Stari Bosanski Tekstovi [1 ed.] [PDF]

Zitiervorschau

BI BLIOTEKA

KULTURNO

uređ ivački

odbor'

HUSEIN TAHMISC IC RIST O TR[FKOVlC Urednik RISTO TRIFKOVrC

Nacrt ta kot1ice DRAGAN DlMlTRI,TEV! C

NASLJEĐE

MAK DIZDAR

STARI BOSANSKI TEKSTOVI

. SVJETLOST , . IZD\,\VACKO .RREDUZEOE. SAIHAJEVO 1969.

·,

NEKA JE VIDIMO VSAKOME .. . K OMU SE PODOBA! .. . (Iz starih bosanskih povetja)

,

UVOD

I

o

STARIM BOSANSKIM TEKSTOVI MA

Nalazeći

se

ti

položaju k rajnje zemlje istoka

izložene prema zapadu i krajnje zemlje zapada okrenute ka istoku, Bosna je oduvijek bila raskrsnica 1'aznih .i nteresa i -razmeđe raznuv rsnih uticaja. Tak v a njena situacija odrazila se i ti nj enoj

staroj pismenosti, književnosti i umjetnosti. U koje vrijeme prije dvanaestog vijeka počinje književni Tad ti ovoj zemlji, i kakve je prirode bio, teško je danas utvrditi. Pretpostavlja se da je uporedo sa grčkim i domaćeg

latinskim pismom posLije pokrštavanja počeo

prodor i sfavenske pismenosti, 1'asp1'ostiranje književnosti tL ćiril ome todskom du hu , a možda i 'T'aZVijanje književnosti ti takvoj tradiciji. Po loskudnim spomenicima koji su stanovništva

saC:-u.vani do danas poslije više-vjekovnog njihovog

uništavanja potvrđeno je prisustvo četiri pisma kojim su se služili stanovnici bosansk.o-humskog područja : grčkog, latinskog, glagoljice i ćirilice. Vjerovatno su prva dva pisma počela osvajam pozicije veoma mno, a njihov prodor 'i egzistencija zavisili su lOd dominacije jedne ili druge crkve, istočne iti zapadne. GrčJoo pismo ostavilo je vi~e tragova u Humu, a Latinica 'u Bosni. Iako prisutni sve do XV vijeka, tragovi grčkog pisma mnogo su oskudniji od latinice. Latinski natpisi evidentirani su 'tL periodu bosanskog srednjeg vijeka na nekim crkvenim građevinama, na novcima i pečatima bosans1oih vladara, na nadgrobnim pločama kraljeva, itd. Humski kneževi tL XII stoljeću, a bosanski banovi i kraljevi u X IV i XV, !imali ,s u posebne latinske kancelarije II

osposobljene za vođ enje dip lomatske prepisk e sa zapadnim zeml jama i primorskim gradovima. Sa sLavenskom službom u crkvi prodire i slavensko pismo, glagoljica i ći.rilica , a latinica se upotreMjava samo s vremena m.a vrijeme i 'tL specijalnim slučajevima (v. P . Anđelić, Ku1t:uma istorija BiH, Sar ajev o 1966). V. Jagić je iznio mišljenje da je jedan od najstarijih i najvažnijih glagolj skih spomenika uopće , Marij anSko evanđe'lje , nastao na jugozapadu naše zemlje. Ako ovaj crkvern ruk opis, napisan oblom glagolj icom li nije kasnije od većine stručnjaka prihvaćen kao bosanski, dva rukopisa u fragmen tima iz X II vijeka, Grškovićev odlomak i Mihanovićev odlomak, rječiti su i umnogome neosporni svjedoci glagoljske pismenosti i crkvene kn jiževnosti na području Bosne, odnosno Huma. Ovi spomenici pisani su poltwblom glagoljicom, koja je na prelazu. iz oMe, istočne, lU ,u glatu, zapadnu glagoljicu, te je zbog njene osobenosti u posljednje vrijeme nazivaju i bosanskom gLagoljicom. U starije glagoljske rukopise srps1whrvatske recenzije, ko ji bi pripadali po 'SVojim jezičkim i paleograjskim osobinama (Jvoj bosanskoj grupi, pribroj an je 1J1,€davno još jedan r ukapis, Sijllitski. odlom ak Po pismu bi 'ovaj spom enik pripadao XII stoljeću, a po neJoim jezičnim elementima rnovijeg narodnog govora spadao bi u početak XIII vi.jeka . V jeMvatno je i prije i poslije Splitskog odlomka bilo i više i raznovrsniji h crkvenih spomenika lL glagoljskom pismu, ali danas nema nikakvih n eposrednih dokaza kojim bi se ova pre tpostavka mogla utvrdim. Staviše, Splitskim adJ.omkom prekida se lanac glagoljskih rukopisa za duži period. Dokaz da glagoljska književnost ovog područja i pak nije presahla nalazimo lL nekim ćirilskim rukopisima s kraja XIV i iz prve polOVine XV Vijeka, na čijim marginama su bosans1oi dijaci zapisivati glagoljske glose lu rukopisu Alpostola Srpske akademi.je nauka u Beogradu, u rukopisu. Cajni'Čkog eva nđelj a i u

12

ZJbarniku ·krstijanina Radosava, koji se danas nalazi tl. V atikanu], a još veća potvrda za to je 'u Hrvojevo m misalu, /.ooji je između 1403. i 1415. za ve~~kog vojvodu bosanskog i hercega splitskog ja Vuk čića Hr'vatinića, pisao dijak Butko.

H rvo Da je g~agoljsJoo pismo bil'o 'lt upotrebi tf. crkvi i van nje, dokazuju još i epigraji na m.e1vohko sačuvanih lapidarnih spom.e71lika (natpis tL crkvi tl Kijevd.ma kod P rijed01'a iz X I -XII vijeka, izvjesni simboli u obliku glag o~jskih slova na Kulinovoj ploči s kraja X II ili početka X III vijeka, zapis u kamenu iz okoUne Banjaluke XV vijeka, a na Humačkoj pl oči kod Ljubuškog s kraja X ili početka XI vijeka primjetni su tL ćiri~ičkom tekstu glagoljski uticaji). Ako 'se još opodsjetimo kako je već davno utvrđeno da su. skoro svi 6irilički spomenici, počevši od Miroslavlj evog evanđelja, pl'episiva1'1li sa glagoljskih pr edložaka, 'onda ćemo prihvatiti kao sigurnu či ­ njenicu da ·se tokom čitavog srednjeg vijeka tL bosanskoj pismenosti i književMstJi 11.jegovala i čuvala glagoljska tradicija, kao vrlo cij enjena. duhovna i kulturna baština. Glagoljica je najvjerovatnije 'Ostala u upotr ebi kao crkveno piS'JTl,() tL krilu Crkve bosanske. K ad'a je padom Bosne propala i ova cnkvena o'rgan;izaci.ja, iz 'upotrebe je nestalo li glagolj sko pismo. Upotreba ćiritičkog pisma bila je mnogostranija i rasp-t1ostranjenija. Zato je ti broj Spomenika ćirHičke pismenosti 1 književnosti veći i raznovrsniji, m ada je golem broj rukopisa uništen 'lL višev j ekovnom procjepu između neprijateljskih crkava, između zapadne i istočne, te stalmh, 'ttepflestanih mađarskih invazija ti rk asnijih stogodišnjih turskih pohoda. Da je ćirilica ovdje u upotrebi nedugo iza njenog prodiranja d:ina bana illi pred njegova vladaoca - roka da mu ne bude odgQv