Kritika rasudne snage [PDF]

Zitiervorschau

Naslov otiginala

IMMANUEL

KANT

IMMANUEL KANT

KRITIK DER URTEILSKRAFT

KRITIKA RASUDNE · SNAGE Preveo

VIKTOR D. SONNENFELD

II~

ZA!;REB

KULTURA-'- ZAGREB 1 9 5 7

KRITIKA. RASUDNE SNAGE

.,

I

·---J

!

PREDGOVOR Moc spoznaje -na osnovu priilcipa a priori more ·se riazvati Ci!stim umom, · a istraZiv_anje moguCnosti i granica spoznaje uopce kritikom cistoga uma, premda se pod tom moCi razumijeva samo um u svojoj teorijskoj upotrebf, kao sto se to dogodilo u prvome djelu pod onim nazivom, a da se jos nije uzela na razmatranje njegova moc kao praktiCini:Jga uma prema njegovim posebnim principima. Um u teorijskoj upotrebi odnosi se onda samo na nas.u moc, da se stvari spoznaju a priori, pa se dakle bavi samo mocu 1 spoznavanja, iskljucujuci osjecaj ugode i neugode i moc zudnje; a od spoznajnih moci bavi se razumom prema njegovim principima a priori, iskljucujuci rasudnu snagu i um . (kao mocima, koje takoder pripadaju teorijskoj spoznaji), jer u daljemu toku nalazimo, da ni jedna druga spoznajna moc psim razuma ne moze dati. konstitutivne principe a priorL Kritika, koja sve njih zajedno srell:uje prema udjelu, za kojl svaka drugoj tvrdi da ga ima u gotovu posjedu spoznaje iz vlastitoga korijeila, ne ostavlja dakle nista, osim sto propisuje razum a priori kao zakon za prirodu kao skup pojava (cija je forma isto tako dana a priori). No sve druge eiste pojmove otpravlja ona .medu ideje 2 , koje su za nasu teorijsku spoznajnu moc prekomjerne, ali koje ipak nisu nekoriene ili nepotrebne. One naprotiv sluze 3 kao regulativni principi: dijelom da se obuzdavaju zabritrjavajuce preuzetnosti4 razuma, kao da je on time, sto a priori inoze navesti uvjete mogucnosti svih stvari; koje 1)

moCima (?)

1. izdanje: »konStitutivne principe a priori, tako da kritika, koja ih ... ne ostavlja ni.Sta, osim Sto p_ropisuje razum; ali sve druge Ciste pojmove otpravlja medu ideje« i t. d. 3 ) »sluZe« manjka u 1. i~d . . 4 ) 1. izdanje: »nego kao regulativni .Principi, da spri.ieCe zabrinjayajuCe preuzetri.osti« i t. d. 2)

7

i

----~-__j

----------~

moze. da spozn.~, zatvorio u te granice i moguCnost svih stvan uopce; diJelom -pak da njega samoga vode u razmatranJu pnrc:de pre::':a principu potpunosti, premda je nikada ne moze posticl, pa da na taj nacin unapreduje krajDJI CIIJ svake spoznaje. B~o je to dakle zapravo razum, koji ima svoje vlastito p~drucJe, 1 to u spoznajno_i moci, ukoliko on sadr:lava konstJtut:vne spoznajrte principe a priori, a koji bi se u opcemtosti tako nazvanom kritikom.. Cistoga uma nasuprot svima d:ug~m kompetentime. imao st":viti u siguran, ali ogramcen pOSJed. Isto Je tako umu, koJI mgdje, nego samo u po~ledu. moci ~udnje sadr:lava konstitutivne principe a pnon, bm doznacen nJegov posjed u Kritici prakticnoga

uma.

·

-

_ Da_Ii s~da rasudna snaga, koja u redu nasih spoznajnih moc1 sacinJava neki srednji Clan izinedu razuma i uma z_a seb~ takoder ima principa a priori; da Ii su konstitu~ tivn1_1li samo :egulativni (ne dok~zujuci prema tome nego vlastJto pod:ucJe) 1 da h one OSJ eCaJ u ugode i neugode kao sre~Je:Uu ~lanu Izmedu moCi spoznavanja i moCi Zudnje a pr:orl. daJe pmvilo (isto tako, kao sto razum a pcriori prop1s;>JOtrebr;i razJicni principi, zato ce oni p;vipr1pa~at~ teon~skOJ filozof!J: (kao prirodnoj nauci),. a drugi, sacmJavat ce ~osve sann drug1 dJO, naime (kao cudoredna nauka) praktJcnu filozofiju. ' . s.va tehnic~o-pr";kticna pravila (t. j. pravila umjetnos~J 1 o~re~nostJ uoP:ce 1!1 1 mudrosti kao okretnosti, s pomocu koJ~ 1ill~moutJe~aJa na ljude i njihovu volju), ukollko se nJ1hOVI p~::>c1p1 bs~1vaJu na pojmovima, smiju se· samo kao korolariJ1 pnb;OJ1h teorijskoj filozofij1. Jer ona se odnose samo na mogucnost stvari prema prirodnim pojmo~nma, uz st? pripadaju ne samo sredstva, koja :Se u prirodi mogu nac1 za to, r;ego i s~ma volja (kao moc zudnje, dakle. kao pnrodna moc), ukoliko se volja moze odredlti s '" pomocu pokreta:a prirode primjereno onim pravilima. No ta~:'a se prakhcna pravila. ne zovu zakoni · (kao; recimo, flZlcka),_ ne15o samo propisi, i to zato; sto vo!ja ne stoji samo pod pnrodnJm poJmom, nego i pod pojmom slobode a u ?dnosu I?~e~a njem~. njeni ~~ :prin~ij:ü- z'ovu zakoni, p~ sanu S"; svOJim JzvodenJima sacmJavaJU drugi dio filozo' fiJe, na1me prakticni. . Kao sto dakle rjesenje problemä c1ste geometrije. ne pnJ?~da nekom: .Pos~bnom njezinu .~ijelir ili kao sto. geodeZ!Ja ne zasluzuJe 1me neke praktJCne geometrije za ra-

zliku ·od eiste kao drugi dio geometrije uopce, isto se tako,pa jos i manje mehanicka ili kem1jska umjetnost .eksperimenata ili promatranja ne smije drzatil za prakticni dio prirodne nauke, niti se naposljetku kucno, zemaljsko i drzaVliO gospodarstvo, vjestina ophodenja, propisi 2 dijetetlke, pa ni opca nauka o blazenstvi.J, dapace ni ukroCivanje nagnuca i obuzdavahje afekata u svrhu blazenstva ne smije ubrojiti u prakticnu filozofiju, niti ovi potonji smiju sacinjavati drugi dio filozofije uopce. Jer sve ono zajedno sadrfuva samo pravila spretnosti, koja su prema tome sanio tehnicko-pritkticna, da bi proizvela ucinak, koji je moguc prema ·prirodnim pojmovima uzroka i ucinka, koji 3 su, buduci da pripadaju teorijskoj filozofiji, podvrgnuh onim propisima kao prostim korolarijima iz prirodne znanosti, pa ne mogu dakle• zahtijevati neko posebne mjesto u filozofijl; koja se naziva prakticnom. Naprotiv moramopraktiooi proptsi, koji se, s potpunim iskljucenjem odredbenih razloga volje iz prirode, osnivaju sasvim na pojmu s!obode, sacinjavaju posve osobitu vrstu propisa, koji se kao i ona :PraVlla, Sto il~ priroda f?luSa, zovu upravo zakoni, ali ..se ne osnh,aju poput onih pravila na osjetilnim uvjetima, nego na nadosjetilnome. principu, pa pored teorijskoga dijela filozofije posve samiza:htijevaju.za sebejedan drugi dio pod imenom prakhcne filozofije. Iz toga se vidi, da skup prakticnih propisa, sto ih daje filozofija, ne sacinjava poseban, teorijskome 0 bok postavljerii dio filozofije zafo, sto su oni prakticm, jer to bi oni mogli biti, sve ako bi S(' njihovi ·principi i posve uzeli iz teorijske spoznaje pnrode (kao tehnicko-prakticna pravila), nego zato, sto i ako5 njihov princip nije uzet od prirod- · noga pojma, koji je uvijek osjetilno uvjetovan, dakle ako se osniva na onome nadosjetilnome, sto samo pojam slo- · · bode dade spoznati s pomocu formalnih zakona, pa su dakle zakoni mora1no-prakticki, t. j. ne prosto propiSi 1 pravila u ovome ili onome pogledu, nego bez prethodnoga· obaziranja na svrhe i namjere. »drZ8ti zanov za svaku teorijsku spoznaju a p:i:'iori, osnivah su se na zakonodavstvu razuma .. - Pojam slobode, koji je saddavao osnov za sve osjetilno-n.euvjetovane prakticne propise a priori, osnivao se. na zakonodavstvu uma. Dakle obje moci, osim sto se prema logickoj formi mogu primijeniti na pnr1cipe, kakvo1)

16

»treba« tlodatak 2. njem. izdan_ju

ga god postanja bili, imaju povrh toga 1 svaka jos svoje vlastito zakonodavstvo preri:ta sadr2aju, iznad kojega zakonodavstvo nema n"kakvoga drugoga (a priori), a ko:je stoga opravdava razdiobu filozofije na teorijsku i praktrenu. Na u familiji visih spoznajnih moci ipak ima jos jedan srednji clan· izmedu razuma i umä. Ta je rasudna. snaga, za koju imamo razloga da prema analögiji naga~ä­ mo, da isto tako a priori saddava u sebi, akoi ne vlastrto zakonodavstvo, a ono ipak da se prema zakonima tra2i njoj svojstveni princip, na svaki nacin samo subjektivan prin- · cip, koji ipak, sve ako mu i ne bi pripadalo neko po!Je predmeta kao njegovo podrucje, moze imati neko tlo 1 izvjesnu kakvocu toga tla, za sto bi vazio upravo samo taJ princip. · . Tome medutim (sudeci po analogiji) pridolazi jos jedim. novi razlog, da se rasudna snaga dovede u vezu ·s jednim drugim poretkom. nasih moci predocivarija, za koju se Cini da je od jo8 vece vaznosti nego veza srodnosti s familijom spoznajnih moci ..N aime sve moci duse ili sposobnosti mogu se svesti ha ove tri, koje se dalje ne dadu izvesti iz nekoga zajednickoga osnova: moc spoznavanja, osjecaj ugode i neugode 1 moc zudnje.* Za spoznajnu je moc samo 1) »povrh toga« (überdem) Erdmahn precrtao; ROsenkranz stavlj-a »Übetdies« *) Za pojmOve; koji se upotrebljavaju kao empiri]$ki principi, korisno je, da se, i:l.ko imamo uzroka nagadatlju~ da su u Sröds~u s Cistom spoznajnom moCi a priori. zbog toga odnosa pokusa- transcendentalna definicija: naime s pomoCu Cistih kategorija, ukoliko one vec same ;dovoljno navode razliku predleZeCega pojma .od drugih. U tome se :Covjek povodi za primjerom matematiCarovim, koji emplrijske podatke- svOga. zadatka ostavlja neod±edene, dovodeCi samo njihov odnos u- njihovoj" -Cistoj sihtezi pod poj:q:rove Ciste aritmetike, pa sebi time uopCuje n}ihovo rjeSenj·e. - Meni su ·zbog . sliCna postupka (Krit. Prakt. uma, str. 8. Predgovora) -prigovorili, pa su· prekorili definiciju moCi Zudnje· kao moCi, da- Covjek S po-

moCu svojih predodZbi p-ostane uzrokO_m zazbiljnostf predmeta tih predodZbi, jer su zgoljne Zelje takoder-Zudnje, za koje svatko pri-

znaje No to je on denja moZe

dß. Samo s -·porrioCu njih---ne moZe proizvesti njihov objekt. samo .de:kazuje, da u Covjeku ima i takvih Zudnja, po kOJima sam sa sobom u protivurjeCju, buduCi da u svrhu proizvo.objekta -djeluje samo svojom predodZbom, od koje on ne oCekivati uspjeh, jei.- je svijestan, da- njegove mehaniCke sn~ge (ako' tako treba da -nazovem one nepsihologijske), koje bi se mOrale odrediti, da bi prouzrokovaie- objekt (dakle neposredno), ili nisu dovoljne ili teZe Cak za neCim nemoguCim, na pr: da se . 2 I. KANT: Kr1tika :rasudne snage

razum zakonodavan, ako se ona (kao sto to i mora da bude alm, se ra~_motri za sebe, bez mijesanja s.moci zudnje) ka~ moc teon_7ske spoznaje odnosi na prirodu, u pogledu koje nam Je Jedmo (!mje-

zine« (derselben). I

i

20

prirodnim se produktima ne moze pridavati takvo nesto kao odnos prirode kod njih prema svrhama, nego se taj pojam moze samo upotrebiti, da se o njoj reflektira samo u pogledu povezanosti pojaya u njoj, povezanosti, koja je dana prema empirijskim zakonima. Taj je pojam ·takoder posve razlicit od prakticne svrsnosti (ljudske umjetnosti ili i cudoreda), premda se doduse pomislja prema nekoj analogiji s njome.

V. PRINCIP FORMALNE SVRSNOSTI PRIRODE JEST TRANSCENDENTALAN PRINCIP RASUDNE SNAGE

Transcendenialan· je princip onaj, s pomocu kojega se a priori predocuje opC! uvjet, pod kojim stvari jedino mogu postati objektima nase spoznaje uopce. Naprotiv se princip zove metafizicki, ako predocuje uvjet a. priori, pod kojim se objekti, ciji pojam empirijskl mora biti dan, jedino mogu a priori dalje odrediti. ·Tako je princip spoznaje tjelesa kao supstancijä j promjenljivih supstancija transcendentalan, ako se rijime kazuje,' da Iijihova .promjena mora imati neki uzrok; ali je metafizicki, ako se njime kazuje, da im promjena mora imati vanjski uzrok, jer se u prvome slucaju tijelo smije pomißljati samo s pomocu ontologijskih preilikata (cistill razumskih pqjmova), na pr. kao supstancija, da bi se nacelo spoznalo a priori;ali u drugome mor.a se tarne nacelu staviti u osnov empirijski pojam nekoga Jijela (kao pokretue stvari uprostoru). ali se onda. potpuno a priori moze uvidjeti, da tljelu pripada _Potonji predikat (gibanja samo s pomocu vanjskoga uzroka). --'- Tako je, kao sto cu odmah pokazati, princip ,svrsnösti prirode (u raznolikosti. njenill empirijskih zakona) transcendentalan princip. Jer pojam objekata, ukoliko se pomi-._ sljaju, da stoje pod tim principima, jest samo Cisti pojam. o predmetima moguce iskustvene spoznaje tiop(!e i ne,: sadrzava nista empirijsko, Naprotiv bi princip prakticne, svrS!llosti, koja se mora pomisljatl u ideji odredivanja slo-. bodne volje, bio metafizicki' princip,-jer· pojam neke mocL_

21!

.

!

-----~--~~

------------.---------

zudnje kao volje mora biti dan empirijski (ne pripada transcendentalnim predikatima). No ta dva princ1pa ipak nisu empirijski, jer za povezivanje predikata s empirijskim pojmom subjekta njihovih sudova nije potrebno nikakvo da1je iekustvo, nego se moze uvidjeti potpuno a priori. Da pojam svrsnosti prirode pripada transcendentalnim principima, to se dovoljno moze uvidjeti iz maksima ra. sudne snage; koje se a priori Cine osnovom istra:Zivanja prirode, a _koje se ipak ne odnose ni na sto drugo, nego samo na mogucnost iskustva, dakle spoznaje prirode, ali ne prosto kao prirode uopce, nego kao prirode odredene raznoliküScu posebnih zakona. - Oni se kao sentencije metafizicke mudrosti u toku te zna!llosti javljaju cesto, ali samo razasuto pnlikom mnogih pravila, cija' se nuznost ne moze dokazati na osnovu pojmova. >>Priroda ide najkracim putem (lex parsimoniae ); ona isto tako ne cini nikakav skok, niti u sljedovanju svojih promjena niti u sastavljanju specificno razlicnih forma (lex continui in natura); njena velika raznolikost u empirijskim zakonima ipak· je jedinstvo pod malobrojnim principima (principia praeter necessitatem non sunt multiplicanda);« i t. d. No ako se· misli riavesti postanje thh osnovnih nacela i ako se to pokusa psihologijskim putem, onda je to posve suprotno njihovu smislu. Jer ona ne kazuju, sto se dogada, t. j. po kakvorne pravilu nase spozhajne snage uistinu vrse svoj posao i kako se sudi, nego kako treba da se sudi, a tu se ne pokazuje ta logicka objektivn:ot nuznost, ako su princ cipi samo empirijski. Prema _tome je svrsnost prirode za nase spoznajne moci i njihovu upotrebu, koja svrsnost ocigledno izbija iz njih, transcE>ndentalan princip sudo-va, pa joj je dakle potrebna i transcendentalna dedukc1ja, s pomoCu-koje se osnov, ·da se ovako sudi, mora potraZiti u spoznajnim izvorima a priori. · N aime u osnovima mogucnosti nekoga iskustva nalazimo dakako prije svega nesto nuzno, t. j. opce zakone, bez kojih se uopce• ne moze pomisljati priroda (kao predmet osjetua). Ti zakoni pak osnivaju se na kategorijama, pri- · mijenjeni na formalne uvjete svakoga moguceg nam zrenja, ukoliko je ono takoder a priori dano. Pod tim je zakonima daklel rasudna snaga odredivalacka, jer ona nema nika1) 1.

22

i~d.: )}a- pod tim je zakonima raSudivalaCka snaga« i t. d.

kvoga drugog posla, osim da supsum~ra pod dane· zakon;: Na pr. razum kaze: svaka promjena 1ma SVOJ uzrok (opc1 prirodni zakon); transcendentalna rasudna snaga nema nikakvog drugog posla, nego da navede uvjet supsumpcije pod postavljeni razumski pojam1 a priori, a to je s~cesija odredenjä jedne te iste stvari. Za prirodu dakle uopce (kao predmet mogucega iskustva) spoz_naje se onaj zakon kao apsolutno nuzdan. - No predmeti su emplrlJ~In.je rodova i vrsta; da se oni prvi opet priblizavaju po' nekome zajednickom principu, kako bi postao moguc prijelaz s jednoga na drugi, a time na visi rod; da razliene vrste kauzaliteta; koliko ih, kako · se to · nasemu .

---'---' 1}

24

))po«

.

.

dodatak. prenüi Hartertstein:u

razumu isprva Cinilo 'nemino'!nim, mo!amo prihvatiti .za specificnu razlicnost prirodnih djelovanja, ipak stoje· pod neznatnim brojem. principa, Cijim se trazenjem sada mo- . ramo pozabaviti i t. d. Taj sklad prirode s nasom spo. zn'ajnom mo.cr rasudna snaga a priori pr.etpostavlja u svrhu svoje refleksije o prirodi prema empirijskim zakonima, buduci da ga razum ujedno objektiv>n.o priznaje .kao slucajan, pa ga samo rasudna snaga pridaje prirodi kao transcendentalnu svrsnost (u odnosu prema spoznajnoj moci subjekta), jer mi, kad ne bismo pretpostavljali tu svrsnost, ne bismo imah nikakvoga poretka prirode prema empirijskim zakonima, dakle nikakvoga rukovoda, da se s pomocu njih prema svakoj njegovoj razlicnosti napravi neko iskustvo i njegovo istral';ivanje. · Dobro se naime dade pomisljati, da bez obzira na svaku jednolicnost prirodmh stvari .prema opcim zakonima, bez kojih uopce ne bi mogla da opstoji forma iskustvene spoznaje, specificna razlika empirijskih zakona prirode zajed>n.o s njihovim djelovanjima ipak moze biti tako velika da bi za nas razum bilo nemoguce da u nj oj otkrije shv~tljiv red, danjene prodykte razdijeli na rodove i vrste, da bi se principi razjasnjavanja i razumijevanja jednoga upotrebili i za razjasnjavanje i shvaeanje drugoga i da_ se od takve za nas tako nejasne (zapravo samo. beskonacno raznolike, nasoj snazi shvacanja neprimjerene) grade napravi suVlslo iskustvo. D&kle rasudna snaga ima takoder u sebi neki princip a priori za mogucnost prirode,. ali samo u subjektivnome pogledu, ·uslijed cega ona prirodi ne propisuje zako>n. (kao· autonomija), nego sebi samoj (kao heautonomija) za refleksiju o pr1rodi. Taj bi se zakon mogao naZvati zakonom specifikacije prirode u pogledu njenih empirijskih zakona; koji ona kod nfe ne spoznaje a priori, nego/ga pretpostavlja usvrhu nekoga njezi11a, za nas razum spozn~tljivog poretka · u razdiobi, koju ona cini od njezimh opcih zakona, ako hoce da im podredi raznolikost posebnih. Ako se ·dakle kaze: priroda specificira svoje opce zakone prema principu svrsnosti za nasu moc spoznavanja, t. j. da se uz primjerenost s ljudskim razumom u njegovu nuznome poslu za oii.o posebno, Sto mu pruZa zamje:Civanje, nade ono ~pCenito, a za ono razlicno (za svaki specij doduse ono opcemto) opet

25 - ____________ __!

veza u jedinstvu principa, onda niti mi propisujemo neki zakon prirodi, niti ga ucimo od nje promatranjem (premda se onaj princip tim promatranjem moze potvrditi). Jer nije to neki princip odredivalacke, nego samo refleksivne ras1,1dne snage; samo se hoCe, da se- priroda prema svojim opi:im zakonima moze biti uredena, kako joj drago - na svaki naCin prema. onome princip:u i maksimama; koje osnivaju na njemu, mora tragat1 za njenim empirijskim zakonima, jer mi samo utoliko, ukoliko se to desava, upotrebom svoga razuma mozemo napredovati u iskustvu i stei:i spo=aju.

se

VI. 0 VEZI OSJECAJA UGODE S POJMOM S VRSN 0 STI PEIRODE Spomen\iti sklad prirode u raznolikosti njenih posebnih zakona za nasu potrebu, da pronademo opi:enitost pri:hcipa za nj, mora se prema svakome: naSem uvidu pro. sudivati kao slui'ajan, ali za nasu razumsku potrebu ipak kao neophodan, prema tome kao svrsnost, uslijed cega se priroda slaze s nasom namjerom, ali koja je upravljena samo na spoznajü. - OpCi zakoili razuma, koji su ujedno zakoni prirode, za nju su istotako nuzni (premda proizasli· iz spontaniteta) kao i zakoni gibanja materije; a njihovo prmzvodenje ne pretpostavlja nikakvu namjeru s. nasim spoznajnim moi:ima, jer samo s pomoi:u njih dobivamo tek pojam 0 l, takoder nije svojstvo samoga objekta (jer se ~VO SVOJStvo ne moze zamijetiti), premda Se moze izvesti 1z nek~ spoznaje stvari. Dakle svrsnost, koja prethodi spoznaJl nekoga objekta, stovise, koja se, -a da se i ne misli upotrebiti njegova predodzba za neku spoznaju, ipak cak neposredno poyezuje s njome, jest njena subjektivna strana, koja ne moze postati nikakvim dijelom spoznaje. Tako se onda predmet naziva svr!lmm samo zato, sto. je njegova predodzba neposredno skopcana s osjecajem ugode, a sama ta predodzba jest esteticka predodzba svrsnosti. - Pita .se· samo, da li uopce imatakva predodZba svrsnosti. · Ako je sa samim shvacanjem (apprehen~io). forme ne·koga predmeta zrenja, bez njegova odnosa prema nekome pojmu za odredenu spoznaju, skopcana ugoda, onda se predodZba time ne dovodi u vezu s objektom, nego samo sa subjektom; a ugoda moze da izrazi samo njegovu primjerenost spoznajnim moeima, koje djeluju u refleksivnoj rasudnoj snazi, a ukoliko djeluju, 1zrazavaju tako samo sul>jektivnu formalnu svrsnost objekta. Naime ono shva-canje forma u uobrazilji nikada se ne moze dogoditi, a da ih refleksivna rasudna snaga, makar i nehotice, ne poredi sa svojOJ:n moci, da zorove primjenjuje na pojmove. Ako se sada u tome poredivanju uobrazilja (kao moc zorova a priori) s pomocu neke dane predodZl>e nenamjerno dovede u sklad s razumom kao moCi pojmova i ako se time pobudi osjecaj ugode, onda se predmet mora smatrati· kao svr8an za refleksivnu rasudnu snagu. Takav je sud esteticki sud o svrsnosti qbjekta, koji se ne osniva ni na kakvorne opsto-

29

___ j

jecem pojmu o predmetu i koji ne pribavlja nikakav poo jam o njemu. Ako se predmet, Cija se forma (ne materijalna strana njegove predodzbe kao osjet), u samoj refleksiji o njoj (bez namjere, da se o njemu stekne neki pojam) prosuduje kaci ugoda kod predodzbe takvoga objekta, onda se ta ugoda prosuduje i kao .nuzno skopcana s njegovom predodzbom, dakle vrijednal ne samo za subjekt, koji shvaca tu formu, nego uopce za svakoga, koji sud\. Predri:tet se onda zove lijep; a moc, da se sudi s pomocu takve ugode (dakle i opcenito·vrijedno), >:ove se ukus. Buduci da -se naime razlog ugode stavlja samo u formu predmeta za refleksiju uopce, dakle ni u kakav osjet predmeta, a i bez odnosa prema nekome pojmu, koji bi sadrzavao neku namjeru,2 zato je to samo zakonitost u empirijskoj upotrebi rasudne snage uopce (jedinstvo uobrazilje s razumom) u subjektu, s kojom se slaze predodzba objekta u refleksiji, Ciji uvjeti a priori opcenito vrijede. Kako je pak to slaganje predmeta sa subjektovom moci3 slucajno, zato ono proizvodi predodzbu njegov'e. svrsnosti u pogledu subjektivnih moCi :spoznavanja. Ovdje imamo .dakle ugodu, koja se poput svq.ke ugode ili .neugode,koja nije prouzrokovana pojmom slobode (t. j. prethodnim odredenjem vise moci zudnje s pomocu- cistoga uma), nikad'l ne moze uvidjeti na osnovu pojmova kao nuzno povezanih s predodzbom nekoga predmeta, nego ona se uvijek mora spoznati samo s pomocu reflektirane predodZbe kao povezaha s ovom, dakle ona poput· ni jednoga empirijskog suda ne moze nagovijestiti objektivnu ·nuznost i pretenc:lirati na vrijednost a prwri. No sud ukusa, kao svaki drugi empirijski sud, pretendira samo na to, da vrijedi za svakoga, sto je bez obzira na unutrasnju slucajnost uvijek moguce. Ono, sto je cudno i sto se razlikuje, lezi samo u tarne, sto to .nije empinjski pojam, nego osjecaj ugode (dakle nikakav pojam), koj( s pomocu suda ukusa, kao da je on sa spoznajom objekta skopcani predikat, treba oi\ekivati od svakoga rpovezati s njegovom predodzbom. Pridjev >>vrijedaneki pdncip a J?riori, takoder podvrgnuti kritici, .rremda taJ pnnc1p mJe m spoznajni princip za razum, ni _praktiCni za volju, a prema tome niJ' e, a priori odredivalacki. · . ' No. prijemljiVost neke ugode iz refleksije o formama stvari (kako prirode, tako i umjetnosti) oz~acuj~ ne samo svrsnüst objekata u odnosu prema reflekstvnoJ rasudnol snazi, primjereno prirodnome pojmu o 2 objektu, nego 1 obratno svrsnost subjekta U pogledu predmeta prerna UJIhovoj f_ormi, stovise, cak i prema njihovoj besfonnnosti, uslijed pojma slobode. Na taj se naCin dogada, da se esteticki sud ne sa:mo kao sud ukusa primjenjuje na ono ~ijepo, nego se kao sud, koji je proizisao iz duhovnoga osjecaja, V

1)

2)

'·

ovdje drZao njega. 3)

30

Prevodilac.

Prema Rosenkranzu sing: mjesto pl.

1) Preina Erdmannu p~. llijesto sing., jer se odnosi ·na »spoznajne moCiarh« (n3) stavlj.a »vomnostt,_ a ne. napr~tt':'. sa~ mo po opCim prrrodnim zakomma, pa prepusta estet~ckoJ rasudnoj snazi, da 'ona li. ukusu rije.Si. njegovu J?r:-mJerenost (prjmjerenost njegove forme) nastm spozn~]mm mo-. cima) ukoliko esteticka rasudna snaga ne od,I,ucu]e ~ pomocu suglasnosti s pojmovima, nego s pom,ocu DSJeCaJa): Naprotiv teleologijski upotrebljena rasudna "snaga navod1 3 I. KANT: Kritik.a rasudne snage

33 -- -- ____ ____:_____j

odredeno uyjete, pod kojima nesto (na pr. neko organizirano tijelo) treba prosuditi rprema ideji neke svrhe prirode; ali ona za opravdanje ne moze riavesti nikakvo nacelo na osnovu pojma prirode kao predmeta iskustva, da joj a priori prida neki odnos prema svrhama, pa rD.oze samo tek neodredeno pretpostaviti takvo nesto 0 zbiljskofue iskustvu kod takvih produkaüt. Razlog je tarne taj, sto se morajil napraviti mnoga posebna iskustva i .raztnotriti pod jedmstvoni njihova principa, da bi se samo empirijski mo~ gla spoznati neka objektivna sv,rsnost kod izvjesnoga predmeta; - .Esteticka je rasudna snaga dakle posebna moc,_ da se stvari prosuduju po nekome pravilu, ali ne prema pojmovima. Teleologijska nije posebna moc, nego samo rasudna snaga uopce, koja reflektira, ukoliko ona, kao svagdje u teorijskoj spoznaji, posfupa prema pojmovima, ali u pogledu izvj esnih rpredmeta prirode preina posebnim princtpima, naime rasudnoj snazi, koja sainp reflektira., a ne odreduje objekte, d"kle koja\po svojoj primjeni pr1p"da teorijekome dijelu filozofije, a zbog posebnih principa, koji· n±su odredivalaCki, kao sto to mora !ia bude u. doktrini, mora sac1njavati i poseban mo kritike, dok esteticka rasudna snaga nista ne pridonosi spoznaji svojih predmeta, nego se mora' pribrojiti samo kritici rasudivalackoga su' bjekta i njegovim spoznajnim mocitna, ukoliko su sposobne za principe a priori, od kakve god upbtrebe (teorijske ili prakticne) oni uostalo:m i bili, pa je kritika propedevtika svake filozofije. ·

/

IX.

!

0 VEZI ZAKONODAVSTVA RAZUMA UMA S P.QMOCU RASUDNE SNAGE

!.,. '

I

Razum j~ a priori zakonodavan za pnrodu kao objekt osjetilä, za njezjnu teorijsku spdznaju u mogucemu iskustvu. Ui:n je a priori -zakonodavan 'za slobodu .i svoj vlastiti kauzalitet .kao ono nadosjetilno u subjektu, za neuvjetovano-prakticnu spoznaju. Podrucje · prirodnoga pojma pod jednim i podrucje pojma slobode pod drugim zakon~dav­ stvom posve >oseCaj« za ))Empfindung«. - Prev.

~

.

.

stvo. Zelena boja livade pripada objektivnome osjecaju (osJ_etu) kao opazanje nekoga predmetä osjetila; ali njegova pn]atnost subjektivnenne osjecaju, kojim se ni jedan predmet ne predocuje: t. j. cu"stvu, s kojim se predmet promatrakao objekt svidanja (koje nije njegovo spoznavanje). Dakle da moj sud o nekome predmetu, kojim ga -proglailavam ugodnim, izrafuva neki interes za nj, jasno je vec iz toga, sto· on osjecajem pobuduje zudnju za takvim 1Jr€dmetom, dakle sto svidanje ne pretpostavlja sam sud 0 njemu, nego odnos qjegove egzistenc1je prema mojemu stanju, ukoliko se ono aficira takVi.m objektom. Zato se o ugodnome ne kaZe sarrto: ·ono se svicta, nego: 01110 razve.se[java. Nije to zgoljno odobravanje, koje mu ja posve.Cujem, nego se na taj ~aCin stvara nagnuCe; a za ono, Sto je na najzivlji nacin ugodno, nije potreban nikakav sud o kakvoi:i objekta, tako da oni, koji uvijek idu samo za uzivanjem (jer to je ona rij'ec, kojom se oznacuje ono UnU · , iraiinje. uzitka), sebe rado oslobadaju svakoga sudenja. § 4. SVIDANJE DOBROGA SKOPCANO JE S INTER E ::!'0 M

• Dobro je ono, sto se posredovanjem uma svida s pomocu sarqoga pojma. Dobrim za !ito (ono korisno) nazivama mi ponesto, sto se svida samo kao sredstvo; ali po sebi dobrim nesto drugo, sto se svida sämo za sebe. u obojemu sadrzan je uvijek pojam.neke svrhe, prema tome odnos uma prema (bar mogucemu) htijenju, dakle svidanje bitka ne- · koga objekta ili radnje, t. j. neki interes. . Da bih nailao, da je neilto dobro, za to ja u svako doba moram znati, kakva bi stvar imao biti taj predmet, t. j. ja moram imati neki pojani o njemu. To mi medutim nije potrebno, da bih na necemu nasao ljepotu. Cvijece, slobodne crtarije, bez cilja medusobno 1sprepleteni potezi pod imenom liSqa ne znaCe niSta, ne zavise ni od kakvoga odre~ denog pojma, a ipak se svidaju. Svidanje lijepoga mora zavisiti od refleksije o nekome predmetu, koji vodi do nekoga pojma, (neodredeno do kojega), pa se time razlikuje 1 od ugodnoga, koje se osniva posve na osjecaju. '

44 45 \ ..

"-~·"-----··-.---------~------

; .

'

Cini se ·. doduse, da je ono ugodno ·u mnogim slucajer vima istovrsno s dobrim. Tako ce se obicno reci: svaki (naroCito trajni) uzitak jest sam po seb.i dobar, il!o otprilike. zinaci toliko: biti trajno ugodan ili dobar jest ISto. No tu ubrzo mozemo primijetiti, da je to samo pogresno zamj:njivanje rijeCi, jer se niposto ne mo;;u med_usob!'o zarmjeniti pojmovi, koji specificno pnpada]u tim 1zraz1ma·. üno ugodno, sto kao takvo predstavlja predmet samo u odnosu prema osjetilu, mora se najprije s. pomocu pojma ne>:e svrhe svesti pod principe uma, da b1 se kao predmet volJe nazvao dobrim. Da je to onda pqsve drugi odnos prema. svidanju, ako ja ono, sto razveseljuje, ujedno nazivam dobrim vidi se 1z toga, da li je ono samo posredno-dobro ili nep~sredno-d.obro (da li korisno ~li i po sebi dqbro), j~r se naprotiv kod ugodnoga i ne moze I':t!lh za to, buduc1 da ta·. rljec uvijek maci nesto, sto se'neposredno sVIda. .. (Isto je tako i s onim, sto nazivam lijepim.) Cak u najobicnijemu govoru razlikuje se ono ugodno:. od dobroga. Za jelo, kod kojega zaCini drugi dodaci poboljsavaju okus, kaze se bez sustezanja, da je ugodno, a kraj toga se ujedno prizüaje, da nije dobro.' . jer neposredno doduse godi osjetihma, ali ono_se ne svül:a posredr)o, !· Jrailnotreno s pomocu .uma, koji gleda na posljedice. Cak u prosudivanju zdravlja moze se jos opaziti ta razlika.. Ono je svakome, koji ga ima, neposrednougodno (bar neg~twno,. t. j. kao nedostatak sVih tjelesnih boli). ~o da bi se k~~alo0 da je zdravlje dobro, mora se ono s J?Omocu uma_l1BraVIti ]OS· na svrhe, naime da je zdravl]e stan]e,koJe na~ cm1 raspolo~· zenima za sve nase posloV'e. u pogledu blazenstva1 rmsli .naposljetku svatko, da najvecu sumu (kako po ~ veliCini, . tako i po trajanju) prijatnosti zivota, moze nazvah J?rav1m, stovise cak najyisim dobrom. No um se prohVl 1 tome. Prijam'ost je uzitak. Ali ako je samo an· po srijed1~ onda bi bilo glupo, da covjek bude skrupulozan u pogledu sred-· stlwa, koja mu ga pribavljaju, da li se postigao trpno, podasnoseu prirode, ili samodjelatnoscu, ili nasim vlastitim. djelovanjem. No da egzistencija nekoga covjeka po ~e!;'i: ima vrijednosti, covjeka, koji (a u toj je namjeri ]OS 1 veoma djelatan) zivi samo zato, da uziva, cak i onda, kad. 1)

1. izd. ·..>>0 blaZenstvu _pak« i- t., d.

2) »Po seb-i« nenia u 1. izd.

46

bi o;m pri t6me drugima, koji isto tako idu samo za uzlvanjem,' najbolj e sluzw kao sredstvo, i to zato, sto bi s pomocu ~impatije zajedno s njima dijelio. sav uzitak, o tome se um nikada ne ce dati uvjeriti. Samo onim, sto on bez obzira na. uzitak cini u potpunoj slobodi i nezavisno od onoga, sto bi mu priroda i trpno mogla pribaviti, daje on apsolutnu 1 vrijednost svojemu bitku kao egzistenciji osobe; a blazenst.vo s cfjelim obiljem svoje prijatnosti ni izdaleka nije apsolutno dobro. * . · , · Ali bez obzira nasvu tu razlicitost 1zmedu ugodnoga i dobroga, oboje se ipak slazu u tom~, da su uvijek skopcani s nekim interesom za svoj predmet; ne samo ono ugodno , u § 3. i onq posre.;ino dobro (ono korisno), koje se syida kao sredstvo za neku prijatnost, nego i ono apsolutno i \1 svakome pogledu dobro, naime moralno dobro; kojemu pripada najvisi int~res. Jer dobro je objekt volje (t. j' umom odredene moci zudnje). Nesto pak htjeti i nalaziti svidanje Ü njegoim bitku, zainteresirati se za nj, jest 'identicno. .

-

§ 5 .. P ÖREDIVAN JE TRI J U S PE CI F I C N 0 RAZLICN.IH.VRSTA SV I DAN JA Ono ugodno i dobro imaju oboje neki 'odnös prema moci zudnje, a utoliko dovode sa sobom SVldanje, OUO prvo (podrazajima, stimulusima) patologijski uvjetovano, a ovo drugo Cisto prakticno svidanje, koje se ne odreduje prosto predodzbom predmeta, nego ujedno predocenom vezom subjekta s egzistencijom toga predmeta. Ne samo predmet, nego i njegova egzistencija svida se. Naprotiv je sud lJkusa samo kontemplativan, t. j. sud, koji, mdiferentan u pogledu bitka nekoga predmeta, poreduje samo nj.egovu kakvocu s osjecajem ugode i neugode. Ali sama ta kontemplacija 1 -)

»apsolutnu« dodatak 2. izd. Neka obaveZatnost za uZivanje oCita je besmislica. To isto mora dakle da buc;le i toboZ_nj_a _obavezatnost za sva djelovanja, koja imaju za ~vo.r cilj samo uZivanje; koliko god to uZivanje bilo · izmiSljeno (ili -optoCeno) duhovno, pa makar to bio i neki miStiCni, takozv'a.ni nebeski uZitak. ~ *)

47

takoder nije upravljeha na pojmove, jer sud ukusa nije sud spoznaje (ni teorijski ni prakticni),l a zato, se i ne osniva na pojmovima ih i ne tezi za takvima. Ugodno, lijepo,' dobro oznacuju dakle tri razlicna odnosa predodzbi prema osjecaju ugode i neugode, u pogledu kojega medusobno razlikujemo predmete ili vrste predodZbi. Takoder nisu istovrsni svakome. primjerem izrazi; kojima se oznacuje komplacencija u. njima. Ugodno zove se za· ·n~koga ono-, Sto ga razveseljava; Iijepo, Sto mu Be prosto svida; dobro, Sto on cijeni, odobrava, 2 t. j._ u Sto stavlja neku objektivnu vrijednost. Prijatnost vrijed1 i za bezumne zivotinje; ljepota samo za ljude, t. j. zivotinjska, ali ipak umna bica, no ne prosto kao za takva (na pr. duhove), 'llego ujedno i kao zivotinjska; 3 ono dobro pak za svako umno bice uopce. Nacelo, koje samo onim, sto slijedi, moze dobitl svoje potpuno opravdanje i objasnjenje. Moze se reCi, da je od svih triju vrsta svidanja svidanje ukl,ISa u pogledu lijepoga iskljucivo i jedirio nezainteresirano i s!obodno svidanje; jer nikakav interes, ni interes osjetila ni interes uma, ne iznuduje svidanje. Zato bi se o svidanju moglo reCi, da se u tri spomenuta slucaja odnosi. n.a nagnuce ili mi!je ili stovanje. Mi!je je naime jedino slobodrio svidanje. Predmet nagnuca i predmet, za kojim nam umski zakon namece zudnju, ne dopustaju nam nikakvu· slobodu da sebi sami od necega mi.pravimo predmet ugode. Svaki inte:J;"es pretpostavlja potrebu ili je proizvodi, a kao odredbeni razlog odobravanja ne dopusta vise da sud o prePI!letu bude slobodan. ', Sto. se tice nagnuca kod ugodn'oga, to svatko kaze: glad ·je najbolji kuhar, a ljudima zdrava.tekiOdobrava« dodatak 2.- izdanju

RijeCi: >>ali ipak umna biCa ... Zivotinjska« nema u 1. iz.,.

u~usa usvome vladanju (ili u prosudivanju·drugih), to,!e ne.stoposve drugo, riego oCitovati svoj nioralni nacin

zivati

miSlJenJa, Jer ovaJ .saddava zapovijed i proizvodi ·potrebu dok se naprotiv cudorediü ukus samo igra s predmetim; svidanJa,·a da_se ni za.jedan 1 ne veZe. , . · -.., Iz prvoaa momenta izVed~no razjaSnjenje_ lijepoga

__ Ukus je J?OC prosudivanja nekoga predmeta ili nek9ga nacma predocivanJa s pomocu sv1danja ili nesvidanja bez 'kakvoga 'nteresa. Predmet takyoga svidanja zove se !ijep. DRUGI' MOMENT SUDA UKUSA, NAIME PREMA NJEGOVU KVANTITETU . .

§ 6. LIJEPO JE O.NO STO SE PREDOCUJE BEZ POJMOVA KAO OBJEKT OPCEGA S VI DAN JA

O"vo serazjas"nj_enj1 lijepoga moze izv

_1) Mje_~to_:_ »_ka~l. samO_ D:e .bi .~. stid- ukusa« ima )._ izdanje: »ali on protiV njih._CeSCe: grijeSi, pa izriCe zato pogreSan sud«. -

54

§ 9. niTRAZIVANJE PITANJA, DA LI U SUDU UKUSA OSJECAJ UGQDE PR ETH 0 D I PROS UDIVAN JU PRE DME TA ILI PRO" SUDIVANJE UGODI

Rjesenje ove zadace jest kljuc za kritiku ukusa, a stoga vrijedno svake paznje. Kad bi ugoda kod dflnoga 'predmeta prethodila i ka_d bi se samo njezina opca' priopCivost1 u ~sudu ukusa pnznala predodZbi pr-edmeta, onda bi takav postupak_ s~m 'sa sobom bio u protivurj-ecju. Jer takva u~oda ne -b~ bila nista drugo nego zgoljna prijatnost u. osJetU osJetila, _a prema' tome bi. po svojoj prirodi mogla. imati samo . privatnu vrijednost, jer bi neposredno zaVlsila od predodzbe, kojom je predmet dan. _ Prema tome je ta opca sposobnost priopCivanja dusevnoga stanja u danoj predodzbi, koja kao subjektivni uvjet suda ukusa .mora biti njegovim ösnovqm i_ imati ~a posljedicu ugod11 u predmetu. No op6enito ~e da se pnopciti nista osim spoznaje i predodzbe, u]nciju ljepote, ne?o kao da cak sama dostaJe, da se nazove lijepom. Samu bOJU, na pr. zelenu boju livade, sam zvuk (za razliku od pra_:;ka i ~um.a), kao na l?r· zvuk gusala, vecina ljudi proglasava hJep1ma po seb1, premda . jedno i drugo ima za : osno~_ s~mö materiju predodZbi, naime'--samo osjet, a zato zasluzuJU2 samo to, da se nazivaju ugodnima. No ujedno ce se ipak primijetiti, da je opravdano osjete boje kao i :;yu~a slrla,trati lijepima. sam? utol~~o, u~oliko su oboje ._~stl. To )e,p~k odredenJe, koJe se tlce vec forme, a to je 1 on~ Jedino, sto se s izvje~noscu dade priopciti o tim prec dodzbama, Jer se kvalifet samih osjeta ne da u svim subj~ktima _prihvatiti-kao suglasan, a za prijatnost jedne boJe 1spred druge ili ·zvyka jednoga glazbenog illstrumenta lSpred .z.vuka drugoga instrumenta tesko da Se moze pret~ postav-1ti, da ga svatko prosuduje na takavs mtcin. · Ako .se .s Eulerom prihvati, da su boje udarci (pulsus) eter':, kaJl u Jednakome vremenu slijede jedan za ·drugim, kao sto su tonovi udarci zraka, koji je uzvukrr prodlinan i ako du~'!, sto je najvaznije, djelovanje toga na pobudi~. · :vanJe organa opaza ne samo osjetilom, nego ako i reflekSlJOffi opaza pravilnu igru utisaka (dakle formu u poveza·»(kao formalni)« dodatak 2. i 3. izd. 1. .i 2. izd.: »bi zasluZili« ~ • 3) 1. r_2. izd.: »jednak«. (Bit Ce da je bolje negq ,))takav; zapravo na 1stovr~mrn u~sklrn principirna. No ja·sarn vec rekao, da Je estetlckl sud Jedir;stven" po s;vojoj vrsti i da o obJektu apsolutno n~ daJe nikakvu spoznaju (pa ni nejasnu), jer se avo P.otanJe d~­ sava sarno s pornacu logickoga suda, dok onaJ . naprotlv predodzbu, kojarn je objekt dan, odnosi sarno na subjekt, 1)

»makar to ... zakonitosti uopCe>des Manigfaitigen (raznolikogil), jer samo tako dribivi:l cijela reCenica neki sroisao. VorländeroVu korekturu prihvatil~ je i Pruska akadem!ja

2)

-

»odobravanje« manjka u 1. izd. 1. izd,: »premda obiCno prema njima kao tamno preqoCenim principima«

76

§ 21. DA LI SE 0 PR A V DAN 0 M 0 Z E PR E TPOSTA VITI ZAJEDNICKO OSJETILO

Prev. 2)

»morati« nema u' 2. i 3·. izd . .

77

..1

---~--~-----------------

§ 22.

NUZNOSTOPCENITO.GAODOBRAVANJA, KOJA SE POMISLJA U SVAKOME SUDU UKUSA, JEST SUBJEKTIVN A NUZNOST, KOJ A. SE POD PRETPOSTA VKOM ZAJEDNICKOGA ·osJETILA PREDOCUJE KAO OBJE)}:TIVNA Ni u jednome sudu, . kojim nesto proglasavamo lijepim, nikome ne dopustamo' da bude drugoga innijenja, a da unatoC tome svoj sud ne ostilivalno na pojmovima, nego samo na.svojemu osjecaju, koji dakle ne stavljamo u osnov kao privatan, nego kao zajednicki osjecaj. No to se zajed·niCko osjetilo u tu svrhu ne moZe osnivati na iskustvu, jer ono treba.. da daje pravo za sudove, koji saddavaju o bavezatnost; ono ne kaZe, da Ce se svaki slagati s na.Sim sudorn, nego da se treba slagati s njirne. Prerna tarne je zajedonicko osjetilo, o cijernu sudu ja ovdje navodirn kao prirnjer svoj sud ukusa i zbog cega rnu pridajern egzemplarnu v~ijednost, prosta idealna norrna, pod cijom se pretpostavkorn sud, koji bi se slagao s njorne, i svidanje objekta izrazeno u njemu za svakoga rnoglo uciniti pravilorn, jer bi princip, · shvacen doduse sarno subjektivno, ali ipak kao subjektivno-'opcenit (za svakoga nuzna ideja), sto se tice jednoglasnosti razlicnih prosudivaca, mogao po.put objektivjer j_e primjer doduSe samo subjektivan,. ali ipak prihvaCen kao subjektivno-opCenit (za svakoga nuZnil ideja), Sto se tiCe .iednoglasnosti prosudivaCa, mogao poput objektivnoga principa zahtijevati opCe odobravanje« i t. d.

78

~----~-.--

----

zahtjev uma, da se proizvede takva jednodusnost u n~cinu misljenja i da onaj »treba da«, t. j. obJektlvna nuznost stapanja svaCijega osjecaja sa svaCijirn posebnirn osjei:ajern znaci sarno mogucnbst, da se u tarne postigne .jednoglasnost i da sud ukusa postavlja primjer samo pnrnJene toga principa: to rni ovdje jos ne i:emo i ne rnozerno istraZjti. ZaSada imamo samo da razrijeSimo moC ukusa na njene elemente, dal ih naposljetku sjedtnirno u ideji zajednickoga osjetila.

Iz cetvrtoaa momenta izvedeno razja8nienie !ijepoqa Lijepo je ono, sto se spoznaje bez pojrna kao predrnet nuzna svidanja. . .

OPCA PRIMJEDBA UZ PRVI ODSJEK ANALITIKE

Ako. se izvede rezultat iz gornjih ra8clanjivanja, onda nalazimo, da se sve sastoji u poj-mu ukusa: da _je orn m~C prosudivanja nekoga predmeta u pogledu s!obodne zakomtosti uobrazilje. Ako se dakle u sudovirna ukusa uobrazilja rnora razrnotriti u svojoj slobodi, onda se ona,_prvo, ne prihvai:a reproduktivno, kao sto je .podvrgnuta zakonirna asocijacije, nego kao produktlvna 1 samodJelatna (kao zacetnica hotirnicnih forma mpgucih zorova). Pr~mda je doduse kod shvai:anja nekoga. danog predrneta OSJetlla vezana na odredenu· formu toga objekta i prernda utoliko nije slobodna (kao kod pjesnistva), ipak se jos dobro dade shvatiti, da joj upravo predmet moze· ?ati takvu for;nu, koja sadrzava slozenost onoga · raznoli;no, ne samo prakticno u :pogledu neke odredene svrhe tih stvari, nego i z~. prosu511Vanje u svakome mogucem pogledu. To pak mJe slucaJ. u sudu ukusa, koji, ako je" eist, bez obzira na upotrebu ÜI_ svrhu sa zgoljnim pro7natranjem predmeta neposredno povezuje svidanje ili nesvidanje. Pravilnost, koja vodi do pojma o nekome predmetu, jest doduse neminovni uvjet (conditio sine qua non), da se predmet obuhvati u jednu jedinu predodzbu i da se odred1 u njegovoj formi ono raznoliko. To je odredep.je neka

svrha u pogledu spoznaje, a u odnosu prema toj spoznaji takeder je uvijek skopi;ano sa svidanjem (koje prati proizvodenje svake samo i problematicne namjere). No to je onda samo odobravanje rjesenja, koje zadovoljava neki zadatak, a ne slobodna i neodredena svrsna zabava dusevnih snaga onim, sto nazivamo lijepim, a kod koje razum stoji na sluzbu uobrazilji, a ne ova potonja razumu. Kod stvari, koja je moguca samo s pomocu neke namjere, kod kakve zgrade, pa cak i zivotinje, mora pravilnost, koja se- sastoji u simetriji, izra.Zavati jedinstvo Zora, koje prati pojam svrhe, pa pripada uz spoznaju. Gdje medutim treba da se poddava samo slobod>na igra predodzbe7 ·· nih sriaga (ali pod uvjetom, da ·pri tome razum ne negoduje), u setalistima, sobnim ukrasima, svakojakim predmetima ukusa i sl., po mogucnosti izbjegava se pravilnost, koja se pokazuje kao nasilje. Stoga engleski ukus u pogledu. vrtova, baJCokni ukus u pogledu. pokucstva slobodu uobrazilje prije nagoni na priblifuvanje grotesknome, pa u tarne odvajanju od svakoga nasilja pravila postavlja upravo slucaj, u kojemu ukus u zamislima uobrazilje moc ze pokazati svoju najvecu savrsenost. . Sve, sto je ukoceno-pravilno (sto se priblizava matematickoj pravilnosti), ima na sebi tu protivuukusnost, sto kod razmatranja ne pruza dugotrajnu zabavu, ili sto dosaduje, ukoliko mu spoznaja ili neka odredena svrha nije izriCita namjera. Naprotiv nam je ono, cime se uobrazilja netraZeno i svrsishodno mnZe igrati, uvijek :hovo, pa nam pogled na to ne postaje mrzak. Marsden primjecuje u svome opisu Sumatre, da tamo gledaoca svagdje okruzuju slobodne ljepote prirode i da zato nemaju vise mnogo privlacnosti za nj. Vrt bibera, gdje kolje, po kojemtl se penje ta biljka, u paralelnim linijama tvore aleje, imao je ·za njega mnogo vise drazi, ako ga je zatekao usred sume. Iz toga on zakljucuje, da se divlja, naoko bespravilna ljepota za promjenu svida samo onome, tko se do sita nagledao pravilne. No on je samo trebao napravjti pokus, da se jedan dan zadrzi kod svoga vrta bibera, da bi postao svijestan, da njega taj. predmet, posto je pravilnost dovela razum u raspolozenje za red, koji mu je .svagdje potreban, ne bi yise zabavljao, stovise, da bi Uobrazilji nanosie mrsko nasilje, dok tamo naprotiv priroda, koja je do obilja rasipna

ne

6 I. KANT': »Kri:tika ra.sudne snage« .

80

.

- - - - - - ·--- -------·--·-------

.

---------··

..

·--·······

-----·--·.

81

.....

I u raznolikostim;:t i koja nije podvrgnuta nasilju umjetnih pravila, stalno moze davati hrane. - Cak pijev ptica, koji se ne moze svesti ni pod kakvo glazbeno PX.'!Vilo, kao da sadrzava vise slobode i zato vise za ukus nego cak ljudsko pjevanje, koje se izvodi po pravilima glazbe, jer se covjek ovoga potonjega daleko prije zasiti, ako se cesto i kroz dugo vrijeme ponavlja. No mi ovdje vjerojatno zamjenjujemo svoje suosjecanje u radosti jedne male drage zivotinjice s ljepotom njezina pjevanja, za koje se· cini da je nasem uhu posve neukusno, kad ga posve tocno imitira covjek (kao sto se to desava s bigJ,isanjem slavuja). Valja jos razlikovati lijepe predmete od lijepih vidika predmetä (koji se cesto .zbog udaljenosti ne mogu vise jasno prepoznati). Cini se, da kod potm:"ljih ukus nije toliko skopcan s onim, sto na tarne polju prihvaca uobrazilja, koliko naprotiv s onim, sto uobrazilji daje povoda za vzmis!janje, t. j ..s pravim fantazijama, kojima se zabavlja duh, dok se kontinuitivno pobuduje raznolikoscu, na koju oko nailazi, kao, recimo, kod pogleda na promjenljive oblike vatre u kaminu ili rominjajucega potoka, koji nisu nikakva · ljepota, ali za uobrazilju ipakimaju neku draz, jer podrzavaju njenu slobodnu igru. · ·

Druaa kn iiaa ANALITIKA UZVISENÖGA § 23. PRIJELAZ S MOCI PROSUEJIVANJA LIJEPOGA NA MOC PROSUEliVANJA UZVISENOGA Ono lijepo _sla~e se s onim uzviSeniffi u tarne Sto se oboje svida sämo. za sehe . Nadalje u tome, sto oboJe pretpostavlja refleksioni sud, a ne sud, koji odreduje osjetilno ili logicki, dakle sto svidanje ne zavisi od nekoga osjecaja, kao sto je osjecaj ugodnoga, niti od nekoga odredenog pojma kao svida?je dobroga, ali se ipak odnosi na pojmove, pre");da doduse :'eodredeno na koje, dakle sto je svidanje skopsano sa sam1m prikazivanjem ili njegovom moci, usli]ed cega se moc prika,zivanja ili uobrazilje kod nekoga danog zora razmatra u skladu s moCi pojmova razuma ili uma kao un!lpredivanje ovoga potonjega. Stoga su i su,tovi oJ;>iju ovih vrsta pojedinacni, ali ipak takvi, koji se nagoVJescuju kao opcenito-vrijedni u pogledu svakoga subjekta, pre;nda pretendiraju samo na osjecaj ugode, a ne na spozna]u predmeta. ·. No izmedu obojega ima i znatnih razlika, koje udaraj_u u oci. Ljepota prirode odnosi se na formu predmeta, koJa se sastoji u ogranicenju; ono uzviserto dade se naprotiv naci i na bezoblicnu predmetu, ukoliko se kod njega ili povodoin njega predocuje neogranicenost, a ukoliko se ipak pridomis!ja njezin totalitet, tako da se, Cini se, ono lijepo uzima kao .prikaz neodredenoga razumskog pojma, a ono uzviseno kao prikaz isto takvoga umskog pojma. Prema tarne je svidanje tamo skopcano s predodzbom·· kva!i~eta, a ovdje s predodzbom kvantiteta. Potonje je i po sebi veoma razlicno od onoga prv.og svidanja, jer ta P'::Ya · 6 •

------·----

. 83 ..._._ _..

_j

,

\

vrsta (ono lijepo)l direktno dovodi sa sobom osjecaj uzdizanja zivota, pa je zato sjedinjiva s drazima i uobraziljom, koja se igra, dok je ona vrsta ~osjecaj uzvisenoga) 2 ugoda, koja proizlazi indirektno, naime tako, da se proizvodi osjecajem momentanoga kocenja zivotnih snaga i to jacim njihovim izljevom, koje odmah ·za tim kocenjem slijedi, dakle da kao ganuce, cini se, nije igra, nego ozbiljnost u zaposlenosti uobrazilje. Stoga je-i nesjedinjivo s draZima; a kako predmet n~ samo privlacidusu, nego je on naizmience uvijek opet i odbija, svidanje uivisenoga-ne sadrzava 3 toliko pozitivnu ugodu, koliko naprotiv udivljenje ili stovanje, t. j.'zasluzuje, da se nazove negativnomugodom. .No najvaznija i unutrasnja razlika izmedu uzvisenoga i lijepoga zacijelo je ova: Ako mi ovdje, kao sto je pravo, uzmemo u obzir prije sveda samo ono uzviSeno. kod prirodnih objekata (uzviseno umjetnosti ogranicava se naime uvijek na uvjete slaganja s prirodom), onda prirodnoj ljepoti (samostalnoj) pripada svrsnost u njenoj formi, uslijed cega je predmet, takoreCi, unaprijed codreden za nasu rasudm.i snagu, pa saCinjava tako po sebi predmet svidanja. Naprotiv se ono, Sto·u nama, a. da se ne cjepidlaCari, samo u shvacanju pobuduje osjecaj uzvisenoga, prema formi doduSe 4 moZe priCinjati protivusvr§no za naSu rasudnu snagu, rteprimjereno naSoj m-oCi prikaz-ivanja i, üikoreCi,_ . nasilno za nasu uobrazilju, ali' se ipak prosuduje, kao da · je utoliko samo uzvisenije. · · · No iz toga se odmah vidi, · da se uopce neispravno · izraZavamo, ako kakav predmet priTöde nazivamo uzviSe-nim, premda mnoge od njih posve ispravno mozemo nazvati lijepima, jer kako se izrazom odobravanja moze oznciCiti- ono, Sto se po sebi shva~a kao protivusvrSno? Mi ne· mozemo vise reCi, nego da je predmet sposoban za prikazivanje neke uzvi.Senosti, koja se m6Ze zateCi u duSi, jer ono pravo uzviseno ne moze biti sadrzano ni 'u kakvoj osjetilnoj · formi, nego se tice samo ideja uma, koje se, .. premda nije moguc njima primjeren prikaz, pobuduju' i 1) 2)

', 3 ) 4) 5)

84

))(ono lijepo)« dodatak 2. ·izd. »(OsjeCaj uzviSerioga)« dodatak 2. izd. }}sadrZava« mEmjka u 1. izd. U 1. izd. »Cak« (gar) mjesto }}doduSe« (zwar). >}ali« man.ika· u 1. izd.

dozivaju u dusu upravo tom neprimjerenoscu, koja se dade osjetilno prikazati. Tako se siroki, burama razbjesrijeli ocean ne moze nazvati uzvisenim. Pogled je na nj strasan, pa covjek mora da je napunio svoju dusu vec svakojakim idejama, ako bi se takvim predodzbama -imala nastrojiti za osjeCaj, koji te Cak UzviSen, -iZazivajuCi, -da napusti osjetilnost i da se .ba'vi idejama, koje sadrzavaju Visu svrsnost .. Samostalna prirodna ljepota otkriva nam tehniku prirode, koja je predocuje kao sistem prema zakonima, Ciji ,prineip mi ne nalazimo u svoj.oj razumskoj moCi, ·naiffie princip neke svrsnosti u odnosu prema upotrebi rasudne snage u pogledu pojava, tako da se one moraju prosudivati ne samo kao pripadne prirodi u njezinu besvrsnome · mehanizmu, nego i kao pripadne analogiji s umjetnoscu. 1 Prema tome ona doduse zaista ne ·prosiruje nasu spoznaju prirodnih objekata, ali ipak nas pojam 0 prirodi, t. j. kao prostome mehanizinu, prosiruje do pojma o njoj kao umjetnosti, a to poziva na duboka istrazivanja o· mogucnosti takve forme. Ali u onc.c· sto mi kod nje obicavamo i nazivati tizviSenim,·nema prema tome niSta, 2 Sto bi vodilo do posebnih objektivnih principa i njima primjerenih forma prirode, tako da ona, StoViSe, u svoffie kaosu. ili u svome najdivljijem, najbespravilnijem neredu i pus.tosi, samo ako se vidi velicina i moc, najvise · pobuduje ideje uzvisenoga. Iz toga vidimo, da pojam uzvisenoga prirode ni izdaleka nije tako VaZan i po izvodenjima tako bogat kao pojam lijepoga u njoj i da on uopce ne pokazuje l\ista svrsno u samoj prirodi, nego samo u mogucoj upotrebi njenih predodzbi, da bismo u sebi samima osjetili neku od prirode sasvim nezavisnu svrsnost. Za ljepotu priiode moramo potraZiti razlog izvan sehe, ·ali za. ono uzviSe:ho sarno u sebi i u nacinu misljenja, koji u predodzbu pl'irode unosi uzvisenost; vrlo potrebna nuzna prethodna primjedba, koja ideje uzvisenoga posve rastavlja od ideje svrsnosti prirode i koja od njegove teorije cini prost dodatak estetickome prosudivanju svrsnosti prirode, .jer se time u njoj ne predocuje posebna forma, nego se razvija samo svrsna upotreba, koju uobrazilja cjni od svoje predodzbe. 1) 2)

1. izd.: >;.flegO i kao um.ietnost« Prevedeno prema Hartensteinu.

'85

§ 24. 0 RAZDIOBI ISTRAZIVANJA 0 SJE CAJ.A U Z VIS ENO GA

A. 0 MATEMATICKI UZVISENOME

Sto se tice razdlobe momenata estetickoga prosudivanja predmeta u pogledu osjecaja uzvisenoga, analitika moci ce da tece po istome principu, kao sto se to desilo u rasC!anjivanju sudova ukusa. Naime kao esteticka rasudna snaga, koja reflektira, mora 'svidanje uzvisenoga, kao i lijepoga, prema kvantitetu biti opcevrijedno, prema kvaLitetu bez interesa, prema relaciji mora predocivati subjektivnu svrsnost i pr.ema modal~tetu mora ovu po.tonju predoCiti kao. nuznu. U tome se dakte metoda ne ce udaljiti od metode u preda8njem odsjeku; osim ako bi se uvazilo to, sto smo tamo, gdje se esteticki sud ticao forme objekta, poceli od istrazivanja kvaliteta, dok cemo ovdje, kod besfOrmnosti, koja mo.Z~ 'pripadati onome, Sto nazivamo uzvisenim, poceti od kvantiteta kao prvoga momenta estetickoga suda o uzvisenome. No raz!og za to dade se vidjeti iz predasnj ega paragrafa. Analizi uzvisenoga potrebna je razdioba, koja analizi lijepoga nije potrebna, naime razdioba na matematicki i na dinamiCki uzviSeno. Kako naime osjecaju uzvisenoga pripada s prosudivanjem predmeta skopcano uzbuaenje duse kao njegov karakter, .umjesto da ukus lijepoga pretpostavlja i da dusu ödrzi u . mirnoj kontemplaciji, ali kako to uzbuaenje treba prosuditi kao subjektivno svrsno (jer se ono uzviseno svida), zato ce ga uobrazilja odnositi ili na moc spoznavanja ili na 'moc zudnje, ali u oba ce se slucaja svrsnost dane predodZbe prosudivati samo u pogledu tih moi'i (bez svrhe ili interesa), jer se onda prva kao matematicka, a druga kao diriamii'ka nastrojenost uobrazilje pridaje objektu, pa se on zato na spomenuti naCin predocuje kao uzvi.sen.

UzviSenim nazivamo ono, Sto je apsolutno veliko. No biti velik i biti velicina, to su posve razlicni pojmovi (magnitudo i quantitas). Isto tako jednostavno (simpLiciter) reCi, da je sto veliko, takoder je nesto posve drugo, nego reci, da je apsolutno v.eJ,iko (absolute, non comparative magnum). Potonje je ono, sto je veliko iznad svake poredbe. - No sto hoce da kaze izraz, da je sto veliko, ili malo, ili osrednje? Cist razumski pojam to nije, sto se time oznaCuj'.e; joS manje 1 osjetilarn zor, a isto tako ni umskr pojam, jer mu ne pripada nikakav princip spoznaje. To dakle mora biti pojam rasudne snage ili mora od takvoga pojma potjecati i napraviti osnovom subjektivnu svrsnost predodzbe u pogledu rasudne snage. Da je nesto velicina ( quantum), to se dade spoznati iz same stvari bez svake poredbe s drugima; .ako. naime mnostvo istovrsnoga zajedno sacinjava jedno. No kako je nesto veliko, to uvijek zahtijeva za svoju mjeru nesto drugo, sto je takoder velicina. Kako medutim u piosudivanju velicine ne stoji samo do mnozine (broja), nego i do velicine jedinice (mjere), i kako je velicini ove potonje2 uvijek opet potrebno nesto drugo kao mjera, s cime bi se inogla porediti, zato vidimo, da ni jedno odredivanje velicine pojava nikako ne moze dati apsolutan pojam o nekoj velicini, nego svaki puta samo poredbeni pojam. Kad ja dakle prosto kazem, da je nesto velik, onda se Cini, da ja nemam na umu nikakvu poredbu, bar ne s ne- · kom objektivnom mjerom, jer se onim ne· odreduje, koliko je taj predmet velik. No premda je mjerilo poredbe samo subjektivno, sud nista manje pretendira na opce odobravanje.3 Sudovi:. ovaj je muSkarac lijep i on je velik•, ne ogranicavaju se samo na subjekt, koji sudi, nego pop.ut tem·ijskih sudova zahtijevaju svacije odobravanje.

§ 25. OBJASNJENJE IMENA UZVISENOGA

1) 1. 2)

izd.: »Cist razumski pojam on nije; jo.S manje«

1. izd.: »njezina veliCina«

3) Kant:. »Odredenje« (Bestimmung); Hartenstein i Rosenkranz: »odobravanje« (Beistimmung). 4 ) U naSemu se jeziku kaZe ))visok«.

87

[ '

l'Jo kako se u sudu, kojim se sto oznacuj.e upravo kao veliko, ne misli reCi samo to, da predmet ima neku veliCinu, nego mu se ona ujedno ispred mnogih drugih iste vrste naroCito pridaje, a da se ta prednost ne navodi odredno paznje, da sama velicina objekta, ako mi za nj i nemamo interesa; t. j. ako nam je hjegova egzistencija ravnodusna, ipak moze proizvesti svidanje; koje je opcenito priopCivo, dakle koje saddava svijest o subjektivnoj svrsnosti u upotrebi nasih spoznajnih moci; ali ne proizvodi svidanje objekta kao kod lijepoga (jer moze biti besformno), gdjt> sebe rasudna snaga, koja reflektira, u pogledu spoz11aje uopce nalazi svrsno nastro- .. jenu, nego svidanje zbog prosirivanja uobrazilje same po sebi. Ako _(pod spomenutim ogranicenjem) o nekome predmetu prosto kazemo: da je velik, onda to nije matematicko-odrediva,!acki, nego samo refleksioni sud o predodzbi toga predmeta, koja je za izvjesnu upotrebu nasih spo~ . znajnih snaga subjektivno svrsna; a onda mi s predodzbom uvijek povezujemo neku vrstu .stovanja, kao sto s onim, Sto nazivamo upraVo sitnim, povezujemo prezir.. Prosudivanje stvari kao velikih ili malih odnosi se uostalom na sve, cak na sva njihova svojstva; stoga mi cak ljepotu nazivamo velikom ili malom. Razlog ·za to valja traziti u

tome, sto je ono, sto god mi prema propisu rasudne snage prikazali u zoru (dakle esteticki predocili), sve zajedno pojava, dakle takoder kvantum. No. .ako mi Sto ne näzivamo samo veÜko, nego upravo, apsolutno, u svakome pogledu (iznad svake poredbe) veliko, t. j. uzviSeno, onda rn.i ubrzo uvidamo; da ne dopustamo, da se izvan njega potrazi za nj mjerilo, koje mu je primjereno, nego samo u njenm. To je veliCina, koja je prosto jedrraka samoj sebi. Iz toga slijedi, da ono uzviseno ne valja prema tarne traziti u stvarima prirode, nego samo u naSiin idejama; ali u kojima onO le.Zi, mora se ostaviti za dedukciju. Gornje se razjasnjenje moze izraziti i ovako: Uzviiieno ie ono, u. poredbi s Cime ie sve drugo ma.leno. Ovdje je Jako vidjeti, da u prirodi ne moze biti dano nesto, sto se, koliko god mi to prosudivali kao veliko, ne bi moglo sniziti do beskonacno maloga, ako se razmotri u jednome drugom odnosu. l obratno: nista tako maleno, sto se za nasu uobrazilju u poredbi s jos manjim mjerilima ne bi dalo prosiriti do neke svjetske velicine. Za prvu primjedbu dali su nam obilno materijala teleskopi,l a za drugu mikroskopi.2 Dakle nista, Sto moze da bude predmetom osjetila, ne valja, razmotreno s ovoga glediSta) nazivat~ uzviSenim. Nö upravo zato, sto u nasoj uobrazilji lezi teznja za napredovanjem do beskonacnoila, ali u nasemu umu zahtjev na apsolutni totalitet ka:o na realnu ideju, za tu je ideju cak ona neprimjerenost naSe nloC:i prosudivanja vellCine stvari osjetilnoga svijeta pobuda otreba malena. Prema tome dusevno raspolozenje zbog izvjesne predodzbe, koja zaposluje reflekSivnu rasudnu moc, treba nazivati uzvisenim, a ne objekt. Predasnjim formulama razjasnjenja uzvise•;wga mozemo dakle dodati jos ovu: Uzviiieno je ono, Cija samo maauCnost vomiSl?an1a dokazuie moC duSe.- ko?a vremaS_u?e svako mjerilo osjeti!a. t) L izd.: »teleskopije«

t) ))koji prosuduje« dodatak 2 .. i 3, izd.

88

2)

1. izd.: ))mikroskopije«

89

§ 26. 0 PROCJENJIVANJU VELICINE PRIRODNIH STVARI, KOJA JE POTREBNA ZA IDEJU UZVISENOGA

velicine s pomocu brojeva, za to su potrebne dvije radnje te moci: prihvacanje (aprehensio) i sabiranJe (comprehensio aesthetica). S prihvacanjern nemateskoca jer ono moze ici u beskonacnost; ali sabiranje postaje sve' teze, ukoliko vise napreduje, pa dolazi uskoro do svoga maksimuma· nai.me do estetiCki najveCe osno-vne -mjere procjenjivanj~ :':".licine. J er kad je prihvacanJ:e doslo dotle, da vec poCinju Jscezavaü 1sprva uzete predodZbe dijelova, onda to prihvacanje, umjesto da napreduje do vecega, gubi na jednoj strani upravo toliko, koliko na drugoj dobiva, a u sabiranju opstoji najveca mjera; koju ne moze prijeci. Iz toga se dade razjasniti ono, sto Savary primJeCUJe u. svojim vijestima o Egiptu, da se covjek isto tako ne smije veoma pribliziti piramidama, kao sto ne smije biti previse udaljen od njih, da bi bio potpuno ganut od njihove velicine. Ako je naime potonje ·slucaj, onda su dijelovi, koji se primaju (njihovo kamenje jednoga iznad drugoga) samo tamno predoceni, pa njihova predodzba ne djeluje na esteticki sud subjektov. Ako je pak prvo slucaj, onda Je oku potrebno neko vrijeme, da dovrsi prihvacanje osnovne povrsine do vrha; ali u tarne se prihvacanju djec lomicno uvijek gube oni prvi dijelovi, prije · nego sto je uobrazilja primila posljednje, pa sabiranje nikada nije potpuno. - Upravo to isto dovoljno je takoder, da se razjasni ono prenerazenje ili neka vrsta zbunjenosti, koja gledaoca, kako pripovijedaju, u prvi cas obuzme, kad ude u crkvu sv. Petra u Rimu. Ovdje je naime po srijedi osjecaj neprimjerenosti njegove uobrazilje idejil cjeline, da je predoci,. u cemu uobrazilja postizava svoj maksimum, a kod temje da taj maksimum prosiri, pada natrag u sebe samu, ali se time stavlja u ganuto stanje. Ja sada jos nista ne cu da navedem o razlogu toga · svidanja, koje je skopcano s predodzbom, od koje bi se to najmanje ocekivalo, naime koja nam daje da opazimo .neprimjerenost, dakle i subjektivnu besvrsnost predodzbe za rasudnu snagu u procjenjivanju velicine. Naprotiv samo primjecujem, da se ono uzviseno, ako esteticki sud treba da bude eist (ni s kakvim teleologi_iskim kao umskim sudom pomijeiian) i ako njime treba dati primjer, koji je potpuno prilagoden esteticko.i rasudnoj snazi, ne smije

Procjenjivanje s pomocu pojmova brojeva (ili njihovih znakova u algebri) jest matematicko; ali u zgoljnome zrenju (od oka) ono je esteticko. Odredene pojmove o tarne, ko!iko je sto veliko, mozemo doduse dobiti samo 1 s pomocu brojeva (u svakome slucaju priblizavanja s pomocu nizova brojeva, koji idu u beskonacnost), cija je jedinica mjera, a utoliko je svako logicko procjenjivanje veli~ Cine matematicko. No kako se velicina mjere mora uzeü kao poznata, zato mi, ako bi se ona opet imala proCi)eniti samo s pomocu brojeva, cija bi jedinica morala biti Jedna druga mjera, dakle ako bi se opet imala procijeniti matematicki, onda mi nikada ne bismo mogli imati neku prvu ili osnovnu mjeru, dakle ni odreden pojam o nekoj danoj velicini. Prema·tome procjenjivanje veliCine osnovne mjere mora se sastojati u tarne, da se ona moze neposredno obuhvatiti u zoru i s pomocu uobrazilje upotrebiti za prikazivanje pojmova brojeva: t. j. svako je procjenjivanje veli- · eine predmetä prirode naposljetku esteticko (t. j. subjek- ' tivno, a ne objektivno odredeno). Za matematicko procjenjivanje velicine nema doduse najvece (jer moc brojeva ide u beskonaonost), ali za estetiCko procjenjivanje ima_ na svaki naCin najveCa veliCina, a za nju ja kazem, da joj, f>ko se prosuduje kao apsolutna mjera, iznad koje subjektivno (subjektu, koji prosuduje), nije moguca veca, pripada ideja uzvisenoga i da proizvodi ono ganuce, koje ne moze da prouzroCi matematicko prosudivanje veliCina s pomocu brojeva (osim ukoli!m se. ona esteticka osnovna mjera zivo oddi u uobrazilji), jer po. tonja uvijek prikazuje samo relativnu velicinu poredivanjem s drugima iste vrste, a prva velicinu uopce, ukoliko je dusa moze obuhvatiti u zoru. N eki kvantum zorno primiti u uobrazilju, kako bi se mogao upotrebiti kao mjera ili jedinica za procjenjivanje 1) »Samo« manjka

:u

1. izd.

1)

90

Po Windelbandu sing. rrijesto

PI. 91

. -f -----------"·

I

· traziti u umjetri1ckim produktima (na pr. kod zgrada; stupova i t. d.), gdje ljudska· svrha odreduje kako formu, tako. i veliCinu, nirti u prirodnim stv.a:ri~a, Ciji pojam veC ima odreaenu svrhu (na pr. zivotinje s poznatom prirodnom svrhom), nego u sirovoj prirodi (a i kod nje samo utoliko, ukoliko ona za sebe ne dovodi sa sobom draz ili ganuce iz zbiljske opasnosti), ukoliko sadr:Zava samo velicinu. Jer u ovoj vrsti predodzbe priroda ne sadr:Zava nista, .sto bi bilo neizmjerno (niti krasno .ili strasno); velicina, koja se prima, .moze narasti, koliko god joj drago, samo alw se uobraziljom moze sabrati u cjelinu. Ogroman Je predmet, ako svojom veliCinoin uniStava svrhu, koja saCinjava njegov pojam. Kolosalnim pak naziva se sam prikaz nekoga pojm~, koji je gotovo pr~elik za svaki prikaz (koji gra- · nici s relativno neizmjernim), jer se svrha prikazanJegova pojma otescava time, sto je zor predinetaza nasu möc primanja gotovo prevelik. ~ Medutim cisti sud O· uzvisenome ne smije imati nikakvu svrhu objekta kao odredbeni razlog, ako treba da bude esteticki, a ne pomijesan s kakvim raznmskim ili umskim sudom. · Kako sve, sto rasudnoj snazi, koja reflektira, treba da se svida bez interesa, u svojoj predodzbi mora. imah subjektivnu, a kao takva op6evrijednu svrsnost, ali kako ovdje · prosudivanju unatoc tarne n}sabiranju« (Zusammenfassung), jer se na drugim mjestima i Kant sluZi tim_ izrazom. - Pr_ev. 2 ) 1. izd.: »jest ne.Sto. Sto je doduSe objek~ivn9 svrSno«

92

(kakva je svako mjerenje), ali nista svrmo i svidljivo za esteticku rasudnu snagu. U toj namjernoj svrsnosti nema takoder nista, sto b( prisiljavalo, da velicinu mjere, dakle sabiranja mnozine u jedan zor, tjera do granice moci uobrazilje i tako daleko, dokle god ova moze da seze u prikazivanjima. Jer u razumskome procjenjivanju velic cinä (aritmetike) dolazi se isto tako daleko, bilo da se sabiranje jedinica tjera do broja 10 (u dekadici) ili samo do 4 (u tetraktici); ali dalje proizvodenje velicinä u sastavljanju1 ili - ako je kvantum dan u prihvacanju - obavlja se progresivno (ne komprehenzivn6) pb nekome 'prihvacenom progresivnom principu. Razum je u tome matematickom procjenjivanju veliCine isto tako dobro posluzen i zadovoljen, da li uobrazilja odabrala za jedinicu velicinu, koja se jednim pogledom moze obuhvatiti; na pr. jednu stopu ili prut, ili njemacku milju ili cak jedan promjer Zemlje, cije je primanje doduse moguce, ali ne sabiranje u jedan zor uobrazilje (ne doduse s :pomocu comprehensio aesthetica, premda zacijelo s pornoeil comprehensio logica u pojam broja). U oba slucaja tde logicko prosudivanje · veliCine nesmetano u beskonacnost. ·No dusa slusa u sebi glas uma, kc\ji za sve dane velicine, cak i za one, koje se doduse nikada ne mogu sasvim primiti, ali se ipak (u osjetilnoj predodzbi) prosuduju kao sasvim dane, zahtijeva totalitet, dakle sabiranje u jedan · zor, i koji za sve one Clanove.- neprekid!lo-rastuCega niza brojeva tra:Zi prikaz, ne izuzimajuci od toga. zahtjeva ni orio beskonacno (prostor i proteklo Vrijeme), nego naprotiv cini neminovnim, da se ono (u sudu obicnoga, uma) pomiS!ja kao sasvim dano (prema njegovu totalitetu)c · Ono beskonacno jest apsolutno (ne. pro;to komparativno) veliko. Ako se s njime uporedi, sve je drugo (od iste vrste velicinä) maleno. Ali da bi se, a to je najvaznije, moglo samo i pomisljati kao }edno cijelo, to pokazuje neku moc duse, koja nadilazi svako mjerilo osjetilä. Jer za to bi se zahtijevalo sabiranje, koje bi dalo kao' jedinicu mjerilo, koje. bi prema onome beskonacnome imalo odreden odnos, ~oji bi se --dao izraziti brojevima, a to j~ nemoguCe. No da bi se ono dano beskonacno 2 ipak bez protivurjecja . 1) 2)

Erdmann; »Sabiranju« 1. izd.: >>Ono be~konaCno«

i

93

~----,-----

moqlo samo i pomisljati, za to se- u ljudskoj dusi zahtijeva

moc,_ kola J_e sama nadosjetilna. Jer samo s pomocu nje i nJezme IdeJe nekoga noumenona, koji sam ne dopusta nikakav- zor,. ali se ipak kao supstrat podmece zoru svijeta ka?. prostoJ_ poJaVI, ono se beskonacno .osjetilnoga svijeta u e1stome mtelektualnom, procjenjivanju velicine sabire P?d jednim poj':'-om, premda se '-\ metafizickome procjellJivanJU s pomocu brojcrmih pojmova nikada ne moze sasvim pomisljati. Cak moc, da se· ono beskonacno nadosjetil":oga zrenja moze pomisljati kao dano (u svome inteligiblln?m SUJpstratu), nadilazi svako mjerilo osjetilnosti, pa Je_ 1zvan svake poredbe cak s moCi matematickoga proc CJenJIVanJa vehko; dakako· ne u teorijskome pogledu u svrh_u spoznaj;'-e moCi, ali ipak kao prosirenje duse, koja osJeca, da moze u drugome (prakticnom) pogledu · prijeCi pregrade osjetilnosti. •. . Priroda je _dakle uzvisena u onoj od svojih pojava, ClJ':mu zoru pnpada ideja b';"konacnosti. Ovo potonje m~z~se .dogod1!1 samo s _romocu neprimjerenosti cak naj' vecoJ teznJI nase uobrazllJe u procjenjivanju velicine nekoga pre~meta. No za matematicko prosudivanje veliCine uobrazllJa Je dorasla svakome predmetu, da za nj dade . dov_olJnU IDJe~~· jer brojcani pojmovi razuma mogu s pomocu progresiJe svaku mJeru napraviti primjerenom svakoj danoj 1 velicini. Prema tome mora to biti estetiCko procjenjivanje velicine, u kojemu se osjeca teznja za sabira~jem,. koja 2 prekoraC~je moC uobrazilje, da -regresivno pnmanJe obuhvati u cjelinu zora, i da.se pri tome ujedno OP:"'' nepnmJerenost te u progresu neogranicene mod, da pnhvatl neku osnovnu mjeru, koja je s najmanjim napo_ro~ ra~uma sposo~na ..za ~rocjenjivanje veliCina, i ·da je • upotrebl za to procJellJlVanJe. Dakle prava I)epromjenljiva osnovna ~Jera prirode jest njezina apsolutna cjelina, koja Je kod nJe kao pojave sabrana beskonacnost. No kako je ta osnov_na U:Jera s'\mome sebi protivurjecan pojam (zbog nemogucnosh.'\psolutnoga totaliteta progresa bez konca), zato "".''\ vehcma nekoga pnrodnog objekta, kod kojega uob;-azllJa besl'lodno _upotrebljava cijelu svoju moc sabi• ranJa, mora poJam pnrode svesti na neki nadosjetilni sup1) 2)

94

»danoj« "nema u 1. izd. Zamjenicu »koja«· umetnuo Windelband.

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - ---- - - - -

strat (koji je osnovom njoj i ujedno nasoj moci misljenja), koji je velik iznad svakoga mjerila osjetila. Stmta on ne daje- toliko, da se predmet prosudi kao uzvise;';, koliko naprotiv dusevnu nastrojenost u njegovu procjenjivanju: Dakle kao sto esteticka rasudna snaga u ·prosuäivanju lijepoga uobrazilju u njenoj slobodnoj igri dövodi u odnos s razumom, da bi se slagala s njegovim pojrn:ovima uopce (bez njihova odreäenja), tako se ta ista ·moc u prosuäivanju neke stvari kao uzviSene odnosi prema umu da bi se subjektivno poklapala s njegovim idejama (neodredeno s kojima), t. j. da bi proizvela dusevnu nastrojenost, koja je prinijerena i koja se dade pomiriti s onom, koju bi proizveo utjecaj odreäenill ideja (prakticnih) 'll.a osjecaj. · Iz toga se. takoder vidi, da_ se prava uzvisenost mora traziti u dusi onoga, koji sudi, a ne u prirodnome objektu, Cije prosudivanje prouzrokuje tu nastrojenost prosuäivacevu. Tko bi i nazvao uzvisenima nezgrapne gorske- mase nabacane jedna na drugus njihovim ledenim piramidama ili uzburkano more i t.' d. No prepustajuCi se u njihovu razmatranju, bez obzira ~a njihovu formu, ·uobrazilji i ·_ umu, koji ono razmatranje samo· pr:oS.iruje, premda je bez odredene ~vrhe stavljen u vezu s time, du.Sa se u svome vlastitom prosudivanju osjeca uzdignuta, kad_ cijelu moc uobrazilje nalazi ipak kao neprimjerenu svojim idejama. Primjere matematicki uzvisenoga prirode u samome zoru pruZaju nam svi oni sluCajevi, lU kojima nam za 'uobrazilju nije toliko dan neki veci brojcani pojam, koliko naprotiv velika jedinica kao mjera (za skraCivanje nizova brojeva)c Drvo, koje prosudujemo po velicini covjeka, daje u svakome slucaju mjerilo za neko brdo; a kad bi to brdo bilo visolw, recimo, jednu milju, ono bi moglo sluziti kao jedinica za broj, koji izrazava promjer'Zemlje, da bi ga" napravio zornim; promjer Zemlje za· p9znati nam sistem l?laneta; ovaj za sistem Kumovske slame; a neizmjerno -mnostvo takvih sistema Kumovskih slama pod imenpm maglica, koje vjerojatno meäu sobom opet sacinjavaju takav sistem, ne daje nam da ovdje dodemo do nekih granica. Ono uzviseno kod estetickoga prosuäivanja tako neizmjerne cjeline ne lezi toliko u veliCini broja, koliko u tome, sto mi u progresu uvijek dolazimo do sve vecih jedi'llica. Tome pridonosi sistemat;3ka razdioba svjetske

•

95

gradevine, koja nam sve veliko u prirodi uvijek opet predstavlja kao maleno, ali zapravo nasu uobrazilju kao iscezavajucu u cijeloj njenoj bezgranicnosti, a s njome; prirodu prema idejama uma, ako on treba da im pribavi primjerr>n prikaz. 1

§ 27. 0 K VAL I TE TU S V;I DAN JA U PROSUDIVANJU UZVISENOGA Osjecaj neprimjerenosii. nase moci postignucu neke . ideje, koja je za nas zakon, jest !itovanje. Ideja sabiranja svake p6jave, koja nam moze biti dana, u. zor cjeline jest takva ideja, koja nam je nametnuta nekim zakonom uma, koji samo ono apsolutno-cijelo priznaje kao cidredeno, za svakoga vrijedno 'i riepromjenljivo2 mjerilo. No nasa uobrazilja,· Cak u svome najveCem naporu, dokazuje _svoje granice i neprirrijerenost u pogledu od nje trazenoga sabiranja nekoga danog predmeta u cjelinu zora (dakle za prikaz ideje uma), ali· ujedno svoje odredenje za proizvodenje primjerenosti njemu kao i nekome zakonu. Prema tome je osjecaj uzvisenoga u prirodi stovanje za nase vlastito odredenje, koje nekome objektu dokazujemo izvje-. snom subrepcijom (zamjenjivanjem nekoga: stovanja objekta mjesto stovanja·ideje covjestva u nasemu subjek-". tu), Sto nam, ·_takoreCi, Cini zornim nadmoC umskoga odredenja. nasih spoznajnih moci nad. najvecom moci osjetilnosti. ·Dakle osjecaj uzvisimoga jest osjecaj neugode na osnovu neprimjerenosti _izrriedu · uobrazilje u estetickome procjenjivanju velicina i procjenjivanj;:t s pomocu um;>, a· kraj toga ujedno pobudena ugoda na· osnovu sklada upravo toga suda o neprimjerenosti najvece osjetilne moci umskim idejama, ukoliko je teznja za njima ipak zakon za 11as. Za nas je naime zakon (uma) i pripada hasemu odredenju, da mi sve, .sto priroda kao predmet osjetilä sadr1) 2)

96

Prevedenn prema Erdmannovoj stilistiCkoj korekturi. 1. izd, »pr:omjenljivo«

•

zav"':, kao ·veliko za nas, u poredbi s idejama uma procjeTIJUJ_emo kao ma1eno; a sto osjecaj toga osjetilnog odrede;tJa pobudule u nama, slaze se s onim zakonom. Najveca t~znJa ':~brazllJe u prikazivanju jedinstva za procjenjivanJe vehcmaJeSt medutim odnos prem,.:qecemu apsolutnovehkome, dakle 1 neki odl1os prema zakonu uma da se samo taj zakon prihvati kao najviSa: mjera velicinä.' Prema · t?me je unutrasnje opazanje neprimjerenosti svakoga osjetilnog mJerlla ,rrocJenjivanju velicina s pomocu uma slaganJe s !lJ_egovn;:> zakonima i neugoda, koju u nama pobu-· ~UJe ~SJeCaJ nasega nadösjetilnog odredenja, po kojemu Je svrsno, dakle ugoda,. da se nade, kako je svako mjerilo osJetllnosh nepnmJereno idejama uma.' Dusa se kod predodzbe uzviiienoga u prirodi osjeca uzbuaena, dokje u _-estetickome sudu o njezinoj ljepoti u m1~no1 kontemplaClJl. To se l\Zbudenje (narpcito u svome poc:tk:') moze porediti s potresom, t. -j. s odbijanjem i privl'!Ce;a koje je svako esteticke sabiranje maleno, a predmet ~e kao u'mUe ni u ka.kvome raspoloZenju« . 2) 1. izd.: ))nepri.silan~

103

102 -·----

.

--"-~---·

·-·-··-

·~~

i

. I

. esteticke msudne snage, nego i spoznajnih moCi, koje su joj osnovom,. da bi se mogao izreCi sud o toj · osobitosti prirodnih stvari. ' · Nastrojenost dus.e za osjecaj uzvisenoga zahtijeva nje- .· nu prijemljivost za ideje, jer upravo u neprimjerenost1 · prirode potonjlima, dakle samo pod pretpostavkoml te neprimjerenosti i napora uobrazilje, da prirodu tretira kao shemu za ideje, sastoji se ono zastrasujuce za osjetilnost, koje je ujedno ipak privlacivo, jer je to sila, koju um vrsi na osjetilnost, sa.mo da bi je prüSirio primjereno njezinu pravome .podrucju (prakticnome) i da bi joj dao da pogleda u beskonacnost, koja je za nju bezdan. Uisti>nu ce se bez razvijanja cudorednih ideja ono, sto mi, pripravljeni kulturom, nazivamo uzviSenim, siroVu ljudskome umu priCtnjati samo kao nesto sto zastrasuje. On ce 1i argume-ntima . sile prirode u njezinu razaranju i velikome mjerilu njezine moci, prema kojoj se njegova. rasplinjuje u nista, vidjeti samo muku, opasnost i nevolju, koje bi okru2lavale covjeka, koji bi bio prognan onamo. Tako ·je dobri, uostalom razumni savojski seljak (kao sto pripovijeda gospodin de Saussure) sve ljubitelje ledenih'brda bez daljega nazivao ludacima. Tko zna, da li je· on bas posve imao krivo, da je 0naj proniatrac uzeo na sebe opasnosti, kojima se on ovdje i~vrgao, prosto iz amaterstva, kao sto to obicava cin,iti ve. cina putnika·, ili da bi jednom mogao davati pateticne opise , o tome? No ovako b.ila•je njegova namjera da pouci ljude, a osjecaj, koji uzdize dusu, imao je taj odlicni covjek, pa ga je povrh toga prikazao citaocima svojih putopisa. No .zato, sto je imdu o uzvisenome prirode potrebna kultura (vise nego sudu o lijepome), ipak ga nije upravo · tek kultura proizvela i nije mozda samo konvencionalno uvedert u drustvo. On naprotiv ima, svoj osnov u ljudskoj pJ!irodi, i to u onome, sto se kod svakoga moze pretpostaviti i zahtijevati od njega zajedno sa zdravim razumom, naime u dispoziciji za osjecaj (prakticnih) ideja, t .. j. za OnO normalrno:2 . _ ' , , Na tarne se dakle osniva nuznost suglasnosti suda dru- . gih o uzvisenome s nasim, koju mi nu2nost ujedno ukljucujemo, u nj. Kao sto naime onome, tko je ravnodusan u 1) 1. _izd.: 2)

1. -izd.:

»POd tom njezinom pretpostavkom« })t. j. moralnih« ·

prosudivanju nekoga predmeta prirode, kQji mi smatramo , lijepim, predbacujf;'IDO nedostatak ukusa, tako mi onome,. koji ostaje neuzbuden kod 0111oga, sto mi prosudujemo kao uzviseno, predbacujemo, da nema osjecaja .. No oboje zahtijevamo od svakoga covj_eka, pa to i pretpostavljamo za nj, ako u njega ima nesto kulture, samo s tom razlikom, sto mi ono prvo, budu6i da u njemu rasudna snaga dovodi uobrazilju u odnos s razumom kao moci pojmova, zabtijevamo uprav'? od svakoga, ali drug0 , buduci da rasudna snaga kod toga dovodi uobrazilju u odnos s umom kao moci idej;1 samp .pod subjektivnom pretpostavkom (ali za koju smatramo da imamo prava da je smijemo pretpostaviti kod svakoga), L j. pod pretpostavkom moralnoga osjeCaja ·u Covjeku, 1 a na taj naCin pridajemo nuZnost i ovome estetickom sudu.2 · · U tome modalitetu estetickih sudova, naime u njihovoj rpropisanoj nu2nosti lezi jedam. glavni moment za kritiku rasudne snage. J er upravo ona istice kod njih priilcip a priori, pa ih vadi iz empirijske psihologije, u kojoj bi inace ostali pokopani izmedu osjecaja uzitka i boli (samo s pridjevkom finijega osjecaja, koji nista· ne kazuje), da bi ih, a s pomocu njih i rasudnu snagu posfavila u klasu onih, · koji imaju za osnov principe a priori, ali da ih kao takve odvuce u transcendentalnu filozofiju. ' ·t

OPCA PRIMJEDBAUZ EKSPOZICIJU ESTETIGKIH SUDOVA. KOJI REFLEKTIRAJU

U pogledu osjecaja .ugode valja .neki predmet ubrojiti ili u ugodno, ili lijepo, ili uzviiieno, ili dobro (apsolutno) (jucundum, pukhrum, sublime, hon~stum). · Ono ugodno, kao pokretalo pozudä, posve je jedne vrst~, ma · otkud ono dolazilo i ma koliko specificnorazlicna bila predodzba (osjefila i osjeta, objektivno uzeto). Stoga stoji · kod prosudivanja njegova· utjecaja na ·dtisu samo do kalieine podrazajä (istodobno i izastopce) i, tako re6i, samo do mase ugodnoga osjecaja; a ovaj se dade na-

Covjeku« dodatak 2. izd. Mjesto »~ ovome« ima 1. izd. samo »tome«

1) »U 2

)

'

104

105

praviti razumljivim samo s pomocu kvantlteta. Ono ugodno i ne kultivira, nego pripada zgoljnome uz~tku. - Ono !ijepo naprotiv zahtijeva predodzbu izvjesnog~ kva!itet.a obj~kta, koja se dade napravirti i razumljivom i svesti na pojmove (premda se u estetickome sudu ne svodi na njih), pa kultivira, jer nas U!jedno uci, da pazimo na svrS>nost u osjecaju ugode. - Ono uzviSeno sastoji se samo u re!aciji, u kojoj se ono osjetilno u predodzbi prirode prosuduje kao sposobno za neku njegovu nadosjetilnu upotrebu. Ono apso!utno-dobro, prosudeno subjektivno prema osjecaju, koji ono ulijeva (objekt moralnoga osjecaja), kao odredivost subjektovih snaga s pomocu predodzbe zakona, koji apso!utno priSil)ava, razlikuje se narocito po modali-tetu nui':nosti, koja se osniva _na p!Yjmovima a priori i koJa sadrzava u sebi ne samo zahtjev, nego i ;;;apovijed odobravanja za svakoga. Po sebi ono dodu.Se ne pripada estetickoj, nego Cisto intelektualhoj rasudnoj snazi, pa se u odredbenome, a ne u prosto ref!eksivnome sudu pridaje slobodi, a. ne prirodi. Ali odredivost subjekta s pomocu te ideje, i to subjekta, koji u sebi moze osjetiti zapreke u osjetilnosti, ali nad!nocnost nad njom zbog svladavanja tih zapreka ujedno kao modifikaciju ·svojega stanja, t. J. morahü je osjecaj s estetickom rasudnom snagom i njenim forma!nim uvjetima ipak srodan utoliko, sto moze slu2:iti ia to, da zakonitüst radnje iz dui':nosti predoCi ujedno .kao esteticnu, t. j. kao uzvi~enu ili i kao lijepu, a da nista ne gubi od svoje cistoce. Toga nema, kad bi se on htio dovesti u prifodnu vezu s osjecajem ugodnoga. Alm se povuce rezultat iz dosadasnje ekspozicije obiju VI'Sta estetickih sudova, onda bi iz toga proizasla ova kratk~ objasnjenja: Lijepo je ono, sto se svida u samome prosudivanju (dakle ne posredovanjem. osjeta osjetila prema nekome pojmu razuma). Iz toga slijedi sämo od sebe, da se mora svidati bez svakoga interesa. · Uzviseno je ono, sto se neposredno svida zbog svoga otpora interesu osj etilä. ·' Oboje se, kao razja8njenja es·tetickoga opcevrijednog prosudivanja, odhose na subjektivne osnove, na\me s jedne strane na osnove osjetilnosti op.ako, kako su na korist kontemplativnome razumu, s druge strane pak onako, kako

106

su protiV rrje,. a napmtiv za svrhe prakticnoga uma' ali kako su. oboje; sjedinjeno u istome subjektu, svrsni u' pogl~du :nor~lnoga osjecaja. Ono lijepo nas pripmvlja, da nesto, cak pnrodu, volimo bez interesa,; ono uzviSeno da ga visoko cijeriimo cak protiv na8ega (osjetilnog) ·inte;esa. Ono uzviseno moze se opisati ovako: da je predmet (prirode), cvja predodzba odreauje dusu, da se nedostizivost prirode pomislja kao prikaz ideja. . Doslovno uzeto i logicki razmotreno, ideje se ne mogu prikazati. No ako nü svoju empirijsku moc predoCivanja (matemati?o pokusaJ, da se uobraziljom upustimo u to; kako bismo osjetili snagu one is.te moci; kako bismo na taj naCin pobudeno uzb~de­ nje du8e povezali s njl'nim mi:rnim stanjem i k>;ko b1.smo prema tarne bili nadmöcni nad prirodom u seb1 ·~arr;nma? dakle i nad priroclom izvan sebe, uko.Jiko ona mo·ze mmti utjecaja na osjecaj nasega ugodnog stanja. Jer uo.brazilja prema zakomi asocijac;äje Cini nase stanje zadovolJSitva. flzicki zavisnim, ·ali je upravo ona sama prema pnnc1p1ma shematizma rasudne snage (dakle utoliko podvrgnuta slobodi) orude uma i njegovih ideja, ali kao. takvo orude ona je moc da obrani nailu nezavisnost od utjecajä prirode, 'da ono sto je. prema potonjima1 vel,ko, snizi na maleno :i da tako ono· apsolutno-veliko stavi samo u svoje vlastito I (subjektovo) odredenje. Ta ref1eksija Jesteticke ·crasudne snage, da prirodu podigne do primjerenosti umu (samo 2 bez njegova odredenoga pojma), predmet ipak predstavlja

,.

subjektivno-svrsnim cak, s pomocu objektivne neprimjerenosti uobrazilje u njezinu najvecemu prosirenju za um (kao moc ideja).' Ovdjese uopce mora imati na umu to, na sto smo vee gore poclsjetili, da u transcendentalnoj estetici rasudne snagesmije biti govora sama o cistim estemckim sudovima, dak!e' da se ne smiju uzeti primjeri za takve lij'epe ili uzviiiene precJ,mete prirode, koji, pretpostavljaju pojam o nekoj · svrsi, jer bi to onda bila ili teleologijska svrsnost ili pak takva, koja se osniva na ISamim osjetima nekoga predmeta (uütak ili bol), dakle u prvome slucaju ne bi bila esteticka, a u drugome ne prosto formalna svrsnost. Ako · se dakle pogled· na zvjezdana nebo haziva uzvisenim, onda se njegovu·prosudivanju ne smiju napraviti osnovom pojmoVti o svjetovima, koji su. nastanjeni umnim biCii.ma, a one svijetle tocke, kojima je, kako vidimo, ispunjen prastoc iznad nas kaa. njihovim suncima gibanima u krugovima, kojii su za njih vrla svrsishaclna postavljeni, nego prosto kako ·ga vidimo, kao sirak svod, koji obuhvaciJ. sve . I samo pod~ tom predodzbom morama postavi.ti uzvisenost, koju cisti esteticki sud pridaje tarne predmetu. Isto tako pogled na ocean ne onako, kako ga mi. pomisljamo obogaceni svakojakim znanjima (ali koja nisu sadrzana u neposrednome zoru), recimo: prostrano · carstva vodenih bil:a, ,kao 2 velika vodeno blago za isparivanja, koja u zraku stvaraju oblake' za natapanje, zemalja, ili pak i .kao element, kaji doduse rastavlja dijelove svijeta, ali koji unatoc tarne omogucuje najvecu zajednicu izmedu njih, jer sve to daje samo teleologijske sudove. Mi naprotiv, kaa sto to eine. pjesnici, moramo moCi naCi, da je ocean prot?to p;rema onome, sta nam pokazuje 'pogled, recimo: bistrq vodeno zrcalo; koje granici samo s nebom, kad je miran, üok je naprotiv bezdan, koji prijeti, da ce progutati sve, kad je nemiran, ali da j.e unatoe tarne uzvisen. To isto valja reci o uzvisenome i lijepome kod ljudskoga lika, gdje se na pojmpve svrhe, cemu sluze svi ti njegovi udovi, ne. obaziremo 'kao na odredbene razlog.e suda i gdje slaga~ju s onim pojmovima svrhe ne smijemo dopustiti, da uijece na nas (onda 1)

2. izd.: ))prvima~' 2) 1. i. 2. izd.: »ali« (doch)

' 1) 1._ i

, 2)

Ova je reCenica prevedena prema Erdmannu. >>kao« manjka·iu 1. i 2. izd.

109 108 ~----c·

.. ~

~-----·--. ·~

· - - - ... -~ ------~~---

-~ ------· ~-~~---- ~~--~-~------ -~~----- ~~~~---~~-~~----·~~~-----..~~~~~~-- I

ne vise cisti) esteticki sud, premda je dakako to, da onima ne protivurijece, nuzdan uvjet i estetickoga svidanja. _Esteticka je svrsnost zakonitos,t rasudne snage u nJenoJ slobocl.i. Svidanje predmeta ziwisi od odnosa, u koji hocemo da postavimo uobrazilju; samo Sto ona sama za sebe o~r­ zava dusu U: slobodnu zanimanju. Alm napmtw nesto drugo, bilo osjetilni osjet ili razumski pojam, odredi sud, onda je on dodliSe zakonit, ali nije sud slobodne rasudne snage. - . . . . . . . . ., Ako se dakle govm-i o intelektualnoJ ljepotl 1 uzVlsenosti, o:llda prvo ti izraz~ nisu posve is~ravni,. jer ,~~ to esteticki nacini predomvanja, koji se ne b1 mogh nac1 u nama, kacLbismo mi bili samo eiste inteligencije (ili kad bismo se i u mislima postavili' u taj kvalitet); drugo, pren;da sn obje kao predmeti intelektuahloga (morahlog) sV1danJa doduse utoliko sjedinjive s onim esteticnim,. ukoliko se ne osnivaju na ihteresu, ipak ih je tesko sjediniti s on_im estetiCnim u tome, j~T treba da proi:Zvedu mteres,. ~~'Jl se, ako prikaz treba, da se slaze sa svidanjem'u estetlckome ~~o­ sudivanju, nj-emu nikada ne bi mogao dogodlt) drukc1Je ' nego samo s pomocu osjetilnoga interesa, koji s tlme povezujemo u prikazu, ali to je ria ustrb intelektualnoj svrsno-sti, pa je oneCiscuje. . . · . · . Predmet cistoga i bezuvjetnoga mtelektuahlog SVlU~ nja jest moralni zakon u svojoj mocykoj': on u nama vrs1. iznad svih i svakoga pokretala duse, koJa mu prethode. Kako se pak ta moc pokazuje estetiCki samo s pon;:oc_u zrtvovanja (a to je otimanje, prem~a u svrhu _;mutras:"Je slobode, protiv cega se u nama otknva_ nedokuclVa dubma te nadosjetilne moci s njenim posljedlCama, kOJe se protefu u nedogled), zato je svidanje s esteticke strane (u pogledu osjetihlosti) negrutivno, t. j. protly. ovoga mtetesa, ali razmotreno s inte1ektualne strane poZltivno 1 skopcano s neloim interesom. Iz toga slijedi, da se ono intelektualno, S'4TIO po sebi svrsno (moralno-) do?ro, pros:ucteno esteticki mora predociti ne toliko kao hJepo, koliko naprotlV kao {,_zviseno tako .da pol:)uduje vise osjecaj stovanja (koje 'prezi:re podr~zaj). nego lj'ubavi i · prisne s~lonosti,. jer se . ljudska priroda ne slaze -sama od sebe s omm dobl'lm, ne-

u

1) Prevedeno prema Vodänderu, koji mjesto })versetzen>U svemu«. ...:_ ·i 2)-u hrvatskome »umjetnost« dolazi do >>umjeti«, dok je u.njel. maCkome. rijeC. »Kunst« postala od glagola »können« (moCi). - Prev. 3 ) U naSemu se jeziku takva umijeCa n~zivaj_u »v.ieStinania«. -

Prev.

(

143

___ _!

da je u svima slobodnim umjetnostima .ipak potr~bno nesto prisilno ili, kako se to naziva, neki mehanizam, bez kcijega duh, koji u umjetnosti mora biti slobodan i koji jedino ozivljava djelo, ne bi imao.nikq.kvoga tijela, pa bi se raspli>nuo, to .iü]e neuputrlo da se spomene (na pr. u pjesnistvu· jezicna ispravnost i qogatstvo, isto tako prozodija i mjera slogova), jer neki odgojitelji misle, da ce neku · slobodnu umjetnost najbolje unapredivati, ako joj oduzmu svaku stegu, pretvarajuci je od Tada u prostu igru.

::,i

§ 44.

0

LIJEPOJ UMJETNOSTI

Niti qpstoji znanost o lijepome, nego samo kritika, · niti opstoji lijepa zrianost, nego samo lijepa umjetnost. · Sto .se naime tice prve, u njoj bi znanstveno, t. j. doka" zima valjalq rijesiti, da li sto treba smatrati lijepjm ili ne; dakle sud o ljepoti, ako bi pripadao znanosti, ne bi bio. ·sud ukusa. S'to se tice ilruge, toje zn:anost, koja·kao takva treba da bude lijepa, besmislica. Jerkad bi se u njoj pitalo za: ,.azl6ge i dokaze, onda bi covjeka 'otpravili ukusnim izrekama (bon-mots). - Sto je dalo pn6j savrsenosti zahtijeva mnogo znanja, na pr. pozna-. vailje starih jezika, naCitan0st, Sto se tiCe autora, koji vaZe kao klasici, povijest, poznavanje starina i t. d. Stoga. su se .zbog zamjenjivanja rijeci same te historijske znanosti ·D_azivale' Üjepi~ ·ziianostima; jer saCinjavajU nU:Znu' PTi- · pravu i podlogu za lijepu umjetnost, a dijelom i stoga, sto se pod njiina 'razumijevalo i poznavanje produkata lijepe umjetnosti (rjeCi'tost i pjesnistvo). A~o umjetnost, primjerena spoznaji nekoga moguceg predmeta, samo. vrsi potrebne .eine, da ga napra'li zbilj" · skim, onda je ona mehanicka, ali ako joj je neposredna namjera osjec.aj ugode, onda se ona zove esteticka.umjet~ nost. Ova je ili ugodna ili lijepa umjetnost. Ona je ugodna,

144

j~.·;_j.:l·

ako je njezina svrha, 'da ugoda prati predodzbe kao zgoljni osjecaji, a lijepa, ako je njezina svrha, da kao nacini spoznaje prati predodzbe. Ugodne su umjetnosti one, za kojima se tezi samo zbog ~zitka; takve. su sve one drazi, koje mogu zabavljati dru8tvo kod stola; kao zabavno pripovijedanje, dovodenje druStva u slobodnu i zivahnu. razgovorljivost, razveseljavanje dru8tva salom i smijehom za izvjestan ton veselja, gdje se, kako se kaze, stosta moze brbljati i gdje nitko za ono, sto govori, ne ce da bude odgovoran, jer je postavljep.o samo za momentanu zabavu, a ne kao trajna grada za · razmisljanje ili ponavljanje. (Ovamo pripada i nacin, kako je stol namjesten za uzivanje, ili. eak kod velikih gozbi glazba; cudna stvar, koja samo kao ugodan sum treba da podrzava raspol.oZenje duilä u veselosti ti da potpomaZe slobodnu razgovorljivost jednoga susjeda s drugim, a da nitko ni najmanju paZn:ju ne obraca kompoziciji.) Ovamo pripadaju nadalje sve igre, koje nemaju nikakvoga drugog interesa, nego da vrijeme neprimjetljivo prode. . Lijepa je umjetnost .naprotiv nacin . prikazivanja, koji je sam za sebe svrsan, a premda je bez svrhe, .ipak ona ünapreduje kulturu d1.1sevnih snaga za drustveno pri-· opcivanje. · Opca priopcivost rieke ugode donosi vec sa sobom u svojemu pojmu, da ona nije ugoda uzitka, iz zgoljnoga osjecaja, nego da mora biti iz refleksije. I tako je esteticka umjetnost, kao lijepa umjetnost, takva, koja ima za mjeru refleksivnu rasudnu moc, a ne osjetilni osjecaj.

;j

. ·;l ·_: •_.!l

-~1(::~

'!!)~

···i.''_3

;;}!

~'~ .\

§ 45. LIJEPA UMJETNOST JEST UMJETNOST UTOLIKO, UKOLIKO SE CINI, DA JE 0 NA U JE D N 0 P RI R 0 DA Kod produkta lijepe umjetnosti covj ek mora postati svijestan, da je on umjetnost, a ne priroda; ali ipak se svr8nost u ·njegovoj formi mora ciniti tako slobodna od hotimicnih pravila, kao da je on produkt same prirode. Na tome se osjecaju slobode u igri nase "spoznajne moci, koja ujedno mora biti svrsna, osniva ona ugoda, koja se jedino

_ _ _ _ -~-. _L . -· _;--· . . -__ _ _ _ _ _

·----------14_5_·_

_

_

_~

dade opcenito priopciti, a da se ipak ne osniva na pojmo• vima. Priroda je bila lijepa, ako- je. ujedno slicila umjetnosti; aumjetnost moze se nazvati lijepomsamo onda, ako smo ·mi· svijesni, ·da je ona umjetnost, a priCinja ilani se ipak kao prlroda. ·Mi naime opcenito mozemo reCi, bilo da se tii'e prJc rodne ili umjetnicke· ljepote: !ijepo je ono, iito svida u samome prosudivanju (ne u osjetibnome osjecaju; niti s pomocu pojma). Umjetnost medutim svagda ima odredenu namjeru da nesto prolzvede. No kad pi to bio zgoljan osjecaj (neilto samo subjektivno), koji bi trebao biti popracen ugodöm, onda 'bi se taj produkt •u prosudivanju svidao samo s pomocu osjetilnoga osjecaja. Kad bi namjera bi!a uptavljena mi proizvodenje nekoga odredenog objekta, . o>nda bi se on, ako se umjetnoscu postigne ta namjera, svidao samo. s pomocu pojmova. No u oba slui'aja umjetnost Se nec bi svidala u samome prosudivanju, t. j. ne kao lijepa, nego kao mehanicka umjetnost. Tako se svrsnost u produktu lijepe umjetnosti, premda· je namjerna, ipak niora pricinjati kao nenamjerna, t. j. lijepa .se umjetnost mora smat.rati kao priroda, premda -je coYjek nje svijestan kao umjetnosti._ Kao priroda pak pojavljuje se produkt umjetnosti na taj nacin, sto nalazlmo svu tocnost u slaganju s pravilima, po kojima produkt nioze postati ono, sto or treba da bude; ali bez pedanterilje, kakö ne bi -provirivala skolska forma,l t. j. kako· ne bipokazivao nikakav trag, da je umjetniku lebdjelo pravilo pred ocima i sputavalo njegove dusevne 'Snage.

se

!' ß

§ 46. LIJEPA UMJE.TNOST JE.ST UMJETNOST GENIJ4

Genija!nost je talent (pr'irodni dar), koji umjetnosti pravilo. Ka:ko talent kao prirodena sposobnost umjetnikoya sam pripada prirodi, to bi se covjek mogaci izraziti i ovako: gehija!nost ·je prirodena dusevna _dispozicija ~in­ geniumj, ko_iom priroda daje umjetnosti pravilo. · · d~je

1) ·

1411'

»k;,;tko ne bl provlrivala SkolSka forma« dodatak 2.

iid~

'Kakp god stvar stajata s tom definicijom, i;da li.je prosto proizvoljna, ili da lt je primjerena pojmu, sto ga .jnu, kako je taj prqdukt moguc. 'Tako sebi lijepa uinjetnost ne. moze sama izm.isliti pravilo, prema koje1llu tre1:>a da proizvede S',I'Oj prodlikt: No kako se · ipak , neki produkt bez prethodnoga · pravila 'nikada ne moze zvati iunjetnost, zato priroda u subjektu (i s pomocu raspol}opisati ili znanstveno« doQ.atak 2. -i 3._ izd.

l47

one origina!ne ideje); 4.) da priroda s pop>ocu gem]a ne propisuje pravila znanosti, nego umjetnosti, a i to samo utoliko, uko!iko ova potonja treba da bude lijepa umjetnost.

§ 47. RAZJ ASN JEN JE l POTVRDAGORNJEGA TUMACENJA GENIJA U tome je svatko suglasan, da genijalnost potpuno treba suprotstaviti duhu imitiranja. Kako; je pak ucenje samo imitiranje, to najveca sposobnost, ucenost (kapacitet) kao ucenost, ipak ne moze vaziti kao genija!nost. No ako covjek i sam misli ili pjeva, a ne samo da shvaca, sto su drugi· mislili, stovise, ako stosta cak izumi za umjetnost i znanost, onda ipak ni to nije pravi razlog, da se naziva genijem takva (cesto puta velika) glava (u opreci prema kojoj se ona, koja nikada ne moze viSe, nego samo uciti i imitirati, zove b!una). Jer to se upravo mog!o i nauciti, dakle to ipak !ezi na prirodnome putu istrazivanja i raz~ misljanja prema pravilima, pa se od onoga, sto se s po. mocu marlj1vosti imitirahjem moze steci, ne razlikuje specificno. Tako se sve, sto je Newton izlozio' u svome besmrtnom djelu o principima prirodne filozofije, koliko god je velika glava bila potrebna za to, da takvo sto izumi; moze posve !ijepo nauciti; ali ne moze se nimciti, da se sastavljaju duhovite pjesme, koliko god bili iskorisceni svi propisi za. pjesnicku umjetnost r koliko god bi!i .odlieni njerii uzori. Razlog je taj, sto je Newton sve svoje k,formi« U Kantovu rukopisu sta.ialo je m.iesto »imitiranja ... nasl.iedovanja« - »Nachahmung ... Nachahmung«. Kiesewetter, k6ji ja. obavio korekturu sloga ovoga Kantova djela, izmijenio je prvu. rijeC u »Nachmachungn rupcic, traktira protiv njihove volje sve oko i pokraj sebe, pa ih prisiljava, da ujedno uzivaju, ako hoce da disu; stoga je to i izaslo 1 iz mode.*l Izmedu ldkovnih .umjetnostli dao bih prednost slikarstvu dijelom zato, sto je ono kiow umjetnost crtanja osnov. sVi~a ostalim likovnim umjetnostima, dij'elom zato, Sto ono daleko vise moze· da prodre u regiju ideja, pa moze i polje zrenja primjereno tome pmskiti vise, nego sto je to dopusteno ostalima. 1

(§ 54.) 2

PRIMJEDBA

\

i

l, i

Izmedu Olfloga,_ Sto se svid:a samo u p.rosuelivanju, _i onoga, sto pruza uzitak (sto se svida u osjecaju), bitna Je razlika, kao sto smo to cesto pokazali. Ova pitanje jest nesto, sto se ne moze poput prvoga pretpostaviti kod svakoga. Cini se, da se uzitak (njegov uzrok moze doduse lefutii u jdejama) sastoji uvijek·u nekome osjecaju unapredivanja cielokupnog zivota covjecjega, dakle i dobra tjelesnoga o;jecanja, t. j. u zdravlju, tako da Epiku~, .koji je svaki uzitak prikazivao zapravo kao t]elesno OSJeCanJe, utohko mo.Zda nema nepravo, i da je sa:mo samoga sebe. rdavo shvatio, kad je i>ntelektualno pa cak prakticno svidanje ubrajao u uzitke. Ako imamo pred oCirna posljednju railiku, onda sebi mozemo objasniti kako uzitak samome ·*) Oni, koH su za kuCne poboZnosti preporuCili i pjevanj:. duhovnih pjesama, nisu imali na umu, da su publici takvom b_ucn?m (upravo stoga obiCno farizejskom) poboZnoSCu nametnulF) veli~~ teSkOCu, buduCi da prisiljavaju susjedstvo, da ili takoder pjeva, 1!1 da ostave svoj misaoni · posao. 1) RijeCi u tekstu: ))Osim toga ima glazba . .. izaSlo iz modenamjeru) razveseljava, jer unapreduje osjecaj zdravlja, da li nam se u umskome prosudivanju njegova predmeta svidao taj uzitak ili ne; a taj se +'Zitak moze diCi do afekta, ako mi za sam taj predmet i nemamo .interesa, bar ne takvoga, koji bi bio proporcioniran stupnju potönjega. Mi ih mozemo razdijeliti na igru srei'e, igru tonova i igru misli. Prva zahtijeva intere.s bilo tastine ili sebicnosti, ali koji ni izdaleka nije tako velik kao interes za nacin, kako je sebi nastojimo pribaviti; druga samo mijenu osjei'aja, od kojih svaki ima svoj odnos prema afektu, pa po)?uduje esteticke ideje; trei'a proizlazi prosto iz ·mijene predodzbi u rasudnoj snazi, Cime se doduSe ne proizvodi nika:kva- misao, kojoj bi pripadao neki interes, .ali koja ipak oziyljava dusu .. Kako igre moraju biti zabavne, a da pri tome nije potrebno, da se naCini osnovom zainteresirana na:rlljera, pokazuju sva nasa vecernja drustva, jer se gotovo ni jed>no ne moze zabav~jati bez igre. Ali u to se mijesaju afekti nade, straha, raciosti, srdzbe, ruganja mijenjajuci svaki cas svoju ulogu, pa su tako zivi, da. se cini, da je time podignut cijeli zivotni posao u tijelu kao neka unutrasnja modja, kao sto to dokazuje time pobudena budnost duse, . premda se niSta nije dobilo i naucilo. No kako igra srece nije lijepa igra, mi cemo je ovdje ostaviti po strani. 'Naprotiv su glazba i grada za smijeh dvojake vrste igre s estetickim idejama ili i razumske predodzbe, Cime se na koncu nista ne pomiSlja, a koje samo svojom mijenom, ali ipak zivo mogu razveseljavati. Time one' prilicno jasno d;>ju

!

i

171

_I

spozriati, da je_ ozivljavanje u objema samo tjelesno, premda ga. pobudu]u samo ideje duse, i da osjecaj zdravlja s pomocu grbanJa utrobe, koje korespondira onoj igri, sacinjava cijelu radost veseloga .drustva, koja se hvali kao tako fina i duhovita. · U glazbi ide ta igra od osjeta ti]ela k estetickim idejama (objekata za afekte), od ovih onda opet natrag, ali .SJedinJenom snagom k tijelu. U sali Ckoja isto tako kao i glazba zasluzuje, da se prije ubroj[ u ugüdnu nego lijepu umjetm.ost) zapocinje igr'! od misli, koje sve zajedno, ukoJ]ko sebe osjetilno hoce da izraze, zaposluju i tijelo; a · buduci da .razum u tome prikazu, u kojemu on ne nalazi 00.0 ocekivano, smjesta popusta, zato se djelovanje toga popu8tamja u tijelu osjeca uslijed titraja organä, koji · pospjesuje uspostavu njihove ravnoteze, imajuci blagotvoran utjecaj na zdravlje. · · , . U sv~mu, Sto treba da,5zazove_.Ziv, buraD. smijeh, mora biti nesto besmisleno (u cemu razum po sebi ne-moze naCi svidanja). Smijeh je afekt na osnomL momentane preobrazbe nekoga napetog ocekivanja u nista. Upravo tapreobrazba, koja za razum zacijelo nije radosnit, indirektno ipak na Cas veoma Zivo razveseljava . Prema tome mora se uzrok sastojati u utjecaju predodzbe na tijelo i njegova uzajmic:t:toga djelovanj.a na du8u, i to ne utoliko, ukoliko je p:redodZba objektivno predmet uzitkat (jer kako bi nas prevareno ocekivanje rrtoglo obradovati?), nego samo ukoliko ono kao prosta2 igra predodzbi proizvodi ravnoteZu zivotnih snaga u tijelu. ·· Kad ,tko pripovijeda, kako je neki Indijanac, koji j~ u Surati vidio kod stola nekoga Engleza, kako . otvarä bocu s jakim pivom i kako je sve to pivo, pretvoreno u pjenu, prodiralo iz boce, mnogim usklicima pokazao svoje veliko cudenje, pa da je na pitanje Englezovo: "sto je u tome tako Cudnovato? « _odgovorio: ja Se i ne Cudirri tome, Sto ono izlazi, nego tarne kako ste ga_ mogli strpati u bocu, onda se mi smijemo, pa nan\ to ne prire'auje usrdnu ugodu. Ne zato, Sto mi sehe moZd~ smatramo pametnijima od te ne1) Ovdje u 1. izd. stoje joS ove' rijeCi: »k:ao, recimo, kod nekoga köji je dobio vijest o velikome trgovaCkom dobitku« ' 2 ) »pr'osta« man.ika u 1. izd. · '!

znalice, ili inace zb01; necega svidljivoga, sto bi razum opazio u tome, nego nase je ocekivimje bilo napeto i najednom iscezava u nista: Ili kad nasljednik ri.ekoga bogatog rodaka hoCe da ovome priredi .veoma sve~B.n sprovod, ali se tuZi, · da mu to pravo ne polazi za rukom, jer(kaze on): sto vise novaca dajem svojim naricateljima, da bi cinili sto zalosniji dajam. to veseliji oni postaju, onda cemo se mi glasno nasmijati; a razlog lezi u tome, sto se jedno ocekivanje najednom pretvoril6 u.nista. Valja dobro imati na umu, da se ono ne pretvara u pozitivnu1 opreku ocekivanoga predmeta, - jer to je uvijek nesto, _pa moze cesto da razalosti, - nego da se mora pretvoriti u nista. Jer kad tko u nama pripovijedanjem neke price pobudi veliko ocekivanje, i kad mi na koncu najednom uvidimo njenu neistinu, anda nam to prouzrokuje nesvidanje; kao na pr. prica o ljudima, .koji su od velike jeze za jednu noc osijedili. Ako naprotiv na jednu od takvih prica jedan drugi vragoljan za uzvrat . veoma opsirno ispripovijeda jad nekoga trgovca, koji je, vraeajuci se iz Indije u Evropu, bio prisiljen da u teskoj buri baci u inore sve svoje bogatstvo u robi, zalosteCi se u tolikoj mjeri, da mu je zbog t'oga iste noCi osijedila vlasulja, onda Cemo -se mi nasmij"ati. To nam Cini uZitak, jer svoj vlastiti promasaj jednoga za nas uostalom ravnodusnog predmeta ·ili naprotiv svoju ideju, za kojom idema, jos neko vrijeme bacanio amo-tamo kao kakvu loptu, pa samo mislimo, da smo j~ uhvaüli i da je .cvrsto drzimo. Ovdje to nije otpravljanje ·nekogq lazljivca ili glupaka, koje pobuduje uzitak, jer i za sebe bi ova posljednja s popirimljenom ozbiljnoscu ispripovijedana prica natjerala na veseo smijeh, a onaj uii:itak ol)icno ne bi bio vrijedan paZinje.2 Paznje je vrijedno, da sala u svima takvim slucajevima' mora sadr.Zavati u sebi neSto, Sto .na Cas mo.Ze zavarati. Stoga se duh, kad privid iscezne unista, opet vraca natrag, da se jos jedamput ogleda s tim prividom, pa se on tako napetoscu i popustanjem, koji brzo slijede jedno za drugil,ll, baca amo-tamo i stavlja u kolebanje, koje, buduCi da se skok od onoga sto je, takoreci, napelo zicu, najednom dogodio (ne postepenim pöpustanjem), mora prouzrokovati du8evno uzbudenje i s _njime harmonicnq unutrasnje tje1) 2)

»pozitivnu(< manjka u 1. izd. 1. izd.: »truda«

' I

173.

172

--·····-~--·····

lesno gibanje, koje nehotice traje, pa proizvodi umor, ali pri tome i vedrost (naime djelovanja mocije, koja sluzi zdravlju). · · Ako se naime pretpostavi, da je sa svima nasim mislima ujedno harmonijski skopcano neko gi)janje ;> organima tijela, nolicno organizirani; tzi bi se moralo pretpostaviti, da je sud ukusa zapravo neki skriveni umski sud o savrsenosti, koja je otkrivena na nekoj stvari, i o .odnosu raznolikosti u njoj za neku svrhu, dakle da se samo zbog nejasnbsti, koja je skopcana s tom nasom refleksijom, riaziva estetickim sudom, premda je zapravo teleologijski. U tome slucaju moglo bi se rjesenje antinoinije s pomocu transcendentalnih ideja proglasiti nepotrebnim i niStavnim, pa bi se tako oni sudovi ukusa mogli sjediniti s objektima osjetila ne samo kao pojavama, nego i kao sa stvarima samima po sebi. No kako slabo pomaze i jedna i druga izlika, pokazali smo na vise mjesta u ekspoziciji sudöva ukusa. No ako se riasoj ekspoziciji prizna bar toliko da se zbiva na pravome putu, premda jos nije. u svima dijelovima napravljena dosta jasnom, onda se pokazuju tri ideje:

,j

1. izd.: »ukoliko treba da mogu odrediti svoj objekt{( Kaut: »da« mjesto >ltako da«; kor. Windelband. Kirchmann: »i da se tvrdi, da je svaki zahtjev ... ~icä moze crpsti iz njihova nadosjetilnoga principa (cemu j~s pridölaze osobine brojeva s kojima se dusa igra u glazbi), - lj odusevljenje, koje ga ·je preko iskustvenih pojmova: uzdiglo da ·id,eja, koje su mu se Cinile razja.Snjive samo s pomoCu neke intelektualne zajednice s postanjem svih bica. Nije cudo, sto je iz svoje skole izagnao one, koji nisu bili vjesti mjerstvu, buduci da je ono, sto je Anaksagora zakljucivao na osnovu· .iskustvenih predmeta i njihove svrSne veze, mislio izvesti iz Cistoga zrenja, koje iznutra pripada duhu. Naime u nUZnosti onog.a, Sto j~ svrSno i stvoreno tako, kao da je zi< nasu upotrebu namjerno tako udeseno, ali sto kao .

s

202

da ipak iskonski pripada sustini stvari, a da se ne obazire na nasu upotrebu, lezi upravo razlog velikome divljenju prirodi; ne toliko izvan nas, koliko u nasemu. vlasti tarn umu .. Pri tarne je dakako oprostivo, sto je to div1jenje nerazumijevanjem malo p·omalo nara~lo da zanesenjastva. Ta intelektualna svrsnost, premda je objektivna (ne kao esteticka, subjektivna), dade se ipakprema svojoj mogucnostj kao prosto formalna (ne realna), t. j. kao svrsnost, a da joj ne treba staviti u osnov neku svrhu, dakle bez teleologije, shvatiti posve dobro, ali samo .u opcenitosti. Lik kruznice jest zor, sto ga je um bdredw po nekome principu. Jedinstvo toga principa koji ja hotimicno prihvaCam i kao pojam 6nim osnovom, primijenjen na fonnn zora (prostor), koju takoder nalazim u sebi kao prost l1 predodzbu, i to a priori, cini shvatljivim jedinstvo (llilogih pJ;avila, koja proizlaze iz konstrukcije onoga pojma i koja su u 'raznolikome mogucem pogledu svr8na, a da se toJ svrsnosti ne smije podmetnuti neka svrha ili kakav njezin drugi osnov. S time ne stoji tako, kao kad u ~kupu stvan izvan seb~, koj(je Za,tvoren li izvjesne granice, na pr. u vrtu, nalazim red i pravilnost drveca, cvjetnih lijeha, t_rijemova i t. d .. za koje se ne mogu nadati da cu ih moCi izvesti iz svoga ogranicenja nekoga prostora, koJe sam napravio prema nekome proizvoljnom pravilu, 1 jer su to egzistentne stvari, koje empirijski moraju biti da':e, da b1 se. mogle spoznati, a ne zgoljna, po nekome prmc1pu a priori odredene. predodzba u meni. Stoga je potonja (empirijska) svrsnost kao rea!na zav1sna od poJmaneke svrhe. ( No ·i razlog divljenja nekoj, premda u bitnosti stvari (ukoliko se njihovi pojmovi dadu konstrulrati), zamijecenoj svrsnosti dade se ·uvidjeti veoma dobro, 1 to kao zakonsk1 razlog. Raznolika,pravila, cije jedinstvo (iz jednoga prineipa) pobuduje divljenje, sva su zaje~no sinteticna,_ pa r;e slijede iz pojma objekta na pr. kruzmce, nego nJrma Je potrebno, da taj objekt bude dan u zoru. No to Jedmstvo ·dabiva time privid, kao da empirijski ima ·neki vanJSkl osriov pravila koji je razlicit od nase predodzbene snage, i da je-prem~ tarne slaganj'e _objekta s potrebom pravila, koja je svojstvena razumu, po sebi slucajno, dakle moguce I) Cijela ova relativna :t;eCenlca manjk~ ~ 1. izd;

203

samo s pomoi:u svrhe, koja je izricito upravljena na to. Sada bi nas doduse upravo ta harmonija, budui:i da se, bez obzira na svaku tu svrsnost, ipak ne spoznaje empirijski, nego a priori, sama od sebe trebala dovesti d? . toga, da prostor, cijim je; odredenjen;t (s p_omoi:u uobra.~ÜJe prema nekome pojmu) ObJekt Jedmo bw moguc, lllJe svoJstvo stvar! izvan mene, nego samo naCin predoCivanja u ~en1. Prema tome u lik, koji crtam primjereno nekome po]mu, t. j. u svoj vlastiti nacin predocivanja onoga, sto mi je izvana dano, Sto god .ano bilo, ja unosim svrS:nost?. a n~ po. ucava me on empirijski 1 o njoj, dakle za nJu mJe rm potrebna nikakva posebna svrha izvan mene na objektu. No kako to razmisljanje zahtijeva vei: kriticku upotrebu uma, dakle kako ne moze biti ujedno sadrzano u prosudtvanJu predmeta prema njegovim svojstvima, zato mi ovo ~oto;tie neposredno daje samo sjedinjenje heterogemh pravlla (cak prema onome, Sto imaju neistoyrsno ~a seb1) -l7 J~~nome principu, koji ja ipak a priori spoznaJem kao tstimt b~z nekoga posebnog razloga, koji l~i .izvan _mojega po_Jma :I' uopi:e moje .predodzbe a pnort. Cuaen1e Je spottcanJe duse o nesjedinjivost· neke predodzbe i njome danoga pravlla s principima, koji dusi vei: leze u osnovu, P:> to spottcan]e proizvodi dakle sumnju, da li se i p~_avo Vl~Jelo 1 sudtlo; ali divljenje jest cudenje, koJe se uvt]ek vraca, bez obztra ·na nestanak one sumnje. Prema tome Je ovo potonJe sa·svim prirodno djelovanj1' one opazerre sv~snosti u b~tnostt 2 stvari (kao pojavä), koje' se takoder utohko ne moze pr_ekoravati, budui:i da nam je suglasnost one forme OS]etllnoga zora (koji se zove prostor) s moi:i pojmova (razumom) nerazjaSnjiva ne samo zbog toga, -Sto'je·upravo ov~, a ne jedna dr_uga, nego je povrh toga jos prosirivalacka za dusu da takorei:i naslu6uje fos nesto, sto lezi. izvari osJetilnih predodzbi i u cemu se, premdanama nepoznat, moze na"i posljednji razlog one suglasnosti. Da ga spoznamo to nam doduse takoder nije potrebno, ako se radi samo o formalnoj svrsnosti nasih predodzbi a priori, ali da se i ovdje samo mora pogled baciti van, to ujedno ulijeva udivljenje za predmet, koji nas prisiljava na to. '

'

1) 2)

)

Navikli smo, da se spomenuta svojstva kako geometrijskih oblika, tako zacijelo i brojeva zbog izvjesne, od jednostavnosti njihove konstrukcije neocekivane svrsnosti a priori za svakojaku spoznajnu upotrebu naziva ljepotom, pa se na pr. govori o ovome ili onome lijepom svojstvu kruznice, koje je otkriveno na ovaj ili onaj naCin. No to nije esteticko prosudivanje, s pomocu .kojega nalazimo, da .je ta ljepota svri3na, nije prosudivanje bez pojma koje pokazuje samo. subjektivnu svrsnost u slob«dnoj igri nasih spoznajnih moi:i, nego intelektualn_o prosudivanje prema pojmovima, koje jasno daje spoznati objektivnu svrsnost, t, j. sposobnost za svakojake (u beskonacnost raznolike) svrhe. Prije bi ,se morala nazvati relativnom svrSnoSCu nego ljepotom matematickoga lika. Taj naziv intelektualna ljepota· uopi:e se ne moze opravdano dopustiti, jer bi inace rijec ljepota morala izgubiti svako odredeno znacenje, ili intelektualno svidanje svaku prednost ispreii osjetilnoga. Prije bi se mogla nazvati lijepom demonstracija takvih svojstava, jer se njome razum kao moC pojmova i uobra- · zilja kao moi: prikazivanja tih pojmova osjei:aju a priori ojaCanima (Sto se zajedno s preciznoSCu, koju um unosi, naziva njegovom elegancijom), jer je ·ovdje bar svidanje subjektivno, premda njegov razlog .lezi u pojmovima, budui:i da savrsenost dovodi sa sobom objektivno svidanje.

§ 63. 0 RELATIVNOJ SVRSNOSTI PRIRODE ZA RAZ.LIKU OD UNUTRASN JE.

Iskustvo dovodj nasu rasudnu snagu do pojma objektivne i materijalne svrsnosti. t. j, do pojma neke svrhe prirode samo onda, ako treba prosuditi neki odnos uzroka prema ucinku,* koji smo kadri uvidjeti kao .zakonski. samo na taj nacin, podmei:emo kauzalitetu . sto ideju ucinka .

V

/.

*) BuduCi da u matematici ne moZe biti govora o egzistEmci.ii, nego samo o moguCnosti stvari, naime o zoru, koj i odgovara svojemu pojmu, dakle ne o uzroku i uCinku, zato se prema tome svaka ovd.ie opa.Zena svr.Snost mora smatrati samo kao formalna. a nikada kao Prirodna svrha.

))empirijski« _nema u 1. izd. Prema Erdmannu sing. mjesto pl.

204

205 --

__

-----·-'.__

~I

uzi"oka kao övome samome u osnovu leZeCi uvjet moguCnosti ucinka. To se. moze dogoditi na_dvojak nacin: ili da ucinak neposredno smatramo umjetnickim produktom, ili samo materijalom za umjetnost drugih mogucih prirodnih bica .dakle. ili svrhom ili sredstvom za svrsnit upotrebu drugih uzroka .. Ova p()tonja svrsnost zove se korisnost (za ljude). ili samo probitacnost (za sva1$:o drugo stvorenJe), pa je samo re]ativna, · dok je ona prva unutrasnja. svrsnost prirodnoga bica. · Rij,eke odnose sa sobom na pr. svak.Jjaku zemlju, koja sluzi za rastenje biljaka, talozeCi je katkada usred kopna, a cesto i na svojim uscima. Na mnogim obalama poplava raznosi taj mulj po kopnu ili ga taloZi na njegovim obalama pa ako narocito ljudi pripomognu, da gä oseka opet ne oclnese onda se plodno zemljiste prosiruje, pa tu biljno carstvo dobiva na prostoru,· gdje su prije ribe i skoljkasi imali svoje boraviste. Vecinu prosirivanja kopna na taj naCin izvrSila je- -zacijelo sama- priroda) a time ona) -P~emda polako, i dalje nastavlja.l- Sada se pita, da·li to, buduci da sadrzava korist ia ljude, valja prosudivatl kao svrhu prirode. N aime korisnost za samo bilinsko carstvo: ne moze se uzeti u raCun) jer se naprotiv morsk1m stvorenJIIDa oduzima upravo toliko, koliko je kopno na dobitku. Ili ako dademö primjer o pröbitacnosti izvjesnili prirodnih stvari kao sredstava za druge stvorove (ako se pretpostave kao svrhe2), onda ni jedno tlo nije pogo~nije za omorike od pjescanoga tla. Da1de staro more, PTIJe nego sto se povuklo s kopna, ostavilo je u nasim sjevernim kr~­ jevima toliko pjescanih predjela da su.na tome tlu_, koJ civanja cesto optuzujemo svoje pretke, a h1 se moze pltah, da li je to prastarci talozenje bio cilj pri;ode, ": svrhu .Omorikovih suma, koje su zatim blle moguce. Tohko Je·Jasno, da se, ako se one prihva'te kao svrha prirode, onaj pij_esak . takoder mon\ prihvatiti kao svrha, ali samo kao relatlVna, . za sto je opet bilo sredstvo stara morska obala i njeno po1)- u L izd. poCinje oydje · novi odsjek, koji u 2. poCinje ·sa ))Ili« i t. d. 2) Prema- 1. izd. »svrhe«, dok u 2. i 3. izd. stoji »sredstva«.

206

vlacenje, jer. u nizu medusobno subordiniranih clanove neke svrsne veze mora se jedan srednji clan srilatrati kao 1 svrha (ako i ne .kao krajnja svrha) za koju je njen najblizi uzrok sredstvo. Isto tako, kad je na svijetu jednom trebalo da bude goveda, ovaca, konja i t. d., onda.je na Zemlji moralo biti'i trave, a]j, i solnjace morale su rasti u pje8canim pustihjaina, ako su d>prema« dodatak. -3. i:id.

240

16 I. KA.N'T: »Kritika rasudne snzapÜ\rij~du«;

Erdmann .j:)Qradi

kongr~encije

·

243 .

I

I

ali one se ticu ideja, kojima primjereno u iskustvu ne moze biti dan ni jedan predmet, pa su onda mogle sluZiti samo kao regulativni principi u ispitivanju iskustva. S pojmom prirodne svrhe stoji doduse isto. t~ko,_ sto suma oznacili kaö razliku od drugih mogucih. /

244

-

''

'

Ta slucajnost posve naravno lezi u onome posebnome, koje rasudna snaga treba da svede pod opcenitost razumskih pojmova, jer dnim opCim naiiega (ljudskog) razuma ono posebne nije odredeno, pa je dakle slucajno, na koliko se naCina mogu pojaviti naSemu opaZanju razliCne stvari, koje se ipak slazu u j.ednome zajednickom obiljezju. Nas je razum moc pojmova, t. j. diskurzivan razum, za koji dakako mora biti slucajno, od.kakve je vrste i kako veoma razlicito mora biti ono posebno, sto mu u,prirodi moze biti dano i sto se moze svesti pod njegove pojmove. No kako· je za spoznaju potreban i zor, a kako bi moc potpunogd: spontaniteta zrenj~ bila spoznajna moc, koja bi bila razli-· Cita od osjetilnosti i posve nezavisna od nje, dakle raium u najopCenitijemu smislu, zato sebi moZemo- zamisliti i intuitivan •razum (negativan, na:i_me kao nediskurziVan) 1 , . koj.i ne ide s pomocu pojmova od opcega k posebnome i tako k pojedinome, a za koji ne nalazimo onu slucajnost slaganja prirode u njenim produktima prema posebnim zakoni:rrta s razumorri., koja na:Semu razumu tako oteSCava,

da njenu raznolikost dovede do jed1nstva spoznaje, posao, sto ga nas moze izvrsiti samo s pomocu slaganja prirodnih obiljezja s nasom moci pojmova, koje je vrlo slucajno, sto pak intuitivnome razumu ne treba. Nas razum ima da.kle ·za rasudi:m snagu tu osobinu, da se u spoznaji s pomocu njega onim opCim ne odreduje ono posebno, pa se p.e· moZe. izvesti samo iz · onoga opCega; ali to posebne u raznolikosti prirode ipak treba da se slaze s ortim opcim (s pomocu pojmova i zakona), da bi se moglo supsumirati pod ono opce, koje ,slaganje pod takvim okolnostil'ta mora biti vrlo slucajno, a za rasudnu snagu bez odredenoga principa. ' Da bi se ipak mogla bar pomisljati mogucnost t4kvoga slaganja stvari prirode s rasudnom snagom (koje mi predocuj emo samo kao sl!lcajno, dakle kao moguce samo s pomocu svrhe upravljene na to), moramo sebi ujedno zamisljati jedan drugi razum, u pogledu kojega, a prije svega u pogledu njemu pridane svrhe, moramo sebi .predociti kao nuzno ono slaganje prirodnih zakona sa svojom rasudnom snagom, koje je za naS razu:rf.t rrioguCe samo s pomoCu sredstva za pövezivanje svrh,a. 1)

RijeCi u zagradama dodatak 2. izd.

"'

-~~~-~~--·-1

Nas razum ima naime to svojstvo, da u svojoj spoznaji, na pr. uzroka nekoga produkta, rpnra iCi od ana!iticnoopcega (od pojmova) k po.sebnome (danome empmJsk~m zoru). Pri tarne on u pogledu raznollkosh potonJega msta ne odreduje, nego on to odredenje za rasudn;t snagu mora ocekivati od: .supsumpcije l?IDpirijskoga. zora po~ poJam . (ako je predi:net prirodni produkt) . .No nn se.b1 m.~zemo ~a­ misljati i razum, koji ide k posebnome od stntet,cno~opce­ ga, od cijeloga k dijelovima, jer.nije poput nai'iega disk;-trzivan, nego intuitivan, dakle kOJ1 kao 1 nJego_va predodzba cjeline ne sadrzava u sebi s!ucajnost veze d1Jelova, da b1 omogucio neku odredenu formu cJelme, koJa J€. potrebna nai'iemu razumu, koji mora iCi :Od dijelova kao opcemto pomisljenih osnova k razlicnim mogucim formama kao P~:. · sljedicama, koje treba supsumirati pod nJ':'· Pr>princip njegova prosudivanjano ljudskome razumu upravlja kao regulativnim principom). No Cini se, da isto tako ne pripada ni u prirodnu znanost, kojoj su potrebni ödredivalacki, a ne prosto refleksivni principi, da o prirodnim dj~lovanjima navede objektivne 17 I. KANT: »Kritiika :rasudne sna1ge«

257

j

I I

--~1

razloge. Uisti~u se ni za -teoriju pri;ode ili mehanicko razjasnjenje njenih fenomena s pomocu nJemh dJelatmh uzroka nije nista dobilo time, sto se razmatraJU po medusobnome odnosu svrhä. Pastavljanje svrha prirode kod njenutrasnjoj mogucnosti tih forma ne da]€ mkakvo razJaSn]enJe, a o tome se ~apravo radi u teorijskoj prirodnoj znanostl. Telel.Jlogi]a kao znanost ne pripada dakle nikakvoj doktrini; nego samo kritici, i to kritici jedne pos"ebne SJ?Oznajne moCi, t. j. rasudne snage. Ali ukoliko sadrzava pnncipe·a _pi-iOri, ona mo.Ze i mo.ra navesti·metode; kako se mora .suditi o ·prirodi prema principu krajnjih uzroka. I tako njezina metodologija ima bar riegativ'.'oga:. utjecaja nl' po; stzypak .u teorijskoj prirodnoj znanostl, a 1 Il~ odnos,. koJl ova. moze imati u metafizici prema teologl]l kao nJeTIDJ propedevtici.

§ 80._ 0 NU ZN OME PODREDIV AN JU PRIN-

CIPA MEHANIZMA POD T_ELEOLOGIJSKI U RAZJASNJ"AVANJU NEKE STVARI KAO PRIRODNE.SVRHE Pravo, da se ide ui prosto mehanickim nacinom razjasnjenja svih prirodriih produk\lta, po sebi je posve neograniCeno; ali moC, da se samo tiin~ .izaäe _na kraj, j.est_ prema kakvoci nasega razuma, ukohko an 1ma- posla sa stvarima kao prirodnim produktima, ne samo veoma ograniCena, nego i jasno omedena; naime tako, da Se po jedno-. me principu ras1.1dne snage samo s pomocu·prvoga postupka nista ne moze napraviti za: razjasnjenje drugoga, dakle - da mi prosudivarije takvih produkatau svako doba morarn:o podrediti ujedno teleologijskome principu. Stoga je razboritö, Stovi~e, zaslu.Zno, .da se prirodl?i mehanizam u svrhu razjasnjenja prirodnih produkata sh-

~ prirode; ali uvijek samouvjetovano, naime da on~mije i ima volju 271

__da njoj i samome sebi daje takav svrsni odnos, koji nezavisan od prD;ode sam:sebi moze' biti dovoljan, dakle kraj- nJa svrha, ah koja se ne smije traziti u prii'odL · Da bismo pak pronaSli, u sto kod covjeka imamo da pos:avimo bar onu posljednju svrhu prirode, moramo potrazl!l ,ono, sto priroda moze da izvr,si, da ga pripravi za ono, sto on sam mora-da Cini, da bi bio krajnja svrha,-pa moramo to odvojiti od svih Bvrha, Cija se mogucnost osniva na stvarima,. koje se smiju ocekivati samo od prirode. Od po, tonje je vrste blazenstvo na Zemlji, pod kojim se razumijeva skup svih covjecjih svrha, koje su moguce s pomocu p;irode izvan njega i u njemu: To je niaterija svih njegovlh svrha na Zemlji, koja ga, ako je napravi cije)m;n svojorn svrhm_n, cini nesposobnim da svojoj vlastitoj egzistenClJl postav1 kraJnju svrhu i da je uskladi s njome. Od svih njegovih svrha u prirodi preostaje prema tome samo for- !halni, subjektivni uvjet, naime sposobnost: sebi samome uopce postavljati svrhe i prirQdu (u svojemu odredivanju svrha nez~v1sno od nje), primjereno _maksimama svojih svrl!a ":~pce, upotrebljavati kao sredstvo, sto priroda mqze da1zvrs1 u pogledu krajnje svrhe, kojalezi}zvan nje, 'i sto se dakle moze smatrati njenom posljednjom svrhom. Proizvodenje sposobnosti nekoga umnog bica za hotimicne svrhe uopce (dakle u !ljegovoj slobodi) jest kultura. Prema ~ome moze samo kultura biti posljednja svrha, za koju ,1mamo uzr?ka da je pridajemo prirodi u pogledu !judskoga roda -(ne UJegovo vlastito blazenstvo na Zemlji ili cak da bude sa!I],o najodlicnije orude da osnuje red isuglasnost. u bezumnoj prirodi izvan sebe). . No nije svaka kultura dovoljna za tu posljednju -svrhu j)rir?de. Kultura spretnosti jest dakako najodlicniji subjektlvm ':':'Jet sposobnosti .za unaprediva!lje svrha uopce, ali 1pak mJe. d?v_olJna, da unapreduje volju' u odredivanju i . 1zboru UJe~Imh svrha, koji bitno pripada cijelome opsegu spo~obnosh zasvrhe. PotO'llji uvjet sposobnosti, koji bi se mogao ,:razvati kulturom stege (disciplina), jest negativan, a sastOJl se u o~lobadanju volje od despotizma pozuda, koje nas, vezan'e na rzvjesne prirodne stvari, Cine nesposobnima da sami bi:r;amo, buduci da dopustamo, da nam nagoni sluz~

kao o]!:ovi, koje nam je priroda dala umjesto rukovodä,' da ne bismo zanemarili,ili cak povrijedili odredenje zivotinjstva u sebi, ·dok smo ipak dosta slöbodni, da ih ·stegnenio ili popustima, da ih produzimo ili skratimo, kako to zahtijevaju svl'he uma.2 Spretnost se u ljudskonie rodu moze razviti samo s pomocu nejednakosti medu ljudima, jer najveci broj radi za pottehe .Zivota, tako reCi, niehaniCki, a da im za to nije osobito potrebna neka L\mjetnost, brinuci se za ugodnost i dokolicu drugih, koji obraduju manje nuzne dijelove kulture, znanost i umjetn\)st, pa ih ovi dr:Ze u stanju pritiska, gorka rada i neznatna 'uzivanja, na koju se klasu malopomalo ipak takoder prosiruje stosta od kuiture visih. Muke medutim u njezinu napredovanju (cija se visina, kad sklonost prema nepotrebnome vec pocinje biti na ustrb potrebnome, zove luksuz) rasfu na objema stranama s jednakom moci, na jednoj zbog tudega 'nasilja, na drugoj zbog unutrasnje neddstatnosti, ali sjajna. je nevolja ipak skopcana s razvojem prirodnih dispozicija u ljudskome' rodu, a svrha säme prirode,,ako i nije riasa svrha, ipak se postizava. Formalni uvjet, pod kojim priroqa jedino moze postici svoju konacnu namjeru, jest ono uredenje ljudi medu sobom, gd:f~ se zakidanju uzajamno izmjenicno protivu~ rjecne slobode suprotstavlja ·zakonska sila u cjelini, koja se Zove graäansko druStvo, jer se ,samo u njemu moZe izvrsiti najveci razvoj prirodnih dispozicija. Za nj bi meduc tim, .sve kad bi ljudi bi-li dosta mudri da ga pronadu i da se voljno podvrgavaju njegovoj sili, bila potrebna jos kozmopolitska cjelina, t. j. sisteni svih drzava, ko]ima prijeti opasnost, da ce stetno djelovati jedna na drugu: u ne~ dostatku toga sistema i kraj iapreke, koju castohleplje, zeJja za gospodarenjem i gramzljivost, · narocito kod. onih, koji imaju vlast u rukama, suprotstavljaju cak i mogucnosti takvoga nacrta, neizbjeziv je rat (u kojemu se drzave dijelom raspadaju i cijepaju na manje, dijelom pak jedna drzava pripaja sebi druge manje, nastojeci, da stvori vecu cjelinu). Kao sto je nenamjeran (neobuzdanim strastima potakn.ut) pokusaj ljudi, tako je on ipak duboko skriven, 1) 1. izd.: »samo mjesto rukovodä« · :!) E:r;dmann: l>prirode« \

272

18 I. KANT: »Kriti·ka rasudne sria_ge«

---~---· -----~-·-·-·-

273

!

I

Ii

I I

mozda 1 namjeran pokusaj najvise mudrosti, da bar pri- · pravi, ako vec ne da osnuje zakonitost sa slobodom drzava · i na- taj nacin jedinstvo njihova moralno osnovanoga sistema, pa j~ bez obzira na· najstrasnije nevolje, koje namece ljudskome rodu, a mozda jos i mnogo vecih; kojirria ga tisti stalna pripravnost na to za vrijeme mira, ipak jedan poti- ,caj .-vise, da do najvisega stupnja razvije sve talente; koji sluie kulturi (umjesto da se nada u mirno stanje ·bla-Zenstva naroda sve vise udaljuje). · Sto .se tice discipline nagnuca, za koja je prirodna dispozicija u. pogledu nase~a odredenja kao.zivotinjskecvrste posve -svrs1shodna, ali koJa veoma otescavaju razvoj covjecanstva, tose i u pogledu ovoga drugogzabtJeva za kulturu pokazuje neka svrsna teznja prirode za izobrazbu, koja nas Cini 'pristupaCniina za. vi.Se svrhe,- nego Stb)h moZe ·dati sa-· ma priroda. Pretega zala, kojima nas obasipa profinjenost ·ukusa do njegova idealiziranja, pa cak i luksuz u znanojtima .kao nekoj hrani za tastinu, zbog nezadovoljiva mnoStva nagnuCa, koja s~ na taj näCin proizvode, ne' da se pOreCi. Medutim se naprotiv ne da osporavati ni cilj prirode, da sve vise smanji surovost i zestinu onih nagnuca, koj;:t pripadaju vise zivotinjstvu u nama i koja se najvise. protive izobrazbi za nase vise odredenje. (nagnucima uZJ.tka); pa da tako napravi' mjesta razvoju covjecanstva. Lijepa umjetnost i znanosti, koje s pomocu ugode, koja se opcenito dade podijeliti, i s pomocu otesanosti iprofinjenosti za drustvo, ako covjeka i he Cine cudoredno boljiin, a ono ipak ugladenijim, veoma mnogo Smi s kojima l>i se sadasnji s pravom morao prosudivati kao najbolji. Na:ime bez toga savrsenog poznav(lnja djelovanja ne mogu zakljuciti niikakav odredeni pojam o najvi~emu uzrok.u, koji se mOZe 1naCi samo u pojmu iriteligencije, koja je u svakome pogledu beskonacna, t. j. u pojmu. bozanstva, pa· ne mogu da stvorim podlogu neke teolo~ije. Dakle kraj svega moguceg prosire!lja fizicke teleolo- , .. '

.

,gije zacijelo mo.Zemo prema go:r::e navedenOme naCelu reCi, pa mi prirodu u njenim svrsnimUredbama, koje smo upo-

znali, moze!llo pomisljati samo kitO produkt razuma; kojemu je ona po(lvrgnuta. No da li je taj razuni u pog)edu njene cjeline i proizvodenja te cjeline imaö jos neku krajnju svrhu (koja onda ne bi lezala. u prirodi osjetilnog(l svijeta), to nam teorijsko istraZivanj\' prirode nikada ne moze razjasnitL Naprotiv ostaje kraj svega njezina poznavanja nerijeseno, da li je onaj najvis\ uzrok uopce prema nekoj kfajnjof svrsi njezin praosnov, a ne naprotiv· s poinoCu razuma, kdji je odreden ocf zgoljile nuznosti njegoye prirode za proizvodenje izvjesnih, forma (prema.analogiji s· onim,_ sto kod zivotinja·nazivamo umjetnickim instinktom);. - a da nije potrebno, da joj se zato pridaje muarost, jos manje pak najvisa mudrast povezaria sa svim drugim svojstvima, koja se zahtijevajU za savrsenost njezina-produkta. : Tako je fizikoteoiogija rdavo 'shvacena fizicka teleologija, upcitrebljiva samo kao priprava (propedevtika) za tE!ologiju, r sam·o ·pridolazenjem jednoga drukCijeg principa, na koji 'ße moZe osloniti, ona je dovoljna za--.tu narrijeru, ali nij e sama po sebi, kao sto to hoce da oznaci nje'iino ime. -

§,86.

o' ETIKOTEOLOGIJI · Sud je to, kojega se ne moze rijesiti cak ni najol>icniji razum, kad razmislja o bitku stvari na svijetu i egzistenciji samoija svijeta, n~ime da ni za sto ne bi: opstojale _sve ·te

282

raznolike tvorevine, ·,koliko im god umjetno uredenje l>ilo_ veliko i koliko se god svrsno odnosile jedna prema drugoj, stovise, cak ni cjelina tolikih njihovih sistema, koje mi neispravno naz_ivamo svjetovima, kad. na njima ne bi bilo ljudi (razumnih bica uopce), t. j. da bi •bez covjeka cijelo stvaranje bilo zgoljna pustinja, uzaludno i · bez krajnje - svrhe. ·No nije· ni njegova moc spoznavanja (teorijski uin) ono, s obzirom na sto bitak svega ostaloga na svijetu·tek · dobiva svoju vrijednost, mozda zato, da bi opstojao netko, koji bi mogao· promatrati ta:jsvijet. Ako mu naime to promatranje svijeta predocuje ipak samo stvari bez krajnje . svrhe, onda- iz toga, sto · se taj svijet spoznaje, ne moze proizaci neka vrijednost za njegov bitak, pa se vec, mora pretpostaviti neka njegova krajnja svrha, u pogl\'dU kojesämo, promatranje svijeta ima neku vrijednost. Isto tako nije osje-Caj -ugode i njeztne _sume ono, s ·Obzirom na _Sto mi-neku krajnju svrhu stvaranja pomisljamo k:ao danu, t. · j. nije to dobrobit, uzitak (bilo da je tjelesni ili dusevni), jednom rijeCju blci.Zens~vo, po kojemu cijehimo onu ._apsoluthu vrijednost. Jer da covj~k, posto j.ednom opstoji,. blazenstvo sam cini krajnjom svrhom, to ne daje ni:kakav pojam, ,zasto je OJ+ uopce ovdje Lkakvu vrijednost on. sam i_ma, da mu· njegovu egziSt~p.ci']u napravi ligodnom.-·Otn. se. dakle mora vec pretpostaviti kao krajnja svrha stvaranjai! da l>i se imao ·neki umski razlog, zastb priroda mora biti u skladu ·s njegovim blazenstvom, .ako se ona razmatra kao apsoluina ejelina prema prindpihla svrha. - Prema tome je to samo'moc zudnje, ali ne ona, koja ga cini zavisnim od prirode (po osjetilnim nagonima), dakle ne ono, u pogledu cega se vrijednost njegova bitka osniva na onome, sto oh prima { uziva, nego je to ona vrijednost,. koju samo on moze dati samome sebi. Ta se vrijednost sastoji u-. tome, sto on radi, kako.i po kojim-principima djeluje, ne kao prirodni Clan, nego u slobodi svoje moci zudnje, t. j. dobra je volja ono,- uslijed koje njegov bitak jedino moze imati apsolutnu vrijednost, a bitak svijeta s ol>zirom na to neku · krajnju svrhu.

S time se takoder potpuno slaze najobicniji sud zdrac voga ljudskoga uma, naime da covjek _samo kao moralno bice·moze biti·krajnja svrha stvaranj'a, a:ko se prosudivanje upravi samo na:.to pitanje i ako se dade povoda, da se pokusa ·to prosudivanje. Sto koristi, reci ce se, sto ovaj

283

I i

i i I

covjek ima toliko talenta, sto je. njime cak veoma -djelatan i sto na taj nacin vrsi koristan utjecaj na zajednicu i 'sto dakle kako u odnosu prema svojim okolnostima srece, tako i prema koristi drugih ima veliku vrijednost, ako u njega nema dobre volje?; Prezira je vrijedan objekt, ako ga ra?matramo prema njegovoj unutrasnjosti; a ako stvaranje uopce ne bi imalo biti bez krajnje svrhe, onda on, köji kao covjek takoaer pripadli tome stvaranju, kao raav covjek u svijetu pod moralnim zakonima mora prema njima izgu~ biti svoju subjektivnu svrhu (blazenstvo) kao jedini uvjet, pod kojim njegova egzistencija moze·da opstoji zajedno s krajnjom svThom. , . '. ' .· . Ako dakle u svijetu nalazimo svrsne uredbe -. i ako svrl)e; koje su to samo uvjetno, podred1fjemo nekoj neuvjetovanoj najvisoj, t. j. krajnjoj svrsi, kao sto to neininovno zahtijeva um, onda se u prvome redu lako vidi, da u tDme slucaju nije govor o nekoj svrsi prirode (unutar nje); ukoliko ona egzistira, nego o svrsi njezine egziste>ncije sa svim njenim uredenjima, dakle o posljednjoj svrsi stvaranja, a u njoj. zapravo i o najvisemu uvjetu, pod kojim jedino moze da opstoji .neka krajnja svrha (t; j. odFedbeni princip nekoga najviseg raz,.uma za proizvodenje hicä svijeta). . Kako ini dakle covjeka samo kao moralno. bice priznajemo za svrhu stvaranja, to mi prvo imamo neki princip, u najmanju ruku glayni uvjet, da svijet smatramo !lrema svrhama suvislom cjelinom i sistemom krajnjih svr-. ha prema· nekome razumnom uzroku svijeta, koji nam je odnos nuzdan prema kakvoCi nasega uma, imamo poglavito princip, da zamisljamo prirodu i svojstva toga prvog uzroka kao na'jvisega osnova-. u carstvu svrha i da . tako _odredimo njegov pojam. .To nije bila kadra fizicka teleologija, koja je. mogla postici samo __ neodreaene i upravo -zato kako za teorijsku, tako i za prakticnu upotrebu nepodesne pojmove o njemu. · · /

Na osnovu toga tako odreaenoga principa· kauzalitetaprabica morat cemo ga zamisljati ne samo kao inteligenci-ju i zakonodavnoga za prirodu, nego i kao zakonodavnoga poglavara u rrlora!nome carstvu svrha. U pogledu ntijvisega, samo pod njegovim gospodstvom mogucega dobra _ · naime egzistencije umnih bica pod moralnim zakonima:. 284

zainisljat cemo to prabiCe-kao sveznajuce, kako mu ni najdublja ·unutrasnjost n,G;trojenosti (koja sacinjava pravu _moralnu vrijednost postupaka umnih bica svijeta) ne bi osia!a skrivena; kao sven:ioguce, kako bi cijelu prirodu moglo' napra\(iti primjerenom toj najvisoj svrsi; kao neiz.m§erno dobro i ujedno pravedno, jer qba ta syojstva (zajedno mudrost) sacinjavaju uvjete kauzaliteta najvisega uzroka, svijeta kao najvisega dobra pod moralnim zakonima; a tako cemo morati zamisljati kod njega jos i sva.ostala transcendentalna syojstva, kao vjecnost, posvudnost i t, d, (jer su dobrota i pravednost moralna svojstva),? koja se pretpostavljaju u pogledu takve krajnje syrhe. - Na takav nacin m6ra!na teleologija nadopunjava nedostatak fizicke, pa osniva tek teologiju, jer bi potonja sama za - sebe, kad ne bi neprimjetno posuaivala iz prve, nego :.ko bi konzekventn:o postupala, mogla osnovati samo neku demano!ogvju, koja nije 'podesna za odreden pojam. Ali princip odnosa svijeta, zbog moralnoga svrsnog odredenja izvjesnih bica u njemu, prema nekome najv'sem uzroku kao bozanstvu ne Cini to sarrlo time, sto nadopunjuje fizicko-teleologijski· argument, postavljajuci dakle nuzno taj argument kao osnov. Naprotiv je on usto i za sebe· dovoljan i _navodi paznju na svrhe prirode i istrazivwnje neshvatljivo velike umjetnosti, koja se krije iza njezinih forma, da idejama, koje pribavlja Cisti prakticni um, dade uzgrednu potvrdu u prirodnim svrhama. Jer pojam o svjetskim bicima pod moralnim zakonima jest princip a priori, po kojemu covjek sebe nuzno mora prosudivati. Da , onaj moralni odrios nadalje, ako uopce opstoji uzrok svijeta, koji djeluje namjerno i koji je upravljen na neku svrhu, isto ta_ko mora hiti uvjet mogucnqsti stvaranja kagom prilikom u istome dusevnom raspolozenju' v1d1 u sk~1pcu duz!losti, koje moze i hoce da zadovolji samo SVOJevolJnom pozrtvovnoscu, onda on u sebi osjeca potreh.U, _da ,na Üij _nacin ujedno slusa nesto zapovjec deno 1 nekoga vrhovnog gospodara. I1i ako se mozda- na n?.:rromisljen nacin ogrijesio o svoju duzl).ost, ali cime on mJe po~tao odgovornim prema ljudima, onda ce strogi sa- _ · moukon u nJemu ipak govoriti jezikom, kao da je to glas nekoga suca~ koJemu bi imao' da· polozi racun. Jednoori _ rijecju:~ njemu je potrebna neka moralna · inteligencija, kako h1 za svrhu, za koju on egzistira imao neko bice koje j~ u skladu s time .njegov uzrok i 'uzrok svijeta. ·D~. se iz tih osjecaja vjestacki izvuku pokretala, to j_e ~zalud­ no, ]er su- neposredno u vezi s najCistijo:rh mo:ralnom nB:strojenoSCu, buduCi da su zahvcilnost, posluSnost_ 'i poniznost Cpodyrgavanje zasluzenoj kaziii} posebna dusevna raspolo~enJa .za duznost; a dusa, koja je sklona prosirivanJu_ svOJ~ morairre nastrojenosti, zamislja sebi ovdje samo svoJevolJrrO nekl predmet, kojega nema u svijetu, da po ~ mogucnosti i prema njemu dokaze svoju duznost. Prema tome je bar moguce, a i razlog za to lezi u moralncime na" · ctfm misl~enja,-_da covjek set>i predoCi cistu moralnu po~ treb1,1 eg~Istenc'J-~ n~koga_ h.lca, p~d koJim nasa cudoredno_st dob1va 1h v1se Jakosh 1h i vec1 opseg (bar prema naSOJ predodzbi), naime jedan nov predmet za ·svoje izvrsa1) Prema ~rd_mannovoj korekturi;' l>kojeiTni bi. ima:onome zakonu kao nepovredivu uvjetu ili pak da se prema njemu napravi opcenitom, pa tako unapredivanje '

-

.

*) Taj moralni argument ne treba da dade objektivno-v.rijedan

dokaz o bitku boga, ne treba da slimnjivcu dokaZe, da ima- bogci, nego da on, aß:o hoCe da misli moralno kohzekventU:o; pretpostavku toga suda mora primiti medu maksime svoga praktiCnog uma. Time talkoder ne treba da je teCeno: za CudorednoSt je nuZno, da se prihvati blaZenstvo u:rrillih biCa' svijeta prinljereno njihovu mbralitetu, nego ono-je usUjed'.nje n,u.Zno.,Prema tome je to subjek'tivno. za mora~na biCa, dovoljcin aigmrfent. 1) . 1) Ova je- bilfeSka dodana te_k 2. iid. .

)

290

19.

291

•

blazenstva u suglasnosti s cudorednoscu cini krajnjom svrhom. Da se ta krajnja svrha, ukoliko je. to (sto se tice prvih) u nasoj moCi,. unapreduje, to nam· se nalaze moralnlm zakonom; posljeclica toga nastojanja moze biti, kakva joj drago. Ispunjavanje duznosti sastoji se u formi ozbiljne volje, ne u s~ednjim uzrocima uspijevanja.__ · · Pretpostavimo dakle, da bi' se covjek' dijelorri potaknut slaboscu svih toliko hvaljenih. spekulativnih argumenata, dijelom mnogim nepravilnostima, koje mu se javljaju u prirodi, i osjetilnome svijetu, uvjerio u naCelo, da nema boga, on bi ipak u svojim vlastitim ocima bio nevaljanac, kad bi zato zakone duznosti smatrao samo kao uobrazene bezvrijedne, neobavezatne i kad bi rijesig d(l ih bez strah~ krsi. Takav bi covjek s onim nacinom misljenja jos i orida, kad bi se kasnije mogaou01jeriti o onome, u sto je isprva sumnjao, ipak jos uvijek ostao nevaljanac, makar on svoju duZnos~, kako se god traZilo, p~ema uCinku izvrSavaO toCno, ali iz straha ili namjere, koja je zeljna nagrade, bez nas.trojenosti, koja postuje duznost. Obratno, ako on nju kao vjernik prema svojoj svijesti iskrenoi nesebicno slusa; pa ako on ipak, kad god 'za pokusaj pretpostavi slucaj', da bi se jednom mogao uvjeriti, da nema boga, odmah pomislja, . da je slobodan od svake cudoredne obaveze, onda rnora da rdavo stoji Samo S U!111,Ürasnjom rnoralnom nastrojenOSCU

jek u zamahu·oko njega, premda je on sam cestit, mirolju·biv i dobrohotan; a cestiti ljudi, koje on osim sehe jos nalazi, ipak ce bez obzira na svu svoju dostojnost, da budu sretni, po prirodi, koja se na to ne obazire, biti podvrgnuti svima zlima nedostatka, bolesti i prerane smrti kao i druge zivotinje ovoga svijeta, pa ce to uvijek i ostatl, dok: ih sve zajedno ne proguta siroki grob (posteni ili neposteni, to je ovdje svejedno), bacajuci rrjih, koji su tu mogli vjerovati, . da su krajnja svrha stvaranja, natrag u zdrijelo besvrsnoga kaosa materije, iz kojega su bili izvuceni. - Dakle svrhu, koju je taj dobronamjemi covjek .u slusanju.. rnoralnih zakona imao i trebao imati pred 0Cima, morao bi nci svaki naCin napustiti kao n'emoguCu,- ili ako bi i u tarne htio ostati privrzen pozivanju svoga. cudorednog unutrasnjeg odredenja i d~iJ!ßtovanje, koje mu cudoredni zakon nepos;edno ulijeva za slusauje, ne oslabi nistavilom jedine, njezmu visokome zahtjevu ,primjerene idealisticke krajnje svrhe,(sto se ne moze'bez stete, koja snalazi moralnu nastrojenost): onda on u prakticnome pogledu, t. j. da bi sebi mogao stvoriti bar pojam o mogucnosti moralno propisane mu krajnje svrhe, mora pretpostaviti bitak nekoga mom!c noq zacetnika svijeta, t. j. boga, a to 'Ü'll ·posve lijepo moze uciniti, buduci da to posebi nije protivurjecno .

u njemu.

Mi dakle mozemo pretpostavfti cestita covjeka (kao recimo Spinozu),' koji smatica, da je duboko m:jeren, da ' nema boga, a ni buducega zivota (jer to u pogledu objekta moraliteta izlazi na isto), kako ceon prosudivati svoje vlastito unutrasnje svrsno odredenje s pomocu moralnoga zakona, koji on djelatno postuje? On od slusanja toga zakona · ne t-raZi za sebe nikakvu korist, ni na ovome nLna dr:ugome ·svijetu,; ne~.ebiCno hoCe da Cini ·saino on6 dobro, za ~to .onaj sveti zakon da~e pravac svima njegovim snagama. No njegovo je nastojanje ograniceno, a od prirode moze doduse ovda-onda ocekivati slucajan pristl!p, ali nikada zakonitu suglasnost sa.svrhom, koja bi suglasnost nastupila prema stahüm pravilima (kao sto jesu i moraju iznutra biti nje-. gove maksime), a_za koju se on osjeCa da je dbavezan i natjeran da je postigne. Prijevara, nasilje i zavist bit ce uvi1)

RijeCi u zagradama- dodatak 2. i 3. izd.'

.!

§'88.

i I

OGRANICENJE YRIJEDNOSTI MORALNOGA DOKAZA Cisti um kao prakticna moc, t. j. kao moc, da slobodnu . upotrebu nasega kauzaliteta odreduje s pomocu ideja (cistih umskih pojmova), ne samd da u moralnome zakonu sadrzava regulativan princip nasih racl.nja, nego daje tiine ujedno i subjektivno-konstitutivan_princip u pojmu nekoga objekta, koji samo um moze pomisljati i koji treba da se. u svijetu napravi zbilj~kim s pomocu nasih radnja prema onome zakonu. Ideja krajnje svrhe u upotrebi slobode prema moralnim zakonima . ima dakle subjektivno-praktican realitet. Mi smo s pomocu uma a priori odredeni da svima snagama unapredujemo dobro svijeta; koje se sastoji u povezanostinajvecega blagost.;_mja umnih svjJtskih bica

\

'

I I

293

~~-~-·---

--

---~---~"""'

-· - · - ·--- . ~,~·- - -

I

s najvisim uvjetom dobra kod njih,L t. j. opcega blazenstva s n_ajiak>pripravno« (bereit) mjesto >>veC« (bereits)-; kor._ Hartenstein. 2) »prema« dodao Erdmann :i) ))privlaCenja« manjka u 1. izd.

297

pretpostaviti neiito, sto sadrliava razlog mogucnostd.praktienoga realiteta, t. j. izvedivosti neke nuzne moralne kraj;nje svrhe.N() to cemo bice prema kakvoci djelovanja, koje oeekujemo od njega, moci pomisljati kao mudro bice, koje · prema maralnim zakonima vlada svijetom, a prema kakvöCi svojih spoznajnih_moci morat cemo ga,pomisljati kao od svijeta razlieit uzrok stvari, da se izrazi samo odnos toga bica, koje nadilazi sve nase spoznajne moci, prema , -objektu nasega praktienog uma, a da mu se zato teorijski ipak ne pridaje jedini nama poinati kauzalit!'t -te vrste, 'naime razum i volja, stovise,_da eak ni u njemu pornislj=:l' kauzalitet_ u pögledu onoga, sto je zq nas krajnja svrha, ne_ mislimo objektivilo razlikovati u samome tom bicu od kauzaliteta u pogledu prirode (i rijezinih svrsnih odredenja uopce), .nego tu razliku mozemo prirniti samo kao subjektivno nuznu za kakvocu svoje _spoznajne moci i vrijednu samo za refleksivnu, a ne za odredivalaeku rasudnu snagu. No ako' se radi o onome, sto je praktieno, onda je jedan. takav reguLatiVni princip (za razboritost ili I]l,Udiost), da se kao svrsi radi primjereno. onome, sto mi· prema kakvoci svojih spoznajnih moci na· izvjestan naein jedino mozemo pomisljati kao moguce, ujedno konstitutivan princip, t. j. praktiono-odredivalaeki, dok upravo taj isti princip ka'o 'princip, da se prosudi mogucnost stvari, niposto nije teo- · rijsko-odredivalaeki (da naime i objektu pripada jedini naein mogucnosti; koji pripada nasoj moci da rnislimo), nego prosto regulativan princip za ·reflekSivnu rasudnu snagu,

PRIMJEDBA

_

Ovaj moralni. dokaz nije mozda novo pronaden dokaz, nego je u svakome slueaju samo novo rastumaeen argument, jer je on vec od najranijega procvata ljudske umske. moci lezao u njoj, pa se u njezinoj daljoj kulturi samo -sve vise razvija. Cim su' ljudi poeeli reflektirati o pravu ;_ nepravu, u doba, kad su jos ravnodusno prelazili preko 'SvrS:Uosti PI'irode, iskoriSCujuCi je, pri Cemu su pomiS]jali samo na tok prirode,pa koji su bili navikli, morao se nemi-· novno pojaviti sud: da na kraju viSe ne lnoze qitisvejedno, da li se neki eovjek vladao eestito ili lazljivo, posteno ili

298

nasilno, sve ako do konca svoga zivota, bar vidljivo, iüje nasao srecu za svoje kreposti ili kaznu za svoja zloeinstva. To je dakle kao da u s~bi razabiraju neki glas, da bi moralo biti drukeije. Prema tome morala je biti skrivena doduse i tamna predodzba o necemu, za sto su se osjec_ali oba,. vezaninia da za üm teZe, s Cime Se_ onakav rezultat nikako ne da .uskladiti ili s Cime oni opet nisu znali sjediniti ono unutrasnje svrsno odredenje svoje duse, kad im .jednom tok svijeta smafrali kao jedini poredak: stvari.- Mogli su oni sebi modus kako se moze izmisliti takva nepravilnost (koja za ljudsk~ dusu lriora biti .daleko strasnija_ nego sl~­ jepi'slueaj, koji se·,J>prosto,« dodatak 2. izd.

2) U 1.. izd.: »Sudenja«. , *) Analogija (u kvalitativnu zn;:tCenju) jest identitet ·odnosa

izlnedu ra:Zlogä i posljedlca (uzroka i uCin"a.ka); ukoliko ga i:nia bez obzira na specifiCnu razliku stvari ili onih svojstava po·sebi, koja sa.drZavaju raz:log sliCnih posljedica (t. j. razmotreno izvan toga odnosa). Tako mi sebi za umjetniCke radnje Zivotinja u poredbi s umjetniCkim ·radnjama ljudi razlog tih. djelovanja kod prvih, koji ne poznajemo, s razlogom sliCnih djelovahja CovjeCjih (uma),

304

~ cemu su-raznovrsne, ne moZemo prema ·analogiji izvesti zakljucak o drugoj, t. j. to obiljezje specificne ·razlike ne.

mozemo prenijeti >na drugu. Tako ja sebi po analogiji sa zakonom jednakosti djelovanja i protivudjelovanja u me~ dusobnome privlacenju i odbijanju tjelesa· mogu zamisliti i zajednistvo Clanova neke zajednice prema pravilima pra,va; ali ona specificna odredenja (materijalno privlacenje i odbija>nje) ne mogu prenijeti na njih i pridavati ih gradanima, kako bi- saCinji, ali u svima slucajevima s pomocu zora, koji im odgovara), jesu (res fa;cti) Cinjenice.* Takve su cinjenice matematicka svojstva velicinä (u geometriji), jer su sppsobna. za prikaz apriori za teorijsku umsku. upoc trebu. Nadalje su stvari ili njihova svojstva, koja se mogu · dokazati s pomocu iskustva (vlastitoga ili tudega iskustva, s pomocu'svjedocanstava), takoder cinjenice. - N'o sto je veoma cudnö, medu cinj!'nicama nalazi se cak jedna umska ideja (koja po sebi nije sposobr:ia za prikaz u zoru, dakleni za teorijski dokaz svoje mogucnosti), a to je ideja slobode. Njezin se realitet kao posebna vrsta kauzaliteta (o kojemu bi pojam u teorijskome pogle4u bio prekoJ:p.jeran) dade do-. kazati s pomocu prakticnih zakona cistoga uma, a prema njirna u zbiljskim radnjama; dakle u iskustvu. - Jedina izmedu svih ideja cistoga uma, ciji je predmet cinjenica i koja se mora ubrojiti u scibilia. 3.) Predmeti, koji se u pogledu du~nosneupotrebe cistoga prakticnog uma ·(bilo kao posljedice ili kao razlozi) a priori moraju pomisljati, ali koji su za njegovu teorijsku upotrebu prekomjerni, samo su stvar vjerovanja: Takva je stvar najvi!ie dobro na svijetu, koje se dade postici sfobodom. Njegov se pojam prema svojemu realitetu ne da dokazati ni u jednome· za nas mogucem iskustvu, dakle ne dovoljno za teorijsku umsku upotrebu, ali ~e upotreba toga pojma s pomocu cistoga prakticnog uma zapovijeda za najbolje moguce postignuce one svrhe,l pa se prema tarne ·mora pretpostaviti kao moguca. To zapovje!}eno djetovanj.e zajedno s jedinim uvjet,ima nje.gove mogucnosti koje mi mozemo pomi!iljati, t. j. s bitkam bozjim i besmrtnoscu duse, stvari su vjerovanja(res fidei), i to jed~noga izmedu *) Ja ovdje, kako mi se Cini s pravom, pi-oSi-rujem pojam ·cinje-nice preko -obiCnoga znaCenja te rijeCi. Nije naime hu:Z.no; StoviSß.- Calt ni zgodno, dci se taj · izraz ograniCi samo na zbiljsko iskustvo,- "' kad je govor o odllosU stvari prema ·riaSim spoznajniin mo6.ima, jer je veC prosto moguCe iskustvo dovoljno, da se o njima govori samo· kao o- predmetima odredenoga naCina spoznavanja. 1) 1. izd.: »·moZe dokazati, 9.li se ipak' zapovi,ieda pi'aktiChim .

Cistim umomnego samo. za prakticnu, na slusanje njenih duznosti upravljenu, cistu umsku spoz,naju, pa ne prosiI;'Uje spekulaciju ili prakticna pravila mudrosti po principu samo)jublja.2 Ako je >najvisi princip svih cudovednih zakona postulat, onda se na taj nacin zajedno s njima ujedno postulira moguenost njihova naj\risega objekta, dakle i , '"') No stvari vjerovanja, zato nisu vjerski Nanci, .ako se~ pod potonjima ·razumijevaju takve stvari vjerovanja, na Cile nas se_ priznavanje (unutraSD.je ili vanjsko) moZe obavezati. dakle' kakve ~ Prirodna teologija _ne sadrZava. J~-,:_ kako Se: kao ·stva:ri vjerovanja (jednako ~injenicama)' ne mogu osnivati na t~orijskim dokazima, zato je to' slobodno smatranje istinom, pa·je samo kao üikvo sjedipjiyo· s morautetom Subjekta. 1) >>i geograftje« dodatak 2. i 3. izd. 2) »ili praktiCna ... samOlj~blja{{ manjka' u .1. izd.

310

uvjet, pod kojim moze:g10 pomisljati tu ri:togucnost. Na taj nacin dakle ne postaje spoznaja poto>njega ni znanje ni !(l!lijenje o bitku i kakvoci tih uvjeta i>ao teorijski naCin spoznavanja, nego samo pretpostavka u prakticnome i usto · zapovj edenome pogledu za moralnu upotrebu nasega uma. · · Kad bismo prividno i mogli na svrhama .prirode, koje -nam fizicka teleologija predocuje u tako obHnoj mjeri, osnovati odrecten pojam:_ o .nek:o:me raZumnom uiroku Svijeta, onda bita_k toga bica ipak ne bi bio ftvar vjerovanja. Jer kako se ono ne prihvaca u svrhu!spunjavanja moje du-. znosti, nego samo za razjasnjenje prir.ode, bilo bi to bice nasemu umu samo najprimjerenije . nilnijenje i hipoteza. No ona teleologija niposto ne dovodi da· nekoga odredenog _ pojrha· o bogu, kojega nalazimo samo u pojmu moralhoga zacetnika svijeta; jer samo on navodi krajnju svrhu, u koju mi sebe·mi>zemo ubrojiti samo utoliko, ukoliko se vladamo :primjereno onome, sto nani moralni -zako>n kao krajnja. svrha 'namece., dakle na sto nas obavezuje. Satno s pomocu odnosa pvema objektu n~se duznosti kao uvjetu mogucnosti, da se postigne njezina krajnja svrha, dobiva dakle pojam o bogu prednost, da u nasemu smatranju istinom vri~ jedi kao stvar Vjerovanja, dok isti taj pojam ipak ne moze svoj objekt napraviti vrijednim kao cinjenicu, jer premda je ntiznost duznosti zacijelo jasna prakticnome umu, ipak · se postig>nuce njegove krajnje svrhe, 'ukoliko ona nije sasvim u nasoj moci, pretpostavlja-samo u svrhu pra:kticne upotrebe uma, dakle p.ije prakticno nuzna onako kab duZnost sa:rp.a.* *) Krajnja _svrha, za koju moralni zakon nalni um, jer bi taj dokazni razlog davao nade, da ce proizvesti teozofiju (tako. bi se naime morala nazvati teorijska spoznaja bozanske prirode i egzistencije bozje, koja bi dostajala za razjasnjenje kakvoce svijeta i ujedno odredenja cudorednih .zakona). Isto bi tako psihologija, kad bi i do.stajala, da se njome dode do spoznaje o besmrtnosti duse, omogucila pneumatologiju, koja bi spekulativnome umu isto tako dobro dosla. No ni jedna o·d njih dviju, koliko bi to bilo drago umiSljenosti zelje za znanjem, ne ispunjavaju zelju uma u pogledu teorije, koja bi se morala osnivati na poznavanju prirode stva:ri. Da 1i pak, prva kao teologija, a druga kao antropologija, obje osnovane >na cudorednome principu, t. j. na principu slobode, dakle primjereno prakticnoj upotrebi, ne ispunjavaju bolje svoju objektivnu krajnju svrhu, tp je drugo pitanje, koje nam ovdje nije potrebno dalje istrazivati. ·. · Fizicko-teJeologijski dokaz ne dostaje medutim za te- ' • ologiju zato, sto u tu svrhu ne daje niti moze dati dovo1jno odreden pojam o prabicu, nego taj se pojam mora uzeti s posve druge · strane, ili se time kao hotimicnim dodatkom · mora nadoknaditi njegov nedostatak. Vi po velikoj svrsnosti prirodnih form!' i njihovih odnosa zakljucujete neki razufllni uzrok svijeta, ali koji stupanj tog.~ razuma? Bez sumnje ne moZete se drznuti: najviSi nioguCi razum, jer za _to bi· se zahtijevalo, da uvidate, da se ne da zamisliti veci razum, nego sto su argumenti, k_oje' ojiazate u svijetu, sto bi znacilo, da sebi samima pridajete sveznanje. Isto tako· zakljucujete po velicini svijeta veoma veliku moc zacetniko. vu,· ali vi Cefe se zadoV:oljiti, da to in~a znaCenja samo komparativno za vasu snagu shvacanja i da vi, buduci da ne spoznajete sve, sto je moguce, da biste to mogli porediti s ve!ic;nom svijeta, ukoliko je vi poznajete, po takvome malnm ·-mjerilu ,ne mnZete izvesti zaCetllikovu svemoC_. i t. d. Na· täj nacin ne dolazite dakle do odredenoga, za teologiju podesnoga. pojma o prabicu, jer se pn moze naCi samo u pojmu totaliteta ·savrSenosti _sjedinjenih s nekim razumom, u cemu vam ne mogu pomoci empirijski podaci. No bez takvoga odredenog pojma takoder ne morete zakljuciti · jedino razumno prabice, ne·go (u bilo koju svrhu) ·mozete 320

ga. sarri~ pretpo~taviti. -

To se doduse posve Jijepo mnze

pr~hvatitr, da VI (buduci da um nista osnovano ne moze

re~I pro~Iv to~a) hotiroice donJego~a svoJstva mozemo spoznati, to niposto nije do:P.ustefo'o,. Jer onda moram odbaciti ;;ve one uvjete, pod koJ:;na Jeclino poznajem _neki razum, dakle predikat, koji sluzl samo za odredenJ e COVJ eka, nikako se ne moze odnoSlh na fo'eki nado~jetilni 1 objekt, pa se prema tarne tako odredemm kauzaht~tom nikako ne moze spoznati, sto je bog .. I tako Je sa sv1ma kategorijama, koje' za spoznaju u · teoriJskome J?O~]edu ne mogu imati nikakvoga znacenja, ako se ne P=JsintetiCka« i :»dipamiCka«, da je. »posredovanj'e« i »prelaZenje« ~ da ju je Karrt i ,zamislio kao mnogoznaCnu, kako bi u- samom procesli- umjetniCkoga stvaranja i doZjvlj:av.anja, upravo u raZJ:iCnim strukturama.i -clubljinama tih -procesa utvrdio »dinamiCko« jedinstvo prirode i slobode, osjeEaja, r.azuma i lJ!!Ila. To stepennvino -posredovanje ide od',.»nezaill:teresiranoga svidanja«, koje u _nama svojim oblikdm pobudllju _ lijepi prirodb.i predmeti i ornamenti, do »sustv:aralaC~oga« doZivljaj.a estetske umj'etnosti kao produkta genija, koji svojom ~ inteligibilnom prirodom stvara )>estetske ideje« i propisuje umjetnosti pravila. »Za prosudivanj'e lij-ep-ih predmeta kao takvih zahtijeva -se ukus, ali za. samu Jijepu urhjetnost .-:-. genij alnost« (§ 48) Ta unutraS'nja gr.adacija~ ·estetskoga :podruCja zahvaCa- i osjeCaj. Od osjeCaja kao »patoloSkOg« ·uzbu-denja emocija se razvija i produhljuje u })raspoloZenje>plodna je dispozicija iz koje _se podiZu sv€ ostale duSevne manifestaci'je. Nema duSevne sposobnosti, koj.a ne bi- zraCila u osjeCajno, kao Sto nema nijedne, koja ne bi imala'svoj korijen u osjeCaju. 1 Ako je Kantu osjeCaj takva -iskonska i j€dinstvena funkcija, tad -bi bilo ·rako shvatljivo, zaSto- je _osjeCaj sinatrao kao »odredbeni razlog(( estetskih sudova. SintetiCka funkcija »raspöloZenja{( 'osnova je sintetiCke funkcije estetsk~ rasudne moCi. Time bi se rijeSila i ona »aiTltinomija(( izmedu intelekta i emocije, kbju u Kantovoj estetici · istiCe V. Basch. Ta· hi se »antinomija((- po njegovu mi-Sljenju mogla rijeSiti samo ovako: ili je osjeCaj prije estetskoga suda, pa tad taj_ sud ne moZe biti opCenit, kako to tr:aZi Kartt, ili je sud prije o.SjeCaja, tad je, doduSe, univerzalan, ali nije viSe estetski sUd - kome je »odredbelli razlog« 'i pred'ikat osjeCaj - nego- je razumski, spoznajni sud.2 RijeSi li se odnos izmedu emocije i -fntelekta tako, kako to Cini Basch, to se Kantova estetika r.aspada u svojoj osn.ovi. Ipak ni u »raspoloZeriju« ne zavrSav:a- unutra:Snja -gradacija estetskog osjeCaja. U doZivljaju je- »UzviSenoga« osjeCaj dubok-oga poStoVanja prema ljudskom »inteligibilnom« odredenju, ·osjeCaj, koji je uzbudeniji i dublji od raspoloZenja i »naliku]e« na mondni osjeCaj. ~ Takvu se razvojnom i dinamiCkom shvc:i.Canju Kantove refleksivne rasudne moCi najviSe pribliZio R. Odebrechts, premda je i njegova interpretacija jednostralla i pollekad nasilna, jer 'i suviS·e ist'i-Ce autonomiju estetskoga PodruCja. Tako · na pr. zamjera Kantu, Sto je umjetnost i-»estetsku i-deju kao imaginativriu predodZbu bez pojlna« odredio kao »simbol«_ id~ja, koje su pojmovi bez zqra. ' Medutim, sve ako· se i prihvati Odebrechtova misao, da osjeCaj kao )>raspoloZenje((, t. j. kao .»estetskOm-idejom ureder::ta i oblikovan.a ·harmonijska -tgr.a razuma i imaginacije(( daje »osje'Cf!j samoga sebe« (Se1bstiefüh~) - -Sto Ce reCi, da je es,tet1 . M. DessOir: Aesthetlik und allgemeine K,till-stw:iJSsenscha:ft, stuttgart, 1923,. str. 40. •· . · 2 _ V. Basch:, Essai criti_que suil' l'esthetique de Kant, li. izd. Paris, 1927., str. 151.-224. __ . ,

3 ·R. Odebrecht: Fo'l'm und Geist. Der Aufstieg deS 'dialektischen Gedankens in K8.nts Ästhetik, Berlin, 1930.

328

329

"-----·-~--··-·· ··~-~-·-····---·····""'

--

ska ideja · jedinstvo »opCega« i }>pojedinaCnoga«, upravo jedinstvo empirij\Skog i inteligtbilnog }>ja« - sve ako se i prihvati ta· misao, ostaje, da po Kantu estetska ideja nije posve autonomna. »OsjeCaj samoga Sebe« rüje -·»zadovoljstvo u sebi«, nego- kao -»simbol« upuCuje u nadstvami,_ inteligibilni svijet »posljednje svrhe«, transcendira prema apsolutu. Umjetnost je po-Kantu sva.ß:ako posebno, relativno autonomno podruCje, koje se zatvara »prema dolje«, prema obj€-~tivnoj stvarnosti, ali se otvara »prema gore«, .prema nadstvamom, inteligibilnom svijetu. UnU.ti-.aSnje jedinstvo rasu-dne moCi upravo je taj »Uspon« iz prirodnog u natprirodno. K\,1.ntova je »kopeTiukovska revolucija« namjesto objektiVne stvarnosti j;>oStavila »objektivnu spoznaJu« stvarilosti: predmeti se naSega iskustva »ravnaju po spoznaji«, t. j. inogu se spoznati i mogu postojati samo po 'zakonima ljudske spoznaje. Na -estetska-m· je ·podruCju ta »revolucija« veC i »nezainteresir:anim svidanjem« radikalnija: estetski \Se predmet kao tvorba umjetniCkoga stvaralaCkog- akta joS' viSe »subjektivira« i. . izolira - lebdi slobodan nad »fenomenalnim« svijetom kao proizvodom te_orijskih moCi. Re'fleksivnä je. rasudna moC prema tarne uistin~ »prelaZerije« iz stVarnOsti u nadstvarnost, iz uvjetn:oga u bezuvjetno, od relativnih ljudskih svrha u »posljednju svrhu«. Sjedinjavanje poj€-dinaCnog, empirljskog ">>ja>stavlja u zagradu« one predm_etne osohine, koje bi u njemu potaknule neke teZnje, strasti i afekte. I kao.da j·e upravo funkc-ija toga nezainteresiranOg svidanja i ljeipote, -da potisne osjetne sklbnosti i v61jne impulse. Lijepo tako otkida covjeka od realnih predmeta '_ koji i nisu lijepi po sebi- i_ >>uzdiZe« ga iznad osjetnoga svijeta u _posebnu est~tsku sferu, u kojo-j postavljamo predmete

334

»Cistom kontemplacijom« (Schopenhauer). Nezainteresir.ano. svidanje nij:e »angaZi:J;ano«, ·nije ·er:otsko, .a jednako nije ·ni emocionalno uZiy-ljavanfe (Ein_fühlrmg) u strukturu i znaCenje lijepoga predmeta. Ljepota se prvobitno otkriva samO }}suhom svidanju«. Kant oStro razlikuje ugodno, dobro i lijepo.. Ugodno je povezano s interesom: pr:?dmet se ·svida, jer draZi na.Sa osjetila, Pa je Stoga Kant ~ prije nego Sto je upoznab Eulerovu teoriju - smatr.ao, da .boje kao jednostavne o.Sjetrte kvalitet,e- nisu l'ijepe nego . sarn-o ugodne. UgodnO zabavlja, a Hjepo uzdiZe. . I »dobro« se svida s interesom, iako s »viS.im«, umnim interesom po svome pojmu. BuduCi da je Kant rasudnu moC postavio izm€du razuma i uma, to je iz ,estetskoga podruCja nu.Zno 'iskljuCio »pojmove« i »ide}e« - -bar u onom smislu, znaCenju i odre:dbama kako -1h formir.a razum j tim. »Dobro« pripada umu, kao Sto pojmovna, nauCna spoznaja pri'prada ·· razumu. _ 1 u tom se :strogom odjeljivanju '»duSevnih ffioCi« i njihovih }>tvorbi« j.asno r.azabire osnovno Kantov::10 shv·aCan:je, da jedfustvo Covjekovo, jedh1:Stvo sv'ih njegovih funkcija nij.e }}od ovoga svi·jeta«, nije u njemu nego izvan nj·ega. - Co~jek j-e zavisno, konaCno biCe, koje beskori.aCno teZi za svojim· jedinstvom, ali ga- ne moZe poStiCi nego samo um-om zamisliti kao regulati vnu ideju. · · . I ugo.dno, _i dobro, i lijepo jednakci su >}subj.ektivno« svrhoviti,.radi se samo o tom,~, kakvim ih osjeCajima pi"'imamo. Ugodno je po Kantu povezano sa }>sklonOstima«, dobro s }}poStovanjem«, .a lijepo s »nagnu~em« (Gunst). Po svojoj je_ kvantiteti estetsko svidanje }>'opCe'nito«, ali bez pojmova. Kako je svidanje po kvaliteti >}nezainteresirano«, t. j. iskljuCuje svaku pojedinaCno-subjektivnu motivaciju estetskog suda, to se takav sUd i ne osniv·a ·na }>privatnim«, specifiCno individualnim doZivljajim.a, shvaCailjima i sklonostima, nego na onim opCim funkcij.ama, k-oje su z_ajedniCke svim ljudima. Kant razlikuj·e subjektivni »oSj,etni ukus«, koji }zriCe ugodu, od }>reflek.sivnog uk.'11sa«, koji p::roswlwje J.ijepo. Refleksivn'i ukus ·:hije individual-an, svojevoljari - iako je Cesto zamuCen ·i nesvijesnim interesima. Medutim, kako se refleksdvni e.stetski sud !ile üsniv.a na poj .. movima, to on nije »Übjektivno op~enit«, k.ao Sto su nauCni

335

';

sudovi, nego je samo »subjektivno opCenit«, t. j. ~>pripisuje« svima kojiroa se estetski Predmet nezainteresirano svida, da Ce suditi jednako. Premda se, dakle, esrtetsk! osjeCaj ne moZe prenijeÜ na drugog.a, ip.ak se moZe· »pri-opCitisvrhq«, pa se :savrSen pr~'Chnet i n,e moZe p·redoCi:ti 1bez pojma sV~je sVrhe, Sto protivurijeC:i odredbi o· ~Cistoril ukusu«. Nema, . dakle, objektivnoga pravila za ukus: svaki je estetski sud od-reden' -OsjeCajem, koji pobuduje lijep predmet, a· nikako- nje- · - govim poj'mom. . Kant ipaJ;: razlikuje dvije Ij.,pot€': siobodnu (pulchritl)do. vaga) ·,i uvjeto"ai1u ili pridruzenu {pulchritudo adhaerens). 22 KANT:_ ·»Krlti.ka rasudne

336

sn_age~

337

---- --- ---------------------- ----------------

~

--~~-----~-------~-~-~-·~~-

--~-=

Slobodna je ljep6ta ona, koja naprosto iskljuelije .pojmovno odredenje lijepog predmeta. Cvijet je na pr. lijep, iako bota~ niCki o njemu ne znamo niSta. Pa, StoviSe, i botanik se .ne osvrCe na njegÜvu'- »:sVrhurema »nadosjetnoffi· supst:mtu« naSega pojavnog opstanka, »naiik«. je na moralni o~jel:a.j strahopo.; Stov.anj:a. · . · ·

• 'Prirodu prosudujemo kao »objektivno svrhovlttr«; kad ne..; kO~ predm~tu p'l'"idajemro takav »kauzalitet«, kakav- nalazHno·

u -sebi, t: j/ kad neki piedmet prosudujemo »kao da>Urteilskraft«_ Cesto dolazi u razliCnim svezama, na .pr.: »·das -Vermögen. dei Urteilskraf~« _(moC Tasudne snage), »die Urteilskraft ist das Vefmögen«- (r;,1udna snaga jest moC), »die Urteilskraft als VermÜgenVermögen