Novele, humoreske, satire, scenski tekstovi [2] [PDF]

Zitiervorschau

JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI Razred za suvremenu književnost Institut za književnost i teatrologiju

SABRANA DJ ELA ANTUNA GUSTAVA МАТОбА (1873— 1914— 1973) Prvo izdanje 1973 Dotisak 1976

Urednički i izdavački odbor MARIJAN MATKOVIČ, predsjednik Članovi: NIKOLA BATUSIC, SLAVKO BATUSIĆ, SLAVKO GOLDSTEIN, VIDA FLAKER, DUBRAVKO JELCIC, BRANKO JURICEVIC, DAVOR KAPETANIC, IVAN KROLO, NEDJEUKO MIHANOVIĆ, DRAGUTIN TADIJANOVIC, LOVRO ŽUPANOVIC

Tajnica odbora VIKICA MANHALTER

Lektor BRATOLJUB KLAIC

S v e z a k II. NOVELE, HUMORESKE, SATIRE SCENSKI TEKSTOVI

SVEUČILIŠNA NAKLADA UBER

A N T U N GUSTAV MATOŠ

NOVELE, HUMORESKE, SATIRE SCENSKI TEKSTOVI

Uredio DRAGUTIN TADIJANOVIĆ

JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI SVEUČILIŠNA NAKLADA LIBER ZAGREB 1976

NOVELE, HUMORESKE, SATIRE

D-DUR SONATA

I U staroga je Rosenzweiga bio jedinac Salamon. Salamon je bio sva nada, vas ponos Arona starca. — Njega radi kupovao sve, od starih sabalja i zečjih koža sve do starin­ skoga pokućstva i iznošenoga odijela. Radi njega se dao isturivati iz đačkih i kicoških stanova, njega je radi slagao dan i noć krajcaru na krajcaru. Da nije bilo Salamona, možda bi već bio mrtav stari Aron. — Bio je to omalen starčić, garav, tamnosive duge brade, surih, oštrih očiju i odugih ušiju. Svaki tko ga je vidio kako teško kora­ ca dugim koracima u svome vječnome, dugačkome, sjajnotavnome ogrtaču, govorili su: — »Stari je Židov pravi, pravcati Aha­ sver« ili — »Jevrej je personifikacija bolesti i bijede« itd. Nitko nije znao odakle je. — Govorio je začudo čisto hrvatski i njemački, a mnogi su tvrdili da znade i francuski. Nije se ni znalo kada je došao u mirni grad N. Samo savjetnik, gospodin S., tvrdio je da ga je vidio u Pešti prije trideset godina kad je tamo đakovao. Uostalome, nitko mu — po običaju — nije vjerovao. Salamon je bio živo protuslovlje očevo. Bio je živ i nemiran. Samo usta su te podsjećala na porijeklo njegovo. — Inače je bio bjeloputan, modrook i plavokos kao pokojna mu majka, koja ga je rodila kad žene ne običavaju više rađati. U rađanju je i umrla. Aron nije za njom prolio ni suze; ali glava mu se još više spu­ stila prama prsima, a desnica mu je još nervoznije cupkala ru­ kav ljevice. Inače je ostao sasvim onaki kaki je bio prije dvade­ setak godina, isti ogrtač, ista dugačka brada, isti »zaista? hm!« poslije duševnih erekcija i kod neobičnih zgoda. On je bio Salamonu više rob nego otac. — Odijevao ga je ona­ ko kao najbogatiji njegovi suplemenici što oblače djecu svoju. Školao ga. Nikada ga nije zagrlio ili poljubio, nego ga običavaše katkada dugo gledati svojim sumrtvim okom tako te se je dje­ čak vazda nekako čudno usplahirio kad je ćutio da ga otac opet onako uporno gleda.

7

Sada mu je kakih šesnaest godina. Već prevodi Homera, već ga židovske djevojčice pogledavaju vatrenim pogledima. Prije mjesec dana kupio mu je otac poslije mnogo vrućih mol­ ba divot-izdanje Heineovih pjesama. — Salamon ih je već nekoliko puta proštio. Premda znade gdjekoju i napamet, to ih ipak čita i ne osjeća kako mu se uzdižu grudi i kako mu se u srce uvlači čudna čežnja. Jedne je večeri opet otvorio Heinea u sobici za očevim du­ ćančićem. Sve je bilo tiho i mirno, samo je starac u prednjoj so­ bi nešto šuškao po ormaru. — Salamon čitaše: »U slatkom snu za tihe noći došla je к meni čarobnom silom u sobicu draga mo­ ja ...« Iznenada zavijoriše tihim zrakom slatki zvuci. Salamon je samo još pročitao: »Ja ju gledam — osmješkuje mi se blago« i knji­ ga mu ispuze iz ruku. Iz višega je sprata strujila slatka melodija, praćena skladnim akordima, kao kada prati zuj blagoga vjetra tre­ petanje lišća. Momče je časak slušalo drhtava srca, a onda skočilo ocu. — Što ti je? — upita ga starac svojim mutnim, istrganim glasom. — Ко to gore svira? — Šta ja znam! Valjda tkogod od gazde. Danas je došao amo sa sela. Mladić se smrkne i ode u sobicu. Dugo nije mogao zaspati. Drugi dan je u školi bio veoma rastresen. — Kad se je vraćao kući, vidio je na prozoru krasno djevojče. Stao je i zagledao se gore. Neki ga prolaznik u hitnji gurnuo u rebra, te je skoro pao. Ono ga je djevojče sada zamijetilo, a kad je Salamon ppet podigao oči, vidje da mu se osmjejava. »Ja ju gledam, ona mi se blago osmješkuje.« Odsele je stari Aron još upornije pogledavao svoga sina: oči su mu upale, postao je nešto nemaran i nemiran. — Jesi li bolestan? — upitao ga je jednom u dućanu i ne čeka­ jući odgovora stao je još hitrije premetati stare ćakšire i kapute. Kućegazdi — u prvi kat — stao je od neko doba dolaziti ne­ kakav poručnik izlizanih lica i tankih nogu. — Salamon ga je vi­ đao na prozoru sa gospođicom Dragicom. Kada ih je jedan dan poslije predavanja opet gledao kako se na prozoru zabavljaju i cirikaju, opazio je kako je časnik pokazao na njega prstom i okrenuo se smijućke prema djevojci kao da je želi upitati: — Je li to taj? Opazio je prezirni posmijeh na njezinome licu, problijedio je i otišao u dućan. — Što ti je opet? — upita ga otac i stade još žustrije slagati robu po starome ormaru. Mladić je stao venuti, osušio se. Cesto je »u snu vidio maloga i kicoškog patuljka: iznutra je bio prost i blatan...«

8

II Prošlo je nekoliko godina. U N o j ulici diže se na mjestu sta­ re jednokatnice ponosna dvokatnica. Nema ni traga starinarskome dućanu Arona Rosenzweiga. Samo nad kućnim vratima kočila se u obrtnoj ornamentici do dva slova: A. R. Na desnome, razizemnome krilu prostrla se novčara. — Stari Aron nije više u dućanu. Zamijenio ga nekaki plavokosi češki Nijemac. — Katkada se samo spušta u comptoir iz prvoga kata, te premeće po debelim knjižurin?jna, da se Nijemcu Dintenfrassu koža ježi. Oslabio je, noge mu klecaju, crni vječni ogrtač mu iščeznu, a brada mu pobijelila. Sin mu je već četiri godine u Beču. Koliko se promijenio! Zdravo mu lice krije elegantna španjolska bradica; ojačao, raširio se. Valjda je već zaboravio Knjigu pjesama i gospođicu Dragiču. Kako i ne bi! Ta on je već saradnik nekolikih novina, otac mu ša­ lje dosta novčine, a pomaže ga i bogati stric kod kojega stanuje. Salamon polazi parkete kazališta, prve kafane, najelegantnije za­ bave, imade dvije krasno uređene sobe i priličnu knjižnicu. — Ali ne mislite, zaboga, da je Salamon možda rasipnik! A, jok! Znade on što je to umjerenost i red! Nije pao ni na jednom ispitu, a sada se baš pripravlja za posljednji rigoroz. Jedne večeri ode u konzervatorij da čuje glasovitoga pijani­ stu R-a. Sjeo je u prvi red. Za čas se dvorana dupkom napunila. Dugokosi umjetnik sjedne uz gromomi pljesak za pijano i zasvira prvu tačku: Beethovenovu D-dur sonatu. — Duboka se tišina prostre šarenom dvoranom. Mladoga Rosenzweiga stane obuzimati neko neugodno čuv­ stvo. Časak je slušao, a onda se stao vrpoljiti. Bilo mu tako kao da jede na silu slatkiša. Genijalni R. postao mu već silno dosa­ dan. Stao promatrati općinstvo. Uh, kako je i to dosadno! Svagdje začuđena lica, napete uši! Onaj se debeli bankir dapače pre­ tvara; vidi se da ga već i ruka boli jer ju je odviše dugo držao za oširokim uhom. Gle! onaj se oficirčić upire da smogne interesant­ no lice, jer misli da njega djevojke više motre nego umjetnika. Uh! ona se kusokosa, mršava curetina dapače muči da naoči svo­ jih susjeda prolije koju suzicu! Uh, ala je dosadno! Samo jedna gospođica na desnoj strani starijega gospodina stane ga zanimati. »Tako izgledaju oni koji se interesiraju« — pomisli, i stane je još upornije promatrati. »Ta to je Dragica!« sjeti se. — Umjetnik je svirao allegro. Salamon nije ništa čuo. Gle­ dajući djevojku, zibale se u duši njegovoj stare slatke uspomene. I ona ga opazi. Kad je vidjela da ju gleda, porumeni, smete se i šapne svome ocu nešto u uho. Stari ga mrko pogleda. Sala­ mon je kroz onu tišinu čuo gdje je starac glasno hrvatski rekao: — Da, da, imaš pravo. To je zaista sin onoga staroga hajduka.

9

Premda je R. zasvirao fortissimo, nije Salamon ništa čuo. »Možda bih im se ipak mogao približiti« pomisli i okrene se opet. Divio se njezinome zanesenome licu, raširenim nosnicama i sjajnome pogledu i stao već pomišljati da će se pokrstiti. . . I ona ga pogleda, a njemu se učini kao da ga motri nekako znatiželjno. Umjetnik se podigao. Nekoji slušaoci skočiše također sa svo­ jih sjedala. Šumni pljesak i urnebesna vika zamnijevaju i miješa­ ju se u burnom vrtlogu. I Salamon usta i pođe nešto nesigurnim korakom do J-ih. — Oprostite što sam si dozvolio te se vama približih. Ćini mi se da to mogu učiniti u tu đ in i.. . Ime mi je Salamon Rosenzweig ... Gospođica ga Dragica pogleda čudno, porugljivo i odreže mu ukratko: — Ja vas se sjećam. Ako se ne varam, vaš je otac nekada u našoj kući prodavao cunje. — A! Vi ste dakle sin onoga lihvara! A! Oboje ga pogledavahu začuđeno. Djevojka više porugljivo, a starac ljuti to. — Oprostite! .. . J a ,. . . ne, šta ć u .. . — zapenta, pokloni se i ode. — Kako ti se to Židovče prči! — čuo je kada je odlazio iz dvorane. — Kukavci! — zašapta na izlazu zgrčivši u džepu elegantnoga zimskog kaputa bijelu šaku. Bio je silno, silno ponosan! III I opet je minulo nekoliko godina. U gradu su V. bili saborski izbori. — Kandidati bijahu Ladi­ slav pl. J. i Salamon Rosenzweig. Mladi se kandidat nastanio u »poboljoj« kući kod nekoga bogatoga znanca svoga. Poslije večere skloni se u svoju sobu pa stane čitati iz žurna­ la kojih je čitavu hrpetinu donio sa sobom. . Kada se dovolje na­ čitao, pođe к prozoru, utrnuvši lampu. Bila je divna, krasna noć. Lahor je duhao, a tanki, maglušasti, srebrni oblaci lepršahu oko punoga mjeseca. Pokadšto je za­ lajalo pseto, a izdaleka čula se je malne zagušena buka i titravi cilik tambure. Iz daljine valjao se šum rijeke. — Nikoga nije bilo na trgu, a i svijetli prozori stadoše malo-pomalo gasnuti. Samo sa susjedne kuće padao je na krivi, prašni tarac žućkasti trak. — Salamon se umiri i zanese. Sasvim se izgubio u noćnu tišinu. Sje-

10

tio se one divne, slične noći, kad je na nekom šetalištu — bilo je to još na univerzi — rekao svojoj bogatoj, čupavoj tetki: »Poludjet ću koliko te ljubim!« .. . Bio je on od onih rijetkih koji znadu uz ubave čare pune ke­ se cijeniti svaku krasotu. Iz šarenih ga sanjarija probudiše poznati zvuci. Netko je u blizini svirao D-dur sonatu. Mladi advokat već je dugo nije čuo. Čudna ga obuze čežnja iznenada, kao i iznenada što se katkada sasvim nepoznati senti­ mentalni i meki događaji zapisuju u suhe sudbene arke. . . »Tko to tako skladno svira u tome gnijezdu?« . . . »Tko bi mogao nasta­ vati ovdje prijeko?...« »Možda J-evi?« »Ej, dakako, to svira Dra­ gica!« i opet se udubi u krasne zvukove. Najedared skoči, šapne, »to je već stara frajla«, zatvori pro­ zor, nasmije se, svuče se i legne. U snu je slušao D-dur sonatu u stotinu varijacija. Sanjao je dapače da su ga izabrali i da ju je gradska glazba umjetnički od­ svirala. Probudiv śe prilično kasno, ispio je svoj uobičajeni kakao i i pošao pun nade na ulicu. Obazre se, ni ne misleći na susjednu kuću. Na prozoru opazi nekakvu ocvalu djevojku. I ona ga opazi, pa ga stane motriti dugim pogledom. »Krasan čovjek«! pomisli i koketno mu se nasmije kad se je još jedared okrenuo. Kad je to nade puni advokat opazio, kad je vidio gdje se ono žuto, nabubreno lice rastegnulo u širinu, prezir­ no se nasmije i pođe na biralište. Na putu se sjeti riječi: »Ja ju motrim, ona mi se blago osmješkuje«, i rekavši »Do vraga!« stane na sve strane prijazno odzdravljati. Za nekoliko se je sati čitalo da je dr. Salamon Rosenzweig izabran. Stari je J. došao očajan kući. Dršćući potraži svoju kćer i na­ đe je u njezinoj sobi blijedu i rasplakanu. I njemu curkom potekoše suze, te stane vikati: — Ti su me Rosenzweigi totalno ruinirali! ... I na sjajnome banketu rekao je Jovo Šaralo, posjednik i ne­ kadašnji činovnik ponositome advokatu: — Uvjeravam vas ili ne želim vam i l i .. . nu, tako je; vi ste — čast mi je reći, nu! onako uništili J. On je sada onako, nu, onako, kako se kaže, šljivar bez šljivarije. — Tako? — htjede ga zastupnik ispitati, ali na kraju stola ustao nekaki čovuljak i stao reskim glasom nazdravljati doktoru Salamonu Rosenzweigu, pravom Hrvatu, ponosu stranke, dići do­ movine, dići najlojalnijega elementa u zemlji, reprezentantu reda i kapitala itd.

11

ODISIJE

Iza tuče vedrije je nebo, Iza tuge bistrija je duša, Iza plača veselija pjesma. Nj e g o š Rujanskog nekog dana hitaše prašnim poljskim putem ukraj Save čudnovat neki čovjek prama T-u, prastarom selu slavon­ skome. Lice mu duguljasto, pocrnjelo od sunca, čvrst se nos u sredini malo popeo, a velike su oči radi sunčane svjetlosti malo pritvorene. Glavu je čovjek pokrio bijelom, svilenom džokejskom kapicom. Kroz otvoreni mu se kaput od prugavog baršuna nadule snažne grudi, a kroz niski ovratnik »Jegerove« košulje nabrekao pocrnjeli vrat. Podugačke i vite su noge stegnute u uzane jahaće čakšire iz bijele kože, a čvrste listove pritiskuju kožnate engleske gamaše s pucetima sa strane. U ljevici nosi dugačak ogrtač od kaučuka, a u desnici omašan štap. Došavši nadohvat selu, u aleju starih, kržljavih bagremova, skoči preko jendeka, zapali cigaru i sjedne u ladovinu. Uzdahnuvši duboko, zagleda se žednim pogle­ dom u okolinu. Sunce pali kao vatra. Objesilo se na zapadu — tamo nad općinskim zabranom — kao ugrijan gvozdeni kolut. Na horizontu uokolo — na modruljastim vrsima planina bosanskih, dugačke Fruške i na okrajcima ravnice — uhvatila se siva para kao niske tarabe. Savska je voda opala i ostavila žute pjeskovite obale po kojima popadaše goveda i svinje. Eno goli, pocrnjeli čobani mažu se blatom, pa skaču, guraju i prskaju se u zapjenjenoj vodi. Tamo u Pavićevu bostanu, kraj trskovog šatora, cvile gusle i deru se Cigani, a pudar im sa pudaricom dijeli lubenice. Onaj u kolima, što muči ono jadno ćemane, svaki čas zaurla, pa kada godijer poskoči, kao da je turio rutavu glavu u ploču sunčanu. Preko Save, tamo u Bosni, uzvija se tanak stupovit dim, pa se skuplja nad jasno zelenim vrbovim granjem u raznjihan, tanak i duguljast oblačak. Nad vodom, koja odsjajiva suncu u svim zlatnim i ruži­ častim bojama, lijetaju redom laste i po koji hitri vijak, pa mu­ njevito kliznu na kristalnoj površini. Uto se odjedared digne u selu graja, a guščja povorka leti gačući na vodu. Sve se srebrni

12

i šareni perje, pa one ukrućene crvene noge; sve ljeskaju uzduhom mekane pahuljice. Silnu uzvitlaše prašinu, a putnik krene u selo. Došavši do kr­ sta u sredini puta na početku T-а stane, željno posmatrajući ku­ će koje se nizaju u dugom redu u sjeni starih dudova. Sve je, sve je gotovo onako kao što bijaše prije osamnaest godina; tek po koj se odžak naherio, tek po koju kuću okrečili. Eno, onaj tamo gazda pokrio kuću crijepom, a u sredini se bijele krečom našarane riječi: — Fala Bogu! podigo god. 189*. Tuna Matizević, gazda. Amen! — Putnik se i nehotice nasmije i pođe dalje. Nešto se zbunio. Obuzelo ga i slatko i sjetno neko čuvstvo. Bijaše nedjelja. Uprkos žezi i silnim komarcima iskupio se već svijet pred kućama. Stariji ćaskaju na klupama pušeći, ćeretajući i pijuckajući, a momčadija i nakinđurene djevojke šale se i smiju u malim gomilama. Kada onaj tuđinac prođe kraj koje ku­ će, svako bi zinuo i izvadio iz usta lulu, ali tek što im je okrenuo leđa, čuo je njihovo posprdno dovikivanje: — Kud ćeš, Judo? — Ho'š li šljiva? — Zakasnio si, brate, na večernjicu! Pred dućanom »brata« Haza, čivutina, iskupila se čitava go­ mila. Tri Hazova sina sjede pred kućom na klupi časteći — daka­ ko za novac — seljake špirom. Djevojke posjedaše oko klupe na zemlju, a holba ide od ruke do ruke. Sav put zapremiše seoske bitange. Putnik među njih, a oni ga stanu laktovima muvati. — Godem! — rikne tuđinac i rine jednog klincova u stranu. Uto skoče oni trgovčiči bodreči momčadiju. — Ded, Pero, Simo, ded malo tog bećarinu! Dobit ćete ra­ kije! Pred tuđincem stane nekaki dugajlija. Jednu je ruku turio u džep svoga svilenog prsluka, a u drugoj kavgadžijski vrti ogrom­ nu ćulu. Namigne lijevim okom i rekne nasmješljivo: — Odakle si ti, vändrokäSu? Da nisi dojezdio na magarećem repu! Sva se hrpa gromko nasmije. Putnik stegne svoj štap i problijedi u licu kao vosak. — Šprekn taje! — nastavi ushićeno svoju lakrdiju onaj šmo­ kljan i istrgne putniku iz usta ono parče cigare. Svi da popucaju od smijeha! — Bravo, bravo, Jevsevije! — deru se oni trgovčići suznih očiju. Ali tek što onaj jakota zadimi iz cigare, baci razje­ deni putnik svoj ogrtač i štap, uhvati ono zakeralo za pojas i za časak zatrepetaše u vazduhu opanci; gole noge u lepršavim ga­ ćama jadno zaigraše i jadni junak tužno tresnu о dudovo deblo.

13

Krv mu brizne iz nosa i pokapa bijelu košulju i gizdavi prsluk. Pridignuvši se mucaše žalostivo: — Dođi ovamo, ako smiješ! . . . Ali tuđinac se već okrenuo i uhvatio za prsa Morica Haza, da je zemlja i pod njime od tuge malne suze prosula. — A što si se ti, zelenkoviću, ušeprtljio? Godem! Sad ćeš biti taràna! — lih! Jojkeles! Bože! — pištaše Jevrejče pomodrevši kao šljiva.. . Putnik se tek u brk nasmije, pusti Jevrejina, podigne svoj štap i ogrtač, izvuče iz džepa »buldog-revolver« i zapita šibajući uokolo posprdnim pogledima: — Godem! Hoće li još kogod? — Ta kaki? Ko bi to smio, gospodine? — Nismo mi — bog da prosti — aramije! šala ko među lju­ dima! .. . Ta tko bi s vama?! Vi ste pravi Roža šandor! — Stid vas bilo! — koraše pokunjene momke udovica Jula, prva seoska namiguša. — Stid vas bilo! Da je tu meštrov Julije, odro bi mu kožu s leđa! Kada su ga otjerali iz škole, došao je ku­ ći, ali mu u selu nije bilo para! Šta mislite, nije mu bilo više od sedamnaest kada ga je otac turio u vojsku! — I stara namiguša uzdahne vatreno .. . — Gdje je onaj? Gdje je, gada mu bećarskog! — doletješe na sokak braća Leb i Abraham Hazovi, koji ko sanćim otidoše po kočeve. — Aha! Eno ga kod crkve! — i krivonosi se junaci Leb i Abra­ ham uzmašu kočevima, na kojima još leprša suvo lišće od pasulja. — Hajdmo, braćo; sad će biti rusvaja! A što ga niste pridržali? — viče gromko Leb, koji će jesenas u husare. — Pustite ga, past će on meni šaka! — rekne junački Moric, kome još od straha grdnog klecaju koljena. — I meni! — dreknu gromovito Abraham i baci kolac na put. — Baš ste kukavci! — prekori ih Leb i slomi junački svoj ko­ lac na koljenu .. . Onaj se tuđinac zavezao u sjetne misli: nadanje i očekivanje ga je prevarilo. I on se s tugom sjeti riječi svoga pjesnika: »Eto vraćam se domu svome i već me nepoznata ujedaju psi!« .. . Do­ šavši do stare potavnjele crkve i parohovog dvorca, iz kojeg dopiraše žagor vesela društva i neskladni zvuci starog glasovira, stane.. . Koliko je puta djetetom zapjevao u ovoj staroj crkvici s ocem seoskim orguljašem! Gdje su dani koje je sproveo kod dobroga svoga kuma, kod župnika Jablanovića! Gdje li su one škude što ih je dobivao svake godine na Petrovo — imendan parohov. Bože, gdje li su ta vremena? Izblijedješe! baš kao i ona slika Majke bo­ žje na kućnom pročelju! . . . Uto se zaori iz kuće rodoljubna stara

14

hrvatska pjesma još iz ilirskog krasnog doba, a tuđinac osjeti u leđima i na tjemenu neku zimu — i čitavim mu se tijelom razlije val oduševljenja. Čisto je poželio da i sâm zapjeva krepkim gla­ som. — Već se i za kvaku uhvatio da ode unutra — ali se predomi­ sli, pođe dalje kraj niske i žute »varoške kuće«. — Došavši do ško­ le, stare kućerine s visokim odžacima i mahovinom obraslim drve­ nim krovom — problijedi kao krpa. Čuo je kako mu srce kuca. Ne vidi ni radoznalih pogleda prolaznika, niti čuje cilike violine tamo iz mehane. Gleda pred kućom stari ograđen vrtić sa duga­ čkom, potavnjelom hrastovom klupom: ni jedna ruža, ni jedan se cvijetak ne sakri oku njegovome. . . U dvorištu škripi stara đerma — neko vuče vodu. Uto škripnu zeleni kapci, a on sav protrne. Upre svu svoju snagu i pogleda na prozor.. . Zelene kapke otvaraju dvije bijele ručice. Onda se pojavi bujna crna kosa, pa onda mramorno čelo, pa onda krasne modre oči pod dugačkim trepavicama, pa onda rumeno lice, pa nasmješljiva usta, sjajni zubići, obao vrat, tajan­ stven komadić grudi i . . . i glupi komadić crvene bluze. — Uh! Strašna je sparina! Bit će kiše! — čuje se iz sobe zvu­ čan, ali malo drhtav glas . . . Putniku stala krv u žilam a!. . .

— Zaista, oče! — odgovori mlada na prozoru u nježnom altu i porumenje sva do ušiju opazivši smjelo-smeteni pogled Stran­ cev.

I on se naglo okrene i prijeđe preko puta u gostionicu mozga­ jući: — Ko je ta ljepotica?.. . Oh, kako li se mome starcu promi­ jenio glas! Da, ali ona! Učiteljka jamačno nije,. . . ta zar bi zvala starca moga .. . ocem? — I on sjedne uz jedan prazan stol pred me­ hanom. — Godem! — šapne i lupi о stol svojom kapicom. Onda ко bajagi zakloni rukom oči od sunca i stane kroz prste gledati prijeko. . Ona iščezne. Učini mu se da je uhvatio pogled njezin. Lupi šakom po stolu, zapali cigaru. Iz sobe izleti mali okrugli birtaš. Crljenak u modrim čakširama, kake nose obično Primorci, a s ličkom kapicom na glavi. — Donesi mi najboljeg vina. Imaš salame? — Imam. — Trči! Ali ako je crvljiva, teško si ga tebi! Godem! — Kako crvljiva, gospodine! Bili smo i mi malo po svijetu! — I birtaš donese za časak bocu vina, čitavu jednu salamu, i prostirući čist čaršav stane zapitkivati: — Jesmo li iz daleka, sinj ore? — čovječe, jesi li vidio tamo prijeko na prozoru onu gospo­ jicu? Znaš li ju? Birtaš se krišom smijuckao. — To je, sire, meštrova pokćerka. Kažu, daleka neka rođaka. Uzo ju učitelj pod svoje od žalosti za sinom, koji je — kažu — u

15

vojsci bio na robiji, pa se nije, magarac nijedan, ni kući — ka­ žu — povratio. A . . . a odakle su oni, domine? — A rašta je bio na robiji? — upita putnik i ponudi ga vinom. On popije i stane trti rukavom postrižene brkove. — čega radi? Radi čega? Stranj ga ko štranjga, lola ko lola, krmak ko krmak! Izlemao — kažu — radi neke djevojčure u ne­ koj kasarni svog rođenog kapetana, i moga avanicu bacili u buvaru, u štokhauz! Da, zbilja, done, odakle putujete? Tuđinac mu naspe opet čašu i zapita smijućke: — A jesi li ti, more, poznavao onog bangaloza? — Đirtaš pljučne. — Vi baš želite da me opijete, ali nema toga bureta na svije­ tu! Bio sam ja mornar! Da, onaj meštrov hahar — poznavao sam ja bekriju! — Kada su ga otjerali iz škole, mahom je cijelo selo obrnuo! Bilo je to prije kakvih petnaest godina — jest! osamnaest! Ja sam onda došao u službu Hazu — znate, njegovog ste sina da­ nas. .. alaj ste ga, bože mili! Trista mu muka! Služio ja starog Haza pa imao ljubaznicu Julu. Znate! Onu! Da, vi je još ne znate; — ali ako bi baš. . . Sada je udovica — i birtaš pljučne posprdno. — Oko nje stao se šunjati onaj balavac. Ta ćosav još bijaše, tri­ sta mu muka! Ja njega jedne večeri dočekam, pa žic! po ušima. Trista mu muka! Nastala ga dreka kao da sa neba fratri popadaše! Onda štapom maznem do dva-tri puta Julu, pa zbogom, diko! — Da, odakle si ti, baćuško! — Paralažo jedna! A ne znaš li, bolan, da sam ja sin Košaninov? — Ta znao sam ja to odmah, gospodaru Julije! — stao birtaš trabunjati češući se iza ušiju. — Sta se pretvaraš, kiseli krastavče. Ali ako ikome pisneš da sam došao. . . — Zar sam ja, trista mu muka, neko drobeljalo? — Izdiri, nesrećo! — podviknu Julije, a onaj se pokunji i ode mrdajući ramenima.

Sunce stalo zalaziti i zrak hladnjeti, a pred kuću sjeo seoski učitelj, stari Grga Košanin. Na glavi mu stari fes, drhtava desnica drži ogromnu luletinu, puši starac tjerajući komarce. Premda je u košulji i papučama, ipak tare svaki čas ogromnom modrom ma­ ramom znojnu ćelu, bradu i bijele brkove što se na krajevima žu­ te od silnog pušenja. Svaki ko prolazi pozdravlja, a on se milosti­ vo odziva: — Dobro veče, sinko! — Alaj je jadnik u posljednje vrijeme ostario! Rođeni ga je sin više uništio nego kakva boljetica teška. — Odjedared dogamba iz svoje, preko puta, gostionice к njemu gazda Mijo.

16

— Dobar večer, gospodaru meštre! — Bog dobra dao! Sta je dobra? — Eno kod mene preko puta šenuti neki lacmanin časti paoriju. Ima novaca kao blata! Bankama pali cigaru! — Mijo malo laže, ali šta ćemo! On laže, kao tica što pjeva! — Prolazeći selom, malne zadavi taj Rus gospodina mladog, Morica. Poslao me ova­ mo da vas pitam hoćete li mu prodati šljiva? — Zašto ne bih ako dobro plati? A odakle je? — Ko bi znao.. . trista mu muka, odakle je. Bit će iz Pariza. Tako psuje ko Parižlija. Govori i naški. Vrag bi ga znao! — Pa neka dođe! — Birtaš ode i vikne sa po puta: — Gospo­ daru meštre! Ako dobro prodate, bit će zar i meni štogod? — Bit će, bit će! Uto se pojavi na prozoru oštro lice i svijetle oči gospođe Košaninove. — Kakvoj ćeš to suklati prodati te zelene šljive I Zar onome pelivanu? Nije to čist posao! — Ali nemoj, mamice! — stane je miriti Ljubica. Vrata grunuše, starica dojuri napolje, stane prkosno kraj klupe i stisne zube. Iz birtije je dolazio oborene glave i očiju onaj stranac, kapu je navukao duboko na čelo. — Ide kao razbojnik — šapne starica držeći ga na o k u .. . Došavši, pokloni se nekako smućeno, i predstavi se starcu tihim glasom. — Forest, trgovac. — Košanin, pučki učitelj! Moja žena.. . — Milo mi je — gotovo prošapta došljak. Starci su začuđeno promatrali toga visokog stranca što tako rasijano maše štapom i gleda preda se. — I Ljubica dođe stidno napolje. On se učtivo pokloni i pruži joj ruku. Ona tek makne de­ snicom i porumeni do ušiju. — Izvolite sjesti, gospodine! — ponudi ga učitelj kraj sebe. — Hvala! Sjedio sam dosele. Kažu mi da imate prekrasnih šljiva. Premda još nisu sasvim zrele, kupit ću ih odmah ako su mi po volji. — Trgovčev je glas malko podrhtavao. — Treba biti pomolog, gospodine moj! — i stari se Košanin zaveze u voćarsko-botaničke rasprave. Starica je zanijemila i bljednula, a uplašeni ju je suprug kat­ kad ispod oka pogledavao. Odjedared uhvati Ljubicu za ruku tako žestoko, da ju je šapatom zapitala: — A šta vam je, mamice? — Ah! . . . ništa, ništa! — i starica potrči kao bez glave naj­ prije u šljivik, onda u pojatu, pa onda u školsku sobu. Tamo pred starim, drvenim raspelom padne na koljena i pruži grčevito ruke gore šapućući kao u vrućici: 2 MATOS II

17

— Hvala ti, bože! On je; on je, jadni, nesrečni moj sin, moj Julije! — Kao novorođeno sunce što budi rosu na cvijeću, tako je i njezina nova sreća izmamila suze na dobre joj materinje o č i. . . Odjedared skoči i stane kraj prozora. Julije jednako još stoji i rasijano sluša. Tek pokadšto izlane: »Jest, tako je, gospodine!« Stari Košanin se razmahuje i priča o Ernstu Benariju, glasovitome vo­ ćaru. »Bože! ta taj moj Grga pravi je slijepac!« pomisli starica i nanovo proplače.. . Sabravši se otrči u kuhinju. — Čuješ, Rezo! — vikne sluškinji, švabici iz Stare Pazove. — Kolji kokoši i pravi pitu od sira. Imamo gosta! — Onda se vrati u sobu i umije lice, da se ne bi poznao trag od suzâ. Ono troje međutim otišlo preko dvorišta u šljivik. Julije po­ nudi Ljubici desnicu, a ona — hoćeš-nećeš — primila. Šalio se s njome i kao da nije mnogo naučio od šljivarskih starčevih pou­ k a ... Starac je kraj svakoga debla stao, izgovorio mu životopis i vrijednost završujući redovito: — Ni u Tuzli nema takih! Prođoše voćnjakom, a mračak se stao hvatati. — Godem! ja kupujem sve, gospodine! — Zar baš sve! — zavapi učitelj zavitlavši lulom i maramom; a Ljubica mišljaše: »Čudan čovjek! Kupuje zelene šljive, a nije ih ni gledao!« Juliju je odgovorila vrlo malo. Ta zar nije to mu­ ka, ići s takim momčetom ispod ruke? — Pošto dajete sve? — upita Julije. — E, gospodine, dva ću drveta pridržati za sebe, a za ostalo mislim — kao brat bratu — dvajst forinata. — Dobro je! — I Julije izvadi iz kožnatih čakšira buđelar, sav nabrekao od novca. Učitelju padne lula u travu. — Ta, gospodine, manite se! Ima vremena! Nismo mi na te­ legrafskoj žici, nego u T-u — reče, a u sebi pomisli: »To moram da javim u 'Školski vrt'«. Tako dobro još niko ne proda svojih šlji­ va u Slavoniji. Ali i jesu to šljive! Neka se sakriju tuzlanke! Došavši na dvorište, stane se Julije bajagi praštati, mameći Ljubici krv u obraze. — Ta ostanite, gospodine, kod nas na večeri. Bit će siroma­ ški, ali od srca! — zadržavaše vukući ga za rukav učitelj. Ljubica je šutala, ali tih pogled njezin je govorio. Ta zaboga, takvog ču­ dnovatog čovjeka još ni u snu vidjela nije! — Uto dotrči iz kuće hitra starica. Namigne krišom na Julija, smijući se toplo i mate­ rinski, da se čudom začudila Ljubica. I on se smije! šta je to? — Zar si ti, Grgo — vikne starica veselo — zaista pobenao? I ti bi dozvolio da gospodina iziju stjenice onoga Likote? — Eh, Marijo, mislio sam da t i . . . — penta iznenađeni sta­ rac. »Čula je — pomisli — kako sam se krasno pogodio!«

18

Kada dođoše u tavni hodnik, osjeti starica kroz kosu topli si­ nov poljubac. — Ćuti, mamice, da vidimo šta će otac — šapne joj u uho, a ona sirotica opet otprši u školu. Ljubica joj se sve više čudila; tim više što je još nema na večeru na koju je došao i veseli kapelan, Zivko Unukić, veliki rodoljub, a još veći govordžija. Na stolu već stoji pečenje, a nje još nema. — Gdje je majka? — upita Ljubica u uho sluškinju. — Plače u kuhinji. Ne znam šta joj je. Julije je stao pričati svoje doživljaje. Baš govori kako ga je đakom povukla želja na more, kako je patio kao prosti mrnar na »Raleji«. Ljubici odjedared bljesne pred očima! Pohrli u kuhinju, ali majke nema. Nađe je pred kućom na klupi gdje sluša kako iz sobe dopire snažni glas pripovjedačev. Mjesečina joj se prosula blijedim licem i suznim očima. — Mamice! Ono je Julije! — šapne Ljubica 1 padne joj na grudi... — Ta gdje ste, žene? — zapita ih učitelj pošto dođoše gleda­ jući kradom Julija. — Imale smo posla — odgovori Ljubica i obori porumenjelo lice. Obješenjak kapelan pogleda nju, pa Julija i kradom se na­ smije. — I tako ja dođem u Teksis — nastavi Julije svoje pričanje zažarenim očima. — Bio sam dakle već mrnar, konobar, jahač u cirkusu, pisar, rudar, a u Teksisu se najmim u jednoga bogatog farmera, Furleja. Dresirao sam mu za sedlo poludivlju ždrebad. Godem! sjednem na onog ludog đavola, zabijem mu mamuze u rebra, pa huj! — jurim kao bura prostranim travnikom, dok klju­ se ne padne od umora. Tako sam ja dresirao, a Furlej sve govori: »Bravo, momče! Godem baj hel! Ta ti si morao negdje spasti sa vješala!« Taj me je Furlej uzeo i za ortaka, a ja se pomognem i vratim u Evropu . . . — Ta mogli ste se i ubiti — izletje Ljubici preko volje. — A šta je bilo s vašim roditeljima? — upita kapelan gleda­ jući staricu kojoj bljesnuše oči, i starca koji je držao u ruci ba­ tak i pružio prama Juliju glavu.. . Muk zavlada vascijelim dru­ štvom. — Eh, ja — godem! — stane drobiti Julije, a rašireni i sjaj­ ni mu pogled bludi uokolo . . . Starome Košaninu ispadne batak iz ruku, a on ih dršćući kao suvo granje pruži prama sinu. Oči izbuljio; krajevi usta podrhta­ vaju grozničavo, usne se miču kao da hvataju vazduh. Pritvorivši starac zadovoljene oči, nasmije se, a dvije se suze uhvate za staro mu lice kao proljetne kapljice što se hvataju za led.

19

— Julije! Sine preslatki! — viknu najedared iz dna grudi tihanim glasom, spusti ruke i kao da je zaronio u naslon stolice. — Jest, oče! To je Julije, mili naš Julije! — rekne kroz plač majka, obujmi sina rukama oko širokih prsiju i stane ga cjeli­ vati, a on srečnik zaklopio oči! — Ja sam ga odmah poznala! .. . — Hajde ocu, nesrečnice — rekne mu blago; on ustane; po­ ljubi oca u drhtavicu ruku: — Oprosti mi, oče! — Jadni, nesrečni, dobri moj sin! — govoraše starac na ma­ hove — Ja sam ti već davno oprostio. A što mi se ne javi prije! — i presrečni ga otac dodirne usnama u visoko čelo. Vrata se otvore, sluškinja uđe u sobu i ispusti iz ruku činiju. — Stani, narode! Zar zaboraviste pitu? — rekne kapelan vla­ žnim očima i pokaže na razvaline na patosu. Svi se osim Julija kroz suze nasmiju. Dohvativši kapu, ode napolje. I starica se za njim digne. — Ostavi ga — rekne joj starac — znaš da je tvrd na suzi. Pusti ga, bit će mu lakše! — Slava Višnjemu! Tajni su putovi Gospodnji! — digne čašu kapelan. — Amen! — i svi se kucnu. — No, Ljubice? Otkada vi pijete vino? — dirne ju kapelan, a ona pobježe u kuhinju. Oni pogledaju za njom pa se nasm iju... Naskoro se za njom odšunja i starica. — Bez riječi odoše one na dvorište i nađu ga na bunaru, na najmilijem mjestu njegova dje­ tinjstva. Naslonio se na đermu i spustio glavu — zamislio se, šta li? — Odjedared se trgne i pođe к njima i rekne mekanim i toplim glasom: — Ljubice, a zar ti nećeš da me poljubiš? — Njoj se slomila riječ u grlu. Zadršće kao cvijeće kada vjetar navještava blagu ki­ šu proljetnu. Julije priđe к njoj, uhvati je objema rukama za nje­ žnu i divnu glavu pa je poljubi u čelo govoreći: — Je li, golubice! Ti ćeš još ostati uz nas, nećeš odletjeti! Ona zaplače. — Ne plači, dušo! — rekne joj Julije i dugim poljupcem ispije suzu sa zapaljena joj lica . . . *

Već je i ponoć minula. U »namještenoj sobi« na krevetu za goste — osobito za »školskog nadzornika« — pružio se Julije pod­ bočivši muške ruke pod glavu. Sve je već ispripovijedao: i kako mu je srce krvarilo kada su ga turili u vojsku radi đačkih nestašluka, kako je izbio Mađara, kapetana Teleglavija, i patio na ro­ biji, kako se nije od sramote vratio kući, kako je tumarao svije­

20

tom i obogatio se sa mr. Furlejem. Majka sjela na krevet pa ga časkom cjelune, a otac kraj njih u starom naslonjaču puši, tjera ogromnom maramom muve i sve se osmjehuje. — Ljubica sjedijaše malo podalje. — Svemu se divila: i smjelim pustolovinama, i patnjama, i ovome snažnome i razboritome čovjeku junačkih crta i kudrave kose, i bistrijem velikim njegovim očima kojima joj je svaki čas kanda u dno srca zavirio .. . Odjedared stane Julije sve tromije govoriti. Oči mu se skla­ paju. — Laku noć! — šapne umorenim glasom, uhvati majku nje­ žno za ruku, pogleda zahvalno oca — pa Ljubicu, da je sva uzdrhtala, sklopi umorene vjeđe, a licem mu se prospe tih, blažen smi­ ješak . . . I majčina glava klone mu umorena na grudi, a otac sta­ račkom rukom otre mu znoj sa čela, poljubi ga i ode s Ljubicom na prstima u sobu za spavanje. Legoše, ali zaspati ne mogoše. — Spavaš li, Ljubice? — javi se odjedared starac, ali ona mu se ne odazove. Ustao je, obukao svoj »šlafrok« i otapao opet u onu sobu. Ljubica ne može da usne, sva gori. Kada zatvara oči, kao da je mora davi.. . Čuje kako je u drugoj sobi starac gromko zahrkao, i ona ustane, zavije se u ponjavu, otvori prozor, a pogled joj zabludi u ambrozijsku, u tihu noć. Na nebu se prostire ogroman oblak kao mračno krilo, a tek tu i tamo bljesne zlaćano perce — kaka zvjezdica. Čuje njegovo disanje. . . Cvrčak cvrči, a komarac zacvili zujnu svoju pjesmu. Kroz dudovo lišće na sokaku ćarlija noćni lahor i dirne joj svježim dahom tople, djevičanske gru­ d i .. . Bijaše joj tako slatko, tako lagodno! Od nepoznatog joj ne­ kog uzbuđenja podrhtavaju noge oko koljena, a i u grlu ju ne­ što tako slatko zateže, da bi se ujedno i nasmijala i zaplakala; ni­ kada još ne bijaše tako čudnovato zanesena! .. . Nedavno je čitala kako je anđeo odnio zapušteno neko čedo, pošto je zaspalo, gore u zlatna nebesa.. . i njoj se učini u noćnome šuškanju kao da anđeo ljubavi gazi noćnu tam u. . . Razdragana i raznježena fanta­ zija ponese je daleko, daleko, tamo u tajanstvene mirske visine. Snivala je otvorenim očim a... Odjedared ju trgne iz tih sanjarija otegnuta jeka daleke grm­ ljavine. Nagli vijor potrese krovovima i dudovim granjem i oši­ ne ju hladnim rtom svojim. Ona se prestravi, zatvori kapke i pro­ zor pa legne. Još nije po. starom školskom krovu ni zarominjala jesenska kišica, a ona je već usnula, sanjajući prvi, sjajni i čarobni sanak prve i čiste svoje ljubavi.

21

STRAŠNA OKLADA Sličica iz Slavonije

I u selu se Mitrovcu složilo vatrogasno društvo. Iza prve vjež­ be na »pijacu« seoskome — kojom je prilikom duša novog dru­ štva, prevejani brico Martin Pekmezlić kao nehotice prosuo mlaz hladne vode na babu Belku, seosku babicu i suparnicu svoju — ode društvo na blagoslov u Mayerovu krčmu. Jeli, pili i veselili se. Noću oko dvanaest raziđe se i posljednja hrpica otpjevavši gromovito Oj Slaveni, jošte živi. U niskoj i zadimljenoj krčmi, kraj dugačkog, pivom i raznim bućkurišem posutog stola, ostado­ še samo matadori. Počasni društveni predsjednik naherio na sjaj­ noj glavi sjajan šljem, lupa šakom po stolu i kićeno besjedi. Ka­ ko je toga gojaznog i maljušnog gospodina jamačno za nos doni­ jela roda na taj čalarni svijet, to za tom tankom, rastegnutom i nadesno povijenom krivudijom iščezavaju očice, ustašca i pepeljavo-bijela kozja bradica. To je oduševljeni knajpovac Vazmuslav Čalapecky, doseljen Poljak, koji se — tako barem tvrdi brico — nije primio predsjedništva radi vatre, a još manje ra d i.. . vode. Kraj njega se zagrlili brico i birtaš Mayer, pa pjevaju škiljeći is­ pod oka na svoju »vurciku«. Snuždeni Poljak spustio glavu. Krč­ mar, kličav direklija s previjenim zrikavim očima i podugačkom bijelom bradom, časkom ijujukne i poljubi tenora Pekmezlića u lice, pjegavo kao jaje pureće. Stari švarcvaldski sat otkuca promuklo ponoć, a Mayer — ni sam nije znao kako i radšta — stane namršteno pričati kako se jučer u njegovom dućanu iz njegovog revolvera ubilo ono Ci­ ganče, a liječnik se razglagolja kako je jutros pred komisijom iz N. uz pripomoć bricinu slavno parao mrtvaca. — Zar ti i secirati znadeš? — zapitat će krčmar bricu. Taj se grune gordo šakom u prsa i rekne posprdno: — I ja sam, bogu fala, ponešto učio. U kirurgiji sam, mogu reći, kod kuće kao i u zubarstvu. Nemam doduše diplome, ali zato imam srce doktorsko, pa se ne bojim gdjekojeg patentiranog

22

ma-g-gulikože. Pa šta znaju ti doktori? — okrene se Čalapeckome — šta znaju? Ni od kijavice te ne znaju ratosiljati! Na te riječi zatrubi veleučeni doktor da sve trepte one ogrom­ ne nosnice. Posvađaju se. Birtaš nije mario za riječi njihove. Dugačkim je prstima preplitao po bradi, a tamo iza peći kao da se nacerilo ono mrko, problijedjelo cigansko lice sa pomodrelim usnama.. . Uh, alaj zure one pritvorene, ukočene, crne, grozovite o č i!. . . Birtaš se uhvati za bricin kaput. Kavgadžije se međutim već stali i kladiti. Oči im se krijese, lica se rumene kao sljepačke tikve; uto brico skoči na stolicu, grune se šakom u prsa i stane se blijed kao krpa zaricati da će otići na groblje i odsjeći mrtvacu nos.. . — Nemoj, za pet rana božijih! Pô je noći! — zaklinje ga Ma­ yer urlajući. — Da je na vješalima, opet bih mu ga odsjeko! Marim ja! — i brico skoči sa stolice. — Ako taj nos sutra donesete, pojest ću ga u gulašu! — peč­ ne ga doktor. — Hajde, gospodine, za pedeset rutavaca! — Dobro je! Primam, dragi Pekmezliću! Pružiše desnice, a brico — ode. — Pekmezliću! Dragi Martine! — zaleleče za njim Mayer i okrene se tužno doktoru. — Nije fajde, delija je taj brico! I đavolu bi svijeću zapalio! Gotovo te i ja vjerujem da pravi led! — Kaka svijeća, kaki led, kaki nos, kake kobasice, ludo jed­ na! O, odgrist će njemu Cigo magareća ona ušesa! — Tä nemoj tako, dragi Vazmuslave! — i Мауега kanda nešto štipnu za uši. Doktor da još nešto rekne, ali mu krčmar uzdrhtalom rukom zapuši usta. Sav se ušeprtljio ... ... Dragi doktore, noćas si moj gost.. . *

Noć je nešto hladna, a uzduh miran. Ni listak da zatrepti. Oko srpa se mjesečeva valjaju oblaci kao posrebrena pjena. Zrakom se prostire sladak miris otave. Cvrčci cvrče, komarči zuckaju. — Brico se žuri malacko klimajući prema groblju, pa sve pjevucka Čupava, garava.. . Uspentra se na humak .. . iza sela. — Među raz­ bacanim, mrkim se krstovljem bjelasa kućica s tavnim križem. — Šta je to? Na klimavome plotu kao da se nešto šćućurilo! — i brico stane. Odozdola, iz sela, stane dopirati pusto pasje zavijanje.

23

Ali ono na onome stupu! Bijelo je kao ponjava. Oči časkom sinu kao dva sumporna plamička — i zablenuti se brico sjeti da je ovih dana umrlo nekršteno dijete njegovog komšije Jelčiča. Užasnut pi­ lji očima na plot, u onu strahotu. Misao na jadno i nekršteno no­ vorođenče ukoči mu i ruke i noge... Jest, jest! — to je nevinčić! — i brico si zaludu doziva sadržaj članka iz kalendara Danice pro­ tiv tih budalaština. . . Ono svjetlucavo još jednako čuči, kao da ustremljuje pogled, hladni i sjajni svoj pogled, na dušu mitrovačkih vatrogasaca.. . Diže se polako, oprezno. Brico da se krene, ali — kao da je prikovan.. . Oblaci zastrli mjesečinu, a grozne se oči bijesno krijese. Sa plota kao da su vrcnule dvije iskre.. . skočilo j e. . . — Potari! .. . — zavapi Pekmezlić tihanim, promuklim glasom. Oči one jure prama njemu. Uhvati za držak svoje vatrogasne sjekirice. — Potari te sveti...! — a kraj njega prošuška kao .. . Mje­ sec opet sine iza oblaka .. . — O, mačka! — uzdahne brico iz dubine grudi, otare rukavom znoj sa čela i pođe u groblje zaraslo dračem i korovom. Obuzelo ga je ono junačko čuvstvo, kao kada se osuđeniku pred dželatom čita pardon. — Pravo kaže Danica! — pomisli smijućke. Na tavna vrata mrtvačnice udaraše topao, vlažan dah, pomi­ ješan vonjem znoja, slabim dimom zapretane vatre i mrtvačinom. I neko dvostruko disanje kao da se ču je .. . Brico stane. — Kako disanje, do vraga? Ta mrtvaci ne dišu. . . to diše vi­ no! — stane se junačiti, premda su mu zaklepetala koljena, i po­ đe na prstima u mrtvačnicu, prema školjkama. — Pa govorila Danica šta mu drago, taj Cigo diše ko dvojica! — i brici se zavrti u glavi. Pred očima mu se toče svakaki šareni kolobari. Kao suma­ nut izvuče iz džepa britvu, usprkos nejasnoj nadi da će mrtvac zagudjeti nujnim glasom: »Sada ću te u prah sunčani!...« Gotovo bez volje, kao sanen, stane lagacko opipavati ono tijelo na nosi­ lima . . . — Boga mi, taj Cigo kao da je obučen!. . . Oho! i prsa su mu čitava, a jutros sam ih unakrst rasjekao ovom svojom ru­ kom .. . ili . . . ko zna! možda i nisam .. . Gle, gle! jutros još ćosav, a sada mu porasla brada.. . Ali — vino bradu pravi!. . . O, tri­ sta ti ciganskih kijameta! — i brico se opet razabere i udobrovo­ lji, pa uhvati žrtvu svoju za otomboljen nos i zasiječe oštrom brit­ vom . . . — Eto meni pedeset forinti! — Prste mu orosi nešto toplo kao k rv . . . Brico baci nos u džep kao žeravicu, ali iznenada ga nešto tako snažno odalami u prsa, te je posrnuo u ćošak i stao na nešto mekano, živo .. . — Potari te sveti k r ...! — Jaoh, Marko! — zapišti ono u budžaku.

24

— Drž' ga, ženo! U-u-uh! Moj nos, ženo, moj no-o-os! — zadrcči onaj sa nosila mrtvačkih mračnim glasom i skoči. . . Pekmezlič uhvati šišnjavu. Juri, kao da si ga izbacio iz puške. Kao poludjeli slijepac srlja pomamno preko križeva, pa preko plota, pa niz humak, pa preko livada, strništa i mirišljavih sjenokoša. . . — Jaoj, Marko, krv, k rv ...! — ječi za njim tanan glas. — Uh, ženo! Odsjekao mi no-os, moj no-o-os! — odjekuje mu­ klo, užasno. . . Ali brico se najviše zaprepastio od one žene. Kao da čuje za sobom šušanj plaštate koštunjave babetine s oštrom kosom i škr­ gut njezinih oštrih, krvavih z u b a ... — Smrt, smrt! — uzdiše očajno i makija kao da se pretvorio u komad živog straha. Posrče, zapliće se u korov i travu, lomi kukuruze, preskakuje jendeke i grabe kao oroz kada se iskobelja iz ruku nevješte kuharice. Na oči mu pala magla, u ušima mu šumi vjetar... Već je i noć stala blijedjeti, a brico se zdvojan, iznuren i kao isprebijan dohvati pustare Jasenja, spajinskog salaša. Dršćući od slabosti i od noćne rose, uvuče se u ogromnu kamaru na guvnu i zaspi kao zaklan, usprkos bodljikavoj slam i. . . Sanja о nosovima velikim kao Krndija, pa о malim, sićanim, koji padaju iz oblaka kao krvave pahuljice; — sanja о nosovima groznim, strahovitim. Spavao je dugo i tvrdo. * Probudi ga tutanj groma. — Gdje sam ja? — zadivi se pijuckajući slamu, kojom mu se u snu napuniše usta. — Uh! taj prokleti nos! — i brico skoči, te su sve kokoši sa guvna glasno odletjele. Sjedne u slamu, podboči na ruke mudru glavicu i zaveze se u tužne misli. — A! baš sam bio lud! Ta ono je bio valjda kaki pokojnikov rod, otac ili m a ti. . . šta li? .. . Zakopaše ga, pa jadnici ostadoše da prenoće pod krovom .. . Bože! . . . alaj je čovjek lud kada je pi­ jan! Kako ću bolan kući od sramote! Paorija me vermala i begenisala više od popa, a sada. . . — i brico stane kao lud buljiti u nebo na koje se sa sjevera, dotalasivahu brazde surih oblačina. Zafijukne suh, topao vjetar, jauče šumama i livadama i vitla slamu i prašinu. Iz salaškog dvorišta, onamo iz dugačkih ambara, staja i žitnica dojekuje zabrinuta vika čeljadi, prekidani pasji la­ vež i žagor živadi. Bit će bure! Munja bijesnu na tavnu oblaku, a nagao grom tresne negdje u blizini. Strijele sijevaju, a grohotna se rika gromova razliježe uokolo. U seocu Jabukovcu, tamo za

25

onim šuškavim kukuruzima, zazveči čudotvorno zvonce sa crkvice svetog Blaža. Grdan oblak zastre sunce. Vjetar prestađe, ledeni neki dah proždene uzduh, zatrepeče cvijeće, trava i lišće starih na guvnu dudova; svi glasovi umuknuše. Zelenu Krndiju zastre sivkasti zastor, koji se spustio sa niskog oblaka — pa se primiče sve bliže i bliže. Odjedared udare po osušenoj zemlji i zatandrču po krovovima sve gušće i gušće ledene grudvice. Podiže se vi­ hor. Pekmezlić ni da se makne: kao da se skamenio. Ali, kada ga kvrcnuše oni tvrdi grumenčići, skoči i skloni se u obližnju čatrlju, zapuštenu staru kovačnicu. Sve se više lome gromovi, sve gušće struji tuča, sve burnije bruji bura, sve se više gubi sitan glas čudotvornog zvona jabukovačkog. Bricu obuzelo bogobojazno neko čuvstvo. Već odavno ne vidje takog grada. Samilost ga je obuzimala kada je gledao kako kao lješnjak velika zrna udaraju po kukuruzijim klipovima i kako cjepkaju vito, zeleno lišće. — Šta će taj jadni narod da počne bez kukuruza i vinograda? Mi gospoda ni ne mislimo kako je danas teško biti seljak. Šta je čo'ek? Pih! — i brico pljučne prezirno. . . Raširenim krilima pa­ dne mu pred noge golub, kojega je jamačno led zatekao u polju. Tronuto podiže jadnu pticu s krvavim kljunom i prokislim per­ jem. čudnovato li ga gleda svojim crnim očima! — Gle, kako mu lupa srce! Kako jadnik strepi! Pa da nije čo'ek poganin! Za svoj stomak kolje ovu jadnu božju živinu. Ima i to srce! — Ali kako brico od sinoć nije ništa okusio, sjeti ga go­ lub svakakih ćuraka, plovaka i kokošiju, a pomisao na tu božju živinu namami mu vodu u osušena usta. — Oh, alaj bi taj golub bio zgodan u sosu! О bože, ко bi se nadao da ću — ta ne bojim se ni popa ni doktora ni bilježnika — da ću ja patiti glad! A li.. . uh! Prokleti taj nos! .. . — Nešto ga stane čagljikati u nosu, popne se u oči, a suza, velika kao grašak suza, kapne niz pjegavo lice na raščepuren i pun slame brk! Tuča prestane s plahom kišom. Vjetar kida oblake i tjera ki­ šu, a tu i tamo viri ažurna vedrina. Kroz bijele oblake prospe zla­ to ljetno sunce grijući ohladnjeli uzduh. Uokolo po poljima, li­ vadama, pašnjacima i po majurskim se krovovima iz ledenog šljunka puši mliječna i sivkasta maglica. Na dudovima zaćeretaju vrapci, u kukuruzu zaćućori prepelica i trčka, a i u salaškome već dvorištu bruji bučan život. Kraj stare kovačnice prođe čopor svinja, a odostraga gamba u razderanim opancima dežmekasti svinjar Pero. Opazivši u ko­ libici bricu, sav problijedi u zbrčkanome i od rakije nabubrenu licu.

26

— Sta ti tu radiš, britvo zarđala, ubio te sveti Ilija! Koji te je bijes natentao da nam doneseš led, mazalo prokleto! .. . Hej! gđe ste, ljudi! Drž'te majstora! Evo te mitrovačke tice! — stane se de­ rati hrapavim glasom. Pekmezlić trgne iza pojasa svoju sjekiricu, baci goluba, onaj nos i kacigu, pa drž’ kroz kukuruz kao ranjena prepelica. — Bože! ako me ufate, zbogom, diko! * — Gđe je, gđe je? — Ta nije bio baš daleko! — Pèrjâ ti on, brate, kao lasta! — Učio, kažu, crnu školu, vragu prodo dušu! — A kako li ti, Pero brate, umače? Jesi Г ga barem udario? I svinjar Pero s ćulom, biroš Janko s gvozdenim vilama i ču­ var Mato s nabijenom puškom sjednu umoreni i znojni pod staru, granatu vrbu na »donjem čajeru«. — Opatrnuo sam ga, brate jedini, baš dušmanski! — odgova­ raše Pero svinjar čuvaru paleći gubom i kremenom lulicu. — Ja, brate Mato, za svinjama, a u staroj se kovačnici ukućio onaj Pekmezlija prokleti. Drma ti, brate rođeni, onu ticu desnicom, a u ljevici mu ono krvavo parče, pa sve nešto mrda ustima. Mamiš, mislim u sebi, oblake, nije ti, ugursuze, još dosta, pa dofatim tu pustu štapinu. Ne’š, reko1, dosta je leda! Ali i jesam mu otom budžom zapalio leđa. — Oca mu bećarskog, a što ga ja nisam dofatio! — žali Janko. — Kaki ludi dofatio! Ode ti taj, brate moj, u oblake! — rekne Mato. Sada svi upru oči u oblak, koji je sunce zalazeći obrubilo zlatom i purpurom. — Ja kanda nešto vidim! — šapne svinjar. — I ja! — I ja, brate! Gle, kako se brico izvalio na onom oblačku kao na ponjavi. — I ljudi gledahu zapanjeni zapadno rujno obzorje . . . Već je i sunce za sobom ostavilo ružičastu svoju lepezu sa zlatnim perima, a oni jednako zapanjeni gledaju. Tek kada žabe zakreketaše i suton kada se uhvatio, krenuše se mučke kući. Kada se već splinula njihova sjena sa večernjim mračkom, spusti se brico s one vrbe oprezno i krene tužan k u ći.. . — Kaka mi fajda od toga što imam soli u glavi? Misli glupi paor da pra­ vim led. O, carevi! š t o jamiste one vruće batine! To je pomada za Slavonca! — Tako mudrovaše vascijelim putem. «

27

Pekmezlić je izgubio okladu. Odsjekao je doduše nos, ali ocu pokojnikovu, kome je kao krvarinu platio onih pedeset forinti. Kažu da je zbog toga bio i u bajboku. Jedne je noći iščeznuo iz Mitrovca na utjehu babe Belke. Se­ ljani tvrde da su ga vidjeli kako je otpirio na oblaku. Da! Onaj kleti nos kupio je od upravitelja spajinske pustare Jasenja doktor Ćalapecky, pa ga drži u špiritu. Ako ne vjerujete, pitajte.

28

NASAMARILI

GA

Tople neke rujanske večeri valjaše se nespokojno na kožna­ tom divanu u svome kabinetu gospodin Eduard Wurštler, plemić od Wurštlingena, direktor nekog društva koje je kupilo velike hra­ stove šume u Slavoniji. Premjestiše ga godine 188* iz Osijeka u Buđakovce, pitomo seoce u županiji p-oj, da ondje upravlja šum­ skim radovima. Gospodin se dakle prevrtao listajući po Kavijaru, tome glasovitome čedu muze peštanske. Tko još nije oćutio čara rujanske večeri? A kako je pak divno ovako veče jesensko kada si čalabrcnuo čitavu pečenu koku, ispio butelju plzenjskog piva i izvalio se na drhtavi divan! Stomak se naduo kao infanterijski bubanj, u ustima se puši mirisna cigara, blagi vjetrić propirkuje kroz otvoreni prozor .. . Ali usprkos svemu tome gospodin se direktor nije mogao umi­ riti. Vrzao se po divanu kao bjesomučan... Sve bijaše tiho. Tek pokatkada zamnije iz staje kletva lju­ tog kočijaša.. . Iz sela stane dojekivati sjetno žensko pjevanje. Kako je i gospodin Wurštler — štono kažu — čovjek i krvav pod kožom, — ne može više da izdrži na divanu. Kavijar, — a još više pjesma što se tako čarobno dotalasiva do grešnog mu uha, buni strahovito »Njegovo Gospodstvo«. Bacivši Kavijar, za­ gleda se na otvoreni prozor i zafićuka bono i gromovito ariju iz Molitve djevice od slavne Tekle B^darzewske. Na vratima kucnulo. — Herein! — drekne gospodin direktor. Uđe nekadanji hu­ sar Pajo Čikulović, mršava i ćosava dugajlija tupa nosa i pogleda — prava konjska fizionomija. Smiješio se i pokorno i prevejano, a mimo toga i nekako kolegijalno, na što ga priučio bio gospo­ din direktor još onda kad je kao jednogodišnji dobrovoljac služio u istoj husarskoj pukovniji u kojoj Paja zaključi svoju karijeru kao časnički momak. Nemarno dirne Paja dugačkim prstima istro­ šenu crvenkapu, buncajući kroz dimnjake svog nosa:

29

— Gospodin direktor, pokorno javljam da s Julom nema ni­ šta. Popa ju je valjda oberlatio. Neće cura, pa neće! — Sakrrr — skoči gospodin direktor i baci nekaku čizmetinu na svog »purša«. Pajo se previje kao britva, a čizma udari u portre besmrtnog konja Kinčema. — Pa šta im je, gospodin direktor? Neka malo počekaju! Eto, šumarica mi je dala za njih neko pismo! — i Pajo rastegne svoje čeljusti sve do ušiju i maši se u džep. — Taj mi moje lofačka otela! — cikne veselo gospodin Wurštler pročitavši pismo. — Bog te rasvijetlio, jedna bulumento — šapne njegov faktotum kroz zube.. . Gospodin se direktor za časak obuče u zeleno tirolsko lovačko odijelo. Na desno uho namakne šeširić s velikim tetrijebovim pe­ rom i zapali novu cigaru. — Gledajući vjerni »purš«, kako se go­ spodinu direktoru naduo kroz čakšire dokoljenice onaj trbušak, pa gola koljena i tuste one noge u zelenim čarapama, pomisli: — Ako taj ženskaroš nije luđi od svakog konja ili rekruta, ne jeo ja više ričeta! Zafitiljivši brkove i zafićukavši nešto što ne bijaše ništa, go­ spodin direktor — ode. — Izjele te seoske klincure, horj atine prokleti! — zamumlja za njim Pajo i sruši se kao direk na onaj kožnati divan. *

Bijaše to nekako oko devet sati. Put kojim se gospodin Wurštler spuštaše za svojim stanom u selo, bijaše prašan i od prve rose mekan kao sag. Na nebu se krijese zvijezde — roj zlatnih mušica. Vascijelim se uzduhom rasplinula mliječna i blijeda svjetlost. Noć bijaše tako jasna da se lijepo razabiraše toranj crkveni tamo ispod mrkog brdašca i bli­ stava žica potoka Vodice koja dijeli selo u dva dušmanska tabora. Oko ove si vode svake nedjelje pusta mladež seoska blagosilja leđa onim kvrgavim ćuletinama da se sve puše leđa u slavu pra­ starog nekog inata. Gospodin je direktor bio prilično raspoložen. Odavle i odanle iz sela doj ekuje pjesma, iz okolišnih vinogra­ da grmnu plaho pudarske puške ili zaklopoću klopoči. Odjedared se odozgo, sa dvorišta obližnje vojarne razliju snažni zvuci vojničke uspavanke, a kao da se smirilo i pjevanje i samo klepe­ tanje; .. . gospodina Wurštlera obuzme hladna jeza silna od odu­ ševljenja .. .

30

Došavši do kasapnice na kraju Buđakovaca, nije pošao putem kraj potoka gore u selo, nego je prešao brvnom na drugu stranu, koja se po potoku prozvala Vodica, i zaokolišao stazicom koja di­ jeli polja od šljivika i dvorišta seoskih. Odjedared začuje sa šora poznatu rugalicu kojom počikivahu momci Vodičani Buđakovčane: Buđakovci, ni selo ni varoš, Džaba tebi tvoj šepo — nataroš! Tvoje cure za deset krajcara Begenišu husarskog kaplara! Gospodin se Wurštler požuri i pipne i nehotice leđa... ★ Hitajući poljskom stazicom, kraj koje je šuštilo nemirno ku­ kuruzno lišće i pućpućukala prepelica svojim zvoncetu sličnim gla­ som, gospodin direktor stane kraj nekog visokog plota i zaviri u šljivik.. . Nigdje nikoga, — sve je pusto.. . Pođe к vratima, ali — vrata zaključana. — Saperment! — i gospodin se direktor sta­ ne tužno fulati oko plota. . . što da radi? Istrgne li koju dasku, — pobunit će sav komšiluk. . . Na um mu padne srečna misao. Na zapovijed Aufspringen! hvatao se kao husar rukom za sedlo i ska­ kao potrbuške gore. . . Ele, on se i sad uhvati za vršak plota, oti­ sne se glomaznim nogama i udari — duvajući kao usopljena ko­ njanička kljuverina — svojim stomakom na ivicu. Da prebaci no­ ge na drugu stranu, ali plot stane praskati i čitava se lijeva stra­ na kobno zaljulja. Gospodin Wurštler, plemić od Wurštlingena, koji nije pao s konja već kakih dvadeset godina, bubne kao bun­ deva i poljubi zelenu travu i mater zemljicu. Tek što je izvukao ispod dasaka lijevu nogu i stao tužno opipavati uvrijeđeni nos — izleti iz dvorišta neki rundov koji bi ga jamačno i uštinuo oštrim zubima, kad mu je već tako zgodno ležao na nosu, brkovima i tr­ buhu, ali gospodin mu se direktor javi slađanim riječima: — Pst! komm zu: mir! — i đipi na noge junačke. Stane gviriti na sve strane užasnuto i zabezeknuto, kao da ^је došao radi šljiva. Kroz lisje i granje spuštala se blijeda mjesečeva paučina. . . Ni travka da zatrepti... Iznenada zaori sa šora pjesma, gajde zaječe, a gospo­ dinu direktoru klecnuše koljena nekako čudnovato. — Pst, Kerl, pst! — šutkaše kera, koji je silom htio malo zalajati, i okrene se razočaran da pođe kući. — Jeste li vi to, gospodin direktor? — zatreperi iz šljivika nježan glas.

31

— Ja sam! — odazove se on radosno, a srcem drhtavim. — Baš dobro te niste unišli sa sokaka! Naš je svijet rđav. Ajdemote u sobu! — Fala bogu! Uh, prokleta ta faška! ----O-o-oh, slatka moja! — i obujmivši je oko struka, ode s njome u kuću. * Dok se mlada žena općinskog šumara Mutavdžije bavila u po­ drumu, gospodin je direktor pred ogledalom, veselo fićukajući, zašiljivao i zaćešljavao brkove i lijepio na grebotinu na nosu papirić za cigarete. Kako se i opet udobrovoljio, stane se u ogle­ dalo sam sebi najprije slatko, a onda kiselasto smijuckati. Zatim ukoči lice, uzdigne obrve i brkove, ispupči gojazni podbradak i raskolači svoje sive o č i.. . Grozno! i sam se čudi strahoti i stro­ gosti crta svojeg lica! Ali kada se sjeti da bi i najzatucanijeg od njegovih radnika spopala troljétnica da ga vidi ovakova, sam se sebi u ogledalo dobrostivo nasmije i zavali se fićukajući na mali zeleni divančić. — Osim ona dva tajanstvena kreveta zanimahu ga ponajviše sličice s njemačkim natpisima Jedna noć u Trstu i Jedna noć u Ateni. Nad jadnim Trstom žalobno pušta — kao čokolada sure trake ogroman mjesec, sličan palačinci. U luci plovi nekaka korablja, slična školjci, a u njoj se zagrlio zaljubljen par i bulji razrogačenim, crnim očurinama na nebo. U Atenskoj noći slična je Atena Trstu, i onaj ljubavni par ovome kao jaje jajetu; tek mjesec se orogatio, a ljubavnik se pokrio fesom umjesto kalpakom. Iz ovih je slika gospodinu direktoru zborila silna napast. Već je — prokletac jedan — u duši pretvorio šumarevu sobicu u mo­ re, a zeleni onaj divančić u čamac, ali — u sobu doprši šumarica noseći vrč s vinom. Zamandali vrata i stane, smiješeći se vragoljasto na njihovo visokoblagorodije. Smeđa i kuždrava joj se kosa sjaji kao da si kadifu posuo zlatnim praškom, i u čupavome, pa­ huljastome vijencu obrubljuje snježno čelo ispod kojega se pod vitim i svilenim trepavicama krijese velike i sjajne oči. Dugolja­ sto i prekrasno joj je lice zarudjelo sunce tavnim rumenilom.. . Sve se jednako držala za kvaku napućivši svoje nasmješljive, obješenjačke, bujne i mekane usne, iza kojih se bjelasahu veliki zubi. Gospodin Wurštler skoči к njoj kao da ga je tko iznenada bocnuo čiodom. Onaki malešak stane na prste pa je cmoknu u zažareno i nasmijano lice. — Ta prosut ću vino! — šapne ona šeretski, povuče ga za lije­ vi brk, pođe к stolu, naspe mu čašu vinom i nazdravi:

32

— Da živi moj čoek! — Prožit! — drekne gospodin direktor, iskapi čašu i privuče šumaricu burno na svoje grudi trabunjajući: — O-o-oh, kokice! Šteta, da ne snaš nemecki; vi bi to morali snati! Ne mogu kovorit'!--- 0-o-oh, kokice, o-o-oh! — Pa vi me baš volite, gospodine! I opet joj pritisne na mekane usne žute i tvrde svoje brkove, a ona ga vuče za mesnato uho šapućući veselasto: — Ta šta ti je, debela diko moja?! Sa šora se orila monotono i tužno, a opet pomamno i strasno, pjesma uz bučni duduk gaj dašev, uz sitnu ciku djevojačku i pokli­ ke momačke, šumarica je sanjarski slušala pritvorivši tavne oči i naslonivši glavu na loptasto direktorovo lice. Noge su joj po­ drhtavale od plesačke strasti. Uz ritam kola šaputala je riječi ne­ ke golišave pjesmice. . . Eh, da može malo poigrati, kao u ono iz­ blijedjelo doba djevojačko. Alaj je to čedo vesele Slavonije zano­ silo ono burno kolo, one gajde duduklije, onaj nježni i tajanstveni šajśat, pa önä tiha i zvjezdana noć, oblivena bijelom mjesečinom. ćuteći na licu svome njezinu kao krv toplu put, zapalila se plemiću od Wurštlingena čitava desna hemisfera glave. Nije se usudio ni da mrdne brkom. Kako je i gospodin direktor — štono kažu — čovjek i krvav pod kožom, zapalio se kao grumen loja. Razgalio se veselnik ni­ jedan! * I više se nije mogao obuzdati a da joj ne stane benetati take burgije, da se sve zacenjivala od preteška smijeha. — Oh lolčino, bećaru stari, ćuti! — šaputaše mu, vukući ga onako šale za omašno i mesnato uho. Uto neko kucne na vrata. — Jao! to je moj muž! — cikne ona i gume glomaznog go­ spodina direktora na divančić. Kada se sabrao od golema čuda, bijaše već pod gomilom jastuka i jorgana s kreveta. — Šta je to?! — javi se spolja pridošlica veselim i krepkim glasom. — Eto me, eto, dragi moj Turibije! Njegovo se visokoblagorodije međutim ukucilo kao suha šlji­ va i napelo u š i. . . — šta sam se do đavola sakrio?? Što nijesam otperjao kroz prozor?! što, zum Teufel, ne ponesoh puške?!.. . Ustanem li, zlo; 3

m atos

и

33

ostanem li, još gore... Alaj je vrućina, zu hundertneunundzwan­ zig — Teufeln! .. . Saperment, to mi se još ne dogodi! — О, baš kao nekoć na manevru! .. . Hajde, da izađem, pa da ga zovnem na dvoboj! — Nije šumar mućurla! .. . Oh, udarit će me kap! U-u-uh! Donnerwetter noch einmal!.. . Čuje kako ono dvoje šapuće. . . I smiju se. — Hvala bogu! šumar ništa ni ne sluti! ... Ali, to je vrućina kao u paklu! .. . Rubine mi se već lijepe za kožu! .. . Oh, da mi je malo leda! — živjela Sibirija, da živi snijeg i led! ... . . . Ili, da sam barem mršav, kao moj pisarčić Sauerpurcl!. . . Oh, blago vama, srećni mršajlije! — Oh! još malo neka uzležim pod ovim perjem i eto od mene džokejskog jahača!. . . Duša mi već kaplje u to jezero od znoja! Take je misli rasturivao po jadnoj svojoj glavici — dakako u jeziku Schillerovu. Čuje zveku tanjira i čaša... Večeraju; prisjeo im zalogaj! I plemić od Wurštlingena oćuti s trepetom i užasom, kako mu nešto gmiže po vratu.. . Uh, alaj se svirepo spušta niz čagljikava leđa! Ta to je, da skočiš iz kože! Jaoh, eto ga opet nešto bocnulo u bedra. — Donnerwetter, alaj štipa! ... Da poludiš od muke! — Uh, zašto mjesto dlake na koži ne raste Zacherlin! .. . — Ich bin kaput! Heiraten und basta! — to je zaključio go­ spodin direktor. Glava mu već puca. Nema zraka. Gospodin direktor digne lagacko glavu.. . Učini mu se da je pao jastuk. Suspregne dah. — Šta je to! Aratos ti, majmune prokleti! — zagrmi šumar, a njihovo visokoblagorodije oćuti kako ih je nešto kao kliještima uhvatilo za noge. Uskliknuvši gospodin direktor strahovito — Donnerwetter! — skljoka se kao vreća na patos. Bijes, strahoviti ga obuzeo bijes! Plemići od Wurštlingena nikada ne bijahu kuka­ vice! ... I gospodin direktor skoči strelovito na noge. Ćelava mu se glava sjaji kao maslac, znoj curkom s njega curi, lice mu se zajapurilo kao džokejske čakšire. Naburio, ražljutio se čovjek! .. . Ali, pošto snažni šumar dohvati svoju dvocijevku, strijeljajući ga oštrim, lovačkim svojim očima, ostave gospodina direktora ubi­ lačke misli. I stidljivo i tužno i prkosno stane griskati svoje žute brkove. Bijaše mu kao kakome zelenom rekrutiću na prvom ra­ portu. Pokušao je dapače da se nasmije, ali lice mu se tek nekako tugaliivo i kiselasto rastegnulo. — Gospodine direktore, izvol'te sjesti! Govorimo ко pametni ljudi! — rekne mu nekako čudnovato šumar, primakne mu stoli-

34

cu i izvadi iz džepa nekaku čudesnu artiju. Gospodin direktor mahinalno sjedne, mljackajući turobno umornim jezikom: — Oprostite, prijatelju--- ih — ding — ding. Sve je to slušala iz kuhinje šumarica, zatiskivajući rukama i nos i usta i bojeći se da ne pukne od smijeha! ★ Da se gospodin Wurštler plemić od Wurštlingena nije potpi­ sao na mjenicu od tisuću forinti, bilo bi mu kao — onome u ku­ pusu. Govore da je zaprosio u О-u Irmu, kćer velepoštovanog vele­ posjednika Rosendufta. Kažu dapače da je postao solidan.

35

ZEMLJOTRES Uspomena iz Zagreba

One nesrečne godine 1883. stanovahu kod nas dva gimnazijal­ ca. I jedan i drugi bijaše Ličanin; od njih sam samih čuo da im rodna sela nisu ni na puškomet daleko. I jedan i drugi bijaše kršan tijelom, u jednoga i drugoga bi­ jaše široko, koš tunjavo lice i tavna kosa. I slični bijahu kao ro­ đena braća — nesrečnici, a opet su se gledali kao pas i mačka. Iđahu u isti razred. Stjepan Kovačić, »Šokac«, razbio bi po jedanput nedjeljno nos Stevi Kovačeviču, a »Vlah« bi mu od milošte pravio Škulje u glavi. Šta nije činio moj pokojni stric, penzionirani profesor, da ih umiri! Poslije svake bi bitke spavao zbog sigurnosti s njima u njihovoj sobi; po čitave im je dane govorio da je sloga braće ama· net koji ostavi Gaj sa svojim ilircima, deklamovao im je Preradovićevu Braću i čitao Luku Botića, ali — sve uzalud! Baš uoči onog užasnog potresa imađasmo goste. Poslije veče­ re odu Stevan i Stjepan u svoju sobu da uče. Bijahu začudo mir­ ni, a ipak prođe već osam dana kako se ne pokrviše. — Ili bijaše to tek zbog ono nekoliko gospojica što eto opkoliše N-a, jednog profesora muzike, da im nešto svira na pijanu. Taman se stadoše sobom talasati i slijevati nebeski zvuci je­ dne Beethovenove sonate, kad al se otvore vrata đačke sobe. Steva uhvatio Stjepana, a Stjepan Stevana za uši, pa kako plahe upadoše, prevališe pun puncat stol i velečasnog gospodina* Španovića, čovjeka gojaznog, pobožnog i općepoštovanog, ukratko župni­ ka Majke božje u R. Bijaše im na putu i naša kuvarica Betika, djevica besprijekornog ponašanja, a po gordom držanju slična telegrafskoj »štangi«, te jadnica noseći iz kujne čaj padne ko skr­ hana jela na gospodina V., činovnika u sudu, koji je — dakako, samo u srcu — bio vatren patriota ...

36

Kroz lom se i džumbus čuje samo Steva kako urliče: — Da ti pokažem, kukavico, da je Dubrovnik srpski! — Lažeš, magarče! Kralj Bela i .. . — urliče Stjepan. * Drugog sam jutra baš navlačio cipele, žaleći u srcu što je sinoć stric otkazao stan Stjepanu i Stevi. Meni deranu, »normalcu«, bijahu vazda dobri. Kako bijahu vječito zavađeni, vrbovahu koječim mene za saveznika.. . Razmišljao sam i gledao turobno kroz prozor. Jutro bijaše sivo, mračno. Tanka žućkasta magla pritisnula uzduh i pala na blatnu ulicu, na lice i odijelo rijetkih prolaznika i na mokro perje onih sićanih vrabaca. Stala me hvatati neka čama. Odjedared zatutnjiše i zabrujaše brzi, rastrgani i silni zvu­ kovi, kao da je ko prstom naglo prevukao preko tipaka kakvih ogromnih orgulja. Taj čas opazim seljaka mljekara kako je zaglavinjao, posrnuo i poskočio, bacio pune sudove, uhvatio se za bra­ vu komšijske kapije i spram neba glupo i preplašeno izbečio oči. Zaurlaše tamo negdje na ulici psi tanko i plaho, pa zalajaše pomamno. Rastrgano jato bijelih golubova pomiješa se baš pred pro­ zorom mojim kao da je vjetar ponio iz kake kancelarije komade artije — pa poleti strelimice i na povet u maglovitu visinu. I ja padam sa stolice i vidim kako se srušilo nešto bijelo i veliko kraj prozora. Jest, jest, to je dimnjak — i crepovi evo padaju. Staklo zveči, namještaj tandrka, sa tavanice pada kreč, ruše se čiraci, za­ ljuljala se obješena lampa. Užasan darmar, zbrka zvukova — i sve se smiri dok sam okom trenuo. Učini mi se da sanjam, da sam svjestan da sanjam, ali da se ne mogu probuditi. Nastane za časak mrtva, grobna tišina, ali odjedared kao za okladu dojeknuše ljudski glasovi. — Zlato moje, jesi li živ?! — doprši uzrujana, blijeda i čupava strina Pavka iz svoje sobe. Iz modrih joj očiju sve vrcaju suze. Dosegne me u naručje i odnese me u trpezariju. Stric se ukucio na stolici, blijed kao krpa, pa čupkara ubruščić. Opazivši me, na­ smije se kako ga nikad ne vidjeh da se smije, i reče dobrostivo: — A znaš li ti što je to bilo? Potres, dragi moj, potres je to bio ili trus, kako kažu Dubrovčani! .. . Ali, bože, da se nije štogod desilo onim nevaljalcima!

37

1 on potrči u đačku sobicu, a mi za njim. Mi unutra, a ono Stjepan zagrlio Stevana, a Stevan zagrlio Stjepana! Sve onako u gaćama i košuljama grle se u hladnoj sobi. Još od sinoć ruje im se uši i ramène tragovi po obrazima. Ljube se i plaču. — Ne plači, boleni Stjepane! — veli Stevan. — Ne ridaj, boleni Stevane! — veli Stjepan. — Hvaljen budi Jezuš Kristuš! — javi se na vratima kuvarica Betika, djevica besprijekorna ponašanja, a po gordom držanju slična telegrafskoj »štangi«.

38

PRVA PJ ES MA

I Kod udovice pokojnog vojnog ministra Andrejevića bijaše po­ sijelo. Gostiju ko ovaca na solilu, i već davno probiše led frazâ о vremenu i zdravlju, koji je u nas tako neprijatan na početku sa­ stanka nepoznatijeh. U salonu i pobočnim sobama već se stvorilo nekoliko povjerljivijih krugova, koje obilažaše, nutkajući ih ka­ vom, beškotom i kolačićima, domaćica sa kćerkom Danicom i Jo­ vanom, ministarskim sekretarom. — No, fala bogu! — pođu sve troje u susret pridošlici. — Već smo mislili da nećete doći! — Domaćica ga, pošto joj dosta ceremoniozno poljubi ruku, prikaže uzovnicima: — Gospodin Petar Marjanovič, novinar. Novajlija se nemarno pokloni, izvadi svoju violinu, udari ne­ koliko akorda na pijanu i sjedne pored usamljenog Čeha Lunačeka, pozorišnog violončeliste. — Tko je ovo? — zapita gđu Andrejevića gardijski poručnik P-ć, poslanički sin, zabavljajući vijenac gospođica svojim petrogradskim doživljajima. — Dalmatinac, Primorac, piše u prečanske novine, šuškaju da presaldumi ovamo zbog dugova, zbog nesrečne ljubavi i dru­ go koješta. Bit će iz dobre familije, jer ima preporuka, jer je vrlo muzikalan i po tome ima dobro vaspitanje. — Znamo, znamo se! Svi su ti prepredeni »šojke« koljenovići, svak ti je najmanje grof ili baron. Znamo mi njine marife­ tluke. No gospođice se ovajput ne nasmijaše, toliko ih zanimaše »avanturista«, zavrativši se nekako drsko, unatoč aljkavom crnom odijelu, u svom fotelju, pruživši protegljaste noge i gledajući upor­ no dim od svoje cigarete. Lice s mahovinastom plavom bradicom bi bilo oštrih, malo preživjelih crta, da ga ne blaže rumena, djeti­ nja usta i tamne modre oči, mirne i umorne, a iz njih pada po licu sjena daleke, daleke misli. Bijaše kao ranjenik, naoko svjež i čio, jer iz rane još ne zalopti krvca.

39

— Dakle, vi odista odlazite? — priđe mu domaćica. — Znate li da bez vas nećemo vise moći svirati, da ste možda zanavek sa­ hranili moje lepe žurfikse? — Žalim, gospođo, ali šta da radim kada me u Beogradu — okrom vaše kuće, dabome! — više ništa ne interesuje, to jest ma­ nje interesuje od inostranstva? — Jes', mi smo Beograđani divljaci! — javi se iz svog ćoška snishodljivo gardijski poručnik. — A što to n j i h zanima, ako smemo pitati? Marjanovič učini kao da preču i lijepo opazi kako gospođica Danica promijeni dvije boje i poniknu očima. — Nema mi pomo­ ći! Ja volim njeno blijedo lice, njene blijede oči, njene blijede usne, njene blijede prste s bijelim, srebrnim prstenjem, njenu dušu, bijelu i čistu poput cvijeta alpinskoga. »Propao, propao sam!« — pomisli, a u grlu ga steže, steže. — A što vas to tako strašno zanima, što vi to tražite? — zapi­ ta ga poručnik, muklo od zlobna inata, nadimljući se. — Premda izgleda da se gospodin poručnik zanima više о me­ ni nego ja о njemu, reći ću mu ipak da idem u svijet — tražiti sebe, i već čujem vaš duhoviti prigovor da sam za taj posao mogao ostati kod kuće. — Daklem, vi ste tu i vi ste, recimo, u Kini. Vi ste, u neku ruku, kao naš dragi bog! — Možda. Ja ne znam. Ja sumnjam о svem, samo ne o tome da — pogledavši P-ća ravno u oči — da je naš dragi bog bio savr­ šen i onda kada stvori najvećeg — glupana ... Poručnik raskolači oči, zamrsi jezikom; tajan smijeh, neugod­ na pauza koju prekine domaćica okrenuvši se M-u, sekretaru po­ slanstva na raspoloženju, kojega zvahu novinari »čovekom u bun­ di i kamašama«: — Je Г istina, gospodin Pajo, da vi i vaši drugovi mislite osno­ vati društvo srpske konzervativne omladine? M-ć htjede odgovoriti, gladeči svoj dugački oficirsko-diplomatski brk, ali ga preteče J-ć, budući velikoškolski profesor, žen­ skim piskutljivim glasom (kaki bijaše i u Crnog Đorđa). — O tome se de facto pomišlja. To će biti opozicija gejačkom opanku, najpre kulturna, a s vremenom i politička. Mi bi pri­ mili u to društvo samo ljude comme-il-faut, samo ljude koji ima­ ju i koji poštuju tradiciju. Mi moderni Srbi nemamo titula i feu­ dalne prošlosti, ali imamo nekoliko poznatih, istorijskih porodica koje bi sa puno prava mogle — da ne reknem morale! — kultivisati svoju prošlost, svoju tradiciju, koja je ujedno i tradicija te zemlje, i tako stvoriti — poput vas, gospa Jeleno, i nekih čestnih iznimaka — u tom bakalskom Beogradu neku vrstu odabranog

40

milieua, delikatne atmosfere, a bez nje danas nema i ne može po­ stojati obrazovano društvo. Ta bi aristokratija bila kao moderno plemstvo bez titula u Francuskoj, u Americi. — Vrlo dobro. A kako mislite početi? — upita Jovan Andre­ jevič. — S listom, razume se, sa kojim ćemo privući svu srpsku ari­ stokrati ju duha. — Ako donle ne postanete m inistri... Jeste li čuli da se u Pešti ubio Velja Jankovič? To je najpametnije što je mogao uči­ niti taj vetrogonja. Moderni materijalizam ima to lepo svojstvo, da olakšava smrt. — Oprostite, gospodin Jovo! — umiješa se u razgovor Mar­ janovič. — Meni se čini da je baš samoubijstvo dokaz ili početak dokaza protiv šupljeg materijalizma — dokaz za besmrtnost duše, za slobodu volje. Pokojni Jankovič još bi i danas živio da nije htio umrijeti, da nije bio gospodar svog života. Očevidno je, da­ kle, da u nama ima princip — recimo naše Ja — koji može raspo­ lagati smrću, da je u nama nešto vječno i neprolazno, izvan smrti, negacija smrti, kao tane koje ubija što nije rana. Za mene je taj vaš materijalizam glavni znak kukavštine vremena, koji ne nađe za stvari kao što je ljubav, pjesma, talenat, karakter, drugog mje­ rila okrom .. . novca. — Un raseur! — šapne M-ću budući velikoškolski profesor. — Baš nas »gnjavi«! . . . Vi dakle ne verujete u civilizaciju? — Naprotiv! Vi, gospodine, čitate jamačno pariški Figaro. Pogledajte, molim vas, na spisak dnevnih pozorišnih komada u tom žarištu današnje kulture i vidjet ćete da je današnji ukus ma­ se duboko ispod ukusa Periklove Atene. Za mene je ljepota jedino mjerilo civilizacije, a naš je vijek jedan od najružnijih. Mi nema­ mo novog neimarstva, m i --— A pesnici, a literature? — Pojedinci, samotna umjetnost može postojati i u najrumenijoj dobi. Uostalom, svi su veliki umjetnici bili nezadovoljni­ ci, samotnici. — A Wagner, a muzika? — Ej, gospodine moj, te su lijepe stvari — kao i samoubij­ stvo — prava opreka nazorima koje krstite materijalizmom. Za­ nosi vas grmljavina ili vijanje vjetra kroz sjetno granje vrbe jadike, a vi protiv svog osjećanja ne priznajete da vam tako nikada ne bi mogla zboriti bezdušna tvar nekih komičnih kemičara. Bismo li razumjeli suho drvo javorovo ili metal truba, da nijesu — poput nas — puni tajanstvenog života, tajanstvene duše? Jedino umjet­ nik poznaje jezik tih nijemih i pred okom golog razuma mrtvih stvari, jedino cn umije izmamiti svetu iskru što spava u oblaku i u mozgu, pod rebrom i pod kamenom.

41

— Koješta! Misticizam! To je čuti travu kako raste. Vi dakle negirate nauku? — oglasi se, došavši iz druge sobe sa svojom se­ strom, nastavnicom na Višoj ženskoj školi, Pera P-ć, jedan od najnadobudnijih mladih prirodnjaka. — Nipošto, gospodine profesore. Ja osuđujem rđavo aplikovanu nauku, kao što bih se bunio protiv loše poetike. — Vi ste, dakle, ako vas pravo razumem, neka vrsta esteta. — Da, ako tako hoćete. No, pošto na žalost treba za taj zanat kese kao u pokojnog Ludviga Bavarskog, ja se moram zadovoljiti samo negativnim i — jeftinim estetičkim vrijednostima. Vrlo ža­ lim što nijesam imao prilike upoznati pokojnog Vojislava Ilića. — Vi dakle pišete u novine u ovom značenju? — zapita sa za­ nimanjem gđica Jela Petrinovića, jedna od najviđenijih u Konaku i najljepših beogradskih djevojaka. — Ne, gospođice. Pa da i imam znanja i volje za ovaku — u nas novu — misiju, ne bih je propovijedao, jer je uzor esteta — kad ih već tako zovete — pojedinačan, individualistički, aristo­ kratski — ako hoćete, jer se može ostvariti danas jedino u poje­ dincu, u vanrednim ljudima .. . — Vi ste da k le ... — htjede reći gardijski poručnik. — Ne, gospodine, ja nemam taštine i snage biti viši čovjek, pjesnik, umjetnik — Orfej, krotilac arslana i oduševljavatelj tro­ mih magaraca. Ja sam tek žumalista — silom-žumalista, a prem­ da sam novinar za parče hljeba, razlikujem se od većine krvomutničkih drugova te vjerujem u apsolutnu potrebu sloge Srba i Hr­ vata. Uostalom, ta je misao tako obična da je svinjari bolje razu­ m iju od naše jadne inteligencije. Ako odlazim, jedan je od uzroka što nemam spreme, ugleda i volje za političku našu publicistiku koju znam da više prezirete od mene. Postavši slobodan, nezavi­ san čovjek, držim da ću dosta učiniti za opće oslobođenje. Bula­ zniti о slozi našoj inteligenciji je ćorava rabota, jer — prem uvje­ rena о njenoj potrebi — radi protiv nje ili ne čini za nju ništa, a pričati о slozi našem seljaku, koji ne poznaje nesloge, sasvijem je suvišno bajanje. Tek je žalosno da politički diletanti ili podvaldžije rješavaju pitanje koje su drugi narodi svršili prije stoljeća i koje mogasmo možda riješiti četrdesetosme. Marjanovič bijaše ćutalica, a ovakve diskusije i ispovijesti smatraše — pa još u tako pomiješanu društvu — taštim i ispra­ znima. No, danas, uoči svog odlaska, osjećaše da mora reći nešto zanimljivo, iskreno, ne zbog ovog šarenog, podrugljivog i silom duhovitog skupa, nego jer osjećaše topli pogled iz onih očiju, iako nijedared ne smjede u njih pogledati. Ućutavši, oblijetahu nje­ gove misli nju, Danicu, kao laste što se roje u crnim rojevima oko dragog tornja seoske crkve.

42

I prva dva trija ostaviše ga nesabranim. Brojeći pauze, cjeli­ vaše pogledom njene nježne prste sa srebrnim prstenjem, bijele i blijede kao dirke preko kojih skakutahu. Posmatraše kako joj ružičasto oduševljenje zalijeva tanani vrat i sedefli-šiju, mišljaše gledati svjetlo koje zadrhta ispod onog oživjelog helenskog mra­ mora. Večernje sunce vidje ugasnuti na zlatnu paperku njene kose. Mekani suton stao padati, padati, osvajajući srca svojom pospa­ nom melanholijom. Iz daljine, s gvozdenog se utrenika razliježe tutnjava željeznice, pa dugačko, bolno zviždanje, i taj monotoni zvuk ponese Marjanoviča u prošlost, na čemerne rastanke, pa u budućnost — zagonetnu, tamnu i duboku, u kojoj ne razbira ni­ šta osim toga gvozdenog, nesmiljenog stenjanja oslobođene pare, toga usklika gvozdenog udesa: — Nikada! Nikada! — Vi zaboravljate da je i opet vaš red? — trgne ga iz mašta­ nja Danica. To bijahu prve riječi koje mu reče ono popodne — tako hladno i konvencionalno, da mu odlanu, pomislivši e je pre­ cijenio u taštim slutnjama njeno osjećanje spram sebe. I otpjeva dobrim baritonom Mokranjčevog Lem-Edima tako epski, tako krepko i mirno, da se zaboravilo na svjetlo. — Što želite da vam odaberem? — zapita ga Danica usred odobravanja. — Što vam drago! — odgovori i zapanji se opazivši kako joj podrhtavaju ruke pri listanju partiture. Sagnuvši se zbog čitanja, omamio ga miris kao od svježa sijena — pomiješan s parfemom od ljubičica — zatravio ga dah njene djevičanske puti. Danica otvo­ ri Schubertovu Am Meere, a njemu uzete noge i usta suha, jer se sjetio da joj jednom reče e mu je ta od svih pjesama najdraža. — Trebate li svijeću? Ne vidi se — prevali on šapatom pre­ ko jezika. — Ne treba mi ako znate naizust..„ Marjanovič se sjeti da u Andrejevićevih nikada ne pjevaše te pjesme, pak stane pjevati najvećim naporom, ali muklo i ne­ čujno, i prestane zamolivši za čašu vode. Zatvorivši oči, osjeti du­ šu u grlu. Das Meer erglänzte weit hinaus. Još nikada nije tako pjevao i osjetio snagu pjesme. Iz Daničine svirke je poznao da ga razumi­ je, da plače s njim, da priznaje e su to njihove zaruke u tragič­ nim zvucima, pjesma njine tajne ljubavi i nijema rastanka. S če­ la djevojčina sumrak kao da skinu sve zemaljsko, blago je pred­ večerje preobrazi u ljubljenu prikazu, u sjenovito priviđenje lju­ bavne slutnje, u sliku sna, a Marjanovič izgubi tjelesno osjećanje, pretvori se u glas, u pjesmu, koja zujaše oko nje kao pčela oko medenog cvijeta proljetnjega.

43

— Tavno je. Trebala sam ipak zapaliti svecu. Bole me oči — rekne Danica, a kada se Marjanovič saže da digne note, opazi joj u očima suze i vikne tako mahnito: Mich hat das ungliickseVge Weib vergiftet mit ihren Thränen — te zacepti kandilo pred iko­ nom sv. Nikole i da se gosti, držeči to ekscentričnom šalom, sta­ doše grohotom smijati. — Vi ste smešni! — rekne ona nasmijano, sa suzom u glasu. — Aj, što nijesam clown.. . visoko u nasmijanom vazduhu, pa da se usred prašna, urnebesna cerekanja smoždim pred vama, šapnuvši modrim jezikom: Dopustite, frajlice, da otarem cjelovom prah sa vaše cipelice! .. . Svjetlo povrati društvu osjećanje »distancija«, oslabi srdač­ nost prvomračja. Marjanoviča muči zlovolja i teškovolja; otišao bi, a nema snage. Dosađuje mu poručnik, pričajući nešto vrlo smi­ ješno svojim komšinicama i pogledavajući na nj. Vrijeđaju ga dosjetke J-ća, pozorišnog kritičara, kojega zovu glumci »čovek s manšetom oko vrata«, pa mladi diplomata, starovičnjak i »aristo­ krata« M-ć, dižući glavu kao nos da mu je durbin, i piskutljivi pro­ fesor J-ć, tvrdeći pedantski da Srbija nema pjesnika, jer nijesu obrazovani, kao glumci što nijesu vaspitani. — Vama je dugo vreme. Što ste se zamislili? — sjedne uza nj Danica. — Mnim kako ovi naši državnici i govornici ne opažaju da mi ipak imamo vrednijih ljudi od pera nego... ljúdl od riječi, boljih karaktera na pozornici nego... u životu. — Vi mi izgledate neveselo. Ipak žalite za našim Beogradom! — rekne brkata domaćica svojim muškobanjskim glasom i sjed­ ne pored njih. — О ne, jer ja žalim samo onda kad je odviše dockan. Momentano sam odista neveseo jer me komika često sneveseljuje a tragika nasmijava.. . Dopustite, gospođo, da vam, ako imate vre­ mena, zahvalim za moralnu pomoć koju mi pružiste svojom gostoprimljivošću i dobrotom. — Zašto da još ne ostanete? A kad je već reč о blagodarnosti, vi nas vašom lepom muzikom začelo više zadužiste nego mi vas. Nadam se da ćete nam koji put pisati i doći nam natrag u Beograd. — Nikada. Ja nijesam kao ptica selica koja se vraća u stara gnijezda. Zaželih se samoće. Lijepo je to biti nepoznat u nepoznatu svijetu. U Londonu je lakše biti pravi pustinjak, nego u kojem na­ šem manastiru. Ne mogu živjeti bez slobode neograničene. Treba mi život bez dužnosti. Poznanstva, prijateljstva me ubijaju, jer su dužnosti, okovi. — A jeste li, dragi moj Marjanoviču, načisto, hoćete li pored ovakih nazora---

44

— Ne nazora, nego temperamenta. — Vrlo lepo. Jeste li vi načisto da ćete ovako moći živeti? — pridruži se majci i sestri mekoputni, žuti Jova s rijetkom crnom bradom i žacavim, sumnjičavim crnim očima. — Vi ste ubogi, a novac je glavni uslov svake slobode. Da lord Byron ne imađaše para, bio bi smešan i hapšen. Ostanite vi lepo i mirno ovde. Život je tu lakši i jeftiniji nego na strarii, a stekoste sem toga i prijateljâ koji bi hteli i mogli za vas štošta učiniti... — Vi imate pravo, gospodine sekretare, i ja bih vas drage volje poslušao. Tek. . . vi ne znate i drugog, privatnog i najjačeg razloga zbog kojega moram, moram što prije, još sutra-prekosutra odavde. (Danica problijedi i pritisne maramu na usta.) Da vas umirim, reći mi je da nije riječ о počinjenoj nesreći, već о kata­ strofi to bližoj i fatalni j o j .. . što se više skanjivani otići. — Ja vas, prijatelju, ne razumem, i nije mi, najzad, stalo do toga, no poznavajući prilike na strani i — ako dopuštate — vaše, uveravam vas da smatram vaše putešestvo srljanjem u gotovu propast... — Možebit. Sudbina jarac. U najgorem me slučaju čeka, što prijeti nama svima: smrt. Prije ili kasnije: svejedno. Uostalom, znajte da se ne bojim, prem sam bez zanata, nikakve rabote, a ako stanem tonuti na Zapadu, idem u Ameriku gdje ima našeg svijeta i naših listova. — Ako bih vas mogao čime pom oći--Marjanovič pogleda na Danicu, kojoj refleks s klobuka na lampi pomodri lice, a oči, vlažne i velike, došle dva sjajna ameti­ sta, pa reče: — Jedino što bih vas zamolio jest kaka mala uspomena. Vi mi, gospođo i gospodine Jovo, darujte vaše fotografije, a vi gospo­ đice (pogledavši u vrpcu njene lakovane cipelice) — vi mi poklo­ nite onu vašu krasnu lutčicu. — Pa to je koješta! šta će vam lutka? Govorite li ozbiljno? (Domaćica i Jova.) — Sasvijem ozbiljno. Ja ne bih tako molio da ne volim luta­ ka, da ne volim muzike — da to nije muzikalna lutka, koja pjeva: meee! — pritisnete li joj na srdašce. Ona će me sjećati na moje pjevanje i na vaš glasovir gdje često ležaše na gospodinu Davori­ nu Jenku i Herr Ludwigu van Beethovenu. A pošto se jamačno ni­ kada neću oženiti, ona će mi biti neka vrsta supruge, i znam una­ prijed da me neće ruinirati, naticati mi rogove et caetera. Tješit će me uspomenom na nekoliko lijepih dneva, govorit će mi da bi­ jah djetetom i da mogu i s vremenom postati djetetom, njenim pravim drugom: — lutkom. Molim vas, gospođice Danice, za vašu lutku. Vama i tako više ne treba, vi se jamačno više ne sigrate s »bebama«.

45

Danica, naposljetku, iza dužeg nutkanja i otezanja, donese iz svoje sobe lutku, namirisanu i nakinđurenu kao kakva Pompadour, veliku kao nevinašce. — Hvala. A sada, pošto mi, gospođice, s tom divnom lutčicom dadoste parče vašeg djetinjstva, parče vašeg života, želim vam — hehehe! — da se što srećnije udate i da gospodin Jova postane što prije ujakom. Dok se Marjanovič opraštao, ode Danica u tamnu svoju oda­ ju i, ne mogavši briznuti u plač, pritisne vrelo čelo na prozorsko staklo. Odozdo, s kaldrme, odjekuju Marjanovićevi lijeni koraci, a kad zađe za ćošak, pisnu, odjeknu izdaleka dva-triput iz lutke: — Meee! Meee!--— Sto ti je! Sto plačeš, čedo majčino? — dođe Andrejevićka iza odlaska uzvanika. — Kako da ne plačem za mojom dragom, slatkom markizom! — Ćuti, ćuti, zlato mamino. Poslat će stric Ješa iz Pariza dru­ gu, lepšu. Dobro te nas onaj vetrogonja ne zakači za nekoliko du­ kata ... II Pošto se drugi dan, dosta kasno, probudi Marjanovič, bijaše mu najpreče cjelunuti lutku i piti ostatak parfuma od ljubičice, najdražeg Daničinog mirisa. Opazivši pod haljinicom čiodom pri­ čvršćenu hartijicu, pročita olovkom napisane riječi: »Ne odlazite iz Beograda, molim vas!« — Nijesam se dakle prevario! Ona me odista voli, voli! Nema mi spasa — treba odmagliti. . . Spremivši nešto prtljaga, sjedne pisati: »Dragi oče, za boli kojima te ucvijelih, odužujem ti se iskre­ nim pismima — jedinima koja uopće pišem. Večera$ ili sutra zo­ rom odlazim iz Beograda — s raznih razloga. Jedan je da ovdje ne mogah utažiti mnoge znatiželjnosti, a drugi — mnogo preči — da mi prijeti strast koja bi me mogla učiniti smiješnim i nesrećnijim ne­ go što sam. Ne bih se toliko žurio s odlaskom da na golemu moju nesreću i sreću ne opazih da i gospođica Danica Andrejevića me­ ne ljubi. To ti je krasna i blagorodna odiva, kao stvorena za ženu mladih ovdašnjih karijerista. Moj ovdašnji boravak može samo škoditi njenoj budućnosti, i ja se evo uklanjam. Golotinja — grdotinja! To bih isto učinio možda i onda da sam dosta imućan za prosea, a premalo da ostavim djeci dosta novaca. Rađati ubogare je zločin. (Ne mislim da ti popujem.) Da sam milijunar, ne bih jamačno bio tako bezazlen da tražim sreću u životu, jer su srećni

46

samo oni koji se obmanjuju. Ljubav je obmana, naše je doba i bankrot ljubavi. Ne smijem ljubiti, jer sam siromašan i sumnji­ čava duha. Evo — biti svjestan sreće je za mene prvi korak biti nesrećan.« »I opet jedna čaša pelina, dragi oče! Ne odlazim danas, već sutra, jer se u domovini spava kao na sisi majčinoj. Vjeruj mi da je ova crna krmača od mastila crna suza moje crne duše. Ostav­ ljam Danicu, jer ju milujem ljubavlju beskućnika, jer mi je draga kao majsko sunašce slijepu slavuju ...« Kada se Marjanovič uveče vratio kući s posljednjih posjeta, dočeka ga na kućnom pragu gojazna gazdarica, podoficirska udo­ vica: — Gde ste, gde ste, zaboga, tako dugo? Evo gde čerez vas već pola sata u vašoj sobi . . . gospođica--Marjanovič ne dočeka kraja i pohrli preko strmog dvorišta, sagibajući se pod grdosijom vlažnih ponjava, i nađe u svojoj bi­ jednoj ćelijici — Danicu, znojnu kao proljetan pupoljak, blijedu i krotku na onoj jednoj jedinoj stolici. Gledajući ju nježnu kao heruvimski krin u prostoj i otmjenoj sivoj haljini i slamnom še­ širiću, nesrećnu zbog njega, zaželi poginuti pored njenih žutih ci­ pelica, a trglo ga gazdaričino tapan je u kuhinji, na ulazu stana. — Gospođice, vi ne pomisliste, prije svega, da vas to može kompromitovati--— Ne bojte se! Majka misli da sam kod u jn e .. . Vi dakle odi­ sta odlazite? — veli ona mirno, podignuvši bijeli duvak i gledajući ga netrenimice u oči. — Moram! Moram! — Vi dakle putujete unatoč mojoj molbi? Marjanovič ni crne ni bijele. — Vi me dakle.. . ne volite? On htjede posrnuti, pasti od sumorne topline povjetarca koji kliznu kroz prozor i ugrija se prešavši preko njenih očiju. Obu­ zeo ga drhat, grozničava vrućina. — Ćemu dangubiti? Zar ne uviđate, draga Danice, da odla­ zim radi sebe i radi vas — izusti, klone malaksao na klimavi minderluk, a zazor mu u nju pogledati. — Kako, zašto radi mene? Da me volite, ne bi ovako bese­ dili ... — Zar ne vidite, zar još ne razumijete? Zar ne osjećate dušu koja mi se grči kao šaka luđaka? Zar ne znate da vi ne možete bi­ ti ljuba kukavnog piskarala i da bih ja bio zločinac kad bih vas na to nagovarao? Ona zaplače, tiho, bez jecanja. Marjanovič se ne usudi dar­ nuti je i govoraše kršeći prste:

47

— Ja vas ražalih, dobra, draga Danice! Što da radim, što da radimo! što vas zamami na meni, kukavici sinjoj? — Vi ste bili tako nesrečni, Marjanoviču! Ja ću sa vama! — Sa mnom! — stane se on grčevito smijati. Zlo je to kada još ima zlatnih srdaca koja vjeruju rdavim romanima. Sa mnom, sa zlosrećnikom, he-he-he! Kamo!? Znate li da ja nemam putna troška ni do Carigrada? Znate li da mi je od sutra glad pobratim, pregaranje dobra sluga, crna nevolja vjerna ljuba?! — Ostanite dakle ovde! Bit će nam lakše, bit ćemo barem blizu. — Moram oduvati, da me zaboravite, da ne budemo smiješni. — Zar tako što može biti smešno? Ja se ne plašim ničega. Moja će nas svojta morati pomagati kad vidi da nije drukčije. Ja sam s vama gotova na sve. — Samo na to nijeste da bi našu ljubav slomile brige, proza života, vama nepoznatog. Ej, draga m o ja --— Treba da se zadovoljimo, da nadjačamo prilike! — Htjeti i moći, draga Danice, nije isto, nije, nije. I u lju­ bavi brzo dovjeruje.. . tko suviše vjeruje. I ja vjerovah u svemoć volje, kad bijah, poput vas, na pragu života. Danas znam da uspor kolo lomi, i zato vas ostavljam. . . zbog vaše, ne zbog moje sre­ će. Bježim, jer je vrhunac ljubavi ubitačan kao, možda, i vrhunac ljepote. Zar biste mogli ljubiti bez prekida u životu koji je uža­ san već zbog toga te moraš svagdan navlačiti cipele, jesti, spavati? Najzad, da se uzmemo, ljubav bi nam postala dužnošću. Mi bi se prestali voljeti kad bi to m orali.. . Ona ustane bez jedne jedite, a on je isprati udarivši čelom о jedno uže za rubeninu na dvorištu. Marjanovič se upinjaše, ali ne nađe ni jedne misli, ni jedne riječi. Uzišavši nijemo na Terazije, objesi mu se Danica za ruku i zamoli ga da zovne fijaker. Ka­ da i on htjedne unići u kola, rekne mu hladno: — Ne treba. Nije mi tako jako pozlilo. — Zbogom, Danice, sudbino! Bože moj, vi ste ko ptičica pala iz gnijezda! — Ona zanijela očima, a konji pohrliše. Marjanovič se kod kuće baci na klimavi minderluk. Bijaše ta­ ko strven da ne ču ni tihog jecanja svoje debele gazdarice. Ne po­ misli ni na sm rt.. . Jedna zvijezda zalazi za dimnjak susjedne kuće — polako kao kazalo na satu.. . Jedva mu svede vrele oči crni cvrčak srebrnom pjesmom, a zorom ga probudi amalin. Kiša, kiša, prva jesenja kiša. Sve plače, sve zijeva. Sa kro­ vova kaplje kao s trepavica; jesen posukala stakla maglom, svo­ jim uzdahom. Po zemlji se cijedi kao žuč žučljive materije. Suhi list ružice na prozoru trepti kao staračka žuta usta, nižući ma­ murnu molitvu, a Marj anovićevo se srce zgurilo pod rebrom kao onaj vlažni vrapčić pod hladnom komšijskom strehom.

48

I opet pro težavica i zijavica u dosadnu vagonu, i opet bez­ nadno zviždanje kao vapaj gvozdenog udesa. A kada Beograd mi­ ne u magli, sjeti se Marjanovič na onaj kamen pred Gomorom i osjeti kako se u njemu lomi i ledeni nešto silno i toplo. — Eto, doživjesmo i tu takozvanu ljubav. Naredna poglavlja znam da neće iza ovoga biti vrijedna — da se prožive. Pa ipak, mene nešto vuče, i ja živim! Što bi to moglo biti? III Trogodišnje čamanje u tuđini posvema bi Marjanoviča razo­ čaralo da se još mogaše razočarati. Padaše mu na um onaj se­ ljak koji odgovaraše pitaocima vidje li Pariz: »Ne. Kuće me sme­ tahu i ne vidjeh varoši.« Marjanovič bijaše prodavač novina i no­ vinar, kafanski pjevač i cirkuski sluga, konobar i sekretar prebr­ zo umrlog senatora, čudom se čudio te mu ne dohaka glavi taj život na koji se toliko naviknuo da se u časovima mirnije egzisten­ cije dosađivaše. Na borbu sa smrću se naučio kao drevni gladi­ jator. Poče pjesmom, dramom, pripovijetkom, i kada ga ni jedan od tih slabih pokušaja ne zadovolji, osjeti da je suvišan besciljnik, i posmatraše život kao tuđinac, kao nepozvan gost. I nije ga više boljelo da usahnu u njem klica umjetnika, kojom se toliko dičio, i da je za nj mrtva svaka ljepota i oduševljenje, otkako si­ lom guši svoju ljubav. U takim bi časovima pio apsinte, iako mu je vazda bilo kod treće čaše kao da je popio one oči, modre, ze­ lene, pjane od ljubavi. Bijaše uvjeren da je sadašnji Marjanovič drugo — njemu samome čudnovato čeljade. Gola mu duša ostade kao prazan stan u kojem se mijenjaju svakakvi stanari... Jedared ostavi unaprijed plaćenu hotelsku sobicu jer mu rekoše da tu nedavno ubi neka lola svoju ljubavnicu, a Marjanovič se bojaše bijednog namještaja i onih potavnjelih tapeta, punih zlotvorskog duha koji osvaja malo-pomalo svakog kirajdžiju.. . I tako mu Daničina lutka postade malo-pomalo jedini prijatelj, amajlija, vrsta anđela čuvara, koji mu se vazda smješkaše nad uzglavljem. Iza pariškog boravka opazi da je u njem i — Vječni Žudija, jer ne može ni na kojem mjestu — pa bilo ono i Pariz — ostati više od godine dana. Znao je da će ga novi ljudi i novi krajevi ra­ zočarati, pa ipak ga je morila neutaživa čežnja za beskrajnim pu­ tovima, tihim morskim pržinama, za neviđenom tuđinom kamo ga tako neodoljivo vuče zviždanje parobroda i tutanj zahuktale lokomotive. Kulučeći dan i noć, stane slati članke za novine, živući posnički i kladeći se očajno na konjskim košijama, da smogne putnog troška za Ameriku. 4 MATOS II

49

Jedne ga noći trgne iz teškog sna kao uzdisanje, kao djetinje zapomaganje--— Me-e-e! Bijedna lutčica pade iz suhih ljubičica s daščice na zidu i nježne, zvučne joj grudi dospješe pod oštri lakat Marjanovičev. Drugi dan dobi Marjanovič na košiji preko trista franaka, ode prve subote u jugoslovjensko radničko društvo, kamo vrlo ri­ jetko odlažaše, i pročita u jednom biogradskom listu da je gđica Danica N. Andrejevića umrla od neizlječive sušice. Marjanovič stane po raznim ćorbudžacima piti, piti, ali uzalud. Tek mišice mu bolno trepte, sljepočice kao da su među žrvnjevima, mjesto očiju žeravice, a obrve i krajevi od ustiju podrhtavaju, kao elektrizovani. Izišavši trijezan iz posijednog kabareta, stane trčati i uzvikivati: — Ubio! Ubio! Kod kuće zapali svijeće pred svojom dragom lutkom, kao pred svetiteljkom i baci se na ležište zatvorivši oči i zapijevajući u me­ lodiji banalnih kupleta: — Ubio! Ubio! Ubio .. . ! Osjećajući sve vreliju jaru i dim kao od vatre, mišljaše da je to od silnog pića. — Ubio! U b io ----naricaše kao Rado id e -----, a na čelo mu vrcne žeravica. Zastor je kreveta već u plamenu, a kada Mar­ janovič svlada vatru vodom za pranje i ponjavama, opazi mjesto drage lutke na ugljenu od stakla — klupko voska, ofurene dlake i dvije-tri krpice svile.. . Od čemera zaplače kao derište i, zatomivši prvo očajanje, uzme ono malo prtljaga, luta usnulim ulicama i umoran sjedne na klupu kraj Luxemburškog vrta. Pored njega drijema kočijaš u fijakeru, a bijedno kljuse spustilo glavu među ranjava, naprijed savijena koljena i gleda poznog došljaka krva­ vim očima. Zora sviće — blijeda zora pariška sa pepeljastim ne­ bom, oblačićima kao zgrušano mlijeko i lomljavom mljekarskih kola. Odnekle naišao majski povjetarac. Šeboji se u parku stadoše sve vidljivije, sve ružičastije smješkati i sipati tako jak miris, da nasta jedan žagor ptica, jedno gukanje i uzdisanje grlica, jed­ no udaranje šuškavih krila po lišću i h vojarna, buđenje cvijeća od jorgovana i od divljih kestenova, punih cvjetnih grozdova, bi­ jelih i rumenih, bjeljih i rumenijih, što se okrenuše gore i gledaju spram neba .. . — Da, da. Lutčica izgori, a ona, Danica, dođe da ju zamijeni. Kad sam ju ono ostavio iz prejake ljubavi, obezdušila me, a sada mi dade dušu svoju. Ti si tu, osjećam te u prsima, Danice! Znala si da nama ne treba njihovih brakova, njihovog života. Znala si da je ljubav dušŘ vječna, i došla si. O, blago meni, jer te iza dugog grobovanja osjećam u nestašnoj igri cvjetnog mirisa, jer te gledam

50

u sjaju jutarnjeg sunca, vrelog od ljubavne topline, jer te slušam u šaptanju lista i cvijetka sa ptičijim glasnim milovanjem, jer te upoznah u tome drhtanju vječne ljubavi. Ti si i opet moja, Dani­ ce, ti si i opet moja, ljepoto! ... Pročitavši Marjanovič bujicu riječi, zarumeni od ljepote svo­ jih stihova. Osjeti da će mu odsele bol biti sluga a ne mučitelj — osjeti se pjesnikom, osjeti se iznad boli kao drevni bogovi. Ono ga kljuse bez prestanka posmatraše, a kada je na klupi usnuo, sklopi krvave oči, a glava klonu još niže među noge, slične nezgrapnim klatnima.

51

AH, TI

IZBORI!

Bijaše to — piše mi prijatelj — za vrijeme izbora, baš kao i sada. Moj otac, niži činovnik, bivši lačman graničarski, čovjek malorek ко grob i oštar ко handžar, ne mogaše uoči tog zlokobnog dana večerati ni zalogaja. Blijed, griska brčine, mjesto odgovo­ rom plaši sirotu majku čudnim, čudnim pogledom. Pošto izne­ buha ode, bez »zbogom«, zaplače moja sirotica mati i ridaše do bijele zore, dok ne naiđe otac blijed, pijan, porušen. A inače je bio trijezan kao Turčin. — Izbori, izb o ri----To bijahu jedine riječi koje razabrah iz njihovog šaptanja. Drugi dan objedovasmo sami, bez oca. Poslije podne, u ško­ li, udari me po ramenu pred cijelim razredom onaj bradati i jaki Seljan vičući: — Gledajte, dečki, ovog farizejskog biflanta. Smije se, a ćaća mu danas iznevjerio Hrvatsku. Bilo me stid — i te kako! Za predavanja izađoh napolje i plakah, jecah, gutah guste i vruće suze. Na povratku kući sastanem našeg »krajzlera« Barlića, i zaduhani trgovčič »mirodijami i pre­ komorskom robom« priđe uzdišući: — Mi smo propali, mladi gospon, propali smo danas na iz­ boru mi narodni, slobodni i pošteni ljudi. Propali smo za deset glasova, a među njima bijaše i glas vašeg tateka. Bože moj, bože moj, da su to drugi, ali rođeni Hrvati. . . Bože moj! Ne recite ništa doma, bože moj dragi! Kod kuće nađoh oduran vonj od vina, i oca, mog trijeznog oca gledam na divanu blijedog, pijanog, krvavih očiju. Srce mi pobježe pod grlo. — Jesi li bio pitan u školi? — drekne odjedared na mene da mi se krv u žilama zgrušala kao mlijeko. — Jesi Г bio pitan? Go­ vori! Ti si blijed, nesretnice! Pogledaj me u oči, velim ti! — Nisu me pitali — odgovorim, ali nemam petlje pogledati ga pod čelo. A moj strahoviti otac dohvati ćulu i udri, udri po me­ ni, po rebrima, po prstima, po lubanji. Već me oblijeva krv, već i moja branilica-majka uhvati nekoliko udaraca, a ocu na zubima pjena, lice mu zeleno kao obješenjaku.

52

— Gledaj, gledaj mi u oči i govori, tvrdoglavče prokleti! Ha, smekšo sam ja već drugačije tikve. Gledaj, gledaj mi u oči, nit­ kove! Propadaš u školi, želiš dakle biti pisarčić, vječan rob kao i ja? Ej, nećeš, nećeš! Volim te gledati tu, pred sobom, kao mrtvu strvinu! — stenje otac škripeći zubima kao ubilac. Majka mu pa­ dne očajno pod šake, još jedan udarac-plamen, i ja stadoh padati, padati u mrak, u debeli, u mrtvi mrak. Otvorivši zjenice, mišljah biti u začaranoj sobi, sličnoj onoj u kući mojih roditelja. Tako sam slab, te jedva s najvećim napo­ rom držim oči otvorene. Čelo mi pritisnulo nešto vrelo, toplo i vla­ žno, kraj mene silesija, silesija bočica, a u zraku miris kao u oda­ jama tihih pokojnika. Tek iza podužeg vremena osjetim iznad me­ ne, u naslonjaču, majku, njeno disanje, i osjetih kako me motri zatvorenim okom, kako njen tihi pogled tone do dna mog slabog, bolesnog srca. Od tog mi čudnog pogleda bude tako lako i tako te­ ško da se ne mogoh ni nasmiješiti. Uto sklopim vjeđe bajagi kao da spavam, jer na vratima iznenada uskrsnu — otac. Blijed, zno­ jan, omršao kao vječan uznik, ruke mu dršću, brk, dugački mu kordunaški brk se pomrsio, pobijelio, problijedio. — Kako mu je? Kako je mom djetetu, ženo? — zapita šapa­ tom, ali majka, zaspavši tvrdo, ne odgovori. A otac, moj me strašni otac gledaše i gledaše čudnim pogledom, da mi se osušio jezik, a žilama provrvjeli mravi. Već izgori žižak, već ispucketa u čaši fitilj, a moj me otac, moj me strašni otac promatraše i promatraše kao deveto čudo. Kao da umrije stojećke, kao da se okamenio. Najzad se sagne nada me, obujmi me pod pazuhom jedva osjet­ ljivo, a na licu osjetim njegove dugačke, teške brčine, s vonjem od reska duhana. A kada mi pàdne na čelo nešto krupno, vrelo i teško — suza, pa druga suza i treća suza, šapnem teškom mukom, umi­ rući od blažene boli: — Ne plači, ne plači, dragi moj ćako! — Umiri, umiri se, sinko. Sve, sve sam čuo, sve si mi ispripo­ vijedao u smrtonosnoj vrućici. Pravo ima naš trgovac i onaj tvoj konškolarac. Ali šta ćeš, drago moje dijete, sve je to bilo za ono malo hljeba, da ne propadneš od gladi ti i ova bolna žena, tvoja mati. A ti, moj sinko, gledaj postati čovjekom slobodnim, da ne zaplačeš jednog dana kao ja, koji nikad suze pustio nisam, da ne prosuziš pred svojim djetetom od teške sramote. Još mi zboraše moj strašni otac, ali ja usnuh i daj mi bože tu sreću da mi posljednji sanak bude kao onaj onog srebrnog praskozorja, na onoj ruci hraniteljici, tvrdoj kao sablja, poput vu­ ne toploj i mekanoj. Majka ne ču ništa. Ne vjerujem da joj otac ikad o tome i trunka nagovijesti. Bijaše oštar ko kapral i ко suza milostiv, Bog mu duši oprostio! Pariz, 30. listopada 1901.

53

BIJEDA

U pariškoj nekoj kafanici upoznah cvijet evropskih revolu­ cionara, najviše Poljaka. Kad bi me god obuzela malaksalost, du­ ševna umomost, odlazio bih onamo i opasao bih se u tom razvezanom, smionom društvu smjelošću i snagom kao pčela u košnici. Najviše zavoljeh nekog Grodeckog. Bijaše tako suh i mršav, da me mršavom, odužom bradicom i dugačkom kosom vazda sjećao na klasične mučenike kako ih zamišljamo iz Biblije i iz hagiogra­ fía . Lice mu izgledaše vazda napeto, neispavano, tako bijaše žuto i umorno. Možete mu dati od dvadeset i pet do četrdeset godina. Tek kada se nasmiješio, a to bijaše vrlo, vrlo rijetko, pokazao bi red bijelih, zdravih zubi i sav bi se pomladio, gotovo podjetinjio. Pogled mu je tako oštar i nepovjerljiv, da ga ne mogoh poduže iz­ držati. Kao tehničar je bio prognan ili pobježe iz Rusije — ne znam i nitko mi ne znade reći. Opazih da mrzi Nijemce jer nikada ne htjede odgovoriti njemački. Ja sam onda vrlo slabo parlirao fran­ cuski. I on bijaše od onih koji u životu ništa ne očekuju, ničemu se više ne nadaju. Življaše sirotinjski kao elektrotehnički instalator, obično bez posla. Ubiti bi mu, mislim, bilo lakše nego slàgati ili ukrasti. Jedne noći, iza ponoći, pokle već otkinuh prvi san, pokucalo mi na vratima. Otvorim. Grodecki! Tako blijed i porušen kao sa­ blast. Mišljah da mi se tlapi. — Druže, dozvolite mi, da noćas budem vaš gosti — rekne, sjedne na rub od kreveta i zapali cigaretu. — Spavajte vi samo i ugasite svijeću. Ja ću prosjedjeti ovako do zore. Nije mi prvi ni posljednji put. Jedva ga nagovorih da podijeli sa mnom ležište. Začudila me i obradovala njegova bijela, besprijekorna rubenina, neobična ri­ jetkost u slične čeljadi. — Pomislite — reče dršćući sav kao od zime — ja sam ova­ mo kukavno pobjegao. Uplaših se prvi put u životu. Još i sada se bojim.

54

— Da nije policija? Da vas ne baciše iz neplaćenog stana? — Ne. Glupost. Sentimentalnost. Vidite, ja još sav strepim. Dozvolite da vam ispričam. Ispovijest je u ovakvim slučajevima nužna. Umiruje. — Dabome, dabome. Ja vas htjedoh već za to zamoliti. — Vi poznajete moj stan. Mebliran hotel kao i ovaj vaš. U posljednje vrijeme morao sam cijele noći raditi za engleske li­ stove. Bio sam bez posla. Kada onako jutrom ležah mrtav-umoran i bez sna, bijaše mi neopisivo ugodno pjevanje u susjednoj sobi. Iz pjesme razabrah da moja susjeda mora biti sirota, mlada že­ na sa malim djetetom, jer mu vazda tetošaše i pjevaše uspavan­ ke. Tako se naviknuh na njezino jutarnje cvrkutanje da sam uvijek miran i sretan zaspao kad se sivim praskozorjem prosu njezin čist, slab, njezin krhak i sladak glas. Stala me zanimati — prva žena u mom životu. Dosele za te trice nemah vremena. Toliko se potu­ cah i toliko me zabaviše ini poslovi, da omatorih ne osjetivši ni­ kad onoga što se (često tako vulgarno!) zove ljubavlju. Izlazeći i vraćajući se kući, vidjeh često komšinicu iza pritvorenih vratâ. Bila je mlada i — razumije se — lijepa. Lijepa i nasmijana. Da nisam znao da ima čedo, nikada ne bih povjerovao da je mati. Ima žena tako djevojačkih, da ostaju djevojke do sijede kose. Bi­ la je siromašna kao suza, jer ju vazda vidjeh u crnoj pamučnoj košulji kakovu nose ovdje radnici. Zapitavši za nju hotelskog momka, reče mi da joj muž, mlad knjigovezac, umrije prije dječijeg poroda, i da udovica živi od šivanja i pomažući u kuhinji hotelskoj gazdarici. Jedared me prva pozdravi sa »Dobro jutro« i mi se upoznasmo. Još nikada se ne osjetih tako nemoćan i tako proklet kao onda kad mi se jadala da joj čedo oboli jer joj ponesta mlijeka i jer nema dosta novaca za hranu. A nemaše srca da ga odnese u koji besplatan zavod. Slušajući ju u svojoj ćeliji, kako unatoč kuburi prebire glasom, uspavljujući mene i svoga si­ ročića, došlo mi da odem ruskom poslaniku, da se prodam, da iz­ dam, da mi se vrati uzapćeno imanje, da dođem mojoj maloj, ve­ seloj i nemoćnoj susjedi i da joj reknem: — Radi vas, radi tebe sam prodao dušu svoju. Samo mi ti, bijednice, ostaješ na tom svijetu. Ja sam plemić i imućan, pođi za mnom! Jedared u ovakvim mislima, kad al eto u moju sobu — komšinica! — Dođite, požurite se,, tako vam boga! Moje dijete izdiše! Uzahman sam ga svaki dan nosila doktorima u bolnicu. Ubili, otrovali su mog malička svojim serumima. Skočih napolak obučen i htjedoh pasti od strahovitog smrada u njenoj sobi. Nemajući ugljena, nije jamačno cijele zime otvo­ rila prozorâ od straha da dijete ne nazebe. Nagnem se nad krevet, metnem djetetu nad usta perce.

55

— Gospođo, ne prevariste se... Mrtvo je .. . Govoreći to gledah psa i mačku kako se, užasnuti, skutriše pod krevet, a bijedna žena stane naricati, plakati, da mi srce pu­ caše. Umirujući ju, mišljah umrijeti pri dodiru njene crne, bijed­ ne košulje... — Smirite, smirite se, draga gospođo! Protiv ovakvih nesre­ ća ima samo jedan lijek: mir, predanost, ustrpljivost. Vrijeme sve liječi. Vi ne znate kako me sve to boli. Vi ne znate što ste mi, i da me ubijate, ubijajući sebe. Ne bojte se, ne klonite! Tucat ću kamen, samo da vas spasem. Dalje ne mogah. Bijaše mi silno milo, jer se nekako umirila. Sklopimo djetetu oči, obučemo mu čiste pelenice, metnemo mu u modruljave, žute, mršave ručice ljubičice koje se večeras slučaj­ no nađoše u mene. Kad mu se zagledah u lišće, bijedno i mršavo, kao da na njemu ležaše crn vampir, gledajući U onaj smiješak, koji se smrznuo od ledene, nenadane boli, stadoh ja, Stanislav Grodecki, jecati dugo i tiho, škropeči obilnim suzama moje rukave i dječje jadne pelenice kao svetom vodicom. I njoj kao odlanulo u mom plaču i zahvalivši mi pogledom, toplijim od svakog cjelova, bacim na stol moju sirotinju, nekoliko franaka, i reknem: — Ne bojte se, draga Madleno. To će biti dosta za sirotinjski ukop, a za docnije bit će moja briga ako me ne odbijate. Probdjevši s njom cijelu bogovetnu noć, počinuh drugi dan i dođoh uvečer na bdijenje, jer mi Madlena reče da se boji i da nema baš nikoga tko bi joj mogao biti od pomoći. Pristadoh, ra­ zumije se, dragovoljno i, unatoč kužnom zadahu, unatoč lešini, bijaše to prvo i posljednje veče mog života te mi duša drhtaše kao od toplog cjelova neizmjerne sreće. Besjeđasmo kao davna­ šnji prijatelji. Kada joj obećah da ću dijete otpratiti na groblje i da noćas neću ostaviti sobe, nasloni sirotica lijepu, umornu gla­ vu među ruke na stol i zaspa. Odjedared se stane tresti. Učini mi se da se od muke ujedaše u ruke. Iz jednog ugla gledaše na nas i lešinu pseto, dršćući, naćulivši uši i podavivši rep, a iz drugog re­ žu polutamu dva mačija uplašena oka. Sat stao udarati, kašljući kao starkelja, Madlena stane škripati, škripati zubima, muklo je­ cati, drhtati kao prije padavice. Misleći da sniva užasan san, na­ slonim joj na rame glavu i stanem šaptati, ledeneči se od ljubavi, utješljive ljubavne riječi. Kada htjedoh, zaboravivši na sve, do­ dirnuti vrelim, suhim usnama valovitu, bogatu, razbarušenu njenu kosu, Madlena se trgne, izbulji na me bijelo u očima, zaljulja se i padne sa stolice. Pseto zajauče i stane juriti po sobi i grepsti po vratima kao da ga goni nevidljiv demon. — О trovala se! — sinu mi misao strašnom snagom osvjedočenja, i pošto se sagnem, pogledam na krevet na dijete. Sve se oko mene zavije u žuto, u

56

crno, u zeleno, u modro od užasa. Na dijete skoči mačka kao bijesna, zabodavši, zaderavši oštre pandže u oči modre, krvave. Diaka joj se naježila, a zjenice, sjajne i hladne, zabode mi u prsa.. . Kako dospjeh niz šest redova od stuba dolje, probudivši gazdu i momka, kako dospjeh ovamo, ne znam, ne znam tačnije. Znam samo to, da sam tako živčano oslabio da ne mogu više opstati u Parizu, jer bi me tu uništila uspomena ove kobne noči i progutala njena kobna sjena, kao jeku. * Drugi dan ne nađoh više Grodeckoga. Ode i ne htjede me pro­ buditi. Nikada ga više ne vidjeh.

57

ZA N O V I M

BOGOM

I Sa drveta pade među slova gusjenica, i Petrinović sklopi knji­ gu. Zapali ugašenu cigaretu, krene pogled na Savu, na groblje sv. Roka, na zapadne modre planine, a dušom mu se talasa, poput vinske snage, topli ritam Suza sina razmetnoga. Ne bijaše baš nimalo pobožan, i vrlo se čudio te mu je ovo najdraža od svih knjiga. Bijaše nedjeljno jutro, tako vedro i sjajno, kao da i priroda obuče blagdanske rize: sjajne, svilene i modre. Iz grada dopiraše brujanje svečanih zvona i odjekivahu zvuci vojničkog marša. Oko Petrinovića na Griču nešto đačića, debele, bijele dojilje s dječicom i nekoliko kaputaša s ozbiljnim pokretima. Šeću i svaki čas ozbiljno, činovnički zastajkuju. — Od svih šetališta rodnoga grada, čuvenog s lijepih parkova i vidika, bijaše Grič Petrinoviću najdraže. Vo­ lio ga zbog starosti, zbog osamljenosti, zbog one strane visoke kuće u sjeverozapadnom ćošku sa zabravij enim vratima i sa­ motnim prozorima. О njoj bi često maštao. Zavidio je neznaniku koji jamačno ovdje remetuje u staroj biblioteci, punoj Gajeva dopisivanja, gledajući pred veče crveno sunce kako tone na samoj granici starodrevnog kraljevstva, rastežući po vrtovima sjene ku­ ća dolje u Mesničkoj ulici. Petrinoviću bijaše fiksna ideja da samo u toj tihoj i osamljenoj kući mogaše i moraše stanovati nježni i plemeniti Stanko Vraz, da samo odovud mogaše njegov imenjak gledati za sjetne mjesečine u daljinu, prema gorama samoborskim, gdje uzor duše, njegova Laura i Beatriks, bijaše prozaična »tovarušica« apotekarova. Ali najviše ljubljaše Petrinović Grič zbog orla pred zgradom realke. Sate i sate bi stajao pred drvenom gajbom i gledao suru, kraljevsku ptičurinu s glavom nepomičnom, uleknulom u snažni vrat, očiju kao od stida sklopljenih. Tek katkada bi orlušina mahnula krilima, dignuvši oblak od prašine i od paperja, udarivši grudima о daske, i tiho bi šetalište razderalo, raskrvavilo glasno kliktanje, natjeravši stravu u mačje noge i u krila vrapčija po susjednim krovovima. Petrinović snovaše lane puna dva mje­ seca kako bi pustio na slobodu kraljevskog roba. Nekog prasko­

58

zorja stade testeriti kavez, i orao malo te mu krilom ne slomi pr­ ste i ne prosoči ga kliktanjem policiji. Đače malo te ne zaplače od tuge zbog orlove gluposti, te mu draže držati žutim pandžama bljutavo drvo mjesto Jupitrove oblačne munje. Ova ptica činila mu se simbolom cijele lijepe zemlje. Sputana snaga, trunući od robovanja, kljuje oči i lomi ruke nestašnicima koji bi je htjeli diči gore, u vazduh, u oblake, do sjajnog i slobodnog sunca. Kao obično о praznicima, Petrinovič je jutros snužden, go­ tovo zlovoljan. Nedjeljama najteže osjećaše razliku između svoje nezadovoljne sirotinje i ovog srećnog svijeta. Stidio se cipela sa rupama koje pred ženskim očima peku kao rane. Sramio se žutog kaputića s prekratkim rukavima, i radi njih je odviknuo mahati u hodanju rukama. Mrzio je blagdane kao lijeni popovi. Krenuvši se na Strossmayerovo šetalište, sastane Harapina, svog negdašnjeg školskog direktora, s bjelobradim, bjelokosim i bljedolikim go­ spodinom, na kojemu je, kao usred zime, zimski kaput i cipele s dvostrukim pendžetima. Petrinović sagne glavu, i pošto prođe pored njih bez pozdrava, vikne za njim direktor: — Hej, Petrinoviću! Petrinović se okrene. — Poznajete li ovog gospodina? — nastavi direktor, crven i znojan od jarosti. — Da ne skidate kape preda mnom, vašim sta­ rim ravnateljem, to bi se još dalo oprostiti, ali ignorovati Nje­ govu Presvjetlost, gospodina Pevca — ha, mi ćemo vam već po­ kazati! — Vi ste preparand i uživate, kako čujem, našu vladinu po­ moć — rekne kašljucajući Presvijetli. — Ime vam je Petrinović, Stanko Petrinović? Vrlo lijepo. Možete ići. Petrinović najprije ustuknu, ali se brzo sabere, zadrhta od jeda i rekne suhim, neučljivim jezikom: — Gospodo, ja ću vam prištediti radost, bacite me iz škole. Vaše je vrijeme odviše skupocjeno, vaš je položaj odviše visok za ovakove policijske poslove, kao moj šešir što je odviše umoljčao, pa da ga još više pohabam pozdravljajući ljude, koje.. . koje pre­ zirem. — Ha, gdje je pandur! — razmahao se štapom i zakriještao direktor, a Presvijetlome se trese bijela brada i bjelokosno držalje na štapu. Zaokružilo ih nešto svijeta, a kada ga direktor htjede uhvatiti za rame, odrine ga Petrinović do debla divljeg kestena i vikne: — Sram vas bilo, izmećarski doušnice! — i nagne hitrim ko­ racima u Donji grad. Tek u Ilici, načičkanoj svijetom, bude mu sve jasno. Zabolješe ga kuće, sunce, svjetlost, a ljudi se oko njega kre­ ću kao namještene lutke. Stigne na Zrinjski trg, pun elegantnih

59

zaludničara, i klone na klupu. Znao je da kao činovnik, kao učitelj, neće moći živjeti u ovakvim prilikama, ali da će katastrofa doći tako iznebuha, danas! Uvijek mišljaše da je velika nesreća nešto veličajno, tragično, ali da će zaskočiti tako zapiotnjački, tako po­ dlo, komično! Smučilo mu se. Ovdašnji život mu se prvi put po­ kazao u golosti, i bude mu kao da stade bos na žabu krastaču. Obuze ga mržnja i stane nemoćno škripati zubima. Htio se osve­ titi, uništiti, ali koga, koga? I ruke mu nemoćno panu niz rebra, trup klone na naslonjač, a zrak ga prignječio fizičkom težinom kao sinji teret. Uto ga pozdravi i sjedne uz njega mladić u ele­ gantnom svijetlom odijelu, s pahuljastom bradicom, mekanom i smeđom kosom ispod širokog, sivog, mekanog šešira. — Oprostite što vas ovako napadam na ulici — rekne ugod­ nim, malo muklim baritonom. — Ja sam Petar Marjanovič, prav­ nik, i baš ovih dana dođoh iz Beča. Bio sam slučajno svjedok va­ še pređašnje nezgode, slijedio sam vas izdaleka i nisam mogao odo­ ljeti da vam ne ponudim kolegijalnu ruku. Ja obožavam energiju, a vaše držanje na Strossmayerovu šetalištu bijaše tako junačko, tako neobično u nas i rijetko, da me, iskreno govoreći, zapanjiste i oduševiste. Vi ste dakle đak? — Da. Tako nešto. Ja sam učiteljski pripravnik, u posljednjoj godini. Dogodine se nadah potonuti, daleko od tih lutaka, među seljacima kao učitelj. Sada ne znam šta da počnem. Za šegrta sam odviše star, a da budem nadničar i slabiji zamjenik konja ili vola, za taj posao nemam dosta kršćanske poniznosti. Volim vino i pjesme kao naši kanonici, a robovati bi mi bilo baš zato teško jer odrastoh sa slugama. Otac mi je vincilir, i ne donesem li mu početkom mjeseca stipendiju, bacit će me na ulicu, jer i sam ži­ votari, a ja mlađi i jači. Vidite li koliko može u Hrvatskoj doni­ jeti nesreće ako niste prijatelj običnog, vrlo komotnog mehanič­ kog pokreta, sastavljenog iz ovih momenata: dići desnicu do šeši­ ra, skinuti ga sa glave, vratiti ga na mjesto i sprtiti ruku u džep. Ta sitnica me evo upropastila. — Mi smo zato najnesrećniji narod u Evropi jer smo najbo­ gatiji ovakvim tragičkim sitnicama od kojih ginu i trunu naši ljudi kao od nevidljivih bacila. Marjanovič poznavaše izvrsno đake, ali ovaj ovdje je od većine odskočio. Zavolio ga i izvjedljivo posmatrao njegove široke gru­ di, nepomične ruke s mišicama koje odskočiše ispod tankih žutih rukava, mekani šeširić uzanog oboda i dugoljasto, garavo, golo i rumeno lice s nepovjerljivim, širokim, sivim očima i energičnim profilom. — Ime mi je Stanko Petrinović i milo mi je, Marjanoviču, da ste me utješili. Nadam se da nađoh čovjeka koji će me razumjeti.

60

— I više, i više, dragi amice! ja bih htio biti vaš prijatelj, to jest, ako me kod bližeg poznanstva ne odbijete. A za vašu bi­ jednu potporu ne tarite glave. Poznat sam s nekim redakcijama. — Hvala, hvala unaprijed! — Ja sam dakle poznat s nekim urednicima, i neće mi biti teško naći vam mjesto kod kojeg lista. Petrinović bijaše uvijek iznajprije sumnjičav, ali poput svih nepovjerljivaca padaše iz prve sumnje u iskreno oduševljenje. Od radosti htjede zaječati, htjede Marjanoviča dotaknuti rukom, za­ grliti ga kao djevojče. Uzdahne glasno, iz dubine grudi, i rastegne ruke da zapucketaše kosti. — Ne zahvaljujte, molim vas lijepo, jer još ništa ne obavismo. Strpljen spašen. A sada pođite sa mnom na objed, ondje ćemo u kafani naći potrebne ljude. Tako postade Petrinović korektor Domovine, a kada spremaše prve članke, uzeli ga u vojsku. II Prođe godina, a Petrinovićev pješački puk premjestiše u Za­ greb. Prolazeći kroz grad prvi put kao vojnik, činilo mu se sve staro i novo, nepoznato i poznato. Drugovi i poznanici na ulici ga ne raspoznavahu, a on se stidio i žurio spuštene glave kao seosko pseto, zaboravljeno u varoši. Usput se sjeti da obiđe Marjanoviča s kojim se dopisivaše. Jedva ga nađe u Novoj vesi, u razizemnojV daskom i crijepom pokrivenoj kući — nekadašnjem mlinu — iza ogromnog dvorišta, punog tovarnih kola i glasne, razderane dje­ čurlije. Preko pet-šest drvenih, crvotočnih stepenica uljeze u hod­ nik, tako mračan da nije vidio dalje. Jedna baba ga uvede kroz zadimljenu kuhinju, s ognjištem i krevetom, u hladovitu, čistu so­ bicu s bijelim krevetom, stolom, s dvije stolice i bijelim, čistim zavjesama na otvorenim prozorima; ispod njih šuškaše bazga i strujaše potok. Na crnom, kožnom divanu drijemaše u čarapama i modroj košulji Marjanovič, uvedrio i oslabio. — Tempora mutantur! — skoči i zagrli prijatelja. — Tko bi se nadao da ćeš me ovakovog zateći? Ostavivši pravo i umiješav­ ši se među napredniju omladinu koja se budi, lišio me otac pot­ pore. Za mene nema više ovdje egzistencije. Naskoro ću otići. Kamo? Još ne znam. Danas sam u dvadeset prvoj, spremam se sa­ mo za činovnika, a zimus se uvjerih da je bolje poginuti nego stu­ piti u službu. To je nemoralno, ja to ne mogu. Otac misli da ga vlada zbog mene premjesti u Varaždin, i zabrani mi doći preko ferija kući ako se ne popravim.

61

— A ja ne mogu, ne mogu biti više soldat, Marjanoviču. To je barbarstvo, moderno ropstvo, gore od klasičnog, jer mi se mo­ že desiti da pucam na rođenu krv. Ne mogu više dahnuti. Gušim se, moram na zrak, na slobodu. Ti si pun ideja, hoću reći fraza, a ja sam evo deset mjeseci mnogo razgovarao sam sa sobom i vi­ dim da mogu m isliti tek o sebi, о svom spasu. Drugi neka robuju: oni to hoće. Da neće, ne bi robovali. Ja neću, i basta! Ja znam sa­ mo to da sam sebi najbliži, da mi život bijaše jad, bijeda, poniže­ nje i sramota. Neka ide sve do vraga, sve; fraze! Ja znam samo za sebe, za Stanka Petrinovića, i gledat ću da se iskobeljam. Ako po­ stanem na strani radnik ili konobar, bit ću više čovjek nego sada. A ako mi ne dadu kruha, uzet ću ga, trista im jada! Alaj si slab i mršav, Marjanoviču! — Nema, nema spasa! I ja sam sit, sit do grla svega! Umije­ šah se u našu samozvanu opoziciju, a ti su ljudi zbog pretežnog broja popova u mnogome zatucaniji od mađarona. Ali šta da ra­ dim? Čto djelat? Idem u Srbiju. I tamo se barem neću zagušiti u jezuitizmu kao ovdje. Ne mogu živjeti bez samoće, bez velikih, jakih, srečnih i nesrečnih emocija. Otići ću, jer je ovo gnijezdo od­ više monotono. Tu se ne može biti ni srećan ni nesrećan u veli­ kom stilu: ni velik karakter ni velika hulja. Sve to vonja na buđavost, na rđu, na plijesan. — Vrlo dobro. Odlazimo, dakle, obojica. Ja idem sutra, da­ nas, odmah. — Kako hoćeš. Idi što prije ako ti je teško, ali ja ne mogu prije dok m i Narodne novine ne plate za jedan ogroman prijevod. Stići ću te, dakle, za dvije-tri nedjelje. ćeretajući, zapališe duhan, a Marjanovič stade čitati svoj pri­ log za slobodan beletristički list koji namjeravaše osnovati sa ne­ koliko drugova, ozlojeđenih klerikalnom strujom Vijenca i Matice hrvatske. — »Ja volim sjenu, uspavano svjetlo, svjetlo koje sniva о no­ ći. Ja volim sjenu, bliznicu vrelog sunca i hladovine i mjesečine. Ja volim sjenu, vječnog mog prijatelja i pratioca, koji je u meni i kraj mene, moja vječna slika i vječna karikatura. Ja volim sjenu: žutu, sivu i žalosnu, crnu i kao smrt mekanu sjenu. Sve je sjena. Svijet je sjena. I sunce je sjena mističnog sun­ ca. Sjena je kolijevka, sjena je grob. Kada nisam bio, bio sam sje­ na. Kada me ne bude, bit ću sjena. Ja sam sjena od onoga što bi­ jah i od onoga što ću biti, sjena između danas i sutra, sjena izme­ đu dvije sjenovite Vječnosti. Misao je sjena, uspomena je sjena. Sve je sjena. Sjena je veća od svjetla, kao moja sjena što je uveče velika kao oranica mog djeda. Pšenično i čovjekovo zrno klije

62

u sjeni, trune u sjeni. Život se diže iz sjene, luta u sjeni i iščezava u sjeni. Ja sam sjena. Sjeno, dijete noći i dana, sjeno, rosno jutro i purpurna ve­ čeri! Sjeno, čedo tame i svjetla, blijeda kćerko haosa, što otvaraš sjetne, mutne, crne oči, kojima zuri život u nijemu smrt. Sinoć si mi drhtala na grudima, s očima vlažnim od sna, od sreće i od ljubavi. Ja sam te zvao zenom, srećom i ljepotom, ali mjesto slat­ kog meda ljubavi ostade mi ležeći na jeziku pregršt pepela, a u srcu i u duši bolna, teška, nedohvatna sjena, sjena ni ziva ni mrtva. Ljubavi, i ti si sjena! Ja sam sjena i volim sjene. Na crnom krilu sjene spušta ni­ jemi Sotona gavranska krila i sumporaste zjenice do dna mračnog, vrelog i krvavog mučilišta, čekajući da prospe svijetom nove če­ mere, živote, nove sjene, čekajući da sa titanskih svojih krila baci na zemlju sjenu novog bogomraka. Sve mi te sjenaste, sive tajne pričaše sjena kada je, sinoć, rasla za plećatom bukvom na dragoj srebrnoj mjesečini, čekajući rosu i sjenastu pjesmu slavuja u sjenastom grmu od divlje ru­ že. Sve m i to šaputaše sjena, šetajući jutros ispod tankog, tihog oblaka po strništu, uspavljujući u gnijezdima mlade ševe i goluzdrave prepelice i cjelivajući bolne, suhe, žedne glavice sušičavog poljskog cvijeća. Sjeno, mekano uzglavlje, svijetla, crna posteljo života! Na tebi će ostati carstvo svijeta i onda kad ugasnu planeti. Ja te ljubim , sjeno, mrka, nečujna i utješljiva boginjo! Digni svoj crni, baršunasti, magloviti plašt i pokrij mi sanjive umorne oči, da zaspim i da zagrlim svoju sjenu.« Prijatelji izađoše izvan grada, i, u predvečerje, stigoše do ljetnikovca u obliku heptagonalnog, dvokatnog tornja sa niskim, piramidalnim krovom, usred cvijetnjaka koji se nizbrdo gubi u sjenokos, voćnjak i vinograd. Ušavši u vrt kroz lijepu gvozdenu kapiju iz Mesičeve radnje, naiđe na njih blizu kuće čiča u širokom slamnom šeširu, košulji, kožnoj pregači i naočarima. — Alaj je pobijelio, bijedni moj ćaća! — šapne Petrinović, a starac podigne oči i stane dva-tri koraka pred njih, skine naočare, otare ih i namjesti ih opet na krupni nos, skine šešir i metne ga na glavu, otare rumeno lice dugačkom maramom, stane klecati, a u ruci mu sve dršću vrtlarske makaze i grabulje. Usne mu se mi­ ču kao da nešto govori za sebe, a Petrinović mu priđe i poljubi uzdrhtalu, crvenu, žuljevitu desnicu. — Hvaljen Isus, tata! Ovo je Marjanovič, student, moj prija­ telj. Gdje je mamica? Mi smo gladni. Još ne doreče, a iz kućice, dograđene uz ljetnikovac, gega­ jući juri starica, tarući zasukane laktove о bokove i nadnoseći ru­

63

ku nad oči. Bez riječi padne vojniku oko vrata, a čiča punjaše drhtavim prstima pocrnjelu lulicu, bacivši već petu, šestu sumporaču. Petrinović sjaji od srećnog smijeha i rekne Marjanoviču u po glasa: — To je, Petre, moja majka. Prosta je — šta ćeš: pudari! — ali mati mi je! — Gle, stara, — reče čiča ženi, idući za momcima pored rascvjetalih ruža — on je već kapral; neka dogodine dotjera do fi­ rera i onda do narednika, i nas ćemo dvoje lako odšpancirati na Mirogoj. — O, kako je velik, jak i lijep! — mucaše starica u kajkav­ skoj i slovenačkoj mješavini i brisaše sinu prašinu s ramena, noseći za njim bajonet i kapu. Večerajući lepinje, pasulja sa slaninom, i pijući kiselu staru zeleniku, žalio se čiča na gazdu, plemića Hreljanovića. Otkada je punoljetan, dolazi vazda iz grada s glumcima i glumicama, a sta­ ri pudar i majka Marica ne mogu obaviti grdnog posla. Stao im prijetiti da će ih otjerati. Marjanovič ne mogaše vjerovati svojim ušima, poznajući, po čuvenju i iz novina, Hreljanovića kao mecenata i domoljuba. Petrinović se tek prezirno nasmiješi i rekne: — Svi su ti tvoji domoroci sebičnjaci i gori od po kojeg re­ negata zbog nasušne korice. Mi nismo nesrečni jer nemamo vla­ de, nego jer nemamo opozicije. U nas je došlo već dotle da oboža­ vamo ljude koji se usuđuju javno reći da su Hrvati, unatoč čistoj košulji i slobodnom položaju. Starčević je često paradoksan, ali to je jedini naš neporočni i svjesni Hrvat iza Matije Gupca i Eugena Kvaternika. Posljednji Trojanac, posljednja klasična duša. Nema uzalud lice kao pokojni bog Silen. — Ja ga volim, jer prvi proglasi kneza Miloša velikim i jer vjerovaše u sunce koje se rađa u nesrečnim narodima. Dok tako besjeđahu, odoše stari iz kuhinje na počinak. Cvr­ čak pjeva u zapećku svoju jednostavnu pjesmicu kao da prede pređu iz metalne žice. Izađoše uzbrdo kroz trsje. Mjesečina tako svijetli da bi se moglo čitati. Sjedoše u sjenicu. Pred njim a gradska pospana, žmirava svjetla, za njim a tamna Zagrebačka gora, krijući potrese i bajke.. Vedro, zvjezdano nebo napunilo ih večernjom sje­ tom, ne rosi ljudskih očiju, već ljudske duše sjetom od koje se tre­ su momačke duše u nejasnim žudnjama. — Zašto, zašto smo nesrečni?! — prekine tišinu Marjanovič i legne u travu. — No, za odgovor na to staro pitanje ne treba mnogo filozo­ fije. Ja sam nesrećan jer sam siromašan i sa slobodnom dušom rođen u Hrvatskoj. Roditi se u Zagrebu mjesto — recimo — u Londonu, tako je nezgodno kao roditi se škrofulozan.

64

— O, ti si vrlo praktičan dečko, Petrinoviću, i vrlo prost. Ja sam nesrečan jer ne vjerujem u sreću, jer mi treba nesreća kao morfiomanu morfijum. Sjećaš li se: lane kada me pomagaše otac i cijela rodbina, kada sam imao lijepa poznanstva i lijepe halji­ ne, lane sam bio nezadovoljniji nego ljetos. Ovako silnije, snaž­ nije osjećam tragičnu ljepotu života. Više ga osjećam i ljubim jer ga skuplje plaćam. Ženu koja bi mi se podala, ne. bih volio. — čudan svat! Ti si bolestan, odviše osjetljiv, blaziran — šta ti ja znam! — Ne znam. Meni treba velikog oduševljenja, silne vjere i silne ljubavi, ali sve su to stvari u koje ne vjerujem. Ništa mi od toga ne može život pružiti. Pa još kod nas! Još prije nego što sam ljubio, ogadila mi se ljubav, trgovina ljubavi. Još prije nego zavolih taj zrak, taj dragi grad i ove brežuljke, pomutiše mi naši cari­ nici i farizeji vjeru u uspjeh patriotizma. Još ništa pozitivnog ne znam i već о svemu sumnjam. Šta da počnem? Bez kapitala ne mogu stati na svoje noge. Biti činovnik ne mogu. Zar umirati od gladi pišući za naše listove stvari koje mi se ne bi ni štampale! Pravo si rekao: roditi se bijedan i roditi se u ovoj zemlji, to je roditi se dvostruko nesrećan; proklet dva puta! — Tako je, Marjanoviču. I ja sam sa manje dijalektike bacio u zapećak sve stare idole. Ostadoh sam kao prst, i kada se zapitah š to živim, javio mi se novi bog. — šta to veliš? Ha, novi bog! I ja ga osjećam, njega, novog boga. I mene vuče u daljinu, u maglu, obećavajući dušu od čelika i laku smrt! — govoraše uzbuđeno Marjanovič, a Eolova harfa na vrhu od hladnjaka stane zujati, tugovati, uzdisati u valovitom, me­ talnom arhaičnom akordu. Noć zapjeva prastaru, prostu svoju tu­ žaljku, sa neba pade kao zujanje nebeskih pčela, iz visine pade jeka sferske muzike. Mjesečina zajeca na cvijeću, zemlja uzdahnu pod prvom rosom, vjetar je odao kroz metalnu frulu tajnu daljine, prosuvši tihom noći čemer i utjehu, koju nađe na poluotvorenim, zaspalim ustima i na umornim, sklopljenim očima. Drugari se za­ gledaše u zvijezde i zvijezde im zaigraše pred očima. Harfa zujaše, jecaše i tugovaše, sad glasnije, sad tiše, a njih obuze tuga Davidovog psalma, slast Homerovog pričanja, jeka drevnih vremena i glu­ hi glas praotaca. Uto se zatalasa odozdo iz doline sv. Ksavera mo­ notoni akord docne seljačke, težačke pjesme i iščeznu tiho, tužno u noćnim sjenama i jekama. — Da: ova čarobna noć nam objasni veličanstvo novog boga! — reče Marjanovič. — To nije bog smrti nego bog života. To nije bog poniznih nego bog buntovničkog roptanja. To nije bog udesa, to je bog volje. Naš bog, bog vatre i prkosa, nije nijedan stari bog! Do Nazarenca bijaše prikovan na vreloj hridi oblačnog Kavkaza, 5 MATOS I I

65

hraneči titanskom utrobom Zevsovu krvavu pticu. Iza Nazarenca pade u dno pakla, čekajući da zasadi drvo znanja u stari paradiž i da nas povede u njegovu vječnu hladovinu. Naš bog je bog slo­ bode. Već puče lanac nas dvojice! — Sutra će prsnuti! Ja idem sutra, Marjanoviču. — što duže oklijevam bit će teže i gore. Skresao sam nešto poputnine, š to još čekam! Isprativši pobratima do polovine puta, vrati se Petrinović i popne u Hreljanovićevu biblioteku. Bijaše to prostrana, okrugla, zeleno tape tovana soba sa slikama davno pokojnih Hreljanovićevih roditelja i svih poznatijih Hrvata, tamo od četrdesetosme. Hreljanović je fotografiran kao dječak i momče u raznim amater­ skim ulogama i kostimima. Tom bogatom siročetu bijaše od ma­ lih nogu najveća naslada i sport pozorište. Knjižnica je nakrcana slikama glumaca, glumica i scena iz kazališta talijanskih, njemač­ kih, francuskih. Hreljanović je imao lijepu lepezu s autografima evropskih glumaca i pjevača, glumica i pjevačica: od Duse, Gemme Bellincioni i Coquelina pa do Milke Tmine, Strozzijeve i baritoni­ ste Kašmana. Sve je u biblioteci kao i lane, samo nad velikim, ze­ lenom čohom pokrivenim, mahagoni-stolom bijaše nov portre. Bukovac izradi nježnog, plavog, brkatog i modrookog Hreljanovića u bogatom velikaškom odijelu, s prekrasnom krivošijom pre­ ko koljena. Na suncu göre toke, trepti svila i kadifa, i sjaji se ru­ bin ispod sokolovog pera na naherenom kalpaku. Petrinović svuče kaput i cipele, sjedne u naslonjač, čitajući Stirnera, a na prag pritvorene i pobočne sobe stane visoka, lijepa i mlada žena u sob­ noj ampir-haljini, u modi onog ljeta. Posmatrajući mladića, stala se smješkati, namještati rukama kosu, a oči joj se krijese, grudi nadimlju. Od papira na lampi došla je sva ljubičasta, kao ljubiča­ sta kneginja u kakvoj večernjoj bajci. Negdje u daljini zalaje pse­ to. Oko otvorenog prozora šuška granje japanskog drveta. U vi­ nogradu, u bari, krekeću žabe. Petrinović je opazi u ogledalu, sa­ vijajući cigaretu, i silno se naljuti što mu roditelji ne rekoše da je ovdje Hreljanovićeva metresa. Baci knjigu na mjesto, porume­ ni i bez riječi htjede sići niz stube. — Ostanite, Petrinoviću, ja nisam došla da vas otjeram. Ako vas bunim, drage volje ću otići — rekne mimo, a njemu čudno što mu zna ime. — Večeras sam slučajno čula vaše tajne i one mi daju pravo da budem i više nego obična vaša poznanica. Petrinović zastane, vrlo nespretno. Nije znao što da rekne. Iako nije cijenio dramskih umjetnica, gospođica Gorska bijaše iznimka. Kada je preklane angažovaše, išao je vazda krišom u ka­ zalište da je vidi. A kada bi njenu blizinu osjetio u vinogradu, Pe·

66

trinović bi živio u groznici. Sanjao bi о njoj, lisje bi od loze šuška­ lo kao njena svilena suknja, pijesak i ilovača po puteljcima bi se napunili njenim malim nožicama. Sobe i cvijeće bi zamirisalo no­ vim mirisom. Ona pođe prema njemu, uzme mu nježno iz ruke lampu, vra­ ti je na stol i sjedne na divan. — U ovakoj noći može se sanjati i spavati samo otvorenim očima. — Oprostite, gospođice — rekne on promuklo — što nemam bluze i što sam bez cipela, ovako raspojas. . . — To su sitnice! Ne mučite me barem vi tim konvencional­ nim glupostima. Vi, dakle, odlazite, bježite? Tko bi se nadao da u nas ima tako čudnovatih mladih ljudi! Da niste anarhist? On ne odgovaraše jer ga je savladala ugodna, sita mlitavost, kao u mlakoj vodi. Sjedne, posmatrajući joj lijepu, veliku ruku, punu prstenja; savršenu liniju na mesnatoj, ružičastoj, znojnoj pahuljastoj šiji. — Vi ste nepovjerljivi, vi mi ne vjerujete? — rekne ona i po­ gleda ga pravo u oči. — Zašto? Ja mislim na dlaku isto kao vi i vaš prijatelj. Kada sam glumila u Njemačkoj, razgovarala sam u istom duhu sa jednim prognanim Rusom. I ja vjerujem u vaše slobodno božanstvo i, kako vidite, ja sam relativno dosta slobodna, slobodnija od vaših žena. Vi dakle odista bježite? Vratolomna os­ nova! Vjerujem da imate dosta energije. I ja obožavam energiju, kao i vaš prijatelj. Dozvolite da vam kao istomišljenica i prija­ teljica pomognem na prvom koraku. Dat ću vam za Švicarsku, za Zürich, neke preporuke i adrese. Morate mi tek obećati da ne odlazite već sutra. Ostanite dok se ne vrati Hreljanović; ostanite još sutra. Komandantu javite da ste bolesni i da vam produži od­ sustvo. — Vi ste dobra duša, gospođice. Tko bi to bio rekao? Za glu­ mice kažu da nemaju srca. Hvala vam! Sutra, dakle, ostajem. Tko ne bi na ovu želju ostao i duže, i godinu dana! — Mi smo, dakle, prijatelji. Našla sam srodnu dušu u toj ča­ mi. Dakle, sutra uveče, ovdje! Danju moram u Zagreb. Pruži mu ruku, a on je poljubi pobožno, kao mošti, porumenivši poput djeteta. U njegovoj ćeliji ga spopala u krevetu vrućina i möra mu le­ gla na prsa. Da ne probudi roditelje, prolazeći kroz njihovu sobu, izađe kroz prozor u voćnjak i nađe se konačno i opet u biblioteci. Malo te ne ciknu od čuda i ljubavi opazivši na mjesečini iza velike zavjese, pored prozora, bijeli mramor, u kojem pozna izvajanu Gorsku, golu i lijepu kao helenske boginje. Cjelivajući hladni ka­ men, bijaše u nesrećnom i slatkom sevdahu, kao da cjeliva hladne

67

grudi pokojnice. San ga obuze pod mramornim nogama, a kada se probudio, sunce već visoko odskočilo, a sat, mramor i njegova tvrda vojnička košulja puna vlažnih, blijedih i bijelih, rumenih i krvavih kamelija. III Poslije podne nije da se Marjanovič malo zapanjio kad mu Petrinović, blijed, ćutljiv i rasijan, reče da još ne odlazi. Marja­ novič se čudio što je pomno očešljan i u paradnoj bluzi. — Ti si postao u regimenti kicoš! Petrinović mjesto odgovora tek porumeni, vrteći zamišljeno mekani brčić. Marjanovič se vajkao što za svoj novi list sa moder­ nim tendencijama ne može naći u Zagrebu izdavača. Pričao mu о novom, kritičkom i umjetničkom pokretu među omladinom. Pro­ čitao mu članak gdje bijedan gimnazijalac uspješno kritikuje ne­ podnošljive prilike na srednjim školama. Jedan filolog dokazuje da je profesor N. svoju raspravu о glagolu vrlo nevješto prepisao sa njemačkog. Drugi opet priča kako je sin visokog činovnika, ne­ ki glupi zagrebački fićfirić, polagao državne ispite za zatvorenim vratima, bez svjedoka, i primao za vrijeme cijelog svog školovanja od vlade pomoć od dvadeset i pet forinata. Četvrti opisuje u obliku Života jedne ekselencije od Đalskoga karijeru poznatog К-a, koji najprije iznevjeri biskupa Strossmayera, svog dobročinitelja, a onda postade »velika zvijer« pomoću svoje matere, milosnice bi­ skupa Petrešića. Marjanovič čitaše lijepu nježnu pjesmicu koju dobi od majke učiteljskog pripravnika Peršiča, koji izgubi stipen­ diju i umrije od gladi, pijući kuvanu cikoriju, na nekom tavanu u Mletačkoj ulici. — Raja! — uzdahne Marjanovič, slažući rukopise za svoj list Između dva sunca. — Raja! Ne znam jesi li čuo u vojsci da je sol­ dateska prije mjesec dana istrijebila — bajagi zbog socijalizma! — nekoliko slavonskih sela. I naši debeli političari i besjednici-prigodničari vjeruju da se toj kugi može doskočiti konstitucionalnim putem, da će od naših dušmana izmoliti slobodu kao milosti­ nju. Prosjačka, ubogarska politika, slijepa i sa malim zadovoljna kao onaj što na crkvenim vratima, u gadu i prnjama pjeva о slavi otaca, о žeženom zlatu, о bijelim dvorovima, о pernim buz­ dovanima i о djevojkama kao bijelim iz gorice vilama. — A što žele tvoji saradnici? — Svašta. Koliko nezadovoljnih đaka, toliko različitih progra­ ma. Nema nijedne ideje koja bi mogla sve složiti, pa ni ideja pa­ triotizma.

68

— Meni se čini — reče Petrinović — da je sva nesreća u to­ me što se ti ljudi spremaju za državnu službu, za gospodu. Tko od njih postane advokat i, guleči narod, stane u opoziciju pored po­ pova koji bijahu mađaroni do kanoničkog debelog mjesta, misli da je već rodoljub. — Dabogme! »Zadnjica svaka je, da im ih m moć vući«, re­ kao bi za njih Držić. — Tako je. A treba početi sve iznova, iz temelja, jer je sve crvljivo. Sa narodom se momentano ne može jer je neuk i mate­ rijalno ubijen. Inteligencija je velikom većinom ili prodana ili kle­ rikalna. Naša je sadašnja opozicija kao parcovi kojima se od stra­ ha pred sovuljagom zapleše repovi i parcovi crkavaju grizući od bijesa uši svom pokojnom komšiji. Što dakle da radim ja? Treba osloboditi sebe. To je jasno i logično. A pošto ovdje ne mogu biti slobodan, bjež' i čekaj! Uskoci ne učiniše malo u održanju našeg plemena. U planinu, dok ne padne list sa gore. Na slobodu, jer tu se krilatije duše guše u blatu kao ptice nad Mrtvim morem. Dok Marjanovič pisaše pisma na sve strane, slušaše Petrino­ vić kako se škripanje pera stapa sa zvucima mrtvačkog marša, sa plačem zvona Sv. Ivana i sa ćeretanjem škvoraca što se digoše sa grma iza potoka i iščeznuše poput brbljavog oblaka za krovom susjedne vodenice, pokrivene mahovinastom šindrom. Bijele, či­ ste zavjese na prozoru podrhtavaju na ćuhu povjetarca. Pčela do­ leti i odleti, zazujavši oko slike Petra Preradovića i Ivana Zajca nad krevetom. U dvorištu žagore djeca, laste, babe i kokoši. Smrklo se, a Petrinović ode, ne progovorivši cijelo to vrije­ me ni riječi. Iako mu se dan činio neizmjerno nesnosan i dugačak, učinilo mu se sada da je odviše brzo zašlo sunce. Roditelji ga uza­ lud nutkahu večerom. Odjedared mu padne čaša iz ruke jer začu najprije kočiju kako stade, i mekane, sitne korake. Blizu škrinuše i zalupiše vrata. — To su došli gospodinova frajlica — reče majka Marica. — Lijepi su как Majka božja bistrička. Petrinović lutaše po voćaru i vinogradu i konačno dođe u ze­ lenu biblioteku. Bilo ga je stid, opazivši u zrcalu kako je blijed. Nastavi prebirati u Der Einzige und sein Eigenthum, ali večeras nije ništa razumio. Već mišljaše da uzaman čeka, kad al dođe glu­ mica na prstima i položi mu iznenada tople, vlažne ruke na oči. Petrinović protrnu. — Tko je? — pitaše ona smijućke, neobičnim glasom. — Nora! — rekne on, sjetivši se najbolje njene uloge. — No, to me veseli da još niste odmaglili — rekne ona i sjed­ ne intimno pored njega na divan. Bila je u prostoj sivoj suknji i modernoj platnenoj bluzi bez steznika. Debelu crvenu kosu raz­ 69

dijelila je preko sljepočica i ušiju. Ta je koafira baš onog ljeta ulazila u modu sa Botticellijem, prerafaelitima i pariškom ple­ sačicom Cléo de Mérode. — Sto to čitate? — Stimera. To je jedini pisac kojega momentano mogu po­ dnijeti. — I ja se sjećam na tu knjigu. Šteta te je dosadna. Poznajete li Francuze? — Malo. Tek po prijevodima. — Šteta. Otkad sam naučila francuski, ne mogu više čitati drugih knjiga. — Možda vam te poslastice pokvariše želudac — rekne Pe­ trinović. —* Vi bi trebali naučiti grčki. To je jezik one boginje u k u tu .. . Ućutaše. Petrinović se uzalud mučio da izmisli nešto galant­ no. Ona ga posmatraše sa strane, s osmješkom. Iz sporedne sobe dopiraše miris budoara — i ugodno tiktanje sata. — Ovo je lijepa knjižnica — rekne ona naposljetku. — Vrlo lijepa, gospođice. Ovo je jedino mjesto na svijetu gdje sam bio zadovoljan. Gospodin Hreljanović ne sluti da su te knji­ ge možda više služile meni nego njemu. — Najljepše su slasti na svijetu — zabranjene. To je po­ znato. — Zato je katolicizam tako drag ženama — rekne Petrinović i sav se uzbudi. — Može biti. Uostalom, Hreljanović je egoista kao svi koji — kako se veli — po tuđim tabanima broje batine. Uvijek mi je taj gospodičić bio nešto dosadan, ali sada mi je nesnosan. Samo ženi umije dosaditi čovjek; samo m i znamo biti mizantropi. Ovih dana, prije nego što je otputovao, izvezli smo se na šetnju, i odjedared opazimo iz daljine banova kola. Hreljanović vikne kočij asu da stane i gurne me brutalno iz hintova, da ne mora u mom dru­ štvu pozdraviti gospođu banicu. I to mi se zove galantan čovjek, artist opozicionalac! — Ja sam mislio da ga ljubite. — Bože, kako ste naivan! Ja ga trebam, i to je sve. Nema že­ ne koja ne bi mogla ljubiti za novac. Vidi se da još niste živjeli. Hvala bogu te ću ga se doskora riješiti. Vele da se zaručio. Obećao mi priličnu svotu ako obećam da u prvo vrijeme njegovog braka neću dolaziti u Zagreb. A novac mi treba jer je novac sloboda. Mo­ žemo se dakle doskora vidjeti u Svajcarskoj. Tamo možete postati čovjek. Živeći u tuđini opazila sam da naši ljudi im aju u svojem ponašanju, u svom držanju nešto lakejsko, nešto kao baštinjenu potištenost i licemjerje, kao djeca gospodskih kuharica i kočijaša. Kod vas m i se, Petrinoviću, bez komplimana, najviše sviđa nešto

70

drsko, neizvještačeno, sans façon. Vi nikada ne biste mogli postati glumac. Zbilja, zar nećete žaliti za roditeljima? — Hoću, ali šta da činim? Da ostanem u Hrvatskoj, moje bi se prilike još pogoršale, a roditelje zacijelo ne bih usrećio. Služiti još dvije godine, biti još dvije godine mašina, broj, ne mogu. Kada smo već kod toga, molim vas lijepo da nagovorite Hreljanovića da ne baci na ulicu moje bijedne starce, da ne padnu kao ubogari na vrat gradskoj općini. Već preko trideset godina služe u ovom gra­ du. — Drage volje, dajem vam riječ. Mislite li vi odista da bi Hre­ ljanović mogao učiniti tako što? To je zločin. — Uvjeren sam. Sirotinja ima tu dobru stranu da joj se ljudi obično pokazuju bez maske, kakvi jesu. Na mene je Hreljanović vazda bio pizmen bez razloga, i to se vidi, osjeća, osjeća u dje­ tinjstvu. Da samo znate kako je izgrdio roditelje kada me poslaše u gimnaziju mjesto u šegrte, i kada lane, istjeran iz preparandije, postadoh korektor. A ja sam morao uvijek pred tim sebičnjakom licemjeriti kao pred dobročiniteljem, ne zbog sebe, već zbog sta­ rih. — Ha, evo ga! — šapne glumica promijenjenim licem. Petri­ nović dohvati sa stola teški kamen za hartiju, skoči, a oči mu zaiskriše zlobno. Ona se dugo, glasno do suza smijaše. — Vi ste odista hajduk, gorsko zvijere; nisam se prevarila. — Oprostite — hukne on postiđen. — Deset mjeseci se mi­ ješah samo sa fukarom, a i prije ne bijah salonski čovjek. No, ne žalim, jer je i taj vaš hvaljeni bonton laž i licemjerje, otrovna b ilj­ ka licemjernih, tiranskih, etiketskih dvorova jednog Filipa i jednog Luja. No, sad kako mu drago, ali da netko pokuša otrovati m ir lijepog ročišta, ja bih, ja bih — — O, vi ste odista od onih koji su ginuli na kočevima u vezirovu Mostaru. Svi su muškarci ovakvi koji im aju tako široka prsa i koji su toliko na suncu i zraku. — Ova je godina u meni odista usavršila životinju. Imate pravo. Ne znajući što činiti, smatrao sam službu kao sport, i ne mogavši zabaviti mozak, vježbao sam muskule. Prekaljen sam za sve što me čeka. — Znate šta, Stanko? — Zapovijedajte! — Znate šta? Ovdje je nesnosna zapara. Izađimo, ako vas ne mrzi, napolje, u sjenicu, u kojoj ste s vašim prijateljem govorili o Prometeju i o drugim lijepim stvarima. Izađite naprijed, pone­ site lampu, a da nam prođe vrijeme, možemo što zajedno čitati. Da uzmem Ibsena? — Ta je noć odviše čarobna i topla za tog Norvežanina. Po­ nesimo Shakespearea, ako vas ne mrzi.

71

Kao dosele što bijaše sustezljiv i nerješljiv, tako postade sa­ da, čekajući u teferiču, gotov na sve. Odluči da joj sve rekne, da je obujmi, da još noćas ode u svijet ako ga prezre i odbije. — Oblaci se pjene oko mjeseca zlatnom sjenom, noć diše treptanjem lišća, zvijezda i cvijeća. Oko lampe lepršaju sive, prašne lepirice. Na putiću se začuju hitri koraci, a njega zaboljelo u grudima od sreće i od zorta. — Evo Shakespearea. Kako vidim, vi nemate loš ukus. Nađite kakav razgovor — dođe ona. Petrinović stade drhtavom desnicom listati i metne pred nju otvorenu knjigu. — Počnite, gospođice, ako je po volji. — Ona sjedne tik do njega i nagne se nad svesku, te Petrinović osjećaše znojni miris njene pahuljaste, tople i mesnate šije. Srce mu tako zakucalo, te stao kašljucati, da se ne čuje. Ohladio se kao od groznice, a ko­ ljena mu se tresu. Ona primakne lampu, metne knjigu u krilo. Vjetar uzdahnuo kroz harfu, zatitrao svjetlom i vrpcama na nje­ nim prsima. Stručak njene kose dirnuo Petrinovića po licu. Osvo­ jilo ga nešto što bijaše duboka tuga i duboka sreća. Nije se nje usudio pogledati i digne oči spram zvjezdanog neba, spram mjeseca, a mjesec i oblaci kao ogroman, sjenasti, srebrni i zlatan cvijet sa nemirnim laticama, iz kojih se dimi, zlatnim, srebrnim i sjenastim tamjanom, noćni sanjivi miris. Petrinovića obuzela želja da joj položi glavu na grudi i da sluša kako kuca njeno čudnovato srce, kako uzdiše nestašni vjetar kroz njenu kosu. Ona htjede početi čitati, ali, pogledavši ga kradom, vidje ono što žene u izabranim rijetkim časovima mogu naći na oporom muškaračkom licu. U očima mu bijaše nešto veliko i vlažno što ne bijaše suza. Glumica zadrhta, pomisli na smrt i poče čitati iz Bure, glasom mirnim, melodijskim kao tiho udaljeno pjevanje. Petrinović govoraše svoju ulogu muklo, kao da se suspreže od jecanja. M i r a n d a . Vi izgledate umorni. F e r d i n a n d . Ne, plemenita gospođo. Kod mene je rana zora kada ste m i uveče blizu. Molim vas — tek da vas u molitvi mogu spomenuti — kako se zovete? M i r a n d a . Miranda. (Za sebe) Oče m oj! Prekrsih vam riječ, jer mu rekoh. F e r d i n a n d . Divna Mirando! Vrhunac krasote, vri­ jedna onoga što svijet najviše cijeni. Mnogo gospođica posmatrah i često zarobi saglasje njinih jezika moje zapanje­ no uho; druge m i se gospođe sviđaju zbog inijeh darova, ali nijedna tako srdačno da se koja njena pogreška ne bi sviđala i pobijedila najljepši njen ures; ali vi, o vi, tako bez prigovo­ ra, tako potpuna, stvoreni ste od svega što je u svakome stvo­ ru najbolje.

72

Petrinoviću tako drhtaše glas i tako drhtaše knjiga, da pad­ ne na zemlju. Na istoku zagrmi. — Vi izvrsno glumite. Prevarila sam se. — Složila ruke na krilo, a on jedva disaše, posmatrajući je sa strane. Bijaše blijeda. Sva se promijenila. Iz nje se javila neka druga, s ogromnim cr­ nim rupama mjesto očiju, sa licem koje se viđa u snu. Skinula sa prsiju ružu, trgala latice, a vjetar mu ih sipaše oko glave i po licu. — Kako to, divna Mirando, da se odjedared sjećam stihova helenskog tragika: О noći, moja svjetlosti! О pomrčino, bakljo moja sjajna!!! Izda ga glas i ne reče što zareče. Zagrmjelo, bliže i bliže. — Ja se bojim — rekne ona. — I ja se plašim, jer vas ljubim , ljubim , ljubim . Negdje u grmu zaječalo tiče iz gnijezda. Na m unji vidje Pe­ trinović kako joj se prsa burno uzdižu. — Ja vas ljubim , Marto — rekne promuklo i tresući se sav pritisne vlažnu njenu ruku na vrela usta. Ona ne reče ni riječi, a kada mu polagacko prijeđe prstima preko kose, dohvati je oko pojasa, digne u naručje i ponese u trku niz brdo u voćnjak. — Ne, ne — šaptaše ona. Bura se primicala sve bliže i bliže, hladni vjetar prosuo oko njih lišće od jabuke, ali oni čuše i vidješe samo sebe. Pljusak ih zatekao na pokošenoj travi. Petrinović ju ponese kao dijete, a ona govoraše: * — Hvala, hvala ti, moj Stanko! Tek ti si mi pokazao što je ljubav. To je nešto nenadano i krvavo kao munja, tamno kao ovaj oblak, očajno kao ludilo. Mi bi brzo jedno od drugoga poginuli, da ostanemo zajedno. O, ti si odista hajduk! Osvojio si me kao ka­ kvu šiparicu. Ali me nisi dobio silom kao robinju, nego onom su­ zom koja ti s oka ne pade na lice nego u dušu. — Ne pitam, Marto, jesi li koga više ili manje ljubila od me­ ne, ali mi reci voliš li me od svih najviše sada, ove noći. — O, ti si prvi i posljednji ljubljenik moje duše, samovoljniče! Ja te volim silno, beznadno, jer te ne mogu, ne mogu imati, kao da moramo sutra zajedno umrijeti. Zakuni se da odlaziš u Zü­ rich. Ja ću tamo za tobom. Ako mi propadneš, u meni će usahnuti sve što još toplije kuca, osjeća, što je bolje. — Gledat ću da se spasem, pazit ću. A tebi se kunem dušom da si prva, prva! Koja bi me, molim te, htjela u ovome ili u onom žutom kaputiću s iskrzanim rukavima? Hvala ti, hvala, lijepa, dra­ ga Marto. Sada i ja znam zašto ljudi žive, zlopate se i umiru. Lju­ bav, Marto! Kao da idem po zraku poput dima, kao da nema teži­ ne. Kao plamen! Smrt i uskrsnuće u isti mah. Hvala ti, Marto! Marta — lijepo ime. Ljubio sam ga kada te nisam poznavao.

73

— Sutra jamačno dolazi Hreljanović. To je grozno, grozno! Da su prokleti svi ti sebični, glupi filistri! I duše nam kupiše svo­ jim prokletim grošem. — Srećom te si ti skuplja od duše hrvatskog običnog beam­ tera — rekne Petrinović cinički. — Hreljanović te plaća kao kakvog septemvira. Ja dakle sutra odlazim, mnogo nesrećniji. Dala si mi pehar tvoje slatke medovine, a ja tek orosih usta za vječno sjeća­ nje i kajanje. Tko zna, možda ću te još i proklinjati. Uze sa stola makaze i odsiječe joj stručak kose. Ona mu done­ se medaljon i metne u nj kosu. Grmjelo je i tutnjilo, a debele ka­ plje lupahu о prozore, kvaseči ćilim kroz razjapljena bijela balkon­ ska vrata. — A šta ja tebi da dadem za spomen? — rekne on. Ona se nasmije i izvadi iz njedara pregršt lišća, prvog suhog lišća one jabuke u voćnjaku. — Je li ti krivo na zmiju? — zapita ga, a modre oči joj se ovlažiše i osuše zlatnim pjegama. — Premda mi je kao da sam proklet, htio bih da me do gro­ ba varaš. — Oh, ja te imam, držim, sada, još nekoliko časova, a zo­ rom neka poginemo — veli ona, a kosa joj se raskošijala niz ra­ mena. Problijedjela je kao mjesec po danu. Zagrle se kao da će zubima i prstima trgati meso sa kostiju. Grom udari i tresnu u blizini, žižak zacvili, zapucketa i ugasnu. Po sobi struje šapati i uzdasi kao mrtvačka kletva i hropac, miješajući se sa pljuskom, s lupanjem prozora, sa zavijanjem vjetra i sa tutnjavom grmlja­ vine. *

Ujutro nađe Petrinović oca u vinogradu i reče mu da je bio u gradu. Ciča bijaše protiv običaja veseo i nasmijan. Izvadi iz dže­ pa lulicu, napuni je i ponudi sinu da zapali. — Ti mirišiš na ženu, bekrijo! — reče i potapša ga po ramenu tvrdom desnicom sa naduvenim, modrim žilicama. — Hajde, haj­ de, mlad si, samo nemoj prećerati. Zapali, a onda idi i počini. I stane štrcati lišće modrom tekućinom protiv peronospore. Nebo bijaše čisto i vedro, sunce tako sjajno da se čisto čulo kako se sunce penje na obzorje. Dalje, u šumi, kukaše kukavica. Rosa se sjajila kao dragulji, a zemlja mirisala kao go, plečat i znojan jakota. Petrinović se sjeti sinoćnice, svojih osnova, i nemaše snage misliti. Ode u staju, ali majka ode već sa mlijekom u grad. Petri­ nović se popne na pojatu i zadrijema na mirišljavom sijenu. Pro­ budila ga majka i pokarala, jer mu se ručak već ohladio. Jeo je tek da se jede, a kada starica ode u varoš, poškropivši ga svetom

74

vodom iz bočice pod slikom Bogorodice, izađe na kapiju i gledaše za njom. Na glavi joj čabar za »napoj« kravama — dobijaše ga od poznatih obitelji. — Buncaše glasno kao da nekome govori, a iz bogobojažljive ruke joj se crni sve do zemlje dugačko čislo. Iščeznu za živicom, a Petrinović gledaše za njom dok ga oči ne zabolješe. Dugo mu odjekivaše u ušima tapkanje njenih cipela sa gvozdenim ekserima. Ode u svoju sobicu sa strahovitim slikama koje izradi dok još mišljaše postati slikar. Krevet mu kao lane, kao da nije dirnut. Iz slamnjače viri »herodeš«, koji mu majka metne u po­ stelju protiv uroka i mučnih snova. I Suze sina razmetnoga su otvo­ rene na mjestu gdje lane prestade čitati. Tek Ante Starčević iznad kreveta dobio je crne boginje od silnih muha. Na prozoru puno cvijeća u loncima; čiča Stefan ih jutroske namjestio. U ćošku cvr­ kuću u kavezu čišci i sjenice, a ugojena prepelica već se udomaći­ la. Pod stolom opazi Petrinović svoj »srabljivec«, koji mu nekada pokloni krizmani kum Pepić Pezderc, gazda u čučerju. Kraj srabljivca u vodi dvije boce vina. Pored prozora zuje pčele u uljaniku. Petrinović hukne i pruži glavu na stol među ruke. Čuje korake i još se ne okrenu, a glumica ga odostrag zagrli i stade cjelivati. — Hvala ti, hvala ti što si došla. Da tebe nema, ne bih bio dosta nesrećan i očajan da ostavim tu idiličnu bijedu. Armuth ist die grösste Plage. Nađi se mojim roditeljima uz bok u nevolji! Budi mi odmjena! Govori za njih Hreljanoviću, za moje starce. Ona je bila u uličnoj toaleti, bljeđa i ljepša nego obično. — Nemaj brige za njih! Sve ću učiniti što mogu. A tebe — tebe volim kao brata, jer mi djetinjstvo bijaše kao tvoje. Ne boj se! Tvoji će roditelji biti prva tačka u mom govoru s Hreljanovićem. Vjeruj mi, Stanko, da te volim, volim! Nisam licemjerka pa da lažem da ću za tobom poginuti, ali kunem ti se da ćeš odnijeti sve što je plemenito i toplo u mojoj ljubavi. A ti mene ne smiješ, ne možeš zaboraviti, ja to znam i osjećam. Poznajem tebe i sebe, i vjeruj mi da među ženama nikada nećeš naći tako srodnu i ta­ ko blisku dušu. Mene si imao cijelu, čuješ li! cijelu! Ne pomiješa­ smo samo krv nego i duše. Ti ćeš mene vazda nositi u duši, to ti moraš i ne možeš drukčije. — Hvala ti, hvala, Marto. Poslije roditelja bila si m i ti je­ dino dobra. Kada budem izvan zakona, u tuđini, tebe ću gledati kada se sjetim na Hrvatsku, na ova brda, na našu tihu biblioteku i na ovaj župni vinograd. — Ne govori tako! Mi ćemo se naći! Za osam dana sam i ja u Zlirichu. Čekaj me u hotelu N. Tamo imam mnogo koneksija. Evo ti pisma ako se u prvi mah ne nađe ništa. To bolje za mene. Ja ću se о svemu brinuti, za oboje. Možeš na univerzitet. — Hvala, hvala ti! No, do toga neće, ne može doći. Iako ve­ liš da ne poznajem život, znam da ovakva ljubav ne bi mogla tra­

75

jati. Ja sam dosta širokogrudan i praštam svima koji žive od lju ­ bavi. Kad je sve trgovina, što da se ne trguje i sa tim tugaljivim artiklom? I u nas ima silesija takvih ugovora, obično u obliku bra­ ka. Za sve to ne hajem, jer nisam osobit moralista. Ali ja ne bih mogao živjeti sa ženom koje ne bih mogao ovim svojim rukama hraniti, ne bih, ne bih! Seljak sam u tome, što ćeš, to je jače od mene. — Dobro! dobro! Samo ti gledaj doći a ostalo ćemo lako ure­ diti. A sada prim i ovo, trebat će ti za put. Pruži mu svilenu maramicu, svoju fotografiju i punu novčar­ ku. Petrinović porumeni od stida, htjede novac odbiti, ali se u dvo­ rištu začuje šum kočije i jeka koračaja. — Moj kočijaš! Zbogom! Moram na kolodvor pred njega, vri­ jeme je. Zbogom i do viđenja! Poljubi ga u oba oka, otare suze, namjesti brzo kosu i napraši se puderom. Petrinović ne smognu glasa. Mekani koraci, mekan šum točkova i — zujanje muhe u sobici. Uši mu zakloparaše, glava da pr­ sne, oči da iskoče. Baci se na krevet, a kad otvori vjeđe, stadoše ga mučiti nakazni crveni cvjetići po bijelom zidu, ptice svojim cvrkutanjem, drhtanje prašine u žutom sunčanom traku. Ustane i silom iskapi obadvije boce. Najprije mu se smučilo, a onda mu bude sasvim lako. Ode u vinograd, rekne ocu da će u grad i da ga noćas ne čekaju. — Pazi, pazi da te ne zatvore oficiri! — rekne čiča. — Evo ti dva seksera za duhan. Bog s tobom! To mu bijahu posljednje riječi. Ode niz brdo sa motikom, tresući baguš о kožnu kecelju. Petrinović se obuče u građanske haljine, vojničko odijelo za­ ključa u ormar, uzme ključ, metne glumičin novac pod dušek m aj­ činog kreveta i krene kao pijan prema Cmroku. Okrenuvši se, vi­ dje tek vršak ljetnikovca. Sjedne pored grabe, a Hektor, stari pas, dotrči za njim , položi mu njušku na koljeno i sklopi oči. Ljube­ ći ga po čelu, lijepo opazi kako se vrata ljetnikovca otvoriše i na balkon izađe žena i čovjek. Poznao ih je; gospođa nešto živo pri­ čaše i savila ruku oko struka gospodinu u svijetlom odijelu. Petri­ nović mahne štapom na psa i zakrene nizbrdice u šumu prema do­ lini sv. Ksavera. Stari ga je Hektor neprestano pratio, a kada se za njim bacao grudom zemlje, zalaja bolno i stade naćulivši uši i gledajući za njim . A kada iščeze Petrinović za deblima, zahori gajem tužno, kobno pasje urlikanje. Petrinoviću otežaše noge i ru­ ke, i zasvrbi ga u nosu. Navuče šešir na oči i zviždaše cijelim pu­ tem. Marjanovič ga jedva prepoznao prerušena. Zagledavši mu u lice, sav se uplašio. Požutio kao jaglac i ostario preko noći. — šta ti je, Petrinoviću? Da nisi bolestan? 76

— Ništa, na mom se licu odmah pozna. Prvi je korak, kako znaš, najteži. Tako mi je kao da sam iščupao najstariji čokot u našem vinogradu. To žešče boli od zuba za čupanje. Znaš šta, Mar­ janoviču? Ja idem u Švajcarsku, iako drukčije utanačismo. — Jesi li sišao s uma? Jedva ćeš imati za putni trošak, a odakle živjeti? Švajcarska je skupa i puna stranaca. U Srbiji je život jeftin, bit ćeš svoj među svojima. Ako ne prezaš ni od ka­ kvog posla, tamo ćeš ga vazda naći. Tamo nije sramota da đaci po­ služuju. Možeš se dakle i školovati. Radi, uostalom, kako znaš, ali ja ću u šum adiji početi svoj novi curriculum vitae. Petrinović se zamisli i najzad udari šakom po stolu. — Imaš pravo. Prijatelj kao ti vazda više vrijedi od jedne žene. — Što hoćeš time reći? — Ništa nova. U Srbiju, dakle! Iz naroda u narod! A ako ta­ mo ne nađem egzistencije, onda u Bugarsku, Rusiju. Ti si sanjar, inokosnik, poeta, ti bi mogao živjeti gdje ti drago, dok ja ne mo­ gu letjeti suviše daleko od mog jata. — Eto vidiš! šta bi ti u Švajcarskoj, molim te lijepo? Prem­ da čitaš njemački, ne znaš njemački govoriti. Tamo te ne bi uze­ li ni za slugu ni za konobara. A kako si vičan novinarskom poslu, možeš u Beogradu odmah u novinare. I ja ću tako nekako početi. — Lijepo. Najpreče je da se bacim u nove prilike, da zabora­ vim ove, nepodnošljive. Otpješačit ću do Velike Gorice. Tamo ću uzeti kartu do Mitroviče ili do Zemuna, a odonud ću prijeko. — Za svaki slučaj, evo ti moje legitimacije i pet forinti koje ćeš mi vratiti kad se nađemo. Uzmi, treba ti više nego meni. Pred veče se odvezoše kolima do savskog mosta i nastavile put pješke. Sunce je zašlo kada se stadoše rastajati u vrbiku, pored ce­ ste, blizu ciganske čerge i vatre. Kada se zagrliše i poljubiše, bri­ zne mekaniji Marjanovič u plač. A kada iščeznu iza grmlja u su­ tonu, sjedne Petrinović na stup za kilometre, gledajuć Zagreb ka­ ko tone u sumrak. Kada planuše gradska svjetla kao iskrice iz za­ pretane vatre, kad zaiskri samotno svjetlo na brijegu, sjeti se Pe­ trinović zelene biblioteke, sjeti se Hektora, Eolove harfe, lijepe glu­ mice, čiča Stefana i majke Marice. A opazivši da je nehotice pošao natrag, prema rodnom gnijezdu, legne potrbuške na cestu, okre­ nut spram grada i stane teško i glasno jecati, te suze probiše stare rukave. V U Mitroviči je oko podne sjedio u gradskom parku posmatrajući radoznalošću putnika na prvom putu lijepu zgradu Imo­ vne općine, kuće, klupe pred kućama, seljake i palančane.

77

— Dobar dan, gospon-kaprale, — i pored njega sjedne Joca Sic, stari baka, njegov »pucer« iz čete, odajući prepredenim i tu­ pim smiješkom širokog naduvenog lica da pogađa sve. — Baš danas stigoh, gospon-kaprale, ovamo iz Zagreba. Zovu me na civilski sud zbog nekih konja, oteranih dok sam još bio alaski momak. — Ako mi zapreti robija, odo ja u Serviju. Ako oćete, možemo zajedno, ćistiću vam cipele. Dvojici je lakše. Ja sam iz Morovića i imam među Racima pajtaše. — Koješta! Ja sam došao ovamo radi zabave i još večeras se vraćam u Zagreb. Petrinović se diže, a Joca Sic ode spram sudnice. Zemunski vlak dolazi uveče, a Petrinović, ne znajući kako da ubije vrijeme, ode u parokiju gdje se nadaše naći kapelana Meštrovića, svog za­ grebačkog poznanika. Već htjede otići jer mu reče momak da je kapelan premješten, kad ali naiđe na trijem visoki, bjelokosi žup­ nik, povedavši ga u refektorij, pun hladovine, starog pokućstva i onog ugodnog mirisa kojim se diče tek stare prazne crkve i drevni samostani. Petrinović rekne da je pravnik Marjanovič, a gospodin-starac dade pred njega iznijeti silu hladnog pečenja, i kolača, i ogromnu vukovarsku lubenicu, nutkajući ga i pitajući о zagrebač­ kim novostima. Htio ga silom zadržati na konak, ali Petrinović se ispriča jer da ga željno očekuje rod u Šarengradu. Dobričina župnik mu tutne u džep petaču i govoraše, vrteći jastučaste palce na omašnom trbuhu: — U moje su vrijeme đaci mnogo više putovali per pedes apostolorum, a ljetos si ti, sinko, možda prvi i posljednji. A to je, sine, bio najbolji način da mladež upozna puk, da nauči naš li­ jepi jezik i očisti prsa od gradske grehote i od školske prašine. Založi se, jedi, posegni! U moje doba mladež je bolje jela: mens sana in corpore sano. Tko ne jede, ne može raditi, a labor improbus omnia vincit. Najljepše je doba mog života kad sam klerikom sa mlađim od mene Okrugićem Ilijom propješačio kao grabancijaš cijeli božji hatar od Iloka do Varaždina, cd Gajeve Krapine do Gundulićeva Dubrovnika. Među inima dadoše nam konaka Topalović, grof Nugent i gospar Medo Pucić. Pusti palci prestaše vrtjeti se na crvenom pojasu i modre oči dobroga paroka napuniše se suzama. Petrinović, tronut i razdra­ gan, poljubi ga u desnicu: — Hvala i hvaljen Isus, reverendissime! Bog i Hrvati! — Pax Deusque tecum, moj sinko. Navrni ovamo na povratku. Petrinović stigne na stanicu odviše rano. Uzalud tjeraše dosa­ du mirišijavim bosanskim duhanom, kupljenim sinoć od konduk­ tera. U čekaonici drugog razreda nađe lijepu smeđu gospođu u crnoj haljini, crnom, okruglom, slamnom šeširiću. Javi joj se, i

78

po ugodnom putničkom običaju počnu voljko prijateljski razgovor, kao stari poznanici. Ona bijaše žena rumskog advokata Ješe Panteliča i vračaše se kuči iz rodbine. Pričala mu о svom bračnom pu­ tu do Sicilije i pozvala ga vrlo ljubezno u Rumu ako ga tamo slu­ čajno put nanese. Otvori svoj kožni »ceger« i ponudi ga filovanim bonbonima od čokolade. Na krilu joj knjiga, i Petrinović pročita njemački naslov: Roman siromašnog mladića, od Oktava Feuille­ ta. Uto tresnu vrata i pred Petrinovića ispadnu dva žandarma sa bajonetima na cijevima, a za njima šmokljan Joca Sic, blijed, sa blesastim i bezočnim smiješkom na naduvenom licu. — U ime zakona! Jeste li vi dezertirani kapral Stanko Petri­ nović? — vikne brkati, buljooki, visoki narednik. Petrinović pogleda uokolo kao uhvaćena zvijer; svi prozori zatvoreni! Iz ruke mu padne cigareta. — što vas je napalo! — vikne gospođa Ješe Pantelića, advo­ kata, i stane odvažno pred Petrinovića, ispriječivši se pred žandarme. — Gospodin je đak, jurista, i zove se Marjanovič. Petrinoviću šifcne krv u mozak i leden mu znoj probije kožu na čelu. Ustane sa stolice i jedva se držaše na nogama. — Varate se, gospođo! Hvala vam i oprostite! Jest, naredniče, ja sam bjegunac, a denuncirala me ona hulja, onaj nitkov, što vam se kezumi za leđima i sada gleda u zemlju kao lopov. Kidaj m i se s očiju, đubre! Joca Sic salutira i odmagli kao da ga štrk ubo u čelo. Napolju se skupilo oko Petrinovića među dva žandarma sila svijeta i dječurlije. Bijaše još vidno, a prozori i klupe pred ku­ ćama pune svijeta i pogrdnih, sramotnih povika. Odlanulo mu ka­ da ga, prošavši kroz pola varoši, dovedoše pred šefa policije. Sastaviše zapisnik, pretresoše mu i isprazniše sve džepove i ćušnuše u ćeliju tako vlažnu i smradnu da ga je zapeklo u nosu, u grlu i u očima. Mjesto kreveta nekoliko dasaka, a pod njim a hrpa ljud­ skog đubreta — đubreta nekoliko generacija mitrovačkih skitača. Petrinović gleda kao blesast kroz prozor na golo dvorište, na ko­ je pada mrak i tuga, gušće i crnje. Pomisli na smrt i glasno se na­ smije, tako glasno da se prepao, napipavši da mu digoše i svileni pojas na koji se mišljaše objesiti. Dreždeći umoran na daskama, napuni se začas ušima i stjenicama. Svuče haljine, stane ih gaziti i tresti, ali zaman. Bio je pun, pun gada, i od stida čupaše kosu iz glave. Parcovi se šunjahu po patosu i puzaju po duvaru bez stra­ ha, kao da su sami. U neko doba škrinuše vrata susjedne ćelije i nešto bubne о zid jeknuvši kao nijema životinja. — Neću, neću više — stade prigušeno jaukati. — Razbojnici, krvnici, hulje! Ja sam srpski podanik, oooh! Majko moja! Nemoj­ te, ljudi! Prestanite, m ajku vam švapsku! Ooooh!

79

Kroz mrtvu tišinu čuli su se tupi udarci, gluho batinanje. Pe­ trinović dohvati stjeničavu dasku i skrši je u paramparčad lupa­ jući po zidu. Tišina. Petrinović uzme najdeblju dasku, spreman da se brani i zubima kao zvijer, ali nitko ne dođe. Njegov nesrečni susjed je­ caše, sve tiše i tiše, i umuknu. Za nekoliko minuta hrkaše kao pra­ vednik. Petrinović šetaše, da mu se zavrtjelo u glavi i smučilo, i nabroji do zore do četiri tisuće koraka. Stražar ga odvede oko osam sati gradskom kapetanu gdje im dadu neke hartije. Petrinović je malaksao i predao se sudbini. Ne sjećaše se kako se našao na sokaku sa garavim, brkatim polici­ stom koji mu reče: — Ja ću te oterati do Varadina. Daj mi reč da ćeš mirovati, da skinem bajonetu, da te ne gleda fukara. U željeznici je imao prilike pobjeći jer u praznom kupeu zadrijema njegov pratilac i spavaše cijelo jutro. Petrinović ne htjede jer osjećaše silno očajanje i silnu glad koja mu ne dade snu na umorne oči. Misao na vojničku hranu i na čist vojnički krevet ci­ jelog ga zaokupila. U petrovaradinski grad stigoše oko jedan sat poslije podne. Petrinovića provizorno zatvore u ćumez iza drvene ograde, u stra­ žarnici na jednoj od kapija. Za kratko vrijeme cvokotaše zubima od zime i od vlage koja izbijaše odasvud iz kamena. Uveče zamoli jednog artiljerijskog narednika za hranu, a taj mu odgovori da ne može ništa dobiti dok ne bude preslušan. — Tako dugo dok niste na papiru, vi za nas ne egzistirate — rekne njemački, jakim češkim naglaskom. Bijaše to licem u nedjelju, a kako tog dana gospoda oficiri ne rade u kancelarijama, čamijaše Petrinović u onoj hladnoj, vlaž­ noj, menažerijskoj rupi do ponedjeljka bez gunja, bez kapi vode i bez parčeta hljeba. Jedan vojnik stražar htjede ga kundakom u prsa pošto ga stao zaklinjati za komadić »komisa«. Najzad ga iz­ vedu pred časnika koji sastavi kratak zapisnik. Neki doktor Jevrejin ga pregleda i onda ga odvede u zatvor, prostranu sobu nadesno u sjeveroistočnim gradskim vratima, gdje nađe društvo: četiri re­ zervista, kažnjena na manevrima. Vonjaše kao u kupeu u kojemu se dvije-tri noći voze lički regruti. Oko podne dođe apsandžija s onoliko momaka koliko bijaše hapšenika, jer je svakoga hranila druga kompanija. Petrinović proguta svoju porciju kao gladan vuk i zaspa kao zaklan. VI Zatvor mu se prva dva dana nije činio tako užasan kako m i­ šljaše. Sav je omlitavio. Ostaviše ga u civilnim haljinam a jer za vrijeme istražnog zatvora moraše nositi odijelo svoje čete koje još

80

ne stiže. Sa njim bijaše zatvoren seljak Iz Đakovštine, dva Cigani­ na i činovnik ratarske škole u Požezi. Zbog njih ne bijaše strogo kao obično. Oko podne bi sa tamničarom i vojnicima sa hranom često dolazio pekar i prokrijumčario za skup novac po koje »paklo« duhana od sedam novčića. Pošto nismo imali papira za ciga­ rete, zavijali bi duvan u hartiju od novina. Sa posljednjom žigicom spališe krpicu od čohe, i taj prah im služio kao guba, jer se brzo palio od iskre kod udaranja parčetom gvožđa о željeznu peć. Tre­ ću noć ne mogaše Petrinović više spavati, a četvrti dan ni jesti. Od nepodnošljive dosade boljela ga je glava, a noću sanjaše stra­ hovite snove. Pomislivši da ta muka može trajati mjesecima i mje­ secima, odluči rascopati glavu о zid. Cijelu noć padaše kiša, a uju­ tro se razvedri. Rezervisti pjevaju jer će ih sutra pustiti. Misao da će ostati sam u toj smradnoj, kao kosturnica bijeloj sobi, bija­ še Petrinoviću tako strašna da se uzalud mučio otresti od nje gle­ dajući kroz gvozdenu rešetku napolje. Monotono stupanje šiljboka na kapiji. Na zelenoj travi, baš pred oknom, izvalio se na guber oficirski momak držeći о lancu konja. Dlaka mu blista kao da je zlatnim i crvenim praškom posuta. Momak zažmirio, navalio kapu na oči, a na septembarskom suncu sjaju žuti okrajci brčića. Za­ pjevao je u po glasa: Vrbniče nad morem —. Petrinović odluči, odluči nešto od čega ga zeblo u grudima, ali što, što, to još ne zna. Legne na svoje daske, i da rezerviste štogod ne naslute, stane glasno pjevati, i od toga ga mine tuga i glavobolja. Otkucalo jedanaest na nedalekoj kuli, a njemu zakucalo srce, premda ništa još nije odlučio. Najzad ustane, dohvati stol i vikne: — Vas je četvorica i okladimo se о moj ručak da me ne mo­ žete odgurati tim stolom. Rezervisti tu zabavu jedva dočekaše, a on se dao polako odgu­ rati sa stolom u najudaljeniji ćošak od ulaza. U to se začuju po­ znati koraci. — Menaža! — vikne veselo Petrinović i dovuče ka stolu stoli­ ce. Ogroman ključ škrinuo je u bravi. Vrata se polako pritvoriše. a narednik-tamničar uđe polagano prema stolu oko kojega se vrzahu i namještahu rezerviste. Taman uđe posljednji vojnik sa hra­ nom, a Petrinović šmugne iza njegovih leđa na kapij ski hodnik i pogleda nalijevo. Opazivši vojnika na straži kako se gubi okrenutim leđima iza zida, osjeti se lakši od pera. Na prstima zagrebe kroz hodnik, projuri preko mosta i iščezne na putu koji savijaše niz brdo iza bedema. Susrevši babu sa širokim suncobranom i kor­ pom, uhvati ga silan, sujevjeran strah, te osjeti na leđima vrh od bajonete. Za nekoliko trenutaka se nađe pod brdom i pođe uz Du­ nav prema mostu. Nasred rijeke susrete oficira koji ga je ispitivao, 6

m atos

и

81

i prođe pored njega tako da je bio među njim a jedan od stupova koji dijeliše pješački put od kolskoga. Most pun svijeta i vojske koja odlazi i prelazi u Novi Sad. Na varadinskoj kuli zapjeva tanko zvono, a odgovore mu podnevna novosadska zvona. Petrinović jedva stupaše od uzbuđenja. Kraj obale mišljaše da će ga uništiti izvjedljiv i postojan pogled nekog carinara. Tek ovdje se okrenuo i ništa sumnjivo! Zakrene nadesno, iščezne u ogromnim drvarama kraj Dunava i nađe se na novosadskom pojasu. Uđe u dvorište i zapita vode od mlade seljanke sa drečnim sisančetom u na­ ramku. — Šta si ti? — zapita ga, sijekući na kućnom pragu hljeb. Pošto joj odgovori da je putujući glumac bez posla, nauči ga da je novosadska pozorišna družina u Kikindi, i iznese preda nj na prag hljeba i veliku zdjelu punu ovčijeg m lijeka i slatkog skorupa. Izjede sve do dna. — Ti si, more, Ličanin, nije Г tako? Samo Ličani umeju tako da motaju. — Jesam, lijepa komšinico. A vama, čestita i duševna ženo, platio bog kojemu se molite. Sačuvao vam od zla tog crvića u na­ ručaju! Ona uđe u kuću, a on skoči, mjesto na sokak, preko plota iz kuće u visoki kukuruz koji poput mora poplavi kitnjasto polje novosadsko. Legne nedaleko od barutane, gledajući iza širokog lista od bundeve spram ceste na kojoj se s vremena na vrijeme po­ kazivahu vojničke patrole, m ijenjajući se kod barutanske straže. Na suncu se sjaji Varadin kao zlatna jabuka na zelenom krilu du­ gačke Fruške. Kukuruz na vjetru šuška, šumi, klepeče. Petrinović još nikad ne ču takvog zujanja i takvog šumorenja. Tâj rastočave bijaše ljepši od tragične tutnjave morskih talasa. Tek pošto se krv u žilama rashladila i stišala, bude mu jasno sve do sitnica, bude mu jasno da je spasen, slobodan. Srce mu se otkravilo. Gledaše na sve, na tihe oblake, na modro nebo, na vrane i čavke, na jednu ro­ du visoko u vazduhu, na šuškavo lišće, i sve mu bi novo, kao ne­ viđeno. Sav se podijetio. Pomisli na glumicu, na roditelje, na pro­ šlost, i ne osjeti bola. Uveče se krene na istok i hodaše sve do svanuća. Spavaše danju. Hranio se kod čobana i seljana. Ne osjećaše teškoga glada i teške umomosti. Pred očima mu prolažahu sela sa tankim zvonicima kao ostrva obrubljena blijedom akacijom, tiha Tisa, šarene pjege od krda na širokim pašnjacima, vjetrenjače, sa­ motni đermovi u samotnim salašima — kao san. četvrti dan u zoru stigne u dunavski vrbak blizu Pančeva. Zavuče se u gustiž, odakle ne bi zm iju za rep izvukao, i zaspi kao zaklan. Probudivši se oko podne, pođe prema obali.

82

Nad mutnom, sjajnom, širokom rijekom tek dva-tri galeba. Nadesno od zakloniš ta kućica sa dvije crne tačke: financi. Čekaše da naiđe kakav namjerni čamac, a kada sunce stalo naginjati Ze­ munu, svuče se, stisne svoju sirotinju u kaput, dobro ga sveže, omo­ ta sve oko mišice i zapliva. Usred matice mu se učini da za njim viču i da puče puška. No on plivaše u snažnom, odmjerenom tem­ pu, gledajući na modra brda, na onu nad riječnim ogledalom va­ roš, koja blista i sjaji i rumeni se sve više i više, kao da gori, kao da nad njom drhti aureola njegovog novog božanstva. Isplivavši, padne porebarke na pijesak, poljubi poput Odiseja osloboditeljicu obalu, taj kamen zemlje Srbije »što preteč suncu dere kroz ob­ lak«. Kada je stao na grmlju sušiti haljine, naiđe stražar-kordunaš i povede ga u Biograd, jer nije imao vojničkih papira ili znakova. Putem cvokotaše zubima od zime, tresući se kao mokro pseto, u vlažnom odijelu. Kako ne mogaše navući mokrih razderanih cipe­ la, raskrvavi noge na šljunku i na trnju. Iz savamalske odvede ga žandarm u glavnu policiju, odakle ga pustiše poslije nekoliko dana. V II Stigavši Marjanovič skoro zatim u Biograd, ne nađe Petrino­ vića. Neki rekoše da mu je prijatelj pisar u nekom majdanu, dru­ gi, da je otišao u Bugarsku, treći, da je dobio učiteljsko mjesto u Staroj Srbiji. U oktobru gostovaše u Narodnom pozorištu Marta Gorska sa dosta uspjeha. Marjanovič napisa о njoj za Videlo prvu svoju re­ cenziju. Rekoše mu da joj je sekretar neke strane diplomatske agencije poklonio brilj antski đerdan, remek-djelo pariškog dragu­ ljara. Taj đerdan odbi zagrebačka zalagaonica kao krivotvoren.

83

PRVA N E V J E R A

Smrkava se. Gospođa Amalija kontesa Kružić, rođena von R ..., ne dopusti sobarici zapaliti lampu. Bijaše umorna. Ležaše u naslonjaču gledajući, kako se na rubu suprotnog brijega zlatna tanka crta pretvara u ljubičastu, u zelenu, i kako iščezava. A kad se pojavila zvijezda Večemjica, šaputaše gospođa zaneseno: — He­ sperus! Hesperus! — žaleći da ne zna pisati stihove. Na um joj pao Hesperus, roman njene mladosti, i Jean Paulovi junaci, pada­ jući u zanosu mističnih simpatija na koljena pod večernjim nebe­ sima pred filozofskim božanstvom. Iz daljine, iz ovog lombardijskog gradića, kamo se sklonula sa mužem iza dugačkog, prvog bra­ čnog putovanja, donosi vjetar rastrgane melodije kao latice opoj­ nog večernjeg cvijeta, tamnog i mekanog. Grofica uzdahne i sva se poda prelesnom osjećanju jesenje večeri. Osjećaše već mekani su­ ton na tijelu, najprije kao slatku umornost, onda kao budan san. Veče se pretvorilo u nešto živo, u tamnog, nečujnog genija, i gospo­ đa osjećaše na koži, na čelu, na očima i na prsima njegov mekani dah, pa dodir njegove fine, koprenaste, baršunaste, sjenaste i noć­ ne haljine. U odaji već sasvim unoćalo. Sjajile se, regbi oživjele tek dvije-tri vaze, a zlatom utkane ptice na »španjolskom zidu« pored nje raširiše zlatna krila pa kao da će odletjeti među prve zvijezde među granjem visoke one topole. Dvije-tri bijele dirke na glaso­ viru bijele se kao nasmijani u snu zubi, a iznad njih dva zelena i žarka, dva smaragdna, ogromna dragulja — oči njene drage angorske mačke s krznom bijelim i mekanim kao prvi snijeg. Gro­ fici bude iznenada teško, tjeskobno, i uzaman udari na glasoviru nekoliko akorda. Veče, ovo sanjivo, metalno, južno veče dim ulo ju kao daleko zvono i iz duše joj se prosulo u grudi, kao iz pre­ pune čaše, nešto bolno i ugodno. Kao još nikada dosele, osjetila se mirna i spokojna. Kao nikada dosele, osjeti da je sama, da joj nešto treba, da nije srečna. Za čim je tako tamno žudjela? Nije se mogla domisliti. Sjetila se svog muža i sama se sebi začudila

84

kako joj milo da ga sada nema ovdje, da je sama. Ta misao ju najprije uplašila, a onda joj bude teško, teško. I ne vidje više zlat­ nih japanskih ptica što hrle među zvijezde, zapletene među grane; ne vidje više bijelih glasovirskih diraka što sjaju kao bijeli, po­ spani zubi, ni mačjih zelenih očiju što sjaju kao dvije u sobu zalutale zvijezde. Premda se upinjaše da na nj ne misli, gledaše svog supruga obrijanog, korektnog, na konju, pod njenim jutarnjim prozorom u Beču. Zaruke, pa udaja, put po Njemačkoj, švajcarskoj, Ita li­ j i ... Sve to bijaše tako brzo, grozničavo, da do večeras nije im ala vremena razmisliti, sabrati se. I vidje sve prizore iz svog života od lane pa do sada brzinom sna, razgovijetnošću kinematografa, i bu­ de joj kao da je prevarena. Tko ju je prevario? Roditelji? Ne. Vo­ le je kao zjenicu u očima. Ostaviše joj pri izboru muža sasvim slobodne ruke. Muž? Ne. Nije je prevario. On ju ljubi, na svoj na­ čin, dakako. Uzeo ju iz ljubavi. Kako je bilo one sezone u modi, mogaše sa svojim komomičkim naslovom i gospodskim alirama nači bolju priliku od nje, bogate građanske djevojke jevrejskog porijekla. Tko ju dakle prevari? Ona sama! Snebivala se od toga groznog zaključka! Premda se mučila da na nedužnog grofa m isli kao prije ovog šestmjesečnog putovanja, premda ga kušala zami­ sliti u njegovim najsjajnijim , najsimpatičnijim ulogama: na dva-tri pobjedna mejdana, među sjajnim oblakom od plemstva i od­ ličja na aristokratskim plesovima, kod pucanja na golubove u Monte Carlu, pa na čelu ulanskog eskadrona; usred zvukova plahovite, poskočne koračnice — izlazio joj Kružić pred oči neopi­ sivom, karikaturskom jasnoćom. U noćnoj je haljini, crvenim pa­ pučama, ćelav, hvastav i glavobolan, s ćelavom lubanjom, crnim, žutim i izjedenim zubima, s iznemoglim brazdama na čelu, na li­ cu i oko očiju, pa s onim strahovitim, komičnim Schnurrbarthälterom. Sjetila se kako joj u posljednje vrijeme pet-šest puta ope­ tovaše iste vojačke dosjetke koje je slučajno našla u njegovoj bi­ lježnici, s drugim, krupnijim , masnijim, prepisanim bogzna odakle. Ona obožavaše obitavanje samotnih mjesta u krasnim krajevima, dok se on tome opiraše iz petnih žila, osjećajući jamačno da je on sam ne može zabaviti. I grof Petar jo j odjedared postane auto­ mat, lutka, nešto golo i pusto, suho i bezizrazno. Svukla ga, ski­ nula mu odoru, odijelo, monocle, onaj smiješni »šlafrok«, papu­ če, i od njega ne ostade baš ništa. Amalija se sjeti da ga nikada ne vidje čitati, da je u posljednje vrijeme redovno zadrijemao na vidiku najdivnijih okolica, da joj je često opetovao opaske, više ili manje duhovite, koje mu je ona rekla juče ili prije nekoliko sati. Kako nije mogao živjeti bez konja, svagdje se najprije upo-

85

znavaše s njihovim posjednicima, vonjajući po staji na cijelom bračnom ovom putu. I kontesa osjeti iznenada izvjesnu fizičnu od­ vratnost, i to ju ponižavaše, vrijeđaše. Pomisli na život, na starost, na budućnost, i na grudi joj le­ gne teška, tupa bol. Stane se gorko kajati i žaliti da ljudi sebi stva­ raju udes baš onda kad su najneiskusniji, najlakoum niji, najluđi. Sjeti se Manovskoga, privatnog docenta na medicinskom fakulte­ tu, što jo j tako divno čitaše Gogolja i Puškina, priznavši joj na posljednjoj lekciji iz ruskog jezika da će zbog nje dovijeka ostati bećar i nesrečnik. U mraku evo lebde njegove oči, modre, dobre, golubinje. Ljudi koji imaju danas tako mekane i bolne oči, rođeni su za nesreću. Sjetila je dalje P ... a, virtuoza na guslama. Tko bi bio pomislio tamo prije četiri godine, kad sviraše kao ubogi konzervatorista u kući njenog oca, diletanta i fabrikanta, da će novine cijelog svijeta govoriti о gostovanju toga malog, dugokosog Čeha po Americi? Amalija se sjeti suzâ što kanuše one večeri preko njegovog prćastog, clownskog nosa na bijeli okovratnik i uzajmljeni, odviše široki frak, pa od boli malo te ne zajeca. Zapalivši lam­ pu, izvuče iz sanduka knjigu i zagleda se dugačkim, dugačkim po­ gledom u sliku autorovu. Lice mu izorano više m išlju nego živo­ tom. Pod tankim brkom i tananim ustima tanak, bridak smiješak. Iza cvikera duboke, inkvizitorske oči, kojih se i sada plaši! Kako je vrlo mnogo čitala, sjeti se kod tih čudnih, bezdanskih očiju riječi iz neke amerikanske pripovijetke. — Čini mi se kao da nje­ gove crne oči ostaviše na meni, vječni, crni žig! To je lik Hektora Nachta, ideala njene mladosti, prve bure i tjeskobe njenog života. Pročita jednu, dvije stranice i prođu ju žmarci od straha i odušev­ ljenja. Kao da Hektor uskrsnu, kao da je tu, u sobi, pa veli iro­ nij ski, drzovito — kao one večeri, usred kićenog društva, gledajući joj nepomično među obrve: — Pha, žene, lijepe žene, osobito lijepe djevojke je bog stvo­ rio da budu naš sujet i da nam iz zahvalnosti cjelivaju ruke, na­ še moćne, jalove, gospodske, pjesničke ruke . . . Te večeri se ona navlaš zabavljala samo s Kružićem, hladnim, oholim i dosadnim, premda je požudno slušala, kako joj se Hek­ tor resko, suptilno, neopaženo od ostalih ruga, udarajući ju na muke, parajući joj dušu kao gvozdenim šiljkom da para staklo. — Naopako! Teško meni, nesrečnici! — vaj kaše se glasno kon­ tesa. — Samoj sebi otrovati, uništiti život, to je nečuveno, grozno, neoprostivo! Pošto se kaznila dugim, toplim plačem, odlane joj i naposljetku je osvoji milosrđe spram same sebe. Sjedne pred ogledalo, otare suze i, posmatrajući se u cvijetu bijelog, sočnog i rumenog života, stane se kajati što bez cilja i svrhe sjaji zlatom i najrjeđim, najm irisnijim krznom njena bujna kosa. Čežnja i tuga prosuše joj očima i licem tolike ljepote, da se sama sebi divila

86

i plašila kod misli da u tlapnjama i nemoći uvene taj milokrvni ljudski cvijet! Otkopča se, i kad sinuše grudi, tople, bijele i sjajne, Amalija sva zatrepti od snage pobjednog, dvadesetgodišnjeg života, stane pjevati i neodoljivo zaželi сjelov, zagrljaj. U tom času zapne joj grozničavi pogled u kutu gdje stajaše u sjeni mramorno momče, kopija helenskog šakača, naručena u Fiorenci za Kružićev slavon­ ski park... Bakhos nema ženskijeg obraza, Hermes nema vitijih nogu, Kastor nema silnije šake od tog junaka što pruža prekrasan pobjedni vrat i herojsku ruku kao za smoždenim, krvavim pro­ tivnikom. Kontesa mu ovije uzdrhtale ruke oko božanske šije, na­ sloni mu na tvrda usta vrele, mekane usnice, a kad joj udari kroz grudi i kroz uzavrelu krv — led iz kamena, cikne od neslućene, bolne, nepodnošljive raskoši. Koljena i ruke joj malaksaju, te pad­ ne kao pod sfingovskim, veličajnim ledenim cjelovom smrti. Iz blage večeri je izronilo bijelo, misteriozno, pogansko božanstvo, obljubivši je poput drevne kraljevske kćeri u brstnoj, rosnoj, sjenastoj Arkadiji. ... Grof mora da je sve to vidio, jer sutradan kada dođe kon­ tesa u dvornicu i kada kod užine svmu kradomice, stidljivo, porumenivši preko čela, plašljivi pogled u onaj kut, vidje svog lju ­ bavnika osakaćenog, bez glave i bez desne ruke. Za tri dana padne u zaprepašteni naručaj majci u Beču — sama, slobodna i skršena . . .

87

SOLO-VARI JACI JE

». . . Da, čitaoče, ti meni baš ništa ne imponuješ. Ja te pomalo i prezirem. Zašto? Nemam običaja dokazivati u brk ljudima ono što unaprijed znam da mi nikada neće vjero­ vati, na primjer, da su glupi. A ja, čitaoče — entre nous — baš nimalo ne cijenim tvoju pamet. Kao praktičan čovjek, ti imaš mjesto pameti dobar surogat — takozvani moral, i nji­ me se opireš najezdi energije, inteligencije i ljepote, zovući ih nemoralnima, dok živiš, prosjače, od prnjâ nauke i od mr­ vica pjesničkih stolova. Da, da, čitaoče, pravo ti je ime Lice­ mjer. A ja, vidiš, mrzim i prezirem himbu. Ja te dakle mr­ zim i prezirem, dragi čitaoče, i tu knjigu izdajem da te gri­ zem, da te, kao pokvareno derište, još više ozučim i ridikiliziram ogledalom pred glupošću tvoga lica. O, ćuti, ćuti, stari hinče! Ne trabunjaj mi ništa о srcu i о ljubavi! Ljubav je izuzetak, i tek onaj ju poznaje tko moze konstatovati, kao ja, da je nema. Ja, čitaoče, na primjer, tebe nikako ne mirišem i molim te unaprijed da me poštediš eventualnošću svojih ljubavnih izjava. Ne podvaljujmo si, i čist račun, dobri prijatelji! Tvoje neprijateljstvo mi ne imponuje, a tvoje prijateljstvo još manje. Ti i sad evo zijevaš i, dok je meni dosadno, tebi se spava. A zašto izdajem knjigu kad ovako mislim о tebi? Rekoh H već: da te naljutim , premda će se i to vrlo teško desiti. Znam da su ljudi tvoje bagre ropske ćudi, i što više ih poni­ žujemo, to više nam se dive, jure za nama: baš kao fukara što obožava tiranina, u purpuru ili pod tartiferijom demago­ škog »kalabrezera«. Ne prilazi mi, dakle, molim te, s humanitarnim i patriot­ skim lozinkama. Patriotski pisac nisam već stoga što je pa­ triotizam nuida, a nužda nije poezija. Ljepota je zabava, luksus, a umjetnik je najsavršeniji epikurejac. Nisam prigodničar i publicista, i ne živim od patriotizma. A od čega živim?

Vi ste nametljivi, gospođine, i miješate se u privatan život. Gledajte: meni je sasvim indiferentno jeste li vi lopov ili filistar. Da ste zločinac, bili biste mi, priznajem, zanim ljiviji, zanim ljiviji, a ne simpatičniji. Priznajem da mi nije baš najm ilije biti »naški« pisac, jer nije baš najugodnije bacati bob u stijenu i biser pred »kritičare«. Mene će recenzentski buzdovani radi tog djela gađati, ali neće pogoditi. Njihove grdnje će me zabavljati, pohvale još više. Jer, čitaoče, ja pišem za sebe, za srodne, familijarne duše — ako ih uopće ima i ako ih bude bilo. Volim domovinu, ne volim njene ljude, jer me zanima samo inteligencija i priroda.« I Ratarević baci pero, podere rukopis i legne na divan. Na­ pisao je evo prvu knjigu iza mučnih godina, i nikada da napiše predgovor. Nije mu nedostajalo misli, imao ih je — na žalost. I sklopi oči kao očekujući kroz mrak krvnikov udarac. Budne mu sve jasnija uzaludnost i izlišnost tolikih napora i studija, muka i nada. Došlo mu da spali sebe, najboljega sebe — prvo svoje djelo, i da potone u bezimenom ljudstvu kao radnik, pustolov, kao čovjek im ajući prava smatrati sebe apsolutno slo­ bodnim, izvan zakona, obaveza i dužnosti, vrstom anarhiste prezirući i formule modeme anarhije. Osjeti prokletstvo usamljeno­ sti i iza tolikih nepobjedivih godina savlada ga nemoć i beznađe. Iz susjedstva dopiraše melankolizam ljetnog popodneva, elegantni plač Mozartove Fantastične sonate. Tako može samo pravednik i lijep momak tugovati — reče sam sebi i sjeti se sviračice: visoka, suha plavojka, časnička kći, u smiješnim mladenačkim toaletama. — I vas je život pregazio, Mademoiselle Espérance! — reče joj po­ što mu dođe pred ružičaste, sklopljene trepavice u tragikomici usjedjelice. I vas, i vas, jadno staro dijete, i to samo stoga jer ste gordi i siromašni, dok su naši mladi realni ljudi egoiste i cinici. A Mozartovi zvuci obasjavahu sa suncem banalnost ulice. — O, jadno, jadno! — prevrće se Ratarević s boka na bok. Otići, otići iz tog praporačkog gnijezda babetina i klevetnika, otići daleko, i tražiti nove spleenove. Pa sve tako do bolnice, do rupetine! I na um mu padne starost. Starost anemična, nervozna i reumatična, otrcana i otupjela, od vječne monotonije briga, bez kuće i ognjišta, starost propalog idiota, u mravinjačkoj osamljenosti bogzna kojeg asfalta. Sjeti se čiče Acajoua, blijedog modrog i si­ jedog bohema, kojemu su krali ideje kafanski drugovi, danas slav­ ni evropski lju d i.. . Jedan mu je otkupio za sto franaka dramu ko­ ja postane — pod drugim naslovom, dakako! — slava i kapital. Ciča Acajou nikada nije išao u kazalište, još rjeđe čitaše plaćene recenzije, i kada je čuo za krađu, njegov srećni dobrotvor bijaše

89

već davno mrtav od novca i sreće, a čiča Acajou pobenavi. Evo ga, i opet pleše la gigue, bacajući na sve strane štapove od nogu i ru­ ku. Oči se krijese kao mokro staklo, razbarušena kosa lijepi se po sljepočicama od znoja. Obrijano četkasto lice je u riktusu konvulzivnog, užasnog posmijeha, iz uleknutih prsiju, ispod masnog redengota i garave košulje čuje se disanje kao mrtvački hropac, a mahnite, razderane i prevelike cipele bijesno gaze stari cilindar, što se sav naježio od boli svilenim dlakama: dlakama starog, prokislog fijakerskog k onja.. . I sve to za čašu absintha ili za jedan duhan! I njegov vlastiti, prošli i sadašnji život javi se Ratare viču bru­ talnom tačnošću anatomskih preparata. Već ta glupost: posvetiti se književnosti, pa još hrvatskoj — bruka, bruka! Gdje im bijaše glava! — I sjeti se kako je još djetetom odlučio proći kroz naj­ intenzivniji život kontrastom nevolje i orgije, kulture i prim i­ tivnosti, akcije i refleksije. Postao je rafiniran divljak, anarhist i aristokrat, asketski satir, gospodarski mangup, vjetropirski filo­ zof, avanturist i artist. No, pri svemu tome je zaboravio da je sve to uzaludno, jer u domovini evo nalazi jedva nakladnika i čita­ laca, jer se u otadžbini hrvatskog jala i zavist organizuje u knji­ ževne koterije, jer se tu naprednim i zvonkim frazama naoruža­ vaju neznalice i filistri, napadajući na samostalnijeg čovjeka kao na sovuljagu. — Kada su nam takvi književnici i slobodoumnjaci, kakva tek mora biti intelektualna fukara! — I Ratarević se sjeti na sve infamije koje su se kriomčarile na njegov trošak. Zastidio se. Vae soli! A napolju, nad niskim krovom, netko čiha crnu krpetinu i crno siverje, dere se i dere od boli u tužnom prvomračju. Pro­ klete vrane i čavke! Ja još nisam kadaver! Skupo dajem svoju rusu glavu! I Ratarević osjeti žalac neopisive mržnje i poželi da muči, da ubije, da se osveti. . . . Prije dvije godine baciše ga slične misli na ulicu. Kao zvi­ jere tražio je ljudskog mesa. Samo krv pere ovakove muke, i on osjetio svirepu želju crvenoga krsta, pojmivši psihološku potrebu ubijanja i fiziologiju mržnje. Da ga je koji prolaznik nehotice gur­ nuo u rebra, platio bi bio glavom. Kad ga noć malo ohladi, naumi naći žrtvu bez ikakvog rizika: baciti u rijeku ili s kakvog tornja ili spomenika dijete, ženu, naivnog turistu, i odmah otpcrjati iz mjesta gdje ionako življaše s tuđim imenom, upravo bezimeno. I gle: na pustom mostu, u tamnoj i polusjajnoj noćnoj tmuši opa­ zi čovjeka. Naslonio se na ogradu; ne miče se; kao da pijan spava, kao da mu se grudi smrznuše za željezo. — Ta kukavica će mi pla­ titi za uvrede cijelog roda. Jest, kriv si mi jer si čovjek. Ovako ćeš mi barem, nepotrebni pakete od mesa, dati senzacije koje toliko hvali Toma de Quincey. Drugi ubijaju u ime drugih i u ime fraze,

90

j a .. . za svoj račun, pour notre propre plaisir. — I Ratarević prou­ čavaše okolinu lovačkim instinktom: zamagljenost starih kuća, veličajni san gigantske katedrale, podmukli sjaj tamnog kanala, šuplju glušu ulica pustih i gluhonijemih. Spremi nož. Otpaše du­ gački svileni pojas, da žrtvu u slučaju odbrane zaguši — le coup du père François — i već joj se prikučuje četveronoške iza leda. A niz vodu duva, duva maglovit vazduh, pun cvokotanja zuba i drhta­ nja kobnih groznica. Ratarević spopadne neznanika za noge, i u isti čas ga uplaši njihova kosturska, nevjerojatna mršavost. Neznanik se ne maknu i Ratarević ga ispusti. — Ah, što me ne bacate u vo­ du, gospodine! — progovori nemoćno grlo kroz izbijanje groznog sata s nedaleke visine glasom Ratarevićevog oca, i na refleksu od svjetiljke pokaže se u strahovitoj pauzi lice, dobro, staro i, bože mučenice! — slijepo, slijepo! — Cijelo bogovetno veče prosim na tom mostu, i Ivo, moj sin i vod, noćas me pokrao i napustio. — Starce, oče moj! — padne mu Ratarević oko vrata, cjeli­ vajući zaburmućene, čupave obraze i kaput, zaudarajući ulicom i anatomskom salom. — čovječe, moj brate! Moj brate, čovječe! — I odvede slijepca u svoj hotel, lijepo ga ugosti, a izjutra mu pokloni svu svojinu, odvede ga uplašenoj supruzi i usred ciče, bez igdje ičega, otputuje u nove gradove. Svega toga se sada sjećao. — Kako mogah biti tako glupo, glupo sentimentalan! Kod tačnije analize vidim da sam sve, ama sve u životu trpio samo zbog toga što me prevario moj mekani senzibilitet i atavističko, teatralno, smiješno filantropstvo. Da sam onog slijepca bacio u vodu, doživio bih bio slast skeptičkog in­ kvizitora. Starčeva nemoć i tobožnja nevinost još bi više pojača­ vala duboku nasladu. A bio mi je, hulja, kriv, jer ja imam pravo na smrt svakog čovjeka, jer svako mi je neprijatelj već samim tim što je čovjek. Bože, koliko jada pretrpjeh s onog ćoravca! Sve, sve sam mu poklonio — pa i knjige, i docnije malo te ne poginuh s oskudice, dok me on bez sumnje smatraše bogatašem ili tuđincem kretenom. Evo, i anarhist Timpani, i on je tu! Smijah se njegovoj poseurskoj donkihoteriji, naučenim fraza­ ma, lažnom patosu, dugačkoj kosi i bradi kao u tref-kralja, širo­ koj pečurci od šešira i pohotljivosti bezobraznika, gladnog ljubavi i mesa, i što? Dao sam se za njega uhvatiti i protjerati, pa još zbog engleskog kralja, gentlemana, koji mi je simpatičniji od svih tih bradatih i glupih Timpanija! Ili ovo. Noć, žena bez stana. Crnica. Smilujem se. Dam joj sobu i ostanem cijelu noć u zadimljenoj, lopovskoj kafanici. Ka­ da sam izjutra nosio u peti sprat doručak, soba prazna. Ukrala mi, о bijedna crnica, sve — sve, pa i sliku pokojne mi majke. Pa onda ovaj Ivanić! Drugovi iz kolijevke. Volio sam ga više od svega na svijetu. Bijaše kao djevojka; mušičav, lijep, ležeran i slabunjav,

91

pravi artist. Premda ga žene obožavahu, spanđao se s posljednjom jadnicom. U kojem kanalu nađe tog sokačkog vampira! Znao sam da će ga ona ispiti ko čašu rakije i sve upotrijebih da ga od nje rastavim. Jedne večeri htjede na me pucati — od ljubomomosti, a ona mu za inat reče da voli — mene. Htjedoh zagušiti žvalavu gaduru, a Ivanić zovne u pomoć susjede. Tako se razidoh s jedi­ nim prijateljem. Ili ovo. Jedne noći izađoh, da se prije spavanja rashodim. Savijem duhan i pridem — bilo je već oko ponoći — jednome gospodinu s molbom za malo vatre. Dok bijah još u riječi, za­ magli mi se pred očima, kroz plamsanje svijesti čujem grdnju: — Huljo! — u grudima mi se preokrene kao oštar leden nož i — mrak. U bolnici mi rekoše da me boksač držaše zlikovcem. Ili to. U Parizu čujem slučajno da se Bugari i Srbi sprema­ ju na demonstraciju protiv grčkog profesora koji će govoriti о Maćedoniji. Briga mene za Maćedoniju! Ali kada vidjeh na konfe­ renciji da moja braća od grčkoga straha ne smiju ni uha pomoliti, viknem u tišini iza grdnog aplauza: — Lažete! Maćedonija je slovjenska! — Kod konferencijskog stola načini se zabuna, grčki protektor, akademik Houssaye, načini hipokratsko lice! — Bom­ ba! — vrisnuše filhelenske dame, i Grci đaci izbaciše me, daka­ ko, iz dvornice Učenog društva i razderaše na meni jedino ruho, novi Leonide. Et caetera. Rezultat: kad gođer bijah oduševljen za druge, uvijek bijah smiješan i drugima i, što je još gore — sam sebi. Prava superiornost je hladna, oprezna i savršeno egoistična, kao starost i visoki kapitalizam. Takvi bijahu Darwin, Goethe, Taine i drugi posjednici najvišeg kapitala. Još nikada se Ratarević ne osjećaše toliko nesrećan. Zapali svjetlo, pokuša čitati i zaboraviti, ali ne ide pa ne ide. Ugasi svje­ tiljku i opet leže, bacivši daleko cigaretu. Sutra usta. Ne može podnijeti kroz polumrak hladni smiješak Voltaireova portraita. Stegla ga tanka, stisnuta usta i duboke, sveznalačke, ciničke oči Schopenhauera na etažerskoj fotografiji, a hcliogravira meloske Afrodite, njegove mučiteljice, umaraše ga ozbiljnim egoizmom, pobjediteljem plača i smijeha. I opet sklopi oči, i opet ču u ušima udaranje gvozdenih batova, i opet domnijevaše u sjenastu sjetu sobice glasovir: melodični trzaji Schumannovih mahnitih etida. I Ratarević mišljaše na smrt, dok čavke, vrane i gavrani grajahu i graktahu kao da pada i pada crna paread izmučene Tame i Noći, što se pati i stenje i duhopiri iz vjekova u vjekove. Sjeti se, u zao čas, da mu je danas rođendan. Rodio se u pe­ tak, trinaestoga, pa da ne vjeruješ utjecaju meteora na život! — Saturn, stari, mračni i hladni idol, vuk djeci rođenoj, kobni međaš s kamenitim okom udesa, moj je kobni zaštitnik! Rak, pauk zvijez-

92

dama, i škorpion, ubijajući od jeda sam sebe, to su m oji nebeski znaci. Rak, škorpion, Saturn pa i hektičavi, nijemi Mjesec, mrtvi otac ljubavi, zločina, sjenâ i pjesama. Rođendan — ironijo! Korak bliže dosadnoj i odviše eksploatiranoj rupčazi, koja i u naše pre­ pametno vrijeme zja pečalnošću drevnoga mraka i p ilji ironijom granitne, zagonetne kraljice Sfinge. Ratarević se začudi opazivši pored sebe pismonošu. Niodakle se ne nadaše pismu. Dopisivaše s vremena na vrijeme iz uljudno­ sti tek sa gospojicom koju smatraše zaraženom svemožnim sno­ bizmom. I ovo pismo evo od nje. Otvori ga žustrije, jer bijaše neobično veliko. Ravnodušno čita 1 oči mu već suho gore, u guši ga steglo, srce mu ubrzalo. Od uzrujanosti ne mogaše nastaviti. Toliko se naviknuo na nesreću, da ga uplašila sreća kao nesreća. — O, pa to je ljubav; tako samo ljubav besjedi! — buncaše jureći pijanom ćelijom. — Ljubav! — Tome napitku se nikada nije nadao. Ne vje­ rovaše muškima, a ženama još manje. Smatraše ih nečim između čovjeka i životinje, nužnim zlom, higijenskim sredstvom, opasnom medicinom, koja se uzima u što manjim dozama. U tomu duhu je tumačio jezgru drevnih simbola i ne htjede da ga zm ija upropasti ko Adama, da mu žena uzme snagu ko Samsonu, da ga ponizi kao Omfala i da ga obezglavi kao Judita. A kad bi mu u zanosu guščica šaputala da ga voli, nasmijao bi joj se u lice i postao bi ciničan. Dešavalo mu se da ga to više ljubljaše što je više preziraše, i baš to ga utvrđivaše u uobičajenom mišljenju. — S prostakušama igraj romantika, s finima budi kočijaš kad već nemaš sreće nositi okovratnik broj 50! — običavaše govoriti. Imao je sezonâ kad mu se smučilo od pogleda na žensku toaletu, a vrtoglavica ga hvataše pri samoj pomisli na opjevani »miris od žene«. Ništa nije odvratnije od te sitosti. U takvim dnevima izlazio bi iz zaključane sobe tek po hranu. (U gostionicu ni za živu glavu od ženskoga straha!) Uli­ com je išao oborenih očiju, začepljenog pamukom nosa i protrnjujući od muke pri glasu pekarice i pri vonju od izloženog žen­ skog sapuna ili zaostalog u zraku parfema. Kao pljesniv zalogaj, žena mu pokvarila želudac. I gle, sad odjedared ljubav, najnevjerojatnija u zao i dobar čas! — I mene je našla, mene, cinika! I najzad se nakani te dokonča čitanje poslanice. Da, to, to je Ljubav. To si ti, bože, nepoznat klasiku. To nije literatura, ne. Tako ne besjedi snobizam. Ah, ona me ne voli jer nosim broj 50 »krognu«, jer sam bogat i slavan. . . To je tvoje prvo tepanje, dje­ tinjasti, medeni Amore. To je tvoj skromni, probuđeni glas, Psiho, slatka i milosrdna! U prvoj zabuni ne osjeti da je uz pismo i fotografija. Vade­ ći je iz omota, mišljaše e je to slika njenog dragog vrta ili kuće, jer se bavila i fotografijom. Ali kad opazi krasan ženski lik, u

93

gloriji nevinosti, dobroćudnosti i djetinjaste gracije, vikne glasno od udarca nenadane sreće i stane u sliku zuriti i p iljiti kao da ni­ kada ne vidje ženskog stvora. Već se smračilo, i on još uvijek pri prozoru na uličnom svjetlu, te gleda i gleda. A kada se Marijana pretvorila u zrak i mrak, m ilujući mu oko i čelo miloštom blage večeri, Ratarević padne u ekstazu molitve. Osjetivši nepoznate si­ le u blizini, molio je za nju, za njenu sreću, i bog ljubavi javi mu se u milosrđu suze. A kad se zorom probudio, svjež i drzak, osjeti da nije više sa­ mac. Graktanje po vrsima divljeg kestenja radovalo ga kao m i­ sao na bitku, i on izađe i zadjene sunce za svoj zaljubljeni klobuk.

94

TRAGEDIJA

Na kafanskoj terasi, u golemom gradu, ostavljen i izgubljen, sâm i strašno nesrećan. Oko mene ženetine tako sumnjivih lica i pokreta, da to možda i nisu žene. Gospoda mahinalnih riječi i m i­ sli, kao da i nisu ljudi. Na ulici preda mnom gužva, jurnjava. Au­ tomobili pametni kao ljudi, ljudi nesvjesni, bez duše kao strojevi. Prozori sjajni i noć svijetla, kao da je sunce doflo da incognito proćeftoiše, a umjesto zvijezda tek po koj patvoren dragulj na ne­ bu kao uvenule dekoltirane grudi i uzajmljen crni frak. I učini mi se e je sve uokolo, boje i oblici, panoramska obmana, i sav ži­ vot i ovaj naš svijet mi budne grdan, gvozden automat, svirep, glup i leden kumir. I opazim biće, jedinu pojavu sa vidljivom dušom. Bijače vam to konj, upregnut pod vulgarnost praznoga fijakera. Ispali, uglasti kukovi, koljena se savila, a mlitava glava mu među čirovitim, ranjavim nogama. I on mene, jadnik, promatraše i posmatraše oči­ ma punim krvi i vlage, nemoćne boli, a jezik mu visi kao sa vje­ šala. I razumjeh da samo nas dvojica živimo životom u mehanizmu toga glumišta. — Da, ti i ja smo upregnuti pod vječnu torturu vučenja i bi­ ča — kao da mi, bijednik, govoraše. — I tebe je, čini mi se, tvoj kočijaš napustio, da te docnije, pijan i mamuran, još više trapi i muči. Tu mučenik prkosno osovi glavu, zabaci uši, naježi se, zadrhta, kao Pegaz prije poleta, i hura! juriš! niz strmu ulicu! Smrt, najbolji džokej, bacio mu se večeras na kostur od grbače. Pošto kljuse prosu jedan uvaženi mozak, pomiješavši ga s krvlju zatečenog i unakaženog policiste, zavije na trotoar kroz bi­ jeg i šarenilo jauka i skoči, tresnu sa smrvljenim kolima kroz debelo, kao led veliko staklo u prebogat draguljarski izlog na užas zapanjenog svijeta.

95

Kad se prolaktih do samoubioca, moj čupavi znanac već izdiše poput Werthera. Kao terorista, pogođen od vlastitog djela, ležaše pod ruševinom najokrutnijeg luksusa. Dugo posmatrah, du­ boko tronut i potresen, tu vulgarnu smrt, posutu dijamantima i biserjem Ofelijinog jezera i krvavim zlatom aureole Faetona, sina Apolonova.

96

ŠTAKOR

Mačkovačka kronika još uvijek ne zna kako je do toga do­ šlo. Sluškinje u našoj provinciji pokadšto ne znaju baš sve. Elem, On se oblačne, kišovite lipanjske noći našao u Njenoj sobi. U kuću nije ušao s ulične strane već odostrag, gdje je uz kuću potok, prerušen u seljaka i sa crnom obrazinom na licu, ka­ ko je to naučio iz romana. U prizemlju dućan i stanovi pomoćnika Njenog muža. Trebaše dakle opreza, to više što mačkovački kao i svi tvrdi hrvatski zidovi nisu samo ušati već i jezičavi. On dakle preko ljestava kroz prozor u spavačnicu. Iz druge sobe kašljanje Njenog starijeg djeteta, dok Ga Ona u papučicama i modrom empire-ogrtaču grli pod slikom Leona X III, biskupa Strossmayera i posljednjih zrinsko-frankopanskih časova, skinuv­ ši Mu s obraza crnu masku. Soba miriše jakim parfumom, a na okruglom stoliću pored snježnog, svježeg kreveta vino, cigarete, šunka, maslac, ajvar, kolači i samovar za čaj. Muževa postelja je netaknuta, neraspremljena, a ljubavnik na divanu obisnuo oko jedre gospođe, sluša jo j na grudima uz kucanje sata sve to jače lupanje srca, tetošeći: — Ti si dobra, dobra. . . U sporednoj sobi i opet dječje kašljanje, a na ulaznim vrati­ ma kuca, škripi, sve jače i jače. . . — Moj muž! — zapomogne Ona blijedo, užasno, tragično. — Zar već iz Graza? — Bježite, sakrijte se, za boga dragoga! Vrata i opet zaškripe, a On sune pod krevet. Ona baci u potok vino i večeru, otključa vrata i vrisne iza glasa, jer u sobu doskakutaše dva usplahirena, golema parcova. On skutren lopovski pod krevetom, čeka na užas muževog ba­ sa i osjeća kako Mu se pod široke gaće preko golog mesa naglo i bijesno uvlači sve više i više preko bedara grdan štakor, očajan i užasan od straha. 7 MATOS II

97

Don Juana zalio mrtvački znoj. Smučilo mu se. Pošto mu Ona, zacenjenđ od smijeha, pomože ispod kreveta, On na veliko Njeno čudo bez riječi odlazi, kako je i došao, posrčući kao pijanac.

98

JA P U C A M !

Kako je poznato, Hrvatska obiluje velikim ljudim a. I Krapovec ima svog velikana, pa se spremao već godinama da mu po­ digne spomenik, mada Krapovčani nisu znali što je upravo veliki Krap učinio za otadžbinu. Glavni trg ponosi se njegovim imenom i sedam kuća bore se za čast njegovog rođenja. I ljetos se, kao gotovo svake godine u lipnju, potaknu misao za neviđenost Nje­ gova spomenika, pa jedne nedjelje nagrnu iz cijele domovine pra­ ma Krapovcu nekoliko domoljubnih društava i dosta radoznala svijeta. Pored svog velikana ima taj gradić, malen prostorom i velik slavom, dosta inih znamenitosti. Prije svega znameniti potok Krapišće, tekući, gmižući kroz rodoljubivo mjesto, obrćući točkove i mlinske žrvnjeve, kvaseči volujske kože domaćeg mesarskog i kožarskog obrta, pa darivajući svakoga darom egipatske šuge tko bi se usudio u vrijeme zrele konoplje okupati se u mlačnoj idili tih glasovitih valova, šetalište na uzvisici, iza starodrevnog samo­ stana, usred vinograda sa vinskim klijetim a, sa šumicom u kojoj ima čak i drveća, puno je klupa, kamo noću ne bi sio ni za živu glavu nijedan domorodac u strahu za — svoje hlače. Nad trgovištem i šetalištem visi kostur pamtivječnog grada Oslovca, punog otrovnica, kopriva i paprati, odakle nekad, u sta­ ro dobro vrijeme, strmoglavljivaše niz kulu svoje romantične lju ­ bavnike romantična Doroteja Šterc, udova romantičnog Šterca, baruna oslovačkog. U mjestu cvate trgovina, naročito dućan mje­ šovite robe Moritza Feigenstocka, koji stiže ovamo tamo prije dva­ desetak godina kao pokućar, da postane vlasnik i parcelator obližnjeg grofovskog im anja Gudovca. I dvije štedionice krasno napre­ duju, mada trgovište vrvi zajmodavcima i zajmovima sa dvostru­ kim samo kamatama. Posao trojice odvjetnika također sjajno na­ preduje, hvala razvijenom pravnom osjećanju našeg složnog puka. Župnik, velečasni Bobek, bivši saborski kandidat i poznati rodo­ ljub, ima samo tu manu, što je u vječnoj kavzi sa cijelom pastvom

99

i što se sa protivnikom katkada pobije na javnom mjestu, čita­ onica služi, naročito zimi, psihološkom sportu kartanja. Rodolju­ biva politika uspjela je razbucati Krapovec samo u tri dušmanska tabora, a okolišnom je narodu toliko omiljelo putovanje, naročito u Ameriku, da komisija za vojno novačenje ne nalazi više novaka i da sva djeca kotarskih sela nalikuju krapovečkim financima, žandarima, trgovačkim pomoćnicima, pisarima i kapelanima. I filozof Sertić krenu iz Zagreba za Krapovec, ali ne toliko zbog zabave u korist već pedeset godina projektovanog spomeni­ ka, već izleta i promjene zraka radi. Rođen negdje tamo na Kor­ dunu, siroče bez roditelja i bijedni krajiški stipendista, najbolji historik i geograf među sveučilišnim drugovima, pošao je na taj kratki put s oduševljenjem mlada naučnjaka što će prvi put ugle­ dati nepoznat historijski kraj, sa nasladom seljačkog sina što će iza duga vremena i opet ugledati drago ladanje, i sa zanosom pustinjačke mladosti kojoj su jedine zabave instrukcije i naporna učenja. Čuo je da će u Krapovec i neki njegovi kolege, pa ih je htio iznenaditi, uštedjevši za taj cilj lijepu svoticu. Proslava trebaše početi popodne oko pet sati, ali on stiže već izjutra prvim krapovečkim vozom, jedinim što u Evropi ide pješi­ ce, obiđe lijepu brdovitu krapovečku okolicu i mjesne znamenito­ sti i zaplače od m ilja i oduševljenja na brdu odakle puče modri vidik na gore i doline, sela i šume, na srebrnu rijeku i žute ceste. Odozdo iz gradića zvoni na misu, a on jeca od patriotske ganutosti nad ljepotom djedovske zemlje, zavjetuje jo j mladost i svoju budućnost opetujući u sebi mjesta iz Preradovića i бепое pa sje­ ćajući se bolno na svršetak pjesme svog pravničkog pobratima Majstorovića: Zemlje, gore naše — kao mrtve sise, A na njim a gola, gladna djeca vise. Gostionica gdje će ručati već je puna vatrogasaca, veterana« ca, prvih izletnika i otrobojničenih članova domaćeg pjevačkog društva »Frule«, čudio se kako još nema njegovih zagrebačkih dru­ gova i, dosađujući se, ode preko puta u kafanu, jedinu u Krapovcu, na crnu kafu. U praznom lokalu nađe kod istog stola elitu, cvi­ jet, kajmak krapovečkog društva. Tu je krivonosi barun Schmutz u tirolskom lovačkom odijelu, »štrcan« iz časničkog zbora zbog nečistih afera, obrijan i sa glavom kao »feldflaša«. Zanimanjem je — bez zanimanja. Tu je sudbeni pristav Futač, nazvan Wright, jer čezne za balonima ne mogući im ati automobila, zadovoljavajući se za sada biciklom. Koža mu je kao u mrkve, kosa kao u četke, a podrezani brci kao četkice za zu­ be. Odjeven je, naravno, kao chauffeur. S njim razgovara о gospođi

100

Odilon Kravarie, upravo Eduard Cravarich, sin glavnog krapoveč* kog kamatnika, bivši tehničar, sada štedionički činovnik, plaćaju­ ći još uvijek mjesečne obroke za tuđu, kako veli, djecu svog gradačkog, praškog i bečkog desetgodišnjeg plodnog đakovanja. Po pravom svom zanimanju on je daleko poznati glupan i bavi se bez­ uspješnim zavađanjem učiteljici i poStaricâ. S uzdignutim, napomađenim brkovima i crvenim kao ekcema licem alkoholičara, on je tip narednika u civilu. U inozemstvu je zaboravio, veli, hrvatski. Inače simpatiše sa socijalizmom. Kafanaricu, ljepuškastu i debelu plavojku plombiranih zubi, napola dekoltiranu, obujmio je desni­ com oko struka, dok jo j muž, m ršajlija s iznurenom glavom kono­ barskog invalida i zlim, upalim očima profesionalnog kockara, na­ mješta s konobaricom na buffetu gramofon, i kafanom tresnu, zakriješte zvuci iz Vesele udovice. Društvo krapovečkih optimata prijeđe na razgovor о veselim đacima, stiglim još sinoć iz Zagreba, što učiniše rusvaj u nekoj krčmi, a Sertić, misleći e su to njegovi očekivani drugovi, zapita, tarući rupcem stidljivo filozofske svoje naočare: — Pardon, oprostite, gospodo, možete li mi reći gdje je ta gostiona s tim đacima? — Tko ste vi, derane, što se nepozvano miješate u naš raz­ govor? — nabrekne ga Futač sa nadimkom Wright. — Molim, ja u toj kavani ne vidim derana! — ustane Sertić i mrtvački pobijeli. — Vidite li ga vi, gospodine, imat ćete za to jamačno razloga, i ja vam mogu tek od srca čestitati. Svi skoče i nahrupe proti đaku, mršavom i zgurenom u mo­ drom, bijelo kariranom jeftinom ruhu, tanke plave kose preko izoranog krupnog čela, anemijskih očiju iza staračkih naočara, sa gr­ čevitim posmijehom ispod mršave žute bradice. — Za vas su batine, zagrebački dotepence! — urliče Kravarić, upravo Cravarich, i hvata stolicu. — Zar tako? — rekne Sertić promuklim glasom, krikne mah­ nito: — Ja pucam! — i turi ruku pokretom očajnika u grozni, u stražnji džep. Još nije desnice ni izvukao, a Kravarić, upravo Cra­ varich, već je pod biljarom; barun Schmutz se bacio u nužnik i tu se ubarikadirao unatoč nečijem glasnom prosvjedu, a kasirka, kafanar, kafanarica i Futač, narečeni Wright, zaglaviše vrata de­ rući se preko bijelog, sunčanog, vrućeg trga: — U pomoć, revolver, pucaju, u po m oć!---Za tren oka nahrupi u kafanu veteranac, vatrogasac, sokolaš, pjevač, seljaci, građani, panduri, i dok mesar Funtek, ljudeskara u vatrogasnom odijelu, zakorači svirepošću bikoubioca prama filozofu koji još uvijek blijedo i žuto stoji sa rukom u kobnosti stražnjeg revolverskog užasnog džepa, Sertić zavapi:

101

— Ja pucam! — te naperi svečanim i groznim pokretom ruku proti mesaru, koji čučne nabivši sebi na glavu stolicu i ---U Sertićevoj desnici sinu mjesto smrtonosne cijevi nekakva — bog da prosti! — štrcaljka, a kroz gužvu, kletve, smijeh i metež začu se nemoćan plač: kafanarica od grdnog straha rodila! U taj čas stupahu junački preko bijelog, sunčanog, vrelog tr­ ga, prispjevši baš sa kolodvora, deputacije pjevačkih društava, i dok razjareni mesar, kafanar, Cravarich i Futač alias Wright uda­ rahu nesrećnog đaka šakama i biljarskim štapovima, zaori iz sto oduševljenih grla zanos stare, rodoljubne pjesme: Mila, kuda si nam ravna, Mila, kuda si p la n in a ---Himna odjekivaše, a Sertića izbaciše izdrpanog, krvavog, po­ lumrtvog, na rodoljubni trg velikana Krapa: kao prebijenu mačku. Naravno, krapovečki veliki čovjek Krap ne dobi spomenika ni iza ove vrlo uspjele narodne proslave.

102

USKRSNUĆE

BEZ

USKRSA

Već nekoliko dana su ga puna sva usta i sve novine. Preštampavaju njegove misli, donose anegdote iz privatnog života, pa trobojnicom i crninom okruženu sliku u svim dobama i položajima — samo odostrag ga još ne naslikaše — kuju ga u zvijezde, žaleći što ipak nije pomogao toj nesrećnoj, napaćenoj, siromašnoj, ra­ strganoj, izmučenoj, ojađenoj, prodavanoj, prodanoj i malone po­ kojnoj zemlji, jedinoj na globusu, kojoj velikani više odmažu no pomažu. I dođe jedva očekivani, veliki, historijski dan: dan nje­ govog pogreba. Iz cijele domovine slegao se grdan svijet: kaputaš i seljak, bo­ gat i ubog, staro i mlado, žensko i muško. Gostionice, stanovi, a bogme i razni noćni ćorbudžaci, bijahu vrlo zadovoljni tim veličaj­ nim mrtvim kostima, žaleći iskreno što ih nema poviše u toj jad­ noj, bijednoj zemljici. Grad je okićen korotnim zastavama; na uli­ cama, pogruženim u tešku tugu gori na bjelini dana žuta tuga svje­ tiljaka, a i nijeme životinje, naročito konji javni i privatni, obuzeti su tolikom tugom, tolikim čemerom, da od jada ne mogu ni govoriti, zaboravivši kasati drukčije no juče i zureći turobno oči­ ma s rječitom nevidljivošću suza u zemlju, u prah. Jer i kljuse je prah, i u prah će se pretvoriti. U prijestolnici, naravno, nema vi­ še jaja, pošto ih na jagmu popiše silni pjevači i grlati nadgrobni govornici. Narodna tuga ostavi tek mućkove. I krene se na groblje veličajna, impozantna povorka. Unatoč sveopćoj žalosti kliču od tajne radosti klobučari i krojači, gle­ dajući tustu i tamu crne čohe, crnu elegij u tih salonskih kaputa, i crnu tragiku tih sjajnih cilindara. Zvona nujno bruje, goleme če­ te sviraju mrtvačke koračnice, nad gradom visi ritam mračnog ko­ rala kao Dies irae, a dok policija gura gusto građanstvo sprijeda, odostrag kesaroši, pickpocketi i ina incognito gospoda vrebaju na uspomene toga velikog dana, koristeći se uslugama redarstva. Vi­ jenci i vrvce s glasnim natpisima kao vozovi sijena, a crni, kobni

103

kao španski inkvizitori, mračni i zakrabuljeni jednopapkari vuku ustrpljivošću i važnošću više birokracije na sjajnim kolima sjajan lijes, a golim ga sabljama kao verthajmericu čuvaju đaci, narodna uzdanica. I jedva jednom stiže se na groblje, korakom puža i Pravde, spore al dostižne. Usprkos nastojanju redarstva ima mjestimice gužve i stiske, doduše ne tako zanimljive kao u Rusiji ili u Beču, jer su slomljena rebra tek jednoj udovici i onesviješteno tek jed­ no siroče. U arkadama domaćeg panteona, gdje su u golemoj veći­ ni veliki pokojnici, proslavivši se tek tim velikim djelom što proti svojoj volji umriješe, zahore pjesme nadgrobnice prvih pjevač­ kih družina, a za tužaljkama redaju se poznati govornici, pred­ stavnici domaćeg društva, pored izaslanika svjetskih akademija: filologa i historičara Pan telije Kolarides-Kolarovića, realističnog sociologa Vaclava Nepomuka Kržampoleka i slavnoga pravnika Jegora Migorepoviča Repomigovskog. Član domaće akademije Dositej Glagol glasno lije nekoliko jezgrovitih, pravilnih oratorskih suza za umnikom koji toliko po­ diže domaću prosvjetu da svaki klipan može danas postati doma­ ći akademik. U ime književničkog društva »Minerve« raspuranio se nad lijesom skromni Vjekoslav Klevetnik, literat u domovini vrlo čuven jer dosele napisa samo neuspjelosti. Slavi pokojnika kao diva, jer učini toliko za pismenost da danas može biti u do­ movini književnik svatko tko plati članarinu za »Minervu« i nje­ ne simbolske sove i ćukove. U ime novinara diže panegirik poznati Ivan Spletkar, govoreći pokojniku t i i hvaleći ga kao čudotvorca koji je naše društvo i prosvjetu toliko demokratizovao da danas može biti novinar svatko tko traži hljeba preko motike, svaki stolar i svaki urar. Najzad probesjedi u ime čestitih, nezavisnih i poštenih elemenata M iroljub Moralović, inače Levantinac starinom, ističući kako smo jači od naših vjekovnih tlačitelja jer smo slabiji, kako je pokojnik toga radi toliko digao svijest narodnu jer je posum­ njao u silu vlastite narodnosti i, napokon, kako moral najmoralni­ jeg radnika dopušta najnemoralniju borbu u ime morala, jer su sve moralne tečevine čovječanstva plod sredstava nemoralnih. Na­ ravno, čuveni M iroljub Moralović istaknuo je sebe i svoju stranku kao jedinog zakonitog nasljednika pokojnikovih kulturnih i poli­ tičkih načela. I sada se dogodi čudo, nevjerojatno i u domovini nevjerojat­ nog Dositelja Glagola, nevjerojatnijeg Vjekoslava Klevetnika i najnevjerojatnijeg M iroljuba Moralovića. Raskošni lijes se otvori sil­ nim praskom, a na tamnu ivicu od rake stane kao uskrsli Lazar narodni slavljenik, uzdignuvši glas Sudnjeg dana sred tišine nije­

104

me kao užas, dok ženskinje padoše u nesvijest, a rulja udari gla­ vom bez obzira u divlji, nepatriotski bijeg, kao Filišćani pred ma­ garećom lalokom. — Dokle ćete me još daviti dosadnim svojim frazama, nemoć­ ni lajavci? — govoraše kao vjetar, okrenut prema prijestolničkim nedalekim tornjevima i krovovima, utonulim u rujnu sjetu prvih večernjih sjena. — Što vam učinih da me još mrtvog polagujete, kako ste me živog lagali? Što me obmanom vučete kao truli zub iz groba? Što traži ovdje taj tatarski štreber, pandur apsolutizma i skitski uhoda (pokazuje prstom na mnogopočitajemog Jegora Migorepoviča Repomigovskog), pa taj pokvareni falot Kržampolek, nadriknjiga za izvoz u naše zaluđene krajeve? Kako si može prati bestijalnu jezičinu mojim imenom taj propali literarni m ajmun Klevetnik, im ajući о meni još manje pojma no о sebi, pa taj pedant ćirilometodske brade Dositej Glagol, toliko učen da još ne zna što je narod, što je pak pleme? Kako se usuđujete kao parodiju groba i vječnosti dizati ovdje piljarički svoj glas vi, poltronski Ivane Spletkare, kalašturo novinarska, koji ste kod nas odgojili sumnju u svako poštenje, podigavši na ruševinama tuđih časti sumnjivu kuću vlastite kukavštine i bezimene beznačajnosti? A kojim se pravom dičiš m ojim amanetom ti, zečija dušice u lisičkim prsima, šareni Miroljube Moraloviću, okrečeni grobe? Zar zato što sam za nezasluženi tamjan darivao kao prosjake tebe i lihvarsko tvoje kolo? Zar zato što ti je patriotizam masni doho­ dak u zemlji gdje je rodoljublje vječno i grozno osiromašivanje? Zar zato što si laž proglasio istinom, tuđu otimačinu našeg zaloga­ ja pravnim poretkom, te zavedeni narod kao luda tapa u mraku, in tenebris, u pomrčini Sotone i Levijatana?---— Ej, gospodo, ovaj vas varalica vuče za nos. Pokojnik je od prividne smrti poludio ili se u njegov lijes uvukao kakav varalica — začu se iz hrpe što zabezeknuto slušaše razvaljenih očiju i ra­ zjapljenih vilica. — Švindler se profurtimašio u lijes, maskiran kao pokojnik, da se na sramotu realne nauke naruga cijelom Slavenstvu — veli učenjak svjetskog glasa Kržampolek njemačkim, materinjim jezi­ kom. — Toga čičikova, toga Nozdrevá i starog Karamazova vidjeh već u cirkusu kao clowna — veli slavni pravnik Jegor Migorepovič Repomigovski. — Taj pelivan, pun barbarizama — usudi se lanuti akademik za domaću porabu Dositej Glagol. — Ja ću toga artistu kako treba u mojoj budućoj knjizi — veli indignirani Klevetnik, poklisar književničkog društva »Miner­ ve«, zovući u pomoć policiju.

105

— Ta matora hulja usuđuje se ovdje pred licem zemlje i na­ roda psovati i grditi prve naše ljude — pljune novinar Spletkar, uhvativši iza toga maglu. — Varalico, ja vas ovdje proglasujem moralnim mrtvacem i luđakom — zakriješti moralni Moralović, starinom Levantinac, po­ znatim svojim izazivačkim glasom vašarskog mešetara. — Gospo­ do od redarstva, molim vas, uredujte! — Natrag, svrake i škvorci! — zagrmi iz slavljenika kao iz topa, te se svi smrznuše, skameniše, obamriješe. — Ja se ne digoh reći vam istinu о vama, koje ne podnosite, već о meni. Ja nisam zaslužio nedostojne te parade i dajte je boljim a od mene. Nisam dobrotvor, jer davah tek od suviška. Nisam rodoljub, jer sam živio više za sebe no za dom. Ne mogu biti slavljenik, jer nisam svetac i mučenik. Nisam junak, jer mi se šija oportunistički savijala. Ni­ sam poštenjak, jer sam imao nezakonite djece. Nisam prosvjeti­ telj, jer nisam ništa pisao. Nisam istina, jer sam odviše šarao i la­ gao. Dolje s tim nedostojnim napravama, dok zaboraviste na bolje od mene i dok ima čestitih i gladnih ljudi, koje trošak za tu nedo­ stojnu komediju mogaše spasti. Vi u meni danas htjedoste pro­ slaviti sebe, vlastitu svoju ništetnost, laž i lakrdiju, no istina, jača od groba, pružila je evo iz vječnosti barem jedared zrcalo vašim karikaturama. Ja sam doduše za narod pokadšto svoju dužnost vršio, ali za narodni panteon treba još nešto više.. . Potražite si druge, prave uglednike i uzore, imate li ih uopće. A sada mi dajte iza ove iskrenosti mira za počinak s utjehom da ne moram živjeti s takvim cvijećem inteligencije kakvo ste vi, velemožna i veleuče­ na gospodo, pa vas preporučam milosrđu Gospoda koji neka mi prosti kao i ja što sam vama oprostio. Kajite se dok imade dana! Dok je doba, djeco, kajite se! I slavljenik se nasmije, da je svakoga zazeblo u duši, i teški poklopac od lijesa pokrije ga muklim, sudbinskim udarcem. — Danas je sve, slava, pa i sama smrt, cinična mistifikacija — govorahu mamurni predstavnici inteligencije i morala vraćajući se u prijestolnicu kao pokisle kokoške i ostavivši svoga idola nasamu s grobarima. — Da ne leže sam u grob, trebali smo ga u ime morala na to prisiliti — umovaše slavljenikov nasljednik Moralović. Drugi dan nađoše nad grobnicom truplo starog i mladog čeljadeta, vinskog, veselog i čemernog, kojeg čuše rijetki prolaznici cijelu noć odatle jadikovati vampirskom kuknjavom. Pod klobu­ kom, nekad svilenim, savio se oko prosijede kose uveli vijenac od zimzelena. U zapučku otrcane surke smješkaju se tri cvijeta, crve­

106

ni, bijeli i plavi. U džepu se našle dvije-tri stare dobre knjige, a omršavjela desnica grčevito hvataše kao zastavu ili čašu rumenike gitaru s prepuklim žicama. Bacivši čudnog lutaoca u bezimenost groba, nije nitko slutio da je to Grabancijaš, slavni pustoškolac, pobratim neke gospodične, slatke kao pjesma i lijepe kao domo­ vina, pobratim hrvatske vile, danas jamačno več stare fraj le ili također pokojne kao i on što je. Ovaj događaj učinit će se mnogima nevjerojatnost, mada se tobože dogodio kod nas, jer hrvatski Lazar ne običavaše uskrsa­ vati ni živ a kamoli mrtav.

107

ŽIVOT

ZA

MILIJUNE

Ležim na divanu i trsim se da ne mislim, ali ipak mislim. Ne m isliti je teže no misliti, pa sam u trgovište Babovac i došao s tom namjerom da ne mislim. I veliki Majmonides imađaše jamačno ča­ sova kad je čeznuo da bude majmunides. Mislio sam, dakle, i pred sklopljenim očima redahu mi se babovački dojmovi: gospođa apotekarica slična Danteu; njen muž sličan ušatom loncu; Moritz Biberstock sličan Arijcu; Franjo Puh, kučevlasnik i novčar, sličan Hebrejcu; psić umirovljenog kapetana Brkotresine, sličan Ama­ liji Berkotressina, rođenoj Kverga; volovi s očima kao u Jupiterove volooke žene; mali pjetlić mog svratištara, sličan Galu i don Juanu; crkveni toranj sličan nosu kapelana Vargovića. . . Mislio sam dakle bez opasnosti, ali malo te me ne udari kaplja povodom ove brzojavke: »Vojvoda de Guiche, veliki tvoj pariški dobrotvor i pokrovitelj, sjetio se pred smrt i tebe, pa ti francuski konzulat javlja preko mene ove neočekivanu vijest: plemeniti vojvoda namijenio ti je od goleme ostavštine dva m ilijuna franaka u gotovom, čestitam! Akonto tog glavnog pogotka šaljem ti, znajući te u neprilici, pristo­ jan zajam, na koji sam se sam zadužio. Ne zaboravi domovine i sjeti se svojih dobrih prijatelja. Tvoj N. N., odvjetnik.« Da izletim kroz prozor, vrata, na poštu, u zrak, a u sobu na­ hrupi s m ojim hotelijerom Dolinarom Mavro Biberstock. Obojica mi istodobno padaju oko vrata, čestitaju, a Biberstock veli: — Jučer ste me pumpali za desetaču, ali nisam imao. Evo! (Daje mi svežnjić forintača.) — Mene je zamolio, nisam imao, pa uzeh iz štedionice — gu­ ra mi gazda od »Bijelog medvjeda« u džep banknote. — Ali, gospodo, ja nemam jamstva za toliki novac, a očeku­ jem poveću sumu! — branim se, ali Dolinar vadi iz špaga Narodni glasnik. »Rijetka sreća je zapala ovih dana jednog nadobudnog našeg čovjeka, gosp. Zlatousta Mačka, svršenog pravnika, jednoga od

108

najistaknutijih članova mlađe generacije i naše stranke. U Parizu, gdje je izvjesno vrijeme proučavao kriminalistiku i posjećivao Političku školu, gdje se istaknuo kao najveća simpatija jednog Sorela i jednog Leroy-Beaulieua, bio je čitalac, lektor poznatog ari­ stokrate i nedavnog pokojnika, vojvode Antuna de Guichea, te mu je ovaj, preminuvši bez potomaka, ostavio znatan dio od silnog svog imetka. Poznavajući našeg dragog Zlatousta, naročito njegov kult Josipa Kozarca i brigu za oživljavanjem mrtvih naših, ime­ nice zemljoradničkih energija, nećemo se prevariti prikažemo li ga već sada narodu kao dobrotvora kojega mu je sama sudbina, dobra sreća, kojega mu je sam Višnji namijenio.« — Oj Suzana, oj Suzana. . . — zapjevam od radosti, brzojavim svom prijatelju advokatu u Zagreb i primim naravno povoljan odgovor sa molbom da se u Babovcu strpim još koji dan, zbog ne­ kih formalnosti. Na povratku s pošte pozdravlja i čestita mi cijeli Babovac ta­ ko srdačno i iskreno kao da je sa mnom zajedno baštinio. Brijač, cm, malen i razbarušen kao violinist Sarasate, malo te me od oduševljenja ne liši nosa kod brijanja. Supruga kr. javnog bilje­ žnika, što me dosele vrlo malo zarezivala, pozvala me preko perovođe dra Klipa na svoja glasovita posijela gdje se pio glasoviti čaj i čuo glasoviti glasovir. Znanac kapelan sa tornjem usred lica za­ grlio me apostolski na trgu pred m ojim hotelom, nadajući se da ću zapuštenoj kojoj crkvi priuštiti barem novo zvono. Opazivši me debeli liječnik dr. Strcelj, skoči sa komisijskih kola, prijeteći mi da ne smijem iz Babovca dok sasvim ne ozdravim. Urednik babovačkog tjednika Podgorca otima mi moju lošu sliku iz džepa za vanredno izdanje svog listića i formalno me intervjuiše sa dodat­ kom da ne smijem zaboraviti na mjesne vatrogasce, pjevačko dru­ štvo »Grom« i na sirotinju. Priznajem, novac mi već dosađuje kao oskudica. Zaključavam se u moju sobu i ne mogu se snaći u novom položaju. Još se nisam pravo ni zanio u maštanja о palačama, zaseocima, doživljenim romanima, putovanjima, slikama, muzici, о mom kipu usred grada, о podizanju svih vrsta domaće radinosti, о osni­ vanju pučkih biblioteka i ekonomskih škola, kad ali najednom ba­ ne к meni kao duvanje i sopot lokomotive — ona, Julčika, okru­ gla Julijana Bajs, rođena Sedmak, udova i imućna posjednica ku­ će, vinograda, gostione i trgovine mješovitom robom, koju m išljah u materijalnim nevoljama svojim još juče uzeti za ženu, mada se ona za tu osnovu vrlo malo oduševljavaše, ginući potajno — ka­ ko se govorkalo — za pustim brčinama žandarskog narednika Raboševića. Zakračunavši vrata, plače vesela udovica od moje radosti i malo te me ne zaguši zagrljajem, jecajući:

109

— Ah, Mačak, moj ljubljeni i preljubljeni Mačak, jo j, kako smo sretni! Bijaše, nije fajde, zamamljiva u bluzi od bijele svile što pu­ caše kao zrelost ploda, u crnoj svilenoj suknji, sa neodoljivim cr­ tama udovičkih junonskih bedara, i u širokom slamnom šeširu sa sjenama preko očiju kao kukinje, obraza ko zrele breskve, usana ko otvorena lubenica, sa snijegom bijelih, ladanjskih, ciganskih zuba. Na glasu je kao valjana domaćica i svaki pokret odaje odluč­ ne navike špana ili vlastelina. Iz tamne bujnosti kose vije miris pokošenog sijena i svježina djeteline, a iz lijepog, krepkog tijela dolazi kao okus jagode i maline, divlje i šumske, što sam mogao? Još maločas snivah о egzotičnim kontesama, a sad izgubismo za­ jedno pamet i svijest. Probudivši se, izmijenismo prstene, a za pol sata znao je ci­ jeli Babovac da smo vjerenici. Doduše, Julka je starija od mene za neko pola godine, ali što je to u doba kad su muškarci mladi starci, pa se ženiš do podne da se rastaviš po podne. Ionako ni­ sam nikad znao rukovati novcem, pa je zato taj slučaj sa štedlji­ vom i imućnom domaćicom bio bolji od najpromišljenijeg izbora. Do sto telegrafskih čestitaka sa svih strana primih toga histo­ rijskoga dana. Treba se obogatiti i vidjeti kako je svijet veledušan i dobar. Čestitaju mi i ljudi koje dosele smatrah neprijate­ ljim a. Uveče m i svira podoknicu babovački tamburaški zbor, a dru­ žina »Grom«, počašćena pivom i večerom, oduševljava pjesmom dugo poslije ponoći u hotelskoj gostioni moje čestitare i goste: vascijelu babovačku inteligenciju i glavnogradske novinare što do­ đoše к meni po potanje vijesti. Uz obilno blagovanje niže se zdra­ vica za zdravicom. Kotarski predstojnik, znajući me oporbenjaka, moli da ne zaboravim na činjenicu da kao novi, doduše samo nov­ čani velmoža, moram braniti interese viših i osiguranih stališa ko­ jim a je zakon, država, vlada, glavni i jedini oslonac. Veseli i do­ broćudni gospodin ne zaboravljaše mi »u izgled stavljati« naslov plemićki, podsjećajući nas da tamo negdje u Turopolju ili Draganiću ima povijesnih plemića Mačaka, Mačića i Mačkovića, pa se moj obiteljski naslov jamačno negdje nekako zametnuo. Vođa naj­ jače oporbene babovačke skupine, Franjo pl. Puh, kućevlasnik i ravnatelj domoljubne štedionice, slavi u meni doduše političkog protivnika, no koji će svakako naći načina da među braću, do noža zavađenu, donese običaje poštenog, moralnog natjecanja ako već ne palmu mira. Načelni moj prijatelj, odvjetnički perovođa dr. Kriješim ir Klip, slavi pomoć latinskog, francuskog kapitala proti sve opasnijem »Drangu«, nagovarajući me da za našu siromašnu i financijalno neorganizovanu stranku osnujem banku kao spas našega ugroženog maloposjedničkog glasača. »Grom« pjeva, da se tresu

110

babovački prozori; oko mene radosno oduševljenje ljubaznog na­ šeg svijeta, a pored mene srečna, zanosna toplina zrele, skladne, ugrijane udovice Julije Bajs rođene Sedmak, moje zaručnice. O, ima časova kad su zadovoljni i ubogi m ilijunari! Drugi dan, u nedjelju izjutra, iznenađuju me školska djeca kao svog dobrotvora krasnim cvijećem, a krasna, plašljiva djevojčica u bjelini, kći bogatog mesara, dražesno zapinje u recitovanju Preradovićeva Putnika. Zagrlim je i zaplačem, a ona, mala sirotica, plakaše kao ja. Odista, nemam snage za opis svih ljubaznosti rodoljubnog m je­ sta Babovca. Ljudi samo što se ne pobiju zovući, vukući me u do­ move. Neka gospođa poslala mi je zlatom vezene papuče s napi­ som Alter schützt vor Thorheit nicht, — načelnik boce sa starom zelenikom, Mavro Biberstock drvenu čuturu s grbom i lozinkom, a ne samo iz glavnog grada i pokrajine nego i iz Graza, Pešte i Be­ ča primah gomile prospekata, ponuda za sve, pa i bračne veze sa priloženim ženskim fotografijama koje su moju Julku dovodile do pravog bjesnila, šuškalo se da će me moje rodno mjesto kao i Babovac naskoro iznenaditi počasnim građanstvom. Neki Dalmatinac me pismeno pita mogu li žrtvovati polovicu svog imetka za balon, za njegov balon, što će nas učiniti gospodarima domovine, Evrope, Slavenstva, svijeta. Drugi Dalmatinac zove me ništarijom, ako ne kupim njegov kip Izvor nesreće i ne pošaljem njegovom drugu, liričaru Stijepu Devenici štipendij za Pariz. Iz Srbije me bezimeni đida odsuđuje na smrt ne pošaljem li »na izvesno mesto tisuću di­ nara u zlatu«. Teta Fanika me zaklinje da svu tu moju nesreću po­ klonim Crkvi i odem u našičke ili vukovarske redovnike. Brat, studenat u Pragu, javlja m i kako se na moje ime već zadužio na pri­ ličnu svoticu kojom želi malo pogledati Ameriku a možda i Japan. Đaci me mole za potpore, a neki utopista mi naširoko priča kako su m oji m ilijuni prosta krađa m ilijuna iz Proudhonove otadžbi­ ne! — i kako će m i proletarijat u dani čas suditi ne vratim li nje­ govim posredovanjem tu prekrađu radništvu. U novinama što sti­ žu dosta brzo iz glavnog grada, čitam о m ojim svečanim obećanji­ ma kako ću barem tri četvrtine svoga blaga namijeniti kulturnim i dobrotvornim svrhama. Neka Zagrepčanka s kojom sam se tako dugo volio dok je nisam izbliže upoznao, prijeti mi sablažnjivim samoubijstvom pred m ojim stanom ako joj ne vratim kao zakoni­ ti muž poštenje, »oteto« poštenje, kao da je poštenje stvar što se može oteti. M ilijuni m i stadoše evo već pomalo dosađivati, a ja još ništa ne osjetih usred sveopće radosti zbog te moje sreće. Od briga i grdnih osnova nisam mogao više spavati. Na zaručni banket к mo­ joj Julci stignem sav blijed i porušen. Dobitak m ilijuna stao me mučiti kao gubitak.

111

Banket kao za biskupa, u vrtu pod lijepim šatorom. U vino­ gradu za potkućnicom gruvaju mužari, zdravice se nižu sred pje­ sme, tamburaške svirke i mirisa od lipe, božura i karanfilja. Ve­ selje zažamori kao vašar i zabruji kao orgija. Hranom, u vino zamočenom, napismo pijetla, prase i majmuna namjerničkog Talijana, te mnogi od smijeha padahu na tratinu pod stol. No, baš kod »vanderčeka« domovini desi se užasna dogodov­ ština. U društvo upane kao komisija matora ženskurina, nakinđurena i glasne spoljašnjosti umirovljene konobarice, koje se maglo­ vito sjetih iz mog djevovanja. Primijetivši me, padne m i kao bo­ lest oko ramena i dok jecaše kao njemačka glumica: — Zlatoust, Zlatoust, о kako sam blažena što smo se našli! — mali uparađeni njezin deran zapleo m i se kao čičak u čakšire i dere se kao bokter: — Papa, dragi Papa, i tvoj Pepi je t u ! . . . — Pijani kokot međutim skače i sve troje nas kao bijesan napada svojim oštrim kljunom i mamuzama; pijano prase nas gleda i dere se kao pod nožem, a majmun, bog ga ubio, skače deranu Pepiju na ramena, nogama maše njegovim šeširićem, a rukama stao mu halapljivo, nervozno kopati po riđoj kosi i tobože hvatati, gristi, čikati i bacati kukce, buhe, uši, što li! Govornik, nazdravljajući netom otadžbini, lijeva u čudu vi­ no — umjesto u svoje tusto grlo — za vrat krojaču Sotličeku, koji meće začuđen batak za uho kao olovku. Moja se Julijana najprije s cijelim društvom smijala kao pomamna, dok se napokon diže i priveže m i za uho birtašku ćušku koju instinktivno vratim namet­ ljivoj tuđinki, ne mogavši se nikako iskobeljati iz njenog zagrljaja. Pošto je općinski pandur jedva jedvice otrže, njen deran se zagri­ ze za moje koljeno kao pašče te jeknuh od grdnog bola. Našavši se nasamu s Julkom i tješeći je, donesu mi silu pisa­ ma. Sva su bila bezimena i tako infamna u svojoj zavidničkoj fa­ milijarnosti te ih mogahu napisati samo drage moje znanice i znanci. Među tim čestitkama nađoh i dvije novinske bilješke. Napred veli: »Poznati domaći i bjelosvjetski pustolov Zlatoust Ma­ čak primio je, kako je poznato, iz vojvodske francuske ostavštine lijepu svotu. Upitali smo se za tu nevjerojatnu aferu i naši nam prijatelji iz Francuske javljaju da je pokojni vojvoda bio ženskog, upravo babljeg spola, ne ostavivši velike svote samo »minjonima«, nego i majmunima i svojim (sic!) — psićima.« Domobran pako pi­ še: »Poznati socijalni i politički bajazzo i šarlatan Zlatoust Mačak primio je iz inozemstva ogromnu svotu od čovjeka što mu ne bi­ jaše ni rod ni pomoz-bog. Zato nije čudo da se u naše trulo seksu­ alno doba ime pariškog vojvode dovodi u nekakvu svezu s ime­ nom kneza Eulenburga. Bilježimo sve to kao izvjesni kroničari s nadom da će nas g. Zlatoust Mačak, ako i nije Harden, о svemu

112

tome poučiti. Lov na m ilijune i lov na sjedećke vraški su slični. Ili: da ti m ilijuni nisu iz srečne ostavštine gđe Humbert?« Da pođem prvim vozom i da glavnogradske »novinare« kaznim ma i bičem ili tanetom, no u mom svratištu nađem ovu brzojavku: »Neki tvoj dušmanin krvavo se našalio s tobom i sa mnom. Fran­ cuski konzulat službeno poriče sve navode novina i nepoznatog ku­ kavice koji se zbog paklene mistifikacije znao dočepati znakova konzularnog dopisivanja. Ta osveta je — po svemu sudeći — po­ litička. Ne očajavaj i budi jak. Tvoj dr. N. N., odvjetnik.« Iz Babovca jedva iznijeh živu glavu. Htjedoše me linčovati. Većina patriotičke štampe raširila je glas kako sam u svrhu prevare sam rasturio laž о svojim m ilijunima. Novine me zovu »go­ spodin Humbert« i »gospodin Köpenick«. Moja starica majka od sramote je umrla, a brat m i je samo poludio.

8 MATOS II

113

PRESVIJETLI

RAŽNJIĆ

Kada dođe sa suprugom u Babindol Nj. Presvjetlost Kašan pl. Tatovečki, uskomešalo se malo i veliko. Žene se dive toaleti Presvijetle, rođene Katz von Jammer, nekadašnje šantanske pje­ vačice i priložnice, kako se priča, uplivnog bečkog baruna, pa se spremaju proslaviti Veliku Gospu, današnji njen imendan. Još nije ni prispjela i već je našla u svom stanu kod kotarskog pred­ stojnika nekoliko anonimnih pisama od kojih je najviše zanima ovo, napisano, naravno, njemački: Presvijetla Gospođo! Čujem da se babindolski damenkomité sprema na naj­ svečaniji način u vrtu svratišta »K ekvatoru« proslaviti Vaš imendan. Čuvajte se, Presvijetla! lena kotarskog predstoj­ nika je već ovuda pripovijedala da će Vašeg Presvijetlog za­ vesti, pa mu morala pomiješati njegovu hranu prahom od kantarida. A ni druge Babindolke nisu bolje. Muževi će ih naučiti kako da se podmetnu Presvijetlomu, koji — kako čujemo — samo takve usluge plaća uslugama svemozne svoje protekcije. Ne zaboravite, Presvijetla, da su svi ovdašnji in­ teligentni muškarci šuftovi, a sve ovdašnje gospođe rđave, što pred silom, kao što je Presvijetli, kapituliraju, spremne na sve žrtve. Nema ni jedne koje nije imao kapelan Batak. Sve ih je imao, i znate gdje? U ispovjedaonici. Hajde de, za udate ne bi ništa čovjek rekao, to je kao kad štapom lu­ piš po vodi, ali Batak dira i neudate, čuvajući pri tome, sa­ svim nenaravno, njihovo djevičanstvo. Vi, Presvijetla, jama­ čno znate za poludjevice. Naš Babindol ih je pun, i prokleti Batak ih je sve fabricirao pod pozlaćenim krilom onog drve­ nog anđela kojemu je sveta ljevica na tako nepristojnom m jestu.. . Presvijetla je, naravno, iza toga otišla к misi gdje je kapelana kod propovijedi toliko smela da je šeprtljio, navaljivao bez raz­ loga svece na svetice i uzmahao se znojnom, atletskom, uhranje­ nom glavom neplaćenog općinskog bika, dok je učitelj kod orgu-

114

ljanja od nazočnosti ponajmožnije dame u Banovini dobio toliku tremu da mu se pljuvačka sušila u iznemoglom školničkom grlu. Ćasni Batak, elektrizujuči vrlu gospođu pohotama Putifarke i žmarcima Magdalene, kada Magdalena još ne bijaše pokornica, baš završuje svoju komediju pokretima kao da je na kuglani, a Presvijetla se lecne opazivši nad ovim anđelom sa bezobraznom pozicijom ruke čudnu sliku snimanja sa križa. Razbojnik nalijevo Raspetome sasvim je sličan Presvijetlome, kao da bijaše njen muž modelom drevnom bezazlenom i malo drvenom majstoru. Ista brada, isto lice, mesnato i prostački crveno, sa čelom podlosti, debelim usnama puzave laži i surovim, kosim pogledom lopova, spremnog izdati i ubiti za novac. Ima obraza sa kojih nikakav sapun ne može oprati pečat zasluženih vješala i trag od pljuvačke kojom ih je darivala, prije no što ih je ostavila, vlastita savjest. Presvijetla je od tog časa još više zamrzila na Presvijetloga i ispitujući iza mise о zanimljivom kapelanu gospođu babindolskog liječnika, koja poznavaše po vlastitom priznanju u sitnice anato­ m iju njegovog isposničkog i posvećenog tijela, čula je među inim ovu pričicu iz života naših živih svetaca. Kada Batak bijaše kapelan u selu Grintavcu, uhvati ga seljak baš u času kada je sa njegovom ženom najdevotnije vršio funkcije općinskog neplaćenog pastuha. Huka, buka, skoro kuka i motika, pa kada Bataka hajde de prem jes tiše, tuča uništi vinograde, a seljaci, čuvši od župnika u crkvi da ih bije božja ruka zbog nesrećnog kapelana, krvavog pod kožom kao i oni, cijelo selo Grin­ tavac ode u deputaciju da si natrag izmoli dušobrižnika što tolikim uspjehom diže rasu i narod svog kraja. No babindolske gospođe, čuvši za stvar, izmole za sebe mučenika što pravi tuče i poludjevice. Kapelan, časni Martin Batak, nije se malo začudio kada ga sa svitom tamošnjeg društva pozvalo Presvijetlome na objed, gdje ga je Presvijetla svojim modrim, nervoznim, staklenim pogledom formalno pojela, progutala zajedno sa cipelama i hozentregerima. — Još dvije-tri ovakve babe i ja sam brzo kanonik! — razmišlja Batak, dok ga ona gleda kao starci čistu Suzanu. Kakvih li tu ne bijaše zdravica Presvijetlomu! Jednome je on najstalnije jamstvo rada, reda i zakona u zemlji, gdje je opo­ zicija sastavljena od samih zločinaca i zlotvora. Drugi žali što nisu u šumi mjesto kod ovog skromnog ali svim darima ove zemlje nakićenog stola, u šumi, punoj razbojnika koji napadnu Presvi­ jetloga, a on, zdravičar, Srećko Srećković, daje se pred nogama Presvijetloga sjeći, m učiti, ubiti, pače i škakljati, do smrti škak­ ljati, pa neka Presvijetli vidi kako u ovoj zemlji još ima ljudi lojalnih, vrijednih, za svog pretpostavljenoga i glavu založiti spo­ sobnih. Presvijetli, s obrazom baš kao onaj razbojnički noćnik na

115

staroj, potamnjeloj slici crkvenoj, obećava sve i sva: i asfalt, i dogledno građenje željezničke pruge, i štipendije za činovničku djecu, med i mlijeko, a vonj od vina, crne kafe i slasnih kolača diže sa sa dimom dobra duhana kao žrtvena molitva Vladi, visokoj i nedosežnoj boginji, usrećiteljskoj, pravednoj, svemožnoj i rodo­ ljubivoj, kojoj se tu pali najskuplji i najrjeđi tamjan, što je per­ zijski drevni kralj i faraon misirski prama tome velikom našem gospodinu, jedinome što se tih hvalospjeva i panegirika pomalo stidi pa malo kao drijema, dok jedina duša, nemajući pred njim rešpekta, odstrag tiho prilazi, njuška mu pete i smatrajući ih uglom ili drugim mjestom za rendez-vouse zaljubljenih srdaca, polagano diže nogu i zalijeva presvijetlu cipelu kao cvijetak. O, taj prokleti mali Fifi! Im a četiri noge, zanimanjem nije niti či­ novnik, on je samo mali, poslušni pas, pa ipak nema osjećanja za službene veličine pred kojima strepe čak i živoderi! A tek Pre­ svijetla! Dok je ispod stola kao za plaću »telegrafirala« nogama sa kapelanom, ne osjećajući da joj je surovom cipelom seljačkog sina ogulio kurje oko, čestitali su jo j, dizali su je kao kraljicu ljepote, dobrote, i vilu ove zemlje, koja je nje jedva dostojna, dok časni Batak ne skoči, kavalirski je zamoli za cipelu i uz urnebesno oduševljenje cijelog stola popije kao drevni vitez vino iz te lakovane postolice što usprkos svemu resi jedan dražesni »švajsfus«! Pred veče se našlo cijelo društvo u vinogradu Fabijana Potrkuše, stupa mjesne opozicije, ali toliko »razočaranog« neuspje­ sima idealne politike da mu je lice postalo kao molbenica i da je u svom dućanu sa mesnicom i krčmom barem deset puta dnevno znao poslovično reći: — Vlada je vlada! Ban je ban! Treba raditi, raditi, a ne brbljati! Vlada rrrrradi! — Na putu u klijet, gdje se već društvo skupilo, govoraše u kočiji Presvijetli mjesnom nabobu: — I ja sam nekada, kao đak, vjetar kapom tjerao. I ja sam vjerovao u narod. I ja sam bio za slobodu te fukare, ali onda sam bio glup, a danas sam i te kako pametan! Mi prije svega ništa ne možemo. Kakav evropski ili amerikanski bogataš ima više godišnjeg prihoda no što iznosi naš autonomni zemaljski budget. Mi nemamo srednje klase, građanstva, koje bi kao u os­ talom svijetu bilo nosilac liberalnih načela, reprezentant slobod­ nog rada, uma i kapitala. Jedini naši nezavisniji inteligenti su popovi za koje sa pravom reče Starčević da su narod poživinčili. Popovi su glavni stup naše oporbe. Zato je naša opozicija tako smiješna, jer mora uvijek biti zatučenija i još manje slobodo­ umna od same vlade. A što da reknem za inteligenciju? štreberi, činovnici, dragi moj Fabijane, odgajajući djecu usprkos svim groznim iskustvima za činovnike. Mi danas već imamo grdan in­ telektualan proletarijat, sposoban samo za život uz državne jasle,

116

spreman ubiti oca i brata za službu i za tobože osigurani život u službi državnoj. Naša školska nastava je tako organizovana da baca na pločnik svake godine hrpu ljudi apsolutno nesposobnih za svaki samostalniji život, obično totalno neobrazovanih, usprkos skupom i higijeni štetnom, najmanje šesnaestgodišnjem školova­ nju. Naš đak nešto čita samo na srednjim zavodima. Dobivši ma­ turalnu svjedodžbu, taj naš marvinski pasoš, ide na sveučilište da frazira о potrebi korisnog rada ili о potrebi ujedinjenja svih hrvatskih zemalja. Im ućniji i jači još kako-tako, ali šta ćemo, Fabijane, sa mizerijama, što si pokvariše želudac u orfanotrofijima, što izgubiše ponos kao instruktori, parasiti i prosjaci, prevariše iza svršene mature klerikat, iza beskrajnih onanija uđoše u gonoreje i sifilise, na univerzi naučiše samo zdravičariti, novine čitati i lumpati, da izmoždeni i slabi u cvijetu ljudske dobe dođu к nama i plaču: — Milost, Presvijetli! Kruha, Presvijetli! Zaručen sam, Presvijetli, a žena, djeca, porodica, život — to su veće real­ nosti od rada za narod, koji nas ne pozna i kojega mi ne pozna­ jemo, Presvijetli! — Tako je, tako je, Presvijetli! — veli zadivljeni Potrkuša i nuđa Presvijetlomu cigaru u srebrnom papiru. — Da, da, fala lijepo, tako vam je to, moj Fabijane. Vi sve to znate i bez mene, još bolje od mene. Naš čovjek je već kao privatnik nesposoban za svaku samostalnost, a ljudi kao vi — — О molim! — A ljudi kao vi, rekoh, jesu iznimka. Poduzetnosti kod nas ni traga. Nema industrije, nema trgovine. Moderni Hrvat nije izu­ mio ništa, pa ni anonimne klevete. A narod? Dragi Fabijane, to je marva, nijema stoka. U Slavoniji i Srijemu, gdje ima dosta izvrsnog grunta, lijen je, alkoholičan, pokvaren do kostiju i indo­ lentan kao mamuran panduraš, a žena mu je bludnica, i to ne iz nužde, nego, što je još gore i strašnije, bludnica temperamentom. Tamo opet, gdje seljak nema grunta, gori je od maršeta i ide u Ameriku. Zato je kod nas najveći gospodin — gospodin Hulja. I ja sam, dopustite mi, kada smo već malo dobre volje, i ja sam — kao drugi. Sa lopovima moraš biti lopov, sa vucima vuk, sa nit­ kovima ništarija. Kada tome narodu nema spasa, dobrotvor mu je onaj koji mu kao izgubljeniku daje milostivi smrtni udarac da ga riješi muka i da mu olakša smrt. Ja poznam naše ljude, jer samo onaj ih zna tko je u toj propaloj, truloj i puzavoj zemlji bio na vlasti. Znate li vi da je A., glasoviti opozicionalac, zbog pronevjerenja svog sina preda mnom na koljenima klečao? Znate li vi da vlada svakodnevno prima centu potpisanih i bezimenih denuncijacija iz svih slojeva i svih stranaka? Znate li vi da se dame iz najboljeg našeg društva za novac prostituiraju? Znate li vi da mi bolujemo od svih rakova kulture bez jednog jedinog

117

njenog pomagala? A kad zrelo promislite š to ima Europa, š to ima čovječanstvo od ove profane i profanisane relikvije, naše zem­ ljice? š t o smo mi napretku, š to smo mi vrijednostima moder­ nog svijeta, kojemu smo ipak parasiti, pa nije čudo što sa nama tako i postupa? Kad bi i htjeli, š to možemo mi prosjaci i glupani proti kapitalu, proti bajunetima i neodoljivoj snagi viših kultura? — Ali, u Mađarskoj je, Presvijetli, sve još gore no tu kod nas! — Već iz same te činjenice što nas kvače i tlače, vidi se da su bolji, jer vlada samo ono što je jače. Naš Sabor je kao zgrada kokošinjac, gori od staja gospodarskih konja trkača, a peštanski Parlamenat je skoro takav kao engleski. Uostalom, pustimo to! Ja sam realista, i to su sve žalosne realnosti iz kojih treba pametan izvući koristi. A čime vas mogu služiti, dragi Fabijane? Ja dajem najradije onima koji mi ne dosađuju. — Presvijetli, ništa, ništa, ili — manje od ništa, to jest, ja — — šta vraga mucate! Govorite von der Leber weg, što rek'o Švaba! — En, ja imam na kraju Babindola filijalu, gostionu, i u toj zabavnoj — ono — gostioni pet konobarica. — Bordel. Vrlo dobro. Pa šta dalje? — Ne baš bordel, ali znate, mladi Fm tić je negdje nagazio na gospodsku bolest, njegov stari laje — u mojoj se, veli, opoganio radnji, i vlast mi u osobi kotarskog liječnika, opozicionalca, na­ rogušenog od kapelanovih rogova, pravi neprilike! Pa da je to i javna kuća, rekoh kućica, zar to nije u interesu javnog morala? Kapelan nam je već ionako obredao sve žene, i zar nije bolje da se naša mjesna omladina malo razgali i žile si vruće bez štete za javno ćudoređe rashladi kod m ojih konobarica? I ja uvijek tamo idem, pa što nisu mene mogle zaraziti? U takovom ugodnom razgovoru dovezoše se do vinograda na vrhu pitomog brda, pored lijepe šume i kapelice sv. Blaža sa sta­ rodrevnim lipama, gdje se mjesto Slovinkinje vile baš čuše kriještelice. Ugodan vjetrić duvaše mrseći perje na kokinom napola ćelavom biskupu. Divan vidik na doline sa selima, crkvama, ces­ tama i potocima kao žice od svile i srebra, a u daljini trepte mo­ dre gore, trepte i dršću kao zdrave dojke pod tajnom drhtave svilene koprene. — Ipak je lijepa ova zemlja, Presvijetli! — Samo* da ne rodi tolikim ništarijama i krmcima! — veli Presvijetli i odsiječe štapom glavu cvjetiću. Dok se njih dvojica uspeše do zidane lijepe klijeti gdje ih pjesmom i pucnjavom iz stare kundačarke dočeka veselo društvo bez Presvijetle i časnog Bataka, što već davno odoše u šumu po

118

gljive i maline sa namjerom da zalutaju, niže kod plota spremaše pudar sa stručnjakom seljakom vatru i meso za ražnjiće, za tako zvane »šinterpratle«. — Je li po volji šinterpratl, Presvijetli? — zapita pokorno Fa­ bijan Potrkuša, stojeći u salonskom kaputu i s bokovima kao da nisu njegovi. — Kako ne, za boga miloga! — i Presvijetlome sinu oči, pod jezikom ga uhvati kao grč, i sline mu dođu u usta. Kod te izjave potrča kao pomaman prema ognju mladi činovnik Srećko Sreć­ ković, izbirući vlastoručno ražnjić. Pošto odabere i vlastitim no­ žem odsiječe meso, brižljivo ga pregleda, opere, natakne na štapić, posoli i preda vatri, legnuvši u travu i čekajući da se presvijetloj pečenici ništa ne dogodi. — To im ja još bole znam napra'jti — rekne začuđeni pudar. — Gespen se boj iju da im Presvetloga ne bi otruvali, pak čuvaju šinterpratlin kakti soldati zagrebačku financiju — veli stručni seljak, ali Srećko Srećković pliva u uživanju što ga je Presvijetli opazio kod ove lokalne akcije, ovija oko prsta sad crnu bradu, sad pak rudas tu bujnu, učeno začešljanu kosu, i kao go­ spodarski stručnjak vidi se već na putu po Francuskoj i Njema­ čkoj gdje na vladin trošak naučno putuje, bogato se ženi i na povratku u m ilu Domovinu biva napokon imenovan vladinim sa­ vjetnikom. On je inače vječni zaručnik kao Isukrst, Brutusa sma­ tra odviše brutalnim, konzekventniji je darvinista od samog Darwina, misli da riječ b a n č i t i (lumpovati) dolazi od riječi b a n , i pristaje samo uz ono što baš momentano čita. Kao pravi pjesnik baš se dao u slatke drame kojima je on junak, — kad al osjeti iza sebe neugodnost i, okrenuvši se vrlo nevoljko, opazi školskog nadzornika, inače nazvanog školnika Flachsmanna, kako i on bri­ žljivo konfekcionira presvijetli ražnjić, predajući ga seljaku s ri­ ječima: — Prijatelju, vi znate e sam ja majstor u tome. Presvijetli mora jesti taj i nijedan drugi šinterpratl, a ja ću mu ga vlasto­ ručno predati. — I Flachsmann razvija veliku maramu, sjeda na nju oprezno kao na život i pruža pod nos Srećku Srećkoviću svoje cipele na kojima se vidi plastična karta svih nožnih prstiju, brdo­ vitih kao alpinski sistem. Od silnog duhana i gutane školske pra­ šine je Bubaj žut kao ćilibar, a svi pokreti su mu drveni kao školske klupe. — šta je s m ojim i šintrpratli za Presvetlu i za Presvetloga? — dojuri kapelan Batak usopljen kao lokomotiva i krupan kao brevijar, sa »dajčmajstorima« ispod očiju, natečenima kao pija­ vice. — No, to ćemo vidjeti tko će nam presvijetle goste ponuditi! — reče bijesno kao sv. Pavao Korinćanima i baci se poput vojujuće Crkve u travu kraj vatre ratobornošću sv. Dominika.

119

češljugari zvižde kod živice u svilenim, bijelim pahuljicama od zrelih mahuna, bijeli, svileni oblaci se porumenjuju i pozlaćuju kao ono na vatru posađeno meso, od klijeti odjekuju radosti i smi­ jeh pícnica, dolje preko livada i ćutljivih, tihih, tiho usnulih vrba lete rojevi škvoraca i sivi divlji golubovi, u drhtavosti modre vi­ sine pravi samotne krugove hajdučki sokol, lišće na jablanu se trese kao od vječne groznice, a među zavađenu i u inat ćutanju zabijenu trojicu tresne, bubne napiti domaćin Potrkuša, otvore­ nog prsluka i mokrih brkova, sa svojim mucavim sinom Kreši­ mirom, gimnazij alčićem, sličnim Pitagorinom magarećem mostu, koji u slutnji nesreće zaostane i sjedne na vinogradskom puteijku pod brajdom, očekujući događaje. Ražnjići, crveni i ukusni, već su skoro pečeni, a oko njih ona četvorica kao četiri evanđelista. Već su pečeni, i Fabijan Potrkuša uzme ponajljepšeg i da ga odnese gore Presvijetlome, a li.. . — Ne! — klikne kapelan, uhvati ga za nogu i Potrkuša padne na golemost svog trbuha. Da ražnjić nije drven, prošao bi mu kroz srce. — Vi ste štreberska marva — cijedi domaćin kroz zube — marva i bitanga, pa da nemate reverendu, ja b ih --------— Koga bi ti, seoski kupleru! — veli m im o i zlobno popić, pa da ponese svoj ražnjić Presvijetlome, ali — Hrsk! udari Potrkuša šakom u nos školskog nadzornika ko­ jemu pade iz ruke njegov presvijetli ražnjić, a htio je zapriječiti boj. Taj zaplet je upotrijebio sanjarski stručnjak u ekonomiji Srećko Srećković i već se stao šuljati od vatre sa svojim prepokornim presvijetlim ražnjićem, ali bojovni kapelan, časni Batak, rasplamćen ljubavlju, vinom i grešnom uvredom trulog laika Potrkuše, uhvati Srećkovića atletskom desnicom za rep od redengota, i pošto se Srećković stane ritati i cipele u kopita pretvarati kao magare, časni Batak, srdit kao Grgur Veliki i silan kao Torquemada, zamahne silno, krepko i junački kandidatom za vladi­ nog savjetnika, držeći ga jednako za rep, okrene ga snagom Jude Makabejca dva-tri-četiri puta oko sebe kao »ringlšpil«, kao vrtu­ ljak, kao orkan, pa kad ga pusti iz silne desnice, Srećko Srećković poleti kao biljarska kruglja, kao lopta, kao crna repatica preko tratine i padne preko ostalih ražnjića, slomi ih, i bio bi se i sam u šinterpratl pretvorio da ga seljaci brzo iz vatre ne izvukoše i ne izručiše kao vatrogasci na njegovo novo odijelo i komplikovanu frizuru ledicu vode. — Sto je to? — zagrmi kao posljednji sud, a iz brajde izađe ---- Presvijetli!. . . Pregleda naviklim okom rutiniranog politi­ čara situaciju i uvjerivši se jednim pogledom da je položaj izgu­ bljen, nabere čelo kao onaj tat Kristušev, njegov portrait u babindolskoj crkvi, i bez jedne jedine riječi krene iz vinograda kao

120

čovjek koji je dostojanstveno dao ostavku. Svi bijahu kao gro­ mom ošinuti, samo Flachsmann trčaše za njim krvavog nosa i krvavog prsluka kao izbijeno, nedužno pseto, uzdišući i cvileči, a kada mu sve to nije pomoglo, istrči pred Presvijetloga, padne pred njim na koljena u blato, sklopi ruke, digne ih uvis i zavapi glasom brodolomca: — Milost, milost, vaša preuzvišena Presvjetlosti! — Znam da si ti svemu kriv, špijunčino i huljo! Ti ćeš mi današnji ceh platiti, Flachsmanne, pa ma na kozi orao, vucibatino! .. . Babindol se u svojim nadama prevario, ne »ishodivši« ni­ šta od visoke kr. zemaljske vlade. Srećko Srećković, premješten, kultivira melanholiju, Potrkuša se sasvim povukao iz političkog života, raspustivši, kao sabor, ono pet konobarica iz svoje krč­ marske podružnice, Flachsmann je naskoro umro, a časni Batak postane župnik u nekom selu gdje naš narod izumire. I babindolski dani potekoše jednolično i tiho kao suze.

121

IZ

ELDORADA

U ono vrijeme življaše vam neki Kzindl. Bio je čovjek na­ predan. Živio je naime i u Češkoj. Onda se pretvorio u sina raz­ metnog. Sa ženama je pojeo baštinu svog ćaće. Jeo je želud sa krmcima, došavši napokon u domovinu bez postola i bez gaća, sa poderanom, jedinom košuljom, punom životinjica kao akvarij ili menažerija. Bijaše konzervativac, jer glad mnoge pozitivne du­ hove liječi od demokracije. Bijaše konzervativac, ali to tvrdo uvje­ renje mu ipak ne smetaše da postane saradnik narodnjačkog i liberalnog Horizonta, jer uostalom svi saradnici toga krasnog li­ sta fabricirahu u tome listu mnijenje kojega sami ne imađahu. Oni to zvahu p r o f e s i o n a l n o n o v i n a r s t v o . Njim a bo je profesionalni novinar tip što širi uvjerenja protivna svojima vla­ stitima. Kzindl bijaše dakle mameluk, vladinovac što pisaše u opor­ benom listu, prema lozinci Isukrstovoj i Husovoj, Starčevićevoj i Strossmayerovoj: »Sve za filir, a filir ni za što!« Inače je Kzindl tip zanimljivog intelektualca. Im a glavu kao bundeva što čezne za glavicom kupusa, koja se u neprilici zacrvenila. Kada govori, gusla ustima kao da lovi muhe. Neprispodobiva figura! Nekada, u gimnaziji, pjevaše lirske pjesmice. On je počeo neprispodobivu svoju literarnu karijeru kao pjesnik: »Leti pčela malena preko cvijeća šarena«. Posljedica njegovog načelnog beznačelnog piskaranja u Ho­ rizontu bijaše ta, da Horizont postade------ vladin list. Sve se događa, pa se i to desilo. Naravno, Kzindl bude nagrađen. Im a plaću septemvira. Ne zoblje više želud sa prascima, ne hrani više pod košuljom mena­ žerija i akvarija, a dođe li mu kakav bijednik književnik, on mu veli: — Eh, amice, u našoj domovini se ne može živjeti od pera... Kzindl naime ne piše perom već strojem, što je uostalom su­ višno, jer je on sam obična mehanička šrajbmašina.

122

šrajbmašina, što funkcionira ovako: Svakog jutra je njezin poslodavac navine, bacivši u nju pa­ rolu, lozinku, kao: — Čujete, Kzindl, danas nadrajsajte kako je vlada u stvari veći opozicionalac od opozicije. I Kzindl sjedne, svira na šrajbmašini kao na glasoviru, i u Horizontu, oporbenom listu, čitate ujutro kako je silom najnovi­ jeg položaja vlada — opozicija, opozicija — vlada. . . Inače je Kzindl dubok i vrlo realan mislilac, a njegova tikva nije idiotski globuski vaserkopf. On tvrdi da je uvodnik članak koji ništa ne veli ili koji svakome kaže što drugo. U modernom napretku vidi divan način da slabi proguta jakoga, da vrijedni preteknu nevrijedne. U ljudskom društvu je najvažnija stvar bla­ gajna. Pošto se sve može danas kupiti, pa i ljudi, Kzindl kao ma­ terialist smatra naš vijek ekonomijskim. Svoj narod srdačno pre­ zire, jer njemu, Kzindlu, daje za »patke« plaću sveučilišnog pro­ fesora. I tako dalje. Sve te dubokoumne misli naći ćete međutim u svakodnevnim fabrikama te štrajbmašine što postade najlukrativniji novinar, jer ne mogaše svojedobno postati živoder. Kzindl svakako nema ideja, ali on je Ideja: — on je upravo jedna struja. Struja ljudi bez duha, što živu od duha. Struja du­ hova, što se pretvoriše u želuce, u mješine, u Starčevićeve Pro­ dane Nevjeste — pardon--- u Prodane Mješine!

123

SVE

SE D O G A Đ A

Priča nam kroz drugarski dim R. i gladi dugačku bradu umjetnika i fantasta. Ćelav, naočari: još da je plav, bio bi sasvim sličan Lenbachu. — Samo zato postadoh umjetnik jer danas samo zločinac do­ življava, dakle živi, a samo umjetnik ima smisla za doživljaj. S anarhistima sam drugovao samo zbog toga: zbog pomirljivijeg života tih fantasta. Moderni se život uređuje, izjednačuje, postaje sve bezizrazniji i monotoniji. Purgar i radnik. A radnik i purgar barem za mene ne mogu biti nikako zanimljivi. Nisam ja kriv ako samo antisocijalni krugovi, svijet izvan zakona, ostaje jedini svi­ jet u kojemu još ima nepredviđenosti, romana, nesvakidašnjosti, neobičnosti, poezije. Za mene, za moj ukus naime, ono što je obično nikada ne može biti poetično, privlačivo, zanimljivo. Obi­ čan život može biti interesantan samo onda kad se osjeća kao neobičnost. Ja nisam kriv osjećam li običnost kao običnost. Ne zaboravite, gospodo, da me ne ugrijava ni jedno od tih vaših »pi­ tanja«. Nisam demokrat ni aristokrat. Vjerujem u patriotizam, ali ne vjerujem patriotima. U poboljšanju materijalnog života viših klasa i širenju pismenosti vidim progres samo u tome da se što veći broj ljudi može smatrati nesrečnim. Razlika između bar­ barskih vjekova i modernosti je ta što se prije rijetko tko osje­ ćaše nezadovoljan, a danas — svatko. Kad vam još reknem da volim ženu, a ne — ž e ^ , da ljubim ljubav radi ljubavi a ne radi slučajnog stvora što je sa mnom dijeli, istresoh vam svu životnu svoju mudrost. — Iza neprilike u Njemačkoj zbog putnice koju dadoh bez ikakve simpatije, iz puke moje manije za doživljajima, nekakvom krvožednom i komičnom Rusu, morao sam sc ukloniti u Pariz i tu se po običaju nastanim u najopasnijem, najzanim ljivijem quartieru. Baš kod mog dolaska desio se u tom predgrađu u ulici Folies-Mćricourt grozan, nečuven zločin, pa sam iznajmio sobu u neposrednoj blizini, u sumnjivom hotelu, pretvorivši u svoj ateli­

124

jer stolarsku drvenu radionicu u dvorištu susjedne tvornice-po­ kućstva. U ulici Méricourt nađena je naime zamagljenog januar­ skog jutra vreća s mladim muškim tijelom, tako unakaženim, da se nikada ne mogaše pronaći njen identitet a nekmoli trag zlo­ čincima. Policija, štampa, mnogi privatnici, užasnuti demonskom osvetom, dadoše se mjesecima u potragu, ali uzaman. Izmesaren neznanović ostade godinu dana strašilo Pariza, naročito našeg quartiera. Ušavši u veze s tamošnjim zlikovcima, uđoh brzo u trag tajni: svakako jednoj od najuspjelijih lopovskih mistifikacija. Ne­ tko ukrade iz ledenog podruma medicinske škole jednog od mno­ gobrojnih mrtvaca, određenih za đačke anatomske vježbe, izmesari je i baci u vreći na makadam zlikovačke ulice. U potjeri na ima­ ginarnog lupeža zaboravila je vlast hvatati prave zločince, kojima je, kao vlažni, skrofulozni podrum zelenim gljivicama, zaraženo ono radničko i nesretničko predgrađe. Stanovao sam blizu stare, od zločina i zločinaca pocrnjele tamnice Roquette u istoimenoj ulici. To su dvije tamne, visoko ograđene zgrade, prekoputa jedna drugoj, s prostorom na ulici, gdje se još u moje vrijeme gijotiniralo. Kao nad umorenim m rt­ vacima, lebdi nad tim mjestom atmosfera zločina, smrti i pro­ kletstva. Blizu je slavno groblje Père Lachaise, gdje padoše po­ sljednji komuniste, pa Bastiljski trg, gdje buknu prva Revolucija. To je središte starog, puntarskog predgrađa St.-Antoinea, a i da­ nas je košnica teškog rada, teške prostitucije i teškog zločina. Te tužne, blatne ulice pune su radionica, ćorsokaka, malih kafanica i sumnjivih gostionica. Drveće na boulevardima, što ih sijeku, pati od sušice i od spleena kao nasadi bolnički i tamnički, parodirajući pomisao na šumu i gledajući drhtanjem umobolnika parcove pod sobom i zločin na klupama, kad se noću u magli znoji grozničavim znojem asfalt i nepregledni, u žuto i crno utonuli red jadne, za­ dimljene, nemilosrdne ulice. Pa onda oni nebrojeni hoteli s bizar­ nim nazivima, s obligatnom kafanicom u prizemlju, s uskim, smrdljivim stubama, s antikvamim, širokim posteljama svih sti­ lova pod prljavim zavjesama i ledenim kaminima, pa s otrcanim tapetama, punim stjenica, noćnih čudnih zvukova iz drugih soba, s vonjem alkohola, jeftine ljubavi, znojnih košulja, bolnica, gri­ jeha, rada, orgije i sirotinje! Stanovah u drugom katu. Stol, stolica, krevet, umivaonik, svi­ jećnjak obično bez svijeće, i to bijaše sve. U toj ćeliji mogah leći tek uzduž, nikako — poprijeko. Prozor gledaše u uzanu ćor-uličicu, što vodi u golemo dvorište neke tvornice. Kuća prekoputa bila je parna praonica sa zidom što ga mogu štapom dohvatiti. Taj zid je crven kao zidovi klaonice. Jedne proljetne noći vratim se dakle kasno kući i, tek što legnem, čujem dolje iz uličice, pod prozorom, kao gušeno zapo­

125

maganje, zadržavanu viku, neku sumnjivu žurbu. Usplahirim se kao svaki tko osjeća zločin za zidom, skočim do prozora i vidim kako se dva mračna zlikovca u legendarnim kačketama bore sa ženom koja se u smrtnoj opasnosti razmahala nožem, makazama, čime li. Na uglu pod starinskom zelenom plinskom svjetiljkom stoji zlikovac s nekom ženetinom bez šešira. Ona lovački gleda na jednu, on na drugu stranu pritisnut uz zid: straža.. . Baš kad je jedan zločinac izvukao iza pojasa dug katalonski nož, a drugi ženi s maramom u ustima odostrag stao hvatati ruke, ja izručim na gomilu vodu iz svog umivaonika, zaviknem za pomoć, puknem iz revolvera, jedan, dva puta, navučem samo hlače i kao bezumnik potrčim dolje s hotelskim vratarom i momkom, koje je moje pucanje već probudilo. Zlikovci — kao da ih je zemlja progutala, a u ćorsokaku nađemo na istom mjestu na zemlji ženu bez šešira s izgrebenim licem i izranjenim rukama, sasvim mokru od mog umivaonika, kao da je pokisla. — Ne želim im ati skandala i posla s novinama i policijom — reknem joj strašno uzrujan, gotovo je odvučem, odnesem u hotel, najm im joj sobu i pozovem je u hotelskoj kafanici na ča­ šicu, dok momak iz ljekarne ne donese lijekove i ne dođe s našim znancem, hotelskim liječnikom. Bijaše izbodena po rukama i tek na ramenu pokazivaše du­ blju, ali neopasnu ranu. Imala je lijepu, debelu, crvenu i zlatnu kosu: kosu bretanjskih i engleskih žena, kosu venecijanskih portraita. Bijaše krasna, grešnica, pa sam plakao kad je ona djeti­ njasto plakala kod povijanja rane — više od sreće no od bola! Zvala se Žaneta. Došla je iz Honfleura, krojačica. Izgubivši posao, došla je na ulicu, pa u zlo društvo, živeći od grešnog svog tijela. Poznata, vulgarna pripovijetka. Naišla je na apaše koji se baš nekako one zime pojaviše kao strašna parodija i ilustracija detektivskog roman-feuilletona. Jedan silom htjede da ga ona kao ljubavnica »hrani i oda zla brani«; ona mu pobježe, on je noću nađe s drugovima negdje na boulevardu Voltairea, dovuče je mi­ lom i silom u tu ulicu, u kafanu, ponovno je stane nagovarati, pa je najzad domami s družinom na ovo zlokobno mjesto na ubija­ nje. Obični apaški događaji. Da joj se ne osvete, odmah se s njom preselim u drugi, uda­ ljeni gradski dio, blizu Narodne biblioteke. Digao sam je iz blata. Pošto sam pravio nacrte za velike kuće, za čuvene pronalazače ženskih novih moda, naročito za Redferma i Felixa, brzo sam je angažovao za model u jednoj od prvih modnih radionica oko Ulice de la Paix. Zarađivala je više od mene. Na ulici se okretahu za njenom ljepotom i elegancijom. Proživjesmo prave medene mje­ sece.

126

Bila je prava modelska ljepota. Nije imala prekratke noge i pokvareno stopalo kao obični franceski modeli. Privlačila me svom snagom novosti svoje rase, svog lijepog jezika, svog ugodnog, zdra­ vog i vječno veselog temperamenta. Bijaše tako zdrava da za nju postojahu samo fizički bolovi i bolesti. Duša je bol, i na njenom licu bijaše uvijek aristokracija mira helenskih mramora za koje ne postoji duša. Iz ove nesreće njena prošlost ne ostavi na njoj baš nikakva traga u nečuvenom fatalizmu njene prirodnosti. Mo­ gao sam je mirne duše uzeti za ženu — kao da je dovedoh dje­ vicom. Ta kći običnog pokojnog mornara nije ljubila u meni samo spasitelja nego i inteligentnog čovjeka i sav onaj čudnovati m i­ sterij što ga za proste duše ima tuđina i tuđinac. Ja postadoh prva njena bol. Probudih joj dušu. Ne govoreći isprva dobro nje­ nog jezika, zaluđivao sam je kao što nas zaluđuju djeca prvim tepanjem. Nikad me nitko, ni majka me rođena nije ljubila kao ona. Ja nju i sada ljubim , do smrti ću je jednako ljubiti, ali o n d a ----što da vam kažem? Ostavio sam je. Bijah je sit. Tek što nešto imam, ja to više nemam. Imam vrlo nesrećnu, glupu narav kao mi svi, naročito umjetnici. Nas privlači samo ono čega ne posjedujemo. Sreća, krasna, zdrava i plava, dolazi ti, veli ti: — Uzmi me; ja te ljubim . Osim mene ničega ne može biti na ovom svijetu — ti misliš: — Gluposti! Sreća nije renta što se realizira. Pa odgurneš sreću i tek što si je odgurnuo, osje­ ćaš da bi najbolje bilo da se skončaš i da nikad više ne možeš biti srećan. Iza prvog ljubavnog pijanstva stao se javljati mamurluk. Ja, intelektualac, srdio sam se što sa Žanetom ne mogu »razgova­ rati«, što ne razumije umjetnosti i mene. Ta krasna žena, inače bistrija i praktičnija od mene, bijaše bez ortografije, ne čitajući ni novina. U kazalištu je zanimahu tek lakrdije. Ja ne vjerujem ništa, a ona nošaše pod košuljom Bogorodicu kao am ajliju. Znala je samo ljubiti i m oliti. Meni bijaše to premalo. Osim toga, lju ­ bav je i fizičko pitanje. Ja bijah već dosta umoran i blaziran, a ona je tek prvi put istinski ljubila. Ne bijah joj samo dragan, već brat, otac, jedini prijatelj, dobrotvor — šta ti ja znam što još ne! Zamislite pod teškim kolima starog, umornog paripa i mladu, vrelu, punokrvnu, jedva upregnutu k o bilu .. . Ne mogah više držati korak s njom. Prava ljubav traži Herakla s trinaestim brojem u njegovom herojskom programu; eto ti — to je to! Opazivši da sam je sit, postade užasno ljubomorna. Mučila me, i u oskudici takmačice zamrzila je moju umjetnost. U pri­ jateljskom nekom poljačkom atelijeru napravila mi je silan skan­ dal. Slikaricu N., m oju prijateljicu, javno je ćušnula, našavši je u razgovoru sa mnom na ulici. Portretirao sam damu iz austrij­ skih diplomatskih krugova. Malo te je ne ubi.

127

Ostavih je — ne: pobjegoh od nje. Godinu dana gonila i pro­ gonila me dan i noć. Sakrivao sam se u najzabitnijim ulicama velegradskim. Nisam se mogao sakriti. Cijele noći bi drhturila pred mojim stanovima, dajući dobre napojnice m ojim vratarima, konobarima, i uznemirujući pismonoše s m ojim pismima. U ka­ zalištu se redovito našla blizu mene, u kafanama i zabavištima pored mog stola, praveći m i smušene, luđačke scene. Za inat je napustila svoj krasni, sjajno plaćeni posao, vratila se elegantnoj prostituciji i progonila me dan i noć u društvu sumnjivih žena, pustolova i rufijana. Jedno vrijeme uzdržavaše meni za inat ne­ kakvog nitkova, a ne mogavši me umekšati, otpusti ga, i lov poče iznova, ali s tom razlikom što m i i otpušteni plaćeni ljubavnik stao prijetiti. Počeh nositi glavu u torbi. Jedared, na sâm Badnjak, kod ponoćnog krasnog koncerta u crkvi sv. Sulpicija, óbrete se žaneta iza m ojih leđa. Plakala je. Molila me za oproštenje. Žalio sam je, i onako sâm, tužan i praz­ nički udešen, proveo sam s njom cijelu noć do zore u raznim lokalima. Uvjeravao sam je da je volim još uvijek kao prijateljicu, da se kao artist ne mogu vezati ni s kim, da sam tjelesno slab, da ću skoro morati otputovati, da je ona napokon ludim svojim ponašanjem sve pokvarila i sebe preda mnom osramotila. Ona me na koljenima molila i zaklinjala samo za jednu, za posljednju milost. Volio sam je kad je ono u pustoj, jutarnjoj ulici klečala preda mnom i — šta sam znao učiniti? Obećam da ću s njom provesti posljednju noć, posljednju našu noć. Dam joj poštenu riječ, i ona je znala da sam u tome Arnautin. Kako ne htjedoh da dođe u moj atelijer i da se tamo ugnije­ zdi, ureknem kao za Silvestrovo oko ponoći sastanak u nekom običnom hotelu. Preko praznika imao sam od nje mira. Nekako baš u vrijeme kad se s njom razidoh, upoznah se sa žakom Weissom. Ni rođenog brata nisam volio kao tog momka. Bijaše ruski Židov, ali od onih Židova što nemaju ništa, ama baš ništa hebrejsko. Vrlo imućan od kuće, bavio se umjetnošću odista kao pravi artist: bez ikakve namjere da zaradi. U vezi s visokom financijskom pariškom aristokracijom, bijaše kao kod kuće u prvim salonima. Jedino plava, izazivački grgurava kosa mogaše možda odavati crnačkom i vunenom svojom gustoćom njegovo semitsko porijeklo. Inače bijaše visok, lijep kao Hermafrodit i sasvim sličan kakvom van Dyckovom mladom Englezu. Uostalom, engleski je najradije govorio, a idealom mu bijaše Disraeli. Nje­ gove romane znao je naizust. Žene za njim ludovahu, a mi, rijetki prijatelji njegovi, kojim a bijaše uslužan kao kralj, ludovasmo za njim kao žene. Smijat ćete mi se reknem li vam da sam oko nje­ gove glave, vedre, zlatne i pobjedničke, s pogledom Lassallea i

128

smiješkom dandyja Beaconsfielda, često vidio pravu pravcatu au­ reolu — kao na slikama. On je sve mogao i sve imao. Preko Roth­ schilda i grofice Pourtalès hranio je kao biblijski srečnik zlatnim mrvicama cijelu legiju gladnih revolucionara, umjetnika i umjet­ nica, i to sve onako ispod ruke, da ne zna ljevica. Bojao se samo ljubavi i sirotinje, a žene je vukao za nos svojim osmijehom ili — debelim zlatnim lancem . . . Ispričavši mu svoju najnoviju dogodovštinu sa žanetom, on se silno zabavljaše i na najveće moje čudo počne me toplo mo­ liti da on ode umjesto mene na urečeni sastanak. Iznajprije sam se vrlo opirao, ali tko njemu, 2aku, ne bi popustio? Ljubav nije milostinja, pa m išljah da usuprot zadanoj riječi ne moram noćiti s nametljivom ženom, to manje što bijah i više no osvjedočen da će za 2akom poludjeti kao svaka druga i da će se od mene izliječiti. Na Silvestrovo dakle odemo ranije u urečeni hotel, pravu špilju, u starodrevnoj okolici magistrata, u blizini lanterne о koju se objesi Gérard de Nerval. Vrataru-hotelijeru dadosmo uz pouku nekoliko franaka, ponesosmo zaire i šampanjca i uzesmo dvije susjedne sobe u prvom spratu. 2ak, slab na vinu, osim toga »si­ noćnji« i »preksinoćnji«, stane drijemati, te se još prije ponoći raziđemo. Još nisam pravo ni legao, kad začujem spokojno disanje nje­ govog zlatnog, sretničkog sna. О mom spavanju ni govora. Pušim, uz dogorijevanje svijeće promatram tu infamnu, svodničku, sum­ njivu sobu s podom od opeka, s napuklim, prašnim ogledalom i s infamnim litografijama na zidu odrpanih tapeta. Moj jastuk vonja po tuđem znoju, po tuđim znojevima! Obuze me vrućina kao u vrućici i savjest me poče peći s neodržane riječi. Svijeća izgori. Ćekam i čekam u pomrčini, obrćući se s boka na bok, na 2anetin dolazak, ali nje nema pa nema. Brojim otkucavanje sata s magistratskog glasnog tornja, sažalim, smilujem se bijednoj dje­ vojci, odlučim je ipak dovesti u svoju sobu, ali nje — nema pa nema! Ćuje se tek spokojno, mirno, blaženo disanje srečnika 2aka s druge strane tankog zida, jamačno drveno tapetovane pregrade. Već mišljah da ona neće doći. Sa Hôtel de Villea već otkucava pet sati, i baš kada me poče osvajati prvo drijemanje, u susjednoj sobi škrinuše oprezno vrata i netko oprezno uđe. Ona! Napnem uši kao zločinac, ali ne čujem ništa jer m i srce već lupa kao bubanj i visi о grlu kao teško sindžirsko gvožđe. 2ak, srećnik, spokojno i m im o diše, diše, diše. . . U sobi netko ide, polako i oprezno. Osvoji me neopisiva tje­ skoba. Da ustanem, ali uto potrese iz 2akove sobe cijelu kuću tako užasan, tako zlokoban, tako silan i tako očajan glas, da nisam 9 m a to s и

129

povjerovao da dolazi iz ljudskih prsiju, i da sam i ja mahnito zavapio glasom, meni sasvim tuđim i nepoznatim. Kao kratko rvanje, pa padanje stolica, lupa na vratima i užasno stenjanje, od kojega mi se nakostriješila kosa i pošiknuo me ledeni, ledeni mrtvački znoj. Nahrupim s vratarom u sobu i imamo što vidjeti! Na ope­ kama, na podu, savija se Žak kao crv. Cijela desna strana glave, sasvim crna, oguljena je i kao vatrom pečena. Uho je kao smrv­ ljeno, ispod ispaljene kose i kože viri gola lubanja, a desno oko iscurilo i zja kao crvena krasta. — Tebe, tebe sam htjela — tebe, gade, huljo — ah, dragi moj, dobro da te nisam, oprosti! — baci mi se о vrat — ona, Žaneta, ali hotelski momak joj iščupa iz ruke bocu u kojoj bijaše još vitriola. Dok su je vukli policiste kroz užasni hropac i stenjanje Žakovo, ona se grčevito smijaše vičući mehanično: — Tebe, tebe sam htjela, tebe, huljo, gade — ah, dragi, dragi moj! Dobro da te nisam, oprosti, oprosti!... Zatvoriše me kao njenog jataka. Kako, zašto, ne znam, ali nanovo sam je zavolio, pa htjedoh s njome stradatr rekavši da sam ja svemu kriv, da sam je čak na taj zločin nagovorio, no izjave Žakove i njezine uvjeriše istražitelje о protivnome. Pustiše me. Ona je dobila tri godine. Kod ovakvih afera je franceski sud galantan. Žak je otputovao u Rusiju. Šta je s njime, ne znam. U bolnici davah mu revolver da me ubije. On me tek zagrlio — posljednji put. Ovih dana će Žaneta izaći iz tamnice. Otići ću pred nju. Ja je ljubim , i da je mene osakatila, još više bih je volio.. .

130

STARINSKO

PRIPECENJE

Bil vam je tak v jednom selu opančar. Zval se je Cenek Ščukanec. Bil je jako dober človek. Caru je daval carevo, bogu bože, a bližnega je imal rad kak sam sebe. Ni bil baš veliki bogomolec, m lizal poda f cirkvi, kajti je znal da je Gospon Bog sigde i da je boža cirkva celi lepi ovaj boži svet. Im al je samo jednu falingu. Štel je se znati, makar nî dobro preveč znati, a još gorše sê znati, kajti samo Gospon Bog se znati smeju i moreju. Jene večeri je naš Cenek z svojom tovarušicom baš štel spati iti, deca Miškec i Rožica več su bila f posteli, a nato vam negdo počne kučiti po obloku. — Jezuš na, Cenek — reče Ščukancovka — to su za sigurno tati i tolvaji, poteri ih sveti križ! Naj im, dragi Cenek, za niš na svetu otpreti! — Ha, verek, pak nek jesu tolvaji i tati. I fakin je človek kak sem ja. Denes je sveta nedela, siromaki su morti gladni, a ak su lopovi, onak nam samo život zeti moreju i nek im bu. Cenek na oblok i reče: — Gdo ste, boži ljudi? — Gladni i bosi siromaki bez krova. Pogorelci. Naj nas nutra puščaju za lubav našega gospodara Jezuša i gospe Majke bože bistričke. Cenek dukne, pušča ih nutra i reče im: — Falen bog, siromašni pogorelci. Kesno je, nedela je, veto smo večerali, ali za dobre stare Horvate bu se več nekaj našlo. To je moja naj prostiju žena, a ti, Bariča, daj metemtoga malo slanine, jajec, kruha, polič vina i na vrtu natrgaj malo mladega luka. Ak još jenput večeramo, nebu carevina prepala. Prosim boga i njih naj se dostoju sesti. Jen pogorelec več je bil stari. F košari je imal bradvu. Zgledal je kak žagar ili zidar. Drugi je bil puno m lajši. Zgledal je betežno van, imal je tenku bradu i oči kak da se furt plače.

131

Gosti su bili jako lačni, i kad su se navečerali šunke, jajec, luka i kruha, Bariča donese škaf i kopajnu i opere im s Cenekom prašne nažulene i krvave noge. Kad su v jutro pogorelci gosti s Cenekom odišli, najde gospa Bara f kutu jenu pogorelsku palicu i sune v zrak kak da ju je kača drgeznula ili pozoj fpičil. Batina je vendar v nezinoj ruki počela dobivati listje kak ružmarinska grana, po boti su počele cvetati rožice, klinčeci, fiolice i farbe kak na vuzmenoj pisanici, a cela hiža vudri dišati po temjanu kak da f cirkvi gospon biškup mešu služiju. Cenek je došel z svojimi gosti do Majke bože na križajnu, i kad su se počeli za srečen put kuševati, reče m lajši pogorelec s tenkom bradom i z očmi kak da se furt plače: — Vezda, predi nek odidemo, reči, Cenek, kaj si želiš. Sê buš dobil kaj hočeš, kajti sem ja tvoj gospon i spasitel Jezuš, a ovaj stari je onaj trdi kamen Peter, na kojemu sem Cirkvu svoju zidati počel. Kak nekad v staro vreme, idemo po svetu iskati do­ bre i čiste ljude, al ih nismo puno našli. Još uvek penezi, još uvek zlatni junec gospodari na svetu, bogataš globi siromaka, sabla kole slapšega, a sveta reč se za Judašovo srebro prodava. Još uvek sluge i m oji apoštoli zidaju moju Cirkvu i moja sveta Cirkva još uvek ni gotova. Ti si ju zezidal f srcu svom ter zaželi od mene kaj ti srce išče, pak m ir vam svim ljudem dobre volje. Cenek kušne Gosponov skut i zaprosi samo j eno. Prosil je Jezuša Kristuša i svetoga Petra naj dostoju zapovedati nek mu zdenec v negvom dvorišču sve pove kaj se bu pripetilo. Tak je i bilo. Boži sin i sveti Peter odideju dale po belem svetu, Cenek doj de doma v dvorišče, luče vu črni zdenec i pita: — Reči mi, moj zdenček, kaj bu za dvadeset let z mojom da prostiš ženom Baricom, z mojom decom, Miškecom i Rožicom, i s Horvatskom, mojim polublenim orsagom? Kaj je Cenek v zdencu videl, ne zna niko osim boga, ali je moralo biti jako hudo, pokehdob je siromašni opančar od jada vujnega duknul, ftopil se, i kad je došel pred zlatni lokot na vratih dike nebeske, povê mu sveti Peter apoštol: — Vidiš, Cenek, ti ne bi tak rano došel v diku nebesku, da nisi štel preveč znati, kajti nî dobro preveč znati, a tulikajše još menše je dobro sĕ znati, pokehdob samo Gospon Bog sĕ znati i f srcu Jezuša Kristuša i Majke bože sê zločestoće, se grehe, sĕ muke i sê suze našega zemalskoga života nositi moreju i hočeju.

132

LILA

Iza duga, duga vremena nađem se sa Komadinićem.. . Kao općinski liječnik s izvrsnom praksom gotovo nikad ne bi dolazio u Zagreb, to manje što mu grad bijaše vrlo antipatičan, a da nije znao zašto. I u tim stvarima ima idiosinkrazije. Komadinić bi redovito u Zagrebu obolio ili u najm anju ruku doživio kakvu neugodnost. Jedinac vrlo imućnih ekonoma, instin­ ktivno je nosio u duši kao m ržnju koju ima svaka pokrajina za glavne gradove. Inače ne bijaše na njemu ništa provincijsko. No­ sio se onom biranom elegancijom što je inače prirođena samo pravim patricijima. Bavio se atletskim sportovima i znao je u najintim nijim odnošajima sasvim nehotimično sačuvati neku ari­ stokratsku udaljenost između sebe i drugih. Njegova glava s buj­ nom smeđom kosom i bradato lice s orlovskim nosom davaše mu nevjerojatnu sličnost s francuskim kraljem, pa smo ga već na sveučilištu u Beču zvali Henri Quatre. Mišljah da čovjek njegove ljepote, snage, inteligencije i imetka mogaše biti tek srečnik u ljubavi. Kad se zaljubismo u nj mi muškarci, kako tek umiru za njim krasne žene! — često sam pomišljao, čisto zavidljivo, uvje­ ren da se samo zato nije oženio jer ga tamo na granici nose na rukama štajerske baronese i kontese. Iza objeda odemo u kavanu i uđemo u beskrajni, slatki raz­ govor pobratimski. — Pitaš me š to se ne oženih? — reče i krasnim licem pade sjena, tužna sjena rezignacije. — Nisam se oženio iz vrlo prostog razloga. Ja naime nisam nikad ljubio. Kao đak teško sam nagrajisao odmah iza mature. Slavili smo ispit, pili smo kao Zagorci i najzad — no, što da ti pričam? Stara pjesma. Prvi moj dodir sa ženom ne bijaše samo prostitucija već i teška, sramotna bolest. Posljedica užasnog tog doživljaja bijaše ta da sam užasno zamrzio ženu uopće, da m i se upravo ogadiše sve žene, pa sam na vlastitu dragu pokojnu m oju majčicu u cinizmu svog beznadnog medicinarskog materijalizma znao pom išljati frivolno i trpko. Maturantska

133

vinska čašica je otrovala sav moj život, kako evo vidiš. Pa ipak, kako sam čeznuo za ženama, koliko sam ih volio! Kao potonji specija­ lista za ženske bolesti proučavao sam divno žensko tijelo žarom umjetnika, i dok sam znao drhtati od zanosa gledajući božansku vazu ženske milokrvnosti, ne usudih se ni pomišljati da prinesem otrov njenog prokletog sadržaja suhim, žednim, tantalskim mojim ustima. Zbog toga su me mogli i klevetati kao homoseksualca, čak kao hermafrodita, kako ti je poznato. Ljubav? Držah je tlapnjom, bajkom lažljivih pjesnika i fantastičnih literata. Mada sam mogao znati da moja rođena majka nije poznavala, nije voljela drugog čovjeka osim mog oca, ja sam tu pojavu smatrao seljačkom, la­ danjskom navikom i odista sam se proučavanjem stvarnosti, posmatranjem realnog života uvjerio da ljubavi uopće nema, da je to prazna, pusta, gola riječ, kao što su fraze Sloboda, Pravda, čovječanstvo. Brakovi, kako znaš, funkcioniraju izvrsno bez ljubavi, a ni­ kako s njome. Brak i ljubav se isključuju, jer je ljubav najšira sloboda, a brak — najuža ili nikakva sloboda. U svome prouča­ vanju tih pitanja dođoh dotle da nisam ljubav počeo ozbiljno sma­ trati tek barbarskim, primitivnim, divljačkim nagonom, već i obi­ čnim zločinačkim instinktom. Ljubav je zločinstvo, jer ruši sve­ tinju i m ir braka. Uzmi samo poznatu junakinju Ibsenovu. Ta ženetina drži da ni rođena dječica nisu dužnost prama ljubavi. Sjeti se George Sandove, koja je odista u životu provela ono što se zove Slobodna ljubav. Ta otrovna klincura upropastila je je­ dnog anđela kao Chopin, i anđeo Chopin je smrtno kasnije preziraše. Sjeti se samo njene pripovijesti sa Sandeauom, prvim i najdražim ljubavnikom, kojega je kao kakva javna ženska svod­ nika uzdržavala. Kad ostarješe, sastadoše se, i pošto on izađe iz sobe, George Sand je pitala tko je taj sitni i udvorni starkelja.. . Zamisli Eloizu koja ne može prepoznati svog Abélarda, i Juliju koja u starosti ne prepoznaje svog Romea! Kao zločinački nagon, ljubav je bolestan instinkt, i najčestitije, najzdravije duše nalaze se u ljubavnoj groznici, u duševnom stanju vrlo sličnom zločinačkoj psihi. Ljubav ubija, sasvim kao zločinstvo, i mami na zločinstvo. Veliki zločinci su mahom veliki, nezasitljivi, nezajažljivi ljubavnici. Gledajte, vapi strasni Španjolac, ja sam ubio jer sam ljubio slatku obožavanu svoju Ciganku što me odmah učini lupežom i zlikovcem. Heleni, Rim ljani su tipski zdravi, nor­ malni ljudi i oni su vrlo slabo im ali onog osjećanja za ženu koje mi danas krstimo ljubavlju. Puk, zdravi puk ladanjski ne ljubi, a kad ljubi, kao na primjer naš slavonski Šokac, znači da se po­ kvario. Za ljubav su sposobne samo egzaltirane, abnormalne, bo­ lesne naravi, pa se ljubavi čuvaju pametni ljudi kao Goethe, što svršava svoj a r s a m a n d i s debelom gazdaricom.

134

Shelley bijaše zacijelo duša čista kao prometejski čisti oganj, pa šta vidimo? Indirektno ubija, natjeruje na samoubijstvo prvu svoju draganu. Kod Byrona ne znaš gdje počinje ljubav i gdje svršava libertinska orgija. Heine je isto takav cinik kakav je lju­ bavnik. Užasni, kao Apis i rimski imperator gorljivi ljubavnik Mi­ rabeau je prama svojoj dragoj markizi Sofiji u sasvim pornograf­ skim odnošajima i kao ljubavni pisac je on preteča užasnom marquisu de Sadeu. Puškin i Lassalle padaju zbog ljubavi u apsurdnim, tragiko­ mičnim dvobojima. žena, ljubav čuči iza svakoga zločinstva, i baš tu vrijedi ona cherchez la femme. Ljubav, najslađi osjećaj najdivnijeg stvaranja, postaje u pravom, poetičnom svom obliku grozna, vulkanska ra­ zorna sila. Ljubav i Smrt. Svaka prava ljubav, sa paradiskim smi­ ješkom na netaknutosti vlažnih Evinih usana, nosi u ruci pur­ purnu, crvenu jabuku zločinstva, skrletni plod patnje, grijeha i neminovne smrti. Ljubavnu pjesmu svira kostur, virtuozni skelet, na našim bolnim žilama, krvavim gudalom iz naših živaca i iz naše sijede i lude kose. Tako sam ti ja umovao о toj takozvanoj ljubavi, dok je život, plahovit i bujan, pored mene tekao i tekao svježinom arkadijske rijeke. A u zelenoj, bistroj vodi pruža prama meni zagrljaste ruke divna crnka s očima kao noć i baršun, s kožom kao kip od žuć­ kastog salamunskog binjiša. Druga me čeka na obali, kose do zemlje puštene, kao odmorna hladovina vrbe žalostinke, noseći u predanosti modrog oka svu bezdansku dubinu modrog neba i sva svjetla visokih, nedodirnutih, neodoljivih želja. Treća m i pjeva medenim glasom sirene, pjeva i moli da dođem izdahnuti u ritm u njenog zagrljaja. . . Što sam više ljubav izbjegavao i ženu prezi­ rao, što sam više pipao liječničkom rukom ženske kraste i skropule, to više me napastovala i trapila ona prava hrvatska, ona prava slavenska čežnja. Koliko sam ženu stvarnosti prezirao, to­ liko sam žene m ojih snova, Venerine oltare m ojih maštanja, ka­ dio svim tamjanima moje južnjačke duše. Jer mi Hrvati znamo tek čeznuti i ništa nemamo osim te velike, tajne, tihe, dječije čež­ nje pastirčeta što prebire na dvojnicama dok mu se siromašno oko gubi u zamagljenoj dugi horizonata iza kojih su bijeli dvori, mirne grane i divna, samotna žena što čezne, čezne i čezne pod mlačnim tišinama mramorova i lovorova. I tako sam ti ja, prak­ tičan doktor, postao najobičniji, sam sebi komični maštalac. Je­ dared, u Varaždinu, uđem u crkvu sa namjerom da se osvježim u njenoj hladovini. Ti već znaš da sam u vjerskim stvarima do­ duše konzervativan, ali potpuno indiferentan. Ja dakle u crkvu, zavučem se u ispovjedaonicu i stanem onako umoran i sam po običaju fantazirati. Ne znam razmišljah li о svojoj teoriji po ko­

135

joj svakoj ženi odgovara u prirodi po koji cvijet. Narod je to tamno osjetio i otud imena kao Ljubica. Jest, imade žena u ko­ jim a je utjelovljen lijer i bršljan. Nisam samo darwinovac, već povrh toga mislim da su đurđici i ruže šukundjedi i prababe li­ jepih dama. Ne samo da svako krasno žensko tijelo ima sasvim poseban miris — čuveni »miris žene« — nego taj miris redovito odgovara mirisu kakvog cvijeta, kao koža što odgovara mekoj puti njegovih delikatnih latica, pa što je žena krasnija i rasnija, to je ta srodnost mirisa i opipa veća. Im a žena što posjeduju svu rosnu i žutu aristokraciju teške, napupale tea-ruže što je okrenula grudi svoje prama cjelovima sunca. Drhtava, žilicama kao živcima isprepletena koža modrog božura nalazi se pod košuljama nježnih gospođa što bi se morale zvati gospe Mimoze poput Japanke. Tako ti se dakle m išlju klatarim u crkvi, kad eto ti pred oltar djevojčice. Kleče pred Bogorodicu i stane tako usrdno, tako pre­ dano m oliti, kako bi samo ljubičica molila da to umije. Moglo jo j je biti oko petnaest godina. Bijaše u koroti, i pošto je i moja majka nedavno preminula, gledajući to djetinje djevojačko lice sa dugim trepavicama i zlatnom krpom crkvenog refleksa na skromnom crnom šeširu, promatrajući to pružanje lijepih vošta­ nih ruku prama žrtveniku, nisam ni opazio kako m i curkom cure suze. Proučavajući život, zaboravih živjeti, zaboravih oženiti se, postadoh dosadljivi stari bećar, ali nagon oca osvojio me neču­ venom snagom, pa m i bijaše kao da sirota djevojčica rođeno moje staro bećarsko srce stiskava djevičanskim ručicama, te iz mog srca kapaše vrela krv, dok tecijahu moje suze, stidljivo i bolno. — Trebate li štogod, mogu li vas čime poslužiti, uboga, draga moja gospodično? — obratih se za njom dok ostavljaše crkvu, ali ona, prožeta jamačno molitvom i m išlju na svoju tugu, a smatra­ jući me svakako nametljivim ljubavnikom, ostavi me oborenih očiju, bez odgovora, a crkva, pa malo-pomalo duša moja zamirisa njome, zamirisa mirluhom proljetnih ljubičica. Ne znam kako se zvala, nikad je više vidio nisam, ali meni će dovijeka ostati u uspomeni mala, pobožna, draga i sirota Ljubica. Ah, kasno i pre­ kasno sam uvidio da ljubav nije zločin niti šala, da bludnica nije žena, da ima još na svijetu žena, pa da žena čuva sveti plamen ljepote i dobrote, dok se muškarac više odlikuje u pravcu istine i snage. Potrebu ljubavi osjetih tek kao matori samac koji nema više prava od života tražiti ljubavi. I sve to, dragi moj amice, samo zbog toga jer sam kao balavac od osamnaest ljeta popio dvije-tri čaše odviše i dao se odvući u javnu kuću, odakle inače većinom izlaze ukaljana srca ali zdrava tjelesa. A sada me slušaj! 136

Jest, i ja sam ljubio, ali tek jedared, samo jednu noć, i to baš u tome prokletom Zagrebu što za mene vazda bijaše i ostaje kobno, fatalno mjesto .. . Prije pet godina, u prvo proljeće, prije Uskrsa, vraćam se vrlo kasno od rodbine iz Kapucinske ulice i, šetajući samotnim i kao pokojnim ponoćnim Gričem, opazim u kutu na klupi mlado žen­ sko čeljade, pa se približim i nagovorim. Djevojče bijaše lica više ugodnog no lijepog, ali kosa, oči, a naročito zubi — no, to si trebao vidjeti! Pa tek struk! Kao pred kiparskim vještim očima je pred m ojim vičnim pogledom najodjevenija žena gola, i ja mogu iz detalja kao što je oblik vrâta ili same ruke, tačno i skoro nepogrešivo rekonstruirati do sitnica svako žensko tijelo. Zvala se Milica. Iza kratkog nećkanja mi prizna da je bez stana, da je gladna, da se želi ubiti. Jedva je na­ govorim da me slijedi u moje svratište. Tamo, u sobi, iza obilnog zalogaja, razveže joj se jezik, naročito pošto se uvjerila da odista ima posla sa gentlemanom. Obična priča. U gradiću К-u joj je otac mali majstor, pećar. Ljubav, plahovita i pomamna, s odvjetničkim perovođom, koji dobiva stallum i ženu, a Milice se otresa, po­ slavši je sa nekom svoticom i tobožnjim preporukama u Zagreb. Ovdje život kod neke pralje, udove sa košem dječurlije, uzaludno traženje pristojnijeg mjesta, spavanje u vlažnoj, smradnoj sobici kao u kutiji sardina, sastanci sa dva starija gospodina, pijanke sa časnicima, sve naglije padanje kao da do grla propadaš u treset, pa očaj, sitost, misao na smrt i namjera samoubijstva. šta ćeš joj? Za švelju nije učila; kuhala je radnička jela; bila je da­ kle nesposobna za bolju kuharicu, za običnu sudoperku bijaše odviše inteligentna, a za sobaricu odviše lijepa, pa je oprezne do­ maćice ne htjedoše uzimati kao nesumnjivog kućnog neprijatelja, svog takmaca kod muža i očevidnu opasnost kod sinova. Naravno, iz njene sobe htjedoh se udaljiti, ali ona me kroz plač stala zaklinjati neka ostanem jer se boji sama. — Ne bojim se samoće. Ja se sebe bojim, dobri gospodine! — jecaše, a ja kud ću, šta ću, legnem na divan, dok se ona pružila u postelji, govo­ reći mokrim očima da su muškarci zvjerad i da bi je na mom mjestu svaki zloupotrijebio. Mene je, priznajem, osvojila silna strast, ali već pomisao na njene izgažene cipelice djelovaše kao hladan douche. Zbog nje ostadoh preko vremena u Zagrebu, tražeći joj pri­ stojno mjesto, isplativši joj dug kod one pralje u Novoj vesi i kupujući joj toaletne sitnice. Kako znaš, ja sam jedinac, nemam braće, i već drugi dan bijah s njom kao sa sestrom rođenom. Kako je imala miris i proljeće jorgovana, zvao sam je Lila, osjećajući kako mi ispod košulje raste, buja i cvjeta grana ljubičastog jor-

137

govana, a na grani sa grozdovima u debelom cvijetu, među metuljim a, rosom i pčelicama »sićani slavuji« — što reko Pjesnik. . . Jedne večeri, na sam Veliki četvrtak — ona je već spavala, sirotica! — legnem na divan, ugasim svjetlo i kroz prvi san čujem kako je došla к meni. — Oprostite, dragi doktoricu, boli me glava i nemojte mi za­ m jeriti, zamolim li vas da glavu naslonim na vaša prsa. . . ovako, polako... Bijah tronut i nemam riječi za bilo i približni opis toga čud­ nog, čudnog osjećanja. Kao da sam postao mekani, topli, paučinasti oblak, pa putujem i putujém, a na rebrima mi se smije ru­ žičasta zorica, dok gore trnu posljednje jutarnje zvijezde, a odo­ zdo već prši srebrni ćurlik blaženog ševinog gr'oca. Ah, kada osje­ ćah na grudima tu mladu glavicu koju je život već umorio, ovo blago proljeće koje se već bez maja okrenulo u jesen, ovu granu jorgovana na kojoj zakuka crna ptica kukavica, uzdrhtalom rukom milovah te uzavrele, znojne sljepočice što ne slutijahu da na njima milujem Magdalenu ovog groznog našeg svijeta, milo moje lada­ nje, gradom otrovano, nesuđenu sestricu i nesuđeni svoj porod: sve ono što mogaše postati život, sreća moja! — Pardon, gospodine, smijem li glavu položiti na desnu vašu stranu? — Zašto, Lilo moja? — Ah, zato, jer vaše srce jako lupa, pa mislim da vas vaše srce b o li.. . — Ah, Lilo, Lilice moja, ne boli mene moje srce, već me boliš ti, godine, život me boli, boli me tvoja glavobolja i tvoja nemoćna mladost, tvoja sirotinja, nesreća, nesreća i sirotinja ci­ jele zapuštene i napuštene mladosti, cijelog mog naroda, cijelog svijeta, mene boli! — tepah jo j, a matore moje suze, suze oca, pokrovitelja i brata, suze milosrdnog doktora, naoko surovog i hladnog, kradom nizahu svoju bolnu sreću u jorgovanski miris njene bujne, tamne kose, mekane i tople kao majska noć. — Zar je to sve? — pitaš me, dragi amice. — Jest. To je sve. Zaključak nećeš čuti, jer ga možeš vidjeti. Izađemo i svratimo se u gornjoj Ilici u krčmu, punu pijanih vojnika, radnika, i »drmeša« bijesne stenjevačke muzikaške sim­ fonije. U drugoj, finijoj sobi, sobi za bolje goste, nađemo vrlo lijepu, ali malo odviše ugojenu ženu sa čovjekom podoficirskog držanja, jamačno jučerašnjim žandarom. Opazivši liječnika, na njenom licu se namrgodi nezadovoljstvo, njen muž krčmar po­ stade očito zlovoljan i brutalno, bez razloga, udari zapuštenog derana, njoj sasvim sličnog, koji urlajući i vriskajući kao zloban majmun izleti napolje. Doktor je tek problijedio.

138

To bijaše ona, Milica, narečena Lila. Ona i njen muž bijahu silom uljudni, ali se vidjelo da jedva čekaju čas da odemo, što brzo i učinismo. — Evo, tako svršava moja historija о mojoj ljubavi, о mojoj grani jorgovana. Milicu sam preporučio kao konobaricu kod poz­ natog krčmara. Ostatak pogađaš i vidiš. Otišavši jedared sam u spomenutu gostionicu, nađem Milicu Fintić rođenu Vrgoč samu s onim zlim deranom i dvjema zamusanim djevojčicama. U razgovoru prijeđem i na doktora Zvonimira Komadinića. — Dobar čovjek, ali »vudren« — reče ona i kucne se sumnjivo prstom po čelu. — Jako fin i dobar gospon, ali se pripovijeda da ima radije muškarce no žene. . .

139

MORALISTA

Golojuh, ravnatelj štedionice u poznatom gradiču N-u, bijaše poštenjak na glasu. — Čistu obrazu malo vode treba. — Sve za obraz, a obraz ni za što. — Dobar glas vrijedi više no zlatan pas! — govorio bi svaki dan najmanje sto puta. Kraj njegove postelje ležaše u zlatnom povezu prijevod Smilesove knjige o značaju. — Karakterâ, značajeva nam treba kao komadić kruha, a baš karak­ tera, značajeva mi nemamo — propovijedaše Golojuh. — Što će mi pamet, što će m i naobrazba nemam li značaja, nemam li mo­ ralne sile da znanje i inteligenciju upotrijebim na opću korist? Jest, znanje je moć, ali samo u značajnika je znanje korisna sila, dok je inteligencija beznačajnika pravi proizvod pakla i najveća nesreća društvena. Ja nisam nikakav velik duh i veleum, ali svi znaju da sam pošten čovjek. A i to je mnogo. Veleumi se rađaju. Talenat je dar božji kao zdravlje i ljepota, ali nitko se ne rađa poštenjak. Dok je veleum plod slučaja, karakter je stvar osobne zasluge, i prema tome bi ljudi trebali slaviti i nagrađivati samo značajnike, a nikako one što su hirovima pukog slučaja umno jači od drugih, da budu obično daleko zaostajali u moralu. Kao pravi moralista, kojemu je svijet razdijeljen u pošte­ njake, u elitne Golojuhe, i u nepoštenjake što su još uvijek u većini, Petar Golojuh silno se starao za poštenje i moral u svom trgovištu, to više što je kao ravnatelj štedionice znao da je po­ štenje među inim i pitanje mjeničnog povjerenja. Kako ovako okrugao, krupan, dlakavih ruku i bradatog, ozbiljnog lica, u so­ lidnim , neelegantnim — u karakternim odijelima nema sreće u ljubavi, uzevši za ženu vrlo poštenu i vrlo ružnu Sidoniju-Sidu Dropučić, prezire sve lijepe žene i smatra ih beskarakternima, mada u tome dolazi u velike sukobe s bratom, ljepuškastim i nestašnim koncipijentom kod mjesnog kr. javnog bilježnika. Moralista Golojuh je mrzio naročito ženu svog intimnog pri­ jatelja, mjernika i kućevlasnika Krulca. Bijaše Zagrepčanka, a pokrajinci ne vole Zagrepčanke. Nije se htjela družiti s ružnom

140

i moralnom njegovom Sidom. Nosila se naj nemoralnije, najele­ gantnije u poznatom gradiću N-u. I, što je najstrašnije, bijaše lijepa, čudno, neobično, neodoljivo lijepa. U svakoj toaleti izaziva njeno tijelo mnogo više na prvi pogled u svojoj pravilnosti no što je uistinu izaziva i draži kao da je golo. Modre oči pod dugim trepavicama, crnim i svilenim trepavicama kavkaske robinje, tako su duboke, krupne i tamne, da se čine poizdalje crne kao modra ponoć, pa kad vas gledaju, mislite e škilje i bojite se duže gledati te opasne, čarobne, modre i crne oči, lijepe te oči! Zubi kao dirke novog glasovira, ruke zagrljaste, pravilne noge ne iskrivljuju ni najtanje pete visoke barok-cipelice, crna sjajna kosa nemoderno bujna: zdrava kosa na zdravoj glavi bez nervoze i glavobolje, a u ugodnom, čudnom altu glasa poezija stare viole, rezerviranost neutažive strasti, sjena južnih noći što odmah hvata za srce. . . Priča se da je u Zagrebu nesrečno voljela đaka Primorca, pustolova i krasnika, udavši se za Petra pl. Krulca tek zbog mo­ rala i pristojnog položaja, žene u poznatom gradiću N-u mrze je jer se s njima sastaje tek kad mora. Djecu silno voli, ali je dosele jalova. Svira prilično na glasoviru, kuha izvrsno mada je Zagrep­ čanka, a sada joj je — kažu — ljubavnik novi sudac, kicoš Volf, neženja, uznemirujući svako veče susjedstvo, svirajući s njom u prvom katu stare Krulčeve kuće četveroručne komade. I dok oni tako sviraju, moralista Golojuh u vrtu svratišta »K zlatnom kokotu« upozorava pl. Krulca kod piva i pečenog praseta na moral, na svetost bračnog života, na sramotne rogove glupih supruga, na podlo kukavništvo izvjesnih muževa, na parasitsku nezahvalnost golotrbih, zbog ljepote uzetih lijepih gradskih lakoumnica, na pomaganje očitog nemorala toleriranjem nemorala u vlastitoj kući, pa na pravo samoobrane i ubijanja u sličnim pri­ likama ... Mjernik Krulac sluša i sluša, guta i guta, obarajući plavu, ćelavu glavu, čupkajući nervozno mršavu bradicu i grizući nokte, dok će jedne vedre ljetne večeri: — Znam ja sve to već odavna. Ali što ćeš — sablazan, pa onda te proklete novine. U takvim stvarima je prevareni muž uvijek smiješan, a ja se kao zubobolje bojim smiješnosti. Učinim li što, neću i ne smijem biti smiješan. Zato te molim, budi mi kao prijatelj i kao poštenjak na glasu večeras na ruci kao svjedok. Ne ispituj mnogo — uhvatio sam ih. Noćas im aju sastanak. Ulovit ću ptičice in flagranti.. . — A gdje se sastaju? — upita Golojuh, a oči mu kao u ku­ hanog raka. — Malvina je primila brzojavku iz Zagreba da zbog materine bolesti mora odmah tamo. U isti mah mi veli sluškinja Dora da

141

je Malvina naručila sobu kod njene sestre, udovice Bare, seljanke blizu željezničke pruge u Zagreb, u selu S-u. Rendez-vous, nema sumnje. — S muzikalnim sucem . . . naravno. — Po svojoj prilici. Prijatelji uzmu kola i oko ponoći stignu u gorsko, razbacano selo. Kola i kočij aša ostave oprezno kod crkve pa krenu s Golojuhovim snažnim slugom poljskim putem i za desetak minuta stignu do seljačkog dvorišta s mršavim voćnjakom, jasenima, ora­ sima, pa stajom, pojatom i stanom u jednoj jedinoj, čađavom slamom pokrivenoj drvenj ari. Dva zastrta prozora obasjana.. . Golojuhu zabubnja srce kao općinski bubanj, slina mu se osuši, a grlo i riječ ga izdaše. U dvorištu zalaje pašče, netko se poja­ vi na kućnom trijemu, a Krulac će Golojuhu: — Umakne li tkogod, ti ga sa slugom uhvati i pucaj u zrak ustreba li. Golojuh ga nije poznao, tako mu se lice izobličilo od jada i ljubomora na jasnoj mjesečini, a oči zakrvarile! Izobličen poleti Krulac prama trijemu, uhvati seljanku za vrat, i Golojuh začuje kroz tišinu kao kroz davljenje i hropac: — Tu su — tu su — gospon--U izbi se ugasi svjetlo, seljačko pašče laje i urliče na pustom dvorištu, poskakujući podvita repa pod prozorčićima, vrata pra­ skaju od mjernikovih udaraca, a iz sobe se čuje žensko zapoma­ ganje i luđački, bestijalni glas Krulčev. Okno se naglo otvori, net­ ko izleti van, padne na dvorište kao vreća, a Golojuhov sluga, tje­ rajući baš oko kuće lajavo pašče, udari s obadvjema rukama kolčinom čovjeka koji se htio spasiti bijegom te se odmah ponovo bez svijesti srušio. Moralista Golojuh, zabijen о tie dosele od užasa kao klin, pri­ skoči do nesrečnika, zapali žigicu i ima što gledati: u krvi leži nje­ gov brat Josip, veseli koncipijenat, dok se iz sobe čuje kako Kru­ lac svoju divnu ženicu već moli za oproštenje .. .

142

MRTVI

ŽIVI

ILI

POLUMRTVI

Baveći se već dugo narodnim gospodarstvom, nađoh mnoge istine, rezervirane za Hrvatsku ak — pardon: za Jugoslavensku akademiju. Tako, na primjer, porast cijene govedine je u Hrvat­ skoj u obratnom razmjeru sa cijenom Hrvata, što je skuplja go­ vedina u Beogradu, skuplji su Srbiji. Što je skuplja teletina u Za­ grebu, jeftiniji su Hrvati. Sasvim kao u vojsci. Tamo mi rekoše: — Tolike si škole učio, pa ni pastuha osedlati ne znaš. — Jest, al ako me poškaklja kopitom po čelu? — Što onda? Pastuh stoji dva­ deset tisuća, a ti ni filira. — Drugim riječima, her von kapral, pastuh jede kao vegetarijanac zob, a j a ----A ti, regrut, ti si zob za gospodske topove, koji ne poste ni petkom. — Zar će pucati i na nas pastuhare? Što će na to reći neprijateljske gospodične kobile? — Reći će da sutra idete na raport i da će vaš sin, bude­ te li ga imali, biti mulac, jer ste vi magarac. — Otkada magarci služe velevlastima? — Odonda otkada je tvoja regrutska koža tre­ bala zvoniti na bubnju! Abtreten! No, premda su jedno- i višepapkaši kod nas sve skuplji, a mi sve jeftiniji, hrvatski život ne izgubi cijene u bankama. Mislim na osiguranja, životna osiguranja. Strast osiguravanja toliko obu­ ze naš junački, hrabri, penziofilski i za premijama halapljivi svi­ jet, da je to prava pravcata manija, pošast, prava ljudska filok­ sera, šap, slinavka, bjesnilo. Dosele se mogaste osigurati sami. Sada vas može osigurati tko hoće. X, Y, Z mogu špekulirati na vaš život. Dosele su se Zagrepčani osiguravali. Sad osiguravaju. Svaki je agenat kakvog asikuracijskog društva. Neki kanonik je osigurao trideset osoba, a njega osiguraše njih šezdeset! Lutrija. Lutrija na ljudski život. Kako nemamo konjskih utrka i oklada, kladimo se na grbaču svoga bližnjega. Meta je crni kec grob. Džo­ kej, binjedžija je »smrt bijela kost«. Radi se tek o tome da jahač životinju — pardon: čovjeka u dani rok, ni prije ni kasnije, doćera do cilja, do grabe, do groba. Još nikada ne bijaše Hrvatu za-

143

nim ljiviji život Hrvata. Zagreb misli samo о dubokijem proble­ mima — о životu i smrti, blago nama! — Sto, zar vi kašljete? — Da m i vrijeme prođe. Mađari nam još uvijek dopuštaju nevinu i — njim a korisnu — zabavu kašlja., Ja dakle kašljucam, naravno ne na saborskim sjednicama, i imamade da ću za nekoliko mjeseci— kako da vam kažem — kihnuti, otkihnuti. — Zar umrijeti? — Nadam se. Visoka zemaljska vlada nije nam još zabranila zabosti nosa u ledinu. Mađari nain još ne zabraniše krepavati. Svaki Hrvat ima sveto pravo um rijeti kad hoće, kako to glasno i jasno proizlazi iz Nagodbe, najnovijeg Novog zavjeta. — Bože, da ne mislite na samoubojstvo? — Zašto ne? Na sve treba misliti. Počinim li taj prijestup, Mađari i visoka zemaljska vlada neće me jamačno suspendirati, premjestiti. — Ah, gospodine, recite mi dan kada ćete um rijeti kao stoik, car i Cato! — Vi me želite osigurati? — Oh, ja sam siromašan, imam djece, ženu i njene oce mojoj dječici. . . Naravno, nisam bio Cato, car i stoik. Nisam se ubio, ali sam u b io ----drugoga! Moj osiguravač, napravivši zlu špekulaciju u kršćanskom zanimanju za moj život, najeo se u tuzi zbog drugog, zbog života moga, strihnina kao gulaša i pošto mu Mađari toga ne zabraniše, otegnu, štono riječ, papke! Pićpilić, moj prijatelj, bježi od mene kao od šekutora. Misli da sam ga osigurao! Kada me vidi na ulici, problijedi kao Sišićeva povijest, jer misli da mi je poznat rok njegove smrti i da imam sreće u igri, lutriji, asekuracijama, nemajući sreće u ljubavi. Zvao sam ga na pol litre Bručiću u Ilici kod Senice. Odbio je, jer je — znate — alkohol otrov. Odbio je i ponuđenu čašu vode. . . Ima, znate, nezdravih prašaka... U Savi pri kupanju me opazio, dobio je grč i morao sam ga spasavati. — Da ti ne umrem prije ro k a !----Tako m i se zahvalio! Pišući te retke, primim pismo. Gospođa Pićpilićka m i javlja da je moj prijatelj i njen muž umro od straha. Kaplja ga je uda­ rila, a već mjesec dana je bio potpuno abnormalne pameti. Naj­ stariji njegov sin prijeti mi kao švindleru,(agentu i špekulantu re­ volverom. Zove me čičikovim. I Cičikov bo, Hrvat iz Rusije, špekuliraše dušama. Mrtvima. Mi špekulišemo — živim dušama, upravo poluživim dušama, duši­ cama. Siže za komediju i ja ga poklanjam našim komediografima s molbom da me ne osiguraju.

144

Najviše se špekulira na život neke stare dame. Jedni računa­ ju da će naskoro lipsati i već im se kroz zube cijede skomine u nadi dobitka iza njene smrti — smrti plemenitaške babe u grad­ skoj ubožnici. Drugi špekuliraju da će nesrećnu ovu damu na umoru samo oni spasiti i tako omastiti brade debelim premijama. A mi, utvrđujući činjenicu da sa porastom cijene govedini i mađaronstvu pada cijena hrvatstvu, mi se nadamo da će se ljuto prevariti svi koji se klade i kockaju oko života i smrti stare gospe Kroacije koja još nije Krobočka, mada je pritisnu rulja čičikovska, hohštaplerska, revizorska i revizionistička. Ili zar je odista funta mađaronstva, slavosrpštine i kravetine dragocjenija od fun­ te srca hrvatskoga? Hrvatska, ti imaš riječ, mada te možda izdaše i prodadoše oni, koji te za tvoju sirotinju »osiguraše«!

10

m atos

и

145

ZAGREBAČKI

BAEDEKER

Zaspo ja u ajzlibanu i zapo u jednu varoš. Uzmem čoeka, da m i vrijeme prođe i da me malo provoda po sokacima. — Kako se zove to mjesto? — Zabreg, naj dostoju. — Baš je za bregom, gaće mu gosine! A ona kuća? — Mađarska direkcija, da prostiju. — Pa to sam ja u Zagrebu, lulu mu njegovu! — A, nekak. Tu Mađari im aju pravicu. — A ova lijepa palača? — To im je jugoslavjanska jakademija. — Pa što tu rade? — Ha . . . niš. Im aju pune pivnice papira. — lio .. . naj ... alaj ima tu cura! Ko na vašaru! — Je, nekak! Puce sediju, dečke glediju i zijake prodavaju! — Ja bi njim a u šake metlu i pratljaču! A što, zar je danas tu praznik? — Nekak! Subota. To 2idovi — da prostiju — iz cirkve ideju. — Zar žudije? Alaj ih ima ko na daći prosjaka! — Im a ih, gospon, ima! Sve je, vidiju, sve je tu njihovo. Sve ove hiže i sve tam za bregom, tam v Zagorju, otkud sam ja, jeje ja, moj japica i moj mamek. — Pa to je, brate moj ko u Tarnopolu ili u Pešti! Alaj ih imade, moj čiko. — Nis ja čik, naj niš ne zameriju! — Alaj ih imade, pa sve u svili i kadifi! Oni u zlatu i karucama, a naš svijet-----— Zube trebi, dragi gospon! — A ko je ono na konju? — To im je ban Jelačić. Sablom kaže na Potok i na kožarnicu. — No, fala bogu! Barem kožarnicu imate?

146

— Vraga imamo! Mi Horvati i Kranjci tam nutra delamo i kak torci smrdimo, po napoju, naj prostiju, plavajuć, a peneze meće v žep Židov Žiga Štern. — E, brate moj, čekni malo i naskoro će nam i kožu skidati! — Gle, pa i tu Srbi! Evo: — piše Vlaška ulica. — A h . . . otkud? Tu im je sama čista naša purgerija i par Židovov, kaj z nami Horvati držij u. — E, pa to nisu Židovi. To su Hrvati mojsijevci, svaka im čast! Ti ne švapčare ko Švabo iz Rajkovog Srijema. Ali kaldrma je baš vlaška u toj Vlaškoj ulici. A kakav ti je to Ribnjak bez vode? — Joj, moj dragi gospon, najde se i tu kakvi krapec ili som f petek i natašče к postu. — Otkud Nova ves, a po kućama bi morala biti Stara ves? — To je morti zato, kajti ovud furt nove mrtvace nosiju, na kolih i cafüs. — A kakva je to tabla? Tko je taj Ivan Krstitelj Tkalčić? — A, to im je, vite, ov stari, veseli birtaš, Samoborec i stekliš, domaća korenika, kaj v ovoj staroj poštenoj hižici kak štiglec po­ peva. — Blago si ga njemu kad mu već za života spomenik podi­ goše! A kakve su to kućice . . . tu dolje? — E h . . . kak bi im povedal, gospon moj dragi? To im je ma­ đarska kolonija v Zagrebu. — Dakle mađarske škole? — Nekak, nekak, škole, kakvih m nigde na svetu. Kaj bi naši apotekeri i doktori bez tih finih škol delali? — Alaj vam je lijepo groblje, tane mu gosino! — Kaj čeju? V Zagrebu je lepo samo mrtvecom, znaju mrtvecom s prve klase. — A šta je tamo na krasnom onom brijegu? — Bukovec. — Jamačno zbog bukve. — A1 su oni špajsni, gospon! Bukve su na Slemenu, a u Bu­ kovcu je grozdje, gospon Barbot i gospon Mileusnić, feš dečki! — No, fala bogu da smo u tom Gornjem gradu. A šta se krov ove crkve tako šarčni? — To im je zato kajti je habaš Pogledić štel na cirkvi imati vuzmenu horvatsku pisanicu. — A kakva je to kuća što je krpe? — To im je spravišće. Tu su spravlene, tu su v reštu naše pra­ vice. Tu im mađaroni Horvatsku prodavaju, onak bez vage, как krepanu kebilu. — A ovi kamenovi?

147

— Tu su, veliju, vužgali i как odojka pekli Matijaša Gubeca, Stubičana. Štel se puntati, pak su ga živoga pekli как raka. De­ nes je muški kral štefica Radić, ali njega ne buju živoga frigali, pokehdob je Štefek z mustači i z bradom već frigan i prefrigan. — A kakva je to palača sa soldatom? — To im je kvartir, gde kvartirnik kvartira ne plača! — 2ivio taj Kvaternik! A kuda te silne šiparice i cure ко na mobu? — Te puce ideju v licej. Dosad su nam zapovedali školovani muškarci, a sada se školaju puce. Budu videli da buju puce i f soldačiju zeli! — Daj bože! A kaki su to jadi? — Uspinjača, dragi gosponček. — Kakva uspinjača, bog te ubio, kada se eto i spušta? Spuštača je to, moj brajko, silazača i nizbrdača, a ne daj mi bože i sveti Nikola u tom kijametu gaće okrvariti i ludu glavu izgubiti! A kakva je ono voda? — Sava. — Kakva Sava, raja ne vidio, kad Sava teče kraj mog sela? A ona crkvica na brdu? — Sveti Rok. — Kakav rog, rogovi ti na čelu! Ti si lud, jer nisi valjda ručao! — Voli, voli ručaju, moj gospon, voli, junci, biki i krave, а krščene duše kričiju. — E, brate moj, kod tebe ne gori lampa. — Joj, dragi moj gospon, lampe* su na marvi i lampe ne goriju. Zbogom!

* lampe, njuške u goveda

148

LJUBAV I DUBLJINA

Lijepa kćerka komešova, čitajući njemačku omašnu zoologiju, prijeđe na Turgenjevljev roman. Ljulja se u mrnarskoj počivaljci. Muhe jo j dosađuju. U starom malom parku sa smrekama, lipa­ ma, jablanima, jasenima, povrtnjakom i cvijećnjakom čuje žeteoce i perad s dvorišta, marvu i pastire dolje na paši, žune na granama, guste rojeve škvoraca na putu sa strništa do strništa, i Turgenjev joj pada u travu iz zamišljene ruke. — I taj je pomalo nihilista, taj moj instruktor i tihi korepe­ titor. šuška sa seljacima. Radi dan i noć. Bez novaca se školovao i bio u svijetu. Surov i ponosan. Taj bi mogao i ubiti. Bojim ga se, pa ipak . . . Ružan, pa ipak .. . Dugo, dugo tako razmišljavaše na ljuljašci između bora i sjenastog grabra i odjedared joj budne da zaplače od milošte, sje­ tivši se njegove majke, sirote seljanke. Juče dođe u.pohode к si­ nu, u škornjama, »rogovima« i peči. Komešovi je pozvali к stolu, a starica nije ništa okusila. Jela i pila je očima tek njega, svog sina. Kao biskupa ga gledaše, a komešova kćerka i sada roni suze niz bijelo lice u sjećanju na taj pogled, taj pogled majke na sina, ro­ ba na gospodina, bijednika na glavni pogodak: ah — taj pogled, taj m ajčin pogled, kojega je razumjela jer je već davno bez m aj­ ke. A on — on se kod objeda kao stidio, ali — sebe, ne nje, stari­ ce svoje, glupe i pobožne. Prije njenog odlaska dade joj komešo­ va kćerka svoj srebrni satić i dva praseta španovom tihom pro­ tekcijom, tajno i kradomice, da ništa ne dozna otac i — on, se­ ljački zagonetni, siromašni i gizdavi sin. Komešova kćerka osjeti silnu, dosele neosjećanu potrebu vi­ djeti čudaka i krene ga potražiti. Kao mnoge moderne naše gospodične, upisala se na sveučili­ šte. U Beču promijeni filozofiju za medicinu. Otac, komeš, bijaše proti toj »blauštrumferiji«, ali jedinici ne mogaše odreći ništa, pa ni svršenog filozofa Frana Kipca, njemu vrlo nemilog, ali kojega mu kao poštenjaka preporuči rođaka, stara zagorska barunica.

149

Isprva sumnjičav zbog te plebejske pajdašije, kasnije se umiri zbog krasote svoje kćerke i grdobe toga »biflanta«, žutog, kocka­ stog i uglastog »štubenhokera« s nogama kao kifle i vječno izgaženim cipelama s prostačkim odjecima konjske potkove, što po­ dučavaše u suhoparnoj zoologiji, botanici i kemiji. Komešova lijepa kćerca nikad ne bijaše u njegovom skrom­ nom stanu, između parka i vinograda, na uzvisici s malim voć­ njakom, u kućici za sve: za sušenje šljiva, za smočnicu, za zimsko voće, za stan lugarima. Koliba, čista i otmjena u svojoj skrom­ nosti mahovinskog krova, tamničke željezarije na oknima i ugo­ dne, u duboke zimzelene utonule svježe verandice, imađaše nešto neugodno, čak strašno u onoj intimnoj usamljenosti šumskog div­ ljeg gnijezda. Vrata širom otvorena. Komešovoj kćerci zadrhta pod lijevom sisom. Pokuca i bez odgovora uđe s plašljivim osje­ ćajem djeteta u maloj vinogradskoj krađi. Čistoća i red kao u vojarni. U dvjema izbama ništa suvišno. Tek neki čudni miris, onaj posebni miris što ga kao miris posebnog tijela vuče za so­ bom svaka naša egzistencija, i komešova kćerka porumeni i naglo problijedi osjetivši taj malo surovi, na divlja krzna podsjećajući miris muške glave. Odjedared — malo te ne usklikne od čuda! Na ormariću kraj postelje otvoren džepni sat. Na poklopcu iznutra — Majka božja bistrička, dar majčin, samo što ima umjesto glave glavu njene minijaturne fotografij ice koja joj onomad nepojmljivo nesta iz medaljona. Izvjedljivost je savlada kao groznica, i u pre­ tincu nađe pismo sa posve svježim mastilom, dok napolju zviždaše kos i dok na povjetarcu nestašno, kao žive, podrhtavahu bijele, opatičke zavjese na prozoru s ružmarinom, rezedom i gorskim vidicima modrim, kao mlijekom dobre duše natopljenim. A ko­ mešova lijepa kćerka čitaše i čitaše, ruke joj drhtahu i drhtahu, a srce joj kucaše i sve silnije kucaše: tako silno kao da kuca alkom na vratima komešovih bijelih dvora, kao da kuca na vra­ tima starodrevne kurije daleki, daleki ulak s novostima zagonet­ nim, čudnim, sudbonosnim. » ... Ah, dragi moj Lepoiću, ovo sunce je mrak, ovi mirisi su smrad, ovo zdravlje je bolest, ovaj narod je marva, ova gospoda su služnici. Pokušao sam u selu s analfabetskim tečajem i seljaci umalo te me ne izbiše, mada ih je šaka jada, jer je radna snaga u Americi. Žene se doduše drže, ali da je žandara i »intelegencije«, bilo bi tu kao u Slavoniji. Učitelj gladuje. U selu ne možeš kupiti ni hljeba, sira, mlijeka. Taj tobože idilski narod je zloban, škodi i svom prijatelju gdje samo može. Mene zovu u selu Kranjac, Za­ gorac, puščanska škornja. Sjećaš se na ruganje bijelim oslobodi­ lačkim rukama Turgenjevljevih seljaka? To ti je evo! Učitelju sam odviše Hrvat, župniku bezbožac, seljaku gospodin i popapučeni opanak, strančaru bezbojnik, vlasti sumnjivac. Toliko raditi kao 150

nas dvojica, toliko se nadati, toliku radnu snagu i neodoljivu po­ trebu u sebi osjećati, pa ne moći koristiti, imati dojam luđaka i Don Kihota među tobožnjim normalnim ljudima, htjeti sve, moći mnogo, a uspjeti — nikako: reci, nije li to tragika nad tragikama! Pa ipak, mi moramo — čuješ li — moramo taj mrak tjerati, mi moramo raditi — posla i nè uspjeha râdi. Mi moramo — čuješ li, Lepoiću — mi moramo vršiti dužnost svoju, pa ma propali kao toliki naši prethodnici. Nije to žrtva, benava dužnost žrtve za drugoga, za »bližnjega«, ne: to je maksimalno potenciranje naše individualnosti, i propast naše individualnosti može tek do vrhunca podići princip naše pojedinačnosti, kako to vidimo — si licet — kod Engleza. Što su mučnije zapreke, što su golemije teškoće, to je potreban veći kult naše energije. Kod nas se traži malo, pa se zbog toga ne postizava ništa. Mi moramo tražiti sve — čuješ li i razumiješ li — sve, pa da postignemo malo, pa ma za života ne postigli — ništa. Tome načelu moramo žrtvovati sve, sve što mu je na putu. »Meni su te žrtve bile dosele šala, radost, a odsele su — muka mog života, pa ti zato toliko i pišem. Oslobodilac može kod nas biti tek onaj koji je osobno savršeno slobodan, duševno i soci­ jalno. Oslobođivati ne može koji je vezan. Ljubi se samo jedna ljubav, a ja ti, pobratime dragi i zemljače, imam — bojim se reći i crvenim se — dvije ljubavi, pa ću biti kao oni naši javni radnici u kojima je Draga ubila Domovinu, ljubavni mejdan — volju za veliku borbu svoje i narodne emancipacije. »A ljubim , jer nesrećno ljubim . Ljubim, jer i u tom slučaju volim neizvedljivost, bajnu Himeru sa neodoljivošću Utopije. Ljubim, jer se u toj ljubavi mogu onako slavenski naprezirati sama sebe. Ljubim, jer u Njoj ljubim moje slabe nagone, moje hrvat­ ske kobne slabosti. Ljubim , jer me Ona prezire. Ljubim, jer sam kmet, a Ona gorda kći komešova. Ljubim, jer rob cjeliva španovu palicu i svoju krv na toj plemićkoj batini. Ljubim, jer sam seoski pas s očima uplašenim u tuđem gospodskom dvorištu, a Ona — puna rase i pasmine kao najfiniji, najuspjeliji plodovi aristokrat­ ske selekcije. Ružan sam, Ona je lijepa. Rugoba bi htjela leći pred Njene noge vjerno i pokorno kao Velázquezov hrt pod pa­ pučice hladne infantice. Magla se diže i pogiba u ljubavnom poletu prama suncu. Moja tuga ljubi Njenu vječnu, majsku i proljetnu radost. Moja cinička nečistoća ljubi nedirnutu čistoću Njenoga seksualnog života. Prostituiran s prostitutkama, dižem oči prema Vestinoj čistoj vatri, i taj oganj pali dušu kao lapis izvjesne rane. Ljubim Je, jer je bolja od mene. Mrzim Je kao i zemlju svoju, mrzim Je iskrenom ljubavlju, jer je gora, koliko je bolja od mene. »Jest, gora toliko, koliko je bolja. Ja sam onaj vuk iz basne, a Njoj je о vratu lanac svih lažnih konvencionalnosti. Njene oči,

151

modre i široke, nemaju ni oblačka tuđe brige, i umjesto blago­ slova lije iz njih suze monotonija podneva; pustoš vječne suše, egoizam božanskog Olimpa. Njena ustašca, hladna, slatka i rujna kao šampanj s jagodama, divna Njena ustašca bi izobličio smijeh boli, prezira ili naše banalne plebejske radosti, pa poznaju tek koketni osmijeh sa jamicama kao meka udubina na sočnosti bre­ skve. Njeni aristokratski duguljasti obrazi ovalnog lica statue, divna Njena glava boginje s nosićem barokne lutčice je s našim stvarnim životom tek u dekorativnom odnošaju mrtve umjetnine prema živom životu. Njena duša, čista i prefinjena, tek je meha­ nički automat, mašinerija zastarjelih, neracionalnih, glupih praznovjerica i očitih društvenih laži. Te ruke, dostojne Bronzinove kičice, im aju fizionomiju apatične aristokratske indiferentnosti. Te noge su menuet na krvavim srcima gaženih pravica i prezre­ nih simpatija. Ta kosa, kosa plavih mletačkih duždevica, ima ne­ što od svilenih uzica za hvatanje jadnih ptičica i ludih ribica. U ritmu toga stasa je glatkost zmije što ne zna za grozotu svog pogleda i otrova. I zmija, hladna kao drevna plemićka osveta, savila mi se oko prsiju, oko srca, a začarana, urečena i iznemogla duša već čezne za mirisom grijeha, propasti, smrti, naslade, pa­ kla, prokletstva, i suha usta već cvokoću od žudnje za jabukom, za jabukom Eve i Paridovih boginja, za crvenim ujedom poljup­ ca i smrti. Kao materija ne poznaje Ona ljubavi. Kao bolesna ćelija ne zna komešova kćerka za zakon moralne gravitacije. Ona je sunce, zna da je sunce i igra sunca kao tragični plemićki planeti prije Osvete, prije Revolucije. Ja, obožavalac prirode, vidim u njoj svu groznu ljepotu one velike indiferentnosti, koju za nas, za du­ šu, im aju krasne stvari, zvjezdano nebo, pa divni krajevi koji nas samo zbog toga toliko rastužuju, jer ne mare za nas, jer mogu kao universum biti bez nas, kao mi što ne možemo biti bez njih. Pro­ izvod naše najstarije i najplemenitije pasmine i zemlje, Ona, kći komešova, čini m i se kao utjelovljenje svega onoga starog, duboko ukorijenjenoga zla, kao divni cvijet one močvare i onog korova što ga moramo mi, novi ljudi, iščupati bilo i uz gubitak vlastitog života. Ja ljubim u Njoj do ludila sve ono čemu navijestih rat do istrage zajedno sa cijelom našom družinom. »Jest, Ona je inteligentna, ali ta inteligencija je tek nakit kao široki njeni Reynolds-šeširi. U inteligenciji je neodoljivost Njene nehotične koketerije. Ona se emancipuje, ali ne da se s nama, s narodom, izjednači, već da nas sa svojim Schopenhauerima i Nietzscheima uzmogne prezreti još dublje, još nemilosrdnije, još nepomirljivije. Ona ne uči da se kao m i približi drugima, već da se što beskrajnije odaleči od svih nas, od naroda. Francuska ne­ odoljiva njena uglađenost je tek sredstvo za društvene distancije. Ona se ne daje na nauke da služi njima, već da njoj služe. Sav

152

Njen altruizam ima obilježje milostinje. Nedavno je i moju staru mamicu mazila kao lovac pseto, kao filantropski m ilijunar zanim­ ljivog prosjaka. Ja u Njenoj blizini osjećam potrebu lajanja, re­ žanja, ujeda, ali jedna riječ, i pseto pravi repićem lojalne izjave, jedan pogled krotilice, i tigar dobija ministrantski smireni izraz. Ona, ta dobra i strašna, ta djetinjasta i katastrofska kći komešova već je za mjesec dana zdrobila, smrvila, skršila energiju, dušu moju. Sada samo treba uzeti svoj anatomski nožić, reći: — No vi, amice, uzajmite mi za sekundu mozak i srce vaše! — i ja ću radosno biti i fizički mrtav. O, toliko dijete, toliko ptičica, toliko cvjetić, toliko rosa, suza, pogled, srdašce, parfum, balzam, mu­ zika, toplina, toliko život je Ona, a svaki atom Njenog tijela, svaka vibracija Njenog glasa, svaka iskra Njenog oka, oka grlice, našeg blagog neba i majčine dušice, svaki trzaj, svaki dah, svaka misao Njena je za mene smrt i propast, pa se bojim, bojim i bo­ jim , jer — kako veli naš klasični stari istomišljenik — strah je stvorio prve bogove, prve žrtve kobnih žrtvenika! Ah, kako lete i lete ti m irni i nemirni dani ferijalni! Ne usuđujem se ni pomi­ sliti da će doskora m inuti, i već pri pomisli na taj rastanak m i­ slim na smrt, na samoubijstvo bez Njenog znanja, na smrt, koja neće ostaviti mog tjelesnog traga. Ubijem se, recimo, u zapalje­ nom prostoru i izgaram bez traga i glasa. Ili kao dobar plivač vežem za noge žrvanj i smrskam tanetom čelo u času padanja u samotnu, mutnu, duboku vodu. »Ispovijedajući se tebi, pobratime moj Lepoiću, pomišljam na onaj moj članak u Budućnosti о izlišnosti i smiješnosti mo­ derne ljubavi, o tome kako žena može tek ubiti i uništiti čovjeka ekonomski nesamostalnog, te naš đak mora izbjegavati tu ne­ sreću. Tko ljubi ženu, ne može ljubiti naroda. Tko radi za ženu, ne može raditi za sebe. Ljubav je danas luksus. Htjedoh ubiti ljubav i ona eto ubi mene. Dok ti to pišem, gledam u ogledalu bijednika, blijedog i sentimentalnog, što se smije sam sebi, svojoj megalomaniji, svojim trulim i pokvarenim zubima, svojoj bobuljičavoj koži neslavne rase, sitnim i kao gra­ šak zamusanim svojim očima, svome debelom i kvaki sličnom no­ su, mršavoj kosi, izbočenim vilicama vječnog đačkog pučkokuhinjaša, menzaša i gladnog pješaka na cestama u Italiji, Njemačkoj, češkoj, Rusiji i Engleskoj, svojoj mršavoj bradici vječnog suplenta----! Teret je ovo nadničarsko tijelo, teret je taj škorpionski mozak, teret je ta duša, skrpana tuđim mislima kao đački album poštanskim biljezima ili vulgarnim citatima, teret sam ja sebi, i te kakvi teret...« Komešova lijepa kći pogleda se u isto ogledalo, nađe da je obična, ružna i glupa u bljedoći svog prekrasnog lica, i sklopi krupne oči jer je obuze vrtoglavica. Dugo je tako sjedjela i čekala

153

slušajući kako napolju još uvijek zvižde kosovi. Da je zateče u taj mah njen mentor, našao bi na njenim usnama smiješak ka­ kvim se ženska usta kite tek jedared u životu, a oko plave glave vidio bi aureolu kao nad dalekim, neznanim večernjim gradovi­ ma . . . Prenuvši se, napiše komešova lijepa kćerka: »Vi me slabo poznajete. Ja nisam demon, a Vi, gospodine pro­ fesore, niste strašilo. Ja ljubim ovaj narod, posao i dužnost kao i Vi, a Vas volim više no Vi sami, i ne vidim u Vama neprijatelja kao Vi u meni. Vas je nevolja učinila egoistom, pa se od plebejskog — oprostite, al tako je! — egoizma, od hrvatskog poznatog jala vračite kao Rusi altruističnim nekim frazama. Ja nisam ko­ keta i u Vašem tobože nakaznom habitusu vidim naš starinski obični vrč »srabljivac« s dušom finog starog hrvatskog vina. Nije lijepo što ste iskreniji s dalekim prijateljem no sa mnom, koja Vas osvoji, izmoli od dragoga svoga tate. Zar se može lju biti što se mrzi, i m rziti što se voli? Vaša sirota duša je bolesna i ja Vas Komešova kćerka se zarumeni, zgnječi svoje pismo i baci u peć, uredi kosu, s bluze skine i baci na krevet divnu Niel-ružu, otkine s ružmarina na prozoru grančicu, turi je u njedra i pođe nizbrdo na rječicu prema mlinu, jer se tamo Kipec obično kupaše ili hvataše kukce i leptire. Na prašnoj cesti po koja polagana seljačka kola sa sijenom. Pred gostionom na dugačkim kolima četa »Amerikanaca«, odje­ venih građanski kao Slovenci. Opazivši komešovu kćerku, prave glasne, surove dosjetke i pjevaju sramotnu pjesmu, donesenu iz vojske, uzajmljenu od Srijemaca i izobličenu u kajkavskim usti­ ma. »Narod odgojen u dodiru s amerikanizmom!« pomisli ogor­ čena kći komešova i prijeđe kroz kukuruzu na poljsku stazu, umorna od silne zapare i uživajući prve večernje svježine. Ćuju se trčke i prepelice. Nadesno siva Zagrebačka gora, pred očima modrina Prigorja, nalijevo začarani kut žumberačkog i kranjskog gorja u zlatnom sunčanom prašku i skrletu prvih agonija blagog predvečerja. — Ide kći komešova! — dovikuju si žetelice u ruhu bijelom kao praznik, crvenom i modrom kao pisanica, a gospodična mlati svojim štapom po korovu, gredući u bijelom odijelu, bijelim ci­ pelama, bijelom širokom šeširu s bijelim perjem i bijelim svile­ nim vrpcama, slična živom bijelom lopoču i bijelom ljiljanu. — Kako, vi ovdje? — skoči pred nju iz gustog riječnog vrbaka filozof, sav zbunjen i smeten. — Nisam mogla ostati gore bez vas. Šta ste radili? — Čitao, lovio insekte, plivao. — A ja sam mislila na vas i ništa drugo. — Milost, gospođice!

154

— A kakva je voda? — Sasvim kao vi. Dosta hladna. Ideš pličinom i odjedared nagaziš na dubljine preko glave i daviš se nisi li plivač. Tiha voda, opasna voda.. . — Ja sam dakle podmukla. Hvala za lasku. — Pa ipak je ta voda najljepše u tom kraju, sa svojom do­ maćom vegetacijom i faunom, svojim srebrnim vrbama, krasnim topolama i svježinom što umiruje živce i iza kupanja razveseljuje žalosno srce. Opasna i duboka je ta voda, ta plitka i obična voda, i ja bez nje ne bih tu mogao srećno živjeti. Ona ga gledaše sa strane. Bijaše blijed i m utnih očiju. Silno je omršavio, ćoškast i šiljast u svom odijelu od modrog platna, odijelu ložača i mehaničara: kao klada u vreći. Došetaju do usamljenog mjesta nedaleko od žutih, od kiše i vjetra potamnjelih zgrada starog, u m ajur pretvorenog mlina na žutoj pustoši golemog dvorišta, i naslone se uz naslon crvotočnog mostiča. Sunčev smiraj, krvav, tragičan i veličanstven. Pla­ nine — u mučeničkoj apoteozi, kao lomača Heraklova i izgaranje kršćanskog martira. Po grm lju i topolama crni gavrani i vrane. Nad vodom, zelenom, neprozirnom i kao smrt mirnom, nad n ji­ hovim tužnim glavama, u vodi, rojevi muha i kukaca kao nad smrću i lešinam a. . . Dugo mûkom mucahu, tužno i razdraženo. — Vi dakle imate obraza reći mi u obraz da nemam srca — reče napokon ona. — Odakle vi to znate? A zašto nemam srca, molimo najponiznije, veleučeni? On pocrveni kao deran i jedva smože glasa. — Vi nemate srca jer ste lijepi, jer ste odviše srećni i odviše lijepi. Da imate srca, ne bi bili tako lijepi, tako strašno lijepi, lijepa kćeri komešova. — A vi, naučnice i demagože, vi nemate srca j e r ---— Jer sam tako plebejski ružan — — Ne! Jer ste sebičnjak kao svaki naš »mužek« i jer ste ne­ sposobni vjerovati drugomu, jer ste uskogrudi kao kakav ku­ kavni strancar. Kako mogaste ono pisati vašem pajdašu Lepoiću? Kako mogaste klevetati dušu moju, čovječe božji? Ta ja vas ja­ mačno više volim no taj vaš zagorski puran Lepoić, i ja sam naj­ bolji vaš kolega. Jesam li ja kriva što m i otac nije »muž na grun­ tu«, u gaćama, i što ga često nepravedno bojkotuju nahuškani seljački nadničari, te naša stara kuća polagano propada? Kakav ste vi to junak i propovjednik energije, pa niste imali srca reći meni iskreno i u oči d a --On se nadnio nad vodu i u vodu kaplju njegove suze, od stida i od ljutine. — Vidite, profesore, ja sam hrabrija. Ja vas volim kao brata, kao ovu zemlju, kao prvu m oju ljubav i velim vam to otvoreno

155

— reče ona tiho. — Ah, šta, ne budite baba i ne žalostite se. Za­ mislite da ste moj vitez, da sam starinska gospoja srca vašega i da su tu dolje pod mostom lavovi! I ona cjeliva m irišljavi batist svoje maramice, pritisne vezenu maramicu silno na lijeva svoja prsa, otare mu sa čela znoj i oči i, smijući se glasno kao nestašna djevojčica, baci maramicu u vodu, zelenu, tamnu i tihu. On, sav skršen od nenadane sreće, sjeti se da u dnu te mirne, podmukle vode ima opasnih panjeva i okomitih, nevidljivih ko­ laca među oborenim vrbama sa šiljastim šibama, te nikad ne skakaše ne ispitavši oprezno prije mjesto. Da ga ne bi držala šeprtljom i kukavicom, baci se bez oklijevanja u vodu za rupcem po­ slušnošću dresiranog pseta. Komešova lijepa kćerka, srećna i gorda od prve sreće, smijući se komičnom njegovom položaju i sm ilujući mu se istodobno, gleda i gleda U vodu i opazi tek nekoliko mjehurića. Za mjehu­ rima zaljulja se na tamnoj površini i potone njegova bijela kapa. Za kapicom obojadiše vodu mlaz, grozan mlaz, crven mlaz: rumen mlaz njegove uboge krvi seljačke. U tren oka bi jo j sve jasno. — Ubila, ubila sam dragoga! — zastenja sedam puta, lomeći rukama i bježeći na mostu kao ptica nad krvavim gnijezdom. Ne bijaše plivačica. I opazi njegovu majku, njene teške potkovane čizme, a majčine sive, ljubavlju zamagljene oči zure u vodu onim tihim, jedinstvenim, od ljubavi nijem im seljačkim pogledom m aj­ činim. — Naj prostiju, draga suseda! — rekne po domaću kroz plač lijepa kćerka komešova, a pijani komešov kočijaš Miško, prešavši naskoro zatim preko mosta na kolima, ču tek kreketanje žaba, cvrčanje popaca, i vidje tek zelenu zvijezdu Večemjaču nad go­ rom i crveni mlađ što zinu kao krvava rana na površini tihe i mirne dubljine.

156

KRVAVA

ŠALA

Ivan Ivic, iz dobre stare odvjetničke porodice, inače blagaj­ nik i strastven ptičar, povučen i samoživ, stanovao je kod nas i često ine vodio к Savi i u goru na hvatanje ptica, naročito slavulja. Bijaše to čovjek i manje no običan — kao toliki činovnici. Odijelo, držanje, tihi glas, lice zakrabuljeno crnim naočarima, pognut stas u vječno prašnom redengotu: sve bijaše na njemu nevidljivo tako udešeno te se ne nametaše očima. Im a i ljudi nevidljivih, mučno prim jetljivih, što se kao cijele vrste nižih životinja sakrivaju u okolini običnog svog životarenja. To je obično svijet što se od života uplašio, što mu je rano život dosadio, pa zna pod prividnošću običnosti kriti najzanim ljivije događaje. Kako pasije, stra­ sti, zabranjeni sportovi ljude naj različitije zbližuju, Ivić mi iza obilatog lova na ptice i na mravlja jaja stane pričati na najveće moje čudo: Bio sam gimnazijalac kao vi. Moj otac bijaše prije dvadeset i pet godina prvi odvjetnik u К-cu, najimućnijem hrvatskom mje­ stu, i vi — oprostite mi, ali tako je — kao siromašan revidentski sin ne možete ni zamisliti kako se u našoj kući živjelo i kako sam ja pirovao kao jedinac u majke. Onda ni najm udriji naši ljudi nisu slutili da će im djeca zapasti u ovu našu grdnu ekonomsku krizu. Moj stari mišljaše e je dosta postanem li ja kao on odvjet­ nikom ili barem svećenikom, pa se u našoj kući bez računa tro­ šilo, putovalo na sve strane, gostilo i častilo, kao uostalom u svim boljim rodoljubivim ondašnjim hrvatskim domovima. Ne pamtim da bijaše ikad naš bogati stol bez uzovnika ili namjernika, a u našoj kuhinji se onda više kuhalo no danas u prvom k-čkom svratištu. Bijah jedinac, kako vam spomenuh, i m oji roditelji uzeše kao podsvojče u kuću mog vršnjaka sestrića, siromašno graničar­ sko dijete, jedino biće koje sam uz moje pokojne roditelje ljubio. Vi ste jamačno očekivali od mene kakvo poglavlje nesretne lju ­ bavi. Prevariste se. Ja sam Pericu tako toplo, tako luđački, tako

157

nesebično volio, te je s njime poginula svaka dublja simpatijska sila u meni. Imao je kestenjastu, zlatnim sjajem protkanu kosu, velike, tamne, grahoraste oči, svijetle i vazda vlažne, rumena nestašna usta i vječni osmijeh u zdravom plavom licu. Ma što se reklo о ženama, nikada se ne može žena voliti kao prijatelj i nikada žena ne voli kao pobratim. To i naš narod osječa u pjesmama svojim. U odnošaju muškarca i žene ima nešto — krv, spolna razlika — čega nema među prijateljim a, pa dok u prijatelju volimo sebe, u ženi ne volimo sebe, u ženi mrzimo sebe, odričemo se sebe. Ba­ rem ja tako osjećam. Moji roditelji nisu dospijevali m isliti na naš odgoj i nisu mnogo pogriješili. Učili smo dosta dobro, čitali već rano vrlo mno­ go, a već na višoj gimnaziji u Zagrebu bijasmo učesnici kod svih đačkih pokreta na sveučilištu. Nismo bili pokvareni, ali to više pustopašni i nestašni. Kako Perica ne poznavaše straha, htjede od mene stvoriti nebojšu, ju ­ naka, pa me u šestom razredu na sve načine plašio. Jedared ležim na divanu u svojoj razizemnoj sobici sa prozorima u vrt i zadrijemam. Soba se počela tresti.. . Razrogačim oči i mislim e me pro­ budio potres što se onda češće jav ljao . . . I opet — udarac, a ja padnem na pod i kao pomaman od straha skočim u vrt i zamalo te ne padnem na gazdaricu što je bijelila rublje. — što je, zaboga? — Potres, gospođo, zar ne osjetiste? Na prozoru je već Perica, viče mi: — Poltron, kukavica! — i puca od smijeha. Dovukao se, nesrečnik, pod divan i digao ga onako četvero­ noške! Jednom opet je na vrata preko užeta napeo štap, kao onaj dr­ veni zaponac na pili. Maknite uporište i štap se vrti snagom zape­ tog konopca.. . Noću se vratim kući i tek što otvorim vrata, uda­ ri me nešto svom silom preko struka. Kriknem od užasa, i dok se grozna batina nad otvorenim vratima vrtjela i zujala kao vjetar, čujem iz kuta poznati dragi smijeh: — Bože, nikad ne vidjeh većeg kukavice i poltrona ... Jedared na ferije, u našem vinogradu, malo te ne presvisnuh od straha. Dolje u selu ležaše u crkvenom tornju ubijeni Ciga­ nin, kojega kao sutra trebaše sahraniti iza liječničkog seciranja. Perica gum u njegovu ruku pod moj jastuk, i baš oko ponoći pro­ budila me ta ledena, ta grozna, ta vampirska ruka ciganska! Ova plašenja m i već dosadiše i zareknem se da ću uplašiti Pericu. Kušao sam ovo i ono, ali uzaman. Umjesto straha dočeki­ vaše me vazda dragi, hrabri i dobri njegov smijeh.

158

Jedne večeri ode on u selo к svom nekakvom kumu, seljaku. Mošt je već vrio, pekla se rakija, i znao sam da će se vratiti kući dobre volje, pa ne pođoh s njime, izgovorivši se na glavobolju. Mo­ ji se roditelji već vratiše u grad, pa u trsju ostadosmo sami sa sta­ rim pudarom Štefanom i sa starom pudaricom. Da me Perica po običaju ne uplaši, spavao sam sâm u sobi zatvorenih prozora i za­ ključanih vrata. I dođe mi divna misao. Iz Peričine sobe iznesem svijeću, svjetiljku i žigice, zatvorim hermetično svoju sobu i popnem se na široku, staru peć u njego­ voj izbi sa nekakvom starom, baršunastom maskom, sa šiljastom kapom od crvenog papira — zamotom za šećer — zavijen u bijelu ponjavu pod kojom držah mačka Quasimoda. Srce m i kucaše. Strah me hvatao, ali njega nema te nema. Već htjedoh sići, kad začujem korake. . . Na hodniku me dva-tri puta pozvao. Dugo je tražio žigice i svjetlo, pa kad se jedva jednom u postelji smirio i zaspao u spokojno disanje prvog sna, ja desnicom mačka Quasimoda za vrat i ljevicom ga stanem štipati, te se od očajnog mrnjaukanja i meni koža naježila. Na mjesečini vidim Peričino izobličeno lice i kako se pridigao na laktove, piljeći u zrak prema peći, prema meni. Quasimodo mrnjaukaše kao čovjek, kao mučeno dijete ... — Tko je? — vikne Perica hrapavim, meni dosele nepoznatim glasom. Htjedoh prestati sa štipanjem, odazvati se, ali očevidan nje­ gov strah silno, neopisivo me zabavljaše, a nekakva zlokobna, pa­ klena sila štipaše bijednog mačka tako svirepo, tako okrutno, te ne osjetih kroz njegovo ljudsko zapomaganje i cviljenje kako mi je do kostiju izgrebao ruke. — Tko је?! — krikne Perica... Prasak i crveni blijesak___ Mrak, a kroz mrak sve gušći i gušći tek osjećam kako padam sa peći u ponor, u pomrčinu, u potpunu nesvijest. Za konac toga užasnoga događaja doznah tek kasno kada se sasvim oporavih od rane kroz desna pluća. Na prasak dohrli pudar i pudarica sa svjetlom, pa dok mi za­ ustavljahu krv kučinama, bacio se Perica preko mene, čupao si kosu, zvao me Abelom, sebe Kajinom, otišao na dvorište, i tu ga pred zoru nađoše prostrijeljene glave. Iza toga događaja digoh ruke od sebe, od života. Vi ne slutite koliko našeg svijeta pogiba apsurdnom, glupom smrću i koliko našeg svijeta apsurdno, glupo živi. I roditelji m i brzo zatim preminuše. Nesposoban za siroma­ šnog đaka, odoh bez kvalifikacije u službu. Lov na ptice — to je jedino što me još zanima. Već godinama ne uzeh u ruke novine.

159

— Pa kad imate, kako vidim, toliko srca, dragi gospodine Ivi­ cu — reknem kroz jedva suspregnute, mladenačke suze — kako možete hvatati i u sužanjstvu držati tolike ptice pjevice? — Eh, i to je moja tajna. Ja ih hvatam, držim ih dobro preko zime, a onda, u proljeću, onda ih puštam, jer tek onda, kako mi se čini, znadu cijeniti svoju slobodicu .. . Kod tih riječi odriješi svoje vrećice, a slavuji, drozdovi, češljugari i druge ptičice poletješe u zrak, u šumu, prema vedrini i suncu. Ivića naskoro premjestiše u Liku. Nikad više ga ne vidjeh. A možda ga i vidjeh, ali ga ne opazih, jer ima i ljudi nevidljivih.

160

OBIČAN DOGAĐAJ

Iza dužeg vremena dođe Ivančević u Zagreb, kupujući daro­ ve, jer će se za koji dan oženiti. Uveče, u kafani, naiđe na društvo, na svoje školske drugove, pa odu u gostionu, na vino. Bistreči po­ litiku, pretresajući sve i sva, opajajući se ugodnim đačkim uspo­ menama, udare u zdravice, pa i u pjesmu. Ivančević se kasnije sje­ ćaše tek to da odoše u orfeum, pa u nekakav separe. Probudivši se, osjeti bol u sljepočicama, vrućinu u užagrenim očima, žgaravicu u utrobi, težinu u svim udima, suho grlo i gorak jezik. Nađe se u sparnoj sobi što smrdi po sapunima i vla­ zi, u krevetu sa »nebom« i s ogledalom umjesto zida. Pored njega znojna djevojčura, debela i mesnata, pa hrče blijeda od pića i te­ revenke. Ivančević kradom ustane, kradom se žurno odjene i kra­ dom se izvuče kao lopov u pol bijela dana iz sramotne kuće, ode u svoj hotel, okupa se i stane očajavati. Produživši svoj zagrebački boravak za jedan dan, nešto se smiri i zakune se sam sebi da ga vino i društvo nikad više neće zavesti na nevjeru. Inače bijaše čovjek vrlo uredan. Tjelesno djetetom slabunjav i jedinac u majke, vrlo rano bogate udovice, sumnjičave ćudi i dosta sebičan kao sva razmažena djeca, težio je samo za tim da živi što slobodnije i što nezavisnije, da se što manje muči i što vi­ še m im o uživa. Tek jedared se zaljubio, i ta ljubav je jedini nje­ gov doživljaj, pa je volio duboko i silno kao svi koji osim žene nemaju drugog životnog cilja: — kao svi što im aju tek jednu jedi­ nu strast. Volio je to više što se njegova majka protivila toj že­ nidbi, najprije zbog toga što odabranica bijaše sirota, a onda — što svi roditelji, ljubeći nadasve jedinu djecu, osjećaju da će ih brak od njih malo-pomalo odbiti i udaljiti. Tek iza majčine onomadne smrti mogaše se zaručiti, dobivši koncesiju i kupivši u svom i zaručničinom mjestu vrlo unosnu ljekarnu. Postigao je sve što je želio, i bio je potpuno srećan pom išljajući na osiguran ži­ l i m ato s и

161

vot sa dragom ženom i djecom, na dobru kuhinju, lov, zajedničko muziciranje i ugodnu starost u tihom okviru ladanjskog, glavnog kotarskog mjesta N-a. I ona bijaše siroče. Majka joj preminu vrlo rano, otac, vojnič­ ki liječnik, veseljak, raspikuća i čovjek neobično lijep, umre od kapi, ne uštedjevši ni mangure, a ona se sa bratom jedva nekako prehranila tuđom milošću, kao časničko dijete. Dok je on učio me­ dicinu, pomagaše ga kao guvernanta bogate bečke dječurlije, do­ šavši к njemu kada započe svoju praksu u N-u, i upozna tu Ivančevića. Onako mladu i čilu život je već umorio, ali je nije ukaljao. U mučnim službama napastovahu je dan i noć. U kući nekog banka­ ra htjede je gazda za putovanja svoje žene čak silovati, i do bru­ ke nije došlo samo stoga što ovakve sablazni danas ne škode samo zločincima nego i njihovim žrtvama. Iz te čemerne škole izašla je Jelica Barić s posebnim načelima, čista kao lijer i iskusna kao pri­ malja. Po vlastitom iskustvu je zaključivala da sva nesreća, sva kukavština i sva tragičnost savremenog života dolazi zbog nesklada između muškarca i žene. Danas su ljudi — m islila je — nesrečni najviše zato jer ne ljube, jer je moderan brak djelo konvencije a ne simpatije. Njeni najdraži pisci, Ibsen, Tolstoj, Strindberg, Björnson, utvrdiše je u tom uvjerenju kao doživljeni život. Savremeni način življenja je takav da u brak u većini slučajeva ula­ ze tek muškarci za brak i za pravu ljubav već nesposobni, pa im se žene kvare, a potomci se moraju degenerirati, jer djeca bez ljubavi ne mogu biti srećna. Ljubav ne bijaše Jelici tek potreba zdrave i nedodimute mladosti, već vrsta vjere u preporod braka i čovjeka. Zato se i zaljubila u Ivančevića, jer nije cijenila ljude ni po čemu već po sposobnosti za savršen i čist ljubavni život. Opazila je da baš neobični ljudi, koji toliko žene privlače snagom uma ili volje, ne mare mnogo za ženu, jer u životu nalaze dražih ciljeva. Ivančević je mario samo za nju, jer iza majčine smrti nije mario ni za što drugo na svijetu, a kojoj ženi ne bi laskala svijest da njen dragi nema osim nje ama baš nikakve simpatije, da je ona cilj i sadržaj njegovog života, da mu je upravo sve i sva? Ljubav je apsolutista. Jelica Barić zaljubila se kod Ivančevića u ljubav koju je i prije tolikom ljubavlju ljubila, jer ljubav bijaše jedino djelo za koje je bio sposoban. Osim toga je bio vrlo dobro odgojen, izvrsno je glasovirao, ponašao se kao kavalir, bavio se sportovima, nije se nikad kartao, pušio i pio, trošeći od lijepog svog prihoda tek polovicu. Odrastao djevojački, imao je nešto djevojačko, pi­ tomo i mekano, tiho i stidljivo, što se odmah primjećivalo na nje­ govoj glavi sličnoj običnim slikama Isukrsta: na dobrim modrim očima, mekanoj plavoj kosi i bradi, bijelom i na jabučicama crve­ nom obrazu, osmijehu sa zdravim zubima, pa u ugodnom me-

162

kanom baritonu toplog glasa. Jelica, vrlo načitana i poetična, sma­ trajući život i svoj život romanom, uspoređivaše ga s Aratovom, čudnim ljubavnikom čudne Klare Miličeve. Ona bijaše lijepa više neobičnošću i zanimljivošću no ljepotom. Visoka kao Ivančević, snažna i skladna, velikih modrih očiju i neodoljivog posmijeha ru­ menih usta na dugoljastom blijedom licu, bogate crne i već sada nešto prosijede kose, govoraše vrlo malo, a njeno tijelo u počiva­ nju ima mirno držanje kipa. Uoči svadbe posjeti je Ivančević u novoj iznajmljenoj kući na kraju trgovišta. Brata ne bijaše doma. Nađe je u vrtu pod orahom, među siromašnim analfabetskim djevojčicama s kojima čitaše Ka­ čiča. Ona sva protrne kada ga opazi blijedog i vrlo porušenog. Od­ mah je znala da se moralo nešto dogoditi. Poljubi joj ruku, a ka­ da mu ponudi po običaju na cjelov obraz, on je tek hladno dirne hladnim usnama. Djeca odu, a on bez riječi sjedne do nje na ple­ tenu klupu. Bila je u svijetlom ruhu, u bijeloj bluzi, sa golim ru­ kama i golim bijelim, zavodljivim vratom što ga okiti nizom bi­ sera, njegovim onomadnim darom. Dugo čekaše njegovu riječ, ali on mukom muči i piše štapom po zemlji, slušajući kako jo j srce lupa, sve burnije i žurnije. Vječnost je među njim a proletjela u teškom nepodnošljivom ćutanju, a granje oraha i grmlja piše crne arabeske u žeženom zlatu sunca na smiraju. Najzad on ustane, ustoboči se pred njom i pruži joj revolver: — Jelko, evo, uzmi to pa me ustrijeli! Nećeš li, učinit ću ja to sam. Ona da ustane, da mu padne oko vrata, da mu istrgne oružje i baci preko plota, ali se ne može ni maknuti onako snebivena. — Sto se, zaboga, dogodilo? On se presamiti, padne joj pred noge, položi joj u krilo glavu i obujmi koljena. — Ubit ću se, ali oprosti, oprosti mi! — Oprošteno ti je sve već unaprijed. Samo dok si mi ti živ i zdrav i dok me voliš, ništa ne može biti izgubljeno. Ustreba li, idem sutra s tobom u nadnicu. Nasloni glavu na njegovu i opet proleti između njih vječnost u mučnom muku, a sunce zađe i prvi mrak izađe. — Jelko, ja sam bolestan — zausti napokon i ustane, gleda­ jući kao grešnik u zemlju. — Posljednji put, u Zagrebu, zavelo me društvo, opilo me, i zorom se nađem mamuran u postelji uz nekakvu žensku protuhu. Jutros opazih da bolujem, da sam za­ ražen ... Njeno srce udaraše glasno kao sat, miješajući se sa kucanjem njegovog sata, a u bolnim sljepočicama udaraše kao u srcu i u satu.

163

— Pa što nisi meni rekao? Ja sam i prije svadbe tvoja žena. Kada ti prije godinu dana rekoh da te ljubim , bila sam tvoja, i mogao si me i prije te formalnosti imati kao tu — tu bludnicu.. . Oh! Objeručke pritisne glavu i glasno zarida. . . — Baci, baci taj svoj banalni revolver! — reče mu, obriše suze i ustane. — Ti si i bez revolvera sebe i mene ubio. Bolest, pišljiva ta bolest ni najmanje meni ne smeta. Da si bio sifilističan, ja bih te voljela. Bolest, pišljiva ta bolest je sasvim sporedna. To se lije­ či, ali se nikad ne liječi to što si me mogao prevariti, iznevjeriti, pa još s kime! Ja bih tebe ljubila i kao nemoćnika, a ti evo — — Oh, p fu j!--I opet proleti vječnost između njih u nesnosnom ćutanju. Zanoćalo. S ulice i sa dvorišta čula se kola i glasovi. Doktor Barić, Jeličin brat, vratio se sa posla. — Cuj, Ivančeviću! — reče napokon odlučno i čudnim gla­ som. — Tu je svijet, vrlo lajavi svijet, i zbog toga svijeta kao gen­ tleman ne smiješ dati ni najmanjeg povoda skandalu. Svadba je za sutra oglašena i neka bude. Jadan slučaj, tvoj kukavni čin, na­ pravio je ionako iz našeg idealnog drugovanja odnošaj sasvim kon­ vencionalan. Tvoja bolest, zapamti, za mene ne postoji kao ni dru­ ga bolest što za mene ne bi postojala. Za mene postoji tek to što si se ti kod tolike moje ljubavi mogao ukaljati i prostituirati! Doktor Barić nađe ih vrtu i mišljaše da su uzrujani zbog su­ trašnjice. Već prije odlučiše da će odmah iza svatovske časti kre­ nuti na putovanje. U Italiju, naravno. Sutradan skupila se u Ivančevićevoj staroj jednokatnici sred mjesnog trga kita i svatovi. Cijeli gornji kat pretvorio se u trpezu. Pred kućom kočije u cvijeću. Došla već cijela mjesna inteligencija, župan i podžupan javiše svoj dolazak. Pojaviše se najnoviji šeširi i najnovije toalete malogradskom razmetljivošću. žene napeto očekivahu zaručnicu i njeno odijelo iz Pariza. Iz Zagreba bijahu naručeni konobari za poslugu kod stola. Već je prispio kanonik Ivančević koji će mladence u crkvi spojiti. Lechner, Ivančevićev asistent, spremio je svu silu raketa za večeras. U dvorištu već tam­ buraši i seoski muzikaši u pocikivanju služinačkog kola i drmeša. Zaručnik u svečanom elegantnom odijelu blijed i strašno nervo­ zan, bolestan od uzrujanosti, ali gosti to u sveopćem metežu i ra­ dosti jedva opažaju. U vrtu pukoše prvi mužari, trebaše se već poći po mladu, kad al dohrli blijed i kao smušen liječnik, mladin brat, i odvede Ivančevića na stranu, u laboratorij. — Što je, za boga miloga? — Jutros, ranom zorom, dođoše po mene seljačka kola. Mo­ rao sam otići. Jelke ne vidjeh od sinoć. Odmah iza tvog odlaska

164

otišla je u svoju sobu plačući i nije se više pokazala. Mislio sam .. . uzrujana je zbog svadbe i ne htjedoh joj smetati. Ti znaš da je vrlo čudnovata i tvrdoglava. — Što se desilo, govori, za miloga boga! — Vratim se i nikako da je nađem. Na stanici mi netom re­ če željeznički činovnik da je otputovala! Ivančević zaplače kao dijete i ispripovijeda sve Bariću moleći da ga zamjenjuje kod gostiju i da ispriča svoju sestru zbog nena­ dane bolesti. Uz pucanje mužara i svirku u dvorištu brzo se rasturi kita i svatovi. Ivančević se htjede skončati, ali doktor Barić ne puštaše ga s vida. Dva dana iza razvrgnutih svatova primi pismo. Dragi Franjo! Ja učinih isto što i ti. Prostituirala sam se. Sada sam ispaštala tvoj grijeh. Sada sam ukaljana kao i ti. Sada smo jednaci, sada me, ljubiš li me još, možeš povesti к oltaru. Sada kada sam ti skrivila toliko koliko ti meni, sada te volim još više no prije. I ti mene jamačno još više ljubiš sada kada sam zbog tebe dragovoljno popila kalei sramote, kad sam zbog tebe beskrajno nesrečna i kada sam ti sestra sramo­ tom. Dođi! Ja te stalno očekujem. Tvoja J. B. No, Franjo Ivančević nije potražio Jelke Barićeve, mada je to isprva htio. Dao je ljekarnu i imanje u zakup, živući gdje ga nit­ ko ne pozna. Za godinu dana je ostario i osijedio, počevši tražiti i tražiti nesrećnu svoju vjerenicu na svim policijama i preko svih novina. Ona iščeznu u ništavilu bezimenosti. Slomljen svrši Ivan­ čević u štajerskom sanatoriju za živčane bolesti.

165

SA B O J I Š T A Izvještaj posebnom kurirskom poštom

Ležimo među kamenjem i biljem. Mrak, svjetlucanje, zora kao da neće nikada doći. Nadesno, na zapadu, krv na nebištu. Požar. Nalijevo, na blijedom i sve blje­ đem horizontu grmljavina, daleka bura. Topovi. Nad našim gla­ vama visi crno, pusto, hladno, golemo krilo apokaliptične ptice. Crni skut smrti. To prijeti golemo, hladno, pusto i crno nad našim glavama usud, kob, sudbina, nijema, hladna, besmislena sudbina. Dok moj kolega Philipps, dopisnik Daily Newsa, srče zami­ šljenost utrnule lulice, a Pocherd, dopisnik Matina, pariškog Ob­ zora, sanjari о pričama Kraljice Navarske, veli mi Feigenblatt, Moltke N. F. Presse: — Turci su pobijeđeni, jer su se dali pobijediti. — Sehr gut, mein Herr. No Turci bi bili pobijeđeni i da se nisu dali pobijediti jer — gestatten sie mir! — kod pobjede ne odlučuju samo pobijeđeni već ponešto malo i pobjeditelj. To će i biti razlog što kod Kirk-Kilisa ne odluči pobjedu jerihonska tru­ ba solunskih hebrejskih dobrovoljaca, dok Muktar-paši ne priredi Termopilâ turkofilsko junaštvo dobrovoljačkih budimpeštanskih pekara. — Vi kao Hrvat ne trijumfišite! Vama neće ni u kojem slu­ čaju biti dobro. Simpatišete li sa Srbijom, bit ćete podozrivi kao panslaviste. Ne simpatišete li sa Jugoslavenima i oni s vama, bit ćete podozrivi kao švarcgelberi. Lijepa parada. Iz razgovora nas trže ja u k . . . Zemlja je cviljela. Drvo plakaše. Kamen pucaše. Mi opaši kaiše, naprijed browninge, stisnemo u džepu svoju bombicu, posljednju uzdanicu, pa hajd prema tački koja pali k^o vatra. Gori kao rana i crvènï se kao krvca. Imadosmo što vidjeti! Na deblu leži umjesto krsta, drijeva lipovoga, gola raja. Tabani natečeni od batina. Nesrečnici vise glavačke, a mom­ ci dželati podjaruju tihu, polaganu vatru, dok u čadoru bjesni gor­ sko zvijere, silan aga, kao arslan ljuti, pijući žeženu rakiju, slu­ šajući gusle i ćoravog pjevača. Uto udari kiša kao iz kabla, a kroz

166

kišu jurne četa bijesnih Crnogoraca pod komandom kraljevića što ga gorštaci šaptom Mirkom zovu. Silan turski haračlija još ne usjede hata od mejdana, zovući ga kao Shakespeareov junak, pa ju ­ nački pade i vragu dušu dade s izrešetanim grudima. Kad sinu zo­ ra, jesenja i hladna kiša prestade, a mi nađosmo golo razbojište s leševima, strvinom i oblacima crnim, oblacima vranih gavranova. Putujući na nova bojišta sa četom vjernih naših kavaza, nai­ lazili smo na seoska pusta garišta, na šumske požare, na puste, kamenite i žalosne, Velebitu slične planine sa strašnim jekama za koje nismo znali dolaze li od hajdučke puške, od krvničke bombe ili od revolvera urođeničkog. Tek dim iz uvala, pećina i guštara kazivaše nam da su u toj evropskoj pustinji zbjegovi kao za seobe naroda, pa u doba uskočkih ustanaka Karađorđevih i Miloše­ vih. Ovako nekako bijaše — mišljah — i u Hrvatskoj sve od bitke kod Udbine, od pada bosanske Krupe i tvrdog Klisa, pa sve do pobjede princa Eugena, plemenitog viteza. Otuda ona silna izmu­ čenost savremene duše hrvatske koja se javlja u čemeru seljačke pjesme i u dubokoj tuzi svih naših novijih pjesnika. Zemlja je u gorskim, golim, divljim krajevima već sama po sebi tužna jer pod­ sjeća čovjeka na muke potrebne da se u toj pustoši živi, da se iskreše iz kamena iskra vatre, kap napitka i pregršt hrane. Ali što je pustinja prama pustinji otvorenoj nečastivošću ljudske očaj­ ničke ruke! Desnica, bacivši prvo sjeme, zatire to sjeme, pa nesrećan predio nosi sve žigove samoubioca što od svoje rane izdiše. Samo kamen, sinji kamen, mrtav odiskona, ne da se opustošiti, pa rat, sijući naokolo smrt i pustošeći šume, polja i livade, pre* tvara sve naokolo u carstvo sivog, sinjeg, hladnog kamena. Iz ka­ mena, iz kamenite dobe rat je izašao i u kamen se pretvara. — Jest, Crnogorci, djeca kamena, im aju kao i šćipetari rat­ ničku dušu kamena, poput starih Norvežana, Škota, pa stare soldačke republike Švajcarske, danas republike poduzetnika i hote­ lijera — veli mi moj francuski kolega. Ti ljudi, siromašni kao Job, a viteški kao vitez bez straha i prigovora Bayard, ti junaci su živi savremenici mančanskog junaka Kihota. Oni živu i umiru za čast i poeziju, za slavu pjevanu na guslama. Njihov vladar, kao kakav Amadis Balkanâ, gospodar hrpe kamenja i vladar zemlje siroma­ šnije od ugarske plovanije, pravi od poezije politiku, od politike poeziju, inače dobro honoriranu. Rusija je Artus, Crnogorac je najvjerniji njen paladin, a svaki Crnogorac zna da Crnogoraca ima sto m ilijuna — naravno s Rusim a.. . — Jest. Svaki Crnogorac misli danas i osjeća kao Corneilleov veličanstveni Cid. Otvorite uspomene starog vojvode Marka Miljanova (Primjeri čojstva i junaštva) i uvjerit ćete se da je čast, čast i samo čast, osnova viteštva, temeljni kamen i jezgro crnogor­ skog morala. Dok engleski lordovi i francuski grofovi uzimaju

167

Amerikanke i Židovke, baveći se lukrativnim financijalnim podu­ zećima, ovi Crnogorci, ovi ubogi Kući živu u kavalirskim i vojnič­ kim idejama Vilima Osvajača i Rikarda Lavskog Srca. Savremeni materijal za ljubitelja prirodne romantike i neolizane duše, za pisca Carmene i Colombe, koji je uostalom debutirao sa falsifika­ tom naših morlačkih i dalmatinskih Gusala. Vojvoda, dakle, Marko u uspomenama i doživljajima, kraćim i nakićenijim od Caesarovih, ide tako daleko u kultu časti i zadane riječi, da preporučava i zločin, obećan na riječ, jer drži kršenje časti najvećim zločinom. Iz tog viteškog i arnautskog častoljublja najistaknutija je crta MiIjanovljevih Crnogoraca prava krvna osveta. I taj zločin za naše pojmove je pitanje i dužnost časti. Svaka svojta, svako bratstvo je u onim patrijarhalnim, danas već m ijenjanim prilikama crno­ gorskim kao stari feudum država, država u državi, pa pogine li član jednog bratstva, mora poginuti njegov krvnik iz drugog с 1an a, koji će opet biti osvećen, i tako dalje ad infinitum . Crnogor­ ska plemena kolju se dakle vjekovima među sobom, kao cjelina kolju se s Amautima i muhamedancima, pa nije čudo što je po­ sljedica te vječne igre sa životom (svojim i tuđim) suvereni, vite­ ški prezir smrti, nije čudo što se vojničkom i četničkom patrijar­ halnom praksom postizava rezultat svih onih filozofskih sistema što osnivaju svoju etiku s istim etičnim idealističkim ciljem. U takvim prilikama je junak, junak po našim pojmovima, svaki Cr­ nogorac, a junak po crnogorskim pojmovima tek je naš heroj. Tako Puniša Rašurić, četujući, naiđe na turski obor, postavi stra­ žu, i kad ču da je jedan momak stražar pio vode, on se vrati ne­ obavljena posla. U boju na Grahovu Crnogorac zarobi Turčina, drži ga u kući tri godine kao pobratima, pusti ga u domovinu i ostane vijeka s njim »gost« kao junaci Homerovi. Zagrepčanina da ubiju Amauti, Klimente, pa ga zovne sedam susjednih njihovih čobana, od kojih je jedan brijao. Zagrepčanin, potreban brijanja, odista dođe i oni da ga ubiju, pošto bude odložio oružje i kao šesti se brijao. Tako je i bilo, samo što junak ostade naoružan, a kad na grlo zadrhta ruka brijačeva, Berlo ga hladnodušno dohvati jednom rukom, a drugom mu naperi pušku u pojas: »Izvadi iz glave to što misliš, no britvi!« Tako ga je čobanin i obrijao i — ošišao! Situacija svakako napetija od scene u vašoj Figarcvoj svadbi! — To je čak nevjerojatno za naše dane. Takvu hladnokrvnu energiju im aju danas na zapadu tek ljudi bez živaca, tek apaši, tek zločinci. Dopuštam da je takav narod stvoren za anarkije ili za apsolutizme, za Albaniju i za Crnu Goru, za rat ili za vječno četovanje, ali šta ćemo s njim a u m im o i kulturno doba? Takvi lju ­ di su nesposobni za miran, prilježan posao. Cid nije za vatrogasca.

168

— Jest, Marko Kraljeviću ore, ali samo drumove, careve dru­ move. Crnogorac, tražeći posla, traži da samo »nažirava«. Im a spo­ sobnosti tek za špana, stražara, palira, kavaza, nadzornika. Ali svuda bijaše prije tako. Čovjek je prije svega lijena životinja, pa radi tek kad to mora. I Crnogorac će zapeti umjesto puške za po­ sao kao danas već što kuluči u Americi kao svaki drugi. Karađorđc bijaše po našim pojmovima ajduk kao i Veljko Petrović, inače voj­ voda Ajduk Veljko. Zabavljen u arhivu francuskog ministarstva spoljnih poslova, prepisivao sam relacije о turskoj i srpskoj buni, 0 odmetniku Pazvan-Oglu-paši i Crnom Đorđu, relacije francuskog konzula u Vidinu, Napoleonovog pukovnika, i nađoh da taj Evrop­ ljanin opisuje Vožda i njegovu ženu kao bića vrlo neoprana, zamusana i neukusna, da smatra Vožda razbojnikom i da izrječno veli kako Karađorđe pobi više Srba no Turaka. Danas znamo da je Crni Đorđe besjedio samo strašnim svojim pištoljem. Im a ljudi što i Napoleona smatraju običnim razbojnikom: naročito oni kojima je taj Crnogorac sa Korzike ugrabio krunu, ženu, kćer ili sličnu malenkost. I danas nekima — kao Ita liji — može biti da budu gusari, dok su drugi za taj lukrativni posao obje­ šeni. Turčin Evropu bome nije držao i osvojio člancima već lju ­ tim demiskijama. Ajduk i ajdukovanje je dakle moda, sad vrlo unosna i renomirana, sad opet vraški altruistična i sumnjiva. Ne­ kad je naš ajduk i uskok bio smatran revoltircem, braniocem raje 1 junakom, jer je odista bio u konfliktu sa vlašću, sa Turčinom, zakonitim razbojnikom. Sve u svoje vrijeme. Danas se više ispla­ ćuje bankarstvo i novinarstvo, pa i u obliku ucjene i kondotjerstva, danas Bonnote premlaćuju kao opasnu zvjerad, ali to još ne znači da ajdučija i četovanje nije uzvišena rabota na svom mjestu i u svoje vrijeme. Samo prilike ocjenjuju ljudski rad. U takvim razgovorima dočepasmo se bugarskog ratišta. Veliko polje, kao naše Polje Turovo. Kiša, oblaci. Vjetar. Ma­ gla. Na jednoj strani pucanje. Na drugoj se strani puca, ali dale­ ko kao udaljena grmljavina, sve bliže i bliže .. . I najzad se puc­ njave sastanu kod onog bijelog jajeta, kod onog grada, kod one turske tvrđave. Nagazim na vojničku kolonu. Poznam ih, Bugari. Jedan mi je prodavao mesnate paprike na pazaru bana Jelačića. — Udri! Urra! — Juriš proti nevidljivosti! Pored mene udari metak i uzme život glavici kupusa. Urra! Urra! Pokraj blatnog po­ točića vidim konje kao na utrci. Proletješe kao munja, upravo kao Munja-Đajazid, a na njim a visoki oficiri. Önaj prvi, snažni, sa de­ belim vratom, ima napoleonsku glavu. Komandant. Bez sumnje .. . Gruvaju topovi, puške pljušte, zemlja se trese, pravi potres; ona turska tvrđava se lju lja iz temelja, a pred veče naiđem na oranicu na kojoj je samo kuršum orao, dok mitraljeza puca sama od sebe sipajući smrt kao naše vatrogasne štrcaljke vodu. Na oranici, izo-

169

ranoj tane tima kao očajni obraz ljudski brigama, prava kosturnica. Stenjanje, uzdisanje, proklinjanje, umiranje, da ti se kosti tresu! Jedan maše očajno svojom otkinutom rukom. Drugi drži šakama vidljivu bijelu džigericu. Zemlja je krvava i zja. Blatna, gnojna rana, nađubrena ranjenicima, vapajima, fesovima, puškama, hrpa­ ma od mesa, od kostiju, ruka i oružja. Kod izrešetanog grma vidim konjanika, upravo ranu od konjanika, kako se zapleo u konja, u ranu od konja, u čvor konjskih crijeva što konjanika stežu i drže kao polip. Pa to sam ja već sve vidio! — sjetim se Stendhalovog markeza del Dongo na Waterloou ... — Na bajonet! — Padnem na zemlju, zaklonim se iza konj­ skog kadavera i vidim lica izbuljenih očiju, pijana od nečega, grč na svakom licu, lice na svakom grču. Vidim lica koja više nisu lica njihovih nosilaca. Prasak, bomba pretvara se u lice, a iznaka­ ženo kao u lüdë, blesasto lice pretvara se u granatu i eksplodira, te uniforme, kosti i topovi prhaju i lete pršteći uzduhom kao perje. Nemam pojma tko napada i tko se brani. Kuršum mi probio ka­ picu. Skutrim se kao insekat, želeći samo to da me smjesta ubiju i da me ne rane. Ne znam kako dugo sam tako u krvavom blatu kunatorio. . . Dignuše me i kad me htjedoše u kola sa crvenim kri­ žem: — Ja bolujem od života — reknem. — Ja sam ratni dopisnik Obzora, zagrebačkog Matina i Après-Midija. Što je nova? — Što? Zar ne znate? Dimitrijev, narečeni Napoleon, osvoji Ćirk-Ćilise! Marš, marš, Carigrad je naš! — Hvala bogu! No ja sam sve to vidio, pa sam zaspao, ima­ jući senzacije Tolstojevog kneza Andreja kod Borodina. Usnuo sam jer su sve te scene već naslikali Goya i Vasilije Vereščagin. Ja još u riječi, kad al opazim poznatu pojavu iz Balzaca: Ispod gomile mrtvih vojnika krči si odsječenom tuđom de­ snicom put neki turski kapetan. Mrtvac oživio! — Nije moguće! — priskoči к meni mladi bugarski časnik i stane mi pričati kako uzeše ćirk-ćiliski redut. Slušam i ne vjerujem svojim ušima! To je, brate moj, opeto­ vanje poznate Mériméeove crtice! Sutradan gledam durbinom bijeg turskih četa! Strahote slične i mnogo manje od povratka slomljene armije Napoleonove, opi­ sane u Ségurovim uspomenama. Sve to već u knjigama doživjeh, vidjeh i proživjeh, pa što sam vraga išao nositi glavu na pazar među ove ratne duplikate! Da, rat, život, sve je to vječno, dosadno vraćanje. Sve se te strahote dogodiše jer se već dogodiše, i događaju se, da se pono va dogode i do­ gađaju, sve dok bude teklo proklete krvi Kajinove. Sve je to već opisano, pa mi je kao ratnom dopisniku dosadno opetovati po170

znate stvari. Ovaj rat je plagirao Gorski vijenac, Smrt Smail-age Čengića, Stendhala i Tolstoja. Sve se to već stoput dogodilo, samo ne tako brzo i tako krvavo. Mada sam Jugoslaven, upravo Hrvat, duša me boli gledajući jad, glad, pokolj i nevolju Turčina, pobijeđenoga. Turčina, moga brata čovjeka. Turčina, moga brata u čovjeku. Samo pobijeđeni su lijepi. I opet velika, tragična pouka, da unučad i praunučad mora kad-tad ispaštati nedjela svojih djedova i krivice svojih pradje­ dova. Uštap se javlja umjesto dvorogog polumjeseca. Pomrčina islama i mrak svete Ćabe, ali islam čeka nove mlađeve, naročito islam naše krvi i plemena. Turska je pala, ali nije propala. Polumjesec je potamnio, ali nije iščeznuo. Turčin je pobijeđen, ali nije uništen. Klonula je evropska Turska, ali nije klonuo turski narod i snaga onog al-korana, koji je u srednjem vijeku liberalizam i prosvjeta. Pade turska sila i nasilja, ali ostade Turska, koja i u Aziji ima vremena razmišljati о hipotezama historijske odmazde. Dano u našem glavnom stanu u Krapini.

171

PAR AD I S О

Mukli šum, udaranje samotnog mora o samotnu, pustu, pro­ kletu obalu. Više moje glave neko stade. Ležim kao svezan, znam da spavam, i ne mogu se probuditi, ustati, skinuti verige s uda i sinji teret sa prsiju. U disanju čemer pepela i zagušljivost čađe. Uokolo paučina kao prašuma, a umjesto sunca, krvavog planeta, visi na škurom nebu crveni rak, krvavi pauk, škorpion — što li. Iz daljine, iz umiranja brodoloma na posljednjem izdisanju po­ sljednje oluje posljednji odjek pogrebnih zvona i posljednja jeka crne dosadne mrtvačke pjesme. Mukli udarac samotnog vala о prokletu obalu, vrhu moje gla­ ve nešto stade i napokon reče: — Sto, zar me ne poznaš? Na čelu osjećah čemernu toplinu, a niz sljepočnice mi već ka­ plje i curi suza, krv, vrućina tuđeg bola. I opet: muklo udaranje mutnog mora о mrtvo, puklo i raspuklo mramorje. I reče onaj više moje glave: — Što, zar me ne poznaš? Onomad si mi bio na pogrebu, vje­ rujući kao drugi bezazlenjaci da nijesam više, a ja se tek sada probudih, vesela nam majka! Sve sam vidio: vidio sam kako ležah u sobici i kako se moj trulež miješaše sa tužnim, slatkim mirisom ljubičica na uvenulosti moje ruke i mog srca. Vidio sam kako me nošahu na groblje, među gradsku sirotinju, bijah u suzama moje majke i m ojih prijatelja, u oprosnoj besjedi onog slučajnog go­ vornika, u žalosnim zrakama škurog popodnevnog sunca i u do­ sadnim zvucima banalnog plaćenog svakodnevnog crkvenog zvona. I nastavih svoj pređašnji život u gradu gdje sam tuđinac, između četiri carinare, u prozi dana i u orgijama noći, pod tornjevima sa pustinjom neba i pod krovovima sa pustošima života. Užasnih li dana, sivih, blijedih i jednoličnih! Po običaju se jutrom budim sa glavoboljom i zlovoljom kod ustajanja. Onda — kafana. Smrad od sinoć, dim i vonj, izjedajući

172

pluća i dušu, očajne diskusije gladnih omladinaca, pa novine, stvo­ rene samo zato da ubogi svijet ništa ne zna. Ista lica, iste riječi, iste fraze, isti prašni ili blatni pločnik, iste kuće, isti lijeni trgov­ čič i trhonoša vječno na ulici, iste ženske s korpama na rukama i jamačno neplaćenim smiješnim šeširima na glavama, isti stražari, isti umorni konji otrcane dlake, s očima u kojim a živi tek umorna rezignacija. Njemačka se naoružava, evropska flota blo­ kira crnogorsku velevlast, dr. Iks vjeruje u jugoslavensku, dr. Ip­ silon u austro-ugarsku političku nepobitnu međunarodnu činje­ nicu, mraz i vihor uništiše sjetvu, emigranti gube u Americi ru­ ke, noge, pače i dušu, papa je na umoru, smrt nije na umoru, slat­ kiši su skupi, a kruh još skuplji. Ubio se mladi dr. Ferflovich, a stari dr. Ferflichek još živi i kandiduje kod izbora, zastupajući ne­ solidne interese piva proti trijeznim interesima vode. Zatim — neopazice dakako — idem u svoj ured. Spisi, Papiri, Hartije, Tapije, Namire, Naredbe. Naš vijek je vijek papira. Svi pišu, a najviše m i besmrtnici. Pisanje je izvrstan izum, jer koji piše, ne m isli nikako, pa ni zlo. Velemožni danas ima nove hlače. Nove hlače pristaju Velemožnomu bolje no on njima. Nekad sam uvrijedio velemožne Hlače Velemožnoga, prosuvši na N jih neho­ tice malo mastila. Bijah naskoro zbog toga premješten, mada se bavim i lijepom knjigom. Zbog premještenja ostavila me jedina moja ljubav, udavši se za pristojniju dijetenklasu i ugojivši se u času kad je opjevah u Arijelu i Ondini, i kad se njoj za inat oženih. Naša bo sudbina je ušivena u Velemožne Pantalone. Vele­ možni uostalom ima strašan pogled kao obični [ ...] i još uvijek, nakon groba i pogreba, strepim od tog pogleda. Dobismo u ured nove pljuvačnice sa novim muhama, a silnu brigu nam zadaje povišica učiteljskih plaća. Ogladnismo i odšuljasmo se na doručak. U krčmi pijani seljaci, konobarica s ustima kao da je kormilo sisala i s dajčmajsterskim očima kao u kantini. Nama već idu »sko­ mine«, ali Trilby — takav jo j je pseudonim — traži pare unapri­ jed. Vraćamo se u ured tužeći se na staro meso u gulašu. I opet: akti, papiri, namire, naredbe, užasni pogledi, užasne hlače, muhe, pljuvačnice, gomilanje hartije na papirnati toranj papirnatog, zamišljenog, veleumnog vijeka. . . Jedva jedared kući na objed. I opet vječna čorba, govedska tek naslovom, gledanje jedno drugome u usta, pa nova haljina drage moje supruge, koje tobože ne opažam poput tolikih novih haljina drage moje supruge. Po običaju boli maloga Krešimira glava, ne može u školu, a malu Zoricu, sličnu cijelom gradu samo ne meni, malu Zoricu boli kao obično zub. Napolju kiša, dosadna kiša jesenja, jer u ovom gradu padaju vječno novembarski reumatični, grozničavi i beznadni daždevi. Kroz prozor žuto dvorište sa žutim licima i žutim duvarovima sa hladnim žutim bolničkim

173

znojem. Kao obično već cin-cin-cinka obično zvonce sa neobično običnog tornja i kao obično će i danas cin-cin-cinkati četvrt sata. Kao obično se moja žena tuži na grdnu skupoću živeža, kune čas kada se udala, i sprema se u kinematograf, ne mogući u kazalište. Kao obično dolazi po nju bujna brada, debeli vrat, uljudni osmijeh i živinski pogled našeg jedinog prisnog prijatelja Marka Marko­ viča. Kao obično prevodim onaj obični roman za obične novine. U originalu nema nekoliko listova. Trebat će ih u prijevodu ispu­ niti. To je barem lako. Prevedoh već sijaset romana, a sadržaja ni jednome ne znam, da me ubijete, a ipak — znam ih naizust sve, jer su svi romani jedan jedini vrlo običan i vrlo dosadan roman, pa je i roman mog života dosadno obično opetovanje toga običnog, dosadnog tuđeg i mojeg, svačijeg i ničijeg romana. Mici, moja mačka, sve to zna, pa me gleda rugalačkim, ironijskim zlatom svojih pametnih tvrdih očiju. Ah, ona ne pati od izrečenosti i ne strada od iskazanosti. Ona ima svoju tajnu koje mi besmrtnici nemamo. Naša riječ je govor šupljine. Naša besjeda je zvuk trublje. Ako je čovjek stvoren sličan bogu, božanstvo je gramofon. Već sam u narodnim radionicama. Prva je sasvim kao moj ured i radi sasvim kao ured. Druga nije kao moj ured, funkcioniše sasvim birokratski. Treća, no št0 da ti pričam te običnosti? Mnogo papira, mnogo pisanja i — naravno: pljuvačnice, muhe i hlače, u kojima se kaputaš odlikuje od ostalih i onda, kada je — bez kaputa. Onda — u Košnicu narodnu, jer sam pismen i jer mi duša žudi predujma. Društveni sluga me primi. Kao niže čeljade. Mi smo naime, demokrati. Predsjednik čuvenog tog zavoda odlikuje se u našoj savremenoj misli kao prepisivač i još više kao kućevlasnik. Vječno se smije. Dobar čovjek. Predujma, naravno, nisam dobio. Dobar čovjek nije prijatelj harčenja narodnog novca. — Prijatelju — reče mi neodoljivim svojim posmijehom Evropljanina i Slavena — prijatelju, vi ste skroz-naskroz bole­ stan. Niste slabić i žena, pa vam to mogu junački reći u junačko lice. Vi možete iznenada umrijeti, zabosti — oprostite, ali je tako! — nosom u ledinu, pa bi Košnica narodna mogla tako izgubiti svoj novac, dok košnice nisu za davanje već za primanje! — Prekrasno, Dobri čovječe! — reknem. — Imate sasvim pravo, pa kad Košnica narodna tek prima, dopustite mi da pri­ nesem i ja svoj obol! I pružim gospodinu, koji je ušao u tu narodnu kulturnu in­ stituciju vlastitim nogama, dam Dobrom čovjeku i njegovoj vječ­ noj nasmijanosti prilog u iznosu od 2 (slovom dva) filira.

174

— Oh, vi ste uvijek, uvijek duhoviti i dobre volje, moj dragi pišče! Vidite, nas, naš narod i našu prosvjetu, drži u životu jedino taj nepojmljivi, čudnovati idealizam naših talenata. Ja doduše nisam talenat, ali bez nagrade reprezentujem ovo naše čuveno re­ prezentativno učeno i veleučeno društvo. Izvolite jednu cigaretu? Služite se, ne stidite se! — Oh, hvala lijepo! A ispune li se vaše očinske i proročanske riječi te me vrag odnese, smilujte se na me, vrli Predstavnice, pa mi napišite barem nekrolog! Napišite mi nekrolog povodom smrti, kao ja što ću ga vama, vječno nasmijani mužu, napisati još za života — i moga i vašega! — Oh, vi ste uvijek, uvijek duhoviti i dobre volje, dragi pišče! I izađem iz Košnice narodne sagnute glave kao prosjak, sag­ nuta čela, kao iz bludilišta! Na ulici skobim Vođu. — G le. . . eto vas! Naravno, i opet ste bančili, lumpali! — Jesam, tri dana i tri noći, pa sam ipak trijezan! — A što vas nema к nama? Da, ali mi ne plaćamo kao drugi. — Vođo, znate šta? Vi ste prepošteni za mene. Što je odviše, nije ni s kruhom dobro. Vi ste odviše pošteni, a ja sam, priznajem, vrlo, vrlo pokvaren čovjek. Pokvarena duša pokvarila mi je evo i tijelo. Ja bih vas i vaše poštenjake mogao okužiti. — Slutio sam ja to, nesretni sine! — reče Vođa, i kad iščezne u kapiji, pred mojim zadivljenim očima nestade Poštenja, ne­ stade Značaja, nestade Domovine, nestade stotine kila, nestade energičnih cipela i neuređene brade! I sretnem prvog Glupana. I sretnem Glupana Drugog. Pa Glupana Trećeg. Pa Četvrtog Glupana. I opazivši me, kliknuše u sav glas: — Glupa li čovjeka! Alaj je glup taj čovjek! I grohotom mi se nasmijaše. Kod dosadi sve, kad ti legnu na grudi zidovi, ljudi, šume i polja, kad se bojiš smiješnog svog lica u ogledalu, kad se zgroziš od misli da nosiš nečista crijeva ispod srca, da je svaka dlačica tvojih m ilijunskih živaca žarište m ilijunskih patnja, kad ti se oga­ di vlastito tijelo poput vlažnog, prisilnog stana, i kad je misao tek prosvjed proti toj koži iz koje nikud-nikamo, i proti sramotnom krugu tog žrvnja što ga vučeš na vlastitim leđima, onda želiš za­ boraviti na sebe, pa bez snage sna i snivanja posižeš za sredstvom jeftinog očajanja, pretvarajući se u drugu, čudnu osobu, u živo­ tinju, u nijemo biće, u stvar.. . Vino, vatra, pjena!

175

I veseo, bogat, jak kao vitez i proljetan kao neodoljivi kra­ ljevski sin, plivajući na otrovnim pučinama podlih orgija, nađem se kod prijatelja, pijanog kao ja, što je naručio nekakvu rijetkost za konac te lude, izvanredne noći. Naručena žena bijaše mati moje djece. Griješeći posljednji put zajedno, varamo se vječno posljednji put međusobno! Podavajući mi se kao prostitutka, ona vara mene kao supruga, a upo­ trebljavajući je vječno kao prodanu robu, varam i kaljam nju i sebe, ne ponižavajući u njoj samo zakonitu već i svačiju ženu: ženu i Ženu! Svaki dan nakon moje smrti ponavlja se ta užasna historija, svaki dan, a niko ne sluti što se to svaki dan sa mnom događa. *

S užasom slušah više glave glas, sjetan i neveseo glas mog najboljeg prijatelja. S užasom mu rekoh: — Zaboga, pobratime, pa to sam ja mrtav, a ti živiš! — Ne — reče mi on — ti si živ, a ja sam pokojnik. I iščeznu. Udaranje mora о žalosno mramorje, više moje glave nestade govora, sjetnog i neveselog; probudim se i — nađem u gradu pokojnog mog prijatelja, ne znajući ni sada živim li prvi ili drugi put, gledam li san živih ili užasni san nemirnih i nesrečnih, pro­ kletih pokojnika. U disanju gorčina pepela i zagušljivost čađe. Prašuma paučine. Umjesto krvavog planeta dosadna neman, a vječna novembarska kiša moči dosadu proljetnih krovova, ploč­ nika, tankih kaputa i još trošnijih, prozeblih duša.

176

SUSJEDA

I Vrlo umoran, hladio se na prozoru svog stana u drugom katu. Mišice nožne i ručne mu podrhtavahu. Nakon duga vremena bi­ jaše zadovoljan sa sobom i sa drugima kao čovjek što poče uspi­ jevati poslije nečuvenog napora. Zbog dugova moraše u inozem­ stvo. Porodica ga se odrekla, poklonivši mu legendarni putni tro­ šak do Amerike. Zadržao se u Ženevi, živući prvo vrijeme kao srećan kartaš, dobijajući slavenske, naročito bugarske đake na pokeru. Kada se jedan ustrijeli i utopi u jezeru zbog gubitaka, Tkalac prestane s kockanjem i dođe na srećnu misao: iznajmi veći stan, kupi nekoliko strunjača i poče davati sate iz mačevanja a kasnije, uvježbavši se s nekim Parižaninom, i iz boksanja. Sa­ bljom si je prokrčio put u najviše krugove, dobivši sjajnih pre­ poruka, naročito za Rusiju, i spremajući se u Pariz nakon sjajnog matcha, došavši na glas među svjetskim šampionima. Prvi put u životu imađaše uštede. Naročito mlade ekscentrične kozmopolit­ ske dame plaćahu mu šakom i kapom. Počeo je otplaćivati stare dugove u otadžbini. Cijeli svijet osvajaše njegovo časničko nezatajivo dobro držanje, naslijeđeno cijelim nizom junačkih grani­ čarskih časnika, plemića iz Laudonovih vremena. Ostavši u svojoj duši dobar, kao većina naših lakoumnika, na garavom, muževnom licu grabiličkog profila i crne muževne brade sjaše iz žućkastih, orlovskih očiju djetinja, gotovo djevojačka duša kao u naših gor­ štaka, hajdučkih i uskočkih potomaka. Iako je mnogo ljubio, ni jedne jedine nije odista volio, jer u duši ostade pomalo Don Kihot, snivajući o ženi-uzoru i о ženi-romanu kao sva viteški odgo­ jena čeljad. Iz golemog, u vrt pretvorenog dvorišta ugodno popuhuje. Na prozoru susjedne kućetine pjeva kanarinac, a odnekale bruji sla­ tka tuga Balade Chopinove. Tkalac se pretvorio u dim svoje ciga­ rete, snivajući kao divljak budnim očima. Odjedared se trže. Na golom, još uznojenom vratu osjeti kaplje. Otare se rupcem i gle! i opet kiša sa vedrog lipanjskog neba. Mladić okrene glavu i odoz12

m atos

и

177

go, sa gornjeg prozora, rumeni se bijelo, krasno žensko lice među saksijama i cvijećem, ne smažući riječi za ispriku, bez snage da otkine pogled sa njegovog zbunjenog obraza. — Sa krasnim vašim cvijećem zalijevate i koprive, madame! — nategne on napokon svojom tuđinskom francuštinom, koja se toliko sviđaše gospojama, podsjećajući na ljupko djetinje tepanje. — Ja sam previsoko, pa da se opečem! — prihvatit će ona posmatrajući ga još uvijek vidljivom začuđenošću djeteta. — O, ima i pitomih kopriva, bez bodljika! — Slaba sam u botanici i vjerujem kad m i vi to velite. — Molim vas, ne udaljujte se, gospođo, jer je tako lijepo gledati nebo, cvijeće i vas u tom modrom nebu i u tom krasnom cvijeću! — Vi ste stranac, kako razbirem iz vašeg naglaska i načina razgovora. — Jesam . . . na žalost. Ja sam propali natporučnik i, kako to već jamačno znate kao moja susjeda, poučavam u vještini ma­ čevanja i boksanja. — Da, čitala sam о vama i u novinama. Vi ste na putu к slavi. — Jadne mi slave! No, i to je bolje no krasti. Šta ćete, raditi se mora. Uspiju li mi osnove, poći ću u Pariz i tamo još pored toga poučavati u jahanju. Strastan sam jahač, i ne pojmite kako m i je tu bez svog konja. Kad vidim lijepog paripa, bivam tužan kao Beduin. Samo mi jahači znamo da konj i konjanik mogu postati jedno: ne konjska duša u ljudskom tije lu .. . dakako! — Vi ste ostatak izumrlih kentaura! A nađoste li kakvu ama­ zonku? Tkalac opazi kako je naglo problijedjela i porumenjela, a nju čisto zbuniše njegove oči, potamnjevši i napunivši se čudnom vlagom. Htjede joj odgovoriti vrlo toplo i vrlo ljubezno, ali među cvijećem ostade tek kratki pozdrav i prigušeni, daleki, sirenski hihot. Tako se poznaše. Te večeri ne htjede Tkalac na večeru u grad. Kao da se ne­ čega stidio. Bunila ga je već pomisao na tuđu nazočnost. Uveče, u sumračnoj sobi, ležeći na kožnom divanu što mu je istodobno krevetom, osjeti se silno, silno, užasno nesrećan i sam. Sjeti se pokojne majke što ga — jedinca — toliko razmazila da je još kadetom svakog jutra morao к njoj u postelju prije no što se digla. Pade mu na um babo, pukovnik, pravi bruder-Jovo crve­ nog lica i bijelih brkova, tvrd kao profuska drenovača, s civilnim odijelom kao na čiviluku i s onim crvenim, poderanim, sasvim izgaženim jutarnjim strašnim papučama. Ni kao časnik nije se usudio zapaliti pred njim duhan bez pitanja. Gleda, evo, nenada-

178

nost njegovih suza na rastanku. Tekle su kao rastopljeno gvožđe i još uvijek peku kao tekućina od željeza. — Budi valjan, Pero, kada već nisi za vojnika. Budi ma i radnik, ali ostani pošten kao cijela tvoja porodica. Evo ti taj revolver, pa neka ti bude u pomoći i od samoga tebe napraviš li sebi i meni novu sramotu. Bolji čestit mrtvac no živ nitkov. I Tkalac nađe u razbacanosti svog čergaškog prtljaga sliku, pa mada se već uvelike zamračilo, iz fotografije izađe gospođa prosijede kose, struka još uvijek djevojačkog, blijeda, milovidna, črnooka, s vječnim tužnim osmijehom, a tuđinac nakon dvogo­ dišnjeg bitandženja pritisne dragu suhu relikviju na usta, isplače se kao dijete prije spavanja, teškim muškim suzama i utješen sjenom mile majke usne odjeven. Prenuvši se, čuje na prozoru kucanje. Poznavajući sva osje­ ćanja osim straha, silno se začudi i pomisli na priviđenje, halu­ cinaciju. Kucanje se ponovi jedan, dva, tri puta, i pošavši onamo, opazi na užetu kucavac ključ, pušten sa gornjeg sprata, a s ključem visi golemo, vašarsko, licitarsko srce. Mogaše već biti oko ponoći. Uokolo sve mirno, tek s ulice čuje se naglost automobila i daleko pjevanje jamačno talijanskih radnika uz mandolinu. — Bijasmo u okolici, prijeko u Francuskoj, na pučkoj svečasnosti, pa sjetivši se da ste sâm, donijela sam vam ovaj darak. Ja nisam ovdašnja. Ja sam Francuskinja, samoću smatram ne­ srećom i dobro sam slutila da ste nesrećan i sâm sa tminom u ovim vašim praznim, mračnim sobama bez svjetiljke. — Hvala, hvala! — reče on, odrješujući darak, još uvijek pod dojmom uspomena i oslobodilačkog, dobrog sna. Glas mu drhtaše od unutrašnjeg jecanja. Legavši nauznak i odvezujući uže, gledaše je preobraženu na mekoći svjetla pune mjesečine, blage i mlačne. — Ah, alaj ste lijepi, lijepa moja susjedo! Da vi samo slutite kakav dar m i učiniste i koliko me obradovaste tim kolačem, vi bi se možda prije čina bili predomislili, jer, držeći ovo suho srce, kao da imam u rukama komad vašeg života i duše vaše. — A h . . . govorite tiše da nas ne čuju komšije. — Ne bojte se! Poda mnom stanuju ljudi što su uvijek na putu. Tu Tkalac skoči, uhvati se gimnastičkim rukama za prečagu spoljašnjeg prozora, objesivši se leđima i cijelim tijelom nad dubokim, tamnim i crnim dvorištem kao nad bezdanom. — Ah, zaboga, što to činite, bezumniče! Pukne li ovo staro, trulo drvo, slomiste vrat! Kao brata, kao sina, kao boga vas mo­ lim, uđite u svoju sobu! Smilujte m i se! Ona zaplače, a njegove ruke zamalo te ne popustiše i malo te se nije strmoglavio osjetivši na čelu toplu vlagu kao od njene suze.

179

— Oh, draga, lijepa, dobra moja susjedo, da se ne bojim vas rastužiti, evo sad. . . sad bih se poleđuške strmoglavio kao u vodu, jer m i na čelo nešto pade kao rosna zvjezdica s ovog divnog, svježeg vašeg neba. — Milost, milost, smilujte se meni i sebi, bezumniče! — na­ stavi ona moliti, smažući jedva glasa od silnog straha i smilovanja. — Sve, sve ću vam dopustiti, razumijete li — sve, sve, uđete li u svoju sobu i budete li pametni! Drvo prečage zaškripi, puče, ona tiho klikne, a on silnim za­ mahom padne u svoju sobu i glasno, veselo se nasmije. — Dosele sam visio između vas i mraka, između života i smrti, a sada me gleda život i sreća sa vašeg mjesečinastog pendžera, lijepa, draga moja susjedo! Kao prije, polegne na prozoru, gledajući nju, njenu sjenu mjesečinom izvézenu i toplim, mlačnim, tihim zvijezdama okru­ ženu, a ona ćutke promatraše novog čudnovatog čovjeka. Dugo tako razgovarahu očima i ću tanjem, dok će ona: — I to m i se sviđa što me ne uhvatiste za riječ i što ništa od mene ne ištete. Laku noć, jer treba štedjeti s ovakvim časo­ vima. Laku noć i hvala, moj susjede! — Ah, ostanite još malčak! Recite mi barem kako da vas zovem. — Krsno m i je ime Valentina. — Krasno ime! Tako se nekad zvaše nekakva divna vojvot­ kinja, pamtim li dobro. — Jest, Valentina od Milana. A kako se vi krstite? — Petar, vulgarni Petar. — Laku noć, dragi gospodine Petre, i do viđenja. Naskoro će doći moj suprug. — Tko?! — Moj suprug! — E h . . . laka vam noć! Suprug! Muž! Na to nije ni pomišljao! Pošiknuo ga ledeni znoj. Izađe i sve do zore lutaše oko tihog mjesečinastog jezera, punog jasnih zvijezda kao zelenih krijesnica. Baš htjede leći i — kuc-kuc-kuc — na prozoru. Kao zora se pojavila čarobna susjeda, zlatna i rumena, ružičasta i bijela u košuljici i čipkama, sa snom u modrim krasnim očima i prstićem u znak ćutanja u rumenim, grešnim ustima, sočnim i krvavim kao strašni smrtni cjelov. — Ja cijele noći ne nađoh mira! — šapne on blijed i porušen. — Ne boj se, ja te razumijem, ne boj se, Petre; ja sam tebi, samo tebi vjerna!

180

I ostade tek drhtanje cvjetića od njenog daha, a Tkalac pru­ žaše sasvim nesvjesno željne ruke prema tihom, procvjetalom, prvim suncem obasjanom prozoru, dok se odozgo već čuo muški neugodan glas, s reskim, oštrim izgovorom r-a. To se ponavljalo do dvije nedjelje.

II Valentina se vrlo začudi kad Tkalac iščeznu bez traga i glasa. Oboljela je od brige i muke. Jedne kišne večeri rekne joj muž vrlo zagonetno kako očekuje vrlo važnog gosta, i da trebaju ostati sasvim sami. Gospođa mišljaše e se radi о trgovačkom poslu, о kakvim dosadnim potpisima, i kod večere malo te se ne onesvi­ jesti čuvši u gornjem katu njegove, Petrove, korake. Pored svih zapitkivanja muž ćutaše kao zaliven. Kao grom iz vedra neba javi sobarica kako šalje posjetnicu i želi ući »msje Kalak«. Nije ga odmah poznala: tako je omršavio za ovo nekoliko dana. Njen muž ustade, promijeni se u nabuhlom, inače dosta ugodnom licu s naočarima i plavim brkovima, tarući ćelu i dišući glasno kao da oboli od astme. Došljak se savršeno uljudno i vrlo vojnički pokloni, nešto se zbuni poljubivši domaćici ruku, sje­ dne, i nakon kratkog, nesnosnog ćutanja pokloni se domaćinu i reče: — Vrlo mi je drago, gospodine Colignon, da me kavalirski primiste i, kako vidim, da о mom dolasku ne izvijestiste vašu gospođu. Im a li još danas viteštva, ono je u tome da se među čestitim i razumnim ljudim a izravnavaju neugodnosti sa što ma­ njim gubitkom živaca. — Vrlo dobro, vrlo dobro — prekine domaćin svoje duvanje. — Ja sam se danas о vama tačno raspitao i obavijestio, pa mi je poznato da vaši poslovi vrlo dobro stoje, da je pred vama sjajna budućnost, ako i relativno vrlo mučna. Kao poslovan čo­ vjek i trgovac pogađam vašu namjeru i pomoći ću vam, udarivši prvi čekićem po klinu. Vi ovdje nemate znanaca, nemate zemlja­ ka, u domovini nemate jamačno razloga tražiti pomoći, pa se kao ukućanin, kao susjed želite onako amerikanski obratiti na mene bez druge jamčevine osim vaše energije i vašeg nesumnjivog po­ štenja. Zamoliste me za nazočnost moje žene — je li? — da mi pokažete kako se u tako delikatnoj stvari ne plašite ni tako — pardon! — ženantnog svjedoka. Ja, gospodine, nemam od boga djece, pa ako i čovjek od brojaka, simpatišem sa svim što je mlado i za život sposobno. — A li . . . p ardo n------

181

— Dopustite, dopustite mi, dragi moj »Kaläk«. Ja nisam baš tako imućan kako se priča, ali toliko ću još uvijek imati da vas pomognem kod eventualnog vašeg etabliranja. Poznato mi je da vaš zavod izvrsno napreduje, pa mi laska što se pored tolikog vašeg poznanstva s inostranom, naročito slavenskom aristokraci­ jom obraćate na mene, običnog građanina i trgovca. — Vi se apsolutno varate, ljubezni moj susjede — istisne jedva mladić i tako silno problijedi kao da će sad na pasti sa stolice. Astamsko disanje. Udaranje sata pomiješano divljim , glasnim lupanjem srdaca. Valentina je dobila staklene oči i gleda mla­ dića kao lokomotivu kojoj se ne možeš više ugnuti. — Iz vaših riječi, dragi gospodine susjede, vidim da ste bolji no što sam u snu slutio, pa je moj korak to bolniji i pečalniji. Da sam to znao, nikad se na taj korak ne bih odlučio — izađe iz Tkalca kao iz groba, te Colignon stade zvjerati uplašeno na sve strane, držeći da ima posla s opasnim, kao gorila strašnim lu­ đakom. — Na stvar, na stvar! — jedva istisne iz osušenog grla, da­ jući ispod stola okamenjenoj ženi nogom uplašene znakove kojih ona nije ni osjetila u paralizi cijele svoje moralne i fizičke snage. — Ne, gospodine, ne dođoh ja po novac, već dođoh po nju, po vašu ženu, po Valentinu, po moju draganu .. . — Jeste li vi pri sebi! — uzdahne domaćin i pohrli prema prozoru kao da će zovnuti na vatru. Tkalac s upaljenim grozni­ čavim očima gotovo ga odnese natrag na stolicu. — Da, gospodine, pravo rekoste: ja sam pošten čovjek, tako pošten, te ne umijem lagati, te bih prije ubio no ukrao i prije poginuo no krao tuđu ženu, krao ljubav drugome, naročito tako simpatičnome čovjeku kao vi. Ja ljubim vašu ženu, vaša žena voli mene, i ja sam večeras došao da vam to pošteno, otvoreno rek­ nem i da je odvedem! — nastavi Tkalac i položi na stol nabijeno oružje. — Evo, ne bojte se, gospodine! Ja nisam luđak, nisam zločinac, a vi, ne nalazite li drugog izlaska, možete uzeti ovaj browning i mene tu ustrijeliti kao običnog propalicu i proval­ nika ... I opet mučno, pečalno, kobno, dugačko i predugačko ćutanje, astamsko disanje, pa udaranje satova kao srdaca i lupanje srdaca kao satova. — Ah, što ja to čujem! Može li sve to biti, reci, reci, Valen­ tino! Govori, govori, Valentino! Ta to nije, nije i ne može biti istina, zar ne, Valentino, moja mala Valentino! — projeca muž. — Petar Tkalac plemić od Zvečaj-grada je siromašan, nema više uniforme, ali ostade časnik i nikad ne laže! — isprsi se mla­ dić, govoreći snažno kao na komandi pred četom. Valentini se

182

povrate iz stakla oči, polagacko, kao budeći, diže se i stade na noge, pođe prema Petru i reče, mjereći ga od glave do pete: — Ako ste vi Austrijanac, Mađar, Slovak, što li, znajte da sam ja Francuskinja, i da kod nas u Francuskoj nije običaj da ljubavnici denunciraju svoje ljubovce muževima. Gospodine Colignon, ja sam odista voljela taj tip, ako mu se i nisam podala, ali od danas ga duboko prezirem, i neka smatra taj tuđinac kao da je dobio od mene ćušku, dobru francusku zaušnicu! . . . Kla­ njam se, gospodo! I iziđe iz sobe. — Gospodine plemiću, gospodine »Kalak«! Želite li pomoći, stojim vam na usluzi! — reče gazda Colignon mladiću, kada kao pijan teturaše napolje s osjećajem mokrog pijetla. Na hodnik dotrči za njim sobarica. — Pardon, gospodine, zaboraviste revolver!

183

KLOBUK

Zvonimir Kažiprst osjeti se gospodinom i kupi cilindar. Htje­ de imponovati. Uvjerio se da kod nas ne imponuju ljudi već cilindri. Idući ulicom od klobučara i ostavivši tamo svoj stari mekani crni šešir, dobi lupanje srca, opazivši u staklu izloga sam sebe. Nije se odmah poznao. Učinio se sam sebi divom. Porastao je u novoj cijevi. Sjetio se čitanog u gimnaziji Homera, naime junakâ koji u božanskim časovima postaju veći od samih sebe. Na uglu mu salutira stražar. Zvonimir Kažiprst zna da ne daje počast njemu već klobuku. Prama cilindru počinje osjećati duboko poštovanje. Na glavi nosi teret, i taj teret ga pomalo tišti. Uviđa već da je teže biti gospodin no kukavica. Sjeti se da su krune, prave krune odista teške kada je već tako teretan običan cilindar. Sjeti se na gvozdenu lombardijsku krunu na grozničavom čelu ljetnog vrelog dana. Sjeti se na papsku trokrunu u žezi znojne procesije na staračkom blijedom, oguljenom čelu. Sjeti se čak na crvenu krunu Matije Gupca i — žedan od težine cilindra krene u kafanu na limonadu. Glavni konobar pretvori se u golemi Oooooh! — Uah! — zagalamiše neki gosti u kutu, Kažiprstovi prija­ te lji... On se silno smete. Ne bijaše rođen u cilindru i za cilindar. Oni iz kuta, njegovi prijatelji, buče kao na poklade, a jedan ustane i priđe došljaku s namjerom da mu cijev na glavi »na­ bije«. Zvonimir Kažiprst uvjeri se i opet da živi u kukavnom, u maljušnom i sitničavom svijetu u kojemu se glasno opažaju toa­ letne promjene, izazivajući cijele potrese i revolucije. Zavist, ku­ kavički hrvatski ja l pokaže mu se i opet u punom svjetlu, i on zine na prijatelja što ga htjede šaljivo udariti po cilindru. — Gospodine, vi ste hulja i ja vas ne poznam!

184

— Oho, zar se ti tako šališ! — naleti zajapureni, mišićavi znanac u kockastom odijelu na dugačkog, dostojanstvenog Kaži­ prsta, ali konobari i gosti ih rastave. Zavađeni znanci poslaše si karte. Dvoboj. Krv. Smrt. Po bijelom danu napravi Kažiprst u kafani senzaciju. Slava i cilindar počeše ga tištiti. Umjesto običnog bakšiša dade oko jedne krune. Časti su skupe. Na ulici — učinilo mu se — gledaju svi u nj. Znoj mu teče izvorom sa čela. Na glavi već nosi težinu korpe naših šestinskih seljakinja. Počeo se zabrinjavati kao nosilac velike odgovornosti. I opet se opazio u staklu izloga. Sam je sebi imponovao. Sam se od sebe uplašio. Srce mu glasno kucaše. Uđe u pivaru na za­ jutrak. Dva konobara naletiše i karamboliraše, skidajući njegov ogrtač i cilindar. — Ne! — zavapi Kažiprst, zadržavši klobuk objeručke na glavi. Pivo imađaše okus hladne sirutke. Paprikaš se zadijevaše za grlo. Cigareta se pretvorila u slamu. Neke gospođe u staromodnim šeširima, provincijalke, dugo i pozorno posmatraju cilindraša koji prima dostojanstvenost kipa. Za njegovim leđima smijanje, zlo­ bno, rugalačko cerekanje. Kažiprst promijeni sve boje sunčanog ogledala, pomodri, pozeleni, posivi, pocrni, pobijeli, požuti, i krč­ mom zaori sonomost njegovog podoficirskog organa: — Gospodo, ja sam Zvonimir Kažiprst, knjigovođa! Smijete li se vi meni? — A li. . . ni govora, gospodine! — ispričava se debeli purgar namještajući cviker na rumenom licu, ližući bijelu pjenu sa tankih crnih brkova i držeći za svaki slučaj u desnici golemu čašu. Od danas naime nosi Kažiprst na glavi svoju čast, a čast treba junački braniti. Međutim, cijeli lokal se smijaše, čak i one staro­ modne provincijske gospođe. — Hrvatski jal! — pomisli gordo Zvonimir Kažiprst, gordo popravi novi okovratnik, gordo se diže i gordo plati. Cilindar je u njemu pobudio neslućenu mjeru muškog, herojskog ponosa, pa prolazeći kroz visoki inače izlaz, gizdelin se malo sagnuo, jer cilindar dobi već dimenziju tornja, brda, planine. Na ulici sretne kolegu špišića koji ga kao stariji knjigovođa ne pozdravljaše nikada prvi. Sada mu se prvi poklonio. Kažiprsta vrijeđaše ta servilnost. Napravio se lud i nije otpozdravio. — Pfuj! Hulja! — čuje za leđima. — Hrvatski jal! — šapne on sladogorkim ponosom, krećući uspinjačom kući i plativši, naravno, ekspres. S njim se vozio bivši ban, zapitavši ga familijarno ide li dobro njegov sat i navinuvši svoj zlatni časovnik po njegovome, srebrnome.

185

Na Strossmayerovo šetalište izađe Zvonimir Kažiprst sa po­ nosom čovjeka koji učini besplatnu, kolegijalnu uslugu virilisti, velikašu i tajnom savjetniku. Na glavi mu nije više klobuk. Na glavi mu je Slava. Zvonimir Kažiprst nosi na glavi čudo i glava mu se već muti. Isprsio se, vuče dugačke krakove patricijskom nemamošću, ispod crnog ogrtača pokazuje svilenu podstavu, toranj Sv. Marka nije mu previsok. Nabavio je cilindar, a sad treba tek još finog psa: najradije buldoga, hrta ili škotskog ovčara. Za bijele ljetne gamaše lasno ćemo. Gazdarica kod koje se hranio i stanovao, sirota činovnička udova bez djece, u vječnom crnom, požutjelom ruhu i vječnim crnim, tihim cipelama od jelenje kože, uhvatila se za čelo, ugle­ davši cilindar sa čovjekom. Sive oči joj iskočiše kao pečenoj kozi, a usta zinuše kao u štuke u petak na sajmu. — Gospodin su avanzirali! — Ne. — Gospodin su bili pri banu? — Ne. Čujete, gospa Barica: mi smo bili gospon i ostanemo gospon. Donesite obed! — Nije se kao obično usudila s njime sjesti. On čitaše tobože novine, da izbjegne svaki razgovor. Čuo je kako je rekla brbljavoj susjedi: — Taj prokleti cilinder čisto je pokvaril našega mladoga gospona. — Ni cilinder za saku buču! — Hrvatski jal! Prokleti jal hrvatski! — uzdahne Kažiprst, biljegujući jezikom u ustima palačinku i pijući prvi put kod ručka pivo. Kod crne kafe prekrsti se krišom gospođa Barica i zaintači: — Oni su, mladi gospon, kupili cilindera, došli su do penez, a ja ih lepo prosim nek mi za petaču više mesečno kvartir i koštu plaćati dostoju. Već predi sem im to povedati štela, ali mi srce ni dalo. Život je saki dan skupši, a oni mi već osam let jednak plaćaju. čačkajući zube, natičući u oko petokrunaš kao monokl, zureći u crni sjaj magijskog cilindra prijeko na zidu, slušajući babu kao Presvijetli što sluša raport potčinjenih, Zvonimir Kažiprst do­ duše malo problijedi, ali odreže kratko i jasno: — Gospođo, otkazujem vam ovim časom i nađite sebi drugoga. — Drugoga, brez cilindra! — zarida i udari baba nogom ma­ čka što je predući uz njenu desnu nogu karikirao guravca. Taj dan ne bijaše uredovanja i cilindraš zadrijema na trošnom divanu. Roda. Leti. U dugačkom jo j kljunu nešto crno kao sud­ bina i sjajno kao život: cilindar. U cilindru nešto živo. Dijete ra­ ste, raste i raste, dobija žute, četkaste brkove i uleknuta prsa,

186

sa dugim rukama i nogama, sjedi u uredu i — dzim! — kroz pro­ zor doleti sjajni, svijetli, i presvijetli cilindar, pa sjedne na glavu, na glavu Zvonimira Kažiprsta. I sve, ama sve se klanja Cilindru i čovjeku: stražari, činovnici, konobari. Vojnik na straži pozdrav­ lja ga puškom. Čak toranj, sivi, stari toranj Sv. Marka se po­ klonio, pretvorio se na časak u krivi toranj, u »moj naklon« u Pizi, i povratio se u svoj pređašnji, nepokolebljivi historijski po­ ložaj ... Kažiprst se probudi i već mazi desnim rukavom svilu ča­ robnog klobuka, kao što se miluje dlaka konja što dobi okladu na trkama. Odluči naručiti nove posjetnice s krunom i plemićkim predikatom, i ponosan kao cilindar pođe na sastanak sa svojom djevojkom. Dogovoriše se u Maksimir. Mercedes Klofutar bijaše kao sve druge. Žene se u velikoj ve­ ćini slučajeva razlikuju tek fizički. Kći časničke udove i vrlo go­ spodski odgojena za očeva života, zadržala je višu društvenu am­ biciju, želeći kao većina njenih drugarica toaletom nadomjestiti oskudicu srca i miraza. Ostavila je licej, kad jo j majka opazi da licej ne znači uvijek osobit kruh u Hrvatskoj. Brak joj ostade jedina nada. Ašikujući, prošla je kroz razne ruke kao uzajmljen roman, ali njeni ljubavnici ostavljahu je na koncu svojih studija. Sa nekim Dalmatincem, konteom rudaste kose i prezadužene, eg­ zotične elegancije, čak se kompromitovala. U Zagrebu to među­ tim nije teško, jer su tu i nekompromitovane kompromitovane, pa tako u stvari nije nijedna osramoćena. Uzalud je Mercedes znala promuknuti po pjevačkim društvima, pa derući postole kao prodavačica po dobrotvornim svečanostima i patriotskim pleso­ vima. Ni jedan, ama ni jedan jedini nije se dao upecati. Onda se bacila na stariju gospodu. No, ovi su više čeznuli za poetičnim gazdaricama no za pozitivnim suprugama. Zatijem je ušla kao pomagačica к nekom zubaru, poznatom noktašu, ali i taj zlatom plombirani ženskar ostade u tom slučaju oprezan. Napokon pade Mercedes na šrajbmašinu. Tipkačica. U nekom uredu je tipkala, tipkala i tip-tip-tip-kala, dok nije natip-tip-tip-tipkala Zvonimira Kažiprsta, čovjeka solidna i pored svih godina vrlo neiskusna. Brak je — umovaše Mercedes — još najbolji oblik za žensku slobodu. Već ulazeći u taj sakramentalni položaj je muž, umoren i ožigosan životom, u neku ruku krivac pred svojom ženom, pa joj kao krivac već unaprijed mora sve praštati. Pa onda, muž radi i zarađuje, dok činovnička žena može cijeli dan dembelisati, šetati i čitati romane u slučaju nedoživljenih. Brak je u takvom slučaju nepobitna ženska korist i muška šteta, a supruga treba tek paziti da joj se ne dogode djeca. Inače bi Kažiprst uvijek prvi dolazio na sastanke, a danas je dospio kad već ona htjede otići sa tramvajske stanice. Nije ga

187

odmah poznala: tako bijaše velik, veličajan, veličanstven. Umjesto da uđe u tramvaj, nabrekne automobil. Jureći kao na krilim a sna i želje, ona mu obisne po običaju oko vrata, ali on sjedi veličajno kao kumir, držeći ljevicom sjajnu am ajliju crnog svog cilindra. Desilo se čudo, i Mercedes držaše kako će je on iznenaditi novošću amcrikanskog strica, glavnog pogotka ili barem nečuvenog, ali u novije vrijeme ipak u Hrvatskoj vjerojatnog unapređenja. Gledajući ga kao više lice, vidjela je već sebe u svom automobilu, u crkvi sa svadbenom kraljevskom koračnicom, u strašno širokim šeširima sa perima najbrčnijeg noja, pa u kazalištu, u loži, u briljantim a na gala-večerama, jer, kao svi Zagrepčani, i ona htjede prije svega »imponirati«, »vihtig se praviti«, igrati veliku, najveću ulogu. U ljubavnom zanosu gledaše se već u zraku, nad gorama, nad Alpama, a aeroplan nosi već u Englesku, u Ameriku, gospođu Mercedes Kažiprst rođenu Klofutar. Skinuvši se u Maksimiru s voza i našavši se u tihim drvore­ dima, ćutahu pred misterijskim sjajem zagonetnog cilindra. Uzaman mu ona zabijaše u oči kao čavle poglede svojih crnih, krup­ nih, kao sjenom čežnje modro zarubljenih očiju, uzaman mu svi­ jaše ruke oko vrata i uzalud ga cjelivaše. U srcu, u duši njegovoj vladaše već crno, sjajno, gospodsko dostojanstvo cilindra, pa mu se tek na salašu, pod srebrnom, širokom platanom i kod bijele kafe razvezao jezik. — Vidiš, Mercika — reče joj neizmjerno važno, držeći ci­ lindar na koljenima kao liječnik bolesno čedo — vidiš, Mercika, mi nismo jedno za drugo. Ja te ljubim , ti mene ljubiš, ali mi ni­ smo jedno za drugo. Ja nemam ništa i želim biti gospodin, ti nemaš ništa i želiš biti fina dama: to su dvije ništice i to ne ide zajedno. Nisam ti prvi, i nađi si, Mercika, koga drugoga.. . Njoj zape u grlu riječ, što? Zar nju, Mercedes Klofutar, zar nju da ostavi taj seljački popapučeni opanak, taj riđi i dugački kancelarijski linir? Nju, nju! Nju, koja je — da je htjela — mogla imati konte Romea Gljivanovich-Barragliu? Nju, što ima sve što žena im ati može, sve osim toga prokletoga novca! On oprezno i očinski vrti na koljenu tragični cilindar, a ona, opazivši kao višim nadahnućem vezu između novog Kažiprsta i novog šešira, ustane, dohvati kupicu i na radost maksimirskih gostiju prospe svoju kafu na užasni, na kobni, na sudbonosni, na pakleni cilindar, pošavši bezobzirce na cestu korakom kraljice. On je htjede udariti, udaviti, ali baci za njom tek vodu iz čaše, smoči golema pera na njenom šeširu, a iz grla mu prodre tako živinski, tako ludi urlik, da u staji već muču nadbiskupske krave, dok se basista bik oglasio tutnjavom daleke grmljavine.

188

— Bijaše mi jalna što sam kupio novi šešir! Ah, taj prokleti hrvatski jal! — žali se Zvonimir Kažiprst plaćajući neznatni račun sa znatnim bakšišem. Uzajmiše mu nekakvu kapu. Navlačeći je na glavu i opet se osjetio običan, jučerašnji čovjek. — Pa to se može još očistiti! — reče konobarica dižući mokri cilindar kao žabu krastaču. — Nikad, nikad više! Dok se Zvonimir Kažiprst gubio kao zločinac u sumrak i u šumu, dođoše neki đaci pričajući kako se ovčas otmjena gospo­ dična htjela baciti u jezero, inače vrlo plitko, u kojemu bi bez tuđe pomoći svakako zaglavila, jer za samoubijstvo malo vode treba. — I sve to zbog cilindra, zbog toga prokletog klapca! — go­ voraše svijet, pa poče fatalni klobuk nabijati šakom, štapom, sto­ licom, dok ga ne uhvati pas, pa s tom izmrcvarenom, izmesarenom krpom otrči u sumrak, u šumu, za Zvonimirom Kažiprstom, namjeravanim posjetničkim plemićem. — Muuh! Muuh! — muču nadbiskupska goveda. — Buuuuh! Buuuuh! — ruču klerikalni bikovi grozomornim, gromornim kon­ trabasima, sluteći i objavljujući kroz tiho veče veliku nesreću ljudima, životinjama i stvarima.

189

■

.

.

.

POSTUMASJETAN

I

SOCAN

2IVOT

(Fragment) [ . ................................................................................................ ] Boga živoga. Nesrećan sam i bogosin sam, jer te ljubim . Pružim očajne i trepetljive prste, ali ona zaiskri kao žeravica na um iranju i iščeznu u bijeloj kopreni tanane noćne maglice. — Ljepoto — L ju b a v i---— Pardon, gospodine, sidoste li s uma? — dreči neki mrač­ njak kojemu se zapletoh u dugu, crnu i učenu m antiju. Bijaše to seoski naš rodoljub, prijatelj puka, koji pisaše u dokolici i recenzije о knjigama i piscima koje mrzijaše. Uši su mu vrata, mozak — magazin, grudi — podrum, a usta dućan neopisive glu­ posti. — Kaki je to vjetrogonja, kaki je to tucak koji se usuđuje svojim laganjem m utiti m ir te idilske jugoslovjenske noći? — pita narodnjaka gost koji se kod njega о ferijama bavi pisanjem rodoljubivih članaka i pjesama. — To ti je nekaka seoska lola, »Schwärmer«, sa socijalno-ekonomskog gledišta jedan ništa.. . — Ništa — Ništa — . . . Trava, trava, trava do pojasa. Osim vjetra, cvrčka, mene i rose sve je mirno, tijo, nijemo, a kroz drijemežnu travu struji sočno i sjetno snivanje, sjetan i sočan život.

191

MAGLA Pariski paysage (iz ulice L a R o q u e t t e )

Magla je žutozelena, mračna, gorka i vlažna — kao da se duša apsentskog pijandure odšuljala iz otrovnog kabareta i kao da zijeva pijano na trotoaru blatne ulice ... čiča Pichard (Charles Rémy), drevna pijanica, vraća se u novi svoj stan iz kojega ga još nijeđared ne baciše napolje. Naslanja se na zidove da ne posrne, i brblja sa svojom ljubavcom Blanšom Dupuy, to jest sa samim sobom. Približivši se kućnom pragu, opazi odista staru svoju kokötu: naslonila, zalijepila se gotovo о desni ulazni zid. — Đlanšo, Blanšo! Ni odgovora. . . Ali to je njeno drsko, nepomično i osvetljivo oko, to je ona u surom, izderanom haljetku, sa crnim pamučnim rupcem oko vrata. To je Blanšina pepeljasta i bijela kosa. Ruke se ne vide, ali ruke su odostrag, ščepavši grčevito kaku debelu bocu ili željezne mašice za vatru ... I čiča Pichard (Charles Rémy) stane. — Đlanšo, Blanšo! Ni mukajet. — Ne nećkaj se, tvrda tikvo, misliš li da te se plašim? Ako sam pio, pio sam samo dvije noći, a ne sedam poput tebe. Pio sam za moj, ne za tvoj no v ac... što ćutiš, tvrda glavo? Nisam li ti ostavio na stolu novac za kruh, čorbu sa varivom, za duhan i za vino? Iako me zovete seljakom, imam dnevno četiri franka rente, a što imati vi, Gospođo? O, dosta ste me globili — šta đutite? Ni muka. — Ali to je Blanša, to je njena marama, njena siva haljina, njena kosa progrušala kao bijeli snijeg na trotoarskom blatu. To je njeno oko: prgavo, nijemo, drsko, izazivačko, veliko kao pest. — Što skrivaš odostrag ruke? Misliš li da te se plašim? Go­ vori, pasje ime! Blanša ćuti.

192

— Govori, moja rotkvice . . . čiča se Pichard (Charles Rémy) zagledao u njeno žuto, krvavo, tvrdo, nepomično, metalno oko. — Jesi li ostavila za mene malčice čorbe? Ne gledaj me tako, moja rotkvice! Muk. — Ne gledaj me tako jer ću ti šakom kojom zadavih za Ko­ mune dva bretonska mrnara zdrobiti to gadno oko ko čašu apsenta. Znaš li kako si ono ležala mjesec dana? Naprijed ruke, velim ti! Puštaj me spavati, velim ti! čiča Pichard (Charles Rémy) bulji, sluša, sluša, bulji. — Govori, zbori, Blanšo! Ha, trista mu petarda! Gle, kako će oko da ti prsne! I starčić zavitla teškim olovnim štapom i udari objeručke. Ali oko se, tvrdo kao kovina, ne zakrvavi, iz kamenitog čela ne udari krvca, iz nevidljivog grla ne udari Blanšin zanovjetački glas, nego cin-cin-cin — .. . Našli mrtvaca i konstatovali da je [..................................]

13 MATOS II

193

DOMOVINA Iz nepoznatih Heineovih U s p o m e n a

.. . Sinoć bijah kod Tuilerija, misleći na njemačke kvargle i na njemačku ljubav, na njemačke knezove i na njemačke kobasice. Teško tebi, Deutschland, kada tvoj pjesnik šeta u samoživoj tuđini sa pustim džepom! Teško tebi, Galijo, kada bijele nožice tvojih grizeta tako zavode crno srce germanskih poeta! — Zdravo, mosje Ejn, turobna moja gubico! — Vrag te odnio, dugačka moja Kitty! Da sam se vozio firšpenig na vrh Jungfraua, ipak bi m i još ostalo da ti platim večeras souper, strašna moja djevice! — Zut! Prešavši na drugu stranu, poprska mi blatom visoka kočija novo odijelo koje platih gotovim novcem, primivši honorar od kesaroša-nakladnika koji se zove Campe i kojega veže sa mnom samo slovo e i palača koju mu sagradih. Viknem za kolima, opsu­ jem nešto svim svjetskim skorojevićima, kad al kočija stane i opazim najprije jednu cipelu sa pet prstiju, tj. pet Hühneraugena, onda drugu cipelu sa pet ovakih prstiju i, konačno, cilindar ispod kojeg se ljuljahu dražesno oko dražesnog jevrejskog nosa takozvani Laushutscheni, kao oblaci što se lju ljaju oko strmog vrha sinaj skog. — Jojkeles, Harry, šta ti tu radiš?. . . Bijaše m i kao da me Jehovah pretvori u zlaćano tele. Gledam malog žutog Jevrejčića koji se stisnuo poput čvarka о korizmi: — Hm, to nije moj nesuđeni tast Salomon, to nije stari Roth­ schild, to nije ni veseli Gum pelino.. . — Harry, jojkeles, alaj si pled! Na moja brsa! I snažni lakaj baci Наггуја, Laushutschene, njemačku poezi­ ju, deset Hühneraugena i mene, onako zagrljene, u mekani hintov. Kroz ugodno jurenje čujem kao kroz san da je starkelja naš nekadašnji sluga Šmul sa kojim izjedoh toliko »šaleta«. — Što si saprinut, tete moje? — pita šm ul ispričavši kako Jehovah umnoži njegove ovce, volove, magarce i kamile.

194

— Zabrinut sam, jer se bojim da je tvoje Gospodstvo već supiralo. On se nasmije i reče: — Mi paroni kasno fečeramo. Ja se ne sofem fiše šm ul nego Isaak paron Dolcefanti. Evo nas u kraljevskoj, u Šmulovoj kući. Slike, kipovi, svila, zlato: — sve eht. Na jednom stolu opazim i svoja djela u dra­ guljima i bogatom povezu. U blagovalištu me obuku sluge na čičin mig u odijelo talijanskog abbéa. — О, znam ja, Harry, tvoj ugus! Kod gospodske sovre zaboravih na sve, jer me dvorijahu dje­ vojke tako divnih i vidljivih forama, daosjetih u očima nešto kao onaj Goetheov kralj. No bacivši nehajanpogled na domaćina, opazim ga u nekakom kao beduinskom odijelu sa nekakom čalmom — onakom kaku vidjeh naslikanu u B ibliji onog mog ro­ mantičnog rođaka »Arapina«. šm ul se uozbiljio, jede samo hljeba, pije samo vodu, pa još iz zemljanog krčaga. 2vačući gomoljike i digavši čašu Johannisbergera, upitam ga: — Čujte, dragi barone, zar me zato pozvaste da držite ovdje meni, Grku, vaše čivutske asketske nijeme prodike? Kaka ti je to zemljana lončina? — Moj sinko, svak se časti kako zna i umije. Taj je vrč od zemlje, ali ta je zemlja od one na kojoj stajaše hram mudrog Sa­ lomona. Ovaj je mršavi hljebac slađi od svih tvojih gojimskih ića, jer rastijaše na polju kojim se razlijegaše harfa našeg kralja Davida. Kusni, Heine, malo od tog kruha! Gucni iz tog drevnog krčaga i laknut će ti prognaničkoj, ahasverskoj duši, jer ovo piće nije iz franačkih rijeka ili iz Pariza-Babilona, nego iz svete vode, iz tihog Jordana. I razderem krabulju rimskog, šokačkog vrkoča, padnem na grudi čestitom starkelji, a na gorki hljebac sa tužnog Judinog polja i u vodu iz tihog, svetog Jordana kaplju jevrejske suze no­ vog francuskog novčara i novog njemačkog pjevača. . . Da je proklet Juda Šmul i da je prokleto ono veče, jer uđoh u dvor kao vedar Atenjanin, a izidoh kao Job. Ona me voda i onaj kruh baciše u taj kobni Matratzengruft, što znadu doktori о tvojoj bolesti, Lazare, Lazare!

195

PORED CILJA (Fragmenti)

[ .......................................................................... .............................. ] Madame sans gêne. U Parizu je prezirao Sardoua, ali tu, pored moralnih, hrabrih i darovitih burševa, naduvenih od pića kao žabetine, tu bijaše Sardou genij tješitelj, a gospođa što se ne ženira učini mu se drski, veseli, tašti, bezbrižni, slobodni Pariz! Kada pade zastor uz zvuke Marseljeze, Barešić viče iz sveg grla, premda mu je zabranjeno govoriti pod kaznu smrti: — Vive la France! Vive la République! Vive la Révolution! À bas burši, sauerkraut sa kobasicama i sauerbeamteri bez kobasicâ! Vičući tako i nadajući se smrti — probudi se, nađe na svom ležištu, ustane i od radosti ode te se napije, prvi i posljednji put u Parizu. Svega se toga sada sjećaše u toj pospanoj zagrebačkoj večeri, u času kada se u Parizu još ne m isli na souper, i grad Bu­ ne, Ljepote i Duha dođe mu kao haos od svjetla, nebuloza, vulkan, okean! Pjevanje preko puta prestade i on osjeti, da to [..............

.....................................................................................................] — 0, molim! Izvolite! I meni je dosadno. Gospodin je dakle iz Amerike? — Ne rodom, ali dugim boravkom i navikama. Dolazim ravno odanle i sve moje zagrebačko vrijeme sprovedoh bez simpatijske riječi. Ja sam Petar Sulentić, Primorac, putujem poslom. — Izvrsno, izvrsno! Milo mi je! A bijaste li u Francuskoj, u Parizu? — Malo. Na prolazu. — Divno. Kada dakle bijaste tamo — o, da znate zašto me i koliko me srce tamo vuče! — zovite me Fifi. Kao da fućkate. Fifi, Fifi, dođi simo, Fifi! Dođite dakle bliže, f if ifif if i, i sjednite, taako! — Godem, tako m i prsluka, gospođice----Tako mi vjere, gospođice, da ste iskreni i živahni kao Francuskinja. Vi ste — ah, Fifi! Kako lijepo govorite!

196

— Divno. Fifi mi se sviđa, jer mnogo, mnogo čitam, pa sam čitala nešto, u prijevodu, dakako, о toj Fifici. Нее! Dakle ja Fifika, vi doktor Fifikus. Pravo moje ime — ali što vas to briga? Ja već zaboravih svoje ime. Poklali me zli ljudi u samostan, bijah išćerana, pa svašta, svašta, nisam više htjela niti smjela kući. Recimo da sam Karlovčanka. Ali vas ne zanima moj krsni list. Tako se sprijatelje. Fifi mu reče da je bila u Beču, da je krojačica, da dosta zarađuje, da je samo zato ušla s njim u razgovor jer joj se, ne zna sama zašto, silno, neizmjerno sviđa. Barešić se divio naći kod zagrebačke radnice toliko duha, pravilnog govora, obrazovanja, razuma i iskrenosti. Ne vjerovaše očima i ušima. Fifi je imala sve njegove poglede na svijet, na društvo, iste sim­ patije i iste antipatije, ponašajući se slobodnije za inat društvu. Mnogo više je čitala no što je doživjela, a doživjela je, čini se, mnogo. Ni sa roditeljima nije imala boljeg iskustva od njega. Još nikada se nije naglije upoznao, sprijateljio, zavolio. Zapita ju, onako izdaleka, о politici i zapanji se opazivši da su njene misli mlađi i naivniji blizanci njegovih! Dabome da i on njoj vjerovaše kada ga je uvjeravala da nikada ne nađe srodnije duše od njego­ ve. Osim Gabrijele nijedan ga stvor nije tako zanio, pridobio. Gle­ daše je kao čudo! Slučaj mu evo šalje Hrvaticu kakoj se u snu ni­ je nadao! Najvećim naporom ponudi da ju noćas počasti, uvjera­ vajući je о svom sjutrašnjem odlasku u Crnu Goru, o kavalirskim namjerama. — Čemu sva ta izgovaranja? Vi mi se sviđate i basta! Sma­ trajte me djevojčurom i meni je to ravna Bosna. Vjerujte mi da me к vama privukla čudnovata sila. Najprije znatiželjnost, jer sam slučajno čula da je u našem gradu čudak, Amerikanac i anarhist, a ja obožavam čudake, Ameriku i buntovnike, jer obožavam sve što je apsolutno drukčije od ovih invalida i idiota. Čudi me samo da se nazivate Šulentićem, dok vas cio grad zove Vukovičem. Barešić porumeni i obori oči. — Samo vama rekoh pravo ime, Fifi. Ali to je sporedno, re­ koste ovčas sami. — Pa da i lažete tek u toj sitnici, što zato? Ime je posljednje kod čovjeka. Zato ja svog prezimena nikad nikome ne velim, pa ni onda kada moram. Mrzim roditelje, mrzim i njihovo ime! — O, tu imate sasvim pravo. Ne, Amerika nema čuda ко što ste vi. — Ostavite komplimente! Ovako, bezimeni, pred rastankom — možda zauvijek —, naći se povjerljivi, zaljubljeni na klupi, to je ljepše, iskrenije, slobodnije, nije li tako? Ime nije moje, a ja vam mogu dati tek što je moje. — Tako je, draga, dobra, pametna Fifi! A što bi vi rekli da vam danas-sutra ponudim tu staru ruku? Kosa mi je doduše pro-

197

grušala, ali gusta. Pedeset mi je godina, ali sam gladan žene, ču­ vajući se, tako mi očiju, za vas, za vas, Fifi! — Ne govorite mi о staroj, poštenoj ruci i о poštenom, sta­ rom braku, jer odmah idem i više vas neću pogledati ni poznati. Gle ti fratra najednom! Zar vam ne kazah da iskusih da u najkršćanskijoj, najpoštenijoj kući može brak postati vječna muka? I vi mi to isto rekoste, što m i dakle nuđate ruku, kao da sam želj­ na prstena i popovske prodike? Ne, vi nikada ne postaste moj muž. Ljubavnik? Zašto ne? Muž? Nikada! Barešić se sad osjetio mnogo konzervativniji od čudne žene, ali tako ga je zanijela da jo j bez riječi cjeliva ruke, dršćući kao prut, zebući od strasti i od radosti. Zovne prvog kočijaša i zamoli ju da kod njega popije koju čašu šampanjca. Ona predloži da odu u kafanu, kupe šampanjca i čaše, pa da se izvezu u Maksimir, gdje ostavljaju kola i zorom se vraćaju. Barešić malo te ne pomjeri pameću. Doskora se orila sve do zore najcrnjim lugom pjesma, mukli muški i srebrni ženski smijeh, klikovanje vile i rzanje kentaura, te se probudiše i promeškoljiše ptice na hvojama, dok ćarlija vje­ tar kroz pospano lišće u panskim, pastoralnim melodijama. III Drugi dan se spremaše Barešić na put za Senj, a u sobu uđe bez kucanja jak, visok narednik, vonjajući vinom kao zatvorena krčma pred zoru, pa se baci fam ilijarno na divan, zakrčivši vra­ ta. Barešiću otekoše na čelu žile kao guje, pa viknu, nesvjestan od gnjeva i mamumosti: — Napolje, bitango, ili ćete kroz prozor, na pločnik! — Polako, polagano, polagacko, šulentiću, Vukoviču. Vi se zo­ vete Barešić i to mi reče, gotova na sve, jutros moja sestra, kojoj ste na povratku ispričali svoje doživljaje, svoje protuzakonite na­ mjere i rekli svoje pravo ime. — što želite, govorite, lajte, jer — — Mir, m ir, šjor Andrijo! Ja sam ti brat, imenom Vlaho Ba­ rešić i ne bih ti došao javiti da si uhapšen kao vojnički bjegunac, da m i prokleta bludnica ne ispriča sve, sve — čuješ li, sve! Zar nisi vidio, bolan, da ta ženska ima tvoju i očevu gadnu ćud? Zar nas nisi dosta izmučio odbivši i od nas majku tvojom kurjačkom, razbojničkom ćudi? Govorim njemački, jer sa takom gospodom se ne govori fakinskim jezikom. Mogao [.....................................]

198

ZA N A R O D

I Popodnevno sito nedjeljno sunce počiva na crkvenoj jabuci, nadesno na brežuljku među jablanima i lipama, a na tornju zvi­ jezda sred bijela dana. U dvorištu, ograđenom od žute, prašne ce­ ste i od vrta zelenom glogovom živicom, sjedi iza objeda u sjeni školske, žute, stare i niske zgrade učitelj u papučama i u košulji, čitajući novine i gledajući zamišljeno preko dvorišta, preko svog lijepog voćnjaka i povrtnjaka, preko livada i oranica, preko sela, razbacanog po humcima kao izgubljeno sjeme po poljskim braz­ dama, preko vinograda i lugova što se zeleno stapaju sa planin­ skom modrinom u srebrnom, bisernom, zamagljenom pojasu spo­ kojnog horizonta. — Kako je čovjek malen i neznatan, a kako je neznatan i sićušan tek kod nas! — a vjetrić učitelju povija dugač­ ku, nemarnu, crnu i već prosjedu kosu preko čela, ćarlija oko mlade pune brade i hladi mu cmomanjasto ugodno lice sa krup­ nim, ravnim nosom i tamnim smeđim očima, toliko punim života i žara kao da su začuđene što su na toj umornoj glavi sa bolnim crtama oko usta, sa mrežom života na izoranom čelu i sa lepezicama rane sitosti pod očnim kutovima. Nedjeljna tišina u zuja­ nju pčela i kukaca; u čavrljanju lasta na strehi i vrabaca; u zraku; u šumu vjetra kroz šarene procvjetale lijehe, čiste gredice i kroz grančice na vrtu; u mirisu prvih ruža kraj živice; u drhtanju ka­ ranfila i crvenih dalija pod bijelim zavjesama na prozoru; u me­ kanom, prašnom škripanju dalekih kola; u štektanju seoskih pasa i dalekom kukurijekanju pomiješanom sa poljskom seoskom pjes­ mom i dimom, pa sa žagorom lijepe učiteljeve živadi oko zdenca sred dvorišta i oko skromne drvene staje sa pojatom i svinjcem, što ga na dugačkom lancu čuva strašna Šarka, seoska kuja, vjerna i bez pasmine, dakle domaće pasmine. Učitelj zadrijemao, glava mu klonula na prsa, muha mu se zalijepila na čelo, a petogodiš­ nja djevojčica, zdrava i nabijena kao fišek, bosa, golišava i pocr­ njela kao Ciganče, slična ocu kao sebi, živuljasta i nestašna kao zvrk, nahvatala sunca u kosu i zviždeći kroz šećernu pištaljku

199

draži purana, koji već promuče od pućkanja, pucajući od jarosti i ponosa. — Što je, lijenčino? — pojavi se s knjigom u ruci iz kuće mla­ da, lijepa žena, visoka, modrooka i bjeloputna, sa smeđim turba­ nom prirodne kose, zdrava ali s umorenim ličnim crtama kao i on. Sve je na njoj bolje od njenog položaja: gospodska oskudica su­ višnih pokreta, stalni tihi, djetinji osmijeh sa mrvom pregaranja, ravno, ponosno držanje, skromno odijelo vlastitog ali ukusnog kroja, žuta ruža u gustoj kosi, sastavljene crne tanke obrve, uzan zavinut nos, krasno vezana marama oko golog vrata punog rase sa dlačicama i pahuljicama da poludiš, pa onda ruke, zagrljaste, uzane i gospodske, ako i pune tragova rabote u kuhinji, u vrtu, pa oko krave i svinja. — što je, lijenčino? Od velike politike si zaspao: loš znak! — reče u šali i izvadi pismo iz njedara. On pročita, namršti se i vrati joj papir, bez riječi. — Pišu nam iz Zagreba da je slab i bolestan. Loša hrana, loš stan, loši ljudi. Ubit će nam najstarijega. U najopasnije, najkri­ tičnije vrijeme, kada djetetu najviše treba njega roditeljska, naš Radovan se pati u gradu kao da su mu roditelji pokojnici. Danas samo nesmotreni siromasi mogu bez grizodušja imati djece. Što imamo od toga što smo pošteni? Seljaci, narod nas baš ne mari, jer nas smatra gizdavcima. Vlasti smo sumnjivi. Sam si mi rekao da te učitelji, najbolji tvoji drugovi, uhode i denunciraju. Ne za­ mjeri mi, ali kad gledam tebe i pomišljam na ubogu, na dobru na­ šu djecu, čini m i se pokadšto značajnost sebičnjaštvom. Da smo sami i bez djece, mogli bismo žrtvovati našim takozvanim načeli­ ma sami sebe, ali kada se naše poštenje na neki način osvećuje ne­ dužnima i nevinima, kada naša djeca stradaju zbog nečega što svi praktični i pametni ljudi smatraju ludošću i tvrdoglavošću, to po­ štenje je zabluda, to poštenje je nepošteno — zna mi šaptati zlo­ ban i strašan glas. Mi i ono malo naših istomišljenika, mi smo iz­ nimke, bijele vrane u ovoj zemlji, pa ako možemo očekivati da se sa nama iznimno postupa, smijemo li, možemo li tom iznimnom položaju žrtvovati i našu dječicu? Sjeđahu na klupi uz duvar, a učitelj se duboko zamislio i nalaktio. Ona tužno gledaše curicu što se igra kod drvenog zdenca, među mačićima i pilićima. — Ti si, draga moja Milko, hrabro izrekla ono što sam i ja često mislio — reče napokon učitelj. — Možda imaš i pravo. U tim stvarima ima svako pravo, jer tu najzad odlučuje osjećanje. No — to sad nije važno. Znam i ja kako je mojoj djeci, ali što ne znam i što bih htio čuti od tebe, to je ovo (učitelj diže glavu i polaže jo j nježno desnicu na rame): Ti si bila učiteljica kao i ja. Pošavši za

200

mene samohranog i bez roditelja, prestavši biti po našem čudnom zakonu učiteljicom, sve si žrtvovala, svoju plaću, svoju slobodu, stare svoje roditelje: ama sve, sve! Bila si gospođica, sada si dvor­ kinja. živjela si za sebe i za narod, sada živiš za mene i za djecu. Bavila si se knjigom, sada hraniš svinje. Ušla si u brak, došla si к meni nadajući se da ću ti ja od svega toga više dati. Ja ti ne dadoh ništa. Vjerovala si u ljubáv, ljubila si kao ja što sam te volio, pa si mislila da će ona naša ljubav zaručnika i ljubavnika vječno ostati ona ista: laka, vesela, mladenačka, zabavna, poetična u toj idili seoskoj kao najpjesničkiji roman. Za život si imala sve: lje­ potu, zdravlje, snagu, krasnu spremu umnu i moralnu, poštenje i dobar glas. Sada, pri dodiru sa stvarnošću, opazila si možda da je život, naročito kukavni naš život na selu drugačiji no što si ga zamislila. Rastavljena od našeg Radice, možda si metnula na tezulju sebe i mene, mjerila si što si dala ti meni a ja što pružih tebi, pa si našla možda da je tvoj dar, upravo tvoja žrtva bila preve­ lika . . . — Što mi to govoriš, Mlinariču! — i umjesto odgovora savije mu oko šije svoje lijepe ruke. On osjeti na vratu njene suze i srsi mu prođu kostima kao slatka groznica. — О . . . ti si moj otac i moj brat, moj prijatelj i moj dragi, ti si moj muž, moj muž! — šapuće mu ona tiho, a mala Verica, opazivši sve to, dotrči, zaplače i pobjegne, a otac, gutajući jedva silno uzbuđenje, grli već kćerku i ženu i drhti od sreće koju poznaje samo sirotinja. U vrtu pjevaše slavuj u bazgi i u jorgovanu, na seosku tišinu padaše kao zlatno zrnje pjesma ševina, a preko dvorišta baci sjenastu hladovinu dugački, bijeli, blagi, ružičasti oblak. U kôcu zagrokću gladne svinje, vrata od plota škrinu i — — Hvaljen Isus! 0, kad vas ovako vidim kao »piceke«, gubim volju popovati — priđe к njim a dežmekasti uznojeni plovan Kunštek, zdrava zagorska korjenika sa svim obilježjim a seoskog svog porijekla. Suncobran, sivi alpaga-ogrtač, pa onako veseo, rumen, dosjetljiv i živ sasvim nalikuje glumcu, upravo komičaru. Iznena­ đena tim vrlo rijetkim pohodom, Mlinarićka iznese ponude; a iza bijele kafe i kompota se velečasni ponešto uozbilji i poče na naj­ veće čudo učiteljevo, sigrajući se s ubrusom kao sa brevijarom: — Ne znam znate li da su nenadano raspisani novi izbori. Ja sam, kako znate, bio i ostajem oporbenjak, ali u tom slučaju ću glasovati za moga zagorskog susjeda i prijatelja N-a. On će me po svoj prilici napraviti — znate — među nama — kanonikom, a ja ću onda i opet biti otvoreno sa narodom, jer ću mu moći više ko­ ristiti no sada. Između naših vladinovaca i opozicionalaca nema ionako velike razlike. Na koritu su svi jednaci. Ne radi se dakle о načelima već о osobama. Naš ovdašnji kandidat uplivom i in­

201

teligencijom premašuje sve opozicionalce. Tu je rođen i ne da se zamisliti da bi čovjek, domaći sin, mogao zatajiti svoju kolijevku. — Ne da se zamisliti, ali svaki dan se na žalost to čudo božje može vidjeti. — No, pustimo to — tare čelo velikim rupcem župnik. — Vi ste vrlo inteligentan. Sa maturom prijeđoste u preparandiju, iz ljubavi prema puku i pučkoj prosvjeti promašiste karijeru. Puk vas možda ne voli, ali vas vrlo štuje. Vi ste vrlo uplivan u selu, uplivniji no što mislite. Ja to znam — bolje od vas. Poradite za moga kandidata i nećete — naturalia non sunt turpia — dobiti sa­ mo dosta novaca kao korteš, nego će vam N. — kako mi evo crno na bijelom piše — dati mjesto u Zagrebu i štipendij vašem sinu. Ionako je cijela inteligencija već naša. Ruka ruku pere. Dignimo se, ja na mjesto kanoničko, vi — recimo — na nadzomičko, i onda ćemo moći za narod više uraditi no danas kao slijepci i bokci seo­ ski. Vi imate dobro pero, vrstan ste pisac, pa dok ovdje ne može­ te raditi, čitati, studirati, a nekmoli obilnije proizvoditi, na no­ vom mjestu moći ćete živjeti samo za knjigu i za vašu struku. Vi kao vladin čovjek ne možete na ino no biti sa vladom, sa zakonom, jer kod nas je kao svuda, zakon — vlada. U protivnom slučaju, ne budete li otpušteni iz službe, bit ćete premješteni u kakvu pusti­ nju i cijelo lijepo ovo gospodarstvo koje tako krasno urediste i učiniste dosta unosnim past će kao jabuka u krilo kakvom nedo­ stojnom puzavcu. Vaša milostiva gospođa, iz vrlo čestite i dobre kuće, neće ionako moći dugo izdurati na selu. Gledajte je! Već je ionako sva klonula i omršavjela, a kako ste divnu, ne zamjerite mi, milostiva, snagu donijeli u ovu pustinju! I sinčić vam je, ka­ žete mi, obolio od tuđeg pladnja u Zagrebu. Što ćete ako vam, ne daj bože, umre i tako vas zauvijek ostavi? Mlinarićka ode u kuću. — Velečasni, hvala vam za vašu dobrotu — reče učitelj, posmatrajući nesvjesno kroz granje večernje sunce i vidje krvavu ranu na p rsim a ... Dolje, pod brijegom, u gaju, ozivala se kuka­ vica, a cvrčak tu negdje cvili samoću i neiskazanu umornost. — Hvala vam, velečasni, ali vam obećati ne mogu ništa. Što se tiče premještenja, ionako su me prije bacali amo i tamo kao biljarsku kuglju. Ja sam učitelj i očekujem svoj činovnički napredak samo od savjesnog i valjanog vršenja svoje dužnosti. Ne mogu li kao svaki drugi građanin vršiti m ojih građanskih prava po mom shva­ ćanju, ostat ću na strani s uvjerenjem da vlast može za svoju na­ gradu od mene tražiti samo onaj posao za koji sam imenovan i namješten. Vi pak, velečasni, kao župnik možete za narod učini­ ti isto onoliko kao kanonik. Sjetite se sirotičinog darka u Svetom pismu. Velika zadužbina, mali darak iz srca čista i dobrovoljne

202

duše, može narodu koristiti više od svih m ilijuna. Tko sebe ne da­ je, ništa ne daje. I Isukrst je tako, nemajući ništa osim svoje si­ rotinje, dao sebe svim ljudim a. Izdaleka dvoglasno pjevanje seljakinja, teško, tužno i svečano. Mlinarićka nosi preko dvorišta hranu svinjama. — A što ćete izgubite li službu, padnete li kao prosjak na uli­ cu — reče pop, nešto blijed, užagrenih sijerih očiju, trljajući ner­ vozno među prstima i bacajući krugljice od hljeba. — To još ne znam, ali znam da volim sa mojom ženom i dje­ com lipsati od glada, da volim stojati kao bogalj i prosjak na cr­ kvenim vratima, no zatajiti domovinu i izdati svoj narod! — — Zar odista? — klikne župnik sav zapanjen i skoči na noge. — Kako me možete i pitati? O, velečasni, vi mene dođoste svjetovati, a ja vas pitam, kao kršćanina i mog duhovnog pastira, kakvo ste mlijeko sisali, kojim jezikom govorite, služite li bogu ili novcu, kojim pravom tražite pogaču preko hljeba? Svi izađosmo iz opanka i zar da vi, svećenik, i ja, školnik, škodimo ovome naro­ du koji sam sebi škodi jer si pomoći ne zna i ne može? Župnik m ijenja boje kao mlada na ispovijesti. Večemjača pa­ li kao groznica nad mladom lipom. Mlinarićka priđe к stolu, ozbilj­ na i tužna kao veče, ogrne muža nježno starim ogrtačem od lodna, a za školom, na brdu, među granama, digne zvučni Angelus к ne­ bu molitvene ruke. — Bože, kako zna ovo selo, ova stara crkva govoriti i bogu se m oliti! — reče Mlinarićka, a pop poče predano i poluglasno mo­ liti. Visina je sišla u nizinu. Večer je kleknula, pobožna i mirna. Nijeme šume, njive i oranice dobiše usta. Grobovi, stari zaborav­ ljeni grobovi pod dračem na seoskom groblju promucaše. Prošlost i sadašnjost ovog kraja, sve tuge i sve njegove patnje složiše se u metalnoj monotoniji drevne molitve u zvuku svakidašnjeg zvona. Zemlja, tužna zemlja je progovorila, dobila je riječ i rekla je što ju je boljelo i radovalo toga dana, i pozdravivši noć, kazala je suncu laku noć. Sve što trpi i ćuti, sve što nema grla, glasa i je­ zika, svi tamni kutovi srca i mračni zakuci duše, sve tamne doline, kolibe, luzi, sve jeke i odjeci šuma i brda, sve bezrječne nevolje ovog sela i ovog kraja probesjediše, zaplakaše, zapjevaše, zakliktaše i začemeriše u sutonu, svagdašnjem znaku pomrčine i smrti, moleći malčac života onu vječnu silu što evo truni na tamni zanos Pozdravljenja vijence zlatnih, tihih zvijezda kao alemove na tam­ nu kosu na sjetnom čelu umorne večeri. Selo, zemlja, narod ćuti, nema riječi, ali zvono, zvono svako veče moli i govori, plače i pje­ va, očajava i nada se. Mlinarićka je sklopila ruke kao oči i oči kao ruke, pa joj je milovidno lice u sutonu satkano od duše.. . Učitelja lupaše nešto

203

po prsima kao klatno po zvonu. Svaki udarac zvona je osjetio sve bo lnije. . . Bol cijelog ovog kraja uvukao mu se s mrakom u dušu. Kod posljednjeg odjeka Pozdravljenja zaboravio je na sve, pa i na sebe. Dugačka, mučna tišina. — Učitelju — rekne napokon župnik i pruži mu vrlo važno de­ snicu — vi ste najpošteniji čovjek mog poznanstva i ja se pono­ sim s takvim župljaninom. Dođoh da vas predobijem, ali vi predobiste mene. Na žalost, u naglosti, pri vinu, dadoh N-u riječ, upravo neko obećanje, koje direktno prekršiti ne mogu, to manje što me dosada vrlo zadužio, pa mu se ne smijem ni za što na svi­ jetu pokazati nezahvalnim. Gledat ću da moja pomoć bude što manja, možda nikakva. A dogodi li se vama neprilika, ili čak ne­ sreća, što je nesumnjivo, računajte na mene. Vi biste trebali biti oportunista, oprezan kao ja, golub i zmija, a ja radikalan i hra­ bar kao vi. Možda se budu uloge promijenile. Hvaljen Isus! Laka vam noć! U dvorištu ostade cvrčanje cvrčaka, vukući na crnim nitim a smaragd sjajnog lutanja krijesnica i prateći jasnim zvucima ro­ jeve zvij eda, zlatnih nebeskih pčela. — Spavaš li? — pitaše dugo iza polnoći učitelj ženu, baš ka­ da ga ona htjede u mračnoj sobi zapitati: — Spavaš li? Ona ćutaše umjesto odgovora. Do bijele zore razgovarahu u teškim brigama dubokim i mračnim ćutanjem. Dijete spavaše me­ đu njim a kao zaklano, smijući se pored potuljenog svjetla tiho u snu. — Janko, spavaš li? — upita ona u cik zore. — Kako da spavam kada znam da ti zbog mene ne spavaš? Doskora zaspaše teškim brižnim snom kraj sna i smiješka dje­ vojčice. II Mlinarićka često pa i jutros zastupaše muža u školi. On bija­ še napolju, u selu, po poslu. Školske djece bijaše toliko da ih tek četvrtina mogaše stati u onu jedinu školsku sobu. Njihovi oci i odrasla braća većinom u Americi. Djeca iz daljih sela ostaju preko podneva u školi i gladno gledaju kako njihovi srećniji dru­ govi i družice vade iz torbe uz kruh po krišku sira, zalogaj slani­ ne i po koju glavicu luka. Učiteljica je isprva plakala i davala im svoje, dok joj sinčića ne odvedoše u Zagreb. Tko bi sav hrvatski glad utažio! Sirotinju pojasi hrane.

204

Pred školom tandrk točkova, karuce stanu i u sobu uleti, ba­ ne, padne crven, malo prašan gospodin u solufima, visok i krupan, vonjajući po mirisima kao unedjeljena sobarica i po sapunima kao brijačnica. — Jeste li vi učitelj Mlinarič? Ja sam (taj i taj) i dolazim u ime visoke zemaljske vlade. — Kako vidite, ja nisam učitelj Mlinarič. Ja sam mu žena. — A što radite tu u školi? — Podučavam, kako vidite. — Kojim pravom, ako smijem pitati? Kojim pravom vi tu igrate učitelja, dok se imenovani, pravi učitelj jamačno karta ili čak kortešuje? Škola, prije košnica, pretvorila se u tišinu prazne crkve te se čulo tek puhanje velikog gospodina. Čulo se kako mu znoj probi­ ja kožu, uglačanu košulju i prsluk.. . — Gospodine, ja sam ispitana učiteljica i besprijekorno sam službovala, kako vas može uvjeriti moj ujak, poglaviti gospodin M-ć, možda vaš znanac. Kako je već jedanaest i po, ja radim preko propisanog roka, a to mi se ne može zabraniti, to manje što djeca zbog preuskih prostorija mogu dolaziti u školu vrlo rijetko. Ja dakle služim državu besplatno i ne zaslužujem da bivam besplatno blamirana pred školskom djecom. Na čelu, na ćelavosti velikog gospodina nabreknuše žile, iz­ buljene sive oči sijevnuše, crni solufi zatitraše, obrazi otekoše pre­ ko ovratnika kao uskipjelo mlijeko preko lonca, a škola se stane ljuljati iz temelja: — šta? Kakvi su to anarhistični nazori? Po vašoj veleučenoj mudrosti mogao bi svaki upotrijebiti škole, upotrijebiti državne institucije za privatnu svoju upotrebu. Kada vam toliko srce puče za školom, što ne ostadoste učiteljicom? Kada vam je već toliko stalo do te vaše pučke naobrazbe, što ne otvorite u selu, izvan ško­ le, tečaj za analfabete? Zar ćete vi mene učiti propise pred tom seoskom deriščadi? Znate li vi tko sam ja? Znate li vi što je to zakon? Znate li vi što je to vlada? Znate li vi što sam ja? Čujte me i slušajte me dobro: dok vi tu umjesto u kuhinji mudrujete, vaš muž možda u selu ašikuje s Amerikankama, kako između sebe šapću naši organi vlasti! Djeca izbuljiše oči kao ribice na suhu i uplašeno gledahu dva oružnika što se u glasnom smijehu šetahu pred otvorenim prozo­ rima pored prašnog, bijelog, sparnog druma. — Moderirajte se, gospodine! — uđe u školu učitelj, blijed i zakrvavljenih očiju. — Ako sam kriv, nije kriva moja supruga, a vi izvolite uredovati pristojno i podnesite tužbu. Što se pak tiče ašikovanja, baš u selu čujem da ste vi flertovali s jednom Amerikan­

205

kom i da baš njezin muž dolazi ovih dana iz Amerike. On će vam bez sumnje vratiti ono što ste vi njegovoj ženi dali u gotovu i negotovu. Djeco, gotovi smo, pomolimo se! I dok veliki gospodin zausti i zinu kao som, do sto glasova i glasića zazujaše: »Oče naš, koji jesi na nebesih ...« Ostanu sami, njih dvojica. — Mlinariču, ja sam nagao, ali nisam nepravedan — reče ve­ liki gospodin i serbez metne hlače i svoje tuste butine na đačku klupicu, te je kao živa jauknula. — Ja sam nagao, vičem, ali pas koji laje ne grize. Vaša gospo­ đa je — dopustite mi — previše arogantna. Ja sam, do vraga, ipak vlast! A što — zar odista dolazi naskoro kući onaj Amerikanac, Benkovič? — Jest, vraća se, i taj je spreman na sve. Taj bi mogao i pu­ cati — reče mirno u čite lj... — O, hvala vam, onda ćemo ga iza brave odmah na povratku. Izborno je vrijeme, pa bi mogao pobuniti m irni i pitomi naš svi­ jet! Da, zbilja, Mlinariču, imate li vina? Ja ću vam dragovoljno platiti. — Nemam, oprostite. Postao sam antialkoholičar. Mogu po­ slati, želite li. — A .. . tako. Ne treba. Molim vas, budite tako ljubezni i pot­ pišite ovaj papir. To je formalnost, vrsta priznanice. Moramo pre­ brojiti naše ljude i ovdje su potpisani svi koji će glasovati za N-a, našeg kandidata. Vi ste slobodoumnik, pa kako je protukandidat neki opskurni popić, vi već zbog vaših slobodnih nazora ne mo­ žete glasovati za njega. — Oprostite mi, ali ja tog akta ne mogu potpisati! — A što — ne možete! Vi to morate! Učitelja oblije tamno rumenilo, pa bijela, mrtvačka bljedoća. Nevidljive šake, golema, tvrda kliješta stisnuše ga za sljepočice. Uši mu zasviraše. — Ne moram! — procijedi jedva jedvice kroz zube. — želite li time reći da kod izbora nećete za našeg kandidata ili — da ćete, pače, glasovati za protivnika? — Time ne želim reći drugo no što rekoh. Toga papira ja potpisati neću i ne mogu, a nikome nisam dužan reći hoću li ili neću li glasovati i za koga ću glasovati. To je pitanje građanskog privatnog prava, zbog kojega ne odgovaram i ne dajem računa nikome, jer sam građanin, jer sam neporočan, jer sam bio vojnik, jer plaćam porez i jer časno vršim sve građanske dužnosti. Ako m i činovnici nismo građani, recite nam to javno i jasno i oduzmite nam izborno pravo. Kada nam ga dadoste, dajte da ga izvršujemo kao svi ostali. Glasovanje je za mene stvar savjesti i nema sile na

206

svijetu koja ima pravo zapovijedati tuđom savješću. Vi ste katolik i što bi vi meni rekli da vas u ime zakona stanem siliti da prijeđete na muhamedanizam ili na — ateizam? — Čujete, učitelju, vi ste čitali u vašim novinama da sam glup i kao veliki mudrijaš povjerovaste tim glasinama. Vi miješa­ te dvije stvari: savjest i politiku, moral i interes. Politika, dragi moj, nije moralna i ne može to biti jer nije stvar etike već stvar borbe i egoizma. N. zastupa jedne interese, a njegov protivnik dru­ ge, protivne. Vi ste naš čovjek, mi vas plaćamo i vaši interesi su prema tome naši interesi. Ako nije tako, vi ste nepošten, jedući naš kruh kao naš protivnik i prljava rutavost je čistoća vaše sa­ vjesti. Slabiči, slabi političari i slabe stranke se uvijek pozivaju na moral, a vlast i vlada je tako dugo nemoralna dok nije u njihovim rukama. Zakon, izraz većine, opozicijske manjine obično prikazuzuju kao nezakonitost, pozivajući se pri tome na narod, dakle na većinu koje u stvari nemaju. — Vi možda imate pravo, ali ni ja nemam krivo. Vi mene ne plaćate kao vašeg pristašu već kao pučkog učitelja. Ne plaćate me vi, nego cijela zemlja, cio narod. Vlada i zakon nije isto, jer onda bi tolike nezakonite vlade bile zakonite. Interesi naroda su m oji vlastiti interesi, jer sam ja narod kao dio toga naroda. Moja sa­ vjest nije samo moja osobna savjest, već je hrvatska savjest, svi­ jest ove moje zemlje u buđenju. Da ste vi većina, ne bi ovako do­ lazili i kupili potpise zaplašenog svijeta. Da ste vi narod, ne bi bi­ li stranka. Da ste stranka, ne bi u borbi upotrebljavali sredstva kojih nikad ne bi im ali da ste samo stranka. Da ste zakon, vi bi se prema narodnim, društvenim i kulturnim potrebama m ijenjali, popravljali, napredovali, jer se i zakon m ijenja prema potreba­ ma vremena. Zamislite da vas, ovako velikog i krupnog, neko silu­ je na život u pelenama, u ljuljašci, u kojoj se rodiste i dotjeraste do prvih zuba! Seljak, im ajući samo svoj pošten nagon, neće se moći sa prepredenim pravnikom upustiti u učena nadmetanja, ali će ipak znati da bijelo nije crno i da mu sjecikesa podvaljuje do­ kazujući mu da su globadžijski interesi — seljakovi interesi. — Čujete, školniče, s vama se ne da piti, a ne da se ni razgova­ rati. Sjetite se na svoju djecu i vi ćete uvidjeti da imam pravo. I ja sam đakom glavom probijao zid, ali sam usijanu glavu razbio i opametio se. Ja sam uvjeren, tako mi moje djece, da se ne može ostvariti što vi želite, vi i druge lude tikve, pa vas kao realista upozorujem na stvarnost i na praktičan život oko nas. Don Kihot bijaše sam i bez djece. Don Kihot bijaše plemić i imao je slugu. Vi niste plemić. Vi nemate sluge. Vi imate ženu, dvoje djece, i vi ste ubogi učitelj bez amerikanskog ujaka. Ja sam nagao, ali nisam bez srca. Ovdje savjesno vršim svoju dužnost i povjerenu mi m i­

207

siju, i čujte dobro što ću vam reći: ne budete li glasovali za N-a, vi ste onog istog dana suspendirani, bez službe, na ulici! Promislite i — sluga pokoran! Kola odzvrjaše. Bijeli prah na cesti, a kroz prašinu svjetlucanje žandarskih bodova. Učitelj sjedne i zatvori oči: bajonete sjaju i titraju na suncu, bodu ga u zatvorene oči, kopaju ga po glavoboljnom mozgu, pretvaraju se u nepodnošljivu bjelinu, u bijele, uža­ rene šiljke, pa ga jarke boje muče u očnim šupljinama. Cijeli dan i cijelu noć bijahu mu zabodena u glavu ta dva čelična bodeža i vidio bi ih kamo god bi gledao. Nije mogao okusiti objeda, popivši tek čašu mlijeka. Pred veče prim i pismo. Zagreb, dne.. . Dragi Janko, Milo m i je što sam sâm na kojega si se u teškim prili­ kama obratio. Ovdje u Zagrebu nema za tebe ništa, i nemaš pojma kako mi je mučno javljati ti sve to. Morat ćeš u Bo­ snu. Tamo je Kranjčevič, stari naš preparandijski drug, i on će se za tebe možda zauzeti. Dvorski savjetnik H. mnogo je već tamo učinio za hrvatske učitelje, i nema sumnje da ni tebe neće ostaviti na rosi. Ne nađe li se ni u Bosni ništa, a ti kreni u Srbiju ili u Ameriku. Tvoja žena je učiteljica, pa bi u Srbiji mogli oboje biti plaćeni i namješteni u istoj školi. Tamo ćete im ati be­ splatnog slugu (»famuluza«) i služavku. Narod će vas čuvati kao malo vode na dlanu. Tamo je učitelj, umije li sa naro­ dom, prvi čovjek na ladanju. Nas Hrvate prim aju i vole, to više što su Hrvati u tamošnjoj službi bili na mjestu i izvrsni činovnici. Tamo nećeš biti daleko, a na ferije možeš lasno kući. Kao poznati novinar išao sam zbog tebe u sva naša ured­ ništva. Stara je to pjesma koju ću ti zapjevati. Naše redak­ cije su obične kancelarije, obični biroi, po kojima sjede pla­ ćenici koji ne vrše svog posla kao novinari, kao prvi narodni učitelji i budnici, već kao obični birokrate: koji su većinom žurnaliste jer ne mogahu birokrate postati. Kao u našim ure­ dima, po našim uredništvima bjesni nisko kruhoborstvo. Lov na retke i na abonente. Posao sasvim mehaničan kao u ure­ dima. Ovaj uvodničar već sto godina piše isti uvodnik. Onaj drugi već sto godina piše о potrebi korisnog rada, rada i ra­ da. Onaj treći već sto godina dokazuje da su ona dva uvod­ ničara osli i magarci. Strane vijesti se zlo prevode iz pro­ tivničkih stranih novina. Im a naših novinara kojima je je­ dina kvalifikacija što znaju mađarski. Originalni članci se prepisuju, kradu se iz tuđih listova. Naše novinarstvo piše škarama. Nepismeni pišu kritike о nečitanim knjigama, a

208

nemuzikalni о muzici. Kad pročitaš naše kritike о istom predmetu, misliš e je svaka strana napisana о drugom kojem djelu. Tebi je tvoja inteligencija škodila kao učitelju. Bila bi ti i kao novinaru na putu. Hrvatski jezik je naime često naj­ unosniji onima koji ga preziru, ne poznaju i koji livu od njega. Bijah i kod Dičnoga, kod Vođe. Saslušavši tvoj slučaj, čuvši da ćeš sa tenom i djecom zbog stranke na ulicu, naj­ prije napravi plačno lice, a onda se stade derati: — Ja toga Mlinariča ni ne poznam, čujem da nam je za list slao pre­ dugačke dopise. Meni nije nikad došao u pohode. Tko mu reče da se eksponira? Mene ionako stranka stoji već na ti­ suće. К nama dolaze samo dešperateri i gladuši. — Ali, velem oini — rekoh mu — u redakciji vašeg lista ne sjedi samo nekoliko nesposobnjaka već i nekoliko sumnjivaca. Mlina­ rič je vrlo pismen i M linarič je vrlo značajan. Dok drugima plaćate i preko sto formata mjesečno, on će za veći i bolji rad biti i sa manjim zadovoljan. — Što vi razumijete? Ja ne mogu zbog nepoznatog čovjeka otpuštati naših ljudi ko­ ji od nas živu, koji bi iza toga prešli к protivnicima i nama se osvećivali. — Ali, magnifice, vi imate i kancelariju u ko­ jo j sjede dva Židova, dva poznata štrebera, — Ta dva »štre­ bera« rade, a naši ljudi su lijeni. Ta dva »štrebera« imaju već mnogo prakse, a taj vaš školnik nema ni pojma о tom poslu. — Vi ste, velemoini, vrlo uplivni, imate poznanstva, pa preporučite barem našeg čovjeka koji je na putu da izgubi kruh. — Bijaše mu mene pitati prije za savjet. Ja bih mu bio rekao da nama ne treba suvišnih ljudi i žrtava. Mi ionako ne idemo za većinom. Program i bez većine radi za nas. Svejedno je bilo nas u saboru trojica ili desetorica. Glavno je da se neko nade tamo i da brani program. Kako rekoh, naša stranka ne treba ljudi koji će je teretiti, već lju­ di koji će je pomagati. Za našu takozvanu inteligenciju ne dam ni lule duvana, a školnici nisu ni inteligencija. Vaš Mli­ narič — kako li se zove — želi da se kao mučenik istakne, jer mu je dosadno na selu i jer mu je odviše mala plaća, pa tako misli sa magarca na konja. Na zamjerite mi, ali imam užasnih iskustava. Oparen kašu hladi. Ništa, dakle, dragi M linariču! Kod drugih stranačkih ge­ nerala i vođa slično sam prošao. Ti zakupnici stranaka ba­ rataju s njim a sasvim onako kao njihovi novinari sa hartijom i kao viši činovnici sa nižima. Duh je kod nas svud isti, samo su etikete drukčije, i proti tome servilnom duhu se moramo boriti mi, osamljeni ljudi. Ja ti kao iskusan čovjek i silom novinar, poznavalac svih tih prilika, moram reći da u Zagrebu birokratizam ždere sve duše i sve kosti, možda baš najviše one što nisu u birokraciji. Jedini svetac je tu sveti Prvi, a jedina svetica sveta Namira. 14 MATOS II

209

Ne pišem ti sve to da kloneš, već da budeš to energič­ niji što je veća oko nas troma oblomovska kukavština. Nemam mnogo, dragi moj Janko, ali za tebe ću uvijek znati skucati koju stotinu kruna. Tvog sinčića Radiću sam potra­ žio. Nađoh ga bolešljivog kod one sirotinje u Novoj vesi. Uzeh ga smjesta к sebi. Spava evo na širokom mom divanu, sa mnom se hrani i često ide u kazalište. Za kratko vrijeme već se oporavio. Izvrstan je đak. Bog m i nije dao da uzmem zenu i da me ona usreći dječicom, ali, dragi m oj Janko, po­ tražiš li novi kruh, u svako vrijeme će tvoja dobra, krasna i pametna dječica naći u meni i oca i majku svoju, ujaka, kuma i brata svoga. Dok ti to pišem tvoj sinčić slatko spava, jer zna da se kao kod tebe spava kod mene. Sa pismom šaljem ti knjige i novine. Pozdravi zenu i poljubi tvoju pucicu. Tvoj stari Andr a Sabljić Usitnila i zasipila sitna topla kišica, tiha, pospana i umirljiva. Učitelj je tečno večerao sira s kajmakom, sio к starom glaso­ viru, a seoskom tišinom se prostre neškolovani, ali snažni i kra­ sni alt ženin. Onaj dan ih je udario kao na cesti kola, a prijateljevo pismo ih obradova kao sreća na lutriji. Sitnice obaraju i sitnice podižu naše ljude. Proljetna sitna kišica broji noćnu tišinu, a on i ona već sniva­ ju spokojno i m im o pored djeteta, kao prve bračne noći. Oko škole šuljaju se i prisluškuju dva oružnika. III Izborno vrijeme, poznata priča. Jednog kandidata dva puta izjuriše pod oružanom pratnjom. Dva đaka, korteša, zatvoriše pri­ je izbora u sobu i po vrućini naložiše peć kao u paklu. Dadoše im presoljena hljeba bez vode, pa do zore malo te ne skapaše. Mno­ ge seljake otjeraše u vojsku, mnogim nenadano zbog duga zaplijeniše imovinu, a mnoge mirnjačine tobože zbog bunjenja otje­ raše u grad, u zatvor. U selu čudo i pokor. Kao da odozgo pada ne­ što strašno i glomazno što će sve poklopiti, smrviti. U selo kao da je prodro Turčin, i sve ćutaše kao stara lipa pod kojom, tamo pri­ je pola vijeka, soldati pobiše mnogo svijeta. Učitelj danju slabo izlazi iz kuće, ali najbolji njegovi đaci nose u torbicama kući nje­ gove poruke, pa nekakve tiskanice. Iza ručka, u dvorištu, još se pravo ni ne začuje automobil, a к stolu priđe malešan gospodin, pristojno, ali ne elegantno odje-

210

ven, plav, nizak, kratke, šišane bradice, vrlo ćelav, rumenih i bi­ jelih obraza, sa zlatnim naočarima, vrlo inteligentnog i dobroćud­ nog izraza, skinuvši već izdaleka i noseći pristojno u ljevici panama-šešir. — Ne ženirajte se nimalo — poljubi kavalirski gospođi ruku, gladeći istodobno kuštravu glavicu zastiđenoj Verici i stežući uči­ teljevu ruku kao da su već bogzna otkada poznati. Za njim nosi upravljač (chauffeur) boce u ledu i kožnatu torbu sa zakuskom. — Ne zamjerite m i uzmem li si slobodu kao čovjek putnik odahnuti kod vašeg stola, u ovom lijepom hladu, podijelivši onako namjernički s vama kao dessert taj zalogaj. Znao sam da se u selu ne može ništa kupiti, a nije moj običaj padati na vrat našem inače gostoljubivom svijetu. — Još u govoru posegne u kovčeg i metne pred zastiđenu djevojčicu omašan komad torte. Mlinarićka izne­ nađena, iznese iz kuće što treba. Curica, bosa i polunaga, skoči sa stolice i pobježe u vrt bez slatkiša. — Ja sam N., vama po imenu jamačno poznati kandidat za narodnog zastupnika. — Drago, drago nam je! — šaptahu on i ona sasvim mehanič­ no, preneraženi, a ona iznese iz kuće žustro stari crveni naslanjač. Kandidat se smjesti kao kod kuće. — Oprostite, vruće je! — i svuče kaput. — Gladan sam kao vuk i žedan kao smuk. Puče šampanjski čep, a N. natoči čaše i kucne se tako po do­ maću, da domaćini, predobijeni i očarani, ispiše s njime »eks«. — A sad, udri, Blaž, užgi, Miško! Oprostite, ali ja ne govorim kad je­ dem. Aha! Patčice nisu najgori domovinski izumi! Ova je šunka slavenska uzajamnost iz Praga, bog joj duši lahko! Ove mariniranosti ne smiju, ne mogu i neće vam nipošto škoditi! — I N. napu­ ni njemu i njoj delikatesama tanjire. Iza jakih uzbuđenja često spopadaju grčeviti nastupi smijeha, i prva Mlinarićka udari kod svake šaljive riječi N-ove u nesavladljivo smijanje koje prijeđe i na njenog ćutalicu muža. Nenavikli na zabave i jaka pića, ovo sve ih zabavljaše kao nenadana i neopi­ siva lakrdija. Gost je to opazio i postavši i sam još šire volje, ba­ caše otrcane, ali njim a nove dosjetke kao čauš krajcare prosjaci­ ma, natjeravši čak Mlinarićku kod crne kave da puši izvrsne ci­ garete, dok upravljač na cesti u automobilu, nakresan i nakićen, veselo i gromko pjevaše i tirolski pocikivaše. U zraku drhtaše ozon histerije. N. u voćnjak i donese na rukama malu Vericu, sasvim već pi­ tomu. Kljukao je paštetom i tortom. Mlinarič htjede skrenuti razgovor na ozbiljnije stvari, ali lukavi N. mu vazda kao jegulja izmače, ponudivši mu najzad bratimstvo. Učitelj, šta će, primi. — Uzmi, uzmi me, dragi Janko, za svoga brata — čavrlja N, a učo već osjeća na bradi njegov pobratimski mokri cjelov. — Ti Jankić, ja 211

Pepić, i to je pravo! Ako si ti školnik, što zato? Inteligencijom si ravan meni, a dok si ti iz profesorske dobre porodice, ja sam ugljenarski prosti sin. Poznam mnogo našeg najboljeg svijeta, ali ne znam ljepšeg i pristalijeg para od tebe i od tvoje M ilke. . . Drugi tjedan, nakon izbora, oboje ćete u Zagreb, ako bog da! Tvoju suprugu ćemo u kakvu školu, a tebe — kud ti srce zaželi. — Ne, ali ja — — š to .. . ne? G ašpar!.. . Gašpar, odnesi t a j -------tele­ gram na poštu. (Gašpar odlazi.) Janko, dragi moj Jankić, ne za­ mjeri mi, ali ja sam u Zagreb telegrafirao da pristaješ na pro­ maknuće i premještenje u centar. — Ali, domine, šalu nastran, ja sam opozicionalac! — I ja sam opozicionalac. Tko ti je rekao da nisam opozicio­ nalac? Danas smo m i svi Hrvati u opoziciji. Tvoja opozicija se jako ne vidi, moja se opozicija također osobito ne v id i. . . i to ti je sve! — Ali, dragi, ja ću proti vama, pardon, proti tebi glasovati! — Ne pravi bedastih dosjetaka! Ja sam ovčas razumio da kao opozicionalac za mene opozicionalca glasuješ, i tako sam u Za­ greb telegrafirao. Što — lari—fari— Učitelj problijedi, smije se na silu kao dijete štipano od dra­ gosti, digne se sav u jarosti, žena ga drži za rukav, on traži riječi, miče konvulzivno ustima, ali N. već zatvara oči, pije i pjeva neku njemačku šantansku pjesmicu, dirigira rukama i glavom, a u dvorištu stvori se čudo, uskrsne neobičan, neočekivan par. On, zguren starkelja, stariji od svojih godina, u cilindru na­ ježene dlake i cikorijske boje, u desnoj dužoj i lijevoj kraćoj no­ gavici, u žutim cipelama, salonskom izanđalom kaputu iz Radeckijevog vremena, sa crnim naočarima nad bijelim »kajzerbartom«, sa modrim žilicama na mesnatom nosu. Pod rukom mu stara, okrugla, crvena, sačuvana i još uvijek m ilolika niska gos­ pođa s omašnim »cekerom«, omašnom crnom lepezom i sitnim koračićima pod staromodnom crnom svilenom haljinom, opervaženom požutjelim crnim baršunom. U grdnom širokom šeširu sta­ jaše kao golema gljiva. Mlinarićka cjeliva već starca u ruku, on nju tronuto u čelo, a stara gospa objesi joj se dramatski oko vrata i — — Meine theure Beba, Beba naša draga — o, kako zlo izgledaš — propala si u tom prnjavoru — o, što me nisi slušala---Ciča se međutim važno prikučuje к stolu, prezrivo odbija učiteljevu desnicu, ustoboči se pred njim sučelice, isprsi kao pred regrutom i stane njemački tolkovati kao da bere iz knjige. — Gospodine zete! Vi ste meni i mojoj supruzi oteli jedinicu. Njoj ste oteli pošteni njen krušac. Dovukli ste je ovamo bez pro­ kletstva, ali i bez našeg blagoslova. (Verica uplašeno bjeii u vrt.) 212

Proti mojoj volji učiniste me djedom jedared, djedom dvared. Kako čujem, moj unuk, sin vaš, nema u gradu ni pristojne hrane. Unučica evo bježi od svog djeda jer je goluždrava, crna i podiv­ ljala u toj pustinji kao gradsko nahoče. Vi nesavjesno rađate djecu kao s tuđom, neprijateljevom ženom, vi tvrdokorno prezirete vašu punicu i mene, jer kao stari isluženi podoficir sa dekoracijama nemam prevratnih i buntovničkih žudnja kao anarhiste i vi. No sve smo to trpjeli jedinice naše radi. Sada je prekipjelo. Mi dođosmo po naš porod, po našu kćer Bebu. Nećemo dopustiti da je ubije nesavjesnik. Juče, naime, čusmo sa najkompetentnije, služ­ bene strane, da ćete zbog svog protuzakonitog rovarenja ostati bez zalogaja, da ćete goli i bosi na drum, ne učinite li svoju biračku dužnost po danim propisima, pa dođosmo po Bebu, jedino naše dijete. (Stara gospođa se zacenila od plača kod tih riječi.) Još večeras neka skupi dijete sa svojim cunjama i pođe sa nama. Mje­ sto će joj biti vraćeno. Ako ste vi revolucionarac i samoubilac, svršite sa sobom, ali ostavite na miru Bebu, našu kćerku. — Na miru, jest — na miru, jesi li čuo, zavodniče! Čujemo, da ćeš i onkraj brave. Ganz recht so! Neka te i objese, marim ja! — zaklinči se, duvajući kao lokomotiva teretnog voza, punica pred jadnim , od neprilike izobličenim školnikom u šarenoj košulji sa golim vratom, a dok mu žena u plač, on se objeručke za glavu, zvjerajući očima amo i tamo kao lûda, kao uhvaćeno zvijere. Kandidat, prilično već nakresan, važno ustane, važno obuče sivi kaput, važno uredi manšete sa zlatnim pucetima, važno na­ mješta zlatne naočare i važno pristupi na kratkim nogama pred važnog starkelju. — Ja sam N., kandidat i doskora svakako narodni zastupnik toga kotara. — Ist dies möglich?! — stropošta se u njegov crveni nasla­ njač punica, ispustivši ceker i lepezu, naherivši grdosijski slamni šešir, a čiča, držeći se jedva na nogama, zaintačio prepokomo i preponizno suhim jezikom i uzdrhtalim grlom: — Sto puta pardon! Mi smo perpleksni! Mi smo Pero Kragujac, stražmeštar i oficijal u miru, i moja žena Sofija, rođena Levanić, kućevlasnica. — Neobično m i je drago, neobično! Vaš zet je pravi ures našeg pučkog učiteljstva, dostojan svake časti i pažnje. Malo je odviše samostalan, ali to su svi daroviti i samosvjesni ljudi. Vi ste zlo о njemu informirani kao i ja, a danas sam se uvjerio о protivnome. Mlinarič, najnoviji moj prijatelj, vrlo dobro zna da se ne može niko istodobno baviti školom i politikom. Ja sam ga maločas u Zagreb preporučio kao najsvjesnijeg mog izbornika i ja svima vama tu jam čim da će brzo nakon izbora biti premješten

213

u glavni grad s unapređenjem, rijetkim u analima našeg učitelj­ stva, a sin će mu dobiti štipendij. Dakle, dobro nam došli i do­ pustite mi, gospođo i gospodine Krabuljče — — Bitte, moje ime Petar Kragujac! — Pardon! — dopustite mi, dakle, da vas u ime kućedomaćina pozdravim čašom ove žarke kapljice! Učitelj zaustio i zanijemio! Gleda to čudo i pokoru, sumanuto sluša gukanje golubova na žlijebu, ćeretanje vrabaca, lasta, i žagor živadi, gleda kako »kajzerbart« i starac zinuše na N-a kao njuška i bundaš na djevenicu, vidi punicu rastopljenu u znoju i suzama zahvalnicama kao maslac na suncu, promatra jovijalnost, zlatni lanac na bijelom prsluku i đeđemost N-ovu, pa prasne u neobuzdan, u grohotan smijeh, smijeh iza teškog uzrujavanja, koji zarazi čitavo društvance. U neugodnom, nategnutom ćutanju iza te grčevite provale radosti Mlinarič sune u kuću, vrati se odje­ ven i stane se praštati blijed kao mrtvac. — Molim vas, oprostite mi, dragi gosti, mučno mi je, pozlilo mi, jer slab moj želudac ne podnosi ni kapljice vina po vrućini. Draga Milko, zabavljaj bez mene mile naše goste. Ja ću malo prileći i odspavati po običaju u djetelini. Saborski kandidat tobože ništa nije primijetio, a stare je brzo tako očarao i osvojio, te ih je nagovorio da s njime otputuju još večeras. Kragujcu je obećao dijum ističke zaslužbe. Punicu je za­ nio pričama iz peštanskog tajnog velikaškog života. Pred veče ih je poveo, to lakše što bi kod učitelja jedva im ali gdje prenoćiti. Pero Kragujac i njegova supruga, rođena Levanić, kućevlasnica, jure srećni i blaženi prvi put u životu sa pravim velikim gospodinom, voze se prvi i posljednji put u automobilu, dok nji­ hova kći, blijeda i zaplakana, dugo u noć čeka muža i čita Stope Kristove u prijevodu Frana Kurelca, starinom Ogulinca, a rodom iz Bruvna u Krbavi. Mala tvrdo spavaše kao obično i smješkaše se kao obično u snu. Kroz otvorena dva prozora ulijetahu u sobu žuti, debeli, pra­ šni lepirići, udarajući о crveni zaklon lampe na stolu, a selo, ci­ jeli kraj, drhti na sanljivoj, mlačnoj mjesečini kao na dnu vode tamne i vječno mirne, kao u dubljini sna vječno žalosnog i kra­ snog. Najzad, pred zoru, veselo zaštekće domaća kuja. Poznat kru­ pan, zvučan glas. On je. Ona ga dočeka kao da se vratio sa putovanja. Jedva opazi njegovog pratioca u ruhu biciklista, snažnog mladića, mlađeg od svoje žute muževne brade, promuklog kao vašarski mešetar. Nije se ni imenovao, pojeo i popio je za tili časak što se našlo u kući, zapalio je cigaru i odmaglio na biciklu, kako je i domaglio.

214

— To je poznati dr. Bravarski iz Zagreba. Nema kao ni mi ništa, pa ni brigeša ga. Glavno je samopouzdanje, smjelost i slo­ ga. Sve drugo je pljeva. Ne bace li cijeli narod u buharu, N. je propao — uvjerava me Bravarski. Mlinarič, ležeći na postelji, zahrče u razgovoru onako poluodjeven, ne osjetivši kako ga je žena svukla. Zora već svitaše, ko­ koti već uvelike buđahu sunce i selo, pa i učiteljicu brzo uljuljaše u tvrdi mladi san slavuji i kosovi sa rosom i svježinom u proljet­ nim grlima. IV I svane odlučan dan na samu nedjelju. Ona i on spremiše sve kao prije selidbe. Uzajrfiiše nešto novca, a on se već na nekoliko mjesta ponudio za agenta putnika. Dvije noći ne stisnuše gotovo oka, ali jutros ga je morala Mlinariča buditi preko običaja. Probudio se blijed i sav strven. Kroz širom otvorene prozore sja već toplo sunce, a žuti sunčani mlaz pada na jeftine kopije slika na zidu, na Strossmayera, Starčevića, na posljednje časove Zrinjskog i Frankopana, na Bukovčevu apoteozu Kazališta, na Jovanovičeve Arbanase i Crnogorce, silazi preko bijelih postelja, preko djevoj­ čice u tvrdom snu i preko boca s ušećerenim voćem na novim, jeftinim ormarima, posrebruje krunicu među njenom i njegovom vjenčanom fotografijom na bijelom okrečenom zidu, puzi preko jednostavnih stolica sa slamnim sjedalima i velikog stola punog hartija, nereda i knjiga, budi na jutarnju pjesmu kanarinca i češljugara nad staklenim ormarićem sa posuđem i poljskim juče­ rašnjim cvijećem, pada na žute glasovirske dirke, na crveni divan i otrcani crveni naslanjač pod glasnim starim satom s utezima, pa se iz veće te sobe već uvlači i zaviruje kroz pritvorena vrata u izbicu za goste sa lakovanim ormanom za odijela, sa zelenim ćilimom i zelenim naslanjačama oko okruglog stola sa košaricom s posjetnicama i fotografijskim albumom, pa sa vječnim srebr­ nim žiškom pod bazarskom kopijom Gospe Tizianove. — Oh, draga, što sam sanjao! Eto, još mi srce lupa, i da sam praznovjeran, rekao bih ti da to ne sluti na dobro. Vidim ti ja tako golema, žuta vrata s rupom u sredini, sa škuljom tako crnom i tamnom te ne znam je li crna od crne boje ili od crnog/užasnog mraka za tim tamničkim vratima. I ta crna rupa, crna ta okrugla pjega mami me, vuče me neodoljivom snagom, pa stanem neopi­ sivim strahom gurati, gurati i turati u rupu ruku sve do ramena. Tek što turih prste kroz vrata, žuta i teška ta vrata, unutra poče cviliti sve jače i jače, što sam dublje u mrak pružao ruku, i kada već ne mogah dalje, osjetim kroz taj užasni bolni plač mačeta ili djeteta na dlanu i na prstima zube, i ti zubi mi se kroz tjes-

215

kobno cviljenje polagano i krvožedno, pogano i svirepo zabijaju u meso sve do kostiju. Da izvučem ruku, ali nikako, a kroz njemušti cvijel čujem djetinji plač: — Pusti me, p u sti. . . — Opisati ti toga ne mogu. Doživio sam mučnih trenutaka, ali о tom bolu, 0 tome strahu, o tome krvarenju duše i tijela nisam na javi nikad ni slutio. Jedva nekako saberem svu snagu, trgnem očajno i po­ vučem desnicu к sebi, osjetim tanke, oštre zube u srcu, u kostima, u mozgu, i izvukavši nekako krvavù ruku, okrenem se i vidim na crnoj stolici, kao na optuženičkoj klupi — znaš, ženo, koga? Na crnoj drvenoj stolici pod sivim zidom sjedi u dronjcima, blijedo i sa smrću u ugaslim očicama, naše dijete, naš Radica, a sa zuba, s usta i s lica crvenog kao öd pekmeza kaplje i cijedi se krv ugrižene ruke, cijedi se i kaplje moja k rv . . . Poludio bih bio u snu da je grozni san duže potrajao. No, djeca već zagrajaše oko škole, kao škvorci, jer zbog iz­ bora moraše biti rana misa. Učitelj se odjene u crno svečano ruho, što kao i cilindar silno zaudara kamforom. — Kao u zalagaonici — reče jo j, već sasvim vedar i osvježen, kada mu po običaju vezaše bijelu svilenu maramu oko vrata. — Opremam te, Janko, kao Andromaha Hektora, kao Kata­ rina svoga Petra. — S tom razlikom što u kreševu nećemo ni ti ni ja rusih glava izgubiti. — Nadajmo se! Čuješ, Janko, danas si odista vrlo »feš« — i gleda ga po strani, ispod oka, kako to samo žena i ljubav umije. On je pogleda, zagrli je, oči mu planu, a duša mu se smiluje od žalosne ljubavi. Mala Verica se probudila. — Kokica, čučica m oja mala! — diže je otac iz postelje, i dok je m ati u kuhinji, roditelj joj nespretnim rukama i uzdrhtalim srcem navlači na tuste nožice narojtane bijele čarapice, gaćice i košuljicu sa modrom svilom i m ajčinim vezovima, pa bijele plitke cipelice, pere je nježno spužvom po prsima, vratu i licu, češlja je kao brijač, ona ga vuče za bradu, uši i brkove, boksa ga kolje­ nima, pa dok je mati već tu sa bijelom kafom, Verica jo j se već hvata za suknju, ljubi jo j ruku, želi dobro jutro i cjeliva u obraze kao drobno bijelo Brašančevo. — Možda je to posljednji dan u toj školi gdje proživjesmo šest najsrećnijih svojih godina — htjede on zaustiti prije polaska, ali na dvorištu proguta suze i ode u vrt к svojim košnicama među smokvama na prisoju uz zid, sve do sljemena sav u zimzelenu 1 modrim glicinijama. Cvjetne lijehe i gredice sa povrćem šušte u rosi, miris jagoda i ruža luta i opaja u svježini proljetnog ju ­ tarnjeg zraka, a u cvrkutanju ptica lete već leptiri među visokim i patuljastim voćkama sa razapetim na žici granama. Drhtahu mu ruke kada je rezao ruže za ženu.

216

I pođoše u hram: školska djeca sprijeda, u čistim gaćicama, šarenim prslučićima i crnim okruglim klobučićima, a sa strane učiteljica, otmjena u jednostavnosti svog bijelog Girardi-šešira i bijele haljine, vodeći sa mužem za ručice Vericu koja silom želi naprijed, među dječurliju, dižući uvis nožice i viseći kao ljuljaška na njihovim rukama. Sa ceste, široke i ravne, zakrenuše ilovastim, žutim putem uzbrdo, među grmljem, među seoskim grobljem i župnikovim voćnjakom. Na brežuljku, u zelenilu među lipama, orasima i jablanima, ozivaju se zvona seoskim jutrom tako jasno da kao od modrog stakla odjekuju sa čistog, vedrog svoda nebe­ skog. Vjetar odozgo popuhuje i zapljuskuje uzduh medom lipovog procvjetalog mirisa. Uzbrdo spješi silan puk, izdaleka kao šarena livada, žene i većina muških još uvijek u seoskoj crvenoj, bijeloj i modroj nošnji, nekoji već u tamnom, nespretnom gra­ đanskom ruhu, šireći na sve strane miris dolapa, ormana, komorica i opranog rublja. Dolje, pod brdom, na ravnoj glavnoj cesti nalijevo, nekoliko minuta blizu škole, nedaleko od pošte i općine, silna graja i galama. Znoji se violina, bas, tambura i berde kod Jakoba Kohna, trgovca i krčmara. Pred krčmom pleše drmeš se­ ljački odrpanac sa vojnikom na dopustu i sa pisarom Fučkom, glavnim N-ovim kortešem. U bijeloj, dugačkoj židovskoj kući, sa gvožđem na opreznim prozorima, cika i vika, sa krova viju se tro­ bojnice kao i s općine, ali narod slabo ulazi u taj vašar gdje se ljudi prodaju i kupuju. Pod dudovima pred općinskom jednokat­ nicom logoruje već kompanija vojnika sa bajunetama što toliko glavobolj nima bodu oči i mozak. No učitelju više to ne smeta, jer je pun svjetlosti što je jutros kao nikad osjeća u duši, pa se diže i diže kao ovo lipanjsko sunce. Pred crkvom mravinjak, pče­ linjak. Licitari i pečenjari kao na proštenju. Poviše, iza hrama, u ograđenom golemom dvorištu sa drvenim zgradama, vije se go­ lema trobojnica sa stare jednokatnice župnog dvora. Što više pu­ ka, to veći mir, jer je crkvište već puno zelenih pijetlovih perja­ nica, puno oružnika, kao da se tu sastadoše robijaši cijele kra­ ljevine. U gužvi i stisci na crkvenim dverima pritisne se uz školnika Joža Strugar, imućan gazda. Govori jezike i već dva puta bijaše u Americi sa bratom Jandrom, mlinarom. Odjeven kao radnik, građanski. Mekani crni šešir mu čak na zatiljku, za jednim uhom čačkalice i žigice, za drugim grdna cigara. Počešljan je konobar­ ski, narednički, sa stazom sredinom cijele napomađene kose, za­ lijepljene preko sljepočice kao ruka kod salutiranja. — Godem-baj-hel — školniče, sve će biti dobro. Meni je N. prekjučer kupio kobilu, ali figa njemu, neka se obriše! Glasovat ću za našega, za popa, godem-baj-hel!

217

Pod korom učitelj sretne Maletića, školskog svog druga, uči­ telja u okolici, zloglasnog uhodu i denuncijanta, sa nogama kao u izgaženog starog konobara, sa pijaničkim očima, crvenim, smo­ lastim i podmuklim u naduvenom žutom licu sa neurednom mu­ savom bradom. Maletić obori glavu i oči, i zastiđen izađe iz crkve kao iz sramotišta. Učitelj sjede za orgulje, pored njega Verica na ruci majke, čuvene crkvene pjevačice, a u crkvu ulazi svečano iza žandarskog guranja u rebra svečana izborna komisija, smjestivši se pod »ne­ bom« u velikoj kolatorskoj klupi nadesno glavnom oltaru. N-a ne bijaše kao ni njegovog protivnika, prognanog iz kotara. Umjesto njega eto Josipa R ....... ića, narečenog Jusuf-bega, pravnika na glasu s enciklopedijskog neznanja, pa M-a, rođaka N-ovog iz sedme dijetne klase, što sjajno polagaše ispite za zaključanim vratima nekog europskog sveučilišta. Diže se glavoboljna zapara u užas­ nom vonju od kožuha, čohe, masti, čizama, sirotinje, soli, baguša i starog znoja: zadah, od kojega svrbi koža, gore oči, obrće se cijela utroba i žrvanj tišti prsa: vonj starog loja, prenoćišta, pe­ pela i zapaljenih mokrih cunja. Učiteljica je kao uvijek ponijela šljivovice i etera. Sav jad, sav jed, sva sirotinja, sva zapuštenost puka stapa i diže se prama nebu, nijemom kao groblje i tvrdom kao smrt, a kroz omaglicu, vrućinu, zaparu i vampirsku atmosferu mrmorenje babljih mehaničkih krunica, klopotanje modrih i su­ hih usana kao udaranje motika о suhu zemlju, a nažuljena ko­ ljena mrcvare i bogomoljna usta cjelivaju zamazani, hladni crk­ veni kamen u traženju riječi i molitve koja će se čuti i uslišiti, a hramom bruji kao kucanje sljepačkih ruku po glomaznim, te­ škim vratima života i smrti. Zvonce; župnik s asistencijom susjednih kapelana; mali crveni i bijeli ministrantići; drhtanje blijedih svijeća. Zvonjava na tornju umukne, a kad svećenik priđe к žrtveniku, zazujaše i poletiše mo­ litve seljačke kao na med pčelac iz uljanika, zabrujiše glasne or­ gulje, diže se pjesma u svečanom, pobožnom i čistom zanosu, nad dječijim pojanjem krili se alt učiteljičin kao nad živim gnijezdom slavujica, te dolje bake i starci osjećaju na čeJu blagoslov anđe­ oskog mekanog krila, pa se kroz suze udaraju i lupaju pokornički žuljevitim šakama po uplašenom, neukom i rasplakanom srcu. Plač je molitva našeg puka, a suza je zvijezda njegovih nebesa. Dok se pri podizanju gruvaše narod u prsa u zvuku zvona i praporaca, u tamjanu, znoju i sparini, učitelj sav u vodi zbog zraka priđe ka prozoru, kad iza orgulja opazi sa ženom sina Ra­ diću i pobratima Sabljiča, poznatog zagrebačkog novinara, prerušenog, u seljačkom ruhu! Ni Mlinarićka ih ne opazi kad stigoše, i malo te jo j ne pozli od radosti! Mala Verica već se sigra sa lut­ kom, darom iz Zagreba, odjevenom kao Kohnova kći Alma. Ra­

218

dovan nešto slab i mršav, ali je zdrave boje i silno je điknuo kao šiba vrbina, zapanjujući seljačiće modrim mrnarskim odijelom i prvim dugačkim hlačama. Pri koncu mise sjede, upravo leže članovi izborne komisije izmoždeni, mamurni od sinoćne pijanke, otečeni poput jesenjih pijanih muha od zapare, zijevanja, pjevanja i gužve. Misnik se okrene, raširi ruke na posljednji blagoslov i sad se desi nezapam­ ćen događaj. Uz divnu pjesmu svoje žene intonira učiteljev bari­ ton našu narodnu himnu, sva djeca je prihvate, dočeka je narod u crkvi i silan svijet oko crkve, a stari hram se pretvori u nešto silno i živo, što se kao lađa na moćnom valu hrvatske pjesme diže i plovi u slobodu, na pučinu, penje se i krili kao žrtveni dim ci­ jelog naroda, cijele Hrvatske, u zanosu tamjana žrtve Abelove. Svećenik, silno tronut i iznenađen, stoji onako raširenih ruku kao okamenjen, sličan križu i sv. Franji na oltarskoj slici, što isto tako raskriljenih ruku prima žigove i rane ljubavi i požrtvovanja. Kapelan Štiftar legao ničice preko oltarskih stuba, sklopivši grče­ vito pobožne, slabačke ruke i moleći kao što nikad molio nije, a kapelan škanjec naduo se kao templarski vitez, tresući zidove krupnim glasom dominikanca i pjevajući, grmeći kao Titova tru­ blja pred Jeruzalemom. Kao talas, kao poplava, kao oluja, kao orkan, kao vrući vulkan potresla i ščepala je nenadanost silne i tople pjesme hram i ljude. Jedan oružnik, dugački, krupni pravo­ slavac i Likota, sve se klanja i krsti sa tri prsta, a drugi, mali žilavi vodnik, Zagorac, zaboravio na komisiju i na banganet, pa neskla­ dno kukuriče kao mahnitac: Teci, Savo, Dravo, teci, N it9 ti, Dunaj, silu gubi, Kud li šumiš, svijetu reci Da svoj narod Hrvat ljubi! . . . Nakon himne ostavi svećenstvo žrtvenik, a učitelj zasvira sna­ gom i poletom Marseljeze Zajčevu junačku koračnicu U boj, u boj! Jusuf-begu bijaše već i prije mučno, a sada se složio na su­ sjedova koljena. Od bojne pjesme grče se šake, zijevaju usta, tresu se srca, a grudi se napinju kao bojni bubnjevi. Mali Radica, prvogimnazijalac, gleda i gleda, sluša i misli da sniva, vukući sa raspjevanim brkatim i kao kolac suhim Sablji­ čem kaiše na mijehovima kao pomaman. Bijaše mu kao da ga spopade orao pa ga nosi i nosi između oblaka i planina, između morske pučine i pučine nebeske, između zemlje i mjeseca, između neba i sunca. Gleda svetog Đuru na pobočnom oltaru, a svetac

219

užagrio plamenitim očima, kopljem kolje aždaju, a niz kamen oltara curi zmajska gnusna krv. Gleda svetog Mihajla, a nadanđeo diže uvis strašni mač dvorezac! U ljevici Bogorodice oživio i pro­ cvao je ljiljan. Srce na njenom zobuncu, cvijećem okrunjeno i lju ­ tim mačem probodeno, sja i blista snagom svete žrtve, a iz srca Isusovog, krvavim trnjem urešenog i izbodenog, gori i suklja pla­ men u žaru sloge, ljubavi i junačke pjesme, zapalivši sva srca, cio svijet. Zvono u tornju kao samo od sebe udara u stranu, zove kao na požar. . . Pod starom, granatom lipom, posutom zlatom cvijeća, zujanjem pčela i medom mirisa, pod kojom nekad, pri ukinuću kmetstva, pade od zrna dosta naroda, sastaviše puške sa zemljom nekoliko seljaka. Učitelja na biralištu uhapsiše, baciše pod istragu i otpustiše iz službe kao i neka dva oružnika. Nekoliko godina iza toga bi izabran u istom kotaru narodnim zastupnikom.

220

PRIJEVOD POKOLJ

NEVINIH

Maurice Maeterlinck U petak, dvadeset i šestog, mjeseca decembra, nekako oko večere, dođe u Nazaret mali kravar vičući strahovito. Seljaci pijući pivo u krčmi к »Modrom lavu« otvoriše pro­ zore, pogledaše niz seoski voćnjak i ugledaše dijete što trčaše preko snijega. Upoznaše da to bijaše Kornelisov sin i nabreknuše ga kroz prozor: »što će dogodilo? Ajd spavati!« Ali on odgovori sa tjeskobom da su naišli Španjolci zapalivši salaš, objesivši njegovu mater i svezavši devet njegovih sestara 0 deblo velikog drveta. Seljaci izađoše naglo iz krčme, okružiše dijete i zapitkivahu ga. Dijete im još reče da su vojnici na konju i okrunjeni željezom, da su zdipili stoku njegovom stricu Petrusu Krayeru i iza toga ušli u šumu s ovcama i kravama. Svi potekoše к »Zlatnom suncu« gdje su Komelis i njegov šura također pijuckali pivo, a krčmar udari u selo vičući e se Španjolci približuju. I podiže se grdna galama u Nazaretu, žene otvoriše prozore 1 seljaci izađoše iz svojih kuća sa svjetlima, koja ugasiše u voć­ njaku gdje bijaše jasno kao u podne zbog snijega i mlađa. Skupiše se oko Kornelisa i Кгауега na trgu pred krčmama. Mnogi ponesoše svoje vile i svoje grablje i sa strahom se razgo­ varahu pod drvečem. No kako ne znađahu što bi učinili, jedan poteče u potragu za plovanom kojemu pripadaše Kornelisov salaš. On izađe iz svoje kuće sa crkvenjakom sa crkvenim ključe­ vima. Svi ga slijede na groblje i on im viče sa visine tornja da ne vidi ništa u ravnici ni u šumi, ali da ima crvenih oblaka kraj njegovog salaša, mada bijaše nebo modro i zvjezdano nad cijelim ostalim ladanjem.

221

Vijećajući dugo na groblju, odlučiše sakriti se u šumu koju Španjolci trebaju proći, i napasti ih ne budu li odveć mnogobroj­ ni, da bi oduzeli stoku Petrusa Кгауега i plijen, učinjen na salašii. Naoružaju se grabljama i vilama, a žene ostanu oko crkve sa plovanom. Tražeći zgodno mjesto za busiju, naiđu blizu mlina pored šumske međe i ugledaju požar salaša usred zvijezda. Tu se smjeste pred zaleđenom močvarom pod golemim hrastovima. Čobanin, nazvan Crvendaćić, popne se na brežuljak da opo­ mene vodeničara koji je zadržao vodenicu gledajući vatru na vi­ diku. Međutim on pusti ući seljaka i obojica se postaviše nad pro­ zor da gledaju izdaleka. Mjesec pred njim a obasjavaše požar i oni opaziše dugačku povorku što stupaše na snijegu. Pošto se nagledaše, Crvendaćić siđe prama onima u šumi i oni primijete polako četiri konjanika iznad stada što kao da je paslo na ravnici. Dok promatrahu na obali močvare pod drvečem, snijegom obasjanim, sa svojim modrim postolama i crvenim kabanicama, crkvenjak im pokaže živicu iza koje se sakriše. životinje i Španjolci približavahu se na ledu, ovce dopriješe do živice, brste već lišće, kad ti Komelis prodre kroz grmlje, a drugi za njim na čistinu sa svojim vilama. I dogodi se grdan po­ kolj nad barom, usred zbijenih janjaca i krava što promatrahu boj i mjesečinu. Pošto su ubili ljude i konje, Komelis udari na ravnicu prama vatrama, a drugi oplijeniše mrtvace, pa se povratiše sa stadima u selo. Žene, gledajući tešku šumu iza zidova groblja, opaziše ih gdje se približuju među drvečem i potekoše pred njih sa plova­ nom, pa se povratiše u plesovima velikog kola usred djece i pasa. Radujuć se pod kruškama voćnjaka, gdje Crvendaćić vješa luči za znak proštenja, upitaše župnika što da se čini. Napokon odlučiše zapregnuti kola da odvezu u selo tijelo žene i devetero njenih kćeri. Sestre i druge seljanke iz porodice po­ kojničine popeše se amo kao i župnik koji mučno stupaše kao čovjek star i vrlo tust. Povratiše se u dubravu i naiđoše u tišini pred začaranost rav­ nica, gdje ugledaše gole ljude i konje povaljene na sjajnom ledu među drvećem. Zatim pođoše prama salašu što plam ti usred oko­ lice. Prispjevši do voćnjaka i kuće, crvene od plamena, zadržaše se pred kapijom da gledaju veliku nesreću seljakovu u njegovom vrtu. Njegova žena visi sasvim gola о granama golemog oraha, a on se penje na ljestvi na drvo, s kojega devetero kćerkica čekahu svoju m ajku na strništu. Već je bio među širokim granama, kad ali zamijeti iznenada na svjetlosti snijega gomilu što ga gledaše.

222

Plačući učini znak za pomoć i uđoše u vrt. I sada crkvenjak, Crvendaćić, krčmar к »Modrom lavu« i onaj к »Zlatnom suncu«, župnik sa svjetiljkom i mnogo drugih seljaka popeše se na snježni orah na mjesečini da odvežu pokojnicu, koju seoske žene dočekaju pod drvetom u svoja naručja, kao kod skidanja sa križa Isusa Krista Gospodina Našega. Drugi dan je sahrane i one nedjelje ne bijaše više izvanrednih dogodovština u Nazaretu. Ali naredne nedjelje trčahu kroz selo gladni vuci, sniježilo je sve do podne, dok iznenada ne ogranu sunce na nebu, a seljaci svratiše na objed kao obično i odjenuše se za večernjicu. Toga časa ne bijaše ni dušice na trgu, jer se svirepo smrza­ vaše. Jedino psi i kokoši lutahu pod drvečem, gdje ovce pasu troskot na livadi, a plovanova sluškinja mete snijeg na svom vrtu, I četa oružanih ljudi prijeđe kameniti most na kraju sela i zaustavi se u voćnjaku. Seljaci iziđoše iz svojih stanova, ali se povratiše užasnuti upo­ znavši Španjolce, pa stadoše uz prozor da vide što će se dogoditi. Bijaše tridesetak konjanika, pokrivenih oružjem oko bjelobradog starca. Oni nošahu za leđima žute ili crvene delije, koji siđoše na zemlju i potrčaše na snijegu da se otkrave, dok nekoliko vojnika u gvožđu također sjašiše mokreči prama drveću na koje zaulariše svoje konje. Potom se okrenuše prama krčmi к »Zlatnom suncu« i uda­ rahu na vrata. Otvorilo im se krzmajući i oni se stadoše grijati kraj vatre, dajući se služiti pivom. Zatim izađoše iz krčme sa loncima, krčazima i hljebovima od zobi za svoje drugove, poredane oko bjelobradog čovjeka koji čekaše usred kopalja. Pošto šor ostade pust, vođa pošalje konjanike iza kuća da bi čuvali selo s poljske strane i naredi pješacima da dovedu preda nj djecu od dvije i ispod dvije godine, da učini pokolj, kako je to napisano u evanđelju svetog Matije. Iznajprije pođoše prama maloj krčmi к »Zelenoj rotkvi« i brijačevoj kolibi, što susjeduju usred šora. Jedan od njih otvori kotac i hrpa svinja pobjegne i rastrka se po selu. Krčmar i brijač izađu iz svojih kuća i ponizno upitaju voj­ nike: što žele. Ali ovi ne razum iju flamanski i ulaze da traže dje­ čicu. Krčmar imađaše jedno što plakaše u košuljici na stolu gdje se objedovalo. Čovjek ga uhvati za ruke i odnese pod jabuke, dok ga otac i mati slijede vičući.

223

Pješaci otvore i štalu bačvara, kovača, postolara, a telad, kra­ ve, magarci, svinje, koze i ovce se razidoše po trgu. Pošto razbiše tesarove prozore, mnoštvo seljana između sta­ raca i najbogatijih župljana skupiše se na to i okrenuše prama Španjolcima. Pokorno skinušc svoje klobuke i šubare pred vođom u ka­ banici od baršuna, pitajući što kani učiniti. Ali i on ne znađaše njihovog jezika i jedan ode po župnika. On se spremao za večernjicu i oblačio zlatnu m antiju u sa­ kristiji. Seljak viknu: »Španjolci su u voćnjaku«. Užasnut potrči on na crkvena vrata sa ministrantima što nošahu svijeće i kadionicu. I on vidje životinje iz staja kružiti na snijegu i livadi, ko­ njanike u selu, vojnike pred vratima, konje zaularene о drveće, duž šora ljude i žene u molbama oko onoga što držaše dijete u košuljici. On pohrli na groblje i seljaci se usplahireno okrenuše prama svom svećeniku koji dolažaše kao kakav bog, ispod krušaka, po­ kriven zlatom, pa ga opkoliše pred čovjekom bijele brade. On govoraše flamanski i latinski, ali vođ micaše polako ra­ menima, kao izraz da ne razumije. Njegovi župljani ga pitahu tihim glasom: »što je rekao?«, »što m isli učiniti?«. Drugi gledajuć župnika u voćnjaku, izlažahu uplašeno iz svojih salaša, žene brzo prilažahu i šaputahu u go­ milama, dok vojnici, što opsjedahu neku krčmu, trčahu prama velikoj strci na trgu. Sad onaj što držaše za nogu dijete krčmara к »Zelenoj rot­ kvi«, odsiječe mu glavu svojim mačem. Vidješe ju pasti pred njih i zatim ostatak tijela što je krvarilo na tlu. Mati ga skupi i odnese zaboravivši glavu. Ona potrči prama svojoj kući, ali se spotakne 0 drvo i sruši se na snijeg gdje ostane onesviještena, dok se otac otimao od dvojice vojnika. Mladi seljaci se nabaciše kamenjem i drvljem na Španjolce, ali konjanici spustiše svi zajedno svoja koplja, žene pobjegoše 1 župnik počne urlati od užasa sa svojim župljanim a usred ovaca, gusaka i pasa. Međutim, pošto se vojnici razidoše po šoru, oni urnuknuše da vide što će dalje biti. Četa uđe u dućan crkvenjakovih sestara, pa mirno izađe ne učinivši zla sedmorici žena koje su na koljenima molile na pragu. Po tom okrenuše u krčmu »Guravca Svetog Nikole«. I tu im smjesta otvore da ih umire, ali se oni pojaviše u sredini velikog rusvaja, sa troje djece na rukama, okruženi guravcem, njegovom ženom i njegovim kćerkama koje ih zaklinjahu sklopljenim ru­ kama.

224

Došavši pred starca metnuše djecu pod vrbu gdje ostadoše sjedjeti na snijegu po njihovim nedjeljnim haljinicama. Ali jedno u žutom odijelu se podiže i posrćući potrči prama ovcama. Vojnik za njim golim mačem i dijete umre s licem na travi, dok druge ubijahu oko drveta. Svi seljaci i gostioničarove kćeri udariše u bijeg, puštajući jake glasove, i uđoše u svoje kuće. Ostavši sam u voćnjaku, plovan zaklinjaše Španjolce urlajući, puzajući na koljenima od konja do konja molitvenim rukama, dok otac i majka, sjedeći na snijegu, usrdno oplakivahu svoju mrtvu djecu, pruženu na njihovim no­ gama. Pretrčavajući šor, pješaci primijete veliku modru kuću ne­ kog gazde. Htjedoše probiti vrata, ali bijahu od hrastovine i puna eksera. I oni dohvatiše bačve, zamrznute u bari pred pragom i posluže se njim a da se popnu naviše, odakle uđoše kroz prozor. Bila je slava u tom salašu i rođaci dođoše jesti medenjake, gibanice i šunke, sa svojim porodicama. Pri zvuku razbijenih okana skupiše se iza stola, punog krčaga i jestvina. Vojnici uđu u kuhinju i iza velikog hrvanja gdje ih nekoliko bude ranjeno, do­ hvate male dječake, djevojčice i slugu koji je ugrizao palac jed­ nom deliji, pa iziđoše, zatvorivši za sobom vrata, da ih stanovnici ne bi mogli pratiti. Oni iz sela što bijahu bez djece napustiše polako svoje kuće, prateći ih izdaleka. Pošto dođu pred starca, noseći svoje žrtve, baciše ih о tie, i ubijahu ih polagano kopljima i mačevima, dok na cijelom trijemu modre kuće žene i muškarci, obješeni na prozorima kata i tavana, kunu i očajnički mašu na suncu, gle­ dajući na crvene, ružičaste ili bijele haljinice svojih mališana ne­ pomičnih na travi među drvečem. Zatim vojnici objese salaškog slugu о znak polumjeseca preko puta, a selom se prostre duga tišina. Pokolj se sada širio. Matere se izmakoše iz kuća i preko vrtova i bašta pokušavahu pobjeći u polje, ali konjanici ih proganjahu dovlačeći ih u šor. Seljaci s klobukom u sklopljenim rukama prate na koljenima ove što im odvlače djecu, između pasa što veselo laju u metežu. Župnik, s rukama prama nebu, trči niz kuće i pod drvečem, moleći očajno kao mučenik, a vojnici, drš­ ćući od zime, duvaju si u prste rastreseni na cesti, i s rukama u džepovima svojih dolama i s mačem pod rukom iščekuju, pred prozorima kuća na koje se penjahu. Gledajući uplašenu bol se­ ljana, ulažahu u četicama u salaše i po cijelom šoru bivahu isti prizori. Neka piljarica, stanujući u staroj kolibi od ružičastih ope­ 15 m a to s и

225

ka tik crkve, progonjaše stolicom dva čovjeka što odvlače njenu djecu u kolicima. Ona oboli, gledajući ih gdje umiru; učine je da sjedne na sjedištu uz drvo na šoru. Drugi vojnici se uspuzaju na lipe pod ljubičasto obojadisanim salašem i dignu crepove da uđu u kuću. Kad dođoše na krov, otac i mati pruženim rukama uzdignuše se također kroz otvor i oni ih zagnjuriše nekoliko puta, bijući ih sabljama po glavi prije no što mogahu sići na ulicu. Neka porodica, zatvorena u podrumu goleme drvenjare, plakaše kroz mazgalu, gdje otac očajno mahaše vilama. Ćelavi starac samosam jecaše na hrpi đubreta, neka žena u žutom obeznanila se na mjestu, a njen muž je podržavaše pod pazuhom, vičući u sjeni kruške; druga u crvenom grijaše kćerkicu što bijaše bez ruku, podižući jo j izmjenično dvije ruke da vidi ne može li ih odista gibati. Druga pobježe u polje, a vojnici je progone među plastovima na vidiku snježnih polja. U krčmi k »IV Aymonova Sina« viđaše se rusvaj opsade. Stanovnici su se ubarikadirali, a vojnici kruže oko kuće, ne mo­ gući provaliti. Pokušavahu popeti se sve do znaka preko zidnih izbočina, dok ne opaze ljestve iza vrtnih vrata. Namjestiše ih prema zidu i popinjahu se redom. No krčmar i cijela porodica jurišahu na njih kroz prozore stolovima, stolcima, tanjirim a i kolijevkama. Ljestve se prevale i vojnici padnu. U daščari na kraj sela nađe druga četa seljanku, peruću svoju djecu u kablu pred vatrom. Stara i skoro gluha nije ih čula ući. Dva čovjeka uzmu i ponesu kabao, a zaprepaštena žena za njim a sa haljinama mališana koje htjede odjenuti. Ali kad iznenada opazi sa praga krvave tragove u selu, mačeve u voćnjaku, preva­ ljene bešike na šoru, žene na koljenima i druge s rukama uzmahalim oko mrtvih, ona udari u užasnu viku, lupajući vojnike što spustiše kabao da se brane. Dotrči i župnik i s rukama, sklopljenim na m antiji, zaklinjaše Španjolce pred golom djecom što kukahu u vodi. Naiđu vojnici, pa odstrane i svežu za drvo ludu seljanku. Mesar je sakrio svoju kćerkicu i naslonjen о kuću ravnodušno gledaše. Vojnik i jedan od onih u željezu uđoše к njemu i otkriše dijete u bakrači. Mesar, očajan, zgrabi svoj nož i za njim a na­ polje, ali četa što prolažaše ga razoruža i objesi za ruke о klin na zidu, među oguljenim životinjama, gdje je trzao stegnima i glavom, huleći do večeri. Na grobljanskoj strani bijaše velik skup pred dugačkom, ze­ leno bojadisanom kućom, čovjek plakaše gorkim suzama na pra­ gu; kako bijaše vrlo tust i nevelikog lika, vojnici, sjedeći na suncu, prema zidu, samilosno ga slušahu, m ilujući psa. Ali onaj što je odvlačio dijete za ruku, pravio je pokrete kao da veli: »Sto ćete, nije moja krivica«.

226

Jedan seljak skoči u čamac, vezan za kameniti most, i udalji se na jezeru sa ženom i dječicom. Ne usuđujući se na led, vojnici stupahu puni mržnje u trsci. Popeše se na obalske vrbe da bi ih pogodili svojim kopljima i, ne uspjevši, dugo su se grozili cijeloj usplahirenoj porodici usred vode. Međutim voćnjak bijaše uvijek pun svijeta, jer tu se ubijaše većina dječice pred bjelobradim čovjekom što predsjedaše poko­ lju. Mali dječaci i djevojčice, koji već sami mogahu ići, skupiše se tu — i začuđeno gledahu umirati druge, jedući svoje slatkiše, ili opkoliše lakrdijaša župe što sviraše na zemlji frulu. I nenadano se dogodi velik pokret u selu. Seljaci trčahu prama zamku što se nalazi na uzvisici od ilovače na kraju šora. Bijahu opazili vlastelina naslonjenog о mirove svoga tornja, odakle posmatraše pokolj. I ljudi, žene, starci sklopljenim rukama ga zaklinjahu kao kralja nebeskog u njegovom plaštu od ljubičastog baršuna i pozlaćenom kalpaku. Ali on dizaše ruke i krzmaše ra­ menima za dokaz svoje nemoći i pošto ga sve više i više užasno kumljahu gologlavi, klečeći na snijegu i dižući grdan urnebes, on uđe polako u toranj i seljani ostadoše bez ikakve nade. Pošto budu sva djeca zaklana, umorni vojnici obrišu svoje mačeve о travu i blaguju pod kruškama. Zatim delije po dva uzjašu i svi zajedno ostave Nazaret na kamenitom mostu, kako su i došli. A sunce se smiri u crvenoj dubravi, što mijenjaše boju sela. Umoran od trke i zaklinjanja, plovan sjedne na snijeg pred crkvu, a sluškinja gledaše pred njega. Vide šor i voćnjak pokriven se­ ljacima u svečanom ruhu što kruže na trgu i duž kuća. Porodice pričahu začuđeno pred vratima svoju nesreću, s mrtvim djetetom na koljenima ili u naručaju. Druge ga još oplakuju tamo gdje je palo, kraj bureta, pod kolicima, uz baru, ili ga polako odnose. Mnogi već peru klupe, stolice, stolove, košulje krvlju poškrapane i podižu ljuljaške, bačene na ulicu. Ali gotovo sve majke kukaju pod drvečem pred pokojnicima, pruženim po travniku, upozna­ vajući ih po vunenim haljinicama. Oni što nemahu djece šetahu se na trgu i zadržavahu se oko ucvijeljenih gomila. Ljudi što više ne plakahu progone sa psima pobjeglo svoje blago ili popravljaju svoje razbijene prozore i probijene krovove, a selo se umiruje na sjaju mjesečine što se penje na nebo.

227

SCENSKI TEKSTOVI

U POJUTARJE

ISIDOR PL. MAJTANICH, visok činovnik; ćelav, progrušale brade, rogoboran u piću, inače mlakonja, odebeo AGNEZA MAJTANIĆKA, visoka, mršava, milovidna, besjedi obično u po glasa GRIFFITH, clown JOSIP GOLDSTEIN-ZLATAROVICH, činovnik ministarstva; vrkoč, vjetrenjast, velikih brkova i ušiju, muči se da govori kroz nos i nosi monocle SOBARICA Komedija se dešava u Pešti, noću godine 18**. Scena: salon u nečistom baroku. POJAVA I. AGNEZA MAJTANIĆKA (dekoltovana) i GOLDSTEIN-ZLATAROVIĆ (u krabuljskom van-Dyck-odijelu, raskrinkan) (Sa hodnika dopire žagor i ćaskanje odlaznika.) AGNEZA: Kako vam se sviđa gospođica Mariška Rot? I ona je H rvatica... GOLDSTEIN: Siperb, piramidalno! Tanca, naj prostiju, kajti furešec pri husarih. (Tiše.) Anda, prosim ih najcifrastejše, Milo­ stiva, naj dostoje reći Presvetlomu ono za mene. . . Negvo Gospod­ stvo im aju tuliko posla da sve brzo pozabiju. Verde inen, Milo­ stiva, dankbar zajn bis cum rande des grabes. AGNEZA (umorno): Govorit ću, govorit ću mužu za vašu stvar. Pravo imate te se žurite sa karijerom. Entre-nous, Hrvatska je danas samo ime fírme dućana kojemu se ne zna više gazda i u kojemu je dražba. Treba »šćapiti« dok je vremena i zgode. Žurite se samo, žu rite -----GOLDSTEIN: Lubim ruke, kis inen di hende — AGNEZA: Ostavite, ostavite! Nisam pop, kako reče pokojni Starčević.

231

POJAVA II. MAJTANIĆ (u fraku, malko nakresan, baca se zijevajući na sofu): Uuuf! .. . Goldstein-bači, koliko je sati? Moj sat je stao. GOLDSTEIN (zbunjeno): Pet i frtalj ! Ne, ne, oprostite: dva­ naest punktum. Presvetli! (Prašta se.) MAJTANIĆ: Što? Zar vi već idete? Nisam vas zato pitao za vrijeme. Ne biste li još jednu kupicu? GOLDSTEIN: Moram, moram, Presvetli. Znate: sutra rano kancelarija. Kis di hende, Milostiva — AGNEZA: Ostavite. GOLDSTEIN: Ah, kuševati ruke ima nekaj riterskoga. . . Nemrem se zaboga odvaditi. . . Moj naklon, Presvetli! POJAVA III. AGNEZA (iza male stanke): Hvala bogu da su poklade pri kraju. To je gore nego mučenje životinja! Molim te, preporuči već jednom tog dosadnog Goldsteina ministru! Kaže da si mu to obećao, a bez nove klase da ne može da se ženi. Pomogni zalju­ bljenom čovjeku. . . MAJTANIĆ (pijuckajući): Ako taj Židov ne dogura do pleme­ nitaša, evo moje — AGNEZA: Ne kose, nego brade! MAJTANIĆ: — evo moje glave. Katkad je bolje nemati kose nego ju im ati — osobito ako je duga. Ti si danas i opet ustala na lijevu nogu. Sveži mi, molim te, još večeras čvor na rupcu da ne zaboravim na tvog novog — tvog novog — AGNEZA: No?! MAJTANIĆ: — protégéa. (Pije.) AGNEZA (pregledava novine i baca ih preda nj): Molim te, ne pij toliko, jer ti se može dogoditi da budeš još duhovitiji — MAJTANIĆ: Još ovaj resto. Zar u kuhinji da poloču taj divni tokajac? Pijanac nije tko više pije, nego tko se opije. РЫ! Baš mi se rači. (Čita novine.) AGNEZA: Baš bih htjela znati što znači kod tebe »opiti se«. (Pauza.) Šta veliš? I opet demonstracija u Zagrebu! MAJTANIĆ (preko novina, na prekide): šta veliš?. . . Načuo sam nešto .. . Gle, gle vraga! — Aah! Nepodopštine! F akini!. . . Faloti! Drugi Pemci, kažem ti ja! I to hoće da se igra politike — dečkiri! Velim ja da još nisu ti prokleti profesori pedepsani kako treba. . . O, o h . . . Marva, gladuši! I opet ćoravi grabancijaš Bradić kolovođa! . . . U Stenjevec ili Lepoglavu sa škiljavim pusto­ lovom! .. . Aaah, to je sab-sablaazan! Gdje su, gdje su klade i

232

batine?! (Baca novine.) Svè, sve istjerati iz škole, te vagabunde, a kada dođu gladni prosjačiti da ih se pusti na k o rito ---(Spolja, sa prozora, čuje se kao kešenje, kikotanje.) MAJTANIĆ: Sto je to, što je to? (Trči prema prozoru.) Tu je netko bio, evo moje glave! (Pije.) AGNEZA: Na prozoru trećeg kata? Vi vidite duhove, kao Mac­ beth . . . MAJTANIĆ: Što sam ono reko? Da! A kada dođu gladni na vladino korito, onda dečkire po gubici, po gubici! (Sa prozora dopre i opet kao pakostan sm ijeh...) MAJTANIĆ: Ištenem, šta je to? (Uplašeno zuri prema pro­ zoru.) Bogami, ja vidim nešto b ije lo ... AGNEZA: Ah, ti vidiš večeras u svim bojama. MAJTANIĆ (ispija čašu i cjeliva ženu u čelo): Laku noć, ko­ kice. I opet se nešto na prozoru kesi? čudno! Laku noć, i nemoj opet do zore fantazirati i čitati. AGNEZA: Odmorit ću se od odmaranja. Spavaj dobro — GLAS IZA PROZORA: Moj sivi sokole. AGNEZA (trgnuvši se, za sebe): O, odista?! Ah, koješta! POJAVA IV. SOBARICA: Milostiva, da očistim stol i prozračim salon? AGNEZA: Ostavi to za sutra. Oho! A odakle ti ta košara i te divne, divne ruže? SOBARICA: Dala mi ih neka maškara — čini mi se naš su­ sjed iz gornjih soba. Došo čovjek u hodnik, i kad mu rekoh imena nekih gostiju, dao mi je petaču i tu kotaricu. Nosi, veli, to crveno zelje tvojoj bijeloj gospođi. AGNEZA (zanosno): Divne, divne ruže! Ko krv, koja postade svilom i m iriši sve do srca. (Zatravljeno miriši ruže.) Ako si odi­ sta sigurna da ti ih dade stanar iz gornje sobe, taj clown, ko­ medijaš, šta li je, daj ruže vrataru, pa neka ih vrati tome lucka­ stome Englezu — šta li je . . . Možete leći.

POJAVA V. AGNEZA: Ah, hvala bogu! I opet jedan dan! (Zaključava sobu. Lijega na divan i čita, iznajprije tiho, pa poluglasno.) »Ljubav ovdje samo je dúga sjajna, koju sunce, milost stvoritelja, katkad s kišom naših suza stvara.« (Opazivši na sagu rumenu ružu koja ispade sobarici iz košarice.) . . . A h !. . . (Poljubi ružu i svira na glasoviru. I opet cjelune ružu, stane jo j čupati latice i sipati ih

233

u gola njedra.) .. . »Ocvjetaše ružice rumene, ocvjetaše ružice ru­ mene« .. . (Legne na divan i čita. Zakucalo na prozoru: tiše, pa sve jače...) AGNEZA: Oh, bože moj! (Ustane.) Što je to? Tko je? GLAS SPOLJA (pridušeno): Otvorite, otvorite, inače se smoždih dolje na taracu .. . POJAVA VI. GRIFFITH (u clownskom odijelu, pod crnom obrazinom): Uuuh! Tako se, padajući, uplaših, da progovorih vašim jezikom kao kakav apostol. (Sm ijući se odriješi uze na kojemu ga spustilo odozgo i zatvori prozor.) Ja sam Griffith, pelivan. Držim da takav celebritet nećete izbaciti iz vašeg stranoprijemnog doma. AGNEZA (uplašeno): Poznato mi je odista vaše ime iz listova. Milo mi je te imam čast sa najpoznatijim clownom, ali — GRIFFITH: Vrlo dobro, vrlo lijepo od vas! Došavši večeras kući s drûgom, čujem dolje kod vas plesanje i muziku. Da mi se sviđalo društvo, posjetio bih vas prije. Mi smo clowni, često dif­ ficiles --AGNEZA: Originalno, odista vrlo originalno! No, sve je to, ta vaša posjeta, tako čudnovato, tako čudnovato! Malko odviše bi­ zarno i za same poklade! Dozvolite da zovnem svog muža. On već spava. GRIFFITH: Nije potrebno, nije nužno! Taj me brat iza onog večerašnjeg patriotskog monologa ni najmanje ne zanima. On vo­ li da razglaba visoku politiku, a meni je dosadna visoka politika kao i Evropa. Prvi, koji je višom svojom politikom imponovao Evropi, bijaše, kako znate iz škole, neki mešter Jupiter vulgo Kronion, koji za svoj sjajni diplomatski uspjeh ima zahvaliti to­ me što imađaše talenta pretvoriti se u vola. I od toga vam vre­ mena, pa do dana današnjega visoka politika gospe Evrope ima volovske simpatije, a moj ukus, moj clownski u k u s ---AGNEZA (u smiješku): Moj suprug voli smijeh, dozvolite dak­ le ---GRIFFITH (zadržavajući je nježno za ruku): Šta da budite pravednika iz nevinog sna? Našto mu rušite m ir rodoljubivih noći? AGNEZA: Ovdje na kontinentu, a pogotovo u Austriji, nije običaj da kasni i nepozvani gosti tjeraju šegu na trošak odsutnog domaćina, i to pred njegovom ženom --GRIFFITH (skinuvši masku, običnim svojim glasom): 2eno! . . . Agnezo!. . . Zar me odista više ne poznaješ? (Cjeliva je u ruku.)

234

AGNEZA (cikne): Nikola! Kaži da mi se odista ne tlapi! Ni­ kola --(Svijeće u salonskom čiraku dogorijevaju...) GRIFFITH (posmijuške): Ne sanjaš, Agnezo: ja sam Nikola Matizević glavom. Eto te dođoh snubiti, kako ono uglavismo. Ti me, vidim, nijesi čekala. Onaj kraponja u fraku, sa lakejskom tik­ vom i podoficirskim brkovima, koji te nekoliko puti cjelunu pred gostima, — to li je taj čuveni jurista Majtanić, to li je dakle tvoj čovjek? (Kratko lu ta n je ...) AGNEZA (jedva čujno): Dozvolite — pustite — pustite — go­ spodine, da zovem muža (Glasno.) M a j---GRIFFITH: Da se niste šalili, gospođo! (Posegne u džep.) AGNEZA: Ah! To je malo hajdučki! GRIFFITH: Kako ti drago. Hajduci su katkada ju n a c i. . . Sjed­ ni, tako ti srećice! Ako nije drukčije, zrnom ču ovoga u džepu km delja metnuti posljednji upitnik na roman Agneza Kosićeva i Nikola Matizević.. . AGNEZA: Aaah! (Sjedne.) MATIZEVIĆ: A naiđe li tvoj pupavac, vezat ču mu naopačke rukave za pelengire, a stane li drečati, turit ću mu u kljun sve do grla taj svoj pelivanski klobuk. Smiluj se, smiluj se, Agnezo, čuj me, da ne gubim, da ne gubimo glave uludo! (Iz susjedne se sobe čuje gadno Majtanićevo hrkanje. . .) Tvoje se gondže, Agnezo, ve­ čeras baš nacijevčilo! Alaj svira, vesela mu majka! AGNEZA (ne mogući zauzdati smijeha): Ah, to je — hahaha! — smijeh protiv volje, to je — hahaha! — škakljanje, onako — hahaha! — razbojničko škakljanje! To nije popuštanje sa moje strane, ja se — hahaha! — ne smijem mome mužu nego vama, kömedijäSu — hahaha!--GRIFFITH (prekidajući se, podražavajući Majtanićevu hrka­ nju): Hrr! I ta se pjesma zove Bračna sreća — hrrh! Oh bože, jaki i pravedni, dvanaest godina strepijah zamišljavajući časak tog iznenadnog viđenja, pa šta sad dočekah? Hrrrrrhrhrhr! (iObri­ še rukavom suzu...) AGNEZA (padnuvši iz srdačnog smijeha u plač): Vi dođoste da me mučite, da me uništite — to je nisko, to je zlobno! Zar ne mogaste u lakrdijašenju da istutnjite prirođenu vam strast za paklene, mefistofelske šale? Hahaha! (Smije se.) No, hvala bogu da prestade jadnik hrkati! A vi, sa kakvim m i vi pravom, ako smi­ jem pitati, dosađujete? GRIFFITH: I ti još pitaš, ženo? Sa pravom ljubavi i zadane riječi, sa pravom dvanaestgodišnjih muka, nesrečnice! Ženo, zar si i srce i dušu već prodala! (/ opet dopire hrkanje...) . . . Ili te

235

tako silno zanosi serenada tvog viteza iz ne znam koje dijetenklase? Hrrrhhrrrrh ---- (Grčevito se smije i pada sirven u naslonjač.) AGNEZA: N ik o la---GRIFFITH: Pa ipak, ja te još uvijek ljubim , ljubim još žarče nego onda kada zbog tebe odoh iz bogoslovije i kada me ne­ sreća tvoje obitelji, čežnja za slobodom i sirotinja bacila na sirensku pučinu svijeta. Mnogo prebacili preko ove glave, ali taj me če­ merni sastanak slomio, skršio. (Pada jo j к nogama.) AGNEZA: Nikola, ti si ostao onaj stari: nisi se promijenio. GRIFFITH: Veliš, onaj stari? Pečenje sa medom, dinja sa pa­ prikom — ej, nekada ti je ukus zavolio taj čudni ragoût moje duše.. . Zašto me nisi čekala, kako sam tvrdo vjerovao? Ja ti ne dadoh povoda a da mi ne vjeruješ. Život, čuješ li, život sam ti žr­ tvovao! . . . AGNEZA: Ne rugaj mi se, Nikola. Prilike su jače od nas, oso­ bito kada smo — žene. Dok življaše pokojni tata, u kojemu dr­ žavna jednolična služba ne utrnu višeg poimanja života, bijaše kako-tako. Ali kada mama obudovi, sa malo penzije, sedmero djece, pokuca na naša vrata grdna nevolja. Sto da ti je opisujem? Poznaješ je bolje od mene. Prođe mi dvadeseta, proscima ni tra­ ga, a mama, koju je svakidašnje tavorenje tako reći demoralisalo, smatrala me već kao truta, kao bič doma, kao nužno zlo, kao bo­ lest ili glad. Sto sam znala činiti? činovničko dijete, gospođica, pa da postanem švelja, služavka? Za preparandiju ili poštanski kurs bijaše već prekasno, a tko bi me, najzad, u Zagrebu uzdrža­ vao? Da postadoh primaljom, pa još u našem gradiću? Ne bojah se rada, ali se bojah sirotinje i — smiješnosti. Naše ti djevojke nisu bolje nego na Zapadu, kamo i mi, naposljetku, spadamo. Nama, u većini slučajeva, udaja nije toliko događaj srca, kako se često trudimo da izgleda; nama je udaja događaj džepa: — gotovo uvi­ jek kada ne možemo da kupimo svog ljubljenog mirazom. Većina naših frajlica ne bi docnije mogle da živu bez udaje, kao što veći­ na naših gospodičića ne mogu da postoje bez državne službe. Uda­ ja je naša karijera, udaja je naša služba, a tebi, dragi moj Nikola, ne treba isticati da i mi ulazimo u taj naš čudnovati zanat bez poznavanja, bez ljubavi, često na silu, kao kakav izgladnjeli za­ grebački pravnik. . . Bože moj, želudac je i kod žena veći od srca! Kažu da djeca obasjaju tu bračnu noć, ali — GRIFFITH (ljubeći je u ruku): Ali Majtanić nema talenta za ćaću — AGNEZA: Ah, to nisu šale! Sve, sve je laž! Nedavno me po­ sjetio tvoj nekadašnji školski drug Murvić, koji bijaše nekada pa­ tentiran »genijalan dečko«. Sijed i propao, molio me taj vječni me­ dicinar da ga preporučim mom mužu za kakvo masnije bilježničko mjesto. Poslije užine m i reče da je tolike godine dirinčio po

236

bibliotekama samo zato da upozna tu prostu istinu da je temelj društva laž i opsjena, da je laž potrebna, da je laž jedina realnost .. .1 ta laž, taj život, koji m i se činjaše tako rosan i pramaljetan dok si još bio uz mene, u onom tvom vječnom žutom kaputiću — GRIFFITH: — koji prijetijaše da pozeleni i pomodri poput kameleona — AGNEZA: — taj me bijedni život tako izmučio, tako ožučio, tako skršio, te bijah čisto srečna kada mi slučaj dade prilikom ne­ kih izbora M ajtaniča. . . GRIFFITH: Ciču M ajtaniča--AGNEZA: Bijaše mi kao bogalju koji dobi na lutriji. Bijaše mi kao da se osvećujem, da tjeram inat cijeloj našoj pakosnoj pala­ načkoj varošici, s obligatnim ulanskim časnicima koji im aju tako drske i glupe poglede za djevojke bez kaucije. . . Izgubih vjeru u tvoj povratak, pa mi bijaše kao ranjeniku koji mišljaše da će umri­ jeti, a onamo ga dočeka život, istina pust i tužan, ali tek — život .. . Ah, Nikola, da ti znaš--GRIFFITH: O da znaš kako sam ti zahvalan te se zbog tebe otkidoh onom sitnom, bijednom živovanju! Vidjevši da bijaše već dockan pa da u domovini nađem koricu potpuno slobodnog čo­ vjeka, zaplovih na sreću na široku pučinu. Evo, još nosim kao amaj­ liju tvoj medaljon sa kosom koju m i dade one posljednje, teške večeri. Još je vazda zavijen u tvoje prvo pismo iza mog odlaska, gdje m i se i opet zaricaše da ćeš me vazda čekati. Pa kada se u Njemačkoj uvjerih da kao siromašak nikako ne mogu svršiti ke­ mije, kada valjaše početi što drugo, a što — što? — spasla me od očajnosti pomisao na tebe, odabranice moja. Kada te se sjetih, naduše se čile grudi, a tmurna se misao zarumenila jakim stidom. I stadoh čistiti cirkuske konje, protumarah Ameriku kao pismo zlo adresovano, dođoh na svoju brazdu i eto me clownom, lakrdijašem! Oprosti te sam u prvim pismima krio istinu; ne htjedoh te razočarati i izgubiti. Danas sam — molim te, ne smij se! — naj­ slavniji hrvatski incognito u tuđini. Nedavno pisaše poznato evrop­ sko pero da ga moje tragične clownske ludorije podsjećaju na ka­ rikature Hogartha, Gilbraya, Cruikshanka. . . Neka te ne odbija te sam pelivan! Tvoj je muž veći lakrdijaš od mene, i okladio bih se da ne zaslužuje poštenije plaće za svoje bijedne clownske ulo­ ge. Neka ti ne bude zazoran komedijaš! Poznavah clowna koji bi­ jaše velik slikar; poznavah umjetnikâ koji bijahu veliki clowni. Vjeruj m i da me ova karijera bez ispita stojala više truda nego da htjedoh postati krapinski sudac. Evo, postadoh hvalisav, samo da te tronem, izabranice moja! Danas sam dokrušio, danas sam slo­ bodan čovjek i mogu čestito hraniti svoju ženu. Pođi za mnom, jer te ljubim . . .

237

AGNEZA: Ti si tako brz, plahovit, moj Nikola! Ne daš ni oda­ hnuti, razm isliti... GRIFFITH: Cemu otezati? To je krzmanje najopasnija naša hrvatska bolest. Sumnjanje ubija volju, a često i duh. Za slobodu ne treba moljaca nego jatagana. Mi imamo više knjiga od Crnogo­ raca. Htjeti ili ne htjeti, to se sada pita! Ili zar je možno da je mračnjak Majtanič koji u svoje doba črčkaše hamletske, pesimističke stihove okužio i tvoju energiju, zapatio crva frivolnosti i u tvojoj duši, nekada mladoj i jakoj? Ne, nije život laž i mržnja; život je Ljubav i Istina. Pođi, Agnezo, ako me samo malo voliš! Nije možno da me više ne ljubiš i da iščeznu miris uvelih ljubiči­ ca koje smo nekada zalijevali suzama naše smjele ljubavi. Ljubav ne može da ugine pod poljupcima uvelih i nemoćnih birokratskih usana. Ili zar si i meni slàgala? Ti me, čuješ li, Agnezo, moraš vo­ ljeti jer sam zbog tebe patio, jer mi bez tebe nema života, jer zbog tebe navukoh ovu lakrdijašku šarenu vreću, jer si m i ti, Agne­ zo, jedino, jedino što m i može još dati život. Pođimo, Agnezo! Ve­ čeras me telegrafski zovu u Petrograd: imam ljepše dijum e od tvog Majtanića! I tako potratih dosta vremena putujući incognito u Hrvatsku i tražeći te u Beču i Pešti. Alaj bijah srećan kada iz­ najm ili srećnim slučajem stan nad tvojim odajama! Noću mnidijah da te čujem disati, i to m i mamljaše suze u oči, nenavikle i otvrdnule. Već me desetak dana, svake noći, spušta Bob, moj dru­ gar, na ovaj prozor, već deset puta dreždijah na kiši i vjetru, ne­ m ajući petlje da ti kucnem na prozoru. Zbog tebe bijah i plašljivcem! Kada te opazih prvi put, smantao bih se jamačno bio dolje na pločniku da m i uzdrhtale noge ne bijahu u konopcima. Pođi. za mnom, lijepa Agnezo, tugo moga stranstvovanja, srećo moga mladovanja! (Još samo dvije-tri svjećice dogorijevaju u salonu. Matizević obujmio njena koljena.) AGNEZA: Sta da se laže? Ja te ljubim , dragi Nikola! Ja te volim kao one jesenje večeri kada ti dadoh na put prvu uštedu, prvi poljubac i posljednju ružu našeg vrta. Ja ljubim tvoj topli, iskreni glas, tvoj svijetli smijeh, tvoja široka prsa i tvoje drsko srce. Ja te volim, Nikola, pa ma propala. (Cjeliva ga u oči i čelo.) GRIFFITH (kao u bunilu): E j, znao sam da ćeš biti plemenita kao drevna kraljica spram starog ljubavnika paža. Ne ljubi, ne cjelivaj me više, jer me žeže ognjeni med tvog daha. Gledam ti u mjesečinasto oko i sada sam ja koji ne vjeruje da si odista ti to, lijepa Agnezo. (Grli je.) Alaj m i se srce razgalilo, dohvatio bih se valaj — štono rekli — u čizme božije! Reci, i prosvirat ću si kuršum kroz blaženu čelenku; reci, i skočit ću sam sebi u usta!

238

AGNEZA (posmijuš ke): Umiri se, zaklinjem te, Nikola! Sta da se radi? Ja sam udata. Jedino je: krišom bježati. I udarit će talambasi po židovskim novinam a. . . Bježati, varati!. . . Toga Maj­ tanić ipak nije od mene zavrijedio! Bježati kao lopov. . . Zar da budem srećna pod cijenu nove niskosti?. . . Mogu li uopće ja još biti srećna? GRIFFITH: Možeš, možeš, Agnezo, samo ako hoćeš. Sreću tre­ ba htjeti, to je njen tajni ključ. Srečnika bijaše po krstovima i kolčevima, nesreća se može zdrava i sita valjati po m ilijunim a. Najveći je čovjek za mene koji zna biti srećan i onda kada bi dru­ gi bio najnesrećniji. A šta m i to govoriš о novinama i moralu?" Zar te M ajtanić kupio zanavijek? Imaš li djece? Bijaše li tvoja udaja moralna jer te na nju prisilila nevolja? Zar tako malo cijeniš ne­ vinost i m ir tvojih noći te scijeniš da te tvoj tunjez odviše skupo platio? Zar misliš da je ime Majtanićka odista nepremostiv jaz koji te dijeli od jadnica koje se ne prodaju jednome, pod krin­ kom braka, nego svima i slobodno? Zar još nisi opazila da je pravi moral na strani slabije manjine, da je jača većina — nemoralna i da baš ta većina gradi taj žalosni javni moral i to još žalosnije javno mnijenje jevrejskog šomalista? Kako, najzad, dolazi masa do toga da se zapliće u stvari koje se ne tiču njenih interesa? Ne­ ka se svak oslobodi sâm i neka gleda opću nedaću i poniženje, i sve će se promijeniti. Počnimo od sebe. Nama neka ne daju lažni proroci rog za svijeću: rog im na čelo, a svijeću pod čelo. Slušaj me, dušo! Nije samo ljubav koju ti nosim, nego ti slobodan čovjek nosi slobodu. Trpimuka je Griffith dosta privrijedio, pa da othra­ ni slobodnu dječicu ako to hoće jaki bog i ti. AGNEZA: A dom, a Hrvatska? Meni je već ovdje teško. . . GRIFFITH: Hrvatska je tamo gdje ima dobrih Hrvata. Svak nosi domovinu pod lijevom sisom. Pođi za mnom i budi mi na dalekim putovima živom prilikom domovine, oskvrnjene i nesreč­ ne, ali mlade i nade pune. (Svijeće se pogasile...) AGNEZA: Nikola, lijepi moj dragane, zar odmah, baš odmah? GRIFFITH: Odmah. Moj drugar već čeka. Možda već zadrijema taj naš pustosvat. (Otvara oprezno prozor i zviždi.) Putujemo prvim vlakom. (Ljubeći je, obavija je užetom koje je pušteno iz gornjeg sprata.) ... Gledaj, dušo, kako se smije, gegajući preko svog kazališta, moj kolega mjesec clown blijedih zvijezda! (Diže je na prozor i ljubi u čelo.) Drž' mi se, Agnezo! Gledaj zoru kako rudi! To je nov dan koji će nam zabijeliti iza duge noći. (/ opet zamnije Majtanićevo hrkanje.)

239

POJAVA V II. AGNEZA (spolja, s užeta): He! Sloboda! žu ri se, dragane! GRIFFITH (šapćući kroz prozor): Ne boj m i se! Jake su pelivanske ruke! Na njim a ću te nositi na uzanoj alpinskoj stazici, njim a ću te grliti pod španjolskom palmom i škotskim borom, na njim a ćeš snivati kada te budem nosio u zvjezdanoj noći preko vlažnih pleća mog kolege atleta Okeana. AGNEZA (odozgo, sa prozora): Jaoh, kako je tvoj drug smije­ šan, kako me gleda! Hvala bogu: prvi korak uspio. Žuri se, dra­ gane! GRIFFITH (obavivši se odozgo puštenim užetom): Sada se ja­ mačno prevrnuo u grobu moj djed, čika Toma, koji ote iz Bosne pokojnu babu-Jelu. Čuj kakvu nam poputnicu svira naš Presvijetli — hrrrr — (Iščezava kroz prozor.) POJAVA V III. (Pusta scena) GRIFFITH (spolja): Ha, sada sam dva metra bliži nebu! Hrrh — čuješ li jazavca? Agnezo, draga ženo! Lijepa si mi, kao da si, ka­ ko vele slijepci, sunašcu kosu plela, a mjesecu dvore mela. AGNEZA: Žurno, Nikola! Do groba ti moje tijelo, a preko gro­ ba moja uskrsnula duša! Vodi me u slobodu. GRIFFITH: Zbogom poklade. Noć prođe, crne su krinke pale, a m i se poznajemo na bijeloj zori naše sreće. . . (Kroz ostavljeni salon bruji jednako jeka domaćinovog blaženog hrkanja. Odozgo dopire kao žamor neke žurbe koji brzo um ine...)

240

MUDROST VRHOVA

SV. MARKO: Kako je dosadan taj žamor odozdo! Životinje govore kao ljudi, ljudi kao životinje, pa superiorne duše caruju samo u visinama. Ja sam toranj Sv. Marka. FAJERTURM: Čast mi je. Poznam vas već dosta dugo od vi­ đenja. Ja sam Fajerturm. PIRAMIDA (na Sljemenu)·. Ja sam Piramida, viša od onih u Egiptu, najviša zgrada u Jugoslaviji. Eiffelov toranj jedva m i je do pojasa. SV. KRALJ: A mi smo Kastor i Poluks, m i smo tornjevi Sv. Kralja. Mladi smo, pa ipak, — alaj je dosadno biti toranj! PIRAMIDA: Tako žalosno, da bi bilo najbolje tornjati se odavde. FAJERTURM: Samo m i tornjevi poznajemo velike nostalgije. Mi smo vidici, ali na žalost nismo putovi. SV. KRALJ: Da, ali tornjevi još ne putuju. I m i ćemo nasko­ ro, hvala naputku, putovati, praviti gulliverska putovanja. PIRAMIDA: Ja ću u goste starom gospodinu Štefansturmu. SV. MARKO: A ja Našoj Gospi u Parizu. Naše pariške gospe vole putnike. FAJERTURM: Mi se dižemo vječno u zrak i mrak, dižemo se i dižemo, pa ipak — SV. KRALJ: Mi smo vječno uzdignuti. Vječno stojimo. Drugi ne mogu ni to. PIRAMIDA: Hvala vam lijepa za to. Vječna egzaltiranost. To uzrujava. SV. MARKO: Da posjedujemo barem opemguker! Ovako ima­ mo visoke položaje, pa ipak gotovo ništa ne vidimo. Ljudi su pre­ niski, a planeti previsoki. SV. KRALJ: Govorite glasnije, jer ja sam već napola oglušio od silnog zvonjenja i cinkanja. Već nam dan i noć ušesa od toga brundaju. 16 MATOS II

241

SV. MARKO: Naročito taj prokleti cinkuš spopada me kao zubobolja. FAJERTURM: A mene Lotrščak muči kao grička vještica. Ja sam mislio da vam najviše smeta Devica svojim vječno istim gla­ som. PIRAMIDA: Ta Devica ima organ kao bas drugi, a djevica je već trista godina. SV. KRALJ: U Zagrebu je to rijetkost, i m i to možemo mirne duše pohvaliti kao kaptolonci, prijatelji svih čistoća. SV. MARKO: Ako se sve društvene špice tako amiziraju kao m i, na čast im bilo. PIRAMIDA: Meni nije dosadno, jer mogu na krilu majčice pri­ rode proučavati — ne samo geografiju i botaniku, već i turistiku, naše ljude i krajeve. FAJERTURM: Zato i jeste piramidalno pametni, prava licejka. SV. KRALJ: A vi ste magistralno vječni, jer spadate к magi­ stratu. PIRAMIDA: A vi ste kanonički učeni kao poznavaoci kanon­ skoga prava, tako učeni, da niste znali za Callotove originale na Kapitolijumu. SV. MARKO: čujete, vi ste antiklerikalka. Takve nisu sve na­ še dame. Naprotiv! Da to čuju naši klerici, svakako bi vas bojkotovali. FAJERTURM: Ona je to samo u teoriji. Kod nas praksa i teo­ rija ne idu zajedno. Kao ekstremi znaju se kod nas klerikalci i antiklerikalke dizati, ako ne drukčije, a ono »in extremis«, u eks­ tremitetima. PIRAMIDA: Čujete, pazite vi radije na vatru. Vatrogasna filo­ zofija nije me nikad zanimala. FAJERTURM: Ja sam se već zapalio, gle ti nju! PIRAMIDA: Vi ste prosti kao toranj! SV. MARKO: A vi ste fini kao šumska, upravo šumasta pira­ mida. SV. KRALJ: Gospodo, imajmo obzira prama biću na koje se penje toliko putnika. FAJERTURM: Toliko koliko na ledenu Jungfrau. Ah, gdje su stara vremena kad u Hrvatskoj ne bijaše piramidalnosti! SV. KRALJ: Mi baš ne čeznemo za njim a, m i modemi tornje­ vi, jer je onda Sv. Marko, današnji naš dobri susjed, bio naš ljuti protivnik. SV. MARKO: Ja i moj stari kolega Fajerturm ostadosmo u tradicijama starih gričkih općinskih i građanskih sloboda, pa ih već nazočnošću svojom branimo. Uh, kako neugodno koncertiraju mačji svatovi tamo negdje oko Popovog Tumja! Uče astronomiju. SV. KRALJ: Trebalo bi ih zatvoriti, tu bagažu.

242

FAJERTURM: Svakako, čovjek biva globljen kada pravi slo­ bodnu ljubav na javnom mjestu, a ove beštije kvare noć i omla­ dinu na građanskim javnim krovovima. PIRAMIDA: Da, prošla su vremena kada čovjek bijaše u svo­ jim običajima slobodan kao životinja. Prošla su vremena kada je kinički filozof usred Atene, ondašnjeg Pariza, bez sablazni imitovao mačke sa najljepšom i najm udrijom helenskom dam om . . . SV. KRALJ: No, čujete, vi imate odista piramidalne nazore. Čudim se što već nijeste namješteni na liceju. SV. MARKO: U bolnici — htjedoste jamačno reći. U bolnica­ ma je, čujem, čovjek vrlo prirodan. Blizina smrti lišava ga-stida. FAJERTURM: Da, jer smrt je gola kao i nevinost, gola kao priroda i duša. PIRAMIDA: Ne besjedimo о smrti. To je dosadno i to zanima samo čovjeka. SV. KRALJ: I nas, i nas, draga gospođo, i nas! Gdje su naši prethodnici? Srušio ih potres i čovjek. SV. MARKO: Srušio ih čovjek, ali ih je čovjek i podigao. Čo­ vjek, ne živući duže ni od opeke, gradi nâs što živimo dužinom ljudskih probuđenja i naroda. FAJERTURM: Pa ipak — »mru kraljevstva, mru gradovi«. I mi ćemo um rijeti poput Bakačeve kule, i mi ćemo nestati kao to­ liko relikvija starog dragog, dobrog ovog grada.. . PIRAMIDA: Nemojte, jer ću plakati! SV. KRALJ: Ah — da, mnogo je propalo i mnogo toga propa­ da: «Što ne učiniše barbari, uradiše Barberini«, što ne uništiše divljaci, porušiše učenjaci. SV. MARKO: I Kušlanica, i Burattica je umrla, umro je Fi­ jan i Mandrović, umrlo je staro moje kazalište. Prije sam barem mogao čuti po koju operu, a sada mi tek slijepi i sakati vergli do­ nose malo profane, ali ne neugodne muzike. FAJERTURM: Laku noć, već me hvata san, umorio sam se od vječnog stajanja i vječnog stražarenja. Vi plešite menuet, ako vam ne treba! SV. MARKO: Laku noć, jer i mene već hvata san. SV. KRALJ: čemu drijemati — dan se već bijeli. PIRAMIDA: Zora puca, bit će dana. Sa istoka zora rudi. La­ ku noć, gospodo! Domovino, dobro jutro!

243

■

ä

.

Щ ,1

. ■

:

■

.

.

POSTUMA GOSPOĐA

SA

SUNCOBRANOM

(San Zagrebačke noći) I. POJAVA ON (Želi je minimum poljubiti, no Ona mu se otima): Zakaj su me sim dovabili kad me nečeju niti kušnuti? ONA (zagonetno): To je tajna, moja tajna. ON: Čuješ, a gdo si ti? ONA: Ja sam Suncobran, Suncobran sa Gospođom. Gospođa sa Suncobranom. ON: A ja sem Gospon sa Batinom, s dugom debelom Batinom. I moja grosmama je Gospa sa Kišobranom. ONA: Ah, Suncobrane, žuti Suncobrane moj, tko da prodre u tajnu bića tvoga! Vječno se okrećeš za suncem i vječno si u žen­ skoj ruci! Sunce i žena! Ti služiš samo božanstvu sunca i bo­ žanstvu žena, božanstvu svjetla i božanstvu ljepote. ON: Jako dobro. Sad vas razmem. Oni očeju suncobran, a ja .. . (tjera je oko stola, teljan minimum poljupca). ONA: Ne — ne — sada još ne! Nisam vas zato zvala. ON: Zakaj onda, vrag mu v kapi? Nebumo se valda špekulali! Bogme nisi zato zela sobu v garniu da tu z gospončeki moliš? Za­ kaj si me dopelala sim? Ak očeš piva, samo reči. Tičjega mleka ti nemrem dati. Ja sam kebelirec i kaj očeš od mene? ONA: Sto, što? Jesi li kad vidio sliku, strašnu sliku odsječene glave na pladnju? ON: Kak ne bi videl? ONA: Znaš li ti Salomu? ON: Videl sam i salamu i odsečene glave pri Rabusu. ONA: Ali ne, amice! To je ona Saloma iz Svetog pisma! ON: Ah, dajte jo j mira! Ta Židovka kaj furt tanca i furt ho­ će glave na taniru, vre nam je svim prek glave! Najpredi su nam došli s »Poludevicami«, a onda s temi perverznimi, sadističkimi purami, kaj kuševaju mrtve glave svojih zaklanih apšiterov. ONA: Da sam znala da si tak prost i nedotupavan, ne bih ti dala zaviriti u misterij grijeha koji je ta soba, i u tajnu simbola koji je moj mistični suncobran... I Saloma imađaše suncobran od paunova p e rja---

245

ON: A taj suncobran nosil je za njom črni mali kosmati jo­ pee nalukavajuči se pod rebus nenoga šlepa. . . ONA: Ah, vi nikada nećete ući u paučine velikoga, svetoga, bo­ žanskoga, demonskoga, suncobranskoga grijeha. Samo žena, sa­ mo ženomuž ima osjećanja za hermafroditizme genija i ogledala kojemu je srce na desnoj i na lijevoj strani! ON: A tko ste vi, draga gospa? Još nikada vas nis videl u na­ šem velegradu. Oni su tak čečĕ i tak po vragu duhu im aju, da m i­ slim tu pred sobom gledati gričku copemicu ili pak hijenu grada Zagreba! ONA: O, ne. Ja sam bezimena. Ja sam prošlost koja nosi teret svog suncobrana. ON: Ili kišobrana, svejedno je. ONA: Da, ja sam prošlost bez imena. Događaj, tamni, strašni događaj izbrisao je moje ime: Ja se zovem 2ENA i moje ime, straš­ no i duboko, zagonetno i sfingovito, sakriveno pod sjenama i ma­ skama mog žutog, žutog i žutog suncobrana, moje ime je slučaj­ nost i opasnost demaskiranja. Znaš li ko sam ja? Ja sam — ja sam --ON: No, van s tim zubom! Em nismo dinstmani! Se znaš как je! Imam te rad! ONA: Ja — ja sam glavom onaj veliki zločin i ona velika, vječ­ na Venera, što m iriši po sardinama i po literaturi, po hotelima i po gondolijerima — ja sam glavom Gospa Venecija, pa kao Barrèsova Carica što je Carica Tišine, ja sam Kraljica Mrtvih stva­ r i ... ON: Sad razmem. . . Oni su kralica od mrtve stvari, a ja sam kral od žive s tv a ri... ONA: Da, ti si, ljubavi moja, kralj života, a ja sam vladarica smrti i propasti. Mi se privlačimo kao život i smrt. Ja sam te pri­ vukla kao demona slučajnosti demon propasti. ON: Nakon svake smrti ja bum pak polag tebe živel kakti siromaček Lazaruš, niš se naj ne bojiju! Em znate как je, draga i kušlena moja gospa Venecija! (Želi je obujm iti, ali ona mu se otima.) ONA: О ne — ne! Mi ćemo se cjelivati tek u zagrljaju smrti. Vidjevši te mladog i plemenitog, potomka starog plemenitog roda, vidjela sam sliku, onu — onu sliku. Na onoj slici u crkvi San Gior­ gio ja sam vječni grijeh, vječna ljubav, Saloma i Venecija, a ti — tvoja glava proroka, berbera i zanesenjaka figurira pred menom kao glava paža i žrtve. ON (za sebe): Ova baba je nora ili dela bedaka iz mene. (Gla­ sno.) čujete, gospođo, šalu na stranu, š to me vi dovukoste ova­ mo? Ja se dam razirati, ali ne odviše. Vi ste me već cijeloga obri­ jali svojom simbolističnom retorikom. Vi ste Gospođa. Dobro. Gos­

246

pođa sa suncokretom. Dobro. Vi ste Prošlost, i ta prošlost je teret. Dobro. Vi ste Saloma. Dobro. Vi ste Venecija. Vrlo dobro. Vas i mene su namaljali u Veneciji prije petsto godina. Izvrsno. To je sve vrlo zanimljivo, ali po mom skromnom sudu ne vode fine dame Venecije u hotele k Venerama mlade nepoznate ljude, da ih briju i raziraju pričama djeda Miše i retorikom dakâ koji se na ispitu izvlače šveflajući i frazirajući. . . Oho, što je to? (Pod posteljom pojavila se ruka, grozna, kobna, sudbonosna ruka.) ONA: Ah — to je on, Ubijeni! Ja te ljubim ! Markez! Mrtvac! Ooooh! (Pada u nesvijest.) ON: Bože! Uhvatiše me u mišolovku! (Juri na vrata i ne mole napolje.) Ključ, ključ m i daj, lady Macbeth, mrcino, gade, pro­ kleta Tamovska! (Ona, dok je vizitira po dlepovima i njedrima, uhvati ga kao u nesvjestici za obadvije ruke.)

II. POJAVA {Nepoznati izvlači se ispod postelje, s revolverom.) Lazar je uskrsnuo! NEZNANAC: Dosta je simbolizma, a sada ćemo malo u reali­ stičnom stilu! Gospodine, ruke gore, jer ste pokojni pokušate li viknuti ili ma što indiskretno i opasno učiniti. Ja sam Petar Petranović Petrovski Petričević, muž, zakoniti muž ove zlokobnice i ne­ sretnice. Ja sam je ljubio i ljubim je kako nitko još ljubio nije i ljubiti neće. Zbog te nečuvene i neviđene ljubavi uzeo sam je prije vremena, prije no što sam mogao zasluživati i zarađivati onoliko koliko nam treba za pristojan život. I dok sam ja radio kao konj, kao vol, kao magarac, kao čovjek, kao bivol, ona je po pričanju cijelog susjedstva ljubakala sa drugima koji me zamjenjivahu u legitimnoj ulozi oca i roditelja, ali ne i branitelja. Šutio sam i podnosio tešku sudbinu, nastojao sam uhvatiti tata u kvaru, ali ništa nisam opaziti mogao. Napokon opazih vas. Doznao sam da moja žena vabi u ovaj gam i svoje ljubavnike. Potplatio, potkupio sam poslugu i došao sam prije tebe, kleta nevjernice, u ovu grešnu odaju, uvukavši se pod postelju. Vi zaslužujete smrt, ali ja ću vam veledušno oprostiti, učinite li m i kao siromaku malu uslugu i vratite li m i s kamatama novac, ne u korist moju, već u korist moje i tuđe, zakonito-nezakonite moje dječice! ON: Petre Petranoviću Petrovski Petričeviću, Gospođo sa Sun­ cokretom, ja vas razumijem! Vi želite da vam potpišem — mje­ nicu! . . .

247

'

.

■*

.

.ј:;Л · ;

■

■ .

' ■

.

к .

VWt VjJ*

ŠTA

бл

%

T

T

M A L O PA N I Š T A Tragedija u tri čina, sa prologom!!!

OSOBE: DR. EUGEN MATIZEVIĆ, liječnik JANKO SUĆIĆ, zanimanjem prijatelj AMALIJA PL. HUMSKA, rođ. baronesa Borovnjak MATILDA PL. LENKOVIĆ, gardedama FANIKA PLEHAN, privatna činovnica MARIO STELLO PL. BIELODLACHICH-FUSINATO, amerikanski kapitalista ZVONIM IR VUDRIĆ narečeni Fijucek KRES HUDRIĆ KUPISA BUDRIĆ RAK MUDRIC

sveučilišni graždani

GASPAR BAPIĆ MELHIOR PABIĆ BALTAZAR VAPIĆ

»obljubljeni« malograđani

ROZIKA BAPIĆ PLONIKA PABIĆ NANČIKA VAPIĆ

»opće obljubljene« supruge

VJEKOSLAV PL. PIKEC, inoš, laquais de pied, piksenšpaner, sobar itd. JOSIPA CMIZDREK, služavka STIJEF DURILA, seljak-ekonom Oružnik Dva detektiva Vatrogasci, sokoli, purgari. Domača djeca. Tragedija je savremena, a događa se za dva tjedna u Europi, и iupaniji zagrebačkoj, na zaseoku dra Matizevića.

251

1 .Шп

ΠΡΟΛ ΟΓΟΣ (deklamuje dugokosi Vudrić, u surci i ličkoj kapici, s gitarom) Na ladanju ko u gradu Luta kako svaki zna, Pjevajući serenadu, Kobna ljubav poput sna. U tragičnom tom komadu Ljubavnika vole dva Malo mnogo svoju mladu: To vam je hintriga sva. Jer ljubav, i kad je mala, Opasna je, nije šala — Nije 1' tako (prema kojoj dami u gledalištu), lutčice? Ko stručnjak znam, kao znalac: Med je ljubav, al i žalac — Servus! (Dami): Ljubim ručice! PRVI ČIN (Svijetla ukusna soba za primanje bolesnika. Pod otvorenim pro­ zorima iubor potoka. Do prozora granje) 1. POJAVA (Lojzek vuče zub seljaku, vezanom za stolicu. Stolica s umivaoni­ kom i s arsenalom u pladnju) SELJAK DURILA: Jezuš K ristuš... Mamek, gde sam ja! LOJZEK: Em je vani, viš ga! Vrapca tuliš как bik na šlaproku. (OdrjeSuje ga.) Se znaš как je! SELJAK: Naj ne zameriju, mladi gospon doktor, ali dva zuba su m i spuknuli. (Mućka vodom zube.) LOJZEK: Budu te menše boleli. Tuliš kak da sem kopirna s tebe napraviti štel. Kaj ćemo (pokazujući na kliješta) — to je rogačica. Se znaš как je. SELJAK: Kaj sem dužen vezda?

253

LOJZEK: Pokehdob si siromaček, krunicu po zubeku. Imaš zube kak da si z bikom kuruznaču jel. Vadi dve krune. Imaš zube как klinci na drijevcu Kristušovom. Daj rajnček prez štemplina. Em smo ni kapucini! Najpredi zdravle! Se znaš как je! SELJAK: Samo forint imam, a krunu trebam za cug. LOJZEK: Nî cug za vas muže! Ak nimaš za ajzlibana, odi cafûs! 2. POJAVA (Dr. Matizević u uličnom kompletu, pokriven) MATIZEVIĆ: Sto je to ? .. . Kakva je to opet komedija! No — lijepe stvari! Kako se vi zovete? SELJAK: Stijef Durila, naj prostiju! MATIZEVIĆ: A tko ti je izvadio te žrvnjeve? SELJAK: Ov ojzdek mladi gespen, kaj se pri nih za doktora vučiju. MATIZEVIĆ (obuzdavajući smijeh): Lojzek — lopove!. . . Od­ mah da si mu novac povratio! LOJZEK (pokorno, tiho): Nî m i niš platil. Kaj bi platil siro­ maček! Moj gospon, em znate kak je. Siromak siromaku pomore gde more. DURILA: Krunu, krunicu, dve kruničice m i je zel, tolvaj barbirski! MATIZEVIĆ: Odmah da si mu povratio tu pišljivu forintul LOJZEK (dajući novac, tiho seljaku): Platil buš već meni ti te zube, Judaš vušivi! Em znaš как je! DURILA (tiho inošu): To je za moj zdravi zub. (Doktoru) Bog im plati. Bog i Majka boža bistrička! MATIZEVIĆ: Sto, ti zagorski puran, ti zelje varaždinsko, ti se usuđuješ meni konkurirati i u mojoj kući kurfušera praviti. Znate što, kume? Evo sad vama kliješta i izvucite tatu dva zuba na m oju odgovornost. SELJAK: Nemrem ja to. Krščen je f cirkvi как i ja. MATIZEVIĆ: Nećete? Onda ga ćušnite! Ja odgovaram. LOJZEK (nuđajući mu lice): Daj šupi, šupi samo! Za svaku šušku platil buš na sudu petaču, štemplina i fiškala. . . Moj gos­ pon — MATIZEVIĆ: Sto — moj gospon? Znaš li ti da bih te mogao po žandarima u Lepoglavu. . . Nosi mi se ispred očiju! LOJZEK: Za nih, moj gospon, idem i v Lepu Glavu. Em znaju как je. (Izlazeći, tiho seljaku) Povmi rajnček ili ti spuknem glavu как luk turopolski! Se znaš как je!

254

3. POJAVA (Sučić, nemarno odjeven, sa vječnom svojom cigarom)

SUĆIĆ (blaženo zijevajući): Svijet tone u veličanstveni bogomrak mog zijevanja. 'bro jutro, Jenio. MATIZEVIĆ: I tebi. (Sjednu.) No, hvala bogu da si već jed­ nom tu kod mene, stari moj Jankić. Ta ćelavost, to meso bez m i­ šica, te ruke sa vječnim sifonom! Tu ćeš se oporaviti i postati — SUČIĆ: Filistar. MATIZEVIĆ: Da. Ja se ne plašim tog nadimka. Filistri su uredni, za današnji život sposobni ljudi. Bio si sve, a sad — oprosti, ali — SUČIĆ: Sad nisam ništa. Ništa, jer sam bio sve. MATIZEVIĆ: Da, čak i kipar. Za sve si živio, samo ne za sebe. Ništa nisi uradio jer si sve radio. Znam — teško je kod nas živjeti i raditi, ali zar nisu u inozemstvu zapreke mnogo veće? Kod nas još nema prave konkurencije i svaki je posao lakši, čudnovato: ti si marljiv, sposoban, silno radiš i uvijek radiš, pa ipak nisi ni­ šta uradio, i ništa, baš ništa nisi postao. Sve sposobnosti za život dovele su te dotle da si nesposoban za život. Ti si danas običan plagijat, običan Oblomov. SUČIĆ: Da, Oblomov, ali dok je pravi Oblomov Oblomov nehotice, ja sam to hotimice. Ja nisam ništa jer kod nas se ne da postati nešto. Ne radim ništa jer kod nas se ne može apsolutno ništa raditi. Sve sam pokušavao i svuda sam to iskusio. Tu ti je hrvatski jal, štreberstvo itd. Ja sam htio višim, nefilistarskim pu­ tem poći; to nisam mogao postići, a sad ne mogu više postati niti filistar. Naravno, ja markiram radnika, rodoljuba, zanesenjaka, čovjeka tvrde vjere, jer znam da su te tlapnje potrebne fukari i našoj samoobmani, ali ja tih iluzija nikako ne dijelim. Ja sam tuđinac, potpuno stran ovom našem svijetu prama kojemu moj odnošaj može biti samo ironičan. Meni je kod nas sve smiješno i ta sveopća kukavština me nekad boljela, a danas na mene dje­ luje kao led. Ja sam ti danas, dragi moj Jenio, ravnodušnjak, pot­ puni indiferentist kao onaj Watteauov lakrdijaš 2il u tvojoj sobi. Sve oko sebe smatram besmislenom i žalosnom lakrdijom pija­ naca na mrtvačkoj daći, pa kad već moram kod te lakrdije sarađivati, nastojim da moja uloga bude što neznatnija. Ja sam dakle Oblomov načelom, ne sudbinom, rezultatom mog iskustva. Ja sam — oprosti mi taj megalomanski izraz — abdicirao, odrekao se svih tih vaših fraza — naravno u sebi, dok na vašaru, na pazaru,

255

moram kao ludi Watteauov Žil slaviti čudesa tih glupih vaših pa­ norama i opsjenjivanja prostote. . . Tebe volim jer si ti jedini čovjek u toj infamnoj gomili po kojoj m i se već usmrdjela koža i duša... Ti si moj otac i moj brat, Jenio! Volim te gotovo kao ženu. O, kako je tu krasno! Mir, jelovo granje na prozoru, pa zemlja, ladanje, divna zemlja, jedina lijepa duša u Hrvatskoj! MATIZEVIĆ: Ostani ironičan i ne budi sentimentalan. Ja, opančarski sin, danas sam nezavisan i imućan. SUČIĆ (naivno): Imaš kao grof slugu, autom obil. . . MATIZEVIĆ: A sad me slušaj, staro dijete! Evo mog progra­ ma. Najprije treba tebe, mrtvi kapital, to Lonjsko polje, oživiti i pustiti u promet. Proti ovdašnjem otrovnom i glupom listiću pokrećemo zdrav pučki list. Dižući sebe, dizat ćemo neposrednu našu okolicu i nećemo si dati soliti pamet od zagrebačkih špekulanata. Mi nećemo, kao dosele ti, pustiti vrapca iz ruke, jer ne možemo im ati ždrala u oblaku, već ćemo nastojati postići ono što se najvećom energijom postići dade svuda, pa i kod nas. SUČIĆ: To je sve vrlo lijepo. Ja sam uza te, mada ne vjerujem ni u kakve uspjehe kod nas. Kod nas uspijeva samo neuspjeh, najuspješniji neuspjeh, i zato je kod nas najljepše biti pobijeđen. Uspjeti nećemo i ne možemo, ali ja ću te svojski pomoći s oko­ lišnim ferijskim đacima, m ojim znancima iz Zagreba, s kojima sam doživljavao dosta lijepih poraza. Da te nemam, Jenio, morao bih te izumiti. Pokrećeš dakle list, pokrećeš mene, a onda — po­ gađam! Matilda! M ATIZEVIĆ:. . . Jest, tako je. Ona me čeka. Neodoljivo želim biti otac. SUČIĆ: čovječe, ta ti si smiješan! Ne radi se tu о Matildi, ne bojim se ja njene konkurencije, ali se radi o tebi, radi se о ženi, о ženama. Jedna žena ti je umrla, pa zar ti nije dosta? Lijepe žene su opasne jer ih želi cijeli svijet a one nikoga, a gadne, jer ih ne želi nitko a one svakoga. No, Matilda nije samo lijepa .već i pametna, a u Arkadama u Beču mi lane reče da jo j je bog Ibsen, naime pisac Nore. 'Nora' znači kajkavski 'lu d a '.. . Pomisli, Jenio: Imaš djece. Noroj M atildi puhne u glavu da je ne ljubiš kao Ro­ meo, i ona odmagli i ostavi tvoju, svoju djecu, bacivši ti Ibsena u nos. Lijepe li parade! Ti jo j veliš i plačeš: Ali, Noro, draga ko­ pijo, m i nismo balavi zaručnici, m i nismo Romeo i Julija! Majka ne može biti drâga, ti nisi više zaručnica, brak može biti, ali ne mora vječno ostati ljubav, jer je brak dužnost, prva i jedina duž­ nost žene i matere! Ja sam, Matildo i Noro moja, ušao u brak životom prilično umoren, dok si ti ušla u taj nejednaki boj čila i nezasitna! Lako je tebi, Norina učenice! Već priroda je vas žene učinila atletima, a nas »jake« muškarce Tersitima na ljubavnom

256

mejdanu. Mi smo siti vrlo brzo, a vi žene nikad ni dovijeka! Ja kao liječnik cio dan trčim i radim, pa kad umoran dođem kući, nalazim te odmornu s očekivanjem dvanaest Herkulovih podviga! Milost, ženo moja, ja nisam Herkul. Ja nisam tvoj ljubavnik, jer sam tvoj muž. Ti ne živiš više za ljubav, već živiš za svoju djecu, pa želiš li djecu svoju ostaviti, histerična plava čarapo, ja ću iz kuta djedovsku drenovaču i tebi onako starinski, djedovski i pra­ djedovski ---MATIZEVIĆ: Milost! . . . Vidi se da nisi nikad ljubio i lju ­ bljen bio. SUČIĆ: Naprotiv! Žene su emancipovali nemoćnici i libertinci. Danas, dragi moj, kad se traži ljubav u braku i brak u ljubavi, kada se miješa ljubavna sloboda s brakom i bračne dužnosti s anarhijskom ljubavlju, pa nema pravog braka ni prave ljubavi, danas pametan i imućan čovjek kao ti uzima ženu koja mu nije žena, bračna žena, ni ljubavnica, slobodna ljubavnica. MATIZEVIĆ: Nego šta? SUČIĆ: Gazdarica. Goethe nije bio bedak, pa je tako riješio taj problem koji se ne može riješiti inače. Uzmi samo ovo: voliš, ona te voli, ali tek u braku uviđate da niste jedno za drugo. Danas se pri svakom poslu prave pokusi, samo sa svojom budućom ne možeš eksperimentirati. Svi se žĕnĕ ne vidjevši svoje žčne, upoz­ navši anatomiju njene duše i tijela tek kad je prekasno. Kod gaz­ darice je sve to drugačije. Ona može izdržati sve eksperimente, pa rodi li nam sina, možemo dijete uvijek posiniti, a ženi dati smiješnost svog zakonitog imena. Ljubi li te Matilda, pristat će da ti bude robinja, jer žena, koja ne pristaje na robovanje u lju ­ bavi, ta žena ne ljubi. MATIZEVIĆ: Baš zato da ne bude robinja i da se sa mnom ne muči, baš zato sam uzeo drugu, bolesnu i bogatu. Danas mogu pomišljati na ostvarenje svog starog ideala, žene nisu robinje, ali nisu ni kao junaci tragedijâ što ne jedu i ne piju. Žena je najskuplji luksus. Voliš li ženu, nećeš moći dopustiti da zbog tebe ma i najmanje trpi. Po mome sudu može se srećno ženiti samo čovjek, ako ne već bogat, a ono imućan. Matilda me čeka, jer je ljubim više no ikada, i danas se više ne bojim da bih je zbog eko­ nomskih neugodnosti mogao izgubiti, jer brige i nevolje ubijaju s vremenom svaku ljubav. SUČIĆ: Čudno, čudno. Ti dakle odista vjeruješ da brak i ide­ alna ljubav nisu vatra i voda, da novac ženu, udatu ženu, više uz muža veže no zajednička nevolja. Matilda, taj ponosni, roman­ tični, samo za vjernost i ljubav, za najluđu ljubav rođeni stvor i — ekonomski obziri! MATIZEVIĆ: Ona je, kao svaka, romantična i prezire mate­ rijalne obzire p r i j e braka, ali to ne znači da bi ih prezirala 17 MATOS II

257

i nakon braka. Za djevojku je muž prava revolucija i prva bračna noć svaku temeljito preobrazuje, te Ofelije postaju Ksantipe, Ksantipe Kornelije, poštene namiguše, a razvratnice se često pre­ obražavaju u vjerne i pokorne Magdalene. Matilda, doduše sirota, iz fine je i stare kuće, kao guvernanta kretala se u najaristokratskijim krugovima, a sada je, kako čujem, staroj ekscentričnoj barunici Humskoj draga kao rođeno dijete. Ja nisam kao muž imao prava lišiti je naviklog conforta, pa je radije izgubih kao ženu no da izgubim njenu ljubav. SUČIĆ: Dragi Jeïiio, ti si doktor i sanjar, cinički romantik. Materijalistični ljubavnik. U cijeloj toj stvari, vrlo promozganoj, nema ipak glavne — recimo — tačke: nema Matilde. Ti sve to tako govoriš kao da imaš njen mozak i njeno srce, kao da te ona ovlastila da govoriš i radiš proti njo j u njeno ime. To je, amice dragi, apsurdum. Ti si se odrekao ljubavi zbog ljubavi. Odrekao si se Matilde zbog Matilde. To ti možeš reći meni, ali M atildi ni­ kad, i ona ti to nikad oprostiti neće. MATIZEVIĆ: Pa ona se nije udavala, mada to mogaše. Ona me čekaše i ona me i sad čeka. To je u n i v i r a — kako vele Rim ljani — jedn0muža, stvorena samo za jednog i jedinog. Ja sam sigurniji za nju no za sebe. čujem da se sa barunicom, na­ šom daljom susjedom, vratila sa vječnog putovanja, jer je sva­ kako doznala za m oju instalaciju u njenom susjedstvu. Svaki dan, svaki čas očekujem taj sastanak. Žene su narodni običaji, ali skupi narodni običaji, moj Janko! Ja M atildu ne mogu zamisliti u staro­ modnoj odjeći. Sirotinja nekima dobro pristaje. Njoj nikako. One­ svijestio bih se da je vidim u rani poderanih cipela. Tebi žena mora biti robinja. Kod tebe ljubav mora bosonoga gaziti žeravicu. Kod mene muž mora biti rob, viteški rob, a bosonoga ljubav gazi tek krzno pored intimnog, toplog kamina. O, da znaš kako je ljubim i kako žalim nanesenu krivicu toj rođenoj kontesi, kako žalim što sam joj otrovao četiri mlade njene godine i sjećanjem na nju jamačno uskorio smrt sirotice moje žene! O, Matildo, Ma­ tildo moja! Tu te čeka gotov dom, puna kuća, ljubav i kajanje! Do smrti ćemo se držati za ruke, a ovo matoro dijete, ovaj lažni cinik i Don Kihot pod maskom ravnodušnika bit će nam brat i dijete, tajnik i savjetnik, prijatelj i kum! (Spolja čuje se spre­ manje automobila.) SUČIĆ: Kum Jankiću, tvomu dečku. Ah — već me štipa za srce tustim ručicam a. . . (Pada prijatelju oko vrata.) Jenio! MATIZEVIĆ: Evo, to su naši cinici! Servus i spremaj odmah list! (Ode.)

258

4. POJAVA (Pepica)

PEPICA: Nebum preveč na putu, mladi gospon. (Briše pra­ šinu.) SUČIĆ: Ja sam tebi na putu, tebi i ovom suncu, moja čečĕ pucica. PEPICA: Oni, gospon, delaju z mene sirote bedaka. SUČIĆ: Delam ja bedaka iz sebe. Pet kruna ti evo dajem što si tako mlada i dobra, a pet godina ti dajem ... (Ona mu se blago otima.) PEPICA: A kaj bu Lojzek rekel.. . Gospon, najte toga činiti, gospon .. . Kaj imate od toga, mladi gospon? SUČIĆ: Lojzek ti je dakle sve! PEPICA: On oče, ja neču. SUČIĆ (pokazuje kroz prozor): Gle onoga kokota i onu kvočku, pisanica moja! Polag Lojzeka ima i za me mesta, picek moj zlati! (Spolja se čuje kukurijekanje.) PEPICA: Najte me kušovati, to bi nam moglo škodeti. SUČIĆ: Čovek bi te do Sudnjeg dana! PEPICA: Kaj im aju od toga, mladi gospon? (Zvonce. Pepa odlazi, a ulazi Pabić, Bapić i Vapić.) 5. POJAVA BAPIĆ: Bapič. VAPIĆ (Pabiću, tiho): To je taj falot. (Sučiću) Vapić. PABIĆ (Bapiću): Prava policajvidrig gubica. (Sučiću) Pabić. SUČIĆ: S u č ić ... Drago mi je. Domaćina nema. Čime mogu služiti? TROJICA (jednoglasno): Čujemo da pokrećete list proti nami. BAPIĆ: Mi imamo već tjednik Domorodac. SUČIĆ: A koje su ideje Domorodeca, meni apsolutno nepoz­ natog? BABIĆ: A koje su vaše ideje, gosp'on Sučiću? SUČIĆ: Ja nemam nikakvih ideja, gosp'on Fapiću! BAPIĆ: Molim, ja sam Bapić, Baaa-pić! SUČIĆ: Gospodine Babicu .. . PABIĆ (svom društvu): Vrijeđa nas, šmrkavac! . . . Molim, pardon, ja sam Pa-bić! SUČIĆ: Dakle — gospodine Papiču, kakve su vaše ideje? 259

PABIĆ: Pabić, ne Papić — (dere se) Pabić — Pabić! Ja sam napredan, samo za napredak, napredak i napredak. Znate, ja sam vam za moderno, za novo, za nitroglicerin, aspirin, nikotin, ko­ kain --SUČIĆ: Razumijem. Za vinolin, pivolin, jedolin, mesolin, govedin: — literatura mi je poznata. Ne ulazimo u detalj! BAPIĆ: Kakve bedastoće, kakav napredak! Napretka nema. Tko je to vidio da je torta za seljaka? Ja sam konzervativac, ja sam za konzervatizam, antiradikalizam, agrarizam, pijetizam, ka­ tolicizam — SUČIĆ: Literatura mi je poznata. Vi ste za iz a m,- za paroksizam, čizamizam, paradizam, hominizam, feminizam, djecizam, protekcionizam, guvernizam, pantalonizam. Razumijem: vaš pro­ gram je izvrstan. Pravi domaćizam. PABIĆ (Vapiću): To je običan frazer, vicmaher i gnjavator. SUČIĆ (Vapiću): A što vi mislite, gospodine Paviću? * VAPIĆ: Vapić, Vapić, ni manje ni više. Vapić, Vapić i po stoti put — (urliče) — Vaaaaaa-pić! 6. POJAVA (Ulazi Lojzek i pravi za došljacima grimase, brišući sa pokućstva tobože prašinu) PABIĆ: Ne vapite toliko, gospodine Vapiću! SUČIĆ: Gospodin Vapić vapi kao Vapijušči va pustinji. VAPIĆ: Budimo parlamentarni i slušajmo mene! Ja sam za radikalni način, za revolucionarnost, radikalnost, antiparlamentarnost, popularnost, samostalnost, ratobornost, odgovornost, ustav­ nost — SUČIĆ: Poznata mi je literatura. Vi ste za rogobornost, ot­ pornost, osornost, tvrdokornost, kost, most, post i mošt! VAPIĆ: Vi me vrijeđate, gospo-ödine! Vi n a s vrijeđate, gospo-ódine! PABIĆ, VAPIĆ i BAPIĆ (ustaju, prijeteći, jednoglasno): Gos-pooo-ódine! (Na hodniku zvoni.) LOJZEK: Kaj zijate? Em niste na paši. Začkomite, se znate как je! VAPIĆ: Gospodine! Mi ćemo (prijeteći) naš domaći list okre­ nuti proti vami! LOJZEK: Kaj bute vi proti nami napravili? Bute brus! Em znate как je! BAPIĆ, PABIĆ, VAPIĆ: Vadi ti zube, zube, zube!

260

LOJZEK: Jezike, jezike, jezike, osli kvaterni! Se znate kak je! SUČIĆ: Gospodo, niste u krčmi, a nije li vam to poznato, sluga če vam pokazati mjesto za nepozvane goste! (Čuje se zvonce.) VAPIĆ: Vi, dotepenac jedan, dobit čete moje svjedoke. Ja sam rezervni oficir. 7. POJAVA VAPIĆ, BAPIĆ i PABIĆ (jednoglasno): Gospooo-dine! (Izlaze sa slugom, pa se čuju povici: šuft — Tati — Lopovi — Ote van!) 8. POJAVA (Bjelodlačić-Fusinato i Matilda) MATILDA: Zar vi ovdje, gospodine Janko? Gospodin Janko Sučić, gospodin Mario plemič Bjelodlačić-Fusinato iz Amerike. FUSINATO (shake-hands): Moram na kolodvor! (Baca se и fotelj. Ponaša se kao da je sam.) SUČIĆ: Dakle i vi ovdje! Ipak! Dimnjak mi pada na glavu. Očekuju vas . . . MATILDA: Što, zar su me očekivali? Otkud znaju da sam bolesna?. . . Davno već vas ne vidjeh.. . U Beču. . . Glumila sam Noru, a vi ste glumili Turčina. Je li, i vas je kao i mene privukao ovaj kraj, rodni kraj. Ta žalost privlači. Mladost, uspomena vuče. Moja sirota »tetica«, gospođa Humska, opasno boluje, pa smo mo­ rali kući. Pomjerila je pameću u bolu za jedincem. (Fusinato zviždi cakewalk-ariju.) MATILDA: A gdje je — doktor? SUČIĆ: Brzo mora doći. Poso. Sokolski i vatrogasni starje­ šina. MATILDA: Dakle vrlo ambiciozan, još uvijek. Živci, migrene, srce. No — to su sitnice. SUČIĆ: Vi ste ljepši i zdraviji no ikada. MATILDA (ironijski): I vi, gospodine Sučiću. . . Sirota tetica, pomislite, misli e je kraljica i prema tome je odjevena. Sve sam ja to morala fabricirati, krišom! šta ćemo! Sada se više bolest ne može kriti. I nju gubim, i nju! Nemate pojma kako sam ne­ srečna! 261

9. POJAVA (Matizević) MATIZEVIĆ: M atildo!. . . FUSINATO: Mario plemić Bjelodlačić-Fusinato. Moram na ko­ lodvor. (I opet bacanje u fotelj.) SUČIĆ: Eugene, gospodični je zlo! MATILDA: Ah — ništa — to prokleto srce! Doktore, moja dobrotvorka--MATIZEVIĆ: Pardon, gospodo, za nekoliko časaka. FUSINATO: Moram na kolodvor. (Odlazi sa Sučićem.) 10. POJAVA MATIZEVIĆ (pipa jo j bilo): Ah, umirite se, umiri se! (Nuda jo j bočicu s eterom.) MATILDA: Nije ništa. . . Bolje mi je. MATIZEVIĆ (ljubeći jo j usrdno ruku): Dakle, došla si ipak. Hvala. MATILDA: Došla sam, nisam mogla odoljeti. MATIZEVIĆ: Hvala ti, hvala! Oprosti, oprosti mi! (Toplo jo j cjeliva ruke.) MATILDA: Kad sam vas ljubila, ja, siroče, vaša »Maričonka«, ah — onda sam živjela u ljubavi i od ljubavi. Duša moja, grud moja disala je vašom ljubavlju. MATIZEVIĆ: I danas je lice tvoje satkano od duše, a oči, divne oči tv o je ---MATILDA: Danas sam ja tekst onog vašeg strašnog, u pam­ ćenje uklesanog posljednjeg pisma, da je danas ljubav luksus bo­ gatih, da sam ja siromašna kneginja, da se odričete mene radi naše ljubavi koju bi život tobože mogao oskvrnuti, da odbacujete mene radi mene — о užasnog, paklenog li licemjerja i sofističnog ljubavnog egoizma! I onda se lijepo bogato oženiste, napraviste novaca i sada — MATIZEVIĆ: Ne spominji sirote pokojnice! Nehotice si je ti ubila, ti — ti! Žena ubija kad ne voli, a još više kad voli! MATILDA: A muškarci, moderni vi muškarci? Kad vas obo­ žavamo, odbijate nas, jer nismo opasne. Kad vas varamo, grdite nas da smo nemoralne. Kad vas mučimo, tužite se da smo vam­ piri. Kad smo čiste, odbija vas naša seljačka bezazlenost. Kad smo upućene, zovete nas poludjevicama. Kad smo nečiste, plačete 262

za našom čistoćom. Kad smo glupe, nalazite u nama životinje. Kad smo pametne, tužite se na našu konkurenciju i velite da vas uhodimo. Nađete li ženu, smeta vam život. Živite li dobro, smeta vam žena. U brak ne vjerujete i ženite se. Vjerujete u ljubav i valjate se istodobno sa plaćenim ženetinama. Ljubavnica vam nije za ženu, u ljubljenoj ženi ne ljubite majke, u majci ne nalazite ljubavnice. Ljubav vam nije dužnost, a brak vam nije ljubav. Kad smo na vašem oltaru, valjate se u blatu. U brak ulazite umor­ ni i blazirani i jer znate da žena, stoput prevarena, ne može vje­ rovati vama, vi tobože njoj ne vjerujete i glumite sudije, jer bi morali biti suđeni i osuđeni. MATIZEVIĆ: Sve to znaš, pa ipak si mi došla, sirotice, svetice moja! MATILDA: Odrekli ste se mene tobože kao idealist, a u stvari se ponijeste kao običan sebičnjak. Htjeli ste me uzvisiti, ali mene i sebe poniziste. No, hvala, hvala vam i za ovo! Mnogo ste me naučili. Naučiste me da je i ljubav, velika i sveta, obična obmana i tlapnja. MATIZEVIĆ: Zar ja? .. . MATILDA: Danas se mnogo govori о moralu i svi znamo da je to prah u oči, riječ bez praktičnog sadržaja. I ljubav je takva fraza. Život je gadan, pa treba život obući u cunje, u literaturu, u poeziju. Stari narodi nisu poznavali te današnje naše ljubavi, pa ni priroda. Priroda zna samo za djecu, a djece — kako vi to znate kao liječnik — može biti i bez ljubavi. Ne velim da od te glupe predrasude nisam grozno, grozno trpjela i da još strašno — MATIZEVIĆ: Matildo, draga moja Tildica! MATILDA: Razum se otresao zlih navika, ali ropotarnica srca zebe, duša se steže — krv se buni, nešto prosvjeduje i proti volji u nama plače. . . FUSINATO (spolja): Moram na kolodvor. MATIZEVIĆ: Tko je taj klipan? MATILDA: Gospodin Fusinato je moj vjerenik. (Senzacija.) MATIZEVIĆ: O dista?.. . Ti se šališ? MATILDA: Tako mi — tebe! Tako mi prošlosti! MATIZEVIĆ: A aah------ Dakle nikad više, nikada? MATILDA: Nikada. Vi ste mi ubili srce i dušu. Najprije — ljubav je sve, onda — ljubav je luksus, novac. Najprije — život je ljubav, onda — život nije ljubav, pa ostadoh i bez ljubavi i bez života, postadoh stvar — stvar — obična stvar. Ah — koliko sam trpjela nakon tvoje ženidbe! Ne dobih u domovini mjesta. Nemam osim kvalifikacija protekcije. Onda tuđe stube, tuđi kruh. Onda gospođa Humska, gospođa Stenjevac. Pansioni, putovanja,

263

čitanja tetici, da oči iskaču, cijele noći, onda smrt tvoje žene, mučenice, pa zaruke s tim namjernikom Fusinatom. MATIZEVIĆ: A tko je ovaj kolodvorski individuum? Znate li mu barem svojtu, porodicu? MATILDA: Ja sam se držala vašeg recepta. On je bogat. Mi smo kompanjoni. Ne dosađuje mi ljubavlju. Otac mu je u Chicagu, naturalizirao se i vrlo je imućan. Mario se momentàno bavi spe­ kulacijama. Njegov zavod, osnovan onomad u gradu, nosi silne prihode. Naravno, on nije javno angažovan svojim imenom. MATIZEVIĆ: Dakle iza one užasne reklame krije se vaš Barnum? Vrlo lijepo, prekrasno! Srdačno čestitam i nadam se da ćete i meni čestitati. MATILDA: Zašto? Za smrt vaše supruge? MATIZEVIĆ: O, ne! Ja sam zaručen. Kao i vi zaručen, samo što su moje zaruke još tajna i što moja vjerenica nije bogata Amerikanka------(Senzacija.) MATILDA: Kakve su to š a le ------ Kad će biti prsten, i gdje? MATIZEVIĆ: Čekajte . . . Petak. Trinaesti... Od danas za dvije nedjelje. Vi ste, naravno, pozvani, pa možemo zajedno proslaviti zaruke, ja i vaš m ilijardaš .. . MATILDA: Hvala. Doći ćemo. M ariju će biti vrlo drago vidjeti i upoznati misterij vaše Pepeljuge, Pepeljuge made in Germany. (Smuči jo j se. On jo j kradom grčevito cjeliva haljinu.) FUSINATO (spolja): Moram na kolodvor .. . (Mala pauza.) MATILDA: Lagali ste, dakle, da me idealno volite. . . Sram vas bilo. (Kucanje.) MATIZEVIĆ: Prevarila si me, i dobro sam učinio što ti ne povjeravah, 2eno! 11. POJAVA MATIZEVIĆ (Sučiću): Upita li te tko, reci da sam zaručnik. SUČIĆ: Nisi trebao reći. Znao sam. FUSINATO: Moram na kolodvor. MATILDA: Hvala, dragi doktore. Dođite к nama da pregledate tetiću, i pozdrav vašoj zaručnici. Do vidova! (Baca ironijski po­ ljubac.) (Iz parka sve bliie pjevanje »Glasne jasne«.) 264

12. POJAVA SUČIĆ: Ah — moji đaci! (Glas podnevnog zvona.) 13. POJAVA VUDRIć (ulazeći kroz prozor, u surci, sa gitarom): Kroz prozor dolazi svjetlost. Mi smo ovdje. (Sučiću) Što se kesiš, stara hižo, kao litra na harmoniku? (Ulaze kroz prozor redom ostali đaci.)

14. POJAVA MUDRIC: Nećete nas napolje baciti, je li? Ja sam Mudrić, zoologija sadašnjosti, to je Hudrić, historija budućnosti, to je Budrić, pravo prošlosti, a to je Vudrić, alias Fijucek, poezija pro­ šlosti, sadašnjosti i budućnosti. MATIZEVIĆ (razdragano): Lojzek! (Lojzek ulazu) 15. POJAVA MATIZEVIĆ: Dobro došli, m ili m oji gosti i saradnici. (Raz­ govara s Lojzekom.) SUČIĆ: Živio naš list i živio mladenac, naš doktor! MATIZEVIĆ: Na poštenu riječ, gospodo, drž'te moje zaruke zasada u tajnosti! BUDRIĆ: Želimo da vašu sadašnju zakopate što prije kao i prvu, da ona vas ne ogrebe, pogrebe i zagrebe. VUDRIĆ: A sad, gtfabancijaši (pjevanje u po glasa — Tužba­ lica): Naš doktorčić uranio — HUDRIĆ: Što učinje velje jade — VUDRIĆ: Mustače je zašpičio — BUDRIĆ: Mladoj svojoj kukavici — VUDRIĆ: Svoj cilindar naherio — MUDRIĆ: Na tu svoju mudru glavu — VUDRIĆ: U curu se zagledao — BUDRIĆ: Kojojzi je vjeru dao — VUDRIĆ: Djevojčicu isprosio — MUDRIĆ: Jutros ju je zacrnio — VUDRIĆ: Gibanicu zamijesio — HUDRIĆ: Nadjede jo j hudo ime — 265

VUDRIĆ: Purančića naražnjio — BUDRIĆ: Da ga neće banduvati — VUDRIĆ: šamrolene naručio — HUDRIĆ: Preko mora duždevoga — VUDRIĆ: Samotoka naručio — MUDRIĆ: Sve je dobro učinio — VUDRIĆ: Ja sam, braćo, tamo bio — BUDRIĆ: Nadjedoh ti crno ime — VUDRIĆ: Junački sam io, pio — HUDRIĆ: Bez svjećice, bez stražice — VUDRIĆ: Jezik mi je mokar bio — MUDRIĆ: Kazuj, bane, po istini — VUDRIĆ: Još se nije osušio — HUDRIĆ: Da smo jadni i žalosni! LOJZEK: Naj zvoliju na obed, gospoda! SUČIĆ: Napred, dečki! Juha je zapregnuta, konji su na stolu. HUDRIĆ (Lojzeku): Ganimede, imate li nektara? LOJZEK: Imamo sega kaj je trijeb. Se znate как je! MUDRIĆ: Leporello, vi ste sasvim slični češljugaru. LOJZEK: J e . . . kaj ćemo! špajsni gospončeki! Hahari. Em znam как je! (Đaci odlaze s inošem.) 16. POJAVA SUČIĆ: Dakle, ipak jednom, čestitam, Jenio! (Grli ga.) MATIZEVIĆ: Oh — ona, ona je vjerena, a ja nisam. Vjerena s Amerikancem, švindlerom! Znaš — oni sumnjivi zavodi — on im je otac! Moramo ga u listu napasti, odmah, odmah. Od jada joj rekoh da sam i ja vjeren, i pozvah je na zaruke. Janko, pri­ jatelju, nađi mi djevojku za tu groznu komediju! Osvetila mi se! Ljubi me, a ja nju mrzim. Mrzi me, i ja nju strašno, nečovječno ljubim ! SUČIĆ: Aaaaa — (Zavjesa)

266

DRUGI CIN (Park iza kurije. Pod lipom. Prostrt stol. Stolice i fotelji za lju ­ ljanje: sve pleteno. Mrnarska počivaljka [Hängematte]. Sučić piše. Pepa kao u poslu. Zatim Lojzek i Vudrić) 1. POJAVA VUDRIĆ (Sučiću): Stari, servus. List je dakle gotov za štam­ pu. Evo proti antialkoholizmu. (Predaje rukopis.) (Pepici) Kaj delaš, gupček moj drobni? Daj ti bog zdravle, pišče moje pohano. LOJZEK! Dajte t o m u mira, gospon Fijucek! To im je be­ dasto как nudlinpret. Kaj ćemo! PEPA (Lojzeku): Ov mladi štiglec su lepši nek ti. Kaj vu me zijaš как da me oćeš vmoriti! (Odlazi za njima.) 2. POJAVA SUČIĆ: Za mejdan je dakle sve uređeno. Sasvim amerikanski. Mog sekundanta ćemo podmetnuti i tući će se s Vapićem bez mene. Pazi na sve, molim te, kao moj sekundant! Ha, evo Vapićevih djevera. (Dolaze Bapić i Pabić.) 3. POJAVA SUČIĆ: Izvolite, gospodo, s gospodinom Vudrićem u kuću. Odmah ću doći. Tamna soba, kocke, nož i kubura — sve je sprem­ no. (Odlazak svih osim Sučića.) 4. POJAVA (Matizević i Mudrić) SUČIĆ: Servus! List je gotov. Mudrić, molim, odnesi sve to štamparu i informiraj se još tačnije о Fusinatovim poduzećima. Pardon, gospodo, za časak. . . (Odlazi.) MATIZEVIĆ: Vjerujem vam, Mudricu, ali u ovom broju još ne možemo navaliti na Amerikanca. MUDRIĆ: Ali, doktore — to je lopov. Dokazi su mi u rukama. Iz Zagreba, od naših pouzdanika. Taj nitkov je pretvorio svojim spekulacijama vascijeli naš srednji stališ u akvu fetidu, u smrad, uvukavši ga u svoje spekulacije .. .

267

MATIZEVIĆ: Mudricu, vi ste momče od oka i čujte me: hulju moramo zasada štedjeti zbog gospođice Matilde Boićeve. MUDRIĆ: Odista: — veli se da je on njen zaručnik kao i vi. MATIZEVIĆ: Da, kaže se, i zbog toga, zbog nje, moramo njega barem zasada štedjeti — upravo, da se jasnije izrazim, vi ga možete napasti, ali bez mog znanja. MUDRIĆ: Razumijem. Cijeli svijet zna da ste se sa Boićevom voljeli, a shvaćam li dobro događaje, vi ćete naskoro s njom —-MATIZEVIĆ: O tome vam, Mudricu, ništa zasada ne mogu reći, sve ćete doznati u pravo vrijeme, i sada vas molim da kao moj prijatelj (pruža mu ruku) budete što diskretniji. (Mudrićev odlazak i dolazak Sučićev.) 5. POJAVA MATIZEVIĆ: Hvala bogu. Fanika dakle dolazi. Hoće li ona dobro odigrati ulogu? Kako da joj se odužim — ja, nepoznati nepoznatoj? Ona svakako dolazi više zbog tebe no zbog mene. Kakva je to djevojka? SUČIĆ: Kao i druge. Među ženama nema razlike. Demokratija. MATIZEVIĆ: O, i te kakve razlike! Moja Matilda je kao kra­ ljica na šahu. SUČIĆ: U ljubavi — tu su sve jednake, carica i sluškinja, pro­ stitutka i svetica. Apsolutiste u ljubavi. Ljubomorne su i na naj­ m iliji naš posao u oskudici drugih naših pasija. MATIZEVIĆ: Svaka prava ljubav je takva, apsolutistična, pa i muška ljubav, a kad nije takva, nije ljubav. SUČIĆ: Fanika je vrlo čestito djevojče. Radi na pisaćem stro­ ju, zarađuje, mada joj udovica mati ima priličnu mirovinu. Ona ne voli, nikoga ne voli, i zato je ugodna, žene su ugodne samo on­ da kada ne vole. Izvrsne su prijateljice, užasne ljubavnice, jer je ljubav u jezgri mržnja, borba. MATIZEVIĆ: Moramo nastojati da siroticu nikako ne kompromitujemo. SUČIĆ: Spavat će kod učiteljevih. MATIZEVIĆ: Ako je lijepa kako je poštena, mogao bih se u nju napokon zaljubiti i uzeti je. Tko zna? SUČIĆ: O, to ne. Ne dam ja nje tebi ni tebe njoj. U Zagrebu uvijek kod njih stanujem. S njom sam intim niji no s tobom. Ti ljubiš i ti to ne shvataš. Ona na primjer zna sve moje ljubavne pustolovine. MATIZEVIĆ: Ti si, dakle, u ime prijateljstva tu pucicu po­ kvario. Ako ti je prijateljica, ona te voli, ona te ljubi, jer žene ne mogu biti prijatelji. A je li lijepa?

268

SUČIĆ: O tome, vidiš, nisam mislio. Nije ružna. Skromna, zdrava, dobra i pametna. A misliš li ti odista do kraja izdržati tu zaručničku maskeradu? Pazi! Ljubav nije šala. Kojim pravom se ti osvećuješ? MATIZEVIĆ: Jer mi se Matilda osvećuje, a osvećuje se jer me ljubi kao i ja nju. Uostalom, to mi je došlo iznenada, impro­ vizirano. Na zaručničkoj reduti mora Matilda sama odbaciti mas­ ku i pasti u moj zagrljaj na moj poziv, to prije što ćemo donle Amerikanca pred njom raskrinkati, a Fanika.. . Fanika će pasti oko vrata starom svom prijatelju Janku, jer se volite da to i ne znate. .. SUČIĆ: Zar si lud? Čuvaj se! I opet praviš račun bez birtaša. Kunem ti se da ne volim Fanike, a da je i volim, ne bih je uzeo, jer ne voliš li žene, dosadna ti je jer je ne voliš, a voliš li je, muči te jer je ljubiš i jer joj robuješ. Simpatične žene ostaju simpatične samo u pristojnoj udaljenosti. Matilda, šljivarsko siroče, prije sve­ ga je ponosna, pa samo ponosno može ljubiti i samo ponosnog, romantičnog muža voljeti. Zato joj ti nikako ne dolazi s amerikanskim švindlerom, jer ona može s pusta ponosa pristati uza nj, za inat cijelom svijetu, iz tog običnog razloga jer joj je pred to­ bom formalni zaručnik. Tek što bi osjetila da ti imaš svoje prste kod tog udarca, smatrala bi te intriganom i licemjerom! Zato j a raskrinkavam pred njom i u javnosti toga lopova, i ti baci, ustre­ ba li, na mene pred njom cijelu odgovornost, pa ma se morali nas dvojica nakon toga zbog nje rastati zauvijek. Mada sam zvao ovamo Faniku, smatram dakle ipak te tvoje fingirane zaruke su­ višnom komedijom. MATIZEVIĆ: Odustati ne mogu. Postao bih smiješan. Radije umrijeti! SUČIĆ: Pazi, dobro pazi, dragi moj Jenio! Ne uspije li kome­ dija, što ćemo s ubogom Fanikom? Oženiti je nećeš, pa je ne­ ćeš tako samo možda kompromitovati, već ćeš pred Matildom postati besmrtno smiješan, i kao smiješan čovjek ćeš je defini­ tivno izgubiti, jer smiješnost ubija simpatiju kod ponosnih, a hrani ljubav kod smiješnih dama. Zato bi najbolje bilo da odeš к Matildi, da je zamoliš za oproštenje, kada si već zateleban kao puer i gimnazijalac, da Fusinata niti ne spomeneš i da joj sve li­ jepo i iskreno priznaš. Matilda je egzaltovana, gizdava kao infantica i konzekventna kao ruska studentica u njenim naizust nauče­ nim romanima, a kod ovakvih naravi je diplomacija, najlošija di­ plomacija, a ravan put najbolji. Samo sa lijam a se mora lisičiti. Kod ovakvih zadrtih osoba je opasna već sumnja da smo s njim a neiskreni. Kada ti je došla sa Fusinatom, više bi bio sebi i njoj koristio da si ga izbacio napolje, pa kud puklo da puklo. Ona je 269

tako što i očekivala. Htjela te kušati i malo kazniti, pa je žrtvom toga pokusa izabrala ništicu, slučajnog jednog nikogovića. Da je došla u tvoju kuću sama, ne dopuštaše njen ponos, da ne bi po­ mislio kako ti se ona nuda. Njena ponuda u obliku bogataške za­ ručnice bijaše svakako elegantnija. Slušaj me dakle, Jenio: reci mea culpa i poljubi je u ruku i sve će biti dobro. Najzad — t i si svemu kriv. MATIZEVIĆ: Možda imaš pravo, ali sada je za to prekasno. Kad ona voli ravan put, št0 se srepila do vraga sa hohštaplerom? Ona — čuješ li me! — mora p r v a doći к meni. Ja sam za ka­ znu više trpio, a ponosa imam i ja! Ona je žena, a ja sam muška glava, gospodar! A Faniku ću, ustreba li povesti ujutro к žrtveni­ ku, da se popodne rastavimo. Bit će opskrbljena .. . (Odlaze ispod ruke.) 6.

POJAVA

(Fusinato, onda Pepa) PEPA: Morem ih s čim podvoriti? FUSINATO: Moram na kolodvor. (Dolazi Lojzek.) 7. POJAVA LOJZEK (silno važno): Vjekoslav plemeniti Pikec, šekretarijuš pri mom gosponu. FUSINATO: Spikju engliš?? LOJZEK: Jes! Как ne! Em su moj japica v Ameriki. Alzo vudrite, gospon, da nas ova bedasta puca ne razme. Em nismo kapu­ cini! Se znate kak je. (Sunce zalazi.) FUSINATO: Oakilabatabaj soblata — LOJZEK: Hučajsfuližnovračičmuž? FUSINATO: O jes. Fičultapskulamundurajž. LOJZEK: Pačultifurilafuč. . . (Suton. Iz kuće prasak, pa iza pauze stenjanje: J a o j--- Že­ nice m o ja ------Neću više! Miloost! DRUGI G L A S :-------Crijeva ti vadim, srce žderem, oči kljujem . . . Ha, imam te, kukavico!----Jaooj meni!) PEPA: Lojzek, našega gospona fundaju, joj meni, jojček — joooj!

270

8. POJAVA (Kroz razizemni prozor skače Vapić, sav u perinama, jastucima i jorganima, bježi mahnito sa Bapićem i Pabićem, a za njim a Vudrić i Hudrić, vraćajući se odmah na pozornicu) VUDRIĆ: Ha, vi, mister Kolodvor, vidjeste li naše amerikan­ ske dvoboje.. . Ja sam Vudrić, urednik Plejade, Save, Haramije, Balkanske zvijezde, Bure, Kleka, Nade, Lipe, a vas sam baš sinoć opatrnuo u novinam a--FUSINATO: Moram na kolodvor.. . 9. POJAVA (Sučić) SUČIĆ: Gospodo, m ir i dosta je šale. (Lojzeku i Pepici.) Kuća je prazna, a netom očekujemo iz Zagreba gosta. (Odlaze.) (Đacima) Dečki, zavirite malo u tiskaru i donesite račun. (Odlaze.) (Fusinatu) A vi, gospodine Kolodvore, put pod noge, pa na kolodvor! Evo vam do Rijeke, nemate li putna troška. Bježite kroz vrt, da vas u dvorištu tkogod ne speti i po zasluzi ne premlati. Hold up! jer imam evo browning. Vi Amerike nikad vidjeli niste. Vi ste prosti švindler, nitkov i varalica. Ušli smo vam u trag. žandari vas traže. A sad marš! Na kolodvor! (Fusinato odmagli pospješenom brzinom.)

10. POJAVA (Matilda) MATILDA: Što, zar nije tu Mario? Kao da čuh vaš razgovor s njime. U kući mi rekoše da je tu. SUČIĆ: Da, ovčas je bio tu, ali čuvši vaše korake, izmače, re­ kavši m i da mora na kolodvor. O, što vam j e . . . Svježe vode. .. (Pauza.) MATILDA (duboko uzdahne): Slutila sam da mora doći do toga. Već nekoliko dana mi je sumnjiv. Uzajmila sam mu svu svo­ ju ušteđevinu, tome m ilijunaru. Tako vam boga, Janko, dragi Jan­ ko, ni riječi o tome Jeniju .. . SUČIĆ: To bi bilo suvišno. Jenio vas ljubi i vi to znate. Za­ ruke su samo pro forma. Kako je nagao, u naglosti htio vam se osvetiti. Sutra su zaruke i mi ćemo proslaviti vaš i Jenijev prsten.

271

MATILDA: Ljubi И me Jenio kao nekada? SUČIĆ: Ne kao nekada, ne kao žutokljunac, već kao muž, du­ boko i jako. MATILDA: A h . . . Dakle, о Amerikancu Eugenu ni riječi. Ja neću milostinje sad kada sam smiješna i osramoćena, zato želim da mu sama kažem da sam smiješna, kada mi se bude ponudio, je­ dino zbog njega smiješna. SUČIĆ: Jedino zbog toga što ste se s ljubavlju šalili, što ste bježali jedno od drugoga jer ste se odviše ljubili. Drugi se varaju jer se ne vole, a vi ste jedno drugo obmanjivali jer ste se odviše ljubili. Ne odajte vi mene Jeniju! Nisam duže mogao podnijeti vaših tvrdoglavih patnja!

11.

POJAVA

(Pepa, noseći užinu) MATILDA: Ja ga toliko ljubim da se bojim braka — bojim kao smrti! PEPA: Došli su frajlica iz Zagreba. Već ideju sim. (Odlazak.) MATILDA: Ja ću se malo prošetati. Srce. Vrtoglavica. Da mi prođe. Pogađam da Fanika dolazi zbog vas, ne zbog Eugena. О — vi!

12. POJAVA (Fanika) SUČIĆ: Ipak si došla! (Ljube se drugarski u lica.) Znaš, nije zbog mene već zbog Eugena. Fala ti. Ah, bože, kako si slaba! Da nisi bolesna? FANIKA: Nisam . . . Ništa. . . Mama te pozdravlja. Sve sam joj rekla. Za sud svijeta nije m i nikad bilo stalo. Glavno je da te­ bi učinim uslugu, tebi, m o m e Eugenu.Oh, kako je tu divno! Kao u Šenoi i Đalskomu. Taj tvoj Eugen živi kao grof. SUČIĆ: Pomisli, ima automobil i izvanrednog inoša! Zbilja, a što je tebi? Strašno si slaba! FANIKA: Ništa. (Plače.) (Pauza.) SUČIĆ: Govori, govori, draga moja Fani, reci svom starom Janku! FANIKA: Janko, ja sam zaljubljena, zaljubljena u —

272

SUČIĆ: U mene, naravno. To bi nam još trebalo. FANIKA (u smijehu, kroz suze): ...Ne. Ljubim drugoga... SUČIĆ: Eugena! To bi nam još trebalo! FANIKA: Ja ljubim M arija Fusinata plemenitog Bjelodlačića. SUČIĆ: š ta ? . . . (Senzacija.) Jesi li luda ti ili sam lud ja? FANIKA: U posljednje vrijeme bijah namještena u njegovom zavodu. Upoznasmo se. Reče m i da ostavlja M atildu jer ga vara s Eugenom, očituje m i ljubav, i — SUČIĆ: Nesrečnice! — A h . . . sad razumijem, ti si došla ovamo zbog njega, da ga otmeš M atildi. . . FANIKA: Ja ga obožavam i mrzim svakoga tko ga ne oboža­ va! Matilda — 13. POJAVA (Matilda) MATILDA: čuh moje ime. О meni razgovarate. Mi smo dakle poznati. A što je vama, gospođice?. . . Umorni ste, mučno vam je zbog puta. (Cjeliva je u čelo, meće jo j pod nos svoj flacon, dvori je čajem.) Ah — ne plačite! Kad plačete od sreće, što ćete činiti u nesreći? (Sučiću) Sto, zar i vi — suze, muške suze! Svi plačete od sreće, blago vama. (Tare krilom suze.) SUČIĆ: О — stidim se sam od sebe. Dosele bijah suza, a sad sam krokodil. Pardon, sad m e n i nije dobro! (Odlazi.) 14. POJAVA MATILDA: Čestitam, gospođice. FANIKA: Nemate na čemu. Zaruke su komedija, tragikome­ dija, formalnost. MATILDA: Ja to vrlo dobro znam. Budimo iskrene: vi ne vo­ lite doktora. Sve je to namješteno. FANIKA: Volim ga onoliko koliko vi Amerikanca. Ne pretva­ rajte se, molim vas! Vi ljubite — doktora! MATILDA: Sto, zar vam je o n to rekao? To je laž! Ja ga ne ljubim, kad već želite to znati. (Nervozno se smije.) Vi ste pošteni, dajte mi riječ da ćete ćutati, i čujte me: da ga i ljubim , zar bih to priznala srećnijoj suparnici? Ali ja volim, kao i vi, drugoga. Doktor je odviše tašt. Voljela sam ga, ali to ne znači da ga ljubim i sada. FANIKA: Ah — vi ljubite gospodina Fusinata! — Ipak! 18 m a to s и

273

MATILDA (hvata je za ruke i smije se): Ne. Mi smo suparnice! Ja ljubim Janka, gospodina Janka Sučića. . . Imponuje mi nje­ gova vjernost, njegov značaj, njegovo viteško preziranje običnog života, njegove sposobnosti, njegova ponosna sirotinja. FANIKA: Jest, on je ponosan i samostalan kao vi. Ali on ništa nema. MATILDA: I ja nemam ništa. FANIKA: Ali on v a s ne voli, inače bi m i to, kao sve drugo, rekao! MATILDA: Vi želite reći da on v a s ljubi? Je Г vam t о mož­ da rekao? On ćuti kao kavalir. FANIKA: I kao diplomat. MATILDA: Recite radije — kao diploma, jer muškarci su di­ plome, a mi žene diplomati. Ako ste nam skloni, Janku i meni, bit ćete nam u tome na ruku. FANIKA: Ne, gospođice! Sve drugo, ali to nikada! Ne mogu zbog doktora, ne, ne mogu! MATILDA: Oho — što je to? — Zbog doktora — velite? О — fina ste vi ptičica — Pardon! О, tko bi sve to bio pomislio! (Uzru­ jan smijeh.) Gledajte mi u oči. Dajte m i ruku. Tako. A sad — čuj­ te: kao evo ja, tako ste i vi lažna zaručnica. Kao ja, volite vi Janka. Ili — da vi ipak ne volite doktora? Ćemu lagati kad lažemo i on­ da kad istinu govorimo? FANIKA: Lažete! . . . Pardon!. . . Molim. . . O, to — to je stra­ šno! (Mrak. Čuje se glas Matizevićev.) MATILDA (znak na usta da ćuti): Ni da pisnete! Inače znam s kim imam posla.

15. POJAVA (Matizević i Lojzek sa svjetiljkom) MATILDA: Zdravo, doktore! U čekanju prošla mi je migrena. Izvrsno se zabavljasmo, zar ne, gospođice? Tetici je jako zlo. Dođite к nama. Morat ćemo je u sanatorij. (Sluga odlazi) MATIZEVIĆ: Zdravo, draga Fani! (Grli je i ljubi u obraze.) MATILDA: Ne želim smetati. . . (Smije sc glasno.) Zbogom, golubovi moji. (Izlazeći) Pfuj, licemjeri!

274

16. POJAVA FANIKA (slomljena): O, da znate kako me motala i premotavala. Malo te me nije smotala. MATIZEVIĆ: Vi joj valjda niste rekli — ? A što vam govoraše? FANIKA: Da ne voli svog zaručnika. MATIZEVIĆ: Eto. Znao sam to. 0, vi ste anđeo! Vi ste pomoć nenadana! FANIKA: Ne. Nisam pomogla. Odmogla sam. Obratno je bilo. MATIZEVIĆ: Dakle — ona ipak voli Amerikanca!! FANIKA (plačući): Imenovala mi je drugoga, i ne mogu, na svoje poštenje ne smijem reći koga, koga ona ljubi. MATIZEVIĆ: O, ta vještica, ta lažna kreatura! Došla je ova­ mo nepozvana, da me dvaput ujede za srce! Ona voli — ona voli — h a !-----FANIKA: Ne, ne, doktore, (plačući) ona ne ljubi Janka! MATIZEVIĆ: Bog nam se smilovao! Oprostite, draga Fani. . . I vi ga ljubite, njega, Janka, srečnika, zar ne? Svi, svi ga volimo, ugursuza! O, gle ti mudrijaša! Mene ovako za šalu s vama privezao, da s e b i uzme Matildu. To su danas prijatelji! FANIKA: Možda on, siroma, о njenoj ljubavi ništa ne sluti. Sada moramo junački uzdržati još sutra, a onda — što bog da. MATIZEVIĆ: O, vi ste prijateljica, vi ste vjernost, vi ste do­ brota. Gubeći prijatelja, stičem prijateljicu. (Cjeliva jo j ruke.) FANIKA: I vi ste dobar, jako dobar gospodin. 17. POJAVA (Lojzek sprema na stolu za večeru. Dolazi Sučić) SUČIĆ: čestitam! Kao golubovi! Jenio, ne zaboravi Matilde ... (šaljivo) Ne uživite se odviše u tu vašu ljubav! Ljubav nije igračka! MATIZEVIĆ: Nismo licemjeri kao neki ter n e k i----ironičari... 18. POJAVA (Pepa sa večerom. Za njom đaci pjevajući »Peterlinček lepo poje«...) FANIKA: Oh — alaj je tu krasno! Krasno i strašno tužno. VUDRIĆ: Evo prve korekture lista! Živio Pokrajinac! (Đaci se prikazuju Faniki.) 275

SUČIĆ (pošavši na stranu s doktorom): što to znači — ti me­ ni — licemjer — zar ja ? --MATIZEVIĆ: Janko — ti ljubiš — SUČIĆ: Koga? Nije mi poznato. MATIZEVIĆ: Šta se pretvaraš? Matildu. SUČIĆ (previja se od smijeha): Ah, ja j — ja j — jaj — VUDRIĆ:.Šta je, šta je, Janko? SUČIĆ: Gospodo — jaj — jaj — ja ć u ---- ja jja jja j — kao onaj Banaćanin, ja ću kre-kre-kre- (banatskim naglaskom) ja ću kräkätati. LOJZEK (odlazeći): Pak krekeći, sivo ti morje! Em znaš как je! (Zvuk seoskog Angelusa. Zavjesa)

276

TREĆI CIN (Dekoracije kao u Drugom činu. Popodne) 1. POJAVA (Sučić i Vudrić) VUDRIĆ: Korektura je evo gotova i —т sad na posao! Strah je navika, i to rđava, i mi narod moramo od te zle navike odučiti s Dantonovom lozinkom: Smjelosti, smjelosti i uvijek smjelosti! Ve­ čeras zovem u doktorovo ime u goste sve njegove mjesne prijate­ lje. Ah, kako je krasna Matilda i Fanika! Jedna tebi, druga njemu, je li? O, žena je most između životinje i čovjeka, između čovjeka i neba, između neba i životinje! Večeras ću se napiti! Tituluš ima­ mo! SUČIĆ: Ti si nepopravljivo lud. VUDRIĆ: Samo veliki ljudi govore nekažnjivo gluposti. Ja ne znam ništa, sasvim kao Sokrat i Lojzek. Moje neznanje je en­ ciklopedijsko. Servus! Klanjam se, doktore. (Dolazi Matizević.) 2. POJAVA (Matizević) MATIZEVIĆ: Uf, taj posao! Bolje je biti živoder! Još malo i — ! Ne usuđujem se na to pomisliti! Je Г sve spremno? Nikad ne bijah veseliji no danas. SUČIĆ: A ja nikad žalosniji. MATIZEVIĆ: čudno. Sreća neke rastužuje, jamačno što se boje da će je izgubiti jer nemaju snage sasvim se predati momen­ tu. Fanika već sva boluje za tobom. SUČIĆ: Eugene! Čuj me! Pustimo Faniku jer me ona momentano ne zanima, kao ni ja nju. Dajem ti poštenu riječ da ona voli mene isto toliko koliko tebe. Slušaj: da ne bude iznenađenja, učinih što si ti trebao učiniti. Priznah Matildi sve. To je najbolji na­ čin, jer se Fanika vrlo slabo drži kao tvoja »vjerenica«. Položaj je dakle taj: Matilda te smrtno ljubi, jamačno zna da je Fusinato jučer iščeznuo, i drži da ti to još ne znaš. Ti ćeš dakle večeras pred gomilom veselih svjedoka proglasiti svoje zaruke s Matildom, i kad to bude gotovo, ja ću pred svima izjaviti da je Fusinato otpu­ tovao i da je s Matildom i Humskom bio tek u poslovnim vezama. Razljuti li se Matilda na mene, ja ću prim iti svu krivicu na se. i,

277

kako se veli, povući ću konzekvencije, otići ću, udaljit ću se za neko vrijeme ili, ustreba li, zauvijek. MATIZEVIĆ: A što ćemo sa Fanikom? SUČIĆ: Ona jedva čeka da ode. Ustreba li, glumit će moju zaručnicu ili jednostavno m oju zagrebačku gošću i prijateljicu. Ona ne mari za sud svijeta, naročito tog kukavnog svijeta malogradskog. Učinio sam dakle j e d n u dužnost, a sad čuj i ovo: Eugene! Još imaš vremena da sve pokvariš. MATIZEVIĆ: Sto?. . . Zar si s uma sišao? SUČIĆ: Govorim hladno i sasvim ozbiljno. Prijateljstvo sma­ tram dužnošću iskrenosti, a ne dužnošću laganja. Matilda nije za tebe. MATIZEVIĆ: Zar si odista danas poludio kao Humska? Da nije Matilda za t e b e ? SUČIĆ: Za mene još manje. Ti nisi više ono što si bio, i ona nije više što je nekad bila kad si drugu uzeo. MATIZEVIĆ: Još ćeš reći da nije više čista. SUČIĆ: To je nuzgredno. Čiste su obično one kojih niko neće ili kojima je ponos, dakle njihov sveti Ja, preči od ljubavi. Vi, ona i ti, vi mislite da ćete sad moći ostvariti ono što trebaste ostvariti kad si svršio studije. Među vama će, međutim, stršiti tvoja po­ kojnica, i njena strašna sjena rast će sve više i više. Vi očekujete momačku, mladenačku sreću, niste više mladenci, igrat ćete mladence jedno pred drugim, to će vas umoriti i ostaviti osjećaj ne­ ke međusobne napetosti, sitosti, prevarenosti. U dugom međusob­ nom očekivanju niste se samo već vrlo umorili, već ste stvorili jedno о drugome hiperbolsku, poetičnu sliku kojoj ćete morati u braku ostati vjerni. Ići ćete jedno pored drugoga kao vitez i kao dama, pa će vas i to vremenom ozlovoljiti. Ako je Matilda čista i čestita, to još ne znači da je duševno čista, sasvim čista, da nije iskusna, nevoljom svog života iskusnija i oštrovidnija od tebe. Ona bijaše Gretchen, ali ona to više nije. Ona očekuje previše od te­ be, a ti od nje. Bog, stvarajući ženu, bijaše najzagonetniji. Ma što ti učinio Matildi, smatrat će da si ti njen dužnik, vječni dužnik. Ljubav, kakvu vi očekujete, ne da se ostvariti, pa ćete, živući u vječ­ nom očekivanju te ljubavne objave, toga boga ljubavi, postati ne­ prirodni i malo-pomalo teret jedno drugome: bit ćete kao ljudi što su osuđeni vječno živjeti zajedno u ukočenosti nekakve erotične etike. . . Vi ste odviše napeti a da postanete jednostavni i prirod­ ni. Vi ne očekujete brak već nekakav uzvišeni bračni roman. Vi ne volite toliko jedno drugo koliko volite samu ljubav. MATIZEVIĆ: Sto time misliš? SUČIĆ: Danas kada čovjek ništa više ne vjeruje, ni u kakve rajeve, sačuvao je tek jednu vjeru: vjeru u ženu, vjeru u ljubav.

278

U sveopćem bogomraku sja tek Venus, silna boginja, a sa grudi ne znaš blista li slast majčinog mlijeka ili demonska jalovost mje­ sečine. Ljubav, najviši užitak, jedini je cilj savremenog materijalističnog lova za srećom. Sreća, Fortuna, danas je žena više no ikad. MATIZEVIĆ: Da. U Americi i Francuskoj, u najnaprednijim zemljama, žena odista dominira, i prema napretku te ženske do­ minacije može se suditi sveopći napredak. Samo feministička kul­ tura je kultura. SUČIĆ: Jest, tako se čini, mada je baš žena, feminizam, izvor svake dekadencije i propadanja. Ljubav je dakle danas jedini idol vremena, a u stvari mi svi moderni ljudi volimo ljubav, jer ne mo­ žemo ljubiti, volimo taj raj, jer ga izgubismo, zauvijek izgubismo. Mi smo, naime, prije svega egoiste. Egoista ne ljubi. Onda, mi smo strašno promišljeni, refleksivni, nismo spontani, dok je ljubav na­ ivnost, nepromišljenost i vjera. Kao prava ljubav što ubija reflek­ siju i oduzima nam pamet, tako moderno vječno raščlanjivanje, vječna refleksija i analiza uništava ljubav, jer je ljubav nagon, a razum to nije, boreći se vječno i pobjeđujući uvijek taj živinski i božanski erotični instinkt. Mi bi mogli ljubiti i u ljubavi srećni biti samo žrtvom te naše bolesti, te suhe i sterilne refleksije, no ta žrtva je neostvarljiva, i tako je moderan čovjek apsurd što živi samo za ljubav i što samo te ljubavi ne može ostvariti. Osim te razorne moderne logične bolesti uništava ljubav i život. Moderni život ženu svakim danom seksualno ojačava i oslobođava, a mu­ škarca seksualno dnevice sve više oslabljuje, te moderni muška­ rac stoji pred modernom ženom kao nemoćnik pred bahantskom strašnom Amazonkom. Moderna ljubav je starac, obožavajući u ljubavi svoju vlastitu nemoćnu ljubav. Faktično je ljubav odista »dodir dviju koža i izmjena dvaju ćefova« — kako reče iskreni onaj Francuz ... MATIZEVIĆ: Što, zar ja, nikad još bolestan, solidan i s ovim mišicama — zar j a starac? Idi s m ilim bogom! Zar ja, sportsman, sebe gnjavim i autoanalizom ubijam? Ti zaboravljaš da ja nisam Grübler i pjesnik, da nisam sveti Krišpin na ražnju vlastitog do­ sadnog razmišljavanja, već svjetski čovjek i praktičan liječnik, spe­ cijalista u ženskim bolestima. Ja dosele nisam ljubavno živio, ja danas, s Matildom, počinjem tek živjeti, pa kada se nisam plašio života kada taj život nije bio život, ne bojim ga se ni sada kada je život žena, ljubav, sreća, domaće toplo gnijezdo, djeca, izvor novog života i nove sreće. Sve ti je autosugestija, moj dragi Jan­ ko. Ja ću biti srećan, jer hoću da to budem. Mi smo samo ono što hoćemo. SUČIĆ: Samo ono što možemo. 279

MATIZEVIĆ: Da, a ja sada mogu samo ljubiti — Matildu, dra­ gu moju Matildu, i sam sebi ne vjerujem da je već večeras naš prsten! Servus, posao me zove! (Odlazi zvizdeći.) 3. POJAVA (Gospođe Bapić, Vapić i Pabić) MME PABIĆ: Jeste li vi urednik Zemlje? SUČIĆ: Jesam i nisam. Za vas jesam. Na službu! MME PABIĆ (damama): Pardon! (Sučiću na strani) Uvrstite ovo, molim vas, i ispravite gdje treba. Autor je urednička i moja tajna. SUČIĆ (čita): »U ovom malom, ali velikom mjestu. . . jezičac — supruga pijanca Vapića« . . . (Gospođi Bapić) A što vi izvoljevate? MME BAPIĆ (damama): Pardon! (Sučiću na strani) štampajte tu malenkost, molim vas! Autor je vaša i moja tajna. SUČIĆ (čita): »U ovom neznatnom, ali znatnom trgovišču otro­ van jezik. . . supruge kripla Pabića...« Izvrsno! To spada u ru­ briku Socijalni livot. (Prema gospođi Vapić) A čime mogu vas služiti? MME VAPIĆ (damama): Enčuldige, libe Ploni. Enčuldige, libe Rozi. (Sučiću) Štampajte tu pikantnost. Autor, čovjek delikatnog položaja, ostaje urednička tajna, zar ne? SUČIĆ (čita): »U ovom moralnom, ali pokvarenom gradiću Bukovici. . . infamna jezičina.. . Supruga razbijača i defraudanta B apića.. . Divno, to je prekrasan prilog za pjesničku rubriku Ladanjske idile. GĐA PABIĆ (gospođi Bapić): Pazi kako mu se nudi, pfuj, sram ju bilo! SUČIĆ: Vaši članci su prekrasni i vrlo poučni za socijalni i duševni život našeg dičnog krasnog spola, ali mogu li štampati ovo (daje papir gospođi Pabić), mogu li tiskati ovo (daje papir gospo­ đi Bapić) i mogu li tiskati ovo (daje papir gospođi Vapić). (Dame čitaju.) MME PABIĆ (gospođi Babić): Vi ste infamna osoba. MME PABIĆ (odgovara): Vi ste špuktrigl. MME VAPIĆ (gospođi Bapić): Vas je kapelan — SUČIĆ: Blagoslovio! MME BAPIĆ (gospođi Pabić): Vas je predstojnik — SUČIĆ: Odlikovao. MME PABIĆ (gospođi Vapić): Vas je kuršmid — SUČIĆ: Izliječio. (Viče) Lojzek, Lojzek, Lojzek!

280

4. POJAVA (Sluga) SUČIĆ: Ove gospođe su zabludile ovamo, pokažite im put kući. DAME: Škandaaal! BAPIĆKA: Što, zar ta bitanga da vrijeđa vas, frau fon Pabić? PABIĆKA: Što, zar taj dotepenec da vrijeđa vas, frau fon Vapić? VAPIĆKA: što, zar taj parasit da vrijeđa vas, frau fon Bapić? LOJZEK: Ote van, van! Em znate как je. (Gura ih.) DAME (izlazeći): Š kan--- daaaaaal!

5. POJAVA (Fanika) SUČIĆ: Što je opet? Ti si sasvim ubijena ... FANI: Jedna od ovih baba dobacila mi je gadnu riječ i ovo. (Daje mu novine.) Oh, ja ću noćas poginuti. Učini, molim ti se, da odmah otputujem! SUČIĆ: Ah, to je infamni mjesni listić, list Pabićev, Bapićev i Vapićev! (Čitajući) »Doktor M atizević------ bigamista — ----nekakvu šnofu iz Zagreba.. . sumnjivu drugaricu zagrebač­ kog vihtigmahera...« Pfuj! Oh, ne plači i oprosti mi, oprosti! Ja sam svemu kriv! Pomisli na Eugena i Matildu i pij sa mnom gor­ ku ovu čašu! Zar m i nisi uvijek govorila da samo kukavice raču­ naju sa javnim mnijenjem kad je fabrikat podlaca? FANI: Kad to pročita, šta će m isliti dragi Fusinato? SUČIĆ: Ti ga dakle ljubiš, odista! FANI: Ubila bih svakoga koji ga ne trpi! Ja bih mu dala sve! Ja sam — ja sam — ja sam mu već dala sve! SUČIĆ (krikne): Aah!. . . Što, da mu nisi dala i novaca. . . FANI: Jest, i novac, sav svoj novac mu dadoh, jer nije imao kod sebe, žureći se na — SUČIĆ (u divljem smijehu): Na kolodvor, na kolodvor! ... Pravo imaš, Fančika: smrt svima koji mrze što m i ljubim o! .. . Teško onome ко bi dirnuo u tebe, Fani, prijateljice moja, Fanči, mala moja Fančika! A sad, pamet u glavu! Eugen će se vjeriti sa Matildom, a za ostalo bit će moja briga!

281

FANI: Janko, nikad nisi tako govorio! Sad te se bojim i ra­ zumijem da te se plaše i drugi. SUČIĆ: Moji djedovi bijahu ljuti uskoci.. . Uh — krv mi pomračuje vid, žuč mi se cijedi niz suvi jezik, mučno mi je! (Zvuk Bolove harfe.) FANI: Ah — kako divno tuguje vjetar kroz Eolovu harfu. Žmarci mi sve plaze po kostima! Ah, kako je tu strašno lijepo i strašno žalosno. SUČIĆ: To ti šalje bogzna otkale vjetrom pozdrav neodoljivi Amerikanac. 6. POJAVA (Taf-taf automobila. Sunce zalazi. Matizević i Matilda vode ispod ruke staru damu pl. Humsku u papendekelskoj pozlaćenoj kruni, fantastičnom šarenom ruhu sa »repom«, sa drvenini mačem u desnici) FANIKA: Mi smo u začaranom carstvu? Sto je ovo? SUČIĆ: Tetica, Matildina dobročiniteljica. Sasvim je poludje­ la! Sirota! MATIZEVIĆ (dajući im znakove): Njena Svjetlost Gospoja Kraljica! HUMSKA (doktoru): Vi ste ban Paližna, je li? MATIZEVIĆ: Jest, svijetla kraljice... Oprostite mi, nužda za­ kon mijenja. HUMSKA (Sučiću, što pred njom već kleči sa Fanikom): A tko je taj dobričina? Aha — vaš dvorski lakrdijaš. Na ludoj glavi mu crvena kapa sa ludim praporcem, u ludim ustima mu ludi, cr­ veni lakrdijaški praporac jezik. Smiješ se ko dijete, a gledaš ko starac. SUČIĆ: Jest, Vaša Svjetlosti. Ja sam humoran i umoran. MATIZEVIĆ (Sučiću): Ne spomeni nikako riječi s i n. HUMSKA (Faniki): A tko si ti, zaklano janje moje? Tvoje očice su tužne zvjezdice. O, kako ti gori čelo, djevo mila, Kolombino toga Pierrota, tužna dušo ovog mog tužnog kraja! (Cjeliva je u čelo.) MATILDA: Idem gore da zasviram nešto nježno. To je umiru­ je. (Humskoj) Tvoja grofica ide da ti donese pregršt zvukova. ..

282

7. POJAVA HUMSKA: Muzika, slatka muzika je zvuk i krilo bez ptičice. MATIZEVIĆ (Sučiću i Faniki): Čuvaj mi, Janko, staricu kao oko u glavi. Naskoro će doći radost i veselje ovim našim sjetnim zarukama, m ojim i vašim, Fani! (Odlazi.)

8. POJAVA FANI: Da mu ti nisi štogod govorio о Fusinatu? SUČIĆ: Ne, nisam. Mario plemić Fusinato-Bjelodlačić svaka­ ko će te iznenaditi, ali ne večeras. Za sve se već tvoj Janko pobri­ nuo. Kako li mi ono reče: Nek crknu svi što smetaju našoj velikoj ljubavi! Oh — trista mu muka — O, bože moj! (čuje se preko balkona iz gornjeg kata Mozartova »Sonata quasi una fantasia«.) FANI: Bože, kako je tu strašno lijepo! (Sunce je zašlo. Sumračje.) HUMSKA: Odvežite me u crnoj, baršunastoj barci na tamne, mekane pučine, jer me zove dvojnica i siringa, jer me mami sunce na rosnoj, mekanoj, baršunastoj ruži. Tišina zvoni, zvoni i zvoni čežnjom tišine i dubokoga, beskrajnoga mira. Zatvorite i slušaj­ te mir i svoju tajanstvenu tišinu! Otiđite svi vi što nemate teške, kao zlato sunčane duše, jer će vas ubiti melodija srečnih, dalekih, tamnih i sjajnih pučina u tišinama svete ljepote, nijeme od vla­ stitog blaga. More, neizmjerna voda, nosi tihi grimiz svoga i Dijaninog neoskvrnutog plašta. Dubljine čeznu za zadivljenim ćutanjima umorne, kraljevske duše, blažene u kraljevskoj sitosti, a mje­ sečina nosi, tužno, samotno i polagano, baršunasti, tamni purpur moje barke prama tebi, otoče blaženih, prama tebi, rosna Kiterejo, boginjo čarobnih ostrva, prama vama, Zante i Alicante...

9. POJAVA (Angelus. Na balkonu pojavljuje se doktor s Matildom. Iz parka doklima napiti Vudrić sa gitarom, u surci, blenuvši u Humsku kao gromom porazen) HUMSKA: Kao narodi, kao sudbine cvjetaju zvijezde i sazri­ jevaju, padajući na svetu i ojađenu moju krunu. 283

VUDRIĆ: Kraljice, draga kraljice moja! (Ljubi jo j skute i ru­ kave, metanišući.) HUMSKA: Mi smo, dakle, dojezdili sa Kleka na cmoškolskoj kabanici? Misli moja, pjesmo moja, uzdanice m oja — da si m i zdravo, Grabancijašu, moj sinko!

10. POJAVA (Matilda i doktor iščezavaju) VUDRIĆ (u silnoj ekstazi): Dakle, ipak te mogu okom dirnuti, dušo groba i zipke, zemlje i naroda! Suzama cjelivam prah umor­ ne postole tvoje! Kraljice i boginjo, jedina molitvo moja! Na ko­ jem oltaru — reci, izgubljeni drevni zvuče — da ti prinesem žrtvu žića moga? Kamo da te vrgnem, mlijeko, kamo, u koja pusta nje­ dra da te sakrijem, suzo, kamo da te vodim, m ila i premila majko moja, K roacijo!. . .

11.

POJAVA

(Matilda i Matizević. Mjesečina) HUMSKA: Ti si patetično nisko, vrlo patetično nisko pao, moj sinko! VUDRIĆ: Do crne zemlje i još dublje. HUMSKA: Ha — eno ga — oblak — munja, gräd, grom — Ah, sinko! — Idu na nas — Ide Antikrst — Miserere — VUDRIĆ (skače na noge i vadi škljocu): Gdje je dušmanin — — Ah — tu je! (Maše kebom po uzduhu.) Bježiš li, h u ljo !. . . Za mnom, junaci, za mnom! (Iščezava nesigurnim korakom.)

12. POJAVA LOJZEK (odvodeći s Pepicom oprezno Humsku ispod ruke): I dijak Vudrić je vudren как ova baba. Bog je napravil žensku radi vraga, ne radi človeka. Nazajdnič bum samo ja pri zdravoj pameti ostal, pokehdob su i moj gospon denes malo (rukom na čelo). Još ne znam kojoj od ovih dveh pue buju s perstenom valuvali. Ovoj staroj z škamiclinom na glaviru bormeš ne bu. Se je denes nekak naopak. Se znaš как je! (Odlaze.) 284

13. POJAVA MATILDA: Fani, vi kao djevojka jedina pojmite moju sreću. FANI: Pojmim, a gdje je gospodin Fusinato? MATILDA: Ne znam. Kako ga nađoh, tako ga izgubih. SUČIĆ: Kao šuplju krajcaru. MATILDA: Da! Samo što sa tom grešljom izgubih i svoju kesu! MATIZEVIĆ: Lasno za kesu! Oh, draga moja djeco, sve je to san! Recite mi je li to java ili nije? FANIKA: I ja se moram štipati, da se osvjedočim e ne sa­ njam. Ova blaga noć, ovo — SUČIĆ: Ovo blago nebo, ovaj park sa gnijezdima, jecajući od ljubavi, sa granjem, dršćući od ljubavi, ove dvije plemenite i pametne zaljubljene dame, ova dva prijatelja, ovaj zaselak, me­ kan kao zaljubljen svileni jastuk: sve ovo je odista san, poznata pjesnička priča; sve ovo je finale iz Mletačkog trgovca. FANIKA: I sad samo treba da dođe Judaš, pa da mi odreže funtu srca. MATILDA: I vi imate snage јоб i za šalu! Vidi se da nikad niste trpjeli kao ja! (Odlazi s Matizevićem ispod ruke.) 14. POJAVA SUČIĆ: 1 sada se mi ne usuđujemo pogledati jedno drugome u oči, a još juče se sastadosmo kao brat i sestra rođena! što mi nisi о svemu pisala, što si me slàgala? U laži su kratke noge. FANIKA: Tvoje su duže od mojih. SUČIĆ: Ti večeras imaš i duha. FANIKA: To sve čini ljubav! SUČIĆ: Imaš, kako vidim, dara za Ksantipu. FANIKA: Šta ću kad imam pred sobom Mudarca. Ti kao da si ljubomoran. SUČIĆ: Tvoje pretenzije prekoračuju moje prijateljstvo. FANIKA: Janko, tako ti mene i tebe, budi sklon Fusinatu kao i meni! SUČIĆ: Pa to se razumije!! Kumovat ću vašoj djeci i najstariji zvat će se kao ja, Janko, a na krizmi Eugen. 285

FANIKA (pada mu oko vrata): O Janko, Janko, jedini moj prijatelju! SUČIĆ (cjelivajući je po kosi): O Fančika, Fančika moja draga! (Zvuk daleke seoske pjesme. Dolazi ispod ruke. Matilda sa doktorom.)

15. POJAVA MATILDA: Ovi se ne ženiraju . . . MATIZEVIĆ: Gledam, i vjeruj mi da ne vjerujem svojim očima! O, kako Janko mora biti srečan! (Sučić s Fantkom išče­ zava.) 16. POJAVA (Lojzek, predaje novine doktoru) LOJZEK: Moj gospon, to im pošilaju gospon plebanuš naj taki pročitaju. MATIZEVIĆ: Večeras ne čitam ništa. (Lojzek odlazi.)

17. POJAVA MATILDA: Ali ja želim čitati. Molim te — MATIZEVIĆ: Sto će ti to? MATILDA: Sto? Ti već sada skrivaš stvari preda mnom! (Uzi­ ma mu novine iz džepa i Čita. . .) Pa to je infamija! U zagrebačkom jednom listu čitam da sam tvoja, a u drugom da sam Fusinatova vjerenica. 18. POJAVA (Sučić sa Fantkom) MATILDA (došljacima): Evo, gledajte tu infam iju! (Pokazuje novine.) SUČIĆ: Pardon, ja sam poslao jučer noticu о Eugenovim zarukama Vidiku u razumljivoj dobroj namjeri. 286

MATIZEVIĆ: Ali ko je poslao ovo u Domorodni list? FANIKA: Ja! (Strava...) SUČIĆ: Zašto učini to, nesrečnice? FANIKA: U razumljivoj dobroj namjeri kao i ti. Da pospješim zaruke gospodina doktora sa gospodičnom.. . SUČIĆ: Eugene, Matildo, oprostite jo j! Ne zna, sirotica, šta čini! Tä ona ljubi! (Iz dvorišta čuje se drmeš. Zapuca veselo puška.) MATIZEVIĆ: Večeras nek se vâljâ. (Klekne pred Matildom.) Tildica, od danas ti robujem. SUČIĆ (Faniki, tiho): Ne izdajmo se. Ulogu treba još večeras igrati zbog Eugena. (Klekne pred njom.) Fančika, od večeras ti robujem dušom i tijelom, i propast onima koji su nam na putu, moja draga Fanika. (Čuju se gajde i vreva iz dvorišta.) MATILDA (dižući i cjelivajući doktora): Od danas pa do groba!

19.

POJAVA

(Dva detektiva, oruznik i Fusinato) PRVI DETEKTIV: Gospodine doktore, u ime zakona, nalazi li se ovdje neki Janko Sučić?. . . Fusinato, uhićen jutros zbog te­ škog zločina raznih prevara, tvrdi da mu je spomenuti Sučić dao sredstva za bijeg, postavši tako njegovim jatakom i sukrivcem. FUSINATO: Sučić, bez zanimanja, tamo je s onom ženskom što ovdje ljubaka s dragim m o j e zaručnice i sa spomenutim Jankom Sučićem, inače poznatim parasitom. FANI: Mario! (Onesviještena.) SUČIĆ: Jest. Ja sam dao Fusinatu, gospodinu sa zanimanjem, novaca za inkognitsko putešestvije u inozemstvo. . . Vodite me, gospodo! Jenio, čuvaj Faniku i budi srećan! FUSINATO: Jenio, čuvaj mi Faniku! Moram na kolodvor. (Odlazi sa detektivima, žandarom i Sučićem.) Fani, dušo, sjeti me se kojim paklecom finfundzipcigera ...

287

20. POJAVA MATIZEVIĆ (Faniki): Umirite se, bit će bolje. FANIKA: Ne trebam v a š e pomoći. Sad znam sve! Sučić je vama za volju dignuo novinarsku viku proti Fusinatu. Fusinato mi je to rekao i sad vidim da nije lagao. Vi upropastiste zbog ove fine frajle njega, mene i Sučića. Evo vam je, sad je metnite u okvir, tu spletkašicu, što s talmi-zaručnicima hvata svoje stare ljubavnike. (Klecajući odlazi·) 21. POJAVA MATILDA: Je 1’ sve to istina. . . Vi ćutite? (H rli za Fanikom.) Fani, Fani, evo vam doktora! Vi ste ionako angažovani za veče­ rašnju vrlo uspjelu zabavu. (Odlazi.)

(Zavjesa)

288

PRILOZI

NAPOM ENE

О SVESKU

DRUGOM

NOVELE, HUMORESKE, SATIRE Već u književnim svojim počecima razlikovao se Matoš od većine književnih poletaraca: nije kao većina njih započeo s objavljivanjem pjesama nego se u književnosti prvi put javio pričom Moć savjesti u 33. broju Vijenca, 13. kolovoza 1892, s potpisom: A M-š. Bio je tada navršio osamnaest godina, vratio se iz Beča, gdje je proboravio pola godine na Vojnom veterinarskom institutu. Govoreći о đačkim svojim danima ovaj svoj prvi književni nastup spomenuo je Matoš u ulomku Nedovršene autobiografije: »...Smatrao sam se izopćenikom i bio sam 1892. prvi put štampan u uglednom Vijencu, i to onda kada ba­ lavcima bijahu otvoreni samo stupci Bršljana i Pobratima.« I u čitavoj svojoj književnoj djelatnosti, u razdoblju većem od dva desetljeća, Matoš će ostati, sve do kraja, vjeran pisanju priča, »skica i sličica«, kako ih on u početku nazivaše. U svemu ih je napisao šezdesetak, od kojih je mogao tek nešto više od polovice objaviti u svojim knjigama: šest u Iverju (1899), šest u Novom Iverju (1900) i osamnaest u Umornim pričama (1909). Poslije izlaska triju ovih fylatoševih knjiga objavljene su još tri njegove knjižice u izdanju »Humorističke knjižnice« (izdavač prof. Milivoj Blažeković koji će 1923. izdati i Matoševe Pjesme); u knjižicama je objavljeno osam Matoševih humoreski i satira: T ri h u m o r e s k e (Humoristička knjižnica, br. 13—14, str. 1—18; Zagreb, rujan 1909): život za milijune (Narodne novine, 17. VII. 1909), štakor (Hrvatska smotra, 10. i 25. V. 1909) i Ja pucam! (Hrvatska smotra, 10. i 25. V. 1909); M o r a l i s t a i d r u g e s a t i r e (Humoristička knjižnica, br. 39, str. 3—21; Zagreb [1911]: Moralista (Narodne novine, 11. VII. 1911), Starinsko pripečenje (Hrvatska sloboda, 15. IV. 1911), Iz Eldorada (Hrvatska sloboda, 4. III. 1911), Mrtvi Uvi i polumrtvi (Hrvatska sloboda, 19. V III. 1911), Zagrebački Baedeker (Hrvatska sloboda, 16. IX. 1911) i šipci (23 epigrama; Hrvatska sloboda, 21. X. 1911). Na omotnoj je strani knjižice Matoševa karikatura, sa štapinom, od Branimira Petroviča; karikatura je u istoj veličini reproducirana i u Nedjeljnim novostima 24. III. 1912. u intervjuu Uz crnu kavu s 19*

291

A,. G. Matošem (v. Sv. V. Sabranih djela); na kraju intervjua objav­ ljena je ova reklama: »A. G. Matoš: Moralista i druge satire. Popularni naš humorista i satiričar A. G. Matoš napisao je nekoliko vrlo amizantnih sa­ stavaka u lakom feuilletonskom stilu. Ima među njima i nekoliko kajkavskih, koje će osobito za Zagrepčane imati poseban čar (»Zagrebački Baedecker«, »Starinsko pripečenje«). Uz to se na­ stavlja izvrstan humoristični roman »Općinsko dijete« od našeg nedavnog gosta B. Nušića. Preporučamo našim čitateljima taj originalni broj »Humoristične knjižnice«, koji donosi izvrsnu karikaturu Matoševu od Florijana. Cijena 30 fil.« Drugo izdanje ovih dviju knjižica objavljeno je pod naslovom Život za milijune (Humoristična knjižnica, Tečaj II, sv. 13. i 39; Za­ greb [1912]; jedino je izostavljen prilog Mrtvi živi i polumrtvi. U ovom su izdanju neka mjesta zaplijenjena u prilogu Zagrebački Baedeker (zapljene su zabilježene u varijantama priloga). Spomenutih osam humoreski i satira u našem je izdanju raspo­ ređeno na mjesta kamo pripadaju po vremenu kada je svaka pojedina prvi put objavljena. Da je Matoš namjeravao pisati još neke pripovijesti i humoreske očito se vidi u njegovim bilježnicama, ponajviše u onima iz mlađih godina. Navest ćemo ovdje popis tih nacrta izvađen iz prvih Matoševih bilježnica; u uglatim zagradama dodali smo svoje vremenske oznake о nastanku pojedinih nacrta i još neke napomene: Bilj. /. (1895—1898): [1] »U Hotelu (Skica)« [Beograd, nov. 1895]; [2] »(Pripovijest.) Svršetak: Lađa se krene, a Voda zašumi a lađa se krene ostavljajući s obadviju strana dugačke tragove kao od og­ romnih u vodu zabodenih krila. Ostadoh nijem stegnute od boli gu­ še i grudiju, ne znajući, bi[h] li plakao ili se smijao.« [Beograd, jan. 1896]; [3] »ZEMLJOTRES, 21./I. 96.« [Tekst ove humoreske iz Bilj. /. ubrzo je zatim i objavljen, u beo­ gradskoj Omladini, 28. I. 1896. Urednik Djela A. G. Matoša Julije Benešić objavio je ovu humoresku u XI. knjizi, Priče i impresije (1940), donijevši tekst iz bilježnice, s napomenom: »Dosad nije ova stvar ni­ gdje štampana«.]; [4] »Humoreska: U »N« dolazi slavan, čuveni amerikanski pje­ vač A.. . i t. d. On nije bio u Americi, rodio se u »N«-u«. [Beograd, febr. 1896]; [5] Moji radovi: San (Moć savjesti) u »Vijencu«, »D-dur sonata« (Obzor), »Odisije«, »Strašna opklada« (Pobratim), »Junačka smrt« (De­ lo), »Feljton« (Dnevni list), »Nasamarili ga« (Nada), »Čestitka« (Bran­ kovo Kolo)«. [Beograd, jun 1896]. [Matoš ovdje nije naveo sve što je do tog vremena objavio, npr. ne spominje Zemljotres, štampan 28. I. 1896. Evo potpunijih obavje­ štenja о tim sastavcima: San je pod naslovom Moć savjesti objavljen u Vijencu 13. V III. 1892. pa u Iverju 1899. i u Sv. I. Sabranih djela 1973; 292

— D-dur sonata u Obzoru 5. i 7. XI. 1892. i u Sv. II. Sabranih djela 1973; — Odisije u beogradskom Pobratimu 5. V. — 19. V. 1895. i u Sv. II. Sabranih djela 1973; — Strašna oklada (pod naslovom Grozna opklada) u beogradskom Pobratimu 2. VI. 1895. i u Sv. II. Sabranih djela 1973; — Junačka smrt u Delu, septembar 1895, u Iverju 1899. pod naslovom Kip domovine leta 188* i u Sv. I. Sabranih djela 1973; — Feljton, pod glavnim naslovom Nikad više!, u Dnevnom listu 13. XI. 1895. i u Sv. XV. Sabranih djela 1973; — Nasamarili ga u sarajevskoj Nadi 15. X II. 1895. i u Sv. II. Sabranih djela 1973; — čestitka u Brankovu kolu 11. VI. 1896. pa u Iverju 1899. i u Sv. I. Sabranih djela 1973.]; [6] »Dao sam »Lasti« crticu »Materina ljubav«. [Beograd, apr. 1897] [Unatoč višegodišnjim traganjima za časopisom Lasta, za brojem u kojemu je objavljena Materina ljubav, taj se broj nije našao ni u Beogradu ni u Novom Sadu; navedena crtica, prema tome, nije mogla biti uvrštena u Sabrana djela.] [7] »21. IX. 97. svršio sam satiru »Iluzija«, koju poslah »Nar. no­ vinama«. [Ova satira nije objavljena u Narodnim novinama; izgubljena je. Nema je, razumije se, ni u Sabranim djelima.] Bilj. II. (1898—24. VII. 1899): [8] »Imam ideju za 3 božične priče: Muzikant, Đak i pseto, Uskrsnula. Ideja za Bakalinovu kaćiperku«. [ženeva, 1898]; [9] »29. V. pripovijedao gđici Seifert jednu svoju novelu, a ona plakaše. [Ženeva, 1899] Bilj. IV. (1899—1902): [10] »Sujet: Dobrotvori (u Parizu austr. društvo).« [11] »Sujet: Radić se vraća slijep u selo...« Bilo je Matoševih novela već napisanih, dovršenih, koje su se iz­ gubile, nestale u uredništvima pojedinih publikacija kamo ih je poslao da budu objavljene; vidi se to iz nekih pisama, npr. u pismu Janku Ibleru, uredniku Narodnih novina, javljao je: »S ovim Vam pismom šaljem za »N. n.« 1. dio »Iz moje putničke torbe« (ako se ovog momenta ne varam u naslovu). Bit će to serija (tri-četiri) novela, proizašlih iz dodira sa čudnovatim ljudima — dakle realnih impresija. Tragika će se ispreplesti s humorom, pripovijesti plastičnog sadržaja sa psiholo­ škim i fantastičnim crticama, kojima je glavni sujet utisak ili misao. Držim da će to zainteresovati i Vas i Vaše čitatelje. Za 3—4 dana poslat ću Vam nastavak. Molim Vas da to što prije štampate — iz dobro poznatih razloga.« (Ženeva, 17. X. 1898.) Ove novele niti su štampane niti im se ušlo u trag. A novela Pored cilja također nije dosad štampana, ali joj se ušlo u trag. Imala je ona neobičnu sudbinu! Počelo je ovako: Matoš je ljeti 1903. poslao priču Pored cilja u Sarajevo, uredništvu Nade, ali mu je rukopis vraćen, kako se zna iz njegova pisma Andriji Milčinoviću: »Prekjuče mi Nada vratila priču Pored cilja sa pismom, da me ovaj put ne može, kao obično, odmah platiti. Taj honorar bijaše posljednja moja nada. Priču sam danas poslao Dežmanu sa molbom da mi izradi ili od Vijenca ili od društva Vesne 100 kruna zajma. Lijepo će mi ići 293

ako se ogluši na moj vapaj.« (Pariz, 1. X. 1903.) Kad je priča Pored cilja iz Sarajeva stigla ponovno u Pariz, Matoš je šalje u Zagreb jav­ ljajući se pismom uredniku Vijenca dru Milivoju Dežmanu (1873—1940): »Evo Vam jednog omašnijeg rukopisa i jedne molbe... Držim da sam Vam se pričom On sasvim odužio za dojakošnje honorare. Pored cilja će, štampano, iznijeti oko 70 kruna. No meni sa tom svotom ovaj put nije pomognuto. Dugujem...« (Pariz, 14 r. Guisarde, 30. rujna 1903.) Dežman je priču On objavio u Vijencu 15. XI. 1903. Vijenac je izlazio još do kraja 1903. a novela Pored cilja — nije štampana. Ostala je u Dežmana. Je li se Matoš za tu svoju novelu zanimao u posljednjem desetljeću svog vijeka, tko bi znao. Ali Dežman je, i nakon više od četvrt stoljeća otkako mu je Matoš tu novelu poslao, о njenom objav­ ljivanju vodio brigu, no uzalud. U knjizi Zapisnika Društva hrvatskih književnika (29. IX. 1922—17. II. 1931), u Zapisniku 7. redovne sjed­ nice odbora DHK (Predsj. Dežman, Tajnik Esih) od 2. studenoga 1929. zabilježeno je: »Dr. Dežman spominje da ima zapisnike о početku rada DHK, i u rukopisu jednu Matoševu novelu, koja svojedobno nije mogla izaći radi cenzure. Predlaže da se ta novela uz biografiju Matoša izda pred Božić. Odbor ovlaštuje Ljubu Wiesnera, da se s bratom A. G. Matoša dogovori glede odstupa autorskog prava«. (Spomenuta knjiga Zapisnika DHK u Institutu za književnost i teatrologiju. Koliko znamo, Dežmanov je prijedlog ostao samo prijedlog.) Nastavilo se ovako: »Dežman je sebi, između dva rata, sagradio kuću na Korčuli, u gradu Korčuli, kamo je iz Zagreba dopremio bogatu književnu ostavštinu svog oca Ivana Dežmana, šenoina prijatelja, liječnika, i svoju. Poslije smrti Dežmanove, a za vrijeme drugoga svjetskog rata, u Korčuli je živjela njegova udovica koju su Nijemci, uselivši se u njenu kuću. izagnali iz grada, zajedno s brojnim Korčulanima. Ostavštinu obojice Dežmana, koja je bila u ladicama velikog starinskog pisaćeg stola, dao je njemački oficir izbaciti nedaleko od kuće, gdje je ta ostavština (autografi, pisma, fotografije i dr.) ležala mjesecima, izložena suncu i nevremenu, nečuvana, sve do odlaska Nijemaca 1943. Kad se zatim gospođa Dežman vratila u svoju kuću, upozorili su je da se njeni »ko* jekakvi papiri« nalaze — »na onoj hrpi tamo«, a ona je, razumije se, pokupila ono što je preostalo. Ali, tko zna koliko je »tih papira« nestalo zauvijek?...« (Ovaj historijat, zabilježen prema riječima prof. Ljube Babića, koji je posredovao oko otkupa Dežmanove ostavštine, objavio sam u Slavističnoj reviji posvećenoj 50. obljetnici Cankareve smrti, u svom prilogu Pisma Ivana Cankara Milivoju Dežmanu; Slavistična revija, XVII, št. 1, str. 314; Ljubljana 1969.) Godine 1953. od udovice je Dežmanove, iz Korčule, otkupljena ostavština Ivana i Milivoja Dež­ mana, i pohranjena u Arhivu Instituta za književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. U ostavštini Milivoja Dežmana, iz­ među ostaloga, nađeni su i Matoševi rukopisi: u potpunosti sačuvan autograf priče On, objavljene u Vijencu, i autograf novele Pored cilja, nepotpun. »Izgubljene su sve strane osim str. 65 i 67—72. uklj.« Tako sam zabilježio u Katalogu Izložbe A. G. MATOŠ (str. 23) na kojoj su, u Dvorani Instituta za književnost, od 28. XI. 1954. do 28. I. 1955, bila izložena oba autografa: On i Pored cilja. Nije li za žaljenje: već objav­ 294

ljena novela On sačuvana je u cjelini, a od neobjavljene, Pored cilja, ostalo je samo sedam strana autografa, vjerojatno pri završetku novele. U Korčuli, gdje je novela Pored cilja bila godinama, tamo je i nestao najveći njezin dio, a ostatak od sedam strana ponovno je vraćen u Zagreb, kamo ga je Matoš iz Pariza bio poslao prije pola stoljeća. Najposlije, sedamdeset godina nakon nastanka, а о stotoj obljetnici Matoševa rođenja, prvi put se objavljuju sačuvani fragmenti novele Pored cilja u Sv. II. Sabranih djela. Za još jednu Matoševu novelu, za Povratak, može se kazati da je izgubljena. О njoj se zna jedino iz dvaju Matoševih pisama Andriji Milčinoviću, iz 1904. godine: »Ima perioda, kada mi se knjige upravo gade, te ne mogu pojmiti najobičnijega članka u žurnalu. I sada me uhvatio taj grdni nemir i iscijedio sam ga u priči Povratak. Povratak me vrlo raduje, uspio je.« (Pariz, 3. V. 1904.) A nakon tri tjedna Matoš ponovno piše Milčinoviću: »...Pokret mi je jedva jedvice poslao bro­ jeve gdje sam štampan. Pošto mi se list relativno sviđa (više od po­ stupaka Redakcije), poslah oveću priču Povratak i unatoč tolikim re­ klamacijama nema ni odgovora. Strahota, ako se taj veliki rad za­ metnuo! Kopije nemam (po običaju)...« (Pariz, 14. r. Guisarde, 25. VI. 1904.) No, u književnoj ostavštini Matoševoj nađeno je nekoliko njegovih pripovjedačkih proza, dovršenih i djelomično izgubljenih; osim dviju proza (zapravo samo svršetka jedne, jer je samo on sačuvan, i frag­ menata novele Pored cilja) ostale tri su postumno već objavljene. Bilo bi zanimljivo znati zašto Matoš oveći svoj rukopis, napisan za boravka u Parizu, nije objavio nego ga čuvao do kraja života (ili je rukopis, poslije smrti Matoševe, pronađen u nekom uredništvu?); taj rukopis, kad je bio cjelovit, imao je 39 paginiranih strana; strane 1—23. i str. 31. izgubljene su pa se ne zna što je bilo na prvih dvadesetak strana; na str. 24. i 25. završetak je teksta s nepoznatim naslovom (dosad neobjavljen), na stranama 26. do 30. rukopis je proze Magla, kojoj je svršetak, 31. strana, izgubljen, i najposlije na stranama 32. do 39. ru­ kopis je proze Domovina, s napomenom ispod Matoševa potpisa: »Za­ branjuje se ispravljati ma išta u rukopisu«. Obje ove proze, zajedno s feljtonom Tragedije i idile, prvi put su objavljene u časopisu Kritika (II, br. 4, Zagreb, april 1921; Urednici: Milan Begović i Ljubo Wiesner). Proze su popraćene bilješkom Matoševa postuma (str. 152), vjerojatno iz Wiesnerova pera: »Rukopis neobjelodanjenih radova A. G. Matoša dobilo je ured­ ništvo »Kritike« dobrotom i susretijivošću porodice. Domovina je potpuna cjelina (na kraju rukopisa nalazi se značajan piščev dodatak: »Zabranjuje se ispravljati ma išta u rukopisu!«), a od Magle, sudeći po manuskriptu, manjkati će tek par redaka ka­ kvog matoševski nenadanog završetka. Te su dvije stvari, vidi se, napisane još za prvih dana autorova pariškog boravka, krajem 1899. ili početkom 1900., kada Matoš stanovaše još u sirotinjskom Popincourtu, u blizini glasovite tamnice. — Tragedije i idile ne­ dovršen su feljton, napisan ljevicom za novine jamačno pod svježim dojmom poznatog Dojčićevog atentata.« 295

Po drugi put se Magla i Domovina objavljuju u Sv. II. Sabranih djela, a Tragedije i idile u Sv. XVI. Sabranih djela. I posljednja Matoševa novela, objavljena također postumno, ima svoj osobiti historijat. Riječ je о noveli Za narod, rukopisu od 86 paginiranih strana: naslov novele napisao je Matoš, strane 1—56 pisala je nepoznata ruka, ali s Matoševim ispravcima i dopunama (46. strana, završetak II. poglavlja, Matošev je autograf), a strane 57. do kraja, do strane 86, također su autograf Matošev. — Novela Za narod prvi put je izišla u zagrebačkom Jutarnjem listu 24. prosinca 1924. Ispod naslova novele napisao je Ed popratnu bilješku koju u cijelosti citira Branko Vodnik u svom članku Posljednja novela A. G. Matoša, objav­ ljenom u Jugoslavenskoj njivi (IX, knj. I, br. 1, str. 32) 1. januara 1925. Članak prof. dra Branka Vodnika (1879—1926), Matoševa prijatelja, pa neprijatelja, pa opet prijatelja, značajan je i za genezu novele Za narod i za druge neke pojedinosti u kojima je i sam sudjelovao, a u svezi su s Matošem; zato se taj članak i donosi ovdje: »U božičnom broju »Jutarnjeg lista« (24. X II. 1924.) izašla je dosad neštampana novela A. G. Matoša »Za narod!«, i to s ovom popratnom bilješkom: Novela »Za Narod« nije do sada nigdje objelodanjena. Ruko­ pis novele nalazio se kod Matice hrvatske kamo ga je svoje­ vremeno poslao pisac. Nakon smrti Matoševe našao je rukopis g. ravnatelj Josip Pasarić, koji ga je uručio nasljednicima po­ kojnog Gustla. Teško je i približno odrediti kada je novela pi­ sana. Svakako je nastala iza godine 1904. što se dade zaključivati iz toga, što je zadnja četvrtina rukopisa pisana lijevom rukom. Prve tri četvrtine rukopisa nije pisao pisac, već su prepisivane. Iz tih znakova moglo bi se zaključiti, da je novela pisana i u dva navrata. Inače о samoj noveli i njenom postanku nije se moglo naći tragova u piščevim bilješkama u bilježnicama, koje inače sadržavaju mnogo zanimivosti о radu i postanju raznih Matoševih djela. Zasluzi g. ravnatelja i pukom slučaju ima se zahvaliti da je ostala sačuvana ova novela, koja nakon moguće dva decenija svoga postanja prvi puta dolazi u ruke čitalaca. Ja sam se često uvjerio kako se о našim književnicima, odmah poslije njihove smrti, stvaraju čitave legende, makar su za života bili gaženi od svake blatne noge. Tako i ovdje. U tim recima nema više ni traga istini. Sve se pretvorilo u priču. Zato treba da kažem što znam pozitivno о Matoševoj noveli »Za narod!«, koja je to važnija jer je — posljednja njegova novela. A. G. Matoš mi se često jadao, kako teško lijevom rukom piše, i to bijaše njegov argumenat zašto je počeo u posljednje vrijeme svoga rada pisati stihove. Pjesmu nije teško napisati, a ona može da kaže više od deset feljtona. Ja sam kao urednik književnih izdanja Matice hrvatske priredio VII. knjigu »Hrvatskoga kola« (Zagreb, 1912), koju je kritika i publika veoma lijepo primila. U knjizi izišlo je više jakih nove­ la. Tadašnji predsjednik Matice hrvatske dr. О. Kučera htio je, i to s pravom, da taj almanah izađe svake godine. Ali za god. 1913. nije to 296

bilo moguće radi moje »Povijesti hrvatske književnosti«, uz koju s financijalnih razloga nije mogao izaći almanah »Hrvatsko kolo«, no zato je on svakako trebao da izađe među izdanjima za god. 1914, dakle oko Božića 1914. Ja sam za taj almanah počeo raditi već u jesen 1913, pa sam opet nastojao da u njemu bude naročito istaknuta novela. Zato sam zamolio i nagovorio A. G. Matoša da mi za almanah napiše jednu novelu. Iako je on već vrlo teško pisao, on ju je napisao. Bila je to novela »Za narod!«. Mislim da je to bilo potkraj g. 1913. Svakako tačno pamtim da je honorar za tu novelu primio kao nesumnjivo po­ sljednji svoj honorar za literarni rad, s tužnim osmijehom na licu, u bolnici, teško bolestan, ne mnogo prije svoje smrti, a on je umro 17.marta 1914. Među blagajničkim spisima Matice hrvatske mora biti njegova priznanica, koju sam ja napisao, a on je imao jedva toliko sile da je nekako potpiše. A. G. Matoš više je umirao nego živio od honorara i od predujmova na honorar, pa ipak su honorari bili svečani trenuci njegova života. Zato bi tu posljednju njegovu priznanicu na honorar valjalo sačuvati s njegovom književnom ostavštinom. Netačno je zabilježeno, da je poslije smrti Matoševe rukopis novele u Matici hrvatskoj »našao« J. Pasarič, pa da njegovoj »zasluzi« i »pu­ kom slučaju« imamo zahvaliti što se ona sačuvala. Ja sam kao urednik izdanja Matice hrvatske novelu »Za narod!« sa svim poda­ cima unio u registar Matičinih rukopisa i stavio je u ormar među ostale primljene rukopise, a poslije je sve to preuzeo od mene J. Pasarić. Posljednjih godina, kad više nisam imao nikakvih veza sa Maticom hrvatskom, ja sam više puta upozorio pojedince da bi trebalo objelodaniti posljednju Matoševu novelu. I pokojnikovu sam bratu 0 tome govorio prije nekoliko godina. Matičina izdanja za 1914. god. zapela su radi svjetskoga rata, za više godina, pa se nije moglo ni misliti na izdanje »Hrvatskoga kola«. Matica bi tada bila novelu »Za narod!« predala »Savremeniku«, ali ni on je ne bi mogao objelodaniti radi onog odlomka gdje pisac, politički neslobodan, svom junaku hrvatskom učitelju preporučuje — bijeg u Srbiju gdje će biti slobodan i cijenjen. Meni se čini da je taj odlomak bio veći i jači, jedna snažna glori­ fikacija slobode u Srbiji iza balkanskog rata, i da je čitava novela bila Matošev autograf. Izdanje novele u »Jutarnjem listu« svakako je loše, gdjegdje puno pogrešaka i nerazumljivo, pa bi valjalo sačuvati rukopis za drugo, savjesnije izdanje u kojem književnom časopisu.« Novelu Za narod po drugi put je objavio urednik Djela A. G. Ma­ toša Julije Benešić u Knjizi XI. Priče i impresije (1940): tekst novele preuzet je iz Jutarnjeg lista (1924), sa svim ispuštanjima, pogreškama 1 promjenama koje je proveo nepoznati »cenzor« spomenutih novina. Benešić je u svojim Napomenama pored naslova Za narod stavio: (1905?), naveo da je novela »prvi put štampana iz rukopisa u Jutar­ njem listu 24. X II. 1924. br. 4632. uz ovu uvodnu bilješku:« i zatim tu bilješku citirao. (Ćudno je da Milan Matoš, koji je »Književnu ostavštinu sabrao«, uredniku nije stavio na raspolaganje i rukopis novele Za narod.) 297

Cjelovit, autentičan tekst novele Za narod objavljuje se prvi put u ovom Sv. II. Sabranih djela po rukopisu koji se, zajedno sa na­ prijed spomenutim autografima, čuva u Matoševoj književnoj ostav­ štini u Arhivu Instituta za književnost i teatrologiju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Kao mali ogled prevodilačkog umijeća, na kraju pripovjedačke Matoševe proze, donosimo jedini njegov prozni prijevod: novelu Pokolj nevinih Mauricea Maeterlincka (1862—1949). Prijevod je objavljen 1909. i 1910. u dvije publikacije: u dva broja Mlade Hrvatske te u Grabancijašu. Ispod naslova Pokolj nevinih ima napomena: »(Jedina ova Maeterlinckova priča izašla je u »Plejadi«, maja 1886)«. Matoš je, čini se, ovaj prijevod radio »na brzu ruku«, ostavivši poveći broj nedotjeranih, stilski »nezgrapnih« mjesta, koja su u našem izdanju sačuvana u obliku kako ih je prevodilac objavio; ponegdje je teško i povjerovati da je takav prijevod potpisao A. G. M. Str. 7:

D-DUR SONATA; — A. M. Obzor, X LIII, br. 253, str. 1; br. 254, str. 1; Zagreb, 5. i 7. XI. 1892. Poslije prve novele Matoševe, Moć savjesti (Vijenac, 13. V III. 1892. i Iverje 1899), ovo je druga njegova objavljena novela, pod inicijalima A. M. Bio je on tada u devetnaestoj godini. Str. 12: ODISIJE; — A. Matoš Pobratim, I, br. 2, str. 18—21; br. 3, str. 34—37, br. 4, str. 50—53; Beograd, 23. IV. (5. V.), 30. IV. (12. V.) i 7. (19) V. 1895. U Pobratimu, Listu za zabavu i književnost, urednik Janko M. Veselinovič, u broju 2. u rubrici Književne beleške, objavio je ovo: »U današnjem broju našeg lista započeli smo donositi pričicu Odisije od mladog hrvatskog pripovedača A. Matuša [sic!], od koga je do sada nekoliko pričica izišlo u hrvatskom književnom listu »Viencu«. Radujući se što smo već u drugom broju »Pobratima« mogli doneti originalnu pričicu jednog od sinova bratskog nam hrvatskog naroda, nastojaćemo da naše čitaoce upoznamo još sa nekojim mladim hrvatskim radenicima e da tako počnemo utvrđivati staru srpsko-hrvatsku slogu, i ujedno opravdamo lepo ime našeg lista, što nije učinio hrvatski »Pobratim«, da Г će učiniti srpski!...« Urednik Djela A. G. Matoša Julije Benešić, u Knj. XI. Priče i impresije (1940), u Napomenama uz D-dur sonatu, ci­ tirajući iz Matoševe Bilj. I. noticu Moji radovi (str. 319), kaže i ovo: »... Odisije i Strašna opklada izašla je u kalendaru Pobratim, što ga je izdao za god. 1895. Janko Veselinovič, no urednik ovih izdanja nije mogao doći do tog kalendara (nema ga ni Narodna biblioteka u Beogradu, ni Matica srpska u Novom Sadu, a ni Sveučilišna knjižnica u Zagrebu).« Ne na­ šavši spomenute dvije Matoševe priče Benešić ih, razumije se, nije ni mogao donijeti u svom izdanju Djela A. G. M-a. 298

Boravio sam početkom veljače 1953. šest dana u Beogradu i tražio nepoznate radove A. G. Matoša. U svom Izvještaju о istraživanju Matoševa rada u Beogradu (Ljetopis JAZU za godinu 1953. Knjiga 60. Zagreb, 1955) naveo sam, između ostalog, i ovo: »Tražeći u Narodnoj biblioteci u Beogradu Veselinovićeva Pobratima najprije među kalendarima, nisam ga mogao pro­ naći. Ali ga nađoh među drugim periodicima (Signatura: II 4551я) kao »List za zabavu i književnost«, urednik Janko M. Veselinovič. Pobratim je bio tjednik kratka vijeka: počeo je izlaziti 16. [27] aprila 1895. i u svemu je objavljeno osam brojeva...« Zatim sam u izvještaju naveo podatak о objavi Odisija u Pobratimu i citirao iz 2. broja bilješku о Matošu (vidi po­ četak ove napomene). Završio sam izvještaj о Pobratimu ovako: »A u 6. broju Pobratima (21. maja 1895) objavljena je druga pripovijest, Grozna opklada, s potpisom: Matoš. Obje ove pripovijesti dao sam prepisati pisaćim strojem pa ih zatim kolacionirao. One će biti uvrštene u Sabrana djela Matoševa (...)· (Poslije svoga povratka iz Beograda saznao sam da je Via dimir Vrana priopćio ove Matoševe pripovijesti 1943. u Sa­ rajevu; Odisije, pod nazivom Povratak Odisejev, u 1. broju Napretka (srpanj), a Groznu opkladu pod nazivom Strašna oklada u Napretkovoj knjizi X X X III, gdje je iznio i historijat ovih pripovijesti, koje je Matoš 1896. bio poslao uredništvu Nade. О svemu ovom bit će govora u Napomenama uz drugi svezak Matoševih Sabranih djela.)« [Odisije i Strašna oklada trebalo je, u početku, da budu uvršteni u neobjavljeni Svezak II. Sabranih djela, u izdanju Jugoslavenske akademije, no oni izlaze također u Svesku II. ovih Sabranih djela. U svom izvještaju rekao sam da je ove pripovijesti »Matoš 1896. bio poslao uredništvu Nade«. On je te godine uredništvu Nade poslao samo Strašnu okladu koja u Nadi nije objavljena. Detaljnije vidi u napomenama uza Strašnu okladu.] Tekst Odisija (to vrijedi i za Strasnu okladu) objavljuje se suvremenim pravopisom; izostavljena su vjerojatno ured­ nička tumačenja uz riječi: varoške kuće (opštine) i: fratri (kaluđeri). Str. 12: »Iza tuče vedrije je nebo...«: Stihovi 778—780. Njegoševa Gorskog vijenca, 1847. (U izdanju Matice hrvatske 1947. na str. 46. treći citirani stih glasi: iza plača veselije poješ.) Matoš je ispod citiranih stihova potpisao ime: Njeguš. »...hitaše., neki čovjek prama T-u«: Ne bi li ovo moglo biti početno slovo Matoševa rodnog mjesta Tovarnika? Matoš, doduše, izričito ne spominje da je pohodio Tovarnik, govoreći u svojim Uspomenama (Naši ljudi i krajevi, 1910) upravo о 299

ljetu 1894. kad se kao vojni bjegunac obreo u svom zavičaju koji je, godinu dana kasnije, i opisao u Odisiju unijevši u nj, bez sumnje, neke svoje doživljaje iz tih rujanskih dana. Nekoliko ulomaka iz Uspomena mogu jače osvijetliti o d i ­ še j a d u mladog Matoša koju je on, bar djelomično, ubrzo pokušao prikazati kao pripovjedač u svom Odisiju: »Rođen sam Srijemac, i kao Zagrepčanin nisam nikada vidio svoju kolijevku, i nije čudo što se u meni, u z'o čas, probudila ljubav za rođenom grudom. Zaboravih da sam vojnik, da sam izvan zakona... U selu Privlači blizu Vinkovaca zavolio lijepu, garavu śokicu. Ostadoh kod nje, upravo kod njene tetke ne­ koliko dana, a moj drug J-ć čekao me u Vukovaru... Odlučio sam se za Srbiju, i kako nisam imao putna troška, pređem iz Vukovara preko Dunava к mom djedu, vascijeloj Bačkoj poznatom »meštru« (učitelju) Grgi, koji je tada ljetovao u ubavom selu Plavni, kraj dunavskog rita... Moji rođaci, bački seljani, lijepo me ugostiše, i za tri dana vratim se preko Vukovara u Mitroviču...« — Tih dana, u jednome mjestu (u kojemu?) vidio je Matoš na nekoj kući »krečom našarane riječi«: ...T una Matizević, gazda..., a ovo prezime (Matize­ vić!) spomenut će on i kasnije, u aktovki U pojutarje (Pokret, 1904), u kojoj se clown Griffith otkriva Agnezi Majtanićki kao Nikola Matizević, i u »Tragediji u tri čina, sa prologom« Malo pa ništa (1912), u kojoj je jedna od glavnih osoba liječnik Dr. Eugen Matizević (a ne Matijevič, kako je to prezime, pogrešno, navedeno u dosadašnjim izdanjima Malo pa ništa (Savremenik, 1923; Djela, Knj. XIV. Theatralia, Dio drugi, 1940), i u Programu praizvedbe Malo pa ništa u Zagrebačkom gradskom kazalištu »Komedija« (11. XI. 1970). Str. 22: STRAŠNA OKLADA (Sličica iz Slavonije); — Matoš Pobratim, I, br. 6, str. 82—88; Beograd, 21. V. (2. VI.) 1895. Vidi napomene uz pređašnju novelu, uz Odisija. U svom članku Nepoznata humoreska A. G. Matoša, Uz izdanje Strašne oklade (Napretkova knjiga X X X III, str. 69— —75, Sarajevo, 1943), nakon iznesenog historijata ove humo­ reske u Nadi, Vladimir Vrana zaključuje: »Još nešto! U Po­ bratimu je izašla ova humoreska pod naslovom Grozna op­ klada. Matoš je u svojoj bilježnici naziva Strašna oklada, a pod istim ju je naslovom poslao i uredništvu Nade pa sma­ tram da joj je to prvotni Matošev naslov.« U našem smo iz­ danju također prihvatili naslov Strašna oklada smatrajući da je on doista Matošev. — Posluživši se korespondencijom A. G. Matoša s uredništvom Nade, iznio je Vladimir Vrana u spo­ menutom članku zanimljivih podataka о Strašnoj okladi: naj­ prije kaže da je Matoš tu humoresku poslao Nadi polovicom kolovoza 1896. pa dodaje: »Tri tjedna kasnije zamolio je listom nadnevka 8. IX. 1896. naslovnog urednika Nade Kostu Hör­ manna predujem od 20 forinti za Strašnu okladu:...«

300

Ovdje Vladimir Vrana citira ulomak toga Matoševa pisma i dodaje: »Hörmanna se dojmio Matošev list, ili ga je sklonuo Kranjčevič (to je vjerojatnije) i Matoš je dobio traženu svotu, ali ne kao predujam za Strašnu okladu, kako je shvatio u prvi mah i u tom se smislu SO. IX. 1896. Hörmannu zahvalio, želeći da se što prije tiska njegov »zimski kaput« tj. već priposlani prikazi. Kada je MatoŠ svakako iza toga nadnevka primio obračun od uprave Nade, saznao je da mu poslanih 20 forinti nije odobreno kao predujam za Strašnu okladu pa je 24. XI. 1896. zatražio da mu uredništvo Nade istu vrati. Kranjčevič se »izvukao« time što je odmah (25. XI) oba­ vijestio Matoša, da se radi Strašne oklade treba dogovoriti sa š e f o m (Hörmannom), koji se ne nalazi u Sarajevu. Uje­ dno se preporučuje Matošu za novi prikaz, dok je na poleđini Matoševa lista od 26. XI. 1896. kojim Matoš žurno traži ho­ norar od 64 forinta za tiskane radove, napisao izvještaj Hör­ mannu: »Od Matoša štampan u zadnjem broju (23.) referat о pjesmama Jaše Tomića. Ionako od njega nema ništa u redakciji do jedna humoreska od prilike za dva broja, no ta humoreska ne bi bila za »Nadu« s razloga što je pisac u prikazivanju suviše drastičan. G. Matoš je dobar kao referent u poslima književnosti i umjetnosti.« Početkom 1897. dobio je Matoš unaprijed honorar (29.94 for.) za Strašnu okladu, iako mu je Kranjčevič, dosljedan sam sebi, nije tiskao, a ni mislio tiskati u Nadi. Po svoj prilici Kranjčevič nije znao da je Strašna oklada već tiskana, jer bi je mogao lakše odbiti. Sigurno je da se Kranjčevič bojao da bi mogao izgubiti vrijednog suradnika pa je isposlovao Matošu honorar.« Humoreska Strašna oklada objavljuje se u našem izdanju suvremenim pravopisom; prezimena Majer i Calapecki, kako se pišu u Pobratimu, ovdje su promijenjena u: Mayer i Čalaреску, a pri kraju humoreske iza riječi: . . . u bajboku izo­ stavljen je vjerojatno urednikov tumač: (u buvari). Str. 29: NASAMARILI GA; — A. Matoš Nada, I, br. 24, str. 467—468; Sarajevo, 15. X II. 1895. »Molitve djevice od slavne Tekle B^darzewske« (čit. Bondaževske): U Nadi ovo mjesto glasi: »Molbe jedne djevice od slavne Tekle Bardzajevske«; u našem smo izdanju prihvatili ispravak ovog mjesta od Julija Benešića, kako ga je on objavio u Knj. XI. Djela: Priče i impresije (1940, str. 11). »Sličan siže obrađuje Matoš u humoreski štakor, koja se nalazi u ovom svesku.« (Benešić, cit. izdanje, str. 319.) Kratica riječi gosp. u čitavoj je humoreski, u našem iz­ danju, ispisana do kraja: gospodin. 301

.36: ZEMLJOTRES, Uspomena iz Zagreba; — A. G. Matoš Omladina, Književni list za omladinu srednjih škola, I, br. 3—4, str. 21—22; Beograd, 28. I. 1896. Ne znajući da je ova »Uspomena iz Zagreba« već objav­ ljena 1896. u Beogradu, Zemljotres je ponovno štampan u zagrebačkom Jutarnjem listu (XIV, br. 4990, str. 4) 24. X II. 1925. sa tekstom iz Matoševe Bilj. I. i datumom u njoj: 21. I. 1896. Benešić je u Knj. XI. Djela: Priče i impresije (1940) objavio Zemljotres također iz Bilj. I. navedavši na kraju priče: »Iz bilježnice A. G. Matoša, s datumom: 21. I. 1896.« U našem se izdanju tekst Zemljotresa prvi put donosi iz beogradske Omladine 1896. (Nalazi se pod signaturom С 538 u Univerzitetskoj biblioteci »Svetozar Markovič« u Beogradu.) U Omladini su, za tamošnje čitaoce, protumačene ispod crte tri riječi: iupnik — paroh; mljekar — mlekadiija; dimnjak — odzak. U našem su izdanju izostavljena ova tumačenja. Tekst Zemljotresa iz Bilj. I. vidi u Sv. XVII. Sabranih djela. »One nesrečne godine 1883.«: Godina kad je svoje »banova­ nje« u Hrvatskoj započeo Dragutin Khuen Héderváry (1883— —1903). Matoš je te godine završio opću pučku školu, na Vrazovu šetalištu, i upisao se u prvi razred zagrebačke velike Gornjogradske gimnazije. Njegovi će roditelji tek 1885. kupiti staru kuću u Jurjevskoj ulici 10, u kojoj je on, sa braćom i sestrom, proživio mlade svoje godine. . 39: PRVA PJESMA; — Napisao A. G. Matoš Nada, VII, br. 19, str. 289—291; br. 20, str. 305—306, Sarajevo, 1. i 15. X. 1901. Objavljivanje Prve pjesme ima svoju malu povijest. Ma­ toša su i zbog nje morile brige! Ukratko, redom: Da je Prva pjesma, kojoj je prvotni naslov bio U sumraku, nastala u svibnju 1901. vidi se iz Matoševa pisma Andriji Milčinoviću: »Spremam priču U Sumraku, ljubavnu historiju bez igle, papagaja, miša — listak iz života, ali ne osjećam, nužnog oduševljenja.« (Pariz, 2 r. Jacob, 19. V. 1901.) Iz slijedećeg pisma Andriji Milčinoviću saznaje se da je Matoš Prvu pjesmu poslao sarajevskoj Nadi: »Poslavši po­ sljednju pripovijest, Prvu pjesmu, napisanu u 8 noći, molio sam g. Hörmanna da mi je vrati ako nije za Nadu ili ako mi je ne može odmah platiti, a H. ju zadrža, ne poslavši ni krajcare.« (Pariz, 2 r. Jacob, 6. VI. 1901.) Ali — sredinom srpnja 1901. rukopis Prve pjesme već je u Novom Sadu, u Matici srpskoj. U Rukopisnom odelenju MS — Novi Sad pod datumom 3. (16.) VII. 1901. zabilježeno je: »A. G. Matoš u Parizu šalje za »Letopis« svoju pripovetku: »Prva pjesma«. — Sekretar dr. M. Savić preporučuje.« Nakon dva tjedna bila je sjednica književnog odbora Matice srpske na kojoj je о Prvoj pjesmi donesen ovaj zaključak:

» Z a p i s n i k IX. sednice književnoga odbora »Matice srpske«, držane u Novom Sadu 19. jula (1. avgusta) 1901. pod predsedništvom Antonija Hadžiča, predsednika društvenog. Prisutni članovi: Stevan Lekič, Milan A. Jovanovič, Tihomir Ostojič, dr. Jovan Radonić, glavni sekretar dr. Milan Savič, i II. sekretar Sava Petrovič. Br. 126.(474.) K.O.U.Z. A. G. Matoš u Parizu šalje za »Letopis« svoju pripovetku: »Prva pjesma«. Po preporuci sekretarevoj prima se za »Letopis« i piscu se određuje u ime nagrade za tu pripovetku 75 kruna po štampanu tabaku iz fonda Jovana Nake, te se upravni odbor umoljava da naredi isplatu te nagrade.« [Prijepis ovog Zapisnika iz Rukopisnog odelenja MS u Novom Sadu ljubazno mi je stavio na raspolaganje 1969. Ivan Vladimir Horvat; on je tražio i autograf Prve pjesme u ovom Rukopisnom odelenju te u Arhivu grada Sarajeva, gdje se čuva fond časopisa Nada, ali ga nije našao.] Osmi dan nakon što je Prva pjesma stigla u Novi Sad Matoš već javlja Andriji Milčinoviću: »... i/ sumraku će pod naslovom Prva pjesma izaći u Letopisu Srpske Matice i ja čekam sa pravim mukama na 40 for., koje »će poslati« se­ kretar Matice.« (Pariz, 2. r. Jacob, 24. VII. 1901.) No, Prva pjesma uopće nije izašla u Letopisu MS nego u dva listopadska broja Nade 1901. Vjerojatno čuvši prigovor što je rukopis Prve pjesme poslao i u Sarajevo i u Novi Sad, Matoš o tome ponovno piše Milčinoviću i kao da se pokušava opravdati: »...Ne znam jesam li Vam pričao da mu [Hörmannu] proljetos poslah Prvu pjesmu sa molbom da mi ju ili vrati ili plati. Pošto ne učini ni jedno ni drugo, poslah stvar Matici Sipskoj u Novi Sad, koja mi ju nagradi. Ja to Hörmannu javih i on, unatoč tome, štampa Prvu pjesmu iza 3 mjeseca... Dobrotvori!« (Pariz, 76. r. Mazarine, 27. XI. 1901.) I slijedeće godine (1902) Matoš u B ilj. IV. zapisuje: »U Nadi, br. god. 1. okt. 1901. štampao je Hörmaim unatoč mojoj molbi moju priču Prva pjesma, nagrađenu (120 fran.) i primljenu od Matice srpske.« Očito je da su do Matoša, u Pariz, dopirale riječi osude i grdnje što se svojim rukopisom Prve pjesme obratio na dvije strane, Nadi i Letopisu MS, jer on taj slučaj po treći put obrazlaže Milčinoviću: »... već davno su napete žice iz­ među mene i Hörmanna. Lani mu poslah priču (Prva pjesma) sa molbom da ju ili plati ili vrati. On, po običaju, ne učini ni jedno ni drugo. Pošaljem priču Letopisu Matice srpske, a za 14 dana primim 120 fran. i sve to javim Hörmannu. Unatoč tome, Hörmann je Prvu pjesmu štampao! Novosađani me smatraju varalicom, a ja sam ipak ćutao i štedio gospona hofrata...« (Pariz, 14 r. Guisarde, 21. III. 1903.) 303

Str. 43:

Str.52: Str. 54: Str. 58:

304

Tako je, dakle, Prva pjesma godinama zagorčavala život svom autoru! U Prvoj pjesmi govori Matoš о sebi u liku novinara Petra Marjanoviča (Petar Marjanovič, pravnik, javlja se i u pripo­ vijesti Za novim bogom, a Marjanović-Matoš u Putu u Ništa; prezime Marjanovič uzeo je Matoš prema imenu svoje majke Marije). Da je Prva pjesma pripovijest autobiografska može se zaključiti i po Matoševu źapisu u Bilj. »Danas tj. 10. marta 97. (po novom kalendari!) bio je za mene sudbonosan dan. Jovanovič mi je otkazao sviranje, a Zrak je zaprosio Danicu Petrovićevu, sa kojom sutra putuje.« (Sima Jovanovič, izvrsni pijanista, austrougarski vicekonzul, kasnije konzul; Matoš u Nedovršenoj autobiografiji kaže o Jovanoviču i ovo: »U ondašnjem njegovom stanu, danas Pašičevom, sastavismo trio, kvartet i kvintet, prođosmo cijelu modemu literaturu, pa se upoznah sa cijelim diplomatskim korom,...«) Gotovo nakon sedam desetljeća od nastanka Prve pjesme, Ivan Vladimir Horvat objavio je svoju raspravu Nije li Matoš u »Prvoj pjesmi« prvi hrvatski pjesnik slobodnog stiha? (ča­ sopis za književnost i kulturu Marulić, III, br. 1, str. 75—-83; Zagreb, ožujak 1970) zaključivši je riječima: »Nadamo se da smo nešto malo doprinijeli da bolje upoznamo Matoša i da smo upozorili na činjenicu da je vjerojatno on prvi hrvatski pjesnik slobodnog stiha.« »Mokranjčevog Lem-Edima«: Stevan Mokranjac (1856—1914) komponirao je pjesmu Lem-Edim Jovana Jovanoviča Zmaja (1833—1904). AH, TI IZBORI!; — A. G. Matoš Hrvatsko pravo, VII, br. 1799, str. 3; Zagreb, 7. XI. 1901. BIJEDA; — A. G. Matoš Hrvatsko pravo, V III, br. 1873, str. 1—2; Zagreb, 6. II. 1902. ZA NOVIM BOGOM; — A. G. Matoš Kolo, [II], knj. IV, sv. 1, str. 27—30; sv. 2, str. 78—85; sv. 3/4, str. 140—147; sv. 5, str. 256—260; sv. 6, str. 333—336; sv. 7, str. 412—415; Beograd, 1. (13) VII. 1902; 16. (28) VII. 1902; 16. (28) V III. 1902; 1. (13) IX. 1902; 16. (28) IX. 1902; 1. (13) X. 1902. Jutarnji list, XIV, br. 4737, str. 17—-21; Zagreb, 11. travnja 1925. U liku Stanka Petrinovića opisao je Matoš »stilizirano« svoj bijeg u Beograd, u jesen 1894. Kasnije se on još nekoliko puta navraćao na opisivanje tog bijega, iznoseći sve više po­ jedinosti: u beogradskoj Slobodnoj reći, 17—19. IX. (30. IX — —2. X) 1904. pod naslovom Prije deset godina; u Velikom ĆiriUMetodskom koledaru za g. 1908. (Zagreb, 1907), pod na­ slovom Prije trinajst godina, a s podnaslovom Uspomene; u oba ova članka ima dosta varijanata, i Matoš ih je, u definitivnoj redakciji, objavio pod naslovom Uspomene u knji­

zi Naši ljudi i krajevi (1910); o tome svom bijegu pisao je još jednom, u feljtonu Moji zatvori (Obzor, 18. V III. 1912), objavljenom zatim u Pečalbi (1913). Napisavši pripovijetku Za novim bogom u Parizu, u ko­ jemu je teško životario, bio je Matoš prisiljen da honorar za pripovijetku, tri puna mjeseca poslije njenog izlaska, traži javno, Otvorenim pismom. On je stoga u beogradskoj Štampi (II, br. 41, str. 3) 11. (24) februara 1903. objavio svoje OTVORENO

PISMO

Premda mi je g. Zivaljević, urednik Kola, obećao 80 dinara od štampanog tabaka, ne primih do danas za pripovijetku Za novim Bogom ništa osim obećanja. Uzalud sam molio za pomoć u toj stvari nekoliko knjitevnika. Jedan urednik vrlo poznatog časopisa javlja mi da ga g. živaljević uvjeravaše da mi je platio. Uredniku Kola dakle nije dosta da me je zavarivao [sic!] lainim obećanjima preko pola godine i da je zakinuo najsiro­ mašnijem među književnicima mučnu zaradu. G. Ziva­ ljević ne preza krstiti me indirektno lažovom. Urednik Kola uvjerava u posljednjem broju svog lista da su svi dojakošnji saradnici njegovi izjavili da mu ostaju vjerni. Ja evo izjavljujem da ne prestajem samo raditi sad u Kolu, nego da iskreno žalim da sam radio u tom listu* Pariz, 5. februara [1903].

A. G. Matoš

U svom Drugom izvještaju о istraživanju Matoševa rada u Beogradu (vidi Ljetopis JAZU za godinu 1959. Knjiga 66. Zagreb, 1962) saopćio sam, između ostaloga, da sam u drugom godištu štampe (1903) našao »dosad nepoznato« Matoševo Otvoreno pismo. To sam pismo u Ljetopisu i objavio rekavši, na kraju: »U spomenutom godištu štampe nisam naišao na živaljevićev odgovor Matošu (možda je odgovorio gdje dru­ gdje).« U Beogradu sam tada boravio samo šest dana, 6. do 13. X II. 1959. »Suze sina razmetnoga«: Spjev u tri »plača« (Sagrješenje, Spoznanje, Skrušenje); napisao ga u Dubrovniku 1622. Divo Gimdulić (1589—1638). Str. 62: »— »Ja volim sjenu...« itd.: Varijantu ovog teksta, štampanoga kurzivom, objavio je Matoš pod naslovom Sjena u Hrvatskoj smotri (III, knj. IV, sv. IV, br. 36, str. 71) u drugoj polovici veljače 1908. i potkraj iste godine u knjizi Umorne priče (1909); vidi Sjenu i bilješke о njoj u Sv. I. Sabranih djela. * Ne ulazeći nim alo u ocenu ove stvari о kojoj je reč, m i činim o gosto·

stvo jednom književniku koji gornja tvrđenja potvrđuje svojim potpisom , r. živaljevića je dužnost, da potvrdi ili dem antuje ove navode. Ured. »štampe*. Srim

20 MATOS II

305

Str. 68: »Život jedne ekscelencije«: Ksaver šandor Đalski (1854—1935) objavio je svoju pripovijest Životopis jedne ekscelencije (1816—1870) u Vijencu 1898. Ulomke ove pripovijesti zaplije­ nila je državna cenzura. Str. 69: »Der Einzige und sein Eigentum«; Pojedinac i njegovo vlas­ ništvo, glasovito djelo filozofa Маха Stimera (pseudonim Kaspara Schmidta, 1806—1856), napisano 1845. Str.72: » ...i poče čitati iz Bure, ...«: The Tempest, jedna od naj­ kraćih Shakespeareovih drama, prvi put objavljena u folio-izdanju 1623. Bila je poznatija pod imenom Bura (u njemač­ kom prijevodu Der Sturm; Matoš je ovaj citat preveo vje­ rojatno s njemačkoga). Na hrvatski je prvi put prevedena 1924, pod imenom Oluja; prevodilac dr. Milan Bogdanovič. — Ulomak koji navodi Matoš (Oluja, Treći čin, Prvi prizor), u Bogdanovićevu prijevodu glasi: Miranda: Da šuštali ste, nà vama se vidi. Ferdinand: Ne, plemenita gospo — kad ste vi Uz mene pod noć, mlado mi je jutro. A1 kažite mi svoje ime — hoću Da stavim ga u svoje molitve. Miranda: Miranda--- jao, tvoju zabranu Prekrših, oče! Ferdinand: Divotna Miranda! Vrhunac vi ste, zaista, divote, A vrijedni ste i najvećega blaga Na svijetu. Mnogo ja sam gospođa Već gledao — i vrlo pomnjivo, Te prečesto su skladnim govorom Zarobile mi uho pažljivo. Zbog raznih sam vrlina mnogo žena Zavolio, al još ni jednu tako Od svega srca, a da ne bih u nje Uz ponajljepše čare vidio I nedostatke, koji su ih sve Potamnili — al vi ste savršeni, Neisporedivi i stvoreni Od onog što je najbolje u svakog Stvorenja. (Citirano po Drugom izdanju Oluje, str. 81—82; Matica hrvatska, Zagreb, 1951.) Str. 79: »Roman siromašnog mladića«: Le Roman d'un jeune homme pauvre (1858) Octavea Feuilleta (1821—1890). Str.83: ». ..što preteć suncu dere kroz oblake«: Početni stihovi pjesme Otadžbina Đure Jakšića (1832—1878) glase: I ovaj kamen zemlje Srbije, Što preteć suncu dere kroz oblak,

306

Str. 84: PRVA NEVJERA; — A G. M. Narodne novine, LXIX, br. 40, str. 1—2; Zagreb, 19. II. 1903. »Na um joj pao Hesperus«; Roman Hesperus (1795) njemačkog pisca epohe romantizma Jeana Paula (Johann Paul Friedrich Richter, 1763—1825). Str. 88: SOLO-VARIJACIJE; — A G. Matoš Savremenik, I, knj. 1, br. 1, str. 54—58; Zagreb, siječanj 1906. Matoš ovdje, pod imenom Ratarević, iznosi začetak svoje ljubavi s Olgom Herak (1884—196?) koja mu je, još kao uče­ nica, zajedno s prijateljicom Zlatom Havliček, poslala nov­ čanu uputnicu u Pariz. (On u Bilj. V III. zapisuje: »10/V. 03. primih od Olge Herrak i Zlate Havliček kao dar VII. razreda ženskog liceja 20 kruna...« i istog im dana piše: »štovane gospođice! Od svih darova primljenih iz domovine najdraži mi je Vaš, gđice O. i Z__ « Između Olge i Matoša razvilo se tada dopisivanje i nastala »jedna od najčudnijih i najdeli­ katnijih i najljepših ljubavi« (Mirko žeželj). Str.90: » ...i on osjetio svirepu želju crvenoga krsta...«: Nejasno! Ovako piše u Savremmiku. Str. 95: TRAGEDIJA; — Napisao A G. Matoš (Biograd) Veliki CiriUMetodski koledar za god. 1907., I, str. 133; Zagreb, 1906. Prvi put se uvrštava u knjigu, u Sv. II. Sabranih djela. Str. 97: ŠTAKOR; — Grabancijaš Hrvatska smotra, IV, knj. V, sv. IX —X, br. 65—66, str. 263— —264; Zagreb, 10. i 25. V. 1909: kako je upravo do toga došlo; — ...p od široke seljačke gaće... Humoreska štakor objavljena je još dvaput: Tri humoreske, str. 11—12, Zagreb, rujan 1909. Život za milijune, str. 19—20, Zagreb [1912]. U naše je izdanje tekst preuzet iz Života za milijune. (U posljednjoj rečenici:... zacjepljena od smijeha... zamije­ njeno je sa: zacenjena od smijeha...) Str. 99: JA PUCAM!; — A G. Matoš Hrvatska smotra, IV, knj. V, sv. IX—X, br. 65—66, str. 279— 281; Zagreb, 10. i 25. V. 1909: Str. 100: Rodoljubiva je politika uspjela razbacati Krapovec...; — ...dosađujući se, ode Sertić preko puta... Str. 101: ...jo š uvijek blijedo i žuto stajaše sa rukom ... Str. 102: Mila, kuda si nam ravna...: Stihovi iz Horvatske domovine (1835) Antuna Mihanovića (1796—1861), koja je od 1891. hrvat­ ska himna. 20*

307

Humoreska Ja pucam! objavljena je još dvaput: Tri humoreske, str. 13—18, Zagreb, rujan 1909. Život za milijune, str. 12—16, Zagreb [1912]. U naše je izdanje tekst preuzet iz Života za milijune. Str. 103: USKRSNUĆE BEZ USKRSA; — A. G. Matoš Hrvatsko pravo, XV, br. 4084, str. 9; Zagreb, 3. VII. 1909. Str. 108: ŽIVOT ZA MILIJUNE; — Napisao A. G. Matoš Narodne novine, LXXV, br. 161, str. 1—3; Zagreb, 17. VII. 1909: »I veliki Majmonides«: Maimonides (Rabbi Mose ben Mai­ món, 1135—1204), židovski učenjak, liječnik i filozof iz Córdobe, živio u Egiptu, najveći rabinski autoritet u srednjem vijeku; Matoševa igra riječima: Maimonides, Majmonides, majmunides — majmun. ... čeznuo da bude Majmunides; — brijač Franjo Puh... Str. 109: ... kad al me prene i bane к meni... Str. 110: ...s a snijegom bijelih, zdravih ladanjskih...; — ...glavni i jedini sigurni oslonac. Str. 111: Iz Srbije me bezimeni neki đida...; — ...m ilijuni prosta krađa — milijuni iz ...; — Na zaručni banket к mojoj Julki stignem...» . Str. 112: Veselje zažamori kao vašar i zabruji kao rumenilo orgije; — ... gristi, čikati i bacati buhe, uši, što li! Str. 113: ...m iliju ni nisu iz ostavštine srećne baštine' gđe. Humbert; — ... a brat mi je poludio. Humoreska Život za milijune objavljena je još dvaput: Tri humoreske, str. 1—11, Zagreb, rujan 1909. (Ovdje druga rečenica završava riječima: »... s tom na­ mjerom da ne mislim ili barem da što manje mislim.«) život za milijune, str. 3—10, Zagreb [1912]. U naše je izdanje tekst preuzet iz Života za milijune. Str. 114: PRESVIJETLI RAŽNJIĆ; — A. G. Matoš Slobodna riječ, V III, br. 153, str. 3—6; Zagreb, 4. IX. 1909. Na kraju novele napomena: »(Zadržana sva prava)«. U našem se izdanju objavljuje prvi put u knjizi, u Sv. II. Sabranih djela. Str. 122: IZ ELDORADA; — Grabancijaš Hrvatska sloboda, IV, br. 53, str. 1; Zagreb, 4. III. 1911. Satira Iz Eldorada ima u Hrvatskoj slobodi četiri dijela; u naše je izdanje uvršten samo prvi dio, о Kzindlu, koji je i u Matoševim knjižicama: Moralista i druge satire, str. 10—11 (1911) i Život za milijune, str. 10—12 (1912). Preostala tri dijela Iz Eldorada vidi u Sv. XVI. Sabranih djela. U životu za milijune (str. 10) izostavljeno je nekoliko riječi (slučajno?) u rečenici: »Bijaše konzervativac, jer glad mnoge pozitivne duhove liječi od demokracije. Bijaše konzervativac, ali to tvrdo uvjerenje ...«

308

U naše je izdanje tekst preuzet iz knjižice Moralista i druge satire (1911). Str. 124: SVE SE DOGAĐA; — Napisao A. G. Matoš Narodne novine, LXXVII, br. 60, str. 2—3; br. 61, str. 1—2; Zagreb, 14. i 15. III. 1911: »...bio bi sasvim sličan Lenbachu«: Franz von Lenbach (1836—1904), njemački slikar, portretist. Str. 131: STARINSKO PRIPEČENJE; — A. G. M. Hrvatska sloboda, IV, br. 88, Zabavni prilog, str. 4; Zagreb, 15. IV. 1911: »... negdo poeme kućiti po obloku.« Str. 132: »Ti si ju zezidal f sercu svom...«; — »Vidiš, Cenek, ti si samo zato tak rano došel v diku nebesku, kajti ni dobro preveč znati, a tulikajše još menše je dobro sve znati...« (U Moralisti... i u Životu za milijune riječi sve nema; preuzeta je iz Hrvatske slobode.) Starinsko pripečenje objavljeno je još dvaput: Moralista i druge satire, str. 7—9, Zagreb (1911). Život za milijune, str. 17—19, Zagreb [1912]. U naše je izdanje tekst preuzet iz knjižice Moralista i druge satire (1911). Str. 133: LILA; — Piše A. G. Matoš Hrvatska sloboda, IV, br. 130, str. 1; br. 131, str. 1; br. 132, str. 1—2; Zagreb, 7, 8. i 9. VI. 1911. Str. 140: MORALISTA; — Napisao A. G. Matoš Narodne novine, LXXVII, br. 156, str. 1—2; Zagreb, 11. VII. 1911: »...značajeva nam treba kao komadića kruha...« (Ovako je i u Moralisti. . .) Moralista objavljen je još dvaput: Moralista i druge satire, str. 3—7, Zagreb (1911). Život za milijune, str. 20—24, Zagreb (1912). U naše izdanje tekst je preuzet iz knjižice Moralista i druge satire (1911). Str. 143: MRTVI ŽIVI ILI POLUMRTVI; — A. G. Matoš Hrvatska sloboda, IV, br. 188, str. 4; Zagreb, 19. V III. 1911: »... narodnim gospodarstvom, upravo hrvatskim narodnim i srpskim gospodarstvom, nađoh mnoge...« Str. 144: »Zagreb misli samo о dubocijem problemima — о životu i о sm rti...« »Madžari nam još uvijek dopuštaju nevinu i — — njima korisnu — — zabavu kašlja.« » ...i ja ga poklanjam firmi Ogrizović-Vukelić sa molbom da me ne osigura«. Moralista i druge satire, str. 12—15, Zagreb (1911).

309

U naše izdanje tekst je preuzet iz knjižice Moralista. (1911). Str. 146: ZAGREBAČKI BAEDEKER; — Л. G. Matoš Hrvatska sloboda, IV, br. 211, str. 1—2; Zagreb, 16. IX. 1911: *— Zube trebi, dragi gospon! — E, more, krasna li dućana! Ćuk, naš čovo! — Vraga bi bil naš! Tu med nami dela i peneze služi, a Horvata net'e zeti ni za pometača! — A ko je ono na konju?« Moralista i druge satire, str. 15—18, Zagreb (1911). Život za milijune, str. 24—27, Zagreb (1912). Ni u ovoj knjižici, kao ni u Moralisti i drugim satirama, nema ulomka koji u Hrvatskoj slobodi počinje riječima: E, more, krasna l i ... U knjižici Život za milijune (1912) zaplijenjena su tri mjesta (umjesto zaplijenjenih riječi ostavljen je prazan papir): Str. 147: To im je madžarska kolonija v Zagrebu. — Dakle madžarske škole? ...Tu su spravlene, tu su v reštu naše pravice. Tu im madžaroni Horvatsku prodavaju, onak bez vage, как krepanu kebilu. U naše izdanje tekst je preuzet iz knjižice Moralista i druge satire (1911). Ispravljeno je ime Baedeker, koje je u sva tri Matoševa izdanja štampano pogrešno: Baedecker. (Karl Baedeker, 1801—1859, njemački knjižar i izdavač turi­ stičkih vodiča.) Str. 149: LJUBAV I DUBLJINA; — A. G. Matoš Savremenik, VI, br. 10, str. 557—562; Zagreb, listopad 1911. Str. 157: KRVAVA ŠALA; — A. G. Matoš Hrvatska, VI, br. 4, str. 1—2; Zagreb, 4. XI. 1911. Fragment, s autorovim ispravcima u Matoševoj ostavštini, u Institutu za književnost i teatrologiju. Str. 161: OBIČAN DOGAĐAJ — A. G. M. Obzoř, L III, br. 233, str. 1—2; Zagreb, 25. V III. 1912. Str. 166: SA BOJIŠTA (Izvještaj posebnom kurirskom poštom); — A. G. Matoš Novosti, VI, br. 305, str. 6; br. 307, str. 6; br. 308, str. 5; Zagreb, 10, 12. i 13. XI. 1912. U Novostima nejasna rečenica: »To će i biti razlog, što kod Kirk-Kilisa ne odluči pobjedu jerihonska truba solunskih hebrejskih dobrovoljaca, dok Muktar-paši ne priredi Termopilâ turkofilsko junaštvo dobrovo­ ljačkih budimpeštanskih pekara.« Tako je ostavljeno i u na­ šem izdanju. , f. U ulomku koji počinje riječima: »— Vi kao Hrvat...« dvaput je u Novostima odštampano: »...b iti ćete podvrzivi kao...« Benešić je u svom izdanju (Djela, Knj. XI. Priče i

310

impresije, str. 286) uzeo da je ovo štamparska pogreška i ispravio u: podozrivi. Taj je ispravak prihvaćen i u našem izdanju. Str. 168: »...za pisca Carmene i Colombe...«: Francuski pripovjedač Prosper Mérimée (1803—1870) počeo je književnu karijeru objavom zbirke tobožnjih narodnih balada Guzla (1827) iz na­ ših krajeva, a napisao je, između ostalih novela i kraćih ro­ mana, Colombu (1841; preveo Ivo Hergešić 1950) i Carmen (1845; preveo Ivo Hergešić 1951); — »U boju na Grahovu«: 1/13. V. 1858; — »Zagrepčanina da ubiju Arnauti, Klimente, pa ga zovne sedam susjednih njihovih čobana, od kojega je jedan brijao«: Nejasno; ovako je u Novostima; u našem iz­ danju ispravljeno. Str. 172: PARADISO; — A. G. M. Obzor, LIV, br. 108, str. 1—2; Zagreb, 22. IV. 1913. Str. 173: »...emigranti gube u Americi ruke, noge, pače i tijelo...«: Isječak Paradiža iz Obzora sačuvan je u Matoševoj ostavštini, i Matoš je ovu štamparsku pogrešku, riječ tijelo, olovkom precrtao i na dnu stupca napisao riječ: dušu; — »Velemožni uostalom ima strašan pogled kao obični i još uvijek...«: Iza riječi obični, koja je na kraju retka, ispala je neka riječ ili možda čitav redak (u našem smo izdanju metnuli na tome mjestu znak: [...]). Matoš u svom isječku iz Obzora nije primijetio ovu pogrešku. Str. 174: »Naša besjeda je zvuk trublje, čovjek je stvoren na spodobu boziju, a gramofon na spodobu čovječju.« Matoš je u svom isječku iz Obzora precrtao tintom ovu rečenicu i na dnu stup­ ca, kao zamjenu za nju, napisao: Ako je čovjek stvoren sličan Bogu, božanstvo je gramofon. Str. 177: SUSJEDA; — A. G. M. Obzor, LIV, br. 133, str. 1—2; Zagreb, 18. V. 1913. U Matoševoj ostavštini sačuvan je isječak Susjede iz Obzora u kojemu je on obavio neke korekture; one se objav­ ljuju ovdje: »...kupi nekoliko strunjača i kao izvrstan mačevalac poče davati...«; — »... snivajući kao dijete i divljak...« Str. 178: »... kao profuska drenovača, s civilnimodijelom...« Riječ civilnim Matoš je dodao napisavši je na dnu stupca. Str. 180: »...strmoglavio kao u vodu dolje, jer mi na čelo...«; — »Kao prije, polegne on na prozoru...«; — »Kao zora se po­ javila na prozoru čarobna susjeda...« Str. 181: »...prema tihom, procvjetalom, prvim suncem obasjanom...« Matoš je, opet na dnu stupca, napisao riječ: prvim. ». ..e se radi о dosadnom trgovačkom poslu...«; — » ...i na­ kon kratkog, nesnosnog ćutanja se pokloni domaćinu...«

311

Matoš je ispravio ovako: »... i nakon kratkog, nesnosnog cu­ tanja pokloni se domaćinu...« Str. 182: »... prije poginuo no krao ženu, tuđu krao ljubav...« Matoš je ispravio: »... prije poginuo no krao tuđu ženu, krao lju­ bav ...«; — »... moja mala Valentino! — projeca žena.« Riječ žena Matoš je precrtao i napisao, na dnu stupca, riječ: muž· Str. 183: »...kao budeći se diže i stade...« Matoš je ispravio: »...kao budeći diže se i stade...«; — »...da ljubavnici denunciraju svoje ljubovce njihovim muževima.« Str. 184: KLOBUK; — A. G. M. Obzor, LIV, br. 140, str. 1—2; Zagreb, 25. V. 1913. I isječak Klobuka iz Obzora sačuvan je u Matoševoj os­ tavštini, s njegovim korekturama. Matoševi ispravci: »...kod nas ne imponuju ljudi, već da imponuju cilindri.« Matoš je precrtao: već da imponuju i sa strane napisao: već. »... Kažiprst zna da ne salutira njemu...« Riječ salutira Matoš je precrtao (ona se spominje u pređašnjoj rečenici!) i napisao sa strane: daje počast. Str. 185: »...m jeru muškog, junačkog herojskog ponosa...« Str. 186: » ...i glava mu se od čuda već muti.«; — »Isprsio se, vuče svoje dugačke krakove...«; — » ...u petak na kaptolskom sajmu.« Str. 187: »... okladu na trkama. Zvonimir Kažiprst odluči...«; — »...kroz razne ruke kao posuđen roman...« Riječ posuđen Matoš precrtao i sa strane napisao: uzajmljen; — »No, ovi su čeznuli za poetičnim gazdaricama više no za...« Matoš je ispravio: »No ovi su više čeznuli za poetičnim gazdaricama no za...« Str. 188: »... između novog Kažiprsta i novog njegovog šešira...«; »... i na radost maksimirskih gostiju prospe svoju kafu...« Matoš je riječ prospe precrtao i sa strane napisao neku drugu riječ koja je izrezana (obrezivač je naime rezao papir do samog teksta!). Str. 189: »...Buuuuh! — viču klerikalni bikovi...« Umjesto precrtane riječi viču (ili riču; ne vidi se dobro čitati) Matoš je na za­ vršetku novele napisao: ruču. Postuma Opće napomene о prilozima koji se objavljuju ovdje, u Postumi, vidi u uvodu Napomena о Svesku drugom: Novele, humoreske, satire. U slijedećim bilješkama donijeti su bibliografski podaci о objav­ ljivanju priloga i još poneki podatak i tumač.

312

Str. 191: SJETAN I SOCAN ŽIVOT, Fragment Završetak Matoševa autografa (str. 24 i 25) nepoznatog naslova (po nekoliko posljednjih riječi autografa naslov je ulomku dao urednik ovog izdanja). Na kraju autografa potpis: A. G. Matoš. Autograf u Arhivu Instituta za književnost i teatrologiju. Prvi put se objavljuje u Sv. II. Sabranih djela. Str. 192: MAGLA, Pariški paysage (iz ulice La R o q u e t t e ) Kritika, II, br. 4, str. 137—139; Zagreb, travanj 1921. U mjesečniku Kritika objavljen je sastavak Domovina ispred Magle, vjerojatno zato što je prvi, Domovina, sačuvan u cijelosti, a Magli nedostaje završetak. No, u Matoševu auto­ grafu, prema njegovoj paginaciji, slijed je ovih sastavaka obra­ tan; tako je, po Matošu, i u našem izdanju. Matošev je autograf paginiran str. 26—30; 31. strana iz­ gubljena je. Na str. 30. pri dnu posljednji redak glasi: i konstatovali, da je; na 31. strani bio je završetak i Matošev potpis (on se naime uvijek potpisivao ispod svojih sastavaka). Autograf u Arhivu Instituta za književnost i teatrologiju. Str. 194: DOMOVINA, Iz nepoznatih Heineovih U s p o m e n a Kritika, II, br. 4, str. 136—137; Zagreb, travanj 1921. Vidi napomenu uz pređašnji prilog, uz Maglu. Matošev autograf paginiran str. 32—39; s potpisom na kraju, na str. 39. Autograf u Arhivu Instituta za književnost i teatrologiju. »Iz nepoznatih Heineovih Uspomena«: Heine je dugo radio na svojim memoarima, ali od njih je ostalo veoma malo; da bi naime i dalje mogao dobivati rentu od obitelji, nakon smrti svog strica, on se obvezao da о obitelji neće ništa objaviti što ona ne odobri. No, urednik Heineovih sabranih djela, Gustav Karpeles, izdao je i Heineove memoare prema njegovim djelima, pismima i razgovorima (Heinrich Heines Memoiren, 1888; peto izdanje 1909). — Matoš je dobro po­ znavao Heineova djela, iz njih je citirao ulomke u svojim spisima; u ovom sastavku pokušao je Matoš, kao da je Heine, dati »sličicu« iz njegova pariškog života. »...mosje Ejn«: monsieur Heine; Harry, Heinrich Heine (1797—1856), njemački pjesnik i esejist, od 1831. do smrti živio u Parizu; novčano ga pomagao stric Salomon (umro 1844); izdavač Heineovih djela bio je knjižar Julius Campe. »...m oj nesuđeni tast Salomon...«: U vrijeme boravka u Hamburgu Heine se nesretno zaljubio u Amaliju, treću kćerku svog strica Salomona Heinea (tu je ljubav prikazao 1822. u Lirskom intermezzu), a poslije udaje Amalijine zaljubio se u mlađu kćerku Salomonovu, u Terezu. Str. 196: PORED CILJA (1903) Historijat ovog Matoševa autografa vidi u uvodnim napome­ nama (str. 293—295).

313

Sačuvanih sedam listova autografa (str. 65 i 67—72) za­ vršetak su II. poglavlja i početak III. poglavlja novele Pored cilja. Autograf u Arhivu Instituta za književnost i teatrologiju. Prvi put se objavljuje u Sv. II. Sabranih djela. »Madame sans gêne«: (1893), djelo francuskog dramatičara Victoriena Sardoua (1831—1908). Str. 199: ZA NAROD (1913); — A. G. Matoš Jutarnji list, X III, br. 4632, str. 2—5; Zagreb, 24. prosinca 1924. Historijat ovog rukopisa vidi u uvodnim napomenama (str. 296—297). U noveli Za narod objavljenoj 1924. u Jutarnjem listu, osim štamparskih pogrešaka (već je druga riječ pogrešna: umjesto sito, odštampano je: istol), ima i povelik broj izo­ stavljenih mjesta koja politički nisu odgovarala uredništvu novina. Budu li koga zanimala ta mjesta, nek usporedi oba izdanja, ono iz Jutarnjeg lista i ovo naše; trud neće biti uza­ ludan. Rukopis novele Za narod ima 86 paginiranih strana: Ma­ toševa je paginacija od strane 46. (koju je i napisao svojom rukom, od: Usitnila i zasipila sitna topla kišica... [str. 210] do kraja poglavlja), do strane 86. na koju je, pri dnu, nali­ jepljen papir na kojemu su posljednje dvije rečenice, i kao obično, potpis: A. G. Matoš. Čitav je rukopis pisan tintom; do str. 56. pisala ga je nepoznata ruka, a Matoš je, osim na­ slova Za narod, svojom rukom proveo i u tom dijelu ispravke i dopune. Matošev rukopis, osim spomenute 46. strane, obu­ hvaća preostalih 30 strana, od str. 57. (čiča se međutim vazno prikučuje k stolu...; str. 212. našeg izdanja) do str. 86. Autograf u Arhivu Instituta za književnost i teatrologiju. Integralan tekst novele Za narod objavljuje se prvi put u Sv. II. Sabranih djela. Str.201: » ...a mala Verica... zaplače i pobjegne, a otac...., grli već kćerku i ženu...«: Matoš nije primijetio ovu nelogičnost: kad je kćerka Verica pobjegla — on je grli. Str. 208: »Dvorski savjetnik H.«: Kosta Hörmann (1850—1921), nominalni urednik sarajevske Nade itd. Str.214: »Stope Kristove u prijevodu Frana Kurelca...« Potpuni na­ slov Kurelčeva prijevoda glasi: »Stope Hristove / čto ih nĕkad napisao na jeziku Latinskom / Toma Hammerken, koluder s. Augustina, iz Kempena; / a sad ih na Hrvatski jezik prëveo / Fran Kurelac / starinom Ogulinac a rodom iz Bruvna / u Krbavi / U Zagrebu 1868 / Slovi Dragutina Albrechta.« Str.219: »Teci, Savo, Dravo, teci...«: Pretposljednja strofa pjesme Horvatska domovina (1835) Antuna Mihanovića (1796—1861); pjesma koju je 1846. uglazbio Josip Runjanin (1821—1878)

314

hrvatska je himna od 1891; — »U boj, u boj!«: Arija iz opere Nikola Šubić Zrinjski (1876) Ivana Zajca (1831—1914); libreto napisao Hugo Badalić (1851—1900). Prijevod Str. 221: POKOLJ NEVINIH, OD MAETERLINCKA; — Preveo A. G. M. Mlađa Hrvatska, III (1909/1910), br. 3, str. 66-69; br. 8—9, str. 233—235; Zagreb, prosinac 1909; svibanj-lipanj 1910. Grabancijaš, I, br. 1, str. 10—14; Zagreb, ožujak 1910. Flamanski pisac francuskog izraza, Maurice Maeterlinck (1862—1949), napisao je Pokolj nevinih na samom početku knji­ ževne svoje djelatnosti: ispod naslova prijevoda u Mladoj Hr­ vatskoj i u Grabancijašu stoji napomena: »(Jedina ova Maeterlinckova priča izašla u Plejadi, maja 1886)«. — Očito je da Matoš prijevodu nije posvetio dovoljno pažnje; kako drukčije protu­ mačiti neka neprikladna mjesta, npr. »devetero njenih kćeri«, »on se penje na ljestvi na drvo«, »devetero kćerkica«, »ne učinivši zla sedmorici žena«, » ... metnuše djecu pod vrbu, gdje ostadoše sjedjeti na snijegu po njihovim nedjeljnim haljinicama«, »učine je da sjedne na sjedištu uz drvo na šoru«, » ...i krzmaše ramenima...« itd. Prijevod se objavljuje i zato što je on u nas prvi prijevod Maeterlincka, koji će ubrzo zatim postati nobelovac (1911). Poslije izlaska prvog dijela Pokolja nevinih u Mladoj Hrvatskoj (prosinca 1909) objavio je Matoš članak Maeterlinck u Hrvatskoj slobodi (8. I. 1910; vidi Sv. IX. Sabranih djela); u članku između ostaloga kaže o Maeterlincku: »Voli pse i napisao je samo jednu pripovijest Pokolj nevinih, gdje je poznati biblijski događaj obradio naivnim stilom flamanskih slikara«. Ne spominje da je on preveo tu pripovijest. Nego, taj njegov prijevod donosi zatim, u cjelini, u prvom svom broju, omladinski list Grabancijaš (ožujak 1910), a završetak prijevoda izlazi u Mladoj Hrvatskoj (svibanj-lipanj 1910). Još jednom pisao je Matoš o Maeterlincku: u Obzoru (23. II. 1913) objavio je članak Maeterlinck о smrti, u povodu njegove knjige La Mort (vidi Sv. IX. Sabranih djela).

315

SCENSKI TEKSTOVI Matoš je za života najmanje uspio svojim scenskim tek­ stovima: njegova Tragedija u tri čina, sa prologom, Malo pa ništa, prikazana je prvi put 58 godina poslije nastanka! Od najranijeg razdoblja književne svoje djelatnosti zanimao se Matoš za kazalište; u njegovoj Bilj. I. (novembar 1895 — mart 1898; vidi Sv. XVII. Sabranih djela) ima povelik broj najrazličitijih zapisa о beogradskom pozorištu, о predstavama, о glumcima (Matoš je, u to doba, vjerojatno i objavio neke svoje kazališne prikaze, ali oni još nisu otkriveni). Ne samo da je pisao о kazališnim zbivanjima, nego se spremao da i sâm piše dramske tekstove; vidi se to u već spomenutoj Bilj. I. u kojoj su npr. ovi nacrti: [1] »Sve ili ništa I. čin. Mirko javlja Dragici da se zaručio. II. čin. dolazi kući III. smrt Dragičina.« [Beograd, febr. 1896.] [2] »Dobio sam ideju za komediju Majales. 1. čin: Medvjedgrad, 2. č. Sljeme, 3. č. piramida«. [Beograd, maj, 1896.] [3] »Da pišem komediju „I. april”.« [Beograd, april 1897.] [4] »Dobih ideju za dramu: Bura u tišini«, [ženeva, mart 1898.] Matoš je i napisao nekoliko scenskih tekstova, ali su se neki od njih izgubili u uredništvima listova kamo ih je bio poslao; zna se, npr., da je izgubljena njegova komedija Suha grana, koja je polovicom listopada 1899. nastala u Parizu. Matoš je naime о njoj pisao svom prijatelju Ivanu Kmicu (1878—1937): »Već prije mjesec i pol poslah u Zagreb rukopis komedije »Suha grana« sa molbom da se pošalje u Sarajevo »Nadi«, jer sam vrlo potreban. I jučer čujem da je ta stvarca u redakciji »Prosvjete« kod g. dra Deželića. Ako ikako možete, zaklinjem Vas da uzmete od spomenute redakcije taj rukopis (ako ne bi mogla platiti 25 forinti) i da ga pošaljete uredništvu »Nade«.

Vjerujte mi da nemam apsolutno nikoga ko bi mi mogao učiniti tu uslugu od koje zavisi mjesec dana moje ovdješnje egzistencije...« (Pariz, 73 r. Sedaine, prosinac 1899.) Krnic je ovo pismo objavio u svom članku A. G. Matoš u Parizu (Hrvat, VII, br. 2052, str. 5; Zagreb, 30. X. 1926) ne spomenuvši što je učinio s rukopisom komedije Suha grana. No, rukopis nije objavljen ni u Nadi ni u Prosvjeti. U spo­ menutom svome članku navodi Krnic još jedno Matoševo pis­ mo iz kojeg se saznaje da je nakon komedije Suha grana nastala još jedna komedija, U pojutarje, koja je imala sreću da — nije izgubljena. Matoš piše Kmicu: »Baš mi javlja g. Markovič Adamov, urednik »Brankova kola«, da zbog raznih »političkih«’ etc. aluzija ne može štampati »Pojutarja«, moje komedije u 1 činu. Da mi stvari ne vraća zamolih ga, ne pouzdavajući se u druge, da je pošalje Vama, a Vi je dajte odboru »života« s molbom da mi pošalje 10 forinti honorara.« (Pariz, 73 r. Sedaine, 1. X II. 1899.) Ne rekavši ni о ovoj komediji što je tada učinio (ili nije) s rukopisom za koji ga Matoš moli, Krnic izjavljuje (1926): »Ta strasna komedija objelodanjena je tek nedavno u ’Jutar­ njem listu«, ne znajući da je ona 1904. objavljena u Pokretu. A na kakav je način objavljena tamo, u Pokretu, zna se iz Matoševa pisma Andriji Milčinoviću: »Pokret je bez mog znanja, ne znam kako, štampao u prva 3 broja jedan moj stari dijalog, ne javivši mi o tome ništa, ne poslavši mi ni 1. broja. No nemajući drugog pamet­ nijeg lista, pošaljem tome listu oveću pripovijest i na moje dopisnice u svim tonartima ne primih odgovora.« (Pariz, 14 r. Guisarde, 22. VI. 1904.) Koliko je Matoš u sebi morao imati snage pa da piše i dalje, pa da se i dalje muči i bori za objavljivanje svojih djela, vidi se i po ovih nekoliko pojedinosti о kojima je ostalo svjedočanstvo iz njegovih pisama. Od nevelikog broja scenskih svojih tekstova Matoš je uspio objaviti samo dva: već spomenutu aktovku U pojutarje (1904) i Mudrost vrhova (1913). A ostala dva teksta, Gospođa sa sun­ cobranom i Malo pa ništa, objavljeni su postumno (1914. i 1923); tim slijedom i uvršteni su u naše izdanje. Str. 231: U POJUTARJE; — A. G. Matoš (Pariz) Pokret, I, br. 1, str. 1; br. 2, str. 1; br. 3, str. 2; Zagreb, 17. IV, 24. IV. i 1. V. 1904. Vidi uvodne napomene (ova strana gore). U Matoševoj ostavštini sačuvan je izrezak iz Pokreta, nali­ jepljen na sedam listova. (Urednik Julije Benešić, uvrštavajući U pojutarje u Knj. X III. Djela: Theatralia, Dio prvi, 1940, iz ovog izreska, ispravio je tintom neka mjesta, ponajviše pra­ vopisno; ostavio je, kao što je i u Pokretu, naziv: PRIZOR V III umjesto POJAVA V III, kojom su riječi označeni svi »pri­ zori« osim osmoga.)

317

U našem je izdanju ispravljeno: umjesto PRIZOR V III — POJAVA V III; radnje označene u zagradama štampane su kurzivom. Str. 241: MUDROST VRHOVA; — A G. M. Koprive, IX, br. 3. str. 4; Zagreb, mjeseca siječnja 1913. Nacrt za ovaj »razgovor među vrhovima« zapisao je Matoš u Bilj. XV. (v. Sv. XX. Sabranih djela): [32] Ja sam toranj sv. Marka. Ja sam piramida. Ja sam fajerturm. Ja sam, upravo mi smo tornjevi sv. Kralja. Mi svi se uostalom već davno poznajemo po viđenju. Ah, alaj je dosadno biti toranj! Tako dosadno da bi najbolje bilo tornjati se odavde. Da, ali tornjevi na žalost još ne putuju. I oni će uskoro putovati, praviti gulliverska pu­ tovanja. Mi se dižemo vječno u zrak, dižemo se i dižemo, a ostajemo vječno na mjestu. [33] Mi smo vječno uzdignuti, vječno stojimo. Drugi ne mogu ni to. Hvala ti za to! Vječna egzaltiranost. Nas dvojica smo već dosta dugo u Zagrebu, pa ipak još ne vidimo ni što se događa pod našim nogama, na Kapt.[olskom] trgu. Da nam barem dadu opernguker! Ali mi barem vidimo zvijezde. Vraga, bog mi prosti, vraga ih vidimo! Još su dalje od nas od ovih gmizavaca i puzavaca pod nama. Govorite glasnije, jer sam već oglušio od ovog sil­ nog zvonjenja. Od tih zvonova već mi dan i noć ušesa brundaju. Naročito cinkuš me spopada [34] kao zubobolja. Ja sam mislio da vam najviše smeta Devica svojim vječno istim glasom. Ta Devica ima organ kao bas drugi. Ako se sve društvene špice amiziraju kao mi, na čast im bilo. Meni nije dosadno, ja mogu studirati geografiju i botaniku. Vi morate biti piramidalno pametni. A vi morate biti skolastično učeni. Vi ste antiklerikalka! To nisu sve naše dame! Na­ protiv! Pazite vi na vatru, molim vas! Ja sam se već zapalio, gle ti nju! [35] Vi ste prost kao toranj. Proširivši tekst mnogim pojedinostima, rasporedio ga je Matoš da ga izgovaraju ova »lica«: Sv. Marko (toranj crkve

318

sv. Marka u Zagrebu), Fajerturm (Vatrogasni toranj u Zagre­ bu), Piramida (na Sljemenu) i Sv. Kralj (toranj katedrale u Zagrebu). Podaci o visini nekih objekata koje Matoš ovdje spominje: Sljeme — 1035 m; Eiffelov toranj u Parizu — 320 m; tornjevi zagrebačke katedrale — 105 m; »štefansturm«, toranj crkve sv. Stjepana u Beču — 137 m; »Naša Gospa u Parizu«, crkva Notre Dame de Paris — 69 m; Jungfrau (Djevica), vrh Alpa u švicarskoj — 4.166 m. »Mi smo vidici, ali na žalost nismo putovi«: Aluzija na Matoševu knjigu Vidici i putovi (1907). »Lotrščak«: Južna kula Gradeča, današnjega Gornjega grada u Zagrebu. Str.242: »kaptolonci«: Stanovnici Kaptola u Zagrebu; — »...naše ljude i krajeve«: Aluzija na Matoševu knjigu Naši ljudi i krajevi (1910); — »... oko Popovog Tumja«: Popov toranj, sjeverna kula Gradeča, današnjega Gornjeg grada u Zagrebu; nekad utvrda zagrebačkih kanonika, od 1903. zvjezdarnica. Str. 243: » .. .mru kraljevstva, mru gradovi«: Stih iz Suza sina raz­ metnoga (1622; Plač drugi: Spoznanje) Ivana Gundulića (1589— 1638); — »... umrijeti poput Bakačeve kule...«: Bakačeva kula bila je ispred katedrale; Kaptol je »na poticaj Kršnjavoga i Bolléa« zatražio 1906. njeno rušenje — i srušena je; — »I Kušlanica, i Burattica je umrla...«: Barunica Vjekoslava Kušlan imala je palaču na Markovu, današnjem Radičevu trgu br. 4, a Klotilda grofica Vranyczany-Buratti (1835—1911) na Trgu Katarine Zrinske br. 6; — »... umro je Fijan i Mandrovič«: Veliki zagrebački glumci: Andrija Fijan (1851—1911) i Adam Mandrović (1839—1912); — »... umrlo je staro moje kazalište«: Na Markovu trgu (danas Radičevu),.sagrađeno 1834. na mjestu stare vijećnice; Matoš ga je posjećivao kao đak Gornjogradske gimnazije (1883—1891); prestalo djelovati 1894; — »Zora puca, bit će dana«: Stih koji se ponavlja u svih pet strofa pjesme Zora puca (1844) Petra Preradovića (1818—1872).

Postuma Str. 245: GOSPOĐA SA SUNCOBRANOM (San Zagrebačke noći); — A. G. Matoš Hrvatska, IX, br. 753, str. 1; Zagreb, 9. V. 1914. Objavljeno s ovom napomenom uredništva: Ovu je satiru na Vojnovićevu »Gospođu sa suncokretom« napisao pokojni A. G. Matoš još u vrijeme kad se о toj drami puno pisalo i kad se je više puta izvodila na našoj pozornici. Nu satira ova nije bila objelodanjena. Donosimo ju sada, jer se sutra daje u kazalištu »Gospođa sa suncokretom«.

319

Dramu Iva Vojnoviča (1857—1929) Gospogja sa suncokre­ tom, San mletačke noći, Triptyhon, izdala je Matica hrvatska u Zagrebu 1912. s posvetom: »Veneciji Veneri vječnoj pisac po­ svećuje. A Venezia Venere eterna Tautore d. d. d.« i sa Ouver­ ture-Prologue, datiranim: » V e n e c i j a , decembra 1911.« Kao Predstava 218. u Kralj, zemaljskom hrvatskom ka­ zalištu priređeno je u srijedu 6. ožujka 1912. Vojnovičevo veče: Gospođa sa suncokretom, Drama u tri čina, čita autor Ivo conte Vojnovič, a drama je u kazalištu prvi put izvedena u subotu 25. svibnja 1912. (Redatelj: Josip Bach. Gostovanje gđice Ančice Kernic, člana gradskog kazališta u Breslavi: Ona... Ančica Kernic, k. g.) — Sutradan poslije objave Mato­ ševe satire, tj. u nedjelju 10. svibnja 1914. prikazana je Gospo­ đa sa suncokretom 14. put. (Gostovanje Leopoldine Dostalove, prvakinje »Narodnog divadla« u Pragu: Ona... Polda Dostalova k. g.) Nije nam poznato zašto Matoš nije objavio svoju satiru, niti tko ju je dao uredništvu Hrvatske. Matoš je potkraj 1913. surađivao u Hrvatskoj, gdje je 30. XII. 1913. objavio jedan od posljednjih svojih priloga, Autor о izdanju »Pečalbe«, pa je vjerojatno da je i sam predao taj svoj rukopis, ali je on objav­ ljen gotovo dva mjeseca nakon smrti svog autora. Gospođa sa suncobranom objavljuje se prvi put u knjizi, u Sv. II. Sabranih djela. (Možda je ovdje prigoda spomenuti da je urednik ovog izdanja dobio 1952. na poklon od dra Krune Krstića primjerak Gospođe sa suncokretom, u kojemu je Vojnovič vlastitom rukom, karakterističnom njegovom ljubičastom tintom, na­ pisao posvetu svom bolničkom liječniku: »Nije li smiješno, dragi Doktore, da sam ja naučio Vitale Malipieriju kako se bježi iz stupice, — a sâm ne mogu da pomognem sebi u sličnome slučaju?! Za to ne idem večeras na reprizu Suncokreta! Bio bih kadar izžviždati nespretnoga autora ... Buon divertimento! Vaš Ivo Vojnovič U Bolnici Milosrdnih Sestara. — Zagreb, 6. V. 1916.«) Str. 251: MALO PA NIŠTA, Tragedija u tri čina, sa prologom. (Sa faksi­ milom Matoševa crteža naslovne strane); — A. G. Matoš Savremenik, XVII, br. 4, str. 189—196; br. 5, str. 270—278; Zagreb, travanj, svibanj 1923. Uredništvo Savremenika (Milan Begović i Antun Branko šimić) popratilo je štampanje komedije ovom bilješkom: »Naslovni list je reprodukcija originalnog Matoševog crteža, koji se nalazi uz pjesnikov rukopis. Komedija je štampana tačno prema tome rukopisu, samo je među imenima osoba jedna mala promjena. U rukopisu naime 320

stoji B j e l o v u c h i c h mjesto B j e l o d l a c h i c h — ali pošto pok. Matoš u toku svoga djela dosljedno upo­ trebljava ime Bjelodlačić, to smo i u popisu osoba uvr­ stili to ime.« Jedna od krupnijih pogrešaka koja se uvukla u prvo izda­ nje komedije Malo pa ništa, u Savremeniku, prezime je dra Eugena Matizevića (a ne Matijeviča, kako je prihvaćeno u Knj. XIV. Djela: Theatralia, Dio drugi, 1940, i u izvedbama komedije u Zagrebačkom gradskom kazalištu »Komedija«). U Matoševu autografu komedije, na strani na kojoj su nave­ dene Osobe, jasno piše: Dr. Eugen Matizević, liječnik. Razu­ mije se da je u našem izdanju to prezime ostavljeno kako ga je pisao Matoš: Matizević, a prihvaćen je ispravak, iz Savremenika, prezimena Bjelovuchich u Bjelodlachich. U autografu je također, među Osobama, navedeno: Franjica Plehan, pri­ vatna činovnica, a u tekstu komedije njeno je ime: Fanika, Fani; u naše smo izdanje unijeli ime Fanika umjesto Franji­ ca. Usput se napominje da je u nas ispravljen povelik broj pogrešaka iz pređašnjih izdanja: naše izdanje valja smatrati autentičnim. Matošev autograf komedije Malo pa ništa pisan je tintom na 48 paginiranih strana i tri strane bez paginacije: na prvoj je crtež naslovne strane, na drugoj popis Osoba i na trećoj Prologos (riječ pisana grčkim slovima!). Autograf u Arhivu Instituta za književnost i teatrologiju. U svojoj Bilj. XVII. Matoš je na prvoj strani zapisao: »Malo pa ništa Vapić Bapić Pabić« a na strani 12: »31. X. [1912] predao dramu, komedija.« Dr. Ivan Bach, sin ravnatelja drame Hrvatskog narodnog kazališta Josipa Bacha (1874—1935), darovao je 21. IX. 1972. In­ stitutu za književnost i teatrologiju tri Matoševa pisma (4. XI. 1912, 8. XI. 1912, 1. X II. 1912. »Bilješke crvenom olovkom napisao Josip Bach«) i rukopise recenzija Matoševe komedije Malo pa ništa iz pera dra Milana Ogrizovića (5. XI. 1912) i dra Branimira Viznera Livadica (6. XI. 1912), napisavši u svom pismu i ovo: »Držim da je ta pisma, koja poklanjam Vašem institutu, tadanji intendant kazališta predao mom ocu, jer se Matoš ne­ opravdano razljutio na Bacha, uvjeren da je moj otac već pro­ čitao njegovo djelo, a to nije bila istina. Uvredljivo nevjerovani stav Matošev i njegovo vikanje na mog oca izazvali su i povišen ton Bachov u razgovoru s Matošem, što je moj otac sam crvenom olovkom pribilježio u prvom Matoševom pismu od 4. XI. Molim Vas da biste akademiku Dragutinu Tadijanoviću, koji mi je govorio о svojoj skoroj novoj redakciji Matoševih 21 MATOS II

321

djela, predali ta pisma s molbom da bi svakako — bude li ih objavljivao on ili tko drugi — nastojao da bi bile priopćene ujedno i spomenute primjedbe mog oca, kojima je želio raz­ jasniti kako su se razgovori između njega i Matoša odigrali i zašto upravo tako. Jamačno je moj otac, kako je Matošu i rekao, dao rukopis ne pročitavši ga intendantu, a taj dvojici recenzenata, Ogrizoviću i Livadicu, koji su recenzije napisali 5. i 6. XI., dok je moj otac očito tek nakon scene s Matošem 4. XI. dobio na čitanje rukopis, možda kad su ga oba spome­ nuta recenzenta već bila vratila. Nije mi poznato da li je moj otac bilo usmeno bilo pismeno dao kakav sud о tom Matoševu djelu...« Objavljujući spomenuta Matoševa pisma i recenzije »Tra­ gedije u tri čina« Malo pa ništa, napisane na traženje inten­ danta kazališta Vladimira Treščeca Borothe (1870—1932), upot­ punjuje se ovdje historijat ove komedije dosad nepoznatim prilozima. Matoševo pismo Vladimiru Treščecu Borothi: Kapucinski trg 3, 4. XI. [1912] Vrlo štovani gospodine, Pišem Vam, da usmeno ne dosađujem. Govorim otvo­ reno, jer je ravan put najkraći. G. Bachu predao sam komediju u uvjerenju, da ove godine nemamo mnogo domaćih komada i da će taj fakat morati uzeti u obzir. Znao sam i znam, da kod kazališta imam osobnih neprijatelja (čudnovato: baš u osobama, za koje sam se zauzimao čak i kod Vas!), ali znam i to, da djelo, predano Upravi, nije više djelo moje, već svojina publike, vlasništvo narodno, kojemu se kao takovome smetnje praviti jednostavno ne smiju, ako i mogu. Znao sam nadalje i to, da Kazalište nije institut privatan već nacionalan, i da činovnici kod tog Zavoda nisu od naroda plaćeni i vladinom voljom namješteni, da taj Zavod i svoje mjesto upotrebljavaju za osobne svoje osvete i za smetanje uspjesima onih domaćih auto­ ra, zbog kojih je Zavod u prvom redu i osnovan. Komediju dakle predadoh g. Bachu. Znam pozitiv­ no*, da je stvar čitao (jer mu je dadoh 31. o. m. [sic!]) i vrlo se začudih, kada se tobože napravio, da mu je djelo nepoznato, rekavši da je kod vas i govoreći mi u tonu, u kojemu se piscima mog glasa ne besjedi:** u istom tonu, u kojemu je »abfertigovao« preda mnom sirotu glumicu Vrbanićku. Ja sam napisao stvar za 8 da­ na i bijah začuđen, što nije pročitana za 3 dana, dadoh preko g. Bacha Upravi rok za odgovor od 3 dana, no sad čujem, da po ugovoru sa Društvom hrvatskih književni* nisam — i nije se dao uvjeriti. Dobio na čitanje 4. XI. [Nap. Josipa Bacha] ** vikao je, da sam čitao, a nisam i to me je razdražilo. [Nap. Josipa Bacha]

322

ka na tako kratak rok nemam prava. Vrlo dobro. Prisi­ ljen pokoriti se ugovoru, napravljenom bez mog znanja, ja ću čekati događaje sa znanjem, da su Upravi predana djela, koja se tako reći nisu ni čitala, koja su tako reći naručena i kao mačak u vreći kupljena, pa onda djela, koja su akontirana, ma da ih je vladina cenzura zabra­ nila. Dotivim li to, da se u kazalištu kao u privatnom poduzeću neke stvari, inače neuspjele, lansiraju, dok ja kao poznat literat bivam šikaniran, znat ću se braniti onako, kako sam od nepravde dosele znao braniti druge, a drieći Vas čovjekom odviše strogim, ali pravednijim od drugih, drtim, da ta moja obrana od Vas neće biti potrebna. Sa štovanjem A. G. Matoš Rukopis recenzije dra Milana Ogrizovića: »A. G. Matoš »Malo pa ništa« Dobar komediograf načinio bi od »Malo pa ništa« puniju i scenski mogućniju a k t o v k u , koja bi ipak bila ne š to , jer ako jedan čitav čin neku stvar pripravlja, a čitava druga dva izvode, odveć je jednostavno a za scenu prazno i plitko. Autor bi morao dakle svu tu građu zbiti u jedan ili bar dva čina, što je lako moguće, ako se prizori jače povežu, slabiji i zališniji (naročito oni o z b i l j n i ! ) ispuste, a figure jače pritegnu u akciju i i z r a d e , a ne tek da su feljtonski natuknute. Kod ovake prerade možda bi se dospio ujednačiti mate­ rijal ove dvoglave komedije, koja je polusatira (za gornjih 10.000) i polulakrdija (za galerije; cfr. scenu s dvobojem), gdje je — kako je sad — uz uspjela mjesta mnogo neuspjelih i samovoljnih; tako su mnoge psovke preproste i neukusne, a mnogi paradoksi, gdje na nekima može uživati tek autor, već blizu paralizi, ne gledeći na to, da stvar više puta naginje na ozbiljnost, pa po tom na dosadu, a pokatkad i na naivnost, naročito onda, kad se autor stapa ili bar odviše približi kojemu svojem licu. U pomnijoj scenski dotjeranijoj, komično izrabljenijoj, od autora udaljenijoj i s j e d n o m bojom prebojadisanoj pre­ radbi, mogla bi stvar sa svojim licima (naročito »Humskom«!), zapletom i duhovitijim mjestima dijaloga, vrlo lijepo uspjeti, dok bi ovako autor obzirom na naše i njegove literarne prilike nezasluženo pao. Ukratko: od niza feljtona (nekih i neuspjelih) a rastegnutih na duga tri čina dala bi se načiniti zaokružena, jaka, dobra — groteskna i satirična — aktovka, puna radnje i života. Dakako da bi se onda morao i natpis promijeniti, jer je i on feljtonski — a stvar davati u pokladno vrijeme. Zgb 5/XI. [1912] Dr. Ogrizović Gosp. intendant, oprostite lošem pismu u brzini!« 21*

323

Rukopis recenzije dra Branimira Viznera Livadica: »Zagreb, 6. XI. 1912. Slavnoj Upravi kr. hrv. zem. kazališta u Zagrebu S priposlanom komedijom »Malo pa ništa« ne mogu se ozbiljno baviti. Jedino patološki. U tom slučaju vrlo mi je žao, da je Matoš počeo ovako pisati. S najvećim poštovanjem Dr. Branimir Vizner Livadić« Primivši od Ogrizovića i Viznera Livadica njihove recen­ zije, intendant kazališta Treščec Borotha odgovorio je na Matoševo pismo od 4. XI. 1912. svojim pismom 6. XI. 1912. u ko­ jemu uglavnom prihvaća mišljenje Ogrizovićevo (ne spomi­ njući Ogrizovića!), indirektno predlažući Matošu da »komad« preradi. (Matoš je ovo Treščecovo pismo, zajedno s još dva njegova pisma, od 28. XI. 1912. i 30. XI. 1912, objavio u svom članku Za natječaj u Novostima 29. V. i 3. VI. 1913. V. Sv. XIV. Sabranih djela.) A sutradan nakon prvog Treščecova pi­ sma objavljena je u listu šport i umjetnost (I, br. 1, str. 7; Zagreb, 7. XI. 1912) ova obavijest: »MALO PA NIŠTA. Pod ovim naslovom predao je kaza­ lišnoj upravi poznati hrvatski književnik A. G. Matoš svoje najnovije djelo: »Malo pa ništa«. Suvremena ko­ medija iz našeg društva u 3 čina. Ova će se komedija po svoj prilici doskora prikazivati na našoj pozornici. Ovo bi bilo prvi put što A. G. Matoš stupa na pozornicu.« Matoš je intendantu Treščecu odmah odgovorio ovim pis­ mom: Zagreb, 8. XI. [1912] Veleštovani g. upravitelju, Velika Vam hvala za Vaše veliko pismo. S v i Vaši raz­ lozi stoje i još jedared — hvala Vam. Ja ću nastojati napraviti komediju uz onaj epizodski garnirung lakrdije za dijake i oksengaleriju. Molim Vas dakle, dajte stvar Srdanu i ja ću je, dok je željezo još vruće, na¡savjes­ nije obraditi. Imate pravo: prva komedija ne piše se za osam dana kao ova. — Usput Vas molim, da mi rezer­ virate mjesto za u t o r a k i da mi preko gg. Bacha i Tucića date eventualnog materijala za obzorski feljton о glumici svih zagrebačkih gracija — о šramici. Vaš »nemirni« Matoš

Već peti dan nakon ovoga svog pisma zapisao je Matoš u Bilj. XVI. (Commence ce 8. I. 1912): »ce 13. XI. 1912. donne au théâtre Malo pa ništa«. Tragovi preradbe, kod koje je su­ djelovao možda i Srđan Tucić, vide se i na samom autografu komedije. Još ne primivši odgovor kazališta о novoj svojoj verziji komedije Malo pa ništa Matoš piše »listić« kojim obavještava i javnost i kazališne ljude о svom »dramatskom pokušaju«: »Prema onoj — Bog je najprije sebi bradu stvorio, po­ činjem taj listić s nekim tamo A. G. M-em. Taj gospo­ din napisao je komediju u tri čina s proslovom, Malo pa ništa. Napisao je komad za nedjelju dana i naravno da nije bilo to baš bogzna što, pa je stvar na savjet gg. Treščeca i Bacha preradio, prepisao i nakitio, pa sad: na daske koje znače svijet, naime pad ili uspjeh... To je prvo moje dramsko djelo, dakle dramatski poku­ šaj, ogled, pa se nadam da ću kao početnik nalaziti ba­ rem onoliko obzira koliko ga nalaze naši dramski maj­ stori. Priznajem da sam, pišući glavnu žensku ulogu, mislio na gđu Ljerku pl. Šram, glumicu svih zagrebač­ kih, svih hrvatskih gracioznosti.« (Zagrebačka kronika; Novosti, 17. i 18. XI. 1912.) No, intendant Treščec, dva tjedna poslije ponovne pre­ daje prerađene komedije Malo pa ništa, odgovorio je Matošu pismom od 28. XI. 1912. saopćujući mu, između ostalog, da »stoji i sad« ono što mu je о njegovu komadu rekao u svom prvom pismu i da će mu »komad otkupiti za kazališnu knjiž­ nicu« te da mu »u to ime« doznačuje »na kazališnoj blagajni honorar od 200 kruna...« Matoš je Treščecu odgovorio pismom od 29. XI. 1912. (vidi SD XX, str. 166); na oivo pismo odgovorio je Treščec 30. XI. 1912 obrazlažući Matošu da potpora koju mu je doznačio »nije mi­ lostinja«, da njegovo djelo ne mora tim »prijeći u vlasništvo kazališta« nego da mu »stoji na raspolaganje« itd. Matoš je, najposlije, odgovorio Treščecu ovim pismom: Zagreb, 1. X II. [19]/2. Vrlo štovani g. intendante, Vaše posljednje pismo bijaše odviše lakonsko, pa sam ga — kako vidim iz najnovijeg Vašeg dopisa — kri­ vo razumio. U ovoj formi pristajem na Vaše predloge i srdačno Vam zahvaljujem sa molbom, da mi komediju zbog obrade kod g. Tucića ostaviti izvolite. Vaša pisma (posljednja) nisam shvatio kao privatna, već kao službena.

325

Vi, štovani gospodine, imajući sa našim svijetom još više posla od mene, nećete se začuditi, qu'on devient méfiant ayant peur d'être dupe. To je lalosno, ali šta ćemo — tako je. U takvim neprilikama doživljavamo, da intriganti izigravaju ravne ljude. Još jednom Vam dakle hvala. Ja ću skromnim silama svojim pomagati sve ten* dencije, koje razvitku našeg kazališta koriste i odmagat ću protivnim tendencijama. Ja sam s Vama dolazio u sukobe samo kao pošteno pero, pa se osvjedočiste, da su poštena pera i u slučaju nepoćudnosti bolji saveznici od poćudnih pera, koja nemaju ponosa i uvjerenja. Na. še kazalište napreduje; to je činjenica, koju bih konsta· tovao u s v a k o m slučaju. Tannhäuser me o tome uvje­ rio. Sa zahvalnim štovanjem A. G. Matoš Preuzevši zatim od kazališta rukopis svoje komedije Malo pa ništa dao ga je Matoš na mišljenje i Juliju Benešiću (1883— 1957), koji će prvi i objaviti u knjizi tu komediju (Knjiga XIV. Djela: Theatralia, Dio drugi, 1940) pa tom prigodom štampati i svoj odgovor (str. 238—239): »Zagreb, 14. X II. 1912. Dragi g. Matošu! Pročitao sam Vašu dramu Malo pa ništa i, kako ste me molili, saopćujem svoj sud. Prije svega molim Vas najprijateljskije: nemojte sam sebe varati intrigama u teatru, koje da su razlog, da su Vam zasad odbili ko­ mad; ne, oni su ga definitivno odbili i odbio bi ga svaki teatar s razloga koji leže u samom komadu. Izvolite po­ slati još jedanput dramu — ona neće, jer ne može biti primljena. Vaša drama nije drugo do dva feljtona, isjec­ kana u komadiće i razbacana u scene koje nisu scene. Ovaj Vaš komad prije svega nema sadržaja, uopće nikak­ voga sadržaja koji bi se dao ispripovijedati kao kakav događaj, a svatko hoće da u drami čuje i vidi neki doga­ đaj, hoće r a d n j u . Komad koji nema sadržaja, nema, eo ipso, radnje. To je dakle drama koja nije drama. To je već samo po sebi dostatno da bude razlogom nemo­ gućnosti predstavljanja ovoga komada; no i u pojedi­ nostima je stvar tehnički ne samo nelogična, već i teh­ nički i scenski nemoguća. Pročitajte, molim Vas, jedan­ put tu dramu onako kako bi je morao čitati Đach kao direktor drame: promislite kako bi se te scene izmjenji­ vale, kako bi se te osobe, koje nisu drugo do personifici­ rani pojmovi, kretale po pozornici — a onda za čas zami­ slite da sjedite u teatru i da slušate komad s interesom da saznate što se dogodilo i, vjerujte, nećete se nasmi­

jati dijalogu Loj zeka i Bjelodlačića, nećete se nasmijati rečenicama: Moram na kolodvor, se znate kak je itd. Publika na galeriji bi se nasmijala onim psovkama à la špuktrigl, ali se neće moći nasmijati uopće, jer taj ko­ mad neće i ne bi n i j e d n a uprava iznijela. To nisu ljudi, niti su konsekventno provedeni simboli i ideje ne­ ke, to su gospoda A i B, koji govore ono što im se svidi i dotle dok se autor nije umorio pišući. A autor treba da pazi da se publika z a b a v i ili treba da ga vode drugi motivi. No Vi rekoste da Vam je bila svrha z a b a v i t i općinstvo, pa Vam evo ja kao jedan iz općinstva velim da ta drama nije vrsna zabaviti nikoga u općinstvu. Re­ kli ste da ćete se pouzdati u moj sud, a ja Vas molim da mi samo vjerujete da sam ovo iskreno napisao i to tako duboko iskreno i s takvim uvjerenjem da mi to ne bi nijedan autoritet, nikakva psovka ili uvreda uskolebati mogla. Molim Vas, zaboravite da ste napisali ovu dramu Malo pa ništa! Srdačno Vas pozdravlja Vaš Julije Benešić.« Matoš zatim ponovno obavještava javnost: »Pitaju me što je s mojom famoznom komedijom. Ništa. »Malo pa ništa«. Neće se prikazivati. Gg. Treščec i Bach učiniše mi veliku uslugu davši mi komad na po­ pravljanje. Dadoh ga na čitanje prijateljima. Ni njima se ne sviđa... Priznajem da to bijaše jedini slučaj te kod posla nisam imao samo umjetnički cilj pred očima. Šest mojih knjiga ne doniješe mi ama nikakve materijalne koru sti...« (Svakome svoje!; Novosti, 19. X II. 1912.) I najposlije, gotovo nakon pola godine, Matoš se ponovno javlja i obračunava s intendantom Treščecom, objavljujući tri njegova pisma sa svojim »komentarima«, »Povodom ankete što ju je raspisao intendant...:« »Predavši upravi svoj komad Malo pa ništa, bio sam — ka­ ko je poznato — izigran sve na korist naše književnosti, pri­ mivši od g. intendanta ova tri pisma koja predajem javnosti jer nisu privatna i ne rade о privatnostima: ...« [citira pisma od 6. XI. 1912, 28. XI. 1912. i 30. X II. 1912. pa veli, između ostalog:] »Ja povukoh dramu i primih novac, ali ne kao nekakvu otkupninu neupotrebljivog i neupotrebljenog djela, već kao p r e d u j a m , jer će se moj komad ipak, nadajmo se, danas-,sutra igrati...« (Za natječaj; Novosti, 29. V. i 3. VI. 1913.) Matoševa nada iz 1913. da će se njegov komad ipak »danas-sutra igrati« — ispunila se 1970.

327

Zagrebačko gradsko kazalište »Komedija« (Kaptol br. 9), obilježavajući 20. obljetnicu svoga djelovanja, priredilo je Sve­ čanu premijeru, praizvedbu Matoševe Tragedije u tri čina s prologom (i pjevanjem) Malo pa ništa u srijedu 11. XI. 1970. u 19,30 sati: Redatelj: Georgij Paro; Scenograf i kostimograf: Ljubo Petričić; Lektor: Prof. Zlatko Dulčić; Scenska muzika: Maks Moti; Koreograf: Lili Caki; Asistent režije: Marijan Fruk. Nastupio je ansambl od 23 člana; u glavnim ulogama: Eugen Franjković (Dr. Eugen Matizević), Saša Grünbaum (Janko Su­ čić), Vera Orlović (Amalija pl. Humska), Sanda Langerholz (Matilda pl. Lenković) itd. »Tekstove snimljene na magneto­ fon čita Vlado Štefančič.« Štampani Program za ovu praizved­ bu ima 4 strane: 1. imena izvođača, 2. faksimil Matoševa crteža naslovne strane Malo pa ništa i citat iz njegove Zagrebačke kronike, 3. fotografija »Sudjelujući ansambl«, 4. izjava reda­ telja Georgija Para: »Malo pa ništa, jedini cjelovečernji tekst A. G. Ma­ toša, izvodi se danas po prvi put, pedeset i osam godina nakon što je napisan. U vezi s tom činjenicom želim istaći da me Matoševoj komediji nije privukao neki kultumohistorijski interes, ni sklonost ka bizarnoj origi­ nalnosti ili senzacionalizmu, već duboka i strasna vjera da to djelo živi i da ni danas ne kasni ni s ovu ni s onu stranu rampe. Predstava nije rađena u grču dokazivanja, već u ra­ dosti otkrivanja. Ona ne zastupa djelo na način da bi dokazala ili dokazivala znatnom i znanom dijelu naše književne i kazališne kritike kako nije (bila) u pravu kad je izrekla negativan sud o Malo pa ništa, ali isto tako ne uzima ni u obzir ta mišljenja. Predstava ne pokušava »spasiti«, već proniknuti i izraziti Matoševo djelo, i to, razumije se, iz perspektive našeg vremena. U realizaciji Malo pa ništa neskromno se nadam da sam najdalje otišao u jednom shvaćanju kazališta koje se možda moglo osjetiti i naslutiti u nekim predstava­ ma koje sam u posljednje vrijeme režirao. Radi se о svojevrsnom postupku jukstapozicije pojedinih scena u komadu bez ostvarivanja ili čak motiviranja v ez a me­ đu njima. Na taj se način aktivnost povezivanja poje­ dinih dijelova u cjelinu prepušta publici koja, da se iz­ razim filmskim jezikom, postaje neke vrsti »montažer« predstave. Ta metoda konzekventno je provedena i bjelodano pokazana u predstavi Malo pa ništa. Vjerujem, međutim, da taj postupak ima suštinsko opravdanje u necjelovi­ toj, stilski raznorodnoj, kolažnoj dramaturgiji Matoševa teksta, koji svoju sintezu može poprimiti tek provoci­ ranim asocijativnim vezama iz p u b l i k e . «

328

Komedija Malo pa ništa prikazana je, od praizvedbe 11. XI. 1970. do 28. X. 1971, trideset i pet puta u Zagrebačkom grad­ skom kazalištu »Komedija« koje je, osim toga, tu predstavu igralo tri puta u Karlovcu, jednom u Sisku i jednom u »služ­ benoj konkurenciji« na 16. Sterijinom pozorju u Novom Sadu, 2. VI. 1971. Za ovu izvedbu podijeljene su nagrade Sterijinog pozorja (Glavni odbor Sterijinog pozorja i ocjenjivačka ko­ misija): Georgiju Paru, redatelju iz Zagreba, za režiju drame Malo pa ništa (Izvanredna Sterijina nagrada za režiju); Sandi Langerholz (za najbolja glumačka ostvarenja); Ljubi Petričiču, za kostime u predstavi Malo pa ništa. Zagrebački Večernji list nagradio je za najbolje glumačko ostvarenje Sandu Langer­ holz za ulogu Matilde u predstavi Malo pa ništa. — U svom pismu od 6. XI. 1972. upućenom uredniku ovih Sabranih djela direktor »Komedije« Vlado Štefančič iznio je navedene po­ datke о izvedbama komedije Malo pa ništa završivši pismo riječima: »Osobno smatram da je Matoševa drama izvanredna i vrijedna posebne pažnje. Sretan sam da je baš kazalište »Komedija« prvo i do sada jedino izvelo Matošev prvijenac.« Doista, Malo pa ništa Matošev je prvijenac po kazališnoj izved­ bi, ali ne i po nastanku među njegovim »scenskim tekstovima«, kako može vidjeti pažljivi čitalac ovih napomena. DRAGUTIN TADIJANOVIĆ

329

RJEČNIK à bas (a bâ) franc, dolje! abbé (abê) franc, svećenik absinthe v. apsint Abtreten! njem. Odstupi!, Odlazi!, Odbij! ad infinitum lat. u beskraj ajzliban njem. željeznica akva fétida lat. smrdljiva voda alas mađ. ribar alias lat. inače, drugim imenom, prozvan i si. Alicante (Alikänte) španjolska lu­ ka na Sredozemnom moru alire franc, način ponašanja, ma­ nire allegro tal. jedan od stavaka u sonati (brz, živahan, vedar) alpaga-ogrtač gornji kaput od la­ mine (devine) dlake Alter schützt vor Thorheit nicht njem. Starost ne zaštićuje od ludosti alzo njem. dakle Amadis od Galije, glavni junak slavnog španjolskog viteškog romana (izašao 1508), tip vite­ za pustolova i vjernog ljubav­ nika amalin tur. nosač amdnet tur. blago povjereno ne­ kom na čuvanje; zavjet, po­ ruka, oporuka

I

TUMAČ ambrozijski grč. božanstven, nad­ zemaljski lijep ametist grč. dragulj, ljubičasta vrsta kremena amtce lat. prijatelju! amizirati se prema franc, zaba­ vljati se Am Meere njem. Na moru Amor i Psiha (lat. i grč.), Ljubav i Duša; spominjani ili umjet­ nički prikazani zajedno, sim­ boliziraju čežnju ljudske duše za božanskom ljubavlju ampir franc, stil početka 19. sto­ ljeća: kićen, raskošan, bujan anda kaj к. dakle Angelus grč.-lat. Pozdravljenje (večernje zvono kao poziv na molitvu kod katolika) aplikovan prema franc, primije­ njen apokaliptičan grč. tajanstven, zlokoban, zloslutan apsandiija tur. nadzornik zatvo­ ra, ključar, tamničar apsint grč. piće od pelina apsurdum lat. (absurdum), ap­ surd, besmislica, glupost apšiter njem. čovjek koji je na odlasku iz života, oronuo, vre­ mešan muškarac aramija tur. haramija, razbojnik aratos grč. do đavola

331

arkade lat. svodovije, stupovlje, najotmjeniji dio groblja Arkadija pjesnička »zemlja sret­ nih pastira« Armuth ist die grösste Plage njem. siromaštvo je najveća muka Arnautin (u držanju poštene ri­ ječi), aluzija na poznatu besu kod Albanaca ars amandi lat. umijeće ljubavi (naslov jedne knjige starorimskog pjesnika Ovidija) arsenal u pladnju (u tekstu Ma­ lo pa ništa), zubarski pribor arslan tur. lav artija grč. hartija, papir Artus (Artur), legendarni kralj germanske srednjovjekovne priče о vitezovima Okruglog stola asekuracija tal. osiguranje asikuracijski tal. osiguravajući astamski prid. prema astma, grč. zaduha, sipnja atavistički lat. naslijeđen od dje­ dova, pradjedovski, praotački Aufspringen (äufSpringn) njem. poskočiti, popeti se (vojnička zapovijed: uzjaši!) avanica tur. zlikovac, nitkov ažuran tal. plavetan baćuško rus. oče! bagra soj, vrsta, pasmina baguš mađ. ostatak od izgorje­ log duhana u luli bajbok njem. (bei Wache — pod stražom) zatvor, buhara bäka običan vojnik (bez čina) bakalski prid. prema bakal(in), tur. sitničar, kramar, trgovčič bakrača bakrena posuda, kotao Balkanâ, prema franc. Balkans uzima Matoš tu riječ u pluralu bangaloz grč. ugursuz, vjetrogonja banganet bajoneta barbir njem. brijač (nekad su brijači vadili zube)

332

Barnum američki cirkuski podu­ zetnik, osobito poznat po buč­ nim reklamama basta tal. dosta!, gotovo! Bayard Pierre (Pjêr Bajâr) »vi­ tez bez straha i mane« (1470— 1524), francuski vojskovođa pod Lujem X II. i Franjom I. beamter njem. činovnik bećar tur. neženja begenisati tur. voljeti berber tur. brijač beškot tal. vrsta slatkog, vrlo sipkoga kolača, piškota betežno mađ. bolesno biflant njem. đak koji mnogo »buba«, »štreba«, »bifla« (sve napamet), bubant, štreber bigamista lat.-grč. čovjek istodob­ no oženjen dvjema ženama binjedžija tur. jahač binjiš Matoš i ovdje (kao i na više drugih mjesta) uzima ovu riječ umjesto tur. fildiš, slono­ va kost (binjiš inače znači: ogr­ tač; isp. kod Njegoša: Viđi vra­ ga su sedam binjiša...) biroš mađ. govedar biskup popularan izraz za trticu u živadi (nalik je na biskup­ sku kapu) bitte njem. molim blauštrumferija svojstvo tzv. »blauštrumfa«, tj. učenih žena bo jer bogosin božji sin bog vatre i prkosa Prometej (i dalji su atributi njegovi: pri­ kovan na vreloj hridi oblačnog Kavkaza, hraneći titanskom utrobom Zeusovu krvavu pti­ cu ...) bokter njem. noćobdija bormeš kajk. bogami, bogme bostan tur. vrt s nasadom lube­ nica i dinja bota batina, štap bradva vrsta sjekire

brajda njem. stupovi s letvama ili žicama po kojima se penje vinova lozâ Brašančevo Tijelovo, crkveni blagdan u proljeće poslije Us­ krsa britviti brijati brstan lisnat bruder-Jovo brat-Jovo (ironičan naziv za Ličanina graničara) Bubaj prezime iskonstruirano očito prema glagolu bubati (u značenju: mnogo učiti napa­ met, bez razumijevanja) buča bundeva; glava budoar franc, mali ženski salon u stanu budia tur. toljaga, batina buđav pljesniv buldog-revolver engl, vrsta džep­ nog revolvera sa šest i više me­ taka bulumenta tal. mnoštvo, gomila; gužva, vreva burgija tur. svrdlo, bušilica; u prenesenom smislu: glupava šala, podvala; besmislica, bu­ dalaština burš njem. momak busija tur. zasjeda buzdovan tur. topuz, kijača; u prenesenom smislu: budala, glupan cadaver (kadaver) lat. strvina, lešina cafus njem. (zu Fuss), pješice cakewalk (kêjkvok) engl, vrsta crnačkog plesa carinara (u tekstu Paradiso) malta, mitnica, nekadanja us­ tanova na ulazu u grad, na kojoj se ubirala stanovita da­ ća za uvoz robe carinici i farizeji aluzija na Kri­ stove protivnike, stvaratelje javnog mišljenja među Žido­ vima (licemjeri, podmuklaci) Carmen, Colombe (Karmên, Kolômb), djela francuskog pisca

Prospera Mériméea (1803— 1870), koji je izdao i spomenu­ tu knjigu Gusla (Guzla) »zbir­ ku pseudo-narodnih balada to­ bože iz naših krajeva« (Knji­ ževni leksikon Strani pisci) ceger njem. torba celebritet lat. slavan čovjek, gla­ sovito ime ceker v. ceger chauffeur franc, šofer (u Matoševo vrijeme isticali su se šoferi sportski krojenom odje­ ćom, osobito kapom sa štitni­ kom) cherchez la femme (šerše la fäm) franc, doslovno: »potražite že­ nu«, aforizam kojim se pod­ sjeća da je mnogim postupci­ ma ljúdí osnovnim razlogom neka žena Cid Campeador (Sîd Kampeadör), slavni, legendarni špa­ njolski vitez (1030—1099), glav­ ni junak poznate tragedije Pierrea Comeillea cigara kod Matoša koji put u značenju: cigareta cijev porugljiv izraz za šešir »ci­ lindar« (riječ kylindros, uosta­ lom, na grčkom jeziku i znači: valjak, cijev) cinkuš zvonce cirikati se cerekati se dan engl. klan, rodovska zajed­ nica, pleme Cléo de Mérode (Kleô d'Merôd) poznata pariška plesačica sa prijelaza 19. u 20. stoljeće (ina­ če ljubavnica belgijskog kralja Leopolda II) clown engl. klaun, cirkuski komičar Cmrok šumovita uzvisina u sje­ vernom dijelu Zagreba comme-ilfaut (komilfô) franc. savršeno, sjajno, kako treba comptoir (kontoâr) franc, ured, poslovnica

333

confort franc, komfor, udobnost u uvjetima života copemica njem. vještica crne boginje kozice, variole (za­ pravo upljuvci od muha) cug, njem. vlak, željeznica curriculum vitae (kurikulum vi­ te) lat. tok života, životni put čagljikati škakljati, golicati; čag· ljikav škakljiv, golicav čajer tur. (čair), livada, pašnjak čakšire tur. hlače čalaran mađ. varav, prijevaran čaršav tur. stolnjak; plahta, po­ njava časnički momak vojnik dodije­ ljen nekom oficiru za osobnu poslugu, purš čatrlja tur. koliba, kućerak čeče lijep, zgodan, milolik čelenka tur. 1) nakit na čalmi; 2) u prenesenom značenju: glava čerez zbog, radi čestan častan četrdesetosma u književnosti uobičajen naziv za revolucio­ narnu godinu 1848. i za sve događaje u vezi s njom čiko striko, čiča (pratilac auto­ rov, kajkavac, ne razumije taj izraz i odgovara da nije čik, tj. opušak) činija porculanska zdjela čioda igla s glavicom, pribadača, »špenadla« čirak tur. svijećnjak čista Suzana motiv iz Biblije о djevojci koja se isticala neporočnim životom (ime i znači »ljiljan«); dva pohotna starca napadoše je u kupelji, a kad nije pristala na njihove ponu­ de, optužiše je za blud; Suzana je dokazala svoju nevinost, a starci su bili kažnjeni smrću čiviluk tur. vješalica, klinčanica čiiak gen. čiška, pl. čišci, njem. (Zeisig), češljugar

334

Čto djelat? rus. što da se radi? (aluzija na roman ruskog pisca N. G. černiševskog, 1828—1889) čučica kokica, pilence ćaba muslimansko svetište u Meki ćemdne gen. ćemdneta, tur. gu­ sle, violina ćilibar tur. jantar Cirk-Cilise v. Kirk-Kilise čorbudtak tur. zakutna uličica, zabačen kraj (kod Matoša i: gostionica najniže vrste) ćosav tur. bezbrad (ćosav još bijaše bio je još tako mlad da se nije ni brijao!) ćumez tur. potleušica, »kokošinjac« ćurka piira dalija vrsta ukrasne biljke, georgina dajčmajsterske oči oči s podoč­ njacima; v. dajčmajstor dajčmajstor iz teksta (Presvijetli rainjić) proizlazi značenje: po­ dočnjak (inače riječ znači: po­ glavar njemačkog viteškog re­ da) damenkomité njem.-franc. »gos­ poj inski odbor« Danica nekada popularan kalen­ dar Društva sv. Jeronima darnuti dirnuti, taknuti Das Meer erglänzte weit hinaus njem. More se blistalo nada­ leko de facto (...fakto) lat. stvarno, uistinu defraudant lat. varalica, pronevjeritelj dela bedaka kaj k. pravi budalu dembelisati tur. ljenčarit, dangu­ biti denes kajk. danas Deutschland (Dojčland) njem. Njemačka deveto čudo najveća neobičnost (prema »sedam čuda staroga svijeta«: egipatske piramide,

Semiramidini viseći vrtovi u Babilonu, Artemidin hram u Efezu, Zeusov kip Fidijin u Olimpiji, grobnica kralja Mausola u Halikamasu, Apolonov kip (kolos) na otoku Rodu i svjetionik na otočiću Faru is­ pred Aleksandrije) Devica ime zvonu duboka glasa u tornju zagrebačke katedrale delmekast tur. zdepast, nezgra­ pan Dies irae (... ire) lat. Dan gnjeva (početak jedne pogrebne crkve­ ne pjesme о »Sudnjem danu«) difficiles lat. teški dijetenklasa njem. stupanj u ne­ kadanjoj činovničkoj hijerarhi­ ji, tzv. činovni razred dijuma lat. dnevnica, zarada, nadnica dijumist lat. dnevničar, honorar· ni činovnik dinstman njem. služnik, javni, najamni poslužitelj direk tur. stup direklija tur. čovjek nalik na direk (stup), dugajlija dirinčiti teško raditi, rabotati dirka tipka distancija lat. udaljenost dišati kajk. mirisati djever v. sekundant dobit ćete moje svjedoke izazb vam vas na dvoboj dogambati dogegati se, došepesa* ti, doći ljuljajući se u hodu dohakati (glavi) doći haka (tur.), upropastiti ddkrušiti istrajati s kruhom do iduće žetve, proživjeti sa svo­ jim prihodima dolap tur. spremnica za odjeću, vrsta ormara dolina sv. Ksavera područje Za­ greba, danas poznatije kao Mihaljevac domine lat. gospodine! done tal. gospodine

donkihoterija nesuvremen, smije­ šan, besmislen pothvat (kakvi su bili postupci Cervantesova Don Kihotea) Donnerwetter noch einmal (Donerveter noh ajnmal) njem. vrsta kletve, nešto kao: sto mu gromova douche (diiš) franc, tuš, mlaz vode dovjerovati prestati vjerovati, iz­ gubiti vjeru Drang njem. prodor (njemačkog kapitala u našu zemlju) drečan jak, čvrst, jedar dreidati čekati dugo na jednom mjestu, čamiti drgeznuti ubosti, bocnuti drijevo lipovo kršćanin (po Mažuranićevu epu Smrt Smail· -age Cengića; uopće je čitav dalji stavak u tekstu Sa bojišta parafraza spomenutog Mažuranićeva djela) droben kajk. sitan, malen duha vonj duhan katkada u značenju ciga­ reta duhopiriti 1) popuhivati, pirkati poput laganog vjetra; 2) teško disati, dahtati duknuti kajk. skočiti duvak tur. koprena, veo duvar tur. zid džaba tur. uzalud, badava dielat tur. krvnik dtokejski jahač profesionalni ja­ hač za utrke, džokej; u našem se tekstu (Oh! Još malo neka uzležim pod ovim perjem i eto od mene džokejskog jaha­ ča) aludira na činjenicu da su džokeji najčešće sitni i vrlo mršavi ljudi diumbus tur. nered, gužva, metež đerma tur. naprava za izvlačenje vode iz zdenca đida tur. junak, delija điknuti narasti, razviti se

335

eht njem. pravo, originalno ekcéma grč. (danas običnije èk~ cëm), vrsta kožnog oboljenja ekspres (na uspinjači), cijena veća od obične uz uvjet da us­ pinjača krene odmah, prije nego se skupi određen broj putnika ekstremitet lat. ud, dio tijela elem dakle empire v. ampir enčuldige, libe Ploni njem. (fo* net.), oprosti, dragi Ploni entre nous (antr nû) franc, me­ đu nama, u povjerenju (rečeno) Eolova harfa instrument sa žica­ ma koje zuje na vjetru erekcija lat. uzbuđenje (ne samo spolno) établiranje prema franc, uređe­ nje stana, trgovine i si. etàiërskï prid. prema etaiéra, franc, (étagère), polica, stelaža et caetera (et cetera) lat. i tako dalje Evropa po mitologiji, kćerka tirskoga kralja Agenora; u nju se zaljubio Zeus (kod Matoša Jupiter) i — uzevši na sebe lik bika (kod Matoša vola) — ponio je na Kretu, gdje mu je rodila tri sina (Miñosa, Radamanta i Saipedona; priča sim­ bolizira presađivanje azijske kulture na Kretu i dalje u Evropu) fajda tur. korist \aktotum lat. čovjek prikladan za sve poslove falinga njem. mana, nedostatak falot franc, vjetrogonja, vuciba­ tina, danguba faška njemački izgovoreno umje­ sto vaška, tj. pas feldflaša njem. vojnička čuturica filantropstvo grč. čovjekoljublje filhelenski grč. prijateljski ras­ položen prema Grcima filistar malograđanin 336

Filišćani Filistejci, susjedi i naj­ veći neprijatelji starih Židova financ pogranični službenik, ca­ rinik finfundzipciger njem. (fonet.), duhan po 75 krajcara (filira) paketić fiolica kajk. ljubica firer njem. vodnik, podoficirski ćin firšpenig njem. četveropregom flacon (flakôn) franc, bočica, staklenčica /pičiti kajk. ubosti frau njem. gospođa fulati se šuljati se, prokradati se fundati ubijati furešec kajk. vojnik u konjici, obično oficirski konjušar, seiz furt njem. uvijek, stalno Galija Francuska gambati hramati, šepati Ganimed po mitologiji Zeusov vinotoča ganz recht so (gane reht zo) njem. upravo tako gami franc, hotel samo sa soba­ ma i doručkom, bez restorana Gašpar, Melhior, Baltazar (Bapić, Pabić, Vabić), Matoševi »ob­ ljubljeni malograđani« iz tek­ sta Malo pa ništa nose ta ime­ na po autorovoj aluziji na bi­ blijska »tri mudraca od Istoka« gdo kajk. tko gejački prid. prema gejak, tur. neotesan, neobrazovan čovjek gespen kajk. gospon, gospodin gestatten sie mir njem. dopus­ tite mi! glorija lat. (nebeska) slava glüsa gluha tišina, mrtvilo godem engl. (god damn), proklet­ stvo, do đavola, k vragu!; go­ dem baj hel (god damn by hell), prokletstvo, tako mi pa­ kla!

Goetheov kralj Matoš očito misli na Goetheovu pjesmu König im Thule (Kralj u Tuli) gojim hebr. pripadnik nekog nežidovskog naroda gondie tur. 1) pupoljak; 2) pre­ ñes: miljenče, ljubimce gospodin s ovakvim akcentom označuje kod kajkavaca veoma otmjenog i moćnog gospodina gospodska bolest sifilis, lues gospođa Stenjevac duševna bol­ nica, ludnica gracija lat. ljupkost gradski kapetan šef policije grešlja njem. grošić, starinski sitni novac Gretchen (Grethen) njem. nevino djevojče grgurav valovit, kovrčav Grgur Veliki autor očito misli na Grgura VII, najborbenijeg papu čitavoga srednjeg vijeka (iako je bilo i drugih borbenih papa istoga imena, sve do Grgura XVI, 1831—1846) grizeta franc, prodavačica, šve­ lja, mlada radnica, djevojče (lakog ponašanja) groblje sv. Roka danas Rokov perivoj, uzvisina u Zagrebu iz­ nad Ilice, između Mesničke ulice i Britanskog trga (ostaci nekadašnjega groblja vide se još i danas) grosmama njem. baka Grübler (grïbler) njem. cjepidla­ ka, sitničar, poslenik »zagri­ žen« u svoj rad guber mađ. gunj, deka gupček kajk. ustašca habaš opat (visok svećenički čin) habitus lat. vanjski izgled (čo­ vjekova tijela) hagiografija grč. spis s opisom života nekog kršćanskog sveca hahar mađ. skitnica, fakin 22 m a to s и

hektičav grč. sušičav, tuberkulo­ zan heliogravira grč.-franc. fotografi­ ja dobivena reprodukcijom slike s bakrene ploče hemisfera grč. polutka, polovina (kugle) Henri Quatre (Ann Kåtr) franc. Henrik Četvrti, francuski kralj (1553—1610); njegova ušilj re­ zana bradica i danas se spo­ minje u izričaju anrikatr heptagonalan grč. sedmerokutan Heraklo s trinaestim brojem prema starogrčkom mitu He­ raklo je izvršio dvanaest juna­ čkih djela (autor najavljuje, tobože, trinaesto) herein (heräjn), njem. unutra, naprijed, slobodno! her fon kapral njem. gospodine kaprale Hermafrodit grč. u starogrčkoj mitologiji sm Herma i Atrodite; inače: dvospolac, čeljade koje nije ni muško m žensko herodeš korbač spleten od šiba Herr njem. gospodin heruvim hebr. anđeo višeg reda, kerubin Hesperus lat. Večernjaća (zvi­ jezda) Himera grć. tlapnja, mašta, ne­ ustvarljiva zamisao hince vok. od hinac, tj. himbe­ nih, licemjer, zlobnik hintov mađ. Kočija ninirtga francuska rijeć intriga (spletka, smutnja) pisana sa h na početku, može navesti na misao da ju je autor povezao s njemačkim hinter (iza), i tako stvorio hibrid kojemu bi značenje moglo biti: stvar ko­ ja se plete nekome iza leđa hipokratsko lice lice umirućeg čovjeka hila kajk. kuća 337

holba njem. stara mjera za te­ kućinu, pola pinte, oko četvrt litre Hold up! (Hould äp) engl. Ruke uvis! horjatin tur. ugursuz, lopuža hozentregeri njem. naramenice, hlačnjaci hudo loše, strašno Hühneraugen (hineraugen) njem. kurje oči Humbert Thérèse (Terêz Em* bêr), u svoje vrijeme poznata francuska varalica, raskrinka­ na i osuđena 1903. Ich bin kaput! Heiraten und ba­ sta njem.-tal. Ja sam propao! Oženiti se i gotovo! iće jelo idiosinkrazija grč. preosjetlji­ vost, odvratnost Imovna općina nekadašnja usta­ nova, koja je kao pravna oso­ ba povezivala vlasnike šuma na teritoriju bivše Vojne kra­ jine in extremis lat. na kraju kra­ jeva infaman lat. podao, nečastan infamija lat. podlost infanterija franc, pješadija infantica španj. prestolonasljednica, kneginja inokosnik samac, samotnik inoš mađ. sluga instalacija lat. nastanjenje, smje­ štaj in tenebris lat. u tminama Ist dies möglich njem. Je li to moguće? istraga istrebljenje ištenem mađ. boga mu! izmećar tur. sluga iznuren rus. izmučen, iscrpljen, iznemogao izvjedljiv radoznao, znatiželjan jadika (vrba) žalosna vrba, tužna vrba

338

jamiti uzeti, ukloniti (O carevi, što jamiste one vruće batine! Matošev brico misli na neka­ dašnju strašnu kaznu »trčanja kroz šibe« u Vojnoj krajini) japansko drvo biljka golosjemenjača s lepezastim listovima, ginko biloba japónica jatak tur. ortak zločinca javni bilježnik u prošlosti: od države imenovana osoba prav­ ne naobrazbe, koja je ovlašte­ no obavljala neke pravne po­ slove: sastavljala, izdavala i ovjeravala isprave, vršila raz­ ličite službene čine koje joj je povjeravao sud ili neka druga oblast itd. jedan Filip i jedan Luj očito se radi о dvojici najznačajnijih francuskih apsolutističkih mo­ narha — о Filipu IV. Lijepom i o Luju XIV; obojica su u svo­ je centralizatorske i imperijali­ stičke svrhe organizirala dvor­ ski život plemstva koje je na taj način bilo lakše kontrolirati jednogodišnji dobrovoljac u ne­ kadanjoj austrougarskoj vojsci izraz za vojnika na »đačkom roku« »Jegerova« košulja (jegerka), ko­ šulja od ovčje vune (nosila se preko donjeg rublja i eventu­ alnog prsluka; nazvana po zo­ ologu Gustavu Jägern, 1832— —1916) Jehovah Bog, Jahve Je li ti krivo na zmiju? aluzija na biblijsku priču о zmiji koja je nagovorila Evu da Adamu dade jabuku (ta se voćka i spominje u prethodnoj reče­ nici) jendek tur. jarak jerihonska trublja prema Bibliji su Izraelci osvojili starodrevni grad Jerihon pušući u trublje jezik Schillerov njemački jezik

jezuitizam licemjerstvo, podmuklost jojkeles jao, joj! (uzvik uzet pre­ ma jidiš-govoru, gdje ima više riječi s dočetkom — keles, npr. pajkeles — uvojak kose) jopee kajk. majmun Juda srijemski izraz za Židov Juda Makabejac vođa židovskog narodnog ustanka protiv kra­ lja Antioha (2. st. pr. n. e.) Judaš1 Juda (Kristov apostol), simbol izdajice Judaš2 Židov Judita starohebrejska junakinja koja je upropastila asirskog vojskovođu Holofema i tako oslobodila svoj rodni grad Betuliju Juha je zapregnuta, konji su na stolu karakteristika epizodnih glumaca koji ulogu od jedne rečenice ne mogu naučiti (Ko­ nji su zapregnuti, juha je na stolu) junakinja Ibsenova Nora, proto­ tip žene-lutke, koju Ibsen u istoimenoj drami oslobađa laž­ nih bračnih okova Jungfrau njem. Djevica (vrhunac u Bernskim Alpama, 4166 m) junonska bedra bujna, čvrsta, obla bedra (kao na slikama od­ nosno kipovima starorimske »kraljice bogova« Junone, žene Jupitrove) Jupiter vulgo Kroniön bog Jupi­ ter, prozvan Kronov sin (tako ga, kao sina boga Krona, često zove i Homer) Jupitrova volooka lena boginja Junona (grčka Hera, kojoj Ho­ mer stalno pridijeva epitet volooka, grč. boöpis, zbog nje­ zinih velikih očiju) Jupitrove oblačne munje po sta­ rogrčkoj odnosno po starorimskoj mitologiji, orao je ptica Zeusova, Jupiterova 22*

kača kajk. zmija kačketa franc, (casquette), кара sa štitnikom, »šiltkapa« kadaver lat. strvina, lešina Kajin bratoubojica iz biblijske priče (ubio brata Abela) kajite se dok imade dana... ci­ tat iz Čete (Smrt Smail-age čengića) kajti kajk. jer kajzerbart njem »carska brada« (po caru Franji Josipu), zalisci po stranama lica, dok je pod­ bradak izbrijan kalabrezer vrsta pustenog šeši­ ra sa širokim obodom kalaštura tur. hulja, nitkov kaldrma grč.-tur. pločnik, taracan put kamatnik lihvar kamen pred Gomorom motiv iz Biblije; autor misli na ženu pravednika Lota, koja se osvr­ nula na bivše boravište una­ toč božjoj zabrani, i postala za kaznu stup od soli; hoće re­ ći da se i on boji pogleda na ostavljeni Beograd kantańda grč. tzv. »španjolska muha«, sredstvo za pojačanje spolnog nagona kaplar tal. najniži podoficirski čin u austrougarskoj vojsci kaptolonci stanovnici zagrebač­ kog Kaptola, tj. ulicâ oko ka­ tedrale kapucin pripadnik jednog crkve­ nog reda kaputaš gradski obučen čovjek (koji nosi kaput, a ne seljačku surku) karambolirati franc, sudariti (se) karte autor misli vizitkarte, po­ sjetnice, koje između sebe iz­ mjenjuju izazivači na dvoboj kasapnica tur. mesnica Katz von Jammer autorova igra riječima u vezi s njemačkim izrazom Katzenjammer (käcn-

339

jamer), mamurluk poslije probančene noći kaucija lat. jamčevina; djevojka bez kaucije: u doba Austro­ ugarske nije se za oficira mo­ gla udati nijedna djevojka ko­ ja nije imala toliko novaca ili imetka da bi svojim mirazom mogla jamčiti za brak na re­ lativno »visokoj nozi« kavaz tur. stražar kebelirec kajk. kavalir kebïla kajk. kobila ker pas Kerl njem. klipan, šmokljan kesno kajk. kasno kezumiti se kesiti se, ceriti se kijámet tur. 1) Sudnji dan, smak svijeta; 2) nesreća, propast; 3) nevrijeme, nepogoda, mećava; 4) metež, uzbuna; 5) sva sila, tušta i tma; 6) zagonetka, ne­ shvatljiva stvar kirajdzija tur. stanar Kirk-Kilise (danas Kirklareli), grad u Turskoj, pod kojim su 1912. Bugari izvojevali svoju prvu pobjedu nad Turcima (Balkanski rat) kis inen di hende njem. (fonet.), ljubim vam ruke Kitereja pridjevak boginje Afro­ dite klapec kajk. poklopac; stvar ko­ ja se može sklapati (nekada­ šnji visoki cilindri bili su kat­ kada »na sklapanje«, tj. mogli su se sklopiti i ponovno ispra­ viti a da se to nije poznavalo) kličav prosjed, progrušan Klimenti (Këlmend), sjevernoalbansko pleme u području Pro­ kletij a klincöv gen. klincàva, momčina, klipan klincura djevojčura klinčec kajk. klinčić, karanfil kljuverina konj usina, kljuse knajpovac pristaša metode lije­ čenja vodom (hidroterapije),

340

naziv po izumitelju, njemač­ kom svećeniku Sebastijanu Kneippu koafira franc, (coiffure), frizura, način češljanja kočevi kolci, prutovi kokota franc, žena lakog pona­ šanja kolator lat. pokrovitelj, patron crkve komeš lat. načelnik općine Turo­ polje komis vojnički kruh komm zu mir njem. dođi k meni komornik visok čin (katkad i sa­ mo simboličan) u službi kod vladara kompliman franc, kompliment, izraz laskanja komšiluk tur. susjedstvo konak tur. noćište; Konak naziv za vladarsku palaču u Beogra­ du kondotjerstvo tal. spremnost na borbu za bilo koju stvar, samo ako je borac dobro plaćen koneksije lat. veze, utjecajna poznanstva konfekcionirati franc, praviti, iz­ rađivati konstitucionalan lat. ustavan, za­ konski konškolarac saučenik konvencionalno lat. hladno učti­ vo kopåjna köpanja, drveni umivao­ nik, koritašce Köpenick (Këpenik), mjestance blizu Berlina gdje se je 1906. postolar Wilhelm Voigt na pu­ stolovan način domogao grad­ ske kase; sinonim za prevaru, za obmanu u velikom stilu kopun uškopljeni pijetao korablja lađa Kordun v. kordunaški kordunaš graničar, stražar kordunaški prid. prema Kordu­ naš, stanovnik Korduna, tj. di­ jela nekadašnje Vojne krajine

(prema Bosni, od Dalmacije do ušća Une u Savu); u širem smislu: graničarski, krajišnički, lički korektor lat. ispravljač tiskar­ skih pogrešaka (početno zva­ nje u novinarstvu) korpe naših šestinskih seljakinja stanovnice šestina (i drugih sela oko Zagreba) nose na trži­ šte košare (s robom) na glavi košija tur. utrka kr. kratica za kraljevski, tj. dr­ žavni; u Austro-Ugarskoj vrlo uobičajena na naslovima insti­ tucija pa i pojedinaca kao što je i u slučaju autorova kraljev­ skog javnog bilježnika krajzler njem. (Greisler), trgov­ čič, kramar krapec kajk. šaran kraponja nezgrapno čeljade, na­ lik na ugojena šarana Kres, Kupiša, Rak (Hudrić, Budrić, Mudrić), Matoševi »sveuči­ lišni građani« iz teksta Malo pa ništa nose ta imena po au­ torovoj aluziji na »tri brata iz Srijema« koji su po legendi do­ šli na Grobničko polje »kao iz neba poslani anđeli« i pobije­ dili Tatare (1242) krin ljiljan kripl njem. (Krüppel), bogalj, sa­ kat čovjek Krišpin legendarni kršćanski mu­ čenik iz doba Dioklecijanovih progona kršćana krizma grč. crkveni obred, tzv. potvrda u vjeri, neka vrsta po­ novnog krštenja (kao i na kr­ stu, obredu prisustvuje svje­ dok, tj. krizmeni kum) kritäjne kajk. raskršće krmača mrlja od tinte, packa krndelj dijal. pištolj, revolver Krndija planina u Slavoniji, is­ točni dio Papuka Krobočka vjerojatno izvedenica od Krobot, kako su Nijemci i

Mađari porugljivo izgovarali umjesto Kroate, tj. Hrvat krogna njem. (Kragen), ovratnik, ogrlica krvarina odšteta za prolivenu krv Kući jedno crnogorsko pleme kućiti kucati kukinja tmjina, šumski plod, bo­ ba sjajne crne boje kulučiti tur. teško raditi, rabotati kumir rus. slika, lik ili kip, ko­ me se iskazuje obožavanje kunátoriti patiti, proživljavati teške časove kundačarka starinska puška s velikim, teškim kundakom kupica čašica, posudica, šalica kupier njem. svodnik kurfušer njem. nadriliječnik kurija lat. dvor, dvorac (starin­ ski) kuršmid njem. veterinar kuševati kajk. ljubiti, cjelivati kušnuti kajk. poljubiti kušlena kajk. poljubljena kvargl njem. vrsta sira kvartir franc, (quartier), stan; kvartirnik stanar (Kvaternik očito nema veze s riječju kvar­ tirnik, no Matoš i ovu zgodu, kad stoji pred zatvorom, upo­ trebljava za igru riječima da izrazi svoj politički stav) kvatemi koji se zbiva svaka tri mjeseca (svakih četvrt godine); uz neku imenicu, kako je to u tekstu Malo pa ništa npr. osli kvatemi, znači nešto što je nad, iznad, »arci«, u najvećoj mjeri, što se rijetko nađe kzindl autorova igra riječima, jer se zapravo radi о njem. Ge­ sindel, izmet, klatež, fukara labor improbus omnia vincit lat. uporan rad pobjeđuje sve lacmanin njem. tuđinac, stranac lačan kajk. gladan laćman (pot)poručnik, lajtnant 341

ladanje selo la gigue (la žig), franc, vrsta ple­ sa, vrlo živahnog, u šestosminskom taktu (podrijetlom iz En­ gleske) laik grč. svjetovna osoba (za raz­ liku od svećenika) lakejsko franc, slugansko lanterna lat. svjetiljka laquais de pied (lakê d'pjê) Ma­ toš je pomiješao franc, laquais: lakaj, livrirani sluga, s izrazom valet de pied franc, što znači isto, a u starijem je jeziku ima­ lo značenje: livrirani sluga u pratnji visoke ličnosti Laudon Gideon Ernst (1717— 1790), austrijski vojskovođa, istakao se u ratovima protiv Njemačke i Turske (u svojim je četama imao i mnogo naših graničara, od kojih su neki za iskazano junaštvo odlikovani plemstvom) Laura i Beatriks prva pjesnički ideal talijanskog pjesnika Francesca Petrarke, a druga Dantea Alighierija (autor, da­ kako, misli na Vrazov pjesni­ čki ideal, Samoborku Ljubicu) Laushutsehen (làushutëen) njem. ljuljačka za uši (gamad), vje­ rojatno: brkovi i brada Lazar prema Bibliji, ime čovje­ ku kojega je Krist uskrisio od mrtvih le coup du père François (l'kû di pêr Fransoâ) franc, šatrovački izraz sa značenjem: za­ hvat pri kome jedan zlikovac davi žrtvu šalom, dok joj dru­ gi prazni džepove ledica vjerojatno: kabao lepinja vrsta pogače Leporello pratilac Don Juanov i statističar njegovih ljubavnih pustolovina Leti pčela malena... prva pje­ sma koja se nekad učila u puč­ kim školama (autor, dakle, mi­

342

sli na najjednostavniju vrstu poezije) Levantinac čovjek podrijetlom iz Levanta, tj. iz neke zemlje oko Sredozemnog mora na istok od Italije Levijatan golema biblijska ne­ man libertinski prid. prema libertinac, razvratnik, razbludnik licej grč. nekadašnji naziv za žen­ sku realnu gimnaziju na Katarinskom trgu Likota Ličanin (gostioničar) lila ljubičast, u boji jorgovana linir njem. ravnalo, lenjir lisje lišće lolčina uveć. prema lola, tj. bećar, ljubavnik, protuha itd. lomača Heraklova po starogrč­ kom mitu, Heraklo je — otro­ van od svoje žene — naložio da ga spale, no bogovi su po­ gasili lomaču i uzeli heroja u svoj krug Lonjsko polje poplavno zemljište oko rijeke Lanje (u Matoševo je vrijeme vođena velika akcija oko isušenja tog terena) ložač Matošev doslovan prijevod franc, chauffeur, koje ima me­ đutim i značenje koje mi pod­ razumijevamo pod riječju šo­ fer, tj. vozač Ludvik Bavarski kralj nekadaš­ nje kraljevine Bavarske (vla­ dao 1864-—1886), upravo rasipni pomagač umjetnosti lukati prez, lučem, kajk. viriti, zavirivati Luxemburlki vrt (franc. Jardin du Luxembourg), poznati veli­ ki javni park u Parizu ljuba žena, supruga Macbeth (Makbĕt) škotski kralj, junak istoimene Shakespeareove drame (progone ga duhovi osoba koje je poubijao)

Mađarska direkcija nekad su že­ ljeznicama u Hrvatskoj uprav­ ljali Mađari i imali svoje ure­ de i u Zagrebu mađarska kolonija u Zagrebu au­ tor misli na javne kuće u ne­ kadanjoj Kožarskoj (danas Medvedgradskoj) ulici; »namje­ štenice« su većinom bile Ma­ đarice, a očito su bile i kliconoše spolnih bolesti, jer auto­ rov pratilac govori о »apote­ karima i doktorima« magareća laloka autor misli na mjesto iz Biblije gdje se о ju­ naku Samsonu veli: »Spazivši još sirovu magareću čeljust, pruži on ruku, uze onu čeljust i pobi njome tisuću ljudi (Filistejaca). Tad reče Samson: Ma­ garećom čeljusti gomile pobih, magarećom čeljusti tisuću po­ bih.« (Knjiga о sucima XV, 15, 16) Magdalena simbol pokornice (biv­ še bludnice, kojoj je — po Bi­ bliji — Krist oprostio grijehe) magistrat lat. gradska uprava mahinalno lat. kao stroj, bez misli majdan tur. rudnik makadam cesta nasipana mrvljenim kamenom makaze tur. škare, nožice makljati hvatati maglu, magliti, mikljati, bježati mameluk slijepo odani sluga mangura tur. vrsta sitnog novca Maričonka (zapravo Maričon), pripovijetka Ks. š. Đalskoga о djevojci koja propada zbog ne­ dostatka materinskog uzgoja marifetluk tur. majstorija, pre­ predenost, lukavost markiza ženski plemićki naslov marquis de Sade po njemu je nazvan pojam sadizam, tj. uži­ vanje u tuđim mukama mártir grč. mučenik

marvinski pasoš službena potvr­ da о vlasništvu i zdravstvenom stanju stoke koja se tjera na sajam mastilo tinta, crnilo malice hvataljke matador španj. istaknuta osoba, »veličina« match engl, meč, utakmica, bor­ ba, dvoboj Matin, pariški Obzor autor misli na ozbiljnost i dobru Л brzu informiranost pariškog lista Matin (Jutro), kakva je svoj­ stva pridavao zagrebačkom dnevniku imenom Obzor Matratzengruft (matrâcngrûft) njem. doslovno: grobnica od madraca, dakle: krevet mazgala tur. puškamica, malen otvor na utvrdi (kroz koji se puca) mea culpa (...kulpa) lat. moj grijeh; reci mea culpa pokaj se! mebliran hotel v. garni mecenat prijatelj i pomagač umjetnika mehana tur. gostionica, krčma Meine theure (mäjne töjere) njem. moja draga melanholija grč. sjeta, nujnost, turobno raspoloženje meloska Afrodita kip starogrčke boginje Afrodite, pronađen na otoku Melosu (pojam poznat i pod nazivom Venera Milonska) menaia franc, hrana, obrok mens sana in corpore sano (... kôrpore...) lat. zdrav duh u zdravom tijelu menše kajk. manje mentor grč. podučavatelj menzaš čovjek koji se hrani u menzi (studentskoj ili građan­ skoj prehrambenoj ustanovi u kojoj se priređuje jednostavna i jeftina hrana) meša kajk. misa, jutarnja služba božja

343

meštar učitelj mešter mađ. majstor, učitelj, »meštar« metemtoga kajk. međutim metresa franc, ljubavnica metulj leptir Mich hat... njem. Mene je zlo­ kobna žena zatrovala svojim suzama milieu (miljê) franc, sredina, oko­ lina, društvo milovati voljeti, ljubiti mindèrluk tur. vrsta istočnjač­ kog širokog ležaja minjon franc, ljubimica, milje­ nica, ljubavnica mirovi zidovi mirski rus. svjetski; svemirski, vasionski, kozmički Miserere lat. Smiluj se! misirski tur. egipatski mizantrop grč. čovjekomrzac, mrzitelj ljudi mjernik geometar, geodet Mletački trgovac poznata Shakespeareova drama na koju se aludira i u slijedećim rečeni­ cama, pogotovo riječima о »Judašu« koji treba da odsiječe »funtu srca« (Malo pa ništa) mnidijah mišljah mnogopočitajemi rus. veleštovani moj naklon nekada vrlo uobiča­ jeni, osobito ženski pozdrav (kao odgovor na klanjam se) monocle (monokl) franc, optičko staklo za jedno oko mošti moći, posmrtni ostaci ne­ kog sveca, predmet velikog crkvenog štovanja mrdati micati mrnar mornar (dosta čest oblik u starijoj književnosti) mùéûrla budala, glupan mudarca akuzativ imenice mu­ drac, fonetski moguć pored mudraca (riječ je, dakako, о Sokratu, uz kojega se spominje

344

njegova tobože »zla« žena Ksantipa) Muktar-paša Mahmud (1867— 1935), turski vojskovođa i di­ plomat, komandant Trećeg korpusa u Balkanskom ratu Munja-Bajazid (tur. Ildirim), tur­ ski sultan 1389—1402, nasljed­ nik Murata poginulog u bitki na Kosovu mustače prema franc, brkovi (»štefek z mustači z vinom se vrači«, poznata kajkavska pje­ sma rugalica) muški kajk. seljački muvati gurati, turati muž kajk. seljak; muž na grun­ tu seljak koji sam obrađuje svoje imanje mužek kajk. seljak nabob ind. bogataš, gavan nàbreknuti »osjeći se na koga viknuvši mu bre« (Akad. rječn.) nacijevčiti se napiti se (kao što se napije čovjek koji — pri pretakanju vina — izvlači piće na cijev) nadrajsati naškrabati, načrčkati, nadrljati (korijen glagolu drajsati je njem. drechsen, tokariti) naj kajk. nemoj najbrčniji superlativ prema brčan, jak, moćan, istaknut, vi­ đen, naočit najcifrastiše kajk. najkićenije najdevotnije superlativ prema devotno, lat. pobožno naj dostoju kajk. izvolite! najljepša i najmudrija helenska dama Matoš vjerojatno misli na Aspaziju, najprije ljubavni­ cu a poslije ženu državnika Perikla (njega smatra, po svoj prilici, kiničkim filozofom) najpredi kajk. najprije naj prostiju kajk. oprostite! naj zvoliju kajk. izvolite! nàpra’jti napraviti

narednik najviši podoficirski čin u nekim vojskama na strani u inozemstvu našički ili vukovarski redovnici u Našicama i u Vukovaru po­ stoje stari franjevački samo­ stani nataroš lat. seoski bilježnik naturalia non sunt turpia lat. pri­ rodne stvari nisu sramotne nazajdnič kajk. napokon Nazarenac Isus Krist nebo baldahin, krović na četiri stupa nebuloza lat. maglovitost, zama­ gljenost neimarstvo tur. graditeljstvo, ar­ hitektura nek se vâljà riječi iz pjesme što se pjeva u pijanci; Večeras nek se valja Večeras ćemo se na­ piti nema više jaja autor misli na uvjerenje da prijesno jaje pročišćuje grlo i ojačava glas neučljiv koji nije sposoban za učenje, za kultiviranje nevinašce novorođenče nevinčić nekršteno umrlo dijete koje se povampiri (po pučkom vjerovanju) Niel-rula vrsta bujne ruže žute boje (ime po francuskom mar­ šalu Adolpheu Nielu, 1802— —1869) noktaš ženskar, razvratnik nora lúda normalac đak osnovne škole, puč­ koškolac ndvčara banka nudlinbret njem. daska za miješenje i valjanje tijesta, za sječenje rezanaca obisnuti ovjesiti oblok mađ. prozor Oblomov tip bezvoljnog, dangubnog, bezinicijativnog čovjeka (po istoimenom romanu rus­ kog pisca Gončarova); prid. ob-

lomovski ljenčarski, danguban bezvoljan, duševno trom odideju kajk. otiđu, odu Odisije stariji srpski oblik za grčko ime Odisej (kao npr. Dositije prema Dositej) odiva u tekstu Prva pjesma ne u sasvim pravilnom značenju: djevojka, udavača (pravilno je značenje: udata mlada žena ukućanima doma iz kojeg se udala) odojek kajk. prase odšpancirati njem. odšetati odvaditi kajk. odučiti, odviknuti ojzdek kajk. ovdje okrečen grob dvoličan čovjek (kao grob što izvana može biti lijepo uređen, a iznutra je sve sama trulež) okrom osim Omfala lidijska kraljica, kojoj je starogrčki heroj Heraklo morao tri godine služiti u žen­ skim haljinama onaj u kupusu aluzija na izreku: dobiti batina kao vol u kupu­ su opatica redovnica opernguker kazališni dalekozor oporba opozicija; oporben opozicionalan; oporbenjak opozicionalac, protivnik vladine službene politike optimati lat. plemići, pripadnici vrhunskog sloja, »boljeg dru­ štva« orfanotrofij grč. sirotište, dom za siročad orfeum grč. zabavni lokal oroz tur. pijetao, kokot orsag mađ. država, domovina otapati otići tapajući Ote van kajk. Napolje!, Odlazite! otom ovom, tom (otaj analogi­ jom na ovaj, onaj) otomboljen spušten, opušten, obješen otpreti kajk. otvoriti

345

pajdaštja kajk. drugarstvo; isp. pajtaš pajtaš mađ. drug, prijatelj, paj­ daš paklec smotak, paketić paladin lat. vitez-lutalica, vitez-pustolov (inače i visoka dvor­ ska čast) paláncanin malograđanin panoramski prid. prema panora­ ma, u jednom od starijih zna­ čenja: slika koja pod različi­ tim osvjetljenjem daje gleda­ ocu iluziju realnog oblika (u tekstu Tragedija: panoramska obmana) panteon grč. u starini: hram po­ svećen svim bogovima; danas: zgrada u kojoj se čuvaju po­ smrtni ostaci istaknutih ljudi paor njem. (Bauer), seljak; paorija seljaštvo papendekel njem. tvrdi papir, karton, ljepenka paperak mašak, sitno perce (Ma­ toševa tvorba prema kolektivu paperje) papirić za cigarete lijepi se radi zaustavljanja krvi paradiso tal. raj; paradiski raj­ ski paradiž lat. raj, nebo parasit grč. nametnik, gotovan, muktaš parče tur. dio, komad, komadić pardon franc, pomilovanje, mi­ lost Parid Paris, sin Prijamov, Trojanac (Matošev je oblik stvo­ ren po grčkom genitivu Parid-os); Paridove boginje Hera, Atena, Afrodita (lat. Junona, Minerva, Venera), između ko­ jih je Paris morao izabrati naj­ ljepšu (on je »jabuku ljepote«, na što autor aludira, dao Afro­ diti, Veneri) parlirati prema franc, (parler), govoriti

346

parok grč. župnik; parokija žup­ ni ured patka novinarska izmišljotina patos1 grč. pod (daščani) patos2grč. zanos Pax Deusque tecum (Paks Deuskve tekum) lat. Mir i Bog s tobom peča ženska kapa u (turopoljskoj) narodnoj nošnji pedantski prema franc, sitni­ čav, cjepidlački, zagrižljivo ustrajan pedepsati grč. kazniti pelengiri gaće, hlače Pemec kajk. Ceh pendzèta tur. potplati, donovi penezi kajk. novac perjati letjeti, žuriti, naglo odla­ ziti per pedes apostolorum lat. pje­ šice (kao drevni apostoli) perpleksan franc, smeten, zbu­ njen petaca novčanica od pet forinti (ili krûnà) picek kajk. pile pick-pocket (pïkpokit), džepokra dica, džepar picnic (piknik) engl. zabavni izlet pijac tal.-njem. trg; govoreći о »pijacu« seoskom, Matoš u Strašnoj okladi (sličici iz Sla­ vonije) opisuje očito neko sla­ vonsko graničarsko selo, jer su u takvim selima po naređe­ njima graničarskih vlasti ure­ đivani — obično na najljepšim mjestima — neke vrste parko­ vi, koji su se nazivali plac odn. pijac piksenšpaner njem. (Büchsen­ spanner), oružar, punitelj pu­ šaka (za lov) pisanica v. vuzmena pisanica pišče kajk. pilence Pitagorin magareći most naziv za Pitagorin poučak, ali i za

općepoznatu, već otrcanu stvar (slika prema mostu strmog, gotovo trokutastog luka, koji se uzdiže nad vodom kao katete nad hipotenuzom) plastat ogrnut plaštem plava čarapa »učena« žena plebanuš v. plovan pleđ... brsa... zamjenjivanje zvučnih i bezvučnih suglasnika (bled, prsa), karakteristika tuđinaca kad žele govoriti hrvat­ ski (i dalje u tekstu npr. saprinut — zabrinut, tete — dete itd.) plovan župnik; plovanija podru­ čje crkvene župe plovka patka počikivati izazivati, podbadati (uzvikom čik, tur. »hajde ako smiješ!«) podozriv rus. sumnjiv pogrulen rus. potišten, utučen, utonuo u misli ћа svoju ne­ volju i si. pokehdob kajk. budući da, pošto, jer pokorno javljam nekadanja pro­ pisana formula pri raportiranju u austrijskoj vojsci policâjvidrig njem. policijski za­ branjen, nedopušten poltron franc, ulizica, ništarija pomolog lat.-grč. poznavalac voća stručnjak u voćarstvu Pompadour (Madame) (Madam Pompadûr) miljenica francus­ kog kralja Luja XV (predstav­ nica kićene mode 18. st.) popovati govoriti kao pop, pou­ čavati, propovijedati, moralizi* rati Popov Toranj stara kula u za­ grebačkom Gornjem gradu (danas zvjezdarnica) poseurski franc, pozerski, izvještačen, glumljen

Potari te sveti krii Šatro te sve­ ti križ, uobičajena uzrečica kad čovjek »vidi vraga« poteri kajk. potari, šatri (isp. Potari...) Potok nekadašnji naziv za dana­ šnju Tkalčićevu ulicu (kojom je svojevremeno tekao potok Medveščak) pour notre propre plaisir franc. za naše vlastito zadovoljstvo povê kajk. reče, ispripovijeda povet riječ nejasna, no moglo bi se pretpostaviti da fraza na povet (u tekstu Zemljotres) stoji umjesto na povat odn. na pohvat, tj. nadohvat (jedan drugo­ me), u skupini (poletješe go­ lubovi, о kojima se u prethod­ noj rečenici govori kao о »ras­ trganom jatu«, a onda da se »pomiješaše« i strelimice i »na povet« poletješe u maglovitu visinu) pozoj kajk. zmaj praporački brbljav, ćeretav, kle­ vetnički (Matoševa tvorba, oči­ to prema zveckanju praporaca) pratljača drvena naprava za udaranje rublja pri (negdaš­ njem) pranju prečanski koji je »isprijeka«, tj. iz krajeva preko Save (za ta­ dašnju Srbiju inozemstvo), iz Hrvatske predi kajk. prije preparand lat. učenik učiteljske škole, učiteljski pripravnik presaldumiti hrv.-tur. prijeći na drugu stranu, prebaciti se presamititi se presaviti se, predvostručiti se princ Eugen, plemeniti vitez sta­ lan pridjevak austrijskog voj­ skovođe Eugena Savojskog (1663—1736), koji je izvojevao nekoliko odlučnih pobjeda nad Turcima pripetiti se kajk. dogoditi se prnjavor selendra

347

proćeftoisati 1) prema ćef, tur.: provesti svoj ćef, proveseliti se; 2) prema ćefš, tur.: provesti istragu, nadzor (u tekstu Trageđija moglo bi biti i jedno i dru­ go) profuz njem. tamničar, nadzornik zatvora prometejski Čisti oganj aluzija na nebesku vatru koju je Pro­ metej ukrao bogovima i poklo­ nio ljudima prosočiti odati, izdati proštenje crkvena svečanost protégé (protežĕ) franc, osoba pod nečijom zaštitom, štićenik prozit lat. (zapravo prosit), u zdravlje, sretno! proidenuti prognati, protjerati (kod Matoša očito umjesto proleti, proimem: ledeni neki dah proždene uzduh) puca kajk. djevojka pucer njem. »čistač«, vojnički poslužitelj pučkokuhinjaš čovjek koji se besplatno (ili vrlo jeftino) hra­ ni u tzv. pučkoj kuhinji, usta­ novi za prehranu najbjednijih pudar čuvar vinograda puer lat. dječak pumpati moljakati za novac, novčano iskorišćivati punktum lat. točno puntati se buniti se pupavac ptica poznatija pod ime­ nom futavac (kod Matoša da­ kako u prenesenom smislu) purpur grč. rumenilo, crvenilo purš njem. (Bursch — momak), v. časnički momak puščanski prid. prema Pušča, se­ lo u Hrvatskom zagorju Putifarka simbol žene zavodnice (po Bibliji, htjela zavesti židov­ skog mladića Josipa) quartier (kartjê) franc, gradska četvrt

348

Rac mađ. Srbin Radecki Johann Wenzel (1766— 1858), austrijski vojskovođa Rado ide (Srbin u vojnike) popu­ larna srpska vojnička pjesma radšta v. rašta ragoût (ragû) franc, vrsta juhe od različitog povrća i mesa; u preñes, značenju: mješavina svega i svačega, zbrka rajnčk kajk. forinta (dvije krune) rašta dijal. zašto ratosiljati grč. osloboditi, riješiti (zapravo proklinjati u želji da se čovjek nečega oslobodi, po­ slavši to aratos, tj. do đavola) razirati prema franc, brijati; u figurativnom značenju: gnjavi­ ti, dodijavati, dosađivati kome raztzeman prizeman, nizak redengot engl.-franc. dugačak muški gornji kaput redut franc, (redoute), utvrda regimenta franc, velika vojnička jedinica, puk (u tekstu Za no­ vim bogom: vojska uopće) relacija lat. izvještaj, zapisi remetovati grč. živjeti kao pusti­ njak, samotovati renegat lat. izdajica, odmetnik rep šlep (v.) resto tal. ostatak reverenda lat. dugačka svećenič­ ka haljina reverendissime lat. prečasni, ve­ lečasni revident lat. računarski činovnik, pregledač racunâ rezeda lat. vrsta biljke krasnice, katanac, katančica, ljubimac ričet mađ. jelo od graha i ječ­ mene prekrupe ridtkitizirati franc, izvrći ruglu, učiniti smiješnim riktus lat. bolni grč na licu, ce­ renje riza odjeća, ruho rogačica otpirač, sprava za na­ silno otvaranje brâvâ

rogovi način vezanja rupca na glavi u turopoljskoj narodnoj nošnji Rok — rog, ručati — objedovati i ručati — rikati, igre riječi­ ma zasnovane na razlikama iz­ među kajkavskog i štokavskog govora Rôla Šdndor mađarski drumski razbojnik, ciganski pustolov (1813—1878) rubina košulja; rubine donje ru­ blje rufijan tal. svodnik; nitkov, lu­ pež ruinirati lat. srušiti, pretvoriti u ruševinu rujiti se crvenjeti se rusvaj tur. gužva, metež rutavac nekada popularni naziv za forintu sakrrr... zapravo sakramënt, tj. prokletstvo! saksija tur. zemljana posuda za uzgoj cvijeća, lonac, »tegla« salaš mađ. poljoprivredno ima­ nje, majur, dobro samotok vrsta slatkog vina Samson starohebrejski junak, kojega je upropastila filistej­ ska djevojka Dalila sanćim tur. tobože, bajagi sans façon (san fasôn) franc, bez ustručavanja, drsko, bezobraz­ no saperment eufemistički prema sakrament (v. sakrr...) Satum staroitalsko božanstvo, kome se pripisivalo da jede vlastitu djecu (»vuk djeci rođe­ noj«, kako veli Matoš) sauerbeamter njem. kiseli činov­ nik (sauer — kiseo; ali Sau znači krmača, pa bi se moglo pomišljati i na igru riječima: činovničke svinje) sauerkraut njem. kiseli kupus

Schnurrbarthälter (šntirbarthĕlter) njem. naprava za uredno održavanje brkova za vrijeme spavanja, tzv. brkovez Schwärmer (švermer) njem. sa­ njar, zanesenjak sedam kuća (bore se za čast nje­ gova rođenja) aluzija na staro­ grčko nadmetanje о rodnom mjestu pjesnika Homera (se­ dam gradova: Smirna, Rod, Kolofon, Salamina, Hios, Arg, Atena) sedefli tur. blistav (poput sedefa) Sehr gut, mein Herr njem. Vrlo dobro, moj gospodine! sekser njem. kovani novac od 20 filira sekundant lat. svjedok u dvobo­ ju, »djever« septemvir lat. vijećnik Stola sed­ morice, nekada vrlo visokoga sudišta u Hrvatskoj (iznad njega bio je još samo Banski stol) serbez tur. bez sustezanja, neusiljeno Servija Srbija sevdah tur. ljubavni zanos Se znaš как je kajk. ta znaš ka­ ko je (česta kajkavska uzreči­ ca sa značenjem: valjda razu­ miješ) shakehands (šĕjkhendz) engl. ru­ kovanje Shakespeareov junak kralj Ri­ chard III, koji u istoimenoj drami vapi: Konja, konja, kra­ ljevstvo za konja sićani slavuji iz pjesme Jovana Jovanoviča Zmaja (Tiho, no­ ć i...) sijer žućkast, zelenkast Silen po starogrčkoj mitologiji jedan od pratilaca boga Bakha (veseo, ćelav starčić) si licet (parva componere mag­ nis) lat. ako je dopušteno (us­ poređivati maleno s velikim)

349

Silvestrovo proslava Nove godi­ ne sindiir tur. lanac, okovi sinoćnji pridjevak čovjeku koji prošle noći nije spavao (obič­ no zbog kakve pijanke); preksinoćnji tko je probančio dvije noći uzastopce sinj, siv, mrk, taman, boje po­ put olova; u prenesenom zna­ čenju: težak sinjore tal. gospodin siperb franc, (superbe), divno, veličanstveno sire (sîr) franc, gospodine (obič­ no u oslovljavanju careva i kraljeva) sirenski zamaman, privlačiv siringa grč. trščana svirala, frula siromaček Lazaruš biblijski mo­ tiv о Lazaru koji se hranio mrvicama sa bogataševa stola (to nije isti onaj Lazar kojega je Krist uskrisio od mrtvih) Sirotinju pojasi hrane siromasi stežu pojas, pa tobože ne osje­ ćaju glad siverje vjerojatno: teški sivi olovni oblaci (za ovakvo tuma­ čenje daje mogućnost tekst: »A napolju, nad niskim kro­ vom, netko čiha crnu krpetinu i crno siverje, dere se i dere od boli u tužnom prvomračju. Proklete vrane i čavke!« Po svoj prilici: iznad niske kuće lete vrane i čavke i kidaju crne olovne oblake...) skeptički grč. nepovjerljiv, sum­ njičav školjke (kajk. skolke), mrtvačka nosila skomine trnci, zazubica; želja za nečim, »cijeđenje slina« od žudnje skropule lat. škrofule, guke, ote­ kline Slovinkinja vila u tekstu Presvi­ jetli rainjić: pjesma 350

smantati se smutiti se (kod Ma­ toša značenje razvijeno dalje: izgubiti svijest i strovaliti se, pasti, izubijati se, ubiti se) snishodljivo rus. 1) pokrovitelj­ ski, s visoka; 2) blago, ponizno sofa tur. divan, počivalj ka sokački prid. prema sokak, tur. ulica sokol (aš) član nekadašnjeg gim­ nastičkog društva »Sokol« (če­ škog podrijetla) solufi tur. zalisci (kose) souper (supê) franc, večera sove i ćukovi ptice posvećene Minervi kao boginji mudrosti sovra tur. sofra, stol; gozba spajinski spahijski, vlastelinski spikju ingliš iskv. engl. (do you speak english), govorite li en­ gleski? spleen (splin), engl. tuga, jad, dosada, zlovolja spravišče sabor, parlament spraviene spremljene (u vezi s riječju spravišče autor izvodi igru riječima, jer spraviti u starom jeziku znači i: združiti, sastaviti) spuknuti kajk. silom izvući srabljivec kajk. zemljani vrčić stallum lat. dopuštenje za samo­ stalno vođenje odvjetničke prakse stara hiia student najstarije go­ dine, odn. stari prijatelj Stara Srbija nekadanji (neoprav­ dani) naziv za Makedoniju starovičnjak čovjek starinskih navika, konzervativac strän čudnovat stranoprijemni gostoljubiv stranstvovanje putovanje po tu­ đini straimeštar narednik, podoficir sujet (sižĕ) franc, sadržaj, glav­ na misao suklata budala; nezgrapno če* ljade

sumporača nekadašnja šibica (s glavicom u kojoj je bilo sum­ pora) surogat lat. nadomjestak, za­ mjena sv. Dominik katolički svetac, podrijetlom Španjolac; osobi­ to se zalagao u obraćanju krivovjemika; osnovao domini­ kanski red (13. stoljeće) Sv. Ivan crkva u zagrebačkoj Novoj vesi šaleta možda šalota, jidiš: lük šamrolen njem. vrsta kolača, cjevkasto pečeno tijesto nadjevenö pjenom od bjelanjaka šantan prema franc, (café-chan­ tant), restoran s pozornicom za izvođenje umjetničkih to­ čaka šekutor egzekutor, ovrhovoditelj, izvršitelj sudbenih odred­ bi u vezi s neplaćenim porezom šeretski tur. obješenjački, luka­ vo, prepredeno šiljbok njem. (Schildwache), stražar šindra njem. daščica za pokriva­ nje krovova šinterpratit njem. (Schindelbra­ ten), svinjetina pečena na raž­ njiću šišićeva povijest Ferdo Sišić (1869—1940), sveuč. profesor za hrvatsku povijest, napisao je više djela iz svoje struke, pa tako i Hrvatsku povijest; Ma­ toševa opaska »problijedi kao Sišićeva povijest« odnosi se očito na Sišićevu objektivnost i njegovo nepovjerenje u koje­ kakve legende, po čemu se, da­ kako, nije sviđao nacionalisti­ čki nastrojenim Hrvatima; osim toga, knjiga je imala bjeličast, blijed uvez šišnjava nagao mlaz; u prenese­ nom smislu: bijeg, »magla«

škamiclin kajk. papirnata vreći­ ca, štanicla škornje kajk. čizme škvorac čvorak šlafrok njem. kućni haljetak šlaprok njem. (Schlachtbrücke), klaonica šlep njem. povlaka, »rep« duga­ čke haljine, koja se vukla po podu Šnofa bijednica, prosj akinja; drolja šojka podrugljivo umjesto šokac (v.) šokac u tekstu Zemljotres: ka­ tolik (inače: slavonski seljak) šor tur. ulica šornalist po jidiš-izgovoru: žurnalist, novinar špag džep špajsen kajk. šaljiv, zgodan špan upravitelj imanja španjolski zid pomična sklopljiva stijena od (ukrašene) tka­ nine napete na okvir špica njem. vrh, vrhunac Šprekn tajč iskv. njem. (Spre­ chen deutsch), Govoriti njema­ čki špuktrigl njem. pljuvačnica, po­ suda u koju se pljuje štanga njem. poluga; stup (tele­ grafski) štel kajk. htio štemplin kajk. biljeg štiglec njem. kanarinac štokhauz njem. (Stockhaus), za­ tvor Što ne učiniše barbari, uradiše Barberini (lat. Quod non fecerunt barbari, fecere Barberini), poznata uzrečica kojom su stanovnici Rima karakterizirali obitelj Barberini (iz koje je bio i papa Urban V III), koja je uništavala starorimske vre­ dnote da bi mogla podizati svoje građevine

351

štranjga njem. (Strang), podebelo uže; u prenesenom smislu: obješenjak, obijesnik štreberstvo njem. puzavost, do­ dvoravanje štrk obad štubenhoker njem. (Stubenho­ cker), zapečkar, čovjek koji stalno »čuči« u sobi šumar lugar šupiti kajk. ćušnuti, pljusnuti, opaliti zaušnicu šuška kajk. ćuška, pljuska, za­ ušnica švajsfus njem. znojna, smrdljiva noga švarcgelber njem. cmo-žuti (ta­ kva je bila boja austrijske car­ ske zastave, pa prema tome pojam znači: pristaša bečke dvorske politike) švarcvaldski podrijetlom iz nje­ mačke planine Schwarzwalda, poznatoj po industriji drya i satova, pa i »drvenih« šveflati njem. (schwefeln), brb­ ljati, trabunjati, isprazno go­ voriti Taj mi moja lofačka otela na njemački način iskvareno hr­ vatski: Daj mi moje lovačko odijelo Taj rastočave bijaše ljepši od tragične tutnjave morskih ta­ lasa (u tekstu Za novim bo­ gom): fraza je protumačiva ako se izraz taj uzme u zna­ čenju tajna, tajac, tišina, a rastočava bi mogla značiti ru­ kav rijeke (Dunava), pored ko­ jega autor leži taki kajk. odmah talmi tobožnji tancati njem. plesati tantalski prid. prema Tantal, le­ gendarni starogrčki kralj, ko­ ga su bogovi kaznili da vječno gladuje i žeđa unatoč obilju 352

jela koje mu je bilo nadohvat, ali ga nije mogao dosegnuti tapija tur. sudski ovjerovljena isprava о vlasništvu nekretnina Tamopol (danas TemopiV) grad u Ukrajini; nekada glasovit kao sijelo tzv. »poljskih« Ži­ dova tartiferija (prema Tartuffeu, li­ cemjernom lažnom pobožnjaku iz istoimenog Molièreovog komada), licemjerstvo, himbenost tat Kristušev jedan od dvojice razbojnika što su bili razapeti uz Krista tavorenje bijedan život, kuburenje teatralan grč. namješten, izvještaćen, neprirodan (kao u kaza­ lištu) teferič tur. sjenica u vrtu, vidi­ kovac temjan tamjan Tempora mutantur lat. Vremena se mijenjaju tenek kajk. tanak Termopile klanac u Grčkoj u kojem je Leonida junački po­ ginuo sa 300 bpartanaca bra­ neći se protiv velike perzijske premoći; Spartanci su — pre­ ma legendi — izginuli po izdaji Efijaltovoj, i Matoševa se opa­ ska (tekst Sa bojišta) očito odnosi na takav čin »dobrovo­ ljačkih budimpeštanskih peka­ ra« Tersit najružniji čovjek među Grcima pod Trojom (razrok, hrom, gurav, jezičav) testeriti tur. piliti tituluš lat. povod, razlog tlapiti se pričinjati se, vidjeti ne­ što u bunilu, fantazirati točiti se kolutati se, vrtjeti se, okretati se tolkovati tumačiti, besjediti tolvaj mađ. lopov, lupež

toree tvor (životinja poznata po smradu) Torquemada Toma (... Torkemâda) poznati okrutni »Veliki in­ kvizitor« (1420—1498) tovarušica družica, supruga trdi kajk. tvrd tref-kralj od svih kraljeva u kar­ tama trefov (žirov) ima najdostojanstveniju bradu trijezan kao Turčin muslimani­ ma zabranjuju vjerski propisi uživanje alkoholnih pića trio tal. muzičko djelo za tri iz­ vođača trokruna papinska trostruka kru­ na (mitra), tijara troljetnica groznica koja se vuče tri godine trpeza grč. 1) stol; 2) isto što i trpezarija (v.) trpezarija grč. blagovaonica trpimuka mučenik tucak tur. skitnica, potucalo tulikajše kajk. također tunjez tupoglavac, glupan tuzlanka vrsta šljive u sjevero­ istočnoj Bosni ubio te sveti Ilija grom te ubio! ukuciti se saviti se, zgužvati se ulak tur. glasnik, skoroteča universum lat. svemir, vasiona univira lat. žena koja može pri­ padati samo jednome mužu, jednömuia, kako veli autor un raseur (en razêr) franc, gnja­ vator, dosadan čovjek upoznavati prepoznavati uspor drvo kojim se sprečava dotok vode u mlinovima Utopija grč. zemlja koja ne po­ stoji, a u kojoj bi bio ostvaren neki idealan poredak utrenik utrt put; gvozdeni utrenik željeznička pruga uzahman uzalud uzapćen zaplijenjen, konfisciran 23 MATOS II

Vae soli lat. Teško samotnome! valuvati mađ. priznati pravo sta­ nje stvari vanderček njem. (wandern — putovati), niz zdravica, koje članovi društva govore naiz­ mjence, pri čemu isti pehar prelazi iz ruke u ruku vandrdkđš njem. skitnica Vapijušči va pustinji biblijski motiv prema stavci iz početka Evanđelja po Marku, gdje stoji: Evo ja šaljem pred to­ bom svoga glasnika da ti pri­ pravi put; glas jednoga koji viče u pustinji (riječ je о Iva­ nu Krstitelju koji najavljuje dolazak Kristov) varoška kuća općina, općinski ured vaserkopf njem. vodena glava (zbog nakupljanja tekućine unutar lubanje) večemjica popodnevno bogosluž­ je kod katolika Već prevodi Homera... Homero­ vi epovi učili su se nekad u VI. razredu gimnazije (današ­ njem II. razredu) Velika Gospa katolički crkveni blagdan 15. kolovoza (prema tome »presvijetla« se zvala Marija) velikoškolski koji pripada Veli­ koj školi (iz koje se kasnije razvio Beogradski univerzitet) vendar kajk. ipak, tä, naime Verde inen... dankbar zajn bis cum rande des grabes njem. (fonet.) Bit ću vam zahvalan do groba verek kajk. vjere mi! vermati poštovati, cijeniti verthajmerica njem. vrsta sigur­ ne brave veselnik nesretnik, nevoljnik veteranec lat. pripadnik nekada­ nje organizacije isluženih voj­ nika, »starih boraca« veto kajk. već

353

vezda kajk. sada vicmaher njem. šaljivdžija vihtig njem. važan vihtigmaher njem. čovjek što se »pravi važan« virilista lat. član nekadašnjeg Sabora ne po izboru nego po društvenom položaju (biskupi, generali) ili po nasljedstvu (aristokracija) Vječni Zuđija Židov Ahasver, simbol nesmirljivog lutalice Vlah u tekstu Zemljotres: Srbin Vlaška ulica nema veze sa Srbi­ ma, nego s Talijanima, koje su u starom hrvatskom jeziku zvali Vlasima vmoriti kajk. umoriti, ubiti vodenica mlin vojnička uspavanka trubni znak »povečerje« (9 sati uveče) vojujuća crkva (lat. Ecclesia militans), borbena Crkva katoli­ čka von der Leber weg njem. (govo­ riti) iskreno i smjelo (doslov­ ce: »iz jetara«, kao kod nas: »iz srca«) Void (Vođa) Crni Đorđe, Karađorđe, organizator Prvog srp­ skog ustanka protiv Turaka (1804) vračiti kajk. liječiti vrapca kajk. eufemistički umje­ sto: vraga vrbovati njem. (werben), snubiti, mamiti, nastojati nekog predobiti za nešto vre kajk. već vrijeme zrele konoplje konoplja se mora namakati u vodi, što izaziva strašan smrad i može prouzrokovati različite bolesti (takvo je namakanje u rijeka­ ma danas zabranjeno) vrkoč kicoš, gizdelin vudren kajk. luckast, »udaren mokrom krpom« vudri kajk. udri

354

vurcika njem. (Wurzel — kori­ jen), čovjek koga novčano iskorišćuju, koga »pumpaju«, iz koga »izvlače korijenje« vušivi kajk. ušljiv vuzmena pisanica uskršnje bojadisano (Sârânô) jaje Wright (Räjt) prezime braće Wilbura (1867—1912) i Orwillea (1871—1948), američkih tehni­ čara, koji su poduzeli prvi let zrakoplovom s motornim po­ gonom zabran zemljište (obično šuma), na kojem samo vlasnik ima pravo sječenja drva ili napasivanja stoke zaburmućen prljav od burmuta (sitno sasjeckanog duhana za šmrkanje) Zacherlin (caherlin) njem. saha­ rin; u našem tekstu kao sred­ stvo protiv gamadi začkomite kajk. ušutite! zagorski puran siromah, gladuš zakéralo zanovijetalo, zabadalo, izazivač zalopiti briznuti, naglo poteći zaludničar danguba zamandaliti zakračunati, zasu­ miti Zante Zakint, jedan od grčkih otoka u Jonskom moru zapatiti stvoriti, zavrgnuti, za­ metnuti, odnjegovati zašpičiti kajk. zašiljiti zavratiti se nagnuti se unazad, zavaliti se zel kajk. uzeo zeti kajk. uzeti zijati1 kajk. vikati zijatř kajk. buljiti, gledati zijavica zijevanje zlatni junec kajk. zlatno tele (bi­ blijsko) zort tur. strah

zu hundertneunundzwanzig Teu­ feln (cu hundemojnundcvancig tojfin), njem. do sto dvadeset i devet đavola! zum Teufel (cum tojfl) njem. do đavola zut (zït) franc, usklik koji ozna­ čuje prkos, prezir, ravnoduš­ nost, nezadovoljstvo itd.

iagar njem. drvosječa ialostinka tužna vrba, vrba žalo­ sna telud žir iûpan suncem obasjan, plodovit, rodan lurfiks franc, (jour-fixe), unapri­ jed utvrđeni dan primanja go­ stiju 2ELJKO KLAIĆ

23*

355

REGISTAR

IMENA

(Strane 7—288)

ABÊLARD (Abailard) Pierre 134 ADAM 93 AFRODITA 92 AHASVER 7 AJDUK VELJKO, v. Petrovič V eljko AMOR 93 APOLO(N) 96 ARTUS 167 B4DARZEWSKA Tekla 29 BAEDEKER K arl 146 BAJAZID I. Jild irim (M unja) 169 BAKAČ Toma, v. ErdÖdy BAKHOS 87 BALZAC H onoré de 170 BARBERINI 243 BARNUM Phineas Taylor 264 BARRÊS M aurice 246 BAYARD Pierre du Terrait, seigneur de 167 BEACONSFIELD, v. Disraeli BEETHOVEN Ludwig van 9, 36, 45 BELA (k ralj) 37 BELLINCIONI Gemma 66 BENARI E m s t 18 BJÖRNSON B jö rn stjern e 162 BONNOT 169 BOTIĆ L uka 36 BOTTICELLI Alessandro (Sandro FilipPi) 70 BRONZINO Angiolo di Cosimo, nazvan il — 152 BRUT(US) 119 BUKOVAC Vlaho 66, 215 BURATTI Klotilda 243 BYRON George Gordon Noël, lord 45, 135

CAESAR Caius Julius 168 CALLOT Jacques 242 CAMPE Julius 194 CATO(N) Utički 144 CEZAR, v. Caesar, C. Julius CHOPIN Frédéric 134, 177 COQUELIN Constant, st. 66 COQUELIN E m e st, m l. 66 CORNEILLE P ierre 167 CRNI ĐORĐE, v. K arađorđe CRUIKSHANK George 237 DANTE ALIGHIERI 108 DANTON Georges-Jacques 277 DARWIN Charles R obert 92, 119 DAVID (k ralj) 65, 195 DE QUINCEY Thomas de 90 DIMITRIJEV, naređeni Napoleon 170 DIMITRIJEVIĆ Dragutin — Xpis 135 DISRAELI B enjam in, lord Beaconsfield 128, 129 DON JUAN 98, 108 DON KIHOT, v. DON QUIJOTE DE LA MANCHA DON QUUOTE DE LA MANCHA 167, 177 DR2IČ M arin 69 DUSE Eleonora 66 DYCK Anthonis van 128, 231 ĐALSKI Ksaver Sandor 68, 272 EIFFEL Alexandre Gustave 241 EOL 65, 77, 282 ERDÖDY Toma (v. Bakač) 243 EUGEN Savojski, princ 167 FEIGENBLATT 166 FEUILLET Octave 79

357 P

FIJAN A ndrija 243 FRANKOPAN Fran K rsto 215 GAJ Ljudevit 36, 58, 78 GILBRAY 237 GIRARDI Alexander 217 GOETHE Johann Wolfgang von 92, 134, 195, 257 GOGOLJ Nikolaj Vasiljevič 86 GOYA Y LUCIENTES Francisco de 170 GRGUR Veliki 120 GUBEC M atija 64, 148, 184 GUMPELINO 194 GUNDULIC Ivan (Dživo Franov) 78 H EIN E H einrich 8, 135, 194, 195 HÉLOÏSE 134 HENRI QUATRE (IV ) 133 HERAKLO 127, 155 HERKUL 257 HERMES 87 HOGARTH William 237 HOMER 8, 65, 184 HÖRMANN K osta 208 HOUSSAYE Henry 92 HUMBERT Thérèse 113 HUS Jan 122 IBSEN H enrik 71, 134, 162, 256 ILIC Vojislav 42 JANKOVIČ Velja 41 JEAN Paul, v. R ichter JELAČIČ Josip, baru n 146 JENKO Davorin 45 JOB 167 JOVANOVIČ Anastas 215 JUDA M akabejac 285 JUDITA 93 JUPITER 59, 108, 234 KAJIN 170 KARAĐORĐE Đorde Petrovič 167, 169 KASTOR 87, 241 KASMAN Josip 66 KOZARAC Josip 109 KRALJICA N avarska 166 KRANJČEVIČ Silvije S trahim ir 208 KURELAC F ran 214 KUŠLAN Vjekoslava 243 KVATERNIK Eugen 64 LASSALLE Ferdinand 128, 135 LAUDON Gideon E rn st von 177 LENBACH Franz 124 LEON X III. 97 LEONIDA 92

358

LEROY-BEAULIEU Anatole 109 LUDVIG Bavarski 42 MAETERLINCK M aurice 221 MAIMON IDES Rabbi Moses ben Maimón, nazvan Rambam 108 MANDROVIC Adam 243 MARKO KRALJEVIĆ 169 MERIMÉE P rosper 170 MÉRODE Cléo de 70 MILOS, knez, v. Obrenović Miloš MILJANOV M arko 167, 168 MIRABEAU Honoré-Gabriel de Riquetti, com te de 135 MIRKO (crnogorski kraljević) 167 MOKRANJAC Stevan 43 MOLTKE H elm uth K arl B ernhard Graf von 166 MOZART Wolfgang Amadeus 89, 283 MUKTAR-paša 166 NABOB 116 NAPOLEON Bonaparte 169, 170 NAZARENAC 65, 66 NERVAL G érard de 129 NIETZSCHE F riedrich 152 NUGENT Albert grof 78 NJEGOŠ, v. Petrovič Njegoš P etar OBRENOVIĆ Milo« 64, 167 ODISEJ 12, 83 O DISIJE, v. Odisej OKRUGIĆ Ilija 78 OMFALA 93 OMIR, v. Hom er ORFEJ 42 PANTELIĆ Ješa 79 PARIS 152 PAZVAN-OGLU-paša 169 PERIKLO 41 PETROVIČ NJEGOŠ Petar 12 PETROVIČ Veljko 169 PH ILIPPS 166 PITAGORA 120 POCHERD 166 POLUKS 241 POMPADOUR Jeanne-Antoinette Poisson, m arquise de 46 POURTALfiS, grofica 129 PRERADOVIC P etar 36, 69, 100, 1И PROMETEJ 71 PROUDHON Pierre-Joseph 111 PSIHA 93 PUCIC Medo 78 PUŠKIN Aleksandar SergejeviĆ 86, 135

RABUS 245 RADIĆ S tjepan 148 RADECKI Johann Wenzel, grof 212 RASURIĆ Puniša 168 REYNOLDS Joshua, sir 152 RICHTER Johann Paul F riedrich 84 RIKARD Lavljeg srca 168 ROTHSCHILD 129, 194 RÓZSA Sándor 14 RUŽICKA-STROZZI M arija 66 SADE Donatien-Alphonse-François, m arquis de 135 SAMSON 93 SAND George ( Amandino-Lucie-Auro re Dupin, baronne Dudevant nazvana) 134 SARASATE Pablo M arin Meliton de 109 SARDOU V ictorien 196 SCHILLER F riedrich 34 SCHOPENHAUER A rth u r 92, 152 SCHUBERT Franz 43 SCHUMANN R obert 92 SÉGUR Philippe-Paul, com te de 170 SHAKESPEARE William 71, 72, 167 SHELLEY Percy Bysshe 135 SILEN 64 SMILES Sam uel 140 SOKRAT 277 SOLOMUN 195 SOREL Georges 109 STARČEVIĆ Ante 64, 75, 116, 122, 123, 215, 231 STARI, v. S tarčević Ante STENDHAL F rédéric de 170, 171 STIRNER Max 66, 70 STRINDBERG August 162

STROSSMAYER Josip Ju raj 59, 60, 68, 97, 122, 215 STROZZIJEVA, v. Ružička-Strozzi M arija SENOA August 100, 272 TAINE Hippolyte·Adolphe 92 TERSIT 256 TICIJAN, v. Tiziano Vecellio di Cadore TIZIANO VECELLIO di Cadore 215 TOLSTOJ Lav Nikolajevič 162, 170, 171 TOPALOVIC Mato 78 TORQUEMADA Fray Tomás de 120 TRNINA Milka 66 TURGENJEV Ivan SergejeviĆ 149, 150 VELAZQUEZ Diego Rodriguez de Silva y 151 VELJKO Ajduk, v. Petrovič Veljko VENERA (v. Venus) 135, 279 VENUS, v. Venera VERESCAGIN Vasilij Vasiljevič 170 VILIM OSVAJAČ 168 VOLTAIRE (François-M arie Arouet, nazvan) 92, 126 VRAZ Stanko 58 WAGNER R ichard 41 WATTEAU Antoine 255, 256 W EISS Žak 128 ZAJC Ivan ZEUS 66 ZRINJSKA ZRINJSKI ZRINJSKI

69, 219 K atarina 216 Nikola — Sigetski 59 P etar 215, 216 D. T.

359

'

,

’

I

KAZALO NOVELE, HUMORESKE, SATIRE D-dur s o n a ta ............................................................ Odisije ............................................................ Strašna o k la d a ...................................................... 22 Nasamarili g a ...................................................... 29 Z e m ljo tr e s ............................................................36 Prva p je s m a ........................................................... 39 Ah, ti iz b o r i........................................................... 52 B ije d a ...................................................................... 54 Za novim b o g o m .................................................58 Prva n e v je ra ........................................................... 84 Solo-varijacije ...................................................... 88 T ragedija.................................................................95 štakor ........................... ..................................... 97 Ja pucam! ........................................................... 99 Uskrsnuće bez U s k r s a ........................................... 103 2ivot za m i l i j u n e .................................................108 Presvijetli r a ž n j i ć .................................................114 Iz E ld o r a d a ........................................................... 122 Sve se d o g a đ a ...................................................... 124 Starinsko pripečenje ................................ L i l a ...................................................................... 133 M o ra lista .................................................................140 Mrtvi živi ili p o lu m rtv i........................................... 143 Zagrebački B a e d e k e r ........................................... 146 Ljubav i d u b l j in a ................................ ..... Krvava š a l a ........................................................... 157 Običan događaj ................................ 161

7 12

131

149

361

Sa bojišta (Izvještaj posebnom kurirskom poštom) . 166 P a r a d is o .................................................................172 S u s je d a .................................................................177 K l o b u k ............................................................. 1 8 4 Postuma Sjetan i sočan život (Fragment) . . . . . . 191 Magla (Pariški paysage iz ulice La R o q u e t t e ) 192 Domovina (Iz nepoznatih Heineovih U s p o m e n a ) 194 Pored cilja (Fragm enti)........................................... 196 Za n a r o d .................................................................199 Prijevod Maurice Maeterlinck (1862—1949): Pokolj nevinih

. 221

SCENSKI TEKSTOVI U p o ju ta r je ........................................................... 231 Mudrost v rh o v a ......................................................241 Postuma Gospođa sa suncobranom ..................................... 245 Matošev crtež perom za »Tragediju u tri čina...« Malo pa n i š t a ........................................................... 249 Malo pa ništa (Tragedija u tri čina, sa prologom) 251

PRILO ZI NAPOMENE О SVESKU DRUGOM NOVELE', HUMORESKE, SATIRE . . . . 291 SCENSKI TEKSTOVI (Dragutin Tadijanović) 316 RJEČNIK I TUMAČ (Željko K l a i ć ) ..................... 331 REGISTAR IMENA ( D .T .) ..................................... 357

362

Izdavači: JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI SVEUĆILISNA NAKLADA ÜBER

Za izdavače Marijan Matkovič Kontrolno čitanje Bratoljub Klaić Vanjska oprema Josip Vaništa Tehnički urednik Katica Zorzut Korektor Traute Segedin

Br. М. К. 89 Naklada: 5.000 primjeraka — dotisak 3.000 primjeraka Tiskanje završeno: siječnja 1973, kolovoza 1976.

Tisak: »Ognjen Priča«, Zagreb Dotisak: »Riječka tiskara«, Rijeka