Josip Kraš - Životni put i revolucionarno delo [PDF]

Zitiervorschau

Biblioteka LEGENDE dobitnik je Povelje »4. jul « — najvećeg društvenog priznanja za doprinos u gajenju revolucionarnih tradicija naših naroda i narodnosti

JOVO POPOVIĆ

JOSIP KRAŠ ŽIVOTNI PUT I REVOLUCIONARNO DELO

Gornji Milanovac, 1982.

Biblioteka LEGENDE, XV kolo ISTAKNUTI REVOLUCIONARI JUGOSLAVIJE

Posljednje godine prošlog stoljeća, 26. marta 1900, u selu siromašnih seljaka i rudara sa sjever­ nih padina Ivanščice, u Vuglovcu, par kilometara jugozapadno od Ivanca, Valentin Kraš, rudar, i Bara rođena Videc, domaćica, dobili su sina Josi­ pa. Kuća je njihova na brdu, uz još nekoliko zgrada, između Vuglovečkog potoka i potoka Bukovec, podno 935 metara visoke Jelenske pećine. To je u sjevernom dijelu 1890 kvadratnih kilome­ tara prostranog Hrvatskog zagorja, i to u onom gornjem toku Bednje, sjeverno od Ivanščice, gdje je u srednjem vijeku prestajalo Zagorje, a počinjala Varaždinska županija. To je područje — s centrom u Ivancu — nazivano Gornjopoljskim kotarom. Stotinjak godina prije rođenja Josipa Kraša, i Va­ raždinska županija, zona brežuljkastog reljefa, sit­ nog i rasutog posjeda i neobično velike naseljeno­ sti, postupno se počinje nazivati Hrvatskim zagor­ jem. Poslije ukidanja kmetstva, što je doživio djed Josipa Kraša, »tijesno« Zagorje — najgušće naseljeno područje Hrvatske, seljački posjed se sve brže usitnjava. U Vuglovcu, kao i u Titovom Kumrovcu, nije bilo porodice koja se mogla pre­ hraniti od malih prihoda s rasutog i sitnog pos­ jeda. Na jedan kvadratni kilometar obradive povr­ šine dolazilo je i preko 300 stanovnika. Zbog toga je Zagorje u vrijeme mladosti Josipovog oca Va­ lentina najjače emigraciono žarište Hrvatske. Od 1869, kad je djed Josipa Kraša dobio prvo dijete, do pedesetih godina ovog stoljeća, stanovništvo Zagorja se povećalo za 108.665. U tom osamdesetogodišnjem razdoblju iselilo se 150.000 stanov­ nika. Kraševi iz ivanečkog Vuglovca — dva brata s ocem i majkom, i svaki brat s po četvoro djece — stanovali su u zajedničkoj drvenoj kući. Tri pro­ storije — četrdesetak kvadratnih metara. Posjed 7

im je bio manji od tri hektara. Uoči Josipovog ro­ đenja filoksera im je uništila vinovu lozu. Vino­ gradi su tek kasnije obnovljeni regeneracijom na američkoj podlozi. Valentin i njegov brat su od mladosti kopali ivanički mrki ugalj. U svojim sjećanjima o Krašu, Karlo Mrazović, opisujući ga, piše kako mu je govorio: — Prije nego što sam kao trinaestogodišnjak pošao u Varaždin da izučim pekarski zanat, eno tamo — pokazao mi je kroz rešetke lepoglavskog zatvora na vrh Ivanščice — na vrh one planine penjao bih se svakog dana da donesem majci drva... Prvi svjetski rat je za njega bio »rat« s neko­ liko gazda, kod kojih je izučavao pekarski zanat. Kad su počeli pucati šavovi habsburške monarhi­ je, 1918. godine, već je kalfa kod pekarice Narančić — u Banovoj Jarugi, u Moslavini. I već je pro­ šao vatreno krštenje u redovima hrvatsko-slavonske socijaldemokracije. Slom Austro-ugarske Mo­ narhije i sve snažniji odjeci Lenjinovog oktobra bude nade kod gladnog naroda da će konačno granuti jutro slobode i pravde. Rasulo habsburške monarhije počelo je u septembru 1918. U Zagrebu je 8. oktobra stvoreno Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba. U to Vijeće su, uz buržoaske pred­ stavnike, ušli i neki iz vodstva hrvatsko-slavonske socijalne demokracije. Vijeće je 29. novembra ob­ javilo izjašnjenje o izlasku jugoslovenskih zemalja iz Austro-Ugarske. U svim nacionalnim područjima bivše monarhije organizirane su nacionalne vlade. Istovremeno, s organizacijom buržoazije, ras­ tu i revolucionarna nadanja osnovnih radnih slo­ jeva društva. U mnogim mjestima uspostavljene su »satnije crvene garde«. U Kraševom zavičaju bile su u novembru 1918. godine formirane četiri takve satnije. Sve su učestalije vojne pobune. Mje­ sni odbor Narodnog vijeća u Lepoglavi pisao je Narodnom vijeću SHS u Zagrebu 22. novembra 1918: »Dne 2. t. mj. poslao je bilježnik općine Bednja prijavu kotarskoj oblasti u Ivancu, da se za 3. t. mj. u Bednji sprema opći ustanak, da su na­ kanili ubiti njega, župnika Kropeka, upravitelja dobara grofa Draškovića itd. Pošto je kazniona kroz cijelo vrijeme rata opskrbljavala narod općine Bednja, jer su se tamošnji općinski činovnici pokazali 8

apsolutno nesposobnima i indolentnima, pohitao je ravnatelj kaznione dr. Saban u nedelju dne 3. o. mj. među narod u Bednji, te mu je poslije mise protumačio zbivše se događaje i upućivao ga na mir i poredak. Izaslanik narodne vojske nadporučnik Kukuljević pozvao je narod da se prijavi u narodnu vojsku odnosno u narodnu gardu. Međutim je u općini Ivanec djelovanjem šu­ marskog nadzornika Gaše Vaca i drugih elemena­ ta nastalo komešanje i prigovori protiv osnutka drugih kojih odbora izim onog u Ivancu. Vijest N.V. iz Zagreba da će doći zeleni kader i razoriti kaznionu prodrla je, osobito među mla­ đim vojnicima, koji su se iz ruskog zarobljeništva vratili, misao, da bi se time njihova davna želja ostvarila mogla t.j. razorenjem kaznione postalo bi slobodno do 900 jutara kaznioničkog zemljišta, koje su oni prije uživali, pa nahuškani pokvare­ nim elementima odlučili su sami ono izvesti, što je zeleni kader propustio učiniti. Dne 6. t. mj. uslijedio je napadaj rulje od 30 oboružanih mlađih vojnika na zavodsko posredo­ vanje u Čretu, gdje su razoružali 2 stražara otevši im puške, te istjerali kažnjenike iz sobe, i naložili im da smjesta odu kućama svojima, jer da je sada sloboda i da stari zakoni po kojima su suđeni ne vrijede više. Htjeli su oteti i zavodsko blago, svinje i pe­ rad, ter žito, ali se nisu mogli složiti radi razdiobe, pa su odlučili doći po to drugi dan. Da tu nepodobštinu u klici uguši dao je pot­ pisani predsjednik pomoću kaznioničke straže još iste noći pohvatati one napadače, koje je stražar prigodom napadaja u Čretu prepoznao, te je njih petorica zorom slijedećeg dana otpremljeno u uze sudbenog stola u Varaždinu, gdje se sada protiv njih vodi postupak.« Republiku su pokušali stvoriti i u Banovoj Jarugi. Tamo su osamnaestogodišnji kalfa Josip Kraš i od njega dvadeset godina stariji zidar Mato Žanić, pod utjecajem Oktobra, stvorili »boljševičku organizaciju«, koja će 1919. godine biti jedna od prvih ćelija novoosnovane Komunističke partije. Mato Žanić je pisao kako su on, Kraš i još pet drugova, oktobra 1918. godine »organizirali lokalnu revoluciju«, kako su išli kroz Jarugu i okolna sela 9

i organizirali narod, kako su »razvili crvenu zas­ tavu«, koja je sada u Muzeju u Kutini, kako su s tom zastavom »pošli u sela agitujući za stvaranje države radnika i seljaka, a po ugledu na Sovjet­ sku Rusiju«. U Banovoj Jaruzi je održan veliki na­ rodni zbor. Poslije Žanićevog i Kraševog govora, narod je izabrao radničko-seljačko-vojničko vijeće. Žanić piše kako su, sve do dolaska Aleksandrove vojske, »svakog narednog dana osnivali takva vi­ jeća i po drugim mjestima kotora Novska, gdje nas je narod oduševljeno primao, a protivnici za­ prepašteno promatrali«. Stvarna revolucionarna situacija u zemlji nije imala primjenjenu joj revolucionarnu organizaci­ ju. Narod se neorganizovano bunio, a buržoazija je dinamično krojila novi državni sistem, iz dana u dan sve osposobljeniji i da ga odbrani. »Narod­ ne mase«, pisao je Otokar Keršovani u svojim ču­ venim robijaškim tezama o povijesti Hrvata, »ni­ su htjele takvu državu kakva je stvorena 1917. One su nastavile svoju borbu. Silan razvoj komunističkog pokreta, seljački pokreti, nacionalno-revolucionarni pokreti u Hr­ vatskoj, Sloveniji, Makedoniji, Crnoj Gori, Sandža­ ku itd. — sve je to zadavalo posla novom držav­ nom aparatu koji se tek polako konsolidirao. Ve­ likosrpska buržoazija morala je vrlo vješto mane­ vrirati da bi izdržala napade na svim stranama, da bi osujetila zajedničku borbu svojih protivnika. Njezin je plan bio sasvim jasan: najprije izvjessnim koncesijama slabiti borbeni elan protivnika njenog gospodstva, zatim nastojati spriječiti njiho­ vo ujedinjenje, pa u međuvremenu tako ojačati da može preći u odlučnu ofanzivu u kojoj će tući jednog svog protivnika za drugim i tako pokušati konsolidirati svoju vlast. U tome je velikosrpska buržoazija uvijek nalazila pomagače i saveznike u vladajućoj klasi i raznim kolebljivim i sporazumaškim elementima svih ugnjetenih naroda Jugosla­ vije. Na taj je način, a uz oslanjanje na Antantin (a naročito francuski) imperijalizam, velikosrpskoj buržoaziji pošlo za rukom da najprije privremeno razbije svog najopasnijeg protivnika, proletarijat i njegovu revolucionarnu avangardu, a zatim da raz­ bije i prisili na kapitulaciju nacionalne pokrete, točnije rečeno njihove stranke i organizacije (naj­ prije one u Crnoj Gori i Makedoniji, te Sandžaku 10

i Kosovu, zatim na koncu te faze i samu HRSS, a još kasnije i druge opozicione snage). b) Prvi decembar zatekao je Hrvatsku u jeku velikih masovnih pokreta radnika, seljaka i vojni­ ka. Od petodecembarskog vojničkog pokušaja pu­ ča u Zagrebu, preko velikih agrarnih nemira po či­ tavoj Hrvatskoj u proljeće 1919. (Zagorje, Slavo­ nija, južna Dalmacija itd.), preko julskog pokuša­ ja »komunističkog' puča u Varaždinu, pa sve do velikih seljačkih nemira u Posavini i srednjoj Hr­ vatskoj septembra 1920, do desetina hiljada sluča­ jeva dezertiranja iz nove jugoslo venske' vojske koja za hrvatsko seljaštvo predstavlja u svakom pogledu neizdržljiv teret — sve je to neprekidan lanac dubokih socijalnih nemira koje beogradski vlastodržci misle da će likvidirati silom: masovnim hapšenjem, batinanjem i osudama. Cijeli je taj pokret u svojoj suštini duboko demokratski — re­ volucionaran. Taj je pokret uperen protiv stanja stvorenog u novoj državi, protiv režima socijalne reakcije i militarizma, protiv reakcionarne monar­ hije, protiv neopoštovanja izborne slobode i lične nepovredivosti, protiv općinske samouprave u neo­ bično velikom nizu slučajeva, protiv grubih oblika hegemonističke pljačke (zamjena kruna za dinare), protiv sve većeg miješanja činovništva i policije u sve moguće narodne poslove (zemljišne zajednice i imovne općine itd.), protiv izrazito hegemonističkog držanja vojske u Hrvatskoj (komanda armije u Zagrebu, kao i razni niži vojni zapovjednici ig­ rali su prema Hrvatima u suštini sličnu ulogu kao i nekadanja austrijska Generalkomanda u Zagre­ bu, naročito od 1928. naovamo).« Krašev zemljak, Josip Broz Tito, pisat će 50 godina poslije stvaranja Kraljevine SHS, da je ta država nastala »prije svega kao rezultat težnji i borbe srodnih naroda koji su imali mnoge zajed­ ničke ekonomske i političke interese«, ali da je »i po načinu kako se stvarala i po svojoj politici i postupcima, od prvog dana iznevjerila nade onih koji su očekivali demokratsku državnu zajednicu ravnopravnih naroda i narodnosti«. I radnička klasa i seljaštvo su bili izloženi neobuzdanoj eksploataciji. Kraljevina SHS, odnos­ no — od 1929 — Kraljevina Jugoslavija, bila je krajnje zaostala država klasnog i nacionalnog ug­ njetavanja. 11

U takvim odnosima devetnaestogodišnji Josip Kras 1919. godine s Matom Zanićem, Jankom Kubašekom, Josipom Kmecigom, Antonom Maršonom, Kuzmom Lušičićem, Matom Juretićem, Stjepanom Leskovskim i Stjepanom Kaljevcem u Banovoj Jarugi počinje nepokolebljivu komunističku, revolu­ cionarnu borbu. Bila je to »boljševička organiza­ cija« iz 1918. godine, koja je vrlo brzo prešla s pozicija socijalne demokracije na pozicije komu­ nizma. Do Obznane, koja je objavljena pretposljed­ nje noći 1920. godine, banovojaruška partijska or­ ganizacija je kao i čitava Komunistička partija bila u stalnom borbenom usponu. Ali, organizacio­ na struktura mlade Partije nije iznutra bila dovolj­ no stabilna. Partija se nije pripremala za otpor ne­ smiljenom nasrtaju buržoazije, pa je od njenih šezdeset hiljada članova poslije Obznane i donoše­ nja Zakona o zaštiti države, kad je definitivno za­ branjena, ostalo samo najrevolucionarnije jezgro, koje će se u ilegali, proganjano i ubijano, boriti protiv režima kraljevine punih dvadeset godina.

Početkom 1921. godine Josip Kras i delegat Vukovarskog kongresa Mato Žanić su u nekoliko na­ vrata hapšeni i u zatvoru pretučeni. Veze s partij­ skim rukovodstvom su bile pokidane. Policijski žbiri su pratili svaki korak 182 centimetra visokog i stasitog kalfe pekarice Narančić. U februaru i martu Kraš je preko drugova u Zagrebu tražio na­ čina da se organizacija obnovi, ali ujedno i da se on negdje skloni iz Banove Jaruge. Jedno vrijeme je bio na radu u Karlovcu (obnavljao je ilegalnu organizaciju zabranjene KPJ u Draganićima), a za­ tim se nekoliko mjeseci zaposlio u Mariboru, gdje su — do današnjih dana — ostale brazde njegovog borbenog oranja. Vojni rok je odslužio u Zagrebu, u intendantskom slagalištu Četvrte armijske obla­ sti, a potom se i nastanio u Zagrebu. Ilegalno je obnavljao partijske ćelije, a javno — poslije 23. maja 1921. godine, kad je vlada doz­ volila rad suspendovanim sindikatima Centralnog radničkog sindikalnog vijeća Jugoslavije kao eko­ nomskim i nepartijskim, nepolitičkim organizaci­ jama — na oživljavanju aktivnosti Nezavisnih sin­ dikata. Već do sredine jula 1921. godine stvoreno je oko 2.100 sindikalnih organizacija sa dvanaest strukovnih saveza. Kraš je 14. septembra 1921. go­ dine bio u Beogradu na konferenciji predstavnika svih tih saveza, kad je izabran Međusavezni sindi­ kalni odbor Jugoslavije, koji je — u redakciji Mo­ še Pijade — dva mjeseca kasnije pokrenuo tjed­ nik »Organizovani radnik«, a u Zagrebu (uz znatno angažiranje i Josipa Kraša) »Radničku štampu«. To je vrijeme kad mladi Kraš sve češće uzima pe­ ro i piše. Visok i stasit, žustre riječi i snažnog značaja, brzo je u svakoj sredini uočavan. Policija ga nikad nije puštala na miru. Kad je, u januaru 1922. godine, predstavljajući pekarske radnike, ra­ dio na formiranju pokrajinskog Međusaveznog 13

sindikalnog odbora koji je i izabran 7. januara, a zabranjen već 7. fabruara, da bi ponovo bio odo­ bren u novembru 1922. godine, Kraš je tri puta priveden na policiju. Tada je uveden u policijsku kartoteku, gdje je upisano da je visok 182 cm, da mu je kosa gusta i talasasta, tamnoplava, a brkovi, koje brije, kao i obrve (»guste, okrugle«), da su kestenjasti, lice mu je cmomanjasto, oči smeđe, a čelo visoko. Ruke su mu »krupne, široke«. Na desnoj obrvi imao je brazgotinu. Nastanio se u Zagrebu, u jednom od tijesnih stanova kuće broj 19b na Novoj cesti. Cesto je menjao posao, dok sredinom dvadesetih godina ni­ je postao plaćeni sindikalni rukovodilac. Kao je­ dan od izuzetno pismenih radnika, pao je u oči i komunistima — intelektualcima Đuri Cvijiću, Ka­ milu Horvatinu, Augustu Cesarecu i Miroslavu Krleži, koji su u januaru 1922. godine — po odluci CK KPJ — počeli pripremati izlaženje »Borbe« (19. februar 1922. godine). Kraš je kasnije dobio zadatak da rukovodi administracijom i prodajom »Borbe«. Uz ostale poslove (u sindikalnom ruko­ vodstvu i rajonskom, odnosno Mjesnom komitetu Partije) taj posao je radio sve do zabrane lista u januaru 1929. godine. Partija je dvadesetih godina, u ilegali preživ­ ljavala tešku krizu. Žestoki teror režima je udarao po njoj s vanjske, a frakcijske borbe s unutrašnje strane. Borbu protiv frakcija su prvi poveli zagre­ bački radnici komunisti, i to poslije dolaska u Za­ greb metalca Josipa Broza, 1927. godine. Josip Kraš i Josip Broz, u partijskoj ilegali Karić i Georgijević, tada u Izvršnom odboru Mjesnog rad­ ničkog sindikalnog vijeća — Kraš sekretar živinaraca, a Broz metalaca. Upravo u sindikatima, reći će Tito 1977. godi­ ne, »posebno sam imao priliku da među članovima Partije i sindikata sagledam antifrakcionaško ras­ položenje članstva. Upravo na pitanju sindikalnog pokreta članovi Partije mogli su najbolje da oci­ jene frakcionašku rabotu desničara. Sve nam je to jako teško padalo, jer smo vidjeli da nema jedin­ stva među rukovodećim ljudima jedne revolucio­ narne partije kakva je bila naša. Vođe ljevičara iz Politbiroa pokušali su da to raspoloženje iskoriste u svoje frakcijske svrhe. Na njihovu inicijativu sazvan je aktiv mjesne partij­ 14

ske organizacije. Aktiv je osudio postupak desni­ čara, ali je ukazao i na nesposobnost ljevičara iz partijske centrale. Njima je tada otvoreno rečeno da se članovima obraćaju samo onda kada im je u borbi sa desničarima potrebna podrška. Izazivajući rascjep u Komunističkoj partiji Ju­ goslavije desničari su nastavili sa akcijom koja je ugrožavala jedinstvo Nezavisnih sindikata. Nasto­ jeći da očuvaju rukovodstvo nad sindikalnim pok­ retom, oni su opravdani otpor sindikata u Hrvat­ skoj prema desničarskoj politici i praksi pokuša­ vali da prenesu na vrlo osjetljivo tlo, na nacional­ no pitanje — na odvajanje Hrvata i Srba. Htjeli su u sindikatima izazvati sukob, pa i rascjep, ra­ zumije se na protuhrvatskoj osnovi. Međutim, pokrajinsko sindikalno rukovodstvo Hrvatske, koje je stajalo na čelu borbe protiv des­ ničarskog iskrivljavanja sindikalne politike KPJ, dobilo je pomoć radnika ne samo u Hrvatskoj već i podršku sindikalnih saveza Srbije, posebno Beog­ rada i njegovog Mjesnog radničkog sindikalnog vi­ jeća. Osim toga, desničari su pokušali da izazovu rascjep u sindikatima Hrvatske izdvajanjem sindi­ kalnog pokreta Slavonije i njegovim priključe­ njem sindikatima u Srbiji. Takva je bila njihova rabota. Ta cjepačka djelatnost desničara počela je uoči mog hapšenja, jula 1927. godine i nastavila se nakon mog povratka iz ogulinskog zatvora u Zagreb, početkom septembra iste godine. Tu je ak­ ciju desničara trebalo po svaku cijenu spriječiti. Partijski aktivisti Đuro Đaković, Blagoje Parović, Josip Kraš, Ivan Krndelj i drugi razmotrili su za­ jedno sa mnom stanje u Partiji i sindikatima. Tražili smo izlaz iz teške situacije u kojoj se nalazio komunistički pokret Jugoslavije. Došli smo do saznanja da treba najprije ozdraviti Partiju i izboriti se za njeno jedinstvo. To je bio i uslov za jedinstvo u revolucionarnim sindikatima. Dok se borba protiv desničarskih zastranjivanja u sindi­ katima mogla voditi preko sindikata i sindikalne štampe, borbu protiv frakcionaštva u Partiji nismo mogli voditi javno, nismo mogli javno reći da su oni takvi i takvi. Dakle, moralo se pribjeći upor­ nom radu među članstvom i njegovom idejno-političkom uzdizanju. Samo takvim radom moglo se 15

osujetiti uvlačenje zagrebačke organizacije u frak­ cijske borbe.« U vrijeme Titovog boravka u Zagrebu, 1927. i 1928. godine, jedan od onih s kojima je on najče­ šće, posebno poslije odlaska Đure Đakovića u SSSR — bio je upravo Josip Kraš. Posjećivali su se i privatno, a i njihova djeca — Brozov Žarko i Kraševa Adela — zajedno su se igrala, nekad kod Brozovih, na Trešnjevci i kasnije u Petrovoj 62, a nekad kod Kraševih, u Novoj cesti 19b. Kraš se oženio 1926. godine. Vjenčan je s rad­ nicom Albinom 2. februara u crkvi Svetog Petra u Zagrebu. Kćer je dobio nepunu godinu kasnije. Josip Broz i osam godina mlađi Josip Kraš su istovremeno rasli kao radnički tribuni. Kraš je, što i sam Tito svjedoči, bio jedan od onih kojima je bilo strano frakcionaštvo u Partiji, među onim Ti­ tovim prijateljima — pisao je Tito o tome 1950. godine — koji su s njim »poslije partijskih sasta­ naka noću, često šetali do zore, razgovarajući i razmišljajući o tome kako da se spase Partija od frakcionaške more, koja je pritiskala, i kako da se to stanje popravi i stvori jedinstvo Partije, ko­ je bi moglo imati ogromnog značaja za snažan re­ volucionarni razvitak revolucionarnog pokreta u našoj zemlji. Mi smo tada uvijek dolazili do zak­ ljučka da to ozdravljenje partijskog organizma mo­ že jedino doći odozdo, od partijskog članstva, i mi smo sa puno elana radili u tom pravcu. Kao naj­ važniji naš zadatak bio je da očuvamo zagrebačku partijsku organizaciju od frakcijskih bolesti, da je čim više organizaciono i politički ojačamo i da on­ da s tom i takvom partijskom organizacijom povedemo borbu protiv desne i lijeve frakcije. Već za vrijeme reonskih konferencija u svih pet reona zagrebačke Mjesne partijske organizacije pokazao se pun uspjeh našeg rada.« Na Osmoj konferenciji zagrebačkih komunis­ ta, kojih je bilo 134 i 89 simpatizera svrstanih u 22 ćelije i 18 simpatizerskih grupa, Josip Kraš je bio uz još 30 delegata s punovažećim pravom gla­ sa. U noći 25. i 26. februara i on se izjasnio za antifrakcijsku liniju »druga Georgijevića«, za lini­ ju Josipa Broza, koji je tada ustvrdio da se »frak­ cionaštvo, sektaštvo i koterijaštvo suzbija samo praktičnim radom u masama, povezivanjem naše Partije sa širokim masama industrijskih radnika i 16

podizanjem ideološkog nivoa partijskog članstva«. Kras je one povjesne noći u Šepatovoj gostionici na Pantovščaku izabran u Mjesni komitet, kojemu je politički sekretar bio Josip Broz. Osim njih u Komitetu su bili najborbeniji iz radničkih redova: Blagoje Parović (poginuo u Španiji), Andrija Žaja (ubijen 1941. u Zagrebu, poslije bijega iz Kerestinca), Dragutin Saili (umro poslije rata), i Viktor Koleša (španski borac, umro 1946). Na Osmoj konferenciji Kraš je govorio — kao što se vidi iz zapisnika — Titove stavove: »sa jed­ ne strane desnica, a sa druge strane ljevica vode međusobnu neku potajnu borbu, a u isto vrijeme radništvo je prepušteno samo sebi sa slabom ideo­ loškom i organizacionom spremom, neobavješteno o svim tim stvarima i prema potrebi služi samo kao glasača vojska jednoj ili drugoj frakciji«. Bio je čvrsto, među većinom svih koji su se izjasnili, u uvjerenju »da samo energičnim radom u masa­ ma, izgrađivanjem i boljševiziranjem naših organi­ zacija uspješno će se uništiti frakcijaštvo i koterijaštvo u Partiji«. Poslije izbora Mjesnog komiteta, na prijedlog druga Georgijevića izabrana je komisija koja ima da ispita »da li su dvojica članova starog MK, antifrakcijska manjina u tome Komitetu, vodili frak­ cijski rad sa tzv. Centralom«. Za predsjednika ko­ misije izabran je Josip Kraš Karić. Titovu aktivnost 1928. godine preciznije može­ mo odrediti trima velikim partijskim akcijama: sindikalnom u ožujku (poziv za štrajk i poziv za proslavu Dana žena), prvomajskom i lipanjskom, kad je izveo radnike Zagreba u velike demonstra­ cije poslije hitaca koje je Račić ispalio u Skup­ štini. U proljeće 1928. godine, kad je »vladajući re­ žim preko zagrebačke policije« onemogućio djelo­ vanje Nezavisnim sindikatima, Josip Broz je »za pokrajinski radnički sindikalni odbor« punim ime­ nom i prezimenom potpisao letak s naslovom »Pro­ leteri sviju zemalja, ujedinite se«: »Drugovi radnici! Drugarice radnice ... Sindikati Zagreba su zatvoreni, njihovo djelo­ vanje je zabranjeno, a sindikalni funkcioneri su pozatvarani... Zašto to čine vlastodršci? Zato jer na putu pripremanja svoje otvorene diktature hoće 2 Josip Kraš

17

da uklone najdosljednijeg protivnika reakcije i he­ gemonije, da obezglave radničku klasu... ali sada treba pokazati vladajućoj buržoaziji i kapitalistič­ koj klasi, da se proleterijat ne da gaziti i tlačiti, da si ne da oduzeti osnovna prava.. . Ne možemo ostati bez sindikata danas u doba privredne krize, ofanzive kapitala i sve veće besposlice. Zato ustajmo kao jedan u akciju za naša rad­ nička prava! Na navalu režima odgovorimo gene­ ralnim štrajkom. Napred u borbu za: Slobodu rada Nezavisnih sindikata! Za pravo organizovanja i štrajka! Za oslobođenje svih pohapšenih drugova! Živio generalni štrajk! Živila borba do pobjede---- « Druga velika akcija zagrebačke partijske or­ ganizacije bila je pripremljena za prvomajsku pro­ slavu. Broz je inzistirao da svi radnici iziđu na zagrebačke ulice. Zahtijevao je da se rad obustavi u svim tvornicama i radionicama, da se zaustavi gradski promet. Tako dobro organizirana prvomaj­ ska proslava u Zagrebu će biti ponovljena tek 1940. godine, kad je »Srp i čekić« pisao: »Od 1928. godine tramvaji na Prvi maj nijed­ nom nisu sta li... Prvi put od 1928. godine radnici su na poziv KP masovno izišli na ulicu ...« Kako su se radnici pripremali za prvomajsku proslavu, tako se pripremala i zagrebačka policija. Kompletna žandarmerija od ranog je jutra 1. maja 1928. godine blokirala sve veće ulice. Osobito je žestoko policija napala radnike okupljene u kinu »Olimp« gdje je trebalo da jedan od govornika bude Josip Broz. Tek što su policajci nasrnuli na goloruke radnike, dvoranom se zaorilo snažno: — Nitko ne smije biti uhapšen. Štitimo jedan drugoga! To je radnike na borbenu solidarnost pozvao metalac Broz. U taj mah su dva policajca i jedan agent pograbili nekog mršavog pekara. Baš u tre­ nutku kad su mu pokušali nataknuti lisičine, na policajce je skočio razjareni Broz. Pomoglo mu je još nekoliko drugova. Pekar je oslobođen. Odmah potom Broz se umiješao u gužvu na izlazu iz dvo­ rane. Oslobođeno je još nekoliko uhapšenih dru­ gova. U obračunima s policajcima i agentima me­ talac Broz je bio najzapaženiji, što će kasnije biti 18

i redarstveno utvrđeno. Vjerojatno su ga zato poli­ cajci pomnije od ostalih pratili i kad se u jednom trenutku zatekao sam, skočilo ih je nekoliko na njega, vezali su ga i brzo otjerali u zatvor. Kaž­ njen je dvotjednim zatvorom »zbog stvaranja jav­ nih izgreda«. Treća velika akcija Josipa Broza i zagrebačke partijske organizacije slijedila je u lipnju, kad je Puniša Račić u Narodnoj skupštini ubio Pavla Ra­ dića i Đuru Basaričeka, a smrtno ranio Stjepana Radića. Rukovodstvo HSS, zaokupljeno brigom o vlastitim interesima, prestrašeno, uopće nije ništa poduzelo. A Zagreb je vrio. Josip Broz je znao, vo­ đen nervom istinskog revolucionara, da Partija u takvim prilikama ne smije ostati na repu događa­ ja. Odmah je, kao i u ožujku, u ime pokrajinskog rukovodstva Nezavisnih sindikata, napisao letak i pozvao sve radnike na generalni štrajk. Letak je umnožen u 4000 primjeraka. U demonstracijama, koje je Broz i organizirao i vodio, sudjelovalo je na zagrebačkim ulicama uvečer 21. lipnja više od 30.000 radnika, studenata i građana. U sukobima s policijom radnici su na nekoliko mjesta podigli barikade. Poginula su tri radnika, osmorica su ra­ njena, a preko 100 ih je uhapšeno. Tada je počela nesmiljena hajka za Brozom. Zbog letka je uhap­ šeno više sindikalnih funkcionera, među njima i Ivan Krndelj. Svi su oni — kao što vidimo u jed­ nom policijskom dokumentu od 10. srpnja 1928. — »izjavili, da im o tim lecima nije ništa poznato, a za letak Josipa Broza izjavili su, da pokrajinski odbor nije donio nikakvo rješenje o letku, odno­ sno o generalnom štrajku«. Djelujući u tom Titovom Mjesnom komitetu, Kraš nije zapustio rad u sindikatima, ni u »Borbi« ni u Gradskom komitetu Crvene pomoći, u kojemu je bio od jeseni 1924. godine. Njegova dinamična aktivnost, i sve vidljiviji ugled među radnicima nisu promakli policijskoj kontroli. Vrlo često je privođen u policiju, najčešće zbog »Borbe«. Zbog »Borbe« je najduže ostao u zatvoru — nekoliko tjedna — 1927. godine. Policija ga je zajedno s urednikom »Borbe« Kamilom Horvatinom i radni­ cima Petrom Barićem i Đurom Krašom uhapsila 29. aprila, »jer je« — izvještavalo je redarstveno ravnateljstvo u Zagrebu — »dao otpremiti par sto­ tina tiskopisa .Borbe' broj 19. od 1. maja 1927. go­ 19

dine koji je bio odredbom kraljevskog državnog odvjetništva u Zagrebu 29. aprila zaustavljen i ra­ di toga predan u uze kraljevskog sudbenog stola«. Josip Kraš se pred zagrebačkim Sudbenim stolom prvi put, »doveden iz uza«, pojavio 22. ok­ tobra 1927. godine. Horvatinu i njemu je suđeno zbog »Borbe«, jer su u »Borbi«, »Vršeći komunis­ tičku propagandu i hvaleći upotrebu nasilja, da silom izmjene Ustav ili zemaljske zakone« čime su — tvrdila je optužba — »počinili prestupljenje«. Začudo, progon Horvatina i Kraša je počeo više mjeseci poslije objavljivanja tekstova kojima su »počinili prestupljenje označeno u čl. 45 Zakona o štampi«. Cenzura, čini se, početkom 1927. godine nije bila dovoljno budna. Državno odvjetništvo i zagrebački Sudbeni stol se u ocjeni prestupa nisu složili. Suci su smatrali da nema »prestupljenja člana 45«, a tužioci su inzistirali na zabrani lista i kažnjavanju odgovornih lica. Kad nije bilo mjesta gonjenju po Zakonu o štampi, otvoren je Zakon o zaštiti države. Zanimljivo je vidjeti što je to »Bor­ ba« donosila, a zabranjivao Zakon o zaštiti države: • 28. januara 1927. »Borba« objavljuje tekst o engleskom imperijalizmu, koji »izaziva rat«. »Borba« po ocjeni tužioca, »napada Englesku zato, što ova navaljuje na Sovjetsku Rusiju, te brani po­ tonju, praveći time raspoloženje u korist iste«. • 5. februara objavljuje članak »Priprema na­ pada na Sovjetski Savez« i — ocjenjuje optužba — »napada sve države, koje navodno pripremaju navalu na Sovjetsku Rusiju, u kojoj vide žarište buduće svjetske revolucije«. • 12. februara objavljuje članak »Značaj in­ ternacionalne radničke pomoći« u kojem »objaš­ njava značaj i zadaću te komunističke institucije«. Druga optužba istog broja lista »opisuje navodno dobro stanje proračuna Sovjetske Rusije za godi­ nu 1926 — 1927. i njenih financija«, odnosno »u povoljnom svjetlu opisuje sadašnje stanje u Ru­ siji«. • 19. februara »opisuje rasprostiranje radija u Sovjetskoj Rusiji i plan za centralno grijanje Moskve«. • 21. februara »opisuje povoljno stanje selja­ ka u Rusiji«, a osim toga »napada radi rata En­ glesku, a za Rusiju opisuje kako ona energično 20

postupa i veli, da se ne boji rata, praveći time pro­ pagandu u korist Rusije«. • 5. marta »piše u povoljnom smislu za Sov­ jetsku Rusiju, jer da se ona nikog ne boji zbog svoje jakosti«. Sve te optužbe su bile dovoljne da sud Josipa Krasa 22. oktobra 1927. godine osudi na jedno­ mjesečni zatvor. Horvatin i radnici Đuro Kras i Petar Barić su oslobođeni. Ponovo je hapšen 27. januara 1928, ali je zadržan u policijskom zatvoru samo nekoliko dana. Od jutra 6. januara 1929. godine, po procjeni samodršca kralja Aleksandra, »nastupio je čas, kad između Naroda i Kralja ne može i ne srne biti više posrednika«. Zbog toga Aleksandar obavještava zemlju i svijet, kako je »rešio i rešavam, da Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca od 28. juna 1921. godine prestane važiti«, a »Narodna skupšti­ na, izabrana 11. novembra 1927. godine raspušta se«. Uvodeći apsolutističku diktaturu, kralj je for­ mirao ličnu vladu na čelu s generalom Petrom Živkovićem. Političke partije su zabranjene. Kraljevina SHS postaje Kraljevina Jugoslavija. — Bilo je jasno da će to kralj učiniti, a buržoaski političari su ipak glave gurali u pijesak — govorio je uveče 6. januara Josip Kraš grupi dru­ gova iz zagrebačkog partijskog rukovodstva. Sutradan se sastao i sa sekretarom CK KPJ Đurom Đakovićem, koji mu je rekao kako Partija »neće pustiti kraljevske teroriste da rade što im padne na pamet«. Iste večeri, na sastanku redak­ cije »Borbe«, utvrđeno je da 9. januara list donese oštre ocjene stanja u zemlji. Uvodnik su pisali za­ jedno, sa naslovom »Diktatura« i podnaslovima: »Ukinut vidovdanski ustav i parlament — vlada generala Petra Živkovića — zakonodavnu i izvršnu vlast ima vlada i kralj — zakon o zaštiti javne bezbednosti — preventivna cenzura kao u ratno do­ ba«. Cenzura, pooštrena »kao u ratno doba«, sve je to izbacila iz lista. Redakcija se ponadala da će dan-dva kasnije pažnja cenzure popustiti, pa je za broj od 12. januara pripremila više kritičkih čla­ naka. Ali, 11. januara, baš onoga dana kad su no­ vine donijele Zakon o državnoj upravi, odnosno o tome da je »Kralj nosilac sve vlasti u zemlji«, da samo on »izdaje i proglašuje zakone, postavlja dr­ 21

žavne činovnike i daje vojne činove«, administra­ toru »Borbe« Josipu Krašu cenzori su rekli da su svi tekstovi, pripremljeni za štampanje, »najstrože zabranjeni«. Urednik »Borbe« Kamilo Horvatin se tada dogovorio s Krašom, da će »Borba« 12. janu­ ara ipak izići kao protest i izazov. Odmah su prio­ nuli na posao. Popodne su štampariji predani novi tekstovi uz objašnjenje da »Borba« više »radi iz­ vjesnih razloga«, koji su, dakako, svima bili jasni, ne smije »donositi mnogo stvari iz naše unutrašnje političke i ekonomske situacije«. Kad je svaka oz­ biljnija analiza stanja i odnosa bila zabranjivana, kad su čak i obične vijesti, kao gole informacije, bez ikakvog tumačenja, bile zabranjivane, »preven­ tivna cenzura je, dakako, zabranila sve što je »Bor­ ba« donosila osim — kako je to u uvodniku lista 12. januara pisalo — »nekoliko pjesama srpskog pjesnika Zmaja Jove Jovanovića i jednog pasusa iz kršćanskog Svetog pisma«. Od Zmajevih pjesa­ ma prva je objavljena »Jututunska narodna him­ na«: Bože sveti, podrži nam Kralja, Zdrava, krepka, ohola i slavna, Jer na zemlji nit' je kadgod bilo, Niti će Mu ikad biti ravna. Daj Mu s neba najsvetlije dare, Policiju, špicle i žandare. Ako neće da dušmana svali, Bar na svome nek srce iskali. Ali i te Zmajeve pjesme bile su dovoljan po­ vod da policija krene u hajku protiv urednika i saradnika »Borbe«. List je 12. januara zabranjen. Kamilo Horvatin se krije, u ilegali, kod slikara Lju­ be Babica i priprema bijeg preko granice. A Kraš je uhapšen u jutro 14. januara. Narednih dana i mjeseci bili su uhapšeni svi oni koji su s Josipom Brozom izabrani u zagrebačko partijsko rukovod­ stvo. Ravno godinu dana poslije suđenja Brozu, počeo je i proces Josipu Krašu i grupi zagrebačkih komunista. Presuda je izrečena 13. novembra 1929. Josip Kraš je »radi zločina po članu 1, tačka 2. i 5. Zakona o zaštiti javne bezbednosti i poretka u državi«, kao »agitator komunizma«, osuđen na pe­ togodišnju robiju. Robijao je u habsburškoj robijašnici u Sremskoj Mitrovici, tamo gdje — kako je to davno opjeva­ no — u »pet stotina soba... svaka soba ima svoga 22

roba«. Kraš je tu, najprije u samici, a kasnije u »mladićkoj zgradi«, u zajedničkoj sobi s ostalim osuđenim komunistima, proveo — od 20. novem­ bra 1929. do 12. novembra 1934. godine — 1818 dana. Kako su komunisti živjeli u mitrovačkoj kaz­ nionici pisao je list CK KPJ »Proleter« u petnaes­ tom broju 1930. godine: »U kaznioni ima 1200 osuđenika, od kojih su 124 politički... Oni žive u istim sobama sa krimi­ nalcima (po 60—80 u sobi)... Pomoćnik upravni­ ka Petrović u grubim psovkama, pretnjama i pro­ vokacijama ne zaostaje ni za najgorim kriminal­ cem. Drugu Krašu dao je časnu riječ da nijedan komunista neće kosti iznijeti ako ne promijeni uvjerenje. Kada mu je odgovoreno: »Moguće, a po svoj prilici ćemo i ostaviti kosti ovdje ali s tim nećete spriječiti komunizam«, naš drug je dobio dva mjeseca okova i ćeliju .. . Oni koji nijesu htje­ li da kleče u crkvi na Duhove, kažnjeni su za osam dana sa pola hrane i sa 8 ,trudoleža’ (to zna­ či prenoćiti osam noći u ćeliji u podrumu na go­ lim daskama. . . Svi politički rade kao i krivični 10 časova dnevno, a u slobodno vrijeme ih tjeraju da nose džakove i da rade druge teške poslove... Higijenske prilike po radionicama su užasne, a na­ ročito u užari... Užara je pravi užas.. . Po bol­ ničkim knjigama 78 posto kažnjenika boluje od tu­ berkuloze i od škrofula... Upravnik govori: »Ko­ munisti misle da je lako stradati za ideju. Ne zna­ ju oni što je stradanje dok ne dođu ovdje!' Pa ipak drugovi sve to podnose vrlo dobro.« Kraš je bio jedan od najutjecajnijih radnika — komunista među robijašima. A onih je godina partijska organizacija u Mitrovici bila i najbrojni­ ja i najjača organizacija komunista u čitavoj Ju­ goslaviji, po jednoj ubjedljivoj ocjeni »jača i borbenija čak od one jugoslovenske komunističke ko­ lonije u Beču ili Moskvi«. Prilikom osnivanja or­ ganizacije Kraš je bio, s još dvojicom drugova, u Centralnom inicijativnom odboru, a, kasnije, sek­ retar Komiteta (Kakić = kaznionički komitet). U nekoliko navrata taj komitet je organizirao štraj­ kove glađu, a u martu 1934. i demonstracije protiv kaznioničkog režima. Iz Mitrovice, Josip Kraš je u pratnji dvojice žandara dopraćen sredinom novembra 1934. godi­ 23

ne u Ivanec. No, tu dugo ne ostaje. Pošlo mu je za rukom da dobije »radnu knjigu«, pa se zapos­ lio u Zagrebu, gdje odmah postaje ključna ličnost u naprednom sindikalnom pokretu. Čim je popustila policijska paska, Josip Kraš je iz Ivanca preselio u Zagreb. Partija ga je ras­ poredila na rad u sindikatima, u Ujedinjenom sa­ vezu živežarskih radnika Jugoslavije. Zagrebačke zanatske radnje i male prehrambene tvornice su sredinom tridesetih godina zapošljavale više od tri hiljade živežarskih radnika, od kojih je tek jedna trećina bila kvalificirana. Zagrebačka podružnica USŽRJ-a je imala sekcije mesara i kobasičara, poslastičara, pekara, kuvara i crijevara. Do 1934. pr­ va ličnost ovih sindikata u Zagrebu bio je Gabriel Kranjc. Taj stari radnički borac je umro dok je Kraš još bio na robiji. Period od Kranjčeve smrti do Kraševog povratka u Zagreb bio je dostatan da gotovo sasvim zamre djelovanje svih sekcija, osim poslastičara. Brza obnova počinje u zimu 1935. i 1936. godine. Kraš dinamično obnavlja i ob­ jedinjuje sekcije, ali se — idući snažno ulijevo — sukobljava sa »centralom«, to jest sa saveznim ru­ kovodstvom, koje je buržuazirano. Značajna bitka je dobijena 1. avgusta 1936. godine na godišnjoj skupštini podružnice. Naredna godišnja skupština održana je 24. januara 1937. godine. Poslastičarski pomoćnik Đorđe Jovanović nam je o ovoj skup­ štini ostavio zapis iz kojeg se vidi kako se Kraš borio protiv topalovićevsko-krekićevskih centrumaša, koje je predvodio neki Vid Đurek. Kada su Đurek i njegovi huškači vidjeli — piše Jovanović u »Radniku« 12. februara 1937. godine — »da nji­ hova organizovana opstrukcija nema učinka, jedan je digao stolac da izazove tučnjavu i da na taj na­ čin dade povoda policiji da rasturi skupštinu... Ali u istom času skoči na stol drug Kraš, koji je uslijed napornog rada obolio i zadnjom snagom apelira na drugove, da budu mirni i da se ne daju isprovocirati od tih nekoliko drugova. Time je drug Kraš spasio, da policijski komesar ne rastu­ ri skupštinu, jer su ga drugovi poslušali i odmah posjedali na svoja mjesta ...« U tom članku je i podatak o Kraševoj plaći u upravi podružnice: »U izvještaju blagajnika koji je podnio drug Mlinarić... dao je na znanje članstvu, da drug 24

Kraš prima samo 800 dinara plaće, a ne kako su neki šaptali da ima preko 3.000 dinara... « Kraš je skupštini podnio »opširan izvještaj o radu živežarske podružnice u Zagrebu«. I njegov i Mlinarićev »izveštaji su jednoglasno primljeni«. I slijedi novi podatak: »Nakon toga predsjednik predaje mandat i bi­ ra se nova uprava na čelu sa drugom Krašom, ko­ ja je dočekana spontanim pljeskom.« To je vrijeme kad uglavnom u svim zagrebač­ kim podružnicama URSS-a komunisti preuzimaju uprave. Kraš je bio u upravi pekara, rukovodio je podružnicom svih živežara, a na Prvom kongresu živežarskih radnika Jugoslavije, koji je održan u Slavonskom Brodu 30. i 31. listopada 1938. godine, izabran je u Centralnu upravu. Istovremeno je bi­ ran i za predsjednika Mjesnog međustrukovnog od­ bora URSS-a u Zagrebu i za člana Oblasne pokra­ jinske uprave URSS-a za Hrvatsku i Slavoniju. Ključna mjesta u Oblasnoj upravi URSS-a ko­ munisti preuzimaju na oblasnoj konferenciji 15. marta 1936. godine. Rezolucije donesene na toj konferenciji imaju snažan pečat komunističkih shvatanja Josipa Kraša. Do kraja 1936. godine u Zagrebu je organizirano 59 štrajkova sa gotovo 16.000 štrajkaša. »Ulazak komunista u Ursove sin­ dikate«, pisao je Otokar Keršovani, »oživio je te organe i omasovio u prave organe klasne borbe ko­ ji su rukovodili velikim brojem štrajkova«. Oblasna konferencija je donijela odluku i o po­ kretanju novog sindikalnog lista, koji je dobio ime »Radnik«, a uređivao ga je Josip Kraš. Prvi broj je izišao 13. augusta 1936. godine, a uskoro je list dosegao tiraž od 15.000 primjeraka. Vrativši se iz emigracije u zemlju, da u ilegali rukovodi partijskom organizacijom, i Josip Broz Tito je posebnu pažnju posvećivao sindikatima. Par­ tija je stalno išla na objedinjavanje radničkih re­ dova u uvjerenju — što ustrajno tumači — »da se radnici bez jedinstva ne mogu braniti ni od napa­ da poslodavaca, ni od opasnosti od rata i fašizma«. Vođe Ursovih sindikata, topalovićevski desničari, i dalje su se držali stava Trećeg kongresa URSSJ-e, koji je u decembru 1933. godine odlučio da »odbija ideju levih elemenata o takozvanom jedinstvenom frontu«. Tad su komunisti odlučili da se za jedin­ stvo bore »odozdo iz baze, a ne preko foruma«. Po 25

tome se i »Radnik« razlikuje od listova koje su uređivali socijal-demokrati. »Radnik« je 1936. i 1937. godine bio najjači i najznačajniji legalni par­ tijski list u zemlji. Urednik »Radnika« i član svih značajnih sindi­ kalnih rukovodstava, Josip Kraš, radio je onih go­ dina u prosjeku po 20 sati dnevno. Vidjeli smo ka­ ko i njegov drug, poslastičar Jovanović, piše da je Kraš »uslijed napornog rada obolio«, a i Tito je u izvještaju pisanom iz Zagreba u aprilu 1937. go­ dine, ustvrdio kako »naši rukovodeći drugovi u sin­ dikatima rade vrlo naporno, možda i suviše opte­ rećeni, kao na primjer Kraš koji je sekretar pod­ ružnice pekara, urednik »Radnika« i još koje gdje«. Također je u tom izvještaju pisao — ocjenjujući iz­ vjesne greške, »bilo u sindikatima ili u Radniku« — da su posljedica »ne uvijek nepoznavanja stvari, nego i preopterećenosti tih ljudi«. Ali uza svu Kraševu opterećenost, CK KPJ mu je povjerio i novu dužnost: da rukovodi novoosnovanom sindikalnom komisijom Centralnog komiteta. O napornom radu komunista u sindikatima pi­ sao je i jedan od URSS-ovih rukovodilaca, Ivan Božićević, koji se sjeća da su u Zagrebu »u prostori­ jama sindikata svaki dan održavani mnogobrojni sastanci, često i sastanci sa po stotinu i više rad­ nika«. Na Kraševo inzistiranje »posebno se pokla­ njala pažnja političkom i teoretskom obrazovanju aktivista«, a »radilo se do kasno u noć«, pri čemu »policija nikad nije uspjela da organizuje špijuna­ žu i da kontroliše što se u sindikatima radi«.

Za organizovano djelovanje revolucionarnog radničkog pokreta posebno je značajna 1937. godi­ na: tada je počelo oblikovanje političke strategije Komunističke partije, koja je provjeravana u dnev­ nim bitkama, u štrajkaškim i tarifnim akcijama, u shvatanju narodnofrontovskog raspoloženja, u ja­ čanju antiratnog pokreta... Svakako, za sve to je najzaslužniji Josip Broz Tito, koji je u augustu te godine preuzeo kormilo broda revolucije. Tom Ti­ tovom kormiliranju prethodio je period višemjesečnog djelovanja u zemlji. Sve to vrijeme Kraš je bio uz Tita, umoran, ali uporan. Po Titovoj pro­ cjeni prilika i ljudi, Kraš je od 1936. godine postao najznačajnija komunistička ličnost u Hrvatskoj, je­ dan iz onog najužeg kruga u kojem su dogovarane sve sindikalne akcije i svi planovi za partijsko or­ ganiziranje ili reorganiziranje. Niko u ono vrijeme u Zagrebu nije zadacima opterećen kao što su bili opterećeni Josip Kraš i njegov drug Andrija Žaja. Na njih, od radnika, i na dr Pavla Gregorića, od in­ telektualaca, pao je i teret pripremanja Osnivačkog kongresa KP Hrvatske. Oni su na tim poslovima radili nekoliko mjeseci, po Titovim uputstvima, za vrijeme Titovog prvog (januar — 25. marta) i dru­ gog (jun — august) boravka 1937. godine u zemlji. Odmah poslije Titovog drugog dolaska u zemlju, u junu, on je imao dva važna sastanka s Papom, ka­ ko su sada saborci zvali Kraša: na jednom je ras­ pravljano o radu i zadacima Centralne sindikalne komisije CK KPJ, a na drugtij o predstojećem os­ nivačkom kongresu KPH. Na sastanku u šumi kod Samobora početkom juna je formirano i privreme­ no rukovodstvo KPJ za Hrvatsku. Osim Kraša, u tom rukovodstvu su bili Đuro Špaljarić, Drago Petrović, Andrija Žaja i Pavle Gregorić. Nepuna dva mjeseca kasnije u istoj šumi kod Samobora, u Anindolu, njih petorica su, kao jezgro, izabrani u 27

prvi Centralni komitet novoosnovane Komunistič­ ke partije Hrvatske. Nekoliko dana poslije Osnivačkog kongresa Ti­ to se vratio u Pariz, gdje je bilo rukovodstvo KPJ. Dotadašnji sekretar Partije, Josip Ćižinski, poznati­ ji kao Gorkić, u Moskvi je lažno optužen i uhap­ šen. Tito u Parizu djeluje do kraja marta 1938. go­ dine, a onda se vraća, uvjeren — što piše Kominterni — »da je jedino pravilno rješenje u ovo vri­ jeme ako bude rukovodstvo na terenu« i da za čla­ nove novog rukovodstva »treba uzeti u obzir ljude iz zemlje« jer »bi bilo loše stvarati opet rukovod­ stvo od neke stare garniture«. Među onima s kojima je Tito računao bio je i Josip Kraš. Novo privremeno rukovodstvo KPJ, u kojem je bilo devet drugova, formirano je početkom maja 1938. godine u planinarskom domu na Lisci, iznad Sevnice. Od tada pa sve do smrti, uza sve promje­ ne, Kraš je ostao i u CK KPJ i u CK KPH. A sve to vrijeme bio je i u Centralnoj sindikalnoj ko­ misiji. Centralna sindikalna komisija je još od jeseni 1937. godine radila na pripremama 4. kongresa URSSJ-e. Kongres je najprije zakazan za decembar 1937. godine, ali je grupa socijaldemokrata sve uči­ nila da se odgodi, kako bi spriječila legalni izbor komunista i u ' ' idikalno rukovodstvo. Ali pod pritiskom domišljato vođenoj propagandnoj akciji kojom je rukovodio Kraš, kongres je ipak ponovo zakazan i održan 17. i 18. aprila 1938. godine. Politički sekretar CK KPH Josip Kraš najviše je radio na pripremama sindikalnog kongresa — javno »pokriven« dužnošću predsjednika Mjesnog međustrukovnog odbora URSS-a u Zagrebu. Inzistirao je da se uoči kongresa održi velika skupština radnika i namještenika. O tome je i Tito obavješten početkom aprila, kad je Centralnoj sindikalnoj ko­ misiji, u kojoj su, osim Kraša, tada bili Andrija Zaja, Đuro Spoljarić i Miroslav Pintar, davao uputstva o istupanjima na kongresu (prvenstveno: bor­ ba za jedinstvo sindikalnog pokreta). Odmah poslije sastanka s Titom, Kraš je napisao letak u kojem poziva zagrebačke radnike i namještenike na skup­ štinu 17. aprila. U tom letku radnicima su rečene i osnovne teze organizatora (komunista) kongresa: 28

regulisanje radnog vremena, smanjenje nezaposle­ nosti, sloboda sindikalne akcije u stvaranju jedin­ stvene fronte čitave radničke klase... Uprava zag­ rebačke policije se prestrašila od takve skupštine. Policija je bila uvjerena, »već i zbog prisustva Jo­ sipa Kraša«, da bi najavljena skupština »mogla bi­ ti skroz demagoška u duhu krajnje ljevičarske ide­ ologije«. Policija nije mogla zabraniti održavanje kongresa, ali je predložila zabranu radničko-namješteničke skupštine tvrdeći »da bi ona imala karak­ ter jedne manifestacije za stvaranje jedinstvenog fronta ćele radničke klase«. Ministarstvo unutraš­ njih poslova je 8. aprila zabranilo najavljenu skup­ štinu »zbog javnog reda i mira«, a održavanje kon­ gresa je odobreno uz uvjete: »ni u diskusiji, ni u rezolucijama ne srne biti reči: a) o bolješivizmu ni kao teoriji, niti kao režimu u Rusiji; b) ništa o Spaniji i c) ništa o unutrašnjoj politici, a naročito ne protiv kraljevske vlade, nego samo o socijal­ nim pitanjima«. Na kongres su svoje predstavnike delegirali 33 sindikata u kojima je bilo 56.220 redovnih članova. Prema izveštajima tih organizacija njihovih je ne­ zaposlenih članova bilo preko 40.000. Ukupno je na kongresu bilo 120 delegata s pravom glasa, 77 dele­ gata s pravom na diskusiju i oko 200 promatrača. Ton kongresu je dao — bit će kazano kasnije — Josip Kraš svojim pozdravnim govorom, kao doma­ ćin: »U ime proleterijata grada Zagreba meni je čast da podvučem radost, što na ovom Kongresu sudjeluju predstavnici međunarodnog proleterijata. i što se na ovom Kongresu manifestira geslo .Pro­ leteri svih zemalja ujedinite se'. To nije samo fra­ za, nego činjenica, jer delegati iz drugih zemalja su rekli da su naše težnje zajedničke. Jedinstvo rad­ ničke klase svih zemalja predstavlja temelj za za­ jedničku borbu, za poboljšanje životnih prilika i potpuno oslobođenje.« Po ocjeni sekretara Partije Josipa Broza »odr­ žavanje kongresa baš u Zagrebu bilo je od veoma velike koristi za pristalice jedinstva«. Za vrijeme kongresa na galerijama je bilo više stotina radni­ ka, koje je vodio Krašev mlađi drug. Rade Končar. »Ti radnici su«, pisao je Tito 3. septembra 1938. go­ dine Kominterni, »na galeriji svojim prisustvom vršili takav psihološki pritisak na kongres da niko 29

nije smio istupiti protiv jedinstva sindikalnog pok­ reta. Naprotv, svi govornici odlučno su se izjašnja­ vali za jedinstvo sindikata.« Uspjesi, postignuti u sindikatima, bili su zaista značajni, ali komunisti u Hrvatskoj 1938. godine su uzmogli postići i znatno više — mogli su čak svoje ljude imati u parlamentu — da je bilo malo više odlučnosti u partijskom rukovodstvu. I tu, prvi put u devetnaestogodišnjem partijskom stažu Josipa Kraša, počinju kritike. Rukovodstvo kojem je Josip Kraš Papa bio na čelu — Biro Centralnog komiteta KPH — tada je nazvano »prirepeškim«, a ključni ljudi u tom rukovodstvu, Kraš, Žaja i Špoljarić kažnjeni su partijskim ukorom. Po srijedi je bio odnos KPH prema parlamentarnim izborima od 11. decembra 1938. godine. Po odluci CK KPJ Partija je trebala na izbore izići sa svojom listom, kao jedinstvena radnička stranka. Ali ČK KPH je od toga odustao, iako je predizborna akcija dobro vođena, pa je tako samo u Zagrebu bilo prikuplje­ no oko 50.000 dinara za izborni fond. Komunisti u Hrvatskoj su bili pripremili svojih 17 kandidatskih lista. Ali neposredno pred izbore članovi Inicijativ­ nog odbora Stranke radnog naroda su izvršili priti­ sak na partijsko rukovodstvo uvjeravajući ga u neoportunost samostalnog izlaženja komunista na iz­ bore. »Znam da je pritisak u tom smislu vršen i iz vanpartijskih redova« — pisao je u svojim us­ pomenama Mladen Iveković, jedan od onih koji su inzistirali na odustajanju od samostalnih kandida­ ta. Neposredno uoči izbora Inicijativni odbor za os­ nivanje Radničke stranke je u legalnom letku poz­ vao radnike i namještenike da 11. decembra glasa­ ju »za kandidate HSS sa Zemaljske liste dr Vladka Mačeka, u svim mjestima gdje je HSS postavi­ la svoje kandidate, a za kandidate SDK u mjestima gdje su postavljeni zajednički kandidati — Seljačko-demokratske koalicije!« Nepunih deset godina poslije tih izbora, na Petom kongresu KPJ, gene­ ralni sekretar Josip Broz Tito je ustvrdio »da je za vrijeme izbora 1938. godine učinjena krupna gre­ ška, jer su se drugovi u Zagrebu vrtjeli na repu Samostalno-demokratske koalicije i tako izgubili mogućnost da KPJ, kao samostalni politički faktor, učestvuje na izborima«. A 1938. godine, u pismu od 1. decembra, iz Moskve, Tito je za »stav koji je zauzeo hrvatski ćaća« rekao da »je kapitulantski i 30

likvidatorski«. Kasnije, kad se Tito vratio, poslije istrage, kazne nisu bile ni približno ravne grešci. Tito je dobro znao da su Kraš i njegovi drugovi grešili »ne zbog nepoznavanja stvari, nego zbog preopterećenosti«.

Pretposlednje godine treće decenije ovog sto­ ljeća, onda kad se Tito iz Kominterne vraća s man­ datom generalnog sekretara, kad se hrvatska i srp­ ska buržoazija sporazumjevaju da udružene fašiziraju Jugoslaviju, kad se Staljin i Hitler sporazumje­ vaju i potpisuju pakt o nenapadanju, onda kad po­ činje drugi svjetski rat, politički sekretar CK KPH Josip Kras je bio u zatvoru. Uhapšen je 3. aprila 1939. U policijskom kartonu, kao i desetak puta ra­ nije, kratka bilješka kao razlog hapšenju: »radi ko­ munizma«. Iznuren napornim radom, iz policijskog zatvora u Petrinjskoj ulici odveden je u Zakladnu bolnicu, odakle je ponovo doveden u zatvor. Do ta­ da je uhapšenim komunistima redovno sudio Sud za zaštitu države. Zatočenici iz Zagreba su bili zat­ voreni u sudskom zatvoru na Adi Ciganliji. »Pred­ met protiv Kraš Josipa i ostalih zbog delà iz čl. 1. t. 1, 2 i 6 Zakona o zaštiti javne bezbednosti i po­ retka u državi« na prijedlog dr Đadrova, »starešine Državnog tužioštva Državnog suda za zaštitu drža­ ve«, ustupljen je 4. septembra 1939. zagrebačkom Okružnom sudu »na redovan postupak«. Iz Beograda, s Ade Ciganlije, Kraš i njegovi uhapšeni drugovi su dovedeni u Zagreb 7. septem­ bra. Glavni tužilac je uhapšene komuniste 9. sep­ tembra predao istražnom sudiji, »jer su osnovano sumnjivi da su i to ... Kraš Josip: a) da je neizvje­ sno kad u Zagrebu, nakon izdržane kazne, postao i do svog hapšenja bio član udruženja, koje ima za svrhu propagandu komunizma; b) da je neizvjesnih dana početkom 1939. u Zagrebu raznim licima pre­ dao na čitanje više komada na šapirografu izrađe­ nih brošura sa naslovom »Trockizam ili lenjinizam' čijom se sadržinom vrši propaganda komunizma, dakle rasturao knjige čijom se sadržinom vrši pro­ paganda i ubeđuju drugi da treba promeniti poli­ tički i socijalni poredak u državi zločinom i nasi­ 32

ljem.« Postupak protiv Kraša, Ivice Marušića, dr Pavla Gregorića, Marine Komlinović, Glinke Korporić, Dražena Čaldarevića, Božidara Šeka, Leva Gilmana, Josipa Polaka i Nade Solomun obustav­ ljen je 12. oktobra 1939. Toga dana je »Okružni sud u Zagrebu u svojoj najavnoj sjednici, a u pri­ sustvu i po saslušanju državnog tužioca u krivič­ nom predmetu protiv Marušić Ivana... donio sli­ jedeće R J E Š E N J E : Postupak se obustavlja te­ meljem previšnjeg Ukaza o općoj amnestiji od 5. rujna 1939. br. 8327/39 kojim su sva krivična djela iz čl. 3 Zakona o javnoj bezbednosti i poretku u državi počinjena do dana 5. IX 1939. amnestirana bez obzira da li je postupak dovršen, da li je u to­ ku, ili nije ni pokrenut.« Na slobodi je ostao kratko — tek dva mjese­ ca. Opet je u sindikatima, opet do kasno u noć dr­ ži sastanke ili piše članke, opet je — sad uz Končara — na čelu Partije... Posebno je zapamćeno njegovo istupanje na velikom mitingu žena Zagre­ ba. U vezi ovog mitinga i Kraševog istupanja Tito je 19. januara 1940. objavio članak u »Die Welt-u«. Pisao je — na osnovu Kraševog izvještaja — kako se u Jugoslaviji »razvija širok pokret žena u borbi za mir, za ponovno uspostavljanje demokratskih sloboda, za pravo glasa i ravnopravnost«. A o mi­ tingu u Zagrebu, gdje je uz 3000 žena (mahom rad­ nica) bilo prisutno i oko 2000 radnika, Tito je pi­ sao da je na tom mitingu donesena rezolucija u kojoj se traže »ista prava za žene u fabrikama, is­ ta nagrada, sloboda organiziranja za radne žene, bor­ ba protiv skupoće i špekulacije, borba za mir, za de­ mokratska prava i slobodu«. Kraš je, u ime Mjes­ nog međustrukovnog odbora, i organizirao zbor, i rezoluciju pisao, i zborom rukovodio... Režim uspostavljen sporazumom Cvetković — Maček išao je naglim koracima u fašizam. Kao i u fašističkim zemljama, uvedeni su i koncentracioni logori. Zakon o zaštiti države je dopunjen čla­ nom 12A: o pravu policije da može progurati sve nepoćudne; u novom paragrafu starog an­ tikomunističkog zakona je rečeno: »lica koja re­ mete red i mir«. Hapšenja »lica koje remete red i mir« počela su u jutro 16. decembra 1939. Do kra­ ja godine samo u Zagrebu su uhapšena 43 komuni­ sta. Uhapšeni su svi rukovodeći ljudi KPH (osim Končara) i sindikata: Josip Kraš, Marko Orešković, 3 Josip KraS

33

Mirko Bukovec, Marjan Krajačić, dr Pavle Gregorić, Stipe Ugarković, Dragutin Saili, Karlo Mrazović, Juraj Bermanec, dr Božidar Adžija, Milan Vidaković, Simo Crnogorac, Blaž Valjin, Bogdan Popović, Mate Matok, Leo Mates, Dušan Mamula, Mar­ ko Belinić, Savo Zlatić, Branko Petek, Julije Veber, Pavle Đursanović, Ivan Siriščević, Franjo Benko, Adam Katić, Mato Jukić, Mirko Dužanec, Armando Kaparela, Đuro Špoljarić, Petar Korasić, Miroslav Pintar, Andrija Žaja, Stjepan Kavurić, Josip Šiber, Jakob Jureković, Dragutin Klepac, Franjo Kralj, Dragutin Petrović, te šest drugarica: Anka Berus, Mila Hercog, Slavica Jurec, Marija Marušić, Glinka Korporić i Marija Raušević. Policijski terorist Šopek ih je sve 24. decembra, vezane, poslao u Lepoglavu. Sreski načelnik Kraševog Ivanca je dr Subašića obavjestio 31. decembra da su »sva navedena lica stavljena pod nadzor vlasti sreskog načelstva u Ivancu« i da su »svi zatvoreni u kaznenom zavodu u Lepoglavi, te stoje pod potpunom upravom kaz­ nenog zavoda jedino što je deset žandarskih orga­ na dodijeljeno onamo radi kontrole ovih lica«. I splitska grupa uhapšenih komunista je poslana u Lepoglavu. U toj grupi su bili stari Kraševi saradnici, među njima neki s kojima je sarađivao još početkom dvadesetih godina, kao Jozo Radobolja. Svi uhapšeni su se pojedinačno žalili Banskoj vlasti. Odgovor je bio negativan. Žalile su se i sup­ ruge, ili majke uhapšenih. Odgovor je redovno isti: »odbija se žalba« i »napadnuta odluka se potvrđu­ je kao na zakonu osnovana«. Kraševa drugarica Al­ bina žalila se u nekoliko navrata. Jedna od tih žal­ bi je sačuvana: »Budući da je on nevin otrgnut od svoje obi­ telji i kao hranilac obitelji, koju je izdržavao, mene i kćerku, molim Naslov da ga izvoli osloboditi pri­ silnog boravka u Lepoglavi i vratiti ga kući u Zag­ reb, da bi ponovo mogao raditi za uzdržavanje me­ ne i djeteta. Jer od kada je lišen slobode, ja sam prisiljena gladovati sa svojim djetetom...« Banu su se žalila i rukovodstva Ujedinjenih sindikata. Zbog hapšenja Kraša, Žaje, Pintara, Katića i Bermanca, žalbu je banu uputio Pokrajinski odbor (od 1938. svi članovi pokrajinske uprave su bili komunisti) 22. decembra. Odgovor je bio rigorozan: uhapšeni su žalitelji Stjepan Šalamun, Alek­ sandar Obratil, Rudolf Mlinarić i Janko Zrnjšćak. 34

Vršioci dužnosti predsjednika i tajnika u Pokrajin­ skom odboru, Antun Cvetković i Ivan Horvat, 30. janura su uputili novu protestnu predstavku banu Šubašiću: »Gospodine bane! Vama je sigurno poznato, da Hrvatska Seljačka Stranka, dakle stranka, koja se nalazi na vlasti, istovremeno sa policijskim progo­ nima, huška svoje pristalice na otvorene napadaje na naše članove i traže od svojih mjesnih organi­ zacija popis članova URS-ovih organizacija, sve u cilju prijetnje i zastrašivanja te onemogućavanja rada našim organizacijama. To se radi pod krin­ kom da su URS-ove organizacije protuhrvatske i protunarodne uopće. Poznato je svima, pa i vama, g. bane, da naše organizacije nisu protunarodne, da one ne rade drugo, osim što vode borbu za pobolj­ šanje životnih uslova radnika i namještenika. To je predviđeno pravilima organizacija i to je upravo narodni rad, jer podići socijalni i ekonomski nivo širokih narodnih redova, morala bi biti briga sva­ kog poštenog čovjeka. Bez sumnje da se takovim radom krnje interesi bogataša, tvorničara i drugih poduzetnika. I ako su radi takvog rada naše orga­ nizacije protunarodne, to znači da su hrvatski na­ rod samo nekoliko hiljada kapitalista i bogataša. Protiv takvog shvaćanja mi najodlučnije protesti­ ramo. U vrijeme kada skupoća neprekidno raste, ka­ da svaki radnik i namještenik sa velikom neizvjes­ nošću očekuje sutrašnjicu, neće li se uslijed po­ manjkanja sirovina ili iz bilo kojih drugih razloga naći na ulici neopskrbljen i nezaštićen — u takvo vrijeme napadaji i onemogućavanje rada sindikal­ nim organizacijama jeste najveća nepravda, koja se može činiti nad radničkom klasom. Ovakvo stanje će bez sumnje kapitalisti koristiti u punoj mjeri. Radnici i namještenici ne mogu se odreći ekonom­ ske borbe. Na to ih sili, ne obijest, već nužda, koja izvire iz njihovog teškog ekonomskog stanja. Svako onemogućavanje rada sindikalnim organizacijama i gušenje njihovih akcija i štrajkova izaziva nepo­ vjerenje i revolt kod širokih redova radnika i na­ mještenika. Gospodine bane! Ponovo se obraćamo Vama u cilju, da naši članovi i funkcioneri, koji se nalaze u redarstvenim zatvorima i u koncentracionom lo­ goru, budu pošteni na slobodu. Jedino time mogu 35

se popraviti učinjene nepravde i skinuti žig sramo­ te sa naše domovine.« Poslije toga u Lepoglavu je prognan i pisac žalbe Ivan Horvat. U nekoliko navrata logoraši su banjskoj vlasti slali zajedničke predstavke i žalbe — zbog terora, zbog slabe hrane, zbog nemogućih higijenskih uslova, zbog toga što su »stavljeni u položaj robija­ ša«, zbog neprimanja pošte, zbog toga što su inter­ nirane komunistkinje »smještene u staroj zgradi lepoglavske kaznionice, gdje se nalaze muški kri­ minalci«. .. Ravnateljstvo kaznenog zavoda je Odjeljenju za državnu zaštitu Banske vlasti banovine Hrvat­ ske redovno slalo izvještaje o ponašanju internira­ nih komunista. Jedan od opširnijih izvještaja pisao je lepoglavski ravnatelj po zahtjevu bana dr Šubašića 9. aprila 1940. godine: »Banskoj vlasti poznato je iz ovostranih izviješća, podastrijetih u više navrata, da su osobe, upu­ ćene u Lepoglavu na prisilni boravak, pravije: komunisti-internirci, smještene od samog početka u zgradi ,Zavoda za čuvanje i liječenje nauračunljivih'. Prvobitno oni su bili razdijeljeni u tri oveće prostorije prvog sprata, tako da ih je bilo u sobi po 15—20. Kad se počeo primjećivati dodir inter­ niraca sa neuračunljivima, potonji su odmah pre­ mješteni u prostorije druge zgrade. Tim načinom izolirani su internirci od svakog dodira sa osobama, osim oružničke straže, te osoba koje su im po dobivenim dozvolama dolazile u posjete. Zapovjednici oružničke straže nad interniranim suviše njihovog posebno ,upita' u dužnosti, bili su po potpisanom upozoravani na kućni red interni­ ranih, te pozivani da mu odmah prijave, čim pri­ mijete nešto sumnjivog. Međutim nikad nijesu za­ povjednici (komandiri) straže javljali za bilo kako­ ve neurednosti. A kad bi potpisani obilazio zgradu, gdje su internirani, reportirano mu je da je sve u redu. Jednom prilikom kod obilaska naišao je pot­ pisani na to, da su internirani sjedili u svojim so­ bama za stolovima. Na upit što to čine dežurni oružnik i internirci odgovorili su, da se uče nje­ mački jezik. Na to je potpisani od jednog intemirca uzeo bilježnicu, koju je taj imao pred sobom, prolistao ju i vidjeo da su u rečenoj bilježnici po 36

dotičniku bile pisane njemačke riječi i njihovo značenje na hrvatskom jeziku. Nakon povratka bi­ lježnice potpisani je boravio u sobama po nekoliko minuta, te slušao kako jedan između interniraca drugima predaje njemački, a ovi to bilježili. Dr Adžija i Dr Gregorić, koji se smatraju za vođe ov­ dašnjih interniraca, nisu bili predavači (učitelji). Prije napuštanja zgrade upitao je potpisani dežur­ nog oružnika, da li on čuje, što internirani kod učenja govore pa dobivši pozitivan odgovor upozo­ rio je naročito da i dalje pažljivo sluša. Tom pri­ likom bio je kao uvjek prilikom pregledavanja — prisutan i oružnički zapovjednik straže na interni­ ranim. Prema tome teško da će izjava Armando Paparella odgovarati istini, pošto bi oružnička straža ma kad primjetila štogod o komunističkom preda­ vanju i o tome obavijestila nadzornika. Uostalom boravio je među ovdašnjim interniranim i jedan konfident g. Šopreka sa ciljem da pazi na rad i govor interniranih, pa ni po njemu — posredno ili neposredno — nije potpisani upozoravan na bilo kakove protupropisnosti. Međutim ne isključuje se mogućnost, da je Paparella, a možda još koji, po okorjelim ovdje in­ terniranim komunistima snubljen, upućivan ili po­ dučavan. Zato imadu i suviše zgoda. Jedini način da se to spriječi bio bi, da ih se smjesti po samicama (da ih se usami pojedinačno), a šetnja da se po nji­ ma obavlja na kažnjenički način: šetnja u okrug, jedan za drugim na odstojanju 4 —5 koraka i tom prilikom zabrana razgovaranja, dakle šetnja i pot­ punoj tišini.« Uz taj izvještaj ravnatelj kaznionice je Banskoj vlasti dostavio »jednu dopisnicu, upućenu internircu Kraš Josipu, i jedno pismo adresirano na internirca dr Gregorića. Do sada je slična koresponden­ cija odašiljana na redarstveno ravnateljstvo u Zag­ rebu na ruke g. Šopreka.« Dopisnicu, koja je bila »osumnjičena«, Krašu je pisao — što je moguće ut­ vrditi po rukopisu — Rade Končar: »Dragi Joža! Čudimo se i zabrinjuje nas što je s tobom. Ovdje su bili seljaci iz tvoga sela pa su se informirali za tebe i zgražaju se na ovaj postupak vlasti i pitaju kako će to dugo. U Zagrebu se mno­ go govori o Marku Oreškoviću i Đuri Špoljariću: Kako su vješani na kolac i tučeni. U Liki se o tome 37

jako mnogo govori. Bio sam u Gospiću i o tome svi znadu. Nadam se da ćeš skoro van. Piši kako ti je. Ovamo je jako slabo. Svaki je dan sve skuplje. Raja gladuje. Zdravo.« U policijskoj arhivi sačuvano je još mnogo do­ pisnica i pisama, koje su pojedinci ili grupe drugo­ va pisali zatočenom Krašu. Većinom i dopisnice i pisma završavaju, uz pozdrav, obavještenjem: »Svaki dan nas sve više ima!« Josip Kraš je zadržan u Lepoglavi 215 dana. Konačno 27. jula ravnatelj kaznionice mu je pre­ dao rješenje Banske vlasti: »Kraš Josip upućuje se na boravak u Zagreb. Odluka o prisilnom boravku u Lepoglavi ostaje i dalje na snazi. Odlazak iz Zagreba može dozvoliti samo Banska vlast. U slučaju da se imenovani ogreši o postojeće propise, postupit će se protiv nje­ ga po zakonu i odmah ga uputiti na prisilni bora­ vak u Lepoglavu. Podjednako se naređuje da se da­ lji prisilni boravak imenovanog u Lepoglavi današ­ njim danom prekida.« Mjesec dana kasnije Papa je sudjelovao u radu Prve konferencije Komunističke partije Hrvatske (25. augusta), kad je uz još 13 drugova izabran u Centralni komitet KPH. Bio je i sudionik najzna­ čajnijeg partijskog skupa onih godina — Pete ze­ maljske konferencije, koja je održana od 19. do 23. oktobra 1940. Između te dvije konferencije još jed­ nom je hapšen, 9. septembra, ovoga puta u rodnom kraju, u Ivancu. O tome imamo dva izvještaja; je­ dan od ivanečke zandarmerijske stanice, a drugi od ivanečkog sreskog načelstva. Žandarmerijski izvje­ štaj je poslan u Zagreb 9. septembra: »8. septembra, 1940. godine vozom iz Zagre­ ba, došao je u selo Vuglovec, opštine i sreza Ivanec, Banovine Hrvatske, poznati komunista Kraš Josip, koji sada stalno stanuje u Zagrebu, da održi sas­ tanak i govor među sakupljenim svojim jednomišljenicima. Krašu se u Varaždinu pridružio Lončarić Vjekoslav iz Varaždina, također poznati komu­ nista, sa par do suda nepoznatih svojih drugova, koji su produžili sem Kraša na crkvenu slavu u se­ lo Lobor, srez Zlatar. Lončarić je sa svojim društvom iz Lobora do­ šao u vinograde ,Lazi' oko 14 časova istog dana, koji se nalaze između sela Kaniže i Gečkovca, op­ štine i sreza Ivanec, kod kleti braće Vrček iz Ka38

niže i tu su počeli pjevati. Na ovu pjesmu počeli su se sakupljati seljaci koji su se vraćali sa crk­ vene slave iz Lobora, među kojima je bilo i rudar­ skih radnika iz obližnjih sela, te se tako u krat­ kom vremenu sakupilo 100 lica. Na ovaj sastanak po ugovorenom programu imao je doći Kraš Josip da održi sakupljenim licima govor, koga su pjeva­ njem očekivali. Za namjeravam sastanak doznala je ova i sta­ nica Lepoglava, te su blagovremeno izaslate patrole u obližnje mjesto, gdje se sastanak imao održati. Kada su sakupljeni seljaci primijetili dolazak žandarma u pomenute vinograde počeli su se sami bez intervencije razilaziti svojim kućama. Kraš i ako se nalazio u selu Vuglovcu u neposrednoj blizini pomenutih vinograda, nije došao na ugovoreno mjesto na sastanak, radi održavanja zakazanog go­ vora, vjerovatno što je primijetio dolazak žandarma. Nakon razilaženja okupljenih radnika i seljaka iz pomenutih vinograda, na lice mjesta stigao je i sreski načelnik iz Ivanca, koji je po ovome slučaju bio blagovremeno izvješten, te je usmeno naredio patrolama da se odmah pohapse glavni i istaknuti kolovođe ovoga namjeravanog sastanka. Na osnovu ovog naređenja uhapšeni su i to: Kraš Josip iz Za­ greba, Lončarić Vjekoslav iz Varaždina. Bukovec Ivan iz Ivanca, Brezovac Josip iz Ivan. Mačkovca, Bregović Josip iz sela Kaniže, Vrček Andrija i Fra­ njo, Đurina Jakob, Vrček Andrija ml., Geček Ciril umirovljeni rudar, svi iz sela Kaniže, i Horvat Tomaš iz Kaniškog Vrhovca svi opštine i sreza Iva­ nec, koji su sa prijavom predani sreskom načelstvu u Ivancu, na daljnji zakonski postupak. Svi napred navedeni su kažnjeni sa novčanom kaznom sa po 500 dinara, a u slučaju neuterivosti sa 10 dana zatvora. Ličnim pretresom kod osumnjičenih nije pro­ nađeno ništa sumnjivog od komunističkog materi­ jala.« Istog dana banovom kabinetu se u predmetu »Pripremanje komunističkih demonstracija« javio i sreski načelnik iz Ivanca: »Dana 8. 9. 1940. potpisani je saznao da neka strana lica kane održati konferencije u mjestu Kaniža i Vuglovec općine Ivanec, te su na lice mjesta odmah izaslane žandar, patrole i povjerljiva lica. 39

Potpisani je sam izašao na lice mjesta — te ustanovio da su neka lica koja su prije odgovarala radi komunističke propagande htjela održati javne skupove, da stvore neraspoloženje građanstva pre­ ma današnjoj upravi, iskorišćujući mase koje se vraćaju sa proštenja onim putem. Po nalogu potpisanog upućena su prisutna li­ ca da se iz navedenih mjesta raziđu a potom se pristupilo postepenom hapšenju sumnjivih lica. Uhapšen je Kraš Josip pekar, pomoć, rodom iz Vuglovca općine Ivanec sada nastanjen u Zagrebu Petrova ul. 24. tamo i zavičajan sada namještenik URSA u Zagrebu, koji je odgovarao radi komuniz­ ma i suđen robijom do 5 godina a koju je i kaznu ovršio. Isti je 1939. god. po upravi policije u Zag­ rebu upućen bio na prisilan boravak u Lepoglavi, gdje je 7 mjeseci bio... Presuđen Kraš Josip i Bukovec Ivan uplatili su odmah globu svaki po 500 dinara do riješenja žalbe, dočim je Lonarčić upućen popratnim putem Predstoj. gradske policije u Varaždinu. Ostali pre­ suđeni biti će pozvani na uplatu kazne odnosno na ovršenje kazne zatvora po pravomoćnosti presude. Nije bilo nikakovih demonstracija te su po do­ lasku organa vlasti prisutni se u miru razišli, a ut­ vrđeno je — da se tom prilikom trebalo osnovati organizacija URSA za srez Ivanec u koju svrhu je i došao navedeni Kraš Josip kao izaslanik URSA iz Zagreba, a Lonarčić Vjekoslav kao izaslanik pod­ ružnice u Varaždinu sa nekim članovima koji su trebali da raznim pjesmama animiraju građanstvo za tu akciju. Bukovec Ivan bio je prisutan kao simpatizer te akcije, i ako nema nikakove veze sa radnicima, jer je dobro stojeći posjednik. Ostali prisutni bili su kao biv. rudar, radnici i biv. članovi URSA dok je postojao u Ivancu, koji je likvidiran pošto je osnovan Hrvatski radnički Savez.«

Stalno proganjani, zatvarani, po Zakonu o zaš­ titi države zabranjeni Josip Kras, i kao sindikalni rukovodilac je onemogućen krajem 1940. godine: tada su zabranjeni sindikati. I najnaivnijima pos­ taje jasno da gospoda Cvetković i Maček, natkrunjeni princom Pavlom, snažno plove u fašizam i u njemačko okrilje. Plovidba je zaustavljena 27. marta, kada su izbile demonstracije zbog pristupa­ nja Jugoslavije Trojnom paktu, pa oficirski puč. Simović je formirao novu vladu, koja ni u kom smislu nije bila izraz narodnih interesa. Samo šes­ torica ministara, zajedno s ministrom predsjedni­ kom đeneralom Simovićem, nije bilo ni u jednoj od prethodnih 38 vlada. Martovski zamah narod­ nog otpora bio je dovoljno snažan da zbaci Pavla i njegovu vladu, ali nejak da bi doveo na vlast is­ tinske demokratske snage naroda. Na vijest o beogradskom puču, Hitler je nare­ dio svojim armijama da unište Jugoslaviju. Napad je počeo u Sipu u 2 sata 6. aprila. Tu, gdje je po­ čeo napad, u dunavski kanal se survavaju litice Muntii Mehedinti i Miroča. To je u prostranoj zo­ ni prodora armije feldmaršala von Liszta. Iz Aus­ trije i Mađarske napadala je armija von Wichsa, čija će motorizirana, tenkovska kolona ući u Zag­ reb predveče 10. aprila, kad će Kvaternik proglasiti »nezavisnu« Hrvatsku, a Maček zatražiti od Hrva­ ta da se pomire s novonastalom situacijom. Uoči udara njemačko-talijanskih i bugarsko-mađarskih armija na Jugoslaviju, mačekovsko-šubašićevska vlast u Zagrebu je imala samo jednu veliku brigu: da pozatvara što više komunista. Zat­ vor u Petrinjskoj je bio pun. Josip Kraš je 31. mar­ ta izbjegao hapšenje, sakriven kod prijatelja. Ženi i kćerki je tih dana govorio kako se Maček i Subašić i »svekolika hrvatska gospoda ne spremaju da 41

brane domovinu od fašizma, nego od vlastitog na­ roda: narod je njima opasan, a ne Hitler«. Ujutro 8. aprila, trećeg dana rata, o odnosima Maček — Njemačka i Maček — narod govoreno je i na sjednici nepotpunog Centralnog komiteta. Predsjedavao je generalni sekretar Josip Broz Tito. Na toj sjednici, u Hercegovačkoj 65, bio je i Kraš. On prvi dobiva zadatak: uime hrvatskog radništva kod najviše banske vlasti i kod komande zagrebač­ ke armije tražiti da se odmah otvore ratna skla­ dišta i da se radnicima podijeli oružje. Kraševa partijska delegacija, koja je tražila da se odmah naoružaju radnici, odlučni i spremni da brane domovinu, uzaludno je tri dana obijala generalske kancelarije. Kraš je pokušao oružje do­ biti i preko Udruženja rezervnih oficira, ali — i tu su radnicima zatvarana vrata. Partijsko rukovodstvo je tih dana stalno na okupu. Svima je jasno da se kraljevina brzo ras­ pada. Oni koji bi je mogli braniti i htjeli odbra­ ni ti, radnici i seljaci, nemaju oružja. »U vrhovima caruje izdaja«, govori se na sjednicama CK KPJ. Ta ocjena je ponovljena i 10. aprila u stanu že­ ljezničara Valentina Ivica u Prisoju 10. Tu su na okupu dva centralna komiteta: Jugoslavije i Hr­ vatske. Tito predsjedava. Kraš, uzbuđen i ljut, tek stigao s Jezuitskog trga, gdje ga general Pantelija Jurišić nije htio primiti niti na razgovor, govori o svom dojmu — i taj dojam ulazi u zajednički stav — o tome kako je Partija »precijenila mogućnost otpora jugoslavenske vojske«. To je tačno, reći će Tito, ali isto tako je tačno da mi, Partija i narod, nećemo kapitulirati, da ćemo nastaviti borbu. Na tom sastanku formiran je Vojni komitet (s uputstvom da se takvi komiteti formiraju pri svim par­ tijskim rukovodstvima, sve do ćelije) na čelu s Titom. Odlučeno je da najuže rukovodstvo pređe iz Zagreba u Beograd, a članovi CK KPJ se upu­ ćuju u Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Sloveniju, da partijskim organizacijama prenesu odluke: pripremati ustanak, prikupljati oružje, sa­ čuvati partijsko jezgro kao kičmu ustaničkih snaga. . . Tek što je sjednica završila, Kraš je, s Končarem i Stipom Ugarkovićem, krenuo prema cen­ tru grada. Kad su se razišli, Kraš se — preko sus­ jeda — javio porodici, a onda je krenuo prema 42

Zrinjevcu, gdje će se naći baš u vrijeme ulaska tenkova 14. njemačke oklopne divizije u Zagreb. Ogorčen je. Ne zbog fašističke bahatosti na zagre­ bačkim ulicama, nego zbog profašističkih i sepa­ ratističkih građana, koji ih oduševljeno pozdrav­ ljaju. Narednih dana Kraš će vrlo često ponavljati rečenicu koja je ušla i u petnaestoaprilski proglas CK KPJ: »Događaji u Zagrebu prilikom dolaska osvaja­ ča bit će najtamnija ljaga u tvojoj povijesti, hr­ vatski narode!« Poslije proglašenja »endehazije«, prvi sastanak partijskog rukovodstva u Zagrebu održan je 12. aprila u Solovljevoj 10, kod Deneša Vajsa. Razra­ đene su ocjene od 10. aprila i dana uputstva za dje­ lovanje. Formiran je Vojni komitet CK KP Hrvat­ ske. Odlučeno je da CK KPH odmah objavi prog­ las. Već sutradan, ili 14. aprila, skojevci su dijelili ilegalne letke s proglasom u kojem CK KPH kaže da je »cijela Hrvatska stvarno porobljena«, a ono što su Nijemci stvorili — NDH, to je država »sa­ mo na pipiru«. CK KPH je uvjeren da je »stvar­ nost nacionalnog ropstva i suviše okrutna da bi se narodne mase dale zavesti brbljarijama o slobodi«. Uvjeren je da će »radnici i seljaci, povezani u ud­ ruženi i čvrsti borbeni savez«, i da će »pod vod­ stvom Komunističke partije« ući u borbu kojom će »ostvariti novo društveno uređenje po uzoru Sovjetskog Saveza«. Nacionalnu slobodu i nezavis­ nost moguće je izvojevati »samo zajedničkim sna­ gama i u zajednici s ostalim ugnjetenim narodima Jugoslavije«. Najodgovorniji rukovodioci KP Hrvatske dobi­ li su zadatak da se povežu s okružnim i kotarskim rukovodstvima na terenu. Kraš je zadužen za Si­ sak i Baniju, a kasnije i za Kordun, s centrom u Karlovcu. Stav Partije, utvrđen 10. i 12. aprila, tu­ mačio je sredinom aprila partijskim rukovodstvi­ ma Siska, Petrinje i Kostajnice. Odlazeći u Sisak i Petrinju, pripremao je prve partijske konferencije u okupaciji. Sve to vrijeme stalno je na putu, dosta često u Zagrebu. Počet­ kom maja uputstva o organiziranju ustanka pre­ nosi dvadesetorici delegata sisačke okružne partij­ ske konferencije. Ta konferencija je održana od­ mah poslije Majskog savjetovanja CK KPJ. U Sis­ ku je Kraš tada osnovao i Vojni komitet, koji će 43

22. juna iz Siska izvesti prvi partizanski odred for­ miran u Hrvatskoj. Iz Siska je oko 15. maja kre­ nuo na konferenciju komunista kotara Petrinja, ali tada u Petrinju nije stigao: agenti su mu ušli u trag i morao je bježati.

U rasporedu Centralnog komiteta KPH Krasa su zapala dva prostrana okružna područja — Si­ sak i Karlovac. Poslije Majskog savjetovanja, koje je održano u Zagrebu pod neposrednim rukovod­ stvom generalnog sekretara CK KPJ, druga Tita, ko­ ji je od aprila rukovodio i Vojnim komitetom CK KPJ, za Sisak su zaduženi drugi rukovodioci, a Kraš, kao opunomoćenik CK KPJ, preuzima ruko­ vođenje Vojnim komitetom Okružnog komiteta za Karlovac. Tada je već bio zrio čovjek; u februaru je na­ vršio 41 godinu. Dovoljno da ga drugovi zovu Sta­ ri. Osim nadimka Stari, po kojem su ga znali ug­ lavnom najbliži saradnici iz Karlovca i neki čla­ novi Centralnog komiteta, stalni mu je nadimak Papa, kao što su ga zvali drugovi na robiji. Prvi put poslije okupacije Papa je bio u Kar­ lovcu u drugoj polovini aprila. S njim su, čini se, na sastanku okružnog rukovodstva bili i Marko Orešković Krntija i Pavle Pap Šiljo. Tada, a mož­ da i prije rata, kad je dolazio u Karlovac kao par­ tijski i sindikalni rukovodilac, Marko ga je upoz­ nao sa svojom sestrom, koja je bila udana u Kar­ lovcu. Markova nećakinja Mira Orešković bila je udana za učitelja Žarka Ćuića, sekretara Kotarskog komiteta KPH Vojnić. Mira je — dakako, ne samo ona, od aprila do oktobra 1941. godine bila Papin kurir, domaćica, veza.. . Osim stana Mire Cuić, gdje je proveo prve dane u Karlovcu, Papa je naj­ češće stanovao u kući grobara Antuna Matka, na Dubovcu, i kod organizacionog sekretara OK inže­ njera Bartola Petrovića, u vili Brezović na Korani, gdje je bilo sjedište Banovskog električnog podu­ zeća. Matkova supruga Magdalena bila je sestra Kraševog kolege pekara Nikole Špehara s kojim je djelovao zajedno u sindikatima i u Partiji, a i na dugogodišnjoj robiji. Povremeno je noći pro­ 45

vodio u stanu sestre Jože Milašinčića Španca — Fanike, ili kod Matije Woholskog. Drugove, koji su mu dolazili iz Zagreba, ili partijske kurire s pros­ tranog kordunaško-goranskog ustaničkog područja, primao je preko ilegalnih javki smještenih u knji­ žari »Atheneum« (knjižničarka Vika Horvat iz poz­ nate kladuške komunističke porodice), kod željez­ ničke stanice na Baniji broj 8 (Nada Dimić i Ma­ rica Pataki) ili preko Woholskog i Nevenke Trkulje. Članovi CK su obično dolazili preko jedne od ovih javki u Petrovićev stan, Šreplova 4. Karlovac je Krašu bio dobro znan i drag grad. Tu su dvadesetih godina osnovane prve onda jav­ ne partijske organizacije. Tada je bio zadužen za organizaciju u obližnjim Draganićima na Kupčini, a u julu 1941. je obišao Draganiće: da pripremi teren za prvu ustaničku jedinicu karlovačkih ko­ munista. Onih s kojima je pekarski kalfa 1919. os­ nivao partijske organizacije u pokretu nije bilo 1941. Ali bilo je dosta novih, mlađih i odlučnih. Dobar dio partijske organizacije Papa je lično znao. Uoči rata često je s njima, na sastancima i u tarifnim ili štrajkaškim akcijama. Oni koji su imali sreće da živi uđu u novi život, u slobodu, pamte Papu iz 1941. godine kao čovjeka nesusprezive siline. Kažu da je bio neporecivo autoritati­ van, čak i onda »kad je govorio istinu, iako je sve govorilo protiv te istine«. Znao je biti — u svojoj energičnosti — i netrpeljivo impulsivan. Svojim optimističkim temperamentom u čitav je ilegalni pokret unosio silnu dinamiku. Prenoseći direktive, bio je krajnje konkretan i jasan. Od onih koji su ga izvještavali o planovima ili o već učinjenom, tražio je maksimalnu preciznost i insistirao na de­ talju. Uz stišanog, gotovo pritajenog Ivu Marinkovića, sekretara Okružnog komiteta, djelovao je bu­ čno, čak usplahireno, a — po mnogima — njegov »način saobraćaja s drugovima bio je najčešće za­ povjednički«. General Košta Nađ, koji je s Papom proveo nekoliko vrelih sedmica u ljeto 1941, kaže da je »djelovao kao čovjek kojega ništa ne može izbaciti iz kolotečine. Njegovi nervi su bili nedoticivi. Uopšte nije imao osjećaj straha: gospoda­ rio je svakom, pa i najzamršenijom, situacijom«. Stalno je, očinski, kao pravi papa, bdio nad ljudi­ ma iz ilegale i cjelovitom ilegalom, uvijek sklon reći: 46

— Odgovarat ćeš mi, ako ti se što dogodi! A sam uopšte nije u svoj način, u postupke, u zadatke ukalkulisao i neophodne elemente opre­ za. U nevelikom Karlovcu lako ga je bilo zapaziti. Odijevao se dosta drugačije od ostalih, a osim toga — mnogi pamte — »često je i ranac imao na le­ đima«. Jedina maska — crne naočare. Na glavi redovno sportska »šild« kapa. Obično u pumperi­ cama, snažan, uočljiv, toliko uočljiv da mu je Nađ morao reći: — Brineš o meni, a sam si na ovim opasnim ulicama kao mamac svekolikoj bandi! Većina revolucionera nemaju život osim same revolucije. A, ipak, mnogi su našli načina da ba­ rem povremeno »ugrabe« poneki trenutak i za se­ be. Privatnog u Kraševom životu nije bilo, pogo­ tovo ne u proljeće, ljeto i jesen 1941. Sve što je činio, činio je po partijskom programu, po smislu svog revolucionarnog određenja. Partijska organizacija prostranog karlovačkog okruga imala je uoči aprilskog rata oko 450 čla­ nova i 150 kandidata. Savez komunističke omladine imao je preko 500 članova. U Okružnom komitetu su bili Ivo Marinković Profesor Slavko. Krašev ko­ lega pekar Nikola Kukić, krojačica Herta Turza, inž. Bartol Petrović, drvodelski radnik Tone Grdešić, student Ranko Mitić, radnik Mate Mejašić (za­ dužen za rad u sindikatima) i tekstilna radnica Jelka Predović. Kukić je ubijen početkom maja, u Veljunu, u prvom ustaškom pokolju na Kordunu, kad je u jednoj noći ubijeno preko 520 ljudi. Mi­ tić je bio na glinskom području, a Jelka Predović u Dugoj Resi. Kad je Papa došao u Karlovac u maju, dočekali su ga Marinković, Mejašić, Petro­ vić, Grdešić i Turza. Stigao je iz Siska. Capo Janić mu je prenio poruku Rade Končara da se nađu u Karlovcu. Končar i Kraš su se sreli u Šreplovoj 4. Tu su bili svi članovi OK iz Karlovca i s njima Veco Holjevac, koji je doveo Končara. Sutra uveče, kad je već počeo policijski sat, u tijesnoj kući Antuna Matka, pored groblja, ispod starog grada, održano je savjetovanje proširenog Okružnog komiteta. Te majske noći, dok su Magdalena i Antun Matko stražarili u groblju, pred svojim skromnim kućerkom, Končar je karlovačkim komunistima prenio stavove Majskog savjetovanja. U diskusiji su ana­ 47

lizirani i ocijenjeni uzroci kraha Kraljevine. O sve­ mu tome komunisti su govorili i pisali i prije rata — zbog istine proganjani, zatvarani i ubijani. Kar­ lovačko partijsko rukovodstvo je najduže rasprav­ ljalo o predstojećim zadacima, odlučno »da organizuje i vodi najodlučniju borbu protiv raspiriva­ nja nacionalne mržnje između Srba, Hrvata i Slo­ venaca, da radi neumorno na bratstvu i slozi hr­ vatskog i srpskog naroda, da ujedini te narode u borbi protiv okupatora i šake uzurpatora. . . . da organizuje široke mase radnika i seljaka u borbi za istinsku nezavisnost hrvatskog naroda protiv svih uzurpatora i okupatora, za bratstvo naroda.« Bilo im je jasno kako članovi KP Hrvatske »treba da budu ona spona koja će povezivati borbu hr­ vatskog naroda s borbom ostalih ugnjetenih naro­ da Jugoslavije za njihovo oslobođenje«. Konkretne zadatke partijskog aktiva prostranog karlovačkog okruga precizirao je tada formirani vojni komitet Okružnog komiteta. Krašu je povjerena najodgo­ vornija dužnost u Komitetu, a za članove su iza­ brani Ivo Marinković, Bartol Petrović i Veco Holjevac. Zaključci se, kako to piše Slavko Goldstein »sažeto mogu formulisati u tri tačke: 1. U duhu direktiva CK pripremati se za oru­ žani ustanak: održavati vojne vježbe s udarnim grupama, nastaviti još mnogo aktivnije prikuplja­ ti naoružanje, formirati ilegalne vojne formacije (grupe, straže) po selima. 2. Suzbijati šovinističku propagandu, onemo­ gućiti okupatora i ustašku vlast da raspiri mržnju između hrvatskog i srpskog stanovništva na okru­ gu, spriječiti međusobni bratoubilački rat. 3. Boriti se protiv svih mjera ustaške vlasti, osobito protiv vrbovanja u ustašku organizaciju, protiv propagande za odlazak na rad u Njemačku, protiv raseljavanja Srba i naseljavanja nekih hr­ vatskih obitelji u njihove kuće, protiv organizira­ nog pokrštavanja srpskog stanovništva.« Rukovodilac Vojnog komiteta OK Karlovac nije imao nikakvog vojnog iskustva. Ali tu je bilo bogato iskustvo iz dvadesetogodišnje revolucionar­ ne borbe. Jedanaest puta zatvaran, u kraljevskim kazamatima je uz studij marksističke nauke izuča­ vao i vojnu teoriju. Za Kraša je predstojeći usta­ nak bio nešto što je čekao preko dvije decenije. Ali, ni on, kao ni Končar, pa konačno kao gotovo 48

i svi jugoslovenski komunisti, nije revolucionarni ustanak gledao izvan lenjinskog petrogradskog us­ tanka. Za njega je sve bitno trebalo učiniti u gra­ dovima. Maja 1941. godine se ne govori o partizan­ skom ratu, ali se govori o ustanku kao »najvišem obliku klasne borbe« uz shvatanje da »ustanak mora biti u tančine svestrano pripremljen, organi­ ziran — i kroz sve faze njegovog razvitka ruko­ vođen od revolucionarne avangarde proleterijata«. Kraš je u tumačenju ustanka često citirao Lenjina, koji je — pišući o odnosu Partije i masa u ustan­ ku — marksistički tvrdio: »Da bi ustanak uspio, ne smije počivati na zavjeri niti na jednoj par­ tiji, već na naprednoj klasi. Ustanak mora poči­ vati na revolucionarnoj ustalasanosti naroda.« Du­ boko uvjeren da ni jedna partija, pa ni komunis­ tička, ne može sama provesti revoluciju, već da to može učiniti samo organizirani narod, Kraš je ipak taj ustanički narod prvenstveno vidio u gra­ dovima. Tek u junu i julu, kad je u dugim razgo­ vorima s Oreškovićem, Marinkovićem i Končarom svestranije sagledao situaciju na terenu, shvatio je ono na čemu je Josip Broz Tito insistirao: »Naš ustanak ne priprema se urotnički, za od­ ređeni dan, nego je to dugotrajan proces... Izme­ đu partizanskog rata i narodnog ustanka nema ni­ kakve suprotnosti, nego je partizanski rat u našim prilikama samo forma narodnog ustanka... Mi ne možemo danas voditi narodni ustanak drukčije nego u formi partizanskog ra ta .. . Pravilno je, da­ kle, samo shvaćanje narodnog ustanka kao trajnog partizanskog rata, koji će da zahvata sve veće i veće mase, koji će da zadaje neprijatelju sve teže i teže udarce, koji će da učvrsti savez radnika i osnovnih narodnih radnih masa i koji će, konač­ no, dovesti do potpunog uništenja neprijatelja ...« To Titovo shvatanje — shvatanje na kojem je i razrađena strategija narodnooslobodilačkog rata kao rata naoružanog naroda — Kraš je počeo po­ malo ostvarivati u junu, a naročito u julu i avgustu. Istina, njemu samom se nikako nije odlazilo iz grada, iako će u ljetnim mjesecima obići sve ustaničke regione Korduna. Vezan za grad, u ko­ jem silovitom dinamikom osniva udarne grupe, prikuplja oružje i planira diverzije, sam i preko ostalih drugova iz rukovodstva reorganizira stare i osniva nove partijske ćelije i komitete u kotare4 Josip Kraš

49

vima Vrginmost, Voćin i Slunj. Samo u kotaru Vrginmost je od aprila do juna dva puta formirao Kotarski komitet. Prvi sekretar toga komiteta, španski borac Gojko Nikoliš, otišao je u Beograd, a drugi sekretar je bio student Rade Bulat, koji piše da je Papa u nekoliko navrata bio na terenu kotara Vrginmost, gdje je »u drugoj polovici maja i u mjesecu junu održan kratki partijski tečaj za sekretare ćelija«. U Karlovcu je, odmah poslije savjetovanja odr­ žanog u Matkovoj kućici kod groblja, počeo osni­ vati udarne grupe. U tom poslu »desna ruka« mu je bio Veco Holjevac, kojemu je Kraš — prilikom prvog susreta u kancelariji Bartola Petrovića, u koranskom parku — »izgledao kao kakav dobro stojeći karlovački ili zagrebački obrtnik«. U radu rukovodstva, sjećao se Holjevac, »Marinkovićevom odmjerenom sustavnom stilu rada i rukovođenju Kraš je sada dodao svoj burni temperamenat i im­ pulse, koji su se smjesta osjetili u cijeloj organi­ zaciji. Kraš je u Karlovcu živio ilegalno, često je morao mijenjati mjesto stanovanja, morao se ču­ vati da ne bude previše zapažen, ali to ga nije nimalo smetalo da se pojavljuje gotovo svuda: sam je odlazio na Kordun da drži sastanke s ko­ munistima iz tamošnjih organizacija, sam je odla­ zio u Zagreb kad je trebalo da nešto hitno riješi s ostalim članovima CK, sam je držao sastanke s našim simpatizerima u domobranskoj vojsci, kas­ nije je sam čak i pratio na Kordun pojedine dru­ gove koji su iz Zagreba kroz Karlovac odlazili u partizane. Imao sam osjećaj da tog krupnog čov­ jeka, koji je tada već bio u zrelijim godinama, gotovo ništa drugo i ne zanima osim njegova par­ tijskog rada, njegovih zadataka koje je shvatio kao svoj glavni i jedini životni poziv. Kad bi om­ ladinske udarne grupe noću ispisale cijeli grad na­ šim parolama, Kraš bi uvijek još pronalazio neki zid ili neki plot na kojem je također trebalo ispi­ sati parolu. Kad smo kasnije počeli rezati telefon­ ske i telegrafske žice, Kraš je uvijek žalio što je veza bila prekinuta samo na dva ili tri mjesta, a ne i na četvrtom. Kad smo napokon digli i prugu u zrak, Kraš je opet žalio što se nije mogao sru­ šiti i željeznički most. Njegov je pokretački poriv bio neumoran, a od sebe samoga i od svojih su­ radnika uvijek je zahtijevao bar nešto više od 50

onog što je već učinjeno. Velik dio zasluga za us­ pjehe karlovačke i kordunske partijske organiza­ cije u prvim danima ustanka svakako pripada i narodnom heroju Josipu Krašu.« Pristupajući stvaranju udarnih grupa, Kraš je tražio da se što prije obnove sve one grupe koje je Partija formirala početkom godine. Predratnim udarnim grupama rukovodio je član Mjesnog ko­ miteta radnik Viktor Koričan. Tito je na predava­ njima u partijskoj školi u Dubravi (Bihaćka 20), gdje je bio i Kraš, govorio o tim grupama kao o »borbenim odredima .. . koji predstavljaju udarnu pesnicu proletarijata«. U maju su novoosnovani i reorganizirani »borbeni odredi«, kao udarne gru­ pe, imali zadatak da prikupljaju oružje, vrše di­ verzije, uznemiruju neprijatelja, dijele letke, pišu parole... Osim udarnih grupa u kojima su bili skojevci i komunisti Karlovca, Kraš je u karlovač­ kim domobranskim kasarnama osnovao tri komi­ teta. Domobrane i domobranske oficire antifašiste Holjevac je kako se sjeća »pozivao po Krašovim uputama« da bi »zajedno s Krašom održavao s njima sastanke«. Ti domobrani su im predavali oružje i sanitetski materijal. Sastanci s domobranima antifašistima su u maju i junu bili vrlo česti. Jedan od tih sastanaka »u slikovitom polju kod Korane, ispod drvenog mosta«, opisuje Veco Holjevac: »Bili su prisutni Josip Kraš, sedam ili osam domobrana i ja. Raspravljali smo o tome što bi se sve moglo učiniti da se iskoristi opće nezado­ voljstvo među prisilno mobiliziranim vojnicima. Domišljali smo se i načinu da iz nekog magazina iznesemo veću količinu oružja, koje bismo sklonili na neko sigurno mjesto do trenutka kad nam bude zatrebalo. Donijeli smo i neke odluke: iznaći ćemo mogućnost da jednog od narednih jutara svi do­ mobrani u času kad se probude nađu na svojim krevetima partijske letke; nastojat ćemo da uz stražu kod vojnog magazina Jamadol ubacimo neke naše ljude, koji će nam pomoći da odande izne­ semo i sklonimo puške i municiju; u najvećoj ka­ sarni u gradu pokušat ćemo organizirati opći re­ volt domobrana, a kao povod iskoristit ćemo lošu hranu. Sva tri zaključka proveli smo u toku idućih nekoliko dana. Noću podmetnuti leci s pozivima 51

da se domobrani suprotstave ustaškim vlastima imali su u kasarnama velik odjek: sadržaj tih le­ taka još se dugo komentirao. Uspjelo nam je ta­ kođer i to da u stražarsku jedinicu kod magazina u Jamadolu ubacimo naša dva čovjeka, i to je bilo dovoljno da nešto kasnije provedemo akciju naše organizacije u nabavljanju oružja. Napokon smo pripremili i ostvarili kolektivni demonstrativni is­ pad u najvećoj domobranskoj kasarni u Kar­ lovcu. ..« Kraš je u maju održao sastanak i s predstav­ nicima vojnih komiteta iz kotareva Slunj, Glina, Vrginmost i Vojnić. Trebalo je utvrditi koliko je prikupljeno oružja i tražiti nove načine da ga se prikupi još više. U kući karlovačkog komuniste Riste Konstantinovića, pekara, koji je rukovodio jednom udarnom grupom, dao je direktivu da se oružje pomno čuva i da se ni u kom slučaju ne predaje okupatoru ili ustašama: — Nama će trebati, vrlo brzo! Odmah poslije napada Njemačke na Sovjetski Savez, u Zagrebu je održana sjednica Centralnog komiteta KP Hrvatske. Na taj sastanak Papa je iz Karlovca otputovao zajedno s Markom Oreškovićem, koji je dolazio iz Delnica. Vlado Bakarić je već bio napisao proglas, kojeg je u noći 22. i 23. juna redigirao Rade Končar. Rukovodstvo je 23. juna prihvatilo proglas u kojem se poručuje hr­ vatskom narodu, da je »kucnuo čas kada treba stupiti u borbu za konačno nacionalno i socijalno oslobođenje«. Popodne 23. juna, spustivši se stepenicama iz Hercegovačke ulice na Ilicu, Kraš se odjednom na­ šao pred dvojicom ustaša. Dobro ih je znao, a i oni njega. Pošli su prema Krašu, očito da ga uhap­ se. U taj mah, netko od drugova, koji su išli iza Kraša. opali iz pištolja u zrak. To je ustaše zbu­ nilo. Potrčali su prema stepenicama, a Papa je odjurio na drugu stranu, niz Ilicu, prema Ljub­ ljanskoj. Nešto kasnije, kad se ponovo našao s Končarem i Oreškovićem, odlučeno je da odmah otputuje iz Zagreba. Putovao je i Marko — za Split. Prije odlaska, Kraš se s Končarem dogovo­ rio da mu u Karlovac pošalje nekoga od stručnja­ ka za eksploziv. Trebalo je da obuči članove udar­ nih grupa pripremati zapaljiva i hemijska sredstva za planirane sabotaže i diverzije. Nekoliko dana 52

kasnije u Karlovac je s torbom punom trotila do­ putovao Šime Balen, Krašev drug iz sremskomitrovačke robijašnice. U stanu porodice Štengl, Senj­ ska 3, obučavao je pripadnike udarnih grupa kako da rukuju zapaljivim smjesama. Jednom se tu za­ tekao i Papa. Sjeo je na rub starinske škrinje na kojoj je bila boca s kiselinom. Papa nije primjetio da je škrinja bez noge. Čim je sjeo, škrinja se nagnula, a boca je pala, razbila se i kiselina je naglo planula. Baš tada je ulicom prolazila talijan­ ska jedinica. Kraš, Balen, skojevci i njihova doma­ ćica, Fanika Milašinčić-Štengl, nisu dopustili da ih uznemiri panika. Spretno su ugasili razbuktalu vat­ ru. Kraš se čak smijao: — Želio sam da vidim kakvi ste u vatri... Trenutak kasnije kritikovao je i sebe i druge: — Eto, mogli smo nastradati zbog nedovoljne budnosti. Najvažnije je da ljude sačuvamo. Istina, nećemo sebe ni druge sačuvati strahom, nego baš lišavanjem straha, stalnim akcijama, borbom... Tih posljednjih dana juna i početkom jula sve partijske organizacije Korduna su se ubrzano pri­ premale za obračun s neprijateljem. Još se vjero­ valo da će glavni obračun biti u gradovima. Sti­ gavši s proglasom Centralnog komiteta, Kraš je drugovima u Karlovcu dao zadatak da se odmah počne s diverzijama. Desetak mjeseci kasnije, na Drugoj Okružnoj konferenciji KPH za Karlovac, Ivo Marinković je o tome govorio u referatu: »Okružni komitet, pojačan drugom Josipom Krašom, članom CK, formira Operativni komitet koji uzima u svoje ruke formiranje borbenih od­ reda i organiziranje akcija sabotaže i diverzija kao i mobilizaciju masa za oružani ustanak. I akcije u Karlovcu su započele...« Operativni komitet Okružnog komiteta formi­ ran je poslije julske sjednice Centralnog komiteta. Sa te sjednice Kraš se u Karlovac vratio 6. jula. U Zagrebu je bilo formirano Operativno rukovod­ stvo CK KPH na čelu s Radom Končarom. Dota­ dašnji Vojni komitet je rasformiran. Opunomoće­ nik CK KPJ i član Operativnog rukovodstva Vlado Popović iz Beograda je 5. jula donio Titove direk­ tive za ustanak. Te direktive su kao program ustaničke aktivnosti razrađene 9. i 10. jula. Partijsko rukovodstvo se tada počinje oslobađati shvatanja da revoluciju treba provesti prvenstveno u grado­ 53

vima. Tito i Politbiro su se na sjednici 4. jula ori­ jentirali »na slanje ljudi van«, shvatajući da je »seljaštvo, provincija — naša linija«, da je to »onaj element koji može da nosi borbu na svojim le­ đima«. Na prvom sastanku karlovačkog Operativnog rukovodstva u vili Banovinskog električnog preduzeća, Kraš je pred Marinkovićem, Petrovićem i Holjevcem razastro kartu Karlovca. U kartu je unosio podatke o djelokrugu udarnih grupa. Ali već je govorio i o grupama po selima: — Selo postaje naša baza! Diverzije su u Karlovcu počele prije masovnog ustanka. Prva diverzija je izvedena na dalekovod između Drežnika i Hrnetića. Kad je Karlovac os­ tao u mraku, uveče 3. jula, desetak udarnih grupa skojevaca i komunista — po dvoje ili troje — is­ pisivale su borbene, antifašističke slobodarske pa­ role po gradu. Sutradan, u petak, bio je sajmeni dan: trebalo je da svi koji dođu u Karlovac vide raspoloženje grada. Tri dana kasnije sve karlovačke udarne grupe su ponovo u akciji; ovoga puta su sjekli telegraf­ ske i telefonske linije. U međuvremenu bile su uspostavljene dobre veze s kotarskim komitetima Partije. Odmah pos­ lije formiranja Operativnog rukovodstva, Kraš se zaputio među komuniste kotara Vrginmost. Do ta­ da je veza održavana preko studentice Dragice Bu­ lat. Vrgomošćanske komuniste Dragica je obavije­ stila da će »drug Papa« doći 8. juna. Iz Karlovca je putovao vlakom, do stanice Udbina. Tu ga je dočekao Branko Nikoliš iz Sjeničaka. U šumi Muljci kod Sjeničaka, kod nekog vinograda, u noći 8. i 9. jula održao je sastanak s Nikolišem, Dragicom i Radom Bulat, Stankom Maslekom, Pavlom Dje­ lićem, Milošem Manojlovićem Gedžom, Milj kanom Maslićem, Nikolom Mraovićem i Perom Jurićem. Bulat o tome: »Dugo u noć slušali smo Kraša koji nam je objasnio situaciju u svijetu i zadatke jugoslaven­ skih komunista u pripremi oružanog ustanka. Kra­ ša je posebno interesiralo brojno stanje članova Partije i ćelija, vojnih jedinica i kako je organi­ ziran rad s njima, tko su komandiri i instruktori, kakva im je vojnička i politička sprema, kako smo naoružani i kako Partija omasovljava i povećava 54

svoje članstvo. Kad je iz izvještaja koji sam pod­ nio saznao da imamo malo oružja, manje-više lo­ vačkog, i najviše kubura kojima su se naši ljudi u svatovima ili na crkvenim slavama razveseljava­ li, bio je neugodno iznenađen da ne kažem pora­ žen. Mislio je da su vojni rezervisti iz našeg kraja u aprilskom slomu donijeli kućama više oružja, iako je znao jednako kao i mi da su vojne rezer­ viste s Korduna na povratku njihovim kućama ma­ sovno razoružam ali ustaše i Mačekova zaštita i da su samo malobrojni uspjeii oružje donijeti. U stva­ ri, mi smo bili razoružani, jer onih oko 200 voj­ ničkih pušaka na Kordunu u početku ustanka bilo je vrlo skromno naoružanje. Naši su ljudi od do­ laska u ove krajeve stalno vojevali, i Vojna kra­ jina im je duboko usadila ljubav prema oružju, ali to je bila samo tradicija, prošlost. Ostavljeni smo goloruki, a ne naoružani. Kraš je na sve nas ostavio utisak jednostav­ nog čovjeka, neposrednog u ophođenju i vrlo od­ lučnog u zauzimanju stavova. Pokazao je veliku živost u razgovoru s članovima komiteta i sekre­ tarima ćelija. Došao je sportski odjeven, s gojze­ ricama i ,pump' hlačama. Kako je bio malo debeljuškast, a vladala je julska vrućina, stalno se zno­ jio, bilo je zamorno hodati, ali on nije htio zas­ toje, nego je nametao tempo i brisao znoj s lica. Stalno je žurio, pa se i na sastanku tako pona­ šao. Zadatak je određivao precizno. Susret s Krašem sve nas je obradovao, jer smo mnogo čuli od prvoga partijskog čovjeka na okrugu Karlovac i tako postali bar politički bolje .naoružani' za ustanak. Završne riječi Kraša da ,nije dalek dan obra­ čuna s okupatorima i domaćim izdajnicima', ostale su duboko u nama. Razišli smo se s utiskom da je Kraš zadovoljan sa stanjem u partijskoj organiza­ ciji kotara i radom komiteta, da mu se svidjela naša masovnost, slobodno kontaktiranje s ljudima po selima, smion i jednostavan način primanja no­ vih članova u Partiju. Omasovija vanje partijske organizacije u kotaru u uslovima pojačanog terora i prijetnji bilo je za Kraša ohrabren je ...« Prije rastanka s rukovodstvom Kotarskog ko­ miteta, Kraš im je predao letke namijenjene tali­ janskim vojnicima u Vrginmostu. Takve letke je tehnika Okružnog komiteta štampala u Karlovcu. 55

Bili su dijeljeni u svim talijanskim kasarnama. Dva talijanska vojnika su zbog tih letaka u Kar­ lovcu strijeljana. Vrativši se s Korduna u Karlovac, Kraš se tu nije zadržavao. Već ujutro 9. jula bio je u Zag­ rebu, gdje je nastavljena 6. jula započeta sjednica Centralnog komiteta. Na toj sjednici je utvrđeno kako da se u Hrvatskoj pristupi ostvarivanju zak­ ljučaka sa sjednice proširenog Politbiroa CK KPJ održane u Beogradu 4. jula. Sad je već postalo svima jasno da će baza ustanka biti selo, a ne oku­ pirani gradovi. Svi članovi Centralnog komiteta su poslani na teren, a u Zagrebu su ostali samo članovi Operativnog rukovodstva CK KPH — Končar i još dva druga. Kraš je ponovo zadužen za karlovačku regiju. Prije odlaska iz Zagreba, želio je da se sastane sa suprugom, ali to nije bilo mo­ guće: i suprugu i kćerku pratili su agenti Ustaške nadzorne službe. Končar mu je na rastanku obe­ ćao da će uskoro i on doći u Karlovac, a dotle — »neka se drugovi pripremaju. S ustankom više ne možemo odugovlačiti!« Šest dana poslije sastanka Centralnog komi­ teta, Kraš je u Karlovcu dočekao sekretara CK KPH i člana Politbiroa CK KPJ Radu Končara, koji je — prije polaska na put — pisao Titu: »Ša­ ljemo i dalje drugove na teren u raznim pravcima sa određenim zadacima«. Končar je Titu pisao i »o prilikama po selima na Kordunu, Lici i Baniji«, 0 čemu ga je 9. jula obavijestio Kraš: »Govorio je, kako ima na stotine ljudi po šumama, i da sa­ mo noću silaze do svojih kuća. Treba samo te lju­ de organizirati i povesti u borbu.« Tako je govorio i na svim sastancima u Kar­ lovcu. U tom se smislu očituju i svi njegovi na­ pori što ih je uložio na sastanku na obronku Pet­ rove gore, u Jarunim brdima 19. jula. Sastanak na koji su oko podne 19. jula vla­ kom iz Karlovca putovali Končar i Kraš pomno je pripreman. Prije njihova polaska na put, vjero­ jatno 17. jula, kuriri Okružnog komiteta obišli su kotare oko Petrove gore: Glinu, Vrginmost i Voj­ nić. Čini se da veze sa Slunjom nisu funkcionisale. Po izvještajima s terena, po raspoloženju naroda 1 organiziranosti Partije u tome kraju, Kraš je smatrao da su mase na Kordunu, u srpskim seli­ ma, zrele za oružani ustanak. Bio je uvjeren da 56

će i hrvatski narod uskoro biti u ustanku. Oru­ žana borba je u Srbiji već bila počela. U Crnoj Gori je bio buknuo masovni narodni ustanak. »I mi moramo odmah stvarati partizanske odrede i počinjati s borbom. U gradovima diverzije. Izvan gradova: organizirana oružana borba« — govorio je na jednom od sastanaka u Karlovcu. Upravo zbog toga je s prvim čovjekom Partije u Hrvatskoj i putovao na Petrovu goru. Sastanak s rukovode­ ćim komunistima glinskog, vrgomoškog i vojnič­ kog kotara zakazan je za subotu 19. jula popodne. Kuriri koje je Kras o planovima CK obavijestio 11. i 12. jula, na sastanak su pozvali Ranka Mitića i Milutina Baltića iz Gline, Žarka Ćuića iz Vojnića, Stanka Opačića iz Tušilovića, Branka Nikoliša, Mila Manojlovića Gedžu, Stanka Masleka i Radu Bulata iz Vrginmosta. Javljeno im je da dođu na Jaruna brda, u šumu Abez, kraj Vrginmosta, na »vrlo važno savjetovanje«: Končar i Kras su željeli da kotarskim komitetima prenesu direktivu o us­ tanku, kojeg je trebalo razvijati preko partizan­ skih odreda. Ona je subota bila sunčana i topla. Končar i Kraš, s krivotvorenim ispravama, pu­ tovali su vlakom u pravcu Karlovac—Sisak do že­ ljezničke stanice Slavsko Polje, do izvora Velike Trepče, u podnožju sjevernih obronaka Petrove gore. Učitelj iz Gornjeg Sjeničaka Mile Manojlović Gedžo, član Kotarskog komiteta Vrginmosta, dobar znanac Krašev još od prije rata, i zemljoradnik iz Lasinjskog Sjeničaka Stanko Maslek, pratili su ih sve vrijeme. S njima su u istom vlaku putovali i delegati iz Vojnića. Gedžo i Maslek su imali zada­ tak da ih dovedu do Abeza i da, ujedno, na prila­ zima mjestu sastanka postave straže osiguranja. Kad su stigli u Abez, Ranko Mitić, Rade Bulat, Milutin Baltic i Branko Nikoliš — svi pozvani, već su ih čekali. Bilo je oko 6 sati popodne. Savjeto­ vanje je otvorio Josip Kraš, predstavivši »druga Brku iz višeg foruma«. Nije rekao da je Brko se­ kretar CK KPH, samo: tu je da objasni zadatke komunista u ovom teškom vremenu. Ključno je bilo da je prenesena odluka Politbiroa CK KPJ da se odmah počne s oružanom borbom i da je čak — kasnije, u raspravi — određen datum za poče­ tak borbe. I Končar i Kraš su govorili: »Mi se ko­ munisti napadom Njemačke na SSSR smatramo 57

mobiliziranim, za nas važe svi ratni vojni zakoni za neizvršenje naređenja!« »Znam dobro« — sjeća se Rade Bulat — »da je Končar rekao i ovo: »Ni­ šta ne čekati, odmah početi'. A dao je tada i direk­ tivu: .Ustaše strijeljati a domobrane razoružavati i puštati'...« — Svaki pištolj, svaku lovačku pušku i sve one stare puške kapslenjače treba spremiti, dobro će doći — Kraš je ponovio staru direktivu. Dali su detaljne upute i jasno odredili za­ datke: — Borba do potpunog istrebljenja jest jedini spas za sve naše narode. Sovjetski Savez je napad­ nut, došlo je vrijeme da se dižemo na ustanak jer samo borbom zajedno sa Sovjetskim Savezom mo­ ći ćemo uništiti neprijatelja. Zaci u šume, organi­ zirati partizanske odrede i otpočeti partizanski rat — to je glavni zadatak. Na takvu borbu poziva Ko­ munistička partija sav narod! Sastanak u Abezu je trajao do kasno u noć 19. i 20. srpnja. Raspravljalo se o konkretnim zadaci­ ma: gdje, kada, kako izvršiti koju akciju, kada po­ četi, s kim početi, kako koordinirati djejstva — da, baš su tako, vojnom terminologijom govorili: djejstva — između ustaničkih grupa. Nitko od pri­ sutnih ni znakom, ni gestom, ni rečju nije se supro­ tstavio zahtjevu da »ustanak mora odmah početi«. To »odmah«, u praksi je značilo — i o tome su se svi izjašnjavali — »politički pripremljen teren, gru­ pe organizirane za borbu«. Predstavnici Gline i Vrginmosta su predložili da ustanak počne u noći 23. i 24. srpnja. Imali su stalne veze sa svim par­ tijskim ćelijama i sa svim ustaničkim grupama i bili su u prilici da ih sve brzo obavijeste i povedu. Vojnički komitet nije imao tako dobre veze sa svim svojim ćelijama. Pripreme za oružani ustanak u kotaru Vojnić nisu bile obavljene uspješno kao na području Gline i Vrginmosta. Zaključeno je da u ta dva kotara borbene akcije počnu sinhrono, u noći 23. i 24. a drugovi iz vojnićkog kotara da ih slijede, pa makar i dva-tri dana kasnije. Komunisti Vrginmosta su se obavezali da će napasti i razoružati žandare u Boviću i da će poto­ piti skelu kod Lasinje na Kupi. Milutin Baltić i Ranko Mitić (kotar Glina) su iznijeli više moguć­ nosti za akcije, uvjereni da »svaka ima sve izglede za uspjeh«. Koje će se akcije izvesti, dogovoreno 58

je da sami, kad se vrate na svoj teren, razrade, ali »u srijedu 23/24. VII neophodno treba početi«. Obećali su da će napasti jednu željezničku stanicu, barem jednu žandarmerijsku stanicu i dvije ili tri općine. Kad je konferencija već bila mnogo bliže kra­ ju nego početku, između desete i jedanaeste večer­ nje ure, odjednom je muklo grunula eksplozija od Karlovca. Šuma je dugo odjekivala. Kraš se nagnuo prema Končaru i nešto mu počeo živo šaputati. Rade se nasmijao: — Reci ljudima, što konspiriraš! Trenutak kasnije Kraš je svima objasnio: — To naši omladinci ruše prugu. Vidite: poče­ lo je. A od srijede neka ovako neprestano gruva po čitavom Kordunu... Kad je sve bitno bilo utanačeno, posljednjih trenutaka 19. jula, Rade i Papa su, u pratnji Mila Manojlovića, kojemu su straže javile da je »sve či­ sto«, Bulata, Masleka i Nikoliša — pješke krenuli u Sjeničak. Rade i Papa su prenoćili kod Branka Nikoliša u Lasinjskom Sjeničaku, da bi se 20. jula vratili u Karlovac.

Papa se s Brkom vraćao s Abeza u Karlovac presretan. Činilo se da će ustanak grunuti svom silinom, dobro organiziran i vođen. Razlog za rado­ vanje bile su i uspješne akcije karlovačkih grupa. Jednu planiranu akciju Papa je zabranio dan pri­ je odlaska na Abez. Sekretar karlovačke organiza­ cije SKOJ-a, Nikola Šavor, Papi je predlagao da »sam ili s nekoliko drugova« baci bombu u kasar­ nu »Jelačić« u centru grada. — Ludost! — odlučno je to odbio Papa: — Nemamo ljudi za uzaludno žrtvovanje! Šavor ga ipak nije poslušao. S jednim svojim drugom iz SKOJ-a ubacio je bombu u kasarnu, ali nije stigao pobjeći. Uhvaćena su obojica. Šavorov drug, radnik iz Štipana Milan Vidović, prebijan je u policiji satima, a zatim i strijeljan. Nije progo­ vorio. Šavor je bio manje otporan. Mučen na naj­ strašnije načine, počeo je odavati svoje veze iz raz­ granate — njemu dosta poznate — karlovačke ilegale. Odmah je počela hajka. Padaju mnogi od onih za čiju aktivnost je znao samovoljni Šavor. Kraš je — sjećaju se mnogi, koji su ga sretali počet­ kom posljednje dekade u julu — bio očajan. Po­ sebno ga je pogodio pad rijetko odvažne radnice Herte Turza, koju je znao još iz prijeratne aktivno­ sti. Uhapšen je i pekar Risto Konstantinović, kod kojeg je Šavor bio šegrt. Zbog Šavorove provale partijska organizacija Karlovca je pretrpjela naj­ teži udarac. Više od dvadeset drugova je ustaški prijeki sud osudio na smrt. »Duboko osjećajan, čitavu mi je veče pričao o stradanju uhapšenih drugova« — sjeća se Košta Nađ svog prvog susreta s Krašem u Karlovcu 5. avgusta. — »Pitao me, vjerujući da će moje iskus­ tvo naći neki izlaz, možemo li ih ikako spasiti. Sam je želio da pođe u akciju, ali sam se suprotstavio. Tada mi je ugovorio sastanak s mojim drugom iz 60

Spanije Ivanom Harišem, kojemu sam objasnio ka­ ko smo Papa i ja zamislili da napadnemo ustaše kad budu izvodili naše drugove na strijeljanje. Harišu i meni Papa je dao još dva druga, Tonu Grdešića i Viktora Koričana. S njima sam, i s Papom, otišao u predgrađe Uršić, na gradsko strelište, gde su ustaše streljale osuđene drugove. Pažljivo smo sve ispitali i utvrdili da akcija ima smisla, samo ako nabavimo nekoliko bombi ili puškomitraljez. Eksplozije bombi ili mitraljeski rafal bi izazvali dovoljno panike kod ustaša, da bismo onda mogli spasiti osuđene. To sam za vreme ručka rekao i Krašu. Složio se, ali nije znao gde da nađemo bom­ be ili mitraljez. Zajedno s nama je na ručku bio i visoki Zagrepčanin, elegantan, retko lep čovek — Marijan Čavić, novi sekretar Mesnog komiteta Par­ tije. Uveravao je Papu i mene da će on nabaviti mitraljez. No, ustaše su nas preduhitrile. Već sut­ radan, 7. avgusta, naši drugovi, uhapšeni posle Šavorove neuspele akcije, streljani su na gradskom strelištu Uršić, svi osim Savora. Osuđeni su se dr­ žali zadivljujuće hrabro. Vezani, opkoljeni straža­ ma, iz kamiona su izlazili uzdignutih glava. Za vre­ me vožnje kroz grad sve vreme su pevali pesme ncpokora i revolucije. Nisu dopustili ubicama da im pre plotuna vežu oči. Risto Konstantinović, karlo­ vački pekar, u čijoj pekari su bile sakrivene puške udarnih grupa, raskopčao je košulju i otkrivenih grudi okrenuo se ubicama: — Pucajte, i naše će po vama pucati...« Herta Turza (22 godine), Milan Vidović (22), Božidar Piškulić (21), Josip Milašinčić (26), Josip Bu­ kvić (28) i Mato Jakšić (41) — streljani su zajedno s pekarom Ristom Konstantinovićem (35). U tre­ nutku kad je odjeknula komanda »na gotovs« zapevali su »Crven je istok i zapad«. Dan poslije njihovog strijeljanja, 8. avgusta, ustaški, građanski, klerofašistički dio Karlovca je oplakivao smrt dvojice ustaša, poznatih koljača Starica i Mikelčića, koji su poginuli 6. avgusta kod sela Kupljansko, gdje je ustaše napao odred Ćanice Opačića. Dok su na kućama bili nalijepljeni pla­ kati o strijeljanju sedmorice komunista, po svim izlozima su bile izložene slike ubijenih ustaša. Na jednom sastanku s grupom »Španaca«, koje je slao iz Karlovca u raznim pravcima da organizi­ raju ustanak, Kraš je tada govorio: 61

— Uskoro će ih biti toliko mrtvih, da im ni imena neće spominjati, a kamo li slike stavljati po izlozima. Papa je, po dogovoru s Končarem, bio ključna veza za sve »špance«, koji su dolazili iz Zagreba u Karlovac. Sve ih je naoružao i uputio na teren, da rade na organiziranju ustanka. Kroz Karlovac su tada prošli i Ivan Hariš, i Košta Nađ, i Šiljo Mila* sinčić, i Ivan Rukavina, i Srećko Manola, i Jakov Kranjčević, i Veljko Kovačević, i Robert Domani, i Adolf Štajnberger, i Izidor S trok... Kostu Nada je s Papom spojila Mira Ćuić. U Ulici Petra Zrinjskog 15, u stanu svoje majke koju je Nađ znao po pričanju svog druga Marka Oreškovića, Mira je obavestila »Spanca« da će ga »veza čekati pred kućom«. »Rekla mi je«, sjeća se Nađ, »da će mi moja glavna veza, ,moj čovjek’ prići na ulici. I tek što sam izišao, primetio sam moju glavnu vezu kako dolazi od kuće u kojoj je bila talijanska komanda. Tog čoveka sam tada prvi put video. Prilazio mi je žustrim korakom, u pumparicama, sa šildkapom i s crnim naočarima. Maše mi rukom: — Dobar veče, majstore! Rukovali smo se kao stari znanci, iako se nis­ mo poznavali. Ne sećam se da li mi je rekao pravo ime ili nadimak ilegalca. U svakom slučaju znao sam da je to Josip Kraš Papa naš najugledniji sin­ dikalni rukovodilac u Hrvatskoj, jedno vreme, 1938. i 1939. godine, sekretar CK KP Hrvatske. U partij­ skom rukovodstvu Hrvatske bio je, još u maju 1941. godine, zadužen za organizovanje ustanka u okruzima Sisak i Karlovac. — Dobro došao, Košta — imenom me nazvao čim smo produžili laganim korakom prema Šreplovoj ulici. — Brko mi je najavio tvoj dolazak. — Pa tek jutros sam bio s Brkom... — Naše su veze dobre. Kuriri po nekoliko pu­ ta dnevno dolaze iz Zagreba, ili naši odlaze u Zag­ reb — Kraš deluje smireno i odlučno. Znam koli­ ko to znači, jer u ovom teškom vremenu ljudi su upravo u uzornoj čvrstoći tražili ohrabrenje. Kraš, nepokolebljiv i pun energije, zaista je uzor.« Svi koji su preko Papinih veza vrelog ljeta 1941. godine odlazili tamo gdje je počinjala borba, iz »magazina« Operativnog rukovodstva su dobivali pištolje. Nađ je dobio »vojno-državni« pištolj 9 mi62

limetara, kakve su prije rata obično imali oficiri. Nije bio glomazan. Moglo ga se neprimjetno nositi u unutrašnjem džepu od kaputa, ali nije bio pouz­ dan, jer se dešavalo da zataji »Bilo je to moje prvo naoružanje posle prelaska špansko-francuske gra­ nice« — kaže general armije Košta Nađ: — »Pa iako me onaj vojno-državni oficirski pištolj nije oduševio s njim sam bio sigurniji. Moje pouzdanje je naraslo i više se nije moglo dogoditi da bi me neko hapsio bez otpora. Pištolj mi je predao Matija Vohalski, jedan od komunista iz STOBIČ-a, član udarne grupe, koja je do ustanka svoje članove uvežbavala u šumi Kozjača. Kraš me kasno popod­ ne poslao kod Vohalskog, koji je stanovao u Boškovićevoj ulici. Onih dana kod njega su bili sklo­ njeni partijski rukovodioci Nada Dimić, Marija Pataki i Marijan Čavić. Čini mi se da sam ih zatekao kako na geštetneru umnožavaju list .Partizan' ko­ jeg je pokrenuo Kraš. Vohalskom, koga su drugovi zvali Braco i Svileni, sam se javio pitajući ,da li su stigli novi Vilerovi gobleni'. Znao je da sam došao po pištolj i odmah mi ga je dao. Pre odlaska opo­ menuo sam ga, da mu je stan malo .prenastanjen', i ako bi bio provaljen, previše bi drugova nastra­ dalo odjednom. A Svileni samo sleže ramenima: — Papa sve raspoređuje! Kako on kaže, tako mora biti. Pre nego što sam, u podrumu neke kuće, ispro­ bao moj novi pištolj, pomislio sam da ću ga mo­ rati isprobati pucajući u agenta. Osetio sam, nai­ me, da me neko prati. Već je bila noć. Kad sam zašao u drvored, sklonio sam se iza nekog platana i pratioca čekao s otkočenim pištoljem. Jasno sam čuo korake. Moj pratilac je žurio, valjda zbog toga što sam mu odjednom nestao s vidika. Kad je do­ šao pred drvo iza koga sam se krio, skočio sam pred njega s pištoljem u ruci, i u taj mah, valjda trenutak pre nego što ću potegnuti obarač, prepoz­ nao sam pratioca: — Zamalo pa te ubih! — jarosno sam prigovo­ rio .agentu'. Bio je to Josip Kraš. Smeje se. Hteo je da bude siguran da mi se ništa neće dogoditi. Porečkali smo se. Zar nije imao nikog drugog da me prati, ako je već morao da me prati, nego je to on sam morao da uradi. Moje prigovaranje bilo je uzaludno, Kraš je često i za njega sasvim suvišne poslove želeo da obavlja sam. 63

Oprezni, da ne naletimo na patrolu ili nekog agenta (već je počeo policijski sat) zajedno smo otišli do Šreplove ulice, u stan Bartola Petrovića, gdc sam ostao na spavanju nekoliko dana. Preko dana sam delovao u gradu ili u neposrednoj oko­ lini. Kako je policijski čas počinjao dosta rano, mada smo ga mi znali i prekoračiti ostalo je do­ sta vremena za noćne diskusije s Bartolom i dru­ govima, koji su svakodnevno dolazili tu na spava­ nje. I tu se, kao i kod Vohalskog, znala odjednom zateći veća grupa ilegalaca. U stanu je bilo pet-šest gvozdenih kreveta, i svi su, bar u vreme i kad sam ja tamo bio bili zauzeti. Jedni gosti su odlazili, a drugi dolazili. Rasporedom je rukovodio Papa...« — Zar Karlovac nema više stanova za ilegalce? — pitao sam Kraša, a kasnije i sekretara Ivu Marinkovića, ali ništa nisam postigao. Sredina je na Kraša vrlo teško uticala, ponekad nikako. Molio sam ga, na primer, da isproba svoj pištolj (imao je kao i ja pištolj vojno-državni kalibra 9 mm), na­ bavljen preko Vohalskog, a on je i to odbijao: — Ako ustreba, pucaće, ne boj se! Uzalud je bilo govoriti mu, kako je moj piš­ tolj, prilikom isprobavanja u nekom podrumu za­ tajio. Kraš je bio uveren da njegov neće zatajiti, a upravo mu se to dogodilo nekoliko meseci kasnije, kad su ga agenti hapsili na jednoj od karlovačkih ulica. .. Opisujući Kraša, po sećanju, s prvih susre­ ta u Karlovcu, augusta 1941. godine, Nađ kaže da je za tog »starog revolucionara, koji nije poznavao strah, ali se plašio za drugove«, bila »karakteristi­ čna jasnoća duha i jednostavnost u izražavanju. Rečnik mu je bogat, a rečenica čista, kao da je pre­ thodno u pisanju brušena, pa naučena. Uporan je, i u upornosti postupan; kasnije ću shvatiti da je ta upornost rasla s rastom teškoća koje je morao savladavati. Nadahnut osećanjima koliko i razumom, u svakoj je situaciji nadrastao sitne, lične, sebične i materijalne interese, uvek je umeo da se digne iznad prosečnosti. Taj misaoni radnik, kulturan, u jednom trenutku do neshvatanja veran tradicijama zakonspirisane ilegale, a u drugom, naročito kad se radilo o njemu samom, lišen ne samo svakog straha, nego i neophodnog opreza, znao je — ako se govorilo o dnevnom zadatku, o izvršenom ili ne­ 64

izvršenom, o odnosu ili partijnosti — sebi prisva­ jati isključivo pravo arbitra. U Kraševoj analizi, koja je uvek imala i dimen­ ziju kritičkog odnosa prema učinjenom, ili načinu, ili rezultatu, ali je sadržavala i inicijativu za nared­ ni zadatak, kao i u svim poslovima, koje sam, s njim, s drugovima, ili sam obavljao u Karlovcu, na savetovanjima kojima sam prisustvovao, u us­ putnim razgovorima i kratkim dogovorima s ljudi­ ma kojima je zadatak trebalo da se prenese, u ve­ zama koje su uspostavljene, ili sam ih sam uspos­ tavljao, sagledao sam svu širinu naših mogućnosti. Mnogo se može, to i Kraš kaže, a govori kao da je pred masom, na nekom mitingu. Povremeno ustaje. Naglašava određene činjenice. ,To je fakat', konstatuje povremeno, pa diže prst: ,To je kao sunce čist fakat!' Moje poverenje u Kraševu rešenost ras­ lo je iz dana u dan sve više... Papa je nekom čudesnom energijom stizao da sve objedinjuje i da svuda stiže. Zavolio sam ga od prvog susreta. Mlada Nada Dimić, košuta sa srcem lava, govorila je za Papu da je .čovjek izvan svih kategorija: prava oluja'... « Josip Kraš je bio od onih ljudi koji nikad ne­ maju mira. Krupni četrdesetogodišnjak dugog ko­ raka, još neizboranog lica na kojem se nije očita­ valo ništa od propaćenog, za neke je djelovao na ljude koji neštedimice »rasipaju energiju«. Ali ni­ je se radilo o »rasipanju energije«, nego o potrebi da sve bude obavljeno na najbolji način i u pravo vrijeme. Poslovi ilegale, kad na svakom koraku vre­ ba opasnost, kad čitava organizacija samo zbog jednog zakašnjenja, zbog jednog prekida, zbog sit­ nice svakog trena može biti provaljena, krajnje su složeni. »Krašev mozak je radio kao nepogrešivi mehanizam. Da ga nisam znao kao osjetljivog, div­ nog čovjeka, mogao bih, susrećući ga u Karlovcu, pomisliti da je krajnje proračunat« — sjeća se je­ dan od ondašnjih članova Politbiroa CK KPH Stipe Ugarković. U Karlovcu je organizirao udarne gru­ pe, ispleo mrežu saradnika u domobranskim jedi­ nicama, organizirao saradnju ljudi koji su bili za­ posleni u ustaškim uredima, reorganizirao partij­ ska rukovodstva, formirao prvu partizansku grupu starog sindikaliste Mate Mejašića u šumici 4 kilo­ metra dalje od Karlovca, pripremio ustaničko sa­ vjetovanje na Abezu... Uz to je pokrenuo i uređi5 Josip Kraš

65

vao jedan od prvih listova ustanka u Hrvatskoj, i — po davnašnjem iskustvu od dvadesetih godina, kad je u Zagrebu rukovodio »Crvenom pomoći«, or­ ganizirao »Narodnu pomoć«. To je bila neobično važna organizacija: ne samo materijalna pomoć ustanku, nego i oblik organiziranja narodnog ot­ pora, organiziranje svih koji će se uključiti u usta­ nak. »Crvena«, odnosno »Narodna pomoć« bila je i prije rata dobro organizirana u Karlovcu. Sredi­ nom tridesetih godina, poslije robije, Papa je u Karlovcu obnavljao i sindikalni pokret i »Crvenu pomoć«. Ivan Trgovčić se sjeća da je upravo Papa »1936. godine među nama, u Karlovcu inicirao i organizirao vanredno razgranatu akciju Crvene po­ moći preko koje je radnički i napredni Karlovac pokazao svoju solidarnost za pomoć revolucionari­ ma koji su čamili po zatvorima«. Ta se organizaci­ ja posebno istakla 1939. i 1940. u organiziranju po­ moći »Špancima«, koji su bili u francuskim logorima, bez prava da se vrate u domovinu. Ali u proljet­ nim i ljetnim provalama 1941. godine organizacija je razbijena. Trebalo je da je obnovi Herta Turza, radnica, u Okružnom komitetu Partije zadužena za Narodnu pomoć ali je i ona provaljena i strijelja­ na. Tada se posla i oko Narodne pomoći prihvatio sam Papa. Za rad u Narodnoj pomoći zaduživao je, ug­ lavnom, drugarice. Istovremeno je angažirao i svog prijeratnog saradnika, krojača Rudu Balona, koji je otkriven i od ustaša strijeljan krajem 1941. godi­ ne. Novi odbor Narodne pomoći osnovan je 11. avgusta u Riječkoj 11, u stanu porodice Trkulje, po­ slije strijeljanja Herte Turze. Papa je, uz Balona, na sastanak pozvao Miru Ćuić, Nadu Drakulić i Nevenku Trkulju. U jednom od izvještaja Druge ok­ ružne partijske konferencije 1942. godine, rečeno je da je u vrijeme izbijanja ustanka — zahvaljuju­ ći upravo Papi — »funkcija Narodne pomoći kao vanpartijske organizacije pojačana« i da je »baš u tim momentima igrala važnu ulogu«. Kraš je, svje­ doče ondašnji izvještaji slani višem partijskom ru­ kovodstvu, »umnožavao zadatke Pomoći«, u koju je, preko bezbroj tajnih veza nesagledivo razuđene ilegale, »nastojao uključiti što više ljudi«. Kraš je insistirao — pisala je početkom 1942. godine Nada Drakulić, da Gradski odbor Pomoći osnuje dva rajonska odbora »radi lakšeg sastajanja i intenzivni­ 66

jeg rada« i da se zadaci prošire, tako da je Pomoć »imala za dužnost da se brine ne samo o ishrani zatvorenika nego i dužnost da brine o stanovima i hrani za drugove koji su poslani sa strane CK kao ilegalci za partijski rad u Karlovcu i okolici, smještanje partizana prije neposrednog polaska na Kordun (konačište, hrana, odijelo, cipele), za dava­ nje materijalne pomoći familijama žrtava reakcije, za prikupljanje toplog veša, cipela, nabavljanje sa­ nitetskog materijala, municije, oružja...« Rezultati su bili izvanredni. Iz izvještaja pri­ loženog dokumentima Druge okružne konferencije KPH za Karlovac vidi se kako je »već prvi mjesec, tj. mjesec august pokazao koliki interes vlada za Narodnu pomoć i koliki je uspjeh. Sakupljeno je nešto pušaka i municije, nekoliko pari cipela (ko­ je su već tada koštale 700 kuna), hlača, čarapa, toplog veša ženskog i muškog, i oko 6.000 dinara gotova novca. U mjesecu septembru rad N. P. se više razgranao jer je bilo sakupljeno oko 9.000 di­ nara u gotovom novcu, robe, sanitetskog materija­ la, nešto živežnih namirnica, a već u oktobru pri­ kupilo se preko 10.000 dinara gotova novca uz os­ tale dobivene stvari.« Ocjenjujući djelovanje organizacije Narodne po­ moći u karlovačkom okrugu, Ivo Marinković je u svom referatu na Drugoj konferenciji istakao da se »osobito u dvjema prilikama N. P. Karlovačkog ok­ ruga pokazala aktivna«: ...po masovnosti i djelo­ tvornosti pomoći španjolskim dobrovoljcima u kon­ centracionim logorima u Francuskoj, i — zatim — u vrijeme ustanka. Visoko je ocijenio Kraševu ulo­ gu u »radu N.P. na opskrbi i opremi partizanskih odreda«. Narodna pomoć, organizirana od Kraša »osobito je u gradu Karlovcu učinila velike usluge Partiji u organiziranju narodnooslobodilačke bor­ be«. Drugi posao Josipa Kraša kojeg rijetko spomi­ njemo — to je njegova stara »ljubav«: novine. Kao što je dvadesetih godina bdio nad »Borbom«, u Mitrovici uređivao robijaške novine, ravan u tome poslu najuglednijim imenima naše revolucionarne misli, a kasnije tumačio komunističke ideje ezopovskim jezikom sindikalista u »Radniku«, tako se, stigavši u Karlovac, uza sva opterećenja prihvatio starog »zanata«: da uređuje i izdaje novine. 5*

67

Bez spominjanja Papinog imena, Ivo Marinković je o tome govorio u već spominjanom izvješta­ ju Druge okružne konferencije: »Radi lakšeg obavještavanja drugova kao i za propagiranje partijske linije, OK izdaje svoje gla­ silo. U početku je OK u pismima slao drugovima na teren prikaz o političkoj situaciji, poslije toga otkucavana su na mašini u više primjeraka .Obav­ ještenja OK KPH Karlovac' (izišla su dva broja) koja su se uskoro pretvorila u .Partizan' — organ narodnooslobodilačkog pokreta (izišlo 8 brojeva) koji je po direktivi CK predan Glavnom štabu Hr­ vatske, kao organ toga štaba, a Okružni komitet Karlovac je počeo izdavati ,Našu borbu' — glasilo OK KPH Karlovac.« »Obavještenja«, pa »Partizan« uređivao je Pa­ pa, a pomagali su mu Ivo Marinković, inž. Bartol Petrović, Vjera Vejvoda i Marica Pataki. U listu su, sjeća se inž. Petrović — a to se može vidjeti i iz sačuvanih brojeva — »davane najnovije radio-vijesti, vješti iz borbe koje su vodile naše jedinice, vi­ jesti o zločinima ustaša i okupatorskih vojnika Zatim su davane smjernice za rad aktivista. Radio-vijesti primala je i stenografirala Vjera HankovaVejvoda. Uvodnik je u pravilu pisao Kraš. Ostale podatke dobivali smo od prikupljenih informacija i izvještaja sa terena. List je dobio naziv .Partizan' i izlazio je za sve vrijeme dok se u Karlovcu nala­ zio OK. On je odigrao značajnu ulogu i pomogao u informiranju boraca i stanovništva. Tehnički dio lista uređivala je Marica Pataki uz pomoć nekog od nas.« Objavljivanje »Partizana« je bilo, kao što to piše Ivo Butković, jedan od izuzetno »značajnih poteza što ih je poduzeo Okružni komitet KPH Karlovac u prvim danima ustanka. Unatoč svim mogućim poslovima, zadacima i brigama što ih je okružno Operativno rukovodstvo imalo u pokreta­ nju i organiziranju ustanka na vrlo širokom banijsko-kordunaško-gorskokotarskom području, njegovi članovi nalazili su još i snage i vremena za redak­ cijski rad i osiguranje uvjeta izlaženja lista. Tome treba pribrojati i prilike u Karlovcu u vrijeme po­ kretanja i izlaženja .Partizana': tisuće neprijatelj­ skih vojnika u gradu, hapšenja, strijeljanja, odvo­ đenja u logore, razapeta mreža agentura i policije da uhvate bilo kog sudionika pokreta, a uz to i re68

darstveni sat koji ograničava kretanje u gradu, sis­ tem policijskih propusnica kojima se kontrolira kretanje, svako ulaženje ili izlaženje iz grada, podozrivost prema svakome koji bi nabavljao veće količine papira, matrica i boje ako za to nema le­ galiziranog razloga i još niz takvih i sličnih nepri­ lika što su mogle biti na putu takvu ili sličnu pot­ hvatu. I u takvim okolnostima Okružni je komitet pokrenuo list. Štoviše, u njegovo je zaglavlje sta­ vio ,izlazi tjedno’. Nastojao je da iz tjedna u tjedan ažurno donosi svježe informacije s našeg i Istočnog fronta, da informira i komentira o ustaškim i oku­ patorskim zločinima nad stanovništvom...« Kraš je uredio sedam brojeva »Partizana«, one koji su štampani u Karlovcu od augusta do oktob­ ra, dok je redakcija djelovala iz Karlovca. List je štampan na desetak stranica u tri stotine primje­ raka. Pored ureda inž. Petrovića, za uređivanje i štampanje lista korišten je i stan Brace Vohalskog Svilenog, koji se — s tim u vezi — sjeća: »Već u VII mjesecu počeli smo raditi na štam­ panju materijala u mom stanu. Jedan nov geštetner, mislim da su ga nabavili drugovi Kraš, Marinković i Marija Pataki, bio je smješten u stranu. Kad nismo na njemu radili držali smo ga pod sto­ lom. Tekstove nam je davao Marinković, a matrice smo pisali Marija Pataki, Maca Majstorović i ja. Matrice smo umnožavali noću, to smo svake noći radili Marica i ja, uz glasne zvuke radija da se van ništa ne čuje. Štampali smo razne letke i proglase, te bilten .Partizan'. Štampani materijal pakovali smo u snopove i vezivali, a odnosila ga je u prvo vrijeme Herta Turza, koja je dolazila rano ujutro, u petak, obučena u seljačku odjeću kao mljekarica s košarom na glavi. Drugi dio materijala odnosila je Marica na ostale javke koje su ga rasturale da­ lje. Kasnije su materijal iz kuće iznosili Marijan Čavić i Nada Dimić. Materijal smo štampali sve do konca X mjeseca, kad je Nada Dimić prebacila geštetner na drugo mjesto, mislim da je odnijet u Petrovu goru...« 0 uređivanju lista najpouzdanije svjedoči inž. Bartol Petrović: »Drug Kraš je neumorno radio. On je svaki uvodnik brižljivo obrađivao, a također prije štam­ 69

panja cijelog lista provodio je brižljivo redakciju. Redovno je skretao pažnju na nedostatke pojedi­ nih članaka i ispravljao ih. Iako je drug Kraš bio mnogo zauzet oko pojedinih sastanaka i obilazaka po Kordunu i Baniji, uvijek je našao vremena da piše kao i da pravovremeno obezbijedi sve za re­ dovno izlaženje lista. U tom poslu nesumnjivo je došla do izražaja rutina koju je Josip Kraš stekao kao predratni urednik partijskog organa .Borbe'. Već je u rujnu 1941. Josip Kraš nastojao da uspostavi dopisničku mrežu u ustaničkim područ­ jima i tražio da se u partizanskim odredima ime­ nuju dopisnici »Partizana«. U više direktivnih pisa­ ma koje je OK upućivao iz Karlovca vojno-partijskom rukovodstvu na terenu, u mjesecu rujnu i listopadu, Kraš je posebno napominjao da mu se dostavljaju .zapisi o raznim dogodovštinama' i prekoravao zbog zbijenih i suvih operativnih izvješ­ taja. ..« Kao urednik »Partizana« želio je da ima što više podataka o borbama i o držanju boraca u tim borbama. Od komandanta kordunaških partizana 10. oktobra u pismu je tražio »da opišete operacije, a ne samo da su se vršile operacije«, da u tim op­ širnim izvještajima »treba iznijeti loše i dobre stra­ ne i dobro držanje pojedinih drugova u tim akci­ jama«. To što je izgledalo kao detalj, po Papi »ni­ kako ne treba zapostavljati«. Tražio je od drugova s Petrove gore da šalju »izvještaje o svim dogodov­ štinama naroda«, i da trebaju »odrediti dopisnike za te svrhe«, jer sve što se zbiva »mi trebamo za .Partizan' i popularizaciju našeg fronta kao i ras­ krinkavanje neprijatelja«. O tome koliko je Papa bio sklon pisanju, znali su svi njegovi prijatelji. Inž Bartol Petrović se, na primjer, sjeća kako ga je Rade Končar svaki put, kad bi išao k njemu u Zagreb, pitao za Papu: — Šta radi? Piše li, piše? »A kada bih ja drugu Brki odgovorio potvrd­ no, on bi planuo: — Reci mu da je njegovo mjesto na Kordunu, među borcima, a ne u karlovačkom osinjaku, među žbirima...« 70

Josip Kraš se ipak uporno držao Karlovca, po­ uzdan u ilegalu. U toj naravi nije bilo osjećaja za strah. Ponekad bi drugovima, koji su ga upozora­ vali na opasnost, samo kratko rekao: — Ne mogu oni meni ništa!

Djelovanje Josipa Krasa u Karlovcu i iz Kar­ lovca mogli bismo, da bismo pojasnili preglednost zbivanja, svesti na tri perioda: — do sjednice CK KPH, koja je za Kordun omogućila savjetovanje na Abezu 19. jula i dala uputstva za ustanak vođen kao permanentni parti­ zanski rat; — od 20. jula do sredine augusta, kad je odr­ žana sjednica Operativnog rukovodstva u prisustvu delegata Glavnog štaba NOPO Jugoslavije Koste Nada; — od sredine augusta do početka septembra kad su održana dva savjetovanja, prvo, sa »Spancima« (vojno rukovodstvo ustanka na Kordunu) u Sjeničaku, i drugo u Karlovcu, s Vladom Popovićem, članom operativne trojke CK KPH; — od početka septembra do kobne vožnje bi­ ciklom po karlovačkim ulicama 18. oktobra 1941. godine. Sastanak Operativnog rukovodstva je 16. augu­ sta održan izvan grada, na karlovačkom groblju, kod porodice Matko, u jednoj od najsigurnijih Pa­ pinih baza. Uoči sastanka, s terena su se vratili Marinković, Končar i Nada Dimić. S područja Vrginmost stigla je studentica Dragica Bulat, koja je donijela vijest o oslobođenju Bovića i stvaranju ustaničke »Kirinske republike«. Petrova gora je bi­ la u plamenu. Poslije prvog ustaničkog pucnja u Štipanu, 23. jula, u borbi su bila sva sela oko Petrove gore. U julu, augustu i prvih dana septembra na kordunaškom području djelovalo je više od pedeset parti­ zanskih odreda, koji će u septembru biti svrstani u četiri »rajona«, to jest bataljona. Operativno rukovodstvo je u noći 16. i 17. au­ gusta prvi put razmatralo mogućnost da se partij­ sko rukovodstvo razdvoji od vojnog. Tada su stvo­ 72

rena dva štaba: za Petrovu goru (Kordun i dio Ba­ nije), te za Gorski kotar i Hrvatsko primorje. Posli­ je toga sastanka, Papa je 18. augusta pisao svim kotarskim komitetima Partije: ».. .Na 12. ovoga mjeseca naši su bili zauzeli Bović s nekih 20 sela. Zavladali su s oko 20.000 sta­ novnika. Zaplijenili su 80.000 kuna, pisaću mašinu, raketne patrone, 1.000 metaka, šapirograf itd. Dr­ žali su dva dana. Bili su razbijeni, jer su frontal­ no nastupili, nisu imali podršku Hrvata. Nisu osi­ gurali prolaz za povlačenje i preslabo bili naoruža­ ni, a povezanosti nije bilo s ostalim mjestima i Petrovom gorom, da bi akcije na drugim mjesti­ ma onemogućile koncentraciju svih njihovih sna­ ga na Bović. Kako to nije bilo osigurano, morali su naši podleći. Inače da se i nisu oduprli bili bi napadnuti i poklani kao i u drugim mjestima. Nji­ hov otpor je zabrinuo vlastodršce i drznuo ih da su se počeli, s obzirom na cjelinu situacije, povlačiti. To su naši stvarni uspjesi i perspektive za pripre­ mu daljnje borbe. Naša daljnja borba mora se us­ mjeriti u ovom pravcu: 1) Mi ne možemo voditi frontalnu borbu. To su pokazali dosadašnji rezultati, a Bović je u tome školski primjer. 2) Mi moramo biti svjesni da su odstupanja neprijatelja manevar da se dobije na vremenu, ali kurs na istrebljenju Srba ostaje i kurs na progon Hrvata HSS-ovaca se priprema. 3) Glavna fronta na Istoku prelazi na prekret­ nicu: na ofanzivu Rusije i defanzivu Njemačke. Mi ne smijemo biti naivčine i zanašati se na pobjedu u tjednima. Za nas mora biti jasna težina borbe, ali i sigurna pobjeda na našoj strani. 4) Razvoj situacije nameće nam ozbiljniju i veću pripremu za borbu. Karakter naše borbe mo­ že biti partizanski. Iz izvještaja se vidi da mi ne raspolažemo s takvim odredima, već tek sa snaga­ ma koje će moći ušlo viti takve obrede. U toj situ­ aciji nalaže se svima partijcima slijedeće: a) da se odmah izvrši reorganizacija ćelija po odredima i uspostavi partijska organizacija po ra­ jonima — odnosno sektorima. Ti rajoni mogu biti — recimo za jedan dio Petrove gore — vezani za pojedina mjesta, odnosno općine, sela itd. Za takve rajone uspostaviti partijske komitete, odnosno ope­ rativne komitete, koji će rukovoditi svim akcijama; 73

b) da se odmah izvrši čišćenje; sve kolebljive elemente ili nedisciplinirane pobacati iz Partije i motriti ih u akcijama, tj. ne dopustiti da se koleb­ ljivi elementi zavuku na komandna mjesta; c) da se u svim odredima postave uz koman­ dire i politički komesari i njihovi zamjenici, a ako je potrebno, postavite uz komandire i više kome­ sara; d) da se obrazuju pokretni partizanski odredi. Ti odredi mogu biti veći i manji. Oni se mogu ob­ razovati za svaku akciju po potrebi veličine i oda­ biranju ljudi. Ali ti odredi ne mogu biti na jednom mjestu i sjediti. Oni se moraju vječito kretati i djelovati; e) da se odmah izaberu komandiri za sve od­ rede; f) veliku pažnju treba posvetiti ishrani i odije­ vanju odreda. Svaki odred mora stvoriti plan, i, pored operacija za naoružanje, slabljenja neprija­ telja, da stvori baze za ishranu i obuću. Baze mo­ raju biti sela i okolna mjesta. Zato se ne zavlačiti u dubine šume i sjediti tamo, nego se približavati selima, ognjištima i osiguravati se s hranom, odje­ ćom, i obućom. Za postignuće toga mora se imati na umu da se mora koordinirati agitacija i pro­ paganda s neposrednim akcijama. Odredi moraju postati žarišta oslobodilačke borbe svih naroda Ju­ goslavije i osiguranje imovine narodima, a ne da se pretvore u plačkaše. Takva naziranja i sklonosti treba najoštrije kažnjavati, kritikovati i spreča­ vati. ..« Na Petrovu goru pismo je odnio dr Savo Zlatić Mićo, koji će osam mjeseci kasnije preuzeti rukovođenje Okružnim komitetom. Preko lozinke, sjeća se dr Zlatić, u knjižari Athenum, povezan je »sa svojim starim poznanikom Josipom Krašom Papom, predstavnikom CK KPH u Karlovcu. Drugi dan mi je Kraš opširno objašnjavao zadatke i tak­ tiku koju moramo provoditi na Kordunu. Među ostalim dobio sam zadatak da drugovima prenesem direktivu da se mora odmah formirati jedinstveno vojno i političko-partijsko rukovodstvo u Petrovoj gori, u koje su imenovani: Ivo Rukavina, Srećko Manola, Bobert Domani, Veco Holjevac, Stanko Opačić i Miloš Dejanović. Kraš je posebno nagla­ sio da prema direktivi CK KPH treba raditi na svim područjima s kojima se mogu uspostaviti ve­ 74

ze i da u svoj rad treba uklopiti svu Baniju (jedan dio Banije potpadao je organizaciono pod sisački Okružni komitet partije), a po mogućnosti i sve di­ jelove Bosne na lijevoj obali Une (cazinsko i bihać­ ko područje). Mene je zadužio da uz politički rad organiziram kao liječnik i sanitetsku službu za par­ tizanske odrede i civilno stanovništvo na Kordunu i Baniji. U Karlovcu me Kras povezao s Nadom Drakulić, koja mi je u dječjim kolicima ispod svog malog sina donijela ilegalni materijal za Kordun. Povezao me i sa španjolskim dobrovoljcem Jako­ vom Kranjčevićem Bradom, koji će zajedno sa mnom raditi u sanitetskoj službi i još s nekim dru­ govima.« U drugoj polovici augusta Kraš je dan-dva bo­ ravio u Zagrebu. Tada je, uza sve opasnosti, našao načina da vidi ženu i kćer. Kod Končara se upoz­ nao s Titovim novim direktivama. Dobio je i dva prva broja »Biltena Glavnog (Vrhovnog) štaba NOPO Jugoslavije«. U Karlovac se vratio 22. ili 23. augusta, a 26. augusta krenuo je na sastanak u Sjeničak zajedno sa Kostom Nadom, koji se dobro sjeća toga putovanja i boravka u Sjeničaku: »Papa i ja putujemo biciklima, jedan uz dru­ gog. Povremeno zastanemo, uglavnom kad Kraš ima nešto da kaže, iako znam da je naučio da raz­ govara i u vožnji na biciklu. Uopšte, on je mnogo volio bicikl i često ga je upotrebljavao. Odjednom bi se, na ulici, stvorio uza te, i ne zaustavlja, čak, čini se, ni brzinu ne smanjuje, a ipak stigne da ka­ že poruku: sastanak tu i tu, u toliko i toliko... Tragično je, što je posredno, i nastradao zbog tog bicikla. Kad sam za to saznao — a saznao sam tek krajem decembra, kod Tita, u Rogatici — imao sam osjećaj da sam izgubio deo samog sebe. Malo je bilo ljudi koje sam voleo koliko Kraša... U Sjeničaku, stigavši s Papom, najpre sam upoznao Branka Nikoliša, malog seoskog trgovca. Njegovo je lice tvrđe od Gojkovog, ruke krupnije, oči umorno tamne, ali s Gojkom ima mnogo slič­ nosti. Žao mi je što i Gojka nisam zatekao u Sjeni­ čaku: pred naletom ustaša morao je da pobegne. Srest ću ga punu godinu kasnije, kad na čelu ra­ njeničke kolone Vrhovnog štaba stigne u Krajinu. Gojko je, uz Krašovu pomoć, organizovao prvi sreski komitet Partije u Vrginmostu. 75

— Kratko je bio, da bi nam više pomogao — kaže K raš... Katica Nikoliš, Brankova drugarica, majka dveju ljupkih devojčica, koje se s Krašem igraju kao s rođenim, priča nam kako je po Kraševoj direktivi Gojko organizovao ovogodišnju proslavu 1. maja, i kako je ona šila crvenu zastavu, da bi je sjenički komunisti izvesili na Rudanjskom brdu. Kraš je 26. avgusta morao da se vrati u Kar­ lovac pre policijskog časa, pa smo se kod Branka u kući uz cestu kratko zadržali. Obavešten pret­ hodno o našem dolasku, Branko je već organizo­ vao sastanak komunista. Čekali su nas na obali Utinje, pod vrbama, blizu Grubašić mosta. Bilo ih je dvadesetak... Sve su to bili predratni komuni­ sti. Sjeničak je do rata bio i u srezu Vrginmost i u široj regiji najjači i najaktivniji politički cen­ tar sa više od trideset organizovanih članova Partije. Bio je vreli letnji dan. Mi se povalili po me­ koj zemlji, sakriveni u senkama vrba. Utinja tiho žubori, bistra. Iznad nas Rudanjsko brdo, na koje su, na samom vrhu, na jednom jarbolu, drugovi 1. maja izvesili crvenu zastavu, a po okolnim seli­ ma su tada delili letke s proglasom CK KPJ (,Ne klonite duhom, istrajte u borbi u kojtt vas poziva i koju vodi avangarda radničke klase...') Kraš je poznavao sve komuniste iz Sjeničaka. Tu je on dolazio više puta, a i oni su odkzili do njega u Karlovac. U Sjeničaku je bio i posle sas­ tanka na Abezu, prespavao je kod Nikoliševih za­ jedno s Končarom. Poslednji put se tu zatekao krajem jula, kad je iz Karlovca doveo Ivu Ruka­ vinu, koji je takođe bio gost Branka Nikoliša, dok nije otišao u srce novostvorene Kirinske republike. Na sastanku pod vrbama, na Utinji... Kraš je najpre pustio drugove da sami sebe kritički ocenjuju. Zatim on govori. Svetska situacija sa suš­ tinom: nije daleka pobeda Crvene armije. Naša li­ nija: širina narodnooslobodilačkog pokreta. Sefovi građanskih stranaka nisu za saradnju i ni ne mo­ gu da budu, jer je njihov interes suprotan interesu naroda. Maček — on kaže: Maček — neće ni da čuje za ustanak, jer zašto da »pošteni hr­ vatski seljak gine kad će Švabo tako i tako biti po­ bijeđen’. Mačekovci, i oni najzagriženiji priključili su se, na Stepinčev blagoslov, Paveliću: sad s ustašama 76

u iste diple sviraju. Građanski političari: ili su u Junačkoj' emigraciji, ili su u zagrljaju s okupa­ torom. Ali to ne znači da ćemo front suziti. U narodnooslobodilačkom pokretu stvorit ćemo Antifa­ šistički front, ali ne kao koaliciju stranačkih ru­ kovodstava, nego kao savez radnika, seljaka i poš­ tene inteligencije. Zatim Kraš dugo govori o onom što zove ,prvim korakom': vojne jedinice ustanka s partijskom jezgrom i ići na vojne pobede na li­ niji naše narodnooslobodilačke političke platforme. Govori i o nužnosti stvaranja nove narodne vlasti, ali nije sasvim jasno ni kakva bi ta vlast trebala da bude, ni koji su sve njeni zadaci, osim što smo, u tom izlaganju, mogli da nađemo elemente onoga što će pisati desetak dana kasnije, kad su uspo­ stavljena nova .terenska partijska rukovodstva za jedan čitav teritorij vezan i geografski i operacija­ ma u jednu suvislu cjelinu' i kad su te .suvisle cjeline' podeljene u rejone ,kao manje ili veće teri­ torijalne jedinice sposobne i podesne za izvršenje političkih i vojnih zadataka'. Kraš je već i u Sjeničaku pominjao rejone, iako će o tome biti odlučivano tek 2. septembra, i njihova rukovodstva, ,raj komitete’ i pri tome je, i pod vrbama uz Utinju, rekao da partijsko rukovodstvo mora da se bori za novu vlast koju ćemo 'formirati odozdo do vrha' s tim što će u najskorije vreme biti za či­ tavu Jugoslaviju stvorena jedna narodna vlada pod imenom Narodni komitet oslobođenja. Za tu ide­ ju sam znao još pre polaska iz Karlovca. O tome je Končar Krašu pisao, na osnovu Titovog pisma: , . . .Sa razvitkom narodnog ustanka, s jedne strane, i pokušajem neprijatelja da prikaže taj po­ kret kao čisto komunističku stvar, s druge, name­ će nam se pitanje stvaranja — i to što prije — jednog Narodnog komiteta oslobođenja, u koji bi ušli predstavnici demokratskih struja Srbije, Hr­ vatske i Slovenije, zajedno s našim ljudima. To bi bila neka vrsta narodne vlade koja bi izdala svoj proglas narodu i pozvala ga u borbu. Mi već ima­ mo takve ljude, i to vrlo poznate i popularne. Os­ taje još da vi pridobijete HSS-ovce, to može biti i Sime Balen i neki drugi. Trebalo bi oko tri-četiri iz Hrvatske i dva iz Slovenije, četiri iz Srbije i dva iz Crne Gore...' Tumačeći Titov predlog, Končar je Krašu pi­ sao kako Operativno rukovodstvo CK KP Hrvatske 77

misli da bi u Narodni komitet oslobođenja svaka­ ko trebalo uključiti i poznatog pesnika Mihvila Miškinu, kao i lidera levice SDS, predratnog saradnika KPJ, dra Radu Pribičevića (.Stupićemo u vezu s Miškinom, ukoliko nije uhapšen. Razgovaraćemo s Radom Pribičevićem, koji se nalazi u za­ kladnoj bolnici kao uhapšenik. S drugim ljudima ih HSS-a i SDS imamo neke veze...') O Narodnom komitetu oslobođenja, koga smo zvali i Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije, govorili smo i na Kordunu, i u Lici, i u Bosanskoj krajini sve do početka oktobra. Bilo je to vreme raskrinkavanja izbegličke vlade, koja ne samo da nije davala podršku ustanku, nego je pozivala na čekanje, sa shvatanjem da će drugi da nas oslo­ bode. Međutim, Tito je odustao od formiranja Ko­ miteta nacionalnog oslobođenja zbog međunarod­ nih odnosa, odnosno zbog našeg nastojanja da ne činimo međunarodne teškoće Sovjetskom Savezu. Pa kad je sovjetska vlada ponovo uspostavila di­ plomatske odnose sa vladom kraljevine Jugoslavije u izbeglištvu Titu je — to sam piše — .postajalo sve jasnije koliko su složeni odnosi u okviru antihitlerovske koalicije i kolike napore ulaže sovjet­ ska vlada da djeluje u pravcu učvršćenja te koali­ cije, što nas je ujedno upozoravalo da u svojoj po­ litici moramo biti oprezni'. O odustajanju od stva­ ranja Nacionalnog komiteta Kraš je obavestio dru­ gove na Kordunu i Gorskom kotaru 5. oktobra: »Stav naš prema vladi Simovića u posljednje vrijeme se mijenja. Prije 15 dana vlada SSSR-a je priznala tu vladu kao jedinu legitimnu za Jugosla­ viju. Prema tome mi nećemo pristupiti formiranju komiteta nacionalnog oslobođenja. Ovo saopćite svim aktivistima, ali na zborovima i skupovima itd. nije to potrebno isticati.« Ali, vratimo se u Sjeničak, pod vrbe, na Utinju. Kraš govori o »masovnoj bazi Partije u selu«, o ženama, koje treba »osposobiti za kurirske veze, za prikupljanje svega onoga što je potrebno odre­ dima«, o organizovanju skrovišta za životne na­ mirnice, da ih neprijatelj ne opljačka, o organiza­ ciji »seoskih straža«, o »pomoći pogorjelim i op­ ljačkanim porodicama«, o radu sa seoskom omla­ dinom. .. Podsjeća komuniste Sjeničaka: — Prije rata ste imali dobre veze sa hrvat­ skim selima, a sad ste pokidali sve konce. Nađite 78

načina i povezujte se s njima. Jasno im recite ka­ kve su njihove dužnosti. Ova borba može biti uspešna, samo ako je i Srbi i Hrvati zajedno vode. Tražio je da se u selu osnuje Fond narodne pomoći za »masovno prikupljanje životnih namir­ nica, novaca, odjeće, obuće u prvom redu za bor­ ce, a onda za pogorjele i opljačkane emigrante to jest takove koji ne mogu da se vrate svojim ku­ ćama« . Zasipali su ga pitanjima, znatiželjni. U to vreme kordunsko ustaničko područje već je bilo povezano s bezbroj niti. Kraš i Marinković su sve čvršće držali veze s odredima i vojno-političkim rukovodstvima na području srezova Glina, Vrginmost, Vojnić i Slunj. Stalno su stizali iskusni komunisti, radnici i intelektualci iz Zagreba. Na Kordunu je bila i grupa »Španaca«... Nekoliko mjeseci kasnije, na okružnoj partijskoj konferenciji u oslobođenoj Velikoj Kladuši, Ivo Marinković će reći da je CK KPH karlovačko-kordunskoj partij­ skoj organizaciji »ukazao neprocenjivu pomoć sla­ njem španskih dobrovoljaca među kojima znatnog broja provjerenih i iskusnih kadrova«. Četvorica iz Španske grupe — Rukavina, Manola, Kranjčević i Nađ — sastali su se na Krašev poziv u Sjeničaku ujutro 2. septembra. I ovaj sastanak je organizovao Josip Kraš. Osim »Španaca« i Kraša, tom sas­ tanku su prisustvovali i Savo Zlatić Mićo, Branko Nikoliš i Mile Martinović. Sastanak je 2. septembra trajao gotovo cije­ log dana. Prethodnog dana su iz Karlovca stigla dva prva broja »Biltena Glavnog štaba NOPO Ju­ goslavije«, koje je preštampala karlovačka partij­ ska tehnika, ista ona koja je štampala i karlovač­ ki list »Partizan«. Kraš je drugovima prenio i po­ ruku Rade Končara: »Nastojte svim silama da organizujete i centralizujete borbe pod čvrstim rukovodstvom. Stvarajte jake partizanske formacije, koje moraju stalno biti u akcijama i borbi. Organizujte više štabova po raznim mestima, ali ih čvrsto povežite međusobno.« Bilo je neophodno, prema tim direktivama, od­ rediti najprikladniju organizaciju i — kako je to Kraš govorio — jasno razgraničiti funkcije politič­ kog rukovodstva narodnooslobodilačkog pokreta i vojnih formacija ustanka. Stvarajući nova, ili pot­ 79

vrđujući dotadanja »terenska partijska rukovod­ stva«, iako su Kraš i njegovi saradnici govorili o širini fronta, o širini baze narodnooslobodilačkog pokreta, teško su se oslobađali starih partijskih šema. Na sve su stavljali kapu Partije, sve su, kao što stoji u Kraševim pismima, podređivali radu »na marksizmu i lenjinizmu, da se omogući razu­ mijevanje klasnog karaktera ove borbe«, da se shvati »neminovna podjela sila u procesu borbe« i »klasni sastav sela«. Politička i vojna rukovodstva za područje Kor­ dun, Primorje i Gorski kotar sa srezom Ogulin i Karlovac »imaju sva ovlaštenja CK KPH«. Čitavo područje je podijeljeno na rajone (»nezavisno od postojanja kotarskih komiteta«), kojima rukovode rajonski komiteti u čijem sastavu mogu, ali ne mo­ raju da budu i rukovodioci vojnih jedinica (»nije obavezno da budu članovi rajkoma rajkomandiri ili komesari«), iako upravo rajkomiteti rukovode i partijskom organizacijom i »partizanskim odre­ dima u svakom pogledu«. Tako su, zapravo, vojna rukovodstva odreda, ili grupa odreda, stavljena pod komandu partijskog rukovodstva, rajkoma, či­ ja je dužnost bila da — Kraš je to pisao — organizuju: »a) zborove u selima i pojedinačni politički rad; b) rad sa seoskim ženama, osposobljavanje ovih za kurirske veze, prikupljanje svih stvari za potrebe partizanskih odreda i sela (pranje, krpa­ nje, hrana, obuća itd.) c) skrivanje životnih namirnica; d) organizacija seoskih straža; e) pomoć pogorjelim i opljačkanim; f) stupati u vezu sa hrvatskim selima, stvarati i proširivati te veze sa hrvatskim domobranima i talijanskim vojnicima. Ove veze treba iskoristiti za politički rad među njima i za nabavku materi­ jala, oružja, municije, obaveštenja i vrbovanje bo­ raca. Pozivati ih i ukazivati im dužnost da i oni stupe u borbu; g) rad među seoskom omladinom. Omladinu treba spremiti za održavanje veza, prikupljanje ži­ votnih namirnica, kurire, novačenje u partizanske odrede itd.; h) organizirati narodnu pomoć. Masovno pri­ kupljanje životnih namirnica, novaca, odjeće, obu­ 80

će, u prvom redu za borce, a onda za pogorjele i opljačkane emigrante tj. takove koji ne mogu da se vrate svojim kućama.« Titovo shvatanje, izneto u »Biltenu« broj 1. o tome da su partizanski odredi dobili ime narodnooslobodilački »i zbog toga što to nisu borbene for­ macije bilo koje političke partije ili grupe — u konkretnom slučaju ni Komunističke partije, bez obzira na to što se komunisti bore u prvim redo­ vima — već su to borbeni odredi naroda Jugosla­ vije u kojima treba da se bore svi rodoljubi spo­ sobni za oružanu borbu protiv okupatora, bez ob­ zira na političko uvjerenje« Kraš je primio kao realnost i tumačio kao uvjet uspjeha. Insistirao je na okupljanje svih rodoljuba. Razgovarajući 2. septembra u Nikoliševom šljiviku, ponavljao je uporno da »partizanski odredi moraju neumorno razvijati otpor naroda dižući narodne ustanke i stavljajući se na čelo tih ustanaka kao borbeno jezgro«. Na osnovu dogovora u Sjeničaku, Operativni komitet Okružnog komiteta KPH Karlovac, odno­ sno njegov rukovodilac Josip Kraš, poslao je 3. septembra »svim partorganizacijama i članovima« Okružnicu br. 3 objašnjavajući da novouspostavljeni »rajkom rukovodi radom ćelije na svom te­ ritoriju, tako i u partizanskim odredima u svakom pogledu«. Rajkom je, prema tom uputstvu, trebao u partizanskim odredima: »1. organizirati jedinstvene logore i jedinstve­ nu ishranu, 2. zavesti vojnu disciplinu, 3. podizati autoritet komandira, komesara, vo­ dnika, desetara i političkih delegata po vodovima, 4. koordinirati rad partijskog rukovodstva sa radom komandira i komesara, 5. organizirati planski politički rad u odredu, 6. Zidne novine (po mogućnosti), 7. red i čistoća u logoru, 8. briga o oružju, municiji, spremi itd. 9. prije akcije izvršiti svrsishodnu podjelu oružja, 10. prije svake akcije pripremiti partijce isti­ čući njihove dužnosti a poslije akcije analizirati držanje partijaca«. Kraš je, takođe, odredio i zadatke komandira i političkih komesara, sa shvatanjem da je »ko6 Josip Krai

81

mandir vojno lice« (organizira na vojnoj bazi od­ red i komanduje odredom preko vodnika i dese­ tara; rukovodi odredom u akcijama; stara se o oružju i municiji«), kome »Partija pruža pomoć i podršku«, a da je komesar »političko lice koje sprovodi partijske direktive u odredu i selu«, od­ nosno »izvršava politički rad u selu i odredu«. U toj »okružnici br. 3«, Kraš je ustvrdio da sekretar partijske ćelije »prenosi direktive odozgo i inicijative, opažanja i primedbe odozdo«, da »mo­ ra prednjačiti u svemu i da u svemu bude primjer partijcu i partizanu«, da »rukovodi i raspodelom rada« tako »da svaki partijac (simpatizer) dobije rad koji odgovara njegovim sposobnostima«, da sastanke ćelije, »saziva što češće« u nastojanju da ćelija zaista postane »životna stanica Partije, kroz koju prolazi sve što se dešava u selu i odredu«. Svaki član Partije imao je dužnost, »da izvrši di­ rektive naređenja, bilo pročelnika ćelije, člana rajkoma, komesara, u odredu komandira, vodnika, desetara« pri čemu »mora biti uvijek najdisciplinovaniji, marljiv, pružati pomoć i podršku u sve­ mu svojim pretpostavljenima«. Date su i direktive za politički rad: »I što češće sazivati zborove po selima, poje­ dinačno objašnjavati i uvijek objašnjavati, i to: a) karakter borbe za stvaranje uslova nacional­ nog oslobođenja narodne revolucionarne vlade, b) tko su ustaše, ustaški režim i fašistički oku­ patori, c) slabosti ustaškog režima i uzroke te sla­ bosti, d) stav prema domobranima. II Mjesto i istorijski značaj SSSR-a u ovom ratu. III Objasniti uzroke koji su primorali USA i Englesku da stupe u savez sa SSSR: a) Imperijalizam i imperijalističke suprotnosti, b) Neminovno lomljenje i kolebanje Engleske i USA. IV Neminovan poraz Njemačke i uništenje fa­ šizma. V Neophodnost aktivne borbe, jer oslobođenje zavisi od oštrine i organizovanosti te borbe i voj­ ničkog sloma Njemačke.« Kraš je — nema sumnje — uporno uvjeravao svoje saradnike da naš rat ima »klasni karakter«, 82

ali je, pokušavajući oživotvoriti »osnovnu liniju na­ šeg CK... organiziranje narodne oslobodilačke borbe putem narodnih ustanaka« duboko svjesan da se ne smije ljevičariti, da se rukovodstvo us­ tanka ne smije nadmetati parolama o revoluciji, da se, prilikom ulaska odreda u oslobođena mjesta »ni u kom slučaju ne smije istaći samo crvena za­ stava«, mada niko to nije striktno zabranio — pi­ sao je — naprotiv »u zauzeću kojeg m jesta... mo­ raju se istaći: crvena, hrvatska ili srpska zastava«. Tako je Operativno rukovodstvo, usmjeravano Papinim shvatanjem, htjelo da bude i revolucio­ narno i, istovremeno, otvoreno prema svim rodo­ ljubima »bez razlike na politička i vjerska ubjeđenja«. Tome je — sjećaju se Papini drugovi — »vi­ še od ostalih doprinosio stari, provjereni radnički borac Kraš, jednom ranije teško osupnut ocjenom o prirepaštvu«. Istina, kad je Kraš govorio o po­ trebi jedinstva svih antiokupatorskih snaga, o ob­ jedinjavanju svih »koji teže za slobodom i prav­ dom«, svih »bez obzira na nacionalnu, vjersku i političku pripadnost«, kad je ponavljajući stav CK KPH — naglašavao da »svi... treba da se udruže u jedinstvenu nacionalnu oslobodilačku frontu za isterivanje okupatora i uništenje njihovih franko­ vačkih pomagača«, kad je, insistirajući na brzini akcije, davao partijskoj tehnici u Karlovcu da u jednoj noći umnoži proglas CK KPH (»Hrvatski narode! Kucnuo je čas odlučne borbe...«) u kome Partija poziva hrvatski narod da ujedini »sve sna­ ge bez obzira na pripadnost političkim strankama, vjeri itd. u jedinstven Hrvatski nacionalno-oslobodilački front«, jer je »započela oružano-oslobodilačka borba hrvatskog naroda«, koja »nije osam­ ljena borba, već sastavni dio one divovske borbe koju svi porobljeni narodi Jugoslavije, svi slobo­ doljubivi narodi svijeta, na čelu s nepobjedivim SSSR, vode protiv fašističkog ropstva, tiranije i varvarstva, a za slobodu i bolji život«, onda je Kraš jasno razgraničio našu, komunističku, sprem­ nost da odmah idemo u socijalističku revoluciju od općeizražene spremnosti naroda da se bori pro­ tiv okupatora, ali on, u traženju sinteze narodnooslobodilačke borbe i socijalističke revolucije, u konkretnim direktivama, prije svega, smatra da političko djelovanje mora biti zasnovano »na mar­ 83

ksizmu i lenjinizmu«, jer će se samo tako omogu­ ćiti »razumijevanje klasnog karaktera ove borbe«. Rasprava o svemu tome, započeta i, u smislu zaključaka, završena u Sjeničaku, između Kraša i »Španaca«, nastavljena je čitave noći 2. i 3. septem­ bra u Karlovcu, kamo su se, poslije sastanaka u Nikoliševom voćnjaku, Kraš i Nađ prebacili bici­ klima nešto prije policijskog sata. Sutradan su u Karlovac došli i Rukavina i Manola, a ujutro 4. septembra iz Zagreba je stigao Vlado Popović sa direktivama druga Tita: »Nastojte da se partizanske borbe u Hrvatskoj koordiniraju sa onima u Bosanskoj krajini i u Bo­ sni. .. »Španci« moraju otići tamo kao komandiri, politički komesari i kao politička pomoć. Partizan­ ski pokret tamo živo buja, ali treba da se dadu spo­ sobni komandiri i politički komesari... Pošto će se partizanske borbe produžiti i na jesen i preko zime, to je potrebno odjeće, obuće i si. Dobro bi bilo da se dade sašiti izvjesna količina kožuha, isplesti debele vunene čarape, rukavice itd. Za sve to treba dati potrebna sredstva i preduzeti agita­ ciju u ličkim i drugim selima za dobrovoljno snab­ dijevanje takvim sredstvima. Četvrto, počnite pri­ kupljati izvjesnu količinu skija koje će biti za zi­ mu neophodno sredstvo i koje će se onda teško dobiti, jer će Nijemci sve rekvirirati.«

Početkom septembra rukovodstvo ustanka u Hrvatskoj je počelo stvarati jedinstvenu vojnu ko­ mandu partizanskih snaga — Glavni štab. O tome je bilo govora 6. septembra u Lici, na sastanku Vlade Popovića sa »Spancima«, i u Karlovcu, sre­ dinom septembra, na sastanku Popović — Marinković — Kraš. Prva stepenica do formiranja Glav­ nog štaba i objedinjavanja svih narodnooslobodilačkih partizanskih odreda bila su vojno-politička savjetovanja održana na ključnim ustaničkim pod­ ručjima — u Džodanima, na Petrovoj gori 19. i 20. septembra, i na Kamenskom, u Lici 21. septembra. Prije ovih savjetovanja i objedinjavanja odre­ da u Lici i na Kordunu s dijelom Banije, uspo­ stavljeno je i vojno rukovodstvo Gorskog kotara i Hrvatskog primorja. Za komandanta je upućen Veljko Kovačević, a za političkog komesara Ivo Vejvoda, obojica »Španci«. Kovačević je prvi put u Gorskom kotaru bio s Ivom Marinkovićem. Prije polaska, obojica su se 6. ili 7. septembra javili Papi. »Susret s Krašom« — sjeća se Veljko Kovače­ vić — »za mene je bio doživljaj koji ću dugo pam­ titi. Prosto me osvojio svojom otvorenošću i nepo­ srednošću. Ispričao nam je kako se vratio s Kor­ duna, iz partizana, gdje se s revolverom za poja­ som šetao slobodno po selima, ne zazirući ni od koga. Tada još nisam mogao da shvatim da postoje neka slobodna sela s narodnom vlašću u okupira­ noj zemlji, kako nam je on ispričao. Kraš nas je upoznao sa situacijom na čitavoj teritoriji OK KPH za Karlovac. Bio je neobično zadovoljan što sam određen kao španski dobrovo­ ljac, za komandanta partizanskih jedinica u Hrvat­ skom primorju i Gorskom kotaru. Dugo me savje­ tovao kako treba da se postavim, kako da se što 85

brže razviju i aktiviraju partizanske jedinice i učvrsti partijska organizacija.« Desetak dana poslije odlaska Kovačevića i Marinkovića u Gorski kotar, Papa je trebao biti na Petrovoj gori, da rukovodi savjetovanjem Kordunaša i Banijaca u selu Džodani. Zna se da je »kon­ ferencija počela s malim zakašnjenjem, jer nije stigao drug Papa«, ali se ne zna zašto nije stigao 19. septembra. Vjerojatno su bile poremećene ve­ ze, kako svjedoči Rade Bulat, pa kad su ponovo uspostavljene, odmah je krenuo iz Karlovca i — vidimo iz sačuvanog dnevnika dr Save Zlatica — stigao je u Džodane u utorak 23. septembra: »Razgovaramo s njime bez Rukavine i Manole, koji su otišli u glinski kotar. Naravno, nije lako u glavu pogoditi političku liniju pa moramo, pre­ ma direktivi Kraša. vršiti neke izmjene u proglasu narodu Korduna i Banije.« Ponovo je boravio na Petrovoj gori sredinom oktobra. Održavao je sastanak s vojnim i politič­ kim rukovodstvima 14. i 15. oktobra. »U tim raz­ govorima« — piše dr Zlatić — »težište je bilo po­ stavljeno na sadašnju političku liniju Partije, tj. dosljedno sprovođenje narodnooslobodilačke bor­ be, a naročito na odnos prema političkoj djelatno­ sti talijanske okupatorske vojske i na nove mane­ vre ustaša koje su obećavale izmirenje sa srpskim stanovništvom i ,red i sigurnost’ ako se ustanici vrate kućama i polože oružje.« O tome Papinom boravku kod partizana osta­ vio nam je zapis i Rade Bulat: »S Krašem sam iz Džodana otišao u logor u Pernu. Kraš je bio ilegalac i to mu je bio prvi jav­ ni istup pred partizanima odreda Perna, o čijim je borbenim uspjesima već mnogo toga znao. Vatre­ no je govorio o našim zadacima i neminovnosti naše pobjede. Spomenuo je i zaključke sa savje­ tovanja u Petrovoj gori, koje je visoko ocijenio i izrazio punu saglasnost s njima. Ujedno je rekao da mu je jako žao što, zbog teškoća u vezi s izla­ skom iz Karlovca, nije mogao i sam učestvovati u radu konferencije. Kad je obišao naše odrede i razgovarao s rukovodiocima, uvjerio se da Okruž­ ni komitet treba što prije da pređe u Petrovu goru i to nam je i obećao. Nažalost, to obećanje neće izvršiti, jer će u oktobru na ulicama Karlovca iz­ gubiti život i neće uspjeti Centralni komitet KPH 8b

upoznati sa zaključcima našeg savjetovanja i utis­ cima koje je stekao prilikom obilaska slobodnog teritorija u Petrovoj gori, niti će od Centralnog komiteta dobiti mišljenje o našem prijedlogu za stvaranje pokretne operativne jedinice. Poslije razgovora s Krašem bili smo još čvrš­ ći u svom uvjerenju da se treba boriti. Savjetova­ nje je imalo vrlo dalekosežan značaj za NOP Ba­ nije i Korduna. Konferencija je utvrdila jasnu vojno-političku strategiju, koja se pod zastavom NOB-a postepeno počela pretvarati i u borbu po­ tlačenog i obespravljenog radnika i seljaka ne sa­ mo za svoje nacionalno, nego i socijalno oslobo­ đenje.« S Petrove gore Papa se u Karlovac vratio o podnevu kobnog 18. oktobra. Dinamičan i, ponekad, čak nepredvidljiv, Kraš se kretao po Kordunu kao da je na slobodnom te­ ritoriju. Osim direktiva objavljivanih u »Partiza­ nu«, drugovima na terenu stalno je slao pismena uputstva. U »Okružnici broj 1« od 26. avgusta in­ sistirao je da »u svim mjestima« partijske orga­ nizacije brže šalju u partizane »borbene seljake, radnike, vojnike i inteligenciju«, ocjenjivao je da je »otuđivanje od masa, sakrivanje, nerad, ili po­ zivanje na čekanje Crvene armije — jednako de­ zerterstvu i izdaji narodne oslobodilačke borbe«. Trudio se da razbije »frontovske«, odbrambene borbe, uvjeravajući vojna rukovodstva da »odredi partizana u šumama imadu biti pokretni«, da se ne smiju izdvojiti od naroda, nego da se »moraju uvijek kretati uzduž naseobina«, a u naseljima »imaju održavati zborove, dijeliti letke, vršiti no­ vačenje za partizanske odrede, naoružavati se sa naoružanjem žandarma, ustaša, Talijana i drugih neprijateljskih naoružanih manjih ili većih forma­ cija«. Dobro zna — i to tumači — da će »narod ulaziti u masovne akcije — ako će partizanska borba biti povezana s borbom naroda«. Po uzoru na vojnu organizaciju drvarsko-ličkih partizana, mislio je da bi bilo dobro »da se obrazuje brigada za Kordun i Baniju, jer partizan­ ski pokret raste, pa time i borbe«. Već u septembru, čim se vratio s Petrove go­ re, počeo je slati uputstva o organiziranju prosla­ ve Lenjinskog oktobra. 87

Odluka o tome kako će se obilježavati godiš­ njica Oktobra donesena je na sastanku Operativ­ nog rukovodstva 30. septembra. Komandi partizan­ skih odreda je 6. oktobra Papa o tome poslao uputstva: »Od 7. X do 7. XI uključivo proglašuje se mjesec Oktobarske revolucije. U ovom mjesecu se mora učiniti slijedeće: a) U odredima načiniti utakmicu koji će od odreda zadati veći udarac neprijatelju. Održati konferencije i skupštine partizana i objasniti zna­ čaj godišnjice Oktobarske revolucije ove godine. b) Pripremiti skupštinu odreda najmanje jed­ nog rejona (a po mogućnosti i više) zajedno sa seljacima okolnih sela. Tom prilikom će položiti prisegu partizani pred narodom. Kada će to biti javite nama da dođemo na tu svečanost. c) U svima selima moraju se održati konfe­ rencije i skupštine. Tom prilikom treba unovačiti što veći broj novih partizana. Na konferencijama 1 skuštinama treba objasniti značaj godišnjice Ok­ tobarske revolucije. Referate i letak ćete dobiti.« O tome je 2. oktobra pisao Centralnom ko­ mitetu: »Odluku o proslavi Oktobra sprovesti ćemo tako: Od 7. oktobra do 7. novembra uključivo proglašujemo mjesec proslave Oktobarske revolucije. Predvidjeli smo akcije za ovaj mjesec i pristupili njihovoj organizaciji. Ove akcije smo podijelili na 2 dijela: politički i vojnički. Za Kordun smo pred­ vidjeli saziv velikih skupština seljaka i partizana po bataljonima. Tom prilikom će partizani polo­ žiti prisegu na svečani način i u prisustvu naroda. Na te skupštine i prisegu otići će i članovi OK. Utakmica odreda za veći udar neprijatelju počinje 7. oktobra. Manje skupštine i konferencije počinju odmah.« Istovremeno je obnavljao, reorganizirao i na­ novo stvarao partijsku organizaciju, partizanske odrede i ogranke narodne vlasti. O tome koliko je neophodno »da se odmah pristupi formiranju na­ še narodne vlasti«, Papa je — sjeća se Milić Dejanović, govorio na sastanku partijske organizacije u Lasinjskom Sjeničaku augusta 1941. godine: »Po­ slije toga sastanka s Krašem. naša je partijska će­ lija zadužila pojedine ljude da kao odbornici u 88

svojim zaseocima obavljaju niz poslova koji su kasnije bili u nadležnosti NOO, u prvom redu — što je Kraš tražio — da sakupljaju hranu za par­ tizane i da je sakrivaju od neprijatelja.« Preciznije je o narodnoj vlasti govorio i pisao tek krajem septembra i početkom oktobra. Ima o tome Papin stav i u njegovom pismu komandi NOP odreda Korduna i Banije od 6. oktobra: »Civilna vlast u oslobođenim krajevima treba da izgleda ovako: Po općinama, većim selima i srezovima formiraju se narodnooslobodilački odbori, koji vrše političku, upravnu i administrativnu vlast. Po manjim selima birati povjerenike toga odbora. Općinske uprave, sreska načelstva itd. se ukidaju. Odbori se biraju na skupštinama. Ti odbori tre­ ba da se staraju za odrede, da mobilišu mase i rje­ šavaju komunalna pitanja. Po selima, općinama i mjestima održavaju red narodne straže. Na čelu narodne straže u mjestu se nalazi komandir straže.« Četiri dana poslije davanja toga uputstva, ko­ mandantu kordunaško-banijskog odreda je svojim sitnim, zbijenim rukopisom, štedeći valjda papir, pisao: »U oslobođenim mjestima i mjestima gdje ne­ ma neprijateljske vlasti odmah obrazovati narodno-oslobodilačke komitete prema direktivama. Ovi organi su privremena vlast.« Veliko putovanje Josipa Kraša Pape završeno je u subotu 18. oktobra 1941. godine. To je u Papinom životu posljednji dan. Na Drugoj okružnoj konferenciji Papin naj­ bliskiji saradnik iz Karlovca, sekretar Partije pro­ fesor Ivo Marinković, o tome je govorio u referatu: »Usred najživljeg rada partijske organizacije klasni neprijatelj zadaje partijskoj organizaciji te­ žak udarac i nanosi joj nenadoknadiv gubitak: us­ taški razbojnici ubili su sredinom oktobra u Kar­ lovcu druga Kraša, a druga Marijana Čavića Grgu, sekretara MK i člana OK, uhapsili. Nakon te pro­ vale po direktivi CK, OK se preseljava u slobodnu zonu. Uslijed ponovne provale, krajem novembra pa­ li su drugarica Nada Dimić Milka, član OK. drug Ivica Tomšić, sekretar MK Karlovac, uhapšeni su i mnogi drugovi koji su radili u Narodnoj pomoći. U kratkom su razmaku vremena tri sekretara MK Karlovac bila uhapšena...« 89

To je bilo, s jedne strane, vrijeme brzog ras­ plamsavanja ustanka, ali — s druge strane — i vri­ jeme mraka i krvi. Ustaše su iz dana u dan ubi­ jale, nemilosrdne: metak, nož i malj obilježavali su tragove fašista. Prije puta na Petrovu goru, uo­ či svog posljednjeg putovanja, Papa je o strijelja­ njima u Karlovcu pisao Centralnom komitetu: ». . . 10. X u Karlovcu su ponovno strijeljanja. Jučer su strijeljana dvojica iz Jaske i Draganića, a danas su, izgleda, strijeljani Bahorić i Krizmanić, monteri, koji su bili uhapšeni na ulici u Karlovcu i nađen kod njih .Partizan'. Na redu su daljnja strijeljanja...« Sad znamo gotovo sve što je bitno u vezi s Papinom smrti. Otkriveni su svi putevi koji su po­ liciju vodili do velikog majstora ilegale. »Prozor« u veliku provalu je otškrinut počet­ kom oktobra. U ono vrijeme agenti ustaške nad­ zorne službe (UNS) su motrili na stanove svih po­ rodica iz kojih je netko otišao u partizane. Jedan od tih žbira je nadzirao stan porodice Majstorović u karlovačkom naselju Udbina. Osmog dana u oktobru župskom redarstvu je javio da je Majstoroviće posjetio neki mladić, ime mu nije znao, ali je zapisao broj bicikla na kojem se mladić vozio. Bilo je lako utvrditi da je bicikl vlasništvo Matije Grgurića, službenika kod inženjera Bartola Petrovića. Baš u to vrijeme, Kraš je ponovo svoju bazu smjestio u Petrovićevoj kancelariji, ali onog dana kad su agenti uhapsili Grgurića — 15. oktobra — bio je na Petrovoj gori. Grgurić je uhapšen zbog toga, što je policija u 11 sati toga dana s njego­ vim biciklom — a tragala je za njim već sedmi dan — uhvatila sekretara Mjesnog komiteta Par­ tije. Bicikl, registriran na ime skojevca Grgurića, bio je vlasništvo Okružnog komiteta. Najčešće se na njemu vozio Kraš, ali upotrebljavali su ga i drugi. Kraš ga je 13. oktobra dao na upotrebu Marjanu Caviću Grgi, koji se oko 11 sati 15. oktobra vozio ispred policije. Na drugom biciklu, uz Čavića, s njim zagrljen, u razgovoru, vozio se Petar Mataić. Jedan od unsinih agenata je budno mot­ rio na sve bicikliste, pa kad je primijetio traženi broj, zaustavio je Cavića i Mataića: — Isprave, molim! 90

Čavić se žustro okrenuo i udario agenta. U tom trenutku iz kaputa su mu ispali neki ilegalni materijali (najnoviji broj »Partizana«) i bomba. Pritrčalo je još nekoliko agenata. Sekretar Mjes­ nog komiteta je teško ranjen i savladan. Rekosmo: odmah poslije Cavića, uhapšen je i Grgurić, zbog bicikla. Tvrdio je da je bicikl vlas­ ništvo Banovinskog, odnosno Državnog električnog poduzeća. Agenti tada traže inženjera Bartola Petrovića, koji uspijeva pobjeći. Hapse službenika električnog poduzeća Mihaila Muževića, koji je sa­ mo povremeno dolazio u vilu na Korani. Ipak, bio je tamo dovoljno da bi policiji mogao opisati »ne­ ke ljude ponajčešće prisutne kod inženjera Petrovića«. Među opisanima, bio je i Papa. Sef ustaš­ kog redarstva Ivan Betlhem je lično ispitivao Mu­ ževića. Uhapšeni Cavić je uporno šutio, a šutila je i Marica Pataki, uhapšena istog dana na željeznič­ koj stanici. Govorio je samo Mužević, koji ništa nije znao o karlovačkoj ilegali, ali je davao opise sumnjivih. Tko zna po koji put je 18. maja opi­ sivao Kraša. U jednom trenutku je stajao uz prozor u Betlhemovom uredu. Čudnim i nesrećnim slučajem, baš u taj mah ulicom ispred policije je prolazio Papa. Mužević se gotovo zagrcnuo od iznenađenja: — Eno ga, to je on! Kraš se, čini se, upravo vraćao s Petrove gore. Na leđima je nosio naprtnjaču. Išao je od stanice prema trgu, koji sad nosi ime Maršala Tita. Betlhem je, upozoren od Muževića, prokazivača poslao za Krašem, a onda je telefonirao policij­ skoj stanici u obližnjoj Francuskoj ulici. Nare­ dio je da odmah uhapse »krupnog čovjeka u pumparicama sa šild kapom i naprtnjačom na leđima«. Upozorio ih je i na Muževića: on će im pokazati koga da uhapse. Kad su policajci izišli iz stanice, Papa je sti­ gao na raskršće Frankopanske i Šimunićeve ulice. Skrenuvši u Šimunićevu, ušao je u kuću broj 15. Kraš se kratko zadržao u Šimunićevoj 15. Izi­ šavši, primijetio je policajce i Muževića. Krenuo je na drugu stranu ulice; naoko nehajan vraćao se prema raskršću Frankopanska — Šimunićeva. Po­ licajci su, poslije sašaptavanja s Muževićem, kre­ nuli za njim, a kad je zašao za ugao, u Frankopansku, agent UNS-a Janko Tumpa je potrčao. Kas­ nije će reći: 91

— Bojao sam se da ne pobjegne. Onda bih od Betlhema nastradao... Tumpa je u trku naletio na Papu, skočio na njega, s leđa, i oborio ga na pločnik pred zgradom broj 3 u Frankopanskoj ulici. Dok su se rvali, Pa­ pa je izvukao pištolj. Prvi metak je zatajio. Dra­ gocjeni trenuci su proticali u nepovrat. Kraš je po­ kušao još jednom da opali, ali ga je Tumpa pre­ tekao: njegov pištolj nije zakazao. Kraš je bio po­ gođen u glavu, ali je ostao pri svijesti. I dalje se otimao. Tumpa je u međuvremenu dobio pomoć. U rano popodne 18. oktobra desetak građana Karlovca su gledali krvavo rvanje u Frankopan­ skoj ulici pred kućom broj 3. Vidjeli su i kako je krupni čovjek u pumparicama, s licem oblivenim krvlju, odbacio sa sebe dvojicu policajaca, i kako je u tom trenutku pritrčao »rvačima« ustaša u uni­ formi, pa naglim trzajem i snažnim zamahom krup­ nom čovjeku zario nož u predjelu lijeve podlaktice. Ustaška kama je oborila Papu. Pločnik u Frankopanskoj je prelila krv proku­ šanog proletera. Prilikom hapšenja, odnosno kod ubijenog Pa­ pe, agenti su našli: »1 primjerak 'Partizana', jedan primjerak .Vjesnika' istih datuma kao i kod navodnog Držića. Osim toga falsificirane isprave, prometna knji­ žica za bicikl broj 927 glaseći na ime Grgurić Matije, notesić sa raznim bilješkama i adresama, klju­ čevi, za koje nije moglo biti ustanovljeno koje pro­ storije otvaraju, jedan list sa naslovom ,Dragi dru­ govi', te jedan revolver kal. 9 mm vojnički Fn, ko­ ji je zadržan za redarstvenu stražu...« Kod ubijenog ilegalca nađena je i legitimacija na ime Josipa Friščića. Dan-dva kasnije policija je, pregledom policijske kartoteke u Zagrebu, ut­ vrdila pravo ime ubijenog, što za Marjana Cavića nikako nisu uspjeli utvrditi, pa je on za ustaše — sve do smrti — ostao Zvonimir Držić. U policij­ skom izvještaju od 29. novembra 1941. godine, Betlhem je pisao da se Kraš sam ubio, naime, da je »prigodom hapšenja potegao revolver i počeo pucati prema stražarima« i da je »u toj pucnjavi, hrvajući se s njima, ubio sam sebe opalivši si me­ tak u glavu«. O ustaši i nožu — što će biti detalj­ no utvrđeno u istrazi i procesu ubicama, najprije u oslobođenom Vojniću 1942, a zatim u Zagrebu 92

1946. godine — Betlhem nije ni riječ napisao. Ima u tom izvještaju još i ovo: »Po materijalu koji je pronađen kod Držića, Kraša, Suputa itd., vidi se da se ovdje radi o lju­ dima koji su bili funkcioneri .Okružnog komiteta' komunističke partije u Karlovcu, izdavači .Parti­ zana' i uopće organizatori akcija na Kordunu. Njihove veze vode u Zagreb, što je očito, ali razumije se da se od njih to do sada nije moglo dobiti. Naročito Pataki Marija, kako se vidi i iz njezinih preslušavanja, taji osobu koja joj je pre­ dala u Zagrebu taj paket, odnosno navodi kriva imena koja ne postoje u Zagrebu, a isto tako ni u Karlovcu. Navodni Držić, kao što se to vidi iz zapisnika, uopće neće govoriti. Ključevi koji su pronađeni kod Držića... otvaraju stan Šuput Rade, tj. jedan od njih i to onaj koji nosi broj 13. I to je dokaz da je zalazio i radio u stanu Suputa i tzv. Držić, a ne samo Kraš. Neki su od njih međusobno suočeni, ali oni se tobože uopće ne poznaju. Pokojni Kraš i Držić za­ lazili su stalno u prostorije DEP-a k ing. Bartolu Petroviću, te je u magazinu DEP-a obavljena in­ ventarizacija, prigodom koje je ustanovljeno da je nestalo iz toga magazina 12 i po kila eksploziva, korde neustanovljeno koliko kao i 376 kapsla...« Operativno rukovodstvo CK KPH 19. oktobra nije znalo za smrt jednog od naiskusnijih komuni­ sta. Ali bilo im je javljeno o padu Marijana Čavića. CK KPH je 19. oktobra, sad već pokojnom, Papi savjetovao da sjedište rukovodstva premjesti »u oslobođenu zonu«, a Okružnom komitetu je u tom pismu rečeno »Stari i Slavko«, to jest Kraš i Marinković, »ne smiju pasti«. Vijest o smrti Josipa Kraša potresno je dje­ lovala na sve njegove drugove. Tito se i ljutio i žalostio: u jesen 1941. godine pala su dva komuni­ sta koje je on u Hrvatskoj najviše cijenio — Rade Končar i Josip Kraš. Uoči nove, 1942. godine ocje­ njivao je »da smo mi u Hrvatskoj dobili najteži udarac u pogledu gubitka kadrova«. Centralnom komitetu KPH je prigovarao: »Zašto je Kraš ostao tako dugo u Karlovcu, tako da su ga mogli špijuni primijetiti i čak nasred ulice ubiti!« 93

Nekoliko mjeseci kasnije, krajem aprila 1942. godine, objavljujući spisak boraca, koji su »pogi­ nuli smrću narodnih heroja«, generalni sekretar Partije i Vrhovni komandant je u »Proleteru« pisao: »Josip Kraš, član CK KP Hrvatske, jedan od najsposobnijih vođa naprednog radničkog pokre­ ta u Hrvatskoj kroz dugi niz godina. Poginuo je u vrijeme kada je neumorno radio na organizacio­ nom jačanju KP Hrvatske i na organizaciji oruža­ nih partizanskih odreda u Hrvatskoj. Poginuo je herojskom smrću na ulici grada Karlovca. Smrt druga Kraša težak je gubitak za KP Hrvatske i radnički pokret.« Josip Kraš je za narodnog heroja proglašen 26. jula 1945. godine.

Štampa

GIRO »Prosveta«, Požarevac Štampanje u tiražu od 3.000 primeraka završeno oktobra 1982. godine