo kupiti oru je. Trebalo mi je jo protuoklopnog naoru anja, pa je nas nekoliko oti lo u Zagreb. Po dolasku u Zagreb doznali smo od veze da je oru je u Bjelovaru, ali i to kako oni misle da je oru je za Bosnu jer je vojnik preko kojega je veza i la iz Br kog. Ipak smo ih nagovorili da nas odvedu u Bjelovar. I tamo su se “povukli” im su nas vidjeli u uniformama HV-a. Poslije nekoliko rundi pi a ipak su se povezali s gazdama. Nakon nekoliko sati doznali smo kako od trgovine nema ni ta. Da smo do li u ime stranke SDA, dobili bismo i policijsku pratnju do Save. Osoba koja odlu uje o prodaji navodno je bio glavni operativac MUP-a Bjelovar. Kasnije sam do uo kako je tada nji ef MUP-a Manoli prodavao oru je stranci SDA, a u ak je naoru avao HVO. Tijekom 1993. kad su po eli najte i sukobi izmeu Hrvata i Muslimana u Bosni oko Mostara, u ak se uspio oduprijeti Tumanovoj politici naoru avanja Muslimana, te im je prekinuo dostavu oru ja, ime je Manoli eva trgovina onemogu ena. Tada su zapo eli medijski napadi na Hercegovce. Dana 23. 11. 1991. u enevi je postignut dogovor o bezuvjetnom prekidu neprijateljstava izmeu JNA i RH (Vanceov plan). Dogovor je potpisan 2. 1. 1992. u Sarajevu. Na osnovi dogovora JNA je prihvatila povla enje iz Hrvatske. U tom je trenutku JNA imala u Hrvatskoj oko 90.000 vojnika, 900 tenkova, 700 oklopnjaka, 1.200 topni kih cijevi i drugog orua. Na okupiranom su podru ju ostale lokalne srpske jedinice i paravojne postrojbe iz Srbije pod za titom 10.000 pripadnika Unprofora. Nakon pada Vukovara Predsjednik Tuman je uvidio kako se ne mo e osloniti samo na dragovoljce i na diplomaciju u stvaranju dr ave, te kako u rat treba ulo iti puno vi e ljudstva i novca. Po etkom prosinca nabavljeni su i upalja i za granate velikog kalibra zarobljene u Vara dinskim vojarnama, a nabavljeno je i ne to protuoklopnog pje a kog oru ja, te je napravljena prva ve a mobilizacija. Zahvaljuju i tome brojnost Hrvatskih oru anih snaga, tj. vojske i policije pove ana je na blizu 200.000 ljudi, te je Hrvatska vojska po brojnosti dostigla srpske snage na hrvatskom teritoriju. To je omogu ilo organiziranje prvih napada kih operacija na najva nijim strate kim to kama, pa je krajem prosinca izvedena uspje na operacija Hrvatske vojske u Zapadnoj Slavoniji, ime je sprije eno izbijanje Srba na maarsku granicu, tj. odsijecanje isto noga dijela Hrvatske. Time je onemogu en plan irenja »Velike Srbije« do Virovitice. Dana 12. 12. 1991., sedam dana nakon pada novog Tenja i Tenjskog Antunovca na Paulin Dvoru nekolicina hrvatskih vojnika pobila je 18 srpskih. Paulin Dvor bio je na prvoj crti boji nice, te su na njemu zajedno boravili vojnici i civili. Danima prije ove likvidacije civila po gostionicama okolnih mjesta mogle su se uti glasine kako civili s Paulin Dvora no u prolaze kroz kukuruze i etnicima dojavljuju polo aje hrvatske vojske. Bilo je pitanje trenutka kad e neki pijani vojnik frustriran smr u nekog bliskog uzeti stvar u svoje ruke. Ovaj zlo in, a i eventualna pijuna a, se mogla sprije iti evakuacijom svih civila s prve linije boji ta, u Osijek gdje je bar 50% stanova bilo ispra njeno. Meutim Gorin ek je prisilnu evakuaciju civila zabranio.

Dana 23. 12. 1991. ministar financija Jozo Martinovi pustio je u opticaj hrvatsku valutu, hrvatski dinar. Time je Srbiji onemogu eno financiranje na teret Hrvatske emisijom jugoslavenskih dinara. Operacija je pripremana tajno jer je postojala opasnost da istovremeno i Srbija tiska svoj novi dinar, ime bi Hrvatskoj ostala stara valuta kao stari papir. Srbijanske obavjetajne slube su saznale za tiskanje Hrvatskog dinara te su i one na vrijeme natampale novi Jugoslavenski dinar koji su pustile u opticaj nekoliko dana nakon uvo enja u opticaj Hrvatskog dinara. im je puten u opticaj hrvatski dinar otpo ela je brza akcija prebacivanja ukupne koli ine stare jugoslavenske valute u BiH, Crnu Goru i Srbiju preko mree povjerljivih osoba. Oni koji su imali registrirana privatna poduze a dobivene jugodinare upla ivali su ih na irora une svojih poduze a, a oni koji nisu imali poduze a kupovali su devize od lokalnih vercera devizama. Vlasnici poduze a su upla enim novcem kupovali robu, a nakon nekog vremena su tu robu prodavali, zbog vrlo visoke inflacije po daleko vioj cijeni. Nakon nekog vremena Hrvatskoj su vra ali dobiveni iznos jugodinara u Hrvatskim dinarima u nominalnom iznos, a razlika koju su zbog inflacije ostvarili, prodajom robe po vioj cijeni je ostajala njima. Isto to su napravili kupci deviza koji su dio deviza naknadno prodali po daleko viem te aju, zbog stalne visoke devalvacije, te je i njima ostala zarada proizala iz promjene deviznog te aja. Hrvatskoj je vra en nominalno isti iznos te knjigovodstveno nije ostvaren nikakav gubitak. Dio jugodinara koji je ostao u epovima gra ana Hrvatska nije uspjela na vrijeme poslati na teritorij BiH i Crne Gore, te je taj novac ostao Hrvatskoj kao stari bezvrijedni papir. Do ovog trenutka Hrvatska je bila stalno izloena plja ki od strane Beograda. Naime, po Jugoslavenskim zakonima sve devize od izvoza, gastarbajtera i turizma, republi ke banke su prodavale narodnoj Banci Jugoslavije po slubenom te aju, a narodna banka ih je prodavala po puno vioj cijeni uvoznicima. Razlika je ostajala u Beogradu i time je Miloevi financirao projekt «velika Srbija». Kad je Hrvatska po ela smanjivati uplate devize u Beograd Miloevi je ostao bez sredstava, te je organizirao upad u monetarni sustav Jugoslavije. Do smanjivanja uplate deviza u Beograd dolo je tako to su hrvatska izvozna poduze a izvozila robu, a roba je djelomi no ili u potpunosti pla ana stranim poduze ima koja su izabrani pripadnici bive komunisti ke elite osnovali u inozemstvu. Istovremeno su pojedine institucije ili poduze a kupovali razne fiktivne usluge u inozemstvu od poduze a koja su bila tako er u njihovom vlasnitvu, te je na taj na in dio deviza preko bankarskog sustava otjecao van na njihove privatne ra une. Sve to je Predsjednik Vlade Manoli organizirao tajno, a Tu manu je objanjavao kako se na taj na in sprje ava Miloevi a u financiranju rata. Dio tako opranog novca Manoli je koristio za manje nabave pjeadijskog oruja za potrebe policije i time se pokrivao pred Predsjednikom drave Tu manom. Vidjevi kako ostaje bez do tada sigurnih hrvatskih sredstava 8. 1. 1991. Skuptina Srbije donijela je Zakon o zaduenju kod Narodne banke Srbije za vie od 18,2 milijarde dinara bez odobrenja Savezne vlade. Time je Miloevi izvrio monetarni udar na Saveznu vladu i njenu politiku ekonomskih reformi, te su trokovi financiranja paravojnih srpskih formacija i srbijanske administracije preba eni na sve republike. Tim su novcem pove ane pla e i oficirima JNA, ime je Miloevi stekao njihovu naklonost. Putanjem u opticaj Hrvatskog dinara Hrvatska je Srbiji vratila financijski udar koji je ona napravila upadom u monetarni sustav Narodne Banke Jugoslavije. Ova operacija brzog prebacivanja bezvrijednog Jugoslavenskog dinara na podru je krnje Jugoslavije najve a je pobjeda Hrvatske u financijskom ratu protiv Srbije, a i jedina je financijska operacija koju bivi komunisti ki tehnokrati nisu planirali i nisu imali pod svojom

kontrolom, ali su je uspjeli ugroziti dojaviv i za nju srbijanskim obavje tajnim slu bama. Time su eljeli sprijeiti stvaranje konkurencije na samom hrvatskom tr i tu, to se i dogodilo. Hrvatski verceri koji su sudjelovali u zamjeni Jugoslavenskih dinara za devize bili su naje

e sitni trgovci koji su poslovali na teritoriju BiH. U poslu zamjene dinara za devize zaradili su veliku koliinu kapitala, te su postali ekskluzivni uvoznici i izvoznici izmeu Hrvatske i BiH. U zamjenu za ovaj status veliki dio zarade su morali prebacivati u inozemstvo, u sitnoj valuti, te ga dostavljati u kovoj mre i dobavljaa oru ja koja je oru je kupovala od mafije irom svijeta. Ovaj posao su poku avali sabotirati manoli evi konkurentski dobavljai oru ja koji su sve podatke dostavljali britanskim slu bama, te su zbog toga mnogi u mre i nestali, a ak su i neki ju noameriki generali koji su prodavali oru je pronaeni ubijeni. Vidjev i kako su Jozo Martinovi i u ak na brzinu stvorili konkurentsku klasu Hrvatskih bogatih nacionalista, pripadnici biv e komunistike pljaka ke elite na brzinu su organizirali protuudar, tj., ubrzanu privatizaciju uni tenih i obezvrijeenih poduze a po novom zakonu o privatizaciji. Ovaj drugi zakon o privatizaciji donijela je 27.12. 1991. Vlada Franje Gregori a, na osnovu studije pod tipinim birokratskim komunistikim nazivom »Osnove gospodarske politike na prijelazu iz 1991. u 1992. s programom mjera« koju je 16. 12. 1991. izradio Ekonomski institut iz Zagreba. Na izradi ovoga projekta radili su eljko Rohatinski, Sanja Crnkovi Pozai , Dra en Kaloera, Stjepan Zduni i Marijan ivkovi . Dana 17. 4. 1992. isti je institut donio plan »Koncepcija i strategija razvoja Republike Hrvatske«. I ovi dokumenti su, kao i oni prethodni Ante Markovi a, predvidjeli privatizaciju uz pomo menad erskih kredita podobnima, a predvieno je kako e se ti krediti kasnije otpisati. U podobne su u li pojedinci kao Stjepan Mesi , Franjo Greguri , Nikica Valenti , Radimir ai , Goranko Fi uli , Jure Radi , Hrvoje arini , Jure Klari , Franjo Lukovi , Bo o Prka i drugi. Upravljanje poduze ima odlukom Sabora prepu teno je novim manjinskim vlasnicima koji su odmah poeli razmi ljati kako se obogatiti na raun ve inskog vlasnika, a to je najlak e izvlaenjem vrijednosti iz poduze a prodajom imovine ispod cijene, uz stavljanje razlike u d ep, posuivanjem novca preko posrednika samome sebi, to je u uvjetima visoke inflacije bilo vrlo profitabilno, eskontiranjem polica osobnog osiguranja koje su pla ala poduze a, uzimanjem menad erskih kredita od banaka s kamatama daleko ispod stope inflacije, uz garanciju na hipoteke ili dionice koje su kupili za te iste kredite, i na razne sline naine. Greguri ev nasljednik na mjestu predsjednika Vlade Nikica Valenti je menad erske kredite na saborskoj raspravi branio rijeima: «Gospodo, ne e biti dobro ka emo li da smo protiv menad erskih kredita. Svijet e nas do ivjeti kao zemlju koja ne promie tr i ne kriterije.» . itava privatizacija odvijala se u vi e faza. Prva faza privatizacije ve je bila skoro zavr ena. Ova faza koja je zapoela ve 1987. ubrzanjem inflacije, a imala je za cilj obezvrijediti svu novanu imovinu raznih dr avnih, partijskih i sindikalnih fondova, te SIZ-ova, nakon ukidanja dru tvenog vlasni tva primijenjena je i na poduze a. Poduze a i fondovi su novac dr ale na bankama s minimalnom kamatom, manjom od stope inflacije, te je tako realna vrijednost tog novca svaki dan postajala sve manja. Kako poduze a ne bi mogla sauvati svoju novanu imovinu zakonski im je zabranjeno novac pretvarati u devize ili ga uvati u inozemstvu. Tako steena vrijednost je posredstvom banaka, fiktivnog uvoza, ili nenapla enog izvoza prenijeta na inozemne tajne raune nekoliko stotina provjerenih kadrova kojima su usput odobravani «menad erski» krediti u milijunima dolara. Svi ovi krediti po minimalnim kamatama, bez devizne klauzule, u uvjetima

visoke inflacije gubili su brzo na vrijednosti, pa ih je svatko nakon nekoliko po etnih rata mogao vrlo lako otplatiti. Pred kraj 1991. po ela je druga faza privatizacije. Iscrpljena su sva slobodna nov ana sredstva iz poduze a, te su odre ena poduze a po ela uzimati hipotekarne kredite, po vrlo visokim mjese nim kamatama, s deviznom klauzulom, koje nisu mogli vra ati. U ovoj fazi plana privatizacije banke su istovremeno davale vrlo razli ite kredite, poduze ima i nekim pojedincima s visokom kamatom i deviznom klauzulom, a odabranim pojedincima s vrlo niskom kamatom od 2% godinje, bez devizne klauzule. Neka drutvena poduze a su, pod politi kim pritiskom morala prihvatiti otplate revaloriziranih, a davno otpla enih kredita. U borbi za kupovinu poduze a po ela je otra borba izme u Manoli eve struje bive komunisti ke elite i ukovih trgovaca prema BiH. Kada je dolo vrijeme naplate, banke su kredite zamijenile za dionice i udjele, ime su postale vlasnici najve eg dijela privrede. Ovakvom kreditnom politikom banke su postepeno postale vlasnici ve ine poduze a, te su sva koja su ocjena kao perspektivna po eli prodavati odabranim pojedincima ili njihovim poduze ima koja su oni kupili ili osnovali u inozemstvu. Tada su te dionice i udjele po dogovorenoj cijeni prodavale naj e e bivim komunisti kim direktorima i lanovima svojih uprava uz pomo

menad erskih kredita, znaju i kako ti krediti nikada ne e biti vra eni u realnom iznosu. Pojedini direktori su dobivali milijarde dinara kredita i njime su kupovali milijune njema kih maraka. Zahvaljuju i visokoj inflaciji i devalvaciji poslije godinudvije 10% maraka bi prodali i vratili cjelokupni kredit, a milijuni maraka bi im ostajali kao zarada, koju su mogli troiti za kupovinu dionica i u zemlji, a i u inozemstvu. Na taj na in izvrena je posredna privatizacija drutvenih poduze a odabranim osobama. Poduze a koja su banke ocijenile kao neperspektivna prodavana su doma im kupcima iz klase «ukovih» nacionalista koji su kapital stekli na zamjeni jugo dinara za devize, i kojima je manoli eva ekopa namijenila ulogu rtvenih jaraca, tj. koji trebaju objaviti ste aj takvih, postupkom financijskog in enjeringa unitenih poduze a. Ti rtveni jarci, u javnosti kasnije nazvani tajkuni nesvjesno su planski postali krvnici hrvatske privrede, iako su neki kasnije ak i uspjeli spasiti pojedina poduze a od propasti, suprotno o ekivanju onih od kojih su ih kupili. To je najvie uspjelo onima koji su kupovali poduze a iju robu su prodavali na BiH tr itu, te su dobro znali gdje su unutranje rezerve i kako ih u initi profitabilnim. Kasnije, tragovi ovog postupka su uniteni u postupku sanacije banaka. Vrlo profitabilno bilo je i poslovanje s fondom robnih rezervi, po sustavu: fond fiktivno kupi neku robu i plati je, ali je ne preuzme. Kad se pribli i rok trajanja roba se fiktivno proda bivem dobavlja u po staroj nabavnoj cijeni koja je u me uvremenu, na tr itu daleko ve a, zbog visoke inflacije. U realnosti, taj dobavlja je u me uvremenu robu prodao na crno po daleko ve oj cijeni zbog stalnog rasta cijena, a zaradu su dijelili dobavlja i ljudi iz fonda robnih rezervi. Odmah nakon prodaje starih zaliha, zbog zanavljanja, kupovina bi se ponovila na isti na in. Bilo je slu ajeva da su silosi za ito bili prazni, a na vrhu bi se postavile daske na kojima bi se nalazio tanki sloj ita, kako bi se prevarili dr avni inspektori. Prodajom poduze a koja nisu otila u ste aj, a koja je netko elio kupiti zavren je dobar dio prodaje manjih poduze a, dok prodaju velikih stratekih poduze a predsjednik Tu man nije dozvolio. Tada je po ela i tre a faza privatizacije odobravanjem kredita koji se ni im nisu mogli naplatiti, ime je zapo eto unitavanje i samih banaka kako bi se u postupku sanacije unitili tragovi obavljene pretvorbe. Kako te tragove nitko ne bi mogao otkriti ve tada su se po eli javljati «stru njaci»

koji su objanjavali kako mi ne znamo upravljati bankama te su po eli javno zagovarali prodaju banaka stranim bankama, a u kojima su tajno oplja kanim novcem znatan postotak dionica stekli odabrani komunisti ki kadrovi. Kako bi u to uvjerili javnost mediji su vrlo pohvalno pisali i govorili o financijskim in enjerima koji nas jedini mogu izvesti iz komunisti ke prolosti. Financijski in enjeri su tim novcem po eli osnivati mnogobrojne tedionicama i tedno-kreditnim zadrugama. Mnogi pojedinci su po eli posuivati novac tedionicama po vrlo visokim deviznim kamatama, mnoge banke su tedionicama posuivale dinare po niskim kamatama, bez devizne klauzule, a tedionice su novac dalje posuivali odabranim dr avnim poduze ima po jo ve im kamatama uz deviznu klauzulu. Mjese na kamata je bila ve a nego godinja kamata koju su oni morali pla ati. Na taj na in, zahvaljuju i visokim kamatama i te ajnim razlikama, udvostru avali su zaradu svakih nekoliko mjeseci. Ostvarenu zaradu od vie milijardi dolara prebacivali su u odabrane male austrijske banke iji suvlasnici su postali, jo za vrijeme komunizma novcem oplja kanim u tom periodu. Suvlasnitvo u tim bankama su imali rezidenti britanskih obavjetajnih slu bi, koji su im i omogu ili stjecanje suvlasnitva u tim bankama,

ime su ih interesno vezali za sebe. Kako se zarada ostvarena u Hrvatskoj slijevala u ove banke, one su po ele vrlo brzo rasti te kupovati poduze a i banke u ekoj, Slova koj, Maarskoj, a poslije rata u Hrvatskoj i BiH, ime je stvorena znatna financijska i obavjetajna mo na ovim prostorima. Klju ni uvjet za realizaciju ovog projekta su tedionice, tedno-kreditne zadruge i poduze a za financijski in enjering koja su osnovana po savjetu stru njaka iz zagreba kog Ekonomskog Instituta 1990. godine, uz dogovor sa sindikatima, direktorima fondova, banaka i velikih dr avnih poduze a. Na rukovode e polo aje ovakvih tedno-kreditnih organizacija postavljene su, naj e e osobe kriminalne prolosti koje je lako ucjenjivati i kontrolirati. U ovom su sudjelovali stru njaci poput Mate Crkvenca, Mladena Vedria, Dra ena Kalogjere i eljka Rohatinskog, sindikalisti poput Nikice Valenti a i drugi. (Na ni im razinama vlasti pojedini op inski, gradski i upanijski lideri iz raznih stranaka takoer su sudjelovali u ovom poslu. Kako bi imali to vie novca za stavljanje na privatne banke nastojali su to kasnije platiti ra une za svoje obaveze, te su im njihovi privatni ra uni u tim istim bankama svaki mjesec bili to bogatiji.) Ove su tedno-kreditne institucije bile pod nadzorom banaka, ali banke nisu odgovarale za njihov rad. HNB nikada nije

eljela u i u kontrolu tih tedionica, niti je kontrolirala propise o neka njavanju rukovode ih kadrova, iako je to po zakonu morala, pa su mogle raditi to su htjele. Mnogi suci i tu itelji takoer su imali uloge u ovim tedionicama na koje su dobivali vrlo visoke kamate, a prije raspada sustava tedionica na vrijeme su dobili signal za povla enje glavnica i kamata, te su zbog toga i osobno bili zainteresirani da istina ne izae na vidjelo. Sve ovo odgovaralo je svim kriminalu sklonim dr avnim funkcionarima i slu benicima, a raeno je po nalogu MMF-a koji je elio uvjeriti hrvatsko graanstvo kako su hrvati nesposobni za izgradnju vlastitog bankarskog sustava, te kako je banke najbolje prodati strancima. Uloga tedionica je bila nezamjenjiva u pretvaranju zarada ostvarenih manipulacijom

iralnog novca u devize. Preko ove mre e tedionica nabavljane su devize za prebacivanje u inozemstvo, poto su devize imali samo graani od donacija iz inozemstva. (Tzv. gastarbajteri su godinje slali svojim obiteljima oko tri milijarde dolara i to je u to vrijeme bio najve i devizni priljev.) Uz pomo obe anja o visokim kamatama te devize su prikupljane u tedionice i tedno-kreditne zadruge koje su ih polagale na tajne izdvojene ra une u bankama. Ove devize su kupovali pojedinci iz projugoslavenske frakcije HDZ-a, zaradama ostvarenim manipulacijom dr avnim i fondovskim sredstvima, te su ih prebacivali u inozemstvo na svoje privatne ra une.

Manji dio ovih deviznih transakcija upotrijebljen je za nabavu oruja samo kako bi mogli osigurati izvo enje projekta i zatititi ga od policijske kontrole, za to se brinuo Manoli . Kada je sve ve im kamatama ve ina deviza iz arapa uvu ena u bankarski sustav, sustav tedionica se raspao jer piramidalni financijski sustavi mogu opstati samo dok rastu. Tada je HNB odlu ila koncem 1993. restriktivnom monetarnom politikom napokon suzbiti inflaciju i onemogu iti takav na in legalne plja ke. Vlasnici propalih tedionica su pobjegli s preostalim novcem, a organizatori itavog posla su se pobrinuli za pravno otezanje postupaka protiv njih dok problem pravno ne zastari. HNB se kasnije pobrinuo za sprje avanje svake ozbiljne kontrole i nestanak dokumentacije. Za nabavu deviza Manoli je organizirao i mreu sitnih vercera devizama koji su stojali ispred banaka, po trnicama i kolodvorima trguju i devizama. Manoli je postojanje ove mree opravdavao potrebom nabave deviza za nabave oruja, iako je samo manji dio ovako nabavljenih deviza potroen za tu svrhu. Ve i dio je utroen za potrebe prebacivanja razmijenjenih dinara u strane banke, a u interesu odabrane bive komunisti ke elite. Kako bi se ove nabrojane legalne plja ke mogle nesmetano odvijati, doputeno je sitno meetarenje i obi nim gra anima. Mnogi su dobivali male kredite u dinarima koje su nakon nekoliko rata mogli bez problema vratiti obezvrije enim iznosima. Mnogi su unov avali ekove i dinare pretvarali u devize. ekovi su stizali na naplatu za nekoliko mjeseci, kada su oni dio kupljenih deviza prodavali i vra ali bankama dug, a dio deviza im je ostajao kao zarada. Mnogi su kupovali robu na po etku godine, a pla ali na kraju godine, kada je novac bio viestruko obezvrije en. Parola me u ovim sitnim pekulantima, koji su zara ivali od nekoliko stotina do nekoliko tisu a DEM, bila je »sna i se«. Istovremeno, me u krupnim pekulantima koji su, obr u i dravni i tzv. drutveni novac, zara ivali vie stotina milijuna DEM, kruila je parola »u mutnom se najbolje lovi«.

Krajem prosinca 1991. te po etkom 1992. iz Zapovjednitva su nas stalno silili da bazu sa Stadiona prebacimo u drvene barake pokraj HEP-a, ali vojnici nisu bili ni najmanje spremni na izvrenje takva nare enja. Budu i da su se vii zapovjednici bojali za vlastitu glavu, nisu bili spremni na otvoreni pritisak. U to vrijeme sluao sam u Zapovjednitvu kako emo se morati povu i na poloaje zapadno od Klajnove ulice i prepustiti Srbima isto ni dio grada. Tu se zapovijed nitko nije usudio napisati i prenijeti na nie postrojbe. Istoga bi trenutka bio likvidiran. Glasine o tomu trajale su vie mjeseci, sve do dolaska Luci a za zapovjednika Operativne zone. Tada sam primijetio kako je od Brijesta do Svilane, po dubini, raspore ena snana protuoklopna jedinica, ime je tenkoprohodni pravac koji presijeca Osijek na dva dijela zatvoren. Prodor tenkova kroz Klajnovu ulicu i presijecanje Osijeka na dva dijela je napokon bilo onemogu eno. Vijesti o borbama u Klajnovoj ulici i dalje su se vrtile na novosadskoj Televiziji, to je ruilo moral svima u Osije ke okoline koji vie nisu znali lau li srpski mediji ili Hrvatski. Luci je doao za zapovjednika nakon Gorinekova neuspjelog napada na Baranju. Napad na Baranju organiziran je forsiranjem rijeke Drave iz pravca Valpova. Mi smo drali desnu obalu Drave, a etnici su svoju liniju imali 4-5 km od dravske obale na povienom terenu. U mo varno podru je na lijevoj obali Drave slali su samo povremene patrole. Pri napadu su nai izvi a i prodrli u dubinu Baranje, a glavnina snaga je na juri zauzela mrtvu zonu od 4 km koju nitko nije drao. Kada su se pribliili njihovim poloajima, etnici i JNA su otvorili vatru nakon koje je nastalo

pani no povla enje. Prema planu, u napadu su trebale sudjelovati i jedinice iz Osijeka koje su na isti na in trebale napasti iz Kopa koga rita. Da su krenule, pro le bi jednako kao i Valpov ani, a obrana Osijeka bi oslabila za 50%. Tada bi Srbi mogli krenuti u napad po dva pravca. iri bi obuhvat bio oko epina pa izmeu Petrijevaca i Josipovca izbiti na desnu obalu Drave. U i obuhvat napada Srba bio bi iz Antunovca preko Stadionskog naselja Klajnovom ulicom presje i Osijek na dva dijela. Inspekcija koja je do la iz Zagreba pogledala je Gorin ekov plan napada, nakon ega je on smijenjen i po kratkom postupku umirovljen. Dolaskom Luci a i onemogu avanjem presijecanja grada, kona no sam odahnuo. Mnogi tada nji zapovjednici neborbenih jedinica i savjetnici iz Zapovjedni tva Operativne zone jo i danas tvrde kako je on bio veliki stru njak i pravi gospodin. Zanimljivo je da je rije o ljudima koji su stru njaci u svom poslu, ali meu njima nema nikoga tko se razumije u vojnu taktiku i strategiju. Ve inu vremena izdavao je vrlo stru ne zapovijedi. Meutim, u klju nim trenutcima na klju nim to kama zapovijedi su mu bile vrlo udne. Kada su pale osje ke vojarne, vrlo je malo protuoklopnoga oru ja oti lo u Vukovar. Pri nekoliko poku aja deblokade Vukovara izdavao je zapovijedi koje su esto bile u neskladu sa zapovijedima njegova pot injenog, Mile Dedakovi a Jastreba. Mile Dedakovi se nakon mjesec dana provedenih na mjestu zapovjednika obrane Vukovara izvukao iz njega te do ao do Vinkovaca, gdje je ustrojio svoje zapovjedni tvo, desetak dana prije nego je Anton Tus naredio proboj do Vukovara preko Marinaca, proboj za koji smo imali samo moralnu snagu, ali ne i ljudstvo sa adekvatnim naoru anjem. Za stvarni proboj bilo bi potrebno okupiti snage barem tri puta ve e od Srpskih snaga na tom podru ju. Srbi su oko Vukovara u svakom trenutku imali najmanje oko 100.000 ljudi sa vi e stotina tenkova, a dovoljno snaga za proboj Hrvatska nije mogla okupiti ak i da je okupila itavu Hrvatsku vojsku sa svim naoru anjem. Gorin ek je nekoliko puta Dedakovi u izdao jednu zapovijed, a onda mimo njegova znanja, ni im jedinicama izravno izdavao druge zapovijedi. Pri poku aju deblokade Vukovara preko Marinaca od 13. 10. 1991. Gorin ek je nekim jedinicama naredio napad, dok je istovremeno drugima naredio povla enje, navodno na zahtjev meunarodnih humanitaraca koji su

ekali s konvojem u Nu tru. Vrlo udna taktika. Pri lo e organiziranom povla enju dosta je pripadnika ZNG-a poginulo, najvi e uz rijeku Vuku. Gorin ek je jednoj tenkovskoj jedinici naredio napad asfaltnom cestom usred dana, iako su obavje tajni podatci govorili kako je ta cesta pod nadzorom vrlo sna ne protuoklopne topni ke jedinice JNA. Zapovjednik te tenkovske jedinice poku ao je Gorin eka odgovoriti od toga napada, ali nije i lo. im su krenuli prva tri tenka su izgorjela, a pje adija oko tenkova je izginula. Kada je zapovjednik ove tenkovske jedinice kasnije sreo Gorin eka, ovaj mu je rekao: »Drugi put e biti bolje«. Sve ovo dogaalo se prema unaprijed pripremljenom planu projugoslavenske frakcije KOS-a i lijeve frakcije HDZ-a, za iskori tavanja Vukovara u ru enju Tumana, u ka i HDZ-a, te izazivanja graanskog rata u Hrvatskoj, kako bi JNA lak e porobila Hrvatsku i obnovila Jugoslaviju. Plan je bio glasinama uvjeriti branitelje Vukovara kako je Vukovar prodan u Karaorevu, kako je u ak oru je za Vukovar odvezao u Hercegovinu i kako su oni rtvovani za meunarodno priznanje Hrvatske. Parola je bila: «ako padne Vukovar pao je i Tuman, ako padne Vukovar pao je i HDZ, ako padne Vukovar pala je i Hrvatska.» Ove glasine su mnogi branitelji Vukovara prihvatili kao realne, zahvaljuju i velikom emocionalnom naporu koji su ulo ili u obranu Vukovara. U napadu na Vukovar Srbi su anga irali oko 2.000 tenkova, topni tvo i avijaciju, te pje adijske snage od oko 80.000 vojnika JNA, odnosno oko 150.000, ako se ra unaju zamjene postrojbi, plus teritorijalne i paravojne postrojbe, te vikend ratnici koji su dolazili na nekoliko dana i stalno se smjenjivali. U obrani Vukovara anga irana je

6.000 do 7.000 ljudi sa okolnim selima, to znai da je omjer u ljudstvu bio oko 30/1, a tenkovske i topovske snage branitelji Vukovara nisu ni imali, osim ne to minobacaa. Ukupna srpska vatrena mo na Vukovaru i okolici bila je ve a od ukupnih Hrvatskih snaga na svim tada njim rati tima. Glasine su govorile drugaije i mnogi hrvatski branitelji, naivni prava ki orijentirani politiari, pa ak i obini graani su povjerovali kako je Vukovar stvarno prodan. Za pripremu vojnog udara unutar Hrvatske Manoli je naoru ao oko 3.000 HOSovaca ljutih na Hrvatsku vlast nakon ubojstva Paraika, posebnu priuvnu policiju sastavljenu ve inom od osoba kriminalne pro losti, te izbjegle Vukovarce u Zagrebu. Kako bi sve njih dodatno radikalizirao dao je uhapsiti Dedakovi a i poku ao ga optu iti za veleizdaju i krau novca koji je ovaj pribavio za kupnju oru ja. uvanje i ispitivanje Dedakovi a po Manoli evoj zapovjedi ministar MUP-a Ivan Veki povjerio je odredu posebne priuvne policije iz Osijeka koji su bili pod zapovjedni tvom Pukovnika Mate abi a abana, a koji je prethodno od strane Veki a i MUP-ova odjela za psiholo ko propagandnu aktivnost (PPA) bio uvjeren kako je Dedakovi veleizdajnik, te ga zbog toga treba ubiti. Glasine o Dedakovi evoj izdaji irili su i agenti KOS-a iz grupe Opera pod zapovjedni tvom Radenka Radoji a tako to su montirali razgovor izmeu generala Antuna Tusa i Mile Dedakovi a. eljeli su diskreditirati Dedakovi a i stvoriti anarhiju. Glasine o Dedakovi evoj izdaji irili su i projugoslavenski Titoisti koje je Manoli ubacio u SIS i SZUP u samom stvaranju tih slu bi. Kako bi Tumana i u ka uvjerili u veleizdaju projugoslovenska frakcija KOS-a anga irala je i avione JNA koji su bacali letke u kojima su branili Dedakovi a, a s tim je lecima onda Manoli Tumana uvjerio kako je Dedakovi ustvari Kosovac ubaen u Hrvatsku vojsku, te ga treba uhititi. iritelji tih glasina bili su uvjereni kako e aban Dedakovi a ubiti, a novac koji je ponio iz Vukovara uzeti sebi. Nakon toga bi ga optu ili za pljaku i ubojstvo, te bi i njega s njegovim ljudima likvidirali zbog »opiranja uhi enju«, to je bilo pripremljeno slu beno obja njenje o likvidaciji Dedakovi a. Tako bi uklonili i Dedakovi a kao glavnog svjedoka o obrani Vukovara, a i njegovi egzekutori ne bi mogli ni ta re i. aban nije progutao pripremljeni mamac (zbog ega je etiri mjeseca kasnije likvidiran), a to je kasnije poremetilo planove u pripremljenoj prii o Tumanovoj krivici za pad Vukovara. Istovremeno s ovakvim slu benim obja njenjem Dedakovi eve smrti u medijima bi se pojavila i neslu bena verzija po kojoj je Dedakovi likvidiran kako ne bi mogao svjedoiti o Tumanovoj prodaji Vukovara. Po to aban nije ubio Dedakovi a, nakon tri dana ispitivanja odveli su ga u Zagreb, na La

inu gdje su ga nastavili ispitivati Manoli evi ljudi od ranije podmetnuti u SIS. Nakon prebacivanja Dedakovi a u Zagreb Manoli i Veki su novac spremili na stranu, a novim «ispitivaima» su dali zadatak da otkriju gdje je Dedakovi sakrio novac. Istovremeno je zatvoreno i ispitivano i pedesetak drugih Vukovarskih ni ih zapovjednika koji su tjerani da priznaju kako je Dedakovi veleizdajnik. Po to ni na najte im mukama nisu uspjeli slomiti Dedakovi a optu ili su ga za veleizdaji i pripremu vojnog udara, pri emu je Anto Nobilo bio tu itelj, a stvarni planer vojnog udara Manoli je bio predsjednik ureda za za titu ustavnog poretka, tj. glavni politiki istra itelj. Istovremeno s postupkom psiholo ke radikalizacije izbjeglih Vukovaraca i HOSovaca, Manoli je Predsjednika Tumana izvje tavao kako 30.000 HOS-ovaca priprema vojni udar, iako ih je bilo ukupno deset puta manje, a nije im ni padalo na pamet napu tanje borbenih polo aja. Manoli evi ljudi koji su podmetnuti u ku u MORH i SIS prije nego je on postao ministar obrane, te oni iz SZUP-a uvjerili su i u ka kako Dedakovi i Paraga spremaju vojni udar, te zbog toga Tuman i u ak

nisu znali treba li Dedakovi u suditi ili ne. (Stvarno mu je trebala psiholoka rehabilitacija, a ne su enje.) Kako bi pri a o vojnom udaru izgledala ozbiljno Manoli

je morao prona i i ozbiljne politi ke organizatore toga pu a. Njih je pronaao u desnoj frakciji HDZ-a suprotstavljene uku, tj., u eksu i Glavau. Manoli evi kadrovi iz razli itih slu bi uspjeli su Predsjednika Tu mana uvjeriti kako eks sa Glavaem i svojom frakcijom HDZ-a priprema vojni udar, a kako bi ta organizacija dobila i me unarodnu dimenziju s ishoditem u Beogradu, u organizatore je ubrojen i Zvonimir Markovi , prvi Hrvatski veleposlanik u Beogradu. Tu man je znao za eksov pokuaj ruenja uka kad je organizirao napad ambrustom na barikade u Borovu Selu, te to pokuao prebaciti na uka, kako bi ga obilje io kao agresivnog radikala, te je u prvo vrijeme povjerovao u vjeto umotanu pri u o vojnom udaru. Zbog svega toga ni uak, a ni eks nisu mogli nita u initi na zatiti Dedakovi a, te su ga Manoli evi ljudi danima, najprije u Vinkovcima, a poslije u Zagrebu, pokuavali batinama prisiliti kako je veleizdajnik i kako je elio napraviti vojni udar sa svojim Vukovarcima. Kako bi se izazvao gra anski rat Manoli je omogu io kontakt izme u Dedakovi a i radikaliziranih, demoraliziranih i doga ajima izlu enih vukovarskih branitelja koji su dospjeli do Zagreba. Ovi bivi Dedakovi evi vojnici su ga nagovarali da im odobri nasilno osloba anje iz La ine. Dedakovi je to odbio znaju i kako bi mogao izbio gra anski rat, te se ni ovaj Manoli ev plan nije ostvario. Nakon nekog vremena Tu man je ipak uo io pukotine u pri i o vojnom udaru te je Dedakovi puten, ali su za svaki slu aj najborbeniji Vukovarci nagovoreni na odlazak u BiH ratita gdje se situacija polagano zakuhavala. Ovaj plan izazivanja gra anskog rata nije uspio zahvaljuju i zapovjednicima HOS-a koji su odbili Paragine zapovjedi o naputanju polo aja i odlasku u Zagreb, zahvaljuju i Vukovarcima kojima nije padalo na pamet oru jem napasti Hrvatske vojnike i policajce, iako su nekog eljeli napasti, ali nisu znali koga, zahvaljuju i abanu koji je prozreo to se njemu mo e dogoditi ako ubije Dedakovi a (a kasnije je i ubijen kako o tome ne bi mogao svjedo iti), te zahvaljuju i Dedakovi u koji je odbio nasilno osloba anje iz zatvora. A i me u samim Vukovarcima bilo je dosta onih koji su smatrali kako je Dedakovi trebao ostati u Vukovaru do kraja, pa i nisu bili spremni ratovati za njega, to Manoli nije predvidio. Vjerojatnost uspjeha plana bila je prili no velika. Demoralizirani Vukovarci, uklju uju i Dedakovi a, Borkovi a, Feniksa, te ve ina pravaa su naivno progutali dezinformacijski mamac zahvaljuju i tome to Hrvatska vlast nije mogla javno objavljivati podatke o tome s koliko oru ja i streljiva raspola e, te koliki je odnos snaga u ljudstvu i oru ju izme u srpskih snaga u usporedbi s Hrvatskim snagama. Tome je pridonijela i injenica da je Malonoli oko 50.000 dugih cijevi iz skladita MUP-a Bjelovar stvarno prodao muslimanskoj stranci SDA, a dio oru ja je uak poslao BIH Hrvatima kako bi se i oni mogli pripremiti za obranu BIH i ju ne Dalmacije. uak je tako er progutao dezoinformacijski mamac zahvaljuju i tome to je Paraga tri dana prije pada Vukovara stvarno, na nagovor Manoli a izdao zapovijed svim postrojbama HOS-a naputanje dotadanjih polo aja, te dolazak u Vinkovce kao za pripremu proboja prema Vukovaru, a stvarno ih je planirao samo okupiti i zajedno s razo aranim Vukovarcima uputiti prema Zagrebu gdje trebaju izvesti vojni udar. Postrojbe HOS-a iz Dalmacije Paraga je zaustavio u Zagrebu, te im je odmah naredio napad na Banske dvore, to su oni odbili i napustili ga. Da su ga posluali u pomo bi

im pritekli HOS-ovci okupljeni u Vinkovcima, te razo arani Vukovarci, a tako er i Manoli eva postrojba posebne pri uvne policije sastavljena prete no od osoba kriminalne prolosti. Da je Dedakovi ubijen postrojbe HOS-a vjerojatno Paraginu zapovijed ne bi odbile. I Predsjednik Tu man je progutao dezinformacijski mamac zahvaljuju i tome to nije znao kako HOS-ovce naoru ava Manoli , misle i kako ih naoru ava hrvatska emigracija, te kako ima 30.000 HOS-ovaca (umjesto stvarne tri tisu e), a dobio je i dokaze o Paraginim zapovijedima, dokaze o letcima koje su avioni JNA izbacivali, a u kojima su branili Dedakovi a, te dokaze o izjavama koje su dali izbezumljeni Vukovarski zapovjednici izlu eni nadljudskim naporima u obrani Vukovara i izlo eni stalnim dezinformacijskim pritiscima. Bio je okru en informatorima koji su svi od reda bili ili Manoli evi suradnici, ili obavjetajni naivci koji nisu primijetili kako sa svima njima Manoli manipulira. Obranu Vukovara je ustrojio Tomislav Mer ep kojeg je Manoli eva ekipa provokatora uspjela izvu i iz grada u 9 mjesecu 1991. Po etkom srbijanske pobune po selima Vukovarske op ine Mer ep je postavljen za sekretara za narodnu obranu, po nalogu Martina pegelja. Projugoslovenska frakcija HDZ-a je u njemu vidjela radikala koji e isprovocirati sukobe s JNA, te tako pripomo i u organiziranju vojnog udara. Me utim on je, na njihovo iznena enje uspjeno organizirao obranu Vukovara, te se ak i dogovarao s lokalnim zapovjednicima JNA o smirivanju stanja nakon svakog sukoba. Izaziva ima nereda to nije odgovaralo pa su preko lokalnih kriminalaca infiltriranih u HDZ, Policiju, SZUP i ZNG organizirali razne provokacije i ruenje ku a, to su sve pokuavali pripisati Mer epu, te ga tako smijeniti. Ocijenili su kako je on previe dobro odradio svoj posao, te su raznim glasinama uspjeli uvjeriti Predsjednika Tu mana kako on teti Hrvatskoj u me unarodnim odnosima i ometa smirivanje situacije u Vukovaru. Tome je i on pridonio tako to se nije znao braniti od glasina koje su njega optu ivale za djela koja su izveli pripadnici projugoslavenske frakcije HDZ-a. Mislio je kako mu takve glasine ak i odgovaraju jer pove avaju strah kod njegovih protivnika i autoritet kod vlastitih ljudi. Vie raznih sabota a je organizirano sve dok Ministar MUP-a Ivan Veki i Josip Perkovi nisu uspjeli ishoditi njegovo smjenjivane i odvo enje u Zagreb. Kra e vrijeme nakon njegovog smjenjivanja Vukovarom je vladala anarhija u kojoj su lokalni kriminalci iz posebne pri uvne policije oplja kali skladita mnogih poduze a, dok novi zapovjednik Dedakovi nije uspio sve staviti pod svoje zapovjednitvo. Nakon Mer epa Vukovarom je oko mjesec dana zapovijedao Dedakovi , a nakon njega neto kra e Borkovi . Preuzeli su njegov ustroj obrane, ali su vrlo brzo shvatili kako je odnos snaga previe nepovoljan da bi se Vukovar mogao obraniti. Nisu imali hrabrosti, a ni autoriteta za organiziranje evakuacije civila i ranjenika, te je zbog toga broj poginulih i zarobljenih u Vukovaru bio daleko ve i nego to je trebao biti. Iako osvajanje Vukovara nije bilo bitno za realizaciju Miloevi evih planova, njegova je uloga imala veliko simboli ko zna enje, te su ga Srbi eljeli pretvoriti u bitku za Hrvatsku, na taj na in to su pokuali navu i Predsjednika Tu mana da sve snage koncentrira u obranu Vukovara. Anga irali su trideset do etrdeset puta vie pjeadije od branitelja Vukovara sa stotinjak puta ve om borbenom mo i. Snage JNA redovito su se izmjenjivale odmornim jedinicama i bilo je pitanje trenutka kad e slomiti branitelje Vukovara koji nisu mogli dobiti ni potrebne koli ine streljiva, a kamo li zamjenu za umorne i nenaspavane branitelje. Miloevi ev strateki cilj osvajanja sve do eeljeve linije, tj. presijecanja Hrvatske do Ma arske granice kod Virovitice i polagano

i enje Slavonije prema Maarskoj, projugoslavenski dio JNA je zamijenila za osvajanje jednoga grada, ijim padom bi se slomila kompletna Hrvatska obrana, te ih nitko vie ne bi mogao zaustaviti do izbijanja na Austrijsku granicu. Miloevi je

elio etni ki o istiti Vukovar, a projugoslavenski orijentirani oficiri JNA su eljeli njegov pad kao simbol svoje mo i i Hrvatske nemo i, pa su zbog toga ulo ili previe ljudi, sredstava i vremena u njegovo osvajanje, vjeruju i kako e tu slomiti itavu Hrvatsku oru anu silu. rtvovali su oko 5.000 poginulih i oko 15.000 teko ranjenih vojnika JNA, misle i kako se Vukovar mo e pretvoriti u strateku zamku za Tumana u koju e on uvesti sve svoje snage, a kad izginu Hrvatska se vie ne e imati s kime i sa ime braniti. Tuman nije nasjeo na zamku, te je pored obrane Vukovara znatnu koli inu ljudstva i oru ja ulo io u obranu stvarnih stratekih to aka gdje bi Hrvatska mogla biti presje ena, tj. na podru je izmeu Donjeg Miholjca i Virovitice gdje je prijetila opasnost presijecanja do Maarske granice, na podru je izmeu Karlovca i Gospi a gdje je prijetila opasnost izbijanja JNA na Slovensku granicu, na podru ju od Zadra do Karlobaga gdje su Srbi eljeli odrediti morsku granicu velike Srbije, na podru je oko Livna gdje je JNA planirala izbiti prema Splitu, te na podru je oko Mostara gdje su dolinom Neretve planirali rascijepiti prostor izmeu Plo a i Dubrovnika, nakon ega bi o istili rascjepkane dalmatinske primorske enklave. Poto Tuman nije nasjeo na Srpsku strateku zamku ona se pretvorila u strateku zamku za njih same. U po etku su pokuavali sa svih strana napadati Vukovar ali su u tim pokuajima izgubili previe ljudi i sredstava. Tek kad su po eli koristiti prirodne osobine terena i graevina postigli su uspjeh. Najprije su presjekli koridor prema Vukovaru tako to su osvojili pjeadijom teko branjiv otvoren teren oko Marinaca i Bogdanovaca. Presjekli su i tajni put kroz kukuruze koje je razotkrio jedan jugoslavenski obavjetajac, novinar «Slobodnog tjednika» nakon to su ga Vukovarci proveli u Vukovar i natrag, emu je pridonio i Gorinek koji je povukao jedinice koje su titile taj put, te zbog toga streljivo vie nije moglo pritjecati u Vukovar. Nakon toga su osvojili staro prigradsko naselje Lu ac sastavljeno ve inom od starih zemljanih ku a bez podruma, ime su Vukovar i Borovo naselje prakti no razdvojili. Mitnicu, kompaktno novo naselje izgraeno od vrstog materijala u kojem je skoro svaka ku a imala podrum nikad i nisu ozbiljno pokuali osvojiti, te u ovom naselju nije ni bilo puno poginulih. Hrvatska je za to vrijeme uspjela organizirati obranu, rijeiti se dijela nesposobnih i plaljivih vojnih zapovjednika naslijeenih iz Teritorijalne obrane, te nabaviti i neto kvalitetnijeg oru ja, to je predstavljalo strateku pobjedu. Kada je Vukovar pao, u Vinkovcima su se okupili dijelovi vie profesionalnih brigada za proboj, meu njima Tre a i Peta Osje ka brigada, ukupno oko 2.000 ljudi, sa zadatkom probijanja u Vukovar koji je s Vinkova ke strane imao oko 40.000 vojnika JNA. Lord Carringtin, koji je na po etku rata Srbima dao rok od 14 dana da poraze Hrvatsku, sna no se protivio proboju prema Vukovaru. Mislio je kako e pad Vukovara demoralizirati Hrvatsku i izazvati pad HDZ-a s vlasti. Projugoslavenska frakcija HDZ-a irila je informacije kako je Tuman nespreman uao u rat, kako je zbog toga kriv za njegov pad i kako je Hrvatska pora ena. I Njema ki ministar vanjskih poslova Genscher se takoer protivio proboju prema Vukovaru jer mu je trebalo vrsto primirje kako bi uspio progurati meunarodno priznanje Hrvatske. Dok su vojnici iz Tre e i Pete brigade u Vinkovcima ekali zapovijed za proboj u Vukovar, JNA je prebacivala svoje oklopne snage na podru je Osijeka. Palo je Ernestinovo, Laslovo, Novo Tenje i Tenjski Antunovac. Vojnici iz Tre e i Pete brigade zabrinuto su sluali i pitali se to je s tim probojem. Kada su do njih dole informacije kako je Ivanovac i epin bez obrane dolo je do pobune. Dijelovi tih

brigada su se na svoju ruku vratili u Osijek i popunili praznine u njegovoj obrani. Kasnije, kada su se borbe smirile, na lokalnoj srpskoj Televiziji zapovjednik Novosadskog korpusa JNA u jednom intervjuu je rekao: »Onaj nam je nudio Osijek na dlanu a mi ga nismo znali uzeti«. Vukovarski borci su nakon pada Vukovara i odustajanja od proboja bili vrlo demoralizirani. Ve ina ih je otila u Zagreb gdje ih je bilo vrlo teko kontrolirati, te su zajedno s HOS-ovcima predstavljali sigurnosni problem. Nakon me unarodnog priznanja Hrvatske uak je i jedne i druge uspio, metodom velikih obe anja, poslati u BIH. Poslani su na podru ja gdje je obrana hrvatskih op ina bila najugro enija, a mnogi koji su porijeklom bili iz BIH otili su u svoja rodna mjesta. I tamo su Vukovarci i HOS-ovci odigrali vrlo zna ajnu ulogu u prvom srpskom naletu, dok lokalne jedinice HVO nisu stekle neophodno borbeno iskustvo. 4. PRIZNANJE HRVATSKE Nakon raspada Varavskoga ugovora Europom (Njema ka i Francuska) se po eo iriti stav kako ni NATO vie nije potreban, te kako Europa treba sama brinuti za svoju sigurnost. Ovo se nije svi alo Amerikancima koji nisu eljeli biti izba eni iz Europe. Izme u Bo i a i Nove Godine 1991. G. Bush je osobno doletio na hitne pregovore (“emergency meeting” za sigurnost Europe) koji su se odr ali izme u Nijemaca, Engleza i Francuza na ameri kom bojnom brodu usidrenom ispred Napulja. George Bush je pregovarao o sudbini NATO-a s namjerom da zaustavi i onemogu i njema ko-francusku osovinu. Nijemci su tra ili priznanje raspada Jugoslavije, ili e se raspasti i NATO. Amerikanci i Nijemci su se uspjeli slo iti, a Francuzi i Englezi su se i dalje protivili. Amerikanci su na taj na in kroz NATO ostali u Europi, a Nijemci su priznanjem Hrvatske dobili izlaz na Mediteran i slobodnije ruke na Istoku. Amerikanci zauzvrat priznaju raspad Jugoslavije i na taj na in smanjenje engleskofrancuskog utjecaja na irenje njema kog utjecaja prema jugu Europe. I Amerikanci i Englezi i Francuzi planiraju u budu nosti ipak o ivjeti Jugoslaviju, jer je to i poslije Prvoga svjetskog rata bila tvorevina koja pod komandom Srba treba odr ati obranu ju nog boka Europe protiv prevelikog utjecaja i rasta Njema ke. Naime, 1876. izmiljen je OTO motor, a 1885. napravljen je prvi u inkovit Daimlerov motor za cestovna vozila, ime je nafta postala najva nija energetska sirovina ijom kontrolom se stje e mo nad itavim svijetom. To prvi shva aju pojedini geolozi, industrijalci, bankari, obavjetajci, a nakon njih i pojedinci oboga eni u plja ki kolonija i opijumskim ratovima okupljeni u tajnim drutvima preko kojih te e proirenju vlastite mo i. Najve i izvori nafte nalazili su se na bliskom istoku pod kontrolom Otomanskog carstva i u Bakuu pod kontrolom carske Rusije. Naftni izvori u Perziji ve tada su bili pod kontrolom Velike Britanije. Zna aj nafte u po etku su shva ali samo pojedinci koji su odmah viak kapitala po eli ulagati u dionice naftnih kompanija koje su se tada bavile proizvodnjom svije a i proizvodnjom petroleja za svjetiljke. Ulagali su tako er i u tu novu tehnologiju motora i pripadaju u kemijsku industriju, dok politi ari tek 20-30 godina kasnije uvi aju njenu va nost. Me u onima koji su vrlo brzo uvidjeli vrijednost nafte bili su i pojedinci iz britanske masonske lo e, kasnije poznate pod imenom ¨Okrugli stol¨ ili ¨Milnerova skupina¨ koju su osnovali pripadnici britanskog kolonijalisti kog narkomanskog crnog plemstva Lord Cecil Rhodes i Lord Alfred Milner, a koju su kasnije odr avali Rhodesovi stipendisti. Ova lobisti ka skupina je ve koncem devetnaestog stolje a po ela stvarati dugoro ne strateke planove o preuzimanju kontrole nad svijetom uz pomo nafte, te sprije iti konkurentima dolazak do naftnih le ita, kako bi stvorili svjetsku federaciju pod

britanskom kontrolom. Tada su kreirani prvi nacrti planova po kojima je trebalo ostvariti ciljeve: a) Razbiti Tursko Otomansko carstvo i sprije iti stvaranje jake Arapske dr ave koja bi imala monopol nad naftnim izvorima. Kako bi se naftni izvori mogli oteti Turskoj Turska mora od saveznika postati neprijatelj, a kako bi se naftni izvori lake oteli Tursku je potrebno sukobiti sa svim pod injenim narodima, a i s Rusijom kako bi se istovremeno iscrpili u me usobnoj borbi. Dugoro no, kako bi se moglo u svakom trenutku intervenirati na ovom podru ju trebalo je stvoriti remetila ki faktor koji bi izazivao stalni nered i davao povod za intervencije. Kao remetila ki faktor zamiljena je izraelska dr ava stvorena od idovskih doseljenika, koje na ovo podru je treba doseliti, milom ili silom, te je zbog tog na brzinu organizirana estoka antisemitska kampanja, kako bi se zastraili idovi i naveli na osnivanje cionisti kog pokreta koji je me u idovima po eo iriti promid bu o potrebi stvaranja idovske dr ave na podru ju Palestine. U po etku najve i zagovaratelji Izraela su bili britanski ne idovi kao npr., Lloyd George. b) Rusija je imala vrlo sna an ekonomski rast i prijetila je opasnost njenog prerastanja u vode u industrijsku silu ravnu Velikoj Britaniji. Zbog toga je trebalo na vlast dovesti nesposobnu vladu koja e gospodarski unititi Rusiju, te koja e istovremeno biti neprijateljska prema Njema koj. Kako bi se Rusija iskoristila u borbi protiv najja eg Britanskog protivnika Njema ke potrebno je s njom njegovati jako saveznitvo, a uz tajnu pomo njenim neprijateljima blokirati je sa svih strana. Njema ku i Austrougarsku je potrebno navesti na blokadu Rusije sa zapada, Tursku na blokadu s juga, a Japan na blokadu s istoka. Kako bi se Rusiji blokirao put na Sredozemlje preko Balkana, Balkan je potrebno pretvoriti u bure baruta preko kojeg ne e mo i i i transportni putovi Rusija - Jadran, a ni Berlin - Beograd - Bagdad. c) Najve eg britanskog konkurenta, Njema ku, trebalo je sprije iti u daljnjem gospodarskom napretku, tj. trebalo ju je odvojiti od naftnih le ita. Na putu od Berlina do Bagdada Nijemci su od neprijatelja postali saveznici s Turskom, a nakon balkanskih ratova i sa Srbima. Saveznitvo Njema ke i Srbije je potrebno na tom pravcu razbiti, a Srbe treba pridobiti za britanske strateke saveznike, kojima su dodijelili ulogu klina koji e onemogu iti kopneni transport nafte i ostalih visoko profitabilnih roba od bliskog istoka prema Njema koj. Kako bi istovremeno sprije ili izlazak Rusa na Sredozemlju treba razbiti Austrougarsku i Hrvate povezati sa Srbima. Zbog ovoga Balkan je postao najva nije geostrateko vorite u Europi, gledano iz perspektive Britanskih interesa, te je tu trebalo stvoriti nestabilnu dr avu u kojoj e uvijek biti lako na i nekog Srpskog politi ara koji e sprije iti Njema ki prodor na istok, te nekog Hrvatskog politi ara koji e sprije iti Ruski prodor na Jadransko more. d) Sprije iti razvoj alternativnih izvora energije koji bi konkurentima omogu ili energetsku neovisnost kao to su bioplin, biodizel, vjetrenja e, gorive elije i sl. (Ve koncem 19 stolje a je sabotiran razvoj bioplina, biodizela, vjetrenja a i gorivih elija. Godine 1882. Nijemac Carl Wenzel patentirao je vjetrenja u s rotiraju im jedrima koja je uz dodavanje vjetrousmjeriva a i jo neka mala poboljanja mogla postati znatan izvor energije za stacionarne potroa e, ali je njen razvoj konkurentska brzorastu a naftna industrija uspjela sprije iti. Stru ne knjige o vjetrenja ama koje su opisivale ovu vjetrenja u su nestale s polica knji nica i knji ara, te su zapisi o ovom patentu ostali sa uvani jedino u njema kom uredu za

patente. Sredinom pedesetih godina dvadesetog stolje a Francuska i Njema ka su sna no razvijale svoje nuklearne energetske kapacitete, to nije odgovaralo angloameri kom naftnom kartelu pa su izmislili novi pokret zelenih za zatitu prirode. Zeleni su u po etku zagovarali energiju vjetra, ali im su vjetrenja e s horizontalnim rotorom postale ekonomski konkurentne po eli su i njih napadati zato to prave buku i ometaju ptice u letu. Novcem naftne industrije Rimski Klub je osnovo pokret zelenih sa zadatkom sprije iti razvoj konkurentske atomske energije. Ovi ekoloki zeleni pokreti su na sebe preuzeli ulogu spasitelja svijeta, a u ve ini slu ajeva su samo preuzeli ulogu pijuni koji dojavljuju sve novosti u razvoju alternativnih izvora energije, te sprje avanju daljnjeg razvoja im neka nova tehnologija svojom ekonomi no u postane konkurent nafti. Npr. im su vjetrenja e postale ekonomski isplative ekolozi su po eli pobunu i protiv njih poto ometaju let ptica i ire buku, kao da vjetar koji pue kroz kronje drve a ne pravi buku. Uz pomo velikih nov anih dotacija naftnog lobija uspjeli su se, kroz medije, nametnuti kao savjest ovje anstva plae i ljude industrijskim zaga enjem, iako jedna vulkanska erupcija u atmosferu izbaci vie otrovnih plinova nego industrija u 100 godina.) e) Francuska je imala najva niju ulogu u borbi protiv Njema ke. Zbog toga je potrebno stalno Francusku sukobljavati s Nijemcima, ali je istovremeno potrebno tajnim akcijama sprije iti Francusku u dolasku do naftnih le ita. Zbog toga je nu no razbiti Francuski kolonijalni sustav uvo enjem nove me unarodne politike prema kolonijama, ime bi se i Nijemcima oduzele kolonije. Kolonijama je potrebno dati formalnu samostalnost, ali ih treba sna no decentralizirati kako ne bi mogle voditi samostalnu politiku. Dio njihovog suvereniteta potrebno je ostaviti u rukama me unarodnih institucija i kompanija kojima e upravljati angloameri ki establiment, tj. britanska kultura i britanska elita. Po ela je velika trka u kojoj su zanimljive neke injenice: 1879. Be kom konvencijom Srbija se obvezala sagraditi eljeznicu i spojiti se s austrijskim, bugarskim i turskim eljeznicama. 1882. Britanija je okupirala egipatski Suez kao put do Indije. 1883. Velika Britanija postala je vlasnik cijele zone Sueskog kanala ime je preuzela kontrolu nad ovim geostratekim putem. 1889. jedna Njema ka skupina je dobila koncesiju od Otomanskog carstva za gradnju eljeznice kroz Anadoliju do Carigrada. Godine 1889. njema ka financira gradnju Bagdadske eljeznice koja je dovrena 1903. Godine 1889. ugovor je proiren na projekt Berlin Bagdad za izvoz njema ke robe i uvoz nafte. Austrougarski idovski agnostik Theodor Herzl 1897. osnovao je cionisti ki pokret, a ve ina podupiratelja su bili Britanci. Theodor Herzl je plan stvaranja dr ave Izrael objasnio rije ima: «Moramo postupno oduzeti privatno vlasnitvo koje nam je dodijeljeno. Nastojat emo osiromaiti stanovnitvo kako bi otili preko granica osiguravaju i im posao u drugim podru jima, a uskra uju i ga na naoj zemlji. Proces eksproprijacije i premjetanja sirotinje mora se izvesti diskretno i oprezno. ». Jedna druga njegova re enica govori o taktici naseljavanja idova: « Antisemiti e postati nai najsigurniji prijatelji, a antisemitske zemlje nai saveznici. » Kako bi irom svijeta to vie razvili antisemitizam koji je bio potreban za naseljavanje Palestine, Britanska obavjetajna slu ba po ela je s masovnim koritenjem idovskih masona za svoje najprljavije provokatorske planove. idovi su

im odgovarali i zbog toga to, kao narod bez dr ave, nisu osje ali potrebu vjernosti ni jednoj dr avi, pa su mogli biti upotrijebljeni bilo gdje u svijetu, a i zbog toga to im je odgovaralo prebaciti s Britanije odgovornost u slu aju razotkrivanja prljavih poslova ovih agenata provokatora. Birani su me u idovima odgojenima bez osje aja obiteljskog i vjerskog zajednitva, koji su bili spremni u inite sve za bogatstvo i karijeru, te su u velikom broju ubacivani u razne frakcije svjetske socijaldemokratske i liberalne politi ke scene, medije i sveu ilita. Kako bi krivicu za svoja djela prebacili na idove britanski iluminati su sastavili knjigu: «Protokoli Sionskih mudraca» u koju su stavili sve to je do tada bilo razotkriveno o njihovim djelima i dugoro nim planovima, dopunjeno s novim «podatcima koji upu uju na to kako su sva ta djela i planove na inili idovi. Od 1870. do 1914. njema ka trgova ka flota je narasla od 5 na 2 mjesto u svijetu. U studenome 1899. njema ki kralj Wilhelm II posjetio je britansku kraljicu Viktoriju kako bi uklju io i Englesku u projekt. Engleska nije odbila, ve je otezala kako bi Nijemce dr ala u neizvjesnosti, to je trajalo do izbijanja II svjetskog rata. Po etkom dvadesetog stolje a britanski naftno bankarski masonski lobi u suradnji s raznim znanstvenim institutima, sa zabrinuto u gleda i sve br i ekonomski napredak Rusije. Kako bi zaustavili Ruski napredak Britanski masoni i obavjetajci nagovaraju Japanske militariste na napad Japana prema Rusiju. Godine 1902. Britanci su uspjeli Japance navesti na osvajanje Ruskog Port Artura. Ruski poraz je doveo do nezadovoljstva ruskog naroda prema Caru, to su iskoristili Britanci, te preko svojih agenata, uz pomo Lenjina organizirali neuspjelu pobunu radnika u Petrogradu. Iste godine u Texsasu prona ena do tada najve a le ita nafte. Godine 1903. izvren je atentat na srpskog kralja Aleksandra Obrenovi a i kraljicu Dragicu, koja je imala veliki utjecaj na mladog kralja, a bila je pronjema ki orijentirana. Njena pronjema ka orijentiranost nije odgovarala Francuzima i Britancima pa su organizirali kampanju la nih glasina o njenoj sklonosti bludu, nakon ega je skupina radikalnih srpskih oficira organizirala atentat na nju i kralja. Na iskustvima neuspjelog Lenjinovog pokuaja pu a iz 1902. Britanski masoni kreiraju nove planove ruenja Rusije. Za to koriste svog mnogo sposobnijeg agenta provokatora Izraela Lazarevi a Helphlanda zvanog Parvus koji osmiljava novi plan ruenja Rusije. Ovo idovsko siro e iz Bjelorusije, iluminat, novinski izdava , bankar i trgovac oru jem rodom po inje s financiranjem skupine ruskih socijalisti kih avanturista i kriminalaca, kojima je dao u zadatak osvojiti vlast u Rusiji i sve oplja kati. U plan je uklju en Japan koji Parvusu odobrava 2 milijun funti sterlinga kako bi izazvao revoluciju u Rusiji i smanjio mogu nost ruskog otpora. U kratkom i krvavom ratu izme u Japana i Rusije 1904 -1905 potpuno je uniten ponos Ruskog Carstva i velika pomorska flota koju su japanci zarobili. Novcem dobivenim od Japana Parvus uz pomo djela ruskih socijaldemokrata, 1905. organizira neuspjelu revoluciju u Rusiji. U toj revoluciji Parvus je organizirao pogrom nenaoru anog stanovnitva, napad na banke i glavne dr avne institucije, ali nije dovoljno brzo istrijebio dr avni vrh te mu je revolucija propala, a on je uhva en i poslan u Sibir, odakle uspijeva pobje i u Tursku, gdje postaje ekonomsko financijski savjetnik mladoturaka.

Godine 1905. i britanska oficijelna politika shvaa strateku vanost nafte, iako je Rusija ve pokretala brodove naftom, pa vanost eljezni kog koridora Berlin, Beograd, Bagdad postaje jo vaniji. Iste 1905. britanski agent Railly (Sigmund Georgijevi Rosenblum) je prijevarom otkupio pravo na buenje nafte u Perziji od australskog geologa i istraiva a D¨Arcyja. Godine 1909. Mladoturci su zbacilisvlasti Sultana Abdul Hamida II, a Parvus im je bio glavni financijski savjetnik. Njima pomae u financijskom spaavanju raspadajueg otomanskog carstva, javno zbog svog osobnog bogaenja, a tajno kako bi Britanija Tursku iskoristili u borbi protiv Rusije. Iako Velika Britanija tajno, preko Parvusa, Lenjina, Japana i Turske ini sve kako bi unitila Rusiju, istovremeno oficijelno sura ujesRuskom carskom vladom, te Rusiju nastoje iskoristiti u borbi protiv sve ja e Njema ke. U tom cilju Velika Britanija i Rusija 1911. iniciraju stvaranje Srpske tajne teroristi ke organizacije “Crna ruka – ujedinjenje ili smrt” koja je tajno udruila vane pojedince, pristalice ideje Velike Srbije. Ova organizacija Rusima je trebala za osiguranje prodora prema Jadranu, a Velikoj Britaniji za neutralizaciju Njemaca i izazivanje nereda na strateki vanom transportnom podru ju balkana. Preko ove teroristi ke organizacije, tj. njene podrunice za bosanski dio Austrougarske zvane “Mlada Bosna” Britanci su kasnije isprovocirali prvi svjetski rat. Godine 1912. i 1913. Britanija je poticala balkanske ratove (protiv svoga tajnog i nesvjesnog saveznika Turske u borbi protiv Rusije) koji se vode od desetog mjeseca 1912. do osmog mjeseca 1913. u kojima su britanski agenti poticali Srbe na masovne zlo ine prema muslimanskim civilima i u kojima je Turska izgubila veinu teritorija u Europi. Glavni dobavlja orujem Srbima, Grcima i Bugarima bio je britanski agent, Iluminat i bankar Parvus, a to je radio iz Istanbula u kojem je istovremeno organizirao pomo Mladoturcima, te je Enver Pai bio glavni financijski savjetnik. Time su britanci postali tajni saveznici Srbima u borbi protiv Njema ke, te je Njema ki utjecaj na Srbiju oslabio, ime su britanci zabili klin u njema ki koridor Berlin, Beograd, Bagdad. Ovime su iskoristili Srbe na ruenju svojih tajnih saveznika Turske koje su istovremeno koristili kao tajne saveznike za ruenje Rusijeskojima su bili javni saveznici. U listopadu 1912. njema ka vlada shvaa kako je u nafti budunost, te po inje s naglim naoruavanjem i priprema se za prvi svjetski rat. Dotad je veinu nafte u njema koj prodavala Rochfeler Standard Oil Compani. Iste 1912. britanska vlada je imenovala komisiju za naftu. U travnju 1914. engleski kralj George i njegov ministar vanjskih poslova Edvard Grey u Parizu se sastajusFrancuskim predsjednikom i Ruskim veleposlanikom te sklapaju tajni vojni savez. Velika Britanija osigurala je i javno saveznitvo s carskom Rusijom kako bi Njema koj onemoguili dolazak do nafte iz Bakua. Dana 28. 6. 1914. godine Britanske slube uspjele su navesti pripadnika «Mlade Bosne » na ubojstvo austrougarskog prijestolonasljednika Franje Ferdinanda. To jeposluilo kao povod za Prvi svjetski rat koji je po eo 1. 8. 1914. godine. Njema ko loe informirano vojno zapovjednitvo planira za mjesec dana osvojiti Francusku, a onda idui mjesec Rusiju, potpuno zanemarujui Britansku superiornu mornaricu i novu silu SAD. Iako su takti ki bili puno ja i od Francuske i Rusije, zbog strateke nepismenosti dobili su rat dug etiri godine.

Rusija je uvu ena u rat kako bi pomogla svojoj saveznici Srbiji zbog koje je formalno rat i zapo eo. Ubrzo nakon po etka rata, Car Nikola je planirao sklopiti mir s Njema kom, na nagovor svoga savjetnika, monaha Rasputina. Rasputin je bio vrlo utjecajan mistik kojega su sluali svi na dvoru, a i u narodu je bio popularan. im su britanski pijuni saznali za namjere Rasputina po eli su o njemu iriti glasine kako je lopov, udak, razvratnik, kako spava s caricom, kako je za arao cara i sve drugo to su mogli smisliti. Glasine su zapadni novinari povezani s britanskim slubama u svojim medijima po eli javno iriti, pa se to proirilo ak i po Rusiji. Nakon ruenja Rasputinova ugleda organizirali su njegovu likvidaciju, ime je potpisivanje mira s Nijemcima sprije eno. Da je Car Nikola uspio izvu i Rusiju iz rata njegova drava bi vrlo brzo postala najja a drava svijeta. Formalni Britanski ratni saveznik Carska Rusija je bila prva zemlja svijeta po investicijama u industriju, te je imala najviu stopu industrijskog rasta. Dostigla je tre e mjesto u svijetu po industrijskoj razvijenosti, te je prijetila opasnost od njenog pretvaranja u najja u ekonomsku silu. Pred rat Rusija je proizvodila vie bicikla i automobila od Britanije, a trokovi ivota i zdravstveni standard prosje nih ljudi bio je ve i nego u Britaniji. Rusi su ve po eli s projektom izgradnje transibirske eljeznice do centra Aljaske. Zbog toga je Britancima pad Ruskog cara Nikole bio neophodan. Zato su odlu ili u Rusiji izazvati anarhiju koja e dugoro no unititi ovog potencijalno najopasnijeg konkurenta. Zbog toga Parvus nagovara svog prijatelja Enver Pau, suosniva a turskog vojnog pokreta “mladoturci” kojeg su osnovali pripadnici turske masonske loe potaknuti od Britanskih loa, na savez s Nijemcima, a ne Britancima. Parvus je uvjerio mladoturke kako e samo ratuju i na strani Njema ke ponovno postati veliko carstvo. Na isti potez je uspio navesti ak i Bugarsku, iako su Rusi bili povijesni, vojni i vjerski saveznici Bugara, a Turci osvaja i i tla itelji Bugarske, te je ovim nemogu im savezom Parvus uspio blokirati Rusiju s juga. Iako su Britanci bili u vojnom savezu s Rusijom, te protivnici Turske, tajno su preko svoga «socijaldemokratskog» agenta provokatora Parvusa ruili i Rusiju i Tursku. Uklju enjem Turske u rat protiv Rusije velike Turske snage su vezane za ovo bojite, te je time Britancima olakano razbijanje Otomanskog carstva i prodor prema Arapskoj nafti, to je bio njihov glavni strateki cilj. Javno neprijateljstvo s ekonomski i vojno slabom Turskom im je trebalo kako bi mogli oteti Arapska leita nafte, a rat protiv Njema ke su prepustili Rusiji i Francuskoj kako bi se i Rusija i Francuska i Njema ka to vie iscrpila u me usobnim borbama. Kako bi se dokopali i Kaspijske nafte pokuali su osvojiti tjesnace Bospor i Dardanele, pod izgovorom kako ele deblokirati Rusiju s juga, iskrcali su velike Australske i Novozelandske vojne snage kod Galipolja, ali zbog snanog Turskog otpora u tome nisu uspjeli. Uspjeh je bio jedino u tome to su Turcima vezali velike snage za ovo bojite, te tako oslabili Turke na bojitima prema naftnim izvorima. Godine 1915. Rusi su organizirali ustanak Armenaca protiv Turske kako bi razbili blokadu Rusije s juga i proirili se na podru je Otomanskog carstava, a Parvus je bio glavni organizator genocida koji je izvrila Turska protiv armenskog stanovnitva. Na Armenskom prostoru nije bilo nafte te Britancima nisu bili potrebni, ali na podru jima gdje su Arapi bili ve ina bilo je nafte, te su Britanci nastojali s Arapskim vo ama sklopiti to bolje saveze. U 6. mjesecu 1916. po ela je pobuna Arapa protiv Turske to je organizirala Velika Britanija preko svog agenta poznatog pod imenom «Lavrenca od Arabije». On je uz pomo muslimanske sljedbe Vahabita koje je naoruao organizirao Arapsku pobunu

protiv Turaka i sruio Otomansko carstvo. Europske sile Antante su Damaskim protokolom iz 1915. Arapima priznali granice Arapske dr ave izme u Jemena, Irana, Sirije i Sredozemnog mora, uklju uju i Palestinu. Englezi su ovaj dogovor izigrali ve 1916. potpisavi u Sykes Picotu ugovor s Francuzima i Rusima prema kojem se formiraju dvije arapske dr ave Saudijska Arabija i Jemen, a ostali prostor je stavljen pod me unarodnu upravu, sjevernim djelom su upravljali Englezi, a ju nim djelom me unarodne snage. Velika Britanija osigurala je i javno saveznitvo s carskom Rusijom kako bi Njema koj onemogu ili dolazak do nafte iz Bakuua. Dok se Francuska borila s Njema kom Britanci su 1.400.000 vojnika prebacili na bliski istok kako bi oteli naftna podru ja od Turske. Kako bi se Nijemci, Francuzi, Turci i Rusi za to vrijeme to vie iscrpili Britanci su preko svojih agenata stalno pomagali trenutno slabijima. Kako bi Rusiju dugoro no izbacili iz igre odlu ili su ponovo anga irati svoga agenta Parvusa. On se nakon uspjene organizacije blokade Rusije s juga vratio me u siromanu rusku emigraciju u Njema koj, te je me u njema kim socijaldemokratima po eo zagovarati borbu protiv Rusije kao borbu protiv svjetskog imperijalizma. Istovremeno je na iskustvima iz 1905. odlu io anga irati krajnje lijevog ekstremista i izofrenika Vladimira Uljanova Lenjina i njegove boljevike, a za to mu je trebalo puno novca koji je pribavljen preko masonskih udruga. Lord Milner je 1917. boljevicima uru io 21 milijun rubalja u zlatu, koje je dobio od ameri kog bogataa Jacoba Schieffa, a Njema ki carski ferdmaral Ludendorff, lan iste lo e iluminata kao i Parvus, osigurava 2 milijuna Njema kih maraka u zlatu, ime su osigurali Lenjinov dolazak na vlast. Hans von Wangenheim, veleposlanik carske Njema ke u Turskoj i feldmaral Ludendorf su prihvatili savjet Parvusa o tom kako u Rusiji treba stvoriti anarhiju i tako Nijemce osloboditi isto nog bojita. Na taj na in bi Nijemci na zapadu lake ratovali s Francuzima, to je Britancima gospodarski odgovaralo, iako su Francuzi formalno, kao i Rusi bili njihovi vojni saveznici, ali gospodarski konkurenti. Plan Parvusa na koji je pristao Ludendorf je bio: a) uz pomo socijaldemokratskog i liberalnog tiska sruiti ugled Cara parolama; car je kriv za rat, carica je Njemica tj, pijunka, a mladi carevi je bolestan. Zahvaljuju i velikim proturje nostima izme u ruskih drutvenih slojeva, nacija i regija, spremnost Ruskog naroda na borbu za domovinu bio je minimalan. b) proglasiti parolu «zemlja seljacima» ime e navesti seljake na rat protiv veleposjednika, ime e i vojnici pobiti zapovjednike, te napustiti bojite kako bi sudjelovali u podjeli zemlje. Britanska pomorska blokada, strani ljudski gubici na zapadnom bojitu i izgledno uklju ivanje SAD u rat uvjerile su Nijemce kako je plan ostvariv, te je ubrzo sruen pravni sustav u Rusiji uz pomo Lenjinovih boljevika i njema ke vojske koja je s brodova napala Petrograd. Nijemci su organizirali dolazak Lenjina u Rusije iz vicarske s tridesetak njegovih sljedbenika, britanskih agenata provokatora, sitnih socijalisti kih avanturista, terorista i kriminalaca. Najva niju ulogu u Lenjinovu preuzimanju vlasti imali su ratni zarobljenici, Njema ki i Austrougarski vojnici, njih oko 300.000. tzv., internacionalisti. Lenjin je na ovaj plan pristao i o tome je, nakon Lenjinovog dolaska na vlast sklopljen Brest – litovski ugovor 3 o ujka 1918. Ovim ugovorom Lenjin je dobio slobodne ruke u gospodarskom unitavanju Rusije i Njema ku zatitu u gra anskom ratu, a Nijemci su dobili mir na istoku i pola europske carske Rusije. Nijemce je plan kotao 50 milijuna Njema kih maraka u

Zlatu, ali su to kasnije naplatili stotinu puta vie novcem koji su boljevici oplja kali od ruske sirotinje. Rusija je pretvorena u dr avu gdje je postojala vrlo uska elita, nekoliko stotina tisu a internacionalnih uvara, dok su svi ostali postali nesvjesni robovi. Uklju ivanjem Turske u rat protiv vlastitog vojnog saveznika Britanci su osim slabljenja Turske istovremeno sprije ili Lenjinove protivnike u reorganizaciji i nabavi ratnog materijala preko bliskog istoka i sredozemlja. Po etkom 1917. Britanska vojska ulazi u Bagdad ime je bliski istok podijeljen izme u Britanije i francuske. Zahvaljuju i tom do 1925. Britanci su preuzeli ve inu poznatih le ita nafte, a 1912. su kontrolirali samo 12% svjetske nafte. 2. 11. 1917. britanski ministar vanjskih poslova Artur James Balfour sastavio je poznatu Balforovu deklaraciju koju je Britanska Vlada usvojila, a po kojoj Britanska vlada povoljno gleda na uspostavu izraelske dr ave u Palestini, ime je otvoren put poja anom doseljavanju idova u Palestinu. U to vrijeme u Palestini je ivjelo oko 50.000 idova, ali je njihovo doseljavanje izazvalo otpor lokalnog arapskog stanovnitva. Godine 1920. u Damasku je sazvan arapski nacionalni kongres na kojem je proklamirano osnivanje ujedinjene arapske dr ave i osu eni «imperijalisti ki projekti o razbijanju arapskih teritorija». Britanci su postali pobjednici prvog svjetskog rata zahvaljuju i ogromnim kreditima od ameri kih banaka J.P.Morgan & co, ime je najve i dobitnik postala Amerika, samo joj je trebalo desetak godina za izgradnju mornarice kojima bi svoje dobitke i preuzela. Tada je po elo i seljenje britanskih masonskih interesnih lobija u novu prijestolnicu svijeta New York. Nakon prvog svjetskog rata Wersajski ugovor je sastavljen kako bi izazvao budu e tenzije u Njema koj. Habsburka Monarhija je razbijena kako bi se dugoro no oslabio Njema ki utjecaj u podru ju srednje Europe, a Srbija je nagra ena djelovima susjednih dr ava ime je oja an bedem izme u Njema ke i bliskoisto ne nafte. Stvaranjem Jugoslavije stvorena je nestabilna i nesamostalna, Britanskom interesu podlo na dr ava na sjecitu puteva Berlin – Beograd – Bagdad, te Rusija Jadransko more. Stvaranje ove dr ave britanski agenti su zagovarali ve od konca 19. stolje a, te su na realizaciju tog cilja uspjeli anga irati pripadnike hrvatske politi ke elite i crkve, koji su naivno vjerovali kako mogu progutati srpski nacionalni korpus koji je ve tada bio nacionalno svjestan i ve i od hrvatskog. U toj novoj multinacionalnoj dr avi Britanci su znali kako uvijek mogu na i saveznike me u pravoslavnim Srbima, kad je potrabno ugroziti Njema ke interese, te me u katoli kim Hrvatima kad je trebalo ugroziti Ruske interese. Ruski boljevici su dolaskom na vlast blago oplja kano od vlastitog naroda po eli prebacivati u europske dr ave i SAD gdje su otvarali ra une na svoje ime, te kupovali banke i poduze a. Pripadnici Lenjinovog CK, te pripadnici vodstva Kominterne preko no i su postali milijunai. Zbog velike koli ine pristigloga zalata cijena zlata na burzama je pala. Preko Kominterne boljevici su po eli osnivati komunisti ke partije irom svijeta. U Kominternu je bio uba en veliki broj britanskih agenata provokatora koji su dobili zadatak to vie oslabiti Britanske industrijske konkurente, ali im nisu dovoljno pomagali kako ne bi stvarno preuzeli vlast i u kontinentalnoj Europi, te tako oja ali komunisti ki blok. Preko ovih britanskih agenata, naj e e

visokopozicioniranih masona, nestao je velik dio Ruskog zlata bez traga u zapadnim bankama. Ve ina novoformiranih komunisti kih i socijaldemokratskih partija u ratom razorenoj Europi pokuavaju organizirati komunisti ke revolucije, ali se zbog neuspjeha ubrzo djele na razne frakcije pri emu nastaju novi faisti ki i nacional socijalisti ki pokreti, koji su u po etku bili u lanjeni u Kominternu, to Britanci podr avaju financiraju i masonskim novcem istovremeno razli ite frakcije, osobito one koji ne dobivaju pomo od Kominterne. Lenjin 1920. pokuava na brzinu vojno pokoriti oslabljenu Europu, ali je ve u Poljskoj pora en, nakon ega u Rusiji nastaje novi niz neuspjenih selja kih buna protiv komunista. Nakon prvog svjetskog rat mediji u rukama Masonskih klubova po eli su iriti liberalne ideje, ime su podstakli raspad obiteljskih vrijednosti i ja anje gospodarskog darvinizma. To je poslu ilo kao izvrsna podloga za razvoj radikalnih komunisti kih, faisti kih i nacionalno - socijalisti kih ideja. Wersajskim ugovorom Njema koj su nametnute ogromne ratne odtete koje Njema ka nije mogla pla ati. U redovima angloameri kih masonskih krugova dolo je do podjela. Amerikanci su pokuavali preoteti primat Britancima na tr itu nafte i bankarstva. Ve 1920. na ameri kom tlu po ele su naglo rasti tisu e novih malih banaka koje su po ele krojiti mre e za osvajanje neosvojenih bankarskih i naftnih tr ita. Grupacija Sinclair planirala je ulo iti u Rusiju veliki Ameri ki kredit za rusku Vladu, uz suradnju s ameri kim predsjednikom Hardingom, u zamjenu za rusku naftu u Bakuu. Ubrzo su Britanci plasirali u javnost aferu u Wyomingu u koju su bili upleteni Sinclair i Harding. Plan Sinclaira je propao, a uskoro je i Harding umro u

udnim okolnostima. Britanci su uvidjeli kako se moraju dokopati jedine preostale ruske nafte, pa su sazvali enoveku konferenciju na koju su pozvali i Rusiju. Konferencija je trajala nekoliko tjedana, a na njoj su, Britancima iza lea, Njema ki ministar vanjskih poslova Rithenau i Ruski ministar vanjskih poslova i erin dogovorili sklapanje bilateralnog sporazuma o gospodarskoj suradnji, tzv., «Rapallski sporazum». Rapalskim ugovorom Njema ka je trebala do i do ruske nafte isporukom svoje naftne tehnologije, ali su Britanci i Francuzi odmah pove ali pritisak na Njema ku. Britanci su uvidjeli kako bi se Njema ka i Rusija meusobnom suradnjom mogli oporaviti, te kako bi im se po itavom svijetu mogli sruiti stari planovi dominacije, pa su odmah kreirali nove geostrateke planove, po kojima je trebalo: a) ponovno sukobiti Njema ku i Rusiju, b) sruiti sitne banke na ameri kom tr itu koje su bile izvan njihove kontrole, c) ubrzati naseljavanje idova u Palestini kako bi se dugoro no zavadili Arapi i sprije ilo njihovo mo ebitno ujedinjenje i osamostaljenje. Plan vrlo brzo kre e u realizaciju. Na ameri kom teritoriju velike banke su po ele s izgradnjom kreditne piramide koja e pu i 1929. godine. U Njema koj uskoro «dva desni arska ekstremista» dva mjeseca nakon Rapala ubijaju Rithenaua u Berlinu. Dana 11. sije nja 1923. godine francuska vojska dobiva zapovijed za okupaciju Essena i najrazvijeniju Njema ku Ruhrsku pokrajinu, zbog optu bi kako Njema ka ne potuje sporazum o ratnoj odteti. Njema ki radnici obustavljaju rad, te dolazi do velike krize, tzv. «weimarske inflacije». Kako bi mogli ispla ivati ratnu odtetu Britancima Njema ka tampa novac kojima kupuje dolare, to izaziva najve u ikad zabilje enu inflaciju. Studenoga iste 1923. godine Hjalmar Schacht, bliski prijatelj guvernera engleske banke Montenagu Normana, imenovan je njema kim povjerenikom za valutu. Mjesec dana kasnije Karl Helfferich jednoglasno je izabran za predsjednika Reichbanke, ali ga Stresemannova vlada odbacuje pod pritiskom

londonskih i njujor kih bankara. Umjesto njega predsjednik postaje Hjalmar Schacht. Nekoliko mjeseci kasnije Karl Helfferich pogiba u sumnjivoj eljezni koj nesre i. Na bliskom istoku formiranje idovske dr ave nije i lo eljenim tijekom, po to se europski idovi nisu eljeli preseliti u pustinju. Iako je britanski ministar vanjskih poslova Arthur Bulford 1917. godine javno podr ao stvaranje idovske dr ave, na ovo podru je se doselilo samo nekoliko desetaka tisu a idova. Zato je njihovo iseljenje iz Europe trebalo ubrzati, kako bi stvorili trajni nered na podru ju Arapskog poluotoka i osigurali trajni razlog za svoje intervencije. Za preseljenje su morali smisliti neku «znanstvenu» teoriju kojom bi idove istjerali iz Europe, s tim da bi za to trebao biti kriv netko drugi, a da oni ostanu u dobrim odnosima sa idovima. Teorija je smi ljena na osnovu Darvinove teorije o nastanku vrsta. Na temeljima ove teorije po etkom 20. stolje a neki humanisti ki ameri ki «znanstvenici» poput Madisona Granta, Charlesa Devenporta i Herriyja Laughlina, financirani od angloameri kog naftnog lobija smislili su «znanstvenu» teoriju zvanu eugenika. Teoriju su vrlo brzo prihvatile pojedine europske frakcije komunisti ke internacionale razo arane ekonomskom neefikasno u Lenjinove Ruske dr ave, kao to su Talijanski fa isti, i Njema ki nacionalni socijalisti. U Italiji nije bilo dovoljno idova, pa se naglo pove avaju investicije u razvijanju anti idovske mr nje u Njema koj, a i u ostalim kontinentalnih europskih dr ava. U planskom poslijeratnom uni tenju njema kog gospodarstva i izluivanju njemaca, bilo je pitanje trenutka kad e neki suludi politi ar prigrliti ovu “znanstvenu” teoriju i pomo u nje po et zagovarat mr nju prema idovima, kao krivcima za sve, te zapo eti njihov progon. Psiholo ka teorija ka e: «Postoje jasno odreene granice do kojih ljudski mozak mo e apsorbirati promjene i njihovu prirodu. Nakon neprestanih uzastopnih okova, velika ciljana populacijska skupina shva a kako vi e ne eli birati ni odlu ivati. Tada nastupa malodu je, prije kojeg esto dolazi do bezumnog nasilja. Takvu je skupinu zatim lako kontrolirati, jer e poslu no slijediti naloge, bez pobune, to je cilj toga procesa.» Kako bi njemce usmjerili prema ovom pravcu britanski medijski pla enici su po njema kim medijima irili tvrdnje kako su za sve njihove gospodarske probleme krivi idovi, a nikako britanci i francuzi sa s vojim sve ve im zahtjevima za ratnom od tetom i kamatama na nju. Ubrzo se pojavio mladi, agresivni, marginalni politi ar Hitler, koji je po eo razraivati svoju teoriju rasnog i enja «ni ih» naroda to su britanske slu be vrlo brzo registrirale. Britanske i ameri ke slu be su ve 1922. kontaktiralisHitlerom i napravile njegov psiholo ki profil. Nasuprot njemu, svaki razumni Njema ki politi ar Britancima je predstavljao prijetnju pa su ga uklanjali; medijski, politi ki, a kad nije i lo druga ije i fizi ki. Ve 1926. je po elo, preko masona, britansko financiranje tog vrlo inteligentnog du evnog bolesnika koji je, po britanskim planovima, kao njihov nesvjesni agent provokator treba protjerati idove u Palestinu, te sukobiti Njema ku sa Staljinovom Rusijom koja je, na veliko britansko iznenaenje i usprkos stalnom graanskom ratu, uz rad 20.000.000 robova po Gulazima uspjela sna no razviti proizvodnu i infrastrukturne objekte prema Sibiru i Vladivostoku. Britanskoj opoziciji koja se suprotstavljala financiranju Hitlera obja njavano je kako samo on mo e sprije iti dolazak komunista na vlast u panjolskoj, a nakon toga i u itavoj Europi. Da su

stvarno eljeli sprije iti irenje komunizma dovoljno je bilo blokirati novac koji su komunisti prebacili iz SSSR na svoja bankarska konta. Javno su irene teze kako samo jak politi ar poput Hitlera moe zaustaviti Staljina koji je po eo naglo razvijati snagu Rusije, a stvarno su nastojali sprije iti razvoj Njema ke i sukobit je s Rusijom, kako bi i jedne i druge ekonomski unitili. Po etkom 1928. u Kraljevini Jugoslaviji prvak HSS-a Stjepan Radi ulazi u koaliciju sa Srbinom Svetozarom Pribi eviem, te postaje opasan politi ar koji bi mogao politiku Kraljevine Jugoslavije skrenutisBritanskog pravca i pribliiti je Njema koj. Kako se to ne bi dogodilo lan “Crne ruke” i ujedno srpski poslanik radikale stranke Punia Ra i 20. 6. 1928. izvrio je atentat na Stjepana Radia i dvojicu suradnika. Prije atentata pojavili su se u novinama tekstovi o mogunosti atentata na Radia, a kao razlog su spominjali navodnu ugroenost srpskih interesa, iako su stvarno mogli doi u pitanje dugoro ni Britanski i Ruski interesi. Po inje politi ki raspad Kraljevine Jugoslavije koja sve vie srlja prema me unacionalnom ratu koji eskalira trinaest godina kasnije, nakon Njema ko Talijanske okupacije, to odgovara Britancima i Rusima, a teti Njemcima koji su previe snaga morali vezati za podru je “nemirnog balkana”. Dolaskom Staljina na vlast 1924. po elo je povla enje tisua tona zlata iz Ameri kih i Europskih banaka koje su Lenjinovi suradnici tamo polagali od 1918. do 1924. Lenjinovi suradnici pod torturom su priznavali gdje se zlato nalazi i pod kojim iframa, te je dobar dio zlata vraen u SSSR. Zbog toga cijena zlata na zapadnim burzama po ela je rasti. Istovremenosovim Staljinovim potezima su velike ameri ke banke po ele proces planskog ruenja malih konkurentskih banaka tako to su ih planski uvukle u pekulantsko kreditiranje kupnje dionica ija cijena je stalno rasla. Mnogi obi ni gra ani, koji ne znaju nita o dionicama po eli su uzimati kredite i kupovati dionice. Zbog velike potranje za dionicama njihova cijena je stalno rasla, ime su kupci ostvarivali sve veu dobit koja je opet privla ila sve vei broj u pekulacije neupuenih kupaca. Kad je sav slobodan nov arski kapital uvu en u ovu kreditnu piramidu guverner Engleske banke Montenagu Norman je zatraio od ameri kog guvernera federalnih rezervi Georgea Harrisona podizanje kamata, umjesto da ih smanji i tako sprije i deflacijsku krizu. Stvarno je trebalo smanjiti kamate na kredite, a sprije iti pekulativnu kupovinu dionica na kredit nekim drugim financijskim instrumentima. Godine 1929. cijena dionica bila na vrhuncu, a velike banke su ispravno ocijenile kako su cijene dionica postale prenapuhani balon koji su one planski umjetno stvorile, te su se povukle iz kupovanja. Po ele su same naglo prodavati dionice, ime su ih se na vrijeme rijeili i ostvarili veliku zaradu, a posljedi no su izazvali nagli pad cijene dionica. Zbog nagle prodaje cijena dionica je na «crni etvrtak» naglo pala, a sitni kupci dionica su izgubili na vrijednosti, te nisu mogli vraati kredite kojima su kupovali dionice. Zbog toga su i banke koje su odobravale takve kredite postale nelikvidne, tedie su navalile na altere banaka kako bi digle svoje uloge, a poto banke ne dre novac u sefovima one to nisu mogle u initi. Tisue malih banaka su zbog nelikvidnosti propale, a opstale su samo one koje su znale to se sprema, te su na vrijeme pripremile velike koli ine gotovine, pravovremenom prodajom dionica i obustavom odobravanja novih kredita. Nastala je najvea deflacijska kriza u povijesti koja je razbila ameri ko gospodarstvo, te se do 1931. proirila na itavi svijet.

Promatraju i ovu planski izvedenu operaciju unitavanja sitne bankarske konkurencije od strane velikih banaka, ameri ke obavjetajne slu be su produbili svoje znanje o tom kako dolar mogu pretvoriti u sredstvo za osvajanje svijeta, daleko efikasnije od vojne sile. Planeri Ameri kog presjednika Tafta su ve 1911. godine izradili strateki plan osvajanja svijeta uz pomo Dolara, a taj plan se u svojim ciljevima podudaraosciljevima Britanskog financijsko-naftnog lobija iz plana koji su oni razradili krajem devetnaestog stolje a, s namjerom stvaranja svjetske federacije pod kontrolom angloameri kog kapitala i kulture. Dolo je do zajedni kog djelovananja britanskih i ameri kih slu bi na ja anju njihovih naftno bankarskih interesa i stjecanja dominacije na svjetskom nivou. Propa u austrijske Creditanstalt banke bankrotiralo je austrijsko i njema ko bankarstvo koje je ve inom bilo u idovskim rukama, asbankama je propalo i gospodarstvo. Kako bi se Nijemce dodatno radikaliziralo mediji su ih po eli uvjeravali kako su banke propale krivicom idova koji su izvukli iz banaka njihov novac. Propa u Njema kih i Austrijskih banaka propada industrija, a raste nezaposlenost i politi ki ekstremizam. Godine1932. godine Ivar Kreuger, vedski industrijalac i bankar, naen je mrtav u svojoj Parikoj hotelskoj sobi, usred pregovora oko davanja velikog novog zajma njema koj vladi. Britanci, koji su uz pomo vlastitog bankarskog lobija i Ameri kih idovskih bankarskih ku a organizirali ovu ekonomsku krizu, ekonomskim unitenjem Njema ke nastojali su na vlast dovesti Hitlera koji e za njih odraditi njihov prljavi posao. Te 1932. angloameri ki naftno financijaski masoni procijenjuju kako je njema ki narod dovoljno radikaliziran, te na konferenciji u Lausannei ukidaju ratne reparacije Njema koj. Odmah potom Hitler pobjeuje na izborima. Godine 1933. godine guverner Engleske banke Montenagu Norman odobrava presudan kredit novoj vladi Adolfa Hitlera. Britanskim naftakim masonima je odgovarao fanatik koji e se sukobitisoporavljenim britanskim protivnikom Rusijom, te ujedno, u sukobima oslabiti i Njema ku. Odgovarao im je i Hitlerov antisemitizam jer su pomo u njega planirali iseliti idove iz Njema ke i naseliti ih u Palestinu, kako bi ih sukobilisArapima, te izazvali stalnu krizu na ovom naftom bogatom podru ju. Kako bi to vie idova zavrilo u palestini progurali su zabranu naseljavanja prognanih idova u Veliku Britaniju, te sjevernu i ju nu Ameriku. Najve i financijer Hitlera bio je Sir Henri Deterding naturalizirani britanski “poslovni ovjek” i agent britanske tajne slu be, koji je stvorio Royal Dutch Shell te organizirao angloameri ki naftni kartel. Operaciju su vodile obavjetajne slu be, ali su novac davali masoni kako ih neki neupu eni Britanski ili Ameri ki parlamentarci ne bi mogli razotkriti prate i trag novca iz dr avnog prora una. Kako Njema ka ne bi predstavljala opasnost i za Britaniju proizvodnja oru ja je nastavljena, te je koli ina oru ja u Velikoj Britaniji bila viestruko ve a od onog u Njema koj. Tek nakon pada eke i zarobljavanja njenog oru ja, koje je bilo brojnije od Njema kog, Hitler je po eo s naglim naoru avanjem. Francuska koja je imala pravo imati mornaricu 33% britanske, a ugro ena na Sredozemlju od Italije, vidjevi kako se Njema ka ponovno naoru ava, u svibnju 1935. sklopila savez sa Sovjetskim Savezom. Britanci su na to reagirali tako to su u lipnju 1935.s Hitlerom sklopili anglo njema ki mornari ki sporazum po kojem je njema ka imala pravo na vie brodova i podmornica u sjevernom moru od Francuske. Kako bi Hitlera ohrabrili na osvajanja prema istoku sklopili su s njim Munchenski sporazum i vie drugih. U O ujku 1936. Hitler je prekrio Locarno sporazume kad je remilitarizirao Reinland, oblast rijeke Rajne. Pripadnici britanskog crnog plemstva iz tzv. Milnerove grupe su

ga uvjerili kako Britanije ne e reagirati, iako je Versajski ugovor na to obvezuje. O tome kako Hitleru treba prepustiti Reinland, unato Locarno sporazumima voene su

ak javne rasprave u Donjem Domu Britanskog Parlamenta i u The Timesu. Time je Hitler uvu en u budu e sukobe, uvjeren kako mo e to ho e. Ovime je Britanija i Francuskoj zabila no u lea, te pripremila budu i sukob Njema ke i Rusije. U to vrijeme SSSR je bio previe jak za Njema ku, ali su Britanci ve ranije organizirali proces vojnog slabljenja SSSR. Preko agenata dezinformatora i agenata provokatora uba enih u Kominternu i NKVD uspjeli su paranoi nog Staljina uvjeriti kako mu stalno prijete razni urotnici, te je dolo do vrlo sna nih frakcijskih borbi u SSSR i u svim ostalim komunisti kim partijama, pri emu je likvidiran cijeli ratno iskusni vojni zapovjedni vrh Crvene armije, pa je Hitlerova armija vrlo brzo postala ja a od sovjetske, iako je Staljin imao daleko vie tenkova, aviona i brodova koje su proizvodili robovi Gulaga. Kampanja dezinformiranja je bila toliko uspjena da su Staljinu kasnije trebale tri godine rata kako bi osposobio novi zapovjedni kadar, a Britanci i Amerikanci su morali u ratu anga irati mnogo vie ljudstva nego to su planirali. Hitler je, u po etku, bio uvjeren u saveznitvo s Britanijom, te je vrlo malo ulagao u proizvodnju oru ja. im je Hitler pred javno u po eo pokazivati svoje pravo lice, britanski je vojno-industrijski lobi po eo javnu kampanju za ja anje vojske, ali nisu poduzeli nita ozbiljnije kako bi sruili Chamberlena koji nije shva ao (ili nije htio shvatiti) ciljeve svojih masonskih savjetnika, te je pokuavao mirotvornom politikom smiriti Hitlera. Chamberlen je bio britanski pacifist. Europski pacifisti su nakon Prvoga svjetskog rata po eli iriti stav kako je moderni rat vrlo grozan, te kako se vie nikada ne mo e ponoviti. Sukladno tom povrnom vjerovanju britanski ljevi arski politi ari su po eli smanjivati britansku kopnenu vojsku, to je bilo u suprotnosti s dugoro nim planovima britanskih Masona, ali im je kratkoro no odgovaralo, kako bi Hitlera navukli na stav kako mu nitko nita ne mo e. Kad je II svjetski rat zapo eo 1939. njema ka je imala streljiva za 6 tjedana borbe, a avijacija bombi za 3 mjeseca. Po etkom rata idovi su poja ano po eli bje ati u Palestinu pa se Arapi bune. Kako bi Arape zadr ali u ulozi saveznika Britanci 1939. ograni avaju useljavanje idova u Palestinu na 15.000 godinje, ali stvarno nastoje ograni iti useljavanje idova u Britaniju i obje Amerike, iako su znali za koncentracijske logore, koje su oni i izmislili u Burskom ratu, te koristili i u svim drugim ratovima, ali o tom nisu vodili knjigovodstvenu evidenciju kao pedantni Nijemci. Sve do 1940. Britanija je imala ve u proizvodnju aviona. Chamberlainova vlada je mogla vrlo lako zaustaviti Hitlera, samo da je htjela, tj. da je na vrijeme mobilizirala kopnenu vojsku koju je namjerno svela na 20.000 ljudi. Oru ja, brodova i aviona imala je viestruko vie. Smanjivanje Britanske kopnene vojske Hitler je shvatio kao otvoreni poziv za napad na cijeli svijet, ime je Britanija Njema ku i sve njene saveznike uvukla u najve u zamku koja je ikad napravljena, i koja se vrlo lako mogla osvetiti Britancima, samo da su Nijemci uspjeli razviti atomsku bombu. Meutim, angloameri kom kapitalu je odgovaralo najprije, uz pomo Hitlera oslabiti Francusku kako bi joj mogli oduzeti kolonije i naftna polja koja je imala, a tek nakon toga sukobiti Njema ku sa SSSR-om. Hitler je dolaskom na vlast odmah po eo suraivati sa Staljinom koji mu je omogu io uvje bavanje vojnih pilota na teritoriju

Rusije. U zamjenu Staljin je dobio njema ku vojnu tehnologiju. Staljin je o ekivao kako e Hitler umjesto njega zauzeti itavu Europu, a kad se u tom ratu iscrpi Crvena armija e ga s le a napasti i sve osvojeno oduzeti. Kako bi mu olakao posao osvajanja Europe Staljin je svim europskim komunisti kim partijama dao nalog sabotiranja obrane i pomaganja Hitlera. To je dalo izvanredne rezultate u svim dravama s manjinskim izbornim sustavom, tj. sustavom u kojem se glasuje za stranke, a ne za pojedince. Manjinski izborni sustav u parlament selektira partijske aparat ike odane partijskom vo i, te je omogu io i malim komunisti kim strankama, podrunicama Kominterne ulazak u parlamente takvih zemalja, ime su oni doli u mogu nost dolaska do dravnih i vojnih tajni, ulazak u obrambene strukture, i mogu nost sabotiranja obrane. Drave koje su imale ve inski izborni sustav kao Amerika i Britanija, uspjele su se obraniti od infiltracije komunisti kih Staljinovih agenata, poto ve inski izborni sustav u parlament selektira jake osobe koje imaju obi aj misliti svojoj glavom, te u takvom sustavu u parlament moe u i samo onaj tko u svojoj izbornoj jedinici ima najvie glasova. Zbog Britanske prevlasti u zra nim snagama Njema ka ve 1942. gubi zra ni rat. Njema ka pomorske snage nikad nije imala ja e, a bila je ja a jedino u podmornicama. im su propali Njema ki zra ni napadi na Britaniju Ameri ki i Britanski agenti su uspjeli prema Hitleru proturiti informacije kako je SSSR pred ekonomskim raspadom i kako ga je mogu e osvojiti jednim jakim brzim vojnim prodorom. Hitler je zagrizao mamac, a Amerikanci su odmah preko Sibira po eli Staljinu slati ogromnu vojnu pomo kako bi se, u borbi i jedni i drugi to vie iscrpili. Tek kad su prvi najja i udari sila osovine zastali, te kad je po ela pozicijska borba Amerikanci su se uklju ili u rat. Nakon rata Amerika je postala dominantna sila koja je pripala ve ina svjetske nafte, a uz pomo kredita preuzimali su vlasnitvo nad svime ostalima. Britanske, Francuske, Njema ke i Japanske kolonije su formalno postale samostalne drave, u kojima su stvarnu gospodarsku mo zadrale angloameri ke multinacionalne kompanije. Pojedini ameri ki generali su eljeli unititi SSSR atomskim orujem dok ga i Rusi ne naprave, ali su globalni angloameri ki geostratezi to sprije ili. Nije im odgovaralo stvaranje slobodne gospodarski efikasne Rusije, dok svojim bankarskim mreama ne zarobe itavi svijet, pa su Ruskim pijunima ak dopustili kra u nuklearnih tajni. Tek u drugom dijelu dvadesetog stolje a kad su itavi slobodni svijet uz pomo MMF-a i WB stavili pod svoju financijsku kontrolu, krenuli su u ruenje SSSR te stavljanje i ovog podru ja pod svoju kontrolu. I na podru ju Hrvatske tijekom drugog svjetskog rata britanski agenti bili su vrlo aktivni. Britancima je, kao i Rusima odgovarao nered u Njema koj pozadini. Kad je vlada Kraljevine Jugoslavije potpisala pakt s Hitlerovom Njema kom Britanski agenti su organizirali velike demonstracije u Beogradu pod parolom «bolje rat nego pakt». Kad je Njema ka vojska napala Jugoslaviju Britanski agenti su uz pomo odmetnutih jedinica Kraljevske vojske koje su se odmah nazvali etnici, po eli initi velike pokolje Hrvata na podru ju Hercegovine i Dalmatinske Zagore, prije nego su Nijemci stigli do Beograda i prije nego je proglaena NDH. Time su Britanci nastojali izazvati gra anski rat na balkanu kako Nijemci ne bi imali mir u svojoj pozadini, a na iskustvima iz Balkanskih ratova su znali kako je Srbe mogu e navesti na ratovanje. Britanski agenti uba eni me u partizane nastojali su teroristi kim akcijama to vie kompromitirati ustae, a me u samim partizanima su pomagali onima koji su bili

projugoslavenski orijentirani i koje su kao svoje agente provokatore pomagali obavjetajno i logisti ki, kao npr. Josip Broz Tito, Josip Manoli i mnogi drugi, dok su prohrvatski orijentirane partizane nastojali neutralizirati. Pogodovala im je Paveli eva prosje na inteligencija, nepoznavanje realnih odnosa snaga u svijetu i sklonost injenja stratekih greaka. Paveli kao njema ki podlo nik nije mogao sprije iti progon idova i Roma jer je to bila Hitlerova politika. Meutim, progon Srba nisu organizirali Nijemci ve Britanci, tj. njihovi agenti meu etnicima, partizanima i ustaama. U Paveli evoj vladi bila su ak tri masona, a meu njegovim vojnim zapovjednicima bilo je ljevi ara koji su vrlo uspjeno igrali ulogu ekstremno desnih ovinista osvetnika. Paveli je napravio vie stratekih greaka. Prva strateka greka je bila progon Srba, umjesto da ih masovno mobilizira, te tako sprije i njihovu mobilizaciju od strane etnika i Partizana, a zbog te greke je ve 1943. dolo do naglog ja anja partizana. Druga strateka greka je to to je najloije vojnike ostavio u Hrvatskoj dok je najbolje poslao na isto nu frontu, umjesto obrnuto. Tre a strateka greka je povla enje prema Bleiburgu koncem rata. Da se s vojskom, oru jem i hranom povukao u BiH, te da je izdr ao samo tri mjeseca kad su se Amerikanci po eli svaati s Rusima dogodila bi se podjela iz Moskve i Jalte «fifti/fifti». rtava bi bilo daleko manje nego na Bleiburgu i kri nim putovima. Na sve ove tri strateke greke navodili su ga Britanski agenti, masoni iz najbli eg okru enja. Pri kraju rata u listopadu 1944. na sastanku u Moskvi W. Cherchil, Anthoni Robert Eden i J. Staljin su dogovorili podjelu Jugoslavije u odnosu pola/pola, to je potvreno u velja i 1995. na Jalti, ali je Cherchil sve u inio kako bi taj dogovor sabotirao. Najprije je pokuao Rosvelta uvjeriti kako se savezni ke snage trebaju iskrcati na podru ju Balkana, ime bi saveznici osigurali vlast etnicima i kraljevskoj izbjegli koj vladi u Londonu na iravom podru ju Jugoslavije. Poto Rosvelt na to nije pristao Cherchil je odlu io sve karte staviti na svog rezervnog igra a, Britanskog agenta provokatora i masona uba enog u Kominternu, Josipa Broza Tita kojemu je namijenio zadatak sabota e dogovora iz Moskve i Jalte. Titu je dao u zadatak o uvanje Jugoslavije bez obzira na cijenu. Jugoslavenska kraljevska vlada je to doznala, pa je kralj Petar tajno odletio u Dubrovnik gdje se trebao spojiti s etni kim postrojbama. etnici su krenuli prema Dubrovniku, pri emu su razbili partizansku jedinicu koja ih je u tom pokuala sprije iti. Tada su se ispred Dubrovnika iskrcali Britanski komandosi koji su u Ma kovu klancu uli u sukob s etnicima kako bi sprije ili njihov prodor do Dubrovnika i spajanje s Jugoslovenskom Kraljevskom vladom koja, po njihovoj obavjetajnoj procjenom, vie nije mogla obnoviti itavu Jugoslaviju. Kako su etnici bili ja i Britanci su preko svojih masonskih prijatelja iz Paveli eva okru enja uspjeli dobiti pomo jedne ustake postrojbe koja je razbila

etnike. (Pripadnici ove ustake postrojbe kasnije su svi poginuli ili nestali, kako ne bi mogli svjedo iti o ovome.) Nakon ovog neuspjelog kraljevskog pokuaja povratka u Jugoslaviju, a kako bi Titu olakali posao i sprije ili stvaranje oru anog antikomunisti kog pokreta otpora, Britanci su preko svojih agenata meu etnicima naveli etnike na masovni prelazak u partizane, a preko agenata u vladi NDH, Bjelogardijaca i ostalih antikomunisti kih i antijugoslovenskih vojski naveli su pripadnike ovih formacija na povla enje prema Austriji, obe avi im reorganizaciju i povratak na vlast im se steknu uvjeti za obra un s komunizmom. Kad su doli do Bleiburga Britanska vojska je prekrila tajne dogovore, te pristigle vojnike razoru ala i vratila Titovim partizanima gdje su likvidirani zajedno s nekoliko stotina tisu a antikomunisti ki nastrojenih civila. Za svaki slu aj, voe ovih pokreta i vlada su sa uvane kako bi ih se moglo upotrijebiti ako Tito izmakne kontroli, a Titu su u vladu

ugurali Hrvata ubai a kako bi bar dio umjerenih Hrvata prihvatio Titovu vladu. (Britanski i Ameri ki agenti ak su pomogli Paveli u i ostalim antikomunisti kim vo ama izvla enje zlata na zapad kako bi se imali od ega financirati u slu aju potrebe za njihovim naknadnim anga iranjem.) Kad su par godina kasnije Amerikanci od Rusa tra ili potivanje dogovora iz Jalte Staljin je to prihvatio, ali se Tito suprotstavio Staljinu koji ga je pokuao sruiti takozvanom rezolucijom Informbiroa. Tada su Britanci sve u inili kako bi ga odr ali na vlasti, uklju uju i ogromne nepovratne kredite u hrani, opremi i oru ju, na to su nagovorili i Amerikance, uvjerivi ih kako je i Tito bolji nego Staljin. Za vrijeme Titovog ivota Jugoslavija je dobila oko 120 milijardi dolara ovakve pomo i koju je on kasnije obilato dalje dijelio svojim nesvrstanim prijateljima, bivim Britanskim kolonijama koje je on okupio u tzv., nesvrstanu organizaciju kako bi sprije io njihovo svrstavanje u varavski blok. To je u inio po nalogu Britanaca koji su preko njega ustvari financirali probritanske politi are u svojim bivim kolonijama. Iako se Tito vrlo brzo odupro i utjecaju Britanaca, te izgradio sustav osobne diktature, Britanci su mu nastavili pomagati poto je osiguravao njihovu glavnu geostrateku investiciju na Balkanu, a to je Jugoslavija. Dr. Tu man je kao povjesni ar i sudionik doga aja, bio svjestan dobrog dijela ovih me unarodnih odnosa, te je nastojao to vie igrati na Njema ku kartu, ali je to radio vrlo pa ljivo, kako se ne bi previe zamjerio britancima i francuzima, iako nikad nije u potpunosti shvatio prirodu odnosa Tita i Manoli a prema Britancima. Zahvaljuju i tome 15.1.1991. EU priznaje Hrvatsku na osnovu miljenja Arbitra ne komisije tzv. Badinterove komisije.

Vidjevi kako se Jugoslavija ipak raspala predsjednik SIV-a Ante Markovi ve je koncem dvanaestog mjeseca 1991. godine podnio ostavku, im je dobio informacije kako e Hrvatska ipak biti priznata. Ovaj ekonomist, Hrvat po ro enju, a Jugoslaven po opredjeljenju pokuavao je spasiti Jugoslaviju po svaku cijenu, uz pomo

Britanskog i Ameri kog kapitala, njihovih savjeta i agenata, te najokorjelijih udbaa provokatora spremnih na najprljavije igre. Poto je imao vlast samo nad gospodarskim ministarstvima svojim zakonom o privatizaciji pokuavao je napraviti ekonomske reforme tako to je poduze a prakti no poklanjao trenutnim direktorima. Kupovina bez novca je njegov plan kako promijeniti sustav, a da svi bivi komunisti preko no i postanu kapitalisti i tako zadr e vlast. Za protivnike je imao i novoizabrane vlade po republikama koje su nastojale privatizaciju staviti pod svoju kontrolu, a i Velikosrbi su u njemu vidjeli neprijatelja. Starim okorjelim komunistima nije se svi ao ni njegov plan privatizacije. Da je na vrijeme shvatio kako narodi imaju pravo na samoopredjeljenje mogao je sprije iti rat. Dovoljno bi bilo da je krenuo u masovnu vau ersku privatizaciju, te bi to bila glavna vijest na novinskim stranicama i nitko ne bi obra ao pa nju na sitne me unacionalne incidente po nekim selima. Svi bi, uklju uju i oficire JNA gledali kako se domo i kvalitetnih dionica, te Britanski agenti i strateki planeri, kao i UDBA-ini medijski potpiriva i rata ne bi imali prostora za svoj rad. Zbog loih procjena i pogrenih ciljeva izgubio je dr avu i mo , a stotine tisu a ljudi su poginule, izranjavane i protjerane. Dana 17. 1. 1992. predsjednik dr. Franjo Tu man primio je u prvi diplomatski slu beni posjet neovisnoj Republici Hrvatskoj predsjednika Republike Italije

Francesca Cossigua, a 9. 3. 1992. u Bruxellesu je sudjelovao u radu Mirovne konferencije o SFRJ. Dana 5. 2. 1992. miniran je most za BiH preko Save kod amca, a uskoro i ostali. Dana 20. velja e 1992. predsjednik HSLS-a Dra en Budia podnio je ostavku u Vladi nacionalnog jedinstva, istoga dana kada je ameri ki Helsinki Watch iznio tvrdnje o krenju ljudskih i ratnih prava ne samo sa srpske, ve i s hrvatske strane. Predsjednik Tu man je 24. lipnja raspisao izbore za Zastupni ki dom Sabora, a Vlada istoga dana izbore za predsjednika Republike. To je navelo dr. Tomca da dva dana kasnije napusti potpredsjedni ko mjesto, dr e i kako je nespojivo da kao lan SDP-a bude u Vladi dok traju me ustrana ke borbe. Po etkom o ujka 1992. formirana je IV. bojna 106. brigade u kojoj sam dobio novo zadu enje, tj., postao sam vojni obavjetajac. Nikakvo iskustvo u tome nisam imao, nisam dobio ak ni nikakve posebne upute ili obuku, ali sam vrlo brzo, na osnovu osobnog zapa anja uo io kako se iz minimuma podataka mo e izvu i maksimum informacija. Formirao sam izvi a ko odjeljenje koje je obilazilo teren, osmatralo protivnika i povremeno pravilo manje diverzije. Crtao sam na zemljovidima nae i njihove polo aje i dva puta dnevno izvjetavao Zapovjednitvo o svim pokretima na neprijateljskim polo ajima. U ve ernjim satima 3. o ujka 1992. ispred kafi a Kiwi u Osijeku ubijen je Mate abi zvani aban, zapovjednik jednog odreda posebne pri uvne policije zvanog «abanova satnija» od oko 40 - 45 ljudi iz osje koga naselja Jug II. Tridesetak metara ispred kafi a postojao je kontrolni policijski punkt, ali su policajci povu eni s njega pola sata prije ubojstva. U tom su trenutku abanovi de ki dr ali jedan punkt na Osje koj obilaznici izme u Juga II. i Poljoprivredno-tehnolokog fakulteta. Istog trenutka kada su saznali za abanovu likvidaciju povukli su se s polo aja i okupili u svom Zapovjednitvu. Budu i da je njegova satnija tada bila u sastavu iste bojne u kojoj sam bio i ja, sa zapovjednikom bojne sam se dogovorio da okupim svoje izvi a e i s njima preuzmem polo aj koji su dr ali abanovi de ki dok se situacija ne sredi. Na brzinu sam obiao nekoliko gostionica dok nisam skupio izvi a e. Ve sam u prvoj gostionici uo pri u kako se aban neto prije posva ao s Glavaem zbog toga to je sa svojom jedinicom preao iz HDZ-a u Savkin HNS, te oko nekakvih stanova i ku a koje je po izuzetno niskoj cijeni, navodno, kupovao za Novali a, te kako je vjerojatno zbog toga ubijen. Potpuno istu pri u uo sam i u nekoliko idu ih gostionica i kafi a koje sam obiao. Stekao sam utisak kako je pri a unaprijed pripremljena s namjerom da pozornost i eventualnu osvetu abanovih ljudi usmjeri prema Glavau. Idu ih sam dana uo kako se Glava sastao sa abanovim ocem i uvjerio ga kako s tim nema nita, te je ovaj abanove de ke smirio i zabranio im osvetni ke poteze prema Glavau. Pri a o sukobu Glavaa i abana prostrujala je Osijekom petnaestak dana prije abanove likvidacije. Pri a je rezultat zdru ene akcije istaknutih pojedinaca iz SZUPa, SIS-a i MUP-a. Ova akcija po ela je tako to je bivi udba Josip Perkovi , kao ef SIS-a uspio ste i Glavaevo povjerenje, te ga uvjeriti kako aban planira atentat na njega, nakon ega se Glavaevo osiguranje pripremilo za obranu od abana. Istovremeno su Manoli i Veki uvjerili abana i njegove ljude kako Glava sprema atentat na abana, te su se i oni pripremili za obranu od Glavaevih ljudi. Time je sve za uklanjanje neugodnog svjedoka abana bilo spremno, uz vrlo vjerojatno uklanjanje i drugog protivnika Glavaa koji je trebao poslu iti kao rtveni jarac. Izvritelji atentata na abana, iz jedne druge postrojbe posebne pri uvne policije, kao nezgodni svjedoci, nakon nekoga vremena su i sami likvidirani, dvojica u Osijeku 1992., njihov zapovjednik 1993., na Jadranu, a njegov zamjenik tek 2003., godine

nakon vie neuspjelih pokuaja atentata. Zapovjednik ove postrojbe pri uvne policije bio je u zavadi sa abanom oko kontrole poker automata. Obe an mu je monopol na tr itu ovih aparata to je on spremno prihvatio. Mate abi aban bio je poznat kao jedan od va nijih efova osje kog podzemlja. Odle ao je nekoliko godina u zatvoru i svi pripadnici osje kog kriminalnog miljea su ga cijenili i pomalo ga se plaili. U sastav posebne (Manoli eve) pri uvne policije uao je kada je u Osijek stigla druga poiljka oru ja. Prvu je poiljku oru ja iz desetoga mjeseca 1990. preuzeo Branimir Glava, a ono je podijeljeno uglavnom preko HDZ-a, HSP-a i pojedinaca iz drugih stranaka. Drugu poiljku oru ja preuzeo je MUP, a raspodjelom je u Osijeku upravljao Ivan Veki . Veki je to oru je u znatnom postotku rasporedio osobama kriminalne prolosti, te ih uveo u sastav posebne pri uvne policije, nakon ega su oni i sami po eli nabavljati i vercati oru jem, te tako iriti brojnost svojih jedinica. Te posebne pri uvne jedinice policije, veli ine od voda od bojne, kojih je u hrvatskoj bilo nekoliko desetina, u po etku su trebale poslu iti kao dokaz kako je Hrvatska policija puna kriminalaca, te poslu iti kao jedno od opravdanja za vojni udar. Manoli je zapovjednicima tih samostalnih odreda dao vrlo visoke inove satnika, bojnika ili pukovnika, te im na tajnim sastancima davati «specijalne» usmene zapovjedi, kao to je ruenje partizanskih spomenika, dizanje automobila u zrak pojedinim Srbima i sli no. Te akcije su trebale poslu iti kao znatno ja i povod za navo enje JNA na vojni udar. Dolaskom otvorenog rata pojedini samostalni odredi ove postrojbe su bili pridodani nekoj brigadi ili operativnoj zoni, a samo ponekad su dobivali zapovjedi od Manoli a ili nekog njemu direktno pod injenog. Logisti ki su, u po etku, bili naslonjeni direktno na centralu MUP-a, tako da pojedini zapovjednici lokalnih policijskih postaja nisu ni znali kako ove postrojbe pripadaju policiji. Ve ina pripadnika ovih posebnih jedinica imala je iskustva u sukobu sa zakonom, a slijede i upute esto su se znali hvaliti kako su oni ukovi ljudi. Uloga ovih postrojbi bila je, u po etku incidentima izazvati JNA na vojni udar, a nakon osvajanja vojarni sprje avanje me unarodnog priznanja Hrvatske. Ove uloge ve ina njenih pripadnika i zapovjednika nije bila svjesna, te su vjerovali kako rade za dobrobit Hrvatske. Nakon me unarodnog priznanjem Hrvatske postali su smetnja Manoli u te ih se nastojao rijeiti. Pojedini odredi su ve po etkom srpnja bili preba eni u sastav ZNG-a, da bi koncem velja e 1992. godine ve ina samostalnih odreda je preba ena u sastav vojske, a zapovjednici pojedinih samostalnih odreda po eli su nestajati, bilo pogibijom na bojitu, bilo u atentatima, bilo u udnim samoubojstvima ili prometnim udesima. Likvidirani su tako to su dezinformacijama i velikim obe anjima navedeni u me usobne obra une, a one koji su to pre ivjeli likvidirali su profesionalci s iskustvom iz bive UDB-e. Postrojba posebne pri uvne policije potpuno je ukinuta je tek 1994. nakon izbacivanja Manoli a iz HDZ-a, ali su se pojedinci iz ove postrojbe tajno i dalje sastajali s Manoli em. Jo nakon pokolja u Borovu Selu 1991. godine uo sam kako je Manoli abanu dodijelio in pukovnika i odobrio mu pretrage oru ja po stanovima. Svi mi koji smo toga trenutka bili u sastavu pri uvne policije ili ZNG-a imali smo na svojim iskaznicama navedeno pravo ulaska u stanove i ku e bez naloga, ali se to nismo usudili koristiti. Nakon to je aban to pravo po eo koristiti i nita mu se nije dogodilo, jednako su po eli postupati i zapovjednici svih ostalih ni ih postrojba u Osijeku. U to je vrijeme Veki izdao nalog za putanje svih zatvorenika iz zatvora koji su bili voljni priklju iti se obrani Hrvatske. Ve ina se priklju ila postoje im jedinicama, neki su ubrzo pobjegli u inozemstvo, a neki su ak prebjegli i na protivni ku stranu. Jedan dio bivih ka njenika najradije se borio iza prvih borbenih linija gdje nije bilo ni civila ni vojske, a bilo je materijala za prikupljanje. Me utim,

Mato abi aban bio je jedan od onih koji su rat shvatili ozbiljno i nije dopu tao svojim vojnicima bavljenje sitnim dodatnim aktivnostima kao to je plja kanje televizora i sli nih sitnica po stanovima. Najve i dio rata 1991. proveo je u obrani Laslova, sve do pred pad Vukovara kada je preba en u Vinkovce. U Vinkovcima je,

ekaju i proboj za Vukovar, uvao hotelske prostorije u kojima je bio zato en Dedakovi , gdje ga je tri dan ispitivao, ali je nakon nekog vremena sa svojim ljudima vra en u Osijek, gdje je preuzeo jedan punkt na osje koj obilaznici ju no od svog naselja. Cijelo je to vrijeme bio pripadnik posebne pri uvne policije, a u HV je pre ao tek koncem drugog mjeseca 1992, kada je formirana 4. bojna 106. brigade. uo sam kako je petnaestak dana prije nego je ubijen bio na sastanku s Manoli em, te kako su se posvaali jer je rekao kako e zabubati i na unproforce ako dobije zapovijed za povla enje iz dijela grada ju no od Klajnove ulice. Nakon toga je s kompletnom jedinicom pre ao u HNS koji je tada vodila Savka Dap evi Ku ar. Manoli je tada do ao do zaklju ka kako bi aban mogao medijima otkriti i pozadinu pri e o ispitivanju Dedakovi , nakon pada Vukovara. Zbog toga je aban, kao nezgodan svjedok morao nestati. Trebalo je samo na i pogodne izvr itelje, dovoljno motivirane za njegovu likvidaciju, koji bi odmah potom mogli i sami biti uklonjeni. A takvih je bilo vi e.

Dana 1. 4. 1992. predsjednik je Tuman u Haagu, sudjeluju i u radu Mirovne konferenciji o SFRJ, upozorio na srpsko nepo tivanje primirja, zatra io je povratak izbjeglica svojim domovima, povla enje postrojba JNA s Lastova i Visa, od Zadra i ibenika do 15. travnja te razoru anje svih paravojnih postrojba u UNPA-podru jima. Zahtijevao je i da Konferencija donese odluku o potpunoj i neodgodivoj deblokadi kopnenog, pomorskog i zra nog prometa. Nedugo nakon to je Hrvatska postala lanicom UN-a, JNA je napustila zadnja upori ta na moru - Lastovo i Vis. Hrvatska vojska, pod zapovjedni tvom generala Janka Bobetka, oslobodila je dubrova ko primorje i Konavle, a u akciji Otkos 10 osloboeno je 300 etvornih kilometara u Slavoniji gdje je prijetila opasnost od

etni kog izbijanja na maarsku granicu. Pritisak na Zadar umanjen je zauzimanjem brda Kri iznad Bibinja. Izbjegli ka kriza je tada bila na vrhuncu, pa je u jednom trenutku Hrvatska zbrinjavala milijun prognanika i izbjeglica, to je za nju bio golemi ekonomski teret. Dio je prognanika i izbjeglica oti ao u tre e zemlje. Smirivanjem sukoba i sve rjeim granatiranjem Osijeka po eli su se praviti popisi ljudi koje treba demobilizirati iz vojske. Projugoslavenska frakcija HDZ-a po ela je iriti pri e kako se fakultetski obrazovani pojedinci trebaju vratiti u privredu jer su tamo potrebniji. Na to su nagovarani i svi ni i zapovjednici sa zavr enim fakultetom. Smetali su i biv im oficirima JNA koji su tada masovno po eli ulaziti u Hrvatsku vojsku, a bili su opasni i za karijeru vi ih zapovjednika, onih bez fakulteta. U tom trenutku jedna tre ina Hrvatske bila je okupirana, a privreda i monetarni sustav u raspadu. U Zagrebu se osje ao vrlo jaki defetizam. Pantov akom, Banskim dvorima i saborskom klupama irio se zadah dr avnog udara i kapitulacije. Tuman je tada po eo akom i kapom dijeliti odli ja i inove svima oko sebe koji bi mogli postati opasni. Manoli u, Mesi u, Ra anu, Budi i, eksu i mnogim drugima dodijeljena su odli ja poslu ila kao stimulans za smirenje. Ponosno su primili “zaslu ene” inove i medalje. Osmijesi na njihovim licima posvjedo ili su kako im je lako dignuti moral, a da to ni ta ne stoji. Ni deseterosobnim stanovima u sredi tu Zagreba Tuman ne bi uspio tako u inkovito otkloniti opasnost iz svoje okoline. Istovremeno, dodjela tih

inova i odli ja djelovala je lo e na moral obi nih vojnika, a i asnici su postali

zavidni jedni drugima jer su neki dobili vie, a neki manje inove od pri eljkivanih ili zaslu enih. Sve e e su se ule glasine kako predsjednik Tu man gradi kult li nosti, iako za to nije bilo velikih osnova. U svojim je rukama nastojao koncentrirati sve potrebno za obranu zemlje, ali su za ekonomske probleme bili zadu eni predsjednik Vlade i pojedini ministri. Me utim, upravo oni su putem medija irili informacije kako ni o emu ne odlu uju, pa prema tomu ne mogu ni odgovarati za ono to rade. Takve su im glasine odli no poslu ile kao alibi za nerad, nesposobnost i uzimanje provizija. To je mnogima od njih bio osnovni motiv za ulazak u vlast. Manoli ih je Tu manu predstavljao kao vrhunske stru njake u svom poslu, nagovarao ih je na upisivanje u HDZ, a oni su na osnovi toga o ekivali kako im se ponekad mo e progledati kroz prste. U etvrtom mjesecu 1992, iritiran pojavom Unprofora, te ne poznavanjem gore navedenih injenica koje sam doznao tek prilikom prikupljanja podataka za ovu knjigu, odlu io sam se ponovno vratiti u politiku te sam se u lanio u HSP, jedinu stranku koja je tada govorila: »UNPROFOR GO HOME«. Na izborima koji su se odr avali po etkom kolovoza bio sam protukandidat Krunoslava Oluji a iz HDZ-a. Do pono i su na radiju redovito izvjetavali kako uvjerljivo vodim, ali je ujutro objavljeno kako je pobijedio Oluji s nekih 25% glasova. Ja sam, navodno, dobio 15%, a preostale glasove su podijelili ostali kandidati. Dana 21. lipnja 1992. oslobo eni su Miljevci, prostor izme u rijeke Krke i Drnia. Nakon akcije general Petar imac iz Splita je (navodno prenose i zapovijed iz Zagreba) naredio da se hrvatske postrojbe povuku nakon to su neprijatelja ve

potjerale dublje prema Drniu. Zapovjednik akcije je takvu zapovijed odbio posluati, a kasnije je izjavio: »Bili smo svjesni da bi u slu aju povla enja stradanja bila jo ve a, pa je 23. lipnja dolo do protuudara Torbi inih vojnika. Uspjeli smo zadr ati oslobo eni teritorij, a onda su po eli pregovori o predaji tijela neprijateljskih vojnika«. Poslije ove akcije borbeni moral me u lokalnim Srbima po inje slabiti.

4. BOSNA I HERCEGOVINA Godine 1991. dok je trajao rat u Hrvatskoj mnogi hrvati iz BIH su ratovali u Hrvatskoj kao dragovoljci, a bilo je i muslimana. Zapadna Hercegovina bila je prirodna brana od Srpske agresije na Dalmaciju, a hidrocentrale iz BiH opskrbljivale su elektri nom energijom itavo dalmatinsko podru je od Dubrovnika do Zadra, poto su dalekovodi prema zapadu bili presje eni. Ve ina muslimana nije shva ala to se doga a te su vjerovali kako se rat ne mo e prenijeti u BiH poto je JNA njihova vojska. To je koristio general JNA Kukanjac koji je dijelio oru je Srbima i pripremao ih za rat. Odnos muslimana prema JNA pokuali su iskoristiti projugoslavenski generali JNA koji su iz Beograda tra ili od Alije Izedbegovi a pomo u mobilizaciji 300.000. Muslimana za borbu protiv Hrvata, kako bi obnovili Jugoslaviju. Alija na ovo nije pristao poto je znao kako se dosta muslimana bori u postrojbama Hrvatske vojske i kako bi na mobilizaciju u JNA pristali samo muslimani iz nekih dijelova BiH. Muslimani iz Cazinske krajine, te krajeva gdje su Hrvati bili ve ina ne bi pristali na mobilizaciju, te bi on prestao biti njihov lider. To bi moglo dovesti do podjele muslimana na prohrvatske i prosrpske muslimane, te rata me u samim muslimanima. Takav razvoj doga aja Aliji, koje je sebe vidio kao vo u svih jugoslavenskih Muslimana nije odgovarao, pa je igrao igru odugovla enja, dok ne ukloni sve konkurente na tronu muslimanskog vo e i ostane

jedini na elu muslimana, bez obzira na cijenu. Zato je javno sura ivao s Hrvatima, a Srbima je nudio asimetri nu federaciju, tj., savez bez Hrvatske i Slovenije koji je obe avao muslimanima kao dr avu u kojoj e svi Muslimani iz Jugoslavije i Albanije ivjeti u jednoj dr avi. U kadrovskoj politici je, me u Muslimanima favorizirao bive suradnike KOS-a koje je postavljao na polo aje s kojih e mo i neutralizirati prohrvatski orijentirane muslimane, me u Hrvatima je tra io bosanske integraliste koji su bili pristalice opstanka BIH kako bi podijelio same Hrvate, a me u Srbima je tra io protivnike Miloevi a, tj. Jugoslavene koji su eljeli sa uvati jedinstvenu Jugoslaviju. U BiH je ve 7. svibnja 1991. jedna kolona od 167 tenkova JNA koja je krenula iz Mostara prema Splitu, navodno na vojnu vje bu, blokirana u planinskom mjestu Polog na cesti Mostar - iroki Brijeg. Nekoliko tisu a ljudi je blokiralo kolonu kojoj je stvarni cilj bio zauzeti Split i pokrenuti vojni udar, pod opravdanjem zaustavljanja nereda. Istovremeno je jedna tenkovska kolona zaustavljena i kod uice na putu prema Splitu. Tenkovi nisu mogli djelovati poto su zaustavljeni u klancima gdje samo prvi i posljednji imaju u to ga ati, a njih je mogu e neutralizirati miniranjem brda iznad njih. Hrvati iz okolnih gradova i mjesta koji su izvrili blokadu na mjestu gdje tenkovi nisu mogli si i s ceste niti krenuti ni naprijed ni natrag, pokuali su zaplijeniti tenkove, ali se Alija protiv toga pobunio rekavi: “Promijenit se ne mogu, izdati ne znam”, ime je stao na stranu JNA. Na intervenciju hrvatskoga predsjednika Tu mana, koji je posluao savjet Stjepana Kljui a, kolone su nakon dva dana putene prema Kupresu. Istovremeno, zaustavljena je jedna tenkovska kolona i u Livanjskom polju. Time je sprije eno razmjetanje oru a i opreme na to bolje polo aje za vojni udar i agresiju na Hrvatsku. U kolovozu 1991. Srbi su napali hrvatsko selo Unite kod Bosanskog Grahova, a u rujnu 1991. lokalni su srpski vo e najavili stvaranje “Srpskih autonomnih regiona” unutar Bosne. Vlada BiH u kojoj su Muslimani bili relativna ve ina ponaala se kao da je BiH jedinstvena i stabilna dr ava, iako su vojne pripreme za rat bile u punom tijeku. Vojnici JNA, njih 83.000,s500 tenkova, 400 oklopnjaka i 1.000 topova koji su bili raspore eni u BiH po eli su izvoditi masovne vje be. Slu beno, ovi su manevri trebali zastraiti paravojne, lokalne obrambene snage, sa svih strana: Srba, Hrvata i Muslimana, a u stvari vje be su bile prikrivene pripreme za rat. Vje be izvedene u jesen 1991. godine bile su maska za preraspore ivanje oru ja zaplijenjenog od Teritorijalne obrane BiH i RH, a za Srpsku teritorijalnu obranu. Tako er su jedinice JNA postavljene na klju nim stratekim lokacijama.

Ve u drugoj polovici mjeseca rujna 1991. godine gotovo 20.000 pripadnika JNA, koju su inili isklju ivo Srbi i Crnogorci, okupiralo je Mostar. Na ulicama Mostara rezervisti su tek tiskanim nov anicama kupovali od Hercegovaca njema ke marke. U to je vrijeme mjese na inflacija bila gotovo 100%, a “upadom” Srbije i Miloevi a u platnu bilancu Jugoslavije financiranje rata je zapravo preba eno na sve korisnike jo uvijek zajedni ke valute - jugoslavenskog dinara. Oko Bo i a 1991. rezervisti su osuli paljbu po katoli koj crkvi u predgra u Mostara zvanom Bijelo Polje i to u asu dok je crkva bila puna vjernika. Hrvatski Predsjednik Tu man je tijekom 1991. imao vie susreta s Izedbegovi em, pri emu je mogao procijeniti njegove sposobnosti, ciljeve i planove. Prije Hrvatskog

odcjepljenja od SFRJ nudio je Slovenskom Predsjedniku Ku anu i Predsjedniku Predsjednitva BiH Izedbegoviu istovremeno odcjepljenje, u najpogodnijem trenutku, kad se svi pripreme za taj potez, tvrdei kako JNA ne moe istovremeno napasti sve tri republike, ali je Izedbegovi to odbio, dok je Ku an pourio ne elei ekati Hrvatske pripreme, znajui kako se Miloevi nee protiviti odcjepljenju Slovenije. Zahvaljujui ovakvim iskustvima s Izedbegoviem Predsjedniku Tu manu je ve koncem 1991. bilo jasno kako predsjednik Predsjednitva BiH Alija Izetbegovi, iako javno zagovara opstanak cjelovite BiH, pred sobom ima tri izbora: a) Prikloniti se vojno ja emu, tj. Slobodanu Miloeviu. b) Prikloniti se glavnom koalicijskom partneru iz predizborne kampanje, tj. Hrvatima, te uz pomo Hrvata pokuati stvoriti unitarnu BiH u kojoj e Muslimani biti glavni politi ki faktor. c) Pokuati stvoriti muslimansku samostalnu dravu na teritoriju gdje su Muslimani veina. Pravaki orijentirani Hrvatski politi ari u muslimanima su vidjeli prirodne saveznike iako su oni, realno gledajui bili prirodni saveznici jugounitarista, a to sam i sam shvatio puno kasnije. Strateki cilj Hrvata je bio samostalna hrvatska drava, strateki cilj Miloevia je bila Velika Srbija, a strateki cilj Muslimana je bila konfederativna Jugoslavija, a ako to nije mogue onda unitarna BiH ili kao krajnje rjeenje samostalna Muslimanska drava. Strateki cilj Britanaca i Francuza bila je obnova Jugoslavije. Miloevi je u ostvarenju svog stratekog cilja vidio dvije faze: Prva faza osvojiti barem 70 % teritorija BiH, ispresijecati je na vie dijelova, odvojiti Dubrovnik od ostatka Hrvatske, te nakon toga navesti Muslimane i Hrvate na sukob oko preostalih 30%. U drugoj fazi kad se me usobno iscrpe i jedne i druge baciti u more te etni ki o istiti sve do Karlobaga. Time bi Hrvatska dobila dva milijuna Muslimanskih izbjeglica koje ne bi mogla hraniti i smjestiti, te koji bi postali sigurnosna prijetnja opstanku Hrvatske. Prema predvi anju Miloevia Europa bi na ovakav rasplet doga aja reagirala glasnim negodovanjem i tihim zatvaranjem granica za izbjeglice. Alija je u skladu sa svojim stratekim ciljem najprije pokuao sklopiti saveznitvo s Miloeviem, a kad to nije ilo, na nagovor arapskih drava i Velike Britanije pokuao je za Muslimane uzeti to moe, izbiti na more i stvoriti malu Muslimansku dravu. Za realizaciju ovog rezervnog stratekog cilja bilo mu je nuno sukobit se i s Hrvatima, te tako homogenizirati sve muslimane, uklju ujui i one koji su sebe smatrali Hrvatima muslimanske vjere. Kako bi to uspio za rat s Hrvatima krivci su morali biti proglaeni katoli ki Hrvati, ina e bi morao ratovati i protiv muslimana koji su se smatrali Hrvatima. Prva prilika za rjeenje BiH krize dogodila se 12. 6. 1991. kad su se u Splitu, u vili «Dalmacija», sastali Predsjednici Tu man, Miloevi i Izedbegovi. Priopili su kako se razgovaralo o rjeenju dravno politi ke krize, ali su se odmah javila neslubena priopenja kako su razgovarali o mogunosti kantonizacije BiH, pri emu je Miloevi zagovarao podjelu BiH, Tu man kantonizaciju tri ravnopravna naroda, a Izedbegovi unitarnu BiH. Ovaj njihov prvi trojni sastanak na kojem su razgovarali o

budu nosti BiH mogao je rijeiti problem bosne, da su se dogovorili, ali se nita nisu uspjeli dogovoriti, poto su i Miloevi i Izedbegovi htjeli maksimum za sebe i zbog tih ciljeva su bili spremni i za rat. Nakon ovog sastanka bosanski unitaristi su po eli govoriti kako je svaka te nja za kantonizacijom podjela bosne. Dolaskom prolje a stanje u Slavoniji se smirivalo pa sam sve vie pratio doga aje u BiH. Pojedini su vojnici naputali postrojbe i odlazili u svoja rodna mjesta. Jedan moj vojnik podrijetlom iz Br kog organizirao je skupljanje oru ja i opreme za svoje naselje Ulice. Ono to smo skupili, odvezli smo u Gunju, selo s nae strane Save nasuprot Br kom. Kada smo stigli, doznali smo kako su Muslimani odustali od naoru avanja i kako su se dogovorili sa Srbima o formiranju zajedni kih stra a. Nije mi bila jasna tolika naivnost. Prisutnom sam Muslimanu rekao to e se dogoditi. Samo je slegnuo ramenima. Oru je smo ostavili Hrvatima. Nakon po etka rata Britanci i Francuzi su tri godine nudili razne mirovne sporazume koje nikad stvarno nisu pokuali realizirati. Mislili su kako e otezanjem rata Hrvati i Muslimani bankrotirati, te potpisati kapitulaciju, nakon ega bi Miloevi obnovio Jugoslaviju. Ve kod rasporeda snaga UNPROFOR-a Britanci su svoje jedinice rasporedili u sredinjoj Bosni, na prostoru gdje sukoba sa Srbima nije bilo, ali su izmijeani na tom prostoru bili Muslimani i Hrvati. To im je pogodovalo kako bi mogli zavaditi tadanje vojne saveznike. Svoje vojne logore iroko su otvorili novinarima koji su gledali oko sebe i pisali ono to vide. Zahvaljuju i tome, pojedine sitne arke izme u Muslimana i Hrvata u svjetskim medijima zauzimali su vie prostora nego veliki sukobi sa Srbima. Npr., prva inicijativa britanskog zapovjednika Michaela Rosea u BIH je bio prijedlog Rusima inscenirati situaciju u kojoj bi izveo zra ne udare na Hrvate, kako bi oni zatvorili putove prema srednjoj Bosni, ime bi i Hrvatske enklave ostale bez hrane i oru ja te bi propale. Ovo nije uspjelo poto Hrvati nikad nisu dali povoda za zra ne napade upozoreni na britanske planove od strane ameri ke CIA-e. Naime ameri ka vojna obavjetajna slu ba je bila, kao i Britanci prosrpski orijentirana, ali je CIA bila prohrvatski i promuslimanski orijentirana. Mnogi hrvatski politi ki i ekonomski izbjeglice u SAD za vrijeme komunizma su rado, dobrovoljno i besplatno sura ivali s CIA-om kako bi nanijeli to vie tete Jugoslaviji, britanskoj dr avnoj tvorevini iz koje su morali pobje i. Zahvaljuju i takvim vezama s CIA-om mogli su i utjecati na nju, te izvu i korisne informacije za hrvatske nacionalne interese. CIA je vrlo dobro poznavala stvarno stanje na terenu, te je iskoristila svoje hrvatske suradnike za ruenje komunizma, ali je 1991. pokuala spasiti Jugoslaviju. Kad su vidjeli kako to ne ide pokuavali su zaustaviti sukobe. Britanci su tek 7-8 godina kasnije shvatili kako Miloevi a obnova Jugoslavije nije zanimala. Predsjednik Tu man bio je pravaki orijentiran u odnosu na muslimane i sve je inio kako bi ih zadr ao kao saveznike. To je za njega dugo bila strategija, a za Aliju Izedbegovi a taktika, pa je zbog tog to bila jedina Tu manova strateka pogreka. Ipak hrvatski vojni analiti ari su od uka dobili zadatak pripreme planova obrane hrvatskih nacionalnih interesa za sva tri scenarija. Kao povratnik iz Kanade nije najbolje poznavao pobude i ciljeve pojedinaca iz Hrvatske vlasti, te je vjerovao u njihove potene namjere, ne ra unaju i kako me u najva nijim HDZ-ovim takozvanim ljevi arima ima puno provokatora koji se javno izjanjavaju za samostalnu hrvatsku, a sve rade kako bi natetili Hrvatskim interesima. U BiH takvi su stalno nastojali isprovocirati sukobe s Muslimanima, to je vodilo prema najgorem

razvoju doga aja za Hrvatsku. Najgori scenarij za Hrvatsku bila je mogu nost da se predsjednik muslimanske stranke SDA Alija Izetbegovi prikloni Miloevi u i prekine suradnju sa svojim glavnim predizbornim koalicijskim partnerom, HDZ-om, to su zagovarali Zulfikarpai i Filipovi . Naime, u izborima za Parlament BiH Srbi su, uz suradnju s muslimanskom strankom SDA, pobijedili u op inama gdje su bili ve ina, a muslimanska stranka SDA i ve inska stranka hrvatskog naroda - HDZ su u koaliciji pobijedili u op inama gdje su zajedno inili ve inu. HDZ je uao u koaliciju sa SDA svjestan kako bi bez ove koalicije Muslimani bili gurnuti u koaliciju sa Srbima. Zbog tog su Hrvati na referendumu glasovali za opstanak BiH kao drave kako Muslimani ne bi eventualno glasovali za ostanak u Jugoslaviji. Pred rat je u BiH ivjelo 43,74% Muslimana, 31,33% Srba, 17,27% Hrvata i 2% ostalih. im su Srbi zapo eli s lokalnim oruanim sukobima, Alija im se pokuavao prikloniti s izgovorom kako to nije njegov rat i kako on ne e ratovati. Nakon pokolja Muslimana u Br kom i Bjeljini postalo mu je jasno kako Miloevi ne eli suradnju, pa se silom prilika odlu io za drugi scenarij, tj. po eo je vojno sura ivati s Hrvatima. Kako ne bi dolo do, za Hrvate najgoreg scenarija, tj. vojnog saveza Srba i Muslimana, Tu man je javno zagovarao cjelovitost BiH te je dopustio prodaju oruja, streljiva i granata Muslimanima, iako je i HV u tome oskudijevala. Za svaki je slu aj istovremeno tajno pripremao planove za svaki mogu i scenarij. U slu aju koalicije Srba i Muslimana (o emu su jo u srpnju 1991. godine, dok je u hrvatskoj po injao najtei rat, pregovarali Adil Zulfikarpai i Muhamed Filipovi s Radovanom Kara i em i Nikolom Koljevi em) Hrvati su trebali obraniti koliko mogu, a u slu aju stvaranja samostalne muslimanske drave Hrvati su se trebali izboriti za dio BiH gdje su bili ve ina. Pripremaju i se za najgori mogu i scenarij, Predsjednitvo Hrvatske Zajednice Herceg Bosne je ve 23. 12. 1991. donijelo odluku po kojoj je HZ HB pravna podloga za ulazak u Republiku Hrvatsku. Kasnije kad je ABiH preko Hrvatske dola do teeg oruja, Izedbegovi je krenuo u realizaciju svoga rezervnog scenarija, tj. stvaranja male muslimanske drave na teritoriju gdje su Muslimani bili ve ina. Oruje su Muslimani 1991. i po etkom 1992. kupovali od hrvatske, a kasnije su ga dobivali od islamskih drava, ponajvie Irana koji je uplatio jednu milijardu dolara dobavlja ima. Kako bi muslimanski teritorij postao to ve i, po eo je muslimanske izbjeglice (oko 300.000) koje su protjerali Srbi naseljavati u dijelovima BiH gdje su ve inu inili Hrvati. Na ovaj scenarij su ga nagovarale i pojedine europske drave, iako nitko u Europi nije imao stvarnu namjeru dopustiti istu islamsku dravu u srcu Europe. (Zbog pravake orijentiranosti ve ine dravotvornih hrvatskih politi ara na samom po etku rata napravljeno je vie stratekih greaka. Osnovna greka je to to se dozvolilo naoruavanje stranke SDA. Umjesto toga trebalo je od pravaki orijentiranih muslimana stvoriti posebnu muslimansku stranku prohrvatski orijentiranu, te nju naoruavati. Mu ahedine iz arapskih zemalja trebalo je uputi isklju ivo u isto nu BIH u podru ja gdje su ivjeli Srbi i muslimani. Lokalne muslimanske dragovoljce, iz op ina gdje su Hrvati bili ve ina, trebalo je uklju ivati u postrojbe HVO-a, ali tako da uvijek budu manjina. Muslimanske izbjeglice nije trebalo prisiljavati na povratak u BiH. Trideset kilometara od linije sukoba trebalo je proglasiti za ratno podru je i tu se nije smio dopustiti boravak muslimanskih izbjeglica. Takvom politikom strateki odnosi u BiH se ne bi bitno izmijenili, kao ni rezultat rata, ali bi broj kasnijih rtava na hrvatskoj strani bio znatno manji, kao i na muslimanskoj.)

4.1. LISABONSKI PLAN PODJELE BiH (Carington-Cutilierov plan kantonizacije) Nakon doga aja kod Pologa poraslo je nepovjerenje Hrvata i prema Srbima, a i prema Aliji Izetbegoviu, te su Hrvati iz BiH, zbog sve slabijeg funkcioniranja BiH institucija, osobito sigurnosnih, krenuli prema sve veem osamostaljivanju. Muslimani su govorei o unitarnoj BIH, asimetri noj federaciji i zelenoj magistrali, potajno radili na razbijanju dravnih institucija BiH tako to su ve 2. svibnja 1991. osnovali Muslimansku Patriotsku ligu, a 10. lipnja su vodei muslimanski javni radnici iz cijele Jugoslavije, pod vodstvom stranke SDA osnovali Vijee nacionalne obrane muslimanskog narodasMuslimanskom patriotskom ligom kao vojnim krilom. I Srbi su ve 9 i 10 listopada 1991. odrali referendum, te su 24. listopada osnovali Skuptinu srpskog naroda u BiH, koja je 21. prosinca donijela Odluku o osnivanju Republike Srpske, a koja je proglaena 9. sije nja 1992. Nakon ovih doga aja i Hrvati su 12. 11. 1991. osnovali Hrvatsku Zajednicu Bosanska Posavina, a 18. 11. 1991. osnovana je i Hrvatska Zajednica Herceg Bosna (HZ HB). Europska je zajednica 15/16. prosinca 1991. pozvala sve jugoslavenske republike koje ele biti priznate da joj do 23. istog mjeseca podnesu zahtjev za priznanje. Dana 20. prosinca Muslimansko-Hrvatska koalicija podnosi takav zahtjev, a idui dan Skuptina srpskog naroda donosi odluku o formiranju Srpske Republike BiH. Ve 8. sije nja 1992. samoproglaena Srpska Republika BiH trai da se veina gra ana na referendumu izjasni eli li neovisnost BiH. Prema sugestijama Arbitrane komisije oformljene unutar Konferencije o Jugoslaviji, referendum je mogao biti pravovaljan uz uvjet da se veina iz sva tri naroda izjasni za neovisnost BiH. EZ posve zanemaruje taj zaklju ak te donosi odluku po kojoj se pitanje neovisnosti treba temeljiti na odluci veine gra ana. Ve 9. sije nja Srbi odgovaraju konstituiranjem Republike srpskog naroda u BiH, koja je kasnije preimenovana u »Republiku Srpsku«. Dana 13/14. velja e 1992. Peter Carrington i Jose Cutilero zapo inju pregovorespredstavnicima triju naroda u BiHsciljem pronalaenja novih ustavnih rjeenja za BiH. U njihovom planu prvi put se spominju »drave sastavnice« ili »konstituirajue jedinice« BiH. Po ovom planu Srbima je trebalo pripasti 37 opina (44% teritorija), Muslimanima 52 opine (44% teritorija) i Hrvatima 20 opina (12% teritorija). Od samog po etka politi kih i vojnih sukoba Alija Izetbegovi je u javnosti djelovao vrlo neodlu no. Kada je BiH me unarodno priznata, predsjednik SAD-a Bush uputio je ultimativni zahtjev JNA za njeno povla enje iz BiH u roku od 15 dana. Aliji se vie svi ao drugi plan iznesen u Lisabonu. Izetbegovi je ameri ki prijedlog odbacio tvrdei u Skopju po etkom 1992. kako “JNA nije agresor”. Na Konferenciji o BiH u Lisabonu odustao je od suvereniteta BiH pristajui na plan Lorda Carringtona i Cutilera koji je predvidio podjelu BiH na kantone, iako je kantonizaciju odbio 12. 6. 1991. na trojnom sastanku Predsjednika Tu mana, Miloevia i Izedbegovia Splitu kad je predsjednik Tu man zagovarao upravo kantonizaciju. Izetbegovi je svoju strategiju pratio pregovorima s Karadiem o podjeli svakog pojedinog grada, te pretvaranjem gra anskog parlamenta u koalicijski i simulirajui potpunu nemo pred Srbima. Na upozorenje suradnika kako su Muslimani raspore eni uz putove i rijeke u dolinama i gradovima, te kako e Srbi s planina vojskom traiti ono to nije njihovo,

on je rekao: “Daj im to je njihovo, i neka ih vrag nosi”. “Sa Karad i em se mo e pregovarati”, rekao je i u o ujku 1992. u Predsjednitvu nakon potpisivanja kantonizacije BiH u Lisabonu. U komunisti koj Jugoslaviji Alija Izetbegovi bio je u zatvoru iz kojega je puten dvije godine prije izbora. Na izborima je podr an od strane Karad i a u vie TV nastupa. U svim op inama s muslimanskom ve inom (osim Tuzle) kandidati SDS-a Koljevi -Plavi dobili su muslimanske glasove jer im je SDA tako naredila. Sli no je bilo i s HDZ tamo gdje je HDZ bio ja i. Po mnogim d amijama dijelile su se kopije glasa kih listi a s nazna enim imenima koje “treba zaokru iti”. Na osnovi takvih izbornih rezultata stvara se tzv. partnerstvo u podjeli vlasti. To je bila prva etapa u razbijanju BiH kao dr ave. Bio je to po etak procesa u koji je Alija Izetbegovi potpuno svjestan inio sve za stvaranje male muslimanske dr ave iako se javno zalagao za cjelovitu BiH. Da bi se shvatio odnos Karad i – Izetbegovi potrebno je znati kako je u britanskom Tavistock institutu za strateko planiranje i metode specijalnog rata (Tavistock Institute for Human Relations) srpski nacionalist Mihajlo Markovi bio po asni lan, kao i prof. S. Koljevi i R. Karad i . (Tavistock institut je najva niji institut iz mre e MI6. Britanski MI6 je intelektualno najja a svjetska obavjetajno sigurnosna slu ba koja formalno i ne postoji. Jezgra ove slu be nalazi se u britanskom ministarstvu vanjskim poslova, a klju ni kadrovi dolaze iz britanskog nasljednog plemstva. Zaposleni slu benici rade za pla u, dok sve ostale slu ba nagra uje tako to im poma e u karijeri, u sklapanju dobrog posla, te im pri tom poma e u osobnom boga enju. to postanu bogatiji to lake dolaze do podataka pa su samim tim i korisniji. Slu ba pod svojom kontrolom ima desetak najva nijih znanstveno istra iva kih instituta, nekoliko najva nijih medija, mnoge humanitarne ili ekoloke udruge gra ana, te kontrolne pakete dionica u najmanje dvije kompanije u svim djelatnostima. Najva nije djelatnosti koje kontroliraju su bankarstvo, osiguranje, investicijski fondovi, vojna proizvodnja, visoke tehnologije, zatitarstvo, nafta, automobilska industrija, kemijsko farmaceutska industrija i sl. U svim ovim djelatnostima kontroliraju najmanje dvije kompanije koje glume me usobnu konkurenciju i koje imaju kontrolne pakete manjih regionalnih kompanija, a koje opet dr e kontrolne pakete jo manjih nacionalnih poduze a. Kontrolne pakete dionica obi no vode na ime neke fizi ke ili pravne osobe koje potajno slu e kao maska za MI6. Preko ovakvih kompanija MI6 podmi uje razne dr avne slu benike drugih zemalja preko kojih dobivaju unosne poslove, nakon ega mogu lako prikupljati podatke i materijalna sredstva za operacije. Podmi eni dr avni slu benici obi no misle kako se radi o obi noj korupciji, te i ne znaju kako tajno rade za Britance. Preko bankarske piramidalne mre e koja se sastoji od nekoliko britanskih banaka koje imaju nekoliko podru nica na svim kontinentima, a koje opet imaju podru nice u svim susjednim dr avama, vrlo lako mogu do i do podataka o stanju i prometu na ra unima skoro svih ve ih svjetskih i nacionalnih kompanija te pojedinaca. Preko osiguravaju eg drutva Loyd mogu do i do podataka o tokovima roba u me unarodnom prometu. Preko revizorskih ku a kao to su »Coopers Lybrand«, »Peat Marwick« i sli nih mogu do i do podataka o poslovanju mnogih banaka i kompanija u svijetu nakon ega podatke mogu iskoristiti za korumpiranje i ucjenjivanje vode ih ljudi u tim sustavima, te jeftinu kupovinu kompanija ili banaka. Preko paramasonskih humanitarno lobisti kih udruga kao to u Rotary i Layons mogu do i do podataka o ve ini drutveno anga iranih pojedinaca u svijetu. Preko me unarodnih stru nih udruga mogu do i do podataka o svim relevantnim stru njacima svih struka, preko udruge MENSA koja ima sjedite u Londonu mogu

do i do podataka o svim natprosje no inteligentnim ljudima svijeta, a preko za titarskih kompanija mogu do i do podataka o svim slu benicima i menad erima u institucijama i kompanijama koje tite. Svi podatci alju se u institut za strate ko planiranje Tavistock gdje se dr e dosjei vi e milijuna najva nijih ljudi svijeta s precizno izraenim psiholo kim profilima. MI6 dr i dvije za titarske kompanije GRUP4 i Securutates koje imaju svoje podru nice u svim dr avama koje su naj e e vlasni ki maskirane pod imenom svojih terenskih suradnika. Ove podru nice obi no najvi e zarauju uvanjem banaka pod britanskom kontrolom, a tako ste enim profitom korumpiraju najve e politi ke stranke, dr avne du nosnike i menad ere dr avnih poduze a, kako bi preuzeli uvanje svih dr avnih institucija i dr avnih poduze a. A kad jednom uvari uu na neki objekt vrlo lako mogu doznati to se dogaa na objektu, tko su najva niji rukovodioci i menad eri u uvanim objektima, kakvi su odnosi meu njima, koje su im slabosti i ovisnosti, kakav im je privatni

ivot, seksualne sklonosti, imaju li ljubavnice ili ljubavnike i sli no. uvare povremeno kontroliraju kontrolori od kojih su neki obu eni kako iz uvara, u nevezanom razgovoru izvu i informacije na osnovu kojih se u Tavistock institutu mogu izraditi vrlo kvalitetni psiholo ki profili svih va nih osoba, ili osoba koji bi jednog dana mogli postati va ni. Medijska i novinarska mre a koju su stvorili irom svijeta povremeno slu i za kontrolu nekih informacija, ali im je glavna svrha irenje dezinformacija o osobama ili pojavama, u cilju ostvarenja njihovih strate kih interesa. Razvili su i mre u za irenje dezinformacija preko interneta, te na svim va nijim jezicima svijeta redovito prate rasprave na razli itim internet forumima i uklju ivanjem u rasprave nastoje omalova iti diskutante koji ire istinite podatke o onom to MI6 eli skriti, uz istovremeno irenje dezinformacija o onom ili onima koje ele medijski ili politi ki uni titi.) Tavistock je u okviru suradnje s Kontraobavje tajnom slu bom Jugoslavije imao dosjee svih interesantnih zatvorenika. Alija Izetbegovi im je bio zanimljiv zbog svoje knjige “Islamska deklaracija” u kojoj je iznio svoju teoriju dr ave, to im je potvrdilo kako je on »pravi Musliman« pogodan za ostvarenje njihovih interesa, tj. za budu e razbijanje hrvatsko-muslimanske suradnje. Ocijenili su kako im je u BiH za stvaranje neu inkovite dr ave potreban nesposoban muslimanski fundamentalist koji e neutralizirati prohrvatske, lai ki orijentirane Muslimane. Sli nu stvar su Britanci uz pomo Lawrencea od Arabije izveli na Arapskom poluotoku tijekom Prvoga svjetskog rata, kada su uz pomo muslimanskih fundamentalista sru ili tursko Otomansko carstvo i stvorili niz meusobno suprotstavljenih arapskih dr ava. 4.2.

DUBROVA KO RATITE

Na podru ju Dubrovnika po etkom 1992. Srbi su sve vi e intenzivirali vojne aktivnosti. Dubrovnik su od rujna 1991. poku avali osvojiti s podru ja BiH i Crne Gore tako to su ga namjeravali odsje i od ostatka Hrvatske. Napadi na Dubrovnik su trajali sve dok do Beograda nije do la informacija kako e RH biti priznata. Napad na Ravno, sredi nje hrvatsko mjesto na jugu Hercegovine, po eo je 1. listopada 1991. kao dio akcije napada JNA i etnika na Dubrovnik, Slano i Ston. Tada nji zapovjednik Titogradskog korpusa Milan Torbica izjavio je za srpsko-crnogorski tisak: “Moje jedinice su izvanredno izvr ile zadatak. Presjekli smo komunikaciju Popovo polje – Zavala – Slano”. Na podru ju hrvatskih sela na samom jugu BiH nije bilo nikakvog otpora. Osim potpuno uni tenih sela ubijena su 24 ovjeka, a 34 ih je

umrlo “prirodnom” smr u. Ranjeno je 11 osoba, a njih 18 zatvoreno je na dva mjeseca. U pokolju na Kijevu Dolu ubijeno je i zaklano 7 ljudi starijih od 60 godina. Nakon ovoga predsjednik Predsjedni tva BiH Alija Izetbegovi je tvrdio kako to nije “na rat”, pa je pitanje stradanja do lo na dnevni red onda nje sarajevske Vlade tek u drugoj polovici listopada. Ubijanjem Hrvata u Ravnom te napadom na Dubrovnik s teritorija susjedne republike, Hrvatska je dobila puno pravo za vojnu intervenciju na teritoriju BiH, to je i uinila u okviru svojih tada njih mogu nosti. Po meunarodnim pravilima, u sluaju vojnog napada s teritorija susjedne dr ave svaka dr ava ima pravo u i 60 km u dubinu teritorija te dr ave. Jo 8. 1. 1992. u Zagrebu je odr an sastanak dvojice lanova predsjedni tva BiH, Franje Borasa i Nikole Koljevi a, s dr. Franjom Tumanom, Gojkom u kom i Josipom Manoli em. Dogovorena je ravnopravnost svih triju naroda u BiH, demobilizacija srpskih rezervista i uvoenje konfederativnog ureenja, ali su dogaaji vrlo brzo pregazili te dogovore. U tom trenutku, a ni kasnije, dr ava BiH nije imala legalnu vojnu silu pod svojim zapovjedni tvom. Godine 1991. jedine su legalne oru ane sile bile policija i JNA, ali JNA nije po tivala legalitet na izborima izabrane vlasti BiH. Alija nije elio JNA proglasiti za agresora jer je uporno poku avao u i u koaliciju sa Srbima. Kad je postalo jasno kako to Srbi ne ele, mogao je s muslimanskim i hrvatskim zastupnicima u Parlamentu BiH donijeti zakon o osnivanju vojske BiH, ali on to nije elio napraviti. Kasnije, kada su poeli sukobi izmeu Hrvata i Muslimana, vi e ne bi uspio skupiti kvorum za takvu odluku ak i da je to elio, meutim, on upravo to nije elio. elio je imati samo svoju muslimansku vojsku. 4.3.

RAT U BOSNI

Nakon prestanka velikih sukoba u Hrvatskoj JNA se sve vi e premje tala u BIH. Muslimansko vodstvo izbjegava govoriti o ratu, i uporno JNA predstavljaju kao vlastitu vojsku. Meutim ilegalna «Patriotska Liga »s70.000 ljudi ve je bila organizirana, a 25 veljae Sefer Halilovi izdaje «Direktivu za obranu suvereniteta Republike Bosne i Hercegovine» i izvoenje borbenih operacija, iako referendum o neovisnosti jo nije proveden, iako BiH jo nije bila Meunarodno priznata i iako ratni sukobi jo nisu poeli. Poetkom 1992. godine Srbi su bili spremni za akciju. Njihov trenutak do ao je nakon referenduma o neovisnosti BiH, koji su Srbi bojkotirali, kao i progla enja Bosne i Hercegovine neovisnom dr avom 3. o ujka 1992. godine. Oru ani sukobi poeli su 27. o ujka 1992. godine. U dvadesetak dana zauzeti su gradovi koji su bili na putu za BiH iz Srbije i istone Hrvatske. Putovi koji vode u Sarajevo, na Pale (sjedi te Vlade bosanskih Srba) i Banja Luku, koja im je bila glavno upori te u zapadnoj Bosni, do svibnja su zauzeti, ime je u srpske ruke palo oko 60 % teritorija Bosne i Hercegovine - iako su Srbi inili samo 31% stanovni tva. Do 12. travnja UNHCR je procijenio kako je iz Zvornika pobjeglo 10.000 ljudi, 5.000 iz Gora a i ajni a, 5.000 iz Bosanskog Broda i 5.000 iz Kupresa. U bitci za Kupres Srbi su napalis6.000 ljudi, 3-4 topnike i minobacake divizije, jednim oklopnim bataljunom te zrakoplovstvom. Srbi su uspjeli zauzeti Kupres tako

to su tenkove provukli kroz tajno probijeni put kroz umske predjele, ali su zaustavljeni u daljnjem prodoru prema Livnu i Tomislavgradu. Hrvati su se branilis2.500 ljudi naoru anim pu kama te ne to runih protuoklopnih raketnih bacaa i minobacaa, pri emu je poginulo preko 400 hrvatskih branitelja, uglavnom Vukovaraca i HOS-ovaca, koji su imali najvi e borbenog iskustva i borbenog morala.

Usprkos jasnim znakovima rata i iskustvu iz RH, ve ina Muslimana nije eljela shvatiti suradnju JNA i paravojnih srpskih formacija. Predsjednik Predsjednitva BiH Izetbegovi je 2. travnja tra io pomo od JNA za zatitu Bjeljine. JNA je to rado pru ila i krajem popodneva 3. travnja okupirala je cijeli grad. Nakon JNA u gradove su ulazili Arkanovi “Tigrovi”, etnici Vojislava eelja i “Beli orlovi” Mirka Jovi a koji su etni ki istili gradove i sela. Srpski obavjetajni propagandisti opisivali su rat kao sukob izazvan starim nacionalisti kim mr njama, a ubojstva i silovanja su djelo pojedinaca. Pravi cilj ovih zlo ina bio je prisiliti muslimansko i hrvatsko stanovnitvo na bijeg iz svojih mjesta te stvaranje etni ki istog teritorija, ime je minimalizirana mogu nost budu eg otpora Muslimana i Hrvata. Ljudi sposobni za vojsku bili su izdvajani i zatvarani u logore, a mnogi su likvidirani. Prvi na popisu za likvidaciju bili su oni koji su imali polo aj u javnoj vlasti i neki ugled. Proces traganja za ovim pojedincima bio je bri ljivo isplaniran, a spiskovi istaknutih Muslimana i Hrvata bili su napravljeni prije napada. U mnogim je mjestima paralelna lokalna dr avna administracija bila ustrojena prije po etka sukoba. Krizni tabovi koji su se sastojali od lokalnih srpskih politi kih lidera i policije bili su spremni preuzeti vlast i organizirati smjenu muslimanske i hrvatske lokalne elite. Zarobljeni ki logori Omarska, Keraterm i Manja a bili su mjesta gdje su logorai podvrgavani izgladnjivanju, premla ivanju i egzekucijama. Ubijeno je vie od sto tisu a Muslimana i Hrvata. Najvie su stradali krajevi u kojima je na vlasti bila stranka Alije Izetbegovi a ije su obrambene pripreme bile lokalnog takti kog karaktera ili ih uop e nije bilo, a prema uputama s vrha pregovorima su dijeljene ak i ulice i kvartovi uz pretpostavku kako e Srbi biti zadovoljni. Iz ovoga je razdoblja zanimljiv doga aj zarobljavanja Alije Izetbegovi a. Naime, Muslimani su zarobili srpskog generala Kukanjca i nisu ga eljeli pustiti ni na Alijino tra enje. Nakon toga je Alija na povratku iz Lisabona otiao na teritorij koji su dr ali Srbi, pri emu su ga oni zarobili. Da li on to nije predvidio, ili je ba to elio kako bi Srbima dao mogu nost razmjene za Kukanjca, samo on zna. Iz zarobljenitva je pokuao zapovijedati svojim jedinicama, ali su mu oni objasnili kako to nije mogu e. Kada je na Kljuji evo upozoravanje kako je on Predsjednik-institucija i kako mu u zarobljenitvu ne mo e biti dobro, on sebe - instituciju svodi na sebe samoga i Kljuji u odgovara: “Meni je, fala Bogu, dobro”. Kljuji je u Sarajevu imao veliki utjecaj na Hrvate, a i na Muslimane to nije odgovaralo Mesi u koji je tada po eo pripreme za njegovo smjenjivanje, organiziravi kampanju dezinformiranja. Tada su prikriveni Titoisti, bivi KOS-ovci i UDB-ai, i me u Hrvatima i me u muslimanima poja ali su pri e kako su se Tu man i Miloevi u Kara or evu dogovorili o podijeli BiH, te kako se zbog toga i ne treba boriti. Takve informacije irili su i Miloevi evi Velikosrbi kako bi razbili saveznitvo izme u Hrvata i Muslimana. Zbog toga je Miloevi poticao sastanke bosanskih Srba, malo s hrvatskim elnicima, pa onda s Muslimanskim elnicima. Poslije takvih sastanaka i Velikosrpska i projugoslavenska frakcija KOS-a je irila pri e kako su se dogovorili na tetu tre e strane. Npr. jo u srpnju 1991. godine, dok je tek po injao rat u Hrvatskoj, po naputku Alije Izedbegovi a sastali su se Adil Zulfikarpai i Muhamed Filipovi s Radovanom Kara i em i Nikolom Koljevi em, te su pregovarali o «historijskom sporazumu» izme u Srba i Muslimana. Po ovom sporazumu BiH je trebala ostati u sastavu krnje Jugoslavije, a sporazum nisu prihvatili (iako su s odbijanjem takti ki otezali) velikosrbi na elu s Miloevi em, zbog za Srbe negativnih demografskih projekcija koje su ukazivali kako bi BIH muslimani i San a ki muslimani, zajedno s Kosovskim muslimanima vrlo brzo mogli postati ve ina u takvoj dr avi.

Predsjednitvo HZ HB, svjesno raspada legalne vlasti na teritoriju BiH i nepostojanja obrambenog sustava, 8. 4. 1992. godine osnovalo je HVO kao institucionalni oblik obrane Hrvata u BiH, a 15. svibnja HVO je ustrojen i kao civilna vlast. Dana 15. 4. 1992. godine slubeno je ustrojena i muslimanska ABiH, a sastavljena je od jedinica TO i Patriotske lige. Za zapovjednika IV. korpusa (Mostarskog) ABiH imenovan je Arif Paali, oficir JNA koji je nedugo prije toga napustio JNA. Sljedeeg je dana zapovjedio napad na jedinice HVO-a, ali su tu zapovijed lokalni zapovjednici odbili. Zbog te zapovijedi muslimanski lokalni zapovjednici su se podijelili u dvije frakcije, probosansku frakciju koju su inili bivi oficiri JNA, suradnici KOS-a i ostali jugonostalgi ari, te na prohrvatsku frakciju koju su inili uglavnom zapovjednici Patriotske lige. Zahvaljujui boljoj organiziranosti Patriotske lige u to vrijeme suradnja Hrvata i Muslimana je imala i takti ki i strateki karakter. Vo a prohrvatske frakcije bio je dr. Ismet Hadiosmanovi, prvi ovjek SDA za cijelu Hercegovinu. Bio je iz ugledne muslimanske obitelji, a njegov brat je jedini lan organizacije »Mladi muslimani« koji je zatvorsku kaznu odleao do posljednjeg dana. Po tom se znalo kako ga bosanska Dravna bezbednost BiH nije uspjela slomiti. Svi pripadnici prohrvatske frakcije ABiH kasnije su postupno sklonjeni sa svih funkcija i u ABiH i u SDA. Vremenom, u sastav ABIH su prisilno ule i pojedine jedinice HVO-a i HOS-a koje nisu imale u zale u vlastiti teritorij pod svojom lokalnom civilnom kontrolom. Dana 6. svibnja 1992. objavljen je sporazum Boban Kara i o prekidu neprijateljstava u BiH, te o osiguranju koridora kroz sjevernu Bosnu i vei dio Posavine. U ovom trenutku Srbi su zauzeli oko 60% teritorja BiH i odgovaralo im je primirje. Do sklapanja sporazuma dolo je nakon prezentacije Cutilijerovog plana, a na intervenciju Lorda Caringtona, koji je na sastanak pozvao Izedbegovia, Tu mana i Karadia. Po Caringtonovim uputama sastanak je organizirao Josip Manoli, a Izedbegovi je odbio doi na sastanak, te je Lord Carington inzistirao na potpisu onih koji su doli, a dr. Tu man se sloiostime. Tu man je primirje prihvatio poto je znao kako Izedbegovi, preko Adila Zulfikarpaia i Muhameda Filipovia jo od srpnju 1991. godine, nudi Radovanu Kara iu i Nikoli Koljeviu sporazum o «historijskom sporazumu» izme u Srba i Muslimana. Po ovom sporazumu BiH je trebala ostati u sastavu krnje Jugoslavije. Tu man jesterena dobivao izvjetaje iz kojih je bilo vidljivo kako Izedbegovi izbjegava borbe sa Srbima, dogovara se o podjeli svakog pojedinog sela, a bivi oficiri JNA koji prelaze u ABIH i koje Izedbegovi odmah postavlja na zapovjedna mjesta, u pravilu imaju neprijateljski stav prema hrvatima. Uvidjevi kako su Muslimani vrlo nepouzdani saveznici, prihvatio je primirje kako se Hrvati ne bi morali sami boriti sa Srbima. Izedbegovi je odbio doi na sastanak u Grac, usprkos inzistiranju Lorda Caringtona kako bi sprije io primirje izme u Srba i Hrvata, ali se istovremeno tajno dogovarao izravnosKaradiem, te su se vrlo brzo smanjili i sukobi izme u Muslimana i Srba. Lord Carington je ovo primirje predlagao kako bi Srbima dao neophodan predah potreban za daljnje operacije vojne obnove Jugoslavije, te je istovremeno pripremao situaciju u kojoj bi se muslimani i hrvati lake doveli u sukobe oko preostalog djela BiH.

Sporazum Boban Karai iz Graca je izazvao sukobe u Hrvatskoj Vladi zbog ega je do lo do vrlo jakog sukoba na sjednici Vrhovnog dr avnog vije a, pri emu su Zdravko Tomac, predsjednik Vlade demokratskog jedinstva Franjo Greguri , predsjednik Sabora arko Domljan, te njegov potpredsjednik Milan Ramljak bili protiv sporazumijevanjasMilo evi em, po to nisu bili upoznatisobavje tajnim podatcima koji su upu ivali na stvarne ciljeve Alije Izedbegovi a i o posljedi nim neizbje nim sukobima s muslimanima. Manoli i Mesi su u ovom sukobu stali na Tumanovu stranu, ali ne zato to su ih zanimali interesi Hrvata u BiH ve zato to su eljeli izazvati to ve e nepovjerenje izmeu Hrvata i Muslimanima. U sukobljavanju s muslimanima vidjeli su ansu za uvla enje Hrvata i Muslimana u meusobni iscrpljuju i rat nakon kojeg bi JNA i jedne i druge porazila te ponovno napala Hrvatsku, a nakon nje i Sloveniju. U muslimansko-hrvatskom sukobu vidjeli su ansu za obostrani vojni, ekonomski i politi ki kolaps nakon ega bi Srbi bez problema mogli vojno obnoviti Jugoslaviju, ako bi uklonili Milo evi a. Stru njaci za politiku «jedno govori drugo radi» tj. Mesi , Manoli i itav projugoslavenski titoisti ki dio HDZ-a javno se zalagao za odr ane avnojskih granica i multieti nu BiH, a tajno su sve inili kako bi se Hrvati i Muslimani to vi e zakrvili. (Ve na po etku stvaranja HDZ-a BIH Manoli je uspio na vrh HDZ-a dovesti oficira KOS-a Srbina Davora Perinovi a koji je odmah po eo initi sve kako bi zavadio Hrvate i Muslimane, ali je smijenjen kad se u medijima pojavio njegov krsni list iz kojeg se vidjelo kako je kr ten u pravoslavnoj crkvi. Na njegovo mjesto je 16. rujna 1990. izabran Stjepan Kljui , Sarajevski Hrvat i bosanski integralist, ovjek koji nikad nije bio lan komunisti ke partije i koji nije znao jedno govoriti a drugo raditi. Od prvog trenutka imao je prikrivene neprijatelje u Stjepanu Mesi u i Josipu Manoli u, a i Aliji Izedbegovi u . Najve u podr ku je imao u Gojku u ku koji ga je titio dok je mogao, ali ga je kasnije morao prepustiti sudbini kad su sukobi izmeu Hrvata i Muslimana postali previ e jaki, te je Mesi uspio uvjeriti Predsjednika Tumana kako Kljui nema dovoljno jak utjecaj na BiH Hrvate, te kao takav ne mo e sprije iti sukobe izmeu Hrvata i Muslimana. Na sastanku HDZ-a u irokom Brijegu Mesi je smijenio Kljui a i na njegovo mjesto postavio biv eg suradnika KOS-a Matu Bobana, koji se vrlo brzo uspio nametnuti i u ku kao najpovjerljiviji suradnik, te svoje lokal patriotske kadrove ugurati u vrh HVO-a, koji su nastojali braniti samo interese Zapadne Hercegovine, a na tetu Hrvata iz srednje Bosne.) Odmah nakon sklopljenog primirja u Gracu izmeu Hrvata i Srba sukobi su se po eli sti avati na prostoru Hercegovine, ali jedinice HVO-a iz Posavine primirje nisu prihvatile ve su istog dana kad je objavljeno, zajednoslokalnim politi kim vodstvom donijele odluku o prelasku Save i oslobaanju Bosanske Posavine. 108. brigada u kratkom roku ulazi 20 kilometara u dubinu BiH, te oslobaa Oak, pri emu su uni tena 32 srpska tenka. Ova akcija je dovela do prakti nog raspada HVO-a na Hercegova ki i Posavski dio, to su vrlo brzo iskoristili Izedbegovi evi mediji pi u i kakosPosavljacima muslimani trebaju suraivati, ashercegovcima ne. Razlaz u stavovima Hercegova kog i Posavskog dijela HVO-a iskoristili su i projugoslovenski dijelovi HDZ-a na elu s Manoli em i Mesi em, koji su podr ali sklapanje sporazuma, ali su ga odmah nastojali iskoristiti za to ja e produbljivanje meuhrvatskog sukoba, te su kasnije jakom medijskom kampanjom sporazum Boban Karai proglasili kao to ka nakon koje su po eli otvoreni sukobi Hrvata i Muslimana.

4.3.1.

DOLINA NERETVE

U situaciji kad je JNA drala Dubrovnik u poluokruenju, Srbi su zaklju ili kako je povoljno vrijeme za zauzimanje ve eg dijela BiH. Teritorij gdje su Srbi bili ve ina ve je bio pod punim nadzorom JNA, a prve ve e operacije u Hercegovini po ele su prodorom JNA s namjerom odsijecanja Mostara s juga te pravcem Stolac - apljina Metkovi ovladavanja isto nom obalom Neretve i deltom Neretve te izbijanja na more. Srpske snage su u ofenzivi (24 - 28. 4. 1992.) uspjele ovladati isto nim dijelom Mostara i probiti se do apljine. Tu su zaustavljene intervencijom Hrvatske vojske i HVO-a, u kojem je bilo i neto Muslimana, te potisnute isto no od Stoca. Gubitak Mostara je prvi ve i poraz JNA i srpskih paravojnih snaga u itavom ratu. U borbama je oslobo ena lijeva obala Neretve u Mostaru i JNA je potisnuta u Podveleje. Istovremeno je napad po eo i prema Livanjskom polju na pravcu prema Splitu, ali bez uspjeha. S ova dva pravca kretanja Srbi su eljeli ispresijecati junu Dalmacijom i BiH te postepeno ovladati Jadranskim morem. Na ovom je dijelu bojita u to vrijeme suradnja Muslimana i Hrvata bila dosta dobra i na takti kom, a i na stratekom planu. Neto prije izbijanja sukoba iz mostarske zrakoplovne baze pobjegao je asnik JNA, neki Perak te se javio generalu Tusu u Zagrebu. Tus ga je odmah imenovao zapovjednikom obrane Mostara. SIS na elu sa starim udbaem Perkovi em dao mu je prolaznu sigurnosnu procjenu, a koliko je bio siguran pokazalo se im je stupio na dunost. im je dobio imenovanje Perak je izdao zapovijed o povla enju HVO-a i civila poto je JNA navodno toliko jaka da e sruiti cijeli Mostar. Lokalni zapovjednici HVO-a su tu zapovijed odbili poto su svoje ljudstvo ve rasporedili na strateke to ke oko vojarni JNA. Perak je nakon toga pobjegao u pravcu Srbije i vie nitko za njega nije uo. Tus ovo svoje kadrovsko rjeenje nikad nije objasnio. Borbe u Mostaru po ele su po etkom travnja 1992. nakon eksplozije cisterne postavljene pored srpske vojarne i instalirane od »nepoznatog izvritelja«. Nekoliko dana prije Srbi su se po eli iseljavati iz Mostara naputaju i svoje stanove i nose i to su mogli ponijeti. Bio je to signal i za sve ostale kako se neto priprema. Srbi su iz vie od 500 oru a postavljenih na brda oko Mostara osuli paljbu na grad i okolicu. Usprkos tome jedinice HVO-a i HOS-a koje su se sastojale uglavnom od Hrvata i neto Muslimana uspjele su sa uvati grad. Iako su srpske snage uspjele osvojiti 60% teritorija BiH (70% ako se ura unaju i vojno, potpuno opkoljeni muslimanski gradovi), nisu uspjele na stratekim pravcima prema Jadranu te su ubrzo prele u defenzivu. Na ovim pravcima zaustavile su ih jedinice HVO-a i HV-a, a postupnim uklju ivanjem Muslimana u borbu poloaj bosanskih Srba postajao je sve loiji. Prva muslimanska jedinica u Mostaru osnovana je i naoruana na inicijativu HVO-a, a iz hrvatske su vra ane muslimanske vojno sposobne izbjeglice te uklju ivane u postrojbe HVO-a, i ABiH. HVO je nastojao to vie muslimanskih izbjeglica uklju iti u borbi smatraju i kako su HVO i ABiH dvije sastavnice iste vojske, o emu su traili da se postigne i formalni sporazum. U to vrijeme Britanski institut za strateka istraivanja procjenjuje kako Srbi gube rat, a britanski i francuski politi ari govore javnosti kako je s Bosnom svreno. Britanci i Francuzi shva aju kako e Srbi izgubiti rat ukoliko se Muslimani ne blokiraju i s hrvatske strane. To je bilo mogu e posti i samo, uz suradnju projugoslovenskog djela UDBA-e i KOS-a, koji su po eli s izazivanjem rata izme u Hrvata i Muslimana, kako bi se i jedni i drugi iscrpili. Mnogi oficiri JNA, Hrvati i Muslimani po eli su naglo prelaziti u ABiH i HVO, od ega je dobar dio, sude i po njihovom kasnijem

ponaanju, promijenilo uniforme po zadatku izazivanja me usobnih Hrvatsko Muslimanskih sukoba. Do osmog mjeseca oja ana je i muslimanska vojska ABiH te osna ena povratkom izbjeglica s mora uspjela je zauzeti lijevu obalu Neretve, tj. isto ni dio Mostara to su ga Srbi prilikom povla enja potpuno spalili i razruili. Srbi su prilikom povla enja poruili i sve mostove na Neretvi. Ostao je jedino teko ote eni Stari most. Na podru ju Rame JNA je napala zapadne dijelove prozorske op ine sredinom travnja, a topnitvom su granatirali sela tijekom svibnja 1992. godine. Slabo naoru ana i malobrojna postrojba HVO obranila je Ramu, a u njoj se uz Hrvate borio i manji broj Muslimana. U obrani od etnika i JNA, Hrvati su se organizirali u HVO, a Muslimani su se dr ali jugoslavenskog sustava obrane u sustavu TO (Teritorijalne obrane) koja je bila integralni dio JNA. Glavni zapovjednik “taba TO op ine Prozor” je Muharem abi i on stvara plan “Elif” i plan “Be” obrane, s tim da prvi predvi a suradnju s HVO-om, a drugi samostalno djelovanje. Tek 26. svibnja 1992. godine “tab TO” donosi odluku o formiranju prve dobrovolja ke ete TO Prozor, a za njenog zapovjednika postavljen je Salih Ruvi iz Prozora, po inu kapetan prve klase u JNA. U lipnju dolazi do prvog pukaranja izme u Hrvata i Muslimana, pa Hrvatska sve vie inzistira na sklapanju saveza izme u AbiH i HVO-a. Zahvaljuju i tim nastojanjima 21.7. 1992. u Zagrebu je potpisan sporazum o prijateljstvu i suradnji prema kojemu je HVO sastavni dio jedinstvenih oru anih snaga BiH. Unato ovom sporazumu po inju se osje ati sve ve a napetosti izme u HVO-a i Armije BiH. Muslimani po inju utvr ivati polo aje prema Hrvatima, umjesto prema Srbima, to izaziva nepovjerenje Hrvata. Raskol u zajedni koj obrani Ramskog prostora od srpskog agresora, koji jo uvijek napada, ini “tab TO” 29. kolovoza 1992. godine aktiviraju i plan “Be”, to zna i i po etak djelovanja Armije BiH protiv HVO-a. “tab TO op ine Prozor” 21. listopada 1992. u selu Blace odr ao je sastanak s predstavnicima TO-a iz susjednih op ina. Sastanku predsjeda Mustafa Hero, na elnik “taba TO Prozor”. Tijekom sastanka obavijestio je nazo ne kako e u petak 23. 10. 1992. do i do sukoba u Prozoru i kako e “ arijom vladati Muslimani”. Do sukoba je dolo, a neposredan povod je bio to to su pripadnici Armije BiH iz zasjede kod sela Dobroin ubili etiri pripadnika HVO-a. Ramskim postrojbama Armije BiH u pomo

su krenule postrojbe iz Konjica, Jablanice i Uskoplja (Gornjeg Vakufa). Pripadnici Armije BiH iz ramskih sela Lapsunj, Lug, Varvara i Kova evo Polje odbili su zapovijed Muharema abi a da napadnu HVO i odlo ili oru je. ABiH je izgubila bitku te veliki dio muslimanskog stanovnitva naputa Prozor i smjeta se na podru ju susjedne op ine Jablanica. 4.3.2.

POSAVINA

U Posavini napad na Br ko po eo je 30. 4. 1992. Tijekom no i Srbi su poklali svoje sustra are Muslimane, te su arkanovci upali u Br ko. Kada su civili po eli bje ati preko mosta u Gunju, vojnici JNA, koji su prethodno postavili eksploziv pod most, digli su ga u zrak, i to u trenutku kada je most bio prepun ljudi. Br ko je smjeteno na putu Srbija-Bijeljina-Br ko-Lon ari-Modri a i dalje prema Banjoj Luci i Kninu (“koridor”). Za napad na ovaj grad i cijelo br ansko podru je Srbi su prikupili doma e jedinice te dijelove Novosadskog i Banjalu kog korpusa bive “JNA” i brojne oru ane jedinice iz Srbije i Crne Gore. U prvom naletu zarobili su velik broj muslimanskih i hrvatskih civila, od ega su poubijali izme u 5.000 i 7.000. U zrak su

digli oba savska mosta na kojima je poginulo vie od 60 ljudi koji su spas pokuali na i u Hrvatskoj. Nakon pokolja u Bjeljini i Br kom Muslimanima i Aliji je postalo jasno kako se rat ne mo e izbje i, kako ih JNA i Srbi ne ele za saveznike te da moraju tra iti druge saveznike. Ako ih ja i ne ele za saveznike, moraju se prikloniti slabijem, bar do prve prilike za promjenu saveznika, te je tek tada HVO za Izedbegovi a od takti kog saveznika postao strateki saveznik. Br ko je Srbima bilo strateki va an grad jer je preko njega prelazio koridor izme u zapadnog i isto nog dijela »Republike Srpske i Srpske krajine«. Ovaj koridor, irine oko 4 kilometra na naju em dijelu, Srbi su branili vrlo sna nim oklopnim i topni kim jedinicama. (Kasnije tijekom 1992. i 1993. jedinice HVO-a i ABiH pokuavale su presje i taj koridor, ali su to uspijevale samo nakratko. Nakon velikih gubitaka uvijek su se morale vratiti na po etne polo aje.) Demobilizirao sam se 1. 8. 1992. godine, ali sam i dalje ostao u vezi s de kima koji su odlazili u bosansku Posavinu. Sluao sam informacije i analizirao ih. Posavina je Hrvatskoj bila va na zbog velikog postotka Hrvata koji su tu ivjeli, a i zbog tog to je bolje rat voditi izvan vlastitog teritorija kako bi to manji teritorij Hrvatske bio dostupan neprijateljskom topnitvu. U Posavini oko Bosanskog Broda bilo je dobrih vojnika i manjih skupina, ali je vie zapovjednitvo bilo vrlo loe. Borili su se uglavnom Hrvati i neto Muslimana. Ve ina ih se ponaala kao da se Hrvatska vojska mora boriti za njih. Pojedini zapovjednici lokalnih muslimanskih naoru anih grupica TO i Patriotske lige nastojali su uvati svoja sela ire i parolu “Pustit emo Hrvate da se obra unaju sa Srbima, a do tada emo se naoru ati i preuzeti kontrolu”. U to vrijeme Ministar vanjskih poslova BIH Haris Silaj i je na sastanku u Ujedinjenim Arapskim Emiratima uvjeren kako bosanski muslimani trebaju prepustiti Srbima dijelove BiH gdje nisu ve ina, tj. Posavinu koja je ionako po Vance Owenovom planu pripala Hrvatima, te od Hrvata uzeti dolinu Neretve kako bi dobili izlaz na more i tako se povezati s ostalim islamskim dr avama. O tome je razgovarao s Alijom Izedbegovi em koji je to odobrio, pa je Silaj i preko BiH ambasadora Muhameda a irbega i Vitomira Ragu a tra io od Amerikanaca i Njemaca da pritisnu Tu mana i natjeraju ga na povla enje HV-a iz Posavine. Nakon sve ve ih me unarodnih ucjena, te nakon to se tim pritiscima pridru io i Izedbegovi , Tu man je procijenio kako se ne mo e suprotstaviti Amerikancima i Njemcima, te je po eo povla iti redovne brigade HV-a, ali je lokalnim braniteljima i dragovoljcima doputen odlazak u Posavinu. Po etkom listopada Srbi su na podru ju Posavine pokrenuli operaciju »Koridor«. Anga irali su oko 48.000 ljudi, vie od 100 tenkova i oklopnih transportera, vie od 1.000 topova, haubica i minobaca a, a imali su i potporu zrakoplovstva. (U Posavini Srbi su ukupno izgubili izme u 6.000 i 8.000 vojnika oko 160 tenkova, oko 30 transportera, oko 3.000 topni kog oru a, te 21 zrakoplov. ) Zapovjednik obrane Posavine Stipeti imao je na raspolaganju desetak puta manje snage, najbolje jedinice je rasporedio u dubinu prema Derventi, a najloije brigade, sastavljene od prete no prisilno mobiliziranih hrvatskih i muslimanskih izbjeglica iz Bosne, rasporedio je na bokove uz rijeku Savu. Tu su Srbi upravo i probili crtu obrane asfaltnim putem uz Savu prema rafineriji i tako branitelje Bosanskog Broda doveli u poluokru enje. Prisilno mobilizirani branitelji Bosanskog Broda su pobjegli, a put za opkoljavanje je

bio potpuno slobodan. Svje ih kvalitetnih jedinica u pripremi nije bilo, te su branitelji iz dubine terena dobili zapovijed za povla enje. Meutim, Srbi ovdje nisu napravili gre ku kao u Vukovaru. Pri li su u blizinu mosta, ali su odustali od potpunog opkoljavanja tako da se najkvalitetnije redovite jedinice HV-a mogu povu i. Srpsko topni tvo je dobilo zadatak da djeluje samo na jedinice koje bi poku ale iz Hrvatske u i u Bosanski Brod, ali na jedinice u povla enju nisu djelovali. Kada se ve ina hrvatskih redovnih jedinica povukla, Srbi su sru ili most sa svoje strane. Dana 6. 10. 1992. godine Bosanski Brod je pao. Oko 300 hrvatskih vojnika koji nisu na vrijeme dobili zapovijed o povla enju ostalo je u okru enju i tek su nakon tri dana uspjeli preplivati Savu. Da lokalni mobilizirani izbjeglice (Hrvati i Muslimani) nisu bje ali, Brod nikada ne bi mogao biti “prodan”, a Ora je i Domaljevci takoer bi bili “prodani” da su branitelji ovih mjesta nekom drugom, tj. vojnicima iz Hrvatske prepustili obranu. Obrana Ora ja i Domaljevaca temeljila se na lokalnim braniteljima koji nikoga sa strane nisu slu ali, a vojnike iz hrvatske su rasporeivali meu svoje snage, s time to se sami nikad nisu povla ili na odmor u Hrvatsku i obranu prepu tali drugomu. Zapovjednik Posavskog voji ta Stipeti je sve primjedbe na svoje zapovijedi otklanjao rije ima: »Tuman je naredio«. Problem je samo to te Tumanove telefonske zapovijedi nije uo nitko osim njega. U bosanskoj je Posavini od postrojba koje su slane iz Hrvatske poginulo vi e od 700 ljudi, a u itavoj bosanskoj Posavini bilo je vi e od tri tisu e mrtvih vojnika HV-a i HVO-a. Par mjeseci prije pada Posavine u Osijek su po eli dolaziti pojedini logisti ari s podru ja Ora ja koji su tra ili granate, po to vi e nisu stizale iz Zagreba. Preko svojih poznanstava raspitao sam se o emu se radi te sam doznao kako su zalihe granata i pje a kih protuoklopnih projektila zarobljenih u Vojarnama JNA istro ene, a da nove zna ajnije zalihe zbog embarga nisu nabavljene. Slutio sam to e se dogoditi. Raspolo ivo stanje streljiva i granata bila je najstro a vojna tajna koju neprijatelj nije smio doznati, te zbog toga Tuman nije mogao javno posavljacima obja njavati pad Posavine. Logisti ari iz Ora ja su uspijevali ne to protuoklopnih, topni kih i minobaca kih granata skupiti po Osijeku od ni ih zapovjednika iz njihovih tajnih skladi ta, koji su odvojili to su mogli, a bilo je i onih koji su to posavljacima dobro naplatili. Zahvaljuju i ovim poduzetnim logisti arima Ora je je obranjeno. Najbolja suradnja izmeu hrvatskih snaga HVO-a i muslimanske armije BiH bila je oko Tuzle. Hrvat eljko Knez je stvorio Drugi korpus ABiH i obranio Tuzlu. Zapovjednik obrane Grada ca bio je Hrvat Ivan Mija , iako su tu u velikoj ve ini bili Muslimani. 115. brigada HVO-a “Zrinski”, kojom zapovijeda Hrvat Zvonimir Juri , ocijenjena je kao jedna od najboljih postrojbi Drugoga korpusa ne samo Armije BiH, nego i svih Oru anih snaga BiH. U naju em vodstvu korpusa bilo je vi e Hrvata. Na elnik taba bio je Anelko Mlakar, a ef sigurnosti Ante Pranji . U civilnim organima takoer je bilo mnogo Hrvata. Predsjednik Vlade bio je Saludin Hoi , a potpredsjednik dr. Bo o Tomi .

4.3.3.

MUSLIMANSKO-HRVATSKI RASKOL

Ju no od Sarajeva suradnja je vremenom postajala sve slabija i na mnogim mjestima je ovisila o lokalnim zapovjednicima. Prvi takti ki znakovi raskola javljaju se jo po etkom 1992. nakon dono enja MUSLIMANSKE DEKLARACIJE. Muslimanski

vjerski vo a je ve u sije nju u Konjicu, otvoreno, preko Radija Konjic pozvao na klanje i ubijanje kaurina. S vremenom su nepovjerenje i nesporazumi sve vie rasli, naj ee zbog nabave oruja. Hrvatska vojska naoruavala je HVO, a Hrvatska policija HOS i muslimansku politi ku stranku SDA koja je formirala ABiH. Borci HVO-a sve vie su zamjerali Muslimanima to ne znaju protiv koga bi se borili i to izbjegavaju borbu s JNA i Srbima. Mnogi Muslimani su na JNA gledali kao na vlastitu vojsku te se nisu eljeli boriti protiv nje, pa je u Vitezu ve koncem travnja dolo do neprijateljstva izme u Hrvata i Muslimana. Prvih su mjeseci borbe protiv Srba vodile uglavnom jedinice HVO-a i HOS-a u kojima je bilo i dosta Muslimana, te pojedine paravojne jedinice Muslimana iz Patriotske lige koje nisu bile ni pod ijom politi kom kontrolom. Muslimani su se po eli pripremati za obranu 10. lipnja 1991. godine, kad su na Kongresu SDA u Sarajevu (Dom milicije) osnovali Savjet za nacionalnu obranu koji treba “da djeluje uz SDA, sve dok za to postoje potrebe”. Savjet je organizator Patriotske lige koja predstavlja za etak ABiH. U suradnji s Patriotskom ligom osnovane su jedinice »Bosna« koje se ozna avaju brojevima, a bile su poznate i pod nazivom Zelene beretke. Koritenje vie naziva dovelo je do toga da se pod svakim od naziva pretpostavljala posebna organizacija, pa je esto bilo nejasno o kome se zapravo radi. Patriotska liga djelovala je u izrazito konspirativnim uvjetima, te ni kasniji visoki asnici ABiH, generali Alagi i Muslimovi, nisu uspjeli da se, unato pokuajima, poveu s njima. U Patriotskoj ligi na elno je vladalo nepovjerenje prema asnicima iz JNA koji su se pokuavali pridruiti organizaciji, iako su neki asnici, poput Sefera Halilovia i Mustafe Hajrulahovia - Talijana postavljeni na visoke poloaje. Na vojnom savjetovanju u Mehuriima kod Travnika (7 - 8. 2. 1992.) ustanovljeno je kako Patriotska liga raspolaes60.000 do 70.000 naoruanih lanova, 17 dana kasnije Sefer Halilovi izdaje «Direktivu za obranu suvereniteta Republike Bosne i Hercegovine», tj. izvo enje borbenih operacija. Sustav je pokrivao cijelu BiH, a sastojao se od Glavnog stoera PL-a na razini Republike, devet regionalnih stoera, 103 opinska stoera i velikog broja razli itih postrojbi, organiziranih u formacije od voda do brigade. Patriotska liga se do jeseni 1991. naoruala na podru ju cijele BiH, a oruje je stizalo raznim kanalima, najvie iz Hrvatske orujem zaplijenjenim nakon pada vojarni JNA. Patriotska liga organizirala je u tajnosti odlazak Muslimana iz nekih mjesta u BiH na kolovanje u MUP Hrvatske u Kumrovec, Lu ko i Rakitje, a mnogi njeni pripadnici su prva ratna iskustva stekli na hrvatskim ratitima. Rairenost Patriotske lige na podru ju cijele Republike BiH trebala je osigurati pravodoban i odlu ni otpor agresiji u svim dijelovima BiH. U gotovo svim veim mjestima BiH koje je zauzela JNA pruen je nekakav otpor napada u, ali na mnogim mjestima nije bio dovoljno organiziran i uspjean, esto zbog politi ke blokade iz Alijinog Stoera. Ove postrojbe su se kasnije uklopile u ABiH kao i pripadnici TO, te dijelovi milicije. Zapovjednici TO su bili uglavnom bivi rezervni oficiri JNA i bili su esto antihrvatski orijentirani, dok mnogi pripadnici Patriotske lige nisu eljeli, kasnije, tijekom 1993. sudjelovati u napadima na hrvatske enklave (ABiH uglavnom nije napadala jedinice HVO-a koje nisu imale svoj teritorij i lokalnu civilnu vlast) i postali su nepoeljni u Alijinim planovima stvaranja iste muslimanske Bosne. Zapovjednici Patriotske lige koji se nisu eljeli pod initi Aliji, morali su tijekom 1993. pobjei kako ne bi bili likvidirani. Jedan od zapovjednika obrane Sarajeva, Jusuf Juka Prazina, ubijen je ak u Belgiji. U travnju 1992. JNA je napustila vojarne Draga u Busova i, Kaonik kod Busova e, Stojkovie pored novoga Travnika i Petar Meava u Travniku. Te vojarne su

napu tene dogovorno i bez borbe. Preuzimanje vojarne Kaonik kod Busova e bilo je povodom prvih sukoba izmeu Hrvata i Muslimana. Muslimani nisu sudjelovali u preuzimanju vojarne, ali su tra ili oru je. Dana 7. travnja 1992. odlukom predsjednika dr. Franje Tumana Republika Hrvatska je, meu prvima u svijetu, priznala neovisnost, samostalnost i teritorijalni integritet tada nje Republike Bosne i Hercegovine. Projugosovenska frakcija HDZ-a sprije ila je objavu ove odluke u Narodnim Novinama (slu beni list Vlade republike Hrvatske), kao i u dokumentima Ministarstva Vanjskih poslova, a u medijima se o tome pojavila samo kratka informacija. Ova odluka bila je u suprotnosti s ve pro irenim pri ama o dogovoru Tumana i Milo evi a kojima su oni podijelili Bosnu, pa je irenje informacije o priznanju BiH trebalo sprije iti. Teorija o podijeli BiH bila je vrlo korisna za radikalizaciju muslimana i ja anje njihovog nepovjerenja prema Hrvatskoj. im je BiH priznata, meunarodni pregovara i po eli su pregovore o njenoj podjeli. Predsjedavaju i EU Portugalac Jose Cuttieliro ponudio je plan o kantonizaciji BiH. Plan se temeljio na etni kom principu. Muslimanima je trebalo pripasti 44%, kao i Srbima, a Hrvatima je trebalo pripasti 12%. Plan su u Lisabonu potpisali i Srbi i Muslimani i Hrvati, ali je nakon povratka u Sarajevo Alija povukao svoj potpis, zbog otpora u vlastitoj stranci. Dana 15. 4. 1992. slu beno je konstituiran tab TO BiH i preuzima zapovijedanje jedinicama Patriotske lige, ime TO postaje formalna vojna organizacija bosanskih Muslimana. Ubrzo u postrojbe te armije dolaze dragovoljci muahedini iz islamskih zemalja, koji neprijatelje vide u svima koji nisu muslimani. Dana 6. 5. dr. Franjo Tuman sudjelovao je u Bruxellesu na Mirovnoj konferenciji o SFRJ, a 22. 5. u New Yorku u Op oj skup tini prigodom primanja Republike Hrvatske u lanstvo Ujedinjenih naroda, rekao je: “ lanstvo u Ujedinjenim narodima kruna je meunarodne potvrde suverene dr avnosti Republike Hrvatske.” Dana 22. 5. 1992. BiH je primljena u UN, a uo i ovoga Hrvati su od Muslimana tra ili zajedni ko djelovanje svih snaga za obranu od Srba. Meutim, Alija se pravio kako ne vidi to se dogaa, pa su zbog tog Muslimani tek 20. 6. 1992. proglasili ratno stanje. Osim to su izbjegavali pripreme za obranu, dio Muslimana sve je javnije inzistirao na BiH kao graanskoj dr avi utemeljenoj na principu jedan ovjek - jedan glas (iako je na hrvatsko-muslimanskom referendumu odlu eno kako svi narodi imaju jednaka prava). Ovo je kod Hrvata izazivalo sumnju u zajedni ki interes, to je jo i poja ano izjavama nekih muslimanskih elnika o potrebi stvaranja iste muslimanske dr ave. Dana 30. 5. 1992. Vije e sigurnosti UN-a izglasalo je Rezoluciju 757 kojom se zabranjuje trgovina sa Srbijom i Crnom Gorom (osim hranom i lijekovima). Ovime je Velika Britanija uspjela sprije iti zra ne napade na srpske polo aje u BiH. Koliko su sankcije bile ozbiljne, vidi se po tom to ak ni srpski devizni ra uni u inozemstvu nisu bili zamrznuti. U svibnju 1992. postrojbe HVO-a Vitez zauzele su skladi te u Slimenima, a u borbi nisu sudjelovale postrojbe Armije BiH. Unato tomu, Armija BiH tra i podjelu zaplijenjenog oru ja JNA prema svojim kriterijima. Kada je to Hrvatska strana odbila, Armija BiH svoje zahtjeve poku ava ostvariti silom. U istom mjesecu zapovjedni tvo HVO-a po zapovijedi Gojka u ka sklapa dogovor s pojedinim zapovjednicima Patriotske lige o deblokadi Sarajeva. Dogovor je razraen izmeu Nijaza Batlaka, poznatijeg pod ratnim imenom Mate arlija Daid a, i Jusufa Juke Prazine. Mate arlija Daid a je bio povratnik iz inozemstva, profesionalni vojnik koji je se deklarirao kao Hrvat muslimanske vjere. Nastojao je stvarati mje ovite

katoli ko muslimanske jedinice u BiH te je dosta oru ja podijelio muslimanima. Daia i Prazina su organizirali koordiniranu akciju za deblokadu Sarajeva. Akciju je iznutra trebala povesti Patriotska liga, a izvana sve slobodne jedinice HVO-a i Patriotske lige na potezu od Mostara do Sarajeva. Jedinice izvana trebao je predvoditi Daid a. Meutim, jedinice muslimanske Armije BiH lojalne Aliji Izedbegovi u zabranile su HVO-u prolaz kroz Konjic, te sprije ile postrojbe HVO-a pod zapovjedni tvom Nijaza Batlaka u deblokadi Sarajeva preko Igmana pod izlikom “kako ih usta e ne e oslobaati”. Daid a je jam io kako je tada za 48 sati mogao razbiti obru oko grada. Ovom prodoru suprotstavio se i Konji ki HVO koji je ve tada bio vrlo nepovjerljiv prema Muslimanima zbog lo e lokalne suradnje, pa ak i manjih sukoba. U to vrijeme i muslimanske postrojbe su poku ale deblokirati Sarajevo iznutra, na pravcu Ilid e, 8. 6. 1992. godine. Viki evi policajci su izbili na vrh Milinkladske, a Dino Magoda je dospio duboko do trebevi kih padina. Dijelovi budu e Desete brdske i jedna jedinica Vojne policije naredbom iz Izetbegovi eva kabineta vra eni su s Vraca. Tada su etnici ve bili svladani i pru ali su otpor jo samo iz jedne zgrade, ali je stiglo nareenje o obustavljanju akcije. Aliji je odgovarao imid Sarajeva u zapadnim medijima kao najve eg mu eni kog grada, a odgovaralo mu je i blokirano Sarajevo iz politi kih razloga. Njegov mandat predsjednika Predsjedni tva trajao je godinu dana i nakon toga Skup tina BiH je trebala izabrati drugog. Kako se Skup tina ne bi mogla sastati bilo je dobro dr ati Sarajevo u izolaciji. Bojao se i dezertiranja iz vlastite vojske, ako bi se otvorila mogu nost za bijeg iz Sarajeva. Kako bi mogao manipulirati Sarajlijama, Alija je odbio i brojne ponude europskih i arapskih vlada za satelitsku i TV deblokadu Sarajeva. Za vrijeme Alijinih enevskih pregovora dolazilo je do prekida svih telefonskih veza Sarajeva s okolinom. Odmah nakon sprje avanja Daid inog prodora prema Sarajevu naglo je poraslo nepovjerenje Hrvata prema Muslimanima, a i prema HOS-u u kojemu je bilo puno Muslimana (u mnogim jedinicama su bili i ve ina). U Sarajevu je nakon Alijine sabota e deblokade do lo do oru ane pobune Jusufa Juke Prazine koji je nakon vojnog poraza svojih snaga morao pobje i u Mostar, a odatle u Belgiju. Alija Izedbegovi je stopiranjem deblokade Sarajeva razotkrio svoje strate ke ciljeve i planove, o emu je u ak informacije imao ve prije sklapanja sporazuma iz Graca koji je potpisan ni mjesec dana ranije, ali je na podru ju Posavine odmah i prekr en. Nakon blokade prodora prema Sarajevu u ak je uvidio realnost informacija o planovima britanskih slu bi za voenje specijalnih oblika rata koje je uspio, preko svojih veza s ameri kim obavje tajnim slu bama doznati, a po kojima su Muslimani uz pomo Islamskih zemalja nagovoreni na prodor prema Jadranu, tj. na sukob s Hrvatima. Aliji Izedbegovi u bi najvi e odgovaralo kad bi Hrvati istovremeno ratovali sa Srbima, a i s ABIH, kako bi lak e osvojio hrvatske prostore srednje Bosne i Hercegovine. Primirje sa Srbima poku avao je dogovoriti neformalno, kao tajni dogovor, ali su ga Britanci natjerali na sklapanje javnog dogovora, po to njima nije bio cilj braniti interese Muslimana i stvarno im osigurati izlaz na Jadran, ve su im interesi Srba bili va niji. Interese Muslimana su branili samo takti ki, zbog stjecanja povjerenja u Muslimanskom vodstvu i islamskim zemljama bogatih naftom. Kako bi se muslimani odvratili od sukoba s Hrvatima Predsjednik Tuman je nastojao od samog po etka sukoba u BiH uspostaviti zajedni ko zapovjedni tvo svih Muslimanskih i Hrvatskih snaga u BiH, ali je zbog Izedbegovi evog otezanja tek 21. 7. 1992. u Zagrebu potpisan Sporazum o prijateljstvu i suradnji prema kojemu je HVO dio jedinstvenih oru anih snaga BiH. (Ovaj sporazum je ponovno dotjerivan i

potpisivan 21.9. 1992. u New Yorku, te 25.4. 1993. i 12.5. 1993. Izedbegovi je kasnije potpisivanje ovih sporazuma objanjavao takti kim i humanitarnim razlozima, kako ne bi ostao bez logisti ke podrke iz Hrvatske.) Poto sporazum nije imao nikakvih u inaka na terenu, a kako bi Hrvatska obranila Dalmaciju i kako ne bi morala ratovati istovremeno na dva fronta, to nije bila u stanju, uak je odmah poduzeo sve kako bi primirio sukobe sa Srbima i u BiH, a i na hrvatskom ratitu. Istovremeno je po eo ja ati polo aje na pravcima kojima bi Muslimani mogli prodrijeti prema Plo ama. Kako bi to du e vezali za sebe muslimanske snage i tako im onemogu ili veliku koncentraciju na prostoru izme u Mostara i Bugojna, hrvatskim enklavama u srednjoj Bosni oru je i streljivo dopremano je ak i helikopterima koje je uak hitno nabavio u Rusiji im su po eli sukobi s Muslimanima. Kako do izdvojenih enklava srednje Bosne nije uspijevao dostaviti dovoljno opreme i oru ja Manoli evi kadrovi su po eli iriti glasine kako on eli braniti samo svoju Hercegovinu, a srednju Bosnu je prepustio muslimanima kojima dostavlja ak i oru je, iako je on dostavu oru ja morao dozvoliti kako bi se muslimani na drugim ratitima mogli obraniti od eventualnog novog Srpskog napada, to bi dovelo do nove rijeke muslimanskih izbjeglica u Hrvatsku. Da je Hrvatska prekinula dopremu oru ja Muslimanima Srbi bi pri ekali da potroe streljivo, te bi krenuli u novu op i napad, nakon ega bi 2.500.000 muslimana i 700.000 BiH Hrvata zavrilo u Hrvatskoj. Hrvatska to ne bi mogla izdr ati ni logisti ki, ni sigurnosno, te bi tada bez problema Srbi osvojili Dalmaciju, nakon ega bi na red dola Slavonija ime bi plan stvaranja velike Srbije bio dovren. Na suradnju s HVO-om po ukovoj zapovjedi pozvan je i lokalni zapovjednik HOS-a Bla Kraljevi , koji je pokuavao osvojiti ak i isti srpski grad Trebinje u isto noj Hercegovini. On je u Australiji previe dugo sanjao o hrvatskoj granici na Drini, te nije uspio shvatit kako su pojedini Muslimani po eli sanjati o svojoj dr avici s granicom na otvorenom moru, a na to su ih poticali, osim Engleza i Francuza, mud ahedini, te islamske zemlje koje su eljele muslimansku dr avu u Europi, s izlazom na otvoreno more. HOS pod zapovjednitvom Bla a Kraljevi a zbog nerazumijevanja politi kih igara znatno je pridonosio zbrci na terenu. Po etkom rata u BiH sve jedinice HOS-a su preba ene tamo, kako Paraga s njima ne bi mogao prijetiti vojnim udarom. U pravilu su odlazili na najgora ratita. To je odgovaralo i Tu manu i uku, kako bi otklonio opasnost od vojnog udara u Hrvatskoj, a odgovaralo je i Manoli u kako bi imao tajni instrument za uplitanje u BiH sukob. Manoli je preko svojih operativaca Paragi slao oru ja koliko je trebalo te je HOS ubrzo postao, na mnogim mjestima, ve inom muslimanska postrojba. HOS na elu s Bla om Kraljevi em, kao i Patriotska liga postali su smetnja KOS-ovcima uba enim u HVO i ABIH koji su inili sve kako bi to vie potpirili sukobe izme u ABIH i HVO-a. KOS-ovci u ABIH su dobili zadatak marginalizirati ili likvidirati sve prohrvatski nastrojene zapovjednike Patriotske lige, a KOS-ovci u HVO-u su dobili zadatak marginalizirati ili likvidirati sve promuslimanski orijentirane zapovjednike HVO-a. uak je lokalnom zapovjednitvu HVO-a naredio razgovore s Kraljevi em kako bi ga uvjerili u potrebu smirivanja sukoba sa Srbima, te oprez prema postrojbama ABIH. Bla Kraljevi je u HOS-u imao ve inu Muslimana i mogao je odigrati ulogu tampona izme u HVO-a i ABIH, samo da je shvatio igre koje vode uba eni KOS-ovci. Me utim on je uporno odbijao obustavu sukoba sa Srbima, zbog ega je dolo do neprijateljstva izme u njega i zapovjednika HVO-a. To su iskoristili uba eni UDBA-i koji su mu organizirali zamku nakon neuspjenih pregovora u Ljubukom. Likvidaciju je odradila grupa kriminalaca, bivih suradnika

UDBA-e od kojih su neki 1991. bili ukljueni u obranu Hrvatske u postrojbama posebne priuvne policije iz Hrvatske, a koji su se poetkom 1992. prebacili u BiH, u Tutinu postrojbu. Tuta je bio biv i suradnik Josipa Manoli a ubaen meu Hrvatske emigrante u Njemakoj koji se vrlo uspje no prilagodio u ku, te se svuda predstavljao kao njegov ovjek od najve eg povjerenja, ali je i dalje odr avao povremene kontakte sa Manoli em, kao i pojedinci iz njegove ka njenike bojne. u ak ga je kao takvog i prihvatio, vjeruju i u njegov nacionalni naboj, ne shva aju i Manoli evu sposobnost manipulacije ljudima suprotnih politikih uvjerenja. im je Kraljevi likvidiran terenski suradnici odjeljenja za psiholo ko propagandnu aktivnost (PPA) HVO-a, HV-a i MUP-a ve su brujali kako je to naredio u ak. Kako izvr ioci Kraljevi eve likvidacije to ne bi mogli demantirati vrlo brzo su svi poginuli na razliite naine, naje

e na boji tu s metkom u leima, slino kao i zapovjednici posebne priuvne policije u Hrvatskoj. Nakon likvidacije Bla a Kraljevi a Paraga je poku ao HOS-ovce vratiti u Hrvatsku i ponovno poku ati izvesti vojni udar, ali je api to uspio sprijeiti. Nakon smirivanja stanja Hrvati iz HOS-a pre li su u HVO i HV, a mnogi dotada nji Hrvati muslimanske vjere postali su najradikalniji borci ABiH, to je najvi e odgovaralo Aliji Izedbegovi u, dok su prohrvatski orijentirani Muslimani iz Patriotske lige ubrzo potpuno marginalizirani i uklopljeni u ABiH. Raspadom HOS-a Manoli i njegova udba ka ekipa izgubili su svoj najjai nesvjesni oru ani instrument utjecaja u BiH pa su se dohvatili svog posljednjeg oru ja - medija. Osnovni razlog njihova neuspjeha je taj to psiholo ki formirani u uvjetima komunistike diktature, nisu mogli shvatiti kako jedna dr ava, u uvjetima demokracije mo e opstati samo ako ve ina stanovni tva eli njezin opstanak. Opstanak BiH kao samostalne centralizirane dr ave nisu eljeli ni Srbi, ni Hrvati, a ni velik dio Muslimana. Neki Muslimani su se eljeli prikloniti Srbima, neki Hrvatima, neki kao npr., Alija Izetbegovi eljeli su ili konfederativnu Jugoslaviju s unitarnom BiH, ili malu muslimansku dr avu. Kasnije, u sijenju 1995, za vrijeme Biha ke krize Woren Christoper je pred Amerikim kongresom izjavio kako »Vlada u Sarajevu ve etiri godine intenzivno surauje na podjeli te zemlje«. Dana 13. 6. 1992. na planini Radu a, op ina Uskoplje/Gornji Vakuf, iz zasjede Muslimani su ubili etiri asnika HVO-a. Nakon toga je do lo do prvih sukoba na podruju op ine Gornji Vakuf/Uskoplje. Dana 18. 6. organizacija Islamske konferencije tra i vojnu intervenciju protiv Srba u BiH pod pokroviteljstvom UN-a. Dana 25. 6. 1992. predsjednik Tuman je u Strasbourgu sudjelovao u radu Mirovne konferencije o ratu u Bosni i Hercegovini, zajedno s Lordom Carringtonom, S. Milo evi em, A. Izetbegovi em i H. Silajd i em. Izmeu 28. i 29. 6. 1992. francuski predsjednik Mitterand iznenada je sletio na sarajevski aerodrom, iako su bili najavljeni zrani napadi na Srbe. Time je otvorio zrani most prema Sarajevu i Karai a predstavio kao stranu u pregovorima, a istovremeno je smanjio mogu i rizik zapadnih napada na Srbe. Izmeu 1. i 2. srpnja 1992. u Jadran je uplovila esta flota SAD-a ime je onemogu eno nabavljanje ozbiljnih koliina oru ja, streljiva i granata. 4.3.4.

ORU JE

Dana 21. 7. 1992. predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuman i predsjednik Predsjedni tva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegovi potpisali su sporazum o prijateljstvu i suradnji dviju dr ava. Zamjenici ministara vanjskih poslova dviju dr ava dr. Miomir u ul i Vlatko Kraljevi potpisali su Sporazum o uspostavi diplomatskih odnosa izmeu dviju dr ava. Na tom susretu dva predsjednika postigla su i dogovor o suradnji izmeu HVO-a i Armije BiH kako ne bi dolazilo do nerazumijevanja i sukoba. Nekoliko dana kasnije general Sefer Halilovi na po etku sastanka u Predsjedni tvu Bosne i Hercegovine u prvoj re enici ka e kako ne priznaje nikakvu drugu vojsku osim Armije BiH. Time se stavio na elo zagovornika samostalne muslimanske dr ave, bez Hrvata i Srba. Dana 27. 7. predsjednik Tuman je primio u privatni posjet predsjednika Argentinske Republike C. S. Menema pri emu je na elno dogovorena tajna isporuka oru ja, eksploziva i topni kih granata Hrvatskoj. Ovu operaciju ameri ke, britanske i francuske slu be dugo nisu uspjele razotkriti. Tek kada je MI6 otkrio kako je Dinko aki jedan od glavnih karika u ovom lancu, BBC je po eo medijske napade na njega. Britanci su se kasnije uspjeli osvetiti i Menemu tako to su ga uz pomo svojih argentinskih obavje tajnih propagandista smjestili u zatvor, nakon silaska s vlasti. Hrvatska je oru je nabavljala na raznim stranama i na razli ite na ine, zbog totalnog embarga na oru je i opremu. Dio oru ja Hrvatska je poku ala i sama proizvoditi, ali to se pokazalo vrlo te ko i sporo. Prve doma e strojnice pod nazivom ERO i ZAGI

esto su se zaglavljivale, to ih je inilo nepouzdanima. Minobaca ke cijevi lagano je bilo proizvoditi, ali najte a se pokazala proizvodnja onog najva nijeg i najskupljeg: minobaca kih, topni kih, tenkovskih i haubi kih granata, osobito upalja a za njih, a najte e proizvodnja raketnih projektila. U SFRJ bila je razvijena proizvodnja svih eksploziva, granata, VBR-ova i ostalog oru ja, ali je bila decentralizirano organizirana, te ni jedna republika (osim Srbije) nije mogla samostalno proizvoditi oru je. Najva nije komponente proizvodile su se u Srbiji i BiH, a oprema za ovu proizvodnju nabavljena je na Zapadu nakon svae izmeu Tita i Staljina. Budu i da Hrvatska nije mogla nabaviti opremu za takvu proizvodnju, nije mogla posti i odgovaraju u kvalitetu vlastitog naoru anja pa se morala opredijeliti za ilegalni uvoz pu aka, eksploziva, granata, upalja a, vojne elektronike, sredstava veze i svega ostalog to se nije moglo na brzinu i u dovoljnim koli inama proizvoditi u doma im tvornicama. Najva nije za kopneni rat je dovoljna koli ina granata, od kojih jedna stoji vi e nego sanduk kala njikova, a to ni mnogim vojnicima nije bilo jasno, pa nisu mogli shvatiti za to ne mo emo organizirati napade irih razmjera. Kako ne bismo mogli organizirati vlastitu proizvodnju oru ja pobrinuo se i MMF. Po prvom stend by aran manu s ovom meunarodnom institucijom morali smo obustaviti rad Koksare u Bakru, Tvornice elektroda i ferolegura u ibeniku, Tvornice Dalmacija u Dugom Ratu, eljezare Sisak, ure akovi a, Jedinstva u Zagrebu i vi e manjih poduze a. Za uzvrat MMF je omogu io reprogramiranje dugova naslijeenih od biv e SFRJ. Istovremeno je ocijenjeno kako u Hrvatskoj ima premalo banaka, te taj broj treba pove ati, kao i broj tedionica. (Ve po drugom stend bay aran manu je procijenjeno kako banaka i tedionica ima previ e pa im treba smanjiti broj.) U srpnju 1992. odr an je sastanak u Meugorju na kojem su Muslimani i Hrvati predlo ili da se BiH organizira u etiri kantona, od koji bi dva bila muslimanska, jedan srpski i jedan hrvatski. 4.3.5.

LONDONSKA KONFERENCIJA

Vlada dr. Franje Greguri a smijenjena je 12. 8. 1992. kad je imenovana nova na elu s Hrvojem arini em. Od 25. do 27. 8. 1992. dr. Tuman je u Londonu sudjelovao u radu na Mirovnoj konferenciji o biv oj SFRJ gdje je definirano da se granice ne mogu mijenjati, osim dogovorom. Srbija je ovdje politi ki pobijedila samim tim to je oti la na konferenciju (dogovor), a to je i bio osnovni cilj konferencije. Alija Izetbegovi je to kao rtva mogao odbiti, ali je rekao: “Pregovarati se mora”. Londonska konferencija prihvatila je etnike za pregovara ku stranu. Jedino to Srbi i JNA nisu do tada uspjeli je uspostaviti iru teritorijalnu vezu s banjalu kom regijom, otvoriti jo dva koridora, kako su planirali, i zauzeti jo jedan industrijski ili prometni vor. U isto vrijeme ABiH uz pomo oru ja kupljenog od Hrvatske i dobavljenog preko Hrvatske, oslobodila je cijelo Podrinje, a oko Pala je potpuno zatvoren obru dolinom Drine. Lokalni zapovjednik Imamovi je osvajao dio po dio terena u pravcu Drine, a planirao je pokrenuti ofenzivu prema Gora du i Fo i. Osvojio je vrh Treskavice te bio nadomak Kalinovika, rodnog mjesta Ratka Mladi a. Imamovi je ubijen u udnim okolnostima, vjerojatno kao nezgodan svjedok. Zapovjednik obrane Srebrenice Naser Ori javljao je da je ubijeno onoliko etnika koliko su oni civila pobili, a vojnici iz Gora a su mogli gledati zgrade na Palama. Prva mostarska brigada uspjela je osloboditi isto nu obalu Mostara. Deblokada Sarajeva operacijom Jug trenutak je kad su jedinice ABiH zabilje ile zna ajna napredovanja, oslobaaju Trnovo i Rogoj, ali bivaju zaustavljene zbog blokade dopreme streljiva od Alijinog logisti ara engi a. Slijedila je operacija Koverat, pa druge operacije koje su sve odreda sabotirane iz samog vrha ABiH. Paralelno s tim je polagano smanjivana multietni nosti ABiH, sve izra enije su ikanirani Jovan Divjak, Stjepan iber, Dragana Viki a, i njima sli ni. Sve je zna ajnije aktiviranje ideologa islamizacije vojske, sve e e stvaranje kaosa u redovima branitelja Sarajeva, sve izra enije nepo tivanje zapovijedi koje su stizale od generala Mustafe Hajrulahovi a Talijana, prvog komandanta Sarajevskog prvog korpusa. Britanski plan izazivanja sukoba izmeu Hrvata i Muslimana, tj. prekida strate kog saveza postupno je davao sve vi e rezultata. Prva ve a politi ka zamka Izedbegovi u postavljena je na Londonskoj konferenciji. Iako je zamka bila o igledna, iako je cijeli pregovara ki tim iz Sarajeva donio odluku o nesudjelovanju na Londonskoj konferenciji, iako je prva to ka dnevnog reda bila podjela Sarajeva, te iako je u delegaciji dogovoreno odbijanje plana Ailija Izetbegovi je na iznenaenje svih na konferenciji za tisak nakon prve sjednice rekao “Mi plan u osnovi prihvatamo”. Time je postalo jasno kako on u Britansku zamku nije upao slu ajno ve je sve radio svjesno, a smetnja su mu bili pojedini prohrvatski zapovjednici Patriotske lige za ije smjenjivanje mu je trebalo ne to vremena. 4.3.6.

DOLAZAK UNPROFORA

Dana 28. 8. 1992. ministri vanjskih poslova i obrane Zapadnoeuropske unije (WEU) odobrili su slanje 5.250 vojnika za za titu humanitarnih konvoja u BiH. Britanske jedinice su se rasporedili u srednjoj Bosni gdje su izmije ani ivjeli Hrvati i Muslimani. Odmah nakon toga Britanci su po eli intenzivirati realizaciju plana sukoba Hrvata i Muslimana po metodi »zavadi pa vladaj«. Njihov dugoro ni plan je bio iscrpiti Hrvate i Muslimane u meusobnoj borbi, nakon ega bi Srbi zauzeli itavu BiH. Time bi nastala »Velika Srbija» s ve im dijelom Jadranskoga mora i ve im dijelom biv e Jugoslavije. Hrvatska bi nakon toga bila osuena na lagano umiranje i raseljavanje. Na scenu izlazi Lord Owen ( lan tajnih lo a Royal Institute of Int. Affairs i Committee of 300) koji Hrvatima u BiH obe ava vi e nego su tra ili, a isto

tako i Izetbegovi u obe ava sve to on tra i. Skoro sve to je dr ao HVO, u VanceOwenovu planu je obe ano Hrvatima, ime su Hrvati gurnuti u rat na strani Srba. Hrvatskom stanovnitvu nudilo se oko 35% teritorija kroz provincije 8, 10 i 3. Istovremeno, Owen je Aliji, tajno, nudio izlaz na otvoreno more tako to mu obe ava grad Ploe s lukom i okolinom te iroki koridor kroz zapadnu Hercegovinu gdje ive gotovo iskljuivo Hrvati. Owen je znao kako Tuman ne mo e ustupati hrvatski teritorij i zato nikada ovo nije ponudio kao slu beni dokument, ali je vie puta to javno tra io, ak i pred medijima, kao in dobre volje prema Muslimanima. Tuman je znao to odbijanje znai, i ve tada je shvatio kako e morati primiriti sukobe sa Srbima kako ne bi morao voditi borbu na dva fronta. Nakon nepoputanja Izetbegovi u i Owenu uslijedili su britansko-francuski politiki i ekonomski pritisci, a polovicom 1993. i pokuaji vojnog prodora prema moru preko Mostara. Kada to nije uspjelo, Alija je koncem 1993. svoje zahtjeve smanjio samo na luku Ploe, ali je Tuman tada bio ve toliko ljutit na njega da ni o tomu nije htio razgovarati. Ovaj, za Muslimane najve i problem, rijeen je tek 22. 11. 1998. kada je u Zagrebu potpisan Sporazum o slobodnom tranzitu kroz teritorij Republike Hrvatske u Luku Ploe i iz nje, te kroz teritorij Bosne i Hercegovine u Neum. Sporazum su potpisali predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuman i lan Predsjednitva BiH Alija Izetbegovi . Sporazumom je uspostavljena i slobodna trgovaka zona Ploe. Od 20. do 23. 9. 1992. predsjednik, dr. Franjo Tuman, je u New Yorku sudjelovao na 47. zasjedanju Op e skuptine Ujedinjenih naroda i pri tom je u govoru iznio hrvatska gledita u svezi s okonanjem ratne krize na podruju bive Jugoslavije, a 30. 9. u enevi, s predsjednikom SR Jugoslavije D osi em, potpisao je sporazum po kojemu e Jugoslavenska armija napustiti Prevlaku do 20. listopada, u skladu s Vanceovim planom. 4.3.7.

JA ANJE HRVATSKO-MUSLIMANSKIH SUKOBA

Poetkom listopada poeli su hrvatsko-muslimanski sukobi u op ini Novi Travnik, u podruju sela: Senkovci, Sinokos i Donje Pe ine, Opara te u samom gradu. U tim selima Muslimani su napali zapovjednika HVO-a Jajce Stjepana Bla evi a i predsjednika HVO-a Jajce Nikolu Bili a. Tada je poginulo 15 pripadnika HVO-a. Muslimani su tada prvi put koristili teko topnitvo protiv Hrvata. Muslimani su napali zapovjednitvo HVO-a u Novom Travniku i unitili Ratnu bolnicu HVO-a. Zapalili su dvije zgrade u gradu, gdje su ivjeli prete no Hrvati. Cilj napada im je bio zauzimanje benzinske pumpne stanice, a kada u tome nisu uspjeli, zapalili su je. Grad je podijeljen. Stanovnitvo gornjeg dijela kontroliraju Muslimani, a donji novi dio grada kontroliraju Hrvati. U tim sukobima poginulo je 8 pripadnika HVO-a, a 16 je ranjeno. Mediji su nastojali ove sukobe prikazati kao lokalne incidente, a istina je da su lokalni sukobi i neprijateljstva slu ili samo kao povod, a ne uzrok sukoba. Muslimani su poslije svakog idu eg napada nastojali na i neki zgodan povod kako bi sukobe mogli prikazati kao lokalni incident, a ne kao svoju strategiju. Dana 20. 10. 1992. u Lavanskoj dolini, u selu Ahmi i, pripadnici ABiH zaustavili su pomo hrvatskim braniteljima iz Kiseljaka u Jajce, a 23. 10. 1992. u blizini sela Dobrain iz zasjede su ubili etiri pripadnika HVO-a i onemogu ili prolaz snagama HVO-a iz Prozora prema Jajcu koje je do ivljavalo vrhunac oru anih napada srpskih snaga, nakon ega su hrvatski branitelji Jajca, zbog nemogu nosti istovremenog ratovanja i protiv Srba i protiv Muslimana, bili primorani na povlaenje s polo aja i izbjeglitvo. Jajce je zadnji ve i grad koji su Srbi zauzeli u toku 1992, nakon ega su preli u defenzivu i ekanje na meusobno iscrpljivanje Hrvata i Muslimana.

Dana 20. 10. 1992. dr. Tuman je u enevi u nazo nosti C. Vancea i R. Owena pregovarao s D. osi em o normalizaciji odnosa Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije. Taj je sporazum dr. Tumanu bio bitan jer je o ekivao sukobe s Muslimanima dolinom Neretve na pravcu prema Plo ama. Dana 25. 10. 1992. u operaciji Tigar osloboeno je ire podru je oko Dubrovnika, do Prevlake, ime je smanjen pritisak na ovaj grad. Nakon ove operacija izvrena je demobilizacija oko 40.000 pripadnika Hrvatskih oru anih snaga zbog velikih trokova rata, kako bi ta sredstva mogla biti upotrijebljena u o ekivanim sukobima s muslimanima. Dan 27. 10. dr. Tuman je u enevi, u nastavku rada Meunarodne mirovne konferencije o bivoj SFRJ, u nazo nosti glavnog tajnika UN-a B. B. Ghalija te supredsjedatelja C. Vancea i lorda D. Owena sudjelovao u razgovorima s D. osi em i A. Izetbegovi em. Krajem 1992, kada je dolo do prvih ozbiljnijih oru anih sukoba HVO-a i ABiH, po elo je naoru avanje Muslimana sa Zapada. Naoru avanje III. Zeni kog i IV. Konji ko-jablani kog korpusa na sebe je preuzela britanska postrojba Unprofora. Naime, islamske zemlje su od Britanaca kupovale oru je i slale ga ABiH, a britanski su vojnici oru je transportirali preko teritorija koje su kontrolirali lokalni Hrvati do muslimanskih jedinica, pri emu je dio oru ja po dogovoru pripadao Hrvatskoj i HVO-u preko ijeg teritorija je oru je transportirano, i to je bio najva niji izvor streljiva i granata za Dalmaciju i Hercegovinu. Samo Iran je kupio oru ja, streljiva i granata u vrijednosti od jedne milijarde dolara. Amerikanci su preko Tuzlanskog aerodroma naoru avali Tuzlanski korpus AbiH s ciljem sprje avanja proirenja srpskog br anskog koridora i otvaranja jo jednog koridora kod Tuzle. U to vrijeme Mitterand je podr ao osnivanje Muslimanske dr ave kako Nijemci ne bi na brzinu preko Hrvata smirili Bosnu i Srbe, koji su tradicionalna zapreka Nijemcima za prodor prema Bliskom istoku bogatom naftom. Zbog toga su Britanci i Francuzi od Prvoga svjetskog rata podr avali to ve u Srbiju, dok su Nijemci nastojali sprije iti ostvarivanje Velike Srbije. I Francuzi i Englezi poslali su svoje “snage” u Bosnu, a smirivanje Bosne im nije odgovaralo jer bi time oslabili polo aj Srba, a Nijemci i Amerikanci bi bili pobjednici. Lord Owen tada javno govori: “Mi trebamo nametnuti prekid vatre (…) Od vitalnog je zna aja ne dozvoliti aneksiju Bosne i protjerivanje muslimanske populacije iz svojih sredita. Mi moramo imati jako europsko vojno prisustvo i SAD moraju biti uklju ene, ali samo u manjem obimu. Prava snaga je NATO.” Malo nakon preuzimanja du nosti kopredsjednika je izjavio: »Shvatio sam da nema nevinih meu politi kim i vojnim rukovodiocima na sve tri strane u Bosni i Hercegovini«. Time je elio relativizirati krivce za rat u BiH te smanjiti ulogu Amerikanaca u ovom sukobu. Na kontrolnim punktovima lokalne jedinice HVO-a zadr avale su konvoje Unprofora s oru jem, opremom i naftom te su dio uzimali za sebe, pa je prelaskom preko vie kontrolnih to ki Muslimanima ostajao manji dio oru ja. Isto tako su postupali i Muslimani s konvojima upu enim jedinicama HVO-a u Tuzli, Sarajevu i Zenici. Naoru avanje samoga Sarajeva vreno je preko hrvatskih prigradskih naselja Stupa i Otesa. Koncem listopada postaje sve jasnije kako e do i do ve ih sukoba izmeu Hrvata i Muslimana te Hrvati naputaju pojedine enklave koje nisu mogli braniti ili koje po VO planu nisu pripadale Hrvatima. Iz BiH je do tada ve nestalo 150.000 Hrvata iz Posavine i oko 130.000 iz banjalu ke regije. Prvi veliki sukob izmeu ABiH i HVO-a dogodio se 25. listopada 1992, kada su postrojbe HVO-a uspjele preuzeti Prozor koji je do tada bio pod nadzorom ABiH.

U jesen 1992. u okviru Tre eg korpusa ABiH sa sjedi tem u Zenici je zapo elo formiranje 17. kraji ke i 7. muslimanske brigade. 17. kraji ka brigada nastala je okupljanjem Muslimana protjeranih od Srba, a opremljena je i naoru ana u Hrvatskoj s namjerom da bude udarna postrojba za ponovno preuzimanje podru ja koje su osvojili Srbi. Brigada se popunjava s muslimanima prognanim od strane Srba i vrlo brzo postaje udarna postrojba za protjerivanje Hrvata. Trend “islamizacije” 7. kraji ke brigade je svjesno vr en od vodstva SDA tako to su u nju upu ivani islamski dobrovoljci - mud ahedini koji su iz arapskih zemalja stizali u BiH pod krinkom humanitarnih djelatnika ili novinara. Muslimansko vodstvo u Sarajevu, pod vodstvom Sefera Halilovi a donosi odluku o prekidu strate kog saveza s Hrvatima, te po inju kreirati planove za preseljenje muslimanskih izbjeglica iz Posavine i isto ne Bosne u La vansku dolinu, te preuzimanje kontrole nad tvornicama za proizvodnju oru ja u Konjicu, Busova i, Vitezu, i Novom Travniku. U Sarajevu je sve vi e prevladava stav da se Hrvate lako mo e poraziti jer su broj ano vi estruko slabiji, a Hrvatska im ne e mo i pomo i jer ima mnogo problema i sa Srbima u Hrvatskoj. Na taj na in su namjeravali zauzeti sredi nju Bosnu, te u daljnjem napredovanju prema jugu, izbiti na more. Dana 17. 11. 1992. Vije e sigurnosti UN-a poo trilo je sankcije protiv SRJ, a 22. 11. po eo je strogi pomorski embargo NATO-a u Jadranu protiv SRJ. 4.3.8. VANCE-OWENOV PLAN (Podjela na tri provincije) Dana 30. 11. 1992. pripadnici Vojne policije ABiH u Maglaju prijete kako e pobiti sve Hrvate od Maglaja do Zenice iako su Hrvati obranili Maglaj od Srba. U prosincu 1992. tijekom izvanredne sjednice Organizacije islamske konferencije (OIC) u Jeddi, u Saudijskoj Arabiji, sastali su se tada nji ministar vanjskih poslova Zdenko krabalo i Alija Izedbegovi . krabalo je tra io od Alije da prihvati ponudu dr. Franje Tumana o uspostavi zajedni kog vojnog zapovjedni tva u Zagrebu ili Bugojnu, radi zajedni ke borbe protiv Srba. Sa krabalom je bio i zagreba ki muftija efko Omerba i koji je potvrdio Tumanovu iskrenost. Po to je Halilovi eva strategija zauzimanja sredi nje Bosne i izbijanja prema jugu ve bila aktivirana, a broj Muslimanskih vojnika je ve bio deset puta ve i od broja vojnika HVO-a na tom podru ju, Alija je Tumanov plan odbio. U prosincu 1992. / sije anj 1993. u enevi su Vance i Owen Hrvatima, Srbima i Muslimanima izlo ili svoj plan i karte teritorijalne podjele Bosne i Hercegovine na 10 provincija. Svakom narodu pripadaju tri provincije, a Sarajevo dobiva poseban status. Hrvatima bi pripale 3. od a ka, 8. mostarska i 10. travni ka provincija, Srbima 2 .banjalu ka, 4. bijeljinska i 6. nevesinjska, a Muslimanima 1. biha ka, 5. tuzlanska i 9. zeni ka. Karta Bosne i Hercegovine je tako podijeljena na 10 provincija. U skladu s tim, ministar obrane u Vladi Bosne i Hercegovine donosi zapovijed da se obrambene snage u provincijama 1, 5 i 9 stave pod vodstvo taba Armije BiH, a obrambene snage u provincijama 3, 8 i l0 pod nadzor HVO-a. Lord Owen je o ovome jednom prilikom rekao: “Preuzeli smo tada dostignuti nivo podjele Bosne”. VO planom u su tini je legalizirano odcjepljenje Srba od BiH i pretvoreno u dobrovoljno odcjepljenje “muslimansko-hrvatske federacije” od BiH. Od 2. do 3. sije nja 1993. dr. Tuman je u enevi sudjelovao na mirovnim pregovorima u okviru Konferencije o biv oj SFRJ.

Dana 4. sijenja 1993. Vance-Owenov sporazum o miru u Bosni i Hercegovini potpisan je u enevi. Nakon toga je Alija Izetbegovi izjavio: “Ako potpi emo, imat

emo mir a ako ne potpi emo, imat emo rat”. U sijenju 1993. u Bistrincima, op ina Uskoplje-Gornji Vakuf, pripadnici ABiH ubili su tri civila u Ka unima, u op ini Busovaa su iz zasjede smrtno stradala etiri vojnika HVO-a, u Dusini, op ina Zenica, pobijeno je 10 civila, a u Gustom Grabu, op ina Busovaa, ubijeno je i masakrirano pet civila u dobi izmeu 70 i 80 godina ivota. Od 11. do 12. sijenja 1993. dr. Tuman je u enevi sudjelovao na mirovnim pregovorima u okviru Konferencije o biv oj SFRJ. Dana 12. sijenja 1993. u Lu anima, op ina Uskoplje-Gornji Vakuf, ABiH je ubila i masakrirala ve i broj hrvatskih civila. Dana 15. 1. 1993. u Zagrebu, u okviru Mirovne konferencije o biv oj Jugoslaviji, dr. Tuman je sudjelovao u razgovorima s D. Owenom, C. Vanceom te A. Izetbegovi em i M. Bobanom. im su poeli sukobi izmeu Hrvata i Muslimana, opozicijske stranke SDP i HSLS (Tomac i Budi a) napale su predsjednika Tumana uvjerene kako je rije o dogovoru izmeu Milo evi a i Tumana o podjeli BiH. Nesposobni za shva anje tada nje realne vojnopolitike situacije u kojoj se Hrvatska nalazila, bez imalo su razmi ljanja nasjeli na novinske informacije plasirane iz britanskih obavje tajnih slu bi i projugoslavenske, titoistike frakcije KOS-a. Tumanu je ovo odgovaralo jer je to bio jo jedan dokaz pred Milo evi em kako misli ozbiljno i kako »Srpsku Krajinu« ne e dirati. Da je Tuman iznio Budi i i Tomcu tada nju stvarnu situaciju na terenu i svoje dugorone planove, oni bi mogli i drugaije reagirati. Tada bi se Milo evi mogao zapitati o tomu blefira li Tuman? Da se Karad i u to doba dr ao dogovora s Izetbegovi em i britansko-francuskim obavje tajcima, sarajevski Muslimani dobili bi dovoljno pje akog oru ja te bi mogli izvr iti masovnu mobilizaciju i nitko ih ne bi zaustavio do mora (pod uvjetom da ih je Alija uspio motivirati za osvajanje hrvatskih etnikih teritorija, umjesto povratka izgubljenog vlastitog etnikog teritorija), a granica izmeu hrvatske i muslimanske Bosne bila bi izmeu Ploa i Makarske. Hrvatska bi ostala bez okupiranih dijelova vlastita teritorija, s malim dijelom zapadne Hercegovine, bez doline Neretve. Zahvaljuju i Tumanovim pregovorima s Milo evi em, dogovor Karad i Izetbegovi je miniran te je takav rasplet situacije sprijeen. Da bi udobrovoljio Milo evi a, Tuman ga je uspio uvjeriti kako je dugorono spreman dati Srbima sve

to su osvojili u Hrvatskoj. Da bi mu to dokazao, kasnije, nakon mnogo politikih pritisaka, ak je dopustio francuskom “prijatelju” Hrvoju arini u potpisivanje Plana Z4, koji je znaio federalizaciju Hrvatske i dugorono mogu e odcjepljenje osvojenih dijelova Hrvatske. Ovaj je plan znaio kapitulaciju Hrvatske kao cjelovite dr ave iz avnojskih granica, a sve u cilju spa avanja ju ne Dalmacije, podruja previ e plitkog za organiziranje uinkovite obrane s vlastitog teritorija. alju i arini a na potpisivanje toga sporazuma, Tuman je izbjegao osobno potpisivanje, to mu je ostavilo mogu nost kasnijeg kr enja. Na sre u Hrvatske, politiko i vojno nepismeni kninski vlastodr ci nisu prihvatili ovaj plan zbog tada ve neostvarive te nje da dobiju odmah sve do e eljeve linije. Amerikanci su vr ili pritisak i na Tumana i na Milo evi a kako bi se potpisao ovaj plan, ali je Milo evi izbjegavao susret s njima i jai pritisak na lokalne Srbe. Nije ih elio prisiljavati na potpisivanje jer bi to znailo priznavanje poraza projekta »Velika Srbija«, a i Albanci s Kosova bi mogli tra iti isti status za Kosovo. Kako bi odr ao trenutano dobre odnose s Milo evi em,

predsjednik Tu man mu je slao ak i signale da bi mogli pregovarati o isto noj Hrvatskoj. U to su vrijeme lokalni Srbi oko Zadra, na nagovor projugoslavenske frakcije KOS-a i britansko-francuskih obavjetajaca koji su eljeli razvu i Hrvatsku vojsku, poja ali oru ane provokacije na zadarskom podru ju. eljeli su vezati to ve e snage HV-a za ovo podru je i smanjiti pa nju s ratita u srednjoj Bosni, gdje su Muslimani zavrili logisti ke i kadrovske pripreme za prve ve e organizirane napade na Hrvatske enklave. Srbi granatiraju Zadar i okolicu, te prijete ruenjem brane Peru a, tra e proirenje izlaska na Jadransko more kod Karina i t.d. Zahvaljuju i takvim oru anim provokacijama pojedinci iz projugoslavenske frakcije KOS-a, infiltrirani u HDZ, te britanski i francuski obavjetajci iz Tu manova okru enja uspjeli su ga, dezinformacijama o neophodnosti osloba anja ireg prostora oko Masleni kog mosta, navesti na akciju Maslenica. Zbog tog su 22. 1. 1993. Hrvatske oru ane snage krenule u osloba anje Maslenice, Novskog drila, Zra ne luke Zemunik i brane Peru e, s ciljem ovladati Velebitom te zauzeti miniranu i polusruenu branu Peru a. U tri je dana izvedena akcija osloba anja ireg podru ja Maslenice, prostora na kojemu je Hrvatska bila razdvojena na dva dijela. Srbi su u kolovozu 1990. balvanima presjekli putove na tom dijelu Hrvatske, a 1991. sruili Masleni ki most. U okru enju je jedina komunikacija oko toga podru ja vodila preko Paga trajektima. Jadranska je magistrala od Novskog drila do Zadra oslobo ena, etnici su odba eni na dovoljnu udaljenost. Zadru je vra en mir, hrvatska sela u zale u Zadra su oslobo ena, kao i aerodrom Zemunik, te su ostvareni uvjeti za povratak prognanih stanovnika. Akcijom je zapovijedao general Janko Bobetko uz pomo Norca, Gotovine i Marka a. U njoj su sudjelovale postrojbe HV-a iz raznih krajeva Hrvatske, me u njima i one sa zadarskog podru ja, te specijalne jedinice MUP-a. Predsjednik je Tu man taj zadatak odobrio pet dana prije po etka operacije, sve je trebalo i i brzo i biti potpuno iznena enje. S u im tijelom zapovjednitva koje je odredio general Bobetko, u Zadru je, u potpunoj tajnosti, planirao akciju koja je 22. sije nja istodobno krenula s etiriju odvojenih pravaca djelovanja i izvedena u dvije etape. Tre a etapa koja je bila razra ena, a trebala je zavriti osloba anjem Benkovca i Obrovca, zaustavljena je zbog sna nih intervencija iz svijeta. Francuzi i Englezi su urno poslali jedan nosa aviona u Jadran i prijetili vojnom intervencijom, a Miloevi je prijetio prekidom primirja i na drugim dijelovima ratita. Zbog toga je predsjednik Tu man zapovjedio djelomi no povla enje, a agenti KOS-a i zapadne krtice u Hrvatskoj vojsci (uglavnom bivi hrvatski udbai) nastojale su pri tom navesti razo arane hrvatske vojnike na unitavanje i onih objekata koji nemaju vojno zna enje. Hrvatski Srbi su sve do o ujka pokuavali vratiti izgubljeno podru je. Mobilizirali su sve svoje potencijale, tj. oko 70.000 ljudi i oko 5.000 dobrovoljaca iz Srbije. Srpski zapovjednik Mile Novakovi nije bio siguran u namjere Hrvatske vojske, bojao se presijecanja »Krajine« na vie dijelova, te nije mogao koncentrirati sve snage za napadne operacije prema izgubljenim terenima. Nakon ove operacije lokalnim je Srbima postalo jasno kako izgubljeno ne mogu vratiti, te da ne mogu o ekivati ve u pomo od Kara i a i Miloevi a jer su oni uvali dostignute polo aje u BiH. Po inje period dezertiranja i naputanja »Republike Srpske krajine«. Iako je akcija «Maslenica» u britanskim stratekim institutima zamiljena kao sredstvo za razvla enja Hrvatskih snaga na dva fronta i skrivanja prve Muslimanske ofenzive na prostoru srednja Bosne, zahvaljuju i njenoj brzini i uspjenosti ona je ozna ila prekretnicu u itavom ratu. Po eo je period Hrvatskih pobjeda.

Kad su srbi po eli izazivati nove sukobe na Hrvatskom ratitu i prijetiti ruenjem Peru e, u BiH je ministar obrane Republie BiH Bo o Raji , prema Vence Owenovu mirovnom planu izdao zapovjed: “Sve postrojbe HVO-a koje se trenutno nalaze u prostorima provincija 1, 5 i 9, a koje po Vence Ownovom planu pripadaju Muslimanima, pod injavaju se Glavnom sto eru ABiH, a sve jedinice ABiH koje se nalaze na prostoru provincija 3, 8 i 10. a koje po Vence Ownovom planu pripadaju Hrvatima, pod injavaju se Glavnom sto eru HVO-a. ” Odmah nakon ove zapovjedi ministra obrane Predsjednitvo RBiH 19.1.1991. ponitava ovu zapovjedsobrazlo enjem da: “ministar obrane nije potpisao sve anu izjavu –zakletvu, pa nije imao ovlasti izdavati zapovjedi.” Ovime su Muslimani jo jednom pokazali kako suradnjusHrvatima prihva aju samo kao trenutnu taktiku, a nikako i kao vojnu i politi ku strategiju. Dana 20. 1. 1993. Clinton je postao predsjednik SAD, nakon ega se i ameri ka politika prema BiH mijenja u korist Muslimana i Hrvata. Dana 23. 1. 1993. godine dr. Tuman je u enevi sudjelovao u nastavku mirovnih pregovora o BiH u okviru Konferencije o bivoj SFRJ zajedno s D. osi em, S. Miloevi em, C. Wanceom i D. Owenom. enevska konferencija je zvani no sazvana na principima potivanja Ustava RBiH, nepovredivosti granica i cjelovite BiH. Meutim, kada je delegacija dola na konferenciju, na stolu je bio gotov projekt podjele RBiH, pra en Owenovom strategijom u izjavi: “Princip ove konferencije je UZMI ILI OSTAVI”. Izetbegovi se nije suprotstavio izmjeni dnevnoga reda i principa konferencije. Diplomatska delegacija RBiH odbila je rad i tako zaustavila Izetbegovi a u potpisivanju pristanka na nove meunarodno priznate dr ave unutar BiH. Ovaj plan na kojemu je inzistirao lord David Owen predviao je rekonstrukcije BiH u 10 provincija podijeljenih po etni koj osnovi, to je odgovaralo i Hrvatima i Srbima, a i Aliji Izetbegovi u. Suprotstavljali su mu se jedino bonja ki unitaristi koji su eljeli opstanak unitarne dr ave. Poslije rata lord Owen je vie puta rekao kako je Republiku Srpsku trebalo pripojiti Jugoslaviji. Nakon ovoga, na podru jima koja su trebala pripasti Muslimanima (koji su se tada prozvali Bonjaci) ABiH je preuzela zapovjednitvo nad lokalnim jedinicama HVO-a, a na podru jima koja su trebala pripasti Herceg Bosni, tj. Hrvatima, HVO je preuzeo zapovjednitvo nad jedinicama ABiH. Pri tome je bilo i oru anih sukoba te razoru avanja vojnika s jedne i druge strane. Tijekom 1991. u hrvatske se postrojbe dobrovoljno prijavilo vie od 500 francuskih i engleskih dragovoljaca, koji su se esto predstavljali kao bivi legionari. Godine 1992. su gotovo svi preli u Bosnu i Hercegovinu u hrvatske i muslimanske postrojbe. Dio ih se iskreno borio za Hrvatsku, ali ih je dobar dio doao po zadatku. Po dvojica ili trojica javljali su se u jednu postrojbu te su bili dobro rasporeeni na cijelom teritoriju. Ti “bivi legionari” imali su obi aj no u odlaziti u izvianja s kojih su se esto vra ali s odsje enim uima. To im je bio dokaz kako su neto napravili. Manje postrojbe u kojima su boravili podu avali su istim ratnim obi ajima. Hrvatska vojska u Bosni (HVO) bila je podijeljena na brojne op inske postrojbe i samostalne postrojbe koje su vodili lokalni “erifi”. Izmeu tih postrojba povremeno bi dolazilo i do oru anih sukoba u kojima su obi no najvie sudjelovale jedinice koje su imale strane “instruktore” i koje se nisu pridr avale nikakvih ratnih obi aja, nisu potovale nikakva prava civila ni protivni kih, pa ak ni vlastitih. Na mnogim su mjestima strani instruktori poticali sukobe Muslimana i Hrvata te se po eo dogaati niz zlo ina

i s hrvatske i s muslimanske strane. Ti strani instruktori vrlo su rado primani od pojedinih lokalnih i hrvatskih i Muslimanskih zapovjednika, bivih KOS-ovaca koji su i sami pokuavali napraviti nered. KOS-ovci srbi, muslimani i hrvati stalno su me usobno tajno komunicirali i povremeno jedni drugima pravili ustupke kako bi dokazali svoju sposobnost, te tako ishodili unapre enja. Na sprje avanju pokolja civila nisu nita inili, a kad bi se neki pokolj dogodio nisu ga ozbiljno ni pokuavali sankcionirati, pa ak ni sakriti.

4.3.9.

PRVA MUSLIMANSKA OFANZIVA

Prema planu Sefera Halilovi a, prvi pokuaj etni kog i enja Lavanske doline i naseljavanja raseljenih Muslimana iz drugih dijelova BiH zapo eo je po etkom 1993. Prvi masakr civilnoga stanovnitva u inila je Muslimanska vojska u mjestima Dusina i Latva, u zeni koj op ini, u sije nju 1993, kako bi odsjekli Kiseljak od Lavanske doline (Travnik, Novi Travnik, Vitez, Busova a). Cilj im je bio ispresijecati hrvatska podru ja i spojiti III. korpus ABiH (Zenica) s IV. korpusom (Konjic-Jablanica). Ovaj prvi ve i napad na Lavansku dolinu poslu io je kao proba za ispitivanje obrambene spremnosti HVO-a na ovim prostorima, a odvijao se u pozadini Masleni ke operacije koja je potpuno ispunila Hrvatske medije i tako skrenula pa nju Hrvatske javnosti s rata u BiH. Muslimanska ABIH je uspjela zauzeti nebranjene planinske kote iznad hrvatskih sela srednje Bosne, i pojedine manje hrvatske zaseoke, dok su se jedinice HVO-a bile raspore ene po rubnom dijelovima zaseoka hrvatskih enklava. Time je ABIH stekla takti ku prednost u kasnijim sukobima. Lokalni elnici HVO-a su prijanje muslimanske napade tretirali kao ispade pojedinih muslimanskih vojnih zapovjednika, te su muslimane jo uvijek gledali kao saveznike, iako su oni u to vrijeme ve postali strateki neprijatelji, a samo ponegdje takti ki saveznici. U ovom prvom ve em napadu HVO se pokazao kao nespreman poto nisu o ekivali ve i napad s muslimanske strane, to je u sutini bila greka hrvatske dr avotvorne politike i uspjeh uba enih hrvatskih jugounitarista. Nakon ove prve ozbiljne muslimanske ofenzive lokalni HVO je po eo obavjetajno pratiti pokrete ABiH kako bi sprije io kasnija iznena enja. Muslimani su s planinskih vrhova kontrolirali sve to se doga a u hrvatskim enklavama, te zbog toga hrvati ni sahrane nisu mogli obavljati po danu. Dostava oru ja iz Hrvatske, u periodima sukoba mogla se vriti samo no u helikopterima, a i to je bilo vrlo rizi no, poto je podru je pod nadzorom HVO-a bilo previe usko. Dostava oru ja, hrane i medicinske opreme ovim enklavama bio je i jedan od razloga zbog kojeg je uak dozvolio nastavak dostave oru ja Muslimanima i rad logisti kih centara ABIH u Zagrebu, Rijeci i Splitu. Mnogim zapadnim medijskim promatra ima i neupu enim diplomatima nije bilo jasno tko se tu protiv koga bori, pa su nizom pregovora nastojali smiriti situaciju i tako smanjiti sve ve u rijeku izbjeglica prema Zapadu, koje su postale prevelik ekonomski troak. Francuzi su pomagali uglavnom Srbe, Britanci Muslimane, a Hrvatska Hrvate. Kada su po eli sukobi izme u Muslimana i Hrvata, dr avotvorni mediji su nastojali, u po etku, zatakati navedene sukobe. Dr avotvorni hrvatski mediji pisali su o borbama izme u Srba i Hrvata te o pokoljima nad Muslimanima od strane Srba. U prvo vrijeme izbjegavali su pisati o pokoljima hrvatskog stanovnitva od strane ABiH kako ne bi u Hrvatskoj raspirivali mr nju prema Muslimanima koji su kao izbjeglice boravili u Hrvatskoj, a bilo ih je u Zagrebu, Splitu i Rijeci oko 300.000. Istovremeno, pojedini Manoli evi novinari ve polovicom 1992. vrlo uvredljivo piu

o Muslimanima i muslimanskim izbjeglicama. Svojim lancima raspirivali su mr nju izmeu Hrvata i Muslimana, a godinu dana kasnije za sukobe su po eli optu ivati predsjednika Tumana, u ka i Bobana. itaju i te projugoslavenske medije nakon polovice 1993., mnogi su u Hrvatskoj stjecali dojam kako su Hrvati krivi za sukobe. Muslimanske izbjeglice bile su za Hrvatsku velik ekonomski tro ak, to je odgovaralo Milo evi u, a i njegovim zapadnim pomaga ima. Borbe izmeu Hrvata i Muslimana veliki su uspjeh MI-6 i lorda Owena, a Amerikanci su bili toliko bijesni na Engleze da su im ak i nekoliko operativaca u Zenici i Tuzli ubili te time poru ili kako ovi sukobi moraju prestati. Zapadni diplomati su tada sve e e javno izjavljivali kako Hrvatska treba Muslimanima ustupi luku Plo e, a potajno su inili sve kako bi naoru avanjem Muslimana borbom dobili znatno vi e. Hrvatska je tada bila gotovo razbijena u etiri dijela, kod Podravske Slatine prema Maarskoj, kod Karlovca prema Sloveniji i kod Gospi a i Masleni kog mosta prema moru, te izgledi za njezin opstanak nisu bili naro iti. Crta obrane bila je vrlo krivudava i duga ka i vezala je uza se velike hrvatske snage. Da su kninski Srbi u to vrijeme otvorili iroka rati ta u Hrvatskoj, hrvatska ne bi mogla pomagati HVO, te bi Muslimanska ABiH imala gotovo otvoren prostor za uni tenje hrvatskog nacionalnog korpusa u BiH, i nitko ih ne bi mogao zaustaviti na prema moru. HVO u takvoj situaciji ne bi mogao zaustaviti prodor ABiH unato mobilizaciji hrvatskog biolo kog maksimuma u Hercegovini, to je kratkotrajno uspio izvr iti Tuta. Tuman je u to vrijeme potpisivao razne meunarodne ugovore kako bi dokazao svoju kooperativnost te pobolj ao hrvatske anse za opstanak. Istovremeno je pregovarao i s Milo evi em kako bi dobio na vremenu i izbjegao borbu na vi e rati ta istovremeno. Lord Owen je istovremeno tajno nastojao intenzivirati sukobe izmeu Hrvata i Muslimana, a kako bi to Muslimani bili u mogu nosti, nagovarao je Karad i a na obustavu operacija protiv Muslimana. Karad i u je obe avao op inu Dubrovnik, a Aliji op inu Plo e te zalee. U podru ju Br kog Srbi bi dobili koridor prema zapadu irine 20 km, a nakon toga bi Zapad zamrznuo stanje na terenu. Meunarodna zajednica bi nakon tog priznala nove, ratom uspostavljene granice. Alija je na taj novi tajni plan pristao pod uvjetom da Zapad jam i mir izmeu Srba i Muslimana. U to vrijeme Armija BiH je uspjela povezati resurse vlastite proizvodnje oru ja i municije te je prijetila opasnost od naglog ja anja Muslimana ukoliko uspiju integrirati teritorij. Paralelno s akcijama invazije iz Srbije, zapovjednik Unprofora Morillon iznio je zamisao o prstenima oko vi e bosanskih gradova i nazvao ih “sigurnosnim zonama”. Alija Izetbegovi je tu ideju podr ao te se i samim Amerikancima suprotstavio u njihovoj tvrdnji kako sigurnosni rezervati nisu za ljude. Dana 8. velja e u Nadiocima, op ina Vitez, ABiH ubija tri civila Hrvata, a 7. i 22. velja e u Bojski, op ina Bugojno, smrtno su stradala etiri civila. Dana 12. velja e predsjednik Hrvatske dr. Franjo Tuman uputio je pismo predsjedniku BiH Aliji Izetbegovi u u kojem mu zahvaljuje jer je suglasan s njegovim stavovima o uspostavi ekonomske i druge suradnje. Od 20. do 21. velja e 1992. dr. Tuman je u slu beni posjet Hrvatskoj primio predsjednika Republike Turske Turguta Ozala preko kojega je poku ao utjecati na Muslimane kako bi odustali od napada na hrvatske enklave u srednjoj Bosni. 4.3.10.

DRUGA MUSLIMANSKA OFENZIVA

Po etkom treeg mjeseca 1993. Sefer Halilovi pripremio je plan za drugu muslimansku ofenzivu pod nazivom «Neretva 93» koja se protegnula na vie mjeseci. Plan, razra en s projugoslavenskom frakcijom KOS-a, uz asistenciju Engleza i Francuza, podrazumijevao je primirje izme u Srba i Muslimana, te izazivanje sukoba izme u Srba i Hrvata u Hrvatskoj, kako se HV ne bi mogla umijeati u borbe izme u ABiH i HVO-a. U prvoj fazi trebalo je potpuno opkoliti i ispresjecati Hrvatske enklave u srednjoj Bosni, kako bi lake zauzeli Lavansku dolinu i etni ki je o istiti od Hrvata skroz do Mostara, da bi na tom prostoru naselili Muslimane protjerane iz drugih dijelova BiH. Ostvarenjem tih zadataka zauzeli bi tvornicu eksploziva u Vitezu, te tvornice u Travniku, Novom Travniku, Bugojnu, Gornjem Vakufu, Prozoru, Jablanici, Konjicu i Hadiima kako bi se ABiH naoruala. U drugoj fazi je trebalo preko Bugojna i Mostara dolinom Neretve prodrijeti prema moru. Prije po etka ove ofenzive muslimani su u isto nom Mostaru organizirali vlastitu bolnicu, iako su se do tada potpuno slobodno lije ili u zapadnom Mostaru, pa ak i u Splitu. U okviru priprema za opu ofenzivu 8. 3. 1993. u sklopu Treeg korpusa ABiH formirane su etiri operativne grupe: Lava sa Zapovjednitvom u Kaknju, Zapad sa Zapovjednitvom u Bugojnu, Bosna sa Zapovjednitvom u Zavidoviima i Bosanska Krajina sa Zapovjednitvom u Travniku. 7. muslimanska brigada se od polovine travnja 1993. izravno pod inila Zapovjednitvu Treeg korpusa. U oujku 1993. jo nema izravnih ratnih sukoba HVO-a i ABiH na podru ju Travnika, ali u su Gu oj Gori (Travnik) iz zasjede ubijena dva vojnika HVO-a. U konji kom kraju 23. oujka postrojbe ABiH su ubile etiri uhiena vojnika HVO-a (Gostovii) i etiri civila izme u 70 i 80 godina ivota (Orlite). Istoga dana pripadnici ABiH su od ranih jutarnjih sati proveli blokadu svih ulaza u grad Konjic. Na podru ju lokacije Ivan - Sedlo bez ikakve su najave uhitili oko 20 pripadnika HVO-a. O sudbini ove skupine pripadnika HVO-a se od tada nita vie nije doznalo. Pripadnici ABiH su od ranih jutarnjih sati proveli i blokadu svih ulaza u selo Goransko Polje. Manji broj Hrvata, mjetana toga sela, uspio se izvui iz okruenja i smjestiti na podru je sela Kostajnice. Zapovjednik 45. parsova ke brigade zvane “Neretvica” (jedna od postrojbi IV. korpusa ABiH) Hasan Hakalovi izdao je zapovijed pod injenima: “Sve Hrvate razoruati, a ako ne predaju oruje, ubiti!” Dana 23./24. 3. 1993. pripadnici ABiH su prvi put izvrili napad na podru je opine Kiseljak koje se nalazi pod kontrolom pripadnika kiselja ke brigade HVO-a “Ban Jela i”. Pripadnici ABiH napadaju HVO-a u selu Bilalovac. Dana 25. 3. 1993. otpo eo je otvoreni oruani napad ABiH na Hrvate i HVO grada Busova e iz pravca Zenice, Visokog, Kaknja i Fojnice. Sam grad je napalo oko 8.500 pripadnika ABiH i dolazi do totalnog okruenja i blokade grada. Pripadnici HVO-a (njih oko 1.400) uspijevaju odoljeti napadima. Kako bi rasteretili HVO od borbi na dva bojita, i spasili stanovnitvo koje se nije moglo obraniti, 8. travnja 1993. odran je na Vlaiu sastanak delegacija SDS-a i HDZ-a predvo enih Radovanom Karadiem i Matom Bobanom. Ovaj sastanak su projugoslavenski mediji pokuavali prikazati kao dogovor o etni kom ienju Muslimana. Stvarno je dogovoreno samo proputanje opkoljenog hrvatskog stanovnitva srednje Bosne preko teritorija vojske bosanskih Srba. Male hrvatske enklave koje se nisu mogle obraniti od prodora Muslimana na taj su na in spaene od pokolja. U travnju 1993. ABiH po inila je mnogo zlo ina nad hrvatskim civilima i zarobljenim vojnicima HVO-a. Unitavana su itava sela, rueni su sakralni objekti, val izbjeglica zahvatio je hrvatsko pu anstvo s podru ja opina Zenica, Konjic, Vitez, Busova a, Kiseljak, Jablanica, Fojnica i Travnik. U Trusini (Konjic) ubijene su i masakrirane 22 osobe, u Putiu (Busova a) oko 60 osoba, u Sunju (Zenica) preko 30 civila i

zarobljenih vojnika HVO-a, u Mileti ima (Travnik) je masakrirano pet civila. Nakon ovoga je u Zenici dolo do velike napetosti izmeu III. korpusa ABiH i Zeni ke brigade HVO-a. Dana 13. 4. 1993. u Jablanici dolazi do prometne blokade, ime ABiH onemogu uju ulazak Hrvata u grad ili iz njega. Na podru ju grada Jablanice isklju eni su telefoni osobama hrvatske nacionalnosti. Dana 15. 4. 1993. ABiH poduzela je operaciju irokih razmjera na podru ju Konjica i Jablanice, a prilaze hrvatskim enklavama srednje Bosne iz pravca Prozora i Bugojna je ve od prije potpuno kontrolirala. Operacijama u Konjicu dovren je plan potpunog izoliranja HVO-a u male, vojni ki teko obranjive d epove, i stavljanje pod kontrolu svih komunikacija kojima bi mogla do i pomo . Arapi iz mud ahedinske postrojbe 3. korpusa ABiH su 15. travnja 1993. oteli zapovjednika te brigade HVO-a ivka Toti a, a na licu mjesta ubili etvoricu ljudi iz njegove pratnje, nakon ega je idu ega dana dolo do borbi i obostranih pokolja u cijeloj Lavanskoj dolini, a mnoga hrvatska i muslimanska sela su spaljena. U okviru ovog su se dogodili i medijski najobraeniji Ahmi i. Ahmi i, kao prete no muslimansko selo, presijecaju komunikaciju Vitez - Busova a, a Muslimani su prvi put presjekli tu komunikaciju 20. 10. 1992. Hrvatske su snage idu i dan o istile barikade, pri emu je bilo rtava i s jedne i s druge strane. Nakon otmice zapovjednika Zeni ke brigade HVO-a vojna se situacija u Lavanskoj dolini zna ajno pogorala. Obavjetajni podatci HVO-a upu ivali su na gomilanje snaga ABiH iz pravca Zenice oko Ahmi a. Zapovjednitvo 3. korpusa izdalo je zapovijed za napad i presijecanje ceste izmeu Viteza i Busova e smjerom Ahmi a 16. 4. 1993. Zbog toga je glavni lokalni zapovjednik Blaki izdao zapovijed za proirenje i u vr enje ovog koridora. Prostor koji je kontrolirao HVO bio je mjestimice irok jedva 2 km, a odnos snaga je bio 1:6 u korist Muslimana, a u trenutcima najja ih sukoba ak i 1:12. U Ahmi ima je bila stacionirana muslimanska postrojba TO u koli i d amiji, a zbog strateke va nosti Ahmi a bila je pod izravnim zapovjednitvom 325 brigade ABiH. Borbe su trajale dva dana: prvi dan artiljerija, drugi dan upad u selo, a sve su promatrali Britanci koji su imali bazu samo 900 metara dalje. ak su i u toku naj e ih sukoba pripadnici BRITBAT-a nekoliko puta oklopnim transporterima prolazili kroz selo. Ubijeno je stotinjak Muslimana, ve inom u civilnoj odje i, a 70% - 80 % ubijenih civila bilo je naoru ano lakim pjea kim oru jem. U napadu je sudjelovalo oko 80 vojnika HVO-a, a broj muslimanskih branilaca bio je otprilike isti. Za napad na naseljeno mjesto potreban je omjer napada a 1/3 do 1/6 da bi napad uspio. Nerijeeno je ostalo pitanje kako je napad uspio s omjerom 1/1. Uz Ahmi e postoji uzvisina koju su dr ali Muslimani i prije i za vrijeme borbe, ali i poslije. Upravo na prilazu toj uzvisini bilo je najvie mrtvih. I sami vojnici HVO-a koji su osvojili Ahmi e bili su iznenaeni koli inom mrtvih muslimana te su poprite napustili i ne pokuavaju i ukloniti leeve. Ostalo je otvoreno pitanje je li vodstvo muslimanske ABiH zapovjedilo blokadu Ahmi a bez osiguranog streljiva, ili su mo da u napadu sudjelovale i neke prikrivene snage za koje HVO nije znao. U napadu su mogli sudjelovati i neki prikriveni snajperisti koji su mogli djelovati i s udaljenosti od pola do jednog kilometra, sa strane ili odostrag. Naime, obu eni snajperist s pukom na koju je stavljen priguiva koritenjem streljiva s ispodzvu nom brzinom zrna mo e u toku ja eg sukoba ostati neprimije en vojnicima udaljenima nekoliko desetaka metara. Mogu e je da su snajperisti gaali civile i iz samih muslimanskih rovova koji su se nalazili na uzvisini iznad Ahmi a, a prisutnim mud ahedinima, vojnicima ABiH, re i kako gaaju vojnike HVO-a koji napadaju Ahmi e. Mogu e je, takoer, da su snajperisti djelovali i iz oklopnih transportera koji su se nekoliko puta provezli

kroz selo u jeku naj e ih sukoba. Le evi se nisu ni ohladili, a strani novinari su sve snimili. Ni potpuni vojni amateri ne bi le eve ostavili po dvori tima, osim ako se radi o urnom povlaenju, a pogotovo ne bi ostavili le eve ena i djece 900 metara od Britanske vojne baze, osim ako to nekom nije odgovaralo. Iako su mediji za ovo odmah poku ali optu iti predsjednika Republike Hrvatske dr. Franju Tumana, injenica je kako je to upravo njemu najmanje odgovaralo, a dobro je do lo premijeru Velike Britanije. Naime, sve se dogodilo etiri dana prije nego je biv a britanska premijerka Margaret Tacher trebala posjetiti Zagreb. Ona je zastupala drugaije stavove o sukobu na Balkanu od tada njeg britanskog premijera Jona Mayora i vojnoobavje tajnog establi menta te se zalagala za suradnju izmeu Hrvata i Muslimana. Nakon Ahmia, sastanak u Zagrebu izmeu M. Tacher i Tumana je otkazan, a Hrvati koji su do tada u zapadnim medijima tretirani kao rtva, sve su e e opisivani kao zloinci. ak je i prosrpski orijentirani profesor dr. Muhamed Filipovi 18. travnja 1997. izjavio u Vjesniku kako je »napad na Ahmie organizirala britanska tajna slu ba MI6, kako bi se dokazalo da u Bosni nije srpska agresija, ve da se vodi graanski rat!« to je u ovom sluaju istina, vjerojatno nee biti otkriveno dok se ne otvore arhivi britanskih tajnih slu bi i SAS-a koji su djelovali na ovom podruju. Slinih zloina bilo je posvuda du biv e zajednike borbene crte, a mnogi su se dogodili pred oima britanskih vojnika koji nisu eljeli pomoi ak ni djeci ni progonjenim civilima koji su se poku avali skloniti u njihove baze. Dana 17. 4. 1993 pripadnici ABiH otpoeli su napad na sela Bilivode i Kuber, a 18. 4. na ostali dio opine gdje su ivjeli Hrvati: Podbrije je, Stranjani, Tanjac, Borda, Konjevii, u anj, Crkvice, Perin Han, Raspotoje, G. Zenica, Drivu a, Grn i Zelje. Najvei dio izbjegloga puanstva je izbjegao u selo ajdra , a drugi, manji dio, u sela Crkvice, Perin Han i Raspotoje gdje su se na li u okru enju ABiH, nakon ega je uslijedila predaja. U ovoj drugoj muslimanskoj ofenzivi ABIH je postigla polovine uspjehe. Lokalni Hrvati su se puno bolje pripremili za obranu nego za vrijeme prve ofenzive po to muslimane vi e nisu smatrali za saveznike, iako su u Zagrebu muslimani jo uvijek tretirani kao saveznici, te im je redovito isporuivano oru je i streljivo. Od 29. 4. do 2. 5. 1993. dr. Franjo Tuman boravio je u Turskoj. Tu je dogovoreno osnivanje zajednike tursko-hrvatske misije dobre volje kako bi se ocijenilo stanje meu hrvatskim i muslimanskim zajednicama u Bosni i Hercegovini te obnovilo meusobno povjerenje. Preko Turske je Tuman elio uvjeriti Aliju kako nee dopustiti etniko i enje srednje Bosne od Hrvata i prodor ABiH prema Jadranskom moru makar morao upotrijebiti i Hrvatsku vojsku. Alija na to nije obraao veliku pozornost jer ga je lord Owen uvjeravao kako e to sprijeiti sankcijama. Dana 6. 5. 1993. bosanski Srbi su odbili Vance-Owenov plan, nakon ega su Amerikanci i Nijemci uspjeli preko UN-a progurati sankcije prema Srbiji.

4.3.11.

ZA TI ENE ZONE

Dana 7. 5. 1993. Vijee sigurnosti UN-a proglasilo je za tiene zone Sarajevo, Tuzla, epa, Srebrenica, Gora e i Biha, a Sefer Halilovi i Ratko Mladi u prisustvu francuskog generala Morillona potpisali su opi prekid vatre. To je omoguilo Izetbegoviu prebacivanje glavnine snaga na front prema Hrvatima i pripremu mnogo sna nije tree strate ke ofenzive na HVO. Vijee sigurnosti UN-a na brzinu je proglasilo za tiene zone, a nije se pobrinulo za stvarnu za titu. Alija je jamstvo UN-a

prihvatio kao dovoljno jamstvo, nakon ega je naredio Seferu Haliloviu frontalne napade na svoje doju eranje saveznike Hrvate. Cijela muslimansko-hrvatska crta obrane tada se raspala. Nekoliko mjeseci trajala je anarhija. Muslimani su imali po etnih uspjeha u osvajanju izdvojenih hrvatskih enklava u srednjoj Bosni i u prodoru dolinom Neretve prema moru. Morillon i Izetbegovi uvo enjem sigurnosnih zona zaustavljaju velik pritisak svjetske javnosti u korist RBiH te dolazi do prestanka bombardiranja srpskih linija snabdijevanja iz pravca Srbije. Istovremeno, zahvaljujui prebacivanju muslimanskih jedinica iz Podrinja u borbu protiv Hrvata, etni ki general Mladi preraspodjeljuje svoju vojsku na ratite Igmana i tako potpuno zatvara obru oko Sarajeva. Englezi i Francuzi su vjerovali kako e Mladi jedinice oko zatienih zona prebaciti na dubrova ko ratite, ali su previdjeli injenicu da Karadi i Mladi vie mrze Muslimane nego to ele Dubrovnik, koji su ionako mislili osvojiti sami, nakon to se Hrvati i Muslimani iscrpe u me usobnim borbama. Dana 10. 5. 1993. dr. Tu man je uputio poruke Aliji Izetbegoviu i predsjedniku Hrvatske zajednice Herceg-Bosne mr. Mati Bobanu u kojima je najotrije osudio hrvatsko-muslimanske sukobe u Bosni i Hercegovini, s pozivom da sukobi odmah prestanu te se osigura suradnja hrvatskih i muslimanskih oruanih snaga u borbi protiv srpskog agresora i stvore preduvjeti “da mirotvorna akcija svjetske zajednice bude mogua i uspjena”. U svibnju 1993. ratni sukob izme u ABiH i HVO-a se razbuktava, a ratnih rtava i rtava genocida je sve vie. Hrvatski civili i zarobljeni vojnici smrtno stradavaju na podru ju opine Kiseljak, Busova a, Konjic, a u Kazagiima je ubijeno 14 civila (Kiseljak), u Paziima (Busova a) pet civila, u Zaslivlju (Konjic) su masakrirane tri osobe. U to vrijeme zapadne drave po inju Hrvate optuivati za agresiju na srednju Bosnu iako su postrojbe HVO-a vodile samo obrambene operacije. Snage ABiH na podru ju srednje Bosne u tom trenutku bile su est puta brojnije od snaga HVO-a. Gradovi Vitez, Busova a i Kiseljak opkoljeni su od sije nja 1993. U Travniku, Novom Travniku, Bugojnu i Gornjem Vakufu na jednu brigadu HVO-a dolazilo je tri brigade ABiH. Na podru ju Konjica i Jablanice na 700 boraca HVO-a napadalo je 10.000 boraca ABiH. Na ovom podru ju ABiH je drala viestruko vei broj vojnika nego na linijama prema Srbima u isto noj Bosni. Cijelo to vrijeme Hrvatska je slala oruje i streljivo Muslimanima plaei se mogunosti naglih srpskih prodora na prostore koji je drala ABiH, ako bi ostali bez streljiva. U tom bi slu aju milijun i sedamsto tisua muslimanskih izbjeglica zavrilo u Hrvatskoj, to Hrvatska ni ekonomski ni sigurnosno ne bi mogla izdrati. Istovremeno, porastom sukoba izme u Muslimana i Hrvata projugoslavenska, titoisti ka frakcija KOS-a kroz hrvatske medije sve intenzivnije plasira tezu kako su sukobi izme u Muslimana i Hrvata posljedica Tu manovog i Miloevievog, navodnog dogovora iz Kara or eva o podjeli BiH. Ova teza bi mogla drati vodu kada bi postojala drava spremna prihvatiti 1.700.000 muslimanskih izbjeglica. U svibnju je Alija Izetbegovi otiao u New York, gdje je Silajdi vodio pregovore. Tu je prakti no isti dan potpisao njujorku verziju enevskog dokumenta o podjeli BiH. Ovaj potpis je poznat po tomu to ga je Izetbegovi pravdao kao uvjetni potpis gdje su uvjeti o prestanku artiljerijskih napada na civile i sl. trebali biti ispunjeni u “razumnom roku”. Dana 2. svibnja 1993. u Ateni je odran sastanak na vrhu, a na njemu je sklopljen “kona an sporazum” o mirovnom planu za Bosnu i Hercegovinu. Dva dokumenta mirovnoga plana potpisuje vo a Srba Radovan Karadi uz uvjet da to prihvati samoproglaeni “parlament Srba u Bosni i Hercegovini” sazvan za 5. svibnja. Sudionici toga sastanka su gr ki premijer C. Mitsotakis, lord Owen i Cyrus Vance,

supredsjedatelji Me unarodne konferencije, glavni elnici iz Bosne i Hercegovine, Alija Izetbegovi i Mate Boban, ruski izaslanik Vitalij urkin i ameri ki izaslanik R. Bartholomew, predsjednici dr. Franjo Tu man, Slobodan Miloevi , Miomir Bulatovi i Dobrica osi . Nakon toga lokalni Srbi oko Zadra, na nagovor britanskofrancuskih obavjetajaca, obnavljaju sukobe. Dana 11. 5. ispalili su 12 topovskih granata na Zadar, a 17. 5. etiri. Na podru ju Br kog Srbi 13. 5. 1993. pokuavaju ponovnim snanim napadima proiriti koridor. 4.3.12. TOTALNI HRVATSKO-MUSLIMANSKI RAT (Tre a muslimanska ofenziva) Na mostarskom podru ju, nakon Lipanjskih zora (akcija kojom je Mostar oslobo en od etnika), muslimanski su se civili tijekom jeseni 1992. i po etkom 1993. po eli vra ati s mora gdje su bili u izbjeglitvu. Po gradu se sve e e pojavljuju »ljiljani« na uniformama pripadnika HOS-a i ABiH. ABiH je sve vie ja ala te je prela na zapadnu obalu Neretve i u procesu zauzimanja zgradu po zgradu bliila se zapadnim predgra ima Mostara. HVO je u to vrijeme izbjegavao konfrontaciju s Armijom BiH iako su u drugim dijelovima Bosne ve po eli sukobi izme u Muslimana i Hrvata. Dok su postrojbe HVO-a redovito ile na poloaje u Podveleju (prema etnicima), Muslimani su tiho zauzimali grad. U zgradi Vranica (u zapadnom Mostaru) u kojoj je bilo zapovjednitvo IV. Korpusa ABiH probijeni su svi podrumi du Ulice Stjepana Radi a s ciljem povezivanja zgrada s Neretvom i preko nje isto nim dijelom grada koji je ve uvelike kontrolirala muslimanska vojska ABiH. Nakon to je to otkriveno HVO se potajno oprema za obranu. U Mostaru se osje ala sve ve a napetost jer su i jedni i drugi po eli utvr ivati svoje poloaje. Hrvatske obavjetajne slube uspjele su uhvatiti poziv Sefera Halilovi a Muslimanima koji su se nalazili u postrojbama HVOa. Halilovi je pozvao Muslimane na razoruavanje svojih suboraca Hrvata i preuzimanje komande nad jedinicama i teritorijem. Dana 9. 5. 1993. muslimanski predstavnici na sjednici Vlade, koja se odravala u bolnici na Bijelom Brijegu, dali su kolektivnu ostavku na svoju funkciju u Vladi Mostara. Ve sutra nakon povratka sa smjene, koju su Muslimani i Hrvati zajedni ki odravali na crti prema Srbima, Hrvatima je bilo oduzeto oruje, a nakon toga su stavljeni u pritvor, oni koji su ostali ivi. Kad se doznalo kako ABiH planira pokrenuti veliku ofenzivu 12. 5. 1993. na podru ju Mostara, Zapovjednitvo HVO-a donosi odluku za pokretanje svoje ofenzive. U manjem dijelu jedinica HVO-a zapovijed Sefera Halilovi a o razoruanju Hrvata je izvrena, a u ve ini slu ajeva Hrvati su uspjeli razoruati Muslimane te ih smjestiti u zarobljeni ke logore. Odmah po izbijanju veliki sukoba u Mostaru Predsjednik Tu man je sazvao sjednicu VONS-a, zajedno sa zapovjednicima HV-a i HVO-a gdje je pitao to se to tamo doga a. Na viesatnom sastanku svi prisutni, uklju uju i i pristigle asnike HVO-a iznosili su svoje stajalite, a tek pri kraju za rije se javio Manoli . Rekao je: «Predsjedni e to zauzme vojni ka izma to je nae». Godinu dana kasnije Predsjednika Tu mana je optuivao za sukob s Muslimanima gdje god je dobio priliku. Dana 18. 5. 1993. u Me ugorju su Franjo Tu man i Alija Izetbegovi , na inzistiranje me unarodnih posrednika, potpisali sporazum o uspostavi mira. Alija se odrekao Mostara koji je po ovom dogovoru pripao Zapadnohercegova koj upaniji. Ovaj Alijin potez bio je pokuaj ratne varke kojom je htio umanjiti opreznost mostarskih branitelja, a ve je izdao zapovijed za novi pokuaj osvajanja Mostara. Idu eg dana,

19. 5. 1993. godine, jedinice ABiH smje tene u zapadnom Mostaru u objektima Vranice pokrenuli su veliku ofenzivu na zapadni Mostar. Oko 200 civila je snajperskim hicima pogoeno iz razliitih smjerova, a oko 5.000 minobacakih projektila palo je na grad. Vode se estoke borbe u kojima Muslimani poku avaju zauzeti cijeli Mostar. Borbe se vode po principu ku a za ku u, a mnoge zgrade na liniji sukoba su do temelja sru ene. Borbe su trajale dva dana, nakon ega su svi sumnjivi civili i vojnici zatvoreni u zarobljenike logore. U Vranici su pronaeni popisi svih pripadnika ABiH, a otkriveno je i petnaestak naoru anih grupa civila s po 40-ak ljudi, koje su se u gradu pritajile i ekale signal za napad s lea na hrvatske postrojbe. U itavoj BIH, meu Hrvatima poeo se javljati psiholo ki efekt poznat pod nazivom «zakon recipronog pona anja». Ovaj zakon ka e: ako ovjeka napadne neprijatelj on se ne e iznenaditi i razoarati, ali ako ga napadne prijatelj razoaranje

e biti vrlo veliko, te e se javiti i velika mr nja. Upravo to se dogodilo u BiH, hrvati su u vrlo kratkom vremenu shvatili kako sukobi izmeu Muslimana i Hrvata nisu posljedica samovolje pojedinih lokalnih zapovjednika, ve se radi o muslimanskom strate kom neprijateljstvu. Posljedica se oitovala u otvaranju logora za sve muslimanske vojnike i civile. Tada su poela uhi enja i njihovih obitelji, te svih sumnjivih koji bi mogli ometati obranu s lea. Sve muslimanske izbjeglice koje su do le na teritorij pod kontrolom HVO-a takoer su zatvorene u zarobljenike logore ili su protjerane u Hrvatsku. Ve ina upravitelja tih logora bili su biv i milicajci i UDB-a i iz doba socijalizma, koji su po uputama projugoslavenske frakcije HDZ-a poeli s kr enjem prava zarobljenika, kako bi mr nju izmeu Muslimana i Hrvata to vi e produbili, a ugled Hrvata u meunarodnoj zajednici to vi e srozali. Projugoslovenska frakcija HDZ-a koja je predlagala i organizirala ove logore s obja njenjem kako se drugaije ne mo e kasnije je za to optu ila Bobana i u ka. HVO-u je u pomo do lo oko 2.000 uglavnom dragovoljaca iz Hrvatske ime je prodor prema sprijeen. Predsjednik Predsjedni tva BiH i stranke SDA Alija Izetbegovi prijeti «ako humanitarne organizacije ne uu u Mostar, on ne e sudjelovati u bilateralnim pregovorima s delegacijom Mate Bobana, predstavnikom bosansko-hercegovakih Hrvata». Prijetnja Alije Izetbegovi a je bila sadr ana u njegovu pismu posrednicima Europske zajednice i UN-a, lordu Owenu i Stoltenbergu, a predoena je i novinarima nakon ponovnog nastavka enevskih pregovora. “Zahtijevamo da UNPROFOR, Visoko povjerenstvo UN-a za izbjeglice (UNHCR) i Meunarodni odbor Crvenog kri a (ICRC) uu u Mostar i druga mjesta u Hercegovini kako bi se stanovni tvu dostavila neophodna pomo ”, stajalo je u pismu. U zapadnoj Hercegovini, gdje su Muslimani bili izrazita manjina, dolazi do razbuktavanja mr nje prema Muslimanima te njihova razoru avanja, zatvaranja i protjerivanja u Hrvatsku. U tom trenutku muslimani su imali oko 200.000 vojnika, naoru anih uglavnom pje akim oru jem, dok su srbi imali oko 80.000 vojnika naoru anih tenkovima i te kim topni tvom. Hrvati su morali dr ati polo aje i prema Srbima i prema Muslimanima. Muslimani su u napadima oko Mostara koristili taktiku ljudskih valova. U prvom redu i li su naoru ani vojnici ABiH i mud ahedini, a u drugom redu nenaoru ani. im netko iz prvoga reda pogine, priskae netko iz drugoga reda i uzima oru je. Takva se taktika koja podrazumijeva izuzetno velike ljudske gubitke primjenjuje samo onda kada se ele ostvariti izuzetno va ni strate ki ciljevi. Ovu su taktiku Muslimani ranije koristili samo kod Branskog koridora 1992. i poetkom 1993, kada su u suradnji s HVO-om i uz topniku potporu HV-a nekoliko puta uspjeli presje i Branski koridor. Branski je koridor imao strate ku va nost za cijeli zapadni dio

»Velike Srbije« i branjen je najja im tenkovskim i topni kim jedinicama te su pri sva tri presijecanja snage ABiH i HVO-a unutar 24 sata vra ene na po etne polo aje. Najja a i najbolje pripremljena tre a muslimanska ofenziva nije uspjela zahvaljuju i Tuti koji je preko radija pozvao na totalnu mobilizaciju svih za borbu sposobnih, uz javnu prijetnju likvidacijom svih koji se ne odazovu. Obrani je pridonijelo i oko 2.000 dragovoljaca iz Hrvatske. Pri ovoj tre oj muslimanskoj ofenzivi, uvidjev i kako bi Mostar mogao pasti, hrvatski politi ki vrh je odlu io kona no prekinuti opskrbu postrojbi ABiH oru jem i streljivom iz Hrvatske. Humanitarna pomo muslimanskim izbjeglicama u Hrvatskoj i dalje je nastavljena, te je na njihovo zbrinjavanje dnevno tro eno oko 4.000.000 DEM, dok je za vojnu i humanitarnu pomo Hrvatima u BiH dnevno tro eno tek 1.000.000 DEM. Ovu pomo Hrvatima lijevi mediji u Hrvatskoj su ve tada javno kritizirali dok su o tro kovima zbrinjavanja Muslimana u Hrvatskoj utjeli. Dolaskom dragovoljaca iz Hrvatske, uglavnom Hrvata podrijetlom iz BiH, linije oko Mostara su se stabilizirale. Ti su dragovoljci uglavnom rasporeivani na dijelove borbenih linija gdje su se razgrani avale lokalne hrvatske op inske postrojbe. Tako su sprije eni ve i sukobi izmeu pojedinih op inskih hrvatskih postrojbi koje su izazivali lokalni ni i zapovjednici, biv i kriminalci ili suradnici Udbe. Vi i lokalni zapovjednici nisu imali nikakav autoritet nad pojedinim jedinicama. Ni i su zapovjednici izvr avali dijelove zapovijedi koje su im se sviale, a ostalo su ignorirali, ili otvoreno odbijali. Nitko od ni ih zapovjednika nije mogao biti smijenjen ako su vojnici bili za njega. Zapovijedi vi ih, vojno obrazovanih asnika, shva ali su vi e kao savjete. Mnogi ni i zapovjednici nastojali su pone to i zaraditi napla uju i “porez” na svu robu koja je prolazila Muslimanima, a s vremenom sve su vi e trgovali i sa Srbima, osobito naftom. Zbog toga je dolazilo i do oru anih sukoba izmeu Ljubu kog i Gruda, irokog Brijega i Rame, Praljka i Tute itd. U pregovorima sa zapadnim pregovara ima o etni kim razgrani enjima na kantone glavnu rije kod crtanja granica su vodili zapovjednici iz Hrvatske jer ve ina lokalnih generala nije ni znala

itati topografske karte.

4.3.13.

ETVRTA MUSLIMANSKA OFENZIVA

Nakon propale muslimanske ofenzive na Mostar u ak je zabranio propu tanje oru ja i streljiva ABIH. To je odmah u Hrvatskim lijevim medijima ocijenjeno kao dokaz o zajedni kom Hrvatsko Srpskom planu podjele bosne, odnosno kao jo jedan dokaz o istinitosti dogovora iz Karaoreva. Budu i da nisu uspjeli osvojiti Mostar na putu prema Plo ama, Muslimani su se odlu ili na novu, puzaju u ofenzivu u kojoj e postepeno etni ki o istiti, jednu po jednu hrvatsku enklavu u srednjoj Bosni i zauzeti industrijska postrojenja. Ova zadnja ofenziva rastegnula se od po etka lipnja do prosinca 1993. kad je splasnula zbog nedostatka streljiva i potpisanih Woshingtonskih sporazuma. Hrvati srednje bosne su postupno gubili dio po dio teritorija pri emu su muslimani imali vrlo jaku obavje tajnu i medijsku pomo Britanaca, Francuza i Nijemaca. Britanci i Francuzi su Muslimanima pomagali takti ki kako bi u meusobnim borbama iscrpili i jedne i druge, vjeruju i kako Srbi ele obnoviti Jugoslaviju, dok su Nijemci bili jedini iskreni Muslimanski pomaga i u Europu. Kao to su 1991. zbog svojih interesa pomagali

Hrvatsku, tako su u Bosni Nijemci pomagali Muslimane zbog svojih interesa, tj., to boljih odnosa sa Arapskim dr avama iz kojih su uvozili naftu. Na podru ju Travnika 3. 6. 1993. ABiH je otpo ela s masovnim uhi enjima i odvo enjima mukaraca Hrvata. Dana 5. lipnja Bruno Stoji , predstojnik Odjela obrane HVO-a HZ-a HB-a, uputio je pismo lordu Davidu Owenu, Phillipu Morillonu, Aliji Izetbegovi u i Seferu Halilovi u u kojemu ih upozorava na te ak polo aj Hrvata u Travniku. Dana 7. lipnja 1993. zbog tekog stanja u Travniku Mate Boban pie supredsjedateljima Me unarodne konferencije za bivu Jugoslaviju, Unproforu, State Departmentu, Aliji Izetbegovi u i Veleposlanstvu Bosne i Hercegovine u Republici Hrvatskoj. Dana 8. 6. 1993. u selu Maljine (op ina Travnik), u predjelu sela zvanom Bikoi, pripadnici ABiH strijeljali su 30 Hrvata. Istoga dana general Sefer Halilovi

smijenjen je s polo aja zapovjednika ABiH (provaljen mu je poziv Muslimanima iz HVO-a, te zbog toga nije uspio izvriti zapovijed) i na njegovo mjesto imenovan je tada pukovnik Rasim Deli koji je nastavio zapo ete vojne operacije. Dana 9. 6. 1993. ABiH je napala sva sela op ine Kakanj nastanjena Hrvatima. Napadnut je i prostor grada Kaknja. Do 10. 6. 1993. godine s podru ja op ine Travnik protjerano je oko 19.000 Hrvata. Najve i dio protjeranih Hrvata je prihva en na podru ju slobodnih dijelova op ine Novi Travnik (njih oko 12.000) i Vitez (oko 4.000). Na slobodnom dijelu op ine Travnik, na podru ju mjesta Nova Bila, ostalo je oko 2.000 Hrvata. Ranim jutrom, 13. 6. 1993, oko 10.000 pripadnika Armije BiH napalo je iz sveg raspolo ivog oru ja i oru a na crte obrane HVO Kaknja te u toj akciji uspjelo probiti linije obrane HVO-a na nekoliko mjesta, a branitelji su se u kolonama dugim i do 10 km uputili k Vareu. Kolone izbjeglica, njih oko 15.000, pod stalnom topni kom i pjea kom vatrom probilo se planinskim vrletima, no u, u Vare. Istoga dana Predsjednitvo BiH u enevi donijelo je naredbu za prekid sukoba izme u Hrvata i Bonjaka u srednjoj Bosni. Dana 16. 6. u enevi se odr avaju pregovori na Mirovnoj konferenciji o podru ju bive SFRJ o politi kim prilikama u Hrvatskoj i stanju u BiH. Sudjeluju dr. F. Tu man, D. Owen, T. Stoltenberg, A. Izetbegovi , S. Miloevi , M. Bulatovi , M. Boban i R. Karad i . Slijede eg dana 17. 6. 1993. godine u izvjetaju za me unarodne posrednike je zapisano (referenca: CO93F17.PAR biljeke COREAU sca. lib.liv.ac.uk/collections/Owen/lists/owencd3.html). Na sastanku supredsjedavatelja lord Owen je optu io Srbe i Hrvate da prikazuju karte pobjednika. Nastojao se predstaviti kao onaj kome je neprihvatljivo da glavno muslimansko podru je ne ide du isto ne strane Neretve, do Mostara i ni e, kao dokaz spremnosti da se realnim u ini pristup moru kod Plo a. Lord Owen smatra da bi dr ave lanice zajedno trebale iskoristiti svoj utjecaj na Hrvatsku, kako bi ju uvjerile da to prihvati. Me unarodna zajednica ne bi prihvatila sadanje prijedloge. Ako se i nadalje budu dr ali istog, vjerojatan odgovor bi bio povla enje snaga UN, ukidanje embarga na oru je, a SAD bi zapo ele zra ne napade u svrhu potpore Muslimanima, dok bi se oru je bacalo iz zraka. Tisu e bi poginule. Rat bi se nastavio. Ako bi Jugoslavija intervenirala, bila bi bombardirana, i sve to kao rezultat Karad i eve nerealnosti. Bila bi to njegova groteskna slaboumnost da odbije VanceOwenov plan. Nakon Atene i u tjednima od tada jo je na stotine osoba poginulo, a jo na tisu e osoba je izgubilo domove. Stoltenberg je naglasio koliko se situacija na terenu dramati no pogorala tijekom poslijednjih est tjedana, od trenutka kad je on

preuzeo posao. Karad i je rekao da e, ako se ukine embargo na oru je i ako bi Muslimani nastavili s borbom, Srbi zauzeti Sarajevo, Travnik, Tuzlu i Zenicu. Dana 19. 6. 1993. napadi muslimanskih snaga na podru je op ine Kreevo odvijaju se iz pravca Tar ina u had i koj op ini i s planine Igman. U dva dana borbi poginulo je 13, ranjeno 20, a nestalo 12 pripadnika HVO-a. Dana 19. lipnja 1993. (pages.infinit.net/bosnie/cyberm /chap5/ chap5.htm) Le Monde pie o Owen-Stoltenbergovovom planu: Doista, oni su smatrali neprihvatljivim teritorijalno krojenje i zahtijevali su odre ene modifikacije. Hrvati su pristali da im daju pristup na more, iznajmljuju i im luku Plo e na razdoblje od 99 godina. A Srbi su dozvolili utemeljenje istinskog teritorijalnog kontinuiteta izme u enklava isto ne Bosne: Gora e, epa i Srebrenica. Osim toga, u toj fazi multilateralnih koncesija, Srbi su dobili od me unarodnih posrednika supstancijalno ure enje, pravo za svaki entitet Bosne, da poduzmu eventualno odcjepljenje bez suglasnosti drugih entiteta. Budu i da je to sada bilo izri ito, Owen-Stoltenbergov plan inio je teritorijalni integritet bosanske dr ave fikcijom. Lord Owen branio je taj dodatak govore i: ¨Mir e se vratiti, bosansko stanovnitvo izabralo je zajedni ki ostanak¨. Dana 22. lipnja 1993. godine (Slu ba radioemisije za strane informacije FBIS www.bbc.co.uk/otr/intext9...en20.6.93. html): Dnevno izvje e lorda Owena: Dimbleby: Ako Muslimani nastave borbu, na primjer oko Mostara, bit e neizbje an pokret Hrvata kao i, mo da Srba. Ne mo emo pretpostaviti da e granice koje su predlo ili ili pet djeli a teritorija o kojima ste govorili, ostati bez sukoba, osim ako se sada borba ne bi prekinula.? Lord Owen: Ne, smatram da je to nevolja. Razderali su kartu pretendirane pokrajine koju smo osobito predo avali tijekom posljednjih pet do est tjedana, zbog borbe izme u Muslimana i Hrvata. Priroda gra anskog rata je ostala potpuno o igledna. U pravu ste kad ka ete da se sada bore na primjer za Mostar. Postoji vrlo jak razlog za ma koju muslimansku Republiku da ode dolje, do Mostara. Time su bli e moru i tada bi imali me unarodno garantirani pristup luci Plo e koja se nalazi na dalmatinskoj obali, ali, zapravo je u Hrvatskoj. I, sli no, smatram da je vrlo va no da dobiju pristup na sjever, do rijeke Save, koja se ulijeva u Dunav i koja je plovna. Dana 23. 6. dr. Tu man je u enevi, u nastavku Me unarodne konferencije mirovnih pregovora o bivoj Jugoslaviji, razgovarao s D. Owenom, T. Stoltenbergom, S. Miloevi em. Dana 24. 6. 1993. pripadnici ABiH napali su Hrvate epa ke op ine. Tako se oru ani sukob proirio i na ovo podru je. Sve je po elo jakim vojnim udarom ABiH na grad ep e i Hrvatima nastanjena sela iz pravca Zenice i eljeznog Polja. Hrvati pobje uju i itava 319. te dio 201. brigade ABiH se predaje. Za vrijeme kasnijih sukoba s Muslimanima, od 10. 9. 1993. do 13. 2. 1994. HVO ovoga podru ja opskrbljivao se preko srpskog teritorija (vrene su zamjene za naftu koja je Srbima nedostajala). U lipnju 1993. sukob ABiH i HVO-a u Lavanskoj dolini do ivljava vrhunac. Tehni ki nadmo nije i broj ano ja e snage ABiH sve ine kako bi zauzele prostore tamonjih Hrvata, etni ki iste hrvatska sela te ubijaju zarobljene vojnike HVO-a i

civile. U La vanskoj enklavi, tridesetak kilometara dugoj i nekoliko kilometara

irokoj dolini, u ratu s Muslimanima poginulo je ukupno blizu dvije tisu e Hrvata, ranjeno je vi e od pet tisu a pripadnika HVO-a, a preko 1.500 djece ostalo je bez jednog ili oba roditelja. Mnogi zloini su poinjeni i nad hrvatskim civilima i zarobljenim vojnicima u op ini Travnik i Zenica, pa je tako u u nju ubijeno 17 civila, u Biko ima 30 civila i zarobljenih vojnika HVO-a, u uklama 9 nenaoru anih i 10 naoru anih civila, a u Vitezu je granata pokosila 8 djece u igri. Strahovito stradavaju Hrvati u op ini Kakanj, Novom Travniku, Rami/Prozoru, Busovai, Kiseljaku. Dana 2. srpnja 1993. Vije e obrane i nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske u svom priop enju upu uje apel Predsjedni tvu i Vladi Bosne i Hercegovine da odmah obustave napade ABiH protiv HVO-a i neza ti enog hrvatskog civilnog puanstva. Dana 10. srpnja 1993. hrvatsko i bosanskohercegovako izaslanstvo sastaju se u Makarskoj i potpisuju Sporazum o slobodnoj dostavi humanitarne pomo i za cijelo podruje Bosne i Hercegovine, koje kontroliraju ABiH i HVO uz nazonost svih meunarodnih humanitarnih organizacija. Poetkom srpnja 1993. godine u Unproforovu transporteru u Maglaj je do ao dr. Ejup Gani i dao nalog muslimanskim politikim i vojnim voama za napade ABiH na HVO i hrvatsko puanstvo. Sukob je poeo prvih dana srpnja 1993. godine i u prvom naletu sravnjeno je 35 hrvatskih ku a u selu Lije nica. U ovom sukobu Hrvati su imali 24 rtve, tj. osam zarobljenih i ubijenih vojnika HVO-a, jedno dijete i 15 odraslih civila. Dana 16. 7. 1993. pred silovitim napadima AbiH sa Malko a (zadnje linije obrane Fojnice) povlae se pripadnici HVO-a. Zajedno s njima Fojnicu napu ta i ve ina hrvatskog puanstva. Vi e od 6.000 Hrvata nalazi se u zbjegu i kre u se prema op inama Kiseljak i Kre evo. U srpnju svoj egzodus i tragediju do ivjeli su bugojanski i jablaniki Hrvati. Postrojbe ABiH na podruju op ine Bugojno, osobito u samom gradu, poinile su mnoge zloine nad hrvatskim civilima i zarobljenim vojnicima HVO-a. Tada je ubijen i 21 ugledni bugojanski Hrvat. Mnogi su zatvoreni u nekoliko bugojanskih zatvora i logora, a 16.000 bugojanskih civila je krenulo u izbjegli tvo. Strati ta Hrvata bila su u Vrbanji, Glavici, Od aku, Goru i, Vuipolju, Graanici u kojoj je ubijeno 17 civila, sve u bugojanskoj op ini. U op ini Jablanica, u selu Doljani, ubijeno je 8 civila i 29 vojnika HVO-a.

4.3.14. OWEN-STOLTENBERGOV PLAN Projekt unije triju republika Dana 17. 7. dr. Tuman je u enevi sudjelovao u nastavku novoga kruga enevskih pregovora o politiko-teritorijalnom ustroju BiH. Dana 25. 7. u enevi je u mirovnim pregovorima o BiH predlo en OwenStoltenbergov plan o okonanju rata. Dana 27. srpnja 1993. David Owen i Thorvald Stoltenberg, supredsjedatelji Meunarodne konferencije o biv oj Jugoslaviji, zapoeli su u enevi seriju bilateralnih razgovora o Bosni i Hercegovini. Dana 28. srpnja 1993. u enevi su se dogovorili elnici triju strana u Bosni i Hercegovini kako e svojim snagama narediti hitan prekid vatre. To je izjavio glasnogovornik supredsjedatelja Meunarodne

konferencije o bivoj Jugoslaviji John Mills. Dogovor su postigli Alija Izetbegovi , Mate Boban i Radovan Karad i . Dana 28. 7. elnici srpske, hrvatske i bonja ke strane u enevi donijeli su sporazum o hitnom prekidu borbenih djelovanja na cijelom podru ju BiH. Dana 3. 8. 1993. HVO je deportirao 1.500 Muslimana iz op ine Stolac prema crtama ABiH u Blagaju. Istoga je dana u enevi zapo eo etvrti zajedni ki sastanak estorice vo a delegacija na mirovnim pregovorima o Bosni i Hercegovini. Na sastanku su bili dr. Franjo Tu man, Slobodan Miloevi , Alija Izetbegovi , Miomir Bulatovi , Radovan Karad i i Mate Boban. Pregovori su prekinuti 10. kolovoza zbog srpskih napada na Sarajevo. U Zenici je 21. i 22. kolovoza 1993. odr ano savjetovanje vojnog vrha AbiH gdje je raspravljeno kako nastaviti plan «Neretva 93». Zaklju ak je: «Zadatak je izboriti opstanak dr ave i bonja ko muslimanskog naroda na ovim prostorima. To su nai strateki ciljevi… Neka oni idu u enevu, neka razgovaraju, neka pregovaraju. Jedan dan e opet do i i kazati: bogami od ovoga nema nita. Mi moramo ratovati i gotovo». Prema zapovjednicima ciljevi su: «Glavne tri ta ke su Kiseljak, Prozor i ep e, to ivot zna e za dr avu BiH i Armiju.» Na elnik glavnog sto era ABiH Sefer Halilovi

je rekao: «Ostaje nam pitanje kako i na koji na in do i do plijena, kako i na koji na in velike kapacitete staviti u funkciju namjenske industriju. Kako uzeti Vitez. I kako uzeti unovicu. Jer to su 2 strategijska objekta za nau armiju.» U istom mjesecu formirana je brigada El-mud ahid u Zenici. Dana 22. kolovoza 1993. Hrvati su na temelju Owen-Stoltenbergova plana osnovali Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu (HR HB). Dana 27. 8. 1993. godine (Izvjetaj za lokalne me unarodne posrednike www.ess.uwe.ac.uk/comexpe...7.htm#head II.Q). Parlament BiH se sastao u Sarajevu u hotelu Holidey Inn, kako bi raspravljao o mirovnom planu koji je uz pomo posrednika pripremljen u enevi. S vremena na vrijeme, za trajanja sjednice, nestajalo je struje te je sala ostajala u mraku crnom poput ugljena. Nekoliko stotina akademika, pisaca, asnika i drugih javnih osoba se pridru ilo debati. Mirovni plan zbog kojeg se sastao muslimanski dio parlamenta BiH, prepustio bi 12 milja BiH obale bosanskoj hrvatskoj dr avi i opskrbio bi BiH pristupom na more i to putem ceste koja povezuje njihovu Republiku sa hrvatskim gradom Plo e. Du nosnici vlade BiH se, navodno, boje kako me unarodne granice slobodnog pristupa luci, preko Hrvatskog teritorija, ne bi sprije ile Hrvate od presijecanja pristupa po slobodnoj voli. Muslimanski zastupnik Muhamed Filipovi , lan delegacije u enevskim pregovorima, rekao je »elimo izlaz na more«. Predsjednik BiH, Izetbegovi , pozvao je posrednike mirovnih razgovora da odobre predlo enoj, ve inskoj muslimanskoj, republici izlaz na Jadran, u blizini grada Neuma. Tako er je zatra io garancije, uklju uju i rezoluciju Ujedinjenih Naroda i pokazivanje potpore od strane Sjedinjenih Ameri kih Dr ava i NATO-a, da e predlo ena UNIJA Bosne i Hercegovine ostati me unarodno priznata dr ava i lan UN-a. Europski plan UNIJE te io je trodijelnoj podjeli BiH i tada u jesen 1993. sna no je podr an od strane A. Izetbegovi a izjavom: “Nije ovo 1939. i ne e se Bosna dijeliti na dva dijela”. Bonja ku ideju pokuao je Alija iskoristiti za zaobilazno stvaranje i tre eg nacionalnog, muslimanskog parlamenta, (bonja kog sabora) i za ukidanje ustava RBiH.

Tijekom 1993. politi ki analiti ari ameri kih agencija za vo enje specijalnog rata zaklju ili su kako je uz pomo lokalnih nacionalnih vo a uspjeno sruen komunizam, te su po eli intenzivnije raditi na smirivanju stanja i obnovi Jugoslavije. Mir im je trebao kako bi mogli politi ki osvajati politi ki prostor nastao raspadom Varavskog pakta. Cilj im je bio pod svoju kontrolu staviti sve drave koji okruuju Rusiju osobito one oko Kaspijskog jezera, zbog naftnog bogatstva. Britanski i Francuski interesi su bili obnoviti Jugoslaviju dok su Njema ki interesi bili pomoi Muslimanima u formiranju vlastite drave kako bi sklopili to bolje odnose sa Arapskim dravama bogatih naftom. U odnosu na Ameriku svim Europskim dravama bio je interes sprije iti Ameri ki prodor na istok, te vlastitim kapitalom osvojite trite biveg Sovjetskog lagera i Kaspijskog prostora. Zbog toga su Europljani inzistirali na planu «Unije» kojem je formalno cilj bio formirati trodijelnu dravu, a stvarno samo otezati sukobe, kako bi Ameri ku pozornost vezali za ovo podru je, dok su Amerikanci eljeli stvarni mir kako bi mogli u svom osvajanju krenuti dalje na istok, pa su inzistirali na svom planu kasnije poznatom pod nazivom «Washingtonski plan». Po ele su obavjetajne igre o tome koji e se plan prihvatiti. U to vrijeme Britanske i Njema ke obavjetajne slube, angairali su Paragu za svoje planove. Paragu su progurali do Ameri kog Kongresa, kako bi u njihovom interesu, kao bivi dugogodinji komunisti ki politi ki zatvorenik s velikim ugledom na zapadu, za njihove ciljeve izlobirao i ameri ke kongresmene. Paraga je uspio uz pomo Britanskih obavjetajnih slubi ak i biveg pukovnika komunisti ke tajne policije Udbe, Manolia, dovesti do Ameri kog kongresa i predstaviti ga kao borca za demokraciju. (Nakon Paraginih budalastih izjava pred Ameri kim kongresom 1993., tetnih za hrvatske nacionalne interese, izaao sam iz HSP-a, ljut na sebe to sam bio tako naivan da se u lanim u stranku koju je on vodio.) Britanske obavjetajne slube, a i pojedini ameri ki lobiji su ve tada pokrenuli operaciju kanjavanja svih koji su skrivili raspad Jugoslavije. Iskoristili su prijedlog naivnih Hrvatskih politi ara koji su predloili osnivanje me unarodnog suda za kanjavanje ratnih zlo inaca. Taj prijedlog su Britanci najprije odbijali, ali kad su vidjeli kako to ide odlu ili su taj sud upotrijebiti protiv Hrvatske. U ovom su imali i pomo projugoslavenskih politi ara titoista iz Hrvatske i BiH. Preko UN-a osnovali su Haaki tribunal, organizaciju kojoj je osnovni cilj kazniti krivce za raspad Jugoslavije, zatakati ulogu zapadnih drava u sukobu, izjedna iti krivce i rtve te metodama pravosudnog terorizma ukloniti i zastraiti sve koji bi se u budunosti mogli suprotstaviti obnovi Jugoslavije. Me u Hrvatima su kao najvei protivnici obnove Jugoslavije identificirani Hercegovci, poduzetnici, dragovoljci, HDZ i Katoli ka crkva te su polako, uz pomo suradnika u Hrvatskoj, protiv tih skupina pokrenuli medijsku kampanju koja je s vremenom sve vie ja ala. Amerikanci su lokalne Hrvate pokuali natjerati da ABiH priznaju kao vlastitu vojsku, a Hrvatsku su raznim prijetnjama pokuali natjerati na suradnju s ABiH. Istovremeno su Englezi i Francuzi, tajno, lokalnim Hrvatima i Muslimanima obeavali sve to su eljeli potujui princip – zavadi pa vladaj. U isto su vrijeme Tu manu prijetili sankcijama, te su pokuavali prisiliti Hrvatsku da obustavi pomo HVO-u ne bi li na taj na in omoguiti ABiH prodor prema moru. Krajem kolovoza ABiH ponovno pokuava nastaviti prodore preko Mostara dolinom Neretve. Sefer halilovi se ponovno vraa na ovo podru je 30. 8. kad je po zapovijedi zapovjednika ABiH Rasima Delia postavljen za elnog ovjeka «Isturenog

komandnog mjesta taba Vrhovne komande IKM» sa sjedi tem u hidrocentrali Jablanica. Odmah je po eo nastavak plana operacije kodnog imena «Neretva 93.». Jedinice pristigle iz okolice Sarajeva rasporeuju se u borbeni poredak, te 6. 9. po inje napad na HVO na pravcu Vrda, sjeverno od Mostara. Da su Vrda pala obrana Mostara bila bi gotovo nemogu a. Op i napad po eo je 12. 9., a 13. 9. samostalni prozorski bataljun ulazi u uzdol, odakle je nakon jakih borbi potisnut. HVO brani polo aje i hrvatsko pu anstvo, a postrojbe ABiH u tijeku operacije izvr ila je vi e pokolja civilnog stanovni tva i zarobljenih vojnika HVO-a, te uni tavanjem hrvatske imovine. Te ke zlo ine po inile su postrojbe Armije BiH u Grabovici (Mostar) su masakrirana 32 civila, u Uzdolu (Rama/Prozor) 29 civila i 12 vojnika HVO-a, u Brdu - Zabilju (Vitez), gdje je ubijeno devet zarobljenih vojnika HVO-a i etiri civila, a u Vrbicama (Zavidovi i) je poginulo est civila. U ovom op em napadu ABiH je uspjela uzeti HVO-u oko 450 kilometara etvornih. Usporedno s ovom razvu enom etvrtom muslimanskom ofenzivu Britanskofrancuske slu be, u nastojanju onemogu avanja slanja hrvatskih dragovoljaca u BiH po etkom rujna uspjele su navesti lokalne Srbe oko Gospi a na oru ane provokacije. Dana 9. rujna 1993. Hrvatska poduzima razmjerno malu akciju “ispravljanja” crte boji ta oko Gospi a i u kratkom napadu osvaja nekoliko naselja ju no od Gospi a te zauzima bolje polo aje na Velebitu. Srbi su brzo razbijeni i povla e se zajedno s civilnim stanovni tvom. Planirana akcija zavr ava istoga dana, ali se borbe nastavljaju i narednih dana te se zaustavljaju pred mjestom Medakom, dvadesetak kilometara jugoisto no od Gospi a. Cijela je boji nica od Dalmacije do Karlovca o ivjela i Srbi po inju s granatiranjem velikog broja hrvatskih gradova i naselja, pri emu je osobito te ko gaan Karlovac u kojem ima na desetine mrtvih. Na jedno predgrae Zagreba pao je veliki projektil Zemlja-zemlja luna-17. Meda ka akcija imala je nominalno vrlo ograni eni cilj uklanjanja srpskog “d epa” te olak avanje situacije u Gospi u, koji je godinama bio pod stalnim topni kim udarima. Iako je “d ep” likvidiran, Gospi je i dalje bio na meti topni tva s istoka gdje je linija bila udaljena svega nekoliko kilometara. Nakon operacije britansko-francuski obavje tajni propagandisti su putem medija ovu operaciju prikazali kao zlo ina ku akciju s ciljem etni kog

i enja. Dana 14. rujna dr. Tuman je u enevi s predsjednikom Izetbegovi em potpisao sporazum o prekidu borbi izmeu Hrvata i Muslimana u BiH. Voeni su razgovori o rje avanju sukoba u BiH. Isti dan dali su zajedni ku izjavu o prekidu neprijateljstava. Dana 18. 9. 1993. godine supredsjedatelji razgovora o biv oj Jugoslaviji, koji se odvijaju pod pokroviteljstvom UN-a u enevi, David Owen i Thorvald Stoltenberg posjetili su obalne gradove Plo e i Neum gdje su razmotrili mogu nosti za potpisivanje plana koji bi podijelio Republiku BiH u tri mini dr ave povezane labavom sredi njom vladom. Plo e i Neum su razgledali kako bi utvrdili gdje bi bio povoljniji izlaz na otvoreno more za muslimansku dr avu. Dana 20. 9. dr. Tuman je na britanskom nosa u zrakoplova “Invincible” u Jadranskom moru u okviru Mirovne konferencije o BiH sudjelovao u razgovorima o BiH. Nakon povratka sa“Invinciblea” Alija Izetbegovi je bio uvjeren kako BiH vi e ne postoji i izlo io je to na Bo nja kom saboru. Na Bo nja kom saboru nije pro la ideja o podjeli BiH. Postojala je ideja o raspu tanju Skup tine RBiH i progla avanju Bo nja ke skup tine. Vrh SDA bio je u panici kada je Bo nja ki sabor odbio ideju o podjeli. Veliki broj Muslimana je bio spreman prihvatiti sve to se nudilo i bili su

uvjereni kako e Bosna i Hercegovina biti svedena na tri drave, te e se Srbi priklju iti Srbiji, Hrvati Hrvatskoj, a Muslimani e dobiti ostatak BiH bez izlaza na more. “BiH nee biti onakva kakvom smo je zamiljali”, izjavio je Alija Izetbegovi. Svoju zamisao o maloj muslimanskoj Bosni nudio je Muslimanima kao jedinu realnost. Dok je na glasanje o UNIJI mnogim delegatima pristup bio nemogu, Izetbegovievi ljudi su uskakali na njihova mjesta. Me utim, sami protagonisti, na elu sa knjievnikom Alijom Isakoviem, i muslimanski intelektualci reagirali su sa tezom: “Ovo (tj. Bonja ki sabor) je samo kulturna ustanova”. Nakon propasti plana UNIJE u krnjem BiH Parlamentu, Lord Kinkel uz Juppeovu pomo prelazi preko volje ovog bonja kog sabora (tzv. Parlamenta BiH) i iznosi “novi” prijedlog kojim prvi put od Europe otvoreno trai da se kod Bosanaca inzistira na UNIJI. Problem je bio kako Aliju izvui iz Sarajeva nakon to je u RBiH uzdrman propau ideje o “muslimanskom” parlamentu i vraanjem legalnih predstavnika u Vrhu BiH Kljujia, Komia i Durakovia. Izetbegovi je uspio postii utnju o tom kako je njegov predsjedni ki mandat zavren. Dana 21. 9. 1993. godine, Izvjetaj za lokalne me unarodne posrednike. (UPI, RFE/RL www.ess.uwe.ac.uk/comexpert/ ANX/VI-08.htm#II.R.21). Kratke vijesti. Razgovori su zavrili paketom modifikacija i promjena za koje je predsjednik Izetbegovi odlu io, da e ih u ponedjeljak predo iti svojoj skuptini u Sarajevu« rekao je lord Owen BBC-u iz Zagreba, Hrvatska, opisujui rezultat razgovora na brodu HMS Invicible. »Samo se nadam i doslovno se molim, da se odlu e za njegovo prihvaanje, kako bismo kraju mogli provesti ovaj krvavi uasni rat.« Glavno pitanje bila je bosanska elja za neospornim pristupom na Jadran. Prema Owenu, hrvatski predsjednik Franjo Tu man se suglasio s time da Muslimanima da u 99- godinji najam koritenje luke Plo e, u koju mogu ui brodovi dubokog gaza, te da uklju i rije nu luku, u koju mogu ui rije ni-morski teglenjaci. »Bit e kritike od strane skuptine u Sarajevu... ali, smatram da e se ljudi koncentrirati na ono to je predsjednik Izetbegovi mogao ostvariti,« rekao je Owen. » Sada moemo poteno rei da imaju pristup moru... Ne moete isklju iti mogunost njenog nefunkcioniranja i to da se bosanski Muslimani nee odlu iti kako ne mogu ivjeti s tim paketom, ali nadam se da e (prihvatiti)... Vraajui se zrakoplovom (s Izetbegoviem nakon razgovora), mislim da je bilo druga ije raspoloenje. Nitko ne vjeruje da se radi o idealnom (planu), ali, vrijeme je za mir. U listopadu 1993. sve je manje izravnih ratnih sukoba izme u ABiH i HVO-a, poto Muslimanima ponestaje streljiva, ali su incidenti esti. Mnoge pojave nagovijetaju napadaje postrojbi Armije BiH na vareko podru je, posljednju oazu mira izme u dviju vojski. Oko varekog sela Dubotica 18. listopada masakrirano je vie civila, a selo Kopijari, u varekoj opini i upi Kraljeve Sutjeske, istoga dana doivjelo je tragediju. Selo je oplja kano i spaljeno, a masakrirano je vie hrvatskih civila. Nekoliko dana kasnije u Rastovcima, opina Novi Travnik, ubijeno je sedam civila, a u Gorici, opina Bugojno, tako er sedam civila. Dana 7. 10. 1993. godine odran je sastanak o provedbi deklaracije Tu man – Izetbegovi u Zagrebu, nakon ega su ministri vanjskih poslova Mate Grani i Haris Silajdi dogovorili putanje svih zarobljenika, slobodno kretanje humanitarnih konvoja i prijevoz ranjenika. Dana 8. i 9. listopada u Be u je dr. Tu man sudjelovao u radu sastanka na vrhu Vijea Europe i vodio razgovore sa kancelarom Savezne Republike Njema ke H. Kohlom, sa

predsjednikom Republike Bugarske . elevom, sa austrijskim predsjednikom T. Klestilom i austrijskim kancelarom F. Vranitzkyim. Krajem listopada 1993. Alija Izetbegovi je prvi put javno izjavio: “Tra it emo izlaz na more za Bosansku Republiku”. Umjesto otvorenog priznavanja svoga cilja, etni ki

iste muslimanske dr ave, prije odlaska na enevske pregovore tvrdio je kako mu je cilj borba za humanitarnu pomo , ali je ve prvih dana prihvatio “osnovna na ela” ponuene podjele Republike BiH. Dana 27. 10. 1993. godine u Luxemburgu lord Owen predvia raspad BiH na 2-3 dr ave i kao krivca za to optu uje Hrvatsku. Dana 2. 11. 1993. dr. Franjo Tuman je predlo io Meunarodnoj zajednici i svim relevantnim svjetskim imbenicima “mirovnu inicijativu, kojom bi se zaustavio rat, otvorio put prema miru i razumijevanju, te rje avanju politi kih i gospodarskih problema na podru ju biv e Jugoslavije”. Pred kraj 1993. lokalni zapovjednici HVO-a organiziraju niz napada na muslimanske polo aje, ali svi oni zavr avaju porazima. Zapovjednici koji su vodili ove napade, umjesto degradacije do ivljavaju unapreenja. Projugoslavenske krtice uba ene u vrh HVO-a po ele su razgradnja HVO-a iznutra. Sva sporna unapreenja poturali su u ku kako bi ih on odobrio, te kako bi tako krivnju prebacili na njega. u ku i Tumanu ovo je trenutno bilo izvan i e interesa po to su nastojali pobolj ati meunarodni polo aj hrvatske, a glavna trenutna aktivnost im je bila nabava oru ja za budu e oslobodila ke akcije u samoj Hrvatskoj. Razaranje HVO-a iznutra imalo je za cilj oslabiti polo aj BiH Hrvata, te krivnju za to baciti na u ka i Tumana. Manoli se ve tada pripremao za ru enje predsjednika Tumana. Ugled Predsjednika Tumana meu Zagrep anima bio je na minimumu zahvaljuju i vrlo jakoj medijskoj kampanji, meu Posavljacima takoer, po to su medijski uvjereni kako je prodao Posavinu, Vukovarci su uvjereni kako je prodao Vukovar, a prava i kako je kriv za sukobe s muslimanima. Zadnje Tumanovo kadrovsko upori te bili su Hercegovci, te je i njih trebalo okrenuti protiv Predsjednika Tumana. U studenom 1993. jake snage ABiH osvajaju podru je vare ke op ine. Vare ki Hrvati do ivljavaju svoj najve i tragi ni egzodus u povijesti. Time je pala posljednja Hrvatska enklava pod nadzor muslimanske vojne i civilne vlasti. S prostora op ine Vare protjerano je vi e od 10.000 domicilnih stanovnika Hrvata i oko 10.000 Hrvata prognanih iz Kaknja. Branitelji Kaknja i Vare a bili su vrlo lo e organizirani, najvi e su vercali sa svima i nisu pokazali gotovo nikakvu elju za obranom. Na ovom podru ju pobjedu na izborima je odnio SDP, iako su Hrvati bili ve ina, to se dogodilo jo jedino u Konjicu. Postrojbe ABiH okupirale su teritorij ve i od 5.000

etvornih km, koji je bio pod nadzorom HVO-a. Sada muslimanka ve ina naseljava ve inu industrijskih gradova - Tuzlu, Zenicu, Sarajevo, Konjic, Bugojno, Travnik, Kakanj, Vare i dio Mostara. Muslimani dr e u svojim rukama najve i dio kapaciteta vojne proizvodnje, osim to su pod kontrolom HVO-a postrojenja vojne industrije u Vitezu. Ve i dio srednje Bosne o i en je od Hrvata, ukupno izbjeglo i prognano oko 153.000 Hrvata, ubijen je 1.051 civil i 644 zarobljena vojnika HVO-a. Muslimani su uspjeli zauzeti sjeverni dio desete provincije i dio osme provincije koja je po Vence Owenovom planu pripadala Hrvatima, to je pravac dug oko 150 kilometara zra ne linije na potezu izmeu Bugojna i Mostara, dok se na drugim djelovima BiH sukobi izmeu Hrvata i Muslimana nisu ni dogaali. Veliki broj Muslimana, koje su Srbi protjerali iz isto ne Bosne, naselilo se u sredi njem dijelu Bosne i Hercegovine. Taj priljev stanovni tva oja ao je broj ano i postrojbe Armije BiH. Prognani i izbjegli

tra e ivotni prostor i silom oduzimaju Hrvatima njihovu zemlju i ku e te ih progone u zapadnu Hercegovinu, Hrvatsku i cijelu Europu. Etni ko i enje hrvatskih prostora u punom je zamahu, na tom podru ju uspostavlja se muslimanska civilna vlast, a preostali Hrvati su graani drugoga reda, bez politi kih prava, graanskih sloboda i mogu nosti rada. ABiH sada kontrolira najpovoljnije prirodne komunikacije u Bosni i Hercegovini i to: prijevoj Ivanovo sedlo na komunikaciji Konjic-Tar in, prijevoj Rastovo na komunikaciji Uskoplje/Gornji Vakuf-Novi Travnik, prijevoj Mouljsko sedlo na komunikaciji Tuzla-Kladanj i Vrandu ku klisuru kao klju nu to ku za komunikaciju dolinom rijeke Bosne. Pod kontrolu Armije BiH doli su i va ni operativno-strateki pravci u Bosni i Hercegovini i to: pravac Sarajevo-ZenicaTravnik, a on ima klju ni zna aj kao demografski, ekonomski i prometni potencijal i polo aj, pravac Sarajevo-Olovo-Tuzla i pravac Sarajevo-Jablanica-Mostar. Kontrolom ovih triju strateko-operativnih pravca Armija BiH je stekla prednost u sredinjem dijelu Bosne i Hercegovine na pravcu Mostar-Sarajevo-Zenica-Tuzla, ali joj prodor dolinom Neretve prema moru nije uspio. Da Hrvatska nije slala pomo HVO-u, i u tomu bi uspjeli. U studenom 1993. godine ABiH je Vareko selo Borovica sravnila sa zemljom. Sve ku e, crkva i upni dvor su oplja kani i spaljeni, a sedam je ljudi ubijeno, est civila i jedan ranjeni vojnik HVO-a. Kasnije je sarajevski tisak pisao kako su taj zlo in Hrvati po inili sami sebi. U Fojnici su ubijena dva bosanska franjevca. Dana 12. 11. potpisana je zajedni ka Deklaracija o neodgodivom prekidu vatre izmeu ABiH i HVO-a. Potpisali su je Grani , Silajd i i Hikmet Cetin u Sarajevu. Muslimani pristaju na smirenje sukoba zadovoljni s onim to su uzeli Hrvatima i zahvaljuju i sve ve em pomanjkanju streljiva zbog prekinutih putova dobave preko hrvatske. etvrta muslimanska ofenziva je dola do svog kraja, a za Hrvate srednje Bosne ona je bila najte e razdoblje u itavom ratu. Iako su mnoga podru ja izgubljena, i mnogi ljudski ivoti uniteni, Hrvati ipak nisu izgubili sve zahvaljuju i nadljudskim naporima svih vojnika i civila, te zahvaljuju i logisti kim helikopterskim naporima pri dobavi neophodnog streljiva, lijekova i hrane. Dana 12. studenoga 1993. general-pukovnik Ante Roso imenovan je novim zapovjednikom glavnog sto era HVO-a umjesto generala-bojnika Slobodana Praljka. To je u injeno na temelju zapovijedi Mate Bobana i nakon imenovanja u Vladi HR Herceg-Bosne. Boban je ovu odluku donio na osnovu Tumanova naloga koji je, dovode i generala Rosu elio smiriti situaciju na terenu i sa uvati srednju Bosnu. Manoli je sudjelovao u donoenju ove odluke tako to je politi ke i vojne voe Hrvata srednje Bosne uvjeravao kako im je najve i protivnik Mate Boban koji eli braniti samo Hercegovinu, kako bi to vie raspirio neprijateljstvo izmeu bosanskih i heregova kih Hrvata. Istoga dana u Sarajevu Mate Grani , dr. Haris Silajd i i turski ministar Hikmet Cetin potpisuju zajedni ku Deklaraciju o neodgodivom prekidu vatre izmeu Armije BiH i HVO-a, te o povratku povjerenja izmeu dvaju naroda u Bosni i Hercegovini. Muslimani, zbog nedostatka streljiva pristaju na primirje, svjesni kako bi Srbi mogli pokrenuti novu ofenzivu im doznaju kako se ABiH nema ime braniti. Deklaracija je potpisana u Sarajevu i dr. Mate Grani bio je prvi hrvatski ministar koji je posjetio Bosnu i Hercegovinu od po etka neprijateljstava u travnju 1992. godine. Dana 18. studenoga 1993. tri zara ene strane sastale su se u enevi na poziv Sadako Ogate s namjerom dobivanja jamstva za nesmetan pristup i sigurnost humanitarnih konvoja i ukupne aktivnosti UNHCR-a u Bosni i Hercegovini. Potpisana je

zajedni ka deklaracija. Dana 24. studenoga 1993. potpisan je Sporazum o slobodnom prolazu humanitarnih konvoja izmeu ABiH i HVO-a. Na Konferenciji o BiH Alija je u dnevni red uveo podjelu Sarajeva, na iznenaenje cijelog svijeta, osim Karad i a. Rekao je: “Rje enje za Sarajevo mora se hitno na i (...) nikada se ne emo povu i s onih dijelova grada koje dr imo”. Tvrdio je kako to nije podjela grada, nego se radi o dva paralelna grada i kako se “njemu taj Karad i ev prijedlog u osnovi svia”. Tih dana u Zenici Izetbegovi je izjavio: “Banju Luku ne mo emo osloboditi jer nemamo snage”. “BiH s Hrvatima i Srbima u Predsjedni tvu nije mogu a”, rekao je nakon poraza svojih ideja o UNIJI na Bo nja kom saboru u Parlamentu - i u Predsjedni tvu, kojemu je vra ena ustavnost uvoenjem Kljuji a, Kom i a i Durakovi a. Dana 29. i 30. 11. dr. Tuman je u enevi, u okviru Meunarodne konferencije o biv oj Jugoslaviji, sudjelovao u mirovnim pregovorima o BiH i UNPA-podru jima. Od 30. studenoga do 1. prosinca 1993. godine, nakon razgovora u enevi lord Owen je poslao izvje taj za ministre vanjskih poslova. (Ref: CO93L01.PAR www.ess.uwe.ac.uk/comexpert/ ANX/VI-09.htm#II.T.30): Za dvosatnog sastanka supredsjedatelja sa Silajd i em i arini em, kasno nave er u petak, u Be u, do lo je do malog napretka. Silajd i nakon detaljiranja svojih primjedbi glede opcije Prevlaka i ponovno potvruju i svoj zahtjev za suverenim teritorijem na prevlaci Klek, nasuprot Neumu, suglasio se s ponovnim ispitivanjem Prevlake. Ali, lord Owen smatra, da ne e biti uvjeren – ako ve ne zbog drugih razloga, onda zbog toga jer nije spreman Tumanu prepustiti Neum. Ali, ini se da je Silajd i shvatio kako mu je kontradiktorna politika. Jo jednom je priznao da je vrlo nevjerojatno da e ikada sagraditi luku na Kleku. Odbijanjem luke u Molunatu, efektivno je rekao da luka, uz luku Plo e, nije vitalna. Takoer se ini da je razumio stanovi te, kako je suverenost dodijeljena uniji tri Republike, a ne individualnim Republikama te je jasno privu en sredstvom za zastra ivanje – pridru ivanjem Herceg-Bosne Hrvatskoj, a koje je ugraeno u ustav od strane op ine Neum koja je dodijeljena uniji. Supredsjedatelji su otvoreno govorili kako arini u, tako i Silajd i u, o mogu em putu kroz kr . Njihov prijedlog je da izbri u sve deskriptivne reference glede teritorija u revidiranoj ispravi i da se samo nacrta cesta od Stoca do prevlake Klek, te da se prevlaka nacrta kao dio muslimanske Republike, dok se nerije enim ostavlja problem o kojem se dogovorilo na brodu Invicible o »dr anju zemlji nog koridora.« Pitanje na koje se sada ne mo e odgovoriti je, da li muslimanski voe ele sporazum i jesu li spremni oduprijeti se krilatici koja se odnosi na izostavljanje teksta o suverenom teritoriju. Jasno je da mogu blokirati sporazum ako inzistiraju na rije i suverenitet, ali ako to ispuste, sporazum se mo e izraditi. Dana 14. prosinca 1993. dr. Mate Grani , potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske, upu uje pismo dr. Harisu Silajd i u, predsjedniku Vlade Bosne i Hercegovine, i generalu Jeanu Cotu, zapovjedniku Unprofora, kojim moli omogu avanje slobodnog prolaza humanitarnom konvoju »Bijeli put« za Novu Bilu i Maglaj u skladu sa Sporazumom iz eneve i potpisanom Zajedni kom izjavom. Dana 15. prosinca 1993. nastavljeni su pregovori u enevi izmeu sukobljenih strana u Bosni i Hercegovini. Istoga dana Predsjedni tvo Bosne i Hercegovine ukinulo je samostalnost HVO. Postrojbe HVO-a koje su se jo borile zajedno sa ABiH ubudu e e biti dio ABiH bez samostalnog zapovjedni tva. Na konferenciji u enevi Izetbegovi je nastavio projekt UNIJE koji je BiH Parlament odbio tri mjeseca prije. Ono to nisu bili u stanju Owen i Stoltenberg, u inio je Izetbegovi , tj. projekt UNIJE je iz eneve prenio u Savjet sigurnosti, Bijelu ku u i islamske metropole. Europski plan UNIJE iz jeseni 1993. sve do prve polovine 1994. te io je trodijelnoj podjeli

BiH, i tada u jesen 1993. sna no je podr an od strane Alije Izetbegovi a. Budu i da mu je mandat prestao prije godinu dana, novi posrednici mu u vr uju polo aj pozivom na novu konferenciju na osnovi Kinkel-Juppe prijedloga. Hrvatski predstavnici u BiH parlamentu iz Sarajeva i sjevernih dijelova BiH bili su za odr anje ustavnosti BiH, dok je Hrvatima iz srednje Bosne i zapadne Hercegovine, gdje su bili ve ina, vie odgovarala podjela BiH na tri entiteta. Dana 22. 12. 1993. Muslimani su pobili hrvatske civile i zarobljene vojnike u Kri an evu Selu, op ina Vitez. Tada su ubijene 74 osobe u jednoj no i. Dana 21. 12. 1993. dr. Tu man je u enevi, a 22. 12. u Bruxellesu, sudjelovao u mirovnim pregovorima o BiH. Koncem 1993. predsjednici Tu man i Izetbegovi su pozvani na pregovore u Njema ku. Pregovori su odr ani od 8. do 10. sije nja 1994. u Petersbergu kraj Bonna. Alija Izetbegovi je na tom sastanku ponudio predsjedniku Tu manu obnovu pune suradnje HV-a, HVO-a i ABIH te zajedni ku borbu protiv bosanskih Srba u cilju ovladavanja itave BiH, s tim da takva BiH u e u konfederativni savez sa Hrvatskom. Tu man je bio svjestan kako Alija ovo mo e predlo iti iz dva razloga: a) U svojoj vojnoj nepismenosti nije znao kako Hrvatska i Muslimanska vojska nemaju dovoljno snage za pobjedu nad Srbima. Istina, pjeadijske snage su bile dovoljne, pod uvjetom da se ne umijeaju srpske snage preko Drine, ali koli ina topni kih granata u posjedu HV-a i ABiH bila je jo uvijek nedovoljna za uspjeno organiziranje napada irokih razmjera. A svoje streljivo i granate ABiH je istroila, te bi im ga Hrvatska morala pribaviti. b) Drugi mogu i Alijin razlog za ovakav prijedlog je mogu a ratna varka. Pristankom na Alijin prijedlog dolo bi do obustave primirja izme u hrvatskih i srpskih snaga i u Hrvatskoj i u BiH, te bi Hrvatska morala ratovati na dva fronta. Tada bi dragovoljci iz Hrvatske, koji su u Hercegovini sprje avali prodor Muslimana prema moru, bili povu eni u Hrvatsku kako bi onemogu ili napredovanje Srba, a snage HVO-a koje su se borile protiv Muslimana, morale bi oja ati polo aje prema bosanskim Srbima. To bi Alija mogao iskoristiti te brzim prodorom kroz dolinu Neretve, bez ikakvog ja eg otpora, izbiti na jadransku obalu. U oba slu aja Hrvatska bi bila na gubitku te je Tu man ovaj Alijin prijedlog odbio. Alija je tada, vidjevi kako se njegovi planovi nikako ne mogu ostvariti, ponudio Tu manu zapadnu Hercegovinu, ali bez dijelova srednje Bosne, Mostara i Stoca, koje su obranile jedinice HVO-a i u kojima su Hrvati pred rat, u ve ini mjesta, bili ve ina. Predsjednik Tu man tu ponudu tako er nije prihvatio, ali je predsjedniku BiH Izetbegovi u predao Ugovorni sporazum kojim se predvi a savez Republike Hrvatske i Bonja ko-muslimanske Republike, te gospodarski i obrambeni sporazum.

4.3.15.

WASHINGTONSKI PLAN

U sije nju 1994. nastavljaju se politi ki pregovori, a ratni sukobi se smanjuju jer muslimanska ABiH polako troi posljednje zalihe streljiva. Opskrba iz Hrvatske im je prekinuta prije pola godine i Alija se, nakon uspjenih hrvatskih protunapada na podru ju Prozora i Fojnice, po inje plaiti protunapada HVO-a na podru ju srednje Bosne. Prodor HVO-a do prometno i vojno odsje enih hrvatskih enklava zna io bi potpuni poraz ABiH. Zbog toga Alija Izedbegovi po inje prihva ati pomo u posredovanju od svojih pokrovitelja u Washingtonu. Pojedine postrojbe ABiH i dalje ine teke zlo ine nad Hrvatima u op inama Vitez, Maglaj i Zavidovi i. Najte i

zlo in je po injen 9. 1. 1994. u Buhinim ku ama, op ina Vitez, kada su vojnici ABiH ubili 26 civila i zarobljenih vojnika HVO-a, to je bio zadnji pokuaj osvajanja Hrvatskih enklava od strane ABiH, nakon ega je Muslimanima ponestalo streljiva. Po etkom 1994. Alija Izetbegovi je izjavio: “Borit emo se dok ne oslobodimo sve dijelove BOSANSKE REPUBLIKE (u BiH)”. Time se izravno suprotstavio stavovima muslimanskog dijela Parlamenta i prakti no oglasio podjelu Bosne. Tome su prethodili Izetbegovi evi pristanci na demilitarizaciju kao prvi uvjet svih planova za povla enje Srba sa dostignutih na dogovorene granice. To je priznao i lord Owen u intervjuu na CNN rije ima: “Muslimansko vodstvo je takoer suglasno sa podjelom te zemlje (...) dizanje embarga ili zra ni udari samo bi vodili eskalaciji sukoba”. Lord je zaobilazio sve druge inicijative za okon anje rata ili barem prekid vatre ako bi uvidio kako ugro avaju njegov »mirovni plan«. Na po etku 1994, kada je akcija NATO-a “visila u zraku” zbog masakra na Markalama, Owen je to pokuao sabotirati. Prvo je odbacio kao tehni ki nekorektan govor francuskog ministra Alaina Juppea o okon anju opsade. (Zbog pritiska francuske javnosti Francuska je tada ve promijenila javnu politiku prema Srbima, a i Mitterand je bio bolestan). Potom je pokuao smanjiti zonu zabrane koju su zahtijevali Francuzi iznose i prognoze kako e Srbi uzvratiti govore i kako prijetnja akcije NATO-a ugro ava mirovni plan koji je jo jednom pred samim ostvarenjem. Owen je bio blizak sa Miloevi em i to je opravdavao ratom u Bosni za ije je rjeenje dr ao Miloevi a klju nom figurom. Zbog takva se stava Lord naao pod velikim pritiskom i napadima Europskog parlamenta. Hans van den Broek javno je optu io Owena za “strategiju kapitulacije” i “legaliziranje agresije”. lanovi Europskog parlamenta dali su 160 glasova za smjenu Owena i 90 protiv. Dana 4. velja e 1994. Vije e sigurnosti UN-a na svojoj formalnoj sjednici usvojilo je predsjedni ku izjavu o prisustvu Hrvatske vojske u sredinjim i ju nim dijelovima Bosne i Hercegovine. Dana 15. velja e 1994. u vije u UN-a po ela je javna rasprava o budu nosti Bosne i Hercegovine. Zapadne zemlje su zajedni ki sprije ile Rusiju u ponovnom otvaranju rasprave o prijetnjama zra nim napadima NATO-a, tj. o legitimnosti odluke i ultimatumu upu enom bosanskim Srbima. Veleposlanik Republike Hrvatske pri UNu, dr. Mario Nobilo, u svom izlaganju pred Vije em sigurnosti istaknuo je kako Hrvatska podr ava akciju oko Sarajeva, europski plan za rjeenje bosanske krize i tra i zatitu hrvatskih enklava. Ovime se Nobilo svrstao uz Europski plan suprotstavljen Ameri kom planu. Dana 19. sije nja 1994. dr. Tuman je u enevi sudjelovao u novim mirovnim pregovorima. Dana 23. velja e 1994. u Zagrebu sporazum o prekidu vatre potpisuju zapovjednik HVO-a general Ante Roso i zapovjednik ABiH general Rasim Deli . Najve u zaslugu za potpisivanje ovog sporazuma imaju Amerikanci koji su inzistirali na miru. Za uspostavu mira najva nije je bilo pomiriti Hrvate i Muslimane pa su pritisnuli i jednu i drugu stranu, a to je zna ilo da Muslimani moraju odustati od vojnog izlaza na more. Kako bi i Srbe prisilili na mir 28. 2. 1994. NATO je sruio

etiri srpska zrakoplova oko Banjaluke zbog krenja odluke o zoni zabrane leta. Amerikancima su dosadile Europske igre podmetanja pa su odlu ile koristiti sva sredstva za uspostavu mira, uklju uju i i vojna.

U o ujku 1994. bosanskohercegova ki Hrvati i Muslimani su u Washingtonu potpisali preliminarni Sporazum o stvaranju Federacije BiH koji e omogu iti konfederaciju sa Hrvatskom. Taj sporazum potpisali su dr. Mate Grani , dr. Haris Silajd i i Kre imir Zubak. Dana 12. o ujka 1994. izmeu zapovjednika HVO-a i ABiH, generala Ante Rose i Rasima Deli a, u Splitu je potpisan sporazum koji je proiza ao iz politi kih odluka koje se ve na neki na in pretvaraju u ustavna rje enja Federacije BiH, a takoer i nastavak Sporazuma potpisanog 23. velja e u Zagrebu. Dana 18. o ujka 1994. predsjednici Tuman i Izetbegovi potpisali su u Washingtonu »Okvirni sporazum o konfederalnim vezama izmeu Republike Hrvatske i budu e Federacije BiH«. Premijer Silajd i i predsjednik Predsjedni kog vije a HR HercegBosne Kre imir Zubak potpisali su u Washingtonu tekst Nacrta Ustava Federacije BiH. Amerikanci su ovim eljeli Muslimane vezati uz Hrvatsku, dok su pojedini predstavnici EU, na zahtjev muslimanskih zemalja, prihvatili nastanak male muslimanske dr ave u Europi. Neki su ovo prihvatili iskreno, a neki samo kao privremenu taktiku. Dana 22. o ujka 1994. potpisani su Washingtonski sporazumi koji su u su tini bili ameri ki projekt, suprotstavljen europskom projektu »UNIJE«. Odmah po potpisivanju Washingtonskog plana Britanci su aktivirali svoj plan sabotiranja mira, kojeg su u najve oj tajnosti pripremali vi e mjesece. Sli no kao to su u prvom svjetskom ratu iskoristili Njemce za Ru enje Rusije tako su sada u planu anga irali njema ke slu be kako bi ljutnja Amerikanaca pala na Njema ku, a ne na Britaniju. Njema kim obavje tajnim slu bama su stavili na raspolaganje sve svoje obavje tajne suradnike iz svih Hrvatskih politi kih stranaka, a same su sa strane promatrale plan ru enja Washingtonskog sporazuma. Britancima su dobri odnosi sa Amerikancima trebali kako bi mogli sudjelovati u podjeli novog plijena na istoku, Kaspijske nafte. Njema ke slu be su odmah krenule u realizaciju Britanskog plana, pa je dva dana nakon potpisivanja Woshingtonskih sporazuma, 24. o ujka 1994, do lo je do raskola u HDZ-u. Nakon to je Josip Manoli udaljen sa du nosti u HDZ-u zbog “opetovanog javno izra avanog neslaganja sa politikom stranke”. HDZ zadr ava ve inu u oba doma Hrvatskoga sabora unato gubitku dvojice zastupnika u upanijskom i desetak u Zastupni kom domu. Ovaj je raskol postajao sve otvoreniji jo od polovice 1993, kada je u ak prekinuo Manoli evu prodaju oru ja Muslimana iz skladi ta MUP-a Hrvatske. Manoli i Mesi su se javno zalagali za suradnju sa dijelom muslimanskog vodstva koje se zalagalo za unitarnu BiH, a stvarno su se zalagali za produbljenje sukoba sa Muslimanima kako bi se meusobno iscrpili. Pomagali su Muslimanima i oru ano i obavje tajno, te su preko novinara na vezi irili dezinformacije o hrvatskoj krivnji za sukobe sa Muslimanima. Smatrali su kako je odr anje BiH, bilo kao unitarne dr ave bilo kao »UNIJE«, nu no za zadr avanje avnojevskih granica, a takva BiH je jedino jamstvo kasnije obnove Jugoslavije. Britanci su preko Manoli a, Nobila, arini a i drugih nastojali progurati svoj plan UNIJE koji je trebao biti jo jedan neostvarivi plan u nizu sli nih, i nikako im nije odgovaralo mije anje Amerikanaca i njihov Washingtonski plan. Sukob u ka s Mesi em i Manoli em vremenom je sve vi e rastao dok Manoli i Mesi nisu procijenili kako metodom kupovine i ucjena mogu pridobiti dovoljno zastupnika HDZ-a na svoju stranu, te uz pomo opozicije izazvati parlamentarnu i ustavnu krizu. Podr ku su imali od svih europskih zemalja koje su gurale projekt »UNIJE«, a suprotstavljali su se ameri kim

Washingtonskim sporazumima. Akciju je operativno i financijski vodila Njema ka obavjetajan slu ba. Ameri ke obavjetajne slu be su ocijenile kako je Josip Manoli

sposoban sabotirati Washingtonski plan te su zatra ili od predsjednika Tu mana njegovu smjenu (iako su pojedini ameri ki lobiji pod Britanskim utjecajem nastojali Manoli a prikazati kao borca protiv Tu manove «diktature»). Dostavili su mu podatke o svim bivim udbaima i kosovcima, te podatke o njihovim tadanjim aktivnostima i dogovorima sa Britanskim lordovima i Njema kom obavjetajnom slu bom. Predsjednik Tu man je tek tada uvidio kako ne mo e potpuno vjerovati gotovo nikome od svojih dugogodinjih suradnika te je stao na ukovu stranu. Tu man je znao kako u hrvatskoj vlasti ima onih koji sabotiraju stvaranje Hrvatske dr ave, ali nikad nije shvatio dijaboli nost Manoli eve politike, tj. kako je upravo Josip Manoli njihov glavni koordinator. Na smjenu je pristao nevoljko kako bi Amerikanci uspostavili mir u BiH. Manoli je bio uvjeren kako ima ve inu zastupnika u Saboru te je uz pomo Njema ke slu be odlu io kona no krenuti u otvoreni protunapad. Po eo se predstavljati kao Njema ki igra , te je pod kontrolu stavio i politi are vezane uz Njema ke slu be. Imao je pod punom kontrolom MUP i SZUP, a svojim je kadrovima sudjelovao u izgra ivanju slu bi kao to su SIS, IPD, PPU, PPA te je mogao ucjenjivati mnoge zastupnike HDZ-a koji su sudjelovali u ilegalnim nabavama oru ja, a pri tom su obilato punili i vlastite d epove. Preko tih je slu bi znao sve to se doga a u vojsci, dok je njegov glavni protivnik uak vrlo malo znao to se doga a u policiji, a i nije znao kako mu je Manoli ne samo politi ki protivnik ve i neprijatelj koji ne eli samostalnu Hrvatsku. SZUP je imao i svoga tajnog dounika u svakoj vojnoj postrojbi veli ine satnije i vie, dok je SIS samo djelomi no znao o radu civilnih struktura i to tako to je nadzirao osobe koje su dolazile u doticaj sa pojedinim vojnim osobama i osobama povezanima s nabavom oru ja. Tek nakon ovoga sukoba s Manoli em uak je po eo smjenjivati pojedine slu benike iz vrha HV-a i Ministarstva obrane koje je tu postavio Manoli i pegelj 1990. prije dolaska uka na elo ovog ministarstva, a koje uak nije sklanjao vjeruju i u iskrenost parole o nacionalnom pomirenju, ne shva aju i kako se u dobrom djelu radi o potencijalnim saboterima. Tek nakon odlaska Manoli a Hrvatski zapovjednici s ratnim iskustvom iz stranih vojski dobili su zna ajnije zapovjedne funkcije u vrhu HV-a, ali je dobar dio Manoli evih ljudi ostao u Ministarstvu obrane, uklju uju i Josipa Perkovi a koji je uspio uka uvjeriti kako je on pravi profesionalac. uak se do tada nije puno mijeao u kadrovsku politiku, a kao svoj glavni zadatak vidio je ilegalno naoru avanje HV-a. U ilegalnim nabavama oru ja sudjelovale su dvije organizacije, jedna pod nadzorom vojske, a druga policije. Ove dvije organizacije su me usobno konkurirale, pa ak i sabotirale posao jedna drugoj. Sve operacije odobravao je samo jedan ovjek, predsjednik Tu man, koliko je to bilo u njegovoj mo i, a ugovaranje nabava obavljao je po jedan iz svake organizacije. Tijekom 1994. organizirana je i kontrolna slu ba koja je sve podatke koje je imala dostavljala predsjedniku Tu manu. Zahvaljuju i tome, predsjednik Tu man je imao dosta podataka o zloupotrebama u tom poslu, te je Manoli evim kadrovima preko Gojka uka, koji je imao punu zapovjednu kontrolu nad vojskom, zaprijetio kako e ih uhititi ako prije u na Manoli evu i Mesi evu stranu. uak je u ovom imao podrku i Ameri ke CIA-e koja mu je pomagala obavjetajno. Sve do ovoga sukoba glavnu su rije u procesu pretvorbe i privatizacije imali bivi komunisti ki kadrovi pod Manoli evim utjecajem. Njima je glavni cilj pretvorbe bio domo i se to vie imovine, a nabava oru ja bila je samo na in dodvoravanja predsjedniku Tu manu.

Zakon o privatizaciji donijela je 1991. Vlada Franje Gregori a, a 16. 12. 1991. Ekonomski institut iz Zagreba donio je studiju pod nazivom »Osnove gospodarske politike na prijelazu iz 1991. u 1992.saprogramom mjera«. Na izradi ovoga projekta radili su eljko Rohatinski, Sanja Crnkovi Pozai , Dra en Kaloera, Stjepan Zduni i Marijan ivkovi . Dana 17. 4. 1992. isti je institut donio plan »Koncepcija i strategija razvoja Republike Hrvatske«. Ovi su dokumenti predvidjeli privatizaciju uz pomo menad erskih kredita podobnima, a predvieno je kako e se ti krediti kasnije otpisati. U podobne su u li pojedinci kao Stjepan Mesi , Franjo Greguri , Nikica Valenti , Radimir ai , Goranko Fi uli , Jure Radi , Hrvoje arini , Jure Klari , Franjo Lukovi , Bo o Prka i drugi, a postupno, jaanjem Gojka u ka u popis podobnih ulazili su i pojedinci iz dr avotvorne frakcije HDZ-a koji su odmah prozvani tajkunima i kriminalcima. Kupiv i naje

e ve uni tena poduze a, a bez rukovode eg iskustva u velikim proizvodnim sustavima, pokazali su se esto nesposobnima u usklaivanju osobnih interesa sa interesima poduze a i dr ave. Ve ina kompromitiranih hadezeovaca je shvatila kako je vojska jaa od policije, pa su odustali od promjene stranakoga dresa. Padom Manoli a i Mesi a najve i utjecaj na privatizaciju dobio je Gojko u ak te je osnovni cilj privatizacije od tada postalo pranje novca za nabavu oru ja. Tuman je poku ao ak i Mesi a pridobiti na svoju stranu nude i mu najprije mjesto veleposlanika u Belgiji, a potom u Parizu. No, Mesi se nije dao ni u Belgiju ni u Pariz zato to su mu ambicije bile znatno ve e. Htio je ostati predsjednik Sabora, ili ako Tuman zbog promjena snaga odstupi, i predsjednik dr ave. Kada je smijenjen sa du nosti predsjednika Sabora, nije htio odstupiti pa je saborska stra a morala provaliti u njegov ured i zamijeniti brave. im su Manoli i Mesi smijenjeni Predsjednik Tuman je unutar HDZ-a ojaao polo aj ljevicu digav i arini a za najbli eg suradnika, te Peni a i Jarnjaka u MUP-u i obavje tajnim slu bama. Previ e jakog u ka, kojeg su mediji opisivali kao opasnog desniara se bojao pa je uvijek nastojao MUP i obavje tajne slu be dr ati pod nadzorom ljeviara, te u njima dr ati pribli no jednak broj ljudi kao to ih ima i HV. Iako zadatak policije nigdje u svijetu nije voenje rata, najbolje diverzantske postrojbe su bile specijalna policija, a priuvna policija je uvijek svojom brojno

u bila izjednaena s vojnim pje akim postrojbama (osim kratkotrajno za vrijeme kasnijih oslobodilakih akcija). Ovo plansko balansiranje izmeu desnice i ljevice Tuman je pa ljivo vodio tijekom itave svoje vlasti, iz ega se vidi kako u su tini nije nikome vjerovao. Dana 7. 4. 1994. projugoslavenska frakcija HDZ-a izvr ila je sabota u u vojnom skladi tu Duboki Jarak, pri emu je bilo poginulih i ranjenih. Time su htjeli natjerati Gojka u ka na ostavku, nakon ega bi svoje ljude instalirali u vojni vrh. Budu i da im to nije uspjelo, pojaali su operaciju irenja glasina o tome kako je u ak glavni za titnik narkomafije. Takve su informacije irili i zapadni mediji pod kontrolom svih dr ava kojima nije odgovarao Washingtonski plan. Kriminalci koji su se bavili ovim poslom naje

e su bili u sastavu priuvne policije do drugoga mjeseca 1992, kada su pre li u HV, ali su se i dalje povremeno susretali sa biv im zapovjednicima iz policije koji su ih titili. Pojedini uhva eni kriminalci i dileri pu tani su iz pritvora, a oni koji su ih pustili naje

e su to opravdavali rijeima »Nazvao me u ak«, to nitko nije provjeravao. Pojedini policijski istra itelji, koji su se istaknuli u hvatanju narkodilera, vrlo su brzo smjenjivani i prebacivani na du nosti pozornika, a za sve to optu ivan je u ak, iako on nikad nije imao utjecaja na policijsku kadrovsku politiku.

Dana 26. svibnja 1994. godine predsjednik Tuman je izjavio kako je prevladana parlamentarna kriza koju su izazvali predsjednici Zastupni kog i upanijskog doma, Mesi i Manoli . Na njihovo mjesto izabrani su 24. svibnja dr. Nedjeljko Mihanovi i dr. Katica Ivanievi . Nakon takvog raspleta dogaaja 17. 5. Ivan Zvonimir i ak i Stipe Mesi , u organizaciji Njema ke obavjetajne slu be, pojavili su se na Drugom programu Njema ke televizije (ZDF), u vrlo gledanom terminu, kao sugovornici u emisiji o ratnim zlo inima u injenima na tlu bive Jugoslavije. Stipe je Mesi u toj emisiji predstavljen kao politi ar koji tvrdi kako u Hrvatskoj ne postoji pravna dr ava, kako sudstvo ne funkcionira, te je on zbog toga “ra istio” sa predsjednikom Tumanom i vladaju om strankom. Optu ivali su ga kao glavnog krivca za sukobe s muslimanima, iako su tek tada stvoreni uvjeti za iskrenu suradnju s muslimanima, barem to se ti e hrvatske strane. Dotadanju suradnju uvijek su sabotirali Manoli evi provokatori iz HVO-a, te kosovci i udbai iz ABIH i stranke SDA. Nakon ovih dogaanja Predsjednik Tuman je uvidio kako ne zna kom bi mogao vjerovati pa je na elo obavjetajnih slu bi stavio svoga sina Miroslava. Miroslav Tuman je bio sveu ilini profesor koji nije imao iskustva u terenskom obavjetajnom radu, a jedino iskustvo mu je bilo u osnivanju vojne slu be za psiholoki rad IPD-a, te analiti ke slu be HIS-a. Miroslav Tuman dobio je zadatak da reorganizira slu be i o isti ih od nesposobnih i nepouzdanih pojedinaca, ali je on to samo djelomi no uspio. Nije uspio prepoznati sve one bive UDB-ae i KOS-ovce koji su spretno glumili veliku privr enost hrvatskoj dr avi, a stvarno su ostali uvjereni jugoslaveni. Zbog tog je i nadalje dobivao veliki broj informacija izmijeanih s vjeto planiranim dezinformacijama, zbog ega i njegove obavjetajne analize nisu mogle posti i nu nu kvalitetu. ak ni tada nije shva ena dijaboli nost Manoli evih poteza koji se kasnije, uz pomo svojih ostavljenih kadrova, za vrijeme takozvane zagreba ke krize, odglumivi svau s Mesi em pokuao vratiti u HDZ, ali je to HDZ-ova desnica sprije ila.

5. FINANCIJSKA AGRESIJA NA HRVATSKU Tijekom 1994, nakon putanja u opticaj hrvatske nov anice kune, MMF, Svjetska banka, AID (Agencija za meunarodni razvoj) i WTO (institucije koje bive kolonijalne sile koriste kao institucije za posrednu financijsku kolonizaciju svijeta) pokrenuli su postupak financijske agresije na Hrvatsku kao i na ostale dr ave u tranziciji. Postupak je razraen na temelju ekonomske teorije igara koja pove ava izglede na opstanak onima koji znaju planirati, te manje sposobnim konkurentima pove ava vjerojatnost za propast. Teorija igara ka e kako je igru mogu e voditi protiv prirode i protiv inteligentnog protivnika. Na osnovu ove teorije razraeni su postupci znanstvenog predvianja i planiranja najoptimalnijih vlastitih poteza i najoptimalnijih protivni kih poteza. U igri protiv prirode plan je mogu e ostvariti 100%, dok je u igri protiv inteligentnog protivnika plan dinami ka kategorija koja se mijenja ovisno o kontrapotezima protivnika. Svaka planska aktivnost je jedna «igra» i suprotnost je stihijskoj aktivnosti. Mnogo slo eniji slu aj je kad u igri sudjeluje vie razli itih igra a. Tada je potrebno predvidjeti najoptimalnije poteze svih igra a i tada se igra pretvara u ono to se zove spletka, urota, zavjera, ili strateki plan. Kako bi se mogli predvidjeti najoptimalniji protivnikovi potezi potrebno je znati to vie podataka o njemu i njegovim

saveznicima, tj. podatke o razvojnim projektima, kadrovima, tehnolokim i financijskim kapacitetima. Posebno korisni su «prljavi» podatci o kadrovima dobiveni analizom psiholokog profila pojedinaca koje, na osnovu toga, netko moe kupiti ili ucijeniti. U politici su oduvijek postojale spletke u kojima su jedni dobivali a drugi gubili. Oni koji svoje poteze nisu planirali, ve su se preputali stihiji tj. srei uvijek su gubili. Igra protiv njih je u sutini igra protiv prirode, a ne igra protiv inteligentnog protivnika. Razvojem ekonomske teorije igara stvorena je mogunost da urote dobiju znatno vaniju ulogu i u gospodarstvu. U trinoj privredi urote protiv konkurenata, koje razra uju odjeli za strateko planiranje, stalna su igra protiv inteligentnog protivnika. U gospodarskoj uroti uvijek sudjeluje vie igra a od kojih su neki suradnici, a neki protivnici, te je zbog toga potrebno stalno analizirati mogue najoptimalnije poteze kupaca, dobavlja a i konkurenata. Suradnici su oni koji imaju iste interese kao to su dobavlja i i proizvo a i komplementarnih dobara. Protivnici su oni koji imaju suprotne interese, a to su konkurenti te proizvo a i supstituta i njihovi dobavlja i. Ako postoji vie konkurenata na nekom tritu vri se grupiranje i to uglavnom oko najja ih suprotstavljenih igra a. Svaki igra okuplja svoje «prirodne saveznike» oko sebe, a to su oni koji imaju iste interese, dok su svi koji imaju iste interese kao i protivnik «prirodni neprijatelji». Posebnu ulogu imaju oni kojima su dobavlja i i jednima i drugima. Oni mogu biti neutralni, a u kriti nom trenutku igre mogu se opredijeliti za one koji imaju vee anse za opstanak na tritu, te na taj na in mogu zadati odlu ujui udarac slabijem igra u. Glavni igra i nastoje u svoje suradnike pridobiti to vie politi ara, obavjetajaca i ostalih dravnih slubenika, ili svoje dioni are i suradnike progurati u te strukture. Interes velikih kompanija za pridobivanje ovakvih suradnika je biti na izvoru informacija, te imati prednost pri dobivanju dravnih narudbi, dok politi ari nastoje imati dobre veze s kompanijama kako bi stekli to vie sponzora i kako bi u slu aju gubitka izbora imali osiguran dobro plaeni posao. Glavni igra i razra uju vie razli itih scenarija u borbi protiv glavnih konkurenta. Pri tom razra uju i postupke slabljenja ili pridobivanja na svoju stranu njegovih prirodnih saveznika, a istodobnog ja anja svojih najvjernijih prirodnih saveznika. Organizacije ili odjeli za strateko planiranje (odjeli za zavjere) planove razra uju u jedan ili vie scenarija koji su podloni dinami kim izmjenama, ovisno o kontrapotezima protivnika. U svakom scenariju zavjere najprije se odre uje cilj, a dolazak do cilja ostvaruje se vremenskom podjelom poslova na vie faza, a faza na vie koraka, sli no kao to se kompjutorski programi sastoje od vie potprograma. Svaki korak se pretvara u «igru protiv prirode», ili «igru protiv inteligentnog protivnika», ime se plan pretvara u niz matemati kih modela. Na osnovu tih matemati kih modela izra uju se kompjuterske simulacije kojima se mogu precizno provjeravati moebitni u inci plana zavjere. Ako nije mogue izvriti vremensku podjelu poslova put do cilja potrebno je podijeliti na vie zadataka, te za svaki zadatak odrediti posebni tim zaduen za izvrenje pojedinog zadatka. Mogua je i kombinacija ova dva na ina planskog djelovanja, tako da se unutar faza izvri podjela na vie zadataka, ili da se unutar zadataka izvri podjela na pojedine faze. Mogue je stvoriti i posebne formalno nezavisne institucije za izvrenje pojedinih zadataka, a te institucije svoj zadatak odra uju kroz vie vremenskih faza dok ne do u do izvrenja svog zadatka.

Da bi zavjera uspjela nikad se ne smije priznati njeno postojanje, ak i kad je o igledna. Naj ea metoda prikrivanja razotkrivene zavjere je prikazati one koji su je razotkrili kao paranoi ne duevne bolesnike. (Ponekad obavjetajno-sigurnosne slube, ili teroristi ke mree namjerno ire razne zavjereni ke scenarije kako bi panju protivnika usmjerili na krivu stranu, a ponekad i stvarni duevni bolesnici rade istu stvar, to se moe prepoznati po tom to se u scenariju zavjere ne vidi jasna interesna logika.) Kako se zavjera ne bi razotkrila u njenom stvaranju sudjeluje vrlo mali broj osoba, naj ee analiti ari koji odgovaraju samo veinskim vlasnicima velikih industrijskih ili financijskih lobija, dok odjeli za strateko planiranje, esto razra uju samo dijelove plana. U vojnim strukturama zavjere razra uje uski krug stratekih analiti ara, u obavjetajnim strukturama najue rukovodstvo, a u politi kim strukturama samo predsjednici velikih stranaka s najbliim suradnicima. Svi ostali izvritelji, tj. suradnici i «prirodni saveznici» znaju samo korak ili dva unaprijed. Na svjetskom planu razvijene zemlje igraju igru protiv manje razvijenih i ta igra vie sli i igri protiv prirode, nego igri protiv inteligentnog protivnika, zahvaljujui nesposobnim ili korumpiranim politi kim elitama nerazvijenih zemalja. Ekonomisti iz bivih zemalja planske privrede nisu nau ili kako se boriti protiv konkurencije poto su u svojim planovima analizirali samo potrebe kupaca i mogunosti dobavlja a. U trinoj privredi planovi su ratni scenariji protiv konkurencije, elje kupaca su bojno polje, a dobavlja i su saveznici koje treba pridobiti boljom cijenom ili nekim drugim pogodnostima. Na osnovu razra enih razli itih urotni kih scenarija ekonomski jake sile razra uju razli ite kompjutorske simulacijske igre kojima testiraju kvalitetu pojedinih scenarija. Vojni planeri razra uju ratne igre na kojima vii asnici treniraju razli ite takti ke ili strateke poteze. Obavjetajni planeri razra uju obavjetajne igre gdje treniraju i ispituju razli ita sredstva i metode prikupljanja i analiziranja podataka, sredstva i metode za zatitu vlastitih podataka, te sredstva i metode za irenje dezinformacija u protivni ke redove. Veliki industrijski i financijski lobiji uz pomo me unarodnih institucija koje su pod njihovim nadzorom (tj. nadzorom njihovih drava) razra uju simulacijske trine i financijske igre gdje mogu vrlo brzo simulacijski provjeriti u inak svojih poteza. Usporedbom simulacijskih rezultata i stvarnih rezultata na terenu, analiti ari otkrivaju greke u svojim scenarijima i simulacijskim igrama te ih stalno usavravaju. Najvei problem su im nove ideje i inovacije koje nitko ne moe predvidjeti. Ako te nove ideje, proizvodi ili tehnologije predstavljaju konkurenciju nekim postojeim proizvodima ili tehnologijama, od ugroenih velikih vlasnika, konkurenata, mogu se o ekivati sabotae. U ovome znatnu ulogu imaju i obavjetajno-sigurnosne slube razvijenih drava koje se bave industrijskom pijunaom (bussines inteligence) i pomau vlastitim velikim kompanijama. Takve slube, izme u ostaloga, potpomau organizaciju me unarodnih sajmova inovacija i novih proizvoda gdje prikupljaju informacije o novim tehnikama, tehnologijama i proizvodima, te utjecaj tih novosti na postojee tehnologije. Ako otkriju kako postoji opasnost da nove tehnologije znatnije poremete postojeu ravnoteu i ugroze profit njihovih kompanija, nastoje usporiti njihovo usvajanje dok se njihove kompanije ne pripreme za novosti. Razvojne odjele velikih konkurentskih kompanija lako je kontrolirati, ali problem su im mali poduzetnici-inovatori koji godinje smiljaju tisue novih ideja i nije ih mogue kontrolirati. Kada kod njih otkriju neki «opasan» novi proizvod, nastoje sprije iti njihov razvoj na sve mogue na ine.

Bankari su zavjere vrili stotinama godina i pri tome crpili kapital mnogih drava. Jo 1773. Amschel Mayer Rothschild osniva ogromnog njema kog imperija izjavljuje: naa je politika da izazivamo ratove, u isto vrijeme radei konferecije o miru. Na taj se na in nijedna od sukobljenih strana ne moe teritorijalno obogatiti. Rat se mora provoditi tako da se nacije sve vie tope u dugovima, i na taj na in sve vie padaju pod nau kontrolu. Npr. 26. 06. 1863. jedan iz carstva Rothschild pie firmi "Kleimker, Morton i Vandergrould" u New Yorku: «Malobrojni e shvatiti ovaj sustav, a oni koji ga shvate svim silama e se truditi kako bi ga to vie iskoristili, javnost najvjerojatnije nikad nee shvatiti kako je taj sustav protiv njenih interesa.» Strateki planovi (zavjere) protiv protivni kih stranaka izvode se ubacivanjem vlastitih ljudi u takve politi ke stranke koji se nastoje pribliiti ambicioznim pojedincima. Njih postepeno uvjeravaju kako su vrlo sposobni i perspektivni, te se trebaju izboriti za vei utjecaj unutar stranke. Ako u tome uspiju tada ih nagovaraju na ikaniranje strana kih protivnika, a gubitnike nastoje nagovoriti na osnivanje novih stranaka, kako bi se protivni ko izborno tijelo podijelilo. Strateki planovi za politi ku destabilizaciju drava koje imaju suprotstavljene strateke interese, tj. politi ke zavjere organiziraju se osnivanjem pokreta (ili stranke) koji ima zadatak oslabiti konkurentnost gospodarstva te tako destabilizirat dravu. Kako bi se takav pokret osnovao potrebno je stvoriti neku ideologiju kojom e se zavesti mentalno deficitarne, ili duhovno lijene ljude nesklone upotrebi vlastite glave za razmiljanje. Ideologije kao to su komunizam koji razbija poduzetnitvo i vjeru, faizam i nacizam koji sukobljavaju jedan narod sa svim drugima, vjerski fundamentalizam, ekologiju i globalizam koji slabi protivnika i skree pogled s interesa velikih lobija, liberalizam i otvoreno drutvo koji formalno ja aju mo pojedinca na ra un obitelji i sitnih poduzetnika, a sve te ideologije stvarno samo ja aju mo multinacionalnih kompanija. Za irenje odabrane ideologije potrebno je organizirati ili kupiti medije i novinare koji e zagovarati i iriti ideologiju, a tako er i «znanstvenike» koji trebaju «znanstveno» braniti pravovjernost takve ideologije. Kako bi se ideologija uspjeno irila potrebno ju je umotati u ambalau od istine koja treba posluiti za maskiranje lai. Kako bi se sve to moglo organizirati i kontrolirati potrebno je nai financijere, a to su naj ee, formalno, privatne kompanije (naj ee banke). Financiranje medija se organizira kroz sponzorstva pojedinim medijskim kuama to se maskira u vidu oglaavanja. Mnoge kompanije i banke ponekad u napadnutim dravama za reklamu troe velika sredstva ak i kad im je potranja za robom vea od ponude, to zna i da im reklama nije ni potrebna. Jedini na in razotkrivanja protivni ke zavjere je stalna analiza naih interesa, te analiza interesa naih suradnika i naih protivnika, gospodarskih, politi kih, vojnih ili ideolokih. Ovaj posao mogu obavljati samo natprosje no inteligentni analiti ari, u veini doktori matematike sposobni sve razli ite mogunosti pretvoriti u razli ite matemati ke modele, te predloiti najbolja rjeenja. Ovu analizu je potrebno posebno paljivo vriti prije svakog zna ajnijeg stratekog poteza s nae strane, ili poslije svakog zna ajnijeg doga aja u naem okruenju. Svaki na zna ajniji potez nekom moe pogodovati, a nekom tetiti i zato je potrebno unaprijed znati tko e nam biti «prirodni saveznik», a tko «prirodni neprijatelj». Svaku zna ajniju promjenu u tehnici, tehnologiji, kapacitetima, zalihama, organizaciji, ili politici koje nismo predvidjeli mogu utjecati na plan, te je nakon svake takve promjene potrebno

analizirati njihov utjecaj na plan, a ako je taj utjecaj znatan potrebno je ponovno izraditi plan. Pri kreiranju plana «urote», a i pri obrani od «urote» dobro je poznavati razli ite psiholoke efekte poznate kao «teorija kuhane abe», teorije slamanja morala i «domino teorija» (domino efekt). Teorija kuhane abe kae: ako abu baci u lonac pun vrele vode ona e isko iti. Ako je pak baci u lonac sa hladnom vodom, te vodu lagano zagrijava skuhat e ju. Po toj teoriji ako ovjeka, ili skupinu ljudi izloi velikom pritisku oni e se pobuniti. Ali ako ih malim obeanjima navede na suradnju tj. davanje protuusluga, moe postepeno traiti sve vee protuusluge, prijetei prestankom malih usluga koje si im odobrio na po etku. Amerikanci su teoriju provjerili u vijetnamskom ratu na zarobljenicima i pokazala se vrlo u inkovita. Ovaj psiholoki efekt je vrlo koristan pri kreiranju plana zavjere u njegovim po etnim fazama, kad za sebe vee vlastite dobavlja e, ili kad protivnika i njegove «prirodne saveznike» navla i u zamku. U irenju «poeljnog» stanja protivnika bitno je slomiti moral ciljanoj osobi ili drutvenoj grupi. Jedna od glavnih tehnika slamanja morala je: dri osobu u neznanju glede njezina statusa i o ekivanja. Osim toga, ako este promjene, od strogih mjera do obeavanja dobrih odnosa, uz irenje proturje nih vijesti, kongitivnu strukturu takvog stanja u ine krajnje nejasnom, osoba vie nee znati vodi li je odre eni plan ka eljenom cilju ili je od tog cilja udaljava. U takvim uvjetima ak i osobe s jasnim ciljevima i spremne na rizike ne mogu donijeti odluku to u initi. U zadnjoj fazi kad protivnik po inje o igledno gubiti kontrolu nad svojom sudbinom pojavljuje se «efekt domina» koji se moe poja ati namjernim irenjem dezinformacija ili panike. Domino teorija je psiholoki efekt temeljen na emocijama, naj ee strahu. Moe se primijetiti na svakom sportskom susretu kad jednu ekipu uhvati panika. Tada igru treba smiriti ili na kratko prekinuti kako bi se prekinuo negativan slijed doga aja. Domino efekt naj ee se javlja u djelatnostima gdje su mogue brze promjene koje izazivaju strah od prijenosa promjena na druge, npr. u financijama. Kad jedna vea banka dospije u stanje nelikvidnosti svi tedie pokuavaju na brzinu dii uloge. Poto je posao banke kreditiranje one deponirani novac na dre u sefovima, ve ga dalje posu uju. To zna i da ni jedna banka ne moe u istom trenutku vratiti sve depozite. Ako svi tedie istovremeno pokuaju dii novac sa tednje bankrot je neizbjean za svaku, pa i najveu svjetsku banku. Kad nestane novca na alterima nastaje panika koja se prenosi na ostale tedie koji tako er navaljuju na banku. Tada banka povla i svoje uloge u drugim bankama koje tako er postaju nelikvidne. Tada se panika prenosi i na tedie ostalih banaka koji tako er navaljuju na svoje banke, te jedna po jedna banka odlaze u bankrot. Najvei takav domino efekt dogodio se 1929. u SADeu, a i u drugim dravama to se cikli ki esto doga alo dok je postojalo zlatno vaenje novca. Domino efekt redovito se javlja nakon planski izgra ivanih financijskih piramida koje imaju za cilj postepenim ubacivanjem novca na neko trite ovladati tim tritem i ostvariti ekstra profit, te naglim povla enjem novca izazvati razbijanje tog trita i unitenje protivnika. Domino efekt se znatno rje e znao doga ati u politici i to obi no kad se kod velikog postotka stanovnitva probudila nada u neto novo, bolje, ili kad se javio strah od promjena. Npr. dolaskom boljevika na vlast u Rusiji postojala je znatna opasnost od prenoenja revolucije, poput domino efekta i na ostale zapadne drave. Mnogi su povjerovali u novo bolje drutvo i bili su spremni poginuti za to. Ali, vrlo brzo pristalice komunizma koji su otili na izobrazbu u sovjetske politi ke centre, vidjeli su

alosne rezultate. Neki su ostali vjerni pla enici komunizma, ali neki su se razo arali pa su s time upoznali svoju javnost. Samim time nestalo je opasnosti od domino efekta. Domino efekt javio se i kod raspada isto nog bloka. Komunizam je drutvo koje se odravalo na strahu, te u kojem je vladala totalna politi ka korupcija. Dokraj ili su ga Papa koji je preko katoli ke crkve napao komunizam i SSSR, posredno preko Poljske, tako to je pokazao da se ne treba bojati kad su svi sloni, te Regan koji je ekonomski unitio SSSR uvukavi ga u skupi projekt rata zvijezda. Nastala je borba za vlast u samom SSSR-u, te se itav varavski pakt raspao im je Jeljcin, u borbi za vlast objavio odvajanje Rusije od SSSR-a. Ovaj domino efekt je poja an medijskim dezinformacijama koje su posijale paniku irom sovjetskog carstva za vrijeme perestrojke, ali se nije proirio na dalekoisto ne komunisti ke drave koje su medije drale pod punom kontrolom. I raspad Jugoslavije je posljedica raspada SSSR-a i to je domino efekt nastao nestankom straha od komunista, te istovremenim rastom straha od velikosrpske politike. Ali domino efekt nikad ne dolazi sam od sebe. Netko mora pokrenuti pad prve kockice koja zatim rui ostale u nizu, a poeljno je brzo, preko medija dezinformacijama posijanu paniku prenijeti na saveznike neprijatelja, kako bi se i oni uruili. Ako se prijenos promjena ne dogodi brzo domino efekt nestaje. Poznavanje psiholokih teorija kao to je «teorije kuhane abe» i «domino teorije» korisno je i kreatorima zavjera, a i onima kojima je posao zatita od urota. Korisno je poznavati i na ine za izazivanje razli itih psiholokih stanja kod protivnika kao to je «kompleks manje vrijednosti» koji protivnika onesposobljava za kreativno razmiljanje kod rjeavanja problema. Kreatorima stratekih planova (urota) ovi psiholoki efekti pomau kod planiranja urote tj. ve pri podjeli plana na faze i korake. Napadnutima poznavanje ovih teorija pomae u prepoznavanju i otkrivanju postojanja urote, te kod procjene cilja urote. im se od «prirodnih neprijatelja» ili njihovih «prirodnih saveznika» prime odre eni zahtjevi koji nemaju direktnu i jasnu interesnu logiku, potrebno je upitat se: to je slijede i zahtjev i koji je cilj tih zahtjeva? Poseban oprez je potreban ako se radi o nekakvim principijelnim ili humanitarnim zahtjevima od kojih protivnik nema nikakav direktni interes. Isto tako, kad neka naa institucija, banka, ili neki na «prirodni saveznik» doivi kolaps moramo povu i brze poteze kako se ne bi dogodio domino efekt. Kod domino efekta potrebno je sprije iti paniku tj. Potrebno je u initi ono to nogometai zovu «smiriti loptu» ili to koarkaki treneri ele posti i kad uzmu «tajm aut». Velike proizvodne ili trgova ke kompanije imaju svoje timove sastavljene od tehnologa, ekonomista, matemati ara, pravnika i psihologa iji posao je razvijanje planova zavjere. Ovi timovi su naj e e organizirani u obliku samostalnih znanstvenih instituta, te za njihov rad znaju samo vlasnici velikih kompanija, ili ve inski dioni ari velikih dioni arskih drutava. Menaderi takvih velikih kompanija obi no imaju ovlasti sniavati trokove, pove avati kvalitetu, sniavati cijenu dok borbu protiv konkurencije i izbor najvanijih dobavlja a vlasnici koji sjede u nadzornim odborima ostavljaju u svojim rukama. Ovi planovi zavjere, tj., strateki poslovni planovi naj e e se dijeli u tri faze. Prva faza zavjere (bitke) je osiguranje vlastite pozadine od izdaje, tj., potrebno je vlastite prirodne saveznike (dobavlja e) vezati uza sebe. Ako u klju nom trenutku bitke neki dobavlja po ne svoj proizvod isporu ivat samo konkurentu on nam moe

zadati odlu uju i udarac u le a. Zato je potrebno za svaku poziciju imati nekoliko dobavlja a koji mogu usko iti ako jedan zaka e, te ih je potrebno stalno provjeravati dali i koliko svojih proizvoda isporu uju konkurentu. U ovoj fazi dobro je poznavati «teoriju kuhane abe», tj., malim narud bama treba dr ati dobavlja e vezane uz sebe i stalno im obe avati pove anje narud bi ako poboljaju suradnju, odnosno prijetiti im otkazom ako se previe ve u za naeg konkurenta. Ovo je mogu e kod malih dobavlja a koji vie od 10% svoje proizvodnje isporu uju nama. Kod velikih proizvo a a koji nikom ne isporu uju vie od 5% svojih proizvoda ili usluga jednom kupcu nitko ne mo e ste i status prirodnog saveznika. Kod ovakvih dobavlja a va nije je osobno poznanstvo i prijateljstvo s vode im ljudima, ili poznavanje njihovih privatnih slabosti kojima ih se mo e ucjenjivati. Kod dobavlja a koje nije mogu e ucjenjivati vrlo dobro do e kapitalno povezivanje putem zamjene dionica, ime oni postaju suvlasnici, te su i sami zainteresirani za uspjeh zavjere. U drugoj fazi zavjere potrebno je osvojiti to ve i broj novih kupaca uz zadr avanje starih. U bitci za osvajanje bojnog polja tj. novih kupaca koriste se razli ite vrste oru ja i streljiva od kojih je najva nije streljivo profit. Za pribavljanje tog streljiva potrebno je stalno pove avati funkcionalnost tj. kvalitetu (fizi ku, psiholoku ili ekonomsku) proizvoda kojima nai kupci zadovoljavaju svoje proizvode, ili sniziti cijenu proizvoda uz zadr avanje minimalne kvalitete. Pri ovom znatnu ulogu imaju nai prirodni saveznici tj. dobavlja i koji esto i sami moraju pove ati kvalitetu svojih proizvoda i usluga, ili sniziti cijenu uz zadr avanje minimalne zakonom propisane kvalitete. to je bitka e a to su zalihe glavnog streljiva tj. profita manje, a onaj tko ostane bez profita opstaje dok ne potroi zalihe, nakon ega gubi bitku i propada. Da do toga ne bi dolo potrebno je kod starih kupaca osigurati nekakav profit koji se koristi u borbi za nove kupce. Velike kompanije na novim tr itima esto idu ak i s damping cijenama dok ne osvoje ve inu tr ita to im potkupljeni dr avni slu benici i funkcionari malih banana dr ava esto i dozvoljavaju. U ovoj fazi zavjere ja i konkurent nastoji slabijega dovesti u stanje poznato kao kompleks manje vrijednosti. Protivnik koji upadne u takvo stanje postaje nesposoban za kreativno razmiljanje te jedino rjeenje vidi u sni enju cijena. A kad jednom po ne raditi s gubitkom ste aj je pitanje trenutka. Tre a faza zavjere je unitenje konkurencije. Kad se osvoji ve ina kupaca na novom tr itu konkurent ostaje bez profita, te mo e poslovat samo dok ne potroi zalihe, ili dok ga kreditiraju dobavlja i. U ovoj fazi zavjere dobro je poznavati «domino teoriju», a cilj napada su konkurentovi dobavlja i. Potrebno je njegovim dobavlja ima proiriti informaciju kako ne e mo i naplatiti svoja potra ivanja kad njihov kupac bankrotira, te ih na taj na in navesti na prekid suradnje sa njim. Dobro je pri tom protivnikovim dobavlja ima obe ati kupovinu njihovih proizvoda kad prestanu s isporukama naem konkurentu. Kad jedan dobavlja obustavi isporuke naem konkurentu vijest o tome je potrebno odmah proiriti svima ostalima kako bi dolo do domino efekta, tj. kako bi i svi ostali prestali sa isporukama. Tog trenutka bitka je zavrena, konkurencija je unitena, te je mogu e di i cijene, ostvariti ekstra profit i sa njime krenuti u osvajanje novog tr ita na isti na in. Jedna od razra enijih me unarodnih «urota» je postupak financijske kolonizacije koji odgovara krupnom me unarodnom kapitalu, te njihovim lokalnim dobavlja ima i distributerima, a istovremeno potpuno razara manja nacionalna poduze a. Najve i gubitnici u ovom postupku su manji nacionalni poduzetnici, dr avna poduze a i stariji zaposlenici u takvim poduze ima koji vrlo teko mogu na i posao kad ga jednom

izgube. Globalni financijski igra i su detaljno razradili ovaj postupak i on je vrlo sli an na inu na koji dileri droge navode naivne na uzimanje droge. Strani krediti na neoprezne drave djeluju upravo onako kako droga djeluje na narkomane. Sve izgleda lijepo dok kredite (drogu) uzimaju, a teka kriza nastaje nakon to krediti (droga) prestanu stizati. To je postupak koji traje od 5 do 10 godina, naj e e se dijeli u tri faze, a svaka faza na nekoliko koraka. Napadnuta drava na po etku svake faze dobije kontrolora – savjetnika iz MMF-a koji savjetuje vladu to treba initi kako bi ekonomski prosperirala. im jedna faza zavri dolazi novi savjetnik koji dijeli savjete, esto suprotne od savjeta koje je dijelio prethodnik. Postupak su osmislile ameri ke slube nakon velike ekonomske krize 1929., vidjevi kako to rade krupni bankari, a detaljnije razra en nakon ameri kog vojnog debakla u Vijetnamu, te usavren nakon meksi ke krize 1982. kad je MMF dobio ulogu svjetskog financijskog policajca. Nakon vojnog kraha u Vijetnamu Amerikanci su se prisjetili onoga to su savjetnici ameri kog predsjednika Tafta govorili jo 1911., a 1938. izradila Komisija za prora un ameri kog Kongresa, te su shvatili kako ono to ne mogu posti i ratom u koji su planski uvu eni, mogu financijskim operacijama, uz mnogo manja ulaganja i uz mnogo manje ljudske i politi ke rtve. Potrebno je samo pametno iskoristiti ogromna financijska sredstva koja su glavne angloameri ke banke zaradile u me unarodnoj trgovini papirnatim dolarima oslobo enim Bretonvudske vezanosti za zlato, te petrodolarima zara enim na trgovini naftom koja je tijekom dvije umjetno izazvane krize ponude sedamdesetih godina poskupjela preko 1000%. Prva faza ovog postupka je izgra ena na osnovi «teorije kuhane abe», a po inje s plasiranjem velike koli ine kredita na trite “napadnute” drave. Kamata na takve kredite je vrlo promjeniva i ovisi o LIBOR-u tj. kamatnoj stopi koja odre uje Wall Strit i Londonski City. esto su opravdanja za ove kredite u po etku tvrdnje kako se time slabijim dravama pomae u borbi protiv inflacije. Naime, neodgovorne vlade koje svoje prora unske rashode ne mogu pokriti prora unskim prihodima, taj prora unski deficit rado pokrivaju tiskanjem novca u koli ini daleko ve oj od porasta koli ine roba na tritu. Rezultat je inflacija. MMF napadnutim dravama nudi rjeenje toga problema tako to brani tiskanje novca, a prora unski deficit pokriva kreditom iz inozemstva. Velika ponuda deviza dovodi do pada cijene deviza na tritu napadnute drave, to dovodi do naglog porasta uvoza roba iroke potronje i istovremene propasti doma e proizvodnje i izvoza. Rezultat je skok iz inflacije u jo gore stanje, tj. u prikrivenu deflaciju. Ako takva hiperponuda deviza due traje, preivjeti mogu samo proizvo a i koji imaju jaku carinsku zatitu. Kako bi takvih bilo to manje, brine se WTO, organizacija koja nastoji ukinuti carine za sve proizvode koje proizvode multinacionalne kompanije iz razvijenih zemalja. Kako bi strane kompanije mogle preuzeti kontrolu nad gospodarstvom, MMF zahtijeva donoenje zakona koji omogu uju brzu privatizaciju i liberalizaciju trita kapitala kako bi kapital mogao brzo do i, a u slu aju potrebe u nekoliko dana napustiti lokalno trite. Kako bi lokalna poduze a to jeftinije kupili, potrebno ih je unititi, to se postie i visokim kamatama na kredite. Time se formalno bore protiv inflacije, a zapravo onemogu uju pozitivno poslovanje poduze a, izazivaju prikrivenu deflaciju te propast doma ih proizvo a a. Na taj na in multinacionalne kompanije na globalnom planu sve vie stje u monopolski poloaj na svjetskom tritu rada, dok sindikati i sitni poslodavci organizirani na nacionalnoj razini postaju marginalni u sukobu s krupnim me unarodnim kapitalom. Druga faza: Kad ve ina doma ih poduze a propadne, dolazi do vala ste ajeva. Tada strane multinacionalne kompanije po simboli nim cijenama kupuju sve to imalo

vrijedi. U ovoj je fazi pod ucjenama Svjetske banke i MMF-a napadnuta drava prisiljena prodavati i monopolska poduzea te dopustiti slobodno odre ivanje cijena ak i monopolskim proizvodima. Devize od takve prodaje poduzea strancima dodatno poveavaju ponudu deviza, to rezultira daljnjim rastom te aja domae valute, poveanjem uvoza i smanjenjem proizvodnje. Nakon ovoga MMF trai otputanje dravnih uposlenika te smanjivanje socijalnih prava i plaa, formalno zbog smanjenja dravnih trokova, a stvarni cilj je nai opravdanje za budui prekid daljnjeg kreditiranja. Ti se zahtjevi proiruju sve dok ne do e do socijalnih nemira, nakon ega dolazi do pada vlasti i bijega kapitala, tj. tree faze prikrivene financijske kolonizacije. Trea faza: Kad se strancima proda sve to imalo vrijedi, MMF obustavlja sve strane kredite te dolazi do nagle nestaice deviza, nakon ega nastaje panika te se naglo poveava i potranja za devizama. Dolazi do domino efekta na financijskom tritu, a rezultat je nagla devalvacija, daleko vea od dotadanjeg postotka neuskla enosti deviznog te aja. (Brazil je imao devalvaciju od 30% kada je doao u ovu fazu, Meksiko 50%, Argentina 70%, Turska 30%, a i SSSR je uniten na sli an na in uz pomo dolarskih kredita koji su u sve veim iznosima stizali etrdeset godina.) Tek nakon toga novi vlasnici tvornica obnavljaju proizvodnju i zapoljavanje u sirovinskom sektoru, poto su tvornice za tehnoloki zahtjevnije proizvode unitene, u sektorima koji trae puno jeftine radne snage, te u sektoru koji zaga uje okolinu, poto u vlastitim dravama moraju plaati vrlo skupe trokove zatite okoline. Veina napadnutih zemalja dobrovoljno utr ava u pripremljenu zamku vie puta uzastopno, sa stankama od desetak godina. Takav scenarij MMF, Svjetska banka i AID primjenjuju godinama, od meksi ke krize 1982. godine, a zahvaljujui korumpiranim “stru njacima” i korumpiranim lokalnim politi arima, on se uvijek iznova uspjeno provodi. Svima njima koordinira ameri ko Ministarstvo financija u suradnji sa CIA-om, a znatan utjecaj imaju britanska, francuska i njema ka vlada, tj. njihova ministarstva financija. Naime, do pojave MMF-a i Svjetske banke u me unarodnoj razmjeni izmjenjivala su se razdoblja suficita i deficita, a kao svjetska valuta funkcioniralo je zlato. MMF, Svjetska banka i sli ne me unarodne financijske institucije uspjele su gotovo ukinuti cikli ne promjene deficita i suficita. Banke iz razvijenih zemalja daju sve vee kredite nerazvijenim zemljama, a zahvaljujui jamstvima MMF-a i Svjetske banke ne moraju brinuti o vraanju. Politi ari iz nerazvijenih zemalja uzimaju takve kredite uz proviziju te taj novac prodaju na domaem tritu. Time te aj domae valute dre na nerealno visokoj razini, ime cijene domae robe postaju nekonkurentne, izvoz se ne isplati, a uvoz se isplati. Glavni uvoznici su isti politi ari i njihovi prijatelji od kojih opet uzimaju proviziju te su njihovi privatni ra uni sve deblji, proizvodnja i standard u vlastitoj dravi sve manji, a dug prema inozemstvu sve vei. Razvijenim dravama takva politika odgovara; zara uju na kamatama, zara uju na prodaji vlastitih proizvoda, a garancija povrata su me unarodne financijske institucije, obavezni devizni depoziti (u inozemstvu) nerazvijenih zemalja u iznosu od 60% tednih uloga u bankama te privatni depoziti korumpiranih politi ara koji svoj privatni novac u pravilu dre u bankama razvijenih zemalja od kojih su uzeli kredite. Kada, zbog nerealnog te aja, veina domaih poduzea do e pred ste aj, banke razvijenih zemalja obustavljaju daljnje poveanje zaduenja. Ste aj mogu izbjei samo ona proizvodna poduzea koja su imala dovoljno jak utjecaj kako bi za svoje proizvode osigurala jaku zatitnu carinu. Kako bi se dospjele rate mogle vratiti, drave, planski

uhva ene u ovakvu kreditnu zamku, prisiljene su unitena poduze a i banke koje su se vezale za takva poduze a te nekretnine prodavati po simboli nim cijenama. Tada se pojavljuju multinacionalne kompanije koje jeftino kupuju sve to imalo vrijedi. to laku provedbu navedenoga MMF i Svjetska banka nastoje pospjeiti potezima kao to su nagla privatizacija, liberalizacija tr ita kapitala, visoke kamate na doma e kredite, tr ino odre ivanje svih, pa i monopolskih cijena. Pri tom strane multinacionalne kompanije obilato podmi uju lokalne politi are s ciljem to jeftinije kupovine poduze a i nekretnina, a o tom redovito izvje uju mati ne obavjetajne slu be koje tako dobivaju sredstvo za ucjenjivanje lokalnih politi ara. Kada strane multinacionalne kompanije sve pokupuju, preko MMF-a tra e prelazak na tre u fazu prikrivene financijske kolonizacije, tj. namjerno izazivanje panike i socijalnih nemira nakon ega se strani kreditori povla e, dolazi do devalvacije doma e valute i vo enja politike realnog te aja. Time doma a radna snaga i proizvodi postaju jeftini te multinacionalne kompanije koje su otkupile poduze a i nekretnine ostvaruju dodatne profite. Osim me unarodnih kreditnih organizacija, najve a organizacija koja sudjeluje u postupku prikrivene financijske kolonizacije je WTO. WTO je organizacija osnovana radi pove anja me unarodne ekonomske razmjene iji je cilj sniziti cijenu proizvoda i omogu iti kupcima u svim zemljama dolazak do jeftinijih roba. Sve dr ave i politi ari nastoje pove ati izvoz svojih proizvoda i usluga, a smanjiti uvoz. Izuzetak su politi ari korumpirani od strane doma ih uvoznika, stranih izvoznika i banaka koje ih organizacijski i financijski prate. Uvoz se mo e smanjiti sni avanjem te aja doma e valute, pove anjem uvoznih carina, pove anjem sanitarnih i sigurnosnih barijera, a izvoz se mo e uve ati pove anjem stimulacija proizvo a ima. Pove anje izvoza sni avanjem te aja doma e valute koriste zemlje koje znaju i imaju razvijene financijske institucije kojima mogu regulirati te aj vlastite valute bez izazivanja inflacije. Pri ovom postoji vremensko kanjenje. Ako te aj doma e valute padne na realnu vrijednost, potrebno je 1 – 3 godine za oporavak proizvodnje i pove anje izvoza. Pove anje carina je najlaki potez za smanjenje uvoza i oporavak vlastite proizvodnje koji mogu primijeniti i najnerazvijene zemlje. Upravo bi zbog toga prezadu ene nerazvijene zemlje koje sudjeluju u radu WTO-a morale zahtijevati uvo enje posebne carine sa stopom koja bi se dobila tako to bi se dug zemlje podijelio sa godinjim bruto proizvodom puta 100. Na taj bi se na in eliminirao utjecaj umjetno proizvedene nerealnosti te aja vlastite valute te bi se sprije ila propast doma e proizvodnje. Pove anje necarinskih barijera koriste razvijene zemlje koje to znaju i koje se ne boje me unarodnih pritisaka. Pove anje raznih stimulacija proizvo a ima koriste zemlje koje su ekonomski dovoljno sna ne te to mogu financirati. U radu WTO-a obi no dolazi do sukoba triju grupacija. Prva grupa su nerazvijene zemlje koje nastoje smanjiti barijere za svoje robe, a zadr ati visoku carinu za strane robe. Druga grupa su zemlje EU i ostale razvijene dr ave koje znaju kako slabije dr ave nemaju novca za stimulaciju proizvodnje pa se bore za sni enje carina, a svoju proizvodnju i izvoz poti u raznim, ponekad vrlo visokim poticajima. U tre oj su skupini SAD ija valuta, dolar, danas funkcionira kao svjetska valuta. Tiskanjem dolara i njegovim plasmanom SAD ostvaruje: a) emisijsku dobit b) kamate na kredite c) dodjelom vie ili manje kredita drugim zemljama SAD reguliraju vlastiti izvoz i uvoz prema vlastitim potrebama.

Zbog te mogunosti SAD naj ee ne mora koristiti ni carinsku zatitu, a ni stimulacije proizvo a ima, te nastoji i drugim dravama smanjiti te mogunosti. (Kako se tiskani dolari, plasirani na svjetsko trite, ne bi vratili na ameri ko trite i izazvali inflaciju u samoj Americi, Amerikanci su izgradili financijske barijere kojima su to sprije ili. Me utim, papirnati novac se uvijek vraa tamo gdje je tiskan i u znatnoj se je mjeri vratio na Newyorku burzu. To je izazvalo rast burzovnih indeksa daleko iznad realne vrijednosti te su danas zapadne burze prenapuhani baloni koji mogu svaki trenutak puknuti. Kako bi prikrili nerealnost cijene svojih dionica, mnoge ameri ke kompanije primjenjuju tehniku knjigovodstvenog napuhavanja vlastite dobiti, ali to kad-tad mora puknuti. Hoe li ameri ke kompanije propadati jedna po jedna ili e doi do jednokratne propasti burze, pokazat e vrijeme.) U ovom sukobu interesa SAD i njihove multinacionalne kompanije uglavnom izlaze kao pobjednici te naj ee WTO, MMF i WB koriste kao instrumente za vo enje specijalnog rata protiv financijski slabijih drava. Na taj su na in SAD i nekoliko najrazvijenijih zemalja svoje kompanije pretvorile u sredstvo posredne kolonizacije svijeta. Ovo su uspjele zahvaljujui tome to je slobodna konkurencija me u poduzeima koja posluju u lanicama WTO-a samo privid. Multinacionalne kompanije razvijenih zemalja su uz pomo velikih me unarodnih banaka uspjele pokupovati slabija poduzea iz nerazvijenih drava. U tome su im pomogli korumpirani domai politi ari, nepostojanje kvalitetnih zakona o zatiti interesa sitnih dioni ara, zakona o preuzimanju, zakona o ste aju, zakona o zatiti od me unarodnog dampinga. Veliku ulogu u tom procesu odigrale su i obavjetajne slube razvijenih zemalja. Pravodobnim dostavljanjem povjerljivih informacija o lokalnim poduzeima multinacionalne kompanije su znale koliko vrijede pojedina poduzea i gdje su im slabosti, koga je mogue potkupiti, ucijeniti i sl. Razvijene zemlje imaju zakone koji doputaju davanje mita gra anima drugih zemalja, ali o tome moraju voditi uredno knjigovodstvo. Podmiivanjem se bave i obavjetajci, a tako er i diplomati. (Pri tom esto dio provizije zadravaju za sebe, bez znanja svojih pretpostavljenih.) Zahvaljujui ovome, pravosudne institucije i obavjetajne slube razvijenih zemalja mogu ucjenjivati korumpirane lokalne biznismene i politi are. Kona ni rezultat je koncentracija sjedita multinacionalnih kompanija u razvijenim zemljama Zapada, ponajvie u SAD-u. Prljave poslove proizvodnje prebacili su u drave gdje je radna snaga jeftina, gdje ne postoje kvalitetni antimonopolski zakoni, zakoni o zatiti radnika, djece, bolesnika i nezaposlenih. Najveu korist od toga imaju vlasnici multinacionalnih kompanija te potroa i(dravni slubenici) razvijenih zemalja koji imaju dovoljno novca za kupovinu sve jeftinijih proizvoda. Zbog toga se oni zalau za slobodnu konkurenciju, na svjetskom nivou, kako bi mogli unititi konkurenciju u slabijim dravama, pri emu ja aju svoju mo, na utrba standarda obi nih gra ana. Svi ostali su na gubitku jer, u pravilu, cijena jednostavnog rada na tritu pada im se trite iri, a za obi nu radnu snagu je najbolje kad se veli ina kompanije podudarastehnoloki optimalnom veli inom tvornica. Male drave koje se ele zatititi od takvih financijskih napada morale bi mnogo vie ulagati u nacionalnu sigurnost, pogotovo u gospodarske obavjetajno-sigurnosne slube. Te slube moraju tititi dravu i privredne subjekte od stranih financijskih i trgova kih napadaja i od kriminalnih skupina. Za dugoro nu zatitu nacionalne sigurnosti potrebno je osigurati to stabilniji politi ki sustav. U politi ki sustav malih drava potrebno je unijeti vie neposredne demokracije. Za zatitu nacionalne sigurnosti potrebno je staviti pod kontrolu javnosti sve strane udruge gra ana, humanitarne organizacije i sli ne nevladine institucije, a istovremeno poreznim olakicama osigurati rad vlastitih neprofitnih organizacija takve vrste.

6. RAT PROTIV SRBA – Drugi dio Ameri kim poja anim uplitanjem u rat na podru ju bive Jugoslavije znatno su smanjene mogu nosti britanskih i francuskih slu bi za vo enje njihovih »specijalnih operacija«. Eliminacijom najutjecajnijega dijela projugoslavenske frakcije HDZ-a stvoreni su uvjeti za obnovu sukoba sa Srbima i novu suradnju izme u Muslimana i Hrvata na jedinstvenom hrvatsko-muslimanskom ratitu. 6.1. GUENJE MUSLIMANSKIH ENKLAVA Dana 29. 3. 1994. Srbi svjesni injenice kako je Hrvatsko Muslimansko iscrpljivanje stalo i kako su Muslimani ostali bez streljiva obnavljaju napade na Gora de i Srebrenicu. Srbi su obnovili pritisak na zati ene zone im su vidjeli kako bi stanka mogla Muslimanima dati vremena za obnovu snaga i ponovnu nabavu streljiva. Bojali su se zajedni kog hrvatsko-muslimanskog napada, pa su eljeli imati to povoljniju situaciju i to kra u liniju sukoba. Zbog toga su im zati ene zone u pozadini predstavljale velik sigurnosni problem. Dana 30. o ujka 1994. Ustavotvorna skuptina Bosne i Hercegovine prihvatila je velikom ve inom glasova Ustav Federacije BiH kojim se uspostavlja Federacija BiH na teritoriju s ve inskim muslimansko-bonja kim i hrvatskim pu anstvom. Skuptina je prihvatila i zajedni ki amandman zastupnika Hrvata i Muslimana-Bonjaka kojim se iz predlo enog Ustava brie odrednica kako je grani ni postotak za ulazak stranaka u Parlament Federacije BiH pet posto i to zakonom koji e donijeti Ustavotvorna skuptina Bosne i Hercegovine. Dana 10. 4. 1994. po eli su prvi napadi NATO-a na srpske polo aje oko zone sigurnosti Gora e, ali Srbi ipak 16. i 17. 4. 1994. ulaze u zati enu zonu. Dana 14. 4. Srbi zabranjuju rad ameri kim novinarima i otimaju 15 kanadskih vojnika, 3 vojna promatra a UN-a i 155 Plavih kaciga. Dana 24. 4. 1994. Srbi su po eli povla iti teko topnitvo oko Sarajeva te ga istovremeno premjetaju prema ostalim zati enim zonama. Dana 17. 5. 1994. Srbi sprje avaju prolaz humanitarnim konvojima u biha ko podru je te po inju pritisci na zati enu zonu u kojoj su trajali sukobi izme u Muslimana vjernih Sarajevu i Muslimana vjernih Fikretu Abdi u koji se ve od 1992. godine potpuno odvojio od politike Alije Izedbegovi a i sklopio pakt sa Srbima. Prvi napad na srbe je jedna izvi a ko diverzantska grupa 5. korpusa izvela 8. 6. 1992. Od 16. do 21. 8. 1994. godine 5. korpus je osvojio podru je koje je dr ao Fikret Abdi . Odmah nakon toga je u Beogradu donesena odluka o zauzimanju podru ja koje dr i 5. korpus ABiH. Formirana je posebna formacija «Pauk» pod direktnim zapovjednitvom Beograda, a u koju su uli pripadnici snaga Fikreta Abdi a, te snage iz RSK i VRS. Podru je zapadne bosne imalo je strateko zna enje i za srbe i za muslimane a i za Hrvatsku. Padom ovog podru ja tzv. srpska krajina i Republika Srpska bi bile potpuno spojene te bi mogle znatne snage s ovog bojita prebaciti na druga ratita. Zbog toga to nije odgovaralo ni muslimanima a ni Hrvatskoj pa je ovo podru je UN proglasio za «zati enu zonu». Srbi su Zapadnu Bosnu mogli osvojiti tijekom 1993. dok su trajali sukobi izme u Muslimana i Hrvata, ali se oni za to nisu odlu ili poto su o ekivali pad 5. korpusa zbog nestaice hrane i streljiva. Me utim

Hrvatska je pomagala logisti ki i Fikreta Abdi a, a i 5. korpus ABiH alju i pomo u konvojima preko srpskog teritorija. Pri tom je dolazilo do verca u kojem su sudjelovali mnogi srpski vojnici i oficiri. Rezultat je bio taj da je 5. korpus ABiH pre ivio u potpunom okru enju, a svae meu Srbima zbog verca su po ele rastakati jedinstvo Srba, ime im je i borbeni moral svakodnevno padao. Kad su sukobi izmeu Hrvata i Muslimana prestali Hrvatska je oslobodila znatne snage za upotrebu prema ovom podru ju te nije mogla dozvoliti pad Zapadne Bosne. Svaki put kad je «Pauk» poku ao osvojiti Zapadnu Bosnu Hrvatska je imala izvrstan povod za napad na srbe iz pravca Livna i Kupresa prema Grahovu i Drvaru to se kasnije pokazalo kao izvanredna strate ka prednost. U podru ju Biha a Milo evi je opet pogre no procijenio faktor vrijeme. Kad je mogao zauzeti Biha to nije u inio, a kasnije je bilo kasno. Tuman je i ovdje ispravno iskoristio faktor vrijeme. Dok su trajali sukobi s muslimanima na sve mogu e na ine je nastojao primiriti borbe na ovom podru ju, kupuju i srbe postocima od konvoja humanitarne pomo i upu ene Biha u, pa ak i naftom, a kad je do lo pravo vrijeme upravo napade na za ti enu zonu Zapadnu Bosnu je iskoristio za obra un s RSK.

6.2.

OBNOVA HRVATSKO-BONJA KE SURADNJE

Dana 14. 6. 1994. predsjednik je Tuman boravio u slu benom i prijateljskom posjetu BiH. U Sarajevu je otvorio Hrvatsko veleposlanstvo, posjetio La vansku dolinu i zapadnu Hercegovinu. Dana 17. 6. 1994. u dr avni je posjet Hrvatskoj dr. Tuman primio predsjednika Republike Turske S. Demirela. Posljednjeg su dana posjeta na Brijunima odr ani razgovori Tuman-Izetbegovi -Demirel pri emu je Tuman poku avao, uz pomo Demirela, nagovoriti Aliju na iskrenu suradnju Hrvata i Muslimana, kako bi opet postali strate ki saveznici. Dana 5. 7. 1994. kontaktna skupina za BiH predla e podjelu BiH u omjeru 51% / 49% u korist Federacije. Plan su odbili bosanski Srbi. Dana 23. 7. 1994. prigodom Koschnikove inauguracije predsjednik je Tuman posjetio Mostar. Obi ao je i isto ni muslimanski dio grada. Po etkom kolovoza 5. korpus ABiH porazio je snage Fikreta Abdi a u za ti enoj zoni Biha . U to su vrijeme najve i problem Amerikancima bili Srbi pa su najprije njih poku ali pacificirati. Budu i da je to i lo te ko i sporo, Amerikanci su sve vi e prema njima okretali svoju o tricu. Kako bi smanjio pritisak na Srbiju od 1994. godine, Milo evi je uveo sankcije protiv RS. Osim hrane i lijekova, ni ta javno nije prelazilo Drinu. Izmeu lipnja i kolovoza 1994. Beograd je najavio embargo protiv voa bosanskih Srba. Milo evi je shvatio kako mora odobriti novi meunarodni mirovni plan poznat kao plan Kontaktne skupine. Nakon dvije godine izolacije Srbija je pla ala visoku cijenu svoje podr ke ratovima u Hrvatskoj i Bosni. Milo evi se nadao kako e podr kom planu mo i ukinuti sankcije. Usput bi se oslobodio i Radovana Karad i a. U srbijanskom tisku Karad i je sve rjee prikazivan kao srpski junak. Umjesto toga, sve su e e pisali o njegovoj umije anosti u pranje novca i ratno profiterstvo. Milo evi je tra io rtvenog jarca kojega bi okrivio za ubijanje, razaranje i siroma tvo. Ultimativan zahtjev zara enim stranama za prihva anje plana Kontaktne skupine (Velika Britanija, Rusija, Francuska, Njema ka i Sjedinjene Dr ave) zatekao je Milo evi a nespremnog. U svibnju 1993. voe bosanskih Srba odbacile su Milo evi eve napore za prihva anje Vance-Owenovog plana i od tada im je Milo evi

sve manje pomagao. Iako je Karad i ev re im postajao sve usamljeniji, uspijevao se odr ati. Karad i je u pokuaju suprotstavljanja Miloevi u ak i Tu manu preko posrednika predlagao u Zalu anima kod Banja Luke u listopadu 1994. konfederaciju izme u Hrvatske i Republike Srpske. Kara i se elio to vie otrgnuti od Miloevi a, koji ga je pokuavao skinuti, te je pokuavao popraviti odnose s Hrvatskom. Prestankom sukoba izme u Muslimana i Hrvata njegov je vojni polo aj znatno ote an, a i iz Srbije pomo vie nije stizala. Odgovarali su mu svakakvi pregovori kako bi to vie dobio na vremenu. Ra unao je kako e se trenutno stanje na terenu lake odr ati ako potraje desetak godina. Tu man to nije uzimao kao ozbiljan prijedlog jer se ve pripremao za vojno rjeenje. Kontaktna skupina je sastavila novi mirovni plan koji je predvi ao o uvanje Bosne u okviru njezinih me unarodno priznatih granica. U njemu je 51% BiH bilo odre eno za muslimansko-hrvatsku federaciju, a 41% za Srbe. Srbi bi morali napustiti oko tre ine teritorija koji je bio pod njihovom kontrolom. Karad i je plan odbacio rekavi: “Mape su nacrtane tako da ih Srbi odbiju i budu okrivljeni za nastavak rata.” Dana 12. 9. 1994. ABiH napada srpske snage na irem prostoru Konjica radi sprje avanja grupiranja srpskih snaga koje su se spremale presje i Federaciju BiH na dva dijela pravcem Mostar – Konjic – Doboj. Rastere ene sukoba sa ABiH, postrojbe HVO-a dobile su mogu nost za obnovu sukoba sa bosanskim Srbima. Zahvaljuju i tom 3. 11. 1994. HVO je oslobodio Kupres, a ABiH iri prostor oko Kupresa. Time je smanjen srpski pritisak na biha ko podru je i obnovljena vojna suradnja izme u HVO-a i ABiH. Srbi ocjenjuju kako ih obnova suradnje izme u HV-a, HVO-a i ABiH dovodi u nepovoljan polo aj, te kako moraju unititi opkoljene enklave u BiH i tako osloboditi snage vezane za njih, te snage prerasporediti na bojita prema Muslimanima i Hrvatima. Po inje nova mobilizacija na srpskim podru jima, kako bi se osvojio Biha . Dana 15. 11. 1994. Srbi ugro avaju samu zati enu zonu Biha , a kako bi to sprije io, NATO iz zraka vrlo neu inkovito napada Srbe. Dana 21. i 23. 11. NATO ponovno napada, ali opet vrlo neu inkovito. Britanci i Francuzi nita ne poga aju. Amerikanci, uvidjevi kako sa Britancima i Francuzima nita ne mogu posti i, povla e flotu iz Jadrana i tako preutno omogu uju zna ajniji priljev oru ja i streljiva u hrvatske luke. Ovime je omogu ena logisti ka priprema za budu e oslobodila ke operacije. Dana 24. 11. 1994. Srbi iz BiH i Hrvatske velikim novomobiliziranim snagama obnavljaju napade na biha ko podru je, ocjenjuju i kako su Muslimani ostali bez streljiva, te kako je doao trenutak da ih se potpuno uniti na ovom prostoru. U hrvatskom dr avnom vrhu je ocijenjeno kako bi pad Biha a za Hrvatsku bio katastrofalan te se to ne smije dopustiti. Kako bi sprije ili pad Biha ke zone i stvaranje povoljnije situacije za Srbe na okupiranom podru ju Hrvatske, HV i HVO 25. 11. 1994. po inju pripreme za napad na srpske polo aje oko Dinare i Livna. Srbi su krenuli u osvajanje Biha ke enklave i Biha je bio pred padom. To bi prakti no zna ilo kraj rata sa Srbima kao pobjednicima. Nakon pada Biha a sve srpske snage vezane za ovu enklavu prebacile bi se na druga ratita u Hrvatskoj, a novi masovni val izbjeglica slomio bi Hrvatsku. U Pentagonu ministar uak uvjerava Ameri kog ministra obrane W Perryja i generala Wesley Clarka kako e nastati humanitarna katastrofa ako Biha padne, te zbog toga Hrvatska mora krenuti u spaavanje Biha a. Europska Kontaktna skupina, na elu s Holbrukom i Owenom nastojali su dezinformacijama i prijetnjama sprije iti bilo kakvu vojnu akciju u cilju spaavanja Biha a.

Dana 29. 11. 1994. po inje klju ni trenutak u slamanju Srba, zapovjeena je operacija ZIMA – 94. Idu i dan, kroz snje nu me avu Hrvatske snage kre u i za 27 dana Hrvatska vojska oslobaa ve i dio Livanjskog polja, Staretinu i Dinaru u dubinu do 20 km, ime je otvoren put preko Crnog Luga prema Grahovu i Kninu. Iznenaeni ovom operacijom Srbi prebacuju snage oko Biha a na ovo rati te, ime pritisak na Biha slabi. Istovremeno ABiH velikim snagama napada Srbe na Br anskom koridoru i u sredi njoj Bosni. Dana 21. 12. 1994. otvoren je promet autoputom kroz UNPA zonu. Po etkom 1995. Amerikanci su intenzivirali obavje tajnu suradnju sa HV-om koja je po ela sa dolaskom Clintona na vlast. U prolje e 1995. Srbi su u Hrvatskoj imali 40.000 ljudi, 350 tenkova, 550 topova, 3.000 dragovoljaca iz Srbije te jo 4.000 ljudisa60 tenkova i 50 topova iz Republike Srpske. Te snage pripremaju napad na podru je upanje iz BiH i Vojvodine. Dana 16. 3. 1995. Izatbegovi pri posjetu Njema koj tra i ve i pritisak na Beograd radi prihva anja plana Kontaktne skupine uz tvrdnju kako e “bosanska strana zadr ati pristajanje na plan bez obzira da li e ga srpska strana i dalje odbijati”. Dana 28. 3. 1995. Izetbegovi na konferenciji SDA dr i “vatreni govor” i utvruje smjernice svoje politike. Cjelovitost RBiH i odbacivanje etni kih teritorija kombinira sa stavovima: »Nema pregovora sa srpskom stranom dok ova ne prihvati plan Kontakt Grupe« i konstatira: “Pregovarat emo ali i ratovati - koliko budemo morali”. Dana 30. 3. 1995. Karad i ev zahtjev prema planu Kontaktne skupine rije io je prosrpski orijentirani prof. Filipovi odlaskom Milo evi u na zahtjev Izetbegovi a, nakon ega je ministar Ljubljanki izjavio: »Ni ta novo se nije desilo i mi i dalje insistiramo na istovremenom priznanju BiH i skidanjem sankcija SRJ", to su tra ili i Rusi. Dana 14. 4. 1995. Izetbegovi u intervjuu BH vojnom listu nakon uspjeha Armije BiH na Majevici i Vla i u tra i “da se vojska ne bavi politikom i da treba da oka i pu ke dok traju pregovori”.

6.3.

BLJESAK

Dana 21. 4. 1995. Srbi pucaju po vozilima na Autoputu Zagreb – Slavonski Brod pri

emu pogibaju 4 osobe; 3 su te ko ranjene, a 5 lak e. To je poslu ilo kao odli an povod za Hrvatsku Vojsku koja sprema udar na ovo okupirano podru je. Izmeu 1. i 2. svibnja 1995. zapo ela je iznenadna vojno-redarstvena akcija Bljesak. Hrvatskim vojnim i redarstvenim snagama trebao je samo 31 sat za oslobaanje itave Zapadne Slavonije. Ovom su akcijom stvoreni svi uvjeti za povratak 45.000 prognanika. Odmah nakon operacije Milo evi saziva sastanak sa vojnim i politi kim vodstvom Srba iz BiH i Hrvatske na kojemu je odlu eno kako treba hitno zauzeti za ti ena podru ja Srebrenice, epe, Gora da i Biha a, te vojne snage koje dr e te enklave osloboditi za premje taj prema hrvatskim snagama. VJ se hitno preustrojava i formira na granici Hrvatske udarno-mehanizirane skupine oko Batinskog, Bogojevskog i Ilo kog mosta te oko ida. Nakon operacije Bljesak Alija je uvidio kako su Hrvati previ e oja ali i kako od prodora ABiH prema moru nema ni ta. Tada je Alija Tumanu po eo slati vrlo pomirljive signale. Operacija Bljesak iznenadila je i zapadne vojne stru njake i Srbe, a i Muslimane. Nikome od njih nije bilo jasno odakle Hrvatima toliko oru ja, te kako su se u tako kratkom vremenu osposobili za usklaene

napada ke operacije irokih razmjera. Tada su bosanski i kninski Srbi, vidjevi kako od meusobnog iscrpljivanja Muslimana i Hrvata nema nita, odlu ili na brzinu uzeti Muslimanima to vie teritorija enklava koje su dr ali u okru enju te proiriti Br anski koridor. Vojska “Republike Srpske” potpomognuta “specijalcima” iz “SRJ” pokuava probiti crte obrane HVO-a i realizirati plan Osveta kojemu je cilj proirenje Br anskoga koridora i okupacija Orakog d epa. U pokuaju proirivanja koridora nakon Bljeska, jedina, vrlo uska veza Beograda sa “zapadnim srpskim zemljama” srpski general Ratko Mladi koji je izravno zapovijedao srpskim napadima na Oraki d ep, obe ao je Radovanu Karad i u kako e samo 48 sati nakon po etka akcije 6. svibnja piti kavu u Oraju. Takve vijesti putene su u eter ve u prvim satima srpske ofenzive, kada su blokirani valovi Radio Oraja i Radija Herceg-Bosne. Meutim, skora deblokada radiovalova i otpor branitelja, unato vie od 5.000 projektila koji su toga dana ispaljeni, te 60 pokrenutih tenkova, koritenju “luna” i “volkova”, napadi nisu uspijevali. Unato otvorenom sudjelovanju i elitnih postrojba tzv. JA zajedno s Karad i evim Srbima, linije se nisu pomicale i stanje je u Posavini i sjeverozapadnoj Bosni za Karad i a postalo neodr ivo. Plan je bio nakon zauzimanja Oraja prije i Savu i prodrijeti smjerom Komletinci – Otok – upanja i Stroinci – Vrbanja – upanja. Do uklju ivanja oklopnih jedinica iz Srbije nije dolo zbog tog to napad na Oraje nije uspio, a i nije se usudio oslabiti snage u ostalim dijelovima isto ne Slavonije. Da je napad uspio, isto noslavonski dio »Srpske Krajine« bio bi fizi ki spojen s »Republikom Srpskom« te bi polo aj u zapadnom dijelu »Republike Srpske« i »Srpske Krajine« bilo mnogo lake braniti. Za obranu ovih okupiranih dijelova Hrvatske i BiH Srbima je bilo najva nije zauzeti Biha ku enklavu, ime bi oslobodili velike snage za linije prema Hrvatima i Muslimanima.

6.4.

ZAPADNE VOJNOPOLITI KE IGRE

Dana 24. svibnja 1995. NATO je izveo zra ne napade na prazna srpska skladita oko Sarajeva zbog napada na Sarajevo. Dana 26. 5. napadi su ponovljeni s istim rezultatom. Zapovjednik UN-a, francuski general, obe ao je 28. 5. Srbima obustavu zra nih napada ako puste sve zarobljene zapadne taoce. Po etkom lipnja 1995. londonski Daily Telegraph javlja kako u prijestolnicama Europe “raste zabrinutost” jer “promuslimanske frakcije u Washingtonu, uklju uju i elemente u CIA”, zagovaraju bonja ke interese “unato riziku od sveop eg rata”. Britanski list dodaje kako pojedine europske vlade optu uju CIA-u kako “otvoreno izokre e” obavjetajne izvjetaje u korist muslimanskih interesa. Tvrdi se kako su i ameri ke vojno-savjetni ke veze s bonja kom vladom mnogo ja e nego li je to javno otkriveno. Pozivaju i se na “autoritativne europske diplomatske izvore”, list pie o “kaosu, podjelama i sumnjama” iza scene u Londonu, Parizu i Washingtonu. Europske vlade naro ito smeta to pojedine struje u Bijeloj ku i i State Departmentu sada “otvoreno podupiru bonja ku vladu u Sarajevu, ugro avaju i svaku nadu za kompromis u Bosni”. Grijeh je dijela Clintonove administracije to “tajno promi e muslimanske interese - ne obavjetavaju i o tome svoje europske saveznike - kako bi natjerali bosanske Srbe da vrate teritorij koji su osvojili”. Neki vode i ameri ki politi ari, analiti ari te komentatori uporno isti u kako bi se kriza na Balkanu razrijeila brzo kada bi se Bonjacima omogu ilo ja e naoru avanje. Britance brine svaki razvoj dogaaja koji bi vodio onome to premijer John Major najmanje eli: aktivnog sukoba sa bosanskim Srbima.

Dana 15. 6. 1995. ABiH je pokuala izvriti deblokadu Sarajeva, ali bezuspjeno, jer su Srbi za plan doznali 11 dana ranije. Srbi obnavljaju sukobe u Isto noj Slavoniji i na dubrova kom podru ju kako bi vezali hrvatske snage i skrenuli pogled sa pravih namjera. Dana 7. 7. po inju napadi na Srebrenicu, a NATO 10. 7. ga a dva stara tenka na ulazu u Srebrenicu koji ugro avaju snage UN-a. Umjesto njih poga aju kolonu vozila ABiH koja se prebacuje na glavni pravac srpskih udara. Srbi su upravo tim putem uli u grad. Nizozemski vojnici u Srebrenici pozivaju branitelje Srebrenice da se sklone u njihove baze, a nakon toga im oduzimaju oru je i tjeraju izvan baza, na zahtjev Srba. Dana 11. 7. 1995. Srbi osvajaju Srebrenicu gdje je poginulo i ubijeno izme u 8.000 i 10.000 ljudi. Padom Srebrenice i pokoljem zarobljenih civila i muslimanskih vojnika u injen je do sada najve i zlo in protiv humanosti po injen u Europi od vremena Drugoga svjetskog rata. U drugom tjednu srpnja 1995. Izetbegovi , shvativi kako je prevaren, zbog pada Srebrenice napada predstavnika UN-a Yasushija Akashija kako ne bi morao priznati propast svih svojih planova na koje ga je nagovorio lord Owen. Padom Srebrenice sve Srpske snage s ovog podru ja preba ene su na druga ratita, ime je snaga Srba u isto noj BiH znatno porasla pa su poja ani napadi na epu. Dana 19. 7. po eli su novi srpski napadi na podru je Biha a. Kako bi sprije ile pad Biha a, hrvatske snage otpo inju operaciju Ljeto 95 na dinarsko-livanjskom bojitu. Ovu su operaciju pokuale sprije iti britansko-francuske snage za brzu intervenciju, kako bi omogu ile Srbima osvajanje Biha a, ali je general Gotovina sprije io njihov raspored na Dinari. Hrvatske snage osvajaju Bosansko Grahovo i Glamo te razbijaju 2. krajiki korpus VRS 28. 7. 1995. godine. Dana 21. 7. 1995. londonski sastanak ukida obveze UN-a i NATO-a prema UN-ovim rezolucijama i sve se svodi na verbalnu suglasnost s Izetbegovi em o obrani Gora da i polovice Sarajeva. Istoga dana, 21. srpnja, predsjednik Tu man primio je na Brijunima predsjednika Republike Turske S. Demirela zbog posredovanja u uspostavi vojne suradnje HV-a, HVO-a i ABiH. Dana 22. 7. 1995. ameri ki senator Robert Dole, kandidat Republikanske stranke za budu eg predsjednika SAD-a, izjavljuje kao i sav svjetski tisak kako je londonska konferencija ustvari katastrofalna suradnja sa Srbima i trik protiv dizanja embarga na oru je Armiji BiH. Predsjednik Clinton izjavljuje 22. 7. kako je konferencija veliki uspjeh, a Alija Izetbegovi 22. 7. oponira ameri kom Senatu i izjavljuje: “Bolje ita nego nita”. U ovo vrijeme na elo Francuske doao je Jack Chirach koji je promijenio i francusku prosrpsku politiku. Dana 24. 7. NATO napada srpske ciljeve oko Sarajeva, a 26.7. 1995. ameri ki Kongres ukida embargo na izvoz oru ja u BiH, bez prava veta ameri kog predsjednika.

6.5. OLUJA Ja anjem srpskih napada na Biha Izetbegovi je zatra io obnovu pune suradnje izme u ABiH, HVO-a i HV-a. Dana 22. 7. u Splitu, u vili “Dalmacija”,sa predstavnicima BiH i Federacije BiH predsjednik je Tu man potpisao Deklaraciju o zajedni koj obrani od srpske agresije u prisutnosti predsjednika Turske S. Demirela. Ovakav dogovor Tu man je elio i prije, ali Alija nije bio zainteresiran. Tek kada je Alija shvatio kako je mnogo slabiji nego to je mislio i kako je Hrvatska mnogo ja a nego to su ga uvjeravali, prihvatio je iskrenu zajedni ku obranu. U tom trenutku drugoga izlaza nije ni imao jer mu je prijetilo potpuno unitenje. Postignut je dogovor

izme u Hrvatske i BiH o zajedni koj obrani od zajedni kog neprijatelja, nakon ega su po ele operacije u bosanskom zale u Knina i operacija Oluja. Dana 29. 7. Srbi pokuavaju organizirati protuudar na grahovsko-glamo koj bojinici, ali bezuspjeno, pri emu su Mladieve interventne postrojbe potpuno razbijene. Ulaskom u Bosansko Grahovo i Glamo Hrvatske snage zale su Kninu iza le a i stvoreni su uvjeti za izravan napad. Izra ena su dva plana napada, prvi je izradio Hrvatski Glavni vojni stoer, a drugi general Gotovina. Plan Hrvatskog Glavnog vojnog stoera je predvi ao napad na pravcu sjever i osloba anje veeg djela okupiranih krajeva u operaciji Vihor 1, Vihor 2 i Vihor 3. Poto je Predsjednik Tu man sumnjao kako u Glavnom stoeru ima pojedinaca koji bi mogli provaliti plan dao je Gotovini zadatak izraditi drugi plan Kozjak 95 koji je predvi ao direktan udar na Knin s Dinare. Ovaj plan je priopen Glavnom stoeru u posljednji trenutak prije po etka napada. Srbi su se pripremili za obranu od napada predvi enog planom Glavnog stoera, ali se nisu pripremili za napad iz BiH ime je onesposobljena njihova trea liniju obrane, koja je iznenada postale prva linija obrane. U tom trenutku Srbi su ve bili pobije eni na psiholokom planu, i to pomou vercera. Naime, Predsjednik Tu man je na samom po etku rata u BiH odobrio opskrbu opkoljenog stanovnitva Cazinske krajine i Bihaa preko Srpskog teritorija. Pri tom su organizatori posla morali mnogim srpskim lokalnim politi arima i zapovjednicima plaati proviziju. To je izazvalo raskol u Srpskom vodstvu na one koji uzimaju proviziju i na one koji nisu u toj prilici. U po etku su oni koji primaju mito bili slabiji, ali su vremenom oja ali, te na taj na in sruili borbeni moral Srba. Dana 1. 8. 1995. ponovno sam mobiliziran na istu dunost na kojoj sam bio 1992. U Oluji se nisam micao iz Osijeka. Imali smo zadatak braniti isklju ivo postojee linije. Demobiliziran sam nakon pet mjeseci. Dana 4. 8. 1995. po ela je operacija javno nazvana Oluja, iako su pojedine faze ove operacije imale druga ija imena. Osvajanjem planina isto no od Knina onemoguena je uspjena obrana tzv. »srpske krajine u Hrvatskoj » u vie ealona. Naime, njihov trei ealon, gledano iz Hrvatske, postao je prvi ealon gledano iz Bosne, te su omogueni uspjeni napadi na srpske poloaje iz same Hrvatske. U tom trenutku moral me u Srbima bio je razbijen prijanjim gubicima, vercom i nepostojanja jasnog cilja s kojim su suglasni svi srbi. Napad je po eo viesatnom topni kom paljbom po zapovjednim centrima, centrima veze, topni kim poloajima i pravcima kretanja. Topni ka paljba teka najmanje milijardu dolara potpuno je razbila srpske linije komuniciranja te je koordiniranje srpske obrane bilo onemogueno. Ve prvog dana otpor Srba je razbijen na vie mjesta, osobito s le a, iz pravca Dinare, te je istog dana 4. 8. 1995. godine u 17. sati na sjednici Vrhovnog savjeta obrane RSK uz predsjedavanje Milana Martia i zapovjednika Glavnog taba SVK generala Mile Mrkia donesena odluka o evakuaciji stanovnitva. Odluka o evakuaciji je razbila vojne postrojbe poto je istog trenutka veina vojnika dezertirala i po ela traiti svoje obitelji kako bi ih izveli prema Bosni. Odmah potom i snage Fikreta Abdia prelaze na stranu 5. korpusa ABiH ime srbi gube i ovaj pravac za povla enje. Budui da se na naem isto nom bojitu nije nita doga alo, sluao sam pri e o borbama u drugim dijelovima Hrvatske te Bosne i Hercegovine.

Hrvatska je vojska probila srpske poloaje na tridesetak mjesta i brzo se zabila u srpsku pozadinu. Osnovne zna ajke operacije, presudne za uspjeh, bile su sljede e: a) psiholoko razbijanje protivnika, to je u injeno prije po etka vojne operacije, b) proturanje protivniku lanog plana napada, to je u injeno preko njihovih razotkrivenih agenata, c) unitenje neprijateljskog komunikacijskog sustava, d) koncentrirana artiljerijska priprema na pravcima udara, e) brzi prodori u dubinu neprijateljskog teritorija na odabranim pravcima. Brzi vojni prodor je bilo mogu e izvesti zahvaljuju i obavjetajnim podatcima u realnom vremenu koje su pribavljale, prije svega, izvidni ke bespilotne letjelice doma e proizvodnje opremljene zapadnom elektronikom. Takvu tehnologiju drave na Zapadu posjeduju godinama, a Amerikanci imaju i posebnu slubu za zra no promatranje. Filmski snimci koje prikupljaju bespilotne letjelice i sateliti kompjutorski se obra uju tako da se izdvoji snimak ciljanog terena u odre enom trenutku. Na snimci se obiljei vozilo ili ovjek ije se kretanje eli pratiti, a nakon toga kompjutor, vrtnjom filmova naprijed ili natrag, analizira smjer kretanja ozna enog objekta: gdje je stajao i koliko dugo, odakle je doao i kamo je otiao. (Takva bi tehnologija mogla vrlo korisno posluiti u otkrivanju ubojstava, silovanja, kra a i plja ki koje se doga aju u velikim gradovima, ali obavjetajne slube na Zapadu te mogu nosti za sada uvaju samo za sebe. Jedini poznati slu aj pruanja takve pomo i policiji zabiljeen je u jesen 2002. kada je snajperist u Chicagu ubijao slu ajne prolaznike. im su satelitske kamere uperene na podru je ire okolice Chicaga, analiti ari su ekali zadnji napad. Ozna ena su sva vozila koja su se u tom trenutku nala u blizini te je kompjutor vrlo brzo otkrio od kuda su dola i kamo su otila. Sumnjiva je lokacija dostavljena policiji, a policija je na osnovi »anonimne dojave« upala u ku u osumnji enika u kojoj su prona eni sudski relevantni dokazi.) Sli no tomu i Hrvatska je vojska za vrijeme Oluje imala to ne lokacije o neprijateljskim poloajima, pravcima kretanja materijala, izmjene ljudstva i sl. Nakon operacije Oluja najve a je opasnost prijetila od stvaranja etni ke gerile. Za djelovanje gerile nune su tri stvari: a) potpora dijela lokalnoga stanovnitva, b) dostupni izvori hrane, c) laka mogu nost pronalaska sigurnoga sklonita. Zaostale srpske jedinice nisu mogle imati potporu lokalnih Srba jer su sami kninske vo e pozvali vlastito stanovnitvo na iseljavanje iz Hrvatske. VSK (Vojska Srpske Krajine) je ak i orujem tjerala Srbe na bijeg iz Hrvatske iz vie razloga. To su: zatita vlastitog povla enja, te pove anje broja Srba u okupiranim dijelovima Isto ne Slavonije i BiH te Kosova. Bijegom civila tako er su eljeli privu i naklonost svjetskih medija te istovremeno prisiliti Miloevi a na reakciju jakom vojnom silom. Me utim, Miloevi je zbog promjene vojne snage, me unarodnih politi kih i ekonomskih pritisaka tada ve odustao od maksimalisti kih planova »Velike Srbije« spreman prihvatiti neto manju »Veliku Srbiju«. Zato mu je odgovaralo iseljavanje Srba s podru ja takozvane Srpske Krajine u Hrvatskoj kako bi ih mogao naseliti u osvojenim dijelovima isto ne Hrvatske, isto ne Bosne te Kosova. Zbog toga je jedinice JA slao u obranu Br anskog koridora i Isto ne Slavonije, a Knin je prepustio vlastitoj obrani. Lokalne etni ke formacije bjeale su bre od civila, ponegdje su ak i tenkovima gazile preko civilnih kolona, a u oslobo enom podru ju ostale su samo malobrojne gerilske skupine. Izvori hrane za gerilu vrlo su brzo nestali jer je Hrvatska vojska evakuirala svu naputenu stoku i hranu iz ratnoga podru ja. Nakon toga, na podru je su uli mnogi

od 600.000 hrvatskih prognanika koje su Srbi 1991. protjerali s ovog prostora i spalili im ku e. Manoli evi kadrovi zaostali u policiji, koja je preuzela vlast na osloboenom podru ju im je operacija zavr ila, nisu ni ta u inili kako bi povrat prognanika bio organiziran. Prognanici su sada Srbima vratili milo za drago, odnijeli su iz praznih srpskih ku a sve to su mogli upotrijebiti. Ku e u manjim selima i zaseocima blizu uma, koje su srpskoj gerili mogle poslu iti kao skloni te, povratnici su naj e e palili. Dio ku a spalili su njihovi vlasnici prije bijega. kole, bolnice, po te, skladi ta streljiva i oru ja te sli ne dr avne objekte koji su mogli poslu iti hrvatskoj vlasti spalile su i uni tile srpske jedinice pri povla enju. U akcijama plja kanja imovine sudjelovale su i skupine biv ih pripadnika Manoli eve posebne pri uvne policije. Pripadnici ove skupine su koncem 1991. i tijekom 1992. godine preba ene u sastav HV-a odakle su se naj e e demobilizirali, ali su po etkom Oluje ponovno mobilizirani. Nisu mobilizirani pojedina no u razli ite jedinici, ve su mobilizirani kolektivno u istom sastavu kao i 1991. u svoje samostalne vodove i satnije, te su rasporeeni u drugi borbeni e alon. im je po ela Oluja ovi gotovo samostalni odredi su po eli s operacijama « i enja» malih Srpskih zaselaka od razli ite materijalne imovine, pri emu nisu prezali ni od « i enja» pojedinih zaostalih srpskih staraca koji su se na li na nepredvienom mjestu, a nakon « i enja» bi sve zapalili. To su obja njavali rije ima kako je potrebno sve spaliti da se Srbi ne bi imali gdje vratiti. Zapovjednici bojni u okviru kojih su djelovali ovi gotovo samostalni odredi sastavljeni ve inom od biv ih kriminalaca, nisu imali gotovo nikakav utjecaj na njih. Nisu ih mogli kazniti, pa ak ni demobilizirati, po to su imali visoke prikrivene za titnike. Pojedinci koji su to poku ali vrlo brzo su dobivali telefonske pozive na mobitel, pri emu bi ih nepoznati glas upozorio gdje se u tom trenutku nalaze njihove

ene i djeca, te to im se mo e dogoditi ako a kaju po onom to ih se ne ti e. Po to su oni mislili kako je to dr avna politika nisu se ni usudili dalje ispitivati tko titi ove kriminalne skupine. Zaostalu stoku organizirano su prikupljale logisti ke jedinice HV-a iz sanitarnih razloga. Ostav i bez sve tri pretpostavke za uspje no voenje gerilske borbe, zaostale su se

etni ke skupine prebacile u Bosnu, a manje grupe su do konca 1995. likvidirane po planinskim umama. Nakon Oluje sva je pomo VJ usmjerena na 11. isto noslavonski korpus SVK koji je imao oko 20.000 ljudi. Na prve borbene linije bile su rasporeene dvije pje adijske brigade 35. i 43., a 12. novosadski korpus rasporeen je na granicu Hrvatske. Dana 12. 8. Srbi otvaraju vatru po dubrova kom podru ju kako bi vezali Hrvatske snage za ovo podru je. Pred Oluju mobilizirano je oko 200.000 novih boraca, od kojih je dobar dio odmah po eo tra iti veze za demobilizaciju. Polovina ovih mobiliziranih snaga anga irana je isto nom rati tu u operaciji odsudne obrane, dok je druga polovina u estvovala u Oluji kao drugi e alon zadu en za popunjavanje praznog prostora. Na mjesto demobiliziranih su mobilizirani novi koji su opet po eli tra iti svoje veze za demobilizaciju te je u pet mjeseci na podru ju Hrvatske provedeno tri vala mobilizacije. U tih pet mjeseci anga irano je ukupno izmeu 400.000 i 450.000 ljudi (aktivna i pri uvna policija, HV, HVO, obavje tajne slu be) i samo na njihove pla e utro ene su pribli no dvije milijarde dolara. Dobar dio ovih mobiliziranih vojnika u postrojbama je proveo manje od mjesec dana. U direktnim napadnim operacijama s prve crte sudjelovalo je oko 16 % mobiliziranog ljudstva to je daleko iznad NATO

standarda. (Po NATO standardima 10% vojnika je sposobno sudjelovati u direktnim napadnim operacijama, a Izraelci su taj prosjek uspjeli di i na 15%.) Dana 25. 8. 1995. Srbi osvajaju jo jednu enklavu epu, ime osloba aju jo jedan dio svojih snaga za druga ratita, a 29/30. 8. snage NATO-a prvi puta uspjeno napadaju Srbe oko Sarajeva budu i da u napadu sudjeluju samo Amerikanci. Dana 5. 9. zbog nepovla enja topnitva oko Sarajeva NATO ponovno napada Srbe oko Sarajeva, Majevice i Gora da. Napadi su nastavljeni 6. i 7. rujna. Dana 8. 9. po inje operacija Maestral radi osloba anja Drvara i Jajca, u vrijeme dok su trajali zra ni napadi NATO-a na Srbe. U tom su trenutku Srbi dr ali 45% teritorija BiH, to je znatno manje od 70 % koliko su imali prije akcija Hrvatskih snaga. Dana 13. 9. 1995. politi ko i vojno rukovodstvo »Republike Srpske« otputovalo je u Dobanovce kraj Beograda na sastanak s Amerikancima. Odmah potom po eli su povla iti topnitvo oko Sarajeva, te su obustavljeni zra ni napadi NATO-a. Aktivirane su i sve bojinice izme u Srba i ABiH. Po inje operacija Ju ni Potez u kojoj ABiH, HVO i HV na podru ju rijeke Vrbasa i Manja e potpuno razbijaju Srbe i kre u prema Banjaluci, ali NATO prijeti zra nim udarima ako se ne zaustave na liniji koja ini 51% BiH. Nakon osloba anja Knina i velikoga dijela BiH ve ina profesionalnih hrvatskih brigada premjetana je u Isto nu Slavoniju. Po etkom Oluje oko 100.000 vojnika na ovom bojitu je dobilo zadatak odsudne obrambene operacije nazvane «Feniks» dok je trajalo osloba anje zapadnog djela okupiranih podru ja. Nakon osloba anja Knina i zapadne BiH , tj. Drvara i Jajca dio snaga preba en je na Osje ko i Vinkova ko ratite, te je na ovom podru ju do konca 1995. anga irano ukupno oko 150.000 ljudi, du e ili kra e vrijeme. Na ovom je bojitu do 25. 12. 1995. Hrvatska vojska dva puta dobila zapovijed za napad. Zapovjednitva brigada i bojni razradile su zapovijedi do razine vodova, ali se od napada oba puta odustalo. Srpske su snage bile raspore ene u etiri ealona. U prvom je bila lokalna pjeadija i zastarjeli tenkovi, u drugom protuoklopno topnitvo i tenkovi T84, u tre em ealonu bile su pri uvne jedinice i topnitvo srednjeg dometa, a u etvrtom ealonu koji se nalazio na teritoriju Vojvodine smjeteno je dalekometno topnitvo i jedinice Vojske Jugoslavije. Za uspjean napad na ovom ravni arskom terenu Hrvatska bi vojska najprije morala izvriti topni ku pripremu teku minimalno jednu milijardu dolara. Nakon toga bi profesionalne brigade morale probiti prvi i drugi srpski ealon. Poslije njih bi pri uvne jedinice morale izbiti na granicu. Procjene su govorile kako bi pritom poginulo oko 5 000 hrvatskih vojnika, a ranjenih bi bilo tri do etiri puta vie. Tu man se zbog svega toga odlu io na mirnu reintegraciju Podunavlja. Da je krenuo u vojno rjeenje, moralo bi se neutralizirati i srpsko topnitvo na teritoriju Vojvodine, to bi Zapadu dalo opravdanje za uvo enje totalnih sankcija Hrvatskoj, a i Miloevi u bi dalo opravdanje za prelazak oklopnih snaga u Hrvatsku. Kako bi mirna reintegracija uspjela, dr. Tu man je pristajao na sve uvjete kao to je donoenje Zakona o suradnji sa Hakim tribunalom, izru enje Hrvata iz BiH u Haag i sl. Dana 1. 11. 1995. po eli su Daytonski pregovori. Trajali su 21 dan, a 14. 12. 1995. u Parizu su potpisani »aktivni sporazumi o BiH«. Kasnije, kada je Hrvatska policija mirnim putem ula u Baranju, Vukovar i Ilok, Hrvatska je trebala izmijeniti svoj Zakon o suradnji sa Haakim tribunalom. Na alost, me u Tu manovim savjetnicima nije bilo ni jednog dovoljno inteligentnog

makroekonomista koji bi mu objasnio kako se sankcije mogu pretvoriti u »tigra od papira«.

7. LOGISTI KO RAZBIJANJE EMBARGA Tijekom cijeloga rata najve i je hrvatski problem bio kako nabaviti kvalitetno oru je i opremu. Na samom po etku rata zapadne sile, sklone nasilnom odr anju Jugoslavije, uvele su preko UN-a embargo na uvoz oru ja dr avama koje su nastale raspadom Jugoslavije. Zbog toga je Hrvatska morala oru je nabavljati na ilegalnom tr i tu, gdje je cijena 3 do 4 puta vi a. Kako zapadne obavje tajne slu be ne bi mogle sprije iti takvu nabavu, nov ana se sredstva nisu mogla izdvajati iz dr avnoga bud eta, jer je to javni dokument, a nije se moglo pla ati ni preko uobi ajenih bankarskih kanala. Krtice bi stranih obavje tajnih slu bi to odmah otkrile. Sredstva su se morala prikupljati iz tajnih izvora. Konverzija novca u strane nov anice sitnih apoena morala se obavljati tajno, prelazak granice morao je takoer biti tajan, dok su mjesto i vrijeme isporuke bili najve a tajna. Plan te operacije razraen je u vi e dijelova. Mnogi su pojedinci sudjelovali u jednom dijelu, ali je operacija u cjelini bila poznata samo Tumanu, u ku i Ivi u Pa ali u koji je tajno bio zadu en za sigurnosnu za titu operacije. (u ak je, nakon niza provaljenih akcija shvatio kako ne mo e imati povjerenja u ljude koje su u obavje tajni sustav 1990. godine instalirali Manoli i pegelj, te kako je potrebno izgraditi paralelni obavje tajni sustav unutar postoje ih obavje tajnih slu bi. Ovaj zadatak je povjerio Ivi u Pa ali u, ali je na osnovu kasnijih dogaaja jasno kako Pa ali u tome nije uspio, po to su se manoli evi kadrovi uspjeli Pa ali u nametnuti kao informatori i savjetnici, te ga niz godina navoditi na krive poteze koji su ga nakon u kove i Tumanove smrti vodili u itav niz izgubljenih bitaka, bez i jedne jedine pobjede.) (Do pada Manoli a dio je oru ja nabavljala i policija preko svoje samostalne organizacije.) Sredstva su pribavljana prodajom poduze a povjerljivim pojedincima koji su ih kupovali za simboli ne iznose, ali su razliku do prave cijene u obrocima upla ivali u gotovini ili na tajne privatne ra une u pojedinim bankama. Dio je novca prikupljen tako to su doma i ekskluzivni dobavlja i za Ministarstvo obrane morali davati 10% od svih narud bi kako bi postali dobavlja i. Vojska isporu enu robu i usluge nije pla ala po nekoliko godina, a oni koji su eljeli pla anje mimo reda, morali su opet platiti 10% u gotovini. Manje koli ine novca nabavljane su na razli ite na ine. Prikupljenom su gotovinom kupovane devize od vercera koji su bili svakodnevna pojava u centrima svih ve ih gradova Hrvatske i Hercegovine. Nakon uvoenja kune 1994. godine, ovaj su posao preuzele pojedine banke. Banke su za nabavljeni novac kupovale devize i u sitnim ih apoenima isporu ivale osobama koje su ih nosile dalje. Povjerljivi diplomati su diplomatskim vozilima devize prenosili do mjesta isporuke. Tako je od 1992. do integracije Podunavlja 1998. godine u operaciji razbijanja embarga na oru je iz zemlje izneseno vi e milijardi dolara. Ne to oru ja, opreme i novca nabavljeno je donacijama iz inozemstva od hrvatske dijaspore. To je 1991. bila zna ajna pomo , ali kada bi se sve te donacije zbrojile, mogle bi pokriti prvih 4-5 sati Oluje. Britanske su obavje tajne slu be poku avale na sve na ine sprije iti naoru avanje Hrvatske. Dugo im je ostalo nepoznato tko kontrolira operaciju, ali su to uspjele saznati metodom eliminacije. Naime, bilo im je dovoljno prona i odgovor na tri pitanja:

1) Tko ima u svakom trenutku pristup do predsjednika Tu mana? (Takvih je osoba bilo izme u 10 i 15.) 2) Tko ima pristup podatcima svih obavjetajnih slu bi? (Takvih je osoba bilo desetak.) 3) Mnogi koji su sudjelovali u operaciji prikupljanja novca i nabave oru ja pokuavali su, a esto su u tome i uspijevali, dio novca skrenuti u svoj d ep. Posao glavnog kontrolora bio je otkrivati takve osobe i prijaviti ih predsjedniku Tu manu. Mnogi su, ak i lanovi Vlade, otkriveni i skinuti s funkcija po kratkom postupku, a mnogi su bili i isklju eni iz HDZ-a. Sudski postupci protiv njih nisu bili mogu i jer bi tijekom su enja na vidjelo izili podatci potrebni stranim obavjetajnim slu bama koje su svim sredstvima nastojale onemogu iti tu trgovinu. Svi oni nisu mogli skriti mr nju prema Paali u i koristili su svaku priliku za njegovo javno bla enje. Na temelju takve analize britansko-francuski obavjetajci su zaklju ili kako je upravo Paali glavni u nabavci oru ja te su preko svojih obavjetajnih propagandista, uglavnom bivih kosovaca i udbaa, pokrenuli medijsku kampanju protiv Paali a. Kada je otkriveno kako se preko Dubrova ke banke devizna gotovina potrebna za ilegalnu nabavu oru ja izvla i s teritorija Hercegovine, pokrenut je postupak ruenja banke, a krivicu za to su, preko francuskog prijatelja Hrvoja arini a, pokuali prebaciti na dr. Ivi a Paali a. Na taj su na in pokuali jednim udarcem ubiti dvije muhe. Paali je va ne zadatke po eo od Predsjednika Tu mana dobivati ve koncem 1993. godine. Manoli je to doznao pa ga je ve tada uspio okru iti svojim ljudima od povjerenja koji su se uspjeli Paali u prikazati kao njegovi ljudi. Opskrbljivali su ga poluinformacijama i dezinformacijama, a okolo su hvalili Paali a kao genijalca koji sve zna i sve kontrolira, pa zato o njegovim navodnim protuzakonitim aktivnostima nema nikakvih dokaza. Nakon obznanjivanja Tu manove bolesti po ela je nesmiljena borba za vlast unutar HDZ-a, te je od tada Paali po eo gubiti sve bitke, jednu po jednu. A jedina tajna aktivnost bila mu je kontrola nabave oru ja. Da nije uveden embargo na oru je, Hrvatska bi za oru je potroila 2 do 3 puta manje. Da to oru je nije uvezeno, Hrvatska bi imala samo papirnatu samostalnost, te bi morala plesati kako Zapad svira. Postupak ilegalne nabave oru ja uak i Paali su uspjeli razraditi uz pomo Hrvata iz inozemstva koji su imali saznanja o radu obavjetajnosigurnosnih slu bi i o tomu kako se mo e zaobi i njihova mre a. Naime, uho enje protivnika dananje suvremene obavjetajne slu be nastoje izvoditi paralelnom uporabom tehni kih sredstava, analizom legalno prikupljenih informacija iz sredstava masovnog priop avanja te irenjem mre e dounika, informatora i provokatora u protivni ke vojne, politi ke, sindikalne i privredne strukture, patentne urede, znanstvene institucije, humanitarne organizacije, vjerske sekte te pokrete za zatitu ljudskih prava. U velikim, razvijenim dr avama, obavjetajno-sigurnosne slu be podijeljene su na: obavjetajne (prikupljanje podataka), sigurnosne (zatita vlastitih podataka i osoba), teroristi ke slu be (slu be za vo enje specijalnog rata) te vojne obavjetajne slu be. U demokratskim su dr avama obavjetajne slu be pod nadzorom izvrnih, a djelomice i zakonodavnih tijela, te javnost poneto mo e saznati o njihovu radu. Kako bi koli inu javnih informacija smanjili to je mogu e vie, sve obavjetajne slu be nastoje svoje djelovanje to vie prikriti od zakonodavnih tijela. Kako bi to mogle, nastoje raditi po na elu: prikupljanje podataka, analizu podataka i planiranje operacija radi slu ba, a izvo enje se operacija preputa saveznicima. Saveznici me u novinarima obra uju javnost i pripremaju je na ono to slu bi odgovara. Saveznici me u politi arima, me unarodnim institucijama, nevladinim udrugama, humanitarnim organizacijama, oslobodila kim pokretima i teroristi kim

organizacijama zadueni su za izvrenje operacija. Financiranje operacija preputa se naj ee mafijakim organizacijama. Dodatne izvore financiranja ove slube nalaze na vie na ina: • zatitom mafijakih udruga pri trgovini droga ili drugih krijum arenih roba • prodajom zaplijenjene droge ili drugih zaplijenjenih dragocjenosti u vlastitoj reiji • prodajom velikim kompanijama onih prikupljenih industrijskih tajni koje nisu potrebne vlastitom vojno-industrijskom kompleksu • prodajom tajnih poslovnih informacija burzovnim pekulantima uz njihovu obvezu troenja ostvarenoga profita za obavjetajno-politi ke poslove (npr. Soro). Sva nelegalno ste ena sredstva obavjetajno-sigurnosne slube troe tako er na nelegalan na in, s im lanovi zakonodavnih tijela nisu upoznati. Ponekad ak ni vlade i predsjednici ne znaju to im rade njihove tajne slube pa te organizacije postaju mafijako-teroristi ka vlast iz sjene. Pojedine se obavjetajno-sigurnosne slube osim prikupljanja informacija o protivnicima te zatite vlastitih tajni bave i specijalnim metodama rata protiv potencijalnih protivnika. Rije je o: 1. 2. 3.

medijskim napadima na protivnike, financijskom ratovanju. likvidaciji protivnika,

U slabijim dravama strane obavjetajne slube stvaraju popise poeljnih i nepoeljnih politi ara. Nepoeljne politi are nastoje ukloniti s politi ke scene naj ee medijskom kampanjom. U takvim se kampanjama slue medijima, novinarima i urednicima koji su naj ee ve i sami protivnici napadnutih politi ara, a ponekad i plaaju neke novinare i vlasnike medija. Takva se medijska kampanja uglavnom odvija u tri koraka: 1. dostavljanjem medijima istinitih kompromitirajuih podataka o napadnutim osobama, 2. medijskim napadom uz pomo podataka koji su samo djelomi no istiniti, 3. otvorenim zagovaranjem ruenja pojedinih politi ara i stranaka. Protiv takve se kampanje napadnute drave mogu braniti samo ja anjem vlastitih obavjetajnih slubi. U svakoj ozbiljnoj dravi obavjetajne slube moraju biti jamstvo da na bilo kakvu vaniju funkciju nee doi osoba koju netko moe ucjenjivati ili kompromitirati. Sve vanije politi are i dravne slubenike obavjetajne slube moraju tititi i nadgledati. Ako pri tom primijete kako su skloni korupciji, preljubu, seksualnim nastranostima, ovisnosti o kocki, drogi, alkoholu, bilo oni ili lanovi njihove ue obitelji, tada najvii politi ki vrh treba biti obavijeten o postojanju sigurnosnoga rizika. Financijski se rat moe voditi protiv kompanija koje ne sura uju ili protiv drava. Neposlune kompanije moe se unititi uz pomo konkurentskih kompanija ili ih se moe otkupiti. U tome veliku vrijednost imaju tajne poslovne informacije o poslovanju kompanija. Financijski rat protiv drava moe se voditi: a) Plasiranjem velike koli ine lanih nov anica napadnute drave. b) Izgradnjom financijskih kreditnih piramida uz pomo vlastitih agenata, zelenakih bankara, kriminalaca i korumpiranih lokalnih politi ara. Financijske organizacije koje nude velike kamate na uloge mogu izvravati svoje obveze dok ulozi rastu. Kada

usiu sav slobodni nov ani kapital na tritu, dolazi do istovremenog sloma svih takvih institucija. Kriminalci koji su uzeli kredite od tih organizacija bez namjere vra anja, ostvarili su zaradu, a obavjetajne su slube koje su pokrenule lanac financijskih piramida ostvarile svoj cilj - sruile su financijski sustav napadnute drave. c) Investiranjem velike koli ine kapitala u bankarski sustav ili na burze napadnute drave mogu e je podi i cijene doma e valute ili dionica daleko iznad stvarne trine vrijednosti. Nakon po etnoga rasta dolazi do daljnjeg ulaganja pekulativnog kapitala koji ide tamo gdje dionice rastu. Rezultat je jo ve i rast cijene dionica i valuta. Zbog velike ponude deviza na tritu napadnute zemlje doma a valuta nerealno visoko raste, uvoz raste, a izvoz pada i proizvodnja na koncu propada. Tada, u odabranom trenutku, suradnici obavjetajno-sigurnosnih slubi naglo povla e svoj kapital prodajom doma e valute i dionica. To dovodi do pada valute i dionica zbog ega i ostali financijski pekulanti, po principu domino efekta povla e i svoj kapital. Rezultat je propast burze i vrlo velik pad cijene doma e valute. Protiv takvog se financijskog napada napadnuta drava moe boriti redovitim pra enjem statisti kih podataka o stanju narudbi i kretanju cijena po djelatnostima, plivaju im te ajem doma e valute te suradnjom vlastitih obavjetajnih slubi i emisijske banke. Protiv izgradnje kreditnih piramida drava se moe boriti zakonskim odre ivanjem maksimalne kamatne stope, a ta kamatna stopa ne bi smjela biti ve a od prosje ne profitne stope, tj. ne bi smjela biti ve a od 10% godinje. Kako bi banke mogle poslovati i u uvjetima inflacije toj kamatnoj stopi bi trebalo dodati i stopu inflacije, te bi maksimalna dozvoljena kamata bila: stopa inflacije + 10%. U monopolskim djelatnostima treba snano tititi interese kupaca, dok u djelatnostima koje su izloene jakoj stranoj konkurenciji treba tititi interese doma ih proizvo a a, a ne samo kupaca. Ako vlastite obavjetajne slube imaju indicije kako cijene dionica i doma e valute padaju zbog stranog financijskog napada, emisijska banka treba kratkotrajno otkupiti odre enu koli inu dionica doma ih poduze a (kako bi sprije ila njihov daljnji pad), a koli inu novca (namjenskih kredita) treba svakodnevno prilago avati potrebama pojedinih trinih segmenata kako bi se sprije io pretjerani pad doma e valute. im se situacija na tritu smiri, opasnost od domino efekta je otklonjena, te kupljene dionice treba polagano prodavati, a koli inu novca na tritu postupno prilago ivati potrebama stabilnog trita kako bi se izbjegla deflacija ili ve a inflacija. U takvoj je situaciji bolje dopustiti malu kratkotrajnu inflaciju nego deflaciju. Disparitete cijena pojedinih roba lake je otkloniti pri maloj padaju oj inflaciji nego pri deflaciji. Najve a opasnost iz vlastitih redova prijeti od doma ih monopola koje je najbolje razbiti na niz manjih poduze a. Sigurnosne slube esto pribjegavaju i fizi koj likvidaciji protivnika koje ne mogu neutralizirati na drugi na in. Metode likvidacije su: – organizirane prometne nesre e – organizirana samoubojstva – atentati – inficiranje kemijskim, biolokim ili radioaktivnim agensima. Atentati se obi no organiziraju tako to se pripremi rtveni jarac (neki kriminalac ili duevni bolesnik) koji misli kako je atentator, koji nita ne zna o organizatorima i kojemu se sudi. Njegova uloga je skrenuti pozornost istrage i medija na krivu stranu. Pravi atentatori djeluju iz daljega i ostaju skriveni. U precizno razra enom planu napada na slabije drave ove slube dolazak do cilja dijele na vie faza, a svaku fazu na desetak koraka. Napadnuti vidi korak koji je u

izvoenju i eventualno sljede i, ali ne vidi ostale korake i faze (medijski napadi na nepotkupljene politi are, napadi preko meunarodnih financijskih, politi kih i sudskih institucija, prijetnje sankcijama i sl.). Pritisak na protivnika je lagan, stalan i ide sve dalje dok mu se poputa. Pritisak traje sve dok se ne doe do cilja, korak po korak, fazu po fazu. Zatita je mogu a ako se pritisak otkloni ve u prvom koraku prve faze. Prijetnju sankcijama najlake je otkloniti protusankcijama u obliku kaznene carine od 100% na sve proizvode i usluge koje se proizvode u dr avama koje se pridru e sankcijama i koje se proizvode u kompanijama koje sjedite imaju u istim dr avama. Hrvatska je ekonomski oplja kana od Jugoslavenske Narodne Banke jo prije osamostaljenja tako to je morala prodavati devize po te aju koji je odredilo SIV, te kad se osamostalila ostala je bez ikakvih deviznih rezervi. Tajni financijski rat protiv Hrvatske po eo je odmah nakon hrvatske odluke o osamostaljenju. im se osamostalila, Hrvatska je ula u meusobni financijski rat protiv Srbije. Najja i udarac Srbiji bio je ukidanje carina na uvoz automobila te su mnogi Srbijanci po eli kupovati automobile u Hrvatskoj, ime su smanjeni prihodi saveznog bud eta. Najve i srbijanski udar na Hrvatsku i ostale republike bio je upad u monetarni sustav SFRJ, tj. tiskanje novca za potrebe JNA i rata. Time je uveden posredni »porez« na sve koji su dinar koristili kao plate no sredstvo. Kako bi ovo ubudu e onemogu ila, Hrvatska je tajno tiskala vlastiti hrvatski dinar kao novu valutu, ali je i Srbija to doznala pa je, takoer tajno, pripremila svoju valutu. Kada je Hrvatska novu valutu proglasila za zakonito sredstvo pla anja, imala je samo nekoliko dana za zamjenu starih dinara u konvertibilnu zapadnu valutu, i to zamjenom na teritoriju BiH i Crne Gore. Da ovo nije u injeno u roku od nekoliko dana, sve bi nov anice starih dinara postale bezvrijedan papir. Dio starih dinara koje su graani dr ali kod sebe nije zamijenjen te je ta koli ina novca postala stari papir. U procesu zamjene najve u su ulogu imali mnogobrojni verceri iz BiH koji su novac tajno prevozili u BiH i Crnu Goru te ga mijenjali za DEM. Pri tom su dosta zaradili, imali su odobrenje za svoje trokove uzeti 10%, ali je i dr ava spasila veliki dio vrijednosti nov anica. Da taj postupak zamjene nije bio dobro planiran i organiziran, izgubili bismo 100% vrijednosti starih dinara deponiranih u hrvatskim bankama i SDK-ovima, te bi ih morali spaliti. Ova financijska operacija najve a je pobjeda Hrvatske u financijskom ratu protiv Srbije, pri emu i BiH znatno ote ena, ali to je i zaslu ila poto je ve ina stanovnika BiH u to vrijeme mirno gledala razaranje Hrvatske, a s teritorija BiH su razarani Dubrovnik, Karlovac, Sisak, Bosanski Brod, akovo, upanja i druga mjesta. Od 1990. do 1993. projugoslavenska frakcija HDZ-a u suradnji s britanskim i srbijanskim slu bama te hrvatskim kriminalcima organizirala je izgradnju financijskih piramida s namjerom plja kanja hrvatskih poduze a i graana i ruenja financijskog sustava zemlje. Financijske organizacije koje nude 30% ili 40% kamata na uloge mogu izvravati svoje obveze dok ulozi rastu. Kada usiu sav slobodni nov ani kapital na tr itu, dolazi do istovremenog sloma svih takvih organizacija. Kriminalci koji su uzimali kredite bez namjere vra anja, ostvarili su zaradu, a obavjetajne slu be koje su pokrenule lanac financijske piramide ostvarile su svoj cilj, sruili su financijski sustav napadnute dr ave. Naivni, pohlepni ulaga i koji su mislili zaraditi bez rada 30% i vie mjese no, ostali su bez deviza koje su dr ali kod ku e ili u inozemstvu, ali je financijski sustav zemlje spaen, prije svega zahvaljuju i doznakama radnika iz inozemstva. CIA je kasnije isti postupak mnogo uspjenije ponovila u Albaniji. Albanija se nije znala obraniti, a rezultat je poznat.

Nakon Oluje strane su obavje tajne slu be doznale kako je privatizacija maska preko koje se izvla i novac za ilegalnu kupnju oru ja. Dugo nisu mogli doznati u kojim se bankama oprani novac pretvara u sitne devizne apoene i gdje se isporu uje dobavlja ima oru ja. Kako bi omeli operaciju, preko svojih su suradnika u hrvatskim medijima napadali privatizaciju kao veliku plja ku, a vlast kao najve e kriminalce. Kada su Francuzi preko svoje krtice u vrhu vlasti uspjeli identificirati Dubrova ku banku kao jedan od glavnih punktova za pretvaranje kuna u devize, poku ali su preuzeti samu banku uz pomo direktora Nevena Bara a, dugogodi njeg poznanika Slobodana Milo evi a. Bara je i sam primijetio kako pojedinci ve e koli ine gotovine mijenjaju za devize, te devize di u u sitnim apoenima i odnose. Pomislio je kako za ti en takvim saznanjima i on mo e napraviti ne to sli no, te s tako prikupljenim novcem otkupiti banku kojom je upravljao. Po eo je davati velike kredite Glumina banci s minimalnim godi njim kamatama, a Glumina banka je taj novac koristila za kreditiranje stanovni tva po vrlo visokim mjese nim kamatama. Tako ostvarenu razliku u kamatama su dijelili Glumina banka i Bara , s tim to je Bara u njegov dio ispla ivan u gotovini. Na ovaj na in o te ivana je Dubrova ka banka, te se njena vrijednost smanjivala, to je bilo dobro za Bara a koji ju je namjeravao kupiti, s novcem dobivenim od Marka Mar inka, vlasnika Glumina banke. Da bi ovo mogao initi Bara je morao imati za titu lokalne krim policije, financijske policije, SZUP-a, SIS-a, te nekog iz vrha politike. Kako bi se dodatno za titio, te eventualnu istragu usmjerio na krivu stranu Bara je Mar inku pri ao pri u kako dobiveni novac dijeli s Pa ali em. Kad je ta pri a do la do Pa ali a on je, uz pomo Ministra financija Borislava kegre, napravio udar na Bara a i njegovu ekipu. Na carini je zaustavljen kombi koji je prevozio gotovinu za Glumina banku. Iako je ovo bio legalan posao to je iskori teno za ulazak financijske policije u Glumina banku. Banke su bile pod nadzorom HNB-a, tj. Marka kreba, koji je sprje avao ozbiljnu kontrolu malih banaka, to je odgovaralo pripadnicima projugoslavenske frakcije HDZ-a zbog otpisa njihovih kreditnih zadu enja u tim bankama. Sektor HNB-a za nadzor banaka imao je uvid u dokumentaciju o reviziji banaka, ali je podr avao frizirana izvje a »neovisnih« stranih, naj e e londonskih revizorskih ku a. Rije ku banku nadzirala je londonska revizorska ku a »Coopers Lybrand« koja je za 1994. tvrdila kako vrijedi dvostruko vi e od nominalne vrijednosti, iako je naknadna superrevizija utvrdila kako je vrijednost bila nula. Engleska revizorska ku a »Peat Marwick« bila je zadu ena za friziranje podataka Zagreba ke banke. Guverner Marko kreb, kao ovjek od Greguri eva povjerenja, detaljno je znao stanje u Glumina banci, tj. sve o fiktivnim dokapitalizacijama, kreditiranju fiktivnih poduze a te pranju novca za potrebe Valenti a, Mate e i Greguri a. Jedan od najve ih deponenata Glumina banke bilo je i poduze e Radimira a i a koji je zajedno s Mar inkom obavljao razne »financijske operacije«. Kako bi pokrila gubitke, Glumina banka je obe anjima o visokim kamatama po ela privla iti tedi e drugih banaka. Da su velike banke prihvatile igru kamatama, cijeli bi se bankarski sustav pretvorio u financijsku piramidu koja bi se nakon nekog vremena raspala, kao to se dogodilo u Bugarskoj i osobito u Albaniji. Direktor Dr avne agencije za osiguranje tednih uloga i sanaciju banaka Vladimir Kopf predlagao je stru ne kriterije za sanaciju svih banaka koje dou u pote ko e, ali to organizatorima financijskoga kaosa nije odgovaralo. To nije odgovaralo biv im komunistima koji su bili glavni korisnici menad erskih kredita koje su planirali otpisati i sakriti tragove u procesu sanacije banaka. Sanacija banaka po jasnim kriterijima nije odgovarala ni dr avotvornoj frakciji HDZ-a kako bi se skrili podatci o pranju novca za nabavu oru ja. Kopf je poginuo u sumnjivoj prometnoj

nesre i izmeu Karlovca i Rijeke. Na sahranu mu je iz vrha vlasti do ao samo Mate a, i to anonimno, kao privatna osoba. Financijskoj policiji je trebao nekakav izgovor za ulazak u Glumina banku pa je iskori tena optu ba da ilegalno prevozi novac iz BiH u Hrvatsku. im su financijski inspektori podnijeli prva izvje a Ministar financija Borislav kegro je shvatio o

emu se radi. Radilo se o napadu na cijeli financijski sustav zemlje. Strane slu be, preko svojih suradnika, ve su imale uba enu odreenu koli inu novca u malim brzorastu im bankama, kao to je Glumina banka, te su ih podu ili kako ve im kamatama oteti tedi e velikim bankama. Napad na financijski sustav preko malih brzorastu ih banaka prijetio je raspadom financijskog tr i ta, pa je kegro poduzeo to je mogao. Po to nije mogao u i u kontrolu samih banaka jer su one pod nadzorom NBH, uz pomo financijske policije uspio je u i u pojedine tedionice i tednokreditne zadruge, nakon ega su podnesene prve krivi ne prijave protiv tih institucija. Protuudar je napravljen tako to je sastavljen popis malih banaka koje je trebalo ru iti. Taj je popis dostavljen usmeno, preko institucija pod nazorom Ministarstva financija, svim ve im poslovnim subjektima i ve im povjerljivim tedi ama s uputom kako novac trebaju prebaciti u ve e, sigurnije banke. Tada je do lo do blokade svih tih banaka, a novac su nastojali povu i i pripadnici projugoslavenske frakcije HDZ-a zajedno s krticama stranih slu bi. Odmah je potom projugoslavenska frakcija HDZ-a preko medija po ela pozivati i sitne tedi e na podizanje novca iz Dubrova ke i ostalih banaka kako bi se sru io financijski sustav dr ave. Sitne banke su propale, mnogi pohlepni tedi e koji su im zbog vi ih kamata povjerili novac, ostali su bez njega, ali je bankarski sustav kao cjelina uz pomo sanacije spa en. Usput su otpisani menad erski krediti i izbrisani tragovi o njima. Tada su po eli naj e i napadi na Pa ali a kao najve eg dr avnog kriminalca, iako su najve u korist od toga imali biv i komunisti iz biv e Manoli eve struje HDZ-a. Strane su se slu be za financijsko ratovanje i njihovi doma i pomaga i razotkrili, nakon ega su promijenili taktiku. Umjesto ru enja financijskoga sustava pomo u malih brzorastu ih banaka, pokrenuli su postupak kupovine velikih, dr avnim novcem saniranih banaka. Kupovinu su obavili novcem koji su zaradili u Hrvatskoj u postupku inflacijsko-financijske operacije pranja novca koju su provodili od 1987. do 1994. godine, a u manjoj mjeri i kasnije. im je financijska policija u la u Glumina banku Bara je shvatio da je njegov plan smanjenja vrijednosti Dubrova ke banke i vlastitog boga enja propao, te je odlu io uni titi Dubrova ku banku, ako je ve ne mo e jeftino otkupiti. To je u inio tako to je javno pozvao tedi e na dizanje novca, po to je banka pred bankrotom. Do lo je do juri a tedi a na banku, to ni najja e svjetske banke ne mogu pre ivjeti. Pozvao je u pomo i svoje za titnike s kojima je dijelio zaradu. Kao najve i za titnik izletio je, formalno drugi ovjek u dr avi, Hrvoje arini koji je napao Pa ali a za bankarski kriminal. Svi mediji pod nadzorom projugoslavenske frakcije HDZ-a slo no su, bez ikakvih dokaza, napali Pa ali a kao nekakvog petog ortaka, a nikom nije palo na pamet upitat se, za to ostala etiri ortaka ne idu u zatvor? Nikom, takoer, nije palo na pamet upitat se, za to Hrvoje arini brani bankara koji je javno priznavao kr enje bankarskih pravila igre? Iako je rtvovane karijere dovoljan dokaz izuzetno jakih interesa koje je imao Hrvoje arini , nikom nije palo na pamet da je, mo da, on

ovjek koji je titio Bara a i to dobro napla ivao. U kontrolu Dubrova ke banke do la je financijska policija iz Osijeka, po to kegro nije imao povjerenja u lokalne vlastite inspektore, a ni u Zagreba ke. Inspektori pod vodstvom Stanka Mikuli a od prvog su dana primijetili stalnu pratnju policajaca u civilu. Svi lokalni imbenici poku avali su ih navesti na krivu stranu, nastojali su ih

bilo kako kompromitirati, ili na drugi na in otjerati. Na eno je dovoljno dokaza da se Bara a smjesti 20 godina u zatvor, te je sve predano MUP-u u Zagrebu na daljnju kriminalisti ku obradu. Me utim, Jarnjakovi ljudi su predmet obradili tako da su vlasnika Marka Mar inka smjestili u Zatvor, a Bara u se nita nije dogodilo. Nakon ovog slu aja Paali je u javnosti ostao poznat kao peti ortak, a ostali ortaci koji su svoje ortatvo s Bara em priznali, tj. priznali su plan za preuzimanje vlasnitva nad Dubrova kom bankom, nastavili su ivjeti kao slobodni i poteni ljudi. Propa u sitnih banaka MMF i Svjetska banka pokrenule su drugu fazu prikrivene kolonizacije. Prije nego je uvedena kuna kao plate no sredstvo MMF je uspio za guvernera Narodne banke ugurati svog “stru njaka” kreba koji je ekstremno restriktivnom monetarnom politikom, tj. visokom kamatom na kredite iz primarne emisije, gospodarstvo doveo u stanje “pritajene deflacije”, a istovremeno je prevelikim stranim kreditima koje su osigurali MMF i Svjetska banka te aj Hrvatskog dinara s tada realne vrijednosti (4,44 HRD-a za DEM, a za to se zalagao kegro) spustio na 3,5 HRD-a za DEM, to je dovelo do porasta uvoza, te propasti doma e proizvodnje i izvoza. Ove antiinflacijske mjere uvedene 11. 10. 1993. temeljene na stranoj kreditnoj potpori dovele su do pojave pritajene deflacije. Dotad prisutna visoka inflacija prividno je uspjeno ukinuta te je 30. 5. 1994. uvedena Kuna kao zakonito sredstvo pla anja. Prvi su propali sitni trgovci, bivi skladitari i komercijalisti koji su nau ili raditi u uvjetima visoke inflacije po metodi: kupi robu na po etku godine, pri ekaj da postupi pa je prodaj, a tek tada je plati. Pritajena deflacija je pojava kada u dr avi pravni sustav ne funkcionira, obveze se ne pla aju, ste ajni postupak je spor i neu inkovit, zakon o ovrsi i hipoteci titi du nike, te se tada mo e pojaviti nominalna stabilnost cijena uz istovremeni rast nelikvidnosti na tr itu. Tada dolazi do stvaranja dvaju paralelnih tr ita: nov anog i kompenzacijskog. Poduze a koja ne ele smanjivati proizvodnju i otputati radnike prodaju i onima za koje znaju kako ne e mo i platiti u novcu, ve samo u nekakvoj drugoj robi. U privredi dolazi do situacije da svatko svakom neto duguje, svi me usobno prebijaju svoja potra ivanja, a novcem se pla a samo porez i bar dio pla e. Takvo stanje mo e funkcionirati sve dok ve ina poduze a koja posluju s dobitkom mogu osigurati novac za porez i pla u. Nakon nekoliko godina kada i najbolja poduze a do u u blokadu irora una, takav se sustav raspada, poduze a prestaju prodavati onima koji ne pla aju, smanjuju proizvodnju te otputaju viak radnika. Rezultat je nagla deflacija i recesija. Zahvaljuju i hrvatskim privrednicima koji su raznim kompenzacijama uspijevali naplatiti i ono to je prakti no nenaplativo, prva je faza potrajala mnogo du e nego su “stru njaci” iz MMF-a predvi ali. Monetarne vlasti u ovakvim situacijama ne znaju (ili zbog korumpiranosti ne ele) ispravno reagirati naj e e zato to institucije koje statisti ki prate kretanje cijena, prema uputama MMF-a i Svjetske banke, ne prate bitne privredne pokazatelje kao to su kretanje cijena po djelatnostima, odnos izme u zadu enosti prema inozemstvu i stope nezaposlenosti, stanje narud bi i sli no, ime se stvara kriva slika stanja u privredi. U prikrivenim deflacijskim krizama obi no rastu monopolske cijene (zbog elje monopolista da nadoknade gubitke nenaplativih i otpisanih potra ivanja) i cijene osnovnih ivotnih potreptina koje se ne mo e uvoziti(Giffinov paradoks - zbog nemogu nosti stanovnitva da kupuje supstitute vie kvalitete), a istovremeno padaju cijene nekretnina, poljoprivrednih sirovina i proizvoda, industrijskih sirovina i proizvoda, dionica i sl. Zbog rasta cijena osnovnih prehrambenih proizvoda monetarne vlasti vide inflaciju, pa vode antiinflacijsku politiku, ime krizu samo poja avaju. Kako bi se to sprije ilo, cijene bi trebalo posebno pratiti po kategorijama:

1. osnovni prehrambeni proizvodi, 2. monopolski proizvodi i usluge, 3. uvozni proizvodi i usluge koje doma i proizvoa i ne mogu isporu iti u dovoljnim koli inama, 4. ostale vrste roba (proizvodi, usluge, nekretnine, dionice i sl.). im cijene ostalih vrsta roba po nu padati, emisijska banka bi morala iz primarne emisije pove ati koli inu novca (kredita) u sektorima gdje cijene padaju. Istovremeno bi institucije robnih rezervi trebale pove ati narud be roba kojima cijene padaju, a na skladi tima smanjiti koli ine onih roba kojima cijene rastu. Ako dr ava ne obuzda rast cijena monopolskih proizvoda i usluga (nafta, struja telefonija, komunalne usluge), tada se tro kovi doma ih proizvoa a pove avaju, a cijene smanjuju to vi estruko ubrzava njihovu propast. Zbog toga bi sve monopoliste trebalo rastaviti na manja poduze a, zabraniti im bavljenje bilo ime osim osnovne djelatnosti(izbaciti ra unovodstvo, odr avanje, i enje, za tita i sl.) te gdje je god to mogu e uvesti konkurenciju. Gdje se konkurencija nikako ne mo e uvesti privatizacija se ne smije dozvoliti. Lobiji velikih banaka koje ele uni titi konkurenciju na bankarskom tr i tu mogu i namjerno izazvati deflaciju ako imaju pomaga e u emisijskoj banci. To izvode povla enjem ve e koli ine novca u odabranom trenutku u trezore te tako stvaraju nesta icu novca na tr i tu. Pomaga i u emisijskoj banci tada umjesto sni enja kamatnih stopa nastoje progurati njihovo povi enje. Ovakva restriktivna monetarna politika vodi u jo dublju deflaciju i privrednu krizu. Kada mnogi korisnici bankarskih kredita dou u situaciju da ne mogu vra ati kredite, nastaje panika na tr i tu, tedi e di u novacsra una, a banke koje nisu pripremile dovoljne rezerve novca odlaze u ste aj. Nakon tako izazvanog raspada bankarskoga sustava na tr i tu ostaje znatno manji broj banaka. To se esto dogaalo u pro losti kada je postojalo zlatno va enje novca i kada su deflacijske krize bile este. Najve a kriza izazvana na takav na in bila je velika ekonomska kriza iz 1929. Ameri ke su sigurnosne slu be analizom shvatile kako je kriza izazvana namjerno, ali su to zbog politi kih razloga zata kale. Ste eno znanje su kasnije i same po ele koristiti u svojim financijskim ratovima. Taj je postupak dobro poznat iskusnim bankarima, to je ujedno razlog da vicarska nije

lan MMF-a, WB-a i WTO-a. Ako monetarne vlasti ne znaju ili ne ele prepoznati stanje deflacije ili, e e, prikrivene deflacije, mo e se dogoditi da dr ava poku ava odr ati monetarnu stabilnost valute, a istovremeno nedovoljno titi stabilnost cjelokupnog pravnog sustava. Zbog toga bi financijske, monetarne i sigurnosne institucije vlasti morale, u izboru privrednih savjetnika birati poduzetnike koji dr avi donose najve u poreznu korist. Porezna korist nije samo porez koji pla a poduzetnik i njegovo poduze e. U poreznu korist treba ubrojiti takoer poreze i doprinose koji pla aju uposlenici, pa poreze i doprinose koji pla aju doma i dobavlja i i njihovi uposlenici, te doma i dobavlja i dobavlja a, sve do doma ih proizvoa a osnovnih sirovina. Ta porezna korist mo e biti i do 70% ako su svi dobavlja i doma a, a ako uzmemo u obzir da svi zaposlenici zaradu tro e u doma im trgovinama, pri emu takoer pla aju porez porezna korist je i ve a od 70%. Tuman je znao kako je kreb ovjek MMF-a i od njega je krio sve podatke o pranju novca za nabavu oru ja, ali mu se svidjela ideja jake kune. Kona no, vi e je puta priznao kako se u gospodarstvo ne razumije. krebovu djelatnost nije uspio prozrijeti ni Pa ali . On je ipak doktor medicine, a ne ekonomije. kegro je poku ao spasiti to

se spasiti dade. Jakom carinskom zatitom zatitio je “tajkune” koji su se specijalizirali za usku paletu proizvoda poput Todori a i Raji a. Kutlu, Guci a i ostale koji su imali vrlo iroku paletu proizvoda te su novcem iz uspjenih poduze a spaavali ona koja su zrela za ste aj, nitko nije mogao zatititi. ( Projugoslovenskoj frakciji HDZ-a najva nije je bilo dr ati medije u svojim rukama, a to im je moglo izma i iz ruku kad je Kutle kupio Tisak koji kontrolira prodaju novina, pa su ga napali svim sredstvima i sa svih strana, im je uak umro, te je on prva rtva profesionalno re irane medijske eliminacije. Sli nu medijsku kampanju protiv kegre su organizirali u sarajevskoj centrali CIA-e ( tadanje sjedite za Balkan). Primijetili kako im kegro kvari planove pa su ga na »listi za pljuvanje« stavili na visoko drugo mjesto, odmah ispod Paali a. Hrvatski novinari na vezi uspjeno su obavili svoj dio posla. ) Tijekom rata najve i su hrvatski “izvozni proizvod” bili Hrvati na radu u inozemstvu. Ti su ljudi za vrijeme cijeloga rata slali, i jo uvijek alju, lanovima obitelji u Hrvatskoj oko 3 milijarde dolara godinje i neto manje u BiH. Ovo je bio, a pored turizma i danas je, jo uvijek, glavni izvor deviza u Hrvatskoj. Najve i dio deviza iz BiH tako er je zavravao u Hrvatskoj jer su bosanskohercegova ki Hrvati uglavnom kupovali hrvatsku robu. Iako je tijekom cijeloga rata izvoz u BiH iz Hrvatske bio oko 8 puta ve i od uvoza, mediji su uporno izbjegavali tu injenicu, te su irili zapadne obavjetajne dezinformacije kako meka granica teti Hrvatskoj. I po etkom 2000. godine bi oko 50.000. zaposlenih u Hrvatskoj ostalo bez posla da je BiH prestala uvoziti hrvatske proizvode. Do konca rata projugoslavenski UDB-ai, KOS-ovci i SID-ovci su se uspjeli reorganizirati u svojevrsno tajno orjunako drutvo povezano s Britanskim i ameri kim slu bama. U u jezgru ovog drutva ine istaknuti bivi obavjetajci i politi ari. iri krug se sastoji od politi ara, poduzetnika, dr avnih slu benika, sudaca, znanstvenih i kulturnih radnika, predstavnika raznih nevladinih udruga, te efova terenskih podru nica pri ve im gradovima. U ovaj iri krug se ulazi po pozivu, ovisno o radnim zaslugama. U i krug daje zadatke odjelima koji su podijeljeni na obavjetajni odjel, politi ki odjel, odjel medijskih glasnogovornika, odjel za provokacije, te odjel operacija i logistike. Obavjetajni odjel se sastoji od pojedinih novinara i nekoliko zatitarskih drutava od kojih je dio povezanih s krim miljeom. Politi ki odjel se sastoji od krtica koje su uba ene u dr avotvorne politi ke stranke. Odjel medijskih glasnogovornika se nastoji uvu i u redakcije svih medijskih ku a, u vlasni ku strukturu tih ku a, te u razli ite nevladine udruge. Uloga ovih medijskih glasnogovornika je plasirati u javnost informacije koje ocrnjuju protivnike obnove Jugoslavije, odnosno blokirati informacije koje bi mogle tetiti pripadnicima ove organizacije, ili koji bi mogle koristiti njihovim protivnicima. Odjel za politi ke provokacije djeluje na razbijanju dr avotvornih stranaka iznutra, ili izvana tako to stalno osnivaju nove marginalne desne stranke koje imaju zadatak oduzeti dr avotvornim strankama dio bira a. Odjel za logistiku sastoji se od poduzetnika koji su se obogatili zahvaljuju i pomo i bive UDB-e i ovog drutva. To su ideoloki istomiljenici, ali o svima njima drutvo ima kompromitiraju e podatke kojima bi ih moglo ucjenjivati ako otka u suradnju. Dok su kooperativni drutvo se brine kako neto loe o njima ne bi prodrlo u javnost. Odjel za operacije po nalogu naju e jezgre priprema medijske, financijske ili fizi ke likvidacije protivnika. Protiv onih koji dospiju na spisak za medijsku likvidaciju prikupljaju se kompromitiraju i podatci, makar neka davno zaboravljena sitnica koja se plasira u sve medije istovremeno, o

emu se odmah po inju vodit javne diskusije. Financijska likvidacija se provodi naj e e prema neprijateljskim poduzetnicima anonimnim dojavama o prekrajima (istinitim ili lanim) policiji i inspekcijama, te namjetanjem tendera za javne natje aje kako napadnuti poduzetnik ne bi mogao dobiti neki posao od drave, dravnih poduze a, ili privatnih poduze a kojima upravljaju poduzetnici suradnici. Ako neki napadnuti poduzetnik ipak pro e na natje aju natje aj se ponitava, a od ministarstva finacija se trai dozvola za neposrednu pogodbu zbog nekog izmiljenog razloga. Fizi ke likvidacije u obliku prometnih nesre a, samoubojstava i atentata poduzimaju se najrje e, ako nema drugog na ina ne ijeg uklanjanja, ako napadnuti predstavlja ozbiljnu prijetnju interesima ovog orjunakog drutva i ako se sve moe organizirati, tako da sumnja ne padne na nekog iz drutva. Za likvidaciju se trai pogodan izvrilac iz krim miljea koji je i sam motiviran za likvidaciju, te kojem se pomae informacijama, organizacijski i sredstvima. Za svaki slu aj unaprijed se priprema i pri uvni rtveni jarac na kojeg treba pasti sumnja i prema kojem upu uju glasine i namjerno ostavljeni dokazi. Na nivou ve ih gradova postoje ekspoziture kojima upravlja lokalni ef kuloara. Ovaj ef ima na vezi desetak sitnih kriminalaca preko kojih plasira glasine po lokalnim gostionicama i sli nim mjestima okupljanja, te nekoliko novinara preko kojih plasira glasine u medije. Imaju tako er i svoju logistiku koja se sastoji od lokalnih poduzetnika o kojima imaju kompromitiraju e podatke, te ih tite od medijskih napada. U svim strankama nastoje imati svoje informatore, a kad se u bilo kojoj dravotvornoj stranci pojavi neki sukob nastoje ga produbiti tako to slabijoj frakciji pomau informacijama i medijskim prostorom. Obi no istovremeno tajno pomau i suprotnoj frakciji informacijama i dezinformacijama kako bi se sukob to vie proirio.

8.

AMERI KI PRODOR NA ISTOK

Nakon Bljeska i Oluje Srbi su u ameri kim planovima prestali biti problem. Oluja je omogu ila sklapanje sporazuma u Daytonu 21. studenoga 1995. ime je rat prakti no zavren. Najve i problem za obnovu Jugoslavije postala je Hrvatska. Obnova Jugoslavije je i Ameri ki i Britanski geostrateki interes, zbog geografskog poloaja Hrvatske. Najvaniji svjetski energent nafta, uz pomo koje se kontrolira svjetska ekonomija postala je sve rje i resurs za kojim je potranja sve ve a, a proizvodnja se ne moe bitno pove ati. Kina i Indija koje su se po ele ubrzano razvijati i pove avati potronju nafte po stopi od 10% godinje, dugoro no su zaprijetile stabilnosti naftnog trita i svjetskom poretku. Kako bi to sprije ili vlasnici bliskoisto ne nafte, tj. ameri ke i britanske naftne kompanije su po eli praviti planove kako zaustaviti nagli ekonomski napredak Kine i Indije, preuzeti kontrolu nad to ve im svjetskim zalihama nafte, te sprije iti izgradnju ruskih naftovoda prema Kineskom, Indijskom i sredozemnom tritu. Jedini, za Ruse slobodni izlaz na Sredozemlje je jadransko more pravcem Beograd – Bar preko Srbije, ili koridorom C5 preko BiH ili preko Hrvatske. Kako bi se sva tri pravca drala pod kontrolom dugoro no nuna je obnova anti-ruski raspoloene Jugoslavije. U dvije propale Jugoslavije Srbi su bili deurni policajci zbog svog antinjema kog raspoloenja. U novoj Jugoslaviji Srbi to ne mogu biti poto su vjerski proruski orijentirani, pa bi deurni policajci u novoj Jugoslaviji trebali biti Hrvati koji tradicionalno nemaju povjerenja u Ruse. Dok se ne stvori ta nova Jugoslavija Angloameri ki naftni lobi je odlu io vojno blokirati pravac Beograd- Bar, i koridor C5 preko BiH. Kako bi i pravac preko Hrvatske stavili pod kontrolu politi ki i ekonomski pritisak na Hrvatsku po eo je sve vie rasti, a Haaki tribunal je sve vie

potraivao Hrvate u svoje elije. Kratkotrajni je predah nastao kada je Miloevi (uz tajnu potporu angloameri kih naftnih kompanija koje su ga uvjerili kako bi Hrvatska mogla doivjeti nagli ekonomski oporavak ako Ron Brown uspije u svom naumu) naredio obaranje ameri kog zrakoplova s ameri kim ministrom Ronom Brownom. To je posluilo kao odli no sredstvo kojim je Clinton natjeran u napad na Srbiju i zauzimanje pravca Beograd – Bar. Naime, 1992. Srbi su s dubrova ke zra ne luke oteli najmodernije ure aje za navo enje zrakoplova. Nakon Oluje Clintonova vlada je po ela izgra ivati sve bolje odnose s Hrvatskom. Ron Brown je poveo u Hrvatsku pun avion ameri kih biznismena, te se Miloevi pobojao da bi Hrvatska mogla naglo krenuti putem privrednog oporavka i postati glavni ameri ki partner na Balkanu, ime bi postala i odlu uju i igra u sukobima globalnih sila na ovom podru ju. S ukradenom navigacijskom opremom, kodiranom za dubrova ku zra nu luku, ameri ki zrakoplov u jednom trenutku srbi su naveli na let u pogrenom smjeru. To je trajalo nekoliko sekunda, dovoljno za navo enja zrakoplova kroz maglu u brdo. Nakon toga atentata CIA i Pentagon nisu mogli objaviti istinu iz dvaju razloga: a) time bi priznali kako njihova oprema nije tako savrena kakvom je prikazuju, to bi moglo loe utjecati na biznis, b) objavom atentata morali bi odmah napasti Srbiju, a u tom trenutku nisu za to bili spremni. Umjesto objavljivanja istine, napravili su plan kako se osvetiti Miloevi u i usput u i na Kosovo, te osvajanjem Pritinskog aerodroma pri i blie podru jima s kojih mogu kontrolirati naftne izvore i transportne putove oko Kaspijskog mora. Plan se sastojao od etiriju faza. Prva faza: Organiziranje i naoruavanje Oslobodila ke vojske Kosova. Prvi korak ove faze bio je stvoriti anarhiju u Albaniji i tako radikalizirati Albance te omogu iti pojavljivanje velike koli ine oruja na lokalnom tritu. CIA je ve prije plasirala ve u koli inu novca u sve balkanske drave, pa tako i u albanske banke, ime je stvorila svoju suradni ku mreu u albanskom financijskom sektoru. im je poginuo Ron Brown, CIA je svojim lokalnim suradnicima u bankama dala naputak kako konkurentskim bankama otimati tedie viim kamatama na tednju. Konkurencija je prihvatila igru i jo vie pove ala kamate, ime je nastao rat me u albanskim bankama. Albanski gra ani privu eni visokim kamatama po eli su prodavati ak i ku e kako bi novac uloili u banke. Tako je u vrlo kratkom vremenu stvorena financijska piramida koja je pukla 1997. Razo arane tedie izale su na ulice, policija i vojska (oni su tako er ulagali novac na tednju) prestale su funkcionirati, a civili su uli u vojna skladita i oplja kali zalihe oruja. Tako su stvoreni uvjeti za naoruavanje budu e kosovske gerile. Tada je po elo organiziranje OVK-a (Oslobodila ke vojske Kosova), to je u inila CIA uz pomo hrvatskih i jugoslavenskih asnika albanske nacionalnosti te uz pomo albanske mafije koja je dobila zadatak kupovanja oruja u Albaniji. Budu i da su Albanci iz Hrvatske vojske imali najve e ratno iskustvo, imali su i najve u ulogu u stvaranju OVK-a. Sve klanovske i politi ke suprotnosti preko no i su potisnute u drugi plan. U godinu dana stvorena je vojska koja je uspjela osloboditi vie teritorija nego bilo koji albanski oslobodila ki pokret u 200 godina, koliko traje sukob izme u Srba i Albanaca. Istovremeno su poticali Crnu Goru na osamostaljenje. Druga faza: Navesti Miloevi a na pokretanje vojnog protuudara i izazivanja to ve eg progona civila kako bi zapadni mediji imali to snimati. Time bi se pridobila javnost Zapada za napad na Srbiju.

Tre a faza: Zra ni napadi na Srbiju, unitenje komunikacija, energetske mree i proizvodnje.

etvrta faza: Kopneni napad na Srbiju. U ovome je trebala sudjelovati hrvatska, ma arska, rumunjska, bugarska i albanska vojska. Hrvatska je vojska jedina imala ratno iskustvo i njezina je uloga bila klju na. Budu i da predsjednik Tu man nije dao Hrvatsku vojsku, od kopnenog se napada odustalo, pa su se Amerikanci zadovoljili ulaskom na Kosovo i to ne u potpunosti jer su Rusi izvrili desant na Pritinski aerodrom. Zbog daljnjeg prodora na jugoistok Europe Amerikanci su odmah napravili novi plan obra una s Miloevi em. Taj su novi plan razradili u 6 faza: 1. Nizom atentata izazvati anarhiju u Srbiji kako se ne bi znalo tko koga ubija. Zapadne slube odredile su mete, albanska je mafija prikupila novac, a izvritelji su sami srbijanski profesionalni likvidatori. Kako ta organizirana anarhija ne bi skrenula u pogrenom smjeru, preko medija u susjednim zemljama, a i u samom Beogradu, putane su “provjerene informacije” kako atentate organizira sam Miloevi i kako se zapravo radi o ratu izme u srbijanskih zlo ina kih organizacija. Na napade je Miloevi odgovorio istim na inom. 2. U Hrvatsku dovesti na vlast posluniji reim koji e sudjelovati u njihovim planovima. Nakon Tu manovog odbijanja suradnje u kopnenom napadu na Srbiju, CIA je otpo ela i vrlo jaku medijsku kampanju za ruenje hrvatske vlasti. Preko razli itih tzv. nevladinih udruga CIA je razradila plan koji je podijelila na vie koraka i vie izvritelja. Tu, prije svega, treba spomenuti ameri ku Nacionalnu zakladu za demokraciju (NED) koja je osnovana osamdesetih godina kao kompenzacija za senatsko umanjivanje ovlasti CIA-e nakon viegodinje istrage o nekim, za ameri ki Ustav, nedopustivim operacijama koje je CIA provodila po Junoj Americi. NED je deklarativno privatna i neprofitna organizacija, a financira se iz prora una ameri ke vlade. NED je krovna organizacija koja svoje aktivnosti provodi putem drugih nevladinih udruga koje su do 3. sije nja 2000. bile vrlo aktivne u Hrvatskoj. Radi se o NDI - Nacionalnom demokratskom institutu, IRI - Me unarodnom republikanskom institutu, CIPE - Centru za privatno poduzetnitvo i ACILS - Ameri kom centru za me unarodnu radni ku solidarnost. Te su udruge zajedno s vladinom Udrugom za me unarodni razvoj USAID-om (koja se deklarira kao samostalna vladina agencija za ekonomsku, humanitarnu i demokratsku pomo ) u Hrvatskoj izvele istu onakvu operaciju kakve je CIA provodila ezdesetih godina po Junoj Americi i koje su se nazivale “dravnim udarima”. A metode njihova djelovanja u Hrvatskoj bile su kombinacija sotonizacije trenutnoga stanja i velikih obe anja. Pod dirigentskom palicom ameri kih “stru nih” savjetnika i financijera izabrani su novinari i pojedini oporbeni politi ari koji su odlazili na kolovanje o tomu kako treba pisati i govoriti o vladi. Putem medija stvarao se dojam kako su tajkuni i Hercegovci sve oplja kali, kako je Hrvatska agresor u BiH, kako sve propada i kako emo svi biti izolirani te e Hrvatska do i u bezizlaznu situaciju. Financijeri iz inozemstva savjetovali su primjenu metode velikih obe anja o 200.000 radnih mjesta, povratak milijardi dolara koje su oplja kane i preba ene u inozemstvo, uhi enje kriminalaca i sl. Kreator ameri koga zakona o NED-u Allen Weinsein jednom je prilikom izjavio: “Dosta toga to NED danas radi javno, prije 25 godina CIA je obavljala tajno”. Krajem rujna 1999. godine u Zagrebu je boravio djelatnik State Departmenta David

C. Simson radi pru anja konzultacija nekim tra erskim tjednicima. Meunarodni republikanski institut IRI, koji je u Hrvatsku do ao 1998. godine, bio je pompozno najavljen u utom tisku kojemu je pru ao usluge svojih istra ivanja javnog mnijenja za koje je anga irao splitsku agenciju “Puls”. U tim su istra ivanjima sustavno kr ena pravila znanstvenih sociolo kih na ela pomo u sugestivnih pitanja ili drugim in enjeringom, a mediji su dobivali selektivne rezultate. Ta su istra ivanja davala iskrivljenu sliku izbornoga tijela i ve time utjecala na rezultate glasovanja. Sve nabrojane agencije nisu samostalne, ve moraju, ovisno o mjestu unutar strukture, nadreenoj agenciji ponuditi prijedlog. Kako je sve u toj strukturi centralizirano, tako su i financijski tijekovi piramidalno usmjereni putem prve, druge i tre e linije tih organizacija. Na taj se na in zamagljuje pravi financijer, otklanja mogu a odgovornost SAD-a u slu aju propasti ili razotkrivanja operacije. Stoga, nakon to se nekome odobri projekt on mora izvje tavati o rezultatima, pa ako nisu zadovoljavaju i, prestaje financijska potpora. Biv i udba i i KOS-ovci iz hrvatskih medija i raznih tzv. nevladinih udruga povezani s novim gospodarom, CIA-om, novac su dobivali naj e e od USAID-a. (Nakon promjene vlasti Hrvatska je hitno primljena u organizaciju Partnerstvo za mir,

ime je stvorena mogu nost upotrebe Hrvatskih oru anih snaga u akcijama NATOsaveza. ) 3. Dono enjem hrvatskog Zakona o obnovi Amerikanci su nastojali navesti to vi e srpskih oficira na povratak u Hrvatsku. Godine 1990. najbolji su srpski oficiri slu ili u Hrvatskoj i njihovim povratkom u Hrvatsku srpska bi kopnena vojska borbeno oslabila i do 30%. Da je do lo do realizacije tog plana u cijelosti, mnogi bi srpski oficiri masovno dezertirali na hrvatski teritorij. 4. Izazivanjem rata izmeu Srbije i Crne Gore stvorile bi se politi ki uvjeti za ponovne zra ne napade na Srbiju. 5. Zra ni napadi na Srbiju. 6. Kopneni napadi na Srbiju. Hrvatska bi vojska trebala nastupati iz Slavonije prema Beogradu i iz Dubrovnika prema Crnoj Gori i Sand aku. Maari bi preko Novoga Sada trebali nastupati prema Beogradu. Rumunji bi preko umadije trebali u i u Beograd. Bugari bi preko Ni a trebali izbiti na bosansku granicu, a najslabija, albanska vojska, trebala bi uz pomo KFOR-a do i do Leskovca. Nakon toga Srbija bi bila podijeljena u okupacijske zone.

9. EUROPSKI INTERESI Sa pojavom informacije o bolesti predsjednika Tumana, pove ani su napori za razbijanje HDZ-a i preuzimanje vlasti u njemu. Jo od po etka realizacije Britanskih i Ameri kih planova za ru enje HDZ-a s vlasti po ela je i realizacija plana projugoslavenske frakcije HDZ-a za preuzimanje vlasti u toj stranci. Pojedinci iz projugoslavenske frakcije HDZ-a odmah su po saznanju o bolesti dr. Franje Tumana po eli iriti negativne glasine o vode im pripadnicima iz dr avotvorne frakcije HDZa. Krivnju za irenje takvih glasina prebacivali su na suprotstavljene pojedince iz dr avotvorne frakcije. Na taj su na in zavaeni svi sa svima. im su se pojavile prve

informacije o bolesti Predsjednika Tumana pojedini, rijetki politi ari su primijetili kako se od iste bolesti u vrlo kratkom razdoblju razbolio Gojko u ak, a i Mate Boban je nedugo prije umro od sr anog udara iako nije osje ao sr ane tegobe. To ih je navelo na sumnju da su otrovani. Mediji su takve sumnje odmah slo no ismijali, te nitko nije ni poku ao analizirati tko bi ih mogao otrovati i kako. A mogu nost za to je vrlo jednostavna. Dovoljno je na dno male olovne cjev ice staviti malo plutonija ili nekog jednako radioaktivnog materijala, te drugi kraj cjev ice zatvoriti olovnim poklopcem koji se otvara pritiskom na malo dugme. Ovakva olovna cjev ica izraena u obliku penkala mo e se uperiti na bilo koga, pritisne se dugme koje otvara cjev icu, te se tako dr i nekoliko trenutaka, nakon ega ozra ena osoba vrlo brzo dobiva rak. Jedini problem je nabaviti plutonij. A i sr ani udar se mo e izazvati plinom koji ne ostavlja trag. S po etkom Tumanove bolesti po eo se realizirati i plan ru enja desnice s vlasti u Hrvatskoj te dovoenje ljevice na vlast. Plan su izradile anglo-ameri ke slu be za strate ko planiranje, a izgledao je otprilike ovako: Cilj plana: dovesti na vlast poslu ne anacionalne politi are koji bi pristali na obnovu Jugoslavije. Plan je podijeljen na tri zadatka, a za provoenje svakog zadatka zadu en je jedan tim. Prvi tim ima zadatak stvoriti koaliciju od anarholiberala, biv ih komunista, anacionalnih kosmopolita, i jugonostalgi ara kako se glasovi na izborima ne bi rasipali na stranke koje ne mogu prije i izborni prag. Ujedinjenje je mogu e posti i nuenjem novca, privilegija, dr avnih funkcija, unosnih poslova i veleposlani kih mjesta svim ljevi arima koji bi mogli do i na ideju o samostalnom izlasku na izbore. Drugi tim ima zadatak razbiti desnicu na to vi e novih stranaka koje na mogu prije i izborni prag, kako bi glasovi desnice propali. Ovo je mogu e ostvariti pronalaskom to vi e potencijalnih lidera na desnici, te dizanjem njihovog samopouzdanja pri ama o njihovim genijalnosti i popularnosti meu bira ima. Kako bi ih uvjerili u to potrebno im je omogu iti to e e nastupe u medijima. Tre i tim im zadatak napraviti izborni program lijeve koalicije prihvatljiv ve ini bira a. Za to je potrebno vr iti stalne ankete meu graanima o raznim pitanjima, te u programu ljevice staviti ono to ve ina bira a smatra prihvatljivo. Ona pitanja o kojima graani misle druga ije od ljevice potrebno je kroz medije analizirati, te tehnikama ispiranja mozga promijeniti stav javnosti. Za to je potrebno anga irati medije, «eminentne stru njake», te «eminentne znanstvene institute» i razne udruge graana koji svi skupa trebaju svakodnevno uvjeravati bira e kako su njihovi stavovi nazadni, fa isti ki, omogu uju vlast kriminalcima, te su tetni i za hrvatsku, a i za njih osobno. Umjesto toga potrebno je prihvatiti moderna, europska, «znanstveno utemeljena» stajali ta sukladna razvijenom svijetu. Ankete su znanstveno razraena tehnika za stvaranje trendova. To se radi kroz medije plasiranje raznih novih vijesti koje potiskuju stare. Zatim se kroz ankete utvruje mi ljenje graana o tim novim vijestima. Na taj na in se stanovni tvo upu uje to treba misliti. Od 85% do 90% stanovni tva prihva a mi ljenje o nekom problemu onako kako ga plasiraju mediji. Samo 10% do 15% stanovni tva je sposobno oduprijet se ponuenim rje enjima, te samostalno rasuivati o problemima. Nakon smrti Ministra u ka po eo je op i napad manoli evih tehnomenad era zaostalih u HDZ-u na u kove tajkune. im se u ak razbolio odobrili su im velike kredite kao mamac za ulijetanje u kreditnu zamku, a kad je u ak umro odmah su te

kredite pustili na naplatu. Vojska je i dalje nastavila kupovati robu od ukovih dobavlja a, ali su generali iz financijske slu be MORH-a koji su tu postavljeni jo dok je ministar obrane bio pegelj, dobili zadatak nita ne pla ati. Na taj su na in ukovi dobavlja i vrlo brzo postali nelikvidni, ali su poreze morali redovito pla ati. Mateina Vlada nije dozvoljavala ni prebijanje obaveza MORH-a s porezom, te su nakon godinu dana ovakvog poslovanja glavni ukovi dobavlja i; Kutle i Guci

upali u op u nelikvidnost, te su im sva poduze a propala, a s njima i mnogi njihovi dobavlja i i zaposlenici. Naravno, mediji su kao krivce za ovo plansko unitavanje konkurencije uz pomo dr ave okrivili nesposobne ukove tajkune i tzv., «kriminalnu pretvorbu» iako su i Guci i Kutle ve inu dionica svojih poduze a kupili od sitnih dioni ara, a ne od dr ave. Pred smrt predsjednika Tu mana zapo eo je rasap HDZ-a na vie novih stranaka. Pojedinci iz projugoslavenske, titoisti ke frakcije HDZ-a pru ali su pri tom organizacijsku, logisti ku i medijsku podrku u formiranju novih stranaka, neki su ostali u HDZ-u, a dio ih se ugurao na visoke funkcije u novim strankama. Na taj je na in projugoslavenska frakcija HDZ-a znatno oja ala, ime je pove ana ansa za ostanak na vlasti i nakon idu ih izbora. Nakon silaska HDZ-a s vlasti najve im je protivnikom obnove Jugoslavije proglaen Dra en Budia, prema kojemu su krenuli medijski napadi u re iji Bitanskih slu bi. Kada je njegova popularnost pala ispod 5%, na red su trebali do i Tom i i Tomac (da nisu postali posluniji!), koji su se unutar vladaju e estorke najja e suprotstavili Bildtovu planu. Nova vlada na elu s Ra anom po ela je voditi politiku britanskih interesa, usprkos injenici da su vlast osvojili zahvaljuju i ameri koj logistici. Ameri ke slu be su Britancima poslu ile kao sredstvo koje su oni, preko svojih veza u ameri kom politi kom, diplomatskom i obavjetajnom establimentu, vrlo vjeto iskoristile za svoje interese, tako to su im ponudili svoje tajne saveznike u hrvatskoj kao ljude kojima SAD treba pomo i u politi koj karijeri. Kako bi Hrvatsku to vie konfrontirali s Amerikom, Mesi u su dali nalog to ve eg pribli avanja Rusiji i Islamskim dr avama to je on vrlo rado prihvatio uspostavivi vrlo blisku suradnju s Ruskim naftnim kompanijama i putuju i po islamskim dr avama. I ostale Europske dr ave na prostoru Hrvatske imaju svoje interese, koji su esto suprotstavljeni Ameri kim interesima. S porastom potronje nafte ponuda ne e mo i pratiti potra nju te e se pove ati cijena. S pove anjem cijene sve va niji interes Rusije e biti izlazak na Jadransko more preko Hrvatske, a to je potrebno i potencijalnim Ruskim kupcima Italiji, panjolskoj, Francuskim potroa ima i manjim dr avama. Interes Amerike, Velike Britanije i Francuskih naftaa je to sprije iti, te su oni razvili svoj plan u kojem je bilo va no sruiti Miloevi a i njegove Velikosrpske protivnike obnove Jugoslavije. Nakon ruenja Miloevi a stupio je na snagu plan koji je odgovarao i Ameri kim naftnim kompanijama: sprije iti ulazak Hrvatske u EU ( ime bi Hrvatska postala zati ena od Britanskih ucjena) te stvaranje balkanske federacije (Jugoslavija - Slovenija + Albanija) na koju bi Britanija imala sna an utjecaj. Kako se ova tvorevina ne bi svrstala na Rusku stranu u gospodarskom sukobu izme u Britanije i Rusije Srbi u njoj ne bi smjeli imati dominantnu ulogu, ve bi potencijalni sukobi izme u razli itih nacija trebali stalno tinjati kako bi se Britanci mogli stalno mijeati. Ta bi federacija u po etku nastala kao carinska i monetarna unija, ali bi vrlo brzo na nju bile prenesene ovlasti vanjske politike i obrane. Kako bi identificirali pristae i protivnike toga plana, vie su puta preko Karla Bildta putali “probne balone” o toj ideji. Njihova je svrha bila istra iti miljenje javnosti te identificirati pristae i protivnike toga plana me u politi arima i javnim osobama, nakon ega bi bilo mogu e izvriti i medijsku kriminalizaciju novih protivnika.

Zapadne demokratske vienacionalne dr ave svoj opstanak duguju interesu, jedinoj sili koja im to omogu uje. Te su dr ave uspjele izgraditi vrlo sna ne banke, multinacionalne kompanije te me unarodne financijske institucije kojima plja kaju slabije nacije i dr ave, a ta je plja ka jedini kohezijski imbenik koji im osigurava opstanak. Prestankom plja ke i irenja zla po svijetu takve bi se dr ave vrlo brzo dezintegrirale jer ne bi imale interesa za su ivot. Kako bi mogle plja kati, moraju imati vrlo sna nu vojsku, daleko ja u od one koju zahtijeva obrana vlastita teritorija, a dovoljno jaku za obranu »nacionalnih interesa« bilo gdje u svijetu. Ova sklonost plja ki susjeda neto je manja u dr avama gdje postoji jedna ve inska crkva kao dodatni kohezijski imbenik, a najupornije u agresiji su one demokratske dr ave koje su i vienacionalne i viekonfesionalne. EU se sve vie kre e prema formiranju sjedinjenih dr ava Europe. Interes za to ima samo dobro pla ena masonska politi ka kasta koja uspijeva, zahvaljuju i kontroli medija, uvjeriti narode kako je to i njihov interes. vicarska, Norveka, vedska, Finska i Island su europske dr ave najviega standarda i najve e stope gospodarskog rasta, a nisu lanice EU. Uspjele su se oduprijeti briselskim birokratima, koje ne ele financirati, ponajvie tako to su sa uvale vlastite medije koji kvalitetno objanjavaju vlastitom narodu prednosti i nedostatke lanstva u EU. Ve ina europskih medijskih ku a danas je pod gotovo potpunom kontrolom raznih anglosaksonskih masonskih drutava, koja su zahvaljuju i suradnji s obavjetajno sigurnosnim slu bama uspjeli u i u vlasni ku strukturu ve ine velikih medijskih ku a. To je ostvareno metodama medijskog reketa koji se odvija po principu: ako eli dobre tekstove o sebi mora platiti, a ako eli prikriti neto to obavjetajne slu be znaju opet mora platiti. Na taj na in mnogi vlasnici medija, urednici i novinari ostvaruju ekstra prihod kojim su pokupovali ve inu medija u razvijenom svijetu. Ve inu su isto noeuropskih, bivih komunisti kih dr ava, zapadne dr ave uspjele financijski kolonizirati, a u tome su im pomogli i mediji koji su uvjerili vlastiti narod kako e propasti bez ulaska u EU. Bez znanja kreiranja vlastite sudbine ve ina ovih dr ava je dobrovoljno uletjela u kreditnu zamku i vlastite unuke zadu ila kupovinom automobila i sli nih neva nih roba. Mogu im rastom EU te njezinim prerastanjem u sjedinjene dr ave Europe (SDE) stvorit e se vienacionalni konglomerat u kojem e ljudi u jednom trenutku shvatiti kako je zajedni ki interes medijska izmiljotina. Ho e li se tada razviti strah od me usobnog plja kanja ili e briselski birokrati stvoriti interes za opstanak, tj. organizirati plja ku okolnih naroda, pokazat e vrijeme. Ako prevlada strah, mogu je vrlo krvav raspad budu e projektirane SDE, a ako prevlada agresija prema van, mogu je nastanak najagresivnije dr ave koja je ikad postojala. Agresivnost te budu e dr ave ve se mo e nazrijeti u postupku prema Austriji, a posebno prema potencijalnim lanicama. Sna an udarac agresivnim Briselskim inovnicima i njihovim masonskim pokroviteljima zadali su Francuski i Nizozemski bira i odbivi Europski ustav.

10.

SANKCIJE

Pobjedom Kotunice na izborima nastala je nova situacija na terenu. Zadovoljne skidanjem Miloevi a s vlasti, zapadne su sile po ele vu i nove poteze u svrhu izjedna avanja krivaca i rtve. Budu i da Kotunica nije elio Miloevi evo izru enje, a i pojedinim zapadnim vo ama ne bi odgovaralo kada bi glavni krivac o svemu progovorio, poja ani su haaki napadi na Hrvatsku kako bi ju se natjeralo na prekid suradnje s tim tribunalom. Time bi Srbija i Hrvatska ponovno bili izjedna ene i

Zapad bi mogao re i svojoj javnosti kako smo svi jednaki pa nas treba strpati u isti ko . Haa ki je tribunal organizacija osnovana radi ka njavanja i zastra ivanja svih koji su odgovorni za ru enje Jugoslavije skidanjem sposobnih i samouvjerenih politi ara, a dovoenjem nesposobnih pouzdanika, te kako bi istovremeno za titila dr ave Zapada koje su potajno sudjelovale u sukobima na teritoriju biv e SFRJ. Takav pravosudni terorizam tipa Carle Del Ponte prakti no je uvoenje u meunarodne odnose onoga to je davno isku ano u doba Robespijera ili Vi inskog. ak je i u Hitlerovoj Njema koj suenje bilo podlo no zakonima, dok ovaj sud kroji posebna pravila za svaki pojedini slu aj. Glavnu rije u ovoj pravosudno-teroristi koj organizaciji imaju zemlje koje raspola u vojnim postrojbama kojima je ratni zlo in osnovna djelatnost. Vojnici postrojba kao to su ameri ke Zelene beretke ili britanski SAS ne mogu zavr iti obuku dok ne doka u kako mogu ubiti ovjeka po zapovijedi. Taj zavr ni dio obuke obi no pola u na kriznim svjetskim ari tima kao sudionici raznih mirovnih postrojba. U nedostatku takvih mjesta dobro dou i kriminalci. U tim se slu ajevima vojnici ovih postrojba kada dobiju zadatak maskiraju u pripadnike kriminalnih bandi te tako maskirani moraju ubiti nekoga iz suparni ke bande. Kada napadnuti odgovore istom mjerom, policiji ne ostaje ni ta drugo osim konstatacije kako je do lo do obra una izmeu kriminalnih skupina. U Hrvatskoj, a takoer i u BiH dogodio se itav niz kr enja ratnih prava prema civilima i zarobljenicima svih sukobljenih strana, to je u ratu, pogotovo u ratu sukobljenih strana bez izgraene vojne infrastrukture normalno. Interesantno je to to su svi takvi slu ajevi po injeni s hrvatske strane po injeni u zoni kojom su upravljali biv i oficiri JNA ili biv i udba i. U svim slu ajevima po lokalnim gostionicama pojavile su se glasine o u injenom i o tobo njim po initeljima, naj e e rtvenim jarcima. Glasine su se ponekad pojavile ak i prije izvr enog djela. U tim glasinama nikad se nije spominjao Predsjednik Vlade Manoli i njegov Ministar unutra njih poslova Boljkovac, iako su oformili i zapovijedali posebnom pri uvnom policijom koja je itave 1991. izvr avala samo njihove direktne zapovjedi. Kao po initelji ili inspiratori u svim slu ajevima su glasinama ozna eni Tuman i u ak, ili netko iz lokalnog dr avotvornog djela HDZ-a, ili neko tko je bio u sukobu sa zapovjednikom u

ijoj se zoni dogaaj zbio. Gotovo nigdje tragovi zlo ina nisu uklonjeni iako sve svjetske slu be za specijalne oblike rata imaju posebne odjele za uklanjanje tragova. Nakon pokrenutih glasina slijedili su medijski natpisi, a na kraju i Haa ke optu be. I Ha ki istra itelji su dobro pazili kako se na sudu ne bi pojavio neki dokaz koji bi mogao kompromitirati Manoli a, Boljkovca, Antu Markovi a ili ostale iz projugoslavenski orijentiranih Hrvata. Svi ovi potezi pa ljivo su isplanirani kako bi se u hrvatski narod usadio kompleks manje vrijednosti, i na taj na in nas u inili nesposobnima za kreativno rje enje problema. Kako bi se pove ao nered po elo je i otpu tanje velikog broja biv ih vojnika i policajaca s ratnim iskustvom. Svim sigurnosnim stru njacima je poznato da se vojnike i policajce s ratnim iskustvom ne smije naglo otpustiti po to tada oni postaju sigurnosni problem. Dobro poznaju sustav i rupe u sustavu pa postaju vrlo dobra kadrovska baza mafija ima ako ih dr ava baci na ulicu. Zbog toga sve normalne dr ave svoje prekobrojne vojnike i policajce nakon rata otpu taju postepeno tijekom dvadesetak godina. Britanci su u po etku bili protiv osnivanja Ha kog tribunala, ali kad nisu uspjelu u tom potrudili su se to vi e svojih pla enika ubaciti u tu ila tvo i sami tribunal, te su ga tako pretvorili u instrument vlastite politike. Ha kim optu ivanjem sve ve eg broja

hrvatskih generala i politi ara za ratne zlo ine, po objektivnoj odgovornosti, mnogi su hrvatski politi ari mislili kako e se rije iti vlastitih protivnika. Okretanjem o trice haa kog ma a prema Stipeti u, Budi i, Tomcu i drugima iz estero lane koalicije, koji su 1991. sudjelovali u Vladi nacionalnog jedinstva, Hrvatsku su poku ali natjerati na prekid suradnje s Haagom, ime bi joj se vratile djelomi ne sankcije. Rezultat tih sankcija ovisio bi o protupotezima s hrvatske strane. Svaki se narkoman boji sankcija svoga dilera dobavlja a, a tako se i prezadu ene dr ave boje obustave daljnjeg zadu ivanja. Kreditni rejting im je najva niji »uspjeh« i sve su spremni u initi kako bi ga zadr ali. A sankcije su uglavnom upravo to, obustava daljnjeg zadu ivanja. Sankcije mogu imati negativne, ali i pozitivne efekte ako se uvedu odgovaraju e protumjere. Trgovinske sankcije bi odgovarale doma im proizvoa ima i znatno bi utjecale na porast zapo ljavanja. Istovremeno bi znatno smanjile prihode velikih uvoznika i politi ara. Uvoznici za uvoz moraju tra iti razli ite dozvole, deklaracije i sli no, to je za politi are i njihove prijatelje, dr avne slu benike, odli na prilika za uzimanje provizije. Korumpiranim politi arima interesi doma ih proizvoa a nisu zanimljivi jer je od njih znatno te e uzeti proviziju. Pozitivan primjer sankcija je onaj kada se Marija Terezija posvaala s Britanijom i Francuskom i uvela carinu na sve uvozne proizvode. Time je vrlo brzo zaostalu seosku dr avu pretvorila u razvijenu dr avu. U toj se njezinoj odluci nalaze temelji industrijskoga razvoja Austrije, e ke, Slova ke, Slovenije i Hrvatske. Ju noafri ka Republika imala je najbr i gospodarski razvoj dok je bila pod najja im gospodarskim sankcijama zahvaljuju i pravilno povu enim kontrapotezima. U slu aju sankcija, Hrvatska bi mogla povu i itav niz kontrapoteza. Prvo bi trebalo uvesti 100 postotnu carinu za sve proizvode i usluge koji dolaze iz neprijateljskih zemalja, a zapadne bi sankcije tada mogle imati i pozitivne u inke za hrvatske proizvoa e. Normalno, zapadne zemlje bi tada ograni ile dotok deviza u Hrvatsku, to bi izazvalo devalvaciju. Devalvacija od 10% do 15% imala bi vrlo povoljan utjecaj na doma e proizvoa e, a ve u devalvaciju mogu e je sprije iti zahvaljuju i deviznim pri uvama od vi e milijardi dolara (7 milijardi po etkom 2002). Bankama i uvoznicima ovo ne bi odgovaralo i oni su glavni »proizvoa i« pri a o propasti Hrvatske u slu aju sankcija. Kako devalvacija ne bi imala negativan utjecaj na hrvatske graane, trebalo bi zakonski ukinuti tzv. deviznu klauzulu. U Hrvatskoj je kuna zakonito sredstvo pla anja. Ako ovo zapadnim kolonizatorima ne bi bilo dovoljno, Hrvatska ima itav niz dodatnih mjera. Hrvatska bi se trebala ugledati na vicarsku, vedsku, Norve ku, Finsku i Island. Nisu lanice EU, a neke ni MMF-a, WB-a, WTO-a, ali imaju vi i standard od ve ine europskih i svjetskih dr ava. Ako EU eli povezati Italiju i Austriju s Gr kom i Turskom, onda to treba platiti, a ne da mi jo njima pla amo; ako

ele ljetovati na Jadranu, onda i to trebaju platit; ako ele zdravu hranu, i to bismo im mogli prodati, samo kada bismo znali. Za to ne moramo biti u EU. Danas ne proizvodimo dovoljno hrane za potrebe turisti ke sezone pa je ak uvozimo u vrijednosti iznad jedne milijarde dolara. vicarska itavom svijetu prodaje svoje bankarske usluge uz pomo samo jednog trika - bankarske tajne koju dosljedno provodi. Istina, ovdje vicarskoj uspje no konkuriraju austrijske banke iza kojih stoji anonimni britanski kapital i MI6 (zbog kontrole najve e europske praonice novca). Mi smo prodali banke strancima i svakome dopu tamo rad s na im kapitalom. Kada bi Hrvatska znala vlastite bankare za tititi od utjecaja stranih obavje tajnih slu bi, ne bi doma e privatne banke odlazile u ste aj. Tada bi hrvatska poduze a i graani mogli dignuti svoj novac iz stranih banaka (tko je vlasnik njegova je i banka, bez obzira gdje je locirana) i staviti ga u doma e banke (u vlasni tvu hrvatskih graana) bez straha od

bankrota. Stranim vlasnicima odgovara lokacija izvan vlastite drave zbog manje odgovornosti prema tediama, a samim tim i vee profitabilnosti (i rizika). Od svih me unarodnih institucija jedino je njema ka banka KfW (Kreditanstalf fur Wiederaufbau) pokuala voditi potenu politiku prema Hrvatskoj i ostalim zapadnobalkanskim dravama. KfW je izradila za balkanske drave koncept razvoja realne ekonomije prema Marshallovom planu. Koncept je predloila SR Njema ka na sastanku osmorice u Kölnu, ali Washington Consensus mu se suprotstavio vetom. KfW je predlagao vo enje regionalnog razvojnog programa pod nazivom Balkanski fond s vrlo povoljnim kreditima (0,75% kamata na 40 godina) za hitne intervencije u infrastrukturi. KfW je kao sljedei korak predlagao osnivanje Banke za obnovu u pojedinim zemljama koje bi brzo i u inkovito odobravale kredite. To su odbacili »donatori«, a umjesto toga je osnovan »pakt o stabilnosti«. Za dugoro nu obranu od napadaja me unarodnih institucija za vo enje specijalnih oblika financijskog rata i njihovih stratekih planova potrebno je vie ulagati u razvoj gospodarskih obavjetajno-sigurnosnih slubi. Bez kvalitetne zatite poslovnih, dravnih i vojnih tajni nije mogue imati stabilnu dravu niti brz gospodarski razvoj. Nae propise na tom podru ju trebamo prilagoditi propisima najrazvijenijih zemalja. Veinu postojeih obavjetajno-sigurnosnih slubi potrebno je raspustiti i izgraditi nove sa sjeditem izvan velikih gradova. – Gospodarske obavjetajno-sigurnosne slube moraju tititi dravu i domae privredne subjekte od stranih financijskih i trgova kih lobija te od narkomafijakih kriminalnih skupina. – Financijska obavjetajna sigurnosna sluba mora pratiti poteze me unarodnih financijskih organizacija i banaka, analizirati njihovo djelovanje i predvi ati mogue negativne utjecaje na hrvatsku monetarno financijsku stabilnost. – Trgova ka obavjetajno-sigurnosna sluba mora uvati sve domae privredne subjekte od kra e poslovnih tajni te ih informirati o potezima i planovima strane konkurencije. Za razvoj domae proizvodnje potrebne su nove ideje koje treba pretvoriti u nove proizvode. Jednostavne ideje koje predstavljaju malo poboljanje postojeeg proizvoda ili racionalizaciju postojee tehnologije mogu bre nai kapital potreban za razvoj i uvo enje u proizvodnju. Ideje koje predstavljaju potpuno novi proizvod ili tehnologiju vrlo teko, gotovo slu ajno, mogu nai kapital potreban za razvoj. Ako taj novi proizvod ili tehnologija predstavljaju konkurenciju nekim postojeim proizvodima ili tehnologijama, od ugroenih se vlasnika, konkurenata, moe o ekivati i aktivan otpor. U ovome znatnu ulogu imaju i obavjetajnosigurnosne slube razvijenih drava koje se bave industrijskom pijunaom (bussines inteligence). Takve slube, izme u ostaloga, prikupljaju informacije o novim tehnikama, tehnologijama i proizvodima te utjecaj tih novosti na postojee tehnologije. Ako otkriju kako postoji opasnost da nove tehnologije znatnije poremete postojeu ravnoteu i ugroze radna mjesta u njihovim dravama, nastoje usporiti njihovo usvajanje dok se postojee kompanije ne pripreme za novosti. Razvojne odjele velikih kompanija lako je kontrolirati, ali problem su im mali poduzetniciinovatori koji stalno neto smiljaju i nije ih mogue kontrolirati. Kada kod njih otkriju neki »opasan» novi proizvod, nastoje usporiti razvoj takvih poduzetnika kroz marginaliziranje u javnosti, oteavanje dobivanja kredita, sprje avanje kvalitetne zatite patenata i sli no. Jedan patentni zahtjev zatien na svjetskoj razini stoji oko 200.000 $, a jedan novi proizvod u prosijeku vee oko 50 patentnih zahtjeva (Potrebno je zatititi svaki novi dio te alat za nove dijelove kako ih konkurenti ne bi zatitili na svoje ime). Zbog toga je za kvalitetnu patentnu zatitu prosje noga novog

proizvoda na svjetskoj razini potrebno oko 10 milijuna $, to mogu izdvojiti samo velike multinacionalne kompanije. Zbog trokova patentne zatite mnogi inovatori propadaju i odustaju od razvoja svoje ideje. Onima koji ipak uspiju zainteresirati neku veu kompaniju za svoju ideju, strane obavjetajne slube preko »prijateljskih» kompanija nastoje otkupiti patent te ga spremiti u ladicu. Ako ni to ne uspiju, mogua je i fizi ka likvidacija poduzetnika-inovatora. – Antikriminalna obavjetajno-sigurnosna sluba mora pratiti kriminalne skupine koje kre zakone, ugroavaju slobodnu konkurenciju i nelegalno se bogate. Za uspjenu kontrolu inflacije trebalo bi institucije robnih rezervi i HBOR-a pretvoriti u instrumente koji uz HNB kontroliraju stabilnost cijena i vanjskotrgovinsku uskla enost izme u uvoza i izvoza. Stabilnost deviznog te aja na smije biti zadatak HNB-a. Osnovni zadatak HNB-a je kontrola prosje nih cijena, a uz pomo RR i HBOR treba kontrolirati pojedine segmente trita kao to su poljoprivredni proizvodi, prehrambeni proizvodi, industrijski proizvodi, gra evinski materijali i radovi te sli ni proizvodi. RR i HBOR bi se morali financirati kreditima HNB-a kao i poslovne banke. Monopol stranih banaka bi trebalo razbiti proirenjem ovlasti tedno kreditnih zadruga na poslove vo enja platnog prometa, to je neophodno za razvoj sitnih poduzetnika koji bi na taj na in mogli svoj novac drati u svojim tedionicama, kao to je slu aj u Francuskoj. Time bi i stabilnost cijelog bankarskog sektora bila mnogo vea, pod uvjetom da se tedionice ne prepuste kriminalcima. Kako bi hrvatska poduzea mogla svladati prepreke bilo kakvih sankcija ili stranih trgovinsko-financijskih napada, morala bi po hitnom postupku izvriti totalnu privatizaciju svih dravnih poduzea. Dionice bi trebalo preko domae burze ili na javnim natje ajima prodati po trinim cijenama. Hrvatska dijaspora ima dovoljno kapitala za kupnju svega. Kako bi se poveala potranja za dionicama, trebalo bi donijeti bolji zakon o zatiti sitnih dioni ara, kvalitetniji zakon o preuzimanju, ja i antimonopolski zakon, srediti stanje u pravosu u, suzbiti korupciju itd. Privatnici uvijek prona u na in za uvoz svega to im je potrebno, ak i u uvjetima najja e strane blokade. Administraciju i birokratske procedure trebalo bi maksimalno pojednostaviti kako bi se mogao uspjeno razvijati privatni sektor. Stranim bi ulaga ima preko zapadnih medija trebalo objasniti kako moraju zaboraviti na svoje prikrivene elje za kupovinom hrvatskih poduzea po simboli nim cijenama i dobivanje jeftine radne snage u djelatnostima kojima se ne ele baviti. Tako er im je potrebno objasniti kako kao drava nismo zainteresirani za ulazak u EU pod svaku cijenu, te kako ne postoji mogunost za stvaranje nekakve »balkanske unije«. Osnovni problem u funkcioniranju Europske unije velik je broj drava, jezika i interesa. Za sada svi imaju jednako pravo odlu ivanja bez obzira na veli inu, broj stanovnika i ekonomsku snagu. Najvee drave ele imati vei utjecaj od malih pa bi htjele smanjiti utjecaj ak i sadanjih malih lanica Unije kao to je Austrija. Oni ele prisiliti sve drave Balkana na nekakvo ujedinjenje te nas tako ujedinjene uvui u EU gdje bi svi zajedno imali samo jednog predstavnika i samo jedan glas. Trebalo bi to prije provesti i privatizaciju dravnih medija, a novinari bi za rad morali imati licencu. Svim bi medijskim kuama za koje postoji sumnja da sura uju sa stranim obavjetajnim propagandistima trebalo onemoguiti stjecanje profita, financiranje iz inozemstva, a svim bi dravnim institucijama i poduzeima trebalo (tajno) zabraniti oglaavanje u takvim medijima. Novinarstvom se ne bi smio baviti netko tko je sura ivao s Udbom ili netko tko kroz hrvatske medije plasira

dezinformacije stranih obavjetajnih slu bi. Trebalo bi, tako er, ukinuti Uredbu Hrvatske Vlade o obvezama iz podru ja nacionalne sigurnosti koja je donesena 15. svibnja 2003. godine, a po kojoj sve telekomunikacijske tvrtke moraju snimati sav elektronski promet i to uvati najmanje godinu dana. Ova uredba omogu uje stranim slu bama besplatno prislukivanje svih poslovnih komunikacija u Hrvatskoj. U borbi protiv me unarodne korupcije trebalo bi ovlastiti istra ne organe za tra enje uvida u dokumentaciju stranih kompanija i organizacija svaki put kada postoji osnovana sumnja kako su nekog doma eg poduzetnika ili politi ara potkupili. Strane bi kompanije koje odbiju takav nadzor trebalo isklju iti s hrvatskoga tr ita na rok od najmanje 5 godina. Sve bi me unarodne humanitarne i neprofitne organizacije trebalo zakonom obvezati na javno objavljivanje (na Internetu) analiti kih godinjih izvjetaja o svim prihodima i rashodima. Kako bi se izgradio pravilan stav hrvatskih gra ana prema me unarodnim institucijama, hrvatske bi institucije trebale razbiti medijske ekonomske tabue o ovim organizacijama. Redovito bi morale izvjetavati javnost o godinjoj lanarini u MMFu, WTO-u i Svjetskoj banci te o tomu koliko bi godinje trebali pla ati lanarinu u NATO-u i EU. NATO nas nije branio kad oru ja nismo imali, a eli nas braniti sada kada ga imamo. Ve ina lanica EU imala je potpuno istu stopu rasta i prije nego su ule u EU. U isto su vrijeme neke europske dr ave izvan lanstva u EU (vicarska, Norveka, vedska, Island ili Finska) imale ve u stopu rasta od ve ine lanica EU. Jedinu evidentnu korist od EU imaju mnogobrojni europski propali politi ari koji su nakon pada na izborima u mati nim dr avama nali dobro pla en posao u europskoj administraciji. I upravo je to osnovni razlog zato europski politi ari podr avaju jalovu instituciju kao to je EU. Sigurnosni ventil u slu aju pada na izborima svima im je dobrodoao.

11. OMEKAVANJE PROSTORA BIVE JUGOSLAVIJE Haaki je sud nakon uhi enja Norca privremeno odustao od zatezanja situacije jer su ispitivanja javnog mijenja i doga aji oko ovog hrvatskog generala pokazali kako bi na vlast mogli do i politi ari skloni prekidu suradnje s MMF-om i Svjetskom bankom. Najte u krizu za Hrvatsku te su organizacije planirale za prvu polovicu 2002. godine po stand bay dogovoru izme u Hrvatske vlade i MMF-a iz 2001. godine. U toku te godine Grani je trebao prodati Inu, HEP, Potansku banku i Croatia osiguranje. To je zadnje to su stranci u tom trenutku tra ili za sebe, a nakon toga bi obustavili dodjelu novih kredita Hrvatskoj. Novac bi se potroio u roku od nekoliko mjeseci za otplatu starih kredita, nakon ega bi nam kreditni rejting iznenada pao pa nam nove kredite ne bi dali. Time bi nestalo sredstvo kojim je odr avan stabilan devizni te aj, te bi dolo do iznenadne nestaice deviza i nagle devalvacije. Ovo se trebalo dogoditi u prvoj polovici 2002. godine, ali je zbog sva e izme u Ra ana i Budie odgo eno do prodaje onoga to stranci po ele. Povoljna okolnost koja je sna no utjecala na opstanak hrvatskoga financijskog sustava jest i to to su gra eni u ku noj tednji zadr ali njema ke marke. Zbog konverzije u EURO u banke je polo eno oko etiri milijarde maraka i taj je novac za jedno vrijeme popravio hrvatsku financijsku stabilnost i odr avanje nerealnog deviznog te aja. U dogovoru s MMF-om 60% ovih deviza preba eno je u inozemstvo kao zalog za platnu stabilnost zemlje. Prema ugovoru s MMF-om svi krediti postaju dospjeli onoga trenutka kada jedan kredit ne bude naplativ. Dug prema inozemstvu sredinom 2003. godine iznosio je oko 19 milijardi dolara, a deponirana tednja u inozemstvu iznosi oko 7 milijardi dolara. Kada

Hrvatska dr ava rasproda sve to ima, ne e mo i dobiti nove kredite te e do i do nestaice deviza i iznenadne visoke devalvacije. Antiinflacijska politika, sveta politi ka krava koja nas je do kraja 2004. zadu ila za 30 milijardi dolara, unitila tisu e poduze a i 200.000 ljudi smjestila me u nezaposlene kona no e propasti. Tajkuni, rezervni krivci na koje su svaljeni svi grijesi antiinflacijske politike postat e nam posljednja slamka spasa. Milijarde dolara duga do i e istovremeno na naplatu, uzet e nam se milijarde depozita i ostat emo du ni ostatak. tedie ne e mo i podi i svoj novac sa tednje i ponovit e se slike vi ene u Argentini. Posebna slabost hrvatskoga monetarnog sustava je u tome to su svi krediti vezani deviznom klauzulom. Zahvaljuju i tome nakon devalvacije nitko ne e mo i vra ati kredite. Banke e tada postati vlasnici golemog broja automobila, ku a, stanova, poslovnih prostora, tvornica i ostalih pokretnina i nekretnina koje su slu ile kao osiguranje vra anja kredita. Banke tu imovinu ne e mo i brzo pretvoriti u novac pa e i one postati nelikvidne. Preostale doma e banke i tedionice koje ne uspiju popraviti svoju likvidnost iz inozemnih izvora oti i e u ste aj, pa e i njih otkupiti strane banke, a s njima i svu njihovu aktivu. U tim e trenutcima nezaposlenost i bezna e biti najve i, te e tada inozemni imbenici izvriti najve i pritisak glede formiranje balkanske carinske, monetarne i gospodarske unije. Sve to dogodit e se kad hrvatski gra ani vie ne budu imali slobodnih hipoteka za uzimanje kredita. To e se initi pod parolom kako hrvatsko gospodarstvo samo tako mo e izi i iz krize. Ho e li se to ostvariti ovisi o razvoju politi ke situacije u Hrvatskoj i Srbiji te o razvoju gospodarsko-politi ke situacije u svijetu. Politi ka situacija u Hrvatskoj vodi u sve ve u podjelu na dr avotvorce i jugonostalgi are. Ra anova je vlast uspjela velik dio dr avotvoraca izbaciti iz policije, vojske i obavjetajnih slu bi. Za radikalnije poteze prema dr avotvorcima vlast nema dovoljno snage jer je svjesna kako dr avotvorci irom Hrvatske imaju zakopano vie stotina tisu a “dugih cijevi”. Trajanje rastakanja hrvatskih institucija ovisilo je jedno vrijeme o najnaivnijoj figuri hrvatske dr avotvorne politi ke scene - Dra enu Budii. Jedno je vrijeme on bio “klju ” koji je mogao razrijeiti duboku drutvenu krizu u Hrvatskoj, a posljedi no i u kvazidr avi BiH koja umjetno opstaje zahvaljuju i me unarodnom protektoratu. Kako bi ga neutralizirali, strane su slu be, Ra an i Mesi Dra ena Budiu najprije medijski srozali, a onda su saborske zastupnike iz njegove stranke metodom kupovine i ucjena prisilili na daljnju suradnju s Ra anom. Za trenutak obra una s Budiom izabrali su najpovoljnije vrijeme, tj. trenutak kada su srpski prozapadni politi ari omogu ili britansku otmicu Miloevi a i njegovo otpremanje u Haag. Naime, iako su Amerikanci bili protiv izru enja Miloevi a u Haag, Britanci su ga smatrali najve im krivcem za raspad Jugoslavije i najve om preprekom njezine obnove. Zbog toga su ga odlu ili ukloniti pod svaku cijenu. Predsjednik Vlade Srbije in i povjerovao je britanskim i francuskim obe anjima o milijardama dolara pomo i Srbiji ako im izru i Miloevi a, to je hrvatskoj vlasti, tj. Ra anu i Mesi u, bio najpogodniji trenutak za pokuaj izru enja Haagu hrvatskih dr avotvoraca i kriminalizaciju Domovinskoga rata. U Srbiji je nakon Miloevi eva izru enja ponovno po ela rasti podjela na »Velikosrbe« koji nisu htjeli ni uti za obnovu nekakve Jugoslavije i na prozapadnjake koji su prihva ali plan balkanske federacije. Zapadnim je diplomatima dugo trebalo da shvate kako su im »Velikosrbi« najve a prepreka u obnovi Jugoslavije. S namjerom njihova slabljenja sprje avali su osamostaljenje Crne Gore, ali lovom na najzna ajnije srpske ratne zlo ince podigli su im ugled me u pristalicama »Velike Srbije«. Kako bi oslabile utjecaj »Velikosrba« i radikalizirale sukob izme u ovih dviju srpskih politi kih struja, zapadne su slu be mirno promatrale

viestruke pripreme atentata na pronjema ki orijentiranog ini a. Velikoj Britaniji je ini poslu io za uklanjanje Miloevi a, ali im njegova pronjema ka orijentiranost i pasivan odnos prema obnovi Jugoslavije nije odgovarala. Zato su krenuli u njegovu likvidaciju metodom koju su primijenili vie puta u povijesti. Organizirali su seriju novinskih lanaka u kojima je ini prikazivan kao lopov, mafija, suradnik albanske OVK i veleizdajnik. Ovo je vrlo brzo kod «velikosrba» izazvalo dovoljnu koli inu mr nje za organiziranje njegove likvidacije. Nakon ini eva ubojstva stvorena je pogodna klima za obra un sa srpskim sigurnosnoteroristi kim slu bama nastalim u procesu velikosrpske ratne ekspanzije, to je nu no za obnovu povjerenja izmeu dr ava nastalih od bive SFRJ i njihovo ponovno povezivanje. U Hrvatskoj je u cilju kriminalizacije Domovinskoga rata i izjedna avanja krivnje za raspad Jugoslavije nakon Miloevi eva izru enja po elo optu ivanje hrvatskih branitelja za ono to sve vojske u ratu redovito ine. enevske konvencije ne tite snajperiste, sabotere i pijune, te sve vojske (za razliku od hrvatske koja ih je naj e e zamjenjivala ili ak putala) u ratu takve zarobljenike redovito likvidiraju im ih uhvate. Kako ne bi oslabili pozicije pristalica obnove bilo kakve Jugoslavije, Haaki je sud nastojao, koliko je to mogu e, ne optu iti nekog pravog ratnog zlo inca iz projugoslavenske, titoiste, udbako-kosovske ekipe izaziva a nereda, koji su devedesete i devedesetprve ruili srpske ku e i terorizirali pojedine Srbe s namjerom izazivanja vojnog udara i ruenja hrvatskog meunarodnog ugleda, a kasnije s namjerom ponitenja meunarodnog priznanja. Politika prema Crnoj Gori nakon Miloevi eva pada takoer je do ivjela promjenu od 180 stupnjeva. Isti oni zapadni diplomati koji su podupirali Crnu Goru na putu prema samostalnosti odmah nakon Miloevi eva pada po eli su je nagovarati na povratak u Jugoslaviju, a i haaki su se istra itelji iznenada po eli zanimati za pojedince iz crnogorske vlasti. Iste poteze “uvjeravanja” po eli su poduzimati srbijanski te poneki hrvatski i bosanski dr avnici. Budu i da ova prva faza nije imala nikakva ploda, zapadne su slu be za voenje specijalnog rata organizirale u Crnoj Gori isti val atentata kakav su godinu dana ranije organizirale u Beogradu. Kako ta organizirana anarhija ne bi krenula u pogrjenom smjeru, istovremeno su putem medija u susjednim zemljama po eli putati “provjerene informacije” o tome kako je rije o sukobu izmeu crnogorskih vercerskih skupina. U Crnoj Gori nije bilo skupina koje bi meusobno ratovale jer je postojala samo jedna organizacija koja se bavila vercom cigareta i sli ne robe prema Srbiji i Italiji, a prihod koji je ostvarivala bio je osnovni prihod od kojega se financirao projekt samostalne Crne Gore. U Makedoniji su Amerikanci nekoliko mjeseci obavljali medijske pripreme za rat izmeu Albanaca i Makedonaca. Makedonski su novinari vrlo uvredljivo po eli pisati o Albancima i njihovim politi kim strankama u Makedonskom Sobranju, ime je situacija postala vrlo »zapaljiva«. Amerikanci su ocijenili kako je ova dr ava previe nestabilna te da dijelove s ve inskim albanskim stanovnitvom treba pripojiti Kosovu. im su albanski gerilci s Kosova upali u Makedoniju i mobilizirali lokalne dragovoljce Albance, Britanci i Francuzi su zaprijetili raspadom NATO saveza, nakon

ega su se Amerikanci privremeno povukli pa ak i medijski osudili albanske gerilce nazvavi ih teroristima. Sadanja situacija trajne krize u BiH odgovara samo Srbima, Britancima, te angloameri kim naftnim lobijima i britanskim 300 godina starim plemi kim narkomafijakim obiteljima koje ih podr avaju. Smirivanjem stanja Hrvati bi bili prisiljeni odre i se vlastite nacije ili iseliti. Iseljavanjem Hrvata iz Hercegovine ju na bi Dalmacija dugoro no postala vrlo nesigurna zbog te nje Muslimana za izbijanjem

na more, ime bi i Hrvatska postala ugroena. To ne odgovara Nijemcima i Amerikancima koji su zaklju ili kako treba zaotriti situaciju na terenu nakon ega bi se stvorila labava kantonalna konfederacija triju entiteta koja bi mogla funkcionirati i bez me unarodne diktature, to Britaniji dugoro no ne odgovara pa ine sve kako bi produile stanje neizvjesnosti, dok svi ne pristanu na obnovu Balkanske unije. Stanje neizvjesnosti im odgovara jer se tada najbolje zara uje, te zbog toga to u rezervi imaju sredstvo uz pomo kojeg u svakom trenutku, po potrebi mogu izazvati novu krizu.

12. AMERI KI RAT PROTIV TERORIZMA Pobjedom Busha na ameri kim izborima pobijedio je naftni lobi i lobi ameri kih jastrebova koji ele uspostaviti dominaciju nad svijetom. Dugoro ni planovi ovih lobija postali su ameri ka politika. Najve i problem koji se po eo sve jasnije ukazivati pred Amerikancima su Kina koja se od Komunisti ke drave pretvorila u jednopartijsku dravu sa snanim poduzetni kim slojem koji je uspio di i stopu privrednog rasta Kine na 10% godinje, te Indija koja se uspjela otrgnuti iz zagrljaja stranih multinacionalnih kompanija i stvoriti vlastitu poduzetni ku elitu koja je, kao i Kina uspjela snano podi i Indijsku stopu privrednog rasta. Kako bi zaustavili rast ove dvije najmnogoljudnije drave svijeta Ameri ki strateki analiti ari su ocijenili kako im se mora onemogu iti pristup nafti. Zbog toga potrebno je staviti pod kontrolu naftna polja oko Kaspijskog jezera, te Iraka i Irana koja su izvan kontrole zapada, te putove prema Kini i Indiji koji vode preko Afganistana. Trebalo je samo na i povod za osvajanje bliskoisto nih naftnih izvora koji jo uvijek nisu bili pod kontrolom. Zbog toga su ameri ke obavjetajne slube po ele miriti na sva upozorenja o pripremama za napade fundamentalisti kih islamskih terorista koji su po etkom 20. stolje a Britancima posluili za razbijanje Otomanskog carstva, a polovicom 20. stolje a za sprje avanje Sovjetskog Saveza u izbijanju na «topla mora». Nakon islamisti kih napada na tornjeve WTO-a doga aji su se po eli odvijati predvidivim tijekom. Pod izlikom borbe protiv terorizma po ela ja zadnja bitka za preostale rezerve nafte. Napad na Afganistan posluio je samo kao paravan za daljnje napade i za presijecanje pravca Rusija - Indija. U Afganistanu su uspjeli brzo razbiti talibane zahvaljuju i postojanju naoruane oporbene vojske. Napad na najja u arapsku dravu - Irak zahtijevao je angairanje mnogo vie sredstava. A rat protiv islamista jo je uvijek na po etku. Za razumijevanje toga rata najvanije je ono o emu Amerikanci ute, a to je cilj Bin Ladena. Bin Laden bivi je istaknuti operativac CIA-e. Obu en je za sve metode vo enja specijalnih oblika rata s ciljem borbe protiv komunista i Rusa u Afganistanu. Kad je komunizam sruen, ostao je bez cilja te je sam potraio novi cilj. Koji je bio njegov cilj kada je odlu io sruiti Tornjeve u New Yorku? Mogu a su dva odgovora: a) elio se osvetiti Amerikancima, b) elio je izazvati Amerikance da napadnu arapske drave. Ako je elio izazvati Amerikance da napadnu arapske drave, to je mogao samo zato to je elio radikalizirati arapske muslimanske mase u smjeru formiranja jedinstvene arapske ili muslimanske drave. Po obuhvatu ovdje su mogu a tri cilja: – minimalisti ki - ujediniti sve arapske drave izme u Irana, Turske i Egipta – optimalni - ujediniti sve arapske drave – maksimalisti ki- ujediniti sve muslimanske drave svijeta.

Ako su mu ovo bili stvarni ciljevi, pitanje je jesu li ostvarivi? U tom ratu i Amerikanci imaju svoje ciljeve, javne i tajne, a to su: javni, suzbiti muslimanski fanatizam, te tajni, dokopati se najveih zaliha nafte na svijetu. Pitanje je, tako er, je li Bin Laden naftu iskoristio samo kao mamac za Amerikance ili su Amerikanci iskoristili Bin Ladena za radikalizaciju ameri koga javnog mijenja? U sukobusnajja om arapskom vojnom silom, Irakom, Amerikanci su ga, zahvaljujui premoi zra nih snaga, vrlo brzo pokorili. Imali su samo male zastoje dok je trajalo loe vrijeme pa avijacija nije mogla djelovati. Pobjedom nad Irakom Amerikanci su stavili pod kontrolu najja u arapsku dravu koja se ak usudila pod kraj 2000. godine naftu prodavati za eure ime je zaprijetio monopolu dolara. Padom Sadama i islamisti su se rijeili najja eg neprijatelja unutar arapskoga svijeta, najvie sekularizirane arapske drave. Zahvaljujui ovom sukobu podrka borbenim islamistima me u Muslimanima porasla je u svim muslimanskim dravama me u obi nim pukom. Iako Amerikanci govore kako im je cilj demokratizacija arapskih drava, to im dugoro no ne odgovara. Demokratski izabrani politi ari mogli bi ujediniti razjedinjene arapske drave u jednu jaku dravusmonopolom na naftu. Zbog toga Zapadu odgovaraju diktatorski reimi u arapskim dravama. Mogu ih lako potkupiti, a ako se otmu kontroli, pred vlastitim je narodom jednostavno pronai opravdanje za ratnu operaciju. Ulaskom u Bagdad ameri ke su tajne slube uz pomo lokalnih kriminalaca, svojih dounika, obilato za due razdoblje popunile i svoje tajne fondove plja kom ira koga arheolokog blaga. Kako bi to mogle morale su raspustiti sve Ira ke dravne institucije ime je stvorena anarhija to je pogodovalo kasnijem razvoju raznih ira kih milicija i stvaranju kaosa u kom je poginulo puno vie amerikanaca nego u ruenju Sadama. Time je CIA osigurala dugoro no posao za sebe, a i popunila je svoje tajne fondove, ali je natetila interesima naftnog lobija kojem bi odgovaralo smirivanje situacije i jeftino izvla enje nafte. Da su Amerikanci smijenili samo Sadamov politi ki vrh, a dravne institucije ostavili na miru mogli su imati pokornu i lojalnu domau vlast koja bi sluila njihovim interesima. Kad su predstavnici naftnog lobija shvatili «sabotau» CIA-e cijenu je platio ef CIA-e. U pozadini ovoga sukoba odvijao se i mnogo vaniji sukob izme u Amerike i njezinih satelita protiv Europe, te Kine i Indije koji imaju neo ekivano brz ekonomski rast. Samim porastom cijene nafte Amerika je pobijedila Europu, a Europljani e vrlo brzo morati pronai na in da ne postanu ameri ka i britanska energetska kolonija. Porast cijene nafte imat e velike gospodarske u inke na sve drave, a osobito one koje nemaju vlastitu naftu. Najmanje su ugroene SAD koje mogu tampati dolar i kupovati naftu. Time ostvaruju veliku emisijsku dobit, a istovremeno poti u rast domae proizvodnje i izvoza, a smanjenje uvoza. Veini europskih drava ostaju obnovljivi izvori kao jedino rjeenje. Ve pri cijeni od 50 dolara vjetrenja e su ekonomski isplative na mnogim lokacijama pa su Britanci preko svoga zelenog lobija uspjele progurati zabranu gradnje vjetrenja a na jadranskoj obali i otocima, upravo tamo gdje imamo najvie problema s opskrbom energentima. Cijena nafte moe rasti dok se ne izjedna i s cijenom bioplina i biodizela, a to je negdje oko 200 do 300 dolara po barelu. Cijena nafte kratkoro no moe porasti i iznad tog nivoa, dok se ne izgrade dovoljni proizvodni kapaciteti za bioplin i biodizel, ali dugoro no ne moe biti skuplja od biodizela. Za proizvodnju bioplina hrvatska ima velike sirovine u obliku stajskog gnojiva, umskog otpada, otpadnih masti, pa ak i sto nih leina. I za proizvodnju biodizela imamo velike povrine koje se danas ne obra uju. Potrebne su samo investicije, a njih nee biti dok

kreatori dravnog prora una ne nau e uspore ivati troak investicija s ostvarenom poreznom koristi. U gospodarskom ratu protiv Kine i Indije velikih drava koje imaju stopu rasta od oko 10% potrebno je potpuno ih odsje i od izvora nafte, tj., potrebno je osvojiti i Iran.

itavu 2005. i prvi dio 2006. Amerikanci su vrili psiholoke pripreme za napad na Iran. Organizirali su medijsku kampanju prikazivanja satiri nih slika proroka Muhameda, s ciljem izazivanja velikih demonstracija u islamskim zemljama, kako bi mogli u zapadnom javnom mjenju Muslimane prikazati kao divljake. Na taj na in su eljeli pridobiti zapadno javno mjenje za rat protiv zadnje islamske zemlje bogate naftom koju treba osvojiti. Organizirali su i kampanju sprije avanja Irana u njegovom programu razvoja nuklearnih elektri nih centrala, to je trebalo posluiti kao povod za napad na Iran. Iran je ocijenio kako je rat protiv Amerike neizbjean pa su odlu ili promijeniti povod za ulazak u rat. Organizirali su preko Hezbolaha i Hamasa napad na Izrael, i tako u rat uklju iti Libanon, pa Siriju, a na koncu e se oni pojaviti kao spasioci Arapskog svijeta od Izraela. Na taj na in bi stekli strateku psiholoku prednost u ratu protiv Amerike. Amerikanci su ovo shvatili pa su organizirali primirje i slanje mirovnih snaga u Libanon. Iran je to tako er prihvatio kao privremeno primirje, zadovoljan skretanjem pozornost sa svog nuklearnog programa, ali su Amerikancima pokazali to e im se dogodit nastave li s pritiskom na Iran. U pomo Iranu prisko ila je Sjeverna Koreja koja je nuklearnom probom krizu prebacila na svoj teren, te tako panju javnosti prebacitla na svoj teren.

13.

NOVE OPASNOSTI ZA HRVATSKU

Zavretkom drugog svjetskog rata angloameri ki naftno financijsko masonski lobi nastavo je s planovima uspostave svoje svjetske dominacije. Kako bi se nesmetano stvorila financijska, vojna, obavjetajna i propagandna infrastruktura za uspostavu svjetske vlasti, nakon drugog svjetskog rata stvoren je bipolarni svijet, dva bloka izme u kojih je vladao hladni rat. Iako je bilo ameri kih generala koji su odmah nakon pada Hitlera zagovarali napad na SSSR angloameri ki naftno financijski masonski lobi to nije dopustio. Kako bi sprije ili napad na SSSR, ak su organizirali curenje informacija o atomskom oruju prema Moskvi kako bi i oni napravili atomsku bombu, u cilju uspostave ravnotee straha. Komunisti ke pijune su promatrali kako kradu dokumente, a uhitili su ih tek kad je Staljin objavio kako i on ima atomsku bombu. Tek sredinom dvadesetog stolje a kad su sve strukture svjetske vlasti stvorene poput WTO-a, WB-a, IMF-a, zajedno s mnogobrojnim multinacionalnim kompanijama pod kontrolom angloameri kog kapitala, postojanje bipolarnog svijeta postalo je nepotrebno, te je po eo proces rastakanja SSSR-a. Po eo je proces naglog uruavanja komunizma iznutra uz pomo Britanskog agenta i masona Roberta Maxwela koji je, nakon Staljinove smrti, podu io sovjetske komuniste kako dravnu imovinu prebaciti na zapad na privatne ra une. Po ela je nova plja ka SSSR-a kao i za vrijeme Lenjina i naglo uruavanje ruske mo i. S naglim ekonomskim ruenjem komunizma, razo arani komunisti ki marksisti ki ideolozi, poduprti masonskim savjetnicima, razvili su teoriju kako i kapitalizam propada, a nastaje novo postkapitalisti ko drutvo. Ovaj privid nastao je stoga to su vlasnici kapitala u tenji da izbjegnu sukobe sa radnicima pribjegli skrivanju u takozvani anonimni kapital, te seljenju proizvodnje u zemlje s jeftinijom radnom

snagom. Naime, na po etku kolonijalisti ke industrijske civilizacije novi su veliki industrijski poduzetnici, potpomognuti krupnim financijskim kapitalom, bili istovremeno i poduzetnici i vlasnici i menaderi iji su se interesi suprotstavljali interesima radnika, zanatlija i sitnih poduzetnika. Dolo do nagle koncentracije kapitala i ljudi na malom prostoru, a trite po kolonijama je postajalo sve vee. Podran merkantilisti kim ekonomskim teorijama kapital se koncentrirao u rukama vrlo malog broja industrijalaca, dok je veina dotadanjih seljaka, obrtnika i zanatlija propala, osim onih koji su postali dobavlja i krupnim industrijalcima. Merkantilisti su se zalagali za formalnu potpuno slobodnu konkurenciju u me unarodnim razmjerima, a u realnosti su podravali skriveni intevencionizam u korist odabranih velikih monopolisti kih nacionalnih kompanija. Uz pomo tajnih drutava odabrane kompanije dobivaju besplatnu obavjetajnu, policijsku i vojnu pomo, velike dravne narudbe, nie poreze, nie transportne trokove i trokove financiranja, te time stje u odlu ujuu prednost nad domaom i inozemnom konkurencijom. U me unarodnoj razmjeni sve drave nastoje zatititi svoja poduzea dok se ne razviju, a tada od drugih trae otvaranje trita, te pri tome se najbre razvijaju poduzea iz vojno najja ih drava. Za uzvrat razvijene drave su otvorile svoja trita za uvoz osnovnih jednostavnih proizvodima ime su sudbini prepustili sitne seljake i obrtnike. Sa obrtnicima su propali i njihovi zaposlenici, osobito stariji koji se nisu mogli prilagoditi radu u velikim industrijskim pogonima. Velike industrijalce pratile su velike banke koje su tako er naglo rasle na utrb malih banaka koje su pratile obrtnike i zanatlije, te s njima zajedno i propadale. Velika gustoa naseljenosti u novim velikim industrijskim gradovima dovela je do socijalnih problema nepoznatih u feudalnim drutvima. Takvo stanje dovelo je do naruavanja dotadanjih drutvenih pogleda na svijet i stvaranja novih kao to su komunizam, socijalizam, liberalizam, nacionalsocijalizam, nacizam, faizam i sl. Sve ove nove ideologije svoju osnovu su nalazile u traenju neprijatelja krivih za lo poloaj vlastite socijalne ili nacionalne grupe. Komunisti ki ideolozi su neprijatelja vidjeli u privatnom vlasnitvu, nacionalsocijalisti ki pokreti su neprijatelja nali u drugim "niim" rasama, dok su liberali neprijatelja vidjeli u bilo kakvoj zajednici. Veliki imperijalni stratezi i u jednima i u drugima i u treima su vidjeli naivne igra e pogodne za realizaciju njihovih tajnih planova u stjecanju, odranju i irenju moi. To je urodilo socijalnim nemirima i pojavom komunisti kih drava, te su vlasnici, sve vie nastojali skriti sebe i izazvati suprotnosti izme u samih najamnika, tj. izme u radnika i menadera. Odlu ivanje o operativnim poslovima prepustili su profesionalnim menaderima, a na sebe su preuzeli samo investicijske odluke te izbor najvanijih dobavlja a i kupaca, a te odluke posredno provode preko burzovnih meetara, tzv. brokera i dilera, te lobisti kih udruga. Na taj na in posredno upravljaju poduzeima, politi kim strankama, udrugama gra ana, medijima i me unarodnim institucijama, a koncentracija kapitala vie se ne vri na nacionalnom nivou, koja se odvijala koncem devetnaestog i po etkom dvadesetog stoljea, ve na svjetskom nivou. Nacionalna poduzea postala su ko nica interesima krupnog me unarodnog kapitala zbog prevelikog utjecaja lokalne politike na njihov biznis, te su uz pomo ideologije liberalizma nastojali oslabiti male zajednice kao to su obitelj i sitni poduzetnici, ime su automatski oja ale velike zajednice kao to su multinacionalne kompanije. Ove promjene u globalnom gospodarstvu sredinom 20 stoljea uo ili su i pojedini marksisti ki politi ki teoreti ari iz takozvane frankfurtske kole, uz pomo masonskih savjetnika. Ti liberalni neomarksisti su zaklju ili kako diktaturom radni ke klase nije mogue ovladati svijetom, te su smislili meki plan osvajanja vlasti kroz legalne institucije pravnih drava.

Ovo su organizirali pedesetih godina Britanski masoni i po eli provoditi u djelo preko svog vi estrukog agenta, novinara Roberta Maxwella (pravim imenom Jan Ludvik Hoch), koji je zapo eo operaciju masovnog izvla enja ruskog bogatstva na zapad. Ruska komunisti ka elita je po ela u posebne trgovine uvoziti luksuznu zapadnu robu za elitu, tajno su po eli kupovati dr avnim i partijskim novcem dionice poduze a, banaka i fondova, te osnivati svoja anonimna dioni ka dru tva na zapadu. U tome su im pomagali i zapadni neomarxisti koji su se i sami po eli naglo bogatiti. Veliku savjetni ku i financijsku pomo imali su od britanskog plemi kog narkomafija kog masonskog lobija koji ima svjetski monopol na Opijum i kome je raspad moralnih normi odgovarao kako bi se pove ala potra nja za drogama. Kako bi stekli dru tveni ugled, neomarxisti su prvo krenuli u osvajanje znanstvenih titula i sveu ili nih katedri, a u tome su im pomagali njihovi masonski savjetnici koji su sve to ve imali. Na podru ju eksperimentalnih znanosti nisu polu ili veliki uspjeh, ali su na podru ju teoretskih znanosti, gdje ne postoje jasni kriteriji znanstvene utemeljenosti, uspjeli osvojiti bitne pozicije. koluju i vlastite kadrove i vr e i vrlo sustavnu selekciju kadrova uspjeli su u i u dr avne inspekcije, policijske i obavje tajne sustave, tu ila tva i sudstvo, ime su stekli sposobnost birokratskog ucjenjivanja. Zahvaljuju i ovome stekli su mogu nost da kori tenjem povjerljivih informacija i ucjenama istisnu protivni ke neorganizirane kadrove i iz ostalih djelatnosti. Kori tenjem privilegiranih informacija, ucjenama i promid bom uspjeli su osvojiti vlast u vrlo profitabilnim djelatnostima kao to su kulturne i humanitarne organizacije gdje je mogu e neprimjetno pranje velike koli ine novca. Na ovom podru ju jedino sport nisu uspjeli potpuno staviti pod kontrolu, po to su tu kriteriji uspje nosti vrlo vrsti. Uz pomo novca opranog u humanitarnoj i umjetni koj djelatnosti, te birokratskim ucjenama osvojili su globalnu medijsku vlast. Birokratskim i medijskim ucjenama, novcem iz humanitarnih i umjetni kih djelatnosti, te kori tenjem privilegiranih burzovnih informacija uspjeli su osvojiti mnoge velike privatne kompanije koje su meusobno povezali u ogromne svjetske oligopole. Na isti na in uspjeli su u i i u razne crkvene organizacije. Izvan njihove vlasti ostali su samo sitni poduzetnici gdje uspjeh ovisi o osobnoj sposobnosti, ni e hijerarhije sporta gdje se rezultat jasno vidi, eksperimentalne znanosti gdje nije mogu e smi ljati nedokazive teorije, te dijelovi crkvenih hijerarhija koje ni im nisu uspjeli ucijeniti ili kupiti. U prvoj polovici 2002. do lo je do nove bankarske krize u Hrvatskoj. Britanski, talijanski i njema ki bankarski lobiji otkupili su 90% hrvatskih banaka. Britanci su to u inili preko austrijskih banaka. Naime, nakon Drugoga svjetskog rata Britanci su anonimnim kapitalom osvojili austrijsko financijsko tr i te te su Austriju pretvorili u najve u europsku praonicu novca. To im je trebalo zbog financiranja obavje tajnosigurnosnih operacija prema Istoku. im se Var avski pakt raspao, Britanci su austrijske banke kojima su upravljali po eli koristiti za prodor na srednjoeuropsko i balkansko tr i te te su uz pomo hrvatskih tehnomenad era iz projugoslavenske, titoisti ke frakcije HDZ-a i ostalih stranaka pokupovali dio hrvatskih banaka. Kako bi ostvario monopol, britanski je bankarski lobi zapo eo tajni rat protiv konkurencije. Uz pomo svog dugogodi njeg suradnika, dilera Rije ke banke koju su kupili Nijemci, uspjeli su isisati gotovo sav kapital Rije ke banke i prebaciti ga u jednu britansku banku. Naime, u trgovini devizama uvijek netko gubi a netko dobiva. Koliko jedan izgubi, toliko drugi zaradi. Kada su Britanci isisali to su mogli, obavijestili su Nijemce to bi im se moglo dogoditi ako ostanu u vlasni tvu Rije ke banke. Nijemci

su dionice vratili hrvatskoj dravi, a naplatili su se prema ugovoru koji je predvidio rjeenje za takvu situaciju. Rije ku banku je po hitnom postupku otkupila Austrijska banka pod kontrolom anonimnog kapitala, a odmah potom Britanci su organizirali napad na Privrednu i Splitsku banku. Preko Ra ana su plasirali informaciju kako su Privredna i Splitska banka u istoj situaciji kao i Rije ka. Time su eljeli izazvati stampedo tedia na ove dvije banke i tako ih unititi. Talijani su upozorili Ra ana kako po europskim propisima za ovo moe biti kanjen viegodinjom robijom, nakon ega je on krivnju prebacio na novinare. Nakon ovoga nitko se vie nije usudio dirati u interese banaka u stranom vlasnitvu, te su one po ele naru ivati zakone koji njima odgovaraju i uz pomo kojih je obnova doma ih banaka i tedionica postala gotovo nemogu a. Samim tim postalo je gotovo nemogu e obnoviti doma e gospodarske subjekte koji bi mogli konkurirati stranima uvoznicima. Tajni rat za obnovu Zapadno-balkanske federacije (Jugoslavija – Slovenija + Albanija) se nastavlja. (Poto nema izlaz na otvoreno more Slovenija je geostrateki nezanimljiva drava, pa na nju Francuzi i Britanci dugoro no gledaju kao na dravu pridruenu Austriji koju treba dugoro no oja ati i pretvoriti u vienacionalnu dravu suprotstavljenu Njema koj.) Potrebno je samo malim vojnim i financijskim ratovima skretati pozornost s pravih ciljeva SAD-a, Velike Britanije, i djela francuske naftne industrije, kao i Njema ke i Rusije, te skriti njihove me usobne sukobe oko parcijalnih interesa. Francuski suvlasnici bliskoisto nih naftnih polja imaju isti interes kao i Britanija ali su interesi njenih energetskih potroa a sukladni Ruskom interesu izlaska na Jadran, tako da je francuska politika esto neodre ena i u pojedinim trenutcima izofreni ka. Zahvaljuju i takvom stanju u francuskim lobisti kim igrama Francuske slube su 26. 2. 2004. pokuale ponovno zamijeati karte na Balkanu kako bi ishodila bolji poloaj za sebe, dok su Amerikanci zauzeti sukobima u Iraku. Naime tog dana su francuski kontrolori leta u Sarajevu avion s Makedonskim Predsjednikom Borisom Trajkovskim uputili u brdo kod Stoca, blizu Mostara. itav dan su branili pristup mjestu nesre e lokalnoj policiji i navodili ih na krivo mjesto nesre e, kako bi oni za to vrijeme crne kutije mogli odnijeti u Pariz, frizirat podatke na njima, te ih vratiti na mjesto nesre e. Boris Trajkovski je bio vrlo popularan me u Makedoncima, a i me u makedonskim Albancima, te je ometao nastavak rata u Makedoniji. Dvadeset dana kasnije 17. 3. 2004. isprovocirani su novi sukobi na Kosovu koji su trebali rasplamsati novi rat na Kosovu i Makedoniji. Poginulo je 17 osoba a preko 600 je ranjeno. Me utim Amerikanci su, unato svome angamanu u Iraku uspjeli primiriti ove sukobe koji im ne odgovaraju dok se ne rijee Ira kog rata. Tijekom 2004. cijena nafte po ela je naglo rasti, poto je potranja dostigla ponudu. Jo jedino Rusija ima mogu nost neto malo pove ati proizvodnju i postati najve i svjetski proizvo a nafte. Zbog toga transportni pravci od Rusije prema Jadranu mogu postati vaniji nego pravac Berlin, Beograd, Bagdad. Zbog toga bi moglo do i do obavjetajno gospodarskog sukoba Rusije i Britanije. Pravac Beograd Bar dre Amerikanci, koridor 5C preko BiH dre Englezi, a hrvatska bi mogla iskoristiti svoj naftovod preko Omilja i pri tome zaraditi na transportnim provizijama. Me utim Britanci bi to mogli sabotirati potapanjem nekog tankera nafte nakon ega bi njihovi zeleni saveznici dobili argumente za blokadu ovog koridora. U slu aju da to ne uspije Britanija bi mogla izazvati nove sukobe u BiH koji bi se mogli vrlo lako prenijeti u Hrvatsku. Na ruku im ide slabljenje hrvatske vojske emu su obilato pridonijeli Mesi i Ra an, a tako er i povratak Srba na podru ja kojima prolazi naftovod. Mesi eva podrka projektu «Druba Adria» zna i namjerno uvla enje hrvatske u sukob izme u

Rusije s djelom Francuskih slu bi, te Britanije i Amerike na drugoj strani, kako bi se destabilizirala Hrvatska, nakon ega bi se puno lake ostvario projekt obnove zapadnog Balkana. Interes Hrvatskih jugonostalgi ara za pretvaranju Hrvatske u brvno na kojem se bore ovnovi je taj to se oni nadaju kako bi u novoj Jugoslaviji hrvatski krupni kapital igrao ulogu gospodara regije, u interesu angloameri kog naftnog lobija i svoje provizije na tom poslu. Po njihovoj procijeni Amerikanci i Britanci se u sukobu s Rusijom ne mogu osloniti na proruski orijentirane Srbe, pa se mogu osloniti samo na Hrvatske Jugoslavene. Obi ni ljudi koji su 100 godina ivjeli u me usobnom sukobljavanju nastavili bi se me usobno mrziti, a u pozadini takve prisilne dr ave jugonostalgi arski vlastodrci bi mogli dobro zara ivati. U svim ovim igrama Hrvatska treba zatititi sebe i na i svoj interes. Prikloniti se Americi ili Britaniji zna i biti njihov mali satelit, prikloniti se Rusiji zna i sukob s Amerikancima i Britancima, a prikloniti se Europi zna i biti mali kota i u kojem vrijede ista pravila kao i u europskoj uniji. Manje zlo je ulazak u EU pogotovo ako bi Hrvatska u to drutvo ula zajedno s BiH. Na taj na in bi hrvati iz BiH ponovno bili na istom tr itu s Hrvatskoj te bi prestalo i njihovo iseljavanje iz BiH. Najbolje bi bilo izabrati neutralnost i biti jednak trgovinski suradnik Americi, Britaniji Europi i Rusiji, samo kad bi u narodu i eliti postojala svijest o tom, te kad bi postojali dr avni instrumenti dovoljno sna ni za obranu nacionalnih interesa. U Europi takvu svijest imaju samo vicarci zahvaljuju i tom to se sve va nije odluke donose referendumom, tj. odluke donose oni koje nije mogu e korumpirati. Poto e, zbog rasta cijene nafte i plina Rusija ekonomski ja ati odnose s njom bi trebalo znatno unaprijediti, te bi u budu nosti ona mogla postati na najve i prirodni saveznik. Osim dr ava, u Hrvatskoj svoje interese vide i razni lobiji. Najve e Hrvatsko bogatstvo su vode kojih bi se mnogi lobiji rado dokopali, a mnogi bi tako er u Hrvatskoj, vjerojatno po prirodnim ljepotama najljepoj europskoj dr avi, rado ivjeli i drogirali se. Zbog toga su kroz Hrvatski sabor progurali Zakon o slobodnoj prodaji zemlje strancima te nastoje progurati zakone o legalizaciji prostitucije, narkomanije i homoseksualnih brakova, kako bi britanski narkomafijaki lobi osigurao dobar posao. Predstavnicima europske nastrane visoke klase to je neophodno za pretvaranje Hrvatske u zemlju konobara i prostitutki u kojoj e oni u ivati. Kako bi se Hrvatska oduprla tim zapadnja kim nasrtajima i dugoro no postala stabilna dr ava, morala bi vie ulagati u svoju gospodarsku, vojnu i politi ku sigurnost. Suvremene sigurnosno-obavjetajne slu be esto su nalik znanstvenoistra iva kim institutima, za razliku od kojih smiju kriti sve zakone kada je to neophodno za izvrenje zadatka, ali moraju ukloniti tragove krenja zakona. One ne rade samo u interesu pojedinih zemalja, ve esto u interesu multinacionalnih kompanija i pojedinih ja ih lobija. Mnoge slu be 90% informacija naj e e skupljaju na legalan na in preko znanstvenoistra iva kih instituta, medija, stru nih kongresa, sajmova i sl. dok samo manji dio informacija prikupljaju upotrebom tajnih tehni kih sredstava, uz pomo dounika, ucjenama itd. Mo multinacionalnih kompanija trebalo bi suzbiti ak i zakonskim ograni enjem broja zaposlenih u pojedinim kompanijama, zakonskim reguliranjem odnosa u strukturi vlasnitva izme u doma ih i stranih vlasnika i sl. Znatnu krivnju za mo multinacionalnih kompanija imaju i sami kupci koji su nedovoljno obrazovani i ne znaju sami prepoznati kvalitetan proizvod ili uslugu. Zbog toga kupuju poznatu marku, a samo velike kompanije s velikim prora unom za reklamu mogu stvoriti poznatu marku. Kvalitetni zakoni o kvaliteti

proizvoda mogu samo donekle zatititi kvalitetne proizvo a e od negativnoga utjecaja propagande. Negativno djelovanje promidbe moglo bi se donekle umanjiti kada bi deklaracije svih proizvoda sadravale osnovne podatke o kemijskim i sirovinskim sastojcima proizvoda te o postupku proizvodnje i na inu upotrebe. Vojnoobavjetajne slube morale bi istraivati i analizirati planove stranih vojnih organizacija i slubi. Vojna kontraobavjetajna sluba treba otkrivati strane obavjetajce koji ugroavaju doma e vojne strukture. Antiteroristi ka obavjetajno-sigurnosna sluba treba se boriti protiv teroristi kih organizacija. Sluba za elektronsko izvi anje treba snimati telefonske i mobilne razgovore, faxporuke, e-mail i Internet telekomunikaciju te dobivenim snimkama opsluivati ostale obavjetajno-sigurnosne slube. Sluba za zra no izvi anje treba fotografskim i filmskim kamerama irokoga spektra snimati prostor te obra enim snimkama opskrbljivati ostale obavjetajno-sigurnosne slube i najvanije dravne institucije. Zra ni snimci mogu posluiti i vojnim i gospodarskim i sigurnosnim slubama, a tako er mogu posluiti i u borbi protiv kriminala te znanstvenim i privrednim institucijama. Sluba za zatitu od stranih medijskih i informati kih napadaja treba pratiti medijsko izvje ivanje te zatititi nacionalne interese u slu aju irenja dezinformacija od strane stranih lobija bilo putem elektronskih, tiskanih medija ili Interneta. Sve slube moraju imati pravo nadzirati svaku osobu koja dolazi u doticaj s tajnim podatcima uklju uju i i osobe iz samih obavjetajnih slubi kroz odre eno vrijeme, ovisno o kategoriji tajne. Dosjei bi se otvarali o predmetima i projektima koji se tite, a ne o osobama. uvanje tajnih podataka unutar sigurnosno-obavjetajnih slubi trebalo bi se organizacijski i tehni ki postaviti tako da nikakvo nekontrolirano iznoenje, fotokopiranje i snimanje ne bude mogu e nikom, pa ni efovima nadlenih sluba. Preslike koji se alju nadlenim slubama trebalo bi pratiti itavim putem kojim putuju i o tomu bi se morala voditi evidencija u originalnom dosjeu. U slu aju curenja i zloupotrebe tajnih informacija krivac mora biti otkriven. Prve bi tri osobe u svakoj slubi (ravnatelja, upravitelja op ih i pravnih poslova te upravitelja financija) trebale imenovati razli ite dravne institucije (predsjednik drave, predsjednik vlade, te predsjednik sabora ili neki ministar). Ako postoji sumnja da su neke tajne otkrivene, treba ih dodatno zatititi, ak i istovremenim ciljanim odailjanjem raznih dezinformacija, a ako se pouzdano zna kako su tajne informacije dole do protivni kih tajnih sluba, tada s tih tajni treba skinuti oznaku tajnosti. Nekorisno je i neekonomi no od vlastitog stanovnitva uvati podatke o doga ajima, ljudima, postupcima i metodama koje neprijateljske ili konkurentske slube znaju. U sustavu zatite nacionalnih interesa mnogo ve u ulogu morao bi imati saborski Odbor za nacionalnu sigurnost. Pri imenovanju ministara te njihovih zamjenika i pomo nika odobrenje za stupanje na dunost trebao bi dati saborski Odbor za nacionalnu sigurnost nakon pojedina noga ispitivanja svakog kandidata. Isti postupak bi trebao vrijediti za sve savjetnike predsjednika drave i vlade, a tako er i za sve generale pri dodjeli generalskoga ina. I prva bi tri najvia dunosnika u svim obavjetajno-sigurnosnim slubama morala imati odobrenje za postavljanje na dunost od saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost. Osnovni faktor nacionalne sigurnosti je obrana. Najve a slabost hrvatske obrane je slaba naseljenost najugroenijih dijelova zemlje uz granicu sa Srbijom i BiH. Zbog tog je nuno pove ati gusto u stanovnika na tom prostoru s vie razli itih poteza. Hrvatsku je vojsku nuno izmjestiti iz velikih gradova i smjestiti u manja pograni na

mjesta. Klasi ni bi vojni rok trebalo ukinuti i zamijeniti ga iskustvima iz Domovinskoga rata i Izraelske vojske. Naime, u ratu se pokazalo kako vojno neobu eni dragovoljci mogu vrlo brzo savladati osnovne vojni ke vjetine, pa ak preuzeti i zapovjedne funkcije. Sukladno tim iskustvima trebalo bi sve vojne obveznike starije od 18 godina pozivati na u estale vojne vjebe na kojima bi savladavali vjetine rukovanja orujem, takti ke vjebe, vjebe preivljavanja i sl. Oni koji na tim kratkim, a estim, vojnim vjebama iskau zainteresiranost i osobine vo enja, trebalo bi pozivati na dodatne vjebe za do asnike i asnike te ih pozivati u sastav profesionalnih jedinica. Dugotrajni vojni ki dril potreban je vojskama koje imaju osvaja ke namjere, ali nije potreban obrambenim vojnim jedinicama. Uz granicu je nuno proglasiti posebnu grani nu zonu u dubini od 15 do 20 km za koju bi vrijedili posebni graditeljski propisi, osobito na tenkoprohodnim pravcima. U ovoj zoni svi novi stambeni objekti morali bi biti odmaknuti od postoje ih najmanje 30 metara te bi ispod itave povrine morali imati podrum s otvorima na sve strane koji bi u slu aju potrebe mogao posluiti kao sklonite ili otporna to ka. Drava bi trebala dodjeljivati posebno povoljne stambene kredite hrvatskim braniteljima koji su spremni izgraditi ku e na ovom prostoru. Porezna stopa za poduzetnike u ovoj grani noj zoni trebala bi biti nia. Najugroeniji dijelovi Hrvatske nalaze se juno od Splita i jugoisto no od Karlovca. Na ovim dijelovima hrvatskoga teritorija teko je organizirati u inkovitu obranu po dubini zbog male dubine teritorija pa je nuno podupirati opstanak Hrvatskoj lojalnog stanovnitva s podru ja BiH koja se naslanjaju na ove dijelove hrvatske granice. Zbog toga bi Hrvatska morala ulagati u infrastrukturu navedenih dijelova BiH te bi lokalnom stanovnitvu trebala omogu iti ivot i poslovanje s hrvatskim poduze ima pod povoljnim uvjetima i na taj na in lokalno stanovnitvo interesno vezati uz Hrvatsku. U slu aju rata ili izravne ratne opasnosti potrebno je odrediti etiri zone ratnoga djelovanja: Prvu zonu 2-3 km od crte sukoba ili mogu ih sukoba, drugu zonu 8-10 km od crte sukoba i tre u zonu 15-30 km od crte sukoba. U ovoj bi ratnoj zoni vojska u ratu morala imati ovlasti da iz prve zone iseli sve civile koji joj nisu potrebni, iz druge civile koji nita ne rade (djeca, starci, nezaposleni), a iz tre e zone sve osobe sumnjive lojalnosti. etvrta zona bi trebala obuhva ati sve potencijalne mete neprijateljskoga zrakoplovstva kao to su mostovi, tvornice, energetski i telekomunikacijski centri, zapovjedni centri i sl. te prostor od 3 do 5 km oko takvih objekata. U ovoj zoni vrijedila bi ista ratna pravila kao u prve tri zone. Od Prvoga svjetskog rata na ovamo oruja i oprema za napada ke akcije u znatnoj su mjeri razvijana, dok su se obrambena oruja i oprema vrlo slabo razvijali. Zbog toga manje zemlje danas mogu pruiti minimalan otpor napadima iz zraka. Takve zemlje obrambenu strategiju i taktiku moraju kvalitetnije prilagoditi novim uvjetima. Kopnene obrambene snage moraju biti vie rairene po dubini kako bi protivni ki udari nanosili manje tete. U jednoj zemunici ne bi smjelo istovremeno boraviti vie od pet vojnika, a otporne bi to ke trebale biti udaljene 500 do 1000 metara po irini i 50 do 500 metara po dubini. Svaka pjea ka satnija trebala bi biti postavljena dubinski u obliku igle. Na vrhu igle trebao bi se nalaziti inenjerijski vod iji bi zadatak bio postavljanje minskih polja ispred i sa strane igle te izgradnja rovova i zemunica. Umjesto ru no izra enih zemunica trebalo bi razviti male mobilne, samoukopavaju e zemunice. Dio tih zemunica morao bi imati podiu u platformu s periskopom i spregnutim orujem. Vojnici bi trebali raspolagati automatima, poluautomatskim sa maricama te protupjea kim i protuoklopnim ru nim granatama. Trebali bi raspolagati i malim oklopljenim traktorima s rotiraju im kopa em s prednje

strane koji bi kopali zemlju po dnu rova i razbacivali ju na strane. Pedeset do sto metara iza inenjerijskoga voda trebalo bi smjestiti 2. protuoklopni vod iji bi zadatak bio borba protiv neprijateljskog oklopa. Vojnici u ovom vodu morali bi biti naoruani ru nim protuoklopnim baca ima raketa te automatskim i poluautomatskim pukama. Stotinu do tri stotine metara dalje trebao bi biti smjeten 3. minobaca ki vod (60 mm) s protupjea kim i protuoklopnim granatama. Tri stotine do osamsto metara dalje trebao bi se nalaziti 4. vod s netrzajnim topovima. Dvjesto do petsto metara dalje mjesto je za 5. protuzra ni vod s protuavionskim mitraljezima za borbu protiv aviona, helikoptera, oklopa i pjeadije. Izvidni ko snajpersko odjeljenje kretalo bi se uzdu igle te bi povremeno ilo do neprijateljskih poloaja. Inenjerski i minobaca ki vod trebalo bi rasporediti u zaklonjenim udolinama, a protuoklopni vodovi morali bi imati dobar pregled s prednje strane i s bo nih strana.

etiri takve satnije u poloaju igle inile bi jednu obrambenu bojnu. U njen sastav trebao bi u i jo i vod protuoklopnih vo enih raketa, vod minobaca a od 82 mm, vod protuzra nih raketa te diverzansko-izvi a ki vod s podru jem djelovanja od dva kilometra u dubinu protivnika. Iza takvoga je rasporeda bojne u kojoj je svaka satnija jedna igla trebalo bi u klasi nu linijsku obranu postaviti protuoklopno topnitvo, VBR-ove, minobaca e od 120 mm i protuzra ne snage. Uz takav raspored obrambenih jedinica napada bi mnogo tee probijao obranu. Ulazak izme u dviju igala bio bi kao ulazak u zamku postavljenu u nekom klancu. Tako er bi trebalo razviti i mala terenska vozila poput dje jih radiovezom upravljanih automobila. Takvi mali terenci opremljeni IC kamerom i protuoklopnom granatom kojima se upravlja preko opti koga kabela mogli bi izvi ati i sluiti kao puzaju e minsko polje. Cijena takvih puzaju ih mina bila bi manja od cijene protuoklopnih vo enih raketa. U protuzra noj je borbi sposobnost malih zemalja izuzetno deficitarna budu i da nemaju novca za nabavu skupih raketnih borbenih sustava. U okviru programa Svemirski tit Amerikanci su razvili vrlo u inkovite magnetske topove, ali su zbog jednostavnosti, mogu nosti lakog kopiranja i neprofitabilnosti odustali od takvog oruja, a prije tog su u javnost pustili dezinformacije o principima njihova rada. Nakon toga su razvili vrlo komplicirane i skupe raketne obrambene sustave koje nije lako kopirati, a na njihovoj se prodaji moe dobro zaraditi. Manje bi zemlje mogle u obrani od napada iz zraka koristiti modificirane stare obrambene sustave bazirane na protuavionskim topovima. Zrna tih topova mogla bi se puniti teku im vodikom ili metanom, a ispaljivala bi se ispred neprijateljskih aviona ili raketa. Raspadanjem u zraku stvarali bi se oblaci eksplozivnoga plina koji bi eksplodirali pri nailasku neprijateljskih letjelica. U pomorskoj obrani mogle bi se koristiti protubrodske mine izra ene kao cisterne teku ega metana i smjetene na dno mora. Pri nailasku protivni koga broda podvodni bi senzori otvarali cisterne i metan bi u obliku mjehuri a plina izlazio na povrinu vode gdje bi se stvarao eksplozivni oblak koji bi eksplodirao pri nailasku neprijateljskoga broda. Za uspjeno vo enje rata potrebno je imati to vie dragovoljaca koje nije potrebno tjerati u borbu, a u zapovjednom kadru potrebno je imati to vie ljudi s ratnim iskustvom. Zbog toga je potrebno sve pojedince s ratnim iskustvom ve im od est mjeseci unaprijediti za in vie. Isto bi trebalo primjenjivati i za sve koji sudjeluju u mirovnim operacijama na ratnim podru jima. Kako bi imali to vie dragovoljaca potrebno je, u ratnim uvjetima, zabraniti naputanje drave svim vojno sposobnim pojedincima, te im ukinuti socijalnu pomo i pomo za nezaposlene. Potrebno je

tako er zabraniti rad svim, u ratu nepotrebnim djelatnostima, kao to su kafi i, disko klubovi, kina, kazalita, te sve ostalo to nema ulogu u ja anju obrambene mo i. Ostankom bez radnog mjesta mnogi od zaposlenika bili bi prisiljeni javit se u vojsku. Vojni ka pla a trebala bi biti znatno ve a u ratnim uvjetima, kako bi bilo to vie dragovoljaca. Zbog ja anja borbenog morala potrebno je mobilizirati i bogatije pojedince, a kako bi se broj dragovoljaca i me u njima pove ao potrebno je privremeno blokirati privatne tedne uloge i isplate dividendi, te uvesti minimalnu pla u za sve dr avne slu benike, funkcionere i politi are. Sva nepotrebna radna mjesta u dr avnoj upravi potrebno je ukinuti, a svugdje gdje je to mogu e vojno sposobne mukarce treba zamijeniti enama i starcima. Sve ovo potrebno je dozirati, ovisno o potrebnom broju vojnika. Kako bi se sprije ila mobilizacija stanovnitva od strane protivnika potrebno je prisilno mobilizirati sve vojno sposobne pojedince koji bi mogli biti mobilizirani od strane protivnika u podru ju ratnih djelovanja. Nepouzdane pojedince potrebno je ili koncentrirati u podru ju ve ih gradova gdje ih se mo e kontrolirati, ili ih mobilizirati u vlastite neborbene ili in enjerijske vojne jedinice. Za dugoro nu zatitu nacionalne sigurnosti potrebno je osigurati stabilan politi ki sustav i redistribuciju gospodarske mo i. Raspadom komunizma ve ina hrvatskoga kapitala zavrila je u rukama bivih komunisti kih »tehnomenad era«, a to nije mogao postati nitko tko nije sura ivao s komunisti kim tajnim slu bama iz bilo kojih razloga. Redistribuciju gospodarske mo i mogu e je legalno izvriti jedino vau erskom privatizacijom. Podijeliti vau ere svim dr avljanima ne bi bilo dobro jer bi ih tada dobili i oni koji su se borili protiv Hrvatske. Vau ere trebaju dobiti samo oni koji su bili spremni poginuti za Hrvatsku s pukom u ruci. Za svaki dan proveden u ratu hrvatski bi branitelji trebali dobiti odre en broj vau era, s tim to bi ta koli ina za 1990. i 1991. godinu trebala biti ve a. U politi ki sustav potrebno je unijeti vie neposredne demokracije. Ne mo e se demokratsko pravo gra ana temeljiti samo na izborima svake etiri godine. Gra ani trebaju i izme u izbora to vie sudjelovati u odlu ivanju. Politi ki sustav treba restrukturirati tako da samo hitne odluke kra ega trajanja donose vlada ili predsjednik. Sve odluke kod kojih brzina donoenja nije va na moraju se prepustiti Hrvatskom dr avnom saboru, a one kod kojih su posljedice trajne, morale bi se donositi na referendumu. Na referendumu bi se trebale donositi i sve odluke za koje se skupi 5% potpisa gra ana na razini op ine, grada, upanije i dr ave. Odluke koje su donesene na referendumu mogle bi se mijenjati samo novim referendumom. Kako bi politi ki sustav bio stabilan, potrebno je osigurati kontinuitet vlasti. Sabor bi morao imati dva doma: Zastupni ki i upanijski. U upanijski bi dom svake etiri godine trebalo birati 50% zastupnika, a mandat bi trebao trajati 8 godina. Na taj bi se na in osigurao kontinuitet jer bi se na svakim izborima mijenjalo samo pola zastupnika. Izbore za ovaj dom trebalo bi vriti po teritorijalnom principu gdje bi se glasalo po ve inskom principu u dva kruga. Na taj bi na in svaki zastupnik u upanijskom domu to no znao koja je njegova izborna baza. U svim saborskim odborima 50% lanova morao bi imati Zastupni ki dom, a 50% upanijski. upanijski dom morao bi imati pravo veta na sve nove zakonske prijedloge koji se ti u ustava, obrane i nacionalne sigurnosti. Posebno va no je izvan kratkoro nog utjecaja izvrne politi ke vlasti staviti kolstvo i medije. Biranje ravnatelja potrebno je prepustiti kolskom vije u, a kolsko vije e trebaju birati roditelji djece, s tim to onaj tko ima vie djece u koli treba imati i vie

glasova. Da bi izbor bio kvalitetan kole moraju biti male, i ne bi smjeli imati vie od 700 u enika maksimalno. Vee kole dovode do tog da se roditelji me usobno ne poznaju i ne mogu kvalitetno birati lanove kolskog vijea. Utjecaj ovih kolskih vijea trebao bi biti znatan i u svim medijima, posebno elektronskim koje mogu negativno utjecati na djecu. Vijee HRT-a trebalo bi imati po jednog lana iz svake upanije, a njih bi trebale birati kolske skuptine po upanijama koje bi se sastojale od jednog predstavnika iz svakog kolskog vijea. Vijee HRT-a bi biralo direktora i glavnog urednika HRT-a, te bi odlu ivalo o programskoj shemi. Na isti na in izabrano trebalo bi postojati i programsko vijee na svim privatnim TV i radijskim postajama, osim onih koji se mogu gledati samo preko pretplate, kabelske ili satelitske. Ova vijea bi nadgledala rad privatnih TV i radio postaja, mogli bi smijeniti glavnog urednika, a vlasnik bi trebao slobodno odre ivati samo direktora. Sli no bi trebalo biti i kod pisanih medija koji se slobodno mogu kupiti na kiosku za manji nov ani iznos. Za zatitu nacionalne sigurnosti potrebno je staviti pod kontrolu javnosti i strane udruge gra ana, humanitarne organizacije i sli ne nevladine institucije, a istovremeno osigurati rad vlastitih neprofitnih organizacija. Udruge gra ana, humanitarne organizacije i sli ne nevladine institucije od opeg interesa morale bi imati pravo prikupljanja dijela sredstava iz poreza na dobit i sponzorstva iz zemlje i inozemstva. Za svoj bi rad ove organizacije morale odgovarati javnosti i najmanje jedanput godinje putem javnih medija podnositi revizorski izvjetaj o poslovanju u kojem bi se jasno, analiti ki vidjeli svi prihodi, izvori prihoda i rashodi, a morale bi imati i WEB stranicu na kojoj bi se mogli nai svi podatci o djelatnosti te svim prihodima i rashodima u posljednje 3 godine. U svim dravnim institucijama koje se financiraju na teret prora una, te u svim dravnim poduzeima potrebno je uvesti vrlo strogu kontrolu nad troenjem sredstava, tj. kontrolu cijena i koli ina. Sve to ne spada u osnovnu djelatnost potrebno je izbaciti iz sustava postupkom autsorsinaga. Stvarnim, a ne fiktivnim javnim natje ajima mogue je sniziti cijene nabave, a autsorsingom djelomi no i koli ine. U zdravstvu je mogue svu direktnu potronju lijekova, materijala i usluga kompjutorski knjiiti po osiguraniku i to kao izlistanje trokova jedanput godinje dostaviti svakom osiguraniku koji je koristio usluge. Na taj na in bi svi osiguranici mogli kontrolirati dali im je pripisano neto to nisu utroili, te bi to mogli prijaviti kontrolnim slubama. Zatita nacionalne sigurnosti stalna je borba protiv imperijalnih, totalitarnih sustava koji su uvijek postojali mijenjajui samo lice. U posljednjih stotinu godina propale su dvije ekstremne imperijalne maltuzijanske, liberalne ideologije kojima vrijednosti kao to su vjera i obitelj nita nisu zna ile, a koje je hrvatski narod dobro upoznao: faizam i komunizam. Danas je na djelu trea ekstremna imperijalna ideologija koja ne priznaje ni obitelj, ni vjeru, ni naciju, i koja nastoji stvoriti jedinstvenu svjetsku totalitarnu vlast - ideologija otvorenoga globalnog drutva. Faizam je svoje ciljeve pokuao ostvariti podjelom nacija na »vie nacije« koje trebaju vladati ostalim »niim nacijama«, a ostatke tog shvaanja jo uvijek imamo u Vijeu sigurnosti UN-a gdje neke dravespravom veta imaju status »viih nacija«. Komunizam je isti cilj pokuao ostvariti izazivajui mrnju izme u bogatih i siromanih te je sve pretvorio u porobljenu sirotinju. Dananji globalisti uz pomo multinacionalnih kompanija svijet pokuavaju osvojiti korumpirajui i kreditirajui vlade siromanijih zemalja, ime ih stavljaju u stanje dobrovoljne pokornosti i prezaduenosti. Kako bi to mogli initi,

kreiranjem vrlo sofisticiranih zavjera (strate kih planova) nastoje uni titi nacionalne kompanije. Male proizvoa e uni tavaju tako to podmi uju politi are kako bi donijeli zakone koji ote avaju poslovanje sitnim konkurentima, a ne predstavljaju problem velikim poduze ima. To su obi no razni sanitarni propisi, ekolo ki propisi, tehnolo ki propisi, knjigovodstveni propisi i sli ne pravne prepreke koje mali proizvoa i ne mogu savladati bez anga iranja stru njaka, dok velike kompanije ti stru njaci ko taju daleko manje mjereno po jedinici proizvoda. Podmi eni politi ari i birokrati uvoenje ovakvih nepotrebnih propisa obi no pravdaju tehnolo kim napretkom, a stvarni razlozi su osobni interesi kod onih koji odlu uju, te nesposobnost i neupu enost kod onih koji propise pripremaju po nalogu donosioca odluka. U borbi protiv krupne konkurencije multinacionalne kompanije i njihove obavje tajne slu be, u svojim tajnim stru nim timovima sastavljenim od tehnologa, ekonomista, matemati ara, pravnika i psihologa izrauju strate ke planove koji su mnogo slo eniji, te uklju uju zakonita i nezakonita sredstva, metode i postupke za vezanje vlastitih sitnih dobavlja a uz sebe, osvajanje novih kupaca uz zadr avanje starih i uni tenje krupne konkurencije. Istovremeno s izradom i provoenjem poslovnih strate kih planova, putem medija nastoje stvoriti mr nju prema nacionalnim dr avama, te zagovaraju to ve u multikulturalnost kao najve i uspjeh budu eg otvorenog dru tva u kojem e svi biti jednaki, ako imaju novca. Sve te totalitarne ideologije slu ile su se silom interesa – interesa britanske narko mafije, interesa lobija uglja, interesa financijskog lobija, interesa naftnoga lobija i interesa vojnoindustrijskoga lobija. Povijesne tendencije mogu mijenjati jedino inovacije. Kako bi se svijet pobolj ao, potrebno je materijalizirati inovacije koje omogu uju malim obiteljskim gospodarstvima energetsku i prehrambenu neovisnost i ja aju obrambenu mo obitelji i malih zajednica. Jalove, parazitske organizacije poput UN-a i njima sli nih, naivnima daju la nu nadu pa ih je zato potrebno raspustiti, a njihove zagovornike rastjerati. Umjesto njih potrebno je izgraditi nove organizacije koje e braniti interese pojedinaca, obitelji, naroda i nacija, a ne dr ava.

Literatura: Darijo Topi , Davor pi i : Slavonska krv Ivica Mlivon i : Muslimanski zlo ini u BiH Bobetko, Janko (1996): Sve moje bitke, Zagreb (vlastita naklada)

unec, Ozren (1997): “Rat u Hrvatskoj 1991.-1995.” Strata Studija 304. Zagreb (neobjavljeno) Halilovi , Sefer (1997): Lukava strategija, Sarajevo, Mar al d.o.o. Ajanovi , Irfan (1992): “Sada se eli podvaliti Hrvatima”. Intervju od 23. sije nja objelodanjen u Nedjeljnoj Dalmaciji Muslimovi , Fikret (1995): Obrana Republike, Sarajevo, Ljiljan Selimbegovi , Vildana (1996): “Zelene beretke”, Dani, Sarajevo, br. 41, str. 40 -41 Zimmerman, Warren (1997): Izvori jedne katastrofe, Zagreb, Globus International d.o.o. Davor Domazet Lo o: Hrvatska i veliko rati te Williem Engdahl: Stolje e rata. Carol Quigley: Anglo ameri ki establi ment. Mislav Sekuli : Knin je pao u Beogradu. Brendan Simms: Najsramniji trenutak - Britanija i uni tavanje Bosne.

Branko Mamula, Sluaj Jugoslavija, Borisav Jovi : Poslednji dani SFRJ (1995), Veljko Kadijevi : Moje vienje raspada, John Coleman: Hijerarhija zavjerenika KOMITET 300, Vitomir Miles Ragu : Da nije bilo Oluje, Igor Buni: Partijsko zlato, Miroslav Tuman: Vrijeme krivokletnika, Tihomir uljak: Osnove Globalnog Gospodarstva. Tjednici: Hrvatsko Slovo, Fokus, Hrvatski list.

Internet : pages.infinit.net/bosnie/.../chap5.htm LES PLANS DE PAIX www.ess.uwe.ac.uk/comexpe.../VI-08.htm Chronology of the battle and siege of Sarajevo sca.lib.liv.ac.uk/collect...encd3.html Balkan Odyssey www.bosnet.org/archive/bo...00013.html www.bosnet.org/archive/bo...00030.html jajce.piranho.at/smrt_jug...namo3.html www.voa.gov/miscl/croatia/lm0428.html Biv i politiki vrh RH odgovoran za zloine - razgovor s generalom Martinom pegeljom (28/4/00) Razgovarala Linda Milisa www.zarez.hr/59/zariste5.htm Stjepan Mesi , predsjednik RH, Logika protiv povijesnih silnica, razgovor Omer Karabeg www.ffzg.hr/hsd/polemos/prvi/03.html RAT U HRVATSKOJ 1991.-1995. Ozren unec www.hdmagazine.com/bosnia/articles.html STUDIJE I ANALIZE Musadik Borogovac www.hic.hr HRVATSKI INFORMACIJSKI CENTAR www.ljubija.hr/ratni-zloc.../index.htm ZLOIN S PEATOM Ivica Mlivoni www.hercegbosna.org/ostalo/hbsukob.html Kronologija hrvatsko-muslimanskog sukoba www.hic.hr/hrvatski/vijesti! www.vreme.com/arhiva_html/450/2.html Vreme broj 450, 21. avgust 1999. Srbija na mitinzima (1990. - 1999.) www.bhdani.com/arhiv/2001...3105.shtml

AUTOR: TIHOMIR ULJAK