Informacijsko doba: Ekonomija, Drustvo i Kultura; Svezak III Kraj tisucljeca 9532120033 [PDF]

Zitiervorschau

INFORMACIJSKO DOBA Ekonomija, drustvo i kultura Svezak III.

INFORMACIJSKO DOBA Ekonomija, drustvo i kultura

Svezak III. KRAJ TISUCLJECA

Copyright © hrvatskoga izdanja, 2003, Golden marketing Zagreb, Hrvatska Sva prava priddana

Nakladnik Golden marketing Jurisiceva 10, Zagreb

Urednik Franjo Maletic

Recenzenti prof. dr. sc. Vjeran Katunaric prof. dr. sc. Velimir Srica

N aslov izvornika THE INFORMATION AGE: ECONOMY, SOCIETY AND CULTURE Volume 3 THE END OF MILLENNIUM Blackwell Publishers, Oxford, UK Copyright © Manuel Castells 1998, 2000

Manuel Castells 1D.::- s1;L ~ ~ 1~ e; D

KRAJ TISUCLJECA

Prevele Vera Hrsak Krnjajski N ada Vucinic Strucna redakcija Vjeran Katunaric

Golden marketing Zagreb, 2003.

Para mi hija, Nuria Castells, alegria de mi vida, con la esperanza de que su milenio sea mejor que el mio (Mojoj kceri, Nuriji Castells, radosti mojega zivota, u nadi da ce njezin milenij biti bolji od mojega)

SADRZAJ

Zahvale

9

VRIJEME PROMJENA

13

1. KRIZA INDUSTRIJSKOG ETATIZMA I SLOM SOVJETSKOGA SAVEZA

17

Ekstenzivni model ekonomskog rasta i ogranicenja hiperindustrijalizacije Pitanje tehnologije Otimanje identiteta i kriza sovjetskog federalizma Posljednja perestrojka N acionalizam, demokracija i dezintegracija sovjetske drzave Oziljci povijesti, pouke za teoriju, naslijede za drustvo

22 37 47 56 64 70

2. USPON CETVRTOGA SVIJETA: INFORMATIZIRANI KAPITALIZAM, SIROMASTVO I DRUSTVENO ISKLJUCENJE

76

Prema polariziranom svijetu? Globalan pregled Dehumanizacija Mrike Marginalizacija i selektivna integracija Podsaharske Afrike u informatiziranoj/globalnoj ekonomiji Tehnoloski apartheid Afrike u zoru informacijskog doba Grabezljiva drzava Zair: osobno prisvajanje ddave Nigerija: nafta, etnicitet i vojno predatorstvo

81 90 90 98 101 105 107 5

KRAJ TISUCLJECA

Etnicki identitet, ekonomska globalizacija i stvaranje drzave u Africi 110 Africke nedace 119 Nada za Afriku? Juznoafricka veza 125 lz Afrike ili natrag u Afriku? Politika i ekonomija oslanjanja na 130 vlastite snage Nova americka dilema: nejednakost, urbana siromastvo i drustveno iskljucenje u informacijskom dobu 132 Dvojna Amerika 133 Geto gradskih sredista kao sustav drustvenog iskljucenja 143 Kada potklasa ode dovraga 150 Globalizacija, pretjerana eksploatacija i drustveno iskljucenje: pogled iz djecje perspektive 154 Seksualno iskoristavanje djece 159 Ubijanje djece: ratni masakri i djeca vojnici 162 Zasto se djecu upropastava 163 Zakljucak: erne rupe informatiziranoga kapitalizma 165 3. IZOPACENA VEZA: GLOBALNA ZLOCINACKA EKONOMIJA Globalizacija kriminala u organizacijskom smislu i kulturni identitet kriminalaca Pljacka Rusije Strukturalna perspektiva Identificiranje aktera Mehanizmi akumulacije Narkotrgovina, razvoj i ovisnost u Latinskoj Americi Kakve su ekonomske posljedice narkoindustrije za Latinsku Ameriku? Zasto Kolumbija? Utjecaj globalnoga kriminala na ekonomiju, politiku i kulturu 4. RAZVOJ I KRIZAAZIJSKO-PACIFICKE REGIJE: GLOBALIZACIJA I DRZAVA Promjenljiva sreca azijsko-pacificke regije Japan za dinastije Heisei: Razvojna ddava naspram informacijskom drustvu Drustveni modeljapanskoga razvojnog procesa 6

169 171 183 186 188 190 195 199 201 206

211 211 219 221

SADRZAJ

Zemlja zalazeceg Sunca: krizajapanskoga modela razvoja Kraj "Nagatacho politike" Hatten Hokka i Johoka Shakai: proturjecan odnos Japan i Pacifik Odrubljivanje glave zmaju? Cetiri azijska tigra s glavom zmaja i njihova civilna drustva Razumijevanje azijskog razvoja Singapur: izgradnja nacionalne drzave pomocu multinacionalnih korporacija Juzna Koreja: drzavna proizvodnja oligopolnoga kapitalizma Tajvan: fleksibilni kapitalizam pod vodstvom nefleksibilne drzave Hongkonski model naspram hongkonskoj stvarnosti: mali biznis u svjetskoj ekonomiji i kolonijalna inaeica drzave blagostanja Uzgoj tigrova: zajednicke crte i razlike u njihovu razvoju Razvojna driava u istocnoazijskoj industrijalizaciji: o pojmu razvojne drzave Uspon razvojne drzave: od politike prezivljavanja do procesa izgradnje nacije Drzava i gradansko drustvo u restrukturiranju istocne Azije: kako je razuojna drzava uspjela u razvojnom procesu Razliciti puteui: azijski "tigroui" u ekonomskoj krizi Demokracija, identitet i razuoj istocne Azije u deuedesetim godinama Kineski razvojni nacionalizam sa socijalistickim obiljezjima Nova kineska revolucija Guanxi kapitalizam: Kina u globalnoj ekonomiji Kineske regionalne "razuojne drzave" i birokratski (kapitalisticki) poduzetnici Je li oluja prebrodena? Kina u azijskoj ekonomskoj krizi Demokracija, razvoj i nacionalizam u novo} Kini Zakljucak: globalizacija i ddava

232 243 246 253 254 255 257 260 264 268 274 280 282 286 290 296 304 305 310 314 317 320 329

5. UJEDINJENJE EUROPE: GLOBALIZACIJA, IDENTITET I UMREZENA DRZAVA

333

Europsko ujedinjenje kao niz obrambenih reakcija: polustoljetna perspektiva Globalizacija i europska integracija Kulturni identitet i ujedinjenje ~urope

335 342 351 7

KRAJ TISUCWECA

Institucionalizacija Europe: umrezena ddava Europski identitet iii europski projekt?

355 357

ZAKLJUCAK: TRAZENJE SMISLA U NASEMU SVIJETU

359

Postanak novoga svijeta Novo drustvo Novi putevi drustvene promjene Nakon ovoga tisucljeca Sto da se radi? Finale

360 364 374 376 381 382

Sazetak sadrzaja 1. i 2. sveska

385

Bibliografija

387

Popis slika

426

Popis tablica

427

Popis grafikona

428

Kazalo

429

8

Zahvale

Ovom knjigom okoncavam dvanaest godina istrazivackih napora da razvijemjednu sociolosku teoriju informacijskoga doba kojaje zasnovana empirijski ina usporedbi kultura. Na kraju toga puta kojije oznacio, pa i djelomicno iscrpio, moj zivot, zelim javno izraziti zahvalnost mnogim ljudima i institucijama Ciji je doprinos bio odlucujuCi u zaokruzivanju ovoga trosvescanog djela. Najvecu zahvalnost dugujem svojoj supruzi Emmi Kiselyovoj, cija mije ljubav i podrska dala zivot i snagu potrebnu za pisanje ove knjige i cija su istrazivanja osnova nekoliko poglavlja, osobito prvoga koje se bavi raspadom Sovjetskog Saveza. Iako smo skupa radili u Rusiji i Kaliforniji, to poglavlje ne bi moglo biti napisano bez njezina poznavanja sovjetske prakse, njezine analize izvora na ruskomjeziku i ispravki mnogih mojih pogresaka u pisanju prvih verzija. Onaje takoder bila glavni istrazivac za trece poglavlje na temu globalne kriminalne ekonomije. Cetvrto poglavlje na temu azijsko-pacificke regije oslanja se na izvore i komentare trojice kolega koji su mi godinama bili izvor ideja i informacija o azijskim drustvima: profesora You-Tiena Hsinga s University of British Columbia, profesora Shujira Yazawe s tokijskoga Sveucilista Hitotsubashi i profesora Chu-joea Hsieja s tajvanskoga National University. Drugo poglavlje na temu drustvenog iskljucenja oslanja se na izvanrednu pornO(~ u istrazivanju mojega suradnika Chrisa Bennera, doktoranta na Berkeleyju 1995.-1997. Jos su neki ljudi dali nesebican doprinos istrazivanju izlozenom u ovoj knjizi, i informacijama i idejama. Posebice zahvaljujem Idi Susser, Tatjani Zaslavskoj, Ovseju Skaratanu, Svetlani Natalusko, Valeriju Kulesovu, Alexandru Granbergu, Joo-Chulu Kimu, Carlosu Alonsu Zaldivaru, Stephenu 9

KRAJ TISUCLJECA

Cohenu, Martinu Carnoyu, Robertu Laserni, Jordiju Borji, Vicenteu Navarrou i Alainu Touraineu. Takoder bih zelio zahvaliti kolegama koji su dali primjedbe na tekst radne inaCice knjige i tako pomogli ispraviti neke od mojih pogresaka, a to su: Ida Susser, Tatjana Zaslavska, Grigorij Grossman, George Breslauer, Shujiro Yazawa, You-tien Hsing, Chu-joe Hsia, Roberto Laserna, Carlos Alonso Zaldivar i Stephen Cohen. Godinama su mi brojne istrazivacke institucije davale osnovnu podrsku u poslu koji ovdje dajem na uvid. Zahvaljujem direktorima i kolegama u tim institucijama koji su me mnogo nauCili o drustvima diljem svijeta. Najvaznijije tu University of California u Berkeleyu, moj intelektualni dom, ito posebno akademskejedinice u kojima radim: Odjel za urbano i regionalno planiranje, Odjel za sociologiju, Centar za zapadnoeuropske studije, Institut urbanog i regionalnog razvoja i Okrugli stol za medunarodno gospodarstvo. Druge institucije koje su podrzale moj rad o temama obradenim u ovoj knjizi tijekom proteklih deset godina jesu: Instituto de Sociologia de Nuevas Tecnologias i Programa de Estudios Rusos, Universidad Autonoma de Madrid; Russian Sociological Association; Center for Advanced Sociological Study, Institute ofYouth u Moskvi; Institute of Economic and Industrial Engineering Sovjetske (poslije Ruske) akademije znanosti u Novosibirsku; University of California, Pacific Rim Research Program; Faculty of Social Sciences, Hitotsubashi University u Tokiju; National University of Singapore; University of Hong Kong, Center for Urban Studies; Taiwan National University; Korean Institute for Human Settlements; Institute of Technology and International Economy, The State Council u Pekingu; Centro de Estudios de la Realidad Economica y Social iz Cochabambe u Boliviji; International Institute of Labour Studies u sklopu International Labour Office u Zenevi. Posebnu zahvalu upucujem Johnu Daveyju, bivsem glavnom uredniku izdavacke kuce Blackwell Publishers, koji mije vise od dvadeset godina davao upute o pisanju i vjestinama komunikacije te iscrpne informacije o izdavastvu. On mi je dao odlucujuce komentare pri zakljuCivanju ove knjige. Moj se pisani rad ne moze odvojiti od intelektualne suradnje s Johnom Daveyjem. Takoder bih htio spomenuti neke ljude koji su uvelike utjecali na moj intelektualni razvoj u posljednjih 30 godina. Njihovo djelo i razmisljanja, ali uz moju potpunu odgovornost, na mnogo su nacina prisutni na stranicama ove knjige. To su: Alain Touraine, Nicos Poulantzas, Fernando Henrique Cardoso, Emilio de Ipola, Jordi Borja, Martin Carnoy, Stephen Cohen, Peter Hall, Vicente Navarro, Anne Marie Guillemard, Shujiro Yazawa i Anthony Giddens. Imao sam srecu razvijati se s izvanrednom generacijom intelektualaca iz cijeloga svijeta koji su se posvetili i proucavanju i mijenjanju svijeta uz nuznu distancu izmedu teorije i prakse.

10

ZAHVALE

Konacno, zelio bih zahvaliti svojim kirurzima dr. Peteru Carollu i dr. Jamesu Woltonu te lijecniku dr. Jamesu Davisu iz Medicinskog centra San Francisco na University of California, Cija su mi briga i profesionalizam dali vrijeme i energiju da ovu knjigu dovrsim.

Svibnja 1997.

Berkeley, Kalifornija

Autor i izdavac zahvaljuju na dopustenju pojedinih institucija i osoba da se objave autorskim pravom zasticeni prilozi: Tablice 1.1, 1.2, 1.3 i slike 1.1 i 1.2 iz Mark Harrison, Europe-Asia Studies 45, 1993. (Carfax Publishing Company, pretiskano uz dopustenje Taylor i Francis, Abington, Oxon, 1993.); Tablica 1.4 iz The Soviet Economy: Problems and Prospects, sastavio i elaborirao Padmai Desai (Blakwell Publishers, Oxford, 1987.); Tablica 1.6 iz D. J. B. Shaw, Post-Soviet Geography, 34, 1993 (C V. H. Winston and Son Inc., 1993.); Tablica 2.2 iz Peter Gottschalk i Timothy M. Smeeding, "Empirical Evidence on income inequality in industrialized countries", Luxembourg Income Study working paper br. 154, 1997.; elaborirali Lawrence Mishel, Jared Bernstein i John Schmitt, The State ofWorking America 1998/99. Pretisak s dopustenjem M. E. Sharpe, Inc. Publisher, Armonk, NY 10504; Tablica 2.10: Kongresni ured za proracun, analiza Center on Budget and Policy Prorities; Slika 2.3 iz The Economist (7. rujna 1996.); Slika 2.5: pretisak uz dopustenje Statistickog ureda SAD-a; Slike 2.6a, 2.6b, 2.7 i 2.8 iz Lawrence Mishel, Jared Bernstein i John Schmitt, The State ofWorking America 1998/99. Pretisak s dopustenjem M. E. Sharpe, Inc. Publisher, Armonk, NY 10504; Slika 3.1: International Cenre for Migration Policy Development; elaborirano u The Economist (16. listopada 1999.); Slika 4.1: iz The Economist (27.lipnja 1997.); Grafikon 3.1: iz The Economist (28. kolovoza 1999.). Blackwell Publishers za tablicu 1.4. Padme Desai (1987.); Zahvaljujemo Carmen Balcells Literary Agency i Farrar Straus & Giroux Inc. za odlomak iz "Too Many Names" iz Extravagaria Pabla Nerude u prijevodu Alastaira Reida (Farrar Straus & Giroux, 1974), prijevod je zastitio © 1974. Alastair Reid. Prije objavljivanja uCinili smo sve sto je u nasoj moCi da kontaktiramo vlasnike autorskih prava. Izdavac ce sa zadovoljstvom ispraviti bilo koje pogreske iii propuste ondje gdje to prije nije bilo moguce. 11

VRIJEME PROMJENA

Opcenito se misli da kraj tisucljeca mora donijeti promjene. No nije bas posve tako: kraj prvoga tisucljeca bio je uvelike nezanimljiv. Sto se kraja drugog tisucljeca tice, oni koji su ocekivali neku vrstu sudbonosnoga groma morali su se zadovoljiti uzbudenjem zbog predvidanja globalnog kompjutorskog sloma- koji se nije dogodio. I dok je veCina ljudi ulazak u novo tisuCljece slavila u ponoc 31. prosinca 1999. godine, drugi je milenij - gledano strogo kronoloski- zavrsio 31. prosinca 2ooo. Stovise, promjena tisucljeca dogada se samo po gregorijanskom kalendaru krscanstva- manjinske religije koja ce neminovno izgubiti primat u multikulturalizmu koJi ce obiljeziti dvadeset prvo stoljece. Pa ipak, ovo jest vrijeme promjena - bez obzira na to kako to vrijeme mjerili. U posljednjoj cetvrtini dvadesetoga stoljeca tehnoloska revolucija koja se vrti oko informacija promijenilaje nas nacin razmisljanJa, proizvodnje, potrosnje, trgovine, upravljanja, komuniciranja, zivota i smrti, te vodenja ljubavi i rata. Diljem planeta razvilo se dinamicno gospodarstvo koje umrezuje ljude i aktivnosti sa svih strana svijeta, dok su oni ljudi i podrucja koji su proglaseni nezanimljivima iz perspektive dominantnih interesa jednostavno iskljuceni iz mreze moCi i bogatstva. Kultura stvarne virtualnosti, stvorena oko audiovizualnog univerzuma koji postaje sve vise i vise interaktivan, prozela je mentalnu reprezentaciju i komunikaciju pomocu integracije raznolikosti kultura u elektronickom hipertekstu. Prostor i vrijeme, ti materijalni oslonci ljudskog iskustva, promijenjeni su dominacijom prostora tokova nad prostorom mjesta i bezvremenskoga vremena nad mehanickim satom industrijskog doba. Izrazi drustvenog otpora logici informacionalizacije i globalizacije grade se oko primarnih identiteta, stvarajuCi obrambene zajednice u ime Boga, mjesnosti, etniciteta ili obitelji. Istodobno dolaze u pitanje tako temeljne drustvene institucije kakve su patrijar-

13

KRAJ TISlJCWECA

hat i nacija-drzava zbog kombiniranog pritiska globalizacije bogatstva i informacija te lokalizacije identiteta i legitimnosti. Ti procesi strukturalne promjene, koje sam analizirao u prethodna dva sveska ovoga djela, uvode fundamentalnu transformaciju makropolitickog i makrosocijalnoga konteksta koji tvore i uvjetuju drustveno djelovanje i ljudsko iskustvo diljem svijeta. U ovom svesku istrazujemo neke od tih makrotransformacija, i u isto ih doba pokusavamo objasniti kao rezultat interakcije procesa koji obiljezavaju informacijsko doba: informacionalizaciju, globalizaciju, umrezavanje, grad:enje identiteta, krizu patrijarhalizma i nacije-drzave. Iako ne mogu tvrditi da su sve vazne dimenzije povijesnih promjena navedene u ovom svesku, vjerujem da trendovi koji su prikazani u poglavljima koja slijede uvelike tvore jedan nov povijesni krajolik, cija ce dinamika vjerojatno ostaviti dugotrajne ucinke u nasim zivotima i u zivotima nase djece. Nije slucajno da poCinjemo s analizom raspada sovjetskoga komunizma. Ruska revolucija 1917. i med:unarodni komunisticki pokret koji je pokrenula, bili su dominantan politicki i ideoloski fenomen dvadesetoga stoljeca. Komunizam i Sovjetski Savez te oporbene reakcije koje su se zatim pojavljivale diljem svijeta, ostavili su odlucujuci trag na drustva i ljude tijekom cijelog stoljeca. Pa ipak, to mocno carstvo, sa svom svojom mocnom mitologijom, raspalo se u samo nekoliko godina, u jednom od najneobicnijih trenutaka neocekivane povijesne promjene. Tvrdim da su korijeni tog procesa koji obiljezava kraj jedne povijesne epohe u nesposobnosti etatizma da upravlja prijelazom u informacijsko doba. Prvo ce poglavlje pokusati dati empirijske dokaze za tu tvrdnju. Svrsetak sovjetskoga komunizma i uzurbano prilagodivanje kineskoga komunizma globalnom kapitalizmu proizvelo je novu vrstu sirovog kapitalizma u planetarnim razmjerima. Restrukturiranje kapitalizma u 1970-im i 1980-im godinama pokazalo je raznolikost njegovih operativnih pravila i njegovu sposobnost uCinkovitog koristenja logike umrezavanja informacijskoga doba u svrhu induciranja dramaticnog napretka proizvodnih snaga i ekonomskog rasta. Kapitalizamje takod:er pokazao svoju logiku iskljucivosti buduCi da su milijuni ljudi i velika podrucja planeta iskljuceni iz blagodati informacionalizma, ito kako u razvijenim zemljama tako i u zemljama u razvoju. Drugo poglavlje dokumentirano govori o tim trendovima i dovodi ih u vezu s nekontroliranom prirodom globalnih kapitalistickih mreza. Uza sve to, na rubovima globalnoga kapitalizma pojavio se jedan nov kolektivni akter koji ce vjerojatno mijenjati pravila ekonomskih i politickih institucija, a to je globalni kriminal. Iskoristavajuci situaciju svjetskog nereda nastalu nakon raspada sovjetskoga carstva, manipulirajuCi narodima i teritorijima iskljucenima iz sluzbenih gospodarstava i sluzeCi se instru-

14

VRIJEME PROMJENA

mentima globalnogumrezavanja, kriminalne aktivnosti bujaju diljem svijeta i povezuju se tvoreCi novo globalno kriminalno gospodarstvo koje prodire na financ1jska trzista, u trgovinu, poslovne aktivnosti i politicke sustave u svim drustvima. Ta iscasena veza znakovitaje za informatizirani, globalni kapitalizam. To se obicno priznaje u medijima, ali nije ukljuceno u drustvenu analizu, i zato cu taj teorijski nedostatak pokusati ispraviti u trecem poglavlju ovog sveska. U isto doba dolazi do izvanredne ekspanzije kapitalistickog rasta, koja ukljucuje stotine milijuna ljudi u proces razvoja, osobito u azijsko-pacifickom podrucju (cetvrto poglavlje). Nakon razvoja Japana, doslo je do ukljucivanja dinamicnih podrucja Kine, lndije i istocne i jugoistocne Azije u meduovisno gospodarstvo, do procesa koji mijenja povijest, uspostavljajuCi multikulturalne osnove ekonomske meduovisnosti. To upucuje na kraj dominacije Zapada, koja je obiljezavala industrijsko doba od samih njegovih pocetaka. Suocene s vrtlogom globalizacije i s potresima u kulturnim i geopolitickim temeljima svijeta kakav smo poznavali, europske su se zemlje, ne bez problema, spojile u ujedinjenu Europu koja simbolicno prelazi na zajednicku valutu as time i zajednicko gospodarstvo na prijelazu u sljedece tisucljece (peto poglavlje). No, kulturne i politicke dimenzije koje su osnovni uvjet ujedinjenja Europe jos uvijek nisu potpuno uredene tako da ce sudbina Europe konacno ovisiti, kao i u slucaju drugih dijelova svijeta, o rjesavanju povijesnih zagonetki koje je postavio prijelaz k informacionalizmu i prijelaz iz nacije-drzave u novu interakciju izmedu nacija i ddave, u obliku umrezene drzave. Nakon istrazivanja tih makrosocijalnih, politickih promjena, kojima su odredene neke od glavnih rasprava nasega vremena, zavrsit cu nesto vise analitickim naCinom: ne razmatrajuCi samo teme ovoga sveska nego i veze izmedu tih tema i drustvenih procesa analiziranih u prva dva sveska. U z citateljevu dobrohotnost, zakljucak ovog sveska predlozit ce i neke osnove za izgradnju teorije drustva informacijskog doba s dosta otvorenih pitanja. Drugim rijecima, nakon istrazivanja svijeta, pokusat cu razumjeti njegov smisao.

1. KRIZA INDUSTRIJSKOG ETATIZMA I SLOM SOVJETSKOGA SAVEZA

Kada Sovjetski Savez proizvede 50 milijuna tona sirovog zeljeza, 60 milijuna tona celika, 500 milijuna tona ugljena i 60 milijuna tona nafte, bit cemo zasticeni od svake nesrece. Staljinov govor u veljaci 1946. 1 Proturjecje izmedu razvoja proizvodnih snaga i rastucih potreba drustva s jedne strane i sue zastarjelijih proizvodnih odnosa starog sustava ekonomskog uprauljanja s druge, koje je postalo ocito u 1950-ima, postajalo je s vremenom sue izrazitije. Konzervativna struktura privrede i tendencije ekstenzivnog ulaganja uz zastarjeli sus tau ekonomskog upravljanja postupno su se pretvorili u kocnicu i prepreku ekonomskom i drustvenom razvoju zemlje. Abel Aganbegyan, The Economic Challenge of Perestroika, str. 49. Na istrazivanju, obradi i pisanju ovog poglavlja suradivalaje Emma Kiselyova, a temelji se uglavnom na dvtje vrste informacija: prvo su informacije dobivene na terenu izmedu 1989. i 1996. u Moskvi, Zelenogradu, Lenjingradu, Novosibirsku, Tjumenu, Habarovsku i Sallalinu u okviru istrazivackih projekata Programa de estudios Rusos i Pacific Rim Program vodenih na Universidad Autonoma de Madrid i University of California u suradnji sa Sociologtcal Academy of Scienc~s, Siberian Branch i Center for Advanced Sociological Stqdy, Institute of Youth, Moskva. Cetiri velika istrazivacka projekta vodili su sa mnom 0. I. Skaratan, V. I. Kulesov, S. Natalusko, E. Kiselyova i A. Granberg. Posebne reference za svaki istrazivacki projekt dane su u biljeskama za svaki pojedinacni predmet. Zahvaljujem svim svojim ruskim kolegama na njihovim iznimno vaznim doprinosima mojemu razumijevanju Sovjetskog Saveza, ali ih svakako zelim i osloboditi bilo kakve odgovornosti za moje pogreske ili osobnu interpretaciju na8ih nalaza. Drugi sklop informacija na kojima se zasniva avo poglavlje odnosi se na dokumentarne, bibliografske i statisticke izvore koje je prikupila uglavnom Emma Kiselyova. Takoder zelim odati priznanje Tatjani Zaslavskoj, Grigoriju Grossmanu i Georgeu Breslaueru. 1 Naveo Menshikov (1990: 72).

17

KRAJ TISUCLJECA

Svjetska je ekonomija jedan organizam i nijedna drzava, bez obzira na drustveni sustav ili ekonomski status, ne maze se normalno razvijati izvan nje. To namece potrebu da izmislimo potpuno nove mehanizme za funkcioniranje sujetske ekonomije, novu strukturu medunarodne podjele rada. Isto taka, razvitak sujetske ekonomije otkriva proturjecnosti i granice svojstvene tradicionalnom tipu industrijalizacije. Mihail Gorbacov, govor u Ujedinjenim narodima 1988. 2 Jednoga cemo dana shvatiti da smo zapravo }edina drzava na Zemlji koja u duadeset prvo stoljece pokusava uci sa zastarjelom ideologijom devetnaestoga stoljeca. Boris Jeljcin, Memoari, 1990., str. 245. 3 N agli slom Sovjetskog Saveza, a s njime i raspad medunarodnoga komunistickog pokreta, postavlja povijesnu zagonetku: zasto su 1980-ih sovjetski vode osjecali potrebu upustiti se u tako radikalan proces restrukturiranja koji je na koncu doveo do raspada sovjetske ddave? Konacno, Sovjetski Savez nije bio samo vojna velesila nego i treca gospodarska sila na svijetu, najveCi proizvodac nafte, plina i rijetkih metala na svijetu i jedina zemlja koja je bila samodostatna u pogledu energetskih izvora i sirovina. Simptomi ozbiljnih ekonomskih poremecaja poceli su se zapazati jos u 1960-im godinama, stopa rasta padalajejos od 1971. i 1980. doslaje na mrtvu tocku. I zapadna su gospodarstva katkada osjetila usporeni porast produktivnosti, kao i negativan ekonomski rast u posljednja dva desetljeca, ali bez katastrofalnih posljedica. Sovjetskaje tehnologija, cirri se, zaostajala u nekim kriticnim podrucjima, ali je sovjetska znanost u fundamentalnim podrucjima uglavnom odrzala visoku razinu, na primjer u matematici, fizici i kemiji (izuzimajuCi Lisenkove zablude koje su zakoCile razvoj biologije). Primjena tih znanstvenih dosega na tehnoloski napredak nije se Cinila nemogucom, kao sto je pokazala pre moe sovjetskoga svemirskog programa nad neuspjelim pokusajima NASE u 1980-ima. Poljoprivreda je nastavila zivjeti u stalnoj krizi i nestasice robe siroke potrosnje bile su uobicajene, ali je izvoz energije i sirovina osiguravao dovoljno strane valute za neophodan uvoz, barem do 1986., tako da su uvjeti zivota sovjetskih gradana sredinom 1980-ih bili bolji a ne losiji nego desetak godina prije. Stovise, moe Sovjetskog Saveza nije bila ozbiljno ugrozena ni izvana ni iznutra. Svijet se bio uljuljao u relativnoj stabilnosti dogovorenih sfera utjecaja velesila. Rat u Afganistanu uzimao je danak u ljudskim patnjama, 2 3

18

Pretiskano u posebnom dodatku casopisa Soviet Life, veljaca 1989., te Tarasulo (1989: 331). Iz engleskog prijevoda u Castellsovu izvorniku.

KRIZA INDUSTRIJSKOG ETATIZMA I SLOM SOVJETSKOGA SAVEZA

poiitickom imidzu i vojnom ponosu, ali ne mnogo vise nego sto je to Cinio Alzirski rat Francuskoj iii Vijetnamski rat Sjedinjenim Ddavama. Poiiticko disidentstvo biio je ograniceno na male krugove inteiektuaiaca koji su bili postivani koliko i izoiirani, na Zidove koji su zeijeli sto prije emigrirati ina tracanje u kuhinji, duboko usaden ruski obicaj. Iako je bilo nekoliko pobuna i strajkova obicno vezanih za nestasice hrane i rast cijena, ne maze se govoriti o pravim drustvenim pokretima. Reakcija na gusenje naroda i etnickih manjina biio je nezadovoljstvo, a u baitickim repubiikama cak otvoreno neprijateljstvo prema Rusiji, ali su takve reakcije rijetko nasle izraza u kolektivnoj akciji iii u pokretima parapolitickih mnijenja. Ljudi su bili nezadovoijni sustavom i to su izrazavali poviacenjem u raznim oblicima: cinizmom, sitnim kradama na radnomu mjestu, izostajanjem s posia i siroko rasprostranjenim aikohoiizmom. Ali jenjavanjem staijinistickog terora, politicka je represija biia ogranicena i primjenjivala se vrlo selektivno, a ideoloskaje indoktrinacija postala vise birokratski ritual nego gorljiva inkvizicija. Do vremena kadaje Breznjevljeva dugotrajna vladavina uspjela uspostaviti normalno stanje i dosadu u Sovjetskom Savezu, Ijudi su vee bili naucili nositi se sa sustavom, voditi svoj zivot sto je bolje moguee i sto dalje od drzavnih institucija. Premda se strukturalna kriza sovjetskog etatizma vee kuhala u povijesnom kotlu, vrlo je malo aktera u tom procesu shvaealo sto se dogada. Druga ruska revolucija, koja je unistila sovjetsko carstvo, zavrsavajuCi taka jedan od najodvaznijih i najskupljih ljudskih eksperimenata, mazda je jedina velika povijesna promjena koju nisu donijeli drustveni pokreti ili velik rat. Drzava koju je Staljin stvorio cini se da je zastrasivala svoje neprijatelje i da je na dugi rok uspjela amputirati pobunjenicki potencijal drustva. Veo povijesne tajne jos je gusCi aka pokusamo objasniti proces reformi u doba Gorbacovljeve vladavine. Kako i zasto je taj proces izmakao kontroli? N a koncu konca, unatoe pojednostavnjenoj slici koju je prenosio zapadni tisak, Sovjetski Savez, i Rusija prije njega, presao je s "jedne perestrojke na drugu", kako stoji u naslovu Van Regemorterove pronicljive anaiize reformskih procesa u Rusiji. 4 Od nove ekonomske poiitike dvadesetih godina do Kosiginovih reformi ekonomskog upravljanja potkraj sezdesetih, prolazeCi kroz Staljinovo dramaticno restrukturiranje u 1930-ima i Hruscovijev revizionizam u pedesetima, Sovjetski Savez je isao naprijed i natrag sa stalnom izmjenom kontinuiteta i reforme. Doista, to je bio specifican nacin na koji je Sovjetski Savez odgovorio na pitanje drustvenih promjena, sto je jedini nacin da se politicki sustavi odrze. Pa ipak, uz veliku iznimku Staljinove okrutne ovlasti da neprestano mijenja pravila igre u svoju korist, 4

Van Regemorter (1990.)

19

KRAJ TISUCLJECA

partijskije aparat uvijek hio u stanju drzati reforme unutar granica sustava - prihjegavajuCi cak politickim Cistkama i promjenama voda kad je hila neophodno. Kako se moglo dogoditi da krajem1980-ih taka iskusna i lukava stranka, ocelicena u heskrajnim hitkama kontroliranih reformi, izguhi politicku kontrolu toliko daje morala spasti na ocajnicki uzurhani prevrat koji je samo prethodio njezinu padu? Moja je hipoteza da je kriza koja je potakla Gorhacovljeve reforme hila povijesno toliko razliCite prirode od prethodnih daje sam proces postao rizicniji i u konacnici ga je postalo nemoguce kontrolirati. Tvrdim da je nezaustavljiva kriza, kojaje od sredine 1970-ih potresala same temelje sovjetskoga gospodarstva i drustva, hila izraz strukturalne nesposohnosti etatizma i sovjetske inacice industrijalizma da osigura prijelaz prema informacijskom drustvu. Pod etatizmom razumijevam drustveni sustav u kojemu ekonomski visak kojije proizvelo drustvo prisvajaju ani koji imaju vlast u dr:lavnom aparatu, za razliku od kapitalizma gdje taj visak prisvajaju ani koji imaju kontrolu nad ekonomskim organizacijama (vidi uvod u prvom svesku). Dokje kapitalizam usmjeren maksimiziranju profita, etatizamje usmjeren maksimiziranju moCi, tj. povecavanju vojne i ideoloske sposohnosti drzavnog aparata da svoje ciljeve nametne sto vecem hroju podanika i prodre sto duhlje u njihovu svijest. Industrijalizmom nazivam nacin razvoja u kojemu su glavni izvori produktivnosti kvantitativno povecanje faktora proizvodnje (rad, kapital i prirodni resursi) zajedno s koristenjem novih izvora energije. Informacionalizam za mene znaCi naCin razvoja u kojemuje glavni izvor produktivnosti kvalitativna sposohnost da se na osnovi znanja i informacija najholje spoje i iskoriste proizvodni faktori. Uspon informacionalizma nerazdvojno je povezan s novom drustvenom strukturom, umrezenim drustvom (vidi prvo poglavlje prvoga sveska). Posljednjih 25 godina dvadesetoga stoljeca oznaCio je prijelaz iz industrijalizma u informacionalizam i iz industrijskog drustva u umrezeno drustvo, i u kapitalistickim i u etatistickim drustvima, u procesu koji je pratio revoluciju informacijske tehnologije. U Sovjetskom Savezu taj je prijelaz zahtijevao mjere koje su podrivale duhoko usadene interese hirokracije i partijske nomenklature. Shvacajuci kako je vazno osigurati prijelaz sustava na visu razinu proizvodnih snaga i tehnoloskih kapaciteta, reformisti predvodeni Gorhacovom riskirali su pozvavsi drustvo da svlada otpor vladajuce nomenklature promjenama. Glasnost (otvorenost) je na celu perestrojke (restrukturiranja) zamijenila uskorenie ([ekonomsko] uhrzanje). Apovijestje pokazala da se, kada se nade na otvorenomu politickom prostoru, rusko drustvo odhija ukalupiti u gotove drzavne ohlike, vjerojatno zhog dugogodisnje represije; zivi svojim vlasti-

20

~,

KRIZA INDUSTRIJSKOG ETATIZMA I SLOM SOVJETSKOGA SAVEZA

tim politickim zivotom, postaje nepredvidljivim i ne moze se kontrolirati. To je opet, nakon Stolipina, naucio Gorbacov na svoju stetu. Stovise, sirenje slobode politickog izrazavanja diljem sovjetskog drustva oslobodilo je latentne nacionalne identitete koji su u staljinizmu hili iskrivljavani, guseni i manipulirani. Traganje za izvorima identiteta razlicitog od odumiruce komunisticke ideologije vodilo je slomu jos uvijek krhkoga sovjetskog identiteta, a to je zatim zadalo odlucujuCi udarac sovjetskoj drzavi. Nacionalizam je, ukljucujuCi i ruski nacionalizam, postao najakutnijim izrazom sukoba izmedu drustva i ddave i ubrzo je postao politicki cimbenik koji je vodio raspadu Sovjetskoga Saveza. U korijenu krize kojaje pokrenulaperestrojku i potaknula nacionalizam lezalaje nesposobnost sovjetskog etatizma da osigura prijelaz prema novoj informacijskoj paradigmi, usporedno s procesom koji se odigravao u ostatku svijeta. Ovo nije bas originalna hipoteza. Dapace, to je primjena stare marksisticke ideje prema kojoj specificni drustveni sustavi mogu usporavati razvoj proizvodnih snaga, koja je ovdje ipak ironicno izokrenuta. Nadam se da ce dodana vrijednost analize na stranicama sto slijede biti u njezinoj specificnosti. Zasto je etatizam bio strukturalno nesposoban nastaviti potrebno restrukturiranje na putu k informacionalizmu? To sigurno nije greska drzave per se. Japanska ddava i- dalje od obala Japanskoga mora - razvojna drzava (Cija pocela i pothvate analiziramo u cetvrtom poglavlju) bile su odlucujuCi instrument poticanja tehnoloske inovacije i globalne konkurencije kao i preobrazbe prilicno tradicionalnih zemalja u razvijena informacijska drustva. Dakako, pod etatizmom ne razumijevamo drzavni intervencionizam. Etatizamje specifican drustveni sustav kojije usmjeren maksimiziranju drzavne moCi, a akumulacija kapitala i drustvena legitimnost podredeni su tom najvisem cilju. Sovjetski je komunizam (kao i svi ostali komunisticki sustavi) bio izgraden da bi osigurao potpunu kontrolu stranke nad ddavom i drtave nad drustvom preko dviju poluga- centralno-planske ekonomije i marksisticko-lenjinisticke ideologije pojacane strogo kontroliranim kulturnim aparatom. Upravo se taj specificni sustav, a ne drzava opcenito, pokazao nesposobnim za plovidbu olujnim vodama povijesnog prijelaza od industrijalizma k informacionalizmu. Odgovori na pitanja zasto, kako i sto ako, sadrzaj su ovog poglavlja.

21

KRAJ TISUCI.JECA

Ekstenzivni model ekonomskog rasta i ogranicenja hiperindustrijalizacije Posljednjihje godina postala navika omalovazavati rezultate sovjetskoga gospodarstva pa se tako cesto previdi cinJenica da je dugi niz godina, posebno izmedu 1950-ih i kraJa 1960-ih, sovjetski bruto nacionalni proizvod (BNP) opcemto rastao bde od BNP-a ostatka sviJeta, sto je opet bilo na stetu razvitka ljudskog potencijala i zastlte okolisa. 5 Sigurno je daJe SOVJetska sluzbena statistika uvelike precjenjivala stopu rasta, osobito u trideset1m godinama 20. stoljeca. VaZan statisticki rad G. I. Kanina6 , koji je dobw potpuno priznanje tek devedesetih godina, pokazuje da sovjetski nacwnalni dohodak izmedu 1928. i 1987. nije porastao 89,5 puta kako namje pnkazivala sovjetska statistika, nego 6,9 puta. Pa 1pak, prema Kaninov1m tvrdnjama (da u rasponima procjena trebamo promatrati donju granicu; vid1 tabhce 1.1.-1.3. Tobltco 1 1 Rast sov1etskoga naoonalnog dohotka od 1928 do 1987 razi1Cite proqene prom1ena po razdoblpma 1u god1snpm postooma Razdobl1e

ssuo

CIA

Kantn

1928-1940 1940-1950 1928-1950 1950-1960 1960-1965 1965-1970 1970-1975 1975-1980 1980-1985 1985-1987 1950-1987 1928-1987

13,9 4,8 10,1 10,2 6,5 7,7 5,7 4,2 3,5 3,0 6,6 7,9

6,1 2,0 4,2 5,2 4,8 4,9 3,0 1,9 1,8 2,7 3,8 3,9

3,2b 1,6< 2,5 7,2 4,4 4,1 3,2 1,0 0,6 2,0 3,8 3,3

a SSU Sred1snp stat1st1ck1 ured (SSSR-a) b 1928-1941 c 1941 -1950 /zvon Skup1o Harnson (1993 146) 1z ov1h 1zvora SSU, Kantn neto maten,alnt proizvod 1 1zracun (1991 b 85), CIA-BNP 1zracun- CIA (1990a tabl1ca A-1)

5 6

22

V1d1, 1zmedu ostaloga, radove Nove (1969/1982 ), Bergson (1978 ), Goldman (1983 ); Thalhe1m (1986 ), Palazuelos (1990) Za raspravu o stabstJckoJ tocnostl pn anahz1 soVJetske ekonomiJe V1d1 CIA (1990b) Kanm (1991a) Karon Je godmama b10 1stra:hvac na Insbtutu za ekonomsko 1 mdustnJsko mzenJerstvo u sibirskom ogranku Ruske akademiJe znanostl Uz c1tlranu referencu, koJaJe uglavnom nJegova doktorska dJsertaciJa, vecma nJegovih djela obJavlJenaJe u ekonomskom casop1su spomenutog Inst1tuta, EKO, na pnmJer, V1d1 broJeve 1989 (4), 1989 (10), 1990 (1), 1991 (2) Sustavm pregled Kanmova YriJednog doprmosa ekonomskoJ stabstiCl SoVJetskog Saveza na engleskomJezlku VldJeb u Harnson (1993 141-167)

KRIZA INDUSTRIJSKOG ETATIZMA I SLOM SOVJETSKOGA SAVEZA

i slike 1.1. i 1.2.) prosjecni je godisnji rast sovjetskoga nacionalnog dohotka hio u razdohlju 1928.-1940. 3,2%; 7,2% izmedu 1950. i 1960.; 4,4% od 1960. do 1965.; 4,1% od 1965. do 1970. i 3,2% u razdohlju 1970.-1975. Nakon 1975. ta se kvazistagnacija slegla i rastje postao negativan u razdohlju 1980.-1982. i nakon 1987. Ipak, uzevsi sve u ohzir, ekonomski je rast Sovjetskoga Saveza u najvecem dijelu njegova postojanja hio hrzi nego na Zapadu, a sovjetski ritam industrijalizacije jedan od najhdih u povijesti. K tomu, uspjesnost nekog sustava treha ocjenjivati prema njegovim ciljevima. Iz takve perspektive Sovjetski je Savez hio pola stoljeca izvanredno uspjesan. Ako zanemarimo (a mozemo li to zhilja uciniti?) desetke milijuna ljudi (60 milijuna?) umrlih zhog revolucije, rata, gladi, prisilnog rada, deportacija i smaknuca; unistenje nacionalnih kultura, povijesti i tradicija (u Rusiji i drugim repuhlikama); sustavno krsenje ljudskih prava i politickih slohoda; strasnu degradaciju gotovo netaknutoga prirodnog okolisa; militarizaciju gospodarstva i indoktrinaciju drustva; ako samo za trenutak u analiticke svrhe mozemo taj povijesni proces pogledati holjsevickim oCima, rezultat moze hiti jedino divljenje herojskim razmjerima komunisticke sage. Boljsevici su 1917. hili mala grupa profesionalnih revolucionara, koji su Cinili manjinsku frakciju u socijalistickom pokretu, koji je sam hio tek dio sirega demokratskog pokreta zapocetog revolucijom u veljaci 1917. gotovo iskljuCivo u veCim gradovima zemlje koja je imala 84% seoske populacije.7 Ipak, uspjeli su ne samo preuzeti vlast u listopadskom prevratu, uklanjajuCi konkurenciju svih drugih politickih snaga, nego i pohijediti u strasnom revolucionarnom ratu protiv ostataka carske vojske, hjelogardijaca i stranih snaga. Takoder su usput likvidirali seljacku vojsku anarhista Mahnoa i revolucionalne mornare iz Kronstadta. Stovise, unatoc uskoj socijalnoj osnovi malohrojnoga gradskog proletarijata kojemu su prisli tek deseci intelektualaca, holjsevici su nastavili graditi, u rekordnom vremenu i unatoc medunarodnoj izolaciji, industrijaliziranu ekonomiju kojaje za dva desetljeca hila vee dovoljno razvijena da proizvede vojnu tehniku sposohnu da zgazi nacisticki ratni stroj. U nesmiljenoj odlucnosti da prestigne kapitalizam i uz donekle razumljivu ohramhenu paranoju, Sovjetski Savez, opcenito siromasna zemlja, uspio je uhrzo postati nuklearna sila, odrzati stratesku vojnu snagu u odnosu na Sjedinjene Ddave i povesti u horhi za osvajanje svemira 1957. godine, na veliko iznenadenje zapadnih drzava koje su vjerovale vlastitim pricama o nesposohnosti komunizma da izgradi napredno industrijsko gospodarstvo. Ti nesumnjivi uspjesi postignuti su po cijenu trajnog deformiranja gospodarstva.8 U osnovije sovjetske gospodarske logike hio niz stupnjevanih 7 8

Medu ostalim, vidi Trocki (1965.); Conquest (1968., 1986.); Cohen (1974.); Antonov-Ovseyenko (1981.); Pipes (1991.). Aganbegyan (1988.)

23

KRAJ TISUCLJECA

Tablica 1.2. Sovjetski proizvod i inflacija, 1928.-1990. (promjene po razdobljima u godisnjim postocima) lnflacija cijena no veliko

Rast realnog proizvoda lndustrija

Graoevinarstvo

ssua 1928.-1940. 1 940.-1950. 1950.-1960. 1960.-1965. 1965.-1970. 1970.-1975. 1975.-1980. 1980.-1985. 1985.-1987.

17,0 11,7 8,6 8,5 7,4 4,4

12,3b

7,7 7,0 7,0

1928.-1987.

Nacionalni dohodak

13,9 4,8 10,2 6,5

7,7 5,7 4,2 3,5 3,0

Stvarna

Prikrivena

8,8 2,6 -0,5 0,6 1,9 0,0 -0,2

7,9

Kanin

1928.-1941. 1941.-1950. 1950.-1 960. 1960.-1 965. 1965.-1970. 1970.-1975. 1975.-1980. 1980.-1985. 1985.-1987.

0

10,9 8,5 7,0 4,5 4,5 3,0

8,4b 5,1 3,2

3,7

3,2 1,6 7,2 4,4

4,1 3,2 1,0 0,6 2,0

1928.-1987.

3,3

1980.-1982. 1982.-1988. 1988.-1990.


3 zapadno ogranka 12

3

-15

-15

78

75

-2

-3

-2

-4

15

-13

84

-41

74

82

84

13 947

89

76

12 901

16 114

79

7 047

13 644

8 495

12 575

7 587

Prosjecno

2

18 158

Kana do Novi leland

0

-11

75

16 237

0

65

75

12 485

0

0 9 -13

75

7 218

Australija

7 istocnoeuropskih zemalja* Bugarska

1 651

5 284

4 054

17

32

19

Cehoslovacka

3 501

7 036

6 845

37

42

32

6

-11

16

-25

26

8

-8

30

-22

Maaarska

2 480

5 596

5 638

26

34

Poljska

2 447

5 334

4 726

26

32

22

7

-10

26

-32

Rumunjska

1 182

3 477

2 565

12

21

12

9

-9

70

-43

SSSR

2 834

6 058

4 671

30

36

22

7

-15

23

-41

Jugoslavija

1 546

4 237

3 887

16

26

18

9

-7

58

-29

2 234

5 289

4 627

23

32

21

9

-10

36

-33

Prosjecno

00

1:,\J

7 970

7 616

Brazil

1 673

3 913

4 637

17

24

Cile

3 827

5 028

7 238

40

30

Kolumbija

2 089

3 539

5 025

22

21

Meksiko

2 085

4 189

5 112

22

25

Prosjecno

'"d

0

z

0 t.:::o. .,. . .~.~~ . . . . :.~. .

80

20 75+-.-. .- . - . - . - . . - . - . - . - . -. .- . - . - . - . . - . - . - . -. . 1973. 1975. 1977. 1979. 1981. 1983. 1985. 1987. 1989. 1991. 1993. 1995. 1997. Stika 2.6a Realne place po satu u centilima u SAD-u za muskarce, 1973.-1997. lzvor: Mishel et al. (1999: 133)

guce), prosjecna razina indeksa Dow Jones sve vise raste. Ne samo da se kapital vraca, kapitalisticki menadzeri su takoder uspjesni. RacunajuCi u dolarima iz 1995., prosjecnaje ukupna placa izvrsnih direktora (CEO) porasla s 1269 000 na godinu u 1973. na 3180000 u 1989. ina 4367000 u 1995. Omjer izmedu place izvrsnih direktora i radnicke place popeo se s jedan prema 44,8 u 1973. na 172,5 puta veci u 1995. godini. U 1999. najbogatiji 1 posto kucanstava zaradivao je nakon odbitka poreza prosjecno 515 600 USD, za razliku od 243 700 1977. godine. 135 U isto je vrijeme prosjecan obiteljski prihod stagnirao u 1970-ima, 1980-ima i prvoj polovini 1990-ih (vidi sliku 2.5.). Toje proizaslo osobito iz pada stvarnih prosjecnih tjednih zarada industrijskih i nerukovodecih radnika, koje su se kretale od 4 79,44 dolara 1973. do 395,37 dolara 1995. godine. Zapravo, veCina se obitelji mogla nositi sa svakodnevnim troskovima samo ako su dva clana pridonosila kucnom proracunu, buduci daje srednji postotak udjela zena u obiteljskom prihodu porastao s 26% u 1979. na 32% u 1992., tako daje struktura kucanstva postala glavni izvor razlike u prihodima medu obiteljima. U zlatnoj Kaliforniji ujeku booma 1990-ih prosjecna je satnica svih radnika pala 1% izmedu 1993. i 1998., a za muskarce 5%. 136 Pad nadnica po satu za muskarce bio je osobito izrazen medu najlosije placenim radnicima, dok je grupa najbolje placenih (gornja stotina) bila jedi135 Bureau of the US Census, 1999. 136 Benner et al. (1999.)

134

USPON CETVRTOGA SVIJETA

140 130

0120 0

20

80 70+-.-r-~~~~~~----~~~.-.-.-.-r-~~~--

1973. 1975. 1977. 1979. 1981. 1983. 1985. 1987. 1989. 1991. 1993. 1995.1997. 5/ika 2.6b Reolno placa po satu u centilima za zene, 1973.-1997. lzvor: Mishel i dr. (1999: 134)

na koja nije dozivjela pad (slika 2.6a). lpak, pad stvarnih placa zabiljezen je cak i u najobrazovanijoj skupini radnika: tako je cijena rada po satu visokoobrazovanih muskaraca s 1-5 godina iskustva pala 10,7% u razdoblju od 1979. do 1995. Medutim, place fakultetski obrazovanih muskaraca malo su porasle u razdoblju 1996.-1999. iako ne svugdje jednako, ovisno o djelatnosti u kojoj su bili zaposleni. U prosjeku, to je povecanje bilo skromno. Na primjer, u Kaliforniji, meki nove ekonomije, prosjecne place muskaraca fakultetske naobrazbe porasle su izmedu 1993. i 1998. tek 0,9%, a place onih s visim stupnjem 0,8%. Suprotno tome, mnogim su zenama s radnim iskustvom u tom razdoblju place znatno porasle (slika 2.6b). U Kaliforniji su izmedu 1993. i 1998. place po satu visokoobrazovanih zena porasle 6,1 %. No, ukupno gledajuci, prosjecna placa po satu zena povecala se od 1989. do 1997. tek za 0,08 USD. Dakle, iako je razlika prema spolu u visini place po satu blago smanjena, od 66,4% u 1989. na 66,9% u 1997., najveCije dio tog smanjenja rezultat pada placa muskaraca. Sarno su place visokoobrazovanih zena s radnim iskustvom znatno porasle u tom razdoblju, iako su jos uvijek u prosjeku znatno zaostajale za placamajednako obrazovanih muskaraca (slika 2.6b). Prosjecni je pad prihoda razliCito utjecao na gornji, srednji i nizi sloj drustva: Socijalna je nejednakost, mjerena koeficijentom Gini, porasla s 0,399 u 1967. na 0,450 u 1995. godini. Nadalje, nejednakost je poprimila oblik polarizacije: u razdoblju 1979.-1997. bogatije su obitelji povecale godisnji prihod najbrze, dok su siromasnije dozivjele najveCi pad prihoda (vi135

KRAJ TISUCLJECA

4,0

*

1947.-79.

3,0

0

c

Q)

'f 0

Q_

2,0

0

c

~~

-o

1,0

0

(.')

0,0

Donja srednja petina

2,0

1979.-97.

1,5

*

1,0

0

c

.V)

0

0,0

:.0 0

(.')

-0,5 -1,0

-0,4 Najdonja petina

Donja srednja petina

Srednja petina

Gornja srednja petina

Najvisa petina

5/ika 2.7. Prosjecna godisnja promjena u obiteljskom prihodu u SAD-u, 1947.-1997. lzvor: US Bureau of the Census (razne godine); analizirali Mishel i dr. (1999: 52)

di sliku 2.7.). Kao rezultat togprocesa, 1999. godine 1% kucanstava s najvisim prihodom sudjelovalo je s 12,9% u ukupnom prihodu, nakon sto je njihov prihod nakon oporezivanja izmedu 1977. i 1999. porastao 119,7%. Gornja petina sudjelovala je u ukupnom prihodu s 50,4%, za razliku od 44,2% 1977. Najniza petina sudjelovalaje u ukupnom prihodu s 50,4%, za razliku od 44,2% 1977. Najniza petina sudjelovalaje u ukupnom prihodu s tek 4,2%; njihov prihod nakon oporezivanja smanjio se izmedu 1977. i 1999. 12% (vidi tablicu 2.10). Prema Wolfovim proracunima, 137 slicna kon137 Wolff (1994.); Mishel et al. (1999.)

136

USPON CETVRTOGA SVIJETA

Tablica 2. 70 Nejednokost prihodo u SAD-u, 1977.-99. Udjel u ukupnom prihodu (%) 1

1977. 5,7 Najniza petino Nizo srednja petina 11,5 16,4 Srednja petino Gornja srednja petina 22,8 44,2 Najvisa petino jedan posto s najvisim prihodom 7,3

Skupina prihoda

1

1999. 4,2 9,7 14,7 21,3 50,4 72,9

Prosjecan prihod nakon oporezivania (procjena) (USD)

1977. 10000 22100 32400 42600 74000 234 700

1999. 8800 20000 31400 45100 102300 575600

Promjena

(%)

-12,0 -9,5 -3,1 +5,9 +38,2 +119,7

Brojke nisu zookruzene

lzvor: Podaci US Congressional Budget Office u analizi Center on Budget and Policy Priorities

centracija i polarizacija postoji u raspodjeli bogatstva i njegovoj evoluciji u razdoblju 1983.-1997. Najbogatijih jedan posto u 1997. sudjelovali su u ukupnom bogatstvu s 39,1 %, a 1983. s 32,8%. s druge strane, donje cetiri petine kucanstava imaju samo 15,7% ukupnog bogatstva; 1983. taje brojka bila 18, 7%. Porast vrijednosti tdista kapitala vjerojatno je dodatno pridonio koncentraciji bogatstva 1995.-1997. buduCi da se udjel gornjihjedan posto povecao s 37,6% 1995. na 39,1% u 1997. S druge strane, najniza petina kucanstava imalaje vise dugova nego imovine i 1983. i 1997. Racunajuci u stopi promjena, izmedu 1989. i 1997. gornja petina kucanstava povecala je svoje prihode 1,8%, dokje bogatstvo donje cetiri petine smanjeno 0,8%. 138 Dakle, nije porasla samo nejednakost nego i polarizacija. U razdoblju 1997.-1999. za najnizih 10% zaposlenih place su porasle 10%, mnogo vise od ukupnog prosjeka. U poslovnim krugovima to se tumacilo kao dokaz blagodati "nove ekonomije", glavni uzrok tog poboljsanja zapravo je bilajedna vladina odluka- podizanje najnize place 1996. U svakom slucaju, taj 10-postotni porast iznosio je 60 centi na sat te je razina realnih placa za najnizih 10 posto radnika bila znatno ispod razine 1979. Siromastvo se takoder povecalo. Postotak osoba ciji je dohodak ispod granice siromastva povecao se s 11,1% u 1973. na 13,3% u 1997, to jest, to je vise od 35 milijunaAmerikanaca, od cega su dvije treCine bijelci, ukljucujuCi znatan udio stanovnika u seoskim podrucjima. Bijeda, ili krajnje siromastvo,jos se brze sirila. Uvrstimo li u tu kategoriju one siromasne osobe Cijije dohodak manji od 50% od onog na granici siromastva (u 1994. -7 571 USD godisnjeg prihoda cetveroclane obitelji), oni su cinili gotovo 30% svih siromasnih u 1975., au 1997. cak 41% svih siromasnih, sto je oko 14,6 milijuna Amerikanaca. 138 Mishel et al. (1999: 262)

137

KRAJ TISlJCLJECA

Uzroci sve vece nejednakosti, polarizacije, siromastva i bijede u informatiziranoj Americi predmet su burne rasprave i ne kazem da to pitanje mogu rijesiti na nekoliko stranica. Mogu, medutim, predloziti neke hipoteze u svezi s osnovnom tezom ove knjige. Da skratimo pricu, mislim da dokazi podupiru objasnjenja koja nejednakost i siromastvo u Americi povezuju s cetiri medusobno povezana procesa: a) prijelaz s industrijske na informatiziranu ekonomiju, uz strukturnu transformaciju u sektorskom sastavu radne snage; b) najvaznije mjesto sto ga informatizirana ekonomija daje visokoj razini obrazovanja, zajedno sa sve vecom nejednakoscu u pristupu kvalitetnom javnom obrazovanju; c) utjecaj globalizacije industrijske proizvodnje, rada i tdista, koja potice deindustrijalizaciju; d) individualizacija i umrezavanje radnoga procesa; e) sve veca imigrantska komponenta radne snage u uvjetima diskriminacije; i f) ukljucivanje zena u placena zaposlenja u informatiziranoj ekonomiji u uvjetima patrijarhalne diskriminacije i uz dodatni ekonomski teret nastao iz krize patrijarhalne obitelji. Tim strukturalnim procesima moram dodati socio-politicke Cimbenike koji, osiguravajuCi dominaciju nesputanih tdisnih sila, naglasavaju logiku nejednakosti. 139 Kako ti mehanizmi poticu rast nejednakosti i siromastva? Prije svega, sve je veca razlika u dinamici ekonomije izmedu njezina sektora "nove ekonomije" i tradicionalnoga sektora (vidi prvi svezak, drugo poglavlje). Prerna izracunu Business Weeka iz rujna 1999., u razdoblju 1994.-1999., kada je "nova ekonomija" pocela cvasti, prosjecne su realne place u granama te nove ekonomije porasle 11%, au ostatku gospodarstva 3%. 140 N adalje, izracunavajuCi evoluciju realnih placa izmedu 1988. i 1999., u granama "tradicionalne ekonomije" pale su 4,5%. Uzmemo li godinu 1988. kao indeks 100, indeksna vrijednost realnih placa u novoj ekonomiji u 1999. porasla je na 112, a u "staroj ekonomiji" na 95,5. Poanta je u tome sto je, prema toj definiciji, radna snaga nove ekonomije obuhvacala 1999. godine 19 milijuna radnika, a staraje ekonomijajos uposljavala 91 milijun radnika. Ta dva makrosektora obiljezavaju velike razlike u produktivnosti, profitima i rastu zaposljavanja. Buduci da poduzeca nove ekonomije trebaju radnike, spremne su platiti velike place, narocito za visokoobrazovane radnike koji su kljucni za inovacije i konkurenciju. S druge strane, tradicionalne industrije nemaju margine profita, iii ocekivanja rasta vrijednosti svoga kapitala, kako bi namirila radnike neovisno o njihovoj strucnosti. Dapace, obicno pokusavaju srezati place ili smanjiti troskove smanjivanjem radne snage u silaznoj spirali natjecanja rezanjem troskova a ne poticanjem inovacija i produktivnosti. BuduCi daje mnogo veCi udjel radne snage zarobljen u sta139 Brown i Crompton (1994.); Navarro (1997.) 140 Business Week (1999a: 92-100)

138

USPON CETVRTOGA SVIJETA

roj ekonomiji, sposohnost stvaranja vrijednosti nove, informatizirane ekonomije usredotocena je na razmjerno malen sektor zaposljavanja i stoga nesrazmjerno prisvaja plodove produktivnosti. Oni koji rade u novoj ekonomiji akumuliraju dovoljno prihoda da ulazu u trziste dionica i tako imaju dodatnu korist od ekonomskog rasta. S ohzirom na visu stopu rasta zaposljavanja i holje menadzerske prakse u cijeloj ekonomiji, moguce je da ce s vremenom mnogo veCi segment stanovnistva imati korist od tekucih procesa stvaranja hogatstva. lpak, nejednakost potaknuta disparitetom izmedu tih dvaju sektora u pocetnom stadiju ima tendenciju samoreproduciranja jer nizi prihodi i ohrazovanje vode manjim sansama za napredovanje u ekonomiji temeljenoj na znanju. Uostalom, strukturalni dzepovi siromastva nastaju medu onim dijelovima stanovnistva koji se ne uklapaju u profil informacijskoga radnika. Drugo, ohrazovanje postaje presudnim resursom za dodavanje vrijednosti radu u novoj ekonomiji. U 1979. je prosjecni fakultetski ohrazovan covjek zaradivao 38% vise nego prosjecan radnik sa srednjom skolom. U 1999. je ta razlika hila 71%. Osim toga, ohrazovanje nije isto sto i skolovanje. Ekonomija temeljena na znanju iziskuje opce analiticke vjestine i sposohnost razumijevanja i inoviranja, a to se moze dobiti samo na visim ohrazovnim stupnjevima. Skupine niskih prihoda, imigranti i manjine imaju znatno manje sanse za kvalitetno ohrazovanje i na srednjoskolskoj i na fakultetskoj razini. 141 I stoga sto je veca uloga ohrazovanja u napredovanju, veca je vjerojatnost povecanja nejednakosti kada ne postoje kompenzatorne ohrazovne politike. BuduCi da se predvida kako ce 2050. oko 50% stanovnistva SAD-a Ciniti populacija etnickih manjina, ako se sadasnji trendovi ne isprave moguce su ostre socio-etnicke podjele. Trece, glohalizacijaje do vela do djelomicne dezindustrijalizacije Amerike kao posljedice geografskog premjestanja (ne nestanka) industrijske proizvodnje u druge dijelove svijeta. Glohalizacija stoga doista reducira tradicionalne poslove u proizvodnji - onu vrstu polukvalificiranih, pristojno placenih poslova koji su Cinili kraljeznicu radne Amerike. Tu je kljucno pitanje uklanjanje ekonomske i organizacijske osnove organiziranog rada, cime se slabe sindikati i radnicima oduzima njihov instrument kolektivne ohrane. Uostalom, upravo postojanje jakih sindikata ohjasnjava zasto su poslovi u neposrednoj proizvodnji hili holje placeni od poslova u sektoru usluga na jednakoj razini kvalifikacija. Godine 1999. u SAD-uje hila sindikalno organizirano 13,9% radne snage, a sve veCi dio sindikalno organiziranih radnika koncentriran je u javnome sektoru. Obilje dokaza pokazuje da postoji pozitivan odnos izmedu clanstva u sindikatu i place, naroCito u podrucjima 141 Carnoy (1994.); Lemann (1999.)

139

KRAJ TISUCLJECA

velike sindikalne "gustoce", kao u slucajujavnoga sektora. Izmedu 1985. i 1999. prosjecna se placa radnika neClanova sindikata smanjila 6%, a placa clanova sindikata samo 3%. 142 Cetvrti mehanizam, individualizacija rada, te prateca transformacija tvrtki u obliku umrezenoga poduzeca, najvazniji je cimbenik koji potice nejednakost (vidi trece i cetvrto poglavlje prvoga sveska). Razlog je, s jedne strane, to sto su radnici kao skupina stavljeni u vrlo specificne radne uvjete za svakog od njih- i tako prepusteni svojim individualnim sudbinama. Taka je u kljucnom podrucju sirenja umrezene ekonomije, Kaliforniji, od 1993. do 1997. u krupnom biznisu izgubljeno 277 443 radnih mjesta, dok su tvrtke s manje od 100 zaposlenih stvorile vise od 1,3 milijuna novih radnih mjesta, a tvrtke s manje od 20 radnika sudjelovale su u tom rastu 65%. Bilo je to snazno oCitovanje poduzetnistva, ali su posljedice za radnike bile pogubne: zaposlenici tvrtki s 1000 ili vise radnika zaraduju u prosjeku 39% vise nego zaposlenici malih tvrtki; vise od 68% ukljuceno je u mirovinske sheme, za razliku od samo 13,2% u malim poduzeCima; 78,4% imaju zdravstveno osiguranje. S druge strane, individualizirani proces cjenkanja izmedu poslodavaca i radnika vodi iznimnoj raznolikosti radnih ugovora i nudi odlucujucu dodatnu placu onim radnicima koji imaju jedinstvene kvalifikacije, a ipak cini mnoge druge radnike lako zamjenjivima. Nadalje, negiranjem dozivotnih modela karijere, danas uspjesan radnik moze sutra lako biti odbacen, taka da, opcenito govoreCi, samo oni radnici koji su stalno na vrhu ljestvice dovoljno dugo mogu bolje zaraditi. Ta privilegirana manjina ima veze s visokom razinom obrazovanja, ali iz toga ne slijedi da ce obrazovanje donijeti rjesenje, bilo za pojedince bilo za jednakost u drustvu. Ono je potreban, ali ne i dovoljan, uvjet za uspjeh u informatiziranoj ekonomiji. Podaci pokazuju da su realne place fakultetski obrazovanih (muskaraca) takoder stagnirale u prvoj polovini devedesetih, i umjereno rasle tijekom booma potkraj 1990-ih. Oni koji su bili nagradivani spadaju u drugu grupu, jedva obuhvacenu tradicionalnim statistickim kategorijama. Postoje takvi radnici koji, zbog raznih razloga, osiguravaju stalan napredak u poslu na svom pojedinacnom polju rada; katkad to vise ima veze sa stvaranjem imidza nego sa stvarnom kvalitetom. To utjelovljenje dodane vrijednosti potice sve vece razlike izmedu nekoliko visoko placenih poduzetnika radnika/izvrsitelja/savjetnika i sve vece mase pojedinaca koji, bas zato sto su pojedinci, obicno moraju prihvatiti najnizi zajednicki nazivnik onaga sto im nudi tdiste. Takav disparitet potice sve iskrivljeniju raspodjelu prihoda i imovine. 142 Benner et al. (1999.)

140

USPON CETVRTOGA SVIJETA

Peto, sve veca imigracija, u uvjetima strukturalne diskriminacije, vodi nizim placama prije svega imigranata. I stoga, premdaje imigracija vazan, pozitivan Cimbenik ukupnog ekonomskog rasta, ona pridonosi nejednakosti jer je veCina imigranata placena ispod trzisne cijene, osobito ako su neprijavljeni. Prema istrazivanju koje su 1999. proveli u kalifornijskom Public Police Institute, imigracija je uzrok oko cetvrtine rasta nejednakosti. Dapace, to je istrazivanje pokazalo da su tijekom 1990-ih imigracija i obrazovanje uzrok 44% povecanja nejednakosti. 144 Naposljetku, masovno ukljucivanje zena u informatiziranu ekonomiju bilo je odlucujuce u poticanju ucinkovitijega funkcioniranja ekonomije uz mnogo manje troskove. Dok su place obrazovanih zena, osobito bjelkinja, u Americi znatno porasle, one su jos uvijek u prosjeku oko 66% zarade njihovih muskih kolega, tako da je opCi udio placa u ukupnom BNP-u pao u posljednja dva desetljeca dvadesetoga stoljeca. Iz toga ne slijedi da su zene uspjesni radnici u informatiziranoj ekonomiji. Doista, kriza patrijarhalne obitelji (djelomicno u svezi sa sve vecom ekonomskom neovisnoscu zena) djelovalaje na mnoge kao kazna, osobito na zene i samohrane majke. Uistinu, studije Eggebeena i Lichtera, Rodgersa, te Lermana pokazale su cvrstu vezu izmedu obiteljske strukture i sve vecega siromastva zena i njihove djece.145 Lerman procjenjuje da trend od braka prema obiteljima s jednim roditeljem objasnjava gotovo polovinu povecanja nejednakosti prihoda po djetetu i ukupni rast stope siromastva djece izmedu 1971. i 1989. godine. 146 Stopa siromastva osoba koje ne zive u obiteljima poraslaje 2,2% u razdoblju 1989.-1994., dostigavsi 21,5% skupine iii 14,5% stanovnistva. Sto se tice obitelji kojima su glave zene, njihova je stopa siromastva takoder porasla 2,2% u istom razdoblju, te je dosegla 38,6% svih obitelji sa zenama na celu. Zato je izmedu 1973. i 1993. broj bijele djece koja zive u siromastvu porastao 52,6%, hispanske 116%, a erne djece 26,9%. 147 Ukupno, 1997. je 19,9% americke djece zivjelo u siromastvu, dok je postotak za crnu djecu bio 37,2%. Taj postotak raste za djecu mladu od sest godina (22 odnosno 40,2%). Karakteristika takozvanoga "novog siromastva" jest da siroko zahvaca radne ljude i obitelji kojijednostavno ne mogu placom pokriti zivotne troskove. Kako pokazuje slika 2.8., udio radnika cije su place na rubu siromastva znatno se povecao za muskarce izmedu 1973. i 1997., dokje udio zena pao, tako da je do 1997. gotovo 28,6% americkih radnika imalo place na rubu 143 144 145 146 14 7

Benner et al. (1999:31) Reed (1999.) Eggebeen i Lichter (1991.); Lerman (1996.); Rodgers (1996.) Lerman (1996.) Cook i Brown (1994.)

141

KRAJ TISUCLJECA

%

40 Zene

35 30

25

...... ............

20 15

......,----------------

_______________ , ........................Muskarci

10+-.-~,-~~~~-r-r-r-r~~~~~~~r-r-r-r-r-~

1973.

1979.

1989.

1997.

Sliko 2.8. Udio radnika cije su zarade no rubu siromastva, 1973.-1997. lzvor: Mishel i dr. (1999: 137)

siromastva (u usporedbi s 23,7% u 1973). Jedan od najizrazenijih oblika toga novog siromastva jest beskucnistvo, koje je osamdesetih eksplodiralo u americkim gradovima i ostalo na istoj razini u devedesetima. Procjene o populaciji beskucnika uvelike variraju. Izvjesce Clintonove administracije iz 1994., naslovljeno "Prioritet: dom!", procijenilo je daje broj beskucnika u drugoj polovini osamdesetih bio negdje izmedu 5 i 9 milijuna, a daje oko 7% odraslih Amerikanaca bilo bez doma u nekom trenutku zivota. Ta procjenaje vjerojatno pretjerana, ali najvaznijeje da se veliki dio i najdinamicniji segment populacije beskucnika sastoji od obitelji s djecom. Oni doista Cine veCinu u nekim gradovima, kao stoje New York, gdje su pocetkom 1990-ih oko tri cetvrtine beskucnika cinile obitelji s djecom. 148 Problem je u tome da kad siromastvo jednom poprimi razmjere bijede i drustvenog iskljucenja - kad se zivi na ulici- stigma zasjedne, a razdor licnosti i drustvenih mreza sve vise produbljuje nevolju. 149 To je naCin na koji skup odnosa izmedu dominantnih tendencija informatiziranoga kapitalizma, nejednakosti i siromastva u konacnici vodi procesu drustvenog iskljucenja, kao sto primjerno pokazuje srozavanje zivota u getima americkih gradova.

148 DaCosta Nunez (1996: 3-8) 149 Susser (1996.)

142

USPON CETVRTOGA SVIJETA

Geto gradskog sredista kao sustav drustvenog iskljucenja Dnevne "ozljede" zivota u getu jedan su od najstarijih i najvaznijih americkih socijalnih problema. DesetljeCimaje urbana socijalna kriza, tipicna za sredista velikih gradova koji su rasno i klasno segregirani, bila u sredistu mnogihjavnih kampanja i politickih rasprava. Osim toga, bilaje i predmetom mnogih istrazivanja na polju urbane sociologije. 150 Ipak, na prijelazu tisucljeca, geta u centrima velikih gradova, osobito crnacka geta, ali jednako tako i neka latinskoamericka geta, kao sto je onaj u istocnom Los Angelesu, okupljaju najgore primjere nejednakosti, diskriminacije, ljudske bijede i socijalne krize - upravo u vrijeme uspona informacionalizma u Americi. Uistinu se moze ustvrditi da su se socijalni, ekonomski i stambeni uvjeti u veCini geta u sredistima velikih gradova znatno pogorsali tijekom posljednja tri desetljeca unatoc stalnom radu (ili bas zbog toga?) na socijalnim programima i politici socijalne skrbi. 151 Poput Williama J. Wilsona i drugih drustvenih znanstvenika, 152 pretpostavljam da postoji sustavni odnos izmedu strukturalnih transformacija koje smatram karakteristicnima za novo, umrezeno drustvo i sve vecega propadanja geta- uspostavljanje informatizirane/globalne ekonomije, pod uvjetima kapitalistickog restrukturiranja; kriza nacije-ddave koja se najvise manifestira u krizi ddave blagostanja; raspad patrijarhalne obitelji koju nije zamijenio neki drugi oblik suzivota i socijalizacije; pojava globalne, decentralizirane, zlocinacke ekonomije, kojaje prodrla u drustvo i institucije na svim razinama i preuzela odredena podrucja s kojih djeluje; i proces politickog otudenja i zajednicko smanjenje troskova medu velikim segmentima stanovnistva koje je siromasno i osjeca se obespravljeno. Rasna diskriminacija i prostorna segregacija jos su uvijek glavni faktori u stvaranju i oddavanju geta kao sustava drustvenog iskljucenja. Ali njihovi ucinci dobivaju novo znacenje i postaju sve stetniji u uvjetima informacionalizma- zbog razloga koje cu pokusati iznijeti u odlomcima koji slijede. U tom cilju oslonit cu se na dojmljivu i empirijski utemeljenu analizu koju predlaze William J. Wilson u svojoj knjizi iz 1996. godine, naslovljenoj When Work Disappears (Kada posao nestaje). Njegovu interpretaciju u glavnim crtama smatram uvjerljivom, a izreCi cu je svojim rijeCima kako bihje povezao s teorijom u ovoj knjizi i izbjegao Wilsonovu odgovornost za moju interpretaciju njegovih postavki. Koristit cu se i drugim izvorima kada to bude potrebno. 150 Drake i Cayton (1945.) 151 Jones (1992.); Massey i Denton (1993.); Gans (1995.); Van Kempen i Marcuse (1996.) 152 Wilson (1987., 1996.); Wacquant (1993., 1996.); Susser (1996.)

143

KRAJ TISUCWECA

Stvaranje velikih geta u centrima americkih metropola rezultat je niza dobra poznatih procesa. 153 Mehanizacija poljoprivrede najugu i mobilizacija industrijske radne snage za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata doveli su do masovne migracije crnih radnika koji su se koncentrirali u sredisnjim dijelovima gradova sto su se ispraznili nakon selidbe u predgrada, koju je potaknula savezna politika stanovanja i prometa. Masovne selidbe potaknute saveznim programom urbane obnove da bi se odrzalo poslovanje i kulturni centri u metropolskimjezgrama, jos su vise pojacale koncentraciju crnog stanovnistva i drugih manjina u najzapustenijim cetvrtima. Lociranje velikih stambenih zgrada pridonijelo je segregaciji. N ebriga vlasnika vee oronulih stanova ubrzala je bijeg iz centara velikih gradova svih onih koji su to sebi mogli priustiti. Organizacija pohadanja skola prema stanovanju u decentraliziranom sustavu koji gradska sredista dijeli od njihovih predgrada koncentriralaje djecu u nepovoljnijem polozaju u slabije financiranim drzavnim skolama, gdje se stanje dalje pogorsavalo. Izokretanje tradicije lokalne samouprave, koju je uvea jos Jefferson, dovelo je do fiskalne neujednacenosti izmedu potreba i sredstava, taka da su predgrada imala vise sredstava, a gradska sredista veee potrebe. To je model stvaranja klasicnoga americkog geta, cije su socijalne nejednakosti potaknule socijalne pobune i politicke proteste u 1960-im godinama. Socijalna politika koja je reagirala na pritisak obicnoga puka smanjila je institucionalnu diskriminaciju i taka donekle dala moe politickoj eliti Afroamerikanaca, te veCini obrazovanih Afroamerikanaca omoguCila drustveni uspon i iseljavanje iz gradskih centara. lpak, stanovnici geta dozivjeli su dramaticno pogorsanje U\jeta zivota u posljednjih 25 godina. Zasto je tome taka? Wilson temelji svoju postavku, s Cime se slazem, na transformaciji rada i zaposljavanja pod uvjetima informacionalizacije i globalizacije ekonomije. Nije stvar u tome da nove tehnologije uzrokuju nezaposlenost: u cetvrtom poglavlju prvoga sveska pokazao sam da i empirijski podaci i analize opovrgavaju pojednostavljenu pretpostavku da strojevi istiskuju rad i radnu snagu u velikim razmjerima. Doista, diljem svijeta postoji nezapameena ekspanzija plaeene radne snage preko masovnog ukljucivanja zena u radnu snagu i seljenja poljoprivrednih radnika prema mjestima proizvodnje i usluga, te urbanoj formalnoj ekonomiji. Upravo ta globalizacija proizvodnje i premjestanje proizvodnje u podrucja gdje su manji troskovi uvelike pridonosi eliminaciji onih poslova Cije je izvodenje skuplje u Americi, ali ne dovoljno kvalificiranih da bi zahtijevali lociranje u visoko industrijaliziranim podrucjima. Informatizacija potice rast poslova na visoj razini kvalificiranosti u Americi, dok globalizacija odnosi niskokvalificirane poslove u novoindustrijalizirane zemlje. 154 Taka je u Americi doista znatno smanjen 153 Castells (1977: 379-427) 154 Carnoy et al. (1997.)

144

USPON CETVRTOGA SVIJETA

broj proizvodnih poslova, i to osobito onih za niskokvalificirane radnike, upravo onih poslova koji su doveli Afroamerikance u urbane sredine idavali im stabilnu, cvrstu osnovicu za zaposljavanje. Mnogi novi poslovi informatizirane ekonomije zahtijevaju visu strucnu spremu i vjestine u komunikaciji kakve skole u getima rijetko daju. Osim toga, nova proizvodnja i sve veCi broj usluznih poslova preselili su se u predgrada, sto je onemoguCilo pristup stanovnicima gradskih sredista. Tako postoji sve veCi nerazmjer izmedu profila mnogih novih poslova i pro fila siromasnih Mroamerikanaca koji zive u gradskim sredistima. 155 Medutim, postoje drugi izvori slabo placenih poslova, osobito u socijalnim uslugama i javnom sektoru. ZahvaljujuCi politici "afirmativnog djelovanja", to su doista glavne mogucnosti zaposljavanja zena u gradskim centrima, ukljucujuCi Afroamerikanke. 156 Slabo obrazovani Afroamerikanci, medutim, imaju manje sansi da dobiju te poslove. Stovise, smanjivanje javnog zaposljavanja nakon ukidanja mnogih socijalnih sluzbi u posljednjih je 20 godina smanjilo i ponudu poslova u javnim sluzbama te povecalo obrazovne zahtjeve za moguce podnositelje molbi. Takoder postoje nizi poslovi za niskokvalificirane usluzne djelatnosti (na primjer, posao podvornika, posluzivanje hrane, nesluzbena gradnja, usluge popravaka i odrzavanja). Zasto Mroamerikanci ne dobivaju takve poslove, manje je jasno iz Wilsonove analize. Po mome misljenju razlogom bi mogla biti rasna diskriminacija. Medutim, Wilson ne nalazi dokaze koji bi to mogli potvrditi i umjesto toga naglasava, na primjer, da se i crni poslodavci tesko odlucuju zaposliti Mroamerikanca iz gradskog centra. Wilson predlaze dva moguca Cimbenika. S jedne strane, usporedba s mnogo boljim radom meksickih imigranata na trzistu rada za niskokvalificirane usluzne djelatnosti cini se da dolazi iz spremnosti Meksikanaca alii drugih imigrantskih grupa da prihvate slabo placen i naporan posao pod diskriminirajuCim uvjetima koji su im nametnuti jer cesto nemaju uredne dokumente. Tako se Cini da standardi rada i placa koje si postavljaju mnogi siromasni Mroamerikanci padaju, sto cesto zavrsava zalbama i nezadovoljstvom za vrijeme obavljanja posla, pa se onda odrazava ina percepciju njihovih moguCih poslodavaca koji dobivaju dojam da su Mroamerikanci "teski radnici". Stovise, novi usluzni poslovi cesto zahtijevaju uljudno ophodenje koje, Cini se, nedostaje siromasnim Mroamerikancima, osobito muskarcima, te tako umanjuje njihove izglede za zaposljavanje. Ja bih rekao daje rasprostranjeni rasizam u stanovnistvu u cjelini, posebno uperen prema crncima, vazan cimbenik, ako ne i jedini, velikih teskoca koje se dozivljavaju u odnosu s crnim uposlenikom izvan sredina u kojimaje klijen155 Kasarda (1990.,1995.) 156 Carnoy (1994.)

145

tela crnacka veCina. 157 Tako, iako moze biti istinito da sve slabije skole ne pripremaju niskokvalificiranu radnu snagu za informatizirane djelatnosti i vjestine ophodenja u novoj usluznoj ekonomiji, taj novi hendikep moze se udruziti sa starijim razlogom, tj. s rasnim barijerama koje utjecu na drustvenu interakciju. Takoder bih dodao da kriza obiteljskog zivota i nestabilnost zivotnih i radnih modela u getu jako utjecu na teskoce Afroamerikanaca, posebno mladih, pri uklapanju u modele drustvene prihvatljivosti i radne etike koja je jos uvijek vazna pri odlucivanju o zaposljavanju na mnogim poslovima. Konacno, siromastvo i obiteljske krize u crnackim getima vode osiromasenju drustvenih mreza i tako smanjuju izglede nalazenja posla kroz osobne veze. To je, kao sto Wilson tvrdi, a Alejandro Portes i njegovi suradnici dokazuju, 158 potpuno razlicito od iskustva meksickih i latinskoamerickih useljenika/manjina, cije jace obiteljske strukture i siroke drustvene mreze osiguravaju vaznu podrsku u preporukama i obavijestima o poslovima. Zbog tih trendova koji se uzajamno potenciraju, sluzbenog posla u crnackim getima, posebno za mlade muskarce, ima sve manje. Wilson naglasava da, uz visoke stope nezaposlenosti u tim podrucjima, osobito medu mladima, postoji znatan broj odraslih ljudi koji su ispali iz radne snage i cak uopce ne traze posao. On navodi nalaze svojih studija o dvije siromasne cetvrti u Chicagu, Woodlawnu i Oaklandu, gdje je u danom tjednu 1990. godine radilo samo 37% odnosno 23% odraslih ljudi. 159 Usto, veCinaje siromasnih muskaraca iskljucena iz programa socijalne politike u gradovima. 160 Iz svega toga ne slijedi daje veCina odraslih neaktivna ili bez izvora prihoda. Neformalna, a naroCito kriminalna ekonomija, prevladale su u mnogim siromasnim cetvrtima, koje su postale mjesta takvih aktivnosti i sve vise utjecu na navike i kulture pojedinih segmenata njihovih stanovnika. Eksplozija preprodaje cracka i njegova konzumacija u crnackim getima u osamdesetima hila je prekretnica za mnoge zajednice. 161 Bande su postale vazan oblik organizacije i model ponasanja mladih. 162 Oruzje je, takoder, postalo alat, znak samopostovanja i motiv za divljenje vrsnjaka. 163 Siroka rasprostranjenost oruzja potice nagomilavanje dodatnog oruzjajer se svatko pokusava zastititi osobito nakon sto je policija odustala od ozbiljnog provodenja zakona u mnogim siromasnim cetvrtima. 164 Ekonomske trans157 158 159 160 161 162 163 164

146

West (1993.) Partes (1995.); Wilson (1996.) W1lson (1996: 23) Susser (1993.) Bourgois i Dunlap (1993.); Bourgois (1995.) Sanchez Jankowski (1991.) Wilson (1996.) Susser (1995.)

USPON CETVRTOGA SVIJETA

akcije u tim centrima velikih gradova cesto su dio zlocinacke ekonomije kao izvora rada i prihoda, kao djelatnosti koje proizvode potraznju, te kao operacijska jedinica za zastitu/oporezivanje u neformalnoj ekonomiji. Ekonomska utakmica cesto je pracena nasiljem, sto dalje unistava zivot zajednice i bande sve vise poistovjecuje s jos postojecim drustvenim mrezama, s vaznom iznimkom crkava u lokalnim zajednicama. Kako pise Hagedorn u zakljucku svoje pronicave studije o bandama Milwaukeeja: Prica o ljudima u Milwaukeeju je prica o suvremenoj urbanoj Americi. Muski i zenski pripadnici bandi koje smo istrazivali nastojali su postati produktivni i sretni odrasli ljudi, ali su sile na koje nisu mogli utjecati unistavale njihovu ekonomsku sigurnost. Mlade su se zene uglavnom drzale svojih tradicionalnih radnih uloga i pokusavale podizati djecu u tezim uvjetima. Neizvjesno je sto ce im donijeti buducnost... Odvazniji muskarci, s druge strane, reagirali su na gubitak zakonitih radnih mjesta na predvidiv naCin- "trazenjem zlata" u narkoekonomiji. Njihovaje reakcija bila predvidivajer su nam svima bliske njihove vrijednosti i njihova kulturno razumijevanje tih vrijednosti: htjeli su svoj komad kolaca. Temeljna nacela "americkoga sna" zdrava su i ziva na uglovima nasih glavnih gradova. 165 Kriza geta ide i dalje od problema sluzbene nezaposlenosti i neformalne/ kriminalne zaposlenosti. Ona utjece na modele zasnivanja obitelji u kontekstu krize patrijarhata koje sam analizirao u cetvrtom poglavlju drugog sveska. Tendencija povecavanja broja samohranih roditelja i djece rodene izvan braka nikako nije iskljuCivo povezana sa siromastvom iii afroamerickom kulturom. Zapravo, u Americije 1993. godine 27% djece mlade od 18 godina zivjelo sjednim roditeljem; od togaje bijele djece bilo 21%, hispanske 32% i erne djece 57%. Izmedu 1980. i 1992. stopa djece rodene izvan braka povecala se 9% u crnackoj populaciji, ali i zapanjujucih 94% medu bijelcima. 166 Taj razliciti rast dogodio se, djelomicno, zbog tradicionalno visoke stope radanja izvanbracne djece medu Afroamerikancima. Kriza crnacke obitelji bilaje dugogodisnji argument kritike sociologa i tvoraca socijalne politike. Pa ipak, umjesto da se na izvanbracnu djecu gleda kao na simptom drustvene devijacije, moglo bi se reCi da bi to moglo odrazavati pionirski pokusaj crnih zena da same odlucuju o svom zivotu, ne moljakajuCi muskarce da nevoljko preuzmu svoju odgovornost. Sto god bili povijesni i kulturni razlozi za slabost patrijarhalne obitelji medu urbanim Afroamerikancima, taj se model Cini, u povijesnoj perspektivi, prethodnikom vremena koje dolazi za mnoge Amerikance, kao i mnoge ljude diljem svijeta (vidi cetvrto poglavlje drugoga sveska). 165 Hagedorn i Macon (1998: 208) 166 Wilson (1996: 87)

147

KRAJ TISUCLJECA

Mnogi cimbenici, koje je utvrdio Wilson, izgleda da se usredotocuju oko samostalne zene u veCini obitelji s djecom u siromasnim crnackim cetvrtima. Prvo, u tim cetvrtima mladi muskarci nemaju izglede za zaposlenje, a nesigurni prihodi onemogucuju im prihvacanje obveza. Takoder bih dodao da je, zbog velike mogucnosti da budu zatvoreni, ranjeni, pa cak i ubijeni u getu, u nekim slucajevima zapravo odgovorno ne zasnivati obitelj Cija bi buducnost hila u najboljem slucaju nesigurna. Drugo, Wilson na osnovi etnografskih studija svojega tima pokazuje nevjerojatan stupanj nepovjerenja, cak i neprijateljstva, medu mladim zenama i muskarcima u crnackim cetvrtima koje su proucavali. Moja jedina ograda u tom vaznom zapazanju jest da bi slicne studije o bijelcima srednje klase u velikim gradovima mazda pokazale slicne rezultate. Razlika je, medutim, u zajednickom stavu mnogih mladih Afroamerikanki da se ne udaju i da imaju djecu izvan braka. Ta odluka, kao sto tvrdi Wilson, a koja se slaze i s klasicnom studijom crnackoga geta Drakea i Claytona, 167 moze se povezati s nedostatkom ekonomske sigurnosti i ocekivanja socijalne mobilnosti povezane s udajom, za razliku od zenidbenih modela u bjelackim krugovima srednje klase. Bez nekih izgleda za ekonomske i socijalne koristi od braka i s dugogodisnjim nepovjerenjem u ozbiljnost muskaraca da se obvezu, siromasne Afroamerikanke imaju vrlo malo poticaja za udaju kojom tako preuzimaju obvezu da se, uz svoje vlastite, bore is muzevim problemima. Tako, dokje u 1993. godini 9% americke djece zivjelo s roditeljem koji nikad nije bio u braku, taj je udio za crnu djecu bio 31%, a za siromasnu crnu djecujos i visi. Prema Wilsonovim podacima, u siromasnim cetvrtima Chicaga gotovo 60% odraslih crnaca izmedu 18 i 44 godine nikada nije bilo ozenjeno, a medu crnim roditeljima koji zive u vrlo siromasnim podrucjima u braku ih je tek 15,6%. 168 Zasto se crnkinje, a posebno mlade, ipak odlucuju imati djecu? Cini se da je to prvenstveno stvar samopostovanja, stjecanja postovanja, zauzimanja mjesta u njihovu drustvenom okruzenju, uz osjecaj da imaju nekog samo svog i opipljiv cilj u zivotu. Dokje veCina tinejdzerskih trudnoca posljedica ljubavi i seksa bez mnogo razmisljanja, odluka da se dijete zadrzi obicno se povezuje s postajanjem zenom za razliku od slabih sansi za obrazovanje iii dobra placen posao u uvjetima zivota u getu. 169 Cini se da ima malo dokaza koji bi podupirali konzervativan argument prema kojemu socijalna pomoc samohranim majkama i njihovoj djeci potice odluke da se rada izvan braka. 170 Medutim, kad zenejednom imaju vlastitu djecu, u osnovi zbog osobnih razloga, postaje im sve teze izaCi iz kruga 167 168 169 170

148

Drake i Cayton (1945.) Wilson (1996: 89) Plotnick (1990.) Wilson (1996: 94-95)

USPON CETVRTOGA SVIJETA

ovisnosti o socijalnoj pomoCi. 171 To je zbog toga sto su poslovi koje mogu dobiti taka slabo placeni da ne mogu pokriti trosak brige za djecu, prijevoza, stanovanja i zdravstvene zastite (jer je obicno veCina poslodavaca ne nudi). Taka, iako je jako tesko prezivjeti na socijalnoj pomoCi, ana je bolja opcija nego raditi, osobito kada se uzme u obzir zdravstvena zastita za djecu. Velika smanjenja socijalne pomoCi za samohrane majke koja su ozakonjena u sijecnju 1997. vjerojatno ce imati porazavajuce ucinke za siromasne zene i njihovu djecu, a to ce pridonijeti daljnjem urusavanju drustvenog zivota u siromasnim cetvrtima. Radna etika i modeli poslova mnogih mladih ljudi bez posla i bez obitelji, Cije su sanse cesto svedene na ono sto pruza zloCinacka ekonomija, jedva da odgovaraju ocekivanjima njihovih buduCih poslodavaca, a to daje materijalnu osnovu za ucvrscivanje predrasuda prema zaposljavanju crnaca iz gradskih sredista, sto konacno zapecacuje njihovu sudbinu. Tu je veza izmedu nezaposlenosti i siromastva crnaca, ali ta veza ima posebno obiljezje - rasnu diskriminaciju i njihov revolt protiv te diskriminacije. Prostorna struktura ima odlucnu ulogu u uzajamnom djelovanju s opisanim ekonomskim, socijalnim i kulturnim procesima. Gradsku segregaciju pojacava sve vece odvajanje logike prostora tokova od logike prostora mjesta koje sam oznacio kao karakteristicne za umrezeno drustvo (sesto poglavlje 1. sveska). Geto se sve vise izolira u svom siromastvu i marginalnosti.172 Presudan Cimbenik u tom smislu bila je uzlazna mobilnost znatnog dijela crnih urbanih obitelji koja im je, potpomognuta politikom, obrazovanjem, programima poticajnih mjera i njihovim vlastitim trudom, donijela zasluzeno mjesto u drustvu srednje klase. Velikom su veCinom napustili sredista velikih gradova da bi spasili svoju djecu od sustava koji je proizvodio drustveno iskljucenje i stigmu. Ipak, spasavajuCi sebe, za sobom su ostavili, zarobljene u raspadajuCim strukturama geta, veCinu od jedne treCine siromasnih crnaca (i vise od 40% erne djece) kojaje danas najocajniji segment americkoga stanovnistva. Nadalje, pojava prostora tokova uporabom telekomunikacija i transporta da bi se povezala vazna mjesta koja se ne dodiruju, preoblikovala je velike gradove oko odabranih veza strateski smjestenih djelatnosti, zaobilazeCi nepozeljna podrucja i prepustajuCi ih samima sebi. N ajprije suburbanizacija a kasnije sirenje bivsega grada i oblikovanje perifernih cvorova na rubovima gradova (vidi sesto poglavlje 1. sveska) pridonijeli su potpunom iskljucenju funkcije i znacenja geta u gradskim sredistima, odvajajuCi prostor i drustvo po crti urbanoga dualizma i drustvenog iskljucenja. 173 Prostorno zatvaranje siromasnih crnaca po171 Susser i Kreniski (1987.) 172 Wacquant (1996.) 173 Mollenkopf i Castells (1991.)

149

KRAJ TISUCLJECA

jacalo je njihovu sve vecu iskljucenost iz formalnoga trzista rada, smanjilo njihove izglede za obrazovanje, razrusilo njihove stanove i urbani okolis, prepustilo njihove cetvrti prijetnjama zloCinackih bandi i, zbog njihove simbolicke povezanosti s kriminalom, nasiljem i drogama, delegitimiralo njihove politicke mogucnosti. Americka su geta u sredistima velikih gradova, a posebno crnacka geta, postala dijelom pakla na zemlji izgradenog da se kazne opasne klase siromaha koje drugo ne zavreduju. BuduCi da velik dio erne djece odrasta u tim cetvrtima, Amerika sustavno reproducira svoj najdublji model drustvenog iskljucenja, medurasno neprijateljstvo i meduljudsko nasilje.

Kada potklasa ode dovraga Krajnji izraz drustvene iskljucenosti je fizicka i institucionalna osudenost jednog dijela drustva ili na zatvor ili na uvjetnu slobodu pod nadzorom pravnog sustava. Amerika ima sumnjivu reputaciju zemlje s najveCim postotkom zatvorske populacije na svijetu. N ajbrzi je rast zatvorskih kazni poceo 1980., kada se dogodio nagli skok u odnosu prema prijasnjim tendencijama (vidi sliku 2.9.). Prvi sijecnja 1996. biloje gotovo 1,6 milijuna zatvorenika u zatvorima (lokalnim, drzavnim i federalnim) ijos 3,8 milijuna ljudi na uvjetnoj slobodi, sto je ukupno 5,4 milijuna zatvorenika ili 2,8% svih odraslih ljudi pod popravnim mjerama nadzora. Taj se broj gotovo utrostruCio od 1980. godine; rastao je prosjecnom godisnjom stopom od 7,4% (vidi sliku 2.10.). Omjer zatvorenika i opce populacije 1996. bio je 600 zatvorenika na 100 000 stanovnika SAD-a, ali ta se brojka gotovo udvostrucila u deset godina. Savezni su zatvori u 1996. radili 26% vise od svojega kapaciteta, a drzavni zatvori 14 do 25%. 174 Ta je zatvorska populacija socijalno i etnicki specificna: 1991. godine 53% zatvorenika bili su crnci a 46% bijelci, a udjel crnaca nastavio je rasti u 1990-ima. Hispanci su cinili 13% zatvorske populacije i 14% pritvorske populacije. Na crnce je otpadalo 40% onih koji su cekali izvrsenje smrtne kazne. Omjer stope zatvaranja za crnce nasuprot bijelcima u 1990. godini bioje 6,44. Postoje dokazi daje to veCinom zbog diskriminacije pri izricanju kazni i preventivnog zatvaranja, a ne zbog ucestalosti iii obiljezja zloCina koje su poCinili. 175 Sto se tice odraslih na uvjetnoj slobodi, u 1995. su 49% cinili crnci, a 21% Hispanci. 176 174 Mm1starstvo pravosuda (1996.); Gilliard i Beck (1996.) 175 Tonry (1995.) 176 Ministarstvo pravosuda (1996.)

150

329

0 0 0 0 0

~ ~

0

c 0

Q.

Q

131

V)

0