Uspon i pad elita 9789537710057 [PDF]

Zitiervorschau

Naslov izvorni.ka:

Vilfredo Pareto Un applicazione di teorie sociologiche (Iz Revista ltaliana di Sociologia,l901., str. 402-456) Hrvatski copyright @ FENIKS IC\jIGA d.o.o. 2011.

Vilfredo Pareto

Prijevod: Dragutin Hlad

USPON

Lektor: Hrvoje V.M. Hlad

a

Biblioteka: Societas

I

Knjiga 2

Ova je knjiga pod copyrightom. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati, drZati u susta!,u pohrane podataka, ili prenositi, u bilo kojem obliku, ili bilo kojim sredstvom, elektronidkirn, mehaniikim, fotokopirajuiim, magnetofonskim, ili na bilo koji drugi poznati nadiry a da se nema prethodno pismeno odobrenje vlasnika autorskih prava FENIKS KlijIGA d.o.o.

rtERtr

W

-.-_*.,.r.i3:.-

FENIKS KNjIGA d.o.o.Zagreb, studeni 2011. ISBN: 978-9 53-77 10-05-7

PAD E,LITA P

rimj enn teoretske

so

ciolo gij

e

Sadriai

Uyod Paretova teorija elita

Uvod

'l

Uspon i pad elita Neki socioloSki zakoni U zlazno razdoblj e religij ske

23

krize

33

Opadanie stare elite

43

Uspon nove elite

50

Subjektivna pojava

60

BiljeSke Bilje5ka o piscu i njegovu djelu

Paretova teoriia elita S

nastaokrat: A pretpostavli am da demokracija

je kada

,liom"Srri, odnijevSi pob;edu, pogube

protivne strane, druge protleraiu' a ostau"' vlasti' 1im gradanima podare jednaki udjel -Piaton, D rLau a, Knjiga 7' neke

s

znanosti osigurano 1e Mjesto Vilfreda Pareta (ta+a-tfZf ') u povijesti od pionira ekonometrije' To ie njegovim doprinosom ekonomiji' On ie iedan znanosti tako da se osobni doprinos neobidno kurnulativan dio d"'it'"""ih teoreme koje je pridonio Pareto bio mote priliino todno utvrditi' Odstraniti bi vidliiv gubitak. (i nekoi mieri politidkim znaMedutim, Paretov doprinos sociologiji u pareta ioznatim u Sirim krugovima. veiina slave je ponostima) uiinio je Itariii se magazin kojeg- ie-utemeliio smrtna. Kada je pareto 19)3. umro, u nije bio fasist' ali da je puno Mussolini, Zalobno trudio ukazati, da Pareto

pridonio

faSistidkom.mi5ljenju'

jedno Paretovo-soc: iolo.ko U Siedinjenim je Driavama 1936' kada se popularnosti; na primjer' Saturday Re' djelo pojavilo u priievodu, uiivao val izdanje posvetila njegovom dielu' uiew muie dala .r"rtorrri.r., i gotovo iitavo tijekom Drugog svietAii tu modu uskoro je sliledila srdiba stradalni3tva: neprijatelja' skog rata njega se poistovietilo s ideologijom Pareto je premda su ga desne aktivistitke stupine iesto svojatale, sam i"' po"o Zelje da se poveZe s bilo bio ponosan, polrrre".,-i ironiian iovjek

koja ie glasna i jasna - ie f.o;rl', pofnttliim pokretom' Njegova predrasuda dru5tvenom okoitasrrirt politiittih u{erlnja koii daiu prednost

frii*i"at pred postignu6em i mekoii vaniu pred druStvenom promienom' pripisivaniu

pred iilavoSiu. Po Paretovom mi5ljenju vladajuia skupina, preZivljava jedino ako daje moguinosti najboljim osobama drugih korijena da joj se pridruie u privilegijama i nagradama, i ako se ne ustrutava uporabiti silu u obranu tih privilegija i nagrada. Paretova ironija napada elitu koja postaje humanitarna, meka srca, a ne bezdu5na. Pareto zastupa moguinost da svi kompetentni dlanovi drustva napreduju u elitu, ali nije motiviran osjeiajima samilosti za siromaSne. Izrai,avati i Siriti takve humanitarne osjeiaje samo slabi elitu u obrani njezinih privilegija. Nadalje, takvi humanitarni osjeiaji lako bi bili platforma za okupljanje oporbe.

Abuduii

da Pareto pretpostavlja da oporba, ako je

pobjednitka, ne bi nikada ozakonila svoju humanitarnu platformu, niita od moralne vrijednosti ne bi se dobilo prihva6anjem humanitarnog argumenta. Pareto odito o sebi misli kao o 'sofisticiranom posjetitelju kazali5ne povijesne drame koji rano otkriva ditav zaplet dok je ostalo gledateljstvo joi uvijek zavedeno dramatidnim gestama, moralistidkim govorima i dolascima i odlascima glumaca. Pareto se ponosio svojom superiornom sofistikacijom u tom smislu, i nije vidio nikakvog razloga da ju skriva. Mnogi ditatelji su skioni biti ljuti na njega Sto je tako samodopadno siguran.

Pareto svoju pozornost usredotoiuje na postojeie i potencijalne elite, i ima priliino malo za reii o drugim dijelovima druStva. Dok bi njegovi elitistiiki sentimenti mogli igrati ulogu u tom izboru teme, on takoder ima drugih opravdanja za svoju osobitu pozornost za gornje segmente dru$tva. On je zamijetio da je druitvena promjena, barem u smislu zamjene osoba i reorganizacij e poloi,aja, uvelike brie u vi5im slojevima negoli u niiim, osim moida kod samog najniZeg sloja putujuiih radnika. On je takoder uvjeren da dogadaji i odluke kod elita imaju viSe posljedica za povijest druStva negoli dogadaji i odluke kod masa. SAma 6injenica da kritiiari njegovg glediSta tretiraju mase bilo kao rasadi5ta revolucije, tj. novih elita, bilo kao dimbenike koji pridonose inerciji ili stabilnosti dru5tva, dokazuje Paretu da se prouiavanje povijesnih promjena uvelike vrtilo oko proudavanja elita. Prijedlozi koji tvore Paretovu teoriju cirkulacije elita nalaze se uglavnom u triizvora, svi napisani kada je Paretu bilo preko pedeset godina:

1.

Monografija pod naslovom,,LJn applicazione di teorie sociologiche" (Revista Italiana di Sociologia,1901., str.402-456), koja daje najkraii i najditkiji uvod u njegovu teorije cirkulacije elita. Ona se sada sa zaka5njenjem u Hrvatskoj tiska pod nasl ovom(Jspon i pad elita: Primjena teorijske sociologije.

8

2.

Dvosvediano dlelo, Les Systimes socialistes (Giard, pariz, 1902.-03. (pareto je bio dvojeziian, te je jednakom 1akoiom pisao i na tarijanskom i na francuskom)' Teorijski uvod je napisan ranije od gornje monografi;e. vrrjednost tog djela lezi prvenstveno u analizi marksizma tao svjetovne reiigi)e i u dokumentaciji Paretovih teza o vaznosti razmatranja iracionarnih rjudikih tirrorr. 3. Djelo Manuale di economia poriticakoje se na tarijanskom pojavilo 1906. i ponesto revidirano na francuskom r909.; podetna pogravrja o socioioikoj metodologiji takoder su napisana prije monografije iz 1901. 4. Traktat od 3.000 stranica, Trattato di sociorogia generare (Traktat o opioj soci_ ologiji) Q sveska, Barbera, Firenca, 1916.), dri:iie njegovim glarnirri djelom, koje pored razrade teorije elita, sadrii nekoriko a.ugih"rr"g-";ata socioloike teorije. To je djelo pisano bez sustava, Iode je organizirano i u verikoj mjeri klasifikatorsko, i zamara iitaterja, ali,e u konadnici vrijedno njegovog truda. Prevedeno je na francuski, engleski i njemaiki. Englesko ird;;" je prvo prevedeno pod naslovom Mind and society (um i drultuo) (I"{arcourt-Brace, New York, 1936., alije u nedavnom pretisku ko;'i je uredira paretova zakrada to ispravljeno i vraien je izvorni nasrov, Treatise on Generar sociorogy (Dover,

NewYork, 1963.).

za ovaj prikaz kao izvor rabim rJspon i pad erlra ukoriko drugaiije nije napomenuto, spomenute stranice se odnose na to djelo a iz drugih vuiem samo kada to dodaje nove temeljne misli. Jer, kako s.E. Finer indi"cira u svojoj odlidnoj antologiji Paretovih sociorogicarwritings (socioloiki spisi), ,,ovaj... dugadak esej je iznimno djero: ono nagovijeitava sva stajalista r..;.;. pareto kasnije zauzeo" (str. ZO).

II Poietno poglavlje Llspona i pada erita sadrii nekoriko zakonorikih pri__ jedloga, od kojih je svaki ilustriran primjerima izvudenim iz povijesti. preostala tri poglavlja rabe te prijedroge da protumade (i u nekoj myeripredude) uspon radniike klase prema pozicijama vlasti. Taj obris daje knjizi vrro moderan izgled; njezina organi,acija je ona koju je George C. Homans mogao uporabiti 1950-tih ili 1960-tih, da se bavio istom temom. uzimajuii u obzir da se ovo djelo pojavilo 1901. rnogro bi se bas i reii da je to prva ekspricitno propozicijska teorija sociologije. poput modernih teoretidara, koji ob" pro-

pozicijski pristup, Pareto ne zahtijeva previ5e od svojih zakona ,'Za sada, prihvatimo formaino proglaiene zakone kao vi5e ili manje plauzibilne hipoteze, i vidjet iemo moiemo li uz njihovu pomoi uspjeti objasniti iinjenicu" (str. 27).

Prva dva predloZena zakona su:

Veii dio ljudskih dina nema svoje ishodi5te u logidkom umovaniu

nego u osje-

iaj:u (str.27).

eoviek, premda prisiljen dielovati zbog nelogidnih motiva, voli svoje PostuPke vezati za izvjesna nadela; on ih stoga a posteriori izmi5lja kako bi opravdao svoje dine (str.Zl).

Suoden s mno5tvom ljudskih dina Pareto traZi nekoliko manje promjenjivih elemenata - oni su u Traktatu oznadeni kao rezidui - koji u kombinaciji s promjenjivijim elementima (zvanim izvedenice) tvore velike repertoare ljudskih dina. Stvarni rezultat primjene te metodoloSke doskoiice postaje

ovaj: rezidui su glavne motivacije ljudskog iina, a izvednice su vanjska razrada dovjekovih postupaka, npr. govorne navike putem kojih ljudi govore o razlozimakoji su iza svojih iina. Pareto locira Sest rezidua. (Svaki ima podrazrede koje ovdje moZemo ispustiti.) Oni su:

1. Kombinacija, tj. sklonost izumljivanju i upuStaniu u pustolovine. 2. Satuvanje, tj. sklonost udvrSdivanju i osiguravanju. 3. Izraiajnost, tj. sklonost iskazivanju osjeiaja kroz simbolizacije. 4. Dru5tvenost, tj. sklonost povezivanju s drugima. 5. Integritet, tj. sklonost odr2avanju dobre slike o samome sebi. 6. Seks, tj. sklonost gledanja na drultvene dogadaje u erotskim terminima. Za svoju analizu elita, Pareto prvenstveno rabi prva dva - izumljivanje i udvr5tivanje - ili, kako se ne5to nespretno izrazio, 'nagon kombinacije'i'sa. duvanje cjeline'. Tamo gdje su oni okupljeni u osobama, mogli bismo govoriti o 'izumiteljima' i 'udvrstiteljirna'. Jedan je vani da se dokopa, drugi da ne ispu5ta ono 5to ima. U danainjem dru$tvu, uivrstitelji iele starosne mirovine, Zivotno osiguranje, raspadajuie kuie, sigurnost posla, stroge zakone za ra' stavu, sindikalnu ustanovu; svoj novac stavljaju u Stedne banke ili u viadine obveznice, ibrzi su na pozivanjupolicije. Izumitelji stvaraju nove stvari i daju nova tumadenja, svoj novac stavljaju u dionice, prodaju raspadajuie ka(e,za'

t0

podinju nove pothvate, pregovaraiu poslove. U kategoriju izumitelja spadaju iakoder dvije druge socioioske vrste, Schumpeterov'poduzetnik' i Weberov 'moderni kapitalist'. Pareto je izvedenice klasificirao u detiri $iroke kategorije koje maglovito podsje6aju na Baconove'idole trinice': (1) potvrdivania; (2) utjecanja autoritetu,; (3) utjecanja naielima; (4) verbalne akrobacije. Pareto je te kategorije rabio u sadriajnoj analizi ideologija. To ne ulazi na znadajan naiin u njegovu anaiizu elita. 'Elitu'bi trebalo tretirati kao bezvrijednosniizrazznaie6i one koji postignu najviSe bodova na ljestvicama koje mjere bilo koju druStvenu vrijednost ili robu ('korisnost'), poput snage, bogatstava, znanja' Pareto se veiinom bavi elitama unutar ekonomije i dri.ave. Ali je objektivnu uporabu iztaza lako proSiriti na znanost (najudenije) i moZda takoder na religiju (najsvetije),

umjetnost (najumjetnidkije) pa daki na etiku (najkreposnife)' Kada Pareto razrnatra dominantne rezidue u eliti izranja vaina topologija (Traktat,223l-39). MoZemo ju prikazati ovako: Dominantan reziduum Kombinaciia Saduvanje

Ekonomska elita 'spekulativna' "rentijerska'

Politiika elita 'lisica' 'lav'

'Cirkulacija elita'implicira vise od toga da novi ljudi novca i moii zamjenjuju stare. Ona iznad svega znaii da se dominantan reziduum u eliti mijenja: uivrstitelji zamjenjuju izumitelje, a izurnitelii zamjenjuju udvrstitelje. cirkulacija elita je nepravilna, ali neprestana. Ili, kako je reieno uftazi koja i nalikuju i modificira Marxovu maksimu povijesti: Povijest iovieka je povijest neprestanog zamjeniivania elita: kako se jedna uspinje, druga se spuita (str. e6)'

To je proces koji Pareto ieli raziasniti. Medutim, uzroci su slozeni. u systimes (1. poglavlje) Pareto medu njirna navodi rat i diferencijalnu plodnost. Rat ima tendenciju pobiti razmjerno veii postotak elita negoli opie populacije. Porodice elita takoder imaju tendenciju izumriieti, budu6i da irnaju

manje djece od opie populacije. Medutirn, od veie opienitosti su dva razlittta lanca determinanti koja, zajedno jedan s drugim, razjasnjavaiu cirkulaciju elita.

11

Jedna crta misli (razvijena t Traktatu, 12-13. pogtavlje) jest da se sve elite u efektivnom zadovoljavanju normalnih iivotnih neodloinosti moraju uputiti na inovativna djelovanja i katkada na uivr5dujuie postupke. Na taj se nadin trai.e i reziduum kombinacije i reziduum saiuvanja. Inovacija mora postojati.; njome se nagovara, obmanjuje laskanjem, prijeti, manipulira prijatelja i neprijateija kako bi do5ao do nekih rjeienja. Utvr5denje takoder mora

postojati; njime se daje sigurnost i stabilnost, pokreie prijatelje i protivnike snainom prisilom kada savjest, vjera i normalni dru$tveni pritisak ne uspijevaju. Tako da imamo dva prijedioga: Sto se vi5e jedna elita sastoji samo od izumitelja, ili samo od udvrstitelja, manje je sposobna zadovo!iti normalne neodloZnosti.

Paretu je od osobite vainosti da su udvrstitelji voljniji uporabiti fiziiku silu u oiuvanju postojeiegporetka. U kritiinoj situaciji to bi moglo biti bitno, buduii da maia skupina umje5nih pobunjenika moie obidno putem organiziranog nasilja pobilediti puno veii establi5ment nesklon ili u nemoguinosti uporabiti svoje policijske ili vojne snage. Neravnoteiu izmedu inovacije i uivr3divanja moie se lako izbjeii otvo-

renim regrutiranjem u elitu. Poglavito je vai.no da je elita preteiito sastavljena od udvrstitelja koji dopu5taju ulazak inteiigentnim inovatorima u svoj druStveni sloj. Neuspjeh da se ide takvom politikom vodi do te$koia, iak i revolucija: ,,Revolucije su uzrokovane akumulacijorn u vi5im slojevima druStva - bilo zbog usporavanja klasne cirkulacije, bilo zbog drugih uzroka - de-

kadentnih elemenata koji vi5e ne posjeduju rezidue pogodne za njihovo odriavanje na vlasti i koji se ustrudavaju uporabiti silu.; dodim u meduvremenu u niiim slojevima dru5tva elementi superiorne kvalitete izbijaju u prvi plan, posjedujuii rezidue pogodne za obavljanje funkcija viasti i dovoljno voljnih da uporabe stlu". (Traktat, S 2057). Cirkulacija je potpomognuta i pradena jo5 jednim procesom. Jedan od . Paretovih zakona kaie: Postoji ritam raspoloienja koji moiemo zamijetiti u etici, religiii i politici poput valova nalik valovima poslovnog ciklusa (str. 31).

Ti valovi su dugorodni trendovi u religioznosti, poput pokreta od vjere ka skepticizmu, koje povjesnidari spominju kada usporeduju 1600-te

t2

i 1700-

ili poput trendova povjerenja u buduinost, poput pomaka od optimizma u Europi prije i nakon 1914. ili drugi pomaci u klimi mi3ljenja. pesimizmu k te,

Ako kombiniramo pretpostavku o tim valovima raspoloZenja navedenim zakonom, dolazimo do novog prijedloga:

s

drugim

Ljudi koji su pone5eni - obidno nesvjesno - tim strujama i koji, kao Sto smo vidjeli, nedobrovoljne iine iele prikazati kao dobrovoljne, a ne-logidne akcije kao logidne, prizivaju iudnovato ma$tovite razloge, koje rabe kako bi pokuiali sebe i druge obmanuti glede istinskih motiva svojih dina (str' 35).

Dobra ilustracija toga dolazi iz analize burzovnog govora tijekom valova rastuieg i opadaju6eg povjerenja. ,,Dok ie tijekom uzlaznog trenda svaki dani argument, kako bi se demonstriralo da ie se na nekoj tvrtki zaraditi, priman s naklono56u, kao argument ie apsolutno biti odbaden tijekom silaznog trenda... eovjek koji tijekom silaznog trenda odbija potpisati izvjesnu dionicu vjeruje za sebe da je voden iskljutivo razumom i ne zna, nesvjesno, da popuita tisudama malih dojmova koje u nekom stupnju prima iz dnevnih ekonomskih vijesti, Kada, ie kasnije, tijekom uzlaznogtrenda, potpisati one iste dionice, ili njima slidne, koie ne nude nista bolju Sansu za uspjeh, on ie opet misliti da samo sliledi diktate razuma i ostat ie nesvjestan iinjenice da njegov prijelaz od nepovjerenja do povjerenja ovisi o raspoloienjima generiranim atmosferom oko njega' (str. 93). Do51i smo do kritidne hipoteze o izboru trenutka za promienu eiite: (Kada rehgiozno-humanitarni osjeiaji rastu) elita postaje mekSa, blaia, humanija i manje sposobna braniti svoiu vlast (str' 59).

to podudara s dominacijom izumitelja u eliti, posljedica je dramatidna: ,,S druge strane, ona (elita) ne gubi svoju pohlepnost i poiudu za dobrima drugih, nego prije teii sto je vise moguie poveiati svoja nezakonita prisvajanja i uZivati u golemim prisvajanjima nacionaine bastine. Na taj naiin, s jedne strane iini vam jaram teiim, a s druge strane ima manje snage odrZavati ga. Te dvije okolnosti prouzroiuju katastrofu u kojoj elita stradava" (str. 59). Kombinacija rastuieg humanitarnog sentimenta u drustvu i prevladavanje izumitelja u eliti, ima, Prema tome, za posljedicu propast. Nesto ostaje zare(io uspinjuioj novoj eliti. Uspinjuda elita je, naravno, takoder podloina obiiajima govora kojima opravdava svoj pohod na viast, i

Ako

se

13

vjerojatno je da ie oni takoder biti oblikovani pomoiu istih rastuiih religiozno-humanitarnih sentimenata. Dobili smo dva nova prijedloga: Nova elita koja nastoji istisnuti staru, ili samo u6vrstiti svoju vlast i dasti, ne priznaje takve namjere iskreno i otvoreno. Umjesto toga ona preuzima vodstvo svih potlaienih, objavlfuje da neie iii za svojim vlastitim dobrom nego za dobrom veiine; i da ne ide u bitku zaprava ograniiene klase, nego zaprava gotovo cjelokupnog gradanstva (str. SO).

Na taj nadin, Pareto moZe zakljuditi, na razini ideologije i propagande, ,,slabljenje stare elite izgleda kao poveianje humanitarnog i altruistiikog sentimenta; uspon nove elite izgleda kao obrana poniznog i slabog od moinog i snainog" (str. 41). A1i, naravno, to je samo na razini govornih obidaja. Stvarnost je drugadija: Jednom kada je odne5ena pobjeda, (nova elita) podvrgava prijainje saveznike, i1i im u najboljem sludaju nudi neki formalni ustupak (str. a6).

knjiga c. wrighta Mil1sa, 'Ihe Power Etite (vtadaiuia elita) znaii pokusaj interpretiranja suvremene ameridke scene u Paretovim terminima; ali ta tvrdnja otkriva neznanje biio o Paretovom, bilo o Millsovom djelu, ili o oba' U podrudju druitvene satisfakcije, priia je ista: simptomatitno je da inade priiidrro ."p."r"ntativna antologija o stratifikaciji poput Class, Status, and Power (Klasa, status i vlast),kofi su uredili Reinhard Bendix i Saymour Martin Lipteorije. set, ne sadrZi nijedan Paretov uradak, niti ikakav saiet prikaz njegove eksplikaciji predani sociolozi iskazivali Paretu su veiinom veliku pozornost klasidnih tradicija njihove discipiine i povijesti drustvene misli. Izniman u 'Ihe Structure oJ Social Action (Struk' tome je bio Talcott Parsons, iija knjiga tura druitvene akcije) sadrZi dug i odlidan saZetak Paretovih ideja. Medutim, izgleda da se Parsons, u svojim kasnijim djelima, osianjao na Freuda, dotim

Pobjednidka elita takoder je sklona monopolizirati sve nagrade.

je prije gradio na Paretu.

Nakon poblede, elita postaje kruia i iskijudivila (str. S6).

Izgieda da je viSe energije biio posve6eno raspravi o originalnosti Paretove ieorlje negoli na daljnjem njezinom testiraniu. Pisana je na intelektualnoj tradiciji koja uktjuiuje Machiavellija i vica, i otprilike u doba kada su Michels, Mosca i Sorel stvarali znadajne doprinose o istim i slidnim temama. Takoder ie pisana u doba kada je gotovo svaki drustveni znanstvenik u Europi osjeiao da mora zauzelistajali5te spram Marxove pretpostavke klasne

Kotad je udinio svoj puni okret. Nova elita je sada utvrdena i proces mo2e pofeti iznova.

III.

borbe.

Paretova teorija ima, barem do danas, tek skroman utjecaj na sociologi-

ali samo djelomice - jest industrijska sociologija. Hawthorneove studije s Harvard Business School kasnih 1920-tih i ranih 1930-tih pokazale su, da produktivnost radnika nuino ne odgovara pobolj5anjima radnih uvjeta na poslu, poput stanki, duljine radnog dana, osvijetljenosti itd. VaZniji je bio nalaz da radnici, pod odredenim okolnostima, ne djeluju racionalno kako bi maksimizirali svoju zaradv, nego radije ograniiavaju proizvodni uiinak, te posljeditno tomu umanjuju svoju zarads. Paretova teorija, da su ljudi obitno motivirani sentimentima prije negoli logikom, bila je dobrodoSlo objainjenje u tumaienju tih nalaza. Ali punija primjena Paretove ju. Jedna iznimka

L4

teorije u podruiju industrijske sociologiie tek treba do6i: ona ie se' naravno' b"rrlii orporrom i padom menadZerskih klika u korporacijskoi hijerarhiji. L- iodruiju politidke sociologije, u kojoi je sim Pareto naiao nadahnuie za svoju teoriju, njegove ideje nisu pustile korijenje. e esto se kaze da

-

pitanje originalnosti Paretove koncepcije uspona i pada elita proizlaziio Mosci. Mosca je izrazro izvjesnu indignaciju da ie poglavito i, olrros. prema i osieiao je da ,-rro ,J rriro uvijek pripisale zasluge po pitanju cirkulacije elita, pripadala njes pravom je Pareto dobio, doista ukrao, veii dio tasti koja bi je mu. prioritet u terminima kronologije publikacija pregledao Livingstone baviti. u uvodu u engleski pr tlevodVladaiukklasei ovdje se ne trebamo time

je kazao ili Pitanje izgleJa jednostavno. Za svaki Paretov prijedlog Mosca takoder moZe aludirao J";" dio njegove opie rasprave, i svaki se prijedlog naii u jednom ili drugom obliku u raniiim pisanjima' Medutim, nitko nije prije Pareta te konkretne prijedloge izdvojio i kombinirao ih na naiin na koji

15

blokoje on. Upedatljivo svojstvo Paretove teorije niie u njezinim gradevnim on od njih vima uzetih svaki zasebno, nego u ingeniozno j kombinaciji koju ie metodolo5ku pokazuie proces naiinio. Kombinacija je nova; taj teoriziraju6i ve6ine kasnisofistikaciju nevidenu kod njegovih suvremenikar pa dak i kod

jih druStvenih teoretidara. tJsponu i padu Kako je dobar dokazni materijal za Paretovu teoriju? L) dokaz' Emelita, pomdeni su Paretovi vlastiti podaci kao ilustracija' ne kao uvijek aliios su sire, piriike islustracije tLes Systdmes socialistesi|-'I'raktqtu najboU .re tako potPune kako bi dana$nja znanstvena praksa zahtijevala' sav Paretov empiriiki ma11em sluJaju, moie se jedino reii da, uzet zajedno, njihova negiranja' negoli ierijal iini njegove prijedloge vjerojatnijima teoDokazni materijal iz drugih, tudih izvora, koji podupiru Paretovu teoriju znanriju, nesistematiian je' Kao Sto smo primijetili, Pareta i njegovu dije djelo rad, je Sorokinov bio iznimka stvenici su desto ignoriraii. Vaina Papro5iruje dinamika) Social and Culturai Dynamics (Druitvena i kulturna teoriju va2nrr retov prijedlog o poviiesnim ciklusima viere i skepticizma u Mobility social djelo ranije niegovo i rad taj kulturne promjene. Medutim, teoriju' na Paretovu obzirom s (Druftveiapokretljivost),premda vrlo osjetljivi i ideologiju na ,r. .rrog, nanizati nikak dok"" koji bi se izravno odnosili

" je vrlo znadajna tema osobnosti dlanova uspinju6ih i silazeiih klasa. ovdje o ciklusima vjere, pretpostavke tite jo$ uvijeku potrazi za istraiiteljem. Sto se

i po metodi So.oki.ro, ,.d ie daleko superiorniji idernu Sto je Pareto poku5ao, ipo rezultatu. Sorokin zakljuiuje daiezapadna civilizacija sada u previranju humanitarkoje prati izranjanie nove ere vjere; Pareto je pretpostavio da su od te VaZnije stoljeia. prijelazu no-religiorni sentimenti biii ve6 u usponu na taje Sorokinova .rri.ro.ri" razlike u dijagnosticiraniu vremenskih trendova najdelie kada bulacija brojnih ,"'*rolrriiorr"rnih promjena elita' On ih nalazi odnosi dru5tveni i kada dolie ili prema se cikius vjere okreie ili prema gore kaugovorni ili prisilni prolaze kroz promje.r., , obit"lirkog/porodidnog na je kada ,"kt",, Paretov zakljuiak, da se promjena elita najlakse i najbrie zbiva istraZireligiozni sentiment u usPonu, stoii na taj naiin nakon Sorokinovih

vanja uvelike razradeni poneSto ispravlien'

teorije' Mnoge druge studije, koje su publicirane nakon pojave Paretove o dlanstvu oslaniaju se na.r,u. one su u rasponu od kvantitativnih studija

eiitama do prikaza viSe iurnalistidkog tipa poput Dilasove Noue klase. Nedavnih je godina uveden vaian metodoioski izum koji omoguiava da se podne mjeriti motiv ispunjenja. Mjerenja

u poslovnim, vojnim,

i politidkim

provedena u mnogim slojevima u mnogim zemljama dana su u McClellandovom The Achieuing Society (lspunjuiuk druftuo). Iakoder bi bilo moguie usvojiti nedavna mjerenja koja je u'Ihe Authorian Personality (Autoritativna osobnost) opisao Adorno i njegovi suradnici kako bi baidarili udvrsdujuie motive. osobito krucijalna tema ie geneza udvrSdujuiih i ispunjavajuiih rezidua. Pareto je namjerno odredio granice svoje teme istraZivanja tako da nije imao nikakvog posla s teskim pitanjima; bilo je dovoljno primijetiti postojanje tih rezidua i kroz druStveno tkivo slijediti posliedice njihovog postojanja. Drustveni psiholozi imaju veliku zada(u proutavati okolnosti odgoja koje generiraju osobnosti s udvrsdujuiim i ispunjuju6im crtama. Posljednje dvije spomenute knjige sadrie nekoiiko intrigiraju6ih ideja o tome. Okolnosti pod kojima se uspjesnici obriu u udvr$divade ivice uersa ne treba dalje istrazivati. ono sto bismo mogli preporuiiti za Paretovu teoriju je moi,da coserova

knjigapoput TheFunctionof SocialConflict(Funkcijadruitvenogsukoba);tase knjigabavi Simmelovom teorijom o sukobu, eksplicirajuii je, suodavajuii je s logikom i modernim istai,ivadkim naiazima i revidirajuii je gdje je potrebno, U Paretovom bi se sludaju takoder trebalo dodati dimbenike relevantne za cirkulaciju elita, koje su kontribuiraii drugi znanstvenici. Potpunija teorija bi ukljuiila nekoiiko dimbenika kojima se Pareto nije bavio. Na primjer, ideja Maxa Webera o karizmatidkom vodi za koga je narod vezan osobnim sponama lojalnosti i koji ih vodi na putove narusavaju6i zakone koje je poloiila tradicija, vai,anjezarazumljevanje uspona elite. Isto tako, koncept Georgesa

Sorela o 'rnitu" emotivno natovarenom vizijom buduinosti, ima slidan udinak slamanja utvrdenog poretka i dovodenja nove elite i novih ideja na dominantan poloZaj. Moglo bi se takoder poieljeti naglasiti zahtjev racionalnosti za bilo

koju modernu elitu barem u istoj mjeri kojom se nagla$ava njezina voljnost da uporabi silu. Odluke koje donose eiite imaju vise ili manje dalekoseZne posijedice u svakom kutku druitva: razrnier u kojem su te odluke racionalne i temeljene na znanju postaje krucijalan za tijek povijesti. Istina je, kako je pretpostavio Mannheim, da su moderne poslovne i vladine elite sredista donoSenja odluka u daleko ve6oj mieri negoli su to bile elite u proSlosti, taj

L7

r6

Reference

dimbenik je osobito vai.an za razumijevanje nedavnog usPona i pada elita: moderne elite moraju biti inteligentne i oboruiane znanjem u velikom broju odluka koje su tek daleko povezane s neposrednim poslom odrZavanja njihovog statusa elite. 'fo razmatranje vodi do specifikacije uloga koju igraju razum i osje6aj u funkcioniranju eiita. Nedvojbeno je istinito, kako je Pareto ustvrdio, da ljud-

tz osietaia negoli iz razuma. Anti-inteiektualni ideolozi preuzeli su taj pojam kako bi opravdale predaiu razuma osjeiaju' One prefeiiraju ludilo politidkog skupa u odnosu na spori reformatorski rad temeljen na istrativanju povjerenstva i kojeg implementira nezgraPna, ali racionalna birokracija. Oni su preferirali romantiiarsku intuiciju u odnosu na hiadnu procjenu dokaza, oni su izabrali metafiziku nad znano56u. Pareto ofito ne pripada njihovom taboru; on je Zelio iznaii racionalno objasnjenje za iracio.rri.ro pon"s"nje. Ali jednako je istinito, da se Pareto nije slagao s filozofijama prosvletite!stva, koje su drzale da je krititan iimbenik u prezivliavanju elite doseg do kojeg ona dopu5ta razumu da kontrolira osjedaje; na primjer, Pareske akcije teku viSe

to je drZao da je vlada intelektuaiaca, gotovo sigurna katastrofa' Nemoguinost da se rijeSi problem uloge razuma u cirkulaciji eiita najoditija je kada se pitanje postavlja kao suprotno st izmedu razuma i osjeiaja. Ni ra.,rm,ni osjeiaj ne bi trebali biti maksimizirani da osiguraju prezivljavanje

putem delikatnogbalansiraeiite, nego uiinkouitost.Auiinkovitost jedno protiv drugoga, nego u nja mje5avine razuma i osjeiaia, koji ne djeluju siozi. U posljednjoj analizi, samo utinkovite elite -bez obzitaje li izabrane, imenovane ili samoizabrane - stjedu znadajnu potporu onih koji su na dobitnom kraju njihovih odluka, koji kupuju njihovu robu i usluge, koii nazotenii' se stvara

Adorno, TlN.:

The

Authoritarian Pesonalifl, New York, Harper, i950'

Free Press' 1953' Bendix, R. i Lipset, S.M.: Class, Status andPower, Glencoe' Illinois' Free Press' 1956' Coser, Lewis: TheFunctions oJ Social ConJlict, Glencoe, Illinois' Ei1as,

Milovan: Novaklasa, Zagreb, Feniks kniiga, 2010'

Press' 1966' Finer, S.E.: VilJredo Pareto, SociologicalWritings, London, Pall Mall

McCleland, David C.: Mills, Wright

C

The

Achieving Society,Princeton, NJ', Van Nostrand' 1961'

.; The Power Elite, NewYork, Oxford University Press'

i956'

York' London' McGrawMosca, Gaetan o, The Ruling Class,Ltvod, Arthur Livingston' New

Hill,

1939.

1902',2'izd'' 1926' francususko rev' izd' (Manuel 1906, Milano, politica, economia

Pareto, Vilfred o: Les Systimes socialistes,2' sv Pariz,

--

: d

Manuale

rrono*i,

-- iit,

izdanie' sociologia genetale,3,sv' Firenca, 1916';2'izd'1923'; francusko and society,4. pariz, Mind The izdanie, englesko 1g17. z. sv., sociologie g1neioti

Trattato

de

di

politique), P ail.2, 1909.

sv. New York,

di

pti;*od A. Livingstone i A' Bongiomo, 4' sv' New

York i London' 1935';

Treatise on General SociologT, New York, Dover Press, 1963 '

with special ReJerence Parsons, Talcott : The Structure of social Action: A study in social'Iheory 1949' Press' Free to a Group oJ Recent European Writers, Glencoe, Illinois' 201 1 ' Sorei, Georges, lluzija progresa, Zagreb, Feniks kniiga,

Sorokin, Pitirim

A.:

Social and Cultural Dynamics,

4' sv New York' Bedminster Press' 1962'

(originalno izdano 1937-1941.) Sorokin, Pitiram A.: Social Mobilifl, NewYork, H xpet, 1927' Weber, Max: Protestantska etika i duh kapitalizma,Zagreb' Misl' 2007'

hovim svetim obredima, koji primaju njihovo znanje. Sveukupna uiinkovitost u zadaiama generiranja i distribuiranja reda, bogatstava, znanja,ljepote, svetosti i kreposti je ono sto polako elitu dini da ju se percipira'legitimnom'i na taj nadin pomaZe osiguranju njezinog mandata'

HANS L. ZETTERBERG

t9 18

llspon i pad elita

1. Neki sociolo$ki zakoni Svrhaovestudijejedasenekesociolo5keteorijeobjektivnosuotisdi-

nienicama.

..

r.v

obidno imaju Oni koii pi5u na temu sociologije ili Politiike ekonomiie obidai ovdje taj ieiim Ne neki praktiian poredak na umu koii Ztl" braniti' jedino osudivatialibihsamo obavijestio diiateliada jatupraksuneslijedim;i

riiedima autora je to umjesno reii, jer se dogada da se, kao rezultat te prakse' Na taj nadin' ako on daje puno Sire tumadenj" nigo se doslovce namjeravalo'

za gotovo da on neki nedostatak u da-,,o* poretku A, uzima se zdravo pretpostavlja da opienito osuduje 6itav poredak.! i desto se, idu6i io5 i dalje, on favorizira neki drugi poredak B, nasuprot A-u' se da Ako ioviek rr.l"Ji -r.t, u opiem pravu glasa, na primjer'.slivada dezalima o favor\zftaograniteno p.aro gltsi onoga tko na sav glas govori hvavladavine; onaj koii mokracije, irrraia ," d" f"uortira aristokratski oblik republici ili obrnuto' suprotstavlia li izvjesne aspekte monarhije, sigurno se smislu' je okr"tko, svaka doslovno specifi-dna iziava dana u univerzalnom stvari' sri ier elniti tako nije posve pog."s,,o; testo je time pogodena sAma

optri"

vi5e - hvale vrijedna autor namjerno k"ie ;";. da bi mu se moglo pripisati za5to driim vaLje razlog To metoda u literaturi, ali manie takva u znanosti' vi5e negoli ie niezin nirn naglasiti da svaka iziav:aaovom eseiu ne nosi niSta vlastitilpecifiini smisao i ne smije ioi se nipoito dati Sire tumadenje'

Nadaljeiureiinekolikorijetiza5tosamizabraoiinieniceizsadasnjosigurno imaju sti, a ne se ograniiio na dinjenice iz pro5losti' Ove posliednje i s manje osjeiaja i veliku vrijednost: na njih se moie gledati hladnijeg uma 23

predrasuda. Ali imaju znatnu nepovoljnost, jer nam nisu sasvim poznate, i nadalje, gore spomenuta vrijednost je iesto vise fiktivna negoli stvarna, jer

imamo obiiaj naie osjeiaje iz sadasnjosti prebaciti u pro$lost. Na taj naiin, fanatiino odan Njemadkom Carstvu, neie tolerirati nikakav zao komentar o cezaru ili Augustu, a nas demokrat svadati se s Aristofanom. Prijedimo sada na predmetnu stvar i podnimo s kazivanjem nekih socioloikih zakona, izvedenih iz iinjenica, koje iemo sada jos jednom suoiiti s tim dinjenicama. u tome slijedimo metodu koju je preporudio claude Bernard, koja vodi od tinjenica do kocepata, i od koncepata natrag na tinjenice. U ovom objavljenom fragmentu iitatelj ie naii samo drugi dio. prvi, i puno dulji dio, dat iu u socioloikom traktatu na kojem sada radim, za kojeg se nadam da iu ga biti u stanju zavrsiti i publicirati. za sada, prihvatimo proglasene zakone kao vi6e ili manje piauzibilne hipoteze, i vidjet iemo moiemo Ii uz njihovu pomoi uspjeti u obja5njavanju tinjenica. Prvo, primijetimo da veii dio ljudskih akcija nema svoje ishodi5te u logidkom promi5ljanju nego u osje(ajima. To je ugiavnom istinito za akclje koje nisu ekonomski motivirane. Suprotno bi se moglo re(r za ekonomske akcije, osobito one povezane s trgovinom i industrijom. e ovjek, premda potaknut na djeiovanje nelogiikim motivima, voli svoje akcije logidki vezati u izvjesna nadela; on ih stoga a posterioriizmislja kako bi opravdao svoje akcije. Tako se dogada da akciju A, koja je stvarno posljedica uzroka B, njezin autor prikazuje kao posljedicu vrlo iesto imaginarnog uzroka c. e ovjelg koji na taj na primjer, njemadki povjesniiar

naiin zavarava svoga bliznjega poiinje zavaravanjem samoga

sebe, i dvrsto svojim vlastitim tvrdnjama. Iz ovoga slijedi da svaka sociolo5ka pojava ima dva izrazita i desto potpuno razlidita oblika: jedan objektivan oblik, koji odreduje odnose izmedu stvarnih objekata, i subjektivan, koji odreduje odnose izmedu psiholoikih stanja. Zamislite zakrivljeno zrcalo koje iskrivljuje objekte ko;"e odraiava: ono Sto je u stvarnosti ravno izgleda zakrivljeno, ono $to je maleno izgleda

vjeruj

e

veliko, i obrnuto. Na sliian nadin ljudska svijest odraiava objektivnu pojavu, koja u naiu spoznaju dolazi kroz povijest, ili svjedodanstvo suvremenika. Ako, stoga, Zelimo znati objektivnu pojavu, vaino je da se ne zadovoljimo sa subjektivnom pojavom, nego da iz nje pravilno zakljudimo o objektivnoj. To

z4

koja, iduii iznad puke materijalne kritike izvora, nastavlja s kritikom liudske psihe. Atenjani, bojeii se perzijske invazije, poslali su glasnike u delfijsko proroiiste da od njega potraie odgovor, koje je, izmedu ostaloga, odgovorilo da je zeas Tritogeniji podario drveni zid koji ie biti neosvojiv. Nakon toga, Atenjani su popravili svoju flotu i bili pobjednici kod salamine. Tako je

je u

biti zadt(apovijesne kritike

mnogima suvremenicima izgledala pojava, i tako ju je dalie sve do nas prenio Herodot. AIi odito objektivni oblik je posve drugadiji. U nase doba, nadamo se, nitko viSe ne vjeruje u Apolona, u Atenu Tritogeniju, ili u Zeusa; stoga se rnoraju naii neki drugi, stvarniji uzroci da bi se objasnilo pobiedu kod Salamine; koju je u stvari pripremio Temistoklo kada je Atenjane nagovorio da iz riznice odvoje novac za flotu. Ali je vrijedno spomena, da u izvje$iivanju tinjenice, Herodot ne aludira na intervenciju tog stvarnog uzroka. Zahvaliujuii sretnoj podudarnosti, brodovi su biii spremni, tako da je bilo lako pokoriti se prorodiStu. Po na5em autoru, razlidi.ta misljenja Atenjana odnosila su se jedino da istinsko znatenje Apolonovog odgovora glede toga koji je put bolje slijediti,; neki su vjerovali da su drveni zidovi oni od stijenja, doiim su drugi driali da je bog u odgovoru nabacio flotu. Sim Temistoklo - opet po Herodotu - raspravljao je iskljudivo o tumadenju jezika prorodista. Na taj se nadin kontrast izmedu stvarne i subjektivne pojave jo$ vi5e istide. Dodu5e, nije dovoljnor proudavati dvije pojave i njihove medusobne odnose; javlja se i treii problem: kako stvarna poiava dlelule na subjektivnu pojavu tako da ju modificira, i obrnuto? Darvinizam nudi vrlo jednostavan odgovor na to pitanje, ali naialost istinit je sarno djelomice. Po tom udenju, odnos izmedu dvije pojave bio bi postignut kroz postupnu eliminaciju pojedinaca koji se ne uklapaju u taj odnos. u nasem sludaju uopie nije bilo eliminacije, i ne6emo nikada znati zaSto su Atenjani stvarno bili skloni prema jednom, a ne prema drugom tumaienju prorodiSta, niti iak je li Temistoklo pokazao dobru vjeru u svome argumentu. Sada, kada se sliine dinjenice zbivaju, nema ni apsolutnog vjerovanja, ni apsolutnog ne-vjerovanja; stoga, da je bilo dopustivo suditi o ljudima tog doba po onome kakvi su ljudi danas, bili bismo skloni vjerovati da je stvarni uzrok, tj. pomorska snaga Atene, podsvjesno utjecala na Temistokla; i da je ori pod

tim porivom prvo nagovorio

sebe, a onda i druge, da je bog mislio na flotu,

25

Primjer koji smo izabrali nekim ie ljudima izgledati nedovoljan s obzirom da je previie oiit. AIi oni koji misle tako, uskoro bi promijenili svoja mi5ijenja ako bismo izabrali neki moderan primjer, u velikoj mjeri identitan s onim iz drevnog doba.l Koliko mnogo ijudi u Francuskoj zaziva,,besmrtna nateia iz 1789." ili,,obranu republlke", ili, u drugim zemljama,,obranu slavne monarhije", ba5 kako je 'Iemistoklo interepretirao prorodiSte, i na taj nadin daju imaginarne uzroke svojim dinima dokprikrivaju stvarne? Izreka da onaj

koji vidi trun u odima svoga bliznjega, a ne vidi balvan u svojim vlastitim, bila je uvijek istinita, i onaj tko se ismijava drevnim praznovjerjima testo puta ie supstituirao moderna koja nisu niSta razumnija ili stvarnija od onih koja je odbacio.

Okrenimo se sada razmatranjima koja nisu tako dobro poznata i koja iemo kasnije kombinirati s onima koja sam upravo spomenuo. One ekonomske krize koje su, da budemo egzaktni, samo konkretne primjene zakona ritma kojeg je Spencer pripisao zakonu gibanja opienito, u naie su doba paZljivije prouiavane, osobito u radovima Jevonsa, Clementa Juglara i druge vrijedne gospode. U svome djelu Cours d'iconomie politique izrazio sam mi5ijenje - koje mi je potvrdeno novim istraiivanjem - da te krize nisu samo biie rezultat strogo ekonomskih uzroka, nego su takoder biie odredene ljudskorn prirodom; i nadaije, da su one bile samo jedna od mnogih manifestacija psiholo5kog ritma. Drugim rijedima, kao 5to sam upravo rekao, postoji ritam osjeiaja koji mozemo zamijetiti u etici, religiji i u politici kao valove koji nalikuju poslovnom ciklusu.2 Ti valovi nisu izbjegli zamjedbi povjesnidara, ali osim teorija koje, poput one o ciklusima, previSe odstupaju od prirodnog tijeka, nisu opienito smatrani djeiomidnim manifestacijama sveukupnog ritmiikog gibanja. Samo tu i tamo nalazimo neku analogiju spomenutu u najupadljivijim sludajevima.3

Proutavatelji rimske povijesti zamijetili su veliki vai koji je prouzro' kovao da obrazovane klase prijedu s nevjerovanja

koncu Republike i u prvom stoljeiu naie ere .

-

-

sto se manifestiralo pri

na vjerovanje, koje nalazimo

pred konac Carstva. Religiozna struja koja je bila izvori5te krfianstva * koje je odnijelo svoju pobjedu ne bez dubokih modifikacija i znaiajne asimilacije suvremenih nadela i udenja - bilo je opie gibanje koje je pred sobom meo ditav drevni svijet. Poganski autori izrai.avajukr5ianska nadela i misli - toliko mnogo da su

26

pretpostavljeni odnosi izmedu Seneke i sv. Pavla kako bi se objasnilo osje6aje p.rrog.. Renan je shvatio da je kr$danstvo bilo samo jedan od mnogih oblika koji je religiozni osje6aj tog doba poprimio'a xavikli smo na povijest tog doba gledati kao na borbu izmedu krs6anbila razlidita, stva i drugih reiigija ili udenja za kojavjerujemo da su u bitnome da drugaiiji posve bio povijesti ie, umiesto i zamisljamo da bl tilek moderne iii da je pokult, orijentalni krsianstva, trijumfirao kult Mithre ili neki drugi ganstvo opet Procvj etalo" sekti A, S\r" io ne vriledi kao istina. Doista su biie Zestoke borbe izmedu jest, pojadanog iz X, to jedinog uzroka B, C.., koje su sve izvirale iz jednog su religioznog osje6aja. Ali glavna je iinjenica upravo X, a tinjenice A' B' C"' tek sekundarne. Ne moie se reii da one uopie nisu imale nikakvu vaZnost, odrebudu6i da forma takoder ima neku vrijednost pri modificiranju poiava nedemu mjesta sadri,ajem, ali se pogre5ka sastoji u pripisivaniu Prvog

denih

6to mora stajati na drugom. s D'Orbigny, pi5u6i o Boliviji, kaZ'e: ,,Na ulazu u dolinu i na uzvisinama veliiina' razliditih humke obje strane, primijetio sam, dui cijele rute, kamene su to bili na veiini t qii, ,o bili postavijeni drveni kriievi... Otkrio sam da

Bolivije apachectas,iiasnije, kada sam lh nalazio diljem tog dijela Republike postosuhumke Te vjerovanje' moje su .r"r,*rrl"rrog Indijancima, potvrdili koji domoroci, jaie prije do"laska Spanlolaca. Njih su nagomiiavali natovareni Pachacmacu, su, pe.rluii se s teskoiom uz strme kosine, iskazivali zahvalnost je hrabrost davao im Sto toga zbog stvari, bogu, pokretaiu svih ,r"lridryi.,o-

svojim putem' da dosegnu vrh, i istodobno se molili za novu snagu da nastave ili ZastaLiLi, nr"lo se odmorili, niz vjetar bacili nesto dlaka sa svojih obrva, na humku coce koju su ivakali, kao svoju naidragocf eniju stvar'

poloZili ne5to

bi zadovoljni s uzimanjem obliznlih sto kamenova i pridodavali ih hrpi. Danas se nije ni$ta promijenilo; osim je simbol domoroci viSe ne zahvaljuju Pachacmacu, nego bogu krsiana, diji od

k"*".r", ili, ako bi bili siromasni bili

Ceresa i krii,".s ,,Na Siciliji" kaie Mauray, ,,Djevica je zaposjela sva sveti5taje postoji da Odito nioj"'6 V..r"r", pog"rrrkl obredi su djelomice upravljeni " sekunod oblici zajednidki o!"er; koji se otituie u razliiitim oblicima, i ti su darne vaiosti s obzirom na sAm osf eiaj. ,,"Vrelo" dodaje Mauray, ,,nastavlja, primati darove koje je u drugim dobima primalo kao boZan-

u ime sveca,

stvo".7 Sto 1. ., orro^ sludaju glavna tinjenica? Osjeiaj koji

potiie ljude da

27

umilostive vrelo,

ili manifestacije tog osjeiaja u obliku zazivanjajednog ili

drugog sveca, jednog ili drugog boianstva? Odgovor ne moZe ostati dvojben. Vjerovanje da intervencija nekog bot,anskog biia moie liletiti oii je glavna iinjenica, i obratiti se u tu svrhu Eskulapu ili svetoj Luciji je drugorazredno. Tako je takoder i sa zazivanjem kr5ianskog demona umjesto poganske Hekate, dotim je glavna iinjenica vjerovanje u udinkovitost takvog zazivanje. Nije sasvim todno driati da jedno vjerovanje ima svoje podrijetlo u drugom.; puno je biiie istini videnje da obje imaju zajednitko ishodi5te - dovjekov osjeiaj koji je u stanju prisiliti tajanstvene sile da mu sluie. Tako izgleda odito da je pobjeda sekte A nad sektama B, C... desto pobjeda forme, ali ne i biti. Izmedu Lucijanovog koncepta s jedne strane i koncepata oboiavatelja proroka Aleksandra s druge, sigurno postoji pitanje biti; i da su Lucijanovi koncepti trijumfiraii, povijest Europe bi bila posve

drugadija od povijesti koju znamo. Ali izmedu koncepata Aleksandrovih oboZavatelja i koncepata oboiavatelja drugih proroka imamo pitanje, ako ne iskljuiivo, onda gotovo iskljutivo, forme, i povijest bi se malo promijenila neovisno o tome je li pobijedila jedna ili druga od tlh ide;a, to tim vi$e buduii da je pobjednikprimoran dati ustupke poraZenima, iak i u pogledu forme. Ovo nije mjesto za istraiivanje kako su te velike struje osjeiaja nastale i kako rastu; imaju li one svoje ishodiSte, kako bi to htjela materijalistidka interpretacija povijesti, iskljuiivo u ekonomskim uvjetima; ili im takoder pridonose i drugi elementi, do kojih ovi ne seiu. ZeljetirijeSiti sve probleme odjednom u biti ;e neznanstvena metoda; trebalo bi se prije prouiavati jednog po jednog. Uzmimo danas postojanje struja zdravo za gotovo; u drugo vrijeme i na drugom mjestu poku5at iemo pokrenuti daijnje istraZivanje. Ljudi koji su poneseni - obiino ni ne znajuii - tim strujama i koji, kao Sto smo vidjeli, iele nesvjesne dine prikazati kao hotimidne, a nelogidke akcije kao logiike, prizivaju dudno ma5tovite razloge,koje rabe da sebe i druge zavaraju glede istinskih motiva svojih akcija. eesto se prijepori forme izmedu sekti A, B... ispare u nesuvisloj raspravi. Na primjer, tovjek koji pokuiava prouiavati prijepore kr5ianskih sekti bizantskog razdoblja, okondava nalaze6i sebe u kavezu za umobolne, i opienito, iak ako se izmedu takvih pitanja o formi i dogodi neko bitno pitanje, dobro je prijestiti se Sto Montesquieu kaie o teologiji: ,rDvostruko nerazumljiva, i po materiji koju tretira i po natinu na koji ju tretira".8 Kada se ditaju rasprave nekih francuskih nacionalista, podi-

28

koje nje se dvojiti jesu li svi ti liudi zdrave pameti, aii skriveno iza tih rijeti, lzgleda d.1"* i doista jesu, blesave, nalazi se vrlo ozbiljno pitanje od prave vrijednosti; jer je ,,nacionalizam" iedini oblik otPora socijalizmu koji danas

postoii u Francuskoj.

'

i kada je prif epor razuman, riietko se dogada da se dani razlozi odjedino o nose na bit. U Francuskoj se uodi Revoluc tje 1789' govorilo "huma-

t"k

nosti", ,,osjetljivosti", ,,bratstvu"; dodim su se u stvarnosti jakobinci pripremali za umorstva i pljadke. Danas ta krasna igra podinje oPet iznova' i na5a za buri,oazriaelegantno umuje o ,,solidarnosti", dotim se u stvari PriPrema katastrofe koje 6e ju eventualno uni5titi' osim u kratkim vremenskim intervalima, ljudima uvijek vlada elita' Rabim rijed elita (talijanski aristocrazia) u njezinom etimoloskom smislu, znateii najjaie, naienergitniie i najsposobntje * za dobro iii zlo. Medutim, zbog vaZnog fizioloSkog zakona, elite ne traju' Otuda - poviiest iovjeka ie poil"rt nefrestanih zamjena izvjesnih eiita: kako se iedna uspinje' druga

op"d". Takva je stvarna poiava, premda nam

mot'e pojaviti u

se ona

'esto

nekom drugorn obliku. koja nastoji istisnuti staru, ili samo dijeliti njezinu vlast i dasti, No.,r" "lita ne priznaje takvu namjeru iskreno i otvoreno. Umjesto toga ona preuzima .,ro&t.,ro svih ugnjetenih, proglaiava da ne6e iii za svojim vlastitim dobrom nego za nego za dobrom veiine; i odlazi u bitku, ne zaPtavaogranidene klase'

priva gotovo cjelokupnog gradanstva. Naravno, jednom kada ie postignuta pob;"i", o.ra pokorarr" piips"l" saveznike, ili, u najboljem slutaju' nudi im ,r.k" for-"lrre ustupke. Takva je povijest borbi koje su vodili pleb s i patres t

Rimu; takva je poviiest pobjede koju je buri'oazria odniiela nad plemstvom feudalnog podriletla, pobjeda koju su dobro zamijetili moderni socijalisti. proi.ro, Panteleoni, u nedavnom traktatue nijede da ie socijalizam pobijediti; ja sam driao i driim da je njegova pobjeda najvjeroiatniia i gotovo ali stvarneizbie,Lna.r, Ta dva misljenja izgleda da jedno drugom proturjede,

.ro .r", 1", mi raspravljamo o razliiitim stvarima: Pantaleoni se usredotoduje na subjektivnu pojavu, ja na oblektivnu. Baziino se slaZemo' Pretpostavimo da je, u doba kada su u Judeji nastale prve-kr5ianske

zajedrici, netko tvrdio ovako: ,,Ti ljudi neie nikada biti gospodari svijeta. staBedastoia je vjerovati da bi sve razlike u bogatstvu, kulturi, drustvenom ljudi svi 6e da tusu medu ljudima rnogle biti ukinute. Glupo je pretpostaviti,

29

istinski postati braia, da ie se odreii svih dulnih uiitaka, da ie u tijelu Zene vidjeti samo divote vjeinog tivota. Moiete uzetizdravo za gotovo, da ie tisu6u godina od sada biti bogatih i siroma$nih, kraijeva i podanika, moinih i poniznih; i moZete biti sigurni da ie se poprilidan broj onih koji iive joS uvijekprepu$tati proidrljivosti, poiudi i bijesu, i da ie nova braia nastaviti izda. ( 1." ; vati svoje bliZnje". Covjekbi bio u pravu. Sigurno da vladavina Krista, kakvu su zami5ljali prvi kr5iani, joS uvijek treba doii. Ali niti bi iovjek pogrije5io tvrdeii da ie kriianstvo trijumfirati - to su potvrdile iinjenice. Jedan te isti izraz odnosi se na posve razlidite stvari. Primjerenija usporedba moie se dati za boije nam poznatu eru, jer nam je vremenski blii,a.Zamislimo se u Francuskoj u zoru Revolucije 1789., kada bi netko rekao: ,,Ti dobri ljudi, koji iele reformu Driave, sanjaju. Tko moie vjerovati u contrat social? - Univerzalna volja ne moie pogrijeiiti. - Doistal Tako da je to razlog za5to nema nikakve pogre5ke, kako god velike, nema praznovjerja, kako god ludog, koje u jednom trenutku i na jednom mjestu, ili u

nekom drugorn trenutku i na drugom mjestu nije imalo potporu ditavog naroda i testo gotovo svih naroda. - Ljudi su svi rodeni dobri, samo ih sveienici i kraljevi tine lo5im. Nedvojbeno, dak ni dijete ne bi vjerovalo u tu bajku. Ako je to lijepo nadelo glavni oslonac va5e nove vlade, morat iete tekati mnogo tisuia godina prije negoii to moZete vidjeti u praksi. - Vladavina razuma je pred podetkom. - Kakav ste Vi samo jadan psiholog! Veiinu ljudskih akcija i dalje ie, za mnoga, mnoga buduia stoljeia, odredivati osjeiaji. - Pod vladavinom razvma, dobri, sposobni, iasni, kreposni, 'iuvstveni'ljudi naroda biago ie i bez $oka promijeniti sadainje stanje stvari.tt Onaj tko vjeruje u to, mogao bi takoder vjerovati da su se divlje zvjeri pretvorile u krotke golubove. VaSa titava literatura podiva na laZnim premisama; a va$e su lijepe dame, koje se onesvje56uju dok teznu za vrlinama'prirodnog dovjeka', bedaste ienske koje ne znaju o demu govore. Sljedeie ie stoljede, moiete biti sigurni, biti odevidac ludi koji ie biti posve nalik onima na5eg stoljeia, a nova era, koju su predloiili filozofi, neie doii". Drugi ie tovjek odgovoriti: ,Vrlo dobro, sve je to istina. Ne sada, niti ikada neie biti stabilne vadavine rnasa. Vi ste u pravu, idila mira i kreposti o kojima pjevaju na5i filozofi je jednako tako stvarna kao i bajka. Ali pogledajte Sto leii skriveno iza tih rijeti, i vidjet iete da izrasta jedna oligarhija, spremna poraziti i zamijeniti onu na vlasti. Pobjeda nove oligarhije je izvjesna, jer su

30

energija i snaga na njezinoj strani. Takva bi pobieda mogla biti bez krvi ako bi stara elita bila snaina i istodobno toierantna i mudra; ako ona, ne zaboravljajuii na izreku : sivis pacem, parabellum,s jedne strane pokazuje da je spremna

hrabro se boriti, a s druge, zna na vrijeme kako u svoje redove prihvatiti sve one koji izrastaju iz obiinog puka, spremni konstituirati novu elitu.l2 A1i promjena ie staru elitu koStati mnogo suza i mnogo krvi, jer se ona s jedne strane u svome ludilu razoruiava i slabi svojim bedastim humanitarnim govoroml a s druge strane, odbija novu eiitu i stoga ju prisiljava da ustane i bori se". Dogadaji su pokazali da su oba miSljenja ispravna i da uopie nisu u suprotnosti jedno s drugim. Tocqueville je zamijetio da je ,,Francuska revolucija bila Politidka revolucija, koja je imala uiinak religijske revolucije i na neki je nadin poprimila aspekte takve". Iz tog bi se prijedloga moglo izostaviti ono Sto ostaje dvojbeno i definitivno potvrditi da je Francuska revolucija bila religijska revolucija, pripremljena od strane visih kiasa i onda izvedena protiv njih, i da je ona Predala vlast novoj eliti, bwi.oazrji Reieno je da je revolucija k6i Voltairea i enciklopedista. To je istinito samo u malom razmjeru i samo u izvjesnom smislu, u onoj mjeri u kojoj je

humanitarna skeptiinost oslabila gornje klase. l-Itjecaj Voltairea i enciklopedista na niZe klase bio je gotovo nikakav, a revolucija je uglavnom bila reakcija religioznih osjedaja (u Sirokom smislu) niiih klasa protiv skeptidnosti gornjih klasa. Ista se stvar djelomice dogodila u doba reformacije. Tamo su takoder teokratske gornje klase postale skeptiine, dok su se Pape puno vi5e bavile zemaljskim negoli nebeskim interesima. Nije sludajno da je reformacija poiela medu grubim ljudima Sjevera, gdle je krsdanski religiozni osjeiaj

iivlji, dodim je dobio samo nekoiiko obradenika u rafiniranoj i skeptiinoj Italiji. u to je doba religiozna reakcija irnala krsiansku formu; 1789. ona je u bio

Francuskoj poprimila oblik drustvene, domoljubne, revolucionarne, a takoder i antikriianske religije. Dva su sluiaja ukljudivala osjeiaie istog reda koji su poprimili razlidite oblike. Vladavina nove elite koja je proizlazlla iz Francuske revolucije, to iest, vladavine bu rLoazrie,trajala je samo kratko vrijeme i pokazuje barem u Francuskoj znakove dubokog slablienja, jedva stoljeie nakon njezinog izbijanja.

Istina je, s druge strane, da u Sjedinjenim Ameriikim Driavama, u Njemafkoj i drugim zemljama onaioS uvijek 6uva poprilidnu 6ilost'

31

Razmatrajuii pojavu s objekti.vne totke glediSta, istiiu se tri velike klase dinjenica: 1. Rastuii intenzitet religioznog osje6aja, koji pokazuje da smo u uzlaznom razdoblju krize; Z. Slabljenje stare elite; 3. Uspon nove elite. Subjektivno, nalazimo da se prva od tih klasa odraiava u na5oj svijest bez previBe iskrivljavanja; s druge strane, druge dvije klase iinjenica poprimaju oblike prilidno razliiite od stvarnosti. Slabljenje stare elite izgleda kao poveiani humanitarni i altruistiiki osjeiaj; usPon nove elite izgleda kao zadovoljStina poniznog i siabog protiv moinog i snainog'

,}

.&l c U zlazno razdoblj e religij ske

krize

i najpovr5nije prouiavanje pokazuje da je posljednjih godina kod civiiiziranih nacija religiozni osjedaj porastao i da jo5 raste. Od toga su imale koristi ne samo svi ve6 postojeii religijski oblici, Sto ztaiirazlitite kr5ianske e ak

grane, nego je to dalo snagu uglavnom novoj vrsti religioznih osjeCaja koji se

I

I

32

manifestiraju u socijalizmu. Mnogi vrijedni ljudi, medu socijalistima kao i medu njihovim protivnicima, jasno su prepoznali da je sada socijalizam nova religija; a proudavatelj povijesti mora shvatiti da ta religijska pojava zauzima svoje pripadaju6e mjesto medu najvedima koje su ikada videne i mote se jedino usporediti s usponom budizma, kriianstva, islama, protestantske reformacij e i Francuske revolucij e. Nadalje, domoljublje je uzraslo do novih visina i poprima oblik religije - u Njemadkoj, gdje jedna autoritativna revija ide tako daleko da govori o ,njemadkom Bogui u Engleskoj kroz imperijalizam, u Francuskoj kroz nacionalizam, u Sjedinjenim Ameridkim Driavama ktoz iouinizam, itd. Pored tih velikih pojava koje se manifestiraju u oiivljavanju starih religija i usponu novih i snainih, druge od manje vainosti nam otkrivaju kako religiozni osjeiaj zahva(.a sve manifestacije ljudskog djelovanja; i izgleda da u buduie te pojave imaju neokrotivu sklonost da poprime oblik religije.13 Uzmimo na primjer, po5ten puk koji drti da je potro$nja alkoholnih pi6a Stetna za ljudski rod. Djelovanje tih ljudi nije ogranideno granicama skromnih i umjerenih predlaganja odgovarajuiih higijenskih mjera, nego ih nadilazi doseiuii religiozni iar.ra Pokret generira askete, apostole, mudenike spremne na svaku irtvu, sve dok mogu sprijeiiti ljudsko stvorenje od pijenja

33

vina; ako u tome uspiju, kaiu da su,,spasiii tovjeka", bas kao Sto krsianski apostol kaie da ie ,,spasio duiu'.:s Postoje sekte, poput one anti-alkoholid"." ,rr"rr. Dobri templari, koje se moZe usporedivati s redom poput domii nikanaca, franjevaca ili siidnih. oni imaju iniciiacijske obrede, ceremonije nije toga, Pored tajanstvene v eze, rodlazeu ekstazu nad mistidnim Sovorom. mali broj higijenidara danas koii se tako uzbude pri obrani svojih utenja, da ljudima ioyi.risu izgubili svu svjetlost razuma izgledaju da su poludjeli; oni nam na su, takoreii, spremni ubiti osobu samo da bi ju driali zdravom. oni kako taj naiin pokazuju manje osjeiaja od inkvizicije, koia je ljude spaljivala

dase

bi im spasila duie. da otkriju,,nemoralnu iiteraturu", te takoder nadivisoko laze umjerene granice tasne cenzure. Sigurno da medu njima postoie

Drugi

se

toliko trude

sredini cijenjene osobi, vrijedne svake pohvale, ali izgleda iudno u njihovoi o itemisliti mogu ne koje i tu temu zamijetiti ljude iije su misli fiksirane na izrazima. mu drugome. oni o visokomorainim idejama govore najlascivnijim nekom su gradu od mladih srednioskolaca traiili da potpisu peticiju za se zatvaranje boid"l". Jezik te peticije bio je istinski opscen. Katkada, kada se mu kako zamijetiti se razgovaras jednim od tih egzaltiranijih ijudi, moze koji licezacrveni, odi zasvijetle, ukratko, on pokazuie sve znakove muskarca Zudi za Zenskom, dokneprestano raspravlja o sjedinjenju spolova i iskazuju6i nevjerojatno zestoku mrznju prema bilo kojem dovjeku koji uz'iva u zadovolj-

u

stvima Ijubavi.

pored religioznog osjeiaja op6enito, ovdje imamo jo5 jedan uzrok .t. grije$im, ovai: Ve6 je zamijeieno da katkada erotski osje6aji koji je, "ko poprima;u masku religioznog osjeiaja, i mnogi takvi sludajwi su spomenuti' oroulto kod histeriinih i".r". sada se dogada da postoie neki muskarci koji bi se, da su iivjeli u drugom dobu, na primjer, pred konac trinaestog stolje6a, bez puno ustrudavanja predali erotskim osjeiajima koji njima dominiraju. Da.r"s, zbog njihove drugadije sredine, oni osjedaju grri'niu savjesti i kontroliraju se koliko god je to moguie, dok istodobno svoje neukrotive apetite hrane rijedima. U cijelosti, tim je ljudima drago naii prigodu da- se moralsebi iz pozabave nemoralnom stvari. U miru su s vlastitom savjesiu, dok

Al!

no

druge ruke priskrbliuju izvjestan uiitak.16 Moj je prijatelj poznavao bogatu i hjJpu damu, koia niie biia pretjerano kreposna tijekom svojih zelenih godinai kola ;e, kako je iivala stariia - no ipak jo5 dovoljno privladna da zapali

34

postala duboko i iskreno religiozna. Ona je sa zadivljujuiirn Zarom i irtvovanje svaki trenutak svoga iivota posvecivala jednoj ustanovi za rehabilitaciju prostitutki. Moj je prijatelj bio uvjeren u iasnost namjera te dame, te je nevjerojatan Lar njezine predanosti tom apostolatu objainjavao dinjenicom da je ona na taj naiin dobivala odraz pro5losti i jo$ uvijek Zeljene uiitke, ne samo bez griLnje savjesti nego dak s osjeiajem obavljanja dobrog djela. Sto se tiie gorke mrinje koju iskazuju neki naduti moralisti protiv rnanje asketskih ljudi, ona ima svoje ishodi5te ne samo u tom religioznom i sekta5kom osjeiaju za kojeg ie heretik umrijeti i uniStiti sebe, nego ona takoder izvire rz one zavisti, kojom je, nesvjesno i nenamjerno, ne-uiivaoc kivan na uiivaoca, ili eunuh na spoino sposobnog iovjeka. Vegeterijanci su takoder priiiino smijeina sekta. Izradunali su da tlo rnoZe proizvesti puno vi$e iita i riie negoli mesa, stoga iele ukloniti meso kako bi se imalo veie obilje hrane. Izvjesne mistidne dru5tvene sekte sada u2ivaju veliki ugied. Izvodenjem izvjesnih fizioiolkih eksperimenata u potporu svojih teza, ti ljudi tvrde da mi svi jedemo previ5e i da bismo se svi trebai.elje

-

uz veliko

ii podvr6i strogoj dijeti. Ta vrijedna gospoda kaiu da 6e to rije3iti,,socijalno pitanje", buduii da 6e biti hrane za veii broj ljudi, i, iznad svega, bit ie moguie imati mnogo, mnogo sinova. Tim jadnim fanaticima nemaveCegprekr5aja negoli da dovjek Ziveii sa Zenom ne proizvede sina, Maltus je njihova sotona. Oni bi sve grdke i latinske pjesnike spalili, jer nisu baS bili kreposni. Njihov je ideal populacija asketa koji ne jedu mesu, ne piju vino, koji ne osjeiaju ljubav ukoliko ona nije liberorum quaerendorum causa, i diji ie jedini preostali uiitak moZda biti pjevanje himni solidarnosti.rT Sa slitnim asketama suodavaju se socijalisti, kao i montanisti s obzirom na Pravoslavnu kr5iansku crkvu. Ova posljednja morala je itekako mnogo udiniti, kako bi se rijeSila onih koji su ludo preuvelidavali njezino uienje; uhvaieno na jednom mjestu, ono iznova izrasta na drugom, iduii dak do flagelanata srednjeg vijeka ili jansenistidkih vizionara.r8 Ljudi koji iive u Italiji, koji dugo vremena nisu biii u inozemstvu, gdje su mogli nai6i ne samo na veii broj ljudi zdrave pameti, nego takoder i na male

klike fanatika, ne mogu imati jasnu ideju o udenjima modernih asketa. Oni ie dri:ati preuvelidavanjima neke prikaze koji su uistinu preniske procjene, daleko ispod istine.te Od doba Rimljana do danas, Italija je uvijekbila zemlja s vrlo malo religioznog osjeiaja. Tko zna, moZda ie jednoga dana proizvesti

35

joS jednu renesansu poput one koja je prebrzo zaustavljena protestantskom

reformacijom. Spiritualizam, okultizam i druga sliina praznovjerja nemaju mali broj sljedbenika i dobivaju daijnia poveianja kroz opii rast religioznog osjeiaja. Na primjer, postoje ljudi koji sasvim ozbiljno uzimaju buncanja uboge histeriine iene koja piSe na jeziku koji se govori na planetu Marsu; a o toj zanimljivoj temi odriavaju se konferenciie na kojima vrve iene i djevojke zaljubljene u misticizam. Arkandel Gabrijel brblja u Parizu kroz usta mlade djevice; Sarlatani svakog opisa iijede boiesne putem mistidnih procesa; i ako nema Luciana da opise podvige, nema nedostatka kandidata za ulogu Aleksandra Abonotehije.

Kada nismo u uzlaznom razdoblju krize, takve fantaziie ne idu izvan malog kruga ludi i imaju neznatan utjecaj; ali tijekom uzlaznog razdoblja aktivnosti tih ljudi Sire se i pridonose pospje5ivanju opieg gibania. U knjiZevnosti, umjetnosti i u znanosti, misticizam,,,simbolizarn' i druge ispraznosti dine velike prodore.JoS uvijek mozete izabrati religijsku formu kojoj ielite pjevati himne,20 ali tu se himnu mora pjevati; inade javnost neie

kupiti knjigu, i stoga je nijedan nakladnik ne6e ieljeti tiskati. NaSi novi mistici vjeruju da racionalno zakijuduiu, ali u stvarnosti oni duboko vrijedaju umijeie logike i vrlo desto ne iine niSta vise doii ponavliaju tirade drevnih mistika. Na primjer, da dokaZemo, recimo, da ima istine u nekim pridama o transmigraciji ijudskog biia na planet Mars, oni nam ozbiljno kaiu da ,,znanost ne moie sve objasniti". Doista, to je jako istinito, ali zbog toga sto Tizio ne moZe objasniti pojavu, logidki ne sliiedi da on mora prihvatiti caiovo objasnjenje. Ako Tizio ne zna sto je grmljavina, njega logika ne ograniiava da se sloi,i s caiovim misljenjem, koji tvrdi da iu stvara Jupiter. Drugi, s rafiniranijom pronicavoSiu, ponavljaju argument koji je takoder prilidno star; oni u biti kai,u: ,,Takva stvar mora biti istinita, jer je iovjeku korisna da bude istinita". Istina koja je vei stolje6ima poznata sada je ponovno otkrivena; naime, da se 6ovjek vodi osjeiajima prije negoli razumom. Iz ovoga se moie zakljuiiti da religiozni osjeiaj ima znadajnu ulogu u odriavanju drustvenog poretka, ali samo iz te pretpostavke ne moZe se to6no zakljuiiti kako velika mora ta uloga biti da bi se postigao maksimum drustvene korisnosti; a manje no ikada moie se deducirati da je forma A, a ne B, C"' korisna dovjeku. Zakljuiivanje koje u blti kaie: ,,eovjek se u velikoj mjeri vodi osje-

36

6ajima, stoga se mora potpuno podvrii religiji, koja stoga mora biti A" je primjer nelogiinog zakljutivanja. Anti-alkoholidari ubrizgavaju vino pod koZu male iivotinje, koja umire u grdevima, i iz toga zakljuduju logitnu posljedicu da dovjek ne smije piti vino! Oni takoder izvode pokuse i na ljudima. Zamijetiii su, da osoba koja upija akoholno pi6e za kratko vrl.jeme pokazuje sporiji prijenos osjeta u mozak. lz toga zakljuduju, da je alkohol otrov za i,ivdani sustavi da dovjek mora od njega apstinirati. Ako je to rasudivanje logiino, tako je i ovo: ,,eim dovjekpojede ne5to i dok se probavni proces nasta$a odvijati, mozak postaje lijen i svaka intelektualna aktivnost se usporava. Stoga je hrana otrov za i.ivtaoi sustag te stoga dovjek mora apstinirati od nje i umrijeti od gladi". Ako 6e, kako neki kaiu, potroinja alkoholnih piia uni5titi vrstu unutar nekoliko godina, sve Sto pilci vode trebaju diniti jest dekati povoljan ias; ubrzo ie, prirodnom selekcijom ostati sami na svijetu.; ustvari dudesno je, da se od Noinog doba pa do danas to joS nije dogodilo. KaZe se, da u ime,,solidarnosti"A mora dati novac B-u, jerA-u dobrobit B-a mora biti uiitak; ali iz istog razloga, B bi, uvijek u ime solidarnosti,

trebao odbiti li5iti 4, prouzrodujuii mu ozbiljnu Stetu i nezadovoljstvo. Primijeieno je, da je druitvo organska cjelina i Steta koju pretrpi jedan dio, B, te cjeline uvijek ima svojih posljedica na dio A. Iztoga bi se trebalo zakljuditi da A mora pomoii B-u i to uiiniti na izvjestan nadin. Posljedica nije logidna. 1. A bi takoder mogao eiiminirati B, baS kao Sto se nekome odsjeCe ud dim izbije gangrena. 2. Ako 6e se, kao rezultatpomoii dane B-u, degeneriranipojedinci, neprilagodeni okolini, brzo razmnoiiti, pomoi B-u bit Ce na uitrb ne samo

A-a, nego takoder i dru5tva kao cjeline. Beskoristan je napor poku5ati pokazati da su takvi argumenti pogre5ni, jer oni u prvom redu nisu uvjerili one koji se njima utiCu, nego su ih izmislili kako bi opravdali one akcije u koje su vei bili uvjereni a posteriori. Stoga, dak i u malo vjerojatnom sludaju u kojem bi demonstracija bila tako lucidna i uvjerljiva da se sima nametne umu tih ljudi i prisili ih da napuste svoje argumente, ni5ta se ne bi dobilo, jer bi oni svoje prija$nje argumente zamijenili s drugima, jednako ili joS vi5e pogre5nim, dodim se, osim kod vrlo malog broja iznimaka, vjera tih ljudi, koja izvire iz drugadijeg izvora, ne bi ni na koji nadin

promijenila.

eak ni pozitivne znanosti nisu sigurne od provale religioznog osjeiaja. Istaknuti astronom, H. Faye, raspravljajuii o podrijetlu Sundevog sustava,

3/

naiazi nuinim dodati: ,,Ne ostavljajmo ta primitivna vremena iza nas, a da ne odamo podast prvom poglavliu Postqnka. Ono dokazuje da tovjetanstvo nije debitiralo s fetisistitkim budaljenjima, ili ljupkim besmislicama politei.zma, ili poniiavajuiim maitanjima astrologa".2i Tko zna je li. autor stvarno vjeruje da prvo poglavlje Postanka opisuie primitivnog dovjeka? l)a on nije

nikada iuo o povijesnom istraiivanju o drevnim narodima ili za proutavanja o prethistorijskom tovjeku! On svoju knjigu zavr$ava kaiuii da 6e iivot okondati, ,,ali se nadamo, vjerujemo, da to nede biti i sludai za dielainteligencije, koja nas budu bila dovela b1i2e nasem boianskom modelu. Ona za svoje preZivljavanje neie trebati ni svjetlost, ni toplinu, ni novu Zemlju; ona su okupljena tako da neie stradati". Nije jasno sto je autor ielio reii, niti kako 6e s takvom ,,djela inteligencije" preZivjeti kada je sav iivot ugaien. Usporedeno Sreia preciznosti. je znanstvene model bedastoiom, utenje o seljenju dusa biti ie Zemlja kada je, da medu ,,djeia inteligencije", koja trebaiu preZivieti iiSena sveg i.ivota, autor nije uvrstio ,,solidarnost". Otekuiemo da ie se ona pojaviti u nekom drugom traktatu o astronomiji. Laplaceove rasPrave bile su drugaiije od Fayeovih, ali mudraci se miienjaju kako se mijenjaju vrernena. eak su i Kopernikove i Galileove teorije u opasnosti, barem indirektno. Mansion, koji ie sposoban matematitar, naprezao se u izvje56u Madunarodnom znanstvenom konkresu katolika (4. travanj 1891.) pokazati da je na koncu konca Ptolomejev sustav bio iednako dobar, ili gotovo jednako dobar, poput modernog sustava. ,,Drugi dublji razlog za izbor geocentritkog sustava je sljede6i: Drevijani su jasno razdvojil astronomiiu, znanost o nebeskim pojavama od istraiivanj a o uzrocima gibanja zvliezda... Odatle im je izbor astronomskih hipoteza bio nevaiary te nisu naiazili nikakav nedostatak u usvajanju geocentridke todke gledista, koja je biia vise u skladu s poiavnostima i izravnije primjenjiva od druge". Treba izviesne hrabrosti poku$ati nas nagovoriti da progutarno da su drevljani, da su Zeljeli, mogli siijediti njutnovsku teoriju, ali su umjesto nje izabrali Ptolomeja, jer je to bilo ,,vise u skladu s pojavnostima i izravnije primjenjivo". Bruneti6re, koji vrlo malo zna o astronomiji uzvikne: ,,Ostavite nas na miru sa svojim Galileom". Nas autor, koji je sposoban znanstvenik, u svezi toga postupa vrlo okolisno, sa suptilnim razlikama: ,rlJ Sesnaestom i sedamnaestom stoljeiu prije i nakon sudenja Galileu, razlika izmedu filozofskog objasnjenja i astronomskih pojava i istraiivanje astronomskih gibanja znan-

stvenicima je bila dobro poznatai u to doba, zbog te raziike, savrseno se shvaialo da je Galileo osuden u ime filozofije i da to ni na koji natin nije koiilo astronomsko istraiivanje"."3ladni Galileo, ako bi se vratio na Zeml)'a, naii bi neo-katolici bili obvezni odmah ga poslati u zatvorl Gospodin Mansion je prilidno zabavan kada kaie, da dinjenica osudivanja i zatvaranja Galilea ,,ni na koji naiin nije

koiila astronomsko istraiivanje".

Ostavljajuii ove sekundarne znakove po strani i okreduii se glavnim, izgleda vjerojatno da 6e rastuii reiigiozni osjeiaj koristiti socijalizmu, koji je novi oblik religije, vi5e negoli ie to starim oblicima. Barem je to ono Sto se opienito dogada tijekom velikih religijskih kriza. Hoie li kasnije ta prednost iii tako daleko da uni$ti stara vjerovanja, kao sto se dogodilo u siudaju krsianstva s obzirom na poganstvo, ili hoie Ii biti dopusteno da ta stara vjerovanja postoje, kao Sto se dogodilo u sludaju budizma i protestantske reformacije, joS uviiek nije jasno. Druga mi hipoteza izgleda vjerojatnija, pod uvjetom da dodamo, da ie socijalizam proii kroz modifikacije i puno posuditi iz

konkurirajuiih religija. Slitnost izmedu sada5njeg socijaiistidkog pokreta i uspona kr5ianstva nekoliko puta je zamijeiena, ali njegova slidnost preotestantskoj reformaciji, premda manje dobro zrrarra, nije ni5ta manje istinita. Takoder bi se trebalo zarnijetiti, da se ne trebamo zaustavljati na takvim analogijama, nego bismo mogli naii slidne gdjegod se zbiva velika religijska kriza, i uskoro iemo vidje-

ti da analogija ide izvan disto religijske pojave. Iznimno je da se blisko poklapanje moie zamijetiti dak i do izvjesnih pojedinosti. Dobro je poznato da su prvi krsiani vjerovali da ie se vladavina Krista nazemlji uskoro dogoditi. I socijalisti su takoder prije nekoliko godina vjerovali da je trijumf njihovog uienja vrlo blizu. U tom smislu, Engles je u du5i njegovao odekivanja koja su otada pobile dinjenice.; i sada se ta odekivanja ponovno uzdli.u, ali za udaljeniju buduinost, bai kao Sto su se slidna oiekivanja uzdizala medu milenijarnimkt{ianima' ,,Kada (e" - kai.e Lattanzio23 - ,,Zemlja biti ugnjetena i ljudi neie imati snage suprotstavliati se tiranima koji ie s velikom vojskom kradljivaca dri'ati svijet pod jarmom,

takva ie katastrofa nuino trebati boiansku pomoi". ,,Kada ie" - kazali su i kaiu socijalisti -,,bogatstvo biti koncentrirano u nekoliko ruku i ekonomska kriza postati ie5ia i ieiia, kolektivizam ie nuZno morati doii u pomoi svijetu". ,,Zemlja ie" kai.eLaftanzio,za ,,pokazati svoju plodnost i spontano ie u

39 38

obiiju nositi plodove. Iz planinskih stiiena izvirat ie med, vino ie teii poput i vode, a rijeke ie biti preplavljene mlijekom. Svijet ie napokon biti sretan i pogrezlodieia sva 6e priroda biti vesela, oslobodena vlasti zla, bezboZnosti, mnogi saka". Slld.ra sre6a deka svijet pod vladavinom kolektivizma. Nju su Amicisa' opisali, ali dovoljno je spomenuti De Neki su se krsiani umorili od isdekivanla vladavine Krista na Zemlji je' kao dogadaja u bliskol buduinosti, a najmudriji medu niima shvatili su da

i kako bi odnijeli pobjedu nad svojim nepriiateliima, nuino biti praktiiniii praksi ci1j, u idealan kao tolerantniji. Stoga su se, duvajuii originalno utenje pribiiiavali nadinu zivota i konceptima obiinih liudi. Socijatisti su usvojili otvoreslidan nadin djelovanja sa svojim minimalnim programom' a Bernstein socijalizam revolucionarni i no odobrava novi put. U Holandiji nepopustljivi i naprinestaje, ustupajuii put driavnom socijalizmu' Drugi su otisii naprijed jed se kreiu u tom smjeru i na taj se naiin stapaju s laicima' U Francuskoj su socijalisti postaii vladina stranka i Miilerand je dlanWaldeck-Rousseauovog u kabineta; u Engleskol je ve6ina fabijanaca glasovalo u korist imperijalizma;

Njemaikoj postoje mnogi socijalisti, kojima bi bilo drago voditi ljubav

s car-

stvoml iupni sveienik Naumanry u svojoj kniiziDemokratie und Kaisertum, taj kootvoreno propovijeda da bi car trebao biti na ielu socijalista. Ustvari, neprijatelja lektivistidki krsianin propovijeda militarizam, rat i istrebljenje biti Njemadke, a takoder i onih koji, premda ne njezini neprijatelji, odbilalu do mir u Galileji i ljubav njezini robovi.2s od dana kada ie Isus propovijedao odlaze i stolama danas kada su ratoborni prelati odjenuli okiop nad svojim tek van ubijati u ime boianskog gospodara, prosao je dobar broj stoljeia. Ali kada je njemadki Marx proletarijaie nekiiko godina pro5lo izmedu dana tu obznanio radosne vijesti i dana na koji su neki njemaiki sociialisti moto: Proleteri Ujedinite Se, zamijenili motom: Proleteri UbijajteJedan Drugoga. Kasnije iemo iz tih dinjenica povuii daljnje posljedice' Za sada neka znakovi bude dovoljno zamijetiti da se, bas kao tijekom ekonomskih kriza, manifestivei krize snaga koje ie proizvesti opadajuie razdoblje religijske nisu ni raju u sadasnjem uspinjuiem razdoblju. Naumann i niegovi prijatelji ..iigiorrri, ni kr5iani, ni socijalisti; oni su pronicavi i prepredeni ljudi' revni proitiratl od vjerovanja svojih bliinjih, ba5 kao 5to su pape isloristiie kr5ian,kl obolor. da izgrade baziliku sv. Petra, ili jo5 gore, da potrose na pogan-

ske svetkovine. Nakon Sto ovi politidko-praktidni socijalisti budu prevladali, neki dovjek, koji bude saduvao staru socijalistidku vjeru, ponovit ie: ,,Ahl

Konstantine koliko si mnogo zlaprouzroiio", i s onime Sto slijedi u Danteu, mogao bi takoder dodati: Moli, reci mi, koliko blaga Zeli

Nai Gospod iz svetog Petra, prije negoli ie stavio Kljudevi svo;'e moii? Sigurno sve Sto je traiio bilo je: Slijedite me.

To 6e reii: koliko blaga je Marx traiio od Liebknechta ili Bebela da bi ih posvetio kao svoje utenike? Drugi znak koji 6e se sigurno manifestirati u silaznom razdoblju je iicemjerje koje je sada u potpunosti odsutno iz socijalistidke vjere u zemljama poput Italije, gdje se socijalizamprogoni, a1i vei podiZe svoju glavu u drugim zemljama, poput Francuske, gdje socijalisti participiraju u vladi. Mnogi sitni polititari postali su socijalisti kako bi bili izabrani na neki javni poloiaj; mnogi obrazovani ljudi da bi prodavali svoje knjige; mnogi dramski pisci da bi zadovoljili publiku; mnogi profesori da bi dobili katedru. S druge strane, zlo se jo$ nije predaleko ra5irilo. U zemljama poput Italije i Njemadke, 'u gdi" socijalistidka vjera zahtijeva irtvovanje, licemjeri joS stoje podalje. Oni ie trdeii doii u velikom broju, kada ie umjesto toga pribavljati dasti, mo6 i bogatstvo.

Nema manjka licemjera u onim podrudjima koja se spominju kao sekundarne manifestacije religioznog osjecaja, U gradu - kojega je ime nepotrebno spominjati - predsjednik dru5tva za'povi5enje morala', koji kao najveii od svih zloiina osuduje spolni odnos izvan legitimnog braka, rnorao je pobje6i, jer ga je prostitutka prisilila na priznanje kada je izjavila da je on otac njezinog sina. Na kongresu protiv nemoralne literature, predsjednik je morao upozoriti tlanove da su izvjesne opscene tiskovine prikazane iskljudivo da pobude njihovu indignaciju, a ne da ih neki tajno prisvoje. U Parizu postoje studenti i mladi doktori koji se javno pretvaraju da apstiniraju od alkoholnih piia kako bi stekli milost profesora koji su fanatiini trezvenjaci, doiim privatno ne samo da konzumiraju vino nego takoder i jake likere.Jedan anonimni autor koji je, izgleda, izbjegao Sireiem religioznom osjeiaju, ostavio je u grdkoj antologiji epigram koji je igra rijedi o Ireni, 5to znaii mir, a takoder i

* Mali novdii (oP. Prev.). 40

4l

ime Zene. PiSe: ,,Mir svima kaZe ulazeii biskup; kako ona moie biti sa svima kada je rezervirana samo za njeg{''tzt Tako je brzo loie sjeme prokiijalo, koje je kasnije proizvelo tako velik urod. Pridekajte malo * i fratri koje je ismijavao Boccacio imat ie vrijedne nasljednike. U svakom se dobu ljudska misao manifestira u oblicima koji su u upo-

4

.J*

rabi unutar njezinog druitva. Na taj je naiin, prije nekoliko stoljeia, svaka rasprava poprimala oblik kriianske religije. Machiavelli zbiva Salu s tim obiiajem kada, u Mandragoh, dini da njegov fratar Timoteo citira svete autore i kr5iansko uienje kako bi nagovorio Madonnu Lucreziu da popusti ielii svoga ljubavnika. Danas bi fratar Tiometo zaz\tao,,solidarnost" i humanitarna

Opadanie stare elite

nadela.28

Druga slidnost izmedu sadainje krize i drugih kriza u proSlosti jest preobilje sekti. Primitivno kr5ianstvo je odrZavaio jedinstvo i pravovjerje pomoiu institucije papinstva. Sve do sada kongresi, to ie reii, socijalistiiki ekumenski koncili, bili su u stanju odriavati izvjesno jedinstvo; a u Njematkoj su Bebel i Liebknecht uspijevali, ako ne istrijebiti, barem umiriti, herezu, a1i problem jo5 uvijek ostaje za rje5avanje u buduinosti, i bit ie vrijedno promatrati kako ie se to postiii.

Elita koja je joi uvijek dominantna, sastoji se uglavnom od burioazije i, u maloj mjeri od ostataka starih elita. Kada elita opada, opienito moiemo uoditi dva znaka koja se istodobno pokazuju.

i.

Opadajuia elita postaje mekia, blai,a, humanija i manie sposobna braniti svoju vlast.

2. 2. S druge strane,

ona ne gubi svoju pohlepu i gramzivost za dobrima drugih, nego je prije sklona, koliko god je to moguie, poveiati svoia nezakonita prisvajanja i uiivati u veiikim uzurpacijama nacionalne baitine.

Na taj natin, s jedne strane, ona jaram tini tei,im, a s druge, ima manje snage da to odri,ava. Ta dva uvjeta prouzroduju katastrofu u kojoj elita stradava, doiim je mogla prosperirati da je jedan od njih bio odsutan. Dakle, ako njezina vlastita snaga ne slabi nego raste, njezina bi se prisvajanja takoder mogla poveiavati, a ako se ona smanjuju, njezina bi se dominacija mogla, premda manje 6eiie, odrZavati uz pomoi manje sile. Tako je feudaino plemstvo, u doba kada je nastajalo, moglo poveiati svoja presezanja, jer je njegova snaga rasla; tako su Rimljani i engleske elite mogle, dok su popuitale gdie se popustanje tral,llo, odriavati svoju vlastitu vlast. S druge strane, francuska je

aristokracija koncem osamnaestog stoljeia, iLel)na odri,ati svoje vlastite privilegije i mozda ih takoder poveiati, dok joj je sila da ih brani slabila, izazvala nasilnu revoluciju. Ukratko, mora postojati izvjesna ravnoteia izmedu moii koju drustvena klasa posjeduje i sile na njezinom raspolaganju da ju obrani. Dominacija bez te sile ne moie trajati. 42

43

Elite iesto smalaksaju. One saiuvavaju izvjesnu pasivnu hrabrost, ali im nedostaje aktivne hrabrosti. Zadudujuie je vidjeti kako su u imperijalnom Rimu ilanovi elite podinjali samoubojstva, ili dopu5tali da stradaju u atentatu, a da se uopde nisu branili, sve dok je to zadovoljavalo Cezara.Jednako smo zatudeni kada vidimo plemiie u Francuskoj kako urniru na giljotini, umjesto da se bore s oruZjem u ruci.2e Rim se naveliko divio vidjev5i. kako u osobi Silana iznova cvate iilavost starog cvijeta elite. Zatvoren u Bariju, on je kenturionu, koji ga je poku5avao nagovoriti da dopusti da mu se prereZu vene (suadentique venas abrumpere), odgovorio da je spreman umrijeti, ali takoder i boriti se. Premda nenaoruian, nije se prestao braniti i napadati golim rukama sve dok nije kao u borbi pao, isprobadan ubodima koje je dobio sprijeda.30 Da je Louis XVI. imao Silanov duh, spasio bi sebe i svoju obiteii, a moida bi spasio i naciju od tako puno krvi i boia. e ak se jo5 10. kolovoza mogao boriti s nadom da ie pobijediti. ,,Da se kralj ielio boriti jo5 se uvijek mogao obraniti, mogao je spasiti sebe, pa dak i pobijediti", kaie'Iaine.3i Ali elita tog doba je nalikovala dana5njoj bwi,oaz\jr, kako se moZe zamijetiti u zemljama poput Francuske, gdje je demokratska evolucija najnagla5enija. Premda Taine govori o tom dobu, njegovjezikprecizno opisuje sada5nje uvjete u Francuskoj kada kaZe: ,,Pri koncu XVIII. stoljeia, jei,enje od krvi je prevagnulo kod gornje, pa iak i kod srednje klase; rafiniranost manira i idilidni snovi oslabili su militantnu volju za vla56u (i danas se opet francuska buri.oazlia prepu5ta slatkim snovima). Suci su svugdje zaboravljali da je odriavanje dru3tva i civilizacije beskonadno vrijednije od Zivota Sadice prekr$itelja i bedaka. Zaboravili su da je primarna svrha vlade, kao 5to je i policijskih snaga, oiuvanje reda putem sile".32 Istu pojavu se moglo vidjeti u Rimu, gdje je takva situaciia pripremila pad carstva,33 i sada kada se ponavlja u sludaju na5e burioazije, izgleda vjerojatno da konac ne6e biti drugadiji od onog koji je zamijeien u proSlosti.3a Sada se tu pojavu moie vidjeti gotovo u svim civiliziranim zemljama,

ali se najbolje zamjeduje u Francuskoj i Belgijr, koje su naprednije u radikalno-socijalistidkoj evoluciji i pokazuju na neki naiin cilj Prema kojem evolucija opienito teZi.

Povrina studija je dovoljna da se pokaie da je dominantna klasa u tim zemljama optereiena sentimentalnim i humanitarnim sklonostima sasvim sliinim onima koje su postojale pri koncu osamnaestog stoljeia. Pretjerana 4+

osjetljivost te klase postala je gotov morbidna i prijeti lisavanjem svake udinkovitosti kaznenih zakona. Svakoga dana se osmiSljavaju novi zakoni kako bi pomogli jadnim tatima i ljubaznim ubojicama, a tamo gdje ne postoji novi ,"ko.r, pomoii 6e pogodno tumadenje staroga' U Chiteau-Thierryu, sada slavni sudac jednostavno ignorira zakon i presuduje u skladu sa slijepom strasdu svjetine.3s Burioazija se povukla i ostaje tiha. Ako drugi sudac zeli obaviti svoju duZnost, na njega se gieda s nepovjereniem i moida ismijava na sceni. U odsutnosti svake represije, protuhe su postale prava pokora u seoskim krajevima; dok prosjaie, prijete u izoiiranim kuiicama; iz osvete, ili zbog zlog poriva, ili jednostavno zbog nerazboritosti, pale dvorce bogatih; p^liti"postao desta pojava. Vlasti giedaju i ostaju neaktivne; znaju da kada fi ou""tj.t" svoju duznost po propisima rezultati bi bili interpelacije u Parlamentu i moida pad Kabineta. Joi iudnije je promatrati drianje zrtava, koje lijeka. su tihe i povudene, kao da su suotene sa zlom kojemu nema nikakvoga Nalhrabri;i se zadovoljavaju s nadom da ie neki general nanovo ozakoniti

III. i u procesu ih osioboditi kuge' zloiinipodinjeni tijekom Strajkova ostaju nekainjeni; suci ie katkada donijeti p."rrrdu o krivnji, ali to je u naiboljem sludaju samo formalna Pre-

operaciju Napoleona

,rrd", t oio uskoro slijedi oslobadaju6a odiuka, koju su nametnuli radnici ili koju je spontano dopustiia vlada kako bi ih,,pacifi.cira1a". Radnici su naslijediii privilegllu piemiia proslosti, oni su u stvari iznad zakona. Oni dak imaju optuZiti svoje vlastite posebne sudove, arbitraine sudove, koji ie definitivno Gdje strani. na svojoj pravo svako ,,gazdi, i,,buri.oaztju" dak ako su ovi imali saviekliienta j-e ozakonjena ta parodija od pravde, iasni odvjetnik ie svoga iovati da ne traii litigaciju, jer je siguran da ie izgubiti. Naravno, socijaldeje mokracija ieli prosiriti jurisdikciju tog iznimnog tribunala. crkveni sud je bogate koja unistavala ukinut - a radnidki je roden. Atensku demokraciju, putem parnica, opona5ale su taiijanske republike, a sada ih opona5a moderna iemokiaclla.,u SLra elita, kada je bila na vlasti, pona5ala se io5 gore, tako da reZimu;37 se iz ovih dinjenica ne moie nista zakljuditi o jednom ili drugom je u usPonu. one su jednostavno znaci koji indiciraju koja klasa opada, a koja Tamo gdje klasa A uZiva pravne privilegije i zakoni su pogreSno interpretira-

,rl u nlezinu korist, a protiv klase B, odito je da A ima, ili ie imati, prednost nad B, i obrnuto. odluke porote su takoder znaci u tom smjeru i pokazuju dabvi.oazlia usvaja najgore osjeiaje obidnog puka. 45

I(onaino, tamo gdje u tu sliku ulazi malo romantike, burioaska sentimentalnost se otkriva kao smijeino amoralna. Izmedu rnnogo sludajeva, dovoijno je spomenuti ovaj nedavni. Gospodin, koji je bio djedadki sentimentaian, oienio se prostitutkom kako bi ju ,,rehabilitirao"; nakon Sto je zajednitki iivot postao nemogui, ielio se rastati od svoje iene - nakon 6ega ga je ona ubila. Porota ju je oslobodila, i ovdje su neki od dobrih razloga koje je optuiena ponudila: ,,Ne iaii se iovjeka koji, pri zalazu svoga Zivota, ne uspijeva zavr5iti djelo koje je zapodeo. Ono Sto ialim jest dinjenica Sto sam ga morala ubiti, ler me je ostavio. Takoder sam ga ubila, jer je zatraL\o rastavu, jer me je osramotio i istodobno okaljao svoje vlastito ime. Ja, razvedenica? nikada! Dakle, ostalo je samo jedno rje5enje".38 Utjecaj feminizma i teatralne rjeditosti jasno se vide u romanu i u tisku, sve u korist prostitutke. Zrtva jebllizaral,ena slidnim teorijama, on je svojoj ieni pisao: ,,lJzeo sam te kao Fantinu. iz Les Miserables i vjerovao sam u tvoju rehabilitaciju". Taj dobar dovjelg umjesto da je obraiao pozornost na Victora Hugoa, Dumasa Filsa i drugih hvalitelja paiih iena, utinio bi bolje da je oZenio poitenu djevojku; i sigurno njegova pogreika Sto je povjerovao u takve prazne deklamacije zasluZuje kaznu. Medutim, smrtna kazna bila je moida previ5e o5tra, i Stovi5e, naiin na koji je i tko ju je izveo je uvreda pravdi. Svakome, tko nije potpuno opijen ,,humanitarnim" utenjima, izgledat ie da su ti dobri, osjeiajni i feministidki tlanovi panela trebali pone5to dvojiti u svezi teorije po kojoj onaj tko ,,ne uspijeva zavr5iti dobro djelo koje je zapoieo" zasluiuje da ga ubije osoba koja ima koristi od takvog djeia. Sudbina tog zlosretno-nagradenog humanitarca odraiava sudbinu koja je sna5la humanitarnu francusku aristokraciju u doba revolucije. Ona takoder odra|avasudbinu koja se sprema na5oj buri,oazlji,kojaie gubitkom imovine, ako ne i giljotinom, morati iskupiti pogre5ku ,,ne zavr5avanja dobrog djela" kojem je sada tako posveiena, barem na rijedima, dok pokuiava osloboditi, rehabilitirati i glorificirati gnjevne i izopdene, pokvarene i delikventne.,,Sve dok ie Sunce sjati nad dovjekovim nesreiarna, vuk ie jesti ovcu".3e Sve Sto je ostalo onima koji znaju i mogu, jest izbje6i da postanu ovce. Na banketu republikanskog Komiteta za trgovinu i industriju koji je odrian 22.Lipnja 1900. Millerand je zapodeo s uobidajenim frazama i izjavio da je dirnut priznanjem ,,za napore koje sam pokuiao za neki napredak uzdui.puta socijalne pravde, kojeg republika mora zauvijek slijediti bez iznimke, kao i za rad za druitvenu rehabilitaciju, ito znati skretati samilost prema naj46

nesretnijima i pokusati im dati vise pravde i blagostanja". I onda se obratio lo)buri.oaztju u prijateljskom tonu, govoreii o savezu: ,,Naie ministarstvo je pokazalo nuinost saveza izmedu bt.i.oaztie i radnika, i moramo pokazati da smo ponosni na to". Nitko od nazodnih nije se prisjetio stare basne: Nunquam estfidelis cum potente societas, [Prllate!stvo s moinim nikada nije pouzdano] i usudio se odgovoriti gradaninu, ,,drugu", i ministru: ,,Nakon 5to iemo vam pomoii pobijediti nacionaliste, djelovat iete poput lava u basni i uzeti sve": Sic totem praedam sola improbitas abstulit.,Ved ste nadinili podetak. Zovete nas saveznicima, ali dopuitate da nas se nekaZnjeno pljatka. U dobroj mjeri, vai prijatelj Jaur6s, koga ste imenovali u Ministarstvo rada, predlaZe da, ako veiina radnika Zeli Straj( policija mora prisiliti manjinu da se pokori, a mendzmentu je zabranjeno drZati Strajkolomce na radu ili zaposliti druge koji nisu ukljudeni u strajk". Tu su biii nazoini mnogi industrijalci, i nijedan nije imao hrabrosti dak i pro5aputati. Ljudi s tako malo duha s Pravom ne zasluZuju nikakvo cijenjenje. Misleii na njih, Millerand se mogao prisjetiti rijeii Tiberiusa u svezi jedne druge degenerirane elite: O homines ad servitutem paratos.

Zalosno je zamijetiti kako sve stranke iaskaju i ulaguju se narodu. eak i iovjek poput Galliffeta, u francuskom parlamentu sebe proglaSava socijalistoml Oni svi nidice padaju pod noge novog suverena i poniiavaju se pred njim.ao

Djelomice upravo iz ove stalno rastuie slabosti bwiLoazije ptoizlazi novi religiozni iar koji proiima tu klasu. Stoga je ta slabost takoder iedan od mnogih uzroka sada5nje religijske krize. eesto se Puta reklo da vrag, kada ostari, postaje redovnik; iesto kurtizana koju poiinju tiStiti godine, odustaje od svojih razuzdanih puta i pretvara se u bogomoljku. Sludaj burZoazije uopie nije slidan, jer premda je postala bogomoljasta, nije odustala od svojih pokvarenih naiina. Humanitarni osje6aji i osjeiajnost koju iskazuje napuhani su, umjetni i laZni. Doduse, prostitutke, kradljivci i ubojice zasluiuju samilost, ali nije li dasna majka obitelji, nije li dovjek od iasti i integriteta jednako vrijedan? Dobro je i plemenito uiiviti se u patnje siromainih danas i pokusati ih ublaiiti. Ali, jesu li patnje sutrasniih siromaSnih, onih koji danas Zive lagodno i trebaju biti opljadkani i svedeni na bijedu, nadinjene od drugaiijeg materijala? U stvarnosti burioazija ne gleda u buduinost; ona eksploatira sadaSnjost +7

il

i nakon toga

-

subvencije svake vrste. U Italiji, pod Depretisom, vlada je obitavala slati vojnike da kose polja zemijoposjednicima koji su odbili plaiati nadnice koje su

potop. Njezina osjeiajnost daje si odu5ka rijedima, desto skri-

vajuii podle profite. Slabi su takoder obidno podli; oni umjeino prakticiraju kradu, ali se ne usude podiniti oruianu pljatku. Elite u stadiju opadanja opienito iskazuju humanitarne osjeiaje i veliku ljubaznost; ali ta ijubaznost, pod pretpostavkom da nije jednostavno

traiili slobodni kosci;

iskljuiivo siuZe za obranu zemlje, sluZe zemljoposjednicima kako bi snizili plaie koje bi inaie utvrdila slobodna konkurencij a. Takva je metoda pljaikanja siromainih, koju su primijenili na5i najistaknutiji,,humanitarci". Kongresi protiv tuberkuloze su u redu, ali bi iak bilo i bolje da se ne krade kruh onima koji gladuju, a takoder bi bilo bolje, ili da se bude manje ,,humanitaran', ili da se malo vi5e poStiva imovina drugih. Ne postoji ni najmanji znak koji bi indicirao da je dorninantna klasa pred napu5tanjem loiegputa, i treba se pretpostaviti da ie ona nastaviti kroditi njime sve do dana konatne katastrofe. To se vei moglo vidjeti u Francuskoj u sluiaju stare aristokracije. Sve do uoii revolucije, ona je opjedala onog nesretnog Louisa XVI. buino zahtijevajuii novac.4l U Italiji se moglo vidjeti, da su pod Depretisom sustavno naredivani grabei. i pljaikanje. Od izbornika do izabranog, svi su prodavali i kupovali jedan drugoga. Pooitravanje protekcionizma 1887. sluiilo je kao sredstvo za draLbeno prodavanje najboljem ponudadu prava nametanja privatnih nameta gradanima; drugi su doSli do svojih profita na ieljeznicama, bankarna, delidanama i trgovaikoj mornarici. eitava vladaju6a klasa nagurana oko vlade zahtijeva, s velikim povicima, barem kost da glode. Upravo je tada posijano lo$e sjeme; njegovi plodovi su suze i krv iz svibnja 1898. a joi gordi plodovi mogu sazrijeti u buduinosti. Nezakonitim prisvajanjima vladajuie klase uzvratio je narod, koji je bio obuzdan, ali ga nepravedna represija nije pobijedila. Velim nepravedna, jer nije bila namijenjena za5titi reda i imovine, nego branjenju privilegija, perpetuiranju pljaike i omoguiavanju tako skandalaznih iina poput sudenja

slabost, viSe je prividna nego stvarna. Seneka je bio savr5en stoik, a1i je posje-

dovao veiika bogatstva, divne palate, bezbrojne robove. Francuski plemiii, koji su pijeskali Rousseauu znali su kako prisiliti svoje,,fermiere" da plate; a nova ljubavprema vrlini nije ih sprijeiavala da u orgijama s kurvama rasipaju novac izvuden od seijaka, koji su na smrt gladovali. Danas u Francuskoj zemljoposjednilg zahvaljuju6i daiama na Zito i stoku, prikupija tisuie lira od svojih sugradana; on stotine lira ili malo vi5e donira,,Narodnom sveudili5tu", a sa svojim tako nafilanim novianikom, umiruje svoju savjest i uz to se nada da ie biti izabran na izborima. Da bi si usred raskoii pobudio samilost spram siromainih i bijednih, on si ugodno podraiuje osjetila. Mnogi su zemljoposjednici danas, a socijalisti u buduinosti, te se tako hrane iz dviju jasala zaredom. Ta je buduinost tako daleko, tko zna kada ie doiil U meduvremenu slatko je uiivati u svome bogatstvu i raspravljati o jednakosti, kako bi se stjecala prijateljstva, javni poloiaji, katkada takoder nalazile i dobre prigode za zaradu, a platilo rijeiima i buduiim obeianjima. Uvijek se moie doii do profita trampljenjem sigurne imovine za zadui,nice potpisane na tako dug i neizvjestan rok. Svote koje vladajuia klasa nedopuSteno prisvaja, zahvaljujuii za5titnim carinama, od premija na plovidbu, na Seier i mnoge srodne proizvode, do poduzetniStava koja subvencionirajuDri.ava, sindikati, trustovi, itd. su goleme i sigurno usporedive sa svotama koje su, tijekom drugih razdobalja izvladile druge vladajuie klase. Jedina prednost za naciju jest dinjenica da je metoda strizanja ovaca usavr5ena; stogaje za isti iznos izvuienog bogatstva potraien iznos manji. Feudalni gospodar koji je robio putnike opstruirao je Sirenje trgovine; onje ukrao nekoliko Solda, a neizravno je uniitio nekoliko lira; njegov nasijednilg koji je imao koristi od za5titnih carina, nezakonito prisvaja golemu kolidinu bogatstva, ali neizravno uni5tava manje. NaSa vladajuia klasa je nezasitna; kako njezina moi slabi, njezina prevarna praksa se poveiava. Svakoga dana u Francuskoj, u Italiji, u Njemadkoj, u Americi, ona zahtijeva nova pooitravanja carina, nove odredbe za za$titu poslovanja, nove prepreke trgovini pod izgovorom'sanitarnih odredbi, nove 48

danas ie ta fina praksa obnovljena. Izgleda da je feudal-

na tlaka na svome putu natrag. Vojnici, umjesto da

ii l

I l

Notarbartolu. Zehmo upozoriti iitatelja da tamo gdje govorimo o smanjenju snage dominantne klase, mi nipo5to ne misiimo na smanjenje nasilja; dak se vrlo desto dogada da su slabi upravo oni koji su takoder nasilni. Nitko nije okrutniji i nasilniji od svjetine. Snaga i nasilje su dva potpuno razlidita pojma, Trajan je bio snaZana, ali ne i nasilan; Neron je bio nasilan, ali ne i jak. Ako bi, kao Sto je vjerojatno, opreka izmedu zlih djela, koja se stalno poveiavaju, i duha, hrabrosti i snage, koji progresivno opadaju, trebala postajati oStrija, konac moie samo biti nasilna katastrofa, koja ie obnoviti opasno poremeienu atmosferu.

t 5r

Ii

lr

I

fl 11,

Uspon nove elite Iiuzija je vjerovati da danas na delu vladajuie klase stoje liudi iz naroda. - a to je vrlo razliiita stvar - dio su nove i buduie elite koja se oslanja na ljude. Tu su ved neki neznatni znaci opreka izmedu nove elite i ostatka naroda, Sto indicira da 6e s prolaskom vremena ti znaci postati slidni onima koje se moglo zamijetiti u Rimu kao opreka izmedu aristokracije plebsa i drugih; ili u talijanskim republikama izmedu malih i velikih cehova. Borbe ovih drugih nalikuju, barem djelomice, onima u Engleskoj izmedu starlh Tr a de -Union a i novih. Svugdje radnici koji profitiraju iz unosnih obrta poku5avaju iskljuditi ostatak stanovniStva iz tih obrta ozbiljnim ogranitavanjem broja onih kojima je dopu5teno izuiiti konkretan zanat. Puhadi stakia, tiskari i radnici drugih slidnih zanata tvore zatvorene kaste. Mnogi Strajkovi proizlaze iz ii' njenice da organizirano radni5tvo odbacuje radnike koji nisu organizirani. Ukratko, moZe se zamijetiti kako se amorfna materija tazdvaja i postaje strati6.cirana, gornji sloj formira todno novu elitu. Vrijedno je spomena, da su sve do sada Politiaki vode nove elite bili gotovo bez iznimke buriuji; to jest, koji dolaze iz redova stare aristokracije, koja je dekadentna po karakteru, ali ne i po inteligenciji. Razlog tomu je ruino pona5anje naie buLoaztje, koja svoj bolji dio prisiljava da se skloni na stranu protivnika tko god da su oni, slabeii na taj nadin vladajuiu klasu joi vi5e, tako da ona postaje osiroma5ena i gubi svoje najjaie, najmoralnije i najdasnije liude. Kada je, kao Sto se dogada u Italiji, gospodin suoden s dilemom

Oni koji stoje tamo

ili odobravanja zloporaba svoje klase, poput pronevjerenja banaka i iinjenica

50

iznesenih na Notarbartolovom sudenju, ili pridruiivanja socijalistima, on je nesuzdriivo gurnut prema ovome drugome. Izgleda vjerojatno da ie sada5nji razmjer izmedu voda burioaskog podrijetia i voda poteklih iz radnidke klase koji tvore novu elitu, biti modificiran i da ie broj ovih drugih rasti, iz razloga Sto radniika klasa sada postaje aktivnija, obrazovanija i jada. Sada5nju se evoluciju moglo predvidjeti od sAmog podetka devetnaestog stoljeia. Nezatajujuii je zakon, kako za iive, tako i za dru5tvene organizme, da postoji bliski odnos izmedu hranidbenih organa i opieg oblika tljeia.a'zNitko neie vjerovati da bi mesoZderi i biljoZderi trebali imati potpuno slidne oblike. Niti itko moie vjerovati da bi ratoborna i industrijska dru5tva trebala imati isti dru5tveni poredak. NaSa su dru5tva sigurno puno industrijaliziranija i manje ratoborna od dru5tava proilog stoljeia, te se tako i njihov poredak morao promijeniti. Tamo gdje je jako razvijena industrija, radnidka 6e klasa, prije ili kasnije, gotovo sigurno steii veliku moi. Trebamo samo promatrati Sto se dogada u zemijama gdje se odvijaju politiiki izbori: kada grad postane industrijaliziran, gotovo je sigurno da ie on slati socijalistidke ili barem radikalne zastupnike u parlament. U Italiji vidimo da Milano, gdje su prije,,consorti" biii u veiini, i Torino, koji je bio monarhistidki, sada glasuju za socijaliste, republikance, radikale, jer je u tim gradovima industrija izvan-

redno narasla. Firenca, gdje je industrijski rast puno sporiji, ostaje vjernija umjerenoj stranci. To opie gibanje zamijeieno je toiiko mnogo puta da nije potrebno nadugadko se na njemu zadri.avati; ali drugo gibanje, takoder od velike vainosti je od nedavna i moZe ga se proudavati. Tu mislim na gibanje koje dijelu radnidke klase omoguiava zaradivanje visokih nadnica; dakle, skupina koja tvori prvu jezgru nove elite. G1avni razlog te situacije moie se naii u golemom poveianju Stednje i kapitala. Nakon 1870. nije bilo velikih europskih ratova koji bi rezultirali ozbiljnim smanjenjem Stednje, a ako je rast takve Stednje bio suzbijan zbog rasipanja kojeg je uzrokovao drZavni socijalizam ili zbog miienja i drugih zloporaba vladajuie klase, ipak ni svi ti razlozi uzeti zajedno nisu mogii sprijeiiti opie poveianje ukupnih Stednih iznosa. Kako se razmjer izmedu kapitaia i rada mijenjar prvo postaje manje dragocjeno, dodim drugo raste po vrijednosti. Gdjegod je tehnitki moguie, stroj zamjenjuje tovjekovu fizi6ku

5l

energiju. To se moie naiiniti ekonomiino, kod civiiiziranih nacija upravo zato Sto nema nesta5ice kapitala; kod drugih nacija konverzija, premda tehnidki moguia, iesto nije ekonomidna, i stoga dovjek ima ve6i udio u fiziikom radu. Stoga, tamo gdje postoji veliko obilje kapitala, iovjek se nuino okreie radu u kojem se stroj ne moZe natjecati s njim, to jest radu koji zahtijeva prosudbu i inteligenciju. Osim toga, takoder postoji dodatna prednost rigorozne selekcije, buduii da ie poticaj visokih plaia osigurati usluge ljudi s inteligencijom vi5om od prosjedne da upravljaju strojevima. Kopaiu su dovoljne dvije ruke, te ako je on Herkul sa snagom od dva obidna tovjeka, mogao bi biti dvostruko plaien, ali ne viie, buduii da bi njegov rad mogla jednako dobro obaviti dva druga dovjeka. S druge strane, za voZnju lokomotive, traZi se tovjeka sa sposobnoSiu prosudivanja i inteligencijom. Ukoliko je on kojim sludajem malo deficitaran u tim svojstvima, situaciju se ne bi moglo popraviti stavljanjem u lokomotivu dvaju strojovode umjesto jednog takvoga; dva, tri iii iak ietiri mediokritetna strojovode ne mogu postiii rezultat jednog sposobnog i inteligentnog. Deset neznaladkih kemiiara u tvornici kemijskih proizvoda uopie nije ekvivalentno jednom dobrom kemidaru. I tako ovdje imamo vrlo snainu silu neprestano na djelu, koja rad dijeli na raziiiite slojeve, dodjeljujuii velike koristi superiornima. To je glavni iimbenik u formiranju nove elite. Veliki socijalisti, kojima je namjera potratiti kapital, ne obraiaju pozornost na sve to. Oni ne razumiju proces kojim nehotice postaju pomo6nici stare elite, opstruirajuii izranjanje nove, koja se jedino moie snaZno utemeljiti tamo gdje je kapital prisutan u velikom obilju. Marksisti imaju puno jasniji pojam te pojave, i oni su shvatili, ako li ne znanstveno, barem intuitivno, da se njihova pobjeda moZe jedino ostvariti ako je pripremljena obiljem kapita-

proii kroz ,,kapitalistidku fazu'. Druga priliino rigorozna selekcija, koja takoder igra znaiajnu ulogu u stvaranju nove elite, postignuta je preko radniikih saveza i sindikata. To se pak moZe driati posljedicom prethodnih iinjenica, buduii da ti savezi i sindikati mogu postojati i cvasti samo tamo gdje je obilje kapitala dopustilo razvljanje i prosperiranje industrije velikih razmjera, jer u izvoru mora uvijek biti obilje Stednje i kapitala. Medutim, ne zaboravimo da sAmo to obilje izgleda da je, i u stvari djelomice je, uzrokpojave koje je djelomidno takoder i la; ili kako kaZu: socijalistidka evolucija mora

posljedica; jer je upravo razvoj industrije i formiranje radnidke nove elite ono Sto pridonosi rastu Stednje i kapitala.

52

ilr

I

Paul de Rousiers je vrlo dobro zamijetio karakter evolucije rad(niStv)a u Engleskoj, i pailjivo proudavajuii tu evoluciju, zamijetit iemo iste karakteristike u formiranju nove elite. Govore6i o vodama trade uniona (sindikata), on kaie: ,,kvaliteta koja vas prvo dojmljuje kod njih jest praktiian um, jasan i precizan, realistidan pri.stupr dvrst zdrav razum koji rezultira uspjeSnim pothvatom'43 To su todno ona svojstva koja nestaju kod stare elite, koja je pred umiranjem. ,,Upravo oni koji vjeruju u nu2nost dubokog prevrata u

dru5tvu, oni koji su zavedeni najnaprednijim socijalistiikim teorijama, unutar svojih glava tuvaju ideal svojih snova, dok svoje napore usredotoduju unutar podrudja tinjenica kako bi bili uspje5ni u detaljima... Osim toga, mnogi od njih su potpuno zaokupljeni tratenjem koristi koje ni na koji nadin ne zahtijeva reviziju dru5tvenih institucija". Oni zakljuduju poput snatnih ljudi i ne prepu$taju se slabim osje6ajima humanitarizma koji obiljeiavaju naiu burZoaziju; oni kaZu,,da se stanje slabih ne moZe poboljSati ukoliko se oni ne bore protiv svojih viastitih slabosti... Oni trebaju energiinu savjest, krepak osjeiaj svoje moralne odgovornosti... Praktidan um, visoki moralni standardi i obrazovanje su tri glavne kvalitete koje osiguravaju uspjeh sindikalnih voda".aa Nisu li to upravo kvalitete koje razlikuju elitu (znaieti'najbolje') od ostaiog dovjetanstva?

Nakon generala dolaze satnici, doiasnici, vojnici, i oni su svi odabrani ljudi. Elita nikada nije, da budemo todni, jedan sloj, postoje samo razliditi slojevi koji zajedno tvore elitu. ,,Moramo se spustiti do obitnog osoblja, do jednostavnih radnika, da bismo shvatili koliko su duboki uzroci kojima sindikat duguje svoj uspjeh. Prvo, postoji redovitost u plaianju tjednih dlanarina; to stvara financijski prosperitet, prvu neophodnu materijalnu bazu. U Engleskoj organizirani radnici ulaze u ozbiljan sporazum i provode ga ozbiljno. Ako je jedan organizirani dlan u zaostatku pla6anja svojih obveza nekoliko tjedana, njega se jednostavno mite s liste, ukoliko naravno on ne prima pomoi zbognezapo' slenosti, nesreie, bolesti itd." A kamo odatle odlazi dovjek? On pada u noui proleterijat, koji se formira rame uz rame s novoftt elitom, i gdje ie djeca sada5nje buri,oazije vjerojatno zavr5iti nakon 5to si dopuste da ih porobi nova elita. ,,Inzistiram na toj materijainoj dinjenici redovitosti plaianja dlanaiine", dodaje Rousiers, ,jer, pored financijske moii koju ona osigurava sindikatu, ona obileiava kvalitetu liudi koii mu pripadaju. eesto iemo imati prigodu

53

kazati - sindikalno osoblje je rezultat odabira: 'Najbolji ljudi pripadaiu sindikatu'. To su ljudi, koji su se dobrovoljno udruiili zbog svrhe koju razumiju... istinski temelj uspjeha".as Kako se drugadije moZe opisati rodenje elite? Taiijanski socijalisti opetovano su govorili, da tamo gdje se rasprostire njihovo utenje radnici postaju moralniji, dasniji, manje nasilni, ne tuku vi5e svoje iene, inade ih se iskljuiuje; za razliku od prvih, ovi drugi se ute opijati u gostionici. Sve je to istinito, osim da u najveiem dijelu oni to ne postaiu, oni su odabrani kao takvi, a to je vrlo razlitita stvar. Mi ne negiramo da iovjek moie promijeniti svoje navike, ali sada vei svatko zna da je to iznimka; pravilo je da ako se vrsta moie sporo, vrlo sporo, modificirati, pojedinac se doista vrio malo mijenja. Da bi se imalo dobrog matematitara mora ga se odabrati; nikako se ne moie naiiniti matematidara iz kretena dajuii mu dobro obrazovanje. Tko je ikada mogao promijeniti kukavicu u hrabrog dovjeka, raskala$enu ienu u kfeposnu matronu, rastroinog u skrbnog iovjeka?

Ipak, ne mislimo nijekati da socijalisti pridodaju broju dobrih i kreposnih radnika; oni to dine tako, jer onima od njih koji su dobri i kreposni nude nadine da se manifestiraju kao takvi; nadinimo Siroku pretpostavku, da se oni doista mijenjaju, neki od njih radikalno,; na koncu joi uvijek ostaje ostatak ljudi s deficitarnim karakterom, deficitarnom da5iu, moralom i inteligencijom, koji ie tvoriti novi proletarijat. Jedna moja poznanica, koja ureduje novine u Francuskoj i koia se snaino protivi sindikatima, rekla mi je da se pornirila sa sudbinom i zbog svoga dasopisa pristala pregovorati sa sindikatom tipografa, ,jer su sarraceni (mi'

nije moglo vjerovati". I-r'pravo jeto razlogza5to su sarraceniiskljudeni, dobrovoljno ili ne, iz sindikata i s rada, za6to su odstranjeni iz elite svoje klase i gurnuti u proletarijat. Ta ie vrsta odabira sada poprimiti goleme razmjerc,jer njegovi uzroci poveianje kapitala i industrijske razmjene postaju sve snaZniji i snainiji. Bismarckova proganjanja u Njematkoj, kao i ona koja je iinila burioaske vlade u Itatiji, takoder su se pokazala korisnim pri odabiru nove eiite. Zahvaljujuii tim proganjanjima, mnogi ljudi dvojbenog piemstva i nestalnog karaktera eliminirani su, a profesionalni politidari driani su podalje. S druge strane, ovi posljednji vei se u velikom broju pojavljuju rnedu socijalistima u Francuskoj, gdje socijalizam ima udio u vladi. Prije ili kasnije, ovo ie zlo, koje

gratorni prezreni radnici) biii potpuno nedisciplinirani ljudi, koiima

54

se

uvijek prati pobjedu, takoder snaii novu elitu i u drugim zemljama. Novoj bi eliti bilo bolje da se to dogodi kasnije, kada je ona tvrsto utemeljena, negoli ranije, dok je u procesu formiranja i joS uvijek slaba. Pojavljivanje nove elite manifestira se takoder u dinjenici koju se prisje6amo u svezi religijske krize. Jedan dio socijalista u Francuskoi sudjeluje u vladi; drugi dio, koji je ostao vani suhih usta, tj. oni koji su podeli formirati novi proletarijat, vitu, guraju se i odobravaju poteze protiv Milleranda i nje-

govih prijatelja, koji se smiju na to kudnju. Ako ie Naumannov najhrabriji prijedlog postati stvarnost, nova ie se elita iznenada pojaviti, te ie se tiskati oko svoga I(onstantina, a spram novih proletera, koji nastoje ozbiljno shvaiati stare humanitarne tirade, primijeniti tretman sa sabljom i pu5kom.a5 Tijekom svojih kongresa, socijalisti silom izbacuju anarhiste i druge disidente ili heretike, u Londonu iak uz pomo6 policajaca buri-oazlje, i to im dobro ide i ne mogu drugadije, jerbez uporabe sile nijedan nijedan poredak ne moie trajati.Jedino ti nesretni buri,oaski humanitarci mogu sanjati o vladi koia nije ni5ta doli med i mlijeko, i zahtijevaju da si karabinjeri i vojnici dopuste da budu kamenovani i tekaju dok jedan od njih ne padne mrtavprije nego uporabe oruZje. MoZe se biti siguran da policija buduie politidke elite neie biti tako strpljiva,jer ie koncepti tko ie zapovijedati biti koncepti energidne mladosti, a ne djetinjastih staraca. Dopustite mi okrenuti se naprednijim zemljama po dernokraciji i socijalizmu, Francuskoj, na primjer, i uskoro iemo shvatiti da ishod bitke izmedu nove i stare elite ne moie biti u dvojbi. Nova je elita puna energiie i snage - stara je izradena; nova elita, smiona i hrabra, progla5ava ,rklasnu borbu", stara djetinjasto hvali,,solidarnost". Ona pod udarcima saginje svoju glavu i kaie hvala vam, umjesto da uzvrati na isti naiin. Pogledajte na tisak. Izranjajtth elita ima novine kojima brani svoju iast i optu interesel ljudi koji jedva imaju dovoljno za jesti, otkidaju od usta kako bi irn dali potporu. Bwi.oaztja nije ieljela, niti je znala kako nadiniti financijsku irtvu nuinu da se imaju takve novine. Na primjer, mali je broj burioaskih novina koje se mogu uspore diti s Avantijem I Sigurno, buri,oazria financira mnoge novine, iak i previ5e, ali te novine podupiru interese koji nisu ni iasni ni opii. Njih se plaia kako bi se stvarao profit od Panamskog kanala, Zeljezniikih ugovora, ugovora s ielidanama, na premijama trgovadke mornarice, na za5titnim carinamal njih podupiru laZni kontraktori koji pljat-

55

kaju javnu riznicu; ili ih plaia neki ambiciozni gospodin koji, ili ieli postati senator, zastupnik, ili moida samo gradski vijeinik; ukratko, oni sluZe partikularnim i manje negoli iasnim interesima. Radnici se dri,e zadane rijeti svojim drugovima; prolaze kroz stra5nu bijedu i glad ne vraiajuii se na posao ukoliko se i njihove drugove ponovno ne zaposli, i samo kada sav otpor postaje nemogui, oni priznaju poraz. S druge straner poslodavci se obidno ne drZe zadane rijeti koju su dali onima koje su zaposlili kao zamjenu Strajkujuiim radnicima; i.rtvaju ih bez skrupula, bez ikakvog srama, Medu bezbrojnim primjerima dovoljno je spomenuti slu6aj tvrtke za ibukanje iz Londona pro5le godine, koja je, do5av5i do sporazuma sa svojim Strajkujuiim radnicima, ostavila rekvirirane talijanske radnike da se sami snalaze. Pogledajte zastupnike u nekim zemljama. Pogledajte socijalistidke zastupnike u Italiji, iiji su iivoti dostojanstveni i posve dasni, i usporedite ih s onim politikantskim zastupnicima koji salijedu ministarstva i trai.e koristi; ako bi od toga mogii profitirati, oni bi svakoga dana prodali i Krista za trideset srebrnjaka. Pogledajte energiinu discipiinu nove elite. Ako medu svojim ljudima nade krivca, on odmah biva izbaden. S druge strane, burLoazlja vjeruje da djeluje mudro, ako zatvara odi na veiinu podlih prekriaja svoje kiase. U ltaliji, ljudi koji su opljadkali banke, oni koje su Stitili Notarbartolove ubojice, prolaze bez ikakve kazne; naprotiv, oni su na visokim poloiajima i svatko im odaje podast. Rousiers nam kazuje ovu priiu o ibukarskom sindikatu: ,,O5trina pravila usmjerena je protiv onih koji su u zaostatku sa svojim plaianjima [dlanarine]. Osobno sarn jednoga dana vidio primjer kada sam pratio tajnika sindikata, Mr. D.-a na jednoj od njegovih rundi po radionicama. Upravo smo do5li do jednog od onih redova kuia koje su na brzinu sagradili nesolidni graditeljl, kada smo nai5li na radnika koji je izgledao zbunjen dolaskom moga kompanjona. To je bio Stukater koji je radio na Zbukanju pregradnog zida. 'Dobro', rekao je Mr. D., 'jesi li spreman udiniti ono Sto si mi obeiao pro5le subote'? 'Ne', odgovorio je jadnik spustivii ialosno svoju glavu. 'Upozorio sam te', nastavio je Mr. D. 'tako da, ako ti se danas ne5to neugodno dogodi, sim ie5 biti odgovoran i to je tvoja vlastita pogre5ka'. 'Da'. I bez ikakvog obztra za njegovu zlu sreiu, Mr. D. mi je rekao: ,,... Ovdje imate

56

jednog od onih jadnih drugara koji nisu u stanju brinuti se o sebi... Na sreiu, doiao je gazda...Iz svoga je di.epa izvadio pet Silinga i dao ih Stukateru kao avans plaie, koji je, pak, predavii ih u ime svojih zaostataka Mr. D.-u, mogao nastaviti sa svojim radom. 'Bez toga se ne bih ustrudavao maknuti ga s posla', rekao mi je Mr. D.'47 Da je taj tajnik, taj duinosnik kojega sindikat plaia da kontrolira poSti-

vanje zakona sindikata, bio sudac Chateau-fhierrya, kojega je plaiala burioaska vlada da provodi zakon, on ne bi postupao tako strogo, nego bi umjesto toga uporabio neku retoritku frazu o bijedi tog jadnika. Da su dlanovi sindikata, urnjesto podupiranja svoga tajnika, nalikovali na5oj buri,oaziji, dio niih bi se ukljudio u odli6ne etidke rasprave, zazlajuii ,,solidarnost" s onima koji ne plataju ono 5to duguju, a bedastim i neuvjerljivim govorima presude uiinili neudinkovitim; dio njih bi udinio jo$ i gore: od tajnika bi trai,ili da se ne brine za dasne i opie interese sindikata, nego za manje iasne i partikularne interese jednog ili drugog dlana sindikata. U tom bi sludaju tajnik, umjesto gornjih opaski, dlanu koji je u zaostatku plaianja ilanarine, rekao: ,,Na sljedeiim ie5 izborima glasovati za Damianija koji je Crispi (tako se Talijan opienito izrai.ava); ako ie5 tako uiiniti, radi Sto te je volje, inade plati". Da vam je netko rekao: ,,Ovdje se medusobno suprotstavijaju dvije vojske, A i B. U A uopie nema nikakve discipline, malo je hrabrosti, nikakve energije, nikakve vjere u svoju zastavu. Ti se ljudi 6ak ne usude boriti protiv B, nego se pretvaraju da su u miru usred rata. Oni skupljaju priloge za naoruiavanje B-a i nisu voijni potroSiti ni lipe za svoju vlastitu. Oni bez veze lupetaju i gube se u jalovim razgovorima, tjeraju vodu na svoj mlin i nastoje iz toga dobiti ne5to. Najbolji vojnici napu5taju svoj vlastiti tabor i prelaze na stranu B-a. S druge strane, ljudiB-a znaju Sto iele i iele to snaino, odriavaju disciplinu, imaju vjeru u svoju zastavu, drZe ju visoko, vrlo jasno kaiu da Zele poraziti vojsku A, da ju iele raspr$iti i uni5titi. evrsto su vezani u skupinu i svaki od njih je spreman udiniti bilo kakvu i.rtvu za svoje drugove i zastavu. Nikada ne sanjaju o pomaganju naprijateija, pribavljaju oruLje za sebe, a ne za druge.Broj im stalno raste". Onda bi vas se pitalo: ,,Sto mislite, na dijoj ie strani biti pobjeda"? Hoiete li biti u dvojbi 5to odgovoriti? Naia burioazija troii energiju i novac samo da pomaZe neprijatelju; U iznimno velikim brojevima nidu druStva da pomaiu pokvarenima, nesPosobnima i degeneriranim; a medu svim tim dru5tvima burtoazrjanije imala

57

duha da utemelji jedno, rekao bih jedno jedino, za obranu svojih vrastitih Aii onda, imaju li oni prava? Izgleda da nemaju, jer se srame o njima govoriti. upravo su vlasnici oni koji negiraju svoje pravo vlasniitva i doniraju novac Narodnom sveudiiiStu, koje poudava da bi se vlasnicim trebalo sve prava.

uzeti. Gledano s te toike glediSta, moie se reii da oni ne znaju kako se braniti. Za sada, nova je eiita fleksibilna i otvorena svima, ali nakon pobjede isto ono Sto se dogodilo drugima, dogodit ie se i njoj takoder: nakon pobjede, elita postaje krutija i iskljuiivija. Trebalo bi zamijetiti da je budizam, koji proglasava jednakost svih ljudi, u Tibetu generirao teokraciju; a Kristova reiigija, koja osobito izgleda da je skrojena po mjeri siromasnih i poniznih, generirala je rimsku teokraciju. Nju je pak u doba Reformacije izazvala nova

elita, ali buduii da jos nije bila u potpunosti dekadentna, dozivjela je samo djelomidan poraz. opadanje stare elite i poveianje njezine bahatosti u doba Reformacije moie se jasno vidjeti u izranjanju viteza razbojnika: Sickingen i Hutten su dva tipa takvog revoiucionarnog vite6tva. Kao i obitno, nova elita se oslanjala na siromasne i ponizne; kao i obidno, oni su vjerovali u dana im obeianja; kao i obiino bili su obmanuti, i jaram na njihovim pleiima je dak bio tezi negoli prije.as Sliino je Revolucija iz 1789. proizveia jakobinsku oligarhiju i okontala imperijalistidkim despotizmom.4e To je ono sto se uvijek dogadalo, i nema nikakvog razlogavjerovati da bi se sada promijenio uobiiajeni tijek dogadaja. Mnogo je stoljeia proilo od dana kada je carmi sibillini obeiao dovjeku da,,neie viie biti bogatih i siromainih, ne6e vise biti tirana i robova, niti ie itko ikada biti veii ili manji; neie vise biti kraljeva ili voda; sve

ie stvari biti zajedniip"".soJadni nesretnici jos uvijek dekaju da se ta obeianja obistine. Postoji svaka vjerojatnost da ie nova velika obeianja imati isti ishod, i to se moie odekivati unutar jednako kratkog vremena. Nakon pobjede, nova ie aristokracija novim proleterima moida dati neke ustupke po formi i jeziku; to jest, slabima, lakoumnima, ili nesposobnima, ali ie u stvari ovi posljednji vjerojatno nositi joi teii jaram od onog kojeg nose sada. Novi

rez,taj porez ponavljajuie povi5ava do sAme granice gdje daje najveiu korist vladajuioj klasi. Iskustvo je pouiilo rimske gospodare da im je profitabilno dopustiti da robovi za sebe drZe neko gnijezdo s jajima, kako bi ga potakli da radi i proizvede vi5e za gospodara. Sliino je iskustvo poudilo neke demokratske vlade da potpuno pljaikanje nekih kontraktora i kapitalista upravo znaii ubijanje koko$i koja je nesia zlatna jaja. Stoga im dopu5taju dazadri,e izvjesnu zaradu i zadovoljne su da od njih uzmu koliko god je moguie, a da ih pri tom ne obeshrabre da se sluie svojim intelektualnim nadarenostima i svojim bogatstvom u interesu ekonomske proizvodnje. Na taj ih nadin eksploatiraju na najbolji moguii nadin, ba5 kao Sto je gospodar eksploatirao robove. Nije izvjesno hoie li nova elita imati toliko strpljenja dopu5tajuii si da bude opljadkana poput sada5nje, stoga Le Bonove opaske pogadaju cilj, pod uvjetom da su ogranidene na te sluiajeve. Ovaj autor takoder ima izvjesna zapai,anja u svezi stajaiih vojski, Sto je, takoder istinito samo u maloj mjeri. On vjeruje da ie stajaie vojske, u kojima su ukljudeni svi gradani, okondati tako Sto ie postati sredstvo u socijalistidkom ratu. ,,lJ tome leii opasnost koje vlade joi ne vide, i na kojima bi onda bilo beskorisno inzistirati". I dalje: ,,Mar5 dogadaja potkopao je temelje gradevine proSlih stoljeia. Vojska, posljednji stup na toj gradevini i jedini koji bi ju io5 mogao podupirati, svakog dana popu5ta sve vi5e i viSe".s2 To moie biti istinito za Francusku, aii ne i za Njematku. Niti jedna jedina dinjenica ne6e ukazati na dogledno raspadanje njernadke vojske. Naprotiv, koliko znamo, ta vojska, sa svojim iasnicima koji iskljudivo dolaze iz vi5ih klasa ,izgleda nedodirljiva i najvjerojatnije izgleda da je jedini put kojim socijalizam moZe postiii pobjedu u Njemadkoj onaj koji je indicirao Naumann. Ipak, Sto se tiie forme, ne smijemo zaboraviti da nam na5a nedovoljna znanstvena spoznaja dopu5ta malo ili niSta predvidjeti, pa jedva moZemo imati ikakvu ideju glede bitipojave.

gospodari neie, barem neko vrijeme, imati senilnu slabost nase burzoazije. Le Bon kaie: ,,Radnik se danas nalazi u takvoj fazi kakvu neie opet vidjeti: on moze diktirati svoje viastite zakone i nekaznjeno pustati krvkokosi koja leie zlatna jaj{.st To nije opienito istinito - dovoljno je spomenuti npr. R usiju i italiju - ali je istinito za napredniju naciju na putu prema socijalizmu. eudno je zamijetiti kako se na nekim mjestima gdje postoji progr"rir"r, po-

58

59

Mnogim buriujima kr5ianski religiiski val na kojem jaiu izgleda da je sredstvo za borbu protiv socijalizma. To ie reii da, izmedu mnogih manifestacija religioznog osjeiaja, oni izabiru, ili bolje reieno oni vjeruju da izabiru, onu koja je najmanje protivna njihovim interesima. Ovai razlog njihovg

Subiektivna poiava Religijska kriza ne biva previie iskrivljena procesima na$e svijesti, te stoga subjektivna pojava nije predaleko od stvarnosti, osim moida u svojim sekundarnim manifestacijama. Katolici, protestanti i socijalisti, svi se osje-

iaju vi5e ili manje poneseni religijskim valom. Istina je, socijalisti uvelike inzistiraju na znanstvenom aspektu svoje religije, ali isto se moie reii za neke protestantske sekte. eudno je zamijetiti kako su neke medu njima dugo vremena kombinirale svoju vjeru s tistim racionalizmom. Isus Krist irn nije viie boiansko biie nego prije najbolji medu ijudirna, a duda su objainjena prirodnim zakonima. To je gibanje bilo u tijeku jos otkada smo uili u .ardobU" smanjenja religijske vjere; godine oko 1g60-te pripadaju tom razdoblju. po povratku uzrastajuieg razdoblja, te se sekte nisu vratile istom rutom kojom su prije iSle, nego su se na religiju vratile uzdui drugog puta; to ie reii, one sada imaju socijalnu religiju koja premda ne iele o tome duti nije niita drugo doli socijaiizam. Njima je natprirodni element u Kristovom djelu u potpunosti nestaje; sve Sto ostaje jest dio koji ima za cilj podizanje siromasnih i kojeg se moZe driati socijalnim po prirodi. lzgleda vjerojatno da ie te sekte okontati tako da ie se izgubiti, poput malih rijeka, u velikoj socijalistidkoj struji, jer u stvari njihova uienj a ne zadovoljavaju nijednu ljudsku potrebu. Oni koji teznts. za natprirodnim _ a mnogo ih je - idu onima koji su saduvali Kristov bozanski karakter,; nevjernici idu izravno u socijalizam i ne zaustavljaju se na sredini puta. u stvari, te sekte su vei vojska satnika bez vojnika; njih ljudi niti razumiju, niti ih vole.

60

izbora sigurno je imao nekog uiinka, ali puno manjeg negoli bi se zamisljalo. Katkada je on postojao a priori, ali 6esie je naden a posteriori, kako bi dao razlogzareiigijski pokret. Bilo kako bilo, ako je iza toga postojala strateSka misao, ona nije uspjela proizvesti ieljeni uiinak. Vladajuie klase Zeljele su uporabiti stara religijska vjerovanja kako bi driale ijude u pokornosti, a dogodilo se tako da ljudi sada postaju sve odvojeniji od tih vjerovanja i okreiu se novima, osobito socijalistidkom vjerovanju; buriuji su jedino bili uspjeSni

unutar redova sime burioazije. Uzmite sludaj generala koji ieli hipnotizirati neprijateijske vojnike kako bi ih lakse porazio; pa ipak uza sve naPore, on ne hipnotizira nijednog nepriiateljskog i,ojnika, nego umjesto toga niegovi vlastiti ljudi postaju hipnorizirani i stoga iaksi piijen neprijatelju. u onoi mjeri u kojoj je bila svjesna, takvo je todno bilo postignu&buti.oaziie, ne samo u svezi sa starim obiicima religije, nego takoder i s obzirom na nove'53 Socidti d'|conomie politique iz Patiza utvrdilo je, da je u Francuskoj akcija trezvenjaka imala malo udinka na ljude i da ie utjecala samo na dokolidarske imuine ljude. Zloporaba se nastavlja kao i prije, te je samo umierena uporaba zdravai poneito je smanjena. Sav taj asketizam visih klasa rezultirat 6e iskljudivo njihovom malo veiom anemiinoSiu, tineii ih malo bijednijijim, i malo manje sposobnima da se sami brane. Sto odekujete od ljudi koji ne jedu meso, ne piju vino i skromno spuitaju odi kada vide lijepu lenu? Oni i postati redovnici u Thebaidu, ali se ne mogu boriti i pobijediti u bitkama. i,ivotnim Subjektivno, mnogom buriuju, djela sociialista poprimaju oblik izravnog djelovanja kako bi se osigurao,,svjetski mir*,,,drustveno dobro",,,socijalna pravda" i druge sliine,,drustvene" stvari. Socijalizam ie izrastao i postao snaian gotovo iskljudivo kroz rad i napor buriuja. Gledajuii ih savijene pri postizanju nedega sto neizbjeino mora zavr$iti njihovom propaSiu podsjeia na Danteov opis Filippa Argentija:

mogu

otiii

Lo fiorentino spirito bizarro

In

s6

medesmo si volgea coi denti

Da su ti buriuji bili u potpunosti svjesni gdje njihova nastojanja moraju nuzno okoniati, bili bi heroji i mudenici; ari bududi da ni neznaju.ii ior" ,^ svojim vlastitim uni5tenjem, oni su jednostavno budale. sto se tiie sekundarnih manifestacija rerigioznog osje6aja, ijudi sada uglavnom vjeruju da su one iskljudivo motivirane znanstvenim rasudivanjem; stoga, u takvim sluiajevima stvarna pojava ostaje subjektivno iskriv-

ljena.

Kako bi se shvatilo stanje uma tih rjudi, moramo razmotriti sto se do-

gada tijekom ekonomske krize. Dogada se srjedeie: dok se za vrijeme uzra-

znogekonomskog trenda s nakronoiiu prima svaki dani argument kako bi se pokazalo da ie se na jednoj spekulaciji moii zaraditi, taj Je isti argument

apsolutno odbacuje tijekom siraznog trenda. Financijeri, koji to vrro dobro razumiju, izrai,avaju to kaiuii da je triiste sklono iri neskrono. e ovjek koji tijekom silaznog trenda odbi;a obvezati se kupiti izvjesne dionice sam vjeruje da ga iskljudivo vodi razum i ne zna da, .r"*j.srro, popu5ta tisuiama rnalih dojmova koje prima u nekom stupnju iz dnevnih ekonomskrh vijesti. Kada ie se ory kasnije, tijekom uzlaznogtrenda, obvezati kupiti te iste iionice, iri njima slidne, koje razumno gledajuii ne nude nikakav povorjniji izgred na uspjeh, on ie opet misliti da slijedi samo diktate razuma i ostat ie nesvjestan dinjenice da njegov prljelaz s nepovjerenja na povjerenje ovisi o osjeiajima koje generira atmosfera oko njega.

Na Burzi je dobro poznato da javnost opienito kupuje samo na uzlaznom triiStu i prodaje na silaznom. Financijeri koji, zbog svoje ve6e prakse u tom poslu, rabe u veij mjeri svoj razum, premda si i oni takoder katkada dopuste da ih pokolebaju osjeiaji, tine suprotno, i to je gravni izvor njihovih dobitaka' Tijekom razdoblja burna svaki osrednji argum"ent u smislu da se taj bum mora nastaviti ima veiu uvjeravajuiu moi, te ako biste tovjeku poku-

Sali kazati da, na koncu konca, cijene ne mogu neprestano neodredeno rasti, budite sigurni da vas on neie posruiati. S druge strane, tijekom silaznog

tren-

da, uvjeravajuii argumenti su oni koji nastoje izazvativjerovanje da sve ide lo$e, te da cijene dionica moraju pasti. Biro koje obrazro'i,enye da se podigne venuii duh bio bi uzaludan. Slidne bi se iinjenice mogre zamijetiti tijekom morarne i rerigijske krize. Fanatidan neprijatelj alkohola vjeruje, u dobroj vjeri, da ga vode"znanstveni ruzlozi. Nije svjestan dinjenice, da ako bi u doba skepticizma duo iste argu-

62

mente koji mu danas izgledaju tako uvjerljivi, oni mu ne bi biii ni5ta doli izgorene iari, koje nisu vrijedne ni trenutka obaziranja. Postoji tako mnogo razloga za te tinjenice: tu je sigurno ukljuieno dosta ograniiavanja, ali u igru takoder ulaze i drugi objektivni razlozi. Ovo nije mjesto za proudavanje predmeta; dovoljno je osvijetliti te tinjenice, kojigod

im bili uzroci. Opadanje sadainje elite, i uspon nove, u dovjekovoj se svijesti i umu pojavljuje u vrlo razliiitoj krinci; u takvom sludaju subjektivne i objektive poj ave znatno se razllaze.

Vei smo neke od tih razlika zamijetili. Mnogi,,humanitarci" zami5ljaju, u sasvim dobroj vjeri, da se posveiuju jadanju altruistidkih osjeiaja. Uop-

ie nisu svjesni da je sve Sto dine pomaganje promoviranja pobjede egoizma nove elite. Postoji natjecanje izmedu egoizma A i egoizma B; za5to favorizirati vi5e jednog negoli drugog,kai"e altruizam sam sebi. AIi zakljuiuje: ,,Da jeA altruistidno, ono bi dalo neito B-u". Sigurno, ali bi tvrdnja ba5 mogla biti i obrnuta; sasvim odvojeno od dinjenice da ako je i B takoder altruistiino ono neie prihvatiti Zrtvovanje A-a. Mnogi higijenitari su u potpunosti uvjereni u svoje teorije i vjeruju da idu iskljudivo za dobrom ljudske vrste. Mnogi,,etidki" ljudi su uvjereni da djeluju zbog neke moralne apstrakcije. Oni ni najmanje ne slute, daizdaju svoju klasu favorizirajuii pobjedu nove elite ko;a, nakon svoje vlastite pobjede, neie biti moralno bolja od sada5nje, Kontrast izmedu subjektivne i objektivne pojave jasno se vidi u Francuskoj, u svezi Dreyfusove aJere. Ako bi netko trebao ispriiati subjektivnu pojavu, to jest izrazlti ideje na naiin kako ih se obiino izrai,ava, on bi izvijestio da je, nakon ilegalne osude nevinog dovjeka, kod onih koji su bili povrijedeni anti-semitskom i nacionaiistiikom predrasudom izbila nasilna borba za pravdu. Ali onaj tko vjeruje da te rijedi ne skrivaju ni$ta drugo i da se objektivna pojava malo razlikovala ili se uopie nije razlikovala od one upravo opisane, mogao bi bai i pretpostaviti da je jedini i iskljudivi uzrok krvavih bitaka Bizantskog Carstva bila teolo5ka suptilnost, a ne paravan za politidko suparniStvo.

Istina je sasvim drugadija. Dreyfusova aJera je jednostavno epizoda u borbi izmedu sada5nje i buduie elite. I nije se ba5 velik segment sadaSnje elite poku5ao, osobito u godinama imedu 1850. i 1870. oslanjati na slobodu, razum i razboritost. Ti su ljudi sada uvidjeli svoje pogre5ke, shvaiajuii da se

63

I ljudi upravljaju osjeiajem, a ne razumom; jedini moguii izbor stoga je izbor

ili boije re6i vrste religije. Stoga se burioaska manjina ponovpribliiila veiini koja je, svjesno ili nesvjesno, uvijek driala slidne ideje. Sto bi se moglo suprotstaviti nahrupljujuioj socijalistidkoj religiji? ViSa klasa u lrrancuskoj nije imala mnogo izbora za biranje. Nastojala je oiivjeti stare religijske oblike, osobito katoliiki. Poku5ala je u svoju korist pokrenuti izvjesnu odbojnost protiv socijalizma, potaknuv5i na taj naiini anti-semitizam.; i konadno, ona je takoder imala novu reiigiju pod krinkom,,nacionaliz-

vrste osjeiaja, no

ma". Ova posljednja je imala golemu prednost, jer je bila korisna u zavodenju vojske. To bi se trebalo dobro zabiijei.lti: ja iak ni ne nabacujem da je takav plan bio unaprijed smi5ljen i onda svjesno izveden. Doista dinjenice pokazuju, da veiina onih koji slijede taj plan dine to pod pritiskom okolnosti u kojima se nalaze, a da uopie nisu ni svjesni toga. Moida tu i tamo koji lukaviji i umje5niji voda moguie vidi u kojem smjeru se odvija gibanje, ali on ie poduzeti svaku brigu da se ne utjeie tome kako ne bi oslabio slijepu vjeru svojih drugara. Kada se pojavila Dreyfusova afera, nacionalisti su brzo uotiii korist koju im je ponudila; biia je to odlidna prigoda da steknu prijateljstvo vojske i onda uporabe silu. Napoleon I. je na St. Fleleni, kada mu je proditan Racineov Britannicus, razborito primijetio da,,se na odluku prindeva uvijek najvi5e utjede ranjavanjem njihove taStine". Nacionalisti su na taj nadin, poistovjeiuju6i uvrede ta5tine visokih tasnika s uvredama samih sebe, imali rje5enje u pametnoj doskoiici. Kasnije njihov pian nljebio zao, i, da nije bilo iznenadne smrti Felixa Faurea, on je moida mogao biti prilidno uspjeian. Objektivna pojava je stoga jednostavno borba izmedu dviju gore spomenutih eiita. Dreyfusova afera je okoniana, ili gotovo okondana, ali ta se borba nipo5to nije uti5ala. Danas, u doba ovog pisanja, socijalisti pobjeduju, zahvaljuju6i rezultatima Waldeck-Rousseauovog kabineta, ali je nemoguie reii 5to ie se dogoditi sutra. Usponi i padovi bitkb su nepredvidivi. Kabinet Waldeck-Rousseaua igra istu ulogu s obzirorn na svoju vlastitu klasu poput one koju je u proSlosti igrao Lafayette s obzirom na svoju klasu. Takvi nehotimidni saveznici su pretjerano vrijedni novim elitama, koje iele poraziti stare. 13. lipnja 1900. bila je istraga u francuskom Parlamentu u svezi nekih dinjenica sa Straikom u ChAlon-su-Sa6neu. Kabinet je - premda sa zakaSnjenjem - poduzeo mjere da obuzda neke dinove nasilja, prihvatio je kao svoju

64

l

I

it 11.

osnovnu stvar, koja je djelomice bila usmjerena protiv agenata policijskih snaga i koja je glasila: ,,Dom, oslanjajuii se na vladu da ispuni sve obveze koje 6e se temeljiti na rezultati.ma sudske istrage, usvaja kao glavnu stvar". Ta stavka dnevnog reda je odobrena, zajedno s amandmanom zastupnika iz Massabuaua, koja kaie: ,,Dom usvaja dnevni red... i osuduje kolektivistidka udenja, pomoiu kojih je obmanjeno radni5tvo".lzatogaie siijedilo, da su neki konzervativni zastupnici glasovali protiv Kabineta i stoga prividno protiv odrZavanja reda, a neki socijalistiiko-kolektivistidki zastupnici glasovali su za Kabinet i stoga prividno protiv kolektivizma. U biti, oboje su bili u pravu, jer je Waldeck-Rousseauov Kabinet djelovao najudinkovitije kako bi osigurao nadolazeiu pobjedu socijalista. Moramo zamijetiti apstinenciju deinika najveiih industrijar A. Reillea, de Solagea, Schneidera. Tb potvrduje ono 5to smo rekli o pomanjkanju hrabrosti kod dijela sada5nje elite. Oni ie biti prve irtve socijaiizma, i u stvari ve6 stradavaju od velike povrede; medutim, ne usude se glasno govoriti, od straha kako ne bi izgubili naklonost vlade; s druge strane, bit ie kompenzirani povlasticama za gubitke koje su dosada pretrpjeli pod rukama socijalista. Da je Italija imala vladu koja je ima1o naginjala prema socijalizmu, oni koji bi glasovoli u njezinu korist, bili bi ljudi koji profitiraju od plovidbenih premija i od za5titnih carina, itd' i koji danas paradiraju kao najponosniji protivnici socijalista. Ta hrabra gospoda su poput suncokreta - okreiu se na stranu na kojoj se nadaju da ie doblti. Divergencija subjektivne i objektivne pojave stvara mnoge iluzije. Na taj nadin, mnogi ljudi zamiSljaju da se mogu djelotvorno boriti protiv socijalizma boreii se protiv Marxovih teorija, baS kao Sto su vjerovali da je moguie udinkovito boriti se protiv kr5ianstva ukazujuii na znanstvene pogre5ke Biblije. Danas postoji malo obrazovanih ljudi koji ne bi prepoznali te greike. Pa ipal(, kakvu su Stetu nanijeli kr5ianstvu? Nikakvu. Ono prosperira viSe no ikada. Marksistitka teorija vrijednosti nije valjana,; nakon 5to su poku5ali razlidite suptilne interpretacije, sada smo svjedoci da neki od najobrazovanijih marksista idu tako daleko da kaiu kako Marx nije nikada ni namjeravao postaviti teoriju vrijednosti. Sve je to malo ili gotovo da uopie nije na5kodilo socijalistidkoj vjeri. Nije Marxova knjiga stvorila socijaliste; socijalisti su oni koji su Marxovu knjigu udinili siavnom. Nisu Voltaireova djela koja su, pfed konac osamnaestog stolje6a, proizvela skepticizam; skepticizam je taj koji ie Voltaireovim pisanjirna dao glas koji su imala. Ovo je znatilo samo definira-

65

nje glavnog aspekta pojave, jer se mora dodati da i oblik takoder ima vrijednost. Voltaire i enciklopedisti, izraiavaju6i postojeie osje6aje francuske vi5e klase u odabranom obliku, obdarili su te osjeiaje novom energijom. Sliina zapai.anja moraju se nadiniti i u svezi Marxa. Sada5nja slabost viSih klasa je najsigurnije glavni uzrok humanitarne struje, a moida takoder i religijske; ali humanitarni osjeiaji imaiu za uzvrat svoj udinak i postaju i uzrok veie slabosti i pomanjkanja energije. S druge strane, nadin djelovanja revolucionarnih socijalista, najpogodniji je za unoSenje neSto energije u ta iscrpljena

tijela. Francuskoj bi burioaziji, kabinet

Julesa Guesdea bio puno manje opasan nego kabinet Waldecka-Rousseaua. U N'jemadkoj kriianski socijalizam tvori odlidan novitet za popularni socijalizam. Op6enito govoreii, sada5nja elita nema gorih neprijatelja, buduia elita nema boljih prijatelja, od tog ditavog mnoitva humanitaraca, sentimentalista i predloiitelja etike. Uvijek ostaje nepoznati element buduiih druitvenih modifikacija, i postoje promjene koje bi mogle proizvesti duge ratove medu civiliziranim nacijama. Ti bi vjerojatno imali za posljedicu nametanje vojne diktature nekim europskim nacijama. Ali kakvi bi odnosi izmedu takve diktature i nove elite bili,bjei.i nam. Oni koji prosuduju samo po gibanjima subjektivne pojave uvjerit ie se da od vojne diktature moZe imati koristi samo sada5nja elita, ali onaj tko se prvenstveno bavi objektivnom pojavom neie prihvatiti takvu hipotezu a da nema znadajne dvojbe. Danas je o svemu tome priliino te5ko raspravljati da se bude na sigurnom tlu. Neka nam bude dovoljno uoditi, premda tek kroz sumaglicu, grandioznu pojavu opadanje jedne elite i uspon druge koja se, jedva prepoznata u njezinom objektivnom obliku, odmotava pred na5im odima. SuzdrZimo se od jalovih poku5aja da razderemo koprenu koja nam do sada skriva buduinost.

66

Bilie$ke Niie dak ni nuino da to bude moderno; dovolino je da su moderna vjerovanja dio toga. Na tai nadin, raspravljaiuii o Konstantinovom obraceniu, Boissier se usuduje reii: ,,Dakle, taj prvi dio Euzebijeva prikaza je vrlo vieroiatan... Sto se tide drugoga, on je privid i san, neiu niita kazati; ti dudesni dogadaji izmidu kritici i ne pripadaju pravom podrudju povijesti. Svaka bi osoba mogla, ve6 kako ioj drago, vjerovati da su dinienice o kojima je izviiestio Euzebiie istinite; a u tom sludaju imamo posla sa stvarnim tudima..." (Lafin du paganisme, l. str.39). To 1e divnol Kada jedan autor priCa basne ili o dudima, povjesnidar mora s poStovanjem biti tih, ier ,,takvi incidenti izmidu kritici i ne pripadaiu pravom podrud ju povijesti" ! Ali ako ne smijemo sumnjati u dudesne privide ko)e je uodio Konstantin, za$to nam se dopu$ta sumniati da se, kada su se grdki brodovi kod Salamine povladili, pojrvila ienska utvara i izgrdila ih: ,,Vi prokleti mu5karci! Kako iete dugo povladiti svoje brodove"? Sto se mene tide, ne vidim nikakvog razloga dati veiu vjerodostoinost Euzebiju negoli Herodotu; sima kritika koja, kako tvrdi Boussier, ovdje ne ulazi, tini davierujem daprvi opienito kazuje dudnovatije pride negoli drugi. 2. Za podrudie literature niih je osobito zamiletio prof. G. Renard uLa Methode scieftifique

1.

de l' histoire J.

littl.raire,

P

ariz, 190 0.

Friedlander, Ludwig, Sittengeschichte Roms, 2. izd. (Koln, Phaidon, 1957.) Ranije publikacije izdane pod naslovom Darstellungen aus der Sittengeschichte Roms... Vogelov francuski priievod, Ciuilisation et moeurs romaines; engleski prijevod, Roman LiJe and Manners under the Early Empire, prijevod 7. i proiirenog izdania (London, Routledge & Sons, Ltd, 1908-13.). Slledefi citatje iz engleskog priievoda kojeg |e nadinio T.H. Freese, sv. 3, str.90. ,,Plima anti-kri6anskih tendencija osamnaestog stoljeia, nakon Sto fe dosegla najveiu visinu, brzo je splasnula i siiiedila ju ie velika oseka, koia je sa sobom povukla velik dio obrazovanog svileta. Slidno i u grdko-rimskom svijetu nalazimo kako ie iza prevladavajuiih literarnih tendencija prvog stolieia usliiedila snaZna reakcija u smieru pozitivnog vierovania, koje je zadobilo prevlast i pogodilo iste krugove; istodobno ,ie

67

;:I: 4'

5' , 6'

J[',",

J5;11*ff tTIl*: ff " *

Takoder Duruy, victor, Histoire

vid ova u s krai ni e

p ra z

nov

je

rj

e, i e i.n)u

z

viernika koji raspravlja o herezi?r Ni.ta takvoga se ne dogada. A nema ri velik broj Iiieini k a, nepriiatelja tog otrova, koji

romains depuis res tempe res prus recurd.s (pariz: Hachette et cie., 1870-79), sv. v, str.7o,:,,lisuci povi;est krSiansiva ne vidi se ni.ta drugo; ne obraia se nikakva poro.ror,.r" u.liki proces obnove koji se zbio unutar poganskog druStva... des

D',Orbigny, Arcide, L'Homtne qmlricain (de lAm|rique Mi.ridionale), considird. sotls rappotts physiologiques et motaux (pariz: pitoi_Levrault, 1g39.), sv I. Maury' Louis Ferdinand Aifr ed" La magie

ou dtude

sur res superstitions paienr* qri i" (Pariz: Didier et Cie., 1860.), str. t53. Maury, op. cit., str. lSg.

10. Pantaleoni,

nascetur ridiculu, ses

et

;:::J,'I;:,:ffi,.1'i;i:.:"'

I5'

one koji n r"'priuiri", koji te vabe (vabiti alkohor, kakve.ri pj"r"itr.".lir."),io.,I" tn,rrr;"0"a. varr.ir" "ne povladi se umorno, i usred smrtnih iopuracije

""s" h."p"; ;;;;; ;;;ffi ;i"r,""",'li"i,;".";"_ .riGu, *t,r.ru do srzi.. (Le bie; sociat). ovi

ta.om otrova pred sobom, dok konadno ne

posrjednji izrazi su mo2da maro na niskoj uzviien pjesniiki sastav. "Buduii da je alkohol uzrok devet desetina-patnji dovjeianstvaltko zna kako je do.ao svih zlodina [t.,l*i.,"t.," statistika zapanjujuia po svojoj

.*rirl"r."

*:::i:'"i-."i'.i':;'j-t--"

u.*a,,".u,,u.i";;.ii!:fi :iilJlT*l?"i::1il1ffiT*:ff

,i:Jt"'ff

uzrok ruiniranja ditavih obiterli, boresii a;".",-i,i;r,, da je alkohol veliko prokrerstvo i opaiina - izgreda da bi se svatko trebao t..rri p-,ir njega

lzarto ,r" Jru.r

poprrt

;;"',ili ",,,,r

iffi

r.,"pi,,,.,-s,i,ii", i,..."

o,oi,l;

:l ffi I'S#

"::t

J

,,0.....

?:*i::f m;;:

,ifr: spoi"_;1,::".#:::r)oi

uvi,iek piju vino nisu

iako uninoziti, kako bismo pokazari da nije samo zl0poraba ono protiv iega se ti r;ra, ,"r. u".iu"- s'i i"mo-se oko toga sro,iti _ nego i Protiv naiumierenije uporabe; i upravo tu ," mog., otkriti ,"ligior.,l i Renan'uMarcAurire,..govoreci

,lioli,

okurtuMitre,to;i

"r;",.;r.

l.urojedanodmnogihkonkurenata krScanstvu, kaie: ,,\jegove k"p"t. ;rko inicijate povezao u bratstva. ,. .".;" vei smo viie od dvadeset puta rekri, da je to biia velika potreba tog doba. a,r1_r: r."]]:llUongr"gr.ij" gJ;"., rnogh ,iedan drugoga vol jeti, jadati i postivari jedan drugoga, bratstva rro;" ,u nui;i, utoiiste (ier tovjek nije savrsen) za svakovrsne ispraznosti, za bezazren.rrr";'a;"i,r;"rtih ambicija sinagoga.,. Istu stvar irnamo i danas' Tajnik drustva koji p..p;;:;;"r.ka bedasta natera pod izgovorom higijene drii sebe velikim koji se iare da njihovi zupljani napudtaju hramove iri crkve kako bi nazoiii, J.ui,ru trezvenjaka, iti arustvu za

,,

.,i1"

'p'am

(1, bi",

,po."bu .,rr* oa Ur_,rlou."...

potpuno apstinirali oa uttot otnif,

," ,rpo."dbu sa staniem drevnih Rimrjana, Niebuhr :i :11k" d.b":;;;;; i oiq stromainih su najsnaZnije oruije i"air""'tni zarbi ovih prvih d'" ih-,"ko.,

13' Deherme u svome dasopisu coop,.ration des iddes otvoreno pide; ,,Na budara.tine soridarnosti moramo-greda.ti kao 5io gr"a"-o ,r; -uienike koji posjeduju budaraitinu Krista". - strajkadi Morinefla s,, odbJcili .itr." ,r.r"* i djevica i zamijeniri ih s onima Marxa i prampolinija. 14' Primjerizabiremnasumce:,,Alkohore!Alkohoie! oninepokreiuratprotivtebe kakobi trebaii' s odruinoSiu' do simog.r.r";". o.ri t" p..ziru, oni te se boje barem je to ono .to kaiu - atise kot"o,," u-11:.;. o:]:,,;;;;;iJ*% ukinuia. pa ipak, podinies zagadivati najdiiie duie, kvarii najrazboritile umove, obmanjujei

mislienja; to slijedi iz radova

svyesni ioga, ro mozdazbog ie n,ihovog Citirali smo te primjere, kole se moze

koje odabire

i

recepata medici,skih u:in^,, je da or,rai

Horacije itd. Isto je moraro.b.iti istr.rrto ra gltoul ,r" qua" toje drzimo verikima, buduii da je vrro mari broj njih, koriko zna-",;'"r;.;;"odu. Ari kakvi su geniji morari biti ko.ji su oni

aklamaci;o#.

kaZe, a to vazi svugdje

*iJ.rn^

;Xl.j:fl:;X':procese

de, Lettrespersanes

Journal des Economistes,svibanj, 1900. 11' Godine 1759. d Argenson je pisao: ,,puie firozofski vjetar srobodne i anti-monarhistiike vlade; on prodire u duh, i r3s"e. p a.;" i" da zasjedne pri prvoj prigod']y:ig: "i.i" vei uspostavljena u umovima ljudi, i ,J.. l"g"ant revolucija s manje suprotstavrjanja negoli se misii; ona ie se ostvariti

"br.r.;.;il,;;,lU.ru"

.g1up,

propagi ralu, nesvjcsno, glupo rabe: jasno, nije dovoljno piri samo

Druitvo, iiji su neki ilanovi, usput reieno, zna okruznicuukojo,pi!"',,... arkohoi;ur.o,.,r.."i,.,oJl:Tl;:;:?:*.i"T:Tff,;#::::';

bi r i v rro,p

Baron de ,a Brede -..^

un";;; ,"n,,

ga

r"tk'l;;; ;1*ill;*:ilTkra,pristojnost tog sja jnog vri jedan ja

un individualista-, Flegrea, 20. travanj 1g00.

u

l2 Govoreii o Ircima,

g/apo, francuski izrazi koje

et l'astrorog.ie dans,antiquitd. et au moyen dge, ,o,rt prrp,tu€es jusqu,a nosjours,3. izd. rev. i kor.

7. 8' Montesquieg charles I ouis.de Secondat, (pariz: Hachette et Cie., 1913.), CXXXIV. 9' Pantareoni"'Ir secoro ventesimo secundo

68

a

"rlif..rri.,;:;;;;"":,JiH

io'i"ko;.;;:'ijJ.i"."rt.,

;'J;,1'i"iii;;) :'"""

M ar c Aur i t e' o o

"''

o

* pt i t

e

s (p

a

; iz,a

etiku,

;il;-;;,,

eor16' tbid',,,Toboznja krepost.enkratita iesto je bira nista drugo doti nesvjesna prevara... Priliino je krizak i iritirajuci roman o.u".i-u-i'"..;u i Ahireju; ljudi nisu pohotnije kreposni; nikada nii