Kritika praktičkoga uma [3. ed.] [PDF]

Zitiervorschau

f1lozotska

OJ b1biloteka

IMMANUEL KANT

Urednici biblioteke BRANKO BOSNJAK, MILAN KANGRGA GAJO PETROVIC, PREDRAG VRANICKI

Kritika praktickog uma Izdaje

Treee izdanje

ITP NAPRIJED Generalni direktor GOJKO STEKOVIC

Preveo VIKTOR D. SONNENFELD

Glavni i odgovorni urednik MILAN MIRIC

Redigirao i predgovur napisao

Urednik

MILAN KANGRGA

SRElAN DVORNIK

N

naprijed

Zagreb 1990. i

J

N aslov originala

Immanuel Kant KRITIK DER PRAKTISCHEN VERNUNFT

SADR:I:AJ

Milan Kangrga: Teorijsko i praktiCko u Kantovoj

filozofiji .

7

Immanuel Kant

KRITIKA PRAKTICKOG UMA Reda.k:cija prijevoda radena je po izdanju: IMMANUEL KANTS WERKE Band V, Herausg. von Ernst Cassirer Verlegt bei Bruno Cassirer, Berlin 1914.

31

Predgovor . Prvi dlio

ELEMENT! NAUKA CISTOG PRAKTICKOG UMA

47

Prva knjiga. Analitika cistog praktickog uma .

49'

Prvo poglavlje. 0 naCelima Cistog praktiCkog uma

49

I. 0 dedukciji naCela Cistog

pr~kt,iCkog

uma .

II. 0 pravu Cistog uma u praktiCkoj upotrebi na proSird.vanje koje mu u spekulativnoj za sebe nije moguce

77

87

Drugo poglavlje. 0 pojmu predmeta Cistog praktiCkog

95

uma . 0 tipici Ciste praktiCke rasudne snage TreCe poglavlje. uma .

0

106

pokretaJ.ima Oistog praktiCkog 112

KritiOko osvjetljavanje analitike Cistog praktiCkog uma

.

Druga knjiga. Dijalektika cistog praktickog uma

131 153

Prvo poglavlje. 0 dijalektici Cistog praktiCkog uma

uopce

153

Drugo poglavlje. 0 dijalektici cistog uma u odrediva· nju pojma o najvisem dobru . I. Antinomija praktickog uma

157

160

II. KritiCko ukidanje antinomije praktickog uma .

161

III. 0 primatu cistog praktickog uma u njegovoj vezi sa spekulativnim

167

IV. Besmrtnost kao postulat Oistog praktickog uma

170

V. Opstojnost boga kao postulat cistog praktickog uma

172

VI. 0 postulatima cistog praktickog uma uopee .

181

VII. Kako je moguce pomiSijati proSirivanje Cistog uma u praktickom pogledu, a da se time njegova spoznaja ne proMri ujedno kao spekulativna .

183

VIII. 0 smatranju za istinu iz potrebe Cistog uma .

192

IX. 0 proporciji spoznajnih mo6i mudro primje. renih praktickom odredenj,u eovjeka

197

Drugi dio

METODOLOGIJA CISTOG PRAKTICKOG UMA

199

Zaglavak

214

Milan Kangrga TEORIJSKO I PRAKTICKO U KANTOVOJ FILOZOFIJI Na pocetku svog ranog spisa »Razlika i1Jmedu Fichteova i Sche!Jiingova sistema filozofuje« (1801) kaze Hegel •slt\jedece: »C·isto mtisljenje sebe samoga, identitet subjekta i objeklta, u formi Ja = Ja jeste rprinaip Fichteova siste· rna, pa ako se neposredno drZimo na tom rp~inoipu, kao i u Kantovoj filozofilji na transcendenta1nom prinaipu kojd: leZi u temelju dedukclje kategonija, onda "mamo 1 odva.Zno Q.skazan, prav'i prinoip spelrulaoije.« Ovilln HegeloWm stavom zapoOinjemo nase razma· tranje u naslovu n=aeenog problema zato sto se njime, po naSemu miSljenju, uk.azuje ne sarrno na najdublju unutrasnju veru transcendenta1nog d spaoni odjeik zMljsikog revolucionarnog dogadanja u susjednoj zemlji i pod sna~nlnr utjecajenr prirode za bolje, kakvu nijedan politiCar ne izmudrovati iz dosadaSnjeg toka stvari, a koja dinjuje prirodu i slobodu prema nnutraSnjim prava u ljudskom rodu . ..« - I. Kant, Der

bi mogao jedino sje-

principima Streit der

Fakultaten II, Heidelberg 1947, str. 132-138. Marx je kasnije s punim pravom i u svakom pogledu, ne samo s obzirom na ovakve stavove, mogao Kantovu filozofsku misao nazvati »teorijom francuske revolucije«l

27

K11idka praktiCkog uma

Predgovor M. Kangrge

Rousseaua), nego jos vise i prije svega iz jednog revolucijom otvorenog, uspostavljenog [ kao takvog osmisljenog - novog svijeta, koji se pred Kantovim o6ima pojavljuje kao neposredno ocevidan proizvod i rezultat covjekove prakticke djelatnosti. MeduNm, ono najbitnije u svemu tome jest Kantovo cluboko pradiranje do samog dna ili bezdana revolucionamog dogadanja i n j egovo :ffilozofsko-rnisaono art[kuliranj e 1i formuliran j e u vcidu i za volju onoga najbitnijeg: duhovnog samoosvjeS6ivanja ljudskog 6ina na njegoVti najoiscem povci-

vjeka ne ·kao incliv.iduuma, nego kao bica roda (Gattungswesen),18 sto znam covjeka kao covjeka, u ·kojem je sadr:Zano ne samo sve ono izboreno [ postignuto od strane generacija dosadasnje historije covjeCa!nstva, nego - u toekO zbiljskog revolucionamog prevrata citavog jeclnog svJjeta - isto ·taka ;iiJ cak prije svega ono ljudski moguce, sto se tek kao takvo nameee svojom

j esnorn [.zvoru.

pri.orl« je samo d.rugi !izraz za slobodu :kao ono )>moCi biti i drugacije nego sto jest«, ilto znaC:i: mo6i birti i na ljudski nacin po principu spontanosti, dakle s onu stranu puke historijsko-primclne danos!ii. Svoj pravi korijen [rna da:kle ono »a priori« u zapo6injanju itinskog ljudskog svijeta, u kojemu je covjek subjekt svoje sudbine na djelu. lnace ni ·ti objekti (spoznaje) nikad ne bi mogli biti ono sto vee jesu: pred-meti ( = pred-metnuti pred-stavlj anju Hi pred-stavi), u j eclnom oclno-

26

Stoga i ono njegovo •transcendentalno misljeno Ja, poclignuto na ltlivo najplodltlije spekulacije (na sto onda oclmah ·konsekventno nastavlja Fichte, a kasmje i Hegel) 'i jest per de:ffinic!lionem djelatnost koja uspostavlja i prisvaja taj (now, 6ovjekov, tek sada zaJPravo po prvci put otkriven) svijet objekata, mogucih i miS!jovih tek po •toj [ u toj djelatnosti kao samodjelatnooti. Utoliko je u transcendentalnom jedinstvu svijesti kao samo~ svijesti - (u toj stvaralackoj smtezi koja prethodi analizi i nju samu omoguCuje, ill u ,tom umu ·koji 'kao ono prakti6ko tek otvara polje predmeta razuma ikao onog teonijskog organa, ill u toj moralno sumisljenoj 'amosvijesti kao ,;wjesti o dufuosti koja omogueuje S¥ijest kao ljudski oclnos spram »'izvanjskog« svijeta objehvta ltd.) - vee sadr:Zano jeclinstvo, stavilse ·identitet •teori}skog i •pra:ktiCkog. Njome je aTtlilkuloran apsolutni pocetak svijeta koj[ je sloboda (na cemu onda najlkonsekventruije im:silS/tlira Fichte). Zato bi u skladu s

~denti6nMn

ZJUaCenjem transcendentalne dedUikoije ka-

tegorija i primata pra:ktiokog uma na Kantovo osnovno teonijsko (spoznajno-teorijoski formulfurano) pitanje: Kako su uopCe mogu6i sdm:tetiiOkri sudov~ a pi1iori? odgovor glaffio: Oni su mogu6i odatle, sto je u onom Ja rnisljena pro'izvoclila6ko-stvarala6ka, upravo revolucionama aktivnost, u kojoj su predmeti spoznatljivi kao na5i vlastiti pro:izvocli. Pritom va:Ija ima1li u vcidu da je omm Kantovim pojmom »a priori« (to jest, onim »Ja mis!im«) zapravo f.rlozofski i~kazano odredenje co-

nuZnoSCu,

proi~iSlom

,iz ,slobodo:log Cina, Sto rnezaustav-

ljivo tencliora •k buducem kao autenti6nom iskonu covjeka i njegova vlastita svijeta. Po svojoj biti ono »a

18 I sam Kant govori o tome sasvim jasno na slijedeCi naCin: »Svaka Zivotinja pojedinaCno dostiZe ~voje o9-vredenj~. Kod Covjeka samo rod, u sli_jedu s~v~~anJa,. dostlZ~ svoJe odredenje kao umno stvorenJ~: kr31;JDJI r~1ta}:c sv~ sp~ sobnosti kako talenata, taka 1 nacma rm~lJenJa. Pocetak.

fizicka j~dnakost; kraj: moralna jednakost i jedinstvo drustva ... (Fragment 1499).

Zatim ova: »Kad govorimo o ljudima, prirodno odredenje individuuma razlikuje se od odred.enja roda. Kod ostalih Zivotinja individuum dostiZe svoje odredenje, kod Covjeka sa· mo rod dostiZe potpuno ostvarenje ljudske prirode. Jer, rod treba da se, kroz mnogo generacija, trudom iz sirove prirode uzdigne do savr.Senstva. U prirodi se doduSe susreCu sposobnosti, ali razvitak je vlastito Covjekovo djelo, dakle umjetna pojava, i ne mo:le ga ostvariti individuum, nego samo rod« (Fragment 1521) - U: Kants handschriftlicher Nachlass, u: Kants gesammelte Schriften (Hrsg. von der Preussischen Akademie der Wissenschaften), Band XV (Berlin, Georg Reimer, 1913) - Navedeno po: Immanuel Kant, Urn i sloboda, izd. )>ldeje«, Beograd 1974, str. 206 i

207, kurziv nas.

28

KrJtika praktiCkog uma

su koji proizla.zi iz jedinstvene prakticko-teorijske djelatnosti, Sto zapravo znaCi: iz povijesnog odnosa. I doista - govore6i sada s Kanton1 - niSta zajedniCko nema za njega ono Ja -koje prirodu misli s onim »emp1rijskimm pojavama. Sarno osorpna !kritlka prakriokog uma maze da uldoni sve to rd~o t:'maCenje i da stavJ u jrusno svjetlo 'k.onsekventrn nailln mi§ljenja, koji saOirnjava upravo njenu najvecu prednost. Taliiko za opravdanje zasto se u ovom djelu pojmovi i nacela 6lstog spekulativnog uma, 1kaji su ]paik vee prosli svoju posebnu kritiku, ovdje katkada jos jedanput podwgavaju isp&tivanju. To se inace zacijelo ne priliCi sistemati6nom toku jedne :onanosti koju. treba osnovati (jer prosudene stva:ri moraju se, kako Je pravo, samo naveSti, a ne iznova potaknuti), aii ovdje je _to ipak bilo dopusteno, stoviSe, nuZno, jer se urn s omm pojmovi!IIla ·raz·matra u prJjelaar na posve drugu upotrebu nego sto ju je tamo napravio od njih. No tSkav prijela:z 6ini nuW!im usporedivanje starije upotrebe s novijom, kako bi se novi kolosijek dobra r~_Iik?:_vao od predasnjega i kSko bi ujedno dao da se Vlldii nJllio-

Prema Natorpovoj i Adickesovoj korekturi, koji mjesto »der lezteren« stavljaju >)des lezteren«, Sto bi se dakle odnosilo na »Gebrauch« (upotreba). * Sjedinjenje kauzaliteta kao slobode s kauzalitetom kao prirodnim mehanizmom, od kojih prvi stoji Cvrsto pomoCu

Cudorednog zakona, a drug;i pomoC~ prir9dnog zakona, i to u jednom te istom subJektu, Covjeku! Je5t neJ?loguCe, a da se on u pogledu prvoga ne pr~doCuJe kao !:nt .sama po sebi, au pogledu drugoga kao :poJava,_ono. u _CtstOJ, ovo u empirijskoj svijesti. Bez toga Je protlvurJeCJe uma sa samim sobom neizbjeZivo.

34

1

35

,:· !:

1' li i:

36

Krd tika praktiCkog urn a

Predgovor

va veza. Dakle, razmatranja ove vrste, -izmedu osta1ih ona koja su jos jedanput bi'la uprav!jena na pojam slobode, ali u praktickoj upotrebi cistog uma, nece se smatrati kao luneci koji mozda treba da posluze samo za to da ispnne praznine hllliCkog sistema speku!ativnog uma (jer taj je u pogledu sebe ,potpun), i da se naknadno, kao sto se to obieno desava kod prebrza gradenja, namjeste jos potpomji i stupovi, nego lkao pravi Clanovi, koj~ Cine v;idJj ivom vezu ·s~ste1na, kako bi dao da se pojrnovi koji su se tame mogli predoQi,ti samo problematiCno spoznaju u svome realnom prikazu, To se podsjecanje narocito tice pojma slobode, o kojemu se sa Cudenjem mora pllimijetH.ri da se joS talko mnogi hvale da ga posve dobro mogu spoznati i razjasillti njegovul mogu6nost, jer ga ra:llmClltraju samo u psihologijskorn pogledu. Da su ga najprije toeno prosudlli u transcendentalnorn pogledu, mmali bi isto tako spomavi njegovu neophodnost ·kao problematicneg pojma u potpnnoj upotrebi spekulativnog urna. kao i njegovu potpnnu neshvatljivost, pa bi sami od sebe, kad bi kasnije ,s njirne presl:i na prakticku upotrebu, rnorali doci upravo na isto odredenje ove poto-

cje1ina, to moram prepustiti poz:navaocima jednog takvog posla, da oni prosude. Taj sistern pre1lpostavlja dodu.Se Osnov metafizike 6udoretla, ali samo utoUko, ukoliko se taj prethodno upoznaje ,s principom duznostJi, navodeC.i :i opravdavaju6i njenu odredenu formulu;* inace on opstoji sam po 'sebi. Sto za potpunost nije dodana razdioba svih praktickih znanosti, kao sto je to ucinila kritika spekulativnog Uill1a, za to se moze naru vrijedan razlog u kakvo6i te prakticke umske rnoCi. Nairne, to posebno odredivanje dufuosti kao Ijud9kih dliZnoslli, da bi se razdijel:ile, moguce je sarno onda ako je na:jprije spoznat subjekt toga odredivanja (covjek), prema kakvoci s kojorn on zatista jest, premda sarno utoliko, u:kolilko je potrebno u pogledu duznosti uopce. No to ne spada u kritiku pmktickog uma uopce, .koja ,treba da potpuno navede samo pDincipe njegove mogu6nosti, njegova opsega i njegovih gran:ica bez oso· bitog obzira na ljudslku prirodu. Razdioba pripada dakle ovdje si;stemu znamosti, a ne sd:stemu ikdtike. Ja sam izvjesnog istinoljubivog i ostrog, dakle kraj toga ipa!k u svako doba Stovanja vDijednoga recenzenta onaga Osnova metafizike 6udoretla na njegov prigovor da tamo pojam dobra nije ustanovljen prije moralnog principa** (kao sto bi to po njegovu misljenju bilo po-

1

1

nje upotrebe u pogledu njenih naCela, 'koje oni inaCe

take nerado razurniju. Pojam slobode jest lkamen spotaknuca za sve empiriste, ali i kljuc za najuzviSenija pra:ktiCka naCela za kritiCke mora'liste, 1koj.i pomoCu njega uvidaju da nuZno moraju postupati racionalno. Zbog toga ·molim Citaoca da ne pregleda tek povrSno Sto se o tom poJmu ka.Ze na konou analitike. Da li je talkav sistem, kao sto se ovdje razvija o Cistome pra1'i materi1alni principi koji odredbeni razlog volje stavljaju u ugodu Uli neugodu, koja ·treba da se osjeca u zbHjnosti kakvoga predmeta, utoliko posve od jedne vrste, sto svi zajedno pripadaju princi(pu samoljublja iii vla>stlitog blazenstva.

§ 3

Primjedba I

POUCAK II

Covjeik se ·mora Cudiltd kako inaCe oStroumni ljudi mogu nalaziti ne'ku razl:ikru izmedu niZe i viSe mo6i zeljenja u tome da Ii predodf.be koje su skopcane s osjecajem ugode 'imaju svoje podnijetlo u osjetilima iii razumu. Kad se naime pita za odredbene razloge zelje i kad se stavljaju u prijatuost koja se od necega ocekuje, onda ntikako ne stoji do toga odakie dolazi predodf.ba toga predmeta koji ugatla, nego samo do toga 'koliko ona predodZba ugaila. Ako neJka predodzba, makar ona ,sijelo i podrijetlo rimala u razumu, moZe odrediti volju samo na taj naCin sto pretpostavlja osje-

52

1

1

1

Svi materija1ni praktiooi poooipi kao takvi ukupno su jedne te iste vrste, pa potpadaju pod op6i prinoip samoljublja Hi vlastiJtog bla2:enstva. Ugoda iz predodzbe egzls,tenoije neke stvari, uko!riko ona treba da bude odredbeni razlog zelje za tom stvari, 1

Prema Willeovoj korekturi mjesto »njihova((. Prema Willeovoj korekturi mjesto »njima samima«, Sto bi se kao i pod 1 odnosilo na »umna biCa>Samome« (selber), ali u prijevodu glasila bi onda reCenica veoma neobiCno. 2 U prethodnom izdanju: »Slobodna da nade«. Korektura

redaktora (prim. ur.)

~.

J

62

Kritlka praktiCkog uma

Kaiko materija praklniCikog zakona, tj. neki objekt maiksime uwjek moze Mti dan •samo emplr.ijski, dok slobodna volja, kao nezawsna od empirijskih uvjeta (tj. od onih, koji pnipadaju osjetiJ!nome swjetu), ipak mora bHi odreddva, to slobodna volja, nezaV'isno od materije zakona, dpak mora na6i odredbeni razlog u zaikonu. No u njemu osim materije zakona nije sadr:lano nista vise nego zakonodavna forma. Prema tome je zakonodavna forma, uko!iJko je ·sadr:lana u maksimi, ono jedino sto moze sacinjavati neki odredbeni razlog volje.1

Primjedba Dakle, sloboda ,; neuvjetovani prakti6ki zakon upucuju ,jzmjenieno jedno na drugo. Ovdje ja da:kle ne pitam da 1i su onQ :i uistinu razliOiti, a nije li naprotrlv neuvjetovani zakon ·samo >Samosvdjest CiLStog rpraktiC~ kog uma ~ nije li ovaj posve 05tovrstan s pozitdvnim pojmom slobode, nego pitam odakJe zapoclnje na:Sa spoznaja neuvjetovano-prakltiokoga, da li od slobode ili od prakltiCikog zakona. Od slobode ne moze poceni, jer niti moZemo nje neposredno postati svjesni, jer je njezm2 prvi pojam negativan, llii•ni je mozemo zakljuC:i!li na osnovu iskustva, jer nam l!Skustvo daje sponnati samo zakon pojava, dakJe mehanizam pnirode, direktnu suprotnost slobode. Prema ·tome je moralni zakon taj kojega neposredno postajemo svjesllii (6im sebi stvorimo maksime volje) i ko}i nam se ponajprije pruza, vode6i upravo do pojma slobode, budu6i da mn pl'ikazuje moralni zaikon kao odredbeni razlog koji niikakav osjetilni uvjet ne moze da pretegne, stowse, koji je od njega nezawsaill. No kako je moguea i ta svijest o •tome moralnom zakonu? Mi 6istih prak>ti.okih zakona moZemo :postati svjesni listo tako kao Sto smo svjesni 6istih teonijskih nacela, jer pazimo na nuZilost s kojom 1

Hartenstein: »Slobodne voljeSein« (njegov) stavlja >)ihrna (tJ. ze!Jenoga objekta), a ujedno ipak odredenju vo!Je pomo~u same opce zakonodavne forme, za koju ne~a .maksuna mor.a biti sposobna, sastoji se jed!ini prmop ~udorednost1. Ona nezavisnost pak jest sloboda u negattvnome, a ~vo vlastito zakonodavstvo Cistoga i kao takv?ga praktickog uma jest sloboda u pozitivnome sm'lslu. Ta1ko moralni za.kon izraZava samo autonomiju olstog praktickog uma, tj. ·slobode,' a ova sa;na. jest forma!";i uvjet svih maksima, pod kojim one Jeclino mogu b>tii u sldadu s najv:islm pmktickim zakonom. Mw stoga mMenija htijenja, koja moie da bude samo matenija ne~e ~dnje, koja se povezuje sa zakO:. nom: ude u ?rakticki zakon kao uvjet njegove moguc' nos.tt, onda IZ toga nastaje heteronomija volje, n~e za':sn;>s~. od prirodnog zakona, da se. poslusa neki poticaJ uli nagnuce, pa volja ·sebi ne daje sama zakon, nego samo 'P;tetu, kako urn ne bi protivurijeilio Mmome sebi) morao pribvatiti bar kao mogucu: naFffie mo6 s/obode, o kojoj mora!ni z!>kon, koji sam ne !reba nikalli:vib rnzloga koj" opravdavaju, d