Informacijsko doba: Ekonomija, Drustvo i Kultura; Svezak I Uspon umrezenog drustva 9532120017 [PDF]

Zitiervorschau

INFORMACIJSKO DOBA: Ekonomija, drustvo i kultura Svezak I.

INFORMACIJSKO DOBA Ekonomija, drustvo i kultura

Svezak I. USPON UMREZENOG DRUSTVA

Copynght © hrvatskoga izdanja, 2000, Golden marketing, Zagreb, Hrvatska Sva prava pndr:Z:ana

Nakladnzk Golden marketing Senoma 28, Zagreb Za nakladmka Franjo Maletlc, dip!. prav.

Uredmk dr. sc. Radule Knezevic

Recenzenti prof. dr. sc. Vjeran Katunanc prof. dr. sc. Velimtr Srica

Naslov izvornika THE INFORMATION AGE: ECONOMY, SOCIETY AND CULTURE Volume 1 THE RISE OF THE NETWORK SOCIETY Blackwell Publishers, Oxford, England Copyright © Manuel Castells 1998

USPON UMREZENOG DRUSTVA

Preveo Ognjen Andric Redakcija i predgovor Vjeran Katunaric

Golden marketing Zagreb, 2000.

-

-. a•

~~so

~s

IC:

1 c ,,

f

SADRZAJ

Castellsova panorama nove drustvene epohe (V Katunaric)

9

USPON UMREZENOG DRUSTVA

33

Zahvale

35

PREDGOVOR: MREZA I SEBSTVO

37

Tehnologija, drustvo i povijesne promjene Informacionalizam, industrijalizam, kapitalizam, etatizam: naCini razvoja i nacini proizvodnje Informacionalizam i kapitalisticka perestrojka Sebstvo u informacijskom drustvu Nekoliko rijeCi o metodi

40

1. REVOLUCIJA INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE

63

Koja revolucija? Fouke industrijske revolucije Povijesni slijed revolucije informaticke tehnologije Mikroinienjering makropromjena: elektronika i informacija Tehnoloska podjela 1970-ih Tehnologije iivota Drustveni kontekst i dinamika tehnoloske promjene Modeli, sudionici i mjesta revolucije informacijske tehnologije Paradigma informaticke tehnologije

63

49 53

57 60

68 73

74 80 81 84 86 93

2. INFORMACIJSKA EKONOMIJA I PROCES GLOBALIZACIJE 99 Uvod Produktivnost, konkurentnost i informacijska ekonomija Zagonetka produktivnosti

99

100 100 5

USPON UMRE~ENOG DRUSTVA

Je li produktivnost zasnovana na znanju specificna za informacijsku ekonomiju? Informacionalizam i kapitalizam, produktivnost i profitabilnost Utjecaj politike na informacijski kapitalizam Povijesna specificnost informacionalizma Globalna ekonomija: postanak, struktura i dinamika Granice globalizacije Regionalna diferencijacija globalne ekonomije Segmentacija globalne ekonomije Izvori konkurentnosti u globalnoj ekonomiji Najnovija medunarodna podjela rada Promjenljivi obrasci medunarodne podjele rada u informacijskoj I globalnoj ekonomiji: moe trojstva, uspon Pacifika i kraj trecega svijeta Izvori rasta i stagnacije u medunarodnoj podjeli rada: promjenljiva sreca Latinske Amerike Dinamika iskljucivanje iz nove globalne ekonomije: sudbina Afrike? Posljednja granica globalne ekonomije: segmentirano ukljucivanje Rusije i bivsih sovjetskih republika Arhitektura i geometrija informacijske/globalne ekonomije DODATAK: Neke metodoloske napomene o politikama prilagodbe u Mrici i njihova evaluacija

102

113 121 123 125 130 132 135 136 139

139

147 166 169 178 181

3. UMREZENO PODUZECE: KULTURA, INSTITUCIJE I

ORGANIZACIJE INFORMACIJSKE EKONOMIJE

184

Uvod Organizacijske putanje restrukturacije kapitalizma i prijelaza iz industrijalizma u informacionalizam Iz masovne u fleksibilnu proizvodnju Mala poduzeca i kriza velikih korporacija: mit i stvarnost "Toyotizam": suradnja menedzmenta i radnika, visenamjenski rad, potpuni nadzor nad kvalitetom te smanjenje nesigurnosti Umrezavanje medu poduzecima Stratesko udruzivanje korporacija Horizontalna korporacija i globalne poslovne mreze Kriza modela vertikalne korporacije i uspon poslovnih mreza Informacijska tehnologija i umrezeno poduzece Kultura, institucije i ekonomska organizacija: poslovne mreze lstocne Azije

184

6

185 187 188 189 193 195 196 199 201 204

SADRZAJ

Tipologija poslovnih mreza Istocne Azije Kultura, organizacije i institucije: azijske poslovne mreze i razvojna drzava Multinacionalna poduzeca, transnacionalne korporacije i medunarodne mreze Duh informacionalizma

4. TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI: RADNICI U MREZI, NEZAPOSLENI I POVREMENO ZAPOSLENI Povijesna evolucija zaposlenosti i strukture zanimanja u razvijenim kapitalistickim zemljama: G-7, 1920.-2005. Postindustrijalizam, usluzna ekonomija i informacijsko drustvo Transformacija strukture zaposlenosti, 1920.-1970. i 1970.-1990. Nova struktura zanimanja Sazrijevanje informacijskog drustva: projekcije zaposlenosti za dvadeset prvo stoljece Sazetak: razvoj strukture zaposlenosti i njezine implikacije unutar komparativne analize informacijskog drustva Postoji li globalna radna snaga? Radni proces unutar informacijske paradigme UCinci informacijske tehnologije na zaposlenost: prema drustvu bez posla? Rad i informacijska podjela: povremeno zaposleni Informacijska tehnologija i restrukturiranje odnosa izmedu kapital i rada: drustveni dualizam ili fragmentirana drustva? DODATAK A: Statisticke tablice za poglavlje 4 DODATAK B: Metodoloske na\}omene i statisticki iz.vori

5. KULTURA STVARNE VIRTUALNOSTI: INTEGRACIJA ELEKTRONICKE KOMUNIKACIJE, KRAJ MASOVNE PUBLIKE I USPON INTERAKTIVNIH MREZA Uvod Od Gutenbergove do McLuhanove galaktike: uspon kulture masovnih medija Novi mediji i diversifikacija masovne publike Racunalno posredovana komunikacija, institucionalna kontrola, drustvene mreze i virtualne zajednice Prica o Minitelu: l'etat et l'amour Sazvijezde Interneta

206 211

222 226

232 233 234 239 246 251 257 261 269 280 293 301 309 339

356 356 359 366 370 371 374

7

USPON UMREZENOG DRUSTVA

lnteraktivno drustvo Veliko stapanje: multimediji kao simbolicki okolis Kultura stvarne virtualnosti

386 392 399

6. PROSTOR TOKOVA

403

Uvod Razvijene usluge, protok informacija i globalni grad Novi industrijski prostor Svakodnevni zivot u elektronickoj kolibi: kraj gradova? Transformacija urbanog oblika: informaticki grad Posljednja americka granica u predgradu lzblijedjeli sarm europskih gradova Urbanizacija treceg tisuCljeca: mega-gradovi Drustvena teorija prostora i teorija prostora tokova Arhitektura kraja povijesti Prostor tokova i prostor mjesta

403 405 413 420 424 425 427 429 436 443 449

7. RUB VJECNOSTI: BEZVREMENO VRIJEME

454

Uvod Vrijeme, povijest i drustvo Vrijeme kao izvor vrijednosti: globalni casino Fleksibilno vrijeme i umrezena poduzetnicka tvrtka Smanjivanje i obrtanje zivotnoga radnog vijeka Zamagljivanje zivotnog ciklusa: prema drustvenoj aritmiji? Poricanje smrti Instant ratovi Virtualno vrijeme Vrijeme, prostor i drustvo: rub vjecnosti

454 455 459 462 463 470 476 479 485 488

ZAKLJUCAK: UMREZENO DRUSTVO

493

Sazetak sadrzaja II. i III. sveska knjige

502

Bibliografija

504

Slike

558

Tablice

560

Kazalo

562

. 8

CASTELLSOVA PANORAMA NOVE DRUSTVENE EPOHE

Djelo za novu epohu Spoznaje o izvorima i razvojnim dometima modernoga drustva sadrzane u djelima klasicnih autora - Maxa Webera, Emila Durkheima i Karla Marxa tesko zastarijevaju. Iako se u meduvremenu pojavio niz novih teorija o modernom drustvu i njegovu razvoju, one su, prema sudu mnogih komentatora, vise dopunjavale nego zamjenjivale spoznaje klasicne teorije drustva (Alexander, 1987.; Boudon, 1993.; Dogan, 1994.; Mouzelis, 1994., 2000.). Glavni razlog tome je prilicno strog naCin na koji sociologija utvrduje razliCite tipove drustva i usvaja argumente o njihovim promjenama. Osobito je sporno pitanje je li danas nastao novi tip drustva koji gotovo i nema slicnosti s onim u proslom i pocetkom ovog stoljeca. Danasnje drustvo nije, naravno, isto kao prije stotinjak godina, ali vrijeme ne mora biti presudno. U takvoj prosudbi valja biti posebno oprezan, buduci da se govorom "epohalnih promjena" rado sluze politicke ideologije za svoje dnevne svrhe. Doduse, u dobrom dijelu 20. stoljeea Cinilo se da su socijalisticka zemlje na putu izgradnje posve novoga tipa drustva, nasuprot kapitalizmu i liberalnoj demokraciji: harem su se njihove elite rado sluzile retorikom "novoga drustva". No pri kraju stoljeea sve se to pokazalo iluzornim. Argumenti drustvene znanosti usredotoceni su, pak, na pitanje promjena u temeljima modernoga drustva. Svi teorijski pravci u sociologiji uzimaju u obzir tri temelja modernoga drustva, premda im ne pridaju jednaku vaznost. Prvi temelj Cini kapitalisticka organizacija gospodarstva i raspodjele dobara. Drugi temelj cini politicka moe i ugled, a u pozadini vojna moe kao aparat fizicke sile. Politicka moe uokvirena je pravilima, u veCini slucajeva, de-

9

USPON UMREZENOG DRUSTVA

mokratske i reizborne vlasti, dok vojna moe, kao i u proslosti, i dalje poCiva na strogoj i bezuvjetnoj hijerarhiji. Treei temelj modernoga drustva Cini znanje koje proizlazi iz znanstvenoga i strucnog obrazovanja i koje se primjenjuje u gotovo svim podrucjima zivota. Ti temelji odreduju drustveni polozaj, a preko toga interese, ideje i identitet pojedinaca, skupina pa i Citavih zemalja. Je li se ijedan temelj modernoga drustva danas bitno izmijenio u usporedbi s dobom koje su poznavali klasici drustvene misli? Suvremeni sociolozi funkcionalisticke orijentacije smatraju da je do takvih promjena uistinu doslo i da dokaza ima napretek. Danas se, na primjer, proizvodi vise i kvalitetnije i u holjim uvjetima rada nego prije. Zatim, ustanove demokracije su se uevrstile i pruzaju mogucnosti za politicko sudjelovanje sve vecemu broju ljudi. Nadalje, ddava pravednije preraspodjeljuje sredstva izmedu privatnoga i javnog sektora. U tom sklopu, skolske i zdravstvene ustanove postaju dostupne najvecemu broju ljudi. Napokon, znanje koje se sve vise opredmecuje u tehnologiji, a ne vise fizicki rad, postalo je odlucujucom silom ekonomskoga razvoja. Takvu prikazu suvremene epohe ostro se suprotstavljaju autori marksisticke orijentacije. Utoliko se harem ne moze govoriti o "znanstvenom" priznavanju nove epohe. Marksisti drze da su spomenute promjene u drustvu povrsinske, a korisne i odrzive samo dok pospjesuju rad sredisnjega mehanizma, kapitalistickoga gospodarstva. Taj mehanizam, odgovoran za duboke drustvene nejednakosti u svijetu, ostao je bitno nepromijenjen. Prosvjedi koji se ovih mjeseci i godina dogadaju prilikom zasjedanja Svjetske trgovinske organizacije ili Medunarodnoga monetarnog fonda i Svjetske hanke, zorno ilustriraju takvo intelektualno suprotstavljanje. Postavlja se, medutim, pitanje je li moguc daljnji razvoj spoznaje o drustvu na tako nepomirljivim stajalistima o prirodi suvremenoga drustva. Cini se tako da je znanstvena ohjektivnost donekle moguca samo na polju empirijskih istrazivanja o drustvu i u ogranicenim okvirima uopcavanja, a da su velika pitanja kojima se have makrosocioloske teorije, kao sto je pitanje nastanka novoga tipa drustva, uvjetovana odredenom ideoloskom pristranoscu bas kao i klasicne teorije drustva. Upravo stoga nedostaje bitna karika, kao neki kompromisni okvir kojim se utvrduje da se danas rada drustvo koje, doduse, ima dosta starih karakteristika, kao sto su kapitaiisticko gospodarstvo i velike drustvene nejednakosti, ali koje je razvilo i posve nove karakteristike - zapravo mehanizme koji s jedne strane uevrscuju stara obiljezja drustva, as druge otvaraju mogucnost njihova prevladavanja. Upravo takav pristup impostira ovo djelo Manuela Castellsa. Kapitalizam po njemu doista nije izmijenio svoju profitersku cud u korist sirih drustvenih ciljeva. Pa ipak, bitno se izmijenio nacin na koji se takav sustav utjelovljuje u najrazliCitijim podrucjima drustva, od industrijske tvrtke preko parlamenta do medija i kucanstva. Kapitalizam sada svuda prodire putem nove, informaticke tehnologije i tako nanovo odreduje strukturu i razvojni smjer drustva, a time i zivot-

10

V. KATUNARIC, CASTELLSOVA PANORAMA NOVE DRUSTVENE EPOHE

ne §anse gotovo svih ljudi. Autor naglasava da je zadatak drustvene znanosti istraziti i objasniti uzroke i posljedice takve promjene, a nikako iscrpljivati se intelektualno ispraznim pitanjima je li danasnje drustvo bolje, losije ili isto kao i prijasnje. SudeCi po prvim odjecima djela Manuela Castellsa lnformacijsko doba: ekonomija, drustvo i kultura, cini se da je novo poglavlje drustvene znanosti konacno otvoreno i da je sociologija dobila novoga klasika. Odmah po izlasku prvoga sveska toga djela, Uspon umrezenoga drustva (1996.), vodeCi su sociolozi ocijenili da se radio epohalnu djelu. Alain Touraine tako ddi dace Informacijsko doba postati klasicnim djelom o drustvu za drustvenu znanost u iducem stoljecu (Touraine, 1998.), a Anthony Giddens stavlja ga uz bok Weberove Privrede i drustva (Giddens, 1996.). U nastavku cemo prikazati glavne dijelove sadrzaja Castellsova djela i pokusati obrazloziti zbog cega ono zasluzuje takvu pohvalu, a na kraju prikaza iznijet cemo neke od prvih kritickih ocjena o tom djelu. I sam Castells svoje djelo usporeduje s Weberovim. Dokje Weber objasnjavao nastanak i razvitak drustva industrijskoga kapitalizma, on objasnjava uspon novoga tipa drustva, informatiziranoga kapitalizma. Pri tomu kao predlozak uzima Weberovu knjigu Protestantska etika i duh kapitalizma i upozorava da to mora uCiniti svatko tko zeli shvatiti do kako velikog preobrazaja u povijesti dolazi uslijed uvodenja nove ekonomske organizacije. Weber je pronasao kljuc za razumijevanje pokretackoga duha ranoga kapitalistickog poduzeca u protestantizmu. Castells, pak, u "informacionalizmu" vidi pokretacki duh danasnjega kapitalistickog, "umrezenoga poduzeca" (Castells, 1997., 1: 195). Kao sto su protestanti od krscanstva napravili prakticnu religiju, uklopivu u etos rada i privredivanja, tako su suvremeni kapitalisti tehnologiju, Ciji izumi cesto podsjecaju na teznju k cudesnom u religiji, nacinili svojim glavnim pozivom, omogucivsi joj brz i svestrani razvoj. Naravno, kao ni Weber u protestantskom "ovozemaljskom odricanju", ni Castells u novoj, "elektronickoj religiji" ne vidi neke vise ciljeve i smisao, nego prije svega naCin kojim se pospjesuje razvitak kapitalistickoga gospodarstva. I obujam Castellsova znanja slican je Weberovu. On razmatra razvoj i suvremene oblike tehnologije, ekonomske organizacije, drustvenog identiteta i kolektivnog djelovanja, medija, umjetnosti, religije, vlasti, seksualnosti, obitelji, medicinskog aspekta umiranja, itd. Napokon, Castells pokusava slijediti i Weberov znanstveni etos sadrzan u zahtjevu za vrijednosnom neutralnoscu znanstvenika. Ipak, od tog je zahtjeva morao odustati iii, kako je nedavno priznao, "htio sam svoju analizu sto je vise moguce odvojiti od svojih vrijednosti" (Castells, 1999: 461). Zbog cega mu to nije poslo za rukom? Castells je intelektualno izrastao iz marksizma i dijelio je ideju Karla Marxa o revolucionarnoj promjeni (kapitalistickoga) drustva. Sada priznaje da je ta ideja hila pogresna. Medutim, neke Cinjenice pokazuju da se tu radio nesto kompliciranijem prijelomu. Tako se u izvornom kazalu lnformacijskog doba

11

USPON UMREZENOG DRUSTVA

nije naslo mjesta za Karla nego za dva druga autora s prezimenom Marx. S druge strane, medutim, Castells prihvaca Marxa kao kritickog istrazivaca kapitaiistickoga drustva, ito bez njegova programatskoga, komunistickog dijeia. Castells i dalje poima kapitaiizam kao naCin proizvodnje kojega iskijuCivo pokrece nezasitna teznja k stjecanju profita. Stovise, pokazuje da je ta teznja danas bezobzirnije izrazena nego do prije dva desetijeca, odnosno vremena kada na Zapadu zavrsava razdoblje drzave biagostanja. No takav stav prema kapitaiizmu ne zeii vise prosiijediti u programski optimizam koji je odiikovao radikainu Ijevicu, nego ga nekako neutraiizirati na Weberov naCin. Tako on sumnja da su drugaCiji, nekapitaiisticki oblici ekonomske i drustvene organizacije, osim onih primitivnih, uopce vise moguCi. Takva mjesavina kritike kapitalizma i sumnje u mogucnosti protuteze provlaCi se Citavim djeiom. Kada razmatra uCinke primjene novih informatickih tehnoiogija, utvrduje da sadasnji razvoj opcenito koristi manjini, a ozbiijno prijeti veCini covjecanstva. Pa ipak smatra da postoje mogucnosti boljeg naCina drustvene primjene novih tehnoiogija, sto nije utopijsko obecanje nego stvarna mogucnost. Gdje vidi tu mogucnost? U doista raziiCitim uCincima primjene novih tehnologija na zaposlenost, razvoj zanimanja i kvaiitetu radnoga mjesta u pojedinim razvijenim zemijama. Dakle, tehnoiogija nije stopostotna sudbina. Medutim, takvu mogucnost ne vidi u goiemim podrucjima ostalog svijeta, koje informaticka revolucija zaobiiazi zato sto ona ispadaju iz procesa ekonomske globaiizacije iii pak u tom procesu lose prolazi veCina tamosnjega stanovnistva. Castells na slican nacin raziucuje ostvarenja i mogucnosti eiektronickih medija, drustvenih pokreta, religija, odnosa medu spolovima, obitelji, itd. Ipak, njegov optimizam spram mogucnosti boljeg razvoja nacelan je i suzdrzan, vise humanisticki obziran nego znanstveno utemeljen. Kada kaze da "nema niceg sto sene moze promijeniti svjesnom, svrhovitom drustvenom akcijom, opskrbljenom informacijama i podrzanom Iegitimnoscu" (Castells, 1998., 3: 360), to vise izgleda kao izraz pristojnosti nego konkretne spoznaje. Poucen razocaranjima iz svojih Ijevicarskih dana, Castells ostaje sumnjicav spram svih novih antikapitalistickih kao i antiliberalnih ponuda, drieCi ih nedodorasiima kako globalnoj snazi, tako i civilizacijskoj razini liberainoga kapitalizma. Opcenito, razvoj je pun proturjecja koja sene mogu jednostavno ukloniti protuakcijom. Informacijsko drustvo donosi mnoge promjene koje imaju svoje prednosti i nedostatke. N a pitanje kako povecati jedne a smanjiti druge, opet se ne moze pouzdano odgovoriti jer, kako kaze au tor, nema univerzainog rjesenja kao ni ideoiogije koja bi svuda iii svima pristajaia. Zato svoju knjigu ne vidi kao program akcije, nego progam drustvene znanosti za novi svijet koji, po uzoru na Aldousa Huxleya, rado naziva "vrlim novim svijetom". Dakie, za razliku· i od marksista i od pobornika tehnokracije, za Castellsa novo drustvo nije antikapitalisticko ni postkapitaiisticko nego upravo novi tip kapitalizma, toliko snazan i globalizirajuCi da preokrece Citav svijet sebi

12

V. KATUNARIC, CASTELLSOVA PANORAMA NOVE DRUSTVENE EPOHE

u korist, i pri tome iz igre izbacuje svoje protivnike kao i sve one, zapravo sve vece dijelove stanovnistva, koji mu nisu od koristi.

Tko je Manuel Castells? Manuel Castells je profesor sociologije i urbanoga i regionalnog planiranja na Sveueilistu Kalifornija u Berkeleyju, SAD (taj i sljedeCi podaci uzeti su iz: Barney, 1997., 1998.; Castells, 1997., 1999.). Roden je 1942. u spanjolskoj, u Barceloni. Odatle je, kao dvadesetogodisnji student na Barcelonskom sveueilistu, izbacen intervencijom snaga reda Francova rezima protiv studentskih aktivista, te je pobjegao u Francusku. U Parizu je kod Alaina Tourainea zavrsio postdiplomski studij i doktorirao, a 1966. g., u dobi od 24 godine, postao je najmladi sveucilisni profesor na SveuCilistu Nanterre u Francuskoj. Ali je vee 1968., u doba studentskih pobuna, bio potjeran iz Francuske i otisao u Cile, gdje je radio kao profesor na Unescovu sveucilistu u Santiagu. Castells ima dva magisterija i doktorat iz sociologije te prestizni francuski ddavni doktorat (doctorat d'etat). Njegova predavanja iz sociologije tih su godina pohadali Daniel Cohn-Bendit i drugi vade studentskog bunta iz 1968. Jednomje prilikom izjavio da ih svojim predavanjima basi nije bio nadahnuo. U Berkeley je dosao 1979. g., susrevsi se s novom pojavom, revolucijom u informacijskoj tehnologiji, koja se odvijala u neposrednoj blizini, Silikonskoj dolini. Ta sredina dojmila ga se mnogo vise nego ostalih marksistickih intelektualaca, sto je na kraju prevagnulo u njegovoj viziji suvremenoga drustva i zasjenilo drustveno-politicko poimanje revolucije. Potomje predavao i istrazivao u Latinskoj Americi, Europi, Aziji, Africi, putujuCi zapravo po Citavu svijetu i us put uceci druge jezike (govori sest jezika). Bio je i savjetnikom nekoliko vlada, izmedu ostalog prve ruske postkomunisticke vlade te kineske vlade. Clan je Europske akademije i najviseg tijela europskih eksperata za informacijsko drustvo. Prije lnformacijskog doba objavio je 17 knjiga, veCinu ranijih iz podrucja sociologije grada i sociologije drustvenih pokreta. Za knjigu Grad i spontani drustveni pokreti (City and the Grassroots) dobio je 1983. nagradu C. Wright Mills. No vee dvadesetak godina intenzivno se bavi proucavanjem razvoja i drustvenih posljedica informatizacije. Knjigom lnformacijski grad (Informational City) iz 1989. Castells postaje poznat medu sociolozima kao istrazivac utjecaja informacijske revolucije na drustvo. Objavljivanjem lnformacijskoga doba, medutim, njegova vaznost u sociologiji postaje neusporediva veca. Prva knjiga ubrzo je prevedena na spanjolski, francuski i kineski. Djelo sve vise privlaei interes i izvan socioloskih pa i akademskih krugova. Promocije djela odrzavale su se i na takvim mjestima kao sto je Palaca naroda u Zenevi.

13

USPON UMREZENOG DRU~TVA

Sadrzajne odrednice Informacijskoga doba lnformacijsko doba je trilogija od gotovo 1500 stranica. Prva knjiga, Uspon umrezenog drustva, obraduje utjecaj nove informacijske tehnologije na promjene u drustvu. Druga knjiga, Moe identiteta, i dio trece knjige, Kraj milenija, obraduju drustvene promjene u raznim podrucjima svijeta i drustvenoga zivota unutar i izvan kruga utjecaja nove informacijske tehnologije. Na kraju trece knjige Castells iznosi opce zakljucke o dosadasnjim posljedicama uspona informatizacije u drustvu te predvida mogucnosti razvoja u iducem stoljecu i tisuc1jecu. Djelo je enciklopedijski siroko koncipirano i krcato je novim informacijama i referencama iz literature. u interpretativnom povezivanju cinjenicne grade sa sredisnjim teorijskim okvirom nizu se brojni pojmovi o drustvu, gospodarstvu, kulturi, posebno medijima i arhitekturi, a za njima raznovrsna empirijska grada, ukljucujuCi statistike stanovnistva, radne snage, prihoda i rashoda, te karte regija, tlocrti gradova i fotografije zgrada. Obje razine izlaganja, pojmovno-teorijska i faktografska, cesto se ispreplecu. Castells postupno uopcava svoje tvrdnje, provlaceCi ih kroz mnostvo podataka s ciljem da odgovori na najvaznije pitanje: zbog cega se sve i u kakvoj medusobnoj povezanosti mijenjaju drustvo, gospodarstvo, tehnologija i kultura? lnformacijsko doba moze se Citati na vise naCina: kao nova teorija informatiziranoga drustva okruzena podupiruCim teorijama, kao osebujno empirijsko istrazivanje o novim razvojnim tendencijama u svijetu i kao pregled bitnih spoznaja o dana8njemu drustvu. U igri je i mnogo novih termina koje mladi narastaji informatickoga doba dobro poznaju: "informaticke autoceste", "linkovi", virtualne "kavane", "trznice" i sav ostali Ijecnik za navigaciju po novomu, informacijskom oceanu. U svakom slucaju, djelo povezuje i kombinira Cinjenice i znanja iz raznih podrucja, od ekonomije do kulture, zapravo sva podrucja u kojaje nova tehnologija usla ili upravo ulazi. To ujedno ukazuje na bitne promjene i siroku integraciju znanja na novim osnovama, s onu stranu starih podjela na drustveno-humanisticko i prirodoznanstveno-tehnolosko, kao i na potrebu za interdisciplinarnim obrazovanjem - da bi se s vise strana moglo rasudivati o novomu dobu, kako analiticki tako i kriticki.

Tehnologija, gospodarstvo i kultura umrezenoga drustva Od kakva poimanja suvremenog drustva polazi Castells i u cemu je originalnost njegove teorijske interpretacije? Castells je osebujan eklektik moderne i postmoderne teorije drustva. Najprije upozorava na nedostatna objasnjenja razvoja drustva sto ih pruzaju velike moderne teorije drustva nastale na vrelima klasicne drustvene misli. Jednaje teorija marksisticka, koja govori o kapitalizmu kao eksploatatorsku naCinu proizvodnje i nepravednu obliku ras-

14

V KATUNARIC, CASTELLSOVA PANORAMA NOVE DRUSTVENE EPOHE

podjele drustvenoga bogatstva, sto bi morao skoncati u daljnjem razvitku proizvodnih snaga industrijske epohe. To je poimanje ugradeno u ideologiju boljsevickog etatizma, propalog pokusaja da se mane trzista uklone drzavnim planiranjem i nadzorom nad gospodarstvom te da se "parlamentarna brbljaonica" zamijeni sveznajuCim drzavnopartijskim rukovodstvom. Druga glavna moderna teorija drustvaje funkcionalisticka, koja govori o drustvenoj nejednakosti kao nuznoj posljedici rastuce podjele i specijalizacije rada i uloga u drustvu te ukupne razine informacija i znanja u drustvu. Ta je teorija u nekim aspektima bliska konzervativizmu, kao ideologiji koja opravdava drustvene nejednakosti i drzi ih neiskorjenjivima. Ali ponajvise odgovara tehnokratskoj ideologiji po kojoj je razvitak tehnologije odlucujuCi Cimbenik drustvenoga napretka. Na takvoj pretpostavci nastala je tipologija predindustrijsko-industrijsko-postindustrijsko drustvo. Nju je 1973. uveo sociolog Daniel Bell na osnovi jos starije tipologije ekonomista Colina Clarka koji je gospodarske djelatnosti podijelio na primarni iii poljoprivredni, sekundarni iii industrijski i tercijarni iii usluzni sektor. Iz te teorije proizlazi da ce, jednostavno receno, sve biti bolje - od rada do raspodjele, od organizacije vlasti do odnosa u drustvu - kada se radno aktivno stanovnistvo premjesti iz primarnoga i sekundarnog u tercijarni sektor uz daljnju diferencijaciju zanimanja i rast zaposljavanja u potonjemu sektoru, dakle u postindustrijskom drustvu. Castells kriticki preraduje takve premise teorije postindustrijskoga drustva, i to na tragu svog uCitelja Alaina Tourainea. Touraine je u svojoj teoriji, za razliku od Bella, postindustrijsko drustvo prikazao kao nastavak, a ne kraj, povijesti drustvenih kriza i sukoba pa i totalitarnih opasnosti. No odnos izmedu kapitala i rada vise nije osnovni odnos i ne proizvodi sredisnji drustveni sukob, vee biva nadomjesten konfliktnim odnosom izmedu tehnokracije, tj. posjednika vaznih informacija i znanja u korporacijama i drzavama, i razliCitih dijelova civilnoga drustva, tj. gradana i potrosaca. Iz toga nastaje niz novih drustvenih pokreta, od ekoloskoga do feministickog (Touraine, 1992.). Od takvih pretpostavki krenuo je i Castells, da bi izveo vlastiti pojmovni zaokret. Najprije je odbacio ideju drustvenopovijesnog napretka, kao posljedice napustanja industrijske proizvodnje i organizacije rada, sto je zajednicko marksizmu i tehnokratizmu. Medutim, zadrzao je analiticka uporista tih koncepcija koja govore o pokretackoj snazi kapitalizma, odnosno tehnologije, te ih slijepio u jedinstven pojmovni okvir. Po Castellsu, kapitalizam je nacin proizvodnje, sto odgovara marksistickom znacenju toga pojma, ali on vise nije dovoljan. Kapitalizam se razvija putem razliCitih tehnoloskih i organizacijskih modela: najprije putem industrijalizma, a potom "informacionalizma". To su nacini razvoja (kapitalistickoga) drustva, sto je novi teorijski pojam. Industrijalizamje bioi naCin razvoja socijalizma, alije ovaj propaojer nije mogao pokrenuti novi naCin razvoja putem informatizacije. Castells in-

USPON UMREZENOG DRUSTVA

formatizaciju naziva "kapitalistickom perestrojkom", aludirajuCi na neuspjeh Gorbacovljeve "perestrojke". Zahvaljujuci takvoj preobrazbi, kapitalizam se ponovno nametnuo kao prevladavajuCi naein proizvodnje. Kao najumjesniji u ovladavanju novim informacijsko-komunikacijskim tehnologijama, kapitalizam nastavlja mijenjati svijet prema svojim vlastitim potrebama. Ipak nova tehnologija nije caroban stapic u rukama privatnih poduzetnika ili drzave, niti bi ju trebalo smatrati baukom za radnike, poput luditskoga pokreta. Castells takoder pokazuje da uvodenje novih tehnologija u proizvodnju nije odmah utjecalo na produktivnost i zaposljavanje. Na vecu ili manju zaposlenost najvise su utjecali drzavna politika spram gospodarstva te odnosi u industriji izmedu poslodavaca i radnika. A na povecanu produktivnost trebalo je pricekati dok se nije uspostavila nova organizacija rada i poduzetnistvo, koji su prilagodljivi promjenljivim trzisnim uvjetima, zapravo trajnoj nestabilnosti. U tim uvjetima iz igre ispadaju hijerarhijski organizirane tvrtke, cime se stanjuje i menedzerski sloj, a prednost dobivaju vodoravni i fleksibilni oblici rada, ugovaranja i suradnje, tj. mreze. Opcenito, da bi se shvatila epohalna vaznost nove tehnologije valja najprije ukloniti mistifikacije u vezi s tehnologijom. Tehnologija je, istice Castells, sastavni dio ekonomije, drustva i kulture, iz njih proizlazi i njima sluzi, iako ne svuda i svima na isti naein. Ona, zapravo, "potvrduje vaznost postojeCih drustvenih obrazaca" (Castells, 1997., 1: 363). To znaCi da se uz pomoc racunalne komunikacije, kao sto je elektronicka pasta, rijetko uspostavljaju nove veze, vee se utvrduju stare. Ali to ipak, kako smo vidjeli, ne vrijedi i za velike, politekonomske sustave, buduei da su svi, osim kapitalizma, propali. Zbog cega nova tehnologija toliko godi kapitalizmu? Castells tu Cinjenicu objasnjava dvjema razvojnim tendencijama. Jedna se odnosi na razvoj same tehnologije, a druga na drustvenu primjenu tehnologije. Industrijsko drustvo tehnoloski se razvija zahvaljujuCi industrijskim revolucijama. Industrijske revolucije namijenjene su rastu proizvodnje i upotrebe energije. Za razliku od industrijske, informaticka revolucija usredotocena je na tehnologije obrade informacija i komunikacija (Castells, 1, 1997: 31). Takav pomak odreduje razvojni stupanj ili tip drustva. Sva drustva u povijesti obraduju zemlju, proizvode energiju i prenose informacije i znanje, aline uvijek u istoj mjeri. Jedna od tih tehnologija, kao najrazvijenija, preteze nad ostalima. No ni to nije dovoljno da bi se preokrenuli odnosi u drustvu i da bi novi odnosi prodrli u sve pore drustva. Tehnoloska revolucija zahtijeva drugaCiju upotrebu stvari. Danasnju tehnolosku revoluciju ne karakterizira toliko sredisnja vaznost znanja i informacija, koliko njihova primjena u svrhu (daljnje) proizvodnje i abrade informacija i komunikacijskih sredstava. Odatle se stvara i nagomilava povratna sprega izmedu inovacija i upotrebe inovacija. U industrijskoj epohi tehnoloska inovacija odvijala taka sto se o njoj ueilo kroz upotrebu (learning by using). Na primjer, neki aparat ukljucujemo u struju te provjeravamo sluzi li svojoj svrsi. Tu iz-

16

V. KATUNARIC, CASTELLSOVA PANORAMA NOVE DRUSTVENE EPOHE

medu primjene i potrosnje kao da i nema bitne razlike. U novoj informacijskoj epohi, medutim, tehnologija se razvija tako da se aktivno iskusavaju njezine razliCite mogucnosti, kroz rad (learning by doing), kako hi se neprestano poboljsavale njezine kvalitete i pronalazile nove primjene. To otvara neslucene mogucnosti i beskonacno povecava moe tehnologije (Castells, 1, 1997: 32). Laike zbunjuje Cinjenica da se tako brzo i skokovito razvijaju nove tehnologije, od biotehnologije, odnosno manipulacije genima, do telekomunikacija i naoruzanja, osobito u SAD-u, pa se mogu cuti i opskurna naklapanja o suradnji Pentagona i "malih zelenih". boduse, izumitelji, proizvodaCi i veliki korisnici novih tehnologija rade toliko brzo i sluze se jezikom koji veCina ljudi ne razumije da izgledaju "onostrano". Ipak, takav razvoj nije nedokuCiv. Na primjeru Silikonske doline u Kaliforniji Castells je pokazao kako nastaje i razvija se nova "inovacijska sredina". To je djelotvoran i retroaktivan lanac znanstvenih istrazivaca, izumitelja, financijera, proizvodaca opreme, poslovnih poduzetnika, ispitivaca proizvoda te potrosaca. Zbog siroke ukljucenosti razlicitih Cimbenika u novi razvoj, kapitalizam postaje difuzan i kooptirajuci. Vise ne postoji neka jasno izdvojena kapitalisticka klasa, nego samoobnavljajuCi sustav s "promjenljivom geometrijom", koji naizmjenicno ukljucuje i iskljucuje svoje dijelove, kako teoritorije, tako i radnike i vlasnike. Druga specificna tendencija razvoja je drustvena primjena tehnologije. Dok tehnoloski razvoj ima jednosmjernu tendenciju, rangirajuCi drustva, ustanove i tvrtke prema stupnju tehnoloske modernizacije ili opremljenosti, drustva na istom ili slicnom stupnju tehnoloske modernizacije ipak se u ekonomskim i ostalim dimenzijama razvijaju na donekle razliCit naCin. Castells pokazuje da su najrazvijenija postindustrijska kapitalisticka drustva, koja pripadaju klubu zemalja G-7, razlicita po strukturi privrednih grana, razmjerima zaposlenosti kao i ritmu razvojnih promjena. V svakom slucaju, razvijene zemlje ne razvijaju se na isti naCin kao SAD, i nije istina, kao sto je tvrdila rana (Bellova) teorija postindustrijskog drustva, da novi razvoj bitno umanjuje potrebu za industrijskom radnom snagom. Utvrdivanje te Cinjenice jedan je od najznacajnijih Castellsovih doprinosa, jer pokazuje da tehnologija u potpunosti ne kroji sudbinu drustva, da su namjere onih koji odlucuju u politici i gospodarstvu i dalje i te kako vazne. Najvaznija strukturna posljedica utjecaja nove informacijske tehnologije na gospodarstvo, ali i na sva ostala podrucja koja se razvijaju u ovisnosti o protoku informacija, od urbanog planiranja do medija, ujedno je kljucni pojam Castellsova djela. To je mreza, odnosno umrezeno drustvo. Prvi put u povijesti, osnovna jedinica ekonomske organizacije nije pojedinac, obitelj, poduzece ili drzava, nego upravo mreza. Mreze, dod use, otprije postoje u raznim podrucjima: rodbinske i poslovne mreze u drustvu, mreze putova i elektricne mreze u tehnici, itd. Nove mreze zasnivaju se, medutim, na informatickoj, racunalno posredovanoj komunikaciji. One imaju neusporedivo veCi, zapravo

17

USPON UMREZENOG DRUSTVA

globalni obuhvat, a protok informacija odvija se nevjerojatnom brzinom kao i pristup informacijama za clanove mreze. Ustvari, sve znacajno za razvitak globalne ekonomije je umrezeno, kaze Castells, od Vijeca ministara Europske unije do polja gdje se uzgaja koka, odakle se isporucuje trgovcima droga i ulicnim gangovima mladih sirom svijeta, zatim od televizijskih sustava dolokalnih izvjestitelja o dogadajima, itd. (Castells, 1997., 1: 470). Mreze nisu centralizirane organizacije, ne podnose kruto i jednosmjerno vodenje poslova ni odluCivanje, ponajmanje glomaznu i trajnu strukturu. No to ne znaCi da moe nestaje ili da vise nije koncentrirana, vee da postoji na drugi nacin. Mrezu Cine veze izntedu cvorista i sredista, od kojih neki imaju funkciju prekidaca. Upravo je tu usredotocena izvanredna moe, a ponajvise u evoristimalsredistima fmancijskih protoka. Tu se donose odluke koje preokrecu sudbinu svih koji su financijski kontrolirani, ukljucujuCi multinacionalne tvrtke i medijska carstva. Zbog toga Castells mrezu financijskoga kapitala naziva "mrezom svih mreza", "metamrezom". Informaticki zasnovane mreze prikladni su instrumenti suradnje i komunikacije i za mnoga druga podrucja i aktere. Ipak u njima, kao i u financijskim mrezama, kapitalisticka ekonomija pliva kao riba u vodi. Ona zivi i razvija se u neprestanim inovacijama i promjenama, ne dopustajuCi nikome miran san, pa ni najbolje stojeCima, od izumitelja i inovatora do vodeCih burzovnih mesetara. Ali uzburkanost nije bas tolika da hi ponistila postojecu drustvenu nejednakost. Upravo obratno, raspon izmedu onih koji profitiraju od takva globalnog razvoja i onih koje takav razvoj iskljucuje sve je veCi. Kako onda izgleda drustvena piramida ugradena u novu tehnicku podjelu rada? U radnoj organizaciji zaposleni se, prema Castellsovu opisu, dijele na "zapovjednike", "istrazivace", "dizlajnere", "operatore" i "ljudske robote". Drustvo je podijeljeno na one koji uspostavljaju mreze, one koji su umrezeni te iskljucene, tj. one Ciji posao iii tvrtka nisu umrezeni. Novost u toj podjeli nije odnos prema sredstvima za proizvpdnju ili vlasnistvu- on je u osnovi ostao isti kao i u proslosti. Novost je Cin]enica da je gotovo svaki posao postao nestalan ida nestaje "radno mjesto" u doslovnom smislu rijeCi, kao nesto zajamceno i trajno u podjeli rada. Upravo je to sredisnje obiljezje nove, "globalne radne snage". Najvise se, cak i u Japanu, donedavnoj tvrdavi trajnoga zaposlenja, povecala kategorija privremenih i povremenih radnika (flextimers). Prisustvujemo, zakljucuje Castells, povijesnom preuredenju odnosa izmedu kapitala i rada, i to na stetu rada, sto su omoguCile, ali ne i uzrokovale, mocne informacijske tehnologije (Castells, 1997., 1: 278). Osim rada i zaposljavanja, novaje tehnologija utjecala na preobrazaj suvremene kulture, ukljucujuCi ljudsku predodzbu o stvarnosti. U razmatranju tih vrsta promjena jos se jasnije oCituje osebujnost Castellsove interpretacije. Novonastajucu kulturu naziva kulturom stvarne virtualnosti. Sto ona znaci i kako je nastala? Razvoj medija u ovom stoljecu Castells je, po uzoru na niz teoreticara medijske kulture, od McLuhana do Baudrilliarda, objasnio 18

V. KATUNARI E ::::-

·.;=;

"' ~

.:X

c

~

E ~

~ ·~ ·;:: 0

c

N

e

..;&. ~

0N u

~

~

- -0 00 ~

n:l

~

:::l

0

-c ~

' ..a

:=.._ 0

c

-c 0 0 > N

·c; '-

c... :::l

·.;=;

"'c0 ~

Vi 0

c... ~

N

~

.:X

.....,

"' ~

·;;;:-

"' ·a > N ~

c.:: Lt)

0 0..

0 -1 -2

-1,8

-3 1947.-67.

1967.-73.

1973.-9.

1979.-89.

1989.-93.

Stika 4.8. SAD: godisnji porast prosjecnoga obiteljskog prihoda 1947.-1993. Podaci za 1989. i 1993. revidirani su na osnovi vrijednosti popisa stanovnistva iz 1990. lzvor: Ured za statistiku SAD-a (1994.); obradili Mishel i Bernstein (1994.)

U istom smislu, David Howell je pokazao za SAD da, iako je postojala povecana potraznja za visim kvalifikacijama, ona nije uzrok znacajnog opadanja u prosjecnim placama za americke radnike izmedu 1973. i 1990. (pad s tjedne place od 327 US$ na 265 US$ 1990., mjereno u dolarima iz 1982.). Niti je mjesavina kvalifikacija izvor povecanja nejednakosti prihoda. Howell u svojoj studiji, koju je izradio u suradnji s Wolffom, pokazuje da, iako je udio niskokvalificiranih radnika u SAD-u u padu po industrijama, porastao je u njima udio niskoplacenih radnika. Nekoliko studija takoder pokazuje da se visoke kvalifikacije traze, iako ih ne nedostaje, ali visoke kvalifikacije nuzno ne znace vece place. 113 Dakle, u SAD-u, iako je uoceno opadanje stvarnih placa za one s najnizim obrazovanjem, place fakultetski obrazovanih takoder su stagnirale izmedu 1987. i 1993.114 Izravna posljedica gospodarske restrukturacije u SAD-u jest da je u 1980-ima i 1990-ima obiteljski prihod opao (vidi sliku 4.8.). Place i uvje113 Howell (1994.); Howell i Wolff (1991.); Mishel i Teixeira (1991.) 114 Centar za budzetske i politicke prioritete, Washington D.C., naveo New York Times, 7. listopada 1994: 9; takoder vidi: Murphy i Welch (1993.); Bernstein i Adler (1994.)

303

USPON UMREZENOG DRUSTVA

ti zivota nastavili su opadati u 1990-ima usprkos jakom gospodarskom oporavku 1993. 115 Studija americkog Biroa za popis stanovnistva iz 1994. 116 pokazala je da je - usprkos znacajnom gospodarskom rastu za gospodarstvo kao cjelinu (3%), te prosjecnom porastu prihoda po stanovniku od 1,8%- prihod prosjecnog kucanstva 1993. opao za 1% u usporedbi s 1992. Od 1989. do 1993. tipicno americko kucanstvo izgubilo je 7% godisnjeg prihoda. Postotak Amerikanaca is pod granice siromastva takoder je porastao 1993. na 15,1% (s 13,1% 1989.), a nejednakost prihoda nastavila je rasti na rekordne razine: 1993. gornja petina americkih kucanstava zaradila je 48,2% ukupnog prihoda, dok je donja petina zaradila 3,6%, naglasavajuci model nejednakosti u placama uspostavljen u 1980-ima. Prema Thurowu (1995.: 78), prosjecna placa za muskarce sa stalnim paslorn pocelaje opadati 1973., au 20 je godina opala s 34.048 US$ na 30.407 US$. U istom razdoblju, 1973.-93., zarade gornjih 20% stabilno su rasle, a stvaran ukupan domaCi proizvod po glavi stanovnika porastao je za 29%. Istodobno, place zena odrzavale su obiteljski prihod, ali su do kasnih 1980-ih i one pocele padati u stvarnim brojkama, sto je dovelo do pada prihoda kucanstva. Do ranih 1990-ih gornjih 1% stanovnistva posjedovalo je 40% ukupne efektive, sto je dvostruka vrijednost u usporedbi sa 1970-ima, te negdje na istoj razini kasnih 1920-ih, prije progresivnog oporezivanja. Prikaz iznenadujuce progresije nejednakosti prihoda u SAD-u daje slika 4.9. Osim toga, pola stoljeca nakon sto je Gunnar Myrdal ukazao na "americku dilemu", Martin Carnoy je u snaznoj najnovijoj knjizi zabiljezio da rasna diskriminacija i dalje povecava drustvenu nejednakost, sto pridonosi marginalizaciji velikoga dijela americkih etnickih manjina.m Iako je Amerika ekstreman primjer nejednakosti prihoda i opadanja stvarnih placa medu industrijaliziranim nacijama, njezin razvoj je znacajan buduCi da predstavlja model fleksibilnog trzista radne snage na koji cilja veCina europskih nacija, a pogotovo europska poduzeca. 118 A drustvene posljedice toga trenda slicne su u Europi. Tako je u siroj okolici Londona izmedu 1979. i 1991. stvarno raspolozivi prihod kucanstava u najnizoj desetini raspodjele prihoda opao za 14%, a omjer stvarnog prihoda najbogatije desetine u odnosu prema najsiromasnijoj gotovo se udvostrucio u posljednjem desetljecu, s 5,6 na 10,2. 119 115 116 117 118 119

304

Mishel i Bemstein (1994.) Naveo New York Times, 7. listopada 1994. Takoder vidi: Newman (1993.) Camoy (1994.) Sayer i Walker (1992.) Lee i Townsend (1993.: 18-20)

TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI

80 62,9

-4,6 -20

-4,1

-0,8

"' '"0"'c ·-....."'c t:.c"' ·.;:::;"'c "'c0 ·-Q)"'c "'ooc ..... ·.;:::;

·~

·~

::l

'"0 0.

"t:l

Q)

0.

Q)

Q)

..... 0.

\1\

Q)

Q)

>U 0.

~~

~~

~..--

L1")

'U 0 Q)

'~ "t:l Q)

·~

·~

Vl

Vl

...r:::

~u Q)

0~

' c.:>

0

Tablica 4.14. Kanada: statistika zaposlenosti po industriji

industrija usluge . rukovanje dobrima rukovanje informacijama usluge: industri~ informacije: do ra

1921.

1931.

42,7% 57,3% 72,3% 27,6% 1,3 0,4

37,2% 62,8% 69,6% 30,4% 1,7 0,4

(al1921.-71. 1941. 1951.

1961.

1971.

1971.

42,8% 57,2% 71,9% 28,1% 1,3 0,4

36,6% 63,4% 67,4% 32,6% 1,7 0,5

33,0% 67,0% 58,6% 41,4% 2,0 0,7

29,8% 70,2% 52,8% 47,2% 2,4 0,9

42,3% 57,7% 69,6% 30,4% 1,4 0,4

industrija =rudarstvo, gradevinarstvo, proizvodnja usluge = preostale kategorije rukovanje dobrima = rudarstvo, gradevinarstvo, proizvodnja, prijevoz, trgovina na veliko/malo rukovanje informacijama = komunikacije; financije, osiguranje i nekretnine (FIRE); usluge; vlada usluge: industrija = omjer izmedu zaposlenosti u uslugama i u industriji informacije: dobra = omjer izmedu zaposlenosti u rukovanju informacijama i rukovanju dobrima Vrijednosti iz 1992. ne mogu se usporedivati s prethodnim godinama zbog razlike u izvorima. /zvor:Vidi tablicu 4.7.

(aU971.-92. 1992. 1981.

29,0% 71,0% 58,1% 41,9% 2,4 0,7

23,5% 76,5% 54,3% 45,7% 3,3 0,8

Tablica 4.15. Struktura zanimanja izabranih zemalja (%)

SAD Kategorije menedzer~

1991.

Kanada 1992.

Ujedinjeno Kraljevstvo 1990.

Francuska 1989.

11,0 21,8

4,1 13,9 8,7 26,7

3,8 11 11

12,8 13,7 3,2 29,7

1\

1\

30,6

32,8

7,5 6,0 12,4 25,9

trgovci Cinovnici ukupno

11,9 15,7 27,6

9,9 16,0 25,9

6,6 17,3 23,9

3,8 24,2 28,0

7,8 13,7 21,5

15,1 18,6 33,7

obrtnici i operateri

21,8

21,1

22,4

28,1

27,9

31,8

polukvalificirani radnici u uslugama polukvalificiarani radnici u prijevozu ukupno

13,7 4,2 17,9

13,7 3,5 17,2

12,8 5,6 18,4

7,2 4,2 11,4

12,3 5,5 17,3

8,6 3,7 12,3

poljoprivredni radnici i upravitelji ostalo

-

5,1

1,6 1,0

6,6

3,1 3,0

7,2

100

100

3,0

13,0 17,6

100

1 lznosi se ne mogu zbrajati zbog zaokruzivanja. 2 1\ znaci da je podatak ukljucen u kategoriju koja se nalazi neposredno iznad te kategorije. lzvor: autorska razrada; vidi Dodatak B.

1-'

japan 1990.

strucnjaci tehnicari ukupno

sveukupno



Njemacka 1987.

-

100

100

1\

14,9

100



t-:1

Tablica 4.16. Sjedinjene Americke Drzave: zaposlenost po zanimanju 1960.-91. (%) Kategorija zanimanja

1960.

1970.

1980.

1985.

1990.

1991.

menedzeri strucnjaci tehnicari • t;_rgovci ..

11 '1 11,8

10,5 14,2

11,2 16,1

1\

1\

1\

7,3 14,8 30,2 13,0 4,9 7,0

6,2 17,4 32,2 12,4 3,2 4,0

6,3 18,6 28,1 13,3 3,6 2,8

11,4 12,7 3,0 11,8 16,2 23,9 13,5 4,2 3,2

12,6 13,4 3,3 12,0 15,8 22,5 13,4 4,1 2,9

12,8 13,7 3,2 11,9 15,7 21,8 13,7 4,2 3,0

ClnOVniCI

obrtnici i operateri polukvalificirani radnici u uslugama polukvalificirani radnici u prijevozu poljoprivredni radnici i upravitelji ukupno

--

100,

100,

100,

" znaci da je podatak ukljucen u kategoriju koja se nalazi neposredno iznad. lznosi su sezonski prilagodeni godisnji podaci osim podataka za 1960., koji su od prosinca. lzvor: Statistika rada: Zaposlenost i zarada, razlicita izdanja.

100,

100,

100,

Tablica 4.17. Japan: zaposlenost po zanimanju 1955.-90. (%) Kategorija zanimanja

menedzeri strucnjaci tehnicari • ~govci .. ClnOVniCI obrtnici i operateri polukvalificirani radnici u uslugama polukvalificirani radnici u prijevozu poljoprivredni radnici i upravitelji ukupno

1955.

1960.

1965.

1970.

1975.

1980.

1985.

1990.

2,2 4,6

2,1 5,0

2,8 5,0

2,6 5,8

4,0 7,0

4,0 7,9

3,6 9,3

3,8 11 11

"

13,3 9,0 27,0 5,4 1,7 36,7 100

"

13,4 11,2 29,5 6,7 2,3 29,8 100

"

13,0 13,4 31,4 7,5 3,7 23,1 100

"

13,0 14,8 34,2 7,6 4,6 17,3 100

"

14,2 15,7 33,3 8,8 4,5 12,5 100

"

14,4 16,7 33,1 9,1 4,5 10,3 100

"

14,9 17,7 33,2 8,7 3,9 8,7 100

"

15,1 18,6 31,8 8,6 3,7 7,2 100

" znaci da je podatak ukljucen u kategoriju koja se nalazi neposredno iznad. CistaCi i smetlari ukljuceni su izmedu 1970. i 1980. u kategoriju polukvalificiranih radnika u uslugama; od 1985. ukljuceni su u kategoriju obrtnika i operatera. /zvor: Statisticki godisnjak Japan a, 1991.

·1

'1

(Aj (Aj (Aj

TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI

Tablica 4.18. Njemacka: zaposlenost po zanimanju 1976.-89. (%) Kategorija zanimanja

1976.

7980.

1985.

1989.

menedzeri strucnjaci tehnicari trgovci cinovnici obrtnici i operateri polukvalificirani radnici u uslugama polukvalificirani radnici u prijevozu poljoprivredni radnici i upravitelji ostali

318 1110 710 716 1311 3118 1215 613 518 11

312 11 11 712 716 1412 3210 1215 611 418 112

319 12,6 718 715 1215 2813 1518 515 319 211

411 1319 817 718 1317 2719 1213 515 311 310

ukupno

I

100

100

100

100

znaCi da je podatak ukljucen u kategoriju koja se nalazi neposredno iznad. lzvor: 1976.-89.: Statistisches Bundesamt, Statistisches }ahrbuch1 razlicita izdanja.

1\

Tablica 4.19. Francuska: zaposlenost po zanimanju 1982.-89. (%) Kategorija zanimanja

1982.

1989.

menedzeri strucnjaci tehnicari trgovci cinovnici obrtnici i operateri polukvalificirani radnici u uslugama polukvalificirani radnici u prijevozu poljoprivredni radnici i upravitelji ostali

711 418 1213 313 2218 3019 612 416 810

715 610 1214 318 2412 2811 712 412 616

ukupno

100

100

znaci da je podatak ukljucen u kategoriju koja se nalazi neposredno iznad. lzvor: 1982.: Enquete sur /'emploi de mars 1982; 1989.: Enquete sur /'emploi de mars 1989.

1\

334

TRANSFORMAClJA RADA I ZAPOSLEN'OSTT

Tablica 4.20. Velika Britanija: zaposlenost po zanimanju 1961.-90. (%) Kategorija zanimanja

menedzeri strucnjaci tehnicari t_rgovci .. ClnOVniCI

obrtnici i operateri polukvalificirani radnici u uslugama polukvalificirani radnici u prijevozu poljoprivredni radnici i upravitelji ostali ukupno

7967.

1971.

1981.

1990.

2,7 8,7

3,7 8,6 2,4 8,9 14,1 34,2 12,7 10,0 2,9 2,6

5,3 11,8 2,0 8,8 14,8 27,9 14,0 9,1 2,4 3,8

11 ,0 21,8

A

9,7 13,3 43,1 11,9 6,5 4,0 100

100

100

A

6,6 17,3 22,4 12,8 5,6 1,6 1,0 100

znaci da je podatak ukljucen u kategoriju koja se nalazi neposredno iznad. lzvor: Popis, 1961 ., 1971 ., 1981.; 1990: (proljece) lzvjestaj o radnoj snazi 1991.

A

Tablica 4.21. Kanada: zaposlenost po zanimanju 1950.-92. (%) Kategorija zanimanja

1950.

7970.

1980.

1985.

1992.

menedzeri strucnjaci tehnicari t_r_govci ..

8,4 7,0 1,5 6,9 10,6 28,2 8,8 6,9 21,7

10,0 13,6

7,7 15,6

11,4 17,1

13,0 17,6

A

A

A

A

7,1 14,8 29,6 12,3 5,3 7,4

10,8 17,5 26,0 13,1 4,1 5,3

9,6 17,3 22,3 13,7 3,8 4,7

9,9 16,0 21 '1 13,7 3,5 5,1

ClnOVniCI

obrtnici i operateri polukvalificirani radnici u uslugama polukvalificirani radnici u prijevozu poljoprivredni radnici i upravitelji ukupno

100

100

100

100

100

znaci da je podatak ukljucen u kategoriju koja se nalazi neposredno iznad. Podaci za 1950. godinu uzeti su 4. ozujka 1950.; za 1980. i 1985. su iz sijecnja. Podaci za 1992. su iz mjeseca srpnja. lzvor: Statistika za Kanadu, Radna snaga, razlicita izdanja.

1\

335

c..:> c..:>

C1)

Tablica 4.22. Strano stanovnistvo s prebivalistem u Zapadnoj Europi, 1950.-90. (u tisucama te kao % u ukupnom stanovnistvu)

Zemlja

1950.

1970.

1982!

1990.

Br.

%

Br.

%

Br.

323 368 -

4,7 4,3

212 696 6 2621 2977 93

2,8 7,2

36,0 18,4 2,0 0,9 1,8 17,2 -

303 886 102 12 3680 4667 60 69 312 9 96 547 91 64 418 406 926 2137

4,0 9,0 2,0 0,3 6,8 7,6 0,7 2,0 0,5 36,1 26,4 3,9 2,2 0,6 1,1 4,9 14,7 3,9

2,2

15000

3,1

Austrija selgir • Dans a Finska Francuska Njemacka, SR Grcka lrska ltalija Lihtenstajn Luksemburg Nizozemska Norveska Portugal Spanjolska Svedska Svicarska Ujedinjeno Kraljevstvo

1765 568 31 47 3 29 104 16 21 93 124 285 -

0,1 19,6 9,9 1,1 0,5 0,3 0,3 1,8 6,1 -

ukupnob

5100

1,3

-

0,3 4,1 1,1 0,4

11

-

-

7 63 255 -

-

291 411 1080

-

10200

• odnosi se na 1982. umjesto na 1980. buduci da su podaci za 1982. bolji. b ukljucuje umetnute brojke za podatke koji nedostaju (-). lzvor. Fassman i Mi.inz (1992.)

-

0,1 5,3 4,9 1,1

%

Br.

%

512 905 161 35 3608 5242 70 90 781

6,6 9,1 3,1 0,9 6,4 8,2 0,9 2,5 1,4

109 692 143 108 415 484 1100 1875

28,0 4,6 3,4 1,0 1,1 5,6 16,3 3,3

16600

4,5

TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI

Tab fica 4.23. Nezaposlenost u razlicitim zemljama, 1933.-93. (kao % radne snage)

Zemlja

1933.

1959.-67.

1982.-92.

prosjek

prosjek

2,4 1,4 0,7 1,2b 4,6 6,2 0,9 2,3 1,8 1,7 1,7 2,1 1,3 0,2 5,3 4,9 1,5 2,2

11,3 9,1 9,5 7,4 15,5 10,9 9,8 19,0 9,7 3,5 4,8 3,2 2,3 0,7 7,1 9,6 2,5 7,8

10,6 14,5 4,5• 14,8 n,a, 5,9 9,7 n,a, 13,9 16,3 6,2 9,7 7,3 3,5 24,7 19,3 n,a, 17,4

selgir Dans a Francuska Njemacka lrska lta!ija Nizozemska Spanjolska Ujedinjeno Kraljevstvo Austrija Finska Norveska Svedska Svicarska SAD Kanada Japan Australija

1992.

1993.

10,3 11,1 10,4 7,7 17,2 10,7 6,8 18,4 10,1 3,7 13,1 5,9 5,3 2,5 7,4 11,3 2,2 10,7

12,1 12,1 11,7 8,9 17,6 10,2 8,3 22,7 10,3 4,2 18,2 6,0 8,2 4,5 6,9 11,2 2,5 10,9

• 1936. b Savezna Republika za razdoblje 1959.-92. n.a. = nije dostupno lzvori: Freeman i Soete (1994.); OECD Pregled zaposlenosti, 1993.

Tablica 4.24.

Pokazatelji samozaposlenosti i povremene zaposlenosti, 1990. Udio samozaposlenosti u ukupnoj zaposlenosti Cjelokupno gospodarstvo

Kanada Francuska Njemacka ltalija Japan Ujedinjeno Kraljevstvo Sjedinjene Americke Drzave lzvor:

OECD

Studija poslova

(%)

Udio povremene u ukupnoj zaposlenosti

Neagrarni sektor

9,4 15,0 11,0 29,1 23,6 14,1 10,8

7,5 9,1 8,0 22,2 11,6 12,4 7,7

15,1 12,0 13,4 5,7 17,6 21,7 17,0

(1994.:77, tablica 6.8.)

337

C.;) C.;)

00

Tablica 4.25. Postotak standardnih radnika ukljucenih u Chuki Kayo sustav japanskih poduzeca prema velicini tvrtke, dobi radnika i stupnju obrazovanja

A.

VeliCina tvrtke, obrazovanje radnika i clanstvo u Chuki Kayo sustavu

(% izracunat na ukupnom broju radnika u svakoj skupini)

>1.000

8,4 24,3 14,1 53,2

osnovna/visi razredi osmogodisnje skole, tzv. junior high prije junior high skola/sadasnja srednja skola visoka strucna/2-godisnji koledz fakultetsko obrazovanje B.

Broj namjestenika 100-999 10-99

4,9 11,7 7,2 35,0

3,9 4,8 2,8 15,7

Postotak radnika u tvrtkama s preko 1.000 namjestenika, ukljucenih u Chuki Kayo sustav, prema dobi i obrazovanju

Obrazovanje

osnovna/visi razredi osmogodisnje skole, tzv. junior high prije junior high skola/sadasnja srednja skola visoka strucna/2-godisnji koledZ fakultetsko obrazovanje lzvor: Nomura (1994.)

20-24

25-29

30-34

13,1 53,4 50,8 88,9

13,1 50,3 34,1 59,5

27,9 42,9 31,3 57,1

Dob (godine) 40-44 35-39

32,5 52,6 37,2 49,9

25,6 41,4 30,9 58,9

45-49

50-54

55-59

17,1 39,1 15,8 53,4

8,4 24,3 14,1 53,2

6,2 14,3 8,6 31,7

DODATAKB: Metodoloske napomene i statisticki izvori za analizu strukture zaposlenosti i zanimanja zemalja skupine G-7, 1920.-2005.

Sakupljeno je tri niza statistika kako bi se prikazao razvoj usluznih i informatickih sektora. Podaci su sakupljeni za sedam zemalja (Kanadu, Francusku, Njemacku, Italiju, Japan, Veliku Britanija i Sjedinjene Americke Drzave) s polaznom tockom od 1920-ih do najkasnijega dostupnog datuma. U nastavku se opisuje svaki niz statistika sakupljenih za ovu raspravu.

Postotak zaposlenosti po industrijskom sektoru i prijelaznoj industrijskoj skupini Sakupljena je statistika zaposlenosti po industriji za sedam zemalja. Industrije su podijeljene u 6 sektora i 37 industrijskih podskupina, u skladu s podjelom koju je razvio i njome se koristio Singelmann (1978.). Sest industrijskih sektora jesu: I.

II. III. IV.

v. VI.

ekstraktivni preradivacki distribucijske usluge proizvodne usluge drustvene usluge osobne usluge. 339

USPON UMREZENOG DRUSTVA

Podjela industrijskih sektora i prijelaznih industrijskih skupina I. Ekstraktivna industrija poljoprivreda rudarstvo II. Preradivacka industrija gradevinarstvo potrosnja proizvodnja prehrana tekstil metal strojevi kemijska ind. mjesovita proizvodnja III. Distribucijske usluge prijevoz komunikacije trgovina na veliko trgovina na malo IV. Proizvodne usluge bankarstvo osiguranje nekretnine inzenjering racunovodstvo mjesovite poslovne usluge pravne usluge

V. Drustvene usluge medicinske, zdravstvene usluge bolnicke obrazovanje socijalna skrb, vjerske usluge neprofitne organizacije postanske usluge vlada mjesovite drustvene usluge VI. Osobne usluge domace usluge hotelijerstvo ugostiteljstvo usluge popravaka praonica brijac, saloni za uljepsavanje zabava mjesovite osobne usluge

Izvor: Singelmann (1978.)

U svaki su sektor ukljucene dvije do osam prijelaznih industrijskih skupina, kako je pokazano u tahlici A 4.1. Statistike zaposlenosti s iscrpnom industrijskom analizom iz popisa stanovnistva ili statistickih izvadaka skupljene sui ponovno podijeljene u ove kategorije.* Umjesto rekonstruiranja haze podataka iz 1920-ih, nadogradili smo Singelmannov rad prosirujuCi njegovu hazu podataka nakon 1970. Ulozili smo najveCi moguCi napor u stvaranje nase podjele industrija istovjetne onoj kojom se koristio Singelmann, kako hi haza podataka hila usporediva u vremenskim nizovima.

*

Ovaj dodatak su napisali Manuel Castells i Yuko Aoyama.

340

TRANSFORMACIJA RADA I ZAPOSLENOSTI

U svrhu razjasnjavanja, tablica A 4.2. pokazuje industrijsku analizu kojom sam se koristio u osuvremenjivanju raspodjele zaposlenosti po industriji. Tablica iscrpno popisuje sve industrijske kategorije ukljucene u svaku prijelaznu industrijsku skupinu za sedam navedenih zemalja. 0 svakom vecem otklonu od drugih zemalja glede podjele dana je napomena u svakoj izradenoj statistickoj tablici. Za sve zemlje, brojke uporabljene u ovoj analizi prikazuju godisnje prosjeke broja zaposlenih osoba po industriji (ukljucujuCi samozaposlene, povremene zaposlenike). Upozoravam na cinjenicu da sektorske kategorije (kategorije od I. do VI.) ne uzimaju u obzir pojedinacne industrije koje se mogu ukljuCiti u drugi sektor. N a primjer, kada statistika odredene zemlje ukljucuje ugostiteljstvo u kategoriju trgovine na malo, a ono se ne moze izvuCi zbog nedostatka iscrpnog pregleda, postotak distribucijskih usluga (III.) postaje precijenjen, a postotak osobnih usluga podcijenjen (VI.). Kao posljedica, omjeri za odredene industrijske sektore mogu biti umjetno povecani ili smanjeni. Takoder je dano prvenstvo usporedivosti po zemljama umjesto stroge iscrpne podjele industrija po nasoj klasifikaciji. To smo uCinili kako bi se izbjegla podjela industrija po razlicitim kategorijama po zemlji, sto bi omelo usporedivost udjela u zaposlenosti u velikim kategorijama (1. do VI.). To je posljedica cinjenice da su podaci iz nekih zemalja kombinirali razliCite sektore te ih nisu mogli razdvojiti. Na primjer, velik broj zemalja je smatralo papir, tiskarstvo i izdavastvo kao poseban sektor, a mi smo ih smjestili u mjesovitu proizvodnju, iako je bilo teoretski povoljnije smatrati izdavastvo poslovnim uslugama. Stoga smo statistiku za izdavastvo stavili pod kategoriju mjesovitih usluga za sve zemlje, cak i one koje daju odvojene podatke za njega, kako bi podaci za sve zemlje hili usporedivi. Iz istih su razloga odredene industrije dodijeljene sljedeCim pojedinacnim kategorijama: • •

• • • •

proizvodi koji se izraduju od tekstila i tkanina, ukljucujuci odjecu i obucu smjesteni su u kategoriju "mjesovite proizvodnje" prijevozna oprema (ukljucujuCi automobilsku industriju, brodogradnju i industrijske proizvode za zracni promet) smjestena je u kategoriju "mjesovite proizvodnje" znanstvena oprema, ukljucujuCi opticke, fotografske i precizne instrumente, ukljucena je u kategoriju "mjesovite proizvodnje" tisak i izdavastvo nalaze se u kategoriji "mjesovite proizvodnje" ovisno o dostupnoj podjeli u svakoj zemlji, emitiranje (radio, TV) nalazi se ili u "komunikacijama" ili u "zabavi" mjesovite strucne i srodne usluge mogu se smjestiti u bilo koje mjesovite usluge, ovisno o zemlji. Nakon pazljivog analiziranja podataka i pronalazenja dodatno dezagregiranih podataka, "ostale struc-

341

C.:> ,p.. 1:-.:l

Podjela industnja po zemljama Kanada

Francuska

NJemacka

ltalija

japan

Vel. Bntantja

SAO

Poljopnvreda

poiJOdjelstvo, sumarstvo, nbolov, zamkaren1e

poljOdjelstvo, sumarstvo, nbolov

poiJOdjelstvo, sumarstvo, nbolov, vrtlarstvo

poiJOdjelstvo, sumarstvo, nbolov

poiJOdjelstvo, sumarstvo, nbolov

poiJOdjelstvo, sumarstvo, nbolov

poljodjelstvo, sumarstvo, nbolov

Rudarstvo

rudarstvo, kamenolom1, 1zvonsta nafte

vadenje/prerada krut1h mmerala

rudarstvo ugljena, zlata, vadenJe plma/nafte

vadenh krut1h 1 tekuCI gonva

rudarstvo

vadenJe ugiJena, krut1h ~onva, strujalp m

rudarstvo ~IJena 1 metala, va enJe krute nafte 1 pmodnog pima

Gradevmarstvo

gradev1 narstvo

1zgradnja/ gradevmarstvo

gradevmarstvo

gradevmarstvo

gradevmarstvo

gradevmarstvo

gradevmarstvo

Prehrana

hranalpu:a duhan

hrana, meso/ miiJeko

hrana!p1ca duhan

hrana/pu:a duhan

hrana/p1ca duhan, stocna hrana

hrana/pu:a duhan

prehrambem/ srodm pr01zvod1, duhansk1 pro1zvod1

Tekstd

tekstd, tnkotaza, pred1omca

tekstd, odjeca

tekst1l

tekstd

tekstd

tekstd

tekstlfm prOIZVOOI

Metal

pnmarm metal, prerada metala

zeljezm metail, gradevm matenpl, crna metalurglja

crna metalurglja, metal, ceilk

nezeiJezm metal, preraden1 metal, crna metalurg1Ja

nezeljezm metal, preradem metal, zel Jezo/ceil k

metalm 1 nemetalm proiZVOdl IZ mmerala

pnmarm metal, prerada metala

Strojevl

stro1ev1, elektncm pro1zvod1

stroJeVI elektncm/ elektromck1 pro1zvod1, kucansk1 aparat1

stroJeVI, elektncna 1 stroJev1, elektncm/ elektromi'k1 strojevl u redska oprema

stroJeVI elektncm/ elektromck1 pr01zvod1

oprema za mehamck1 mzedenng 1 obradu po ataka, elektncm/elektromck1 mzenJermg

stro1ev1, elektncm strojevl

KemiJSka

kemiJSkl, naftm 1 proiZVOdl IZ ugiJena

bazne kem1kailje/ umjetna vlakna, farmaceut1ka

kem1kailje/ vlakna

kem1kai1Je

bazne kem1kal1/e, pro1zvod1 1z nate 1 ugljena

1zrada v a kana

kem1kal~e/rucna

kemiJSkl/srodm (JrOIZVOdl, prOIZVOi:J1 1z nafte 1 ugljena

MJe5ovlta pro1zvodn1a

~uma/plast1ka,

automobd1, bro?ogradnp,

kamen/glma, guma, pnJevozna;}[;rema, av1ogradd' rodogradnJa, rvo, plast1ka, t1sak11zdavastvo, koza, muz1i'k1 mstrument1, odjeca

koza, pnjevozna obrema, odJeca/ o uca, pap1r/t1sakl 1zdavastvo, guma/ plast1ka, mJesovlta pr01zvodn1a

od/evn1 1drug1 tekStl n1 prOIZVOOI, pn1evozna oprema, preCizna mdustnja, m1es pro1z, trupCI/ drvo/namJestaj/ pulpa!pap1r/t1sakl 1zdavastvolkoza/ krzno, keram1ka/ kamen/glmem proiZVOOI

motorna vozda/ diJelovl, druga pn1evozna oprema, mzenJermg mstrumenata, o uca/ odJeca, trupc1/drvo namJe5taj/pap1r/ t1sak/izdavastvo, guma/plast1ka, OStafl prOIZVOdl

priJevozna oprema, od/eca, profes1ona na fotografska oprema/satov1, 1gracke/sportska oprema, trupc1/ drvo, namJe5taj/ pokucstvo, kamen/ glma/staklo, pap1r 1zdavastvo/t1sal 0">

rc

I'-.

~

0'>

~U!>(;)d

c

>

0

c

... rc

V'l

rc

c :~.

1nas

E S;)J!V souans

0,....

N

CT> CT>

.6s Q)

·-

·u

0 ....

·~ "0

sa1a~uv so1

feqwog

rc ....

Q)

Q)

c

rc

-e

:::l

re~ues

.

~

"'c

E c ..2 .9:!.., co c rc :.0 Q)

Q) ~

5

;.:

~ .!::l

V'l ..... Q)

"> V'l

Q)

Al!J O::J!X;}V\f

'U Q)

> ·;o

z

>(JOAMaN

-.t ..0 ~

~ Olnt?d OES

0!>(01 0

M

ll"l N

0

ll"l

0

ll"l

N

0

(EW!Unf!I!W n) !=>!Ui\OUElS

431

USPON UMREZENOG DRUSTVA

Doumen

0 0 0

glavni grad srednji grad glavni manji grad cestovna povezanost u km

-------- cesta koju treba dovrsiti

Stika 6.5. Dijagramski prikaz glavnih cvorova i veza u urbanom podrucju delte Biserne rijeke lzvor: Razradio Woo (1994.)

432

PROSTOR TOKOVA

nepozeljnih uporaba. Megagradovi su diskontinuirane konstelacije prostornih fragmenata, funkcionalnih komada i drustvenih segmenata. 70 Da bih ilustrirao svoju raspravu, pozvat cu se na megagrad koji nastaje i jos nije na zemljovidima, ali koji ce, po mojemu misljenju, biti jedno od vaznijih industrijskih, poslovnih i kulturnih sredista dvadeset i prvog stoljeca: regionalni sustav Hong Kong-Shenzhen-Canton-delta Biserne rijeke-Makao-Zhuhai. 71 Pogledajmo megaurbanu buducnost s povoljne tocke (vidi sliku 6.5.). Taj jos uvijek bezimeni prostorni sustav, koji se 1995. godine proteze na preko 50 000 km 2 , ima ukupno stanovnistvo izmedu 40 i 50 milijuna, ovisno o tome gdje se postave granice. Njegove jedinice, rasute u prevladavajucemu seoskom krajoliku, svakodnevno su funkcionalno povezane i komuniciraju kroz raznoliki sustav prijevoza koji ukljucuje zeljeznicu, autoceste, seoske ceste, letjelice, camce i zrakoplove. Grade se nove superautoceste, zeljeznica se elektrificira i dobiva dvostruke tracnice. Sustav optickih telekomunikacija proces je povezivanja cijeloga podrucja kako iznutra, tako i sa svijetom, uglavnom preko zemaljskih stanica i mobitela. U Hong Kongu, Makau, Shenzhenu, Zhuhaiju i Guangzhou gradi se pet novih zrakoplovnih luka s ocekivanim prometom od 150 milijuna putnika na godinu. U sjevernom Lantau (Hong Kong), Yiantianu (Shzenzhen), Gaolanu (Zhuhai), Hangpou (Guangzhou) i Makau grade se nove luke za teret koje pridonose najvecemu svjetskom luckom kapacitetu. U srcu tvakvih zapanjujuCih metropolskih razvoja tri su medusobno povezane pojave: 1.

Gospodarska transformacija Kine i njezino povezivanje sa svjetskim gospodarstvom, u cemu Hong Kong Cini jednu od cvorisnih tocaka povezanosti. Dakle, u razdoblju 1981.-1991. BNP okruga Guandong rastao je za 12,8% na godinu u stvarnim brojkama. Ulagaci smjesteni u Hong Kongu na kraju 1993. godine izbrojili su 40 milijardi dolara ulozenih u Kinu, sto Cini dvije trecine ukupnoga izravnog stranog ulaganja. U isto doba Kina je takoder hila najveci strani ulagac u Hong Kongu- s oko 25 milijardi dolara na godinu (u usporedbi sjapanskih 12,7 milijardi). Menedzment toga takakapitala ovisio je o poslovnim transakcijama koje su se zbivale unutar razlicitih jedinica ovoga metropolskog sustava i izmedu njih.

70 Mollenkopfi Castells (ur.) (1991.) 71 Moja analiza metropolisa koji se pojavljuje u juznoj Kini temelji se, s jedne strane, na mojem osobnom poznavanju podrucja, osobito Hong Konga i Shenzhena, gdje sam 80ih proveo istrazivanje; as druge strane, osobito za razvoj u 90-ima, oslanjam se na brojne izvore medu kojima su najrelevantniji: Sit (1991.); Hsing (1995.); Lo (1994.); Leung (1993.); Ling (1995.); Kwok i So (ur.) (1995.).

433

USPON UMREZENOG DRUSTVA

2.

3.

Dakle, Guanghzou je bio stvarna povezujuca tocka izmedu hongkonskog biznisa te vlada i poduzeca ne samo u okrugu Guanghzou nego i u unutrasnjoj Kini. Restrukturiranje gospodarske osnove Hong Konga 1990-ih dovelo je do dramaticnog smanjivanja hongkonske tradicionalne proizvodne osnove koju zamjenjuje zaposljavanje u razvijenim uslugama. Dakle, broj proizvodnih radnika u Hong Kongu smanjio se s 837 000 u 1988. godini na 484 000 u 1993. U istome razdoblju povecao se broj zaposlenih u trgovini i poslovnim sektorima - s 94 7 000 na 1,3 milijuna. Hong Kong je razvio svoje funkcije kao svjetsko poslovno srediste. Medutim, hongkonska izvozna proizvodna sposobnost nije nestala: jednostavno je modificirala svoju industrijsku organizaciju i prostorni smjestaj. Za oko deset godina, izmedu sredine osamdesetih i devedesetih, hongkonski industrijalci pokrenuli su u malim gradovima u delti Biserne rijeke jedan od najveCih procesa industrijalizacije u povijesti ljudskoga roda. Do kraja 1994. godine hongkonski ulagaci su, cesto se koristeCi obiteljskim i seoskim vezama, u delti Biserne rijeke ustanovili 10 000 zajednickih ulaganja i 20 000 proizvodnih tvornica u kojima je radilo oko 6 milijuna radnika, ovisno o razliCitim procjenama. VeCi dio toga stanovnistva dolazio je iz obliznjih okruga izvan granica Guandonga i zivio je u tvrtkinim spavaonicama u poluseoskim mjestima. Tim gigantskim industrijskim sustavom svakodnevno je upravljala slojevita menedzerska struktura iz Hong Konga koja je redovito putovala u Guangzhou, a proizvodni tijek nadzirali su lokalni nadglednici sirom seoskoga podrucja. Materijali, tehnologija i menedzeri slani su iz Hong Konga i Shenzhena, a proizvedena dobra uglavnom su se izvozila iz Hong Konga (zapravo, premasujuCi vrijednost izvoza proizvedenog u Hong Kongu), iako je gradnja novih teretnih luka u Yiantianu i Gaolanu ciljala na razlikovanje izvoznih sjedista.

Taj ubrzani proces industrijalizacije usmjerene na izvoz te poslovne veze izmedu Kine i globalnoga gospodarstva vode prema necuvenoj urbanoj eksploziji. Osobito je gospodarsko podrucje Shenzhen- na granici Hong Konga, naraslo izmedu 1982. i 1995. godine od nistice do 1,5 milijuna stanovnika. Lokalne vlasti u Citavome podrucju, pune novca od prekomorskih kineskih ulagaca, zakoraCile su u izgradnju vaznih infrastrukturnih projekata. Jedna od najvise iznenadujuCih odluka, koja je u vrijeme dok ovo pisem jos uvijek hila na razini plana, bila je ideja vlasti u Zhuhaiju da izgrade 60-kilometarski most preko Juznoga kineskog mora koji bi spojio Zhuhai i Hong Kong. 434' .

PROSTOn TOKOVA

Metropolis juzne Kine, koji se jos uvijek stvara ali je sigurna stvarnost, Cini novi prostorni oblik. On nije tradicionalni megalopolis koji je sezdesetih godina u sjeveroistocnome obalnom podrucju Sjedinjenih Drzava identificirao Gottman. Za razliku od klasicnoga slucaja, metropolsko podrucje Hong Kong-Guandong nije stvoreno od fizicke konurbacije uzastopnih gradskih/prigradskih jedinica s relativnom funkcionalnom autonomijom. On ubrzano postaje meduovisna jedinica - gospodarski, funkcionalno i drustveno - i takva ce biti jos vise nakon sto 1997. godine Hong Kong formalno postane dio Kine, a Makao se pridruzi 1999. godine. No postoji znacajan prostorni diskontinuitet unutar toga podrucja, sa seoskim naseljima, poljoprivrednim zemljistem i nerazvijenim podrucjima odvojenih gradskih sredista i industrijskim tvornicama razbacanima posvuda. Unutrasnje veze podrucja i nuzna povezanost cijeloga sustava sa svjetskim gospodarstvom uz pomoc visestrukih komunikacijskih veza Cine stvarnu kraljeznicu te nove prostorne jedinice. Tokovi odreduju prostorni oblik i procese. U svakome gradu, u svakome podrucju teku procesi segregacije i segmentacije u beskonacnim varijacijama. No takva segmentirana raznovrsnost ovisi o funkcionalnomu jedinstvu koje odlikuju divovske, tehnoloski intenzivne infrastrukture koje, izgleda, znaju da je njihovo jedino ogranicenje koliCina svjeze vode koju podrucje jos uvijek maze dobiti iz podrucja Istocne rijeke. Metropolis juzne Kine, koji je danas u vecem dijelu svijeta nedovoljno zapazen, vjerojatno ce postati najreprezentativnije urbano lice dvadeset i prvog stoljeca. Sadasnji trendovi upucuju na drugi azijski megagrad koji ce nastati jos u vecoj mjeri pocetkom dvadeset i prvog stoljeca, kada se koridor Tokio-Yokohama-Nagoya (koji vee Cine funkcionalnujedinicu) poveze s podrucjem Osaka-Kobe-Kyoto, stvarajuCi najvecu metropolsku aglomeraciju u ljudskoj povijesti, ito ne samo po stanovnistvu, nego po gospodarskoj i tehnoloskoj moCi. Dakle, usprkos svim drustvenim i urbanim problemima, te problemima okolisa, i po velicini i po privlacnosti za smjestanje visokih funkcija po izboru stanovnika, megagradovi ce nastaviti rasti. Povijesni val razvoja megagradova odgurnut ce na kontrakulturnu marginu ekoloski san o malim, kvaziseoskim zajednicama. To je zato sto su megagradovi: a)

b)

sredista gospodarskoga, tehnoloskog i drustvenog dinamizma - u svojim zemljama i na svjetskoj razini; oni su stvarni strojevi razvoja; gospodarska sudbina njihovih zemalja bez obzira jesu li to Sjedinjene Drzave iii Kina, ovisi o dostignuCima megagradova, usprkos ideologiji malih gradova koja jos uvijek prevladava u obje zemlje; oni su sredista kulturne i politicke inovacije; '435

\

USPON UMRE~ENOG DRUSTVA

c)

oni su spojnice na svjetske mreze svih vrsta. Internet ne moze zaobiCi megagradove: on ovisi o telekomunikacijama i "telekomunikatorima" smjestenima u tim centrima.

Neki Cinitelji sigurno ce usporiti ritam njihova razvoja, ovisno o tocnosti i uCinkovitosti politika koje su oblikovane da bi ograniCile rast megagradova. Planiranje obitelji djeluje usprkos Vatikanu, pa mozemo ocekivati da se vee nastavlja snizenje broja rodenja. Politike regionalnoga razvitka mogu diverzificirati koncentraciju poslova i stanovnistva na druga podrucja. Aja predvidam epidemiju velikih razmjera i dezintegraciju drustvene kontrole koja ce megagradove uCiniti manje privlacnima. Medutim, sve u svemu, megagradovi ce rasti u veliCini i dominaciji,jer se nastavljaju hraniti stanovnistvom, bogatstvom, moCi i inovatorima iz svojega prosirenog zaleda. N adalje, oni su cvorisne tocke koje se spajaju na svjetske mreze. Dakle, u temeljnome smislu, buducnost covjecanstva i svake zemlje u kojoj postoje megagradovi zbiva se s razvitkom i menedzmentom tih podrucja. Megagradovi su cvorisne tocke i sredista moCi novoga prostornog oblika/procesa informatickoga doba: prostora tokova. Sada kad smo postavili empirijski krajolik novih teritorijalnih pojava, trebamo se uhvatiti u kostac s razumijevanjem takve nove prostorne stvarnosti. To zahtijeva neizbjezni izlet neizvjesnim putovima teorije pros tor a.

Drustvena teorija prostora i teorija prostora tokova Prostor je izraz drustva. Kako nasa drustva prolaze kroz strukturalnu transformaciju, razlozno je pretpostaviti da se upravo sada pojavljuju novi prostorni oblici i procesi. Svrha analize koju ovdje zelim provesti jest prepoznati novu logiku koja je u pozadini tih oblika i procesa. Ta zadaca nije laka, jer naoko jednostavno poznavanje smislenog odnosa izmedu drustva i prostora skriva temeljnu slozenost. To je tako zato sto prostor nije odraz drustva, on je njegov izraz. Drugim rijeCima: prostor nije fotokopija drustva, on jest drustvo. Prostorni oblici i procesi oblikuju se dinamikom cjelokupne drustvene strukture. To ukljucuje proturjecne trendove koji se izvode iz sukoba i strategija izmedu drustvenih aktera koji imaju suprotstavljene interese i vrijednosti. Nadalje, drustveni procesi utjecu na prostor djelujuCi na izgradeni okolis naslijeden od prethodnih drustveno-prostornih struktura. Doista, prostor je kristali436

PROSTOR TOKOVA

zirano vrijeme. Da bismo se na najjednostavniji moguCi na6n priblizili tomu slozenom pitanju, krenimo postupno. Sto je prostor? U fizici se on ne moze definirati izvan dinamike materije. U drustvenoj teoriji ne moze se definirati bez odnosa prema drustvenim praksama. Kako je ovo podrucje teorije jedno od mojih starih in teresa, jos uvijek tome pitanju prilazim s pretpostavkom da je "pros tor materijalni proizvod, u odnosu s drugim materijalnim proizvodima- ukljucujuCi ljude- koji su ukljuceni u [povijesno] determinirane drustvene odnose koji prostoru daju oblik, funkciju i drustveno znacenje."72 U konvergentnoj i jasnijoj formulaciji David Harvey, u svojoj nedavno izdanoj knjizi Stanje postmodernosti, iznosi da s materijalistickoga gledista mozemo tvrditi da su objektivne koncepcije prostora i vremena nuzno stvorene kroz materijalne prakse i procese koji sluze reprodukciji drustvenog zivota ... Temeljni aksiom mojega istrazivanja jest da se vrijeme i prostor ne mogu razumjeti neovisno o drustvenoj akciji. 73 Dakle, na opcenitoj razini, s gledista drustvenih praksi, moramo definirati sto je prostor; nadalje, moramo identificirati povijesnu osobitost drustvenih praksi, na primjer onih u informatickom drustvu koje su u pozadini pojavljivanja i ucvrscenja novih prostornih oblika i procesa. S gledista drustvene teorije, prostor je materijalna podrska drustvenih praksi koje di)ele zajednicko vrijeme. Odmah dodajem da svaka materijalna podrska uvijek nosi simbolicko znacenje. Govoreci o podjeli zajednickog vremena, upucujem na cinjenicu da prostor sa sobom donosi prakse koje su istodobne. Materijalna artikulacija te istodobnosti daje smisao prostoru, u odnosu prema drustvu. Tradicionalno se taj pojam sravnjivao s kontigvitetom. No temeljno je da osnovni pojam materijalne podrske simultanog djelovanja odvojimo od ideje kontigviteta, da bismo mogli objasniti moguce postojanje materijalne podrske istodobnosti koja se ne oslanja na fizicki kontigvitet, buduci da je upravo to slucaj s dominantnim drustvenim praksama u informatickom dobu. U prethodnim poglavljima govorio sam da je nase drustvo konstruirano oko tokova: tokova kapitala, tokova informacija, tokova tehnologije, tokava organizacijske interakcije, tokova slika, zvukova i simbola. Tokovi nisu samo jedan element drustvene organizacije: oni su izraz procesa koji dominiraju nasim gospodarskim, politickim i simbolickim zivotom. Ako je tako, materijalna podrska dominantnim procesima u nasim drustvima 72 Castells (1972.: 152) (moj prijevod) 73 Harvey (1990.: 204)

437

USPON UMREmNOG DRUSTVA

bit ce kolaz elemenata koji podrzavaju takve tokove i materijalno omogucavaju njihovo izrazavanje u istome vremenu. Dakle, nudim ideju da postoji novi prostorni oblik karakteristican za drustvene prakse koje prevladavaju i oblikuju mrezno drustvo: prostor tokova. Prostor tokova je materijalna organizacija drustvenih praksi koje se zbivaju istodobno i djeluju kroz tokove. Pod tokovima podrazumijevam smislene, repetitivne, programirane sekvence razmjene i interakcije izmedu fizicki razdvojenih mjesta koja dde drustveni akteri u gospodarskim, politickim i simbolickim strukturama drustva. Dominantne drustvene prakse jesu one koje su ugradene u dominantne drustvene strukture. Pod dominantnim strukturama razumijevam one aranzmane organizacija i institucija cija unutrasnja logika igra stratesku ulogu u oblikovanju drustvenih praksi i drustvene svijesti za drustvo u cjelini. Apstrakcija koncepta prostora tokova moze se bolje razumjeti ako pojasnimo njegov sadrzaj. Prostor tokova, kao materijalni oblik podrske dominantnim procesima i funkcijama u informatickome drustvu, moze se opisati (prije nego definirati) kombinacijom najmanje tri sloja materijalnih podrski koje zajedno Cine prostor tokova. Prvi sloj, prvu materijalnu podrsku prostoru tokova cine zapravo krugovi elektronickih impulsa (mikroelektronika, telekomunikacije, racunalna obrada, sustavi emitiranja, i vrlo brzi prijevoz- takoder utemeljen na informatickim tehnologijama). Oni zajedno oblikuju materijalnu osnovu procesa za koje smo utvrdili da su od strateskog znacenja u mrezi drustva. To je doista materijalna podrska simultanim praksama. Dakle, to je prostorni oblik bas kao sto u organizaciji trgovackoga ili industrijskog drustva moze biti "grad" ili "podrucje". Prostorno rasclanjivanje dominantnih funkcija u nasim se drustvima zbiva u mrezi interakcija koje omogucuju naprave informaticke tehnologije. U toj mrezi niti jedno mjesto ne postoji po sebi, jer su mjesta odredena tokovima. Dakle, temeljna prostorna konfiguracija jest mreza komunikacija: mjesta ne iscezavaju, no njihova logika i njihovo znacenje bivaju apsorbirani u mrezu. Tehnoloska infrastruktura koja gradi mrezu definira novi prostor, slicno kao sto su u industrijskome gospodarstvu zeljeznice definirale "gospodarske regije" i "nacionalna tdista"; ili institucionalna pravila gradanstva (i njihove tehnoloski napredne vojske) koja su osobita zbog granica, definirala su "gradove" u doba trgovackih pocetaka kapitalizma i demokracije. Ta tehnoloska infrastruktura sam je izraz mreze tokova ciju arhitekturu i sadrz~j u nasemu svijetu odreduju vlasti. Drugi sloj prostora tokova cine njegovi cvorovi i sredista. Prostor tokova nije lisen mjesta iako njegova strukturalna logika jest. Zasnovan je na elektronickoj mrezi, no ta mreza povezuje osobita mjesta s vrlo 438

PROSTOR TOKOVA

jasno odredenim drustvenim, kulturnim, fizickim i funkcionalnim znacajkama. Neka mjesta su izmjenjivaCi, komunikacijska sredista koja igraju ulogu koordinacije za nesmetanu interakciju svih elemenata ukljucenih u mrezu. Druga mjesta su cvorovi mreze gdje su smjestene strateski vazne funkcije koje oko kljucnih funkcija mreze grade nizovi lokalno smjestenih aktivnosti i organizacija. Smjestaj u cvoru povezuje to mjesto s cijelom mrezom. I cvorovi i sredista hijerarhijski su organizirani prema svojoj relativnoj vaznosti u mrezi. Nota se hijerarhija moze promijeniti ovisno o evoluciji aktivnosti koje se odvijaju u mrezi. Doista, u nekim slucajevima odredena mjesta mogu biti iskljucena iz mreze, a njihova iskljucenost moze uzrokovati nagli pad te gospodarsko, drustveno i fizicko propadanje. Znacajke cvorova ovise o tipu funkcija koje se obavljaju u danoj mrezi. Neki primjeri mreza i njihovih odgovarajuCih cvorova pomoCi ce nam da pojasnimo koncept. Tip mreze koji se najlakse moze predoCiti kao predstavnik mreze tokova jest mreza koju Cine sustavi odluCivanja u globalnome gospodarstvu, osobito oni vezani za financijski sustav. To se odnosi na analizu globalnoga grada kao procesa, a ne mjesta, kako ga u ovome poglavlju prikazujemo. Analiza "globalnoga grada" kao proizvodnog sjedista informatickoga, globalnoga gospodarstva pokazala je kriticnu ulogu ovih globalnih gradova u nasim drustvima i ovisnost lokalnih drustava i gospodarstava o upravljackim funkcijama smjestenima u tim gradovima. No osim glavnih globalnih gradova, druga kontinentalna, nacionalna i regionalna gospodarstva imaju svoje cvorove koji se spajaju u globalnu mrezu. Svaki od tih cvorova zahtijeva prikladnu tehnolosku infrastrukturu, sustav pridruzenih tvrtki koje pruzaju usluge podrske, specijalizirano trziste radne snage i sustav usluga koje zahtijeva profesionalna radna snaga. Kako sam gore pokazao, ono sto vrijedi za najvise menedzerske funkcije i financijska trzista, moze se primijeniti na proizvodnju visoke tehnologije (ina industrije koje proizvode visoku tehnologiju i na one koje se njome koriste, sto je jos uvijek razvijena proizvodnja). Prostorna podjela rada koja oznacava proizvodnju na osnovi visoke tehnologije pretvara mjesta kvalificiranoga proizvodnog rada, tekuce vrpce i trzisno orijentirane tvornice - koje su na razliCitim mjestima u proizvodnome lancu, unutar tvrtki povezane razlicitim operacijama - u svjetsku povezanost medu inovacijskim sredinama; a drugi niz veza postoji unutar tvrtki, medu slicnim funkcijama proizvodnje smjestenima na posebnim mjestima koja postaju proizvodni kompleksi. Upravljacki evorovi, proizvodna mjesta i komunikacijska sredista definirana su u mrezama i oblikuju se zajednickom logikom putem komunikacijske tehnologije i programirane, fleksibilno integrirane proizvodnje utemeljene na elektronici. 439

USPON UMREZENOG DRUi§TVA

Funkcije koje svaka mreza treha ispuniti odreduju znacajke mjesta koja postaju njihovi privilegirani cvorovi. U nekim slucajevima, najmanje vjerojatna mjesta postaju sredisnji cvorovi - jer je povijesna osohitost zavrsila stvaranjem sredista mreze oko posehnoga mjesta. N a primjer, nije bilo vjerojatno dace Rochester u Minnesoti ili parisko predgrade Villejuif postati sredisnji i usko povezani cvorovi svjetske mreze naprednih medicinskih postupaka lijecenja i zdravstvenih istrazivanja. No smjestaj klinike Mayo u Rochesteru i jednoga od glavnih sredista za lijecenje karcinoma pri francuskoj zdravstvenoj upravi u Villejuifu, u oha slucaja iz slucajnih, povijesnih razloga, ohlikovao je kompleks stvaranja znanja i naprednih medicinskih postupaka oko ta dva neohicna mjesta. Od utemeljenja privlacili su istrazivace, lijecnike i pacijente sirom svijeta: postali su sredista u svjetskoj medicinskoj mrezi. Svaka mreza odreduje svoja mjesta prema funkciji i hijerarhiji svakoga mjesta i znacajkama proizvoda ili usluge koji trehaju hiti ohradena u mrezi. Jedna od najmocnijih mreza u nasemu drustvu, proizvodnja i distrihucija narkotika (ukljucujuCi komponentu pranja novca), stvorila je osohitu geografiju koja je redefinirala znacenje, strukturu i kulturu drustava, podrucja i gradova prikljucenih na mrezu. 74 Dakle, proizvodnja i trgovina kokainom, mjesta proizvodnje koke u Chapareu ili Alto Beniju u Boliviji ili Alto Huallanga u Peruu povezana sus rafinerijama i sredistima menedzmenta u Kolumhiji koji su do 1995. godine hili podruznice sredista Medellin ili Cali; ta su potonja mjesta hila povezana s novcarskim sredistima poput Miamija, Paname, Kajmanskih otoka i Luxemhourga, te s prometnim centrima kao sto su mreze prometa droge Tamaulipas ili Tijuana u Meksiku i, konacno, s glavnim distributivnim tockama u glavnim metropolskim podrucjima Amerike i zapadne Europe. Niti jedno od tih mjesta ne hi moglo samostalno postojati u tim mrezama. Karteli Medellina i Calija i njihovi hliski americki i talijanski saveznici hez sirovina proizvedenih u Boliviji ili Peruu, hez kemikalija (preteca) koje osiguravaju svicarski i njemacki lahoratoriji, hez poluzakonskih novcarskih mreza rajeva slohodnoga hankarstva i hez distrihucije koja poCinje u Miamiju, Los Angelesu, New Yorku, Amsterdamu ili La Coruiii, uhrzo hi ostali hez posla. Stoga, dok analiza svjetskih gradova pruza najizravniju ilustraciju orijentacije zasnovane na mjestu, kada je rijec o prostoru tokova u cvorovima i sredistima, ta logika nije ni u kojem slucaju ogranicena na tokove kapitala. Glavni dominantni procesi u nasemu drustvu artikulirani su u mreze koje povezuju razliCita mjesta i svakome od njih daju ulogu i tezi74 Arrieta i dr. (1991.); Laserna (1995.)

440

PROSTOR TOKOVA

nu u hijerarhiji pravljenja bogatstva, obrade informacija i stvaranja moCi koji neizostavno uvjetuju sudbinu svakoga mjesta. Treci vazan sloj prostora tokova odnosi se na prostornu organizaciju dominantnih, menedzerskih elita (a ne klasa) koje obavljaju upravljacke funkcije oko kojih se oblikuje takav prostor. Teorija prostora tokova poCinje od implicitne pretpostavke da su drustva asimetricno ogranizirana oko dominantnih interesa osobitih za svaku drustvenu strukturu. A pros tor tokova nije jedina pros to rna logika u nasim drustvima. Ona je, medutim, dominantna prostorna logika jer je to prostorna logika dominantnih interesa/funkcija u nasemu drustvu. No takva dominacija nije cisto strukturalna. Nju provode, zapravo zacinju, odlucuju i primjenjuju drustveni akteri. Dakle, tehnokratsko-financijsko-menedzerske elite koje zauzimaju vodeca mjesta u nasim drustvima imat ce takoder osobite prostorne zahtjeve ovisne o materijalnoj/prostornoj podrsci njihovih interesa i praksi. Prostorna pojava informaticke elite cini drugu temeljnu dimenziju prostora tokova. Kakva je ta prostorna pojava? Temeljni oblik dominacije u nasemu drustvu zasniva se na organizacijskoj sposobnosti dominantne elite koja ide ruku uz ruku s njezinom sposobnoscu dezorganizacije onih grupa u drustvu koje, dok Cine brojcanu veeinu, svoje interese vide djelomicno (ili nikako) izrazene samo unutar okvira ispunjavanja dominantnih interesa. Oblikovanje elite te segmentacija i dezorganizacija masa izgledaju kao blizanacki mehanizmi drustvene dominacije u nasim drustvima. 75 Prostor igra temeljnu ulogu u tome mehanizmu. Ukratko: elite su kozmopolitske, narod je lokalan. Prostor mod i bogatstva projicira se sirom svijeta, dok su zivot i iskustvo naroda ukorijenjeni u mjestimaa, u njihovoj kulturi i povijesti. Dakle, sto je vise drustvena organizacija utemeljena na bespovijesnim tokovima, nadmasujuCi logiku bilo kojega posebnog mjesta, to logika globalne mod vise izbjegava drustveno-politicku kontrolu povijesno specificnih lokalnihlnacionalnih drustava. S druge strane, ako zele sacuvati svoju drustvenu koheziju, razviti set pravila i kulturnih kodova preko kojih se mogu medusobno razumjeti i vladati drugima te tako ustanoviti "unutrasnje" i ''vanjske" granice svoje kulturalne/politicke zajednice, elite ne zele i ne mogu same postati tokovi. Sto je drustvo demokratskije po svojim institucijama, to se elite moraju jasnije razlikovati od pucanstva, i na taj naCin izbjegavati pretjeranu penetraciju politickih predstavnika u unutrasnji svijet strateskog odluCivanja. Medutim, moja analiza ne dijeli hipotezu o toboznjem postojanju "eli75 Zukin (1992.)

441

USPON UMREZENOG DRUSTVA

te moCi" ala Wright Mills. Naprotiv, prava drustvena dominacija proizlazi iz Cinjenice da su kulturalni kodovi ugradeni u drustvenu strukturu na takav nacin da posjedovanje tih kodova otvara pristup strukturi moci ada elita ne treba kovati zavjeru kako bi zaprijeCila pristup svojim mrezama. U prostoru tokova prostorna manifestacija takve logike dominacije ima dva oblika. S jedne strane, elite stvaraju svoje vlastito drustvo, i Cine simbolicki izdvojene zajednice koje su usancene iza vrlo materijalne granice cijena nekretnina. One svoju zajednicu definiraju kao prostorno ogranicenu supkulturu medusobno umrezenih osoba. Postavljam hipotezu da se prostor tokova sastoji od osobnih mikromreza koje svoje interese projiciraju u funkcionalne makromreze kroz globalni set interakcija u prostoru tokova. To je vrlo poznata pojava u financijskim mrezama: glavne strateske odluke donose se na poslovnim ruckovima u ekskluzivnim restauracijama ili preko vikenda u kucama za odmor u prirodi za vrijeme partije golfa, kao u dobra stara vremena. No takve ce se odluke za tren izvrsiti u procesima donosenja odluka preko telekomuniciranih racunala koja mogu pokrenuti svoje vlastite odluke kao reakciju na trzisne trendove. Dakle, cvorovi prostora tokova ukljucuju rezidencijalne prostore i one orijentirane na dokolicu, a oni zajedno sa smjestajem glavne poslovnice i njihovih pridruzenih sluzbi naginju zbijanju dominantnih funkcija u pazljivo segregiranim prostorima odakle je lako zaCi u kozmopolitske komplekse umjetnosti, kulture i zabave. Segregacija se dogada kako smjestanjem na razliCitim mjestima, tako i sigurnosnom kontrolom odredenih prostora otvorenih samo za elitu. S vrhunaca moci i njihovih kulturnih sredista organiziraju se nizovi simbolickih drustveno-prostornih poredaka, tako da nize razine menedzmenta mogu odrazavati simbole moCi i prisvojiti te simbole konstruiranjem drugorazrednih prostornih zajednica koje ce takoder teziti vlastitu odvajanju od ostatka drustva preuzimajuCi hijerarhijske procese segregacije koji imaju jednake vrijednosti kao i drustveno-prostorna fragmentacija. Drugi vazan trend kulturalnog razlikovanja elita u informatickom drustvu jest stvaranje zivotnoga stila i oblikovanje prostornih formi Ciji cilj jest unificiranje simbolickog okolisa elite sirom svijeta, sto ukida povijesnu ulogu svakoga mjesta. Dakle, sirom svijeta postoji konstrukcija (relativno) odvojenoga prostora na spojnicama prostora tokova: internacionalni hoteli Cije su dekoracije, od uredenja soba do boja rucnika, slicne svuda u svijetuda bi se stvorio osjecaj bliskosti s unutrasnjim svijetom i da bi se poticalo odvajanje iz svijeta koji ih okruzuje; VIP saloni u zracnim lukama, oblikovani tako da odrzavaju udaljenost prema drustvu na autocestama prostora tokova; pokretni, osobni on-line pristup telekomunikacijskim mrezama, tako da putnik nikada nije izgubljen; i sustav putnih aranzmana, sekretar-

442

PROSTOR TOKOVA

skih usluga i uzajamnog ugoscivanja koji zajednistvo zatvorenoga kruga korporativne elite odrzava obozavanjem istih obreda u svim zemljama. Nadalje, medu informatickom se elitom u sve vecoj mjeri javlja homogeni zivotni stil koji transcendira kulturalne granice svih drustava: redovita uporaba SPA instalacija (cak ina putu) i trcanje (jogging); obvezni obrok od lososa na zaru i zelene salate, gdje udon i sashimi (udon je slana japanska tjestenina od psenicnog brasna, a sashimi je sirova riba- tradicionalno japansko jelo- op. preu.) Cine japanski funkcionalni ekvivalent; "blijedi chamoix"- boja zida kojom se zeli napraviti ugodna atmosfera unutrasnjeg prostora; sveprisutno prijenosno (laptop) racunalo; kombinacija odijela i sportske odjece; uniseks stil odijevanja i tako dalje. Sve to su simboli medunarodne kulture Ciji identitet nije povezan s bilo kojim posebnim drustvom nego s clanstvom u menedzerskim krugovima informatickoga gospodarstva sirom globalnoga kulturnog spektra. Poziv na kulturalnu povezanost prostora tokova izmedu njegovih razliCitih cvorova odrazava se u tendenciji prema arhitektonskoj uniformnosti novih upravnih sredista u razliCitim drustvima. Paradoksalno, pokusaj postmoderne arhitekture da razbije kalupe i obrasce arhitektonske discipline proizveo je pretjeranu postmodernu monumentalnost koja tijekom 1980-ih postaje opce pravilo novih korporacijskih upravnih sredista od New Yorka do Kaoshiunga. Dakle, prostor tokova ukljucuje simbolicku povezanost homogene arhitekture na mjestima koja Cine cvorove svake mreze po svijetu, tako da arhitektura bjezi od povijesti i kulture svakoga drustva i postaje zarobljena u novome imaginarnom svijetu zemlje cuda neogranicenih mogucnosti, koji je u pozadini logike sto ju prenose multimediji: kultura elektronickog surfanja, kao da mozemo ponovno izmisliti sve oblike na svakome mjestu- uz jedini uvjet uskakanja u kulturalnu neodredenost tokova moCi. Zatvaranje arhitekture u povijesnu apstrakciju formalna je granica prostora tokova.

Arhitektura kraja povijesti Nomada, sigo siendo un nomada.

Ricardo Bofill 76

Ako je prostor tokova uistinu dominantni prostorni oblik umrezenoga drustva, arhitektura i dizajn vjerojatno ce sljedeCih godina redefinirati 76 Uvodna tvrdnja arhitektonske biografije Ricarda Bofilla, Espacio y Vida (Bofill1990.).

443

USPON UMREZENOG DRU~TVA

svoj oblik, funkciju, proces i vrijednost. Doista, tvrdim da je tijekom Cijele povijesti arhitektura bila "promaseno djelo" drustva, posredovani izraz dubljih tendencija drustva, onih koje se nisu mogle otvoreno iskazivati, ali su bile dovoljno jake da budu uklesane u kamenu, betonu, celiku, staklu i vizualnoj percepciji ljudskih bica koja su u tim oblicima morala boraviti, trgovati ili se moliti. Kada Panofsky govori o gotickim katedralama, Tafuri o americkim neboderima, Venturi o iznenadujuce kicastomu americkom gradu, Lynch o gradskim slikama, Harvey o postmodernizmu kao izrazu vremensko/prostornog zbijanja sto ga provodi kapitalizam, ti iskazi su medu najboljim ilustracijama intelektualne tradicije koja upotrebljava oblike izgradenog okolisa kao jedan od najznacajnijih kodova iz kojih se oCitavaju osnovne strukture dominantnih drustvenih vrijednosti. 77 Dakako, ne postoji jednostavna izravna interpretacija formalnoga izraza drustvenih vrijednosti. No kako su otkrila istrazivanja znanstvenika i analiticara, te pokazali radovi arhitekata, uvijekje postojalajaka, polusvjesna veza izmedu onoga sto drustvo (u svojoj razlicitosti) govori i onoga sto su arhitekti zeljeli reCi. 7s Vise nije tako. Moja je hipoteza da nastanak prostora tokova pomucuje smisaoni odnos izmedu arhitekture i drustva. Kako se prostorno pojavljivanje dominantnih interesa zbiva sirom svijeta i kroz kulture, iskorjenjivanje iskustva, povijesti i specificne kulture kao pozadine znacenja vodi prema stvaranju ahistorijske, akulturalne arhitekture. Neke tendencije "postmoderne arhitekture" koje su, na primjer, predstavljene radovima Philipa Johnsona ili Charlesa Moorea, pod izgovorom razbijanja tiranije kodova, poput modernizma, pokusavaju presjeCi sve veze s posebnim drustvenim sredinama. Tako je u svoje doba Cinio modernizam, no kao izraz povijesno ukorijenjene kulture koja je branila vjeru u napredak, tehnologiju i racionalnost. Nasuprot tome, postmoderna arhitektura poziva se na nestanak svih sustava znacenja. Ona stvara mjesavinu elemenata koja od transhistorijske, stilisticke provokacije trazi formalni sklad. Ironija postaje najomiljeniji oblik izrazavanja. No, postmodernizam uglavnom izrazava, na gotovo izravan naCin, novu dominantnu ideologiju: kraj povijesti i svrgnuce mjesta u prostoru tokova. 79 Jer, samo ako smo na kraju povijesti, mozemo mijesati sve sto smo dosad zna77 Panofsky (1957.); Tafuri (1971.); Venturi i dr. (1977.); Lynch (1960.); Harvey (1990.) 78 Vidi Burien (1972.) 79 Moje je razumijevanje postmodemizma i postmodeme arhitektura vrlo blisko analizi Davida Harveya. None preuzimam odgovomost za upotrebu njegova rada kao podrsku mojem stanovistu.

444

PROSTOR TOKOVA

Stika 6.6. Centar Kaoshiunga (fotografija: profesor Hsia Chu-Joe)

li (vidi sliku 6.6. Centar Kaoshiunga). Kako vise ne pripadamo niti jednom mjestu ni kulturi, ekstremna verzija postmodernizma namece svoju kodificiranu logiku razbijanja kodova svuda gdje se nesto gradi. Oslobodenje od kulturalnih kodova zapravo skriva bijeg od povijesno utemeljenih drustava. U tome bi se smislu postmodernizam mogao smatrati arhitekturom prostora tokova. 80 Sto drustva vise pokusavaju obraniti svoj identitet s onu stranu globalne logike nekontrolirane moci tokova, to vise trebaju arhitekturu koja ce izrazavati njihovu stvarnost, bez imitiranja ljepote iz transhistorijskoga prostornog repertoara. No, u isto vrijeme, pretjerano oznacena arhitektura, koja pokusava dati vrlo izravnu poruku ili izravno izraziti kodove dane kulture, ima previse primitivan oblik da bi mogla prodrijeti u nasu zasicenu vizualnu mastu. Znacenje njezinih poruka zagubit ce se u kulturi "surfanja" koja karakterizira nase simbolicko ponasanje. Zato je, paradoksalno, arhitektura koja izgleda najvise nabijena znacenjima, u 80 Za uravnotezenu, inteligentnu raspravu o drustvenom zna

c:

.....

..... Q)

c:

::J

4

:52 V'>

::J

2

0

~ Vl

..... Q)

svjetsko stanovnistvo

"> Vl

10

Vl

0

-c

::J

smrti

0 1720.

1750.

1800.

1850.

1900.

1950.

2000.

0

Slika 7.4. Udio smrtno stradalih u ratu u svjetskom stanovnistvu, po desetljeCima, 1729.-2000. lzvor: Kaye i dr. (1985.)

tovanja koji potice podudarnost izmedu tehnologije i pritiska civilnih drustava u razvijenim zemljama, izgleda vjerojatno dace rat pasti u pozadinu tih vladajuCih drustava, kako hi se povremeno razbuktao kao iznenadni podsjetnik na ljudsku prirodu. U nekim je drustvima izostanak rata iz zivotnoga ciklusa veCine ljudi vee odlucno utjecao na kulturu i ponasanje. U industrijaliziranim, demokratskim zemljama, ako iskljuCimo manji dio stanovnistva Francuske, Portugala i Sjedinjenih Drzava tijekom kratkoga vremenskog razdoblja, generacije rodene nakon Drugoga svjetskog rata prve su u povijesti koje u svojem zivotu nisu iskusile rat, bez ubrajanja sretnih Svedana i Svicaraca. To je temeljni diskontinuitet u ljudskome iskustvu. Doista, ta cinjenica, na primjer, bitno utjece na muskost i kulturu muskosti. U vrijeme prije tih generacija smatralo se da ce se u jednome trenutku, u zivotu svakog muskarca dogoditi nesto strasno: bit ce poslan da bude ubijen ida ubija, da zivi sa smrcu i razaranjem tijela, da dozivi dehumanizaciju u sirokom smislu i bude na nju ponosan jer u suprotnome nece biti postovan u svojem drustvu i, cesto, u obitelji. Bez poznavanja tog trenutka istine, 483

USPON UMREZENOG DRUI!lTVA

ove uzasne muske sudbine, prema kojoj su majke, zene i kceri iskazivale svoje postovanje, sto je cesta tema knjizevnosti svih zemalja, nemoguce je razumjeti izvanredno zensko strpljenje u tradicionalnim, patrijarhalnim obiteljima. 68 Svatko tko je, kao u mojem slucaju, odrastao u prvoj generaciji koja nije iskusila rat, zna kako je iskustvo rata bilo odlucujuce za nase oceve, kako su djetinjstvo i zivot obitelji ispunjeni ranama i rekonstruiranim sjecanjima nate godine, ponekad samo mjesece. To iskustvo zauvijek oblikuje musku osobnost i zajedno s njom osobnost njegove obitelji u zivotnome ciklusu. To ubrzanje vremena u suzivotu sa smrcu, koje su generacije u vecemu dijelu ljudske povijesti redovito iskusavale, sada je u nekim drustvima prestalo. 69 I to nas doista uvodi u novo doba naseg iskustva. Medutim, moramo se dobro podsjetiti da su brzi, kirurski, ograniceni ratovi koje pokrece tehnologija povlastica tehnoloski dominantnih nacija. Sirom svijeta godinama traju napola zanemareni, okrutni ratovi u kojima se bori primitivnim sredstvima, iako i na ta trzista polako stize svjetski rasireno high-tech oruzje. Sarno u razdoblju izmedu 1989. i 1992. Ujedinjeni narodi nabrojili su 82 oruzana sukoba u svijetu od kojihje 79 bilo unutrasnjih.70 Indijanska gerila u Gvatemali, beskonacne revolucionarne borbe u Kolumbiji i Peruu, krscanska pobuna u juznome Sudanu, borbe za oslobodenje kurdskog naroda, muslimanska pobuna na Mindanau, mjesavina trgovine drogom i nacionalnih borbi u Myanmaru i Tajlandu, plemenskilideoloski ratovi u Angoli, sukobi gospodara rata u Somaliji ili Liberiji, etnicki gradanski ratovi u Ruandi i Burundiju, saharski otpor Maroku, gradanski rat u Alziru, gradanski rat u Mganistanu, gradanski rat na Sri Lanki, gradanski rat u Bosni, desetljeCima stari arapsko-izraelski ratovi i borbe, ratovi na Kavkazu i toliko drugih oruzanih sukoba i ratova koji traju godinama i desetljeCima ijasno pokazuju da su polagani, iscrpljujuCi ratovi jos uvijek, i u predvidljivoj ce buducnosti biti, strasan znak nase sposobnosti razaranja. 71 Upravo asimetrija razliCitih zemalja u njihovu odnosu prema moCi, bogatstvu i tehnologiji odreduje razliCite vremenske okvire, a osobito vrijeme njihova ratovanja. Nadalje, ista zemlja moze se prebaciti sa sporog ratovanja na brzo, ovisno o njezinu odnosu prema global68 Tu temu razradila je francuska feministkinja Annie Leclerc. Iako sam tu ideju otkrio kroz osobne razgovore, postoji i u nekima od njezinih eseja; vidi osobito: Leclerc (1975.). 69 U svojoj kulturnoj studiji o poslijeratnoj japanskoj omladini Inoue Syun otkrio je da se "ne-ratna" generacija ostro razlikuje od svojih oceva- razmislja o zivotu koji je daleko od smrti. On pise: "Ratnu generaciju bismo mogli vrlo slobodno oznaCiti kao onu koja prihvaca smrt, a ne-ratnu generaciju kao onu koja se opire smrti" (Syun 1975.). Za sire razmatranje ove teme, vidi: Freud (1947.). 70 Economist (1993.) 71 Tillema (1991.)

484

RUB VJECNOSTI: BEZVREMENO VRIJEME

nom sustavu i interesima vladajuCih snaga. Iran i Irak borili su se sedam godina u okrutnome ratu koji su pazljivo hranile zapadne zemlje podrzavajuCi obje strane u krvoprolicu (SAD i Francuska su pomagale Irak, Izrael je pomagao Iran, a Spanjolska je kemijsko oruzje prodavala i jednima i drugima), tako da njihovo uzajamno razaranje smanji mogucnost ugrozavanja opskrbe naftom. Kadaje Irak, s dobro opskrbljenom vojskom ocvrsnulom u borbama, pokusao potvrditi svoje vodstvo u tom podrucju (doista, racunajuCi na pristanak zapadnih sila), nasao se suocen s instant ratnom tehnologijom u demonstraciji sile koja je imala namjeru upozoriti na buduci svjetski nered. Ili dugotrajan, zestoki rat u Bosni, sramota za Europsku uniju, u kolovozu 1995. u nekoliko se dana promijenio, te je u Daytonu, Ohio, nametnut mirovni proces. I to u trenutku kada su zemlje NATO-a izgladile svoje razlike i napravile tehnoloski pomak u nekoliko dana selektivnih, razarajuCih napada koji su obogaljili borbenu sposobnost bosanskih Srba. Kada i ako sukob postaje dio prioritetnih planova svjetskih sila, on mijenja ritam. Dakako, cak i za vladajuca drustva vrijedi da kraj rata ne znaCi kraj nasilja i nasilnog sukoba s politickim aparatima razliCitih vrsta. Promjena rata uvodi nove oblike nasilnog sukoba, medu kojima je najistaknutiji terorizam. MoguCi nuklearni, kemijski i bakterioloski terorizam, uz pokolje koji ne biraju zrtve, te otimanje talaca, s medijima u zaristu akcije, vjerojatno ce biti oblici ratovanja u razvijenim zemljama. Cak i ti nasilni Cinovi, koji mogu dodirnuti svaCiju dusu, dozivljavaju se kao diskontinuirani trenuci u toku mime normalnosti. To je u ostroj suprotnosti s posvemasnjim nasiljem koje ddave poticu na vecem dijelu ovoga planeta.12 Instant ratovi i njihov tehnoloski odreden vremenski okvir znacajka su informatickih drustava, no, kao i druge dimenzije nove temporalnosti, karakteriziraju oblike dominacije novoga sustava sve do iskljucivanja zemalja i dogadaja koji nisu od sredisnje vaznosti za vladajucu logiku u nastajanju.

Virtualno vrijeme Kultura stvarne virtualnosti povezana s elektronicki integriranim multimedijskim sustavom, kao sto sam iznio u 5. poglavlju, na dva razliCita naCina pridonosi transformaciji vremena u nasemu drustvu: kroz istodobnost i bezvremenost. 72 Tilly (1995.)

485

USPON UMRE~ENOG DRUeTVA

S jedne strane, instant informacija iz svijeta, zajedno s izvjestavanjem uzivo iz susjedstva, omogucava vremensku trenutacnost drustvenih dogadanja i kulturnog izrazaja kakvu prije nismo imali. 73 Mogucnost pracenja raspada sovjetske drzave u kolovozu 1991., iz minute u minutu, u stvarnome vremenu, sa simultanim prijevodom ruskih politickih rasprava, uvela nas je u novo doba komunikacije u kojemu mozemo izravno svjedoCiti dogadanju povijesti, pod uvjetom da ju kontrolori informacija smatraju dovoljno zanimljivom. Takoder, racunalno posredovana komunikacija omogucuje razgovor u stvarnom vremenu, povezujuci ljude oko njihovih interesa, u interaktivnome, multilateralnom pisanom razgovoru. Vremensko odgadanje odgovora lako se prevladava, jer nove tehnologije komunikacije daju osjecaj trenutacnosti koji rusi sve vremenske granice, kao sto je to radiotelefon, ali s vecom fleksibilnoscu od njega. Strane u komunikaciji mogu zastati nekoliko sekundi ili minuta da bi pribavile drugu informaciju, kojom mogu prosiriti opseg komunikacije, bez pritiska telefona koji nije prikladan za duga razdoblja tisine. S druge strane, mijesanje vremena u medijima, unutar istoga komunikacijskog kanala i po izboru gledatelja/sudionika u interakciji, stvara vremenski kolaz u kojemu se ne mijesaju samo zanrovi, nego je njihovo vremensko zbivanje istodobno- u ravnome vidokrugu- bez pocetka, kraja ili slijeda. Bezvremenost multimedijskoga hyperteksta znacajnaje osobina nase kulture, koja oblikuje urn i pamcenje djece obrazovane u novome kulturnom kontekstu. Povijest se organizira najprije prema dostupnosti vizualnoga materijala, onda se pokorava mogucnosti racunalnog odabira sekundi kako bi se kadrovi mogli spojiti iii rastaviti prema osobitim diskursima. Skolsko obrazovanje, medijska zabava, posebne vijesti ili reklame organiziraju vremenski okvir prema svojim potrebama, pa je njihov sveukupni ucinak nesekvencijalno vrijeme kulturalnih proizvoda iz cijelog raspona ljudskog iskustva. Ako su enciklopedije ljudsko znanje organizirale prema abecednom redu, elektronicki mediji daju pristup informacijama, izrazima i percepciji prema impulsima potrosaca ili prema odlukama proizvodaca. Na taj nacin Citavo redanje smislenih dogadaja gubi svoj unutrasnji, kronoloski ritam i slaze se u vremenskom slijedu koji ovisi o drustvenom kontekstu njegove koristi. Dakle, to je istodobno kultura vjecnoga i efemernoga. Ona je vjecna zato sto unatrag i unaprijed zahvaca Citav slijed kulturalnih izraza. Efemerna je zato sto svaki aranzman, svako osobito slaganje slijeda ovisi o kontekstu i svrsi koju zahtijeva dani kulturni konstrukt. Mi nismo u kulturi cirkularnosti, nego u univerzumu nediferencirane temporalnosti kulturalnih izraza. 73 Wark (1994.); Campo Vidal (1996.)

486

RUB VJECNOSTI: BEZVREMENO VRIJEME

Govorio sam o odnosu izmedu ideologije kraja povijesti, materijalnim uvjetima koji se stvaraju unutar logike prostora tokova te pojavi postmoderne arhitekture, gdje se bez slijeda ili poretka mogu pomijesati svi kulturalni kodovi, buduCi da se nalazimo u svijetu konacnih kulturalnih izraza. Vjecno/efemerno vrijeme takoder odgovara upravo tome kulturalnom obliku,jer transcendira bilo kakav odredeni slijed. David Harvey na slicanje nacin briljantno pokazao interakciju unutar postmoderne kulture- arhitekture, filma, umjetnosti ili filozofije i onoga sto naziva "postmodernim stanjem" koje je nastalo sazimanjem prostora-vremena. Iako smatram da kapitalistickoj logici pridaje vise odgovornosti za tekuce procese kulturalne transformacije nego sto ih ona zasluzuje, njegova analiza razotkriva koji su drustveni izvori cinjenice da se kulturalni izrazi iznenada priblizavaju poricanju smisla i afirmaciji ironije kao vrhunske vrijednosti.74 Kao primitivna kopija brzog preokreta u proizvodnji, potrosnji, ideologiji i politici na kojima se temelji nase drustvo, vrijeme se sazima i, konacno, porice u kulturi. Brzinu su omoguCile samo nove komunikacijske tehnologije. No kultura u svim svojim pojavnostimajednostavno ne reproducira logiku gospodarskoga sustava. Historijska podudarnost izmedu politicke ekonomije znakova i znakova politicke ekonomije nije dovoljan argument za karakterizaciju pojave bezvremenog vremena u postmodernizmu. Smatram da moramo dodati nesto drugo: osobitost novih kulturnih izraza, njihovu ideolosku i tehnolosku slobodu skeniranja planeta i Citave povijesti ljudskog roda, te ukljuCivanje i mijesanje u supertekstu bilo kojeg znaka koji dolazi s bilo kojega mjesta: od rap kulture americkih geta, koju nekoliko mjeseci poslije imitiraju pop-grupe iz Taipeia ili Tokija, do budisticke duhovnosti transformirane u elektronicku glazbu. Vjecno/efemerno vrijeme nove kulture uklapa se u logiku fleksibilnoga kapitalizma i dinamiku umrezenoga drustva, dodajuCi svoj vlastiti, mocni sloj postavljanjem osobnih snova i kolektivnih predstava u bezvremeni mentalni krajolik. Mozda je new age glazba, karakteristicna za ukus danasnjih strucnjaka sirom svijeta, predstavnica bezvremene dimenzije kulture koja se pojavljuje jer povezuje obnovljenu budisticku meditaciju, elektronicku proizvodnju zvukova i sofisticirano kalifornijsko skladanje. Elektricna harfa Hillary Staggs, koja modulira raspon osnovnih nota u beskrajnim varijacijama jednostavne melodije ili duge stanke i iznenadne promjene jacine bolne mirnoce Raya Lyncha, u isti glazbeni tekst kombiniraju osjecaj uda74 Harvey (1990.: 284ft)

487

USPON UMREZENOG DRUSTVA

ljenosti i ponavljanja te iznenadno bujanje prigusenih osjecaja, kao tockice zivota u oceanu vjecnosti, osjecaj koji u mnogim new age kompozicijama cesto podcrtava pozadinski zvuk valova oceana ili pustinjskog vjetra. Pretpostavimo, kao sto ja cinim, da je new age klasicna glazba nasega doba. RazmatrajuCi njezin utjecaj u toliko mnogo razliCitih konteksta, ali uvijek u istim drustvenim grupama, moglo bi se reCi da je manipulacija vremenom cesta tema novih kulturnih izraza. Manipulacija opsjednuta binarnim odnosom prema trenutacnosti i vjecnosti: ja i univerzum, sebstvo i mreza. Takvo pomirenje, zapravo spajanje bioloskog pojedinca s kozmoloskom cjelinom, moze se postiCi samo pod uvjetom stapanja svih vremena, od naseg nastanka do kraja univerzuma. Bezvremenost je cesta tema kulturalnih izraza nasega doba, koja se pojavljuje u iznenadnim bljeskovima videospotova ili u vjecnoj jeci elektronicke duhovnosti.

Vrijeme, prostor i drustvo: rub vjecnosti Na kraju, sto je vrijeme, taj neuhvatljiv pojam koji je zbunjivao svetoga Augustina, zaveo Newtona, poticao Einsteina, opsjedao Haideggera? I kako se u nasem drustvu mijenja? Smatram korisnim, zbog istrazivanja, pozvati se na Leibniza, za kojeg je vrijeme poredak slijeda "stvari", tako da bez "stvari" ne bi bilo vremena.75 Sadasnje znanje o pojmu vremena u fizici, biologiji, povijesti i sociologiji izgleda ne proturjeci takvoj jasnoj, sintetickoj konceptualizaciji. Nadalje, pozivajuCi se na Leibnizovo shvacanje vremena, mozemo bolje razumjeti sadasnju promjenu temporalnosti. Predlazem ideju da se bezvremeno vrijeme, kako oznacavam vladajucu temporalnost u nasemu drustvu, pojavljuje kada karakteristike danoga konteksta, to jest informaticka paradigma i umrezeno drustvo, potaknu sustavnu pometnju u slijedu pojava koje se odvijaju u tome kontekstu. Ta 75 Iako je analiza prostora i vremena ugradena u cijelu Leibnizovu filozofsku viziju, sljedeci odlomak izdvojen iz njegove prepiske s Clarkom jedna je od najjasnijih formulacija njegova misljenja (1715.-1716.): Vise nego jednom utvrdio sam da prostor smatram potpuno relativnim, poput vremena; vrijeme koje je poredak koegzistencije kao sto je vrijeme poredak slijedova. Jer vrijeme u smislu mogucnosti oznacava poredak stvari koje postoje u isto vrijeme, ako one postoje zajedno, i nisu zainteresirane za svoj posebni naCin postojanja: i kada vidimo nekoliko stvari zajedno mi taj poredak stvari opazamo medu njima ... .Isto vrijedi i za vrijeme .. .Trenuci odvojeni od stvari nisu nista i ani se sastoje samo od poretka slijeda stvari. (Navedeno prema Parkinson (ur.) 1973.: 211-12, dodan moj kurziv.)

488

RUB VJECNOSTI: BEZVREMENO VRIJEME

pometnja moze imati oblik sazimanja ucestalosti pojave, ciljajuCi na trenutacnost iii uvodeCi slucajan diskontinuitet u slijed. Iskljucivanje slijeda stvara nediferencirano vrijeme sto je jednako vjecnosti. Posebna analiza koju sam prikazao u ovome poglavlju ilustrira bitna pitanja obuhvacena takvim apstraktnim obiljezavanjem. Transakcije kapitala u djelicu sekunde, poduzeca s fleksibiinim radnim vremenom, varijabilno radno vrijeme tijekom zivota, zamagljivanje zivotnoga ciklusa, potraga za vjecnoscu kroz poricanje smrti, instant ratovi i kultura virtualnoga vremena temeljne su pojave, karakteristicne za umrezeno drustvo, koje u svojem pojavljivanju sustavno mijesaju vremena. Medutim, to obiijezavanje ne odnosi se na sve vrijeme u ljudskome iskustvu. Zapravo, u nasemu svijetu, veCina ljudi i veCina prostora zive u drugome vremenskom okviru. Spomenuo sam dramaticni kontrast izmedu instant ratova i iskljuCivanja rata iz zivotnog horizonta vecine ljudi u vladajuCim zemljama, s jedne strane, i beskonacnog, svakodnevnog vodenja rata na mjestima sirom planeta, s druge strane. Slicna tvrdnja moze se protegnuti na svaki primjer povezan s novim vremenskim okvirom. Stupanj smrtnosti dojencadi u Urugvaju i bivsem SSSR-u vise je nego dvostruko veCi od prosjeka u SAD-u, no takav je i stupanj smrtnosti u Washingtonu D.C. (vidi tablicu 7.6.). Iako su smrt i bolest odgurnuti sirom svijeta, jos uvijek se, 1990. godine, ocekivalo da ce ljudi iz najmanje razvijenih zemalja dozivjeti 25 godina manje nego ljudi u najrazvijenijim podrucjima. Fleksibiino radno vrijeme, umrezena proizvodnja i samoupravljanje vremenom u sjevernoj Italiji ili Silikonskoj dolini vrlo malo znace milijunima radnika u Kini iii Jugoistocnoj Aziji koji su dovedeni natekuce vrpce kojima upravlja sat. Vecemu dijelu svjetskoga gradskog stanovnistva fleksibilni rasporedi jos uvijek znace prezivljavanje u nepredvidljivim radnim obrascima neformalne ekonomije, gdje je sustavu u kojemu ili radis ili umires, stran pojam nezaposlenosti. Na primjer, pokretni telefoni dopunjuju vremensku/prostornu fleksibilnost osobnih i profesionalnih veza, nona ulicama Lime 1995. godine potaknuli su novi oblik neformalnog biznisa s nadimkom cholular. 76 Prodavaci ulicne komunikacije setali su uokolo noseCi mobitele, nudeci prolaznicima unajmljivanje poziva: maksimalna fleksibilnost u beskonacnim radnim danima nepredvidljive buducnosti. Ili, ponovno, velik dio ljudi virtualnu kulturu jos uvijek povezuje s pasivnim gledanjem TV-a na kraju iscrpljujuceg dana, dok su im umovi obuzeti slikama iz sapunica o teksaskim milijunasima, koje 76 "Cholo" je naziv iz svakodnevnoga govora koji dobivaju ljudi s obale Perna. Rijet! "cholular" igra je rijeci koja povezuje pokretni telefon i identitet Lime.

489

Tablica 7.6. Usporedbe stupnja smrtnosti dojencadi, odabrane zemlje, procjene za 1990.-95. Smrtnost na 1000 iivorodenih Sjedinjene Drtave ukupno bijelci drugi crnci Okruzi i gradovi grad Norfolk, VA grad Portsmouth, VA grad Suffolk, VA grad New York, NY Bronx Orleans, LA okrug Los Angeles, CA okrug Wayne (Detroit), Ml Washington, DC Afrika Alzir Egipat Kenija Maroko Nigerija Juzna Afrika Tanzanija Zair

9 8 16 18

20 19

25 12 13 17 8 16

21 95 61 57 66 68 96

53 102 93

Azija Europa Latinska Amerika Sjeverna Amerika Oceanija SSSR (bivsi)

62 10 47 8 22 21

Druge zemlje Bugarska Kanada

14

Lile Kina Kostarika Francuska Njemacka Hong Kong Jamajka Japan Koreja Malezija Poljska Singapur Tajland Ukrajina Urugvaj Velika Britanija

7 17 27

14 7 7

6

14 5

21 14 15 8

26 14 20 7

lzvori: United Nations Population Fund, Stanje svjetskog stanovniStva, 1994.; US Dept of Health and Human Services (Ministarstvo zdravstva i skrbi SAD-a), Vitalna statistika Sjedinjenih Driava: 1990., tom II. odjeljak 2, tablica 21, 1994.

490

RUB VJECNOSTI: BEZVREMENO VRIJEME

su, zacudo, jednako bliske mladima u Marakesu i kucanicama u Barceloni koje ih, prirodno ponosne na svoj identitet, gledaju na katalonskom. Bezvremeno vrijeme pripada prostoru tokova, dok vrijeme discipline, biolosko vrijeme i drustveno determininirani slijed karakteriziraju mjesta sirom svijeta, materijalno strukturirajuci i destrukturirajuci nasa segmentirana drustva. U nasem drustvu prostor oblikuje vrijeme i tako preokrece povijesni trend: tokovi poticu bezvremeno vrijeme, mjesta su ogranicena vremenom. 77 Ideja napretka, koja se u posljednja dva stoljeca nalazi u korijenima nase kulture i drustva, temeljila se na povijesnom kretanju, zapravo na predodredenu slijedu povijesti pod vodstvom razuma i uz poticaj proizvodnih snaga, izbjegavajuCi prepreke prostorno ogranicenih drustava i kultura. Ovladavanje vremenom, kontrolom ritmicnosti, koloniziralo je teritorije i preobrazilo prostor u sirokom pokretu industrijalizacije i urbanizacije, sto je postignuto putem dvaju bliskih povijesnih procesa: nastankom kapitalizma i etatizma. Kako vrijeme postaje strukturirano bivanje, ono pokorava prostor. Dominantan trend u nasemu drustvu pokazuje povijesnu osvetu prostara, koji strukturira temporalnost prema razliCitim, cak suprotstavljenim logikama, ovisnima o prostornoj dinamici. Prostor tokova, koji sam analizirao u prethodnom poglavlju, rastace vrijeme brkanjem slijeda dogadaja te ih Cini istodobnima i tako postavlja drustvo u vjecnu efemernost. Visestruki prostor rasutih, fragmentiranih i nepovezanih mjesta pokazuje razlicite vremenske okvire, od najprimitivnije vladavine prirodnih ritmova do najstroze tiranije vremena sata. Odabrane funkcije i pojedinci transcendiraju vrijeme, 78 dok podcijenjene aktivnosti i podredeni ljudi istrajavaju u zivotu kako vrijeme prolazi. Dok logika koja se pojavljuje u novoj drustvenoj strukturi nastoji nemilosrdno potisnuti vrijeme kao slijed dogadaja, veci dio drustva u globalno meduovisnu sustavu ostaje na rubu novoga univerzuma. Bezvremenost jedri u oceanu okruzenu vremenski ogranicenim obalama odakle se jos mogu cuti jadikovke stvorova okovanih vremenom. 77 Ova konceptualizacija sliena je konstrukciji prostomolvremenskih poredaka koje predlaze Innis (1950., 1951.). Medutim, ne pozivam se na intelektualnu povezanost s njegovom teorijom, jer vjerujem da se on vjerojatno ne bi slozio s mojom cjelokupnom analizom vremena. 78 Izgledalo bi suprotno intuiciji tvrditi da profesionalne elite u nasim drustvima transcendiraju vrijeme. Zar oni (mi) neprestano ne jure prema satu? Tvrdim da je taj obrazac ponasanja upravo posljedica nemilosrdnog potiskivanja vremena i ritmicnosti zivotnoga ciklusa (starenje, napredak u karijeri), koji su uzrokovani nasom kulturom/organizacijom i oCigledno potpomognuti novim tehnoloskim sredstvima. Sto moze biti vremenski stresnije od svakodnevne borbe s vremenom?

491

USPON UMREZENOG DRU.!3TVA

N adalje, logika bezvremenosti ne pojavljuje se u drustvu bez otpora. Kako mjesta i lokaliteti ciljaju na preuzimanje kontrole nad drustvenim interesima ugradenima u prostor tokova, tako vremenski svjesni drustveni akteri pokusavaju kontrolirati ahistorijsku vladavinu bezvremenosti. Upravo zato sto nase drustvo dosize razumijevanje materijalne interakcije za cijelu okolinu, znanost i tehnologija omogucuju nam predvidanje nove vrste temporalnosti kojaje takoder smjestena u okvir vjecnosti, no uzima u obzir povijesni slijed. To je ono sto Lash i Urry nazivaju "ledenim vremenom", pojam u kojemu ')e odnos izmedu ljudi i prirode vrlo dugorocan i evolucijski. On se krece unatrag izvan neposredne ljudske povijesti i naprijed u potpuno neodredivu buducnost."79 Zapravo, suprotnost izmedu upravljanja ledenim vremenom i potrage za bezvremenoscu Cini da se pokret zastite okolisa i vlast u nasemu drustvu usidruju u kontradiktorne polozaje unutar drustvene strukture, sto cu razraditi u drugom dijelu knjige. Na ovome mjestu treba podcrtati konfliktnu diferencijaciju vremena, shvacenu kao uCinak suprotstavljenih drustvenih interesa na redoslijed pojava. Takva diferencijacija odnosi se, s jedne strane, na suprotstavljenu logiku bezvremenosti, koju odreduje prostor tokova, i onu visestruke podredene temporalnosti, povezane s prostorima mjesta. S druge strane, kontradiktorna dinamika drustva suprotstavlja se potrazi za ljudskom besmrtnoscu, ponistavanjem vremena u zivotu, do ostvarenja kozmoloske vjecnosti, uvazavanjem ledenog vremena. Umrezeno drustvo pojavljuje se na rubu vjecnosti izmedu podjarmljenog vremena i evolucijske prirode.

79 Lash i Urry (1994.: 243)

492

ZAKLJUCAK:

UMREZENO DRUSTVO

N ase istrazivanje nastajuCih drustvenih struktura u razliCitim podrucjima ljudske aktivnosti i iskustva vodi prema nadsvodujucem zakljucku: kao povijesni trend, dominantne funkcije i procesi u informatickom dobu sve se vise organiziraju oko mreza. Mreze stvaraju novu drustvenu morfologiju u nasim drustvima, a sirenje logike umrezavanja znacajno mijenja postupak i rezultate u procesima proizvodnje, iskustva, moci i kulture. Umrezeni oblik drustvene organizacije postojao je u drugim vremenima i prostorima, no nova paradigma informaticke tehnologije daje materijalnu osnovu za njezino prodorno sirenje kroz cijelu drustvenu strukturu. Nadalje, tvrdim da logika umrezavanja potice drustveno odredenje visega stupnja od onog koji posebni drustveni interesi izrazavaju kroz mreze: moe tokova nadvladava tokove mod. Prisutnost ili odsutnost iz mreze i dinamika svake mreze nasuprot drugih presudni su izvori dominacije i promjene u nasemu drustvu: drustvu koje stoga mozemo prikladno nazvati umrezenim drustvom koje oznacava nadmocnost drustvene morfologije nad drustvenom akcijom. Da pojasnim tu tvrdnju, zelio bih glavne crte analize koju sam iznio u ovome dijelu knjige povezati sa sirom teoretskom perspektivom iznesenom u predgovoru. Medutim, trebamo imati na umu da ne mogu odgovoriti na cijeli spektar teoretskih pitanja koja su uvedena na pocetku ovog istrazivanja dok ne razmotrim (u II. i III. dijelu) temeljne probleme poput odnosa spolova, gradenja identiteta, drustvenih pokreta, transformacije politickih procesa i krize ddave u informatickom dobu. Tek nakon razrade tih problema i promatranja njihova stvarnog izraza u makroprocesima koji preoblikuju drustva na kraju ovog tisuc1jeca, mogu pokusati 493

USPON UMREZENOG DRUtlTVA

predloziti neke istrazivacke hipoteze kojima bih pojasnio novo drustvo koje se stvara. Ipak, u ovome je dijelu Citateljevoj paznji ponudeno toliko informacija i ideja da se mogu donijeti privremeni zakljucci o novoj strukturi dominantnih funkcija i procesa, kao nuznoj pocetnoj tocki za razumijevanje ukupne dinamike drustva. Najprije cu definirati koncept mreze jer ona igra vrlo vaznu ulogu u mojemu opisu drustva informatickoga doba.l Mreza je skup medusobno povezanih cvorova. Cvor je tocka u kojoj se krivulja sijece. Sto je cvor ovisi, zapravo, o vrsti konkretne mreze o kojoj govorimo. U mrezi svjetskih financijskih tokova, evorovi su trzista burzi i njihova pomocna sredista razvijenih usluga. U politickim mrezama koje vladaju Europskom unijom cvorovi su nacionalna vijeca ministara i europskih povjerenika. U mrezi prometa drogom koja prodire u gospodarstva, drustva i drzave sirom svijeta cvorovi su polja koke i polja maka, skriveni laboratoriji, tajne zrakoplovne piste, ulicni gangovi i financijske institucije za pranje novca. U svjetskoj mrezi novih medija koji su u srzi kulturnih izraza i javnog mnijenja u informatickom dobu, cvorovi su televizijski sustavi, produkcijski studiji, sredine racunalne grafike, ekipe vijesti te pokretne naprave koje stvaraju, prenose i primaju signale. Topologija koju definiraju mreze odreduje da je udaljenost (iii intenzitet i ucestalost interakcije) izmedu dviju tocaka (iii drustvenih polozaja) kraca (iii cesca iii intenzivnija) ako su obje tocke cvorovi u mrezi, nego ako ne pripadaju istoj mrezi. S druge strane, unutar dane mreze tokovi nemaju udaljenost iii nemaju istu udaljenost izmedu cvorova. Dakle, udaljenost (fizicka, drustvena, gospodarska, politicka, kulturna) za danu tocku ili polozaj varira izmedu nule (za bilo koji cvor u istoj mrezi) i beskonacno (za bilo koju tocku izvan mreze). Ukljucenje/iskljucenje u mreze i arhitektura odnosa izmedu mreza koje se radom informaticke tehnologije zbiva brzinom svjetlosti, oblikuju dominantne procese i funkcije u nasim drustvima. Mreze su otvorene strukture koje se mogu bezgranicno siriti i ukljucivati nove evorove sve dok oni mogu komunicirati unutar mreze, to jest dok dijele iste komunikacijske kodove (na primjer, vrijednosti iii ciijeve izvedbe). Drustvena struktura koja se zasniva na mrezi visoko je dinamicki, otvoreni sustav Cija se ravnoteza ne narusava inovacijama. Mreze su prikladni instrumenti za kapitalisticko gospodarstvo koje se zasniva na inovaciji, globalizaciji i decentraliziranoj koncentraciji; za rad, radnike i tvrtke zasnovane na fleksibiinosti i prilagodljivosti; za kulturu beskrajne dekonstrukcije i rekonstrukcije; za politicku organizaciju uprav1

Konceptualizaciju mreza dugujem mojim stalnim intelektualnim razgovorima s Fran~ois Bar.

494

ZAKLJU~AK: UMRE~ENO DRU~TVO

ljanu prema trenutacnoj obradi novih vrijednosti i javnog raspolozenja; za drustvenu organizaciju kojoj je cilj istisnuce prostora i ponistenje vremena. Morfologija mreze je takoder izvor dramaticne reorganizacije odnosa moCi. PrekidaCi koji povezuju mreze (na primjer, novcani tokovi koji preuzimaju kontrolu nad medijskim imperijima koji utjecu na politicke procese) povlasteni su instrumenti moCi. Dakle, prekidaCi drze moe. Sobzirom na to da su mreze visestruke, meduoperativni kodovi i prekidaci izmedu mreza postaju temeljni izvori oblikovanja, vodenja i pogresnog vodenja drustava. Medusobno priblizavanje drustvenog razvoja i informatickih tehnologija stvorilo je novu materijalnu osnovu za obavljanje aktivnosti u cijeloj drustvenoj strukturi. Ta materijalna osnova, ugradena u mreze, oznacava dominantne drustvene procese, dakle oblikuje samu drustvenu strukturu. Razmatranja i analize ponudene u ovome dijelu knjige pokazuju, izgleda, da se novo gospodarstvo organizira oko svjetskih mreza kapitala, upravljanja i informacija Ciji je pristup tehnoloskom know-howu u sr:Zi produktivnosti i natjecanja. Poslovne tvrtke, a sve vise organizacije i institucije, organizirane su u mreze varijabilne geometrije Cije isprepletanje zamjenjuje tradicionalnu razliku izmedu korporacija i malih poslovnih tvrtki unakrsno presijecajuCi sektore i sireCi se uzduz razliCitih geografskih skupova gospodarskih jedinica. Prema tome, radni se proces sve vise individualizira, rad u svojoj izvedbi dezagregira, a kroz visestruke medusobno povezane zadatke na razliCitim mjestima reintegrira kao rezultat rada, sto uvodi novu podjelu rada koja se temelji na atributima/sposobnostima svakoga radnika umjesto na organizaciji zadatka. Medutim, ta evolucija prema umrezavanju oblika menedzmenta i proizvodnje ne znaCi smrt kapitalizma. Umrezeno drustvo u svojim razlicitim institucionalnim izrazima je, zasad, kapitalisticko drustvo. Nadalje, prvi put u povijesti kapitalisticki oblik proizvodnje oblikuje drustvene adnose na Citavome planetu. No taj oblik kapitalizma bitno je drukCiji od svojih povijesnih prethodnika. Ima dvije razlikovne osobine: globalan je i u velikoj mjeri strukturiran oko mreze financijskih tokova. Kapital na globalnoj razini djeluje kao jedinica u stvarnome vremenu; i on se ostvaruje, ulaze i akumulira uglavnom u sferi cirkulacije, tj. financijskoga kapitala. Dokje financijski kapital uglavnom bio medu vladajuCim frakcijama kapitala, sada svjedocimo pojavi necega drukCijeg: akumulacija kapitala se nastavlja, a njegova se proizvodnja vrijednosti na globalnim financijskim tr:Zistima sve vise stvara kroz informaticke mreze i bezvremeni prostor financijskih tokova. Iz tih mreza kapital se, na globalnoj razini, ulaze u sva podrucja aktivnosti: informaticku industriju, medijski biznis, razvijene usluge, poljoprivrednu proizvodnju, zdravstvo, obrazovanje, 495

USPON UMRE~ENOG DRUSTVA

tehnologiju, staru i novu proizvodnju, prijevoznistvo, trgovinu, turizam, kulturu, upravljanje okolisem, nekretnine, ratovanje i prodavanje mira, religiju, zabavu i sport. U prolazu kroz cikluse, trzisne uspone i padove te segmentirano svjetsko natjecanje, neke su aktivnosti profitabilnije od drugih. Sve sto se izvuce kao profit (od proizvodaca, potrosaca, tehnologije, prirode i institucija) vraca se u metamrezu financijskih tokova gdje je sav kapital izjednacen u robnoj demokraciji za stvaranje profita. U tim elektronickim svjetskim kasinima neki kapitali cvjetaju ili propadaju, oblikujuCi sudbinu korporacija, ustedevine kucanstava, nacionalnih valuta i regionalnih gospodarstava. Ukupni rezultat ravan je nistici: gubitnici placaju za dobitnike. No tko su dobitnici i gubitnici, mijenja se svake godine, mjeseca, dana, sekunde i prodire u svijet tvrtki, zaposlenja, placa, poreza i javnih sluzbi. Do svijeta koji se ponekad naziva "realnom ekonomijom", a koji bih rado nazvao "nestvarnom ekonomijom" jer je u doba umrezenoga kapitalizma temeljna stvarnost u kojoj se novae zaraduje ili gubi, ulaze ili stedi, financijska sfera. Sve druge aktivnosti (osim onih iz javnog sektora koji nestaje) prvenstveno su osnova za stvaranje viska potrebnog za ulaganje u svjetske tokove, ili rezultat ulaganja stvorenog u tim financij skim mrezama. Financijski kapital, medutim, za svoje djelovanje i natjecanje treba znanje i informacije koje stvara i unapreduje informaticka tehnologija. To je stvarno znacenje spoja izmedu kapitalistickoga naCina proizvodnje i informatickoga naCina razvoja. Dakle, kapital koji ce ostati Cisto spekulativan, izlozen je pretjeranu riziku i konacno je jednostavnom statistickom vjerojatnoscu izbacen u nasumicna gibanja financijskih trzista. Proces akumulacije lezi u interakciji izmedu ulaganja u profitabilne tvrtke i upotrebe akumuliranog profita koji ih moze oploditi u svjetskim finacijskim mrezama; stoga ovisi o produktivnosti, natjecanju i prikladnoj informaciji o ulaganju i dugorocnom planiranju u svakom sektoru. Da bi nastavile s beskonacnom voznjom prema inovacijama, produktivnosti i natjecanju, tvrtke visoke tehnologije ovise o financijskim izvorima. Financijski kapital koji djeluje izravno kroz financijske institucije ili neizravno kroz dinamiku tdista dionica, uvjetuje sudbinu industrija visoke tehnologije. S druge strane, tehnologija i informacije odlucujuce su orude u stvaranju profita i pridobivanju dionica na trzistu. Dakle, financijski kapital i kapital industrije visoke tehnologije sve su vise medusobno ovisni iako su oblici njihova djelovanja za svaku industriju specificni. I Hilferding i Schumpeter imali su pravo, no njihovo historijsko zdruzivanje trebalo je pricekati dok se ne odsanja u Palo Altu i konzumira u Ginzi. Dakle, kapital je ili globalan ili postaje globalan da bi usao u proces akumulacije u elektronicki umrezenu gospodarstvu. Tvrtke se, kao sto

496

ZAKLJUCAK: UMREmNO DRU~TVO

sam pokusao pokazati u 3. poglavlju, sve vise organiziraju u mreze- i unutar sebe i medusobno. Tako se tokovi kapitala i njima potaknute aktivnosti proizvodnje/upravljanja/distribucije sire u medusobno povezane mreze varijabilne geometrije. Tko su kapitalisti u tim novim tehnoloskim, organizacijskim i gospodarskim uvjetima? Oni sigurno nisu zakonski vlasnici sredstava proizvodnje, koji se krecu od tvojega/mojega mirovinskog fonda do prolaznika pored singapurskog bankomata koji iznenada odlucuju kupiti dionice na trzistu koje se stvara u Buenos Airesu. No to je do odredene mjere bilo tocno do 1930-ih godina, kao sto je pokazao klasicni rad Berlea i Meansa o kontroli i vlasnistvu u korporacijama Sjedinjenih Ddava. Vlasnici nisu ni korporacijski menedzeri, kao sto oni predlazu u svome radu a nakon njih i drugi analiticari. Ti menedzeri kontroliraju specificne korporacije i specificne dijelove svjetskoga gospodarstva, ali ne nadgledaju, niti ista znaju o stvarnim, sustavnim pomacima kapitala u mrezama financijskih tokova, niti imaju znanje o informatickim mrezama, te strategijama visestranih oblika umrezenih poduzeca. Neki akteri na vrhu toga svjetskoga kapitalistickog sustava stvarno su menedzeri, kao u slucaju japanskih korporacija. Drugi se jos uvijek mogu svrstati u tradicionalnu kategoriju buduja, kao u prekomorskim kineskim poslovnim mrezama, koje su cesto obiteljski ili osobno kulturalno povezane, i dijele vrijednosti i, ponekad, politicke veze. U Sjedinjenim Drzavama mjesavina povijesnih slojeva daje kapitalisti znacenje sarene izlozbe tradicionalnih bankara, nouveau riche mesetara, self-made genijakoji-su-postali-poduzetnici, svjetskih tajkuna i multinacionalnih menedzera. U drugim slucajevima kapitalisticki su akteri javne korporacije (kao u francuskom gospodarstvu ili elektronickim tvrtkama). U Rusiji se ljudi koji su prezivjeli komunisticku nomenklaturu natjecu s divljim mladim kapitalistima u recikliranju drzavnoga vlasnistva na stvaranju najnovijega kapitalistickog podrucja. Sirom svijeta oprani novae iz razliCitih kriminalnih poslova ulijeva se u majku svih akumulacija to jest- svjetsku financijsku mrezu. Sve su to kapitalisti koji upravljaju svim vrstama gospodarstava i ljudskim zivotima. A kapitalisticka klasa? U socioloskom ili gospodarskom smislu ne postoji globalna kapitalisticka klasa. Ali postoji povezana, globalna mreza kapitala Ciji pomaci ili varijabilna logika konacno odreduju gospodarstva i utjecu na drustva. Dakle, osim kapitalista od krvi i mesa te kapitalistickih skupina, razlikujemo bezlicnoga kolektivnog kapitalista, kojeg Cine financijski tokovi kojima upravljaju elektronicke mreze. On nijejednostavno izraz apstraktne logike trzista, jer stvarno ne slijedi zakon ponude i potraznje: on odgovara na turbulencije i nepredvidljive pomake, neizracunljive pretpostavke, koje poticu psihologija i drus497

USPON UMREZENOG DRUSTVA

tvo te ekonomski procesi. Ta mreza umrezenoga kapitala ujedinjuje i upravlja specificnim sredistima kapitalisticke akumulacije, odredujuei ponasanje kapitalista prema njihovu podcinjavanju globalnoj mrezi. Oni svoje suprotstavljene ili sukladne strategije provode uz pomoc krugova te svjetske mreze i kroz njih, pa konacno ovise o neljudskoj kapitalistickoj logici elektronicki upravljane slucajne obrade informacija. To je zaista kapitalizam- u svom cistom izrazu beskonacne potrage za novcem uz pomoc novca, kroz proizvodnju robe robom. Novae je postao gotovo potpuno neovisan o proizvodnji, a takvo je i davanje usluga, jer je pobjegao u mreze elektronickih interakcija vise razine koje jedva razumiju njezini menedzeri. Dok kapitalizam jos uvijek vlada, kapitalisti se slucajno stvaraju, a kapitalisticke klase ogranicene su na specificna podrucja svijeta u kojima napreduju kao privjesci mocnim zracnim vihorima koji izrazavaju svoju volju na mnogim tockama i budueim poslovnim mogucnostima u bljeskovima racunalnih zaslona, sirom globusa. Sto se dogada s radom i drustvenim odnosima proizvodnje u tome vrlom novom svijetu informatickoga, globalnog kapitalizma? Radnici ne nestaju iz prostora tokova a, budimo objektivni, posla ima mnogo. Doista, poricemo apokalipticna prorocanstva pojednostavnjenih analiza- ima vise posla i zaposlenje veei postotak radno sposobnih ljudi nego u bilo koje vrijeme u povijesti. Razlog tome je uglavnom masovno ukljuCivanje zena u placeni rad u svim industrijskim drustvima, sto je u velikoj mjeri potaknulo trziste radne snage i bez veCih lomova uglavnom apsorbiralo. Iako je sirenje informatickih tehnologija zacijelo izbacivalo radnike i ukidalo radna mjesta, nije i, izgleda, u doglednoj buducnosti, nece uzrokovati masovnu nezaposlenost. To je, usprkos porastu nezaposlenosti u europskim gospodarstvima, trend kojije vise povezan s drustvenim institucijama nego s novim proizvodnim sustavom. Ali, ako rad, radnici i radnicke klase postoje i cak se sire diljem svijeta, drustveni odnosi izmedu kapitala i radne snage temeljito se mijenjaju. U svojoj srzi, kapital je globalan. Po pravilu je radna snaga lokalna. Informaticnost u svojoj povijesnoj stvarnosti upravo upotrebom decentralizirane snage mreza vodi prema koncentraciji i globalizaciji kapitala. Rad je dezagregiran u svojoj izvedbi, fragmentiran u organizaciji, diferenciran u postojanju, podijeljen u svojemu kolektivnom djelovanju. Mreze konvergiraju metamrezi kapitala koja integrira kapitalisticke interese na globalnoj razini i preko sektora i podrucja aktivnosti: to sene dogada bez sukoba, ali se zbiva prema istoj, nadsvodujucoj logici. Radna snaga gubi svoj kolektivni identitet, sve vise se individualizira prema svojim sposobnostima, radnim uvjetima te interesima i projektima. U proizvodnom sustavu varijabilne geometrije, timskoga rada, umrezavanja, upotrebe vanjskih usluga i potpisivanja podugovora, sve vise je

498

ZAKLJUCAK: UMRErnNO DR~O

zamagljeno tko su vlasnici, tko proizvodaCi, tko menedzeri, a tko sluge. Mozemo li reCi da su proizvodaCi vrijednosti racunalni streberi koji izmisljaju nove financijske instrumente koje korporacijski brokeri uklanjaju iz svojeg posla? Tko pridonosi stvaranju vrijednosti u elektronickoj industriji: dizajner cipova u Silikonskoj dolini ili mlada zena na tekucoj vrpci u tvornici u Jugoistocnoj Aziji? Sigurno oboje, iako u znacajno razliCitim proporcijama. Dakle,jesu li oni zajedno radnicka klasa? Zasto u nju ne bismo ukljucili i bombajskoga racunalnog savjetnika koji je podugovorom vezan za programiranje upravo toga dizajna? Ili letecega menedzera koji putuje na posao izmedu Kalifornije i Singapura ili ga obavlja preko racunala, te prilagoduje proizvodnju Cipova i potrosnju elektronike? Postoji jedinstvo radnog procesa sirom slozene, globalne mreze interakcije. No, u isto doba postoji diferencijacija rada, segmentacija radnika i dezagregacija radne snage u globalnim razmjerima. Dakle, dok kapitalisticki odnosi proizvodnje jos uvijek traju (doista, u mnogim gospodarstvima dominantna logika stroze je kapitalisticka nego ikada prije), kapital i radna snaga sve vise postoje u razliCitim prostorima i vremenima: u prostoru tokova i prostoru mjesta, u trenutacnom vremenu racunalnih mreza nasuprot vremenu sata svakodnevnog zivota. Dakle, oni zive jedni kraj drugih, ali nisu povezani, kao sto zivot globalnoga kapitala sve manje i manje ovisi o odredenom radu, a sve vise o akumuliranom, opcem radu kojim upravlja mali trust mozgova s prebivalistem u virtualnim palacama svjetskih mreza. S onu stranu te temeljne dihotomije jos uvijek postoji velik dio drustvene razliCitosti koju cine ponude ulagaca, radnicki trud, ljudska domisljatost, ljudska patnja, unajmljivanja i iznajmljivanja, unapijedenja i unazadenja, sukobi i pregovori, suparnistvo i savezi: radni zivot tece. No, na dubljoj razini nove drustvene stvarnosti, drustveni odnosi proizvodnje nisu vise povezani sa svojim stvarnim postojanjem. Kapital bjezi u svoj hyperprostor cistog toka, dok radna snaga rastace svoje kolektivno bice u beskonacnim varijacijama individualnih postojanja. U uvjetima umrezenoga drustva kapital se koordinira na globalnoj razini, a radna je snaga individualizirana. Bitka izmedu razliCitih kapitalista i raznih radnickih klasa podvodi se u temeljnije razlikovanje izmedu gole logike tokova kapitala i kulturnih vrijednosti ljudskog iskustva. Procesi drustvene transformacije sazeti u ideal, tip umrezenog drustva idu izvan podrucja drustvenih i tehnickih odnosa proizvodnje: oni duboko utjecu i na kulturu i na moe. Kulturni izrazi iskljucuju se iz povijesti i geografije i najvise se posreduju kroz mreze elektronicke komunikacije koje imaju razmjenu s publikom i uz njezinu pomoc kroz raznolike kodove i vrijednosti konacno su obuhvacene u digitalizirani audiovizualni hypertekst. Buduci da informacija i komunikacija kruzi prven499

USPON UMRE~NOG DRU~TVA

stveno kroz raznolik, ali obuhvatan medijski sustav, politika u prostoru medija sve vise postaje zastarjela. Vodstvo se personalizira a stvaranje imidzajest stvaranje moCi. Ne znaci da se sva politika moze svesti namedijske uCinke iii na Cinjenicu da su vrijednosti i interesi nevazni za politicke ishode. Tko god politicki akteri jesu i kakve god su njihove orijentacije, oni postoje unutar igre moCi uz pomoc medija i kroz medije te cijeloga raspona sve razlicitijega medijskog sustava koji ukljucuje racunalno posredovane komunikacijske mreze. Cinjenica da politika mora biti uokvirena ujezik elektronickih medija ima duboke posljedice na obiljezja, organizaciju i ciljeve politickih procesa, politickih aktera i politickih institucija. Konacno, snage koje su u medijskim mrezama zauzimaju drugorazredno mjesto u odnosu prema tokovima moci utjelovljenih u strukturi i jeziku tih mreza. N a dubljoj razini, mijenjaju se materijalne osnove drustva, pros tor i vrijeme, te se organiziraju oko prostora tokova i bezvremenoga vremena. S onu stranu metaforicke vrijednosti tih izraza, a sto podrzavaju brojne analize i ilustracije iznesene u prethodnim poglavljima, isticemo glavnu hipotezu: dominantne funkcije organizirane su u mreze koje pripadaju prostoru tokova koji ih povezuje sirom svijeta, dok su u visestrukom prostoru mjesta sacinjenom od sve razdvojenijih lokaliteta fragmentirane podredene funkcije i ljudi. Bezvremeno vrijeme izgleda kao rezultat poricanja prosloga i buduceg vremena u mrezama prostora tokova. U meduvremenu, vrijeme sata koje se za svaki proces, prema njegovu mjestu u mrezi, mjeri i vrednuje drukcije, i nadalje oznacava podredene funkcije i specificna mjesta. Kraj povijesti zbiva se kroz kruzni tok kompjutoriziranih financijskih tokova iii kroz trenutacnost kirurskih ratova, te nadvladava biolosko vrijeme siromastva iii mehanicko vrijeme industrijskoga rada. Drustvena konstrukcija novih dominantnih oblika prostora i vremena razvija metamrezu koja iskljucuje nebitne funkcije, podredene drustvene skupine i obezvrijedene teritorije. N a taj nacin stvara se beskonacna drustvena udaljenost izmedu metamreze i veCine pojedinaca, aktivnosti i mjesta sirom svijeta. Ljudi, mjesta iii aktivnosti ne nestaju. Ali nestaje njihovo strukturno znacenje podvedeno pod nevidenu logiku metamreze gdje se proizvodi vrijednost, stvaraju kulturni kodovi i odlucuje o moCi. Novi drustveni poredak, umrezeno drustvo, veCini ljudi sve vise izgleda kao metadrustveni nered. To jest, kao automatizirani, slucajni slijed dogadaja, izvedenih iz neobuzdane logike trzista, tehnologije, geopolitickoga poretka iii bioloske odredenosti. U siroj povijesnoj perspektivi umrezeno drustvo oznacava kvalitativnu promjenu u ljudskome iskustvu. Ako se pozivamo na staru sociolosku 500

ZAKL.ro