Informacijsko doba: Ekonomija, Drustvo i Kultura; Svezak II Moc identiteta 9532120025 [PDF]

Zitiervorschau

INFORMACIJSKO DOBA Ekonomija, drustvo i kultura Svezak II.

INFORMACIJSKO DOBA Ekonomija, drustvo i kultura

Svezak II. MOC IDENTITETA

Copyright© hrvatskoga izdanja, 2002, Golden marketing, Zagreb, Hrvatska Sva prava priddana

Nakladnik Golden marketing Senoina 28, Zagreb Za nakladmka Ana Maletic

Urednik dr. sc. Radule Knezevic

Recenzenti prof. dr. sc. Vjeran Katunaric prof. dr. sc. Velimir Snca

Naslov izvornika THE INFORMATION AGE: ECONOMY, SOCIETY AND CULTURE Volume2 THE POWER OF IDENTIFY Blackwell Publishers, Oxford, England Copyright© Manuel Castells 1997

Manuel Castells 11>:'

)llbfj\l()'-1

,

MOC IDENTITETA

Prevele Maja Bulovic Zeljka Markic Strucna redakcija Vjeran Katunaric

Golden marketing Zagreb, 2002.

SADRZAJ

Zahvale

9

NAS SVIJET, NASI ZIVOTI

11

1. KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU

15

Izgradnja identiteta Bozja nebesa: religijski fundamentalizam i kulturni identitet Umma versus Jahiliya: islamski fundamentalizam Boze, spasi me! Americki krscanski fundamentalizam N acije i nacionalizmi u doba globalizacije: zamisljene zajednice iii zajednicke zamisli N acije protiv drzave: raspad Sovjetskoga Saveza i Zajednica nemoguCih drzava (Sojuz Nevozmoznykh Gosudarstv) Nacije bez drzave: Katalonija Nacije informacijskoga doba Etnicko razrjesavanje: rasa, klasa i identitet u umrezenom drustvu Teritorijalni identiteti: lokalna zajednica Zakljucak: kulturne komune informacijskoga doba

16 22 23 30 37 42 52 59 61 68 73

2. DRUGO LICE ZEMLJE: DRUSTVENI POKRETI PROTIV NOVOGA GLOBALNOG PORETKA

76

Globalizacija, informacionalizam i drustveni pokreti Meksicki zapatisti: prvi informacijski gerilski pokret Tko su zapatisti? Vrijednosna struktura zapatista: identitet, protivnici i ciljevi

77 80 82 84 5

®: MOC IDENTITETA Komunikacijska strategija zapatista: Internet i sredstva javnog priopcavanja Proturjecna veza izmedu drustvenoga pokreta i politicke institucije S oruzjem protiv novoga svjetskog poretka: americka milicija i domoljubni pokret devedesetih Gradanske milicije i pokret Patriots: visetematska informacijska mreza Ba:rjaci Patriota Tko su Patrioti Gradanska milicija, Patrioti i americko drustvo devedesetih Lame apokalipse: japanski Aum Shinrikyo Asahara i razvoj Aum Shinrikyja Vjerovanja i metodologija Auma Aum ijapansko drustvo Smisao pobuna protiv novoga svjetskog poretka Zakljucak - izazov globalizaciji 3. POZELENJIVANJE SAMOGA SEBE: POKRET ZA ZASTITU OKOLISA Kreativna kakofonija pokreta za zastitu okolisa: tipologija Smisao pozelenjivanja: drustveni problemi i izazov ekologije Pokret za zastitu okolisa u akciji: dopiranje do umova, pripitomljivanje kapitala, zauzdavanje drzave, pocupkivanje sa sredstvima javnog priopCivanja Pravednost zastite okolisa: nova granica ekologizma 4. KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST U INFORMACIJSKO DOBA Kriza patrijarhalne obitelji Zaposlene zene Sestrinstvo je mocno: feministicki pokret Americki feminizam: isprekidan kontinuitet Je li feminizam globalan? Feminizam: izvodiva polifonija Moe ljubavi: pokreti za oslobodenje lezbijki i homoseksualaca Feminizam, lezbijstvo i pokreti za seksualno oslobodenje u Taipeju Prostori slobode: homoseksualna zajednica u San Franciscu K zakljucku: seksualni identitet i patrijarhalna obitelj Obitelj, seksualnost i licnost u krizi patrijarhalnosti 6

86 89 91 94 99 102 103 104 105 107 108 111 115 117 119 128

134 138 140 144 163 181 183 191 199 208 211 217 225 226

SADRZAJ

Nevjerojatno smanjivanje obitelji Obnavljanje majcinstva u uvjetima neobnavljanja patrijarhalnosti Tjelesni identitet: (ponovna) izgradnja spolnosti Fleksibilne licnosti u postpatrijarhalnom svijetu Kraj patrijarhalnosti?

226

5. NEMOCNA DRZAVA? Globalizacija i ddava Transnacionalna-]eZgraiiacioriairiiliekonomija pojedinih zemalja Statisticka procjena nove fiskalne krize drzave u svjetskoj ekonomiji Globalizacija i ddava blagostanja Globalne komunikacijske mreze, lokalno koristenje, nesigurnost mjerodavnih tijela Svijet bezakonja? Drzava-nacija u doba multilateralnosti Globalno upravljanje i superdrzava-nacija Identiteti, lokalna vlast i dekonstrukcija drzave-nacije 1aentifikacija drzave Suvremene krize ddava-nacija: meksicka PRI drzava i savezna vlast Sjedinjenih Americkih Drzava devedesetih godina NAFTA, Chiapas, Tijuana i agonija PRI drzave N arod protiv drzave: gubljenje legitimiteta savezne vlasti SAD-a Struktura i proces u krizi drzave Ddava, nasilje i nadzor: od Velikog brata do malih sestara Kriza drzave-nacije i teorija drzave Zakljucak: kralj univerzuma, Sun Tzu i kriza demokracije

248

6. INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRACIJE Uvod: Politika drustva Mediji kao politicki prostor informacijskog doba Politika i mediji: povezanost s gradanima Politicka predstava i politicki marketing: americki model "Amerikanizira" lise europska politika? Elektronicki populizam Bolivije: compadre Palenque i dolazak Jach'a Urua lnformacijska politika u akciji: politika skandala Kriza demokracije Zakljucak: Obnavljanje demokracije?

233 240 244 246 -2'49

250 251 257 259

264 266 271 ""'"') 274-~5

278 281 281 291 301 304 307 311

314 314 318 318 323 330 335

340 349 356

7

MOC IDENTITETA v

•

v

ZAKLJUCAK: DRUSTVENE PROMJENE U UMREZENOM DRUSTVU

360

Sazetak saddaja I. i III. sveska knjige

369

METODOLOSKI DODATAK Dodatak za tablice 5.1. i 5.2. Dodatak za sliku 6.4: Razina potpore za glavne stranke na drzavnim izborima, 1980.-1994.

371

Bibliografija

403

Slike

441

Tab lice

443

Kazalo

445

8

371

398

Zahvale

Ideje i analize izlozene u ovom svesku rezultat su moga dvadesetpetogodisnjeg istrazivanja drustvenih pokreta i politickih procesa u raznim dijelovima svijeta, iako su sada ponovno razradeni i uklopljeni u siru teoriju o informacijskom dobu i izneseni u tri sveska ove knjige. Brojne akademske institucije bile su bitno okruzenje za odvijanje mog rada u specificnom podrucju istrazivanja. Najistaknutiji medu njima bio je Centre d'Etude des Mouvements Sociaux, Ecole des Hautes Etudes en Sciences Sociales, Pariz, kojije osnovao i vodio Alain Touraine i gdje sam radio kao istrazivac izmedu 1965. i 1979. godine. Druge istrazivacke institucije koje su mi pomogle u radu na drustvenim pokretima i politikamajesu: Centro Interdisciplinario de Desarrollo Urbano, Universidad Catolica de Chile, Instituto de Investigaciones Sociales, Universidad Nacional Autonoma de Mexico, Center for Urban Studies, University of Hong Kong, Instituto de Sociologia de Nuevas Tecnologias, Universidad Auto noma de Madrid, Faculty of Social Sciences, Hitotssubashi University, Tokio. Konacno razradivanje i pisanje materijala kojije ovdje iznesen odvijalo se tijekom devedesetih, u mom intelektualnom domu od 1979. godine- kalifornijskom sveuCilistu Berkeley. Mnoge od ideja raspravio sam i doradio u mom postdiplomskom seminaru "Sociologija informacijskog drustva". Za to zelim zahvaliti mojim studentima, stalnom izvoru nadahnuca i kritike u mom radu. Ovaj svezak okoristio se izvanrednom pomoCi kojuje u istrazivanju pruzila Sandra Moog, postdiplomski student sociologije na Berkeleyju i izvanredna buduca znanstvenica. Dodatnu dragocjenu pomoc u istrazivanju pruzio je Lan-chih Po koji priprema doktorat iz gradskoga i regionalnog planiranja, takoder na Berkeleyju. Kao iuradu na drugim svescima ove knjige, Emma Kiselyovaje mnogo pomogla mo-

9

MOC IDENTITETA

jim istrazivanjima olaksavajuCi pristup jezicima koje ne znam te dajuCi svoje ocjene i stavljajuci primjedbe na razlicite dijelove ovoga sveska. Nekoliko kolega procitalo je "sirovu" verziju cijelog sveska ili odredena poglavlja te su iznijeli opsezne primjedbe, pomazuCi mi da ispravim neke pogreske i izostrim analizu, iako, naravno, preuzimam potpunu odgovornost za konacnu verziju knjige. Osobe kojima zahvaljujemjesu: Ira Katznelson, Ida Susser, Alain Touraine, Anthony Giddens, Martin Carnoy, Stephen Cohen, Alejandra Moreno Toscano, Roberto Laserna, Fernando Calderon, Rula Sadik, You-tien Hsing, Shujiro Yazawa, Chu-joe Hsia, Nancy Whittier, Barbara Epstein, David Hooson, Irene Castells, Eva Serra, Tim Duane i Elsie Harper-Anderson. Zelim posebno zahvaliti Johnu Daveyju, izdavackom direktoru Blackwella na njegovim strucnim zapazanjima i pazljivim savjetima o bitnim stvarima u nekoliko kljucnih poglavlja ovoga sveska. Ovim zelim reCi da je, kao i kod drugih svezaka ave knjige, proces razmisljanja i pisanja velikim dijelom kolektivni trud, iako je konacan oblik zadobio u osami autorstva. Barkeley, Kalifornija, studeni, 1996.

Au tori izdavaCi zahvaljuju za dopustenje da se koriste sljedeCim zasticenim materijalima: profesorici Ines Alberdi: za slike 4.2. i 4.5. The Economist: za slike 5.1. i 5.2., oba copyright© The Economist, London 1996. The University of Texas Press i autori: za tablicu 6.2. iz "Political Corruption and Presidential Elections, 1929-1992" u: The Journal of Politics, svezak 57:4. The Southern Poverty Law Center, Alabama: za sliku 2.1. dobivenu iz njihova Klanwatch Militia Task Force Programs The University of Chicago Press: zaslike 4.10. i4.14. iz E.O. Laumann et al., The Social Organization of Sexuality: Sexual Practices in the United States (1994) copyright© 1994. od Edwarda 0. Laumanna, Roberta T. Michaela, CSG Enterprises, Inc., i Stuart Michaels. Sva prava su pridrzana. Westview Press, Inc.: za sliku 4.1. iz The New Role of Women: Family Formation in Modern Societies od Hans-Petera Blossfelda et al. (1995), copyright© 1995., od Westview Press.

10

NAS SVIJET, NASI ZIVOTI

Dignite svoja lica, imate bolnu potrebu za ovim sjajnim jutrom koje svice za vas. Povijest se, unatoc svojoj snaznoj boli, ne maze ne zivjeti, a ako se s njom suoci s hrabroscu, ne trebaje ponovno prozivljavati. Dignite svoje oci na ovaj dan koji se rada za vas. Ponovno padarite zivot snu. Maya Angelou, "On the Pulse of Morning" 1 N as svijet i nase zivote oblikuju sukobljavajuCi tokovi globalizacije i identiteta. Revolucija informacijske tehnologije i restrukturacija kapitalizma pokrenuli su novi oblik drustva, umrezeno drustvo. Oznacuje ga globalizacija strateski odlucujuCih ekonomskih aktivnosti. Pomocu umrezujuceg oblika organizacije. Pomocu fleksibilnosti i nestabilnosti posla i individualizacije rada. Pomocu kulture stvarne virtualnosti kojuje izgradio prozimajuCi, medupovezan i razgranat medijski sustav. I pomocu preobrazbe materijalnih temelja zivota, prostora i vremena, stvaranjem prostora struja i bezvremenoga vremena, kao izraza dominantnih aktivnosti i kontrolirajuCih elita. Ovaj novi oblik drustvene organizacije u svojoj prozimajucoj globalizaciji siri se po cijelom svijetu, kao sto je u devetnaestom stoljecu bio slucaj s industrijskim kapitalizmom i njegovim blizancem-neprijateljem, industrijskim etatizmom, koji su drmajuCi institucijama, preobrazavajuCi kulture, stvarajuCi bogatstvo i inducirajuCi siromastvo, poticuCi pohlepu, inovacije i nadu istodobno namecuCi teskoce i usadujuci ocaj. To je doista, hrabar ili ne, ali novi svijet. 1

Pjesma na inaguraciji predsjednika SAD-a, 22. sijecnja 1993.

11

MOC IDENTITETA

Ali to nije cijela prica. Zajedno s tehnoloskom revolucijom, preobrazbom kapitalizma i smrcu etatizma, u posljednjih cetvrt stoljeca iskusili smo rasprostranjen val snaznih izraza kolektivnog identiteta koji osporavaju globalizaciju i kozmopolitizam u ime kulturne posebnosti i zelje ljudi da imaju nadzor nad svojim zivotima i okruzenjem. Ovi izrazi su mnogostruki, iznimno razgranati i slijede konture svake kulture i povijesne izvore nastanka svakog identiteta. Oni obuhvacaju proaktivne pokrete koji imaju za cilj preobrazbu ljudskih odnosa na njihovoj temeljnoj razini, poput feminizma i pokreta za zastitu okolisa. Ali, oni takoder obuhvacaju cijeli niz reaktivnih pokreta koji kopaju rovove otpora u ime Boga, nacije, etnicke skupine, obitelji, lokalne zajednice, odnosno temeljnih kategorija tisucljetnoga postojanja kojemu sada prijeti kombiniran, kontradiktoran napad tehnolosko-ekonomskih snaga i preobrazujuCih drustvenih pokreta. Uhvacena izmedu ovih suprotnih trendova, nacija-ddava dovedena je u pitanje, uvlaceCi u svoju krizu i sam pojam politicke demokracije utvrdene na osnovi povijesne izgradnje suverene, predstavnicke nacije-ddave. Vrlo cesto nove, mocne tehnoloske medije, poput po cijelom svijetu rasirenih interaktivnih telekomunikacijskih mreza, rabe razlitiCi takmaci, pojacavajuCi i zaostravajuCi svoju borbu, kao sto je to na primjer slucaj kad Internet postane instrument u rukama medunarodnih pobornika zastite okolisa, meksickih zapatista ili americkih gradanskih policija, odgovarajuCi na isti nacin kompjutoriziranoj globalizaciji financijskih trzista i obradivanju informacija. To je svijet koji istrazujemo u ovom svesku, prvenstveno se usredotocujuCi na drustvene pokrete i politike, jer su oni posljedica meduigre izmedu tehnologijom inducirane globalizacije, moCi identiteta (spolnoga, vjerskoga, nacionalnoga, etnickoga, teritorijalnoga, socio-bioloskoga) i drzavnih institucija. PozivajuCi citatelja na ovo intelektualno putovanje kroz krajolike suvremenih drustvenih borbi i politickih sukoba, zapocet cu s nekoliko primjedbi koje mogu olaksati putovanje. Ovo nije knjiga o knjigama. Stoga necu raspravljati o postojeCim teorijama koje se ticu svake od tema niti cu citirati sve moguce izvore za pitanja koja su ovdje iznesena. Doista, bilo bi pretenciozno pokusati naCiniti, makar i povrsno, popis svih znanstvenih radova o svim temama koje su iznesene u ovoj knjizi. Izvori i au tori koje rabim za svaku temu jesu materijali koje drzim vaznima za stvaranje hipoteze koju iznosim o svakoj temi, kao i za znacenje ovih analiza za siru teoriju drustvene promjene u umrezenom drustvu. Citatelji koje zanima bibliografija i kriticka ocjena takve bibliografije, mogu se posluziti mnogim dostupnim, do brim prirucnicima o svakoj od ovih grada. Metoda koje sam se drzao usmjerena je na priopcavanje teorije pomocu analiziranja prakse sukcesivnih valova drustvenih pokreta u razliCitim kulturnim i institucionalnim kontekstima. Stoga se empirijsku analizu uglav12

NAB SVIJET, NASI ZIVOTI

nom rabi kao sredstvo priopcavanja i kao metodu discipliniranja moje teoretske rasprave, koja otezava, ako ne i onemogucuje, da se kaze nesto sto promatrano kolektivno djelovanje opovrgava u praksi. Medutim, u ogranicenom prostoru ovoga sveska pokusao sam osigurati nekoliko empirijskih elemenata kako bih svoje tumacenje uCinio uvjerljivijim te kako bih Citatelju dopustio da sam prosuduje. U ovoj je knjizi prisutna namjerna opsjednutost multikulturalizmom, pretrazivanjem planeta u njegovoj razlicitosti drustvenih i politickih manifestacija. Taj pristup proizlazi iz moga gledista daje proces tehnolosko-ekonomske globalizacije koji oblikuje nas svijet osporavan te da ce konacno biti preoblikovan mnostvom izvora, prema razlicitim kulturama, povijestima i zemljopisima. Stoga, tematsko kretanje izmedu Sjedinjenih Drzava, Zapadne Europe, Rusije, Meksika, Bolivije, islamskoga svijeta, Kine ili Japana, u ovom svesku ima tocno odredeni cilj- rabiti isti analiticki okvir za razumijevanje vrlo razliCitih drustvenih procesa koji su medusobno ipak povezani svojim smislom. Jednako bih tako zelio, onoliko koliko mi to dopustaju oCite granice moga znanja i iskustva, razbiti etnocentrican pristup kojijos uvijek prevladava u velikom dijelu drustvenih znanosti upravo u trenutku kad su nasa drustva postala globalno medupovezana i kulturno isprepletena. Sarno rijec o teoriji. Socioloska teorija prisutna u stvaranju ove knjige razrijedena je kako bi vam bilo lakse pratiti izlaganje tema u svakom poglavlju. Jednako tako pomijesanaje, koliko je to bilo moguce, s empirijskom analizom. Sarno onda kad je to neizbjezno, podvrgnut cu Citatelja kratkoj teoretskoj raspravi,jer za meneje drustvena teorija sredstvo za razumijevanje svijeta, a ne svrha intelektualnog uzivanja u samome sebi. U zakljucku ovoga sveska pokusat cu suziti analizu na formalniji, sustavniji nacin, objedinjujuCi razlicite niti utkane u svako poglavlje. Medutim, buduCi daje knjiga usredotocena na drustvene pokrete, a prilicno je mnogo neslaganja oko znacenja ovog koncepta, iznosim svoju definiciju drustvenih pokreta kao svrhovitih kolektivnih djelovanja Ciji ishod, kako u pobjedi tako i u porazu, preobrazava drustvene vrijednosti i institucije. BuduCi da nema osjecaja povijesti osim povijesti koju mi osjecamo, s analitickog stajalista, ne postoje "dobri" ili "losi", progresivni i regresivni drustveni pokreti. Sve su to simptomi onaga sto mijesmo i putevi nase preobrazbe,jer preobrazba maze na jednak nacin dovesti do cijelog raspona nebesa, pakla ili nebeskog pakla. To nije slucajna napomena, jer procesi drustvene promjene u nasem drustvu cesto imaju oblik fanatizma i nasilja koje obicno ne povezujemo s pozitivnom drustvenom promjenom. Ipak, to je nas svijet, to smo mi u nasoj proturjecnoj mnozini, i to je ono sto trebamo razumjeti i, ako je nuzno, suoCiti i prevladati. A sto se tice smisla koji nose to i mi, molim vas, usudite se nastaviti s citanjem. 13

1 KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU

Grad je osnovan u blizini planine Zhong; Palace i ulazi su blistavi i sjajni; Sume i vrtovi su mirisni i u cvatu, Cvijece se medusobno upotpunjuje u ljepoti. Zabranjena palaca je velicanstvena; zgrade i paviljoni kao iz price. Dvorane i kapije su prekrasne i svjetlucave; Zvonca i uskladena zvona muzikalno odjekuju. Tornjevi dosezu do neba; Na oltarima se pale zrtvene zivotinje. Ocisceni i proCisceni, mi postimo i kupamo se. Puni smo postovanja i revni u stovanju Boga, Dostojanstveni i smireni u molitvi. Ponizno i revno moleci, svatko trazi srecu i radost. Neciuilizirani i granicni narodi iskazuju stovanje, a sui barbari su pokorni. Bez obzira na to koliko je prostran teritorij, sue ce konacno biti pod nasom vlascu. Hong Xiuquan Ovako glasi "Carski zap is od tisucu rijeci" koje je sroCio Hong Xiuquan, voda i prorok Taiping pobune, nakon sto je 1853. uspostavio svoje nebesko 15

MOC IDENTITETA

kraljevstvo u N anjingu 1853. 1 Taiping Taova buna (Put velikog mira) imala je za cilj stvoriti zajednicko, neokrscansko fundamentalisticko kraljevstvo u Kini. Kraljevstvo je duze od desetljeca bilo organizirano u skladu s otkrivenjem Biblije koje je, prema njegovu opisu, Hong Xiuquan primio od svoga starijeg brata, Isusa Krista, nakon sto su ga u krscanstvo uveli evangelicki misionari. Izmedu 1845. i 1864. godine Hongove molitve, nauk i vojske potresali su Kinu i svijet, jer su se umijesali u sve vecu stranu kontrolu nad Srednjim Kraljevstvom. Kraljevstvo Taipingje nestalo, kako je i postojalo, u krvi i vatri, odnijevsi zivote 20 milijuna Kineza. Zeljelo je stvoriti raj na Zemlji barborn protiv zloduha koji su zauzeli Kinu, kako bi "svi ljudi mogli zivjeti zajedno u beskonacnoj radosti sve dok konacno ne budu uzneseni na nebo kako bi ondje susreli svoga Oca. "2 Bilo je to vrijeme krize za ddavne birokracije i moralne tradicije, vrijeme globalizacije trgovine, probitacne trgovine drogom, brzog sirenja industrijalizacije po cijelom svijetu, vrijeme religijskih poslanja, osiromasenja seljaka, reorganizacije obitelji i zajednica, lokalnih razbojnika i medunarodnih vojski, sirenja tiskarstva i masovne nepismenosti, vrijeme nesigurnosti i beznada, krize identiteta. Bilo je to neko drugo vrijeme. Ili nije?

Izgradnja identiteta ldentitet je izvor smisla i iskustva naroda. Kao sto Calhoun pise: N e poznajemo narode bez imena niti jezike ili kulture kod kojih ne postoji neki nacin razlikovanja izmedu sebe i ostalih, izmedu "mi" i "oni" ... Samospoznavanje je uvijek Cin izgradivanja rna koliko se Cini da se radi o otkrivanju- nikad nije u potpunosti odvojivo od tvrdnji da ga na posebne nacine poznaju i drugi. 3 Pod identitetom, ako se odnosi na drustvene aktere, podrazumijevam proces stvaranja smisla na temelju kulturnog atributa ili srodnog niza kulturnih atributa kojima je dana prednost u odnosu prema drugim i~vorim~ smisla. Za odredenoga pojedinacnog ili kolektivnog aktera moze postojati mnostvo identiteta. No, takvo je mnostvo izvor stresa i proturjecja i u samopredstavljanju i u drustvenom djelovanju zato sto se identitet mora razli: 1 2 3

16

Citirao Spence (1996: 190-1) Spence (1996: 1 72) Calhoun (1994: 9-10)

KOMUNALNA NEBESA IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU.DRUSTVU

-----------

-------------

kovati od onaga sto su sociolozi tradicionalno nazivali ulogamc. i raspodjelom ufoga. Uloge (na primjer, istodobno biti radnica, majka, susjed ili militantni socijalist, clan sindikata, kosarkas, osoba koja ~de u crkvu i pusac) definirane su normama koje su strukturirale drustvene institucije ~ organizacije. Njihova relativna tezina u utjecanju na ponasanjt> ljudi ovisi o pregovorima i dogovorima izmedu pojedinaca i tih institucija i organiza.cija. Identiteti su izvori smisla za same aktere, i po njima, izgradene procesom individuacije.4 Iako, kao sto cu kasnije objasniti, identiteti mogu potjecati i iz dominantnih institucija, oni postaju identiteti samo onda kad i ako ih drustveni akteri pounutrasnje i izgrade njihov smisao oko ovoga pounutarnjenja. Sigurno je da se neke samodefinicije mogu poklapati i s drustvenim ulogama, na primjer kad je biti otac najvaznija samodefinicija s tocke gledista subjekta. No, identiteti su snazniji 1zvori smisla nego uloge zbog procesa samoizgradivanja i individuacije koje ukljucuju. Jednostavno receno, identiteti organiziraju smisao dok uloge organiziraju funkcije. Smisao drustvenoga aktera definiram kao simbolicku identifikaciju svrhe njegova/njezina djelovanja. Jednako taka drzim da, u umrezenom drustvu, iz razloga koje cu kasnije razloziti, za veCinuje drustvenih aktera smisao organiziran oko primarnog ideniteta (odnosno, identiteta koji uokviruje ostale) kojije samoodrzavajuCi kroz vrij~me i prostor. Iakoje ovaJ pristup blizak Eriksonovoj formulaciji identiteta, usredotocit cu se uglavnom na kolektivan, a ne individualan identitet. Medutim, individualizam (razlicito od individualan identitet) maze takoder biti oblik "kolektivnog identiteta"' kao sto je analizirano u Laschovoj "kul turi narcisoidnosti". 5 Lako je sloziti se s Cinjenicom da su, socioloski gledano, svi identiteti izgradeni. Pravo pitanjeje kako, iz cega, tko ihje izgradio te zasto. Izgradnja identita rabi gradevne materijale iz povijesti, zemljopisa, biologije, produktivnih i neproduktivnih institucija, kolektivnog pamcenja i osobnih fantazija, aparata moCi i vjerskih otkrivenja. No pojedinci, drustvene sku pine i drustva obraduju sve ove materijale i prerasporeduju njihov smisao prema drustvenim odredenjima i kulturnim nacrtima koji su ukorijenjeni u njihovoj drustvenoj strukturi te okviru njihova vremena i prostora. Predlazem hipotezu da, nacelno gledano, to tko izgraduje kolektivan identitet i za sto, uvelike odreduje simbolicki saddaj ovog identiteta te njegov smisao za one koji se s njim poistovjecuju iii se postavljaju izvan njega. BuduCi da se drustveno izgradivanje identiteta uvijek dogada u kontekstu kojije oznacen odnosim11 moCi, predlazem razlikovanje tri oblika i izvora izgradnje identiteta:

4 5

Giddens (1991.) Lasch (1980.)

17

MOC IDENTITETA

Legitimirajuci identitet koji uvode dominantne drustvene institucije kako bi prosirile i racionalizirale svoju dominaciju u odnosu prema drustvenim akterima, tema koja Cini sd Sennettove teorije o autoritetu i dorninaciji, 6 ali se jednako tako uklapa u razne teorije o nacionalizmu. 7 Identitet otpora koji stvaraju oni subjekti koji se nalaze u polozajima uvjetima u kojima su obezvrijedeni i/ili stigrnatizirani logikom dominacije, te tako kopaju rovove za otpor i prezivljavanje koji se temelje na nacelima koja su razlicita ili suprotna onima koja prozimaju drustvene institucije, kao sto Calhoun predlaze u svom ObJilSnjenju pojave politika identiteta.8 Projektni identitet koji nastaje kad drustveni akteri, na temelju bilo kakvih, njima dostupnih, kulturnih materijala grade novi identitet koji redefinira njihov polozaj u drustvu i, to Cineci, traze preobrazbu sveukupne drustvene strukture. To je, na primjer, slucaj kad feminizam izade iz rovova identiteta otQora i Qrava zena kako bi izazvao Qatriiarhalizam, a time i patrijarhalnu obitelj i cijelu strukturu produkcije, reprodukcije, spolnosti i osobnosti na kojoj su se povijesno temeljila drustva. N aravno da identiteti koji zapocinju kao otpor mogu pokrenuti projekte te takoder, tijekom povijesti, postati dominantni u drustvenim institucijama i postati legitimirajuCi identiteti kako bi ra.cionalizirali svoju dominaciju. Doista, dinamika identiteta u ovom nizu pokazuje da, sa stajalista drustvene teorije, niti jedan identitet ne moze ciniti bit te niti jedan identitet nema per se naprednu ili nazadnu vrijednost izvan svoga povijesnog konteksta. Druga i vrlo vazna stvar jesu koristi svakog identiteta za !jude koji mu pripadaju. Po mom misljenju, svaki tip procesa izgradivanja identiteta dovodi do razliCitog ishoda u stvaranju drustva. LegitimirajuCi identLtet stvara cw~lno drustvo, odnosno, garnituru organizacija i institucija, kao i niz strukturiranih i organiziranih drustvenih aktera koji reproduciraju, iako katkad na konfliktan nacin, identitet koji racionalizira itvore strukturalne dominacije. Za neke ce Citaoce ova recenica biti iznenadenje, jer civilno drustvo nacelno sugerira pozitivnu konotaciju demokratske drustvene promjene. Medutim, ovo je ustvari izvorna predodzba civilnoga drustva kako ju je formulirao Gramsci, intelektualni otac ove neodredene koncepcije. Doista, prema Gramscijevoj predodzbi, gradansko drustvo cini niz "aparata" poput Crkve Crkava, sindikata, stranaka, udruga, gradanskih udruga i drugog, koji sjedne strane produljuju dinamiku drzave, ali su s druge strane duboko ukorije6 7 8

18

Sennett (1986) Anderson (1983 ); Gellner (1983) Calhoun (1994. 17)

KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU

njeni u narodu. 9 Upravo ovaj dvostruki karakter cini civilno drustvo povlastenim terenom politicke promjene, jer omogucuje preuzimanje drzave bez pokretanja izravnoga, nasilnog napada. Osvajanje drzave snagama promjene (recimo, snagama socijalizma u Gramscijevoj ideologiji) koje su prisutne u civilnom drustvu moguce je upravo zahvaljujuCi kontinuitetu institucija toga drustva i moCi ddavnih aparata organiziranih oko slicnog identiteta (ddavljanstvo, demokracija, politicko oblikovanje drustvene promjene, ogranicavanje vlasti na drzavu i njezino grananje i slicno). Ondje gdje Gramsci ide Tocqueville vide demokraciju i civilnost, Foucault ili Sennett, a prije njih Horkheimer ili Marcuse vide pounutarnjenu dominaciju i legitimiranje prenametnutog, nediferenciranoga normalizirajuceg identiteta. Drugi tip gradnje identiteta, identitet za otpor, prema Etzionijevoj formulaciji, dovodi do stvaranja komuna ili zajednica. 10 To bi mogao biti najvazniji tip izgradnje identiteta u nasem drustvu. On izgraduje oblike kolektivnog otpora inace nepodnosljivom ugnjetavanju, obicno na temelju identiteta kOJl su, po svemu sudeCi, bilijasno definirani povijescu, zemljopisom ili biologijom, olakSavajuCi esencijalno odredivanje granica otpora. N a primjer, etnicki utemeljen nacionalizam, kao sto predlaze Scheff, cesto "izrasta iz osjecaja otudenosti s jedne strane i negodovanja naspram nepravednog isklju~ivanja, politickoga, ekonomskog ili drustvenog." 11 Religijski fundamentalizam, teritorijalne zajednice, nacionalisticko samopotvrdivanje ili cak ponosenje samoocrnjivanjem obrtanjem uvjeta ugnjetavajuceg djelovanja (kao u "kulturi ekscentricnosti" ["queer culture"] nekih tendencija u homoseksualnom pokretu), sve su to izrazi onoga sto nazivam iskljucivanje onih koji iskljucuju od strane iskljucenih. Drugim rijecima, dolazi do izgradivanja obrambenog identiteta na polju dominantnih institucija/ideologija, izokretanja vrijednosnoga rasudivanja uz pojacavanje granice. U takvom slucaju, javlja se pitanje uzajamne mogucnosti saobracanja izmed:u ovih iskljucenih/ iskljucujucih identiteta. Odgovor nato pitanje, a on maze biti samo emipirijski iii povijesni, odreduje ostaju li drustva i dalje kao drustva ili se cijepaju u skup plemena koja su katkad eufemizirajuCi preimenovana u zajednice. TreCi proces izgradnje identiteta,projektni identitet, stvara subjekte, kao sto ih definira Alain Touraine: Subjektom nazivam zelju da se bude individua, da se stvara osobna povijest, da se podari smisao cijelom bogatstvu iskustava pojedinacnog zivota ... Preobrazba pojedinaca u subjekte posljedicaje nuzne 9 Buci-Glucksman (1978.) 10 Etzioni (1993.) 11 Scheff (1994: 281)

19

MOC IDENTITETA

kombinacije dvaju potvrdivanja: pojedinaca u odnosu prema zajednicama i pojedinaca u odnosu prema trzistu. 12 Subjekti nisu pojedinci, cak i ako su ih naCinili pojedinci ili su u njima. Oni su kolektivni drustveni akter po kojemu pojedinci dopiru do holistickog sinisla u svojim iskustvima. 13 U ovom slucaju izgradnja identiteta je nacrt razlicitog zivota, mozda na osnovi ugnjetavanog identiteta no koji produljuje ovaj nacrt identiteta, sireci se k preobrazbi drustva, kao u gore spomenutom primjeru postpatrijarhalnog drustva, oslobadanja zena, muskaraca i djece putem ostvarivanja zenskog identiteta. Ili, s vrlo razlicitoga gledista, konacno pomirenje svih ljudskih bica kao vjernika, brace i sestara vodenih Bozjim zakonom, bilo da se radi o Alahu ili Isusu, kao rezultat vjerskog obracenja bezboznih, protuobiteljskih i materijalistickih drustava, koja inace nisu u stanju ispuniti ljudske potrebe i Bozji nacrt. Kako i tko izgraduje razliCite tipove identiteta te s kojim ishodima, ne moie se odrediti nacelnim, apstraktnim izrazima: to je stvar drustvenoga konteksta. Identitetne politike, kako pise Zaretsky, "moraju se povijesno smjestiti" .14 Stoga se nasa ras(lrava mora odnositi na tocno odredeni kontekst, uspon umrezenoga drustva. U ovom kontekstu dinamika identiteta moze se bolje razumjeti ako se stavi u opreku s Giddensovom karakterizacijom identiteta u "doba kasne modernosti", povijesnom razdoblju za koje vjerujem daje doba koje se primice svom kraju a pri tome ne zelim sugerirati da se na neki naCin priblizavamo "kraju povijesti" kao sto je to pretpostavljeno u nekim postmodernim hirovima. U dojmljivu teoretiziranju, s Cijim se glavnim crtama slazem, Giddens kaze da "samo-identitet nije osobno obiljezje koje posjeduje pojedinac. To je onakav 'ja' kakvim ga osoba refleksivno razumije u smislu njegove/njezine biografije". Doista, "biti ljudsko bice znaci znati ..~ i sto osoba Cini i zasto to cini ... u kontekstu posttradicionalnoga poretka 'ja' postaje refleksan nacrt." 15 Na koji nacin "doba kasne modernosti" djeluje na ovaj refleksivan projekt? Prema Giddensu "jedna od osobitih znacajki modernoga doba jest sve veca medupovezanost dvije krajnosti sirenja i intencionalnosti: s jed.ne strane globalizirajuCih utjecaja is druge strane osobnih sklonosti. .. Sto vise tradicija gubi svoj polozaj i sto se vise svakodnevni zivot ponovno uspostav12 13 14 15

20

Touraine (1995: 29-30); moj prijevod. Touraine (1992.) Zaretsky (1994: 198) Giddens(1991: 53,35, 32)

KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU

lja pomocu dijalekticke meduigre lokalnoga i globalnog, to su pojedinci vise prisiljeni pregovarati o izborima zivotnog stila medu raznolikim mogucnostima izbora ... Refleksivno organizirano planiranje zivota ... postaje sredisnja znacajka izgradivanja samo-identiteta." 16 Iako se slazem s Giddensovom teorijskom karakterizacijom izgradnje identiteta u razdoblju "kasne modernosti", drzim, na temelju analiza koje su iznesene u prvom svesku ove knjige, da uspon umrezenoga drustva dovodi u pitanje procese izgradnje identiteta tijekom ovog razdoblja te tako pokrece nove oblike drustvene promjene. Do toga dolazi zato sto se umrezeno drustvo, za najveCi dio pojedinaca i drustvenih skupina, temelji na sustavnom razdvajanju lokalnoga i globalnog. A, dodao bih, i odvajanjem moCi i iskustva u razlicite vremensko-prostorne okvire (svezak 1., 6. i 7. poglavlje). Na taj nacin refleksivno planiranje zivota postaje nemoguce, osim za elitu koja obitava u bezvremenskom prostoru tokova globalnih mreza i njihovih lokalnih pomocnika. A za izgradivanje intimnosti na osnovi povjerenja, potrebna je redefinicija identiteta potpuno autonomnog u odnosu prema umrezujucoj logici prevladavajuCih institucija i organizacija. U ovakvim novim uvjetima civilna drustva se smanjuju i rastacu, jer vise ne postoji kontinuitet izmedu logike stvaranja moci u globalnoj mrezi i logike udruzivanja i zastupanja u specificnim drustvima i kulturama. Tada se potraga za smislom zbiva u obnavljanju obrambenih identiteta oko zajednickih nacela. N ajveCi dio drustvenog djelovanja organizira se suprotstavljanjem izmedu nedefiniranih tokova i odijeljenih identiteta. Sto se tice pojave projektnih identiteta, ona sejos uvijek dogada ili se moze dogoditi, avisno o drustvu. No, predlazem hipotezu da uspostavljanje subjekata, kojeje u srzi procesa drustvene promjene, ide razlicitim putem od onoga koji smo poznavali tijekom modernog doba i kasnog moderniteta, odnosno subjekti, aka i kad se izgrade, vise nisu izgradeni na osnovi civilnih drustava·koja su u procesu raspadanja, vee na produljenju zajednickog otpora. Dok se u moderno doba (kasno ili rano) projektni identitet konstituirao iz civilnoga drustva (kao u slucaju socijalizma na osnovi radnickog pokreta), u umrezenom dru~t\ru projektni identitet, ako se uopce razvije, izrasta iz zajednickog otpora. To je stvarni smisao novoga prvenstva identitetnih politika u umrezenom drustvu. Upravo analiza procesa, uvjeta i ishoda preobrazbe zajednickog otpora u preobrazavajuce subjekte, podrucje je za teoriju drustvene promjene u informacijskom dobu. BuduCi da smo stigli do provizorne formulacije moje hipoteze, bilo hi protiv metodoloskih nacela ove knjiga iCi dalje putem apstraktnog teoretizira1

16 Giddens(1991: 1,5)

21

MOC IDENTITETA

nja koje bi se moglo brzo pretvoriti u bibliografski tumac. Pokusat cu predloziti jasne implikacije moje analize, usredotocujuCi se na neke kljucne procese u izgradnji kolektivnog identiteta, odabrane prema njihovoj posebnoj vaznosti za proces drustvene promjene u umrezenom drustvu. Zapocet cu s vjerskim fundamentalizmom, i u njegovoj islamskoj i u njegovoj krscanskoj inacici, iako to ne znaci da su druge religije (na primjer hinduizam, budizam,judaizam) manje vazne ili manje sklone fundmentalizmu. Nastavit cu s nacionalizmom, razmatrajuCi, nakon kratkog pregleda problema, dva vrlo razlicita, ali vazna procesa: ulogu nacionalizma u raspadu Sovjetskog Saveza i postsovjetskih republika te stvaranje i ponovno pojavljivanje katalonskoga nacionalizma. Nakon toga pozabavit cu se etnickim identitetom, usredotocujuCi se na suvremeni africko-americki id'entitet, te cu zavrsiti s kratkim razmatranjem teritorijalnog identiteta, na osnovi mojih zapazanja ourbanim pokretima i lokalnim zajednicama sirom svijeta. Kao zakljucak, pokusat cu naciniti sazetu sintezu osnovnih crta istrazivanja koje ce se razviti nakon pregledavanja razliCitih suvremenih procesa obnavljanja identiteta na temlju zajednickog otpora.

Bozja nebesa: religijski fundamentalizam i kulturni identitet Svojstvo drustva i, usudio bih se reci, ljudske naravi, ako takav entitet postoji, jest pronalazenje utjehe i utocista u vjeri. Strah od smrti i zivotnih boli trebaju Boga i vjeru u Boga, bilo kakvo ocitovanje Boga, kako bi se moglo iCi dalje. Doista, izvan nas, Bog bi ~stao beskucnik. Vjerski fundamentalizamje nesto drugo. I tvrdim daje ovo "nesto drugo" najvazniji izvor izgradnje identiteta u umrezenom drustvu iz razloga koji ce, nadam se, postati jasni na sljedecim stranicama. Kad se govori o njegovu stvarnom sadrzaju, iskustva, misljenja, povijest i teorije toliko su razliciti da ihje nemoguce sintetizirati. Srecom, Americka akademija znanosti i umjetnosti (American Academy of Arts and Sciences) poduzela je krajem osamdesetih godina veliki poredbeni projekt usmjeren promatranju fundamentalizma u raznim drustvenim i institucionalnim kontekstima.17 Zahvaljujuci tome znamo da su "fundamentalisti uvijek reaktivni, reakcionarni" 18 te:

17 Marty i Appleby (1991.) 18 Marty (1988: 20)

22

KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU

da su fundamentalisti selektivni. Oni doista mogu vjerovati da usvajaju cijelu cistu proslost, ali njihova energija usmjerena je na uporabu onih znacajki koje ce na najbolji nacin utvrditi njihov identitet, odrzati njihov pokret na okupu, izgraditi obram,l oko njegovih granica i drzati druge na udaljenosti ... Fundamentalisti se bore u ime Boga- ako se radi o teistickoj religiji - ili pod znakovljem neke transcendentne reference. 19 Da budem tocniji i, vjerujem, u skladu sa zbirkom eseja koji su sabrani u projektu "Fundamentalism Observed", u definiranju fundamentalizma, kako jato razumijem, kao izgradnje kolektivnog identiteta prema identifikaciji indiuidualnog ponasanja i drustvenih institucija s normama koje potjecu od Bozjeg zakona, a protumacio ih je konacni autoritet koji posreduje izmedu Boga i ljudskog ~ada. Stoga, kao sto Marty pise, "Za fundamentalisteje· nemoguce raspravljati ili ista dogovoriti s ljudima koji ne dijele njihovu predanost autoritetu, bilo da se radi o nepogresivoj Bibliji, nepogresivom papi ili serijatskim zakonima u islamu ili implikacijama halaha u judaizmu. " 20 Vjerski fundamentalizamje, naravno, postojao tijekom cijele ljudske povijesti, ali Cini se da je iznenadujuce snazan i utjecajan kao izvor identiteta na kraju ovoga tisucljeca. Zasto? Svojim analizama islamskoga fundamentalizma i krscanskoga fundamentalizma u ovom poglavlju pokusat cu predloziti neke smjernice za razumijevanje jednog od trendova kojije najvise odredio oblikovanje nase povijesne epohe. 21

Umma versus Jahiliya: islamski fundamentalizam Jedini put pridruzivanja modernom dobu je nas put, onaj koji je za nas zacrtala naSa vjera, nasa povijest i nasa civilizacija.

Rached Gannouchi22 Sedamdesete godine, razdoblje radanja revolucije informacijske tehnologije u Silikonskoj dolini i pocetna tocka globalnoga kapitalistickog restruktuiran}a, imaju drukCije znacenje za muslimanski svijet: oznaCile su pocetak cetrnaestoga stoljeca Hegire, razdoblja islamskoga preporoda, prociscavanja i jacanja, kao na pocetku svakoga novog stoljeca. Doista, u sljedeca dva deset19 20 21 22

Marty i Appleby (1991: ix-x) Marty (1988: 22) Vidi takoder Misztal i Shupe (1992a). Rached Gannouchi, intervju s Jeune Afrique, srpanj 1990. Gannouchi je vodeci intelektualac u tuniskom islamskom pokretu.

23

MOC IDENTITETA

ljeca autenticna kulturno/vjerska revolucija prosirila se muslimanskim zemljama, u nekim slucajevima pobjedonosno, kao u Iranu, u nekima u ublazenom obliku, kao u Egiptu, u nekima pokrecuCi gradanski rat, kao u Alziru; u nekim slucajevimaje formalno priznata u dr:lavnim institucijama, kao u Sudanu ili Bangladesu, najcesce dovodeCi do otezanog supostojanja s formalno islamskom drzavom-nacijom, potpuno integriranom u globalni kapitalizam, kao u Saudijskoj Arabiji, Indoneziji ili Maroku. Ukupno gledajuCi, za kulturni identitet i politicku sudbinu gotovo milijarde ljudi borilo se u dzamijama i izbornim okruzima muslimanskih gradova, pretrpanim ubrzanom urbanizacijom i razdijeljenim neuspjelom modernizacijom. Islamski fundamentalizam, kao obnovljeni identitet i politicki projekt, nalazi se u sredistu najpresudnijeg procesa koji uvelike odreduje buducnost svijeta.23 Ali, sto je islamski fundamentalizam? Islam na arapskom znaci stanje pokornosti, a muslimanje onaj koji se pokorio Alahu. Stoga, prema definiciji fundamentalizma koju sam gore iznio, Cinilo bi se daje sav islam fundamentalisticki: drustva i njihove drzavne institucije moraju se organizirati oko neosporavanih religijskih nacela. Medutim, brojni ugledni znanstvenici24 tvrde da, iako je davanje prvenstva religijskim nacelima formuliranim u Kuranu zajednicko cijelom islamu, islamska drustva i institucije takoder se temelje na viseglasju tumacenja. N adalje, u najtradicionalnijim islamskim drustvima, davanje prednosti religijskim nacelima u odnosu na politicku vlast bilo je samo formalno. Doista, serijat (Bozji zakon, koji Cine Kuran i hadit) u klasicnom arapskomjeziku povezanje s glagolom sera'a, koji znaci iCi prema izvoru. Stoga, za vecinu muslimana, seri'a nije nepromjenljiva, kruta zapovijed vee uputa za put prema Bogu, s prilagodbama koje su potrebne u svakom povijesnom i drustvenom kontekstu. 25 Suprotno ovoj otvorenosti islama, islamski fundamentalizam podrazumijeva stapanje seri'a s fiqh, ili tumacenje i primjenu od strane pravnika i vlasti, pod apsolutnom prevlascu seri'a. Naravno da stvarni smisao (seri'a, nap. prev.) ovisi o procesu tumacenja i onome tko tumaCi. Stoga postoji sirok raspon varijacija izmedu konzervativnoga fundamentalizma, poput onoga koji predstavlja Saudska kuca, i radikalnoga fundamentalizma koji su pedesetih i sezdesetih godina u svojim radovima razradili al-Mawdudi ili Sayyid Qtub. 26 Jednako tako postoje znacajne razlike izmedu sijitske tradicije, one koja inspirira Ho23 Hiro (1989.); Balta (1991.); Sisk (1992.); Choueri (1993.); Juergensmayer (1993.); Dekmejian (1995.) 24 Vidi, na primjer, Bassam Tibi (1988., 1992a); Aziz Al-Azmeh (1993.); Farhad Khosrokhavar (1995.), izmedu ostalog. 25 Garaudy (1990.) 26 Carre (1984.); Choueri (1993.)

24

KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U '(JMREZENOMU DRUSTVU

meinija, i sunitske tradicije kojoj pripada oko 85 milijuna muslimana, ukljucujuCi revolucionarne pokrete poput alzirskoga Islamskoga fronta spasa (Front Islamique de Salvation) (FIS) ili egipatskoga Takfir wal-Hijraha. No, prema gledanju pisaca koji tvore islamsku misao ovoga stoljeca, poput egipatskog Hassan al Bannai Sayyid Qtuba, indijskog Ali al-Nadawija ili pakistanskoga Sayyid Abul al-Mawdudija, povijest islama rekonstruiranaje kako bi se pokazalo vjecnu podredenost drzave religiji. 27 Musliman nije temeljno vezan za watan (domovinu), vee za ummu ili zajednicu vjernika u kojoj su svi jednaki u svojoj podredenosti Alahu. Univerzalno bratstvo nadomjesta institucije drzave-nacije koju se vidi kao izvor podjele medu vjernicima. 28 Za ummu zivjeti i siriti se, sve dok se ne obuhvati cijelo covjecanstvo znaci ostvariti Bozju zadacu: ponovno pokrenuti borbu protiv Jahiliye (stanje nepoznavanja Boga ili nepridrzavanja Bozjeg ucenja) u koju su drustva opet zapala. Da bi se covjecanstvo obnovilo, islamiz:1cija se najprije mora dogoditi u muslimanskim drustvima koja su se sekularizirala i udaljila od stroge pokornosti Bozjemu zakonu, a zatim u cijelome svijetu. Taj proces mora zapoceti duhovnim preporodom koji se temelji na. al-sirat al-mustaqin (ravan put), po uzoru na zajednicu kojuje organizirao prorok Muhamed u Medini. No kako bi se prevladalo bezbozne sile, moze biti nuzno nastaviti kroz dzihad (borba u ime islama) protiv nevjernika, a to u krajnjim slucajevima moze ukljuCiti pribjegavanje svetom ratu. u sijitskoj tradiciji mucenistvo, ponovno odigravanje zrtve Imama Alije iz 681. godine, doista predstavlja bit religiozne Cistoce. No, cijelom islamu zajednicko je slavljenje nuznih zrtava koje su neizravni izraz Bozjega poziva (al-da'vah). Kao stoje rekao Hassan al Banna, osnivac i voda Muslimanskog bratstva, na kojeg je 1949. izvrsen atentat: "Kuranje nas ustav, Prorokje nas voda; smrt u slavu Alahaje nasa najveca teznja." 29 Krajnji cilj svoga ljudskog djelovanja mora biti uspostavljanje Bozjega zakona nad cijelim covjecanstvom i privodenje kraju trenutne protivnosti izmedu Dar al-Islama (muslimanskog svijeta) i Dar al-Harba (nemuslimanskog svijeta). U ovom kulturno/vjersko/politickom okviru islamski identitet je izgraden na osnovi dvostrukoga razgradivanja, od strane drustvenih aktera i drustvenih institucija. Drustveni akteri moraju sami sebe razgraditi kao subjekte, bilo kao pojedinci, kao pripadnici neke etnicke sku pine ili kao gradani neke nacije. Osim toga, zene se trebaju pokoriti svojim muskim zastitnicima, jer su poticane da svoje ispunjenje prvenstveno ostvare u okviru obitelji: "Muskarci su zastitnici i uzdrzavatelji zena zato sto je Bogjednima dao vise (snage) nego 27 Hiro (1989.); Al-Azmeh (1993.); Choueri (1993.); Dekmejian (1995.) 28 Oumili (1992.) 29 Citirao Hiro (1989: 63).

25

MOC IDENTITETA

drugima i zato sto ih izddavaju iz svojih sredstava. 3°Kao sto pise Bassam Tibi, "Habermasovo nacelo o subjektivnosti za islamske fundamentaliste oznacuje herezu." 31 Sarno u ummi pojedinac moze biti u potpunosti ono sto on ili onajest, kao dio vjernickog bratstva, temeljnoga ujednacujuceg mehanizma koji osigurava uzajamnu podrsku, solidarnost i zajednicki smisao. S druge strane, sama drzava-nacija mora poreCi svoj identitet: al-davla islamiiyya (islamska drzava) utemeljena na seri'a ima prvenstvo u odnosu na ddavu-naciju (al-davla qawmiyya). Ova postavka osobito je uCinkovita na Srednjem istoku, regiji u kojoj je, prema Tibi, "drzava-nacija tudinska te je doslovce nametnuta svojim sastavnim dijelovima ... Politicka kultura sekularnog nacionalizma nije samo novost na Srednjem istoku vee isto tako ostaje na povrsini zahvacenih drustava." 32 Medutim, a ovo je kljucno, islamski fundamentalizam nije tradicionalisticki pokret. Zahvaljujuci svim naporima tumacenja (egzegeze) da islamski identitet ukorijeni u povijest i svete tekstove, islamisti nastavljaju, radi drustvenog otpora i politicke pobune, s obnovom kulturnog identiteta, a to je u stvari iznimno moderno. 33 Kao sto pise Al-Azmeh: "Politiziranje svetoga, sakralizacija politike i preobrazba islamskih pseudozakonitih nacela u 'drustvene poboznosti', sve su to nacini ostvarivanje politike autenticnog ega, politike identiteta te stoga i nacini samog stvaranja, ustvari, izumljivanja ovog identiteta." 34 Ali, ako je islamizam (iako ukorijenjen u zapisima islamskih reformatora i onih koji propovijedaju budenje vjere, poput al-Afghanija) u biti suvremeni identitet, zasto sada? Zasto je eksplodirao upravo u prosla dva desetljeca, nakon sto ga je nacionalizam opetovano podcinjavao u postkolonijalistickom razdoblju, sto se moze vidjeti na primjeru progona Muslimanske brace u Egiptu i Siriji (ukljucujuCi pogubljenje Qtuba 1966. godine), uspona Sukarna u Indoneziji ili N acionalnoga oslobodilackog fronta (Front de Liberation Nationale) u Alziru?35 Za Tibija, "Uspon islamskoga fundamentalizma na Srednjem istoku medupovezan je s izlaganjem ovoga dijela islamskog svijeta, koji sebe dozivljava kao kolektivni entitet, procesima globalizacije, nacionalizmu i naciji-drzavi kao globaliziranim nacelima organizacije." 36 30 Kuran, sura IV., v. 34 (prijevod Abdullah Yusuf Ali, 1988.). Vidi Hiro (1989: 202); Delcroix (1995.); Gerami (1996.). 31 Tibi (1992b: 8) 32 Tibi(1992b:5) 33 Gole (1995.) 34 Al-Azmeh (1993: 31) 35 Piscatori (1986.); Moen i Gustafson (1992.); Tibi (1992a); Burgat i Dowell (1993.); Juergensmayer (1993.); Dekmejian (1995.) 36 Tibi (1992b: 7)

26

KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU

Doista se cini daje eksplozija islamskih pokreta povezana is lomom tradicionalnih drustava (ukljucujuci potkopavanje moCi tradicionalnoga klera) i s neuspjehom nacije-drzave stvorene nacionalnim pokretima, kako bi se ostvarilo modernizaciju, razvilo gospodarstvo i/ili raspodijelilo dobrobiti ekonomskoga rasta na velik dio stanovnistva. Stoga su fundamentalisti (ponovno) izgradili islamski identitet u opreci s kapitalizmom, socijalizmom i nacionalizmom, arapskim ili drukcijim, koji su po njihovu misljenju propale ideologije postkolonijalnoga poretka. Karakteristican slucaj je, naravno, Iran. 37 Sahova Bijela revolucija pokrenuta 1963. bilaje ambiciozan pokusaj modernizacije ekonomije i drustva, uz podrsku Sjedinjenih Ddava s promisljenom nakanom povezivanja s novim, globalnim kapitalizmom u nastajanju. Na ovaj naCin onaje oslabila temeljne strukture tradicionalnoga drustva, od zemljoradnje do kalendara. Doista, glavni sukob izmedu saha i ulema bio je vezan za nadzor nad vremenom, kadje 24. travnja 1976. sah promijenio islamski kalendar u predislamski kalendar Ahemenijske dinastije. Kadje Homeini 1. veljace 1979. sletio u Teheran kako bi poveo revoluciju, vratio se kao predstavnik imama N acoste, Gospodara vremena (vali al-zaman), kako bi branio najvisi polozaj vjerskih nacela. Islamska revolucija istodobno se suprotstavila instituciji monarhije (Homeini: "Islam je temeljno suprotstavljen cijeloj zamisli monarhije"),38 ddavi-naciji (clanak 10. novoga iranskog ustava: "Svi muslimani cinejednujedinu naciju"), te modernizaciji kao izrazu pozapadnjivanja (clanak 43. iranskogustava odreduje "zabranu ekstravagancije i zapadnolikosti u svemu povezanom s ekonomijom, ukljucujuci potrosnju, ulaganje, proizvodnju, distribuciju i usluge"). Moe ulema, glavna meta sahovih institucionalnih reformi postalaje zajamcena kao posrednik izmedu seri'a i drustva. Radikalizacija islamskog rezima nakon irackog nap ada 1980. go dine, i okrutan rat kojije uslijedio, dovelaje do prociscavanja drustva i postavljanja posebnih vjerskih sudaca za suzbijanje bezboznih Cina, poput "preljuba, homoseksualnosti, kockanja, licemjerstva, simpatije za ateiste i licemjere te izdaje."39 Uslijedile su na tisuce utamnicenja, bicevanja i smaknuca zbog razlicitih razloga. Ciklus terora, posebice usmjeren na lijeve kriticare i marksisticku gerilu, zatvorio je krug fundamentalisticke logike u Iranu. Sto su drustveni temelji fundamentalizma? U Iranu, gdje su druge revolucionarne snage sudjelovale u dugim, tesko izborenim mobilizacijama za rusenje krvave Pahlavije diktature, vode su bili svecenici, a dzamije su bile mjesta oddavanja revolucionarnih odbora koji su organizirali narodnu pobunu. Sto se tice drustvenih subjekata, snaga pokreta bila je u Teheranu i 37 Hiro (1989.); Bakhash (1990.); Esposito (1990.); Khosrokhavar (1995.) 38 Hiro (1989: 161) 39 Sluzbeni dokumenti navodeni u tisku, citirao ih je Hiro (1989: 190).

27

MOC IDENTITETA

drugim velikim gradovima, osohito medu studentima, intelektualcima, hazarskim trgovcima i ohrtnicima. Kad je pokret izasao na ulice, pridruzile su mu se mase novih seoskih doseljenika koji su tijekom sedamdesetih, nakon sto ihje modernizacija poljoprivrede otjerala iz njihovih sela, naselili sve veca naselja od stracara oko Teherana. Cini se da, prema nekim oskudnim podacima, islamisti u Alziru i Tunisu imaju slican drustveni profil: podrska za FIS pocelaje u heterogenoj skupini skolovanih intelektualaca, sveuCilisnih profesora i nizih drzavnih cinovnika kojima su se pridruzili mali trgovci i ohrtnici. Medutim, ovi pokreti do kojih je doslo tijekom osamdesetih takoder su imali svoje korijene u egzodusu sa sela. Tako je ispitivanje u Tunisu pokazalo daje 48 posto oceva horaca (militantnih pohornika pokreta) nepismeno te da su se u gradove doselili tijekom sedamdesetih godina iz osiromasenih seoskih krajeva. Sami horci hili su mladi: u Tunisu je prosjecna doh 72 horca koji su osudeni na velikom sudenju 1987. iznosila 32 godine. 40 U Egiptu islamizam prevladava medu sveuCilisnim studentima (veCinu studentskih saveza od sredine osamdesetih vodili su islamski fundamentalisti) te ima podrsku drzavnih sluzhenika, osohito uCitelja, sa sve veCim utjecajem u policiji i vojsciY Cini se da drustveni korijeni radikalnoga fundamentalizma proizlaze iz komhinacije uspjesne modernizacije koju je drzava provela pedesetih i sezdesetih godina te neuspjesne gospodarske modernizacije koja je u veCini muslimanskih zemalja provedena tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina, jer se njihova gospodarstva nisu mogla prilagoditi novim uvjetima glohalne konkurencije i tehnoloskoj revoluciji u ovom drugom razdohlju. Stoga je mlado gradsko stanovnistvo, s visokom razinom ohrazovanja kao posljedicom prvoga vala modernizacije, hilo osujeceno u svojim ocekivanjima, huduCi daje gospodarstvo posrtalo, a ustalili su se novi ohlici kulturne ovisnosti. U nezadovoljstvu pridruzile su im se osiromasene mase koje je iz seoskih podrucja u gradove protjerala neuravnotezena modernizacija poljoprivrede. Tu je drustvenu smjesu eksplozivnom ucinila kriza nacije-drzave ciji su zaposlenici, ukljucujuCi vojno osohlje, stradali od pada zivotnog standarda i izguhili vjeru u nacionalisticki projekt. Kriza legitimnosti drzave-nacije hila je posljedica siroko rasprostranjene korupcije, neucinkovitosti, ovisnosti 0 stranim silama te, na Srednjem istoku, opetovanih vojnih ponizenja kojaje nanio Izrael, a nakon kojih je uslijedila nagodha s cionistickim neprijateljem. lzgradnja suvremenoga islamskog identiteta nastavlja se kao reakcija na nedostiznu modernizaciju Chilo kapitalisticku hilo socijalisticku), zle posljedice glohalizacije i propadanja postkolonijalnoga nacionalistickog projek40 Podaci koje navode Burgat i Dowell (1993.). 41 Hiro (1989.); Dekmejian (1995.)

28

KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU

ta. Zato se Cini da je razgranati razvoj fundamentalizma u muslimanskom svijetu povezan s varijacijama u kapacitetu drzave-nacije da ukljuci u svoj projekt i gradske mase, putem gospodarske koristi, i muslimanski kler putem sluzbenog priznavanja njihove vjerske moCi pod pokroviteljstvom drzave, kao sto je to bio slucaj u Ummajadskom kalifatu ili Otomanskom Carstvu. 42 Stoga, iako je Saudijska Arabija formalno islamska monarhija, uleme se nalaze na platnom popisu Saudijske kuce koja je uspjela istodobno biti zastitnik svetih gradova i zapadne nafte. Cini se da Indonezija i Malezija mogu integrirati islamisticke pritiske unutar svojih autoritarnih drzavanacija osiguravanjem brzoga ekonomskog rasta te su se tako pobrinuli za donekle obecavajuce izglede svojim podanicima, iako u indonezijskim gradovima drustvene napetosti sve vise rastu. S druge strane, nacionalisticki projekti u Egiptu, Alziru i Tunisu, nekim od najpozapadnjenijih muslimanskih zemalja, vecinom su propali osamdesetih godina uvodeCi drustvene nepetosti koje su uglavnom iskoristili islamisti u umjerenoj (Muslimansko bratstvo), radikalnoj (Dzama'ah al-Islamija) ili demokratsko-radikanoj verziji (alZirski FIS).43 Devedesetih godina izazov kojije Hamas uputio protopalestinskoj drzavi osnovanoj pod vodstvom Yassera Arafata u suradnji s lzraelom, moze ciniti jednu od najdramaticnijih sizmi izmedu arapskoga nacionalizma (a cijije sukus palestinski pokret) i radikanoga islamskog fundamentalizma. Kad su islamisticke izborne pobjede, poput one u Alziru u prosincu 1991., ponistene vojnom represijom, uslijediloje rasireno nasilje i gradanski ratY Cak i u najvise pozapadnjenoj muslimanskoj zemlji, Turskoj, sekularno, nacionalno nasljede Kemala Ataturka izlozeno je povijesnom osporavanju kad su na izborima 1995. godine islamisti postali vodeca politicka snaga u zemlji, oslanjajuci se na glasovanje radikaliziranih intelektualaca i siromasnoga gradskog stanovnistva te su 1996. godine sastavili vladu. Cini se da se politicki islamizam i islamski fundamentalisticki identitet sire u devedesetim godinama u raznim drustvenim i institucionalnim kontekstima, uvijek vezano za dinamike drustvenog iskljuCivanja i/ili krize nacije-drzave. Stoga, drustvena segregacija, diskriminacija i nezaposlenost medu francuskim stanovnistvom magrebskoga podrijetla, medu mladim Turcima u Njemackoj i Pakistancima u Britaniji ili medu americkim crncima, dovodi do pojave novoga islamskog identiteta medu nezadovoljnom mladezi u dramaticnom prenosenju radikalnog islamizma u drustveno iskljucena podrucja razvijenih kapitalistickih drustava. 45 S druge strane, pro42 43 44 45

Balta (1991.) Sisk (1992.) Nair (1996.) Luecke (1993.); Kepel (1995.)

29

MOC IDENTITETA

past sovjetske drzave pokrenulaje pojavljivanje islamskih pokreta na Kavkazu i u sredisnjoj Aziji te cak stvaranje Islamske preporodne stranke u Rusiji, prijeteci dace ostvariti strahove od sirenja islamske revolucije u Afganistanu i Iranu na bivse sovjetske republike. 46 Kroz razne vrste politickih procesa, ovisno o dinamikama svake ddavenacije i obliku globalne artikulacije svakoga gospodarstva, islamski fundamentalisticki projekt pojavio se u svim muslimanskim drustvima i medu muslimanskim manjinama u nemuslimanskim drustvima. Izgraduje se novi identitet, ne vracanjem tradiciji nego radom na tradicionalnim materijalima u formiranju novoga bogobojaznoga, zajednickog svijeta gdje uskracene mase i nezadovoljni intelektualci mogu ponovno izgraditi smisao u globalnoj alternativi eksluzivistickomu globalnom poretku. 47 Nadalje, kako pise Khosrokhavar: Kad projekt koji se sastoji od pojedinaca koji potpuno sudjeluju u modernosti otkrije svoju apsurdnost u styarnom iskustvu svakodnevnog zivota, nasilje postaje jedini oblik samopotvrdivanja novog subjekta ... N eozajednica postaje nekrozajednica. Isljucivanje iz modernoga doba poprima vjersko znacenje: stoga, samozrtvovanje postaje naCin borbe protiv iskljucivanja. 48 Poricanjem iskljucivanja, cak u krajnjem obliku samozrtvovanja, pojavljuje se novi islamski identitet u povijesnom procesu izgradivanja umma, zajednickog neba za istinske vjernike.

Boze, spasi me! Americki krscanski fundamentalizam Usli smo u elektronicko mracno doba u kojemu se nove pogane horde, koje imaju na raspolaganju svu moe tehnologije, nalaze na samom rubu unistenja posljednjih uporista civiliziranog covjecanstva. Pred nama je vizija smrti. Napustajuci obale zapadnoga krscanina, pred nama se u beskocanost proteie samo tamno i nemirno more beznada ... osim aka se ne borimo!

Francis Schaeffer, Vrijeme bijesa49 46 47 48 49

30

Mikulsky (1992.) Tibi (1992a, b); Gole (1995.) Khosrokhavar (1995: 249-50); moj prijevod. Schaeffer (1982: 122). Francis Schaeffer je jedna od vodeCih inspiracija suvremenoga americkoga krscanskog fundamentalizma. Njegov Christian Manifesto (Krscanski manifest), objavljen 1981. godine, kratko nakon njegove smrti, bio je jedan od najutjecajnijih pamfleta u pokretu protiv pobacaja osamdesetih godina u Americi.

KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRLTS f\ L

-----

Krscanski fundamentalizamje trajna znacajka americke povijesti, od zamisli postrevolucionarnih federalista poput Timothyja Dwighta i Jedidiaha Morsea, do predmilenijske eshatologije Pata Robertsona, preko preporoditelja iz 1900. poput Dwighta L. Moodyja i rekonstrukcionista iz sedamdesetih kojeje inspirirao Rousas J. Rushdoony. 50 Drustvo koje se nepopustljivo nalazi na granici drustvene promjene i pojedinacne pokretljivosti prinudeno je periodicki dovoditi u sumnju dobrobiti modernoga doba i sekularizacije, zudeCi za sigurnoscu tradicionalnih vrijednosti i institucija ukorijenjenih u Bozjoj vjecnoj istini. Doista, sam izraz "fundamentalizam" kojije u sirokoj uporabi sirom svijeta, potjece iz Amerike te se odnosi na niz od deset svezaka naslovljen The Fundamentals (Temelji), koji su privatno objavila braca, poslovni ljudi, izmedu 1919. i 1915. godine, sabiruCi svete tekstove koje su uredili konzervativni evangelicki teolozi na pocetku stoljeca. Iako je fundamentalisticki utjecaj varirao u razliCitim povijesnim razdobljima, nikad nije nestao. Sigurno je da se osamdesetih i devedesetih godina uzburkao. Iako je raspad Moralne veCine Jerryja Falwella 1989. godine neke promatace naveo da obznane zalaz fundametalizma (usporedno s krajem komunistickoga sotone i otpora koji muse pruzao, a kojije bio glavni izvor legitimnosti i financiranja fundmentalista), ubrzo je postalo oCito da se radilo o krizi organizacije i politickog manevriranja, a ne fundamentalistickog identiteta. 51 U devedesetima, po uzoru na Clintonovu predsjednicku pobjedu iz 1992., fundamentalizam je izasao na procelje politicke scene, ovaj put u obliku Krscanske koalicije (Christian Coalition) s Patom Robertsonom i Ralphom Reedom na celu, tvrdeci da ima 1,5 milijun organiziranih clanova i zadobivsi znacajan politicki utjecaj u republikanskom izbornom tijelu. Nadalje, Cini se da fundamentalisticke zamisli i vizija svijeta imaju znacajan odaziv u fin-desiecle Americi. Na primjer, prema Gallupovu istrazivanju na nacionalnom uzorku 1979., jedna od tri odrasle osobe izjasnila se da je dozivjela vjersko obracenje, gotovo polovica od njih vjerovalaje daje Biblija nepogresiva, a vise od 80 posto mislilo je daje Isus Krist Bog. 52 Sigurno je daje Amerika uvijek hila ijos uvijekjest vrlo religiozno drustvo, mnogo vise nego, na primjer, Zapadna Europa ili Japan. No, cini se da ovaj vjerski osjecaj sve vise poprima preporodni ton, nosen snaznom fundamentalistickom strujom. Prema Simpsonu: fundamentalizam, u svom izvornom znacenju oznacuje niz krscanskih vjerovanja i iskustava koja ukljucuju (1) suglasnost s verbalnim, neogranicenim nadahnucem Biblije i njezinom nepogresivoscu, (2) 50 Marsden (1980.); Ammerman (1987.); Misztal i Shupe (1992b); Wilcox (1992.) 51 Lawton (1989.); Moen (1992.); Wilcox (1992.) 52 Lienesch (1993: 1)

31

MOC IDENTITETA

osobno spasenje kroz prihvacanje Krista kao osobnog Spasitelja (ponovno rodenje) na temelju Kristova ucinkovitog, iskupljujuceg ispastanja grijeha po njegovoj smrti i uskrsnucu, (3) prihvacanje Kristova predmilenijskog povratka s neba na zemlju, (4) prihvacanje takvih protestantskih ortodoksnih krscanskih doktrina kao sto su Marijin cljevicanski porod i trojstvo. 53 Medutim, krscanski fundamentalizam cini toliko sirok, raznolik trend da se protivi jednostavnoj definiciji kojom se pocljele svode na cijepanja izmedu pentakostalnih i karizmatskih evangelika, predmilenijaca ili postmilenijaca te pijetista i aktivista. Srecom, mozemo se osloniti na odlicnu, dobro dokumentiranu znanstvenu sintezu radova i doktrina americkih fundamentalista od Michaela Lienescha te cu na temelju nje i uz pomoc drugih izvora, koji u nacelu potvrduju njegove zapise i tvrdnje, pokusati rekonstruirati glavne znacajke krscanskoga fundamentalistickog identiteta. 54 Kao sto pise Lienesch, "u sredistu konzervativnoga krscanskog razmisljanja, oblikujuCi njegov osjecaj za ono stojest (za njegovo 'ja'), nalazi se pojam 'obracenje'' cin vjere i oprastanja po kojemu su gresnici dovedeni iz stanja grijeha u stanje vjecnog spasenja. " 55 Kroz ovo osobno iskustvo ponovnog radanja obnavlja se cijela osobnost i postaje "pocetno mjesto za izgradnju ne samo osjecaja autonomnosti i identiteta nego takoder drustvenog poretka i politicke svrhe. " 56 Povezanost izmedu osobnosti i drustva prolazi kroz obnovu obitelji, sredisnje drustvene institucije, koja je obicavala biti utoCiste od gruboga, neprijateljskog svijeta, a danas se u nasemu drustvu raspada. Ova "utvrda krscanskog zivota" mora biti obnovljena potvrdivanjem patrijarhalizma, odnosno svetosti braka (iskljucujuci razvod i preljub) i, ponajvise, vlasti muskaraca nad zenama (kao sto je to ustanovljeno u doslovnom tumacenju Biblije: Knjiga Postanka 1; Poslanica Efezanima 5, 2223), te stroge pokornosti djece koja se, ako je nuzno, postize udarcima po straznjici. Doista, djeca su rodena u grijehu: "velika je dobrobit za roditelja kad shvati da je za njegovo dijete prirodno da zeli zlo. '" 57 Stoga je od kljucne vaznosti da obitelj odgaja djecu u strahu od Boga i postovanju prema roditeljskom autoritetu te da se oslanja na potpunu podrsku krscanskog odgoja i.obrazovanja u skoli. Kao ocita posljedica ove vizije,javne skole postaju bojisnice izmedu dobra i zla, izmedu krscanske obitelji i sc~mlaristickih institucija.

53 Simpson (1992: 26) 54 Zeskind (1986.); Jelen (1989., 1991.); Barron i Shupe (1992.); Lienesch (1993.); Riesebrodt (1993.); Hicks (1994.) 55 Lienesch (1993: 23) 56 Lienesch (1993: 23) 57 Beverly LaHaye, citirano kod Lienescha (1993: 78).

32

KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU

Krscanina koji se usudi boriti za ova nacela i odabire Bozje planove umjesto svoga, nesavrsenog, planiranja zivota, ocekuje obilje zemaljskih nagrada. Za pocetak, odlican spolni zivot u braku. Autori best-sellera Tim i Beverly LaHaye nude svoj spolni prirucnik kao "potpuno biblijski i iznimno praktican"58 i pokazuju, uz potporu slikovnih prikaza, sve radosti spolnosti koja je, kad je jednom posvecena i kanalizirana prema prokreaciji, u potpunom skladu s krscanstvom. U ovakvim uvjetima muskarci mogu ponovno biti muskarci: umjesto sadasnjih "krscanolikih tetkica"' muskarci trebaju izgledati i ponasati se kao muskarci, stojejosjedna krscanska tradicija: "Isus nije bio mekusac. " 59 Doista, kanaliziranje muske, agresivne spolnosti u ispunjujuCi brak kljucno je za drustvo, i zbog kontroliranja muske agresivne spolnosti i zato sto je to izvor "protestantske radne etike" te time i ekonomske produktivnosti. Prema ovom gledistu, spolna sublimacijaje temelj civilizacije. Sto se tice zena, one su bioloski predodredene da budu majke i da budu emocionalna nadopuna racionalnim muskarcima (kao za Phyllis Schlafly). Njihovo podredivanje pomoCi ce im da steknu osjeeaj samopostovanja. Zene kroz zrtvu potvrduju svoj identitet kao neovisan od muskaraca. Stoga Beverly La Haye pise: "Nemojte se bojati davati, davati i davati." 60 Rezultat ce biti spasenje obitelji, "ove male zajednice dobra koja cini temelj svakoga drustva." 61 Sa zajamcenim spasenjem, pridrzava li se krscanin u potpunosti Biblije, te sa stabilnom patrijarhalnom obitelji kao cvrstim uporistem za zivot, poslovi ce takoder iCi dobro, pod uvjetom da se vlada ne uplece u gospodarstvo, da ostavi nezasluzne siromahe da se sami brinu o sebi te odreduje poreze u razumnim granicama (unutar oko 10 posto prihoda). Doista, izgleda da krscanske fundamentaliste ne zabrinjava proturjecje cinjenice da su moralni teokrati i ekonomski liberali. 62 Nadalje, Bog ce pomoCi dobrom krscaninu u njegovu poslovnom zivotu; konacno, on mora zaradivati za svoju obitelj. Zivi dokaz togaje, prema njegovim rijecima, upravo voda Krscanske koalicije, Pat Robertson, poznati televizijski evandelist. Nakon svog obracenja, naoruzan novorodenim samopouzdanjem, bacio se na posao: "Bog me ovamo poslao kako bih kupio vasu televizijsku stanicu", rekao jete je ponudio iznos koji se temeljio na "Bozjoj brojci". "Gospodin mije rekao: 'Nemoj iCi preko dva i pol milijuna'." 63 Na kraju se pokazalo daje sklopljen odlican posao za koji se Pat Robertson svaki tjedan zahvaljivao Bogu u svom televizijskom showu "Klub 700" ("700 Club"). 58 59 60 61 62 63

Citirano kod Lienescha (1993: 56). Edwin L. Cole, citirano kod Lienescha (1993: 63). Beverly LaHaye, citirano kod Lienescha (1993: 77). Lienesch (1993: 77) Hicks (1994) Naveo Pat Robertson, citirao Lienesch (1993: 40)

33

MOC IDENTITETA

No, krscanski put ne moze se ostvariti pojedinacno,jer drustvenim institucijama, osobito vladom, sredstvima javnog priopcavanja i sustavom javnog skolstva upravljaju humanisti razlicita podrijetla udruzeni u razne fundamentalisticke verzije s komunistima, bankarima, hereticima i Zidovima. N ajpodmukliji i najopasniji neprijatelji su feministkinje i homoseksualci, jer su oni ti koji potkopavaju obitelj, glavni izvor drustvene stabilnosti, krscanskoga zivota i osobnog ispunjenja. (Phyllis Schlafly govori o "bolesti nazvanoj oslobodenje zena.") 64 Borba protiv pobacaja simbolizira sve bitke za ocuvanje obitelji, zivota i krscanstva koja stvara most prema drugim krscanskim denominacijama. Zato je pokret za zastitu ljudskog zivota od zaceca najmilitantniji i najutjecajniji izraz krscanskoga fundamentalizma u AmencL Borba se mora pojacati te se moraju ostvariti nuzni politicki kompromisi s institucionalnim politikama, jer nema vise mnogo vremena. Priblizava se "kraj vremena" te se moramo pokajati i ocistiti nase drustvo kako bismo bili spremni za Drugi dolazak Isusa Krista kojim ce zapoceti novo doba, novo tisucljece besprimjernog mira i blagostanja. No, predstoji opasan put, jer cemo morati prod kroz okrutnu armagedonsku bitku koja potjece s Bliskog istoka, a zatim se prosirila po cijelom svijetu. Izrael i N ovi Izrael (Am erika) konacno ce nadjacati svoje neprijatelje, no po strasnoj cijeni i samo racunajuci na sposobnost nasega drustva da se obnovi. Zbog toga je preobrazba drustva (kroz temeljnu krscansku politiku) te obnova osobe (kroz pobozan, obiteljski zivot), i nuzna i komplementarna. Tko su suvremeni americki fundamentalisti? Clyde Wilcox donosi neke zanimljive podatke o demografskim znacajkama evangelika u usporedbi s cjelokupnim stanovnistvom 1988. godine. 65 UzimajuCi u obzir znacajke doktrinarnih evangelika, Cini se da su oni manje obrazovani, siromasniji, utjecajniji medu kucanicama, da cesce zive na jugu, znacajno su religiozniji i 100% njih drzi daje Biblija nepogresiva (u usporedbi s 27 posto cjelokupnoga stanovnistva). Prema drugim izvorima, 66 nova ekspanzija krscanskoga fundamentalizma osobito je snazna u predgradima novoga Juga, Jugozap_ada i Juzne Kalifornije, medu nizom srednjom klasom i sluzbenicima koji su nedavno doselili u nova, svakim danom sve veca predgrada glavnih grad ova. To je Lienescha navelo da iznese hipotezu da oni mogu ciniti "prvu moderniziranu generaciju tradicionalnih ljudi novije imigracije koja je zaddala ruralne vrijednosti u sekularnom, urbanom drustvu." 67 Medutim, izgleda da su u razmahanom krscanskom fundamentalizmu vrijednosti, vjerovanja 64 65 66 67

34

Citirao Lienesch (1993: 71) Wilcox (1992.) Citirao Lienesch (1993.) Lienesch (1993: 10)

KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU

i politicka stajalista mnogo vaznija od demografskih znacajki, zaposlenja ili obitavalista. Nakon pregledavanja vrlo opseznih dostupnih dokaza o ovom pitanju, Wilcox zakljucuje da "podaci pokazuju da su najbolji pretkazivaci podrske krscanskoj desnici vjerski identiteti, doktrine, ponasanja, afilijacije i politicka uvjerenja. " 68 Cini se da fundamentalizam nije racionalizacija klasnih interesa ili teritorijalne pripadnosti. Prije se radi o tome da on djeluje na politicke procese u obrani moralnih, krscanskih vrijednosti. 69 On je, kao i veCina fundamentalizama u povijesti, reaktivan pokret koji ima za cilj izgraditi drustveni i osobni identitet na temelju slika proslosti i njihove projekcije u utopijsku buducnost, kako bi se prevladalo nepodnosljivu sadasnjicu. Ali, reakcija na sto? Sto je nepodnosljivo? Cini se da postoje dva izravna izvora krscanskoga fundamentalizma: prijetn]a globalizacije i kriza patri-jarhalizma. Kao sto pisu Misztal i Shupe, "dinamika globalizacije promaklaje dinamiku fundamentalizma na dijalekticki nacin. " 70 Lechner dalje razraduje razloge za tu dijalektiku: U procesu globalizacije drustva su postala institucionalizirana kao globalne cinjenice. Kao organizacije, ona djeluju u sekularnim uvjetima: u njihovim odnosima ona se dde sekularnih pravila. Gotovo niti jedna religijska tradicija ne pripisuje transcendentno znacenje svjetovnim drustvima u njihovu sadasnjem obliku ... Prema standardima veCine religijskih tradicija, institucionalizirani socijetalizam dovodi do idolopoklonstva. Ali to znaci da je zivot u drustvu takoder postao izazov za tradicionalnu religiju ... Upravo zato sto je globalni poredak institucionalizirani normativni poredak, plauzibilno je da se ondje pojavljuje neka potraga za "konacnim" temeljem, za odredenom transcendentnom stvarnoscu izvan ovoga svijeta u odnosu prema kojoj bi se ovo drugo moglo jasnije definirati. 71 Nadalje, iako je komunisticka prijetnja osigurala teren za identifikaciju izmedu in teresa americke vlade, krscanstva i Amerike, kao izabranog naroda, propast Sovjetskoga Saveza i izranjanje novoga svjetskog poretka stvaraju prijetecu nesigurnost u odnosu prema upravljanju sudbinom Amerike. Ponavljana tema krscanskoga fundamentalizma u SAD-u u devedesetim godinama je suprotstavljanje kontroliranju zemlje od strane "svjetske vlade" koja nadomjesta saveznu vladu SAD-a (za koju se drzi daje sudionik u ovom 68 69 70 71

Wilcox (1992: 223) Jelen (1991.) Misztal i Shupe (1992a: 8) Lechner (1991: 276-7)

35

MOC IDENTITETA

razvoju dogadaja) koju su, medu drugim medunarodnim tijelima, omoguCili Ujedinjeni narodi, Medunarodni monetarni fond i Svjetska trgovinska organizacija. U nekim eshatoloskim spisima ova je "nova vlada" asimilirana u Antikrista, a njezini simboli, ukljucujuCi mikrocip, Znak su zvijeri koja objavljuje "kraj vremena". Cini se daje izgradivanje krscanskoga fundamentalistickog ideniteta pokusaj ponovnoga uspostavljanja nadzora nad zivotom i zemljom, kao izravan odgovor na procese globalizacije koje sene moze ddati pod nadzorom i koje se sve vise osjeca u gospodarstvu i sredstvima javnog priopcavanja. No, vjerojatno najvazniji izvor krscanskoga fundamentalizma u osamdesetim i devedesetim godinamajest reakcija na osporavanje patrijarhalizma, koje su pokrenuli nemiri sezdesetih godina, a oCitovalo se u zenskim, lezbijskim i homoseksualnim pokretima. 72 Nadalje, ne radi se samo o ideoloskom boju. Americka patrijarhalna obitelj je, prema pokazateljima kao sto su razvod, odvojeni zivot, nasilje u obitelji, broj izvanbracne djece, odgadanje ulaska u brak, manji broj djece po majci, samohrani roditelji, homoseksualni parovi i prosireno odbijanje patrijarhalnog autoriteta (vidi 4. poglavlje), doista u krizi. Radi se o oCitoj reakciji muskaraca kojom nastoje braniti svoje povlastice koje je bolje pripisati bozanskom legitimitetu, nakon sto je smanjivanje njihove ulogejedinih hranitelja obitelji potkopalo materijalne i ideoloske temelje patrijarhalizma. No, ovdje se radi o jos necemu sto je zajednicko muskarcima, zenama i djeci. Duboko ukorijenjeni strah od nepoznatog, koji je osobito strasan kad se nepoznato tice svakodnevice osobnog zivota. U nemogucnosti da zive u sekularnom patrijarhalizmu, no prestraseni usamljenoscu i nesigurnoscu u vrlo natjecateljskom, individualistickom drustvu u kojemuje obitelj, kao mit i stvarnost, cinilajedino utociste, mnogi muskarci, zene i djeca mole Boga da ih vrati u stanje nevinosti u kojemu su mogli biti zadovoljni s dobrohotnim patrijarhalizmom vodenim Bozjim pravilima. I moleCi se zajedno, oni mogu ponovno zivjeti zajedno. Zbog toga je americki krscanski fundamentalizam iznimno oznacen znacajkama americke kulture, njezinim obiteljskim individualizmom, pragmatizmom i osobnim odnosom s Bogom i Bozjim nacrtom, kao metodologijom za rjesavanje osobnih problema u sve nepredvidljivijem zivotu koji je sve teze ddati pod nadzorom. Kao daje fundamentalna molitva trebala ishoditi Bozju milost za obnovu izgubljenoga americkog naCina zivota u zamjenu za gresnikovu posvecenost pokaja~u i krscanskom svjedocenju.

72 Lamberts-Bendroth (1993.)

36

KOMUNALNA NEBESA IDENTITET I SMISKO U UMREZENOMU DRUSTVU

Nacije i nacionalizmi u doba globalizacije: zamisljene zajednice iii zajednicke zamisli Tek had se smma nama- svima nama- vrati vlastito sjecanje, moci cemo, m~ ~ om, prestatl bltl nacionalLstl.

Rubert de Ventos, Nacionalismos73 Doha globalizacije je i doba ponovnog ozivljavanja nacionalizma koje se oCituje 1 u osporavanju ustanovljenih nacionalnih drzava i u rasirenoj obnovi identiteta na osnovi nacionalnosti, uvijek ucvrscenoj u odnosu na ono sto je Strano. Ovaj povijesni trend iznenadio je neke promatrace nakon sto je proglaseno daje nacionalizam umro trostrukom smrcu: od globalizacije gospodarstva i internacionalizacije politickih institucija, od univerzalizma kulture koja je mnogima zajednicka, a rasirena je elektronickim sredstvima javnog priopcavanja, obrazovanjem, pismenoscu, urbanizacijom i modernizacijom te od znanstvenog napada na samu pojavu nacije, za kojije u blagoj verziji protunacionalisticke teorije receno daje "zamisljena zajednica" 74 ili cak "proizvoljna povijesna izmisljotina" u upecatljivoj Gellnerovoj formulaciji, 75 koja proistjece iz nacionalnog pokreta kojim je dominirala elita u njegovu naporu da sagradi modernu drzavu-naciju. Doista, za Gellnera, "nacionalizamje samo onaj tribalizam ili, sto se toga tice, bilo koja vrsta skupine kojaje zahvaljujuci sreCi, trudu i okolnostima uspjela postati ucinkovita snaga u modernim okolnostima." 76 Uspjeh i za Gellnera i za Hobsbawma77 znaCi izgradivanje moderne, suverene driave-nacije. Stoga) s ovoga stajalista, nacionalisticki pokreti, kaotracionalizacija interesa odredene elite, izmisljaju nacionalni identitet koji, ako je uspjesan, kao svetinju cuva drtavanacija te se zatim pomocu propagande siri medu podanicima do te mjere da ce tada "nacionalist" biti spreman umrijeti za svoju naciju. Hobsbawm prihvaca povijesne dokaze o nacionalizmu kojije izronio odzdola prema gore (dijeljenjem jezicnih, teritorijalnih, etnickih, vjerskin i povijesnih politickih svojstava), ali ga etiketira kao "protonacionalizam", jer samo kad drzavanacija postoji, tada nacija i nacionalizam poCinju postojati, bilo kao izraz te drzave-nacije ili kao izazov kojijoj se upucuje u ime buduce drzave. Eksplozija nacionalizama krajem ovoga tisucljeca, kojaje usko povezana sa slabljenjem postojeCih drtava-nacija, ne uklapa se dobro u ovaj teoretski model koji uklapa nacije i nacionalizam u nastanak i ucvrscenje moderne drzave-na73 74 75 76 77

Rubert de Ventos (1994: 241); moj prijevod. Anderson (1983.) Gellner (1983: 56) Gellner (1983: 87) Hobsbawm (1992.)

37

MOC IDENTITETA

cije nakon Francuske revolucije, koja je u vecem dijelu svijeta imala ulogu osnovnog kalupa. Za Hobsbawma avo oCito ozivljavanje u stvarijest povijesni proizvod nerijesenih nacionalnih problema koji su nastali u teritorij~al­ nom restrukturiranju Europe izmedu 1918. i 1921. 78 Medutimz David Ho •) son pise, u svom uvodu u globalni prikaz koji je uredio, pod naslovom Ze }{ljopis_ i nacionalni identitet!' -~--- ,., · ·· Druga polovina dvadesetoga stoljeca uci ce u povijest kao novo doba razuzdanih i brzosireCih nacionalizama izdrzljivije naravi od strasnih, ali danas protjeranih tirana koji su takoder oznacili nase stoljece ... N agon za izrazavanjem svog identiteta te potreba da ga drugi opipljivo prepoznaju sve je zaraznija i mora se prepoznati kao eleme.ntarna sila cak i u suzenom, naizgled homogeniziranom, visokotehnoloskom svijetu na kraju dvadesetoga stoljeca. 79 , I, kao sto pisu Eley i Suny u uvodu njihova iznimno ostroumna stiva, Bivanje nacionalnog: Iskljucuje li naglasavanje subjektivnosti i svijesti svaku "objektivnu" osnovu za postojanje nacije? Jasno da bi takav radikalno subjektivisticki pogled bio apsurdan. N ajuspjesniji nacionalizmi pretpostavljaju neko prijasnje postojanje zajednistva tetitorija:, jezika ili kulture koje cine sirovinu za intelektualni projekt nacije. No, te prijasnje zajednice ne bi trebale biti "naturalizirane" taka kao da su uvijek postojale na neki kljucan nacin ili kao da su jednostavno unaprijed zamislile povijest koja tek predstoji ... Kultura cesce nije ono sto ljudi dijele, vee ono za sto se odaberu boriti. 80 ~ Po mom misljenju, nesklad izmedu neke drustvene teorije i suvremene prakse proistjece iz Cinjenice da nacionalizam i nacije zive vlastitim zivqtom, neovisnim od drzavnosti, iako umetnuti u kulturne izgradnje i politicke projekte. Ma koliko moze biti privlacna utjecajna zamisao o "zamisljenim zajednicama", ona je ili ocita ili je empirijski neprikladna. Biti ocit, za drustvene znanstvenike, znaci da su svi osjecaji pripadnosti, sve stovanje ikona kulturno izgradeni. Niti nacije ne bi Cinile iznimku. Suprotstavljenost izmedu "stvarnih" i "zamisljenih" zajednica je od male analiticke koristi, osim hvalevrijednog napora da se demistificira ideologije esencijalnoga nacionalizma a la Michelet. No, aka je znacenje ove izjave, kao sto je to_________. izriCito 78 Hobsbawm (1992: 173-202) 79 Hooson (1994b: 2-3)~· 80 Eley i Suny (1996: 9)

38

KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISl\0 U UMREZENOMU DRUgTVU

u Gellnerovoj teoriji, da su nacije cisti ideoloski artefakti, izgradeni proizvoljnom manipulacijom povijesnim mitovima od strane intelektualaca radi interesa drustvene i ekonomske elite, tada se Cini da povijesni dogadaji pobijaju ovakav pretjerani dekonstrukcionizam. 81 Nacional~ost, vjera,jezik, ter:ltorij,per se, zasigurno nisu dostatni za stvaranje nacija i pokretanje nacionalizma. Zajednicko iskustvo jest: i Sjedinjene Drtave i Japan su zemljir snaznoga nacionalnog identiteta i veCina njihovih gradana osjeca i izrazava snazne rodoljubne osjecaje. Medutim, Japan je jedna od etnicki najhomogenijih nacija na kugli zemaljskoj, a Sjedinjene Drzave sujedna od etnicki najheterogenijih nacija. No u oba ova slucaja postoje zajednicka povijest i zajednicki projekt i njihova povijesna predanja gradena su na iskustvu koje je drustveno, etnicki, teritorijalno i spolno raznoliko, ali je u mnogocemu zajednicko ljudima obiju ovih zemalja. Druge nacije i nacionalizmi nisu dosegli modernu nacionalnu drzavnost (na primjer, Skotska, Katalonija, Quebec, Kurdistan, Palestina), no oni pokazuju, a neki su tijekom nekoliko stoljeca pokazivali, snazan kulturni/teritorijalni identitet koji se izrazava kao nacionalni karakter. Stoga treba naglasiti cetiri glavne analiticke tocke kad se raspravlja o suvremenom nacionalizmu s obzirom na drustvene teorije o nacionalizmu. Prvo, suvremeni nacionalizam moze i ne mora biti orijentiran prema izgradnji suverene drzave-nacije te su stoga nacije, povijesno i analiticki gledano, entiteti neovisni o drzavi. 82 Drugo, nacije i nacije-drzave nisu povijesno ogranicene na modernu drtavu-naciju kakvaje ustanovljena u Europi u flvii8 stotine godina nakon Francuske revolucije. Cini se da sadasnje politicko iskustvo odbacuje ideju da je nacionalizam iskljucivo povezan s razdobljem stvaranja moderne drtave-nacije, s njegovim vrhuncem u devetnaestom stoljecu, koji se ponovio u procesu dekolonizacije sredinom dvadesetoga stoljeca uvozom zapadne nacije-drtave u TreCi svijet. 83 To utvrditi, kao sto je to postalo moderno, bilo bi samo eurocentrizam, kako tvrdi Chatterjee.84 Kao sto pise Panarin: N esporazum stoljeca bilo je brkanje samoodredenja naroda sa samoodredenjem nacije. Mehanicko prenosenje odredenih zapadnoeuropskih nacela na tlo neeuropskih kultura cesto dovodi do radanja cudovista. Jedno od takvih cudovista bilaje koncepcija nacionalnoga su81 Moser (1985.); Smith (1986.); Johnston et al. (1988.); Touraine (1988.); Perez-Argote (1989.); Chatterjee (1993.); Blas Guerrero (1994.); Hooson (1994b); Rubert de Ventos (1994.); Eley i Suny (1996.) 82 Keating (1995.) 83 Eadie (1992.) 84 Chatterjee (1993.)

39

MOC IDENTITETA

vereniteta presadena na neeuropsko tlo ... Sinkretizam pojma nacije u politickom leksikonu Europe sprecava Europljane u iznimno vaznim lucenjima izmedu "suverenosti naroda", "nacionalnog suvereniteta" i "prava etnosa". 85 Doista, Panarinovu analizu opravdao je razvoj nacionalistickih pokreta koji je pri kraju dvadesetoga stoljeca u mnogim dijelovima svijeta uslijedio nakon razlicitih kulturnih orijentacija i politickih projekata. Trece, nacionalizam nije nuzno fenomen elite i, zapravo, nacionalizam danas cescejest nego nije ri:!a:kcija protiv globalnih elita. Naravno daje, kao i 1.1. svim drustvenim pokretima, vodstvo obicno skolovanije i pismenije (ili kompjutorski pismeno u nase vrijeme) nego narodne mase koje se mobiliziraju oko nacionalistickih ciljeva, ali to ne svodi privlacnost i vaznost nacionalizma na manipulaciju masama od strane elita za njihove vlastite interese. Kao sto, uz ocito zaljenje, pise Smith: Kroz zajednicku povijest i sudbinu sjecanja se mogu ocuvati, a djela mogu zadrzati svoju slavu. Jer, samo u lancu narastaja onih koji dijele povijesnu i kvaziobiteljsku povezanost pojedinci se mogu nadati ostvariti osjecaj besmrtnosti u erama potpuno zemaljskih obzorja. Na takav naCin, stvaranje nacije i pojava etnickih nacionalizama vise slici institucionalizaciji "surogatne religije" nego politickoj ideologiji te su stoga trajniji i mocniji nego sto smo voljni priznati. 86 Cetvrto, kako je suvremeni nacionalizam vise reaktivan nego proaktivan, vise teZi biti kulturan nego politicki,_ stogaje vise orijentiran na obranu vee institucionalizirane kulture nego na izgradnju ili obranu drzave. Kad su stvorene ili obnovljene nove politicke institucije, one Cine obrambene polozaje identiteta, a ne platforme za lansiranje politickoga suvereniteta. Zato mislim da je prikladnije teoretsko polaziste za razumijevanje suvremenoga nacionalizma Kosaku Yoshinoova analiza kulturnoga nacionalizma u Japanu: Kulturni nacionalizam ima za cilj regenerirati nacionalnu zajednicu stvaranjem, ocuvanjem ili jacanjem kulturnog identiteta naroda kad se osjeca da on nedostaje ili da se nalazi u opasnosti. Kulturni nacionalist vidi naciju kao proizvod njezine jedinstvene povijesti i kulture te kao kolektivnu solidarnost obdarenujedinstvenim svojstvima. Uk85 Panarin (1994/1996: 37) 86 Smith (1989/1996: 125)

40

KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU

ratko, kulturni se nacionalizam bavi razluCivanjem kulturne zajednice kao biti nacije. 87 .Stoga je nacionalizam izgraden kao drustvena akcija i reakcija i od strane elite i od strane masa, kako tvrdi Hobsbawm, suprotstavljajuCi se Gellnerovu naglasavanju "visoke kulture" kao iskljuCivog izvora nacionalizma. No, prema Hobsbawmovu ili Andersonovu gledistu, nacionalizam kao i~r identiteta ne moze se svesti na odredeno povijesno razdoblje i iskljuciva djelovanja moderne ddave-nacije. Svesti nacije i nacionalizme na proces izgradnje drzave-nacije onemogucuje objasnjavanje simultanog porasta postmodernoga nacionalizma i slabljenja moderne drzave .. Rubert de Ventosje u azuriranoj, dotjeranoj inacici Deutschova klasicnoga gledista88 predlozio slozeniju teoriju koja vidi pojavljivanje nacionalnog identiteta kroz povijesna medudjelovanja cetiriju nizova faktora. To su: primarni faktori, poput etnicke pripadnosti, teritorija, jezika, vjere i slicnog, generativni faktori, poput razvoja komunikacija i tehnologije, stvaranja gradova, pojave modernih vojski i centraliziranih monarhija, inducirani faktori poput kodiranjajezika u sluzbenim gramatikama, rasta birokracije i ustanovljavanja nacionalnoga obrazovnog sustava te reaktivni faktori, odnosno obrana potlacenih identiteta i podjarmljenih interesa od strane dominantne drustvene skupine ili institucionalnog aparata, pokrecuCi potragu za alternativnim identitetima u kolektivnom pamcenju naroda. 89 Koji faktori igraju koju ulogu u stvaranju pojedinacnog nacionalizma i pojedinacne nacije ovisi o povijesnim kontekstima, materijalima koji su na raspolaganju kolektivnom pamcenju i medudjelovanju izmedu sukobljenih strategija moCi. Stoga je nacionalizam doista kulturno i politicki izgraden, ali ono sto je doista vazno, i teoretski i prakticno, kao i za sve identitete, jest kako je izgraden i iz cega, tko ga gradi i zasto. N a kraju ovoga stoljeca eksplozija nacionalizama, od kojih su neki razgradili visenacionalne drzave, a drugi izgradili visenacionalne entitete, nije povezana s formiranjem klasicnih, suverenih, modernih drzava. Prije se Cirri daje nacionalizam glavna snaga u pozadini nastanka kvazidrzava, odnosno politickih entiteta zajednickoga suvereniteta ili u obliku uznapredovaloga federalizma (kao kod kanadskog procesa (ponovne) izgradnje ili kod "nacije nacionalnosti" kojuje proglasio spanjolski ustav iz 1978., a kojaje uvelike prosirena u svojoj primjeni u devedesetim godinama) ili u obliku medunarodnoga multilateralizma (kao u Europskoj uniji ili ponovnom pregovaranju Zajednice Naroda Neovisnih Drzava bivsih sovjetskih republika). 87 Yoshino (1992: 1) 88 Deutsch (1953.); Rubert de Ventos (1994.) 89 Rubert de Ventos (1994: 139-200)

41

MOC IDENTITETA

Centralizirane drzave-nacije koje se odupiru ovom trendu nacionalistickih pokreta u potrazi za kvazidrzavnoscu kao novom povijesnom stvarnosti (na primjer, Indonezija, Nigerija, Sri Lanka, cak lndija) mogu vrlo lako postati zrtvom ove fatalne pogreske asimiliranja nacije u drzavu, kao stoje to shvatila drzava snazna kao Pakistan nakon odcjepljenja Bangladesa. Da bismo istrazili slozenost (ponovne) izgradnje nacionalnog identiteta u nasemu novom povijesnom kontekstu, ukratko cu razloziti dva slucaja koja cine dva pola dijalektike koju predlazem kao karakteristicnu za ovo razdoblje: razgradnja centralizirane, multinacionalne drzave, bivsega Sovjetskog Saveza, i kasnije formiranje onoga sto drzim kvazinacijama-ddavama te izranjanje nacionalne kvazidrzave u Kataloniji kroz dvostruki pokret federalizma u Spanjolskoj i konfederalizma u Europskoj zajednici. Nakon ilustriranja s ta dva primjera ponudit cu neke naznake o novim povijesnim putevima nacionalizma kao obnovljenoga izvora kolektivnog identiteta.

N acije protiv ddave: raspad Sovjetskoga Saveza i Zajednica nemogucih ddava (Sojuz Nevozmoznykh Gosudarstv) Ruski narod, gradski i seoski, poludiulje zuijeri, glupi, gotouo zastrasujuci, umrijet ce kako bi naprauio prostor za nouu ljudsku rasu.

Maksim Gorki, "0 ruskom seljastvu" (On the Russian peasantryj9° Pobuna konstituirajuCih nacija protiv sovjetske drzave bilaje glavni faktor, iako ne ijedini, u iznenadujucoj propasti Sovjetskoga Saveza, kako, medu ostalim znanstvenicima, tvrde Helene Carrere d'Encaussse i Ronald Grigor Suny. 91 Analizirat cu (u III. svesku) slozeno isprepletanje privrednih, tehnoloskih, politickih i nacionalnih identitetnih elemenata koji, zajedno, objasnjavaju jedno od najneobicnijih zbivanja u povijesti, jer su ruske revolucije i otvorile i zatvorile politicki vijek dvadesetoga stoljeca. No, dok raspravljamo o stvaranju nacionalnog identiteta i njegovim novim obrisima u devedesetima, kljucno je upozoriti na sovjetsko iskustvo i njegove posljedice, jer je to povlasteno podrucje za promatranje meduigre nacija i drzave, dva entiteta koji su, po mom misljenju, povijesno i analiticki razliCiti. Doista, nacionalisticka pobuna protiv Sovjetskoga Saveza bilaje osobito znacajna, jer je to hila jedna od malobrojnih modernih drzava koja je hila izriCito 90 1992., u SSR u'nutrennie protivorechiia, Tchalidze Publications, 1987: 128, kako citira Carrere d'Encausse (1993: 173). 91 Carrere d'Encausse (1993.); Suny (1993.)

42

KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU

izgradena kao visenacionalna drzava u kojoj je nacionalnost bila afirmirana i za pojedince (u putovnici svakoga sovjetskog gradanina bilaje upisana njegova/njezina nacionalnost) i u teritorijalnom upravljanju u Sovjetskom Savezu. Sovjetska drzava bila je organizirana u slozen sustav od 15 saveznih republika kojima su bile dodane autonomne republike unutar saveznih, teritoriji (krai), autonomni okruzi (okrag), a svaka se republika sastojala od nekoliko pokrajina (oblasti). Svaka savezna republika, kao i autonomne republike unutar saveznih republika, temeljila se na teritorijalnom nacionalnom nacelu. Institucionalna izgradnja nije bila samo fikcija. N esumnjivo se izrazavanje autonomnoga nacionalizma u suprotnosti s voljom sovjetske komunisticke partije nemilosrdno suzbijalo, osobito tijekom staljinistickoga razdoblja, te su milijuni Ukrajinaca, Estonaca, Litvanaca, Letonaca, povolskih Nijemaca, krimskih Tatara, Cecena, Mesketijanaca, Ingusija, Balkara, Karahaja i Kalmika bili deportirani u Sibir i sredisnju Aziju kako bi se sprijecilo njihovu suradnju s njemackim napadacima ili drugim moguCim neprijateljima ili, jednostavno, kako bi se zemlju oslobodilo za strateske drzavne projekte. No, isto se dogodilo i milijunima Rusa, iz razlicitih razloga, cesto nasumce. Medutim, stvarnost nacionalno utemeljenih tijela uprave otislaje dalje od prigodnih postavljanja nacionalnih elita na vodece polozaje u republickim tijelima uprave. 92 Politiku narodnog osvjesCivanja (korenizatsiya) Lenjin i Staljin podupirali su do tridesetih godina, a obnovljena je sezdesetih godina. Ta je politika poticala narodne jezike i obicaje, provela u djelo programe "afirmativne akcije", dajuci prednost novacenju i promidzbi neruskih nacionalnosti u drzavnim i partijskih aparatima republika, kao i u obrazovnim institucijama te njegujuCi razvoj nacionalnih kulturnih elita, naravno, pod uvjetom da su podlozne sovjetskoj vlasti. Kao sto pise Suny: U mocnoj nacionalistickoj retorici izgubilo se svaki osjecaj za stupanj do kojeg se u dugim i teskim godinama vladavine komunisticke partije stvarno nastavilo "stvaranje nacija" predrevolucionarnog razdoblja ... Na taj naCin povecala se etnicka solidarnost i nacionalna svijest u neruskim republikama, iako se osujeCivalo potpunu artikulaciju nacionalnoga programa zahtijevanjem pristajanja na nametnuti politicki poredak. 93 Razlozi za ovu ocitu otvorenost nacionalnom samoodredivanju (koje je zajamceno sovjetskim ustavom u pravu republika da se odcijepe od Saveza) le-

92 Slezkine (1994.) 93 Suny (1993: 101, 130)

43

MOC IDENTITETA

ze duboko u povijesti i strategiji sovjetske drzave. 94 Sovjetski visenacionalni federalizam bio je rezultat kompromisa koji je uslijedio nakon intenzivnih politickih i ideoloskih sporova tijekom revolucionarnoga razdoblja. Prvotno je boljsevicko stajaliste, u skladu s klasicnom marksistickom misli, poricao vaznost nacionalnosti kao vaznog mjerila za gradnju nove drzave: proleterski internacionalizam trebao je prevladati "umjetne" ili "sekundarne" nacionalne razlike medu radnickim klasama kojima su manipulirali imperijalisticki interesi, dovodeCi ih u krvave meduetnicke sukobe, kao sto se vidjelo u Prvomu svjetskom ratu. No, u sijecnju 1918. neodlozna potreba da se pronade vojne saveznike u gradanskom ratu te otpor stranoj invaziji, uvjerili su Lenjina da muje potrebna potpora nacionalistickih snaga izvan Rusije, osobito u Ukrajini, nakon sto je uvidio vitalnost nacionalne svijesti. TreCi sveruski kongres sovjeta usvojio je "Deklaraciju o pravima radnog i eksploatiranih naroda", preobrazavajuci rusevine Ruskoga carstva u "bratski savez Ruskih Sovjetskih Republika koje se slobodno dogovaraju na unutrasnjoj osnovi". Ovoj "unutrasnjoj federalizaciji" Rusije boljsevici su u travnju dodali poziv na "vanjsku federalizaciju" drugih nacija, izricito imenujuCi narode Poljske, Ukrajine, Krima, Transkavkaza, Turkestana, Kirgistana, "i druge". 95 Kljucna rasprava ticala se nacela prema kojemu bi se nacionalni identitet priznalo u novoj saveznoj drzavi. Clanovi Bunda i drugih socijalistickih skupina zeljeli su da se nacionalne kulture prizna u citavu drzavnom ustroju, bez teritorijalnog razlikovanja, jer je cilj revolucije bilo upravo prevladavanje drevnih etnickih i teritorijalnih veza u korist novoga, na klasi utemeljenoga socijalistickog univerzalizma. Lenjin i Staljin su ovom gledistu suprotstavili nacelo teritorijalnosti kao temelja nacionalnosti. Rezultat je bila viseslojna nacionalna struktura sovjetske ddave: nacionalni identitet priznatje u institucijama vlasti. Medutim, u primjeni nacela demokratskoga centralizma, razlicitost teritorijalnih subjekata bila bi pod kontrolom dominantnog aparata Sovjetske komunisticke partije i sovjetske drzave. Taka je sovjetska ddava hila izgradena oko dvostrukog identiteta: s jedne strane etnicki/nacionalni identiteti (ukljucujuCi ruski), as druge strane, sovjetski identitet kao osnova novoga drustva: sovetskii narod bio bi novi kulturni identitet koji se treba ostvariti na povijesnom obzoru komunisticke izgradnJe. Za avo obracenje proleterskih internacionalista u teritorijalne nacionaliste postoje i strateski razlozi. A. M. Salmin predlozio je zanimljiv model za tumacenje lenjinisticko-staljinisticke strategije koja se nalazi u pozadini

94 Pipes (1954.); Conquest (1967.); Carrere d'Encausse (1987.); Suny (1993.); Slezkine (1994.) 95 Singh (1982: 61)

44

KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU

sovjetskoga federalizma. 96 Sovjetski Savez bio je centraliziran, ali fleksibilan institucionalni sustav Cija bi struktura, sirenjem komunizma po svijetu, trebala ostati otvorena i prilagodljiva za primanje novih zemalja kao clanica Saveza. Bilo je osmisljeno pet koncentricnih krugova kao sigurnosnih podrucja i kao valova sirenja sovjetske drzave, kao predstraze revolucije. Prvije hila Rusija i njezine satelitske republike, organizirane u RSFSR. Paradoksalno je Rusija, i Ruska Federacija, bilajedina republika bez autonomne komunisticke partije, bez predsjednika republickoga Vrhovnog sovjeta is najmanje razvijenim republickim institucijama: to je bilo iskljucivo podrucje sovjetske komunisticke partije. Da bi ovaj bedem ucinila sigurnijim, Rusija nije imala kopnene granice s potencijalno agresivnim kapitalistickim svijetom. Tako su sovjetske republike bile organizirane oko Rusije, na vanjskim granicama Sovjetskog Saveza, kako bi eventualno istodobno stitile sovjetsku moe i njihovu nacionalnu neovisnost. Stoga su etnicki utemeljena podrucja, poput Azerbejdzana, postala sovjetske republike, jer su Cinila granicu s vanjskim svijetom, dok su druga, jednako razluciva po svom entickom sastavu, poput Cecenije, ddana u Ruskoj Federaciji,jer su hila zemljopisno bliza jezgri. TreCi prsten sovjetske geopolitike cinile su narodne demokracije pod sovjetskom vojnom vlascu: najprije je to bio slucaj s Horezmom, Buharom, Mongolijom i Tanu-Tarom, CineCi prethodnicu ukljucivanja istocne Europe nakon Drugoga svjetskog rata. Cetvrti krug cinile bi udaljene socijalisticke zemlje, poput, mnogo godina kasnije, Kube, Sjeverne Koreje ili Vijetnama. Nikad se nije drzalo da Kina spada u tu kategoriju zbog dubokog nepovjerenja prema buducoj kineskoj vlasti. Konacno, saveznicke progresivne vlade i revolucionarni pokreti sirom svijeta cinili su peti krug, a njihov potencijal ovisio bi o oddavanju ravnoteze izmedu njihova internacionalizma (odnosno njihova prosovjetskoga stava) i njihove nacionalne reprezentativnosti. Upravo ta stalna napetost izmedu klasno utemeljenog univerzalizma komunisticke utopije i geopolitickih interesa koji su se temeljili na etnickim/nacionalnim preokupacijama moguCih saveznika, odredilaje shizofreniju sovjetske politike prema nacionalnom pitanju. Posljedica ovih proturjecja tijekom cijele izmucene povijesti Sovjetskoga Saveza bio je nepovezan mozaik naroda, nacionalnosti i drzavnih institucija.97 Vise od stotinu nacionalnosti i etnickih skupina Sovjetskoga Saveza bilo je rasporedeno sirom njezina golemoga geografskog oblicja, u skladu sa strategijom, kolektivnim kaznama i nagradama te osobnim hirovima. Tako je Nagorno-Karabah naseljen Armencima, Staljin ukljucio u Azerbejdzan kako bi udovoljio Turskoj i stavio njihove drevne neprijatelje pod kontrolu 96 Salmin (1992.) 97 Kozlov (1988.); Suny (1993.) i Slezkine (1994.)

45

MOC IDENTITETA

Azera (Azeri su turski narod). Povolski Nijemci zavrsili su u Kazahstanu, a danas u njegovu sjevernom podrucju cine vodecu privrednu snagu zahvaljujuCi njemackoj novcanoj pomoCi kojom ih se zeli zadrzati izvan Njemacke. Naselja Kozaka izrasla su u Sibiru ina Dalekom istoku. Oseti su podijeljeni izmedu Rusije (na sjeveru) i Gruzije (najugu), dok su Ingusi rasporedeni izmedu Cecenije, Sjeverne Osetije i Gruzije. Krim koji su Rusi oteli Tatarima 1783. i s kojeg je Staljin deportirao Tatare tijekom Drugoga svjetskog rata, Hruscov (kojije i sam bio Ukrajinac) predaoje 1954. Ukrajini prilikom obiljezavanja 300 godina rusko-ukrajinskoga prijateljstva, navodno nakon noCi provedene u pijancevanju. Nadalje, Ruse se slalo po cijelom Sovjetskom Savezu, najcesce se radilo o kvalificiranim radnicima ili dobrovoljnim pionirima, katkad kao gospodare, katkad kao prognanike. Tako su se nakon raspada Sovjetskoga Saveza u novim, neovisnim republikama, zahvaljujuCi nacelu teritorijalne nacionalnosti, u stupici nash deseci milijuna odjednom "stranih drzavljana". Cini se da je problem osobito akutan za 25 milijuna Rusa koji zive izvan novih ruskih granica. Jedno od najveCih protuslovlja sovjetskoga federalizma vjerojatno je cinjenica daje ruska nacija, po svemu sudeCi, hila najdiskriminiranija nacija. Ruska federacija imala je mnogo manju politicku autonomiju od sredisnje sovjetske drzave od bilo koje druge republike. Analiza regionalih ekonomista pokazala je da je u nacelu dolazilo do prebacivanja bogatstva, resursa i kvalificiranih radnika iz Rusije u druge republike (Sibir, kojije, etnicki gledano, "najruskije" podrucje Ruske Federacije, bio je osnovni izvor izvozne robe, pa tako i konvertibilne valute za Sovjetski Savez). 98 Sto se tice nacionalnog identiteta, upravo su ruska povijest, vjera i tradicionalni identitet postali glavna meta sovjetske kulturne represije, kao sto su osamdesetih dokumentirali ruski pisci i intelektualci poput Likaceva, Belova, Astafieva, Rasputina, Solukina ili Zaligina. 99 Konacno, novi sovjetski identitet morao se izgraditi na rusevinama povijesnoga ruskog identiteta, s nekim taktickim izuzecima tijekom Drugoga svjetskog rata, kadje Staljin trebao sve mobilizirati protiv Nijemaca, ukljucujuCi sjecanje na Aleksandra Nevskog. Stoga, iako je uistinu postojala zacrtana politika porusivanja kulture sirom Sovjetskoga Saveza (doista proturjecno usporednom trendu korenizatsiyae), a Rusi su nadzirali partiju, vojsku i KGB (no Staljin je bio Gruzijac, a Hruscov Ukrajinac), ruski identitet kao nacionalni identitet bio je suzbijan u mnogo vecoj mjeri nego u drugih nacija, od kojih su neke ustvari bile simbolicno ozivljene zbog visenacionalnoga federalizma. To protuslovno ustrojavanje sovjetske ddave ocitovalo se u pobuni protiv Sovjetskoga Saveza, koja je ugrabila zivotnu priliku koju je omoguCila 98 Granberg i Spehl (1989.); Granberg (1993.) 99 Carrere d'Encausse (1993: 9. poglavlje)

46

KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU

Gorbacovljevaglasnost. Balticke republike, nasilno pripojene 1940., prkoseCi medunarodnom zakonu, bile su prve koje su zatrazile ostvarivanje svoga prava na samoodredenje. U stopu ih je pratio snazan ruski nacionalisticki pokret koji je zapravo bio najmocnija mobilizirajuca snaga protiv sovjetske drzave. Stapanje borbe za demokraciju i obnavljanje ruskoga nacionalnog identiteta pod Jeljcinovim vodstvom od 1989. do 1991. stvorili su uvjete za umiranje sovjetskoga komunizma i raspad Sovjetskoga Saveza. 100 Doista, prvi demokratski izbori u ruskoj povijesti za predsjednika drzave, s izborom Jeljcina 12.lipnja 1991., oznaCili su pocetak nove Rusije i, s njim, kraj Sovjetskoga Saveza. Upravo tradicionalna ruska zastava povela je otpor komunistickom pucu u kolovozu 1991., a Jeljcinova strategija onesposobljavanja sovjetske drzave koncentriranjem moCi i resursa u republickim institucijama dovela je do dogovora s drugim republikama, prvenstveno s Ukrajinom i Bjelorusijom u prosincu 1991., te kraja Sovjetskoga Saveza i preobrazbe bivsih sovjetskih republika u suverene drzave labavo udruzene u Savez N eovisnih Drzava (Sojuz N ezavisimykh Gosudarstv). N a pad na sovjetsku drzavu nisu izveli samo nacionalisticki pokreti, on se povezao s demokratskim zahtjevima i interesima politickih elita u brojnim republikama, stvarajuCi njihov vlastiti svijet medu rusevinama propadajucega carstva. No, poprimioje nacionalisticki oblik i dobio siroku podrsku u ime nacije. Zanimljivoje daje nacionalizam bio mnogo manje aktivan u etnicki najrazluCivijim republikama (na primjer Sredisnjoj Aziji) nego u baltickim ddavama i Rusiji. 101 Prve godine postojanja ovoga novog konglomerata neovisnih drzava otkrile su krhkost njihove grade, kao i postojanost povijesno ukorijenjenih nacionalnosti koje su prelazile granice naslijedene nakon raspada Sovjetskoga Saveza. 102 N ajtvrdokorniji problem Rusije postao je rat u Ceceniji. Balticke republike diskriminirale su svoje rusko stanovnistvo, izazivajuCi novi meduetnicki razdor. Ukrajinaje dozivjela mirnu pobunu ruske veCine na Krimu protiv ukrajinske vlasti te nastavila dozivljavati napetosti izmedu snaznoga nacionalnog osjecaja u zapadnoj Ukrajini i panslavenskih osjecaja u istocnoj Ukrajini. Moldova je hila rastrgana izmedu svoga povijesno rumunjskog identiteta i ruskoga karaktera svoga istocnog stanovnistva koje je pokusalo stvoriti Dnjeparsku republiku. Gruzijaje eksplodirala u krvavom sukobu izmedu njezinih mnogobrojnih nacionalnosti (Gruzijci, Abhazi, Armenci, Oseti, Abkazi, Mesketijanci, Rusi). Azerbejdzan se nastavio povremeno boriti s Armenijom oko Nagorno-Karabaha te je pokrenuo pogrome Armenaca u Bakuu. A muslimanske republike sredisnje Azije rastragane su 100 Castells (1992b); Carrere d'Encausse (1993.) 101 Carrere d'Encausse (1993.); Starovoytova (1994.) 102 Hooson (1994b); Lyday (1994.); Stebelsky (1994.); Khazanov (1995.)

47

MOC IDENTITETA

izmedu njihovih povijesnih veza s Rusijom i mogucnosti pridruzivanja islamskomu fundamentalistickom vihoru pokrenutom u Iranu i Afganistanu. Kao rezultat, Tadzikistanje prozivio pravi gradanski rat, a druge republike su islamizirale svoje institucije i obrazovni sustav kako bi integrirale radikalan islamizam prije nego sto bude prekasno. Tako se cini da povijesni dogadaji pokazuju kako umjetno, neiskreno priznavanje nacionalnog pitanja u marksizmu i lenjinizmu ne samo da nije rijesilo povijesne sukobe vee ih je ustvari uCinilo jos otrovnijima. 103 RazmisljajuCi o ovim neobicnim dogadajima teo njihovim posljedicama u devedesetim godinama ovoga stoljeca, potrebno je komentirati nekoliko kljucnih pitanja teoretske vaznosti. Kao prvo, jedna od najmocnijih drzava u povijesti covjecanstva nije hila u stanju, nakon 74 godine, stvoriti novi nacionalni identitet. Sovetskii narod nije bio puka izmisljotina, bez obzira na ono sto kaze Carrere d'Encausse. 104 On je imao odredenu dimenziju stvarnosti u umovima i zivotima narastaja koji su rodeni u Sovjetskom Savezu, u stvarnosti u kojoj se osnivalo obitelji s pripadnicima drugih nacionalnosti te se tako zivjelo i radilo na cijelomu sovjetskom teritoriju. Otpor nacistickom molohu okupio je ljude oko sovjetske zastave. Nakon sto se smanjio staljinisticki teror, u kasnim pedesetima, a poboljsali se materijalni uvjeti u sezdesetima, razvio se odreden ponos zbog pripadnosti naciji kojaje supersila. I, usprkos rasirenom cinizmu i povlacenju, idelogija jednakosti i ljudske solidarnosti ukorijenila se u sovjetskom gradanstvu tako da se, ukupno gledano, poceo pojavljivati novi sovjetski identitet. Medutim, bio je toliko krhak i toliko ovisan o nedostatku informacija o stvarnoj situaciji u zemlji i svijetu da nije izdrzao sokove gospodarske stagnacije i saznavanja istine. U osamdesetim su godinama Ruse koji su se usudili deklarirati "sovjetskim gradanima", njihovi sugradani ismijavali kao Sovoks. Iako sovetskii narod nije nuzno bio neuspjesan identitetni projekt, raspao se prije nego sto se mogao nastaniti u umovima i zivotima stanovnika Sovjetskoga Saveza. Tako sovjetsko iskustvo opovrgava teoriju prerna kojoj drtava sama moze izgraditi nacionalni identitet. Jedna od najmocnijih drzava, primjenjujuci, vise od sedam desetljeca, najopsezniji ideoloski aparat u povijesti, nije uspjela u rekombinaciji povijesnih materijala i projiciranju mitova u stvaranje novoga identiteta. Zajednice se moze izmisliti, ali se u njih ne mora i nuzno vjerovati. Kao drugo, formalno priznavanje nacionalnih identiteta u teritorijalnim tijelima uprave sovjetske drzave, kao i zacrtana politika "narodnog osvjesCivanja", nisu uspjeli integrirati ove nacionalnosti u sovjetski sustav, uz jed103 Twinning (1993.); Panarin (1994.); Khazanov (1995.) 104 Carrere d'Encausse (1993: 234)

48

KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU

nu znacajnu iznimku: muslimanske republike sredisnje Azije, upravo one koje su se najvise razlikovale od dominantne slavenske kulture. Te surepublike bile toliko ovisne o sredisnjoj vlasti u svakodnevnom prezivljavanju da su se tek u posljednjim trenucima raspada Sovjetskoga Saveza njihove elite usudile povesti pohod na neovisnost. U ostatku Sovjetskoga Saveza nacionalni se identiteti nisu mogli izraziti u umjetno izgradenim institucijama sovjetskoga federalizma. Primjer je Gruzija, viseetnicka slagalica izgTadena na osnovi povijesnoga kraljevstva. Gruzijci su Cinili oko 70 posto od pet i pol milijuna stanovnika. Oni u nacelu pripadaju Gruzijskoj pravoslavnoj crkvi. No, morali su zivjeti zajedno s Osetima, uglavnom ruskim pravoslavcima cijeje stanovnistvo podijeljeno izmedu Autonomne Republike Sjeverne Osetije (u Rusiji) i Autonomne Oblasti Juzne Osetije (u Gruziji). U sjeverozapadnom kutu Gruzije, Zakavkazju, Suniti, muslimanski narod od samo osamdesetak tisuca stanovnika koji su, medutim, cinili 17 posto Zakavkaske Autonomne Sovjetske Socijalisticke Republike stvorene unutar Gruzije kako bi cinila protutezu gruzijskom nacionalizmu. To je uspjelo: devedesetih se Zakavkazje, uz podrsku Rusije, borilo za dobivanje kvazineovisnosti na svom podrucju, usprkos cinjenici da su manjina u usporedbi s cjelokupnim stanovnistvom. Druga gruzijska autonomna republika, Adzaharia, takoder je suni muslimanska, ali gruzijske narodnosti te tako podrzava Gruziju trazeCi svoju autonomiju. Muslimani Ingusi nalaze se u sukobu s Osetima u granicnim podrucjim izmedu Gruzije, Osetije i Cecenije. Osim toga, Mesketski Turci koje je deportirao Staljin vracaju se u Gruziju, a Turska je izrazila spremnost da ih zastiti izazivajuCi nepovjerenje armenskoga stanovnistva Gruzije. Izravna posljedica ove teritorijalno isprepletene povijesti bilo je pokretanje gradanskoga rata nakon sto je Gamzahurdija poveo radikalni gruzijski nacionalisticki pokret, 1990.-1991., i proglasio neovisnost ne uzimajuCi u obzir interese gruzijskih nacionalnih manjina i ne postujuCi gradanske slobode. U ovom ratu, u kojemu je i sam poginuo, vodile su se borbe izmedu njegovih snaga i gruzijskih demokrata i izmedu gruzijskih snaga, stanovnistva Zakavkazja i Oseta. Intervencija Rusije i pacifisticka uloga Sevarnadzea, izabranog za predsjednika 1991. godine, kao posljednji pokusaj spasavanja zemlje, donijelaje regiji nestabilan mir, a ubrzo se vidjelo susjednu Ceceniju kako eksplodira u okrutnom, razvucenom, iscrpljujucem gerilskom ratu. Stoga, neuspjeh u integriranju nacionalnih identiteta u Sovjetskom Savezu nije posljedica njihova nepriznavanja, nego Cinjenice da njihova umjetna institucionalizacija, slijedeCi birokratsku i geopoliticku logiku, nije obratila paznju na stvaran povijesni i kulturni/vjerski identitet svake nacionalne zajednice te njihove zemljopisne specificnosti. To daje pravo Sunyju da govori o "osveti proslosti" 105 ili Davidu Hoosonu da pise: 105 Suny (1993.)

49

MOC IDENTITETA

Pitanje identiteta ocito je iznimno postojano kadje izaslo na povrsinu nakon duge zaledenosti (u bivsemu Sovjetskom Savezu). No, nije ga dovoljno dr:lati samo etnickim ili kulturnim pitanjem. Ovdje se radi o ponovnoj potrazi za stvarnim regijama kulture, gospodarstva i okolisa koje znace nesto (ili u nekim slucajevirna sve) narodima koji ih naseljavaju. Proces kristalizacije ovih regija, preko danasnjih suhoparnih i napuklih "republickih" granica, obecava dace biti dug i bolan, ali neizbjezan i konacno ispravan. 106 Kao trece, ideolosku prazninu stvorenu neuspjehom marksizma-lenjinizma da stvarno indoktrinira mase, zamijenio je osamdesetih godina, kad su se ljudi mogli slobodno izrazavati, jedini izvor identiteta kojije zadr:lan u kolektivnom pamcenju: nacionalni identitet. Zbog toga se veCina protusovjetskih pokreta, ukljucujuCi demokratske pokrete, odvijala pod doticnom nacionalnom zastavom. Istina je, kao sto se tvrdilo, i kao sto sam ja tvrdio, da su politicke elite u Rusiji i saveznim repu.blikama iskoristile nacionalizam kao konacno oruzje protiv neuspjesne komunisticke ideologije, kako bi potkopale sovjetsku drzavu i preuzele vlast u institucijama svih republika.107 Medutim, elite su iskoristile tu strategiju zato sto je bila ucinkovita, zato sto je nacionalna ideologija u glavama ljudi odzvanjala snaznije od apstraktnih poziva na demokraciju ili na vrline trzista, cesto u osobnom iskustvu ljudi izjednacena sa spekulacijama. Tako da se ponovno ozivljavanje nacionalizma ne moze protumaciti politickim manipulacijama: prije je Cinjenica da su elite iskoristile dokaz elasticnosti i vitalnosti nacionalnog identiteta kao pokretackog nacela. Kad su ljudi, nakon 74 godine neprekidnog ponavljanja sluzbene socijalisticke ideologije otkrili da je car gol, obnavljanje njihova identiteta moglo se odvijati samo oko osnovnih institucija njihova kolektivnog pamcenja: obitelji, zajednice, seljacke proslosti, katkad vjere i, ponajvise, nacije. Ali ne nacije kao ekvivalenta drzavnosti i cinovnistva, vee kao osobnog samopoistovjeCivanja u ovom, danas zbunjujucem, svijetu: ja sam Ukrajinac, ja sam Rus, ja sam Armenac, postaje borbeni poklic, vjecan temelj iz kojega se ponovno izgraduje zivot u zajednici. Zato je sovjetsko iskustvo svjedocanstvo trajnosti nacija koje opstaju izvan dohvata drzave i unatoc drzavi. Mozdaje najveCi paradoks u svemu ovome daje sada kad su se, na kraju ovoga povijesnog parco ursa, pojavile nove nacije-dr:lave kako bi potvrdile svoje potiskivane identitete, malo vjerojatno da one mogu stvarno funkcionirati kao suverene drzave. Prije svega zbog isprepletanja mozaika nacionalnosti i povijesnih identiteta unutar trenutnih granica neovisnih drza106 Hooson (1994a: 140) 107 Castells (1992b); Hobsbawm (1994.)

50

KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU

va. 108 NajoCitiji primjer je 25 milijuna Rusa koji zive pod razlicitom zastavom. No, Ruska se Federacija (iako ju trenutno Cini 82 posto Rusa) takoder sastoji od 60 razlicitih etnickih/nacionalnih skupina, od kojih neke sjede na vrhu bogatstva prirodnih i mineralnih resursa, kao u Saha-Zakutiji ili Tatarstanu. Sto se tice drugih republika, osim ilustrativnog primjera Gruzije, Kazahi su samo manjina u Kazahstanu. Tadzikistan ima 62 posto Tadzikijaca i 24 posto Uzbeka. Kirgizi cine samo 52 posto stanovnistva Kirgistana, a Uzbeki cine 72 posto Uzbekistana, dok ostatak Cine najrazliCitije nacionalnosti. Cetrnaest posto stanovnika Moldove su Ukrajinci, a 13 posto su Rusi. Ukrajinci Cine samo 73 posto stanovnika Ukrajine. Letonci cine 52 posto letonskoga, a Estonci 62 posto estonskoga stanovnistva. Stoga, svaka stroga defincija nacionalnih interesa oko insitucionalno dominantne nacionalnosti dovela bi do neukrotivih sukoba na cijelom euroazijskom kontinentu, kao sto je priznao Sevarnadze, objasnjavajuci svoju spremnost da suraduje s Rusijom nakon pocetnog iskazivanja neprijateljstva. Nadalje, medusobna prozetost gospodarstava i zajednicka infrastruktura, od elektricne mreze do naftovoda i opskrbe vodom, cine razdvajanje teritorija bivsega Sovjetskog Saveza iznimno skupim te odlucujuce nagraduje suradnju. To jos vise vrijedi u procesu multilateralnog ukljucivanja u svjetsko gospodarstvo koje, kako bi moglo ucinkovito djelovati, trazi meduregionalno povezivanje. Naravno dace duboko ukorijenjeni strahovi od novog oblika ruskog imperijalizma imati veliku vaznost u buducoj evoluciji ovih novih drzava. Zbog toga nece doCi do obnove Sovjetskoga Saveza, bez obzira nato tko je na vlasti u Rusiji. No, potpuno priznavanje nacionalnog identiteta ne moze se izraziti kroz potpunu neovisnost novih drzava upravo zbog snage identiteta koji prelaze drzavne granice. Stoga predlazem kao najvjerojatniju i doista obecavajucu buducnost zamisao o Zajednici nerazdvojnih ddava (Sojuz Nerazdelimykh Gosudarstv), odnosno mrezu institucija koje su dovoljno fleksibilne i dinamicne da mogu izraziti autonomiju nacionalnog identiteta i zajednicke politicke instrumente u kontekstu globalne privrede. U suprotnom, afirmacija puke drzavne moCi nad fragmetiranom kartom povijesnih identiteta bit ce karikatura europskog nacionalizma devetnaestoga stoljeca: ustvari, dovest ce do Zajednice nemoguCih drzava (Sojuz Nevozmoznykh Gosudarstv).

108 Twinning (1993.); Hooson (1994b)

51

MOC IDENTITETA

Nacije bez drzave: Katalonija Drzava semora temeljno razlikouati od nacije,jer je drzaua politicka organizacija, neouisna ulast, prema van, urhouna ulast iznutra, s materijalnim snagama u ljudima i noucu za odrzauanje suoje neouisnosti i ulasti. Ne mozemo poistoujetitijedno s drugim, kao sto su to obicno cinili cak i katalonski rodoljubi koji su gouorili i pisali o katalonskom narodu u smislu neouisne katalonske drzave ... Katalonijaje nastauila biti Katalonija i stoljecima nakon sto je izgubila samouprauu. Taka smo dosli do jasne, odredene zamisli o nacionalnosti kao pojma primarne, temeljne drustuenejedinice kojoj je sudeno da bude u sujetskom drustuu, u coujeeanstuu, kao sto je coujek u gradanskom drustuu.

Enric Prat de la Rib a, La nacinalitat catalana 109 Ako analiza Sovjetskoga Saveza pokazuje daje moguce da drzava, rna koliko mocna, ne uspije proizvesti nacije, iskustvo Katalonije (ili Catalunya na katalonskom) pruza nam priliku da razmisljamo o uvjetima u kojima nacije postoje te se tijekom povijesti obnavljaju bez drzave-nacije i bez nastojanja daje uspostave.no Doista, kao sto je izjavio sadasnji predsjednik i nacionalni voda Katalonije u posljednjih dvadeset i pet godina, Jordi Pujol: "Catalunya je nacija bez drzave. Mi pripadamo spanjolskoj driavi, no ne tezimo za odcjepljenjem. To se morajasno kazati ... Katalonijaje poseban slucaj: mi imamo svoj vlastiti jezik i kulturu, mi smo nacija bez drzave." 111 Za pojasnjavanje ove izjave i razrade njezinih sirih, analitickih implikacija, nuzno je kratko prisjecanje povijesti. BuduCi da svi citatelji nisu upoznati s katalonskom povijescu, iznijet cu ukratko povijesne elemente koji nekoga ovlascuju da govori o kontinuitetu Katalonije kao materijalno zivljene, zasebne, nacionalne stvarnosti, a snazan pokazatelj takvog stanja je postojanost njezinajezika i njegova suvremena, rasirena uporaba, svemu unatoc.n 2 Sluzbeni rodendan Katalonije kao nacije obicno se smjesta u 988. godinu, kad je grof Borrell konacno raskinuo veze s ostacima karolinskoga carstva kojeje oko 800. godine uzelo pod zastitu zemlje i stanovnike ovihjuznih granica carstva kako bi neutraliziralo prijetnju arapskih napadaca Okcitaniji. Do kraja devetog stoljeca grof Guifre el Pelos, koji se uspjesno borio protiv 109 110 111 112

52

Prvotno objavljeno 1906., ovo izdanje 1978: 49-50. Keating (1995.) 1986.; citirano u Pi (1996: 254). Za povijesne izvore vidi kratak saddaj katalonske povijesti kod Vilara (1987.-90.); i posebno izdanje L'Avenc: Revista d'Historia (1996.). Takoder vidi Vicens Vives i Llorens (1958.); Vicens Vives (1959.); Vilar (1964.); Jutglar (1966.); Sole-Tura (1967.); McDonagh (1986.); Rovira i Virgili (1988.); Azevedo (1991.); Garcia-Ramon i Nogue-Font (1994.); Keating (1995.); Salrach (1996.).

KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU

arapske prevlasti, dobio je na dar od francuskoga kralja okruge Barcelonu, Urgell, Cerdanya-Conflent i Gironu. Njegovi nasljednici postali su pravomocni bastinici grofovske titule, bez potrebe da ih imenuju franacki kraljevi te se na taj naCin osigurala vlast kuce Barcelona nad granicnim zemljama koje ce se u dvanaestom stoljecu nazvati Catalunya. I dok je najveCi dio krscanske Spanjolske sudjelovao u "rekonkvisti" protiv Arapa kojaje trajala osam stoljeca, gradeCi u tom razdoblju kraljevstvo Kastilja i Leon, Katalonija se nakon razdoblja arapske prevlasti u asmom i devetom stoljecu, razvila iz svojih karolinskih korijena i postala, izmedu pocetka trinaestog i sredine petnaestog stoljeca, Mediteransko carstvo. Prosirila se na Mallorcu (1229.), Valenciju (1238.), Siciliju (1282.), dio Grcke s Atenom (1303.), Sardiniju (1323.) i Napulj (1442.), ukljucujuCi i francuske teritorije iza Pireneja,osobito Roussillon i Cerdagne. Iako je Katalonija imala znacajno poljoprivredno zalede, prvenstveno je bila trgovacko carstvo kojim je upravljao savez plemstva i gradske trgovacke elite, slicno naCinu upravljanja u trgovackim republikama sjeverne Italije. Zabrinuti zbog vojne moCi Kastilje, oprezni Katalonci prihvatili su ujedinjenje koje im je 1137. predlozilo malo, ali zgodno smjesteno Aragonsko kraljevstvo. Tek krajem petnaestog stoljeca, nakon dobrovoljnog ujedinjavanja s protoimperijalnom Kastiljom, brakom Fernanda, kralja Katalonije, Valencije i Aragona s Izabelom, kraljicom Kastilje, po primjeni Compromiso de Caspe (1412.), Katalonijaje prestala postojati kao suvereni politicki entitet. Brak dvije nacije trebao je postovati jezik, obicaje i institucije te se trebalo dijeliti bogatstvo. No, moe i bogatstvo spanjolske krune i njezina zemljoposjednickog plemstva, kao i utjecaj fundamentalisticke Crkve izgradene oko protureformacije, skrenuli su tijek povijesti u drukCijem smjeru, podjarmljujuci nekastiljske narode, u Europi i na Pirenejskom poluotoku, kao i u Americi. Katalonijaje, kao ostatak Europe, bila iskljucena iz trgovine s americkim kolonijama, glavnim izvorom bogatstva u spanjolskom kraljevstvu. N a to je odgovorila razvojem svoje vlastite industrije potrosackih dobara i bavljenjem trgovinom u svom regionalnom okruzenju, pokrenuvsi proces pocetne industrijalizacije i akumulacije kapitala od druge polovine sesnaestog stoljeca. U meduvremenu se Kastilja, nakon unistenja slobodnih kastiljanskih gradova (Comunidades), izmedu 1520. i 1523. godine, u kojimaje izranjala obrtnicka klasa i prvobitna burzoazija, okrenula izgradnji rentijerske privrede kako bi financirala ratnicko-teokratsku ddavu prihodima od svojih americkih kolonija te od velikog oporezivanja svojih podanika. Sudar kulture i institucija ubrzao se u sedamnaestom stoljecu kad je Filip IV., kojemu su bili potrebni dodatni fiskalni prihodi, pojacao centralizam izazivajuCi pobunu Portugala i Katalonije (gdjeje doslo do Pobune zetelaca) 1640. godine. Portugalje uz potporu Engleske ponovno zadobio svoju neovisnost. Katalonijaje bila porazena te joj 53

MOC IDENTITETA

je oduzet najveCi dio sloboda; za svoju se autonorniju ponovno borila izrnedu 1705. i 1714., podupiruCi borbu Austrijanaca protiv Filipa V. iz Bourbonske dinastije, u spanjolskorn ratu za odcjepljenje. Karakteristicno je za katalonski karakter da svoj poraz i ulazak vojske Filipa V. u Barcelonu 11. rujna 1714. danas slavi kao nacionalni praznik. Katalonija je izgubila sve institucije politicke sarnouprave koje su postojale od srednjega vijeka: opCinsku vlast koja se terneljila na dernokratskirn vijeCirna, par lament, katalonsku suverenu vladu (Generalitat). Nove institucije osnovane prerna Decreta de nueva planta, koji je objavio Filip V., koncentrirale su vlast u rukarna vojnog zapovjednika ili generalnoga kapetana Katalonije. Uslijedilo je dugo razdoblje otvorene institucionalne i kulturne represije od strane sredisnjih vlasti koja je, kako su dokurnentirali povjesnicari, hila narnjerno usrnjerena na postupnu elirninaciju katalonskoga jezika koji je prvo zabranjen u tijelirna uprave, zatirn u trgovackirn poslovirna i, konacno, u skolarna, svodeCi njegovu uporabu na krug obitelji i Crkve. 113 I ponovno su Katalonci reagirali zatvaranjern prerna drzavnirn poslovirna i okretanjern radu, navodno sarno dva dana nakon okupacije Barcelone, na slozan nacin. Taka se Katalonija industrijalizirala do kraja osarnnaestoga stoljeca te je, vise od stoljeca, bilajedino istinski industrijalizirano podrucje Spanjolske. Ekonornska snaga katalonske budoazije i relativno visoka obrazovna i kulturna razina sireg drustva hili su tijekorn cijeloga devetnaestog stoljeca u kontrastu s njezinorn politickorn rnarginalizacijorn. A onda, kad je trgovinska politika iz Madrida pocela prijetitijos uvijek krhkoj katalonskoj industriji kojoj je trebao protekcionizarn, od kraja devetnaestog stoljeca poceo se razvijati snazan katalonski nacionalni pokret nadahnut razurnljivirn ideolozirna poput pragrnaticnog nacionalista Enrica Prata de la Ribe ili federalista Valentia Alrniralla i Francesca Pi y Margalla, kojeg su opjevali narodni pjesnici poput JoanaMaragalla, u svojirn kronikarna zabiljezili povjesnicari poput Rovira i Virgilija koji je podrzao rad rnladih filologa poput Pornpeua Fabre kojije ortografski definirao rnoderan katalonskijezik u dvadesetorn stoljecu. No, rnadridska politicka klasa nikad nije stvarno prihvatila savez s katalonskirn nacionalistirna, cak niti s Lliga Regionalista, izrazito konzervativnorn strankorn, vjerojatno prvorn rnodernorn politickorn strankorn u Spanjolskoj kojaje nastala 1901. kao reakcija na kontroliranje izbora od strane lokalnih sefova (caciques) u irne sredisnje vlade. S druge strane, rast snaznoga pokreta radnicke klase, uglavno anarhosindikalista u Kataloniji tijekorn prva tri desetljeca dvadesetoga stoljeca, prisilio je katalonske nacionaliste, rnedu kojirna je do dvadesetih godina uvelike dorniniralo konzervativno krilo, da se oslone na zastitu Madrida od 113 Ferreri Girones (1985.)

54

KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU

radnickih zahtjeva i prijetnji drustvene revolucije. 114 Medutim, kad je 1931. u Spanjolskoj proglasena Republika, lijevo republikansko krilo (Esquerra republicana de Catalunya) uspjelo je stvoriti most izmedu katalonske radnicke klase, sitne burozoazije i nacionalistickih ideja te su oni pastali dominantna snaga u katalonskom nacionalizmu. Pod vodstvom Lluisa Companysa, odvjetnika izabranog za predsjednika obnovljenoga Generalitata, Esquerra je na razini cijele Spanjolske sklopila savez sa spanjolskim republikancima, socijalistima, komunistima, radnickim sindikatima (anarhistima, socijalistima). Godine 1932. pod pritiskom naroda koji se oCitovao referendumom, spanjolska vlada odobrilaje Statuto autonomiji kojim su ponovno uspostavljene slobode, samouprava i kulturno-jezicna autonomija Katalonije. Tako je udovoljavanje Spanjolske republike zahtjevima Katalonije i Baskije bilo jedan od najsnaznijih pokretaca vojne pobune koja je izazvala gradanski rat 1936.-1939. Zbog togaje nakon gradanskoga rata sustavna represija nad katalonskim institucijama,jezikom, kulturom, identitetom i politickim vodama (zapocevsi s pogubljenjem Companysa 1940. godine, nakon sto ga je Franku izrucio Gestapo), postala raspoznatljiva znacajka Frankove diktature. Obuhvacalaje i smisljeno uklanjanje iz skola ucitelja koji su govorili katalonski, kako bi se onemogucilo poducavanje katalonskog jezika. Kao rekacija na ta zbivanja, nacionalizam je postao bojni poklic za protufrankovske snage u Kataloniji, kao i u Baskiji, do te mjere da su sve demokratske politicke snage, od krscanskih demokrata i liberala do socijalista i komunista, bile i katalonski nacionalisti. To je, na primjer, znaCilo da su sve politicke stranke u Kataloniji, i tijekom protufrankovskog otpora i nakon uspostavljanja spanjolske demokracije 1977., bile i jesu katalonske, a ne spanjolske, iako su u veCini slucajeva u savezu sa slicnim strankama u Spanjolskoj, zadr:lavajuCi svoju stranacku autonomiju (na primjer, Katalonska socijalisticka stranka povezanaje sa spanjolskom PSOE; Ujedinjena socijalisticka stranka Katalonije s komunistima itd.). Godine 1978. je clanak 2. novoga spanjolskog ustava proglasio Spanjolsku "nacijom nacionalnosti" i, 1979. godine, Statuto autonomiji Katalonije osiguraoje ustavne temelje za katalonsku autonomnost u okviru Spanjolske, ukljucujuCi deklaraciju o sluzbenoj dvojezicnosti, pri cemu je katalonski zajamcen kao "jezik Katalonije". Na regionalnim izborima u Kataloniji, katalonska nacionalisticka koalicija (Convergencia i Unio) kojuje vodio sadasnji voda Katalonije, obrazovani lijecnik, kozmopolit skromna podrijetla, Jordi Pujol, dobila je veCinu pet puta za redom, te je jos uvijek na vlasti 1996. godine. Ojacan je Generalitat (katalonska vlada) te je postao dinamicna institucija koja na svim frontovima tezi provoditi autonomnu politiku, ukljucujuCi i meduna114 Sole-Tura (1967.)

55

MOC IDENTITETA

rodnu pozornicu. Jordi Pujolje 1990. godine postao predsjednikom Udruge europskih regija. Grad Barcelona, pokrenut je na svoj nacin pod vodstvom jos jedne karizmatske figure, katalonskoga socijalistickoga gradonacelnika Pasquala Maragalla, profesora urbane ekonomije i unuka katalonskoga nacionalnog pjesnika. Barcelona se predstavila svijetu, vjesto iskoristivsi ljetne Olimpijske igre 1992. da se na medunarodnom planu pojavi kao metropola, povezujuci povijesni identitet i informacijsko moderno doba. Katalonska nacionalisticka stranka je 1990. dobila glavnu ulogu u spanjolskoj politici. Nesposobnost obje stranke, i Socijalisticke (1993.) i konzervativne Narodne stranke (Partido Popular) (1996.) da zadobije veCinu mjesta na opCim spanjolskim izborima, ucinilaje Jordija Pujola nuznim partnerom za vladanje bilo koje parlamentarne koalicije. Prvo je podupro socijaliste, a zatim konzervativce - za pravu cijenu. Katalonija je ovlastena da upravlja s 30 posto svojih poreza na prihod te je dobila iskljucivu nadleznost u obrazovanju (koje se na svim razinama odvija na katalonskom jeziku), zdravstvu, zastiti okolisa, komunikacijama, turizmu, kulturi, socijalnim sluzbama i vecini politickih funkcija. Polako, ali sigurno, Katalonija, zajedno s Baskijom, prisiljava Spanjolsku da postane, nevoljko, vrlo decentralizirana savezna drtava, jer i druge regije zahtijevaju istu razinu autonomije i sredstava koje su dobile Katalonija i Baskija. A ipak, s izuzetkom malaga, demokratskog i miroljubivog pokreta za neovisnost koji uglavnom podupiru mladi intelektualci, Katalonci i katalonska nacionalisticka koalicija odbacuju zamisao o separatizmu, tvrdeci da oni samo trebaju institucije koje im omogucuju da postoje kao nacija, a ne da postanu suverena drzava-nacija. 115 Kakvaje, onda, ta katalonska nacija kojaje uspjela prezivjeti stoljeca zatiranja, a sad se suzdrzava od ulaska u krug izgradnje ddave protiv druge nacije, Spanjolske, koja je takoder postala dio povijesnog identiteta Katalonije? Za Prata de la Ribu, vjerojatno najlucidnijeg ideologa konzervativnoga katalonskog nacionalizma u njegovoj formativnoj fazi, "Katalonija je dug niz narastaja ujedinjenih katalonskim jezikom i tradicijom koji su slijedili jedan za drugim na teritoriju na kojemu mi zivimo." 116 Jordi Pujol takoder inzistira na jeziku kao temelju katalonskog identiteta, kao i veCina drugih promatraca: "Identitet Katalonije je, u vrlo velikoj mjeri, lingvisticki i kulturalni. Katalonija nije nikad trazila etnicku ili vjersku zasebnost, nitije inzistirala na zemljopisnoj ili strogoj politickoj (zasebnosti). Postoje mnogi sastavni dijelovi naseg identiteta, ali jezik i kultura cine kraljeznicu." 117 Doista, Katalonija je vise od 2000 godina hila zemlja prolaska i seljenja raznih europskih i mediteranskih naroda, te je stoga kovala svoje institucije u 115 Keating (1995.) 116 Prat de la Riba (1894.), citirao Sole-Tura (1967: 187); moj prijevod. 117 Pujol (1995.), citirano u Pi (1996: 176); moj prijevod.

56

KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU

medudjelovanju s drugim kulturatna, od kojih je bila jasno razlicita od pocetka dvanaestog stoljeea, kad se ime Catalunyajavlja prvi put. us Prema YOdecem francuskom povjesnicaru, strucnjaku za katalonsku povijest, Pierreu Vilaru, ono sto je Katalonce ucinilo osobitima u odnosu prema drugim narodima, od ranog je doba (vee od trinaestog i cetrnaestog stoljeca) bio jezik, jasno razlicit od spanjolskoga ili francuskog, s razvijenom knjizevnoscu vee u trinaestom stoljecu, na primjer u djelima Raimona Llulla (1235.-1315.), koji rabi katalonski koji se razvio iz latinskoga usporedno s provansalskim i spanjolskim. Jezik kao identitet postao je osobito vazan u drugoj polovini dvadesetog stoljeca kadje tradicionalno niska stopa nataliteta Katalonaca u moderno doba, zajedno s opseznijom industr\jalizacijom Katalonije, dovela do masovnog useljavanja iz osiromasenih juznih dijelova Spanjolske, preplavljujuCi stanovnistvo koje govori katalonski, koje se jos uvijek borilo protiv zabrane svog jezika, valovima radnika koji govore spanjolski i koji su zapoceli zivote i osnovali obitelji u Kataloniji, osobito u predgradima Barcelone. Stoga je, nakon sto je Catalunya ponovno zadobila svoju autnomiju prema spanjolskom ustavu iz 1978., katalonski parlament 1983. jednoglasno donio "Zakon lingvisticke normalizacije", uvodeci ucenje katalonskog ujavne skole i sveucilista te katalonskijezik u tijela uprave, najavna mjesta, ulice te na javnu televiziju. 119 Izricita politika bilaje da se tijekom vremena ostvari potpuna integracija nekatalonskog stanovnistva u katalonsku kulturu, a ne stvarati kulturna geta koja bi drustvo vjerojatno razlomila po klasnim crtama. Stoga se u ovoj strategiji drzavu rabi za pojacavanje/stvaranje nacije, bez trazenja suverenosti od spanjolske drzave. Zasto je jezik toliko vazan u definiciji katalonskog identiteta? Jedan odgovor je povijesne naravi: jezikje ono sto je tijekom stotina godina bilo znakom prepoznavanja katalonstva, zajedno s demokratskim politickim institucijama samoupravljanja kad nisu bile zabranjene. Iako katalonski nacionalisti kao Katalonca definiraju svakoga tko zivi i radi u Kataloniji, oni takoder dodaju "i tko zeli biti Katalonac". A znak zelje "da se bude" jest govoriti ili pokusavati (ustvari, "pokusavati" je cak bolji izraz, jer je stvaran znak zelje da se bude) govoriti katalonski jezik. Drugi odgovor je politicke naravi: to je najlaksi nacin sirenja i reproduciranja katalonske nacije bez pribjegavanja kriterijima teritorijalnoga suvereniteta koji bi se onda nuzno kosili s teritorijalnoscu spanjolske drzave. Dodatni, ijos temeljniji odgovor, maze se povezati s onim sto jezik predstavlja, kao sustav znakova koji povijesno kristalizira kulturnu konfiguraciju koja dopusta simbolicko zajednistvo bez klanjanja drugim ikonama, osim onih koje se pojavljuju u svako118 Salrach (1996.) 119 Puiggene i Riera et al. (1991.)

57

MOC IDENTITETA

dnevnom saobracanju. Doista maze biti da su nacije bez drzave organizirane oko jezicnih zajednica- zamisao koju cu jos razraditi u tekstu koji slijedi - iako, ocito, zajednicki jezik ne Cini naciju. Nacije Latinske Amerike zasigurno bi se protivile ovom pristupu, jednako kao i Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Ddave. No, zasad ostanimo u Kataloniji. N adam se da se nakon ovoga kratkog pregleda povijesti maze priznati da se ovdje ne radio izmisljenom identitetu, jer je tijekom najmanje 1000 godina odredena ljudska zajednica, uglavnom organizirana oko jezika, ali jednako tako s velikom mjerom teritorijalnoga kontinuiteta i tradicijom autohtone politicke demokracije i samouprave, odredila samu sebe kao naciju, u razlicitim kontekstima, protiv razliCitih protivnika, kao dio razlicitih drzava u svojoj drzavi, trazeci autonomiju, ne dovodeci u pitanje spanjolsku drzavu, integrirajuCi useljenike, podnoseCi ponizenja (doista, to se komemorira svake godine), da bi ipak postojala kao Catalunya. Neki analiticari potrudili su se poistovjetiti katalonstvo s povijesnim aspiracijama frustrirane industrijske budoazije koju je gusila pretkapitalisticka, birokratska spanjolska monarhija. 120 To je zasigurno bio glavni element prisutan u katalonskom pokretu na kraju devetnaestog stoljeca, kao i u formiranju Lligae. 121 No, klasna analiza ne maze objasniti kontinuitet izriCitog prenosenja katalonskog identiteta kroz povijest, unatoc svim pokusajima spanjolskog centralizma da ga iskorijeni. Prat de la Riba opovrgavao je da se Kataloniju moglo svesti na klasne interese, i bio je u pravu, iako je Lliga hila prvenstveno burzoaska stranka. 122 Katalonstvo je cesto bilo povezano s romantizmom devetnaestoga stoljeca, ali je jednako taka bilo na prijelazu stoljeca povezano s pokretom moderne koji je bio orijentiran prema Europi i medunarodnom pokretu ideja, daleko od tradicionalnoga spanjolskog obnoviteljstva u potrazi za novim izvorom transcendentnih vrijednosti nakon gubitka ostataka carstva 1898. godine. Kulturna zajednica, organizirana oko jezika i zajednicke povijesti, Catalunya nije izmisljeni identitet, vee stalno obnavljani povijesni proizvod, cak i ako nacionalisticki pokreti izgraduju/obnavljanju svoje ikone samoidentifikacije sa siframa koje su specificne za svaki povijesni kontekst i relativne za njihove politicke projekte. Odlucujuca karakterizacija katalonskog nacionalizma tice se njezina adnasa prema drzavi-nacijU 23 Istodobnim proglasavanjem Katalonije europskom, mediteranskom i spanjolskom, katalonski nacionalisti, odbacujuCi odcjepljivanje od Spanjolske, traze novi oblik drzave. To bi bila ddava promjenljive geometrije, koja bi objedinila postivanje povijesno naslijedene 120 121 122 123

58

Jutglar (1966.) Sole-Tura (1967.) Prat de la Riba (1906.) Keating (1995.); Pi (1996.); Trias (1996.)

KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU

spanjolske dr.Zave sa sve vecom autonomijom katalonskih institucija u vodenjujavnih poslova te integraciju Spanjolske i Katalonije u siri entitet, Europu, sto se ne prevodi samo u Europsku zajednicu vee i u razlicite mreze regionalnih i opCinskih vlada, kao i gradanske udruge koje umnazaju vodoravne veze po cijeloj Europi pod njeznim pokrovom modernih drzava-nacija. Ovdje se ne radi samo o pametnoj taktici devedesetih. Ovo je posljedica stoljetnoga, proeuropskog stava katalonskih elita, za razliku od velicanstvenoga kulturnog izolacionizma koji je primjenjivala vecina kastiljanskih elita tijekom najveceg dijela povijesti. To je ocito i u razmisljanju nekih od najuniverzalnijih katalonskih pisaca ili filozofa poput Josepa Ferratera Mora, koji je 1960. mogao napisati: "Katalonizacija Katalonije mozdaje posljednja povijesna prilika da se od Katalonaca napravi 'dobre Spanjolce' i od Spanjolaca 'dobre Europljane"' / 24 jer samo Spanjolska koja moze prihvatiti svoj mnogostruki identitet- pri cemu je Catalunya jedan od najzasebnijih- mogla bi biti potpuno otvorena demokratskoj, tolerantnoj Europi. Ada bi se to dogodilo, Katalonci se najprije moraju dobra osjecati unutar teritorijalnog suvereniteta spanjolske drzave, pri cemu mogu misliti i govoriti katalonski te taka stvarati svoje zajednice unutar sire mreze. Diferencijacija kulturnog identiteta i dr.Zavne vlasti, neosporavanog suvereniteta drzavnog aparata i umrezivanja institucija koje sudjeluju u vlasti, Cini povijesnu inovaciju u odnosu prema veCini procesa izgradnje drzava-nacija, kojaje sigurno usadena u povijesno nestabilno tlo. Ovo je, cini se, bolje od tradicionalnih predodzbi o suverenosti prilagodenoj drustvu koje se temelji na fleksibilnosti i prilagodljivosti globalnom gospodarstvu, umrezivanju sredstava javnog priopcavanja i meduprozimanju kultura. Ne zahtijevajuci novu dr.Zavu nego boreci se za ocuvanje svoje nacije, moze biti da su Katalonci napravili puni krug i vratili se korijenima svoga naroda cija trgovina ne poznaje granice, kulturno/ jezicnog identiteta i fleksibilnih dr.Zavnih institucija, a cini se da sve ove znacajke karakteriziraju informacijsko doba.

Nacije informacijskoga doba Nase detaljne rasprave o dvjema suprotnim krajnostima Europe pruzaju nam nesto znanja o novom znacenju nacija i nacionalizama kao izvora smisla u informacijsko doba. Radi jasnoce definirat cu nacije, u skladu s gore izlozenim razlozima i razradama, kao kulturne zajednice izgradene u umovima ljudi i kolektivnom pamcenju, zajednickom povijescu i politickim projektima. Koliko povijest mora biti zajednicka da bi kolektivitet postao nacija 124 Ferrater Mora (1960: 120)

59

MOC IDENTITETA

razlikuje se ovisno o kontekstima i razdobljima, kao sto su razliCiti i sastojci koji predodreduju stvaranje ovakvih zajednica. Tako je katalonska nacionalnost destilirana tijekom tisucu godina zajednicke povijesti, dok su Sjedinjene Americke Driave u jedva dva stoljeca skovale vrlo snazan nacionalni identitet unatoc svojoj multietnicnosti ili upravo zbog nje. Ono sto je kljucno jest povijesno razlikovanje nacije i drzave, koja se tek pocela pojavljivati, i to ne za sve nacije, u moderno doba. Stoga, iz povoljnog polozaja kraja nasega tisucljeca, poznajemo nacije bez drzava (na primjer, Katalonija, Baskija, Skotska ili Quebec), drzave bez nacija (Singapur, Tajvan ili Juzna Mrika) ili visenacionalne driave (bivsi Sovjetski Savez, Belgija, Spanjolska ili Ujedinjeno Kraljevstvo), jednonacionalne drzave (Japan), zajednicke nacije-drzave (Juzna i Sjeverna Koreja) te nacije koje zive u vise driava (Svedani u Svedskoj i Finskoj, Irci u Irskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu, mozda Srbi, Hrvati i bosanski Muslimani u buducoj Bosni i Hercegovini). J asno je da drzavljanstvo nije isto sto i nacionalnost, harem ne iskljuCiva nacionalnost, kao sto se Katalonci prvenstveno osjecaju kao Katalonci, no istodobno se veCina izjasnjava i kao Spanjolci, cak i "Europljani". Stogaje asimilacija nacija i drzava u slozenu drzavu-naciju, izvan danoga povijesnog konteksta, jednostavno protuslovna s opazanjem tijekom dugoga vremenskog razdoblja i u globalnim razmjerima. Cini se daje racionalisticka reakcija (marksisticka ili druga) protiv njemackog idealizma (Herder, Fichte) i protiv francuske nacionalisticke hagiografije (Michelet, Renan) pomutila razumijevanje "nacionalnog pitanja", te tako izazvala zbunjenost suocena sa snagom i utjecajem nacionalizma na kraju ovoga stoljeca. Dva fenomena koja su ilustrirana u ovom poglavlju izgledaju karakteristicna za sadasnje povijesno razdoblje: prvi, raspad visenacionalnih drzava koje pokusavaju ostati potpuno suverene ili uskraCivati razliCitost (i slobodu) svojim nacionalnim sastavnicama. To je bio slucaj s bivsim Sovjetskim Savezom, bivsom Jugoslavijom ili bivsom Etiopijom, Cehoslovackom i mozda hi u buducnosti mogao biti slucaj sa Sri Lankom, Indijom, Indonezijom, Nigerijom i drugim zemljama. Rezultat raspada je stvaranje kvazinacijadrzava. One su drzave-nacije jer stjecu svojstva suverenosti na osnovi povijesno stvorenih nacionalnih identiteta (na primjer, Ukrajina). No, one su "kvazi" jer ih isprepletnost odnosa s njihovom povijesnom matricom prisiljava da dijele suverenost bilo s bivsom drzavom ili sirom konfiguracijom (na primjer, Zajednica Neovisnih Drzava; istocnoeuropske republike pavezane s Europskom zajednicom). Drugo, primjecujemo razvoj nacija koje se zaustavljaju na pragu driavnosti, ali prisiljavaju svoje roditeljske driave na prilagodbu i prepustajuju im suverenost, kao sto je slucaj s Katalonijom, Baskijom, Flandrijom, Valonijom, Skotskom, Quebecom i potencijalno Kurdistanom, Kasmirom, Pandzabom ili Istocnim Timorom. Ove entitete ozna60

KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU

cujem kao nacionalne kvazidrzave, jer nisu potpuno sazrele drzave, ali stjecu dio politicke autonomije na osnovi svoga nacionalnog identiteta. Znacajke koje pojacavaju nacionalni identitet u ovom su povijesnom razdoblju razlicite, iako, u svim slucajevima, pretpostavljaju zajednicku povijest (proslost) tijekom odredenoga vremena. Medutim, iznio bih hipotezu da jejezik, osobito potpuno razvijenijezik, temeljna znacajka samoprepoznavanja i ustanovtjavanjtrrtevidljive nacionalne granice kojaje manje proizvoljna od teritorijalnosti i manje iskljuciva od etnicke pripadnosti. Do toga dolazi zato sto, povijesno gledano, jezik osigurava vezu izmedu osobne i javne sfere te izmedu proslosti i sadasnjosti, bez obzira na trenutno priznavanje kulturne zajednice od strane ddavnih institucija. A to sto je Fichte iskoristio taj razlog za izgradnju pangermanskoga nacionalizma, ne znaCi da treba odbaciti povijesne dogadaje. No, postoji takoder snazan razlog za pojavljivanje nacionalizama koji se temelje najeziku u nasim drustvima. Aka je nacionalizam najcesce reakcija na prijetnju autonomnom identitetu, onda u svijetu koji je modernizacijska ideologija pomocu globalnih medija podvrgnula kulturnoj homogenizaciji, jezik, kao izravan izraz kulture postaje rov kulturnog otpora, posljednji bedem samonadzora, utoCiste prepoznatljivog smisla. Stoga se, nakon svega, cini da nacije nisu "zamisljene zajednice" koje su izgradene sluzeci aparatima vlasti. Prije su proizvedene porodajnim mukama zajednicke povijesti i zatim izrecene u slikama zajednickih jezika Cijaje prva rijec mi, druga nama, a treca, nazalost, oni.

Etnicko razrjesavanje: rasa, klasa i identitet u umrezenom drustvu Vidim vas 100 crnih muskaraca... Vidim vas u zatvoru. Vidim vas u krletci. Vidim vas pripitomljene. Vidim vas u bolovima. Vidim vas kako prkosite. Vidim vas kako promatrate. Vidim vas kako zelite. Vidim vas kako trebate. Vidim vas kako se ne slazete. Vidim vas kako prolijevate krv. Vidim vas nemocne. Vidim te, Brate. Vidim vas trijezne. Vidim vas voljene. Vidim vas u miru. Vidim vas kod kuce. Vidim vas kako slusate. Vidim vas kako volite. Vidim vas na tome. Vidim vas vjerne. Vidim vas posasavjele. Vidim vas izazvane. Vidim vas kako se mijenjate. Vidim vas. Vidim vas. Vidim vas ... Ja sigurno zelim biti vi.

Peter J. Harris, Praisesong for the Anonymous Brothers 125 Zelite li i vi? Doista? Etnickaje pripadnost Cinila temeljni izvor smisla i prepoznavanja kroz ljudsku povijest. Ona je temeljna struktura drustvenoga 125 Wideman i Preston (1995: xxi).

61

MOC IDENTITETA

razlikovanja i drustvenoga prepoznavanja, kao i diskriminacije- u mnogim suvremenim drustvima, od Sjedinjenih Drzava do podsaharske Afrike. Ona je cinila i Cini osnovu za ustanke u potrazi za drustvenom pravdom, poput meksickih indijanaca u Chiapasu 1994. godine, kao i iracionalan razlog za etnicko Ciscenje koje su bosanski Srbi provodili 1994. godine. A kulturna osnovaje ona koja u velikoj mjeri pokrece umrezavanje i transakcije koje se temelje na povjerenju u novom svijetu poslovanja, od mreza kineskih poduzeca (svezak I., 3. poglavlje) do etnickih "plemena" koja odreduju uspjeh unovomu globalnom gospodarstvu. Doista, kao sto pise Cornel West: "U ovom dobu globalizacije, s dojmljivim znanstvenim i tehnickim inovacijama u informacijama, komunikacijama i primijenjenoj biologiji, usredotocivanje na dugotrajne uCinke rasizma cini se staromodnim i zastarjelim ... No, rasa- u sifriranomjeziku reforme socijalne politike, imigracijske politike, krivicnoga kaznjavanja, afirmativne akcije i privatiziranja iz predgrada- ostaje sredisnji oznacitelj u politickoj raspravi. " 126 Medutim, ako su rasa i etnicka pripadnost od sredisnje vaznosti - za Ameriku, kao i za dinamiku drugih drustava- cini se da su njihova ocitovanja bitno izmijenjena sadasnjim drustvenim trendovima. 127 Tvrdim da iako je rasa vazna, vjerojatno vise nego ikad, kao izvor tlacenja i diskriminacije/ 28 etnicka pripadnost odredena je kao izvor smisla i identiteta, koji sene treba rastaliti s drugim etnickim skupinama, vee sa sirim nacelima kulturne samodefinicije, poput vjere, nacije ili spola. Da bih iznio razloge koji podupiru ovu hipotezu, ukratko cu raspraviti evoluciju africko-americkoga (crnackog) identiteta u Sjedinjenim Drzavama. Suvremeno stanje u kojemu se nalaze crnci u posljednja tri desetljeca preobrazio je temeljni fenomen: vrlo duboka klasna podjela, kao sto se moze vidjeti u pionirskom radu Williama Juliusa Wilsona, 129 cije su implikacije zauvijek razdrmale naCin na koji Amerika vidi crnce i, sto je jos vaznije, nacin na koji crnci vide sebe. Poduprta nizom istrazivanja u proslom desetljecu, Wilsonova teza i njezin razvoj upucuje na dramaticnu polarizaciju medu americkim crncima. S jedne strane, potaknuta pokretom za gradanska prava iz sezdesetih, osobito zahvaljujuCi programima afirmativne akcije, pojavila se velika, dobro obrazovana i relativno udobno smjestena crnacka srednja klasa kojaje nacinila znacajne korake u strukture politicke moCi, od gradonacelnickih ureda do Vrhovnoga vojnog zapovjednistva te, u odredenoj mjeri, u svijet velikih korporacija. Tako danas po prilici treCina americkih crnaca pripada americkoj srednjoj klasi, iako muskarci, za razliku od zena, jos uvijek zaraduju manje nego njihovi bijeli kolege. S druge strane, okojed126 West (1996: 107-8) 127 Appiah i Gates (1995.) 128 Wieviorka (1993.); West (1995.) 129 Wilson (1987.)

62

KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU

na treCina americkih crnaca, koju Cini 45 posto crnacke djece koja zive na rubu ili ispod ruba siromastva, nalazi se u mnogo gorem polozaju u devedesetima nego sto je bio slucaj sezdesetih godina. Wilson, kojemu su se pridruzili i drugi istrazivaci, poput Blakelyja i Goldsmitha ili Gansa, pripisuje stvaranje ove "potklase" kombiniranom ucinku neuravnotezenoga informacijskoga gospodarstva, prostorne segregacije i pogresno vodene drzavne politike. Rast informacijskoga gospodarstva naglasava obrazovanje i smanjuje dostupnost sigurnih fizickih poslova, dovodeCi crnce u nepogodan polozaj na ulaznoj razini trzista poslovima. Crni pripadnici srednje klase bjeze iz (siromasnog) sredista grada (inner city), ostavljajuCi za sobom u klopci mase gradskih siromaha. Da bi zatvorila krug, nova crnacka politicka elita nalazi podrsku medu siromasnim, gradskim glasaCima, ali samo onoliko dugo koliko moze osiguravati socijalne programe sto pokazuje kako su tegobni, moralno ili politicki, gradski siromasi za bijelu veCinu. Stoga se novo crnacko politicko vodstvo temelji na sposobnosti da budu posrednici izmedu korporacijskoga svijeta, politickog establismenta i getoiziranih, nepredvidljivih siromaha. Izmedu tih dviju skupina, posljednja trecina americkih crnaca nastoji ne upasti u pakao siromastva, uhvativsi se za sluzbenicke poslove, nesrazmjerno ujavnom sektoru, te obrazovne programe i strukovne tecajeve koji omogucuju stjecanje nekih vjestina za prezivljavanje u deindustrijaliziranom gospodarstvu. 13°Kazna za one koji ne uspiju sve je okrutnija. Medu slabo obrazovanim, muskim, crnim stanovnicima sredista grada u 1992. godinijedvajedna treCina radilaje puno radno vrijeme. A cak i medu onima koji rade, 15 posto se nalazi ispod granice siromastva. Prosjecna neto vrijednost imovine najsiromasnije petine crnaca 1995. godine iznosilaje tocno nulu. Jedna treCina siromasnih crnackih kucanstava zivi u nastambama ispod standarda, sto znaCi, medu ostalim kriterijima, "da ima dokaza o postojanju stakora". Udio gradske stope zloCina u odnosu prema stopi zlocina u predgradima narastao je izmedu 1973. i 1992. godine s 1,2 na 1,6. A stanovnici sredista grada su, naravno, oni koji najvise stradaju od zlocina. Nadalje, siromasno, musko, crnacko stanovnistvo izlozeno je masovnom zatvaranju u zatvore ili zivi pod nadzorom kaznenoga sustava (ocekivanje sudenja, uvjetna sloboda). Dok crnci Cine oko 12 posto americkoga stanovnistva, 1990. su cinili vise od 50 posto zatvorskih zatvorenika. 131 Ukupna stopa utamnicenja za americke crnce u 1990. godini iznosilaje 1860 na 100 000 stanovnika, odnosno bilaje 6,4 puta veca nego za bijelce. I iakoje istina da su americki crnci danas bolje obrazovani, 1993. godine 23 000 americkih crnaca dobiloje fa-

130 Wilson (1987.); Blakely i Goldsmith (1993).; Carnoy (1994.); Wacquant (1994.); Gans (1995.); Hochschild (1995.); Gates (1996.) 131 Tonry (1995: 59)

63

MOC IDENTITETA

kultetsku diplomu, a 2,3 milijuna nalazilo se u zatvoru. 132 Ako tome dodamo sve osobe koje su pod nadzorom kaznenog sustava u Americi, za 1996. godinu dolazimo do brojke od 5,4 milijuna ljudi. Crnci su 1991. cinili 53 posto zatvorenika. 133 Omjeri utamnicenja i nadzora mnogo su veCi medu siromasnim crncima i zapanjujuci medu mladim, crnim muskarcima. U gradovima poput Washingtona, u dobnoj skupini od 18 do 23 godine, veCina crnih muskaraca nalazi se u zatvoru ili na uvjetnoj slobodi. Zene i obitelji moraju se prilagoditi toj situaciji. Zloglasni argument o odsutnosti muskarca u siromasnoj, crnackoj obitelji povezan je s Cinjenicom da mnogi siromasni muskarci provode velik dio svog zivota u zatvoru, tako da zene moraju biti spremne same podizati djecu ili radati na vlastitu odgovornost. To su dobro poznate Cinjenice cije cu korijene u novomu tehnoloskom i gospodarskom kontekstu pokusati analizirati u trecem svesku. No, u ovoj tocki moje analize zabrinut sam zbog posljedica koje ce tako duboke klasne podjele imati na preobrazbu identiteta americkih crnaca. Da bismo razumjeli ovu preobrazbu od sezdesetih godina, moramo se vratiti povijesnim korijenima ovog identiteta: Cornel West tvrdi da su crnci u Americi upravo africki i americki. Njihov identitet izgradenje kao identitet otetih ljudi koji su pretvoreni u robove u najslobodnijem drustvu toga vremena. Stoga, da bi pomirila oCito proturjecje izmedu ideala slobode i visoko produktivne privrede koja se temeljila na robovima, Amerikaje morala poricati ljudskost crnaca, jer se samo neljudima moglo uskracivati slobodu u drustvu kojeje osnovano na nacelu da su "svi ljudi rodenijednaki". Kao sto Cornel West pise: "Ovaj neumoljiv napad na ljudskost crnaca proizveo je temeljno stanje erne kulture- ono crnacke nevidljivosti i bezimenosti". 134 Tako da se, prema Cornelovoj analizi, crna kultura morala nauciti nositi s ovim poricanjem sebe a da ne upadne u samounistenje. I naucila je. Od pjesama do umjetnosti, od mjesnih crkava do bratstava, crnacko drustvo izniklo je s dubokim osjecajem za kolektivni smisao koji nije izgubljen tijekom masovnog egzodusa sa sela u sjeverna geta, a koji je preveden u izvanrednu kreativnost u umjetnosti, glazbi i knjizevnosti te u mocan, politicki pokret koji se javlja u mnogo oblika i ciji su snovi i potencijal hili sezdesetih godina personificirani u Martinu Lutheru Kingu mladem. No, temeljna podjela koja je uvedena medu crnce, zahvaljujuci djelomicnom uspjehu pokreta za gradanska prava, preobrazila je ovaj kulturni krajolik. No, na koji naCin? Na prvi pogled Cinilo bi se daje crnacka srednja klasa, gradeCi svoje relativno ekonomsko bogatstvo i politicki utjecaj, mogla biti asimilirana u veCinu, izgradujuCi se pod novim identitetom, kao africki 132 Gates (1996: 25) 133 Vidi III. svezak, 2. poglavlje. 134 West (1996: 80)

64

KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU

Amerikanci, pomicuCi se prema polozaju slicnom onome talijanskih Amerikanaca ili kineskih Amerikanaca. Konacno, kineski Amerikanci hili su jako diskriminirani najveCi dio kalifornijske proslosti, a posljednjih su godina ostvarili prilicno ugledan drustveni status. Stoga, iz ove perspektive, africki Amerikanci mogli su postati jos jedan, razlicit segment u multietnickom mozaiku americkoga drustva. Dok his druge strane, "potklasa" postala siromasnija nego sto je crna. No, cini se da ova teza o dualnoj kulturnoj evoluciji ne stoji kad se provjeri u odnosu prema dostupnim podatcima. Utjecajno istrazivanje Jennifer Hochschild o kulturnoj preobrazbi crnaca i bijelaca u njihovu odnosu prema "americkom snu" o jednakim moguenostima i pojedinacnoj mobilnosti, pokazuje upravo suprotno. 135 Upravo su crnci srednje klase oni koji osjeeaju ogorcenje zbog osujeeene iluzije o americkom snu te osjecaju da su diskriminirani daljnjim postojanjem rasizma, dok veCina bijelaca osjeea da se crncima nezasluzeno daje prednost politikama afirmativne akcije te se tuze na obrnutu diskriminaciju. S druge strane, Cini se da siromasni crnci, potpuno svjesni rasizma, vjeruju u americki san u veeoj mjeri nego crnci srednje klase i, u svakom slucaju, vise fatalisticki i/ili individualisticki gledaju na svoju sudbinu (uvijekje bilo tako), iako se cini da vremenska perspektiva u evoluciji anketa o misljenjima ukazuje nato da siromasni crnci takoder gube bilo kakav oblik vjere u sustav koji imaju. No, glavna cinjenica kojajasno proistjece iz Hochschildina napora da analizira obilje empirijskih podataka, pokazuje da se imucni africki Amerikanci, u velikoj mjeri, ne osjeeaju prihvaeeno od glavnine drustva. Doistaje tako. Ne samo da se i dalje siri rasno neprijateljstvo medu bijelcima, vee i ostvarene dobrobiti medu crnim pripadnicima srednje klase jos uvijek ih ostavljaju iza bijelaca po obrazovanju, zanimanjima i prihodu, kako je pokazao Martin Carnoy. 136 Dakle, rasaje iznimno vazna. 137 No, jednako tako, klasna podjela medu crncima stvorilaje takve temeljno razliCite uvjete zivota da postoji sve vece neprijateljstvo medu siromasnima u odnosu prema njihovoj nekadasnjoj braCi koja su ih napustila. 138 VeCina crnih pripadnika srednje klase ne samo da se nastoji maknuti od stvarnosti geta vee i od stigme koju na njih, radi boje njihove koze, projicira odzvanjanje iz umirucih geta. Oni to osobito cine izoliranjem svoje djece iz siromasnih crnackih zajednica (seleci se u predgrada, integrirajuCi se u privatnim skolama kojima dominiraju bijelci), dok istodobno, ponovno izmisljaju africko-americki identitet koji ozivljuje teme proslosti, africke ili americke, a suti o nepovoljnim okolnostima danasnjice. 135 136 137 138

Hochschild (1995.) Carnoy (1994.) West (1996.) Hochschild (1995.); Gates (1996.)

65

MOC IDENTITETA

Usporednim potezom, geta na kraju tisuCljeca razvijaju novu kulturu koja se sastoji od boli, bijesa i individualne reakeije na kolektivno iskljucivanje, gdje je biti ern manje vazno od situacija iskljuCivanja koje stvaraju nove izvore vezivanja, na primjer, teritorijalne bande koje zapocinju u ulicama, a konsolidirane su u zatvorima i iz zatvora. 139 lz ove kulture izranja rap, a ne jazz. Ta nova kultura takoder izrazava identitet ijednako je tako ukorijenjena u ernackoj povijesti te u postovanja vrijednoj americkoj tradiciji rasizma i rasnog potlaCivanja, ali ona sadrzi nove elemente: policiju i kazneni sustav kao sredisnje institueije, kriminalnu privredu kao kat u robnoj kuCi, skole kao osporavani teren, erkve kao otoke pomirenja, obitelji u cijem se sredistu nalazi majka, zapusten okolis, drustvene organizaeije koje se temelje na bandama, nasilje kao naCin zivota. To su teme nove ernacke umjetnosti i knjizevnosti koje izranjaju iz novoga iskustva geta. 140 Ali to ni na koji naCin nije onaj isti identitet koji se javlja u srednjoj klasi africkih Amerikanaea pazljivom ponovnom izgradnjom ljudskosti rase. No, cak i ako prihvacaju svoju kulturnu podjelu, oba niza identiteta suocena sus onim sto se cini kao nesavladiva poteskoca u njihovu stvaranju. Za imucne africke Amerikanee to se dogada zbog sljedeceg proturjecja: 141 oni osjecaju odbacivanje institueionalnog rasizma koje se ocituje u tome da se mogu integrirati u americku veCinu samo kao vode svoje rase, kao sto je "talented tenth" (talentirana desetina) za kojeje DuBois, vodeCi ernacki intelektualae na prelasku stoljeca, smatrao da su nuzni spasioei "ernacke rase", kao i svih rasa. 142 Medutim, drustvene, gospodarske i kulturne podjele medu "Talented Tenth" i znacajan porast udjela erne Amerike takvi su da bi oni trebali zanijekati sami sebe i svoju djeeu kako bi ostvarili takvu ulogu i postali dio viseklasne, viserasne koalieije progresivne drustvene promjene. U njihovoj odlicnoj knjiziei u kojoj raspravljaju o ovim pitanjima, Henry Louis Gates mladi i Cornel West izgleda misle da, sjedne strane, nema druge alternative, a opet, s druge strane, sumnjaju u ostvarivost takvog izbora. Gates: "Stvarna kriza ernackoga vodstvaje u tome daje sama ideja o ernackom vodstvu u krizi." 143 West: BuduCi da su viserasni savez progresivnih posrednika, liberalni dijelovi korporacijske elite i subverzivna energija odozdo jedino sredstvo pomocu kojeg neki oblik radikalne demokratske odgovornosti moze preraspodijeliti sredstva i bogatstvo te preustrojiti gospodarstvo i dr139 140 141 142 143

66

Sanchez Jankowski (1991., 1996.) Wideman i Preston (1995.); Giroux (1996.) Hochschild (1995.) Gates i West (1996: 133) Gates (1996: 38)

KOMUNALNA NEBESA IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU

zavu taka da svi imaju koristi, znacajni sekundarni napori crnacke "Talented Tenth" samo u dvadeset i prvom stoljecu bit ce zalosno neprikladni i potpuno osujecujuci. 144 Doista, sam DuBois napustio je Ameriku i 1961. otisao u Ganu, jer, kako je rekao: "N e mogu vise podnositi kako se prema meni odnose u ovoj zemlji ... Glavu gore i nastavite se boriti, ali shvatite da americke crncuge ne mogu pobijediti. " 145 Hoce li ovaj neuspjeh nastojanja da se provede potpuna integracija dovesti do ozivljavanja crnackog separatizma u Americi? Bi lito moglo biti nova osnova za identitet, na izravnoj liniji s radiklanim pokretima sezdesetih, za sto kao primjer mogu posluziti Crne pantere? Cini se da je tako, barem medu militantnom mladezi, ako obratimo paznju na obnovljeni kult Malcoma X-a, sve veci utjecaj Farrakhanove islamske nacije ili cak nevjerojatan ucinak "Marsa milijuna muskaraca" ("Million Men March") 1995. godine u Washingtonu, koji je izgraden oko pomirenja, morala i muskoga, crnackog ponosa. No, ove nove manifestacije kulturno-politickog identiteta otkrivaju daljnja cijepanja medu africkim Amerikancima, a ona su zapravo organizirana oko nacela samoidentifikacije koja nisu etnicka vee vjerska (islam, crnacke crkve) te su snazno spolno odredena (muski ponos, muska odgovornost, podredenost zena). Ucinak "Marsa milijuna muskaraca" i njegov predvidiv razvoj u buducnosti prelazi klasne granice, ali suzava spolnu osnovu identiteta africkih Amerikanaca te brise razlike izmedu vjerske, rasne i klasne samoidentifikacije. Drugim rijeCima, nije se temeljio na identitetu vee na odrazu identiteta koji nestaje. Kako se moze dogoditi da, dok drustvo u svakom trenutku crnce podsjeea da su crni (time razlicita, stigmatizirana ljudska vrsta koja kreee na dugo putovanje od neljudskosti), sami crnci zive tolikim razliCitim zivotima tako da nisu u stanju biti zajedno, vee su, umjesto toga, sve vise nasilni jedni prema drugima? U devedesetim godinama u Americi se pojavljuje upravo ceznja za izgubljenom zajednicom, jer je mozda najdublja rana koja je nanesena africkim Amerikancima tijekom prosloga desetljeca postupan gubitak kolektivnog identiteta, koji dovodi do individualnog plutanja u vrijeme dok se jos uvijek nosi kolektivnu stigmu. To nije nuzan proces. Drustveno-politicki pokreti poput, medu ostalima, "Dugine koalicije" (Rainbow Coalition) Jessieja Jacksona i dalje se trudi ujediniti crnacke Crkve, manjine, zajednice i zene, pod zajednickom zastavom politicke borbe za drustvenu pravdu i rasnujednakost. No, toje proces izgradivanja politickog identiteta koji bi mogao, samo ako na duge staze bude potpuno uspjesan, stvoriti kolektivan, kulturni identitet koji bi nuzno 144 West (1996: 110) 145 Gates i West (1996: 111)

67

MOC IDENTITETA

bio nov i za bijelce i za crnce ako bi uspio prevladati rasizam zadr:lavsi povijesne i kulturne razlike. Cornel West, izrazavajuCi "nadu koja nije beznadna vee nenadana", poziva na "radikalnu demokraciju" kojom bi se prevladalo i rasne podjele i crnacki nacionalizam. 146 Ali u rovovima geta i korporacijskim spavaonicama, povijesni identitet africkih Amerikanaca razlomljenje i individualiziran, a da nije integriran u viserasno, otvoreno drustvo. Stoga iznosim hipotezu da etnicka pripadnost ne osigurava osnovu za komunalna nebesa u umrezenom drustvu, jer se temelji na primarnim vezama koje su izgubile svoje znacenje kad su odvojene od svoga povijesnog konteksta, kao osnove za obnavljanje smisla u svijetu strujanja i mreza, rekombinacije slika i preraspodjele znacenja. Etnicki materijali integrirani su u kulturne komune koje su mocnije i sire definirane od etnicke pripadnosti, poput religije ili nacionalizma, kao izrazi kulturne autonomije u svijetu simbola. Ili, etnicka pripadnost postaje osnova za obrambene rovove koji se zatim teritorijalno odreduju u lokalne zajednice ili cak bande koje brane svoj teritorij. Izmedu kulturnih zajednica i samoobrane teritorijalnih jedinica, etnicki korijeni su izobliceni, podijeljeni, ponovno obradeni, pomijesani, neujednaceno stigmatizirani ili nagradeni prema novoj logici informacionalizacije/globalizacije kultura i gospodarstava, slazuCi simbolicke sklopove od zamucenih identiteta. Rasa je vazna, ali jedva da jos uvijek izgraduje smisao.

Teritorijalni identiteti: lokalna zajednica Jedna od najstarijih rasprava u urbanoj sociologiji odnosi se na gubitak zajednice kao posljedicu urbanizacije, a zatim suburbanizacije. Cini se da su empirijska istrazivanja prije nekog vremena, ona najznacajnija Claudea Fischera i Barryja Wellmana, 147 okoncala pojednostavnjenu predodzbu o sustavnoj varijaciji izmedu prostora i kulture. Ljudi se socijaliziraju i ulaze u meduodnose u svomu lokalom okruzenju, bilo da se radi o selu, gradu iii predgradu te grade drustvene mreze medu svojim susjedima. S druge strane, lokalno utemeljeni identiteti ukrstaju se s drugim izvorima smisla i drustvenog prepoznavanja u vrlo razgranatom modelu koji dopusta alternativna tumacenja. Tako dok, posljednjih godina, Etzioni vidi ponovno ozivljavanje zajednice, u velikoj mjeri na lokalnoj osnovi, Putnam promatra raspadanje tocquevillske vizije dubokoga civilnog drustva u Americi, sa znacajnim

146 West (1996: 112) 147 Wellman (1979.); Fischer (1982.)

68

KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU

smanjenjem clanova i aktivnosti volonterskih udruga u osamdesetima. 148 Izvjesea iz drugih dijelova svijetajednako su proturjecna u svojim procjenama. Medutim, ne mislim da bi bilo pogresno reCi da lokalna okruzenjaper se ne pokreeu odreden model ponasanja ili razluciv, osebujan identitet. No, autori koji se bave zajednicama tvrde, a to se slaze s mojim opazanjima u razliCitim kulturama, da se ljudi opiru procesu individualizacije i drustvenog atomiziranja te su se skloni zbijati u organizacije unutar zajednica koje, tijekom vremena, stvaraju osjeeaj pripadnosti i konacno, u mnogim slucajevima, zajednicki, kulturni identitet. lznosim hipotezu daje, kako bi se to dogodilo, nuzan proces drustvene mobilizacije. Odnosno, ljudi se moraju ukljuciti u gradske pokrete (ne bas revolucionarne) kroz koje se otkrivaju i brane zajednicki interesi, na neki nacin zivi se zajednickim zivotom i moze se stvoriti novi smisao. Mogu reei da nesto znam o ovoj temi,jer sam desetak godina svoga zivota proveo proucavajuCi urbane drustvene pokrete po cijelom svijetu. 149 SazimajuCi svoja otkriea, kao i vaznu literaturu, rekao bih da su urbani pokreti (procesi svrhovite drustvene mobilizacije, organizirani na odredenom teritoriju, orijentirani prema ciljevima) koji su povezani s gradom bili usredotoceni na tri glavne sku pine ciljeva: gradske zahtjeve vezane za uvjete zivota i kolektivnu potrosnju; potvrdivanje lokalnoga kulturnog identiteta i osvajanje lokalne politicke autonomije i gradanskog sudjelovanja. Razliciti pokreti kombinirali su ove tri sku pine ciljeva u razliCitim udjelima i ishodi njihovih nastojanja bili su jednako tako razliciti. No, u mnogim slucajevima, bez obzira na izriCita postignuea pokreta, samo njegovo postojanje proizvelo je smisao, ne samo za sudionike pokreta vee i za cijelu zajednicu. I to ne samo tijekom zivotnog vijeka pokreta (kojije obicno kratak), vee i u kolektivnom pamcenju lokalne zajednice. Doista, tvrdio sam i tvrdim da ovo stvaranje smisla kroz cijelu povijest Cini kljucnu sastojinu gradova, kao izgradeno okruzenje i njegovo znacenje izgradeno je kroz proces sukobljavanja izmedu interesa i vrijednosti suprotstavljenih drustvenih aktera. Dodao sam jos nesto, pozivajuCi se na povijesni trenutak mog opazanja (kraj sedamdesetih i pocetak osamdesetih godina), no produljujuCi pogled u buduenost: gradski pokreti postajali su presudni izvori otporajednostranoj logici kapitalizma, etatizma i informacionalizma. Do togaje uglavnom doslo zbog neuspjeha proaktivnih pokreta i politika (na primjer, radnickog pokreta, politickih stranaka) u suprotstavljanju ekonomskom iskoristavanju, kulturnoj prevlasti i politickom ugnjetavanju koji ljudima nisu ostavili nikakav drugi izbor nego da se predaju ili da reagiraju na osnovi najblizeg iz148 Etzioni (1993.); Putnam (1995.) 149 Castells (1983.)

69

MOC IDENTITETA

vora samoprepoznavanja i autonomnog organiziranja: njihove lokalne sredine. Tako je doslo do paradoksa sve lokalnije politike u svijetu ustrojenom prema sve globalnijim procesima. Doslo je do stvaranja smisla i identiteta: moje susjedstvo, moja zajednica, moj grad, moja skola, moje drvo, moja rijeka, moja plaza, moja kapelica, moj mir, moje okruzenje. Ali radilo se o obrambenom identitetu, identitetu ponovnog ukopavanja u rovove poznatog nasuprot nepredvidivosti onaga sto je nepoznato i sto se ne moze nadzirati. N asavsi se iznenada bez zastite od globalnoga vihora, ljudi su se uhvatili za same sebe: sto god da su imali, sto god da su bili postalo je njihov identitet. Godine 1983. napisao sam: Gradski pokreti bave se stvarnim problemima dana8njice, iako niti u onolikoj mjeri niti u onakvim uvjetima koji bi odgovarali zadaci. Pa ipak, oni nemaju izborajer su posljednja reakcija na dominaciju i obnovljeno iskoristavanje koji preplavljuju nas svijet. No, oni su nesto vise od posljednjega simbolickog otpora i ocajnickog krika: ani su simptomi nasih vlastitih proturjecja te su stoga mozda u stanju dokinuti ta proturjecja... Oni doista stvaraju no vi povijesni smisao - u zoni sumraka pretvaranja da se unutar zidina lokalne zajednice gradi novo drustvo, njima je poznato ono nedokuCivo. A oni to cine hraneCi embrije drustvenih pokreta sutra8njice unutar lokalnih utopija koje su gradski pokreti izgradili kako se nikad ne bi predali barbarstvu. 150 Sto se od tada dogodilo? Empirijski odgovor je, naravno, izvanredno razlicit, osobito ako pogledamo presjek kultura i podrucja svijeta. 151 Medutim, usudio bih se, zbog analize, sintetizirati glavne puteve gradskih pokreta u osamdesetim i devedesetim godinama u cetiri cjeline. Prvo, u mnogim slucajevima gradski pokreti i njihovi govori, subjekti i organizacije bili su, izravno ili neizravno, integrirani u ustroj i postupanje lokalne vlasti kroz razgranat sustav gradanskog sudjelovanja i razvoja zajednice. Ovaj trend, iako dokida gradske pokrete kao izvore alternativne drustvene promjene, znacajno je ojacao lokalnu vlast i uveo mogucnost postojanja lokalne ddave kao znacajne instance obnavljanja politickoga nadzora i drustvenog smisla. Vratit cu se na ovaj temeljni razvoj u 5. poglavlju, gdje analiziram ukupnu preobrazbu drzave. Drugo, lokalne zajednice i njihove organizacije doista su njegovale sri rasirenoga i utjecajnog pokreta za zastitu okolisa, osobito u sredinama srednje klase te u predgradima i urbaniziranim seoskim podrucjima (vidi 3. poglav150 Castells (1983! 331) 151 Massolo (1992.); Fisher i Kling (1993.); Calderon (1995.); Judge et al. (1995.); Tanaka (1995.); Borja i Castells (1996.); Hsia (1996.); Yazawa (izlazi)

70

KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU

lje). Medutim, ti pokreti cesto su obrambeni i reaktivni te se usredotocuju samo na ocuvanje svoga prostora i neposrednog okruzenja, a kao primjer moze u Sjedinenim Ddavama posluziti stav "ne u mom dvoristu", koji u istoj reakciji mijesa otrovni otpad, nuklearne elektrane, projekte domova za socijalno ugrozene, zatvore i naselja pokretnih nastambi. Iznijet cu temeljnu razliku, koju cu razraditi u 3. poglavlju analizirajuCi pokret za okolis, izmedu nastojanja da se kontrolira prostor (obrambena reakcija) i nastojanja da se kontrolira vrijeme, odnosno, da se ocuva priroda i planet za buduce narastaje tijekom vrlo dugoga vremenskog razdoblja, na taj naCin usvajajuCi kozmolosko vrijeme i odbacujuci pristup koji prihvaca samo trenutno vrijeme u instrumentalistickom razvoju. Identiteti koji izranjaju iz ovih dviju perspektiva prilicno su razliciti, jer obrambeni prostori dovode do kolektivnog individualizma, a napadacko tempiranje otvara pomirenje izmedu kulture i prirode, uvodeci novu, holisticku zivotnu filozofiju. Trece, najveCi broj siromasnih zajednica sirom svijeta ukljucio se u kolektivno prezivljavanje, kao na primjer javne kuhinje koje su cvjetale u Santiago de Chileu ili Limi u osamdesetima. Bilo da se radio sirotinjskim cetvrtima u Latinskoj Americi, sredistima velikih gradova u Americi ili radnickim cetvrtima u azijskim gradovima, zajednice su izgradile svoje "socijalne ddave" (u nedostatku odgovornih ddavnih politika) na temelju mreza solidarnosti i uzajamnosti, cesto oko crkava ili uz podrsku medunarodno financiranih nevladinih organizacija (NVO-a), a katkad uz pomoc lijevo orijentiranih intelektualaca. Te organizirane, lokalne zajednice igrale su i dalje igraju glavnu ulogu u svakodnevnom prezivljavanju znacajnog udjela gradskoga stanovnistva svijeta koje se nalazi na rubu gladi i epidemije. Ovaj trend ilustrira, na primjer, iskustvo drustvenih udruga kojeje organizirala Katolicka crkva u Sao Paulu osamdesetih godina 152 ili onih koje su u Bogoti u devedesetima financirali NVO-i. 153 U veCini tih slucajeva pojavljuje se komunalni identitet, iako je vrlo cesto apsorbiran u religiozno vjerovanje, do te mjere da bih se usudio iznijeti hipotezu da je ta vrsta zajednistva u biti vjerska komuna koja je povezana sa svijescu o izrabljenosti i/ili iskljucenosti. Stoga se ljudi koji se organiziraju u siromasnim, lokalnim zajednicama mogu osjecati revitalizirano i priznato kao ljudska bica pomocu vjerskog izbavljenja i kroz njega. Cetvrto, postoji i tamnija strana price povezana s evolucijom urbanih pokreta, osobito u segregiranim gradskim podrucjima, trend koji sam predvidio prije nekog vremena: 152 Cardoso de Leite (1983.); Gohn (1991.) 153 Espinosa i Useche (1992.)

71

MOC IDENTITETA

Ako se pozivi u pomoc gradskih pokreta ne cuju, ako novi politicki putevi ostaju zatvoreni, ako se novi sredisnji drustveni pokreti (feminizam, novi radnicki pokret, samoupravljanje, alternativne komunikacije) potpuno ne razviju, onda ce se gradski pokreti, reaktivne utopije koje su pokusale osvijetliti put kojim nisu mogle iCi, vratiti, ali ovaj put kao urbane sjene koje zude unistiti zatvorene zidove svoga zatocenoga grada. 154 Srecom, neuspjeh nije bio potpun, a razgranati izrazi organiziranih lokalnih zajednica osigurali su puteve reforme, prezivljavanja i samoidentifikacije, usprkos manjku velikih drustvenih pokreta koji bi mogli uobliCiti promjenu u novom drustvu koje se pojavljuje u protekla dva desetljeca. No, stroge politike ekonomskoga prilagodavanja u osamdesetim godinama, rasirena kriza politickog legitimiteta i ekskluzivisticki ucinak prostora tokova na prostor mjesta (vidi svezak 1.), naplatili su svoj danak drustvenom zivotu i organizaciji u siromasnim lokalnim zajednicama. U americkim gradovima bande su se pojavile kao glavni oblik udruzivanja, rada i identiteta za stotine tisuca mladih. Doista, Sanchez Jankowski pokazao je u svomu neposrednom, opseznom istrazivanju bandF 55 da one imaju ustrojavajucu ulogu u mnogim podrucjima, a to objasnjava podvojen odnos lokalnih stanovnika prema njima: dijelom ih se boje, a dijelom osjecaju da su blizi drustvu bandi nego vecinskim institucijama koje su obicno prisutne samo u obliku represivnih mjera. Bande, ili njihov funkcionalni ekvivalent, ni na koji nacin nisu americki grafiti. U veCini latinskoamerickih grad ova pandillas cine kljucni element drustvenosti u siromasnim cetvrtima, pa je to slucaj u Dzakarti, Bangkoku, Manili, Mantes-la-Jolie (Pariz) ili u Meseta de Orcasitas (Madrid). Medutim, bande su u mnogim drustvima stara prica, osobito u Americi (sjetimo se Street Corner Society [Drustvo s ugla ulice] Williama Whitea). No, postoji nesto novo u bandama devedesetih sto karakterizira stvaranje identiteta kao iskrivljeno ogledalo informacijske kulture. To je ono sto Magaly Sanchez i Yves Pedrazzini, na temelju svog istrazivanja o malandrosima (zlocestim deckima) iz Karakasa, nazivaju kulturom hitnosti. 156 To je kultura neposrednoga kraja zivota, ne njegove negacije vee njegova slavljenja. Stoga se sve treba iskusati, osjetiti, eksperimentirati, postiCi prije nego sto bude prekasno, jer nema sutrasnjice. Zar je ovo doista toliko razlicito od kulture potrosacke narcisoidnosti ala Lasch? Jesu li zlocesti decki iz Karakasa shvatili prije nas ostalih o cemu se zapravo radi u nasemu novom drustvu? Je li novi identitet bande kultura komunalnoga hiperindividualizma? 154 Castells (1983: 327) 155 Sanchez Jankowski (1991.) 156 Sanchez i Pedrazzini (1996.)

72

KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU

Individualizma zato sto u modelu zadovoljavanja bez odgode samo pojedinac moze biti odgovarajuca mjerna jedinica. Komunalizam zato sto, da bi ovaj hiperindividualizam bio identitet, odnosno da bi bio socijaliziran kao vrijednost, a ne samo kao besmislena potrosnja, treba sredinu koja ga cijeni te mu pruza proporcionalnu podrsku: komunu, kao u Whiteova vremena. No, za razliku od Whiteove, ova komuna moze u svakom trenutku eksplodirati, to je komuna kraja vremena, to je komuna bezvremenoga vremena koja karakterizira umrezeno drustvo. A ona postoji i eksplodira teritorijalno. Lokalne kulture hitnosti obrnuti su izraz globalne bezvremenosti. Stoga lokalne zajednice izgradene kolektivnim djelovanjem i ocuvane kolektivnim pamcenjem, Cine specificne izvore identiteta. No ti su identiteti, u veCini slucajeva, obrambene reakcije na nametanje globalnoga nereda i brzoodigravajuce promjene koje se ne moze nadzirati. Oni grade sklonista, ali ne i nebesa.

Zakljucak: kulturne komune informacijskoga doba Preobrazaj nase kulture i nasega drustva trebao bi se dogoditi na mnogim razinama. Ako se dogodi samo u umovima pojedinaca (sto se u odreaenoj mjeri vee dogodilo), bit ee nemoean. Ako se ostvari samo na poticaj drzave, predstavljat ee tiraniju. Osobna preobrazba u velikim razmjerima kljucna je i ne smije biti samo preobrazba svijesti, vee mora ukljucivati i pojedinacno djelovanje. Ali, pojedinci za pojacavanje svojih teznji trebaju potporu skupina koje nose moralnu tradiciju.

Robert Bellah et al., Navike srca [Habits of the Heartjl 51 Nase intelektualno putovanje kroz krajolike zajednica daje neke uvodne odgovore na pitanja koja su postavljena na pocetku ovoga poglavlja o izgradnji identiteta u umrezenom drustvu. Cini se da za one drustvene subjekte koji se odupiru ili su iskljuceni iz individualizacije identiteta kojaje povezana sa zivotom u globalnim mrezama moCi i bogatstva, kulturne zajednice, komune koje se temelje na vjeri, nacionalnosti ili teritoriju, osiguravaju glavnu alternativu za izgradnju smisla u nasemu drustvu. Te kulturne komune oblikuju tri osnovne znacajke. Pojavljuju se kao reakcije na vladavajuce drustvene trendove kojima se odupire u ime autonomnih izvora smisla. Oni su u pocetku obrambeni identiteti koji sluze kao utoCiste i solidarnost, za zastitu od neprijateljskoga, vanjskog svijeta. Oni su kulturno ustanovljeni, odnosno organizirani oko specificnoga 157 Bellah et al. (1985: 286)

73

MOC IDENTITETA

niza vrijednosti Cije je znacenje i dijeljenje oznaceno posebnim siframa samoidentifikacije: zajednica vjernika, ikone nacionalizma, zemljopis lokalne sredine. Etnicka pripadnost, iako temeljna znacajka nasih drustava, osobito kao izvor diskriminacije i stigme, ne mora sama po sebi pokrenuti zajednice. Vjerojatnije je da ce je obraditi vjera, nacija i lokalna sredina, Cije specificnosti etnicka pripadnost obicno pojacava. Stvaranje ovih kulturnih komuna nije proizvoljno. One rade na sirovinama iz povijesti, zemljopisa, jezika i okolisa. Taka da su one nastale, ali materijalno izgradene, oko reakcija i nacrta koji su povijesno/zemljopisno odredeni. Vjerski fundamentalizam, kulturni nacionalizam, teritorijalne komune u velikoj mjeri Cine obrambene reakcije. Reakcije na tri temeljne prijetnje koje u svim drustvima osjeca vecina ljudskoga roda na kraju tisucljeca. Reakcija na globalizaciju koja ponistava autonomiju institucija, organizacija i komunikacijskih sustava u kojima ljudi zive. Reakcija na umrezivanje i fleksibilnost, koje brisu granice clanstva i ukljucivanja, individualiziraju drustvene odnose proizvodnje i unose strukturnu nestabilnost rada, pros tor a i vremena. I reakcija na krizu patrijarhalne obitelji, u korijenima preobrazbe mehanizama izgradivanja sigurnosti, socijalizacije, spolnosti i, stoga, sustava osobnosti. Kad svijet postane prevelik da bi ga se kontroliralo, drustveni subjekti zele ga ponovno smanjiti na svoju veliCinu, sebi na dohvat. Kad mreze ponistavaju vrijeme i prostor, ljudi se usidre na mjestima i dozivaju svoje povijesno pamcenje. Kad se raspadne patrijarhalno podupiranje osobnosti, ljudi utvrduju transcendentnu vrijednost obitelji i zajednice, kao izraza Bozje volje. Te obrambene reakcije postaju izvori smisla i identiteta, izgradujuCi nove kulturne kodove iz povijesnoga materijala, jer su novi procesi dominacije na koje ljudi reagiraju umetnuti u informacijske struje. Bog, nacija, obitelj i zajednica osigurat ce vjecne sifre koje sene moze razbiti i oko kojih ce izrasti protunapad na kulturu stvarne virtualnosti. Vjecna istina ne maze biti virtualizirana. Ona je utjelovljena u nama. Stoga se u suprotstavljanju informacionalizaciji kulture, informacionaliziraju tijela. To znaCi da pojedinci svoja dobra nose u svojim srcima. Oni ne razmisljaju, oni vjeruju. Oni su tjelesna manifestacija vjecnih Bozjih vrijednosti i kao takvi ne mogu biti unisteni, izgubljeni u vihoru informacijskih struja i mreza koje povezuju razlicite organizacije. Zbog toga su jezik i zajednicke slike toliko vazne za obnavljanje komunikacije izmedu autonomiziranih tijela koja bjeze od prevlasti povijesnih struja, no pokusavaju obnoviti nove modele smislenoga saobracanja medu vjernicima. Ovaj oblik izgradnje identiteta u biti se okrece oko nacela identiteta otpora koji je definiran na pocetku ovoga poglavlja. Cini se da je legitimirajuci 74

KOMUNALNA NEBESA: IDENTITET I SMISAO U UMREZENOMU DRUSTVU

identitet usao u temeljnu krizu zbog brzog raspada gradanskoga drustva naslijedenog iz industrijskoga doba te zbog iscezavanja drzave-nacije, kao glavnog izvora legitimnosti (vidi 5. poglavlje). Doista, kulturne komune koje organiziraju nov otpor pojavljuju se kao izvori identiteta, odvajajuCi se od civilnoga drustva i drzavnih institucija iz kojih su nastali, kao sto je to slucaj s islamskim fundamentalizmom koji se odvaja od gospodarske modernizacije (Iran) i/ili od nacionalizma arapskih drzava. Kao primjer mogu posluziti i nacionalisticki pokreti koji dovode u pitanje ddavu-naciju i drzavne institucije drustava u kojima su nastali. Ta negacija civilnoga drustva i politickih institucija u kojima se pojavljuju kulturne komune dovodi do zatvaranja granica komune. Suprotno pluralistickim, diferenciranim civilnim drustvima, kulturne komune pokazuju malo unutrasnje diferencijacije. Doista, njihova snaga i njihova sposobnost da osiguraju utociste, utjehu, sigurnost i zastitu proistjece upravo iz njihove komunalne naravi, njihove kolektivne odgovornosti, ponistavajuCi individualne projekte. Stoga u prvoj fazi reakcije obnova smisla pomocu obrambenih identiteta bjezi od drustvenih institucija i obecanja o potpunoj obnovi, ukopavajuCi se u rovove komunalnih nebesa. Moguce je da iz ovakvih komuna izrone novi subjekti- kolektivni Cinioci drustvene preobrazbe, izgradujuCi novi smisao oko projektnog identiteta. Rekao bih da, s obzirom na strukturnu krizu civilnoga drustva i drzave-nacije, to moze biti glavni moguCi izvor drustvene promjene u umrezenom drustvu. Sto se tice pitanja kako i zasto bi se iz reaktivnih, kulturnih komuna mogli formirati ovi novi proaktivni subjekti, ono ce ciniti jezgru moje analize drustvenih pokreta u umrezenom drustvu koju cu razraditi u ovom svesku. No, vee sada mozemo nesto reCi na temelju opazanja i rasprava koje su iznesene u ovom poglavlju. Pojava projektnih identiteta razlicitih vrsta nije povijesna nuznost. Moze se vrlo lako dogoditi da kulturni otpor ostane zatvoren u granicama komuna. Ako se to dogodi, te gdje i kad se dogodi, komunalizam ce zatvoriti krug svoga latentnoga fundamentalizma na svojim komponentama, pokrecuCi proces koji moze preobraziti komunalna nebesa u nebeski pakao.

75

2 DRUGO LICE ZEMLJE: DRUSTVENI POKRETI PROTIV NOVOGA GLOBALNOG PORETKA

Vi imate isti problem kao i mnogi drugi ljudi. Povezan je s drustvenom i ekonomskom doktrinom poznatom kao "neoliberalizam ". To je metateorijski problem. Kazem vam. Krenete od pretpostavke da je "neoliberalizam" doktrina. A kad kazem vi, mislim na sue one koji imaju sheme koje su toliko krute i cetvrtaste kao i njihove glave. Vi mislite daje "neoliberalizam" kapitalisticka doktrina za suprotstavljanje ekonomskim krizama za koje kapitalizam optuzuje da su izazvane "populizmom". No, "neoklasicizam" zapravo nije teorija za objasnjavanje kriza ili suocavanje s njima. On je sama kriza kojaje postala teorija i ekonomska doktrina! To znaci da "neoliberalizam" nema nikakvu koherenciju, niti ima planove ili povijesnu perspektivu. Hocu reci, radi se o cistom teorijskom govnu.

Durito, razgovarajuci s podzapovjednikom Marcosom u Lacandonskoj sumi, 1994. 1

1

76

Durito je cest lik u tekstovima dozapovjednika Marcosa, glasnogovornika zapatista. Onje zohar, alije vrlo lukav: onje Marcosov intelektualni savjetnik. Problem se sastoji u tome da se on uvijek boji dace ga zgnjeciti suvise brojni gerilci oko njega, taka da preklinje Marcosa da pokret odrzava malim. Ovaj Duritou tekst preuzet je iz Ejercito Zapatista de Liberacion Nacional/dozapovjednik Marcos (1995: 58-9); moj prijevod, Duritouom dobrotom.

DRUGO LICE ZEMWE: DRUSTVENI POKRETI PROTIV NOVOGA GLOBALNOG PORETKA

Globalizacija, informacionalizam i drustveni pokretiZ Globalizacija i informacionalizam koji su uspostavile mreze bogatstva, tehnologije i moci preobrazava nas svijet. Oni povecavaju nas proizvodni kapacitet, kulturnu kreativnost i komunikacijske mogucnosti. Istodobno, one oduzimaju pravo glasa drustvima. BuduCi da se drzavne institucije i organizacije gradanskoga drustva temelje na kulturi, povijesti i zemljopisu, iznenadno ubrzavanje povijesnog tempa i apstrakcija moCi u mrezi racunala dovodi do raspadanja postojeCih mehanizama drustvenog nadzora i politicke zastupljenosti. S izuzetkom male elite globopolita (polubica, polustruje) ljudi sirom svijeta osjecaju otpor prema gubitku nadzora nad svojim zivotima, svojim okolisem, svojim poslovima, svojim gospodarstvima, svojim vladama, svojim zemljama i, konacno, nad sudbinom Zemlje. Na taj nacin, slijedeCi drevni zakon drustvene evolucije, otpor se sukobljava s premoci, opunomocenost reagira protiv bespomocnosti, a alternativni projekti osporavaju logiku ugradenu u novi svjetski poredak koji ljudi ovog planeta sve vise osjecaju kao nered. Medutim, ove reakcije i mobilizacije, kao sto je to cesto slucaj u povijesti, dolaze u neobicnim oblicima i krecu se neocekivanim putevima. Ovo i sljedece poglavlje istrazuju te puteve. Da bih prosirio empirijski opseg svog ispitivanja, zadrzavajuCi analiticko zariste, usporedit cu tri pokreta koja su se izriCito suprotstavila novomu svjetskom poretku devedesetih, a dolaze iz potpuno razlicitih kulturnih, ekonomskih i institucionalnih ozracja, kroz iznimno kontrastne ideologije: zapatisti u Chiapasu, Meksiko; americka milicija u SAD-u i japanski kult Aum Shinrikyo. U sljedecem poglavlju analizirat cu pokret za zastitu okolisa, navodno najrasireniji i najutjecajniji pokret nasega doba. Na svoj vlastiti naCin te kroz kreativnu kakofoniju visestrukih glasova, pokret za zastitu okolisa takoder kritizira svjetski ekoloski poredak, ustvari opasnost od ekoloskog samoubojstva, do kojeg je doveo nekontrolirani tehnoloski razvoj i pustanje s uzde besprimjernih tehnoloskih snaga bez provjeravanja njihove drustvene ili okolisne odrzivosti. No, zbog njihove kulturne i politicke specificnosti te njihova vise proaktivnog nego reaktivnog karaktera, pokreti za zastitu okoliSa koji se razlikuju od obrambenih pokreta izgradenih oko rovova specificnih identiteta, zahtijevaju odvojenu analiticku obradu. 2

Ovo poglavlje okoristilo se dragocjenom izmjenom misljenja na Medunarodnom seminaru o globalizaciji i drustvenim pokretima koji je organizirao Odbor za istrazivanja drustvenih pokreta Medunarodne socioloske udruge, odrzanom u Santa Cruzu, Kalifornija, 16.-19. travnja 1996. Zahvaljujem organizatorima seminara, Barbari Epstein i Louisu Maheu na njihovu ljubaznom pozivu.

77

MOC IDENTITETA

Prije nego sto se pozabavimo s biti ovoga pitanja, dopustite mi da iznesem tri kratke metodoloske primjedbe koje su nuzne za razumijevanje analize koju cu iznijeti na sljedecim stranicama. 3 Prvo, drustvene pokrete mora se razumjeti u njihovim uvjetima, naime, oni su ono sto tvrde dajesu. Njihove prakse (i ponajvise njihove diskurzivne prakse) cine njihovu samodefiniciju. Ovakav nas pristup odmice od opasnog zadatka tumacenja "istinske" svijesti pokreta, kao da bi oni mogli postojati samo otkrivajuCi "stvarna" strukturna proturjecja. Kao da bi pokreti, da bi zazivjeli, nuzno trebali nositi ta proturjecja, kao sto nose svoje oruzje i masu svojim zastavama. Drukciji i nuzan postupak istrazivanja treba ustanoviti vezu izmedu pokreta, definiranih njihovim djelima, njihovim vrijednostima i njihovim diskursima i drustvenih procesa s kojima se cini da su povezani: na primjer, globalizacija, informacionalizam, kriza reprezentativne demokracije i dominacija simbolicke politike u medijskom prostoru. u rasclambi cu nastojati primijeniti oba postupka: karakterizaciju svakog pokreta u uvjetima njegove specificne dinamike i njegovo medudjelovanje sa sirim procesima koji induciraju njegovo postojanje te se modificiraju samim ovim postojanjem. Vaznost koju pridajem diskursima pokreta odrazit ce se u mojim zapisima. U predstavljanju i analiziranju pokreta vjerno cu se drzati njihov~h vlastitih rijeCi, ne samo ideja, onako kako su zabiljezene u dokumentima na kojima sam radio. Medutim, da bih citatelja postedio zapisnickih detalja citiranja referenci, odlucio sam dati genericke reference za materijale iz kojih su diskursi uzeti, ostavljajuCi zainteresiranom citatelju da u ovim materijalima pronade tocne rijeCi navedene u mom tekstu. Drugo, drustveni pokreti mogu biti drustveno konzervativni, drustveno revolucionarni ili oboje ili nista od navedenog. Konacno, danas smo zakljucili (nadam se zauvijek) da ne postoji predodredena usmjerenost u drustvenoj evoluciji, daje jedini smisao povijesti povijest koju mi osmisljavamo. Stoga, s analitickoga gledista, ne postoje "dobri" i "losi" drustveni pokreti. Svi oni predstavljaju simptome nasih drustava i svi djeluju na drustvene strukture, s razliCitim intenzitetima i ishodima koje semora ustanoviti istrazivanjem. Tako se meni svidaju zapatisti, ne svida mi se americka milicija, a Aum Shinrikyo me uzasava. No, svi ti pokreti su, kao sto cu pokazati, smisleni znakovi novih drustvenih sukoba i zaceci drustvenog otpora te, u nekim slucajevima, drustvene promjene. Sarno ako budemo otvorenog uma pretrazivali novi povijesni krajolik, moCi cemo otkriti blistave puteve, tamne provalije i zbrkane prodore u novo drustvo koje izranja iz sadasnjih kriza. 3

78

Za teoretski.l raspravu o drustvenim pokretima koji su vazni za ovdje izneseno istrazivanje, vidi Castells (1983.); Dalton i Kuechler (1990.); Epstein (1991.); Riechmann i Fernandez Buey (1994.); Calderon (1995.); Dubet i Wieviorka (1995.); Maheu (1995.); Melucci (1995.); Touraine (1995.); Touraine et al. (1996.); Yazawa (izlazi).

DRUGO LICE ZEMLJE: DRUSTVENI POKRETI PROTIV NOVOGA GLOBALNOG PORETKA

Trece, da bih unio nesto reda u masu nesuglasnog materijala o drustvenim pokretima koji ce biti ispitan u ovom i sljedecim poglavljima, posluzio sam se kategorizacijom prema klasicnoj tipologiji Alaina Tourainea koja definira drustveni pokret pomocu tri nacela: identitet pokreta, protivnik pokreta i vizija ili drustveni model pokreta koji nazivam drustveni cilj. 4 U mojoj osobnoj prilagodbi (za koju drzim daje u skladu s Touraineovom teorijom), identitet se odnosi na samodefiniciju pokreta, odnosno sto on jest i u cije ime govori. Protivnik se odnosi na nacelnog neprijatelja pokreta kojeg je pokret izriCito identificirao. Drustveni ciij odnosi se na viziju koju pokret ima o obliku drustvenoga poretka ili drustvenoj organizaciji koju bi zelio ostvariti na povijesnom obzoru svoga kolektivnog djelovanja. Nakon sto smo razjasnili polaziste, krenimo na put prema drugom lieu Zemlje, onom koje odbija globalizaciju radi kapitala i informacionalizam radi tehnologije. Tamo gdje snovi o proslosti i nocne more o buducnosti nastanjuju kaoticni svijet strasti, velikodusnosti, predrasude, straha, maste, nasilja, pokvarenih strategija i sretnih pogodaka- sve u svemu, covjecanstvo. Tri pokreta koja sam odabrao za razumijevanje pobune protiv globalizacije potpuno su razlicita po svom identitetu, svojim ciljevima, svojoj ideologiji i svom odnosu prema drustvu. 5 Medutim, upravo nas to i zanima u usporedbi, jer su oni slicni u svojoj izricitoj suprotstavljenosti novomu svjetskom poretku koji su odredili kao neprijatelja u svojim priopcenjima i u svojim djelovanjima. A vjerojatno je da ce svi oni, izravno ili neizravno, imati znacajne uCinke na svoja drustva. Zapatisti su vee preobrazili Meksiko, pokrecuCi krizu u iskvarenoj politici i nepravednom gospodarstvu koji vladaju Meksikom, iznoseCi prijedloge za demokratsku obnovu o kojima se nasiroko raspravlja u Meksiku i cijelom svijetu. Americka milicija, najmilitantnija komponenta sirega drustvenopolitickog pokreta koji se samoidentificirao kao domoijubi (The Patriots) (ili lazni domoijubi, kako ih zovu njihovi kriticari), ima mnogo dublje korijene u americkom drustvu nego sto se to obicno priznaje te moze dovesti do nepredvidivih, vaznih ishoda na napetoj politickoj sceni Amerike, kao sto cu pokazati u daljnjem tekstu. Aum Shinrikyo, iako je i dalje marginalan kult u japanskom drustvu, vise od godinu dana (1995.-1996.) bio je u sredistu paznje sredstava javnog priopcavanja i javnog mnijenja te je djelovao kao simptom nevidljivih ozljeda i drama koje se 4

5

Touraine (1965., 1966.). Touraineova formulacija zapravo rabi malo razlicitu terminologiju, na francuskom: principe d'identite, principe d'opposition, principe de totalite. Drzrao sam da ce medunarodnoj publici biti jasnije ako primijenim jednostavnije izraze za iste pojmove, po cijenu da se izgubi autenticni francuski "okus". Ova komparativna analiza osniva se na zajednickom istrazivanju sa Shujirom Yazawom i Emmom Kieselyovom koje je provedeno 1995. godine. Za prvu razradu tog istrazivanja vidi Castells et al. (1996.).

79

MOC IDENTITETA

odvijaju iza zavjese japanske blazenosti. Ono sto zelim pokazati prikazujuCi zajedno te tri razlicite, snazne pobune, upravo je razlicitost izvora otpora novomu svjetskom poretku. Jednako tako zelim podsjetiti da je neoliberalna iluzija o kraju povijesti zavrsena, dok se povijesno specificna drustva osvecuju dominaciji koju nad njima imaju globalne struje.

Meksicki zapatisti: prvi informacijski gerilski pokret6 Movimiento Civil Zapatista je pokret koji drustvenu solidamost suprotstavlja organiziranom kriminalu koji proizlazi iz moCi novca i vlasti.

Manifest Gradanskoga zapatistickog pokreta (Movimiento Civil Zapatista), kolovoz 1995. Novost u politickoj povijesti Meksika bilo je obrtanje procesa nadzora protiv snaga sada postojece vlasti na osnovi alternativne komunikacije ... Novast u politickom ratu Chiapasa bilo je pojavljivanje razlicitih posiljalaca informacija koji su tumacili informacije na vrlo razlicite nacine. Tokjavnih informacija kojije stizao do drustva putem medija i novih tehnoloskih sredstava bioje mnogo veci ad onaga koji bi mogle nadzirati konvencionalne komunikacijske strategije. Marcosje iznio svoje misljenje, Crkvaje iznijela svoje misljenje, kao i neovisni novinari, nevladine organizacije i intelektualci, iz sume, iz Ciudad de Mexica, iz svjetskih financijskih i politickih prijestolnica, sui su iznijeli svoje misljenje. Ta alternativna misljenja koja su omogucila otvorena sredstvajavnog priopcavanja ili zatvorena sredstvajavnog priopcavanja koja su otvorena sredstvajavnog 6

80

Za analizu zapatistickoga pokreta koja je ovdje iznesene uvelike su zasluzne, kako je to cesto slucaj u ovoj knjizi, dvije zene. Profesorica Alejandra Moreno Toscano, glasovit strucnjak za urbanu povijest na Universidad Nacional Autonoma de Mexico i nekadasnja ministrica socijalne skrbi Meksika, DF; hila je pomocnica Manuela Camacha, predsjednikova izaslanika tijekom kriticnog razdoblja vodenja pregovora izmedu meksicke vlade i zapatista u prvim mjesecima 1994. godine. Ona me opskrbila dokumentima, misljenjima i uvidima, te je hila kljucna za moje razumijevanje sveukupnoga procesa meksicke politike od 1994. do 1996. Za analizu (najinteligentniji pristup koji sam imao priliku procitati) vidi Moreno Toscano (1996.). Druga osoba, Maria Elena Torres, moja studentica na postdiplomskom studiju za doktorat na Berkeleyju, bilaje temeljit promatrac seljastva Chiapasa. Tijekom nasega intelektualnog medudjelovanja pribavila mije svoju analizu (Martinez Torres, 1994., 1996.). Naravno daja snosim potpunu odgovornost za tumacenje i moguce pogreske u zakljuccima koji su izneseni u ovoj knjizi. Dodatni izvori koje sam rabio za poglavlje o zapatistickom pokretu jesu: Garcia de Leon (1985.); Arquilla i Rondfeldt (1993.); Collier i Lowery Quartiello (1994); Ejercito Zapatista de Liberacion Nacional (1994., 1995.); Trejo Delarbre (1994a, b); Collier (1995.); Hernandez Navarro (1995.); Nash et al. (1995.); Rojas (1995.); Rondfeldt (1995.); Tello Diaz (1995.); Woldenberg (1995.).

DRUGO LICE ZEMLJE: DRUSTVENI POKRETI PROTIV NOVOGA GLOBALNOG PORETKA

priopcavanja dovela u skripac, dovela su u pitanje oblike konstruiranja "istine" te pokrenula, i unutar politickog rezima, raznolika misljenja. Glediste moci postalo je fragmentirano.

Moreno Toscano, Turbulencia politica, str. 82 Meksiko, nacija kojaje stvorila prototip za drustvenu revoluciju dvadesetoga stoljeca sada je popriste prototipa transnacionalnoga drustvenoga mrezo-rata 21. stoljeca.

Rondfeldt, Rand Corporation, 1995. Prvi sijecnja 1994., prvoga dana Sjevernoamerickoga slobodnoga trgovinskog sporazuma (NAFTA), oko 3000 muskaraca i zena, organiziranih u Ejercito Zapatista del Liberacion Nacional, pod lakim oruzjem, preuzelo je nadzor nad najveCim opCinama koje granice s Lacandonskom sumom u juznoj meksickoj drzavi Chiapas: San Cristobal de las Casas, Altamirano, Ocosingo i Las Margaritas. Vecinom su to bili Indijanci, pripadnici razlicitih etnickih skupina, iako je bilo i nesto mestizo sa, a neki njihovi vode, osobito njihov glasnogovornik, dozapovjednik Marcos, bili su gradski intelektualci. Vode su svoja lica skrivali iza skijaskih maski. Kadje meksicka vojska poslala pojacanja, gerilci su se organizirano povukli u tropsku prasumu. Medutim, nekoliko desetaka gerilaca i civila, kao i brojni vojnici i policajci, poginuli su u sukobu ili su ih vojnici skupno pogubili nakon zavrsetka sukoba. UCinak pobune u Meksiku i rasirene simpatije koje je zapatisticka borba izazvala i u zemlji i u svijetu, uvjerile su predsjednika Carlosa Salinasa de Gortarija da pregovara. Salinas je 12. sijecnja objavio jednostrani prekid vatre i imenovao svoga "mirovnog predstavnika", Manuela Camachoa, uglednoga meksickog politicara kojeg se nekad ddalo njegovim vjerojatnim nasljednikom, a kojije upravo bio dao ostavku na svoje mjesto u vladi nakon sto je njegova predsjednicka nadanja osujetio Salinas (vidi moju analizu meksicke politicke krize u 5. poglavlju). Manuel Camacho i njegova osoba od povjerenja, intelektualka, savjetnica Alejandra Moreno Toscano, otputovali su u Chiapas, sastali se s utjecajnim katolickim biskupom Samuelom Ruizom te su mogli uci u ozbiljne mirovne pregovore sa zapatistima koji su ubrzo priznali iskrenost dijaloga, iako su ostali opravdano zabrinuti zbog moguCih represija i/ili manipulacija. Camacho je pobunjenicima procitao tekst na tzotzilu, koji je bio emitiran ina tzeltalu i cholu - bilo je to prvi put da je vodeCi meksicki duznosnik priznao indijanske jezike. Tako je 27. sijecnja potpisan dogovor kojije odredivao prekid vatre, oslobadanje zarobljenika na obje strane i pokretanje pregovarackoga procesa s opseznim dnevnim redom na kojemu su bile politicke reforme, indijanska prava i drustveni zahtjevi.

81

MOC IDENTITETA

Tko su zapatisti? Tko su hili ovi pobunjenici, do tada nepoznati ostatku svijeta, una toe dvama desetljeCima rasirene seljacke mobilizacije u zajednicama Chiapasa i Oaxaca? To su hili seljaci, veCinom Indijanci, tzeltales, tzotziles i choles, uglavnom iz zajednica koje su osnovane nakon cetrdesetih u Lacandonskim prasumama, na granici s Guatemalom. Ove zajednice nastale su uz podrsku vlade kako bi se pronaslo izlaz iz drustvene krize kojuje stvorilo izbacivanje acasilladosa (seljaka bezemljasa koji rade za zemljoposjednike) s fincasa (farmi) i ranceva u vlasnistvu srednjih i velikih zemljoposjednika, uglavnom mestizosa. Kolonizatori, birokrati i naseljenici su stoljecima iskoristavali Indijance i seljake. I stoljeCima ih se drzalo u neprestanoj nesigurnosti, jer se polozaj njihovih naselja neprekidno mijenjao, u skladu s interesima vlade i zemljoposjednika. Predsjednik Echeverriaje 1972. odlucio stvoriti "biorezervu" Montes Azula i najveCi dio sume vratiti u posjed 66 obitelji iz izvornoga plemena Lacandon, te je tako naredio premjestanje 4000 obitelji koje su se ponovno naselile na tom podrucju, nakon sto su bile izbacene iz svojih izvornih zajednica. U pozadini plemena Lacandon i iznenadne ljubavi prerna prirodi nalazili su se interesi sumarske kompanije Cofolasa koju je podrzavala vladina korporacija za razvoj, NAFINSA, a koja je dobila prava na sjecu drveca. VeCina naseljenika odbila je seliti se te su zapoceli 20-godisnju bitku za svoje pravo na zemlju, ito se pitanjejos uvijek zatezalo kadje 1988. godine Salinas postao predsjednikom. On je konacno uzeo u obzir prava nekih naseljenika, alije ogranicio svoju velikodusnost na one koji su podrzavali PRI (Partido Revolucionario Institucional), vladinu stranku. Godine 1992. novim dekretom ukinuta su zakonska prava indijanskih zajednica koje su se po drugi put preselile. Ovaj putje izlika hila Konferencija o okolisu u Riju i potreba da se zastite prasume. Uzgoj stoke u tom podrucju takoder je smanjen kako bi se pomoglo rancerima Chiapasa u natjecanju sa svercanjem goveda iz Guatemale. Posljednji udarac krhkoj privredi seljackih zajednica zadan je kad je meksicka liberalizacijska politika devedesetih, u pripravi za NAFTA-u, ukinula ogranicenja na uvoz kukuruza i zastitu cijene kave. Lokalna privreda koja se temeljila na sumarstvu, stocarstvu, kavi i kukuruzu hila je onesposobljena. Nadalje, polozaj zajednicke (opCinske) zemlje postao je nesiguran nakon Salinasove reforme povijesnoga 27. clanka meksickogustava, kojimje prestajalo zajednicko (opCinsko) posjedovanje poljoprivredne imovine od strane seljaka (ejidos) u korist potpune komercijalizacije individualne imovine, jos jedna mjera izravno povezana sa svrstavanjem Meksika uz privatizaciju u skladu s NAFTA-om. Seljaci su se 1992. i 1993. mirno mobilizirali protiv ovako zacrtane politike. No, nakon sto je velik mars Xi'Nicha, kojije doveo tisuce seljaka iz Palenque u Ciudad de Mexico, ostao bez odgovora, promijenili su taktiku. Do sredine 1993. veCina za82

DRUGO LICE ZEMLJE: DRUSTVENI POKRETI PROTIV NOVOGA GLOBALNOG PORETKA

jednica Lacandona nije zasadila kukuruz, kavaje ostavljena neobrana, djeca su prestala ici u skole, a stokaje prodana kako hi se kupilo oruzje. Naslov pobunjenickoga manifesta od 1. sijecnja 1994. glasio je: "Hoy decimos BASTA!" (Danas kazemo DOSTAl). Ove seljacke zajednice, veCinom indijanske, kojima su se pridruzila i druga naselja iz podrucja Los Altosa, nisu bile same u drustvenoj borbi koju su pokrenule jos pocetkom sedamdesetih. Podupirala ih je i u odredenoj mjeri organizirala Katolicka crkva, na poticaj biskupa San Cristobala de las Casas, Samuela Ruiza, kojije donekle bio povezan s teologijom oslobodenja. Ne samo da su svecenici podupirali i legitimirali zahtjeve Indijanaca vee su pomogli formirati stotine seljackih sindikata koji su dijelili clanstvo Crkve i sindikata. Vise od stotinu tuhunelesa (pomocnici svecenika) i vise od tisucu vjeroucitelja Cinilo je kraljeznicu pokreta koji se razvio u obliku seljackih sindikata, a svaki od njih temeljio se na zajednici (ejido). Snazni vjerski osjecaji Indijanaca pojacani su izobrazbom, informacijama i potporom Crkve, dovodeCi do cestih sukoba izmedu lokalne Crkve s jedne strane i chiapaskih rancera i Chiapas PRI aparata s druge strane. No, iako je Crkva godinama hila kljucna u obrazovanju, organiziranju i mobiliziranju indijanskih seljackih zajednica, Samuel Ruiz i njegovi pomocnici snazno su se protivili oruzanoj borbi te nisu hili medu pobunjenicima, suprotno optuzbama chiapaskih rancera. Kadrovi koji su organizirali oruzanu pobunu vecinom su dosli iz indijanskih zajednica, osobito iz krugova mladih muskarca i zena koji su odrasli u novoj klimi ekonomske oskudice i drustvene borbe. Ostali kadrovi dosli su iz maoistickih skupina koje su formirane u meksickim gradovima (osobito u Ciudad de Mexicu i Monterreyu) sedamdesetih godina, nakon studentskoga pokreta 1968. godine kojije ugusen masakrom u Tlatelolcu. Cini se da su Fuerzas de Liberacion Nacional dugo vremena bile aktivne na ovom podrucju, iako o tome postoje razliciti navodi. U svakom slucaju, bez obzira na podrijetlo, cini se daje, nakon niza neuspjeha u gradskim podrucjima, nekoliko revolucionara, muskaraca i zena, krenulo na dugi put izgradivanja vjerodostojnosti u najugnjetavanijim dijelovima zemlje, strpljivim radom i svakodnevnim dijeljenjem njihovih teskoca i borbi. Cini se daje Marcos bio jedan od tih boraca te je, prema vladinim izvorima, u pokrajinu dosao pocetkom osamdesetih, nakon sto je zavrsio studij sociologije i komunikacija u Meksiku i Parizu te poducavao drustvene znanosti najednom od najboljih meksickih sveucilista. 7 On je zasigurno iznimno naobrazen intelektualac koji govori nekoliko jezika, dobro pise, vrlo je mastovit i ima pre7

Meksicka vlada tvrdi daje identificirala dozapovjednika Marcosa i glavne vode zapatista i cini se daje njihova tvrdnja vjerojatna. 0 tome se opsezno izvjescivalo u sredstvimajavnogpriopcivanja. Medutim, kako su zapatisti u vrijeme pisanja ove knjigejos uvijek pobunjenici, ne mislim daje u redu prihvatiti njihove tvrdnje kao cinjenicu.

83

MOC IDENTITETA

krasan smisao za humor teje vrlo opusten u odnosima sa sredstvimajavnog priopcavanja. Ove revolucionarne intelektualce svecenici su srdacno docekali zbog njihova postenja i predanosti te su dugo vremena, unatoc ideoloskim razlikama, zajedno radili na organiziranju seljackih zajednica i podupiranju njihove borbe. Tek nakon 1992., kad su obecanja o reformama i dalje ostajala neispunjena i kadje situacija u lacandonskim zajednica postala jos strasnija zbog sveopceg procesa gospodarske modernizacije u Meksiku, zapatisticki borci su se sami ustrojili i zapoceli pripreme za gerilsko ratovanje. U svibnju 1993. doslo je do prvog okrsaja s vojskom, ali meksicka vlada je umanjila vaznost incidenta kako bi izbjegla probleme s ratifikacijom NAFTA-e od strane americkoga kongresa. Medutim, treba naglasiti da je vodstvo zapatista istinski seljacko, uglavnom indijansko. Marcos i drugi gradski militanti nisu mogli samostalno djelovati. 8 Proces promisljanja kao i pregovaranja s vladom sastojao se od dugih procedura s potpunim sudjelovanjem zajednica. To je bilo od kljucne vaznosti, jer jednom kad se donijelo odluku, cijela zajednica trebala se drzati zajednicke odluke, u toj mjeri da su, u nekoliko slucajeva, seljani hili protjerani zbog svog odbijanja da sudjeluju u ustanku. No, tijekom dvije i pol godine otvorenoga procesa pobune, velika veCina lacandonskih zajednica i vecina Indijanaca u Chiapasu, iskazalaje podrsku pobunjenicima, slijedeCi ih u prasumu kadje vojska u veljaci 1995. zauzela njihova sela.

Vrijednosna struktura zapatista: identitet, protivnici i ciljevi Duboki uzroci pobune su oCiti. Ali kakve zahtjeue, ciljeue i urijednosti imaju pobunjenici? Kako oni vide same sebe i kako odreduju suog neprijatelja? S jedne strane, oni sebe smjestaju u povijesni kontinuitet pet stotina godina borbe protiv kolonizacije i ugnjetavanja. Doista, tocka preokreta za seljacki pokret bile su masovne demonstracije u San Cristobalu de las Casas 12. listopada 1992. na kojima se prosvjedovalo protiv petstote godisnjice osvajanja Amerike, unistavanjem kipa Diega de Mazariegosa, osvajaca Chiapasa. S druge strane, oni vide reinkarnaciju toga ugnjetavanja u sadasnjem obliku novoga svjetskog poretka: u NAFTA-i i liberalizirajuCim reformama koje je proveo predsjednik Salinas, a koje nisu uspjele ukljuCiti seljake i Indijance u proces modernizacije. Promjena povijesnog clanka 27. meksickog ustava, kojije formalno zadovoljio zahtjeve agrarnih revolucionara koje je poddavao Emiliano Zapata, postalaje simbol iskljuCivanja seljackih zajednica od strane novoga poretka slobodnih trgovaca. Ovoj kritici, iza koje je stajao cijeli pokret, 8

84

Moreno Toscano (1996.)

DRUGO LICE ZEMI..JE: DRUSTVENI POKRETI PROTIV NOVOGA GLOBALNOG PORETKA

Marcos i drugi dodali su svoj osobni izazov novom svjetskom poretku: projek· ciju socijalistickoga revolucionarnog sna koji nadilazi kraj komunizma i os· tavstinu gerilskih pokreta u Sredisnjoj Americi. Marcos je ironicno napisao: Vise se nema za sto boriti. Socijalizamje mrtav. Neka dugo zivi konfor· mizam, reforma, moderno doba, kapitalizam i sve vrste okrutnih itakodalje. Budimo razumni. Nista sene dogada niti u gradu niti na selu, sve je i dalje isto. Socijalizamje mrtav. Neka dugo zivi kapital. To ponavljaju radio, tisak i televizija. Neki socijalisti, sada razumno, pokajnicki takoder ponavljaju isto. 9 Stoga je suprotstavljanje zapatista novomu svjetskom poretku dvostruko. Oni se bore protiv posljedica iskljuCivanja iz ekonomske modernizacije, ali jednako tako osporavaju neizbjeznost novoga geopolitickog poretka po kojemu kapitalizam postaje opceprihvacen. Pobunjenici su posvjedocili svoj indijanski ponos i borili se za priznavanje indijanskih prava u meksickom ustavu. Medutim, cini se da obrana etnickog identiteta nije hila dominantan element pokreta. Doista, lacandonske zajednice stvorene su nasilnim, ponovnim naseljavanjem kojeje razbilo izvorne identitete razliCitih zajednica i okupilo ih kao seljake. Nadalje, cini se daje, kao sto pise Collier, etnicki identitet nekoc dijelio starosjedilacke zajednice u sredisnjem gorju Chiapasa. Noviji dogadaji podcrtali su preobrazbu: sada, po uzoru na zapatisticku pobunu, narodi razlicitoga autohtonog podrijetla naglasavaju da zajedno sudjeluju u ponovnom potvrdivanju ekonomskoga, drustvenog i politickog iskoristavanja. 10 Tako je ovaj novi indijanski identitet izgraden kroz njihovu borbu te je obuhvatio razlicite etnicke sku pine: "Zajednicka nam je zemlja koja nam je podarila zivot i borbu." 11 9 ELZN (1994: 61); moj prijevod. 10 Collier (1995: 1); slican argument iznosi Martinez Torres (1994.). U Manifestu koji su zapatisti objavili na Internetu u studenom 1995. prigodom obiljezavanja dvanaeste godisnjice osnivanja njihove organizacije, snazno su naglasili karakter svoga pokreta kao meksickog pokreta za pravdu i demokraciju, koji nadilazi obranu indijanskog identiteta: "Zemlja koju mi zelimo, mi zelimo za sve Meksikance, ne samo za Indijance. Demokracija, sloboda i pravda koju zelimo, mi zelimo za sve Meksikance, a ne samo za Indijance. Mi se ne zelimo odjeljivati od meksicke nacije, mi zelimo biti dio nje, zelimo biti prihvaceni kao ravnopravni, kao osobe s dostojanstvom, kao ljudska bica... Evo nas, braco, oduvijek mrtvi, opet umiruCi, sada zele zivjeti" (EZLN, Communicado na Internetu, 17. studenog 1995., moj prijevod). 11 Zapatisticka deklaracija, 25. sijecnja 1994.; citirala Moreno Toscano (1996: 92).

85

MOC IDENTITETA

Zapatisti nisu subverzivni vee legitimni pobunjenici. Oni su Meksicki domol} ubi, pod oruzjem protiv novih oblika strane prevlasti americkog imperijalizma. Oni sujednako tako demokrati koji se pozivaju na clanak 39. meksickog ustava koji proglasava "pravo naroda da promijeni i preinaci oblik svoje vlasti". Stoga, oni pozivaju Meksikance da podde demokraciju, de facto privodeCi kraju vladavinu jednostranacke vlade koja se temelji na izbornoj prevari. Taj poziv, upueen iz Chiapasa, meksicke drzave s najveCim brojem glasova za kandidate PRI -ja, koje su tradicionalno nametnuli lokalni caciques, naisao je na snazan odjek medu gradskom srednjom klasom meksickoga drustva, gladnom slobode i umornom od sustavne korupcije. Cinjenica daje do ustanka doslo upravo u godini predsjednickih izbora, ito izbora koji su trebali smanjiti PRI-jev utjecaj na drzavu, znakje takticke sposobnosti zapatista teje bilo glavni Cimbenik zastite od otvorene represije. Predsjednik Salinas zelio je stvoriti bastinu ekonomskoga modernizatora i politickoga liberalizatora, ne samo radi svoga mjesta u povijesti vee i zbog sljedeeeg zaposlenja: svoje kandidature za prvoga generalnog tajnika novoosnovane Svjetske trgovinske organizacije, upravo one institucije koja artikulira novi svjetski ekonomski poredak. U ovim okolnostima, ekonomist koji se skolovao na Harvardu tesko je mogao pokrenuti potpunu vojnu represiju protiv istinski seljackoga, indijanskog pokreta koji se bori protiv drustvenog iskljuCivanja.

Komunikacijska strategija zapatista: Internet i sredstva javnog priopeavanja Uspjeh zapatista velikim se dijelom moze zahvaliti njihovoj komunikacijskoj strategiji, dote mjere da ih se moze nazvatiprvim informacijskim gerilskim pokretom. Stvorili su medijski dogadaj kako bi prosirili svoju poruku, ocajnicki nastojeCi dane budu uvuceni u krvavi rat. Bilo je, naravno, pravih smrti i pravog oruzja te su Marcos i njegovi drugovi bili spremni umrijeti. No, stvarno ratovanje nije bilo njihova strategija. Zapatisti su primijenili oruzje kako bi prenijeli svoju poruku, a zatim su iznijeli da su spremni na zrtvu pred svjetskim sredstvima javnog priopeavanja kako bi iznudili pregovore i iznijeli niz razumnih zahtjeva koji su, kao sto ankete izgleda pokazuju, naisli na siroku podrsku u velikom dijelu meksickoga drustva. 12 Za zapatiste je autonomna komunikacija bila glavni cilj. 12 Prema anketiK.ojaje napravljena 8. i 9. prosinca 1994., 59 posto stanovnika Mexico Cityja imalo je "dobra misljenje" o zapatistima, a 78 posto ddalo je da su njihovi zahtjevi opravdani (objavljeno u novinama Reforma, 11. prosinca 1994.).

86

DRUGO LICE ZEMLJE: DRUSTVENI POKRETI PROTIV NOVOGA GLOBALNOG PORETKA

Kad su hom he padale po planinamajuzno od San Cristohala, kad su se nasi horci odupirali napadu saveznih trupa, kadje zrak mirisao po harutu i krvi, nazvao me Comite Clandestino Revolucionario Indigena del EZLN i rekao mi, po prilici, ovo: Moramo reci ono sto imamo reCi i mora nas se cuti. Ako tone ucinimo, drugi ce uzeti nas glas i iz nasih usta izaci ce lazi ada mi tone zelimo. Pronadi nacin da izreces nasu rijec onima koji hi zeljeli slusati. 13 Sposohnost zapatista da saohracaju sa svijetom i meksickim drustvom i zainteresiraju puk i intelektualce, lansiralaje lokalnu, pohunjenicku skupinu u prve redove svjetske politike. Za to je Marcos hio od kljucne vaznosti. On nije imao organizacijski nadzor nad pokretom ukorijenjenom u indijanskim zajednicama i nije pokazivao znacajke odlicnoga vojnog stratega, iako je mudro nalagao povlacenje svaki put kad hi ih vojska napala. No, hioje iznimno spretan u uspotavljanju komunikacijskoga mosta s medijima svojim dohro slozenim tekstovima i putem svoje mise-en-scene (maska, lula, mjesto odvijanja intervjua), koji su na neki naCin hili sretno pogodeni, kao u slucaju maske kojaje imala vrlo vaznu ulogu u populariziranju imidza revolucionara: sirom svijeta, svi su mogli postati zapatisti nosenjem maske. Stovise (iakoje ovo mozda preveliko teoretiziranje), maske su ponavljani ritual u pretkolumhijskim, meksickim indijanskim kulturama, tako da su pohuna, izjednacavanje svih lica i uhacene scene koje podsjecaju na povijesne dogadaje uigrano predstavljali mozda najinovativniju teatralnost revolucije. U strategiji zapatista od presudne vaznosti hilaje primjena telekomunikacija, videa i komunikacije posredovane racunalima- i za sirenje njihove poruke iz Chiapasa u svijet (iako vjerojatno nije hila odasiljana iz prasume) i za organizaciju mreze solidarnih skupina sirom svijeta koje su doslovce okruzile (i onemoguCile) represivne nakane meksicke vlade, na primjer, tijekom vojnoga napada na podrucja pohune 9. veljace 1995. Zanimljivo je naglasiti da su zapatisticku uporahu Intern eta omogucila dva postignuca devedesetih godina: stvaranje La Nete, alternativne racunalne komunikacijske mreze u Meksiku i Chiapasu te njezina primjena u radu zenskih skupina (osohito "De mujer a mujer") kojom su povezale NVO-e Chiapasa s drugim meksickim zenama, kao i zenskim mrezama u SAD-u. La Neta 14 je nastala povezivanjem izmedu meksickih NVO-a koje je podupirala Katolicka crkva i Instituta za glohalne komunikacije u San Franciscu izmedu 1989. i 1993., a to su omoguCili vjesti strucnjaci za racunala koji su svoje vrijeme i znanje pok13 Marcos, 11. veljace 1994.; citirala Moreno Toscano (1996: 90). 14 Cini se da je nuzno razjasniti visestruko znacenje LaNete za nemeksicke stanovnike. Osim sto predstavlja figurativni zenski rod, la neta u meksickom slengu znaci "istinita prica".

87

MOC IDENTITETA

lonili za pravednu stvar. Pomocu donacije zaklade Ford, La Netaje uspjela u Meksiku uspostaviti cvor s privatnim internetskim dobavljacem. U Chiapasu je La Neta uspostavljena 1993. s ciljem da se na mrezu prikljuce lokalne NVO-e, ukljucujuCi Centar za ljudska prava "Bartolome de las Casas" i desetak drugih organizacija koje su poslije igrale glavnu ulogu u informiranju svijeta tijekom zapatistickog ustanka. Opsezna uporaba Interneta omoguCila je zapatistima da u trenu prosire informacije i svoj poziv sirom svijeta te da stvore mrezu skupina za podrsku koje su pomogle stvoriti pokret medunarodnogajavnog misljenja kojije doslovno onemoguCio meksicku vladu da u vecoj mjeri primijeni silu. Slike i informacije koje su dolazile od zapatista i oko njih snazno su djelovale na meksicko gospodarstvo i politiku. Kao sto pise Martinez Torres: Bivsi predsjednik Salinas stvorioje "ekonomiju od mjehurica" kojaje nekoliko godina stvarala iluziju blagostanja na temelju golemog priljeva nesigurnih investicija u visokokamatne vladine obveznice te je brzim povecanjem trgovinskog deficita i duga omoguCila da srednja i radnicka klasa neko vrijeme uzivaju u mnostvu uvezenih potrosackih dobara. No, iako je bilo lako namamiti ulagace u zemlju, gubitak povjerenja ulagaca mogao bi brzo dovesti do panike i navale na meksicke obveznice, sto maze dovesti do urusavanja sustava. Doista, meksicko je gospodarstvo (1994. godine) bilo golema igra na povjerenje. BuduCi da se povjerenje u osnovi stvara manipuliranjem informacijama, maze se na isti naCin i unistiti. U novomu svjetskom poretku u kojemuje informacija najvrjednija roba, upravo ta ista informacija moze biti mocnija od metaka. 15 To je Cinilo kljuc zapatistickog uspjeha. Oni nisu namjerno sabotirali gospodarstvo. No, neprekidna povezanost s medijima i savezi koje su sirom svijeta uspostavili pomocu Interneta, stitili su ih od neposredne primjene sile te su im omoguCili da iznude pregovore i iznesu probleme drustvene iskljucenosti i politicke korumpiranosti pred oCi i usi svjetskogajavnog mnijenja. Doista, strucnjaci iz Rand korporacije slazu se s ovom analizom, 16 jer su prognozirali mogucnost "mreznih ratova" zapatistickoga tipajos 1993. godine: "Revolucionarne snage buducnosti moCi ce se sve vise sastojati od rasirenih, multiorganizacijskih mreza koje nemaju nikakav odredeni nacionalni identitet, tvrde da su proizasle iz civilnoga drustva i ukljucuju agresivne skupine ili pojedince koji su gorljivo upuceni u primjenu napredne tehnolo15 Martinez Torres (1996: 5) 16 Rondfeldt (1995.)

88

DRUGO LICE ZEML.JE: DRUSTVENI POKRETI PROTIV NOVOGA GLOBALNOG PORETKA

gije za komunikacije, kao i za streljivo." 17 Cini se da su zapatisti ostvarili najgore nocne more strucnjaka za novi svjetski poredak.

Proturjecna veza izmedu drustvenoga pokreta i politicke institucije Medutim, iako je njihov uCinak protresao meksicki politicki sustav, cak i meksicko gospodarstvo, zapatisticki su se zahtjevi zapleli u proturjecan adnos s politickim sustavom. Sjedne strane, zapatisti su trazili demokratizaciju politickog sustava, dajuCi dodatnu tezinu slicnim zahtjevima koji su se vee iznosili unutar meksickoga drustva. No, nikad nisu uspjeli precizirati znacenje svoga politickog projekta, osim ocitog osudivanja izhorne prevare. U meduvremenu, PRJ je hio nepovratno razdrman, podijelio se u skupine koje su se doslovce medusobno ubijale (vidi 5. poglavlje). Predsjednicki izbori provedeni u kolovozu 1994. hili su prilicno posteni, omogucujuCi Zedillu, nepoznatom kandidatu PRI-ja kojije dosao u sredistejavne pozornosti slucajnim okolnostima, pobjedu postignutu zahvaljujuCi strahu od nepoznatog. Ironicno je da su politicke reforme u izhornom procesu, dijelom posljedica zapatistickoga pritiska, pridonijele legitimnosti izbora nakon dogovora od 27. sijecnja 1994. izmedu svih predsjednickih kandidata. Ljevicarska opozicijska stranka, cijeg vodu su zapatisti odbacili, na izhorima je dozivjela neuspjeh zato sto je trazila Marcosovu potporu. U kolovozu 1994. zapatisti su sazvali Nacionalni demokratski skup u Lacadonskoj prasumi, na mjestu koje su nazvaliAguascalientes, po povijesnom mjestu na kojemu su se 1915. sastali revolucionarni vode (Villa, Zapata, Orozco) kako hi osnovali Revolucionarnu konvenciju. Unatoc masovnom sudjelovanju temeljnih puckih organizacija, Ijevicarskih stranaka, intelektualaca i medija, Aguascalientes se iscrpio u simholizmu dogadaja te ovaj kratkotrajan skup nije uspio prevesti novi zapatisticki jezik u konvencionalnu, ljevicarsku politiku. Tako su u svihnju 1995., usred produzenih pregovora s vladom u San Andresu Larrainzar, zapatisti organizirali narodno vijecanje o mogucnosti da postanu gradanska politicka snaga. Unatoc ocitim poteskocama (jos uvijek su hili pobunjenicka organizacija), gotovo 2 milijuna ljudi sudjelovalo je na vijecanju sirom Meksika, u velikoj veCini podupiruci prijedlog. Tako su u sijecnju 1996., ohiljezavajuCi dvogodisnjicu svog ustanka, zapatisti odlucili preohlikovati se u politicku stranku, trazeCi potpuno sudjelovanje u politickom procesu. Medutim, takoder su odlucili zadrzati svoje oruzje sve dok se ne postigne dogovor s vladom o svim spornim pitanjima. U sijecnju 1996. postigao se vazan dogovor o huducemu ustavnom priznavanju indijanskih prava, 17 Arquilla i Rondfeldt (1993.)

MOC IDENTlTETA

ali u vrijeme pisanja ave knjige (listopad 1996.) jos se pregovaralo o politickoj reformi i gospodarskim pitanjima. Cinilo se daje indijanski zahtjev da zadrze vlasnistvo nad svojom zemljom, ukljucujuci podzemne resurse, bio tesko pitanje, jer je meksicka vlada ovaj zahtjev nepokolebljivo odbila. Nairne, drzi se da je Chiapas bogat podzemnim nalazistima ugljikovodika. Sto se tice politicke reforme, nespremnost PRI-ja da smanji svoj utjecaj na vlasti iznimno je otezala postizanje dogovora. Buduce mogucnosti zapatisticke politicke stranke su neizvjesne. S jedne strane, Marcos je krajem 1996. i dalje jedan od najpopularnijih meksickih voda. S druge strane, velik dio njegove popularnosti povezan je s njegovim statu sam revolucionarnoga mita. Marcos kao politico koji radi kompromise, mogao bi izgubiti velik dio svoje privlacnosti i Cini se daje on toga svjestan. Upravo zbog toga su on i njegovi companerosi oklijevali s potpunom institucionalizacijom svoga politickog ugleda, iako je ana vjerojatni ishod njihove pobune, premda u kontekstu jos nesigurne preobrazbe meksickoga politickog sustava. No, bez obzira na sudbinu zapatista, njihovaje pobuna promijenila Meksiko, osporavajuCijednostranu logiku modernizacije, karakteristicnu za novi svjetski poredak. DjelujuCi na snazna proturjecja koja unutar PRI-ja postoje izmedu modernizatora i interesa korumpiranoga stranackog aparata, rasprava koju su pokrenuli zapatisti znatno je pridonijela smanjivanju utjecaja PRI-ja na Meksiko. Bodro i euforicno meksicko gospodarstvo iz 1993. godine pokazalo se sa svim svojim slabostima, dajuCi za pravo americkim osporavateljima NAFTA-e. Akter koji nije bio prisutan u tekuCim latinskoamerickim procesima modernizacije, indijansko seljastvo (koje Cini oko 10 posto meksickoga stanovnistva), iznenadaje ozivio. Ustavna reforma, koja je u studenom 1996. hila u tijeku dobivanja pristanka, priznalaje multikulturni karakter Meksika i osigurala nova prava Indijancima, ukljucujuCi objavljivanje udzbenika za ddavne skole na 30 indijanskihjezika. Zdravstvo i obrazovanje poboljsani su u mnogim indijanskim zajednicama, au tijeku je provodenje ogranicene samouprave. Potvrdivanje indijanskoga kulturnog identiteta, iako na rekonstruirani nacin, bilo je povezano s njihovom pobunom protiv sramotnog iskoristavanja. No, njihovu borbu za dostojanstvo odlucujuce je potpomogla vjerska pripadnost izrazena u dubokoj struji puckoga katolicanstva u Latinskoj Americi, kao i posljednje uporiste marksisticke ljevice u Meksiku. Cinjenica da je to ljevicarstvo, izgradeno na zamisli o proletarijatu koj se za socijalizam bori oruzjem, bilo preobrazeno u indijanski, se1jacki pokret koji se bori iskljuCivo za demokraciju, u ime ustavnih prava, pomocu Interneta i sredstavajavnog priopcavanja, pokazuje dubinu preobrazbe puteva oslobadanja u Latinskoj Americi. Jednako tako pokazuje da novi svjetski red pokrece visestruki lokalni nered izazvan povijesno ukorijenjenim izvorima otpora logici

90

DRUGO LICE ZEMLJE: DRUSTVENI POKRETI PROTIV NOVOGA GLOBALNOG PORETKA

svjetskih tokova kapitala. Chiapas Indijanci koji se bore protiv NAFTA-e u savezu s bivsim maoistickim borcima i teolozima oslobodenja, jasan su izraz stare potrage za drustvenom pravdom u novim povijesnim uvjetima.

S oruzjem protiv novoga svjetskog poretka: americka milicija i domoljubni pokret devedesetih 18 Kratko receno, novi svjetski poredakje utopijski sustav u kojemu ce americka ekonomija (zajedno s ekonomijama drugih drzava) biti "globalizirana". Razine nadnica svih americkih i europskih radnika bit ce spustene na one radnika u Trecem svijetu. Nacionalne granice bit ce izbrisane iz prakticnih razloga. Povecani priljev doseljenika iz Trecega svijeta u Sjedinjene Drzave i Europu stvorit ce nebjelacku vecinu u svim nekad bjelackim podrucjima svijeta. 0 svemu ce odluCivati elita koja ce se sastojati od medunarodnih financijera, gospodara sredstavajavnog priopcavanja i menedzera multinacionalnih korporacija. A mirovne snage Ujedinjenih naroda rabit ce se za zaustavljanje svih onih koji bi se zeljeli povuci iz toga sustava.

William Pierce, National Vanguard 19 Pokret gradanske milicije se, najvecim dijelom zahvaljujuci Internetu, prosirio brze od bilo koje druge mrziteljske skupine (hate group) u povijes18 Glavni izvor informacija o americkoj gradanskoj miliciji i patriotima je Southern Poverty Law Center, sa sjedistem u Montgomeryju, Alabama. Ova izvanredna organizacija pokazala je iznimnu hrab!'ost i ucinkovitost u zastiti gradana od rasistickih skupina (hate groups) u Americi od svog osnivanja 1979. godine. Kao dio svoga programa, osnovalaje Klanwatch/Militia Task Force koja osigurava tocne informacije i analizu kako hi se moglo razumjeti i suprotstaviti novim i starim, protuvladinim i protunarodnim ekstremistickim skupinama. Za najnovije informacije koje se rabe u mojoj analizi vidi Klan watch/ Militia Task Force (1996., dalje citirano kao KMTF). Dobro dokumentiran prikaz americke gradanske milicije u devedesetima, moze se naci kod Sterna (1996.). Takoder sam rabio izvanrednu analizu studenta koji je kod mene bio na postdiplomskoj nastavi, pripremajuCi svoj doktorat, Matthewa Zooka, o skupinama gradanske milicije i Internetu u 1996. godini (Zook, 1996.). Dodatni izvori koji su specificno rabljeni u analizi iznesenoj u ovom poglavlju jesu: J. Cooper (1995.); Anti-Defamation League (1994., 1995.); Armond (1995.); Armstrong (1995.); Bennett (1995.), Berlet i Lyons (1995.); Broadcasting and Cable (1995.); Business Week (1995d); Coalition for Human Dignity (1995.); Cooper (1995.); Heard (1995.); Helvarg (1995.); Jordan (1995.); Ivins (1995.); Maxwell i Tapia (1995.); Sheps (1995.); The Nation (1995.); Orr (1995.); Pollith (1995.); Ross (1995.); The Gallup Poll Monthly (1995.); The New Republic (1995.); The New York Times Sunday (1995a, b); The Progressive (1995.); Time (1995); WEPIN Store (1995.); Dees i Corcoran (1996.); Winerip (1996.). 19 Citat iz clanka pristase bjelacke prevlasti Williama Piercea u ozujskom izdanju njegova casopisa National Vanguardu, 1994., koji citira KMTF (1996: 37). Pierce je predsjednik National Alliance i autor uspjesnice The Turner Diaries.

91

MOC IDENTITETA

ti. Gradanskoj miliciji nedostajaloje organizirano srediste, no toje bilo vise nego nadoknadeno mogucnostima brze komunikacije i sirenja glasina ovoga novog medija. Svaki pripadnik gradanske milicije u udaljenoj Montani koji je imao racunalo i modem mogao je biti dio cjelokupne, sirom svijeta rasprostranjene mreze koja dijeli njegove ili njezine misli, teznje, organizacijske strategije i strahove- globalne obitelji. Kenneth Stern, A Force upon the Plain, str. 228

Eksplozija kamiona natovarenog eksplozivom nacinjenim od umjetnoga gnojiva u gradu Oklahomi, 19. travnja 1995. ne samo daje digla u zrak zgradu savezne vlade odnijevisi 169 zivota, vee je iznijela na vidjelo i snaznu, skrivenu struju americkoga drustva koju se do tada pripisivalo tradicionalnim skupinama koje se temelje na mrznji (hate groups) i marginalnoj politici. Timothy McVeigh, glavni osumnjiceni za postavljanje bombe, obicno je sa sobom nosio novelu Williama Piercea o tajnoj celiji, The Patriots (Domoljubi) koja podmece bombu u zgradu savezne vlade: McVeigh je navodno nazvao Pierceov privatni telefonski broj nekoliko sati prije nego sto je doslo do eksplozije u Oklahomi. Otkrilo se da su McVeigh i njegov prijatelj iz vojske, Terry Nichols (dok ovo pisem obojica cekaju sudenje), na odreden nacin povezani s michigenskom gradanskom milicijom. Do eksplozije je doslo na drugu godisnjicu Waco napada u kojemuje veCina pripadnika dejvidovskoga kulta i njihove djece ubijena u opsadi saveznih agenata, dogadaju koji su kao bojni poklic razglasile sve skupine gradanske milicije sirom Sjedinjenih Drzava.20 Skupine gradanske milicije nisu teroristicke skupine, no neki od njihovih clanova to mogu biti, organizirane su u razliCit, ali ideoloski srodan oblik pokreta, "tajne rodobljube". Oni se sastoje od autonomnih, tajnih celija koje odreduju svoje vlastite ciljeve u skladu s pogledima koji prevladavaju u pokretu. Vjeruje se da su ovakve skupine od 1994. do 1996. pocinile niz podmetanja bornhi, pljacki banaka, sabotaza zeljeznice i drugih nasilnih djela, a intenzitet i ubojitost njihovih akcija se povecavaju. Tone eksploziva ukradene su iz trgovina, a zalihe vojnog naoruzanja, ukljucujuci prenosive rakete Stinger, nestale su iz vojnih arsenala. Otkriveni su pokusaji razvijanja bakterioloskog oruzja. A deseci tisuca "rodoljuba" sirom Sjedinjenih Drzava naoruzani su ratnim oruzjem te prolaze redovitu obuku iz gerilskih taktika. 21 Gradanske milicije su najmilitantnije i najorganiziranije krilo mnogo si-

20 Teksaska gradanska milicija objavila je sljedeCi poziv nekoliko dana prije 19. travnja 1995., na drugu godisnjicu incidenta u Wacou: "Svi sposobni gradani trebaju se okupiti sa svojim oruzjem kako hi proslavili svoje pravo da imaju i nose oruzje te da se okupljaju kao gradanske milicije u obrani Republike" (citirano u uvodniku The Nationa, 1995: 656). 21 KMTF (1996.)

92

DRUGO LICE ZEMLJE: DRUSTVENI POKRETI PROTIV NOVOGA GLOBALNOG PORETKA

rega, samoproglasenog "Domoljubnog pokreta" (Patriot movement) 22 Cija ideoloska galaktika obuhvaca postojece, krajnje konzervativne organizacije, poput John Birch Society (Drustva Johna Bircha), cijeli niz tradicionalnih, neonacistickih, antisemitskih skupina te skupina za prevlast bijelaca, ukljucujuCi Ku-Klux-Klan i Posse Comitatus, fanaticne vjerske skupine kao sto je Christian Identity (Krscanski identitet), antisemitska sekta koja potjece iz britanskog izraelizma viktorijanske Engleske, skupine protiv savezne vlade kao sto je Counties' Rights Movement (Pokret za prava okruga), Wise Use (Pametna uporaba), koalicija protiv pokreta za zastitu okolisa, National Taxpayers' Union (Savez nacionalnih poreznih obveznika) i branitelji sudova obicajnog prava (Common Law courts). Galaktika Patriota proteze se, iako u slabije povezanom obliku, na mocnu Christian Coalition (Krscansku koaliciju), kao i na niz militantnih Right to life skupina (skupine koje se zalazu za pravo na zivot nerodenog djeteta) te racuna na simpatije mnogih clanovaNational Rifle Association (Nacionalna udruga za puske) te osoba koje podrzavaju pravo gradana na posjedovanje oruzja. Prema dobra obavijestenim izvorima, izravan poziv Patriota moze stiCi do cak 5 milijuna ljudi u Americi, 23 iako sama narav pokreta- nejasne granice i nedostatak organiziranog clanstva- onemogucuje tocnu statisticku procjenu. Ipak, njihov se utjecaj moze racunati u milijunima, a ne tisucama pristasa. Ono sto je ovim rasprsenim, nekad nepovezanim skupinama postalo zajednicko u devedesetim godinama i sto je povecalo broj ljudi do kojih dopiru jest njihov zajednicki, deklarirani neprijatelj: savezna vlada SAD-a, kao predstavnik "novoga svjetskog poretka" koji je uspostavljen protiv volje americkih gradana. Prema pogledima koji prevladavaju u Patriot movementu, cilj je toga "novoga svjetskog poretka" unistavanje americke suverenosti, a ustrojen je zavjerom svjetskih financijskih interesa i svjetskih birokrata koji u svojim rukama dde saveznu vladu SAD-a. Sd toga sustava su Svjetska trgovinska organizacija, Trilateralna komisija, Medunarodni monetarni fond i, ponajvise, Ujedinjeni narodi cije "mirovne snage" pokret ddi medunarodnom, placenickom vojskom koju predvode hongkonski policajci i jedinice Gurka, spremni ugusiti suverenitet naroda. Cini se da za Patriote cetiri dogadaja potvrduju ovu zavjeru: odobravanje NAFTA-e 1993. godine, Clintonovo prihvacanje prijedloga zakona Brady 1994. godine, uspostavljanje ogranicenog nadzora nad prodajom nekih vrsta automatskog oruzja i opsada sjedista pobornika bjelacke prevlasti, Randyja Weavera u Idahu 1992. godine, tijekom kojeje FBI ubio njegovu zenu, te tragicna opsada Wacoa, kojaje dovela do smrti Davida Koresha i njegovih sljedbenika 1993. godine. Paranoidno tumacenje ovih dogadaja doveloje do uvjerenja daje vlada na putu razoru22 KMTF (1996.); Stern (1996.) 23 Berlet i Lyons (1995.); KMTF (1996.); Winerip (1996.)

93 .

MOC IDENTITETA

zavanja gradana kako bi ih poslije ucinila podloznima, podvrgavajuCi Amerikance nadgledanju skrivenim kamerama i crnim helikopterima te usadivanju mikroCipova u novorodencad. Toj globalnoj prijetnji zaposlenjima, privatnosti, slobodi, americkom nacinu zivota oni se odupiru Biblijom i izvornim americkim ustavom iz kojega su ispusteni amandmani. U skladu s ovim, od Boga danim tekstovima, oni potvrduju suverenitet gradana i izravni izraz tog suvereniteta- vlasti okruga, ne priznajuci vlast savezne vlade, njezine zakone, njezine sudove niti pravovaljanost Banke saveznih rezervi. Izbor je dramatican. Da se posluzim rijeCima Gradanske milicije Montane kojaje osnovana 1994. godine i organizacijskoje nadahnuce za cijeli pokret: "Pridruzite se vojsci i sluzite UN -u ili se pridruzite Americi i sluzite u gradanskoj miliciji" (moto na WWW home pageu Gradanske policije Montane). Savezni agenti, osobito oni iz Ureda za alkohol, duhan i vatreno oruzje, ocjenjuju se glavnim nositeljima represije protiv Amerikanaca u ime svjetske vlade kojaje na pomolu. Po misljenju gradanske milicije, to opravdava proglasavanje saveznih agenata potencijalnim metama pokreta. Stoga, kao sto je to formulirao popularni voditelj Gordon Liddy u jednom od svojih talkshowa: "Oni imaju veliku metu (na prsima): ATF. N emojte na to pucati, jer ispod nose pancirku. Pucajte u glavu, pucajte u glavu. Ubijte gamad!" 24 U nekim dijelovima ovoga iznimno razlicitog pokreta postoji i snazna mitologija ukorijenjena u eshatoloskim pogledima na svijet i prorocanstvu o Kraju vremena (vidi 1. poglavlje). DrzeCi se Knjige otkrivenja, 13. poglavlje, propovjednici poput televizijskoga evangelizatora Pata Robertsona, vode Krscanske koalicije (Christian Coalition), podsjecaju krscane da ih se moze zatraziti da se podloze sotonskom "Znaku zvijeri", koji se razliCito identificira kao nove sifre na papirnatom novcu, bar-kodove na robi u samoposluzivanjima ili tehnologiju mikroCipa. 25 Odupiranje novomu svjetskom, bezboznom poretku koji se javlja na Kraju vremena, ddi se krscanskom duznoscu i pravom americkoga gradanina. No, mracna slikovitost mitologije pokreta ponekad zamucuje njegov profil te umanjuje njegovo politicko i drustveno znacenje. Zbog togaje vazno obratiti paznju na raznolikost pokreta, naglasujuCi zajednicku pozadinu.

Gradanske milicije i pokret Patriots: visetematska informacijska mreza Gradanske milicije, samoorganizirani gradani naoruzani kako bi branili svoju zemlju, vjeru i slobodu, predstavljaju institucije koje su imale vaznu 24 Stern (1996: 221) 25 Berlet i Lyons (1995.)

94

DRUGO LICE ZEMLJE: DRUSTVENI POKRETI PROTIV NOVOGA GLOBALNOG PORETKA

ulogu tijekom prvoga stoljeca postojanja Amerike. 26 Gradanske milicije saveznih dr:lava 1900. godine nadomjestile su nacionalne garde saveznih drzava. Medutim, u devedesetima su, zapocevsi s gradanskom milicijom Montane, desno orijentirane populisticke skupine formirale "neorganizirane gradanske milicije", iskoristivsi nekakvu pravnu dvoznacnost u saveznim zakonima za zaobilazenje zakonske zabrane formiranja vojnihjedinica koje nisu pod vladinim nadzorom. Najizrazitija znacajka skupina gradanske milicije jest naoruzanost, katkad ratnim oruzjem, i ustroj u vojnom stilu, prerna zapovijednom lancu. Do kraja 1995., KMTF je uspjela izbrojiti 441 aktivnu gradansku miliciju u svih 50 drzava, s paravojnim vjezbalistima u najmanje 23 drzave (vidi sliku 2.1.). Broj pripadnika gradanske milicije tesko je procijeniti. Berlet i Lyons usudili su se procijeniti daje taj broj 1995. godine iznosio izmedu 15 000 i 40 000. 27 Po svemu sudeCi, taj broj ubrzano raste. Ne postoji nacionalna organizacija. Gradanska milicija svake savezne ddave je neovisna, a ponekad postoji nekoliko nepovezanih skupina u istoj drzavi: prema policijskim izvorima, 33 u ddavi Ohio s oko 1000 clanova i stotine tisuca simpatizera. 28 Gradanska milicija Montaneje temeljni primjer, no najveca je michigenska gradanska milicija s nekoliko tisuca aktivnih clanova. Njihova ideologija je, izuzevsi zajednicko suprotstavljanje novomu svjetskom poretku i saveznoj vladi, iznimno raznolika. Njihovi Clanovi su uglavnom bijelci, krscani i veCinom muskarci. Zasigurno u svojim redovima imaju znacajan broj rasista, antisemita i seksista. No, veCina skupina gradanske milicije ne definira same sebe kao rasiste ili seksiste, a neke od njih (na primjer Michigenska gradanska milicija) u svojoj propagandi navode da se izriCito protive rasizmu. U Zookovoj analizi stranica gradanske milicije na World Wide Webu koja se usredotocila na 11 najpopularnijih, na sedam home-stranica nalazila su se izjasnjavanja protiv rasizma, na cetiri se rasa ne spominje, a niti na jednoj nije bilo otvorenog rasizma. 29 Na dvije stranice zauzelo se protusekstisticki stav, na dvije se srdacno pozdravlja prikljuCivanje zena, a na ostalima se spol ne spominje. Doista, michigenska gradanska milicija odbilaje podrzati Montana freemen ("Slobodne ljude Montane") tijekom njihove opsade na rancu 1996. godine, jer su bili rasisti. A jednu od home-stranica gradanske milicije "E pluribus Unum", dijelom gradanske milicije drzave Ohio, vodi africko-americki krscansko-fundamentalisticki bracni par. Naravno da ave stranice mogu biti lazne, no s obzirom na vaznost Interneta u kontaktiranju novih clanova, bilo bi nedosljedno lazno predstavljati ideologiju kojom se privlaci novake. Cini se da gradanska mili26 27 28 29

Whisker (1992.); J. Cooper (1995.) Berlet i Lyons (1995.) Winerip (1996.) Zook (1996.)

95

MOC IDENTITETA

cija i Patrioti, iako ukljucuju tradicionalne rasisticke, antisemitske skupine koje se temelje na mdnji, imaju mnogo siru ideolosku klijentelu i upravo to je jedan od razloga njihova novog uspjeha. Drugim rijecima, njihova sposobnost da obuhvate cijeli ideoloski spektar kako bi ujedinili sve izvore nezadovoljstva protiv savezne vlade. Kao sto se navodi u izvjescu KMTF -a: Za razliku od svojih razjedinjenih prethodnika, pobornika bjelacke prevlasti, Patrioti su uspjeli premostiti manje ideoloske razlike u korist sirokoga jedinstva u programu djelovanja protiv savezne vlade. ZahvaljujuCi tome, stvorili su najprimamljiviju pobunjenicku snagu u novijoj povijesti, obitavaliste sirokog raspona protuvladinih skupina cije se organizacijske uloge mogu dramaticno razlikovati. 30 Dva dijelaPatriot Movementa koja ubrzano rastujesu Pokret za prava okruga (Counties' Rights movement) i sudovi obicajnog prava (Common Law courts). Prvi su militantno krilo Wise Use koalicije koja ima sve veCi utjecaj u zapadnim drzavama. Koalicija se suprotstavlja odredbama o okolisu koje je nametnula savezna vlada te poziva na "obicaje i kulturu" sjece drveca, miniranja i ispase najavnom (opCinskom) zemljistu. Zonsko planiranje uporabe zemljista izjednaceno je sa socijalizmom, a gospodarenje ekosustavom drzi se dijelom novoga svjetskog poretka. 31 Dosljedno tome, pokret brani pravo okruznih serifa da uhapse savezne menedzere za zemljista, sto je potaknulo niz nasilnih izgreda. Od ljudi i zajednica trazi se da priznaju samo vlast svojih izabranih duznosnika na razini opCine i okruga, odbacujuCi pravo savezne vlade na donosenje zakona o njihovoj imovini. Sedamdeset okruga prihvatiloje odredbe Wise Usea trazeci lokalni nadzor nadjavnim (opCinskim) zemljistem, a nasilni postupci zaplasili su pobornike zastite okolisa i upravitelje za savezna zemljista od Novog Meksika i Nevade do sjevernog Idaha i Washingtona. Sudovi obicajnog prava osnovani su u 40 ddava, a podupire ih cijela sila knjiga i videovrpci koje tvrde da pruzaju zakonsku osnovu na temelju koje narod moze odbaciti sudbeni sustav postavljajuci svoje "suce", "sudenja" i "porote". Cak su osnovali i nacionalni "Vrhovni sud obicajnog prava" s 23 suca, koji se temelji na Bibliji i njihovu vlastitom tumacenju zakona. Pobornici obicajnog prava izjasnjavaju se kao "suvereni", slobodni ljudi te, u skladu s tim, odbijaju placati poreze i socijalno osiguranje, pristajati na obvezu polaganja vozackog ispita i dobivanja vozacke dozvole te podvrgavati se svim drugim oblicima Vladina nadzora koji nisu predvideni u izvornomu americkom zakonskom tijelu. Da bi zastitili svoju suverenost i osvetili se ddavnim sluzbenicima, cesto podnose sudske zahtjeve za 30 KMTF (1996: 14) 31 Helvarg (1995.)

96

~ Q

~ ~$;> HI

C>

Raz1na akt1vnost1 Patnots na kOJU upucuje broJ skup1na u svakoJ drzav1

D

D

~

51 manJe

6-10 11-20

~ ~ ~

21-30 v1se od 30 drzava s paravoJnlm vJezbalistem

Sllka 2 1 Zeml1op1sna raspod1ela Patnot skupma u SAD-u prema bro1u skupma 1 paravo1n1h v1ezbahsta u svako1 drzav1, 1996 c.o

-:)

lzvor Southern Poverty Law Center, Klanwatch/Md1t1a Task Force, Montgomery, Alabama, 1996

MOC IDENTITETA

komercijalno pravo ovrhe tude imovine do namirenja trazbine protiv drzavnih sluzbenika i sudaca koji su im na meti, stvarajuCi stravicnu zbrku u mnogim okruznim sudovima. Kao produzetak pokreta za obicajno pravo, jedna mreza ljudi koja se brzo siri od Montane do Kalifornije, ne priznaje ovlastenost Banke za savezne rezerve da tiska novae te izdaje svoje vlastite bankarske dokumente, ukljucujuCi blagajnicke cekove, rabeCi toliko dobru proizvodnu tehnologiju da su takvi cekovi cesto bili unovceni, izazvavsi niz hapsenja zbog krivotvorenja i prevare. Ovi postupci Cine pokret za obicajno pravo pokretom koji se najizravnije suprotstavlja saveznoj vladi od svih Patriot skupina, a njegovi pripadnici bili su uzrokom tromjesecnoga nepostizanja dogovora izmedu "slobodnih ljudi" i FBI-ana rancu u Jordanu, Montana, 1996. godine. Ovakav raznolik, gotovo kaotican pokret ne moze imati cvrsti ustroj ili cak koordinirajuce tijelo. No, homogenost je njegove temeljne vizije svijeta, osobito odredivanje zajednickoga neprijatelja, izvanredna. Veze izmedu skupina i pojedinaca doista postoje, no one se ostvaruju kroz medije (uglavnom radio), knjige, pamflete, oddavanje govora i alternativni tisak, telefaksom i najveCim dijelom Internetom. 32 Prema navodima KMTF-a "racunalo je najvazniji dio opreme u arsenalu Domoljubnoga pokreta." 33 Na Internetu postoje brojni board sustavi dnevnih izvjesca gradanske milicije, home-stranice i skupine za razgovor, kao na primjer Usenet skupina MAM osnovana 1995. godine. Izneseno je nekoliko uzroka rasirene primjene Interneta medu pripadnicima gradanske milicije. Jedan uzrok navodi Stern: "Internetje bio savrsena kultura za uzgoj virusa teorije o uroti. Na ekranu su se pojavljivale poruke, pri cemuje bilo tesko odvojiti gluposti od onaga sto je vjerodostojno ... Za osobe odusevljene urotom, kao sto su pripadnici gradanske milicije, neprovjerene izjave iz kibernetskoga prostora ponovno su potvrdile njihovu skupinu zakljucaka, pruzajuCi beskrajnu struju dodatnih 'dokaza'." 34 Takoder, "granicni duh" karakteristican za Internet odgovara "slobodnim ljudima", omogucuje im da se izraze i da iznesu svoje izjave bez vladina posredovanja ili nadzora. A sto je jos vaznije, mrezna struktura Interneta reproducira upravo autonomno, spontano umrezivanje skupina gradanske milicije i u velikoj mjeri Patriota, bez granica i bez definitivnog plana, ali sa zajednickom svrhom, osjecajem i, sto je iznimno vazno, neprijateljem. Ponajvise na Internetu (uz podrsku telefaksa i izravnog dopisivanja) dolazi do procvata i organiziranja pokreta. Upravo kroz Associated Electronic Network News, koji su organizirali Thompsonovi u Indianapolisu, rasirena je teorija o uroti prema kojoj je eksplozija bombe u Oklahomi provokacija sa32 KMTF (1996.); Stern (1996.); Zook (1996.) 33 KMTF (1996: 16) 34 Stern (1996: 228)

98

DRUGO LICE ZEMLJE: DRUSTVENI POKRETI PROTN NOVOGA GLOBALNOG PORETKA

vezne vlade, slicna Hitlerovu palezu Reichstaga, kako hi se slomilo gradansku miliciju. Drugi hiltenski board sustavi, poput Paul Revere Net, povezuju skupine iz cijele zemlje, izmjenjuju informacije, sire glasine i koordiniraju akcije. Na primjer, povjerljiva izvjesca informiraju osohe koje pretrazuju Internet da se Gorhacov, nakon sto je u Kaliforniji oddao govor u kojemu je rekao "mi sada ulazimo u novi svjetski poredak", sakrio u mornarickoj hazi ujuznoj Kaliforniji kako hi nadgledao raspustanje americkih oruzanih snaga u pripravi za dolazak vojske svjetskoga poretka. Doista, do njezina dolaskaje doslo u svihnju 1996. kadje u Novom Meksiku osnovana stalna haza za ohuku stotina njemackih pilota u suradnji sa Zracnim snagama SAD-a. Ili su tako harem mislile tisuce osoha koje su svojim pozivima preplavile telefonsku centralu Pentagona nakon sto je CNN prikazao izvjesce o otvaranju te haze. Radijski talk-showi takoder su vazni. Slusateljstvo Rusha Limhaughija od 20 milijuna na 600 stanica sirom zemlje instrumentje politickog utjecaja koji se ne moze usporediti ni sa cim u Americi devedesetih. Iako on sam nije pristasa gradanske milicije, njegove teme ("femi-nazi", "eko-ludaci") imaju odjeka u pokretu. Drugi popularni radijski programi su u izravnijem skladu s Patriotima: show Gordona Liddyija s telefonskim pozivima ili The Intelligence Report, koji vodi pohornik hjelacke prevlasti Mark Koernke. Alternativni kabelski kanali koji emitiraju slicne teme slicnoj publici, ukljucuju National Empowerment Television, Jones Intercable i Paragon Cable u vlasnistvu Time-Warnera na Floridi, koji prikazuje Race & Reason, antisemitski, rasisticki sou. Mirijada novina i biltena, poput washingtonskog Spotlight ili traktat o bjelackoj prevlasti The Turner Diaries, dio su iznimno decentralizirane, rasirene mreze alternativnih sredstavajavnog priopcavanja. Ta mreza siri ciljane informacije, pusta u eter silno negodovanje ljudi, objavljuje desnicarske, ekstremisticke zamisli, siri glasine o uroti i hrani eshatolosku mitologiju kojaje postala kulturna pozadina desnicarskog populizma kraja tisuCljeca. Tako da, dok FBI uzalud trazi dokaze o organiziranoj uroti za nasilno svrgavanje vlade, stvarna urota, bez imena (ili s mnogo imena) i bez organizacije (ili sa stotine njih), protjece informacijskim mrezama, pothranjujuCi paranoju, povezujuCi ljutnju i, mozda, prolijevajuCi krv.

Barjaci Patriota Unatoc razliCitosti, Domoljubni pokret, s gradanskom milicijom na celu, ima neke zajednicke ciljeve, vjerovanja i neprijatelje. Niz vrijednosti i ciljeva izgraduje viziju svijeta i, konacno, definira sam pokret. Postojijednostavan, ali utjecajan pogled na svijet i drustvo kojije u pozadini toga pokreta i koji se u njemu izrazava na razlicite nacine. Prema njego-

99

MOCIDE~TA

voj viziji Amerika se dijeli na dvije vrste ljudi: proizvodace i parazite. Proizvodace, radni narod, tlace dva sloja parazita: korumpirani vladni sluzbenici i, na vrhu, bogata korporacijska elita i bankari. A glupi i lijeni ljudi, koji nisu vrijedni socijalne skrbi koju primaju od drustva, nalaze se na dnu. Situaciju je pogorsao sadasnji proces globalizacije kojim upravljaju Ujedinjeni narodi i medunarnodne financijske institucije u ime korporacijskih elita i vladinih birokracija, koji prijeti obicne ljude pretvoriti u robove gospodarstva rasirenog po cijelom svijetu slicnog plantazi. Bog ce pobijediti, no da bi se to dogodilo, gradani moraju uzeti oruzje u svoje ruke i boriti se za "buducnost same Amerike." 35 Iz ove vizije svijeta proizlazi specifican niz ciljeva pokreta koji organiziraju njegovo djelovanje. Gradanska milicija i Patrioti su, nacelno gledano, prvenstveno ekstremni libertarijanski pokret (i, u tom smislu, vrlo razliciti od tradicionalnih nacista ili fasista koji traze snaznu drzavu). Njihov neprijatelj je savezna vlada. Po njihovu misljenju, osnovne jedinice drustva su pojedinac, obitelj i lokalna zajednica. Iznad te razine osobnog priznavanja, vladu se samo tolerira kao izravan izraz volje gradana- na primjer, okruzna vlada, s izabranim sluzbenicima koje se maze poznavati i kontrolirati na osobnoj osnovi. Vise razine vlade su sumnjive, a savezna vladaje otvoreno oznacena kao nelegitimna, jer je uzurpirala prava gradana i manipulirala ustavom kako bi prekoracila izvorni mandat otaca koji su osnovali Ameriku. Za pripadnike gradanske milicije Thomas Jefferson i Patrick Henry su junaci, a Alexander Hamiltonje oCiti zloCinac. To odbacivanje legitimnosti savezne vlade ocituje se u vrlo konkretnim, snaznim stavovima i postupcima: nepriznavanje saveznih poreza, odbijanje propisa o zastiti okolisa i planiranoj uporabijavnoga (opCinskog) zemljista, suverenost sudova obicajnog prava, ukidanje porote (odnosno, porotnici u sudskim procesima odlucuju prema svojoj savjesti, a ne u skladu sa zakonom), pretpostavljenost okruzne vlade visim vlastima te mrinja prema saveznim agencijama za provedbu reda i zakona. Na kraju pokret poziva na gradansku neposlusnost vladi koju se, ako i kad je nuzno, gradani koji se pokoravaju "naravnom zakonu" mogu poduprijeti oruzjem. Iako su savezna vlada i agencije za provedbu njezine politike neposredni neprijatelji, te neposredan uzrok mobilizacije Patriota, jos omrazenija prijetnja ukazuje se na obzoru: novi svjetski poredak. Novi svjetski poredak, pojam kojije popularizirao televizijski evangelizator Pat Robertson, izvlaceCi ga iz Bushove ideologije o razdoblju nakon hladnoga rata i kraju povijesti, podrazumijeva da savezna vlada aktivno radi na ostvarivanjujedne svjetske vlade u suradnji s Rusijom (osobito s Gorbacovom, za kojeg se vjeruje daje kljucni strateg urate). Taj se projekt navodno izvodi uz posredovanje medu35 M. Cooper (1995.)

100

DRUGO LICE ZEMLJE: DRUSTVENI POKRETI PROTN NOVOGA GLOBALNOG PORETKA

narodnih organizacija: Ujedinjenih naroda, nove Svjetske trgovinske organizacije i Med:unarodnoga monetarnog fonda. Stavljanje americkih vojnih jedinica pod zapovjednistvo Ujedinjenih naroda i potpisivanje NAFTA-e ocjenjuju se samo prvim korakom prema takvu novom poretku, koji se cesto izriCito povezuje s dolaskom informacijskog doba. Pravi uCinak na americki narod ocituje se kao ekonomsko osiromasivanje u korist dobrobiti multinacionalnih korporacija i banaka te kao politicko oduzimanje prava glasa u korist svjetskih politickih birokracija. Zajedno s ovim lokalistickim, libertarijanskim elementima, treca velika tema koja se provlaci kroz pokretjest zadavanje protuudarca feminizmu (ne zenama, ako se drze svoje tradicionalne uloge), homoseksualcima i manjinama (korisnicima vladine zastite). Domoljubni pokret imajednujasno predominantnu znacajku: u velikoj veCini oni su bijeli, heteroseksualni muskarci. Cini se da su se "Ljutiti bijeli muskarci" (Angry White Male) (stvarno ime jedne patriot organizacije) okupili u ovoj mjesavini reakcija na ekonomsku oskudicu, ponovnog potvrd:ivanja tradicionalnih vrijednosti i kulturnog protunapada. Tradicionalne nacionalne i obiteljske vrijednosti (odnosno, patrijarhalnost) potvrd:ene su nasuprot onome sto se ddi pretjeranim povlasticama koje je drustvo dodijelilo spolnim, kulturnim i etnickim manjinama, sto se ocituje u afirmativnoj akciji i protudiskriminacijskom zakonodavstvu. Iako je ova tema povezana s mnogo starijim odbacivanjem rasne jednakosti od strane skupina za bjelacku prevlast i protuuseljenickih koalicija, ona je nova po svojoj opseznosti, osobito zbog izriCitog odbijanja zenskih prava, te po svom napadu na liberalne vrijednosti koje siri veCina sredstava javnog priopcavanja. Cetvrta tema prisutna u najvecemu dijelu pokretajest netolerantno potvrd:ivanje superiornosti krscanskih vrijednosti koje ga usko povezuje s krscanskim fundamentalistickim pokretom koji je analiziran u 1. poglavlju. Cini se da veCina Patriota odobrava teznju da krscanske vrijednosti i rituali, kako ih tumace njihovi branitelji, budu nametnuti kroz institucije drustva, na primjer obvezna molitva ujavnim skolama i pretrazivanje knjiznica i medija kako bi se cenzuriralo ono sto se drzi protukrscanskim i protuobiteljskim vrijednostima. Rasireni pokret protiv pobacaja, s fanaticnim ubojstvima koja su proveli neki njegovi marginalni predstavnici, najpoznatiji je organizacijski instrument pokreta. Cini se da u cijelom pokretu prevladava krscanski fundamentalizam. Ova veza izmed:u ekstremnoga libertarijanizma, poput grad:anskih milicija, i krscanskoga fundamentalizma, pokreta koji ima za cilj teokraciju i stoga trazi da vlada namece moraine i vjerske vrijednosti svojim grad:anima, moze se Ciniti proturjecnom. Med:utim, to je kontradikcija samo na povijesnom obzoru, jer se u Americi od devedesetih fundamentalisti i libertarijanci zajednicki usmjeravaju istom cilju - unistenju savezne vlade koju se dozivljava kao odvojenu od Boga i N aroda. 101

MOCIDE~A

Puske i Biblije, mogao bi vrlo lako biti moto pokreta. 36 Puske su bile tocka okupljanja oko koje se 1994. godine sabrala gradanska milicija, reagirajuCi na prijedlog zakona Brady. Protiv ovoga, kao i kasnijih pokusaja uvodenja nadzora nad oruzjem, formiranaje golema koalicija. Oko snaznog lobija National Rifle Associationa, kontrolirajuCi mnoge glasove u Kongresu, ujedinilo se seosko stanovnistvo iz cijele zemlje, vlasnici trgovina oruzjem, ekstremni libertarijanci i sku pine gradanske policije, kako bi obranili ustavno pravo da posjeduju oruzje kao posljednju crtu obrane Amerike kakva bi trebala biti. Puske su isto sto i sloboda. Divlji zapadje opet na konju, na ulicama Los Angelesa i na michigenskim farmama. Dvije najdublje znacajke americke kulture, njezin divlji individualizam i njezino nepovjerenje prema despotskim vladama, od kojih su mnogi doseljenici pobjegli u Ameriku, dali su pecat autenticnosti otporu protiv prijetnji koje stvara informacionalizacija drustva, globalizacija gospodarstva i profesionalizacija politike.

Tko su Patrioti Jedan dio pokreta zasigurno Cine nezadovoljni farmeri na Srednjem zapadu i Zapadu, koje podrzavaju najrazlicitiji ansambli drustava u gradicima, od vlasnika kavana do tradicionalnih pastora. No, bilo bi pogresno vjerovati da je privlacnost pokreta ogranicena na seoski svijet postupno ukinut tehnoloskom modernizacijom. N e postoje demografski podaci o sastavu pokreta, alijedan pogled na zemljopisnu rasprostranjenost gradanskih milicija (slika 2.1.) pokazuje njegovu teritorijalnu, a to znaci i drustvenu raznovrsnost. Skupine drzava s najbrojnijom aktivnoscu gradanskih milicija obuhvacaju potpuno razlicita podrucja kao sto su Pennsylvanija, Michigan, Florida, Teksas, Kolorado i Kalifornija te se uglavnom radio najgusce naseljenim saveznim drzavama (minus New York, plus Kolorado), ali upravo o tome se i radi: cini se da se gradanske milicije javljaju tamo gdje su i ljudi, po cijeloj zemlji, ne samo u Montani. Ako uzmemo daje Krscanska koalicija dio pokreta, onda su Patrioti prisutni u veCini predgrada najvecih velegradskih podrucja (Krscanska koalicija ima oko milijun i pol clanova). Izgleda da se nekim skupinama gradanske milicije, primjerice u New Hampshiru i u Kaliforniji, pridruzuju novi Clanovi iz redova strucnjaka za racunala. Stoga sene Cini da su Patrioti klasno utemeljen pokret ili da se javljaju na tocno odredenom teritoriju. Oni su prije temeljno kulturni i politicki pokret, branitelji tradicija zemlje od kozmopolitskih vrijednosti i samovladavine lokalnoga stanovnistva od nametanja svjetskoga poretka. Medutim, ako klasa nije 36 Maxwell i Tapia (1995.)

102

DRUGO LICE ZEMLJE: DRUSTVENI POKRETI PROTIV NOVOGA GLOBALNOG PORETKA

vazna u sastavu pokreta, ona je vazna u odredivanju neprijatelja. Njihovi neprijatelji su korporacijske elite, bankari, bogate, mocne i arogantne tvrtke te njihovi odvjetnici, kao i znanstvenici i istrazivaCi. Ne kao klasa, vee kao predstavnici protuamerickoga svjetskog poretka. Doista, ideologija pokreta nije protukapitalisticka, vecje to ideologija koja ustaje u obranu slobodnoga kapitalizma nasuprot korporacijske manifestacije drzavnoga kapitalizma koja se cini bliskom socijalizmu. Stoga izgleda da klasna analiza Patriota ne otkriva bit pokreta. To je politicka pobuna koja prelazi granice klasa i regionalne razlike te je povezana s opcenitom drustvenom i politickom evolucijom americkoga drustva.

Gradanska milicija, Patrioti i americko drustvo devedesetih Tesko da je desnicarski populizam novost u Sjedinjenim Ddavama. To je pojava kojaje igrala vaznu ulogu u americkoj politici tijekom cijele povijesti zemlje. 37 Nadalje, do ljutitih puckih reakcija na ekonomske neprilike dolazilo je i u Americi i u Europi u razlicitim oblicima, od klasnog fasizma i nacizma do ksenofobicnih i ultranacionalistickih pokreta koji se pojavljuju posljednjih godina. Jedna od okolnosti koje, osim Interneta, mogu pomoCi objasnjavanju ubrzanoga sirenja gradanske milicije jesu sve vece ekonomske poteskoce i drustvene nejednakosti u Americi. U posljednja dva desetljeca prosjecni prihodi muskaraca znacajno su se smanjili, osobito tijekom osamdesetih. Obitelji jedva uspijevaju oddati onaj zivotni standard koji su imale prije cetvrt stoljeca, s time da se u kucu do nose dvije, a ne jedna placa. S druge strane, gornjih jedan posto kucanstavaje izmedu 1976. i 1993. povecalo svoje prosjecne prihode od 327 000 USD na 567 000 USD (na godinu), dok prosjecna americka obitelj i dalje ostaje na 31 000 USD. Placa CEO-aje 190 puta visa od place njihova prosjecnog radnika. 38 Za americkoga radnika i malaga poduzetnika doba globalizacije i informacionalizacije jest doba relativnog, a cesto i apsolutnog, pada zivotnoga standarda, mijenjajuCi smjer povijesnog tijeka prema kojemu se materijalno blagostanje svakoga sljedeceg narastaja poboljsava u usporedbi s prethodnim. Kultura novih globalnih bogatasa, prigodno, stavlja: sol na ranu. Na primjer Montana, rasadnik novih gradanskih milicija, takoder je jedno od omiljenih odredista novih milijardera, kojima se svida kupiti tisucejutara nedirnute zemlje za gradnju ranceva s kojih ce voditi svoje globalne mreze. Rancerima toga podrucja ovakvi potezi nisu dragi. 39 37 Lipset i Raab '(1978.) 38 The New York Times (1995b) 39 Stevens (1995.)

103

MOC IDENTITETA

N adalje, u trenutku kad tradicionalna obitelj postaje nezamjenljiva kao instrument i financijske i psiholoske sigurnosti, ona se raspada, po uzoru na rat spolova koji je pokrenulo odupiranje patrijarhalizma zenskim pravima (vidi 4. poglavlje). Kulturni izazovi seksizmu i hetroseksualnoj ortodoksnosti zbunjuju muzevnost. Osim toga, novi val useljavanja, ovaj put iz Latinske Amerike i Azije i sve veca multietnicnost Amerike, iako u skladu s povijescu zemlje, pojacavaju osjecaj gubitka nadzora. Promjene od zemljoradnje i rucne proizvodnje do pruzanja usluga i od rukovanja dobrima do abrade informacija, potkopavaju stecene vjestine i radne supkulture. A kraj hladnoga rata i pro past komunizma dokidaju jednostavno odredivanje vanjskoga neprijatelja, onemogucujuCi da se Amerika ujedini oko zajednicke stvari. Doha informacija postaje doba zbrke te tako i doba temeljne afirmacije tradicionalnih vrijednosti i beskompromisnih prava. Birokratske, i katkad, nasilne reakcije drzavnih ureda za provedbu zakona produbile su ljutnju na razne oblike prosvjeda, zaostrile osjecaje, te se cini da opravdavaju poziv na oruzje, dovodeCi novu americku gradansku miliciju u izravan sukob s pomaljajuCim svjetskim poretkom.

Lame apokalipse: japanski Aum Shinrikyo 40 Konacni cilj tjelesnih tehnika koje Aum nastoji razviti pomocu joge i ostracizma, strogoga ijednostavnog zivota, oblikje komunikacije bez ikakva medija. Komunikacija se maze ostvariti rezonancijom s drugim tijelima bez oslanjanja na svijesti o identitetu kao "ja", bez uporabe medijajezika.

Masachi Osawa, Gendai, listopad 1995Y Napad plinom sarinom 20. ozujka 1995. na tri razlicita vlaka u tokijskoj podzemnoj zeljeznici ubio je 12 ljudi, ranio preko 5000 i protresao temelje naizgled stabilnogajapanskog drustva. Policijaje, pomocu podataka koje su imali o slicnom incidentu koji se dogodio u lipnju 1994. u Matsumotu, odredila da su nap ad izveli pripadnici Aum Shinrikyja, vjerskoga kulta koji cini jezgru mreze poslovnih aktivnosti, politickih organizacija i paravojnih jedi40 AnalizaAum Shinrikyja kojaje ovdje iznesena ponovno iznosi prilog Shujira Yazawe nasemu zajednickom istrazivanju i clanku. On je proveo vecinu istrazivanja o Aumu, iako sam ija sam proucavao pokret suradujuCi s Yazawom 1995. u Tokiju. Izvori koji se izravno rabe u analizi, osim izvjesca u novinama i casopisima,jesu: Aoyama (1991.); Asahara (1994., 1995.); Vajrayana Sacca (1994.); Drew (1995.); Fujita (1995.); Mainichi Shinbun (1995.); Miyadai (1995.); Ohama (1995.); Osawa (1995.); Nakazawa et al. (1995.); Shimazono (1995.); Yazawa (izlalazi). 41 Preveo Yazawa.

104

DRUGO LICE ZEMLJE: DRUSTVENI POKRETI PROTIV NOVOGA GLOBALNOG PORETKA

nica. Konacni cilj Aum Shinrikyja, prema njihovu vlastitom priopcenju, bio je prezivjeti nadolazecu apokalipsu, spasiti Japan, a konacno i svijet od rata do istrebljenja koji bi bio neizbjezna posljedica konkurentskih napora japanskih korporacija i americkog imperijalizma da uspostave novi svjetski poredak i jedinstvenu svjetsku vladu. Da bi prevladao Armagedon, Aum ce pripraviti novu vrstu ljudskoga bica, ukorijenjenog u duhovnost i samopoboljsavanje kroz meditaciju i vjezbe. No, da bi se suocio s agresijom svjetskih sila do koje ce doCi, Aum se morao braniti prihvacajuci izazov novoga oruzja za istrebljivanje. Izazov je stigao doista brzo. Osnivac i guru kulta, Shoko Asahara, uhapsenje te muse sudilo (vjerojatno kako bi bio osuden na smrt), zajedno s najuglednijim pripadnicima kulta. Sam kult i dalje postoji, iako s manjim brojem pobornika. Rasprava o korijenima, razvoju i ciljevima Auma dugo je trajala u japanskim sredstvimajavnog priopCivanja te nije isceznula niti godinu i pol dana kasnije, u vrijeme pisanja ovoga teksta. Otvorila je temeljna pitanja o stvarnom stanju u kojemu se nalazi japansko drustvo. Kako je moguce da se ovakve stvari dogadaju ujednom od najbogatijih, najmanje nejednakih, najsigurnijih, etnicki najhomogenijih i kulturno najintegriranijih drustava na svijetu? Javnostje osobito zapanjilo daje kult pridobio clanove medu znanstvenicima i inzenjerima s nekih od najboljih japanskih sveuCilista. Dogodivsi se u razdoblju politicke nesigurnosti, nakon krize LDP-a, stranke koja je u Japanu na vlasti gotovo pet desetljeca, po svemu sudeCi besmisleni cin dozivljenje kao simptom. Ali, simptom cega? Da bi se razumjelo vrlo slozen razvoj kulta s temeljnim, aline i oCitim implikacijama, moramo rekonstruirati evoluciju kulta, pocevsi od biografije osnivaca kojije igrao kljucnu ulogu u tom razvoju.

Asahara i razvoj Aum Shinrikyja Asahara je roden slijep u siromasnoj obitelji u administrativnom podrucju Kumamoto. Pohadao je posebnu skolu za slijepe i, nakon sto je zavrsio skolovanje, pripremio se za prijamne ispite na tokijskom sveucilistu. Njegov izriCit plan bio je da postane predsjednik vlade. N akon sto je pao na ispitu, otvorio je ljekarnu i specijalizirao se za prodaju tradicionalnih kineskih lijekova. Neki od tih lijekova hili su od sumnjive koristi te je zbog toga sto nije imao dozvolu za rad, konacno uhapsen. N akon sto se ozenio i dobio dijete, 1977. godine zainteresirao se za vjeru. Sam je naucio Sento te je pokusao razviti metodu duhovne zdravstvene skrbi koja se temelji na taoizmu. Odlucujuca promjena u njegovu zivotu zbila se kad se pridruzio Agonskom kultu, vjerskoj skupini koja je propovijedala postizanje savrsenstva strogim naci-

105

MOC IDENTITETA

nom zivota. 42 Kljucne djelatnosti skupine hili su meditacija, tjelovjezba,joga i ezotericni budizam. Asaharaje kombinirao agonsko ucenje sa svojim vlastitim zamislima o stvaranju novoga religioznog svijeta. Godine 1984. otvorio je skolu zajogu u Shibuyau, Tokio. Istodobno je osnovao Aum kao korporaciju (Aum je sanskrtska rijec koja znaCi "duboka mudrost"). Svoju skolu ucinio je poznatom tvrdeCi u medijima da ima nadnaravne moCi, a to se ocituje u njegovoj sposobnosti da lebdi u zraku (tvrdnja kojuje podupro fotografijama na kojima ga se vidi u akciji; bilaje to prva pustolovina u specijalne vizualne efekte kojaje naznacila naglasak koji ceAum u buducnosti stavljati na medijsku tehnologiju). TvrdeCi da muje Bog nalozio da izgradi utopiju s nekolicinom izabranih, 1985. je uCitelj joge postao vjerski voda te je svoje ucenike poducavao u skoli u nastojanju da postignu savrsenstvo kroz naparan, strog zivot. Asaharaje 1986. stvorio formalni vjerski kultAum Shinsen s oko 350 clanova. VeCinaje hila posvecena za svecenike, za razliku od drugih kultova u kojima se samo manjina clanova mogla potpuno posvetiti strogom zivotu i meditiranju. Taj veliki udio svecenstva bio je iznimno vazan za buducnost Auma, jer je pokret morao pronaci znacajna sredstva za financijsku potporu tako velikog broja svecenika. Stoga je Aum zahtijevao da mu njegovi novaci daruju svu svoju imovinu (katkad silom), naplaCivao je seminare za poducavanje i obuku te je sredstva ulagao u razlicite poslove. Izmedu ostalih poslovnih aktivnosti stvorio je vrlo profitabilan lanac trgovina (Mahaposha), koje su prodavale osobna racunala po snizenim cijenama te su se specijalizirali za distribuciju gusarskoga softvera. S dobiti ostvarenom prodajom racunala, Aum je financirao brojne prodavaonice, trgovine jela i pica te druge raznovrsne poslove. Godine 1987. imeje promijenjeno uAum Shinrikyo (japanska rijec za "istina"). Godinu dana poslije, kao korak k utopiji, Aum je izgradio svoje sjediSte u selu smjestenom u podnozju planine Fuji. Usprkos odredenom otporu vlasti, konacno je bio priznat kao neprofitna, vjerska korporacija koja ne mora placati poreze. Ucvrstivsi polozaj Auma, uz podrsku oko 10 000 clanova, Asaharaje odlucio uCi u politiku kako bi preobrazio drustvo. On ijos 25 clanovaAuma 1990. su se kandidirali za kongres, no gotovo da nisu dobili nitijedan glas. Tvrdili su da su im glasovi pokradeni. Ovo politicko razocaranje bilo je prekretnica za ideologiju Auma koji je odustao od svojih nastojanja da sudjeluje u politickom procesu. Daljnji napori bit ce usmjereni na suprotstavljanje vladi. Ubrzo nakon toga, mjesno stanovnistvo srcano se oduprlo pokusaju da kult u N aminomuri izgradi novu dvoranu te su, nakon nekoliko incidenata, pripadnici Auma hili uhapseni. Sredstvajavnog priopCivanja ponavljala su glasine o otmicama i iznudi42 Ostracizam, strogost podrazumijeva tjelesnu vjezbu i odricanje od hrane i tjelesnih uzita· ka kao redoviti nacin zivota.

106

DRUGO LICE ZEMLJE: DRUSTVENI POKRET1 PROT1V NOVOGA GLO'BALNOG PORETKA

vanjima od bivsih clanova kulta. Kad je skupina zrtava Auma osnovala udrugu, njihov odvjetnikje nestao. Kultje usao u paranoicno ludilo, osjecajuCi da ga policija, vlada i mediji uznemiravaju. U ovom kontekstu Asaharaje poceo naglasavati eshatolosku crtu kojaje hila prisutna u temama kulta od njegova zacetka. Asahara je, pozivajuci se na Nostradamusova prorocanstva, predvidio dace oko 2000. godine doCi do nuklearnog rata izmedu SAD-a i SSSR-a te dace zbog toga umrijeti 90 posto gradskoga stanovnistva. Stoga se najbolji trebaju pripraviti za prezivljavanje katastrofe. Da bi se to ostvarilo, prema Asaharinu nauku, teska tjelovjezba, strog zivot i meditacija potrebni su za stvaranje nadljudske rase. Meditacijske dvorane Auma bit ce mjesta ponovnog rodenja nove civilizacije nakon Armagedona. No, duhovno savrsenstvo nece biti dovoljno. Neprijatelj ce rabiti sve vrste novog oruzja: nuklearno, kemijsko i bakteriolosko. Stoga Aum, kao posljednja nada za prezivljavanje ljudske vrste, treba biti pripravan za ovaj strasni rat na Kraju vremena. Zbog toga je Aum osnovao nekoliko kompanija za kupnju i obradu materijala za razvijanje kemijskoga i bioloskog oruzja. Uvezli su jedan helikopter i nekoliko oklopnih vozila koje su kupili na ruskom crnom triistu te su poceli uCiti kako osmisliti i proizvesti oruzje visoke tehnologije, ukljucujuci puske s laserskim navodenjem. 43 Kao logican nastavak dogadaja 1994. godine Aum je odlucio postati protudriava. Formirao je ministarstva i urede koji su odrazavali strukture japanske ddave te su imenovali Clanove svakoga ministarstva i ureda, stvarajuci vladu u sjeni s Asaharom na vrhu te svete protuddave. Ulogaje te organizacije hila da vodi kult i nekoliko izabranih prezivjelih u konacnu bitku protiv snaga zla, odnosno, protiv ujedinjene svjetske vlade (kojom dominiraju multinacionalne korporacije) i njezinih izravnih agenata: americkih imperijalista ijapanske policije. U lipnju 1994. izvedenje prvi pokus s bojnim otrovom u Matsumotu, pri cemuje ubijeno sedmero ljudi. Policijska istraga kulta i izvjesca u medijima stvorili su u pripadnicima kulta osjecaj daje sukob neizbjezan te da se dogadaju prva zbivanja koja ce dovesti do ostvarenja prorocanstva. Napad na tokijsku podzemnu zeljeznicu, nekoliko mjeseci poslije, lansirao je kult, Japan i mazda svijet u novu eru mesijanske kritike koju moze podupirati oruzje za masovno istrebljenje.

Vjerovanja i metodologija Auma Vjerovanja i ucenja Aum Shinrikyja slozena su te su se tijekom evolucije kulta u odredenoj mjeri mijenjala. No, moguce je rekonstruirati bit njegove 43 Drew (1995.)

107

MOC IDENTITETA

vizije i prakse na temelju dostupnih dokumenata i izvjesca. U srzi svoga cilja i metode Aum naglasava pojam izbavljenja (gedatsu), odnosno, prema Osawi, jednom od najboljih promatraca Auma: Ponistavanjem integriteta tijela kao pojedinacnoga kako bi se prevladalo lokalnost, ogranicenost tijela. Vjernici moraju prekoraCiti granicu izmedu tijela i njegova vanjskog svijeta beskrajnom diferencijacijom tijela. Stalnom vjezbom moguce je doseCi tocku u kojoj se tijelo moze osjecati kao tekuCina, plin ili val energije. Tijelo se pokusava integrirati kao pojedinac, jer imamo svijest o sebi u unutrasnjoj strani integriranoga tijela. Upravo unutrasnja strana tijelaje ona koja organizira "ja". Stoga, razgradivanje nasih tijela u toj mjeri da ih osjecamo kao tekuCinu ili plin, dezorganizacijaje nas samih. Toje izbavljenje. 44

Izbauljenje znaCi istinsku slobodu i srecu. Doista, ljudi su izgubili sami sebe i postali necisti. Stvarni svijet zapravo je privid, a zivot kojim ljudi obicno zive punje tereta i boli. Razumijevanje i prihvacanje te grube stvarnosti osobi omogucuje da se suoci sa smrcu u istini. Da bi se doslo do ove istine, kroz izbavljenje, Aum je razvio tehnologiju meditacije i strogoga zivota (Mahayana), s preciznim pokazateljima stupnja savrsenosti kojije vjernik ostvario u razlicitim fazama. Medutim, za veCinu sljedbenika izbavljenje je u najmanju ruku neizvjesno. Stoga dodatni elementi osiguravaju sklad s Aumouom metodom i vizijom: sjedne strane, vjera u nadnaravne moCi uCitelja kojijamCi spasenje nakon sto se postigne odreden stupanj savrsenstva, a s druge strane, osjecaj hitnosti koji proizlazi iz nadolazece katastrofalne krize civilizacije. Prema Aumouu gledistu, postoji izravna veza izmedu kraja svijeta i spasenja vjernika koji se pripravljaju za apokalipsu stjecanjem nadnaravnih moci. U tom smislu, Aum je istodobno i misticni kult i prakticna korporacija koja osigurava obuku za prezivljavanje sudnjega dana 2000. - po odredenoj cijeni.

Aum i japansko drustvo VecinaAumouih svecenika hili su mladi, fakultetski obrazovani ljudi. Godine 1995. bilo je 4 7,5 posto njihovih svecenika u dvadesetim, a 28 posto u tridesetim godinama, od togaje bilo 40 posto zena. Doista, izriCit ciljAuma bilo je "rijesiti spolne razlike" promjenom "unutrasnjega svijeta spola". U nedostatku snaznoga feministickog pokreta u Japanu (sto je slucaj i danas), 44 Osawa (1995.)

108

DRUGO LICE ZEMLJE: DRUSTVENI POKRETI PROTIV NOVOGA GLOBALNOG PORETKA

Aum je uspio 0stvariti odredeni utjecaj medu fakultetski obrazovanim zenama frustriranim iznimno patrijarhalnim drustvom. Velik udio muskaraca zavrsio je prirodoslovne fakultete na prestiznim sveucilistima. 45 Privlacnost Auma visokoobrazovanim, mladim ljudima sokirala je japansku javnost. Prema Yazawi, 46 ta se privlacnost moze bolje razumjeti ako se uzme u obzir otudivanje japanske mladezi, posljedicu poraza snaznih japanskih drustvenih pokreta sezdesetih. Umjesto preobrazavajuCih drustvenih vrijednosti, obeeano je "informacijsko drustvo". No, to obeeanje nije uspjelo osigurati kulturnu inovaciju i duhovno ispunjenje. N akon sedamdesetih, u drustvu bez pokretackih drustvenih izazivaca i bez vrednota kulturne preobrazbe, podignut je novi narastaj, u materijalnom blagostanju, ali bez duhovnog smisla. Istodobno je bio zaveden tehnologijom i ezoterijom. Mnogi vjernici Auma bili su ljudi koji nisu mogli pronaCi mjesto za svoje zelje za promjenom i smislom u birokratiziranoj strukturi skola, administracija i korporacijama te su se bunili protiv tradicionalnih, autoritarnih obiteljskih struktura. Nisu imali nikakav smisao u zivotu, niti su imali dovoljno fizickog prostora da se izraze u prenatrpanim predgradimajapanskih gradova. Jedino sto im je preostalo bila su njihova tijela. Mnogi od tih mladih ljudi zeljeli su zivjeti u drukcijem svijetu pomoeu znanosti i tehnologije kako bi pomogli svojim tijelima da prekorace naravne i drustvene granice. Prema Yazawinoj predodzbi njihova se zelja temeljila na "informacionalizaciji tijela", odnosno preobrazbi ljudskoga tjelesnog potencijala pomoeu ideja, vjerovanja i meditacije. I u tome imje Aumova metodologija izbavljenja iznimno odgovarala. Obeeanje o izbavljenju znacilo je da ee ljudi moCi istodobno osjeeati sebe i druge. Obnovljena je zajednica i pripadnost, ali kao izraz osobe, njezina "ja", kroz usavrsavanje i uspostavljanje nadzora nad samim tjelesnim granicama koje omogueuje komunikaciju bez posrednika izravnim povezivanjem s drugim tijelima, a nije posljedica vanjskoga nametanja. Drialo se da je ovaj novi oblik saobraeanja mogue samo medu tijelima koja su vee prevladala svoj polozaj. Asaharino tijelo, kojeje vee pobjeglo iz ogranicenosti svoga tijela, bilo bi katalizator koji ee pokrenuti izbavljenje ostalih. Zahvaljujuei tome, postupno je stvorena virtualna zajednica tijela koja saobraeaju s Asaharom kao jedinim sredistem ove zajednice. 47 Neke od ovih zamisli i djelovanja nisu neuobicajene ujogi i tibetskom budizmu. Ono sto je specificno za Aumovu verziju bestjelesne komunikacije krozjogu i meditaciju bilaje, sjedne strene, njegova tehnoloska implementacija (na primjer, kroz prosirenu uporabu videovrpci za obuku i elektronicki stimulirane naprave) te, s druge strane, njegova politicka instrumen45 Mainichi Shinbun (1995.) 46 Castells et al. (1996.); Yazawa (izlazi) 47 Osawa (1995.)

109

MOC IDENTITETA

talizacija. U nekim slucajevima izvodili su pokuse pomocu elektronickih kaciga koje su na glavi nosili sljedbenici kulta kako bi mogli primiti komunikacijske valove izravno iz mozga svoga gurua (mali tehnoloski pomak u teoriji o bestjelesnoj komunikaciji). Asaharine zamisli naposljetku su se razvile u identitet njegova "ja" ili "istinskog ja", u kojemu su se u konacnici trebali rasplinuti "ja(ovi)" svih ucenika. Komunikacijski kanali s vanjskim svijetom bili su zatvoreni, jer je on bio deklarirani neprijatelj koji ide prema Armagedonu. Unutrasnja mreza imalaje hijerarhijsku organizaciju- komunikacijaje dolazila s vrha, bez vodoravnih kanala komunikacije medu vjernicima. Prema ovom gledistu vanjski je svijet bio nestvaran, a virtualna stvarnost stvorena kombinacijom tehnologije ijoga tehnika bilaje stvaran svijet. Vanjski, nestvarni svijet primicao se apokalipsi. Unutrasnja, virtualna stvarnost, svijet unutrasnje komunikacije, bio je temeljna stvarnost koja se pripravljala za svoje spasenje. U posljednjoj fazi Aumova djelovanja oblikovano je tocnije drustveno predvidanje: buduca drustvena promjena bit ce uzrokovana ciklusom ekonomske recesije, zatim depresije, nakon koje ce nastupiti rat i smrt. U posljednjim godinama tisucljeca Japanom ce zavladati prirodne katastrofe i privredna depresija. Razlog: porast konkurencije drugih azijskih zemalja koje rabe svoju komparativnu prednost nizih troskova rada. Kao odgovor na taj izazov, Japan bi razvio vojnu industriju i pokusao nametnuti svoju volju Aziji, u interesu japanskih korporacija koje nastoje stvoriti svjetsku vladu koja bi bila pod kontrolom multinacionalnih korporacija. Kao odgovor nato, Sjedinjene Drzave bi usle u rat s Japanom kako bi zastitile svoje azijske vazale i ostvarile svoj plan stvaranja svjetske vlade. Rat bi se razvlaCio i rabile bi se sve moguce vrste visokotehnoloskog naoruzanja. To bi bio rat do istrebljenja koji bi mogao dovesti do kraja covjecanstva. U ovom prikazu Aumova vizija odrazavala je, na iskrivljen i shematiziran naCin, strahove japanskoga drustva od gubitka svoje konkurentne ostrice u gospodarskom svijetu, od potencijalnog sukoba sa Sjedinjenim Drzavama i katastrofalnih posljedica nekontroliranih novih tehnologija. Ono po cemu se Aum razlikovao bio je njegov odgovor na ove prijetnje. Da bi se bilo spremno za takav rat te da bi ga se prezivjelo (kao u nekim popularnim SF filmovima devedesetih), bilo bi potrebno i ponovno rodenje duhovnosti i vladanje naprednom tehnologijom naoruzanja, osobito bioloskim, kemijskim i laserski navodenim oruzjem. Kao sto je gore opisano, Aum je doista pokusao doci u posjed toga oruzuja, te je zaposlio znanstvenike iz Sjedinjenih Drzava, lzraela i Rusije koji su ga mogli razviti. Premdaje tezio za duhovnim savrsenstvom i ujedinjavao svoje clanove u kolektivno, duhovno tijelo, Aum se opskrbio za borbu u ratu za prezivljavanje i unaprijed objavio takav rat protiv pristasa ujedinjene svjetske vlade koja se nazire na obzoru. 110

DRUGO LICE ZEMLJE: DRUSTVENI POKRETI PROTIV NOVOGA GLOBALNOG PORETKA

lako iskrivljeni, Aumovi strahovi i zamisli hili su slicni onima koji se mogu naCi u mnogim supkulturama japanske mladezi. Prema Shinji Miyadai, medu njima se mogu naCi dvije predodzhe svijeta. 48 Jednaje hila ona o "heskrajnoj svakodnevici" hez ikakve svrhe, ciljeva ili srece. Drugaje hila ona o mogucemu zajednistvu samo u slucaju nuklearnoga rata, koji hi prisilio prezivjele da se ujedine. GradeCi na ohje zamisli - odnosno, pronalazenju srece u unutrasnjem "ja" i pripravljanju za komunu nakon nuklearnog rata Aum se izravno povezao s ovim izrazima kulturnog ocaja mladih koji su se otudili u pretjerano organiziranom drustvu. U tom smislu, Aum nije hio Cin kolektivnog ludila, vee hiperholicna, pojacana manifestacija skolovanih pohunjenika kojimaje manipulirao mesijanski guru na raskrscu meditacije i elektronike, hiznisa i duhovnosti, informacijske politike i visokotehnoloskoga ratovanja. lzgleda da je Aum bio stravicna karikatura japanskoga informacijskog drustva, odrazavajuCi njegove vladine strukture, njegovo korporacijsko ponasanje i njegovo obozavanje napredne tehnologije, pomijesano s tradicionalnom duhovnoscu. Mozdaje Japan postao opsjednutAumom upravo zato stoje prepoznao koliko su istinskijapanske, ove izhliza videne vizije apokalipse.

Smisao pobuna protiv novoga svjetskog poretka Nakon sto sam analizirao tri pokreta protiv glohalizacije- njihova djelovanje, njihova priopcenja i njihov kontekst, usudit cu se usporediti ih, nastojeCi izvuCi zakljucke za siru analizu drustvene promjene u umrezenom drustvu. Primijenit cu svoju adaptaciju tipologije Alaina Tourainea, kao naCin iscitavanja pokreta u odnosu prema nekim analitickim kategorijama. Gledani iz ove perspektive, tri pokreta koja su ovdje analizirana poklapaju se u odredivanju svoga protivnika: to je novi svjetski poredak koji zapatisti oznacuju kao spregu americkoga imperijalizma i korumpirane, nelegitimne viade PRI-ja u NAFTA-i utjelovljenu u medunarodnim institucijama, ponajvise u UN-u i saveznoj vladi SAD-a, po misljenju americkih gradanskih milicija, dok za Aum globalna prijetnja dolazi od ujedinjene svjetske vlade koja zastupa interese multinacionalnih korporacija, americkoga imperijalizma i japanske policije. Stoga su tri pokreta primarno organizirana oko njihova otpora protivniku koji je, sve u svemu, jednak: agenti novoga svjetskog poretka koji nastoje osnovati svjetsku vladu koja ce podjarmiti suverenitet svih zemalja i svih ljudi. 48 Miyadai (1995.).

111

MOC IDENTITETA

Ovakvom neprijatelju svaki pokret suprotstavlja specificno nacelo identiteta koje odrazava velike razlike tri drustva iz koja su pokreti proizasli: u slucaju zapatista, oni sebe vide kao Indijance i potlacene Meksikance koji se bore za svoje dostojanstvo, svoja prava, svoju zemlju i meksicki narod. U slucaju gradanskih milicija, oni sebe vide kao americke gradane koji se bore za svoju suverenost i svoje slobode, onakve kakve su iznesene u izvornom, od Boga danom, americkom ustavu. Sto se ticeAuma, njihova nacelo identitetaje slozenije: ustvari, radi se o njihovu individualnom identitetu, izrazenom u njihovim tijelima, iako takva tijela dijele jedni s drugima u guruovu umu - to je kombinacija tjelesne pojedinacnosti i obnovljenoga duhovnog zajednistva. U svakom od ova tri slucaja, u njihovu identitetnom nacelu postoji pozivanje na autenticnost, ali s razliCitim manifestacijama: povijesno ukorijenjena siroka zajednica (lndijanci Meksika, kao dio Meksikanaca), lokalne/okruzne zajednice slobodnih gradana i duhovna zajednica pojedinaca koji su se oslobodili ovisnosti o svojim tijelima. Ti se identiteti temelje na kulturnoj specificnosti i zelji da se upravlja svojom sudbinom. A svjetskom protivniku suprotstavljeni su u ime visega drustvenog cilja koji u sva tri slucaja dovodi do integracije njihova specificnog identiteta i dobrobiti drustva u cjelini: Meksiko, Am erika, prezivljavanje covjecanstva. No, ova integracija nastoji se ostvariti putem ostvarivanja razliCitih vrijednosti za svaki pokret: drustvena pravda i demokracija za sve Meksikance, individualna sloboda od dominacije vlade za sve americke gradane i prevladavanje materijalnog kroz duhovno oslobadanje u slucajuAuma. Medutim, ti drustveni ciljevi su najslabiji element u svakom od ova tri pokreta- oni prvenstveno Cine mobilizaciju koja se temelji na identitetu kao odgovor najasno odredenog protivnika. Oni su reaktivni i defenzivni, a ne nabavljaCi drustvenog projekta, cak i ako nude vizije alternativnog drustva. U tablici 2.1. navedeni su elementi koji definiraju svaki od ovih pokreta. Snazan ucinak svakog od ovih pokreta u velikoj mjeri je posljedica njihove prisutnosti u sredstvimajavnog priopcavanja i uCinkovite primjene informacijske tehnologije. Paznja medija se trazi, ili nalazi, izvodenjem l'action exemplaire, u tradiciji francuskog anarhizma koji je kratko ozivljen u svibnju 1968. Poduzima se spektakularnu akciju koja, svojom snaznom privlacnoscu, cak zrtvom, privlaCi paznju ljudi na zahtjeve pokreta te ima za konacni cilj budenje masa kojima manipulira propaganda i koje tlaCi sila. Iznudivanjem rasprave o njihovim zahtjevima i poticanjem ljudi da sudjeluju, pokreti ocekuju provedbu pritiska na vlade i institucije, mijenjajuCi smjer pokoravanja novomu svjetskom poretku.

112

DRUGO LICE ZEMLJE: DRUSTVENI POKRETI PROTIV NOVOGA GLOBALNOG PORETKA

Toblico 2. 1. Struktura vrijednosti i uvjerenja pobunjenickih pokreta protiv globalizacije

Pokret

ldentitet

Protivnik

Cili

Zapatisti

Potlaceni, iskljuceni lndijanci/ Meksikanci

Svjetski kapitolizam (NAFTA), nezakonita PRI vlada

Dostojanstvo, demokracija, zemlja

Americka graaanska milicija

lzvorni americki graaani

Novi svjetski poredak, savezna vlada SAD-a

Sloboda i suverenost graaana i lokalnih zajednica

Aum Shinrikyo

Duhovna zajednica izbovljenih tijela vjernika

Ujedinjena svjetska vlada, jopanska policija

Prezivljavanje apokalipse

Zbog toga je oruzje od kljucne vaznosti u sva tri pokreta, ne kao cilj, vee kao znak slobode i kao sredstvo za pokretanje dogadaja koji privlaci paznju sredstavajavnog priopCivanja. Ta strategija orijentiranosti na medije bilaje osobito izrazita i vjesto provedena u slucaju zapatista koji su pazljivo nastojali umanjiti nasilje i djelovati putem sredstavajavnog priopCivanja i Interneta kako bi doprli do svijeta. No, paravojna teatralnost gradanske milicije i namjerno iskoristavanje nasilnih taktika, ili prijetnja njima, kako bi se privuklo paznju sredstava javnog priopcivanja, takoder cine kljucnu komponentu americkih Patriota. Cak je i Aum, bez obzira na svoje nepovjerenje prema medijima, poklanjao veliku paznju raspravama na televiziji i novinskim izvjesCima, odredujuci neke od svojih najboljih clanova za obavljanje tih zadataka. A Cini se i da su njihovi napadi plinom imali dvostruki cilj potvrdivanje prorocanstva 0 sudnjem danu i sirenje njihova upozorenja po svijetu pomocu sredstava javnog priopcivanja. Izgleda da novi prosvjedni pokreti odasilju svoje poruke i projiciraju svoje zahtjeve u obliku simbolicke politike karakteristicne za informacijsko drustvo (vidi 6. poglavlje). Njihove vjestine u odnosima sa sredstvimajavnog priopcivanja su osnovno oruzje za borbu, dok su njihovi manifesti i njihovo oruzje sredstva za stvaranje dogadaja o kojemu se isplati izvjesCivati. Nove komunikacijske tehnologije od temeljne su vaznosti za postojanje ovih pokreta- one cine njihovu organizacijsku infrastrukturu. Bez Interneta, telefaksa i alternativnih medija, Patrioti ne bi bili utjecajna mreza vee nepovezani nizovi reakcija bez ikakve snage. Bez komunikacijske sposobnosti zapatista da brzo dopru do gradskoga Meksika i svijeta mogli su ostati izolirana, lokalna, gerilska vojska, poput mnogih drugih koje se jos uvijek 113

MOC IDENTITETA

bore u Latinskoj Americi. Aum nije mnogo rabio Internet jednostavno zato sto Internet pocetkom devedesetih nije bio rasiren u Japanu. Ali su u velikoj mjeri rabili faks, video i racunala, kao kljucno orude u izgradivanju njihove iznimno kontrolirane, a opet decentralizirane organizacijske mreze. Osim toga, oni su pokusavali napraviti tehnoloski proboj (navodno ezoterican) razvijanjem elektronski stimulirane, izravne komunikacije iz mozga u mozak. Revolucionarne celije informacijskoga doba izgradene su na strujama elektrona. Unatoc njihovim slicnostima, tri prikazana pokreta pokazuju i temeljne razlike, koje su povezane s njihovim povijesno-kulturnim korijenima i razinom tehnoloskoga razvoja njihovih drustava. Mora se napravitijasnu razliku izmedu artikuliranoga politickog projekta zapatista, zbrke i paranoje u veCini skupina gradanske milicije i apokalipticke logike Auma. To je takoder povezano s razlikom izmedu eshatoloske komponente prisutne i kod Auma i kod gradanske milicije te odsutnosti takvih pogleda na Kraj vremena kod zapatista. Taka specificni drustveni konteksti, kulture, povijesni procesi i razine politicke svijesti odreduju bitne razlike u procesima pobune, cak i onda kad su pokrenuti istim uzrokom. Ta su tri pokreta tijesno povezana s politickim procesima sto se odvijaju u drustvima u kojima su nastali. Zapatisti su namjerno zapoceli ustanak one godine kada su se oddavali izbori za predsjednika Meksika te su odigrali kljucnu ulogu u produbljivanju suprotnosti unutar PRI-a (Institucionalne revolucionarne stranke) i otvaranju meksickog politickog sustava (vidi 5. poglavlje). Aum je naglo ojacao 1993. g. u razdoblju u kojem se dotad stabilan japanski politicki sustav poceo raspadati. ArtikulirajuCi na spektakularan nacin otudenje nove generacije profesionalaca i znanstvenika Aum je potaknuo i ubrzao raspravu o drustvenom modelu nakon razdoblja snaznog rasta, u kojemje postignuto materijalno blagostanje, a stranaje dominacija prestala biti opasnost. Nakon desetljeca ubrzane modernizacije, koja se povremeno odvijala uz pomoc drzavne intervencije i nacionalne mobilizacije, doslo je vrijeme da se Japansko drustvo suoCi sa samim soborn posto je javnost shvatila da otudenje, nasilje i terorizam mogu biti i posljedica djelovanja Japanaca protiv Japanaca. Americka milicija razvila se takoder u klimi rasprostranjenog politickog nezadovoljstva i neprijateljskog raspolozenja prema vladi koje je, izmedu ostalog, doslo do izrazaja u politici sto ju je u predizbornom razdoblju vodila Republikanska stranka pozivajuCi se na "revoluciju neokonzervativaca" (vidi 5. poglavlje). Nova okrenutost glasaca prema konzervativnim strankama ima svoje korijene u krscanskom fundamentalizmu i drugim nacinima razmisljanja koji su povezani s Domoljubnim pokretom, sto se pokazalo u nadmocnoj pobjedi konzervativaca 1994. i tijekom predizbornog razdoblja za predsjednicke izbore 1996. g. kadje Buchananova kampanja imala rela114

DRUGO LICE ZEMLJE: DRUSTVENI POKRETI PROTIV NOVOGA GLOBALNOG PORETKA

tivno jak odjek u javnosti. Doista postoji neka vrsta povezanosti izmedu pogorsanja zivotnih uvjeta u Americi, slabljenja tradicionalne stranacke politike, jacanja desne struje i populizma unutar najrasirenijih politickih uvjerenja, suprotstavljanja tradicionalnih vrijednosti procesu drustvenih promjena i raspadanja obitelji te pojave Domoljubnog pokreta. Te su povezanosti kljucne za razumijevanje novih odnosa izmedu Americkog drustva i njegova politickog sustava. 49 Tako se novi drustveni pokreti uza svu svoju raznolikost suprotstavljaju globalizaciji i njezinim politickim nositeljima te djeluju na neprekidan proces informatizacije mijenjajuci kulturoloske kodove koji leze u samim temeljima novih drustvenih institucija. U tom smislu, iako ti pokreti imaju korijene u drustvenim oblicima koji su gledano s povijesnog stajalista istroseni, oni snazno utjecu na slozene obrasce drustva u nastajanju.

Zakljucak - izazov globalizaciji Drustveni pokreti koje sam analizirao u ovome poglavlju vrlo su razliCiti. No, unatoc tome sto imaju razlicite oblike koji su odraz razlicitih drustvenih i kulturnih okolnosti u kojima su nastali, svi oni mijenjaju sadasnje procese globalizacije u potrazi za svojim identitetom, u nekim slucajevima tvrdeCi da predstavljaju interese svoje zemlje, au drugima pak i cijeloga covjecanstva. Pokreti koje sam proucavao u ovom poglavlju i drugim poglavljima ovoga toma nisu jedini pokreti koji se suprotstavljaju posljedicama sto ih globalizacija ima na drustvo, gospodarstvo, kulturu i okolis. U drugim dijelovima svijeta, primjerice u Europi, pojavljuju se slicne prijetnje koje dolaze iz radnickih pokreta usmjerenih protiv restrukturiranja kapitalizma i nametanja novih pravila u ime globalne konkurencije. Na primjer, strajk u Francuskoj 1995. g. bio je snazan izraz takvog suprotstavljanja. SlijedeCi u potpunosti tradiciju francuskih sindikata taj je strajk izveo na ulice radnike i studente koji su protestirali u ime cijele zemlje. Istrazivanja javnosti su pokazala da je strajk imao vrlo jaku podrsku u velikom dijelu stanovnistva, unatoe svim nedacama koje je izazavao u javnom prijevozu. Postoji jedna odlicna socioloska analiza toga pokreta50 i buduCi da se u glavnim crtama slazem s autorovim tumacenjima preporucujem je Citateljima da bi prosirili svoju sliku o tome na koje se sve naCine u razlicitim kulturama ljudi suprotstavljaju procesu globalizacije. Ti, i drugi pokreti sto se sire svijetom pokazuju da propa49 Balz i Brownstein (1996.) 50 Touraine et al. (1996.)

115

MOC IDENTITETA

da san neoliberala o stvaranju nove globalne ekonomije koja bi se razvijala koristeCi kompjutersku arhitekturu, neovisno o drustvu. Velicanstven iskljuciv plan (bilo daje implicitno ili eksplicitno izrazen) o koncentriranju informacija, proizvodnje i tdista na vrijedan segment stanovnistva, pri cemu bi se trebalo rijesiti ostalog dijela stanovnistva na manje ili vise human nacin, ovisno o temperamentu pojedinog drustva, potice, kao sto je rekao Touraine, "grand refus". No, da bi se takvo protivljenje preobrazilo u rekonstrukciju novih oblika drustvene kontrole nad novim oblicima globaliziranog i informatiziranog kapitalizma, politicki sustav i drzavne institucije moraju pokrenuti postupak za rjesavanje zahtjeva koje postavljaju drustveni pokreti. Mogucnost ili nemogucnost drzave da se nosi s proturjecnom logikom globalnog kapitalizma, drustvenim pokretima utemeljenima na identitetu i pokretima kojihje cilj zastititi radnike i potrosace uvelike ce odrediti buducnost drustva u dvadesetom prvom stoljecu. Pa ipak, prije ispitivanja dinamike ddave u informacijskom dobu, moramo analizirati noviji razvoj razliCitih snaznih drustvenih pokreta koji su vise usmjereni na mijenjanje nego sto su reakcija na nesto, a to su pokreti za zastitu okolisa i prava zena.

116

3 POZELENJIVANJE SAMOGA SEBE: POKRET ZA ZASTITU OKOLISA

Pristup "zelenih" politici jest svojevrsna pros lava. Shvacamo da smo sui mi dio svjetskih problema, ajednako smo taka dio rjesenja. Opasnosti i potencijali za izljecenje ne nalaze se samo izvan nas. Mi pocinjemo djelovati upravo tamo gdje se nalazimo. Nije potrebno cekati da uvjeti postanu idealni. Mozemo pojednostavniti svoje zivote i zivjeti na nacine koji potvrduju ekoloske i ljudske vrijednosti. Bolji uvjeti doci ce zato sto smo mi poceli ... Stoga se maze reci daje osnovni cilj politike "zelenih" unutrasnja revolucija, "pozelenjivanje samoga sebe".

Petra Kelly, Misliti zeleno [Thinking GreenP Kad bismo drustvene pokrete trebali ocijeniti prema njihovoj povijesnoj produktivnosti, odnosno prema uCinku na kulturne vrijednosti i drustvene institucije, pokret za zastitu okolisaje u posljednjoj cetvrtini ovoga stoljeca zavrijedio istaknuto mjesto u krajoliku ljudske avanture. U devedesetima se 80 posto Amerikanaca i preko dvije trecine Europljana drzi pripadnicima pokreta za zastitu okolisa. Stranke i izborni kandidati mogu tesko biti izabrani za neku sluzbu ako nisu "pozelenjeli" svoju platformu. Vlade i medunarodne institucije isto tako neprekidno povecavaju broj programa, posebnih agencija i zakonodavstva koja stite prirodu, unaprjeduju kvalitetu zivota i, konacno, dugorocno gledano, spasavaju Zemlju, a kratkorocno gledano, spasavaju nas. Korporacije, ukljucujuCi neke ozloglasene zagadivace okolisa, ukljucile su zastitu okolisa u svoje programe za odnose s javnoscu, kao i u 1

U Essays by Petra Kelly (1947-1992) (Kelly, 1994: 30-40). U ovom citatu ona govori o "pozelenjivanju samoga sebe" Joanne Macy (Macy, 1991.).

117

MOC IDENTITETA

svoja nova trzista koja najvise obecavaju. Tako se po cijeloj kugli zemaljskoj stara, pojednostavnjena protivnost izmedu razvoja za siromasne i ocuvanja (prirode) za bogate preobrazila u viseslojnu raspravu o aktualnom saddaju odrzivoga razvoja za svaku zemlju, grad i regiju. Sigurno je da veCina nasih temeljnih problema koji se ticu okolisa i dalje postoje, jer je za njihova rjesavanje potrebna promjena naCina proizvodnje i potrosnje, kao i nase drustvene organizacije i osobnih zivota. Globalno zagrijavanjeje smrtonosna prijetnja, prasuma i dalje gori, otrovne kemikalije prodrle su duboko u hranidbeni lanac, more siromastva onemogucuje zivot, a vlade se igraju sa zdravljem ljudi, sto se moglo vidjeti u Majorovu ludilu s britanskim kravama. Medutim, Cinjenica da su sva ta pitanja, kao i mnoga druga, predmetjavne rasprave te da sve veca svijest o njihovoj meduovisnoj, globalnoj naravi, stvara temelj za njihova lijecenje i, mozda, za promjenu orijentacije institucija i politika prema drustveno-ekonomskom sustavu koji ce biti odgovoran prema okolisu. Viseslojan pokret za zastitu okolisa koji se u najvecem dijelu svijeta javio nakon kasnih sezdesetih, sa snaznim uporistima u Sjedinjenim Drzavama i sjevernoj Europi, u velikoj je mjeri korijen dramaticnog obrata unacinu na koji razmisljamo o povezanosti gospodarstva, drustva i prirode te je na taj nacin pokrenuo novu kulturu. 2 Medutim, donekleje proizvoljno govoriti o pokretu za zastitu okolisajer je on iznimno raznolik u svom sastavu te se od zemlje do zemlje i medu kulturama razlikuje u svojim izrazima. Stoga, prije ocjenjivanja njegova preobrazavajuceg potencijala, pokusat cu uciniti tipolosku diferencijaciju razlicitih sastavnih dijelova pokreta za zastitu okolisa te cu dati primjer za svaki tip kako bih raspravu uCinio prakticnijom. N akon toga cu nastaviti sa sirom razradom veze izmedu tema pokreta za zastitu okolisa i temeljnih dimenzija u kojima dolazi do strukturne preobrazbe u nasemu drustvu: borbe oko uloge znanosti i tehnologije, borbe oko nadzora nad prostorom i vremenom i oko izgradnje novih identiteta. Nakon sto pokrete za zastitu okolisa okarakteriziram u njihovim drustvenim razlicitostima i njihovim kulturnim zajednistvima, analizirat cu sredstava koja rabe i naCine djelovanja na drustvo u cjelini te cu tako istraziti pitanje njihove institucionalizacije i povezanosti s drzavom. N a kraju cu razmotriti i sve vecu povezanost izmedu pokreta za zastitu okolisa i drustvenih borbi, i na lokalnoj i na svjetskoj razini, zajedno sa sve popularnijom perspektivom pravednosti zastite okolisa.

2

118

Za pregled pokreta za zastitu okolisa vidi (medu drugim izvorima): Holliman (1990.); Gottlieb (1993.); Kaminiecki (1993.); Shabecoff (1993.); Dalton (1994.); Alley et al. (1995.); Diani (1995.); Brulle (1996.); Wapner (1996.).

POZELENJIVANJE SAMOGA SEBE: POKRET ZA ZASTITU OKOLISA

Kreativna kakofonija pokreta za zastitu okolisa: tipologija Kolektivna akcija, politike i nacini djelovanja grupirani pod nazivom pokret za zastitu okolisa toliko su razliciti da osporavaju ideju o pokretu. No, ja tvrdim da je upravo ta kakofonija teorije i prakse ono sto oznacuje pokret za zastitu okolisa kao novi oblik decentraliziranoga, rasirenoga, drustvenog pokreta koji se pojavljuje u mnogo oblika i orijentiranje na stvarnje mreza. Osim toga, kao sto cu pokusati pokazati, postoje neke temeljne teme koje su prisutne u veCini, ako ne i svim, kolektivnim djelovanjima povezanim sa zastitom okolisa. Medutim, Cini se da bi bilo dobra, radi jasnoce, nastaviti analizu ovog pokreta na osnovi jednog razlikovanja i jedne tipologije. Razlika koju treba uCiniti je razlika izmedu zastite okolisa i ekologije. Kad govorim o zastiti okolisa, mislim n·a sve oblike kolektivnog ponasanja koji, u svojim priopcenjima i svom djelovanju, imaju za cilj ispraviti unistavajuce oblike povezanosti izmedu ljudskog djelovanja i njegova prirodnog okolisa, sto je u suprotnosti s rasirenom ustrojnom i institucionalnom logikom. Pod ekologijom u mom socioloskom pristupu podrazumijevam vjerovanja, teorije i projekte koji ljudsku vrstu drze sastavnim dijelom sirega ekosustava te zele oddati ravnotezu u dinamicnoj, evolucijskoj perspektivi. Po mome misljenju zastita okolisaje ekologija na djelu, a ekologijaje zastita okolisa u teoriji, no na sljedeCih nekoliko stranica ogranicit cu uporabu termina "ekologija" na izriCite, svjesne manifestacije ove holisticke, evolucijske perspektive. Sto se tice tipologije, ponovno cu se pozvati na korisnu karakterizaciju drustvenih pokreta Alaina Tourainea koju sam iznio u 2. poglavlju za razlikovanje pet glavnih inacica pokreta za zastitu okolisa, onaka kako su se one ocitovale u opazenom djelovanju na medunarodnoj razini tijekom protekla dva desetljeca. Drzim da ova tipologija ima opcenitu vrijednost, iako veCina primjera proizlazi iz sjevernoamerickih i njemackih iskustava, jer su u tim zemljama najrazvijeniji pokreti za zastitu okolisa na svijetu te zato sto sam imao laksi pristup podacima. Molim vas da prihvatite uobicajenu ispriku o neizbjeznom redukcionizmu ove tipologije, kao i svih drugih, koji se nadam umanjiti primjerima koji ce udahnuti zivot stvarnih pokreta u donekle apstraktnu karakterizaciju. Da bismo krenuli na nase kratko putovanje kaleidoskopom zastite okolisa pomocu predlozene tipologije, potrebna nam je karta. Tablica 3.1. je takva karta, no potrebna su neka objasnjenja. Svaki tip pokreta analiticki je definiran pomocu specificne kombinacije triju znacajki koje definiraju drustveni pokret: identitet, protivnik i cilj. Za svaki tip odredujem tocan sadrzaj triju znacajki na temelju promatranja, rabeci nekoliko izvora na koje se pozivam. Sukladno tome, dao sam ime svakom tipu te sam naveo primjere 119

MOC IDENTITETA

pokreta koji najbolje odgovaraju svakom tipu. Naravno da u svakom doticnom pokretu ili organizaciji moze postojati mjesavina znacajki, no ja sam, poradi analitickih razloga, odabrao one pokrete koji se cine blizima idealnom tipu u svojim stvarnim postupcima i priopcenjima. N akon sto pogledate tablicu 3.1., pozivam vas da procitate kratki opis svakog od primjera koji ilustriraju pet tipova pokreta, tako da se kroz kakofoniju pokreta mogu cuti njegovi zasebni glasovi. Tablica 3. 1. Tipologija pokreta za zastitu okolisa Cilj

Tip (Primjer)

ldentitet

Protivnik

Ocuvanje prirode (Group ofTen, SAD)

Ljubitelji prirode

Nekontrolirani

Obrana nasega vlastitog prostora (Not in my Back Yard)

lokalna zajednica

ZagaaivaCi okolisa

Kvaliteta zivota/ zdravlja

Kontrakultura, duboko ekologijo (Earth first!, ekofeminizom)

Ozelenjivonje samoga sebe

lndustrijalizam, tehnokracija i patrijarhalizam

Ekotopijo

Sposite planet (Green peace)

Meaunarodni ekoratnici

Potpuno slobodan globolni

Oddivost

Divljina

rQZVOi

rQZVOi

Zeleno politiko (Die Grunen)

Zabrinuti graaani

Politicki poredok

Protumoc

Ocuvanje prirode, u svojim razliCitim oblicima, bilo je izvor pokreta za zastitu okolisa u Americi, a predstavile su ga organizacije kao sto su Sierra Club (1891. gaje u San Francisku osnovao John Muir), Audubon Society i Wilderness Society. 3 Pocetkom osamdesetih stare i nove glavne organizacije za zastitu okolisa ujedinile su se u savez poznat kao Group ofTen koji ukljucuje, osim gore navedenih organizacija, i nacionalne parkove i udruge za ocuvanje prirode, Nacionalnu federaciju za divlje bilje i zivotinje (National 3

Allen (1987.); Scarce (1990.); Gottlieb (1993.); Shabecoff (1993.).

120

POZELENJIVANJE SAMOGA SEBE: POKRET ZA ZASTITU OKOLISA

Wildlife Federation), Nacionalno vijece za obranu nacionalnih resursa (National Resources Defense Council), Ligu Izaaka Waltona (lzaak Walton League), Branitelje divljeg zivota (Defenders of Wildlife), Zakladu za obranu okolisa (Enviromental Defense Fund) i Institut za politiku zastite okolisa (Enviromental Policy Institute). Unatoc razlikama u pristupu i specificnom podrucju djelovanja, ono sto ujedinjuje te organizacije, kao i mnoge druge koje su stvorene na istim osnovama, njihovaje pragmaticna obrana pitanja ocuvanja (prirode) kroz institucionalni sustav. Kao sto je to rekao Michael McCloskey, predsjednik Sierra Cluba, ~ihov pristup moze se oznaciti kao "uspjesno provlacenje": "Proizasli smo iz alpinisticke tradicije u kojoj prvo odluCite da cete se popeti na neku planinu. Imate predodzbu o osnovnom putu penjanja, no uporista za stopala i mjesta za koja se pridrzavate rukama pronalazi se tijekom penjanja te je potrebno prilagodavanje i mijenjanje plana" .4 Vrh na koji se oni zele popetije ocuvanje divljine, u svim njezinim razlicitim oblicima, unutar razumnih parametara onaga sto se moze ostvariti u sadasnjemu ekonomskom i institucionalnom sustavu. Njihovi protivnici su nekontrolirani razvoj i neodgovorno cinovnistvo poput US Bureau of Reclamation koji se ne trudi za8tititi nase prirodne rezervate. Oni sebe definiraju kao ljubitelje prirode te se pozivaju na ovaj osjecaj u svima nama, bez obzira na drustvene razlike. Oni rade kroz institucije i pomocu njih rabeci lobiranje, vrlo cesto iznimno vjesto, i iskazujuci politicku snagu. Oslanjaju se na rasirenu pucku potporu, kao i donacije dobronamjernih, imucnih elita i korporacija. Neke organizacije poput Sierra Cluba vrlo su velike (oko 600 000 Clanova) pa su ustrojene u mjesne ogranke cija se djelovanja i ideologije znacajno razlikuju te se uvijek ne uklapaju u sliku "uobicajene zastite okolisa". VeCina drugih, poput Zaklade za zastitu okolisa, usredotocuju se na lobiranje, analiziranje i sirenje informacija. Njihova politika sastoji se u cestom ulasku u koalicije, no jako paze da se ne odmaknu od svoga zarista- zastite okolisa - te su nepovjerljive prema radikalnim ideologijama i spektakularnim akcijama koje odskacu od javnoga misljenja koje prevladava. Medutim, bilo bi pogresno suprotstaviti pobornike ocuvanja prirode kojima pripada veCina ljudi, istinskim, radikalnim pobornicima zastite okolisa. Na primjer, jedan od povijesnih voda Sierra Cluba, David Brower, postao je izvorom nadahnuca za radikalne pobornike zastite okolisa. Jednako tako, Dave Foreman, iz Earth First! bio je 1996. clan upravnog odbora Sierra Cluba. Postoji velika osmoza u odnosu izmedu pobornika ocuvanja prirode i radikalnih pobornika ekologije, jer ideologije obicno postaju od drugorazrednog znacenja u usporedbi sa zajednickom zabrinutosti zbog razlicitih oblika nemilosrdnog unistavanja prirode. A to je tako unatoe ostrim raspravama i sukobima unutar velikoga, raznolikog pokreta. 4

Citirano kod Scarcea (1990: 15).

121

MOC IDENTITETA

Mobilizacija lokalnih zajednica u obrani njihova prostora, protiv nametanja nezeljenih uporaba, Cini najbrze rastuCi oblik akcije za zastitu okolisa te je to vjerojatno oblik koji najizravnije povezuje ono sto ljude neposredno brine sa sirim problemima unistavanja okolisa. 5 Cesto nazivan, donekle zlonamjerno, Pokret Ne u mom dvoristu ("Not in my Back Yard" movement), razvio se u Sjedinjenim Ddavama prvenstveno kao pokret protiv otrovnog otpada, a pojavio se 1978. tijekom zloglasnoga Love Canal incidenta kad je otrovni otpad bacen u slapove Niagare u saveznoj ddavi New York. Lois Gibbs, kucevlasnica kojaje postala dobro poznata osoba zahvaljujuCi svojoj borbi da obrani zdravlje svoga sina, kao i vrijednost svoga doma, osnovalaje 1981. godine Gradanski zavod za uzajamno obracunavanje opasnog otpada (Citizen's Clearinghouse for Hazardous Wastes). Prema navodima toga zavodaje 1984. godine u Sjedinjenim Drzavama postojalo 600 lokalnih skupina koje su se borile protiv odlaganja otrovnog otpada, a 1988. godine ta se brojka popela na 4687. Tijekom vremena, zajednice su se mobilizirale i protiv izgradnje autocesta, pretjeranog razvoja i izgradnje opasnih postrojenja u njihovoj blizini. Iako je pokret lokalne naravi, nije nuzno lokalisticki, jer cesto potvrduje pravo stanovnika na kvalitetan zivota u suprotnosti s interesima poduzeca ili Cinovnistva. Naravno da se zivot u drustvu sastoji od kompromisa medu samim ljudima- izmedu stanovnika, radnika, potrosaca, osoba koje svaki dan putuju do radnog mjesta i putnika. No, ono sto ovi pokreti dovode u pitanje je, s jedne strane, pristranost u odabiru mjesta odlaganja nezeljenih materijala ili odvijanja nezeljenih aktivnosti, koja se oCituje u odabiru zajednica koje malo zaraduju i podrucja naseljena manjinskim stanovnistvom, as druge strane, nedostatak transparentnosti i sudjelovanja (stanovnika) u donosenju odluka o uporabi prostora. Stoga gradani pozivaju na povecanje lokalne demokracije, na odgovorno planiranje gradova i na posteno rasporedivanje tereta gradskoga/industrijskog razvoja, izbjegavajuCi izlaganje odlaganju opasnih materijala ili izgradnji opasnih postrojenja. Kao sto Epstein zakljucuje u svojoj analizi pokreta: Zahtjev pokreta za pravednost u pogledu otrova i zastite okolisa, za drzavom koja pokazuje vise snage u reguliranju korporacija, drzavom kojaje odgovornajavnosti, a ne korporacijama, Cini se potpuno prikladan te mazda cini osnovu za siri zahtjev da se pojaca i prosiri drzavna vlast nad korporacijama te da se ddavna vlast primjenjuje u korist opcega dobra, osobito dobra onih koji su najranjiviji. 6

5 6

122

Gottlieb (1993.); Szasz (1994.); Epstein (1995.) Epstein (1995: 20)

POZELENJIVANJE SAMOGA SEBE: POKRET ZA ZASTITU OKOLISA

U drugim primjerima, u predgradima u kojima zivi srednja klasa, mobiliziranje stanovnika bilo je vise usredotoceno na odrzavanje nepromijenjenoga stanja, protiv nezeljenoga razvoja. No, bez obzira na klasni sadrzaj, svi oblici protesta hili su usmjereni na uspostavljanje nadzora nad zivotnim okruzenjem u korist lokalne zajednice te, u tom smislu, obrambene lokalne mobilizacije zasigurno Cine glavnu sastavnicu sirega pokreta za zastitu okolisa. Zastita okolisaje takoder njegovala neke od kontrakultura koje su iznikle iz pokreta sezdesetih i sedamdesetih godina. Kad kazem kontrakultura, mislim na namjerni pokusaj da se zivi prema normama koje su razliCite i u odredenoj mjeri kontradiktorne onima koje drustvo namece kroz institucije, te odupiranje tim institucijama na temelju alternativnih nacela i vjerovanja. N eke od najsnaznijih protukulturnih struja u nasemu drustvu ocituju se kao iskljucivo pridrzavanje prirodnih zakona te se na taj naCin potvrduje prvenstvo koje se daje postivanju prirode u odnosu prema bilo kojoj ljudskoj instituciji. Zbog toga mislim da ima smisla u pojam protukulturna zastita okolisa ukljuCiti pojavnosti koje su ocito razliCite, kao sto je to slucaj s radikalnim pobornicima zastite okolisa (poput Earth First! ili Sea Shepherds), Pokret za oslobodenje zivotinja (Animal Liberation movement) i ekofeminizam. 7 Ustvari, unatoc njihovim razlicitostima i nedostatku koordinacije, veCina tih pokreta dijeli zamisli mislilaca "duboke ekologije" koje predstavlja, na primjer norveski pisac Arne Naess. Prema Arnu Naessu i Georgeu Sessionsu, temeljna nacela "duboke ekologije" jesu: (1) Dobrobit i procvat ljudskoga i neljudskog zivota na Zemlji vrijednosti su same po sebi. Te vrijednosti ne ovise o korisnosti koju neljudski svijet ima za ljudske svrhe. (2) Bogatstvo i raznolikost oblika zivota pridonose shvacanju ovih vrijednosti te su takoder same po sebi vrijednosti. (3) Ljudi nemaju pravo smanjiti ovo bogatstvo i raznolikost osim za zadovoljavanje vitalnih potreba. (4) Procvat ljudskoga zivota i kultura spojiv je sa znacajnim smanjenjem stanovnistva. Za procvat neljudskoga zivota potrebnoje takvo smanjenje. (5) Trenutno upletanje ljudi u neljudski svijet pretjerano je i situacija se ubrzano pogorsava. (6) Zbog toga se zacrtane politike moraju promijeniti. Ove politike djeluju na osnovne ekonomske, tehonoloske i ideoloske strukture. Stanje stvari nakon takvih promjena bit ce bitno drukcije od sadasnjega. (7) Ideoloska promjena uglavnom se sastoji od prihvacanja kvalitete zivota (obitavanje u situacijama nerazdvojive vrijednosti) umjesto pristajanja na sve visi zivotni standard. Doci ce do duboke svijesti o razlici izmedu biti velik i biti odlican (big and great). (8) Oni koji se 7

Za izvore, vidi: Adler (1979.); Spretnak (1982.); Manes (1990.); Scarce (1990.); Davis (1991.); Dobson (1991.); Epstein (1991.); Moog (1995.).

123

MOC IDENTITETA

slazu s gore navedenim tockama imaju obvezu izravno ili neizravno nastojati provoditi nuzne promjene. 8 IspunjujuCi ovu obvezu, krajem sedamdesetih brojni radikalni ekolozi su, vodeni Davidom Foremanom, nekadasnjim marincem koji se pretvorio u ekoratnika u Novom Meksiku i Arizoni, osnovali Earth First!, beskompromisni pokret koji se sluzio gradanskom neposlusnoscu, cak i "ekotazom" protiv izgradnje brana, rusenja stabala i drugih napada na prirodu, te su zbog toga hili krivicno gonjeni i zatvarani. Taj pokret, kao i niz drugih organizacija koje su isle njegovim stopama, bio je potpuno decentraliziran, formirala su ga autonomna "plemena" koja bi se povremeno sastajala prema obicajima i kalendaru americkih Indijanaca i odlucivala o svojim akcijama. Duboka ekologija Cinila je ideoloski temelj pokreta i ona zauzima vazno mjesto u Earth First! Readeru kojije objavljen s predgovorom Davida Foremana. 9 No, jednako utjecajan, aka ne i utjecajniji, bio je Abbeyjev roman The Monkey Wrench Gang, o protukulturnoj skupini ekogerilskih boraca koji su postali uzori za mnoge radikalne ekologe. Doista, "monkeywrenching" postalo je sinonim za ekolosku sabotazu. Cini se da je u devedesetima pokret za oslobodenje zivotinja koji se usredotocuje na izravno suprotstavljanje obavljanju pokusa na zivotinjama, najmilitantnije krilo ekoloskoga fundamentalizma. Ekofeminizamjejasno razlicit od "maco-taktika" nekih od ovih pokreta. No ipak, ekofeministkinje dijele nacelo postivanja prirode kao temelj oslobodenja od patrijarhalizma i industrijalizacije. One vide zene kao zrtve istoga patrijarhalnog nasilja koje se provodi nad prirodom. Stogaje obnova prava prirode neodvojiva od oslobodenja zena. Kao sto to kaze Judith Plant: Povijesno gledano, zene nisu imale nikakvu stvarnu vlast u vanjskom svijetu, nikakvu ulogu u donosenju odluka. Intelektualni zivot, umni rad, tradicionalno nije bio dostupan zenama. Zene su u nacelu bile pasivne, kao i priroda. Danas, medutim, ekologija govori u ime zemlje, u ime "drugoga" u odnosima izmedu ljudi i okolisa. A ekofeminizam, govoreCi za izvorno druge, nastoji shvatiti medupovezane korijene svih dominacija i naCine odupiranja promjeni. 10 Neke feministkinje bile su nadahnute problematicnom povijesnom rekonstrukcijom Carolyn Merchant koja se vraca u prapovijesna, prirodna drustva, slobodna od muske prevlasti, Zlatno doba matrijarhata u kojemu je postojao sklad izmedu prirode i kulture i u kojemu su i muskarci i zene obo8 Naess i Sessions (1984.), preuzeto kod Davisa (1991: 157-8). 9 Davis (1991.) 10 Plant (1991: 101)

124

POZELENJIVANJE SAMOGA SEBE: POKRET ZA ZASTITU OKOLISA

zavali prirodu u obliku boginje. 11 Takoder je postojala, osobito tijekom sedamdesetih, zanimljiva veza izmedu zastite okolisa, duhovnog feminizma i neopoganstva, koje se katkad oCitovalo ekofeministickom i nenasilnom izravnom akcijskom borbenoscu vjestica koje su pripadale vjesticjem cehu. 12 N a taj nacin, kroz razlicite oblike- od ekogerilskih taktika do spiritualizma, prolazeCi kroz duboku ekologiju i ekofeminizam - radikalni ekolozi povezuju akciju za zastitu okolisa i kulturnu revoluciju, prosirujuCi raspon sveobuhvatnog pokreta za zastitu okolisa, gradeCi ekotopiju. Greenpeace je najveca svjetska organizacija za zastitu okolisa i vjerojatno ona kojaje svjetske probleme zastite okolisa ucinila popularnima zahvaljujuCi svojm nenasilnim izravnim akcijama orijentiranim na sredstva javnog priopcivanja. 13 Osnovanaje 1971. godine u Vancouveru, oko protunuklearnoga protesta na obali Aljaske, kasnije sa sjedistem u Amsterdamu, naraslaje u transnacionalnu, umrezenu organizaciju kojaje 1994. imala 6 milijuna clanova sirom svijeta i godisnji prihod veCi od 100 milijuna dolara. Njezin iznimno jasan profil kao pokreta za zastitu okolisa proizlazi iz tri glavne sastavnice. Kao prvo, osjeeaj za hitnost u pogledu neposredne smrti zivota na planetu, koji je nadahnula legenda sjevernoamerickih Indijanaca: "Kad zemlja bude bolesna i zivotinje nestanu, doCi ce pleme ljudi svih vjera, boja i kultura koji vjeruju u djela, a ne rijeci i koji ce obnoviti nekadasnju ljepotu Zemlje. Pleme ce se zvati 'Dugini ratnici'." 14 Kao drugo, kvekerstvom nadahnut stav o svjedocenju, i kao nacelo akcije i kao strategija komunikacije. Kao trece, poslovan, pragmatican stav "stvari treba napraviti", na koji je znacajno utjecao povijesni voda i predsjednik upravnog odbora Greenpeacea David McTaggart. Nema vremena za filozofske rasprave: kljucna pitanja treba odrediti pomocu znanja i detektivske tehnike po cijelom planetu, treba organizirati specificne kampanje vezane za jasne mete, uslijedit ce spektakularne akcije usmjerene na dobivanje medijske paznje te ce tako odredeno pitanje doCi u srediste zanimanjajavnosti pace se kompanije, vlade i medunarodne institucije prisiliti da nesto uCine ili da se suoce s daljnjim, nezeljenim publicitetom. Greenpeace je istodobno jako centralizirana organizacija i globalno decentralizirana mreza. Kontrolirajuje vijece predstavnika razlicitih zemalja, mali izvrsni odbor iregionalni povjerenici za Sjevernu Ameriku, Latinsku Ameriku, Europu i Pacifik. Sredstva Greenpeacea organizirana su prema kampanjama, a svaka od njih podijeljenaje na probleme. Sredinom devedesetih, glavne kampanje bile su otrovne tvari, energija i atmosfera, nuklearna pitanja i oceanska/kopnena 11 Merchant (1980.); vidi takoder Spretnak (1982.); Moog (1995.). 12 Adler (1979.); Epstein (1991.) 13 Hunter (1979.); Eyerman i Jamison (1989.); DeMont (1991.); Horton (1991.); Ostertag (1991.); Melchett (1995.); Wapner (1995., 1996.) 14 Greenpeace Enviromental Fund, citirano kod Eyerman i Jamison (1989: 110).

125

MOC IDENTITETA

ekologija. Uredi u trideset zemalja svijeta sluze za koordinaciju svjetskih kampanja i prikupljanje sredstava i podrske na nacionalnoj/lokalnoj osnovi, no veCina akcija ima za cilj svjetske ucinke, jer se veCina problema vezanih za zastitu okolisa tice cijeloga svijeta. Kao svoga neprijatelja Greenpeace vidi model razvoja oznacen nedostatkom brige za posljedice koje ce imati na zivot na planetu. Sukladno tome, pokret mobilizira kako bi pojacao nacelo odrzivosti s obzirom na zastitu okolisa kao nadsvodujuce nacelo kojemu se moraju podloziti sve druge politike i akcije. Zbog vaznosti njihova poslanja, "dugini ratnici" nisu skloni ulaziti u rasprave s drugim skupinama za zastitu prirode i ne upustaju se u kontrakulturu, bez obzira na pojedinacne varijacije u stavovima svoga golemog Clanstva. Oni su odlucni internacionalisti i drzavu-naciju vide kao glavnu prepreku ostvarivanju nadzora nad sadasnjim, neogranicenim, destruktivnim razvojem. Oni su u ratu sa samoubilackim modelom razvoja i imaju za cilj ostvariti trenutne rezultate na svakom frontu djelovanja, od mijenjanja njemacke industrije za zamrzavanje u tehnologiju "green-freeze", pomazuCi u zastiti ozonskog omotaca, do utjecanja na ogranicavanje lova na kitove i stvaranja sklonista za kitove na Antarktiku. "Dugini ratnici" nalaze se na raskrizju znanosti za zivot, globalnog umrezivanja, komunikacijske tehonologije i medunarastajne solidarnosti. Green Politics na prvi pogled ne izgleda kao tip pokreta sam po sebi, vee prije kao specificna strategija, jer ulazi u podrucje izborne politike zagovarajuCi zastitu okolisa. No, kad se poblize pogleda najvazniji primjer zelene politike, Die Griinen, jasno se vidi da se izvorno nije radilo o uobicajenoj politici. 15 Njemacka Zelena stranka osnovana 13. sijecnja 1980., na osnovi koalicije narodnih pokreta, nije, strogo govoreCi, pokret za zastitu okolisa iako je vjerojatno hila ucinkovitija u promicanju pitanja zastite okolisa u Njemackoj od bilo kojega europskog pokreta u toj zemlji. Glavna snaga kojaje stajala u pozadini njezina stvaranja bilaje Gradanska inicijativa iz kraja sedamdesetih, koja je uglavnom hila organizirana oko mobilizacija za mir i protunuklearnih mobilizacija. Onaje najedinstven naCin povezala veterane iz pokreta sezdesetih godina s feministkinjama koje su otkrile same sebe, razmisljajuCi upravo o seksizmu revolucionara iz sezdesetih, te s mladima i obrazovanim srednjim klasama koje su bile zabrinute za mir, nuklearnu snagu, okolis (bolesti suma, Waldsterben), stanje u svijetu, osobnu slobodu i pucku demokraciju. Stvaranje i brz uspjeh "zelenih" (1983. usli su u ddavni parlament) proistekaoje iz vrlo posebnih okolnosti. Kao prvo, u Njemackoj nisu postojali gotovo nikakvi izrazi drustvenoga protesta izvan tri glavne stranke koje su se izmjenjivale na vlasti, au sezdesetima su cak stvorile koaliciju: 1976. 15 Vidi, u moru izvora o Njemackoj zelenoj stranci, Langguth (1984.); Hulsberg (1988.); Wiesenthal (1993.); Scharf (1994.); i, osobito, Poguntke (1993.) i Frankland (1995.).

126

POZELENJIVANJE SAMOGA SEBE: POKRET ZA ZASTITU OKOLISA

godine su tri stranke dohile preko 99 posto glasova (Krscanski demokrati, Socijaldemokrati i Liherali). Stoga je postojalo potencijalno nezadovoljeno glasacko tijelo, osohito medu mladima, kojeje cekalo priliku da se izrazi. Financijski politicki skandali (afera Flick) poljuljali su ugled svih politickih stranaka i upozorili na njihova oslanjanje na doprinose industrija. N adalje, ono sto politicki znanstvenici nazivaju "strukturom politicke oportunosti" poddalo je strategiju formiranja stranke i odrzavanjajedinstva medu njezinim sastavnim dijelovima: medu drugim elementima znacajna sredstva viade uCinjena su dostupna pokretu, a cinjenica da je njemacki izhorni zakon trazio najmanje 5 posto nacionalnih glasova za ulazak u parlament, discipliniralaje "zelene" koji su inace hili podijeljeni u hrojne frakcije. VeCina glasaca "zelenih" hili su mladi, studenti, ucitelji ili pripadnici drugih kategorija udaljenih od industrijske proizvodnje, hilo da su hili nezaposleni (ali su primali pomoc drzave) ili su radili za vladu. Njihov je program ukljuCivao ekologiju, mir, ohranu slohoda, zastitu manjina i useljenika, feminizma i participirajuce demokracije. Dvije trecine voda Zelene stranke hili su aktivni sudionici u razliCitim drustvenim pokretima tijekom osamdesetih. Zeleni su se uistinu predstavili, kao sto je to rekla Petra Kelly, kao "protustranacka stranka" koja ima za cilj "politike koje se osnivaju na novom razumijevanju moCi, 'protumoCi', kojaje naravna i svima zajednicka, koju ce svi dijeliti i koju ce svi rahiti. " 16 Sukladno tome, oni su rotirali predstavnike koji su hili izahrani za odredene funkcije te su donosili veCinu odluka na skupovima, slijedeCi anarhisticku tradiciju kojaje "zelene" nadahnula vise nego sto sami zele prihvatiti. Lakmus papir stvarne politike u velikoj je mjeri razrijesio ove pokuse nakon nekoliko godina, osohito nakon izhornog neuspjeha 1990., koji je uglavnom hio posljedica potpuno pogresnoga razumijevanja vaznosti ujedinjenja Njemacke od strane "zelenih", a ocitovalo se u stavu koji je hio dosljedan njihovu protivljenju nacionalizmu. Latentni sukoh izmedu realosa (pragmaticni vode koji pokusavaju promicati program "zelenih" kroz institucije) ifundisa (vjernih osnovnim nacelima pucke demokracije i ekologizma) eksplodirao je u javnosti 1991. godine, prepustajuCi nadzor nad strankom savezu centrista i pragmatika. Reorijentirana i reorganizirana, Njemacka zelena stranka ohnovilaje svoje snage tijekom devedesetih, ponovno usla u parlament i zauzela vazne polozaje u regionalnim i lokalnim vladama, osohito u Berlinu, Frankfurtu, Bremenu i Hamhurgu, katkad vladajuCi u savezu sa socijaldemokratima. No, to vise nije hila ista stranka. Odnosno, doistaje postala politicka stranka. Osim toga, ta stranka vise nije imala monopol na program zastite okolisa, jer su socijaldemokrati, cak i liherali, postali mnogo otvoreniji prema novim zamislima koje su izno16 Kelly (1994: 37)

127

MOC IDENTITETA

sili drustveni pokreti. N adalje, Njemackaje u devedesetima bila bitno drukCija zemlja. Nije postojala opasnost od rata, vee od ekonomskog propadanja. Rasirena nezaposlenost mladih i stednja socijalnih sluzbi socijalne drzave postali su mnogo vaznija pitanja za "osijedjele" zelene glasace od zelene revolucije. Ubojstvo Petre Kelly 1992. godine, vjerojatnojuje ubio njezin pratilac kojije zatim poCinio samoubojstvo, dramaticnoje odjeknulo, sugerirajuCi da postoje granice u bijegu od drustva u svakodnevnom zivotu dok se temeljne ekonomske, politicke i psiholoske strukture ostavljaju nepromijenjene. Medutim, kroz zelenu politiku, Zelena stranka utvrdila se kao dosljedno lijeva u Njemackoj na kraju stoljeca, a pobunjenicki narastaj iz sedamdesetih i dalje je, stareCi, zadrzao veCinu svojih vrijednosti te ih je prenio svojoj djeci svojim naCinima zivota. Tako se iz eksperimenta zelene politike razvila vrlo razlicita Njemacka, i kulturno i politicki. Ali nemogucnost integriranja stranke i pokreta bez induciranja totalitarizma (lenjinizma) ili reformizma po cijenu pokreta (drustvene demokracije),josjednomje bila potvrdena kao zeljezni zakon drustvene promjene.

Smisao pozelenjivanja: drustveni problemi i izazov ekologije Ocuvanje prirode, potraga za kvalitetnim okolisem i ekoloski pristup zivotu zamisli su devetnaestog stoljeca koje su, u svojim jasnim ocitovanjima dugo ostale ogranicene na prosvijetljene elite dominantnih zemalja. 17 Cesto su cinile rezervat vlastele preplavljene industrijalizacijom, kao sto je to u pocetku bio slucaj s Drustvom Audubon (Audubon Society) u Sjedinjenim Ddavama. U drugim slucajevimaje komunalna, utopijska komponenta bila gnijezdo ranih politickih ekologa, kao u slucaju Kropotkina, kojije zauvijek povezao anarhizam i ekologiju, u tradiciji koju u nase vrijeme najbolje predstavlja Murray Bookchin. No, u svim slucajevima i gotovo jedno stoljece, to je ostalo ogranicen intelektualni trend koji je prvenstveno bio usmjeren na utjecanje na svijest mocnih pojedinaca koji bi podupirali zakonodavstvo koje stiti prirodu ili bi darovali svoje bogatstvo za dobru stvar- ocuvanje prirode. Cak i kad su skovani drustveni savezi (na primjer, tridesetih godina izmedu Roberta Marshalla i Catherine Bauer u Sjedinjenim Drzavama), njihov ishodje u pogledu zacrtane politike bio zapakiran na takav nacin da su pitanja ekonomske i drustvene dobrobiti bila najvaznija. 18 Iako je bilo utjecajnih, hrabrih pionira poput Alice Hamilton i Rachel Carson u Sjedinjenim 17 Bramwell (1989., 1994.) 18 Gottlieb (1993.)

128

POZELENJIVANJE SAMOGA SEBE: POKRET ZA ZASTITU OKOLISA

Drzavama, tek krajem sezdesetih u Sjedinjenim Drzavama, Njemackoj, zapadnoj Europi, a zatim, brzo se sireCi po cijelom svijetu, sjeveru ijugu, zapadu i istoku, pojavljuje se masovni pokret, i u obliku puckoga pokreta i u oblikujavnoga misljenja. Zasto se to dogodilo? Zasto su ekoloske zamisli iznenada zapalile vatru u suhim prerijama nerazumnosti planeta? Predlazem hipotezu da postoji izravna povezanost izmedu tema koje je iznio pokret za zastitu okolisa i temeljnih dimenzija novoga drustvenog ustroja, umrezenoga drustva, koja se razvijala od kraja sedamdesetih do danas: znanost i tehnologija kao osnovna sredstva i ciljevi gospodarstva i drustva, preobrazba prostora, preobrazba vremena i gospodarstvo apstraktnih, svjetskih struja bogatstva, moCi i informacija nad kulturnim identitetom, stvarajuci stvarnu virtualnost kroz medijske mreze. Sigurno da u kaoticnom svemiru zastite okolisa mozemo naCi sve ove teme, a istodobno niti jednu od njih u konkretnim slucajevima. Medutim, tvrdim da postoji presutan, dosljedan ekoloski put koji povezuje razlicite politicke orijentacije i drustvena podrijetla unutar pokreta i koji osigurava okvir iz kojega iskacu razlicite teme u razlicitim trenucima is razlicitim ciljevima. 19 Naravno da postoje ostri sukobi i velika neslaganja unutar sastavnih dijelova i medu sastavnim dijelovima pokreta za zastitu okolisa. No, ta se neslaganju uglavnom ticu taktika, prioriteta i jezika, a ne osnovnog povjerenja u povezivanje obrane odredenih okolisa s novim ljudskim vrednotama. IzlazuCi se opasnosti od pojednostavnjivanja, napravit cu sintezu glavnih smjerova diskursa i djelovanja koji su u pokretu za zastitu okolisa prisutni u cetiri glavne teme. Kao prvo, neodredena, duboka veza izmedu znanosti i tehnologije. Kao sto pise Bramwell: "Razvoj zelenih ideja predstavljao je pobunu znanosti protiv znanosti do kojeje doslo krajem 19. stoljeca u Europi i Sjevernoj Americi."20 Ta se pobuna pojacala i rasirila u sedamdesetima simultano s revolucijom informacijske tehnologije i, kao posljedica toga, izvanrednim razvojem bioloskoga znanja postignutim izradom racunalnih modela. Doista, znanost i tehnologija igraju temeljnu, iako proturjecnu ulogu u pokretu za zastitu okolisa. Sjedne strane, postoji duboko nepovjerenje u dobrotu razvijene tehnologije koje u nekim krajnjim ocitovanjima dovodi do neoluditskih ideologija, koje predstavlja Kirpatrick Sale. S druge strane, pokret se uvelike oslanja na sakupljanje, analiziranje, tumacenje i sirenje znanstvenih informacija o medudjelovanju rukotvorina koje je naCinio covjek i okolisa, ponekad s visokim stupnjem sofisticiranosti. Velike organizacije za zastitu 19 Za podatke koji pokazuju prisutnost i vaznost ovih tema u pokretima za zastitu okolisa u nekoliko zemalja, vidi: Dickens (1990.); Dobson (1990.); Scarce (1990.); Epstein (1991.); Zisk (1992.); Coleman i Coleman (1993.); Gottlieb (1993.); Shabecoff (1993.); Bramwell (1994.); Porrit (1994.); Riechmann i Fernandez Buey (1994.); Moog (1995.). 20 Bramwell (1994: vii)

129

MOC IDENTITETA

okolisa obicno imaju medu svojim djelatnicima znanstvenike te u veCini zemalja postoji uska povezanost izmedu znanstvenika, profesora i aktivista pokreta za zastitu okolisa. Zastita okolisa je pokret koji se temelji na znanosti. Ponekad je to losa znanost, no ipak se pravi da zna sto se dogada s prirodom i ljudima te otkri- va istinu koju skrivaju odredeni interesi industrijalizma, kapitalizma, tehnokracije i birokracije. KritizirajuCi dominiranje znanosti zivotom, ekolozi rabe znanost kako bi se suprotstavili u ime zivota. N acelo koje zagovaraju nije negacija znanja nego superiorno znanje: mudrost holisticke vizije koja maze doprijeti dalje od pojedinacnih pristupa i kratkovidnih strategija koje su usn-Uerene na zadovoljavanje osnovnih instinkata. U tom smislu, zastita okolisa ima za cilj preuzimanje drustvenog nadzora nad proizvodima ljudskog uma prije nego sto znanost i tehnologija pocnu zivjeti svojim zivotom, pri cemu ce strojevi konacno nametnuti svoju volju nama i prirodi, sto je drevno strahovanje ljudskoga roda. Barbe za strukturnu preobrazbu su jednako vrijedne kao i borba za povijesno redefiniranje dva temeljna, materijalna izraza drustva: prostora i vremena. I, doista, nadzor nad prostorom i naglasavanje lokalnosti Cini drugu veliku, ponavljanu temu raznih dijelova pokreta za zastitu okolisa. U sestom poglavlju prvoga sveska iznio sam ideju o temeljnoj suprotnosti koja se pojavljuje u umrezenom drustvu izmedu dvije prostorne logike, one prostora tokova i one prostora mjesta. Prostor tokova ustrojava simultanost drustvenih praksi na udaljenosti, pomocu telekomunikacija i informacijskih sustava. Prostor mjesta daje prednost drustvenome medudjelovanju i institucionalnim organizacijama na osnovi tjelesne blizine. Ono sto je osobito za novi drustveni ustroj, umrezeno drustvo, jest daje veCina dominantnih procesa u kojima su koncentrirani moe, bogatstvo i informacije, jos uvijek smjestena lokalno. Razdvajanje izmedu dvije prostorne logike cini temeljni mehanizam dominacije u nasim drustvima, zato sto udaljuje kljucne ekonomske, simbolicke i politicke procese od prostora u kojemu se maze izgraditi drustveni smisao i primijeniti politicki nadzor. Stoga Cinjenica da ekolozi naglasuju lokalnost i nadzor ljudi nad njihovim zivotnim prostorima, jest osporavanje osnovne poluge novoga sustava moci. Cak i u najobrambenijim izrazima, kao u borbi nazvanoj "Ne u mom dvoristu", zahtjev da se daje prvenstvo zivljenju (zivotu) pred uporabom odredenoga prostora od strane "vanjskih interesa", poput kompanija koje odlazu otrovni otpad ili zracnih luka koje prosiruju svoje piste, ima duboko znacenje- poricanje apstraktnih prioriteta tehnickih ili ekonomskih interesa u odnosu prema stvarnim iskustvima stvarnih ljudi sa stvarnim uporabama. Lokalizam zastite okolisa upozorava na gubitak veze izmedu ovih razlicitih funkcija ili interesa podvrgnutih nacelu posredovane zastupljenosti od strane apstrakne, tehnicke racionalnosti koju primjenjuju poduzeca nekontroliranih interesa i

130

POZELENJIVANJE SAMOGA SEBE: POKRET ZA ZASTITU OKOLISA

neodgovorna tehnokracija. Tako se logika ovog argumenta razvija u zudnju za ddavom malog opsega koja daje prednost lokalnoj zajednici i sudjelovanju gradana: pucka demokracijaje politicki model koji se podrazumijeva u veCini ekoloskih pokreta. U najrazradenijim alternativama, nadzor nad prostorom, obrana prostora kao izvora smisla i naglasavanje lokalne vlasti, povezani su sa zamislima o samoupravljanju u anarhistickoj tradiciji, ukljucujuCi proizvodnju malog opsega i naglasavanje samodostatnosti, koje vodi prividnoj strogosti ijednostavnosti zivota, kritici ocite potrosnje i zamjenjivanja uporabne vrijednosti zivota za tecajnu vrijednost nov ca. Sigurno je da ljudi koji prosvjeduju protiv odlaganja otrovnih tvari u njihovu susjedstvu nisu anarhisti i malo bi njih bilo stvarno spremno preobraziti cijelu strukturu svojih zivota onakvih kakvijesu. Ali unutrasnja logika argumenta, povezanost izmedu obrane necijega prostora od imperativa prostora tokova ijacanja ekonomskih i politickih osnova lokalnosti, dovode do iznenadnog prepoznavanja nekih od ovih veza u javnoj svijesti u povodu simbolickih dogadaja (poput izgradnje nuklearne elektrane). Time su stvoreni uvjeti priblizavanja izmedu problema svakodnevnog zivota i projekata za alternativno drustvo: na taj nacin nastaju drustveni pokretL Uz prostor, u umrezenom drustvuje u pitanju nadzor nad vremenom, i pokret za zastitu okolisa vjerojatno je najvazniji akter u projiciranju novoga, revolucionarnog odnosa prema vremenu. Ovo pitanje je toliko vazno koliko je i slozeno te gaje potrebno detaljno razraditi. U 7. poglavlju prvoga sveska predlozio sam razlikovanje (na osnovi sadasnjih rasprava u sociologiji i povijesti, kao i Leibnizove i Innisove filozofije o vremenu i prostoru) tri oblika vremena: satno vrijeme, bezvremeno vrijeme i glacijalno vrijeme. Satno vrijeme, karakteristicno za industrijalizam, i kapitalizam i etatizam, bilo je/ jest karakterizirano kronoloskim slijedom dogadaja i discipliniranjem ljudskoga ponasanja u skladu s predodredenim rasporedom, stvarajuCi oskudnost iskustava zbog institucionaliziranog mjerenja. Bezvremeno vrijeme, koje karakterizira dominantne procese u nasim drustvima, dogada se kad karakteristike danoga konteksta, odnosno informacijska paradigma i umrezeno drustvo, pokrenu sustavno narusavanje poretka slijeda fenomena koji je uspostavljen u tom kontekstu. To narusavanje moze biti u obliku zbijanja dogadanja fenomena usmjerenog na trenutnost (kao u "instant ratovima" ili financijskim transakcijama koje se odvijaju u jednoj desetinki sekunde) ili uvodenjem nasumicnoga diskontinuiteta u nizu dogadaja (kao u hipertekstu integrirane komunikacije u elektronickim medijima). Eliminacija stvaranja slijeda dogadaja stvara nediferencirano odredivanje vremena te tako ponistava vrijeme. U nasim drustvima prevladavajuCi, kljucni procesi ustrojeni su u bezvremeno vrijeme, no veCinom ljudi dominira satno vrijeme.

131

MOC IDENTITETA

Postoji jos jedan oblik vremena, koji je kao takav shvaeen i predlozen u drustvenoj praksi: glacijalno vrijeme. U izvornoj formulaciji Lasha i Urryja predodzba o glacijalnom vremenu podrazumijeva daje "veza izmedu ljudi i prirode vrlo dugorocna i evolucijska. Ona se mice prema natrag, izvan neposredne ljudske povijesti, i prema naprijed u buduenost koju se ne moze specificirati. "21 N astavljajuCi njihovu razradu, predlazem zamisao da pokret za zastitu prirode upravo karakterizira projekt uvodenja perspektive "glacijalnoga vremena" u nas nacin dozivljavanja vremena i u smislu stvaranja svijesti i u smislu politike. Ekolosko razmisljanje promatra medudjelovanje svih oblika materije u evolucijskoj perspektivi. Zamisao o ogranicavanju uporabe resursa na one koji se mogu obnavljati, koja je sredisnja zamisao zastite okolisa, upravo se iznosi pod pretpostavkom da promjena osnovnih ravnoteza na planetu i u svemiru moze tijekom vremena ponistiti krhku ekolosku ravnotezu, dovodeCi do katastrofalnih posljedica. Holisticka predodzba o integriranosti ljudi i prirode, kako je iznose pisci "duboke ekologije", ne odnosi se na naivno obozavanje nedirnutih prirodnih krajolika, vee na temeljno razumijevanje da relevantnajedinica iskustva nije svaki pojedinac ili, sto se toga tice, povijesno postojeee ljudske zajednice. Da bismo se sjedinili sa svojim svemirskim "ja", najprije trebamo promijeniti predodzbu o vremenu, osjetiti kako "glacijalno vrijeme" protjece kroz nase zivote, oeutjeti kako energija zvijezda kola nasom krvlju i naslutiti kako se rijeke nasih misli beskrajno sjedinjuju s neizmjernim oceanima raznolike zive tvari. N a vrlo izravan, osoban naCin, glacijalno vrijeme znaci mjeriti nas zivot Zivotom nase djece i djece djece nase djece. Tako upravljanje nasim zivotima i institucijama za njih, koliko i za nas, nije New age kult, vee staromodna briga za nase potomke, odnosno za nasu djecu. Predlagati odriiv razvoj kao medunarastajnu solidarnost ujedinjuje zdravu sebicnost i sustavno razmisljanje s evolucijskom perspektivom. Protunuklearni pokret, jedan od najsnaznijih izvora pokreta za zastitu okolisa, temeljioje svoju radikalnu kritiku nuklearne moei na dugorocnim ucincima radioaktivnog otpada, uz neposredne, sigurnosne probleme te je na taj nacin s danasnjicom povezao sigurnost narastaja koji su od nas udaljeni tisuee godina. U odredenoj mjeri, zanimanje za ocuvanje prirode i zanimanje za starosjedilacke kulture proteze prema natrag brigu za sve oblike ljudskoga postojanja koji dolaze iz razlicitih vremena, potvrdujuCi da smo mi oni ida su oni mi. Upravo se na ovojedinstvo prostora, zatim materije kao cjeline i njezine prostornovremenske evolucije neizravno poziva pokret za zastitu okolisa, a izravno mislioci duboke ekologije i ekofeminizma. 22 Materijalni izraz koji ujedinjuje razliCite 21 Lash i Urry (1994: 243) 22 Diamond i Orenstein (1990.); McLaughlin (1993.)

132

POZELENJIVANJE SAMOGA SEBE: POKRET ZA ZASTITU OKOLISA

zahtjeve i teme zastite okolisa njihov je alternativni pristup vremenu koji zahtijeva da drustvene institucije prihvate sporu evoluciju nase vrste u njezinu okolisu, ada se ne vidi kraj nasega kozmoloskog bica sve dok se svemir nastavlja siriti od trenutka/mjesta svojega zajednickog pocetka. Izvan vremenom vezanih obala pokorenoga satnog vremena, kojim jos uvijek zivi veCina ljudi na svijetu, povijesna borba za novo vrijeme odvija se izmedu ponistavanja vremena u ponavljanim tokovima racunalnih mreza i ostvarivanja glacijalnoga vremena u svjesnom prihvacanju nasega kozmoloskog "ja". Kroz ove temeljne borbe za prilagodavanje znanosti, prostora i vremena, ekolozi pokrecu stvaranje novog identiteta, bioloskog identiteta, kulture ljudske vrste kao sastavnog dijela prirode. Drustveno-bioloski identitet ne podrazumijeva poricanje povijesnih kultura. Ekolozi postuju narodne kulture te si dopustaju kulturnu autenticnost iz razliCitih tradicija. No, njihov objektivni neprijatelj je drzavni nacionalizam zato sto drzava-nacija, po definiciji, mora zahtijevati svoju vlast na odredenom teritoriju. Ona, stoga, razbijajedinstvo ljudskogroda, kao i medupovezanost teritorija, potkopavajuCi zajednicko sudjelovanje u nasemu svjetskom ekosustavu. Kao sto je to rekao David McTaggart, povijesni voda Greenpeace Internationala: "Najveca prijetnja s kojom se moramo pozabavitije nacionalizam. U sljedecem stoljecu suocit cemo se s problemima koje se jednostavno ne moze rjesavati na razini drzava. N astojimo raditi na medunarodnoj razini, unatoe stoljeCima nacionalistickih predrasuda." 23 U onome sto je samo naizgled proturjecno, ekolozi su istodobno lokalisti i globalisti: globalisti u upravljanju vremenom, lokalisti u obrani prostora. Evolucijsko razmisljanje i politika zahtijevaju globalnu perspektivu. Sklad ljudi s njihovim okolisem zapocinje u njihovoj lokalnoj zajednici. Ovaj novi identitet vrste, odnosno drustveno-bioloski identitet, moze se lako nadrediti raznolikim, povijesnim tradicijama, jezicima i kulturnim simbolima, ali ce se tesko pomijesati s drzavno-nacionalistickim identitetom. Stoga zastita okolisa u odredenoj mjeri dokida protivnost izmedu kulture stvarne virtualnosti, koja se nalazi u pozadini globalnih struja bogatstva i moci, i izraza fundamentalistickih kulturnih ili vjerskih identiteta. To jejedini globalni identitet koji se predlaze u ime svih ljudskih bica, bez obzira na njihove specificne drustvene, povijesne ili spolne navezanosti ili njihovu vjeru. Medutim, buduCi da veCina ljudi ne zivi svoj zivot na kozmoloski nacin, a zamisao o prirodi koju dijelimo s komarcima jos uvijek ima neke takticke probleme, od kljucne vaznosti za utjecaj nove ekoloske kulture jest njezina sposobnost da satka niti pojedinacnih kultura u ljudski hipertekst koji cine povijesne razliCitosti i biolosko zajednistvo. Tu kulturu nazivam 23 lntervju u Ostertagu (1991: 33)

133

MOC IDENTITETA

zelenom kulturom (zasto izmisljati novi naziv kadje milijuni ljudi vee ovako nazivaju) i definiram je kao Petra Kelly: "Moramo nauCiti misliti i djelovati iz srca, kako bismo prepoznali medupovezanost svih zivih bica i postivali vrijednost svake niti u golemoj mrezi zivota. To je duhovna perspektiva i cini temelj sve politike 'zelenih' ... Zelena politika trazi od nas da budemo i njezni i subverzivni. " 24 Njeznost subverzivnosti, subverzija njeznosti: nalazimo se daleko od instrumentalisticke perpektive koja je dominirala industrijskim doborn, i u njegovoj kapitalistickoj i u njegovoj etatistickoj inaCici. A nalazimo se u izravnom proturjecju s gubitkom smisla u tokovima bezizrazajne moCi koja stvara umrezeno drustvo. Zelena kultura, onakva kakvu predlazu raznoliki pokreti za zastitu okolisa, protuotrov je za kulturu stvarne virtualnosti koja oznacuje dominantne procese u nasim drustvima. Taka imamo znanost zivota protiv zivota kontroliranoga znanoscu, lokalni nadzor nad mjestima protiv prostora tokova koji sene moze drzati pod nadzorom, ostvarivanje glacijalnoga vremena protiv ponistavanja vremena i stalnoga robovanja satnom vremenu, zelenu kulturu protiv stvarne virtualnosti. To su temeljni izazovi koje pokret za zastitu okolisa upucuje dominantnim strukturama umrezenoga drustva. I zbog toga se bavi pitanjima koja ljudi nejasno dozivljavaju kao ono od cega se sastoje njihovi novi zivoti. I dalje izmedu ove "zestoke zelene vatre" i ljudskih srca stoje visoki stupovi drustva, prisiljavajuCi zastitu okolisa na dugi mars kroz institucije iz kojih, kao sto je to slucaj sa svim drustvenim pokretima, ne izlazi nepovrijedena.

Pokret za zastitu okolisa u akciji: dopiranje do umova, pripitomljivanje kapitala, zauzdavanje drzave, pocupkivanje sa sredstvimajavnog priopCivanja N ajveCi dio uspjeha pokreta za zastitu okolisa proistjece iz cinjenice daje, vise od bilo koje druge drustvene sile, bio u stanju najbolje se prilagoditi uvjetima komunikacije i mobilizacije u novoj tehnoloskoj paradigmi. 25 Iako se najveCi dio pokreta oslanja na pucke organizacije, djelovanje pokreta za zastitu prirode odvija se na osnovi medijskih dogadaja. OrganizirajuCi dogadaje koji privlace medijsku paznju, pobornici zastite okolisa mogu doCi do mnogo sire publike nego sto su njihovi izravni biraci. Nadalje, stalna prisutnost tema koje se ticu zastite okolisa u sredstvimajavnog priopCivanja pruzila imje legitimnost kojaje veca od one koju ima bilo koja druga stvar. Us24 Kelly (1994: 37) 25 Vidi: Epstein (1991.); Horton (1991.); Ostertag (1991.); Costain i Costain (1992.); Gottlieb (1993.); Kanagy et al. (1994.).

134

POZELENJIVANJE SAMOGA SEBE: POKRET ZA ZASTITU OKOLISA

mjerenost na medije oCita je u slucajevima globalnog aktivizma za zastitu okolisa, kao sto je Greenpeace, Cijaje cjelokupna logika usmjerena stvaranju dogadaja za mobiliziranje javnog misljenja o specificnim pitanjima kako bi izvrsili pritisak na vlasti. Ali, to je i svakodnevni, glavni dio borbi za zastitu okolisa na lokalnoj razini. Lokalne televizijske vijesti, radio i novine su glasovi pobornika zastite okolisa do te mjere da se korporacije i politicari cesto zale da su ustvari sredstva javnog priopCivanja, a ne ekolozi, odgovorni za pokretanje ljudi na zastitu okolisa. Simbiotski odnos sredstava javnog priopCivanja i zastite okolisa ima nekoliko izvora. Ponajprije, taktike nenasilne izravne akcije koje su od pocetka sedamdesetih prozimale pokret bile su dobar materijal za izvjesCivanje, osobito zato sto su za televizijske vijesti potrebne svjeze slike. Mnogi aktivisti pokreta za zastitu okolisa mastovito su rabili tradicionalnu taktiku francuskih anarhista -l'action exemplairespektakularan Cin koji pogada umove, izaziva raspravu i inducira mobilizaciju. Samozrtvovanje, kao podnosenje hapsenja i zatvaranja u zatvor, ugrozavanje svojih zivota na oceanu, vezivanje lancima za drvece, uporaba vlastitih tijela za sprecavanje strojeva koji trebaju graditi nepozeljna postrojenja ili onemogucavanje prolaska zlih konvoja, prekidanje sluzbenih ceremonija i toliko mnogo drugih neposrednih akcija pracenih samosvladavanjem i objelodanjenim nenasiljem, uveli su stav svjedocenja koji obnavlja povjerenje i pojacava eticke vrijednosti koje njeguje veCina ljudi, a koje su cesto daleko od partizanske politike, osigurali su plodno tlo za sredstva javnog priopcivanja- da preuzmu ulogu glasa naroda te tako povecaju svoju vlastitu legitimnost i omoguce novinarima da rade nesto na sto ce biti ponosni. Nadalje, u lokalnim vijestima izvjescivanje o zdravstvenim rizicima iii ometanju zivota ljudi zbog stetnog djelovanja na prirodu, istice sustavne probleme na snazniji nacin od bilo kakvih tradicionalnih ideoloskih diskursa. Cesto sami pobornici zastite okolisa hrane medije dragocjenim slikama koje govore vise od bilo kakva debelog izvjesca. Tako su americke sku pine za zastitu okolisa razdijelile videokamere lokalnim skupinama sirom svijeta, od Kentuckyja do Amazone, kako bi snimale ocita krsenja zakona o zastiti okolisa, a zatim rabili tehnolosku infrastrukturu skupine za obradu i sirenje optuzujuCih snimaka. Osobe koje se zalazu za zastitu okolisa takoder su se nalazile u prvim redovima u usvajanju novih komunikacijskih tehnologija kao sredstava za organiziranje i mobiliziranje, osobito u uporabi Interneta. 26 Na primjer, savez skupina za zastitu okolisa u Sjedinjenim Drzavama, Kanadi i Cileu koji je formiran oko Friends of the Earth (Prijatelji Zemlje), Sierra Cluba (Klub Sierra), Greenpeacea (Zeleni mir), Defenders of Wildlife (Branitelji divljeg 26 Bartz (1996.).

135

MOC IDENTITETA

zivota), Canadian Enviromental Law Association (Kanadska pravna udruga za zastitu okolisa) i drugih, mobilizarao je protiv Sjevernoamerickoga slobodnog trgovinskog dogovora (NAFTA) zato sto u njemu nije bilo dovoljno odredbi o zastiti okolisa. Za koordiniranje akcija i sirenje informacija rabili su Internet te su izgradili stalnu mrezu koja u devedesetima povlaCi crte bojisnice transnacionalne akcije za zastitu okolisa u Sjevernoj i Juznoj Americi. World Wide Web stranice postaju mjesta okupljanja pobornika zastite okolisa iz cijeloga svijeta, kao sto je to slucaj sa siteovima koje su 1996. napravile organizacije poput Conservation International (Medunarodno ocuvanje prirode) i Rainforest Action Network (Akcijska mreza za prasumu) kako bi branili stvar za koju se zalaze autohtono stanovnistvo tropskih prasuma. Food First (Prvo hrana), organizacija sa sjedistem u Kaliforniji, povezala se s mrezom skupina za zastitu okolisa u zemljama u razvoju, povezujuCi pitanja zastite okolisa i siromastva. Takoje preko Mreze (Net) bila u mogucnosti koordinirati svoje djelovanje s Global South (Svjetskijug), organizacijom sa sjedistem na Tajlandu koja osigurava perspektivu zastite okolisa iz novoindustrijalizirane Azije. Kroz ove mreze, lokalne skupine iz cijeloga svijeta odjednom mogu djelovati globalno, na razini na kojoj se stvaraju glavni problemi. Cini se da se racunalno pismena elita pojavljuje kao globalna, koordinirajucajezgra aktivnih skupina koje se zalazu za zastitu okolisa i potjecu iz naroda iz cijelog svijeta, fenomen koji se ne razlikuje mnogo od uloge koju su obrtnicki tiskari i novinari imali na pocetku radnickog pokreta - oni su pomocu informacija kojima su imali pristup usmjeravali nepismene mase koje su Cinile radnicku klasu u pocetku industrijalizacije. Pokret za zastitu okolisa nije samo pokret za osvjesCivanje. Od samih pocetaka, on se usredotoCio na ostvarivanje promjena u zakonodavstvu i vlasti. Doista, jezgra organizacija za zastitu okolisa (poput takozvane Group of Ten u Sjedinjenim Drzavama) usmjerava svoje napore na lobiranje za zakonodavstvo te pruzanje podrske ili suprotstavljanje politickim kandidatima na osnovi njihova stajalista o odredenim pitanjima. Cak i netradicionalne organizacije usmjerene na djelovanje, poput Greenpeacea, znacajno su pomaknule svoje zariste na vrsenje pritisaka na vlade i medunarodne institucije, kako bi osigurali zakone, odluke i provedbu odluka o odredenim pitanjima. Slicno tome, na lokalnoj i regionalnoj razini pobornici zastite okolisa zalagali su se za nove naCine gradskoga i regionalnog planiranja, zajavno-zdravstvene mjere, za nadzor nad prekomjernim razvojem. Upravo je ovaj pragmatizam, stav usmjeravanja na probleme, dao pokretu za zastitu okolisa prednost u odnosu na tradicionalnu politiku: ljudi osjecaju da mogu ovdje i sada nesto promijeniti, bez ikakva posredovanja ili odgode. Nema razlike izmedu sredstava i ciljeva. . U nekim zemljama, osobito u Europi, pobornici zastite okolisa usli su u politicko natjecanje, predstavljajuCi svoje kandidate za odredene sluzbe s

136

POZELENJIVANJE SAMOGA SEBE: POKRET ZA ZASTITU OKOLISA

razlicitim uspjehom. 27 Podaci pokazuju da zelene stranke mnogo bolje prolaze na lokalnim izborima, gdje jos uvijek postoji izravna veza izmedu pokreta i njegovih politickih predstavnika. Jednako su tako relativno uspjesni na medunarodnim izborima, na primjer na izborima za Europski parlament, jer, kako se radi o instituciji koja ima samo simbolicku moe, gradani vole vidjeti da su njihova nacela zastupljena, uz malu cijenu gubitka utjecaja na donosenje odluka. U nacionalnoj politici, politicki znanstvenici pokazali su dana sanse zelenih stranaka manje utjecu misljenja koja ljudi imaju o zastiti okolisa, a vise specificne institucionalne strukture koje stvaraju prilike za politicko natjecanje. 28 Ukratko, sto je veCi pristup tema o zastiti okolisa i/ili prosvjednih glasova glavnim, veCinskim strankama, to su manje sanse za "zelene". Sto su veee sanse za simbolicko glasovanje, bez posljedica za zadrzavanje polozaja, to je veea uspjesnost "zelenih" kandidata. No, cini se da je Njemacka iznimka, ne pravilo, u razvoju zelene politike, kao sto sam vee iznio. Sve u svemu, Cini se da postoji svjetski trend pozelenjivanja najutjecajnije politike, iako se cesto radio vrlo blijedoj zelenoj boji, zajedno s ocuvanom autonomijom pokreta za zastitu okolisa. Sto se tice samoga pokreta, njegova povezanost s politikom sve vise mijesa lobiranje, ciljane kampanje za kandidate ili protiv njih te utjecanje na glasace kroz mobilizacije usmjerene na odredene probleme. Primjenjujuei ove razliCite taktike, pokret za zastitu okolisa postao je glavna snaga javnog mnijenja s kojom stranke i kandidati u mnogim zemljama moraju racunati. S druge strane, veCina organizacija za zastitu okolisa postala je jako institucionalizirana, odnosno, prihvatili su potrebu da djeluju unutar okvira postojeCih institucija i unutar pravila produktivnosti i globalne, trzisne privrede. Tako je suradnja s velikim korporacijama postala pravilo, a ne iznimka. Korporacije cesto financiraju razlicite akcije za zastitu okolisa te su postale iznimno svjesne zelenoga samopredstavljanja, do te mjere da su sada teme vezane za zastitu okolisa standardne slike u korporacijskom oglasavanju. Aline radi se samo o manipulaciji. Pokret za zastitu okolisa takoder je djelovao na korporacije sirom svijeta koje su pokusale prilagoditi svoje proizvode novim zakonima, novim ukusima i novim vrijednostima, istodobno nastojeCi, naravno, ostvariti dobit. Medutim, buduCi da stvarne proizvodne jedinice u nasemu gospodarstvu vise nisu pojedinacne korporacije, vee transnacionalne mreze koje se sastoje od razliCitih komponenata (vidi prvi svezak, 3. poglavlje), povrede okolisa su decentralizirane na mala poduzeca i novoindustrijalizirane zemlje, modificirajuCi zemljovid i topologiju akcije za zastitu okolisa u godinama koje dolaze. 27 Poguntke (1993.); Dalton (1994.); Diani (1995.); Richardson i Rootes (1995.) 28 Richardson i Rootes (1995.)

137

MOC IDENTITETA

Sveukupno gledajuCi, zahvaljujuci izvanrednom povecanju svijesti o vaznosti zasite okolisa, utjecaju i organizaciji, pokret se jako razgranao, drustveno i tematski, protezuCi se od korporacijskih saba za sastanke do zakutaka kontrakultura, prolazeCi kroz gradske vijecnice i sabornice. U tom su procesu teme iskrivljene i, u mnogim slucajevima, manipulirane. No, to je znacajka svakoga velikoga drustvenog pokreta. Pokret za zastitu okolisa je doista glavni drustveni pokret nasega vremena jer dopire do razliCitih drustvenih pitanja pod obuhvatnim stijegom ostvarivanja pravde u zastiti okolisa.

Pravednost zastite okolisa: nova granica ekologizma Od 1960-ih godina pokret za zastitu okolisa nije se samo bavio promatranjem ptica, spasavanjem suma i proCiscavanjem zraka. Kampanje protiv odlaganja otrovnog otpada, za prava potrosaca, protunuklearni protesti, pacifizam, feminizam i brojna druga pitanja izronila su zajedno s obranom prirode, ukorijenivsi pokret u raznolikim krajolicima prava i zahtjeva. Cak i kontrakulturni trendovi, poput 'New age' meditacije i neopoganizma, pomijesali su se s drugim dijelovima pokreta za zastitu okolisa u sedamdesetim i osamdesetim godinama. Tijekom devedesetih su se neka glavna pitanja poput mira i protunuklearnih prosvjeda povukla u pozadinu, dijelom zbog uspjesnosti prosvjeda, a dijelom zbog kraja hladnoga rata, a cijeli niz drustvenih pitanja postao je dijelom sve razgranatijega pokreta. 29 Siromasne zajednice i nacionalne manjine pokrenule su se suprotstavljajuCi se tome da budu meta diskriminacije u podrucju zastite okolisa. Oni su, naime, mnogo cesce nego stanovnistvo u cjelini izlagani otrovnim tvarima, zagadenju, zdravstvenim rizicima i degradaciji njihovih obitavalista. Radnici su se pobunili protiv izvora profesionalnih ozljeda i bolesti, starih i novih, od kemijskog trovanja do stresa izazvanog racunalima. Zenske skupine pokazale su da su zene, kao osobe koje se uglavnom brinu za svakodnevni obiteljski zivot, one koje najizravnije stradaju od posljedica zagadenja, pogorsanja javnih usluga i nekontroliranog razvoja. Glavni uzrok pada kvalitete zivota u gradovima su mnogi ljudi bez doma. A sirom svijeta se pokazalo da je siromastvo, opet i ponovno, uzrok degradacije okolisa, od paljenja suma, zagadivanja rijeka, jezera i oceana do bjesnjenja epidemija. Doista, u mnogim industrijaliziranim zemljama, osobito u Latinskoj Americi, doslo je do procvata skupina za zastitu okolisa koje su se povezale sa skupinama za zastitu ljudskih prava, zenskim skupinama i 29 Gottlieb (1993: 207-320); Szasz (1994.); Epstein (1995.); Brulle (1996.)

138

POZELENJIVANJE SAMOGA SEBE: POKRET ZA ZMlTITU OKOLISA

nevladnim organizacijama, stvarajuci snaznu koaliciju koja premasuje, ali ne ignorira, institucionalnu politiku. 30 Tako se pojam okolisne pravde, kao sveobuhvatnoga pojma koji potvrduje uporabnu vrijednost zivota za sve njegove oblike, protiv interesa bogatstva, moCi i tehnologije, postupno uvlaCi u umove i zacrtane politike, dok pokret za zastitu okolisa ulazi u novu razvojnu fazu. N a prvi pogled to izgleda kao oportunisticka taktika. S obzirom na uspjesnost i legitimnost svega sto nosi oznaku zastite okolisa, manje popularni problemi umataju se u nove ideologije kako bi dobili podrsku i privukli paznju. I doista, neke konzervativne skupine za ocuvanje prirode zabrinule su se zbog pretjerano sirokog opsega pokreta koji bi ga mogao udaljiti od njegova zariSta. Konacno, radnicki sindikati su se od pocetka industrijalizacije borili za zakonodavstvo koje stiti zdravlje radnika na radnom mjestu, a siromastvoje, na odredeni naCin, bilo ijest glavni problem, ada ne mora bojiti u zeleno svoju zlokobnu tamu. No, ono sto se dogada u pokretu za zastitu okolisa vise je od taktike. Ekoloski pristup zivotu, gospodarstvu i drustvenim institucijama naglasava holisticku narav svih oblika materije i sve obrade podataka. Taka da sto vise znamo, to vise uvidamo mogucnosti nase tehnologije i to vise shvacamo divovski, opasan procjep izmedu nasih povecanih proizvodnih mogucnosti i nase primitivne, nesvjesne i, konacno, razorne drustvene organizacije. To je objektivna nit koja stvara sve vecu povezanost drustvenih pobuna, lokalnih i globalnih, obrambenih i napadackih, usmjerenih na probleme i usmjerenih na vrijednosti koji se pojavljuju u pokretu za zastitu okolisa i oko njega. Tone znaCi da se pojavila nova internacionala dobronamjernih, velikodusnih gradana. Za sad nije. Kao sto je pokazano u ovom svesku, stari i novi rascjepi klasne, spolne, nacionalne, vjerske i teritorijalne naravi djeluju na podjelu i potpodjelu problema, sukoba i projekata. No, to znaci da embrijske veze izmedu pokreta koji nicu iz naroda i simbolicki orijentiranih mobilizacija u korist okolisne pravde nose oznaku alternativnih projekata. Ti projekti teze prevladavanju iscrpljenih drustvenih pokreta industrijskoga drustva kako bi ponovno uspostavili, u povijesno prikladnim oblicima, staru dijalektiku izmedu dominacije i otpora, izmedu Realpolitik i utopije, izmedu cinizma i nade.

30 Athanasiou (1996.); Borja i Castells (1996.)

139

4 KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST U INFORMACIJSKO DOBA

Da su svi koji me preklinjase da im pomognem na ovome svijetu, svi sveti i nevini, shrvane iene i bogalji, zatvorenici, samoubojice da su mi poslali po jednu kopjejku trebala sam postati "bogatija nego cijeli Egipat"... No, nisu mi slali kopjejke, vee umjesto toga podijelise sa mnom svoju snagu, i tako nista na svijetu nije snainije od mene, pa mogu podnijeti sue, cak i ovo. Ana Ahmatova, Odabrane pjesme 1 Patrijarhalnost je osnovna struktura svih suvremenih ,lrustava. Odlikuje se institucijski nametnutim autoritetom muskaraca iznad zena i njihove djece u obiteljskoj jedinici. Da bi se taj autoritet mogao primijeniti, patrijarhalnost mora prozimati cjelokupnu organizaciju drustva, od proizvodnje i potrosnje do politike, prava i kulture. Meduljudski odnosi, a time i osobnost, takoder su obi~jezeni dominacijom i nasiljem koji izviru iz kulture i institu1

140

Ahmatova (1985: 84)

KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITEI.J I SPOLNOST

cija patrijarhalnosti. Pa ipak, analiticki je i politicki bitno da se ne zaboravi ukorijenjenost patrijarhalnosti u strukturu obitelji i u drustveno-biolosku reprodukciju vrsta, kao povijesno (kulturno) uokvirenu. Bez patrijarhalne obitelji, patrijarhalnost bi se razotkrilo kao puku dominaciju i tako je se konacno prevladalo pobunom one "polovice raja" koju se, povijesno gledano, drzalo u podcinjenom polozaju. Patrijarhalnu obitelj, kamen temeljac patrijarhalnosti, na kraju ovoga tisucljeca stavljaju na kusnju neodvojivo povezani procesi preobrazbe zenskoga rada i preobrazbe zenske svijesti. Pokretacke snage u pozadini ovih procesa su porast informatizacijske, globalne ekonomije, tehnoloske promjene u reprodukciji ljudske vrste i snazan val borbe zena i viseaspektnoga feministickog pokreta, tri pravca koji se razvijaju od kasnih sezdesetih. Masovno ukljucivanje zena u placeni posao povecao je zensku moe pogadanja u odnosu prema muskarcima i potkopao legitimnost dominacije muskaraca kao hranitelja obitelji. Osim toga, ono je zivotu zena stavilo nepodnosljiv teret svakodnevne cetverostruke smjene (placeni posao, vodenje kucanstva, odgoj djece i nocna smjena za muza). Najprije kontracepcija, kasnije oplodnja in vitro, te genetska manipulacija koja vreba na obzoru, pruzaju zenama i drustvu sve vecu kontrolu nad trenutkom i ucestaloscu radanja djece. Sto se zenske borbe tice, ona nije cekala kraj ovoga tisuCljeca da bi se manifestirala. Onaje obiljezila cjelokupni tijek ljudskoga iskustva, iako u mnogo razlicitih oblika, najcesce izostavljena iz povijesnih knjiga, a i bilo kakvih drugih zapisa. 2 Tvrdio sam da su mnoge povijesne i suvremene urbane bitke bile, zapravo, zenski pokreti koji su se bavili zahtjevima i kontrolom svakodnevnoga zivota. 3 A feminizam kao takav ima dugu povijest, kako pokazuje primjer sufrazetkinja u SAD-u. Ipak, mislim daje posteno reCi da smo samo u posljednjoj cetvrtini ovoga stoljeca bili svjedocima onoga sto se svodi na masovnu pobunu zena po cijelome svijetu protiv njihova ugnjetavanja, iako drukCije jacine ovisno o kulturi i zemlji. UCinak takvih pokreta duboko se osjeca u drustvenim institucijama i, temeljnije, u svijesti zena. U industrijaliziranim zemljama velika vecina :lena smatra se jednakima muskarcima, drzi da im pripadaju njihova prava kao i kontrola nad vlastitim tijelom i zivotom. Takva svijest brzo se siri po cijelome planetu. Ovo je najvaznija revolucija zato sto zahvaca korijene drustva i srce onoga sto mi jesmo.4 A to je ireverzibilno. ReCi to ne znaCi da su problemi diskriminacije, ugnjetavanja i zlostavljanja zena i njihove djece nestali, pa cak ni znacajnije oslabjeli. Zapravo, dok se zakonska diskriminacija neznatno umanjila, ana trzistu radne snage pokazuju se sve ujednacenija kretanja kako zensko obrazova2 3 4

Rowbotham (1974.) Castells (1983.) Mitchell (1966.)

141

MOC IDENTITETA

nje jaca, meduljudsko nasilje i psiholoska zloporaba su rasireni upravo zbog muskoga bijesa, pojedinacnoga i kolektivnog, izazvanoga gubitkom moCi. To nije i nece biti barsunasta revolucija. Ljudski krajolik zenskog oslobodenja i muske obrane njihovih povlastica oneCiscenje lesevima unistenih zivota, kao stoje to slucaj sa svim pravim revolucijama. No ipak, unatoc ostrini sukoba, preobrazba zenske svijesti i drustvenih vrijednosti u veCini drustava u manje od tri desetljeca sokantnaje i iz nje proistjecu posljedice bitne za cjelokupno ljudsko iskustvo, od politicke moCi do ustroja osobnosti. Pokusavam dokazati daje proces koji sazima i koncentrira ovu preobrazbu propast patrijarhalne obitelji. Ako se raspadne patrijarhalna obitelj, postupno ali sigurno preobrazit ce se cijeli sustav patrijarhalnosti i cjelokupni nasi zivoti. To su zastrasujuci izgledi, ito ne samo za muskarce. Zato je prijetnja patrijarhalnosti jedan od najsnaznijih Cimbenika koji trenutno izazivaju pojavu fundamentalistickih pokreta cijaje svrha povratiti patrijarhalni poredak, poput onih koje smo proucavali u proteklim poglavljima ove knjige. Njihova reakcija bi uistinu mogla izmijeniti aktualne procese kulturne promjene, buduci da nema povijesti koja bi hila unaprijed odredena. Ipak, aktualni pokazatelji upucuju na znatan pad tradicionalnih oblika patrijarhalne obitelji. Zapocet cu svoju analizu usredotocujuCi se na neke od tih pokazatelja. N e radi se o tome da statistike same mogu ispricati pricu o krizi patrijarhalnosti. No, kad su promjene rasirene u toj mjeri da se odrazavaju u nacionalnim i usporednim statistikama, mozemo slobodno pretpostaviti njihovu dubinu i brzinu. Zatim, moramo jos racunati i na vremenski trenutak ove preobrazbe. Zasto sada? Feministicke ideje prisutne su vee najmanje jedno stoljece, ako ne i duze, iako u svojemu specificnom povijesnom prijevodu. Zasto su se rasplamsale u nasem vremenu? Predlazem hipotezu da razlog lezi u kombinaciji cetiriju elemenata: prvo, preobrazbe ekonomije i trzista radne snage u uskoj povezanosti s otvaranjem obrazovnih prilika za zene. 5 Tako cu nastojati izloziti neke podatke koji otkrivaju takvu preobrazbu, povezujuCi ih s obiljezjima informatizacijske globalne ekonomije i umrezenoga poduzetnistva, kako je prikazano u prvom svesku. Kao drugo, postoji tehnoloska preobrazba u biologiji, farmakologiji i medicini koja dopusta sve vecu kontrolu nad radanjem djece i reprodukcijom ljudske vrste, o cemu se raspravlja u 7. poglavlju prvoga sveska. Kao trece, na ovoj podlozi ekonomske i tehnoloske preobrazbe, patrijarhalnost je dozivjela udarac razvojem feministickog pokreta koji se pojavio kao posljedica drustvenih pokreta sezdesetih godina. Ne radi se o tome daje feminizam b~o jasan sastavni dio tih pokreta. Zapravo, zapoceo je kasnije, 5

142

Saltzman-Chafetz (1995.)

KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST

krajem sezdesetih i/ili pocetkom sedamdesetih godina, medu zenama koje su bile dio tih drustvenih kretanja i pokreta, kao reakcija na seksizam, pa cak i zlostavljanje (vidi dolje) koje su morale podnositi u pokretu. No, kontekst formiranja drustvenih pokreta, s naglaskom na "osobnom kao politickom" is njegovim visedimenzionalnim temama, omoguCioje slobodu razmisljanja podalje od instrumentalnih pristupa pokreta kojima dominiraju muskarci (poput radnickoga pokreta ili revolucionarne politike) i pomaka prema eksperimentalnijem pristupu stvarnim izvorima ugnjetavanja, prije nego sto se oni mogu ukrotiti diskursom racionalnosti. Cetvrti element koji navodi na izazov patrijarhalnostijest brzo sirenje ideja u globaliziranoj kulturi i u medusobno povezanom svijetu, gdje ljudi i iskustvo putuju i mijesaju se, brzo tkajuci hiperpokrivac zenskih glasova po vecem dijelu planeta. Taka, nakon razmatranja preobrazbe zenskoga rada, analizirat cu stvaranje jako razgranatoga feministickog pokreta i rasprave koje se pojavljuju iz kolektivnog iskustva izgradnje/ponovne izgradnje zenskog identiteta. Utjecaj drustvenih pokreta, a osobito feminizma, na odnose medu spolovima pokrenuo je snazan udarni val: preispitivanje heteroseksualnosti kao norme. Za lezbijke je razdvajanje od muskaraca kao subjekata njihova ugnjetavanja bio logicna, aka ne i neizbjezna, posljedica njihova dozivljavanja muske dominacije kao izvora zenskih nedaca. Za homoseksualce, preispitivanje tradicionalne obitelji i odnosi puni sukoba izmedu muskaraca i zena, osigurali su pocetak istrazivanja drugih oblika meduljudskih odnosa, ukljucujuCi nove oblike obitelji, homoseksualnih obitelji. Za sve je spolno oslobadanje, bez institucijskih ogranicenja, postalo nova granica samoizrazavanja. N e u homofobnoj slici beskonacnoga trazenja seksualnog partnera, vee u potvrdi samoga sebe i u eksperimentiranju sa spolnoscu i ljubavlju. Utjecaj homoseksualnih i lezbijskih pokreta na patrijarhalnost je, naravno, razoran. Ne radi se o tome da oblici dominacije prestaju postojati u meduljudskim odnosima. Dominacija, kao i izrabljivanje, uvijek se obnavlja kroz povijest. No, patrijarhalnost, kakva vjerojatno postoji od pocetaka ljudske povijesti (bez obzira na Carolyn Merchant), konacno je uzdrmana razaranjem heteroseksualne norme. Dakle, istrazivat cu podrijetlo i dosege homoseksualnih i lezbijskih pokreta, pokrivajuci razliCite primjere, od San Francisca do Taipeja, da bih naglasio sve vecu kulturolosku i zemljopisnu raznolikost ovih pokreta. Konacno, obradit cu pitanje preobrazbe osobe u nasem drustvu, kakva se javlja kao posljedica preobrazbe ustroja obitelji i spolnih normi, buduCi da vjerujem da se maze dokazati kako obitelji cine temeljni mehanizam socijalizacije, a spolnost ima veze s osobnoscu. Taka nas medudjelovanje strukturalnih promjena i drustvenih pokreta- tj. umreznoga drustva i moci identiteta- preobrazava.

143

MOC IDENTITETA

Kriza patrijarhalne obitelji Pod krizom patrijarhalne obitelji podrazumijevam slabljenje modela obitelji zasnovanog na postojanom prakticiranju autoriteta/dominacije nad cijelom obitelji od strane odrasle muske glave obitelji. Moguce je u 1990-im godinama naCi pokazatelje takve krize u veCini drustava, osobito u najrazvijenijim zemljama. Upotrijebiti vrlo grube statisticke podatake ne znaci oCigledno dokazati postojanje jednog obiljezja, patrijarhalnosti, koje je politicko, kulturno i psiholosko. Ipak, buduCi da se ponasanje i struktura neke populacije obicno razvija vrlo sporim tempom, promatranje mjerljivih kretanja koja utjecu na strukturu i dinamiku patrijarhalne obitelji u komparativnim nacionalnim statistikama su, po mome misljenju, mocan znak promjene i, uvjeren sam, krize nekada stabilnih patrijarhalnih obiljezja. Sazet cu argumente prije no sto prijedem na brz pregled statistickih podataka. Raspad kucanstava ozenjenih parova, razvodom ili razdvajanjem, prvi su pokazatelj nezadovoljstva modelom obitelji koji se oslanjao na dugorocno obvezivanje clanova obitelji. Dakako, maze doCi (a to je, zapravo, i slucaj) do sukcesivne patrijarhalnosti: ponavljanja istoga modela s razlicitim partnerima. No, strukture dominacije (i mehanizmi povjerenja) nagrizene su iskustvom, i kod zena i kod djece, cesto uhvacenih u sukobu lojalnosti. Nadalje, raspad ozenjenih obitelji sve cesce vodi stvaranju samackih kucanstava i/ili kucanstava s jednim roditeljem, cime se prekida patrijarhalni autoritet u obitelji, cak i ako strukture dominacije mentalno ponovno ozive u novoj obitelji. Drugo, sve veca ucestalost bracnih kriza i sve vece teskoce pri uskladivanju braka, posla i zivota, cine se povezane s dva druga snazna trenda: odgadanjem sklapanja braka i zasnivanjem partnerstava bez braka. Ovdje, opet, nedostatak zakonske potvrde slabi patrijarhalni autoritet, i institucijski i psiholoski. Trece, kao posljedica ovih razlicitih tendencija, zajedno s demografskim cimbenicima, poput starenja stanovnistva te razlike u stopi smrtnosti medu spolovima, pojavljuje se sve vise razliCitih obiteljskih struktura, Cime se ublazuje prevlast klasicnoga modela obiteljske jezgre (parovi ozenjeni prvi put i njihova djeca) i potkopava njegovo ponovno drustveno ozivljavanje. Samacka kucanstva i kucanstva s jednim roditeljem ubrzano se mnoze. Cetvrto, u uvjetima nestabilnosti obitelji i u sve vecoj autonomnosti zena u njihovu reproduktivnom vladanju, kriza patrijarhalne obitelji proteze se u krizu drustvenih obrazaca obnavljanja stanovnistva. 6 S jedne strane, sve ve6

144

U Europskoj unijije 1995. prirodni prirastaj bio najnizi u mirnodopska doba u dvadesetom stoljecu: bilo je samo 290.000 vise rodenih nego umrlih. U Njemackoj i Italiji bilo je

KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST

ei dio djece rada se izvan braka i obicno ih zadrzavaju majke (iako su nevjencani parovi koji zajedno podizu dijete takoder dio statistike). Tako je bioloska reprodukcija osigurana, ali izvan tradicionalne obiteljske strukture. S druge strane, zene, probudene svijesti i suocavajuCi se s teskoeama, ogranicuju broj djece koje radaju i odgadaju prvo dijete. Konacno, u nekim slucajevima, ciji broj po svemu sudeCi raste, zene same sebi radaju djecu ili ih same usvajaju. Sve u svemu, ova kretanja, kojajedna drugo pojacavaju, dovode u pitanje strukturu i vrijednosti patrijarhalne obitelji. To nije nuzno kraj obitelji, buduei da se eksperimentira s drugim obiteljskim oblicima, ina kraju se moze nanovo odrediti kako da zivimo jedni s drugima te radati i odgajati na razlicite, mozda bolje, nacine. 7 No, kretanja koja spominjem upozoravaju na kraj obitelji kakvu smo poznavali dosad. Ne samo inokosnu obitelj (koja je moderni proizvod), vee obitelj zasnovanu na patrijarhalnoj dominaciji koja je pravilo vee tisueljeeima. Pogledajmo neke osnovne statistike. Ovdje eu naglasiti komparativni pristup, dok eu sustavniji pregled krize patrijarhalne obitelji u Sjedinjenim Drzavama, gdje se taj problem Cini uznapredovalijim, sacuvati za kasniji dio ovoga poglavlja. 8 Iako su naznaceni trendovi najizrazeniji u razvijenim zemljama, postoji opeenita promjena u is tom pravcu u veeem dijelu svijeta. Tako eu se u velikoj mjeri osloniti na izvjesee koje je 1995. razradilo Populacijsko vijece o preobrazbi obitelji u svijetu, 9 sto eu nadopuniti razlicitim izvorima, koji su navedeni. UsredotoCit eu se na razdoblje 1970.-95. zbog razloga navedenih prije u ovom poglavlju. Tablica 4.1. prikazuje, sjednom iznimkom, znacajan porast u stopi razvoda za odabrane zemlje: vise od dva puta veCi u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Kanadi i Meksiku izmedu 1971. i 1990. Manje izrazen porast u SAD-u (jos uvijek +26 posto) i SSSR-u ( +29 posto) u tom razdoblju posljedicaje Cinjenice da su te zemlje imale najvisu stopu u 1971. Prilicno je zanimljivo dajedina muslimanska zemlja koju sam odabrao u svrhu usporedbe pokazuje pad stope razvoda (sto vjerojatno odrazava kretanje prema islamizaciji drustva), iako je 1990. godine jos uvijek visa nego u Italiji, Meksiku ili Japanu.

7 8

9

vise umrlih nego rodenih. Stanovnistvo istoene Europe smanjilo se cak i vise, osobito u Rusiji (The Economist, 19. studeni 1996.). Stacey (1990.). Vidi: Ujedinjeni narodi (1970.-95., 1995.); Saboulin i Thave (1993.); Valdes i Gomariz (1993.); Cho i Yada (1994.); OECD (1994.b); Alberdi (1995.); Bruce et al. (1995.); DeVos (1995.); Mason i Jensen (1995.). Bruce et al. (1995.)

145

MOC IDENTITETA

Toblico 4. 7. Stopa promjene stope rozvodo u odobranim zemljoma, 1971 .-90. Zemlio

1971

7990

Stopa promiene 7977.-90. %

Stopa

1,38 2,94 1,86 0,93 0,32 0,48 ltolija 1,27 0,99 Japan 1,41 2,88 Vel. Britonija 4,70 3,72 SAD 2,63 3,39 Sov. Savez 0,21 0,54 Meksiko 1,42 2,09 Egipat lzvor: UN, Demographic Yearbook (1970.-1995.) Konado

Froncuska

1,56 0,93 0,16 0,28 1,47 0,98 0,76 0,33 -0,67

113 100 50 28 26 26 29 157 -32

Tablica 4.2. Trendovi u stopoma rozvoda no 100 brakovo u rozvijenim zemljomo

Zemlio Cehoslovocko Donsko Engleska i Wales Francuska Grcka ltolijo Konada Maaarska Nizozemska Sjedinjene Americke Ddave Svedska (bivsa) Zapadno Njemacka

7970. 21,8 25,1 16,2 12,0 5,0 5,0 18,6 25,0 11,0 42,3 23,4 12,2

7980. 26,6 39,3 39,3 22,2 10,0 3,2 32,8 29,4 25,7 58,9 42,2 22,7

7990. 32,0° 44,0 41,7° 31,5° 12,0 8,0 38,3 31,0 28,1 54,8b 44,1 29,2

Napomena: Prikazane stope su sinteticki indeks izracunat zbrajanjem stopa razvoda specificnih za odreaeno razdoblje u svakoj godini. (lzvornik neispravno identificira stope kao stope "no 1000 brakova".)

1989. 1985. lzvor: Monnier, Alain ide Guibert-Lantoine, Catherine (1993) "La conjoncture demographique: !'Europe et les pays developpes d'outre-mer", Population 48(4): 1043-67. Sakupio i razradio Bruce et al. (1995.).

0

b

146

KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST

Tablica 4.2. pokazuje stopu razvoda na 100 brakova za odabrane, visokoindustrijalizirane zemlje. Postoji nerazmjer izmedu stopa razvoda u razlicitim zemljama, no postoji opCi trend rasta izmedu 1970. i 1980. te izmedu 1980. i 1990., opet s iznimkom SAD-a 1990., djelomicno zboga toga stoje gotovo 55 posto brakova u ovoj zemlji 1990. godine zavrsilo razvodom. 10,000 9800 9600 9400 0 0 0

~

9200

CD

~

~

0

1\)

~

~

Q

Kanada

.:... ~

5

""0

o-, Q

"' c

Q

Francuska Savezna Republika Njemacka

::-.&..:::t:.:::f:~:§.;:::.:-

30

::3

~

.-r-

20 10 0

-

nnn nn

GR I

s

r-_r-

-

P lA L F B E12UK D DK N

I

GR I

_I s

P IR L F B E12UK D DK N

GR I

s

I

P IR L F B E12UK D DK N

Slika 4.9. Honorarna zaposlenost :lena prema obiteljskom stanju u zemljama clanicama Europske zajednice, 1991. (GR, Grcka; I, ltalija; E, Spanjolska; P, Portugal; IRL, lrska; L, Luksemburg; F, Francuska; B, Belgija; E12, prosjek zemalja clanica; UK, Ujedinjeno Kraljevstvo; D, Njemacka; DK, Danska; NL, Nizozemska) lzvor: Europska komisija, Employment in Europe (1993.)

KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST

autoriteta moglaje biti samo krajnjih oblika, sto je cesto vodilo do marginalnosti. Sa zenama koje donose kuci placu, i s muskarcima koji u mnogim zemljama (npr. u SAD-u) gledaju kako njihova realna placa pada, moze se raspravljati o spornim pitanjima, pitanjima nesporazuma ada oni ne eskaliraju nuzno u sveopcu patrijarhalnu represiju. Osim toga, ideologija patrijarhalnosti koja ozakonjuje dominaciju na osnovi povlastice hranitelja obitelji konacno je potkopana. Zasto muzevi ne bi mogli pomagati kod kuce kad bi oba supruznika bilajednako dugo odsutna i kad bi oboje jednako pridonosili kucnom budzetu? Pitanja su sve zurnije trazila odgovore zbog sve veCih teskoca zena da preuzmu placeni posao, kucni posao, odgoj djece i upravljanje muzevima, dok je drustvo jos uvijek bilo organizirano na pretpostavci kucanice s punim radnim vremenom, a onaje pocela iscezavati. Bez primjerenog cuvanja djece, planiranja prostorne povezanosti izmedu mjesta stanovanja, posla i usluga te sa sve gorim drustvenim uslugama, 43 zene su bile suocene sa svojom stvarnoscu: njihovi su ih voljeni muzevi/ocevi iskoristavali. A buduCi da imje rad izvan kuce otvorio svijet i prosirio mreze njihovih drustvenih veza i njihova iskustvo, cesto obiljezeno sestrinstvom u svakodnevnim teskocama, pocele su si postavljati pitanja i davati odgovore svojim kcerima. Tlo je bilo pripravno za sijanje feministickih ideja koje su istodobno klijale u poljima kulturnih drustvenih pokreta.

Sestrinstvo je mocno: feministicki pokret Feministicki pokret, kakav se manifestirao u praksi i diskursima, izvanrednoje raznolik. Njegovo bogatstvo i dubina povecavaju se dok mu analiziramo obrise u globalnoj, komparativnoj perspektivi i dok povjesnicari i teoreticari feminizma iznose na vidjelo skrivene zapise zenskog otpora i feministickog razmisljanja. 44 OgraniCit cu ovdje izlozenu analizu na suvremeni feministicki pokret koji se uzburkao krajem 1960-ih godina, prvo u SAD-u, zatim u Europi pocetkom 1970-ih te se prosirio po cijelom svijetu u iduca dva desetljeca. Takoder cu se usredotoCiti na one odlike koje su zajednicke pokretu i koje ga Cine preobrazujuCim drustvenim pokretom koji dovodi u pitanje patrijarhalnost, objasnjavajuci istodobno raznolikost zenske borbe i multikulturalnost njihova izricaja. Kao preliminarnu, radnu definiciju feminizma, kako se shvaca ovdje, slijedit cu Jane Mansbridge koja siroko definira feminizma kao "angazman na prekidanju muske dominacije." 45 Tako43 Servon i Castells (1966.) 44 Rowbotham (1974., 1992.); Kolodny (1984.); Spivak (1990.); Massolo (1992.) 45 Mansbridge (1995: 29)

181

MOC IDENTITETA

der se slazem s njezinim pogledom na feminizam kao "pokret nastao u raspravama i diskursima". Tone podrazumijeva daje feminizam tek govor, ili daje feministicka rasprava, kakvaje izlozena u djelima razliCitih zena, teoreticara i akademika, prvobitna manifestacija feminizma. Ono sto tvrdim, slazuCi se s Mansbridgeovom i ostalima,46 jest daje bit feminizma, kakav se prakticira i o kakvom se pripovijeda, (re)definiranje zenskog identiteta: ponekad potvrdivanjem jednakosti izmedu muskaraca i zena, Cime se brisu spolno odredene bioloske/kulturoloske razlike; u drugim primjerima, naprotiv, potvrdivanjem bitne specificnosti zena, cesto povezane s utvrdivanjem superiornosti zenskih nacina kao izvora ljudskog ispunjenja; ili pak, dokazujuCi nuznost odvajanja od muskog svijeta te ponovnog stvaranja zivota i spolnosti, u sestrinstvu. U svim slucajevima, krozjednakost, razlicitost ili odvajanje, ono sto se negira je zenski identitet kakav su odredili muskarci i kakav se cuva kao svetinja u patrijarhalnoj obitelji. Kako pise Mansbridgeova: Ovaj diskurzivno stvoren pokret je entitet koji nadahnjuje aktivistkinje pokreta i entitet kojemu se one osjecaju odgovornima ... Ova vrsta odgovornosti je odgovornost putem identiteta ... Ona zahtijeva razmisljanje o kolektivnom kao o vrijednom identitetu i o sebi kao dijelu toga identiteta. Feministicki identiteti obicno se postizu, oni nisu dani ... Danas, feministicki identiteti stvaraju se i pojacavaju kad se feministkinje udruze, djeluju zajedno i citaju sto su druge feministkinje napisale. Razgovaranje i djelovanje stvara okvire za praksu i daje joj smisao. Citanje vam pomaze da budete u toku i neprestano vas tjera na razmisljanje. Oba iskustva, osobne preobrazbe i neprestano medudjelovanje, cine feministkinje "interno odgovornima" feministickom pokretu. 47 Tako nesto zajednicko stoji u podlozi raznolikosti feminizma: povijesni trud, individualni kao i kolektivni, sluzbeni i nesluzbeni, da bi se ponovno definirala zenskost u izravnoj opreci patrijarhalnosti. Da bi se ocijenio takav trud i predlozila utemeljena tipologija feministickih pokreta, prisjetit cu se, kratko ijezgrovito, putanje feministickih pokreta u protekla tri desetljeca. Da bismo pojednostavnili ovu raspravu, usredotocit cu se uglavnom na mjesto njegova ponovna rodenja, SAD, i pokusat cu ispraviti moguCi etnocentrizam ovog pristupa kratkim opazanjima o drugim predjelima svijeta, iza cega slijedi komentar 0 feminizmu u komparativnoj perspektivi. 46 Butler (1990.); Chodorow (1994.); Whittier (1995.) 47 Mansbridge (1995: 29)

182

KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST

Americki feminizam: isprekidan kontinuitet48 Americki feminizam ima dugu povijest u zemlji s kratkom povijescu. Od sluzbenog radanja organiziranoga feminizma 1848. u seoskoj kapelici u Seneca Falls, New York, americke feministkinje prihvatile su se podulje borbe za obranu zenskih prava na izobrazbu, rad i politicku moe, ciji je vrhunac bio iz bore no pravo glasa go dine 1920. N akon toga, feminizam se gotovo pola stoljeca zadrzavalo iza kulisa americke scene. N e moze se reCi da su se zene prestale boriti. 49 U jednom od najzapazenijih izraza zenskih borbi, bojkotu autobusa 1955. godine u Montgomeryju, Alabama, kojije odlucujuce najavio pokrete za gradanska prava najugu, i zauvijek izmijenio americku povijest, ulogu su pretezno odigrale crnkinje koje su organizirale svoje zajednice. 50 lpak, eksplicitno feministicki masovni pokret pojavio se i proizasao tek iz drustvenih pokreta 1960-ih godina, iz njihove komponente o ljudskim pravima, kao i iz njihove kontrakulturne, revolucionarne sklonosti. 51 S jedne strane, po uzoru na rad Predsjednicke komisije Johna F. Kennedyja glede statusa zena 1963., i odobrenje Naslova VII. Zakona o gradanskim pravima iz 1964. koji se odnosi na zenska prava, skupina utjecajnih zena, na celu sa spisateljicom Betty Friedan, osnovalaje Nacionalnu organizaciju zena (National Organization of Women- NOW) 29. listopada 1966. NOW ce postati najobuhvatnija nacionalna organizacija za obranu zenskih prava i tijekom iduca tri desetljeca iskazat ce izvanrednu politicku vjestinu i postojanost, usprkos ideoloskim i organizacijskim krizama koje se uvijek iznova vracaju. Postalaje sinonim tzv. liberalnog feminizma, usredotocujuCi se najednaka prava zena u svim podrucjima drustvenoga, ekonomskog i institucijskog zivota. Otprilike u isto vrijeme, zene koje su sudjelovale u razlicitim radikalnim drustvenim pokretima, a osobito u SDS-u (SDS = Students for a Democratic Society = Studenti za demokratsko drustvo), pocele su se organizirati zasebno kao reakcija protiv prodornoga i rasirenog seksizma i muske dominacije u revolucionarnim organizacijama koje su dovele ne samo do osobnog zlostavljanja zena nego i do ismijavanja feministickih stavova kao burzoaskih i kontrarevolucionarnih. Ono stoje pocelo u prosincu 1965. kao radioni48 Za izvrsnu analizu evolucije i preobrazbe americkoga feministickogpokreta u protekla tri desetljeca, vidi: Whittier (1995.); za pregled feministickih organizacija u Americi, vidi: Ferree i Martin (1995.); za dobro organiziranu i korisno komentiranu zbirku americkih feministickihgovora od 1960-ih godina, vidi: Schneir (1994.). Ostali izvori koje sam upotrebljavao u svojoj analizi u potpunosti su navedeni u tekstu. 49 Rupp i Taylor (1987.) 50 Barnett (1995.) 51 Evans (1979.)

183

MOC IDENTITETA

ca na temu "Zene u pokretu" na Konvenciji SDS-a i artikuliralo se kao Zensko oslobodenje u Ann Arboru, Michigan, 1967., urodilo je bujicom autonomnih zenskih skupina, veCina kojih se odcijepila od revolucionarne politike kojom dominiraju muskarci, Cime je roden radikalni feminizam. 0 tim trenucima osnivanja posteno je reCi da je feministicki pokret bio ideoloski podijeljen izmedu svoje liberalne i radikalne komponente. Dokje prvo ocitovanje o namjerama NOW-a zapocelo rijecima "Mi, MUSKARCI I ZENE (velika tiskana slova u izvorniku) koji se ovime konstituiramo kao Nacionalna organizacija za zene, vjerujemo da je doslo vrijeme za novi pokret prema potpuno jednakom partnerstvu spolova, kao dijelu revolucije ljudskih prava koja se sada odvija sirom svijeta, unutar i izvan nasih nacionalnih granica."52 U Redstockings manifestu iz 1969., kojije progurao radikalni feminizam u New Yorku, izjavljuje se: "Mi prepoznajemo Cimbenike svojegugnjetavanja u muskarcima. Muska prevlastje najstariji, temeljni oblik dominacije. Svi drugi oblici iskoristavanja i ugnjetavanja (rasizam, kapitalizam, imperijalizam, itd.) nastavak su muske prevlasti; muskarci dominiraju zenama, nekolicina muskaraca dominira ostatkam." 53 Liberalni feminizam usredotoCio je ciljeve na postizanje istih prava za zene, ukljucujuCi usvajanje ustavnog amandmana koji, nakon sto gaje odobrio Kongres, nije uspio dobiti trazenu ratifikaciju dvije treCine saveznih drzava i konacno je porazen 1982. godine. Ipak, znacaj tog amandmana bio je vise simbolican nego bilo sto drugo, buduci da su prave bitke zajednakost dobivene u saveznom i ddavnom zakonodavstvu ina sudovima, od prava najednaku placu za jednaki posao do reprodukcijskih prava, ukljucujuCi pravo pristupa svim zanimanjima i institucijama. Ova impresivna postignuca, u manje od dva desetljeca, izborena su vjestim politickim lobiranjem, medijskim kampanjama i podrzavanjem zenskih kandidata ili kandidata koji zagovaraju prava zena u njihovim nastojanjima da dobijujavnu funkciju. Osobitoje vazna hila prisutnost u medijima novinarki koje su ili bile feministkinje iii podrzavale feministicko pitanje. Niz pomalo feministickih komercijalnih izdanja, medu kojimaje najzapazeniji bio Ms Magazine, pokrenut 1972., takoder su bili pomocno sredstvo da bi se doprlo do Amerikanki izvan organiziranih feministickih krugova. Radikalne feministkinje, iako su aktivno sudjelovale u kampanjama za jednaka prava i osobito u pokretima za dobivanje i obranu reprodukcijskih prava, usredotocile su se na budenje svijesti (consciousness raising- CR), putem organizacije zenskih skupina CR i izgradnje institucija autonomne zenske kulture. Obrana zena od muskoga nasilja (kampanje protiv silova52 Ponovljeno u: Schneir (1994.: 96) 53 Ponovljeno u: Schneir (1994.: 127)

184

KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST

nja, obuka iz samoobrane, sklonista za pretucene zene, psiholosko savjetovaliste za zlostavljane zene) osigurala je izravnu vezu izmedu trenutnih problema zena i ideoloske kritike patrijarhalnosti u akciji. U okviru radikalne struje, feministkinje lezbijke (Cija se jedna od prvih javnih politickih demonstracija, "Lavender Menace" (Lavandna prijetnja) pojavila na Drugom kongresu zajedinstvo zena u svibnju 1970. u NewYorku) brzo su postale izvor predanog aktivizma, kulturnog stvaralastva i teorijske inovativnosti. Neprestan rast i rasiren utjecaj lezbijskoga feminizma u feministickom pokretu postat ce i vazna snaga i vazna prijetnja zenskom pokretu, koji se morao suociti sa svojim vlastitim unutrasnjim predrasudama o oblicima spolnosti is dvojbom oko toga gdje treba (ili treba li uopce) povuCi crtu oslobodenja zena. Neko vrijeme su socijalisticke feministkinje pokusavale povezati radikalni feministicki izazov sa sirim pitanjima antikapitalistickih pokreta, povezujuCi se prema potrebi s politickom ljevicom i angazirajuCi se u obogacujucoj raspravi s marksistickom teorijom. N eke od njih radile su u radnickim sindikatima. Godine 1972., primjerice, osnovana je Zenska koalicija radnickih sindikata. No, 1990-ih postupno nestajanje socijalistickih organizacija i socijalizma kao povijesne referentne tocke, kao i sve slabiji utjecaj marksisticke teorije, umanjio je ucinak socijalistickoga feminizma koji se u cijelosti sveo na akademske rasprave. 54 No, razlika izmedu liberalnoga i radikalnoga feminizma bilaje i u praksi pokreta, a i u ideologiji pojedinih feministkinja, od sredine 1970-ih nadalje nejasna. Nekoliko cimbenika pridonijelo je prevladavanju raskola u feministickom pokretu koji je zadrzao svoju raznolikost i odlikovao se zustrim raspravama, kao i borbama do medusobnog istrebljenja, no koji je uspostavio mostove i koalicije medu svojim sastavnim dijelovima. 55 S jedne strane, kao sto je istakla Zillah Eisenstein, 56 pitanja kojih se trebao prihvatiti liberalni feminizam, poimence jednaka prava i ukidanje spolne podjele socijalnih kategorija, ukljuCivala su takvu razinu institucijske preobrazbe dace patrijarhalnost konacno biti dovedena u pitanje, cak i u okviru najumjerenije strategije prakticnog postizanja spolne jednakosti. Drugo, antifeministicka reakcija 1980-ih, kojuje podrzavala republikanska administracija koja je upravljala Amerikom od 1980.-92., potaknula je savez medu razliCitim strujama pokreta koje su se, bez obzira na svoj naCin zivota i politicka uvje54 Za analizu uspona i padajedne od najdinamicnijih i najutjecajnijih socijalistickih feministickih organizacija, CWLU (Chicago Women's Liberation Union- Chicaska unija oslobodenja zena), vidi Strobel (1995.). 55 Ferree i Hess (1994.); Ferree i Martin (1995.); Mansbridge (1995.); Spalter-Roth i Schreiber (1995.); Whittier (1995.). 56 Eisenstein (1981./1993.)

185

MOC IDENTITETA

renja, nasle zajedno mobilizirane u obrani zenskih reprodukcijskih prava ili u izgradnji zenskih institucija za opskrbu uslugama i uspostavljanje kulturne autonomije. Trece, veCina radikalnih feministickih organizacija iscezlaje prije kraja 1970-ih; njihove osnivaCice su osobno bile iscrpljene, a njihove lokalne utopije nailazile su na svakodnevne bitke s "uistinu prisutnom patrijarhalnoscu". lpak, buduCi da se radikalne feministkinje nikada nisu odrekle svojih temeljnih vrijednosti, one su nasle utociste u afirmiranim organizacijama liberalnoga feminizma i u enklavama koje je feminizam uspio izgraditi u okviru tradicionalnih institucija, osobito na akademskoj razini (programi zenskih studija), u neprofitnim zakladama i u zenskim odborima strucnih udruga. Ove organizacije i institucije trebale su militantnu podrsku u svojoj sve tezoj zadaCi, kad su presle s najociglednijih zloporaba ljudskih prava prema kontroverznijim sferama, poput reprodukcijskog izbora, spolnog oslobodenja i napredovanja zena u razlicitim muskim utvrdama. Zaista, moze se dokazati daje prisutnost liberalnih organizacija pomogla radikalnom feminizmu da opstane kao pokret, dok vecina kontrakulturnih pokreta koji su potekli 1960-ih od muskaraca, s vaznijom iznimkom ekologa, samo sto nije iscezla ili je ideoloski ugusena tijekom 1980-ih. Kao posljedica ovoga viseslojnog procesa, liberalizam i radikalizam, sa svojim razlicitim obiljezjirna, isprepleli su se u praksi i u shvacanju veCine zena koje su podrzavale feministicko pitanje i vrijednosti. Cak je i lezbijstvo postalo prihvacen sastavni dio pokreta, iako jos uvijek povezan s nekom vrstom taktickog odbacivanja unutar glavnih struja feminizma (Betty Friedan mu se protivila), kao sto pokazuje primjer napetosti u okviru NOW-as kraja 1980-ih nakon "ispovijedi"o dvospolnosti predsjednice NOW-a Patricije Ireland. Ostale razlike postale su relevantnije za feministicki pokret dok se razvijao, postajao raznolik i sirio se, harem u glavama veCine Amerikanki, izrnedu sredine 1970-ih i sredine 1990-ih godina. Sjedneje strane bilo znacajnih razlika u vrstama feministickih organizacija; s druge je bilo bitnih razlika izmedu onoga sto Nancy Whittier naziva "politickim narastajima" u sklopu feministickog pokreta. 57 U smislu organizacija, Spalter-Roth i Schreiber58 predlazu empirijski utemeljenu, korisnu tipologiju koja razlikuje: 1. Organizacije cije clanstvo pokriva cijelu zemlju i koje zahtijevajujednaka prava, poput NOW-a ili Coalition of Labor Union Women (Koalicija zenskih radnickih sindikata), osnovane 1972. One su hotimice nastojale izbjeCi feministicki jezik dok su iznosile zensko pitanje u svim podrucjima 57 Whittier (1995.) 58 Spalter-Roth i Schreiber (1995: 106-8)

186

KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTvENI I'OKRETI, OBITELJ I SPOLNOST

drustva, zrtvujuci tako nacela poradi uCinkovitosti pri povecanju udjela zena u institucijama kojima dominiraju muskarci. Spalter-Roth i Schreiber zakljucuju da "unatoc nadama voda organizacija koji su se zeljeli svidjeti i liberalima i radikalima, uporaba politicki prihvatljivog jezika prikrilaje odnose dominacije i podcinjenosti. Mozda nisu urodili plodom njihovi napori da probude svijest upravo onih zena koje su se ove organizacije nadale predstavljati i dati im prava. " 59 2. lzravni davatelji usluga, poput Displaced Homemakers Network (Mreza za pomoc zenama prognanim iz svojih domova) i National Coalition against Domestic Violence (Nacionalna koalicija protiv nasilja kod kuce). Radi se pretezno o mrezama lokalnih skupina koje primaju potporu od vlade i korporacija za svoje programe. Njihov glavni problem je proturjecje izmedu pomaganja zenama i njihova opunomoCivanja: hitnost problema obicno osigurava prednost pred dugorocnim ciljevima budenja svijesti i politickoga samoorganiziranja. 3. Strucne organizacije koje podrzavaju zenska prava s osobljem i strucnom pomoCi, poput Fonda za pravnu obranu zena, Instituta za istrazivanja zenske politike, Centra za studije zenske politike, Fonda za feministicku vecinu (koji podupire zene u politickim institucijama), Nacionalnog zavoda za obojene zene, ili Nacionalnog odbora zajednakost placa. Izazov za tu vrstu organizacijejest prosiriti raspon svojih pitanja buduCi da pokret ima utjecaja na sve vise zena i buduCi da feministicke teme postaju sve raznolikije, etnicki, socijalno i kulturno. Osim najveCih organizacija, postoji bezbroj lokalnih organizacija zenske zajednice, a mnoge od njih izvorno su vezane za radikalni feminizam, a zatim su se razvijale cijelim nizom razlicitih putanja. Alternativne klinike zazensko zdravlje, stedno-kreditne zadruge, centri za osposobljavanje, prodavaonice knjiga, restauracije, djecji vrtici, centri za sprecavanje nasilja nad zenama i zbrinjavanje njihovih ozljeda, kazalisne skupine, glazbene skupine, klubovi pisaca, umjetnicki ateljei i cijela lepeza kulturnih izricaja, prolazili su uspone i padove i kad su opstali, to je obicno bilo zato sto su ublazili svoj ideoloski karakter i vise se u cijelosti integrirali u drustvo. Radi se o feministickim organizacijama u sirem smislu koje su, u svojoj raznolikosti i svojom fleksibilnoscu, osigurale mreze podrske, iskustvo i materijale s argumentacijom da bi na svjetlo dana izbila zenska kultura, cime se potkopava patrijarhalnost na najmocnijemu mjestu: u glavama zena. Druga vazna razlika koju treba uvesti u razumijevanje evolucije americkoga feminizmajest koncept Whittierove 0 politickim narastajima i mikroskupinama. U svojoj pronicljivoj socioloskoj studiji evolucije americkoga 59 Spalter-Roth i Schreiber (1995: 119)

187

MOe IDENTITETA

radikalnog feminizma tijekom tri desetljeca, prikazuje i kontinuitet feminizma i isprekidanost feministickih stilova izmedu pocetka 1970-ih, 1980-ih i 1990-ih godina: Politicki narastaji vazni su za kontinuitet drustvenih pokreta na tri naCina. Kao prvo, kolektivni identitet politickog narastaja ostaje dosljedan tijekom vremena, kao stoje to bio slucaj sa zenama koje su sudjelovale u feministickom pokretu 1970-ih godina. Kao drugo, cak i kad protest jenja, drustveni pokret i dalje ima uCinka ako narastaj veterana pokreta prenese njegove kljucne elemente u drustvene institucije i druge drustvene pokrete. Institucije i inovacije koje su aktivistkinje ustanovile u okviru ovih drugih okruzenja same sluze ne tek kao Cimbenici promjene nego i kao pomocna sredstva za ponovnu pojavu buducega vala mobilizacije. Kao trece, drustveni se pokret mijenja kako se novi sudionici ukljucuju u pokret i ponovno definiraju njegov kolektivni identitet. Neprestano ukljuCivanje mikroskupina u redovitim razmacima stvara postupne promjene. Svaka mikroskupina izgraduje kolektivni identitet koji oblikuje prema njegovu kontekstu i stoga se aktivistkinje koje se ukljuce tijekom ponovnog budenja pokreta, njegova rasta, vrhunca i pada, razlikuju jedne od drugih. Usprkos postupnim pomacima koji se neprestano dogadaju u okviru drustvenih pokreta, u odredenim tockama dolazi do jasno ostrijih promjena. u takvim trenucima, niz mikroskupina sastaje se u jednom politickom narastaju, buduCi da njihove medusobne slicnosti prevladavaju nad razlikama u odnosu na poseban niz nadolazecih mikroskupina koje Cine drugi politicki narastaj ... Prenosenje drustvenih pokreta s jednoga politickog narastaja na drugi tako postaje kljucno za dugorocni opstanak pokreta. "60 Whittierova pokazuje, na temelju svoje studije slucaja iz Columbusa, Ohio, kao i pregleda dokaza iz sekundarnih izvora, dugotrajnost i obnavljanje feministickoga pokreta, ukljucujuCi radikalni feminizam tijekom tri deseteljeca, od 1960-ih do 1990-ih. Njezine argumente potkrepljuje niz drugih izvora. 61 Cini se da je "postfeministicko doba" bilo interesna manipulacija nekih kratkorocnih trendova, prekomjerno naglasavanih u medijima. 62 No, Whittierova takoder uvjerljivo naglasava duboku preobrazbu radikalnoga feminizma, sto ponekad vodi do znatnih teskoca u razumijevanju medu narastajima: "Novopridoslice u zenski pokret mobiliziraju se za feministicke 60 Whittier (1995: 254-6). 61 Buechler (1990.); Staggenborg (1991.); Ferree i Hess (1994.); Ferree i Martin (1995.) 62 Faludi (1991.); Schneir (1994.)

188

KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST

ciljeve na razlicite nacine od dugogodisnjih aktivistkinja, koje ponekad dozivljavaju napore svojih nasljednica kao apoliticne ili krivo usmjerene ... Novopridoslice su izgradile razlicit model sebe kao feministkinja. "63 Kao posljedica tih ostrih razlika, bolno je za dugogodisnje feministkinje vidjeti novije pridoslice u pokret kako odbacuju njihova brizno odrzavana uvjerenja ili mijenjaju organizacije za Cije su se osnivanje one borile. N ovije rasprave unutar feministicke zajednice izazivaju kod mnogih zena osjecaj ogorcenosti da su one i njihova uvjerenja podlozne napadima. U "seksualnim ratovima" osobito, lezbijke koje prakticiraju sadomazohizam, zajedno s heteroseksualkama i drugima, dokazivale su da bi zene morale imati pravo slobodno djelovati na bilo kakav seksualni poriv i optuzivale one koje drukCije misle da su antiseksualno raspolozene ili puritanke.64 Cini se da glavne razlike medu feministickim politickim narastajima nemaju veze sa starom podjelom na liberalke i radikalke, buduCi da se Whittierova u svojem opazanju slaze s nestajanjem takve ideoloske definicije u kolektivnom djelovanju pokreta kad se suoci sa snaznom patrijarhalnom reakcijom. Cini se da se tri razliCita pitanja, pomalo medusobno povezana, uplecu u komunikaciju medu veterankama i novopridoslicama u radikalnomu feministickom pokretu. Prvo se odnosi na sve vecu vaznost lezbijstva u feministickom pokretu. N e radi se o tome da ono prije nije bilo prisutno u radikalnom feminizmu ili da mu se radikalne feministkinje protive. No, naCin zivota lezbijki i njihovo naglasavanje razbijanja kalupa heteroseksualnih obitelji, kao i takticki problemi u dopiranju lezbijskog srca pokreta do zena umjerenije orijentacije, doveli su do toga da se nelezbijski dio radikalnoga feminizma osjeca sve neugodnije glede lezbijske vidljivosti. Drugi, i mnogo ostriji rascjep, odnosi se na vaznost koju seksualnom izrazavanju u svim njegovim oblicima pridaju novi narastaji feministkinja. Ovo, primjerice, ukljucuje prekidanje "klasicnoga" feministickog koda odijevanja kojije nekada izbjegavao zamke zenstvenosti, da bi se naglasilo seksepilnost i samoizrazavanje u samopredstavljanju zena. Takoder se siri ina prihvacanje svih manifestacija zenske spolnosti, ukljucujuCi dvospolnost i eksperimentiranje. Treci rascjep je zapravo posljedica ovih dvaju. Sigurnije u sebe i ostrije separatisticki raspolozene u svojim kulturnim i politickim vrijednostima, mlade radikalne feministkinje, a osobito lezbijke, otvorenije su nego sto su to prije bile radikalne feministkinje za suradnju s muskim drustvenim pokretima i povezivanje s muskim organizacijama upravo zato sto se osjecaju manje ug63 Whittier (1995: 243) 64 Whittier (1995: 239)

189

MOC IDENTITETA

rozene takvim savezima buduci da su vee izgradile svoju autonomiju, cesto kroz separatizam. Glavna tocka njihova saveza je izmedu lezbijki i homoseksualaca (primjerice, u Queer Nation), koji dijele tjeskobu od homofobije i susrecu se u obrani seksualnog oslobodenja te u kritici heteroseksualne/ patrijarhalne obitelji. No, Whittierova takoder izvjestava da su starim i novim radikalnim feministkinjama zajednicke temeljne vrijednosti ida se susrecu u istim borbama. Druge unutrasnje napetosti u feministickom pokretu potjecu upravo od njegova sirenja u cijeli spektar klasa i etnickih skupina u Americi. 65 Dok su pionirke iz 1960-ih koje su ponovno otkrile feminizam bile pretezno bjelkinje, iz srednje klase i visokoobrazovane, u iduca tri desetljeca feministicke teme povezale su se s borbama koje americke crnkinje, Latinoamerikanke i druge etnicke manjine tradicionalno provode u svojim zajednicama. Radnice, i putem radnickih sindikata i putem autonomnih zenskih radnickih organizacija, mobilizirale su se u obranu svojih zahtjeva, izvlaceci korist iz novoga konteksta legitimnosti zenske borbe. To je uslijedilo nakon sve vecega razgranavanja zenskog pokreta i odredene nejasnoce u njegovu feministickom samoodredenju. lpak, prema ispitivanjimajavnog misljenja, od sredine 1980-ih veCina zena odnosila se pozitivno prema feministickim temama i pitanjima, upravo stoga sto feminizam nije postao povezan ni s jednim odredenim ideoloskim stajalistem. 66 Feminizamje postao opca rijec i zastava za cijeli spektar izvora ugnjetavanja zena kao zena, kojemu bi svaka zena, ili kategorija zena, pridodala svoj osobni ili kolektivni zahtjev i ime. Tako, kroz cijeli niz razlicitih praksi i samoidentifikacija, zene razliCitog podrijetla i s razlicitim ciljevima, no koje dijele zajednicki izvor ugnjetavanja kojije definirao zene izvan njih samih, izgradile su novi, kolektivni identitet: to je, zapravo, omoguCilo prijelaz iz zenskih borbi u feministicki pokret. Kao sto pise Whittierova: "Kanim definirati zenski pokret u terminima kolektivnog identiteta povezanog s njime, a ne u terminima njegovih formalnih organizacija ... Ono sto Cini ove organizacije, mreze i pojedinke dijelom drustvenog pokreta jest njihova zajednicka vjernost skupu uvjerenja, praksi i naCina identifikacije sebe koji cine feministicki kolektivni identitet."67 Jesu li ova pitanja i odgovori, nadahnuti americkim iskustvom, relevantni za feminizam u drugim kulturama i zemljama? Mogu lise zenska pitanja i zenske borbe opcenito povezati s feminizmom? Koliko je kolektivan ovaj kolektivni identitet kad se zene gleda u globalnoj perspektivi? 65 Morgen (1988.); Matthews (1989.); Blum (1991.); Barnett (1995.); Pardo (1995.). 66 Stacey (1990.); Whittier (1995.) 67 Whittier (1995: 23-4)

190

KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST

Je li feminizam globalan? Da bi se harem pokusalo odgovoriti na takvo temeljno pitanje, cak i povrsno, moramo razlikovati uvjete u raznim dijelovima svijeta. U slucaju Zapadne Europe, Kanade i Australije Cini se oCiglednim da je rasiren, raznolik, viseaspektni feministicki pokret aktivan, i raste 1990-ih godina, iako razliCitim intenzitetom is razliCitim karakteristikama. U Britaniji, primjerice, nakon pada pocetkom 1980-ih godina, uvelike motivirane neokonzervativnim napadom koji je potaknuo tacerizam, feministicke ideje i zensko pitanje prodrli su u cijelo drustvo. 68 Zene su se, kao u SAD-u, s jedne strane borile za jednakost i angazirale se na jacanju prava na poslu, drustvenim sluzbama, zakonodavstvu i politici. S druge strane, kulturni feminizam i lezbijstvo naglasavali su zensku specificnost i stvorili alternativne zenske organizacije. Naglasak na posebnim identitetima ostavlja dojam fragmentacije pokreta. Ipak, kako pise Gabriele Griffin: Situacijaje takva da si mnoge zenske grupe daju imena koja specificiraju tocno odredene identitete ... Ta identifikacija osigurava poticaj za njihov aktivizam. N a jednoj razini, feministicki aktivizam utemeljen na politici identiteta vodi do fragmentacije koju mnoge feministkinje drze tipicnom za aktualno politicko ozracje i koja hi trebala biti u izravnoj suprotnosti s homogenoscu, zajednickom svrhom i masovnom mobilizacijom Pokreta za oslobodenje zena. Ovo potonje mise Cini mitom, nostalgicnim, retrospektivnim pogledom na neko zlatno doba feminizma koje vjerojatno nikada nije postojalo. Feministicke organizacije zasnovane najednom pitanju ilijednom identitetu kakve su cesta pojava 1990-ih mozda imaju nedostatak pretjerano lokalizirane politike, no njihova specificnost takoder moze biti jamstvo za ekspertizu i uCinak, za maksimalni, jasno odredeni trud u sklopu specificnoga poprista interesa. 69 Tako organizacije koje se have jednim problemom mogu raditi na mnostvu zenskih pitanja, a zene mogu sudjelovati u razliCitim organizacijama. Upravo se tim isprepletanjem i umrezivanjem pojedinaca, organizacija i kampanja odlikuje vitalan, fleksibilan i raznolik feministicki pokret. Diljem Europe, bas u svakoj zemlji, rasirenaje prisutnost feminizma, i u institucijama drustva i u nizu feministickih skupina, organizacija i inicijativa, koje hranejedna drugu, raspravljaju medu sobom (ponekad ostro) i neprestano izazivaju trajan protok zahtjeva, pritisaka i ideja o zenskom stanju, 68 Brown (1992.); Campbell (1992.); Griffin (1995.); Hester et al. (1995.) 69 Griffin (1995: 4)

191

MOC IDENTITETA

zenskim pitanjima i zenskoj kulturi. Opcenito, feminizam se rascjepkao u Britaniji, kao i u SAD-u, i ne postoji jedna organizacija ili institucija koja si moze uobrazavati da govori u ime zena. Umjesto toga, postoji poprecna crta koja presijeca Citavo drustvo i koja naglasava zenske interese i zenske vrijednosti, od strucnih odbora do kulturnih izraza i politickih stranaka, medu kojima su mnoge ustanovile minimalni postotak zena medu svojim vodeCim ljudima (obicno je norma, koja se rijetko ispuni, postavljena na 25 posto voda i zamjenika, tako da su zene slabije zastupljene za "samo" 50 posto). Bivsa etatisticka drustva imaju posebnu situaciju. 70 S jedne strane, etatisticke zemlje pomogle su/primorale su zene da se u potpunosti ukljuce u placeni rad, pruzile su prilike za obrazovanje i stvorile rasirenu mrezu drustvenih usluga i skrbi za djecu, iakoje pobacaj dugo bio zabranjen, a kontracepcijska sredstva nisu se mogla nabaviti. Zenske organizacije bile su prisutne u svim sferama drustva, iako pod potpunom kontrolom komunisticke partije. S druge strane, seksizam je bio rasiren, a patrijarhalnost na prvom mjestu u drustvu, institucijama i politici. Kao posljedica, odrastao je narastaj vrlo snaznih zena koje osjecaju svoje mogucnosti, a ipak se moraju boriti za svoj put svaki dan da bi ostvarile nesto od toga potencijala. Nakon raspada komunizma na sovjetski nacin, feminizamje kao organiziran pokret bio slab i sve dosad ogranicen na nekolicinu krugova pozapadnjacenih intelektualki, dok staromodne, pokroviteljski nastrojene organizacije iscezavaju. lpak, zenska prisutnost u javnoj sferi povecava se dramaticno 1990ih godina. U Rusiji, primjerice, Zenska stranka, iako prilicno konzervativnoga stava i clanstva, dobilaje oko 8 posto glasova u parlamentarnim izborima 1995., dok je niz zena bilo na najboljem putu da postanu kljucne politicke figure. Postoji rasiren osjecaj u ruskom drustvu da bi zene mogle odigrati odlucujucu ulogu u pomladivanju njihova politickog vodstva. Godine 1996., prvi put u ruskoj povijesti, zenaje izabrana za guvernerku korjackoga teritorija. Osim toga, novi narastaj zena, odgojenih u vrijednostimajednakosti i s prostorom da se izraze osobno i politicki, Cini se spremnim iskristalizirati svoju individualnu autonomiju u kolektivnom identitetu i kolektivnom djelovanju. Lako je predvidjeti glavni razvoj zenskog pokreta u Istocnoj Europi, u njihovim vlastitim kulturnim i politickim oblicima izrazavanJa. U industrijaliziranoj Aziji jos vlada patrijarhalnost, i gotovo joj nista ne prijeti. To je osobito nevjerojatno u Japanu, drustvu s visokom stopom udjela zena u radnoj snazi, visokoobrazovanom zenskom populacijom i poprilicnim nizom drustvenih pokreta 1960-ih godina. lpak, pritisci zenskih skupina i Socijalisticke partije doveli su 1986. do donosenja zakona za ogranica70 Funk i Mueller (1993.)

192

KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST

vanje diskriminacije zena u radu. 71 No, sveukupno gledano, feminizam se ogranicuje na akademske krugove, a zenski strucnjaci jos uvijek trpe oCiglednu diskriminaciju. U Japanu su u potpunosti prisutna strukturalna obiljezja koja bi trebala pokrenuti snaznu feministicku kritiku, no odsutnost takve kritike dovoljno velikih razmjera da bi do sada vee utjecala na drustvo,jasno pokazuje da drustvena specificnost (u ovom slucaju snagajapanske patrijarhalne obitelji i opcenito ispunjavanje duznosti muskaraca kao patrijarha) odred:uje aktualni razvoj pokreta, bez obzira na strukturalne izvore nezadovoljstva. Korejke su cak podCinjenije od Japanki iako su senedavno pojavili zaceci feministickog pokreta. 72 Kina se jos uvijek nalazi na rubu kontradiktornoga etatistickog modela podupiranja prava "polovice raja", dok ih se ddi pod kontrolom "polovice pakla". No, razvoj mocnoga feministickog pokreta u Tajvanu od kraja 1980-ih proturjeci uvjerenju o nuznosti zenske podcinjenosti u patrijarhalnoj tradiciji konfucijanizma (vidi dolje). 73 Po cijelom tzv. svijetu u razvoju, situacija je slozena i zaista kontradiktorna.74 Jasnoje daje feminizam kao autonomni ideoloski ili politicki izricaj zabran male manjine intelektualki i zenskih strucnjaka, iako njihova prisutnost u medijima pojacava njihov utjecaj vise nego sto to zasluzuju svojim brojem. Osim toga, u nizu zemalja, osobito u Aziji, zene vod:e postale su vrlo istaknute pojave u politici svojih zemalja (u Indiji, Pakistanu, Bangladesu, Filipinima, Burmi, mozda u Indoneziji u ne tako dalekoj buducnosti), i pocele su predstavljati probud:ene simbole demokracije i razvoja. Iako zenskost nejamCi dostojanstvo zene i vecina politicarki djeluje u okviru patrijarhalne politike, njihov utjecaj kao uzora, osobito za mlade zene, i za ukidanje drustvenih tabua, ne moze se zanemariti. No, najvazniji razvoj dogad:aja od 1980-ih nadaljejest izvanredan porast organizacija lokalne inicijative grad:ana, u kojima pretezno sudjeluju i vode ih zene, u podrucjima glavnih gradova zemalja u razvoju. Njihova javljanje bilo je potaknuto istodobnim procesima urbane eksplozije, ekonomske krize i programima stednje, koji su dovodili ljude, osobito zene, u jednostavnu dvojbu "bori se ili izgini". Zajedno sa sve vecom zaposlenoscu zena, u novim industrijama kao i u urbanoj nesluzbenoj ekonomiji, taje dvojba zaista izmijenila stanje, organizaciju i svijest zena, kao sto je prikazano, primjerice, u studijama koje je vodila Ruth Cardoso de Leite ili Maria da Gloria Gohn u

71 72 73 74

Gelb i Lief-Palley (1994.) Po (1996.) Po (1996.) Kahne i Giele (1992.); Massolo (1992.); Caipora Women's Group (1993.); Jaquette (1994.); Kuppers (1994.); Blumberg et al. (1995.)

193

MOC IDENTITETA

Brazilu, Alejandra Massolo u Meksiku ili Helena Useche u Kolumbiji. 75 Iz ovih skupnih napora nisu se samo organizacije lokalne inicijative gradana razvile i utjecale na politike i institucije, nego se razvio i novi identitet zena koje imaju prava i punomoc. Tako je Alejandra Massolo, zakljucujuCi svoju analizu urbanih drustvenih pokreta zena u Ciudad de Mexicu, napisala: Zenska subjektivnost glede iskustava borbe dimenzija je koja mnogo otkriva o procesu drustvene izgradnje novih kolektivnih identiteta kroz urbane sukobe. Urbani pokreti 1970-ih i 1980-ih godina ucinili su vidljivim neobicni kolektivni identitet segmenata popularnih klasa i omoguCili njihovo razlikovanje. Zene su bile dio drustvenoga stvaranja ovoga novog kolektivnog identiteta- od njihovih svakodnevnih teritorijalnih baza, transformiranih u haze za njihovo kolektivno djelovanje. One su dale procesu izgradnje kolektivnog identiteta biljeg pluralistickih motivacija, znacenja i ocekivanja od zenskog roda, slozen skup znacenja koji se moze naCi u urbanim pokretima, cak i kad pitanja spola nisu eksplicitna i kad je njhovo clanstvo mjesovito i kad su im u vodstvu muskarci. 76 Upravo ta masovna prisutnost zena u kolektivnom djelovanju pokreta lokalnih gradanskih inicijativa sirom svijeta, i njihova eksplicitno identifici- , ranje samih sebe kao kolektivnih sudionika, preobrazava svijest i drustvene uloge zena, cak i u odsutnosti artikulirane feministicke ideologije. No, dok je feminizam prisutan u mnogim zemljama i zenska borba! organizacije dozivljavaju eksploziju sirom svijeta, feministicki pokret pokazuje vrlo razlicite oblike i orijentacije, ovisno o kulturnom, institucijskom i politickom kontekstu u kojemu se javlja. Primjerice, feminizam u Britaniji bio je obiljezen, od svoga pocetka krajem 1960-ih godina, bliskom vezom sa sindikatima, Laburistickom strankom, socijalistickom ljevicom i, stovise, drzavom blagostanja. 77 Bio je eksplicitnije politicki- tj. usmjeren prema drzavi - od americkoga feminizma i izravnije povezan sa svakodnevnim problemima zaposlenih zena. Ipak, zbog svoje blizine politici ljevice i radnickom pokretu, patio je tijekom 1970-ih od oslabljujuCih unutrasnjih borbi s razlicitim vrstama socijalistickih i radikalnih feministkinja i izmedu njih. Primjerice, popularnu kampanju "Wages for Housework" (Placa za kucne poslove) iz 1973. kritizirale su neke feministkinje zbog njezina implicitnog prihvacanja zenskoga podcinjenog statusa kod kuce i mogucega poticanja zena da ostanu u svojim ogradenim kucnim prostorima. Ovo kontradiktorno po75 Cardoso de Leite (1983.); Gohn (1991.); Espinosa i Useche (1992.); Massolo (1992.) 76 Massolo (1992: 338): moj prijevod. 77 Rowbotham (1989.)

194

KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST

vezivanje s radnom snagom i socijalistickom politikom utjecalo je na sam pokret. Kao sto je Rowbotham pisala: lma vjerojatno nesto istine u dokazivanju da je naglasak na podrsci sindikatu - mnogo jaci u Britaniji nego u mnogim drugim pokretima oslobodenja zena- utjecao na uvjete u kojimaje izlozen zahtjev za pobacajem. Pljesnive sobe odbora sindikata nisu najudobnija mjesta za ucene, bombasticne govore o mnogostrukosti zenske zelje. No ... mislim dace vjerojatno postati, djelomicno zbog okolisanja unutar samoga pokreta oslobodenja zena. Pokret je nastojao izbjeci suprotstavljanje heteroseksualnosti i lezbijstva, no u tom se procesu podrucje spolnog samoodredenja suzilo i svaka rasprava o heteroseksualnom uzitku pocela se defenzivno povlaciti. 78 Djelomicno kao posljedica ove neodlucnosti da se suoci sa svojom raznolikoscu ida se razdvoji od strateske racionalnosti tradicionalne politike, britanski feminizam bio je oslabljen tacerovstinom iz 1980-ih kojaje zahtijevala slijepu odanost. lpak, Cim se novi narastaj feministkinja osjetio slobodnima od starih veza stranacke politike i lojalnosti radnickom pokretu, feminizamje ponovno ozivio 1990-ih, ne samo kao kulturni feminizam i lezbijstvo nego u mnostvu izraza koji ukljucuju, ali ne u hegemonijskom polozaju, socijalisticki feminizam i institucionalizirani feminizam. SpanJolski feminizam bio je cak oeitije obiljezen politickim kontekstom tamo gdje se pojavio, demokratskim pokretom protiv Francova diktatorstva sredinom 1970-ih. 79 VeCina zenskih organizacija bilaje vezana za antifrankisticku, polutajnu oporbu, paje tako komunisticka partija utjecala naAsociacion de Mujeres Democratas (politicka udruga) iAsociaciones de Amas de Casa (Udruge kucanica, teritorijalno organizirane). Svaka politicka sklonost, osobito revolucionarne ljevice, imalaje "svoju masovnu organizaciju" zena. U Catalunyi i u Baskiji su zenske organizacije i feministkinje takoder imale svoje vlastite organizacije, koje su odrazavale nacionalne raskole u spanjolskoj politici. Prema kraju frankizma, 1974.-77., autonomni feministicki kolektivi poceli su se pojavljivati u ozracju kulturnoga i politickog oslobodenja kojeje karakteriziralo Spanjolsku 1970-ih godina. Jedan od najinovativnijih i najutjecajnijih bio je Frente de Liberacion de la Mujer sa sje78 Rowbotham (1989: 81) 79 Moje shvacanje spanjolskoga feminizma dolazi iz izravnoga osobnog iskustva i promatranja, kao i razgovora s nizom zena koje su odigrale znacajnu ulogu u pokretu. Zelim zahvaliti zenama od kojih sam najvise naucio, osobito Marini Subirats, Franc;;oise Sabbah, Marisi Goni, Matildi Fernandez, Carloti Bustelo, Carmen Martinez-Ten, Cristini Alberdi i Carmen Romero. Naravno, odgovornost za analizu i informacije iznesene ovdje iskljucivo je moja.

195

MOC IDENTITETA

dis tern u Madridu. Njegovo je clanstvo bilo ograniceno (manje od stotinu zena); no usredotoCioje svoje djelovanje na utjecanje na medije, upotrebu svoje mreze novinarki, osiguravajuCi tako popularnost zenskim zahtjevima i diskursima. UsredotoCio se na prava na pobacaj, razvod (oboje nezakonito u Spanjolskoj u to vrijeme) te slobodno izrazavanje zenske spolnosti, ukljucujuCi lezbijstvo. Na njegaje uglavnom utjecao kulturni feminizam i francusko-talijanske ideje feminizmade la difference, no takoder je sudjelovao u politickim borbama za demokraciju, uz bok komunistickim i socijalistickim zenskim organizacijama. No, s afirmacijom demokracije u Spanjolskoj 1977. i s dolaskom na vlast Socijalisticke partije 1982., autonomni feministicki pokreti samo sto nisu nestali, upravo zbog njihova uspjeha na institucionalnoj i politickoj razini. Razvodje legaliziran 1981., a pobacaj, uz ogranicenja, 1984. godine. Socijalisticka partija promovirala je Instituto de la Mujer u sklopu vlade, koji je djelovao kao lobi feministkinja nasuprot samoj vladi. Mnoge feministicke aktivistkinje, a osobito one iz Frente de Liberacion de la Mujer, pridruzile su se Socijalistickoj partiji i zauzele vodece polozaje u parlamentu, u administraciji i, u manjoj mjeri, u kabinetu vlade. Vodeca socijalisticka feministkinja, iz radnickoga sindikalnog pokreta, Matilde Fernandez, imenovanaje ministricom za socijalna pitanja i prakticiralaje svoj utjecaj ijaku volju najacanju zenskih pitanja u drugoj polovici socijalistickog rezima. Kao ministricu ju je 1993. godine zamijenila Cristina Alberdi, jos jedna veteranka feministickog pokreta, i ugledna pravnica. Carmen Romero, prva dama te zemlje, i dugogodisnja ratoborna socijalistkinja, uz bok svome suprugu Felipeu Gonzalezu, hila je izabrana u par lament i odigrala vaznu ulogu u mijenjanju tradicionalnoga seksizma te stranke. Statutom stranke, primjerice, odobreno je pravilo kojim je 25 posto vodeCih polozaja rezervirano za zene (obecanje kojeje ostalo neispunjeno iako se broj zena i u vodstvu stranke i u vodstvu vlade uistinu povecao). Takoje, sjedne strane, feminizam zaista imao velik utjecaj na poboljsanje zakonskih, socijalnih i ekonomskih uvjeta zivota za Spanjolke, kao i na olaksavanje ukljuCivanja Spanjolki u istaknute polozaje u politici, poslovnom svijetu i opcenito, drustvu. Stavovi tradicionalnoga macizma dramaticno su nagrizeni u novim narastajima.so S druge strane, feministicki pokret je prakticki nestao kao autonomni pokret, lisen je kadrova i potpuno usredotocen na institucionalnu reformu. Malo je prostora ostalo za lezbijski feminizam i za naglasak na razlici i spolnosti. Ipak, nova snosljivost izborena u spanjolskom drustvu pomoglaje rastu novoga, vise kulturno usmjerenoga feminizma 1990-ih, blizeg aktualnim feministickim trendovima u Britaniji ili Francuskoj i udaljenoga od tradi80 Alonso Zaldivar i Castells (1992.)

196

KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITEI..J I SPOLNOST

cionalne politike, osim u Baskiji gdje je zadrzao za sebe stetne veze s radikalnim baskijskim separatistickim pokretom. Tako spanjolski feminizam pruza primjer potencijala da se politika i institucije upotrijebe za poholjsanje statusa zena, kao i teskoce da opstane kao autonomni drustveni pokret u uvjetima uspjesne institucionalizacije. Nase posljednje istraZivanje varijacija feminizma, prema siremu drustvenom kontekstu, vodi nas u Italiju, mjesto navodno najjacega i najinovativnijega masovnog feministickog pokreta u cijeloj Europi tijekom 1970-ih godina.81 Kao sto pise Bianca Beccalli: "Iz povijesnog pregleda talijanskoga feminizmajasno izlaze na vidjelo dvije teme: hliska povezanost izmedu feminizma i ljevice i osohito znacenje isprepletanjajednakosti i razlike." 82 Zaista, suvremeni talijanski feminizam proistekao je, poput vecine drugih feministickih pokreta na Zapadu, iz snaznih drustvenih pokreta koji su potresali Italiju 1960-ih i pocetkom 1970-ih. No, za razliku od ostalih feministickih pokreta, talijanskije ukljucivao utjecajnu struju talijanskih sindikata i hio od njih dobro primljen, a poddavala gaje i talijanska komunisticka partija, najveca komunisticka partija izvan komunistickoga svijeta, i stranka s najveCim hrojem clanova u Italiji. Tako su talijanske feministkinje uspjele popularizirati svoje teme, kao feministkinje, medu velikim hrojem zena, ukljucujuCi zene iz radnicke klase tijekom 1970-ih. Ekonomski zahtjevi i zahtjevi zajednakoscu hili su isprepleteni s oslobodenjem zena, kritikom patrijarhalnosti i rusenjem autoriteta u ohitelji, kao i u drustvu. No, odnosi izmedu feministkinja i ljevice, a osohito revolucionarne ljevice nisu hili laki. Zaista, u prosincu 1975., servizio d'ordine (samoimenovani serifi) organizacije Lotta Continua, najvece i najradikalnije organizacije krajnje ljevice, inzistirali su na zastiti demonstracija zena Lotte Continue u Rimu, a kad su zene odhile njihovu zastitu, pretukli su ih, potaknuvsi time odcjepljenje zena od te organizacije i raspad same Lotte Continue nekoliko mjeseci poslije. Sve veca autonomija komunizmom nadahnute organizacije Unione delle Donne Italiane (UDI) u odnosu prema samoj partiji dovelaje konacno do samoraspustanja UDI-ja 1978. lpak, sveukupno uzevsi, bilo je mnogo vezivanja medu organizacijama zena, radnickim sindikatima i lijevim politickim strankama (osim socijalista) i puno prijemljivosti medu vodama stranaka i sindikata na zenska pitanja, pa cak i feministicke govore. Ta uska suradnja dovela je do nekih od najnaprednijih zakona o zaposlenim zenama u cijeloj Europi, kao i do legalizacije razvoda (referendu81 Moje shvacanje talijanskoga feminizma potjece, u velikoj mjeri, od moga prijateljstva i razgovora s Laurom Balbo, kao i od osobnih opazanja drustvenih pokreta u Milanu, Torinu, Veneciji, Rimu i Napulju tijekom 1970-ih. Za noviju analizu vidi izvrsni pregled pokreta Biance Beccalli (1994.). Za pojedinosti o fazi stvaranja pokreta i njegovu razvoju tijekom 1970-ih vidi: Ergas (1985.) i Birnbaum (1986.). 82 Beccalli (1994: 109)

197

MOC IDENTlTETA

mom iz 1974.) i poba.Caja. Tijekom dugoga razdoblja, 1970-ih, ova politicka suradnja islaje ruku pod ruku s ubrzanim stvaranjem zenskih kolektiva koje je potaknulo pitanja zenske autonomije, zensku kulturnu razlicitost, spolnost i lezbijstvo, kao odvojene trendove, a koji ipak medusobno djeluju sa svijetom politike i klasne borbe. A ipak do kraja desetljeca (1970-ih) feminizam je bio u padu, a pocetkom 1980-ih gotovo je nestao kao pokret. lzgubio je svoju vidljivost u politickim borbama i postao je jos rascjepkaniji i izvan glavnih tokova, kako su feministicke aktivistkinje sve vise posveCivale energiju privatnim projektima i iskustvima, bilo individualne bilo zajednicke prirode. Tako se dogodilo da se "novi" feministicki pokret, slijedeci primjer drugih "novih drustvenih pokreta", 1970-ih razvio u tekjosjedan oblik politike nacina zivota. 83 Zasto je tome tako? Ovdje necu navesti rijeci Beccallijeve u svojemu vlastitom tumacenju, iako mislim dane opovrgavam njezin prikaz. S jedne strane, Talijanke su izborile znatne zakonske i ekonomske reforme, masovno se ukljuCile u radnu snagu i odgojno-obrazovne ustanove, potkopavajuCi seksizam, stojejos vaznije, tradicionalnu moe kojuje Katolicka crkva imala nad njihovim zivotima. Tako su otvorene, jasne bitke u kojima su se ljevica, sindikati i zene mogli lako medusobno pribliziti bile dobivene iako pobjeda nije uvijek do kraja iskoristena, kao sto je to slucaj sa Zakonom o jednakosti koji se, kao sto Beccallijeva tvrdi, zaustavio daleko od svoga britanskog uzora. Istodobno, bliska veza izmedu zenskoga pokreta i ljevice pokrenulaje krizu politickoga feminizma zajedno s krizom same ljevice. Revolucionarna ljevica, koja je zivjela u marksisticko-maoistickoj fantaziji (razradenoj s izvanrednom inteligencijom i mastovitoscu, sto umjetni raj Cini jos umjetnijim), raspala se u drugoj polovini 1970-ih. Radnicki pokret, iako se nije morao suociti s neokonzervativnom reakcijom kao u Britaniji i Sjedinjenim Drzavama, susreo se 1980-ih godina s novom stvarnoscu globalizacije i tehnoloske promjene, i moraoje prihvatiti ogranicenja koja muje postavila medunarodna ovisnost talijanskoga kapitalizma. Umrezena ekonomija, koja je zapravo uzela Emiliju Romagnu kao primjer, uCinila je mala talijanska poduzeca dinamicnima i konkurentnima, a ipak po cijenu odlucujuceg potkopavanja pregovaracke moCi sindikata koncentrirane u velikim tvornicama i javnom sektoru. Komunisticku partijuje odgurnula u stranu iz nadmetanja za vlast antikomunisticka fronta predvodena socijalistickom partijom. A socijalisticka partija upotrijebilaje poluge moCi da bi se ilegalno financirala da

83 Beccalli (1994: 86)

198

KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETt, OBITELJ I SPOLNOST

kupi svoj san; sorpasso (tj. prestizanje komunista u glasu naroda): pravosudni sustav sustigao je socijaliste prije no sto su uspjeli doprijeti do komunista koji su, u meduvremenu, prestali biti komunisti i pridruzili se Socijalistickoj internacionali. Jedva da iznenaduje da su talijanske feministkinje, politicki nastrojene kakve su bile, "otisle svom domu". To znaci, ne domovima svojih muzeva/oceva, nego u Dam zena, raznoliku i kljucnu zensku kulturu kojaje, do kraja 1980-ih, ponovno izumila feminizam, naglasujuCi differenzia ne zaboravljajuci egalita. Luce Irigaray i Adrienne Rich, kao intelektualne referentne tocke, zamijenile su Marxa, Maa i Alexandru Kollontai. Ipak, novi feministicki kolektivi nastavili su 1990-ih povezivati feministicki govor i zenske zahtjeve, osobito u lokalnim vladama koje kontrolira ljevica. Jedna od najinovativnijih i najaktivnijih kampanja odnosila se na reorganizaciju vremena, od radnog vremena do vremena kad su otvoreni ducani i javne sluzbe, kako bi se klizno radno vrijeme prilagodilo visestrukim zivotima zena. 1990-ih godina, unatoc politickoj prijetnji Berlusconija i neofasista, poziv na obnovu tradicionalnih obiteljskih vrijednosti, dolazak na vlast koalicije lijevoga centra, ukljucujuCi sada socijalisticki, nekada komunisticki, Partito Democratico di Sinistra otvorio je put obnovi institucionalne inovacije. Ovoga puta na osnovi decentraliziranoga autonomnoga feministickog pokreta koji je naucio lekciju "plesa s vukovima." Dakle, feminizam i zenske borbe penju se i padaju tijekom cijeloga krajolika ljudskog iskustva na kraju ovoga tisucljeca, uvijek ponovno izbijajuci na povrsinu, u novim oblicima i sve vise se spajajuci s drugim izvorima otpora prema dominaciji, a istodobno zadrzavajuCi napetost izmedu politicke institucionalizacije i kulturne autonomije. Konteksti u kojima se razvija feminizam oblikuju pokret u niz oblika i diskursa. A ipak, tvrdim da jedna bitna (da, rekao sam bitna) jezgra vrijednosti i ciljeva koji cine identitet(e) prodire i siri se preko kulturne polifonije feminizma.

Feminizam: izvodiva polifonijaB4 Snaga i vitalnost feministickog pokretaje u njegovoj raznolikosti, u njegovoj prilagodljivosti kulturama i vremenima. Tako u nastojanjima da pronade84 Kod procjenjivanja glavnih tema feministickog pokreta ne tezim tome da budem pravedan prema bogatstvu feministicke rasprave, niti mogu istraziti, cak i kad bih znao, cijeli spektar teorija i stavova koji su sada dostupni za dublje razumijevanje zenskih izvora ugnjetavanja i puteva oslobodenja. Mojaje analiticka sinteza ovdje usmjerena prema teoretskoj svrsi ove knjige: protumaciti medudjelovanje drustvenih pokreta koji traze primat identiteta i umrezenog drustva kao nove strukture dominacije u informacijsko doba. Ako ovo odreknuce zvuci obrambeno, to i jest.

199

MOC IDENTITETA

mo jezgru temeljne oporhe i hitne preohrazhe koju dijele svi pokreti, moramo najprije priznati njegovu raznolikost. Da hi se kroz tu raznolikost proniknuo smisao, predlazem tipologiju feministickih pokreta utemeljenu s jedne strane na opazanju, kakvo se spominje u navodenim izvorima; as druge strane na Touraineovoj kategorizaciji drustvenih pokreta, kakvi su prikazani u 2. poglavlju. Upotreha ove tipologije je analiticka, a ne deskriptivna. Ona ne moze dati viseaspektni profil feminizma po zemljama i kulturama 1990-ih. Kao sve tipologije, i ovaje redukcionisticka, a to je osohito nesretna okolnost sto se tice zenske prakse, huduCi da su zene s pravom reagirale protiv toga da ih se u njihovoj povijesti neprestano ovako katalogizira i etiketira kao ohjekte, a ne suhjekte. N adalje, specificni feministicki pokreti i pojedine zene u tim pokretima cesto su svojim nacinom razmisljanja prekoraCivale ove i druge kategorije, mijesajuCi identitete, protivnike i ciljeve u samoodredenju svojih iskustava i horhe. Osim toga, neke kategorije mozda cine vrlo mali dio feministickog pokreta iako ih drzim analiticki relevantnima. Ipak, sveukupno gledano, vjerujem da hi moglo hiti korisno razmotriti razlike izlozene u tahlici 4.20. kao naCin da se pocne s raznolikoscu feministickih pokreta u nuznom postupku ispitivanja sto im je zajednicko. U ove tipove ukljucio sam istodohno kolektivna djelovanja i pojedinacne diskurse o kojima se raspravlja u feminizmu i oko njega. To je zhog toga sto se, kao sto je prije navedeno, feminizam ne iscrpljuje u militantnim horhama. Onjejednako tako, a ponekadje to i njegov temelj, diskurs: diskurs koji rusi zensko mjesto u muskoj povijesti, preohrazujuCi tako povijesno dominantan odnos izmedu prostora i vremena, kako sugerira Irigaray: Bogovi, Bog, prvo stvaraju prostor ... Bog hi hio samo vrijeme, poprimajuCi vanjski oblik u svom djelovanju u prostoru, na mjestima ... Koje hi poprimilo unutrasnji oblik spolne razlike? Gdje se zensko dozivljava kao prostor, no cesto s asocijacijama hezdana i noCi ... gdje se musko dozivljava kao vrijeme. Prijelaz u novo doha zahtijeva promjenu u nasem opazanju i koncepciji prostora/vremena, nastanjivanju mjesta i prebivalista identiteta. 85 Ovaj prijelaz i ova promjena postizu se kroz niz zenskih pobuna, od kojih su neke prikazane u tahlici 4.1., ciji cu sadrzaj nastojati razjasniti svojim komentarom.

Obrana zenskih prava je osnova feminizma. Zaista, svi drugi oblici ukljucuju tu temeljnu potvrdu zena kao ljudskih hica, ne kao lutaka, objekata, stvari ili zivotinja, u terminima klasicne feministicke kritike. u tom smislu, 85 Irigaray (1984./1993: 7)

200

KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRmTVENI :POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST

Tablica 4.20. Anoliticko tipologija feministickih pokreto ldentitet

Protivnik

zensko provo (liberalni, socijolisticki)

zene kao liudska biC.a

potrijorhalna driava i/ili potrijarhalni kapitalizom

jednako provo (ukliucuie reprodukcijsko provo)

kulturalni feminizam

zensko komuna

potrijorholne institucije i vrijednosti

kulturna autonomija

esencijolisticki feminizam (sprituolizam, ekofeminizam)

zenski naCin postojonja

muski noCin postojanjo

motrijorholno sloboda

lezbijski feminizam

spolno/kulturno sestrinstvo

potrijarholna heteroseksuolnost

ukidonje spola putem separotizmo

specificni identiteti zena (etnicki, nacionalni, samoodredeni: npr. crnkinja lezbijka feministkinjo)

samoizgradeni identitet

kulturna dominacija

multikulturalnost bez obzira no spol

prakticni feminizam (radnice, zajednicko samoobrana, materinstvo, itd.)

iskoristavane/ zlostavljone zene/ kucanice

patrijarhalni kapitalizam

opstanok/ dostojanstvo

Tip

-

Cili

feminizam je zaista nastavak pokreta za ljudska prava. Ovaj pokret pojavljuje se u dvije inacice, liberalnoj i socijalistickoj, iako njihovo odredivanje kao varijanata jednoga tipa moze biti iznenadujuce s obzirom na njihovu ostru ideolosku suprotstavljenost. Zaista, one su razliCite, no u terminima identiteta obje traze jednakost prava zena s pravima muskaraca. Razlikuju se u analizi korijena patrijarhalnosti i u svom vjerovanju, ili nevjerovanju, u mogucnost reforme kapitalizma i djelovanja u okviru pravila liberalne demokracije dok se ispunjavaju krajnji ciljevijednakosti. Obje u zenska prava ukljucuju i ekonomska i reprodukcijska prava. Obje takoder smatraju dobi-

201

MOC IDENTITETA

vanje tih prava ciljevima pokreta, iako se mogu ostro razdvajati u pogledu taktickih naglasaka i jezika. Socijalisticke feministkinje vide borbu protiv patrijarhalnosti kao nuzno povezanu sa svrgnucem kapitalizma, dok liberalni feminizam pristupa socio-ekonomskoj preobrazbi sa skepticnijim stavom, usredotocujuCi se na unapredivanje zenskog pitanja neovisno o ostalim ciljevima. Kulturalni feminizam zasniva se na pokusaju izgradnje alternativnih zenskih institucija, prostora slobode, usred patrijarhalnoga drustva, Cije se institucije i vrijednosti dozivljava kao protivnika. Ponekad se povezuje s "feminizmom razliCitosti" iako ne podrazumijeva esencijalizam. ZapoCinje od dvostruke tvrdnje da su zene drukCije, uglavnom zbog njihove povijesti pune razlicitosti ida u svakom slucaju mogu samo ponovno izgraditi svoj identitet i pronaCi svoje vlastite naCine, gradeci svoju vlastitu komunu. U mnogim slucajevima to podrazumijeva zelju za odvajanjem od muskaraca ili harem od institucija kojima dominiraju muskarci. No, to ne vodi nuzno do lezbijstva i separatizma od muskaraca. Ono ima za cilj izgraditi kulturnu autonomiju kao osnovu otpora, tako nadahnjujuCi zenske zahtjeve na temelju alternativnih vrijednosti, poput nekonkurencije, nenasilja, suradnje i visedimenzionalnosti ljudskoga iskustva, sto vodi novomu zenskom identitetu i zenskoj kulturi i sto maze izazvati kulturnu preobrazbu u drustvu opcenito. Pokret "budenja svijesti", u korijenima radikalnoga feminizma, bio je povezan s kulturalnim feminizmom i potaknuo je cijelu mrezu zenskih organizacija i institucija koje su postale prostori slobode, zastite, podrske i oslobodene komunikacije medu zenama: zenske knjizare, zdravstvene klinike, zenske zadruge. Iako su te organizacije opskrbljivale zene uslugama i postale organizacijski instrument za cijeli niz pokreta za razna zenska prava, one su takoder stvarale i sirile alternativnu kulturu, koja je afirmirala specificnost zenskih vrijednosti. Esencijalisticki feminizam ide korak dalje i proglasava, istodobno, esencijalnu (bitnu) razliku izmedu zena i muskaraca, ukorijenjenu u biologiji i/ili povijesti te moralnu/kulturnu nadmoc zenskosti kao naCin zivota. U Fussovoj formulaciji "esencijalizam se maze locirati u pozivima na Cistu ili izvornu zenstvenost, zensku bit, izvan granica drustvenog i time neokaljanu (iako mozda ugnjetavanu) patrijarhalnim poretkom."86 Za Luce Irigaray, primjerice, artikuliran i utjecajan glas esencijalnoga feminizma, "po nasim usnama mi smo zen e. "87 Kako da to kazem? Da smo zene od pocetka. Da nas ne moraju oni pretvarati u zene, oni etikerati, Ciniti svetima ili ne postivati. Da se to oduvijek dogadalo, bez njihova truda. Te da njihova povijest, njihove 86 Fuss (1989: 2) 87 Irigaray (1977./1985: 210)

202

KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST

price cine mjesto nasega prognanistva ... Njihova svojstva su nas izgon. Njihovi ogradeni prostori, smrt nase ljubavi. Njihove rijeCi, nasa zacepljena usta ... Pozurimo i izmislimo nase vlastite recenice. Tako da se svagdje i uvijek mozemo i dalje prigrliti ... Nasa snaga lezi upravo u slabosti naseg otpora. Vee dugo vremena oni cijene ono sto im nasa gipkost vrijedi za njihove viastite zagrijaje i dojmove. Zasto ne bismo uzivale? Radije nego da si dopustimo da nas podvrgnu svom zigosanju. Radije nego da budemo fiksirane, stabilizirane, imobiiizirane. Razdvojene ... Mozemo bez uzora, normi ili primjera. Nikada sinemojmo izdavati naredenja, zapovijedi iii zabrane. N eka nasi imperativi budu samo moibe da se pomaknemo, da nas pomaknu, zajedno. Nikada nemojmo samovoijno stvarati propise jedna drugoj ili moralizirati iii ratovati. 88 Oslobodenjeje "uciniti svaku zenu 'svjesnom' cinjenice daje ono stoje ona osjetiia u svom osobnom iskustvu stanje koje dijeie sve zene, cime se dopusta da se to iskustvo poiitizira. "89 Prihvaeanjem specificnosti svojih tijeia zene nisu zarobljene bioiogijom vee, naprotiv, izmicu definiciji koju su dali muskarci i koja zanemaruje njihovu istinsku narav. U muskom poretku zene ee biti trajno ponistavane zato sto su okarakterizirane izvan njihova prvobitnog, tjeiesnog iskustva: njihovim su tijeiima muskarci dali novo tumacenje, a njihovu iskustvu novu formulaciju. 90 Sarno ponovnom izgradnjom svoga identiteta na osnovi svoje bioioske i kuiturne specificnosti zene mogu postati ono sto jesu. Primjerice, ozivijavanje talijanskoga feminizma pocetkom 1980-ih bilo je pomaio obiljezeno potvrdom zenske razliCitosti i primatom koji se daje ponovnoj izgradnji zenskog identiteta na osnovi njihove bioloske/kulturne specificnosti, kao sto je izrazeno u vrio popularnom pamfletu "Piu donne che uomini ", koji je izdaia Zenska knjizara u Milanu. Njime se nastojalo progovoriti o nesposobnosti zena da djeiuju ujavnoj sferi naglasavanjem nuznosti togada zene rade na svojoj viastitoj osobi, kojaje uveiike odredena njihovom biloskom specificnoseu. Naisao je na sirok odjek medu Talijankama.91 Druga struja esencijaiizma povezuje zenskost s povijescu i kulturom i prisvaja mit 0 matrijarhalnom zlatnom dobu kad su zenske vrijednosti i stovanje bozice osiguravaii drustveni skiad. 92 Spiritualizam i ekofeminizam takoder spadaju medu najsnaznije manifestacije esencijalizma, objedinjujuCi 88 89 90 91 92

Irigaray (1977./1985: 215-17) Irigaray (1977./1985: 164) Fuss (1989.) Beccalli (1994.) Merchant (1980.)

203

MOC IDEN'MTETA

hiologiju i povijest, prirodu i kulturu, u potvrdi novoga doha izgradenog oko zenskih vrijednosti i njihova stapanja s prirodom. 93 Esencijalizam je zestoko napadnut u feministickom pokretu i napolitickim temeljima i iz suprotstavljenih intelektualnih perspektiva. Politicki, dokazuje se94 da esencijaliziranje razlika izmedu muskaraca i zena potpomaze tradicionalne vrijednosti patrijarhalnosti i opravdava zadrtavanje zena u njihovoj privatnoj domeni, nuzno u manje vrijednom polozaju. Intelektualno, materijalisticke feministkinje, poput Christine Delphy i Monique Wittig, drze anatomski spol drustveno izgradenim. 95 Za njih spol ne stvara ugnjetavanje; prije hi se moglo reCi da ugnjetavanje stvara spol. Zenskost je muska kategorija ijedino oslohodenje sastoji se u ukidanju spola u drustvu, ponistavanju dihotomije muskarac/zena. Ipak, potvrda zenske neumanjive specificnosti i prijedlog da se drustvo ponovno izgradi oko zenskih vrijednosti uistinu ima neporecivu privlacnost za zene i feministkinje, iako osigurava vezu s jakim trendovima spiritualizma i radikalnoga ekologizma karakteristicnog za informacijsko doha. Lezbijski feminizam hio je u proteklom desetljecu najmilitantniji sastavni dio feministickih pokreta u razvijenim zemljama i dio koji se najhrze sirio (ito ne samo u SAD-u), organiziran u niz kolektiva, kao i odhora i pravaca u okviru sirega feministickog pokreta. On se sigurno ne moze izjednaciti s odredenom seksualnom orijentacijom. Adrienne Rich predlaze pojam "lezhijskoga kontinuuma", da hi se ukljucilo sirok spektar zenskih iskustava, ohiljezenih ugnjetavanjem od strane neodvojivih institucija patrijarhata i prisilne heteroseksualnosti te otporom prema njima. 96 Zaista, Manifesto of American Radicalesbians (Manifest americkih radikalnih lezhijki) iz 1970. zapoceo je sljedecom izjavom: "Sto je lezhijka? Lezhijka je gnjev svih zena zgusnut do tocke eksplozije." 97 Iz ove perspektive, lezhijstvo, kao radikalno samosvjesno odvajanje zena od muskaraca kao izvora njihova ugnjetavanja, jest govor/praksa oslohodenja. To objasnjava uspjeh lezbijstva kao izbora kod mnogih zena, kao naCina da izraze svoju autonomiju u odnosu prema muskom svijetu u nepomirljivom ohliku. Rijecima Monique Wittig: Odbijanje da se postane (ili ostane) heteroseksualan uvijekje znacilo odbijanje da se postane muskarac ili zena, svjesno ili ne. Za lezbijku to ide dalje od odhijanja uloge "zene". Radi se o odbijanju ekonomske, ideoloske i politicke moCi muskarca ... Mi smo hjegunci nase klase na 93 94 95 96 97

204

Spretnak (1982.); Epstein (1991.) Beccalli (1994.) Delphy (1984.); Wittig (1992.) Rich (1980./1993.) Ponovljeno u: Schneir (1994: 162).

KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST

isti nacin kao sto su americki odbjegli robovi bjezali od ropstva i postajali slobodni. Za nas je to apsolutna nuznost; nas opstanak zahtijeva da pridonosimo svim snagama unistenju klase zena unutar koje muskarci prisvajaju zene. To se maze postici samo unistenjem heteroseksualnosti kao drustvenog sustava koji se temelji na ugnjetavanju zena od strane muskaraca i koji stvara doktrinu o razlici medu spolovima da bi opravdao to ugnjetavanje. 98 BuduCi daje heteroseksualnost glavni suparnik, lezbijski feminizam nalazi u muskom homoseksualnom pokretu mogueega, iako podvojenog, saveznika (vidi dolje). Feministicki pokret se sve vise cjepka u mnostvo feministickih identiteta koji sacinjavaju prvotnu definiciju za mnoge feministkinje. Kao sto sam prije tvrdio, ovo nije izvor slabosti nego snage u drustvu koje se odlikuje fleksibilnim mrezama i promjenjivim savezima u dinamici drustvenih sukoba i borbi za vlast. Ovi identiteti su samoizgradeni, iako cesto upotrebljavaju etnicizam i ponekad nacionalnost u postavljanju granica. Crnacki feminizam, meksicko-americki feminizam, japanski feminizam, crnacki lezbijski feminizam, no jednako tako sadomazohisticki lezbijski feminizam ili teritorijalno-etnicka samoodredenja, poput Southall Black Sisters (Southallske erne sestre) u Engleskoj, 99 samo su primjeri beskrajnih moguenosti samoodredenih identiteta kroz koje zene dozivljavaju sebe u pokretu. 10°CineCi tako, one se protive standardizaciji feminizma, koju dozivljavaju kao novi oblik kulturne dominacije, ne razlicit od patrijarhalne logike pretjeranoga nametanja sluzbenoga stajalista stvarnoj raznolikosti zenskih iskustava. U nekim slucajevima samoidentitet poCinje s pseudonimom, kao u slucaju crnacke feministicke spisateljice bell hooks: "Odabrala sam ime bell hooks zato sto je to bilo obiteljsko ime, zato sto je snazno zvucalo. Tijekom cijeloga djetinjstva to se ime upotrebljavalo da bi se govorilo u spomen snaznoj zeni, zeni koja je govorila ono sto misli ... Prisvajanje tog imena bilo je naCin da povezem svoj glass rodovskim nasljedem govora zena- zenske moCi. " 101 Tako samoizgradnja identiteta nije izricaj biti, nego in teres za moe kroz koji se zene kakve jesu mobiliziraju radi zena kakve bi zeljele biti. Prisvajanje identiteta stvara moe. Namjerno sam odabrao kontroverznu temu, prakticne feministkinje, da bih govorio o najsiroj i najdubljoj struji zenskih borbi u danasnjemu svijetu, osobito u svijetu u razvoju, ali takoder medu zenama iz radnicke klase i 98 99 100 101

Wittig (1992: 13-20); moj kosi slog. Griffin (1995: 79) Whittier (1995.); Jarrett-Macauley (1996.) hooks (1989: 161)

205

MOC IDENTITETA

drustvenim organizacijama u industrijaliziranim zemljama. Naravno, sve su feministkinje prakticne, u smislu da sve one potkopavaju svakodnevno, na mnogo razlicitih nacina, temelje patrijarhalnosti, bilo boreCi se za zenska prava, bilo demistificirajuci muske govore. No,jednako tako moze biti da su mnoge zene feministkinje u praksi, iako ne priznaju tu etiketu i cak nemaju jasnu svijest suprotstavljanja patrijarhalnosti. Tako se pojavljuje pitanje: maze li feminizam postojati bez feministicke svijesti? Nisu li borbe i organizacije zena sirom svijeta, za obitelji (znaci, uglavnom, za djecu), za svoje zivote, svoj posao, skloniste, zdravlje, svoje dostojanstvo, feminizam u praksi? Iskreno, neodlucan sam u tom pitanju, i moj rad na latinskoamerickim lokalnim gradanskim inicijativama i proucavanje situacije u drugim dijelovima svijeta samo produbljuje moju podvojenost, tako da najbolje sto mogu uciniti jest prenijeti je. 102 S jedne strane, poddavam klasicnu normu "nema klase bez klasne svijesti" i temeljno metodolosko nacelo odredivanja drustvenih pokreta vrijednostima i ciljevima koje sami izrazavaju. Iz ove perspektive, nadmocna veCina zenskih borbi i organizacija u svijetu u razvoju i izvan njega ne izrazava feministicku svijest i, sto je jos vaznije, ne suprotstavlja se eksplicitno patrijarhalnosti i muskoj dominaciji, niti u svom govoru niti u ciljevima svojih pokreta. Pitanja kulturalnoga feminizma, lezbijskoga feminizma ili spolnog oslobodenja rijetko su prisutna medu cestim zenskim pokretima, iako nisu odsutna, kao sto pokazuje poucno iskustvo tajvanskoga lezbijskog pokreta (vidi dolje). lpak, sveukupno gledano, eksplicitni feminizam zemalja u razvoju je jos uvijek, u cijelosti, elitisticki. Ovo bi nas dovelo do prilicno ozbiljnog raskola izmedu feminizma i zenskih borbi koje bi takoder imale asocijaciju sjever/jug. Zaista, Zenski forum Ujedinjenih naroda 1995. u Pekingu pruzio je neke dokaze toga raskola, pojacanoga i naglasenog nekim zainteresiranim stranama, poimence "Krizarskim ratom polumjeseca" koji su osnovali Vatikan i islamisti, koji se bore rame uz rame protiv feminizma i zenskih reprodukcijskih prava. S druge strane, svojim skupnim djelovanjem zene sirom svijeta povezuju svoju borbu i svoje ugnjetavanje sa svojim svakodnevnim zivotima. One dozivljavaju preobrazbu svojih uvjeta u obitelji kao povezanu sa svojom intervencijom ujavnoj sferi. Poslusajmo rijeCijedne zene u dascari u Bogoti, kako ihje zabiljezila Helena Useche, u svojim zenskim pricama kojimaje izvjestavala iz rovova aktivistickoga drustvenog istrazivanja:

102 0 tome raspravljaju neki feministicki povjesnicari. Moja kategorija "prakticnoga feminizma" bliskaje onome sto oni nazivaju "socijalnim feminizmom"; vidi Offen (1988.); Cott (1989.)

206

KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST

Posljednjih godina zene su se pobrinule da budu zapazene i sada nas muskarci postuju. Sarno zbog cinjenice da companero ne vidi zenu samo kod kuce, kako kuha, pere, glaca, nego je vidi i kao companeru, koja jednako pridonosi financijski. Zato se sada jako rijetko vidi muza koji kaze zeni: Ja radim, a ti ostajes kod kuce. Zatim, tu su rjesenja koja osiguravamo za nase probleme, poput uzgajanja vrta, pomaganja drugim zenama, budenja njihove svijesti o uvjetima drugih ljudi. Prije, sve to uopce nije zanimalo zene. Sada, nas zanima)le samo da budemo majke nego i da znamo kako da budemo dobre majke. 103 Je lito feminizam? Mozda se radio pitanju kulturalnog tumacenja. Ne medu jezicima i kontinentima nego medu iskustvima. Mozda je usporedni razvoj zenskih borbi i organizacija, te feministickih govora i rasprava, jednostavno faza u povijesnom razvoju pokreta, cija potpuno razvijena globalna egzistencija moze biti posljedica medudjelovanja i uzajamne preobrazbe obiju komponenata. Akoje feminizam tako raznolik da bi mogao ukljuCiti u pokrete cak i zene koje se ne nazivaju feministkinjama, ili bi cak i prigovorile nazivu, ima li smisla zadrzati rijec (kojuje, naposljetku, izmislio muskarac, Charles Fourier) ili cak tvrditi da postoji feministicki pokret? Ja vjerujem u to, medutim, zbog vaznoga teoretskog razloga: kod svih vrsta feminizma, kako su prikazani u tablici 4.1., temeljna zadaca pokreta, kroz borbe i politicke govore, jest ponovno izgraditi zenski identitet, uklanjajuci razliku u spolu u institucijama drustva. Zenska prava traze se u ime zena kao subjekata autonomnih u odnosu prema muskarcima i prema ulogama koje su im dodijeljene pod patrijarhalnoscu. Kulturalni feminizam izgraduje zensku zajednicu da bi podigao svijest i ponovno izgradio osobnost. Esencijalisticki feminizam potvrduje zeninu neumanjivu specificnost i proglasava njezine autonomne, vise vrijednosti. Lezbijski feminizam, odbacujuCi heteroseksualnost, ponistava znacenje spolne podjele postojanja, koja se nalazi u osnovi muskosti i zenskosti. .Zenski visestruki identiteti ponovno odreduju naCine postojanja na temelju njihova trenutnog iskustva, bilo dozivljenoga bilo zamisljenog. A zenske borbe za opstanak i dostojanstvo ovlascuju zene, ruseCi tako patrijarhaliziranu zenu, precizno odredenu njezinom podcinjenoscu. U raznim oblicima i razlicitim putevima, feminizam razblazuje patrijarhalnu dihotomiju muskarac/zena kakva se manifestira u drustvenim institucijama i drustvenim obicajima. CineCi tako, feminizam izgraduje ne samo jedan vee mnogo identiteta, od kojih svaki, svojim autonomnim postojanjem, grabi mikromoc u svjetskoj mrezi zivotnih iskustava. 103 Espinosa i Useche (1992: 48); moj prijevod.

207

MOC IDENTITETA

Moe ljubavi: pokreti za oslobodenje lezbijki i homoseksualacalo4 Svaka teorija kulturalnoga/politickoga stvaranja koja se odnosi prema postojanju lezbijki kao marginalnoj ili manje''prirodnoj" pojavi, kao pukoj "spolnoj preferenciji" ili odrazu u zrcalu bilo heteroseksualnih bilo muskih homoseksualnih odnosa, duboko je uslijed toga oslabljena ... Feministicka kritika prisilne heteroseksualne orijentacije za zene vee je previse zakasnila.

Adrienne Rich, "Prisilna heteroseksualnost i postojanje lezbijki", str. 229 Nas je pokret mozda poceo kao borba manjine, ali ono sto bismo sada morali nastojati "osloboditi" jedanje oblik osobnih zivota svih ljudi- seksualni izricaj.

John D'Emilio, "Kapitalizam i homoseksualni identitet", str. 474 Patrijarhalnost trazi obveznu heteroseksualnost. Civilizacija, kakvaje povijesno poznata, temelji se na tabuima i spolnom ugnjetavanju. Spolnost, kako je dokazivao Foucault, drustveno je izgradena. 105 Regulacija seksualne zelje u osnovije drustvenih institucija, kanalizirajuCi tako prijestup i organizirajuCi dominaciju. Postoji beskonacna spirala izmedu zudnje, represije, sublimacije, transgresije i kazne, koja objasnjava mnogo od ljudske strasti, 104 Analiza iznesena ovdje ne ukljucuje proucavanje homoseksualnih i lezbijskih pitanja i vrijednosti, niti njihov odnos prema drustvenim institucijama. Ona je usredotocena na lezbijske i homoseksualne pokrete i njihov utjecaj na patrijarhalnost kroz spolno oslobodenje. Da bih bio specifican, upotrijebit cu dvije studije slucaja, jednu za svaki pokret. S jedne strane, raspravit cu pojavu snaznoga lezbijskogpokreta u Taipeju 1990-ih godina, u medudjelovanju s feministickim pokretom i s homoseksualnim pokretom. To je hotimican napor da se udalji od sjevernoamericke i zapadnoeuropske scene oslobadanja lezbijki ida se naglasi sve veci utjecaj lezbijstva na kulture tako patrijarhalne kao sto je kineska. S druge strane, analizirat cu kratko stvaranje i razvoj homoseksualne zajednice u San Franciscu, vjerojatno jednu od najmocnijih i najvidljivijih homoseksualnih zajednica/ pokreta u svijetu. Moj prikaz lezbijskog pokreta u Taipeju prvenstveno se oslanja na izvrsnu studiju moje doktorantice na Berkeleyju Lan-chih Po, kojaje takoder ratoborna aktivistkinja u feministickom pokretu u Taipeju (Po, 1996.). Za svoje razumijevanje scene Taipeja, osim svojih osobnih spoznaja, upotrijebio sam takoder svoju tajvansku vezu. Za to sam zahvalan You-tien Hsing i Chu-joe Hsia. Sto se San Francisca tice, oslanjao sam se na terensko istrazivanje koje sam vodio pocetkom 1980-ih, u suradnji s Karen Murphy (Castells i Murphy, 1982.; Castells, 1983: 138-72), dodajuCi neka opazanja o novijem razvoju dogadaja. Ovdje uistinu nema mjesta za pregled obilne, relevantne literature o homoseksualnim i lezbijskim pitanjima. Za skolski pregled te bibliografije na engleskomjeziku vidi izvrstan: Lesbian and Gay Studies Reader, urednik Abelove et al. (1993.) 105 Foucault (1976., 1984a, b)

208

KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST

postignuca i neuspjeha, kad se epovi povijesti promatraju sa skrivene strane iskustva. Ovaj koherentan sustav dominacije, koji povezuje predvorje drzave s bilom libida kroz majcinstvo, ocinstvo i obitelj, zaista ima slabu sponu: heteroseksualnu pretpostavku. Ako se toj pretpostavci usprotivi, Citav se sustav raspada: veza izmedu kontroliranoga seksa i reprodukcije vrsta dovodi se u pitanje; sestrinstvo, a zatim zenski revolt, postaju moguCi ponistavanjem spolne podjele seksualnog rada koji dijeli zene; i musko vezivanje prijeti muzevnosti, potkapajuCi tako kulturalni sklad institucija kojima dominiraju muskarci. lako povijesni prikazi pokazuju permisivnost glede muske homoseksualnosti u nekim kulturama, osobito klasicnoj Grckoj, 106 lezbijstvo se strogo suzbijalo tijekom vecega dijela ljudskog iskustva, ne usprkos otporu nego zbog otpora heteroseksualnosti. Kako pise Adrienne Rich: Cinjenica je da su zene u svakoj kulturi i kroz cijelu povijest preuzele zadacu neovisnoga, neheteroseksualnog, zenski povezanog postojanja, u toj mjeri koja je hila moguca u njihovu kontekstu, cesto u uvjerenju da su "jedine" koje su to ikada uCinile. Prihvatile su se toga iako je malo zena bilo u ekonomskom polozaju koji bi im omogucavao da se u cijelosti opiru braku i iako su se napadi protiv neudanih zena kretali od klevetanja i izrugivanja do namjernoga genocida, koji je ukljuCivao spaljivanje i mucenje milijuna udovica i neudanih zena tijekom progona vjestica u petnaestom, sesnaestom i sedamnaestom stoljecu u Europi. 107 Muska homoseksualnost je, opcenito, bila ogranicena u vremenu i prostorn "svjesnim ignoriranjem" adolescentskih nagona ili skrivenih izraza u tocno odredenim kontekstima (primjerice, u vjerskim redovima Katolicke crkve). BuduCi da su muskarci zadrzavali povlastice svoga spola, klase irase, suzbijanje homoseksualnosti bilo je/jest iznimno drustveno selektivno. lpak, norma, temeljna norma patrijarhalnosti, bilaje ijest zivot organiziran oko heteroseksualne obitelji, koji povremeno dopusta privatni izraz homoseksualne zelje za muskarcima, sve dok se ona zadrzava na sporednim kolosijecima drustva. Iako je otpor prerna prisilnoj heteroseksualnosti postojao u svim vremenirna i kulturama, tek u posljednja tri desetljeca drustveni pokreti u obranu lezbijskih i homoseksualnih prava i potvrdu spolne slobode, pojavili su se sirom sv'ijeta, pocevsi od Sjedinjenih Americkih Drzava 1969.-70., zatim u Europi, a nakon toga na vecemu dijelu planeta. Zasto u tom razdoblju? Cini se da postoje neki zajednicki Cimbenici i neki specificni elementi kod svakoga od ta dva razliCita pokreta, sto objasnjava vrijeme i okolnosti njihova razvoja. 106 Halperin et al. (1990.) 107 Rich (1980./1993: 230)

209

MOC IDENTITETA

Lezbijstvo je, zapravo, sastavni dio feministickoga pokreta, kao sto sam vee iznio, iako se lezbijke cesto utjecu savezu s homoseksualcima u borbi protiv kulturalne dominacije heteroseksualnih zena. Kad je feministicka kritika spolno odredenih institucijajednom nagrizla patrijarhalnu ortodoksnost, dovodenje u pitanje seksualnih normi biloje logican pravac razvoja za one dijelove feministickog pokreta koji su zeljeli izraziti svoj identitet u svim dimenzijama. N adalje, identifikacija muskaraca kao izvora ugnjetavanja zena sve je vise otezavala zenama njihovo emocionalno i seksualno partnerstvo s njihovim "klasnim neprijateljima", poticuCi tako izrazavanje latentnoga lezbijstva koje postoji u mnogim zenama. Sto se tice homoseksualaca, cini se daje njihovo zdruzivanje u pokret bilo izazvano trima istodobnim Cimbenicima: buntovnickim ozracjem pokreta 1960-ih godina u kojima su samoizrazavanje i preispitivanje autoriteta omoguCili da se misli i cini nezamislivo; utjecaj feminizma na patrijarhalnost, dovodenje u pitanje kategorije zene, a stoga i muskarca, buduCi da oni mogu postojati samo u svojoj dihotomiji; te zestina represije homofobnoga drustva kojeje radikaliziralo cak i one homoseksualce koji sujednostavno zeljeli nagodbu i bili spremni na kompromise. 108 Po mome misljenju, tri su dodatna cimbenika dovela do izvanrednoga razvoja pokreta za oslobodenje lezbijki i pokreta za oslobodenje homoseksualaca u Americi i drugdje. Jedan je strukturalan: stvaranje napredne informacijske ekonomije u podrucjima najvecih glavnih gradova dovelo je do razgranatoga, inovativnog trzista rada i fleksibilnih poslovnih mreza i stvorilo nove vrste poslova, na svim razinama vjestina, znanja i strucnosti, neovisne o organizacijama velikih razmjera gdje se individualno ponasanje moze lakse regulirati. Drugi Cimbenik odnosi se na popularnost seksualnog oslobodenja kao teme pokreta 1960-ih. BuduCi da sam, primjerice, promatrao izbliza pokret u svibnju 1968. u Parizu (bio sam docent sociologije u nanterreskom kampusu gdje je pokret zapoceo), mogu reCi da su seksualno oslobodenje i samoizrazavanje bili ani glavni ciljevi radikalnoga studentskog pokreta: zapravo, pokret je poceo kao zdruzeni muski i zenski protest da dobiju slobodan pristup spavaonicama na svojemu sveuCilistu. Oko zastave seksualnog oslobodenja, koja je odrzavala i svakodnevni borbeni moral pokreta, i u Francuskoj i SAD-u, utopijska zelja za oslobadanjem seksualne zelje bilaje pokretacka snaga 1960-ih, povik budenja oko kojegaje cijeli narastaj osjetio mogucnost drukCijeg zivota. No, seksualno oslobodenje, ako ono bude oslobodenje, nema granica. Takoje oslobadanje spolnosti dovelo do odbacivanja diktata heteroseksualnosti i, u mnogim slucajevima, ukidanja svih granica seksualne zelje, zapoCinjuCi istrazivanje transgresije, primjerice u sve rasirenijem i ideoloski artikuliranom sadomazohistickom pokretu. 108 D'Emilio (1983.)

210

KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST

TreCi Cimbenik kojije, po mome misljenju, usporedno izazvao pojavu lezbijskoga i homoseksualnog pokreta, kontroverzniji je. Odnosi se na razdvajanje, tjelesno i psiholosko, koje je medu muskarcima i zenama stvorila feministicka prijetnja patrijarhalnosti. Time ne mislim da su zene postale lezbijke, a muskarci homoseksualci zato sto su se posvadali sa svojim heteroseksualnim partnerima. Zaista, homoseksualnost ima svoje vlastito postojanje i obiljezja razvoja neovisno o heteroseksualnosti. Ipak, duboki raskol koji je nastao zdruzenim ucinkom feministicke prijetnje i nesposobnosti muskaraca da se suoce s prestankom svojih povlastica, povecao je vjerojatnost stvaranja mreza za pruzanje podrske i prijateljstava unutar istoga spola, cime se stvorio milje gdje su se sve vrste zelja mogle lakse izraziti. Konacno, iako je seksualno oslobodenje u srcu homoseksualnoga i lezbijskog pokreta, homoseksualnost i lezbijstvo ne mogu se odrediti kao seksualne preferencije. Oni su, u osnovi, identiteti, i zapravo dva razliCita identiteta: lezbijski i muski homoseksualni. Identiteti kao takvi nisu dani; ne potjecu iz nekog oblika bioloske sklonosti. Iako bioloske predispozicije zaista postoje, veCinom se homoseksualna zelja mijesa s drugim nagonima i osjecajima (vidi sliku 4.10.), tako da se stvarno ponasanje, granice drustvenoga meduodnosenja i samoidentitet kulturalno, drustveno i politicki izgraduju. Sto se tice specificnosti ovoga politickog procesa izgradivanja identiteta, sada prelazim na studije slucaja lezbijskog pokreta u Taipeju i homoseksualne zajednice u San Franciscu.

Feminizam, lezbijstvo i pokreti za seksualno oslobodenje u Taipeju 109 U Taipeju, kao i u vecem dijelu svijeta, lezbijski pokret pojavio se kao sastavni dio feministickog pokreta, a to je i ostao, iako je 1990-ih djelovao u bliskom savezu s jednako snaznim pokretom za oslobodenje homoseksualaca. Cinjenica da se takav pokret, s rasirenim utjecajem medu mladim zenama u Taipeju, dogodio u kvaziautoritarnom politickom kontekstu i usred duboko patrijarhalne kulture, pokazuje da tradicionalne kalupe razbijaju globalni trendovi politike identiteta. 109 Moja analiza taipejskoga lezbijskog pokreta slijedi izbliza studiju Lan-chih Po (1996.). Osim vlastitih zapazanja, ona se takoder djelomicno oslanja na materijale (na kineskom) s Konferencije o "N ovim putevima zelje: literatura, kultura i spolna orijentacija", organizirane 20. travnja 1996. na Tajvanskom nacionalnom sveucilistu, Taipej ina posebno izdanje casopisaAwakening (Budenje) (1995: br.158-61) o odnosima izmedu feminizma i lezbijstva.

211

MOC IDENTITETA

Tajvanski feministicki pokret poceo je 1972., na inicijativu svoje prve intelektualke, Hsiu-lien Lu kojaje, po povratku u Taipei nakon zavrsetka magisterija u SAD-u, osnovala zensku skupinu, pokrenula "telefonske linije za zastitu zena" i osnovala Pionirsku izdavacku kompaniju za tiskanje knjiga koje se odnose na zene. "Novi feminizam" Luove bio je blizak odjek klasicnih tema liberalnoga feminizma, kombiniran s idejom modernizacije na trzistu rada, koja prijeti spolnoj diskriminaciji i ogranicavanju zene na odredene uloge: "Zene bi najprije morale biti ljudi, a zatim zene"; "zene bi trebale izaCi iz kuhinje"; "spolna diskriminacija protiv zena morala bi se ukinuti i razviti zenski potencijal." Istodobno, onaje naglasavala istinski kineski karakter svoga pokreta i suprotstavila se nekim vrijednostima zapadnoga feminizma, poput uklanjanja razlika medu spolovima ili odbacivanja zenstvenog odijevanja. Za Luovu, "zene bi morale biti kakvejesu." Kasnih 1970-ih, feministkinje su se pridruzile politickom oporbenom pokretu i nakon nemira u Kaoshiungu 1979. bile su potisnute, a Luovaje zatvorena. Organizirani pokret nije mogao prezivjeti represiju, no zenske mreze su prezivjele tako da se pocetkom 1980-ih razvio drugi val feminizma. Godine 1982. mala skupina zena pokrenulaje Awakening Magazine (Magazin budenje), mjesecnik koji je trebao izrazavati misljenja zena i traziti zenska prava. U sijecnju 198 7. stotine je zena izaslo na ulice Taipeja da bi protestiralo protiv seksualne industrije u gradu. Godine 1987., nakon ukidanja prijekog suda koji je desetljeCima gusio tajvansku oporbu, sluzbeno je osnovana Awakening Foundation (Zaklada 'Budenje'): tezilaje za time da postane koordinirajuce tijelo tajvanskih zenskih borbi, mijesajuCi liberalne teme, radikalna pitanja i podrsku cijelom nizu zenskih inicijativa. U uvelike spontanom pokretu, krajem 1980-ih, osnovane su brojne zenske sku pine, poput udruzenja razvedenih zena, kucanica, skupina za spasavanje mladih od prostitucije i slicno. Mediji su poceli izvjestavati o aktivnostima tih skupina, povecavajuCi njihovu vidljvost i privlaceci sve veCi broj zena, osobito medu obrazovanim i strucnim skupinama u Taipeju.

s pocetkom demokratskoga politickog zivota 1990-ih godina (zaista, demokratska oporba osvojilaje opCinsku upravu na lokalnim izborima), u Taipeju se pojavio razgranat kulturno orijentiran drustveni pokret. Zenski pokretje narastao i brojno i utjecajem i postaoje interno diferenciran izmedu borbe za zenska prava, obrane radnica i izrazavanja novih zenskih identiteta, ukljucujuci lezbijstvo. Sveucilisni kampusi hili su zaludeni feminizmom. U svibnju 1995. predsjednica "skupine zenskih studija" na Tajvanskom nacionalnom sveuCilistu (najvazriije tajvansko sveuciliste) izabranaje za predsjednicu studentskoga tijela, istisnuvsi i vladina stranackog kandidata i studente iz politicke oporbe. Podrska na koju je feministicki pokret naisao izvan sveucilista, medu zenama, osobito udanim zenama, novoga taj212

KRAJ PATRIJARHALNOSTI DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST

Zene

sve troJe (15%)

1dent1tet I zelja (1%) samo 1dent1tet (0%) ponasanJe 1 1dent1tet (0%)

samo ponasanJe (13%)

seksualna zelja I ponasanje (13%) Muskarcl

samo seksualna zelja (59%)

sve troJe (24%)

1dent1tet 1 seksualna zelja (1 %)

samo ponasanJe (22%)

\ seksualna zelja I ponasanje (6%)

Sl1ka 4.10. Meausobni odnosi razliCitih oblika spolnosh unutar 1stoga spola: za 150 zena (8,6% od ukupno 17 49) ko,e navode bdo kakav oblik spolnosti meau odraslima IStoga spC>Ia; za 143 muskarca (1 0,1% od ukupno 141 0) ko,i navode bdo kakav oblik spolnost1 meau odraslima IStoga Spola lzvor: Laumann et al. (1994.)

213

MOC IDENTITETA

vanskoga drustva, potaknulaje niz rasprava, osobito oko pojma obitelji, prilikom revizije "zakona o obitelji" u tajvanskom parlamentu. Upravo u tom kontekstu kulturnog vrenja i budenja feministickih ideja niz mladih radikalnih feministkinja poceo je uvoditi u Taipeju lezbijsku raspravu. "Axis Collective" sirio je ideje radikalnih feministkinja i lezbijskih teoreticarki, poput Audre Lorde, Adrienne Rich, Gayle Rubin i Christine Delphy, i prevodio neke njihove tekstove na kineski. SlijedeCi koncepciju Lordeove o "erotskom kao moci", stvoreno je novo podrucje politike identiteta, usredotoceno na zensko tijelo i spolnost. Uz budenje zenskih skupina u kampusima, prva eksplicitno lezbijska skupina osnovana je u Tajvanu 1990.: "Medu nama (wo-men-chih-chien)." Feministkinje su 22. svibnja 1994. na ulicama Taipeja organizirale "mimohod protiv seksualnoga maltretiranja" s oko 800 zena, veCinom studentica, koje su marsirale od svojih studentskih domova do sredista grada. Tijekom marsa, Hoova, znanstvenica feministkinja kojaje unaprijedila politicki govor o seksualnom oslobodenju, improviziralaje slogan: "Zelim seksualni orgazam, ne zelim seksualno maltretiranje!" koji su sudionice u marsu odusevljeno ponavljale i koji je glasno odzvanjao ulicama sokiranoga patrijarhalnog Taipeja. 0 tome su govorili naslovi vecine novina. Publicitet toga dogadaja pokrenuo je temeljnu raspravu unutar feministickoga pokreta. Kad je pokret zadobivao legitimitet i prihvacanje, poboljsavao uvjete za zene iuspostavljao jednakost spolova, mnoge feministkinje su osjetile daje neugodno i moguce stetno izjednacavati ujavnom misljenju feminizam sa seksualnim oslobodenjem. Stovise, neke su feministkinje takoder dokazivale da je seksualno oslobodenje na Zapadu zamka za zene i da, zapravo, djeluje u korist muskaraca. One su, umjesto toga, predlagale da se bori za "pravo na autonomiju tijela". Hoova i druge feministkinje, povezane s lezbijskim pokretom, dokazivale su potrebu feministickog pristupa seksualnom oslobodenju, trazeci istodobno emancipaciju zena i zenske spolnosti. Po njihovu misljenju, seksualno oslobodenje je radikalan nacin napada na patrijarhalnu kulturu koja se manifestira u kontroli nad zeninim tijelom. Zenski pokret za seksualno oslobodenje, ukljucujuCi, no ne samo, jaku lezbijsku komponentu, krenuo je u akciju. Godine 1995. skupine zenskih studija na Tajvanskom sveucilistu, koje su se mobilizirale da bi izabrale novoga kandidata za studentsku vladu, pocele su prikazivati pornografske filmove u zenskim spavaonicama. Istodobno, organiziran je "zenski prvi erotski festival" u razlicitim kampusima. Aktivnosti tih zena, koje su veCinom bile vrlo mlade, do bile su velik publicitet u medijima, sokirale su taipejsko drustvo i izazvale prilicnu zabrinutost medu feministickim vodama, ukljucujuCi ostru, ponekad ogorcenu raspravu unutar feminizma. Upravo u ovom kontekstu budenja feminizma i seksualnog oslobadanja lezbijske i homoseksualne skupine ubrzano su rasle, razbijajuCi tabu dubo214

KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST

ko ukorijenjen u kineskoj kulturi. Nadalje, 1990-ih godina tradicionalna marginalnost homoseksualaca u Tajvanu pojacanaje i racionalizirana biljegom AIDS-a. A ipak, nakon stvaranja lezbijske skupine "Medu nama", uslijedilaje eksplozija lezbijskih i homoseksualnih kolektiva, veCinom na sveuCilisnim kampusima: lezbijske skupine poput "Medu nama", ALN, "Lambda" (Tajvansko sveuciliste) i "I Bao"; homoseksualne skupine poput "Homoseksualno cavrljanje" (Tajvansko sveuciliste), "NCA" i "Otvoreno reci". Ostale skupine udruzile su snage izmedu lezbijki i homoseksualaca: "Homoseksualna radionica", "Mi mozemo" (Sveuciliste Chin-hua), DV8 (Koledz She-shin), "Quist" (Sveuciliste Chong-yung), i taka dalje. Te su skupine stvorile homoseksualnu zajednicu. One su "kolektivno stupile ujavnost" i povezale spolnost, uzivanje i politiku, ponovno otkrivajuCi da "osobno jest politicko". Barovi su bili kljucni za informacije, umrezivanje, obrazovanje i, konacno, za stvaranje homoseksualne i lezbijske kulture. Kako Poova pise: "Upravo kao sto su pubovi vazni za stvaranje britanske radnicke klase, barovi za homoseksualce igraju vaznu ulogu u stvaranju urbanih homoseksualnih/lezbijskih zajednica u Taipeju." 110 Ipak, u informacijsko doba, u koje je Tajvan potpuno uronjen, homoseksualci i lezbijke nisu ograniceni na barove u svom umrezivanju. Oni se naveliko sluze Internetom i BBS-om, kao oblicima kontakta, komunikacije i interakcije. Takoder su stvorili "alternativne medije", osobito putem niza homoseksualnih/lezbijskih eksperimentalnih radiopostaja. Osim toga, godine 1996. dvije homoseksualne/lezbijske emisije emitirane su na tradicionalnim radio postajama u Taipeju. Izvan komunikacije, umrezivanja i samoizrazavanja, lezbijski pokret, u uskom politickom savezu s homoseksualnim pokretom, bio je aktivan u nizu kampanja, drustvenih protesta i politickih zahtjeva. Osobito znacajna bilaje mobilizacija oko politike AIDS-a. S jedne strane, feministkinje, lezbijke i homoseksualci izasli su na ulice da protestiraju protiv optuzbi vladine politike da su homoseksualci odgovorni za epidemiju. S druge strane, buduCi da su heteroseksualne zene skupina zarazenih HIV-om koja najbrze raste u Aziji, feministicka skupina "Budenje" prihvatila se tog pitanja kao problema opstanka zene. Zaista, u Tajvanu najvecu skupinu zena zarazenih HIVom cine kucanice, nezasticene zrtve prostitucijskih navika svojih muzeva. Zenske skupine u Tajvanu djelovale su na suprotstavljanju politici da bi sprijecile sirenje AIDS-a: kako su zene mogle izbjeCi zarazu od svojih muzeva ako nisu mogle imati kontrolu nad svojim seksualnim zivotima? SpustajuCi na zemlju pitanja seksualnog oslobadanja i pokazujuCi zenama da su bile suocene sa smrtonosnim seksualnim ugnjetavanjem, pokret protiv AIDS-a koji su 110 Po (1996: 20)

215

MOC IDENTITETA

osnovale feministkinje, lezbijke i homoseksualci zajedno, uveli su temeljnu prijetnju patrijarhalnoj strukturi seksualne dominacije. Drugi vazni pravac djelovanja lezbijskih i homoseksualnih pokreta u krajnje patrijarhalnom drustvu hila je borba protiv tradicionalne stigme i nevidljivosti u javnoj slici. Homoseksualci su se morali boriti protiv stigme abnormalnosti. Lezbijke su se morale boriti protiv nevidljivosti. Za jedne i druge je istupanje u javnu sferu postalo glavni cilj za ostvarivanje drustvenog postojanja. Kulturne aktivnosti bile su u tu svrhu vrlo bitne. Filmski festival "homoseksualne kinematograflje" adrian 1992. bio je pocetna tockajavnoga, kolektivnog samopotvrdivanja. Lezbijsko i homoseksualno gledateljstvo posve je ispunilo nekoliko kinodvorana i fllmovi su predstavljani raspravama o "homoseksualnoj teoriji". Slucajno, tajvanski i hongkonski aktivisti kreativno su na kineski preveli izraz "homoseksualan" sa "tongchii", sto znaCi "drug", tako da se "drug" vise ne odnosi na komunisticko bratstvo nego na "homoseksualni" identitet. Pocevsi od fllmskoga festivala, niz kulturnih aktivnosti, uvijekjavnih i svecanih, znacajno je izmijenio percepciju lezbijske i homoseksualne kulture u Tajvanu dote mjere da se 1996. pokret osjecao dovoljno snaznim da obiljezi Valentinovo glasovanjem za deset najboljih "homoseksualnih/lezbijskih idola" medu istaknutim osobama iz svijeta zabave, drustva i politike (dakako, nisu svi izabrani hili odusevljeni svojom popularnoscu medu homoseksualcima i lezbijkama). Trece, sto nije iznenadujuce, lezbijski i homoseksualni pokreti traze kontrolu nadjavnim prostorom, sto je simbolizirano u njihovoj borbi oko taipejskoga Novog parka, za koji su se zakleli dace ga "vratiti". Taj park, u blizini Predsjednicke palace, postao je "homoseksualni prostor", glavno mjesto za okupljanje homoseksualne zajednice i trazenje seksualnog partnera. Godine 1996. nova demokratska opCinska uprava planirala je obnovu Taipeja, ukljucujuCi njegove parkove. u strahu dace ih lisiti njihova "oslobodenog prostora", lezbijke i homoseksualci zatrazili su sudjelovanje u idejnom projektu, kao veliki korisnici parka, i organizirali su se u mrezu "Comrade Space Front Line" (Prva crta borbe za prostor za drugove), zahtijevajuCi slobodnu upotrebu parka za njihove aktivnosti tijekom dana da hi izbjegli svoj status "zajednice iz tame". Sa sve vecim utjecajem i ratobornoscu lezbijki, izbioje i niz sukoba izmedu njih i feministickoga pokreta opcenito. Onaj glavni ticao se revizije zakona o obitelji u parlamentu. Lezbijke su kritizirale prijedlog zenskih skupina zato stoje njegova pretpostavka norma heteroseksualne obitelji, zanemarujuCi prava homoseksualaca. Tako su se lezbijke i homoseksualci aktivno mobilizirali u borbi za zakonsko sankcioniranje istospolnih brakova, temeljno pitanje, prisutno u veCini lezbijsko-homoseksualnih pokreta sirom svijeta i koje cu poslije razraditi. Sukob je potaknuo razmisljanje i raspravu u feministickom pokretu, osobito u Zakladi 'Budenje' koja predstavlja umjerenu

216

KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST

struju. Lezbijke su kritizirale licemjerstvo feministickoga slogana poput "zene vole zene", kao izraza solidarnosti, dok zanemaruju seksualnu dimenziju te ljubavi. Lezbijke su se 1996. javno izjasnjavale unutar feministickoga pokreta i zestoko svadale da bi im se priznala njhova specificna prava i branile se kao legitiman dio zenskoga pokreta. Nekoliko elemenata zasluzuje naglasak u ovom pripovijedanju o lezbijskom pokretu u Taipeju. Onje uzdrmao ideju cvrstoce patrijarhalnosti i heteroseksualnosti u kulturama nadahnutim konfucijanizmom. Bio je to nastavak feministickoga pokreta, iako se istodobno vezivao uz pokret za oslobodenje homoseksualaca u ujedinjenom frontu za obranu prava na seksualnost u svim oblicima. Pridruzio se pokretu protiv AIDS-a, dovodeCi ga u vezu s posljedicama seksualne podCinjenosti kucanica. Povezao je najnaprednije teoretske rasprave o feminizmu i lezbijstvu u svijetu sa specificnim prilagodbama kineskoj kulturi i tajvanskim drustvenim institucijama 1990-ih godina. Upotrijebio je citav spektar kulturnih izraza da bi "istupio kolektivno" u sredistejavne pozornosti. Naveliko se sluzio Internetom i alternativnim sredstvima komunikacije, poput gusarskog emitiranja. Povezao se surbanim drustvenim pokretima i politickim borbama na lokalnoj razini. Jednako je tako produbio kritiku patrijarhalne obitelji, angazirajuci se u zakonskoj i kulturnoj bitci za unapredivanje koncepcije istospolnih brakova i neheteroseksualnih obitelji. Razradit cu ova pitanja kad budem ukratko izlagao odnos izmedu lezbijskoga i homoseksualnog pokreta i prijetnju koju oni oznacuju za patrijarhalnost.

Prostori slobode: homoseksualna zajednica u San Franciscu 111 Obicno se misli da je pocetna tocka americkoga pokreta za oslobodenje homoseksualaca stonewallski prosvjed u newyorskom Greenwich Villageu 27. lipnja 1969., kada su se stotine homoseksualaca borile s policijom tri dana kao reakcija na jos jednu u nizu brutalnih racija u Stonewallu, baru za homoseksualce. Od toga trenutka pokret je poceo rasti izvanrednom brzinom, osobito u glavnim podrucjima metropole, kako su homoseksualci izasli na svjetlo dana, individualno i kolektivno. Godine 1969. biloje oko 50 organizacija sirom zemlje; 1973. broj je skocio na 800. Iako su New York i Los Angeles, zbog svoje velicine, postali sjedista najbrojnije homoseksualne populacije, San Francisco je bio mjesto stvaranja vidljive, organizirane i politizirane homoseksualne zajednice, koja ce tijekom iduca dva desetljeca preobraziti 111 Za izvore i metode za moju studiju homoseksualne zajednice u San Franciscu, vidi Castells (1983.), osobito Metodoloski prilog, str. 355-62.

217

MOC IDENTITETA

grad u svoj prostor, svoju kulturu i svoju politiku. Prema mojim proracunima (nuzno probnima buduci da, srecom, ne postoje statisticki podaci o seksualnoj preferenciji), oko 1980., na homoseksualnu i lezbijsku populaciju mogloje otpadati oko 17 posto odraslih gradana (dvije trecine od toga na homoseksualce), ina vaznim lokalnim izborima, zbog njihove visoke stope izlazenja na izbore, oni su mozda Cinili oko 30 posto glasaca. Moje nagadanje je da se 1990-ih godina, unatoc desetkovanosti epidemijom AIDS-a sredinom 1980-ih, homoseksualna i lezbijska populacija u San Franciscu povecala, uglavnom zbog porasta broja lezbijki, neprestanog doseljavanja homoseksualaca i ucvrsCivanja stabilnih istospolnih partnerskih odnosa. Jos znacajnijeje da su se homoseksualci naseljavali pretezno u odredenim dijelovima grada, tvoreCi autenticne komune, u kojima su stambeni prostori, poslovni prostori, nekretnine, barovi, restauracije, kinodvorane, kulturni centri, drustvene udruge, ulicni skupovi i proslave satkali tkanje drustvenog zivota i kulturne autonomije: prostor slobode. Na osnovi tog prostora homoseksualci i lezbijke organizirali su se politicki i poceli su znatno utjecati na lokalne vlasti u San Franciscu, ukljucujuci mandatno novacenje homoseksualaca i lezbijki od strane policije, da bi cinili najmanje 10 posto policijskih snaga. Ova prostorna koncentracija homoseksualne populacije je zaista znak homoseksualne kulture u vecini gradova, iako su se 1990ih, s vecom drustvenom snosljivoscu i mnogo otvorenije iskazanih homoseksualaca, zemljopisno rasprsili u vecinu americkih metropola, na veliki strah homofobnih konzervativaca. Razlog toj zemljopisnoj koncentraciji u fazi stvaranja homoseksualne kulture je dvojak: vidljivost i zastita. Kao sto mije Harry Britt, politicki voda homoseksualaca San Francisca, rekao u jednom intervjuu prije mnogo godina: "Kad su homoseksualci prostorno rasprseni, onda nisu homoseksualci buduCi da su nevidljivi." Temeljni oslobadajuCi cin za homoseksualce bio je/jest "istupiti ujavnost", javno izraziti svoj identitet i svoju spolnost, zatim se ponovno socijalizirati. No, kako je moguce biti otvoreno homoseksualan usred neprijateljski nastrojena i nasilna drustva koje je sve nesigurnije u svoje temeljne vrijednosti muzevnosti i patrijarhalnosti? I kako se moze nauCiti novo ponasanje, novi kod i novu kulturu u svijetu u kojemuje spolnost implicitna u svacijem predstavljanju samoga sebe i u kojemu je opca pretpostavka heteroseksualnost? Da bi se izrazili, homoseksualci su se uvijek okupljali- u moderna vremena u nocnim barovima i sifriranim mjestima. Kad su postali dovoljno svjesni i jaki da kolektivno "istupe u javnost", oznacili su mjesta gdje mogu biti sigurni zajedno i gdje mogu izmisljati nove zivote. Teritorijalne granice njihovih odabranih mjesta postale su osnova za izgradnju autonomnih institucija i stvaranje kulturne autonomije. Levine je pokazao sustavno ponavljanje obiljezja prostornoga koncentriranja homoseksualaca u americkim gradovima tijekom 1970-ih

218

KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST

godina. 112 Dok su on i drugi upotrebljavali izraz "geto", ratoborni homoseksualci govore o "oslobodenim zonama": i zaista postoji velika razlika izmedu geta i homoseksualnih predjela, buduCi da potonje obicno namjerno izgraduju homoseksualci da bi stvorili svoj vlastiti grad, u okviru sirega urbanog drustva. Zasto San Francisco? Instant-grad, naselje za pustolove privucene zlatom i slobodom. San Francisco je uvijek bio mjesto tolerantnih moralnih normi. Barbary Coast (Obala Barbary) bila je stjeciste mornara, putnika, prolaznika, sanjara, varalica, poduzetnika, buntovnika i nastranih ljudi milje nesluzbenih susreta i vrlo malo drustvenih pravila gdje je granica izmedu normalnoga i abnormalnoga bila nejasna. Ipak, 1920-ih godina grad je odlucio postati ugledan, razvijajuCi se u prijestolnicu kulture americkoga zapada i rastuCi pristojno u autoritativnoj sjeni Katolicke crkve, koja se oslanjala na podrsku svoga golemog mnostva irske i talijanske radnicke klase. Kad je reformisticki pokret dopro do gradske vijecnice i policije 1930-ih godina, "nastrane osobe" su potisnute i prisiljene na skrivanje. Tako, pionirsko podrijetlo San Francisca kao slobodnoga grada nije dovoljno da bi objasnilo njegovu sudbinu kao mjesta za odigravanje oslobodenja homoseksualaca. Glavna prekretnica bio je Drugi svjetski rat. San Francisco je bio glavna luka za front na Tihom oceanu. Oko 1,6 milijuna mladica i djevojaka proslo je kroz grad: sami, iskorijenjeni, ziveCi na rubu smrti i patnje i dijeleCi to veCi dio vremena s ljudima njihova vlastita spola, mnogi od njih otkrili su, ili odabrali, svoju homoseksualnost. Tako su mnogi necasno otpusteni iz mornarice i iskrcali su se u San Franciscu. Umjesto da idu kuCi u Iowu noseCi stigmu, ostali su u gradu, zdruzeni s tisucama drugih homoseksualaca na kraju rata. Sastajali su se u barovima i gradili mreze za pruzanje podrske i zajednistvo. Homoseksualna kultura pocela se pojavljivati vee od kraja 1940-ih. No, prijelaz iz barova na ulice morao je pricekati vise od desetljeca, kad su u San Franciscu bujali alternativni naCini zivota, s narastajem bitnika i oko knjizevnih krugova umrezenih u knjizaru City Lights (Gradska svjetla) s Ginsbergom, Kerouacom i pjesnicima Crne planine, medu ostalima. Ta se kultura koncentrirala prostorno u starom talijanskom predjelu North Beach, u blizini turisticke zone Broadwaya. Homoseksualci su u cijelosti prihvaceni u ovom tolerantnom, eksperimentalnom ozracju. Kad su se mediji usredotocili na kulturu bitnika, naglasavali su rasirenu prisutnost homoseksualnosti kao dokaz njezine nastranosti. CineCi to, reklamirali su San Francisco kao Meku za homoseksualce, privlaceCi tisuce homoseksualaca iz okolnih zemalja. Gradsko vijece reagiralo je represijom, sto je dovelo 1964. do stvaranja Drustva individualnih prava, koje je branilo homo112 Levine (1979.)

219

MOC IDENTITETA

seksualce, u vezi sa slucajem Tavern Guild (Ceh ugostitelja), poslovne udruge vlasnika barova za homoseksualce i boerne koja se bori protiv maltretiranja od strane policije. Zatim, krajem 1960-ih, hi pi kultura, drustveni pokreti koji su se dogodili u San Francisco Bay Area (predio zaljeva San Francisca), osobito u Berkeleyju/Oaklandu i pojavljivanje pokreta za oslobodenje homoseksualaca po cijeloj Americi, izazvali su kvalitativnu promjenu u razvoju homoseksualne zajednice u San Franciscu, nadogradujuCi snagu povijesno uspostavljenih mreza. Godine 1971. Kalifornijski homoseksualni pokret bio je prvi put dovoljno snazan da organizira mars na glavni grad, Sacramento, u znak podrske pravima homoseksualaca. 1970-ih godina, u San Franciscu homoseksualna zajednica cvjetalaje u nekim predjelima, osobito u predjelu Castro, kupujuci ili unajmljujuCi kuce u zapustenom tradicionalno radnickom dijelu grada, koji se oporavio kroz homoseksualna kucanstva, homoseksualne posrednike za prodaju nekretnina i kompanije za obnovu koje su se sastojale od homoseksualaca. Zanati i poslovi vlasnika homoseksualaca takoder su se smjestili u ovom predjelu. Od rastrkanih lokacija, slijedeci barove i kontrakulturna podrucja, homoseksualci su hili u stanju do 1970-ih koncentrirati se u dijelu grada koji su mogli nazvati svojim. Slika 4.11. prikazuje sirenje stambenih predjela za homoseksualce u San Franciscu izmedu 1950. i 1980. na temelju mojih terenskih istrazivanja. lpak, izgradnja homoseksualne zajednice nije hila posve spontana. Bilaje i posljedica namjernoga politickog djelovanja, osobito na poriv povijesnog vode homoseksualne zajednice San Francisca, Harveyja Milka. Diplomant na State University of New York u Albanyju, nije mogao poducavati nakon stoje otpusten iz mornarice zbog homoseksualnosti. Poput tisuca homoseksualaca, preselio se u San Francisco 1969. Nakon sto je napustio posao kao financijski analiticar, otvorio je fotografski obrt, Castro Camera u ulici Castro. Zamislio je plan da se homoseksualci razviju i napreduju iz zajednice, u poslovni svijet, na vlast. Pozvaoje "homoseksualce da kupuju homoseksualno" da bi Castro bio vise od mjesta za trazenje seksualnog partnera, da bi bio prostor koji posjeduju homoseksualci, u kojemu zive homoseksualci i u kojemu uzivaju homoseksualci. Zatim, ako su homoseksualci mogli kupovati homoseksualno i zivjeti kao homoseksualci, mogli su i glasovati kao homoseksualci. Godine 1973. kandidirao se za supervizora (vijecnika) grada San Francisca, eksplicitno kao homoseksualni kandidat. Postigao je dobre rezultate, no nije izabran. Vratio se radu na izgradnji politicke osnove, jacanju politickih klubova homoseksualaca, povezivanju s Demokratskom strankom i prosirivanju svoga programa da bi obuhvatio pitanja lokalnih urbanih politika, poput kontrole spekulacija nekretninama. Jedan politicki dogadaj promijenioje njegovu sudbinu. Godine 1975.liberalni kalifornijski senator George Moscone izabranje za gradonacelnika San Francisca malom veCinom glasova. Da bi osigurao podrsku dotad vee jake homoseksualne za-

220

KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITEI..J I SPOLNOST

ZaiJev San Francisco

c

Ol Q) ()

0

E i=

~Hiiiiil 1950-e- 1960-e

•

Poe 1970-ih(.1.tl

4,$.

r-

ostala neob1teljska kucanstva

1980

1990

30.9

44.2

40.3

29.9 30.3

30.3 75 5.4

5.0 4.4

5.6

6.4

a.a

4.$

0

8.7

11.5

1.7 1960

1.7 1970

ob1tel]ska kucanstva

8.6

D

neobiteljska kucanstva

Stika 4. 72o Sostov kucanstavo u SAD-u, 1960.-90. (%) (djeca = vlast1to djeca mloao od 18 godina) lzvor: Americki ured za popis stonovnistva (1992a)

in vitro oplodnjom. 119 Ovakva kretanja koja sva pokazuju isti pravac nestajanja patrijarhalne uze obitelji, zapravo su ono sto je vazno: broj djece koja zive sjednim roditeljem udvostruCio se izmedu 1970. i 1990., dosezuci 25 posto sve djece. Medu tom djecom se broj onih koji su zivjeli s majkama koje se nikada nisu udavale povecao sa 7 posto 1970. na 31 posto 1990. Kucanstva s jednim roditeljem, i to majkom kao glavom obitelji, i djecom povecao se za 90,5 posto 1970-ih godina i za dodatnih 21,2 posto 1980-ih. Obitelji s jednim roditeljem, i to ocem kao glavom obitelji i djecom, iako je na njih otpadalo tek 3,1 posto svih kucanstava 1990. godine, rastujos i bde: za 80,6 posto 1970·ih i za 87,2 posto 1980-ih. Obitelji na celu kojihje zena bez prisutnog muza narasle su s 11 posto svih obitelji 1970. na 18 posto 119 Reigot i Spina (1996: 238)

228

KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITEI...J I SPOLNOST

1970

• • ~

1980

1990

1995

ozenjeni parovi s djecom

ostale obitelji bez djece

ozenjeni parovi bez djece

osobe koje zive same

ostale obitelji s djecom

ostalo (osobe koje nisu ni u kakvoj vezi)

Stika 4. 12b Sastav kucanstava u SAD-u, 1970.-95. (%) /zvor: Americki ured za popis stanovnistva (1996.)

1994. Postotak djece koja zive samo sa svojom majkom udvostruCio se izmedu 1970. i 1994. od 11 na 22 posto, dok se udio djece koja zive samo s ocem utrostrucio u istom razdoblju skoCivsi s 1 na 3 posto. Novi se profili zivotnih modaliteta mnoze. 120 Godine 1980. bilo je 4 milijuna rekombiniranih obitelji (ukljucujuCi djecu iz prethodnog braka); godine 1990., 5 milijuna. Godine 1992.jedna cetvrtina neudanih zena starijih od 18 godina imalaje djecu; godine 1993., bilo je 3,5 milijuna nevjencanih parova, od kojih je 35 posto imalo djecu u kucanstvu; broj neozenjenih oceva s djecom udvostrucio se od 1980. do 1992.; 1 milijun djece zivjeloje sa svojom bakom i djedom 1990. (10 posto vise nego 1960.), od ukupnog broja od 3,5 milijuna djece koja zive u istom kucanstvu s djedom ili bakom. Broj brakova 120 Reigot i Spina (1996.)

229

MOC IDENTITETA

1.1

1.1

1.7

21.6

1960

1970

1980

0

Ostali

r=:J

Samo majka

•

Samootac

•

Oba roditelja

1990

Slika 4.13. Modaliteti zivota djece mlacte od 18 godina, prema prisutnosti roditelja, u SAD-u, 1960.-90. (distribucija u postocima) lzvor: Americki ured za popis stanovnistva (1992a)

kojima je prethodila izvanbracna zajednica povecao se s 8 posto krajem 1960-ih na 49 posto sredinom 1980-ih, a polovica parova u izvanbracnoj zajednici ima djecu. 121 N adalje, s masovnim ukljucivanjem zena u placenu radnu snagu i njihovom nezamjenjivom ulogom u zbrinjavanju obitelji, malo je djece koja mogu uzivati u skrbi svoje majke ili oca "puno radno vrijeme".

121 Coleman i Ganong (1993: 113)

230

KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST

Godine 1990. i muz i zena radili su izvan kuce. Briga za djecu glavnije problem za obitelji i kod dvije treCine djece vodili su je u njihovu domu rodaci ili susjedi, 122 cemu bismo trebali pridodati neregistriranu pomoc u kuCi. Siromasne zene, koje nisu u stanju platiti cuvanje djece, suocavaju se s izborom odvajanja od svoje djece ili odustajanja od posla, sto ih zatim baca u stupicu socijalne pomoCi koja konacno maze dovesti do toga da im se djecu oduzme. 123 Maloje pouzdanih procjena broja istospolnih kucanstava i obitelji. Jedna od malobrojnihje ona Gonsiorecka i Weinricha, koja procjenjuje daje oko 10 posto americke muske populacije homoseksualno, a izmedu 6 i 7 posto zenske populacije su lezbijke. 124 Oni procjenjuju daje oko 20 posto muske homoseksualne populacije bilo jednom ozenjeno, i da ih je izmedu 20 i 50 posto imalo djecu. Lezbijke su cesto majke, mnoge od njih iz prijasnjih heteroseksualnih brakova. Nepreciznom procjenom za djecu koja zive sa svojim majkama lezbijkama dobivenaje brojka od 1,5 do 3,3 milijuna. Procjenjuje se da broj djece koja zive s roditeljima koji su ili homoseksualci ili lezbijke iznosi izmedu 4 i 6 milijuna. 125 Medu neobiteljskim kucanstvima najbrzi rast odvija se u kategoriji "ostala neobiteljska kucanstva", koja se povecala s 1, 7 posto ukupnog broja kucanstava 1970. na 5 posto 1995. U ovoj skupini su, prerna americkom popisu stanovnistva, sustanari, prijatelji i pojedinci koji nisu ni u kakvoj vezi. Zapravo, ova kategorija hi ukljuCivala i heteroseksualne i homoseksualne parove u izvanbracnoj zajednici bez djece. Sto se tice prognoza za blisku buducnost, sluzeCi se procjenama Sveucilista Harvard o osnivanju kucanstava do 2000. godine, kao postotak ukupnog broja kucanstava, ocekuje se da ce se broj ozenjenih parova s djecom i dalje smanjivati, od 31,5 posto 1980. na 23,4 posto 2000., dok se samacka kucanstva mogu povecati s 22,6 posto na 26,6 posto 2000. godine, statisticki prestizuCi vrstu kucanstava ozenjenih parova s djecom. 126 Broj samohranih roditelja porastao hi malo, sa 7, 7 posto na 8, 7 posto. Ozenjeni parovi bez djece postali hi najbrojniji, no ne dominantan tip kucanstava, zadrzavajuci se na oko 29,5 posto svih kucanstava, sto je ucinak duzeg zivota oba supruzni122 Farnsworth Riche (1996.) 123 Susser (1991.) 124 Gonsioreck i Weinrich (1991.). Prag od priblizno 10 posto homoseksualnosti u sastavu populacije je demografski mit nadahnut povrsnim Citanjem pola stoljeca starog izvjesca Kinsey (Kinsey Report- koji zapravo izvjestava o americkim bijelcima). Kao sto sugeriraju Laumann et al. (1994.), sjakom empirijskom osnovom, nemajasne granice homoseksualnosti koja se moze pripisati nekom razlikovnom bioloskom porivu. Rasirenost homoseksualnog ponasanja, u njegovim raznim manifestacijama, razvija se prema kulturnim normama i drustvenim kontekstima. Za raspravu o tom pitanju vidi: Laumann et al. (1994: 283-320). 125 Reigot i Spina (1996: 116) 126 Masnick i Ardle (1994.); Masnick i Kim (1995.)

231

MOC IDENTITETA

ka, zajedno sa zamjenom ovih nekada ozenjenih parova s djecom raznolikijim nizom oblika kucanstava. Zaista, prognozira se dace ono sto oni nazivaju "ostalim kucanstvima", sto obuhvaca razne zivotne oblike, porasti s 8,8 posto ukupnih kucanstava u 1980. na 11,8 posto 2000. Sveukupno gledano, prema procjenama i prognozama Sveucilista Harvard, iako su 1960. tri cetvrtine svih americkih kucanstava Cinili ozenjeni parovi, ana neobiteljska kucanstva otpadalo je samo 15 posto, godine 2000. na ozenjene parove otpadat ce oko 53 posto, audio neobiteljskih kucanstava povecat ce se na 38 posto. Ono sto proizlazi iz ovoga statistickog pregleda je slika razgranavanja, pomicanja granica u partnerstvu izmedu ljudi, s velikim i sve veCim brojem djece koja se socijaliziraju u obiteljskim oblicima koji su hili marginalni, ili cak nezamislivi, pred samo tri desetljeca, sto je tek trenutak prema kriterijima povijesnoga vremena. 127 Dakle, koji su to novi oblici? Kako ljudi zive sada, unutar obitelji i izvan nje, na granicama patrijarhalnosti? Znamo nesto o tome, nakon pionirskog istrazivanja Staceyja, Reigota i Spine, Sus sera i drugih. 128 Kako pise Stacey: Tijekom protekla tri desetljeca postindustrijalnog previranja, zene i muskarci kreativno prepravljaju americki obiteljski zivot. Iz pepela i ostataka moderne obitelji oni su se priblizili raznolikom, cesto neskladnom nizu kulturnih, politickih, ekonomskih i ideoloskih izvora, oblikujuCi ih u nove spolne i srodnicke strategije za izlazenje na kraj s postindustrijalnim izazovima, teretima i prilikama. 129 Do slicnih zakljucaka dolazi se u kvalitativnoj studiji Reigota i Spina o novim oblicima obitelji. 130 N e pojavljuje se nikakav no vi prevladavajuCi tip obitelji, raznolikostje pravilo. No, neki se elementi cine kljucnima u novim oblicima: mreze podrske, sue veca usredotocenost na zenu, nizanje partnera i obrazaca kroz iivotni ciklus. Mreze podrske, cesto medu clanovima obitelji razvedenih parova, nov su, vazan oblik drustvenosti i dijeljenja tereta, osobito kad ta dva roditelja trebaju dijeliti i uzdrzavati djecu nakon sto oboje stvore nove obitelji. Tako je studijom o razvedenim parovima srednje klase u predgradu San Francisca ustanovljeno dajedna treCina njih odrzava rod127 Prema podacima koje je naveo Ehrenreich (1983: 20), godine 1957. je 53 posto Amerikanaca ddalo da su neozenjeni ljudi "bolesni", "nemoralni" iii "neuroticni", a samo 37 posto ih je dozivljavalo "neutralno". Do 1976. samo je 33 posto imalo negativan stav prema neozenjenima, a 15 posto gledalo je povoljno na ljude koji ostaju sami. 128 Stacey (1990.); Susser (1991., 1996.); Reigot i Spina (1996.); vidi takoder Bartholet (1990.); Gonsioreck i Weinrich (1991.); Brubaker (1993.); Rubin i Riney (1994.); Fitzpatrick i Vangelisti (1995.) 129 Stacey (1990: 16) 130 Reigot i Spina (1996.)

232

KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITEI.J I SPOLNOST

binske veze s bivsim bracnim drugovima i njihovim rodacima. 131 Mreze za pruzanje podrske zenama kljucne su za samohrane majke, kao i za majke zaposlene puno radno vrijeme, prema studijama slucaja o kojima su izvijestili Reigot i Spina, te Susser, kao i Coleman i Ganong. 132 Zaista, kako pise Stacey, "ako postoji kriza obitelji, ondaje to muska kriza obitelji." 133 Nadalje, buduci da vecina ljudi i dalje nastoji osnovati obitelj unatoc razocaranjima ili neslaganjima, obitelji s pooCimom/pomajkom i nizanje partnerstava jednog za drugim postaju norma. Zbog zivotnog iskustva kao i zbog slozenosti kucanstava, uredenja unutar obitelji, s podjelom uloga i odgovornosti, ne ravnaju se vise prema tradiciji: oko njih semora pogadati. Tako Coleman i Ganong, nakon opazanja rasirenog raspada obitelji, zakljucuju: "ZnaCi lito kraj obitelji? Ne. No, znaCi ipak dace mnogi od nas zivjeti u novim, slozenijim obiteljima. U ovim novim obiteljima, o ulogama, pravilima i odgovornostima mazda ce se morati pregovarati, a ne uzeti ih zdravo za gotovo kao sto je to po pravilu slucaj u tradicionalnijim obiteljima. " 134 Dakle, patrijarhalnost u obiteljije posve ukinuta u slucaju sve veceg broja kucanstava sa zenom kao glavom obitelji te ozbiljno dovedena u pitanje u veCini ostalih obitelji zbog pregovora i uvjeta koje zahtijevaju zene i djeca u kucanstvu. Osim toga, drugi sve veci udio kucanstava, koji ce uskoro mozda doseCi gotovo 40 posto, odnosi se na neobiteljska kucanstva, taka ukidajuci znacenje patrijarhalne obitelji kao institucije u vecem dijelu drustvene prakse, usprkos njezinoj vrlo velikoj prisutnosti kao mocnoga mita. Sto se u tim uvjetima dogada sa socijalizacijom djece, koja se nalazi u pozadini ponovnog ozivljavanja spolne podjele u drustvu, a time i ponovnog ozivljavanja same patrijarhalnosti?

Obnavljanje majcinstva u uvjetima neobnavljanja patrijarhalnosti U ovom poglavlju nema mjesta za pojedinosti slozenih, raznolikih i kontroverznih empirijskih zapisa, veCina kojih je skrivena u klinickim dosjeima djecjih psihologa, o preobrazbi obiteljske socijalizacije u novome obiteljskom okruzenju. No, mislim da se maze iznijeti niz hipoteza, na temelju klasicnoga djela feministkinje psihoanaliticarke Nancy Chodorow. U svojoj Reprodukciji majcinstva, Chodorowaje predlozilajednostavan, elegantan i snazan psihoanaliticki model proizvodnje/reprodukcije spola, modela kojije 131 132 133 134

Navedeno u: Stacey (1990: 254) Coleman i Ganong (1993.); Reigot i Spina (1996.); Susser (1996.) Stacey (1990: 269) Coleman i Ganong (1993: 127)

233

MOC IDENTITETA

usavrsila i dopunila u svojim kasnijim radovima. 135 Iako je njezina teorija kontroverzna, a psihoanaliza sigurno nije jedini moguCi pristup razumijevanju promjena licnosti u krizi patrijarhalnosti, ona po mom sudu nudi korisnu pocetnu tocku za postavljanje teorije o tim promjenama. Dopustite mi da najprije sazeto prikazem analiticki model Chodorowe njezinim vlastitim rijeCima, a zatim razradim implikacije toga modela za licnost i spol u uvjetima krize patrijarhalnosti. Prema Chodorowoj, ponovno ozivljavanje majCinstva je kljucno za ponovno ozivljavanje spola. To se dogada kroz socijalno-strukturalni psiholoski proces, koji nije proizvod ni biologije ni institucionalnoga uvjezbavanja uloga. Njezinim rijeCima: Zene, kao majke, radaju kceri sa sposobnostima majCinstva i zeljom da budu majke. Te sposobnosti i potrebe ugraduju se u sam odnos majka-kCi i izrastaju iz njega. Suprotno tome, zene kao majke (i muskarci kao ne-majke) radaju sinove cije su odgajateljske sposobnosti i potrebe sustavno umanjivane i potiskivane. Time se muskarce priprema na njihovu osjecajno kasniju obiteljsku ulogu a prvenstveno za sudjelovanje u bezlicnom, izvanobiteljskom svijetu rada ijavnog zivota. Spolna i obiteljska podjela rada u kojoj su zene majke i vise sudjeluju u meduljudskim, osjecajnim odnosima nego muskarci, stvara u kcerima i sinovima podjelu psiholoskih sposobnosti koja ih dovodi do toga da ponovno ozive tu spolnu i obiteljsku podjelu rada ... Prvenstvena odgovornost zenaje briga za djecu u obitelji i izvan nje; zene u cjelini zele biti majke i uzivati u svojemu majCinstvu; i uza sve sukobe i proturjecja, zene uspijevaju u majcinstvu. 136 Ovaj model reprodukcije majcinstva ima izvanredan utjecaj na seksualnost, a stoga i na licnost i obiteljski zivot: "BuduCi da se zene odnose majCinski, razvoj izbora heteroseksualnog objekta razlikuje se kod muskaraca i z& na." 137 Djecaci zadrzavaju svoju majku kao svoj primarni predmet ljubavi u djecackoj dobi i, zbog temeljnog tabua, moraju proCi kroz klasicni proces odvajanja i rjesavanja svog Edipova kompleksa, potiskujuCi svoju vezanost za majku. Kad postaju odrasli, muskarci su spremni pronaCi primarni odnos s nekimpoput njihove majke (kosi slog Chodorowe). Kod djevojCica su stvari drukcije:

135 Chodorow (1989., 1994.) 136 Chodorow (1978: 7). 137 Chodorow (1978: 191)

234

KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST

Buduci da je njezin prvi predmet ljubavi zena, djevojCica da hi stekla svojupravilnu heteroseksualnu orijentaciju, 138 mora prenijeti svoj primarni izbor subjekta na svog oca i muskarce ... Za djevojCice, kao i za djecake, majke su primarni predmeti ljubavi. Kao posljedica, stvaranje strukturalnog unutrasnjeg objekta zenske heteroseksualnosti razlikuje se od onoga kod muskaraca. Kada otac djevojCice postane vazna primarna osoba, to je u kontekstu dvospolnoga trokut-odnosa ... Za djevojcice tada nema apsolutne promjene objekta, niti iskljucivog vezivanja za oceve ... Implikacije su dvojake. Prvo, priroda heteroseksualnih odnosa razlikuje se kod djecaka i djevojCica. VeCina zena izlazi iz svoga Edipova kompleksa orijentirana na svog oca i muskarce kao primarne erotske objekte, no jasno je da muskarci obicno ostaju emocionalno sekundarni, ili u najboljem slucaju emocionalno jednaki, u usporedbi s prvenstvom i iskljucivoscu vezanosti jednog djecaka s Edipovim kompleksom za njegovu majku i zene. Drugo ... zene, prerna Deutschu, dozivljavaju heteroseksualne odnose u kontekstu trokuta, u kojemu muskarci za njih nisu iskljuCivi objekti. Implikacija njezine izjave potvrdenaje ispitivanjem ustroja obitelji i odnosa medu spolovima u razliCitim kulturama, sto daje naslutiti daje bracna bliskost iznimka, a ne pravilo. 139 Zaista, muskarci se obicno romanticno zaljubljuju dok se zene, zbog svoje ekonomske ovisnosti i zenskog afektivnog sustava, upustaju u odnosu na muskarce u slozenije promisljanje, u kojemu kljucnu ulogu ima pristup sredstvima, 140 prema Bussovoj studiji o strategijama ljudskog zdruzivanja u razlicitim kulturama. 141 No, nastavimo logiku Chodorowljeve: (Zene) iako ce vjerojatno postati i ostati eroticki heteroseksualne (Castells: iako sa sve vise i vise iznimaka ovog pravila), i poteskoce muskaraca s ljubavlju i njihova vlastita povijest odnosa s njihovim 138 Adrienne Rich (1980.) kritizirala je Chodorowljevu sto ne naglasava mogucu lezbijsku sklonost mnogih zena, koja se poklapa s njezinom teorijom. Po mom misljenju, ta kritika nije postena zato sto se "lezbijski kontinuum" Richove odvija u okviru konteksta institucionalizirane heteroseksualnosti. Chodorowljeva objasnjava kako se neprekinuta veza majka/kci kanalizira prema institucijama heteroseksualnog braka, otkuda i potjece. Bitno je za psihoanaliticara i za sociologa da zadrze udaljenost izmedu analize i zagovaranja jedne strane. 139 Chodorow (1978: 192-3) 140 Naravno, svjetska literatura, kao i nase osobno iskustvo, punaje primjera zena koje napustaju sve u potrazi za romansom. No, ja bih dokazao daje to manifestacija ideoloske dominacije patrijarhalnog modela i rijetko odolijeva stvarnom iskustvu odnosa. To ga i Cini dobrom gradom za roman! 141 Buss (1994.)

235

MOC IDENTITETA

majkama poticu ih da drugdje potraze ljubav i emocionalno zadovoljenje. Jedan naCin na koji zene ispunjavaju ove potrebeje putem zasnivanja i odrzavanja vaznih osobnih odnosa s drugim zenama ... No, duboki osjecajni odnosi sa zenama tesko ce se postiCi rutinski, svakodnevno, trajno kod mnogo zena. Lezbijski odnosi zaista naginju tome da ponovno stvore odnos majka-kCi, no veCina zenaje heteroseksualna ... Postoji i druga alternativa ... Pod pretpostavkom trokut-odnosa i emocionalne asimetrije svoga vlastitog roditeljstva, odnos zene s muskarcem zahtijeva na razini psihickog ustroja trecu osobu, buduCi daje izvorno zasnovan u trokutu ... Tada dijete zatvara trokut za zenu. 142 Zaista, "zene pozele i trebaju primarne odnose s djecom." 143 Kod muskaraca je, pak, drukcije zbog njihova prvobitnog vezivanja za majku, a kasnije za lik nalik na njihovu majku: "Za muskarce, posve suprotno, sam heteroseksualni odnos ponovno ozivljuje ranu vezu s njihovom majkom; dijeteje prekida (kosi slogje moj). Muskarci, stovise, ne odreduju sebe u odnosu i poceli su potiskivati sposobnosti odrzavanja odnosa i gusiti potrebe koje se ticu odnosa. Ovo ih priprema na sudjelovanje u svijetu otudenoga rada koji porice osjecaje, ali ne i za ispunjavanje potreba zene za prisnoscu i primarnim odnosom." 144 Taka "nedostatak emocionalne pristupacnosti kod muskaraca i manje iskljucivo heteroseksualno vezivanje pospjesuju majCinstvo kod zena." Konacno, institucionalizirana obiljezja obiteljskog ustroja i drustveni odnosi reprodukcije obnavljaju se. Psihoanaliticko istrativanje pokazuje da su sposobnosti za majcinstvo i predanost te opce psiholoske sposobnosti i zelje koje su osnova emocionalnog djelovanja zena ugradene razvojno u zensku osobnost. Zato sto su samim zenama majke bile zene, one odrastaju sa sposobnostima i potrebama za odnos, i psiholoskom definicijom sebe u odnosima, sto ih obvezuje na materinstvo. Muskarci, buduci da su ih majcinski odgajale zene, ne odrastaju tako. Zene se majCinski brinu o svojim kcerima, koje kad postanu zene, budu majke. 145 Model Chodorowe napadale su osobito lezbijske teoreticarke i materijalisticke feministkinje i nepravedno ga optuzivale da umanjuje vaznost homoseksualnosti, da ucvrscuje patrijarhalnost i da unaprijed odreduje individualno ponasanje. Zapravo, nije tako. Sarna Chodorowa izjasnila se o svojim stavovima: "Ja tvrdim- protiveCi se generalizaciji- da muskarci i zene vole 142 143 144 145

236

Chodorow (1978: Chodorow (1978: Chodorow (1978: Chodorow (1994:

201) 203) 207) 209)

KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST

na toliko nacina koliko ima muskaraca i zena." 146 Ona je i proCistila svoju analizu naglasujuei da "razliCitost nije zasebnost i odvojenost, nego odreden nacin povezanosti s drugima." 147 Problem kod zena, dokazuje ana, a ja se slazem, nije u preuzimanju njihova zenskog identiteta, vee u identifikaciji s identitetom koji je pod patrijarhalnoscu drustveno obezvrijeden. Ono sto Chodorowa analizira nije vjecni, bioloski proces musko-zenske specificnosti, vee temeljni mehanizam reprodukcije spola, a time i identiteta, spolnosti i licnosti, u uvjetima patrijarhalnosti i heteroseksualnosti, kao sto je u vise navrata pojasnjavala. Tada je moje pitanje moze li nam ovaj institucionalno-psihoanaliticki model pomoei u razumijevanju onaga sto se dogada kad se patrijarhalna obitelj raspada. Dopustite mi da povezem svoja opazanja o novim oblicima obitelji i zivljenja s teorijom Chodorowe. 148 U klasicnim patrijarhalno-heteroseksualnim uvjetima koji sada iscezavaju, heteroseksualne zene prvenstveno uspostavljaju odnos prema cetiri vrste objekata: djeci kao objektu njihova majcinstva; zenskim mrezama kao primarnoj emocionalnoj podrsci; muskarcima kao erotskim objektima; i muskarcima kao hraniteljima obitelji. Trenutacno je kod veCine obitelji i zena cetvrti objekt iskljucen kao jedini hranitelj. Zene zaista plaeaju visoku cijenu, radnim vremenom i siromastvom, za svoju ekonomsku neovisnost ili svoju nezamjenjivu ulogu onaga koji se brine za obitelj, no u cjelinije ekonomska osnova obiteljske patrijarhalnosti narusena, buduCi da veCini muskaraca treba i dohodak zena da bi dosegli pristojni zivotni standard. Buduci da su muskarci vee bili sekundarni kao oslonac za pruzanje emocionalne podrske, preostaje im, primarno, njihova uloga erotskih objekata, sto je sve slabiji izvor interesa za zene u vremenu rasirenog razvoja zenskih mreza za pruzanje podrske (ukljucujuCi izrazavanja osjecaja u "lezbijskom kontinuumu") i s obzirom na zeninu usredotocenost na kombiniranje majcinske uloge s poslom. Tako je prvo zivotno uredenje koje proizlazi iz krize patrijarhalnosti i koje odgovara logici modela Chodorowe, osnivanje obitelji majka/djeca, koje se oslanjaju na podrsku zenskih mreza. Te "komune zena/djece" dozivljavaju, s vremena na vrijeme, posjet muskaraca, kod heteroseksualnih zena, u modelu sukcesivnih partnerstava koja ostavljaju za sobom jos djece i daljnje 146 Chodorow (1994: 71) 147 Chodorow (1989: 107) 148 Morao bih podsjetiti citatelja daje Chodorowa prvenstveno psihoanaliticarka, usredotocena na razvijanje teorije na temelju klinickih dokaza. Stoga ova upotreba njezina opreznog, psihoanalitickog pristupa da bih izgradio svoje siroke socioloske generalizacije kudikamo premasuje njezine uobicajene granice i upustam se u to, naravno, iskljucivo na svoju odgovornost.

237

MOC IDENTITETA

razloge za separatizam. Kad majke ostare, kceri postanu majke, reproducirajuCi sustav. Zatim majke postanu bake, jacajuci mreze za pruzanje podrske, i u odnosu prema kcerima i unucima i u odnosu prema kcerima i djeci njihovih umrezenih kucanstava. To nije separatisticki model, vee prije neovisan model u sredistu kojegaje zena, gdje muskarci dolaze i odlaze. Glavni problem toga modela usredotocenog na zenu, kako je pred mnogo godina istaknula Barbara Ehrenreich, 149 jest njegova slaba ekonomska osnova. Briga za djecu, drustvene usluge te obrazovanost zena i prilike zaposljavanja su veze koje nedostaju da bi taj model postao uglavnom samodostatna zenska komuna na drustvenoj ljestvici. Situacija za muskarce, iako su vise drustveno povlasteni, kompliciranija je na osobnoj razini. 150 S padom njihove ekonomske pregovaracke moCi oni obicno ne mogu vise nametnuti disciplinu obitelji zadrzavanjem resursa. Ako se ne angaziraju na modelu ravnopravnosti, ne mogu promijeniti temeljne mehanizme po kojima se njihove kceri odgajaju kao majke, a njih se odgaja kao one koji zele zene/majke za sebe. Tako oni nastavljaju traziti zenu, kao predmet njihove ljubavi, ne samo erotske vee i emocionalne, kao i njihov izvor sigurnosti i, da ne zaboravimo, njihovu korisnu kucnu radnu snagu. S manje djece, zaposlenim zenama, muskarcima koji manje zaraduju i obavljaju manje sigurne poslove te s feministickim idejama koje su svuda oko nas, muskarci su suoceni s nizom odabira, medu kojima nijedan nije ponovno ozivljavanje patrijarhalne obitelji, ako je ova analiza ispravna. Prvi odabir je razdvajanje, "bijeg od obveze" 151 ; i zaista, opazamo takva kretanja u statistickim podacima. Potrosacki narcizam moze pomoCi, osobito u mladoj dobi. lpak, muskarci nisu uspjesni u umrezivanju, solidarnosti i vjestinama stvaranja odnosa, odlika koju takoder objasnjava teorija Chodorowe. Vezivanje muskaraca je zaista uobicajena navika u tradicionalnim patrijarhalnim drustvima. No, koliko se ja sjecam svog iskustva iz Spanjolske (starog i nedavnog), "samo muska" drustvena okupljanja temelje se na pretpostavci da se kod kuce nalazi obiteljsko/zensko zalede. Sarno na stabilnom ustrojstvu dominacije kojim se zadovoljavaju osnovne osjecajne potrebe, muskarci se mogu igrati zajedno, obicno pricajuCi o zenama, hvaleCi se njima i pokazujuCi se pred njima. Muske pefias 152 postanu tihe i turobne kad 149 150 151 152

Ehrenreich (1983.) Ehrenreich (1983.); Astrachan (1986.); Keen (1991.) Ehrenreich (1983.) Pena je srednjovjekovna spanjolska institucija, izvorno samo z.a muskarce, i kojom jos uvijek dominiraju muskarci, kojaje okupljala/okuplja mlade sela ili susjedstva oko priprema godisnje vjerske/narodne svecanosti u tom selu. Ona sluzi kao mreza za druzenje uz pijenje i uzivanje zajedno u ubicajenom godisnjem dogadaju, kao u najcuvenijimpenama, onima u povodu San Ferminesa u Pamploni. Rijec peiia znaci cvrsta stijena. Penas su stijene muskog vezivanja.

238

KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST

zene nestanu, iznenada pretvorene u mrtvacnice muske moCi u kojima se opija. Zaista, u veCini drustava samci su slabijeg zdravlja, kracega zivotnog vijeka i vise stope samoubojstava i depresije od ozenjenih muskaraca. Suprotno vrijedi za zene koje se razvedu ili zive razdvojeno, unatoc cestim, ali kratkim depresijama nakon razvoda. Druga mogucnostje homoseksualnost. Zaista, cini se da se homoseksualnost siri medu muskarcima Cije bioloske predispozicije dopustaju oba oblika spolnog izricaja, ali koji su, u uvjetima povlastene patrijarhalnosti, mozda odlucili suzdrzati se od homoseksualne stigme. Homoseksualnost povecava izglede za mreze podrske, koje su muskarcima obicno uskracene. Ona takoder olaksava ravnopravno partnerstvo ili pregovaracko partnerstvo, buduCi da drustvene norme ne dodjeljuju dominantne uloge u paru. Dakle, homoseksualne obitelji mogu biti probni milje ravnopravnosti u svakodnevnom zivotu. lpak, za veCinuje muskaraca najprihvatljivije, stabilno, dugorocno rjesenje postaviti na druge osnove heteroseksualni obiteljski ugovor. To ukljucuje dijeljenje kucnih poslova, ekonomsko partnerstvo i, iznad svega drugog, puno zajednistvo roditeljstva. Ovaj potonji uvjet kljucan je kod muskaraca, zato sto se samo u tim okolnostima moze izmijeniti "chodorowski uCinak", i zene se mogu odgajati ne samo kao majke vee i kao zene koje zele muskarce, a muskarci se mogu odgajati ne samo kao ljubitelji zena nego i kao ocevi djece. Zaista, ako ovaj mehanizam ne krene obrnutim smjerom, jednostavna reforma ekonomskih oblika i oblika moCi u obitelji ne moze trajati na zadovoljavajuci nacin za muskarce buduCi da oni jos ceznu za zenom kao svojim iskljucivim objektom ljubavi, a zene ih sve manje trebaju, njihova uvjetna predaja u reformiranoj uzoj obitelji strukturalno je ispunjena ljutnjom. Dakle, osim individualnog pregovaranja u reformiranoj obitelji, buduca mogucnost za reprodukciju odrzivih heteroseksualnih obitelji nalazi se u rusenju spola kroz revoluciju roditeljstva, kao sto je Chodorowa najprije i predlozila. Da se ne bismo ponovno upustali u statisticke pojedinosti, dopustite mi samo da kazem da, iako je postignut znatan napredak u tom smjeru, 153 ravnopravno roditeljstvo treba prijeCi jos dugacak put, a njegov rast je sporiji od rasta separatizma i za zene i za muskarce. Glavne zrtve ovoga kulturnog prijelaza su djeca, buduCi da ih se pocelo sve vise zanemarivati u aktualnim uvjetima obiteljske krize. Njihova se situacija moze cak i pogorsati, ili zato sto zene ostaju sa svojom djecom u teskim materijalnim uvjetima ili zato sto zene, tragajuCi za autonomijom i osobnim opstankom, poCinju zanemarivati djecu onako kako to cine muskarci. Buduci da je podrska drzave blagostanja sve manja, muskarci i 153 Shapiro et al. (1995.)

239

MOC IDENTITETA

zene su prepusteni sebi u rjesavanju problema svoje djece, dok gube kontrolu nad njihovim Zivotima. Dramatican porast zlostavljanja djece u mnogim drustvima, osobito u SAD-u, mogao bi biti izraz zbunjenosti ljudi glede njihova obiteljskog zivota. Rekavsi to, sigurno ne podupirem neokonzervativne zakljucke koji okrivljuju feminizam ili seksualno oslobodenje za lose stanje u kojemu se nalaze djeca. Naglasavam temeljni problem u nasemu drustvu koji semora prihvatiti bez ideoloskih predrasuda: djeca se masovno zanemaruju, kao sto to dokazima potkrepljuju socijalni znanstvenici i novinari.154 Rjesenje nije u nemogucem povratku na zastarjelu i opresivnu patrijarhalnu obitelj. Ponovna izgradnja obitelji u odnosima ravnopravnosti i odgovornost javnih institucija u osiguravanju materijalne i psiholoske podrske djeci, moguCi su naCini da se izmijeni tok prema masovnom unistenju ljudske psihe koji se odvija u sadasnjem nesredenom zivotu milijuna djece.

Tjelesni identitet: (ponovna) izgradnja spolnosti U tijeku je seksualna revolucija, ali ne ona koju su najavljivali i za kojom su tezili drustveni pokreti iz revolucije, premda su hili vazni faktori u uvodenju postojece seksualne revolucije. Ona se odlikuje raspadom brakova, raspadom obitelji, heteroseksualnoscu i seksualnim izrazavanjem (ili seksualnom zeljom, kako jato zovem). Ova cetiri Cimbenika, u posljednja dva stoljeca povezana pod utjecajem moderne patrijarhalnosti, sada se osamostaljuju, sto dokazuju i odredena zapazanja o kojima se govori u ovom poglavlju. Kako Giddens kaze: Izgleda kao da heteroseksualni brak zadrzava svoje sredisnje mjesto u drustvenom poretku. U stvarnosti, on je uvelike oslabljen porastom cistog odnosa i plasticne seksualnosti. To sto se ortodoksni brak sezdesetih i sedamdesetih godina jos uvijek u sirim razmjerima ne drzi samo jednim moguCim naCinom zivota, sto je u biti i postao, dijelom je rezultat slozenog spoja privlacnosti i odbojnosti koji nastaje u tjelesnom razvoju svakoga spola s obzirom na suprotni spol. Neki brakovi jos uvijek mogu biti odrzivi, ili trajni, uglavnom zbog radanja ili odgajanja djece. Ipak, veCina heteroseksualnih brakova (i mnoge homoseksualne veze) koji ne slice Cistom odnosu, razvit ce se vjerojatno u dva pravca ako partneri ne zapadnu u uzajamnu ovisnost. Jedno je oblik drugarskoga braka; spolni odnosi izmedu supruznika vrlo su rijetki, no odreden stupanj jednakosti i uzajamne simpatije ugraden je u od154 Susser (1996.)

240

KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITEW I SPOLNOST

nos ... Drugi oblik brakaje brak kao glavno utociste oba partnera koji su samo neznatno emocionalno vezani jedan za drugoga. 155 U oba slucaja seksualnost se razdvaja od braka. Takav je zaista bio slucaj kod veCine zena tijekom povijesti, 156 ali potvrda zenske seksualnosti, homoseksualnosti za muskarce i zene te slobodnog izbora seksualnosti izaziva sve veci raskorak izmed:u ljudskih zelja i njihovih obitelji. Ipak, tone vodi u seksualnu slobodu, vee, kod veCine ljudi koji su uplaseni posljedicama nevjere (zbog koje se sada kaznjavaju i muskarci) i takod:er zastraseni, u osamdesetima i devedesetima, epidemijom AIDS-a, rezultira seksualnim osiromasenjem, ako ne i bijedom. To se barem moze zakljuCiti na temelju najopseznijega, novijeg empirijskog istrazvanja seksualnog ponasanja u Americi provedenog 1992. na reprezentativnom uzorku 157 Amerikanaca. Nekih 35,5% muskaraca izjavilo je da spolni odnos ima nekoliko puta mjesecno, a drugih 27,4% nekoliko puta na godinu ili uopce ne. Kod zena su ti postoci iznosili 37,2% i 29,7%. Sarno 7,7% muskaraca i 6,7% zena izjaviloje da spolni odnos imaju cetiri ili vise puta tjedno, a cak i u dobnoj grupi od 18. do 24. godine (seksualno najaktivnijoj) postotak ucestaloga spolnog odnosa bio je 12,4% za muskarce i za zene. Postoci vrlo ucestale seksualne aktivnosti (vise od cetiri puta na tjedan) nesto su nizi kod bracnih parova od postotaka kod osoba koje su slobodne (7,3% za muskarce, 6,6% za zene). Ti podaci takod:er potvrd:uju i veliki jaz med:u spolovima kada su u pitanju orgazmi: muskarci orgazam dozive u 75% spolnih odnosa, zene u samo 29%, dokjejaz manji kada je u pitanju "uzitak" .158 Broj seksualnih partnera u posljednjih 12 mjeseci pokazuje ogranicen broj spolnih zajednica kod velike veCine stanovnistva: 66,7% muskaraca i 74, 7% zena imalo je samo jednog partnera; 9,9% muskaraca i 13,6% zena nije imalo nijednog partnera. Dakle, u ranim devedesetim godinama ne postoji rasirena seksualna revolucija u Americi. Ipak, ispod toga povrsinskog zatisja na polju spolnosti, bogata baza podataka ovog istrazivanja provedenog na SveuCilistu u Chicagu otkriva sklonost prema sve vecoj slobodi seksualnog izrazavanja, osobito med:u mlad:im dobnim skupinama. Primjerice, u posljednja cetiri desetljeca uoceno je stalno smanjivanje dobi u kojoj osobe imaju prvi spolni odnos: usprkos AIDS-u, tinejdzeri su vise nego ikad spolno aktivni. N adalje, zajednicki zivot prije braka postao je prije pravilo nego iznimka. Odrasli su sve skloniji spolnim vezama izvan braka. Oko polovice izvanbracnih zajednica zavrsi u roku jedne godine, 40% ih se pretvori u brakove od kojih ce 50% zavrsiti rastavom, a 155 156 157 158

Giddens (1992: 154-5) Buss (1994.) Laumann et al. (1994.) Laumann et al. (1994: 116)

241

MOC IDENTITETA

od ovih ce dvije treCine rezultirati ponovnom zenidbom kod koje je vjerojatnost rastave cak veca od prosjeka za sve brakove. Izgleda da Ameriku devedesetih godina karakterizira potiskivanje seksualne zelje neprekidnim naporima da se ona prilagodi zivotnim pravilima. S druge strane, "potrosacka seksualnost" je u porastu, iako su njezini pokazatelji ovdje prilicno neizravni. Laumann i suradnici analiziraju svoj uzorak na osnovi spolnih normativnih usmjerenja slijedeCi klasicno razlikovanje tradicionalne spolnosti (prokreacijske), relacijske (druzenje) i rekreacijske (usmjerene prema spolnom uzitku). Oni takoder izdvajaju libertarijansko-rekreacijski tip koji se Cini slicnijim pop-seksualnom oslobodenju ili prerna Giddensu "plasticnoj seksualnosti". Analizirajuci svoj uzorak po glavnim regijama u Americi, oni su dosli do zakljucka da bi se 25,5% njihova uzorka u Novoj Engleskoj i 22,2% u Pacifickoj regiji moglo ukljuCiti u tu "libertarijansko-rekreacijsku" kategoriju: to je oko jedne cetvrtine stanovnistva u nekim kulturno najmodernijim podrucjima Amerike. Znacajan pokazatelj sve vece seksualne slobode kao aktivnosti usmjerene prema uzitku jest prakticiranje oralnoga seksa koji je, podsjecam vas, svrstan pod sodomiju te izriCito zabranjen zakonom u 24 americke ddave, iako postoji neodlucnost kadaje u pitanju njegova provedba. Slika 4.14. prikazuje oralni seks po skupinama pri cemu se misli na postotke zena i muskaraca koji su prakticirali cunnilingus ili fellatio tijekom zivota prema godinama rodenja. Laumann i suradnici, komentirajuCi te podatke, tvrde: OpCi trend otkriva pojavu koju bismo mogli nazvati ubrzanom izmjenom seksualnih tehnika, ako ne i revolucijom. Razlika je u zivotnom iskustvu oralnoga seksa izmedu ispitanika rodenih izmedu 1933. i 1942. i onih rodenih nakon 1943. dramaticna. Udio muskaraca koji su prakticirali oralni seks tijekom zivota povecava se sa 62% onih koji su rodeni izmedu 1933. i 1937. na 90% onih koji su rodeni izmedu 1948. i 1952 ... Proistjece da vrijeme pojave seksualnih tehnika odgovara kulturnim promjenama u kasnim pedesetima koje su dosegle vrhunac od sredine do kraja sezdesetih kada su se priblizile razini zasicenosti stanovnistva. Manji postoci medu najmladim skupinama u nasem istrazivanju nisu nuzno dokaz slabijega prakticiranja oralnoga seksa; te skupine jos se jednostavno nisu upustile u seksualne veze u kojima oralni seks postaje vjerojatan, aka ne i obvezatan. 159 Uzgredno, izmedu 75 i 80% zena u posljednjim skupinama takoder su prakticirale oralni seks, dok je u mladim skupinama ucestalost oralnog seksa 159 Laumann et al. (1994: 103 - 4); kosi slog je moj.

242

KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST

100 ti 0

aktivan mreceptivan aktivan i receptivan

Muskarcl

Cil

]j

90

>()

:J !1l

-~~ :JQ)

1ll ~ 80

"Bg> C.c '5'"§ ~ 0

j

c.

70

60

, -------

,,

,,

,

,,

, ,,

,,

, ,,

,

,,

,',

---~......

...........

............

,,''

',

', ''

''

'

'

50~~-----r----~----~----r----,----~-----r-

1933-37 38-42

43-47

48-52

53-57

58-62

63-67

68-74

dobna skupina

100

~

90

z

80

~

:J !1l

aktivan iii receptivan aktivan i receptivan

Zene

..... -......

-~~

~ 3l 70 -5~ c.O :=.~ o.._

i

c.

--- ...........

,,-

60

~0

--,

,

,

, ,,

,,

50 40 30~-.-----.----~-----r-----r-----.----,-----.--

1933-37 38-42

43-47

48-52

53-57

58-62

63-67

68-74

dobna skupina

Stika 4. 14. Ucestalost oralnoga seksa tijekom zivota po skupinama: muskarci i zene lzvor: Laumann et al. (1994.)

kod zena veca nego kod muskaraca. Laumann i suradnici takoder izvjescuju o siroko rasprostranjenoj pojavi autoerotizma (koji se povezuje s visokim razinama zajednicke seksualne aktivnosti) i masturbacije, ne bas nove tehnike u koju je ipak ukljuceno dvije treCine muskaraca i preko 40% zena.

243

MOC IDENTITETA

Stoga, ako umjesto pristupa seksualnom ponasanju kroz prizmu heteroseksualnosti, trajnoga partnerskog odnosa, imamo "perverzniji" pristup tom problemu, to je zato sto podaci otkrivaju drugaCiju pricu, pricu punu konzumiranja, eksperimentiranja i erotizma u procesu napustanja bracnih spavaonica i stalne potrage za novim mtcinima izrazavanja, pazeCi pritom na AIDS. Buduci da su ovi novi oblici ponasanja vidljiviji medu mladim skupinama i u modernim gradovima, sa sigurnoscu mogu predvidjeti dace ako, kada i gdje epidemija AIDS-a dode pod kontrolu, postojati jedna, dvije, tri i puno vise Sodoma, koje ce izranjati iz fantazija oslobodenih krizom patrijarhalnosti te potaknutih kulturom narcizma. Pod tim uvjetima, kako iznosi Giddens, seksualnost postaje vlasnistvo pojedinca. 160 Tamo gdje je Foucault vidio produzenje sustava moci u spolno izgradenom subjektu, Giddens vidi, a ja se slazem, bitku izmedu moCi i identiteta na tjelesnom polju. 161 To nije nuzno oslobadajuca borba s obzirom na to da zudnja cesto izranja iz pogresaka tako da "seksualno oslobodeno drustvo" jednostavno postaie ducan osobnih fantazija u kojemu ce pojedincijedni druge radije konzumirati nego sebe proizvoditi. lpak, sagledavajuCi tijelo kao izvor identiteta, daleko odinstitucija patrijarhalnosti, visestrukost seksualnih izraza osposobljava pojedinca za energicnu (ponovnu) izgradnju svoje osobnosti. 162

Fleksibilne licnosti u postpatrijarhalnom svijetu Novi narastaji ne socijaliziraju se prema tradicionalnom obliku patrijarhalne obitelji te su od rane dobi izlozeni potrebi da se snalaze u razliCitim okolinama i razliCitim ulogama odraslih. GledajuCi socioloski, novi proces socijalizacije umanjuje do odredene mjere vaznost institucionalnih normi patrijarhalne obitelji te unosi raznolikost u uloge unutar obitelji. U svom temeljitom istrazivanju toga problema Rage i Powers iznose da se, kao ishod ovih procesa, pojavljuju nove licnosti, mnogo slozenije, nesigurnije, no ipak mnogo sposobnije za prilagodbu razlicitim ulogama u drustvenim kontekstima budu6i da nova iskustva u ranoj dobi poticu mehanizme prilagodbe. 163 Sve veca individualizacija odnosa unutar obitelji naglasava vaznost osobnih potreba nad pravilima institucija. Na taj naCin seksualnost postaje, na razini drustvenih vrijednosti, osobna potreba koja ne mora nuzno biti vodena i institucionalizirana unutar obitelji. S vecinom odraslog stanovnistva ijednom trecinom djece koji zive izvan granica tradicionalne uze obitelji te s rastom 160 161 162 163

244

Giddens(1992: 175) Giddens(1992: 31) Grosz (1995.) Hage i Powers (1992.)

KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OB!TELJ I SPOLNOsT

ta oba omjera, seksualna zelja se sve vise razvija na polju medusobnih intimnih odnosa izvan tradicionalnoga obiteljskoga konteksta: ona postaje osobni izraz. Za razliku od prijasnjih narastaja, ukljucujuCi i one iz slobodnih sezdesetih, socijalizacija tinejdzera prema ovim novim kulturnim modelima vodi prema visemu stupnju spolne slobode usprkos prijetnji epidemije AIDS-a. Tako, pobuna zena zbog njihova polozaja, potaknuta i omogucena njihovim masovnim ulaskom u informacijsku radnu snagu, te drustveni pokreti za otkrivanje spolnog identiteta Cine upitnom patrijarhalnu uzu obitelj. Ta je kriza poprimila oblik sve veceg razdvajanja razlicitih dimenzija koje su nekad bile na okupu u istoj instituciji: medusobni intimni odnosi izmedu dvoje bracnih drugova; radni zivot svakoga clana kucanstva; ekonomsko udruzivanje clanova kucanstva, obavljanje kucnih poslova; odgoj djece; spolnost; emocionalna podrska. Teskoce u svladavanju svih ovih uloga istodobno, jednom kad one vise nisu cvrsto povezane u formalnoj, institucionaliziranoj strukturi kao sto je patrijarhalna obitelj, objasnjavaju teskoce koje nastaju u oddavanju drustvenih odnosa unutar obitelji stabilnima. Kako bi obitelji prezivjele, morat ce se pojaviti novi institucionalizirani oblici drustvenih odnosa u skladu s izmijenjenim odnosima izmedu spolova. Istodobno, tehnoloske promjene u bioloskoj reprodukciji omogucuju razdvajanje reprodukcije vrsta od drustvene i intimne funkcije obitelji. Mogucnosti oplodnje in vitro, banaka spermija, surogat-majki, djece stvorene genetskim inzenjeringom otvorile su jedno citavo podrucje drustvenih pokusa koje ce drustvo pokusati kontrolirati i, koliko je moguce, sprijeciti zbog njihove potencijalne prijetnje nasim moralnim i pravnim osnovama. lpak, Cinjenica da zene mogu imati djecu samostalno, cak i bez obveze da upoznaju oca djeteta, ili da muskarci, cak i nakon majcine smrti, mogu iskoristiti majke surogate kako bi imali djecu, prekida temeljnu vezu izmedu biologije i drustva u reprodukciji ljudske vrste, a posljedicaje odvajanje socijalizacije od roditeljstva. S obzirom na ove povijesne uvjete, obitelji i naCini zivota ponovno se odreduju u jos nejasnom obliku. BuduCi da su obitelj i seksualnost osnovne karakteristike sustava licnosti, dovodenje u pitanje vee poznatih obiteljskih struktura i pocetak seksualnosti koja je odraz osobnosti dovode do mogucnosti stvaranja novih tipova licnosti koje upravo poCinjemo zapazati. Hage i Powers misle daje, na razini pojedinca, kljucna sposobnost reakcije na tekuce promjene u drustvu sposobnost sudjelovanja u "preispitivanju uloge", sto oni drze "vaznim mikroprocesom postindustrijskoga drustva" .164 SlazuCi se s ovom najtemeljitijom analizom, dodat cu dopunsku hipotezu kako biste razumjeli sustave licnosti 164 Rage i Powers (1992.)

245

MOC IDENTITETA

u nastajanju. U sudujuci se ostati vjeran svojoj psihoanalitickoj sklonosti, drZ.im dace otvoreno priznavanje individualne seksualne zelje do cega se dolazi u kulturi koja se razvija u nasemu drustvu, dovesti do takva moralnog pada kao sto je institucionalizacija seksualne zelje. BuduCi da se seksualna zelja cesto veze uz prijestup, priznavanje seksualnosti izvan obitelji dovelo bi do krajnje drustvene napetosti. To je zato sto se drustvo, sve dok se prijestup sastojao samo u izrazavanju seksualne zelje izvan granica obitelji, moglo lako s time nositi svrstavajuCi to u tajne situacije i organizirane kontekste poput prostitucije, obiljezene homoseksualnosti te seksualnog napastovanja za koje se moze dobiti odredena naknada: toje bio Foucaultov svijet seksualnosti kao normalizacije. Stvari danas stoje drukCije. Ako patrijarhalna obitelj vise ne bude prisutna kako bi ju se moglo izdati, taj prijestup morat ce biti cin pojedinca protiv drustva. Funkcija obitelji kao obrambenog mehanizma gubi se. To otvara put izrazavanju seksualne zelje u obliku neinstrumentalnog nasilja. Koliko godje taj oslobadajuCi razvoj seksualne zelje dobrodosao, slom patrijarhalne obitelji (jedine koja povijesno postoji) zaista usporedno otvara put normalizaciji seksualnosti (pornofilmovi na televiziji u najgledanije vrijeme) te sirenju besmislenog nasilja u drustvu marginalnim putevima divlje seksualne zelje, to jest perverzije. Oslobadanje od obitelji suocava osobu sa samonametnutim ugnjetavanjem. Bijeg u slobodu u otvorenomu, slozenom drustvu dovest ce do pojedinacne tjeskobe i drustvenog nasilja sve dok sene pronadu novi oblici zajednickog zivljenja i zajednicke odgovornosti koji ce povezati zene, muskarce i djecu u obnovljenu, ravnopravnu obitelj, bolje prilagodenu slobodnim zenama, informiranoj djeci te nesigurnim muskarcima.

Kraj patrijarhalnosti? Stalne bitke u patrijarhalnosti i oko nje ne dopustaju jasno prognoziranje povijesnog obzorja. Ponovit cu opet dane postoji predodredena usmjerenost u povijesti. Mine kroCimo pobjednickim putevima naseg oslobodenja, a kada to i osjetimo, bolje da pripazimo i provjerimo kamo te sjajne staze na kraju vode. Zivot je, kao sto znamo, pun iznenadenja. Fundamentalisticka obnova koja patrijarhalnost ponovno stavlja pod zastitu bozanskoga zakona, mogla bijednako tako obrnuti proces slabljenja patrijarhalne obitelji kojije nehotice potaknut razvojem informacijskoga kapitalizma, a hotimice su ga pratili kulturni drustveni pokreti. Homofobicna reakcija moze upropastiti priznavanje homoseksualnih prava, kako pokazuje i nadmocno glasovanje americkoga Kongresa u srpnju 1996. da se heteroseksualnost proglasi uvjetom za legalni brak. Nadalje, patrijarhalnostjejos uvijek ziva i funkcio-

246

KRAJ PATRIJARHALNOSTI: DRUSTVENI POKRETI, OBITELJ I SPOLNOST

nira sirom svijeta usprkos simptomima krize koju sam pokusao naglasiti u ovom poglavlju. Ipak, sama zestina reakcija u obranu patrijarhalnosti, kao i u religijskim fundamentalistickim pokretima koji cvatu u mnogim zemljama, znak je jacine protupatrijarhalnih izazova. Vrijednosti koje su trebale biti vjecne, prirodne, stvarno bozanske, sada se moraju braniti silom te su taka ogranicene svojim posljednjim zastitnickim bedemom i gube valjanost u ljudskim umovima. Sposobnost ili nesposobnost feministickih i drustvenih pokreta za otkrivanje seksualnog identiteta da institucionaliziraju svoje vrijednosti, bitno ce ovisiti o njihovoj vezi s ddavom, posljednjim aparatom-utoCistem patrijarhalnosti kroz povijest. Ipak, neobicni zahtjevi koje drustveni pokreti postavljaju drzavi, napadajuCi temelj institucija dominacije, pojavljuju se bas u trenutku kada se Cini daje i sama drzava usred strukturalne krize potaknute proturjecnoscu izmedu globalizacije svoje buducnosti te identifikacije svoje proslosti.

247

5 NEMOCNA DRZAVA?

"Kapitalistickoj je ddavi svojstvena", napisao je Nicos Poulantzas 1978. godine, "apsorpcija drustvenoga vremena i prostora, ukalupljivanje vremena i prostora i monopol nad organizacijom vremena i prostora koji, djelovanjem takve ddave, postaju mreze dominacije i moei. U tomje smislu moderna nacija proizvod drzave. " 1 Vise nije tako. SveopCi protok kapitala, robe, usluga, tehnologije, komunikacije i informacija u sve veeoj mjeri izmice kontroli drzave. Mnogostruki identiteti, koje odred:uju nezavisni cinioci, suprotstavljaju se ddavi koja polaganjem prava na tradiciju i rekonstrukciju nacionalnog identiteta prisvaja povijesno vrijeme. Ddava pokusava iznova potvrditi svoju moe na svjetskoj pozornici izgradnjom nadnacionalnih institucija, sto dodatno podriva njezin suverenitet. Premda decentralizacija drzavne uprave na regionalnu i lokalnu razinu kojom drzava nastoji povratiti svoj legitimitet s jedne strane uspijeva pribliziti grad:ane vlasti, u grad:anima se s druge strane razvija sve izrazenija ravnodusnost prema drzavi-naciji, poradi cega dolazi do jacanja centrifugalnih tendencija. I tako, dok kapitalizam cvjeta, a u cijelom svijetu dolazi do eksplozije nacionalistickih ideologija, cini se da drzava-nacija, povijesna tvorevina modernoga doba, gubi svoju moe, premda, a to je od kljucne vaznosti, ne i svoj utjecaj. 2 U ovom poglavlju eu objasniti uzroke i potanko eu iznijeti moguee posljedice ovog iznimno vaznoga razvoja dogad:aja. Posluzit eu se primjerima drzava-nacija u razliCitim zemljama pomoeu kojih eu naglasiti da se promatraju razliCiti oblici pojave koja se 1 2

248

Poulantzas (1978: 109); moj prijevod. Tilly (1975.); Giddens (1985.); Held (1991., 1993.); Sklair (1991.); Camilleri i Falk (1992.); Guehenno (1993.); Horsman i Marshall (1994.); Touraine (1994.); Calderon et al. (1996.).

NEMOCNA DRUVA'?

sustavno odvija u cijelom svijetu. Doista se Cini da izazov koji se u sve vecoj mjeri postavlja pred drzavu-naciju, ima svoje izvoriste u Cinjenici da moderna drzava-nacija vise nije u stanju ploviti dosad neistrazenim uzburkanim morima izmedu moci globalnih mreza i izazova singularnih identiteta. 3

Globalizacija i drzava Globalizacija djelatnosti koje cine srz gospodarstava razlicitih zemalja, globalizacija medija i elektronicke komunikacije, te globalizacija kriminala imaju odlucujucu ulogu u slabljenju instrumentalne moCi drzave-nacije. 4 3

4

Rasclamba krize drzave-nacije pretpostavlja odredenje, svojevrsnu teoriju drzave-nacije. Ali buduci da se moj rad o ovom predmetu nadovezuje na vee razvijene socioloske teorije, iz razlicitih izvora, uputit cu citatelja na definiciju Anthonyja Gidddensa u djelu The Nation-state and Violence (1985: 121): "Ddava-nacija, koja postoji u kompleksu skupina drugih ddava-nacija, cini skup institucionalnih oblika vlasti, odrzavajuci odredeni upravni monopol nad prostorom omedenim granicama, njezina se uprava propisuje zakonom i izravnom kontrolom sredstava unutarnjega i vanjskoga nasilja." lpak, pise Giddens, "jedino u modernim drzavama-nacijama drzavni aparat moze uglavnom uspjesno polagati pravo na monopol nad sredstvima nasilja, ijedino se u takvim ddavama upravni doseg drzavnoga aparata izravno uklapa s teritorijalnim granicama na koje se to pravo polaze." (str.18) Doista, autor dalje obrazlaze, "drzava-nacija oznacuje granicom omeden spremnik moCi, nadmocan spremnik moCi modernoga doba" (str.120) Dakle, sto se dogada i kako bismo trebali osmisliti tu drzavu, kada padnu granice i kada spremnici postanu dijelom drugih spremnika? Moje istrazivanje zapocinje, u teorijskom kontinuitetu, od trenutka u kojemu se cini daje drzava-nacija, kakoju poima Giddens, nadvladana povijesnom preobrazbom. Definiciju i analizu globalizacije, onako kako ju ja podrazumijevam, vidi u I. svesku, 2. poglavlju. Za korisnu kritiku pojednostavnjenih pogleda na globalizaciju vidi u: Hirst i Thompson (1996.). Ima misljenja da globalizacija nije nova pojava te da se pojavljuje u razliCitim povijesnim razdobljima, a posebice u doba ekspanzije kapitalizma krajem devetnaestoga stoljeca. Mozdaje tome tako, premda nisam uvjeren da nova, na informacijskoj tehnologiji zasnovana infrastruktura ne uvodi odredenu kvalitativnu drustvenu i ekonomsku promjenu, omogucujuci odvijanje globalnih procesa u realnom vremenu. Ali doista nisam u sukobu s takvim misljenjem: ono nije predmetom mojeg istrazivanja. Ja pokusavam analizirati i objasniti nase drustvo krajem dvadesetoga stoljeea u svoj raznolikosti njegova kulturnog, ekonomskoga i politickog konteksta. Stoga bi se o mojemu intelektualnom doprinosu trebalo raspravljati u okviru samoga predmeta vezanog uz suvremene procese koji se promatraju i teorijski postavljaju u tri toma ove knjige. Akademski nacin razmisljanja zasigurno bi imao velike koristi od komparativnog povijesnog pristupa koji bi suprotstavio medudjelovanje tehnologije, globalizacije ekonomije i komunikacija, politike i politickih institucija iskustvu neke preobrazbe slicne vrste u povijesti. Nadam se dace netko od mojih kolega, prvenstveno povjesnicara, uloziti trud u takav rad, i bit cu vise nego zadovoljan ako, na osnovi njihovih istrazivanja, budem u prilici ispraviti neke svoje opcenite teorijske postavke. Zasada, onih nekoliko pokusaja u tom smjeru koje sam imao priliku vidjeti, po mojemu miSljenju pridaju nedovoljnu pozornost radikalno

249

MOC IDENTITETA

Transnacionalna jezgra nacionalnih ekonomija pojedinih zemalja Medusobna ovisnost financijskih i valutnih trzista koja u svijetu djeluju kao jedinica u realnom vremenu povezuje nacionalne valute. Stalna razmjena dolara, jena i valuta Europske unije (u buducnosti eura) zahtijeva sustavnu uskladenost tih valuta, sto je jedina raspoloziva mjera pomocu koje se donekle moze odrzavati stabilnost valutnoga trzista, a shodno tome i postojanost svjetskih ulaganja i trgovine. Sve ostale svjetske valute su se iz prakticnih razloga povezale s tim trokutom bogatstva. Ako tecajnu stopu obiljezava sustavna meduzavisnost, jednako je tako, ili ce tako biti, i s monetarnom politikom pojedinih zemalja. A ako se razliCite monetarne politike usklade na nadnacionalnoj razini, isto ce se dogoditi i s primarnim kamatnim stopama, a u konacnici i s proracunskom politikom. Iz toga proizlazi da drzave-nacije gube ili ce izgubiti kontrolu nad osnovnim elementima svoje gospodarske politike. 5 Takvo je upravo iskustvo zemalja u razvoju osamdesetih godina te europskih zemalja pocetkom devedestih. Barbara Stallings je pokazala kako su medunarodni pritisci oblikovali gospodarsku politiku zemalja u razvoju osamdesetih godina kada su medunarodne financijske institucije i privatne banke krenule u stabilizaciju gospodarstava zemalja u razvoju kako hi se stvorili preduvjeti za medunarodna ulaganja i trgovinu. 6 Bundesbank vee sada de facto ima ulogu Europske sredisnje banke u Europskoj uniji. Na primjer, kadaje, zeleCi odrzati kontrolu nad inflacijom u Njemackoj, nakon neodgovorne odluke vlade da uspostavi tecajnu stopu zapadnonjemacke prema istocnonjemackoj marki u odnosu jedan prema jedan u svrhu ujedinjenja Njemacke, Bundesbank provela restriktivnu monetarnu politiku, doslo je do deflacije u cijeloj Europi bez obzira na stanje gospodarstva u pojedinim zemljama. Bundesbankje 1992. godine iSla tako daleko da je dopustila da u medije procuri informacija o tome kako ta banka ima prigovore na britansku monetarnu politiku, zeleci izazvati devalvaciju funte, sto se na kraju doista i dogodilo. Japansku gospodarsku politiku uvelike odreduje vanjskotrgovinska bilanca sa Sjedinjenim Americkim Drzavama, te odnosjena i americkog dolara. Kao zemlja koju odlikuje najveca gospodarska samodostatnost u usporedbi s drugim drzavama, Sjedinjene Drzave su, usprkos znatnom vanjsko-

5 6

250

novim procesima u tehnologiji, financijama, proizvodnji, komunikacijama i politici. Stoga, premda su ti radovi u povijesnom smislu mozda ispravni, ostaje nejasno zasto je sadasnjost samo ponavljanje proslih iskustava, cime sene udaljujemo od prilicno prizemnoga gledista da pod suncem nema nicega novog. Moreau Deffarges (1993.);Business Week (1995a); OrstromMoller (1995.); Cohen (1996.) Stallings (1992.)

NEMOCNA DRU.VA?

trgovinskom deficitu osamdesetih godina, uspjele zadrzati neovisnost svoje ekonomije samo zahvaljujuCi financiranju povecane drzavne potrosnje putem, najcesce stranih, ulaganja. Tako je osnovno pitanje americke gospodarske politike devedesetih godina bilo kako smanjiti golem proracunski deficit koji je prijetio pretvaranjem u crnu rupu americke ekonomije. Americka gospodarska nezavisnost hila je iluzija koja ce se vjerojatno rasprsiti u buducnosti kada zivotni standard postane odrazom konkurentnosti globalne ekonomije, te kada nestane sigurnosti koju pruzaju golema zaduzivanja drzave, a koja su u vrijeme Reaganove administracije izmakla kontroli. 7 Moglo bi se reCi daje devedesetih godina opcenito nastupilo drasticno ogranicenje slobode odredivanja gospodarske u odnosu prema proracunskoj politici rastrzanoj izmedu automatskih prava naslijedenih iz proslosti i sadasnje velike mobilnosti kapitala koja ce se u buducnosti vjerojatno samo povecavati. 8 Sve vece teskoce s kojima se drzava susrece u kontroli ekonomije, a koje neki ekonomisti smjerno pozdravljaju, jos su izrazenije poradi rastuce transnacionalizacije proizvodnje, sto nije samo posljedica djelovanja multinacionalnih korporacija vee proizvodnih i trgovackih mreza kojima korporacije pripadaju. 9 Teskoce proistjecu iz cinjenice da su vlade sve manje u mogucnosti osigurati proizvodnu bazu za stvaranje prihoda u okvirima svoje drzave. BuduCi da tvrtke i bogati pojedinci pronalaze fiskalna utoCista u raznim dijelovima svijeta is obzirom nato daje u medunarodnom proizvodnom sustavu sve teze izracunati dodanu vrijednost, na pomolu je nova fiskalna kriza drzave kao posljedica rastuCih proturjecnosti izmedu internacionalizacije ulaganja, proizvodnje i potrosnje s jedne strane, te nacionalne osnove poreznih sustava s druge. 10 Je li slucajno da su dvije per capita najbogatije zemlje svijeta Luksemburg i Svicarska? Lako je moguce da se bitka zajedno od posljednjih uporista drzave-nacije vodi u svijetu kibernetickoga racunovodstva izmedu revnosnih poreznih inspektora i sofisticiranih transnacionalnih odvjetnika.

Statisticka procjena nove fiskalne krize drzave u svjetskoj ekonomiji U ovoj tocki rasClambe korisno bi bilo pogledati razvoj drzavnih financija u razdoblju pojacane globalizacije gospodarstava pojedinih drzava od 1980. do . pocetka devedesetih godina. Kako bih ograniCio slozenost ove analize, odab7 8 9 10

Thurow (1992.); Cohen (1993.) Chesnais (1994.); Nunnenkamp et al. (1994.) Buckley (1994.) Guehenno (1993.)

251

MOC IDENTITETA

rao sam sest zemalja: SAD, Japan i Njemacku kao tri najvece trzisne ekonomije svijeta; Veliku Britaniju kao najotvorenije gospodarstvo u Europi; jos jednu europsku zemlju, Spanjolsku, koja je osma po velicini trzisna ekonomija svijeta, ali je i dalje na nizoj razvojnoj razini u smislu gospodarstva i tehnologije od zemalja G-7; i Indiju kao jednu od gospodarski najvaznijih zemalja koje su industrijalizirane u novije vrijeme. Na temelju statistickih podataka kojeje skupila i razradila Sandra Moog, tablice 5.1. i 5.2. daju pregled nekih pokazatelja financija i gospodarskih djelatnosti drzave s obzirom na proces internacionalizacije ekonomija pojedinih zemalja. Umjesto detaljnog osvrta, prethodne postavke vezane uz odnos globalizacije i ddave prosirit cu i potkrijepiti stvarnim primjerima. Promotrimo najprije skupinu od cetiri zemlje, SAD, Veliku Britaniju, Njemacku i Spanjolsku, za koje se opcenito drzi da se slicno ponasaju, premda ima razlika koje bih zelio naglasiti. Izdaci drzave rastu i u ovom trenutku iznose izmedujedne cetvrtine i nesto preko 40 posto BDP-a. Broj zaposlenih u drzavnim sluzbama posvuda pada. Dok udio drzavne potrosnje tri gospodarski najsnaznije zemlje pada, u Spanjolskoj se biljezi njezin rast. Ulaganja drzave rastu u SAD-u, ali padaju u Njemackoj. Porezni prihod sredisnje vlasti pada u SAD-u, a penje se u ostalim spomenutim zemljama, posebice u Spanjolskoj. Drzavni deficit raste, najvise u SAD-u i Njemackoj. Premdajos uvijek Cini 34 posto BDP-a, vanjski dug pada u Velikoj Britaniji, a znacajno raste u Spanjolskoj, Njemackoj i SAD-u, gdje je 1992. godine iznosio 52,2 posto. Financiranje drzavnoga deficita ucinilo je cetiri navedene zemlje jos ovisnijima o vanjskom dugu i neto zaduzivanju u inozemstvu, a ponegdje je to doista vrlo izrazeno. Omjer vanjskoga duga pojedinih drzava i neto drzavnih posudbi u odnosu na BDP, devizne rezerve sredisnjih banaka, drzavnu potrosnju i izvoz opcenito upucuju na sve vecu ovisnost vlada pojedinih drzava o globalnim trzistima kapitala. Tako se, u slucaju Sjedinjenih Drzava, vanjski dug ddave u odnosu prema BDP-u udvostrucio, porastao 20 posto u odnosu prema deviznim rezervama, a 1993. godine bio je gotovo deset puta veCi od ukupnih deviznih rezervi. U usporedbi s izvozom, drzavni dug je skoCio 133 posto, te se gotovo udvostrucio u odnosu prema drzavnoj potrosnji, cimeje dostigao 41,7 posto ukupnih izdataka. Neto posudbe stranoga kapitala SAD-a skoCile su nevjerojatnih 456 posto u posljednjih 14 godina, Cime su skocile za 203 posto u odnosu prema ddavnim izdatcima, odnosno iznosile su 6 posto ukupnih izdataka drzave. Buduci da su izravna ulaganja americke drzave u inozemstvu, u usporedbi s domacim ulaganjima porasla za 52,8 posto, a priljev izravnoga stranog ulaganja, opet u odnosu prema americkim domaCim ulaganjima pao za 35,5 posto, moglo bi se ustvrditi da je americka savezna drzava postala poprilicno ovisna o svjetskim trzistima kapitala i stranim ulaganjima.

252

Tablica 5. 1. lnternacionalizacija ekonomije i javnih financija: stopa promjena, 1980.-1993. (i omjeri za 1993., ako nije drukCije naznaceno) SAD

Velika Britaniia

Niemacka

Japan

Spaniolska

lndiia

Vanjski dug drfave I BOP%

104.2 {9.8)

31.8 (5.811992)

538.5 {p) (16.6) {p)

0.0 (0.311990)

1,066.7 (10.5)

-25.3 (5.9)

Vanjski dug drfave I devizne rezerve%

20.1 (998.6)

44.7 (168.111992)

325.3 {p) (368.4) {p)

9.9 (12.211990)

674.5 {121.6)

-16.5 {149.4)

Vanjski dug drfave I izvoz%

133.0 {134.0)

50.5 {32.211992)

590.8 {p) {75.3) {p)

9.5 {2.311990)

795.5 {79.7)

-55.6 {70.7)

Vanjski dug drzave I drfavni izdaci %

92.2 {41.7)

17.5 {13.511992)

423.5 {44.5) {p)

-

586.8 {36.4)

-40.7 (35.4)

Neto posudbe u inozemstvu I drzavni izdaci%

203.0 (6.12)

787.5 (14.211992)

223.4 (p) 15.2 {p)

-

Domace strane investicije I domaca ulaganja %

52.8 (5.5)

44.4 (17.9)

52.2 {3.5)

57.1 {1.1)

Priljev izravnih stranih ulaganja I domaca ulaganja%

-35.5 (2.0)

-8.9 (10.2)

-50.0 (0.1)

-

-

10.3 (4.3)

183.3 {2.8) 236.7 (8.6)

(p) pokazuje preliminarne podatke Napomena: Vidi broiC.one podotke i podatke o izvorima i metodama izraC.unavanja u metodoloskom dodatku. lzvori: Skupila i razradila Sandra Moog iz ovih izvora: Government Finance Statistics Yearbook, svezak 18 (Washington DC: IMF, 1994.); International Financial Statistics Yearbook, svezok 48 (Washington DC: IMF, 1995.); The Europa World Yearbook (London: Europa Publications, 1982., 1985., 1995.); National Accounts: Detailed Tables, 1980.-1992., svezak 2 (Paris: OECD, 1994.); OECD Economic Outlook, svezak 58 (Paris: OECD, 1995.); World Tables, 1994. (The World Bank, Baltimore: The John Hopkins University Press, 1994.)

Tablica 5.2. Uloga ddave u ekonomiji i javnim financijama: stopa promjena, 1980.-1982. (i omjeri za 1992., ako nije drukcije naznaceno) SAD

Velika Britaniia

Niemacka

lzdaci ddave I BDP%

9.1 (24.0)

13.1 (43.2)

19.7 (34.6)

Porezni prihod u proracunu sredisnje ddave/BDP%

-15.6 (10.8)

8.0 (27.0)

42 .9 (4.8)

Dug ddave I BDP%

Japan

Spaniolska

lndiia

-

49.4 (25.1)

29.3 (p) (17.2) (p)

11.6 (p) (13.5) (p)

18.2 (13.011990)

64.2 (17.411991)

17.3 (p) (11.2) (p)

8.7 (5.0)

44.4 (2.6)

-78.6 (1.511990)

16.2 (4.3)

20.0 (p) (5.2) (p)

91.9 (52.2)

-26.0 (34.1)

78.1 (28.5)

30.1 (53.211990)

160.8 (39.9)

28.2 (p) (52.8) (p)

Zaposlenost u ddavnim sluzbama I ukupna zaposlenost%

-4.7 (16.2)

-3.1 (22.2)

-0.6 (16.4)

-20.9 (7.2)

Ulaganja ddave I bruto fiksna ulaganja %

21.2 (16.0)

-

-7.0 (27.9)

Drzavna potrosnja I osobna potrosnja %

-6.9 (27.2)

-2.7 (34.5)

-8.1 (32.7)

33.8 (26.9)

40.2 (p) (19.0) (p)

Proracunski deficit ddave I BDP %

66.3 (16.3)

(p) pokazuje privremene podatke Napomena: Vidi brojcane podatke i podatke o izvorima i metodama izracunavanja u metodoloskom dodatku. lzvori: Skupila i razradila Sandra Moog iz ovih izvora: Government Finance Statistics Yearbook, svezak 18 (Washington DC: IMF, 1994.); International Financial Statistics Yearbook, svezak 48 (Washington DC: IMF, 1995.); The Europa World Yearbook (London: Europa Publications, 1982., 1985., 1995.); National Accounts: Detailed Tables, 1980.-1992., svezak 2 (Paris: OECD, 1994.); OECD Economic Outlook, svezak 58 (Paris: OECD, 1995.); World Tables, 1994. (The World Bank, Baltimore: The John Hopkins University Press, i 994.)

NEMOCNA DRZAVA?

Premda je u Velikoj Britaniji, Njemackoj i Spanjolskoj situacija nesto drugacija, osnovna kretanja su uglavnom ista. Vazno je primijetiti da se ovisnost Velike Britanije o stranom kapitalu smanjuje, dok takva vrsta ovisnosti u Njemackoj raste bde nego u SAD-u, sto se vidi iz nekoliko pokazatelja kao sto su vanjski dug ddave preko BDP-a (porast od 538,5 posto), preko deviznih rezervi (325,3 posto) i preko izvoza (590,8 posto). Neto posudbe njemacke drzave u inozemstvu su 1993. godine dosegle iznos od 15 posto drzavnih izdataka, a vanjski dug drzave Cinio je 44,5 posto drzavnih izdataka. U oba se slucaja radi o visim postocima nego u SAD-u. Prema tome, usprkos uspjesnu poslovanju u osamdesetim godinama, za razliku od Japana, u Njemackoj je znatno povecana ovisnost sredisnje ddave o medunarodnom okruzenju. Zanimljivo je da Indija ne pokazuje toliku ovisnost o vanjskom dugu usprkos tome sto izdaci, potrosnja i zaduzenost drzave rastu. Svi pokazatelji financijske ovisnosti pokazuju negativan rast u tom razdoblju, s iznimkom omjera drzavnog zaduzenja u inozemstvu prema drzavnim izdacima, koji je jos uvijek na skromnoj razini. Prilican rast udjela poreznog prihoda u BDPu pruza samo djelomicno objasnjenje, a ubrzani gospodarski rast Indije u posljednjem desetljecu vjerojatnoje najvazniji razlog. Ipak bih trebao naglasiti da je razina ovisnosti indijske drzave i dalje vrlo visoka usprkos brzim promjenama relevantnih pokazatelja u negativnom smjeru (vanjski dug indijske drzave cini 70 posto izvoza i gotovo 150 posto deviznih rezervi). U J apanu je, kao sto je najcesce i slucaj s tom zemljom, drugacija situacija. Japansku vladu nisu pogodila zaduzivanja u inozemstvu iz osamdesetih godina. Japan ima kudikamo najnizi proracunski deficit preko BDP-a, au razdoblju od 1980. do 1993. doslo je i do znatnog pada. S druge strane, drzavna potrosnja i drzavni dug rastu, a omjer duga drzave i BDP-ajednako je visok kao i u SAD-u (preko 50 posto). To upozorava na Cinjenicu da se novcana sredstvajapanske vlade uglavnom prikupljaju putem domaceg zaduzivanja. To takoder odrazava vecu konkurentnost japanske ekonomije i znatan suficit vanjskotrgovinske bilance i bilance placanja. Prema tome, kao drzava, Japanje mnogo samostalniji od ostaloga dijela svijeta, alijapansko gospodarstvo pokazuje mnogo vecu ovisnost o uspjesnosti svojega poslovanja s obzirom nato dajapanski kapital financira ddavu, zahvaljujuCi dobiti koju ostvaruje na temelju svoje konkurentnosti. Iz ovoga se vidi da premda se Cinilo daje Japan iznimka u opcenitom pravilu o ovisnosti drzava o svjetskom gospodarstvu, te o rastucem deficitu drzave, on to zapravo nije. Japanske korporacije se natjecu na svjetskom trzistu i, zahvaljujuCi svojoj konkurentnosti, prikupljaju novcana sredstva za drzavu cija potrosnja raste znatno brze nego sto je to slucaj s bilo kojom drugom od spomenutih zemalja. Zaduzenjima u japanskim bankama koje cvje255

MOC IDENTITETA

Belgija ltalija Grcka Kanada lrska Japan Svedska Sjedinjene Drzave Njemacka Francuska Britanija

0

D

20

40

1985.

II

60

80

100

120

140

1995. procjena

Stika 5. 1. Opce ukupne financijske obveze dr:Zave (% u odnosu prema BDP-u) /zvor: OECD, razradio Economist (20. sijecnja 1996.)

taju usporedno s keiretsu, japanska ddava pokazuje financijsku ovisnost drugoga reda u odnosu na medunarodno gospodarstvo. S obzirom na postavke iznesene u prethodnim poglavljima, ovdje treba naglasiti tri osnovne pojave: 1. Usprkos odredenom povlacenju drzave iz gospodarstva, posebice u smislu izravnog zaposljavanja i regulacije, ddava i dalje ima znacajnu gospodarsku ulogu, sto uz oporezivanje zahtijeva dodatne izvore sredstava. Tako dolazi do povecanja financijskih obveza drzave, s izuzetkom Velike Britanije (vidi sliku 5.1.). 2. Osim u slucaju Japana kojije vazna iznimka, drzave sve vise ovise o posudivanju stranoga kapitala, a to vee dovodi do pritiska na devizne rezerve sredisnje banke i slabi izvoz drzave. U sirem smislu takav trend odrazava sve vece razlike izmedu rasta globalne trgovine i brzeg rasta globalnih financijskih trzista. 3. Japan je donekle uspio uspostaviti fiskalnu samostalnost u odnosu prerna stranom kapitalu. Medutim, to je napravljeno putem domaCih zaduzenja financiranih od strane japanskih korporacija, zahvaljujuCi protekcionizmu i japanskom izvozu. Gospodarstvo Japana i japanska drzava 256

NEMOCNA DRZAVA?

Zapadna Njemacka Svicarska Belgi]a Austrija Japan Nizozemska Francuska Sjedinjene Drzave ltalija Britanija

0

5

10

troskovi koji ne obuhvacaju place

15

0

20

25

30

izravne place radnika

Sliko 5.2. Troskovi rodo u proizvodnji 1994. godine (u dolorima no sat) lzvor: Federocijo poslodovoco Svedske, rozrodio Economist (27. sijecnjo 1996.)

postali su na taj nacin snazno ovisni o suficitu vanjskotrgovinske bilance i recikliranju dobiti najapanskom tlu. Japanska ekonomijaje tako pocela rasti kao mjehur od sapunice krajem osamdesetih godina, nakon cega se pocetkom devedesetih mjehur rasprsnuo i nastupilo je razdoblje recesije. Isprepletenost gospodarstava razliCitih drzava i ovisnost financiranja drzave o svjetskim trzistima i stranom kapitalu stvorilo je preduvjete za pojavu fiskalne krize drzave-nacije kojaje zahvatila i najbogatije i najmocnije medu njima.

Globalizacija i ddava blagostanja Globalizacija proizvodnje i ulaganja takoder prijeti i drzavi blagostanja, kljucnom elementu drzave-nacije u posljednjih pola stoljeca, a vjerojatno i temelju njezina legitimiteta u industrijaliziranim zemljama. 11 Razlog je tome Cinjenica da kompanijama postaje sve besmislenije poslovati na medusobno povezanim trzistima uz postojanje golemih razlika u troskovima soci-

11 Wilensky (1975.); Janowitz (1976.); Navarro (1994., 1995.); Castells (1996.)

257

MOC IDENTITETA

jalne zastite i razlicitih razina regulative u razlicitim zemljama. Problem se ne odnosi samo na razlike medu zemljama sjevera ijuga, v~se takoder susrece i medu Clanicama OECD-a. Npr. troskovi radne snage s obzirom na socijalnu zastitu bitno su nizi u SAD-u nego u Njemackoj (vidi prikaz 5.2.). Medutim, izvjesna komparativna prednost poslovanja u SAD-u u usporedbi s Njemackom postaje otezavajucom okolnosti u odnosu prema Meksiku nakon provedbe sporazuma NAFTA. BuduCi da zahvaljujuCi informacijskoj tehnologiji poduzeca mogu poslovati na razlicitim mjestima i pritom ostati povezana s globalnim proizvodnim mrezama i trzistima (vidi I. svezak, 6. poglavlje), dolazi do negativne konkurentnosti troskova socijalne zastite. U proslosti su ogranicenja "negativne konkurentnosti" hila dvojaka. S jedne je strane Cinjenica daje odreden broj zemalja zaostajao u produktivnosti i ponudenoj kvaliteti dovela do toga da su u naprednim gospodarstvima radnici hili zasticeni u usporedbi s manje razvijenim konkurentima; s druge strane, pritisci domaceg trzista doveli su do protekcionizma kako hi se cijena uvoza putem carina popela do tocke u kojoj vise ne hi bilo komparativne prednosti koristenja vanjskih izvora. Oba ogranicavajuca Cinitelja sada nestaju. Svjetska trgovinska organizacija upravo radi na uspostavljanju sustava kontrole ciji hi zadatak bio otkrivati i kaznjavati izvore prepreka slobodnoj trgovini. Politicki odnosi u medunarodnoj trgovini imaju udjela u stvarnom utjecaju te vrste kontrole, ali Cini se da ce otvoreni protekcionizam veCih razmjera u sve vecoj mjeri biti izlozen odmazdi drugih zemalja ako ne dode do dramaticnog preokreta u procesu globalne gospodarske integracije. Sto se tice zaostajanja u produktivnosti i kvaliteti, Shaikenova studija americkih tvornica automobila u Meksiku pokazalaje da su meksicki radnici vrlo brzo dosegli razinu produktivnosti americkih radnika, tocnije, za otprilike 18 mjeseci. Slicni procesi primijeceni sui u Aziji. 12 Europljane treba podsjetiti daje americka produktivnost rada i dalje najvisa na svijetu i tako ponistava potencijalni diferencijal konkurentnosti Europe koji hi jos mogao omoguCiti postojanje ddave blagostanja siroke ruke. u ekonomiji cija se glavna trzista kapitala, robe i usluga sve vise povezuju u svjetskim razmjerima, i gdje nema veCih razlika u produktivnosti rada i proizvodnoj kvaliteti, malo je prostara za ddavu blagostanja koja hi hila bitno drugacija od ostalih, a imala priblizno jednaku razinu produktivnosti i proizvodne kvalitete. N estajanje najdarezljivijih ddava blagostanja moglo hi se izbjeci jedino putem socijalnog ugovora na globalnoj razini koji hi bio vezan na medunarodne carinske ugovore, sto hi umanjilo razlike izmedu pojedinih zemalja, ada pritom ne hi nuzno doslo do izjednacavanja socijalnih i radnih uvjeta. Medutim, buduCi daje u novomu, liberaliziranom i umrezenom svjetskom gospodarstvu tako 12 Shaiken (1990.); Rodgers (1994.)

258

NEMOCNA DRZAVA?

dalekosezan socijalni ugovor prilicno nevjerojatan, drzave blagostanja se sada svode na najmanji zajednicki nazivnik koji je takoder u padu. 13 Tako nestaje osnovna sastavnica legitimiteta i stabilnosti drzave-nacije, ito ne samo u Europi vee svuda u svijetu, od socijalnih drzava srednje klase u Cileu ili Meksiku do ostataka etatistickih drzava blagostanja kao sto su Rusija, Kina ili Indija, ili paK do urbane drzave blagostanja nastale u Sjedinjenim Americkim Drzavama nakon drustvenih previranja sezdesetih godina. Stoga je drzava-nacija sve nemoenija sto se tice nadzora nad monetarnom politikom i odlucivanja o proracunu, organizacije proizvodnje i trgovine ili ubiranja poreza na dobit, a manje su joj moguenosti i u podrucju socijalne skrbi. Dakle, premda jos uvijek donekle ima mogucnost upravljanja i nadzora nad svojim podanicima, ddava-nacija je izgubila glavninu svoje gospodarske moei.

Globalne komunikacijske mreze, lokalno koristenje, nesigurnost mjerodavnih tijela Nista bolji izgledi u smislu upravljanja i kontrole na nacionalnoj razini ne pruzaju se ni u medijima i komunikacijama kao drugom vaznom podrucju preko kojega drzava ostvaruje svoju moe. Ddava se u povijesti oduvijek oslanjala na kontrolu informacija i zabavnih sadrzaja kako bi imala nadzor nad misljenjem i stvaranjem odredenih predodzbi, au doba masovnih medija takva vrst kontrole doseglaje savrsenstvoY U tom se podrucju drzava-nacija suocava s izazovima koje pred nju postavljaju tri medusobno povezana Cinitelja: globalizacija i isprepletanje vlasnistva, prilagodljivost i prodornost tehnologije, te nezavisnost i raznolikost medija (vidi I. svezak, 5. poglavlje). U najvecem broju zemalja drzava-nacijaje bitku zapravo vee predala. 15 S izuzetkom Sjedinjenih Drzava, najveci broj televizija u svijetu bio je pod kontrolom drzave sve do pocetka osamdesetih godina, a radiopostaje i novinska izdanja takoder su ovisili o dobroj volji drzave i u demokratskim zemljama. Elektronicki mediji su cak i u Sjedinjenim Ddavama hili izvrgnuti strogom nadzoru Saveznoga povjerenstva za komunikacije, pri cemuje dolazilo i do pristranih odluka koje su bile posljedica odredenih interesa. 16 Tri najvece americke televizijske mreze imale su monopol na 90 posto gledateljstva te tako, ako vee ne oblikovale, a onda harem davale okvir javnom mnijenju. Sve se to promijenilo u samo deset godina, a 13 14 15 16

Sengenberger i Campbell (1994.); Navarro (1995.); Castells (1996.) Mattelart (1991.) Blumenfield (1994.); Brenner (1994.); Chong (1994.); Graf (1995.) Cohen (1986.)

259

MOC IDENTITETA

promjenu je uvjetovao razvoj tehnologijeY Diverzifikacija komunikacijskih modova, povezivanje svih medija u digitalni hipertekst, sto je otvorilo put interaktivnoj multimediji, te nemogucnost nadziranja satelita koji odasilju preko granica, te racunalna telefonska komunikacija, onemoguCili su tradicionalne oblike regulacije i kontrole. ZahvaljujuCi eksploziji telekomunikacija i razvoju kabelske komunikacije, emitiranje je doseglo dotad nevidene razmjere. Poslovni svijetje zamijetio nova dogadanja i iskoristio priliku. Doslo je do spajanja golemih kompanija, a kapital cijeloga svijeta je mobiliziran kako bi se stekle pozicije u medijskoj industriji kojaje hila spona izmedu gospodarske, kulturne i politicke moci. 18 Drzavne vlasti su osamdesetih godina bile izlozene razlicitim oblicima pritiska: 19 javnog mnijenja ili objavljenog misljenja, zudnje za slobodom i raznolikosti medija, otkupljivanja nacionalnih medija koji su zapali u teskoce, udruzenih kolumnista koji su zajednickim snagama opravdavali potrebu za nesputanom komunikacijom, obecanjima o ugadanju politickoj samodopadnosti, ako vee ne i podrsci, gotovo svakom tko je u vlasti ili za koga postoji vjerojatnost da ce postati dijelom vlasti u blizoj buducnosti, a nije hila nevazna ni mogucnost osobne koristi za ljude od utjecaja koji bi se svojevoljno upustili u takvo sto. Simbolicka politikaje asimiliranjem liberalizacije medija s modernizacijom tehnologije odigrala kljucnu ulogu u podesavanju misljenja elite prema novomu medijskom sustavu. 20 Jedva da i postoji zemlja, osim Kine, Singapura i islamskih fundamentalistickih zemalja, u kojoj institucionalna i poslovna struktura medija nije iskusila dramatican preokret u razdoblju od sredine osamdesetih do sredine devedesetih godina. 21 Televizija i radio uvelike su privatizirani, a i preostale drzavne postaje su se prestale razlikovati od privatnih buduci da su bile podvrgnute kriteriju gledanosti i prihoda od reklama.22 Novinska izdanja potpala su pod vlasnistvo najvecih konzorcija cesto potpomognutih od strane financijskih grupacija. A sto je najvaznije, mediji su se otisnuli u svijet ispreplicuCi kapital, talent, tehnologiju i vlasnicke adnose razlicitih kompanija daleko od dosega driave-nacije (vidi sliku 5.3.). Medutim, ne bi bilo sasvim tocno tvrditi da driave vise nemaju nikakav utjecaj na medije. Vlade i dalje nadziru najvaznije medije, posjeduju dionice i imaju na raspolaganju razliCita sredstva kojima mogu utjecati na siroku lepezu medijskoga svijeta. Poslovni svijet takoder budno pazi dane bi dosao u 17 Doyle (1992.); Irving et al. (1994.); Negroponte (1995.); Scott et al. (1995.); Campo Vidal (1996.) 18 MacDonald (1990.) 19 Gerbner et al. (1993.); Campo Vidal (1996.) 20 Vedel i Dutton (1990.) 21 MacDonald (1990.); Doyle (1992.); Perez-Tabernero et al. (1993.); Dentsu Institute for Human Studies (1994.); The Economist (1994., 1996.) 22 Perez-Tabernero et al. (1993.)

260

15 najve6ih prodaja 1989. 1 mlrd. US$ Time-Warner (SAD) 7,6 Bertelsmann (SRNJ) 6,5 Toppan (J) 6,1 News Corp. (A) 4,3 4,0 Hachette (F) Thomson (K) 3,9 Reed Int. (VB) 3.:4. Gannett (US) 3,3 3,3 Times M1rror (SAD Donnelly (SAD) 2,8 2,5 Moore (K) Tribune (SAD) 2,3 Pearson (VB) 2,1 Knight Ridder (SAD) 2,1 Maxwell (VB) 2,0 Ukupno 56,2 Poslovi stranih poduzeca u SAD-u u mlrd. US$

~

Bertelsmann (SRNJ)2,0 Toppan (J) 0,1 News Corp. (A) 2,1 Thomson (K) 1,0 Hachette (F) 0,4 Reed Int. (VB) 0,2 Moore (K) 0,5 Pearson (VB) 0,2 Maxwell (VB) 0,2 Ukupno 6,7

e

t;;

, Poslovi stranih poduzeca u Vel. Britaniji u mlrd. US$ Thomson (K) News Corp. (A) Bertelsmann (SRNJ) Hachette (F) Moore (K) Ukupno

Sjedista multinacionalnih kompanija (15 najvecih)

2,6 1,2 0,4 0,4 0,3 4,9

I

_ _ . smjer najvecih ulaganja u inozemstvu

Slika 5.3. VeliCina i mjesto poslovanja 15 najveCih medijskih i tiskarskih multinacionalnih kompanija (Njemacka, Kanada, t-:l O'l 1-'

~

0

0·

Francuska i Australija su najveCi izvoznici; SAD i Velika Britanija su najveCi uvoznici)

lzvor: Fortune (23. travnja 1990.) i godisnji izvjestaji kompanija, razradio MacDonald (1990.)

~~

MOC IDENTITETA

sukob s cuvarirna potencijalnih trzista. Kada je kineska vlada prekorila Murdochov Star Channel zbog liberalnih pogleda na kinesku politiku, Star je tome izasao ususret i u prograrnu za kinesko tdiste ukinuo vijesti BBC-a, te poceo ulagati u izdanje People's Daily, dostupno ina racunalnoj rnrezi. Medutirn, prernda ddavejos uvijek irnaju utjecaj na rnedije, ipak su izgubile velik dio svoje rnoCi, osirn u slucaju javnih glasila koja se nalaze pod izravnorn kontrolorn autoritarnih drzava. Stovise, rnediji trebaju graditi neovisnost kao kljucni cinilac svoje vjerodostojnosti, ito ne sarno u odnosu prerna javnorn rnnijenju vee prerna povelikorn broju vlastodrzaca i naruCitelja reklarna, jer upravo reklarnna industrija Cini gospodarski ternelj njihova poslovanja. Ako se neko javno glasilo pocne izrazito priklanjati odredenoj politickoj opciji ili sustavno prijeci objavljivanje odredenih inforrnacija, srnanjit ee se broj njegovih citatelja ili gledatelja, poradi cega ee tesko moei ostvariti do bit na trzistu, te neee uspjeti odgovoriti na razlicita podrucja interesa biraca. S druge strane, stoje neki rnedij nezavisniji, siri i vjerodostojniji, to prikuplja vise informacija koje ee izazvati interes najraznovrsnijih kupaca i prodavaca. N ezavisnost i profesionalizam nisu sarno dobrodosle ideoloske vrijednosti, vee one za posljedicu irnaju i dobro poslovanje, sto ponekad ukljucuje i rnoguenost skupe prodaje svoje nezavisnosti ako se za to ukaze prilika. Kad se rnedijirnajednorn uzme u obzir nezavisnost, te kad drzava-nacija pristane ophoditi se prema toj vrlini kao bitnorn dokazu svoje demokraticnosti, krug se zatvara. Bilo kakav pokusaj ogranicavanja medijskih sloboda imat ee tada veliku politicku cijenu, buduCi da gradani, koji inace nisu nuzno izbirljivi kadaje u pitanju tocnost neke vijesti, ljubomorno cuvaju povlasticu prirnanja inforrnacija od strane izvora koji nije podCinjen ddavi. Toje razlog zasto cak i autoritarne drzave gube bitku s rnedijima u informacijskom dobu. ZahvaljujuCi brojnirn moguenostima slanja informacija i slika preko satelita, videokaseta ili Interneta, i u autoritarnim drzavarnaje sve rnanji utjecaj cenzuriranih vijesti u glavnim gradskirn sredistirna u kojirna zive obrazovaniji slojevi drustva koji su otvoreniji drugim idejama. N adalje, buduei da svaka vlast strerni "prodoru u svijet", svjetski rnediji irn omogueuju pristup, pa tako drzave cesto ulaze u pregovore 0 dvosmjernirn komunikacijskirn sustavirna koji, premda polako i oprezno, u konacnici slabe njihovu moe nad komunikacijarna. Usporedno s globalizacijom medija, zahvaljujuCi novim kornunikacijskirn tehnologijarna, kao sto je npr. rnoguenost plaeanja posebnoga satelitskog prijenosa, u mnogim je zemljama doslo do snaznog razvoja lokalnih medija, posebice radija i kabelske televizije. VeCina lokalnih rnedija cesto dijele zajednicki program, sto irnje pornoglo ostvariti snaznu povezanost sodredenirn skupinarna siroke publike, zaobilazeCi tako uobicajene poglede na rnasovne rnedije. Lokalni rnediji na taj nacin izrnicu tradicionalnoj kontroli

262

NEMOCNA DRZAVA?

drzave, izravnoj ili neizravnoj, nad televizijskim mrezama i najcitanijim novinama. Sve veca politicka nezavisnost lokalnih i regionalnih medija koji se koriste fleksibilnim komunikacijskim tehnologijama od jednake je vaznosti za oblikovanje javnog misljenja kao i medijska globalizacija. N adalje, niz je slucajeva preklapanja tih dviju pojava, primjerice kad globalne medijske korporacije zauzimaju segmentirana trzista, pri cemu moraju prihvatiti osobitosti pub like lokalnih javnih glasila. 23 Racunalna komunikacija takoder izmice kontroli drzave-nacije, uvodeci pritom novo razdoblje izvanteritorijalne komunikacije. 24 Reklo bi se da mogucnost te vrste komunikacije najvecem broju ddava djeluje zastrasujuce. U sijecnju 1996. je francuski ministar informacijske tehnologije objavio namjeru svoje vlade da predlozi Europskoj uniji niz mjera koje bi prijecile slobodan pristup Internetu. Takav prijedlog tehnoloske cenzure u zemlji iz koje su potekli revolucionarni ideali slobode u Europi potaknuo je dogadaj koji je bio posljednja bitka francuskoga predsjednika Miterranda. N akon Miterrandove smrti, njegov je lijecnik objavio knjigu u kojoj je objelodanio daje Miterrand imao rak prostate svih cetrnaest godina svojega predsjednikovanja. Na zahtjev Miterrandove obitelji knjigaje zabranjena u Francuskoj, ali ju je svatko mogao procitati na Mrezi. Bijes francuske vlade uvelike je nadmasio razmjere doticnog problema. Bilo je potpuno jasno da se ni viadine ni sudske odluke vezane uz informacije vise ne mogu provoditi, a nadzor nad informacijama oduvijek je bio, jos mnogo prije informacijskoga doba, temelj drzavne moCi. 25 Otprilike u isto vrijeme, bilo je slicnih pokusaja od strane kineske, njemacke i americke vlade vezano uz raznovrsne informacijske saddaje - od financijskih i politickih informacija u Kini do pornografije s djecom u Sjedinjenim Drzavama. 26 Srz problema svodi se na pitanje prekogranicnoga protoka informacija koji otezava sudsko gonjenje izvora cak i ako ga se otkrije. Jos uvijek se raspravlja kakve su stvarne tehnoloske mogucnosti onemogucavanja pristupa Internetu, ada pritom ne dode do iskljucenja cijele zemlje iz mreze. Moglo bi se ciniti daje cenzura ex post facto s pripadajuCim kaznama i automatizirani kontrolni mehanizmi laksi put od ometanja komunikacije. Ali, cak i ako izvanjska sredstva kontrole budu djelotvorna, ona ce Mrezi smanjiti opseg, otezati pristup mnogim korisnim informacijama i smanjiti razmjere i doseg interaktivnosti. N adalje, ako se ide na selektivno suzavanje opsega Mreze, sve prikljucene zemlje moraju postiCi dogovor o temama koje zele zabraniti, a zatim uspostaviti zajednicki sus23 Levin (1987.); Abramson et al. (1988.); Scheer (1994.); Spragen (1995.); Fallows (1996.) 24 Kahn (1994.); Financial Technology International Bulletin (1995.); Kuttner (1995.); Ubois (1995.) 25 Couch (1990.) 26 Berman i Weitzner (1995.); Faison (1996.); Lewis (1996a)

263

MOC IDENTITETA

tav pracenja koji ce u demokratskim zemljama zbog moguce neustavnosti zasigurno biti doveden u pitanje. U lipnju 1996.jednoje savezno sudsko tijelo u Pennsylvaniji donijelo odluku da se novi savezni zakon koji je trebao urediti sirenje pornografskih sadrzaja na Mrezi, svojim najveCim dijelom kosi s Ustavom. Troje sudaca ovako je obrazlozilo svoju odluku: "Jednako kao sto snaga Interneta predstavlja kaos, tako i snaga nase slobode ovisi o tom kaosu i kakofoniji nesputanoga govora koji stiti Prvi amandman." 27 I tako ce se u nadolazeCim godinama drzave-nacije nastaviti boriti za nadzor nad informacijama koje kruze medusobno povezanim telekomunikacijskim mrezama svijeta. Kladim se daje to izgubljena bitka. Konacan poraz za soborn povlaci i gubitak stupa moCi drzave. Sve u svemu, globalizacija/lokalizacija medija i elektronicke komunikacije svode se na dvije, u ovom trenutku, nerazdvojive pojave- denacionalizaciju i deetatizaciju informacija.

Svijet bezakonja? Globalizacija kriminalaje dodatna prijetnja drzavi-naciji i izvoromje dubokih preobrazbi procesa upravljanja drzavom, a brojni sui primjeri paraliziranja njezina rada. Rijec je o pojavi od kljucne vaznosti cije se posljedice brzo uocavaju i jednako brzo zanemaruju. 28 Iako se u cijelomu jednom poglavlju (III. svezak, 3. poglavlje) ta pojava rasClanjuje kao jedna od najznacajnijih u danasnjemu svijetu i cini ga razlicitim od ostalih razdoblja, u ovom dijelu rasprave nuzno je spoznati njezinu vaznost za razumijevanje krize koju sada prolazi drzava-nacija. Ono sto je novo nije prodornost kriminala i njegov utjecaj na politiku. N ovost je globalno povezivanje organiziranoga kriminala i njegovo uvjetovanje medunarodnih odnosa, kako u gospodarskom tako i u politickom smislu, s obzirom na razmjere i dinamiku na kriminalu zasnovanoga gospodarstva. Novost je duboko prodiranje kriminala u nacionalne drzave, te potresi do kojih u drzavama dolazi poradi djelovanja transnacionalnoga kriminala. Dokje trgovina drogom najznacajniji industrijski sektor novoga gospodarstva kriminala, sve ostale vrste nezakonite trgovine takoder pripadaju tom sustavu koji iz sjene proteze svoju moe po cijelome svijetu. Trgovina oruzjem, tehnologijom, radioaktivnim materijalima, umjetnickim blagom, ljudskim bicima, ljudskim organima, placenim ubojicama, te krijumcarenje svega i svacega gdje god se moze zaraditi, povezani su s majkom svih oblika kriminala- pranjem novca. Pranje novca povezuje gos27 Cit. Lewis (1996b) 28 Arrieta et al. (1991.); Roth i Frey (1992.); Smith (1993.); Lodato (1994.); Sterling (1994.); Golden (1995.); Handelman (1995.); Johnson (1995.); WuDunn (1996.)

264

NEMOCNA DRZAVA?

podarstvo kriminala sa svjetskim financijskim trzistima, kojih je znacajan dio i neiscrpan izvor spekulacija. Na konferenciji UN-a o globalnoj kriminalnoj ekonomiji, odrzanoj u listopadu 1994.29 u Napulju, iznesenaje umjerena procjena o otprilike 750 milijardi americkih dolara na godinu nezakonito stecenog kapitala koji se "pere" unutar svjetskoga financijskog sustava. Protok ilegalnoga kapitala zahtijeva vecu pokretljivost i fleksibilnost negoli kapital koji potjece iz bilo koje druge industrije, jer upravo njegovo stalno vrludanje ometa izvrsitelje zakona da mu udu u trag. Tri su osnovne znacajke utjecaja gospodarskoga kriminala na nacionalne drzave: 1. u mnogim je slucajevima citava drzavna struktura, sto cesto ukljucuje i najvisu razinu moCi, povezana s kriminalom preko korupcije, prijetnji ili nezakonitoga politickog financiranja, sto u vodenje javnih poslova unosi opCi nered. 2. Odnosi izmedu drzava-nacija u mnogim zemljama postaju manje ili vise ovisni o spremnosti ili nespremnosti na suradnju u borbi protiv kriminalne ekonomije. Tipicanje primjer odnos Sjedinjenih Drzava i nekih drzava Latinske Amerike (Kolumbija, Bolivija, Meksiko, Paragvaj, Panama), ali radi se o pojavi koja zbog razgranatosti trzista kriminala postaje jos rasirenijom (npr. problemi koje Njemacka ima s trgovinom radioaktivnim materijalima u koju je upletena ruska mafija ili brige koje ruskim vlastima zadaje sve veca povezanost sicilijanske mafije i kolumbijskih kartela s ruskom mafijom). 3. Sve veca vaznost financijskih tokova nezakonitoga podrijetla igra kljucnu ulogu u poticanju ili destabilizaciji drzavnih ekonomija, te se stoga u mnogim zemljama ekonomska politika ne moze provoditi kako treba ako se ne vodi racuna o ovom izuzetno nepredvidljivom cinitelju. N ekad se govorilo o saCici drzava ogrezlih u gospodarskom kriminalu na koje bi se uvijek najprije posumnjalo, kao sto je to bio slucaj s Italijom ili Kolumbijom. Tome vise nije taka. Vaznost pojave o kojoj govorimo, globalni razmjeri, koliCina bogatstva i utjecaja te duboko ukorijenjena povezanost s medunarodnim financijskim tokovima, doveli su do toga da je povezanost kriminala i politicke korupcije cesta i u najveCim zemljama. N a primjer, japanska Yakuza je nedavno internacionalizirala svoje veze. Otvorena i manje otvorena povezanost Yakuze s japanskom vladom poznata je do te mjere da se japansko ministarstvo graditeljstva dugo drzalo mjestom na kojemu se veliki ugovori zajavne radove razmjenjuju za velikodusne doprinose Liberalno-demokratskoj stranci od strane kompanija pod okri29 Ujedinjeni Narodi, Vijece za gospodarska i drustvena pitanja (Economic and Social Council) (1994.)

265

MOC IDENTITETA

ljem Yakuze. Nije bitno drugaCija niti situacija s razvojnim programom Mezzogiorno talijanske Demokrscanske stranke koji se povezuje s mafijom. Ili kadaje 1996. godine niz bankarskih kriza uzdrmao Japan i urodio neotplacenim kreditima u iznosima od stotina milijardi dolara i kada se ozbiljno sumnjalo daje Yakuza prisilila bankare na dodjelu kredita, sto se povezivalo is ubojstvom dvojice bankara. 30 S druge strane, sumnja daje medunarodno povezana ruska kriminalna organizacija prodrla u razliCite dijelove vlasti jedne od najmocnijih zemalja svijeta, ukljucujuCi i njezine oruzane snage, doista upozorava na zabrinjavajuCi tok dogadaja. A lanac politickih skandala koji su potresali svjetske vlade devedesetih godina (cime cu se podrobno pozabaviti u poglavlju 6), ne moze se odvojiti od borbe za moe izmedu struktura globalnoga kriminala i struktura drzava-nacija. Nadalje, cak i vlade najmocnijih zemalja koje sebe drze donekle imunima na prodor kriminala u visoke strukture vlasti, doista osjeeaju posljedice kriminalnoga politickog djelovanja. Naprimjer, usprkos golemim americkim kreditima, 1994.-1995. godine dolazi do urusavanja meksicke ekonomije, kao posljedice, kako eu u nastavku objasniti, politicke krize djelomicno izazvane ulaskom trgovaca drogom u vrh meksicke vladajuce stranke. Dolar tada naglo pada, a njemacka marka na valutnim tdistima pocinje strelovito rasti, sto potresa europski monetarni sustav zbog straha ulagaca da ee doCi do velikog rasta americkoga drzavnog deficita u nastojanju da se Meksiku pomogne izaei iz situacije potencijalnog sloma. U kolopletu kriminala, kapitala i vlasti nema sigurnoga sklonista, odnosno nacionalne institucije ne pruzaju tu vrstu sigurnosti. Prema tome, globalizacija na razlicite nacine podriva samostalnost drzave-nacije i njezinu moe donosenja odluka. To se dogada bas u trenutku kada je moe ddave na medunarodnoj sceni sve podloznija ogranicenjima kojajoj nameeu multilateralnost u obrambenoj i vanjskoj politici, te pitanjima od znacaja za cijelu svjetsku zajednicu, kao sto je primjerice politika zastite okolisa.

Drzava-nacija u doba multilateralnosti Razdoblje nakon hladnoga rata obiljezava sve veca multilateralna meduzavisnost drzava-nacija31 sto je prvenstveno posljedica triju cinilaca: raspadanja odnosno slabljenja vojnih blokova nastalih oko dvije supersile, snaznog 30 WuDunn (1996.) 31 Baylis i Rengger (1992.); McGrew et al. (1992.); Falk (1995.); Orstrom Moller (1995.); Alonso Zaldivar (1996.)

266

NEMOCNA DRZAVA?

utjecaja novih tehnologija na umijece ratovanja, te drustvena predodzba o globalnom karakteru najveCih izazova koji se postavljaju pred covjecanstvo zbog narasle kolicine znanja i informacija, kao sto je to slucaj sa zastitom okolisa. Bez obzira na mogucnost novih napetosti izmedu Rusije, Kine i NATO-a, s nestankom Sovjetskog Saveza kod veCine zemalja okupljenih oko dvije supersile takoder nestaje i osnovni mehanizam jacanja strateskih veza. 32 Dok NATO i dalje ostaje zapadna alijansa predvodena Sjedinjenim Drzavama, u prvoj polovini devedesetih godina njegova se funkcija mijenja u smjeru obavljanja sigurnosnih zadataka u ime sire skupine naroda i kad god je to moguce u suradnji s Ujedinjenim narodima. Novo poimanje globalne, kolektivne sigurnosti33 koja se u Zaljevskom ratu prvi put suocava sa zajednickom prijetnjom opskrbi nafte s Bliskog istoka, dovodi u simbiotski odnos najspremnije vojne sile (SAD-a i britanske postrojbe), financijere vojnih operacija (ponajprije Japan, Njemacku i arapske princeve), te retoricke izjave u ime civiliziranoga svijeta (najcesce od strane francuskih politicara). NATOov svjestan pokusaj ukljucivanja Rusije u zajednicke operacije, kako je to napravljeno u Bosni, svjedoci o preobrazbi vojnih saveza od prevlasti supersila do zajednickoga nadzora nad uzdrmanim svjetskim poretkom i suprotstavljanjem nepredvidivim prijetnjama sustavu. Novi sigurnosni sustav prvenstveno se gradi kao zastita od zasad neimenovanih barbara izvana. 34 Na taj se nacin cak i na.ijace drzave-nacije zaplecu u mrezu in teresa i pregovora koji poprimaju razlicite oblike rjesavanja pojedinih problema. Ako sene radi 0 pitanjima zivota i smrti koja zahtijevaju cvrstu odlucnost, kao sto je to bio slucaj u doba hladnoga rata s otvorenom mogucnoscu sukoba izmedu dvije supersile i njihovih saveznika, vanjskopoliticka zbrka se na razlicite naCine odrazava u sve vecoj nemogucnosti samostalnoga djelovanja ddava na medunarodnoj pozornici. Vanjska politika kraja ovoga tisudjeca u svojoj je biti obiljezena multilateralnoscu. 35 Razlozi za suzddanost s obzirom na sustav kolektivne sigurnosti vezani su uz dvije zemlje: Rusiju koja je jos uvijek nuklearna supersila i Kinu, supersilu u nastajanju36 • Medutim, buduCi daje malo vjerojatno dace ijedna od njih okupiti stalne saveznike oko svojih in teresa (bez obzira na povezanost Kines Pakistanom), zahvaljujuci relativnoj izoliranosti tih dviju zemalja i njihovu duboko ukorijenjenome medusobnom nepovjerenju, multilateralni karakter novoga sigurnosnog sustava ne dovodi se u pitanje, vee samo biva nesto slozeniji.

32 33 34 35 36

Alonso Zaldivar (1996.); McGrew (1992b) McGrew (1992a); Mokhtari (1994.) Rosenau (1990.); Berdal (1993.); Guehenno (1993.) Frankel (1988.); McGrew et al. (1992.) Boardmann (1994.); Alonso Zaldivar (1996.)

267

MOC IDENTITETA

Moguenost samostalnog djelovanja ddave-nacije takoder je otezana brzim razvojem vojne tehnologije. 37 Zaljevski ratje pokazao da u danasnje vrijeme elektronika i komunikacije bitno utjecu na vodenje ratova. Raketama i napadima iz zraka iz daljine mogu se izazvati go lema razaranja koja ee u samo nekoliko sati onesposobiti poveeu vojsku. Obrambeni sustav doticne zemlje elektronicki se moze onesposobiti, a putem satelita identificiraju se ciljevi koje ee tisueama kilometara dalje obraditi racunala i usmjeriti na njih vatru u nevidljivu ratu. Konvencionalan nacin ratovanja oduvijekje bio uvjetovan tehnologijom, a u usporedbi s proslim razdobljima razlikuje se u brzini razvoja tehnologije poradi kojeg oruzje vrlo brzo zastarijeva. 38 Stoga se oruzane snage moraju neprestano unapredivati ako su namijenjene borbi protiv vojske neke druge zemlje, a ne samo nadziranju svojih vlastitih gradana, sto je jos uvijek slucaj u najveeemu dijelu svijeta. Tehnoloski slabo razvijene oruzane snage zapravo nisu vojska, vee preobucena policija. S druge strane, za razliku od prijasnjega stanja, nova vojna tehnologija zahtijeva profesionalnu vojsku ciji ljudi znaju rukovati poluautomatiziranim oruzjem i komunikacijskim sustavima. Zemlje na visokom stupnju tehnoloskoga razvoja tu su u prednosti bez obzira na veliCinu oruzanih snaga, sto najbolje pokazuje slucaj Izraela i Singapura. BuduCi da je tehnologija od presudne vaznosti, drzave-nacije koje i dalje zele potvrdivati svoju moe, u primjeni nasilja postaju trajno ovisne o dobavljaCima tehnologije, ito ne samo o proizvodima u uzem smislu rijeCi, vee i o ljudima koji takvu tehnologiju mogu ponuditi, au obzir se mora uzeti i cinjenica da su, zahvaljujuCi industrijalizaciji i sirenju tehnologije, konvencionalna oruzja sve raznovrsnija. 39 Tako Brazil ili Izrael mogu biti vrlo djelotvorni dobavljaCi visoko razvijene opreme za vodenje rata, a sve je vaznija i uloga Francuske, Britanije, Njemacke, Italije i Kine, zajedno sa Sjedinjenim Drzavama i Rusijom u opskrbi vojski razlicitih zemalja. Tako nastaje sve slozeniji odnos medusobne suradnje i natjecateljstva u kojemu Kina kupuje moderne borbene zrakoplove od Sjedinjenih Americkih Drzava, a Francuska prodaje raketno oruzje onome tko ga zeli kupiti zajedno sa svim popratnim uslugama obucavanja i odrzavanja. Bujaju i nezakonita trzista oruzja, sto omogueuje sirenje svih moguCih tehnologija od stingera do patriota, te od nervnih plinova do opreme za elektronicko ometanje. Iz toga slijedi da, za razliku od drugih povijesnih razdoblja, danas niti jedna drzava nije samodostatna sto se tice proizvodnje ratne opreme. Jedini i bitan izuzetak su Sjedinjene Ddave jer je Rusija u ovom trenutku ovisna o mikroelektronici i komunikacijama. To, medutim, ne znaCi da su sve drzave-nacije predodredene da postanu americkom kolonijom. Upravo 37 Mcinnes (1992.) 38 Mcinnes i Sheffield (1988.); Grier (1995.) 39 McGrew (1992b)

268

NEMOCNA DRZAVA?

suprotno. BuduCi da SAD vise nemaju jasno odredenog neprijatelja, americko ministarstvo obraneje olabavilo nadzor nad tehnologijom, paje najveCi dio najbitnije tehnologije i konvencionalnoga naoruzanja siroko dostupan. BuduCi da drzave-nacije ne mogu imati pod svojim nadzorom opskrbu najmodernijom opremom, u smislu potencijalnoga dokazivanja svoje ratne spremnosti one nisu trajno ovisne o SAD-u, vee o raznovrsnim mrezama svjetskih dobavljaca. Tehnoloska samodostatnost Sjedinjenih Drzava (koja je ostvarena samo zahvaljujuCi trudu kojije Pentagon ulozio kako bi se othrvao ovisnosti o japanskoj proizvodnji poluvodica) daje SAD-u naslov jedine istinske supersile. lpak, cak nita Cinjenica ne osigurava puni suverenitet americke vanjske politike s obzirom na njezin slab financijski i politicki polozaj kad se radio koristenja svojih snaga izvan zemlje. 40 Nadalje, kako tvrdi Mcinnes, "priroda modernoga ratovanja navelaje vojne mislioce da se zapitaju bi li sukob jakog intenziteta uopee bio vrijedan troskova koje bi ukljuCivao (bez obzira nato koristi lise nuklearno naoruzanje ili ne), te ako bi i doslo do rata, bi li on uopee potrajao (s obzirom na goleme troskove oruzja visoke tehnologije i brzinu kojom ga se moze unistiti)." 41 Tehnoloska evolucija usmjerilaje medunarodne odnose u smjeru multilateralnosti. Industrijalizacija novih dijelova svijeta, sirenje znanosti i tehnologije, te nezakonita trgovina doveli su, ili dovode, do jacanja nuklearne, kemijske i bioloske borbene spremnosti. 42 Dakle, dok ddave-nacije u sve veeoj mjeri ovise 0 vrhunskoj tehnologiji konvencionalnoga nacina ratovanja, one istodobno imaju pristup on om sto bih ja nazvao "veto tehnologijama", tj. oruzju za masovno unistenje koje samim svojim postojanjem inace moeniju ddavu moze odvratiti od pobjede. u tijeku je proces decentralizacije globalne "ravnoteze straha" koja prelazi na mnogo malih lokalnih "ravnoteza straha". S jedne strane ovakav razvoj dogadaja prisiljava najmoenije drzave da zajednicki multilateralno djeluju kako bi sprijecile preuzimanje opasnog oruzja od strane novostvorenih zemalja, politickih sila ili teroristickih skupina. S druge strane, kada se neke zemlje vee domognu spomenutog oruzja, globalni sigurnosni sustav je prisiljen uplesti se i pripomoei uspostavljanju ravnoteze sila unistenja u tom dijelu svijeta kako bi se izbjegla opasnost lokalnih sukoba. 43 Iz toga proizlazi slozena i isprepletena mreza razlicitih razina razorne moei koje jedna drugu nadziru ad hoc sklopljenim sporazumima i procesom razoruzanja i povlacenja. U taka isprepletenoj mrezi odnosa, nitijedna dr:lava-nacija, pa cak ni Sjedinjene Drzave, nema slobodu djelovanja, jeri najmanja pogreska u racunici ili pretjerano iskazivanje vlastite pre40 41 42 43

Savigear (1992.) Mcinnes (1992: 156) McGrew (1992b) Daniel i Hayes (1995.)

269

MOC IDENTITETA

moei mogu izazvati nuklearno ili bakteriolosko lokalno istrebljenje. Ljudi ee jos dugo zivjeti s razarajuCim cudovistima koje su sami stvorili, bez obzira nato radi lise o masovnom, standardiziranom unistenju ili minijaturiziranom, posebno namijenjenom nekom odredenom krvoprolieu. U takvim okolnostima, najvazniji zadatak drzava-nacija (ito ne samo supersila u doba hladnog rata) jest ograniCiti svoju vlastitu vojnu moe i time oslabiti svoj izvorni raison d'etre. Ekolosko gospodarenje nasim planetom takoder stavlja ddave-nacije u situaciju u kojoj se dolazi u sukob s ogranicenjima koje im postavlja vlastiti legitimitet, a konacno i moe. 44 Sve veee moguenosti racunala nude znanosti i tehnologiji dosad nepoznata znanja o unistenju prirode i posljedicama za zivotinjske i biljne vrste naseg planeta. Treee poglavlje pokazuje kako je ekoloski pokret unaprijedio ekolosku svijest u svim drustvima svijeta, istodobno poveeavajuCi pritisak na odgovornost vlasti kako bi se preprijecio put koji vodi u katastrofu. Medutim, drzave-nacije ne mogu pojedinacno djelovati kada se radi o pojavama kao sto su globalno zatopljenje, ozonski omotac, nestajanje suma, zagadenje vade, smanjenje broja biljnih i zivotinjskih vrsta u oceanima i tome slicno. U veCini slucajeva, pokusaji razliCitih ddava da se okupe u rjesavanju takvih poteskoea prije nalikuju medunarodnim priredbama uz puna uzvisene retorike, negoli provedbi programa zajednickoga djelovanja. U zakljucku globalnoga pregleda svjetske ekoloske politike Lipschutz i Coca pisu: Moguenost hegemonijskog upravljanja ili pojave sredisnjeg autoriteta koji bi uskladivao rad ostalih cine se dalekim u usporedbi s pitanjima okolisa. A zbog neizvjesnih troskova s obzirom na korist koju pruza zastita i gospodarenje okolisem, izgleda daje mala vjerojatnost ostvarenja djelotvorne multilateralne koordinacije. Navedenim preprekama i uvjetima dodali bismo Cinioce koji proizlaze iz prirode same drzave: sustinsku nesposobnost vlasti u nadziranju destruktivnih procesa, nedostatak djelotvornih poluga takve politike te vaznost koristenja najvaznijih dobara (sto vodi u unistenje okolisa) za kljucna saveznistva drzava-drustvo. 45 Do takvih poteskoea ne dolazi nuzno iz neznanja ili zlonamjernosti vlasti, vee stoga sto se svaka ddava-nacija i dalje ponasa u skladu sa svojim interesima ili interesima skupina do kojih najvise drzi. 46 Na taj naCin multilateralnost prije postaje mjestom za raspravu ili pregovaracka arena negoli 44 Rowlands (1992.); Vogler (1992.); Morini Kern (1993.); Wapner (1995.); Hempel (1996.) 45 Lipschutz i Coca (1993: 332) 46 Castells (u pripremi)

270

NEMOCNA DRZAVA?

sredstvo provedhe kolektivne odgovornosti. SlijedeCi Hahermasovu logiku "premjestanja krize", "osnovna glohalna proturjecnost ekonomskih i ekoloskih interesa", kako kaze Hay, "premjestena je na razinu ddave-nacije" _47 Paradoksalno je da strukturalno uvjetovana krutost drzava-nacija dovodi do slahljenja njihove djelotvornosti kao politickih institucija, i to u trenutku kada gradani cijeloga svijeta postaju svjesni nemoCi vrlo skupog i glomaznoga drzavnog aparata pred izazovima koji se postavljaju covjecanstvu. ZeleCi prevladati vlastitu heznacajnost, ddave-nacije se sve vise priklanjaju jedna drugoj uhrzano krecuCi ususret novomu nadnacionalnom upravljackom poretku.

Globalno upravljanje i superdrzava-nacija "Ako hi se ukratko zeljelo ohjasniti zasto sredinom osamdesetih godina dolazi do ozivljavanja teznji za ujedinjenjem Europe", pisali su Streeck i Schmitter, "ohjasnjenje hi se vjerojatno potrazilo u poklapanju dva sira interesa- onog europskih poduzeca u horhi za prednost nadjapanskim i americkim kapitalom, te interesa ddavnih elita koje nastoje harem djelomicno ohnoviti politicki suverenitet koji su na razini drzave postupno izguhile poradi sve vece internacionalne meduzavisnosti." 48 Niti u jednom od ta dva slucaja, hez ohzira nato radi lise o poslovnim ili politickim interesima, nije se stremilo nadnacionalnosti, vee ohnovi moCi drzave koja se temelji na naciji i njezinu dovodenju na visu razinu na kojoj hi se donekle mogla provoditi kontrola protoka hogatstva, informacija i moCi u svijetu. Stvaranje Europ-

ske unije (kako cu objasniti u III. svesku) nije bio proces izgradnje savezne europske drzave buducnosti, vee stvaranje politickoga kartela, odnosno bruxelleskoga kartela, unutar kojeg europske drzave-nacijejos uvijek mogu zajednicki postici odredenu razinu suvereniteta u novomu svjetskom neredu, a zatim plodove toga suvereniteta razdijeliti svojim Clanicama prema pravilima o kojima se beskonacno pregovara. Stoga smo prvenstveno svjedoci nastajanja superdrzave-nacije, odnosno ddave kojaje izraz nejednako rasporedenih skupnih interesa drzava clanica, 49 a ne ulasku u doha nadnacionalnosti i glohalnog upravljanja. Slicno ohrazlozenje moglo hi se primijeniti na medunarodne ustanove kojimaje zajednicko upravljanje ekonomijom, sigurnosti, razvojem i okoli-

47 Hay (1994: 87) 48 Streeck i Schmitter (1991: 148) 49 Orstrom Moller (1995.)

271

MOC IDENTITETA

sem u sadasnjem fin de millenium. 50 Svjetska trgovinska organizacija osnovanaje kako hi se slohodna trgovina uskladila s trgovinskim ogranicenjima u neraskidivom mehanizmu kontrole i pregovora. Ujedinjeni narodi nastoje ostvariti novu, dvostruku ulogu institucije koja djeluje kao legitimna policijska sila u ime mira i ljudskih prava, te kao svjetsko medijsko srediste u kojemu se svakih sest mjeseci organiziraju konferencije na kojima se razgovara o najvaznijim dogadajima za cijelo covjecanstvo: okolisu, stanovnistvu, drustvenoj iskljucenosti~ zenama, gradovima i slicnom. Zemlje G-7 same su sehe imenovale skupinom ciji je zadatak kontrola svjetske ekonomije, a za svaki slucaj sui Rusiji dopustili promatrati kroz prozor. Medunarodni monetarni fond i Svjetska hanka takoder su dohili zadatak oddavanja discipline na financijskim i valutnim trzistima na glohalnoj i lokalnoj razini. N akon hladnoga rata NATO se pojavljuje kao jezgra vjerodostojne vojne sile koja odrzava poredak novoga svjetskog nereda. NAFTA ucvrscuje gospodarsku povezanost zapadne polutke, a mogucnost ukljucivanja Cilea prikrila bi dominaciju Sjevera. S druge strane, sve jacim trgovinskim vezama s Europom u odnosu na Sjedinjene Drzave, MERCOSUR potvrduje nezavisnost Juzne Mrike. Razne medunarodne institucije vezane uz pacificku suradnju trude se izgraditi zajednicke gospodarske interese kako hi se premostilo povijesno nepovjerenje izmedu najvecih zemalja azijskoga dijela Tihog oceana (Japana, Kine, Koreje, Rusije). Zemlje cijeloga svijeta koriste se "starim" institucijama, kao sto su ASEAN, Organizacija africkogajedinstva, ili cak postkolonijalnim institucijama, kao sto je npr. hritanski Commonwealth, ili francuski sustav suradnje, kao platformama zajednickoga djelovanja u smjeru ostvarenja ciljeva koje hi svaka drzava zasehno tesko mogla postici. Cini se da procjene sve prisutnijega procesa internacionalizacije drzavne politike dovode u sumnju ostvarivost glohalnog upravljanja kao neke vrste zajednickog suvereniteta, usprkos jakim razlozima za uporahu tog pojma. Umjesto toga, najcesce se ddi da je glohalno upravljanje posljedica pregovora kojima se prihlizuju interesi i politika razlicitih vlada. 51 Drzave-nacije i pripadajuca elita previse ljuhomorno cuvaju stecene povlastice da hi se samo tako odrekle svoje suverenosti, osim ako ne dohiju ohecanje da ce iz takvog ustupka izvuCi opipljivu korist. Istrazivanjajavnog mnijenja takoder pokazuju da je vrlo malo vjerojatno da se u hlizoj buducnosti gradani hilo koje zemlje u vecini opredijele za puno pristupanje nekoj nadnacionalnoj, saveznoj ddavi. 52 Bez ohzira nato sto americko iskustvo u izgradnji savezne dr50 Berdal (1993.); Rochester (1993.); Baehr i Gordenker (1994.); Dunaher (1994.); Falk (1995.); Kraus i Knight (1995.); Pregled MMF·a I Svjetske banke (1995.) 51 Ujedinjeni narodi, Povjerenstvo za globalnu upravu (Commission on Global Governance) (1995.) 52 Orstrom Moller (1995.)

272

NEMOCNA DRZAVA?

zave maze djelovati vrlo primamljivo, u povijesnom smislu ono je toliko specificno da se tesko moze drzati modelom koji bi krajem ovoga tisueljeea slijedili pobornici federalizma u drugim dijelovima svijeta. N adalje, drzave su sve nemoenije u rjesavanju globalnih problema na osnovi kojih se stvarajavno mnijenje (u rasponu od sudbine kitova do razlicitih mucenja kojima su izlozeni disidenti u raznim zemljama), sto dovodi do toga da civilna drustva u sve veeoj mjeri nastoje preuzeti odgovornost globalnoga drzavljanstva. Osnovni pokretaci medunarodne scene devedestih godina postaju Amnesty International, Greenpeace, Medecins sans frontieres, Oxfam i mnoge druge nevladine humanitarne organizacije. One cesto uspijevaju prikupiti vise sredstava, djelotvornije sui imaju veCi legitimitet od medunarodnih inicijativa poduprtih od strane vlada. "Privatizacija" globalnoga humanitarnog rada postupno podriva jedan od posljednjih temelja koji opravdava nuznost postojanja ddave-nacije. 53 Ukratko, s jedne smo strane svjedocima nepovratnog procesa stvaranja zajednickoga suvereniteta u podrucju gospodarstva, okolisa i pitanja sigurnosti, a s druge strane ukopavanja i jos cvrseeg zauzimanja pozicija drzavanacija kao osnovnih sastavnica zamrsene mreze politickih institucija. Medutim, u konacnici toga procesa ne dolazi do jacanja drzava-nacija, vee do sustavne erozije drzavne moCi u zamjenu za njezino trajanje. U zrok tome prvenstveno su neprestani sukobi, saveznistva i pregovori koji medunarodne institucije cine vrlo nedjelotvornima, pri cemu se politicka energija najveeim dijelom trosi na sam proces, a ne na zavrsni proizvod. S jedne strane drzave imaju sve manju moe djelovanja, osobito ako nastupaju same, a s druge strane ih zajednicko djelovanje paralizira. Stovise, medunarodne institucije sklone su zivjeti svojim vlastitim zivotom kako bi izmakle takvom stanju nemoei. Drugije razlog naslijedeni nacin razmisljanja svojstven svim velikim birokracijama. Ovlasti medunarodnih institucija pocinju nadmasivati moe ddava clanica cime se de facto uspostavlja globalna birokracija. N a primjer, sasvimje pogresno misliti, kako cesto tvrde kriticari lijeve orijentacije, da Medunarodni monetarni fond predstavlja interese americkoga ili bilo kojega drugog imperijalizma. MMF zastupa svoje vlastite interese, aprvenstveno ga pokreee ideologija neoklasicne gospodarske ortodoksije, te uvjerenje da seta institucija treba ponasati kao stup umjerenosti i racionalnosti u ovomu opasnom svijetu izgradenom na nerazumnim ocekivanjima. Hladnokrvnost MMF-ovih tehnokrata u njihovu nastojanju da pripomognu unistenju ruskoga drustva u kljucnom razdoblju tranzicije od 1992. do 1995., kojoj sam osobno bio svjedokom, nije imala nista zajednicko s kapitalistickom prevlaseu. Jednako kao i u Africi ili Latinskoj Americi, radilo se o 53 Guehenno (1993.); Rubert de Ventos (1994.); Falk (1995.)

273

MOC IDENTITETA

duboko ukorijenjenoj i iskrenoj ideoloskoj predanosti u poducavanju racionalnog pristupa u pitanjima financija kao jedinoga ozbiljnog temelja izgradnje novoga drustva. Pobjedivsi u hladnom ratu za nesputani kapitalizam (sto je povijesna pljuska zestokoj borbi socijalne demokracije protiv sovjetskoga komunizma), strucnjaci MMF -a ne ponasaju se prema uputama vlada koje ih postavljaju, ili gradana koji ih placaju, vee nalikuju samouvjerenim kirurzima koji vjesto uklanjaju ostatke politicke kontrole nad silama koje vladaju na tdistu. Tako se moze dogoditi da MMF izazove snazan otpor gradana u raznim dijelovima svijeta koji na vlastitoj kozi poCinju osjecati djelovanje svjetskih institucija mimo njihove zastarjele ddave-nacije. Prema tome, sve veca uloga medunarodnih institucija i nadnacionalnih konzorcija u svjetskoj politici ne moze se izjednaciti s nestajanjem drzavenacije. Medutim, cijena nesigurnog opstanka ddava-nacija unutar umrezenih ddavajest da one gube na vaznosti te im slabi legitimitet, a vlastita nemoc postaje sve izrazenija.

Identiteti, lokalna vlast i dekonstrukcija ddave-nacije Grof-vojvoda od Olivaresa napisao je 25. prosinca 1632. svojemu kralju FilipuiV.: Najvazniji zadatak Vasega Kraljevstva je da Vase velicanstvo sebe proglasi Kraljem Spanjolske; pod tim mislim, Gospodine, da se Vase velicanstvo ne bi smjelo zadovoljiti time da bude Kralj Portugala, Aragona, Valencije, ida bude grof od Barcelone, vee bi u potaji trebalo spletkama ograniCiti kraljevstva od kojih se sastoji Spanjolska po uzoru na Kastilju i njezine zakone, te da pritom ne postoje razlike u smislu granica, carinarnica i moCi sazivanja Cortesa Kastilje, Aragona i Portugala gdje god bi to bilo pozeljno, s neogranicenim ovlastima imenovanja ministara razlicitih nacija i ovdje i tamo ... A ako Vase Velicanstvo u tome uspije, bit ce najmocniji vladar svijeta. 54 Kralj je savjet poslusao i time otpoceo proces koji je na kraju doveo do bune zetelaca u Kataloniji, pobune protiv poreza na sol u Baskiji, te ustanka i konacne nezavisnosti Portugala. U isto vrijeme, kralj je postavio temelje modernoj, centraliziranoj spanjolskoj drzavi-naciji, premda je drzava bila u takvu stanju da su uslijedila gotovo tri stoljeca ustanaka, represije, gradan54 Navode Elliott ide la Pena (1978: 95); preveo Elliott

274

NEMOCNA DRZAVA?

skih ratova, terorizma i institucionalne nestabilnosti. 55 Premdaje do 1977. godine spanjolska drzava hila ekstreman primjer nametnute homogenosti, veCina modernih drzava-nacija, a posebno francuska revolucionarna drzava, izgradene su na zatiranju povijesnoga i kulturnog identiteta svojih pripadnika, au korist onoga identiteta koji je u pocecima drzave bolje odgovarao interesima prevladavajuce drustvene sku pine. Kako je objasnjeno u prvom poglavlju, drzavu-naciju stvorilaje u moderno doba drzava, a ne nacija (kulturno ili prostorno odredena, ili i kulturno i prostorno). 56 U trenutku kadaje nacija stvorena, pod teritorijalnim nadzorom doticne dr:lave, zajednicka povijest potaknulaje stvaranje drustveno-gospodarskih veza i razvijanja gospodarsko-politickih interesa njezinih clanova. Medutim, neravnomjerna zastupljenost drustvenih interesa, kultura i teritorija unutar dr:lavenacije skrenula je nacionalne institucije prema interesima prvotno povlastenih slojeva i odnosima njihovih saveznistava. Tako se otvarao put institucionalnim krizama kada bi povijesno utemeljeni ili iz ideoloskih razloga obnovljeni, a dotad podCinjeni identiteti, smogli snage krenuti u ponovne pregovore o povijesnomu nacionalnom ugovoru. 57 Struktura dr:lave-nacije prostorno je diferencirana, a teritorijalna diferencijacija svojim sudjelovanjem i nesudjelovanjem u moci izrazava okupljenost i sukobljenost drustvenih interesa, kultura, regija i nacionalnosti od kojih se dr:lava sastoji. Kako sam vee najednom drugom mjestu napisao, 58 teritorijalna diferencijacija drzavnih institucija uvelike objasnjava prividnu neobjasnjivost Cinjenice da se drzavama cesto upravlja u ime in teresa manjine, ada pritom ne mora nuzno doci do represije. Podcinjene drustvene skupine, te kulturne, nacionalne i regionalne manjine ipak imaju pristup moCi na nizim razinama u prostorima na kojima zive. Prema tome, nazire se slozena geometrija odnosa drzave, drustvenih klasa, drustvenih skupina i identiteta prisutnim u gradanskom drustvu. Drustveni odnosi i njihov politicki izraz u svakoj su drustvenoj zajednici i regiji razliciti. Oni odgovaraju na postojece lokalne ili regionalne odnose snaga, povijesne temelje prostora na kojemu se nalaze i osobitostima ekonomske strukture. Diferencijacija saveznistava moCi prema razlicitim regijama i zajednicama osnovni je mehanizam odrzavanja cjelokupne ravnoteze in teresa raznih elita koje, premda u razlicitoj mjeri, razlicitim dimenzijama i na razliCitim prostorima59 , zajednicki uzivaju povlastice drzavne politike. Lokalni i regionalni uglednici do55 Alonso Zaldivar i Castells (1992.) 56 Norman (1940.); Halperin Donghi (1969.); Tilly (1975.); Gellner (1983.); Giddens (1985.); Rubert de Ventos (1994.) 57 Hobsbawm (1990.); Blas Guerrero (1994.) 58 Castells (1981.) 59 Dulong (1978.); Tarrow (1978.)

275

MOC IDENTITETA

bivaju moe na svojemu podrucju u zamjenu za odanost strukturama vlasti na drzavnoj razini gdje su interesi drzavnih ili svjetskih elitajos mocniji. Lokalni mocnici imaju ulogu posrednika izmedu lokalne zajednice i nacionalne ddave. Oni su istodobno politicki i lokalni mocnici. Buduci da dogovori izmedu drustvenih aktera na razini lokalne vlasti cesto nisu istovjetni politickim saveznistvima na drzavnoj razini, lokalno uredenje vlasti ne razvija se u strogo stranackim okvirima, pa cak niti u europskim demokracijama u kojima glavnu rijec vode politicke stranke. Lokalna i regionalna saveznistva cesto se stvaraju na osnovi ad hoc postignutih dogovora i oko lokalnih politickih voda. Dakle, lokalna i regionalna vlast istodobno predstavljaju decentralizaciju drzavne moCi, najblizu dodirnu tocku ddave i gradanskog drustva i izraz kulturnih identiteta koji, iako prevladavaju na doticnom podrucju, jedva da su prisutni medu vladajuCim elitama ddave-nacije. 60 U prvom poglavlju sam iznio misljenje kako rastuca diverzifikacija i fragmentacija drustvenih interesa u umrezenom drustvu dovode do njihove agregacije u obliku (ponovne) izgradnje identiteta. Prema tome, mnogostrukost identiteta postavlja ddavi-naciji zahtjeve, potrazivanja i izazove civilnoga drustva. Sve veca nesposobnost drzave da istodobno odgovori na siroku lepezu razlicitih zahtjeva izaziva ono sto Habermas zove krizom legitimacije6\ a Richard Sennett "propascu javnoga covjeka", 62 temelja demokratskoga gradanstva. ZeleCi prevladati krizu legitimacije, drzava prenosi dio svoje moci na lokalne i regionalne politicke institucije, sto je posljedica dva konvergentna trenda. S jedne strane, zbog teritorijalne diferencijacije drzavnih institucija, identitet regionalnih i lokalnih manjina najlakse se maze izraziti na lokalnoj i regionalnoj razini. S druge strane, dJ::zavna vlast se nastoji usredotoCiti na strateske izazove koje pred nju post~vljaju globalizacija bogatstava, komunikacija i moCi, omogucujuCi pritom nizim razinama vlasti preuzimanje odgovornosti za povezivanje s drustvom putem rjesavanja svakodnevnih zivotnih pitanja. Tako ddavna vlast decentralizacijom nastoji povratiti legitimitet. Medutim, kadajednom dode do decentralizacije moCi, lokalna i regionalna vlast mogu poceti djelovati u korist svojih stanovnika ukljucivanjem u izradu razvojnih strategija s obzirom na globalni sustav i tako uCi u natjecateljski odnos s vlastitom ddavom. Ovakav razvoj dogadaja devedesetih je godina vidljiv svuda u svijetu. U Sjedinjenim Americkim Ddavama rastuce nepovjerenje prema saveznoj vlasti ide ruku pod ruku s procvatom lokalne i regionalne uprave kao mjesta javnog interesa. Doista, istrazivanja javnog mnijenja provedena sredinom 60 Gremion (1976.); Ferraresi i Kemeny (1977.); Rokkan i Urwin (1982.); Borja (1988.); Ziccardi (1995.); Borja i Castells (1996.) 61 Habermas (1973.) 62 Sennett (1978.)

276

NEMOCNA DRZAVA?

devedesetih 63 pokazuju daje relociranje n.ajbrzi put do relegitimiranja politike, pa makar u obliku ultrakonzervativ:noga populizma, kao sto je slucaj s pokretom za "prava okruga" ili s preporodenom Republikanskom strankom, koji svoju prevlast grade na napadima na saveznu vladu. 64 Dok su u Europskoj uniji kljucna podrucja suvereniteta premjestena u Bruxelles, odgovornost za brojna pitanja svakodnevnog zivota prebacenaje na regionalnu i lokalnu vlast. U mnogim europskim :temljama tu spadaju i pitanja skolstva, socijalne politike, kulture, stanovanja, okolisa i gradskih znamenitosti.65 Gradovi i regije cijele Europe okupili su se oko institucionalnih mreza koje mimo nacionalne ddave ulijevaju strahopostovanje kao lobiji koji istodobno utjecu na zajednicke europske institucije, ali i na vlast pojedinih zemalja. Gradovi i regije takoder ulaze u i:travne pregovore s multinacionalnim korporacijama i postaju najvaznijim cimbenicima gospodarske razvojne politike jer propisi Europske unije poprilicno ogranicuju djelovanje drzave. oo U Latinskoj Americije restrukturiranje javne politike, kojim se trebalo prevladati krizu osamdesetih godina, dalo nov zamah opCinskim i drzavnim vlastima Cijaje uloga tradicionalno bila u sjeni ovisnosti o nacionalnoj vlasti, pri cemu je Brazil vazna iznimka. Osamdesetih i devedesetih godina lokalna, pokrajinska i drzavna vlast Meksika, Brazila, Bolivije, Ekvadora, Argentine i Cilea imale su koristi od decentralizacije moci i dobara i poduzele niz drustveno-gospodarskih reformi koje unose znatne promjene u institucionalnu geografiju Latinske Amerike. N a ta.j nacin ne samo da su imale udjela u moCi zajedno s ddavom-nacijom vee su, sto je jos vaznije, stvorile osnove novoga politickog legitimiteta lokalne vla.sti. 67 Sustinska preobrazba slicne vrste odvija se u Kini. Sangaj i Guandong imaju pod kontrolom puteve ukljucivanjl:l u svjetsko gospodarstvo, a mnogi kineski gradovi i pokrajine uspostavljaju svoje vlastite veze s novim trzisnim sustavom. Premda se Cini da Peking zeljeznom sakom oddava politicku kontrolu, Komunisticka stranka Kine zapravo se oslanja na krhku ravnotezu sudjelovanja u vlasti i raspodjele bogatstva izmedu ddavne, pokrajinske i lokalne elite. Centralno-pokrajinsko-lokalno uredenje kineske drzave u situaciji prvobitne akumulacije moglo bi biti osnovnim mehanizmom uredne provedbe tranzicije iz etatizma u kapitalizam. 68 Slicno se moze primijetiti u postkomunistickoj Rusiji. Ravnoteza snaga izmedu Moskve i lokalnih i regionalnih elita od kljucne je vaznosti za relativnu stabilnost ruske 63 64 65 66 67 68

Roper Center of Public Opinion and Polling (1995.) Balz i Brownstein (1996.) Orstrom Moller (1995.) Borja et al. (1992.); Goldsmith (1993.); Graham (1995.) Ziccardi (1991., 1995.); Laserna (1992.) Cheung (1994.); Li (1995.); Hsing (1996.)

277

MOC IDENTITETA

drzave u situaciji kaoticnoga gospodarstva, sto se vidi u diobi moCi i dobiti izmedu savezne vlasti i zapadnosibirskih "naftnih generala"; ili izmedu moskovske elite i lokalnih elita europskoga i azijskog dijela Rusije. 69 S druge strane, kad ne samo da se zahtjevi za ostvarenjem nacionalnog identiteta nisu uzeli s punim uvazavanjem vee se i pogresno postupalo, kao sto je to bio slucaj s Cecenijom, doslo je do rata koji je uvjetovao skretanje ruske tranzicije sa zacrtanogpravca. 70 I tako, od slave Barcelone do agonije kojaje zadesila Grozni, prostorni identitet i lokalne/regionalne vlasti u odnosu drzave i samoga drustva presudno utjecu na sudbinu gradana, te u preoblikovanju drzave-nacije. Cini se da pregled usporednih podataka vezanih uz politicku decentralizaciju potvrduje popularnu izreku koja kaze daje u informacijsko doba vlast na nacionalnoj razini premalena da bi se nosila sa silama koje pokrecu svijet, ali jos uvijek preglomazna za upravljanje ljudskim zivotima.71

Identifikacija ddave Selektivna institucionalizacija identiteta u ddavi neizravnim putem vrlo jako utjece na sveukupnu dinamiku drzave i drustva. Nairne, institucije lokalne i regionalne vlasti ne pruzaju utociste svim vrstama identiteta. Jedna od funkcija teritorijalne diferencijacije ddave je odrzanje nacela univerzalne jednakosti, pri cemu se njezina primjena organizira u obliku segregirane nejednakosti. Odvojenost i nejednakost s obzirom na normu sto je, na primjer, podlogom snazne lokalne autonomije americke lokalne uprave. 72 Dok koncentracija siromasnih slojeva i etnickih manjina u gusto naseljenim gradovima Amerike ili u francuskim banlieues dovodi do prostornog ogranicavanja socijalnih problema, zadrzavanjem lokalne autonomije smanjuje se razina dostupnihjavnih resursa. Lokalna/regionalna autonomijajaca prostorno nadmocne elite i identitete, a pri tome se zakidaju drustvene sku pine koje ili nisu zastupljene u takvim autonomnim vladinim institucijama ili su getoizirane i izolirane. 73 U takvim su uvjetima moguca dva razlicita procesa. S jedne strane, identiteti koji teze ukljuCivosti koriste nadzor nad regionalnim institucijama kako hi prosirili socijalnu i demografsku osnovu svojega identiteta. S druge strane, lokalne zajednice koje su nanovo ucvrstile svoje obrambene polozaje grade autonomne ustanove kao mehanizme iskljuCiva69 70 71 72 73

278

Kiselyova i Castells (1997.) Khazanov (1995.) Borja i Castells (1996.) Blakely i Goldsmith (1993.) Smith (1991.)

NEMOCNA DRZAVA?

nja. Demokratska Katalonija primjer je prvoga :rrocesa. Kataloniju vode Katalonci na katalonskom jeziku, iako veCina odr~slih stanovnika nije rodena u Kataloniji, s obzirom na to da su izvorne Ka talonke radale is pod razine stope obnavljanja. Medutim, proces kulturne irttegracije i drustvene asimilacije useljenika iz juzne Spanjolske odvija se relativno glatko, pace njihova djeca u kulturnom smislu postati Katalonci (vidi 1. poglavlje). U ovom je primjeru vazno primijetiti kako se doticni kulfUrni/nacionalni identitet, u ovom slucaju katalonski, koristi lokalnom/regionalnom drtavom kako bi opstao kao identitet. To se provodi jacanjem pregovarackoga polozaja sa spanjolskom drtavom-nacijom i nadzorom regionalnih/lokalnih institucija putem kojih se provodi integracija nekatalonaca koji postaju Katalonci, a zahvaljujuCi surogatskim obiteljima dolazi i do obnove Katalonije. Sasvimje drugaCija situacija s etnicki podijeJ.ienim zajednicama u kojima razliCiti identiteti i interesi koii Qrevladavaiu u lokalnim institucijama odbijaju prihvatiti pojam integracije. U vecem se broju slucajeva dogada da se na odbijanje sluzbene kulture odgovori isticanje:n'J. ponosa prema svom iskljucenom identitetu, sto je slucaj mnogih zajednica latinskoamerickoga podrijetla koje nastanjuju americke gradove, ili mlc;~-dih beurs francuskih geta u kojima zive doseljenici iz sjeverne Afrike. 74 IsJi:.ljucene etnicke manjine ne obracaju se lokalnim vlastima vee drzavi kako 1:Ji im se priznala prava i obranili njihovi interesi, iznad i protiv lokalne/drzavne vlasti. To je slucaj samerickim manjinama koje traze provedbu progtama "afirmativnog djelovanja" kako bi nadoknadile stoljeca institucionaln.e i socijalne diskriminacije. Medutim, zeleCi opstati u situaciji krize legiti:rJlaCije u odnosu prema "vecini"' drtava-nacija prenosi sve vece ovlasti i sve veca sredstava na lokalnu i regionalnu vlast. Tako joj postaje sve teze ujedvaciti interese razlicitih identiteta i drustvenih skupina koje u njoj zive. Sve veCi drustveni pritisak stoga prijeti narusavanjem ravnoteze cijele nacije. zbog decentralizacije vlastite moCi, drzava sve cesce ne moze odgovoriti na }>ritiske te vrste, poradi cega njezina zastitnicka i predstavnicka uloga u odnosu prema obespravljenim manjinama sve vise gubi legitimitet. Shodno tome, manjine traze zastitu lo75 kalnih zajednica, odnosno nevladinih strukturtl samopomoCi. Dakle, moglo bi se dogoditi da proces prenosenja moCi s drZavne na lokalnu razinu koji je prvotno trebao ucvrstiti legitimitet drtave, jos vise produbi krizu legitimacije drzave-nacije, kao i tribalizaciju zajedniCa okupljenih oko primarnih identiteta, sto je pokazano u prvom poglavlju.

U krajnjem slucaju, kad samu drzavu-nacijtl prestane odlikovati snazan identitet, ili kada u njoj vise ne bude bilo prostora za koalicije drustvenih in74 Sanchez Jankowski (1991.); Wieviorka (1993.) 75 Wacquant (1994.); Trend (1996.)

279

MOC IDENTITETA

teresa koji snagu crpe iz (ponovno) izgrad:enog identiteta, moglo bi se dogoditi da neka drustvena/politicka snaga odred:ena bilo kojim identitetom (etnickim, prostornim, vjerskim) preuzme drzavu i ucini je iskljuCivim izrazom bas tog identiteta. Taka nastaju fundamentalisticke drzave, kao sto je npr. Islamska Republika Iran, ili institucije vlasti u Americi kako ihje devedesetih godina predlagala Krseanska koalicija. Na prvi pogled bi se moglo ciniti da fundamentalizam drzavi-naciji daje novu moe i sirinu u ponesto obnovljenomu povijesnom izdanju, ali se zapravo radio urusavanju drzave-nacije. U prvom poglavlju je objasnjeno da islam ne maze postiCi svoj izraz u okviru drtave-nacije (svjetovne institucije) vee samo u onom sto se naziva umma, zajednica vjernika. Umma je po definiciji nadnacionalna zajednica vjernika koja bi trebala zahvatiti cijeli univerzum. Katolicku crkvu takod:er odlikuje nadnacionalnost i fundamentalizam koji se trudi preobratiti cijeli planet na vjerovanje ujedinoga istinskog Boga, au tom se nastojanju koristi pomoc bilo koje drtave. U tom smislu, fundamentalisticka drzava nije drtava-nacija, niti u svojemu odnosu prema ostalom svijetu, niti u odnosu prema ljudima koji zive na tom nacionalnom prostoru. U odnosu prema ostalom dijelu svijeta, fundamentalisticka drzava u saveznistvu s ostalim vjerskim aparatima, bez obzira na to radi li se o drzavama ili ne, mora raditi na sirenju vjere i oblikovanju nacionalnih, medunarodnih ili lokalnih institucija, prema vjerskim nacelima. Fundamentalizam je dakle projekt uspostavljanja globalne teokracije, a ne nacionalne vjerske drtave. U odnosu prema prostorno odred:enom drustvu, fundamentalisticka drzava ne nastoji zastupati interese gradana ili identiteta koji se nalaze na njezinu teritoriju, vee se trudi pomoCi grad:anima drugog identiteta pronaCi istinu o bogu kao jedinoj istini. Odricanjem legitimiteta i postojanosti drzave-nacije fundamentalisticka drzava je tako posljednji trzaj apsolutne moCi drzave. I tako mrtvacki ples identiteta, nacija i drtava s jedne strane za sobom ostavlja povijesno ispraznjene drzave-nacije nosene uzburkanim morima svjetskih tokova moei, as druge strane se fundamentalni identiteti svode na obitavanje u svojim zajednicama ili pak sudjeluju u bespostednoj borbi za osvajanje izmucene ddave-nacije. Izmed:u se nalazi lokalna ddava koja plovi nadnacionalnim mrezama i integrira u sebe lokalna civilna drustva, nastojeei ponovno izgraditi svoj legitimitet i instrumentalnost. Pojasnio bih puno znacenje ove postavke na primjeru dviju velikih drtava-nacija koje se, kao i mnoge druge zemlje svijeta, suocavaju sjednim oblikom strukturalne krize devedesetih godina. Radi se o Meksiku i Sjedinjenim Ddavama.

280

NEMOCNA DRZAVA?

Suvremene krize drzava-nacija: meksicka PRI drzava i savezna vlast Sjedinjenih Americkih Ddava devedesetih godina Sazeti prikaz kriza koje su se pojavile u pojedinim ddavama moze pojasniti analizu krize ddave-nacije o kojoj se govori u ovom poglavlju. Citatelj ipak mora znati da, s obzirom na ogranicenja ovoga poglavlja, ponudena opazanja i tumacenja nemaju za cilj dati pomno razradenu raspravu o krizi ddave cak ni ako se temelje na empirijskom poznavanju predmeta. lz obilja slucajeva kakvih ima u cijelom svijetu, odabrao sam dva znacajna primjera, a razlog odabirajednim dijelomje i u mojemu poznavanju problema. Prvije slucaj meksicke PRI drzave koju sam odabrao zato sto se, nakon sto je sezdesetak godina bila najstabilniji politicki rezim na svijetu, u samo nekoliko godina raspala pod zajednickim djelovanjem globalizacije, identiteta i preobrazenoga gradanskog drustva, sto cu poslije objasniti. Drugo, premda su Sjedinjene Drzave izniman slucaj s obzirom na opseg svojega gospodarstva i visok stupanj decentraliziranosti strukture drzave, drzao sam da ima smisla uloziti trud u istrazivanje ucinka navedenih procesa na americku saveznu vlast. Upravoje iznimnose6 ono sto americku drzavu-naciju cini znacajnom u analitickom smislu, jer ako cak i drzavu globalnog obuhvata, izraslu na fleksibilnom federalizmu, pocinju mariti zbivanja o kojima govori ovo poglavlje, moglo bi se smatrati da ovdje predlozena analiza pop rima opcenitu vrijednost.

NAFTA, Chiapas, Tijuana i agonija PRI drzave 77 N akon dvadeset godina postrevolucionarne nestabilnosti, Meksiko krece u izgradnju jedne od najdjelotvornijih, ako vee ne najdemokratskijih drzava svijeta. Drzava se organizira oko onaga sto je postalo poznato pod nazivom Partido Revolucionario Institucional CPRD, cime se doslovno naglasio projekt institucionalizacije revolucije 1910.-1917. godine u svoj raznolikosti 76 Lipset (1996.) 77 Predstavljena analiza situacije u Meksiku temelji se na tri vrste izvora: a) novinama i casopisima iz Meksika i drugih zemalja, te Revista Mexicana de Sociologia; b) brojnim objavljenim radovima, ukljucujuCi Mejia Barquera et al. (1985.); Berrins Collier (1992.); Gil et al. (1993.); Cook et al. (1994.); Partido Revolucionario Institucional (1994.); Trejo Delarbre (1994a, b); Aguirre et al. (1995.); Business Week (1995c); Golden (1995.); Marquez (1995.); Perez Fernandez del Castillo et al. (1995.); Summers (1995.); The Economist (1995b, c); Tirado i Luna (1995.); Woldenberg (1995.); Ziccardi (1995.); Moreno Toscano (1996.); i c) na mojemu osobnom poznavanju Meksika nakon dvadesetpetogodisnjeg proucavanja te zemlje.

281

MOC IDENTITETA

svojih ideala i sudionika. PRI drzavaje bila u stanju podCiniti dva konkurentna sredista moCi koja su opsjedala politicki zivot veCine zemalja Latinske Amerike: vojsku i Katolicku crkvu. Vjesto je opstajala u neizbjezno bliskoj povezanost i sa Sjedinjenim Ddavama. Uspijevalaje odrzati na zivotu meksicki nacionalizam i istodobno potvrditi politicku samostalnost uz opcenito dobre odnose sa svojim mocnim susjedom. Uspjelaje izgraditi snazan nacionalni, domorodni identitet pozivajuCi se na uspomene pretkolumbovske civilizacije i istodobno marginalizirala Indijance koji su Cinili 10 posto ukupnoga stanovnistva. U razdoblju od 1940. do 1974. poslo joj je za rukom ostvariti znacajan gospodarski rast, zahvaljujuCi kojemu Meksiko postaje dvanaesta gospodarska sila svijeta do pocetka devedesetih godina. I ako se izuzmu narucena ubojstva od strane zemljoposjednika i lokalnih caciques, povremeni politicki pokolji (npr. pokolj u Tlatelolcu 1968. godine), te ograniceno djelovanje ljevicarske gerile, moglo bi se reCi da je u meksickom politickom zivotu nasilje uglavnom bilo rijetkost. Vlast se uredno prenosila s predsjednika na predsjednika, nije se dovodila u pitanje i stvari su se odvijale predvidivim tokom. Predsjednik bi odabrao svoga nasljednika, a zatim sisao s politicke pozornice. Svaki bi predsjednik izdao svoga prethodnika, ali mu nikad ne bi upucivao prigovore i nikad ne bi pokretao istrage o njegovim djelima. Svuda prisutna sustavna korupcija imalaje svoja pravila i bilaje osnovni cimbenik stabilnosti meksickoga politickog zivota. Novi predsjednik bi na pocetku mandata u cjelokupnoj ddavnoj strukturi postavio nove ljude, tako da je svakih sest godina bilo na desetke tisuca novih imenovanja. Tijekom mandata imenovani bi imali priliku na razliCite naCine osobno se okoristiti svojim polozajem. Kolektivna rotacija pripadnika politicke elite u sustavu koji ihje bogata nagradivao, osiguralaje kolektivnu disciplinu u kojoj bi doticni cekao svoju priliku (u vecini slucajeva se radilo o njemu, a ne njoj), a ako bi se postovala pravila igre, prilika bi najcesce i dolazila. Ako bi netko prekrsio pravila o disciplini, sutnji, strpljenju i, iznad svega, hijerarhiji, kazna bi mu bila odredena u obliku nepovratnog izgona iz iole znacajnijih pozicija u vlasti i bogatstvu zemlje, ukljucujuCi prisutnost u medijima, te akademske titule. Razlicite politicke frakcije su se unutar PRI-ja borile za vlast, ali nikada nisu krsile kolektivnu stranacku stegu i nikad nisu dovodile u pitanje autoritet predsjednika koji bi u svakom sukobu imao posljednju rijec. Medutim, kljuc drustveno-politicke stabilnosti meksicke ddave bio je razraden sustav veza PRI-ja i civilnoga dijela drustva. Oslanjao se na organsku sjedinjenost podrucja sirih narodnih slojeva preko sindikata Confederacion de Trabajadores Mexicanos (CTM) koji je je imao pod kontrolom radnicku klasu, Confederacion Nacional Campesina (CNC) koji je nadzirao seljastvo i poljoprivrednike, najcesce ukljucene u sustav zajednickoga koristenja zemlje na ddavnom vlasnistvu (ejidos), stoje donijela poljoprivredna revolucija, te Confederacion Nacional de Organizaciones Populares (CNOP)

282

NEMOCNA DRZAVA?

kojije pokusao okupiti razlicite sire gradske slojeve, premda s hitno manjim uspjehom. Za veCinu ljudi se ovakav sustav politickoga klijentilizma nije zasnivao na manipulaciji i represiji vee na istinskim moguenostima zaposljavanja, plaea, socijalnih povlastica, dohara (ukljucujuCi zemljiste) iusluga (ukljucujuCi prednosti zivota u gradu) u sveohuhvatnom populistickom projektu. Meksicka hurzoazija i strani kapital nisu pripadali spomenutom sustavu moei, premda je PRI, Cija prokapitalisticka usmjerenost nije hila upitna hez ohzira na nacionalno-populisticki ton, cesto zastupala njihove interese. Doista, s izuzetkom samostalne grupe Monterrey, veCina poslovno povezanih skupina izrasla je iz meksicke ddave. Od najmanje su vaznosti hili izhori koji su se sustavno lazirali prijevarama i zastrasivanjem ako je to hilo nuzno. Medutim, zahvaljujuCi uspjehu svoga populistickog sustava, u veCini slucajeva hi PRI tako i tako pohijedio. Takav je sustav hio posljedica raznih drustvenih smicalica putem mreza razlicitih veza, nepotizma i osjecaja osohne odanosti u okomitom lancu uzajamnih usluga kojije ohuhvacao cijelu zemlju. U tom smislu PRI nije hio samo politicki rezim, vecje Cinio samu strukturu meksicke ddave dvadesetoga stoljeca. Sve se srusilo u manje od deset godina, od sredine osamdesetih do sredine devedesetih godina. Cak i da se dogodi da prvi meksicki predsjednik dvadesetprvoga stoljeca opet hude izahran iz redova PRI-ja, sto nije vjerojatno, dosao hi na celo hitno drugacije ddave, huduCi da se prethodno opisan politicki sustav vee urusio. Godine 1994., prve godine pravnoga postojanja NAFTA-e, institucionalnog izraza snazne i sveohuhvatne glohalizacije meksickoga gospodarstva, dolazi do sljedeeih dogadanja: prvoga dana nove godine u Chiapasu izhija pohuna zapatista; na predsjednickog kandidata PRI -ja, Luisa Donalda Colosia izvrsen je a ten tat (prvi takve vrste u posljednjih pedeset godina); pada meksicki pezos, a usprkos dotad nevidenoj pomoCi Amerike i MMF -a, Meksiko jedva uspijeva otplaCivati kredite, sto unosi potrese u cijelu svjetsku ekonomiju; izvrsenje a ten tat na glavnog tajnika PRI -ja, Josea Francisca Ruiza Massieua (Cijaje prva zena bila sestra predsjednika Salinasa), a njegov brat, zamjenik drzavnog odvjetnika, biva osumnjicen za prikrivanje atentata i bjezi iz zemlje; Raul Salinas, brat i blizak poslovni partner predsjednika Carlosa Salinasa, biva optuzen za pripremu i organizaciju atentata na Ruiza Massieua i odlazi u zatvor; otkriva se povezanost Raula Salinasa s narkokartelom i njegova upletenost u pranje stotina tisuca milijuna dolara; u prosincu 1994., nekoliko dana nakon silaska s vlasti, predsjednik Carlos Salinas odbacuje optuzbe protiv sebe o upletenosti u nezakonite radnje i 24 sata strajka gladu, te nakon sto prima neku vrst ugladene utjehe od strane svoga nasljednika predsjednika Zedilla, napusta zemlju; njegov odlazak prvi put otvara bujicujavnoga potkazivanja i uzajamnog optuzivanja medu meksickim politicarima svih politickih struja, ukljucujuCi i bivse predsjednike koji zakljucuju da je sada stvarno bilo dosta. Premda u 283

MOC IDENTITETA

kolovozu 1994. PRI pobjeduje na predsjednickim izborima u donekle pastenom izbornom postupku, strah od nemira i nasilja u slucaju poraza PRI-ja od presudneje vaznosti za pobjedu te stranke. Izborni rezultati na kasnijim ddavnim, opCinskim i kongresnim izborima pokazuju rast broja glasova konzervativne oporbene stranke, Partido de Accion Nacional (PAN), te, u nesto manjoj mjeri, nezadovoljnika lijeve orijentacije okupljenih oko Partido de la Revolucion Democratica (PRD). Predsjednik Zedillo u velikoj se mjeri odrekao kontrole izborne masinerije, imenovao nezavisne ljude i cianove PAN -ana visoke polozaje u svojoj administraciji, te se cinio spremnim predvoditi prelazak u drugu vrst rezima, a mozda i drzave. Medutim, izgleda da je PRI imala drugacije misljenje. U studenom 1996. PRI odbacuje sporazum o zakonu o politickoj reformi kojije trebalo postiCi s ostalim strankama. U vrijeme kadaje ova knjiga pisana (1996.), politicka buducnost Meksika i dalje je nejasna u smislu politickih snaga i politickih voda razliCitih izvorista i ideologija koji nastoje pronaCi prostor za svoje djelovanje u nadolazecemu politickom razdoblju. Jedino je izvjesno da zavrsava povijesni trenutak PRI drzave. 78 Pitanjeje zbogcegaje i u kakvomje odnosu ova} vazanpoliticki dogadaj s raspravom o krizi drzave-nacije kao posljedice proturjecnosti izmedu globalizacije i identiteta. Preobrazba koju sada prolazi Meksiko i urusavanje meksicke drzave-nacije zapocinje 1982. godine. Te godine Meksiko nije vise mogao otplaCivati kamate na zajmove uzete u inozemstvu premda se proizvodnja nafte u toj zemlji ponovno pocela povecavati, i to bas u trenutku kada je, zahvaljujuCi dvjema naftnim krizama 1974. i 1979. godine, cijena nafte u svijetu znacajno porasla. Nakon sto je razdoblje administracije Lopeza Portilla (1976.82.) zavrsilo iznenadnom nacionalizacijom meksickih banaka, u ocajnickom pokusaju da iznova potvrde kontrolu drzave nad gospodarstvom koje se sve brze internacionalizira, meksicka politicka i poslovna elita, Sjedinjene Drzave i interesi medunarodnih kompanija nekako su odlucili (ne znam tocno kako) daje Meksiko zemlja od prevelike vaznosti da bi se dopustilo da njome upravljaju tradicionalni populisti. Umjesto politicos, na vlast dolazi nova generacija tecnicos, ekonomista, strucnjaka za financije i politologa koji su se skolovali u Sjedinjenim Americkim Drzavama. Oni zamjenjuju licenciados Pravnoga fakulteta s Universidad Nacional Autonoma de Mexico koji su dotad tradicionalno sudjelovali u vlasti, ali pripadnici nove elite takoder; su morali imati diplomu UNAM-a i potjecati iz obitelji s politickom tradicijom PRI-ja. U slucaju Carlosa Salinasa radilo se o vezama s bivsim predsjedni~ kom Miguelom Alemanom, preko Salinasova oca, ministra trgovine Meksi78 U studenom 1996. oporbene stranke listom pobjeduju na lokalnim izborim u drzavama Meksiko i Hidalgo. Ocekuje se dace PRI pretrpjetijosjedan udarac na lokalnim izborima u Meksiku i Monterreyu zakazanim za srpanj 1997.

284

NEMOCNADRZAVA?

ka od 1958. do 1964., i Salinasova ujaka Ortiza Mena, ministra financija od 1958. do 1982. U prijelaznom razdoblju od 1982. do 1988. godine predsjednik je bio Miguel de la Madrid, tehnokrat povezan s krugovima katolickih integrista kojije imao zadatak unijeti red u financije zemlje i iz redova PRIja okupiti i obuciti tim mladih, obrazovanih i politicki odvaznih voda koji su trebali obnoviti Meksiko kao zemlju i kao ddavu. Dva su se covjeka posebno isticala: ministar zaduzen za proracun, Carlos Salinas s Harvarda, te ministar urbanizma Manuel Camacho s Princetona. Medutim, de la Madridov program stednje proveden osamdesetih godina gurnuo je Meksiko u recesiju, poradi cegaje doslo do raskidanja veza s radnicima i sirim gradskim slojevima. Sindikalni vade trude se ne ugroziti svoje povlastice, ali teret restrukturiranja osjecaju radnici u industriji, zaposleni u javnom sektoru i opcenito siri drustveni slojevi. Potres kojije 1985. pogodio Ciudad de Mexico i razorio domove i poduzeca, izaziva provalu drustvenoga nezadovoljstva. Dolazi do uzleta FDN-a, alternativne politicke koalicije koju je okupio Cuauthemoc Cardenas (sin generala Cardenasa, povijesnoga populistickog vode PRI-ja), koja uspijeva privuCi lijevi dio PRI-ja iz kojega je potekao Cuauthemoc Cardenas. PRI jedva prezivljava predsjednicke izbore 1988.: Mexico City, Guadalajara i Ciudad Juarez glasaju protiv PRI-ja. S obzirom nato daje ovaj put razlika u broju glasova mala, laziranje ima presudnu ulogu i kandidat PRI-ja Carlos Salinas izbornom prijevarom dobiva izbore. Salinasje inteligentan i obrazovan covjek koji shvaca poruku glasaca. Imenuje staroga prijatelja Manuela Camacha na mjesto gradonacelnika (Regente) Mexico Cityja i omogucuje mu slobodu djelovanja u smislu socijalnih programa, pregovora s gradanskim slojem i demokratizacije. N ovi predsjednik (uz pomoc Josea Cordobe, "meksickoga RaspuCina" spanjolskoga podrijetla, rodenog u Francuskoj) usredotocuje se na ukljucenje Meksika u svjetsko gospodarstvo. Salinas imajasne poglede: "Svjedoci smo intenzivne ekonomske globalizacije tdista, a zahvaljujuCi revoluciji znanja i tehnologije svi smo dijelomjedinstvene univerzalne povijesti. " 79 Cilj muje bio nakon isteka mandata postati glavnim tajnikom novoosnovane Svjetske trgovinske organizacije. Salinas je Meksiku stegnuo rem en, srezao javnu potrosnju, modernizirao komunikacijsku i telekomunikacijsku infrastrukturu, privatizirao veCinu poduzeca, internacionalizirao bankarstvo, liberalizirao trgovinu i sirom otvorio zemlju stranim ulaganjima. Za veCinu ljudi dolazi do rasta zivotnoga standarda, nastupa veliki pad inflacije, meksicko gospodarstvo ostvaruje znacajan rast, izvoz cvjeta, au zemlju se slijevaju ulaganja, te je 1993. Meksiko imao najvise izravnih stranih ulaganja medu zemljama u razvoju. Ubrzano se akumuliraju devizne rezerve, otplata vanjskoga dugaje pod kontrolom i na djelu je uspjesna globalizacija. Salinas takoder krece u 79 Naveo Berins Collier (1992: 134)

285

MOC IDENTITETA

napad na korumpirane sindikalne vade, stoje dotad bilo nezamislivo (a zapravo je bilo upozorenje bilo kakvoj vrsti organiziranja radnika), i zaklinje se dace se boriti protiv korupcije i trgovine drogom, premda ce tu povijest dati svoje misljenje, ito mozda vrlo skoro. Salinasje u to vrijeme drasticno snizio realne place meksickih radnika i osiromasio sire slojeve stanovnistva. Pokrenuo je, doduse, i program pomoci Pronasol koji je vodio jedan od njegovih najblizih suradnika, Luis Donaldo Colosio. N alozio je Camachu da pomogne uznemirenim stanovnicima Mexico Cityja, i ovlastio Ernesta Zedilla da osuvremeni obrazovni sustav zemlje. Premda uz velike ljudske patnje, meksicko se gospodarstvo u samo nekoliko godina potpuno preobrazava. Promjenaje hila tolika da su SAD i medunarodni ulagaci odluCili daje doslo vrijeme da se Meksiko nagradi primanjem u First World Club (OECD), iakoje vise od 50% stanovnistva te zemlje zivjelo ispod granice siromastva, a 30% u apsolutnom siromastvu. Potpisivanje sporazuma NAFTA 1993. godine vrhunacje meksicke strategije integracije u svjetsko gospodarstvo. Salinas dozivljava trijumfu trenutku kada treba odrediti buducega predsjednika. Umjesto Camacha, najsnazniju i najomiljeniju licnost pripadnika uzega kruga, Salinas bira Colosia, jos jednoga mladog tecnica. Premda nije pripadao staroj gardi PRI -ja, Colosio je bio na polozaju predsjednika stranke, a stranacki aparat gaje drzao spremnijim na pravljenje ustupaka. Pravaje ironija daje Camachov najbolji prijatelj u stranci, Ruiz Massieu, tada zauzimao polozaj glavnog tajnika PRI -ja. Medutim, on se na tom polozaju nalazio upravo zato da bi se othrvao "dinosaurima", odnosno pripadnicima stare garde. Camacho je iz politickih i osobnih razloga tesko dozivio svoje smjenjivanje, te je tako prvi put jasno izrazio svoja stajalista kako predsjedniku, tako i u javnosti. Medutim, izbora za njega vise nije bilo. Krajem 1993. godine Cinilo se da je sve pod kontrolom i daje Salinas u svojoj perestrojci uspio izbjeCi pogresku kojuje po njegovu misljenju ucinio Gorbacov, a koja se sastojala u tome da se u politicku reformu krene prije gospodarske. Aonda, 1. sijecnja 1994., prvogadanakadajeotpocelorazdoblje NAFTA-e, napadaju zapatisti. BuduCi da sam u drugom poglavlju vee objasnio uzroke, okolnosti i znacenje pokreta zapatista, ovdje bih se osvrnuo na njegovo razorno djelovanje na krizu meksicke drzave. Pogubno djelovanje toga pokreta nije bilo uzrokovano Cinjenicom daje doslo do vojne prijetnje moCi drzave, vee time sto pokret ubrzo prerasta u neku vrst krika oko kojega se okuplja gradanski sloj drustva Cijaje glavnina hila ekonomski zakinuta, a i otudena u politickom smislu. Nadalje, izvorna buna Indijanaca i seljaka zadalaje tezak udarac mitologiji PRI-ja. Siromasni, seljastvo i indijanski dio stanovnistva, hili su izopceni dio meksickog naroda koji se revolucijom nije okoristio pa ih ona nije podjarmila tako dajoj moraju izrazavati zahvalnost, vee su hili spremni uzvratiti udarac. Veo licemjerja pod kojim je Meksiko zivio desecima godina nepovratno se razderao. Kralj je bio gol, a tako i PRI.

286

NEMOCNADRZAVA?

Drugi cin. Uznemiren Camachovom reakcijom, Salinas (iz meni nepoznatih razloga) odlucuje ponovno zatraziti njegove usluge kako hi popravio stetu nastalu u Chiapasu. Camacho hiva imenovan predsjednikom Povjerenstva za mir. Pocetkom 1994. godine, zhog popularnosti zapatista i Camachova umijeca pregovaranja sklonog mirenju, pokrecu se nove spletke u PRI-ju. Colosiova kampanja sporo napreduje i sve se vise govori o mogucnosti da predsjednik promijeni svoju odluku i imenuje Camacha namjesto Colosia. Predsjednicki kandidat Colosio, vrlo sposohan tehnokrat dohrih zamisli (studirao je prostorno planiranje na pennsylvanijskom sveucilistu), nije clan stare garde. Stranacki aparatje vee hio dovoljno uznemiren i njegovim imenovanjem, ali Camacho je doista hio previse. Camachaje odlikovala politicka snalazljivost, imao je podrsku sirega stranackog clanstva, dohro je kotirao u istrazivanjimajavnog mnijenja i imao heskompromisan stav. I Colosio i Camacho su nagovjestavali nevolje za stranku u buducnosti ako hi postali predsjednici. Ali gora od njih dvojice hila je neizvjesnost za koga se odluciti ili cak mogucnost saveznistva izmedu njih dvojice. Pregovori u Chiapasu su se nastavili, a kako je Colosiova predsjednicka kampanja izgledala sve cvrscom, u strancije rasla napetost, a posehice u onim njezinim dijelovima gdje su odredeni interesi mogli mnogo toga izguhiti. U ovoj tocki analize moram uvestijedan novi element kojije, po mojemu strucnom misljenju, apsolutno odlucujuci za predmet kojim se havimo, premda za njeg nemam cvrstih dokaza. Radi se novosteeenoj ulozi Meksika u globalnom organiziranom kriminalu. Od 60-ih godina ovoga stoljeca u Meksiku se uzgaja i izvozi marihuana, ali ne vise, pa zapravo i u manjoj mjeri, nego u nekim predjelima Sjedinjenih Driava, kao npr. u sjevernoj Kaliforniji i Kentuckyju. Sedamdesetih godina zapocinje proizvodnja heroina ogranicenog opsega. Situacija se uvelike mijenja 1980. godine kada nastaje svjetska mreza trgovine drogom i raste pritisak na karipske i srednjoamericke puteve droge koji vode u SAD. Kolumhijski kartel droge prisiljen je dijeliti triiste vezano na SAD s meksickim kartelom tako sto im ustupa onoliko kokaina koliko se moglo prokrijumcariti u SAD, zahvaljujuCi usluzi koju su pruzili Kolumhijci. ZahvaljujuCi vrtoglavom rastu trgovine drogom, nastaju mocni meksicki karteli cija su sredista u Tamaulipasu i Meksickom zaljevu na celu s Garciom Ahregom, Ciudad Juarezu oko Amada Carilla i u Tijuani predvodeni bracom Arellano Felix. Karteli se have unosnim poslom uzgajanja heroina i njegovom trgovinom, zatim amfetaminima i na kraju svim i svacim, a promet koji ostvaruju mjeri se u desecima milijardi dolara. Trude se raditi tiho i profesionalno i u tome su slicniji Caliju, nego Medellinu. 'N e upustaj se u nepotrehno uhijanje, hudi diskretan.' Sarno treha hiti hladan i efikasan, te nastojati potkupiti koga god se moze: policiju, istrazitelje iz odjela za narkotike, suce, tuzitelje, mjesne i drzavne sluzhenike, pa i sto utjecajnije vode PRI-ja. Svaki se dolar ulozen u potkupljivanje isplati jer se na

287

MOC IDENTITETA

taj nacin stvara mreza ljudi koja ce ih podupirati i sutjeti 0 njihovu djelovanju. I tako, dokje tehnopoliticka vrhuska Meksika sjedne strane zaokupljena ukljuCivanjem zemlje u svjetsko gospodarstvo, veliki se dijelovi tradicionalnog aparata PRI-ja, zajedno s drzavnim i mjesnim sluzbenicima razliCitih politickih opredjeljenja, povezuju s onom "drugom vrstom svjetskoga gopodarstva". Godine 1994. "nova mafiokracija" je dovoljno snazna za obranu svojih interesa, ali jos uvijek ne uspijeva poslovati s gotovinom i zamagliti stvari pranjem novca. Trebajoj jos vremena, ito predvidivog vremena, a Colosio i Camacho prilicno su nepredvidivi i opasni za njezine interese. Pada odluka da ih se obojicu ubije, Colosija metkom, a Camacha dobro organiziranom kampanjom koja ga optuzuje da je moralno odgovoran za Colosijevu smrt. U tome se uspijeva. Tijuana, mjesto Colosijeva ubojstva, zasigurno nije slucajno odabrana. Colosijevo mjesto zauzima Zedillo, jedan od cetvorice ljudi iz Salinasova uzega kruga (drugije bio Pedro Aspe, ministar financija) i voda Colosijeve predsjednicke kampanje. Premda strucan i s diplomom ekonomije na Yaleu, Zedillove su politicke veze slabe, a umijece vodenja politike neprovjereno. ZloCinacke veze nisu u potpunosti uspjele u svom naumu, ali su u najmanju ruku promijenile pravila igre. Tko se god drznuo uCi na njihov teritorij, izlagao bi se opasnosti. Zatim dolazi red na glavnoga tajnika PRI-ja. Izgleda daje Jose Francisco Ruiz Massieu otisao predaleko u istrazi Colosijeva ubojstva, koje je u vrijeme pisanja ove knjige jos uvijek nerazjasnjeno. Ovoga puta, tragovi o umijesanosti u atentat na glavnog tajnika vade do istaknutoga zastupnika PRI-ja u meksickom parlamentu, zatim do kartela Tamaulipas i konacno do Raula Salinasa, predsjednikova brata i bliskog suradnika. Zanimljivo je da je brat Ruiza Massieua, koji je bio na polozaju posebna vladinog tuzitelja u podrucju trgovine drogom, formalno optuzen da je bio na platnoj listi kartela droge. Prerano je i sasvim sigurno izvan dosega mojega znanja i kompetencije tocno ustvrditi tko je sto radio u toj prici. Medutim, mislim daje za analizu ovoga slucaja vazno ponoviti daje u odlucujuCim politickim krizama koje su potresale Meksiko 1994. godine veza trgovaca drogom i PRI-ja odigrala kljucnu ulogu u organizaciji atentata, zastrasivanja i zataskavanja, sto je unistilo tradicionalna pravila politicke igre i otvorilo put urusavanju drzave PRI-ja. Treba naglasiti da se ovdje ne radio tipicnom slucaju infiltracije kriminala u politiku. Globalni doseg mreza kriminala, njihov utjecaj na odnose SAD-a i Meksika, te povezanost s drzavnim vrhom cine ovu krizu znacajnom kao primjer globalizacije kriminala sto prozima mocne i stabilne drzave-nacue. Politicka ubojstva, oCigledna infiltracija kriminala u drzavu, izazov zapatista koji su imali podrskujavnog mnijenja, i sukobi unutar PRI-ja poljuljali su povjerenje ulagaca u stabilnost meksickoga tdista kao trzista u nastajanju. Odljev kapitala zapocinje 1994. godine nakon atentata na Colosija

288

NEMOCNA DRZAVA?

23. ozujka. Usprkos tome, Salinas i ministar Aspe pomocu obilatih rezervi koje Meksiko ima na raspolaganju, odlucuju zadrzati fiksni tecaj kako hi nadoknadili gubitak stranoga kapitala. Racunaju dace se trend odljeva kapitala preokrenuti u njihovu korist. Do toga medutim nije doslo. Prvi prosinca 1994. nadzor nad situacijom preuzima Zedillo kojeg obuzima panika zbog situacije koju odrazava u tajno knjigovodstvo. On pozuruje devalvaciju sto jos vise pogorsava stvari. Nagli odljev kapitala stavlja Meksiko na rub nemogucnosti otplate kredita i potresa trzista Buenos Airesa i Sao Paula. Americki predsjednik dolazi spasiti NAFTA-u, pri tome cak zaobilazeci Kongres, donosi 20 milijardi americkih do lara kao kolateralno jamstvo koje izvlaci iz saveznih dzepova. Pridruzuje se MMF s najvecim dotad odobrenim zajmom od 8 milijardi americkih dolara i nesto ugovorenih poslova. I tako, sredinom 1995. Meksiko je uglavnom spasen s 50 milijardi americkih dolara, au zamjenu za to zauvijek gubi svoju gospodarsku samostalnost. Osim restrukturiranja gospodarstva sto za sobom nosi visoku socijalnu cijenu, te uspostavljanja nove vrste veza s globalnim kriminalom, okupljanje gradanskog sloja meksicke ddave, posebice u glavnim gradskim sredistima, jos je jedan vazan element slabljenja PRI drzave. Pokretanje tih snaga drustva viseznacno je jer se radi o isprepletanju razlicitih drustvenih interesa, kultura i politickih projekata. Dolazi do povezivanja znacajnih dijelova obrazovane srednje klase kojoj odgovara dinamicno gospodarstvo, ali koja takoder stremi uspostavljanju postene vlasti i obuzdavanju birokratskog aparata. Medutim, borba protiv PRI ddave zahvaca i sluzbenike javnoga sektora kojima je takoder ugrozena sigurnost, nezadovoljne narodske slojeve gradskoga stanovnistva zastrasene moguCim slomom dotadasnjih mehanizama raspodjele zemljista i usluga, studente koji se okupljaju oko obnovljenih simbola drustvenih promjena, a i milijune siromasnih u gradovima i selima koji se svim sredstvima bore za opstanak. Bez obzira nato sto raste politicki skepticizam i usprkos cinjenici da mali broj Meksikanaca istinski vjeruje da politicke stranke odreduju sudbinu, opce je misljenje da PRI drzava vise nije u stanju ispunjavati svoju zadacu. Slom populistickoga legitimitetajednakje kraju populistickih organskih saveznistava u srcu samoga sustava. U vrijeme Salinasove vladavine demokratizacija se provodi putem prenosenja moCi i dobara na lokalnu vlast i vlast pojedinih drzava, a dopusta se i izborna pobjeda oporbenih stranaka u mnogim znacajnim gradovima i ddavama Meksika, posebno na sjeveru zemlje. Niz monografija opCinskih vlasti izdanih 90-ih godina, koje koordinira Alicia Ziccardi80 , pokazuju znacajna poboljsanja lokalne uprave, posebice u mjestima Leon, Durango, Torreon i 80 Ziccardi (1991., 1995.)

289

MOC IDENTITETA

Meksiko DF. Medutim, buduCi da u svim tim slucajevimajaca povezanost jedinica opCinske uprave koje su cesto u rukama oporbenih stranaka, u politickom smislu takvi relativni uspjesi samo i dalje slabe PRI drzavu. Cak i u Meksiku DF, opCinska uprava pod vodstvom Regentea Manuela Camacha, kojegje imenovao predsjednik, na krajuje stvorila svoju vlastitu izbornu bazu mimo uobicajenoga PRI-jeva stranackog aparata. Sve u svemu, pokusaj demokratizacije i decentralizacije moCi na nize razine drzave, dok su se predsjednik i njegovi tehnokrati za to vrijeme bavili pitanjima globalnoga gospodarstva, odalecio je sve slojeve stanovnistva od predsjednicke palace. BuduCi daje meksicka drzava pocivala na bozanskom statusu predsjednika dok obnasa svoju duznost, sve rasireniji manjak postovanja prema predsjedniku, pa cak i u Salinasovim pobjednickim trenucima, oznacavao je kraj jednoga od najdugotrajnijih politickih rezima ovoga stoljeca. Meksicka ce ddava-nacija opstati u novim povijesnim okolnostima, jer su korijeni nacionalizma cvrsto ukorijenjeni u srcima Meksikanaca. Pa ipak, to nece biti onakva drzava-nacija kakvomjuje stvorio PRI. Premda ce njezin utjecaj i dalje biti znacajan, a pokazivat ce i odredenu snalazljivost, usudujem se tvrditi dace moe meksicke drzave-nacije sve vise opadati. U gospodarskom smislu, Meksiko, kao i cijeli svijet, ulazi u novo doba i vjerojatno je pionir ulaska u to novo razdoblje. Larry Summers, jedan od najcjenjenijih svjetskih financijskih strucnjaka i jedan od kljucnih ljudi koji su financijski spasavali Meksiko, napisao je krajem 1995., osvrcuCi se na tu temu: "Meksicku krizu [1994.] oblikovale su financijske promjene koje su se pojavile u posljednjih nekoliko godina, a napredak informacijske i komunikacijske tehnologije doveo je do sirenja krize dotad nevidenih razmjera. Ne treba se stoga cuditi da je Michel Camdessus iz Medunarodnoga monetarnog fonda nazvao tu krizu prvom krizom 21. stoljeca." 81 Navedeno se pretocilo u cinjenicu da ce u buducnosti gospodarska politika Meksika, rna kakva ona hila, morati biti cvrsto uskladena s gospodarstvom Sjedinjenih Americkih Drzava, kao i s medunarodnim financijskim trzistima. Politicki govoreCi, Meksiko ce morati prihvatiti cinjenicu da je mreza svjetskoga kriminala prodrla u sve razine drzavnog aparata. Tesko je povjerovati da su se policija i sudstvo othrvali toj pojavi, paje s obzirom na prisutnost kriminala, oporavak ddave izuzetno tesko provesti. Cini se daje veCina podataka o povezanosti politickoga sustava s trgovinom drogom, ukljucujuci i one koji se ticu samoga Raula Salinasa, dosla ad strane istrazitelja obavjestajne sluzbe SAD-a, sto meksicke politicare Cini jos zavisnijim od americke tajne sluzbe.

81 Summers (1995: 46)

290

NEMOCNA DRZAVA?

Sto se tice unutarnje politike, obrazovaniji gradanski slojevi koji su se pokrenuli u ovim previranjima iskusavaju nove nacine izrazaja i organizacije, cesto se izravno suprotstavljaju s PRI drzavom i obicno su razvijenije na lokalnoj razini. Cvrst stisak Televisa grupe, privatnoga multimedijalnog carstva koje je u sprezi s PRI drZ.avom imalo kontrolu nad informativno-zabavnim programom, popusta pod sve izrazenijim djelovanjem globalizacije i segmentacije medija. Au simbolickom smislu, doprinos moCi identiteta, na koji su se pozivali Marcos i zapatisti, bio je veCi od pukog razotkrivanja meksickoga ideoloskog samozadovoljstva; moe identiteta izgradilaje mostove medu izvornim Indijancima, pravim siromasima i obrazovanim urbanim slojevima u njihovoj potrazi za novim ideoloskim utopijama. N a tom se putu meksicki narod ujedinio, ovog puta protiv PRI drzave.

Narod protiv drzave: gubljenje legitimiteta savezne vlasti SAD-a82 Kriza americke drzave devedesetih godina ovoga stoljeea krizaje legitimiteta za koju tvrdim da znatno nadilazi tradicionalni libertarijanski pritisak u americkoj politici. Ona ima svoje izvoriste u dubinama gradanskoga drustva, izrazavanjem nezadovoljstva s nekoliko prepoznatljivih problema koje zajednicki dovode u pitanje funkciju i moe savezne vlasti odredene povijesnim odlukama Vrhovnog suda 1810. i 1819. godine. Izravna politicka posljedica ponovnog nepovjerenja u vlast je sve veCi uspon obnovljene i desno usmjerene Republikanske stranke, sto sejasno vidjelo na izborima za Kongres i guvernerska mjesta 1994., a donekle potvrdilo ina izborima za Kongres 1996. godine, na kojima je Republikanska stranka zaddala kontrolu nad donjim domom Kongresa i Senatom. Ipak, raspolozenje usmjereno protiv drzave uvelike nadmasuje republikansko izborno tijelo i njegovu sposobnost pridobivanja nezavisnih glasaca, poput onih koje predstavlja Ross Perot, a koji u cijelosti odbacuju sadasnji sustav stranaka. Raste broj demok82 Balz i Brownstein (1996.) dali sujedan od najboljih prikaza razvoja politickih dogadaja u SAD-u u prvoj polovici devedesetih godina. Ta mije knjiga sluzila kao izvor i za neke druge podatke. Ako se zeli americku kulturu otpora prema vlasti smjestiti u povijesnu perspektivu, treba procitati rad Lipseta (1996.) i Kazina (1995.). Druge korisne informacije i analize koje mogu posluziti kao podloga temama kojima se bavi ovaj dio knjige, vidi u sljedeCim izvorima: Stanley i Niemi (1992.); Davidson (1993.); Bennett (1994.); Black i Black (1994.); Murray i Herrnstein (1994.); Woodward (1994.); Barone i Ujifusa (1995.); Campbell i Rockman (1995.); Greenberg (1995.); Himmelfarb (1995.); Pagano i Bowman (1995.); Roper Center of Public Opinion and Polling (1995.); Dionne (1996.); Fallows (1996.). Vidi strogu sociolosku kritiku Murrayevih postavki kod Fischer et al. (1995.).

291

MOC IDENTITETA

ratskih izbornih jedinica nesklonih ddavi, te je predsjednik Clinton u svojem obracanju naciji 1996. godine najavio "kraj velike drzavne uprave". Ponovni izbor Clintona za predsjednika 1996. umnogome je bio posljedica njegova prihvacanja velikog broja zamjerki republikanaca na drzavu blagostanja i ddavnu potrosnju. Pobjedi su svakako pridonijeli i Clintonov cvrst stav prema zakonu i redu u drzavi te obecanje dace sacuvati povlastice koje je uzivala srednja klasa, cime je vjesto zauzeo poziciju desnoga politickog centra. U osvrtu na ishod predsjednickih izbora 1996. godine Theda Skocpol izjavljuje dace "bez obzira na ravnotezu medu strankama, zaokret u politickim raspravama kojije zamijecen 1994. godine, i dalje ostati prisutan. Osjeca se da se za velike pothvate ne moze sluziti saveznom vladom cak i ako se radi o doista velikim nacionalnim problemima." 83 Nadalje, izbori 1996. godine pokazali su rastucu nesklonost izbornog tijela prema svim politickim kandidatima: udostojalo se glasovati samo 49% glasaca, a od tih 49% Clintonje opet dobio samo 49%. Cini se daje podjela izvrsne i zakonodavne vlasti na razliCite politicke stranke bila implicitni izraz kolektivne volje glasaca da podupru sustav medusobnog provjeravanja i ravnoteze kojim bi se onemoguCila pretjerana moe bilo koje vlasti. Tako snazan otpor prema drzavi duboko utjece na politiku, ali za sada ne ina strukturu drzave. Medutim, cini se da vodi k preobrazbi institucionalne osnove i politicke svrhe vlasti u Americi. Ako se prijedlozi koje je republikanski Kongres usvojio 1995., ili pak ponesto preinacena inacica predlozene politike, ozakone, sto je moguce, do 2002. godine ce savezna vlast prenijeti na pojedine americke drzave ovlasti i sredstva potrebna za upravljanje desecima golemih programa, ukljucujuCi socijalnu skrb, Medicaid, osposobljavanje za rad i zastitu okolisa, sto ce otprilike biti svota od 200 milijardi americkih dolara godisnje potrosnje. 84 Nadalje, buduCi dace se spomenuta sredstva dijeliti u obliku bespovratnih saveznih sredstava, konacna odluka o njihovu koristenju bit ce u rukama pojedinih ddava, premda uz neke odredbe, ciji je sadrzaj predmet zestokih unutarnjih borbi u Kongresu. Clintonova administracija takoder je namjeravala prebaciti vecu odgovornost na pojedine drzave u sedam osnovnih podrucja, ukljucujuCi transportnu politiku i socijalnu skrb. Uz to, smanjenje proracunskoga deficita unutar sedam godina, za sto se zajedno zalazu i republikanci i predsjednik Clinton, dovest ce do znatnog smanjenja potrosnje kako na saveznoj razini taka ina razini pojedinih drzava. Potrosnja zdravstvenog programa Medicaid mogla bi izmedu 1995. do 2002. pasti 30% (dakle za oko 270 milijardi dolara). Savezne agencije koje imaju kljucnu ulogu u ddavnoj regulativi, kao sto je npr. Agencija

83 Citirao Toner (1996.) 84 Business Week (1995e)

292

NEMOCNA DRZAVA?

o/o

80 manja drzavna uprava/manji broj usluga

70

63%

60 50

40 30 ve6a drzavna uprava/veliki broj usluga

20+-------------------~~---------------------

1984

1988

1992

2/93

6/93

1995

SJiko 5.4. Jovno mniienie o opsegu ddovne uprove i pruzoniu uslugo u SAD-u 1984.-1985. (rezultoti odgovora no pitonje: Jeste li skloniii manioi drzovnoj vprovi s manjim brojem usluga iii vecoj drzavnoj upravi s mnogo usluga?) lzvor: lspitivonje proveli ABC News/The Washington Post 1984., 1988., 1992. i u veljaCi 1993.; i The Los Angeles Times, u lipnju 1993. te u si(ecn(u 1995.

za zastitu okolistt i Savezno povjerenstvo za komunikacije, vjerojatno ce se suociti s naglim padom svoje moCi i smanjenjem sredstava. Smanjeoje proracunskoga deficita zasniva se na jakim gospodarskim temeljima, a postalo je i najmocnije oruzje kojim se smanjuje opseg savezne vlasti ciji je godisnji deficit 1995. godine iznosio 203 milijarde americkih dolara. Zajednickim djelovanjem u s:rnjeru prenosenja ovlasti na ddave i okruge, deregulacije, ukidanja socijalnih prava, drasticnog smanjenja potrosnje i posudbi, te rezanja poreza (ukljucujuCi i mogucnost prave fiskalne revolucije u budtlcnosti, sto pokazuju ceste rasprave 0 fiksnom porezu na prihod), ukazuje se potreba za preispitiva11jem osnovnih postavki moCi i ciljeva savezne vlasti, a time i americke ddave. Snage koje pokrecu preobrazbu uloge vlasti u Sjedinjenim Drzavama izviru iz duboko ijasno izrazene odbojnosti prema saveznoj vlasti velilte veCine Amerikanaca devedesetih godina (vidi sliku 5.4.). Balz i Browstein na sljedeCi naCin sazimaju podatke koje nude ispitivanja javnog mnijenja i politicke studije o tom predmetu: 293

MOC IDENTITETA

Nezadovoljstvo vlascu krece se u dva glavna smjera. S jedne strane, golema veCina Amerikanaca slozila bi se s populistickim prigovorima daje Washington rastrosan, nedjelotvoran, te daje zarobljenikom posebnih interesa i prepun dvolicnih politicara koji ostvaruju svoje vlastite interese i koji su u stanju izreCi rna sto samo da budu izabrani. (Takvo populisticko otudenje od vlasti najsnaznije je izrazeno medu bijelim glasaCima radnicke klase- skupini na kojuje gospodarski pritisak u posljednja dva desetljeca bio najjaci.) Drugi napad dolazi od strane nemalog broja Amerikanaca cije su optuzbe na racun vlasti ideoloski utemeljene. Oni vlast dozivljavaju kao sveprisutnu neman koja narusava slobodu pojedinca i prijeCi ljudima oslanjanje na vlastite snage, odvraca ih od religije i daje prednost manjinama i siromasnima. Pokazalo se da nepovjerenje prema Washingtonu Cini golemu poteskocu demokratima u naporima da dobiju podrsku za nove inicijative koje poduzima vlast, pa cak i onda kada se radi o borbi protiv ekonomske nesigurnosti putem osposobljavanja za rad ili zajamcene zdravstvene skrbi. N eprijateljski odnos prema Washingtonu postao je dijelom americke kulturejednako kao i postovanje prema zastavi. 85 Podjela izmedu sve izrazenije odanosti simbolu nacije (zastavi) i sve vece neposlusnosti u odnosu prema dr:lavnim institucijama obiljezje je krize legitimiteta. U 2. poglavlju u kojemu sam raspravljao o drustvenim pokretima, dao sam kratku analizu pobune protiv novoga svjetskog poretka u Sjedinjenim Drzavama. Pritom sam izlozio neke pretpostavke o korijenima i obiljezjima pokreta kao sto su americka milicija, pokret za "prava okruga", pokret "pametne uporabe" (antiekologisti), te najrazlicitijih "patriotskih" pokreta usmjerenih protiv vlade. U ovom poglavlju imam namjeru usredotoCiti se na utjecaj navedenih pokreta i drugih trendova javnog mnijenja u pitanjima politike i drzave. Raspolozenje usmjereno protiv drzave u americkom drustvu devedesetih godina ne maze se svesti na najekstremnije primjere njegova iskazivanja. Doduse, Patriotski pokret doista predstavlja utjelovljenje vrijednosti i gnjeva velikog dijela drustva, sto se vidi u kritikama izrecenim u radijskoj emisiji Rusha Limbaugha. Nesklonost saveznoj vlasti i politici zajednicka je sirokoj lepezi ideoloskih, gospodarskih i socijalnih kretanja. Ona sa svoje strane imaju toliko cvrsto uporiste u odnosu globalizacije, izgradnje identiteta i politike da se sa sigurnoscu moze predvidjeti dace se stranka koja pobijedi na izborima 2000. godine, bez obzira nato radi li se o Republikanskoj ili obnovljenoj Demokratskoj stranci, morati uhvatiti u 85 Balz i Brownstein (1996: 13)

294

NEMOCNA DRZAVA?

kostac s temeljitim promjenama americkih politickih institucija dvadesetprvoga stoljeca. Pregled osnovnih sastavnica konzervativnoga populizma devedesetih godina pomoci ce u razumijevanju slozenosti ovog procesa i razmjera krize koja je na pomolu, a sto izlazi izvan okvira razlicitih varijacija politickog ciklusa. Prva znacajna pojava je nova vrst ekonomskog populizma kao odgovora na obespravljivanje znatnog broja americkih radnika zbog restrukturiranja svjetske privrede. Godine 1996. poduzeca i trziste dionica ostvarivali su veliku dobit premda bi indeks Dow-Jones na svaki nagovjestaj o otvaranju novih radnih mjesta naglo padao. Tehnologija polako ali sigurno potice rast produktivnosti. NajveCi broj zena danas zaraduje. Otvara se rekordan broj radnih mjesta (deset milijuna novih radnih mjesta za vrijeme Clintonove administracije). Medutim, duboko usadeno nezadovoljstvo i nesigurnost odraz su zivotnog standarda koji se za najveCi broj ljudi ne mijenja na bolje ili cak opada, a takoder i strukturalne nepostojanosti tdista rada zbog pojave fleksibilnog nacina rada, umrezavanja poduzeca i sve vece ovisnosti o transnacionalnim nacinima ulaganja, proizvodnje i trgovine (vidi svezak I.). Ispravnije je tvrditi da se ovdje radi o otporu prema velikim kompanijama, a ne prema drzavi, te da takav odnos implicitno poziva na sto aktivniju intervenciju drzave, slicno kao u slucaju protekcionizma. BuduCi da se Washington ispravno dozivljava kao voditelj globalizacijskih procesa, bijes se okrece prema saveznoj vladi. Posebiceje to slucaj nakon potpisivanja sporazuma NAFTA koji sada simbolizira gospodarsku meduzavisnost obiju Amerika. Ovakav razvoj dogadaja maze krenuti u smjeru ekonomskog protekcionizma, ogranicavanja broja useljenika i diskriminacije useljenika, a za posljedicu maze imati otvoreni sukob s interesima velikih kompanija kojima je slobodna trgovina, slobodno kretanje kapitala i visokoobrazovana radna snaga od presudne vaznosti. N a vidjelo bi mogle izaci opasne suprotnosti prisutne unutar Republikanske stranke, sto se vidjelo na unutarstranackim izborima za predsjednicke kandidate 1996. i uzbunom vezanom uz pocetne uspjehe Buchananove populisticke kandidature. Slicnih neslaganja ima i u Demokratskoj stranci u kojoj se vecina radnickih sindikata i velik broj manjinskih skupina opiru NAFTA-i i potpuno slobodnom kretanju kapitala u globalnoj ekonomiji otvorenog tipa, sto je cilj koji Clinton zasigurno prihvaca, a i vodstvo Demokratske stranke opcenito podrzava. Druga strujajavnog misljenjajednim dijelom se preklapa s gospodarskim protekcionizmom i zagovara ideje politickog izolacionizma, sto se vidi u rasirenom otporu angaziranju americkih trupa u stranim zemljama ako ne postoji jasno vidljiva prijetnja sigurnosti vlastite zemlje, a ni Somalija ni Bosna ne udovoljavaju tom uvjetu. S nestankom Sovjetskog Saveza ljudi vise ne vide i ne osjecaju potrebu za mobilizacijom nacionalnih snaga i cini se da vise nema opravdanja za troskove vojnog djelovanja SAD-a i patnji koje iz

295

MOC IDENTITETA

toga proizlaze, a sve kako bi se SAD potvrdile kao vojna supersila. Odbojnost prema americkim postrojbama pod stijegom Ujedinjenih naroda zajednickaje onima koji se opiru multilateralnosti i rasplinjavanju americkog suvereniteta u zamrsenom spletu medunarodnih institucija koje obiljezavaju doba nakon hladnoga rata, kao sto je na primjer Svjetska trgovinska organizacija. Treca struja prisutna ujavnosti vezanaje uz rasprostranjenu odbojnost prema upletanju drzave u privatni zivot, obitelji i lokalne zajednice. To je slucaj s "pokretom za skolovanje u vlastitom domu" koji se cesto povezuje s krscanskim fundamentalizmom, a gdje roditelji odbijaju slati djecu u skole i vjeruju da im potvrde drzavnih skolskih institucija nisu potrebne. Ili pak pokret za "prava okruga" i pokret "pametne uporabe" koji se, osobito na zapadu drzave, suprotstavljaju zakonski uredenoj zastiti okolisa, gdje se mijesaju pravo na lokalnu autonomiju s interesima drvnih i rudarskih poduzeca. Zatim sve ra8ireniji strah od ugrozavanja privatnosti od strane kompjutorizirane drzave, sto potice libertarijanizam razlicitih vrsta, ovisno o razini obrazovanja i drustvenim okolnostima. Obiteljske vrijednosti, razliciti pokreti koji se zalazu za ukidanje pobacaja, zatim kampanje usmjerene protiv homoseksualaca i vjerski fundamentalizam (najcesce od strane bijelih evangelika) podloga su stvaranju rasprostranjene i raznolike drustvene struje, u kojoj se, kako je spomenuto u prvom i drugom poglavlju, snaznim politickim izrazom posebno istice Krscanska koalicija s milijun i pol clanova i 1200 zborova kanonika u pedeset americkih drzava. Sredinom devedestih godina Krscanska koalicija postala je najvaznijom skupinom glasaca Republikanske stranke. lmalaje odlucujucu ulogu na mnogim izborima, kako lokalnim, tako i drzavnim i saveznim, a drzi se da je za Republikansku stranku ona zapravo funkcionalna inacica organiziranom radnistvu i njegovoj nekadasnjoj ulozi u Demokratskoj strand. Krscanski fundamentalisti u nacelu nisu pokret koji se suprotstavlja drzavi. Njihov bi san bio uspostavljanje teokracije s narodom koji stuje Boga i u kojoj bi vlast provodila Bozje zakone. Tako se uCinilo u nekim kalifornijskim skolskim odborima koje su uspjeli dovesti pod svoj nadzor ili kadaje senat drzave Tennessee glasovao o obvezi skola ijavnih institucija da se izvjesi Deset zapovijedi i zahtijeva njihova pridrzavanje. Medutim, prema sadasnjem ustavnom odredenju vjerske slobode i odvojenosti Crkve i drzave, obnova krscanske nacije prvenstveno bi zahtijevala ukidanje sekularizirane drzave, u smislu kaka ana danas postaji. Nagli razvoj krscanskoga fundamentalizma u Sjedinjenim Drzavama u posljednjih deset godina i cinjenica da se on pretvorio u dobra organiziranu politicku snagu mogu se dovesti u vezu s obnovom identiteta i opiranjem raspadu tradicionalne obitelji. Odbacuje se feminizam, oslobodenje homoseksualaca i nestajanje patrijarhalnih odnosa. Jednako taka dolazi do atpora nastojanju vlasti da pravede za-

296

NEMOCNA DRZAVA?

kone koji ce podrzati zenino pravo na izhor, jednakost spolova i kulturnu snosljivost. Reakcije te vrste posljedica su osobne nesigurnosti, ali njima se takod:er pokusava izgraditi novi identitet i dati novi smisao zivotu po uzoru na idealiziranu sliku proslosti u kakvoj je nekada zivjela obitelj i zajednica u homogenom drustvu. Takvo drustvo sada nastaje u novim prigradskim naseljima i gradiCima koji zive seoskim zivotom koji je u nestajanju. Proces propadanja patrijarhalne obitelji koji se sada zbiva u Americi (vidi 4. poglavlje) pruza snazne temelje za zestoke reakcije ove vrste. Pobuna protiv krize patrijarhalnosti jednako je snazna kao i otpor koji izaziva nov svjetski gospodarski poredak i najednak nacinje izazov liheralnim vrijednostima i vladajucoj politickoj skupini. Na taj se nacin osporava legitimitet tijelu koje takav poredak provodi, a to su savezne vlasti. Kritika saveznih zakona i institucija postaje tim jetkija poveze li se s klasnom i rasnom netrpeljivoscu usmjerenom protiv siromasnih i pripadnika drugih rasa. To je razlog zbog kojeg se selektivna delegitimacija ddave blagostanja, kojaje ionako vee u sukobu s gospodarskim kretanjima, kristalizira opca razmisljanja, izborne glasove i neprijateljski odnos prema vlasti. Govorim o selektivnoj delegitimaciji jer socijalna zastita (Social Security) i Medicare (na koje otpada oko dvije treCine proracuna kojije na raspolaganju SAD-u za socijalnu skrb) i dalje imaju podrsku velike veCine grad:ana tako da hi reforma tog sustava hila vrlo teska (vidi sliku 5.5.). Med:utim, socijalni programi, socijalne olaksice za siromasne, programi izobrazbe, te akcije za pomoc manjinskim skupinama izlozeni su napadima najveceg broja grad:ana jer oni odbijaju placati poreze kojima se uzdrzavaju "oni drugi". Dolazi do obiljezavanja siromasnih za koje se vjeruje da su sami krivi za situaciju u kojoj su se nasli, pa se tako pocelo misliti da su upravo socijalne olaksice uzrocnik eksponencijalnog rasta broja djece koja rad:aju djecu. Akademske "teorije" protivnika socijalnih programa posezu za primjerom viktorijanske Engleske i njezinim strogim moralom kao modelom koji treba slijediti, a siromasni slojevi i manjinske sku pine svojim su hioloski uvjetovanim kvocijentom inteligencije osud:eni da zauvijek budu u polozaju manje vrijednih. 86 Slom drustvene solidarnosti ocituje se i u hijesu svojstvenom "gnjevnim bijelim muskarcima", Cime se otpor prema afirmativnim akcijama prosiruje na zene, izazivajuCi taka mogucnost nastanka novih razdora med:u nezadovoljnim grad:anima. Otpor znacajnijega dijela grad:anskog drustva protiv drzave blagostanja u Americi istodobno slabi drzavu i vodi u segmentaciju drustva. Zbog rastuceg nezadovoljstva "opasnih klasa", ddavaje pod sve vecim pritiskom da se pretvori u represivan aparat. Naglasavanje dobrovoljnoga i dobrotvornog rada unutar zajednice kojima bi se na86 Murray i Herrnstein (1994.); Himmelfarb (1995.)

297

MOC IDENTITETA

Vaznlje: sredstva namijenjena umjetnosti socijalni programi opcenito

"sprijeclti smanjenje sredstava za taj program" (%)

"smanjiti savezni deficit" %

66

29

65

30

markice za hranu

35

troskovi obrane

43

pomo6 poljoprivrednicima

52

kreditiranje studenata

65

Medicaid (savezni program zdravstvene zastite za siromasne)

66

davanja za bolju policijsku zastitu gradskih ulica programi skolske prehrane socijalna zastita Medicare (savezni program namijenjen starijim osobama)

68

69 77

78

Slika 5.5. Odnos prema programima savezne vlasti i smanjenju proracunskog deficita no saveznoj razini u SAD-u 1995. (rezultati istrazivanja u kojemu se trazio odgovor no pitanje: U slucaju svakog od navedenih programa, mislite li do je vaznije smanjiti savezni proracun iii sprijeCiti znacajnije smanjenje sredstava koja se za njih odvajaju?) /zvor: lstrazivanje Gallup Organization za CNN/USA Today od 24. do 26. veljace 1995.

domjestila potreba za postojanjem ddave blagostanja, u biti je samo ideoloska zavjesa kojom se na cinican naCin izbjegava suocavanje sa zajednickom odgovornoscu, a pritom pribjegava izgovoru o potrebi iskazivanja pojedinacne odgovornosti. Dogada se da se navedeni razmjeri nezadovoljstva gradana ponekad podudaraju s neobuzdanim interesom krupnoga kapitalizma (kao sto je to slucaj kada se kritizira velfarizam i ekologizam, a ponekad dolazi i do ostrog sukobljavanja (npr. prilikom kritika na racun globalizacije i fleksibilnosti rada). Medutim, premda se otpor gradana pojavljuje u razlicitim oblicima i razliCitogje podrijetla, sve se razlicitosti objedinjuju u frontalno suprotstavljanje zamasnoj ulozi koju savezna vlast ima u americkoj drzavi-naciji u posljednjih pedeset godina. Ovdje moram pojasniti da konzervativni populizam koji se pojavljuje u Americi devedesetih godina u cjelini nije libertarijanski pokret i ne odraza-

298

NEMOCNA DRZAVA?

va tradiciju republikanizma usmjerenog protiv vlasti. Neke njegove najvaznije sastavnice, kako je gore opisano, zahtijevaju naglaseno etatisticki pristup kojim hi ddava pojedincima i obiteljima nametnula vrijednosti odredenih organiziranih drustvenih slojeva. Upravo to se dogada s krscanskim fundamentalistima na ciji se sve veCi utjecaj u lokalnoj i drzavnoj vlasti gleda kao nametanje poboznog nacina zivota pod njihovom nadleznoseu. Tako je is protekcionistickom gospodarskom politikom cija hi primjena zahtijevala odlucan napor savezne vlade da nadzire i daje zamah americkom gospodarstvu. Prema tome, kriza drzave-nacije ne proizlazi samo iz kulturne prevlasti protudrzavnih vrijednosti, vee nastaje kao posljedica primicanja razlicitih ideologija i interesa koji dovode u pitanje americku saveznu vlast kako je ana povijesno uspostavljena. Vlast se dovodi u pitanje kako hi se znatno smanjila njezina uloga (tradicionalni libertarijanizam) ili kako hi se njome ovladalo u ime novoga poslanja o obnovi americke nacije pod vodstvom Boga i/ili u izolaciji od novoga svjetskog poretka. Zbog toga se kriza legitimiteta ne moze izjednaCiti s "republikanskom revolucijom" 1994., premdaje bilajednim od njezinih vaznih obiljezja. Kriza legitimiteta proteze se na stranke i izborne jedinice, djeluje na industrijske radnike i seljake, ljutite muskarce i ljutite porezne obveznike. Tako raznoliki, a mocni drustveni tokovi okupljaju se pod dvjema zajednickim zastavama: odbijanje placanja poreza i nosenje oruzja. Ukidanjem poreznih prihoda vladi, posebice saveznoj, djelovanje drzave dolazi u podredeni polozaj. U drustvu i gospodarstvu s veCim zahtjevima premajavnoj sferi, ddavaje zbog smanjene porezne osnove prisiljena usredotociti se na najosnovnije funkcije od strateskog znacenja. Drzava se tako svodi na odrzavanje reda i zakona i izgradnju infrastrukture za novo globalno gospodarstvo, placajuci pritom kamate na dug naslijeden iz doba Reaganova hladnog rata. Ona dakle vise ne moze obavljati druge zadatke i prisiljenaje "skinuti se ljudima s vrata". s druge strane, pravo nosenja oruzja u ocima velikog broja stanovnika SAD-a najvazniji je temelj gradanske slobode zasticen americkim ustavom. Premda se mnogi americki gradani ne slazu s ovakvim stanjem stvari, Cinjenicaje da se u americkim domovima nalazi oko tri stotine milijuna komada rucnog oruzja, ana tdistu se takoder slobodno moze kupiti i ratno naoruzanje. Mocne organizacije i lobiji, poput organizacija zvanih Amerikanci za reformu poreza, N acionalna federacija nezavisnog poslovanja i legendarna Udruga nacionalne puske, uspjesno se bore za smanjenje drzavne kontrole nad novcem i oruzjem. Moj Bog, moja obitelj, moja zajednica, moj novae, moja puska, Cini se daje upravo to skup vrijednosti koje oblikuju svijest i ponasanje sve veceg broja Amerikanaca. Dolazi do izravnog suprotstavljanja pravilima, programima i osoblju savezne vlade, a pritom se razvija neprijatelj-

299

MOC IDENTITETA

ski odnos prema globalnom korporatizmu i institucionalnoj multilateralnosti. Rasprostranjenost ovakvih tema i stavova potpomognuta je sve vecom lokalizacijom, segmentacijom i diferencijacijom medija, te sirenjem interaktivne elektronicke komunikacije. U tomje smislu od kljucne vaznosti sve veci utjecaj lokalnog radija, emitiranje istih emisija na razlicitim televizijama i prava provala govornih emisija (talk shows), te radijskih emisija u kojima slusatelji izravno sudjeluju putem telefona. U razdoblju od 1988. do 1995. u Americi se broj radijskih postaja koje su emitirale govorne emisije podvostrucio tako da se popeo na 1200. Razvoj i utjecaj takvih emisija potpomogla je nova satelitska tehnologija, ali i cinjenica da propisi vezani uz objavljivanje netocnih tvrdnji nisu vise hili tako strogi. Zvijezda talk showa Rush Limbaugh, mogao se ponositi brojkom od 20 milijuna slusatelja na tjedan preko 600 postaja diljem zemlje, cimeje i sam postao mocna politicka snaga. Nova Republikanska strankajavnoje odala pocast Limbaughu, covjeku kojije vise od bilo koga u cijeloj Americi popularizirao ideje ultrakonzervativizma i stavove usmjerene protiv drzave. Osim radija, novi populisticki pokret odozdo, kako je to pokazano u 2. poglavlju, iskoristio je sve mogucnosti novih komunikacijskih tehnologija, ukljucujuCi Internet i telefaks pomocu kojihje osmisljavao svoje djelovanje i usmjeravao ga ciljanim primateljima poruka i od gradana izabranim pripadnicima vlasti. Demasifikacija medija zaobisla je uobicajene kanale putem kojih su politicki mocnici provodili neizravan nadzor nad slusateljstvom. Najrazlicitije informacije i ideje, ukljucujuCi i one najekstremnije, najizopacenije i najnepostenije, sire se medu milijunima ljudi. Nepovratno se gubi granica izmedu objavljivanja dopustivoga i nedopustivog koju se desetljeCima njegovalo u okviru odgovorne slobode tiska. Koliko god razliciti naCini iskazivanja gnjeva hili naopaki, takve se pojave u drustvu ne mogu drzati samo odrazom privremenog raspolozenja javnosti. Njihova se tvrdokornost i dub ina vidi u istrazivanjima javnog mnijenja devedesetih godina (vidi 6. poglavlje). Ishodiste im se moze pronaCi u velikim strukturalnim preobrazbama kojima se bavi ova knjiga, a razvijaju se u specificnoj kulturi i institucijama americkog drustva. Balz i Brownstein pisu: U pozadini uskovitlanih pokreta koji sve vise bujaju na desnici nalazi se strah od svijeta koji izmice kontroli... Trenutak u kojemu pod pritiskom globalizacije i razvoja tehnologije dolazi do restrukturiranja gospodarstva, te u kojemu kulturni okvir drustva biva izlozen sve vecem pritisku zbog raspadanja obitelji s oba roditelja, jedan je od onih trenutaka [u kojemu veliki broj Amerikanaca osjeca gubitak uporista zbog dogadanja koja ne razumiju i koja izmicu njihovoj kontroli]. 300

NEMOCNA DRZAVA?

"Ljudi osjeeaju da vise ne upravljaju vlastitim zivotom", rekao je Frank Luntz kojije zaduzen za provodenje istrazivanjajavnog mnijenja u Republikanskoj stranci, "da vise ne mogu utjecati na svoju buduenost. " 87 Za takvo stanje okrivljuju dr:Zavu koju grade vee vise od pedeset godina i trude se iznova ovladati zivotom unutar zajednice kojoj pripadaju zajedno sa svojim obiteljima, odmicuCi se pritom od vlasti. U tome im pomaze Republikanska stranka koja tri desetljeea nije imala parlamentarnu moe, pa je u tom procesu prepoznala priliku za dokazivanjem svoje snage u desetljeCima koja dolaze. Medutim, republikanci pritom poticu otpor ljudi spram vlasti i opeenito bilo kakvog ustrojstva, Cime se zapravo igraju vatrom. Balz i Brownstein zakljucuju: "Sva intelektualna energija Republikanske stranke sada je usmjerena na trazenje nacina kako smanjiti opseg i domasaj saveznih vlasti. " 88 Medutim, buduCi da republikanci takoder zastupaju i interese moenih korporacija uklopljenih u svjetske privredne tokove i medunarodne institucije, kao instrument protudrzavnoga populizma ta stranka daje temelje eksplozivnim unutarnjim suprotnostima izmedu svoje haze u narodu kojaje usmjerena protiv vlasti i djeluje s pozicija fundamentalizma, te svoje tradicionalne uloge kao stranke koja zastupa interese krupnoga kapitalizma i vojnih krugova. lzlazak na vidjelo takvogjednog proturjecja, nakon cega bi vjerojatno uslijedio otklon od moenoga populistickog trenda, mogao bi dovesti do duboke krize koja bi ugrozila temelje americkoga politickog uredenja. Moglo bi se dogoditi da dode do narusavanja ravnoteze koju su u povijesti uspostavili utemeljitelji americke dr:Zave i Vrhovni sud, ravnoteze koja vlada izmedu lokalne i savezne razine, vlasti i ostalog dijela drustva, poradi cega bi mogla otpoceti kriza americke drzave-nacije.

Struktura i proces u krizi dr:Zave Zelio bih staviti naglasak na relevantne analiticke elemente koji proizlaze iz ovih sazeto izlozenih primjera krize dr:Zave. U slucaju obiju zemalja, Meksika i Sjedinjenih Drzava, primjeeujemo izravan utjecaj globalizacije i restrukturiranja kapitalizma na drzavni legitimitet. On se ocituje u djelomicnom ukidanju drzave blagostanja, raspadanju tradicionalnih proizvodnih struktura, sve nesigurnijim moguenostima zaposlenja, krajnjoj drustvenoj nejednakosti, te s jedne strane povezivanju vrjednijih segmenata gospo-

87 Balz i Brownstein (1996: 173) 88 Balz i Brownstein (1996: 295)

301

MOC IDENTITETA

darstva i drustva u globalne mreze, a s druge iskljuCivanju velikih dijelova stanovnistva i prostora iz dinamicnoga, globaliziranoga sustava. Dakle, utjecaj o kojemu govorim vidljiv je u svim onim procesima koje sam iznio u I. svesku, a koji uzimaju danak sposobnosti drzave da odgovori na zahtjeve drustva, slabeCi tako i drzavni legitimitet. Nadalje, bliska povezanost meksicke privrede s gospodarstvom Sjedinjenih Americkih Ddava Cijije institucionalni oblik NAFTA, i elektronicka povezanost meksickoga financijskog trzista sa svjetskim tdistima u realnom vremenu, ucinila je krah pezosa 1994.-1995. godine bitno drugaCijim od ostalih ekonomskih kriza. Slom meksicke valute zapravoje bio primjerom "prve financijske krize dvadeset i prvog stoljeca", a prodor globalnoga kriminalnoga gospodarstva u pore drzave dodatno pogoduje neorganiziranosti politickih institucija i krizi njihova legitimiteta. U Sjedinjenim se Ddavama (zasad ne i u Meksiku) pojavila kriza patrijarhalnosti kao posljedica utjecaja informacijske ekonomije i izazova koje namecu razni drustveni pokreti, sto je kod velikog broja ljudi izazvalo osjecaj nesigurnosti i straha. Dolazi do otklona od legalnih politickih institucija koje su inace imale razumijevanja za prava zena, pa tako i od svjetovne ddave. Znacajan sloj stanovnistva sve manje ustrajava u potvrdi Boga, obitelji i zajednice kao vjecitih vrijednosti otpornih na drustvene izazove. U oba slucaja, krize struktura poljuljale su legitimitet ddave i dosle u vezu s drustvenim pokretima koji su, u razlicitim oblicima svojstvenim tim dvjema zemljama, stvorili alternativne identitete i izricito odbacili legitimitet savezne vlasti. Pokreti koji su se zasnivali na pitanju identiteta okupili su manji broj aktivista, alije politicki sustav njihove zahtjeve doista i preradio, a takoder su imali odjeka, doduse na iskrivljen nacin, i u sirim slojevima stanovnistva. Neporecivo je da u meksickom drustvu postoji povezanost simbolickogutjecaja zapatista i rasirene odbojnosti prema PRI drzavi, stoje na kraju dovelo do krajajednog od najpostojanijih sustava na svijetu. Sto se tice Sjedinjenih Drzava,patrioti se prije mogu drzati simptomom negoli uzrokom, a kriza legitimiteta iskazuje se u opcem nepovjerenju prema vlasti, posebice saveznoj, alii prema politicarima i politickim strankama, posebice onima koje pripadaju glavnim politickim strujama. Porast popularnosti konzervativnih republikanaca sredinom devedesetih godina u velikoj je mjeri vezan uz politicki samoubojstvenu kampanju protiv upravo onih institucija vlasti nad kojima sami zele steCi nadzor. N ovi sustavi elektronicke komunikacije odigrali su presudnu ulogu i u Meksiku i u Sjedinjenim Drzavama u smislu pojacavanja utjecaja koje relativno mali drustveni pokreti mogu imati na javno mnijenje kada prodru u medije putem slobodno horizontalno umrezenih elektronickih sustava. Dakle, empirijski je promotriva i analiticki smislena znacajna povezanost globalizacije, informatizacije, kapitalistickog restrukturiranja, dru-

302

NEMOCNA DRZAVA?

stvenih pokreta zasnovanih na identitetu i krize politickog legitimiteta kako u drzavama Meksika, tako i u SAD-u, premda svako od ta dva drustva ima svoje osobitosti i shodno tome na razliCite nacine oblikuje spomenutu povezanost. Sto najprije uzrokuje tu povezanost, metodoloski je pogresno postavljeno pitanje jer su struktura i proces nedjeljivi u smislu uzajamnog djelovanja koje vodi u krizu drzave. Tesko bi bilo zamisliti kakav bi utjecaj zapatisti ostvarili u Meksiku da nije bilo snaznog djelovanja globalizacije u gospodarstvu i drustvu. Ali zapatisti nisu posljedica ekonomske krize. Oni su postojali i prije u borbama Indijanaca i seljaka koje su poddavali katolicki svecenici, te u revolucionarnim nakanama onih koji su se odmakli od radikalno ljevicarskih pokreta sedamdesetih godina. Libertarijanizam u Americi ima dugu tradiciju, izolacionizam ostaje vjecitom kusnjom te mocne zemlje koja prekriva gotovo cijeli jedan kontinent, a imperijalizam je iskusenje suprotnoga predznaka. Prevlast jednoga ili drugog u odred:enom povijesnom razdoblju nije predodred:ena s obzirom nato daje precizan ishod med:udjelovanja elemenata koje sam naznacio, a koji istodobno cine i strukturu i proces, u velikoj mjeri neodred:en. I tako, bez obzira na republikansku revoluciju 1994. godine, Clinton je pobijedio na predsjednickim izborima 1996. Pobjeda je uvelike hila posljedica proturjecja unutar republikanskoga izbornog tijela koje je, okupljajuci se oko desno usmjerenog populizma, ujedno trebalo stati i iza in teresa velikih kompanija. Clinton se takoder morao jasno odreCi tradicionalne politicke platforme demokrata kako bi pobijedio, sto je zelje velikog broja demokratajos vise udaljilo od politicke stvarnosti. Cinjenica da se socijalna i politicka reakcija na globalni nered u Meksiku pojavila na "ljevici", a u Sjedinjenim Drzavama na "desnici", jednim je dijelom posljedica specificnosti pojedinih politickih djelovanja, a drugim je vezana uz osobitosti same krize. BuduCi da ni ujednoj od tih dviju zemalja dr:lava nije mogla osigurati zastitu kakvu je obecala, vee je umjesto toga postala aktivnim upravljacem globalizacije i procesa restrukturiranja, prijetnja drzavi potekla je izvan uobicajenih izvora koji bi podr:lali reforme predvod:ene od strane ddave, dakle americkih demokrata koji poddavaju savezne institucije ili populistickog sustava PRI u Meksiku. To ne iskljucuje mogucnost da se bilo u Meksiku bilo u SAD-u u buducnosti pojavi neki lijevo orijentirani pokret koji bi zagovarao drzavu ili drzavu blagostanja, ali bi se zbog krize legitimiteta takav pokret morao razviti izvan okrilja vodece politike. Otvorenost politickih procesa ne ometa nase zanimanje za produbljeno analiticko razumijevanje,jer su teme koje smo otvorili i veze koje med:u njima postoje zapravo materijal od kojeg su sazdane politicke institucije i politicki procesi nasega doba. Kako bih rasclanio odnos izmed:u izvora krize drzave i novih oblika politicke borbe i natjecateljstva, prije svega cu u poglavlju 6 razmotriti specificnu dinamiku sudionika politike u novoj informacijskoj paradigmi. 303

MOC IDENTITETA

Drzava, nasilje i nadzor: od Velikog brata do malih sestara Je li drzava u umrezenom drustvu doista nemoena? Nismo li upravo sada svjedoci provale nasilja i represije u cijelom svijetu? Ne dolazi li, s obzirom na prodornost nove informacijske tehnologije, do najopasnijeg ugrozavanja privatnosti u cijeloj ljudskoj povijesti? Nije lise Veliki brat pojavio, bas kako je Orwell predvidio, negdje oko 1984. godine? I kako drzava uopee moze biti nemoena kada su joj na raspolaganju zastrasujuee tehnoloske moguenosti i kada ima nadzor nad dosad nevidenom koliCinom informacija? 89 To su najosnovnija i najcesea pitanja u kojima se mijesaju proturjecni dokazi sa zbrkanom teorijom. Medutim, bavljenje pitanjima takve vrste od sredisnje je vaznosti za razumijevanje problema krize drzave. Prije svega, empirijski treba odbaciti slike koje nam padaju na urn kada se prisjetimo Velikog brata, jer nas upueuju na povezanost drustava nasega vremena s orwelovskim prorocanstvom. Uzevsi za predmet svojega prorocanstva staljinizam, a ne liberalnu kapitalisticku dr:lavu, George Orwell bi doista bio u pravu da su politicka povijest i tehnologija u posljednjih pola stoljeea krenule drugacijim putem, sto je zasigurno bilo moguee. Medutim, umjesto da smogne snage i ovlada novom informacijskom tehnologijom, etatizam se u susretu s njom urusio (vidi III. svezak). Nova tehnologijaje omoguCila umrezavanje i decentralizaciju i time zapravo potkopala temelje centralizirane logike jednosmjernoga davanja uputa i vertikalnoga birokratskog nadzora (vidi I. svezak). Drustva nasega doba nisu vise primjereno vodeni zatvori, vee dzungle u kojima vlada nered. Moe modernih tehnologija doista bi se mogla koristiti u svrhu praeenja, nadzora i prisile od strane drzavnog aparata (policija, ubiranje poreza, cenzura, sprecavanje politickoga disidentstva i tome slicno). Medutim, moderna tehnologija bi jednako taka mogla pomoCi gradanima u nadziranju drzave. Gradani bi mogli imati pravo pristupa informacijama u bankamajavnih podataka, mogli bi putem racunalne mreze imati izravnu vezu sa svojim politickim predstavnicima, uzivo gledati sastanke politicara, a i izravno davati svoje opaske. 90 Pomoeu novih tehnologija gradani bi mogli videosnimke razlicitih nedjela rabiti kao vizualne dokaze krsenja zakona, kao sto rade globalne ekoloske organizacije koje svojim lokalnim podruznicama dijele videokamere kako bi se moglo izvijestiti o ekoloskom kriminalu i vrsiti pritisak na zagadivace. ZahvaljujuCi moCi tehnologije, pojave koje proistjecu iz strukture drustva i njegovih institucijajos vise dolaze do izrazaja. Novi instrumenti koji se koriste za nadziranje i praeenje opresivnim drustvima 89 Burnham (1983.); Lyon (1994.) 90 Anthes (1993.); Betts (1995.); Gleason (1995.)

304

NEMOCNA DRZAVA?

pruzaju jos vise moguenosti za ugnjetavanje. S druge strane, demokratska, participativna drustva mogu raspodjelom politicke moCi putem tehnologije postatijos otvorenija i sjos boljom reprezentativnoseu. Dakle, izravan utjecaj novih informacijskih tehnologija na moe i na drzavu empirijske je prirode i o njemu postoje razliciti podaci. Medutim, na djeluje mnogo vaznija pojava koja podriva same temelje moCi ddave-nacije. Radi se o sve rasirenijim moguenostima praeenja i nadziranja ljudi te nasilja izvan institucija ddave i nacionalnih granica. lzvjestaji o sve prisutnijoj prijetnji za privatnost manje zabrinjavaju drzavu kao takvu, a vise poslovne organizacije i privatne informacijske mreze, ili pak birokrate u javnim sluzbama koji zapravo ne djeluju u ime vlasti vee slijede logiku pripadnika drzavnog aparata. Razne su drzave u povijesti prikupljale informacije 0 svojim podanicima, a vrlo cesto su to cinile primitivnim, ali djelotvornim i nasilnim putem. Racunala su zasigurno unijela kvalitativnu promjenu u moguenost prikupljanja podataka iz razlicitih izvora, kao npr. socijalnog osiguranja, zdravstvene ili osobne iskaznice, podatke o boravistu ili zaposljavanju. Medutim, izuzevsi anglosaksonske zemlje, kod kojih je ukorijenjena libertarijanska tradicija, u drugim dijelovima svijeta, od demokratske Svicarske do komunisticke Kine, ljudi provedu cijeli svoj zivot u ovisnosti o dosjeu prepunom podataka o mjestu boravka, zaposlenju i bilo kojemu drugom podrucju koje ih povezuje s vladom drzave kojoj pripadaju. S druge strane, bez obzira nato sto nove tehnologije olaksavaju posao policiji, zahvaljujuci slicnoj ili cak naprednijoj tehnologiji, organizirani kriminal poprima sve slozeniji oblik sto policiji izuzetno otezava rad. Upletanje u policijske komunikacijske kanale, elektronicka povezanost kriminalaca i mogucnost prodiranja u racunalne podatke samo su neke od poteskoca s kojima se susreee policija. Medutim, srz problemaje u necemu sasvim drugom. Ono sto je bitno jest da kompanije i sue moguce vrste raznih organizacija sakupljaju podatke o ljudima na temelju kojih se stvaraju trzista koja odgovaraju dobivenim podacima. 0 privatnosti neke osobe mnogo se vise moze saznati iz kreditne kartice nego iz osobne iskaznice. Kreditna kartica daje uvid u neCiji zivot. Zivot doticne osobe moze se tim putem analizirati i ciljano izabrati u marketinske (ili ucjenjivacke) svrhe. Poimanje kreditne kartice kao javnog zapisa o necijem zivotu mora se prosiriti na niz drugih ponuda na trzistu, od pogodnosti namijenjenih ljudima koji cesto putuju zrakoplovom do svih moguCih vrsta robe siroke potrosnje. Umjesto "Velikog brata" koji ugnjetava, mnostvo dobronamjernih "malih sestara" upoznaju se sa svakim posebno i prodiru u sue pore nasega zivota. Racunala omogueuju sakupljanje i obradu mase pojedinacnih informacija, kao i njihovu uporabu u razlicite svrhe. Tako se uvijek moze dobiti ispis neCijeg imena kako bi se odredena trzisna ponuda uCinila sto osobnijom, ili kako bi se dostavila postom i odaslala milijunima kupaca. Rjecita ilustracija nove tehnoloske lo-

305

MOC IDENTITETA

gike je V-Cip koji bi se u americke televizore trebao ugraditi 1997. godine. V-cip svakom kueanstvu daje moguenost cenzuriranja emisija slijedeCi sustav kodova koji bi se takoder ugradili u televizijske signale televizijskih stanica. Umjesto centralizacije, nadzor se time decentralizira. David Lyon daje iscrpan uvid o tome u knjizi u kojoj naglasava da nadzor kudidkamo premasuje okvire drzavnih granica. 91 Ono sto on naziva "elektronickim okom", ne podrazumijeva "ddavu koja nadzire" vee "drustvo koje nadzire". Uostalom, u tome se sastoji bit teorije mikromoCi kojuje postavio Foucault, premdaje za povrsnog Citatelja zbunjujuee sto Foucault "drzavom" naziva ono sto je po njegovu vlastitom misljenju zapravo "sustav", odnosno mreza razliCitih izvora moCi u raznim podrucjima drustvenog zivota, ukljucujuCi i moe unutar obitelji. Ako, u weberovskoj tradiciji, ogranicimo poimanje drzave na skup institucija s legitimnim monopolom nad sredstvima za provedbu nasilja, a pod ddavom-nacijom podrazumijevamo prostorno odredenje takve vrste moCi, 92 cinilo bi se da smo svjedoci difuzije moei nadziranja i nasilja (simbolickoga ili tjelesnog) u drustvu opeenito. Takav je trendjos vidljiviji u novonastalom odnosu drzave i medija. S obzirom na sve veeu financijsku i pravnu neovisnost kao posljedicu razvijene tehnologije, mediji imaju moguenost spijuniranja ddave u ime drustva i/ili interesa pojedinih interesnih skupina (vidi 6. poglavlje). U Spanjolskoj je 1991. godine jedna radiopostaja izazvala politicku krizu kadaje snimila i objavila razgovor koji su preko pokretnih telefona vodila dva pripadnika Socijalisticke stranke, au kojemu su se vrlo kriticki izrazili 0 spanjolskom premijeru, inace socijalistu. Britanska kruna takoder se uzdrmala kada je jedan tabloid objavio telefonski razgovor princa Charlesa i njegove prijateljice u kojemu su se njih dvoje prepustili uzicima postmodernisticke razrade prica o zenskarn tamponu tampaxu i inim stvarima. Sigurno je da su medijska otkriea i medijski tracevi oduvijek bili prijetnja za drzavu, braneCi pritom interese gradana. Medutim, poradi pojave novih tehnologija i novoga medijskog sustava, ranjivost drzave u odnosu prema medijima, poslovnom svijetu i drustvu uopee eksponencijalno se poveeava. U usporedbi s ostalim povijesnim razdobljima prije bi se moglo reCi da je drzava danas vise izlozena nadzoru no sto sama taj nadzor provodi. Nadalje, premda u svojim rukama ddi sredstva nasilja, 93 drzava-nacija gubi monopol nad nasiljemjer semora suprotstaviti transnacionalnim teroristickim mrezama ili komunalnim grupama koje pribjegavaju samoubilackom tipu nasilja. U prvom slucaju, globalni karakter terorizma (politickoga, kriminalnog ili pak jednoga i drugoga) i mreze onih koji ga opskr91 Lyon (1994.) • 92 Giddens (1985.) 93 Tilly (1995.)

306

NEMOCNA DRZAVA?

bljuju informacijama, oruzjem i novcanim sredstvima zahtijeva sustavnu suradnju policija vise drzava-nacija, pa ljudi koji se bave suzbijanjem takvih pojava u sve vecoj mjeri prerastaju u transnacionalne policijske snage. 94 U drugom slucaju, u trenutku kada se komunalne grupe ili lokalne bande odreknu svojega pripadnistva drzavi-naciji, drzavaje u opasnosti od izbijanja nasilja koje ima podlogu u socijalnoj strukturi drustva, kao sto je to slucaj s drzavama koje su neprestano ukljucene u protugerilske ratove. 95 Drzava se tako suocava sa sljedeCim proturjecjem: ako ne posegne za nasiljem, nestaje kao drzava, a ako ga gotovo neprestano primjenjuje, na provedbu nasilja trosit ce se znacajan dio drzavnih dobara i drzavnog legitimiteta jer ce to znaCiti uvodenje beskrajno dugoga izvanrednog stanja. Dakle, drzava moze nastaviti trajnije primjenjivati nasilje jedino ako je i kadaje u pitanju opstanak nacije ili drzave-nacije. Zbog sve veceg otpora drustva prema uporabi nasilja na dulje vrijeme, izuzevsi u posebnim slucajevima, drzava tesko moze pribjeci nasilju u mjeri koja bi bila djelotvorna, sto je sprecava da to cini cesto, a time se gubi i povlasten polozaj u smislu drzave koja u svojim rukama drzi sredstva nasilja. Dakle, mogucnost nadziranjaje u drustvu rasprsena, monopol nad nasiljem suocava se s izazovima koji dolaze od transnacionalnih neddavnih mreza, a endemski komunalizam i tribalizam slabe mogucnost suzbijanja pobune. Dok drzava-nacija jos uvijek impozantno djeluje u svojoj blistavoj uniformi, dok su tijela i duse ljudi sirom svijeta i dalje izlozeni mucenjima, za to vrijeme protoci informacija drzavu ponekad zaobilaze, a ponekad ju zasipavaju u golemim kolicinama. Teroristicki sukobi presijecaju nacionalne granice, a uska podrucja malih zajednica iscrpljuju snage mira i reda. Drzava se i dalje oslanja na nasilje i nadzor nad gradanima, ali u tome vise nema monopol, niti iz svoje nacionalne ljusture to vise maze provoditi.

Kriza ddave-nacije i teorija ddave

u izvanrednom clanku 0

pitanjima demokracije, drzave-nacije i globalnog uredenja, David Held, sazimajuci svoju rasClambu, pise da danasnji medunarodni poredak obiljezava ustrajnost, postojanost uredenja suverene ddave s jedne strane i razvoj struktura pluralne vlasti s druge. Ozbiljne su primjedbe na takvu vrst hibridnoga sustava. Postavlja se pitanje nudi li takvo uredenje ikakve mogucnosti rje94 Fooner (1989.) 95 Wieviorka (1988.)

307

MOC IDENTITETA

savanja kljucnih poteskoca moderne politicke misli koja se, izmedu ostalog, bavi nacelima i temeljima poretka i tolerancije, demokracije i podnosenja odgovornosti, te pitanjem legitimne vladavine. 96 U nastavku Held optimisticno predlaze nacin kojim hi drzava povratila legitimitet u sklopu svoje postnacionalne reinkarnacije. Medutim, argumenti protiv oddanja drzavnog suvereniteta koje Held nudi na prethodnim stranicama svoga clanka objasnjavaju zavrsnu recenicu u kojoj se osjeca oklijevanje: "Kada se govori o krajnjem ishodu ovoga problema, postoje dobri razlozi kako za optimizam, tako i za pesimizam." 97 Nisam siguran sto se u ovom smislu podrazumijeva pod pojmom optimizma i pesimizma. N e osjecam neko naroCito sazaljenje nad suvremenim ddavama-nacijama koje su tako spremno mobilizirale ljude i slale ih da se medusobno ubijaju u najkrvavijem stoljecu ljudske povijesti- dvadesetom stoljecu. 98 Medutim, toje pitanje stava. Ono stoje doista bitnojest da novi sustav moci obiljezava, a tu se slazem s Davidom Heidorn, pluralnost izvora vlasti (i, dodao bih, moci), pri cemu je drzava-nacija samo jedan od tih izvora. Cini se da se ovdje prije radi o povijesnom pravilu negoli o nekoj iznimci. Kako objasnjava Spruyt, moderna drzava-nacija imalaje niz "konkurenata" (gradove-drzave, trgovacki saveze, carstva), 99 a, dodao bih, i vojna i diplomatska saveznistva, koja nisu nestajala vee bi postojala usporedno s drzavom-nacijom tijekom cijeloga njezina razvoja u modernom do bu. Medutim, cini se da razlozi koji se navode u ovom poglavlju dovode do decentralizacije ddave-nacije unutar podrucja zajednickog suvereniteta.. a koji obiljezava danasnju svjetsku politicku pozornicu. Hirst i Thompson u zivahno pisanoj kritici pojednostavnjenih pogleda na globalizaciju naglasuju da ddave-nacije i dalje zaddavaju svoju vaznost. Dvojica autora pri tome cak uzimaju u obzir novu ulogu ddave: Na pomolu su novi oblici upravljanja medunarodnim trzistima koji kao i drugi gospodarski procesi ukljucuju sudjelovanje vlada najveCih nacija, ali u novoj ulozi. Drzave tu u manjoj mjeri djeluju kao suvereni entiteti, a vise kao sastavnice medunarodne zajednice. Osnovne funkcije drzave-nacije bit ce davanje i osiguravanje legitimiteta nadnacionalnim i podnacionalnim mehanizmima vlasti, te ustanovljavanje sustava odgovornosti doticnih mehanizama vlasti. 100

96 97 98 99 100

308

Held (1991: 161) Held (1991: 167) Tilly (1995.) Spruyt (1994.) Hirst i Thompson (1996: 171)

NEMOCNA DRZAVA?

Nadalje, uz slozen odnos koji postoji izmedu raznovrsnih izraza politicke moCi/reprezentacije, ddava-nacija u sve veeoj mjeri mora pristajati na suptilan natjecateljski odnos s izvorima moei, sto sa sobom nosi mnoge poteskoee, tim vise sto sjedista moei nisu tako jasno odredena, a ponekad se cak i ne mogu odrediti. Radi se o mrezi kapitala, proizvodnje, komunikacija, kriminala, medunarodnih ustanova, nadnacionalnih vojnih aparata, nevladinim organizacijama, transnacionalnim religijama i kretanjimajavnog mnijenja. Ispod razine drzave nalaze se razlicite zajednice, plemena, lokalne posebnosti, kultovi i bande. I tako, sve dok postoje drzave-nacije, au predvidivoj buduenosti ee tako i biti, one ee ciniti i vee danas Cine cvorove sirih mreza moCi. Cesto ee biti u sukobu s drugim tokovima moei koji se nalaze unutar pojedine mreze, sto ee se izravno kositi s provedbom ddavnog autoriteta. To se vee danas dogada sredisnjim bankama koje se zaborave u iluzijama da se mogu oduprijeti tdisnim kretanjima koja ne pogoduju njihovoj val uti. Ili pak, kada drzave-nacije, pojedinacno ili zajednickim snagama, odluce iskorijeniti problem proizvodnje, trgovine i koristenja droge, sto je bitka koja se u posljednjih dvadeset godina posvuda uvijek iznova gubi, izuzevsi u Singapuru (sa svim posljedicama koje proizlaze iz ove primjedbe). Drzave-nacije su izgubile suverenitet jer sam pojam suvereniteta jos od Bodina podrazumijeva da nije moguee "samo malcice" izgubiti suverenitet, a upravo je to bio tradicionalan casus belli. Drzave-nacije mozda mogu zadrzati kljucnu rijec u donosenju odluka, ali nakon sto postanu dijelom mreze moCi i protumoCi, vlastitu moe poCinju gubiti. Postaju ovisne o sirem sklopu zakonodavnih tijela i utjecaja razlicitog podrijetla. Ova postavka, za koju vjerujem daje u skladu s prethodnim opazanjima u ovom poglavlju, ima ozbiljne posljedice za teoriju i praksu drzave. U teoriji drzave vee desetljeeima prevladava rasprava o razliCitim oblicima institucionalizma, pluralizma i instrumentalizma. 101 Institucionalisti u weberovskoj tradiciji naglasuju autonomnost drzavnih institucija slijedeCi pritom unutarnju logiku povijesno zadane drzave Ciji su zametak vihori povijesti posijali na odredenom podrucju, davsi joj njezin nacionalni temelj. Pluralisti objasnjavaju strukturu i evoluciju drzave, kao posljedice niza raznovrsnih utjecaja u beskonacnom procesu (re)formiranja drzave, dinamikom pluralnoga gradanskog drustva tijekom procesa konstituiranja. Instrumentalisti, marksisti ili historicisti, u drzavi vide izraz drustvenih aktera koji idu za svojim interesima i nastoje ostvariti premoe, bilo bez izazova drzavi ("izvrsni odbor burzoazije") ili putem borbi, saveznistava i kompromisa nesigurnog ishoda. Medutim, kako navode Giddens, Guehenno i Held, u svim se skolama misljenja odnos drzave i drustva, pa tako i teorija 101 Carnoy (1984.)

309

MOC IDENTITETA

drzave, promatraju u kontekstu nacije, te se naciju uzima kao okvirno polaziste. Sto se dogada kada, kako je to izrazio Held, "nacionalna zajednica" ne predstavlja vise "relevantnu zajednicu" kao okvirno polaziste? 102 Mozemo li zamisliti nenacionalne, raznolike drustvene interese koji se zastupaju ili za koje se netko u drzavi bori? Cijeli svijet? Ali, jedinica koja bi bila znacajna za protok kapitala nije jednaka jedinici radne snage, drustvenih kretanja i1i kulturnih identiteta. Kako povezati interese i vrijednosti koji se na globalnoj ili lokalnoj razini u razlicitoj mjeri izrazavaju u strukturi i osnovnim smjernicama djelovanja drzave-nacije? Dakle, s teorijskoga gledista, moraroo rekonstruirati kategorije kako bismo razumjeli odnose moci bez pretpostavke o nuznom preklapanju izmedu nacije i drzave, odnosno izmedu identiteta i instrumentalnosti. Novi odnosi snaga, a koji se nalaze izvan nemocne drzave-nacije, moraju se razumjeti kao mogucnost nadzora nad globalnim instrumentalnim mrezama na temelju pojedinacnih identiteta. Iz perspektive globalnih mreza radi se o potiranju bilo kojeg identiteta u ispunjavanju transnacionalnih instrumentalnih ciljeva. Nadzor nad drzavomnacijom u svakom slucaju postaje samo jedno od sredstava kojima se potvrduje moe, odnosno mogucnost nametanja odredene volje/interesa/vrijednosti, bez obzira nato postoji li u tom smislu opca suglasnost. Teorija moCi u ovom smislu nadomjesta teoriju drzave, o cemu cu nesto poblize reCi u zakljucku ovoga sveska. Iz ovoga medutim ne proizlazi da su ddave-nacije postale beznacajne ili da ce nestati. U najvecem broju slucajeva do toga nece doCi harem jos dulje vrijeme. Paradoksalno je da je to prije vezano uz komunalizam nego uz drzavu. u svijetu akulturalnih transnacionalnih globalnih mreza drustva doista nastoje, kako je to objasnjeno u prethodnim poglavljima, svesti se na razlicite identitete i stvoriti ili obnoviti institucije koje ce biti izraz tih identiteta. Iz tog razloga svjedoci smo krize drzave-nacije, ali istodobno i eksplozije raznih nacionalizama. 103 Nacionalizmi imaju vrlojasno odreden cilj, a to je stvaranje ili obnova drzave-nacije koja ce se temeljiti na identitetu, a ne samo na povijesno naslijedenom pravu nadziranja odredenog teritorija. Nacionalizmi se cesto suprotstavljaju i konacno izazivaju krizu u postojeCim drzavama-nacijama izraslim na povijesnim saveznistvima ili na sveobuhvatnom ili djelomicnom gusenju identiteta koji odreduju dio njihovih gradana. Suvremeni nacionalizam zapravoje kljucni uzrok kriza u povijesno konstituiranim drzavama-nacijama, sto zorno pokazuju nedavni primjeri Sovjetskog Saveza, Jugoslavije i Afrike. Isto se u buducnosti moze dogoditi s Azijom (Indija, Sri Lanka, Burma, Malezija, Indonezija), a cak i (tko zna?) s 102 Held (1991: 142-3) 103 Cohen (1996.)

310

NEMOCNADRZAVA?

Europom (Spanjolska, Velika Britanija, ltalija, Belgija). Kada i ako novi oblici na identitetu zasnovanih nacionalizama dosegnu razinu ddavnosti, i sami ce uvidjeti koliko ih njihove ddave-nacije ogranicuju u odnosu na svjetske tokove moCi. Medutim, njihova izgradnja nece biti usmjerena potvrdi suverenosti, vee pruzanju otpora suverenosti drugih drzava, ploveCi pritom globalnim sustavom beskonacno se pogadajuCi i prilagodujuCi. N eki au tori rabe pojam novosrednjevjekovnog oblika univerzalnog politickog poretka.104 Sto se tice izraza "novo", bojim se da kao i ostali pojmovi te vrste nije povijesno utemeljen. Medutim, radi se o zanimljivoj slici kojom se docarava pojam autonomnih, nemocnih drzava koje ipak ostaju sredstvom politicke inicijative i izvorom uvjetne vlasti. Ddave-nacije koje zadrzavaju svoju snagu bez obzira na povijesna previranja, kao sto su Japan ili Juzna Koreja, u tome uspijevaju zahvaljujuCi socijalnoj homogenosti i kulturnom identitetu. Medutim, cakje i u takvim slucajevima na pomolu sve vece proturjecje izmedu, s jedne strane, japanskih i korejanskih multinacionalnih korporacija koje su doista postale globalne korporacije kako bi opstale u uvjetima nemilosrdne konkurencije, as druge strane teritorijalnoga i politickog interesa japanske i korejanske drzave. Suprotstavljenost ovih dviju strana podriva ono sto je nekada cinilo povijesne temelje za stvaranje uspjesne i napredne drzave. 105 Prema tome, komunalizam doista gradi/odrzava drzavu u novomu globalnom drustvu, ali istodobno vodi i slabljenju drzave-nacije nastale u modernom dobu. OvladavajuCi drzavom-nacijom putem pojedinacnih identiteta, komunalizam mozda cak dovodi u pitanje sam pojam drzave-nacije. 106

Zakljucak: kralj univerzuma, Sun Tzu i kriza demokracije Dakle, odumire li drtava-nacija u smislu povijesne prakse? U odgovoru nato pitanje Martin Carnoy nedvosmisleno tvrdi ne. 107 Slazem se s njim kada tvrdi daje natjecateljstvo medu nacijama i dalje funkcija nacionalne politike svake zemlje, a gospodarska privlacnost odredene zemlje stranim multinacionalnim kompanijama funkcija je lokalnih gospodarskih uvjeta. Carnay takoder zastupa misljenje da multinacionalne kompanije u velikoj mjeri ovise o svojim maticnim drzavama koje im pruzaju izravnu ili neizravnu zastitu, te da nacionalne politike ljudskoga kapitala kljucno utjecu na pro104 105 106 107

Bull (1977: 254), citirao Held (1991.). Johnson (1982.); Castells (1992a) Guehenno (1993.) Carnoy (1993: 88)

311

MOC IDENTITETA

duktivnost gospodarskih subjekata unutar nacionalnog teritorija. Hirst i Thompson podupiru navedene postavke i pokazuju da je u ovome povijesnom trenutku nestajanje drzave-nacije zapravo lazna postavka ako se uz pitanje odnosa multinacionalnih korporacija i ddave jos pridoda postojanje mnostva razlicitih naCina pomoeu kojih upravljacka moe drzave-nacija olaksava ili otezava kretanje kapitala, rada, informacija i robe. 108 Medutim, devedesetih godina dolazi do preobrazbe drzava-nacija iz suverenih subjekata u strateske aktere koji u globalnom sustavu interakcije, odnosno u okolnostima u kojima se suverenitet sustavno jos s nekim dijeli, nastoje ostvariti svoje vlastite interese i interese onih koje bi trebale zastupati. Jako je utjecaj drzava-nacija poprilican, one jedva uspijevaju zadrzati moe hz nadnacionalne makrosile i podnacionalne mikroprocese. S druge strane, kada su u prilici da na medunarodnoj pozornici vuku strateske poteze, bivaju izvrgnute golemom unutarnjem pritisku. S jedne strane, ako zele sebi prisvojiti zasluge za podizanje produktivnosti i konkurentnosti svojih gospodarstava, moraju se cvrsto povezati s globalno-ekonomskim interesima i pridrzavati se pravila globalnoga poslovanja koja su uvijek naklona protoku kapitala, a za to ee vrijeme drustvo u doticnoj ddavi biti zamoljeno da strpljivo priceka na plodove korporacijske domisljatosti. Kao uzorni stanovnici multilateralnog s\jetskoga poretka, ddave-nacije medusobno moraju dobro suradivati i prihvatiti hijerarhiju geopolitickog ustrojstva. Pritom trebaju revnosno nastojati podciniti otpadnicke nacije i potencijalne izazivace nereda, bez obzira nato sto o tome mislili ili kako se osjeeali njihovi najcesee uskogrudni gradani. S druge strane, ddave-nacije uspijevaju opstati i izvan povijesne inercije zahvaljujuCi defanzivnom komunalizmu naroda i ljudi koji zive na njihovu prostoru i hvataju se za posljednje utoCiste kako ih ne bi odnijela previranja globalnih strujanja. Prema tome, sto veCi naglasak drzava daje komunalizmu, to je manje njezino sudjelovanje u globalnom sustavu podijeljene moCi. Sto postize veee uspjehe na planetarnoj pozornici usko suradujuCi s drugim sudionicima globalizacije, to manje zastupa gradane svoje ddave. Politicki zivot kraja tisueljeea gotovo posvuda u svijetu obiljezen je slicnim protm:jecjem. Stoga je mazda doista istina da ddave-nacije pomalo preuzimaju ulogu Saint-Exuperyeva Kralja svijeta koji nalaze suncu da svakodnevno izade. S istoka. Medutim, gubeei suverenitet, one istodobno postaju kljucni posrednici u strateski uredenom svijetu, poput onog iz ratnog traktata Sun Tzua od prije 2500 godina: Zadatak generalaje biti sutljiv i time osigurati tajnost, biti cvrst i pravedan i tako oddavati red. Laznim iz\jestajima i hinjenim nastupima 108 Hirst i Thompson (1996.)

312

NEMOCNA DRZAVA?

on mora znati obmanuti svoje casnike i vojnike i drzati ih u potpunom neznanju. Mijenjanjem prethodnih dogovora i planova general ne dopusta neprijatelju da pouzdano zna sto se dogada. Premjestanjem logora i kretanjem zaobilaznim cestama on onemogucuje neprijatelju predvidanje svojih namjera. U kljucnim trenucima, vojskovoda se ponasa poput covjeka koji se popeo na vrh, a zatim nogom odgurnuo ljestve pod sobom. 109 N emocne ddave mogu tako i dalje zadrzati pobjednicko ponasanje i povecati svoj utjecaj, ali pod uvjetom da "odgurnu" ljestve svojih nacija uvodeCi krizu demokracije.

109 Sun Tzu (c. 505.-496. pr. Krista, 1988: 131-3)

313

6 INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRACIJE

Uvod: Politika drustva Nekadaje moe bila u rukama princeva, oligarhija i vladajueih elita, a definirala se kao moguenost nametanja volje drugima, mijenjajuei pritom njihova ponasanje. Takvo poimanje moCi vise ne odgovara nasoj stvarnosti. Moeje svagdje i nigdje. Moe se nalazi u masovnoj proizvodnji, novcanim tokovima, nacinu zivota, skolovanju, televiziji, slikama, porukama, razlicitim tehnologijama ... BuduCi da svijet stvari izmice nasoj volji, identitet nije vise odreden onim sto cinimo, vee onim sto jesmo. Time se nase drustvo ponesto priblizuje iskustvu tzv. tradicionalnoga drustva koje vise tezi uravnotezenosti negoli napretku. Sredisnje pitanje na koje politicka misao i politicko djelovanje moraju dati odgovor je sljedeee: kako ponovno uspostaviti vezu izmedu pretjerano otvorenoga gospodarskog prostora i pretjerano zatvorenoga i fragmentiranog svijeta kultura? ... Vise nije presudno steei moe, vee iznova treba stvoriti novo drustvo i novu politiku kako bi se izbjegao nerazuman sukob otvorenih trzista i zatvorenih zajednica, te kako bi se prevladalo raspadanje drustava u kojima se ukljuceni i iskljuceni,jedni iznutra, a drugi izvana, sue vise udaljujujedni od drugih.

Alain Touraine, Lettre a Lionel, str. 36.-8., 42; moj prijevod Nejasne granice drzave-nacije zbunjuju prilikom odredenja drzavljanstva. BuduCi da ne postoji jasno odredeno sjediste moCi, drustvena kontrola se rasplinjuje, a politicki izazovi rasprsuju. Uspon razliCitih oblika komunalizma slabi nacela politickoga zajednistva na kojima se zasniva demokratska politika. Drzavaje sve manje sposobna nadzirati kretanje kapitala i priskr-

314

INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRACIJE

biti socijalnu sigurnost, cime se njezina vaznost u oCima prosjecnoga gradanina neumitno smanjuje. Zbog sve veceg naglaska koji se stavlja na lokalne institucije uprave, mehanizmi politicke kontrole udaljuju se od upravljanja globalnim problemima. Ukidanje socijalnog ugovora kojije postojao izmedu kapitala, radne snage i ddave stavilo je sve tri strane u polozaj da se s vlastitih pozicija i iskljuCivo vlastitim snagama bore za svoje ciljeve. Guehenno pise:

Liberalna demokracija temeljila se na dva postulata koji se sada dovode u pitanje: postojanju politicke sfere, podrucja drustvenog suglasja i opceg interesa, te postojanje aktera koji su raspolagali svojom vlastitom energijom, provodili svoja prava i iskazivali moe cak i prije nego sto bi ih drustvo ustanovilo kao nezavisne subjekte. U danasnje vrijeme, umjesto autonomnih subjekata postoje samo prolazna stanja kao podrska privremenim saveznistvima koja opet bivaju poduprta od strane nekih drugih snaga koje se po potrebi pokrecu u odredenim prilikama. Umjesto politickoga prostora, mjesta kolektivne solidarnosti, radi se samo o dominantnim percepcijama koje su onoliko kratkoga vijeka koliko i interesi koji njima upravljaju. Istodobno dolazi do atomizacije i homogenizacije. Drustvo koje se do beskonacnosti dijeli u sve manje i manje dijelove, drustvo bez sjecanja i bez solidarnosti, drustvo koje obnavlja svoju slogu samo putem niza slika koje mu mediji nude svaki tjedan. To je drustvo bez gradana, a u konacnici nedrustvo. Ne radi se o krizi americkoga modela kao nekoga odredenog modela- kako bi to Europljani voljeli vjerovati, nadajuCi se da ce Europa uspjeti izbjeci krizu. U Sjedinjenim Drzavama logika sukoba interesa koja rastace ideju zajednickog interesa zasigurno je dovedena do krajnosti, a istancanost upravljanja kolektivnom percepcijom u Americi doista sene maze mjeriti ni sa cim slicnim u Europi. Medutim, ekstremni slucajevi pomazu nam u razumijevanju prosjecnih situacija, te se stoga maze reCi da americka kriza otkriva nasu buducnost. 1 Preobrazba politike i demokratskih procesa u umrezenomje drustvu dublja nego sto to pokazuju ove analize. Stoga cu gore navedenim procesima dodati izravne posljedice informacijske tehnologije, kao kljucnoguzroka spomenute preobrazbe, za politicku raspravu i njezin utjecaj na strategije kojima se ide u potragu za moci. Ova tehnoloska dimenzija uzajamno djeluje sa sirim kretanjima koja obiljezavaju umrezeno drustvo, te s komunalnim reakcijama na prevladavajuce procese koji proizlaze iz strukture drustva. Tehno1

Guehenno (1993: 46); moj prijevod.

315

MOC IDENTITETA

loska dimenzija daje snazan zamah politickoj preobrazbi i potice razvoj onoga sto bih nazvao informacijskom politikom. Premda Bobbio ispravno naglasava postojanost razlika koje u cijelom svijetu dijele politicku ljevicu i desnicu (sto se prvenstveno oCituje u njihovu ostrom razmimoilazenju u pitanjima brige za drustvenu jednakost), 2 desnica, ljevica i stranke politickog centra moraju svoje projekte i strategije provesti kroz slican tehnoloski medij ako zele doprijeti do drustva kako bi osigurale podrsku dovoljnog broja gradana i tako preuzele vlast. Misljenja sam da zajednicko koristenje istih tehnologija uvodi nova pravila igre koja, u smislu drustvenih, kulturnih i politickih promjena o kojima govori ova knjiga, snazno utjecu na samu sd politike. U tome je najvaznije da su elektronicki mediji (sto ne podrazumijeva samo televiziju i radio, vee i sve oblike komunikacije, pa tako i novine i Internet) zadobili povlasten politicki prostor. Ne moze se reCi da se politika u potpunosti moze svesti na slike, zvukove i manipulaciju simbolima. Medutim, nitije bez toga moguee pobijediti niti se moze provoditi moe, pa na kraju svi pocinju igrati istu igru, premda ne na isti nacin ili s istom svrhom. Na samom pocetku ove analize volio bih citateljima razjasniti i upozoriti ih na dva pojednostavnjena i pogresna tumacenja postavke prema kojoj elektronicki mediji vladaju politikom. Ponekad se tvrdi da mediji javnom mnijenju nameeu odredeni politicki izbor. Tome nije tako jer medije odlikuje izrazita raznovrsnost, o cemu ee poslije biti vise rijeci. Njihova povezanost s politikom i ideologijom krajnjeje slozena i neizravna, premda i tu ima oCitih iznimaka cija ucestalost ovisi o zemljama u kojima se nalaze, vremenu i doticnom mediju. U mnogim slucajevima medijske kampanje mogu podrzati javno mnijenje i okrenuti se protiv politicara. To se dogodilo u aferi Watergate ili devedesetih godina u Italiji kada je najveCi dio medija podrzao sudstvo u borbi protiv korupcije unutar obiju tradicionalnih politickih stranaka Italije, te protiv Berlusconija usprkos njegovu vlasnistvu nad tri privatna kanala talijanske nacionalne televizije. S druge strane, cesto se misli da je javno mnijenje pasivni primatelj poruka vrlo podlozan manipulacijama. Iskustvo je opovrglo i tu postavku. Kako sam objasnio u I. svesku, 5. poglavlju, s obzirom na stvaran utjecaj medijskih poruka koje njihovi primatelji iskrivljuju, prisvajaju i povremeno upropastavaju, odnos medija i njihove publike dvosmjeran je proces u kojemu obje strane djeluje jedna na drugu. U americkim prilikama analiza dugorocnog odnosa gradana prema politickim temama, koju su napravili Page i Shapiro, u najveeem broju slucajeva pokazuje da se kolektivno javno mnijenje odlikuje samostalnoseu i zdravim razumom.3 Sve u svemu, mediji proistjecu iz drustva, a uzajamno djelovanje me-

2 3

316

Bobbio (1994.) Page i Shapiro (1992.)

INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRACIJE

dija i politickih procesa izrazito je neodredeno, ovisi o okolnostima, pravcu djelovanja politickih sudionika i razliCitim utjecajima u sirokoj lepezi drustvenih, kulturnih i politickih dogadanja. Kad naglasavam kljucnu ulogu elektronickih medija u suvremenoj politici, tvrdim nesto drugo. Mojaje tvrdnja da su poradi konvergentnoga djelovanja razlicitih kriza tradicionalnih politickih uredenja i vrtoglave prodornosti novih medija, politicka komunikacija i politicke informacije postale zarobljenicama medijskoga prostora. Drugim rijecima, sto god se nalazi izvan medija osudeno je na politicku marginalnost. Politicka dogadanja u prostoru u kojemu vladaju mediji pripadaju otvorenom drustveno-politickom procesu i nisu medijima odredena. Medutim, logika i organizacija elektronickih medija uoblicuju politiku i daju joj odredenu strukturu. Na primjerima susreta razliCitih kultura objasnit cui potkrijepiti svoj stav da oblikovanje politike kao zarobljenice medijskoga prostora (stoje pojava koja obiljezava informacijsko doba) utjece ne samo na izbore vee ina politicke organizacije, donosenje odluka i upravljanje, sto u konacnici dovodi do mijenjanja prirode odnosa drzave i drustva. Bit krize demokracije informacijskoga doba proizlazi iz Cinjenice da se postojeca politicka uredenja temelje na organizaciji i politickoj strategiji industrijskoga doba, sto ih u politickom smislu Cini zastarjelim, a protok informacija o kojima ovise odrice im autonomnost. Kako bih naznaCio obrise krize o kojoj govorim, posluzit cu se podacima i primjerima iz razlicitih zemalja. Sjedinjene Dr:lave su prva demokratska drzava kojaje, kao vrlo otvoren i nestrukturiran politicki sustav, dosegla takvu tehnolosku razinu, pa se stoga na primjeru te zemlje, bolje negoli igdje drugdje, moze uociti inace rasprostranjen trend. Medutim, cvrsto odbacujem misljenje dace i druge zemlje nuzno slijediti "americki model". Nepostoji nista sto bi bilo vise povijesno uvjetovano od politickih institucija i politickih subjekata pojedinih zemalja. No, jednako kao sto su se demokratska ponasanja i postupci cije je izvoriste u Engleskoj, Americi i Francuskoj u posljednjih dvjesto godina prosirila svijetom, misljenja sam daje informacijska politika, kako ju vode Sjedinjene Dr:lave (npr. dominacija televizije, kompjutorizirani politicki marketing, mogucnost trenutnog ispitivanjajavnog mnijenja pomocu kojeg se odreduje pravac politickog djelovanja, ocrnjivanje neCije licnosti kao politicka strategija itd.), dobar pokazatelj vremena koje dolazi i njegova kulturnog i institucionalnog odraza. ProsirujuCi ovu analizu, raspravljat cu o nedavnim politickim procesima u Velikoj Britaniji, Rusiji, Spanjolskoj, Italiji i Japanu. Pokusat cu zahvatiti novostvorene demokracije slabije razvijenih zemalja i usredotocit cu se na slucaj Bolivije. Na taj cu nacin nastojati povezati procese socijalne, institucionalne i tehnoloske preobrazbe u samom korijenu krize demokracije umrezenoga drustva. U zakljucku cu istrazivati mogucnost novog oblika "informacijske demokracije".

317

MoC IDENTITETA

Mediji kao politicki prostor informacijskog doba

Politika i mediji: povezanost s gradanima lznijet cu svoju postavku prije empirijske razrade. U kontekstu demokratske politike pristup drzavnim institucijama ovisi o sposobnosti pridobivanja vecine glasova gradana. U suvremenim drustvima ljudi primaju informacije i stvaraju sudove o politici prvenstveno kroz medije, i to ponajprije putem televizije (tablice 6.1. i 6.2.). Nadalje, televizijaje, harem u Sjedinjenim Drzavama, najvjerodostojniji izvor informacija, a vjerodostojnost joj s vremenom samo raste (slika 6.1.). Prema tome, suprotstavljene politicke opcije, utjelovljene u politickim strankama i njihovim kandidatima, koriste se meTablica 6.1. lzvori informiranja u SAD-u, 1959.-92. (%) Datum prosinac 1959. studeni 1961. studeni 1963. studeni 1964. sijecanj 1967. studeni 1968. sijecanj 1971. studeni 1972. studeni 197 4. studeni 197 6. prosinac1978. studeni 1980. prosinac 1982. prosinac 1984. prosinac 1986. studeni 1988. prosinac 1990. veljoca 1991. studeni 1992.

Televizija 51 52 55 58 64 59 60 64 65 64 67 64 65 64 66 65 69 81 69

Novine 57 57 53 56 55 49 48 50 47 49 49 44 44 40 36 42 43 35 43

Radio 34 34 29 26 28 25 23 21 21 19 20 18 18 14 14 14 15 14 16

Casopisi 8 9 6 8 7 7 5 6 4 7 5

5 6 4 4 4 3 4 4

Ljudi 4 5 4 5 4 5 4 4 4 5 5 4 4 4 4 5 7 6 6

Napomena: Pitonje no koje su ispitanici odgovarali glasilo je: Gdje obicno nolazite vijesti 0 tome sto se donas dogodilo u svijetu- u novinamo, radiju, televiziji, casopisima, u rozgovorimo s ljudimo iii u nekom drugom izvoru? {dopusteni visestruki odgovori) lzvor: Roper Organization Surveys for the Television Information Service (razlicite godine)

318

INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRACIJE

Tab/ica 6.2. lzvori politickih informaciia stanovnika Cochabambe u Boliviii 1996. godine lzvor informironjo

% ispitoniko koji su se izjosnili o glovnom izvoru informironjo

% ispitanika koji je izrozio sklonost nekom od izvora informironjo

nov1ne

32.0

8.7

radio

43.3

15.7

televiziia

51.7

46.0

ostolo

4.7

lzvor: Survey of Information Sources of Cochabamba Residents, Centro Estudios de Ia

Realidad Economica y Social, Cochabamba, 1996.

dijima kao osnovnim sredstvom komunikacije kojim utjecu na ljude. Sve dok su mediji donekle neovisni o politickoj moCi, politicki akteri moraju prihvatiti njihova pravila i tehnologiju i uzeti u obzir njihove interese. Mediji politici daju okvir. BuduCi da vlast ovisi o ponovnoj pobjedi na izborima ili o izborima za vise polozaje, sama vlast postaje ovisna o dnevnoj procjeni moguceg utjecaja neke vladine odluke na javno mnijenje, sto se mjeri ispitivanjima javnog mnijenja, koristenjem ciljanih skupina i analizom "imidza" koji politicar ima ujavnosti. U svijetu u kojemuje zasicenost informacijama sve veca, najvecu djelotvornost imaju poruke koje svojom kratkocom i ambivalentnoscu ostavljaju prostor ljudima za njihove vlastite projekcije. Ovakvu opisu najbolje odgovaraju slike. Ljudski se urn prvenstveno hrani audiovizualnim medijima jer se ani bave dogadajima od javnog znacenja. Ali tko su mediji? Stoje izvor njihove politicke nezavisnosti? Na koji nacin oblikuju politiku? u demokratskim drustvima glavni mediji su zapravo velike kompanije koje su vrlo diverzificirane i usmjerene segmentiranim trzistima premda ih obiljezava sve veca koncentracija i globalna povezanost (vidi 5. poglavlje i I. svezak, 5. poglavlje). Kako bi opstali u borbi sa svjetskom konkurencijom, drzavna televizija i drzavni radio su se u posljednjih deset godina u nacinu ponasanja priblizili privatnim medijskim kompanijama, a to znaci da sui oni poceli ovisiti o podacima o gledanosti. 4 Reklame su glavni izvor prihoda u medijima, pa su podaci o gledanosti u tom smislu od kljucne vaznosti. 5 Da bi emisija bila gledana, potrebanjojje privlacan medij, au slucaju vijesti takoder se trazi i vjerodostojnost. Vijest kojoj se ne moze 4 5

Perez-Tabernero et al. (1993.) MacDonald (1990.)

319

MOC IDENTITETA

% 60 televizija

40

20

novine

radio casopisi

0+-------------------------------------------------1970 1980 1950 1960 1990 2000 Stika 6.1. Vjerodostojnost izvora informiranja u SAD-u, 1959.-91. lzvor: Roper Organization, America's Watching: Public Attitudes toward Television (New York, 1991.)

vjerovati potpuno je bezvrijedna, kako u smislu novca, tako i u smislu moci. Vjerodostojnost zahtijeva relativan odmak od pojedinih politickih opcija, a unutar mjerila uobicajenih politickih i moralnih vrijednosti. N adalje, jedino se iz nezavisne pozicije medija kojemu se vjeruje moze povremeno upustiti u otvoreno oportunisticko podrzavanje neke politicke opcije ili u sklapanje tajnih novcanih pogodbi u zamjenu za podrsku u svrhu objavljivanja ili neobjavljivanja odredenih informacija. Nezavisnost medija kao posljedica poslovnog in teresa takoder se dobro uklapa u ideologiju same novinarske struke, legitimiteta i novinarskoga samopostovanja. Novinari izvjescuju i ne priklanjaju se niti jednoj strani. Informacija ima najvecu vaznost, analize vijesti moraju se potkrijepiti, misljenje mora biti suvislo izneseno, a pravilo struke je objektivnost. Dvostruka nezavisnost, odnosno nezavisnost korporacija i ljudi iz struke, dodatno je potpomognuta nemilo-

320

INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRACIJE

srdnom konkurencijom koja vlada u medijskom svijetu, bez obzira nato sto je ana sve oligopolnija. Svako krsenje pravila vjerodostojnosti daje suparnickoj TV mrezi ili novinama priliku prigrabiti trziste. Prema tome, aka zele doCi do informacija, mediji moraju biti dovoljno blizu politicarima i vlasti opcenito. Blizina politicara moze im pomoCi pri izvrtanju zakonskih propisa u svoju korist, a mogu se dobiti i znatne subvencije, sto je slucaj u mnogim zemljama. S druge strane, mediji moraju imati odmak od politickih dogadanja i ponasati se neopredijeljeno zele li sacuvati vjerodostojnost. Oni taka posreduju izmedu gradana i stranaka u smislu proizvodnje i potrosnje informacija i slika na temelju kojih se stvarajavno mnijenje, odlucuje za koga ce se glasovati na izborima, te donose politicke odluke. U trenutku kada medijski prostor zarobi politiku, sami politicari usmjeruju svoje politicko djelovanje na medije, pri cemu se prostor medijske politike zatvara. Na primjer, odavanjem odredenih informacija politicari pokusavaju pozuriti ostvarenje osobnih ili politickih ciljeva. To neizbjezno dovodi do curenja informacija sa suprotne strane, cime se mediji polako pretvaraju u bojno polje na kojemu razlicite politicke snage i politicke licnosti, kao i odredene skupine koje vrse pritisak, podmecujedna drugoj kako bi za sebe izvukle korist u ispitivanjimajavnog mnijenja ili na glasackim mjestima, a sto se poslije moze pretociti u odgovarajuCi broj zastupnika u parlamentu i u odluke vlade. Naravno da medijska politika ne iskljucuje druge oblike politickog djelova-rUa. U posljednjih nekoliko godina prilicno su bile uspjesne masovne kampanje, sto se vidi na primjeru americke Krscanske koalicije, Stranke zelenih u Njemackoj ili Komunisticke stranke u Rusiji. Masovna okupljanja i ulicne demonstracije i dalje su najvazniji ritual politickih kampanja u Spanjolskoj, Francuskoj, ltaliji ili Brazilu. Kandidatijos uvijek moraju putovati, pojavljivati se u javnosti, rukovati se, odlaziti na sastanke, ljubiti djecu (ali oprezno), obracati se studentima, policajcima i svim mogucim etnickim skupinama (aline i u Francuskoj). Medutim, s izuzetkom skupova na kojima se prikupljaju novcana sredstva, osnovni cilj ovakve politike u kojoj se politicari izravno susrecu s ljudimajest da se doticnoga politicara prikaze u medijima ili harem da se objavi njegova poruka, bez obzira na to radilo se o udarnim vijestima, radioemisiji ili clanku u nekim utjecajnim novinama. Tijekom politickih kampanja u Spanjolskoj se palje-rUem crvenoga svjetla na mikrofonu govornike na javnim tribinama upozorava da ih televizija snima uzivo (jednu ili dvije minute), tako da govornik automatski maze prijeCi na prethodno predvidene najvaznije naglaske, bez obzira na ono o cemu je govorio do tog trenutka. U americkim se izbornim kampanjama dogadaji poput razliCitih gradskih skupova, okupljanja skolske djece ili mjesta na kojima ce se zaustaviti kandidatov autobus, vlak ili zrakoplov nastoje uskladiti s vremenom i mjestom za koje postoji mogucnost da ce se pojaviti mediji koji ce popratiti

321

MOC IDENTITETA

takav dogadaj. Skupine ljudi zaduzene za bodrenje i ismijavanje uvijek su u pripravnosti kako bi novine, radio i televizija dobili priliku napraviti zanimljive snimke. Medutim, dopustite dajosjednom ponovim: tvrdnja da su mediji prostor u kojemu se odvija politika ne znaci da televizija nalaze ljudima sto da odlucuju, niti to znaci daje mogucnost trosenja novca na televizijsku reklamu ili manipulaciju medijskim slikama od presudne vaznosti. Sve zemlje, osobito Sjedinjene Drzave, obiluju primjerima u kojimajaka reklamna kampanja na televiziji nije bila dostatna za pobjedu doticnoga kandidata, ili suprotnim primjerima u kojima se vidi da osrednja medijska prisutnost nije omela neciju pobjedu (doduse, mnostvo je primjera u kojima je televizija lansirala nekog politicara i dala mu podrsku, te tako snazno utjecala na ishod politicke kampanje: npr. takav je slucaj Ronalda Reagana ili Rossa Perota u Sjedinjenim Driavama, Felipea Gonzaleza u Spanjolskoj, Berlusconija u Italiji, Zirinovskog u Rusiji 1993., Aoshime u Tokiju 1995.). U Brazilu je devedesetih godina za predsjednika izabran Collar de Mello kojije, kao covjek koji se pojavio niotkuda, pobjedu mogao zahvaliti samo svojemu sjajnom nastupu na televiziji. Medutim, u trenutku kada je postalo jasno da se zapravo radi o nitkovu koji pljacka drzavu, Brazilci su izlaskom na ulice iznudili de Mellovu ostavku. Tri godine poslije, za predsjednika je izabran Fernando Henrique Cardoso za kojega se nije moglo reCi daje nevjest televizijskom nastupu, ali ocigledno nije bio sklon medijskim trikovima. Izabranje zahvaljujuCi tome sto je kao ministar financija nakon nekoliko desetaka godina prvi uspia obuzdati brazilsku hiperinflaciju, a pobjedije pripomogla i podrska koju je njegovoj kandidaturi dala 0 Globo Televisao. N iti televizija, niti ostali mediji ne odlucuju sami o ishodu politickih borbi. Prvenstveno je tome razlog cinjenica daje medijska politika sama po sebi prostor prepun suprotnosti. U njemu se nalaze razliciti sudionici koji se sluze razlicitim strategijama raznolikog, a ponekad i neocekivanog ishoda. ZahvaljujuCi pluralnosti i konkurenciji koje jednako taka obiljezavaju i politicki sustav, mediokracija nije u suprotnosti s demokracijom. Odnosno, nije bas u velikoj suprotnosti. Nadalje, aka uzmemo u razmatranje prethodni sustav stranacke prevlasti, u kojemu su stranacke organizacije, odvojeno od veCine gradana, u potpunosti odluCivale o politickim programima i kandidatima, moglo bi se raspravljati koji od ta dva sustava u vecoj mjeri ukljucuje gradane, ili barem o tome mozemo razgovarati kada prevladamo mitska vremena gradskih skupova na kojima bi se okupilo sve gradane. Medutim, kljucno je da politicki prijedlozi i kandidati nemaju mogucnost prikupljanja sire podrske ako se aktivno ne pojavljuju u medijima. Medijska politika ne Cini politiku u cijelosti, ali cjelokupna politika mora proCi kroz medije kako bi se izvrsio utjecaj na donosenje odredenih odluka. Bit politike, njezinu organizaciju, procese i politicko vodstvo uoblicuje logi-

322

INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRACIJE

ka svojstvena medijskom sustauu, a posebice elektronickim medijima. 0 kakvom se uoblicavanju zapravo radi moze se vidjeti promatranjem razvoja medijske politike pocevsi od americkog iskustva u posljednjih trideset godina.

Politicka predstava i politicki marketing: americki model Preobrazba americkoga drustva u posljednjim desetljeCima dvadesetoga stoljeca posljedica je tri medusobno povezana procesa: (a) slabljenja politickih stranaka i njihove uloge u odabiru kandidata; (b) pojave slozenoga medijskog sustava s uporistem u televiziji, alii sve raznolikijih medija koje odlikuje prilagodljivost i elektronicka povezanost; i (c) razvoja politickog marketinga u kojemu se neprestano provode ispitivanjajavnog mnijenja, dolazi do uzajamnog djelovanja rezultata ispitivanja i politike, medijske informacije se "friziraju", odnosno prilagoduju kako bi im se dao zeljeni ton, koristi se komunikacija elektronickom postom, uzorak javnog mnijenja se obraduje telefonom ("telefonske banke") i odredene teme i pojedini kandidati trenutno se prilagoduju, u realnom vremenu, obrascu koji moze pobijediti. 6 Premda preobrazba americkoga politickog uredenja ima svoje izvoriste u drustvenim i kulturnim kretanjima, promjene se najizravnije vide u izbornoj reformi kojuje proveo odbor McGovern-Frazer. Izborna reformaje odgovor na Demokratsku nacionalnu konvenciju 1968. kada je stranacki aparat za predsjednickog kandidata izabrao Humphreyja, a ne Eugena McCarthyja Cija je popularnost bila veca. Novi izborni sustav propisuje da se veCina delegata na konvenciji bira putem izravnih unutarstranackih izbora za predsjednicke kandidate. 7 Dok se pedesetih godina ovom metodom biralo 40% delegata, devedesetih godina ta se brojka penje na 80%. 8 U z to, zbog niza reformi vezanih za pravila financiranja izbornih kampanja kandidati se vise ne mogu uzdati u pomoc stranke vee su prisiljeni vise se osloniti na svoju vlastitu sposobnost prikupljanja novcanih sredstava, sto ukljucuje izravno saobracanje s ljudima. Interesne skupine i gradani opcenito potisnuli su stranacka tijela iza kulisa americke politike. 9 Obje su pojave izuzetno ojacale ulogu medija. Mediji imaju povlasticu posredovanja izmedu politickih kandidata ijavnosti, a njihov je utjecaj odlucujuCi kako na izborima za predsjednicke kandidate, tako ina izborima za Kongres i za mjesto guvernera u pojedinim ddavama. BuduCi dame6 7 8 9

Abramson et al. (1988.); Patterson (1993.); Roberts i McCombs (1994.); Balz i Brownstein (1996.) Patterson (1993: 30-3) Ansolabehere et al. (1993: 75) Magleby i Nelson (1990.)

323

MOC IDENTITETA

dijsko oglasavanje i medijski usmjerene kampanje zahtijevaju velika novcana sredstva, kandidati se moraju osloniti na privatne darovatelje, te na politicko djelovanje izvan stranackoga sustava. 10 U posljednjih trideset godina politicka uloga medija izuzetno je uznapredovala i u tehnoloskom i u organizacijskom smislu. Strucnjaci drze da je kampanja Johna Kennedyja 1960. godine oznaCila prekretnicu u odnosima medija, istrazivanjajavnog mnijenja i politike. 11 Ne samo daje Kennedyjeva kampanja hila prva kampanja koja se temeljila na strategiji istrazivanjajavnog mnijenja i koristenja televizije, vee se i njegova pobjeda umnogome pridaje televizijskom dvoboju s Nixonom (prvom takve vrste) u kojemu je premoe ostvario Kennedy. Treba reCi da su radijski slusatelji iste rasprave izmedu dvojice kandidata za pobjednika izabrali Nixona. 12 Televizija je time postala sredstvo putem kojega se odreduje dnevni red americke politike. Premda utjecajne novine kao sto su The New York Times ili The Washington Post cine kljucan izvor istrazivackoga novinarstva i novinarstva koje biljezi promjene u stavovima ljudi, jedino televizijski prikazi dogadaja postizu dovoljno veliku gledanost kojom se moze formirati ili preokrenuti javno mnijenje. Na taj nacin, televizija, novine i radio ponasaju se kao dijelovijedinstvenoga sustava u kojemu novine cesto izvijeste o dogadaju i razrade ga, televizija dogadaj detaljno obradi i 0 njemu obavijesti siroku publiku, a govorne radijske emisije gradanima pruzaju mogucnost sudjelovanja u zestokim javnim raspravama koje se posebno pripremaju za odredene teme koje je otvorila televizija. 13 Dva osnovna obiljezja proizlaze iz sve vaznije uloge televizije kao sredista politickih zbivanja. N ovcana sredstva koja politicke stranke trose na svoju televizijsku promociju dosegla su astronomske visine. Dok su ranih sezdesetih godina politicke stranke u televizijsko oglasavanje ulagale oko 9% svojih sredstava, devedesetih godina taje brojka iznosila 25% znatno veCih sredstava. Godine 1990. je na prikazivanje politickih reklamnih spotova na televiziji utroseno otprilike 203 milijuna americkih dolara14; 1994. u istu svrhuje potroseno 350 milijuna dolara15 , a mogueeje daje iznos koji je potrosen na izborima 1996. mozda cak premasio 800 milijuna dolara. S druge strane, raste vaznost kandidatovih savjetnika koji su zaduzeni za davanje tona politickim dogadajima, sto je postalo osnovnom znacajkom politickih kampanja. Na taj se nacin moze dobiti podrska za neku odluku vlasti, a ako je potrebno, moze se potaknuti i otpor vladinim odlukama. 10 11 12 13 14 15

Garber (1984., 1996.); Gunlicks (1993.) Jacobs i Shapiro (1995.) Ansolabehere et al. (1993: 73) Friedland (1996.) Ansolabehere et al. (1993: 89) Freeman (1994.)

324

INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRACIJE

Istinsku vaznost vise nema dogadaj o kojemu se prvotno izvjestava vee rasprava koja se o tom dogadaju vodi, odnosno kako se vodi, tko u njoj sudjeluje i koliko dugo se o doticnoj stvari uopee raspravlja. Nije kljucno ponuditi obja8njenje ili razjasniti problem, vee postici pobjedu. Na primjer, nakon mjeseci zestokih rasprava o Clintonovu prijedlogu zdravstvene reforme 1993.1994. godine, istrazivanja javnog mnijenja su pokazala da je najveei broj Amerikanaca zbunjen i nesiguran sto je tocno bio sadrzaj ponudenog prijedloga i u cemu su se zapravo sastojali prigovori na njegov racun. Nije vazno. Barazna vatra medijskih rasprava potpomognutih od strane osiguravajuCih drustava, medicinskih udruga i farmaceutske industrije uspjela je ugusiti prijedlog prije no sto je uopee stavljen na glasovanje u Kongres, a kamoli da bi se dao gradanima na raspravu. 16 Mediji su postali glavnom politickom arenom. Tehnologijaje preobrazila politicku ulogu medija, ne samo svojim djelovanjem na same medije vee i povezivanjem medijskoga sustava s politickim marketingom u realnom vremenu. 17 Krajem sezdesetih godina, uvodenjem racunala u obradu rezultata anketa, nastaju tzv. "strateska istrazivanja javnog mnijenja" ciji je zadatak bio ispitati razliCite politicke strategije na ciljanim skupinama potencijalnih glasaca. ZahvaljujuCi takvom pristupu, tijekom same kampanje 18 moglo se mijenjati i prilagodavati strategiju kampanje ili njezin oblik, pa cak i sadrzaj odredene politicke poruke. U iduea dva desetljeea su Patrick Caddell, Peter Hart i Robert Teeter svojim istrazivanjima javnog mnijenja ostvarili presudan utjecaj na naCin vodenja politickih kampanja, a odigrali su i kljucnu posrednicku ulogu izmedu kandidata, gradana i medija. Suradivali sus ljudima cijaje duznost bila njegovati odredenu predodzbu koju javnost ima o nekom politicaru i njegovim politickim savjetnicima. Trojica spomenutih strucnjaka pristupila su organiziranju politickih kampanja i izradi raznih politickih platformi, tema i podesavanja licnosti odredenog politicara na osnovi povratnih informacija koje su preko rezultata ispitivanja javnog mnijenja dobivali mediji, a preko njih i javno mnijenje. 19 BuduCi da su s razvojem tehnologije nastali sve brzi i sve prilagodljiviji informacijski sustavi, medijsko izvjestavanje sve se vise ubrzava, a prilagodavanje informacija odredenim politickim potrebama postaje svakodnevna pojava. U veeini ureda visokih politickih duznosnika, pocevsi od Bijele kuee, strucnjaci za komunikacijsku strategiju radni dan zapoCinju sastankom na kojemu se nastoji proniknuti u to kako nacija dise. Spremni su djelovati Cim se za to ukaze potreba, pa se taka dogada da se 16 17 18 19

Fallows (1996.) D. West (1993.) Moore (1992: 128. -9) Mayer (1994.)

325

MOC IDENTITETA

sadrzaj ili redoslijed poruka koje idu u javnost do poslijepodneva mogu promijeniti, a sve ovisno o izvjestavanju najvaznijih javnih glasila (CNN, TV mreze,jutarnja izdanja vodeCih dnevnih novina). 20 S ohzirom nato dajavna glasila vijest mogu nesmetano ohjaviti hilo kad, komunikacijski ratnici stalno moraju hiti u stanju pripravnosti, sto znaCi da u svakom trenutku moraju hiti spremni svaku politicku odluku kodificirati i pretociti u rjecnik medijske politike, vodeCi pri tome racuna o uCinku doticne odluke najavno mnijenje i ciljane sku pine. Ljudi koji se have istrazivanjem javnog mnijenja i oni koji rade na dojmu koji kandidat ostavlja ujavnosti (kreatori "imidza") postaju kljucnim dijelom politickog zivota. Spajanjem informacijske tehnologije, mediologije, politickog umijeca i spretnosti oni su u stanju postavljati i rusiti predsjednike, Senatore, kongresnike i guvernere. Ostaju utjecajni cak i ako pogrijese u svojim politickim prognozama, jer i pogreske koje im se dogode dovode do promjena u politickim kretanjima. Upravo to se dogodilo 1996. prilikom repuhlikanskih unutarstranackih izhora u New Hampshireu kada su pogresne politicke prognoze oslahile Forhesov polozaj jer su se njegovi glasovi usporedivali s krivim procjenama o rastu hroja glasova prethodnih dana. 21 Utjecaj medija na stvaranje politickih stavova i politicko ponasanje jos vise dolazi do izrazaja zhog diverzifikacije i decentralizacije medija u devedesetim godinama. 22 Lokalne kahelske televizije i radijske govorne emisije s javnim raspravama ohlikovale su svoju puhliku i olaksale put ciljanih politickih poruka. Razne interesne skupine i ideoloski tahori dohili su priliku u takvim emisijama izloziti svoje stavove, a da pritom nisu morale proci kroz filtar najvecihjavnih glasila. Videorekorderi su postali osnovno sredstvo sirenja videoporuka koje se prikazuju na sastancima u manjim gradovima iii se postom salju izravno ljudima na kucnu adresu. ZahvaljujuCi danonocnom izvjestavanju C-Spana i CNN -a, politicki paket informacija i vijesti moguce je trenutacno ohjaviti. Jednom prilikomje voda repuhlikanaca Newt Gingrich dohio priliku snimiti za televiziju (preko C-Spana) strastven, protuliheralni govor za govornicom Kongresa hez hojazni da ce izazvati negodovanje s ohzirom na to da je izvan dosega kamere prostorija hila prazna. Premda ograniceno prikazivanje poruka na odredenim podrucjima i za odredene drustvene skupine putem lokalnih postaja rascjepljuje nacionalnu politiku i smanjuje utjecaj televizijskih mreza, time se uspijeva ohuhvatiti jos veCi udio politickog izraza u svijetu elektronickih medija. Devedesetih godinaje i Internet postao sredstvom propagiranja kampanja, kontroliranih rasprav-

20 Fallows (1996.) 21 Mundy (1996.) 22 Garber (1996.); Hacker (1996.)

326

INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRACIJE

ljackih foruma i povezivanja s pobornicima kampanje. 23 Televizijske emisije i reklame cesto daju adresu na Internetu na kojoj se maze dobiti obavijest o tome kako se odredena rasprava razvija. Na taj nacin racunalna komunikacija preuzima medijske dogadaje ili televizijsku politicku reklamu kao elektronicku udicu namijenjenu zainteresiranim gradanima. UkljuCivanjem politike u elektronicki prostor mediji su zadobili presudan utjecaj na oblikovanje procesa i poruka, pa cak ina krajnji ishod, bez obzira na stvarnu svrhu ili ucinak doticnih poruka. N e radi se o tome da se medij izjednacuje s porukom,jer se politicke opcije doista znatno razlikuju. Medutim, ulaskom u medijski prostor politicki projekti i sami politicari oblikuju se na na osobit nacin. 24 Kako? Kako bismo razumjeli na koji se nacin politika uklapa u okvire koje joj namece logika medija, moramo se dotaknutijedinstvenih nacela koja vladaju u informativnimjavnim glasilima: utrku za sto vecim brojem gledatelja u konkurenciji sa zabavnim programom, te potreba za odmakom od aktualne politike kako bi se dobilo na vjerodostojnosti. Ta se nacela ocituju u tradicionalnim pretpostavkama pokrivanja neke vijesti kako ih je utvrdio Gitlin: "Vijest se odnosi na konkretan dogadaj, a ne na njezinu pozadinu; na osobu, a ne na skupinu ljudi; na sukob, a ne na slaganje; na cinjenicu koja utjece na razvoj dogadaja, a ne na objasnjenje dogadaja." 25 Jedino je "losa vijest" zanimljiva vijest, dakle ona koja se odnosi na neki sukob, dramu, nezakonito ili neprihvatljivo ponasanje. Kako vijesti sve vise slice zabavnom programu i sportskim dogadajima, slicno se i ureduju. U vijestima treba biti drame, napetosti, sukoba, suparnistva, pohlepe, prijevare, pobjednika, gubitnika i, ako je moguce, seksa i nasilja. SlijedeCi tempo i jezik sportskih emisija, medijski izvjestaji koji se have politikom kao utrkom prikazujuje kao beskrajnu igru ambicija, manevara, strategija i protustrategija, a sve uz pomoc informacija iznutra i stalnih istrazivanja javnog mnijenja koje provode sami mediji. Javna glasila pridaju sve manju pozornost onome sto politicati imaju reci. Prosjecna duzina izjava politicara koja se prenese u medijima pala je s 42 (1968.) na manje od 10 sekundi (1992.). 26 Odmak od politickih dogadanja moze u medijima prerasti u cinizam ako se doslovce sve pocne tumaCiti strateskim politickim igrama. Informativne emisije vijesti daju temelj analizama te vrste, a zatim se o njima uvelike govori u sve popularnijim televizijskim raspravama (poput CNN-ove emisije Crossfire), u kojima se zestoko i bucno suprotstavljaju nepristojni komentatori dogadaja. Sudionici rasprave se na kraju, naravno sa smijeskom, rukuju 23 24 25 26

Klinenberg i Perrin (1996.) Patterson (1993.); Balz i Brownstein (1996.); Fallows (1996.) Gitlin (1980: 28) Patterson (1993: 74)

327

MOC IDENTITETA

jos jednom, naglasujuci kako je sve to samo predstava. S druge strane, James Fallows tvrdi da sazete, brze i dovitljive ocjene politickih dogadaja koje se u takvim emisijama izricu izravno utjecu na sadrtaj televizijskih ili novinskih vijesti. 27 Drugim rijeCima, izjave o politickim dogadajima koje se objave u medijima same po sebi postaju politicki dogadaji na kojima se svaki tjedan proglasuju pobjednici i gubitnici politicke trke. Kako pise Sandra Moog: Novinske price se razvijaju u smjeru pukih rasprava o tome kako su najnovije vijesti odjeknule u javnosti. Govori se o pobjednicima i gubitnicima, odnosno o rastu ili padu necije popularnosti kao posljedici politickih dogadaja od proteklog mjeseca, tjedna ili dana. Ovakva hiperrefleksivnost moguca je zahvaljujuci cestim istrazivanjima javnog mnijenja za koja se pretpostavlja da novinarima daju objektivne temelje za razlicita nagadanja o djelovanju odredenih politickih poteza i novinskih reakcija na to kakav ce sud javnost donijeti o odredenom politicaru. 28 Personalizacija dogadajaje jos jedno mocno sredstvo uoblicavanja politickih vijestF9 u kojemu glavni akter drame vise nije politika vee licnost samog politicara. BuduCi da se moze dogoditi da politicari na svomu politickom putu izmijene svoje programske prijedloge, kao osnovni izvor neCijega politickog djelovanjajavnost ce upamtiti osobnu motivacija i dojam koji politicar o sebi ostavlja ujavnosti. Prema tome, buduCi da politicar koji bi trebao imati ulogu prenositelja politickih poruka sada sam postaje porukom, njegov karakter postaje sredistem politickog djelovanja. Oblikovanjem politickih vijesti pocinje se oblikovati sama politika, jer u nastojanju da se utjece na glasace, politicki stratezi djeluju iz medija i s medijima. BuduCi da se vijescu drzijedino losa vijest, politicka reklama se usredotocuje na negativne poruke kojima je cilj unistiti protivnicki prijedlog, a vlastiti prijedlog se prikazuje samo u okviru njegovih opCih odrednica. Ispitivanja su pokazala da se doista bolje pamte negativne poruke koje stoga imaju i snazniji utjecaj na politicke stavove30 • S obzirom nato da se politika personalizira u svijetu kreiranja "imidza" i televizijskih sapunica, ocrnjivanje neCije licnosti postaje najmocnijim oruzjem. 31 Razotkrivanjem necijega neprilicnog ponasanja moze se uzdrmati ili upropastiti politicke projekte, 27 28 29 30 31

328

Fallows (1996.) Moog (1996: 20) Ansolabehere et al. (1993.); Fallows (1996.) Ansolabehere i Iyengar (1995.) Garramone et al. (1990.); Fallows (1996.)

INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRACIJE

prijedloge vlade, pa i citave politicke karijere (Nixonov Watergate oznacio je pocetak razdoblja u kojem se uprilicuje nova vrsta politickog ponasanja). Isto se moze postiCi primjenom strogih moralnih nacela na neCiji privatni zivot i otkricem daje doticni pokusavao prikriti objavljivanje odredenih informacija (Gary Hart). Gomilanje razliCitih optuzbi, glasina i podmetanja koje se redom objavljuju u medijima cim ucinakjedne od njih pocne blijediti (Bill i Hillary Clinton?), istovrsno je politicko oruzje. U nekim slucajevima nedokazane tvrdnje mogu zavrsiti osobnim dramama, na primjer samoubojstvom odabranoga politicara (slucaj francuskog ministra financija Pierrea Beregovoya 1993. godine). Dakle, dnevno pracenje osobnih napada i uzvratni udarci ili samo prijetnje da ce do takvih napada doCi postaju najvaznijim dijelom politickog zivota. Tijekom predsjednicke kampanje 1992. godine Clintonovi savjetnici su uspjeli natjerati republikance da se ne have Clintonovim izvanbracnim izletima zaprijetivsi im da ce se pozabaviti Bushovom navodnom vezom s bivsom pomocnicom u Bijeloj kuci: pronasli sujosjednu Jennifer. 32 Komunikacijski stratezi i glasnogovornici u zaristu su informacijske politike. Cinjenica da se javna glasila u sve manjoj mjeri have politickim prijedlozima (s izuzetkom segmentiranih medija koje ne odlikuje masovnost, npr. javna televizija ili podulji novinski izvjestaji koji se have nekom posebnom temom), dovodi do izrazitog pojednostavnjenja politickih poruka. Slozene politicke platforme pazljivo se proucavaju kako hi se iz njih moglo izluCiti nekoliko kljucnih postavki na koje ce se staviti naglasak primjeren najsiroj publici, ito najcesce u odnosu dihotomije, npr. pravo na zivot ili pravo na izbor, prava homoseksualaca ili proganjanje homoseksualaca, socijalna sigurnost i proracunski deficit u odnosu prema uravnotezenom proracunu i propasti Medicaida. Referendumska politika oponasa televizijske igre u kojima izborno zvonce objavljuje tko je pobijedio, a tko izgubio, dok predizborno zvonce ispitivanja javnog mnijenja ima ulogu upozoravanja igraca. Slike, sifrirane poruke i gruba natjecateljska politika koja se vodi izmedujunaka i zlikovaca (koji u pravilnim razmacima mijenjaju uloge) u svijetu laznih strasti, skrivenih ambicija i zabadanja noza u leda, eto takva je slika americke politike kakvomju prikazuju i Cine elektronicki mediji koji, pretvorivsi se u politicku realnu virtualnost, odreduju pristup drzavi. Postavlja se pitanje je li "americki model" doista zacetak sirega politickog trenda koji obiljezava informacijsko doba?

32 Swan (1992.)

329

MOC IDENTITETA

"Amerikanizira" lise europska politika? Ne ida. Ne, zato sto se politicka uredenja europskih zemalja u mnogo vecoj mjeri oslanjaju na politicke stranke s dugom, uhodanom tradicijom Cije cvrste korijene treba traziti u povijesti zemlje, njezinoj kulturi i drustvu. Ne, jer nacionalne kulture imaju svoju vaznost, taka da bi se ono sto bi u Americi bilo prihvatljivo, u najvecem dijelu Europe ocijenilo neprilicnim, a uz to bi se i negativno odrazilo na samoga potencijalnog napadaca. N a primjer, dobra je poznato da je pokojni francuski predsjednik Miterrand imao dugu izvanbracnu vezu u kojoj muse rodila kCi. Usprkos tome sto je Miterrand imao nemali broj neprijatelja, oni nikada tu cinjenicu nisu pokusali iskoristili protiv njega, a i dajesu, najveCi broj gradana bi drzao nedostojnim upletati se u predsjednikove osobne stvari. (U smislu postivanja privatnog zivota politickih voda, britanski mediji se nalaze negdje na pola puta izmedu Amerike i glavnine europskih zemalja). Nadalje, najveCi broj europskih vlada imao je nadzor nad televizijom sve do kraja osamdesetih godina, te je stoga pristup televiziji podlijegao odredenim pravilima, a placene reklame jos su uvijek zabranjene. Premdaje na televiziji doslo do liberalizacije i privatizacije, privatne mreze (npr. lTV u Velikoj Britaniji ili Antena-3 u Spanjolskoj) i dalje se drze vlastitih pravila pomocu kojih odrzavaju politicku ravnotezu i taka cuvaju vjerodostojnost svojih emisija. Dakle, doista se maze govoriti o velikoj razlici izmedu americkih i europskih medija i njihova adnasa prema politickom sustavu. 33 S druge strane, iako stranke same odlucuju o politickim programima i odabiru svoje kandidate, javna glasila su i u Europi i u Americi postala vrlo vazna za ishod politicke borbe 34 • Mediji, osobito televizija, osnovni su izvor politickog informiranja na temelju kojeg ljudi stvaraju odredene politicke stavove, a glavne znacajke americke informacijske politike istovjetne su informacijskoj politici u Europi: pojednostavnjenje poruka, koristenje usluga profesionalnih savjetnika i istrazivanjajavnog mnijenja kao politickog oruda, personalizacija odredenih opcija, negativizam kao prevladavajuca strategija, odavanje stetnih informacija kao politicko oruzje, kreiranje "imidza"' prilagodavanje informacija koje idu ujavnost kao kljucnih mehanizama osvajanja i zaddavanja vlasti. Pogledajmo ukratko nekoliko usporednih podataka kao potvrde navedenog. Osamdesetih godina televizija je hila osnovno sredstvo politickog informiranja za 58% Britanaca. Devedesetih godina, ta brojka raste na 80% 35 , a ostalih 20% otpada na novine kao izvor informiranja. Medutim, placene TV 33 Siune i Truetzschler (1992.); Kaid i Holtz-Bacha (1995.) 34 Guehenno (1993.); Kaid i Holtz-Bacha (1995.) 35 Moog (1996.)

330

INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRACIJE

reklame u Britaniji nisu dopustene zakonom, a strankama je omoguceno besplatno prikazivanje emisija kako za vrijeme izbornih kampanja, tako i izvan njih. Medutim, zbog deregulacije, privatizacije i pojave sve veceg broja izvora televizijskih informacija, interes gledateljstva za sluzbenu politicku reklamu smanjio se i okrenuo politickom izvjestavanju36 . Osvrti na reklame pojedinih stranaka u redovitim emisijama poCinju imati vise utjecaja od same reklame. Tako je na primjer 1992. Laburisticka stranka prikazala spot o djevojci Jennifer koja je zbog teskog stanja u britanskom zdravstvu trebala cekati godinu dana na operaciju uha. Medutim, djevojCin identitet je otkriven usprkos dogovoru dace se drzati u tajnosti, Cime je nesposobnost laburista da ocuvaju povjerljivost podataka postala glavnom temom rasprava. Naravno da se poradi toga pocela dovoditi u pitanje i sposobnost laburista da upravljaju zemljom. 37 Negativna politicka kampanja u kojoj su prednjacili torijevci postala je okosnicom izborne kampanje 1992. godine i na kraju odigrala znacajnu ulogu u izbornoj pobjedi konzervativaca. 38 Britanska i americka politika u jednakoj su mjeri sklone oslanjati se na brze ankete, postom poslane poruke ciljanim skupinama, koristenju usluga profesionalnih savjetnika i poduzeca koja se have odnosima s javnoscu. I u jednoj i u drugoj zemlji vazno je putem odredenih dogadaja i popratnih politickih izjava ostaviti sto bolji dojam, pri cemu se koriste usluge spretnih i profesionalno napravljenih reklama uz sudjelovanje glumaca. Pribjegava se i fotomontazama, a naglasakje prvenstveno na dojmu koji ostavlja slika, a ne odredena vrsta politike. 39 Kao zemlja Ciji su politicki zivot obiljezili snazni vode poput Winstona Churchilla, Harolda Wilsona ili Margaret Thatcher, Britanija ima dugu tradiciju personalizacije politike. Medutim, novi val personalizacije ne odnosi se na povijesne, karizmatske vode, vee na svakoga tko ima namjeru baviti se premijerskim poslom. Na izborima 1987. laburisti su u srediste svoje izborne kampanje stavili Neila i Glenys Kinnock kao "mlad i glamurozan par". Televizijska biografija pod nazivom Kinnock s producentom Hughom Hudsonom, redateljem "Vatrenih kocija", izabranaje u laburistickoj stranci za glavnu predizbornu emisiju stranke (Party Election Broadcast- PEB). 40 Godine 1992. dvije od pet predizbornih emisija Konzervativne stranke bavile su se likom Johna Majora (radilo se o emisiji "Majorputovanje" kojoj je producent bio Schlesinger, redatelj filma "Ponocni kauboj"41). Personalizacija politike uzrokje cinjenici daje kaljanje necije licnos36 37 38 39 40 41

Berry (1992.) Scammell i Semetko (1995.) Berry (1992.); Scammell i Semetko (1995.) Axford et al. (1992.); Philo (1993.); Franklin (1994.) Philo (1993: 411) Scammell i Semetko (1995: 35)

331

MOC IDENTITETA

ti postalo dijelom politicke strategije, a upravo toje slucaj s hritanskom politikom u novije doha. Godine 1992. napadi torijevskih tahloida na Kinnocka kretali su se u rasponu od njegove navodne povezanosti s mafijom do podataka iz privatnog zivota (tzv. afera Boyo). Vodu Liheralnih demokrata Paddyja Ashdownajavno se napadalo zhog njegova seksualnog zivota. I premda Axford et al. upozoravaju na cinjenicu da su se nakon izhora 1992. godine hritanski mediji suzdrzavali od prljavih trikova, cini se data novootkrivena disciplina ipak nije postedjela kraljevsku ohitelj. 42 Doista mislim da pisuCi ovu knjigu 1996. godine, sa sigurnoscu mogu reCi dace sljedece opce izhore na kojima se ocekuje pohjeda Lahuristicke stranke ohiljeziti prava provala pokusaja ocrnjivanja licnosti Tonyja Blaira kao njihova predvodnika. Dolaskom demokracije politicke kampanje u Rusiji takoder se okrecu televiziji i poCinju se voditi na americki nacin, sto se vidjelo u prosincu 1993. na izhorima za parlament. 43 Na odlucujucim predsjednickim izhorima 1996., u trenutku kadaje hiracko tijelo vee hilo u opasnosti da se iz ocaja okrene Zjuganovu, Jeljcinje uspio ponovno uspostaviti nadzor nad glasacima pokretanjem medijske hajke, a tada se u Rusiji prvi put prihjeglo i izravnoj racunalnoj posti, ciljanim istrazivanjima javnog mnijenja i segmentiranoj propagandi. U Jeljcinovoj predizhornoj kampanji doslo je do spoja starih i novih nacina uporahe medija, a televizijaje hila u sredistu ijednih i drugih. Svrstavsi se uz Jeljcina, vlast i privatni televizijski kanali sirili su protukomunisticku propagandu putem vijesti i ostalog dijela TV programa, ukljucujuCi i nekoliko filmova o strahotama staljinizma koji su na televiziji emitirani tjedan prije samih izhora. S druge strane, Jeljcinov je politicki marketing hio vrlo pomno razraden. Kljucnu ulogu u kreiranju medijske strategije imalo je poduzece za pruzanje politickih konzultantskih usluga "Niccolo M" (gdje M znaci Machiavelli). Strategija se zasnivala na Jeljcinovu pojavljivanju u redovnim televizijskim emisijama, a politicki spotovi su se usredotocavali na ohicne ljude Gednog od njih osohno poznajem) koji hi ohjasnjavali zasto podrzavaju Jeljcina. Spotovi hi zavrsavali rijeCima "Vjerujem, volim, nadam se", iza kojih hi uslijedio Jeljcinov potpis kao jedina stvar koja je u spotu naznaCivala njegovu nazocnost. Direktorica poduzeca "Niccolo M", Jekaterina Jegorova, samaje ohjasnila daje "uzrok Jeljcinove odsutnosti iz spotova hila cinjenica da se Jeljcin u svojstvu predsjednika toliko cesto pojavljivao u redovitim vijestima da hi ga se ljudi zasitili da sejos pojavljivao i u spotovima." 44 U komhinaciji s razlicitim ohlicima medijskih poruka, "neprisutnost personalizacije" postaje novom suptilnom strategijom u svijetu zasicenom audiovizualnim ohlicima propagande. Nekoliko repuhlikanskih 42 Axford et al. (i992.) 43 Hughes (1994.) 44 Moscow T~mes (1996: 1)

332

INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRACIJE

savjetnika iz Kalifornije takoder je imalo savjetodavnu ulogu u politickoj tehnologiji Jeljcinove kampanje (premda u mnogo manjoj mjeri nego sto su tvrdili), a uz njih se pojavio niz medijskih i politickih savjetnika koji su Rusiju gurnuli u razdoblje informacijske politike i prije no sto je ta zemlja imala priliku razviti se u informacijsko drustvo. Jeljcinova kampanja je poznjela uspjeh. Nadmasilaje komuniste financijskim sredstvima, moCi i pamecu, a komunisti su se oslanjali na organiziranje sirokih masa, sto je bio previse primitivan medij da bi se mogao suprotstaviti sprezi televizije, radija i glavnih novinskih izdanja koja su se okupila uz Jeljcina. Premda su na izbore u Rusiji utjecali i drugi Cimbenici (npr. otpor prema komunizmu, strah od nereda, izborna demagogija, predsjednikove odluke koje su se vjesto donosile u posljednjem trenutku, posebice one vezane uz Ceceniju ili ukljucivanje Lebeda u Jeljcinovu administraciju prije drugoga kruga izbora), stari i novi politicki sustav stali su uz bokjedan drugome. Posljedicaje bila uvjerljiva pobjeda Jeljcina, iako su istrazivanjajavnog mnijenja cetiri mjeseca prije izbora pokazivala vrlo slabe rezultate. Mlada spanjolska demokracija takoder je vrlo brzo savladala umijece informacijske politike. 45 Na opCim izborima 1982. godine su socijalisti (PSOE) vjestim koristenjem medija i personalizacijom, u cijem je sredistu bio izuzetan voda Felipe Gonzalez, uspjeli ostvariti dotad nevidenu pobjedu. N akon izbora 1982. Gonzalezovi socijalisti su jos dva puta, 1986. i 1989. godine, osvojili apsolutnu veCinu na izborima, a 1985. godine su u vrlo teskim okolnostima cak dobili i nacionalni referendum o pristupu NATO-u. Osim stoje za uspjeh socijalista u Spanjolskoj bila zasluzna politika te stranke, tri su osnovna cinioca pridonijela njihovoj izrazitoj prevlasti u politickom zivotu te zemlje osamdesetih godina. Rijecje o karizmatskoj licnosti Felipea Gonzaleza cijije nastup u medijima odisao snagom, posebice na televiziji, bez obzira na to radilo se o Gonzalezovim izravnim suceljavanjima u TV raspravama, intervjuima ili sudjelovanju u politickim dogadajima koje bi prenosila televizija. Drugi je cimbenik sofisticirana tehnologija kojom su se sluzili politicki stratezi Socijalisticke stranke i pomocu koje su se prvi put u Spanjolskoj poceli baviti ciljanim skupinama, stalnim istrazivanjajavnog mnijenja, te radili na analizi i njegovanju dojma kojijavnost ima o politicaru. Teme su birali vodeCi racuna o vremenu i prostoru u kojemu se one otvaraju, a sve u sklopu suvisle i odrzive strategije politicke propagande koja nije prestala s danom izbora, vee se nastavila i nakon njih. Konacno, treca stvar je monopol na televiziju, zahvaljujuCi kojemuje vlast imala cvrstu prednost sve dok nemilosrdne kritike od strane oporbe, ali i Gonzalezova demokratska uvjerenja, nisu devedesetih godina doveli do liberalizacije televizije i njezine dje45 Alonso Zaldivar i Castells (1992.)

333

MOC IDENTITETA

lomicne privatizacije. S druge strane, upravo je gubitak bitke s medijima, do kojega dolazi devedesetih godina, oznaCio pocetak erozije socijalisticke viade u Spanjolskoj 1993. godine te 1996. na vlast doveo stranku desnog centra. U nastavku ove knjige cu se ponovno posluziti suvremenom Spanjolskom jer se na primjeru te zemlje moze mnogo saznati o politici skandala i korupcionaskoj politici kao osnovnoj strategiji vodenja informacijske politike. Medutim, u raspravi o mogucem protezanju americkoga naCina vodenja politike na Europu vazno je naglasiti da suvremena Spanjolska od Amerike vise nista ne moze nauciti u smislu medijskog politiziranja, ocrnjivanja neCijih moralnih vrednota i medusobnog utjecaja istrazivanja javnog mnijenja, televizijskih emisija i glumljenog ponasanja. Premda nisu toliko dramaticni kao u Spanjolskoj (nije li Spanjolska ipak visokodramaticna zemlja), slicni procesi prevladavaju u politickom zivotu veCine demokratskih zemalja Europe. U Francuskoj su se tako neki promatraci pobunili protiv "telekracije" 46 , a drugi su naglasak stavili na dolazak "virtualne demokracije". 47 U Italiji je Berlusconijev iznenadni dolazak na vlast u izravnoj vezi s novom ulogom koju mediji imaju u talijanskoj politici.48 Usporedna analiza ostalih europskih zemalja devedesetih godina49 pokazuje slozenost prijelaznog stanja u kojemu mediji imaju vlast nad sirenjem informacija, a strogo regulirane politicke stranke suocavaju se s manjkom sredstava i opreme, sto im uvelike otezava prilagodbu na novo tehnolosko okruzenje. Posljedica je da politicke stranke uglavnom zadrzavaju svoju nezavisnost u odnosu prema medijima uz podrsku drzave, a s druge strane se dogada da se politicke prosudbe sve cesce donose na temelju informacija ciji se izvori nalaze izvan politickog sustava, sto gradane u jos vecoj mjeri udaljuje od stranaka. 50 Premda europske institucije, njezina kultura i povijest cine Europu izrazito specificnim politickim prostorom, razvoj tehnologije, globalizacija i nastanak umrezenoga drustva poticu politicare i politicke institucije na ukljucivanje u informacijsku politiku koju pokrece tehnologija. Tvrdim da se ovdje radio novomu povijesnom kretanju koje u valovima postupno zahvaca cijeli svijet, premda zbog povijesnih razlicitosti Cini politicko natjecateljstvo i nacin vodenja politike i dalje prilicno raznolikim. Bolivija pruza odlican primjer za preispitivanje te hipoteze.

46 47 48 49 50

334

Esprit (1994: 3-4) Scheer (1994.) DiMarco (1994.); Santoni Rugiu (1994.); Walter (1994.) Kaid i Holtz-Bacha (1995.) DiMarco (1993.)

INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRACIJE

Elektronicki populizam Bolivije: compadre Palenque i dolazak Jach'a Urua5 1 Kad bismo morali odabrati zemlju za koju postoji najveca vjerojatnost da se odupre globalizaciji kulture i u kojoj ce se najvjerojatnije potvrditi politika koja okuplja siroke slojeve stanovnistva, izbor hi zasigurno pao na Boliviju. Indijanski identitet snazno je prisutan u kolektivnom sjecanju stanovnistva Bolivije (cak 67% stanovnika za sebe drzi da su mestizos), a aymara i quechua govore se sirom zemlje. Jos od revolucije 1952. godine bolivijski rudari i savezi seljaka spadaju u najosvjestenije, najorganiziranije i najmilitantnije dijelove latinskoamerickoga drustva. Glavna bolivijska nacionalisticko-populisticka stranka Movimiento Nacionalista Revolucionario penjala se i silazila s vlasti u posljednjih cetrdesetak godina uz podrsku lijevih nacionalista okupljenih oko stranke Movimiento Bolivia Libre i pokreta katarista. Napetosti u bolivijskom drustvu i politicka militantnost bile su uzrokom cestih vojnih udara kojima americko veleposlanstvo nije bas uvijek bilo nesklono. Medutim, neprikrivena upletenost visokih vojnih duznosnika Bolivije u trgovinu drogom krajem sedamdesetih godina i promjena americke politike u Carterovo vrijeme unose izmjene u odnos Amerike prema toj zemlji, a to ima za posljedicu povratak stabilne demokracije na celu s lijevom koalicijom koja dolazi na vlast 1982. godine. Usprkos rastucoj napetosti u drustvu izazvanoj strukturalnim prilagodbama koje MNR zapocinje uvoditi 1985., a koje ce i druge vlade poslije nastaviti provoditi, izgleda da se od tog trenutka (1982.) demokracija u Boliviji cvrsto ustoliCila. U zemlji se razvila vrlo zivahna politicka borba u kojoj stranke nastaju, rascjepljuju se ili reformiraju, a u nastojanju da se osvoji vlast dolazi do stvaranja najnevjerojatnijih politickih saveznistava. Prema tome, mobilizacija drustva i demokratska politika su u Boliviji bile i jesu u prilicno dobrom stanju i cini se daje vrlo malo prostora ostalo za preobrazbu politike putem andske verzije informacijske politike. lpak, pocevsi od 1989., u politickom zivotu glavnoga grada Bolivije i njegovim siromasnijim prigradskim naseljima, podrucju koje se jednim imenom zove La Paz-El Alto, prevladava pokret okupljen oko Carlosa Palenque, bivsega folklornoga glazbenika skromna podrijetla. Palenque je od voditelja radijskih i televizijskih emisija postao vlasnikom jedne medijske mreze (RTP, Radio Television Po51 U razradi ovoga dijela knjige koji se bavi medijskom politikom u Boliviji, mnogo dugujem Fernandu Calderonu iz La Paza i Robertu Laserni iz Cochabambe. Analiza se temelji na sljedecim radovima bolivijskih znanstvenika: Mesa (1986.); Archondo (1991.); Contreras Basnipeiro (1991.); Saravia i Sandoval (1991.); Laserna (1992.); Albo (1993.); Mayorga (1993.); Perez Iribarne (1993a, b); Ardaya i Verdesoto (1994.); Calderon i Laserna (1994.); Bilbao La Vieja Diaz et al. (1996.); Szmukler (1996.).

335

MOC IDENTITETA

pular), ana krajuje predvodio pokret Conciencia de Patria (Condepa) osnovan 21. rujna 1988. u Tihuanacou, drevnom sredistu svijeta Aymara. Premda poznavateljima stare tradicije latinskoamerickoga populizma, avo maze zazvucati poznato, zapravo se radi o neobicnoj i slozenoj prici koja mnogo govori. Palenqueina prica zapocinje 1968. kad on zajedno s folklornom skupinom Los Caminantes radi radijsku emisiju u koju se malo-pomalo izravno pocinju ukljuCivati slusatelji koji govore narodskim jezikom, sto ukljucuje mjesavinu spanjolskog i aymara. Ljudima iz siromasnih gradskih slojeva bilo je mnogo lakse sudjelovati u emisiji na jeziku koji im je bio blizak i nije ih plasio ukocenoscu kakvaje u medijima inace bila uobicajena. Godine 1978. Palenque pokrece televizijsku emisiju u kojoj se gledateljima pruza mogucnost izrazavanja nezadovoljstva. GovoreCi o sebi kao o compadreu svojega gledateljstva, i obracanjem sugovornicima s compadres i comadres, Palenque u komunikaciju uvodi ravnopravan odnos, a poziva se i na temeljno zajednicarstvo ukorijenjeno u ajmarskoj i katolickoj tradiciji. 52 Palenque uspijeva 1980. kupiti Radio Metropolitana, a poslije i televizijsku postaju Canal 4 u La Pazu. Ta su glasila ubrzo postigla najvecu slusanost, odnosno gledanost u podrucju La Paz a i okolice i do danas su je uspjeli zaddati, sto se vidi iz podatka da se 25% slusatelja izjasnilo da iskljucivo slusa Radio Metropolitanau. Palenqueina komunikacijska strategija zasniva se na pet osnovnih znacajki. Prvo, emisije se temelje na personalizaciji sa snaznim licnostima kao sto su comadre Remedios Loza, zene iz puka (mujer de pollera) kakve se na televiziji do tada nije moglo vidjeti, premda upravo takva zena predstavlja sliku i priliku obitelji iz nizih drustvenih slojeva grada La Paz a. Zatim je tu compadre Paco kojije nesto blizi srednjoj klasi, a i Palenqueina supruga Monica Medina de Palenque, bivsa plesacica flamenca koja je preuzela ulogu mudre pragmaticne zene. Personalizacija u saobracanju s gledateljima nije ogranicena samo na emisije koje se prenose uzivo, nego se proteze i na najveCi dio ostalog programa. I tako, dok Canal 4 prikazuje juznoamericke sapunice, jeftine serije koje plijene paznju gledatelja svih zemalja spanjolskoga govornog podrucja, compadre Palenque zajedno sa svojim suradnicima osobno komentira dogadaje i dramatski zaplet pojedinih epizoda, povezujuCi pritom radnju sapunice sa svakodnevnim zivotom pacefiosa. Drugo vazno obiljezje Palenqueine komunikacijske strategije je usredotocenost na zene, posebice nize srednje klase, a ta se znacajka vidi i u zamjetnoj prisutnosti ze52 Compadre i comadre su pojmovi koji oznacuju pripadnost zajednici. Povezuju elemente tradicije Aymara i katolickog slavljenja (npr. kumovi i kume krstene djece). U tom smislu se od compadres i comadres ocekuje da razumiju, pridonose, dijele i prihvacaju uzajamnost.

336

INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRACIJE

na u emisijama. Trece, emisije poput People's Saturdays koje se prikazuju uzivo uz sudjelovanje stotina ljudi s gradskog podrucja, izravno se doticu briga i veselja gradana. Slicneje vrste i emisija The People's Tribune u kojoj ljudi uzivo iznose zloporabe kojima su izlozeni na razliCitim stranama. Cetvrta je znacajka postojanje volje da se saslusaju prigovori i da se ljudima omoguci da se potuze na ono sto ih muci, a sto je povezano s bolnim stapanjem ruralnoga i indijanskog nacina zivota u razbacanim prigradskim naseljima La Paza. Kao petu vaznu znacajku moze se navesti pozivanje na religiju cime se legitimizira nada u Bozju volju i obecanje dace doci Jack 'a Uru, dan kada ce, prema vjerovanju usadenom u tradiciji Aymara, doCi do okoncanja svih patnji. Medutim, Palenquein put do slave nije tekao glatko. Zbog kritika na svoj racun vlasti su dva puta zatvorile medijsku mrezu RTP, u lipnju i studenom 1988., pod izgovorom da se njihov rad obustavlja zbog objavljenog intervjua s jednim od najveCih trgovaca drogom. Zahvaljujuci masovnim prosvjedima i odluci Vrhovnog suda, dva mjeseca kasnije RTP ponovno zapoCinje s radom. U svibnju 1989. Condepa prvi put izlazi na izbore i odmah postaje cetvrtom strankom na nacionalnoj razini i prvom politickom strankom u glavnom gradu Bolivije. Na izborima za mjesto gradonacelnika pobjeduje u okrugu El Alto (cetvrtom po veliCini gradskom podrucju Bolivije), te ulazi u opCinsko vijece La Paza. Na sljedecim opCinskim izborima, Monica Medina de Palenque postaje gradonacelnicom La Paza i ostaje na tom polozaju do 1996. godine. Condepa ima zastupnike i u N acionalnom kongresu. Zajedno s jos nekim poslanicima, comadre Remedios ima vodecu ulogu u donosenju zakona sklonih bolivijskim zenama. Usprkos populizmu, Condepa ne zasniva svoj odnos s aktualnom vlasti na sukobu. Godine 1989. predsjednik Jaime Paz Zamora biva izabran u Kongres zahvaljujuCi glasovima Condepe, iako je prema prethodnim glasovima zauzimao tek trece mjesto. A kada je 1993. izabran novi predsjednik MNR-a Sanchez de Losada, Condepa suraduje s vladom u pripremi nekoliko zakonskih prijedloga premda ne sudjeluje u vlasti. Uspjeh compadrea Palenque nije proistekao iz drustvenog vakuuma. Osim sto je imao na raspolaganju medije, Palenque je imao i jasnu poruku koja se dobro uklopila u zivotno iskustvo velikoga dijela gradskog stanovnistva La Paz a. Zahvaljujuci jeziku kojim se sluzio, naglaskom na tradiciju Aymara i pozivanjem na narodnu bastinu i religiju, Palenqueje uspio privuCi kulturni identitet novopridoslih doseljenika La Paz a. N asuprot politike gospodarske prilagodbe i ukljucivanja u svjetsko gospodarstvo, Palen que je izlozio svakodnevnu patnju otpustenih radnika i siromasnijih gradana izvrgnutih zloporabama koje su se nad njima provodile u ime navodne racionalizacije poslovanja. Compadre Palenque je postao glasom onih koji glasa nisu imali. KoristeCi se medijima i povezavsi se s mjesnim ustanovama u kojima 337

MOC IDENTITETA

je Condepa imala svoje predstavnike, Palen que je proveo niz socijalnih programa; medu njimaje najuspjesniji bio program pomoCi industrijskim radnicima koji su zbog privatizacije i restrukturiranja gospodarstva izgubili svoja radna mjesta. Odbijajuci kategoricki imperativ globalizacije, compadre Palenque predlaze (premda vrlo nejasno) model "endogenoga razvoja" koji bi se temeljio ria vlastitim dobrima kojaje Bolivija imala na raspolaganju, a racunao je i na duh zajednistva bolivijskoga naroda. Prema tome, ne moze se reci da se utjecaj Condepe svodio samo na medijsku manipulaciju. Condepa se bavila stvarnim patnjama stanovnika La Paz a, a jezik na kojemu je progovarala izravno se obracao kulturnom i lokalnom identitetu sirih narodnih slojeva La Paza i El Altoa (dote mjere da se pokret prvenstveno ddi lokalnim, sto nekim analiticarima daje razloga da o njemu govore kao o "ayllu metropole"). 53 Medutim, da nije bilo mocnihjavnih glasila i komunikacijske strategije u kojoj je bilo sluha za zabavni program radija i televizije upotpunjen prituzbama gradana, te da se samo radilo na izgradnji karizmatskog odnosa vode i njegove pub like, Condepina uloga hila bi beznacajna, jednako kao sto se to dogodilo ostalim bolivijskim populistickim pokretima, npr. Unidad Civica Solidaridad Maxa Fernandeza. Doista, 1996. su Bolivijci skloniji vjerovati medijima negoli svojim politickim predstavnicima (tablica 6.3.). Dakle, medijska politika ne mora uvijek ciniti monopol utjecajnih interesnih skupina ili ustolicenih politickih stranaka koje koriste moe tehnologije kako bi do savrsenstva dovele tehnologiju moCi. Cini se da utjecaj kojije ostvario compadre Palenque pokazuje kako na identitetu zasnovano zajednicarstvo, a i pokreti koji okupljaju siromasne slojeve drustva, ponekad u obliku vjerskoga milenarizma, mogu putem medija uCi u politiku i postati njezinim vaznim dijelom. Ostali politicki akteri takoder su prisiljeni slicno se ponasati u toj igri (sto se u Boliviji dogodilo 1990. godine), a to dovodi do postupnog zatvaranja politike u medijski prostor, pri cemu se ipak zadrzavaju odlike svojstvene bolivijskoj kulturnoj tradiciji, stanju gospodarstva i dinamici politike. Nadalje, usprkos orijentaciji Condepae na zajednicarstvo, iskustvo compadre Palenquea pokazuje niz slicnosti sa sirim kretanjima koja se pojavljuju u informacijskoj politici, a o kojima se prethodno govorilo: snazna personalizacija politickoga vodstva, pojednostavnjivanje politickih poruka prema dihotomiji dobra i zla; isticanje moralnih i vjerskih prosudbi u oblikovanju javnoga i privatnog zivota; presudna vaznost elektronickoga prijenosajezika, slika i znakovlja u osvjestavanju ljudi i stvaranju politickih opredjeljenja; promjenjivost raspolozenjajavnosti koja se gubi u osjecaju da svijet izmice kontroli; poteskoce koje nastaju prilikom uklapanja novoga po53 Ayllu je tradicionalan oblik teritorijalne i kulturne zajednice u tradiciji Aymara.

338

INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRACIJE

Tablica 6.3. Misljenje graaana Bolivije o tome koje institucije zastupaju njihove interese

lnstituciia

'

% povolinog mislien;a

poslanicki kongres neka politicka stranka

3.5

predsjednik

3.3 6.9

gradonacelnik

3.4

opCinski odbor

11.3

sindikat radnika

12.6

masovni mediji

23.4

Nopomena: Odgovori no pitonje: Mislite li do sljedece institucije zastupaju vase interese? (postotak ukupnog broja ispitanih graaana; reprezentativni uzorak no nacionalnoj razini). lzvor: Skupina autora (1996.)

litickog izraza u uobicajene politicke obrasce (dote mjere da se neki bolivijski analiticari pozivaju na pojavu "neformalne politike" koja se pojavljuje usporedno s "neformalnim gospodarstvom").54 Naposljetku, i kod compadres i comadres uocava se ovisnost o financijskim mogucnostima kojima se podupire medijska politika, sto dovodi do uzajamnog djelovanja (ili zacaranoga kruga) moci, medija i novca. Dok s jedne strane"uskrsnuce velegradskog ayllua" 55 pokazuje gdje su granice globalizacije, razne vrste tradicionalnih kultura i interesa sirih slojeva potvrduju svoju moe upravo zahvaljujuci svojoj prisutnosti u medijskim tokovima. Takve kulture i interesi na taj naCin uspijevaju opstati, alii dozivljuju vlastitu preobrazbu ulaskom u svijet zvukova i slika, elektronicki moduliranih charangos, kondora kao zasticenih vrsta ili televizijskih obrada Jach 'a Urua.

54 Ardaya i Verdesoto (1994.) 55 Archondo (1991.)

339

MOC IDENTITETA

Informacijska politika u akciji: politika skandala56 Uzdrmanost politickih sustava i unistavanje politickih prvaka pojave sus kojima se u posljednjih deset godina suocava cijeli svijet. Propast su dozivjele neke stranke koje su se pola stoljeca cvrsto odr:lavale na vlasti, a sa so born su povukle i politicki rezim kakav su godinama oblikovale prema svojim interesima. Primjeri takvog razvoja dogadaja mogu se naCi u Italiji s demokrscanima koji su se devedesetih godina doslovce raspali i nestali s politicke scene ili u Japanu gdje je Liberalno-demokratska stranka dozivjela raskol i zatim prvi put izgubila vlast 1993., a strankaje ipak opstala ijos uvijek sudjeluje u vlasti putem koalicija ili u manjinskim vladama. Zatim, tuje i primjer Indije, najvece demokratske zemlje na svijetu, u kojoj je na izborima 1996. godine Kongresna stranka pretrpjela ponizavajuCi poraz nakon vladavine koja je trajala 44 od ukupno 48 godina od proglasenja nezavisnosti. Pobjedu su odnijeli hinduisticki nacionalisti nakon sto je otkriven veliki skandal u kojije bio ukljucen voda Kongresne stranke Narasimha Rao, i Cinilo se da se time zavrsava razdoblje neporecive prevlasti Nehruovih nasljednika. Izuzmem li demokracije Skandinavije ijos nekoliko manjih zemalja, ne mogu se dosjetiti niti jedne zemlje u Sjevernoj Americi, Latinskoj Americi, zapadnoj ili istocnoj Europi, Aziji ili Mrici, u kojoj u posljednjih nekoliko godina nisu izbili politicki skandali sa znacajnim, a ponekad i dramaticnim posljedicama. 57 U nekoliko slucajeva skandali su proizlazili iz osobnog morala politickog vode (najcesce muskarca sklonog neprilicnim seksulnim ponasanjima ili opijanju). Ipak, u zaristu veCine slucajeva bilaje politicka korupcija, odnosno kako ju definira Carl Friedrich: "Kad god se duznosnika koji ima odrede56 Ovaj dio se dijelom temelji na citanju vodeCih novina i casopisa razlicitih zemalja, a dijelom na osobnom poznavanju dogadaja. Ddim da nije potrebno podrobno navoditi izvore podataka koji su opce poznati. Pregled politickih skandala u svijetu dan je u Political Scandals and Causes Celebres since 1945. u izdanju Longman (1990.). Vazan akademski rad koji nudi usporednu analizu daju Heidenheimer et al. (1989.). Povijesni osvrt na americku politiku skandala maze se naCi kod Fackler i Lin (1995.), te Ross (1988.). Balz i Brownstein takoder daju osvrt na skandale u americkom Kongresu (1996: 27ff). Johansen (1990.) nudi anotiranu bibliografiju korupcije u americkoj politici. Koristeni sui ovi izvori: King (1984.); Markovits i Silverstein (1988a); Bellers (1989.); Ebbinghausen i Neckel (1989.); Bouissou (1991.); Morris (1991.); Sabato (1991.); Barker (1992.); CQ Researcher (1992.); Meny (1992.); Phillips (1992.); Swan (1992.); Tranfaglia (1992.); Barber (1993.); Buckler (1993.); DeLeon (1993.); Grubbe (1993.); Roman (1993.); Esprit (1994.); Gumbel (1994.); Walter (1994.); Arlachi (1995.); Fackler i Lin (1995.); Garcia Cotarelo (1995.); Johnson (1995.); Sechi (1995.); Thompson (1995.). 57 Heidenheimer et al. (1989.); Longman (1990.); Garment (1991.); CQ Researcher (1992.); Meny (1992.); Grubbe (1993.); Roman (1993.); Gumbel (1994.); Walter (1994.); Thompson (1995.)

340

INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRACIJE

ne ovlasti, odnosno mjerodavnoga drzavnog sluzbenika ili opcenito osobu na odredenom polozaju, novcem ili drugom vrstom nagrade koju zakon ne predvida, potice na djelovanje u korist bilo koga tko takvu vrst nagrade nudi, nanoseCi pritom stetujavnosti i njezinim interesima." 58 Pripadnici vlasti ponekad bi uzeli novae, a da cak nisu s tim novcem trebali ni bjezati. Ili su barem tako vjerovali. Politicki skandali vezani uz korupciju glavna su znacajka svjetske politike devedesetih godina, a pojavljuju se u valovima od juznokorejskoga predsjednika Roha do brazilskoga predsjednika Collora de Mella, ili od nekih pripadnika ruske vojske i clanova Kongresa Sjedinjenih Drzava do visokih duznosnika u spanjolskoj i francuskoj socijalistickoj vladi. Zasto je tome tako? Jesu li nasi politicki sustavi najkorumpiraniji u povijesti? Sumnjam daje tome tako. Upotrebu i zloupotrebu moCi u osobne svrhe moglo bi se drzati obiljezjem "ljudske prirode" ako tako nesto postoji. 59 Ta pojava je jedan od razloga zasto je stvorena demokracija kao oblik vlasti za kojim se najvise stremi premda nije idealan. Iza kulisa, u uvjetima u kojima je drzava mogla provoditi nadzor nad informacijama, politicka elita je, kako nekad, tako i posljednjih godina, zadovoljno krenula u uspostavljanje vlastitog sustava oporezivanja pojedinaca i interesnih skupina. Razlike su postojale samo u stupnju samovolje i podmiCivanja, te u promjenjivoj disfunkcionalnosti tajnih poklona za vodenje javnih poslova. Dakle, upravo bi razotkrivanje korupcije moglo biti dobrim pokazateljem demokratskoga drustva i slobode tiska. 60 Na primjer, Spanjolskaje u doba Francove diktature bila zrtvom prave pljacke koju su provodili ljudi iz Francova okruzenja, pocevsi od poznatih posjeta gospode Franco draguljarima koji se poslije njegovoj ekscelenciji ne bi usudili poslati racun. Nijedan ozbiljan promatrac ne bi tvrdio daje politicka korupcija u Spanjolskoj hila manje izrazena u Francovo vrijeme nego u doba vladavine socijalista. 61 Medutim, dok se u doba diktature o korupciji pretezno govorkalo u krugu pouzdanih prijatelja, politicki zivot Spanjolske devedesetih godina u potpunosti odreduju otkriveni slucajevi korupcije i nezakonitosti u ponasanju vlasti. Nadalje, u demokracijama s dugom tradicijom u kojima postoji sloboda tiska, ucestalost slucajeva korupcije raste i pada bez jasno vidljive dugorocne pravilnosti, sto se vidi na prikazu 6.2. koji su za razdoblje od posljednjih sto godina razradili Fackler i Lin. 62 Ipak, izvjestavanje o politickoj korupciji zabiljezilo je nagli rast u vrijeme Nixonove afere Watergate. Mogucnost svrgavanja covjeka na najmocnijemu politickom polozaju na svijetu pomocu prikupljanja i sirenja 58 59 60 61 62

Friedrich (1966: 74) Leys (1989.) Markovits i Silverstein (1988.) Alonso Zaldivar i Castells (1992.) Fackler i Lin (1995.)

341

MOC IDENTITETA

stetnih informacija razbuktalaje mastu novinara i politicara. Kingova povijesna studija o potkupljenosti politicara u Britaniji devetnaestoga stoljeca63 upucuje na tadasnju rasirenost korupcije, zbog koje se 1867. godine donosi Zakon o reformi kojim se takva ponasanja nastoje obuzdati. Bouissou takoder pise da sujapanske novine razotkrile veliku izbornu prijevaru, a novine Asahi tada su napisale da ce "svatko tko kupuje izbore, sam biti na prodaju cim bude izabran". 64 Izrazito promisljena Barkerova analiza pokazuje da ako u slucaju odredenoga politicara "nedostaje" podataka o nekom njegovu nezakonitom ponasanju kojim hi ga se moglo diskreditirati, politicki skandal se poCinje hraniti nedolicnim ponasanjima toga politicara (npr. neprilicnim seksualnim zivotom). 65 Koristeci se Longmanovim izdanjem medunarodne serije politickih skandala, 66 Barker je izracunao omjer politickih skandala vezanih uz odredene nezakonite radnje i skandala koji nisu vezani uz neke nezakonitosti poCinjenih od strane politicara. Uzevsi u obzir sve zemlje omjer je 73: 27, stoje prilicno blizu podacima za Sjedinjene Drzave i Francusku, alije vrlo razlicito od omjera 41 : 59 kojije ustanovljen u Velikoj Britaniji, sto znaci da seks i spijunaza u Britaniji imaju istu funkciju koju mito i korupcija imaju u drugim zemljama. Cini se da korupcija (tj. korupcija ili otkriveno neprilicno ponasanje) sama po sebi ima manju vaznost od skandala i politickih posljedica koje oni sa sobom nose. 67 Dakle, zasto sada? Ako nije vjerojatno da je korupcija dosegla najvisu tocku u povijesti, zasto to pitanje stalno odjekuje medijima i zasto devedesetih godina toliko porazavajuce djeluje na politicke sustave i same politicare? Postoji niz strukturalnih cinilaca i makropolitickih kretanja zbog kojih politicki sustavi slabe i postaju osjetljiviji na galamu koja se stvara u javnome mnijenju. Konkurencija u politici i borba za birace koji pripadaju politickom centru dovele su do smanjenja ideoloskih razlika medu strankama jer, osiguravsi svoje najzesce zagovornike, stranke/koalicije trude se protivniku sto brze preoteti zanimljive teme i pripadajuca stajalista, sto za sobom povlaci nejasnu podjelu izmedu politickih stajalista. Druga posljedica takvoga politickog ponasanjaje cinjenica da biraci tada postaju osjetljiviji na pouzdanost stranaka i njihovih kandidata nego na pitanja za koja se te stranke zauzimaju. Personalizacija politike u srediste paznje stavlja vodece politicare i njihov karakter, sto otvara put napadima na upravo one vrline kojima oni nastoje pridobiti glasove. Rastuca moe globalne kriminalne ekonomije prodrla je u drzavne ustanove mnogih zemalja, cesto na najvisoj razini vlasti, a to 63 64 65 66 67

342

King (1989.) Bouissou (1991: 84) Barker (1992.) Longman (1990.) Lowi (1988.)

INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRACIJE

4.0 3.5 CD

'5' a. ~

3.0

..:.::

() 0

2.0

"8_"~ -~a.

eo

.a a.

1.5

c

()

CD

·u; 0

1.0

a: 0.5 0 1895 1905 1915 1925 1935 1945 1955 1965 1975 1985 1995

Stika 6.2. Prosjecan broj prica o slucajevima korupcije po periodicnom izdanju u Sjedinjenim Drzavama u razdoblju od 1890. do 1992. lzvor: Fackler i Lin ( 1995.)

daje povoda nastajanju skandala i ponizavajucem ucjenjivanju politicara. U tome takoder imaju ulogu i geopoliticki cimbenici. Politicki sustavi Italije i Japana okupljeni oko demokrscana, odnosno liberalnih demokrata, stvoreni su odmah nakon Drugoga svjetskog rata uz pozamasnu pomm! i utjecaj Sjedinjenih Drzava, cime se nastojalo uspostaviti obrambeni zid protiv komunizma. Italija s jakom komunistickom i Japan sa snaznom socijalistickom strankom bile su demokratske zemlje od kljucnog znacenja u uvjetima hladnoga rata. 68 Bilo je opce poznato da su neki vodeCi talijanski demokrscani dugo bili povezani s mafijom, 69 a neki liberalni demokrati u Japanu s organizacijom Yakuza, 70 ali to nije bilo preprekom za davanje medunarodne i unutarnje podrske tim dvjema strankama sve dotle dok se drzalo da bi bilo opasno krenuti u neke izmjene. Nakon zavrsetka hladnoga rata svaka je

68 Johnson (1995.) · 69 Tranfaglia (1992.) 70 Bouissou (1991.); Johnson (1995.)

343

MOC IDENTITETA

stranka prepustena sama sehi i kretanjima na politickom tdistu svoje zemlje. Stranacka stega postaje manje stroga jer se zestoka konkurencija uspjesnije moze razvijati hez vanjskoga neprijatelja. Guehenno napominje da vise nema razlike izmedu koristi od ohnasanja vlasti i onog sto se opcenito nudi u drustvu, sto je u konacnici novae kao kljuc ostvarenja osohnih ili organizacijskih nakana u rasponu od uzivanja u zivotu do skrhi za ohitelj ili humanitarnog djelovanja. 71 Cini se da navedeni cinioci pogoduju neotpornosti politickih sustava prerna korupciji. Medutim, postoji nesto drugo, nesto sto po mojemu misljenju mijenja narav politickih sustava u suvremenom drustvu. Tvrdim daje politika skandala oruzje koje stoji na raspolaganju u borbi i natjecanju koji se vade u okviru informacijske politike. Ovu hih tvrdnju razlozio na sljedeCi nacin. Politika je oduvijek u velikoj mjeri hila ukljucena u medijski prostor. Mediji su tehnoloski, financijski i politicki mocniji no sto su ikad hili, a zahvaljujuCi glohalnom dosegu i racunalnoj povezanosti, uspijevaju izmaCi politickom nadzoru. Mogucnost istrazivackoga novinarstva i relativna nezavisnost u odnosu prema politickoj moCi cini ih osnovnim izvorom informacija na temelju kojih najveCi dio ljudi stvara odredene prosudhe. Ako zele doprijeti do drustva, politicke stranke moraju djelovati u medijima i kroz medije. Ne moze se reCi da su mediji cetvrta sila, ali ipak cine podlogu za horhu razlicitih izvora moCi. Medijska politikaje iznimno skupa, ajosju skupljom cini cijeli pogon informacijske politike, dakle istrazivanjajavnog mnijenja, propagandne poruke, marketing, analize, rad na "imidzu" politicara, informacijska ohrada. Sadasnji institucionalni sustavi politickoga financiranja nisu dorasli tom zadatku. Akteri politike suocavaju se s prohlemom kronicnoga nedostatka sredstava, jer razlika izmedu nuznih troskova i zakonskih prihoda nastavlja eksponencijalno rasti. 72 Tako se do gada da nakon sto se iscrpe zakonita sredstva, novcani doprinosi pojedinaca i prihodi od poslovnih pothvata, stranke prihjegavaju jedinom stvarnom preostalom izvoru novca - sredstvima koja se dohivaju "ispod stola" od poduzeca i interesnih skupina u zamjenu za donosenje odredene odluke vlade koja ce davaocima novca iCi na ruku. 73 Takav nacin ponasanja je model sistemske politicke korupcije iz koje se zatim razvija tajna mreza raznih posrednika i poduzeca koja sluze kao pokrice. Kada korupcija postane opce rasirenom pojavom i nakon sto se odreden hroj ljudi osohno okoristi novcem prikupljenim u politicke svrhe, svatko tko sudjeluje u politici i medijima zna (ili misli da zna) da ako se nekoga dovoljno dugo pazljivo promatra, prije ili poslije ce se otkriti nesto sto je za tu osohu stetno. I tako pocinje lov u kojemu politicki savjetnici pripre71 Guehenno (1993.) 72 Weinberg (1991.); Freeman (1994.); Pattie et al. (1995.) 73 Meny (1992.)

344

INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRAClJE

maju streljivo za napad ili obranu, novinari se have istrazivackim novinarstvom kako bi povecali broj citatelja i podigli prodaju, a slobodni novinari, ili jednostavno obicni nitkovi, nastoje se domoci podataka koje bi mogli prodati ili se njima koristiti za ucjenu. NajveCi dio stetnih podataka koji se objavi u medijima procuri od samih politicara ili onih koji u cijeloj prici imaju neki poslovni interes. Ako na tom novom trzistu stetnih politickih informacija nedostaje podataka koji mogu nanijeti stetu doticnoj osobi, pribjegava se neprovjerenim pricama, podmetanjima, pa cak i izmisljanju, au kojoj mjeri ce se takvo sto provoditi, ovisi o moralu odredenih politicara, novinara i samihjavnih glasila. Strategija politike skandala ne nastoji svoje ciljeve uvijek ostvariti jednim udarcem, odnosno jednim skandalom. Nezaustavljiv tok raznovrsnih afera cija se uvjerljivost krece od neoborivih cinjenica o nekomu nevaznom ispadu do nategnutih prica o necemu izuzetno velikom plete mrezu oko necijih politickih ambicija i snova sve dok ih se sasvim ne ugusi, osim ako sene sklopi dogovor i doticnog ne vrati nazad u sustav. Jedino sto je u takvom spletu dogadaja vazno jest njihov krajnji ucinak najavno mnijenje izlozeno gomili razliCitih prica. 74 Ili, kako kaze ruska poslovica: "N e sjecam se vise je li ona ukrala kaput ili je kaput njoj ukraden." ViSi stupanj politike skandala su sudske i parlamentarne istrage koje dovade do podizanja optuznica, a sve cesce i do zatvorskih kazni. 75 Kada do toga dode, suci, tuzitelji i clanovi istraznih odbora ulaze u simbiotski odnos s medijima. Stite njihovu nezavisnost, a cesto i proracunato omogucuju curenje informacija. Zauzvrat od medija dobivaju zastitu i postaju medijske zvijezde. Ponekad se cak prometnu u uspjesne politicare koji opet uzivaju podrsku medija, zajedno s kojima se bore za demokraciju i postenu vlast, nadziru ispade politicara i odvlace moe dalje od politickih procesa i rasprsuju je u drustvu. Pritom se moze dogoditi da dode do oduzimanja legitimiteta politickim strankama, politicarima i politici uopce, pa tako i samoj demokraciji kako je ona sada utjelovljena. 76 Politika skandala kakva se devedestih godina vodila protiv vladajuce Stranke socijalista u Spanjolskoj, pruza zanimljivu ilustraciju ovoj analizi. Nakon trece uzastopne pobjede socijalista na opCim izborima u Spanjolskoj 1989. godine, tajna koalicija interesnih skupina (ujerojatno bez sudjelovanja prvaka oporbenih stranaka) odlucuje daje doslo vrijeme da se dovede u pitanje uvjerljiva prevlast socijalista kojaje, po svemu sudeCi, imala izgleda odrzati se u politickom zivotu Spanjolske i u dvadeset i prvom stoljecu. 77 Pocinje se manipulirati bombasticnim politickim dosjeima koje tisak iznosi na 74 75 76 77

Barker (1992.); CQ Researcher (1992.) Garment (1991.); Garcia Cotarelo (1995.); Thompson (1995.) Bellers (1989.); Arlachi (1995.); Garcia Cotarelo (1995.); Fallows (1996.) Cacho (1994.); Garcia Cotarelo (1995.); Temas (1995.)

345

MOC IDENTITETA

vidjelo. Informacije cure, a ako ih nedostaje, tada se izmisljaju. Vodece novine u Spanjolskoj (El Pais, El Periodico, La Vanguardia) suzddane su prerna pricama te vrste, pa se veCina potencijalnih "skandala" s protu-socijalistickim predznakom najprije objavljuje u novinama El Mundo, sofisticiranim i profesionalnim novinama koje poCinju izlaziti 1990. godine. Zatim su se skandalima poceli baviti tabloidi i radijske emisije u kojima bi poznavatelji prilika do iznemoglosti ponavljali doticnu pricu sve dok vijest ne bi odjeknula u ostalim medijima, ukljucujuCi i televiziju. Razotkrivanje afera zapoCinje u sijecnju 1990. kada se objavljuje informacija da je brat tadasnjega potpredsjednika vlade, inace drugog covjeka socijalisticke stranke, prodavao svoj navodni politicki utjecaj raznim poslovnim ljudima. Premda nepodopstine toga malog varalice nisu bile od velikog znacaja, a potpredsjednik vladeje na sudu osloboden bilo kakve optuzbe o neprilicnom ponasanju, "afera" je gotovo dvije godine bilajednom od glavnih vijesti u spanjolskim medijima, sto konacno dovodi do ostavke potpredsjednika koji je odbio javno osuditi svoga brata. Cim se buka stisala, zapocinje nova medijska kampanja. Ovaj put skandal izbija oko financiranja socijalisticke stranke nakon sto racunovoda stranke daje ostavku i odaje informaciju medijima, najvjerojatnije iz osobne osvete. Otvara se sudska istraga i podize optuznica protiv socijalistickih prvaka. Medutim, usprkos svim optuzbama, na izborima 1993. godine socijalisti uspijevaju zaddati dovoljan broj mjesta za formiranje vlade, a politika skandala dobivajaci zamah i u medijima ina sudovima. Guverner sredisnje banke Spanjolske biva osumnjicen za nezakonitu trgovinu dionicama i priznaje utaju poreza. Takoder se ustanovljuje da je prvi civilni direktor legendarne Guardia Civil trazio mito, nakon cega on bjezi iz zemlje, biva uhicen u Bangkoku i vracen u zatvor u Spanjolskoj, a Citav slijed dogadaja nalikovao je na nesto izmedu 'trilera' i burleske. Zatim se otkriva ozbiljniji prijestup o kojemu se saznaje od ogorcenoga casnika spanjolske vojne obavjestajne sluzbe koji u javnost pusta dokument o nezakonitom prisluskivanju vodecih ljudi Spanjolske, ukljucujuCi i kralja. Propast javnoga morala upotpunjuju specijalni agenti spanjolske policije koji se nalaze u zatvoru zbog organiziranja atentata u "prljavom ratu" koji se vodio protiv Baska osamdesetih godina (oponasajuCi taktiku kojuje Margaret Thatcher vodila protiv IRA-e). Oni se okrecu protiv vlade i u zavjeru ukljucuju ministra unutarnjih poslova i nekoliko drugih visokih duznosnika. Kljucnu je ulogu u ovim politickim procesima imalo misljenje spanjolskih sudaca koji su se svim silama trudili iznaCi i najmanji izvor neugodnosti za socijaliste. Vjerovalo se daje Felipe Gonzalez izveo briljantan potez time sto je najslavnijega i najrevnosnijega suca postavio za nezavisnog poslanika liste socijalista na izborima 1993. i imenovao ga na visoki polozaj u ministarstvu pravosuda. Pokazalo se, medutim, da je potez bio poguban. Je li zbog toga sto polozaj ipak nije bio dovoljno visok (sto su tvrdili socijalisti) ili zato sto se, prema

346

INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRACIJE

vlastitim rijecima, razocarao onim sto je vidio, sudac je napustio vladu i zapoceo zestoko progoniti mogucnost bilo kakvih nedjela koja bi dolazila iz vrha socijalisticke vlade. N akon otvaranja parlamentarnih i sudskih istraga od kojih su neke dovele do podizanja optuznica, a neke se ugasile zbog nedostatka dokaza, sljedeCih pet godina politicki skandali postaju glavne vijesti u spanjolskim javnim glasilima; doslovce paralizirajuci rad vlade, upropastavaju nemali broj politickih licnosti i poslovnih ljudi i izazivaju potrese u najmocnijoj politickoj sili Spanjolske. Socijalisti su konacno porazeni 1996., ali zahvaljujuCi osobnoj vjerodostojnosti svojih karizmatskih voda, ipak uspijevaju prezivjeti napade. U javnostijos uvijek nije odgovoreno zasto se i kako dogodilo da spanjolsko sudstvo i mediji zapocnu hajku na socijaliste. U svakom slucaju, radilo se o nekoliko povezanih cimbenika Ciji se utjecaj dodatno pojacavao njihovim medusobnim djelovanjem kao sto su: nezakonito prikupljanje novcanih sredstava Stranke socijalista i umijesanost nekoliko stranackih prvaka u osnivanje poduzeca s mutnim poslovima; korumpiranost i nezakonite radnje od strane nekoliko visokih socijalistickih drzavnih duznosnika, a i mnogih lokalnih mocnika pripadnika stranke; ogorcenje odredenih krugova spram vlade (nekih poslovnih ljudi koji su hili odgurnuti na rub i financijskoga tajkuna kojemu su socijalisti oduzeli imovinu, te odredene ultrakonzervativne snage; vjerojatno i dijelovi integristickoga krila Katolicke crkve, odredeni posebni interesi, nezadovoljni novinari koji su se osjetili marginaliziranima nakon dolaska socijalista na vlast); unutarnji sukobi u strand u kojima su neki vodeci politicarijedni protiv drugih odavali informacije kako bi narusili vjerodostojnost svojih suparnika u oCima Felipea Gonzaleza kao vode koji je bio iznad sukoba; borba koja se vodila izmedu dvije najvece financijske skupine, jedne koja je predstavljala tradicionalne novcarske krugove Spanjolske, a bilaje bliska ljudima koji su u socijalistickoj vladi hili zaduzeni za ekonomska pitanja, i druge sku pine koja se okupila oko jedne osobe izvana koja se pokusavala probiti unutar sustava surujuCi sjednim frakcijama socijalista protiv drugih; borba javnih glasila za nadzor nad novim medijskim sustavom Spanjolske; osobne osvete, kao sto je npr. osveta urednika najmilitantnijih protusocijalistickih novina uvjerenoga da je izgubio posao zbog pritisaka iz vlade; te nesto slozenije i rasirenije misljenje koje vlada u svijetu medija i drugim krugovima u Spanjolskoj, prema kojemu je prekomjerna prevlast i nepodnosljiva nadmenost nekih njihovih voda izazvala drustvenu elitu dana to odgovori i razotkrije pravo lice socijalista zavedenim glasacima koji su im cetiri puta zaredom dali svoje glasove. Konacno, bez obzira na osobne motive ili neke posebne poslovne interese, mediji su zajednicki dokazali svoju moe, te su se u suradnji sa sudstvom potrudili da politicka klasa Spanjolske, pa tako i konzervativci (Partido Popular) zapamte pouku za buducnost. Premda sene moze poreci daje u socijalistickoj vlasti i samoj stran347

MOC IDENTlTETA

ci bilo nezakonitosti, pa i znacajnog broja slucajeva korupcije, za ovu je rasclambu bitno daje u Spanjolskoj doslo do primjene politike skandala, kako u medijima, tako i od strane medija, kao osnovnog oruzja kojim su se u medusobnim borbama sluzili politicari, poslovni krugovi i razne drustvene skupine i tako zauvijek promijenili spanjolsku politiku, ucinivsi je ovisnom o medijima. Politiku skandala obiljezava cinjenica da politicki akteri koji se njome sluze sami padaju u zamku sustava, ito cesto u zamijenjenim ulogama, pa se dogada da danasnji lovac vee sutra postaje lovinom. To potvrduje slucaj Berlusconijeve politicke avanture u Italiji. Radi se o dobro poznatim Cinjenicama. Berlusconije iskoristio nadzor nad sve tri privatne televizijske mreze za pokretanje pogubne kampanje protiv korumpiranosti u talijanskoj politici. 78 Zatim je u roku od tri mjeseca ad hoc stvorio stranku (stranka se zvala Forza Italia, a imeje do hila po uzviku koji se mogao cuti na utakmicama talijanske nogometne reprezentacije) i zajedno s neofasistima i Sjevernom ligom pobijedio na opCim izborima 1994. godine i postao premijerom. Preuzevsi vlast, Berlusconi je teoretski dobio nadzor i na tri preostale TV mreze koje su bile u vlasnistvu vlade. Medutim, upravo se tada potvrdila nezavisnost javnih glasila. Usprkos tome sto je Berlusconi uzivao golem utjecaj u medijskom svijetu (novinama, casopisima i televiziji), cim je postao premijerom, sudstvo i mediji su ponovno zajednickim snagama proglasili sveopCi napad na novcane pronevjere i nacine podmiCivanja i naskodili njegovu poslovanju. Doveli su neke Berlusconijeve bliske suradnike pred lice pravde, podigli optuznicu protiv njega samog i toliko mu narusili ugled daje parlament trebao nadgledati njegovu vladu. Godine 1996. biraci mu odbijaju dati povjerenje, priklanjajuci se koaliciji lijevog centra Il Ulivo Cija je glavna snaga hila Partito Democratico di Sinistra, stranka bivsih komunista, sadasnjih socijalista, a kojaje, zahvaljujuCi tome sto tadajos nije sudjelovala u vladi, sacuvala ugled. Vaznaje pouka ovakva razvoja dogadaja u talijanskoj politici dajak poslovni utjecaj u medijima nije kljucan u smislu politicke kontrole u informacijskoj politici. Medijski sustav simbiotski je povezan sa sudstvom i tuziteljstvom i namece svoj vlastiti tempo. On prima signale iz sveukupne lepeze politickoga sustava i pretace ih u gledanost i utjecaj bez obzira na njihova podrijetlo i odrediste. Zlatno je pravilo da sto je nesto vrjednije, to veci uCinak proizvodi na hila koju zadanu situaciju. Cim politicar ili stranka izgube svoju vaznost, vijesti se njima prestaju baviti. Politicki sustav zarobljen je beskonacnim previranjima koja se pojavljuju u medijskim izvjestajima, odavanjem informacija s jedne i druge strane i proizvodnjom skandala. Od78 Walter (1994.)

348

INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRACIJE

vazniji politicki stratezi pokusali su 'zajasiti tigra' postavivsi se u svijet medija i stvarajuCi u njemu saveznistva ili birajuci ciljeve i odredujuCi vrijeme svojih napada. Upravo je to pokusao napraviti Berlusconi. Njegova sudbina nalikuje sudbini financijskih spekulanata koji hine da znaju kako se treba kretati nepredvidivim globalnim financijskim tr2istima. U politici skandala, jednako kao i u bilo kojemu drugom podrucju umrezenoga drustva, moe tokova nadmasuje tokove moci.

Kriza demokracije Povezimo raznovrsne niti za koje smo ustanovili da povezuju preobrazbu dr2ave-nacije i preobrazbu politickih procesa suvremenih drustava. Upletene u povijesne okvire, te niti otkrivaju krizu demokracije onakvom kakvuje poznajemo u proteklom stoljecu. 79 Drzava-nacija koja odreduje podrucje, postupak i predmet drzavljanstva izgubila je velik dio svojega suvereniteta, sto je posljedica dinamike globalnih tokova i nadorganizacijskih mreza bogatstava, informacija i moCi. Od osobite je vaznosti za krizu legitimiteta nemoc drzave u ispunjavanju svojih obveza kao drzava blagostanja, sto je posljedica medusobne povezanosti proizvodnje i potrosnje u globalno meduzavisnom sustavu, kao i restrukturiranja kapitala. Drzava blagostanja je u svojim razlicitim oblicima, ovisno o povijesnim okolnostima pojedinih drustava, doista hila kljucnim izvorom politickoga legitimiteta kada bi dolazilo do preustroja institucija vlasti u razdobljima nakon Velike depresije tridesetih godina ovoga stoljeca ili nakon Drugoga svjetskog rata. 80 Moglo bi se dogoditi da odbacivanje keynezijanstva i slabljenje radnickog pokreta dodatno djeluju u smjeru nestanka drzave-nacije zbog gubljenja njezina legitimiteta. Obnova znacenja politike na temelju specificnih identiteta snazanje izazov samom pojmu drzavljanstva. Drzava bi izvor svojega legitimitetajedino mogla prebaciti s predstavljanja volje ljudi i brige za njihovu dobrobit na potvrdu kolektivnog identiteta, dakle poistovjetiti se s komunalizmom uz iskljucenje ostalih vrijednosti i identiteta manjina. Upravo je to izvor fundamentalistickih nacionalistickih, etnickih, teritorijalnih ili vjerskih drzava za koje se cini da nastaju kao posljedica sadasnje politicke krize legitimiteta. Misljenja sam da takve drzave ne mogu ili nece oddati demokraciju (odnos79 Mine (1993.); Guehenno (1993.); Patterson (1993.); Ginsborg (1994.); Touraine (1995b); Katznelson (1996.); Weisberg (1996.) 80 Navarro (1995.)

349

MOC IDENTITETA

Pitanje: Odobravate II iii ne odobravate P1tanje: Jeste 11 zadovoljni iii naCin na kOJI Bill Clinton obavlja SVOJU predsJednlcku duznost?

Velika Britanija

SAD

Ne zna/

nezadovoiJnl s g. MaJorom kao premiJerom? 8% ne zna

ZadovoiJnO s MaJorom kao premiJerom

Odobrava nac1n na kOjl 8111 Cl1nton obaviJa SVOJU predsjednicku duznost Napomena U

1straiwanJu koje su proveh CBS

News I New

York Ttmes neposredno pnJe 1zbora u studenom 1992 37% 1Sp1tan1ka JS reklo da odobrava naC1n na kOJI JS SVOJU predsjedmCku dufnost obaviJao Bush a 37% da ne odobrava

lzvor lstraiNan1e CBS News/New York Times, (21 24 hpnJa 1993)

Napomena Postotak 15p1tamka kOJI su se IZJasnlh da su zadovoiJnl mZ1 Je ad postotaka za bllo koJega drugog bntanskog premtJera za kojeg su dostupnl podac1 o

ISpltlvanJifna Javnog mniJenJa lzvor lstraiwanje koje Je proveo Social Surveys (Gallup Poll) ltd (26 31 SVIbnja 1993 )

Pitanje: Jeste li zadovoiJni iii nezadovoiJni s g F. M1terrandom

Pitanw Odobravate II 1li ne odobravate naCin na kOJI Brian Mul-

kao predsjednikom republlke?

roney obaviJa SYOJU premi]ersku duznost?

Francuska

Kanada

Ne zna (7%) ZadovoiJan s M1terrandom kao predsjednikom repubhke

Odobrava nacm na kOjl Mulroney obavlja SVOJU premiJersku duznost

lzvor lstrai.lvanJe koJe Je proveo lnst1tut FranQa.IS d Opmton Pubhque et d Etude de Marches (IFOP) za Journal du Dtmanche (6 13 sv1bn)a 1993 )

Napomena Bnana MulroneyJa Je na premiJerskom mJestu nasil)edlo K1m Campbell 25 hpnJa 1993 lzvor lstraz1vanje koJe Je proveo Gallup Canada (13-18 SlfeCnfa 1993 )

PitanJe: Podrzavate li M1yazaw1nu

P1tan]e: Jeste h zadovoiJnl 111 neza-

vladu?

dovoiJnl poslom koji J8 u posljednJih mJesec dana obavio Giuliano Amato kao predsjedmk vlade?

Japan Bez odgovora/ ostalo

lzvor !straf1vanJe Yomwn ShJmbun {SvlbanJ 1993 )

ltalija 5% niJe

ZadovOIJan- s poslom kOJI Amato obaviJa kao predsjednlk vlade voiJan, n1 nezadovoiJan

lzvor lstrai1van)e Je provela DOXA (19 SIJeCnJa 1993)

Stika 6.3. Postotok podrske vladama raznih zemaljo c.1993. godine /zvor: Sakupio/obradio Roper Center of Public Opinion and Pollmg (1995.)

350

INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRACIJE

no liberalnu demokraciju) jer su u medusobnom proturjecju sama nacela zastupljenosti ta dva sustava (nacionalno drzavljanstvo i singularni identitet). Krizi legitimiteta drzave-nacije moramo dodati krizu vjerodostojnosti politickoga sustava koji se zasniva na otvorenom natjecateljstvu politickih stranaka. Stranacki sustav nalazi se zarobljen u medijskoj areni, svodi se na osobe politickih voda, ovisan je o sofisticiranoj tehnoloskoj manipulaciji, gurnut je u nezakonite nacine prikupljanja novcanih sredstava i sve vise ga pokrece politika skandala. Sve navedeno takav sustav Cini bitno manje privlacnim, vise mu se ne vjeruje, te iz prakticnih razloga on postaje birokratskim ostatkam kojemujavnost vise ne vjeruje. 81 Kao posljedica ovih triju medusobno povezanih konvergentnih procesa, javno mnijenje i gradani u svojemu pojedinacnom i skupnom izrazu pokazuju sve vecu nesklonost politickim strankama, politicarima i profesionalnoj politici uopce. Istrazivanje koje je proveo Times Mirror Center u rujnu 1994., pokazuje da se u Sjedinjenim Drzavama: "U tisucama intervjua ljetos obavljenih s americkim glasaCima ne primjecuje se niti jedan jasno vidljivi pravac razmisljanja osim frustracije sadasnjim sustavom i izrazite naklonosti alternativnim politickim rjesenjima i pozivima." 82 Istrazivanje javnog mnijenja koje je na drzavnoj razini provedeno 1994. godine (Harris Poll), pokazalo je da 82% ispitanika ocjenjuje da vlast ne zastupa njihove interese (u odnosu prema 72% u 1980.), a 72% je bilo misljenja da vlast zapravo zastupa interesne skupine (gdje 68% interesne skupine prepoznaje kao skupine koje se okupljaju oko poslovnog in teresa). Slicno se pokazalo i u istrazivanju 1995. godine (Roper Poll), kadaje 68% ispitanika odgovorilo da po njihovu misljenju nema velike razlike izmedu republikanaca i demokrata, a 82% bi zeljelo da se osnuje neka druga stranka. 83 Slika 6.3. prikazuje rezultate istrazivanjajavnog mnijenja u kojima se vidi rasprostranjeno nezadovoljstvo ispitanika s vladama svih moguCih politickih usmjerenja u sest od sedam zemalja, clanica kluba G-7. lpak, sumnjicavost prema tradicionalnim strankama i politici uopce ne znaci nuzno da gradani vise ne izlaze na izbore ili da vise ne vode racuna o demokraciji. U najvecem dijelu svijeta je u ostvarenje demokracije ulozen golem trud i prolilo se mnogo krvi, znoja i suza, ada bi se !judi samo tako odrekli nade. Cim primijete mogucnost smislenoga politickog djelovanja, !judi se doista ukljucuju s odusevljenjem, kao sto se to dogodilo u Brazilu 1994. godine kada se Fernando Henrique Cardoso natjecao na predsjednickim iz81 West (1993.); Anderson i Comiller (1994.); Mouffe (1995.); Navarro (1995.); Salvati (1995.); Balz i Brownstein (1996.) 82 Naveli Balz i Brownstein (1996: 28) 83 Naveo Navarro (1995: 55)

351

MOC IDENTITETA

Tablica 6.4. Odoziv glosoca no izborimo zo donji dom porlomenta: novije brojke u usporedbi so sedomdesetim i osamdesetim godinama (%) 1970-e i 1980-e prosjecan izlazak biraca no izbore Froncusko (prvi krug) Njemocka ltolijo Japan Sponjolsko Velika Britonija Sjedinjene Driove

76.0 88.6 91.4 71.2 73.9 74.8 42.6

raspon izlaska biraca no izbore 66.2-83.2 84.3-91.1 89.0-93.2 67.9-74.6 70.6-77.0 72.2-78.9 33.4-50.9

1990-e (jedni izbori) 68.9 79.1 86.4 67.3 77.3 75.8 50.8 36.0

(1993) (1994) (1992) (1993) (1993) (1992) (1992) (1994)

lzvori: 1970-e i 1980-e: The International Almanac of Electoral History (revidirano trece izdanje, Thomas T. Mackie i Richard Rose, Washington, DC: Macmillan Press, 1991.); zadnji izbori: The Statesman's Yearbook, 7994-7995 and 7995-1996 (Brian Hunter, izdavac, New York: St Martin's Press, 1994., 1995.); United States: Vital Statistics on American Politics (4. izdanje, Harold W. Stanley i Richard G. Niemi, Washington DC: CQ Press, 1994.) Sakupila Sandra Moog

borima. Cak i u starim demokracijama u kojima se ritual odlaska na izbore ponavlja vee dvije stotine godina (s izuzetkom zena koje tvore polovicu stanovnistva), politicka participacija ima svoje uspone i padove. Dok u Sjedinjenim Ddavama ljudi ne izlaze bas previse na izbore (49% na predsjednickim izborima 1996., 54% 1992., 51% 1984., sto je pad u odnosu prema 68% u 1968.), odaziv je prilicno visok i stabilan (od 65% do 80%) u Francuskoj, Italiji, Spanjolskoj, kao i veCini ostalih europskih zemalja (vidi tablicu 6.4.). Medutim, ne moze se reCi da Europljani svojim politicarima vjeruju vise no sto je to slucaj s Amerikancima. 84 Prije hi se reklo daje iznimnost Amerike posljedica individualizma, a ne razocaranja u politiku. 85 Bilo kako bilo, sirom svijeta mogu se sve cesce zapaziti primjeri politickog otudenja. Ljudi primjecuju da drzava nije u stanju rjesavati njihove poteskoce i susrecu se s cinicnim instrumentalizmom profesionalnih politicara. Jedan od izraza politickog otudenjaje sve veca podrska razliCitim sna84 Eurobarometer (razlicite godine) 85 Lipset (1996.)

352

Stika 6.4. Podrska glavnim strankama no izborima no nacionalnoj razini, 1980.-94. (podaci za SAD odnose se no predsjednicke izbore; svi ostali podaci odnose se no donji dom parlamenta) lzvor: Yidi metodoloski dodatak s navedenim brojcanim podacima i izvorima; sakupila i razradila Sandra Moog

gama "trece stranke", kao i regionalnim strankama, buduci da se u veCini politickih sustava zavrsna bitka za osvajanje izvrsne vlasti na nacionalnoj razini odvija izmedu dva kandidata kao predstavnika dviju sirokih koalicija. Glas nekomu drugom tako postaje glasom prosvjeda protiv cjelokupnoga politickog sustava, a mozda i pokusajem da se pomogne u stvaranju necega novog, najcesce na lokalnoj ili regionalnoj osnovi. Sandra Moog ija smo izradili indeks broja glasova koji su dobile glavne stranke najveCih demokratskih zemalja na razliCitim kontinentima. lndeksom se mjeri kretanje broja

353

MOC IDENTITETA

glasova u nekoliko vremenskih tocaka osamdesetih i devedestih godina. 86 Kako se vidi na slici 6.4., Cini se da ukupan trend potvrduje da s vremenom dolazi do opadanja broja glasova danih glavnim strankama. Medutim, ima slucajeva koji odudaraju od opceg kretanja, sto se dogada kada stranci uspije pokrenuti svoje biracko tijelo, kao sto je to uspjelo Konzervativnoj stranci na izborima u Spanjolskoj 1996. godine. Varijacije u opcem trendu posljedica su specificnoga politickog ritma pojedinih zemalja. Ipak se cini da se na makrorazinijasno razaznaje ocekivano kretanje. Dokje veCina biraca i dalje sklonija instrumentalnom glasovanju, odnosno podrsci kandidatu koji ima realne sanse da ce biti izabran, slabljenje ovakve vrste podrske utjece na predvidivost izbornih sansi, sto jos vise naglasava krizu vjerodostojnosti najveCih koalicija, ubrzavajuCi njihov raspad. To se dogodilo u Italiji (demokrscani, socijalisti) i Americi (demokratski Kongres) 1994. godine. U odlicnoj analizi predsjednicke kampanje Rossa Perota na izborima 1992. godine, Zaller i Hunt upozoravaju na ogranicenja politike "trece stranke" i pisu: Cak ni u masovnoj demokraciji kao sto su Sjedinjene Drzave, nije dovoljno biti vjest u ophodenju s ljudima da bi se dostigao najvisi polozaj u drzavi. Jos uvijek se mora proCi i na ispitu s mocnima. Usprkos promjenjivosti svojstvenoj nominacijskom postupku koji odlucujucu rijec daje masi kolebljivih biraca nezainteresiranih za politiku, americki sustav biranja predsjednika ipak ostaje mocnom institucionalnom snagom koja kandidate moze prisiliti da se drze unutar sustava, a ne da ga zaobilaze. 87 Pitanje je do kada. Na kojoj udaljenosti i koliko dugo se mogu odrzavati teznje biraca za alternativnim mogucnostima u politici bez ukalupljivanja u tradicionalnu politiku, u situaciji kada medijska politika u samo nekoliko sati moze lansirati (ili pokopati) nove zvijezde? lpak, politicki izbor najvecega broja ljudi za sad se svodi na vee postojece institucije, politicku masineriju i politicku tradiciju. u takvim okolnostima kolebljivost birackoga tijela, kao uzrok pada vladajuCih stranaka i sve cesCih politickih smjena, dodatni je pokazatelj nezadovoljstva tradicionalnim sustavom stranaka. U razdoblju od 1992. do 1996. glasaci su se na predsjednickim izborima u Sjedinjenim Drzavama od republikanaca okrenuli demokratima, 1992., zatim od demokrata republikancima na izborima za Kongres 1994. i ponovno se 1996. godine vratili Clintonu (aline i demokratima u Kongresu) nakon sto se on naglaseno poceo prikazivati "novim demokratom"); na francuskim predsjednickim izborima dosloje do otklona od 86 Vidi metodoloski dodatak za podatke o izvorima, definicijama i metodama izracunavanja. 87 Zaller i Hunt (1994: 386)

354

INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRACIJE

socijalista prema degolistima; od centra prema desnici i zatim strankama lijevoga centra u ltaliji; od socijalista + nacionalista prema konzervativcima + nacionalistima u Spanjolskoj; od konzervativaca prema koaliciji vise stranaka i nakon toga prema konzervativcima u manjinskoj vladi u Japanu; od socijalista konzervativcima i opet socijalistima u Grckoj; niotkuda prema Fernandu H. Cardosu u Brazilu; od demokrata prema komunistima na ruskim parlamentarnim izborima i nazad prema Jeljcinu na predsjednickim izborima; te najvjerojatnije od torijevaca prema laburistima u Velikoj Britaniji na izborima 1997. godine. Ljudi u svojemu nezadovoljstvu i malodusnosti sve brze lutaju odjedne do druge mogucnosti. Pritom najcesce dozivljavajujedno razocaranje za drugim, a sa svakim novim razocaranjem opada moral i nastupa cinizam, a nada blijedi. Vazna posljedica gore spomenutih kretanjaje rastuca fragmentacija politickoga sustava. Taka se dogodilo da premda su izbori u Indiji 1996. godine oznacili kraj prevlasti Kongresne stranke, pobjednici izbora, hinduski nacionalisti, dobili su samo jednu treCinu mjesta sto im nije bilo dovoljno za sastavljanje vlade. U svibnju 1996. stvara se "ujedinjeni front" najrazlicitijih snaga koji u vladu uvodi nesigurno saveznistvo lijevih stranaka, regionalnih stranaka i stranaka nizih kasti Ciji je izlazak na izbore bio glavnim razlogom krize politickoga rezima. Premda su mnoge zemlje u razvoju zavidjele Indiji na demokratskoj politickoj stabilnosti, mozda je upravo i ta zemlja usla u razdoblje strukturalne politicke fragmentacije i regionalizacije politike. Za Njemacku se devedestih godina cinilo dajejedina medu najveCim demokratskim zemljama uspjela ocuvati politicku stabilnost. Medutim, bilo je to prije nego sto je pod pritiskom globalne konkurencije 1996. godine Kohl krenuo u smanjenje opsega njemacke drzave blagostanja i reformu suodluCivanja u industriji kao sredista njemackoga politickog konsenzusa. Ovakav razvoj dogadaja opcenito nema za posljedicu odustajanje ljudi od politike, vee dolazi do prodora simbolicke politike, ljudi se okupljaju oko pojedinacnih problema, rastu lokalizmi, razvija se referendumska politika, a iznad svega stoji ad hoc podrska personaliziranom vodstvu. U trenutku kada slabi utjecaj politickih stranaka, nastupa vrijeme spasitelja i dolazi do sustavne nepredvidivosti. Moglo bi se pokazati da ovakav slijed dogadaja cini preporod politike, kao sto je to slucaj s Fernandom Henriqueom Cardosom, ili mozda s Colinom Powellom (doista bi bilo ironicno, premda u povijesnom smislu vrlo poticajno, vidjeti kako americkoj politici legitimitet vraca republikanac afro-americkog podrijetla, sin useljenika s Jamajke). Ili bi se moglo dogoditi da sve skupa preraste u u demagogiju, sto hi uzrokovalo raspad politickih institucija. Stabilnost svijeta u tom bi slucaju hila ugrozena, a razumno ponasanje izlozeno napadima. 355

MOC IDENTITETA

Bez obzira nato sto nam nosila buducnost, Cini se da sadasnja dogadanja upucuju na cinjenicu da smo svjedocima fragmentacije drzave, nepredvidivosti politickoga sustava i singularizacije politike, premda se te pojave iskazuju u razliCitim oblicima i kroz niz raznovrsnih procesa koje sam izlozio u ovom i prethodnom poglavlju. Politicka sloboda mozdajos i postoji i ljudi ce se i dalje za nju boriti. Medutim, od politicke demokracije zamisljene tijekom liberalnih revolucija osamnaestog stoljeca, a kakva se sirila svijetom dvadesetoga stoljeca, ostala je samo prazna ljustura. Nije se radilo samo o "formalnoj demokraciji". Demokracija izlazi iz okvira same forme koju predstavlja opce pravo glasa putem tajnoga glasovanja i postivanja gradanskih sloboda. 88 Ali, poradi novih institucionalnih, kulturnih i tehnoloskih okolnosti u kojima se odvija demokracija, postojeCi sustav politickih stranaka zastarijeva jer stranke i natjecateljska politika vise ne cine mehanizam politickog predstavljanja kakav bi odgovarao umrezenom drustvu. Ljudi znaju i osjecaju da je tome tako, ali njihovo kolektivno sjecanje takoder im govori koliko je vazno sprijeCiti silnike da zauzmu prostor demokratske politike kojije u nestajanju. Gradani sujos uvijek gradani, ali vise nisu sasvim sigurni kojem i cijem gradu pripadaju.

Zakljucak: Obnavljanje demokracije? RijeCi su to koje doista zvone na uzbunu. U velikom sam iskusenju iskoristiti priliku da sad izlozim svoj osobni model informacijske demokracije. Ne brinite se. Iz razloga koje cu izloziti u opcem zakljucku ove knjige (u III. svesku), zabranio sam sebi davanje normativnih recepata i politickih savjeta. Medutim, strogo postujuci nadu u politiku, u zakljucku bih se osvrnuo na moguce puteve demokratske obnove vidljive u ponasanju raznih drustava sredinom devedesetih godina, bez obzira na moje osobne ocjene njihove ispravnosti. BuduCi da su zaceci nove demokratske politike srecom brojni i raznoliki, ograniCit cu svoj osvrt na tri pojave koje drzim posebno vaznima za buducnost informacijske politike. Prvije trend usmjerenost obnovi lokalne drzave. U mnogim drustvimaje demokracija na lokalnoj razini u procvatu, harem u odnosu prema nacionalnoj razini demokracije. Razlozi uspona te vrste demokracije izlozeni su u 5. poglavlju. Tomeje osobito tako u slucaju suradnje regionalne i lokalne vlasti i sudjelovanja gradana, te kada to dospijeva do razine susjedstva. Ako se sirenju mogucnosti savjetovanja s gradanima i njihova sudjelovanja pridodaju i elektronicka sredstva (npr. komunikacija putem racunala, mjesni radio i 88 Katznelson (1996.)

356

INFORMACIJSKA POLITIKA I KRlZA DEMOKRACJJE

televizija), tehnologija pocinje pridonositi veeem sudjelovanju gradana u lokalnoj vlasti (npr. u Amsterdamu ili u prefekturi Fukuoka). Iskustva lokalne samouprave, primjerice u opCini Cuiaba u brazilskom Mato Grossu, pokazuju daje moguee ponovno uspostaviti veze politickog predstavljanja kako bi se zajednicki dijelilo (ako vee ne i imalo pod kontrolom) izazove gospodarske globalizacije i nepredvidivosti u politici. Jasna su oganicenja ovakvoga lokalizma buduei da on pojacava fragmentaciju drzave-nacije. Medutim, ako se govori iskljuCivo na razini promatranja, najsnazniji trendovi koji sredinom devedesetih godina daju legitimitet demokraciji pojavljuju se upravo na lokalnoj razini. 89 Drugo videnje o kojemu se dosta raspravljalo u literaturi90 i medijima91 jest moguenost veee politicke participacije gradana i njezina horizontalnog vodenja elektronickim putem. Elektronicki pristup informacijama i racunalna komunikacija doista olaksavaju sirenje i upotrebu informacija, nudeCi niz moguenosti za sudjelovanje gradana i raspravu unutar autonomnoga elektronickoga foruma mimo medijskog nadzora. Indikativni referendumi prilikom kojih ljudi iskazuju svoje misljenje o nizu najrazliCitijih stvari mogu se pokazati korisnim ako se oprezno koriste i ako ne dode do prepustanja pretjerano pojednostavnjenoj referendumskoj politici. Jos veeu vaznost ima cinjenica da bi ljudi mogli stvarati, i da vee stvaraju, svoje vlastite politicke i ideoloske konstelacije mimo ustolicenih politickih struktura, prilikom cega nastaje politicko polje koje se odlikuje prilagodljivoseu. Medutim, budueemu razvoju elektronicke demokracije mogao bi se uputiti, i vee je upueen, ozbiljan prigovor. 92 Sjedne strane, kad bi ovakav oblik demokratske politike postao vaznim instrumentom rasprava, predstavljenosti i odlucivanja, zasigurno bi doslo do institucionalizacije jedne vrste "atenskoga tipa demokracije" na nacionalnoj i na medunarodnoj razini. Dok bi malobrojna, ali obrazovana i imuena elita u nekoliko zemalja i gradova imala pristup tom izuzetnom sredstvu informiranja i politicke participacije, jacajuCi tako instituciju drzavljanstva, neobrazovani siri dijelovi stanovnistva u svijetu i unutar zemlje ostali bi iskljuceni iz nove demokratske jezgre kao sto je to bio slucaj s robovima i barbarima u zacecima demokracije klasicne Grcke. S druge strane, kada racionalnu snagu stranaka i institucija jednom zaobide struja konvergentnih i divergentnih politickih raspolozenja, moglo bi se dogoditi da nestalnost toga medija jos vise zakrene politiku u smjeru politike kao spektakla koja obiluje razliCitim obicajima i mitovima. Drugim rijeCima, online politika bi mogla dote mjere individualizirati politicki zivot i drustvo da 89 90 91 92

Cooke (1994.); Graham (1995.); Ziccardi (1995.); Borja i Castells (1996.) Ganley (1991.) The Economist (1995a) High Level Experts Group (1996.)

357

MOC IDENTITETA

hi opasnost lezala u velikim teskocama vezanim uz ostvarenje integracije, postizanje konsenzusa i opcenito izgradnje institucija. Ovim su se problemom bavili moji studenti na postdiplomskom seminaru sociologije informacijskog drustva na sveuCilistu Berkeley koji su proucavanjem Interneta u proljece 1996. uocili neke zanimljive pojave. Klinenberg i Perrin su primijetili da je Internet odigrao vaznu ulogu na unutarstranackim izborima republikanaca za predsjednickoga kandidata kako u smislu sirenja podataka o kandidatima (Dole), taka i u trazenju podrske (Buchanan) i doprinosa (svi kandidati). 93 Zbog strogoga nadzora nad navedenim komunikacijskim kanalima, radilo se o jednosmjernim komunikacijskim sustavima cija je moe i prilagodljivost hila veca od televizijske, dok otvorenost prema gradanima nije hila nista veca. U buducnosti hi tu moglo doCi do promjena; no, cini se da logika informacijske politike ogranicuje otvorenost sustava jer kandidati moraju imati nadzor nad sadrzajem poruka u svojoj mrezi, kako ne hi snosili odgovornost za stavove i izjave koje imaju primjese odredenih predrasuda ili pak nemaju doticaja s izbornim tijelom. Reklo hi se da se u sadasnjem sustavu strog politicki nadzor i elektronicka otvorenost medusobno iskljucuju. Stoga, sve dotle dok politicke stranke i organizirane kampanje imaju kontrolu nad politickom procedurom, sudjelovanje gradana u politici elektronickim putem bit ce u zapecku informacijske politike sto se tice formalnih izbora i donosenja politickih odluka. lpak, Steve Bartz i Matthew Zook, prvi vezano uz ekoloske pokrete, a drugi uz pokret americke milicije, pronasli su nacin kojim se preko Interneta kao sredstva informiranja, komunikacije i organizacije maze dati moe siroj skupini ljudi. 94 Cini se daje ucinak elektronicke komunikacije najsnaznije izrazen u podrucju simbolicke politike, te kod pojedinaca i skupina koji se okupljaju oko nekoga odredenog cilja izvan uobicajenih politickih tokova. S jedne strane, neometano djelovanje tako okupljenih ljudi mimo sluzbene politike moze imati za posljedicu narusavanje demokratskih institucija. S druge strane, ako hi se politicko reprezentiranje mjesta na kojima se donose adluke uspjelo povezati s novim izvorima utjecaja zainteresiranih gradana, a da pritom ne dode do prepustanja tehnoloski obrazovanoj eliti, moglo hi se obnoviti civilno drustvo, sto hi omogucilo siroku demokratizaciju elektronickim putem. Razvoj simbolicke politike i politickog okupljanja oko "nepolitickih" tema, elektronicki ili nekim drugim putem, treca je pojava koja hi mogla biti dijelom procesa obnove demokracije umrezenoga drustva. Humanitarne organizacije poput Amnesty International, Medecins sans frontieres, Green93 Klinenberg i Perrin (1996.) 94 Bartz (1996.); Zook (1996.)

358

INFORMACIJSKA POLITIKA I KRIZA DEMOKRACIJE

peace, Oxfam, Food First, kao i tisuca i tisuca lokalnih i globalnih skupina aktivista i nevladinih organizacija sirom svijeta, najmocnija su proaktivna pokretacka snaga informacijske politike. 95 Takve se organizacije okupljaju oko opce prihvacenih stavova, ne vezujuci se nuzno uz ovu ili onu stranku. Sluzbeno politicke stranke najcesce podrzavaju slicne inicijative, a veCina se humanitarnih organizacija suzddava od poddavanja bilo koje politicke stranke, osim u izuzetnim slucajevima s obzirom na temu ili trenutak. Djelatnost najvecega broja tako okupljenih organizacija nalazi se negdje izmedu drustvenih pokreta i politike, jer se one obracaju gradanima trazeCi od njih da vrse pritisak najavne institucije ili privatna poduzeca koja bi mogla utjecati na problem oko kojega su se okupili, a ponekad se izravno poziva i na ljudsku solidarnost. U konacnici se vidi da one djeluju na politicki proces, tj. utjecu na upravljace drustva putem predstavnika toga drustva, ali u svojem djelovanju ne pribjegavaju nuzno, niti cesto, putevima politickog reprezentiranja i donosenja odluka koje bi, recimo, ukljucivale nastojanje da kandidati takvih organizacija budu izabrani na neki polozaj. Cini se da ovakav oblik politickog okupljanja, koji bi se moglo definirati kao neku vrstu nestranacke politike usredotocene najedan odredeni problem, u svim drustvima dobiva sve veCi legitimitet, a takoder uvjetuje pravila i ishod sluzbene politicke utakmice. Briga zajavne poslove dobiva na pravovaljanosti u nacinu razmisljanja i zivota ljudi, sto se postize uvodenjem novih politickih procesa i novih politickih tema koje produbljuju krizu klasicne liberalne demokracije, te pridonose prihvacanju nadolazece, ali jos neotkrivene informacijske demokracije.

95 Guehenno (1993.)

359

ZAKLJUCAK: DRUSTVENE PROMJENE U UMREZENOM DRUSTVU

U praskozorje informacijskoga doba institucije industrijskoga doba suocavaju se s krizom legitimiteta gubeCi svoj znacaj i funkciju. Globalne mreze bogatstva, moCi i informacija zaobilaze modernu drzavu-naciju i ona gubi znatan dio svojega suvereniteta. Nastojeci strateski djelovati na toj globalnoj sceni, drzava vise nije u mogucnosti zastupati interese svojih teritorijalno odredenih jedinica. U svijetu u kojemu je multilateralnost pravilo, razdvajanje nacija i drzava, politike predstavljenosti i politike intervencije unosi nered u politicku obracunsku jedinicu na kojoj se izgradila i provodila liberalna demokracija posljednjih dvije stotine godina. Privatizacijom javnih ustanova i nestankom drzave blagostanja smanjuje se, doduse, teret birokracije, ali za najveci broj ljudi to sobom donosi losije uvjete zivota, raskid povijesnog drustvenog ugovora izmedu kapitala, radne snage i drzave, te nestajanje velikog dijela mreze socijalnog osiguranja kojaje za obicne ljude svrha postojanja legitimne vlasti. Internacionalizacijom financijskih poslova i proizvodnje razbijenje radnicki pokret. Ne moze se prilagoditi umrezenim poduzecima i individualiziciji rada, a nalazi se u situaciji u kojoj se radna mjesta vise ne dijele prema spolu, te time prestaje biti osnovnim izvorom drustvene kohezije i u sve manjoj mjeri zastupa radnistvo. Doduse, ne iscezava u potpunosti, ali politicki djeluje prvenstveno u okvirujavnih institucija. Glavne Crkve propovijedaju jednu vrstu sekularizirane religije ovisne o drzavi ili trzistu i dobrim dijelom gube snagu nametanja odredenog naCina ponasanja u zamjenu za utjehu i prodaju nebeskih dobara. Krize patrijarhalnosti i patrijarhalne obitelji narusavaju ureden slijed prenosenja kulturnih kodova s generacije na generaciju i tresu temelje osobne sigurnos360

ZAKLJUCAIC: DRUSTVENE PROMJENE U UMRE~ENOM DRU~TVU

ti, primoravajuci muskarce, zene i djecu da potraze druge nacine zivota. Politicke ideologije potekle iz industrijskih institucija i organizacija, od demokratskoga liberalizma temeljenog na drzavi-naciji do socijalizma koji se zasnivao na radnistvu, u novomu drustvenom okruzenju lisene su svoga stvarnog znacaja. Za njih se gubi in teres, a one se beskonacno pokusavaju prilagoditi, zaostajuci za novim drustvom poput prasnjavih barjaka zaboravljenih ratova. Posljedica ovih konvergentnih procesa je slabljenje onaga sto u I. poglavlju zovem legitimirajucim identitetima. Institucije i organizacije koje su se u gradanskom drustvu izgradile oko demokratske drzave i drustvenog ugovora sklopljenog izmedu kapitala i radne snage, postale su u najvecem dijelu svijeta prazne ljusture Cijaje sposobnost povezivanja sa stvarnim zivotom i vrijednostima u veCini drustava sve manja. Doista se moze drzati tragicnom ironijom Cinjenicu da kada se vecina zemalja konacno uspjela izboriti za institucije liberalne demokracije (koja, po mojemu misljenju, Cini osnovu cjelokupne politicke demokracije), upravo su te institucije toliko udaljene od doista vaznih struktura i procesa da veCini ljudi nalikuju na sarkasticnu grimasu na novom lieu povijesti. N a kraju ovoga tisuCljeca, kralj i kraljica, drzava i gradansko drustvo, oboje su goli, a njihova djeca-gradani lutaju obilazeCi niz mjesta gdje bi se mogli udomiti. Nase vrijeme mazda doista obiljezava propast zajednickih identiteta, sto je istovjetno raspadu drustva kao smislenoga drustvenog sustava. Nije receno da moraju nastati novi identiteti, novi drustveni pokreti koji ce obnoviti drustvo ili da ce se izgraditi nove institucije ususret lendemains qui chantent. Na prvi pogled se moze reCi da imamo priliku biti svjedokom nastanka svijeta koji se iskljuCivo sastoji od trzista, mreza, pojedinaca i strateskih organizacija kojima prividno upravljaju modeli "racionalnih ocekivanja" (nova i utjecajna ekonomska teorija), osim u slucaju kada ti "racionalni pojedinci" iznenada pucaju u svoga susjeda, siluju neku djevojCicu ili u podzemnu zeljeznicu puste nervni plin. U novom svijetu nema potrebe za identitetima: osnovni instinkti, nagoni za stjecanjem moCi, sebicna proracunatost, ana makrosocijalnoj razini "jasna obiljezja barbarsko-nomadske dinamike, dionizijskoga elementa koji prijeti prelaskom granica i unosenjem pomutnje u medunarodno prihvacene politicke, zakonske i civilizacijske norme. " 1 Svijetu kojemu bi povezivanje moglo, kako se vee vidi na primjeru mnogih zemalja, potaknuti ponovno suprotnost u obliku nacionalizma od strane ostataka drzavnih struktura koje bi odustale od bilo kakvih svojatanja legitimiteta, i iz proslosti ugrabile nacelo moci radi same moCi, umatajuCi ga po potrebi u nacionalisticku retoriku. U predjelima koje smo obisli u 1

Panarin (1994: 37)

361

ZAKLJUCAK: DRUSTVENE PROMJENE U UMRE~ENOM DRUSTVU

ti, primoravajuci muskarce, zene i djecu da potraze druge naCine zivota. Politieke ideologije potekle iz industrijskih institucija i organizacija, od demokratskoga liheralizma temeljenog na drzavi-naciji do socijalizma koji se zasnivao na radnistvu, u novomu drustvenom okruzenju lisene su svoga stvarnog znacaja. Za njih se guhi in teres, a one se heskonacno pokusavaju prilagoditi, zaostajuci za novim drustvom poput prasnjavih harjaka zahoravljenih ratova. Posljedica ovih konvergentnih procesa je slahljenje onaga sto u I. poglavlju zovem legitimirajucim identitetima. Institucije i organizacije koje su se u gradanskom drustvu izgradile oko demokratske drzave i drustvenog ugovora sklopljenog izmedu kapitala i radne snage, postale su u najvecem dijelu svijeta prazne ljusture cijaje sposohnost povezivanja sa stvarnim zivotom i vrijednostima u veCini drustava sve manja. Doista se moze ddati tragicnom ironijom cinjenicu da kada se veCina zemalja konacno uspjela izhoriti za institucije liheralne demokracije (koja, po mojemu misljenju, Cini osnovu cjelokupne politicke demokracije), upravo su te institucije toliko udaljene od doista vaznih struktura i procesa da vecini ljudi nalikuju na sarkasticnu grimasu na novom lieu povijesti. N a kraju ovoga tisucljeca, kralj i kraljica, drzava i gradansko drustvo, ohoje su goli, a njihova djeca-gradani lutaju ohilazeCi niz mjesta gdje hi se mogli udomiti. N ase vrijeme mozda doista ohiljezava propast zajednickih identiteta, sto je istovjetno raspadu drustva kao smislenoga drustvenog sustava. Nije receno da moraju nastati novi identiteti, novi drustveni pokreti koji ce ohnoviti drustvo ili da ce se izgraditi nove institucije ususret lendemains qui chantent. Na prvi pogled se moze reci da imamo priliku hiti svjedokom nastanka svijeta koji se iskljuCivo sastoji od trzista, mreza, pojedinaca i strateskih organizacija kojima prividno upravljaju modeli "racionalnih ocekivanja" (nova i utjecajna ekonomska teorija), osim u slucaju kada ti "racionalni pojedinci" iznenada pucaju u svoga susjeda, siluju neku djevojcicu ili u podzemnu zeljeznicu puste nervni plin. U novom svijetu nema potrehe za identitetima: osnovni instinkti, nagoni za stjecanjem moCi, sebicna proracunatost, ana makrosocijalnoj razini "jasna ohiljezja harharsko-nomadske dinamike, dionizijskoga elementa koji prijeti prelaskom granica i unosenjem pomutnje u medunarodno prihvacene politicke, zakonske i civilizacijske norme." 1 Svijetu kojemu hi povezivanje moglo, kako se vee vidi na primjeru mnogih zemalja, potaknuti ponovno suprotnost u ohliku nacionalizma od strane ostataka ddavnih struktura koje bi odustale od bilo kakvih svojatanja legitimiteta, i iz proslosti ugrabile nacelo moci radi same moCi, umatajuCi ga po potrehi u nacionalisticku retoriku. U predjelima koje smo obisli u 1

Panarin (1994: 37)

361

MOC IDENTITETA

prva dva sveska ave knjige zamijetili smo zacetak drustva ciji hi se Weltanschauung rascijepio na staru logikuMacht i novu logiku Selbstanchauung. 2 Medutim, takoder smo opazili pojavu snaznih identiteta otpora koji se ukopavaju u sigurnost zajednice, ne zeleCi hiti odneseni glohalnim tokovima i radikalnim individualizmom. Takvi se identiteti grade oko tradicionalnih vrijednosti kao sto su Bog, nacija i ohitelj, pribjegavajuCi etnickom znakovlju i ohrani teritorija kao sredstvu koje ce im osigurati zatvorenost njihova tahora. Identiteti otpora ne svode se na tradicionalne vrijednosti. Takvi se identiteti mogu izgraditi putem proaktivnih drustvenih pokreta koji svoju nezavisnost uspostavljaju putem komunalnog otpora, cekajuci da steknu moe koja hi im omoguCila napad na opresivne institucije kojima se protive. To je pretezno slucaj pokreta za prava zena koji zenama nastoji izgraditi prostor na mjestima gdje hi se mogla razviti protupatrijarhalna svijest. Zasigurno je tako i s pokretima za spolno oslohodenje, kod kojih su prostori slohode, od harova do gradskih cetvrti, kljucna sredstva samospoznaje. Cak hi se i za ekoloske pokrete, Ciji su horizonti kozmoloske prirode, moglo reCi da najcesce nastaju u dvoristima i raznim zajednicama, stiteCi prostor prije no sto se upuste u osvajanje vremena. Prema tome identiteti otpora umrezenog drustva odlikuju se jednakom prodornoscu kao i individualisticki projekti koji nastaju kao posljedica raspadanja hivsih legitimirajuCih identiteta od kojih se sastojalo gradansko drustvo industrijskoga doha. Medutim, ti identiteti pruzaju otpor ijedva da saohracaju s drugom stranom. S drzavom uopce ne komuniciraju, osim u slucajevima kada oko necega vode horhu i pregovorima zastupaju svoje interese ili vrijednosti. Medusohno takoder rijetko saohracajujer se sami po sehi okupljaju oko potpuno razliCitih nacela koja odreduju tko je "unutra", a tko "vani". A huduCi da je kljuc njihova opstanka u logici zajednicarstva, samoodredenja pojedinca nisu dohrodosla. Tako se dogada da, dok s jedne strane dominantne glohalne elite koje naseljavaju prostor tokova u sve vecoj mjeri Cine pojedinci hez identiteta ("gradani svijeta"), s druge strane gospodarski, kulturno i politicki ohespravljene ljude sve vise privlaCi komunalni identitet. Stoga hismo socijalnoj dinamici umrezenoga drustva trehali dodatijosjedan sloj. Ddavnim aparatima, glohalnim mrezama i egocentricnim pojedincima treha dodati i postojanje zajednica okupljenih oko identiteta otpora. Tesko je, medutim, pomiriti ove elemente, njihove se logike medusohno iskljucuju i malo je vjerojatno da su u stanju mirno zivjeti jedni uz druge. 2

362

njem. Macht- jaka moe; Weltanschauung- nazor na svijet koji u srediste postavlja kulturu; Selbstanschauung (predlozeni neologizam) - nazor na svijet koji u srediste stavlja samoga sebe.

ZAKLJUCAK: DRUSTVENE PROMJENE U UMREZENOM DRUSTVU

Pojavaprojektnih identiteta (vidi 1. poglavlje) mogla hi odigrati kljucnu ulogu u ohnovi neke vrste gradanskoga drustva i same ddave. U tom smislu ne bih zelio davati gotova rjesenja, niti hih se bavio prorocanstvima, vee bih radije pohlize razradio privremene rezultate svojega promatranja drustvenih pokreta i politickih procesa. Moja analiza ne iskljucuje moguenost da presudnu ulogu u stvaranju drustva huduenosti odigraju drustveni pokreti sasvim razliciti od prethodno spomenutih. Ali, iz perspektive 1996. godine nisam primijetio znakove koji hi me upueivali na nesto drugo. Cini se da novi identiteti nazvani projektni identiteti ne nastaju iz hivsih identiteta svojstvenih gradanskom drustvu industrijskog doha, vee se razvijaju iz sadasnjih identiteta otpora. Vjerujem da se takvom razvoju dogadaja u nastanku novih povijesnih suhjekata mogu naCi teorijski, pa i empirijski dokazi. Medutim, prije no sto iznesem odredene zamisli na tu temu, zelio bih razjasniti kako iz identiteta otpora koje smo promatrali nastaju projektni identiteti. Cinjenica da se oko identieta otpora okupljaju razliCite zajednice ne znaci da ee se ani nuzno razvijati u smjeru projektnih identiteta, i maze se dogoditi da zajednica ostane na defenzivnoj razini. U drugom slucaju maze doCi do stvaranja projektnih identiteta koji imaju za cilj mijenjati drustvo u cjelini, u kontinuitetu s vrijednostima zajednice, opiruCi se dominantnim interesima koje nameee globalni protok kapitala, moei i informacija. Vjerske zajednice se mogu razviti u fundamentalisticke vjerske pokrete koji streme obnovi drustvenog morala i ponovnoj uspostavi pohoznosti, a namjera imje cijeli svijet ili harem svoju najhlizu okolinu ohuhvatiti u zajednicu vjernika koja hi udarila temelje novom drustvu. N ovije iskustvo pokazuje da je smjer kretanja nacionalizma informacijskoga doha nesto neodredeniji. N acionalizam s jedne strane maze odvesti do obnavljanja drzave-nacije kojoj hi se povratio legitimitet, ito prvenstveno u ime nacije, a ne drzave. S druge strane, stavljajuCi naciju iznad drzave i izgradnjom multilateralne mreze politickih institucija u promjenjivoj geometriji zajednickog suvereniteta, moglo bi se dogoditi da moderna drzava ustukne pred nacionalizmom. Etnicnostje vazan element ugnjetavanja i oslobodenja, ali rijetko sama potice otpor ili nastanak novih projekata, vee ohicno podupire druge komunalne identitete (vjerske, nacionalne, teritorijalne). Teritorijalni identitet uzrokje razvoja lokalne i regionalne uprave Cijaje uloga vazna kako u smislu reprezentiranja taka i intervencije, a veea imje i prilagodljivost neprestanim promjenama globalnih tokova. Povratak gradova-drzava vazno je ohiljezje novoga doha globalizacije, jednako kao i prilikom razvoja medunarodne trgovacke privrede u pocecima modernoga doha. Zenske zajednice i slohoda spolnog identiteta uvelike se projiciraju u drustvu, podrivajuCi temelje patrijarhalnosti. Stoga dolazi do ohnove ohite363

MOC JDJ;:NTM:'ETA

lji na novoj ravnopravnoj osnovi koja podrazumijeva ukidanje spolnih razlika u drustvenim institucijama, suprotstavljajuCi se tako patrijarhalnom kapitalizmu i patrijarhalnoj drzavi. Pokret za zastitu okolisa radi pomak od bitke za vlastiti okolis, zdravlje i hlagostanje, do ekoloskih projekata koji nastoje povezati covjecanstvo i prirodu na temelju sociobioloskog identiteta vrsta uz pretpostavku kozmoloskoga znacenja ljudske vrste. Projekti identiteta prije su posljedica komunalnog otpora negoli ohnove institucija civilnog drustva, jer kriza tih institucija i pojava identiteta otpora proistjecu upravo iz novih ohiljezja umrezenog drustva koja narusavaju temelje prvog, a poticu drugo. Drugim rijeCima, globalizacija, restrukturiranje kapitalizma, organizacijsko povezivanje, kultura stvarne virtualnosti i davanje prednosti tehnologiji u ime tehnologije osnovna su ohiljezja drustvene strukture informacijskoga doba i izvor su krize drzave i civilnoga drustva stvorenih u industrijsko doha. N avedena obiljezja takoder oznacuju sile oko kojih se stvara komunalni otpor, a oko kojega pak mogu nastati novi projekti identiteta. Otpor i projekti u suprotnosti sus dominantnom logikom umrezenoga drustva prilikom upustanja u defanzivne i ofenzivne horhe oko tri temeljna podrucja nove drustvene strukture: prostora, vremena i tehnologije. Zajednice otpora hrane svoj prostor i svoje mjesto od logike koja nema svoje uporiste, logike prostora tokova koja ohiljezava drustvenu dominaciju informacijskoga doha (1. svezak, 6. poglavlje. One polazu pravo na povijesno sjecanje i/ili potvrduju postojanost svojih vrijednosti suprotstavljajuCi se raspadu povijesti u hezvremenskom vremenu i slavljenju prolaznogu kulturi stvarne virtualnosti (1. svezak, 7. poglavlje). Zajednice otpora koriste se informacijskom tehnologijom kako hi ljudi medusobno horizontalno saobracali, ali pritom odhacuju novu idolatriju prema tehnologiji i cuvaju transcendentne vrijednosti, pokusavajuCi se suprotstaviti dekonstrukcijskoj logici racunalnih mreza koje upravljaju same sohom. Ekolozi se zauzimaju za kontrolu nad koristenjem prostora koji hi zajednicki mogli sluziti ljudima i prirodi, a protiv neprirodne, apstraktne logike prostora tokova. Oni razvijaju kozmolosku viziju ledenoga doba ukljucujuci ljudsku vrstu u okolis koji evoluira, odbacujuCi brisanje slijeda vremena koje pripada logici hezvremenoga vremena (1. svezak, 7. poglavlje). Podupiru koristenje znanosti i tehnologije u svrhu ocuvanja zivota, ali se i suprotstavljaju njihovoj prevlasti nad zivotom. Feministicki pokreti i pokreti vezani uz spolni identitet uspostavljaju kontrolu nad tijelom kao prostorom koji im je najhlizi, a protiv rastjelovljenja u prostoru tokova, pod utjecajem patrijarhalnosti, gdje im rekonstruirane slike zene i spolni fetisi unistavaju ljudskost i nijecu identitet. Bore se i za nadzor nad vremenom jer se u bezvremenoj logici umrezenog drustva zenu 364

ZAKWUCAK: DRUSTVENE PROMJENE U UMREZENOM DRUSTVU

zasipa sve veeim brojem razliCitih uloga i funkcija, ada se pritom nov naCin zivota zene ne prilagodava novoj organizaciji vremena. Otudena organizacija vremena postaje najkonkretnijim izrazom teskoea s kojima se suocava oslobodena zena u neslobodnoj organizaciji drustva. Zene i pokreti koji se bave spolnim identitetom svoja prava nastoje unaprijediti putem tehnologije (na primjer, pravo radanja i prava na kontrolu vlastitoga tijela). U tome se suprotstavljaju patrijarhalnom koristenju znanosti i tehnologije sto je izrazeno u podvrgavanju zena proizvoljnim medicinskim obredima i predrasudama; ili u privremenom pomanjkanju volje nekih znanstvenih institucija za ukljucivanje u borbu protiv AIDS-a sve dok se mislilo da se radio bolesti homoseksualaca. u trenutku kada covjecanstvo uspijeva dosegnuti tehnolosku granicu drustvene kontrole bioloske reprodukcije ljudske vrste, dolazi do kljucne bitke koja se vodi izmedu tijela kao autonomnih identiteta i tijela kao drustvenog artefakta. U tomeje razlog da politika identiteta zapocinje s nasim tijelom. Dakle, dominantna logika umrezenoga drustva sama otvara izazove. Oni se pojavljuju u obliku identiteta komunalnog otpora ili projektnih identiteta koji bi mogli poteCi iz tih sredina u uvjetima i procesima svojstvenim svakomu pojedinom institucionalnom i kulturnom kontekstu. Nastala proturjecna dinamika u sdi je povijesnoga procesa putem kojega se stvara nova struktura drustva koja ee nasim drustvima uliti zivot. Gdje se u toj novoj drustvenoj strukturi nalazi moe? I sto je moe u navedenim povijesnim okolnostima? U I. svesku ove knjige raspravlja se, a donekle je i pokazano, da moe vise nije koncentrirana u institucijama (drzavi), organizacijama (kapitalistickim poduzeCima) ili simbolickim nadzornicima (velike medijske korporacije, Crkve). Moeje rasprsena u globalnoj mrezi bogatstva, moCi, informacija i slika koje kruze i preobrazavaju se sustavom varijabilne geometrije idematerijalizirane geografije. lpak, moe ne nestaje. Moe i dalja vlada drustvom, oblikuje nas i gospodari nama. Cinjenica da razliCiti aparati i dalje imaju moguenost kazniti tijela i usutkati urn nije tome jedini razlog. Premda vjecna, takva se moe istodobno gasi. Vjecnajejer ljudska bieajesu i bit ee grabezljiva vrsta. Medutim, sadasnji se oblik moCi gasi i pokazuje sve veeu nedjelotvornost u ostvarenju interesa koje bi trebao opsluzivati. Drzave mogu pucati, ali buduCi da su znacajke i kretanje njihovih neprijatelja i izazivaca sve nejasniji, pucaju naslijepo i moze se dogoditi da pri tome pogode same sebe.

Nova moeje u informacijskim kodovima i reprezentirajuCim slikama oko kojih drustva organiziraju svoje institucije, a ljudi sebi grade zivote i odlucuju o svojem ponasanju. Takva je moe smjestena u ljudskim umovima. Zatoje moe u informacijskom dobu moguee prepoznati i siriti. Znamo stoje, aliju ne mozemo dohvatitijer je moe funkcija beskrajne bitke koja se odvija 365

MOC IDENTITETA

oko kulturnih kodova drustva. Vladat ee onaj tko dobije bitku nad ljudskim umovima, jer se niti u jednom razumnom vremenskom roku mocni, kruti mehanizam nece u toj bitci uspjeti nositi s umovima okupljenim oko moCi koju posjeduju prilagodljive alternativne mreze. Medutim, i ta bi pobjeda mogla biti kratka vijekajer ce kovitlac informacijskih tokova drzati kodove u neprestanom previranju. Tu dolazi do izrazaja vaznost i velika moe identiteta u strukturi moci. Identiteti izgraduju interese, vrijednosti i projekte na temelju iskustva i opiru se unistenju povezujuCi na poseban naCin prirodu, povijest, zemljopis i kulturu. Identiteti uspijevaju zadobiti moe u odredenim podrucjima drustvene strukture iz kojih se zatim razvija otpor ili napadacki odnos u informacijskoj bitci za kulturne kodove kao temelja ponasanja i novih institucija. Tko su u ovakvim uvjetima subjekti informacijskoga doba? Vee nam je poznato, ili harem ja mislim da nam je poznato, iz kojih izvora ce najvjerojatnije poteci. Takoder bih dodao da znamo odakle nije vjerojatno da poteknu. Cini se, na primjer, daje povijest pregazila instituciju radnickog pokreta. Radnicki pokret nece u potpunosti nestati (premdaje u najvecem dijelu svijeta u padu), niti je savim izgubio svoju vaznost. U veeini zemalja radnicke organizacije jos uvijek imaju politicki utjecaj, a cesto sui glavno ilijedino oruzje radnika u obrani svojih prava i trazenju zastite od zloporaba kapitala ili drzave. Ipak, s obzirom na strukturalna obiljezja i povijesne procese koje sam pokusao iznijeti u prva dva sveska ove knjige, Cini se da radnicki pokret nije mogao iznjedriti projektni identitet koji bi mogao obnoviti drustvenu kontrolu i izgraditi drustvene institucije informacijskoga doba. Nema sumnje da ee militantno radnistvo biti dijelom nove, preobrazavajuce drustvene dinamike. Medutim, nisam bas siguran da se to odnosi i na radnicke sindikate. Politicke stranke su takoder iscrpile svoje mogucnosti samostalnoga djelovanja u smjeru drustvenih promjena. Uhvacene u logiku informacijske politike is institucijama drzave-nacije kao osnovne platforme, uvelike su izgubile na vaznosti. Medutim, stranke sujos uvijek osnovno sredstvo oblikovanja zahtjeva drustva koje drustveni pokreti predvode u podrucje nacionalne, internacionalne ili nadnacionalne politike. Dok ce drustveni pokreti morati ponuditi nove kodove po kojima ce doCi do novoga promisljanja drustva iuspostave novih drustvenih odnosa, politicke stranke i dalje su (mozda u nekom novom informacijskom obliku) kljucna sredstva institucionalizacije drustvene preobrazbe. One se prije mogu smatrati utjecajnim posrednicima negoli mocnim inovatorima. Drustveni pokreti koji proizlaze iz komunalnog otpora globalizaciji, kapitalistickom re&trukturiranju, organizacijskom umrezenju, nekontroliranom informacionalizmu i patrijarhalnosti- dakle pokreti kao sto su u ovom trenutku ekoloski pokret, feministicki, pokreti vjerskih fundamentalista,

366

ZAKLJUCAK: DRUSTVENE PROMJENE U UMREZENOM DRUSTVU

nacionalista ili lokalista - moguCi su subjekti informacijskoga doba. U kojem obliku ce se oni izrazavati? U tom pitanju moja analiza nuzno postaje spekulativnije prirode, premda osjecam obvezu iznijeti neke postavke koje ce se koliko god je moguce zasnivati na opservacijama iznijetim u ovom svesku. Djelovanja kojima ce se izraziti projekti identiteta, ciji je cilj promijeniti kulturne kodove, moraju biti pokretaci simbola. Trebali bi djelovati na kulturu stvarne virutalnosti koja u umrezenom drustvu oblikuje komunikaciju, ruseCiju u ime alternativnih vrijednosti i uvodeCi kodove proizasle iz samostalnih projekata identiteta. Opazio sam da postoje dvije osnovne vrste potencijalnih oblika djelovanja. Prvu bih nazvao prorocima. Radi se o simbolickim licnostima koje nemaju ulogu karizmaticnih voda, vee daju lik (ili masku) simbolicnoj pobuni govoreCi u ime pobunjenika. Na taj se nacin cuje glas onih koji glasa nemaju i njihov identitet moze uCi u podrucje simbolicke borbe, dobivsi tako mogucnost ovladavanja moCi u ljudskim umovima. To je, naravno, slucaj subcomandante Marcosa, vode meksickih zapatista. Jednako je tako i s compadre Palenqueom u La Paz-El Altu. Ili s Asaharom, guruom smrtonosnoga kulta u Japanu. A ako zelimo staviti naglasak na raznovrsnost izraza potencijalnih prorocanstava, mozemo se posluziti primjerom katalonskoga nacionalistickog vode, Jordija Pujola, Cija umjerenost, racionalnost i smisao za strategiju cesto prikrivaju njegovu strpljivost u odlucnosti da uklopi Catalunyu kao naciju medu ostale europske nacije i obnovi karolinski identitet Katalonije. Mozda je on glas novoga, izvornoga, bezdrzavnog nacionalizma informacijske Europe. Primjer sasvim druge vrste pokazuje kako ekolosku svijest cesto zastupaju popularni rok pjevaci, kao npr. Sting u kampanji za spas Amazone ili glumacke zvijezde kao sto je Brigitte Bardot koja se ukljucila u borbu za prava zivotinja. Druga vrsta proroka mogao bi biti neoludit Unabomber koji povezuje tradiciju anarhizma s nasiljem koje brani izvornu prirodu od tehnnoloskih zala. Vjerski vode islamskih ili krscanskih fundamentalistickih pokreta (necu ih imenovati) preuzimaju slicnu ulogu tumacenjem svetih spisa, iznova iznoseCi Bozju istinu u nadi da ce ona doprijeti i dotaCi urn i dusu potencijalnih vjernika. Pokreti za ljudska prava cesto su ovisni o simbolicnim licnostima koje nisu spremne na ustupke, kao sto je to slucaj s ruskim disidentima, kakav je prije bio Saharov i Sergej Kovalov devedesetih godina. N amjerno sam odluCio pomijesati razlicite zanrove kako bih pokazao da postoje "dobri" i "losi" proroci ovisno o sklonostima pojedinca, ukljucujuci i mene. Medutim, svi se oni mogu drzati prorocima jer pokazuju put, potvrduju vrijednosti i odasilju simbole, Cime i sami postaju simbolom, te se glasnik vise ne moze odijeliti od poruke. Prijelaznim razdobljima cesto upravljavaju institucije koje se urusavaju i razliCiti, vee iscrpljeni, oblici politickog djelovanja. U povijesti su se u takvim razdobljima oduvijek pojavljivali proroci, a ta bi pojava trebala biti 367

MOC IDENTITETA

jos izrazenija u informacijskom dobu kao drustvenoj strukturi koja se organizira oko protoka informacija i manipulacije simbolima. Medutim, na nasem putu kroz zemlje naseljene drustvenim pokretima otkriva se drugi i najvazniji oblik djelovanja. Radi se o umrezavanju, decentraliziranom obliku organizacije i intervencije, koji obiljezava nove drustvene pokrete i u kojemu se ogleda i umrezavajuea logika dominacije u informatickom drustvu. Upravo je to slucaj pokreta za zastitu okolisa okupljenih oko nacionalnih i medunarodnih mreza decentralizirane djelatnosti. Takoder sam pokazao daje jednako tako i sa zenskim pokretima, pobunjenicima protiv svjetskoga poretka i vjerskim fundamentalistickim pokretima. Mreze imaju veeu ulogu od pukog organiziranja neke djelatnosti i razmjene informacija. Mreze su stvarni proizvodaci i distributeri kulturnih kodova. I tone samo putem Mreze, vee u mnogostrukim oblicima razmjene i medudjelovanja u kojima se pojavljuju. Njihov utjecaj na drustvo rijetko proizlazi iz zajednicke strategije zamisljene u nekomu odredenom sredistu. Najzapazenije inicijative cesto su posljedica "previranja" u interaktivnoj mrezi viseslojne komunikacije- kao na primjer u proizvodnji "zelene kulture" kao posljedice univerzalnoga foruma u kojemu se istodobno objedinilo iskustvo zastite prirode i opstanka u uvjetima kapitalizma. Hi u ukidanju patrijarhalnosti kao posljedice razmjene iskustava zena u zenskim skupinama, zenskim casopisima, zenskim knjizarama, zenskim filmovima, zenskim klinikama i zenskim mrezama podrske u podizanju djece. Opazanje i prepoznavanje nastanka novih projekata identiteta otezano je upravo zbog decentralizinoga i njeznog karaktera mreza drustvenih promjena. BuduCi daje nasa slika povijesti vee toliko navikla na postrojene bataljune, sarene zastave i proklamacije drustvenih promjena, zbunjeni smo u trenutuku kada se suocavamo sa suptilnom prodornoseu postupnoga mijenjanja simbola obradenih u mrezama vise oblika, daleko od sjedista moei. U takvim sam zabitim uliCicama danasnjega drustva, bez obzira nato radilo se o alternativnim elektronickim mrezama ili o masovnim mrezama komunalnog otpora, osjetio zametke novoga drustva koje je moe identiteta izorala na poljima povijesti. Nastavlja se.

368

Sazetak sadrzaja I. i III. sveska knjige

I. dio: Uspon umreienog drustva

Predgovor: mreza i sebstvo 1. Revolucija informacijske tehnologije 2. Informacijska ekonomija i proces globalizacije 3. Umrezeno poduzece: kultura, institucije i organizacije informacijske ekonomije 4. Transformacija rada i zaposlenosti: radnici u mrezi, nezaposleni i povremeno zaposleni 5. Kultura stvarne virtualnosti: integracija elektronicke komunikacije, kraj masovne publike i uspon interaktivnih mreza 6. Prostor tokova 7. Rub vjecnosti: bezvremeno vrijeme Zakljucak: umrezeno drustvo III. dio: Kraj tisucljeca Uvod: vrijeme promjena 1. Kriza industrijskog etatizma i kraj komunizma: raspad Sovjetskog Saveza 2. Uspon cetvrtog svijeta: informaticki kapitalizam, siromastvo i drustvena iskljucivost 3. lzopacena veza: globalno kriminalno gospodarstvo 4. Prema pacifickome dobu? Multikulturno utemeljenje tehnolosko-gospodarske meduovisnosti 5. Ujedinjenje Europe: globalizacija identitet i umrezena dr:lava Zakljucak: veze: razumijevanje nasega svijeta

369

METODOLOSKIDODATAK

Dodatak za tablice 5.1. i 5.2. Odnosi i stope promjene u tablicama 5.1. i 5.2. izracunati su pomocu podataka iz raznih statistickih izvora. Dolje prikazane tablice organizirane su tako da prikazuju stvarne brojke koje su koristene u izracunavanju, kao i odnose i stope promjene koji su izracunati pomocu tih podataka. U redcima u kojima su navedeni izvorni podaci, izvori su navedeni u krajnjem lijevom stupcu primjenjujuCi sljedece skracenice:

=

Government Finance Statistics Yearbook, sv. 18 (Washington DC: IMF, 1994.) IFSY = International Financial Statistics Yearbook, sv. 48 (Washington DC: IMF, 1995.) EWY = The Europa World Yearbook (London: Europa Publications, 1982., 1985., 1995.) OECDNA = National Accounts: Detailed Tables, 1980-1992, sv. 2 (Paris: OECD, 1994.) = World Tables, 1994 (The World Bank, Baltimore: WT The Johns Hopkins University Press, 1994.) Tablice su prikazane abecednim redom, prema zemljama. Za svaku zemlju tablica 5.1A donosi podatke, izracune i izvore za tablicu 5.1., dok tablica 5.2A donosi podatke za tablicu 5.2. Nize je prikazano nekoliko definicija i objasnjenja nasih racunanja. Potpune defincije i objasnjenja za sve kategorije ukljucene u ove tablice te opisi GFSY

371

MOC IDENTITETA

originalnih izvora podataka i metode racunanja, moze se naci u dodacima o izvorima materijala. tecajevi devizne rezerve izvoz inozemni dug

domaca ulaganja

periodicki prosjeci trzisnih tecajeva i sluzbenih tecajeva rezerve, osim zlatnih, po domacem tecaju izvoz robe, f.o.b. razliCit od domaceg duga prema obitavalistu onoga koji posuduje, gdje je moguce, ili prema valuti u kojoj su denominirani instrumenti duga izracunata mnozenjem brojki za svaku zemlju u IFSY-jevoj "Investment as Percent ofGDP" svjetskoj tablici prema BDP-u zemlje; ulaganje obuhvaca bruto izgradnju osnovnih sredstava i porast zaliha

Ako nakon brojke pise slovo (p), znaci da se radio preliminarnoj brojci. Ako pise CD, znaci da se radio konacnoj brojci. Ako pise * znaCi da je doslo do promjene u nacinu racunanja u usporedbi s brojevima za prethodne godine. Tab lice 5.1. i 5.2. i ove dodatke sabrala je i razradila Sandra Moog.

372

Tab lice

Njemacka: Tablica 5.1A lnternacionalizacija gospodarstva i javnih financija (u milijardama njemackih maraka, osim ako nije drukcije naznaceno) 1980.

1991.

1992.

1993.

1994.

Stopa promjene 1980.-93.

lzvor

prosjecan tecaj (OM per USO)

1.8177

1.6595

1.5617

1.6533

1.6228

IFSY'95

BOP (OM)

1,470.0

2,647.6

2,813.0

2,853.7

2,977.7

IFSY'95

(1990. OM)

(1 ,942.4)

(2,548.6)

(2,593.5)

(2,549.5)

(2,608.3)

IFSY'95

inozemni dug

38.05

243.21

311.73*

472.87 (p)

inozemni dug/BOP(%)

2.6

9.2

28.5

16.6

neto strana posudivanja

20.84

45.05

68.52*

161.14(p)

ukupne devizne rezerve minus zlato (u milijunima USO)

48,592

63,001

90,967

77,64

77,363

ukupne devizne rezerve minus zlato (u milijardama OM)

88.33

104.55

121.25

128.36

125.54

inozemni dug/devizne rezerve (%}

43.1

232.6

257.1

368.4

izvoz

350.33

665.81

658.47

628.39

inozemni dug/izvoz (%)

10.9

36.5

47.3

75.3

troskovi javnog sektora (vlade)

447.54

860.74

1,022.95*

1,062.38(p)

IFSY'95 538.5

IFSY'95

325.3 (p) 677.81

IFSY'95 590.8 IFSY'95

inozemni dug/troskovi javnog sektora (%)

8.5

28.3

30.5

44.5

423.5 (p)

neto strana posudivanja/troskovi (%)

4.7

5.2

6.7

15.2

223.4

domaca ulaganja (bruto izgradnja osnovnih sredstava + povecanja zaliha)

367.73

680.43

706.06

684.89

738.47

IFSY'95

izravna strana ulaganja u inozemstvu (u milijardama USO)

4.7

23.72

19.67

14.48

14.65

IFSY'95

izravna strana ulaganja u inozemstvu (u milijardama OM)

8.54

39.36

30.72

23.94

23.77

izravna strana ulaganja/domaca ulaganja (%)

2.3

5.8

4.4

3.5

3.2

priljev stranog izravnog ulaganja (u milijardama USO)

0.33

4.07

2.44

0.32

-3.02

priljev stranog izravnog ulaganja (u milijardama OM)

0.60

6.75 .

3.81

0.53

-4.9

priljev stranog izravnog ulaganja/domace ulaganje (%)

0.2

1.0

0.5

0.1

-0.7

52.2

IFSY'95

-50.0

Njemacka: Tablica 5.2A Uloga vlade u gospodarskim i javnim financijama (u milijardama njemackih maraka, osim ako nije drukcije naznaceno) 1980.

1991.

1992.

1993.

BOP

1,470.9

2,647.6

2,813.0

2,853.7

troskovi javnog sektora (vlade)

447.54

860.74

1,022.95*

1,062.38 (p)

troskovi javnog sektora (vlade)/BDP

30.4

32.5

36.4

37.2 (p)

porezni prihodi (sredisnja vlada s drzavnim proracunom)

177.54

351.74

378.82 (p)*

porezni prihodi/BDP

12.1

13.3

13.5 (p)

deficit drzavnog proracuna

-26.91

-62.29

-73.10*

-75.56 (p)

deficit drzavnog proracuna/BDP (%)

1.8

2.3

2.6

2.6

dug vlade

235.77

680.81

801.57

902.52 (p)

dug vlade/BDP (%)

16.0

25.7

28.5

31.6

1994.

Stopa promjene 1980.-92 . .

2,977.7

lzvor

. IFSY'95 IFSY'95

19.7.

(%)

GFSY'90.'94

11.6 (p)

(%)

IFSY'95 44.4 IFSY'95 78.1

zaposlenost u javnom sektoru{vladi) (zaposlenici u tisucama)

3.929

4.307

4.340

OECDNA'92

ukupna zaposlenost

23.818

26.183

26.432

OECDNA'92

zaposlenost u javnom sektoru (vladi)/ukupna zaposlenost (%)

16.5

16.5

16.4

potrosnja vlade

298.0

466.5

502.9

508.5

520.2

IFSY'95

privatna potrosnja

837.0

1.448.8

1.536.3

1.588.9

1.644.5

IFSY'95

potrosnja vlade/privatna potrosnja (%)

35.6

32.2

32.7

32

31.6

drzavne investicije

101.52

175.92

197.72

199.51

EWY'84,'95

bruto izgradnja osnovnih sredstava

337.98

652.07

709.22

705.71

EWY'85,'95

drzavne investicije /bruto izgradnja osnovnih sredstava

30.0

27.0

27.9

28.3

-0.6

I

-8.1

-7.0

lndija: Tablica 5.1 A lnternacionalizacija gospodarskih i javnih financija (u milijardama rupija, osim ako nije drukcije naznaceno) 1980.

1991.

1992.

1993.

1994.

prosjecan tecaj (rupij per USO)

8.659

22.724

25.918

30.493

BOP (rupiji)

1,360.1

6,160.6

7,028.3

7,863.6

(1990. rupiji)

(3,031.6)

(5,381.3)

(5,629.1)

(5,824.6)

inozemni dug

107.6

369.5

412.2 (p)

464.5 (f)

inozemni dug/BOP

7.9

6.0

5.3 (p)

5.9 (f)

neto inozemno posudivanje

7.0

54.2

46.8

55.8

ukupne devizne rezerve minus zlato (u milijunima USO)

6,944

3,627

5,757

10,199

19,698

ukupne devizne rezerve minus zlato (u milijardama rupija)

60.13

82.42

149.21

311.00

618.01

inozemni dug/devizne rezerve

178.9

448.~

276.3 (p)

149.4 (f)

67.52

401.23

508.71

656.89

Stopa promjene 1980.-93.

31.374

lzvor

IFSY'95 IFSY'95 IFSY'95 -25.3

(%)

IFSY'95

-16.5

(%)

izvoz

785.94

IFSY'95

inozemni dug/izvoz

159.4

92.1

81.0 (p)

70.7 (f)

-55.6

troskovi javnog sektora (vlade)

180.3

1,050.5

1,209.6 (p)

1,310.7 (f)

inozemni dug/troskovi javnog sektora (vlade) (%)

59.7

35.2

34.1 (p)

35.4 (f)

-40.7

neto inozemno posudivanje/troskovi

3.9

5.2

3.9

4.3

10.3

284.26

1,410.78

1,637.59

1,674.95

(%)

IFSY'95

(%)

domaca ulaganja (bruto izgradnja osnovnih sredstava + porasti rezervi)

IFSY'95

lndija: Tablica 5.2A Uloga vlade u gospodarskim i javnim financijama (u milijardama rupija, osima ako nije drukcije naznaceno) 1980.

1992.

1991.

1993.

1994.

Stopa promjene 1980.-92. (%)

Jzvor

BDP

1,360.1

6,160.6

7,028.3

7,863.6

IFSY'95

troskovi javnog sektora (vlade)

180.3

1,050.5

1,209.6 (p)

1,310.7 (f)

IFSY'95

troskovi javnog sektora (vlade}/BDP (%)

13.3

17.1

17.2 (p}

16.7 (f)

porezni prihodi (konsolidirana sredisnja vlada)

132.7

673.6

787.8 (p)

848.7 (f)

porezni prihodi/BDP (%)

9.8

10.9

11.2

10.8 (f)

deficit drzavnog proracuna

-88.6

-358.2

-366.5 (p)

-372

deficit drzavnog proracuna/BDP

6.5

5.8

5.2

4.7

561.0

3,312.0

3,714.0 (p)

4,136.6 (f)

29.3 (p)

GFSY'90,'94

17.3 (p) IFSY'95 -20.0 (p}

(%)

dug vlade

IFSY'95

dug vlade/BDP

41.2

53.8

52.8 {p)

52.6

28.2

potrosnja javnog sektora {vlade)

130.8

694.6

785.9

910.5

IFSY'95

privatna potrosnja

992.9

3,848.0

4,245.6

4,795.9

IFSY'95

potrosnja vlade/privatna potrosnja {%)

13.2

18.1

18.5

19

bruto izgradnja osnovnih sredstava

262.8

1,367.8

1,511.8

1,643.8

(%)

40.2

EWY'85,'95

Japan: Tablica 5.1 A Stupanj ukljuoivanja gospodarstva i javnih financija u medunarodne tokove (u milijardama jena, osim ako nije drukcije naznaceno)

1980.

1991.

1992.

1993.

1994.

Stopa promjene 1980.-93. (%)

lzvor

prosjecan tecaj Oen per USO)

226.74

134.71

126.65

111.2

102.21

IFSY'95

BOP Oen)

240,176

451,297

463,145

465,972

469,240

IFSY'95

(1990. jen)

{271 ,500)

{422,720)

(428,21 0)

inozemni dug

621

1'186 ('90)

inozemni dug/BOP (%)

0.3

0.3

ukupne devizne rezerve minus zlato (u mil. USO)

24,636

72,059

71,623

98,524

125,86

ukupne devizne rezerve minus zlato (u mlrd. jena)

5,586

9,707.1

9,071.1

10,956

12,864

inozemni dug/devizne rezerve (%)

11.1

12.2

izvoz

29,382

42,359

inozemni dug/izvoz

2.1

2.3 ('90)

(%)

(WT'94)

0.0 ('90) IFSY'95

9.9 ('90) 43,011

40,200

IFSY'95

40,470 9.5 ('90)

IFSY'95

troskovi javnog sektora (vlade)

44,137

inozemni dug/troskovi javnog sektora

1.4

domaca ulaganja (bruto izgradnja osnovnih sredstava + povecanja zaliha)

77,337

146,672

144,038

139,326

135,610

IFSY'95

izravna strana ulaganja u inozemstvu (u mlrd. USD)

2.39

30.74

17.24

13.74

17.97

IFSY'95

izravna strana ulaganja u inozemstvu (u mlrd. jena)

541.91

4,140.99

2,183.45

1,527.89

1,836.71

izravna strana ulaganja u inozemstvu/domaca ulaganja (%)

0.7

2.8

1.5

1.1

1.4

priljev stranih izravnih ulaganja (u mlrd. USD)

0.28

1.37

2.72

0.10

0.89

priljev stranih izravnih ulaganja (u mlrd. jena)

63.49

184.55

344.49

11.12

90.97

priljev stranih izravnih ulaganja/domaca ulaganja (%)

0.08

0.13

0.23

0.01

0.07

57.1

IFSY'95

(erratic)

Japan: Tablica 5.2A Uloga vlade u gospodarskim i javnim financijama (u milijardama jena, osim aka nije drukcije naznaceno) 1980.

1991.

1992.

1993.

1994.

BOP

240,176

451,297

463,145

465,972

469,240

troskovi javnog sektora (vlade)

44,137

troskovi javnog sektora (vlade)/BDP (%)

0.18

lzvor

Stopa promjene 1980.-92. (%)

IFSY'95 IFSY'95

porezni prihodi (sredisnja 26,392 vlada s drzavnim proracunom)

58,730 ('90)

porezni prihodi/BDP {%)

11.0

13.0 ('90)

deficit drzavnog proracuna

16,872

6,781 ('90)

deficit drzavnog proracuna/BDP (%)

7.0

1.5

dug vlade

98,149

239,932 ('90)

dug vlade/BDP (%)

40.9

53.2 ('90)

zaposlenost u javnom sektoru (vladi) (zaposleni u tisu6ama)

43,070

54,185

GFSY'90,'94

18,2 ('90) IFSY'95 -78.6 ('90} IFSY'95

55,381

30.1 ('90}

OECDNA'92

ukupna zaposlenost

3,911

3,960

3,975

zaposlenost u javnom sektoru/ukupna zaposlenost (%)

9.1

7.3

7.2

potrosnja u javnom sektoru

23,568

41,232

43,258

44,666

46,108

IFSY'95

privatna potrosnja

240,176

255,084

264,824

270,919

277,677

IFSY'95

potrosnJa u javnom sektoru/privatna potrosnja (%)

9.8

16.2

16.3

16.5

16.6

bruto izgradnja osnovnih sredstava

75,420

143,429

142,999

141,322

0ECDNA'92 -20.9

66.3

EWY'85, '95

Spanjolska: Tablica 5.1A lnternacionalizacija gospodarstva i javnih financija (u milijardama pezeta, osim aka nije drukcije naznaceno) --··-

1992.

1991.

1980.

1993.

1994.

Stopa promjene 1980.-93. (%)

lzvor

prosjecan tecaj (pezeta per USO)

71.70

103.91

102.38

127.26

133.96

IFSY'95

BOP (pezeta)

15,168

54,901

59,002

60,904

64,673

IFSY'95

{1990. pezeta)

(37,305)

(51 ,269)

(51 ,625)

(51 ,054)

(52,064)

inozemni dug

133.6

2,968.8

3,259.9

6,364.6

5,893.0

inozemni dug/BOP (%)

0.9

5.4

5.5

10.5

9.1

1,775.0

124.2

2,712.9

462.4

neto inozemno posudivanje ukupne devizne rezerve minus zlato (u milijunima USO)

11,863

65,822

45,504

41,045

41,569

ukupne devizne rezerve minus zlato (u milijardama pezeta)

850.60

6,839.56

4,658.70

5,233.39

5,568.58

inozemni dug/devizne rezerve (%)

15.7

43.4

70.0

121.6

105.8

izvoz

1,493.2

6,225.7

6,605.7

7,982.3

9,795.2

inozemni dug/izvoz (%)

8.9

47.7

49.3

79.7

60.2

IFSY'95 1,066.7 IFSY'95

674.5 IFSY'95 795.5

troskovi javnog sektora (vlade)

2,522.7

13,102.1

14,835.5

17,503.0

17,034.0

inozemni dug/troskovi javnog sektora (%}

5.3

22.7

22.0

36.4

34.6

13.5

0.9

15.5

2.7

neto inozemna posudivanja/troskovi javnog sektora (vlade) (%)

IFSY'95 586.8

doma6a ulaganja (brute izgradnja osnovnih sredstava + povecanja zaliha)

3,518.98

13,505.65

13,393.45

12,119.90

12,740.85

IFSY'95

izravna strana ulaganja u inozemstvu (u mill. USD)

311

4.442

2.192

2.652

4.170

IFSY'95

izravna strana ulaganja u inozemstvu (u mil. USD)

22.30

461.57

224.42

337.49

558.61

izravna strana ulaganja u inozemstvu/doma6a ulaganja (%}

0.6

3.4

1.7

2.8

4.4

priljev stranih izravnih 1,493 ulaganja (u milijunima USD)

12,493

13,276

8,144

9,700

priljev stranih izravnih ulaganja (u mlrd. pezeta)

107.05

1,298.15

1,359.29

1,306.41

1,299.41

priljev stranih izravnih ulaganja/domaca ulaganja (%}

30.

9.6

10.1

8.6

10.2

183.3

IFSY'95

236.7

Spanjolska: Tablica 5.2A Uloga vlade u gospodarskim i javnim financijama (u milijardama pezeta, osim ako nije drukcije naznaceno) 1980.

1991.

1993.

1992.

1994.

Stopa promjene 1980.-92. (%)

lzvor

BOP

15,168

54,901

59,002

60,904

64,673

IFSY'95

troskovi javnog sektora (vlade)

2,552.7

13,102.1

14,835.5

17,503.0

17,034.0

IFSY'95

troskovi javnog sektora (vlade)/BDP (%)

16.8

23.9

25.1

28.7

26.3

porezni prihodi (sredisnja vlada s drzavnim proracunom)

1,602.4

9,530.6

porezni prihodi/BDP (%)

10.6

17.4

deficit drzavnog proracuna

-555.8

-1,758.0

-2,523.5

-4,221.4

-4,943.9

deficit drzavnog proracuna/BDP (%)

3.7

3.2

4.3

6.9

7.6

dug vlade

2,316.7

20,837.3

23,552.7

28,708.9

34,448.0

dug vlade/BDP (%)

15.3

38.0

39.9

47.1

53.3

zaposlenost u javnom sektoru (vladi) (zaposlenici u tisucama)

2,041

2,084

OECDNA'92

ukupna zaposlenost

9,789

9,616

OECDNA'92

49.4 GFSY'90, '94

64.2 ('91) IFSY'95 16.2 IFSY'95 160.8

zaposlenost u javnom sektoru/ukupna zaposlenost (%)

20.8

21.7

privatna potrosnja

9,992

34,244

37,220

38,511

40,854

IFSY'95

potrosnja u javnom sektoru

2,008

8,882

10,027

10,669

10,992

IFSY'95

potrosnja u javnom 20.1 sektoru/privatna potrosnja (%)

25.9

26.9

27.7

26.9

bruto izgradnja osnovnih sredstava

13,041

12,859

12,04

12,709

3,368

33.8

IFSY'95

Velika Britanija: Tablica 5.1A lnternacionalizacija gospodarstva i javnih financija (u milijardama engleskih funti, osim aka nije drukcije naznaceno) 1980.

1991.

1992.

1993.

1994.

Stopa promjene 1980.-93. (%)

lzvor

prosjecni tecaj (funti per USO)

0.4299

0.5652

0.5664

0.6658

0.6529

IFSY'95

BOP (funta)

231.7

575.32

597.24

630.71

668.87

IFSY'95

(1990. funta)

(423.49)

(540.31)

(537.45)

(549.59)

(570.72)

IFSY'95

inozemni dug

10.14

28.45

34.89

inozemni dug/BOP (%)

4.4

4.9

5.8

neto inozemno posudivanje

1.43

5.50

4.71

ukupne devizne rezerve minus zlato (u milijardama USO)

20.65

41.89

36.64

36.78

41.01

ukupne devizne rezerve minus zlato (u milijardama funti)

8.73

23.68

20.75

24.49

26.78

inozemni dug/devizne rezerve (%)

116.2

120.1

168.1

izvoz

47.36

104.88

108.51

inozemni dug/izvoz (%)

21.4

27.1

32.2

31.8 ('92) IFSY'95

44.7 ('92) 120.94

IFSY'95

133.03 50.5 ('92)

troskovi javnog sektora (vlade)

88.48

229.15

257.89

inozemni dug/troskovi javnog 11.5 sektora {%)

12.4

13.5

17.4 ('92)

neto inozemna posudivanja/troskovi javnog sektora (vlade) (%)

18.3

14.2

787.5 ('92)

domaca ulaganja (bruto 38.94 izgradnja osnovnih sredstava + povecanja zaliha)

92.63

91.97

95.24

103.67

IFSY'95

izravna strana ulaganja u inozemstvu (u milijunima USD)

11.23

16.40

19.35

25.64

29.95

IFSY'95

izravna strana ulaganja u inozemstvu (u mil. funti)

4.83

9.27

10.96

17.07

19.55

izravna strana ulaganja u 12.4 inozemstvu/domaca ulaganja

10.0

11.9

17.9

18.9

1.6

GSFY'90, '94

44.4

(%)

priljev stranih izravnih ulaganja (u milijunima USD)

10.12

16.06

16.49

14.56

10.94

priljev stranih izravnih ulaganja (u milijunima funti)

4.35

9.08

9.34

9.69

7.14

priljev stranih izravnih ulaganja/domaca ulaganja

11.2

9.8

10.2

10.2

6.9

(%)

IFSY'95

-8.9

Velika Britanija: Tablica 5.2A Uloga vlade u gospodarskim i javnim financijama (u milijardama funta, osim ako nije drukcije naznaceno) 1980.

1991.

1992.

1993.

1994.

Stopa promjene 1980.-92. (%)

lzvor

IFSY'95

BOP (funte)

231.7

575.32

597.24

630.71

668.87

(1990. funte)

(423.49)

(540.31)

(537.31)

(549.59)

(570.72)

troskovi javnog sektora (vlade)

88.48

229.15

257.89

troskovi javnog sektora (vlade)/BDP (%)

38.2

39.8

43.2

13.1

porezni prihodi (sredisnja vlada s drzavnim proracunom)

58.04

159.87

161.21

8

porezni prihodi/BDP (%)

25.0

27.8

27.0

deficit drzavnog proracuna

-10.73

-5.69

-30.0

deficit drzavnog proracuna/BDP (%)

4.6

1.0

5.0

dug vlade

106.75

189.65

203.51

dug vlade/BDP (%)

46.1

33

34.1

zaposlenost u javnom sektoru (vladi) (zaposlenici u tisucama)

5,349

5,129

4,915

ukupna zaposlenost

23,314

22,559

22,136

GFSY'90, '94

GFSY'90, '94

IFSY'95 8,7 IFSY'95 -26 OECDNA'92

l

OECDNA'92

-3.1

zaposlenost u javnom sektoru/ukupna zaposlenost (%)

22.9

22.7

22.2

potrosnja u javnom sektoru

49.98

124.11

131.88

137.97

144.08

IFSY'95

privatna potrosnja

138.56

364.97

381.72

405.46

428.08

IFSY'95

potrosnja u javnom sektoru/privatna potrosnja (%)

36.1

34.0

34.5

34.0

drzavne investicije

20.23

20.08

19.64

EWY'95

bruto izgradnja osnovnih sredstava

41.79

45.99

49.56

EWY'95

43.7

39.6

drzavne investicije/bruto izgradnja osnovnih sredstava (%)

48.4

-2.7

Sjedinjene Drzave: Tablica 5.1A lnternacionalizacija gospodarstva i javnih financija (u milijardama dolara, osim aka nije drukcije naznaceno) 1980.

BDP ($)

1991.

1992.

1993.

1994.

Stopa promjene 1980.-93. (%)

lzvor

2,708.1

5,722.9

6,020.2

6,343.3

6,738.4

IFSY'95

(4,275.6)

(5,458.3)

(5,673.5)

(5,813.3)

(6,738.4)

IFSY'95

inozemni dug

129.7

491.7

549.7

622.6

inozemni dug/BDP (%)

4.8

8.6

9.1

9.8

neto inozemna posudivanja

0.2

68.8

57.6

91.4

ukupne devizne rezerve minus zlato

15.6

66.66

60.27

62.35

inozemni dug/devizne rezerve (%)

831.4

737.6

912.1

998.6

izvoz

225.57

421.73

448.16

464.77

inozemni dug/izvoz (%)

57.5

116.6

122.7

134.0

troskovi javnog sektora (vlade)

596.6

1,429.1

1,445.1

1,492.4

inozemni dug/troskovi javnog sektora (%)

21.7

34.4

38.0

41.7

92.2

neto inozemna posudivanja/troskovi javnog sektora

0.03

4.8

4.0

6.12

203.0

(1990. $)

.

104.2 IFSY'95 63.28

IFSY'95 20.1

512.52

IFSY'95 133.0 IFSY'95

domaca ulaganja (brute izgradnja osnovnih sredstava + povecanje zaliha)

541.62

875.60

939.15

1,052.99

1,246.60

IFSY'95

izravna strana ulaganja u inozemstvu

19.23

31.30

41.01

57.87

58.44

IFSY'95

izravna strana ulaganja u inozemstvu/domaca ulaganja (%)

3.6

3.6

4.4

5.5

4.7

priljev stranih izravnih ulaganja

16.93

26.09

9.89

21.37

60.07

priljev stranih izravnih ulaganja/domaca ulaganja (%)

3.1

3.0

1.1

2.0

4.8

52.8

IFSY'95 -35.5

Sjedinjene Drzave: Tablica 5.2A Uloga vlade u gospodarskim i javnim financijama (u milijardama dolara, osim aka nije drukcije naznaceno) 1980.

1991.

1992.

1993.

1994.

Stopa promjene 1980.-92. (%)

lzvor

BDP

2,708.1

5,722.9

6,020.2

6,343.3

troskovi javnog sektora (vlade)

596.6

1,429.1

1,445.1

1,492.4

troskovi javnog sektora {vlade)/BDP (%)

22.0

25.0

24.0

23.5

porezni prihodi (sredisnja vlada s drzavnim proracunom)

346.83

635.54

651.00

706.79

porezni prihodi/BDP (%)

12.8

11.1

10.8

11.1

deficit drzavnog proracuna

-76.2

-272.5

-289.3

-254.1

deficit drzavnog proracuna/BDP (%)

2.8

4.8

4.0

dug vlade

737.7

2,845.0

3,142.4

3,391.9

dug vlade/BDP (%)

27.2

49.7

52.2

53.5

zaposlenost u javnom sektoru (vladi) (zaposlenici u tisucama)

14,890

16,893

16,799

OECDNA '95

ukupna zaposlenost

87,401

103,499

103,637

OECDNA '95

6,738.4

IFSY'95 IFSY'95 9.1 GFSY'88, '94

-15.6 IFSY'95 42.9 IFSY'95 91.9

16.3

16.2

potrosnja u javnom sektoru & 507.1 ulaganja

1,099.3

1,125.3

1,148.4

1,175.3

IFSY'95

privatna potrosnja

1,748.1

3,906.4

4,136.9

4,378.2

4,628.4

IFSY'95

potrosnja u javnom sektoru/privatna potrosn ja (%)

29.0

28.1

27.2

26.2

25.4

drzavne investicije

72.7

139.6

150.6

155.1

160.8

IFSY'95

bruto izgradnja osnovnih sredstava

549.8

876.5

938.9

1,037.1

1,193.7

IFSY'95

drzavne investicije/bruto izgradnja osnovnih sredstava (%)

13.2

15.9

16.0

15.0

13.5

zaposlenost u javnom sektoru/ukupna zaposlenost (%)

17.0

-4.7

-6.9

21.2

MOC IDENTITETA

Dodatak za sliku 6.4: Razina potpore za glavne stranke na ddavnim izborima, 1980.-1994. Postoci prikazani na slici 6.4. izracunati su pomocu izvjestaja o izborima za donji dom parlamenta, osim u slucaju Sjedinjenih Drzava kod kojih su koristeni izvjestaji za predsjednicke izbore. Uzelo se da stranka pripada glavnim strankama ako je sluzila u vladi, osim u slucaju francuske komunisticke stranke i talijanske komunisticke stranke. Za izvore vidi posljednji redak tablice za svaku zemlju. Svi podaci dobiveni su iz jednog od sljedecih izvora:

EWY SY

MDI

Valles

Europa World Yearbook (London: Europa Publications, 1982.-1995.) Statesman's Yearbook (izd. Brian Hunter, New York: St. Martin's Press, 1994.-1995., 1995.-1996.) Ministerio del Interior (citirali u Espana, fin del siglo, Carlos Alonso Zaldivar i Manuel Castells, Madrid: Alianza Editorial, 1992.) "The Spanish general election of 1993", Joseph M. Valles, Electoral Studies, 1994., 13 (1): 89

Svi brojevi navedeni u tablicama izrazeni su u postocima.

398

Metodoloskl dodatak

Francuska Prvi krug glasova za Narodnu skupstmu

7987

7986

7988

7993

(prv1 krug)

(prv1 krug)

(prv1 krug)

(prv1 krug)

Glovne stronke RPR UDF RPR + UDF Socqohst1 (PS) MRde G PS + MR de G Ostole stranke Komun1st1 (PCF) Drugo lqevo knlo Eksremno lqevo Drugo desno krdo Estremno desno Front National Ekoloz1 Les Vert Reg1onohsh Drug1 Ukupno glasova za glavne stranke lzvor

20 8 19 2

11 2 83 21 5 31 0 04

19 2 18 5

20 4 19 1

34 8 11

17 6 09

11 3 17

92 36 36 50

37 4 16 1 08 14 28 04

98 10 15 39 02 9 7 12

29 97

12 4 0 1 40

09

42

0 1

77.4

72.4

73.6

58

EWY-82

EWY-88

EWY-90

EWY-95

Njemacka Glasovi za Bundestag 1983 Glovne stranke CDU/CSU SoCI[OI-demokrotsko stronko (SPD) Slobodn1 demokroh (FDP) Ostale stronke Komumsh (DKP) Dem soc11olistl (nekodosnp komun) Stronko demokrotskog socllolizmo (PDS) (nekodosn1o Komumst11:ko stronko GDR-o*) Repubhkonsko stronko NoCionolno demokrotsko stronko (NDP) Zelem (+ Sovez '90 u 1990 & 1994 ) Ekolosko demokrotsko stronko (ODP) Zensko stronka Drug1 Ukupno glasova za glavne stranke lzvor

1987

1990

1994

48 8 38 2

44 2 37 0

43 8 33 5

41 5 36 4

70

9 1

11 0

69

24

44

12 50

19 73

2 1

17

02

02

06

56

83 03 02 03

94.0

90.3

88.3

84.8

EWY-84

EWY-88

EWY-92

EWY-95

399

MOC IDENTITETA

ltalija Glasovi za Poslanicki dom 1983

1987

1992

Glavne stranke Republikanci (PRI) Liberali (PLI) Krscanski demokrati (DC) Socijal-demokrati (PSDI) Socijalisti (PSI) Komunis~iCka s~ranka

(PC!\

5.1 2.9 32.9 4.1 11.4 29.9

3.7 2.1 34.3 3.0 14.3 26.6

4.4 2.8 29.7 2.7 13.6

(nekadasnji komunisti)

16.1 5.6

Demokratska stranka ljevice Reformirani komunisti (nekadasnji komunisti)

Osta/e stranke Talijanski socijalni pokret (MSI)

6.8

5.9

1.5 2.2

1.7 2.6

5.4

Nova ujedinjena ljevica (Proleterski demokrati Continua)

+

Lotta

Proleterski demokrati Radikali (PR) Regionalne stranke Sjeverna liga Juznotirolska narodna stranka

0.5

La Rete

2.7

2.5 3.3

86.3 EWY-84

84.0 EWY-88

Zeleni Ostali

Ukupno glasova za glavne stranke lzvor

400

8.7 1.9 2.8 6.3

79.9 EWY-84

Metodoloski dodatak

Japan Glasovi za Zastupnicki dom 1983.

G/avne stranke Liberalni demokrati (LDP) Novi liberolni klub (NLC) (pon. se pridruzuje LDP-u 1986.) Demokratska soc. stranka (DSP) Socijalisti (JSP) (postaje Socijaldemokratsko stranka Japana 1992.) Ostafe stranke Progresivna stranka Komeito Japanska nova stranka (JNS) Japanska stranka obnove Socijaldemokratska federacija (+ Ujed. socijaldemokratska stranka 1993.) Komunisti (JKS) Nezavisni Sakigake Ostali Ukupno glasova za glavne stranke lzvor

7986.

1990.

1993.

45.8 2.4

49.4 1.8

46.1

36.62

7.3 19.5

6.5 17.2

4.8 24.4

3.51 15.43

10.1

9.4

0.4 8.0

0.7

0.8

0.9

9.3 4.9

8.8 5.8

8.0 7.3

0.1

0.2

0.1

75.0

74.9

EWY-86

EWY-88

75.3 EWY-90

8.14 8.05 10.10 0.73

7.70 6.85 2.00 0.23

55.56 EWY-95

Spanjolska Glasovi za Poslanicku skupstinu 1982.

Gfavne stranke ADP+PDP (+PL u '88 = CP) Narodna stranka (AP = > PP 1989.) Union de Centro Dem. (UCD) Socijaldemokratski centar (CDS) Spanjolska radnicka soc. stranka (PSOE) Osta/e stranke Spanjolska komunisticka stranka (PCE) Ujedinjena ljevica (IU) Baskijska nacionalisticka stranka (PNV) Konvergencija i jedinstvo (CiU) Drugi Ukupno glasova za glavne sfranke lzvor

26.4

7986.

1989.

1993.

26.1 26.0

34.6

8.0

1.8

44.4

39.8

38.5

1.9

4.7 1.5

9.1 1.2

9.5 1.2

3.7

5.1

5.1

4.9

5.9

9.1

10.8

9.4

84.6

79.7

73.8

74.9

MDI

MDI

MDI

9.8

48.4

3.9

Valles

401

MOC IDENTlTETA

Velika Britanija Glasovi za Donji dom 1983. G/avne stranke Konzervativci Liberali (+ socijaldemokrati) Laburisticka stranka Osta/e stranke Socijalna i demokratska laburisticka stranka Plaid Cymru Skotska nacionalna stranka Sinn Fein Ulsterska naradna unionisticka stranka Ulsterski unianisti Demokratska unionisticka stranka (sve 3) Drugi Ukupno glasova za glavne stranke lzvor

1987.

1992.

42.4 25.4 27.6

42.3 22.6 30.9

41.9 17.9 34.4

0.4

0.5

0.5

0.4 1.1 0.3 0.1

0.4

0.5 1.9

1.3 0.3

0.8 0.5

1.0

1.2 0.5

1.2 1.8

95.4

95.8

94.2

EWY-86

EWY-90

EWY-95

Sjedinjene Driave Narodni glasovi za predsjednika 1980. G/avne stranke Demokrati Republikanci

41.0 50.8

1984.

1988.

1992.

40.5 58.8

45.6 53.4

42.9 37.5

0.7

1.0

18.9 0.8

Ostali John Anderson Ross Perot Drugi Ukupno glasova za glavne stranke lzvor

402

6.6 1.6

91.8 EWY-81

99.3 EWY-88

99.0 EWY-90

80.4 EWY-94

Bibliografija

Abelove, Henry, Barale, Michele Aina i Halperin, David M. (ur.) (1993) The Lesbian and Gay Studies Reader, New York: Routledge. Abramson, Jeffrey B., Artertone, F. Christopher i Orren, Cary R. (1988) The Electronic Commonwealth: The Impact of New Media Technologies in Democratic Politics, New York: Basic Books. Adler, Margot (1979) Drawing Down the Moon: Witches, Druids, Goddessworshippers, and Other Pagans in America Today, Boston: Beacon. Aquirre, Pedro et al. (1995) Una reforma electoral para la democracia. Argumentos para el consenso, Mexico: Instituto de Estudios para la transicion democratica. Akhmatova, Anna (1985) Selected Poems, trans. D. M. Thomas, London: Penguin. Al-Azmeh, Aziz (1993) !slams and Modernities, London: Verso. Alberdi, Ines (ur.) (1995) Informe sabre la situacion de la familia en Espana, Madrid: Ministerio de Asuntos Sociales. Albo, Xavier (1993) Y de Kataristas a MNRistas? La soprendente y audaz alianza entre Aymaras y neoliberales en Bolivia, La Paz: CEDOINUNITAS. Alexander, Herbert E. (1992) Financing Politics. Money, Elections, and Political Reform, Washingtown, DC: CQ Press. Allen, Thomas B. (1987) Guardian of the Wild. The Story of the National Wildlife Federation, 1936-1986, Bloomington, Ind: Indiana. Alley, Kelly D. et al. (1995) "The historical transformation of a grassroots environmental group", Human Organization, 54 (4): 410-16. Alonso Zaldivar, Carlos (1996) Variaciones sabre un mundo en cambia. Madrid: Alianza Editorial. 403

MOC IDENTITETA

- i Castells, Manuel (1992) Espana fin de siglo, Madrid: Alianza Editorial. Ammerman, Nancy (1987) Bible Believers: Fundamentalists in the Modern World, New Brunswick, NJ: Rutgers University Press. Anderson, Benedict (1983) Imagined Communities: Reflections on the Origin and Spread of Nationalism, London: Verso (procitano iz 2. izd., 1991.). Anderson P. i Comiller, P. (ur.) (1994) Mapping the West European Left, London: Verso. Ansolabehere, Stephen i Iyengar, Shanto (1994) "Riding the wave and claiming ownership over issues: the joint effects of advertising and news coverage in campaigns", Public Opinion Quarterly, 58: 335-57. et al. (1993) The Media Game: American Politics in the Television Age, New York: Macmillan. Anthes, Gary H. (1993) "Government ties to Internet expand citizens' access to data", Computerworld, 27, (34): 77. Anti-Defamation League (1994) Armed and Dangerous, New York: AntiDefamation League of B'nai B'rith. Anti-Defamation League (1995) Special Report: Paranoia as Patriotism: Far-Right Influence on the Militia Movement, New York: Anti-Defamation League of B'nai B'rith. Aoyama, Yoshinobu (1991) Riso Shakai: kyosanto sengen karashinri'e (The Ideal Society: from Communist Manifesto to Truth), Tokyo: AUM Press. Appiah, Kwame Anthony i Gates, Henry Louis, Jr (ur.) (1995) Identities, Chicago: The University of Chicago Press. Archondo, Rafael (1991) Compadres al microfono: la resurreccion metropolitana del ayllu, La Paz: Hisbol. Ardaya, Gloria i Verdesoto, Luis (1994) Racionalidades democraticas en construccion, La Paz: ILDIS. Arlachi, Pino (1995) "The Mafia, Cosa Nostra, and Italian institutions", u: Sechi (ur.): 153-63. Armond, Paul (1995) "Militia of Montana meeting at the Maltby Community Center", World Wide Web, MOM site, 11. veljace. Armstrong, David (1995) "Cyberhoax!", Columbia Journalism Review, rujan/listopad. Arquilla, John i Rondfeldt, David (1993) "Cyberwar is coming!", Comparative Strategy, 12 (2): 141-65. Arrieta, Carlos G. et al. (1991) Narcotrafico en Colombia. Dimensiones politicas, economicas, juridicas e internacionales, Bogota: Tercer Mundo Editores. Asahara, Shoko (1994) Metsubo no Hi (The Doomsday), Tokyo: AUM Press. - (1995) Hi Izuru Kuni Wazawai Chikashi (Disasters Come Close to the Nation as the Rising Sun), Tokyo: AUM Press. 404

Bibliografija

Astrachan, Anthony (1986) How Men Feel: Their Response to Women's Demands for Equality and Power, Garden City, NY: Anchor Press/ Doubleday. Athanasiou, Tom (1996) Divided Planet: The Ecology of Rich and Poor, Boston: Little, Brown. Awakening (1995) Special issue, no. 158-1961, Taipei (kineskijezik). Axford, Barrie et al. (1992) "Image management, stunts, and dirty tricks: the marketing of political brands in television campaigns", Media, Culture, and Society, 14 (4): 637-51. Azevedo, Milton (ur.) (1991) Contemporary Catalonia in Spain and Europe, Berkeley: University of California, Gaspar de Portola Catalonian Studies Program. Baehr, Peter R. i Gordenker, Leon (1994) The UN in the 1990s, New York: StMartin's Press. Badie, Bertrand (1992) L'etat importe: essai sur l'occidentalisation de l'ordre politique, Paris: Fayard. Bakhash, Shaul (1990) "The Islamic Republic of Iran, 1979-1989", Middle East Focus, 12 (3): 8-12, 27. Balta, Paul (ur.) (1991) Islam: Civilisations et societes, Paris: Editions du Rocher. Balz, Dan i Brownstein, Ronald (1996) Storming the Gates: Protest Politics and the Republic Revival, Boston: Little, Brown. Barber, Benjamin R. (1993) "Letter from America, September 1993: the rise of Clinton, the fall of democrats, the scandal of the media", Government and Opposition, 28 (4): 433-43. Barker, Anthony (1992) The Upturned Stone: Political Scandals in Twenty Democracies and their Investigation Process, Colchester: University of Essex, Essex Papers in Politics and Government. Barnett, Bernice McNair (1995) "Black women's collectivist movement organizations: their struggles during the 'doldrums"', u: Ferree and Martin (ur.), str. 199-222. Barone, Michael i Ujifusa, Grant (1995) The Almanac of American Politics 1996, Washington: National Journal. Barron, Bruce i Shupe, Anson (1992) "Reasons for growing popularity of Christian reconstructionism: the determination to attain dominion", u: Misztal i Shupe (ur.), str. 83-96. Bartholet, E. (1990) Family Bonds, Adoption and the Politics of Parenting, New York: Houghton Mifflin. Bartz, Steve (1996). "Environmental organizations and evolving information technologies", Berkeley: University of California, Department of Sociology, neobjavljeni seminarski rad za SOC 290.2, svibanj. 405

MOC IDENTITETA

Baylis, John i Rengger, N.J. (ur.) (1992) Dilemmas of World Politics. International Issues in a Changing World, Oxford: Clarendon Press. Beccalli, Bianca (1994) "The modern women's movement in Italy", New Left Review, 204, ozujak/travanj: 86-112. Bellah, Robert N., Sullivan, William M., Swidler, Ann i Tipton, Steven M. (1985) Habits of the Heart. Individualism and Commitment in American Life, Berkeley: University of California Press (navedeno u: Perennial Library edition from Harper & Row, New York, 1986). Bellers, Jurgen (ur.) (1989) Politische Korruption, Munster: Lit. Bennett, David H. (1995) The Party of Fear: the American Far Right from Nativism to the Militia Movement, New York: Vintage Books. Bennett, William J. (1994) The Index of Leading Cultural Indicators: Facts and Figures on the State of American Society, New York: Touchstone. Berdal, Mats R. (1993) Whither UN Peacekeeping?: An Analysis of the Changing Military Requirements of UN Peacekeeping with Proposals for its Enhancement, London: Brassey's for International Institute of Strategic Studies. Berins Collier, Ruth (1992) The Contradictory Alliance. State-Labor Relationships and Regime Changes in Mexico, Berkeley: University of California, International and Area Studies. Berlet, Chips i Lyons, Matthew N. (1995) "Militia Nation", The Progressive, lipanj. Berman, Jerry i Weitzner, Daniel J. (1995) "Abundance and user control: renewing the democratic heart of the First Amendment in the age of interactive media", Yale Law Journal, 104, (7) 1619-37. Bernard, Jessie (1987) The Female World from a Global Perspective, Bloomington, Ind.: Indiana University Press. Berry, Sebastian (1992) "Party strategy and the media: the failure of Labour's 1991 election campaign", Parliamentary Affairs, 45, (4): 565-81. Betts, Mitch (1995) "The Politicizing of cyberspace", Computerworld, 29 (3): 20. Bilbao La Vieja Diaz, Antonio, Perez de Rada, Ernesto i Asturizaga, Ramiro (1996) "CONDEPA movimiento patriotico", La Paz: Naciones Unidas/ CIDES, neobjavljena istraz. monografija. Birnbaum, Lucia Chiavola (1986) Liberazione della donna: Feminism in Italy, Middletown, Conn.: Wesleyan University Press. Black, Gordon S. i Black, Benjamin D. (1994) The Politics of American Discontent: How a New Party Can Make Democracy Work Again, New York: John Wiley & Sons. Blakely, Edward i Goldsmith, William (1993) Separate Societies: Poverty and Inequality in American Cities, Philadelphia: Temple University Press. 406

Bibliografija

Blas Guerrero, Andres (1994) Nacionalismos y naciones en Europa, Madrid: Alianza Editorial. Blossfeld, Hans-Peter (ur.) (1995) The New Role of Women: Family Formation in Modern Societies, Boulder, Colo.: Westview Press. Blum, Linda (1991) Between Feminism and Labor: The Politics of the Comparable Worth Movement, Berkeley: University of California Press. Blumberg, Rae Lesser, Rakowski, Cathy A. Tinker, Irene i Monteon, Michael (ur.) (1995) EnGENDERing Wealth and Wellbeing, Boulder, Colo.: Westview Press. Blumenfield, Seth D. (1994) "Developing the global information infrastructure", Federal Communications Law Journal, 47 (2): 193-6. Blumstein, Philip i Schwartz, Pepper (1983) American Couples: Money, Work, Sex, New York: William Morrow. Boardmann, Robert (1994) Post-socialist World Orders: Russia, China, and the UN system, New York: StMartin's Press. Bobbio, Norberto (1994) Destra e sinistra: ragioni e significati di una distinzione politica, Roma: Donzelli editore. Borja, Jordi (1988) Estado y ciudad, Barcelona: Promociones y Publicaciones Universitarias. - i Castells, Manuel (1996) Local and Global: The Management of Cities in the Information Age, London: Earthscan. - et al. (1992) Estrategias de desarrollo e internacionalizacion de las ciudades europeas: las redes de ciudades, Barcelona: Consultores Europeos Asociados, Research Report. Bouissou, Jean-Marie (1991) "Corruption ala Japonaise", L'Histoire, 142, ozujak: 84-7. Bramwell, Anna (1989) Ecology in the 20th Century: A History, New Haven: Yale University Press. - (1994) The Fading of the Greens: The Decline of Environmental Politics in the West, New Haven: Yale University Press. Brenner, Daniel (1994) "In search of the multimedia grail", Federal Communications Law Journal, 47 (2), str. 197-203. Broadcasting & Cable (1995) "Top of the week", May. Brown, Helen (1992) Women Organising, London: Routledge. Brown, Michael (1993) "Earth worship or black magic?", The Amicus Journal, 14 (4): 32-4. Brubaker, Timothy H. (ur.) (1993) Family Relations: Challenges for the Future, Newbury Park, Calif: Sage. Bruce, Judith, Lloyd, Cynthia B. i Leonard, Ann (1995) Families in Focus: New Perspectives of Mothers, Fathers, and Children, New York: Population Council. 407

MOC IDENTITETA

Brulle, Robert J. (1996) "Environmental discourse and social movement organizations: a historical and rhetorical perspective on the development of US environmental organizations", Sociological Inquiry, 66 (1): 58-83. Buci-Glucksman, Christine (1978) Gramsci et l'etat, Paris: Grasset. Buckler, Steve (1993) Dirty Hands: the Problem of Political Morality, Brookfield: Averbury. Buckley, Peter (ur.) (1994) Cooperative Forms of Transnational Corporation Activity, London and New York: Routledge. Buechler, Steven M. (1990) Women's Movement in the United States, Brunswick, NJ: Rutgers University Press. Bull, Hedley (1977) The Anarchical Society, London: Macmillan. Burgat, Francois i Dowell, William (1993) The Islamic Movement in North Africa, Austin, Texas: University of Texas Center for Middle Eastern Studies. Burnham, David (1983) The Rise of the Computer State, New York: Vintage. Business Week (1995a) "The future of money", 12. lipnja. Business Week (1995b) " Hot money", 20. ozujka. Business Week (1995c) "Mexico: Salinas is fast becoming a dirty word", 25. prosinca: 54-5. Business Week (1995d) "The new populism", ozujak. Business Week (1995e) "Power to the states", kolovoz: 49-56. Buss, David M. (1994) The Evolution of Desire: Strategies of Human Mating, New York: Basic Books. Butler, Judith (1990) Gender Trouble: Feminism and the Subversion of Identity, New York: Routledge. Cabre, Anna (1990) "Es compatible la proteccion de la familia cona la liberacion de la mujer?", u: Instituto de la Mujer (ur.), Mujer y Demografia, Madrid: Ministerio de Asuntos Sociales. - i Domingo, Antonio (1992) "La Europa despues de Maastrich: reflexiones desde la demografia", Revista de Economia, 13: 63-9. Cacho, Jesus (1994) MC: un intruso en ellaberinto de los elegidos, Madrid: Temas de hoy. Caipora Women's Group (1993) Women in Brazil, London: Latin American Bureau. Calabrese, Andrew i Borchert, Mark (1996) "Prospects for electronic democracy in the United States: rethinking communication and social policy", Media, Culture, and Society, 18: 249-68. Calderon, Fernardo (1995) Movimientos sociales y politica, Mexico: Siglo XXI. - i Laserna, Roberto (1994) Paradojas de la modernidad, La Paz: Fundacion Milenio. 408

Bibliografija

et al. (1996) Esa esquiva modernidad: desarrollo, ciudadania y cultura en America Latina y el Caribe, Caracas: Nueva Sociedad!UNESCO. Calhoun, Craig (ur.) (1994) Social Theory and the Politics of Identity, Oxford: Blackwell. Camilleri, J.A. i Falk, K. (1992) The End of Sovereignty, Aldershot: Edward Elgar. Campbell, B. (1992) "Feminist politics after Thatcher." U: H. Hinds, et al. (ur.) Working Out: New Directions for Women's Studies, London: Taylor and Francis: 13-17. Campbell, Colin i Rockman, Bert A. (ur.) (1995) The Clinton Presidency: First Appraisals, Chatham, NJ: Chatham House. Campo Vidal, Manuel (1996) La transicion audiovisual, Barcelona: B Ediciones. Cardoso de Leite, Ruth (1983) "Movimientos sociais urbanos: balanco critico." U: Sociedade e politica no Brasil pos-64, Sao Paulo: Brasiliense. Carnoy, Martin (1984) The State and Political Theory, Princeton, NJ: Princeton University Press. (1993) "Multinationals in a changing world economy: whither the nation_:_state?", u: Carnoy et al. (ur.), str. 45-96. (1994) Faded Dreams: The Politics and Economics of Race in America, New York: Cambridge University Press. -, Castells, Manuel, Cohen, StephenS. i Cardoso, Fernardo H. (1993) The New Global Economy in the Information Age, University Park, P A: Penn State University Press. Carre, Olivier (1984) Mystique et politique: Lecture revolutionnaire du Coran by Sayyed Qutb, Paris: Editions du Cerf-Presses de la Fondation N ationale des Sciences Politiques. Carrere d'Encausse, Helene (1987) Le grand defi: Bolcheviks et nations, 1917-1930, Paris: Flammarion. - (1993) The End of the Soviet Empire: The Triumph of Nations, New York: Basic Books (izvorno francusko izdanje 1991.). Castells, Manuel (1981) "Local government, urban crisis, and political change", u: Political Power and Social Theory: A Research Annual, Greenwich, CT: JAI Press, 2, str. 1-20. (1983) The City and the Grassroots: A Cross-cultural Theory of Urban Social Movements, Berkeley: University of California Press, i London: Edward Arnold. (1992a) "Four Asian tigers with a dragon head: a comparative analysis of the state, economy, and society in the Asian Pacific rim", u: Appelbaum, Richard, and Henderson, Jeffrey (ur.) States and Development in the Asian Pacific Rim, Newbury Park, CA: Sage, str. 33-70. - (1992b) La nueva revolucion rusa, Madrid: Sistema.

-

409

MOC IDENTITETA

(1992c) "Las redes sociales del SIDA." Keynote address delivered at the Social Sciences Symphosium, World Congress on AIDS research, Madrid, svibanj 1992. (1996) "El futuro del estado del bienestar en la sociedad informacional", Sistema, 131, ozujak: 35-53. i Murphy, Karen (1982) "Cultural identity and urban structure: the spatial organization of San Francisco's gay community", u: Fainstein, Norman I., Susan S. (ur.) Urban Policy Under Capitalism, Urban Affairs Annual Reviews, vol. 22, Beverly Hills, Calif.: Sage: 237-60. -, Yazawa, Shujiro i Kiselyova, Emma (1996) "Insurgents against the global order: a comparative analysis of the Zapatistas in Mexico, the American Militia and Japan's Aum Shinrikyo", Berkeley Journal of Sociology, 40: 21-60. Castells, Nuria (u pripremi) "Environmental policies and international agreements in the Europen Union: a comparative analysis", Amsterdam: University of Amsterdam, Economics Department, neobjavljena doktorska disertacija. Chatterjee, Partha (1993) The Nation and its Fragments: Colonial and Postcolonial Histories, Princeton, NJ: Princeton University Press. Chesnais, Fran~ois (1994) La mondialisation du capital, Paris: Syros. Cheung, Peter T. Y. (1994) "Relations between the central government and Guandong", u: Y. M. Yeung and David K. Y. Chu (ur.), Guandong: Survey of a Province Undergoing Rapid Change, Hong Kong: The Chinese University Press, str. 19-51. Cho, Lee-Jay i Yada, Moto (ur.) (1994) Tradition and Change in the Asian Family, Honolulu: University of Hawaii Press. Chodorow, Nancy (1978) The Reproduction of Mothering: Psychoanalysis and the Sociology of Gender, Berkeley, University of California Press. (1989) Feminism and Psychoanalytical Theory, New Haven: Yale University Press. - (1994) Feminities, Masculinities, Sexualities: Freud and Beyond, Lexington, Ky: University Press of Kentucky. Chong, Rachelle (1994) "Trends in communication and other musings on our future", Federal Communications Law Journal, 47 (2): 213-19. Choueri, YoussefM. (1993) Il fondamentalismo islamico: Origine storiche e basi sociali, Bologna: Il Mulino. Coalition for Human Dignity (1995) Against the New World Order: the American Militia Movement, Portland, Oregon: Coalition for Human Dignity Publications. Coates, Thomas J. et al. (1988) Changes in Sex Behavior of Gay and Bisexual Men since the Beginning of the AIDS Epidemics, San Francisco: University of California, Center for AIDS Prevention Studies. 410

Bibliografija

Cobble, Dorothy S. (ur.) (1993) Women and Unions: Forging a Partnership, New York: International Labour Review Press. Cohen, Roger (1996) "Global forces batter politics", The New York Times, Sunday 17. studenog, s. 4: 1-4. Cohen, Stephen (1993) "Geo-economics: lessons from America's mistakes", u: Carnoy et al. (ur.), str. 97-148. Cohen, Jeffrey E. (1986) "The dynamics of the 'revolving door' on the FCC", American Journal of Political Science, 30 (4). Coleman, Marilyn i Ganong, Lawrence H. (1993) "Families and marital disruption", u: Brubaker (ur.), str. 112-28. Coleman, William E. Jr i Coleman, William E., Sr (1993) A Rhetoric of the People: the German Greens and the New Politics, Westport, Conn.: Praeger. Collective Author (1996) La seguridad humana en Bolivia: percepciones politicas, sociales y economicas de los bolivianos de hoy, La Paz: PRONAGOB-PNUD-ULDIS. Collier, George A. (1995) Restructuring Ethnicity in Chiapas and the World, Stanford University, Department of Anthropology, Research Paper (objavljeno na spanjolskom u: Nash et al. (ur.), str. 7-20). i Lowery Quaratiello, Elizabeth (1994) Basta! Land and the Zapatista Rebellion in Chiapas, Oakland, California: Food First Books. Conquest, Robert (ur.) (1967) Soviet Nationalities Policy in Practice, New York: Praeger. Contreras Basnipeiro, Adalid (1991) "Medias multiples, pocas voces: inventario de los medias de comunicacion de masas en Bolivia", Revista UNITAS, str. 61-105. Cook, Maria Elena et el. (ur.) (1994) The Politics of Economic Restructuring: State-society Relations and Regime Change in Mexico, La Jolla: University of California at San Diego, Center of US-Mexican Studies. Cooke, Philip (1994) The Cooperative Advantage of Regions, Cardiff: University of Wales, Centre for Advanced Studies. Cooper, Jerry (1995) The Militia and the National Guard in America since Colonial Time: a Research Guide, Westport, Conn.: Greenwood Press. Cooper, Marc (1995) "Montana's mother of all militias", The Nation, 22. svibnja. Corn, David (1995) "Playing with fire", The Nation, 15. svibnja. Costain, W. Douglas i Costain, AnneN. (1992) "The political strategies of social movements: a comparison of the women's and environmental movements", u: Congress and the Presidency, 19 (1): 1-27. Cott, Nancy (1989) "What's in a name? The limits of 'social feminism'; or, expanding the vocabulary of women's history", Journal of American History, 76: 809-29. 411

MOC IDENTITETA

Couch, Carl J. (1990) "Mass communications and state structures", The Social Science Journal, 27, (2): 111-28. CQ Researcher (1992) Special Issue: "Politicians and privacy", 2 (15), 17. travnja. Dalton, Russell J. (1994) The Green Rainbow: Environmental Groups in Western Europe, New Haven: Yale University Press. i Kuechler, Manfred (1990) Challenging the Political Order: New Social and Political Movements in Western Democracies, Cambridge: Polity Press. Daniel, Donald i Hayes, Bradd (ur.) (1995) Beyond Traditional Peacekeeping, New York: StMartin's Press. Davidson, Osha Grey (1993) Under Fire: the NRA and the Battle for Gun Control, New York: Henry Holt. Davis, John (ur.) (1991) The Earth First! Reader, Salt Lake City: Peregrine Smith Books. Dees, Moris, i Corcoran, James (1996) Gathering Storm: America's Militia · Network, New York: Harper-Collins. Dekmejian, R. Hrair (1995) Islam in Revolution: Fundamentalism in the Arab World, Syracuse, NY: Syracuse University Press. Delcroix, Catherine (1995) "Algeriennes et Egyptiennes: enjeux et sujets de societes en crise", u: Dubet i Wieviorka (ur.), str. 257-72. DeLeon, Peter (1993) Thinking about Political Corruption, Armonk, NY: M. E. Sharpe. Delphy, Christine (ur.) (1984) Particularisme et universalisme, Paris: Nouvelles Questions Feministes, br. 17/17/18. D'Emilio, John (1980/1993) "Capitalism and gay identity", u: Abelove et al. (ur.), str. 467-76. (1983) Sexual Politics, Sexual Communities: the Making of a Homosexual Minority in the United States, 1940-1970, Chicago: University of Chicago Press. DeMont, John (1991) "Frontline fighters", Mclean's, 104 (50): 46-7. Dentsu Institute for Human Studies (1994) Media in Japan, Tokyo: DataFlow International. Deutsch, Karl (1953) Nationalism and Social Communication: an Inquiry into the Foundations of Nationality (uporabljeno izd. iz 1966., Cambridge, Mass.: MIT Press). De Vos, Susan (1995) Household Composition in Latin America, New York: Plenum Press. Diamond, Irene i Orenstein, Gloria (1990) Reweaving the World: the Emergence of Ecofeminism, San Francisco: Sierra Club Press. Diani, Mario (1995) Green Networks: a Structural Analysis of the Italian Environmental Movement, Edinburgh: Edinburgh University Press. 412

Bibliografija

Dickens, Peter (1990) "Science, social science and environmental issues: Ecological movements as the recovery of human nature", materijal pripremljen za sastanak British Association for the Advancement of Science, University of Swansea, kolovoz. Dietz, Thomas i Kalof, Linda (1992) "Environmentalism among nationstates", Social Indicators Research, 26: 353-66. DiMarco, Sabina (1993) "Se la televisione guarda a sinistra", Ponte, 49 (7): 869-78. - (1994) "La televisione, la politica e il cavaliere", Ponte, 50 (2): 9-11. Dionne, E. J. (1996) They Only Look Dead: Why Progressives Will Dominate the Next Political Era, New York: Simon and Schuster. Dobson, Andrew (1990) Green Political Thought: an Introduction, London: Unwin Hyman. -(ur.) (1991) The Green Reader: Essays toward a Sustainable Society, San Francisco: Mercury House. Doyle, Marc (1992) The Future of Television: a Global Overview of Programming, Advertising, Technology and Growth, Lincolnwood, Ill.: NTC Business Books. Drew, Christopher (1995) "Japanese sect tried to buy US arms, technology, Senators say", New York Times, 31. listopada: A5. Dubet, Francois i Wieviorka, Michel (ur.) (1995) Penser le sujet, Paris: Fayard. Duffy, Ann i Pupo, Norene (ur.) (1992) Part-time Paradox: Connecting Gender, Work and Family, Toronto: The Canadian Publishers. Dulong, Rene (1978) Les regions, l'etat et la societe locale, Paris: Presses Universitaires de France. Dunaher, Kevin (ur.) (1994) 50 Years is Enough: the Case against the World Bank and the IMF, Boston: South End Press. Ebbinghausen, Rolfi Necket, Sighard (ur.) (1989) Anatomie des politischen Skandals, Frankfurt: Suhrkamp. Ehrenreich, Barbara (1983) The Hearts of Men: American Dreams and the Flight from Commitment, Garden City, NY: Anchor Press/Doubleday. Eisenstein, Zillah R. (1981/1993) The Radical Future of Liberal Feminism, Boston: Northeastern University Press. Ejercito Zapatista de Liberacion Nacional (1994) Documentos y comunicados, Mexico: Ediciones Era (s uvodom od Antonija Garcije de Leona, i kronikama Elene Poniatowske i Carlosa Monsivaisa). -/ Subcomandante Marcos (1995) Chiapas: del dolor a la esperanza, Madrid: Los libros de la catarata. Eley, Geoff, i Suny, Ronald Grigor (ur.) (1996) Becoming National: a Reader, New York: Oxford University Press. 413

MOC IDENTITETA

Elliott, J. H. ide la Pena, J. F. (1978) Memoriales y cartas del Conde-Duque de Olivares, Madrid: Alfaguara. Epstein, Barbara (1991) Political Protest and Cultural Revolution: Nonviolent Direct Action in the 1970s and 1980s, Berkeley: University of California Press. (1995) "Grassroots environmentalism and strategies for social change", New Political Science, 32: 1-24. Ergas, Yasmine (1985) Nelle maglie della politica: femminismo, instituzione e politic he sociale nell 'Italia degli anni settanta, Milan: Feltrinelli. Espinosa, Maria i Useche, Helena (1992) Abriendo camino: historias de mujeres, Bogota: FUNDAC. Esposito, John L. (1990) The Iranian Revolution: its Global Impact, Miami: Florida International University Press. Esprit (1994) "Editorial: face ala telecratie", 5: 3-4. Etzioni, Amitai (1993) The Spirit of Community: Rights, Responsibilities, and the Communitarian Agenda, New York: Crown. Evans, Sara (1979) Personal Politics: the Roots of Women's Liberation in Civil Rights Movement and the New Left, New York: Knopf. Eyerman, Ron i Jamison, Andrew (1989) "Environmental knowledge as an organizational weapon: the case of Green peace", Social Science Information, 28 (1): 99-119. Fackler, Tim i Lin, Tse-Min (1995) "Political corruption and presidental elections, 1929-1992", The Journal of Politics, 57 (4): 971-93. Faison, Seth (1996) "Chinese cruise Internet, wary of watchdogs", New York Times, 5. veljace, str. Al. Falk, Richard (1995) On Humane Governance: Towards a New Global Politics, University Park, PA: Pennsylvania State University Press. Fallows, James (1996) Breaking the News: How the Media Undermine American Democracy, New York: Pantheon. Faludi, Susan (1991) Backlash: the Undeclared War on American Women, New York: Crown. Farnsworth Riche, Martha (1996) "How America is changing- the view from the Census Bureau, 1995", u: The World Almanac and Book of Facts, 1996: 382-83. Fassin, Didier (1996) "Exclusions, underclass, marginalidad: figures contemporaines de la pauvrete urbaine en France, aux Etats-Unis et en Amerique Latine", Revue Fram;aise de Sociologie, 37: 37-75. Ferraresi, Franco and Kemeny, Pietro (1977) Classi sociali e politica urbana, Rome: Officina Edizioni. Ferrater Mora, Josep (1960) Les formes de la vida catalana, Barcelona: Editorial Selecta. 414

Bibliograflja

Ferree, Myra Marx i Hess, Beth B. (1994) Controversy and Coalition: the New Feminist Movement across Three Decades of Change, New York: Maxwell Macmillan. - i Martin, Patricia Yancey (ur.) (1995) Feminist Organisations: Harvest of the Women's Movement, Philadelphia: Temple University Press. Ferreri Girones, F. (1985) La persecucio politica de la llengua catalana, Barcelona: Edicions 62. Financial Technology International Bulletin (1995) "A lawless frontier", 12 (12):10. Ficher, Claude S. (1982) To Dwell among Friends: Personal Networks in Town and City, Chicago: University of Chicago Press. - et al. (1995) Inequality by Design, Princeton, NJ, Princeton University Press. Fisher, Roberti Kling, Joseph (ur.) (1993) Mobilizing the Community: Local Politics in the Era of the Global City, Thousand Oaks, CA: Sage. Fitzpatrick, Mary Anne i Vangelisti, Anita L. (ur.) (1995) Explaining Family Interactions, Thousand Oaks, CA: Sage. Fooner, Michael (1989) Interpol: Issues in World Crime and International Criminal Justice, New York: Plenum Press. Foucault, Michel (1976) La volonte de savoir: histoire de la sexualite, vol. I, Paris: Gallimard. - (1984a) L'usage des plaisirs: histoire de la sexualite, vol. II, Paris: NRF. - (1984b) Le souci de soi: histoire de la sexualite, vol. III, Paris: NRF. Frankel, J. (1988) International Relations in a Changing World, Oxford: Oxford University Press. Frankland, E. Gene (1995) "The rise, fall, and recovery of Die Griinen", u: Richardson and Rootes (ur.), str. 23-44. Franklin, Bob (1994) Packaging Politics: Political Communications in Britain's Media Democracy, London: Edward Arnold. Freeman, Michael (1994) "Polls set spendingrecord",Mediaweek, 4(44): 6. Friedland, Lewis A. (1996) "Electronic democracy and the new citizenship", Media, Culture, and Society, 18: 185-211. Friedrich, Carl J. (1966) "Political pathology", Political Quarterly, 37: 74. Fujita, Shoichi (1995) AUM Shinrikyo Jiken [The Incidents of AUM Shinrikyo], Tokyo: Asahi-Shinbunsha. Funk, Nanette i Mueller, Magda (ur.) (1993) Gender Politics and Post-Communism: Reflections from Eastern Europe and the Former Soviet Union, New York: Routledge. Fuss, Diana (1989) Essentially Speaking: Feminism, Nature, and Difference, London: Routledge. Ganley, Gladys G. (1991) "Power to the people via personal electronic media", The Washington Quarterly, proljece: 5-22. 415

MOC IDENTI'l'ETA

Gans, Herbert J. (1995) The War against the Poor: the Underclass and Antipoverty Policy, New York: Basic Books. Garaudy, Roger (1990) Integrismes, Paris: Belfont. Garber, Doris A. (1984) Mass Media in American Politics, 2. izd., Washington DC: CQ Press. - (1996) "The new media and politics- what does the future hold?", Political Science and Politics, 29 (1): 33-6. Garcia Cotarelo, Ramon (1995) La conspiracion, Barcelona: Ediciones B. Garcia de Leon, Antonio (1985) Resistencia y utopia: memorial de agravios y cronica de revueltas y profecias acaecidas en la provincia de Chiapas durante los ultimos quinientos anos de su historia, vol 2, Mexico: Ediciones Era. Garcia-Ramon, Maria Dolors i Nogue-Font, Joan (1994) "Nationalism and geography in Catalonia", u: Hooson (ur.), str. 197-211. Garment, Suzanne (1991) Scandal: the Culture of Mistrust in American Politics, New York: New York Times Books. Garramone, Gina M. et al. (1990) "Effects of negative political advertising on the political process", Journal of Broadcasting and Electronic Media, 34 (3): 299-311. Gates, Henry Louis, Jr (1996) "Parable of the talents", u: Gates i West (ur.), str. 1-52. - i West, Cornel (ur.) (1996) The Future of the Race, New York: Alfred Knopf. Gelb, Joyce i Lief-Palley, Marian (ur.) (1994) Women of Japan and Korea: Contiunity and Change, Philadelphia: Temple University Press. Gellner, Ernest (1983) Nations and Nationalism, Ithaca, NY: Cornell University Press (izvorno izdanje Blackwell, Oxford). Gerami, Shahin (1996) Women and Fundamentalism: Islam and Christianity, New York: Garland. Gerbner, George, Mowlana, Hamidi Nordenstreng, Kaarle (ur.) (1993) The .Global Media Debate: its Rise, Fall, and Renewal, Norwood, NJ: Ablex. Giddens, Anthony (1985) A Contemporary Critique of Historical Materialism, vol. II: The Nation-state and Violence, Berkeley: University of California Press. ~"'- (1991) Modernity and Self-identity: Self and Society in the Late Modern l' Age, Cambridge: Polity Press. ---·---·-----·- --- ·- (1992) The Transformation of Intimacy: Sexuality, Love and Eroticism in Modern Societies, Stanford: Stanford University Press. Gil, Jorge et el. (1993) "La red de poder mexicana: el caso de Miguel Aleman", Revista Mexicana de Sociologia, 3/95: 103-20. Ginsborg, Paul (ur.) (1994) Stato dell'Italia, Milano: Il Saggiatore. 416

Bibliografija

Giroux, Henry A. (1996) Fugitive Cultures: Race, Violence and Youth, New York: Routledge. Gitlin, Todd (1980) The Whole World is Watching: Mass Media in the Making and Unmaking of the New Left, Berkeley: University of California Press. Gleason, Nancy (1995) "Freenets: cities open the electronic door", Government Finance Review, 11 (4): 54-5. Godard, Francis (ur.) (1996) Villes, Special issue of Le Courrier du CNRS, Paris: Centre National de la Recherche Scientique. Gohn, Maria de Gloria (1991) Movimientos sociais e luta pela moradia, Sao Paulo: Edicoes Loyola. Golden, Tim (1995) "A cocaine trail in Mexico points to official corruption", New York Times, 19. travnja, str. 1, 8. Goldsmith, M. (1993) "The Europeanisation of local government", Urban Studies, 30: 683-99. Gole, Nilufer (1995) "L'emergance du sujet islamique", u: Dubet i Wieviorka (ur.), str. 221-34. Gonsioreck, J.C. i Weinrich, J.D. (1991) Homosexuality: Research Implications for Public Policy, Newbury Park, CA: Sage. Goode, William J. (1993) World Changes in Divorce Patterns, New Haven: Yale University Press. Gottlieb, Robert (1993) Forcing the Spring: the Transformation of the American Environmental Movement, Washington DC: Island Press. Graf, James E. (1995) "Global information infrastructure first principles", Telecommunications, 29 (1): 72-3. Graham, Stephen (1993) "From urban competition to urban collaboration? The development of interurban telematic networks", Environment and Planning C: Government and Policy, 13: 503-24. Granberg, A. (1993) "The national and regional commodity markets in the USSR: trends and contradictions in the transition period", Papers in Regional Science, 72: 1. - i Spehl, H. (1989) Regionale Wirstchaftspolitik in der UdSSR und der BRD, Report to the Fourth Soviet-West German Seminar on Regional Development, Kiev, 1.-10. listopada 1989. Greenberg, Stanley B. (1995) Middle Class Dreams: The Politics ofPower of the New American Majority, New York: Times Books. Gremion, Pierre (1976) Le pouvoir peripherique, Paris: Seuil. Grier, Peter (1995) "Preparing for the 21st century information war", Government Executive, 28 (8): 130-2. Griffin, Gabriele (ur.) (1995) Feminist Activism in the 1990s, London: Francis and Taylor. 417

MOC IDENTITETA

et el. (ur.) (1994) Stirring It: Challenges for Feminism, London: Francis and Taylor. Grosz, Elizabeth (1995) Space, Time, and Perversion, London: Routledge. Grubbe, Peter (1993) Selbstbedienungsladen: vom Verfall der demokratischen Moral, Wuppertal: Hammer. Guehenno, Jean Marie (1993) La fin de la democratie, Paris: Flammarion. Procitano u spanj. prijevodu, Barcelona: Paidos, 1995 (citati su moji vlastiti prijevodi na engl.). Gumbel, Andrew (1994) "French deception", New Statesman and Society, 7, 328:24. Gunlicks Arthur B. (ur.) (1993) Campaign and Party Finance in North America and Western Europe, Boulder, Colo.: Westview Press. Habermas, Jurgen (1973) Legitimation Crisis, Boston: Beacon Press. Hacker, Kenneth L. (1996) "Missing links and the evolution of electronic democratizacion", Media, Culture, and Society, 18: 213-323. Hadden, Jeffrey i Shupe, Hanson (1989) Fundamentalism and Secularization Reconsidered, New York: Paragon House. Hage, Jerald, i Powers, Charles (1992) Postindustrial Lives: Roles andRelationships in the 21st Century, London: Sage. Halperin, David M., Winkler, John J. i Zeitlin, Froma I. (ur.) (1990) Before Sexuality: the Construction of Erotic Experience in the Ancient Greek World, Princeton, NJ: Princeton University Press. Halperin Donghi, Tulio (1969) Historia contemporanea de America Latina, Madrid: Alianza Editorial. Handelman, Stephen (1995) Comrade Criminal: Russia's New Mafiya, New Haven: Yale University Press. Hay, Colin (1994) "Environmental security and state legitimacy", Capitalism, Nature, Socialism, 1: 83-98. Heard, Alex (1995) "The road to Oklahoma City", The New Republic, 15. svibnja. Heidenheimer, Arnold J., Johnston, Michael i LeVine, Victor T. (ur.) (1989) Political Corruption: a Handbook, New Brunswick, NJ: Transaction. Held, David (1991) "Democracy, the nation-state and the global system", Economy and Society, 20 (2): 138-72. - (ur.) (1993) Prospects for Democracy, Cambridge: Polity Press. Heller, Karen S. (1992) "Silence equals death: discourses on AIDS and identity in the gay press, 1981-1986", neobjavljena doktorska disertacija, San Francisco: University of California. Helvarg, David (1995) "The anti-enviro connection", The Nation, 22. svibnja Hempel, Lamont C. (1996) Environmental Governance: the Global Challenge, Washington DC: Island Press.

-

418

Bibliografija

Herek, Gregory M. i Greene, Beverly (ur.) (1995) HIV, Identity and Community: the HIV Epidemics, Thousand Oaks, CA: Sage. Hernandez Navarro, Luis (1995) Chiapas: la guerra y lapaz, Mexico: ADN Editores. Hester, Marianne, Kelly, Liz i Radford, Jill (1995) Women, Violence, and Male Power: Feminist Activism, Research and Practice, Philadelphia: Open University Press. Hicks, L. Edward (1994) Sometimes in the Wrong, but Never in Doubt: GeorgeS. Benson and the Education of the New Religious Right, Knoxville: University of Tennessee Press. High Level Experts Group (1996) The Information Society in Europe, Report to the European Commission, Brussels: Commission of the European Union. Himmelfarb, Gertrude (1995) The De-moralization of Society: from Victorian Virtues to Modern Values, New York: Alfred Knopf. Hirkett, Mervyn (1992) Some to Mecca Turn to Pray. Islamic Values in the Modern World, St Albans: Claridge Press. Hiro, Dilip (1989) Holy Wars: The Rise of Islamic Fundamentalism, New York: Routledge. Hirst, Pauli Thompson, Grahame (1996) Globalization in Question: the International Economy and the Possibilities of Governance, Cambridge: Polity Press. Hobsbawm, Eric J. (1990) Nations and Nationalism since 1780, Cambridge: Cambridge University Press. (1992) Naciones y nacionalismo desde 1780, Barcelona: Critica (prosirena i osuvremenjena inacica engl. izd. iz 1990.). (1994) The Age of Extremes: a History of the World, 1914-1991, New York: Pantheon Books. Hochschild, Jennifer L. (1995) Facing up to the American Dream: Race, Class, and the Soul of the Nation, Princeton, NJ: Princeton University Press. Holliman, Jonathan (1990) "Environmentalism with a global scope", Japan Quarterly, srpanj-rujan: 284-90. hooks, bell (1989) Talking Back: Thinking Feminist, Thinking Black, Boston: South End Press. (1990) Yearning: Race, Gender, and Cultural Politics, Boston: South End Press. (1993) Sisters of the Yaw: Black Women and Self-Recovery, Boston: South End Press. Hooson, David (1994a) "Ex-Soviet identities and the return of geography", u: Hooson (ur.), str. 134-40. - (ur.) (1994b) Geography and National Identity, Oxford: Blackwell. 419

MOC IDENTITETA

Horsman, M. i Marshall, A. (1994) After the Nation State, New York: Harper-Collins. Horton, Tom (1991) "The green giant", Rolling Stone, 5. rujna: 43-112. Hsia, Chu-joe (1996) Personal Communication. Hsing, You-tien (1996) Making Capitalism in China: the Taiwan Connection, New York: Oxford University Press. Hughes, James (1994) "The 'Americanization' of Russian politics: Russia's first television election, December 1993", The Journal of Communist Studies and Transition Politics, 10 (2): 125-50. Hulsberg, Werner (1988) The German Greens: a Social and Political Profile, London: Verso. Hunter, Robert (1979) Warriors ofthe Rainbow: a Chronicle of the Greenpeace Movement, New York: Holt, Rinehart and Winston. "Issues, candidate image and priming: the use of private polls in Kennedy's 1960 presidential campaign", American Political Science Review, 88 (3): 527-40. Inoguchi, Takashi (1993) "Japanese politics in transition: a theoretical review", Government and Opposition, 28 (4): 443-55. Irigaray, Luce (1977/1985) Ce sexe qui n'en est pas un, proCitano u engleskarn prijevodu (1985), Ithaca, NY: Cornell University Press. - (1984/1993) Ethique de la difference sexuelle, procitano u engleskom prijevodu (1993), Ithaca, NY: Cornell University Press. Irving, Larry et el. (1994) "Steps towards a global information infrastructure", Federal Communications Law Journal, 47 (2): 271-9. Ivins, Molly (1995) "Fertilizer of hate", The Progressive, lipanj. Jacobs, Lawrence R. i Shapiro, Robert Y. (1995) "The rise of presidential polling: the Nixon White House in historical perspective", Public Opinion Quarterly, 59: 163-95. Janowitz, Morris (1976) Social Control ofthe Welfare State, Chicago: University of Chicago Press. Jaquette, JaneS. (ur.) (1994) The Women's Movement in Latin America. Participation and Democracy, Boulder, Colo.: Westview Press. Jarrett-Macauley, Delia (ur.) (1996) Reconstructing Womanhood, Reconstructing Feminism: Writings on Black Women, London: Routledge. Jelen, Ted (ur.) (1989) Religion and Political Behavior in America, New York: Praeger. - (1991) The Political Mobilization of Religious Belief, New York: Praeger. Johansen, Elaine R. (1990) Political Corruption: Scope and Resources: an Annotated Bibliography, New York: Garland. Johnson, Chalmers (1982) MIT! and the Japanese Miracle, Stanford: Stanford University Press. 420

Bibliografija

(1995) Japan: Who Governs? The Rise of the Developmental State, New York: W. W. Norton. Johnston, R.J, Knight, David i Kofman, Eleanore (ur.) (1988) Nationalism, Self-determination, and Political Geography, London: Croom Helm. Jordan, June (1995) "In the land of white supremacy", The Progressive, lipanj. Judge, David, Stokes, Gerry i Wolman, Hall (1995) Theories of Urban Politics, Thousand Oaks, CA: Sage. Juergensmayer, Mark (1993) The New Cold War? Religious Fundamentalism Confronts the Secular State, Berkeley: University of California Press. Jutglar, Antoni (1966) Els burgesos catalans, Barcelona: Fontanella. Kahn, Robert E. (1994) "The role of government in the evolution of the Internet", Communications of the ACM, 37 (8): 15-19. Kahne, Hilda i Giele, Janet Z. (ur.) (1992) Women's Work and Women's Lives: The Continuing Struggle Worldwide, Boulder, Colo.: Westview Press. Kaid, Lynda Lee i Holtz-Bacha, Christina (ur.). (1995) Political Advertising in Western Democracies, Thousand Oaks, CA: Sage. Kaminiecki, Sheldon (ur.) (1993) Environmental Politics in the International Arena: Movements, Parties, Organizations, Policy, Albany: State University of New York Press. Kanagy, Conrad L. et al. (1994) "Surging environmentalisms: changing public opinion or changing publics", Social Science Quarterly, 75 (4): 804-19. Katznelson, Ira (1996) Liberalism's Crooked Circle: Letters to Adam Michnik, Princeton, NJ: Princeton University Press. Kazin, Michael (1995) The Populist Persuasion: an American History, New York: Basic Books. Keating, Michael (1995) Nations against the State: the New Politics of Nationalism in Quebec, Catalonia, and Scotland, New York: StMartin's Press. Keen, Sam (1991) Fire in the Belly: on Being a Man, New York: Bantam Books. Kelly, Petra (1994) Thinking Green: Essays on Environmentalism, Feminism, and Nonviolence, Berkeley: Parallax Press. Kepel, Gilles (1995) "Entre societe et communaute: les musulmans au Royaume-Uni et au France aujourd'hui", u: Dubet i Wievorka (ur.), str. 273-88. Khazanov, Anatoly M. (1995) After the USSR: Ethnicity, Nationalism, and Politics in the Commonwealth of Independent States, Madison: University of Wisconsin Press. 421

MOC IDENTITETA

Khosrokhavar, Farhad (1995) "Le quasi-individu: de la neo-communaute a la necro-communaute", u: Dubet i Wievorka (ur.), str. 235-56. Khoury, Philip i Kostiner, Joseph (ur.) (1990) Tribes and State Formation in the Middle East, Berkeley: University of California Press. Kim, Marlene (1993) "Comments", u: Cobble (ur.), str. 85-92. King, Anthony (1984) "Sex, money and power: political scandals in Britain and the United States", Colchester, University of Essex, Essex Papers in Politics and Government. King, Joseph P. (1989) "Socioeconomic development and corrupt campaign practices in England", u: Heidenheimer et al. (ur.), str. 233-50. Kiselyova, Emma i Castells, Manuel (1997) The New Russian Federalism in Siberia and the Far East, Berkeley: University of California. Center for Eastern European and Slavic Studies/Center for German and European Studies, Research Paper. Klanwatch/Militia Task Force (KMTF) (1996) False Patriots. The Threat from Antigovernment Extremists, Montgomery, Alabama: Southern Poverty Law Center. Klinenberg, Eric i Perrin, Andrew (1996) "Symbolic politics in the Information Age: the 1996 presidential campaign in cyberspace", Berkeley: University of California, Department of Sociology, Research Paper for Soc 290.2, neobjavljeno. Kolodny, Annette (1984) The Land before Her: Fantasy and Experience of the American Frontiers, 1630-1860, Chapel Hill: University of North Carolina Press. Kozlov, Viktor (1988) The Peoples of the Soviet Union, Bloomington, Ind.: Indiana University Press. Kraus, K. i Knight, A. (1995) State, Society, and the UN System: Changing Perspectives on Multilateralism, New York: United Nations University Press. Kuppers, Gary (ur.) (1994) Companeras: Voices from the Latin American Women's Movement, London: Latin American Bureau. Kuttner, Robert (1995) "The net as free-market utopia? Think again", Business Week, 4. rujna, str. 24. Lamberts-Bendroth, Margaret (1993) Fundamentalism and Gender: 1875 to Present, New Haven, CT: Yale University Press. Langguth, Gerd (1984) The Green Factor in German Politics: from Protest Movement to Political Party, Boulder, Colo.: Westview Press. Lasch, Christopher (1980) The Culture of Narcissism, London: Abacus, 1980. Laserna, Roberto (1992) Productores de democracia: actores sociales y procesos politicos, Cochabamba: Centro de Estudios de la Realidad Economica y Social. 422

Bibliografija

Lash, Scotti Urry, John (1994) Economies of Signs and Space, London: Sage. Laumann, Edward 0. et al. (1994) The Social Organization of Sexuality: Sexual Practices in the United States, Chicago: University of Chicago Press. L'Avenc: Revista d'Historia (1996) Special issue: "Catalunya-Espanya", br. 200, veljaca. Lavrakas, Paul J. et al. (ur.) (1995) Presidential Polls and the New Media, Boulder, Colo.: Westview Press. ... Lawton, Kim A. (1989) "Whatever happened. to the Religious Right?", Christianity Today, 15. prosinca: 44. Leal, Jesus et al. (1996) Familia y viuienda an Espana, Madrid: U niversidad Autonoma de Madrid, Instituto de Sociologia, Research Report. Lechner, Frank J. (1991) "Religion, law, and global order", u: Robertson i Garrett (ur.), str. 263-80. Lesthaeghe, R. (1995) "The second demographic transition in Western countries: an interpretation", u: Mason i Jensen (ur.), str. 17-62. Levin, Murray B. (1987) Talk Radio and the American Dream, Lexington, MA: Heath. Levine, Martin (1979) "Gay ghetto", u: Martin Levine (ur.), Gay Men, New York: Harper and Row. Lewis, Bernard (1988) The Political Language of Islam, Chicago: University of Chicago Press. Lewis, Peter H. (1996a) "Judge temporarily blocks law that bars indecency on Internet", New York Times, 16. veljace, str. C1-C16. - (1996b) "Judges turn back law to regulate Internet decency", New York Times, 13. lipnja, str. Al. Leys, Colin (1989) "What is the problem about corruption?", u: Heidenheimer et al. (ur.), str. 51-66. L'Histoire (1993) Special dossier "Argent, politique et corruption: 17891993", svibanj, 166: 48 ff. Li, Zhilan (1995) "Shanghai, Guandong ruheyu zhongyang zhouxuan (How did Shanghai and Guandong negotiate with the central government?)", The Nineties Monthly, prosinac, 311: 36-9. Lienesch, Michael (1993) Redeeming America: Piety and Politics in the New Christian Right, Chapel Hill: University of North Carolina Press. Lipschutz, Ronnie D. i Coca, Ken (1993) "The implications of global ecological interdependence", u: Ronnie D. Lipschutz and Ken Coca (ur.), The State and Social Power in Global Environmental Politics, New York: Columbia University Press. Lipset, Seymour M. (1996)AmericanExceptionalism: a Double-edge Sword, New York: Norton. 423

MOC IDENTITETA

i Raab, Earl (1978) The Politics of Unreason: Right-wing Extremism in America, 1790-1970, New York: Harper and Row. Lloyd, Gary A. i Kuselewickz J. (ur.) (1995) HIV Disease: Lesbians, Gays, and the Social Services, New York: Haworth Press. Lodato, Saverio (1994) Quindici anni di Mafia, Milan: Biblioteca Universale Rizzoli. Longman (1990) Political Scandals and Causes Celebres since 1945, London: Longman's International Reference Compendium. Lowi, Theodore J. (1988) "Foreword", u: Markovits and Silverstein (ur.), str. vii-xii. Luecke, Hanna (1993) Islamischer Fundamentalismus- Rueckfall ins Mittelalter oder Wegbereiter der Moderne?, Berlin: Klaus Schwarz Verlag. Lyday, Corbin (ur.) (1994) Ethnicity, Federalism and Democratic Transition in Russia: A Conference Report, Report of a Conference sponsored by the Berkeley-Stanford Program in Soviet and Post-Soviet Studies, odrzano na Berkeleyju 11.-17. studenoga 1993. Lyon, David (1994) The Electronic Eye: the Rise of Surveillance Society, Cambridge: Polity Press. MacDonald, Greg (1990) The Emergence of Multimedia Conglomerates, Geneva: ILO, Multinational Enterprises Program, Working Paper 70. McDonagh, Gary W. (ur.) (1986) Conflict in Catalonia, Gainsville: University of Florida Press. McGrew, Anthony G. (1992a) "Global politics in transition era", u: McGrew et al. (ur.) str. 312-30. - (1992b) "Military technology and the dynamics of global militarization", u: McGrew et al. (ur.), str. 83-117. - Lewis, Paul G., et al. (1992) Global Politics: Globalization and the Nation State, Cambridge: Polity Press. Mcinnes, Colin (1992) "Technology and modern warfare", u: Baylis i Rengger (ur.), str. 130-58. - i Sheffield, G.D. (ur.) (1988) Warfare in the 20th Century: Theory and Practice, London: Unwin Hyman. McLaughin, Andrew (1993) Regarding Nature: Industrialism and Deep Ecology, Albany: State University of New York Press. Macy, Joanna (1991) World as Lover, World as Self, Berkeley: Parallax Press. Magleby, David B. i Nelson, Candice J. (1990) The Money Chase: Congressional Campaign Finance Reform, Washington DC: Brookings Institution. Maheu, Louis (1995) "Les mouvements sociaux: plaidoyer pour une sociologie de !'ambivalence", u: Dubet i Wievorka (ur.), str. 313-34. Mainichi Shinbun (1995), 1. svibnja.

-

424

BibhografJja

Manes, Christopfer (1990) Green Rage: Radical Environmentalism and the Unmaking of Civilization, Boston: Little, Brown. Mansbridge, Jane (1995) "What is the feminist movement?", u: Ferree i Martin (ur.), str. 27-34. Markovits, Andrei S. i Silverstein, Mark (ur.) (1988a) The Politics of Scandal: Power and Process in Liberal Democracies, New York: Holmes and Meier. - i- (1988b) "Power and process in liberal democracies", u: Markovits i Silverstein (ur.), str. 15-37. Marquez, Enrique (1995) Por que perdio Camacho, Mexico: Oceano. Marsden, George M. (1980) Fundamentalism and American Culture: the Shaping of the 20th Century Evangelicalism, 1870-1925, New York: Oxford University Press. Martinez Torres, Maria Elena (1994) "The Zapatista rebellion and identity", Berkeley: University of California, Program of Latin American Studies, Research paper (neobjavljeno). (1996) "Networking global civil society: the Zapatista movement. The first informational guerrilla", Berkeley: University of California, seminar paper for CP 229 (neobjavljeno). Marty, Martin E. (1988) "Fundamentalism as a social phenomenon", Bulletin of the American Academy of Arts and Sciences, 42: 15-29. - i Appleby, Scott (ur.) (1991) Fundamentalisms Observed, Chicago: University of Chicago Press. Masnick, George, S. i Ardle, Nancy M. (1994) Revised US Households Projections: New Methods and New Assumptions, Cambridge, Mass.: Harvard University, Graduate School of Design/John F. Kennedy School of Government, Joint Center for Housing Studies, Working Papers Series. - i Kim, Joshua M. (1995) The Decline of Demand: Housing's Next Genaration, Cambridge, Mass.: Harvard University, Joint Center for Housing Studies, Working Papers Series. Mason, Karen 0. i Jensen, An-Magritt (1995) Gender and Family Change in Industrialized Countries, New York: Oxford University Press. Mass, Lawrence (1990) Dialogues of the Sexual Revolution, New York: Haworth Press. Massolo, Alejandra (1992) Por amor y coraje: Mujeres en mouimientos urbanos de la Ciudad de Mexico, Mexico: El Colegio de Mexico. Mattelart, Armand (1991) La communication-monde: histoire des idees et des strategies, Paris: La Decouverte. Matthews, Nancy A. (1989) "Surmounting a legacy: the expansion of racial diversity in a local anti-rape movement", Gender and Society, 3: 519-33. Maxwell, Joe i Tapia, Andres (1995) "Guns and Bibles", Christianity Today, 39 (7): 34. 425

MOC IDENTITETA

Mayer, William G. (1994) "The polls - poll trends: the rise of the new media", Public Opinion Quarterly, 58: 124-46. Mayorga, Fernando (1993) Discurso y politica en Bolivia, La Paz, ILDISCERES. Mejia Barquera, Fernando et al. (1985) Televisa: el quinto poder, Mexico: Claves Latinoamericanas. Melchett, Peter (1995) "The fruits of passion", New Statesman and Society, 28. travnja: 37-8. Melucci, Alberto (1995) "Individualisation et globalisation: au-dela de la modernite?", u: Dubet i Wievorka (ur.), str. 433-48. Meny, Yves (1992) La corruption de la Republique, Paris: Fayard. Merchant, Carolyn (1980) The Death of Nature: Women, Ecology, and the Scientific Revolution, New York: Harper and Row. Mesa, Carlos D. (1986) "Como se fabrica un presidente", u: Cuarto Intermedio, str. 4-23. Michelson, William (1985) From Sun to Sun: Daily Obligations and Community Structure in the Lives of Employed Women and their Families, Totowa, NJ: Rowman and Allanheld. Mikulsky, D.V. (1992) Ideologicheskaya kontseptsiya Islamskoi partii vozrozhdeniya (Ideological Concept of Islamic Revival Party), Moscow: Gorbachev-Fund. Mine, Alain (1993) Le nouveau Moyen Age, Paris: Gallimard. Misztal, Bronislaw i Shupe, Anson (1992a) "Making sense of the global revival of fundamentalism", u: Bronislaw i Shupe (ur.), str. 3-9. - i- (ur.) (1992b) Religion and Politics in Comparative Perspective: Revival of Religious Fundamentalism in East and West, Westport, Conn.: Praeger. Mitchell, Juliet (1966) "Women: the longest revolution", New Left Review, 40, studeni/prosinac. Miyadai, Shinji (1995) Owarinaki Nichijo of Ikiro (Live in Endless Everyday Life), Tokyo: Chikuma-Shobo. Moen, Matthew C. (1992) The Transformation of the Christian Right, Tuscaloosa: University of Alabama Press. - i Gustafson, Lowell S. (ur.) (1992) The Religious Challenge to the State, Philadelphia: Temple University Press. Mokhtari, Fariborz (ur.) (1994) Peacemaking, Peacekeeping and Coalition Warfare: the Future of the UN, Washington DC: National Defense University. Monnier, Alain·i de Guilbert-Lantoine, Catherine (1993) "La conjoncture demographique: l'Europe et les pays developpes d'outre-mer", Population, 48 (4): 1043-67. 426

Bibliografija

Moog, Sandra (1995) "To the root: the mobilization of the culture concept in the development of radical environmental thought", Berkeley: University of California, Department of Anthropology, Seminar Paper for Anthro. 250X (neobjavljeno). (1996) "Electronic media and informational politics in America", Berkeley: University of California, Department of Sociology, Research Paper for Soc 290.2 (neobjavljeno). Moore, David W. (1992) The Superpollsters: How They Measure and Manipulate Public Opinion in America, New York: Four Walls Eight Windows. Moreau Deffarges, Philippe (1993) La mondialisation: vers la fin des frontieres ?, Paris: Dunod. Moreno Toscano, Alejandra (1996) Turbulencia politica: causas y razones del 94, Mexico: Oceano. Morgen, Sandra (1988) "The dream of diversity, the dilemmas of difference: race and class contradictions in a feminist health clinic", u: J. Sole (ur.) Anthropology for the Nineties, New York: Free Press. Morin, Edgar i Kern, Anne B. (1993) Terre-Patrie, Paris: Seuil. Morris, Stephen D. (1991) Corruption and Politics in Contemporary Mexico, Tuscaloosa: The University of Alabama Press. Moscow Times (1996), "Style beats substance in ad campaigns", 30. svibnja, str. 1. Moser, Leo (1985) The Chinese Mosaic: the Peoples and Provinces of China, London: Westview Press. Mouffe, Chantal (1995) "The end of politics and the rise of the radical right", Dissent, jesen: 488. Mundy, Alicia (1996) "Taking a poll on polls", Media Week, 6 (8): 17-20. Murray, Charles i Herrnstein, Richard (1994) The Bell Curve: Intelligence and Class Structure in American Life, New York: Free Press. Nair, Sami (1996) "La crisis argelina", u: Claves, travanj: 14-17. Nakazawa, Shinichi et al. (1995) "AUM Jiken to wa Nandatta no ka (Was AUMan incident?)", u: Kokoku Hihyo, lipanj. Nash, June et al. (1995) La explosion de comunidades en Chiapas, Copenhagen: International Working Group on Indian Affairs, Document IWGIA hr. 16. Navarro, Vicente (1994) The Politics of Health Policy: The US Reforms, 1980-1994, Oxford: Blackwell. (1995) "Gobernabilidad, desigualdad y estado del bienestar. La situacion en Estados U nidos y su relevancia para Europa", Barcelona: materijali za International Symposium on Governability, Inequality, and Social Policies, u organizaciji Institut d'Estudis Socials Avancats, 23.-25. studenog (neobjavljeno). Negroponte, Nicholas (1995) Being Digital, New York: Alfred Knopf. 427

MOC IDENTITETA

Norman, E. Herbert (1940) Japan's Emergence as a Modern State: Political and Economic Problems of the Meiji Period, New York: Institute of Pacific Relations. Nunnenkamp, Peter et al. (1994) Globalisation of Production and Markets, Tubingen: Kieler Studien, J.C.B. Mohr. OECD (1993-95) Employment Outlook, Paris: OECD. OECD (1994a) The OECD Jobs Study, Paris: OECD. OECD (1994b) Women and Structural Change: New Perspectives, Paris: OECD. OECD (1995) Labour Force Statistics, Paris: OECD. Offen, Karen (1988) "Defining feminism: a comparative historical approach", Signs, 14 (11): 119-57. Ohama, Itsuro (1995) "AUM toiu Danso (AUM as an attempt to disconnect themselves from history)", u: Seiron, srpanj. Orr, Robert M. (1995) "Home-grown terrorism plagues both the US and Japan", Tokyo Business, srpanj. Orstrom Moller, J. (1995) The Future European Model: Economic Internationalization and Cultural Decentralization, Westport, Conn.: Praeger. Osawa, Masachi (1995) "AUM waNaze Sarin ni Hashitakka (WhydidAUM use sarin)?", u: Gendai, listopad. Ostertag, Bob (1991) "Greepeace takes over the world", Mother Jones, ozujak-travanj: 32-87. Oumlil, Ali (1992) Islam et etat national, Casablanca: Editions Le Fennec. Oversight of the IMF and the World Bank (1995) A Meeting of a Multinational Group of Parliamentarians Involved in Oversight of the IMF and the World Bank, Washington, DC: US Government Printing Office. Page, Benjamin I. i Shapiro, Robert Y. (1992) The Rational Public: Fifty Years ofTrends in American's Policy Preferences, Chicago: University of Chicago Press. Pagano, Michael A. i Bowman, Ann O'M. (1995) "The state of American federalism, 1994-95", Publius: The Journal of Federalism, 25 (3): 1-21. Panarin, Alexander S. (1994) "Rossia v evrazii: geopolitisichie vyzovy i tsivilizatsionnye otvety", Voprosy filosofii, 12: 19-31 (preuzeto iz Russian Social Science Review: a Journal of Translations, svibanj-lipanj 1996: 35-53). Pardo, Mary (1995) "Doing it for the kids: Mexican American community activists, border feminists?", u: Ferree i Martin (ur.), str. 356-71. Partido Revolucionario Institucional (1994) La reforma del PRJ y el cambia democratico en Mexico, Mexico: Editorial Limusa. Patterson, T .E. (1993) Out of Order: How the Decline of the Political Parties and the Growing Power of the News Media Undermine the American Way of Electing Presidents, New York: Alfred Knopf. 428

Bibliografija

Pattie, Charles et al. (1995) "Winning the local vote: the effectiveness of constituency campaign spending in Great Britain, 1983-1992", American Political Science Review, 89 (4): 969-85. Perez-Argote, Alfonso (ur.) (1989) Sociologia del nacionalismo, Vitoria: Argitarapen Zerbitzua Euskal Herriko Unibertsitatea. Perez Fernandez del Castillo, German, et al. (1995) La voz de los votos: un analisis critico de las elecciones de 1994, Mexico: Miguel Angel Porrua Grupo Editorial. Perez lribarne, Eduardo (1993a) La opinion publica al poder, La Paz: Empresa Encuestas y Estudios. - (1993b) "La television imposible", Fey Pueblo, 3: 67-84. Perez-Tabernero, Alfonso et al. (1993) Concentracion de la comunicacion en Europa: empresa comercial e interes publico, Barcelona: Generalitat de Catalunya, Centre d'lnvestigacio de la Comunicacio. Phillips, Andrew (1992) "Pocketbook politics: Britain's Tories face a tough fight against Labour Party rivals in an April election", Maclean's, 105 (12): 22-25. Philo, Greg (1993) "Political advertising, popular belief and the 1992 British general election", Media, Culture, and Society, 15 (3): 407-18. Pi, Ramon (ur.) (1996) Jordi Pujol: Cataluna, Espana, Madrid: Espasa Hoy. Pinelli, Antonella (1995) "Women's condition, low fertility, and emerging union patterns in Europe", u: Manson i Jensen (ur.), str. 82-104. Pipes, Richard (1954) The Formation of the Soviet Union: Communism and Nationalism, 1917-23, Cambridge, Mass.: Harvard University Press. Piscatori, James (1986) Islam in a World ofNation-states, Cambridge: Cambridge University Press. Pi-Sunyer, Oriol (1991) "Catalan politics and Spanish democracy: the Matter of cultural sovereignty", u: Azevedo (ur.), str. 1-20. Plant Judith (1991) "Ecofeminism", u: Dobson (ur.), str. 100-4. Po, Lan-chih (1996) "Feminism, identity, and women's movements: theoretical debates and a case study in Taiwan", Berkeley: University of California, Department of City and Regional Planning, research paper (neobjavljeno). Poguntke, Thomas (1993) Alternative Politics: the German Green Party, Edinburgh: Edinburgh University Press. Pollith, Katha (1995) "Subject to debate", The Nation, 260 (22): 784. Porrit, Jonathan (1994) Seeing Green: the Politics of Ecology Explained, Oxford: Blackwell. Partes, Alejandro et al. (eds.) (1989) The Informal Economy, Baltimore: Johns Hopkins University Press. Poulantzas, Nicos (1978) L'etat, le pouvoir, le socialisme, Paris: Presses Universitaires de France- Politiques. 429

MOC IDENTITETA

Prat de la Riba, Enric (1906) La nacionalitat catalana, Barcelona: Edicions 62, ponovno objavljeno 1978. Price, Vincenti Hsu, Mei-Ling (1992) "Public opinion about AIDS policies: the role of misinformation and attitudes towards homosexuals", Public Opinion Quarterly, 56 (1). Puiggene i Riera, Ariadna et al. (1991) "Official language policies in contemporary Catalonia", u: Azevedo (ur.), str. 30-49. Putnam, Robert (1995) "Bowling alone: America's declining social capital", Journal of Democracy, 6 (1): 65-78. Reigot, Betty Polisar i Spina, Rita K. (1996) Beyond the Traditional Family. Voices of Diversity, New York: Springer Verlag. Rich, Adrienne (1980/1993) "Compulsory heterosexuality and lesbian existence", u: Abelove et al. (ur.), str. 227-54. Richardson, Dick i Rootes, Chris (ur.) (1995) The Green Challenge: The Development of Green Parties in Europe, London: Routledge. Riechmann, Jorge i Fernandez Buey, Francisco (1994) Redese que dan libertad: introduccion a los nuevas movimientos sociales, Barcelona: Paidos. Riesebrodt, Martin (1993) Pious Passion: the Emergence of Modern Fundamentalism in the United States and Iran, Berkeley: University of California Press. Roberts, Marilyn i McCombs, Maxwell (1994) "Agenda setting and political advertising: origins of the news agenda", Political Communication, 11: 249-62. Robertson, Roland i Garrett, William R. (ur.) (1991) Religion and Global Order, New York: Paragon House. Rochester, J. Martin (1993) Waiting for the Millennium: the UN and the Future ofWorld Order, Columbia, SC: University of South Carolina Press. Rodgers, Gerry (ur.) (1994) Workers, Institutions and Economic Growth in Asia, Geneva: International Institute of Labour Studies. Rojas, Rosa (1995) Chiapas: lapaz violenta, Mexico: Ediciones La Jornada. Rokkan, Stein i Urwin, Derek W. (ur.) (1982) The Politics of Territorial Identity, London: Sage. Roman, Joel (1993) "La gauche, le pouvoir, les medias: a-propos du suicide de Pierre Beregovoy", Esprit, 6: 143-6. Rondfeldt, David (1995) "The battle for the mind of Mexico", elektronicko izdanje u lipnju 1995. na RAND Corporation home page. Raspolozivo na: http:/www.eco.utexas.edu/homepages/faculty/cleaver/chiapas95/netawars. Roper Center of Public Opinion and Polling (1995) "How much government, at what level?: change and persistence in American ideas", The Public Perspective, 6 (3). 430

Bibliografija

Rosenau, J. (1990) Turbulence in World Politics, London: Harvester Wheatsheaf. Ross, Loretta J. (1995) "Saying it with a gun", The Progressive, lipanj. Ross, Shelley (1988) Fall from Grace: Sex, Scandal, and Corruption in American Politics from 1702 to present, New York: Ballantine. Roth, Jurgen i Frey, Marc (1992) Die Verbrecher Holding: das vereinte Europa im Griff der Mafia, Piper and Co. (procitano u spanjolskom prijevodu, Madrid: Anaya/Mario Muchnik, 1995.). Rovira i Virgili, A. (1988) Catalunya: Espanya, Barcelona: Edicions de la " Magrana (izvornik objavljen 1912.). Rowbotham, Sheila (1974) Hidden from History: Rediscovering Women in History from the 17th Century to the Present, New York: Pantheon Books. (1989) The Past is Before Us: Feminism and Action since the 1960s, London: Pandora. (1992) Women in Movement: Feminism and Social Action, New York: Routledge. Rowlands, Ian H. (1992) "Environmental issues and world politics", u: Baylis i Rengger (ur.), str. 287-309. Rubert de Ventos, Xavier (1994) Nacionalismos: el laberinto de la identidad, Madrid: Espasa-Calpe. Rubin, Rose M. i Riney, Rose (1994) Working Wives and Dual-earner Families, Westport, Conn.: Praeger. Ruiz-Cabanas, Miguel (1993) "La campana permanente de Mexico: costas, beneficios y consecuencia", u: Smith (ur.), str. 207-20. Rupp, Leila J. i Taylor, Verta (1987) Survival in the Doldrums: the American Women's Right Movement, 1945 to the 1960s, New York: Oxford University Press. Sabato, Larry J. (1991) Feeding Frenzy: How Attack Journalism has Transformed American Politics, New York: Free Press. Saboulin, Michel i Thave, Suzanne (1993) "La vie en couple marie: un modele qui s'affaiblit", u: INSEE, La societe francaise: donnees sociales, Paris: INSEE. Salaff, Janet (1981) Working Daughters of Hong Kong, Cambridge: Cambridge University Press. - (1988) State and Family in Singapore: Restructuring a Developing Society, Ithaca: Cornell University Press. - (1992) "Women, family and the state in Hong Kong, Taiwan and Singapore", u: Richard Appelbaum and Jeffrey Henderson (ur.), States and Development in the Asian Pacific Rim, Newburry Park, CA: Sage Publications. 431

MOC IDENTITETA

Salmin, A M. (1992) SNG: Sostoyanie i perspektivy razvitiya, Moscow: Gorbachev Fund. Salrach, Josep M. (1996) "Catalunya, Castella i Espanya vistes per si metaixes a l'edad mitjana", L'Avenc, 200:30-7. Saltzman-Chafetz, Janet (1995) "Chicken or egg? A theory of relationship between feminist movements and family change", u: Mason i Jensen (ur.), str. 63-81. Salvati, Michele (1995) "Italy's fateful choices", New Left Review, 213: 79-96. Sanchez, Magaly i Pedrazzini, Yves (1996) Los malandros: la culture de l'urgence chez les jeunes des quartiers populaires de Caracas, Paris: Fondation Humanisme et Developpement. Sanchez Jankowski, Martin (1991) Islands in the Street: Gangs and American Urban Society, Berkeley: University of California Press. Santoni Rugiu, Antonio (1994) "La bisciopedagogia", Ponte, 50 (2): 20-5. Saravia, Joaquin i Sandoval, Godofredo (1991) Jach'a Uru: la esperanza de un pueblo?, La Paz: CEP-ILDIS. Savigear, Peter (1992) "The United States: superpower in decline?", u: Baylis i Rengger (ur.), str. 334-53. Scammell, Margaret i Semetko, Rolli A (1995) "Political advertising on television: the British experience", u: Kaid i Holtz-Bacha (ur.), str. 1943. Scanlan, J. (ur.) (1990) Surviving the Blues: Growing up in the Thatcher Decade, London: Virago. Scarce, Rik (1990) Eco-warriors: Understanding the Radical Environmental Movement, Chicago: Noble Press. Schaeffer, Francis (1982) Time for Anger: the Myth of Neutrality, Westchester, Ill.: Crossway Books. Scharf, Thomas (1994) The German Greens: Challenging the Consensus, Oxford: Berg. Scheer, Leo (1994) La democratie virtuelle, Paris: Flammarion. Scheff, Thomas (1994) "Emotions and identity: a theory of ethnic nationalism", u: Calhoun Cur.), str. 277-303. Schlesinger, Philip (1991) "Media, the political order and national identity", Media, Culture, and Society, 13: 297-308. Schneir, Miriam (ur.), (1994) Feminism in our Time: The Essential Writings, World War II to the Present, New York: Vintage Books. Scott, Allen (1995) From Silicon Valley to Hollywood: Growth and Development of the Multimedia Industry in California, Los Angeles, UCLA's Lewis Center for Regional Policy Studies, Working Paper no. 13, studeni 1995. Scott, Beardsley et al. (1995) "The great European multimedia gamble", McKinsey Quarterly, 3: 142-61. 432

Bibliografija

Sechi, Salvatore (ur.) (1995) Deconstructing Italy: Italy in the Nineties, Berkeley: University of California, International and Area Studies, Research Series. Sangenberger, Werner i Campbell, Duncan (ur.) (1994) Creating Economic Opportunities: The Role of Labour Standards in Industrial Restructuring, Geneva: ILO, International Institute of Labour Studies. Sennett, Richard (1978) The Fall ofPublic Man, New York: Vintage Books. - (1980) Authority, New York: Alfred Knopf. Servon, Lisa i Castells, Manuel (1996) The Feminist City: a Plural Blueprint, Berkeley: University of California, Institute of Urban and Regional Developmant, Working Paper. Shabecoff, Philip (1993) A Fierce Green Fire: The American Environmental Movement, New York: Hill and Wang. Shaiken, Harley (1990) Mexico in the Global Economy: High Technology and Work Organization in Export Industries, La Jolla, CA: University of California at San Diego, Center for US-Mexican Studies. Shapiro, Jerrlod L. et al. (ur.) (1995) Becoming a Father: Contemporary Social, Developmental, and Clinical Perspectives, New York: Springer Verlag. Sheps, Sheldon (1995) "Militia- History and Law FAQ", World Wide Web, rujan. Shimazono, Susumu (1995) AUM Shinrikyo no Kiseki (Trajectory of AUM Shinrikyo), Tokyo: Iwanami-Shoten. Simpson, John H. (1992) "Fundamentalism in America revisited: the fading of modernity as a source of symbolic capital", u: Misztal i Shupe (ur.), str. 10-27. Singh, Tejpal (1982) The Soviet Federal State: Theory, Formation, and Development, New Delhi: Sterling. Sisk, Timothy D. (1992) Islam and Democracy: Religion, Politics, and Power in the Middle East, Washington DC: United States Institute of Peace Press. Siune, Karen, i Truetzschler, Wolfgang (ur.). (1992) Dynamics of Media Politics. Broadcast and Electronic Media in Western Europe, London: Sage. Sklair, Leslie (1991) The Sociology of the Global System, London: Harvester;Wheatsheaf. Slezkine, Yuri (1994) "The USSR as a communal apartment, or how a Socialist state promoted ethnic particularism", Slavic Review, 53 (2): 41452. Smith, Anthony D. (1986) The Ethnic Origins of Nations, Oxford: Blackwell. 433

MOC IDENTITETA

(1989) "The origins of nations", Ethnic and Racial Studies, 12 (3): 34067 (citirano iz Eley i Suny (ur.) (1996), str. 125). Smith, Michael P. (1991) City, State and Market: The Political Economy of Urban Society, Oxford: Blackwell. Smith, Peter H. (ur.) (1993) El combate a las drogas en America, Mexico: Fondo de Cultura Economica. Sole-Tura, Jordi (1967) Catalanisme i revolucio burgesa: la sintesi de Prat de la Riba, Barcelona: Edicions 62. Spalter-Roth, Roberta i Schreiber, Ronnee (1995) "Outsider issues and insider tactics: strategic tensions in the women's policy network during the 1980s", u: Ferree i Martin (ur.), str. 105-27. Spence, Jonathan D. (1996) God's Chinese Son: the Taiping Heavenly Kingdom of Hong Xiuquan, New York: Norton. Spitz, Glenna (1988) "Women's employment and family relations: a review", Journal of Marriage and the Family, 50: 595-618. Spivak, Gayatri Chakravorty (1990) The Postcolonial Critique: Interviews, Strategies, Dialogues (ur. Sarah Harasym), New York: Routledge. Spragen, William C. (1995) Electronic Magazines: Soft News Programs on Network Television, Westport, Conn.: Praeger. Spretnak, Charlene (ur.) (1982) The Politics of Women's Spirituality: Essays on the Rise of Spiritual Power within the Women's Movement, New York: Anchor. Spruyt, Hendrik (1994) The Sovereign State and its Competitors, Princeton, NJ: Princeton University Press. Stacey, Judith (1990) Brave New Families: Stories of Domestic Upheave/ in Late Twentieth Century America, New York: Basic Books. Staggenborg, Susan (1991) The Pro-choice Movement, New York: Oxford University Press. Stallings, Barbara (1992) "International influence on economic policy: debt, stabilization, and structural reform", u: Stephan Haggard i Robert Kaufman (ur.), The Politics of Economic Adjustment, Princeton, NJ: Princeton University Press, str. 41-88. Standing, Guy (1990) "Global feminization through flexible labor", World Development, 17 (7): 1077-96. Stanley, Harold W. i Niemi, Richard G. (1992) Vital Statistics on American Politics, 3. izd., Washington DC: CQ Press. Starovoytova, Galina (1994) "Lecture at the Center for Slavic and East European Studies", University of California at Berkeley, 23. veljace. Stebelsky, Igor (1994) "National identity of Ukraine", u: Hooson (ur.), str. 233-48. Sterling, Claire (1994) Thieves' World: the Threat of the New Global Network of Organized Crime, New York: Sim,on and Schuster. 434

Bibliografija

Stern, Kenneth S. (1996) A Force upon the Plain: the American Militia Movement and the Politics of Hate, New York: Simon and Schuster. Stevens, Mark (1995) "Big boys will be cow boys", The New York Times Sunday Magazine, studeni 19: 72-9. Streeck, Wolfgang i Schmitter, Philippe C. (1991) "From ~ational corporatism to transnational pluralism: organized interests in the single European market", Politics and Society, 19 (2), str. 133-63. Strobel, Margaret (1995) "Organizational learning in the Chicago Women's Liberation Union", u: Ferree i Martin (ur.), str. 145-64. Summers, Lawrence (1995) "Ten lessons to learn", The Economist, 23. prosinca, str. 46-8. Sun Tzu (c.505.-496. pr. Krista) On the Art of War, prijevod Lionela Gilesa s kritickim opaskama, Singapore: Graham Brash, 1988. (prvo izd. na engl. 1910.). Suny, Ronald Grigor (1993) The Revenge of the Past: Nationalism, Revolution, and the Collapse of the Soviet Union, Stanford: Stanford University Press. Susser, Ida (1982) Norman Street: Poverty and Politics in an Urban Neighborhood, New York: Oxford University Press. - (1991) "The separation of mothers and children", u: John Mollenkopfi Manuel Castells (ur.), Dual City: Restructuring New York, New York: Russell Sage, str. 207-24. (1996) "The construction of poverty and homelessness in US cities", Annual Reviews of Anthropology, 25: 411-35. (u pripremi) "The flexible woman: re-gendering labor in the informational society", Critique of Anthropology. Swan, Jon (1992) "Jennifer", Columbia Journalism Review 31 (4): 36. Szasz, Andrew (1994) EcoPopulism: Toxic Waste and the Movement for Environmental Justice, Minneapolis: University of Minnesota Press. Szmukler, Monica (1996) Politicas urbanas y democracia: la ciudad de La Paz entre 1985 y 1995, Santiago de Chile: ILADES. Tanaka, Martin (1995) "La participacion politica de los sectores populares en America Latina", Revista Mexicana de Sociologia, 3: 41-65. Tarrow, Sydney (1978) Between Center and Periphery, New Haven, Conn.: Yale University Press. Tello Diaz, Carlos (1995) La rebelion de las canadas, Mexico: Cal y Arena. Temas (1995) Special issue "Prensa y poder", 5: 18-50. The Economist (1994), "Feeling for the future: special survey of television", 12. veljace. The Economist (1995a) "The future of democracy", lipanj 17: 13-14. The Economist (1995b) "The Mexican connection", prosinac 26: str. 39-40. The Economist (1995c) "Mexico: the long haul'', kolovoz 26: str. 17-19. 435

MOC IDENTITETA

The Economist (1996) "Satellite TV in Asia: a little local interference", 3. veljace. The Gallup Poll Monthly (1995) travanj, 355:2. The Nation (1995) Editorial, 15. svibnja. The New Republic (1995a) "An American darkness", 15. svibnja. The New Republic (1995b) "TRB from Washington", 15. svibnja. The New York Times (1995) "Where cotton's king, trouble reigns", listopad 9:A6. The New York Times Sunday (1995a) "The rich: a special issue", 19. studenog. The New York Times Sunday (1995b) "The unending search for demons in the American imagination", srpanj 23:7. The Progressive (1995) "The far right is upon us", lipanj. The World Almanac of Books and Facts, 1996 (1996) New York: Funk and Wagnalls Corporation, World Almanac Books. Thompson, Dennis F. (1995) Ethics in Congress: from Individual to Institutional Corruption, Washington DC: The Brookings Institution. Thurman, Joseph E. i Trah, Gabriele (1990) "Part-time work in international perspective", International Labour Review, 129 (1): 23-40. Thurow, Lester (1992) Head to Head: the Coming Economic Battle between Japan, Europe, and the United States, New York: Morrow. Tibi, Bassam (1988) The Crisis ofModern Islam: a Pre-industrial Culture in the Scientific-technological Age, Salt Lake City: Utah University Press. (1992a) Die fundamentalische Herausforderung: der Islam und die Weltpolitik, Mi.inchen: Beck Press. (1992b) Religious Fundamentalism and Ethnicity in the Crisis of the Nation-state in the Middle-East: Superordinate Islamic and Pan-Arabic Identities and Subordinate Ethnic and Sectarian Identities, Berkeley: University of California, Center for German and European Studies, Working Paper. Tilly, Charles (ur.) (1975) The Formation of Nation States in Western Europe, Ann Arbor: University of Michigan Press. - (1995) "State-incited violence, 1900-1999", Political Power and Social Theory, 9: 161-79. Time (1995) "Hell raiser: a Huey Long for the 90s: Pat Buchanan wields the most lethal weapon in Campaign 96: scapegoat politics", 6. studenog. Tirado, Ricardo i Luna, Matilde (1995) "El Consejo Coordinador Empresarial de Mexico: de la unidad contra el reformismo a la unidad para el Tratado de Libre Comercio (1975-1993)", Revista Mexicana de Sociologia, 4: 27-60. Toner, Robin (1996) "Coming home from the revolution", The New York Times, Sunday, 10. studenog, s. 4: 1. 436

Bibliograflja

Tonry, Michael (1995) Malign Neglect: Race, Crime, and Punishment in America, New York: Oxford University Press. Touraine, Alain (1965) Sociologie de l'action, Paris: Seuil. (1966) La conscience ouvriere, Paris: Seuil. (1988) La parole et le sang: politique et societe en Amerique Latine, Paris: Odile Jacob. (1992) Critique de la modernite, Paris: Fayard. (1994) Qu'est-ce que la democratie? Paris: Fayard. (1995a) "La formation du sujet", u: Duber i Wievorka (ur.), str. 21-46. (1995b) Lettre a Lionel, Michel, Jacques, Martine, Bernard, Dominique... et vous, Paris: Fayard. - et al. (1996) Legrand refus: reflexions sur la greve de decembre 1995, Paris: Fayard. Tranfaglia, Nicola (1992) Mafia, Politica e Affari, 1943-91, Roma: Laterza. Trejo Delarbre, Raul (1994a) Chiapas: la comunicacion enmascarada. Los medias y el pasamontanas, Mexico: Diana. - (ur.) (1994b) Chiapas: La guerra de las ideas, Mexico: Diana. Trend, David (ur.) (1996) Radical Democracy: Identity, Citizenship, and the State, New York and London: Routledge. Trias, Eugenio (1996) "Entrevista: el modelo catalan puede ser muy util para Europa", El Mundo, lipanj 30: 32. Tsuya, Noriko 0. i Mason, Karen 0. (1995) "Changing gender roles and below-replacementfertility in Japan", u: Mason iJensen (ur.), str. 139-67. Twinning, David T. (1993) The New Euroasia: a Guide to the Republics of the Former Soviet Union, Westport, Conn.: Praeger. Ubois, Jeff (1995) "Legitimate government has its limits", Midrange Systems, 8 (22): 28. United Nations (1970-1995) Demographic Yearbook, various years, New York: United Nations. - (1995) Women in a Changing Global Economy: 1994 World Survey on the Role of Women in Development, New York: United Nations. United Nations Commission on Global Governance (1995) Report of the Commission, New York: United Nations. United Nations, Economic and Social Council (1994) "Problems and Dangers Posed by Organized Transnational Crime in the Various Regions of the World", Background Document for World Ministerial Conference on Organized Transnational Crime, Naples, 21.-23. studenog (neobjavljeno). US Bureau of the Census (1994) Diverse Living Arrangements of Children, Washington DC: US Bureau of the Census. US Bureau of the Census (1996) Composition of American Households, Washington DC: Department of Commerce, Bureau of the Census. 437

MOC IDENTITETA

US Department of Commerce, Economics and Statistics Administration, Bureau of the Census, Current Population Reports Washington DC: Bureau of the Census: (1989) Singleness in America: Single Parents and their Children. Married-couple Families with their Children. - (1991) Population Profile of the United States, 1991, Series P23, no. 173. (1992a) Households, Families, and Children: a 30-year Perspective, P23181. (1992b) When Households Continue, Discontinue, and Form by Donald J. Hernandez, P23, no. 179. (1992c) Marriage, Divorce, and Remarriage in the 1990s, by Arthur J. Norton and Louisa F. Miller, P23-180. - (1992d) Population Trends in the 1980s, P-23, no. 175. Vajrayana Sacca (1994), kolovoz, no. 1. Tokyo: Aum Press. Valdes, Teresa i Gomariz, Enrique (1993) Mujeres latinoamericanas en cifras, Madrid: Ministerio de Asuntos Sociales, Instituto de la Mujer. Vedel, Thierry i Dutton, William H. (1990) "New media politics: shaping cable television policy in France", Media, Culture, and Society, 12 (4): 491524. Vicens Vives, Jaume (1959) Historia social y economica de Espana y America, Barcelona: Ariel. - i Llorens, Montserrat (1958) Industrials i Politics del Segle XIX, Barcelona: Editorial Teide. Vilar, Pierre (1964) Catalunya dins l'Espanya Moderna, Barcelona: Edicions 62. - ed. (1987-90) Historia de Catalunya, Barcelona: edicions 62, 8 vols. Vogler, John (1992) "Regimes and the global commons: space, atmosphere and oceans", u: McGrew et al. (ur.), str. 118-37. Wacquant, Loic J.D. (1994) "The new urban color line: the state and fate of the ghetto in postfordist America", u: Calhoun (ur.), str. 231-76. Walter, David (1994) "Winner takes all: the incredible rise- and could it be fall- of Silvio Berlusconi", Contents, 23, (4/5): 18-24. Wapner, Paul (1995) "Politics beyond the state: environmental activism and world civic politics", World Politics, travanj: 311-40. - (1996) Environmental Activism and World Civic Politics, Albany, NY: State University of New York Press. Weinberg, Steve (1991) "Following the money", Columbia Journalism Review, 30 (2): 49-51. Weisberg, Jacob (1996) In Defense of Government: the Fall and Rise of Public Trust, New York: Scribner. Wellman, Barry (1979) "The community question", American Journal of Sociology, 84: 1201-31. 438

B1bliografija

WEPIN Store (1995), "Michigan Militia T-Shirt", World Wide Web, West El Paso Information Network. West, Cornel (1993) Race Matters, Boston: Beacon Press. - (1996) "Black Strivings in a twilight civilization", u: Gates i West (ur.), str. 53-112. West, Darell M. (1993) Air Wars: Television Advertising in Election Campaigns, 1952-1992, Washington DC: CQ Press. Whisker, James B. (1992) The Militia, Lewiston, NY: E. Mellen Press. Whittier, Nancy (1995) Feminist Generations: the Persistence of the Radical Women's Movement, Philadelphia: Temple University Press. Wideman, Daniel J. i Preston, Rohan B. (ur.) (1995) Soulfires: Young Black Men on Love and Violence, New York: Penguin. Wiesenthal, Helmut (1993) Realism in Green Politics: Social Movements and Ecological Reform in Germany, ed. John Ferris, Manchester: Manchester University Press. Wieviorka, Michel (1988) Societes et terrorisme, Paris: Fayard. - (1993) La democratie a l'epreuve: nationalisme, populisme, ethnicite, Paris: La Decouverte. Wilcox, Clyde (1992) God's Warriors: the Christian Right in 20th century America, Baltimore: Johns Hopkins University Press. Wilensky, Harold (1975) The Welfare State and Equality: Structural and ideological Roots of Public Expenditures, Berkeley: University of California Press. Williams, Lance i Winokour, Scott (1995) "Militia extremists defend their views", San Francisco Examiner, 23. travnja. Wilson, William Julius (1987) The Truly Disadvantaged: the Inner City, the Underclass, and Public Policy, Chicago: University of Chicago Press. Winerip, Michael (1996) "An American place: the paramilitary movement. Ohio case typifies the tensions between Militia groups and law", The New York Times, 23. lipnja, str. Al. Witting, Monique (1992) The Straight Mind, Boston: Beacon Press. Woldenberg, Jose (1995) Violencia y politica, Mexico: Cal y Arena. Woodward, Bob (1994) The Agenda: Inside the Clinton White House, New York: Simon and Schuster. WuDunn, Sheryl (1996) "Uproar over a debt crisis: Does Japan's mob bear part of the blame?", The New York Times, 14. veljace, str. Cl. Yazawa, Shujiro (u pripremi) Japanese Social Movements since World War II, Boston: Beacon Press. Yoshino, Kosaku (1992) Cultural Nationalism in Contemporary Japan, London: Routledge. 439

MOC IDENT.ITETA

Zaller, John i Hunt, Mark (1994) "The rise and fall of candidate Perot: unmediated versus mediated politics, part I", Political Communication, 11: 357-90. Zaretsky, Eli (1994) "Identity theory, identity politics: psychoanalysis, marxism, post-structuralism", u: Calhoun (ur.), str. 198-215. Zeskind, Leonard (1986) The Christian Identity Movement: Analyzing its Theological Rationalization for Racist and Anti-semitic Violence, Atlanta, GA: National Council of the Churches of the Christ in the USA, Center for Democratic Renewal. Ziccardi, Alicia (ur.) (1991) Ciudades y gobiernos locales en la America Latina de los noventa, Mexico: Miguel Angel Porrua Grupo Editorial. - (ur.) (1995) La tarea de gobernar: gobiernos locales y demandas ciudadanas, Mexico: Miguel Angel Porrua Grupo Editorial. Zisk, Betty H. (1992) The Politics of Transformation: Local Activism in the Peace and Environmental Movements, Westport, Conn.: Praeger. Zook, Matthew (1996) "The unorganized militia network: conspiracies, computers, and community", Berkeley: University of California, Department of Sociology, Seminar paper for SOC 290.2 (neobjavljeno).

440

Slike

Zemljopisna raspodjela Patriot skupina u SAD-u prema broju skupina i paravojnih vjezbalista u svakoj ddavi, 1996. 4.1. Krivulje odrzanih brakova za Italiju, Zapadnu Njemacku i Svedsku: majke rodene 1934.-38. i 1949.-53 4.2. Evolucija prvoga braka u zemljama Europske unije od 1960. 4.3. Stope braka u odabranim zemljama 4.4. Postotak zena (od 15-34 godine) koje su prvo dijete rodile prije prvoga braka, prema rasi i etnickom podrijetlu, u SAD-u, od 1960.-89. 4.5. Sintetski indeks plodnosti u europskim zemljama od 1960. 4.6. Ukupna stopa plodnosti i broj rodene djece u SAD-u, 1920.-90. 4.7. Rast zaposlenosti u usluznom sektoru i udjela zena, 1980.-90 4.8a Postotak zena u radnoj snazi prema vrsti zaposlenja 4.8b Obitelji vjencanih parova sa zenama ukljucenim u placenu radnu snagu u SAD-u, 1960.-90. 4.9. Honorarna zaposlenost zena prema obiteljskom stanju u zemljama clanicama Europske zajednice, 1991. 4.10. Medusobni odnosi razlicitih oblika spolnosti unutar istoga spola 4.11. Stambene cetvrti homoseksualaca u San Franciscu 4.12a Sastav kucanstava u SAD-u, 1960.-90. (%) 4.12b Sastav kuca:flstava u SAD-u, 1970.-95. (%) 4.13. Modaliteti zivota djece mlade od 18 godina, prema prisutnosti roditelja, u SAD-u, 1960.-90.

2.1.

97 147 149 150

153 160 161 166 169 170 180 213 221 228 229 230 441

MOC IDENTITETA

4.14. Ucestalost oralnoga seksa tijekom zivota po skupinama: rnuskarciizene 5.1. Opce ukupne financijske obveze ddave (% u odnosu prema BDP-u) 5.2. Troskovi rada u proizvodnji 1994. godine (u dolarima na sat) 5.3. VeliCina i mjesto poslovanja 15 najveCih medijskih i tiskarskih multinacionalnih kompanija 5.4. Javno mnijenje o opsegu drzavne uprave i pruzanju usluga u SAD-u 1984.-1985. 5.5. Odnos prema prograrnima savezne vlasti i smanjenju proracunskog deficita na saveznoj razini u SAD-u 1995. 6.1. Vjerodostojnost izvora informiranja u SAD-u, 1959.-91. 6.2. Prosjecan broj prica o slucajevima korupcije po periodicnom izdanju u Sjedinjenim Ddavama u razdoblju od 1890. do 1992. 6.3. Postotak podrske vladama raznih zemalja c. 1993. godine 6.4. Podrska glavnim strankarna na izborima na nacionalnoj razini, 1980.-94.

442

243 256 257 261 293 298 320

343 350 353

Tab lice

2.1. 3.1. 4.1. 4.2. 4.3.

4.4. 4.5. 4.6.

4.7. 4.8. 4.9. 4.10. 4.11.

Struktura vrijednosti i uvjerenja pobunjenickih pokreta protiv globalizacije Tipologija pokreta za zastitu okolisa Stopa promjene stope razvoda u odabranim zemljama, 1971.-90. Trendovi u stopama razvoda na 100 brakova u razvijenim zemljama Postotak prvih brakova propalih zbog razdvajanja, razvoda ili smrti medu zenama u dobi 40-49 godina u manje razvijenim zemljama Kretanja u postotku zena u dobi od 20-24 godine koje se nikada nisu udavale Izvanbracni porodaji kao postotak svih porodaja prema podrucju (prosjeci zemalja) Kretanja u kucanstvima s jednim roditeljem izrazena kao postotak svih kucanstava s uzdrzavanom djecom i barem jednim roditeljem koji s njima zivi, u razvijenim zemljama Kretanja postotaka obitelji koje de jure vode zene Pokazatelji novijih promjena u stvaranju obitelji i kucanstava: odabrane zapadne zemlje, 1975.-90. Postotak samackih kucanstava u odnosu prema ukupnom broju kucanstava za odabrane zemlje, 1990.-93. Ukupna stopa plodnosti prema glavnim svjetskim regijama (%) Stopa udjela u radnoj snazi prema spolu (%)

113 120 146 146

148 151 152

154 154 157 158 162 164 443

MOC IDENTITETA

4.12 Ukupna zaposlenost prema spolu (prosjecne godisnje stope rasta u postocima) 4.13. Stope ekonomske aktivnosti, 1970.-90. 4.14. Stopa rasta stope ekonomske aktivnosti zena, 1970.-90. 4.15. Zaposlenost zena u usluznim djelatnostima prema vrsti djelatnosti i rangu intenziteta informacija u odnosu prema ukupnoj zaposlenosti (%), 1973.-93. 4.16. Stope rasta za svaku kategoriju zena zaposlenih u usluznim djelatnostima kao postotak ukupne zaposlenosti zena, 1973.-1993. 4.17. Raspodjela zenske zaposlenosti prema zanimanju, 1980. i 1989. (%) 4.18. Razmjeri i sastav honorarne zaposlenosti, 1973.-94. (%) 4.19. Udio samozaposljavanja u ukupnoj zaposlenosti, prema spolu i djelatnosti (%) 4.20. Analiticka tipologija feministickih pokreta 5.1. Internacionalizacija ekonomije i javnih financija: stopa promjena, 1980.-1993. (i omjeri za 1993., aka nije drukCije naznaceno) 5.2. Uloga drzave u ekonomiji i javnim financijama: stopa promjena, 1980.-1982. (i omjeri za 1992., aka nije drukCije naznaceno) 6.1. Izvori informiranja u SAD-u, 1959.-92. (%) 6.2. Izvori politickih informacija stanovnika Cochabambe u Boliviji 1996. godine 6.3. Misljenje gradana Bolivije o tome koje institucije zastupaju njihove interese 6.4. Odaziv glasaca na izborima za donji dom parlamenta: novije brojke u usporedbi sa sedamdesetim i osamdesetim godinama (%)

444

165 167 168

171

172 174 176 178 201

253

254 318 319 339

352

Kazalo

ABC News 293 Abelove, Henry 208 Abramson, Jeffrey B. 263, 323 Abrega, Garcia 287 Abul al-Mawdudi, Sayyid 25 Adler, Margot 123, 125 Mganistan 30, 48 afirmativna akcija 43, 62, 65, 101, 280 africki Amerikanci 64-68 africko-americki identitet 22, 62, 65 Mrika 62, 162, 166, 173, 272, 273, 279,310,340 Aguirre, Pedro 281 Ahmatova, Ana 140 AIDS 215, 217, 218, 222-226, 241, 244,245,365 al Banna, Hassan 25 al-Afghani 26 Al-Azmeh, Aziz 24, 25, 26 Alberdi, Cristina 195, 196 Alberdi, Ines 145, 147, 149, 152, 156, 159, 160 Albo, Xavier 335 Aleksandar Nevski, 46 Aleman, Miguel 284 Ali al-Nadawi 25

Alija, imam 25 Allen, Thomas B. 120 Alley, Kelly D. 118 al-Mawdudi 24 Almirall, Valentia 54 Alonso Zaldivar, Carlos 196, 266, 267, 275,333,341 Alzir 24, 26, 28, 29, 150, 168 Amato, Giuliano 350 Americka akademija znanosti i umjetnosti (American Academy of Arts and Sciences) 22 americka gradanska milicija 77-79, 91, 92, 94, 95, 98-100, 102, 103, 113, 114 americki fundamentalisti 32 americki krscanski fundamentalizam 30 Americki ured za popis stanovnistva 153,161,170,227-230 Ammerman, Nancy 31 Amnesty International 273, 358 anarhisticka tradicija 131 anarhizam i ekologija 128 anarhosindikalisti 54 Anderson, Benedict 18, 37, 41 Anderson, P. 351

445

MOC IDENTITETA

Angelou, Maya 11 Ansolabehere, Stephen 323, 324, 328 Anthes, Gary H. 304 Anti-Defamation League 91 antifeministicka reakcija 185 Aoshima 322 Aoyama, Yoshinobu 104 Appiah, Kwame Anthony 62 Appleby, Scott 22, 23 Arafat, Yasser 29 arapski nacionalizam 27 Archondo, Rafae 335, 339 Ardaya, Gloria 335, 339 Ardle, Nancy M. 231 Arellano Felix, braca, 287 Argentina 150, 167, 168, 277 Arlachi, Pino 340, 345 Armenija 47 Armond, Paul91 Armstrong, David 9 Arquilla, John 89 Arrieta, Carlos G. 264 Asahara, Shoko 104-107, 109, 110 ASEAN 272 Ashdown, Paddy 332 Aspe, Pedro 288, 289 Associated Electronic Network News 98 Astafiev 46 Astrachan, Anthony 238 Ataturk, Kemal29 Athanasiou, Tom 139 Audre, Lorde, 214 Aum Shinrikyo 40, 77-79, 104, 106, 111,113 Australija 154, 157, 164-166, 176, 177,261 Austrija 151, 157, 158, 160, 164-166, 176,177,257 autoerotizam 243 autoritet 18, 23, 36, 140, 144, 173, 198,211,271,310 Axford, Barrie 331, 332

446

Ayad, Mohamed 155 Azerbejdzan 45 Azevedo, Milton 52 Azija 30, 47, 49, 110, 104, 136, 162, 166,170,173,192,193,215,258, 310,340 Baehr, Peter R. 272 Badie, Bertrand 39 Bakhash, Shaul27 Balbo, Laura 197 Balta, Paul24, 29 balticke republike 4 7 Balz, Dan 115, 277, 291, 293, 294, 300,301,327,340,351 bande 66, 68, 72, 307, 309 Banglades 24, 42, 193 Barber, Benjamin R. 340 Bardot, Brigitte 367 Barker, Anthony 340, 342, 345 Barnett, Bernice McNair 190 Barone, Michael291 Barron, Bruce 32 Bartholet, E. 232 Bartz, Steve 135, 358 Baskija55,56,60, 195,197,274 Bauer, Catherine 128 Baylis, John 266 Beccalli, Bianca 197, 198, 203, 204 Belgija 60, 148, 157, 158, 160, 164, 165,166,174,176,177,180,256, 257, 311 Bellah, Robert 73 Bellers, Jurgen 340, 345 Belov 46 Bennett, David H. 91 Bennett, William J. 291 Berdal, Mats R. 267, 272 Beregovoy, Pierre 329 Berlet, Chips 91, 93-95 Berlusconi, Silvio 199, 316, 322, 334, 348,349 Berman, Jerry 263

Kazalo

Berrins Collier, Ruth 281, 285 Berry, Sebastian 331 Betts, Mitch 304 bezvremenost 73 Bijela revolucija 27 Bilbao La Vieja Diaz, Antonio 335 bioloska predodredenenost 33 bioloski identitet 133 Birch, John 93 Birnbaum, Lucia Chiavola 197 Bjelorusija 4 7 Black, Gordon S. i Benjamin 291 Blair, Tony 332 Blakely, Edward 63, 278 Blanc, Ann K, 151 Blas Guerrero, Andres 39, 275 Blossfeld, Hans-Peter 147, 148 Blum, Linda 190 Blumberg, Rae Lesser 193 Blumenfield, Seth D. 259 Blumstein, Philip 163 board sustavi 98, 99 Boardmann, Robert 267 Bobbio, Norberta 316 Bolivija 13, 265, 277, 317, 319, 334, 335, 337-339 Bookchin, Murray 128 borba za obranu zenskih prava 183 Borja, Jordi 70, 139, 276-278, 357 Borrell, grof, 52 bosanski Muslimani 60 Bosna i Hercegovina 60, 267, 295 Bouissou, Jean-Marie 340, 342, 343 Bowman, Ann O'M., 291 Bramwell, Anna 128, 129 Brazil150, 155, 168, 194, 268, 277, 321,322,351,355 Brenner, Daniel 259 Britt, Harry 218, 222 Brower, David 121 Brown, Helen 191 Brown, Willie 222

Brownstein, Ronald 115, 277, 291, 293,294,300,301,327,340,351 Brubaker, Timothy H. 232 Bruce, Judith 145-148, 151, 152, 154156 Brulle, Robert J. 118, 138 Buchanan 295, 358 Buci-Glucksman, Christine 19 Buckler, Steve 340 Buckley, Peter 251 budenja svijesti 184, 187, 207 Buechler, Steven M. 188 Bull, Hedley 311 Bumpassa, Larry 157 Burch, Thomas 157 Burgat, Francois 26, 28 Burkina Faso 155 Burma 309 Burnham, David 304 Burns, Ailsa 154 Bush, George st. 100, 329, 350 Business Week 250, 281, 292 Buss, David M. 227, 235, 241 Bustelo, Carloti 195 Butler, Judith 182 Cabre, Anna 159 Cacho, Jesus 345 Caddell, Patrick 325 Caipora Women's Group 193 Calderon, Fernando 70, 78, 248, 335 Calhoun, Craig 16, 18 Camacho, Manuel 80, 81, 285-288 Camacho, Regente Manuel 290 Camdessus, Michel 290 Camilleri, J.A., 248 Campbell, B. 192 Campbell, Colin 291 Campbell, Duncan 259 Campbell, Kim 350 Campo Vidal, Manuel 260

447

MOC IDENTITETA

Canadian Enviromental Law Association (Kanadska pravna udruga za zastitu okolisa) 136 Cardenas, Cuauthemoc 285 Cardoso de Leite, Ruth 71, 193, 194 Cardoso, Fernando Henrique 322, 351,355 Carillo, Amado 287 Carnoy, Martin 63, 65, 309, 311 Carre, Oliver 24 Carrere d'Encaussse, Helene 42, 44, 46-48 Carson, Rachel 128 Carter, Jimmy 335 Castells, Manuel47, 50, 69, 70, 72, 78, 79, 109, 139, 141, 181, 196, 208,217,221,223,257,259,275, 276,278,311,333,341,357 Castells, Nuria 270 Centar za ljudska prava "Bartolome de las Casas" 88 cenzura 262, 264 Charles, princ, 306 Chatterjee, Partha 39 Chesnais, Francois 251 Cheung, Peter T.Y. 277 Chiapas 62, 77, 80-87, 90, 91, 280, 282,286 Chicago Women's Liberation Union - CWLU (Chicaska unija oslobodenja zena) 186 Cho, Lee..Jay 145 Chodorow, Nancy 233-239 Chong, Rachelle 259 Choueri, YoussefM., 24, 25 Christian Coalition (Krscanska koalicija) 93 Christian Identity (Krscanski identitet) 93 Christian Manifesto (Krscanski manifest) 30 Chu-joe Hsia 208" Churchill, Winston 331 Cipar 157

448

civilno drustvo 18, 19, 21, 75, 88, 276,358,364 Clinton, Bill 31, 292, 295, 303, 325, 329,350,354 Clinton, Hillary 329 CNN 99, 297, 325, 326 Coalition of Labor Union Women (Koalicija zenskih radnickih sindikata) 186 Coates, Thomas J., 222 Cobble, Dorothy S., 163, 173 Coca, Ken 270 Cohen, Jeffrey E. 259, 310 Cohen, Roger 250 Cohen, Stephen 251, Cole, Edwin L. 33 Coleman, Marilyn 230, 233 Coleman, William E. Jr. i William E. Sr 129 Collier, George A 80, 85 Colosio, Luis Donalda 283, 286-289 Comiller, P. 351 Commonwealth 272 Companys, Lluis 55 Conciencia de Patria (Condepa) 336, 338,339 Conquest, Robert, 44 Conservation International (Medunarodno ocuvanje prirode) 136 Contreras Basnipeiro, Adalid 335 Cook, Maria Elena 281 Cooke, Philip 357 Cooper, Jerry 91, 95 Cooper, Marc 100 Corcoran, James 91 Cordoba, Jose 285 Costain, W. Douglas i AnneN. 134 Cott, Nancy 206 Couch, Carl J. 263 Counties Rights Movement (Pokret za prava okruga) 93 CQ Researcher 340, 345 crnacki nacionalizam 68

Kazalo

C-Span 325 Cecenija 45-47, 49, 278, 333 Cehoslovacka 60, 146, 151, 160 Cile 272, 277 D'Emilio, John 208, 210 Dalton, Russell J. 78, 118, 137 Daniel, Donald 269 Danska 146, 148, 157, 158, 160, 164166,177,178,180 Davidson, Osha Grey 291 Davis, John 123, 124 Day, Lincoln 157 DeVos, Susan 145 Deffarges, Moreau 250 Dekmejian, R. Hrair 24-26, 28 dekonstrukcija drzave-nacije 274 Delarbre,Trejo 281 DeLeon, Peter 340 Delphy, Christina 204, 214 demokratski izbori u Rusiji 4 7 DeMont, John 125 Dentsu Institute for Human Studies 260 Dess, Morris, 91 Deutsch, Karl41 Di Marco, Sabina 334 Diamond, Irene 132 Diani, Mario 118, 137 Dickens, Peter 129 Dionne, E. J. 291 diskriminacija 29, 62, 65, 74, 101, 138,141,170,193,212,279,295 "doba kasne modernosti" 20 Dobson, Andrew 123, 129 Dole, Robert 358 dominacija muskaraca 141 Domingo, Antonio 159 Domoljubi, Domoljubni pokret, v. Patrioti (The Patriots) Donghi, Halperin 275 Dowell, William 26, 28

Doyle, Marc 260 Drew, Christopfer 104, 107 drustvena pravda 62, 67, 91, 112 drustveni pokreti 12, 13, 40, 70, 72, 75, 77-79, 89, 109, 116, 119, 127, 128, 131, 134, 139, 142, 143, 181, 183, 188, 189, 192, 194, 197-200, 206,209,217,220,225,240,245247,294,303,359,361-362,366, 368 drustveno-bioloski identitet 133 Drustvo Audubon (Audubon Society) 120, 128 dr:lava blagostanja 239, 257-259, 299,298,301,349,355,360 dr:lava-nacija 26, 29, 37, 56, 59, 133, 248,249,259,262,264-266,269271, 273-275, 279-281, 290, 306309,311,312 drzavljanstvo 19, 60, 273, 314, 349, 351,357 drzavni nacionalizam 133 DuBois, William Edward 66, 67 Dubet, Francois 78 duboka ekologija 120, 123, 132 Duffy, Ann 179 Dugina koalicija (Rainbow Coalition) 67 "Dugini ratnici" 125, 126 Dulong, Rene 275 Dunaher, Kevin 272 Dutton, William H. 260 dvospolnost 189 Dwight, L. Moody 31 Dwight, Timothy 31 dzihad 25 Earth First 121, 123, 124 Ebbinghausen, Rolf 340 Echeverria 82 Edipov kompleks 234, 235 Egipat 24, 26, 28, 29 Ehrenreich, Barbara 232, 238 449

MOC IDENTITETA

Eisenstein, Zillah 185 ekofeminizam 120, 123-125, 132, 203 ekologija 119-121, 123-128 ekoloski kriminal 304 ekoloski pokreti 131 ekonomska aktivnost zena 163, 168 ekoratnici 120 ekotopija 125 Oklahoma, eksplozija bombe 92, 98 el Pelos, Guifre 52 elektronicka industrija 170 elektronicke komunikacije 249, 264 elektronicki mediji 259 Eley, Geoff 38, 39 elite 37, 39-41, 49, 50, 53, 61, 66, 77, 103,128,225,260,277,278,282, 284,362 Elliott, J. H., 274 Engleska 53, 93, 146, 149, 205, 242, 297,317 Epstein, Barbara 77, 78, 122, 123, 125, 129, 134, 138, 203 Ergas, Yasmine 197 Eriksonova formulacija identiteta 17 esencijalisticki feminizam 201, 202 eshatologija 31, 94, 99, 107, 114 Espinosa, Maria 71, 194, 207 Esposito, John L. 27 Esprit 340 Etiopija 60 etnicizam 205 etnicki identitet 22, 85 etnicko ciscenje 62 Etzioni, Amitai 19, 68, 69 Eurobarometer 352 Europa 13, 38, 39, 40, 45, 53, 58, 59, 103, 115, 118, 129, 136, 144, 146, 152, 156, 157, 159, 172, 180, 181, 191,192,197,209,250,252,258, 259,263,271,277,315,330,334, 340, 367 Europska komisija, Employment in Europe 180

450

Europska unija 41, 144, 149, 153, 179,250,263,271,277 Evans, Sara 183 Eyerman, Ron 125 Fabra, Pompeu 54 Fackler, Tim 340, 341, 343 Faison, Seth 263 Falk, Richard 248, 266, 272, 273 Fallows, James 263, 291, 325-328, 345 Faludi, Susan 188 Falwell, Jerry 31 Farrakhan 67 federalizam 41, 42, 44-46, 49, 273 Feinstein, Dianne 222 feminizam 18, 72, 138, 141, 142, 182188,190-201,204-207,212,214, 240,296 feminizam razlicitosti 202 Fernandez Buey, Francisco 78, 129 Fernandez, Matilda 195, 196 Fernandez, Max 338 Fernando, kralj Katalonije 53 Ferraresi, Franco 276 Ferrater Moro, Josep 59 Ferree, Myra Marx 183, 185, 188 Ferrer i Girones, F. 54 Fichte, J. G. 60, 61 Filip IV. 274 Filip V. 54 Filipini 155, 192 Finska 60, 157, 158, 160, 164-166, 174,176,177 Fischer, Claude S. 68, 291 Fisher, Robert 70 fiskalna kriza 251, 257 Fitzpatrick, Mary Anne 232 fleksibilnost rada 179, 298 Food First (Prvo hrana) 136, 359 Fooner, Michael 307 Forbes 326 Foreman, Dave 121, 124

Kazalo

Fortune 261 Foucault, Michel 19, 208, 244, 246, 306 Fourier, Charles 207 Franco, Francisco 55, 195, 341 Francuska 115, 145, 146, 149-151, 154, 157, 158, 160, 164, 165, 167, 168,172,177,178,180,196,210, 256,257,261,263,268,285,317, 321,334,350,352 francuski anarhizam 112 Frankel, J. 267 Frankland, E. Gene 126 Franskil331 Freeman, Michael 324, 344 Frente de Liberacion de la Mujer 195, 196 Frey, Marc 264 Friedan, Betty 183, 186 Friedland, Lewis 324 Friedrich, Carl 340, 341 Friends of the Earth (Prijatelji Zemlje) 135 Fujita, Shoichi 104 "Fundamentalism Observed" 23 Funk, Nanette 192 Fuss, Diana 202, 203 G-7 252, 272, 351 Gage-Brandon, Anastasia J. 155 Gallup Canada 350, 351 Gallup Organization 298 Gallup Poll Monthly 350 Gamzahurdija 49 Gana 148, 151, 154, 155 Ganley, Gladys G.,357 Gannouchi, Rached 23 Ganong, Lawrence H. 230, 233 Gans, Herbert J. 63 Garaudy, Roger 24 Garber, Doris A 324, 326 Garcia Cotarelo, Ramon 340, 345 Garcia de Leon, Antonio 80

Garcia-Ramon, Maria Dolors 52 Garment, Suzanne 340, 345 Garramone, Gina M., 328 Gates, Henry Louis Jr. 62-67 Gelb, Joyce 162, 193 Gellner, Ernest 18, 37, 39, 41, 275 geopolitika 45 Gerami, Shahin 26 Gerbner, George 260 Giddens, Anthony 17, 20, 21, 226, 240-242,244,248,249,275,306, 309 Giele, Janet Z. 163, 172, 193 Gil, Jorge 281 Gingrich, Newt 326 Ginsberg 219 Ginsborg, Paul349 Giroux, Henry A 66 Gitlin, Todd 327 glacijalno vrijeme 131-134 Gleason, Nancy 304 Global South 136 globalizacija 11-13, 16, 26, 28, 35-37, 62,68, 77-79,100,102,103,111, 113,115,163,198,247,249,251, 252,259,264,266,276,281,283285,291,294,298,300-303,312, 334,338,339,357,364,367 globalizacija kriminala 249, 264-266, 288,289,302 globalna radna snaga 163 globalne elite 40 globalni organizirani kriminal 287 globalno umrezivanje 126 globalno upravljanje 271 globalno zatopljenje 271 globopoliti 77 Gohn, Maria da Gloria 71, 193, 194 Golden, Tim 264, 281 Goldsmith, M. 63, 277, 278 Gole, Nilufer 26, 30 Gomariz, Enrique 145 Gofii, Marisi 195

451

MOC IDENTITETA

Gonsioreck, J. C. 231, 232 Gonzalez, Felipe 196, 322, 333, 346, 347 Goode, William J.148 Gorbacov, Mihail47, 99, 100 Gordenker, Leon 272 Gorki, Maksim 42 Gottlieb, Robert 118, 120, 122, 128, 129, 134, 138 gradski pokreti 69, 70, 72 gradanska milicija Montane 95 gradanska milicija, v. americka gradanska milicija gradanska neposlusnost 100, 124 gradanskirat24,29,48,55 Gradanski zavod za uzajamno obracunavanje opasnog otpada (Citizen's Clearinghouse for Hayardous Wastes) 122 Graf, James E. 259 Graham, Stephen 277, 357 Gramsci, Antonio 18, 19 Granberg, A. 46 Grcka 146, 149, 157, 158, 160, 164166,174,176,177,179,255 Green Politics 126 Greenberg, Stanley B. 291 Greene, Beverly 222 Greenpeace 120, 125, 126, 133, 135, 136,273,358 Gremion, Pierre 276 Grier, Peter 268 Griffin, Gabriele 191, 205 Grigor Suny, Ronald 42 Grosz, Elizabeth 244 Group of Ten 120 Grub be, Peter 340 Gruzija 46, 47, 49, 51 Guatemala 82 Guehenno, Jean Marie 248, 251, 267, 273,309,311,315,330,344,349, 359 Guibert-Lantoine, Catherine de 146 Gumbel, Andrew 340

452

Gunlicks, Arthur B. 324 Gustafson Lowell S. 26 Habermas, Jurgen 271, 276 Hacker, Kenneth L. 326 Rage, Jerald 244, 245 Halperin Donghi, Tulia 275 Halperin, David M 209 Hamilton, Alexander 100 Hamilton, Alice 128 Handelman, Stephen 264 Harper-Anderson, Elsie 10 Harris, Poll351 Harris, Peter J. 61 Hart, Gary 329 Hart, Peter 325 Hay, Colin 271 Hayes, Bradd 269 Heard, Alex 91 Hegira 23 Heidenheimer, Arnold J. 340 Held, David 248, 307-311 Heller, Karen S. 222 Helvarg, David 91, 96 Hempel, Lamont C. 270 Henry, Patrick 100 Herder, J. 60 Herek, Gregory M., 222 Hernandez Navarro, Luis 80 Herrnstein, Richard 291, 297 Hess, Beth B. 185, 188 heteroseksualnost 143, 195, 201, 204, 205,207-211,217,218,225,226, 235,237,244,246 Hicks, L. Edward 32, 33 Himmelfarb, Gertrude 291, 297 hiperindividualizam 72, 73 hipi kultura 220 Hiro, Dilip 24-28 Hirst, Paul249, 308, 312 Hitler, A. 99 HIV 215, 222, 223 Hobsbawm, Eric J. 37, 38, 41, 50, 275

Kazalo

Hochschild, Jennifer 63, 65, 66 Holliman, Jonathan 118 Holtz-Bacha, Christina 330, 334 Homeini, ajatolah 24, 27 homofobija 190; homofobna kultura 222; homofobno drustvo 210 homoseksualni pokret 36, 208, 211, 215-217,220,222,223,225 homoseksualnost 27, 209, 211, 219, 220,221,224,231,236,239,241, 246 Hong Kong 155, 173 Hong Xiuquan 15, 16 honorarno zaposlenje 176, 178 hooks, bell 205 Hooson, David 38, 39, 47, 49, 50, 51 Hoova 214 Horkheimer, Max 19 Horsman, M. 248 Horton, Tom 125, 134 hranitelj 36, 141, 181, 227, 237 Hruscov, N. S. 46 Hrvati 60 Hsia, Chu-joe 70 Hsing, You-tien 208, 277 Hsiu-lien Lu 211 Hsu, Mei-Ling 222 Hudson, Hugh 331 Hughes, James 332 Hulsberg, Werner 126 Humphrey, Hubert 323 Hunt, Mark 354 Hunter, Brian 352 Hunter, Robert 125 identitet otpora 18, 19, 263, 264 ILO Yearbook of Labour Statistics 168, 175 imigracija 34, 62 Indija 42, 167, 168, 193, 253-255, 259,309,310,340 Indijanci81,84, 112,113,124,281, 285, 302; jezici 81, 90; kulturni

identitet 90; pokret 86; prava 81, 85, 89; zajednica 82, 83, 87, 90 individualizam 17, 73, 102 Indonezija 24, 26, 29, 42, 60, 148, 150, 151, 154-156, 167, 193, 310 informacijska mreza 94 informacijska politika 314, 340, 359 informacijske tehnologije 11, 23, 112, 129,258,263,304,315,326 informacijsko doba 21, 59, 73, 101, 199,204,215,278,317,318,329 informacionalizam 69, 77 Innis 131 Institut za globalne komunikacije 87 Institut za politiku zastite okolisa (Enviromental Policy Institute) 121 internacionalizacija ekonomije 252, 253 Internet 12, 86, 87, 91, 98, 99, 114, 136,217,262,263,300,316,326, 327,358 Iran 24, 27, 30, 48, 75, 280 Ireland, Patricia 186 Irigaray, Luce 199, 200, 202, 203 Irska 60, 156, 157, 164, 180 Irving, Larry 260 islamisti 26, 28, 29, 205 Islamski front spasa (Front Islamique de Salvation - FIS) 25 islamski fundamentalizam 23, 24, 26 islamski identitet 25-27, 30 Island 157, 176 istospolne obitelji (istospolni brakovi) 216-218, 224-226, 231 Italija 144-148, 150, 156-158, 160, 164-168,171,172,177-179,197, 256,257,265,268,311,316,317, 321,322,334,340,343,348,350, 352,354,355 Ivins, Molly 91 Iyengar, Shanto 328 Izabela, kraljica Kastilje 53 453

MOC IDENTITETA

izbori 21, 29, 55, 56, 89, 137, 192, 212,218,222,284,291,294-296, 303,319,321,323,324,331-333, 337,340,345,346,348,351-355, 358 Izrael28,29,34, 110,268 izvanbracna djeca 36 izvanbracna zajednica 14 7, 157, 161, 227,230,241,330 izvanbracni porodaji 152 Jackson, Jessie 67 Jacobs, Lawrence R. 324 Jahiliya 23 Jamison, Andrew 125 Janowitz, Morris 257 Japan 13, 31, 39, 40, 60, 105, 107, 108, 110, 111, 114, 145, 146, 150, 152-156, 158, 159, 162, 164-168, 171-174,176,178,192,193,250, 252-257,266,267,272,311,317, 340,343,350,352,355,367 Jaquette, JaneS. 193 Jarrett-Macauley, Delia 205, 206 javno misljenje 88, 135, 190, 214, 263,295,325 Jefferson, Thomas 100 Jegorova, Jekaterina 332 Jelen, Tod 32, 35 Jeljcin, Boris 4 7, 332, 333, 355 Jensen, An-Magritt 145, 163 Jeune Afrique 23 joga 104, 106 Johansen, Elaine R. 340 John Birch Society (Drustva Johna Bircha) 93 Johnson, Chalmers 264, 311, 340, 343 Johnston, R. J. 39 Jordan, June 91 Judge, David 70 Juergensmayer, Mark 24, 26 Jugoslavija 60, 160, 310 Jutglar, Antoni 52, 58

454

Juzna Afrika 60 Juzna Koreja 310 kabelska televizija 262, 326 Kahn, Robert E. 263 Kahne, Hilda 163, 172, 193 Kaid, Lynda Lee 330, 334 Kamerun 155 Kaminiecki, Sheldon 118 kampanje 125, 126, 137, 191, 199 Kanada 145, 146, 150, 152, 157, 164167,171,174,176,178,256,261, 350 Kanagy, Conrad L. 134 Karibi 148, 151, 152, 154, 155, 169 kasna modernost 21 Katalonija 39, 42, 52-60, 274, 279, 367 Katalonska nacionalisticka stranka 56 Katolicka crkva 71, 83, 87, 198, 209, 219,347 Katznelson, Ira 349, 356 Kazahstan 46, 51 Kazin, Michael 291, Keating, Michael 39, 52, 56, 58 Keen, Sam 238 Kelly, Petra 117, 127, 128, 134 Kemeny, Pietro 276 Kenija 148, 151 Kennedy, John F. 18,3243 Kepel, Gilles 29 Kern, Anne B., 270 Kerouac 219 Khazanov, Anatoly 47, 48, 278 Khosrokhavar, Farhad 24, 30, 27, 30 Kim, Marlene 173, 231 Kina 13, 16, 45, 167, 193, 259, 260, 267,268,272,277,305 King, Anthony 340, 342 King, Martin Luther Jr 64 Kinnock, Glenys 331 Kinnock, Neil331, 332

Kazalo

Kinsey Report 231 Kirgistan 44, 51 Kiselyova, Emma 79, 278 Klanwatch Militia Task Force (KMTF) 92, 93, 96, 97 Klinenberg, Eric 327, 358 Kling, Joseph 70 Knight, A, 272 Koernke, Mark 99 Kohl, H. 355 kolektivna sigurnost 267 kolektivni identitet 12, 17, 22, 23, 42, 67,190,194,349 Kollontai, Alexandra 199 Kolodny, Annette 181 Kolumbija 148, 151, 154, 264 komuna 19 komunalizam 73, 75, 307, 310-312, 314,349 komunikacijske tehonologije 126 Komunisticka partija Rusije 322 konfederalizam 42 Konferencija o AIDS-u u Vancouveru 223 Konferencija o okolisu u Riju 82 konferenciji UN-a o globalnoj kriminalnoj ekonomiji 265 kontracepcija 141, 192 konzervativni fundamentalizam 24 Koreja 45, 60, 150, 155, 167, 173, 193,272 Koresh, David 93 korupcija 28, 86, 265, 282, 286, 316, 340-343, 344, 348 Kostarika 155 Kovalov, Sergej 366 Kozlov, Viktor 45 Kraus, K. 272 kreditne kartice 305 krijumcarenje 264 kriminal264-266, 288, 309 kriminalno gospodarstvo 66, 265, 342

kriza legitimiteta 72, 257, 259, 274, 279,291,294,299,302,303,249, 351 Kropotkin, Peter 128 Krscanska koalicija (Christian Coalition) 31, 33, 94, 102, 280, 296,322 krscanski fundamentalizam 23, 31, 32,34-36,101,296 krscanstvo 16, 33, 34, 35 kucanstva 141, 144, 154, 155, 179, 220,228,229,231-233,245,306 Kuechler, Manfred 78 Ku-Klux-Klan 93 kultura bitnika 219 "kultura ekscentricnosti" (queer culture) 19 "kultura narcisoidnosti" 17 kulturalni feminizam 195, 202 kulturne komune 68, 73, 75 kulturni identitet 22, 24, 44, 67, 69, 337 kulturni kontekst 365 Kuppers, Gary 193 Kuran 24,25 Kurana, Surah 26 Kuselewickz, J. 222 Kuttner, Robert 263 kvaziddava 41, 42 La Haye, Beverly 32, 33 La Haye, Tim 33 La Neta 87, 88 l'action exemplaire 112, 135 Lama apokalipsa 104 Lamberts-Bendroth, Margaret 36 Lan-chih Po 208, 211 Langguth, Gerd 126 Lasch, Christopher 17 Laserna, Roberto 277, 335 Lash, Scott 132 Latinska Amerika 58, 71, 104, 148, 151,152,154,155,167,169,265, 273,277,282

455

MOC IDENTITETA

Laumann, Edward 0. 213, 231, 241243 Lawton, Kim A. 31 Leal, Jesus 158, 162 Lebed, A. 333 Lechner, Frank J. 35 legitimirajuCi identitet 18 legitimnost 28, 31, 75, 89, 100, 134, 135, 139, 141, 190 Leibniz, G. W. 131 Lenjin, V. I. 43, 44 lenjinizam 48, 128 Lesthaeghe, R., 156, 157 Levin, Murray B. 263 Levine, Martin 219 Lewis, Bernard 263, 264 Leys, Colin 341 lezbijski feminizam 201, 207 lezbijski pokreti 36 lezbijstvo 186, 189, 191, 195, 196, 198,202,204,208-212,217 Li, Zhilan 277 liberalna demokracija 202 liberalni feminizam 183-186, 202, 212 libertarijanizam 303 Liddyi, Gordon 99 Lief-Palley, Mariane 162, 193 Lienesch, Michael31-34 Liga Izaaka Waltona (lzaak Walton League) 121 Likacev 46 Limbaugh, Rush 294, 300 Lin, Tse-Min 340, 341, 343 Lipschutz, Ronnie D., 270 Lipset, Seymour M. 103, 281, 291, 352 Llorens, Montserrat 52 Lloyd, Cynthia B., 155 Lloyd, Gary A., 222 Llull, Raimon 57 Lodato, Saverio 264 lokalna vlast 274, 357

456

lokalna zajednica 68-73 lokalni mediji 262 Longman 340, 342 Los Angeles Times 293 Losada, Sanches de 337 Lotta Continua 198 Love Canal 122 Lowery Quaratiello, Elizabeth 80 Lowi, Theodore J. 342 Lu, Hsiu-lien 212 Luecke, Hanna 29 Luksemburg 149, 157, 158, 160, 164166, 177, 178, 180 Luna, Matilde 281 Luntz, Frank 301 Lyday, Corbin 4 7 Lyon, David 304, 306 Lyon, Phyllis 222 Lyons, Matthew N. 91, 93-95 ljubavi zena 235 ljudska prava 88, 138, 183, 184, 186, 201,225,226,272,367 MacDonald, Greg 260, 261, 319 Machiavelli, Nicolo 332 Mackie, Thomas T. 352 Macy, Joanna 117 maCizam 196 Madrid, Miguel de la 285 Madarska 146, 160 Magleby, David B., 323 Maheu, Louis 77, 78 Mainichi Shinbun 104, 109 majcinstvo 20, 233, 234, 236 majka-kCi 234, 236 Major, John 331, 350 malandrosi 72 Malcom X. 67 Malezija 29, 309 Mali 155 Malta 157 Manes, Christopher 123

Kazalo

Manifest Gradanskoga zapatistickog pokreta (Movimento Civil Zapatista) 80 Manifesto of American Radicalesbians (Manifest americkih radikalnih lezbijki) 204 Mansbridge, Jane 181, 182, 185 Mao Ce tung 199 Maragall, Pasqual 54, 56 Marcos Subcomandante (dozapovjednik) 76, 81, 83-86, 89, 90,292,368 Marcuse, H. 19 Markovits, Andrei S. 340, 341 marksizam 48 marksizam-lenjinizam 50 Maroko 24, 148, 151, 154 Marquez, Enrique 281 Marsden, George M. 31 Marshall, A. 248 Marshall, Robert 128 "Mars milijun muskaraca" (Million Men March) 67 Martin, Del 222 Martin, Patricia Yancey 183, 185, 188 Martinez Torres, Maria Elena 80, 85, 88 Martinez-Ten, Carmen 195 Marty, Martin E. 22, 23 Marx, K. 199 Masnick, GeorgeS. 231 Mason, Karen 0., 145, 158, 162, 163 Mass, Lawrence 222 Massieu, Ruiz 283, 286, 288 Massolo, Alejandra 70, 181, 193, 194 masturbacija 243 Mattelart, Armand 259 Matthews, Nancy A., 190 Maxwell, Joe 91, 102 Mayer, William G., 325 Mayorga, Fernando 335 McCarthy, Eugen 323 McCloskey, Michael121

McCombs, Maxwell 323 McDonald, Peter 157 McDonagh, Gary W. 52 McGrew, Anthony G. 266-269 Mcinnes, Colin 268, 269 McLaughlin, Andrew 132 McTaggart, David, 125, 133 McVeigh, Timothy 92 mediji212,318,319,323,325,330, 344 medijska globalizacija 263 medijska politika 321-323, 324, 338, 339,344,354 Medunarodna socioloska udruga 77 Medunarodni monetarni fond (MMF) 36,93,101,272-274,283,289, 290 Mejia Barquera, Fernando 282 Meksiko 13, 77, 79-82, 89, 90, 112114, 146, 148, 150, 151, 154, 167, 168,177,265,266,277,280-290, 301,303 Melchett, Peter 125 Mello, Colloro de 323, 342 Melucci, Alberto 78 Men, Ortiz 285 Meny,Yves340,344 Merchant, Carolyn 124, 143, 203 MERCOSUR 272 Mesa, Carlos D., 335 Michelet, Jules 38, 60 Michelson, William 179 Michigenska gradanska milicija 95 Mikulsky, D. V. 30 Milk, Harvey 220-222, 225 Mine, Alain 349 Misztal, Bronislaw 23, 31, 35 Mitchell, Juliet 141 Miterrand, Fran