Historija Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije; glavni procesi 1918-1985. [PDF]

Zitiervorschau

DUŠAN BILANDŽIĆ

HISTORIJA SOCIJALISTIČKE FEDERATIVNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE GLAVNI PROCESI 1918—1985

fY / o m / r u

20 YOoc'cy/sic,/ c/Q'is'fvQ U S ^ J /T /

2

Dušan Bilandžić: HISTORIJA SFRJ

Urednik B L A G O T A D R A S K O V IC

R e c e n z e n ti d r H R V O JE M A T K O V IC d r V L A D IM IR S T IP E T lC d r JO S IP 2U P A N O V

Opremio BORIS DOGAN

N a c io n a ln a 1 s v e u č iliš n a b ib lio te k a , Z a g r e b K a ta lo g iz a c lja n a Iz v o ru : 949.71»1941/1980« UDK B IL A N D 2 IC , D u š a n H i s to r ija S o c ija lis tič k e F e d e r a t i v n e R e p u b lik e J u ­ g o s la v ije : g la v n i p r o c e s i : 1918—1985. / D u š a n B ila n ­ dž ić . — 3. d o p u n j e n o izd . — Z a g r e b : Š k o ls k a k n jig a , 1985. — X II, 569 s t r . : z e m ljo p . c r te ž i ; 24 cm 1. Izd. 1978. — N a k l. 5000 p r l m j . — B ib lio g r a f s k e b i ­ lj e š k e u z t e k s t .

T is a k » L IB U R N IJA « , R ije k a

DUŠAN BILAND2IĆ

HISTORIJA SOCIJALISTIČKE FEDERATIVNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE GLAVNI PROCESI

1918-1985 III dopunjeno izdanje

Š k o l s k a k n j i g a — z a g r e b 1985

SADRŽAJ

Glavni problemi i pristup suvremenoj historiji J u g o s la v ije ....................................

J

Uvodni dio

SLOM KRALJEVINE JUGOSLAVIJE Otvaranje p r o b le m a ................................................................................................................

9*

I p o g la v lje

Dmštvenoekonomska kriza kapitalističke J u g o s la v ije ................................................

11

II p o g l a v l j e

Slom hegemonističko-centralističkog političkog sistem a Kraljevine Jugoslavije m

18

p o g la v lje

Razvoj ideje KPJ o socijalističkoj revoluciji u Jugoslaviji od 1919. do 1941. . .

28

Prvi dio

STVARANJE DEMOKRATSKE FEDERATIVNE JUGOSLAVIJE I p o g la v lje

Klasno-soc jalne i političke snage nakon raspada J u g o s la v ij e ...............

43

U p o g la v lje

Postavljanje političkih tem elja za stvaranje federativne Jugoslavije u ustanku 1941. g o d in e ................................................................................................................... 51 III p o g l a v l j e

Stvaranje Federacije 29. novembra 1943...............................................................

82

IV p o g l a v l j e

Međunarodno priznanje nove Jugoslavije i slom snaga kontrarevolucije . . . V poglavlje

Zaključna razmatranja o prirodi društvenih procesa i odnosa u razvoju oslobo­ dilačkog rata i socijalističke revolucije 1941—1945............................................ 81

IV

72

Drugi dio

FORMIRANJE DRŽAVNOCENTRALISTIČKOG SISTEMA I POČETAK NJEGOVE KRIZE (1945—1950) I poglavlje

Povijesne okolnosti u kojima se formirao đržavnocentralistički sistem n Jugo­ slaviji ......................................................................................................................................... 1. Utjecaj m eđunarodnih o k o ln o s ti............................................................ 2. Nastavak borbe protiv snaga kontrarevolucije i njihov slom . . . 3. Programska koncepcija K PJ o izgradnji državnosocijalističkog dru­ štvenog uređenja u prvim poslijeratnim g o d in a m a .......................

n

95

95 99 106

poglavlje

Obnova zemlje, početak industrijalizacije i dogradnja državnocentralističkog s i s t e m a ................................................................................................................................. 1 . Privredna situacija i obnova z e m l j e .................................................

2. Početak industrijalizacije z e m l j e ......................................................... 3. Skica centralističkog sistema u p r a v l j a n j a .......................................... 4. Položaj radnih kolektiva poduzeća u administrativnom sistemu upravljanja privredom ............................................................................

112 112 113 117 120

HI p o g l a v l j e

Početak krize državnocentralističkog sistema 1. Deformacije u proizvodnji, razmjeni i r a s p o d je li.............................. 2. Slom agrarne p o l i t i k e ................................................................................ 3. Početak međunacionalnih sporova koje neizbježno rađa velikodržavni c e n tra liz a m ............................................. 4. Početak stvaranja vladajućeg birokratskog s l o j a ...........................

124 124 128 131 133

Treći dio

VELIKA PREKRETNICA (1948—1953) I poglavlje

Prvo raskršće u društvenom razvoju socijalističke J u g o s la v ije ..........................

139

I. Komunistički pokret Jugoslavije pred opasnošću preobražaja revolu­ cionarnog etatizma u totalno s a m o d r ž a v lje .................................................

139

1. Povijesne pouke i o p o m e n e ................................................................... 2. Raskršća re v o lu c ije ..................................................................................

139 141

II. Bit prvog raskršća u društvenom razvitku J u g o s la v ije ............................

142

1. Skriveni konflikti u m o n o litu ............................................................... 2. Kriza revolucionarne strategije društvenog razvoja i suština nje­ gova r a s k r š ć a .............................................................................................. 3. Ograničenost društvene uloge radničke k l a s e ....................................

142 143 146

V

n poglavlje

Nova dugoročna orijentacija K P J u društvenom razvoju Jugoslavije (1949—1953) I.

Dramatični povijesni tren u ta k kom unističkog pokreta Jugoslavije

. .

150 150

1. L atentne tendencije prem a specifičnim putovim a socijalističkog 150 razvoja J u g o s l a v i j e ....................................................... 2. N apad kom unističkih p a rtija Inform biroa na K P J .................... 151 3. V kongres K P J — Kongres obrane nezavisnosti Jugoslavije . . . . 157 4. Platform a prve faze borbe p rotiv staljinističkog napada na K P J . 158 5. Ekonomski ra t protiv Jugoslavije i njegove posljedice — razbijanje ekonomske blokade i političke i z o l a c i j e ........................................ 162 II. Programska platform a izgradnje samoupravnog socijalizm a i prvi ko­ raci u njezinu o s tv a r iv a n ju ...............................................................................

164

1 . U toku otpora protiv staljinizm a rukovodstvo K P J je izgradilo

novu koncepciju društvenog r a z v o j a ................................................ 164 2. Tvornice radnicim a — odgovor n a etatistički i z a z o v ............... 168 3. Prem a sam oupravnoj autonom iji poduzeća i liberalizaciji p rivre­ đ ivanja .............................................................................................................. 4. Prem a većoj autonom iji lokalnih organa v l a s t i ................................ 5. Dem okratizacija, decentralizacija i debirokratizacija društvenog s i s t e m a .............................................................................................................. 6. Prem a preobrazbi državnih organa u organe društvenog samo­ u p rav ljan ja ....................................................................................................... 7. Prem a novoj ulozi kom unističke o rg a n iz a c ije .......................................

VI

172 174 175 177 177

III. Prvi oblik privrednog sistem a n a osnovam a radničkog sam ouprav­ ljanja (sistem stopa akum ulacije i f o n d o v a ) ...........................................

178

1. Teškoće na prvom k o raku u preobrazbi ad m in istrativno-centralističkog privrednog s i s t e m a ....................................................................... 2. Koncepcija i oblik privrednog s i s t e m a ............................................... 3. K ritički osvrt na sistem stopa A i F .......................................................

179 181 185

IV. Nove prom jene u d ruštvenoekonom skim o d n o s im a ...................................

191

1. N apuštanje sistem a stopa A i F i pokušaj prenošenja najvećeg dijela akum ulacije na r e p u b l i k e ........................................................................... 2. Sredstva za proizvodnju u slobodnom robnom prom etu od 1953. godine ................... 3. Dvojni sistem u proširenoj reprodukciji od početka 1954. godine .

193 194

V. Obračun s liberalističkim tendencijam a u S K J 1954. godine i privre­ m eno usporavanje procesa d e e ta tiz a c ije .......................................................

195

1. P o rast liberalizm a — neizbježan pratilac dem okratizacije — obra­ čun s Milovanom Đ ila s o m .......................................................................... 2. Privrem eni uzm ak pred oživljavanjem robne proizvodnje . . . .

195 203

191

VI. Zaključna razm atranja o veliko j p rekretnici 1948—1953. godine . . .

205

1. D ubina historijske dileme i značenje p r e k r e t n i c e ........................... 2. Beznadno stanje takozvanih objektivnih o k o ln o s ti........................... 3. Prethodno form irani blok revolucionarnih snaga i nova strategija društvenog razvoja Jugoslavije — osnova p o b j e d e ........................... 4. Teorijska elaboracija p r e k r e t n i c e ........................................................... 5. Operacionalizacija p r e k r e tn ic e .................................................................. 6. Nacionalno i seljačko p itanje u doba p r e k r e t n i c e ...........................

205 206 206 209 210

Četvrti dio

DVOJNOST DRUŠTVENOG SISTEMA (1954—1964) I poglavlje

Stabilizacija prom jena 1 osporavanja procesa deetatizacije (1954—1957) . . . . I. Razbijanje ekonom ske blokade i političke izolacije — Tito inicijator svjetskog pokreta n e s v r s ta v a n ja ..................................................................... 1. M eđunarodni položaj i problemi nove vanjske politike Jugoslavije poslije sukoba sa S S S R - o m ..................................................................... 2. Pobjeda u bitki s Kominformom — normalizacija odnosa sa SSSR-om i nizom drugih zem alja socijalističkog l a g e r a ................. 3. Titova inicijativa i akcija na stvaranju svjetskog pokreta nesvrstav a n j a ................................................................................................................ II. Stabilizacija promjena provedenih u društvenom sistem u 1949—1954. — stagnacija procesa demokratizacije i deetatizacije društvenih odnosa 1. Rješenje dileme o ulozi SK J u društvenom razvoju sredinom pede­ setih g o d i n a .................................................................................................... 2. Usporavanje reform e privrednog s i s t e m a ......................................... 3. Odlučujuća uloga federalne države u uprav ljan ju nacionalnom privredom 4. N eznatne prom jene u političkom sistemu — uvođenje komunalnog s i s t e m a ............................................................................................................ 5. Prijelaz iz stagnacije u visoke stope industrijskog razvoja . . . . 6. Nova politika prem a selu i p o ljo p r iv re d i............................................. n

216 216 216 218 219 221 221

223 225 229 231 232

poglavlje

O bnavljanje procesa d e e ta tiz a c ije .................................................................................

235

I. Minimalne promjene u društvenim odnosima 1958. g o d i n e ................... 1. Poremećaji u »socijalističkom lageru« 1956. godine kao poticaj deetatizacije u J u g o s la v iji......................................................................... 2. Platform a I kongresa radničkih savjeta Jugoslavije 1957. godine . 3. Prom jene u privrednom sistemu 1958. g o d i n e .................................

235 235 236 237

II. Intenziviranje procesa deetatizacije i demokratizacije društvenih odnosa

240

1. Program SKJ 1958. godine — Platform a dugoročnog društvenog razvitka ........................................................................................................ 2. Pokret za neposredne oblike radničkog sam oupravljanja u radnim organizacijama ............................................................................................

240 242

III. Pokušaj radikalnijeg m ijenjanja privrednog sistema 1961. godine . .

245

1. Idejna koncepcija tzv. dohodovnih o d n o s a ..................................... 2. Bit izmjena u privrednom sistemu 1961. g o d i n e ..............................

245 247

IV. Pokušaj zaustavljanja društvenih promjena potkraj 1961. i u toku 1962. g o d i n e .......................................................................................................

250

1. Povod za akciju protiv širenja samoupravnih prava radnih ko­ lektiva ........................................................................................................... 2. Državna intervencija u sam oupravna radnička p r a v a ..................

250 252

VII

III p o g l a v l j e

Na pomolu kriza m onolltizma S K J ................................................................... 1. 2. 3. 4.

255

Početak idejnopolitičkih k o n f r o n t a c i j a ................................. 255 257 Odnos prem a robnoj proizvodnji — prvo žarište s u k o b a .. Odnos prem a nacionalnom p ita n ju — drugo žarište sporova . . . Odgoda rješen ja političkih razilaženja u rukovodstvu SK J . . . .

260 264

Peti dio KRITIKA DRŽAVNOG CENTRALIZMA, RAZVOJ SAMOUPRAVLJANJA I NOVIH MEĐUNACIONALNIH ODNOSA I poglavlje M eđunarodne okolnosti u n u trašn jeg razvoja Jugoslavije od k ra ja pedesetih do sredine sedam desetih g o d i n a .......................................................................................

269

1. Borba za ravnopravne odnose u svjetskoj zajednici naroda i država — pokret n e s v r s t a n i h ..................................................................... 269 2. Borba za ravnopravne odnose u m eđunarodnom radničkom pokretu

272

n poglavlje Stanje sam oupravljanja sredinom šezdesetih g o d i n a ............................................... I. Značajniji pokazatelji stanja u društvenoekonom skim odnosima . . . .

281 281

1. Stanje u raspodjeli nacionalnog dohotka između radnih kolektiva i d ruštva ( d r ž a v e ) ............................................................................. 281 2. Stanje na području proširene r e p r o d u k c ije ............................. 282 II. N eki važniji pokazatelji privrednog r a z v o j a ...............................................

284

1. Još o nosiocima in v e s t ic ij a ........................................................................... 2. Raspodjela nacionalnog dohotka i kao pokazatelj ponašanja radnih k o l e k t i v a ............................................................................................. 285 3. K retanje nacionalnog d o h o t k a ..................................................... 286 4. Stope r a s t a ........................................................................................ 287 5. Ostali indikatori .......................................................................................... 292 6. Razvoj po r e p u b lik a m a .................................................................

284

290

III p o g l a v l j e K ritika društvenih odnosa i p latform a V III kongresa SK J

za njihovu prom jenu

294

I. Titovi napori za ostvarivanje jedinstva S K J na bazi razvoja sam ouprav­ ljanja i unapređenja m eđunacionalnih o d n o s a ...........................................

294

1. Titova inicijativa društvenih prom jena u završnoj riječi na VI sjednici CK SK J 1962. g o d i n e ...................................................... 294 2. U stav 1963. godine — izraz nadmoći snaga za društvene reform e .

296

II. V III kongres S K J 1964. — program d ruštvenih r e f o r m a ....................... 1. Nova platform a preobražaja društvenoekonom skih odnosa . . . . 2. Novi elem enti u politici SK J o nacionalnom p itan ju u Jugoslaviji

299 299 300

iv p o g l a v l j e Privredna reform a 1965. g o d i n e ...................................................................................... I.

VIII

E konom ski uzroci r e f o r m e ................................................................................ 1. Bit i oblici krize privrednog s i s t e m a .....................................................

305 305 305

II. Bit i rezultati reforme 1. Uvodne izmjene u privrednom s i s t e m u .............................................. 2. Bit r e f o r m e .................................................................................................... 3. Tok i r e z u l t a t i ............................................................................................

310 310 312 313

v poglavlje Politička kriza i dem okratizacija političkog ž i v o t a .................................................. I.Reforma državne sigurnosti 1966. g o d i n e .........................................................

320 320

1. Sukob sam oupravno-dem okratske i državno-centralističke orijen­ tacije ................................................................................................................ 2. Sm jenjivanje Rankovićeve grupe na IV p l e n u m u ...............................

320 322

II.Reorganizacija S K J ................................................................................................

323

1 . Dvije tendencije u općenitoj raspravi oreorganizaciji SK J

. . . . 2. Stvarne prom jene u životu S K J .............................................................. III. Jačanje prava i odgovornosti republika ipokrajina (1966—1970) . . 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.

Prijenos dijela društvene moći s organa federacije na organe republika i p o k r a j i n a ................................................................................. Ustavne prom jene u jugoslavenskom federalizmu 1967. i 1968. godine ............................................................................................................ Borba Saveza komunista Srbije protiv velikodržavnog centralizm a i » ra n k o v ić e v štin e « ..................................................................................... Jačanje autonomije Kosova i ravnopravnosti albanske narodnosti u J u g o s l a v i j i .......................... Javni politički pritisak iz SR H rvatske za »rasterećenje privrede« Studentske demonstracije u lipnju 1968. — pokušaj prom jene pravca društvenog r a z v o j a ..................................................................... Demokratizacija političkog života i nastavak društvene reforme — odgovor na političku k r i z u ..................................................................

323 327 329 329 330 331 332 334 335 339

vi p o g l a v l j e Reforma f e d e r a c i j e ............................................................................................................

341

I. Nastavak kursa društvene reform e — glavni akcent republičkih kon­ gresa i IX kongres Saveza kom unista J u g o s la v ije ...................................

341

1. 2.

D ruštvene okolnosti republičkih kongresa i IX kongresa SKJ . . Osnovni pravac društvenog razvoja prema referatu Josipa Broza Tita na IX kongresu S K J ......................................................................... 3. Kongresni d o k u m e n ti.................................................................................

341 343 346

II. Međunacionalni odnosi — ključni politički problem Jugoslavije potkraj 60-ih g o d i n a .......................................................................................................

349

1 . Skica nacionalne stru k tu re Jugoslavije početkom 70-ih godina . .

350

2. Porast nacionalne identifikacije i nacionalizma potkraj 60-ih go­ dina i njihov utjecaj na reformu f e d e r a c i je ...................................... 3. Prikupljanje i raspodjela dijela nacionalnog dohotka sa strane federalnog organa glavni izvor međunacionalnih sporova . . . . 4. Sukob doktrine sam oupravljanja s monopolom upravljanja državne strukture f e d e r a c i je ....................................................................................

354 357 358

IX

III.

K ronika političke borbe za reform u fe d e r a c i j e ....................................... 1. P rodubljavanje i proširivanje m eđurepubličkih sporova — povod reform e f e d e r a c i j e ...................................................................................... 2. »Cestna afera« u Sloveniji 1969. godine i njezin utjecaj na reform u f e d e r a c i j e .......................................................................................................... 3. Politička bitka SKH protiv u nitarizm a — X sjednica CK SKH u siječnju 1970. g o d i n e .............................................................................. 4. Rasprava u v rh u SK J o reform i federacije i m eđunacionalnim odnosima u Jugoslaviji u ožujku 1970....................................................

IV.

358 358 360 361 368

Sadržaj reform e federacije 1971.....................................................................

373

Idejno-politička platform a reform e f e d e r a c i j e .............................. Bitni elem enti ustavne reform e f e d e r a c i j e ......................................

373 378

1. 2.

S e stl d io

IZGRADNJA SISTEMA SAM OUPRAVLJANJA NA KONCEPCIJI UDRUŽENOG RADA I poglavlje

Idejne i političke borbe o koncepciji društvenog razvoja Jugoslavije (1970— —1973) I. Osnovni pokazatelji stupnja društvenog razvoja početkom 1970-tih godina ...................................................................................................... 1. 2. 3.

Rezultati in d u s tr ija liz a c i je ..................................................................... Porast životnog s t a n d a r d a ..................................................................... Preobražaj socijalne stru k tu re s t a n o v n i š t v a ..................................

II. Nove tendencije u društvenim odnosima početkom 1970-tih godina 1. 2. 3. 4.

Legitim itet novih tendencija u društvenoj r e f o r m i ..... 392 Jačan je ekonomske i društvene moći banaka i sličnih institucija Jačanje uloge i društvene moći tzv. te h n o s t r u k t u r e ..... 397 O padanje moći društveno-političkih organizacija i jenjavanje sa­ m oupravljanja .............................................................................................. 5. Tendencije za stv aran je tzv. srednje klase ...............................

385 385 385 386 387 392 395 399 402

III. K um ulacija političkih borbi početkom 1970-tih g o d i n a ........................

406

1. Koncepcija sam oupravljanja i društveno-ekonom skih odnosa — 406 prvo žarište s u k o b a ..................................................................... 2. Funkcioniranje novih odnosa u federaciji — drugo žarište sukoba 3. Borba za vlast — treće žarište sukoba .......................................

409 411

IV. Rasplet političke krize 1971— 1972...................................................................

415

1. Pokušaji obnove političkog jedinstva Saveza kom unista Jugosla­ vije — 17. sjednica P redsjedništva S K J ............................. 415 2. Nastavak političke k r i z e ............................................................. 419 3. Rasplet političke k r i z e ................................................................. 427 4. Jačanje moći p artijskih rukovodstava i državnih organa u sređi­ vanju političkog stanja i preusm jeravanju društvenog razvoja

435

II p o g l a v l j e

Koncepcija udruženog r a d a ............................... I.

O blikovanje idejno-teorijske koncepcije udruženog rada 1.

X

Tum ačenje rukovodstva SKJ o razlozima i ciljevima preusm je­ ravanja društvenog razvoja početkom 1970-tih g o d i n a .. 438

438 438

2. I d e jn a p la tf o r m a za iz r a d u s is te m a u d r u ž e n o « r a d a ....................... 3. N o r m ir a n je id e j n o - le o r ij s k e k o n c e p c ije u d r u ž e n o « r a d a u u s t a ­ v im a i n je n o p o t v r đ i v a n je n a X k o n « r e s u SK .f

441 44.’1

II. N e u s p j e h p o k u š a j a o s t v a r e n j a k o n c e p c i j e u d r u ž e n o g rada

44(1

1. K a m p a n ja i n s titu c io n a liz a c ije i n o r m i r a n j e d r u š t v e n ih o d n o s a 2. J a č a n j e d r ž a v n o - p a rtijs l? o v la s ti i s la « n a c ija s a m o u p r a v lj a n ja III.

Pr o c e s j a č a n j a s a m o s t a l n o s t i r e p u b l i k a

44fi 447

i p o k r a ji n a

451

S edm i dio

KONTINUITET I PREISPITIVANJA I. Presjek stanja u momentu Titove s m r t i ..................................................

462

1. Teze XI kongresa o jedinstvu, stabilnosti, progresu ioptimistič­ koj p e r s p e k ti v i 462 2. Posljednje političke inicijative Edvarda K ardelja i Josipa Broza Tita ............................................................................................................... 465 468 3. Pripreme i prijelaz na posttitovsko r a z d o b l j e ...................... 471 4. Titova politička b a š t i n a ................................................................ II.

Ekonomska kriza i program ekonomske stabilizacije 1. 2. 3.

474

Promašaj političkih vrhova u procjeni s i t u a c i j e .................. 474 Koncept promjena u sistemu društveno-ekonomskih odnosa . . 474 Koncept promjena u politici ekonomskog r a z v o j a ............... 479

III. Minimalni rezultati programa ekonomske stabilizacije (1979—1985) 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.

484

Produženje dominacije političke vlasti nad ekonomijom . . . . 484 Goleme teškoće uklapanja u međunarodnu podjelu rada . . . . 485 U sporavanje procesa industrijalizacije i m o d e rn iz a c ije ....... 487 Blokada promjena u strukturi p o ljo p r iv r e d e .......................... 488 Blokada razvoja »male« p r i v r e d e ............................................. 488 Krah antiinflacijskog programa ........................................................ 489 Drastičan pad životnog s t a n d a r d a ............................................. 490

IV. Albanski iredentistički nemiri 1981. godine — pod parolom »Koso­ vo — r e p u b lik a « ....................................................................................... 495 1. 2. 3.

Izbijanje nemira i njihovi korijeni i u z r o c i .......................... Međunarodni aspekt događaja na Kosovu 1981........................ Program sanacija stanja i razvoja u SAP K o s o v u ...............

495 498 499

V. Otvaranje problema konstitucije SR Srbije kao d r ž a v e ...................

501

1. Geneza i razvoj problema odnosa u SR S r b i j i ............................... 2. Platforma CK SK Srbije o jačanju jedinstva i zajedništva SR Srbije .......................................................................................................

502

VI. Odluke X II kongresa — afirmacija ustava i samostalnosti SK re­ publika i pokrajina u jedinstvenom SK J, podrška D P E S - u ...............

509

VII.

Otvaranje problema zajedništva naroda i narodnosti Jugoslavije sre­ dinom 1980-tih godina ................................................................................ 1. Neke karakteristične promjene u razvoju naroda i narodnosti J u ­ goslavije ....................................................................................................... 2. Jedinstvo i razlike u pogledima na razvoj sistema društveno-eko­ nomskih odnosa ........................................................................................ 3. Jedinstvo i razlike u pogledima na reformu političkog sistema

501

512 512 517 522

XI

VIII.

Politička kritika jugoslavenskog kom unističkog pokreta i socijalizma od strane dijela i n te lig e n c ije ......................................................... 535

535 1. Val kritike i kulturnog s t v a r a l a š t v a ..................................... 2. O sporavanje legitimnosti društvenog poretka ............................... 3. Neke poruke sociologa sredinom 1 9 8 0 - t i h ......................... 540 4. Odnos Saveza kom unista prem a kritici dijela inteligencije . . . Zaključna razm išljanja o prošlosti, sadašnjosti i perspektivi razvoja . . . .

xn

537

542 553

N A PO M EN E UZ PR V O IZ D A N JE U ovoj H istoriji Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije razma­ traju se važniji događaji, osnovni društveni procesi i odnosi i glavne tendencije u društvenom razvoju Jugoslavije od početka revolucije 1941. i »dolaska na vlast« Komunističke partije Jugoslavije 1945. godine do 1976. godine s duljim uvodom o slomu unitarističko-hegemonističke kapitalističke Jugoslavije 1941. godine. Najprije želimo upozoriti čitaoca da se dio sadržaja u ovoj knjizi ponavlja iz autorovih prijašnjih radova. Ipak, sadržaj ove knjige znatno se razlikuje od svih dosad tiskanih knjiga i po obuhvatu vrem enskog razdoblja i po širini sa­ držaja. Premda su dileme o naslovu i dalje ostale, željeli bismo da u budućim radovima, ako nam prilika bude dopuštala, ostanemo pri naslovu ove knjige. Vjerojatno će čitalac lako uočiti kako je u ovom radu odnos izm eđu kro­ nike i opisa povijesnih zbivanja i sudova i zaključaka pom aknut u korist socio­ loške, politološke i ekonomske analize društvenog razvoja. Možda su zbog toga obje metode i oba principa oštećeni, ali smo to dužni čitaocu reći unaprijed kako se od naslova knjige ne bi očekivala povijest kako se uobičajeno piše. Također smo dužni zam oliti čitaoca da uzm e u obzir još dvije važne napo­ mene. Prvo, radi se o tome da ova »Historija SFRJ« sadrži samo glavne druš­ tvene procese, a ne cjelinu društvenog razvoja. Izostavljeni su čak i neki glavni društveni procesi. Tako velika oblast ljudske djelatnosti kao što je kultura potpuno je izostavljena, ali kako rad sadrži političku, ekonomsku, dijelo n so­ ciološku i ideološku kom ponentu i u izvjesnoj m jeri međunarodni kontekst, smatrali smo da i naslov treba da obuhvaća cjelokupnost sadržaja društvenog razvoja. Druga napomena odnosi se na najnovije razdoblje. Poštujući princip vre­ m enske distance ne bi trebalo obuhvatiti barem zadnjih desetak i više godina. Mnogi razlozi idu u prilog takvom rješenju. To bi i autoru bilo mnogo lakše. Ne bi se izložio raznim opasnostima kritike. A utor je, ipak, išao do »zadnjeg dana« iz praktičnih razloga. Radi se, prije svega, o tome da dio čitalačke publike želi »vidjeti kraj događanja«, a nama se činilo da se tum ačenje najnovijih do­ gađaja političkog i šireg društvenog života Jugoslavije može objektivnije pro­ tumačiti u kontekstu povijesnog razvoja nego što se to čini u nekim tekstovim a koji objašnjavaju dnevnu politiku. A utor želi naglasiti da se još ne mogu izricati sigurniji sudovi o nekim povijesnim događajima i procesima koji su se desili u poslijeratnom razvoju Jugoslavije. Jer, procesi ostvarivanja nekih historijskih odluka još su u toku, neke važnije im plikacije, rezultati i posljedice još se nisu mogli jasnije ispoljiti. To se odnosi naročito na proces ostvarivanja samoupravnog socijalističkog druš­ tva koje je kao vizija komunističkog pokreta Jugoslavije proklamirano predajom tvornica na upravljanje radnicima 1950. godine. Unatoč činjenici da se od tada do danas bitno izmijenila društvena struktura, naše je društvo još na početku stvaranja samoupravnog socijalizma. Naša historiografija tek čini prve korake u istraživanju poslijeratnog razvitka Jugoslavije. Važni su izvori još nedostupni istraživačima. Generacije koje su stvarale našu najnoviju historiju još su živi akteri društvenog života, što nije bez utjecaja kad se daju ocjene i sudovi o m inulim događajima. 1

D. B ila n d ž ić : H IS T O R IJA S F R J

1

Jedna je od najvećih teškoća »preosjetljivost« gotovo svih sredina kada je riječ o »njihovoj« prošlosti i sadašnjosti. Kako, dakle, nisu ispunjene neke hitne pretpostavke za donošenje sudova o našoj najnovijoj povijesti, razm atranja u ovoj studiji ne mogu se uzeti kao autorov konačan stav i uvjerenje. A li autor je morao prijeći preko svih spom enutih i drugih obzira kad se odlučio da javnosti objavi svoja proučavanja poslijeratnog razvoja naše zemlje. Dakako, zbog svega toga nije m u bilo lako izaći u javnost sa svojim sudovim a o tako velikim i sudbonosnim događajima k a k v i su se odigrali u poslijeratnom razvitku Jugoslavije. Zato će i svaku k ritik u kojoj je cilj konstruktivan rad na tome značajnom zadatku prim iti s velikom zahvalnošću. Zagreb, u jesen 1978. godine D ušan Bilandžić

NAPOMENA UZ TREĆE IZDANJE Kada je drugo izdanje, koje je izašlo 1979. godine, iste godine bilo i ras­ prodano, izdavač m i je ponudio da se već 1980. objavi i treće izdanje, i to bez izmjena. Taj prijedlog nisam prihvatio, već som počeo priprem ati novo izdanje. U toku rada ubrzala se dinam ika događaja u zem lji, pa i njihova dramatičnost. Poslije sm rti Edvarda K ardelja 1979. um ro je Josip Broz Tito 4. svibnja 1980. Istog trenutka izbila je i ekonom ska kriza, a 1981. je došlo i do iredentističkih albanskih nem ira na K osovu. Ta dram atična dinam ika događaja bila je iza­ zov — da li ih u klju čiti u H istoriju ili ne? Počeo sam obrađivati događaj po događaj i tako došao do ljeta 1985. Izdavač je. m eđutim , inzistirao da se novo izdanje objavi i ja sam vrekinuo s nizanjem događaja. Tim radom nastao je novi, sedm i dio knjige pod naslovom »K ontinuitet i preispitivanje« (1980— —1985). Budući da je zadnji dio prethodnog izdanja — razdoblje 1971— 1978 — dan uglavnom, inform ativno, a sredinom 1980-ih već je nastala mala vrem en­ ska distanca koja je omogućila da se već sad mogu izreći i neki sudovi o tom razdoblju, napisao sam gotovo u cijelosti nov tekst tog razdoblja. To znači da čitalac u ovom izdanju ima trećinu potpuno novog teksta. Poslije suda javnosti o ovom izdanju autor će razm isliti u kom pravcu će eventualno nastaviti istraživanja m o slabo­ stima koje sam uočio i da sovjetskim drugovim a ne govorim kako je u njihovoj zemlji sve dobro i pravilno . . . Upravo zato što sam kom unista nije mi svejedno kako se razvija sovjetsko društvo. To m oram otvoreno reći sovjetskim drugovima.« (Sv. Vukmanovlć Tempo, »Revolucija koja teče-, Memoari, »Komunist«, Beograd. 1971, str. 59)

153

vodstva K P J n a kojoj je ustanovljeno d a su odnosi izm eđu Jugoslavije i SSSR-a »došli u ćor-sokak« i to zbog tendencija da se Jugoslaviji nam etne položaj zavisnosti.* Clan najvišeg rukovodstva K P J S reten Zujović sm jesta je prenio tok sjednice sovjetskom am basadoru u Beogradu L av ren tijevu. S ovjetska v lad a 18. III 1948. godine obavještava jugoslavensku vladu da sm jesta povlači svoje civilne stručnjake, a 19. III 1948. i vojne savjetnike i in stru k to re zbog toga što su i jedni i drugi »okruženi nedruželjubljem «. U pism u sovjetskoj vladi od 20. III 1948. godine Tito izjavljuje da je m otivacija o povlačenju sav jetn ik a iz Jugoslavije »poražavajuće djelovala«, sm atra da to nisu p rav i razlozi i n a k ra ju pism a ističe: » . . . naša bi želja bila d a nam vlad a SSSR -a otvoreno saopšti u čem u je ovdje stvar«. Odgovor n ije stigao od sovjetske vlade, već 27. III 1948. godine od CK SKP(b) s potpisom S taljin a i M olotova, a upućen: »Drugu T itu i ostalim čla­ novim a CK K PJ«. S adržaj pism a bio je šokantan: n ap ad n u ta je cijela u n u traš­ n ja i v an jsk a politik a Jugoslavije: ocjene o toj politici im ale su form u presuda, npr.: — d a u rukovodstvu K P J kruže antisovjetske izjave o »izrođavanju SSSR-a«, o »velikodržavnom šovinizmu« u SSSR-u, o tom e da »SSSR teži da * S u d io n ik s j e d n i c e C K K P J 1. I I I 1948. g., Č lan u ž e g ru k o v o d s tv a K P J S v e to z a r V u k m a ­ n o v ić T e m p o , o v a k o J e z a b ilje ž io s j e ć a n j e n a t u s je d n i c u : »T ito Je, k a o i u v i j e k u t e š k i m s i tu a c i j a m a , n a p o č e t k u d a o to n s a s ta n k u . P r v i Je u ze o r ije č , ia k o b i n o r m a ln o b ilo d a n a j p r i j e č la n o v i d e le g a c ije p o d n e s u iz v j e š t a j o ra z g o v o rim a s a S ta ljin o m . U š a o Je u s r ž p r o b l e m a k a d a Je r e k a o d a s u o d n o s i iz m e đ u n a š e z e m lje i S o v je ts k o g S a v e z a z a p a li u ć o r - s o k a k . . . . T ito je , o b r a z la ž u ć i s v o ju o c je n u , r e k a o d a s o v je ts k o ru k o v o d s tv o n e ž e li d a n a m p o ­ m o g n e u n a o r u ž a v a n j u a r m i j e i d a s ta ln o is tič e k a k o n a m n e t r e b a j a k a a r m i j a J e r će n a s oni b r a n it i . . . . T ito Je t a k o đ e r r e k a o d a u g o v o ri o m je š o v itim d r u š t v i m a u r ije č n o m i v a z d u š n o m sa o b ra ć a ju n ije s u ra v n o p ra v n i. . . . N a š a i z l a g a n j a s a m o s u p o t v r d i l a o c je n u k o j u Je T ito d a o n a p o č e tk u s a s ta n k a . Đ lla s j e iz n io d a s u n a s a s t a n k u k o d S ta l ji n a p o d v r g n u t i o š tr o j k r i t i c i b u g a r s k o i n a š e ru k o v o d s tv o zb o g t o g a š to s e u s p o ljn o p o litlč k im p i t a n j i m a n e k o n s u l tu j u sa v la d o m S o v je tsk o g S a v e z a . . . D im itr o v J e k r l t i k o v a n J e r Je d a v a o Iz ja v e o m o g u ć n o s ti f e d e r a c i j e ili k o n f e d e r a c ije b a l k a n s k i h i is to č n o e v r o p s k ih z e m a lja , a p o s e b n o z a to š to s u b e z z n a n j a s o v je ts k e v la d e v rš e n e p r i p r e m e za s t v a r a n j e c a r i n s k e u n i j e i f e d e r a c i j e iz m e đ u R u m u n i j e i B u g a rs k e . N a š e ru k o v o d ­ s tv o Je k r i t i k o v a n o š to j e b e z z n a n j a s o v j e t s k e v la d e h t j e l o d a n a z a h t je v a lb a n s k e v la d e u p u ti d v ije n a š e d iv iz ije u A lb a n iju . K a r d e lj j e r e k a o d a s e S ta l ji n p r e m a n jim a p o n a š a o k a o p r e m a k o m s o m o lc im a , p o s e b n o p r e m a D im itr o v u . S v a o š t r i n a n je g o v e k r i t i k e b ila Je f o r m a ln o u p e r e n a p r o tiv D im itr o v a i b u g a r ­ sk o g r u k o v o d s tv a , a li u s u š t in i k r i t i k a Je b ila u p u ć e n a n a š e m r u k o v o d s tv u . O s u đ u ju ć i D im itr o v a zb o g to g a š to se n e k o n s u l tu j e s a s o v je ts k o m v la d o m , S ta l ji n se u s t v a r i o b ra č u n a v a o sa n a m a . K a r d e lj Je ta k o đ e r r e k a o d a su m o r a li p o tp is a ti u g o v o r o o b a v e z n im k o n s u lta c ija m a s a s o v je t­ s k o m v la d o m o s p o ljn o p o litlč k im p i t a n j i m a . . . J e d n e n o ć i p o z v a li s u g a k o d M o lo to v a i Je d ­ n o s ta v n o m u p o t u r i l i p a r č e p a p i r a (u d v a p r i m j e r k a ) . . . Z a t r e n u t a k se k o le b a o d a li d a s ta v i p o tp is , a li Je i p a k n a k r a j u p o tp is a o . S lu š a ju ć i K a r d e l j a , o s je ć a o s a m se d u b o k o p o n iž e n : p o s t u p a j u p r e m a n e z a v is n o j z e m lji i n je n o j v la d i k a o p r e m a s v o jo j k o lo n iji. T u lež i i k o r i j e n p o n a š a n ja s o v je ts k ih p r e d s ta v n ik a u n a š o j z e m lji — o n i se s a m o u g l e d a ju n a s v o je r u k o v o d s tv o ! . . . T ito j e o p e t p r v i u z e o r i j e č p o d s j e ć a j u ć i d a sm o se u r a tu b o rili za id e ju fe d e r a c ije s B u g a rs k o m , a li to n e z n a č i d a Je u s v a k o m t r e n u t k u s v rs is h o d n o p o s ta v iti p i t a n j e f e d e ra c ije . R e k a o j e d a u p o s to je ć im u s lo v lm a m n o g e č i n j e n i c e g o v o re p r o t i v s t v a r a n j a fe d e ra c ije : m o ra li b is m o s t v o r i t i J e d in s tv e n u p a r ti j u , m a d a iz m e đ u n a s i B u g a ra p o s to je id e o lo š k e r a ­ z lik e . . . m i iz g r a đ u je m o s o p s tv e n e fo r m e s o c ija liz m a . . . T ito j e u k a z a o n a jo š je d n u č i n j e n i c u : R u si n a n a c io n a ln o p i t a n j e g le d a ju d ru g a č ije od n a s . . . a m i n ije s m o f ig u r ic e n a š a h o v s k o j ta b li . . . T ito Je n a k r a j u p o d v u k a o d a se n a la z im o u p u n o m J e k u iz v r š e n ja p e to g o d iš n je g p la n a I d a b i n a s u la ž e n je u f e d e r a c i j u s B u g a rs k o m o m e lo u to m e . I m a j u ć i s v e to u v id u , T ito se Iz ja s n io p r o t i v s t v a r a n j a f e d e r a c i j e s B u g a rs k o m . P ra k tič n o , to Je z n a č ilo o d b a c iv a n je S ta ljln o v o g z a h t je v a , 1 to n a s a s t a n k u r u k o v o d s tv a J e d n e p a r ti j e , sto Je b ila r i j e t k o s t , d a n e k a ž e m Iz n im k a , u m e đ u n a r o d n o m k o m u n is tič k o m p o k r e tu . S v i sm o se s lo ž ili s a T ito m . J e d i n o Je S r e t e n Ž u jo v ić ć u ta o i z a p is iv a o u s v o j d n e v n ik o n o Sto sm o go­ v o rili. K a k o Je t o ra d io n a s v a k o m s a s ta n k u , n i t k o n i j e o b ra ć a o p a ž n ju n a n je g o v o d rž a n je . N a k r a j u s a s t a n k a z a k lju č e n o j e d a s e u s tro g o j t a j n o s t i d rž i s v e o č e m u Je b ilo rije č i k a k o se n e b i Iz a z v a le t e š k o ć e u n a š im n a s t o j a n j i m a d a p r e o v la d a m o n a s t a l u s itu a c iju .« (S v e to z a r V u k m a n o v ić T e m p o , n a v e d e n o d je lo , s t r . 61—64)

154

ekonomski osvoji Jugoslaviju«, da je »socijalizam u SSSR prestao biti revolu­ cionaran«, a zatim se prijeti da je upravo tako počeo Trocki »kad je naumio da objavi rat SKP(b)«, a da je zatim postao »izrod« i »preselio se u tabor nepri­ jatelja SKP(b) i Sovjetskog Saveza« i zaključuje »da je politička karijera Trockoga dovoljno poučna«. U drugom dijelu pisma napada se rukovodstvo K PJ da vodi politiku likvidiranja KPJ, što se čini rastvaranjem P artije »u Narodnoj fronti«. I dalje: »U jugoslavenskoj P artiji ne osjeća se duh politike klasne borbe. Porast kapitalističkih elem enata na selu a i u gradu ide punim korakom, a rukovod­ stvo P artije ne poduzima m jere da bi ograničilo kapitalističke elemente.« Osim toga optužuje se jugoslavenska vlada da se u njoj nalaze engleski špijuni (poimence se spominje Vladimir Velebit, pomoćnik m inistra vanjskih poslova), a ostaje se i pri ranijem stavu o položaju ruskih savjetnika u J u ­ goslaviji. Sadržaj toga pisma CK SKP(b) razaslao je i drugim partijam a Inform ­ biroa. Sovjetski ambasador Lavrentijev predao je pismo Titu u Zagrebu gdje je smjesta održan sastanak najužeg rukovodstva od pet ljudi. Zatim je 12. i 13. IV 1948. godine održana sjednica CK K PJ koja je svestrano, točku po točku, razm otrila optužbe CK SKP(b) i definirala odgovor Staljinu i Molotovu. Tito je prvi iznio svoje stavove. Pošao je od toga da je zajednički interes učvršćenje međusobnih odnosa, ali da je za to potrebno apsolutno poštovanje nacionalne i državne nezavisnosti i apsolutno međusobno povjerenje, da sovjetski pred­ stavnici u Jugoslaviji treba da im aju na umu da se nalaze u bratskoj, ali neza­ visnoj zemlji i da se ne m iješaju u unutrašnji život naše zemlje. Sto se tiče revolucionarnih iskustava zemalja narodne demokracije, njih treba sm atrati nastavkom i dodatkom iskustvima velike oktobarske revolucije i novim spo­ znajama revolucionarne prakse. Te zemlje moraju biti potpuno suverene i ne­ zavisne u svom kretanju prem a socijalizmu novim putovima. To je bila Titova platform a odgovora! Svi članovi CK, osim jednoga, složili su se da su optužbe CK SKP(b) neo­ pravdane. Ali dio članova CK sm atrao je da je Staljin napisao pismo na osnovi lažnih inform acija ne shvaćajući dubinu rascjepa. Jedini od članova CK, S. Zujović, nije se složio s platformom odgovora ističući da SSSR kao prva zemlja socijalizma ima golema iskustva, velik me­ đunarodni ugled, da se greške m oraju ispraviti, sm atrajući da Staljin ne može pogriješiti. CK K P J je odbio Staljinove optužbe, ali da se odnosi ne bi dalje pogor­ šavali, u odgovoru nije isticao problem ravnopravnih odnosa i stvaran uzrok sukoba. Odgovor počinje da je na . . . »Plenumu CK K PJ došlo (je) jasno do izražaja i utvrdilo se da su članovi CK K PJ S. Zujović i A. Hebrang glavni krivci u davanju netočnih i klevetničkih informacija« na kojima se zasnivaju ocjene CK SKP(b), a zatim se nizom podataka i argum enata uvjerava sovjetsko rukovodstvo u neosnovanost optužaba od točke do točke te se na kraju pisma kaže: »Uvjereni smo da se nesporazum može likvidirati samo svestranim objaš­ njenjem između naša dva centralna komiteta na samom mjestu, tj. ovdje kod nas. Zato predlažemo da CK SKP(b) pošalje jednog ili više svojih članova koji će ovdje imati sve mogućnosti da svako pitanje temeljito prouče.« 155

Sa strogo povjerljivim tekstovim a CK K P J upoznao je samo partijska rukovodstva republika i rukovodstvo SK O J-a koja su prihvatila stanovišta CK K P J. Pism om od 4. svibnja 1948. godine S taljin je odbio ponudu CK K P J da se na samom m jestu utv rd i istina i iznio nove optužbe: — da jugoslavensko rukovodstvo izjednačuje SSSR s im perijalističkim zem ljam a; — da zasluge K P J nisu ništa veće od zasluga kom partija Poljske, Čehoslovačke, M ađarske, R um unjske, Bugarske, A lbanije, a m anje od fran ­ cuske i talijan sk e partije; — da je 1944. godine NOP proživljavao tešku krizu iz koje ga je izvukla Crvena arm ija i zahvaljujući njoj K P J je došla na vlast; — ako CK K P J ostane p ri svome, Jugoslavija će snositi posljedice, »jer Sovjetski Savez može pru žati pomoć samo prijateljim a«. Na k ra ju poziva CK K P J da se situacija razm otri na sastanku Inform biroa. CK K P J se ponovno sastao 9. svibnja 1948. godine. Svjestan da dalje u v jerav an je S taljin a u neosnovanost optužaba ne bi n išta koristilo, poslao je veom a k ra ta k odgovor u kojem je rekao kako je K P J stav ljen a u neravnopra­ van položaj je r je svih devet p a rtija obaviješteno i većina je već zauzela svoje stanovište u rezolucijam a. Na k ra ju odgovora kaže se da izjavljuje kako želi »da se stv a r lik v id ira na taj način da mi (KPJ) na djelu dokažemo kako su optužbe p rotiv nas neopravdane« te da će K P J »ostati v jern a nauci M arxa, Engelsa, L en jin a i Staljina«. Uskoro zatim , 19. IV 1948. godine, u im e devet p a rtija Inform biroa, CK SKP(b) traži da K P J obavezno p risustvuje sastanku Inform biroa koji će razm otriti sukob. Dan kasnije, 20. V 1948. godine, odlučuje da ne šalje dele­ gaciju na zakazani sastanak. I, napokon, 22. V 1948. stiže zadnje pismo CK SKP(b) u kojem se K P J opom inje da je »svaka kom partija obavezna da podnosi izvještaj Inform birou«, u suprotnom izdaje »stvar m eđunarodne solidarnosti trud b en ik a i prelazi na pozicije nacionalizm a«. CK K P J je odbio taj poziv i ostao pri svom p rijašn jem odgovoru. U pism u od 20. VI 1948. godine CK K P J objavljuje sprem nost da uvijek sudjeluje u rad u Inform biroa, ali da na zakazan sastanak »o stan ju u KPJ« ne može doći je r je K P J već osudila većina članica u svojim prijašnjim rezo­ lucijam a, te d a ta k a v nerav n o p rav an sastanak može samo još više produbiti nesporazum e. Zato CK K P J ostaje pri svom stanovištu da se spor riješi izravno izm eđu rukovodstva SKP(b) i K P J. Na sjednici Inform biroa 28. VI 1948. godine K P J je osuđena za niz »teških grijeha«. O ptužena je da je pošla » . . . putem otcjepljenja od jedinstvenog socija­ lističkog fro n ta p ro tiv im perijalizm a, putem izdaje stv ari m eđunarodne soli­ darnosti radnog naroda i putem p relaska na pozicije nacionalizma« i da je CK K P J » . . . isključio sebe i K P J iz porodice b ratsk ih kom unističkih partija, iz jedinstvenog kom unističkog fro n ta te se poziva članstvo K P J da sm ijeni CK i da istakne ’novo intem acionalističko rukovodstvo K P J’«. S u trad an je CK K P J u stotinam a hiljada prim jeraka u štam pi objavio potpun tek st Rezolucije i svoj odgovor, što je postalo najveći politički događaj i senzacija u svijetu, ne samo toga dana već m jesecim a i mjesecima. 156

Devetog svibnja 1948. godine CK K P J je odlučio da se sazove V kongres K PJ za 21. VII 1948. godine. Š ira analiza »spora« između K P J i SKP(b) izlazi izvan okvira ovoga rada. No treba reći da su laži u optužbama CK SKP(b) i u Rezoluciji Inform biroa očigledne. Međutim, osnova sukoba je potpuno realna, a sastoji se u hegemonističkom napadu velike sile na nezavisnost male zemlje, samo je taj napad bio m askiran »ideološkim« razlozima. Osudu su potpisali rukovodioci partija Informbiroa, ali su to u isto vrijem e bili i najviši državni rukovodioci SSSR-a i ostalih istočnoevropskih zemalja koji će kasnije prijeći u napad svim sred­ stvima državne moći, osim otvorene vojne intervencije.

3. V kongres KPJ — kongres obrane nezavisnosti Jugoslavije Od 21. do 28. srpnja 1948. godine održan je V kongres KPJ. Održan je pod teškim ideološkim i političkim pritiskom svjetskog komunističkog pokreta. Dvomjesečne priprem e za Kongres protekle su u veoma intenzivnoj poli­ tičkoj mobilizaciji za otpor protiv Informbiroa. Pisma CK SKP(b) i CK KPJ, Rezolucija Inform biroa i Izjava CK K PJ u povodu te Rezolucije razm atrani su u svim partijskim forumima i organizacijama. Osim partijskih održano je i stotine tisuća sastanaka u organizacijama Narodne fronte, sindikata, omladine, održani su i zborovi naroda po selima, gradskim četvrtima, u radnim kolek­ tivima, vojnim jedinicama. Cijela se zemlja, moglo bi se reći, digla na noge. U toj nezapamćenoj kam panji bilo je najvažnije pažljivo i postepeno otkrivati suštinu spora, jer je, ne samo partijsko članstvo već i dio vanpartijaca godi­ nama odgajano da bezrezervno vjeruje u S taljina i SSSR. Ta je ljubav bila naročito usađena u svijest ratne generacije, dakako najviše u svijest komu­ nista. Gotovo svaki član KP i SKOJ-a izjasnio se o svom stanovištu prema Rezoluciji IB. Petom kongresu prisustvovala su 2 344 delegata koji su zastupali 468 275 članova i 51 612 kandidata. Među njim a je bilo 979 radnika, 525 seljaka, 499 intelektualaca, 154 nam ještenika, 139 đaka, 102 vojne osobe, 148 ostalih. Bio je to u isto vrijem e kongres boraca — jer samo 103 nisu bili u NOB, a 1 460 bili su prvoborci. Socijalni sastav K PJ nosi pečat iz vrem ena rata: većina su seljaci — 231 333, odnosno 49,41 posto, radnici — 138 236, odnosno 29,53 posto, intelek­ tualci — 67 329, odnosno 14,38 posto i ostali — 31 277, odnosno 6,68 posto. Bez ikakve škole bilo je 32 136 članova, a s osnovnom školom 258 923 člana. Sedam dana trajala je rasprava o priprem i i izvođenju, autentičnosti i ori­ ginalnosti socijalističke revolucije u Jugoslaviji, o borbi za stvaranje i izgradnju narodne vlasti i o prvim godinama poslijeratnog razvitka. U izlaganju delegata prevladavala je misao o autentičnosti jugoslavenskog puta u socijalizam, ali i o tome da je on dio svjetskog komunističkog pokreta s Komunističkom partijom SSSR-a na čelu. Na Kongresu je, prvi put poslije Vukovarskog kongresa, do­ nesen novi program od kojeg će se uskoro odstupiti. Delegati su odlučno i jednodušno odbili Rezoluciju Informbiroa kao »netočnu, nepravilnu i nepra­ vednu«. 157

Nakon Petog kongresa održani su u drugoj polovici 1948. i početkom 1949. godine republički p a rtijsk i kongresi; svi su jednodušno pružili otpor pritisku p a rtija Inform biroa. Tim e je prvi Staljinov napad n a Jugoslaviju pretrpio neuspjeh.

4. Platform a prve faze borbe protiv staljinističkog napada na KPJ H istorijska situ acija u kojoj se Jugoslavija našla 1948. godine vjerojatno je bez p rim jera u novijoj povijesti. B ila je tad a pod pritiskom dvaju divovskih svjetskih vojnopolitičkih blokova. Z apadne sile su u ožujku 1948. godine obja­ vile svoju nam jeru da cijeli Slobodni terito rij T rsta, dakle i jugoslavenski eho, p red aju Italiji. Usporedo s pism im a CK SKP(b) pojačavao se ekonomski pri­ tisak cijelog istočnog bloka i prerastao u ekonom ski rat. U zemlji, osim snaga starog režim a, otv o rila se nova u n u trašn ja fronta protiv inform birovaca. Ta nova fronta n ije b ila beznačajna: za sve vrijem e borbe protiv IB bit će zabilje­ ženo oko 54 000 kom informovaca.* M eđutim , pravo značenje te novostvorene fronte jest u tom e što je otvorena uglavnom u K P J koja je bila apsolutno najm onolitnija k o m p artija u Evropi, a još je značajnije što se najveći broj na­ lazio u redovim a rukovodilaca i u državnom , privrednom i političkom aparatu. U toj veom a složenoj, može se bez p retjeriv an ja reći, dram atičnoj situaciji, rukovođenje tako velikom bitkom tražilo je posebne kvalitete i izuzetne napore. CK K P J još je u pism im a odredio platform u borbe koja je im ala dvije glavne ključne točke: prva, beskom prom isnim otporom prisiliti S taljina na po­ štovanje nezavisnosti Jugoslavije i sam ostalnosti K P J i, druga, dosljedno na­ staviti dosadašnju u n u tra šn ju i vanjsku politiku zemlje. U prvoj fazi, 1948. pa i 1949. godine, K P J još nije bila k ad ra dati potpunu analizu nagom ilanih pro­ blem a u razvitku socijalizm a u svijetu. K PJ, dakle, u prvoj fazi ostaje u okvi­ rim a generalne linije koja je bila i do sukoba. U »Rezoluciji o odnosu K P J prem a Inform birou« V kongres odbija da je K P J isključena iz te m eđunarodne organizacije, V kongres prihvaća tezu In­ form biroa da postoji tab o r im perijalizm a sa SAD na čelu i dem okratski tabor sa SSSR-om na čelu, n astav lja se veličanje SSSR-a i S taljina kome se s m itinga šalju bezbrojni brzojavi itd. Josip Broz Tito u završnoj riječi na V kongresu K P J kaže: »Ja vas, dru­ govi i drugarice, upozoravam da se nalazim o u teškoj situaciji, u teškom periodu. Naša P a rtija je postavljena pred veliku kušnju i samo ako sačuvamo veliku budnost i jedinstvo i m onolitnost u našoj P artiji, ako ne gubimo nerve, naša će pobjeda biti osigurana.« Istočni lager, pak, svakodnevno eskalira u agresivnom pritisku očekujući skori pad partijskog i državnog vrha u Jugoslaviji. Na proslavi oktobarske re­ * Ovaj podatak Je objav io J u re Bilić, s e k re ta r u IK CK SK J. u knjizi sa m oupravljanje, svijet, danas«, izd an je D ruštva no v in ara H rvatske, Z agreb 1976, str. 95. n eobjavljenoj dise rta c iji V ićen tija DorđeVića u k u p n o Je zbog IB od 1948. do sept. 1952. isk lju ­ čeno 59 596, a k a ž njeno ostalim kazn am a 31142 Člana. P re m a Blllću u zatvoru Je bilo 12—13 Ota.

158

volucije 6. XI 1948. godine V. Molotov u referatu izjavljuje da će K PJ svakako vratiti Jugoslaviju u »ujedinjenu porodicu koju obrazuje SSSR i narodne de­ mokracije«. Strahujući, međutim, od pojave »titoizma« i u drugim istočnoevrop­ skim zemljama, sovjetski državno-partijski vrh odlučuje da likvidira sve mo­ guće izvore nezavisnosti. Tako je zbog »nacionalizma« već u srpnju 1948. godine smijenjen Wladyslaw Gomulka, generalni sekretar Poljske radničke partije, u rujnu 1949. godine osuđen je i strijeljan m ađarski m inistar vanjskih poslova Laszlo Rajk, u svibnju 1949. strijeljan je potpredsjednik albanske vlade Kogi Xoxe, u Bugarskoj je potkraj 1949. godine osuđen prvi zamjenik predsjednika vlade i sekretar Politbiroa CK KPB i njegova grupa, itd. A zemlje istočnog lagera od ugovorenih isporuka za izvršenje I petogo­ dišnjeg plana izvršile su samo 6,3 posto, a zatim je uvedena potpuna ekonomska blokada. Godine 1949. raskinuto je 46 međudržavnih ugovora, započeti su brojni incidenti u kojima će poginuti oko 100 vojnika i građana. Naročito žestoka borba vodila se između sovjetske agenture i organa UDB-e. Tako je u ljeto 1949. godine pohvatana grupa sovjetskih agenata, među njima i ruskih em igranata bjelogardijaca, koji su poslije 1945. godine primili sovjetsko državljanstvo. Sovjetska je vlada tim povodom uputila ultimatum da se puste špijuni, u protivnom će » . . . biti prim orana da se posluži drugim efikasnijim sredstvima, nužnim da se zaštite prava i interesi sovjetskih gra­ đana u Jugoslaviji i da nauči redu fašističke nasilnike koji su prešli sve gra­ nice . . . « Poslije takve note mogla se očekivati vojna agresija. Tito je naredio da se provedu sve potrebne priprem e za obranu zemlje. Vojska od oko pola m ilijuna ljudi stavljena je u pripravnost. Prem a sjevernim granicama održani su veliki vojni manevri.4 Mjeseca studenoga 1949. godine održan je u Budimpešti treći sastanak Inform biroa koji je donio novu rezoluciju pod naslovom »Jugoslavenska kompartija u rukam a ubojica i špijuna«. U tom sramnom dokumentu osim ostalog stoji: * Nakon završenih m anevara Tito se sastao s vojnim kom andantim a i u razgovoru s njim a otvorena srca rekao i ovo: »Drugovi, Ja sam, s nizom naših drugova, proglašen gestapovskim agentom i prodanim izdajnikom kom unističkog pokreta samo zato što nismo, ostajući dosljedni idealim a i internacio­ nalističkim principim a kom unističkog pokreta, p ristali da nam se dirlguje, da budemo zavisni od drugog, da se naša dobra odvlaCe, da naši ljudi u svojoj zemlji m oraju pokorno slušati strane vojne i ekonom ske savjetnike i služiti službam a drugih zemalja. Postoji li nešto teže za jednog revolucionara od toga da ga nepravedno proglase izdajnikom , da se danas sav kom unistički pokret u svijetu odrlCe naše P a rtije 1 našu zem lju proglašava okuženom7 Ja sam uvjeren da ćemo mi im ati snage da sve to prebrodim o, ali Je p itanje može li se n azrijeti vrijem e kada će istina pobijediti. . . . Ja sam, drugovi, mogao odabrati 1 drugi put, p u t povlađivanja S taljinu i inform birou. Da sam to uradio, bio bih i dalje cijenjen i vellCan i m eni llCno bilo bi dobro; ne bih bio »otpad­ nik i prodana duša«, nego bih bio slavljen. Ali takav p u t ja nisam mogao odabrati. Tim bih Činom osram otio cijeli svoj život — radnika beskućnika 1 proleterskog borca, Čovjeka koji je osjetio što znaCl biti eksploatlsan i zavisan od drugoga, pu t revolucionara 1 kom andanta onih koji su ostali na bojištim a 1 stratištim a. Tada bih se uistinu osjećao prodanom dušom . . . Možda ja neću doživjeti da pobijedi istina. Možda to neće doživjeti ni Bevc, KoCa i njihova generacija. Ali, uvjeren sam, to će doživjeti neko od vas, m ladih saboraca, m akar bilo potrebno i oružjem braniti skupo plaćenu slobodu . . . . . . Ako ml to, drugovi, ne doživimo, ostavljam vam u am anet: ne dopustite da naš bilo šta pokoleba, nastavite borbu 1 ne žalite žrtve. U vjeravam vas da jedino istina na k raju mora pobijediti. Pa Cak ako ni vi to ne doživite, doživjet će oni koji dođu iza nas 1 neće nas pro­ klinjati, Jer uprkos svemu nismo niti ćemo izdati budućnost svoje zemlje. . . . Ml smo izvršili veliko djelo 1 iznijeli veliki te re t na svojim leđima, ali sada nemamo vrem ena da uživamo plodove naših borbi 1 naših tereta. Ml smo tak v a generacija, ml smo zato tu da sagorimo u revoluciji zg buduća pokoljenja!« (Zvonko Staubrlnger, Titovo lstorljsko NE staljinizm u, »Radnička štampa«, Beograd, 1976, str. 61, 02)

159

»Prelaz Titove klike u fašizam nije slučajan, on je izvršen po naređenju njenih gazda, anglo-am eričkih im perijalista, kojim a, kako se sada pokazalo, ta klika već odavno služi kao plaćenik. . . . Ž estina kojom se u Jugoslaviji sprovodi istrebljenje nepokolebljivih boraca za kom unizam može se usporediti samo sa zverstvim a hitlerovskih faši­ sta ili dželata C aldarisa u G rčkoj i F ra n k a u S p a n iji. . . Kao posledice fašistič­ kog tero ra od stran e titovske bande protiv zdravih snaga K P J, rukovodstvo K om partije Jugoslavije našlo se nepobitno u ru k am a špiju na i u b ic a . . . Fašis­ tička ideologija, fašistička u n u trašn ja, isto kao i izdajnička spoljna politika Titove klike, u potpunosti podređena inostranim im perijalističkim krugovima, stvorila je pro v aliju izm eđu špijunske fašističke klike T ita—Rankovića i istin­ skih in teresa slobodoljubivih naroda J u g o s la v ije . . . U vezi s ovim nepobitnim činjenicam a koje svedoče o završetku prelaza Titove klike u fašizam i njenom dezertiran ju u tab o r m eđunarodnog im perijalizm a, Inform acioni biro komu­ nističkih i radničkih p a rtija sm atra da: 1. Š pijunska g ru p a Tita, Rankovića, K ardelja, Đilasa, Pijade, Gošnjaka, M aslarića, Beblera, Mrazovića, Vukm anovića, Koče Popovića, Kidriča, Neškovića, Zlatića, Velebita, Koliševskog i dr. p redstavlja neprijatelja radničke klase i seljaštva, n ep rijatelja naroda Jugoslavije. 2. Ta špijunska gru p a ne odražava volju naroda Jugoslavije, već volju anglo-am eričkih im perijalista, zbog čega je ona izdala interese zemlje i lik v id irala političku nezavisnost i p rivrednu sam ostalnost Jugoslavije. 3. ’K om unistička p a rtija Jugoslavije’ u svom sadašnjem sastavu, dospevši u ru k e n e p rijatelja naroda, ubica i špijuna, izgubila je pravo da se naziva kom unističkom partijom i p red stav lja samo ap arat koji ispu­ n jav a zadatke klike T ita—K ardelja—Rankovića—Đilasa. Inform acioni biro kom unističkih i radničkih p a rtija sm atra zbog toga da borba protiv Titove klike — plaćenih špijuna i ubica, pred stav lja internacio­ nalni dug kom unističkih i radničkih partija. S vestrana pomoć jugoslovenskoj radničkoj klasi i radnom seljaštvu koji se bore za p ovratak Jugoslavije u tabor d em okratije i socijalizm a p red stav lja obavezu kom unističkih i radničkih p ar­ tija . . . Inform biro izražava čvrsto u verenje da će se m eđu radnicim a i selja­ cima Jugoslavije naći snage sposobne da obezbede pobedu nad buržoasko-restauratorskom špijunskom klikom T ita—Rankovića, da će trudbenici Jugo­ slavije pod rukovodstvom radničke klase um eti da ponovo uspostave istorijske tekovine narodne dem okratije .. .«5 Zaista, tom dokum entu nije potreban kom entar! Gola laž — od prve do zadnje riječi! D ram atika borbe protiv staljinizm a našla se i u mnogim djelim a pjesnika i književnika. Tih dana pisao je M iroslav K rleža: »Ime Titovo postalo je danas dram atski simbol pokoljenja svih naših na­ roda, otkada se piše historija k rv lju i mesom naših ro d o v a . . . Titov klasno-proleterski revolucionarni b a rja k uspio je da se probije kroz m etež i rasulo drugog svjetskog ra ta do slavne program ske i političke pobjede, i njegovo ime, izm jereno našim vlastitim kulturno-istorijskim i političkim relacijam a za po­ sljednjeg stoljeća, predstavlja sintezu svih slavnih historijskih i pozitivnih na­ pora čitavih pokoljenja.«* • Z. S tau b rin g er, nav ed en o djelo, str. 51, 52. • Isto, str. 52.

160

A stari Vladimir Nazor u pjesmi »Osamljeni dub« piše: »Sami smo . . . Neka. Svi uvjek bjesmo Ko dub, što stoji na proplanku svom; I rasli smo, i listali; uzalud Dugo nas bio vjetar, grad i grom.«7

U prvoj fazi borbe protiv staljinizma, točnije, sve do potpuno razvijene spoznaje o njegovoj prirodi (1950. godina), postojale su i druge opasnosti; prva, manje značajna, odnosi se na tempo otkrivanja prave prirode staljinizm a i, druga, veća i dalekosežnija, jest sklonost rukovodećih kadrova na svim razi­ nam a da se još dosljednije i bukvalnije u unutrašnjem društvenom razvoju ide stopama staljinizm a kako bi se »pobile« optužbe zasnovane na lažnim infor­ m acijam a i izbile svako moguće oruđe iz ruku »kritičara« Informbiroa. P rva teškoća bila je u tome što velik dio komunista ne bi bio kadar da se suoči s pot­ puno otkrivenim licem staljinizm a jer bi mu se prenaglo srušio njegov »idealan svijet«. To je, međutim, riješeno veoma uspješno. Drugi je problem, međutim, bio mnogo teži. K onkretna historijska situa­ cija bila je upravo idealna za prim jenu represije i centralističko-birokratskih metoda upravljanja. Borba za opstanak nam etnula je kontrolu gotovo svim gra­ đanima, potpuna ekonomska blokada i industrijalizacija znatno su pojačale moć aparata koji je svuda rastao. Samo u federaciji i njezinim ustanovam a bilo je zaposleno blizu 140 000 službenika. Dvije značajne akcije u 1948. i 1949. godini pokazuju kako je velika bila opasnost »skretanja u dogmatizam«. Već poslije prvog pisma CK SKP(b' na­ cionalizirana je tzv. m ala privreda, za što su vjerojatno izvršene priprem- prije pisama, ali ta se akcija pretvorila i u »juriš na male sitne privatne obrtnike«, što sigurno nije bilo ekonomski racionalno, barem ne u to vrijeme. Druga, mnogo dalekosežnija akcija bila je direktiva za kam panju kolektivizacije koju je dala II sjednica CK K P J od 28. do 30. I 1949. godine. Prem a m aterijalim a s toga plenum a očekuje se da će do k raja 1951. godine većina seljaka biti ko­ lektivizirana. Poslije plenum a lokalna partijska rukovodstva po rokovima su planirala tok kolektivizacije po selima. D anašnja istraživanja procesa kolektivizacije pokazuju da je najveći dio seljaka ušao u SRZ, prvo, pod jačim ili slabijim ekonomskim, političkim i psi­ hološkim pritiskom i, drugo, zahvaljujući partijskoj disciplini i utjecaju stotine hiljada mladića i djevojaka, sinova i kćeri seljaka koji su kao i u revoluciji prvi odlazili onamo kamo je P artija odredila. U kolektivizaciju je uložena ne samo golema ljudska energija već i znatna m aterijalna sredstva koja su se prelijevala preko budžeta iz preostale poljoprivrede seljaka, pa i industrije. Motivacija za unapređenje SRZ bila je minimalna. Društveni odnosi u zadruzi vrlo su se brzo počeli birokratizirati. U Baranji, na prim jer: ratarski radnik bio je četiri puta m anje nagrađen od službenika zadruge, najbolji radnik zadruge, npr., u selu Jagodnjaku u B aranji imao je nagradu index 171 (trudodana) a knjigo­ vođa, dakle službenik, 540.8 Pritisak naslijeđene društvene svijesti, dakle, djelovao je u pravcu još veće deformacije društvenih odnosa. 7 Isto, str. 54. • Sire o tom e Slavko JuriSa, A grarni odnosi u B aran ji 1945—1953, Osijek 1973, m agis­ tarski rad 11

D. Bllandžić: HISTORIJA SFRJ

161

5. Ekonom ski rat protiv Jugoslavije i njegove posljedice — razbijanje ekonomske blokade i političke izolacije Kao što smo rekli, ekonom ski p ritisak SSSR-a i ostalih njegovih saveznika pretvorio se 1949. godine u ekonom ski r a t protiv Jugoslavije. U isto je vrijem e SSSR svim sredstvim a svog m eđunarodnog u tjecaja poduzeo političku izola­ ciju Jugoslavije. Ni jed n a kom unistička p a rtija n a svijetu ni bilo koja socija­ listička ili socijaldem okratska stra n k a u svijetu nisu podigle svoj glas protiv neopravdanog nap ad a K om inform a n a K P J. Sovjetsko rukovodstvo sa Staljinom n a čelu s razlogom je računalo da će potpuna ekonom ska blokada i politička izolacija izazvati katastrofalan privredni slom i tim e p raktično p o tv rd iti svoju »teoriju« da je izgradnja socijalizma ne­ moguća bez čvrstog oslonca n a SSSR. Ekonom ska blokada je započela, a p ri­ prem e za p reo rijen taciju jugoslavenske priv red e nisu završene. Ekonom ska blokada bila je n aju b o jitije oružje u borbi protiv Jugoslavije je r je ona upravo tu bila n ajran jiv ija . Naime, kao što smo već isticali, industri­ jalizacija zem lje nakon pobjede revolucije bila je onaj povijesni pothvat bez kojeg se nije mogao zam isliti dalji razvoj d ruštva ni održanje novog poretka. Ekonom ska blokada pogodila je Jugoslaviju u drugoj godini izvršavanja »plana in d u strijalizacije i elektrifikacije« i odm ah izazvala golem poremećaj. Budući da su u p rvim kontaktim a za uspostavljanje ekonom skih odnosa zapadne zem lje počele u cjenjivati, Jugoslavija se o rije n tirala na m obilizaciju svih svojih izvora do k ra jn jih granica. Započelo je raubovanje šum a i ruda, m obilizacija stotina hiljad a g rađ an a i seljaka u šum e i rudnike da bi se izvozom ostvarila sredstva za uvoz oprem e. U vedena je štednja kao u ratnim uvjetim a. Nivo aku­ m ulacije n ije se smio sm anjivati. Investicije za osnovna sredstva iznosile su 1949. godine 32 posto društvenog proizvoda, 1950. godine 33 posto, 1951 — 33 posto, 1952 — 32 posto. Ž ivotni standard je opadao i spustio se veoma nisko. M eđutim, investicije su relativno opadale: 1949. godine iznosile su 58 m ilijardi i 783 m ilijuna; 1951 — 44 m ilijarde i 502 m ilijuna, a 1952. godine 43 m ilijarde i 300 m ilijuna. Velike suše 1950. i 1952. godine nanijele su štetu od oko 253 m i­ lijarde. I kolektivizacija na selu utjecala je na sm anjenje proizvodnje. P rije tn ja agresijom prisilila je Jugoslaviju na goleme vojne izdatke. Prezidij N arodne skupštine donio je 1949. godine tajn i ukaz o stavljanju zemlje u pripravno stanje. U zdržavanje vojske od blizu pola m ilijuna ljudi nekoliko godina podiglo je vojni budžet do 23 posto nacionalnog dohotka, što je vjero­ jatno bio relativno najveći izdatak u svijetu. P rem a podacima koje je 1959. godine Josip Broz Tito iznio na VI kongresu Jugoslaviji je ekonomskom blo­ kadom do tada nanesena šteta od 429 m ilijuna dolara; povećani utrošak za obranu zem lje i drugi izdaci zbog pritiska — m ilijardu i 407 m ilijuna, a Štete od elem entarnih nepogoda — 880 m ilijuna dolara — ukupno dvije m ilijarde i 716,5 m ilijuna dolara. Posljedice su bile veoma teške. Stopa rasta društvenog proizvoda u raz­ doblju od 1948. do 1952. godine iznosila je samo 1,8 posto. Usporedimo to s po­ rastom prosječnog opsega industrijske proizvodnje 1947 — 121 posto, 1948 — 150 posto u odnosu na 1939! Veličinu stagnacije možemo još bolje uočiti u k retan ju bro ja zaposlenih (u radnom odnosu): 1945. godine bilo je u radnom odnosu 461 000 ljudi, a 1949. g. — 1 990 000, dakle godišnje se zapošljavalo 382 250 ljudi; godine 1952. bilo je zaposleno svega 1 734 000 što je sm anjenje za 1 62

256 000 u toku četiri godine. Dakle, fenomen deindustrijalizacije! Petogodišnji plan morao je biti revidiran i sveo se na izgradnju samo tzv. ključnih kapitalnih objekata i u tom je opsegu produžen rok plana do k raja 1952. godine. Razbijanje ekonomske blokade, zaustavljanje stagnacije i pada proizvod­ nje, vodilo je, i moglo je voditi u tom vremenu, samo preko uspostavljanja eko­ nomskih veza sa zapadnim kapitalističkim zemljama. Neke vlade pokušale su ucjenjivati, čemu se jugoslavensko rukovodstvo odlučno oduprlo.9 Doduše, neke obaveze su se morale platiti. Jugoslavija je pristala da plati za nacionaliziranu imovinu stranih državljana, neke dugove stare Srbije i stare Jugoslavije, pa čak i naslijeđene dugove Otomanskog i Austrougarskog carstva — svega 98 m ilijuna dolara. U konkretnoj historijskoj situaciji odnosa između Istoka i Zapada, pozna­ tim pod nazivom hladni rat koji se svakog trenutka mogao pretvoriti u stvarni rat, obrana nezavisnosti Jugoslavije poklapala se i s interesim a Zapada koji je počeo davati određenu pomoć. SAD su 1950. godine dale besplatnu pomoć u hram vrijednu 95,2 m ilijuna dolara, organizacija Care 35,5 milijuna, a u jesen 1951. godine potpisan je sporazum o vojnoj pomoći. SAD, Velika B ritanija i Francuska dale su od 1951. do 1954. godine pomoć u visini od 406,9 m ilijuna dolara, od čega 82,5 posto američka vlada. Do 1952. godine pomoć Zapada iznosila je 20 posto izvan redovnog utro­ ška i šteta nastalih zbog ekonomske blokade Istoka.10 ' P rim je r takva pokušaja opisao je Svetozar Vukm anović Tempo ovim riječim a: »Na završnim razgovorim a saopštena nam Je odluka vlade SAD. Robert M arfi, Jedan od pom oćnika m inistra, rekao je da će nam b iti stavljeno na raspolaganje 1 300 000 tona pšenice. D inarska sredstva, dobijena njenom prodajom na našem tržištu, knjižiće se na posebnom računu kod N arodne banke i ostaju svojina vlade SAD, koja ih može tro šiti kada to nađe za potrebno; jednu trećinu sredstava vlada SAD može koristiti za kupovinu robe široke potrošnje na našem tržištu, drugu trećinu za kupovinu stratešk ih proizvoda (bakar, olovo, živa itd.), a posljednjom trećinom može graditi objekte u Jugoslaviji koji ostaju u svojini vlade SAD . . . « » . . . — O dbijam vaše prijedloge. U cjelini su nep rih v atljiv i za m oju zem lju! — obratio sam se članovima delegacije vlade SAD. Moja izjava djelovala je iznenađujuće. Sef delegacije Robert M arfi nije se mogao uzdržati i nesvjesno Je postavio pitan je: — A šta ćete Jesti? . . . Ješćem o lišće! — odlučno sam reagovao. — Cijelo vrijem e rata jeli smo lišće, ali smo branili nezavisnost i slobodu. Vidjećete da će naš narod i ovog puta rad ije p ristati da jede lišće nego što će dopustiti da bude ugrožena nezavisnost zemlje. Marfi je bio veoma strp ljiv i nastavio Je da objašnjava: — Znate, Engleska i Ja p an su prihvatili iste uslove. — To su velike zem lje i njim a ne p rijeti opasnost po nezavisnost — ostajao sam uporan. — Grčka i T urska su takođe prihvatile iste uslove — rekao Je Marfi, očigledno ne želeći da se spori. - Svaka vlada za svoju politiku odgovara pred svojim narodom — bio sam vrlo k ratak . Videći da takvim ubjedivanjem neće ništa postići, M arfi je počeo da me u v jerava kako Je ovakva pomoć izraz p rijateljstv a am eričke vlade prem a Jugoslaviji. — N ajm anje što mogu reći Jeste da vaša »pomoć« nije izraz p rijateljstv a prem a Jugoslaviji — žustro sam reagovao. — P rije bih to nazvao pokušajem velike zem lje da n atu ri svoju domi­ naciju Jednoj maloj zemlji koja Je zapala u teškoće. Da bih podrobnije objasnio ovu izjavu, dodao sam: — Osjećam se kao 1948. godine kada smo u Moskvi tražili pomoć za našu arm iju od Sta­ ljina. Ali bolje je da ne govorim o onome što osjećam! . . . « Nakon nekoliko dana ponovnog p regovaranja vlada SAD Je popustila i njen predstavnik Je rekao: »— Slažemo se da dinarska sredstva budu upo treb ljen a za fin an siran je izgradnje Jadranske m agistrale — nastavio Je Stasen. — Daćemo vam nešto pam uka na kredit, koji m orate vraćati u devizama pošto vam on služi za stv aran je deviznih rezervi. Izrazio sam zadovoljstvo takvim rješenjem . Rastali smo se kao prijatelji.« (Svetozar Vuk­ m anović Tempo, navedeno djelo, str. 214, 215, 216, 217, 220) " Sire o tome u referatu J. B. Tita na VI kongresu K PJ, u: Borba kom unista Jugosla­ vije za socijalističku dem okratiju, VI kongres KPJ (Saveza kom unista Jugoslavije), »Kultura«, Beograd, 1952.

163

II. PROGRAMSKA PLATFORMA IZGRADNJE SAMOUPRAVNOG SOCIJALIZMA I PRVI KORACI U NJEZINU OSTVARIVANJU

1. U toku otpora protiv staljinizm a rukovodstvo K P J je izgradilo novu koncepciju društvenog razvoja zemlje U nas se 1948. godina uzim a kao m eđa d vaju povijesnih razdoblja soci­ jalističke izgradnje: razdoblja adm inistrativnog u p rav ljan ja i razdoblja radnič­ kog sam oupravljanja. Ta je podjela točna utoliko što je 1948. godine odbijen idejno-politički napad SKP(b) na K P J i velikodržavni pritisak vlade SSSR-a na su v eren itet Jugoslavije. Tim e je ostvarena n ajh itn ija pretpostavka za daljnji razvoj Jugoslavije kao sam ostalne i nezavisne socijalističke zem lje i omogu­ ćeno joj je da može slobodnije tražiti i pronalaziti putove socijalističkog raz­ v itk a koji joj odgovaraju. Do sukoba sa Staljinom K P J nije m ogla tako slobodno razvijati vlastitu političku misao. »Viši interesi« svjetskog kom unističkog pokreta nisu priznavali slobodu tražen ja vlastitog p u ta u socijalizam . Od svake nacionalne p artije tra ­ žilo se da bude poslušna centru sa S taljinom na čelu. Jugoslavenski kom unistički p o k ret uvijek je m anje ili više dolazio u sukob s takvim odnosim a u m eđuna­ rodnom radničkom pokretu, ali ih n ije mogao nadvladati, što se odražavalo na njegovu političku strategiju, osobito u jakoj prisutnosti sovjetske doktrine u prvom p oslijeratnom razdoblju kad je K P J koncipirala kurs društvenog razvitka u pravcu državnog socijalizm a. Sukob sa S taljinom skinuo je taj tabu, a to je ubrzalo proces tražen ja novih putova socijalističke izgradnje u Jugoslaviji. U prvom razdoblju — koje bi se moglo računati od prvog pism a S taljina i Molotova, to jest od 27. ožujka 1948. godine pa do polovice 1949. godine — bilo je »lutanja«. T raženi su novi i specifični putovi izgradnje društvenih od­ nosa, ali su poduzim ane i različite m jere za dalje jačanje etatizm a, pa i za dosljedno k opiranje sovjetskog iskustva (jačanje državnog aparata, kolektivizacija sela i slično) da bi se svladale teškoće izazvane napadom Inform biroa, ali da bi se dokazala i »pravovjernost« p u ta u socijalizam. U tom je smislu bilo n e m alo tendencija i zahtjeva da se striktno prim jen ju je sovjetski put u druš­ tvenom razv itk u Jugo slavije.11 U v atri žestoke borbe prvih mjeseci sukoba između K P J i Kom informa glavna borbena p arola koju je K P J isticala bila je obrana p rav a malog naroda n a nezavisan razvitak, borba za pravedne odnose m eđu socijalističkim zem ljama i p itan je m orala u radničkom pokretu. Budući da je ekonom ski, politički, idejni, propagandni i državni pritisak staljinizm a sve više rastao, bilo je prijeko potrebno da se narod priprem i i na najgore. Idejno razračunavanje sa staljinizm om bio je jedan od uvjeta uspješne obrane od m oralno-političkog p ritisk a Kom inform a. , Ilu stra tiv a n Je u tom pogledu članak »Peti kongres K om unističke p a rtije Jugoslavije L if< m 1po retsk °8 podizan ja p a rtijsk ih kadrova« u časopisu K om unist br. 1, 1949, u kojem se pa rtijsk im kadrovim a p rep o ru č u je da svoje teo retsk o obrazo v an je obogate 1 teorijom SKP(b) i S taljina, u članku se o tom e kaže 1 ovo: »K ao Sto s u M a r k s 1 E n g e ls u iz u č a v a n ju k a p i t a l i s t ič k i h d r u š t v e n i h o d n o s a p o la z ili o d iz u ­ č a v a n j a k o n k r e tn e d r u š t v e n e s tv a r n o s t i u V e lik o j B r i t a n i j i, g d je s u t i o d n o s i u to d o b a b ili n a j r a z v i j e n i j i , ta k o s v a k o iz u č a v a n je z a k o n ito s ti s o c i j a l i s t i č k i I z g r a d n je t r e b a d a p o la z i o d I z u č a v a n ja k o n k r e tn i h d r u š t v e n i h o d n o s a u S o v je ts k o m S a v e z u , g d e J e s o c ija lis tič k i p o re d a k p o s ta o , p r v i p u t u is to r i j 1, s t v a r n o s t . U d r u š t v e n o j p r a k s i S S S R -a p o t v r đ u j e s e p r a v iln o s t t e o r e t s k ih p o s ta v k i M a r k s a 1 E n g e ls a , p r a v il n o s t n j i h o v ih g e n i j a l n i h p re d v iđ a n ja .«

164

U širokim m asama partijskog članstva tada se najčešće postavljalo pi­ tanje: ili su u SSSR-u pravi komynisti i istinski socijalizam — u tom slučaju SKP(b) bi im ala pravo u sukobu s K P J — ili je ondje socijalizam deform iran, a mnogi su prestali biti komunisti — u tom slučaju K PJ je ispravna m arksistička partija, a S taljin i rukovodstvo SKP(b) više ne stoje na pozicijama »pravog« socijalizma? Treće mogućnosti nema. I, dakako, na to nije bilo teško odgovoriti. Staljinizam se sam pobrinuo da pruži dovoljno argum enata za taj drugi odgo­ vor. Optužbe protiv K P J bile su tako očito neosnovane, iskonstruirane da je svaki građanin lako i brzo mogao donositi svoje sudove koji su jačali poziciju K P J u masama. Bitka na moralnom polju bila je brzo riješena u korist K P J i njezina otpora protiv staljinizma. Ali što se više očitovao hegemonistički i amoralni karakter staljinističkog n asrtaja na Jugoslaviju, sve je više u rukovodstvu sazrijevala spoznaja da se korijeni i uzroci staljinističke vanjske politike, odnosno nasrtaja na Jugosla­ viju, nalaze u deformiranim unutrašnjim društvenim odnosima u SSSR -u. Zato je rukovodstvo K P J počelo još kritičnije i svestrani je u svjetlosti učenja klasika marksizma preispitivati društveno biće ne samo sovjetskog već i vla­ stitoga društva. Tako se postepeno počela izgrađivati nova idejno-politička koncepcija o daljoj izgradnji socijalističkih društveno-ekonomskih odnosa u Jugoslaviji. Sukob sa staljinizmom snažno je potaknuo partijske kadrove na raz­ m išljanje o svim problem im a socijalističke teorije i prakse. Silno se povećalo zanimanje za djela Marxa, Engelsa i Lenjina čije je učenje prihvaćeno kao je­ dini kriterij koji može verificirati sovjetsku i jugoslavensku praksu u izgradnji novoga društva. Gotovo iz dana u dan postavljalo se pitanje za pitanjem i tražio odgovor pod dram atskim okolnostima borbe za otvaranje novih putova u društvenom razvitku. U razgovoru s delegacijom Prvog kongresa Saveza studenata Jugoslavije 15. ožujka 1952. godine Josip Broz Tito je rekao: » . . . Kome je bilo teže nego nama da se otrgnemo starih shvatanja da se svaka gadost može objasniti interesom međunarodnog radničkog pokreta. Ko­ liko je trebalo da lomimo u svojoj duši i svijesti da bismo stara shvatanja savladali!. . . «12 Te riječi, duboko ljudski emotivne, mnogo govore. Svjetski komunistički pokret, naročito jugoslavenski, braneći oktobarsku revoluciju i prvu zemlju so­ cijalizma, odgajao je ljude vrlo visoke odanosti i bezgranične ljubavi prem a SSSR-u. Kadrovi K P J bili su odani SKP(b) i SSSR-u. K ult SSSR-a bio je du­ boko usađen u mnogim sredinama, a naročito među članovima KPJ. Ubrzo je zavladalo uvjerenje da konačan uspjeh otpora staljinizmu zavisi od negacije staljinističkog sistema društvenih odnosa, i to ne samo na riječima već praktičnom izgradnjom drugačijih društvenih odnosa u Jugoslaviji. Vla­ stita praksa pokazivala je takve deformacije u društvenim odnosima koje su bile samo sjena svog »matičnog modela«. I kad su kadrovi K P J na tem elju vlastitih iskustava uočili što može donijeti staljinizam, lakše su mu mogli pru­ žati uspješan otpor. Do tada borba se kretala uglavnom u okvirima moralnih principa: »Oni nas kleveću, ali će jednoga dana uvidjeti da nemaju pravo.« Kad je partijsko članstvo shvatilo da ideji za koju se borilo prijeti opas­ nost ne samo od buržoazije već prije svega od vlastite birokracije, i to ne samo ” Tito GC, Iz razgovora s delegacijom Prvog kongresa Saveza studenata Jugoslavije, knj. VII, str. 24.

165

n a osnovi knjišk i n aučenih stavova M arxa već n a osnovi pojava i tendencija iz v lastite prakse, otvoreni su horizonti i borbe protiv staljinizm a kao m eđu­ n aro d n e deform acije radničkog pok reta i borbe protiv tendencija staljinizacije n a tlu vlastite zem lje i vlastitog društvenog uređenja. U radovim a u kojim a se u to vrijem e govorilo o opasnosti od birokratizm a m oglo je biti i bilo je pretjeriv an ja, ali su u toj situaciji im ali golemu ulogu, je r je idejno-teorijska misao širokog članstva K P J do sukoba s Inform biroom bila u P a rtiji prilično sirom ašna. Nove radove rukovodilaca K P J koji su otv arali dru štv en e problem e i n a n jih davali odgovore kadrovi i partijsko članstvo p rim ali su kao nov p u t u izgradnji socijalizm a. Ti su radovi ljudim a o tv arali perspektivu, naročito m lađim partijsk im kadrovim a, pa su se danim a izučavali. M alo-pom alo skidali su veo s očiju lju d i i njihova je uloga u idejno-političkom pogledu bila golema. Može se reći da se bez napornog i uspješnog idejno-teorijskog rad a rukovodstva K P J i istodobnih prom jena u društvenim odnosim a n e bi bila m ogla voditi tako uspješna borba protiv Kominform a. M eđu p rvim značajnijim vjesnicim a nove idejno-političke koncepcije, u teorijskom sm islu riječi, pojavio se re fe ra t E dvarda K ard elja što ga je 28. V 1949. godine podnio N arodnoj skupštini FN R J u povodu razm atra n ja Zakona o n arodnim odborim a. U stvari, bila je to teorijska polem ika sa staljinističkim shvaćanjim a o k a ra k te ru vlasti u zem ljam a narodne dem okracije, a i o dikta­ tu ri p ro letarijata. S redišnja je m isao autorova da će dalji razvitak socijalizma u svakoj zem lji i u svjetskim razm jerim a zavisiti od proširivanja socijalističkog dem okratizm a. M eđu osnovnim tezam a tog refe rata nalaze se i ove: »N ikakav savršeni b iro k ratsk i aparat, m ak ar kakvo m u genijalno ruko­ vodstvo sta ja lo n a čelu, ne može izgraditi socijalizam. Socijalizam može rasti samo iz inicijative m ilijunskih m asa uz pravilnu rukovodeću ulogu proleterske p artije. P re m a tome, razv itak socijalizm a ne može ići nikakvim drugim putem nego putem stalnog p ro d u b lja v an ja socijalističke dem okracije u sm islu sve veće sam ouprave n aro d n ih m asa, u sm islu sve većeg njihovog privlačenja k radu državne m ašinerije — od najnižih organa do najviših, u sm islu sve većeg učešća u neposrednom u p ra v lja n ju u svakom pojedinom poduzeću, ustanovi itd.« U tom se re fe ra tu n a svjetlo d ana prvi p ut iznose stavovi klasika m arksi­ zm a o opasnosti od b iro k ratsk e degeneracije socijalizma. Evo jednog takvog stava: »Marks i Engels su nam u vezi s analizom P ariške kom une jasno ukazali n a b irokratizam kao n a veliku opasnost posle pobede pro letarijata nad bu r­ žoazijom. Ali oni su istovrem eno ukazali i n a nepogrešivo oružje pobedničkog p ro letarijata kojim će se obezbediti od te opasnosti. To se oružje, prem a M arksu i Engelsu, sastoji u sledećem: 1. izbornost i sm enljivost svih rukovodećih službenika u svim organim a d ržavne u p rave i privrede; 2. tak av sistem p lata koji će sprečiti jagm u za rukovodećim položajima u državnoj upravi; 3. neposredno privlačenje m asa ka državnoj upravi na takav način, kao što dodaje Lenjin, da će svako neko vrem e biti ’b iro k rata’, a da niko neće moći zbog toga postati birokrata. D anas neki lju di proglašavaju utopizm om izvesna M arksova tum ačenja oko P arišk e kom une. U stvari, tu se ne radi ni o kakvom utopizm u kod Marksa, 106

nego o duboko naučno utemeljenoj opštoj perspektivi koju je on dao za razvitak socijalističkog društva.«13 U Kardeljevu radu skicirana je ideja o društvenom sam oupravljanju: »Kroz čitavu istoriju može da se prati činjenica da su svi revolucionarni pokreti proširili učešće narodnih masa u vlasti i da su postavljali na dnevni red pitanje sam oupravljanja naroda. Isto tako nam historija pokazuje da je karak­ teristika za sve društvene sisteme koji su napuštali liniju napretka i postajali reakcionarni da je njihov prvi korak na tome putu bio izolacija državnog apa­ rata od masa i postepena likvidacija svih formi narodne samouprave.« » . . . Ma kakve forme ona na početku dobijala, socijalistička dem okratija može se razvijati samo u jednom pravcu — u pravcu sve snažnijeg razvijanja sam oupravljanja naroda, u pravcu sve većeg spajanja državnog aparata s naiodnim masama.«14 Još prije Edvarda Kardelja Josip Broz Tito je 26. studenoga 1948. godine na Drugom kongresu KPH u Zagrebu naglasio misao da je lokalna sam ouprava naroda m otorna snaga za razvijanje svih stvaralačkih snaga u našem narodu.15 Samo za nešto više od godinu dana od otvorenog sukoba sa staljinizmom rukovodstvo K PJ uspjelo je da procjenom tendencija društvenog razvitka dođe do odluke o prom jeni generalne linije P artije u socijalističkoj izgradnji. U krat­ ko, odlučeno je da se učini zaokret s puta koji je objektivno vodio u sveopći birokratski monopol, u državni socijalizam, na put borbe za samoupravni soci­ jalizam. Ta se odluka zasnivala na analizi stvarnosti u SSSR-u koja je ocije­ njena kao društveni odnos u kojem vlada birokracija i na analizi koja je otkrila iste tendencije u razvitku što su za tri-četiri godine došle do izražaja u jugo­ slavenskoj stvarnosti. Sukob s SKP(b) bio je dram atičan u svakom pogledu. To je trenutak kidanja veza jugoslavenskog komunističkog pokreta s institucionaliziranim svjet­ skim komunističkim pokretom u kojemu je nastao i razvijao se kao njegov najvjerniji i najodaniji dio. To je kidanje bilo dram atično i za pokret i za pojedince u njemu. Dramatičnost sukoba bila je pojačana spoznajom da je ru­ kovodstvo Komunističke partije Jugoslavije bilo ugroženo i fizički. Sukobom između K PJ i SKP(b) puca ideološki obruč, ruši se form irani sklop deja, orijen­ tacija, shvaćanja, ocjena, a rušenjem toga sklopa pom aljale su se i otvorenije pokazivale neriješene proturječnosti društvenog sistema koje su u njegovoj prvoj fazi bile prikrivene. U toku tog razdoblja iskazani su bili mnogi od naj­ važnijih problema: odnos partije i klase, odnos robne proizvodnje i socijalis­ tičkog razvoja, odnosi između političke i ekonomske sfere društva, pitanje države, pitanje ideologije i načina ideološkog utjecaja na društvo. Mnoga od tih osnovnih pitanja jednostavno su izronila čim se srušila ideološka kula od karata. U prvoj fazi sukoba, uglavnom u toku 1948. i početkom 1949. godine, KPJ je inzistirala na što dosljednijem ostvarivanju etatističkog sistema u Jugoslaviji. Ali, u toj istoj fazi već su stvarani elementi i kristali nove idejno-političke kon­ cepcije, potpuno suprotne koncepciji etatizma. Ta je teza potvrđena u Programu KPJ koji je prihvaćen na Petom kon­ gresu, a koji koncepcijski nije dao ništa novo, potvrđena je i na Trećem ple­ numu CK KPJ, održanom u siječnju 1949. godine, na kojem je donesena odluka da se provede kolektivizacija sela orijentaciono do završetka prvog petogo­ 11 Edvard KardelJ, O narodnoj dem okratijl u Jugoslaviji, »Komunist«, br. 4/1949, str. 39. '* Ib id ., s tr. 42, 43.

Govor na Drugom kongresu KP Hrvatske, Tito, GC, knj. IV, str. 51—65.

167

dišnjeg plana. D ram atičan otpor Kom inform u, borba da se očuva i razvije autentičnost revolucije bili su pretpostavka za odbacivanje staljinizm a i uvjet za koncipiranje novog odgovora na problem e historijske etape, odgovora na etatistički izazov. U tražen ju novih putova KPJ* se idejno i teorijski vraća izvornom m arksizm u-lenjinizm u, je r da bi se uspješno suprotstavila napadu staljinizm a, m orala se boriti p rije svega ideološkim oružjem , i to s m arksističko-lenj m ističkih pozicija. Osloncem n a te klasike, pod ideološkom zastavom m arksizm a-lenjinizm a, K P J će prijeći iz obrane u protunapad optužujući SKP(b) da je n apustila to učenje. K P J je optužila rukovodstvo SKP(b) da je proces nakon oktobarske revolucije odveo Sovjetski Savez u »državni kapitalizam «, da se socijalistička vlast degenerirala u »vlast b irokratske kaste«. K P J je zaključila da je historijski zadatak jugoslavenskih kom unista da spriječe reprizu fo rm iran ja »birokratske kaste« i da svjetskom kom unističkom p okretu otvore nove perspektive dosljednim ostvarivanjem ideja klasika m arksizm a. U rasp rav am a u kojim a je rukovodstvo K P J tražilo odgovor na etatistički izazov u središtu pažnje bili su ovi osnovni problem i: odnos radničke klase i »njezine« birokracije, d ru štv en a uloga socijalističke države, nova uloga P artije, robna p riv red a u socijalizm u. K P J je označila biro k raciju kao glavnog klasnog neprijatelja, a državu kao tv rđ av u biro k racije; zaključila je da se P a rtija m ora odvojiti od državne vlasti i da radnici, a ne država, treb a da u p rav ljaju tvornicam a, steklo se uvje­ renje da m ora početi oživljavati robni oblik privrede. To su glavne točke novog program a i one su p rek re tn ica u historijskoj orijentaciji K P J.

2. Tvornice radnicima — odgovor na etatistički izazov U duhu idejno-političke koncepcije o novom p utu Jugoslavije u izgradnji socijalizma, koju je rukovodstvo K P J počelo razvijati u toku druge polovice 1949. godine, odm ah su poduzim ane i praktične akcije i m jere u ostvarivanju sam oupravljanja, procesa odum iranja države i nove uloge P artije. U punom zam ahu borbe protiv staljinizm a K P J je iz obrane sve više prelazila u n apad n a svim područjim a sukoba, naročito na idejno-teorijskom i političkom. U tom razdoblju K P J je označila staljinizam kao najveću opasnost za radnički pokret. Na VI kongresu K P J društveno uređenje u SSSR-u izgra­ đeno u doba S taljinove vladavine označeno je kao sistem državno-kapitalističkih odnosa s kastinskom despotskom vlašću birokracije. S priječiti da se na tlu Jugoslavije fo rm ira sličan etatistički sistem postalo je glavni sadržaj idejno-političke misli i akcije K P J. Iz današnje retrospektive mogu se poricati neke ocjene što ih je ruko­ vodstvo K P J donosilo o k arak teru društvenih odnosa u SSSR-u. Takva ras­ prava, m eđutim , n ije prijeko potrebna na ovom mjestu. Bitno je uočiti, prvo, da su takve ocjene bile sredstvo za obranu od vanjskog napada na nezavisnost političkog pokreta i suverenitet zem lje i, drugo, da su im ale golemu ulogu u u nu trašn jem razvitku Jugoslavije je r su sprečavale proces etatizacije jugosla­ venskog društva. 168

Posljedica brutalnog raskida svih odnosa SKP(b) s K P J bila je i ta da je u Jugoslaviji nestao »autocenzumi« strah od traženja vlastitih rješenja u druš­ tvenom razvitku zbog stalne bojazni od mogućeg istrčavanja ispred sovjetskog iskustva. U do tada vladajućim odnosima u svjetskom komunističkom pokretu unutrašnji razvoj svake nove socijalističke zemlje bio je pod sjenom sovjetskog »modela« društvenog uređenja. Postići savršenstvo — značilo je kopirati rje­ šenja tog modela. Takvi su odnosi pritiskivali društvenu misao, gušili stvara­ laštvo i otežavali nezavisan unutrašnji razvoj. Godinu-dvije nakon sukoba sa staljinizmom situacija se iz tem elja izmi­ jenila. Ne samo što je uklonjen stari oblik toga utjecaja već je kadrovim a K PJ ovladala misao o historijskoj misiji K P J koja je, kako se tada sve više isticalo, pozvana da obrani marksističko-lenjinističku koncepciju u izgradnji socija­ lizma. A tu će misiju izvršiti ako nasuprot birokratskom e izgradi demokratski socijalizam, ako umjesto diktature kaste izgradi sistem društvenog sam ouprav­ ljanja u kojem će sloboda ličnosti dobiti nove ljudske kvalitete, nov sadržaj i nove perspektive. Rukovodstvo K PJ organiziralo je opsežan teorijsko-istraživački rad na proučavanju, u svjetlosti marksističkog učenja o društvu, zakonitosti koje su se ispoljile u sovjetskoj i jugoslavenskoj praksi. A nalizirajući društvenu struk­ turu u SSSR-u, proučavajući proces njezina nastajanja, naročito razdoblje sovjetskih »pjatiljetki«, i uspoređujući sve to s procesima i društvenom struk­ turom Jugoslavije, napose u uvjetim a napete borbe za izvršenje prvog peto­ godišnjeg plana, zaključeno je da zakonitosti stihijskog procesa etatizacije i birokratizacije društvenih odnosa u SSSR-u djeluju i u društvenoj strukturi Jugoslavije te da je zato u danom povijesnom trenutku glavni zadatak K P J spriječiti takav razvitak događaja koji bi mogao ugroziti tekovine revolucije i put u socijalizam. Bojazan od takvog razvitka susreće se u svim dokumentima K PJ i u govorima i izjavam a svih njezinih najviših rukovodilaca u toku pe­ rioda o kojem je ovdje riječ, naročito u toku 1950—1953. godine. K runu spo­ menutih gledišta čine dokumenti VI kongresa K P J koji je održan 1952. godine. Edvard K ardelj, vodeći teoretičar KPJ, u svom referatu na Trećem kon­ gresu Osvobodilne fronte 1951. godine upozorava na iskustvo prvih sovjetskih »pjatiljetki« i ističe da industrijalizacija u privredno nedovoljno razvijenim zemljama s dominantnom ulogom samostalnog državnog aparata u privrednoj upravi nužno rađa »težnju ka konzerviranju i jačanju državno-kapitalističkih elemenata«.16 Napeta borba za industrijalizaciju Jugoslavije krije u sebi opasnost od birokratizacije društva. O tome Edvard Kardelj kaže: » . . . ne smemo izgubiti iz vida da je napor takve v r s te . . . ograničio ini­ cijativu narodnih masa, povećao ulogu državnog aparata i stvarao povoljnije tlo za razvoj birokratskih tendencija. Bilo je potrebno mnogo političke aktiv­ nosti da se ove tendencije ne razrastu u sistem. U toj borbi imali smo pred očima iskustva prvih sovjetskih pjatiljetki, u kojima se zapravo rodio Staljinov birokratski despotizam . . . «17 Identičnu misao nalazimo u Borisa Kidriča koji, uspoređujući sovjetska i jugoslavenska iskustva borbe protiv birokratizm a, kaže i ovo: " Edvard K ardelj, Deset godina narodne revolucije, Problem i nafie socijalističke Izgrad­ nje, nav. dj. str. 106. ,T Ibid., str. 95.

169

» . . . svjetski je sukob m aterija ln ih proizvodnih snaga s kapitalističkim odnosim a proizvodnje kao socijalistička revolucija izbio n a ruskom tlu i, tr a ­ žeći socijalističku izgradnju, naišao n a veom a niske m aterijaln e proizvodne snage Rusije. O tpočela je velika L enjinova d r a m a . . . « »Pitanje kako savlađujući niske m aterijaln e proizvodne snage . . . izbjeći sudbonosnu opasnost da se početna uloga države u zaostalim m aterijalnim pro­ izvodnim snagam a ne izrodi u kastinsko-birokratski sistem ru sk a revolucija — n ije riješila. R ješava ga danas jugoslavenska revolucija. G ornje se pitanje, naime, pojavilo i kod nas, ne samo zbog sovjetskog u tjecaja nego u prvom redu zbog sličnosti zaostalih m aterija ln ih proizvodnih snaga sta re Jugoslavije s onim carske Rusije.«18 Istražujući d ru štv en e procese u prijelaznom razdoblju E dvard K ardelj donio je ovaj zaključak: »Sve ove činjenice nam govore d a je opasnost birokratizm a u periodu prelaza od k apitalizm a ka kom unizm u čak veća nego što su mogli predviđati klasici m arksizm a-lenjinizm a, iako su joj već oni p ridavali veliku važnost. Iskustva koja im am o iz sadašnjeg perioda govore nam da je birokratizam poslednja i najotpornija tvrđava ostataka klasnog sistem a, a tim e i najopasniji neprijatelj socijalizm a .«19 O k a ra k te ru te opasnosti au to r kaže: » . . . B irokratizam . . . uzim a vlast iz ru k u radničke klase . . . «20 0 načinu sv lad av an ja te velike opasnosti E dvard K ardelj u nastavku kaže: » . . . neophodno je potrebno da radne m ase učestvuju ne samo preko svojih p red stav n ik a . . . nego pre svega i što neposredni je u svim onim organim a priv red n e uprave, trgovine, socijalne politike, zdravstva, prosvete itd.«21 1 dalje: » . . . nem am o razloga da se ubuduće bojim o za sudbinu socijalizm a u našoj zem lji ako naš rad n i narod bude imao u svojim ru k am a više prava nego ih je ikad u istoriji imao m a koji narod«.22 U refe ratu »O socijalizm u i dem okratiji«, održanom u Narodnoj skupštini FN R J 31. ožujka 1952. godine, E dvard K ardelj je još jače naglasio opasnost od birokratizm a. Ilu strativ a n je u tom sm islu ovaj stav: » . . . K o n trarevolucionam i, restau rato rsk i pokušaji eksproprisanih klasa m ogu da sm etaju, m ogu da izazivaju teškoće, da koče razvitak, ali ne mogu da okrenu točak isto rije unatrag. Sitnosopstvenička i m alograđanska stihija takođe može da osetno koči socijalistički razvitak, ali sam a po sebi ne može da postane dom inantna. A li svi oni rade za trećeg, koji — u zaoštrenim klasnim sukobima prelaznog doba — im a uslove da postane pobednik, a to je — birokratska kasta .«29 O odlučnosti rukovodstva K P J da spriječi takav razvoj događaja u Jugo­ slaviji E dvard K ardelj u n astavku svog govora pred Narodnom skupštinom kaže: 11 B o ris K id riC , O n a c r t i m a n o v ih e k o n o m s k ih z a k o n a , » N a p rije d « , Z a g r e b 1951, s tr. 28. 1 29. » E d v a r d K a r d e l j , D e s e t g o d in a n a r o d n e r e v o lu c ije , P r o b le m i naS e s o c ija lis tič k e Iz g ra d n je , n a v . d j., s tr . 104—108. *• Ib id ., s t r . 103.

11 Ibid., str. 114. " Ibid., str. 129.

" E d v a r d K a r d e lj, S o c ija liz a m 1 d e m o k r a t ij a , n . d j., s t r . 179.

170

» . . . ne želimo da kapituliram o pred birokratizmom i državnim kapi­ talizmom . . . « u Da bi se spriječio stihijski razvitak prem a birokratizaciji i etatizaciji društva, mora se realizirati vodeća pozicija proizvođača u društveno-ekonomskim odnosima i političkom sistemu. Da bi se takva pozicija proizvođača osigurala, treba, prem a riječima Edvarda Kardelj a, prvo: » . . . Razvijati organe državne uprave, kao i privrednog i drugog druš­ tvenog upravljanja, koji su najbliži masama, dati im vlast i m aterijalna sred­ stva i obezbediti da volja svakog pojedinog trudbenika može u takvim orga­ nima da dođe do izražaja . . . «25 i, drugo: » . . . povezati sve te društvene ćelije u jedan jedinstven organizam, omo­ gućiti da iz njih izrastu adekvatni republički i savezni dem okratski organi koji će obavljati funkcije od zajedničkog interesa . . . «26 U rukovodstvu K P J intenzivno se razmišljalo o novim putovim a druš­ tvenog razvitka i nastojali su se pronaći pogodni organi preko kojih bi sami radnici upravljali poduzećima.27 P otkraj 1949. godine Boris Kidrič i Đuro Salaj kao predstavnici vlade i sindikata potpisali su Uputu o osnivanju i radu radničkih savjeta državnih privrednih poduzeća koja je 23. prosinca 1949. godine upućena svim glavnim odborima sindikata u republikam a i u 215 iza­ branih poduzeća u kojima je trebalo osnivati prve organe radničkog sam ouprav­ ljanja. Pola godine nakon donošenja te upute broj radničkih savjeta popeo se na 520 jer su ih mnoga poduzeća birala na vlastiti poticaj. Na dan 27. lipnja 1950. godine Narodna skupština FNRJ donijela je Os­ novni zakon o u pravljanju državnim privrednim poduzećima i višim privred­ nim udruženjim a od strane radnih kolektiva, popularno nazvan Zakon o pre­ daji tvornica na u pravljanje radnicima. Prilikom prihvaćanja tog zakona Josip Broz Tito je u Skupštini održao govor u kojem je izložio novu generalnu liniju i koncepciju K P J o izgradnji socijalističkih društvenih odnosa koja je bila negacija etatističke koncepcije. Taj govor sadrži stavove rukovodstva K P J o osnovnim pitanjim a izgradnje socijalizma u Jugoslaviji. Tito je u tom govoru naglasio da će se K P J u izgradnji socijalističkog društva u Jugoslaviji strogo pridržavati principa marksizma-lenjinizma.28 Rekao je da je K P J na osnovi učenja klasika marksizma razra­ dila osnovne stavove o tri najhitnija aktualna problem a jugoslavenskog soci­ jalističkog društva: Prvo, donesena je odluka o tome da proces odum iranja države mora početi odmah.2* 14 Ibid., str. 106. “ Ibid., str. 199. *• Ibid., str. 200. ” Engels, O kritici projekta socijaldem okratskog program a od 1801. god. Marks-Engels. Dela, rusko Izdanje, tom XVI, knj. n , str. 111. C itirano prem a ekspozeu E. K ardelja, O narodnoj dem okratljl u Jugoslaviji, »Komunist«, br. 4/1949, str. 54. * » . . . Ml smo se na praksi u svojoj zem lji ubljedlll kako snaZno 1 duboko osvjetljava ta nauka 1 najzam ršenija p ita n ja: ko Zell 1 ko je sposoban da Je shvati, da razum ije n jen duh — tome nisu potrebni nikakvi drugi au to riteti, nikakvi t u to r i . . . « ' • » . . . Marks, Engels 1 Lenjln uCe nas da država poClnJe odum irati od Časa kad prole­ tarija t dođe na vlast . . . To odum iranje države poClnJe prvo u 'njenim privrednim funkcijam a’, u upravljanju proizvodnjom od strane prolzvodaCa . . . « (Ibld.) »Kod M arksa, Engelsa 1 L enjlna nalaze se uglavnom odgovori na sva principijelna p ita ­ nja . . . « (Tito, GC. Ekspoze na sjednici Savezne narodne skupStlne FNRJ 27. 0. 1950, knj. V, str. 220—252. passim)

171

Govoreći o donošenju Z akona o radničkom sam oupravljanju Tito je na­ glasio da to »ne samo da n ije p reuranjeno već je došlo i sa izvjesnim zakaš­ njenjem . A razloge za to zakašnjenje tre b a objasniti tim e što je naša P a rtija do donošenja fam ozne Rezolucije Inform biroa gajila suvišne iluzije i suviše n ekritički prim ala i presađivala kod nas sve što se radilo i kako se radilo u Sovjetskom Savezu, pa i ono što n ije bilo u skladu s našim specifičnim uslovima, ni u duhu n auke m arksizm a-lenjinizm a.«30 Drugo, budući da K om unističkoj p a rtiji p rije ti opasnost da se integrira s državnim aparatom i tako preobrazi iz P a rtije radničke klase u ap arat za prisilu (jer spajanjem s državnim aparatom postepeno počinje djelovati kao njegov dio, to jest služi se prisilom), rukovodstvo K P J odlučilo je da se P a rtija d istancira od a p arata vlasti i ojača kao politička p a rtija svoje klase. Treće, državni oblik svojine samo je privrem en, početni i najniži oblik socijalističke svojine. D ržavna svojina m ora se tran sfo rm irati u društvenu svojinu pod upravom neposrednih proizvođača. P očetak procesa koji će se zasnivati na tim idejno-političkim principim a označen je aktom p red aje tvornica radnicim a.81 Teze Borisa K idriča o ekonom ici prijelaznog razdoblja zaslužuju pažnju i kao dokum ent o teorijskim pogledim a rukovodstva K P J i kao osnova za prak tičan rad p ri izm jenam a u privrednom sistem u. Govorom Josipa B roza T ita o radničkom sam oupravljanju privredom završavaju se gotovo dvogodišnja razm atra n ja o n ap u štan ju etatističke kon­ cepcije i d efin iran ju koncepcije o društvenom sam oupravljanju. Tim su govo­ rom bile uglavnom određene k onture nove idejno-političke orijentacije K P J.82

3. Prema sam oupravnoj autonom iji poduzeća i liberalizaciji privređivanja P o tk raj 1950. godine, pošto je rukovodstvo K P J utvrdilo kurs daljeg društvenog razvoja n a osnovi postepenog n ap u štan ja državnog vlasništva i na osnovi radničkog sam oupravljanja, Boris K idrič izložio je »model« društveno-ekonom skih odnosa i privrednog sistem a koji je trebao biti u skladu s novom generalnom linijom društvenog razvitka. U tezam a se nalazi ova skica o novoj koncepciji društveno-ekonom skih odnosa koji će se g raditi u Jugoslaviji: •• Ibid. 51 Ta odluka donesen a Je zato d a P a r tija ne bi srasla » . . . u Jednu cjelin u s b iro k ratsk im državnim ap a ra to m . . .« i zan em a rila svoju p rav u d u žnost » . . . dužnost o rg an izato ra 1 n a ja k tiv ­ nijeg učesnika u svi/h po litičk im , k u ltu rn im i p riv re d n im a k cijam a, dužnost org an izato ra ma­ sovne k o ntrole . . .« N adalje, » . . . svesti p a rtiju i n jen u ulogu na b iro k ra tsk i a p arat, na dio d ržavne m ašine za prlsllja v an je , za sp ro v o đ en je raznih p rin u d n ih m jera — to Je suprotno učenju L enjina o ulozi p a rtije u p rv o j, p relaznoj fazi . . .« (Ibid.,) ” O dlučnost da se u s tra je na p u tu k o ji Je tim e označen Tito Je izrazio ovim riječim a: « . . . p arola . . . ’F a b rik e rad n icim a, zem lja se lja cim a ’ n ije n ek a a p s tra k tn a propagandistička parola, već ta k v a ko ja im a u sebi d u b o k i sad ržajn i sm isao. Ona sadrži u sebi čitav program socijalističkih odnosa u pro izv o d n ji, u p ogledu d ru štv e n e svojine, u pogledu p rav a 1 dužnoad tru d b e n ik a i — p rem a tom e — m ože se 1 m o ra o stv a riti u p rak si, ako mislim o, da zaista izgra­ dim o socijalizam «. (Ibid.)

172

» . . . U strajanje na pozicijama državnog (birokratskog) socijalizma, dalje no što to traži ’prvi korak’ revolucije, neizbežno se povezuje s porastom, ja ­ čanjem i privilegisanjem birokrati je kao društvenog parazita, gušenjem umesto razvijanjem socijalističke dem okrati je i opštom degeneracijom sistema koji najpre stagnira, a onda pada u restauraciju naročite vrste: državni socijalizam sve više dobij a karakter državnog kapitalizm a ’čistog’ tipa (bez sopstveničkih srednjih klasa, ali sa svemoćnom parazitskom birokratijom kapitalističkog značaja). ’Nove’ ekonomske zakonitosti se sada u stvari razotkrivaju kao obični monopolizam državno-kapitalističkog karaktera. Stvarna socijalistička izgradnja kategorički traži razvijanje socijalističke dem okratije i smelo pretvaranje državnog socijalizma u slobodnu asocijaciju neposrednih proizvođača. U procesu pretvaranja državne svojine u opštenarodnu imovinu pod upravom neposrednih proizvođača ponovo izlaze na videlo opšte zakonitosti socijalističke robne razmene.«33 Boris Kidrič u tezama sm atra nužnim oslobađanje djelovanja zakonitosti robne proizvodnje, što je u duhu koncepcije sam oupravijanja. Međutim kad se u tezama prelazi na pitanje organizacije privrede i na konkretna rješenja u privrednom sistemu, stavovi nisu tako odlučni. Fiksirajući položaj socijalističkih poduzeća u ekonomskom sistemu u socijalizmu u tezama se kaže: »’Preduzeće’ mora da nastupa kao ’ekonomsko-pravni individuum ’ soci­ jalističke robne proizvodnje i razmene . .. «34 Tom se tezom privrednim poduzećima daje mnogo veća autonomija. Me­ đutim u idućim se tezama postavljaju čvrsti okviri i ograničenja njihove sa­ mostalnosti: » . . . U socijalističkoj robnoj razmeni društvena veza između proizvođača nastupa, pre svega, putem društvenog plana osnovnih i odlučujućih propor­ cija . . . « » . . . akum ulacija proizišla iz socijalističke robne proizvodnje je druš­ tvena i planski se upotrebljava . . . «36 Sm atralo se da bi bez čvrstih planskih proporcija i zahvaćanja gotovo cijele akum ulacije iz poduzeća neizbježno nastupila anarhija u proizvodnji. Doduše, poduzeću se ostavlja dio akumulacije, ali samo za društveni standard, za nagrađivanje radnika iznad plaća i za unapređenje proizvodnje u manjem opsegu.38 Na osnovi takvih teza o položaju privrednih poduzeća, kojima se oduzima gotovo cijela akumulacija, proizašli su i stavovi o makroorganizaciji privrede i o tokovima ukupne društvene reprodukcije. Za rukovođenje privredom za­ država se stari državni mehanizam, ali se nam jerava dem okratizirati i deetatizirati. Kao što se u poduzećima uz direkciju konstituiraju i organi radničkog sam oupravljanja, tako bi se i u državnim organima konstituirali društveni organi. U AOR-ima (generalne i glavne direkcije kao državni organi) predviđa se stvaranje radničkih savjeta za viša privredna udruženja i za cijele grupacije i privredne grane. Privredno poduzeće, dakle, pod upravom radničkog savjeta, ** V idi: B o ris K ldrifi, T ez e o ek o n o m ic i p re la z n o g p e r io d a u n a šo j z e m lji, »K om unist«, b r. 6/1950, s tr. 1—20. “ Ib id ., Btr. 8. ■ Ib id ., s tr. 1. " Ib id ., s tr. 2.

173

p rivredne grupacije, odnosno viša p riv red n a udruženja pod upravom svojih radničkih sav jeta i u prav n ih odbora i direkcijom kao izvršnim organom, zatim radnički sav jeti po g ranam a priv red e za cijelu Jugoslaviju — to je skica »mo­ dela« nove organizacije za rukovođenje privredom .87

4. Prema većoj autonom iji lokalnih organa vlasti P rv i p rak tičn i vjesnik nove koncepcije o razvitku društveno-političkog sistem a bio je Zakon o narodnim odborim a izglasan 28. svibnja 1949. godine. P rem d a taj zakon n ije donio neke k o rjen ite izm jene s obzirom na prijašnje pravno stan je i položaj lokalne uprave, presjekao je birokratsko-centralističke tendencije koje su težile da u p rav u narodnih odbora pretvore u ekspozituru ap arata cen traln ih o rgana vlasti, a sam narodni odbor u tijelo za sankcioniranje odluka cen traln ih o rgana uprave. Zakon je presjekao te tendencije fiksiranjem narodnih odbora kao jedinih i najviših organa državne vlasti na svome po­ dručju. Uzor za tak v u koncepciju o položaju i ulozi narodnih odbora u sistem u vlasti bila je i p rak sa koja je n astala u uvjetim a oslobodilačkog rata, u toku kojeg su lokalni organi vlasti — narodni odbori — im ali izvanredno visok stupanj autonom ije, što je bilo uvjetovano prirodom partizanskog rata, u kojem su čak i najniži organi vlasti i najm anje vojne jedinice i kom ande imali vrlo visok stu p an j sam ostalnosti. C entralni organi vlasti im ali su u NOB samo najopćenitija o v laštenja u u tv rđ iv a n ju opće politike, a lokalni organi im ali su široku sam ostalnost. T akav način nastanka, tak v a praksa i položaj lokalnih organa vlasti u oslobodilačkom ra tu — što adm inistrativni period za dvije go­ dine n ije m ogao potpuno izm ijeniti — olakšali su prihvaćanje m arksističke koncepcije o položaju lokalnih organa vlasti u prijelaznom razdoblju. Kad je, naim e, poslije sukoba sa staljinizm om počeo intenzivan rad na proučavanju djela klasika m arksizm a, uočilo se da je autonom ija lokalnih organa vlasti u ratu i neposredno nakon njega više u skladu s Engelsovom prim jedbom na E rfu rtsk i program njem ačke socijaldem okracije koju citira E dvard K ardelj u spomenu+om ekspozeu u N arodnoj skupštini od 28. svibnja 1949. godine: ” T a i d e j a o o r g a n iz a c iji c ije le p r i v r e d e u te z a m a Je d e f in i r a n a o v a k o : » N a jv iš a u d r u ž e n j a r a d n ih k o le k tiv a , re c im o č ita v e u d r u ž e n e g r a n e u o p š te ju g o s lo v e n s k o m o b im u , b ić e u s t v a r i d e e ta tlz o v a n l A O R -i, iz a b r a n i n p r . o d r a d n ič k i h s a v e ta p r i v r e d n i h u d r u ­ ž e n ja (p le n u m i t i h n a j v i š i h u d r u ž e n j a t r e b a d a se s a s to je o d r a d n ik a iz p re d u z e ć a , p la ć e n Je s a m o p re d s e d n ik s m a lim a p a r a t o m od 2 d o 5 lic a ; p e r s o n a ln i i p o s lo v n i iz d a c i id u n a ra č u n p r i v r e d n i h u d r u ž e n j a ; je d n o v r e m e n o s e z a t a j b r o j lj u d i m o ž e s m a n j i ti a p a r a t s a v e z n o g s a v e ta ). S a v e z n i s a v e tl u o v o j fa z i d e l e o p š te r u k o v o đ e n je s n a jv iš im u d r u ž e n j i m a r a d n ih k o le k ­ tiv a . T a su u d r u ž e n j a p o d v r g n u ta , s J e d n e s t r a n e , o p š tlm d i r e k t i v a m a d rž a v n ih o rg a n a p o s ta v ­ lj e n i h o d N a r o d n e s k u p š t in e , a s d r u g e s t r a n e , t r e b a d a i m a j u p r a v o i o b a v e z u u č e š ć a u r a d u tih d rž a v n ih o rg a n a . (T im e se r e o r g a n i z u ju s a v e z n i s a v e tl ; p o r e d p r e ts e d n l k a r e p u b li k a n s k ih s a v e ta u n j i h u la z e i p r e ts e d n l c i r a d n ič k i h s a v e ta u d r u ž e n i h g r a n a . J e d n o v r e m e n o ti p r e ts e d n ic i u laz e u s a s ta v S a v e z n e p la n s k e k o m is ije , p o r e d p r e ts e d n l k a r e p u b li k a n s k ih p la n s k ih k o m isija .) N e o p h o d n o Je d a s e š to p r e p o g r a n a m a u v e d u r a d n ič k i s a v e tl z a č i ta v u J u g o s la v iju . . , B ez to g a b i, s j e d n e s t r a n e , o p a s n o z a o s ta ja o p ro c e s p r e t v a r a n j a d r ž a v n e s v o jin e u o p š te n a r o d n u im o v in u p o d u p r a v o m s lo b o d n o u d r u ž e n i h n e p o s r e d n ih p ro iz v o đ a č a , a s d r u g e s tr a n e , n e u b e ž n o b i se r a đ a li i u č v r š ć a v a li e le m e n ti r e p u b li k a n s k e d r ž a v n o - k a p ita lls tič k e s v o jin e . D e c e n ­ tra l i z a c i j a o p e r a t i v e p o d rž a v n o j l in iji, b e z J e d n o v r e m e n o g c e n tr a lis tič k o g 1 d e m o k ra ts k o g u d r u ž iv a n j a r a d n ih k o le k tiv a , t j . n e p o s r e d n ih p ro iz v o đ a č a , n e v o d i n a p r e d , n e g o n e lz b e ž n o v o d i n a t r a g u d rž a v n i k a p ita liz a m (u s t v a r i u n e k o lik o d rž a v n ih k a p ita liz a m a p a r ti k u l a r l s t l č k l h prem a c e lln i, b lr o k r a t s k o - c e n tr a l l s t i č k l h n a d o le 1 p re m a r a d n im k o le k tiv im a ).« (Ib id ., s tr. 8. i 9)

174

»Potpuna sam ouprava u pokrajini, srezu i opštini putem službenika koji se biraju na osnovu opšteg prava glasa. Ukidanje svih mesnih i pokrajinskih organa vlasti koje im enuje država.« Rukovodstvo K P J bilo je zadovoljno jer je sm atralo da je taj Engelsov stav o lokalnoj sam oupravi već bio djelomično ostvaren u jugoslavenskom sistemu narodne demokracije.

5. Demokratizacija, decentralizacija i debirokratizacija društvenog sistema Na osnovi idejno-teorijskih pogleda o nužnosti procesa odum iranja države u prijelaznom razdoblju poduzete su u toku 1949, 1950. i idućih godina prak­ tične m jere na svim područjima društvenog života koje su tada označene kao »demokratizacija, decentralizacija i debirokratizacija«. Mjere dem okratizacije bile su podržane organiziranom idejno-političkom raspravom i širokom »kampanjom« za iskorjenjivanje birokratskih shvaćanja i pojava u svim područjima društvenog života: u državnom aparatu, društveno-političkim organizacijama, pravosuđu, kulturi, prosvjeti, radnim odnosima itd. Poduzete su bile opsežne m jere protiv birokratskih privilegija — ukinuto je privilegirano snabdijevanje, ekonomije, vile, odm arališta i slično — koje su uživale neke kategorije rukovodilaca i službenika. Sve je to bilo praćeno veoma širokim i masovnim idejno-propagandnim radom koji je birokratizam izložio snažnoj moralnoj, političkoj i idejnoj kritici. Nastojalo se na svaki način birokratizam označiti najvećom rak-ranom socijalističkog društva. Usporedo s moralno-političkom kam panjom protiv birokratizm a reorga­ nizirao se i mehanizam upravljanja društvenim poslovima. Pod »udar« je došla najprije savezna državna uprava. Početkom 1950. godine zaustavljen je dalji veliki porast činovničkog aparata. U organim a vlasti i rukovodstvima društveno-političkih organizacija sm anjen je broj zaposlenih za oko 100 000. Ukinuta su neka m inistarstva ili je u njim a smanjen aparat, a mnogi poslovi iz njihove nadležnosti preneseni su na niže državne organe. Zakon o narodnim odborima iz svibnja 1949. godine konstituira savjete i komisije i druge demokratske oblike sudjelovanja građana u upravljanju. Zakon o izboru i opozivu narodnih poslanika iz siječnja 1950. godine napušta sistem jedinstvene kandidatske liste i uvodi sistem predlaganja kandidata na zborovima građana. Prva reorganizacija centralističke savezne državne uprave koja se bila izgradila u adm inistrativnom razdoblju provedena je ukazima Prezidija Na­ rodne skupštine od 7. i 11. travnja 1950. godine. Nešto prije te reorganizacije (potkraj 1949. i početkom 1950. godine) savezna vlada predala je niz privrednih grana lake industrije (tekstilnu industriju, industriju kože i gume i slično) pod republičku upravu, a u 1950. godini to je učinila i s rudnicima ugljena i elek­ troprivredom. U isto su vrijem e republičke vlade prenijele niz republičkih poduzeća pod upravu lokalnih organa vlasti. Tom novom reorganizacijom pod upravom saveznih organa vlasti ostale su još nafta, m etalurgija, strojogradnja i saobraćaj. Time je napušten princip podjele privrede na saveznu, republičku i lokalnu. Na osnovi tih m jera ukinuta su sva ona resorna m inistarstva koja su 175

do tad a rukovodila poduzećim a što su prenesena pod nadležnost republika. Tako su u k in u ta m in istarstv a elektroprivrede, ru d arstv a, poljoprivrede, šum ar­ stva, lake industrije, građevinarstva, trgovine i snabdijevanja, a njihovi su po­ slovi preneseni u nadležnost republika. Tom reorganizacijom znatno je sm anjena operativna uloga centralne (sa­ vezne) adm inistracije. U n u tar savezne vlade osnovani su savezni savjeti za koordinaciju p riv red n ih poslova koji su preneseni n a republike. F orm irani su ovi savjeti: za energ etiku i ek strak tiv n u industriju, za poljoprivredu i šum ar­ stvo, za p rerađ iv ačk u in d u striju , za građevinarstvo i građevinsku industriju, za prom et robom, za saobraćaj i veze, za strojogradnju. Na liniji dem okratiza­ cije u p rav ljan ja savezni savjeti form irani su od republičkih predsjednika, od­ nosno m in istara odgovarajućeg resora. Savjetom je rukovodio predsjednik u rangu m in istra savezne vlade. Za rukovođenje m anjim brojem poduzeća koja su ostala pod neposrednom upravom savezne adm inistracije zadržane su savezne generalne direkcije, i to: G eneralna direkcija m etalurgije, G eneralna direkcija m ašinogradnje, G eneralna direkcija za proizvodnju i p reradu nafte i G eneralna d irek cija crne m etalurgije. P riv red n i sav jet savezne vlade ostao je i dalje vodeći organ za privredu, a sačinjavali su ga p redsjednici saveznih savjeta, predsjednik planske komisije i savezni m in istri financija, vanjske trgovine i rada. A nalogne izm jene izvršene su kasnije i u republičkoj i u lokalnoj upravi za u p rav ljan je privredom . U tra v n ju 1951. godine ponovno su reorganizirane savezna i republičke vlade čime se još više sm anjila operativna funkcija državne uprave, naročito njezinih cen traln ih organa. P osljednjih 108 poduzeća kojim a je neposredno rukovodila savezna je vlada p ren ijela u nadležnost repu blika i ukinula sve četiri direkcije koje je zadržala prilikom prve reorganizacije. Sada organi savezne vlade nisu više operativno rukovodili ni jednim poduzećem u zemlji. Na saveznom nivou ostale su za operativno rukovođenje samo G lavna direkcija željeznica, G lavna d irekcija pošta, G lavna d irekcija riječnog saobraćaja i G lavna direk cija aerotransporta, ali ne kao integralni dio vladinog upravnog aparata, već kao v isokocentralizirane ekonom ske organizacije, zapravo pri­ v red n a u d ru žen ja sa svojim radničkim savjetim a i upravn im odborima. G lav­ nog d irek to ra tih ekonom skih organizacija, koji više nije bio član savezne vlade, im enovao je P rezidij N arodne skupštine na prijedlog predsjednika savezne vlade. Tom je reorganizacijom a p a ra t cen traln ih organa državne uprave sm a­ n jen za 40—60 posto.38 R eorganizacija v lada n arodnih republika provedena je u trav n ju 1951. godine. Budući da je cjelokupna p riv red a saveznog značenja u toku 1950. i u tra v n ju 1951. godine prenesena u nadležnost republika, organi uprave repu­ blika postali su n ajv ažnija tijela za rukovođenje privredom . U okviru savjeta za priv red n e resore osnovane su glavne direkcije za pojedine grupacije, na p ri­ m jer: G lavna d irekcija za m etalnu industriju, G lavna direkcija za kem ijsku industriju, G lavna d irekcija za drv n u industriju, G lavna direkcija za tekstilnu in d u striju itd. M P o d a t a k iz k n j i g e d r a P a v l a K o v a č a , O r a z v i t k u o rg a n iz a c ije u p r a v lj a n ja p r iv r e d o m u F N R J, »R ad«, B e o g r a d 1891, s t r . 119.

176

6. Prema preobrazbi državnih organa u organe društvenog samoupravljanja U skladu s korjenito izmijenjenim shvaćanjem o državi koja se sada tre­ tira samo kao sredstvo, pa i nužno zlo i u čijem se monopolističkom položaju vidi glavna i gotovo jedina opasnost po radničku klasu i društvo u cjelini, poduzet je niz m jera da se izmijeni položaj organa državne vlasti. Tako je Zakon o narodnim odborima znatno proširio autonomiju lokalnih organa. Oni su dobili šira prava u poslovima od neposrednog interesa za komunalni, soci­ jalni i kulturni razvitak lokalne zajednice i u drugim poslovima koje obavljaju. Ukinut je hijerarhijski odnos centralnih prema lokalnim organima. Jača uloga savjeta i komisija narodnih odbora, ukidaju se izvršni odbori narodnih odbora da bi se ojačala uloga plenuma (to jest izabranih odbornika), uvodi se institucija lokalnog referendum a, afirm iraju se zborovi birača i slično. U tom je razdoblju K PJ u sklopu akcija protiv birokratske samovolje vodila borbu za učvršćenje zakonitosti. Na Četvrtoj sjednici CK K PJ 1951. godine afirm irana je zakonitost rada i samostalnost pravosudnih organa. Ple­ num je istakao da se P artija mora boriti za jačanje osobnih prava i sloboda građana. U duhu takvih pogleda donesen je Krivični zakonik i uvedena sudska kontrola akata državne uprave. I, najzad, djelomično kao rezultat svih promjena u političkom i privred­ nom sistemu od 1949. do 1953. godine, što je trebalo i pravno sankcionirati, a djelomično i radi poticanja daljih promjena u duhu nove koncepcije K PJ o izgradnji socijalističkog društva, Narodna je skupština 13. siječnja 1953. godine donijela Ustavni zakon o osnovama društvenog i političkog uređenja FNRJ koji je faktički zamijenio Ustav iz 1946. godine. Za osnovu društvenog uređenja Ustavni zakon je proglasio društveno vlasništvo i sam oupravljanje proizvođača. Po tom se zakonu m ijenja struktura Savezne i republičkih skupština. U njim a su ustanovljena vijeća proizvođača. Savezno vijeće sastavljeno je od poslanika koje biraju neposredno birači i od poslanika koje biraju republičke skupštine i skupštine autonomnih jedinica (Vojvodina i Kosmet) iz redova svojih članova i koji predstavljaju te repu­ blike, odnosno jedinice. Tako je sačuvana jezgra negdašnjeg Vijeća naroda u okviru Saveznog vijeća. Vijeće proizvođača birali su posredno birači zapo­ sleni u proizvodnji, transportu i trgovini. Uvedena je funkcija šefa države Predsjednika Republike i za prvog predsjednika izabran je Josip Broz Tito. Kao političko-izvršni organ Skupštine uvedeno je Izvršno vijeće, a ne vlada kao prije, da bi se jače naglasio radni karakter i princip skupštinske vladavine. Sve te promjene u političkom sistemu i radničko sam oupravljanje imale su za cilj prevladavati tradicionalne odnose, kategorije i ustanove državne vlasti i spre­ čavati tendencije i prema staljinističkom despotizmu i prema liberalnoj gra­ đanskoj demokraciji.

7. Prema novoj ulozi komunističke organizacije U sklopu koncepcije o izgradnji samoupravnog društva rukovodstvo KPJ steklo je nove poglede i o ulozi P artije u prijelaznom razdoblju. Umjesto ka­ drovske p artije — kao organizacije stvorene u teškim ilegalnim i ratnim pri12

D. Bilandžić: HISTORIJA SFRJ

177

likam a, organizacije čiji članovi i uvjeravaju, ali i dirigiraju, nose veliki teret, ali p risiljav aju i d ru ge da tako rade, p ru žaju p rim je r u zalaganju, ali se služe i prisilom je r sm a traju da je historijski opravdana i slično — steklo se uvje­ ren je o nužnosti preobrazbe K P J u organizaciju p okret koji bi bio ideološka avangarda radničke klase i d ru štv a u cjelini. Djelom ično pod u tjecajem takvog gledišta o ulozi P a rtije u prijelaznom razdoblju, a djelom ično u želji da om asovi svoje redove u borbi protiv staljinizma, K P J se o tvorila svim a koji su p rih v atili njezin novi kurs. U drugoj polovici 1948. godine, dakle za p rv ih p et-šest m jeseci sukoba s Inform biroom , u K P J je p rim ljeno više od 80 000 novih članova, tako da je potkraj 1948. go­ dine bilo 530 812 članova. P o tk ra j 1950. godine taj je broj povećan n a 607 443, p o tkraj 1951. godine n a 704 617, a 30. lip n ja 1952. godine n a 779 382 člana. Znači da je broj članova K P J u četiri godine — od polovice 1948. do polovice 1952. godine — povećan za oko 63 posto. Očigledno je bio posrijedi proces koji će postepeno m ijen jati k a ra k te r P a rtije p retv ara ju ć i je iz kadrovske u masovnu. Je d an dio članova P a rtije pružao je otpor novom e kursu. U tom su raz­ doblju otpadali oni koji su se solidarizirali s K om inform om . P rem a njim a nije bilo n ik ak v a kolebanja. N ajm anje neslaganje ili čak kritičk a napom ena na politiku otpora K P J Inform birou kažnjavali su se isključenjem iz P artije. Novu koncepciju o P a rtiji prihvatio je i dalje razradio Šesti kongres K PJ, održan u Z agrebu od 2. do 7. studenoga 1952. godine prom ijenivši naziv u Savez da bi se i form alno distancirao od klasične političke organizacije, osobito staljinističkog tipa, a što više identificirao s M arxovim Savezom kom unista. Na Šestom kongresu odobrena je i preciznije određena nova koncepcija K P J kojom je odbačen p u t što je vodio u državni socijalizam , a prihvaćena borba za izgradnju sam oupravnog d ru štv a u Jugoslaviji. K urs m ijen jan ja d ru štv en e uloge K P J bio je glavna točka prom jena u političkom sistem u. Istodobno K P J razvija sam ostalnost svih društveno-političkih organizacija. U skladu s novim idejno-teorijskim pogledim a na društveni razv itak u prijelaznom razdoblju posebna je uloga nam ijenjena Narodnoj fronti. Ta m asovna višem ilijunska organizacija želi se aktivizirati kao javna politička trib in a n a kojoj bi se mogli ispoljavati i različiti ideološko-politički pogledi, dakako, u o kviru široko shvaćenog socijalizm a, čime bi se građanim a proširile političke slobode. U skladu s takvim pogledim a N arodna fronta na Č etvrtom kongresu, u veljači 1953. godine, m ijenja naziv u Socijalistički savez radnog naroda Jugoslavije.

III. PRVI OBLIK PRIVREDNOG SISTEMA NA OSNOVAMA RADNIČKOG SAMOUPRAVLJANJA (SISTEM STOPA AKUMULACIJE I FONDOVA) Uvođenjem novog privrednog sistem a 1952. godine u obliku određivanja stopa akum ulacije i fondova n a platni fond poduzeća završava se prvo raz­ doblje »velike prekretnice« na području društveno-ekonom skih odnosa. Zato ćemo tom sistem u posvetiti nešto više prostora. 178

1. Teškoće na prvom koraku u preobrazbi administrativno-centralističkog privrednog sistema U toku 1949, 1950. i 1951. godine određena je generalna linija društvenog sam oupravljanja, a napuštena etatistička koncepcija razvitka socijalizma u Jugoslaviji. U toj je fazi zaustavljen proces dalje etatizacije društva, a pri­ hvaćeni su osnovni principi i prvi politički oblici društvenog samoupravljanja. U cjelini, međutim, etatistička ekonomska struktura i vladajuća pozicija države u upravljanju društvenim poslovima i dalje su prevladavale. Državni je aparat i dalje planirao proizvodnju, raspodjelu i razm jenu i raspolagao cjelokupnom akumulacijom. Sve odluke i mjere tog razdoblja nose pečat snažnih elemenata etatizma, ali i klice novih odnosa. To se očituje i u osnovnom dokumentu te faze — u Osnovnom zakonu o upravljanju privrednim poduzećima. U m aterijalnom pogledu Osnovni zakon o upravljanju privrednim podu­ zećima (OZU) s jedne je strane akt izvanredne smjelosti rukovodstva KPJ, ali je s druge strane i prilično vjeran dokument nesavladane etatističke strukture društva. Osnovni zakon o upravljanju poduzećima deklarativno konstatira da radni kolektivi upravljaju državnim privrednim poduzećima i da to pravo ostvaruju preko predstavničkih samoupravnih organa koje slobodno biraju.39 Međutim, osim prava izbora i opoziva radničkih savjeta radnici nisu dobili druga prava u upravljanju poduzećem. Položaj i prava radničkog savjeta bili su također prilično ograničeni.40 Zakon mu nije dao gotovo nikakva prava iz područja radnih odnosa, a još manje iz područja raspodjele dohotka. Upravni odbor, iako s vrlo niskim stup­ njem reprezentativnosti (imao je samo 3—11 članova), dobio je jaka ovla­ štenja, naročito u pravu da postavlja rukovodeće službenike u poduzeću.41 Društvena moć direktora i dalje je ostala prilično jaka.42 Imao je gotovo jednaka prava što se tiče radnih odnosa kao i u prijašnjem sistemu državnog upravljanja poduzećima. Osim toga, dobio je pravo veta na sve odluke organa samoupravi j an j a. U raspodjeli dohotka OZU prešutno ostavlja uglavnom nedirnut etatis­ tički privredni sistem. Zakon ne utvrđuje prava radnih kolektiva da raspolažu viškom rada, dakle, nije u biti dirao u adm inistrativno-centralistički privredni sistem. Privredni sistem koji se formirao u razdoblju administrativnog uprav­ ljanja ostat će na snazi, s manjim izmjenama, u toku 1950. i 1951. godine. Ali promjene u društveno-ekonomskim odnosima nisu se mogle dugo odgađati. Prem da je veoma teška privredna situacija tražila centralizaciju (podsjetimo se da je proizvodnja stagnirala već tri godine), niz drugih činilaca snažno je poticao na m ijenjanje etatističke ekonomske strukture. *• Tvornicam a, rudnicim a, saobraćajnim , transportnim , trgovinskim , poljoprivrednim , šumskim, kom unalnim 1 drugim državnim privrednim poduzećima kao općenarodnom imovinom u Ime društvene zajednice u p rav ljaju radni kolektivi u okviru državnog privrednog plana, a na tem elju prava 1 dužnosti utvrđenih zakonim a 1 drugim pravnim propisima. »Radni kolektivi ostvaruju to u p rav ljan je preko radničkih savjeta 1 upravnih odbora po­ duzeća . . .« (OZU, »Službeni list FNRJ«. 43/1950, 61. 1) »U m anjim poduzećima cio radni kolek­ tiv sačinjava radnički savjet.« (61. 2) »Radnički savjet poduzeća bira se općim jednakim i neposrednim pravom glasa, putem tajnog glasanja« (61. 11. st. 1). *• Ibld., čl. 23. 41 Ibld., 61. 27. ** Ibld., 61. 30, 38, 39. 1 40.

179

Idejno-politička koncepcija o procesu odum iranja države, procesu o ko­ jem je rukovodstvo K P J 1950. godine eksplicitno reklo da je mogao početi i prije n a području u p rav ljan ja privredom , n alagala je bitne izm jene u društveno-ekonom skim odnosima. A naliza stavova najviših forum a i rukovodećih ličnosti K P J pokazuje da se shvaćalo kako je prijeko potrebno da se izm ijeni etatistička ekonom ska stru k tu ra. U dokum entim a iz tog vrem ena ističe se da bi takva ekonom ska stru k tu ra , ako se na vrijem e ne izm ijeni, mogla dovesti čak i do poraza socijalizm a u zemlji. Ideja o radničkom u p ravljanju tvornicam a značila je negaciju adm inistrativ n o -cen tralističkog sistem a u p ra v lja n ja privredom sa strane države je r je taj sistem isključivao bilo kakvu m ogućnost da poduzećim a u p rav ljaju radnici. Poduzećim a je bilo sve isplanirano »odozgo«. D irekcije poduzeća prim ale su od državnih organa vrlo precizne zadatke u obliku takozvanih operativnih priv­ red n ih planova koji su do d etalja sadržavali sva rješenja o proizvodnji, raz­ m jeni i raspodjeli. N ovoizabrani radnički savjeti poduzeća u takvim m aterijal­ nim odnosim a nisu im ali o čemu odlučivati je r je sve već bilo odlučeno niti su im ali »računa« da se bore za bolje poslovanje je r m aterijalni položaj kolektiva još nije izravno zavisio od poslovnog uspjeha poduzeća. Politička i ekonomska afirm acija organa radničkog sam o u p rav ljan ja bila je, dakle, nemoguća bez m ijen jan ja etatističk e ekonom ske stru k tu re, u kojoj u toku 1950. i 1951. godine nisu nastale gotovo nik ak v e prom jene principijelnog značaja. Uz spom enute i slične elem ente d ruštvene situacije, naročito uz očit sukob i p ro tu rječn o st idejnih principa radničkog sam oupravljanja i postojećeg ekonom sko-etatističkog sistem a, na potrebu m ijen jan ja privrednog sistema utjecali su i kru p n i nedostaci u privrednom životu zem lje koji su pripisivani starom , odnosno postojećem sistem u privređivanja. Naime, sve se više razvijala svijest da neposredni proizvođači, odnosno p riv red n a poduzeća, budući da su postavljeni u ad m in istrativ n o -b iro k ratsk i položaj, nisu m otivirani na potrebnu inicijativu za što bolje poslovanje i što bogatije snabdijevanje tržišta.48 Na­ protiv, dovedeni n a sta tu s ustanove državnog aparata, oni ispoljavaju sve one klasične k arak teristik e koje p ra te svaku, pa i »socijalističku« državnu službu: sporost, neodgovornost prem a društvenim potrebam a, nezainteresiranost, neefi­ kasnost itd. K rupni nedostaci privrednog sistem a, koji nije stim ulirao podizanje druš­ tvene produktivnosti, ekonom ičnosti, rentabilnosti i efikasnosti, bili su poten­ cirani veom a teškom privrednom situacijom nastalom i zbog potpune blokade svih zem alja socijalističkog lagera i vrlo velikim izdacim a za narodnu obranu. P rem a tome, prom jene u privrednom sistem u bile su u interesu ozdrav­ ljenja privredne situacije, a to je bio i u v je t za političku afirm aciju novog kursa društvenog ra zvitka zem lje. T reba reći da je u procesu m ijen jan ja etatističke ekonom ske stru k tu re u novu stru k tu ru p rim jeren u društveno-ekonom skim odnosima na principim a 4* » S am im tim š to Je d n e v n a p r o i z v o d n j a b ila g o to v o s a s v im z a v is n a od o s n o v n ih p la n o v a k o ji s u b ili d i k t ir a n i o d o zg o , p r i v r e d n e o r g a n iz a c ije i p r i v r e d n a u d r u ž e n j a n is u se m n o g o o b a z lra la n a z a k o n p o n u d e i p o t r a ž n j e , za z a h t je v e tr ž i š t a . M o že m o re ć i d a su se o b a z ira li v rlo m a lo ili č a k n im a lo . Z a d o v o lja v a n je z a h t je v a tr ž i š t a b ilo j e u s t v a r i p r e p u š te n o v e ć o j ili m a n jo j n a m e ti i u v iđ a v n o s ti p la n s k o g i o p e r a tiv n o g č in o v n ič k o g a p a r a t a . . . (a) p o d u z e ć e n ije p rin u k a n o v la s titim in t e r e s im a d a se b r i n e za a s o r ti m a n i k v a l i t e t ro b e .« » . . . D o s a d a š n ji p la tn i f t e m e lji s e s a m o n a s ta ln o j p l a ć i . . . P r i j e s v e g a , p la ć a n i j e z a v isila n i u č e m u o d p ita n ja k o lik o p o d u z e ć e b ilo u p o g le d u k v a l i t e t e o d n o s n o a s o r ti m a n a b ilo p u te m sv o g k o m e rc ija ln o g 1 d r u g o g p r i v r e d n o g z a la g a n ja z a d o v o lja v a s t v a r n e p o t r e b e t r ž iš ta , p a p r e m a to m e i p o tre b e s o c ija lis tič k e z a je d n ic e r a d n ih lj u d i. P r i r o d n a p o s lje d ic a to g a b ila j e d a s u ra d n i k o le k tiv i o s ta ja li n e z a i n t e r e s ir a n i n a v a p i j u ć i m s ig n a lim a k o j e j e o p o tr e b a m a s o c ija lis tič k e z a je d n ic e iz d a i a u d a n d a v a lo trž iš te .« (B o ris K id rič , O n a c r t i m a n o v ih e k o n o m s k ih z a k o n a , s tr . U)

180

radničkog sam oupravljanja glavni problem bio raspodjela viška rada, raspo­ djela dohotka, mehanizam proširene reprodukcije. Jugoslavenska iskustva rad­ ničkog samoupravljanja pokazala su da se na prvom koraku javlja problem raspodjele dohotka, raspolaganja viškom rada kao glavni društveno-ekonomski i politički problem bez čijeg se rješenja ne može učiniti ni jedan značajniji korak u razvoju sistema radničkog samoupravljanja. Pokazalo se da je kore­ lacija između sistema raspodjele i radničkog samoupravljanja veoma tijesna i čvrsta i upravo u toj sferi ležao je osnovni problem realizacije novog puta u izgradnji socijalizma. A o tom problemu i u tom obliku u kojem se pojavio u našim uvjetim a klasici m arksizma vrlo su malo pisali, a dotadašnja praksa nije dala gotovo nikakva konkretna rješenja. Čvor svih problema i odnosa, i u sferi mijenjanja političke i u sferi m i­ jenjanja ekonomske strukture i provođenja novog kursa razvoja društvenih odnosa u zemlji, nalazio se u definiranju principijelnog odnosa prema djelo­ vanju objektivnih ekonomskih zakonitosti. Zasad ćemo u vezi s tim učiniti samo jednu napomenu o dilemama rukovodstva KPJ u toj fazi društvenog razvoja. Ni jedan krupan korak u razvoju novog kursa, a pogotovo njegova trajnija afirmacija nije bila moguća bez popuštanja administrativnih stega u poslovanju poduzeća u smislu njihova slobodnijeg privređivanja, ali svaki korak prema slobodnijem djelovanju poduzeća na tržištu lako se i često proglašavao restauracijom odnosa tipičnih za kapitalizam, odnosno za kapitalističke robno-novčane odnose, i u tome se nailazilo na jak otpor, što svjedoči da je osloba­ đanje svijesti ljudi od etatističke koncepcije centralističkog planiranja proiz­ vodnje i distribucije bilo veoma složen i mučan proces. U tim proturječnostim a kretao se i razvitak prakse i razvitak misli: vidjet ćemo da se jedno shvaćanje, jedno praktično rješenje danas proglašava neprihvatljivim , a sutra glorificira kao pravo socijalističko. Krećući se i oscilirajući u okviru suprotnih tendencija društvenog raz­ vitka, praktična rješenja probijala su se i stihijski i svjesnom akcijom ljudi.

2. Koncepcija i oblik privrednog sistema Rukovodstvu K PJ bilo je jasno da demokratski sistem radničkog samo­ upravljanja stoji u nepomirljivoj suprotnosti s postojećim privrednim sistemom. Međutim, nije bilo lako pronaći konkretna rješenja u stvaranju privrednog sistema koji bi bio adekvatan tek stvorenom institucionalnom sistemu samo­ upravljanja. Idejno-politička koncepcija zahtijevala je da se što prije počne s probojem etatističke ekonomske strukture. Međutim, u toj fazi društvenog razvitka Jugoslavije i dalje se smatralo da akumulacija treba biti u rukama centralnih državnih organa. Sto se tiče planiranja, smatralo se da će poduzeća bolje planirati proizvodnju roba potrebnih za tržište nego državni organi. Ali da bi se pri takvim uvjetima spriječila anarhija u proizvodnji, koja se a priori pretpostavljala, odlučeno je da država mora i dalje čvrsto držati u rukam a privredna kretanja određivanjem osnovnih proporcija u proizvodnji, raspo­ djeli i razmjeni, određivanjem visine platnog fonda, akumulacije i društvenih fondova. 181

Polazeći od tak v e koncepcije i od ocjene da su dotadašnji državni priv­ redni planovi »sprečavali stv a rn u up rav u od stran e radničkih saveta i rad­ ničkih uprav n ih odbora«,44 oni su uk in u ti Zakonom o planskom upravljanju narodnom privredom koji je potkraj 1951. godine donijela Savezna narodna skupština. Novi sistem p lan iran ja in au g u riran tim zakonom utvrdio je da država p lanira osnovne proporcije privrednog razvoja. Z adatak proporcija, prem a za­ misli autora tog zakona, sastojao se u tom e da »sprečavaju kapitalizm u uro­ đenu an arh iju d ruštvene proizvodnje i raspodele«.48 »Sam ostalni planovi priv red n ih o rg an izacija. . . predstavljaju, naprotiv, inicijativan, sam ostalan i sam ostalno prom enljiv raspored proizvodnih i drugih privrednih operacija . . . ograničen samo osnovnim proporcijam a društvenih planova, koje su usm erene isključivo protiv an arh ije društvene proizvodnje i raspodele urođene stihijskom delovanju zakona vrednosti.« Zakon o planskom u p rav ljan ju privredom uveo je tri propofcije. Prvom se planirao obavezni m inim um iskorištenosti kapaciteta za svako poduzeće. De­ taljan asortim an proizvoda prepušten je p lan iran ju poduzeća prem a potrebam a tržišta. D ruga se proporcija sastojala u preciziranju objekata kapitalne izgrad­ nje, u stvari izgradnje novih poduzeća, koju je i dalje p lanirala i ostvarivala država ubirući za to — i za svoje druge potrebe — najveći dio društvene aku­ m ulacije, to jest viška rada. T reća i najvažnija proporcija sastojala se u odre­ đivanju visine platnog fonda svakom poduzeću. P latni fond služio je kao osno­ vica za određivanje stope akum ulacije koju je poduzeće m oralo dati državi. Kako se rodila zamisao o uvođenju sistem a stopa akum ulacije i fondova? Polazeći od M arxove K ritike Gotskog programa tvorci društvenog plana za 1952. godinu »doslovno« su prim ijenili m ehanizam raspodjele društvenog proizvoda koji se nalazi u tom M arxovu radu. U tom rad u M arx p redviđa ovakav način raspodjele cjelokupnog društve­ nog proizvoda: »Prvo, odbiti sredstva za am ortizaciju, drugo, odvojiti dio za proširenu reprodukciju, treće, odvojiti rezervni fond, četvrto, ostatak podijeliti na: prvo, troškove u p ravljanja, drugo, izdaci za zajedničke potrebe (školstvo, zdravstvo itd.), treće, izdaci za nesposobne za rad i četvrto, sredstva za individualne proizvođače kolektiva.«48 Tvorci izm jena starog adm inistrativnog privrednog sistem a kvantitativno su izračunali potkraj 1951. godine sve elem ente društvenog proizvoda i pre­ raspodjele njihove količine za 1952. godinu, a zatim utvrdili raspodjelu nacio­ nalnog dohotka »do posljednjeg dinara« prem a M arxovim principim a iz K ri­ tik e Gotskog programa. Kako je koncepcija o planskom usm jeravanju privrede metodom osnovnih proporcija, a na tem elju M arxove K ritike Gotskog programa praktično prim i­ jenjena, pokazat ćemo na osnovi društvenog plana za 1952. godinu. 44 Ibid., str. 2. 41 Ibid., str. 8. ir i. " K l rl M arx- K ritik a Gotskog p rogram a, u: K arl M arx—F ried rich Engels. Izabrana djela. K ultura«. Zagreb 1950. tom II. str. 12-13.

182

Form ula društvenog bruto-produkta, kao što je poznato, glasi: B (društveni produkt) = am (amortizacija) + N (nacionalni dohodak). Plan za 1952. godinu realizira tu form ulu u ovakvim kvantitativnim odnosima: 986 560 mil. = 76 830 mil. + 909 730 mil. B

am

N

Nacionalni dohodak, kao što je poznato, sastoji se od dviju globalnih kategorija: potrošnog fonda, s jedne, i akum ulacije i društvenih fondova, s druge strane, odnosno, izraženo formulom, N = P + Af. Plan za 1952. godinu tu je form ulu kvantificirao ovako: 909 730 = 403 178 + 506 552 (sve u milijunima) N

P

Af

Prem a istoj metodi plan je kvantificirao dalju raspodjelu nacionalnog dohotka, točnije rečeno, distribuciju za republike i privredne grane sve do najnižih subjekata prisvajanja, to jest do poduzeća i ustanova. Tako se osobni potrošni fond dalje dijelio na potrošni fond zaposlenih u državnom sektoru, potrošni fond zemljoradnika, potrošni fond zanatlija, a svaki od tih fondova na još uže kategorije stanovništva. Prem a tome, ukupan potrošni fond P = P, + + P2 + P3 . .. + P n. Isto tako, opća suma akum ulacije sastojala se od Af = Aft + Af2 4+ A f ,.. . + Afn, pri čemu su Af, itd. sume akum ulacije i fondova pojedinih republika, pojedinih grana privrede i pojedinih poduzeća. Da bismo vidjeli kako su se po toj metodi planiranja kvantificirale poje­ dine kategorije, uzet ćemo za ilustraciju neke odredbe iz plana 1952. godine. Prem a tim odredbam a Zakona o planu potrošni fond zaposlenih u industriji određen je na 52 531 milijun, u poljoprivredi na 267 093 milijuna, šum arstvu 8 221 milijun, građevinarstvu 22 062 milijuna, saobraćaju 18 349 milijuna, za­ natstvu 18 946 m ilijuna itd. Za svaku od privrednih grana određivala se stopa Af koja se izračunavala na osnovi potrošnog fonda. Tako je, na prim jer, za industriju stopa određena na 682 posto, poljoprivredu 19 posto, šum arstvo 146 posto, građevinarstvo 103 posto, saobraćaj 215 posto, trgovinu 82 posto, zanatstvo 76 posto itd. Zatim su ti odnosi kvantificirani za svako pojedino poduzeće, pa čak i za pogone u poduzeću.47 Dalje se ukupna masa akum ulacije po planu za 1952. godinu dijelila na ove elemente: — dio za doprinos za socijalno osiguranje — 45 posto od platnog fonda, — dio za samostalno raspolaganje privrednih organizacija u iznosu od 2,8 do 10 posto, — ostatak pripada društvenoj zajednici, i to: a) za pokriće budžetskih rashoda 55,9 poste, b) za osnovnu investicionu izgradnju 44,1 posto. 47 »Pošto se nacionalni dohodak sastoji, s jedne strane, od potrošnog fonda trudbenika, a s druge strane, lz akum ulacije 1 društvenih fondova 1 pošto Je obrazac N = P -t- Af moguće razrađivati sve do pojedine privredne organizacije prem a opštlm form ulam a N = Ni -i- Ni -i- Ni + + . . . Nn, P = Pi + P» + P« . . . + Pn 1 Af = Afi + Afi + Afi . . . + Afn, možemo odm ah povući 1 treći zakljućak: društvenim planom kao državnim zakonom postavljene stope akum ulacije 1 fondova određuju osnovnu raspodelu nacionalnog dohotka s m atem atskom preciznošću u pro­ porcijam a koje traži društveni plan.« (B. Kldrlč, O nekim teoretskim pitanjim a novog p riv red ­ nog sistema, »Komunist«, br. 1—2/1952, str. 54. 1 55)

183

Kao što se vidi, d ruštveni je proizvod zaista isplaniran do posljednjeg dinara. U skladu s tim privrednim sistem om »stopa akum ulacije i fondova« izm ijenjeni su i propisi o platnom sistem u, a i niz drugih sličnih propisa koji su nosili izrazito etatistički k arak ter.48 Tim se propisim a regulirao način ras­ podjele dohotka izm eđu poduzeća i države. Novi p latni sistem 49 osnivao se na U redbi o obaveznoj kalkulaciji i obra­ čunu troškova u državnim privrednim poduzećima. Po toj uredbi poduzeća su m orala izraditi kalk ulaciju pojedinih proizvoda i obračun troškova. Obavezni elem enti k alkulacije troškova bili su: m aterijal za izradu, plaće radnika, am or­ tizacija, pogonska režija, akum ulacija i fondovi koje su određivali državni organi na osnovi veličine m inim alnog platnog fonda poduzeća. To je, kao što ćemo vidjeti, ključna točka izm jena u privrednom sistemu. U prava poduzeća m orala je izraditi tarifn i pravilnik koji je sadržavao: tarifn e stavove za svako radno m jesto, način u tv rđ iv a n ja radnog učinka, pla­ ćanje u slučaju zastoja u radu, način obračuna i isplate zarada i slične odredbe. Takav se p rav iln ik podnosio na ocjenu i odobrenje sindikalnom forum u i državnim lokalnim organim a. Pošto je tarifn i p rav iln ik odobren, na nj se prim jenjivala U redba sa­ vezne vlade o zaradam a radnika. Tom je uredbom bilo određeno kolika je plaća pojedinih k ategorija rad n ik a i službenika, ali tarifn i stavovi nisu mogli biti niži od m inim alnih iznosa predviđenih za rad n a m jesta prem a kategoriji stručne sprem e (VKV radnici 30 dinara po satu, KV 26, PKV 23, NKV 20; službenici s VSS 6 000, SSS 5 000, NSS 4 200, pom. 3 800 dinara mjesečno). Zbroj plaća svih p ra viln ikom u tvrđ en ih radnih m jesta iznosio je fond m inim alnih osobnih dohodaka poduzeća. Taj platni fond nije bio oporezovan, a služio je kao osnovica za određivanje društvenih doprinosa. Naime, pošto poduzeće od­ bije m aterijalne troškove i fond osobnih dohodaka, dužno je da na svaki ispla­ ćeni dinar plaće u p lati određeni iznos mase akum ulacije i fondova, zatim pro­ gresivni porez na ostatak dobiti i, na kraju, ostatak — ako što ostane — može upotrijebiti za vla stite investicije, rezervni fond i povećanje plaća. Od u kupne m ase akum ulacije poduzeće je raspolagalo m anjim iznosom koji se kretao od 2,8 do 16,8 posto, zavisno od privredne grane.50 Iznos obračunskih plaća imao je i drugu funkciju. Služio je za određi­ v anje visine dobiti i za oporezivanje te kategorije. Naime, N aredbom savezne vlade od 27. lipnja 1952. godine određeno je da se masa isplaćena na ime plaća ne oporezuje do visine od 9 000 dinara po svakom zaposlenom. V rijednost koja bi ostala iznad 9 000 d in ara po zaposlenom tre tira la se kao dobit. Ako se dobit davala na plaće, podlijegala je progresivnom oporezivanju, i to: ako se ispla­ ćivala više od 10 posto prem a m asi obračunskog fonda plaća, plaćao se porez po skali od 20 posto. Svako dalje povećanje plaća podlijegalo je progresivnom oporezivanju, tako da se na isplate 100 posto veće od obračunskog fonda plaćao porez od 70 posto. N ajviša stopa poreza bila je 75 posto. Gotovo u isto vrijem e (22. ožujka 1952) donesena je U redba o zvanjim a i plaćam a službenika državnih organa prem a kojoj je ustanovljena jedinstvena 41 U redbom o u k id a n ju U redbe o u s ta ljiv a n ju rad n e snage (Službeni list FNRJ, 67/1959) ponovno Je u sp o stav ljen režim do b ro v o ljn o sti radnog odnosa u m jesto tzv. p lan sk e raspodjele rad n e snage. ** Novi p latn i sistem d o nesen Je 7. III 1052. godine, a stupio Je na snagu 1. IV 1952. godine. '° Vidi: O dredbe savezne vlade. Službeni list FNRJ, 39/1952.

184

skala od dvadeset platnih razreda, osnovne plaće u mjesečnim iznosima od 22 500 do 5 000 dinara i položajne plaće od 300 do 3 000 dinara, a izuzetno do 10 000 dinara. Radnici u državnim ustanovam a razvrstani su po kvalifikacijam a od 7 800 za VKV do 4 000—5 000 za NKV mjesečno. Sistem stopa akum ulacije i fondova i ostali propisi koji su doneseni za 1952. godinu ostali su na snazi i u 1953. godini. Jedina je izmjena bila u na­ puštanju obračunskih plaća od 9 000 dinara koje su služile za određivanje dobiti. Umjesto toga uvedeni su raščlanjeni iznosi. Sada se, naime, uzimao iznos po kategorijam a kvalifikacione strukture radnog kolektiva (i to za nekva­ lificirane 6 000, polukvalificirane 7 000, kvalificirane 8 000 i visokokvalificirane 12 000 dinara) kako bi se popravio položaj poduzeća koja zbog svoje tehnologije m oraju im ati višu kvalifikacionu strukturu zaposlenih. Po Uredbi o porezu na fond plaća sve su se isplate tretirale kao jedinstvena kategorija. Ako je pak njihov iznos prelazio masu koja se dobivala zbrojem plaća svih radnika po kvalifikaciji, poduzeće je plaćalo porez na svaki isplaćeni dinar iznad spome­ nutog iznosa, i to po progresivnoj skali: do 10% do 100% iznad 100%

— 25% — 75% — 95%.

To su bile osnovne izmjene u privrednom sistemu u toku 1951, 1952. i 1953. godine.

3. Kritički osvrt na sistem stopa A i F Treba im ati puno razum ijevanje za vrlo visoku ocjenu koju su dali naj­ viši organi države i K P J o izmjenama provedenim u privrednom sistemu 1952. godine. Za vrijem e izgrađivanja novog privrednog sistema i u toku njegova inauguriranja vodila se javna rasprava u kojoj je značajan prilog dao Boris Kidrič, jedan od stvaralaca toga sistema. Uoči donošenja novih izmjena u privrednom sistemu Boris Kidrič je po­ stavio teorijsku osnovicu novog privrednog sistema u uvodnom članku časo­ pisa »Komunist« pod naslovom O nacrtima novih ekonomskih zakona. Go­ voreći o ulozi neposrednih proizvođača u upravljanju privredom pisao je: » . . . za razliku od takvog dosadašnjeg sistema nacrti novih zakona via facti predviđaju da će samo m anji . . . dio viška rada otići u državnu blagajnu, odnosno, drugim riječima, da će većinom viška rada upravljati sama poduzeća i privredna udruženja . . . «51 U pogledu ekonomskih zakona (zakona vrijednosti, zakona ponude i po­ tražnje itd.) čvrsto se stoji na stajalištu da treba više uzimati u obzir djelo­ vanje objektivnih ekonomskih zakona, pa se zato poduzeća upućuju da svoj dohodak ostvaruju na tržištu, te se tako reže njihova pupčana vrpca s državnim budžetom. Sto se tiče cijena, sm atra se da ih treba odrediti samo bazičnim 11 Boris K idrič: O nacrtim a novih ekonomskih zakona, nav. dj., str. 7.

185

sirovinam a i polufabrikatim a, a izuzetno i najvažnijim prerađivačkim proizvo­ dim a.8* S trah u ju ći od an arh ije u proizvodnji, Boris K idrič je naglašavao da je osnovna proporcija o m inim alnom iskorištavanju kapaciteta potrebna kako bi se osigurala proporcionalnost tekućih p rivrednih kretanja, a proporcija osnovne investicione izgradnje treb ala bi osigurati proporcionalnost budućeg privrednog razvoja.53 Početkom 1952. godine, kad je »novi p riv red n i sistem« stupio na snagu, Boris K idrič je objavio novi rad: O n ekim teorijskim pitanjim a novog privred­ nog sistema,M u kojem su došle do izražaja teške dilem e pred kojim a je ruko­ vodstvo K P J stajalo kad se našlo pred nužnošću da m ijenja privredni sistem. S tavovi u članku su i dalekovidni i kratkovidni, i revolucionarni i konzerva­ tivni. Tu se n aglašava da zakonitosti robne razm jene onem ogućavaju precizno p lan iran je d etalja (jer nitko ne može točno predvidjeti sve ljudske potrebe osim u neposrednom kontaktu izm eđu ponude i potražnje na tržištu), a s druge stran e da je nužno p lan irati globalne odnose raznih v rsta roba (proporcije i slično) kako bi se izbjegla an arh ija i osigurao planski razvitak. »Da bi se ta protivurečnost u p erspektivi konačno razrešila, potrebno je neprestano uzdi­ zanje opštih m aterijaln ih proizvodnih snaga, a ponaosob kapaciteta i organi­ zacije prom eta, kao i evidencije ljudskih potreba.«55 Dakle, uz solidnu eviden­ ciju ljudskih potreba, uz viši nivo m aterijaln e proizvodnje i uz razvijenu orga­ nizaciju trgovine moći će se detaljn ije plan irati upotrebne vrijednosti, čime će se postepeno svladati robni k a ra k te r privrede! Očito, radi se o nasljeđu starih shvaćanja o centralističkom planiranju. Još je značajniji odgovor onim a koji su u to vrijem e zastupali gledište da i prosječna p ro fitna stopa može biti proporcija društvenih planova, što bi zahtijevalo još veću sam ostalnost poduzeća u privređivanju, uključujući me­ đusobnu konkurenciju, pa i borbu s državom oko podjele viška rada. Takav stupanj slobode poduzeća u sistem u priv ređ iv an ja prouzrokovao bi, po m išljenju Borisa K idriča » .. . razjed in jav an je radničke klase, njezino interesno, političko i idejno razbijanje, njezino p retv ara n je iz osnovne istorijske poluge za socija­ listički preobražaj d ru štv a u p rivatne robne proizvođače«.58 Očito, bila je to najteža anatem a koja se m ogla pronaći u arsenalu poli­ tičkih anatem a. T akva shvaćanja im pliciraju čvrsto držanje privrednih tokova i p rivrednih inicijativa u rukam a centralnih organa države. S druge strane, kako su stvaraoci novog kursa u društvenom razvoju J u ­ goslavije toga perioda brzo uočavali nove m omente, potrebe i mogućnosti raz­ voja danog d ru štv a i smjelo m ijenjali preživjele stavove, pokazuje upravo sam Boris Kidrič u izlaganju na Šestom kongresu K PJ, nepunu godinu nakon zastu­ panja spom enutih gledišta u spom enutim radovim a. U tom izlaganju on zapravo odbacuje neke svoje bitne stavove iz članka O nekim teorijskim pitanjim a novog privrednog sistema. Skicirajući osnove za dalji razvoj privrednog sistem a Boris Kidrič kaže i ovo: »Novi priv red n i sistem treb a da se zasniva na objektivnim ekonomskim zakonim a i da do k rajn je moguće m ere izbegava adm inistrativno gušenje tih zakona. “ Ib ld ., s tr . 12.

^

^

•' Ibld., str. 18. ,l Boris K idrič: O nekim teo rijsk im p itan jim a novog p rivrednog sistem a, nav. dj., str. 15 Ibld., str. 59. Ibid.. str. 47.

186

A dm inistrativna ’borba’ sa objektivno postojećim ekonomskim zakonima u konačnoj je instanci jalova i iracionalna. Objektivni ekonomski zakoni — hteli mi to ili ne hteli — postoje, naime, objektivno, pa se, prem a tome, admi­ nistrativnim i birokratskim pothvatim a koji su usmereni protiv takvog nji­ hovog postojanja i dejstvovanja uvek nemilosrdno svete, i to obično u vrlo nakaradnom obliku. Konačni rezultat birokratskog konflikta sa objektivnim ekonomskim zakonima neizbežno se javlja kao privredna stagnacija i naza­ dovanje. Međutim, stvar nije samo u tome. Svaka koncepcija zamašnije i dugo­ trajn ije adm inistrativne borbe s objektivno postojećim ekonomskim zakonima neizbežno rađa snage iznad društva koje tu borbu sprovode, a takve snage iznad društva neminovno se razvijaju upravo u birokratsku kastu, u potčinjavanje i eksploataciju neposrednih proizvođača i celog društva.«57 »Treba potpuno prekinuti sa nazovimarksističkom pretpostavkom da je socijalističko, to jest društveno prisvajanje viška rada samo ono prisvajanje koje znači potpuno otuđivanje viška rada neposrednim proizvođačima, odnosno komunama. Takvo m išljenje upravo i jeste teorijska ’polazna’ tačka jednog birokratskog sistema.«58 Što se tiče prijeke potrebe da se osigura prelijevanje viška rada među pojedinim granam a i krajevim a, Boris Kidrič upozorava da se to može postići i kreditnim sistemom, a ne financiranjem iz budžeta kojim državni organi sa­ mostalno raspolažu. On izražava sum nju u sposobnost državnog rukovodstva da može adm inistrativno-centralističkim planiranjem pravilno utvrditi politiku razvoja privrede. O tome kaže: » .. . Na tem elju takvog adm inistrativnog upravljanja nastaje baš džapanje za viškom rada između republičkih i saveznih državnokapitalističkih ten­ dencija. Republičke državnokapitalističke tendencije pokazale su se u datim uslovima, razume se, štetnije, pošto one razaraju jednu celovitu koncepciju jugoslovenske ekonomike. A ko može sasvim garantovati da su naši savezni društveni planovi uvek pravilni, ukoliko nisu podvrgnuti kontroli i korekturi samih objektivnih ekonomskih zakona? Ja lično, recimo, ne mogu.«59 K ratak prikaz nekih stavova iz radova Borisa Kidriča pokazuje kakvom je brzinom tekla evolucija napuštanja etatističke koncepcije društvenog raz­ vitka. Ocjenjujući iz današnjeg aspekta novi privredni sistem koji je bio uveden 1952. godine, može se lako zaključiti da nije učinjeno mnogo u pogledu prava i samostalnosti privrednih poduzeća u određivanju proizvodnje i raspodjele dohotka. Zadatke u naturalnom obliku (distribuciju robe) koji su se prije, to jest do 1952. godine, postavljali poduzeću, novi privredni sistem zam jenjuje distribucijom novčanih masa. Poduzeće je i dalje imalo određene okvire u kojima se morala razvijati njegova privredna aktivnost. Veće ili manje zala­ ganje kolektiva još nije bitno i neposredno utjecalo na njegov m aterijalni položaj, jer je država zahvaćala sav prihod iznad centralno propisanih plaća. Prostor za razmah sam oupravljanja i poslovne inicijative još nije bio stvoren. Trebalo ga je tek stvarati. Privredni sistem zasnovan na detaljnom određivanju svakom poduzeću svih elemenata dohotka (visine platnog fonda, visine akumulacije i drugih) 17 Boris Kidrič, Diskusija na VI kongresu KPJ. u: Borba kom unista Jugoslavije za soci­ jalističku dem okratlju. VI kongres KPJ, »Kultura«. Beograd 1052, str. 183—184. “ Ibid., str. 190. •• Ibid., str. 103—194.

187

u biti je etatistički p riv red n i sistem . P onajprije, osnovna i o brtna sredstva, to jest sav poslovni fond još se tre tira o kao državno vlasništvo. To praktično znači da poduzeće, ako je u uvjetim a k o n ju n k tu re željelo povećati proizvodnju je r tržište traži robu (a sirovina n a tržištu im a, rad n a snaga i kapaciteti postoje), nije to moglo učiniti bez suglasnosti državnog upravno-privrednog ap arata koji m u je dodijelio o b rtn a sredstva. A bez n jih se n ije m ogla proširiti proizvodnja, jer svaka povećana proizvodnja zahtijeva dodatna sredstva. Investiciona po­ litika bila je gotovo potpuno izvan dom ašaja radnih kolektiva. I dalje je zadr­ žana u ru k am a državnog privrednog aparata. Polazna koncepcija o funkciji osnovnih proporcija kao sredstvu spreča­ vanja anarhičnih p riv red n ih k re ta n ja prilično je pojednostavljena, naivna i aprioristička za k o n k retne prilike naše privrede. Kao što je poznato, anarhične pojave i ciklične ekonom ske krize po jav lju ju se u priv red i kad ona zapadne u hiperprodukciju. Jugoslavensko tržište, m eđutim , bilo je tako siromašno svim v rstam a robe da će dugo godina ostati nezasićeno. Dakle, p rav i uzroci koji su djelovali na takvo rješenje drukčije su prirode. S jedne strane, to je nedostatak iskustava, neizvjesnost kako će slobodno pri­ vređivanje d jelovati na političku stru k tu ru d ru štv a (hoće li je potkopavati ili učvršćivati), kako će na razvitak m aterija ln ih proizvodnih snaga djelovati nesavladana stih ijsk a težnja državnog a p arata da kontrolira društvene procese, a p rije svega proces m aterija ln e proizvodnje, raspodjele i razm jene, kako bi se ponašali rad n i kolektivi u slobodnijim uvjetim a i slično. Sistem stopa akum ulacije i fondova, je r to je u biti etatistički privredni sistem, n ije uspio u skladiti interese radnih kolektiva poduzeća s interesim a društvene zajednice. Integralno jedinstvo neposrednog proizvođača i poduzet­ nika u p ravljača, koje se očekivalo od uvođenja sam oupravljanja, nije se moglo razviti na osnovi takvog privrednog sistema. U sistem u raspodjele dohotka i dalje je djelovala p roturječnost u obliku borbe za višak rada, u obliku borbe »tko će koga«, to jest hoće li kolektiv ili društvena zajednica dobiti više u toj raspodjeli. Svaki je kolektiv nastojao da iz novostvorene vrijednosti zahvati što više za sebe, što je »prirodan« način ponašanja radnika u najam nim odno­ sim a koji m u zahvaćaju sav višak rada. Ako dru štv en i odnosi u raspodjeli usm jeravaju kolektiv na što veće zahvaćanje viška rad a n a račun zajednice, onda za takav postupak ne snosi krivicu kolektiv, već d ruštveni odnosi koji određuju njegovo ponašanje u proizvodnji i raspodjeli. To znači: sve dotle dok neposredni proizvođači, odnosno privredne organizacije ne budu u položaju da utječu na višak rada, ne mogu se očekivati prom jene u njihovu odnosu prem a proizvodnji i raspodjeli. Zato borba »tko će koga«, borba za postavljanje »međe« između potrebnog rada i viška rada, tipična za kapitaliste i radnike, nije mogla iščeznuti ni u novim uvjetim a. U kojim se oblicim a m anifestirala ta borba za vrijem e djelovanja priv­ rednog sistem a na osnovi stopa A i F? U toku 1952. godine, kad je kao osnovica za oporezivanje dobiti poduzeća služila m asa plaća k alk u liran a na osnovi 9 000 d inara po zaposlenom, bez obzira na kvalifikacionu stru k tu ru , svakom radnom kolektivu bilo je u interesu da se »dekvalificira«, to jest da um jesto visokokvalificiranih prim a radnike s nižim kvalifikacijam a je r tim e izbjegava porez uzim ajući za osnovicu neopore­ zovani iznos od 9 000 dinara po zaposlenom, bez obzira na to kakva mu je kvalifikacija. Poduzeću se, naim e, isplatilo im ati više radnika sa što manjom 188

kvalifikacijom zato što su njihove plaće znatno ispod 9 000 dinara, pa su mo­ gućnosti da se godišnje podijeli nekoliko plaća a da se ne plati porez mnogo povoljnije. Tako se u praksi i desilo. Dok je, na primjer, prehram bena i prera­ đivačka industrija zbog niske kvalifikacione strukture podijelila po 15, 16 i više plaća, dotle su m etalska industrija, strojogradnja i uopće m odernija podu­ zeća s višom kvalifikacionom strukturom bila u najnepovoljnijem položaju. Kad je za 1953. godinu taj instrum ent raspodjele viška rada izmijenjen, tako da je za osnovicu uzet platni fond na osnovi stvarnih kvalifikacija, radni kolektivi okrenuli su list i počeli prezentirati višu kvalifikacionu strukturu od stvarne kako bi dobili što veću masu neoporezovanog platnog fonda. Ako bi, na prim jer, uspjeli »proturiti« više radnih m jesta visokokvalificiranih radnika, imali su pravo na više plaća u visini od 12 000 dinara, koliko je iznosio tarifni stav za tu kategoriju radnika. To je dovelo do masovnog »lažiranja« kvalifi­ kacione stru k tu re radnih kolektiva. Kako se odmah, gotovo preko noći, počela širiti praksa »lažiranja« kvali­ fikacione strukture, pokazuju ovi podaci koji se odnose na tu pojavu u 1953. godini: STRUKTURA ZAPOSLENIH U 1953. GODINI" Polukvali­ ficirani

Mjesec

V isokokva­ lificirani

Kvalifi­ cirani

ožujak travanj svibanj lipanj srpanj

Nekvalifi­ cirani

100,00

100,00

100,00

100,00

113,13 134,53 144,25 156,03

102,03 107,55 109,45 110,58

103,40 106,80 108,78 110,13

103,91 ' 99,51 95,65 95,67

Indeksi naglog porasta kvalifikacija daju još jasniju sliku po granam a (samo za radnike): Grana

Proizvodnja i raspodjela električne energije Obojena m etalurgija Industrija građevinskog m aterijala Industrija duhana

M jesec

Visokokva­ lificirani

Kvalifi­ cirani

ožujak srpanj ožujak srpanj

100,00

ožujak srpanj ožujak srpanj

Polukvalifi­ cirani

N ekvalifi­ cirani

100,00

100,00

100,00

146,74

108,27

116,00

103,72

100,00

100,00 112,86

100,00

100,00

104,84

162,24

100,00

100,00

313,58

100,00

100,00

100,00

185,65

201,24

141,00

100,00

100,00

100,00 39,92

64,49

114,44

226,05

98,55

Dakle, broj zaposlenih radnika za pet mjeseci (ožujak—srpanj 1953. go­ dine) povećao se za 13,09 posto, a broj kvalificiranih radnika porastao je za 56 posto, što je neprirodno s obzirom na to da u tim mjesecima građevinarstvo " V id.: s tr . 51—64.

H asan

B rk lć ,

D ru štv e n i

p la n

za

1954. g o d in u .

N a ša

s tv a rn o s t,

b r.

1—2/1954,

189

i ostale sezonske grane s nekvalificiranom radnom snagom rade s većim kapa­ citetim a. Velik n edostatak tog sistem a bio je u tom e što nije dovoljno stim ulirao rad n e kolektive d a sm anje m aterija ln e troškove, je r se u obračunu s društvom svakom poduzeću p riznavala individualna stru k tu ra cijene koštanja. Budući da je osnova za plaćanje akum ulacije državi bio p latn i fond, poduzeću se nije isplatilo da sm an ju je m aterija ln e troškove, a povećava p latn i fond je r bi tako povećalo svoje obaveze prem a državi. T akva raspodjela izm eđu poduzeća i d ruštvene zajednice bila je objektivno usm jerena protiv m oderne proizvodnje. P rizn av ala je troškove poslovanja onako kako su se form irali, to jest bez obzira na njihov iznos, dakle priznavala je i one troškove koji su posljedica lošeg u p rav ljan ja i poslovanja. Sve je to destim ulativno utjecalo n a opći d ruštveni razvitak. Ne samo da je usporeno početno veom a veliko zanim anje za sam oupravljanje već je oslabio i in teres za povećanje proizvodnje p rem a onome što se moglo očekivati i što su radnici očekivali. Sistem je otežavao i nagrađivanje po učinku. Naime, ako bi pojedini radnici ili g ru p a rad n ik a i povećali učinak u radu, poduzeće im ga n ije moglo isp latiti d ru k čije nego iz m ase platnog fonda koji je odobrila država, što znači da bi isp lata išla na račun ostalih članova kolektiva. Međutim, to se moglo izvesti vrlo teško je r su svi plaćeni po kvalifikaciji i radnom vre­ menu. Iz takvog položaja kolektivi su izvlačili zaključak da ne treb a prim je­ n jiv ati sistem rad a po učinku. Zato su se o rijen tirali na drugi pravac djelo­ van ja da bi došli u bolji položaj. A ktivnost organa sam oupravljanja bila je usm jerena n a u rg iran je kod državnih organa da se sm anje obaveze prem a d ru štv u i tim e povećaju prim anja. Radni kolektivi su, dakle, očitovali svoje ponašanje, svoj odnos prem a radu, svoje poslovanje u skladu s društvenim odnosim a u kojim a se proizvodilo. Kao što je rečeno, odm ah su pokazali vrlo visok stupanj odgovornosti, poslov­ nosti i poduzetnosti, ali je sve to bilo silno ograničeno sistemom društvenih odnosa. U natoč svim slabostim a golem e prednosti novoga prem a starom e sistem u bile su neosporive. Sam a činjenica da poduzeće svojim prihodim a i rashodim a n ije bilo uklopljeno u državni budžet, već je m oralo podm iriti društvene oba­ veze realizacijom n a tržištu, »prim orala« je radne kolektive da proizvode za potrebe tržišta koje je zbog toga počelo naglo oživljavati. Pokazalo se da i u u vjetim a kru to g državnog p la n ira n ja osnovnih proporcija poduzeća mogu bolje zadovoljiti potrebe stanovništva nego bilo kakvi planovi proizvodnje koje su postavljali državni organi. Iako je država g a ran tirala poduzeću 90 posto p lat­ nog fonda ako zbog poslovnog neuspjeha ne bude moglo podm iriti plaće svojih radnika, ipak je ono m oralo »zaraditi« svoj dohodak borbom za tržište. Onog tren u tka kad je zarada počela zavisiti i od uspjeha poduzeća, kad je rizik realizacije na tržištu počeo padati i na neposredne proizvođače, a ne samo na državu, a taj je tre n u ta k nastupio uvođenjem novog privrednog siste­ m a 1952. godine, počinje proces oslobađanja proizvođača iz najamnog položaja. Novi je položaj počeo tražiti od proizvođača da dobro u pravlja »svojim« podu­ zećem želi li poboljšati m aterijalni položaj. U novom sistem u raspodjele dohotka rađali su se prvi elem enti samo­ stalnosti proizvođača u raspolaganju viškom rada. Naime, od ostvarene mase A i F poduzeću je pripadalo 2,8— 16,8 posto, zavisno od vrste aktivnosti kojom se bavilo. Ako je prem ašilo planski zadatak izdvajanja mase A i F, poduzeće 190

je participiralo i po toj osnovici ostvarujući takozvani višak fonda plaća. Ti oblici akum ulacije slijevali su se u takozvani fond na samostalnom raspola­ ganju poduzeća kojim je slobodno raspolagao radnički savjet.61 I narodni odbori tada su se prvi put »ubacili« u dohodak privredne organizacije. U dogo­ voru s privrednom organizacijom mogli su povećati masu A i F za lokalne potrebe. S obzirom na privrednu efikasnost prednost novog sistema bila je u tome što je stim ulirao radne kolektive na ekonomiziranje živim radom jer je osno­ vica za sve obaveze prem a društvu bila platni fond. Dakle, što god poduzeće više sm anjuje relativni udio živog rada u vrijednosti robe, time sm anjuje i osnovicu za prim jenu stope akum ulacije i fondova koju uplaćuje državi. Zato je 1952. godina bila prva poslijeratna godina u kojoj je počeo proces relativnog sm anjivanja broja zaposlenih. Počela je nestajati perm anentna glad za radnom snagom, ta tipična pojava adm inistrativnog razdoblja socijalizma.

IV. NOVE PROMJENE U DRUŠTVENOEKONOMSKIM ODNOSIMA

1. Napuštanje sistema stopa A i F i pokušaj prenošenja najvećeg dijela akumulacije na republike Idejno-politička koncepcija K PJ o radničkom sam oupravljanju bila je poticaj da se početne prom jene u društvenoekonomskim odnosima provedene u početku 1952. godine nastave brže, smionije i dosljednije. Kritički duh koji je ovladao rukovodstvom K PJ procijenio je da su te početne prom jene samo načele adm inistrativno-centralistički sistem upravljanja društvenim poslovima. Kon­ cepcija o osnovnim proporcijam a u praksi se pretvorila u precizno određivanje platnog fonda, akum ulacije i drugih obaveza za svako poduzeće. Jedan od stva­ ralaca novog privrednog sistema koji će stupiti na snagu početkom 1954. godine dao je ovakvu ocjenu društvenoekonom skih odnosa iz perioda 1952—1953. godine: »Kad danas kritikujem o sistem stopa akum ulacije i fondova, treba pod­ vući, dakle, dve osnovne stvari. Ovaj sistem nije stvorio uslove za oslobođenje celokupnog ekonomskog života ispod adm inistracije, već samo za proces tekuće proizvodnje, i to delimično. Ceo proces proširene društvene reprodukcije kao najvažniji, najhitniji u životu društva, koji u osnovi daje pečat društvenom životu i određuje njegov karakter, ostaje i dalje adm inistrativan.«82 Polazeći od takve ocjene do tada provedenih promjena, rukovodstvo KPJ će ubrzati procese preobrazbe u društvenom sistemu. Godine 1953. na osnovi stajališta o velikoj društvenoj opasnosti koja proizlazi iz prava cen­ tralnih državnih organa kad raspolažu viškom rada, nastale su krupnije kvan­ titativne promjene u raspolaganju masom društvene akumulacije. Federacija je, naime, u 1952. godini u osnovna sredstva investirala 194 milijarde, ili 77,9 *' Uredba o fondu za sam ostalno raspolaganje poduzeća, Službeni list FNRJ, 39/1952. " M llentlje Popović, Povodom N acrta uredaba o prlvrednom e sistemu, NaSa stvarnost, br. 9/1953, str. 8.

191

posto ukupno in v estiranih sredstava u Jugoslaviji, p rivredne organizacije 54,4 m ilijarde dinara, ili 21,7 posto, republike, k o tari i općine nisu im ali svojih sredstava; 1953. godine relativ n i udio p riv red n ih organizacija iznosio je 104,1 m ilijardu, ili 31,5 posto, a udio federacije pao je na 53,2 m ilijarde, ili na 16,1 posto, što znači da su priv red n e organizacije investirale 1953. godine 191,4 posto, više nego 1952. godine, a federacija samo 27,3 posto od iznosa iz 1952. godine.83 Republike, koje do 1953. godine nisu im ale gotovo nikakva investiciona sredstva, dobile su te godine 48,2 posto u kupnih sredstava. Međutim , ti k v an titativ n i odnosi koji pokazuju veličinu udjela pojedinih činilaca u in v esticijam a u osnovna sredstva nisu kvalitativno izm ijenili društveno-ekonom ske odnose je r je to zapravo bilo prenošenje prava s viših na niže državne organe, i to odlukam a centralnih državnih organa. K ad su su m irana iskustva o funkcioniranju novog »modela« raspodjele društvenog proizvoda koji je postojao u toku 1952. i 1953. godine, rukovodstvo K P J je zaključilo da su prom jene provedene u tom razdoblju dovele do oživ­ ljav an ja p riv red e.64 Naime, početkom 1953. godine u jugoslavenskoj priv red i završava se četvorogodišnja stag nacija i započinje polet in d u strijsk e proizvodnje, a to se pripisalo u p ravo u v o đenju sam oupravljanja. S nažan poticaj za n astav ak procesa deetatizacije dao je VI kongres K PJ, održan u listopadu 1952. godine. Na njem u je K P J veom a oštro osudila etatističk o -b iro k ratsk e tendencije u d ru štv u i postavila program ske zadatke smioni j eg i bržeg razv ijan ja novih društvenih odnosa na osnovam a sam ouprav­ ljanja. Rezolucija V I kongresa ovim je riječim a obavezala rukovodstvo K P J i cen traln e državne organe da razv ijaju radničko sam oupravljanje: »P rava neposrednih proizvođača u p rivredi mogu samo da se dalje šire i pro d u b lju ju , i to u u tv rđ iv a n ju i raspodeljivanju viška rada, nacionalnog’ do­ hotka, novih in vesticija itd., je r je to jedini p u t da p riv red a Jugoslavije bude u praksi tre tira n a kao celina i najsig u rn iji način suzbijanja birokratskog cen,J Izvori: Služba druStvenog k n jig o v o d stv a p ri N arodnoj banci FN RJ, Stat. bilten pov. 463 b r. 2, tab e la 27, str. 50—51 za 1963 (ocena) i 1964 (plan Savezni zavod za p riv re d n o p lan iran je). (Razvoj p riv re d e u 1964. godini, str. 164) “ S vetozar V ukm an o v ić Je u svom ekspozeu o p rije d lo g u druStvenog p lana FN R J za 1953. godinu na VI redovn o m z a sje d a n ju N aro d n e sk u p štin e FN R J 26. X II 1952. godine ovako ocijenio efik asn o st p rv ih k o ra k a novog p riv re d n o g sistem a: »Novi p riv re d n i sistem je u su štin i doveo do stab iliz a cije naše p riv re d e u celini. R anije izneti rez u lta ti o k r e ta n ju cena, o ro bnom p ro m e tu , o o p tic a ju novca, o p roizvodnji i k v a litetu proizvoda itd. ne bi se m ogli p ostići bez slobodnog trž išta i novog p riv red n o g sistem a, koji Je doveo do stab iliz a cije p riv re d e u rela tiv n o k ra tk o m p erio d u . Novi p riv re d n i sistem je k o n aćn o rešio h ro n lć n u n e stašicu rad n e snage i potpuno uklonio ad m in istrativ n o rasp o re đ iv a n je ra d n ik a po in d u strijsk im p reduzećim a. S tatističk i podaci jasno govore da je u ovoj godini p o stig n u ta Ista p ro izv o d n ja sa m nogo m an jim bro jem radnika. Usto tako, s ta tistič k i podaci govore da su ru d n ic i u g lja i o b o jen ih m etala p rv i p u t posle oslo­ b o đenja sn a bdevenl rad n o m snagom u dovoljnom broju.« »U vođenjem novog p riv re d n o g sistem a p ro m en io se i odnos rad n ik a p rem a p ita n jim a racio ­ nalnog poslovanja i p riv re đ iv a n ja uopšte. Za rad n ič k i k o lek tiv n ije sv ejedno koliko će iznositi troškovi proizvodnje (koji um nogom e zavise od u tro šk a sirovina, od većeg ili m an jeg šk a rta itd.) j e r od toga zavisi ko lik a će b iti o stv a re n a a k u m u la c ija i koliko će iznositi o stvareni platni fondovi. Isto tako, za rad n ič k e k o lek tiv e n ije sv ejed n o da li će n jih o v i proizvodi b iti boljeg ili lošijeg k v a liteta , je r od njih o v o g k v a lite ta zavisi rea liz a c ija tih proizvoda n a tržištu , a od n jihove realizacije n a trž ištu , opet, zavisi visina ak u m u la c ije k o ja će se postići u određenom razdoblju, visina p latnog fo n d a ltd . D osadašnje Iskustvo i sta tistič k i podaci govore nam da su rad n ič k i kolek tiv i već postig li o d lu ču ju će rez u lta te k ako u pogledu sm a n jiv a n ja troškova proizvodnje tak o 1 što se tiče p o b o ljša n ja k v a liteta proizvoda itd.« ». . . T ek je novi p riv re d n i sistem raz o tk rio v elik e m ogućnosti (koje po sto je u našoj in d u s­ triji) za izvoz robe u ln o stran stv o , i to n e sam o tra d icio n a ln ih a rtik a la (m etali, drvo, cem ent itd.) nego 1 novih in d u strijsk ih m ašina i u re đ a ja Itd.« (Vid.: S vetozar V ukm anović Tem po, P riv red n i razvoj i so cijalistička iz g ra d n ja (1948—1958), »Rad«, B eograd 1964, str. 70. i 71)

192

tralizma i republičkog partikularizm a, a takođe ničkim savetima koji — svaki na svoj način — bi samo da koče dalji norm alni privredni razvoj, slovenske privrede kao celine, a takođe zaostalih kojima je pomoć razvijenih još uvek potrebna.«65

i pojava birokratizm a u rad­ znače vraćanje nazad i mogli i lokalni, i republički, i jugorepublika i zaostalih krajeva,

2. Sredstva za proizvodnju u robnom prometu od 1953. godine U raspravam a koje su se u toku 1953. godine vodile o putovima daljeg razvijanja društveno-ekonom skih odnosa trebalo je naći rješenja za neka osnov­ na pitanja daljeg razvoja. Jedno se odnosilo na tretm an osnovnih sredstava za proizvodnju. Naime, ekonomsko-pravni režim osnovnih sredstava uspostavljen do 1950. godine, to jest do predaje tvornica radnicima, nije se mijenjao sve do početka 1954. go­ dine. Država je i dalje raspolagala sredstvim a za proizvodnju koja su bila isključena iz robno-novčanog prometa, tako da radni kolektivi nisu imali pravo da raspolažu osnovnim sredstvima. Nisu mogli kupiti potrebna sredstva ni »otuđiti« nepotrebna da bi poslovali racionalnije. Nisu bili dovoljno stim u­ lirani na što uspješnije iskorištavanje osnovnih sredstava — povećanjem koefi­ cijenta obrta predujm ljenog »kapitala«, štednjom i čuvanjem sredstava rada — da bi se iz njih, dobrim ekonomiziranjem, izvukao što veći dohodak jer su sredstva i stvarno i pravno bila na raspolaganju državnom aparatu koji ih je i dalje raspodjeljivao radnim kolektivima. U fazi prijelaza s adm inistrativno-etatističkog upravljanja na radničko sam oupravljanje prevladalo je gledište da sredstva za proizvodnju ne mogu biti na slobodnom raspolaganju radnim kolektivim a jer su svojina cijele društvene zajednice. Međutim, postajalo je sve očitije da je režim državnog upravljanja osnovnim sredstvim a u suprotnosti s principim a radničkog samo­ upravljanja, da je ekonomski neracionalno, a i nemoguće, stvoriti iole slobod­ nije tržište i u isto vrijem e isključiti osnovna sredstva iz slobodnog prometa, to jest iz kupoprodaje. P raksa je sve više potvrđivala da je neopravdan strah od slobodnijeg tržišta. Naprotiv, sve se više shvaćalo da je to uvjet racional­ nijeg privređivanja i sam oupravljanja. Polazeći od tih spoznaja, tri godine nakon donošenja Zakona o radničkom sam oupravljanju, sredstva za proizvodnju prenesena su na radne kolektive da njima slobodno raspolažu, postala su roba kao i drugi proizvodi. Poduzeća su ih mogla slobodno prodavati i kupovati, pa je privredni život postao dinamič­ niji, fleksibilniji, racionalniji, jer su sada privredne organizacije mogle kupovati sredstva u skladu s potrebam a svoje strukture proizvodnje. Država je obave­ zala poduzeća da na ukupnu vrijednost sredstava plaćaju kamatu, čime je zapravo označen svojevrstan vlasnički odnos države prem a sredstvima za proizvodnju.86 Rezolucija VI kongresa K P J o zadacim a i ulozi Saveza kom unista Jugoslavije, Borba kom unista Jugoslavije za socijalističku dem okratlju. VI kongres K PJ, str. 263. M Doduše, obaveza plaćanja kam ata na fond sredstava kojim a raspolažu poduzeća ima 1 svoju p raktićnu vrijedno st — prisiljava ih na racionalno Iskorištavanje — što Je bio Jedan od najvažnijih razloga za takvo rješenje.

13 D.Bilandžić: H IS T O R IJA S F R J

193

3. Dvojni sistem u proširenoj reprodukciji: glavni dio akumula­ cije u državne investicione fondove od početka 1954. godine Drugo je važno p itan je sistem proširene reprodukcije koji zauzim a glavno m jesto je r se njim e, zapravo, određuju stv a rn a p rav a proizvođača u u p ravljanju privredom . R asprave o izm jenam a u proširenoj reprodukciji o bankam a pokazale su da postoje velike dilem e, što je om etalo sm jelije prelaženje sa sistem a distri­ bucije i b u d žetiran ja na sistem slobodnijeg k re ta n ja društvenog »kapitala« po robno-novčanim i k reditno-m onetarnim zakonitostim a.67 P ristaše slobodnijih tržišnih odnosa zastupale su gledište da treba do­ pustiti slobodno k re ta n je društvenog »kapitala« na osnovi p retv ara n ja banaka iz ustanova za raspodjelu k red ita u priv red n e organizacije koje prikupljaju slobodna sred stv a i p lasiraju ih prem a potrebam a priv red e živeći od uspjeha u svom poslovanju. (K arakteristično je da su ti stavovi slični koncepciji o reform i bankovnog sistem a koja će biti provedena početkom 1965. godine.) Međutim , tak v a su gledišta 1954. godine odbačena s obrazloženjem da bi nji­ hovo provođenje bilo korak natrag. »Zar to ne bi značilo početak delovanja zakona prosečnog profita, početak delovanja zakona kapitalizm a« — rekao je M ilentije Popović, jed an od stv aralaca privrednog sistem a 1953. godine.88 P ro­ blem je riješen kom promisno. P o tk ra j 1953. godine S avezna narodna skupština ovlastila je Savezno izvršno vijeće da za 1954. godinu izradi nove propise kojim a bi se fiksirale prom jene u priv red n om sistem u.69 P rem a novim propisim a koji su stupili na snagu početkom 1954. godine sredstva p rik u p ljen a kam atom na osnovna sredstva i sredstva iz drugih izvora slijevala su se u takozvani opći jugoslavenski investicioni fond (OIF), a služila su za k red itiran je investicija fiksiranih društvenim planovim a. Slični investi•7 » J e d n a k r a j n o s t k o j u Je d i s k u s ij a p o k a z a la b ila Je, u su S tln l, s t a r i b ir o k r a tiz a m , ta k v a k r a jn o s t r e z u l t a t Je s t a r i h b i r o k r a t s k i h n a v ik a , k o n z e r v a tiv n o s ti 1 k o m o d ite ta . T o su te z e p ro tiv m e n j a n j a s t v a r i , p r o t i v b ilo k a k v o g s lo b o d n o g k r e d it n o g t r ž iš ta , za d a v a n je , d i s tr ib u c iju , s u b j e k t i v n o o d l u č i v a n j e o k r e d it i m a — za b ir o k r a t iz a m J e d n o m r e č ju . U k o lik o se d is k u s ija v iše ra z v ija la to s e g l e d iš te s v e m a n j e p o ja v ljiv a lo , 1 d a n a s Je g o to v o p o tu č e n o . D a n a s v e č sv i p r iz n a ju p o t r e b u n e k a k v o g t r ž i š t a k r e d i t a (1 d u g o ro č n o g 1 k r a tk o r o č n o g ) . D r u g o g le d iš te , p o n a š e m m i š l j e n j u , Isto ta k o k r a j n j e n e p r a v iln o , p o la z i o d n e p r a v iln o g s h v a t a n j a s u š t in e s a m o g k r e d it n o g i n o v č a n o g tr ž i š t a k o d n a s . T o Je g le d iš te n a j j a s n i j e Iz ra z ila Je d n a g r u p a d l s k u ta n a t a n a s le d e ć l n a č in : a) n i j e d o s le d n o s p r o v e d e n p r i n c i p d a k r e d i t p o s ta n e ro b a , č ija se c e n a -k a m a ta , slo b o d n o fo r m ir a p r e m a u s lo v im a t r ž i š t a ; b) p ro p is i u r e d b e n e p r u ž a j u m o g u ć n o s t f o r m i r a n j a k o n k r e tn o p o s lo v n ih b a n a k a , č im e j e i s k lju č e n a 1 m o g u ć n o s t s lo b o d n o g f o r m i r a n j a tro š k o v a b a n k o v n e m a n ip u la c ije ; c) p r i n c i p d e c e n t r a li z a c i j e N a ro d n e b a n k e u o v im u r e d b a m a n i j e d o s le d n o s p ro v e d e n . U n jim a se p re d v iđ a s a m o d e c e n t r a li z a c i j a b a n k a r s k i h p o s lo v a , a li n e i d e c e n tr a liz a c ija p ra v a o d lu č iv a n ja ; d) p r o p is i o v ih u r e d a b a o n e m o g u ć u ju d a b a n k a p o s ta n e p r iv r e d n a o rg a n iz a c ija ; e) b a n c i se i d a l j e o s t a v l j a j u iz v e s n e f u n k c ij e , k o j e jo j d a j u o b e le ž ja o rg a n a v la s ti. Iz p re d lo ž e n o g n a c r t a u r e d b e o b a n k a m a n e v id i s e p r a v n i s t a t u s b a n a k a . P o s ta v lja s e p i­ t a n j e d a 11 s u b a n k e u s ta n o v e za r a s p o d e lu k r e d it a , 111 b i o n e t r e b a l o d a b u d u p r i v r e d n e o rg a n i­ z a c ije k o je p o s lu ju p o n a č e lim a p o s lo v n o g r e n ta b l li t e t a ? M iš lje n ja sm o d a b i b a n k a k a o u s ta n o v a z a ra s p o d e lu k r e d it a p r e ts t a v lj a la z n a tn o v e ć u o p a s n o s t za p r i v r e d u u c e lln l n e g o k a o p r i v r e d n a o rg a n iz a c ija , J e r b i u o v o m d ru g o m s lu č a ju m o ra la d a s n o s i k u d ik a m o v e ć u o d g o v o rn o s t z a s v o j ra d .« (M ile n tije P o p o v ić , P o v o d o m d is k u s ije o p r iv r e d n o m s is te m u , »N aša s tv a rn o s t« , b r. 1—2/1954, s tr . 18) " I b id ., s t r . 19. " N a jv a ž n iji p r o p is i k o j e Je S IV d o n io n a o s n o v i to g a o v la š te n ja b ili s u : U r e d b a o u k u p n o m p r ih o d u p r i v r e d n e o r g a n iz a c ije 1 n je g o v o j r a s p o d je li, U r e d b a o ra s p o d je li d o b iti l p o re z a n a d o b i t p r i v r e d n i h o r g a n iz a c ija , U r e d b a o o s n iv a n ju p o d u z e ć a 1 r a d n ji 1 O d lu k a o p r i m j e n i p la n s k ih I n s t r u m e n a t a z a 1954. g o d in u .

194

cioni fondovi osnovani su u republikam a (RIF), kotarim a (SEF) i komunama (KIF). Sredstva iz investicionih fondova davala su se kao krediti onim investi­ torima koji su nudili najbolje uvjete.70 Form iranjem saveznih, republičkih i lokalnih investicionih fondova — koji će postojati punih jedanaest godina — spretno je pronađena form a kojom je društvo, to jest država, zahvaćalo oko tri četvrtine svih sredstava za inve­ sticije. Tako se formirao relativno moćan društveni »kapital« u rukam a držav­ nih organa. Umjesto da se razmišljalo o tome da se pronađe način kako da se privredne organizacije učine glavnim nosiocima procesa proširene reprodukcije, došlo se do rješenja koja su i dalje zadržavala dom inantnu ulogu države u oblasti investiranja. Pa ipak, i te su promjene znatno proširile mogućnost da radni kolektivi, više nego prije, utječu na poslovnu politiku i, djelomično, na svoj m aterijalni i društveno-politički položaj. Međutim, kao što ćemo vidjeti, zbog etatističko-birokratskih stega na drugim područjima života, naročito na području raspodjele ukupnog prihoda, spomenute m jere nisu pružile takve mogućnosti kao što bi se moglo očekivati.

V. OBRAČUN S LIBERALISTIČKIM TENDENCIJAMA U SKJ 1954. GODINE I PRIVREMENO USPORAVANJE PROCESA DEETATIZACIJE

1. Porast liberalizma — neizbježan pratilac demokratizacije — obračun s Milovanom Đilasom Snažna kritika staljinizm a i etatizma u jugoslavenskoj teoriji i praksi, uz popuštanje birokratskih stega u svim ćelijama društva — u Partiji, masovnim organizacijama, radnim organizacijama — omogućila je da se lomi etatistička stru k tu ra i napuštaju oblici stega i prisila. Ona je omogućila i kritiku svega postojećeg. Takva shvaćanja naročito su dolazila do izražaja u jednom dijelu inteligencije. O toj pojavi Josip Broz Tito, u razgovoru s delegacijom I kongresa Saveza studenata Jugoslavije 15. ožujka 1952. godine, kaže: » . . . Mi se danas nalazimo u nevjerovatno delikatnom položaju. Nas zapljuskuje val sitnoburžoaskih shvatanja sa Zapada, a sa druge strane kao mora pritiska propaganda sa Istoka i nastojanje da se nam etne staljinska p ra k sa . . . « 71 » K re d itira n je In v e s tic ija v r tić e se k ro z ta k m ić e n je o n ih k o ji že le d a u z m u k r e d it k o d b a n k e , uz p re th o d n o p o tp u n o Iz ra đ e n e e k o n o m s k e 1 te h n ič k e e la b o ra te , o d o b re n e od s tr a n e re v lz io n e k o m isije . T im e p re d u z e ć a i In te r e s e n ti d o b lja ju p ra v o d a u ć e s tv u ju n a k o n k u rs u , a ko će d o b iti k re d it za v isi od to g a ko n u d i n a jp o v o ljn ije u slove. S av ez n i d ru š tv e n i p la n za p riv re d n e o b la s ti k o je že li d a fa v o rlz u je p re d v iđ a b ilo p o se b n e ro k o v e o tp la te bilo p o s e b n e Burne za tu o b la st (na p rim e r p o ljo p riv red a ).« » U vođenjem ta k v ih d u g o ro č n ih i k r a tk o r o č n ih k re d ita m i u n a š e k o n o m s k i živ o t u n o sim o n e š to b itn o novo, slo b o d n o k re d ltn o -n o v č a n o trž iš te , n e k u v rs tu sp e c ifič n o s ti, o rig in a ln o g k re d ltn o -n o v č an o g trž iš ta . U noSenJe tržlS n ih e le m e n a ta u e k o n o m s k i živ o t m o ra d a b u d e p ra ć e n o to m p o jav o m . Z a p ra v o Je b a š s lo b o d n o k re d itn o trž iš te , slo b o d n o k r e ta n je k re d ita , 1 n a jk o n c e n tr ls a n ljl do k az č in je n ic e d a sm o m l u o sn o v i d e b lro k r a tlz lra ll 1 trž iš te p ro š ire n e r e p ro d u k c ije , š to će re ć i ceo n a š e k o n o m s k i život.« (M llen tlje P o p o v lć , P o v o d o m d is k u s ije o p riv re d n o m sis te m u , n av . d j., s tr. 16, 117)

195

» . . . L ik kom uniste je izblijedio. On se izm ijenio uslijed izvjesnih tuđih sh v a tan ja koja su ušla u P artiju . D anas se kom unista ne sm atra borcem koji m ora da nosi veći teret, da bude p rim jer d ru g im a . . . « » . . . Mi nećemo žaliti da bude sto h iljad a članova P a rtije m anje ako P a rtija bude čvrsta, ako bude kolektiv koji će izgraditi lik novog čovjeka, ako kom unisti budu p rim jer za d r u g e . . . «71 Očito, radi se o novoj pojavi u redovim a K P J. Ta P artija, koja je dvadeset godina bila u dubokoj ilegalnosti, a četiri godine u surovoj oružanoj borbi, već se gotovo jedno desetljeće nalazila na vlasti. Tako duboka prom jena u njezinu društvenom položaju nije m ogla ostati bez u tjecaja na prom jene u njezinu k arak teru i fizionomiji. Radi se o tendencijam a izraslim na osnovi prom jena u m aterijaln im i socijalnim odnosim a u d ru štv u koje su uvjetovale i prom jene u K PJ. Č vrsta p artijsk a disciplina počela je iščezavati. L ik skrom nog i bes­ kom prom isnog borca kom unista blijedi, nagrizaju ga birokratizam , karijerizam i slične »slabosti«. N ajveći dio državnog aparata, a rukovodilaca u njem u blizu 100 posto, činili su članovi P artije. L judi u državnom ap aratu postepeno su padali na pozicije svakodnevne borbe za položaje, u njim a se razvijao duh karijerizm a, laktaštva, oportunizm a i ostale negativne k arak teristik e suprotne liku kom u­ n ista form iranom u ilegalnoj borbi i revoluciji. U novim odnosima, kad je P a rtija na vlasti, počeo je slabiti m oralno-politički utjecaj njezinih članova. U takvoj situaciji u P a rtiji je počelo slabiti dotadašnje revolucionarno mono­ litno jedinstvo. U sporedo s pojavam a koje su naznačile proces m ijen jan ja m oralno-političke fizionom ije članova K P J sve su se više jav ljala i različita shvaćanja i politička stru jan ja. U šarenilu takvih shvaćanja, pogleda i raspoloženja dva su se o p red jeljen ja jasn ije isticala: s jedne stran e liberalistička, a, s druge strane, ja k a težnja za birokratizacijom , čija je socijalna osnovica državni, partijski i ostali ap arat koji je u pravljao društvenim poslovima. K om unistička p artija bila je sposobna da lomi, točnije da odolijeva pritiscim a različitih tendencija jer je bila jed in stv en a organizacija čije je članstvo besprijekorno izvršavalo di­ rek tiv e svoga rukovodstva. Naglo slabljenje operativne rukovodeće uloge K P J u u p ravljanju druš­ tvenim procesim a u uvjetim a još jak ih proturječnosti u društvu, u uvjetim a kad novi društveno-ekonom ski odnosi i sam oupravljanje nisu još tako reći uči­ nili ni p rvi korak, moglo je izazvati kobne društvene sukobe u zemlji. Nakon velikog poleta, plim e i valova sve novijih i novijih ideja i pro­ m jena u društvenim odnosim a u razdoblju od 1949. do k raja 1953. godine kurs dem okratizacije d ru štva ušao je u odlučujuću fazu i svako zalijetanje moglo je ukočiti, otežati i privrem eno zadržati taj proces. Naime, u tom veoma inten­ zivnom procesu dem okratizacije, debirokratizacije i deetatizacije, sve veće slobode rada, misli, shvaćanja i govora postepeno su na površinu isplivala različita, pa i potpuno suprotna gledišta, od birokratskih do anarhističkih, koja su tražila čak i da se napusti takozvani jednostranački sistem, zapravo da se raspusti K PJ. Na čelo novog vala koji se digao protiv kom unističke orijentacije u J u ­ goslaviji izbio je M ilovan Đilas, jedan od se k retara K om unističke partije. On se istakao u idejnoj, m oralno-političkoj i propagandnoj borbi protiv stalji71 Iz razgovora s delegacijom P rvog ko n g resa Saveza stu d en ata Ju goslavije, Tito, GC, knj. VII, str. 20, 22. i 23.

196

nizma, ali je u vatri te borbe postajao i postao protivnik ideologije m arksizm a-lenjinizma. Propagirao je slobodu političkih organizacija. U tom historijskom trenutku takva bi sloboda pružala mogućnost obnove tek srušenog klasnog društva. Nastupio je trenutak u kojem se u ime obrane društvenog uređenja m orala voditi borba protiv prenaglih prom jena društvenih odnosa. Godinu dana nakon VI kongresa K P J CK K PJ snažno je intervenirao. Na III izvanrednom plenumu u povodu raspravljanja o Đilasovu slučaju, 16. i 17. I 1954. godine, pozvao je P artiju da se suprotstavi antisocijalističkim poja­ vam a i shvaćanjim a da su marksizam i naučni socijalizam zastarjeli, da ih treba revidirati i slično. Shvaćanja i ocjene o kojima je riječ izložio je Milovan Đilas, član najužeg rukovodstva SK J i predsjednik Narodne skupštine FNRJ, u nizu članaka što ih je objelodanio u »Borbi« (20 članaka u razdoblju od 11. listopada 1953. do 7. siječnja 1954) i u siječanjskom broju časopisa Nova misao. Što Đilas tvrdi i kako to čini? Najprije, glavni i najopasniji klasni protivnik i historijska zapreka ostva­ rivanju zbiljske socijalističke demokracije u jugoslavenskom društvu jest — birokracija. Ona, po Đilasu, nije »nova klasa«, kao što će kasnije pisati.72 On, naime, tvrdi da se pretežni dio rukovodećeg sloja komunističkog pokreta, sta­ rih profesionalnih revolucionara, društveno, idejno i moralno otuđio i udaljio od revolucije, da se izdvojio u zatvorenu kastu koja ima ključnu poziciju u društvu. Na račun toga sloja on ne bira riječi u svom pam fletu »Anatomija jednog morala«. Birokratsku »novu i idealizovanu sredinu« resi »ljudska živo­ tinjska pohlepa za održanje socijalnih pozicija« koja je »nerazumljiva i divljija, čudovišnija i nem ilosrdnija od ikakve životinjske borbe«. To je »svijet koji se zatvarao, i vlast ovu našu i slobodu ovu našu izborio, pa se zalagao iza rata, vršio visoke dužnosti, vozio se autim a i salon-vagonima, hranio i odijevao u posebnim magazinima, ljetovao u izdvojenim vilam a i ljetovalištim a i na osnovu svega toga bogme bio i izuzetno zaslužan . . . «. Moral te kaste »naslijeđen i dogmatski — nekad revolucionarni« postajao je sve »tvrđi i nakazniji«. Duh solidarnosti u toj kasti »nije poticao toliko iz neke idejne i m oralne jedinstve­ nosti, koliko iz načina života i sličnog interesa, iz prirode vlasti i načina na koji se do nje dolazilo«. Nadalje »u tom svijetu značaj i vrijednosti ličnosti spontano počeo da (se) m jeri i bio sve više mjeren prem a stepenu i ulozi u hijerarhiji, a prije svega i stvarnoj vlasti, što je sve uglavnom izrastalo i naslijeđeno iz uloge u revoluciji i neposredno iza nje . . . «. Sličnih bi se ocjena moglo još nabrojiti, ali je i spomenuto dovoljno za prikaz sm jera i dometa tog patetičnog antibirokratskog proglasa koji zaprepašćuje oštrinom i bezobzimošću strasti za ras­ krinkavanjem i denuncijacijom. U vezi s tim Đilas je na plenumu u ispovjednom tonu tumačio: »Ja sam se prepao od pobjede birokratizma u Jugoslaviji (potcrtao D. B.). Ja sam u toj kam panji protiv SSSR-a, antikominformovske aktivnosti učestvovao. Iz te ” U to doba on prihvaća analizu socijalne pozicije 1 uloge birokracije Trockoga, koji drži da je birokracija am bivalentan drufitvenl sloj, ni kapitalistički ni socijalistički, nego u procijepu Između toga dvoga. U kratko, b iro k racija Je socijalistička po tome Sto Je prisiljena Štititi javni k a ra k te r sredstava za proizvodnju, a kapitalistička po tome Sto u tim okvirim a, u uvjetim a podruStvljenlh sredstava za proizvodnju, nastoji uspostaviti potpuni monopol vlasti na račun proletarijata, pa dakle 1 nov svojevrstan tip državnog kapitalizma. Ključni Je problem , otuda, u nužnosti isključivo političke revolucije, odnosno radikalne političke dem okratizacije režima 1 svrgavanja birokracije s vlasti. Ta se borba odvija na tlu socijalnog sistema u kojem Je p revrat u vlasničkim odnosima već osiguran, pa se zato problem socijalne revolucije uopće i ne postavlja. U osnovi, Đilas slijedi logiku analize sovjetskog družtva Trockoga, prem da se s njim e uglavnom razilazi u konačnim zaključcim a, tj. u shvaćanju političke dem okratizacije.

197

kam panje ja sam prešao n a k ritik u nekih stv a ri u Ju g o s la v iji. . . Vidio sam neke stv ari kod nas koje m i liče n a ruske, neke ostatke, neke spoljne stvari.«78 Drugo, okosnica je i b itn a program ska teza Đilasove »antibirokratske« političke p latform e sadržana u ovoj postavci: »Danas nikak va p artija ili grupa, p a čak ni sam a k lasa ne može da bude isključiv izraz objektivnih potreba čita­ vog društva, ne može da prisvoji isključivo pravo da ’u p rav lja’ kretanje proizvodnih snaga a da ove, i ono što je najvažnije u njim a — ljude, ne ukoči i porobi.«74 P rem d a spom enuta teza n ije posve neproturječno form ulirana, iz n je ipak nedvosm isleno proistječe konzekvencija da socijalistička dem okracija nije istoznačna s radničkom dem okracijom n iti pak Savez kom unista s poli­ tičkom organizacijom p ro letarijata. S ukladno tome, iz analize historijskih i socijalnih pretp o stav ki socijalističke dem okracije posve je ispuštena proble­ m atika dikta tu re proletarijata i klasne borbe. U uvjetim a kad je ostvarena politička revolucija (bolje: osvojena politička vlast) i kad je ukinuto privatno vlasništvo, socijalizam se izgrađuje u dem okratskom »mirnom« razvojnom pro­ cesu. Zato Đilas i može isticati: » . . . ukoliko će se više razvijati socijalistička dem okracija kod nas, utoliko više će form e postajati važnije nego što su bile, je r će one sve ad ek v atnije izražavati sam u sadržinu, sve veća prava i sve veću stv arn u sam oupravnost g rađ an a ( ...) . . . sada izgleda da je borba za form u, za njegovanje i razvijanje demo­ k ratsk ih form i i života — ali još bolje: običnih, ljudskih form i života — tre ­ nutno nešto n ajvažnije, n ajnužnije i najprogresivnije.«75 Treće, polazišna je Đ ilasova teza da treb a dovesti u pitanje lenjinistički tip partije kao n ep rim je ren konkretnim uvjetim a i oblicim a borbe za socija­ lističku dem okraciju. P re v lad av an je tog tipa političke organizacije, štoviše, nužan je u v jet za konačno razbijanje staljinizm a i au to rita rn ih društvenih stru k tu ra. To znači: potrebno je radikalno preispitati i korigirati ideologijsku osnovicu (m arksizam -lenjinizam ), socijalnu stru k tu ru (kom unisti-dem okrati prem a birokratim a), organizaciono ustrojstvo (dem okratski centralizam i idejno i akciono jedinstvo) te način djelovanja Saveza kom unista. Dakako, sam Đilas n ije svoju p latfo rm u iznio n a cjelovit i konzekventan način — zato je ovdje riječ o rek o n stru k ciji te p latform e i logičnih konzekvencija njezinih ideolo­ gijskih prem isa. Naime, postupak izdvajanja onih Đilasovih stavova i sudova u kojim a se on razlik u je od drugih, možda i nije posve korektan, je r osim takvih stavova on usporedo zastupa i cijeli niz drugih (ne videći u tome nikakvo pro­ turječje) koji su nesum njivo bili na liniji kongresnih opredjeljenja i odluka. D alja dem okratizacija S K J zahtijeva i potpunu izm jenu koncepta idejnog i akcionog jed in stv a (»u konkretnim p itanjim a treb a da budem o jedinstveni, a u idejnim možemo da budem o različitog m išljenja« veli on u članku »Ima li cilja«).78 Đilas nudi i putokaze toj izm jeni: »U stvari, treb a osigurati što slo­ bodnije kretanje, da jedne subjektivne snage potiskuju druge, a ne da samo jedne uzm u monopol društvenog života. Da li treb a i ovog p u ta naglasiti da se pri tom m isli da se čitavo to kre­ tan je obavlja n a tlu socijalizm a i da su te snage — i ’jedne’ i ’druge’ — soci­ jalističke, sam o ’jed ne’ ’m anje’, a ’druge’ ’više’ dem okratske?«77 " K o m u n is t, b r . 1—2/1964, s t r . 158. T4 »OpSte 1 p o se b n o « , B o rb a , 20. x n 1953. n » V a žn o st o b lik a « , B o rb a , 8. X I 1977. Ti B o rb a , 8. X U 1953. n »OpSte 1 pofiebno«, B o rb a , 20. X H 1953.

198

Ocjenjujući da bi učinak Đilasovih tekstova mogao biti izrazito opasan te da bi mogao izazvati mnoge nedoumice i dileme u redovima Saveza komunista u pogledu smisla i načina provođenja odluka VI kongresa SKJ, Izvršni komitet CK SKJ javnim se saopćenjem ogradio od stavova Milovana Đilasa i sazvao izvanredni plenum CK SKJ. Na plenum u su vrlo oštro kritizirana i osuđena Đilasova shvaćanja i političko ponašanje. Bit tih prigovora sadržana je u Titovoj uvodnoj riječi i u Kardeljevu referatu. Stoga je dovoljno izložiti samo tem eljne argum ente iz njihove kritike Đilasove političke platform e i njezinih praktičnih posljedica u političkom životu zemlje. Ocjenjujući ponajprije političku stranu i učinak Đilasovih tekstova Tito je u svojoj kritici istakao i ovo: — Đilas sm jera potpunoj moralnoj diskvalifikaciji rukovodećeg sloja re­ volucije;78 — Đilasove teze vode likvidaciji Saveza komunista i restauraciji kapi­ talizma »ne onakvog kakav je bio prije, ali kapitalističkih formi, jer u form am a zapadne dem okratije neminovna je i društvena forma uopće«.79 — potpuno je samovoljna i nerazum ljiva Đilasova optužba rukovodećeg dijela Saveza komunista za birokratizam i oportunizam. »Ne znam . .. otkud uopće takvih misli o prebacivanju neke konzervativnosti i opor­ tunizm a nama, nam a koji smo na odgovornim mjestima. To je, oči­ gledno, rezultat nepoznavanja ovoga što mi radimo, nepoznavanja uslova u kojima mi radimo, nepoznavanja historijske uslovljenosti baš takvog razvitka u jednoj zaostaloj zemlji kao što je naša, razvitka najsavrem enijeg društvenog sistema u jednoj zaostaloj zem lji sa svim mogućim shvatanjima kojima je opterećen veliki dio našeg stanovniš­ tva. To znači ignorantski se odnositi prem a svemu tome.«00 — kritička oštrica partijske analize i akcije ne treba da se okrene samo prema Đilasovim shvaćanjima nego prem a svima koji pod plaštom de­ m okracije nastoje da »napakoste našoj socijalističkoj zemlji« i koji su postali glasniji i agresivniji nakon Đilasovih tekstova. Istodobno, Tito posebno upozorava da se ne smiju »praviti nove greške prelazeći u drugu krajnost, već donositi takva rješenja koja će nam omogućiti da idemo uporno u pravcu dalje demokratizacije našeg sistema, i. da ni u kom slučaju ne mijenjamo naš kurs daljeg normalnog razvitka u socijalizam, u socijalističku dem okratiju«.81 U svome referatu Kardelj je detaljnom analizom Đilasovih napisa izre­ kao konačan sud. Ocjenjujući polaznu poziciju Đilasovih shvaćanja Kardelj ističe da Đilas nudi vrlo površnu i shematsku analizu jugoslavenskog društva. Đilas posve pogrešno označava demokraciju kao »pokretnu snagu socijalizma«. (»Za nas i za svu ozbiljnu nauku je ustvari dem okratija uvek bila form a države u odre­ đenom društvenom sistemu, znači da je ona kod nas forma države koja je 7' » . . . sum njam da se zapravo radilo o tome da se pomoću toga članka ml, onaj ’k ru g ’ koji je on napao u 'Novoj m isli’, onemogućimo u m oralnom pogledu da dlskutujem o na ravno­ pravnoj nozi 1 s nekim punim pravom protiv nekih njegovih Idejnih 1 drugih postavki, u ko­ jim a on napada b lrokratlju , 111 bolje reći gdje juriSa na otvorena v rata u pogledu likvidacije b iro k ratlje kod nas«. (Komunist, 1—2/54, str. 4) " Ibid., str. 5. *• Ibid., str. 11. " Ibid., str. 12.

199

n astala u proleterskoj revoluciji ra d i p relask a društvenog sistem a od kapita­ lizm a ka socijalizmu.«)82 Đilas ostavlja otvorenim pitan je koje društvene i klasne snage treb aju nositi razvoj socijalizm a, ali se iz vrlo rije tk ih m jesta na kojima govori o radničkoj klasi može zaključiti da su »radnička klasa i radnički pokret već odigrali u našoj zem lji svoju istorijsku ulogu«.83 Đilasova shvaćanja o biro­ kraciji pokazuju jed nostranost i neutem eljenost u stvarnoj m arksističkoj ana­ lizi jugoslavenskog društva. P re m a K ardelju, »birokratizam kao sistem — to je jedan određen oblik društveno-kapitalističkih društvenih odnosa, birokrati ja kao kasta — to je p osljednja form a, odnosno posljednji čuvar istorijski odumirućeg sistem a eksploatacije.«84 T akav sistem i tak v a kasta u nas ne postoji jer se biro k ratsk e s tru k tu re i tendencije p rev lad av aju i dokidaju razvijanjem me­ hanizm a društvenog sam oupravljanja, socijalističkih odnosa u proizvodnji. »Neodrživa je, dakle, Đ ilasova teza da se rad i o borbi između b irokratije kao kaste i n eb iro k ratije kao naroda.«85 Đilas zagovara posve ap strak tn u i beživotnu koncepciju dem okracije koju k arak teriz ira » stvaranje atm osfere za iznošenje novih ideja, otpočinjanje ’idejne b o rb e’, sloboda kritike, diskusija«, iz čega je očito, ističe K ardelj, da »Đilasova teo rija znači podržavanje m alograđansko-anarhističkih tendencija koje su za razv itak socijalističke dem okracije u n ajm an ju ruku isto toliko ozbiljna sm etn ja koliko i sam birokratizam «.86 K ardelj zaključuje: »Đilasova koncepcija dem o kra tije nije naša, nije socijalistička, nego m ešavina anarhizma i buržoasko-liberalističkih form i.«87 Zašto Đ ilasova koncepcija dem okracije n ije naša, nije socijalistička — naprosto?! K ard elj arg u m en tira: » . . . On traži d a kom unisti pretv o re Jugoslaviju u jedan sveopšti diskusioni klub, u kom e će se ljudi n adm udrivati o tom e ko traži više dem okratije i više slobode um esto da se sa jačanjem socijalističkih odnosa bore za stvarni nap red ak socijalističkog dem okratizm a . . . Š ta je to što on traži u toj form ulaciji? D rug Đilas prosto proklam uje borbu za vlast, g u ran je jednih ljudi na vlast i skidanje drugih sa vlasti kao jedinu moguću form u dem okratije. A zašto se onda radnička klasa digla u borbu za socijalizam , zašto su se radni ljudi borili u revoluciji, da nam sada ponovo postane ideal tak v a dem o k ratija u kojoj će se ljudi tući oko vlasti? Kad drug Đilas p o stavlja ovo pitan je ovako, zar ne oseća da je tim e stao tačno pred posljednjim zaključkom , koji je još trebalo da n apravi — možda ga je i napravio, ali ga n ije napisao — naim e, da m oram o da dozvolim o form iranje m nogopartijskog sistem a? Z ar ne oseća da je čitava njegova postavka demo­ k ratije tu đ a socijalističkom sistem u, kako se razvija u našim sopstvenim uslo­ vima, da je p ozajm ljena sa Zapada, koji se razvijao u sasvim drugim i eko­ nom skim i opštim političkim uslovima?« (potcrtao D. B.)88 Potrebno je iznijeti još jedan poduži citat da bi se jasno naznačilo koje shvaćanje socijalističke dem okracije K ardelj suprotstavlja Đilasovu. »Savez kom unista je postavio na svoju zastavu parolu socijalističke de­ m okratije. U vek smo tv rd ili da nem a socijalizm a bez dem okratije. Ali isto toliko m oram o biti uporni na svom stanovištu koje je naučno i politički jedino " Ib id ., '* Ib id ., M I b id ., “ Ib id ., M Ib id ., ,T Ib id ., « I b id .,

200

str. str. str. str. str. s tr . str.

19. 20. 21. 23. 26. 29. 2«.

pravilno, da form e socijalističke dem okratije treba organski da izrastu iz soci­ jalističkih društvenih odnosa. I pošto socijalistički društveni odnosi znače odu­ m iranje klasnog društva uopšte, znače ukidanje klasnih antagonizama uopšte, znače u krajnjoj liniji i ukidanje svake vlasti uopšte, onda i pravac razvitka socijalističke dem okratije može biti neosporno samo jedan: takav koji će omo­ gućiti svakom građaninu da bude on sam neposredni učesnik u resa van ju svih društvenih problema, tako da niko neće im ati potrebu da se pofrontava za bilo kojim ljudim a ili partijam a i tako da niko neće im ati potrebe da se svađa oko vlasti. Ja ne tvrdim da smo mi jako blizu ostvarenja takvog tipa demokratije, bespartijske dem okratije, ali smo joj položili solidne osnove u mehanizam društvenog sam oupravljanja. Dalje razvijanje tog mehanizma znači jačanje vo­ dećeg uticaja radničke klase na čelu svih radnih masa — a to je glavno oružje protiv birokratskih tendencija i protiv negativnih pojava u našem sistemu. Drugog nema.«89 Kardelj je u svom referatu detaljno analizirao i pokazao neosnovanost, jednostranost i protuslovnost Đilasovih pogleda na idejno i akciono jedinstvo Saveza komunista. Plenum je u cijelosti prihvatio kritiku i političku ocjenu Đilasovih idejnih stavova i političkih shvaćanja, prem da su neki sudionici u diskusiji sm atrali da je Đilas »na kontrarevolucionarnim pozicijama« i da je »postao neprijatelj SK«.90 Osim »slučaja Đilas«, drugi značajan fenomen u političkom životu Jugo­ slavije istog perioda (jesen 1953. godine) bili su izbori — »parlam entarni izbo­ ri« za zastupnike Savezne i republičkih skupština. Na tim izborima (22. XI 1953), u skladu s izbornim zakonom, zborovi birača mogli su kandidirati više kandidata. To su oni i iskoristili predlažući po dva i više, čak i do desetak kan­ didata, što je bilo i u duhu »direktiva« rukovodstva SK J da se što slobodnije izrazi volja birača. »Nepoznanica« u tom političkom procesu bila je ponašanje kandidata u izbornoj kampanji. Pokazalo se da su se kandidati — mahom članovi partijskih rukovodstava — uputili u žestoku »međusobnu borbu«, što je počelo slabiti jedinstvo lokalnih partijskih forum a SKJ. Izborna kam panja je pokazala i kolebanja komunista kako se odnositi prem a rečenim fenome­ nima. Situaciju koja je nastala u izbornoj kam panji ovako je opisao Moša Pijade, koji će poslije izbora biti izabran za predsjednika Savezne skupštine: » . . . P u t za razvijanje i učvršćivanje socijalističke dem okratije nije ni­ malo lak. Na jednoj strani nalaze se ljudi koji je tumače kao anarhiju i na­ puštanje svakog rukovođenja političkom aktivnošću radnih masa, neki opet ne mogu još da se oslobode birokratskih navika zapovedanja, što kod jednog dela nedovoljno izgrađenih članova Saveza komunista i Socijalističkog saveza zadržava naviku pokornog slušanja i tamo gde se traži njihovo samostalno " Ibid., str. 30. H Ibid., str. 160. Plenum Je odlučio: . . . , , , .1 »1. da su sh vatanja k oja Je M ilovan Đilas izneo u svojim člancim a u svojoj osnovi protivna političkoj liniji usvojenoj na VI kongresu Saveza kom unista Jugoslavije; 2. da su ta shvatan ja, s obzirom na položaj druga Đllasa u Savezu kom unista, unela zabunu u Javnost i nanela ozbiljnu štetu kako Savezu kom unista tako i interesim a zemlje; 3. da se drug Đilas svojim stavovim a i postupcim a udaljio od Centralnog kom iteta 1 od čitavog Saveza kom unista, da se lično lzolovao od praktičkog rada i dao političku osnovu za razbijanje idejnog i organizacionog Jedinstva Saveza kom unista i:z a njegovu l l k ^ a c i j u . Zbog toga P lenarn i sastanak Centralnog kom iteta odlučuje da se drug Milovan Đilas isključi iz Centralnog kom iteta, udalji sa svih fu n k cija u Savezu i kazni posljednjom opome-

201

odlučivanje. Još im a kom unista zaraženih birokratizm om , koji još ne razum e ju suštinu d ruštvene uloge Saveza kom unista kao političkog vaspitača radnih m asa kao ni značaj postavke VI kongresa o tom e da je Socijalistički savez rad ­ nog naroda glavno polje za političku delatnost kom unista. Ako tom e još do­ damo i nezdrave lične am bicije i karijerizam , osobine koje kom unisti m oraju biti tuđe i koje su takođe p o th ran jiv a n e b irokratskim shvatanjim a, onda imamo p red očima i sve uzroke negativnih pojava koje su se pokazale u toku borbe oko kandidacija.«91 O kakvim se negativnim pojavam a rad i Moša P ijade u nastavku kaže: » . . . Mnogo su teže pojave k arijerizm a kom e su podlegli neki kom unisti članovi sreskih kom iteta, neki p u t uz pomoć ostalih, a češće i mimo kom iteta. U želji da se k an d id uju vrbovali su svoje rođake, lične p rija te lje i druge da bi ih n a zborovim a predložili. N eki se p ri tom e nisu ustručavali da priđu i reak­ cionarnim elem entim a samo da bi proširili krug svojih birača. Neki su na zborovim a govorili da tre b a kandidovati i druge, ali su ispod žita radili da ne dobiju p ro tivkandidata. N a jednom m estu, iz karijerističk ih pobuda, dva člana istog kom iteta up u stili su se u m eđusobne intrige, ali su um esto kandidature obojica dobili p artijsk u kaznu. U nekim srezovim a u D alm aciji gotovo se sva predizborna ag itacija svela n a borbu oko k an d id atu ra uz izdašno ocrnjivanje p ro tivkandidata. N a taj način, um esto da se m ase u jed in ju ju na političkoj platform i, one su odozdo bile razd v ajan e oko ličnosti kandidata. T akvih intriga i ogovaranja bilo je i u drugim krajev im a i m estim a protiv valjanih drugova samo zato da se suzbije njihova kandidacija i da ostane samo jedan kandidat, i to baš onaj koji im a m anje izgleda na poverenje birača. Negde je vršen nedo­ zvoljeni p ritisak n a kom uniste da ne predlažu kandidate po svojoj volji. U ne­ dostatku arg u m en ata p ro tiv druge k an d id atu re čoveka jednakih m oralnih kva­ lifikacija upadalo se u ogovaranje.«92 O ba ta fenom ena naznačila su postojanje anarholiberalističkih tendencija koji su provocirali in terv en ciju zaštite utvrđenog pravca razvoja sam ouprav­ ljanja. Nekoliko d an a nakon III plenum a CK K P J, n a prvom zasjedanju novo­ izabrane Savezne skupštine, podnoseći izvještaj o rad u Saveznog izvršnog vijeća, Josip Broz Tito upozorio je da bi bilo »reakcionarno i štetno zaostajati u tom m ijen jan ju i razvitku, kao što bi bilo reakcionarno i štetno zalijetati se u nepoznato, u n ekakve d o k trin a rn e i neživotne konstrukcije, koje su kao tak v e ne samo osuđene da se razbiju o društvenu praksu, već mogu da nanesu ozbiljne štete norm alnom razvoju«.” F iksirajući točku do koje se početkom 1954. godine došlo u razvoju druš­ tvenih odnosa u Jugoslaviji, rekao je: » . . . H istorijska je činjenica da su se sve prom jene . . . povezale u jedan u osnovi postavljen i dovršen društveni i politički sistem, koji je izražen i učvršćen novim Ustavom i drugim zakonim a i privrednim propisim a donijetim neposredno poslije njega. N ije potrebno posebno isticati da će se taj sistem . . . usavršavati i upot­ p unjavati, a u nekim svojim m anje ili više važnim tačkam a djelim ično i m i­ jenjati. Ali taj novi ustavni poredak d a t je u svojim društvenim i političkim osnovam a koje se ne m ogu m ijenjati, osim u pravcu svog ostvarivanja i usavrM oSa P ij a d e , I z a b r a n i s p is i, I to m , 5. k n j i g a . I n s t i t u t z a iz u fia v a n je r a d n ič k o g p o k re ta , B e o g ra d 1960, s t r . 989. " Ib id ., s t r . 992.

•' Tito, GC, IzvjeStaj o rad u Saveznog IzvrSnog vijeća, k n jig a str. 33.

202

šavanja. Te osnove čine temelj izgradnje socijalizma i daljeg učvršćenja i razvitka jedne stvarne, socijalističke dem okratije u Jugoslaviji.«94 Očigledno, dakle, rukovodstvo K PJ, posebno Josip Broz Tito, inzistira da se buran proces društvenih reform a koji je započeo 1949. godine privremeno uspori, rezultati stabiliziraju i učvrste, i to prije svega obračunom s liberalis­ tičkim tendencijam a u kojima su vidjeli klice kontrarevolucionarnog djelo­ vanja.

2. Privremeni uzmak pred oživljavanjem robne proizvodnje Jedan od uzroka usporavanja procesa deetatizacije leži i u pojavama »deformacija« u privredi, pojavam a koje su bile m anje-više prirodan izraz slobodnijih robno-novčanih odnosa. Proces sve slobodnijeg privređivanja omo­ gućio je, naime, da se, osim inicijative radnih kolektiva koja je rezultirala većom proizvodnjom, boljim asortimanom i kvalitetom proizvoda, pojave i razne privatne inicijative okarakterizirane kao »dizanje privatno-kapitalističkih glava«. Osim toga, u uvjetim a slobodnijih robno-novčanih odnosa i veće samo­ stalnosti socijalističkih poduzeća javljali su se različiti oblici privređivanja, poduzetnosti i odnosa u društvu koji su tu i tamo bili nalik na kapitalističku poduzetnost. Da bismo ilu strirali tadašnju situaciju i proces o kojem je riječ, poslužit ćemo se citatom iz karakterističnog članka M ijalka Todorovića, člana tadašnjeg CK SKJ: »Socijalističke privredne organizacije (preduzeća) već su na prvim ko­ racima novog sistema tako reći dobile krila, čak sa ono i onoliko slobode koju su im omogućavale fiksirane stope akum ulacije i fondova. Od krutih, nepo­ kretnih, često nerentabilnih, tako reći, poluustanova na budžetu-polupreduzeća postale su žive, prodorne, samostalne i sam oinicijativne privredne orga­ nizacije. Hazrešila se inicijativa sitnih robnih proizvođača, zanatlija i naročito seljaka .. . « »Kada su tesni okviri adm inistrativne privrede raskinuti, sve forme sitne proizvodnje, sve sitne privredne delatnosti, oživele su i izbile na sve s tr a n e .. . « »Radi ilustracije navešću samo neke primere. Prem a izveštaju Pokrajin­ skog sindikalnog veća iz Novog Sada, u toku 1952. godine porastao je u Voj­ vodini broj registrovanih privatnih zanatskih radnji za 2 144, a bespravne za­ natlije su se u toku te godine udvostručile, tj. njihov je broj u toj godini po­ rastao za 4 063.« » . . . Isto tako porastao je prosečni godišnji promet po jednoj zanatskoj radnji. Za ilustraciju navodim sledeće podatke: samo od strane državnih usta­ nova i preduzeća isplaćeno je, i to samo preko Narodne banke, privatnicima« (v. str. 204): »Ali ni naša socijalistička preduzeća nisu ostala svetački čista u tim uslovima. One privatnokapitalističke tendencije i pojave kod privatnih robnih proizvođača ispoljile su se u novom privrednom sistemu i kod ostalih robnih proizvođača, pa i kod samih socijalističkih privrednih organizacija (preduzeća, M Iblđ., str. 34.

203

1952. u m ilio n im a d i n a r a

— privatnom investicionom zanatstvu — ostalom privatnom zanatstvu — privatnim licima koja se bave prevoznim uslugama S vega:

1953.

1952. In d e k s 100

3 873

8 877

229

6121

8 272

135

8 856 18 850

11245 28 394

127 150

zadruga itd.), ali ovde, doduše, kao sasvim sporedni proizvod, pre svega kao n eskrivena težnja pojedinih preduzeća ili pojedinih grupa preduzeća da isko­ riste m onopolni položaj na tržištu kako bi nab ijala cene i postizala što veće zarade . .. « »Zakoni tržišta su, istina, gurali proizvođače, pre svega, na povišenje p roduktivnosti rada, trgovce n a sm anjenje troškova trgovine, a sve zajedno na što bolji k v alitet proizvoda: to kao osnovna tendencija, glavni proizvod toga procesa. Ali, kao sporedni produkt, zašto ne zaraditi i n a drugi način kad se može! N ajpre se počelo stidljivo, sa grižom savesti zbog toga ’što smo ipak socijalističko p reduzeće’, a onda su konkurencija, pa ’iskusni lju d i’ koji poznaju posao od p re rata, itd. već uzeli stv a r pod svoje; onda se postepeno došlo i do izigravanja i k ršen ja zakonskih propisa, do deviznih prek ršaja, zapostavljanja obaveza p rem a zajednici (porezi i dr., u raznim vidovim a, počevši od nam em og zak ašn jav an ja u p lata pa sve do netačnog ev id en tiran ja prihoda i drugih falsi­ fikata).« »Najzad, sve takve i slične špekulacije povezane su i sa podelom preteranih i n ezarađenih p lata koja se vrši m eđu radnicim a i službenicima.«95 P rekinim o citira n je i zaključim o: sve te i slične pojave u privrednom životu i poslovanju socijalističkih poduzeća, s jedne strane, i ekspanzija sitne p riv atn e inicijative, s druge strane, bili su u suprotnosti s tadašnjim shvaća­ njim a o socijalističkim norm am a života. N eke d ruštvene pojave nosile su obilježje kapitalističkog društva. Zato je partijsko rukovodstvo odlučilo da pri­ vrem eno uspori deetatizaciju, da prim ijeni adm inistrativne m jere kako bi se dotadašnje prom jene učvrstile i stabilizirali novi odnosi. *

* *

Poslije petogodišnjih, gotovo svakodnevnih, prom jena u svijesti ljudi, u društveno-ekonom skim odnosim a i privrednom sistem u nastupilo je razdoblje stagnacije. U prijašnjem periodu (1950— 1954) bila je uglavnom izgrađena i završena idejno-politička koncepcija deetatizacije društva, s više ili m anje sla­ bosti i praznina, pukotina, iluzija, naivnosti i nerealnosti. T rebalo je da pro­ tekne određeno razdoblje društvene prakse da bi se proučilo praktično funkcio­ niran je sistem a i izvukli zaključci kako bi se jasn ije uočile negativne i pozi­ tivne strane, kako bi se izm ijenile i dopunile, odnosno korigirale ideje i ponovno ubrzao ili eventualno usporio proces deetatizacije. " M lJ a lk o T o d o ro v lć , B o rb a n a d v a f r o n ta , N aSa s t v a r n o s t , b r . 3/1954, s t r . 4, 5. 1 8.

204

Da zaključimo: svi spomenuti i slični činioci društvenog razvitka činili su početkom 1954. godine društveno-političku situaciju veoma složenom. Smion i ubrzan proces dem okratizacije i debirokratizacije društva u periodu od 1949. do 1954. godine donio je, po nužnoj logici svog razvitka, i one tendencije u gle­ dištima i one pojave u društvenoj praksi koje su, prem a ocjeni rukovodstva KPJ, ugrožavale ostvarenje utvrđene generalne linije društvenog razvitka. Zato je preporučena veća obazrivost u daljem m ijenjanju društvenih odnosa i veća budnost prem a nesocijalističkim tendencijam a i opasnostima. To, međutim, neće ostati bez posljedica na tempo daljeg procesa deetatizacije društvenih odnosa i na društveni razvitak.

VI. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA O VELIKOJ PREKRETNICI 1948—1953. GODINE

1. Dubina historijske dileme i značenje prekretnice D ržavno-centralistički sistem uspostavljen nakon pobjede revolucije, iako vjerojatno historijski neizbježna etapa u društvenom razvoju, bio je suprotan duhu istinske narodne revolucije, a posebno neprihvatljiv za Jugoslaviju kao višenacionalnu zajednicu. Složenosti i različitosti Jugoslavije u principu odgo­ vara što šira autonomnost, a ne centralizam, premda je u njezinu proteklom razdoblju prevladavao centralizam, dakako različitog društvenog karaktera. Složenosti Jugoslavije odgovara upravo samoupravni društveni sistem jer on i po definiciji, a ne samo po implikacijama, pretpostavlja i razvija politički i eko­ nomski pluralizam u obliku veoma široke autonomije svih ekonomskih i poli­ tičkih subjekata, što će reći radnih, lokalnih i regionalnih zajednica, a posebno maksimalno moguću političko-ekonomsku samostalnost nacija, naroda i na­ rodnosti. U razdoblju od V do VI kongresa K PJ (1948—1952) rukovodstvo KPJ je izgradilo upravo takvu idejnu koncepciju izgradnje samoupravnog socijalistič­ kog društva. Osloncem na sam oupravnu orijentaciju KPJ je učinila historijsku prekretnicu. S puta koji je objektivno vodio u sveopći državno-vlasnički i biro­ kratski monopol zemlju je usm jerila na put borbe za samoupravni demokratski socijalizam. Bila je to nova koncepcija K P J o izgradnji socijalističkog društva u Jugoslaviji. P rijašnja se koncepcija idejno oslanjala na državu, na njezin apa­ rat, a nova koncepcija oslanjala se na radne ljude; prijašnja je koncepcija vje­ rovala u svemoć centralističkog plana, a nova u inicijativu radnika proizvođača.

Prihvaćanjem takve koncepcije nastala je golema diskrepancija između realno postojećeg sistema društvenih odnosa koji su bili izgrađeni na autokratsko-centralističkim osnovama i te nove idejno-političke koncepcije K PJ u čijoj je osnovi radničko samoupravljanje i narodna demokracija. Ta je diskrepancija razumljiva s obzirom na to što se radilo o radikalnoj kritici svega postojećeg koja je izvršena gotovo preko noći. Usvajanjem koncepcije antietatističke, antibirokratske revolucije 1950. godine otvoren je problem od teorijskog i praktičnog značenja: kako mijenjati pravce društvenog razvoja, kakve su mogućnosti ostvarivanja samoupravljanja? 205

Mislimo da se složenost historijske dilem e pred kojom je stajalo ruko­ vodstvo K P J (a ono je donosilo odluke) može izraziti ovom form ulacijom : idej­ nim i teo rijskim o p redjeljenjem K P J je zapriječila p u t i restauraciji kapita­ lizm a i p u t državnog socijalizma, kao dvam a dom inantnim i gotovo jedinim sistem im a našeg vrem ena, a treći je p u t za koji se opredijelila bio potpuno nepoznat. Sv ijet je taj treći p u t nazvao »jugoslavenskim eksperim entom «.

2. Beznadno stanje takozvanih objektivnih okolnosti P ovijesna o d luka o prelask u n a sistem radničkog sam oupravljanja done­ sena je u okolnostim a idealnim upravo za najčvršći velikodržavni centralizam . P riv red n a i m eđ u n arodna situacija Jugoslavije bila je mnogo teža 1950. godine nego, npr., 1947/48. Zbog potpune ekonom ske blokade i dviju katastrofalnih suša proizvodnja je od 1950. do 1953. godine bila m an ja nego 1949. godine. Ju g oslavija je b ila izložena nezapam ćenom p ritisku s Istoka, a neko vrijem e i sa Zapada. Bilo je to vrijem e kulm inacije hladnoga rata. Izdaci za obranu porasli su n a 24 posto nacionalnog dohotka, a za investicije se odvajalo više od trećine nacionalnog dohotka. Nivo m aterijaln o g razv itk a nije se podigao. Socijalna se stru k tu ra nije izm ijenila. R adnička se klasa nije razvila, seljaštvo se n ije sm anjilo, inteligencija n ije stvorena. Osnovna je p ro turječnost, dakle, bila u tom e što su teški problem i i na­ slijeđene, ali još žive dru štv en e proturječnosti poticale centralizam , sistem dom inacije i d ik ta tu ru u društvu. A K P J se opredijelila za visoke hum ane ci­ ljeve i n ajv iše dem o kratske vrijednosti suvrem enog svijeta, izražene u samo­ u p rav ljan ju slobodnih rad n ih ljudi u jednoj od najzaostalijih evropskih ze­ m alja s m alobrojnom radničkom klasom, a dom inantnom većinom seljaštva i drugih n erad n ičk ih slojeva u društvenoj stru k tu ri.

3. Prethodno form irani blok revolucionarnih snaga i nova strategija društvenog razvoja Jugoslavije — osnova pobjede U sprkos svim ograničenjim a (od kojih smo spom enuli samo neka) koja su dovodila u p itan je m ogućnost izvođenja velike prekretnice 1948— 1953. godine, rukovodstvo K P J je u strajalo u svojoj odluci. T akva u p ornost rukovodstva bila je moguća zahvaljujući historijskoj či­ njenici da je K om unistička p a rtija bila zaista m onolitna i da su generalnu stra­ tegiju K P J iz razdoblja 1948— 1952. godine prihvatili svi društveni slojevi, na­ cije i narodnosti, prem da su m otivi i razlozi bili po nečem u i različiti. N a koje se socijalne i političke snage moglo osloniti u ostvarivanju nove koncepcije društvenoga razvitka? 206

a) Glavna snaga izvođenja prekretnice bila je Komunistička partija koja je im ala oko pola m ilijuna ljudi, bila je još jedinstvena i imala je veliki akcioni potencijal koji je bio izgrađen u prijašnjem revolucio­ narnom razvitku. U toj se činjenici, međutim, nalazi dio proturječnosti tog razdoblja. Naime, procesom demokratizacije, decentralizacije i debirokratizacije rukovodila je revolucionarna ratna generacija komu­ nista koja je držala u svojim rukam a sve ključne pozicije i političku vlast, iako je sam taj proces bio idejno usm jeren protiv monopola nosilaca vlasti. Ta je generacija po svom društvenom biću, po svojoj idejno-političkoj fizionomiji bila sposobna da izvodi takav preokret. Prošlo je tek pet-šest godina od oružane faze revolucije u kojoj je ta generacija ispoljila veliku energiju, podnijela goleme žrtve i pokazala veliku sprem nost na samoodricanje. Revolucionarne tradicije bile su i još će određeno vrijem e biti izvor snažnih poticaja za nova samoodricanja u revolucionarnoj borbi za nove društvene odnose. Ta ge­ neracija revolucionarne smjelosti i uvjerenosti u svoju historijsku misiju dobila je u borbi protiv staljinističkog nasrtaja novu snagu i nove impulse. Čvrsto je odlučila da dokaže — teorijski i praktično — ispravnost novog »jugoslavenskog puta« u socijalizam. Ali ta rukovodeća društvena snaga imala je početkom pedesetih go­ dina i drugu, i to suprotnu karakteristiku. Još nije mogla lako i brzo zaboraviti stare ideje, staru doktrinu i etatistički pristup problemima razvitka društva, to prije što je u tome bilo ne malo revolucionarnih i racionalnih elemenata, naročito za danu historijsku situaciju u kojoj se nalazilo jugoslavensko društvo. Dodajem tome da je ta društvena snaga vršeći vlast već bila ponegdje idejno nagrizena privilegijima koje donosi vlast. b) Radnička je klasa bila relativno m alobrojna i vrlo mlada. Modema radnička klasa zapravo se tek stvarala uglavnom iz redova seljaštva. Zbog njezine malobrojnosti, mladosti, pa i nedovoljne angažiranosti u oružanoj revoluciji, samo djelo velike prekretnice nije njezino nepo­ sredno djelo, već čin Komunističke partije, točnije — njezina politič­ kog vrha. Ali radnička klasa vidjela je u tome nov revolucionarni ko­ rak koji će zaustaviti proces da ona postane puko oruđe ekonomske moći i političke vlasti birokratsko-tehnokratskog upravljačkog sloja, u što bi se revolucija neizbježno m orala izroditi da je ostala na starim naslijeđenim idejno-teorijskim osnovama. c) Seljaštvo, zanatlije i ostali društveni međuslojevi naslijeđeni iz kapi­ talističke strukture činili su gotovo 70 posto stanovništva. Njihova aktivna uloga u toj historijskoj situaciji u smislu subjekta bila je beznačajna. Seljaštvo je praktički već bilo ušlo u borbu s K P J i državom zbog nam etanja kolhoznog sistema. Kurs na demokratski socijalizam značio je za seljaštvo olakšanje, pa i politički uspjeh, iako nove perspektive nisu otvorene, osim daljeg tavorenja na malim imanjima. d) Inteligencija je preferirala demokratski nasuprot državno-birokratskom tipu socijalizma. e) Sve nacije i narodnosti u Jugoslaviji pružile su otpor staljinizm u da bi sačuvale svoju samostalnost. 207

f) Sudionici oslobodilačkog rata, osim svega rečenog, branili su svoju borbenu narodnooslobodilačku p artizansku čast i vlastitu historiju od m oralnog n ap ad a hegem onističke birokracije. S tvorena je, dakle, nova platform a društvenog razvitka koju su prihva­ tili svi dru štv en i slojevi u svim nacijam a i narodnostim a. Tom je platform om K P J snažno rev italiz irala sve svoje veze, i to u svim socijalnim i nacionalnim sredinam a koje su bile sprem ne da idu za partijskim i državnim rukovodstvom. Očigledno je, dakle, da je socijalna s tru k tu ra jugoslavenskog društva pedesetih godina b ila ograničavajući činilac koji nije bio prim jeren tako epo­ halnom p ro jek tu kao što je izvođenje velikog p re v ra ta prem a izgradnji samo­ upravnog socijalizm a.

4. Teorijska elaboracija prekretnice Razdoblje p rek retn ice 1949— 1953. godine moglo bi se označiti »zvjezda­ nim trenutkom « teo rijske misli kom unističkog po k reta Jugoslavije zato što je tada izgrađena koncepcija dem okratskoga n asuprot autokratskom e, sam ouprav­ noga n asu p ro t državnom e socijalizm u, što je kao odgovor na dilem u raskršća revolucije izvedeno vjerojatno korektno i u vizionarskom i u konkretno-historijskom pogledu. Ni danas se vjerojatno ne bi mogla naći altern ativ n a idejno-teo rijsk a koncepcija za danu historijsku situaciju tog razdoblja. M eđutim , iz današnjeg je aspekta očigledno da je u prvoj koncepciji K P J o izgrađivanju sam oupravnog socijalizm a bilo znatnih praznina. Tom tvrdnjom ne želimo u m an jiti veličinu i značenje te povijesne prekretnice. K ritik a etatizm a kao sistem a i političke birokracije kao kontrarevolucionarne d ru štv en e snage činila je glavnu točku novog pogleda K PJ. K ritika je bila zaista k ra jn je radikalna, ali je to bila više m oralno-politička osuda staljinizma, a m anje naučno-teorijska analiza tog sveopćeg društvenog fenomena našeg vrem ena. U središtu pažnje bila je k ritik a društvenih odnosa u Sovjet­ skom Savezu. SSSR je označen kao zem lja državnog kapitalizm a i diktature biro k ratsk e k aste (vidi dokum ente VI kongresa KPJ). I sam birokratski sistem u svojem autentičnom liku »im portiran« je zato što se u tom razdoblju vlastita b irokracija n ije bila fo rm irala u razvijenom obliku, ali i zato što su tu kritiku iznijele snage koje su držale vlast. Mogući drugi oblici obnove bitnih elem enata klasnoga društva, osim onih koje stv ara etatizam staljinističkog tipa, nisu uopće uzim ani u obzir. R evolucionarna uloga radničke klase nije dovoljno razrađena, prem da je u idejno-političkoj koncepciji uvijek isticana kao jedini hegemon društveno-revolucionarnog razvitka. N edostajala je tem eljitija m arksistička analiza ne samo dane društvene stru k tu re već i tendencija njezina razvoja. V jerojatno je jedan od razloga i taj što je ak tu aln a stru k tu ra bila revolucionarna u smislu novih ideja, a eg alitam a i neizdiferencirana u sm islu realnog stanja i zato, naizgled, gotovo beskonfliktna, pa kao da »nije bilo« em pirija za teorijska uopćavanja te vrste. 208

5. Operacionalizacija prekretnice U vrijem e kad su glavni elementi koncepcije radničkog sam oupravljanja bili utvrđeni, to jest od 1949. do 1952. godine, faktički društveni odnosi i sistem bili su dijam etralno suprotni novoj doktrini KPJ. Privredni je sistem bio pot­ puno centralistički, a nova je koncepcija prihvaćala radničko sam oupravljanje uz tržišni oblik privrede. Nova ideologija K P J istakla je socijalističku demo­ kraciju kao svoj cilj, a zapravo su tada državni aparat i partijske organizacije držali u svojim rukam a sve poslove društvenog upravljanja, dakako, uz rela­ tivno široku podršku masa. Represivne m jere države, sveopća kontrola nad društvom bile su čak u porastu i nakon uvođenja sam oupravljanja, i to uglav­ nom zbog veoma zaoštrene m eđunarodne situacije i ugroženosti zemlje. Oči­ gledno, dakle, zbog nagle prom jene ideologije i doktrine koja je postavila vrlo visoke revolucionarne ciljeve nastala je golema neskladnost između teorije i prakse, između ideje i stvarnosti. Dileme pred kojima su se našle vodeće društvene snage kad je poslije predaje tvornica radnicim a 1950. godine trebalo stvarati nove društveno-ekonomske odnose koji bi bili prim jereni radničkom sam oupravljanju, bile su veoma složene. U društvu su djelovale proturječne tendencije, od kojih je svaka imala i svoje subjektivne socijalne nosioce, pa i objektivne mogućnosti — neka manje, neka više — za svoju realizaciju. Iz prirode realno postojećeg društvenog sistema, kojemu je osnova bila etatistička ekonomska struktura, proizlazila je tendencija za učvršćenjem i daljim proširivanjem etatističke strukture društva. Opasnost od te tendencije bila je to stvarnija što je znatan dio rukovodilaca još shvaćao da su centralizi­ rano detaljističko planiranje i odgovarajući sistem organizacije društva bit i princip socijalizma. Sve je to rađalo dosta snažnu tendenciju za održavanjem adm inistrativno-birokratskog sistema upravljanja privredom. Druga tendencija — koja je stalno jačala — težila je uspostavljanju slo­ bodnog tržišta sa svim karakteristikam a robno-novčane privrede uključujući i djelovanje zakona prosječne profitne stope i slično. Osim tih, postojale su i tendencije za restauracijom starih, kapitalističkih društveno-ekonomskih odnosa, ali su se one teško mogle pojaviti u organizira­ nom obliku. Najveća praznina i najveći problem nove koncepcije bio je vjerojatno u tome što opći principi sam oupravljanja nisu bili dovoljno razrađeni za brže praktično ostvarivanje. P ri takvom stanju stvari postojale su dvije mogućnosti: prva, da najuže rukovodstvo odlučuje o svakom značajnijem koraku ostvari­ vanja nove koncepcije i, druga, da se sam odjelatnije aktivizira radnička klasa. Prevladala je prva mogućnost. U procesu ostvarivanja nove koncepcije društvenog razvoja prevladala su tri osnovna politička cilja, tri osnovne političke parole: prvo, decentralizacija sistema upravljanja u smislu prenošenja nadležnosti s viših na niže društvene instance od federacije preko republika do komuna i radnih organizacija; drugo, demokratizacija društveno-političkih odnosa i, treće, obnova i razvijanje robne proizvodnje u okvirima vrlo jake uloge države. Sto se tiče politike preobrazbe centralističke strukture u samoupravnu rukovodstvo je, na prim jer, za područje privrednog sistema eksplicite prokla­ miralo slobodnije djelovanje tržišta i u potpuno jasnom poimanju označilo 14 D. Bilandžić: HISTORIJA SFRJ

209

detaljističko adm in istrativno p lan iran je kao iracionalno, ali je sm atralo da cije­ lim viškom rad a m ora i dalje raspolagati društvo, iako je isto tako eksplicite isticalo da država n e može u p rav ljati privredom . K ad se prešlo n a p rv e praktične m jere za ostvarivanje društvenih pro­ m jena na osnovam a sam oupravljanja, već Se n a prvom koraku ispriječio utjecaj vrlo teških histo rijskih okolnosti. Tako se, n a prim jer, pojavila ova dilema: ideja sam o u p rav ljan ja tražila je da se društvo o tv ara i prem a sebi i prem a svijetu oko sebe, što je b itn a pretp o stav k a razv ijan ja svake socijalističke demo­ k ratsk e zajednice. M eđutim , čim su započela idejna, politička, kulturna, eko­ nom ska i d ru g a o tv aran ja, počele su djelovati d ruštvene proturječnosti, a u sklopu toga ak tiv izirale su se i konzervativne, pa i antikom unističke snage. Slučaj Đilas ilu strativ an je p rim je r za to. Na valovim a dem okratizacije on je već p o tk raj 1952. godine nastupio s idejno-političkom platform om tražeći slobodu za sve. U tom historijskom tre n u tk u »sloboda za sve« značila je da se preko raz­ nih građansko-buržoaskih, socijaldem okratskih, m alograđanskih, anarholiberalističkih i sličnih ideoloških o rije n ta cija om ogući podizanje tek srušenog klas­ nog buržoaskog dru štva. P artijsk o rukovodstvo ocijenilo je na sjednici CK SK J u siječnju 1954. godine da historijske p roturječnosti ne samo što nisu svladane već je odnos socijalnih snaga tak av da te ideje mogu obnoviti staro društvo, pa čak izazvati i g rađ an ski rat. To je, vjerojatno, jedan od povoda što je usporeno o tv aran je koje je u d ru štv u bilo započelo. T akvi su slučajevi jačali oprez i budnost, pa i stv a ra n stra h da se n a političku scenu i u proces dem okratizacije ne ubace an tik om unističke snage koje bi ugrozile ne samo revoluciju već i samu ideju sam o u p rav ljan ja i dem okratizacije. Slična se dilem a jav ila i u povodu obnavljanja slobodnijeg tržišta. Naime, kad se 1951/52. godine naglo prešlo na slobodnije tržište roba i novca, uk lju ­ čujući i slobodno raspolaganje devizam a, pokazalo se da nivo proizvodnje, naročito planovi in d ustrijalizacije ne mogu podnijeti takvo naglo otvaranje. R ukovodstvo d ržave i P a rtije — pritisnuto teškim brem enom zaostalosti zemlje, veom a teškim proturječnostim a i neposrednom opasnošću prijetećeg ra ta — našlo se izm eđu m etode d ik tiran ja revolucionarnim procesim a (ta je m etoda b ila više au to k ratsk a nego dem okratska) i m etode revolucionarne de­ m okracije koja bi se sastojala u poticanju revolucionarne sam odjelatnosti rad­ ničke klase, a n ije im alo niti je moglo im ati dovoljno snage za radikalne pro­ m jene sta n ja d ru štv a, je r su opasnosti suviše radikalnog kursa graničile s mo­ gućnošću poraza sam e revolucije. R ezultat toga bila je spom enuta odluka ruko­ vodstva početkom 1954. godine da se zastane sa stru k tu raln im društvenim prom jenam a.

6. Nacionalno i seljačko pitanje u doba prekretnice Među problem im a društvenog razvoja Jugoslavije koji u vrijem e velike p rekretnice nisu rješavani bila su dva bitna: seljačko i nacionalno, premda m eđu njim a postoji razlika. Sto se tiče seljačkog, točnije — agrarnog pitanja, ono je poslije neuspjele kolektivizacije odgođeno, uz pojačano zaprečavanje putova kapitalističkog raz­ 210

voja na selu (smanjivanje zemljišnog maksimuma na 10 ha 1953. godine i slično). Nacionalno pitanje također nije razm atrano, a u ustavno-pravnom po­ gledu učinjen je korak nazad ukidanjem Vijeća naroda kao posebnog vijeća u strukturi Savezne narodne skupštine. Ako se uzme u obzir da ni u razdoblju revolucionarnog centralizma K PJ nije posebno analizirala nacionalno pitanje, proizlazi da su postojali neki po­ sebni razlozi što P artija već skoro cijelo desetljeće ne raspravlja o jednom od najkrupnijih društvenih pitanja Jugoslavije. U odgovoru ćemo naznačiti samo neke razloge koji su utjecali na to da K PJ upravo tada, u doba velike prekretnice, ne obraća pažnju m eđunacionalnim odnosima. Teška i krvava iskustva u m eđunacionalnim odnosima objektivno su na­ m etala potrebu da se izbjegava svaka ponovna rasprava o međunacionalnim odnosima. Postojao je opravdan strah da bi svako javno pokretanje diskusije o međunacionalnim odnosima u poslijeratnom razdoblju moglo uzdrm ati odnose povjerenja među narodim a i narodnostim a u Jugoslaviji teško stvorene u toku revolucije. Pozitivno zakonodavstvo progonilo je svako raspirivanje nacionalne m ržnje kao protudržavni i kontrarevolucionam i akt. Vjerovalo se, dakako, dosta naivno i smiono da je revolucija definitivno riješila nacionalno pitanje i da na tom polju društvenih odnosa više nema i neće biti problema. K P J je sm atrala da je njezina najveća i neprolazna histo­ rijska zasluga što je riješila nacionalno pitanje stvaranjem federativne zajed­ ničke države. Centralističko-adm inistrativna državno-politička struktura Jugoslavije — koja je neposredno poslije rata bila nužna da bi se osigurale i učvrstile tekovine revolucije, razbili ostaci klasnog neprijatelja i izgradila prijeko potrebna eko­ nomska osnova društva — otežavala je pokretanje bilo kakvih javnih rasprava o međunacionalnim odnosima. S druge strane, obrana nezavisnosti Jugoslavije, najprije prem a Zapadu, a zatim prem a Istoku, nužno je nam etala potrebu da se neprekidno ističu parole o bratstvu i jedinstvu i o ravnopravnosti ostvarenoj u revoluciji, ali je istodobno potiskivala svako javno iznošenje bilo kakvih neraz­ riješenih m eđunacionalnih nesporazuma i »trzavica«. Karakteristično je da u gotovo cijelom petogodišnjem razdoblju, kad se izgrađivala nova idejno-politička doktrina i koncepcija, problematika m eđuna­ cionalnih odnosa nije uopće dolazila na »dnevni red« ni kao teorijski ni kao praktičan problem u Jugoslaviji. Prem da je kritika koju je K P J tada dala o staljinizmu veoma oštro upozoravala na neravnopravnosti i hegemonizam među socijalističkim zemljama, dakle i među nacijama, i veoma oštro napadala nerav­ nopravne međunacionalne odnose u SSSR-u, o tome se u Jugoslaviji nije ras­ pravljalo prije svega zato što je to uglavnom bilo dobro riješeno. Drugi razlog što K P J u tom razdoblju nije pokretala pitanje međunacio­ nalnih odnosa jest njezina vjera da se rješavanjem problema klasnog položaja radništva u smislu razvoja sam oupravljanja rješava nacionalno i ostala druš­ tvena pitanja. Prem a tome, ako nacionalno pitanje nije bilo eksplicite sadržano u novoj koncepciji K PJ o izgradnji socijalizma, sama ideja sam oupravljanja i decentralizacije sadržavala je putokaz ostvarivanja nacionalne ravnopravnosti. Međutim, praksa će pokazati da problem nije tako jednostavan. S gledišta rješavanja četiriju osnovnih problema Jugoslavije mogli bi se za razdoblje prekretnice od 1948. do 1953. godine utvrditi ovi zaključci: 211

a) nakon sp ek takularnog početnog s ta rta industrijalizacije od 1946. do 1949. godine, u razdoblju od 1949. do 1953. godine stopa industrijskog razvoja pala je gotovo n a nulu, ali je nova koncepcija društvenog raz­ vitk a rev italiz irala sve d ru štv en e faktore, što će osigurati nov visok sta rt općeg, osobito privrednog razvoja zem lje koja će u idućem de­ setljeću, počevši od 1953. godine, po stopi industrijskog rasta izbiti na sam v rh sv jetske tabele; b) o b ran jen a je i učvršćena nezavisna pozicija zemlje, što će Jugoslaviji osigurati zavidnu ulogu u svjetskoj zajednici naroda; c) u m eđunacionalnim odnosim a učinjen je m ali korak nazad ne samo uk id an jem V ijeća naro d a kao sam ostalnog dom a Savezne narodne sk upštine već je zadržani centralizam i dalje pogodovao unitarizm u; d) iako je nova koncepcija otvorila pretpostavke za dem okratizaciju druš­ tveno-političkih odnosa, u svakodnevnim se odnosim a zadržao sistem rep resiv n ih m jera, što je o pravdavala d ana historijska situacija; e) socijalne razlike kao problem u ovom razdoblju m ogu se zanem ariti, je r je d ru štvo još živjelo n a principu egalizacije i uravnilovke.

212

ČETVRTI DIO

DVOJNOST DRUŠTVENOG SISTEMA (19 5 4 -19 6 4 )

P et godina velike prekretnice (1948—1953) proteklo je u dram atičnoj obrani revolucije od nasrtaja birokratskog staljinskog hegemonizma i u konci­ piranju nove strategije društvenog razvitka Jugoslavije. U praktičnom životu društva to je razdoblje u kojemu je zaustavljen proces etatizacije kao glavni društveni trend, a zatim su učinjeni prvi koraci u stvaranju sam oupravnih odnosa. Pokušaj korjenitijih prom jena u sistemu naišao je na vrlo ozbiljne prepreke, pa je usvojena politika polaganih i postepenih prom jena u društve­ nim odnosima. Desetogodišnje razdoblje koje počinje 1953/54, a završava se 1964/65. godine period je relativno mirnog razvoja i velikih uspjeha gotovo na svim područjima društvenog života. Na početku toga perioda problem industrijalizacije zemlje postavljao se oštrinom i urgentnošću koja se nije bitno razlikovala od one 1947. godine kada se donosio prvi petogodišnji plan, i to zato što je ekonomska blokada gotovo potpuno zaustavila proces industrijalizacije od 1949. do 1953. godine. Jugosla­ vija je 1948— 1952. godine im ala svega 1,7 posto godišnju stopu rasta društve­ nog proizvoda, što je niže od prosječne stope rasta narodnog dohotka u staroj Jugoslaviji koja je iznosila 2,14 posto. K arakteristično je da je Jugoslavija ostvarila najviše stope industrijskog razvoja od sredine pedesetih do sredine šezdesetih godina. Za to vrijem e radni odnos zasnovalo je oko dva m ilijuna ljudi; tada je Jugoslavija s nekoliko drugih zemalja bila po stopi rasta industrije na samom vrhu svjetske ljestvice — sve to usprkos činjenici što je etatizam bio vladajući društveni odnos, ali odnos koji se neprekidno transform irao prodorom novih elem enata sam oupravljanja i robno-novčanih odnosa, a to je, vjerojatno, najviše utjecalo na povećanje inicijative u privredi. U prethodnom je tekstu utvrđena činjenica da su od početka 1954. godine zamrle rasprave o potrebi korjenitijih prom jena u društvenom sistemu. Prem da je u stvarnosti postojao državno-vlasnički monopol, stalo se na stanovište da je sam oupravni sistem uglavnom konzistentan i m anje-više izgrađen i dograđen za danu historijsku etapu. Analiza treba da pokaže koji su uzroci i okolnosti uvjetovali takvu ocjenu 0 razvijenosti sam oupravljanja [prenapeta akum ulacija, potreba da se prove­ dene društvene prom jene stabiliziraju, pojava anarholiberalističkih shvaćanja 1 strah od njih, utjecaj normalizacije odnosa s KPSS, samozadovoljstvo postig­ nutim uspjesima, nedovoljan pritisak baze (»odozdo«), jak otpor centralističkih snaga, etatističko idejno nasljeđe SKJ i slično]. Za razdoblje od 1953/54. do 1963/64. godine osnovno pitanje moglo bi se form ulirati ovako: koji su društveni determinizmi i kakvi društveni odnosi uvjetovali da je Jugoslavija ostvarila relativno stabilan društveni razvoj i visoke privredne, prosvjetne, kulturne, vanjskopolitičke i druge rezultate, a kako su i zašto, gdje i zbog čega u tom razdoblju nastajale razlike i razvijale se proturječnosti i nove društvene snage i tendencije koje će dovesti do prvih društvenih sukoba početkom 60-ih godina, a uskoro i do posve neočekivanih žarišta kriza u idućem razdoblju?

215

I POGLAVLJE

STABILIZACIJA PROMJENA I USPORAVANJA PROCESA DEETATIZACIJE (1954— 1957) I. RAZBIJANJE EKONOMSKE BLOKADE I POLITIČKE IZOLACIJE — TITO INICIJATOR SVJETSKOG POKRETA NESVRSTAVANJA

1. Međunarodni položaj i problem i nove vanjske politike Jugo­ slavije poslije sukoba sa SSSR-om Poslije napada SSSR-a i s njim udruženih zem alja na Jugoslaviju 1948. godine otvorio se problem nove strateg ije njezine vanjske politike. Do tog su­ koba Ju goslavija je bila povezana savezničkim odnosim a s tim zem ljam a i oče­ kivala je da će socijalističke zem lje izgraditi tra jn e p rijateljsk e odnose na bazi pune ravnopravnosti i m eđusobne solidarnosti. Zbog S taljin o v a n apada 1948. godine Jugoslavija se našla izolirana od svjetske zajednice, izložena p ritisku i istočne i zapadne blokovske grupacije država. U to vrijem e ni s jednom susjednom državom nisu se mogli uspostaviti norm alni odnosi: B ugarska, A lbanija, M ađarska i R um unjska sa SSSR-om na čelu p ridružile su se pritisku; s G rčkom su odnosi bili veom a loši, osim ostalog i zbog partizanskog ra ta koji se naročito intenzivno razvio u Egejskoj Make­ doniji i u sjevernim oblastim a, a grčka je vlada optuživala Jugoslaviju da po­ maže partizan sk u vojsku; A u strija je još bila pod četvornom okupacijom; s Ita­ lijom je od 1945. godine neprekidno trajao sukob zbog Slobodnog teritorija Trsta. Za izlaz u svijet bilo je otvoreno samo more. Ali ne samo u Evropi nego ni na jednom kon tin entu nije bilo m ogućnosti za bilo kakve nove inicijative. Gotovo cijela A frik a bila je još u kolonijalnom položaju, Indija je stekla neza­ visnost tek 1947. godine, ali je grcala u veom a velikim teškoćam a — brinula je o 60 m ilijuna izbjeglica koje su donijeli sukobi izm eđu M uslim ana i Hindusa. Za godinu-dvije od sukoba nisu se mogli uspostaviti kontakti ni sa susjedima u Evropi ni na globalnom nivou, što bi bilo značajno za težak m eđunarodni po­ ložaj Jugoslavije. P rih v a titi izolaciju i boriti se samo vlastitim snagam a za obranu nezavisnosti — to je bila odluka rukovodstva K P J, odnosno vlade Jugo­ slavije, ali takav, uglavnom obram beni stav, nije mogao biti trajno rješenje. Loši odnosi sa zapadnim zem ljam a, naročito sa SAD, produžili su se neko vrijem e i poslije S taljinova napada na Jugoslaviju. Opsjednuti monolitnošću svjetskog kom unističkog pokreta neki su vladajući krugovi taj napad sm atrali nek 9m vrstom varke. Ali već 1950. godine odnosi između SAD i FN RJ norm a­ lizirali su se. Te godine SAD su dale pomoć u hrani, uskoro zatim ekonomsku a nešto kasnije i vojnu pomoć. T reba usput spom enuti da je s obiju strana bilo otpora i nerazum ijevanja za nove odnose. U SAD su se neki krugovi žestoko protivili vladi da pruža pomoć kom unističkoj zemlji, a u Jugoslaviji neki su poprijeko ili s nerazum ijevanjem gledali na poboljšanje odnosa s »vodećom kapitalističkom zemljom svijeta«. U spostavljanje novih odnosa teklo je s obo­ 216

stranim opterećenjima, pa i sum njam a koje su se, s vrem ena na vrijeme, jav­ ljale i zbog pokušaja nekih američkih krugova da ucijene jugoslavensku vladu.1 Tako je Jugoslavija uspostavila dobre i međusobno korisne odnose sa SAD i pri tome sačuvala ne samo nezavisnu poziciju već veoma često oštro kri­ tizirala am eričku politiku kad je sm atrala da ona nije u duhu Povelje UN. Istodobno s normalizacijom odnosa sa SAD, uspostavljeni su dobri odnosi i s Velikom Britanijom koju je Tito posjetio 16. III 1953. godine, a kasnije i s Francuskom. Normalizacija odnosa s Italijom išla je mnogo teže. Talijanska je vlada pokušala iskoristiti Staljinove napade na Jugoslaviju, upozoravajući zapadne sile kako Jugoslavija i inače neće izdržati pritisak SSSR-a, pa zato Italiji treba dati cijeli STT kako padom Jugoslavije ne bi došao u istočni lager. Zapadne sile odbijale su tu ideju, a nastojale da se STT podijeli i u tom smislu izjavile da upravu u Zoni A prepuštaju Italiji. Jugoslavija je odgovorila mobilizacijom dijela svojih oružanih snaga, što je učinila i Italija, ali je ipak prihvatila izravne pregovore s Jugoslavijom. Trupe su obostrano povučene s graničnih zona pot­ kraj 1953. godine, a 5. X 1954. postignut je sporazum o podjeli STT prema ko­ jemu je Jugoslavija dobila dvije trećine teritorija i 73 000 stanovnika, a Italija jednu trećinu teritorija sa 275 000 stanovnika. Iako je znatan dio Slovenaca ostao pod Italijom, Istru i Slovensko primorje Jugoslavija je dobila samo zahva­ ljujući tome što je JA 1945. godine u ratnim operacijama stigla na Soču zapadno od Trsta. Normalizacija odnosa s većinom ostalih susjednih zemalja zavisila je od stanja odnosa sa SSSR-om. U prvim poslijeratnim godinama Jugoslavija je na Balkanu vodila politiku udruživanja svih socijalističkih snaga, a kada je Staljin 1948. godine razbio ta njezina nastojanja, politika je nastavljena prem a svakoj balkanskoj zemlji posebno. S Grčkom su odnosi norm alizirani 1951. godine, a zatim i s Austrijom 1955. čim je potpisan državni ugovor. Sa zapadnim svijetom, ponavljamo, odnosi su normalizirani bez kompro­ misa i Jugoslavija je ostala potpuno nezavisna. 1 Jugoslavenski diplom at Leo M attes, koji je izbliza pratio jugoslavensko-am eričke odnose i sudjelovao u njim a, kaže da . . . « . . . Je am erička vlada u datlm prilikam a očekivala da će se Jugoslavija postepeno p ri­ bližavati zapadnom sistem u političkih 1 vojnih saveza i eventualno se uključiti u njega. Ovakvo očekivanje izražavalo se, istina, putem diskretnih aluzija i u neposrednim diplom atskim kon­ taktim a. Ono nije odražavalo samo am biciju da se postignu presudan utjecaj i dom inacija na svim sjevernim obalam a M editerana, nego se zasnivalo i na općem shvaćanju svjetske situacije. Ni Americi ni Sovjetskom Savezu nije bilo shvatljivo da bi jedna zem lja kao Jugoslavija (eko­ nomski slabo razvijena i ostvarena ujed in jen jem tek u nedavnoj prošlosti, a na tako ospora­ vanoj geografskoj poziciji) mogla zaista aspirirati, a joS m anje uspjeti, da sačuva punu 1 Istinsku nezavisnost. M eđutim, to nije bio m om enat za vršenje Jačeg pritiska u pravcu uvlačenja Jugoslavije u zapadni tabor. Prvo, već pri svakoj najsu p tiln ijo j aluziji reakcija je bila nedvosmisleno nega­ tivna i, drugo, Jugoslavija se u to vrijem e (početkom pedesetih godina) nalazila pod vrlo Jakim pritiskom sa Istoka, pa nije odgovaralo am eričkim Intencijam a da se izazove dalje pogoršanje 1 prekom jerno otežavanje m eđunarodnog položaja Jugoslavije. . . . Uskoro poslije prvih akata su radnje 1 p opravljanja m eđusobnih odnosa ti odnosi poči­ nju da se dalje razvijaju upravo na toj osnovici. O njoj se i otvoreno raspravljalo u neposrednim ličnim kontaktim a s predstavnicim a am eričke vlade. Kako je svaka nada u ostvarenje domi­ nacije nad Jugoslavijom m orala da bude napuštena u području praktičke politike, ostala je Americi jedina moguća pozicija: sp riječiti da na tom geografski značajnom području ne dođe do dom inacije druge strane. Prem a tome, lako je polazila sa sasvim drugih pozicija i rezo­ nirala na sasvim drugačijim osnovama, am erička politika prem a Jugoslaviji nije bila u sukobu s aspiracijam a Jugoslavije da sačuva 1 ojača svoju nezavisnost. Stavovi dviju država 1 dalje su praktički u svakom pogledu bili različiti, ali su bili kom patibilni u pogledu osnovnih 1 životnih interesa Jugoslavije i n jene neposredne budućnosti. Na toj osnovici Jugoslavija je prim ala vojnu pomoć od Am erike u periodu od 1952. do 1958. godine, pored ekonom ske pomoći, koja je počela Još k rajem 1950. godine i postepeno se završa­ vala u vrijem e kada je Jugoslavija zatražila obustavu vojne pomoći. Ovo obustavljanje pomoći izvršeno je sporazum no na Inicijativu Jugoslavije . . .« (Leo Mates, M eđunarodni odnosi socija­ lističke Jugoslavije, Nolit, Beograd 1976, str. 202, 203, 204)

217

2. Pobjeda u bitki s Kominformom — normalizacija odnosa sa SSSR-om i nizom drugih zem alja socijalističkog lagera Uskoro nakon S taljinove sm rti 5. III 1953. godine u vrhovim a sovjetske države i P a rtije započele su borbe oko pravca daljeg razvoja sovjetskog društva. Borba protiv S taljinova nasilja nikada u SSSR-u nije ni prestajala, a poslije njegove sm rti veći dio novog rukovodstva odlučio je da u mnogim aspektima m ijenja Staljinovu politiku koja je S ovjetski Savez dovela u tešku društvenu situaciju. U duhu tak v e politike sovjetski vrhovi su odlučili da norm aliziraju odnose i s Jugoslavijom . S ovjetska inicijativa ponovno je, ali sada nakon zaista gorkih iskustava, otvorila p itan je n a kojim principim a i kako u praksi graditi odnose m eđu socijalističkim zem ljam a. D vadeset i šestoga svibnja 1955. godine u Beograd je stigla sovjetska držav n o -p artijsk a delegacija s prvim sekretarom CK K PSS Hruščovom na čelu da norm alizira odnose s Jugoslavijom . U pozdravnom govoru na aerodrom u Hruščov je u ime sovjetske vlade i KPSS, osim ostaloga, izjavio: »Temeljito smo proučili m aterijale na kojim a se zasnivaju teške optužbe protiv rukovo­ dilaca Jugoslavije. Č injenice govore da su te m aterijale isfabricirali neprijatelji naroda . . . koji su se uvukli u redove naše P a r t ij e . . . « Dolaskom sovjetske delegacije u Jugoslaviju završena je jedna od naj­ težih i n ajd ram atičn ijih b itak a jugoslavenskih kom unista, prem da će se nasta­ viti neslaganja i povrem eni sukobi s K PSS i p artija m a istom išljenika. Sovjetska delegacija s Hruščovom i B ulganjinom na čelu i jugoslavenska delegacija s Titom n a čelu potpisale su B eogradsku deklaraciju prem a kojoj se odnosi izm eđu dviju zem alja treb aju razvijati na principim a poštovanja suve­ reniteta, nezavisnosti i ravnopravnosti. Obje su delegacije prihvatile principe razv ijan ja m iroljubive koegzistencije m eđu narodim a. To je prvi p ut da se u jednom dokum entu n a jasan i otvoren način prihvaćaju ravnopravni odnosi m eđu socijalističkim zem ljam a. Godinu dana poslije, prilikom posjeta Josipa Broza T ita SSSR-u, potpisana je (20. lipnja 1956) M oskovska deklaracija o par­ tijskim odnosim a izm eđu Saveza kom unista Jugoslavije i Kom unističke partije Sovjetskog Saveza u kojoj se prihvaća princip ravnopravnosti između partija. Na istim principim a obnovljeni su odnosi i s drugim p artija m a istočnoevropskih zemalja. Nakon norm alizacije odnosi su ponovno nekoliko puta dolazili u krizu. P rv i p u t se to desilo u povodu pobune u M ađarskoj u listopadu 1956. godine. Poseban je h isto rijat sovjetsko-jugoslavenskih odnosa u vrijem e tzv. m ađarskih događaja. Na ovom m jestu rekli bismo samo to da je vlada Sovjetskog Saveza optuživala Jugoslaviju da je utjecala na te događaje. Jugoslavija, doduše, jest bila »kriva«, ali samo zato što izgrađuje sam oupravno dem okratsko društvo, nasuprot staljinističkoj strahovladi rukovodstva m ađarske P artije čiji je grubi režim, prem a ocjeni Josipa Broza Tita, bio najveći krivac za tragediju m ađar­ skog naroda 1956. godine. P a ipak, odnosi su se ponovno poboljšali 1957. godine, ali već potkraj te i početkom 1958. godine započet će antijugoslavenska kam­ panja 'povodom novog P rogram a K P J, čiji je N acrt objavljen 1957, a Program prihvaćen na VII kongresu 1958. godine. Ta kam panja tra ja t će sve do 1961. godine, a zatim će se odnosi opet norm alizirati. U toj fazi sukoba S K J je optu­ žen zbog »revizionizma«, »dovođenja Jugoslavije u zavisnost od pomoći am erič­ kih i drugih im perijalista«, zbog »potkopavanja socijalističkog lagera«, zbog vo­ 218

đenja izvanblokovske politike koja »nanosi štetu jedinstvu svih miroljubivih snaga i država«. Zato je savjetovanje 81 komunističke partije u studenome 1960. godine proglasilo da je borba protiv »jugoslavenskog revizionizma« internacio­ nalna obaveza kom unističkih i radničkih partija. Bila je to obnova napada na SKJ, dakako mnogo blaža nego 1948. godine. U stvari, napad na Jugoslaviju prikrivao je sukob K ina—SSSR koji će buknuti početkom šezdesetih godina, o čemu ćemo govoriti u slijedećem poglavlju. O bnavljanje odnosa sa SSSR-om i drugim zemljama lagera (osim Alba­ nije) izvršeno je, kao i sa Zapadom, bez ikakva kompromisa po nezavisnost zemlje, iako je druga stran a željela i poduzimala mnoge korake da Jugoslaviju što više veže za lager, ali je ona to uvijek odlučno odbijala.

3. Titova inicijativa i akcija na stvaranju svjetskog pokreta nesvrstavanja U procesu uspostavljanja dobrih odnosa sa zapadnim zem ljam a Josip Broz Tito je čak u fazi izravne prijetnje agresijom Staljinove vlade i prim anja vojne pomoći od Zapada počeo stvarati ideje nadvladavanja blokova kao jedine solu­ cije u to doba. U svom govoru u Beogradu 27. X 1951. godine on kaže: »Mi smo protiv toga da sudbinu svijeta i miliona ljudi rješava samo ne­ koliko velikih sila. Mi smo protiv toga i nikada se s tim složiti nećemo. Mi smo za to da postoji ravnopravnost među narodima, da male i velike države raz­ govaraju na ravnopravnoj nozi i da na ravnopravnoj nozi donose zaključke na dobro čovječanstva.« Te je principe Tito iznio neposredno prije početka rasprave u Generalnoj skupštini o jugoslavenskoj žalbi UN zbog agresivnih postupaka vlade SSSR-a. Antiblokovski stav Jugoslavija je zauzela u UN 1950. godine kad se povodom rata u Koreji grupa zemalja svrstala oko SAD na strani Južne, a grupa država oko SSSR-a na strani Sjeverne Koreje. Nekoliko država, među kojima Indija i Jugoslavija, nisu se svrstavale, već su pozvale obje zaraćene strane da obustave rat i uspostave prijašnje stanje.2 Kad je hladni rat 1954/55. jenjavao, kad je Jugoslavija razbila blokadu i političku izolaciju, norm alizirala odnose s Istokom, sa Zapadom, sa susjednim zemljama (osim Albanije), ne bi se moglo očekivati da će Jugoslavija upravo sada još više intenzivirati svoju veliku inicijativu u svijetu. Golemim 30-godišnjim iskustvom u revolucionarnom radu, 20-godišnjim iskustvom na čelu revolucionarnog pokreta kao vođa revolucije i 10-godišnjim iskustvom kao šef države Josip Broz Tito nije se dao im presionirati međunarodnim položajem Jugoslavije sredinom 50-ih godina. Za razliku od mnogih komunističkih par­ tija, u izvanblokovskim zemljama, u narodima Afrike, Azije i Latinske Ame­ rike i njihovim pokretim a za oslobođenje Savez komunista Jugoslavije nije gledao »saveznike i rezervu socijalizma«, već upravo ti pokreti izvode najveću revoluciju u povijesti čovječanstva, revoluciju koja stavlja na dnevni red historije stvaranje novog svjetskog poretka. 1 Naziv nesvrstane zem lje lansirali su upravo tim povodom neki novinari.

219

Nakon gorkog iskustva u odnosim a s K PSS i ostalim p artijam a socijalis­ tičkog lagera nije se otvorio problem vanjske politike u užem smislu, već problem s kojim revolucionarnim snagam a u svijetu S K J treb a da se povezuje na m eđunarodnom planu, a tek onda kakva treb a da bude državna vanjska politika. Otvorilo se pitanje: može li Jugoslavija izaći na nivo i horizont svjet­ skih tokova društvenog razvitka i treb a li i može li S K J izaći iz uskih okvira sektaštva m eđunarodnog kom unističkog pokreta. U doba sukoba s Inform biroom , u jeku »hladnog rata« kad je Jugoslavija očekivala oružanu intervenciju s Istoka, u jednom je tren u tk u bio ostvaren neki oblik savezništva sa zapadnim blokom (Balkanski p ak t 1954. godine). Istodobno je K P J uspostavila političke kontakte sa socijaldem okratskim p arti­ jam a Zapada. Ali ta je orijentacija i p rak tičn a politika nastala iz nužde i bila je obostrano m otiv irana interesim a u tom historijskom trenutku. Komunistič­ kom pokretu Jugoslavije m orala se činiti neprirodnom zbog vrlo velikih ideo­ loških razlika, a povijesno je iskustvo s nekim zem ljam a Z apada stvorilo veliku sum njičavost (podrška kontrarevoluciji u narodnooslobodilačkom ratu i poslije oslobođenja, držanje zapadnih zem alja u krizi zbog T rsta od 1945. do 1954. godine itd. i t. si.). Očito, dakle, Jugoslaviji nije odgovaralo nikakvo vezanje ni za Istok ni za Zapad. T rebalo je izaći iz okvira tih dilem a i zasnovati dugoročnu stratešku orijentaciju v anjske politike kao sredstva revolucionarne strategije. T akav je p ristu p im plicirao svestrano istraživanje tendencija dugoročnog razvitka suvrem enog svijeta. Kako se na ta i druga relev an tn a pitanja davao odgovor, to bi trebalo biti predm et posebnih naučnih istraživanja. Očito je, m eđutim , da je n a rješen je te dilem e utjecala ne samo hladna analiza nego i revolucionarna svijest. Ne u m anjujući nim alo historijske zasluge N ehrua, N asera i drugih držav­ nika koji su zajedno s Titom osnovali pokret nesvrstanih, ipak ne možemo a da ne spom enem o da su najveći državnici Azije i A frike uspjeli okupiti zemlje tih dvaju kontin en ata na konferenciji u B andungu (Indonezija) od 18. do 24. IV 1955. i u tv rd iti principe koje će kasnije p rih v atiti pokret nesvrstanih. Međutim, svi kasniji pokušaji da se sazove druga konferencija propali su, je r se na teri­ torijalnom principu nisu mogli stv a rati takvi pokreti. Jer, po tom principu u istom su se p okretu 1955. godine našli revolucionarna K ina i am erički sa­ veznici u Aziji (Filipini, T ajland, Turska), zatim najrazvijenija zemlja Azije (Japan) i najsirom ašnije zem lje svijeta. T eritorijalnom principu Tito je pret­ postavio globalni princip po kojem u pokretu pripadaju oni narodi i zemlje koji se bore protiv im perijalizm a, hegemonije, dominacije, a za mir, ravno­ pravnost, jednakost, za — novi poredak. (J tom duhu Ju goslavija je još od 1950. godine stalno davala inicijativu za interesno g ru p iran je zem alja u UN i drugim m eđunarodnim organizacijama, a sredinom pedesetih godina Josip Broz Tito polazi u niz zem alja i to je bio početak stv aran ja svjetskog pokreta nesvrstavanja. Na sastanku trojice — Tito—N ehru—N aser — 18. i 19. srpnja 1956. godine dogovoreni su principi na kojim a su započele akcije okupljanja nezavisnih izvanblokovskih zemalja. P otkraj 1958. i početkom 1959. godine Tito je posjetio u dvomjesečnom puto­ v anju osam zem alja Azije i A frike [Indoneziju, B urm u, Indiju, Cejlon (Sri Lanku), Etiopiju, Sudan, E gipat i S iriju]. I, napokon, sve te akcije dovele su i do prve konferencije šefova država i vlada nesvrstanih zem alja u Beogradu od 1. do 6. ru jn a 1961. godine gdje se okupilo 25 zem alja i tri zemlje prom atrači. 220

II. STABILIZACIJA PROMJENA PROVEDENIH U DRUŠTVENOM SISTEMU 1949—1954 — STAGNACIJA PROCESA DEMOKRATIZACIJE I DEETATIZACIJE DRUŠTVENIH ODNOSA

1. Rješenje dileme o ulozi S K J u društvenom razvoju sredinom pedesetih godina U toku petogodišnje društvene reform e 1948—1953. godine, koju smo nazvali »velikom prekretnicom«, K PJ, odnosno SKJ, izvela je najveću idejno-političku preorijentaciju u svojoj povijesti. Taj dram atičan raskid s dogma­ tizmom i prihvaćanje nove idejne, teorijske i političke koncepcije nije se mogao izvesti bez potresa u Partiji. Prelazak s funkcija kom andiranja na pozicije idejnog usm jeravanja nije mogao ostati bez utjecaja na promjene u karakteru, organizacionoj stru k turi i fizionomiji Partije. Riječ je o jednoj novoj tendenciji izrasloj na osnovi prom jena u m aterijalnim i društvenim odnosima koje su uvjetovale i prom jene odnosa u K PJ. P artija gvozdene, ali svjesne discipline koju je stvorila duboka ilegalnost, surov život rata i revolucije počela je mi­ jenjati svoj profil. Mnoge pojave naznačile su proces m ijenjanja fizionomije K PJ, sve se više osjećao i m anifestirao proces različitih shvaćanja i političkih stru jan ja na osnovi postojanja različitih društvenih interesa i snaga. U šarenilu takvih shvaćanja, pogleda i raspoloženja dva su se pravca isticala: s jedne strane — pritisak sitnoposjedničke, seljačke, obrtničke, činovničke i sličnih ma­ lograđanskih stihija; s druge strane — postojala je jaka težnja za birokratizacijom čija je socijalna osnovica pretežno državni i ostali aparat koji je upravljao društvenim poslovima. Naglo slabljenje operativne rukovodeće uloge K P J u upravljanju društve­ nim procesima, u uvjetim a jakih proturječnosti u društvu, u uvjetim a kad se novi društveno-ekonomski odnosi i sistem sam oupravljanja tek začin ju, moglo je izazvati društvene sukobe i potrese u zemlji. Tek je sredinom pedesetih godina započeo ubrzani privredni razvoj, a zatim i prom jene u socijalnoj struk­ tu ri u kojoj je još prevladavalo seljaštvo. Nakon velikog poleta, plime i valova novih ideja i prom jena u društvenim odnosima u razdoblju od 1949. do k raja 1953. godine, kurs demokratizacije društva ušao je u odlučujuću fazu i svako zalijetanje moglo je ukočiti, otežati i privrem eno zadržati taj proces. Naime, u tom vrlo intenzivnom procesu demo­ kratizacije, debirokratizacije i deetatizacije, veće slobode rada, misli i govora, postepeno su, Čak i u samom rukovodstvu Partije, ispliva vala različita, pa i suprotna gledišta, od birokratsko-centralističkih do liberalističkih koja su tra­ žila i napuštanje jednopartijskog sistema. Nije slučajno što su se takva shva­ ćanja javno ispoljila najprije u redovima same Partije. Izvan partijskih institu­ cija o tome u to doba nije se ni moglo govoriti. P artija je imala monopol na sva sredstva inform iranja, naročito u ideološkim pitanjim a. Zbog širenja takvih shvaćanja stvorena je situacija da se u ime obrane društvenog uređenja i kursa dalje demokratizacije m orala pokrenuti akcija protiv takvih ideja i njihovih nosilaca. Bila je to prva ozbiljnija i jača intervencija protiv buržoaske ideologije koja se pojavila u K PJ prvi put od njezine konsolidacije još u međuratnom 221

razdoblju. Tom oštrom intervencijom zapriječen je direktan i otvoren liberalističko-buržoaski utjecaj za idućih petnaestak i više godina. Glavni aspekt i bit ideološke i političke kritike malograđanskog libera­ lizma (»đilasovštine«) jest praktično rješavanje dileme o ulozi organizacija i foruma SKJ na danom stupnju društvenog razvoja. U procesu razaranja nasli­ jeđene staljinističke svijesti, a pod utjecajem ideja radničkog samoupravljanja koje su mnogi prihvatili kao mogućnost da se »preko noći« može izgraditi slobodno društvo udruženih radnih ljudi, pojedinci i grupe su shvatili da biti komunist znači biti borac da se oslobode sve društvene ideje i snage, pa i one koje stoje na »drugoj strani barikade«, da se slobodno bore za svoje interese i politička opredjeljenja. U takvih članova SKJ nije bila razvijena svijest o teš­ kom bremenu nasljeđa, a prije svega o nerazvijenosti proizvodnih snaga, o zaostaloj svijesti, o snazi prikrivenih a u revoluciji poraženih snaga, o golemim historijskim problemima čije je rješenje tek započelo. Kadi se, prije svega, o tome da je sredinom pedesetih godina industrijalizacija zemlje praktički tek započela, odnosno u najboljem slučaju bila je u punom jeku, a da međunarodni razvoj još traje u znaku hladnog rata. Historijska realnost, dakle, još je tra­ žila discipliniranu monolitnu partiju. Tako su položaj i uloga Partije aktualizi­ rani kao jedno od ključnih pitanja društvenog razvoja. Ali dilema o »mjestu Partije u samoupravnom socijalizmu« nije bila laka. SKJ je bio kičma i stub ukupne društvene strukture, ne samo u tom smi­ slu da je njegov organizam protkan svim društvenim organizmima, odnosima i vezama već i zato što je on bio glavna društvena snaga koja te odnose i veze »drži u svojim rukama«. U vezi s tim treba poći od činjenice da SKJ, integriran u društvenu strukturu, u političku vlast, u društveno-političke organizacije ne vrši svoju ulogu sam i izoliran, već cijela struktura djeluje i reproducira se zajedno s partijskim organizacijama. Nije SKJ neka opozicija sistemu, već njegov dio, i to glavni. Upravo zbog takve integriranosti u društvenu strukturu SKJ je uvijek bio u proturječnom položaju. Najopćenitije govoreći Partija se uvijek morala boriti za stabilnost društvene strukture i sistema kao uvjeta ne samo za oču­ vanje stečenih pozicija nego kao pretpostavke novih revolucionarnih promjena. Partija je u dugoročnijem smislu uvijek morala biti u specifičnoj »opoziciji« prema stanju društva i konzervativnim tendencijama, pri čemu su uvijek, ne­ kad više, nekad manje, i u njoj samoj prisutne oprečne tendencije koje se bore i u njoj i za nju. Ta proturječnost u prvom se periodu javila u obliku tendencije da se revolucionarna Partija pretvori u privjesak ili pak stub »podržavljenog društva«. KPJ se morala organizirati kao partija koja u fazi otvorenog klasnog rata i u periodu neposredno poslije revolucije drži sve konce u svojim rukama. Takva društvena uloga Partije bila je conditio sine qua non izvođenja revo­ lucije i održanja vlasti radnog naroda. To je bio uvjet egzistencije i razvoja revolucionarne strukture. Ali takva društvena uloga KPJ, bolje rečeno, takva trajna funkcija nezaobilazno bi i neizbježno skrenula društveni razvoj s putova revolucije na put državnovlasničkog monopola, što bi za KPJ značilo i njezin neslavan kraj kao revolucionarne partije. Rukovođena marksističkom teorijom odumiranja države, Partija je u sebi i u društvu otvorila drugi pravac društve­ nog razvoja, opredijelila se za put izgradnje samoupravnog socijalističkog druš­ tva. Takvo opredjeljenje učinilo je KPJ glavnom društvenom snagom koja mijenja, potkopava, dezagregira društvenu strukturu koju je sama stvorila. Stjecajem historijskih okolnosti ona nije, niti je mogla postati »opoziciona druš­ 222

tvena snaga« osim ostalog i zato što je stru k tu ra koju je stvorila i koju je mo­ rala m ijenjati bila revolucionarna i zato što ni jedna druga društvena snaga ne bi bila kadra izvesti veliku prekretnicu 1948—1953. Stihijske sile ili sile koje bi nastale mogle su biti samo kontrarevolucionam e. Rukovodstvo SK J u datom je historijskom razdoblju odlučilo da odbaci teze o »miješanju« partijskih organizacija u svakodnevni život društva i upozo­ rilo komuniste na to da snose punu odgovornost ne samo za dugoročni histo­ rijski razvoj već za svakodnevno stanje i razvoj sam oupravljanja. Istodobno je odlučilo da se suzbiju zalij et an ja u obliku nestvarnih zahtjeva za radikalnim prom jenam a a da se izvršene prom jene stabiliziraju. U sklopu takve platform e društvenog razvoja jačanje discipline u SKJ bio je prvi i najvažniji korak. U izgradnji te platform e Josip Broz Tito imao je glavnu riječ.8 On inzistira na razvoju sam oupravnih prava radnika, svjestan da oni neće razviti stvaralaštvo u radu ako ne raspolažu dohotkom, ali se bori i za to da društveno-političke organizacije što više jačaju, da se što više ostvaruje decentralizacija upravljanja kako bi se svijest homogenizirala, postala faktor koordinacije i sinteze akcija decentraliziranih dijelova društva.

2. Usporavanje reforme privrednog sistema Kao što je dosad rečeno, i poslije uvođenja novog privrednog sistema 1952. g. na osnovi određivanja stopa akum ulacije i fondova u proizvodnim je odnosima prevladavao državno-vlasnički monopol. Novo je bilo uglavnom to da su radni kolektivi morali ostvarivati dohodak na tržištu, ukinuti su državni planski nalozi, ali je država i dalje određivala platni fond svakom radnom kolektivu i suvereno raspolagala ukupnim viškom rada. Tako je bilo uglavnom do prvog pokušaja reform e privrednog sistema 1961. godine. Glavni je razlog zastoju u daljoj reform i bio u tome što se u rukovodstvu K PJ sm atralo da višak rada principijelno pripada društvu, a ne proizvođačima, odnosno poduzećima, i da ga raspodjeljuje država.4 Takva idejna koncepcija bila je dosljedno i ostvarena novim izmjenama u privrednom sistemu koje su Uredbom Saveznog izvršnog vijeća o ukupnom prihodu privredne organizacije utvrđene od početka 1954. godine.8 • U razgovoru s delegacijom III kongresa Saveza sindikata Srbije Tito upozorava da Je uloga društveno-političkih organizacija porasla 1 » . . . da ćemo lh m orati učvrstiti Jer su se razvodnile 1 u njim a Sire sve moguće teo rije 1 stran i utjecaji«. (List »Radnik«, 11. II 1954) U poruci IH kongresa Saveza sin d ik ata Jugoslavije u svibnju 1955. godine on kaže da su » . . . po zajednicu naročito opasne one ten d en cije koje Imaju k a ra k te r uskog gledanja samo na Interese jednog poduzeća 111 kom une . . .«. * Vidi: Svetozar Vukm anović, O nekim problem im a našeg privrednog sistema, 1 M ilentije Popović, Povodom diskusije o privrednom sistem u u časopisu »Naša stvarnost«, br. 6/1953. 1 br. 1—2/1954. ‘ Novi privredni sistem ovako u tv rđ u je raspodjelu prihoda poduzeća: Iz ukupnog prihoda koji poduzeće ostv aru je na tržištu odb ijaju se: 1. m aterijalni troškovi proizvodnje, 2. am ortizacija, 3. kam ate na osnovna sredstva (uplaćuju se državnim fondovima), 4. kam ate na kredite banaka, 5. porez na prom et, 6. zem ljarlna, 7. renta, 8. obračunski fond plaća. Ostali Iznos ukupnog prihoda Jest dobit koja se dijeli na: 1. porez na dobit koji pripada federaciji 1 republici, 2. ostatak dobiti dijeli se, prem a odluci narodnog odbora kotara, na dio koji pripada ko­ taru 1 na dio koji pripada privrednoj organizaciji.

223

Da bismo odredili značaj tog sistem a raspodjele, m oram o n ajp rije vidjeti kako se u tv rđ u je takozvani obračunski fond plaća je r on služi kao osnovica za u tv rđ iv an je dobiti i bitno određuje društveno-ekonom ski i politički položaj neposrednih proizvođača. Polazeći i d alje od sta re etatističke koncepcije da ukupan platni fond m oraju određivati centralni organi društva,® odlučeno je da svako poduzeće im a pravo u plan za 1954. godinu u k alk u lira ti 90 posto platnog fonda iz 1953. godine, a ostatak do 100 posto prošlogodišnjeg iznosa, pa i više, može ostvariti kad podm iri obaveze p rem a društvenoj zajednici iz ostvarene dobiti. Tako su p latni fond, zapravo, i dalje centralistički određivali savezni državni organi.7 Na području platnog sistem a propisi za 1954. godinu čak su proširili pri­ m jenu ad m in istrativ nih m jera. P ra v a radnih kolektiva bila su nešto sužena. P rije svega, tarifn i pravilnici ne tre tira ju se sada samo kao interno pitanje radnog kolektiva nego se pri njihovu donošenju osigurava utjecaj društvene zajednice. Zato je i uveden takozvani trip a rtitn i sistem donošenja pravilnika. Form irane su savezna, republičke, kotarske i općinske kom isije za plaće. Ta­ rifni je p rav iln ik i dalje donosio radnički savjet, ali nije mogao stupiti na snagu sve dok ga n ije odobrio odgovarajući organ općinskog NOO-a i sindikat (vijeće Saveza sin d ik ata u općini). Ako radnički savjet nije prihvatio sugestije ostalih p a rtn e ra u donošenju pravilnika, platn a kom isija mogla je narediti banci da obustavi isplatu plaća iznad propisanog iznosa. Donesena je nova u red b a i njom e se precizira procent od dobiti koji se može podijeliti na plaće. Sada to više nije pravo radničkog savjeta, nego propis države. Ako dobit iznosi 10 posto od obračunskog fonda plaća, prem a tom pro­ pisu može se od n je dati za plaće do 65 posto, zatim ta degresija raste, pa ako dobit iznosi 300 posto, može se isplatiti na osobne dohotke samo 12,3 posto. P riv red n a poduzeća nisu ni prem a toj uredbi sm jela sam ostalno odlučivati o raspodjeli dobiti bez odobrenja odgovarajućeg organa narodnog odbora kotara. Budući da je unatoč tom e postojala m ogućnost da se ta proporcija probije (novi je sistem, naim e, om ogućavao da se ostatak dobiti nakon plaćenog poreza podijeli n a radničke plaće), propisi su dali punu vlast lokalnim organim a vlasti (kotarskim narodnim odborima) da mogu određivati raspodjelu dobiti podu­ zeća: mogu je zah v atiti cijelu, a mogu dopustiti da se jedan njezin dio podijeli na plaće radnika, a drugi dio upotrijebi za investicije poduzeća. U osnovi odluke da lokalni organi m oraju dobiti značajniju ulogu u re­ g u liran ju privrednog razv itk a svog te rito rija leži shvaćanje da je i kom una i društveno-ekonom ska, a ne samo politička zajednica. P rem a takvoj logici, or­ gani vlasti u kom uni im ali su i form alno-pravnu, a još više stvarnu političku moć da se »miješaju« u rad poduzeća na svojem teritoriju. T akva prava organa ' »Plata 1 p latn i fond, kao rea ln a ek o n o m sk a k a te g o rija , m o ra ju biti određeni, 1 to vlše-m anje centralno, inaCe n em a i ne m ože b iti ekonom skog rač u n a ni slobodnog tržišta. Bez toga poduzeće n ije u m ogućnosti da k alk u llše, pa ni da fo rm ira ccne: sledstveno tom e nem a stabilnog tržišta.« (M llentije Popović, Povodom d isk u sije o p riv red n o m sistem u, »Naša s tv a r­ nost«, br. 1—2/1954, str. 28) ’ »Sistem d a t u novim u red b a m a k o ji n a jk ra ć e m ožem o n azv ati sistem om 'obračunske plate -d o b lti' Jeste tip ič an ko m p ro m is Izm eđu a) ran ijeg sistem a, p re stope a k u m u lacije 1 fon­ dova, k ad a su u n a p re d fik sira n e p late u k a lk u lisa n e u tro šk o v e p reduzeća (koji bism o radi k ratk o ć e nazvali sistem om 'u k a lk u llsa n ih p la ta ’) 1 b) sistem om stope ak u m u lacije. Zbog toga on pred v iđ a ob raču n sk e plate, ta č n ije o b raču n sk i p latn i fond, k ao u n a p re d dat, fik sira n lz ce n tra , platn i fond ko ji se d o b ija od d o h o tk a p reduzeća, pa se na ta j n ačin fo rm ira dobit, dok se jed a n , m a k a r i m an ji deo p latn p g fonda fo rm ira k roz sistem učešća u dobiti, znači po sistem u stopa a k u m u lacije i fondova.«(Ibid., str. 25. i 26)

224

komune bila su u skladu s koncepcijom stvaranja novog društveno-ekonomskog i političkog sistema,8 o čemu ćemo govoriti poslije. Privredni sistem »obračunske plaće-dobiti«, uveden početkom 1954. go­ dine, ostao je na snazi i u prim jeni sve do 1958. godine, pretrpjevši samo manje izmjene. Nova uredba o raspodjeli ukupnog prihoda za 1955. godinu zasniva se na istim načelima na kojima je izgrađena i uredba za 1954. godinu. Razlike su samo u tome što ona priznaje poduzećima ukupan platni fond na osnovi tarifnih pravilnika koje odobrava komuna, a u kojima se uračunava i premašaj norme. Osim toga, ta uredba uvodi porez na izvanrednu dobit sa stopom do 75 posto. Budući da sistem raspodjele društvenog proizvoda nije bio dovoljno sti­ mulativan jer je u svojoj biti bio etatistički, uredba je propisala prem ije za sniženje cijene koštanja. To se sniženje utvrđivalo na osnovi odnosa između cijena koštanja prethodne i tekuće godine. Svaka je privredna organizacija imala pravo da raspolaže sa 20 posto od vrijednosti sniženja te cijene. Nova uredba o raspodjeli ukupnog prihoda privrednih organizacija za 1956. godinu nije donesena, nego se prim jenjivala uredba iz 1955. godine. Ukupni prihod za 1957. godinu raspodjeljivao se na istim principim a kao i prijašnjih godina.

3. Odlučujuća uloga federalne drza.ve u upravljanju nacionalnom privredom Prem da državni organi od 1952. godine nisu mogli privrednim organiza­ cijama određivati proizvodne planove, oni su raznim instrum entim a prikupljali najveći dio viška rada od proizvođača, njime raspolagali i alocirali ga po gra­ nama privrede. Stoga će biti korisno da se pogleda distribucija nacionalnog dohotka za jednu godinu, što će nam olakšati donošenje sudova o stupnju utjecaja federacije u privredi u tom periodu. Savezni organi vlasti određivali su raspodjelu ukupnog društvenog pro­ izvoda i nacionalnog dohotka Jugoslavije. Evo, radi ilustracije, kako je ta raspodjela planirana u saveznom društvenom planu za 1958. godinu (str. 226). Analogne planove raspodjele nacionalnog dohotka, odnosno neto-produkta, donosili su republički organi državne vlasti za teritorij svoje republike i organi komune za teritorij svoje komune, ali u čvrstim okvirima koje je odre­ đivala federacija. Dakako, ni jedan društveni plan nije davao proizvodni zada­ tak privrednim organizacijama; one su samostalno donosile svoje planove proizvodnje i razvoja prem a potrebam a i mogućnostima tržišta. Da bi se ostvarili društveni planovi, organi vlasti federacije imali su vrlo veliku ingerenciju i zakonska prava da raznim ekonomskim, pa i adm inistra• »Platni fond«, kaže M ilentlje Popović, »odnosno odnos Između njega i viška r a d a . . . može da se u velikoj m erl reguliše preko odiučlvanja organa kom unalnih zajednica 1 preduzeća . . . Kom unalna zajednica može da prim i na sebe tu društvenu funkciju, Jer, kako Je poznato, ona mora da vrši proširenu reprodukciju. I to ne samo stoga što ona Investira u privredu . . . Ona po zakonu svoga postojanja m ora razvijati 1 proširivati m aterijalnu bazu celokupnog života, m ora Investirati u ustanove, preduzeća Itd.« Na taj su način » . . . organi kom unalne zajednice postail ne samo vlast nad ljudim a, već kao dem okratski organi ’vlast nad stvarim a' . . .« (potcrtao autor). (Ibid.. str. 32, 33. 1 3b) 15 D. Bilandžić: HISTORIJA SFRJ

225

u m i li j a r d a m a d in ara * u te k u ć im c ije n a m a 1858. g o d in a

U kupna raspoloživa sredstva u socijalističkom sektoru I P riv red n e investicije — u osnovne fondove — u ob rtn e fondove II Investicije društvenog stan d ard a III O stale nep riv red n e investicije IV R egresi i dotacije V Opća p otro šn ja — d ru štv en i stan d a rd — državni organi i n aro d n a obrana V I Osobna p otrošnja

1682,5 573.6 403.6 170,0 117,6

22,8 36,7 254,0 51,1 196,9 663,0

tivnim m jeram a u sm jere sve priv red n e organizacije da svojim radom realiziraju koncepciju p rivrednog razv itk a koju je u tv rd ila federacija. K ojim je glavnim instrum entim a država mogla usm jeravati privredni razvoj? To su, p rije svega, ova sredstva: a) K am ate na fond osnovnih sredstava; u načelu su sva poduzeća plaćala šest posto k am ata n a vrijed n o st svojih osnovnih sredstava. Ali, država je u svojim planovim a nekim granam a postepeno sm anjivala taj »porez« sve dok ga n ije ukinula. T ako su, na prim jer, poduzeća cestovnog prom eta bila oslobo­ đena toga doprinosa, poduzeća in d u strije građevinskog m aterijala plaćala su jed an posto, rudnici 2 posto itd. Te su se kam ate uplaćivale u korist saveznog investicionog fonda. Povisivanjem , odnosno snižavanjem stope k am ata n a fond osnovnih sred­ stav a usporava se i otežava, odnosno u brzava i olakšava privredni razvoj pojedinih p riv red n ih grana. Zato su se te kam ate m ijenjale u skladu s intenci­ jam a saveznog d ruštvenog plana. U toku 1954. godine uplaćeno je 39,9 m ilijardi d in ara k am ata n a osnovna sredstva.10 b) K am ate n a fond obrtn ih sredstava plaćala su poduzeća također po stopi od šest posto. I te su k am ate im ale istu ulogu kao i kam ate na fond osnovnih sredstava. U 1959. godini uplaćeno ih je u iznosu 27,4 m ilijarde dinara. Sto se tiče režim a obrtn ih sredstava, p rivredne su organizacije prolazile kroz tri faze: od 1945. do 1952. godine ona su, kao i sva ostala m aterijalna sredstva, bila državno vlasništvo; početkom 1952. godine obrtna sredstva po­ duzeća prenesena su u opći fond o brtnih sredstava. Od 1952. do 1957. godine p riv red n e organizacije nisu im ale v lastita o b rtn a sredstva nego su ih uzimale od banaka. Tek početkom 1957. godine poduzećim a su vraćena m inim alna o brtna sredstva, a ostala su i dalje uzim ana n a k red it od banke.

Svrha je obiju vrsta kamata (poslije spojenih u jedan instrument — ka­ mate na poslovni fond) bila da poduzeća stimuliraju na racionalno iskorišta­ vanje svojih sredstava, jer su se te obaveze plaćale bez obzira na to iskorištava li kolektiv svoja sredstva i koliko. * P o d a c i lz S a v e z n o g d ru fttv e n o g p l a n a z a 1958. g o d in u 11 P o d a t a k lz S ta tis tič k o g b i l te n a N a r o d n e b a n k e F N R J, b r . 1/1860.

226

c) Amortizacija se uplaćivala prema stopama koje su bile određene sa­ veznim propisima. Država je određivala režim upotrebe sredstava amortizacije time što ih je mogla blokirati u cjelini ili djelomično, za duže ili kraće vrijeme, odrediti način upotrebe itd. (što je ona i činila). d) Porezom na prom et država po visu je ili snizuje cijene proizvoda odre­ đenih grana privrede, čime stim ulira ili destim ulira njihov razvoj. U 1959. go­ dini privredne su organizacije uplatile 199,5 m ilijardi dinara poreza na pro­ m et.11 e) Vrlo jak utjecaj na poslovanje privrednih organizacija, a tim e i na privredna kretanja i ekonomski položaj proizvođača, vršio je državni aparat raznim instrum entim a kreditno-m onetarnog mehanizma. Gotovo ni jedna priv­ redna organizacija, u toku cijelog perioda o kojem se govori, nije imala dovoljno vlastitih ni osnovnih, a pogotovu obrtnih sredstava za svoje poslovanje. Gotovo sve privredne organizacije bile su stoga upućene na kredit od banaka. Privreda je bila vječni dužnik banaka. M ijenjanje uvjeta za davanje kredita ovoj ili onoj grani utjecalo je na razvoj pojedinih privrednih grana. f) Na privredna kretanja, naročito na proširenu reprodukciju, najsnaž­ nije su utjecali državni organi sistemom investiranja u privredi. Dominantnu poziciju u raspolaganju dijelom nacionalnog dohotka Jugo­ slavije koji se izdvajao za investicije imali su državni organi federacije. Oni su snažno utjecali na to kako će se upotrijebiti investiciona sredstva privrednih organizacija, kom una i republika jer su raspolagali najm anje sa trećinom svih sredstava za investicije koja su djelomično neposredno distribuirali, a djelo­ mično upotrijebili za usm jeravanje investicionih sredstava radnih organizacija, komuna i republika. Jačinu toga utjecaja i stupanj etatizacije društveno-ekonom skih odnosa pokazuje kretanje udjela pojedinih subjekata u financiranju investicija od 1952. do 1958. godine.1* Udio Godina

1952. 1953. 1954. 1955. 1956. 1957. 1958.

Privred. organlz.

21,7 31,5 31,1 36,0 38,7 31,0 30,6

Općina —

Kotara __

R epublika Fede­ racije —

— — 0,9 4,6

1,5 8,5 7,2 9,4

48,2 14,7 9,3

10,8 11,6

8,2

7,8 7,0

5,0

8,8

77,9 16,1 41,0 37,5 30,6 30,0 38.5

Ostalih organlzac.

Bankovnih sredstava

0,4 2,7 4,7

__ — —

8,2

0,9

6,7 5,4 6.4

1,2 6,8 0,9

Kao što se iz podataka vidi, organi federacije raspolagali su najvećom masom sredstava za investicije. U tabeli je upadljiv podatak da je 1953. godine udio federacije pao sa 77,9 posto, koliko je bilo u 1952, na samo 16,1 posto, a zatim se ponovno digao na 41,0 posto u 1954. godini na štetu fondova republika koji su pali sa 48,2 posto u 1953. na 7,0 posto u 1958. godini. Svi drugi investitori n P o d a c i iz S ta tis tič k o g b ilte n a N a ro d n e b a n k e F N R J, b r. 1/1960. *' S ta tis tič k i b ilte n S lu ž b e d ru š tv e n o g k n jig o v o d stv a , b r. 1/1969, B e o g ra d

227

— republike, kotari, komune i deseci tisuća privrednih organizacija — najčešće su konkurirali za dobivanje sredstava od federacije dajući svoj udio iz fondova kojima su raspolagali. Takvim sistemom investiranja federacija je utjecala na investiciona kretanja u zemlji jer je raspolagala najmoćnijim sredstvima kojima je mogla utjecati na politiku svih drugih investitora. Naime, upotreba sredstava Općeg investicionog fonda federacije odre­ đivana je saveznim društvenim planom koji je utvrđivao koliki se krediti mogu dodijeliti pojedinim privrednim granama ili za pojedine namjene. Na taj su način sredstva plasirana ondje i u tolikom opsegu kako su planirali organi federacije. g) Državni su organi cijelo to razdoblje držali u svojim rukama politiku osobne potrošnje odgovarajućim sistemom nagrađivanja u privredi i izvanprivrednim djelatnostima. h) Sistem i politika cijena bili su u cijelom periodu od uvođenja radnič­ kog samoupravljanja u rukama države, čiji su organi propisivali cijene gotovo za sve proizvode. i) Cijeli sistem vanjske trgovine i deviznog poslovanja i sve ostale trans­ akcije s inozemstvom (međunarodni zajmovi, međunarodni ugovori o poslovnoj suradnji, kooperaciji itd.) bili su potpuno u rukama državnih organa. Ukazivanjem samo na neke metode zahvaćan ja najvećeg dijela viška rada od strane državnih organa i na kvantitativne odnose u raspodjeli nacionalnog dohotka ne iscrpljuje se odgovor na pitanje o karakteru promjena društveno-ekonomskih odnosa u periodu 1954—1958. godine. Pa ipak, i na temelju tih djelomičnih podataka vidi se da su u tom razdoblju razvitka organi državne vlasti držali u svojim rukama ključne pozicije u upravljanju privredom i da je tempo procesa deetatizacije društvenih odnosa prema razdoblju 1952—1954. godine bio usporen. Koji su bili uzroci tog usporavanja? Do određenog privremenog usporavanja procesa demokratizacije i deeta­ tizacije društvenih odnosa u razdoblju 1954—1958. godine, izraženog naročito na području raspolaganja sredstvima za investicije, došlo je zbog brojnih i različitih faktora kao što su: delikatnost formiranja potpuno nove, dotad nepo­ znate ekonomske strukture, što zahtijeva vrijeme za provjeravanje novih rje­ šenja u sistemu; otpor što su ga pružali organi državne uprave koja po svojoj prirodi teži da se stalno reproducira; zaostala, nerazvijena i disproporcionalna privreda, što je stihijski vuklo na koncentraciju akumulacije u rukama cen­ tralnih organa društvene zajednice; jednom riječju: proces preobražavan ja cen­ tralističke ekonomske strukture u samoupravnu nužno je morao proći i naizmje­ nične faze ubrzanja i zastoja. Osim toga bilo je i sumnje u mogućnosti i spremnost radnih kolektiva da na račun osobne potrošnje osiguraju visok stupanj akumulacije i investiranja u nove proizvodne kapacitete. Ta je sumnja čak i pojačana određenim poja­ vama koje su obuhvaćale mogućnost takvog slobodnog vladanja proizvođača. Naime, kako još nisu bili stvoreni takvi ekonomski odnosi u proizvodnji u ko­ jima bi materijalna egzistencija radnih kolektiva u budućnosti ovisila o tome kako posluju, kako i koliko investiraju, bilo je slučajeva lošeg odnosa prema investicionim fondovima, što je u dijelu radnika i rukovodilaca u poduzećima pobuđivalo sumnju u proširenu reprodukciju. Ukratko: bilo je neizvjesnosti hoće li radnici »pojesti« akumulaciju, tako potrebnu za razvoj zaostale privrede. Na praktična rješenja snažno je utjecala naslijeđena svijest prema kojoj se socijalizam identificirao s centraliziranim sistemom. 228

4. Neznatne promjene u političkom sistemu — uvođenje komunalnog sistema Kao što smo spomenuli, izmjenama u privrednom sistemu 1954. godine dane su određene funkcije lokalnim organima vlasti u reguliranju privrede. Takva su rješenja bila izraz idejno-političke koncepcije o izgradnji novog ko­ munalnog sistema, što je od samog početka sam oupravljanja bio strategijski cilj K PJ u globalnoj koncepciji izgradnje sam oupravnog socijalističkog sistema. Naime, još 1950. godine — kad se uvodilo radničko sam oupravljanje i kad se rađala nova koncepcija o društveno-ekonomskim odnosima i političkom si­ stemu socijalizma — rukovodstvo K PJ, polazeći od Marxova shvaćanja — označilo je komunu kao sam oupravnu društvenu zajednicu i jedan od kam ena-tem eljca novoga kursa u razvitku društvenih odnosa u Jugoslaviji. Kao što je poznato, Marx je, na osnovi iskustva iz života Pariške komune, označio komunu kao »onu najzad pronađenu političku formu u kojoj se može provesti oslobo­ đenje rada«. Već u svibnju 1949. godine Zakonom o narodnim odborima zaus­ tavljen je proces gašenja sam oupravnih prava narodnih odbora. Od tada je svaka nova reorganizacija državne vlasti (reorganizacija vlade 1950, 1951. i dalje), svaka nova izmjena u društveno-ekonomskim odnosima i političkom sistemu donosila i nova sam oupravna prava lokalnim organima vlasti. Nakon prenošenja niza ovlaštenja s organa vlasti federacije i republika na lokalne organe vlasti — mjesne, kotarske i gradske narodne odbore — na­ stao je proces form iranja jakih osnovnih jedinica lokalne vlasti, stvaranja ta­ kvog lokalnog centra vlasti od kojega se očekivalo da obavlja važne privredne, kultum o-prosvjetne, socijalno-zdravstvene i političke funkcije. To je radikalno smanjilo broj lokalnih organa vlasti. Već 1952. godine umjesto 7 104 mjesna narodna odbora form irano je 3 811 općinskih, 241 gradski i 327 kotarskih narod­ nih odbora. Po novom sistemu raspodjele dohotka između poduzeća i države, uve­ denom 1953. i 1954. godine, lokalni organi vlasti »ubacili« su se u raspodjelu dobiti poduzeća. Prem a propisima kojima je početkom 1954. godine uveden si­ stem »obračunska plaća-dobit«, lokalni organi vlasti dobili su pravo zahvaćan ja gotovo cijele dobiti poduzeća.18 Kad su stvaraoci ekonomskog i političkog sistema odlučili da organima komune daju takvu vlast nad poduzećem, polazili su od idejno-političkog gle­ dišta da je komuna takva zajednica proizvođača i potrošača u kojoj se njihovi odnosi najbolje usklađuju. Komunama je nam ijenjena uloga jednog od nosi­ laca proširene reprodukcije. One su form irale svoje investicione fondove. Definirajući ulogu i mjesto komune u društveno-političkom i ekonom­ skom sistemu Edvard Kardelj je u govoru na sjednici Savezne skupštine 16. travnja 1955. godine rekao i ovo: »Značaj komune u našem društvenom sistemu jeste u tome što je ona, s jedne strane, takva društveno-ekonomska zajednica u kojoj može da se izvrši osnovno usklađivanje individualnog interesa radnih ljudi i kolektivnog interesa društvene zajednice . . . a s druge strane što je baš zbog takvog svog karaktera ■' » . . . Neće biti potrebno određivati plate saveznim propisima. Ako u pređuzeću budu plate veće, kom una će im ati m anje prihode za s v o j e . .. potrebe; ako kom una lzvrfil veći pritisak na plate, lmaće vlfie sredstava za društvene potrebe . . .« (Edvard Kardelj, Nekoliko zadataka u Izgradnji kom unalnog sistema, lz reći na Plenum u Stalne konferencije gradova u Splitu, 7. V 1954. godine. Problem i naSe socljallstlćke izgradnje 3tr. 161)

229

i najpogodnija politička forma preko koje se najširi krug radnih ljudi može privući i da neposredno učestvuje u društvenom upravljanju.«14 Takav generalni stav o ulozi komune u upravljanju privredom poslužio je i kao temelj za normiran je odnosa poduzeća—organi komune i za političku praksu. Organi upravljanja društvenim poslovima komune — organi vlasti i rukovodstva društveno-političkih organizacija komune (komitet SKJ i drugi) — imali su u tom razdoblju velike ingerencije u reguliranju odnosa u po­ duzećima. Reperkusije takvih odnosa na materijalna kretanja bile su značajne: ko­ mune su, zapravo, raspolagale dijelom dobiti poduzeća na svojem teritoriju, što je bitno umanjivalo stvaran domašaj samostalnosti organa radničkog sa­ moupravljanja. Kurs jačanja društveno-ekonomske i političke uloge organa vlasti ko­ mune, a naročito forsiranja komune kao važnog činioca u procesu proširene reprodukcije, otvorio je proces u kojemu je postepeno horizontalna veza kon­ kurirala vertikalnoj povezanosti grana i grupacija proizvođača težeći »terito­ rijalizaciji« kapitala, pa je prema tome i otežavala osamostaljivanje i afirmaciju organa radničkog samoupravljanja u privrednim organizacijama. Budući da je federacija osigurala sebi fondove doprinosima na osnovna sredstva, porezom na promet i drugim instrumentima, lokalni organi vlasti upućeni su da dio svojih prihoda ostvare »borbom« s privrednim organizaci­ jama oko raspodjele dobiti iznad 90 posto platnog fonda iz 1953. godine. Kako su organi komune to ostvarivali u praksi? Mjerilo organa komune za određivanje visine zarada proizvođača bilo je, zapravo, kako se god to činilo čudnim, u platnom sistemu državnih službenika. Naime, svi zaposleni izvan privrede — administracija, zdravstvo, prosvjeta itd. — bili su plaćeni po Zakonu o javnim službenicima, tj. prema kvalifikaciji, radnom stažu i funkciji. A u praksi je primijenjeno pravilo, gotovo bez izuzetka, da se u privredi plaće usklade, izravnaju prema plaćama u upravi — što znači da, na primjer, plaće direktora ne mogu biti veće od plaća najviših lokalnih političkih funkcionara. Nakon promjene u privrednom sistemu 1954. godine intenzivirani su napori za stvaranje komunalnog sistema. Provedene su administrativno-teritorijalne izmjene, teritoriji općina su se povećali, broj kotara se smanjivao, a poslovi vlasti prenosili su se na općine. Zapravo, najčešće su bivši kotari posta­ jali općine. Sve to — jačanje materijalne osnove općina, prenošenje poslova s kotara na njih i si. — proces je pripremanja prijelaza na komunalni sistem koji je počeo funkcionirati u rujnu 1955. godine. Tada je broj lokalnih organa vlasti ponovno smanjen, i to: broj općina — od 3 912 u 1954. godini na 1 479 u 1955, a kotara — od 329 na 107. Ukratko, u procesu decentralizacije upravljanja privredom organi ko­ mune postepeno su uzimali dio prava koja su u rukovođenju poduzećima pri­ padala saveznim i republičkim organima vlasti, dakako u neusporedivo blažim oblicima nego što su bila prava prijašnjih AOR-a, ali s političkim utjecajem koji je naročito dolazio do izražaja u imenovanju rukovodilaca poduzeća i u pravu upletanja u raspodjelu dohotka. O stupnju operativne decentralizacije 14 E d v a r d K a r d e l j , P o v o d o m lis t i č k e Iz g ra d n je , s t r . 288.

230

n o v o g u r e đ e n j a s re z o v a 1 o p fttln a. P r o b le m i n ađ e s o c ija ­

svjedoči i podatak da je savezna uprava u užem smislu 1948. im ala 47 300, a 1956. godine 10 328 službenika. Ako bi trebalo dati cjelovitu ocjenu stanja sistema upravljanja društvenim poslovima sredinom pedesetih godina, vjerojatno bi se mogla izraziti ovako. U svim radnim kolektivima, i u privredi i izvan nje, postojali su organi samo­ upravljanja, a u komuni je konstituiran institucionalni mehanizam društvenog sam oupravljanja. Osnovne partijske, sindikalne i druge organizacije bile su također aktivni činioci sam oupravljanja. S druge strane, politički vrhovi druš­ tva zadržali su u svojim rukam a ključeve upravljanja globalnim društvenim procesima, naročito u donošenju najznačajnijih društvenih odluka i u raspo­ laganju gotovo cjelokupnom akumulacijom koju su alocirali m anje-više suve­ reno. Neka područja, na prim jer Služba državne sigurnosti, bila su potpuno izvan kontrole predstavničkih i partijskih foruma. Bilo je često masovnih oblika odlučivanja kao što su zborovi kolektiva, radnički savjeti, partijske i sindikalne konferencije, zasjedanja predstavničkih tijela, kongresi društveno-političkih organizacija, ali više kao oblik prihvaćanja i legaliziranja priprem ljenih odluka, a m anje kao oblik svestranog razm atranja i odlučivanja većeg broja radnih ljudi.

5. Prijelaz iz stagnacije u visoke stope industrijskog razvoja Potkraj 1952. godine završeno je gotovo četverogodišnje razdoblje golemih privrednih teškoća i skoro potpune stagnacije u razvoju privrede. Već sredinom pedesetih godina provedena je kvalitetna izmjena strukture industrijske proizvodnje po nam jeni potrošnje, što se vidi iz ovih podataka.15 u p o sto c im a

Kategorizacija

1939.

Sredstva rada M aterijal za reprodukciju Potrošna roba

5,1 61,1 33,8

1947.

7,8 57,7 34,5

1955.

18,5 54,4 27,1

S truktura industrijske proizvodnje m ijenjala se u pravcu izrade proiz­ voda suvremenijeg tipa i višeg stupnja obrade, osobito izgradnje »industrije koja gradi industriju«. Od 1947. do 1955. godine trostruko se povećala proizvodnja strojeva za industriju, oko 70 puta povećala se proizvodnja strojeva za građevinarstvo, nastala je nova proizvodnja vozila, električnih strojeva, složenijih poljopriv­ rednih strojeva i dr.15 No zato je vrlo sporo rasla proizvodnja za potrebe druš­ tvenog standarda. U privrednom se razvoju postiglo mnogo uz izvanredno velike napore cjelokupnog naroda i uz vrlo nizak standard radnika. Kad se uzme u " Statistički godlfinjad Jugoslavije 1954, 1958, 1963, 1964. 1 1967, zatim publikacije SZS Jugoslavija Između VII 1 VTII kongresa " Jugoslavija 1945—1964, P rivreda FNRJ u periodu 1947—1956, Beograd, Ekonom ski Insti­ tu t FNRJ 1957.

231

obzir i ra t i poslijeratna izgradnja, iste su generacije već 15 godina podnosile velike napore i žrtve. C entralni k om itet S K J donio je 1955. godine odluku da se m ora m ijenjati ekonom ska p olitika zem lje i to bržim povećanjem životnog standarda. U slije­ dećem razdoblju n astu p a velika p riv red n a ekspanzija. Industrijski rast, počevši od 1953. godine, iznosio je po godinam a ll°/o, 14°/o, 16%, 10%, 17% itd., odnosno 1952. godine 100%; 1953 — 111%; 1954 — 126%; 1955 — 147%; 1956 — 162%. To se u b ra ja u najveće stope ra sta u svijetu. E kspanzija privrede praćena je još većom ekspanzijom zaposlenosti. Godine 1953. bilo je ukupno 1 846 000 za­ poslenih, 1954 — 2 050 000, 1955 — 2 215 000, 1956 — 2 216 000 i 1957 — 2 392 000. Koliko je to b ila relativno snažna ekspanzija vidi se iz usporedbe s raz­ dobljem 1949— 1952. Naime, in d u strijsk a proizvodnja 1952. pala je za dva posto prem a 1949. godini. Tako o h rab ru ju ći razvoj p riv red e bio je realn a osnova za postavljanje visokih zad atak a drugom petogodišnjem planu razv itk a privrede 1957—1961. godine.17 Bilo je predviđeno da se nacionalni dohodak poveća za oko 54,5 posto, ili za više od devet posto godišnje, da se u in d u striji poveća društveni bruto-proizvod, za oko 70 posto, ili 11 posto godišnje, a u poljoprivredi za više od 42 posto, ili 7,5 posto godišnje. P riv red a je svojom snagom i pod utjecajem snažnih poticaja kao što su razb ijan je ekonom ske blokade, inozem na pomoć i zajm ovi, koje je u tom raz­ doblju dobivala, b ila k ad ra da p rije roka ostvari bitne ciljeve plana. P ro m atraju ći u stalnim cijenam a, već je 1960. godine ostvaren nacionalni dohodak koji je planom bio predviđen za 1961. U m jesto stope od devet posto rast je tekao po stopi od gotovo 12 posto godišnje. U skladu s tim kretanjim a ostvarena je visoka stopa ra sta osobne potrošnje, više od 10 posto godišnje; udio troškova p reh ra n e u stru k tu ri te potrošnje sm anjen je od 48,5 posto na 43 posto već 1960. godine; broj putničkih autom obila povećan je za gotovo tri puta, h ladionika za osam p u ta itd. I na području stam bene izgradnje u osnovi je ostvaren program da se u gradovim a izgradi gotovo 200 000 stanova.10 Tako veliki uspjesi u privrednom razvitku rezu ltat su mnogih činilaca. Prom jene u p rivrednom sistem u znatno su proširile okvir inicijative kolektiva, p riv red a je p ro širila veze s m eđunarodnim tržištem , razbijena je ekonomska blokada, otvoreno je novo tržište u zem ljam a socijalističkog lagera. Osim toga, vođena je politika ekstenzivnog razvoja i čas jače, čas slabije inflacije.

6. Nova politika prem a selu i poljoprivredi Nakon slom a politike kolektivizacije otvorio se problem nove politike S K J prem a seljaštvu i razvoju poljoprivrede. Slom kolektivizacije nastupio je p rije svega zato što je nedostajala ele­ m en tarn a tehnička baza za stv a ran je m oderne poljoprivrede. Još 1951. godine, k ad je kolektivizacija bila na vrhuncu, odnos m ehaničke i životinjske vuče bio je 95 :5 u korist životinjske. U razdoblju intenzivne kolektivizacije (1949, ” U p e riodu od 1952—1957. doneseni su sam o godišnji planovi '» Izvršenje petogodišnjeg p lan a 1957—1961, K u ltu ra , B eograd 1960.

232

1950. i 1951), blokade zem alja istočnog lagera, golemih izdataka u priprem am a za obranu zemlje, gotovo je potpuno zaustavljen proces industrijalizacije, tako da je transfer radne snage iz poljoprivrede i sela koje je bilo prenaseljeno bio potpuno zaustavljen, čak se broj zaposlenih izvan poljoprivrede i smanjio. Zbog nerentabilnosti proizvodnje u seljačkim radnim zadrugam a počelo je prelijevanje dohotka u njihovu korist, a na štetu ostale privrede. Kolektivizacija je zatim zaustavljena, a VI kongres SKJ 1952. godine usvojio je kurs njihove likvidacije, što je bilo u skladu s generalnom linijom napuštanja sovjetskih oblika društvene izgradnje. P rvih nekoliko godina nakon neuspjeha kolektivizacije političko rukovod­ stvo SK J sm atralo je da je za početak najvažnije zaustaviti mogući proces jača­ nja privatnog sektora i raslojavanja na selu, pa je radi toga 1953. godine zako­ nom sm anjen zemljišni maksimum sa 30 ha, kako je bio određen agrarnom reformom 1945. godine, na 10 ha. Tom »drugom agrarnom reformom« oduzeto je od privatnog sektora 270 000 ha i pripojeno društvenom sektoru. U isto vrijem e obnovljeno je stanovište iz prvih poslijeratnih godina da glavna uloga u socijalističkom preobražaju poljoprivrede pripada općim po­ ljoprivrednim zadrugam a (OPZ) čija je osnovna funkcija širenje društvenog sek­ tora suradnjom sa seljacima: širenje tehnoloških inovacija na privatnom sek­ toru, pružanje stručnih tehničkih usluga individualnim poljoprivrednicima, otkup poljoprivrednih proizvoda, zakup zemljišta, itd., i t. si. Ovim i drugim oblicima trebalo je na dobrovoljnoj osnovi okupljati napredne seljake i uvlačiti — udruživati njihov osobni rad s društvenim sektorom. Tako bi OPZ bile i glavni ekonomski p unkt na selima i društveno-političko središte jer s društve­ nim domovima, bibliotekam a itd., oslonjen na pomoć društva i države, može osigurati proces transform acije tradicionalnih institucija seoskog života i gra­ diti nove odnose. O rezultatim a te vizije društvene transform acije sela govorit ćemo na drugom mjestu, a ovdje želimo samo ustvrditi da je u borbi kolektiva OPZ-a za dohodak, u sklopu generalne neizbježne orijentacije cjelokupne privrede tome cilju, sve više jačala tendencija pretvaranja OPZ-a u poduzeća prometa i proizvodnje, pri čemu je prvenstveni cilj interes zaposlenih u OPZ. Ta ten­ dencija, ali i niz drugih razloga, snažno je utjecala na sm anjenje broja OPZ-a: od 6 006 OPZ 1955. godine taj je broj opao na 3 228 u 1961. i 1 712 u 1966. godini.19 U perspektivnom smislu glavnu ulogu socijalističkog preobražaja sela i razvoja poljoprivrede rukovodstvo SK J namijenilo je velikim poljoprivrednim imanjima koja treb a da se razvijaju u sistemu radničkog sam oupravljanja kao i poduzeća u industriji.20 Takav generalni kurs ostat će uglavnom neprom ije­ njen i ući će u Ustav 1974. i ZUR (Zakon o udruženom radu 1976) kada dobije neke nove oblike realizacije. Rezultati novog kursa prem a selu i poljoprivredi zavisit će dalje uglavnom od dva faktora: od ekonomskih uvjeta reprodukcije same poljoprivrede (cijene, krediti itd.) i od tempa razvoja cijele ostale privrede, naročito industrije. __i,„ n a „„u « *• D ruštvene prom jene na selu, Beograd 1974, str. 36. " »Cilj naše socijalističke politike na selu jest jedan 1 nelzm enjlv: rekonstrukcija' Poljo­ privrede u pravcu stv a ra n ja k ru p n ih proizvodnih Jedinica, sposobnih da organizuju na b « 1 suvrem ene tehnike 1 naučnih dostignuća — društveni proces rada, uz postepeno Pod™StvlJavanje zemlje.« (Edvard K ardelj, Problem i socijalističke politike na selu, K ultura. Zagreb Beograd 1957, str. 7—8) 233

Novom politikom S K J p rem a selu i poljoprivredi izbjegnut je p u t klasne diferencijacije n a selu, tipičan za kapitalizam i p u t nasilne kolektivizacije kao n a Istoku. P o tk raj pedesetih godina opće stan je jugoslavenske poljoprivrede bilo je još više nego slabo. P oljoprivredna stru k tu ra bila je m eđu najzaostalijim a u Evropi, pa čak zaostalija od stru k tu re sta re Jugoslavije, u kojoj je bilo nešto m anje od dva m iliju na poljoprivrednih gospodarstava. P rem a popisu poljopriv­ rede u Jugoslaviji su 1960. godine bila 2 618 103 poljoprivredna gospodarstva, a to je za 633 378 gospodarstava više nego 1931. godine! S tru k tu ra skupina gospodarstava po veličini bila je još gora. Dok je 1931. godine ispod 0,5 ha bilo 158 904, godine 1960. je 250 725 gospodarstava, od 5— 10 ha 1931. je bilo 407 237, a 1960. od 8— 10 h a 141 811 gospodarstava. T akva k o n zervativna stru k tu ra bila je potpuno nesposobna za bilo kakav razvoj proizvodnih snaga u poljoprivredi. Zbog toga, kao i zbog forsirane ko­ lektivizacije, proizvodnja u Jugoslaviji od 1946. do 1957. godine bila je niža od desetogodišnjeg pro sjeka Jugoslavije izm eđu dva ra ta p rije revolucije! U cijelom p oslijeratnom razdoblju seljaštvo nije pravilo nikakve krupnije političke problem e, iako je bilo izloženo nem alim pritiscim a obaveznog otkupa, kolektivizacije i n iskih cijena radi p relije v an ja nacionalnog dohotka za potrebe industrijalizacije. Bilo je više ili m anje svjesno i polusvjesno, naročito mlađe generacije, da »života za sve n jih n a selu nema«. Golem dio seljaka je sm atrao da je njegova kuća samo »čekaonica za prelazak u radnike ili službenike«. A ta velika seoba započela je upravo sredinom pedesetih godina kada se iz poljo­ priv red e prelazilo u nepoljoprivredu s godišnjom stopom od oko 220 000 ljudi, tako da je do 1971. ukupno prešlo oko pet i pol m ilijuna ljudi. Velik dio ljudi sa sela koji je prešao na rad izvan poljoprivrede i dalje je živio na selu. Tako je 1969. godine bilo 43,7 posto poljoprivrednih gospodarstava koja su im ala nekog člana u stalnom radnom odnosu. P o tk raj pedesetih godina počeo se o tv arati i »inozemni kanal zapošlja­ vanja«. Naime, u skladu s politikom dem okratizacije i o tv aran ja prem a svijetu Jugoslavija je u turističkoj godini 1957. u kinula vize, obnovila to i za 1958. Tada se granice Ju g oslavije sve više o tv araju i njezini građani odlaze na rad u zapadnoevropske zemlje. Taj kanal bio je naročito otvoren nakon privredne reform e 1965. Od 1965. do 1971. godine godišnje se zapošljavalo u zemlji samo 62 000 a u inozem stvu 107 000. P o tk ra j pedesetih i početkom šezdesetih godina i sela je zahvatila »potrošačka groznica« kao i grad. U kratko: nasuprot ukorije­ njenom dogm atskom shvaćanju o vezanosti seljaka za zem lju, o njegovoj težnji da se tako razvija, nastupio je prav i eksodus sa sela u grad, iz poljopriv­ rede u n epoljoprivrednu djelatnost. U razdoblju koje počinje sa 1957. godinom poljoprivredna proizvodnja porasla je za više od 60 posto od desetogodišnjeg predratnog razdoblja. Naročito velik skok postignut je 1957— 1961. U tom razdoblju stope rasta u društvenom sektoru iznosile su godišnje 18,58 posto, što je rezultat većih ulaganja u poljo­ priv red n a dobra. T akav bum u poljoprivrednoj proizvodnji stvorio je početkom 60-ih godina viziju da je Jugoslavija definitivno riješila taj problem, tako m u­ čan i težak u svim socijalističkim zem ljam a. M eđutim, kao što ćemo vidjeti, od sredine 60-ih godina n astu p it će usporeniji ra st praćen i stagnacijom u poje­ dinim godinam a. 234

II POGLAVLJE

OBNAVLJANJE PROCESA DEETATIZACIJE I. MINIMALNE PROMJENE U DRUŠTVENIM ODNOSIMA 1958 GODINE

1. Poremećaji u »socijalističkom lageru« 1956. godine kao poticaj deetatizacije u Jugoslaviji U toku 1954, 1955. i 1956. godine nije se mogla zapaziti svježija ideja, korjenitiji zahtjev ni šira akcija za sm jelije m ijenjanje društvenih odnosa u Jugoslaviji. O uzrocima usporavanja procesa deetatizacije, debirokratizacije i demo­ kratizacije podrobnije smo govorili u prethodnom poglavlju. Ali ideja samo­ upravljanja nije dopuštala statičnost i stagnaciju. Principi sam oupravljanja impliciraju stalno m ijenjanje društvenih odnosa u pravcu realizacije ideje. Povratak na stari, etatistički sistem bio je pri danim odnosima društveno-političkih snaga gotovo nemoguć. Pet-šest godina nakon predaje tvornica na upravljanje radnicima, tj. sredinom pedesetih godina, društveni se odnosi još nisu bitno izmijenili. Ali stagnacija u ostvarivanju ideje sam oupravljanja nije mogla potrajati dugo. Socijalna i nacionalna stru k tu ra jugoslavenskog društva reproducirala je snage koje su sve jače pri tiskale u pravcu razaranja i prevladavanja etatističkog »monolitnog agregata«. P ri tom je ulogu motora im ala ideja samoupravljanja. Treba, naime, im ati na umu da je komunistički pokret Jugoslavije do­ živio tako radikalan sukob sa staljinizmom i da je idejni i moralno-politički obračun s doktrinom i koncepcijom državnog socijalizma bio tako potpun, temeljit pa i revolucionarno strastven da je povratak na te pozicije i koncep­ cije u tom historijskom razdoblju bio objektivno gotovo nemoguć. S druge strane povratak na odnose građanskog društva također je bio gotovo nemoguć, jer je u revoluciji obračun s tim društvom također bio tem eljit, a takav obrat ne bi mimoišao ni velike opasnosti, pa i građanski rat. Osim toga, revolucionarna opredijeljenost za sam oupravni put razvitka bila je tako snažna, ideja tako svestrano prihvaćena i tek se počela ostvarivati da je stagnacija bila gotovo nemoguća. Drugog, dakle, puta nije bilo. Poslije opisane stagnacije morala je opet oživjeti inicijativa za nove društvene reforme, što će se i ostvariti u slije­ dećem razdoblju. I, zaista, već potkraj 1956. godine, tri godine nakon zastoja idejno-političke misli, obnovljena je rasprava o problem im a daljeg razvitka socijalističke demokracije u Jugoslaviji. Na zasjedanju Savezne narodne skupštine u prosincu 1956. godine najistaknutiji kreator samoupravnog sistema, Edvard Kardelj, afirm irajući generalnu liniju izgradnje društvenog sistema, među ostalim je rekao: »Nedavni m ađarski događaji (riječ je o pobuni u Mađarskoj u listopadu 1956. godine — D. B.) ponovno dokazuju koliko smo bili u pravu kad smo se 235

odlučno su p rotstavili i p ritisk u staljinističkih koncepcija i pokušajim a da s e . . . restau rira ju političke form e klasične buržoaske države.« U kazujući n a m eđunarodno značenje jugoslavenskog puta, K ardelj na­ glašava: » . . . Za taj p u t m oram o se uporno boriti ne samo zbog sebe nego i zbog socijalizm a uopšte. Uspesi na tom p u tu biće naš doprinos rešavanju prelazne krize u kojoj se m eđunarodni socijalizam nalazi. A on se u toj prelaznoj krizi ne nalazi zato što je nesposoban da opstane ili što ga društvene snage vuku nazad, nego zato što je sazreo da ide napred, a naišao je na kočnice koje spu­ tavaju njegovo d alje kretan je.« 1 Očito je rukovodstvo K P J, kao i prije, sm atralo da uspjeh jugoslaven­ skog pu ta u socijalizam može uvelike p ridonijeti prebrođavanju krize m eđu­ narodnog radničkog, a naročito kom unističkog pokreta. Naime, u to su doba nastali veliki porem ećaji u gotovo svim socijalističkim zem ljam a (naročito u M ađarskoj, Poljskoj, destaljinizacija u SSSR-u). U nastav k u tog svog govora K ardelj naglašava da » . . . u toku poslednje godinu-dve dan a .. . naše in tervencije im aju tendenciju da se . . . direktno pre­ tvore u b iro k ratsk o -ad m in istrativ n e m etode rukovođenja«. U tim raspravam a, kao uostalom i p rije i poslije toga, jedan je od naj­ jačih m otiva za m ijen jan je sistem a bio ekonom ski motiv. Čvrsto se vjerovalo da će d av an je više sredstava poduzećim a i kom unam a rezu ltirati povećanjem p roduktivnosti rad a i bržim općim društvenim razvojem . U spom enutom govoru K ardelj kaže: » . . . od preduzeća i kom una oduzim a se tak av deo sredstava da su preduzeća često osuđena na tehničku i p riv red n u stagnaciju, a kom uni se bitno otežavaju njezini napori za bolji rad, veću produktivnost rada, za uspešnije osposobljavanje kadrova, za obezbeđenje m inim alnog društvenog standarda, kao što su škole, bolnice itd.«.

2. Platform a I kongresa radničkih savjeta Jugoslavije 1957. godine K ongres radničkih savjeta — za čije se sazivanje inicijativa javila još 1954. godine, ali je neprestano odgađan da bi se održao tek 1957. godine — značio je veliki politički poticaj u pravcu izm jena privrednog sistema, što je bio uvjet razvitka radničkog sam oupravljanja. Na K ongresu je postavljen zahtjev da se što slobodnije form ira i raspodjeljuje ukupan prihod poduzeća, da se objektiviziraju obaveze radnih kolektiva prem a zajednici (državi), a da se, nakon zadovoljenja tih obaveza, d alja raspodjela dohotka poduzeća n a osobnu potrošnju i akum ulaciju prepusti slobodnoj volji radnih kolektiva. Takvi su stavovi označili zahtjev proizvođača za em ancipacijom od sistem atske svako' E dvard .K a rd e lj, Ekonom ska p o litik a i so c ijalističk a d e m o k ra tija, Pro b lem i naSe so­ cijalističke Izgradnje, str. 59, 60. 1 64.

236

dnevne kontrole države, zahtjev da se radnim organizacijama pruži više slo­ bode u privređivanju i raspolaganju dohotkom.2 Ali rasprave o izmjenama u privrednom sistemu nisu odmakle dalje od problem atike raspodjele društvenog proizvoda između poduzeća, s jedne, i ko­ mune i drugih teritorijalnih zajednica (republika i federacija), s druge strane. Mnoga pitanja sistema, kao što su proširena reprodukcija, planiranje, tržište i cijene, devizni sistem itd. — ne samo što su ostala neraščišćena nego se nisu ni tražile prom jene na tim područjima. Rasprave su još bile daleko od koherentne koncepcije. Rasprave koje su se u toku 1957. godine vodile o daljem razvitku socija­ lističkih društveno-ekonom skih odnosa nisu donijele neke nove stavove prin­ cipijelnog značenja nego su uglavnom reafirm irale onu osnovnu koncepciju društvenog sam oupravljanja koja je bila kreirana do 1954. godine. No, te su rasprave upozorile na jaz između realnog i normativnog, između ideja i druš­ tvene realnosti, što je bio nužan korak da se pokrene proces novih promjena u društvenom sistemu.

3. Promjene u privrednom sistemu 1958. godine Potkraj 1957. godine doneseni su novi zakonski propisi kojima su uči­ njene određene prom jene u privrednom sistemu,3 a te su promjene stupile na snagu 1. I 1958. godine. Kakve su to bile promjene? Novi Zakon o radnim odnosima proširio je samostalnost kolektiva u re­ guliranju m eđusobnih odnosa. »Ostvarujući ustavno pravo na sam oupravljanje — kaže se u tom zakonu — radnici neposredno i preko organa sam oupravljanja odlučuju o svojim me­ đusobnim odnosima koji proizlaze iz zajedničkog rada u privrednoj organizaciji; radni kolektiv — stoji u čl. 125 — pošto podmiri obaveze prema društvenoj zajednici, samostalno odlučuje o upotrebi ostvarenog dohotka i utvrđuje lične dohotke svojih Članova na osnovi uspjeha u radu svakog od njih i cijelog rad­ nog kolektiva«; u čl. 126. utvrđuje se da »radni kolektivi samostalno odlučuju o zasnivanju i prestanku radnog odnosa i o drugim pitanjim a ličnog statusa radnika«. 1 Evo glavnih elem enata političke p latform e Kongresa: »Kongres sm atra da buduća ekonom ska politika, u interesu sam oupravljanja, treba da osigura: 1. Slobodniju raspodjelu dohotka putem koje treb a Sto d irek tn ije u proizvodnji da se realizira pravo neposrednih proizvođača na zaradu prem a radu. Sistem raspodjele treba tra jn ije utvrditi, tako da pojedinac može predviđati zadovoljenje svojih životnih potreba na dulji rok i da svojom inicijativom i svojim radom može što više u tjecati na vlastiti položaj. 2. O stvarivanje Sto ujed n ačen ljlh uslova p rivređivanja za sve kolektive, kako bi njihovo veće ili m anje učeSće u raspodjeli dohotka bilo rezuR at ostvarene proizvodnje 1 produktivnosti rada i uspjeha u ukupnom ekonom skom poslovanju. Osim toga, treba izjednačitiI poduzeća u Po­ gledu režima osnovnih sredstava 1 otkloniti dosadaSnje različitosti u ,t rf tlra n J ^ s^ [? ^ n 1 osnovnih sredstava: ponovo i točno p rocijeniti vrijednost osnovnih sredstava, kao nužan preduslov realnog izdvajanja odgovarajućih sredstava za prostu i proširenu rfP r ° du*clju. nntroj 3. Jačanje sam ostalnosti poduzeća, u okviru planskog usm jeravanja proizvodnje, potroš­ nje 1 razvoja proizvodnih snaga. € . ... e„. * N ajvažniji zakoni doneseni potkraj 1957. godine koji su' stupili na.snagu 1. I 1958. blH su. Zakon o sredstvim a privrednih organizacija (»Službeni list FNRJ«, ‘3sJedstvlma z dohotka privrednih organizacija (»Službeni list FNRJ«. 52/1857), :Z akon o d°Prtnosu sredstv ma osobnih dohodaka radnika (»Službeni list FNRJ«, 52/1957), 1 Zakon (»Službeni list FNRJ«, 53'1957).

237

Dalje su promjene provedene na području raspodjele dohotka između poduzeća i društva (države). Elementi ukupnog prihoda po tim zakonskim propisima bili su utvrđeni ovako: 1. Troškovi poslovanja a) materijalni troškovi, b) amortizacija, c) kamate na fond osnovnih sredstava, d) kamate na fond obrtnih sredstava, e) zemljarina, f) doprinosi: za kadrove, za komore, udruženja i zajednicu. 2. Porez na promet 3. Ostatak ukupnog prihoda jest DOHODAK na koji poduzeće plaća državni doprinos iz dohotka (»porez«), a nakon toga mu ostaje č i s t p r i h o d koji radni kolektiv samostalno raspodjeljuje na osobnu po­ trošnju i akumulaciju, u razmjeru koji sam određuje.4 Prema spomenutim zakonskim propisima, prvi put od uvođenja radničkog samoupravljanja, nitko izvana nije imao formalno zakonsko pravo da određuje kako će radni kolektiv podijeliti Čist prihod za fondove. Doduše, vijeća proizvo­ đača komuna imala su pravo stavljati primjedbe radničkim savjetima na odluku o raspodjeli čistog prihoda na fondove i zarade, ali te su primjedbe imale ka­ rakter preporuke. Radni kolektivi su, također, bili slobodni i pri utvrđivanju visine zarada pojedinih svojih članova. Kao što se iz elemenata ukupnog prihoda vidi, javlja se č i s t p r i h o d kao nova ekonomska kategorija koju prijašnji sistemi raspodjele nisu poznavali. Razmotrimo sada ukratko stvaran domašaj izmjena u sistemu raspodjele dohotka poduzeća 1958. godine. Formalno je novi propis o raspodjeli ukupnog prihoda povećao samo­ stalnost radnih kolektiva. Ali, ako te promjene malo analiziramo, vidjet ćemo da stari odnos nije bitno izmijenjen, što se naročito jasno uočava u načinu utvrđivanja doprinosa iz dohotka privrednih organizacija. Naime, kad se utvrđivalo što treba uzeti za osnovu doprinosa iz dohotka, odnosno što uzeti kao poreznu osnovicu, ponovno se i dalje ostalo na stajalištu da to bude novo izdanje starog platnog fonda, a ne sam dohodak. Propisi o doprinosu na dohodak utvrdili su kategoriju tzv. minimalnih ličnih dohodaka (MLD). Tada je utvrđeno da MLD iznosi 80 posto tarifnih stavova radnog ko­ lektiva, određenih tarifnim pravilnikom koji su potvrđivali organi komune. Zbroj minimalnih osobnih dohodaka svih zaposlenih u poduzeću bio je osnovica za raspodjelu viška ostvarenog dohotka između poduzeća i društva. Dio osobnih dohodaka koji bi bio isplaćen iznad svote MLD, a odobrili bi ga organi komune, bio je oštro progresivno oporezovan. To znači da bi poduzeće — ako bi uspjelo od organa komune izboriti povećanje mase MLD, a to u biti znači prelijevanje što većeg dijela čistog prihoda u MLD, na račun fondova za razvitak poduzeća 4 O to m e se u s p o m e n u to m z a k o n u k a ž e : »L ičn i d o h o d a k r a d n ik a u t v r đ u j e s e p o o s n o v a m a k o j e p r i v r e d n a o r g a n iz a c ija s a m o s ta ln o u n a p r e d u t v r đ u j e u ta r i f n o m p r a v il n i k u . R a d n ik im a p r a v o n a lič n i d o h o d a k k o ji, n a osnovi u lo ž e n o g ra d a , o s t v a r u j e lz d o h o tk a p r e d u z e ć a , a s t v a r n i Iznos lič n o g d o h o tk a z a v isi od toga k o lik i Je d o h o d a k o s tv a r ilo p r e d u z e ć e , k o lik o Je Iz d v o jilo z a lič n e d o h o tk e r a d n ik a . P re d u z e c e s a m o s ta ln o o d l u č u j e k o lik o ć e o d o s tv a r e n o g d o h o tk a , p o š to Iz d v o ji d io z a opS te d ru š tv e n e p o tre b e , u p o t r e b l t l z a l ič n e d o h o tk e , a k o lik o z a s v o je fo n d o v e .«

238

— izbjeglo, odnosno um anjilo poreze. Drugim riječima: koliko poduzeće na bilo koji način poveća svotu MLD — što može učiniti povećanjem broja zaposlenih ili povišenjem svoje kvalifikacione strukture koja zahtijeva veću masu MLD — toliko će m anje doprinosa dati društvenoj zajednici.5 Tako je opet sistem raspodjele reproducirao različite interese radnog kolektiva i društva kao cjeline. Kako se u praksi provodila raspodjela dohotka? Prem a odredbam a zakona, doprinos iz dohotka privrednih organizacija dijelio se na dva dijela: doprinos iz dohotka koji je poduzeće plaćalo društvenoj zajednici i ostatak — čist prihod koji je pripadao poduzeću za slobodno raspo­ laganje. Na dalju raspodjelu tog drugog dijela, tj. čistog prihoda, organi ko­ mune (i drugi državni organi) utjecali su tako što su posebne komisije utvrđi­ vale iznos m inim alnih osobnih dohodaka. Taj se iznos unosio u tarifni pravilnik poduzeća koji su odobravali organi komuna za svako poduzeće. Zapravo, odlu­ čeno je da za 1958. godinu minimalni osobni dohodak iznosi 80 posto platnog fonda utvrđenog tarifnim pravilnikom iz prošle godine. Propisi su dopuštali da se »podijeli« 25 posto iznad iznosa minimalnog osobnog dohotka; taj iznos također nije bio oporezovan. Tih 25 posto bilo je pri­ bližno jednako tarifnim stavovima iz prošle godine. Svaki dinar isplaćen iznad toga bio je oporezovan. Na prim jer: ako bi privredne organizacije isplatile 40 posto iznad m inim alnih osobnih dohodaka — što je zapravo 12 posto iznad prošlogodišnjih tarifnih stavova — porez bi iznosio 2,7 posto od ukupno ispla­ ćenih osobnih dohodaka, što praktično znači da bi za osobne dohotke bilo ispla­ ćeno 109 posto dotadašnjih osobnih dohodaka. Ta progresija oporezivanja oštro je rasla. Tako, na prim jer, ako je iznos isplaćenih osobnih dohodaka bio četiri puta viši od m inim alnih osobnih dohodaka, porez je iznosio 45 posto isplaćene svote za osobne dohotke.

Budući da dio iz čistog prihoda, odvojen u fondove za razvitak poduzeća, nije bio oporezovan, poduzeća su uglavnom vodila politiku niskih osobnih dohodaka — u korist fondova za razvoj. Tretman individualnih materijalnih troškova ostao je jednak kao i prije. Naime, u obračunu sa zajednicom individualni materijalni troškovi »prizna­ vani«6su kao realni. »Novi« privredni sistem još nije bio ekonomski dovoljno stimulativan jer radne kolektive nije stavio u takve objektivne društveno-ekonomske odnose i uvjete da bi im materijalni položaj ovisio samo o njihovu radu i upravljanju. Ako tome dodamo da u globalnom privrednom sistemu nije bilo nikakvih novosti, očito su spomenute promjene bile malog dometa.

' B ro jn i d o k u m e n ti g o v o re o ta k v im m a s o v n im te ž n ja m a . * T re b a ra z lik o v a ti k n jig o v o d stv e n o p riz n a n je tro š k o v a p o s lo v a n ja od »tržišnog« p ri­ z n a n ja . T rž ište m a h o m p riz n a je sa m o d ru š tv e n o p o tre b n o ra d n o v rije m e , do k u ovom BluCaJu p o re zn i o rg a n i d rž a v e »p rizn a ju « In d iv id u a ln e tro š k o v e p ri u tv r đ iv a n ju ra z n ih obav e za p r iv r e d ­ n ih o rg a n iz a c ija .

239

II. INTENZIVIRANJE PROCESA DEETATIZACIJE I DEMOKRATIZACIJE DRUŠTVENIH ODNOSA

1. Program S K J 1958. godine — Platform a dugoročnog društve­ nog razvitka U toku 1957. i početkom 1958. godine rukovodstvo S K J razm atralo je cje­ lokupnu prob lem atik u izgradnje socijalizm a u Jugoslaviji u sklopu priprem a za VII kongres SK J, na kojem u će se donijeti P rogram SK J, a u čijem će stva­ ran ju sudjelovati širok k rug najviših p artijsk ih i državnih rukovodilaca. Bila je to p rilik a da se an aliziraju iskustva prošlosti i u tv rd e pravci društvenog razvitka. U činjeni su veliki napori da se, na tem elju iskustava svjetskog soci­ jalističkog p o k reta i naročito v lastitih pouka d ru štv en e prakse, form uliraju po­ gledi SK J na zakonitosti društvenog razv itk a i u tv rd e ciljevi i m etode druš­ tvenog razvoja. Budući da će P rogram S K J biti od odlučujućeg značenja za dalji druš­ tveni razvoj — je r obavezuje sve dru štv en e institucije u zem lji — potrebno je osvrnuti se na neke njegove postavke. U prvom dijelu P ro g ram a dana je analiza m eđunarodnog razvitka prem a kojoj u kapitalističk im zem ljam a jačaju državnokapitalističke tendencije u obliku izrastan ja državnog ap arata u ekonom sku snagu koja je istodobno glavna snaga stru k tu ra ln ih m ijena kapitalizm a kao sredstva rješav an ja njegove krize. S uvrem ena epoha, m eđutim , jest epoha n astajan ja socijalizm a čiji su elem enti prisu tn i u svim d ru štv en im form acijam a današnjeg svijeta. Tom se procesu su p ro tstav ljaju ne samo reakcionarne snage kapitalističkih zem alja već i konzervativno-dogm atske i birokratsko-etatističke snage u suvrem enom socijali­ zmu. P ro g ram se zalaže za su rad n ju na ravnopravnoj osnovi odbacujući ideju, monopol i političku hegem oniju bilo koje p a rtije ili zemlje. S K J se opredjeljuje za ak tiv n u koegzistenciju i ravnopravnu suradnju, a posebnu pažnju poklanja antikolonijalnoj revoluciji u svijetu. D ik tatu ri p ro le ta rija ta P rogram daje prijelazni k a ra k te r i ponovno na­ glašava da treb a stalno širiti slobodan prostor za akciju socijalističkih snaga i u tom kontekstu n aglašava nužnost procesa odum iranja države čiju ulogu treba stalno sužavati prenoseći u p ra v lja n je privredom , prosvjetom , kulturom , zdrav­ ljem, socijalnom politikom na d ruštvene organe. P rogram om rukovodstvo S K J ponovno upozorava da » . . . država ima tendenciju da p riv red u liši njenog u n u trašn jeg pokretača, kako bi sam u sebe postavila i p red stav ila kao dru štv en u n e o p h o d n o st. . . «7 i ponavlja tezu iz pedesetih godina da se » . . . posle učvršćenja vlasti radničke klase i radnih ljudi uopšte pitan je postepenog odum iranja države jav lja kao osnovno i od­ sudno pitan je socijalističkog društvenog sistema. U sferi ekonom skih odnosa taj proces istovrem eno znači i proces savlađivanja ostataka državnog kapi­ talizm a . . . «.8 U P rogram u S K J govori se da su proizvođači, radni kolektivi, kom une i socijalističke d ruštvene organizacije osnovni nosioci socijalističkog društvenog T P r o g r a m S K J , K u l t u r a , B e o g ra d 1958, s t r . 36. ' Ib id ., s t r . 37.

240

razvitka, da » . . . socijalistička država . . . izrasta iz potrebe tih socijalističkih fa k to ra . . . « i im a zadatak »da omogućuje njihovu slobodnu akciju u okviru općeg društvenog plana i jedinstvenog privrednog sistema . . . «.B Socijalistički razvitak mora k reirati slobodnu zajednicu proizvođača » . . . u kojoj, u krajnjoj liniji, svaki od njih — bilo u proizvodnoj orga­ nizaciji ili izvan nje — ima svoje mesto kao aktivan činilac u borbi za dalji razvitak proizvodnih snaga i za podm irenje životnih potreba čoveka. Tu se gubi razlika između neposrednog proizvođača i radnog čoveka izvan neposrednog m aterijalnog proizvodnog procesa, a čitava društvena zajednica postaje zajednica proizvođača. Taj proces društvenih preobražaja biće osnovna karakteristika društvenog razvitka cele epohe socijalizma ka punom ostvarenju osnovnih društvenih i ekonomskih ciljeva radnih ljudi — ka komunizmu.«10 U skladu s takvim shvaćanjim a Program SKJ definira socijalizam kao » .. . društveno uređenje zasnovano na podruštvljenim sredstvima za proizvodnju, u kome društvenom proizvodnjom upravljaju udruženi neposredni proizvođači (potcrtao D. B.)«.n Program naglašava da se mora osigurati proces oslobađanja rada i proces stalnog širenja slobode ličnosti. »Socijalizam ne može ličnu sreću čovekovu podređivati nekakvim ’višim ciljevima’, jer je najviši cilj socijalizma lična sreća čoveka.«12 U socijalističkom preobražaju poljoprivrede Program odbacuje primjenu prisile, a prihvaća put dobrovoljne kooperacije seljaka s društvenim sektorom kojemu pripada glavna uloga. Sto se tiče nacionalnog pitanja Program sm atra da je riješeno u oslobo­ dilačkom ratu i socijalističkoj revoluciji i zalaže se za brži razvoj nerazvijenih republika kao uvjeta pune nacionalne ravnopravnosti. Program osuđuje staljinističku reviziju m arksizm a čime je odgovoran za zaostajanje u oblasti filozofije, političke ekonomije i društvenih nauka uopće, a zalaže se za razvoj m arksizm a preko spoznaja i otkrivanja suštine nove su­ vremene društvene stvarnosti, pri čemu SKJ ne prisvaja sebi nikakav monopol ili ulogu arb itra u društvenim naukam a. Savez kom unista težit će tome da se od faktora vlasti sve brže razvija u faktor form iranja i razvijanja socijalističke svijesti radnih masa. Odluke sve više treba da donose sam oupravni organi na tem elju razvijene borbe mišljenja, prije svega u organizacijam a Socijalističkog saveza. Program se zalaže za slobodu stvaralaštva u nauci i umjetnosti, protivi se korištenju nauke i um jetnosti kao sredstva dnevne politike, ali je protiv ko­ rištenja slobode za probijanje reakcionarnih shvaćanja. Iako u nekim svojim stavovima koji se odnose na privredni sistem Pro­ gram nije dovoljno odlučan u deetatizaciji društvenih odnosa, očito je, prema izabranim citatima, da Program na svaki način — i eksplicite i implicite zahtijeva da se državna stru k tu ra upravljanja supstituira novom strukturom koja bi osigurala vodeći položaj proizvođača u društvenom procesu, a prije svega u upravljanju proizvodnjom i raspodjelom. Usvajanjem program a SKJ na VII kongresu (22—26. IV 1958) opća društvenopolitička klima postajala je sve povoljnija za očitovanje slobodnijih gle' Ibid., '• Ibid., 11 Ibid., " Ibid., 16

str. str. str. str.

129. 130. 133. 141.

D - B ila n d žić: HISTORIJA SFRJ

241

dišta i za slobodniju aktivnost pojedinaca i organizacija u njihovim težnjam a da se d ruštveni odnosi što k o rjen itije m ijenjaju. Z avršna rečenica P rogram a SK J: »Ništa što je stvoreno ne srne za nas biti toliko sveto da ne bi moglo biti prevaziđeno i da ne bi ustupilo m esto onome što je još naprednije, još slobod­ nije, još ljudskije«, izraz je takvog političkog raspoloženja.

2. Pokret za neposredne oblike radničkog sam oupravljanja u radnim organizacijam a U doba kad je stv a ra n P ro g ram S K J — 1957. i početkom 1958. godine — državna moć, naročito u društvenoj i ekonom skoj stru k tu ri, bila je dom inantna, što znači da su se m ogle očekivati relativno brze prom jene u društveno-ekonom skim odnosim a nakon u sv a jan ja P ro g ram a S K J na VII kongresu 1958. godine. Ali tek je nakon godinu dana, pošto je usvojen P rogram SK J, sazvan Drugi plenum CK SK J (18. i 19. studenoga 1959), a to je bila prva sjednica Centralnog kom iteta poslije kongresa, je r je p rv a bila konstituirajuća. Na toj sjednici C entralnog kom iteta, koji je rasp rav ljao o ekonomskoj politici zem lje,13 bila je p rilik a da se k o n k retiziraju stavovi P rogram a S K J o daljem usavršavanju društveno-ekonom skih odnosa, deetatizaciji tih odnosa i njihovu usklađivanju s principim a sam o u p ravljanja. Na sjednici je izražen optim izam i zadovoljstvo zbog jugoslavenskog p rivrednog bum a posljednjih šest-sedam godina. Izneseni su podaci da je p o sljednjih sedam godina nacionalni dohodak u Jugoslaviji povećan dva puta, da je od 1957. do 1959. rastao po stopi od 13,3 posto godišnje. S velikim je ponosom rečeno da je » . . . naš razvoj bio brži tri do četiri puta od najrazv ijen ijih zapadnoev­ ropskih zem alja, dva p u ta od najslabije razvijenih, a također je brži nego u istočnoevropskim zem ljam a«.14 Takvi su uspjesi pogodovali nastojanjim a da se još sm jelije razvijaju sam oupravni društveno-ekonom ski odnosi, je r ti su značajni rezultati pripisivani sam oupravljanju. B ila je tu i želja da se pred licem m eđunarodnog radničkog pok reta pokaže su periornost jugoslavenskog p u ta u socijalizam .16 M eđutim n a svojoj drugoj sjednici, usvojivši referat, CK SK J prihvatio je uglavnom i gledište da je p riv red n i sistem u osnovi pravilno izgrađen pro­ m jenam a provedenim početkom 1958. godine. Iako se kaže da » . . . u dogradnji sistem a im a još dosta da se uradi, i to ne samo kao redovan sistem atski posao neprekidnog korigovanja i usavršavanja «’ D rugi p lenum CK S K J im ao Je ovaj d n ev n i red : 1. N eka o rg anizacion o -p o litlčk a p ita n ja, 2. A k tualni problem i ek o n o m sk e p o litik e. (Vidi: D rugi p len u m C entralnog k o m iteta SKJ, K u ltu ra , B eograd 1959) “ D rugi plenum CK SK J, str. 51. 15 U povodu p riv re d n ih u sp je h a u zavrSnoJ rije či na sp o m enutoj sjed n ici CK SK J gene­ ralni s e k re ta r Josip Broz T ito ističe: , , « . . . D anas čitav sv ije t govori o u sp jesim a Ju g o sla v ije u in d u strija liza c iji i u razv o ju po­ ljoprivrede. Svi d o b ro n am jern i lju d i p išu o tom e, pa čak i oni k o ji nisu d o b ro n am jern i p rizn aju to, m ožda i m im o volje. Zato ne bi bilo veće tra g e d ije za nas nego kad u ovom svom radu ne bism o u spijevali 1 dalje, već bism o se k o m p ro m lto v ali n ekim m egalom anskim zahuktavanjem . Mi tre b a da sačuvam o p restiž k o ji smo postigli 1 da pokažem o da je p rav ilan nas p u t u izgradnji socijalizm a.« (T ito, GC, ZavrSna riječ na D rugom plenum u CK SK J, k n j. XV. str. 74)

242

pojedinih elemenata ovog živog organizma nego postoje i neki sasvim određeni krupni zad aci. . . «ie kao što su kreditni sistem, devizni i vanjskotrgovinski sistem, planiranje, reform a sistema socijalnog osiguranja i si., ne naglašava se potreba smionijeg i bržeg procesa deetatizacije društveno-ekonom skih odnosa. Sm atra se da je položaj radnog kolektiva u postojećem sistemu uglavnom pra­ vilno postavljen i da omogućava masovnu političku akciju organizacija Saveza komunista, Saveza sindikata i organa sam oupravljanja za uvođenje sistema nagrađivanja po učinku. Držalo se, naime, da je slobodno raspolaganje čistim prihodom poduzeća sa strane radnog kolektiva dovoljna osnova i snažan motiv koji može pokrenuti radnika na još veća zalaganja na radu. S tim u vezi ističe se da je 1959. godina » . . . početak jednog opšteg ubrzanijeg . .. rada na uvo­ đenju kvalitativno novih oblika nagrađivanja po učinku . . . Rezerve koje se ovde kriju ogromne su, gotovo nesagledive«, što će omogućiti, kaže se u refe­ ratu, da se ostvari » . . . nov skok u proizvodnji, standardu i akumulaciji«. Poznata i tradicionalna praksa razvijanja natjecanja i traženja stim ula­ tivnih oblika nagrađivanja u socijalističkim zemljama prim jenjivala se i u Jugoslaviji u cijelom poslijeratnom razdoblju, ali je potkraj pedesetih godina dobila nove kvalitete jer je nosila u sebi i elemente samoupravnog pokreta radnika. Sama ideja radničkog sam oupravljanja i postignuti nivo dem okratizacije društva postepeno su i sve više otežavali prim jenu tradicionalnih oblika raspo­ djele, a još m anje prisile prem a radnim kolektivima da bi se postizala veća produktivnost. Apeli na svijest također su postajali »demodirani«. Sve se više shvaćalo da se trajno rješenje nalazi na putu oslobađanja djelovanja m ateri­ jalnog interesa kao motiva za zalaganje radnika na radu i motiva za sudjelo­ vanje u sam oupravljanju. U društvenim shvaćanjim a sve su se više napuštala najam na m jerila vrednovanja rada (plaća na osnovi kvalifikacije i rezultata na radnom mjestu), a sve se više probijalo shvaćanje da su radnici istodobno i poduzetnici, čiji do­ hodak ovisi o poslovnom uspjehu poduzeća. Zastoj poslije VI kongresa i usvajanja Program a izraz je početka budućih konfrontacija u borbi za deetatizaciju društvenih odnosa i protiv te deetatiza­ cije, za dalju dem okratizaciju društva i protiv demokratizacije. Vrlo je teško razlučiti one društvene snage koje su forsirale i nosile pro­ ces demokratizacije i deetatizacije društvenih odnosa od onih snaga koje su ga kočile. U toj fazi, naročito u priprem am a novih izmjena u privrednom sistemu, sve će se više isticati Savez sindikata Jugoslavije, što je i norm alna pojava. U tom su razdoblju još i tada, i što se tiče iniciranja i definiranja osnovnih pravaca društvenog razvoja, dominantnu ulogu imali savezni politički centri. U tim centrim a započela je diferencijacija. Očito je da savezna uprava, neovi­ sno o svom personalnom sastavu, nije mogla biti avangardna u borbi protiv starog sistema, jer bi to slabilo njezinu ulogu. Organizaciono-politički sekre­ tarijat i aparat Centralnog kom iteta SKJ bili su u rukam a rukovodeće grupe koja je bila vezana za provođenje vlasti, a u suptilne probleme sistema nikada nisu ulazili. U takvim uvjetim a i odnosima Centralno vijeće Saveza sindikata Jugoslavije, imajući gotovo svakodnevno vezu s radnim kolektivima, počelo je sve više uzimati inicijativu i stalno predlagati izmjene u sistemu društveno-eko­ nomskih odnosa. >• D ru g i p le n u m C K S K J, s tr. 77.

243

Istražujući što u praksi om eta racionalno p rivređivanje i veće zalaganje rad n ih kolektiva u stv a ra n ju m aterija ln ih dobara, sindikalni su aktivisti napom in jali da m inim alni osobni dohoci destim uliraju napore za povećanje proiz­ vodnje i produktivnosti. N eprekidno su u radnim kolektivim a ispitivali utjecaj privrednog sistem a n a produktivnost rad a i funkcioniranje radničkog samo­ u p rav ljan ja iznoseći javno nedostatke tog sistem a i podvrgavajući ih javnoj kritici. Č etvrti kongres S aveza sin d ik ata Jugoslavije, održan u tra v n ju 1959. go­ dine, bio je posvećen uglavnom zauzim anju stavova i form uliranju prijedloga za u sav ršav an je društveno-ekonom skih odnosa n a osnovi radničkog sam ouprav­ ljan ja i raspodjele dohotka prem a radu. Na K ongresu je pokrenuto jedno od kard in aln ih p itan ja društveno-ekonom skih odnosa: tko treb a da raspolaže sred­ stvim a proširene rep rodukcije — država, ili proizvođači i njihove organizacije. Postavljen je zah tjev da se ta sred stv a pretežno ostave poduzećima, jer se pokazalo da ih kolektivi ulažu najracionalnije. »U postojećim našim uslovim a« — kaže se u refe ratu predsjednika Cen­ traln o g vijeća S S J S vetozara V ukm anovića na IV kongresu SSJ — »ne može niko bolje sagledati potrebe daljeg razvoja preduzeća kao što ih može sagledati sam rad n i kolektiv.« O dgovarajući onim a koji se još boje da bi radnici mogli »pojesti« sredstva fondova za razvoj, u re fe ra tu se dalje kaže da se to ne može dogoditi jer » . . . ukoliko rad n i kolektiv odvoji veći dio ovih sredstava za isplatu za­ rad a rad n ik a . .. p rirodno je da ovakva politika objektivno vodi usporavanju daljeg razvoja preduzeća, a sam im tim ugrožava porast zarada radnog kolektiva u narednom periodu . . . ukoliko se u pojedinim preduzećim a proširuje proiz­ vodnja, bez obzira da li ta k v a proizvodnja im a p e rs p e k tiv u . . . razum ljivo je da će u k rajn jo j lin iji p re trp je ti štetu neposredni proizvođači koji su se odlučili n a ovu n eracionalnu p ro iz v o d n ju . . . S obzirom da u svim ovim slučajevim a dolazi do štete kako po p riv red n i razvoj u cjelini tako i po radne ljude u pre­ duzećim a i kom unam a, očigledno je da se stv a rn i interesi pojedinog preduzeća ili pojedine kom une m oraju u k rajn jo j liniji i u perspektivi podudarati s inte­ resim a p riv red e kao cjeline«.17 K ongres se posebno bavio i uvjetim a privređivanja. K ritiziran je posto­ jeći sistem n ejed n ak ih uvjeta, što deform ira norm alne odnose i vrlo otežava p rim jen u p rincipa raspodjele p rem a radu. K ongres se izjasnio za to da se sistem om raspodjele izm eđu p riv red n ih organizacija i d ruštva n ajp rije zahvati onaj dio prih o d a p riv red n ih organizacija koji n astaje zbog nejednakih uvjeta rada, a da nakon toga, tj. uz podjednake uvjete privređivanja, svaki kolektiv slobodno raspolaže čistim prihodom . S indikati su se zalagali za prom jene u cjelokupnom privrednom sistemu i poveli p rav u političku kam panju za nagrađivanje po učinku, što je neizbježno pokrenulo m noge problem e n a području društvenih odnosa i privrednog sistema je r su ti odnosi i taj sistem otežavali ostvarivanje nagrađivanja radnika prem a radu. Naime, postojeći priv red n i sistem bio je pretijesan za ostvarenje onih im plikacija koje je sobom nosila kam panja za nagrađivanje po učinku — indi­ vidualnom , grupnom , kolektivnom , tako da je ubrzo nastao sukob s etatističkim privrednim sistemom. Pokazalo se da se radnim kolektivim a »ne isplate« veće 17 S v e to z a r V u k m a n o v lć T e m p o , U lo g a 1 z a d a c i S a v e z a s i n d ik a t a J u g o s la v ije u n o v im u s lo v im a , S in d ik a ti u n o v im u s lo v im a (G o v o ri 1 Č lanci, k n j . 1, K u ltu r a , B e o g ra d 1962, s tr. 26, W. 1 29).

244

zalaganje, bolje poslovanje i veći rezultati u radu jer im zajednica, tj. država sistemom poreza i raznih doprinosa zahvaća najveći dio toga povećanog do­ hotka. Zapravo, postojeći sistem bio je »skrojen« za prosječne kolektive po­ mažući onima koji zaostaju, a oduzimajući onima koji se ističu u radu. Mnogi kolektivi koji su postizali velike rezultate nisu prošli mnogo bolje od onih koji su poslovali slabije. O čemu je, zapravo, bila riječ? Kao što smo prije rekli, zajednica je svakom poduzeću (iako u minim al­ nom iznosu) unaprijed priznala izdatke za uloženi živi ljudski rad. Također je svakom poduzeću priznavala m aterijalne troškove. Ako je zbroj troškova po­ slovanja (m aterijalni troškovi, kam ate na poslovni fond i si.) i m inimalnih osobnih dohodaka bio jednak ukupnom prihodu, kolektiv nije morao plaćati nikakve doprinose zajednici. Te doprinose i poreze nije morao plaćati ni tada kad bi povećao minimalni osobni dohodak od 0 posto do 25 posto. Tek kad bi ostvario dohodak za 25 posto viši od minimalnog osobnog dohotka, bio je obavezan plaćati doprinos iz dohotka. »Oporezivanje« tako uvećanog dohotka provodilo se po oštroj progresivnoj skali, tako da se kolektivu, nakon određenog povećanja dohotka, nije »isplatilo« zalaganje u radu i poslovanju. To je desti­ m uliralo proizvodnju. Lako je, dakle, razum jeti zbog čega je privredni sistem, uveden 1958. godine, počeo kočiti kam panju nagrađivanja po učinku. Događala se da su pojedini pogoni, ekonomske jedinice i grupe radnika ostvarivali vrlo velike rezultate. Po principim a nagrađivanja po učinku trebalo je da budu i nagrađeni, ali je banka po propisima privrednog sistema tako oštro progresivno naplaćivala društvene doprinose da se zarađeni novac faktički nije mogao isplatiti. Tako je cijela akcija za nagrađivanje po učinku, za raspodjelu prema radu, akcija koja je dobila široku političku podršku, došla u ćorsokak jer se su­ kobila s destim ulativnim privrednim sistemom.

III. POKUŠAJ RADIKALNIJEG MIJENJANJA PRIVREDNOG SISTEMA 1961. GODINE

1. Idejna koncepcija tzv. dohodovnih odnosa Potkraj pedesetih i početkom šezdesetih godina, kad se u Jugoslaviji sla­ vila 10-godišnjica predaje tvornica na upravljanje radnicima, ovlaštenja države u upravljanju privredom bila su još vrlo velika. Državni su organi raspolagali gotovo cijelim viškom rada uglavnom neposredno, centraliziranjem u fondo­ vima za investicije i za intervencije u privredi. Drugim riječima, politička vlast bila je još glavna ekonomska snaga koja je regulirala gotovo sva privredna kretanja. Nasuprot tome, postojao je zakon o radničkom upravljanju, doku­ menti VI kongresa, dokumenti Kongresa radničkih savjeta, Program SKJ i tisuće drugih dokumenata i rasprava koji su koncipirali društveno uređenje drukčije od stvarnoga. Riječ je, dakle, o oštrom jazu između realnog i norm ativnog, odnosno programiranog. Takvo se stanje nije moglo dugo održati. Ili je trebalo m ijenjati društvene odnose, ili napuštati Program SKJ. Konstelacija 245

društvenopolitičkih snaga u tom je historijskom tre n u tk u bila takva da rje ­ šen ju toga problem a nije m ogla pomoći »spontana« akcija radničke klase. Savez kom unista, usprkos svojoj sporosti, bio je glavna revolucionarna snaga d ru štv a. U njem u sam om e m orali su se slom iti otpori. U tom se razdoblju nije m ogla istodobno pokrenuti korjenita akcija za m ijen jan je d ru štv en ih odnosa i u privrednom i u političkom sistemu. U obzir su dolazile uglavnom prom jene u privrednom sistem u, i to u pravcu osamosta­ ljiv an ja poduzeća i razv itk a tržišne privrede. Bez »prodora« u tom pravcu nisu bile m oguće ni ostale d ruštvene prom jene. Osim toga, sta ri se privredni sistem mogao lakše »napadati« u im e racionalnosti i ekonom ičnosti privređivanja. Riječ je, naim e, o tom e da se »socijalistička« birokracija, koja uvijek »glorifi­ cira« produkciju, može teže oduprijeti u k lan jan ju onih p rivrednih instrum e­ n ata i odnosa koji očito u v jetu ju , reproduciraju i stim uliraju ljude na neracionalnost, a tak v ih je instru m en ata bilo prilično. Stjecajem tih i sličnih okol­ nosti rasp rav e o n eprekidnim prom jenam a u privrednom sistem u nikad nisu ni prestale, ali su se uglavnom ograničavale na raspodjelu dohotka između poduzeća i države, ostavljajući uglavnom n etak n u tim a principe sistema. Neke izm jene u privrednom sistem u nisu se više mogle odgađati. P ritisak je dolazio s više strana. Postojeći p riv red n i sistem bio je u raskoraku s princi­ pim a radničkog sam oupravljanja. Povećanje produktivnosti rada u kam panji za nag rađ iv an je po u činku blokirao je sta ri p rivredni sistem. Povećavale su se teškoće u m akroekonom skim odnosima. Novi se problem i više nisu mogli rje­ šavati starim m etodam a. Da bi se ti problem i ublažili, a uz to proširile moguć­ nosti inicijative rad n ih kolektiva i razvitka sam oupravljanja u poduzećima, godine 1961. pokušalo se s privrednom reform om . P rvoga ožujka 1961. godine Savezna je sk u p štin a donijela zakonske prijedloge o izm jenam a u privrednom sistem u. D vadesetoga ožujka 1961. godine Savezni odbor SSRNJ, na svojoj drugoj sjednici, pružio je punu političku podršku novom privrednom sistemu. Od osobitog je značenja idejnopolitička interp retacija novih zakonskih propisa koja je izložena n a toj sjednici Saveznog odbora.18 " U r e fe ra tu »Politički i id ejn i p ro b lem i u vezi s razv o jem p riv red n o g sistem a i d ru štv e ­ nih odnosa« visoki fu n k cio n a r SSR N J M ilen tije Popović dao je širu analizu razv itk a d ru štv e­ n ih odnosa i izložio b it »zakona dohotka«. U k azu ju ći na izm jen e u p riv red n o m sistem u koje su tih dana o zakonjene rek a o Je: »Kao re z u lta t svih ovih p ro m e n a iz n aših pro izv o d n ih odnosa u p reduzećim a nestale su u n ajv ećem delu p riv re d e ta k v e ek o n o m sk e i d ru štv e n e k a te g o rije kao što su n ajam n in a (i njen d rža v n o -k a p ita listlč k i p a n d a n — p lata), p ro fit (i n jeg o v d rža v n o -k a p ita listič k i pan d an izražen u dobiti p reduzeća i državn im porezim a); nestao Je i m in im aln i lični dohodak (također ostatak faivših kate g o rija ), dok Je u isto v rem e Izrastala i d efin itiv n o se oform ila nova k ateg o rija, nov ekonom ski i dru štv e n i odnos: dohodak, 1 na n jem u zasnovano p rav o rad n ih lju d i da slobodno 1 sam ostalno raspolažu doho tk o m i ra s p o d je lju ju d o h odak na osnovu p rin cip a svakom prem a radu.« Očito Je na toj sjed n ici Saveznog od b o ra SSRNJ vlad alo sh v aćan je da se n ajn o v ijim izm je­ nam a u d ru štveno-ekonom sk im odnosim a uglavnom sv la d a v a ju osnovne d ru štv e n e pro tu rječn o sti koje vladaju u k ap italizm u i u »državnom socijalizm u«, a k o je su, usp rk o s radničkom sam ouprav­ ljan ju . bile znatno izražen e u sistem u rasp o d jele do 1961. godine. U re fe ra tu se ističe da novi priv re d n i sistem , uveden 1961. godine, sta v lja proizvođače u k v a litetn o nove društveno-ekonom ske odnose, u kojim a oni slobodno o d lu ču ju o rasp o d jeli d o hotka za svoje osobne potrebe, za p ro širen je proizvodnje, za svoje p o tre b e kao g rađ a n a k o m une i za p o tre b e cijeloga društva. D rugim riječim a, sada proizvođači slobodno o d lu ču ju o tom e koliko će sred stav a dati za osobne dohotke, koliko za raz v ita k svoga poduzeća, a koliko za p o tre b e kom une, republike i ■federacije. O odnosim a ko ji to o sig u ra v a ju k aže se: »Dohodak je, u onom sm islu u k o jem se u ovoj k a te g o riji m ože govoriti u našem društveno-ekonom skom sistem u, jed n a viša d ru štv en o -ek o n o m sk a k a te g o rija , n egacija n ajam n in e i pro­ fita, znači onog d ruštveno g odnosa k o ji se po jav io u b uržoaskom p e rio d u razv o ja d ru štv a 1 koji je, uz različite deform acije, bilo m onopolističkog bilo b iro k ra tsk o g k a ra k te ra , ostao osnovna d ru štv e n a p ro tiv u re č n o st sve do d an a šn je g dana.

246

Očekivalo se da će novi društveni odnosi (koji se uvode promjenama 1961. godine) likvidirati klasičnu organizaciju poduzeća, a da će, na osnovi djelovanja principa dohotka, izrasti nova organizacija. Naime, odnos među ljudim a u po­ duzeću, unutrašnja organizacija, rukovođenje i si. vjekovim a su se izgrađivali na osnovi oštrog sukoba i društvenih proturječnosti između vlasnika, organiza­ tora i rukovodilaca procesa rada, s jedne, i neposrednih proizvođača, s druge strane. Novi odnosi, na osnovi zakona dohotka, izvest će duboke, revolucionarne promjene, jer su interesi svih članova kolektiva kao i njihovi interesi prema široj društvenoj zajednici uglavnom jednaki. Revolucionarna dubina društveno-ekonom skih prom jena koje implicira zakon dohotka uspoređivana je na spomenutoj sjednici Saveznog odbora s naj­ krupnijim revolucionarnim prom jenam a društvenog razvitka Jugoslavije, kao što su bili nacionalizacija 1946. godine, uvođenje radničkog sam oupravljanja 1950. godine i slično. Da pogledamo u čemu su se sastojale prom jene u privrednom sistemu 1961. godine koje su označene kao najdublja i najsvestranija prom jena u društveno-ekonomskim odnosima nakon predaje tvornica radnicim a 1950. godine.

2. Bit izmjena u privrednom sistemu 1961. godine Gotovo sve izmjene provedene početkom 1961. godine odnosile su se samo na sistem raspodjele društvenog proizvoda između privrednih organiza­ cija i društvenopolitičkih zajednica tj. države. Sistem raspodjele dohotka privrednih organizacija vidi se iz sheme na slijedećoj stranici. Razmotrimo osnovne elemente raspodjele dohotka privrednih organi­ zacija. 1. Ukupan prihod privredne organizacije čini vrijednost prodane robe i pruženih usluga. Iz ukupnog prihoda podmiruju se: — troškovi poslovanja, — porez na promet i opći porez na promet, — rudnički doprinos. Porez na promet i opći porez na prom et prihod su federacije. Rudnički doprinos plaćali su oni rudnici koji su imali bogatiju supstanciju rude (Ljubija Dohodak je oblik prevazilaženja ove protlvurečnosti, i to ne posredno, preko državne sile — sile iznad i izvan samih proizvodnih odnosa (time se u k rajn jo j liniji protivurečnost samo odlaže ili m enja oblike a ne ukida) — već objektivno, u samim proizvodnim odnosima, to jest u samim privrednim organizacijam a, neposrednim odnosima između ljudi; dohodak je u preduzećima, dakle, sam taj novi proizvodni odnos — direktno, neposredno socijalistički.« »U sistemu raspodele dohotka prem a radu radni ćovek ne radi samo ’za sebe’, već da bi reprodukovao svoje potrebe, i to stalno rastuće potrebe; svoj lični dohodak, svoju porodicu, školu, zdravstvenu ustanovu, svoju kom unu. To baš i jeste ono novo i revolucionarno što princip dohotka u našem sistem u sobom donosi. Zatim, radni čovek m ora da radi, da reprodukuje i društvena sredstva koja su mu stavljena na raspolaganje da sa njim a proizvodi, to jest da vrši akum ulaciju, Jer će ga inače tehnički i ekonomski progres prevazići. A u tome se ogleda ona objektivna ekonomska sila koja pokreće radne ljude na stvaralaštvo i razvija n a j­ širu inicijativu, koja podiže radnog čoveka na stepen na kojem on postaje svestan svih njegovih 1 društvenih potreba.« (Drugi plenum Saveznog odbora SSRNJ, K ultura, Beograd 1961, str. 20, 24—26)

247

I z d v a j a n j e lz u k u p n o g p rih o d a p o d u ze ća

I z d v a j a n j e iz u k u p n o g p rih o d a za z a je d n ic u

M aterijalni troškovi A m ortizacija

UKUPAN PRIHOD

Porezi, kam ate, doprinosi, članarine i ostala izdva­ janja iz neto-produkta

D o h o d a k C ist prihod I Cist prihod II

D oprinos iz dohotka D oprinos na izvan­ redni prihod

Osobni neto-dohoci

Osobni bruto-dohoci

D oprinos iz osobnih dohodaka

Dio fondova koji ostaje poduzeću

Fondovi

Dio fondova koje zahvaća zajednica

Poslovni fond

Fond zajedničke potrošnje

Zajednički rezervni fond

Rezervni fond

D ruštveni investicioni fondovi

i si.). Od toga doprinosa 70 posto pripalo je federaciji, 15 posto republici, pet posto općini. O statak ukupnog p rihoda je dohodak privredne organizacije. 2. Iz dohotka privredne organizacije plaćao se doprinos u načelu po stopi od 15 posto. Taj je doprinos u cjelini bio prihod federacije. Nakon odbitka doprinosa iz dohotka dobivao se čist prihod privredne organizacije. 3. Čist prihod p riv red n e organizacije radnički je savjet dijelio samo­ stalno i slobodno n a ove fondove: a) Fond osobnih dohodaka Na isplaćene osobne dohotke radnika plaćali su se odgovarajući doprinosi (»porezi«). — D oprinos za socijalno osiguranje plaćao se po stopi čiju je visinu odre­ đivao godišnji savezni d ruštveni plan. U prosjeku je ta stopa iznosila oko 24—25 posto osobnih bruto-dohodaka. — D oprinos (»porez«) budžetim a: na visinu osobnih bruto-dohodaka pla­ ćalo se 15 posto doprinosa. — D oprinos stam benoj g rad n ji plaćao se po stopi od četiri posto osobnih dohodaka, a iz njega se form irao općinski fond za stam benu izgradnju. — Doprinos za prom et plaćao se po stopi od 1,5 posto na osobne dohotke, a iz njega se form irao fond G eneralne direkcije jugoslavenskih željez­ nica iz kojega su se plaćale povlastice za putovanja na godišnji odmor rad n ik a i članova njihovih obitelji. b) Fondovi poduzeća Fondove poduzeća činili su: — R ezervni fond p rivredne organizacije. — Poslovni fond p rivredne organizacije. Zakon p rvi p u t od uvođenja radničkog sam oupravljanja ne propisuje ko­ liko će se iz čistog prihoda izdvojiti za osobne dohotke, a koliko za poslovni fond, tj. za akum ulaciju, za proširenje proizvodnje, za nova ulaganja u izgradnju i 248

proširenje poduzeća — to je sada autonomno pravo radnih kolektiva. Ali na svaki dinar izdvojen za tu svrhu radni je kolektiv morao plaćati doprinose za investicione fondove općine i republike. — Fond zajedničke potrošnje služi za podm irenje izdataka za stručno obrazovanje članova kolektiva, za kulturne i zabavne potrebe radnika, za održavanje zajedničkih objekata radnog kolektiva, kao što su sport­ ski i zabavni objekti, objekti za odmor i rekreaciju itd. Osim spom enutih obaveza radni su kolektivi dužni da po stopi od tri posto na čist prihod, um anjen za osobne dohotke (što praktično znači na fon­ dove poduzeća), uplaćuju u republički i općinski fond novac koji služi za po­ kriće gubitaka i saniranje privrednih organizacija na teritoriju komune, od­ nosno republike. Najzad, svaka privredna organizacija koja ostvari dohodak viši od pro­ pisanog iznosa plaća doprinos na izvanredni prihod — o čemu će poslije biti riječi. Usporedo s prom jenam a u načinu raspodjele ukupnog prihoda poduzeća provedene su korekcije u sistemu cijena i devizna reforma, zapravo devalvacija domaće valute. Drugih bitnih prom jena nije bilo. Iz opisa »novog« privrednog sistema uvedenog 1961. godine vidi se da se promjene odnose samo na raspodjelu neto-produkta između privrednih orga­ nizacija i društva (države), a da su sva ostala područja privrednog sistema ostala po starom : u sistem u i politici cijena uglavnom se ništa nije mijenjalo, država je i dalje određivala cijene za oko 70 posto proizvoda, čime je odre­ đivala m aterijalni položaj pojedinih privrednih grana; devizni i vanjsko­ trgovinski sistem, izuzevši utvrđivanje novog pariteta dinara (750 dinara za jedan dolar), ostao je čvrsto u rukam a centralnog državnog aparata koji je i dalje adm inistrativno regulirao razm jenu s inozemstvom; nije se mijenjao ni m onetarno-kreditni mehanizam; zadržan je i stari sistem akum ulacije i pro­ širene reprodukcije, a nije se mijenjao ni sistem planiranja, od planova fede­ racije do planova komune. Što je onda taj »novi« sistem raspodjele dohotka između poduzeća i društva 1961. godine donio novo u tom području društvenih odnosa? Najveća prom jena koju je unio novi sistem odnosila se na raspodjelu čistog prihoda, gdje su radni kolektivi dobili potpunu autonomiju. Propisi nisu određivali kvantitativne odnose u raspodjeli čistog prihoda na fondove, izuzevši obavezu za izdvajanje u rezervni fond. To praktično znači da su radni kolektivi, teorijski govoreći, mogli »pojesti« cjelokupan čist prihod, a mogli su ga u cjelini i investirati, tj. samostalno određivati proporciju raspo­ djele čistog prihoda. S obzirom na položaj radnog čovjeka, položaj radnog kolektiva privrednog poduzeća, po tom je sistemu došlo do nove kvalitete na putu osamostaljenja privrednih organizacija, naročito u dva pravca: Prvo, društvo, odnosno država, tek je sada, prvi put od uvođenja rad­ ničkog sam oupravljanja, odustala od prava da određuje kvantitativne odnose u raspodjeli čistog prihoda privrednih organizacija. Drugo, radne zajednice poduzeća dobile su pravo da samostalno donose svoje sam oupravne akte o reguliranju unutrašnjih odnosa, o m jerilima i osno­ vama za raspodjelu čistog prihoda i o drugim važnim pitanjim a međusobnog odnosa u proizvodnji i raspodjeli. 249

P ri k o n stitu iranju tih relativno širokih p rav a pošlo se od uvjeren ja da će m aterijalni, politički i m oralni interesi rad n ik a utjecati na donošenje racio­ nalnih odluka o raspodjeli dohotka u radnoj organizaciji te da će osigurati i uže interese poduzeća i šire društvene interese. D akako, računalo se i na utjecaj organizacija S K J i sin d ik ata koje će spriječiti eventualne deform acije što bi mogle n astati u toku provođenja novih sam oupravnih prava. Ali doprinos n a izvanredni prihod b it će onaj in stru m en t raspodjele koji će ugroziti principe novog sistem a sekundarne raspodjele 1961. godine. O čemu je tu, zapravo, bila riječ? Jed an od »gordijskih čvorova« socijalističkih odnosa jest problem druš­ tvene jednakosti i nejednakosti, odnosno može li se dopustiti da kolektivi koji slabo posluju p ropadaju, a da oni koji dobro posluju i koji im aju visoku pro­ duktivnost im aju i adekvatne (visoke) osobne dohotke i fondove. Novi sistem sekundarne raspodjele neizbježno bi doveo do znatnih ekonom skih razlika i izm eđu poduzeća i izm eđu grana, a tim e i pojedinih krajeva zemlje. Bilo je očito da će, po novom sistem u raspodjele, jed an dio privrednih organizacija o stvariti n atprosječnu stopu dohotka, drugi dio prosječnu, a treći će pasti u gubitke. Dilem a je, dakle, bila: može li se ili se ne može, sm ije li se ili se ne smije dopustiti da relativ n o slobodni robno-novčani odnosi provode selekciju m eđu proizvođačim a n a relativno slobodnom tržištu — je li to socijalistički ili antisocijalistički p u t razvitka? T u je nađeno kom prom isno rješenje. Da bi se izbje­ gle veće razlike i donekle ujednačio ekonom ski položaj, uveden je doprinos na izvanredni prihod, uz obećanje predlagača zakona da će se ukinuti kad se većina p riv red n ih organizacija »uklopi« u nove odnose.

IV. POKUŠAJ ZAUSTAVLJANJA DRUŠTVENIH PROMJENA POTKRAJ 1961. I U TOKU 1962. GODINE

1. Povod za akciju protiv širenja samoupravnih prava radnih kolektiva P riprem a, uvođenje i provođenje prom jena u privrednom sistem u 1961. godine dobili su pečat vrlo široke i m asovne političke akcije. Ta je politička akcija bila usm jeren a protiv b iro k ratsk ih shvaćanja i birokratske prakse, pro­ tiv sužavanja p rav a odlučivanja na uzak k rug rukovodilaca u radnim zajed­ nicama, a za p roširenje p rav a neposrednih proizvođača. Stvoreni su novi i oživljavani sta ri organizacioni oblici sudjelovanja radnika u sam oupravljanju, na prim jer: zborovi rad n ik a ekonom skih jedinica, odjela i pogona na kojima su radnici rasp rav ljali i odlučivali o poslovim a ekonom skih jedinica, pogona i po­ duzeća. U širokim m asam a proizvođača bilo je stvoreno uvjerenje da će novi privredni sistem visoko »nagraditi« one radne zajednice koje budu dobro poslovale, a da će »propadati« one radne zajednice koje budu zaostajale u proizvodnji. T akva su raspoloženja potakla radne organizacije da usavršavaju organizaciju rada, da racionalnije posluju, da bolje iskorištavaju sredstva, itd. 250

Istodobno je rastao otpor prem a donesenim, naročito prem a najavljenim daljim izm jenam a u društveno-ekonomskim odnosima. Taj je otpor bio najjači u onim društvenim sredinam a koje su privredno zaostajale, a djelomično i u rukovodstvim a poduzeća, zbog bojazni od slabljenja njihove moći i pozicija u daljem procesu dem okratizacije društvenih odnosa, na osnovi dosljednog djelovanja »zakona dohotka«. Odlučujući je pak otpor rastao u saveznom državno-partijskom centru. Tako su se stvorila dva neform alna fronta: jedan je bio za dalju deetatizaciju društvenih odnosa, a drugi protiv nje, jedan za liberalizaciju tržišta, a drugi protiv, jedan za širenje sam oupravnih prava ko­ lektiva, a drugi protiv itd. N ajistaknutije pristaše sistema dohotka tražile su sm jelija rješenja i zahtijevale da se odmah nakon novih ekonomskih zakona, donesenih u ožujku 1961. godine, nastavi s promjenama, a na drugoj je strani rastao otpor prema prom jenam a u privrednom sistemu i implikacijam a koje je u sebi nosio. U takvoj društvenopolitičkoj situaciji deetatizacija će uzmaknuti. Povod, a djelomično i uzrok tome bit će u iznenadnoj privrednoj recesiji koja će se javiti u drugoj polovici 1961. i u toku 1962. godine. O čemu je, zapravo, riječ? Gotovo godinu dana prije nego je stupio na snagu novi privredni sistem, počeli su se jav ljati jedva prim jetni znaci recesije u privredi. Još je sredinom 1960. godine zaustavljen osmogodišnji stalni vrlo visok ritam rasta industrijske proizvodnje. Savezni državni organi — Zavod za plan i drugi — nisu te sim­ ptome uzimali ozbiljnije jer se sm atralo da su u okvirima tolerantnih oscila­ cija. Tako se i početkom 1961. godine, kad je »recesija« bila u punom jeku, nije vjerovalo u neke ozbiljnije poremećaje. Mislilo se da se i u 1961. godini može osigurati porast stope industrijske proizvodnje za oko 14— 15 posto kao i prijašnjih godina. Ali te je godine došlo do pada stope, nestabilnosti i porasta cijena. Stopa rasta industrijske proizvodnje prem a prethodnoj godini bila je: 1959/58 — 17,6 posto, 1960/59 — 15,6 posto, a 1961/60 — 4,1 posto. U poljo­ privredi je plan predviđao porast od 16,3 posto, a bio je za tri posto ispod ostvarenja u 1960. godini, što znači da je podbačaj iznosio 19,4 posto u uspo­ redbi s planom za 1961.19 Usporedo s velikim padom stope privrednog rasta u 1961. godini niz radnih kolektiva, dobivši pravo da samostalno raspodjeljuje čisti prihod, počeo je povećavati osobne dohotke. Kako su se i zašto povećavali osobni dohoci? Nakon preračunavanja »kako se uklapaju u novi sistem raspodjele«, one privredne organizacije čije su analize pokazivale da su u svojoj grupaciji nat­ prosječne po produktivnosti, odlučivale su se na povećanje osobnih dohodaka, što je bila i društvena preporuka. Polazeći s pozicija uravnilovke, one radne organizacije čiji su poslovni rezultati bili ispod prosjeka, počele su podizati osobne dohotke da bi ih »uskladile« sa susjednim poduzećima u istoj komuni, zatim u istoj privrednoj grupaciji i grani i si., a to se opravdavalo principom jedinstva m aterijalnog položaja radničke klase, potrebom za socijalnom jednakošću koja se mora poštovati u socijalizmu, itd. Zbog nedovoljnog utjecaja radnika neki su rukovodioci shvatili samo­ stalnost u raspodjeli kao priliku da povećaju svoje osobne dohotke. Dok su '• Podaci lz rada Romana Albrehta. Raspodela dohotka privrednih organizacija. VSPN Beograd 1963, str. 108.

251

radnici u proizvodnji bili uglavnom stavljeni u sistem norm iranja, tako da nisu mogli povećati svoje osobne dohotke bez odgovarajućeg povećanja proiz­ vodnje na radnom m jestu, dotle za rukovodioce nije bilo m jerila, ili su ta m jerila bila isk o n stru iran a tak o da nisu ovisila o stvarnom radnom efektu. R ezultat tih i sličnih deform acija u privrednom životu bio je ono »naj­ gore« što se moglo dogoditi i što je k ritičarim a sistem a dohotka poslužilo kao jak argum ent. D inam ika osobnih dohodaka k re ta la se mimo dinam ike pro­ d uktivnosti. U 1961. godini osobni dohoci u priv red i porasli su za 23 posto, a produktivnost, n a p rim je r u industriji, samo za 3,4 posto.20 Takvim su sta­ njem bili nezadovoljni i »pristaše« i »protivnici« sistem a dohotka. Slobodna p reraspodjela dohotka, koja je sm anjila fondove priv red n ih organizacija, iza­ zvala je uzbunu. Istodobno je m eđu znatnim dijelom rad n ik a stvoreno neraspo­ loženje zbog velikih raspona osobnih dohodaka izm eđu n jih i rukovodilaca, itd. S tagnacija, opadanje ritm a proizvodnje, p o rast osobnih dohodaka iznad porasta p ro d uktivnosti rad a i dru g i porem ećaji izazvali su oštru reakciju koja je dovela do o b u stav ljan ja rad a n a daljim prom jenam a u privrednom sistemu. Naime, još je prilikom donošenja izm jena u privrednom sistem u bilo do­ govoreno da se nastavi proces deetatizacije u društvenim odnosima. Ali javilo se i shvaćanje, naročito u centralnim državnim organim a i privredno zaostalijim sredinam a, da je tim prom jenam a priv red n i sistem zaokružen za duže razdoblje. N asuprot tome, drugi su shvatili da je to tek početak duboke reform e na liniji deetatizacije d ru štv en ih odnosa. To je shvaćanje bilo najizraženije u sindika­ tim a i u Saveznoj p rivrednoj kom ori. P redsjednik C entralnog vijeća Saveza sindikata Ju g oslavije u svojoj je završnoj riječi na sjednici P redsjedništva CV SSJ 4. X 1961. godine o tom e rekao: »Sada se m nogo govori o tom e da li je novi sistem kom pletan ili ne, koliko u njem u im a o statak a starog, da li je on u potpunosti stupio na snagu itd. M eđutim , tak v e diskusije su neosnovane, je r smo još na početku sprovođenja novih m jera ukazali da sistem tek treb a usavršavati i dopunjavati tokom godine. Čak je bila obrazovana i zajednička kom isija od predstavnika državne uprave, sin d ik ata i kom ora sa zadatkom da predloži rješenja niza krupnih problem a, vezanih za sprovođenje novog sistem a. Na žalost, do sada ta ko­ m isija n ije izišla sa svojim prijedlozim a.«21

2. Državna intervencija u sam oupravna radnička prava U kazujući na pad ritm a proizvodnje u 1961. godini, na osjetan porast osobnih dohodaka iznad porasta produktivnosti rada, protivnici daljih pro­ m jena u privrednom sistem u naglašavali su da su spom enute »deformacije« posljedica prom jena provedenih početkom 1961. godine i da se treb a v ratiti na stari sistem raspodjele dohotka i neposredni j eg usm jeravanja privrednog raz­ v itka sa stran e cen tralnih državnih organa. " Podaci o k re ta n ju osobnih doho d ak a iz ra d a Rom ana A lb reh ta, Raspodela dohotka p riv re d n ih organizacija, str. 114. 11 S vetozar V ukm anović Tem po, O kosnica na£ih n a p o ra — u sk la đ iv a n je ličnih dohodaka i produktivnosti rada, Sind ik ati u novim uslovim a, u: Govori i članci, knj. II, str. 35.

252

Jesu li te kritike, upućene na račun novog privrednog sistema, bil« točne? Sto se tiče opadanja stope rasta, kritika novih m jera bila je netočna, jei te m jere vrem enski još nisu mogle utjecati ni na porast ni na pad proizvodnje u 1961. godini. Kao što je rečeno, prvi znaci padanja privredne aktivnosti za­ paženi su već sredinom 1960. godine, a to je opadanje nastavljeno u toku 1961. godine. S tvaran uzrok opadanja proizvodnje bio je u tome što je prijašnjih godina privreda bila dobro opskrbljena uvoznim m aterijalim a kupljenim dosta visokim inozemnim kreditim a koji su sad bili iscrpljeni, pa je privreda ostala bez dovoljno sirovina i reprom aterijala da bi održavala visok stupanj iskorištenosti proizvodnih kapaciteta. Usprkos usporavanju proizvodnje osobni su dohoci zaista rasli. Takav je razvitak izazvao uzbunu, naročito u centralnim državnim organima. Zagovornici adm inistrativnih intervencija prem a radnim kolektivima isti­ cali su da je princip dohotka uzrokovao tešku situaciju u privredi, a zagovornici sistema dohotka naglašavali su da nove m jere još nisu ni došle do izražaja, da nisu potpune i da su upravo zbog slabosti starih birokratskih odnosa u privredi i nastale sve teškoće u 1961. i 1962. godini. U prosincu 1961. godine Savezna narodna skupština donijela je prepo­ ruku o raspodjeli čistog prihoda u radnim kolektivima u kojoj je utvrdila principe te raspodjele. Uskoro se pojavilo i Pismo Izvršnog kom iteta Centralnog komiteta SK J koje je pokrenulo široku političku akciju kako bi se zaustavilo dalje kretanje porasta osobnih dohodaka i sm anjili rasponi u osobnim doho­ cima. Tako je energično, ali privremeno, zaustavljena aktivnost na razradi sistema dohotka. U trav n ju 1962. godine donesen je Zakon o form iranju komi­ sija za provođenje propisa o raspodjeli čistog prihoda i Upute Saveznog iz­ vršnog vijeća o načelim a i m jerilim a raspodjele čistog prihoda. Svim je tim mjerama zapravo ponovno uveden stari sistem raspodjele čistog prihoda u privrednim organizacijama. U općinama, republikam a i federaciji osnovane su komisije za provođenje propisa o raspodjeli čistog prihoda. Te su komisije imale velika ovlaštenja: — da m ijenjaju odnose u raspodjeli za dano obračunsko razdoblje; — da m ijenjaju odnose u raspodjeli i za prošlo obračunsko razdoblje (da­ kle i za 1961. godinu — m jera s retroaktivnim djelovanjem); — da stave veto na prim jenu pravilnika ili nam jeravanu raspodjelu dok traje spor — uz osiguranje isplate osobnih dohodaka na nivou garan­ tiranog iznosa. Intenzivna višemjesečna kam panja za iskorjenjivanje »društvenih de­ formacija«, naročito u raspodjeli čistog prihoda, dala je dva rezultata: sprije­ čila je one koji su pravili očite i krupne greške, ali je išla na ruku birokratsko-etatističkim tendencijam a na svim nivoima društva i u svim socijalnim kategorijam a i zajednicama. P rijetila je opasnost, ako se to na vrijeme ne spriječi, da se proces društvenog razvitka u pravcu deetatizacije za duže vri­ jeme zaustavi. Na terenu su se već osjećale takve tendencije. U takvoj je druš­ 253

tveno-političkoj situaciji sazvana (23. VII 1962. godine) sjednica Centralnog komiteta SKJ, na kojoj je učinjen zaokret. Doneseni su zaključci koji su sve društvene činioce obavezali da dalje razvijaju društveno samoupravljanje.**

“ U to m s m is lu u z a k l ju č c i m a IV p l e n u m a C K S K J s t o ji i o v o :

»D iskusije vođene p o sled n jih m eseci pokazale su da Je n ajv iše slabosti bilo u rad u onih d ru štv e n ih i p riv re d n ih org an a 1 o rg an izacija u ko jim a Je z a n em aren a bo rb a za pravilno fu n k cionisanje d e m o k ra tsk ih sa m o u p ra v n ih tela i organa. D isk u sija Je tak o d e pokazala da se problem i m ogu rešav ati je d in o u p ornom borbom za p o tp u n ije fu n k cio n lsa n je čitavog m ehaniz­ ma d ruštvenog sa m o u p ra v lja n ja uz n e p re k id n i p o rast so cijalističk e svesti g rađana. P ra v iln a i rela tiv n o b rža re še n ja p o sto jećih tešk o ća 1 o tv a ra n je p e rsp e k tiv e n a d alji brži, d in am ičniji raz v ita k čitav o g našeg d ru štv a m ogu se postići jed in o ako sa d ašn ji n ap o ri svih druš­ tvenih snaga i č inilaca dov ed u do bo ljeg ra d a sa m o u p ra v n ih tela i do p ra v iln ijih reše n ja zada­ tak a na lin iji ja č a n ja so c ija lističk ih odnosa u našoj zem lji. D iskusije k o je su vođ en e u vezi sa m ate rija lim a Izvršnog k o m ite ta pokazale su kolika se ogrom na snaga nalazi u našoj rad n ič k o j klasi i u našim d o sad ašn jim so cijalističk im ostvare­ n jim a. D iskusija je tak o đ e p o k azala k o lik e se og ro m n e rez e rv e k riju u našoj p riv re d i i dru štv u u celini. D iskusija je u lila n o v u sn ag u m lllo n lm a lju d i da se a n g ažu ju Još više u našem daljem razvitku. M eđutim , postojeće tešk o će izazvale su kod Jednog m an jeg b ro ja drugova pasivnost, koja se ogleda u p olitici k r p lje n ja i rad a n a p a rč e od dan as do su tra , u g u b lje n ju in icijativ e 1 sm elosti ko ja je davala p e č at čitav o m n ašem raz v itk u , a n a ro čito rad u Saveza kom unista. P ostepeno prev a z ila ž e n je p o sto jećih teškoća, lag an i u spon u p riv re d i k o ji se već o stv aru je, m obilizacija svih snaga n ašeg d ru štv a za d o b ija n je b o ljih rezu ltata, sag led av an je problem a 1 blagovrem eno p red u z im a n je p o tre b n ih m era nem in o v n o će početi da d elu je u p rav cu zau stav ­ lja n ja postojećih ko leb a n ja , u p rav c u o stv a re n ja novih p e rsp e k tiv a za ja č a n je uloge i položaja radnog čoveka u našem društvu.« (Č etvrti plen u m C en traln o g ko m iteta Saveza kom unista Jugoslavije, K om unist, B eograd 1962, str. 205. i 206) U završnoj rije č i Tia l V p len u m u CK S K J g en eraln i s e k re ta r Jo sip Broz T ito je istakao: » . . . N ije tačno da rad n ic i n e m a ju sv ije sti k o ja je p o tre b n a na d an ašn jem nivou razvitka, da nem aju te svijesti za za je d n icu k ao cjelin u . Im a ju je. Ako su n eg d je u preduzeću i bile neke lokalističke pojave, to su p o jed in ačn i slu čajev i koji nas ne sm iju d e k u ra ž ira ti 1 dovesti do toga da sada su m n jam o u rad n ič k o s a m o u p ra v lja n je . P o tre b n o Je p ro m ije n iti izvjesne in stru ­ m ente. Mi se već d v ije -tri godine natežem o oko toga da 11 je novi sistem n ag ra đ iv a n ja prem a u činku p rav ilan ili n ije, da 11 je p rav ilan sistem u n u tra š n je o rg an izacije po proizvodnoj eko­ n om skoj jedinici. M islim da bi tu tre b a lo sm je lije ići. K riv ica za to ne nalazi se dolje, već gore, kod nas, na našim p riv re d n im org an im a, zato što se n ije prešlo k o n k retn o odm ah na to da se taj sistem sprovede svuda g d je je m ogućno. R azum ije se da se to ne m ože stoprocentno jftro v e sti, lako Je to bilo m ogućno za v ećinu n aših preduzeća.« (Č etvrti p len u m CK SKl^ Refi generalnog se k re ta ra SK J Jo sip a Broza T ita. str. 12. i 13)

254

III POGLAVLJE

NA POMOLU KRIZA MONOLITIZMA SKJ 1. Početak idejnopolitičkih konfrontacija U raspravam a o prom jenam a u privrednom sistemu 1961. godine došlo je do nesporazuma i konflikata u Centralnom kom itetu SKJ, Saveznom izvrš­ nom vijeću i drugim političkim centrim a federacije. Bili su to prvi znaci da prolazi razdoblje monolitnog jedinstva redova K P J—SKJ koje je trajalo nepre­ kidno od 1937. godine. U proteklom vrem enu to se jedinstvo ostvarilo u pripre­ mama za revoluciju, učvrstilo u samoj revoluciji, u obrani i čuvanju njezinih tekovina koje su bile ugrožene snagama kontrarevolucije, a zatim se još jednom učvrstilo u dram atičnoj borbi protiv Kominforma. Ostvareno jedinstvo dobi­ valo je impulse u razvijanju samoupravnog dem okratskog socijalizma u toku prvog desetljeća radničkog sam oupravljanja, ali početkom šezdesetih godina javile su se prve pukotine u monolitnom idejnom jedinstvu SKJ, prvi simptomi idejnog razilaženja i znaci vidljive krize centraliziranog sistema upravljanja. Istodobno je pojačavan i pritisak radnih kolektiva (poznati pokret stva­ ranja tzv. ekonomskih jedinica kao oblika neposrednog radničkog sam ouprav­ ljanja) za razvoj sam oupravljanja. No, unatoč simptomima nastupajućih konfrontacija političko stanje u zemlji još je bilo stabilno, što je omogućavalo centralnom partijskom i držav­ nom rukovodstvu da se sporazumijeva i program ira dalje putove strukturalnim društvenim promjenama. Razilaženja u centralnim rukovodstvima bila su, prije svega, izraz izmi­ jenjene stru k tu re grupnih, regionalnih, nacionalnih i drugih interesa, ali i po­ sljedica niza drugih uzroka, kao što su stvarne teškoće, iskrene dileme u rje­ šavanju krupnih problema daljeg društvenog razvitka, razumljivo strahovanje od prom jena itd. Teško je danas bez dokumentacije argum entirano istražiti i fiksirati su­ protstavljene snage, njihove odnose i ciljeve. Ipak, jasno je da je dio društvenopolitičkih snaga, dio rukovodstva SKJ vidio u procesu decentralizacije, de­ mokratizacije, a osobito u »restauraciji« slobodnije tržišne privrede i stvaranju više centara odlučivanja put u anarhiju i zbrku te gubitak ostvarenih i budućih pozicija i interesa. Inicijative pojedinaca, društvenih grupa, poduzeća, komuna, bujanje različitih pravaca u kulturi i um jetnosti i slične pojave sm atrane su dokazima da društveni razvitak kreće prem a anarhiji. Istina, umnožile su se pojave komercijalizacije, šunda, lokalizma, nelojalne konkurencije i špekula­ cije, počeo je prodor građanskih sadržaja društvene svijesti, ali se s druge strane isticalo da su to neizbježne posljedice otvaranja društva i široke inici­ jative koja je dala velike rezultate. Nasuprot tome, drugi dio društvenopolitičkih snaga, dio rukovodstva SKJ smatrao je da se Program SKJ i sam oupravljanje vrlo sporo ostvaruju, da još prevladava birokratizam i etatizam, da je etatistički privredni sistem preživio, da treba smjelije oslobađati djelovanje zakona robne privrede, više osamostaljivati organe sam oupravljanja i društvene organizacije. 255

Istodobno-su se počeli ja v lja ti i oni koji su negirali historijsku potrebu daljeg p ostojanja kom unističke organizacije. To su bili pojedinačni vjesnici treće stru je na društvenopolitičkoj sceni Jugoslavije. S pom enutim idejno-političkim tendencijam a ne iscrpljuje se šarenilo raz­ ličitih shvaćanja i pogleda n a osnovna dru štv en a p itan ja te etape društvenog razvitka. Bez posebnih istraživ an ja dru štv en e situacije početkom šezdesetih godina ne mogu se donositi pouzdaniji sudovi o argum entim a onih koji su se suprot­ stav ljali dru štv en im prom jenam a, ali se vjero jatn o m eđu ostalim nalaze i ovi: Prvo, golem e su teškoće sta ja le n a p u tu praktičnog ostvarivanja principa sam oupravljanja. Teškoće koje smo definirali za razdoblje pedesetih godina (vrlo n erazv ijen a d ru štv en a i vrlo zaostala p riv red n a stru k tu ra itd.) nisu mogle biti svladane u jednom desetljeću i dalje su pružale snažan otpor naporim a dem okratizacije, decentralizacije i sam oupravljanja. Drugo, javio se nov činilac u sp o rav an ja koji je proizlazio odatle što je dru štv en i sistem već deset godina funkcionirao vrlo uspješno. E tatistički je sistem po svojoj p riro d i vrlo jednostavan što se tiče uv jeta i m ogućnosti kon­ stitu ira n ja za razlik u od sam oupravnog sistem a koji je pionirski pothvat, pun neizvjesnosti, naročito kad se radi o nerazvijenoj zemlji. Tome treb a dodati da je K P J u tom e razdoblju izvojevala pobjedu u sukobu s Kominform om . Psihologizirati o u tjecaju te pobjede na d ržanje onih koji su u pravljali društvenim razvitkom čini se sum njivom m etodom razm išljanja, ali smo skloni vjerovati da je ona, u k o n tek stu u spostavljanja relativno dobrih odnosa s KPSS, dje­ lovala prem a u sp o rav an ju procesa transform acije postojećih društvenih odnosa. Treće, n aslijeđ en a tradicionalna shvaćanja kom unističkih p a rtija socija­ lističkih zem alja, p rem a kojim a je m aterija ln a proizvodnja glavni zadatak d ruštva, p ostojala su i u redovim a SK J, iako je on jedini proklam irao da se taj zadatak n ajb o lje može o stv a riv ati p rije svega n apuštanjem sistem a državnog socijalizm a; to je n asljeđe usm jeravalo na jednostranost u sm islu vjerovanja da se brzim razvojem proizvodnih snaga u konačnici rješav aju svi ostali druš­ tveni problem i. Č etvrto, n a jednoj je stra n i »uhodan« d ruštveni poredak u kojemu, do­ duše, stoji držav a kao njegov glavni nosač, ali postoji i sistem sam oupravnih organa, od rad n e organizacije do federacije. Taj je poredak osigurao vrlo sta­ b ilan desetogodišnji d ru štv en i razv itak i donio golem uspjeh u privrednom i društvenom razvoju, u jačan ju nezavisnog m eđunarodnog položaja Jugosla­ vije. Na drugoj je stra n i bio zahtjev za korjenitim stru k tu raln im prom jenam a d ruštvenog sistem a, p ri čem u im a m nogo neizvjesnosti i praznina je r nem a kon­ k retn ih oblika p rak tičn e realizacije. Peto, revolucionarna inicijativa, koja bi eventualno pronašla oblike reali­ zacije te koncepcije, jednostavno nije postojala. P riv id an je paradoks, dakle, bio u tom e što je trebalo m ijenjati sistem koji je u dnevnoj praksi davao zado­ voljavajuće rezultate. Monopol političkog v rh a i dalje je ostao netaknut, taj je v rh odlučivao je li nastupilo doba prom jena i kakvih prom jena. P a rtija koja je već postala go­ tovo m ilijunska još je bila čvrsta, m onolitna, disciplinirana i odana ruko­ vodstvu. I, napokon, jed an od uzroka sta n ja sporih prom jena leži u činjenici da se za p etnaest godina, koliko je prošlo od revolucije, već form irao upravljački sloj koji se kao tak av i profesionalizirao. U svijesti tog sloja odigravala se 256

promjena: uži je interes počeo nadvladavati opći, a posljedica je toga bila da se dio tog odlučujućeg društvenog sloja počeo više okretati održavanju statusa quo ili čak prošlosti. Nasuprot svemu tome činioci prom jena bili su jači, što će potvrditi i budući događaji, a o tim činiocima bilo je i bit će još govora.

2. Odnos prema robnoj proizvodnji — prvo žarište sukoba U konkretnoj društvenoj situaciji početkom šezdesetih godina žarište ideoloških razilaženja, teorijskih konfrontacija i političkih sukoba razvilo se oko prom jena u privrednom sistemu. Objašnjenje za to prilično je jednostavno. Gotovo jedino područje društvenih odnosa u kojemu su se mogle provoditi promjene bio je privredni sistem, i to ne samo stoga što se time m ijenjaju produkcioni odnosi koji čine osnovu cjelokupne društvene zgrade i u kojemu se interesi najdirektnije sukobljavaju nego i stoga što je tu bilo jasnije što se može učiniti: dati veću ekonomsko-pravnu autonomiju poduzećima, proširiti prostor za robnu proizvodnju i si. Za promjene u političkom sistemu, za eventualnu rekonstrukciju federacije nije još bilo idejno-političkih pretpostavki. To je još bila gotovo tabu-tem a, a osim toga u pokretu je prevladavala ideja da se pro­ mjenama u privrednom sistemu ostvaruje dom inantan položaj neposrednih proizvođača, što će, vjerovalo se, olakšati rješavanje ostalih teškoća. Jedan je od glavnih razloga u tome što je komunistički pokret Jugoslavije u doba najžešćeg sukoba sa staljinizmom prihvatio put razvijanja robne proiz­ vodnje, s tezom da se bez toga ne može svladati etatistička ekonomska struk­ tura ni ostvarivati radničko samoupravljanje. Obnavljanje robne proizvodnje bilo je od 1950. jasna orijentacija SKJ, ali od samoga početka razvitka samo­ upravljanja oblik, tempo razvoja, društveni sadržaj i karakter robne proizvod­ nje bili su i ostali jedna od središnjih dilema društvenog razvitka Jugoslavije. Na tom se problemu u Savezu komunista stalno provodila diferencijacija u idejno-teorijskom i praktično-političkom životu. Te su rasprave intenzivirane u povodu promjena u privrednom sistemu 1961. godine. Njihovo je značenje bilo vrlo veliko. Tu se vodila glavna ideolo­ ška i politička borba od čijeg je ishoda zavisila odluka o pravcu i tempu budu­ ćeg društvenog razvitka. Ta činjenica opravdava potrebu da se na ovome mje­ stu tome posveti nešto veća pažnja kako bi se identificirala ona platform a na kojoj će se nastaviti proces prom jena u privrednom sistemu, a istodobno da se ocrta i stanje društvene misli u tom historijskom trenutku na tako važnom po­ dručju. Središnje pitanje privrednog sistema postavljalo se ovako: djeluju li, kako i koliko osnovne ekonomske zakonitosti robne proizvodnje u uvjetima kad nema privatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, kad nema kategorije profita kapitalista itd., ili, drugim riječima, koje ekonomske zako­ nitosti djeluju kad umjesto privatnoga postoji javno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju; pojavljuje li se umjesto kapitalista i njegova interesa za profit netko drugi tko također ima interes da se što racionalnije i što bolje uređuje proces proizvodnje; djeluje li zakon vrijednosti, djeluje li zakon prosječne pro­ fitne stope; ako ne djeluju spomenute i slične ekonomske zakonitosti, djeluju li neke druge, itd. 17 D. Bilanđžlć: HISTORIJA SFRJ

257

Poslije iskustva od nekoliko desetljeća socijalistički ekonomisti, pa i najokorjelije pristalice etatizma, uviđaju da se robno-novčani odnosi ne mogu ukinuti. Pokušalo se svim sredstvima, uključio se sav arsenal instrumenata prisile kojima raspolaže država, ali uzalud. Dogodilo se ono što je Eshil davno rekao kroz usta Prometeja: »Nikakva ljudska vještina nema sredstva protiv nužnosti.« Usprkos svim nastojanjima da se uguše, objektivne ekonomske zako­ nitosti uvijek su se svom svojom elementarnom snagom probijale osvećujući se društvu koje ih je htjelo »ugušiti«.1 Ali usprkos tome, u tom trenutku, početkom šezdesetih godina, neki istak­ nuti rukovodioci SKJ još su poricali mogućnost takva oblika robne proizvodnje u kojem bi radnički kolektivi raspolagali akumulacijom jer bi potrebnu akumu­ laciju za proširenu reprodukciju »pojeli« kao osobni dohodak. U analizi mogućnosti funkcioniranja procesa društvene reprodukcije u uvjetima radničkog samoupravljanja zaista je glavna »nepoznanica« vladanje radnika prilikom raspodjele novostvorene vrijednosti za fond osobne potrošnje i fond akumulacije. Ako bi radnici, dobivši pravo na slobodno upravljanje novostvorenom vrijednošću2 — što je alfa i omega prava samoupravljanja, jer bez prava na slobodnu raspodjelu društvenog proizvoda nema radničkog sa­ moupravljanja — pokazali tendenciju da svu novostvorenu vrijednost izdvoje za osobnu potrošnju, društvo bi se moralo suprotstaviti toj tendenciji trošenja fondova za razvoj i poništiti pravo na samoupravljanje, odnosno uništiti takvo društveno-ekonomsko uređenje, jer se egzistencija društva ne može zamisliti bez odvajanja dijela novostvorene vrijednosti u fond za akumulaciju. U tom slučaju, društvo bi se moralo osloniti na neku drugu snagu koja može osi­ gurati raspodjelu novostvorene vrijednosti na osobnu potrošnju i akumulaciju. Na današnjem stupnju društvenog razvoja takva snaga može biti samo država ili kapitalistička klasa, odnosno jedna i druga zajedno, i one bi morale pri­ mjenom sile odvajati dio društvenog proizvoda za akumulaciju. Kritičari radničkog samoupravljanja, upozoravajući na historijsku ten­ denciju radnika da stalno povećavaju najamninu, tvrde da će radnici »pojesti« novostvorenu vrijednost ako im se dopusti da slobodno raspolažu društvenom proizvodnjom. Težnje, misli i ciljevi radnika okrenuti su samo ekonomskim zahtjevima za povećanje plaća, pa će, čim dobiju mogućnost da povećaju plaće, to i učiniti, bez obzira na potrebe društva za akumulacijom. Nije teško otkriti da protivnici sistema radničkog samoupravljanja polaze od gledišta da akumulacija ovisi o »slobodnoj volji« proizvođača. Sličnu raspravu o »slobodi volje« vodio je Marx s vulgarnim buržoaskim ekonomistima koji su također tvrdili da je svaki kapitalist »slobodan« u po­ djeli viška vrijednosti na dio za osobnu potrošnju i dio za akumulaciju. Marx se u svom velikom opusu uspješno obračunavao s vulgarnom buržoaskom političkom ekonomijom koja nije vidjela ekonomsku nužnost akumu­ lacije kapitala, nego je odvajanje dijela profita za proširenu reprodukciju tu­ mačila aktom »slobodne volje« kapitalista. On je dokazao da je proširena re­ produkcija ekonomska nužnost svakog društva i da ne ovisi o slobodnoj volji 1 P o d p r i t i s k o m d e f o r m a c ij a 1 v e l i k i h te S k o ć a u p r iv r e d i, ČIJI se k o r i j e n 1 Ž a rište "®Ja.ze u g u š e n ju o b j e k t i v n i h e k o n o m s k ih z a k o n ito s ti, o d v r e m e n a d o v re m e n a u s v im s o c ija lis tič k im z e m lja m a p o j a v l j u j u s e z a h t je v i za Iz m je n a m a u p r i v r e d n o m s is te m u , k a k o b i se s lo b o d n ije d j e l o v a n j e e k o n o m s k ih z a k o n ito s ti. P o d p r i t i s k o m o b je k t i v n i h z a k o n ito s ti, d o laz i 1 d o r a d ik a l n ij i h p r o m j e n a e t a tl s t l č k o - e k o n o m s k e s t r u k t u r e . • O v d je n i j e r i j e č o p o tp u n o j v e lič in i n o v o s tv o r e n e v r ij e d n o s t i n e g o o o n o m u g la v n o m v e ć e m d i j e l u u k o je m Je s a d r ž a n i d io z a a k u m u la c ije .

258

ljudi.3 Suvišno je dokazivati da su kapitalistički društvenoekonomski odnosi, zakon vrijednosti, zakon prosječne profitne stope i slično prisiljavali kapitaliste da neprekidno odvajaju dio profita za akumulaciju. Akumulacija kapitala je conditio sine qua non profita, uvjet održavanja — pobjede ili poraza — u oštroj konkurentskoj borbi kapitalističkih robnih proizvođača. Marx je utvrdio da se iza »slobodne volje« nalazi ekonomska nužnost koju akteri raspodjele u svakom društvenom sistemu m oraju prihvatiti. Kao što je vulgarna politička ekonomija tvrdila da je kapitalist apsolutno slobodan u svojoj odluci da sav višak vrijednosti »pojede« ili akum ulira »štedeći od svojih usta«, tako ima gledišta da se neposredni proizvođači mogu pri­ lično slobodno opredjeljivati u određivanju razm jera između fonda osobne po­ trošnje radnika i fonda za proširenu reprodukciju. Iz takvog se onda shvaćanja zaključuje da će radnici, ako im se dopusti, »pojesti« strojeve. Zato im se to pravo ne može dati sve dok se njihova svijest ne podigne na potreban nivo! Rasprava o »slobodnoj volji« očito je besmislena, jer »slobodna volja« ne postoji, ali nas upućuje na drugi problem, na to kako će u uvjetim a samouprav­ ljanja u stvarnosti djelovati objektivna ekonomska nužnost, tj. kakve društvenoekonomske odnose treba stvarati da bi determ inirali »slobodnu volju« nepo­ srednih proizvođača pri odlučivanju o raspolaganju proizvodima svoga rada. Ako se, naime, ne izgrade odgovarajući društvenoekonomski odnosi koji eko­ nomski položaj radnika čine ovisnim o opsegu i efikasnosti akumulacije koju oni odrede, onda je sigurno da će oni težiti tome da »pojedu« fondove za razvoj poduzeća. Ako su radnici postavljeni u takve produkcione odnose da svoj dohodak kojim osiguravaju osobnu i zajedničku potrošnju, tj. kojim zadovoljavaju svoje potrebe, ostvaruju u okviru dohotka koji ostvaruje radna organizacija kojom oni upravljaju, onda je razumljiv njihov interes da osiguraju relativno što veći dohodak radne organizacije jer su u tom slučaju viši i njihovi osobni dohoci i veće mogućnosti za zadovoljenje životnih potreba. Budući da taj dohodak ne­ posredno ovisi o produktivnosti njihova rada, a produktivnost o opremljenosti rada sredstvima, tj. o stupnju koncentracije proizvodnje, odnosno koncentra­ cije sredstava rada i si., onda se za radnike i akumulacija, kao uvjet postizanja odgovarajućih efekata, pokazuje jednako značajnom kao i njihov osobni doho­ dak neposredno. Na spomenutom ekonomskom interesu radnika i na djelovanju objektiv­ nih ekonomskih zakona počiva mogućnost da radnici u radnim organizacijama samostalno odlučuju o raspodjeli realizirane vrijednosti svog proizvoda na osobnu potrošnju i akumulaciju, bez intervencije izvana. Zato ekonomske i društveno-političke prednosti radničkog sam ouprav­ ljanja, u ovom slučaju odlučivanja neposrednih proizvođača o uvjetim a pro­ širene reprodukcije, ne proizlaze samo iz apstraktno shvaćene slobode rada nego i iz stvarnog interesa radnih ljudi u proizvodnji da pronađu uvijek najsvrsishodnija i najracionalnija rješenja. Takav se neposredan m aterijalni inte­ res za najbolju reprodukciju i uopće za uspješno poslovanje ne može očekivati od društvenih organa izvan proizvodnje, tj. od državnog aparata, neovisno o njihovoj sposobnosti da pronađu stvarno najsvrsishodnija rješenja, jer njihov m aterijalni interes ne ovisi o uspjehu ili neuspjehu poslovanja poduzeća. * Vidi: Karl Marx, Kapital, u: M arx-Engels, Dela (dalje: MED), tom 21, str. 521—528, »Prosveta«, Beograd, 1970.

259

P re m a tome, načelno govoreći: u uvjetim a dosljedne prim jene principa radničkog sam o u p rav ljanja i raspodjele p rem a radu snažno djeluje m aterijalni interes neposrednih proizvođača da stalno povećavaju proizvodnju, što znači d jelu ju n a akum ulaciju. Štoviše, budući da je tu interes za stalno povećavanje m aterijaln e osnove vrlo širok je r postoji kod svih proizvođača, radničko samo­ u p rav ljan je osigurava veću akum ulaciju od akum ulacije u uvjetim a djelovanja k apitalističkih ili etatističko-birokratskih društveno-ekonom skih odnosa. Da bi ta zakonitost djelovala u realnom društvenom životu, treba da se izgrade adekvatni društveno-ekonom ski odnosi. Izložili smo nešto šire neke aspekte idejno-teorijskih pogleda koji su se početkom 60-ih godina uobličili kao poznata do k trin a d o h o t k a koja će postati politička p latform a p rom jena u idućem razdoblju.

3. Odnos prem a nacionalnom pitanju — drugo žarište sporova Sredinom i po tkraj pedesetih godina u javnom političkom životu gotovo je potpuno p restajala i p restala je rasp rav a o problem im a m eđunacionalnih odnosa u Jugoslaviji. Bila je to više ili m anje tabu-tem a. U to vrijem e počele su oživljavati un itarističko-centralističke tendencije koje su pritiskivale kako bi zadržale elem ente u nitarističko-birokratskog centralizm a po kojem u ne bi bilo m jesta nacionalnom fak to ru u društvenom razvoju, u kojem u bi se položaj rep u b lik a sveo n a p uku form u i adm inistrativno-teri tori jaln u stepenicu cen­ tralističkog društvenog sistem a. Kako je mogao slabiti politički osjećaj prem a nacionalnom pitanju kad je općepoznato da je K P J u vrijem e NOR i socijalističke revolucije od 1941. do 1945. godine nacionalno p itan je sm atrala pitanjem same revolucije, a ne taktič­ kim p itanjem koje osigurava savez s radnim m asam a, osobito sa seljaštvom i, što je još važnije, kad se zna da će od početka šezdesetih godina problem atika m eđunacionalnih odnosa i reform a federacije ponovno postati važnim, a za nekoliko godina i glavnim političkim problem om Jugoslavije. Odgovor se ne može naći samo u greškam a ljudi, a najm anje pokreta, već u k o n kretno-historijskim okolnostim a koje su često jače od program skih želja i u vjerenja. U tom sm islu skloni smo u v jeren ju da su putovi globalnog društvenog razvoja, prem a tom e i u nacionalnom pitan ju bili gotovo neizbježni. K P J je u NOR razvijala sve važnije nacionalne kom ponente: u toku ustanka osnovana su nacionalna vojna i politička rukovodstva, čak i nacionalne vojne form acije, stvorene su federalne jedinice države čije su delegacije for­ m irale jugoslavensku federaciju 29. XI 1943. godine u Jajcu. Time je nacio­ nalno p itan je za to historijsko razdoblje bilo zaista riješeno. Treba, m eđutim , naglasiti da je politika rješavanja nacionalnog pitanja u Jugoslaviji u razdoblju revolucije 1941—1945. godine, politika stvaranja fede­ raln ih država i stv a ran ja federativne Jugoslavije mogla biti uspješna samo uz visok stupanj dem okratskog centralizm a. Ne radi se ovdje o općepoznatom monolitizm u kom unističkog pokreta, o jedinstvu ideje i cilja u NOR i revoluciji, već o m aterijalnom jedinstvu bez kojeg bi borba protiv hegem onizma i sepa­ ratizm a bila nemoguća. 260

Neposredno nakon oslobođenja 1945. godine u vrijeme legalnog djelo­ vanja buržoaskih stranaka i tzv. građanske opozicije, i u Narodnoj fronti i izvan nje, kontrarevolucionarne snage su dobro shvatile da je gotovo jedini način borbe protiv K PJ u nacionalno-šovinističkom okupljanju. I ta je situacija tražila centraliziranu moć revolucionarnih snaga svih naroda Jugoslavije. Neposredno nakon rata buržoaska opozicija, naročito u Srbiji, otvoreno je ustala protiv postojanja federalne Crne Gore i otvoreno negirala postojanje makedonske nacije, a borila se kao i hrvatska buržoazija za hegemoniju nad Bosnom i Hercegovinom. Slamanje takvih političkih koncepcija, više s obzirom na nasljeđe stare svijesti nego na stvaran odnos snaga 1945. godine, bilo je moguće samo ujedinjenim snagama svih naroda Jugoslavije što je, prirodno, jačalo moć centra federacije i upućivalo na gušenje nacionalizma svim, pa i adm inistrativnim sredstvima. Osim spomenutih, cijeli niz drugih historijskih okolnosti »prisilio« je KPJ da form ira jak revolucionarni centralizam, dakle sistem koji se gotovo redovito može form irati samo u jednonacionalnoj državi. U prijašnjem tekstu analizirali smo neke okolnosti kao što su: potpuna razorenost zemlje, koncentracija cjelokupnog viška rada u federaciji radi izvr­ šenja program a industrijalizacije zemlje, borba protiv pritiska, prvo sa Za­ pada koji se spremao i na vojnu intervenciju 1945. godine da odbaci Jugosla­ vensku arm iju s novih granica prema Italiji, a zatim i pritiska s Istoka i, najzad, ali ne m anje važno, sovjetski utjecaj po kojemu se etatizam izjednačava sa soci­ jalizmom — što je sve »zakonito« gradilo centralizam. Tako je nastala određena povijesna situacija: rješenje nacionalnog pitanja u državno-pravnom obliku stvaranjem federacije i pokušaji kontrarevolucije da oživi nacionalizam uvjeto­ vali su da je SKJ uvijek reagirao veoma oštro protiv svakog ponašanja u politici, nauci, kulturi i svuda kad se želi m anifestirati nacionalna posebnost videći u tome odjek prošlosti, što je ponekad i bilo. Treba naglasiti da su takav kurs prihvatile sve revolucionarne snage svih naroda i narodnosti Jugoslavije jer su u revolucionarnom centralizmu vidjele jamstvo protiv restauracije neravnopravnih odnosa, osobito zato što taj cen­ tralizam još nije pokazivao nikakve znakove unitarizma. Staviše, kad je in­ dustrijalizacija postala glavno pitanje svih i svakoga za nerazvijene republike i krajeve, centralizacija sredstava bila je jedino rješenje. Bez centralizacije akumulacije za njih nema razvoja. U Makedoniji, npr., bilo je do revolucije samo 1,24 posto od svih radnih m jesta u industrijskim podnescima.4 Stanje na Kosovu bilo je još teže. Ukratko: revolucionarni centralizam etatističkog oblika bio je u prvom poslijeratnom razdoblju sredstvo revolucionarnog razvoja i u tom smislu sred­ stvo i garant nacionalne ravnopravnosti u kontekstu opasnosti od restauracije neravnopravnih odnosa. Međutim, kao trajno rješenje on bi obnovio unitaris­ tičke snage i pokušao bi nam etnuti hegemoniju, a time bi ugrozio i Jugoslaviju. Stjecajem svih spomenutih i drugih okolnosti, a prije svega uvjerenjem i ponosom da je nacionalno pitanje riješeno, ravnopravnost osigurana samom činjenicom što je likvidirana buržoazija koja ima klasni interes da stalno obnavlja nacionalizam i nacionalnu neravnopravnost, SKJ je u poslijeratnom razdoblju »skinula nacionalno pitanje s dnevnog reda«, ali je u skladu sa svo­ jom cjelokupnom historijom uvijek bila veoma osjetljiva prema pojavama na­ 4 DanCo Zografskr, Naše teme«, br. 8—9/1965, str. 1355.

261

cionalne neravnopravnosti. Vrlo je mnogo učinjeno na stvaranju nacionalnih kadrova, zatim pomoći nerazvijenim republikama i to više s klasnih i humanih nego s nacionalnih pozicija. U opredjeljenju za samoupravljanje 1950. godine KPJ je vidjela i osigu­ ranje ostvarene nacionalne ravnopravnosti u Jugoslaviji, jer samoupravljanje koje oslobađa rad stvara i najbolju osnovu za najpotpuniju nacionalnu ravno­ pravnost. Kako su se, međutim, teško historijsko nasljeđe i historijske okolnosti koje su nametnule centralizam sporo mijenjale, jaki elementi tog sistema dugo su trajali. Bilo bi »čudo« da centralizam nije počeo kvariti međunacionalne odnose. Početkom 50-ih godina centralizam sve više »gubi osjećaj« za problem međunacionalnih odnosa, a samim tim stvara ideološku klimu i političku mo­ gućnost za nicanje unitarističkih tendencija. Kao što se često dešava, i ovoga je puta proces bio proturječan: s jedne strane, u prvoj fazi decentralizacije, demo­ kratizacije i deetatizacije (tzv. parola tri »D«) prenose se nadležnosti s federa­ cije na republike, komune i radne zajednice, a s druge strane Ustavnim zako­ nom 1953. godine ukida se Vijeće naroda u Saveznoj skupštini kao samostalno vijeće. U izgradnji sistema samoupravljanja sve do kraja šezdesetih godina »u igri« su samo tri nivoa upravljanja, odlučivanja i usmjeravanja: nivo radnih organizacija, nivo komuna i nivo federacije. Za republiku sve je manje mjesta. Radni kolektivi su glavne sredine ostvarenja radničkog samoupravljanja, komune su samoupravne zajednice gdje se usklađuju interesi radnih ljudi različitih djelatnosti kao i interesi proizvođača i potrošača, federaciji pripada uloga graditelja sistema društvenih odnosa i upravljanja društvenim razvojem, a republike sve više »vise u zraku« u okviru piramide globalnog društvenog sistema. Potkraj 50-ih godina taj proces potiskivanja republika dostigao je vrhunac. Indicija te orijentacije bilo je čak i na VII kongresu SKJ 1958. godine, pa i u Programu SKJ kao povelji demokratskog samoupravnog soci­ jalizma. U toku svoga rada Kongres ni u referatima ni u diskusiji ne raspravlja o međunacionalnim odnosima, ističe ih samo usput, ali uvijek s tezom da su odnosi veoma dobri zato što je nacionalno pitanje potpuno riješeno. Međutim, na Kongresu je bilo diskusije, iako vrlo malo, s izrazitim unita­ rističkim shvaćanjima u kojima se predlaže ukidanje republika i potiče stva­ ranje jedne jugoslavenske nacije. Spominjemo ta usamljena shvaćanja na VII kongresu SKJ kao indikatore oživljavanja unitarističke svijesti u vrijeme kad je centralizam bio dominantan i u ekonomskom i u političkom sistemu Jugoslavije. Treba, međutim, naglasiti da njima nema traga u kongresnim zaključcima. Program prihvaćen 1958. godine na VII kongresu u svojoj osmoj glavi ima ove osnovne teze: — nacionalna ravnopravnost je ostvarena i u praksi se poštuje, prije svega ravnopravnim sudjelovanjem predstavnika svih naroda u fede­ raciji i sudjelovanjem republika pod jednakim uvjetima u dobivanju sredstava iz centralnih fondova federacije (koji se ne dovode u pitanje — primjedba D. B.); — federacija pomaže razvoj nerazvijenih područja; 262

— Program obavezuje kom uniste da razvijaju socijalističku jugoslaven­ sku svijest; — negativne pojave u nacionalnim odnosima jesu partikularizam i nacio­ nalizam na prvom mjestu, a zatim velikodržavni hegemonizam. To je uglavnom sve. Međutim neki najistaknutiji rukovodioci SKJ uočavali su te tendencije i upozoravali na njih. Tako je Edvard Kardelj u predgovoru drugom izdanju svoga poznatog djela »Razvoj slovenačkog nacionalnog pitanja«, pisanom 1957. godine, ovako ocijenio takve opasnosti: »Baš na osnovi takvih birokratsko-centralističkih tendencija pojavljuju se tu i tamo i pokušaji ponovne afirm acije starog šovinističkog ’integralnog jugoslovenstva’, kao tendencije negiranja postojećih jugoslovenskih naroda u cilju afirm acije neke nove ’jugoslovenske nacije’. O apsurdnosti takvih ten­ dencija za form iranjem ’jugoslovenske nacije’ klasičnog tipa, na kojima je skrahirala već stara buržoaska Jugoslavija, docnije ću govoriti opširnije. Na ovom mestu hteo bih da upozorim samo na karakterističnu Činjenicu da birokratsko-centralističke tendencije ove vrste neizbežno potkopavaju istinski b rat­ ske odnose među samostalnim narodim a Jugoslavije, koji mogu da budu trajni i čvrsti samo ako se zasnivaju na ravnopravnosti i na uskoj saradnji svih na­ roda Jugoslavije i u interesu slobodnog nacionalnog razvitka svakoga od njih. A firm acija birokratsko-centralističkih tendencija i njihovih velikodržavno-šovinističkih oblika potkopala bi, prem a tome, ne samo pravilne socijalističke i dem okratske principe na kojima se zasniva jedinstvo naroda Jugoslavije, nego i političku stabilnost socijalističkog sistema uopšte. Ona bi nužno dovela do uspostavljanja birokratskog despotizma i do odvajanja narodnih m asa od vo­ dećih političkih snaga države. Socijalističke snage svih naroda Jugoslavije mo­ raju se, dakle, odlučno odupreti svim tendencijam a velikodržavnog hegemo­ nizma i njihovim ideološkim manifestacijam a s istom odlučnošću i doslednošću s kakvom se m oraju boriti protiv pojava buržoaskog nacionalizma. Sa birokratsko-centralističkim tendencijama, o kojim a sam govorio, po­ vezuju se, dakako, i ostaci starog velikosrpskog nacionalizma. Za njega važi ano isto što sam već pre rekao o buržoaskom nacionalizmu. Prividan ’jugoslovenski’ oblik koji on ponekad dobij a ne men ja ništa na stvari.«4* Potkraj pedesetih godina politička scena u Jugoslaviji izgledala je m irna i beskonfliktna. U m eđunacionalnim odnosima kao da nije bilo nikakvih pro­ blema. Jugoslavija se u mnogim dijelovima svijeta uzim ala za prim jer pravilnog rješenja klasnih i nacionalnih problema. S druge pak strane, neposredni doga­ đaji će pokazati da je počela slabiti idejna i politička monolitnost u SKJ, a uskoro nakon toga i pojave konfrontacije između unitarističko-centralističkih i dogmatskih snaga i snaga za reafirm aciju nacionalnoga. Idućih desetak godina političke borbe će se voditi u znaku upravo te kon­ frontacije, dakako, u okviru osnovne borbe sam oupravnih i antisamoupravnih snaga. Sazrijevala je, dakle, situacija i mogućnost da se zaustave unitarističke tendencije i tim e osigura stabilnost Jugoslavije. Mjeseca ožujka 1959. godine, nepunu godinu dana nakon VII kongresa SKJ, IK CK SKJ razm atrao je neka pitanja nacionalnih m anjina u Jugoslaviji, 4a Edvard K ardelj, Razvoj slovenafikog nacionalnog pitanja, IC »Komunist«, Beograd, 1973, str. XXXVII; također: Edvard K ardelj, Izbor lz dela IV, IC »Komunist«, Beograd. 1979, str. 37—38.

263

je r su se već u praksi osjećale posljedice unitarističko-centralističkih tenden­ cija: nepovjerenje prem a pripadnicim a nacionalnih m anjina, potiskivanje n ji­ hovih prip ad n ik a n a odgovornim političkim funkcijam a, posebno u organim a državne sigurnosti, otežavanje nesm etanog razvoja radija, štampe, jezika i si. uz p ro tu ran je teze da je za budućnost nacionalnih m anjina bolje da se što više koriste samo h rvatskosrpskim je r im to olakšava napredovanje u radu itd. Da bi suzbio te tendencije, IK CK S K J uputio je 24. III 1959. godine pismo svim p artijskim organizacijam a u zemlji. N jegova je osnovna misao: » . . . nacionalne m anjine se tre tira ju kao potpuno ravnopravni faktori sa svim drugim jugoslavenskim n a ro d im a . . . One zadržavaju svoje odlike kao deo nacije kojoj etnički p rip ad aju . . . nacionalne m anjine predstavljaju značajan fak to r zbližavanja i povezivanja m eđu različitim n a c ija m a . . . «.5 U spom enutom pism u rukovodstvo SK J traži da se poštuje tradicionalna politika K P J iz doba revolucije, što će reći da nacionalnim m anjinam a treba osigurati razvoj nacionalnih kadrova, nacionalne kulture, osobito svih vrsta škola, štam pe i rad ija kao i ub rzan je ekonom skog razvoja. Po duhu pisma očito je da se ono uglavnom odnosi na problem e albanske (šiptarske — kako se tada govorilo) nacionalnosti, ali ne samo nje. P ov rijeđ en a je ravnopravnost i drugih narodnosti® gotovo u svim repu­ blikam a, unatoč ocjeni na kongresim a S K J da su u svim teškim situacijam a, naročito u sukobu s Kom inform om , sve narodnosti bile lojalne društvenom poretku i politici Jugoslavije. Upozorenje rukovodstva S K J o povredi ravno­ p ravnosti narodnosti bilo je prvi značajniji vjesnik da je SK J obnovio pažnju prem a nacionalnom pitanju. Početkom 60-ih godina još se ne rasp rav lja o sta n ju m eđunacionalnih odnosa u Jugoslaviji. SK J, ni bilo koja druga politička organizacija, nije pred javnošću an alizirala tu problem atiku. Osnovni sukob i osnovna podjela snaga, kao što smo rekli, g ru p irala se na problem u razvoja sam oupravljanja: jedan dio političkih snaga bio je za prom jene u društvenom sistem u izborivši »malu p riv red n u reform u« 1961. godine zasnovanu na dohodovnoj platform i (tzv. do­ hodovna cijena), a drugi dio političkih snaga bio je protiv reform e, za status quo. Im plikacije tog sukoba po m eđunacionalne odnose očigledne su. Prva je o rijen tacija im plicite nosila program potiskivanja unitarističko-centralistič­ kih tendencija i afirm aciju nacionalnoga slabljenjem centralizm a, a druga je o rijen tacija im plicite b ran ila velikodržavni centralizam .

4. Odgoda rješenja političkih razilaženja u rukovodstvu SK J Iz p rijašn jeg izlaganja očito je da su se početkom 60-ih godina počele p ojavljivati različite tendencije u političkom životu Jugoslavije. Moglo bi se reći da te razlike još nisu izlazile iz generalnih okvira P rogram a SKJ. Verbalno, sve tendencije su izražavale privrženost sam oupravljanju, ali su u praksi neke od n jih odstupale od njega. s VIII kongres SK J, K u ltu ra , B eograd 1965, str. 269. Hieimdil • G lovannl Radossl, d e leg at na VI ko n g resu SKH, 1968. u Z agrebu u svojoj diskusij^ tznosl slučaj z a tv a ra n ja ta lija n sk e osnovne Škole u Labinu, a Vlado K ostelnik, n a naucn skupu »Klasno 1 nacionalno . . .« 1970. d a su sred in o m ped esetih godina u k in u te radio-em lsije rusinskom jeziku i nekoliko d ru g ih in stitu c ija te naro d n o sti.

264

Suočen s pojavom razlika u samom rukovodstvu Josip Broz Tito je u ožujku 1962. godine sazvao proširenu sjednicu Izvršnog komiteta CK SKJ. U želji da očuva jedinstvo,7 vjerojatno i zato što se u tom trenutku još nisu ostva­ rile pretpostavke, mogućnosti i uvjeti za društvenu reformu, rješenje političkih razilaženja je odgođeno, a da bi.se zaustavio proces diferencijacije, IK CK SKJ uputio je 3. trav n ja 1962. godine Pismo partijskom članstvu.8 U pismu IK CK SKJ konstatira se »da je odnos nekih partijskih, političkih i državnih rukovodilaca prem a usvojenim odlukama olabavio, da oni često te odluke nedosledno sprovode, da ravnodušno posm atraju neke negativne po­ jave« (str. 283), da su rukovodioci preokupirani . . . »lokalnim interesima, uz istovremeno zanem arivanje općih interesa socijalističkog razvitka naše zajed­ nice . . . «, da je došlo do pojačanih m anifestacija . . . »šovinizma, nacionalizma, partikularizm a, raznih birokratskih i m alograđansko-liberalističkih shvatanja . .. « (str. 285), da » . . . se sve više širi republički privredni partikulari­ zam« . . . da » ...s v a k a republika teži da sama proizvodi pojedine a r tik le ... ne vodeći računa o štetnim posljedicama takve politike za našu privredu u cje­ lini« (str. 287). Konstatirajući slabljenje jedinstva i monolitnosti u rukovodećim partij­ skim strukturam a, pismo apelira na sva rukovodstva i članove SKJ da se bore protiv tih negativnih pojava, a za čvrsto jedinstvo i interese cjeline. U stvari, na pojavu zaista poremećenog jedinstva u rukovodstvim a i na širu pojavu raznih nezakonitih postupaka, bogaćenja, luksuza, gradnje kuća uz korištenje raznih povlastica, itd., itd. rukovodstvo SKJ reagira jačom disciplinom, odgo­ vornošću, kontrolom, zakonitošću i raznim adm inistrativnim sredstvima. Poli­ tička kam panja je spriječila razne negativne pojave o kojima pismo govori, ali je za tren u tak ojačala poziciju i nade onih snaga koje su bile protiv daljih društvenih prom jena.

1 O razlozim a odgode rJeSenJa Josip Broz Tito će 1966. godine na IV plenum u CK SKJ »D rugovi, ja b ih h tio o v d je d a se v ra tim m alo u n a z a d . Mi sm o u m a rtu 1962 g o d in e im ali pK ro u as je ršn o Kg kj t ou m P *re tre s a n i ra z n i P™•blem i k. ojl i u ša ire iic n uu j e ud ini iic uu u Iz i^ vvr& riU i i uite i c ta ia n n aa k ivovjo jv jj sui k • r su se ^

odnosa u našem rukovodstvu, odnosa u našoj P a rtiji i uopšte raznih anom alija koje su se događale. Ta sjednica Je tra jala tri dana. Toga se ućesnici sjednice vrlo dobro sjećaju. JJ-- ----tada po prilici utvrdili u čemu se sastoje te razne anom alije, devijacije itd., ali nismo utvrdili Izvore toga. Meni se čini da smo mi tu pogriješili što tada nismo IISli d° J ^ a ja , nego smo zbog izvjesnih kom prom isnih težnji da se to ne odrazi na Jedinstvo naše P artije 1 ° lenum rukovodstva — koje je zapravo već onda bilo narušeno — stali na pola puta. ( p CK SKJ, Kom unist, Beograd 1966, str. 7—8) iqks ctr 2B2—290 • Pismo IK CK SKJ, u knjizi VIII kongres SKJ, Kultura, Beograd 1965, str. 282 290. 265

PETI DIO

KRITIKA DRŽAVNOG CENTRALIZMA, RAZVOJ SAMOUPRAVLJANJA I NOVIH MEĐUNACIONALNIH ODNOSA

1 POGLAVLJE

MEĐUNARODNE OKOLNOSTI UNUTRAŠNJEG RAZVOJA JUGOSLAVIJE OD KRAJA PEDESETIH DO SREDINE SEDAMDESETIH GODINA U nutrašnji društveni razvoj i odnosi u Jugoslaviji bili su uvijek pod jačim ili slabijim, posrednijim ili neposrednijim međunarodnim utjecajima. Ta međuzavisnost odnosi se na sve zemlje, bez obzira na njihovu veličinu, eko­ nomsku, političku i vojnu snagu. Kod m anjih i srednjih zemalja ti utjecaji na njihov unutrašnji razvoj mogu biti snažniji i neposredniji. Ta opća tendencija, koja sve više dobiva značaj bitne zakonitosti današnjeg svijeta, odnosi se, dakako, i na Jugoslaviju. Štoviše, da bi se razumjele neke najkrupnije poli­ tičke odluke veoma je značajna međunarodna komponenta unutrašnjeg poli­ tičkog razvoja Jugoslavije. Treba naglasiti da je i njezin utjecaj na razvoj odnosa prem a svjetskoj zajednici naroda daleko nadmašivao njezinu veličinu, ekonomsku i vojnu moć i da se stalno zasnivao na njezinoj izuzetnoj angažira­ nosti u borbi za nove odnose među narodima i državam a svijeta. Kao relativno m anja, ali potpuno nezavisna i nesvrstana zemlja, Jugo­ slavija se nalazi na prostoru gdje se ukrštaju interesi dviju supersila, a ona ne ulazi u sastav ni jedne ni druge vojnopolitičke alijanse. Njezina otvorenost izlaže je najrazličitijim utjecajim a, ali ona je i svojom vanjskom politikom prodirala i stigla u sve dijelove svijeta. Kao socijalistička zemlja odbila je bilo čije uzore i šablone nastojeći da razvije originalan koncept socijalističke iz­ gradnje, ali je neprestano u samom fokusu svih dilema i konfrontacija svjet­ skog komunističkog i radničkog pokreta. Jednom riječju: ne samo geopolitički i m eđunarodni položaj nego i izuzetno veliko angažiranje u kreiranju među­ narodnih odnosa prožimalo je unutrašnji politički razvoj u Jugoslaviji.

1. Borba za ravnopravne odnose u svjetskoj zajednici naroda i država — pokret nesvrstanih Govoreći najopćenitije, Jugoslavija je, usporedo s razvojem koncepcije i prakse socijalističkog sam oupravljanja u Jugoslaviji, neprestano razvijala i dopunjavala svoj pogled na razvoj suvremenog svijeta. Taj se pogled rađao pod spletom mnogobrojnih okolnosti i utjecaja: u borbi protiv klasičnog im perija­ lizma i neokolonijalizma, u borbi protiv staljinističkog dogmatizma i ultraljevičarskog avanturizm a o neizbježnosti novog svjetskog rata; Jugoslavija je na­ ročito uzimala u obzir značenje epohalne svjetske antikolonijalne revolucije koju provode stotine i stotine m ilijuna ljudi tzv. trećeg svijeta. Nasuprot staljinističkoj tezi o svijetu socijalizma i svijetu kapitalizma, koji su se organizirali kao vojnopolitički i ekonomski blokovi vodeći m eđu­ sobno hladni rat uz neprekidnu opasnost izbijanja trećeg svjetskog rata, K PJ je još u doba najžešćeg sukoba sa staljinizmom (1948—1953) izgradila nov pogled o socijalizmu kao svjetskom procesu prisutnom manje-više u svim suvremenim 269

zem ljam a, ali u vrlo različitim oblicim a i stupnjevim a razvoja. S K J je već tada ocjenjivao da su epohalne prom jene u svijetu nakon drugog svjetskog rata prom ijenile odnos snaga, tako da su progresivne d ruštvene snage kadre sprije­ čiti treći svjetski ra t ako se akciono ujedine. T rebalo je naći platform u za ujed in jav an je snaga m ira i društvenog progresa, a ona se i stv arala u aktivnoj m iroljubivoj koegzistenciji i nesvrstanosti. Nakon Beogradske konferencije nesvrstane zem lje povele su akciju za poboljšanje svog ekonom skog položaja. Na ekonom skoj konferenciji od 8. do 19. srp n ja 1962. godine u K airu okupilo se 36 zem alja. U dokum entu konferencije (K airska d ek laracija zem alja u razvoju) predložene su m jere za ubrzanje privrednog razvoja nerazvijenih zem alja. O stvarujući politiku nesv rstav an ja Jugoslavija je stalno jačala veze ne samo s novooslobođenim zem ljam a nego i s progresivnim pokretim a i organi­ zacijam a u svijetu: godine 1961. im ala je diplom atske odnose sa 79 zemalja, do 1964. godine s novooslobođenim zem ljam a zaključila je kreditne i bankarske aranžm ane u visini od 360 m iliju n a dolara, robna razm jena u razdoblju 1958— 1964. iznosila je 300 m ilijuna dolara (17— 18 posto jugoslavenske vanjske trgovine), n a sveučilištim a u Jugoslaviji bilo je 1964. oko 1 000 stran ih stude­ nata, jugoslavenski stručnjaci i poduzeća izvodili su radove u nekim novooslo­ bođenim zem ljam a. Na in icijativ u T ita, N asera i Sirim avo B andaranaike u K airu je od 5. do 10. listopada 1964. godine održana druga konferencija nesvrstanih zem alja na kojoj su se okupili predstavnici 57 zem alja. U završnom dokum entu konferen­ cije, »P rogram u za m ir i m eđunarodnu suradnju«, konferencija je naznačila da su glavni uzroci m eđ unarodnih sukoba i p rije tn ji m iru: im perijalizam , koloni­ jalizam i neokolonijalizam , zatim ekonom ski pritisak, m iješanje u unutrašnje poslove, subverzivne intervencije i tom e slično. K onferencija je podržala oružane borbe za nezavisnost, zatražila svjetsku konferenciju o razoružanju, podržala m oskovski sporazum o djelom ičnoj zabrani n u klearnih pokusa itd. Sredinom šezdesetih godina već su se ispoljili znaci popuštanja napetosti m eđu supersilam a i vojnim blokovim a, hladni ra t sve je više jenjavao, a proces p reg o v aran ja izm eđu blokova sve je više jačao, što je izazvalo stanovitu sta­ gnaciju u aktivnosti nesvrstanih. Početkom 1968. godine na putovanjim a po zem ljam a Azije i A frike predsjednik S FR J Josip Broz Tito pokrenuo je akciju za oživljavanje p o k reta nesvrstavanja, ali je ta akcija 1968. godine bila privre­ meno zaustavljena zbog nesporazum a o problem im a ra ta i m ira na Bliskom istoku i vojne interv encije u ČSSR. T reća konferencija nesvrstanih održana je od 8. do 10. ru jn a 1970. u L usaki i n a njoj su sudjelovale 64 zem lje (u Beogradu 25, u K airu 57). Na konferenciji su prihvaćena dva glavna dokum enta. U De­ klaraciji o m iru, nezavisnosti, razvoju, su rad n ji i dem okratizaciji međunarodnih odnosa izloženi su principi i ciljevi nesvrstanosti; u D eklaraciji o nesvrstanosti i privrednom n ap retk u istak n u ta je naročito potreba oslanjanja na vlastite snage i uzajam nu su rad n ju sam ih nerazvijenih zem alja, iako je sadržan i zah­ tjev za pomoć razvijenih. Jugoslavija je bila i m eđu pokretačim a i najaktivnijim sudionicima Č etvrte konferencije šefova država i vlada nesvrstanih zem alja održane u Alžiru od 5. do 9. ru jn a 1973. Na toj je konferenciji bilo zastupljeno više od polovine država-članica m eđunarodne zajednice: 76 država sa statusom puno­ p rav n ih sudionika, 10 država sa svojstvom prom atrača, 15 oslobodilačkih po­ 270

kreta (kao punopravni članovi) i tri evropske zemlje (Finska, Švedska i A ustri­ ja) kao gosti. Iako održana u doba jenjavanja hladnog rata i značajnih koraka u spora­ zum ijevanju velikih sila, ta je konferencija potvrdila životvom ost i trajnu vrijednost ciljeva, načela i prakse politike nesvrstavanja. Snaga te politike izražena je i u porastu broja nesvrstanih zemalja: na toj konferenciji broj država sudionika više se nego utrostručio u usporedbi s Beogradskom konfe­ rencijom (1961). P olitika nesvrstavanja postala je činilac okupljanja sve širih snaga u borbi za nezavisnost i ravnopravnost, protiv kolonijalizma i rasne diskriminacije, protiv svake vrste dominacije i m iješanja u unutrašnje poslove drugih zemalja, u borbi za rješavanje akutnih m eđunarodnih problema, za razvijanje m eđunarodne suradnje, za m ir i progres u svijetu. Na konferenciji je donesena Politička i Ekonomska deklaracija te više drugih dokum enata u kojima su određeni osnovni pravci aktivnosti nesvrstanih zemalja i utvrđeni zajednički stavovi tih zem alja prem a nizu konkretnih me­ đunarodnih problema. Na njoj je vrlo jasno sagledana međuzavisnost političkog i ekonomskog aspekta politike nesvrstavanja. Ali nesvrstane zemlje nisu se time opredijelile za konfrontaciju s razvijenim svijetom, nego za napore da se i taj dio svijeta uključi u rješavanje ekonomski inferiornog položaja zemalja u razvoju. Jednako su tako pozdravile popuštanje napetosti u m eđunarodnim odno­ sima, tj. pregovaranje između velikih sila i napredak u rješavanju evropskih problema naslijeđenih iz drugog svjetskog rata, čemu su i bile usm jerene već prve kolektivne akcije nesvrstanih zemalja. Ali istodobno su inzistirale na nedjeljivosti m ira koji će biti ograničen i u načelu i u opsegu, a to znači bit će nesiguran dok god bude kolonijalnih ratova, aparthajda, im perijalističke agre­ sije, politike sile i ekonomske eksploatacije, tj. dok se ne uzmu u obzir interesi zemalja »trećega svijeta«. Na konferenciji je donesena i odluka o osnivanju fonda solidarnosti za ekonomski i socijalni razvoj nesvrstanih zem alja kao instrum enta za očuvanje ekonomske sigurnosti malih, nerazvijenih nesvrstanih zemalja. Iz tog će se fonda davati krediti nesvrstanim državam a koje zapadnu u ekonomske teškoće zbog inozemnih ekonomskih pritisaka, sankcija ili ekonomske blokade. Osnovan je i Komitet za priprem u slijedećeg sastanka nesvrstanih ze­ malja koji je održan 1976. u Colombu. Taj kom itet ima i ulogu koordinacionog biroa za aktivnosti nesvrstanih zemalja između dviju konferencija, a sastavljen je od predstavnika 15 zemalja (Alžira, Jugoslavije, Šri Lanke, Kube, Tanzanije, Nepala, Somalije, K uvajta, Zaira, Perua, Senegala, Malezije, Liberije, Sirije i Gvajane). Sa svoje strane, Jugoslavija je odmah nakon završetka konferencije — u zaključcima Predsjedništva SFRJ od 21. rujna 1973 — odlučila da osnuje po­ seban fond solidarnosti i poseban savezni organ za koordiniranje aktivnosti u vezi s ostvarenjem odluka Alžirske konferencije. Ukratko, nesvrstanost se oblikovala u cjelovit svjetski pokret koji, kao značajan činilac u m eđunarodnim odnosima, ne mogu ignorirati ni velike sile (SSSR i Kina su pozdravili konferenciju). Suprotno nekim ocjenama koje su se javile poslije konferencije, to ipak nije značilo osnivanje nekakva trećeg bloka, jer je bit politike nesvrstavanja ostala duboko antiblokovska. Bilanca dvadesetogodišnjeg građenja pokreta nesvrstanih — od sredine pedesetih godina, kad je predsjednik Josip Broz Tito potakao ideju i akciju, do 271

sredine sedamdesetih — bila je iznad svakog očekivanja. Vodeća uloga Jugo­ slavije u tom pokretu svakako je pozitivno utjecala na unutrašnji razvoj u Ju­ goslaviji potičući u njoj one snage koje su se opredijelile za demokratski sa­ moupravni put, a potiskujući birokratsko-dogmatske i autoritarne tendencije. Jer, idejno-politička platforma nesvrstanosti, njezini principi i ciljevi u mnogo su čemu identični konceptu samoupravljanja kao pokretu izgradnje društva bez dominacije i eksploatacije. Dakako, utjecaj je bio obostran: iz nužnog jedinstva unutrašnje i vanjske politike Jugoslavije proizlazilo je da je svaki uspjeh u razvoju samoupravljanja poticao nove akcije Jugoslavije na jačanju politike nesvrstanosti. Sa stajališta uskog prakticizma, oportunizma, profiterstva i kratkoročnih interesa politika nesvrstanosti — koja je Jugoslaviju povezivala-s dalekim izvanevropskim prekomorskim, a pri tome vrlo siromašnim zemljama — naila­ zila je na otpor nekih sredina u Jugoslaviji. Protiv te politike nastupale su i staljinističke i prozapadno orijentirane snage. Ipak, uspjeh te politike, njezin doprinos očuvanju svjetskog mira, a napokon i zbiljski ekonomsko-politički rezultati, naročito od kraja pedesetih godina, osigurali su toj politici široku podršku narodnih masa.

2. Borba za ravnopravne odnose u međunarodnom radničkom pokretu Utjecaj svjetskog komunističkog pokreta na unutrašnji razvoj u Jugo­ slaviji, i obratno, u mnogo se čemu razlikovao od opisanog utjecaja pokreta nesvrstanih. Najprije treba uočiti značajnu činjenicu da se devet desetina od ukupnog broja komunista na cijelom svijetu nalazi u zemljama gdje su komu­ nističke partije na vlasti koju ne dijele ni s kim, da je SKJ također vladajuća partija i zato se njihovi odnosi uvijek odražavaju na međudržavne ekonomske, političke, kulturne, vojne i druge odnose. I, dalje, Jugoslavija najvećim dijelom graniči sa zemljama bloka u kojima su na vlasti komunističke i radničke par­ tije. SKJ je dio svjetskog komunističkog pokreta od njegova osnivanja (1919). S obzirom na jaku prisutnost i utjecaj dogmatskih snaga u nekim kompartijama na vlasti, unutrašnje dogmatske antisamoupravne snage vezale su se i dobivale podršku u svojim neuspješnim nastojanjima da nametnu svoj pravac razvoja društvenih odnosa. SKJ se 1948. godine sukobio s cijelim svjetskim komunističkim pokretom i ta je činjenica, usprkos pomirenju, ostavila pečat na njegove odnose s drugim partijama. Kad je potkraj pedesetih godina pukao monolitizam u svjetskom komunističkom pokretu, SKJ otad ima različite od­ nose s različitim partijama: od vrlo bliskih do vrlo loših, s kojima nema apso­ lutno nikakve veze. Pogledajmo sada ukratko tok tih odnosa u ovom razdoblju. Dvadeseti kongres KPSS, održan u veljači 1956, afirmirao je tezu o razli­ čitim putovima u socijalizam i time prihvatio načela o odnosima između komu­ nističkih partija, odnosno socijalističkih zemalja, za čiju se obranu KPJ suko­ bila sa Staljinom 1948. godine. Promjene inicirane tim kongresom imale su, međutim, i mnogo protivnika — i u SSSR i u ostalim socijalističkim zemljama. Otpor konzervativnih snaga 272

započetom procesu destaljinizacije izazivao je revolt dijela masa u pojedinim socijalističkim zemljama. Tako su u jesen 1956. u Poljskoj i Mađarskoj izbili nemiri, mase su zahtijevale dem okratizaciju društvenih odnosa, radnici su osni­ vali radničke savjete. Nespremnost političkog rukovodstva Mađarske da uzme u obzir te zahtjeve, neodlučnost u traženju političkog rješenja krize kakvo je nađeno u Poljskoj, dovela je u Mađarskoj do masovnog revolta koji je prera­ stao u krvoproliće s tragičnim posljedicama. U gušenju pobune sudjelovala je i sovjetska vojska. Iako su ti događaji upozoravali na potrebu odlučnije demokratizacije i razrješavanja problema i proturječnosti u socijalističkim zemljama, staljinis­ tičke snage su ih iskoristile kao argum ent protiv započete destaljinizacije. Zbog tih su se događaja pogoršali odnosi Jugoslavije sa socijalističkim zemljama. U svom govoru političkom aktivu Istre u Puli 11. studenoga 1956. godine predsjednik Tito je istakao da do konfliktnih situacija u tim zemljama dovode staljinske metode i praksa, odnosno sistem društvenih odnosa zasnovan na takvim metodama. Oštro je odbacio pokušaje okrivljavanja Jugoslavije za zbi­ vanja u Poljskoj i M ađarskoj zbog navodnog negativnog djelovanja jugoslaven­ skog prim jera i suprotstavio se staljinističkim elem entima u sovjetskom ruko­ vodstvu i u drugim komunističkim partijam a da zaustave proces uspostavljanja novih odnosa među socijalističkim zemljama. Jugoslavenski stav prem a tim događajima bio je povod za ponovno po­ goršanje odnosa Jugoslavije sa Sovjetskim Savezom i ostalim socijalističkim zemljama kao i predm et prepiske između CK SKJ i CK KPSS, o čemu je raspravljao i Plenum CK SKJ održan 1. veljače 1957. godine, a zatim i Plenum Saveznog odbora SSRNJ održan u travnju 1957. godine. Tek nakon personalnih prom jena u najvišem sovjetskom rukovodstvu (u lipnju 1957) odnosi su poboljšani. Početkom kolovoza 1957. godine održan je u Rumunjskoj jugoslavensko-sovjetski sastanak na najvišem nivou. Na njemu je potvrđena obostrana sprem nost za svestrano razvijanje međusobnih odnosa na principim a Beogradske i Moskovske deklaracije. Time, ipak, nisu bili uklonjeni nesporazumi u odnosima između Jugosla­ vije i socijalističkih zemalja. Uzrok tome ležao je, u prvom redu, u rezervam a koje su zadržane u socijalističkim zemljama prem a osobitom jugoslavenskom unutrašnjem razvitku i međunarodnoj politici Jugoslavije: prem a radničkom sam oupravljanju, ulozi P artije u Jugoslaviji, prem a izvanblokovskom opredje­ ljenju Jugoslavije u m eđunarodnim odnosima. Jugoslaviji je poricana izvanblokovska pozicija koja, navodno, dovodi u pitanje mogućnost zajedničkog istupanja socijalističkih zemalja u m eđunarodnim odnosima; kritizirani su ju ­ goslavenski privredni sistem, radničko sam oupravljanje, komunalni sistem, a Jugoslavija optuživana da svoj sistem želi nam etnuti drugima. A, zapravo, iza tih kritika stajala je pritajena želja da se Jugoslavija vrati u lager i izmijeni svoje unutrašnje društveno uređenje. Oštre javne kritike SKJ i Jugoslaviji iz socijalističkih zemalja upućene su poslije savjetovanja dvanaest komunističkih partija socijalističkih zemalja održanog u Moskvi u studenome 1957, odnosno nakon objavljivanja Nacrta programa SKJ početkom 1958. godine. Jugoslavenska partijsko-državna delegacija koja je prisustvovala 40. go­ dišnjici oktobarske revolucije i sudjelovala u radu savjetovanja 64 komunističke i radničke partije, na kojemu je prihvaćen Manifest mira, nije sudjelovala na 18 D. BllandZlć: HISTORIJA SFRJ

273

savjetovanju dvanaest komunističkih i radničkih partija socijalističkih zemalja — dakle partija na vlasti.— koje je također održano u Moskvi. Na plenumu CK SKJ, održanom 7. prosinca 1957, zaključeno je da je delegacija provodila političku liniju CK SKJ što nije sudjelovala na sastanku dvanaest komunistič­ kih i radničkih partija socijalističkih zemalja i što nije potpisala deklaraciju koja je na njemu donesena, a sadrži i neke stavove i ocjene suprotne stavo­ vima SKJ. Niz stavova i ocjena u toj deklaraciji bitno se razlikuje od stavova SKJ: ocjene vojnih blokova i politika koja će voditi njihovu prevladavanju, shva­ ćanje pojmova socijalistički lager i socijalistički svijet, rukovodeća uloga So­ vjetskog Saveza u međunarodnom radničkom pokretu i među socijalističkim zemljama. Prema shvaćanju SKJ, najveće obaveze i najveća odgovornost So­ vjetskog Saveza, kao najveće i najjače socijalističke zemlje, ne znače »da je SSSR i KP Sovjetskog Saveza arbitar o idejnim, organizacionim i drugim pita­ njima borbe za razvitak i jačanje socijalizma u svijetu«. Pravo arbitriranja u ideološkim pitanjima, u pitanjima daljeg razvitka i primjene marksizma-lenjinizma u suvremenim uvjetima ne može biti priznato nijednoj partiji. S druge strane, borba protiv revizionizma u deklaraciji je postavljena na način koji je značio posrednu osudu stavova i prakse SKJ i nekih drugih komu­ nističkih partija, a stvarna revizija marksizma, koju su proveli Staljin i razni dogmatičari, nije podvrgnuta kritici. Osim toga, za SKJ je bilo neprihvatljivo obnavljanje višepartijske su­ radnje u formama sličnim Informbirou, što je bilo implicirano u nacrtu de­ klaracije. Međutim sudjelovanje delegacije SKJ na savjetovanju 64 partije i prihvaćanje Manifesta mira bilo je korisno, jer je to savjetovanje odražavalo ondašnje stanje u komunističkim partijama i na njemu su došla do izražaja ne samo dogmatska shvaćanja nego i shvaćanja koja pridonose uočavanju suvre­ menih problema. Prihvaćanje Programa SKJ bilo je povod za opću kampanju komunistič­ kih partija i socijalističkih zemalja protiv SKJ i Jugoslavije — najprije u štampi, a zatim i u službenim govorima i saopćenjima — koja će potrajati nekoliko godina. Program i politika SKJ napadnuti su u svim socijalističkim zemljama, naročito snažno u Kini i Albaniji. Isticano je da jugoslavenski ruko­ vodioci »nisu izvukli pravilne zaključke iz drugarske kritike nacrta programa«, da je Program SKJ u suprotnosti s marksizmom-lenjinizmom, da o nekim pi­ tanjima sadrži stavove različite od Deklaracije dvanaest komunističkih partija. Zbog toga je upućivan poziv međunarodnom radničkom pokretu na borbu protiv »jugoslavenskog revizionizma« i to »na veliku borbu od koje zavisi uspjeh ili neuspjeh stvari radničke klase u svijetu i stvari socijalizma«. Međudržavni odnosi čak su se i pogoršali. Na savjetovanju 81 komunističke i radničke partije, koje je održano u Moskvi u studenome 1960, napadi na politiku SKJ bili su naročito žestoki. SKJ je bio jedina komunistička partija u svijetu koja nije bila ni pozvana na savjetovanje, ali je na njemu najoštrije napadnuta. U glavnom dokumentu savjetovanja (Izjava), u okviru najavljene »borbe na dvije fronte«: »protiv re­ vizionizma koji je i dalje glavna opasnost i protiv dogmatizma i sektaštva«, sadržana je oštra osuda »jugoslavenske varijante međunarodnog oportunizma«. SKJ je optužen za navodnu izdaju marksizma-lenjinizma i suprotstavljanje svog »antilenjinističkog, revizionističkog« programa moskovskoj deklaraciji iz 274

1957. godine. U Izjavi je izražena zabrinutost za revolucionarne tekovine naroda Jugoslavije i njezino dovođenje »u zavisnost od tzv. pomoći am eričkih i dru­ gih imperijalista«. Jugoslavija je optužena da »potkopava djelatnost socijalis­ tičkog lagera« i osuđena je njezina izvanblokovska politika (»pod izgovorom izvanblokovske politike razvija aktivnost koja nanosi štetu jedinstvu svih m iroljubivih snaga i država«). Borba protiv »jugoslavenskog revizionizma« u Izjavi je proglašena internacionalnom obavezom komunističkih i radničkih partija. Na proširenoj sjednici Izvršnog kom iteta CK SKJ 10. veljače 1961. go­ dine SK J je izrazio principijelno neslaganje s tom grubom ideološko-političkom ekskomunikacijom i m iješanjem u unutrašnje poslove socijalističke Jugoslavije kako bi se »jednoj socijalističkoj zemlji pritiskom izvana nam etnule metode u odnosima između socijalističkih zem alja koje ne odgovaraju ni elem entarnim principim a socijalizma ni interesim a naroda Jugoslavije«. Ocijenjeno je da je savjetovanje pošlo linijom traženja kompromisa između različitih stavova i tendencija, tako da su se u jedinstvenoj Izjavi stavovi i gledišta, koja objek­ tivno odražavaju suvrem ena društvena kretanja u svijetu, našli zajedno s birokratsko-dogm atskim shvaćanjima, čiji je najočitiji prim jer stav prem a Jugo­ slaviji. Kasniji razvoj potvrdio je te ocjene. V erbalna potvrda »monolitnosti« m eđunarodnog komunističkog pokreta i »generalna linija« koja je na savjeto­ vanju prihvaćena nisu mogli spriječiti produbljivanje razilaženja. Uskoro su ta razilaženja još više zaoštrena i prerasla su u javni sukob između nekih potpis­ nika Izjave o mnogim bitnim pitanjim a suvrem ene borbe za socijalizam koja su razm atrana i u Izjavi, što je među nekim partijam a dovelo i do rascjepa. P ri tom je svaka stran a nalazila potvrdu svojih stavova u odgovarajućim dijelo­ vima tog dokumenta, što je omogućavala divergentnost mnogih njegovih for­ mulacija. Zapravo, sastanak 81 partije bio je pokušaj da se spriječi rascjep u svjet­ skom komunističkom pokretu, što je bilo nemoguće ostvariti zbog niza razlogar od kojih su najvažniji da je K P Kine, tražeći monolitnost, pokušala preuzeti idejnu i akciono-političku vodeću ulogu, a KPSS, kao i mnoge druge, to nisu mogle prihvatiti. Još se potpisi na Izjavi nisu ni osušili, a rascjep je probio u javnost. N astavljajući aktivnost s komunističkim partijam a SK J je vrlo intenzivno djelovao na proširivanju veza i suradnje sa svim radničkim i drugim progre­ sivnim pokretim a u svijetu koji su prihvaćali suradnju na principim a pune ravnopravnosti. Već početkom šezdesetih godina SSRNJ je uspješno surađivao s oko 45 progresivnih p artija i pokreta u novooslobođenim zemljama. Petom kongresu SSRNJ, održanom u travnju 1960. godine, prisustvovali su predstavnici 41 par­ tije, pokreta i organizacije iz 35 zemalja Evrope, Azije, Afrike i Latinske Amerike. Slični su bili i osnovni ciljevi, odnosno širina bilateralne i druge suradnje jugoslavenskih sindikata koji su se zalagali za prevladavanje podijeljenosti me­ đunarodnog sindikalnog pokreta, za ravnopravnu međunarodnu sindikalnu su­ radnju, bez obzira na idejne razlike i organizacionu pripadnost, pomagali borbu porobljenih naroda za nacionalnu nezavisnost itd. Suradnja SKJ, SSRNJ i drugih društveno-političkih organizacija Jugo­ slavije s mnogim socijalističkim, socijaldemokratskim, oslobodilačkim i drugim 275

progresivnim pok retim a u svijetu izraz je ne samo nezavisne politike SK J i SFR J nego i slom a k ru tih oblika m eđunarodnog povezivanja u radničkom p o k retu iz prošlosti. To su potvrđivale i druge pojave u m eđunarodnom rad­ ničkom p okretu šezdesetih godina. Jed n a od takvih najdalekosežnijih pojava bio je idejno-politički, odnosno m eđudržavni sukob izm eđu dviju socijalističkih zem alja — SSSR i K ine — i diferencijacija u m eđunarodnom kom unističkom pokretu koju je taj sukob izazvao. Sukob je sazrijevao nekoliko godina. Ideološko-političke razlike izm eđu K PSS i K P K ine o bitnim pitanjim a razvoja su­ vrem enog socijalizm a koje su se pojavile u drugoj polovici pedesetih godina postepeno su p rerasle u jav n i ideološko-politički spor u cjelini, tj. o svim bitnim p itanjim a razv itk a suvrem enog socijalizm a, usprkos pokušajim a da se sporna p itan ja riješe čak i po cijenu ideoloških kom prom isa poput onog na savjeto­ vanju 81 kom unističke i radničke p a rtije 1960. godine. Idejni m eđupartijski sukob već početkom šezdesetih godina postaje javni m eđudržavni sukob. Zapo­ čet proces d estaljinizacije u m eđunarodnom kom unističkom pokretu komplici­ rao se još jednom krupnom m eđunarodnom diferencijacijom toga pokreta. Zbog p riro d e p itan ja koja je pokrenuo i zbog kojih se vodio (svi ključni problem i d ruštvenog razv itk a svijeta, odnosno razvitka suvrem enog socijali­ zma) sukob izm eđu K PSS i K P K ine doveo je do diferencijacije u m eđunarod­ nom kom unističkom p okretu u cjelini. U središtu pažnje našla su se mnoga otvorena p itan ja i dilem e kao što su potreba jedinstva i nužnost sam ostalnosti kom unističkih i rad n ičkih p a rtija i njihove afirm acije, p rije svega kao nacio­ nalnih političkih snaga, m ogućnost fo rm u liran ja »generalne političke linije« u suvrem enim u v jetim a ili neizbježnosti niza (užih) nacionalnih strategija i ta k ­ tika, načina i oblika uspostavljanja mogućeg akcionog jedinstva kom unističkih i radničkih p artija . I u povodu toga sukoba različitih političkih koncepcija na internacionalnom nivou sazrijevale su u kom unističkim p artijam a i širile se ideje o nužnosti sam ostalne političke pozicije u borbi za socijalizam i u njegovoj izgradnji. K inesko-sovjetski sukob i diferencijacija koju je on izazvao u kom unis­ tičkom p o k retu ticali su se, razum ljivo, i SK J, i to ne samo zbog prirode po­ kren u tih problem a nego i zbog činjenice da je S K J dio m eđunarodnog kom u­ nističkog p o k reta i svjetskih socijalističkih snaga. Dok kineska k ritik a destaljinizacije još nije bila javna (druga polovica pedesetih godina), kineski napadi n a »jugoslavenski revizionizam« nisu isko­ rišteni samo kao izraz opće političko-ideološke form ule u socijalističkim zem lja­ m a za borbu p ro tiv koncepcija o razvitku suvrem enog socijalizm a nastalih u jugoslavenskoj teo riji i praksi nakon sukoba K P J sa S taljinom 1948. godine. U kineskoj u potrebi bila je to form ula za posrednu k ritik u unutrašnjeg raz­ v itk a i van jsk e politike SSSR poslije S taljin a (destaljinizacija). Zbog toga se i p rerastan je kinesko-sovjetskog ideološkog spora u javni sukob ponovno ticalo i odnosa K PSS i K P K ine prem a S K J i jedna od stalnih točaka kineske kritike KPSS odnosila se n a sovjetsku politiku prem a Jugoslaviji. T ako SK J, i zbog konkretnog odnosa sukobljenih stran a prem a Jugosla­ viji, n ije mogao ostati postrance u tom sporu. Na Petom plenum u CK SK J, održanom 18. svibnja 1963. godine, na ko­ jem u je refe rat podnio Josip Broz Tito, ocijenjeno je da razilaženja koja se odnose na p itan ja sudbonosna za cijelo čovječanstvo (rat i m ir, način rješavanja spornih m eđunarodnih problem a, aktivna m iroljubiva koegzistencija i dr.) i na 276

razvoj revolucionarnog radničkog pokreta i socijalizma u svijetu odražavaju razlike između dogmatskih i progresivnih snaga. Ocijenjeno je, dalje, da je potrebno principijelno i najaktivnije sudjelo­ vati u raščišćavanju nesporazuma između komunističkih partija; da bi bilo vrlo štetno za radnički pokret svako kompromisno i neprincipijelno usklađivanje na račun bilo koga ili na štetu osnovnih principa na kojima počiva suvremena borba za socijalizam. Odbačeni su kineski napadi na socijalističku Jugoslaviju i ocijenjeno je da se kinesko rukovodstvo bori protiv destaljinizacije, za reafirm aciju stalji­ nističkih odnosa i metoda u međunarodnom komunističkom pokretu i u izgrad­ nji socijalizma. Utvrđeno je da se uzroci neprekidne kineske protujugoslavenske kam panje ne nalaze u odnosu Jugoslavije prem a Kini ni u bilateralnim odno­ sima tih dviju zemalja uopće, nego u ozbiljnom preokretu u politici KP Kine koji je posljedica određenih shvaćanja o izgradnji socijalizma i specifičnih dogmatskih shvaćanja o međunarodnoj politici. Napadi KP Kine na socijalističku Jugoslaviju ocijenjeni su na tom ple­ numu kao sastavni dio pokušaja dogmatskih snaga u radničkom pokretu da se suprotstave naporim a prem a jedinstvu akcije svih progresivnih snaga u svi­ jetu u borbi za m ir i politiku koegzistencije. U odgovoru na kineske optužbe još je jedanput jasno utvrđeno da je politika koegzistencije u interesu jačanja snaga socijalizma, da m iroljubiva koegzistencija država ne znači idejni kom­ promis, konzerviranje klasnih suprotnosti i klasne borbe u kapitalističkim zemljama; da SKJ ne negira klasnu borbu u pojedinim zem ljama uključujući i njezine najoštrije oblike. SKJ se i na Osmome kongresu, održanom u prosincu 1964. godine, odlučno suprotstavio aktivnostim a i nastojanju KP Kine da se svijetu nam etne politika sile, da se podvoje radnički, progresivni i nacionalnooslobodilački pokreti i nam etanjem vlastitih gledišta KP Kine pretvori u nov centar međunarodnog radničkog pokreta. Jugoslavija, međutim, nikad nije prihvatila pobijanje i ograničavanje legitimnih prava NR Kine u m eđunarodnoj zajednici. Između ostalog, ona se uvijek zalagala za to da se Kina primi u Ujedinjene narode, bez obzira na negativan odnos kineskog rukovodstva prem a Jugoslaviji. Na Osmome kongresu SK J — u referatu Josipa Broza Tita i u drugim dokumentima kongresa — ocijenjeno je da polarizacija u međunarodnom rad­ ničkom pokretu izražava ove osnovne proturječnosti: između novih kretanja prema socijalizmu mnogih novooslobođenih zemalja i skučenih dogmatskih shvaćanja o tom kretanju; između shvaćanja o objektivno mogućem daljem širenju socijalizma u uvjetim a m ira i koegzistencije te gledišta da se potpuna pobjeda socijalizma u svijetu može postići samo silom, ratom s kapitalističkim državama; između gledišta o potrebi veće autonomije komunističkih partija i socijalističkih pokreta i pokušaja konzerviranja starih forma jedinstva, opte­ rećenih hegemonizmom i neravnopravnošću. Kongres je odbacio iluzije o mo­ gućnosti prerastanja sukoba formalnim kompromisima i popuštanjem dogmat­ skim i sličnim tendencijam a i snagama. Bitni elementi platform e odnosa među kompartijama, prem a shvaćanju SKJ, m orali bi biti, prije svega, u priznavanju različitih putova u socijalizam i prava svake partije da svoje zadatke određuje prema vlastitim uvjetim a i u skladu s principom pune odgovornosti svakog pokreta za progresivan društveni 277

razvoj u svojoj zem lji i u svijetu; u odbacivanju postojanja i nam etanja bilo kakvog m eđunarodnog cen tra za rukovođenje radničkim pokretom , je r bi to bilo u suprotnosti sa stvarnim potrebam a pokreta u cjelini, sa stvarnom auto­ nom ijom i nezavisnošću svake p a rtije i zemlje. Razlike u m eđunarodnom rad ­ ničkom p okretu koje odražavaju nerav n o m jeran razvitak socijalizm a norm alna su pojava. Iznošenje različitih stanovišta, diskusija i konstruktivna kritik a izm eđu pojedinih p a rtija — u bilateralnim i m u ltilateralnim susretim a — neiz­ bježni su i m ogu samo koristiti ravnopravnoj su rad n ji i zajedničkom rješa­ v an ju složenih i raznovrsnih problem a s kojim a se suočava radnički pokret — pod uvjetom da su otvoreni, objektivni i principijelni, da ne sadrže elem ente m iješan ja u u n u trašn je poslove d ru g ih po k reta i da nisu inspirirani nam jerom d a se drugim a nam eću svoja gledišta, tj. pod uvjetom da su zasnovani na punoj ravnopravnosti. N a toj osnovi, S K J — kao organski dio m eđunarodnog radničkog pokreta — sm atra svojom prirodnom obavezom da najak tiv n ije sudjeluje u razrješa­ v a n ju postojećih p roblem a toga pokreta. N a takvim su se principim a već u prvoj polovici šezdesetih godina po­ novno razvili vrlo dinam ični odnosi S K J s m nogim kom unističkim i radničkim p artija m a , p rije svega u socijalističkim evropskim zem ljam a, u evropskim ka­ p italističk im i drugim zem ljam a. D elegacija S K J prisustvovala je šestom kon­ gresu Jed in stv en e socijalističke p a rtije N jem ačke u siječnju 1963 — prvi put p oslije 1948. godine kongresu p a rtije jedne socijalističke zemlje, a zatim u toku te i k asnijih godina i kongresim a kom unističkih p a rtija ostalih socijalističkih zem alja. Osmom kongresu S K J (1964) prvi su p u t poslije 1948. prisustvovale d elegacije K PSS i d ru g ih kom unističkih p a rtija socijalističkih zemalja. Na žalost, svega tri-četiri godine nakon norm alizacije odnosa s tim par­ tijam a S K J se još jed an p u t našao (1968. godine) u vrlo oštrom sukobu, i to s p artija m a zem alja V aršavskog ugovora koje su izvele vojnu intervenciju u CSSR, u n am jeri da n am etnu svoju volju u u n u trašn jem društvenom razvoju te zemlje. S K J je vrlo oštro osudio tu intervenciju, a odgovoran za obranu neza­ visnosti vlastite zem lje, definitivno je i odlučno razvio doktrinu svenarodnog o tp o ra p ro tiv bilo kojeg agresora. Vojnu intervenciju pet zem alja Varšavskog ugovora 21. kolovoza 1968. godine na CSSR osudio je ne samo SK J nego i m noge druge p artije. Sukob S K J 1968. godine bio je mnogo uži nego prijašnji sukobi je r se p rije radilo o sukobu gotovo sa svim p artija m a svijeta (1948, 1957/58, 1960/61), a sada s određenom grupom p a rtija socijalističkih zemalja. Odnosi S K J i p et p a rtija zem alja V aršavskog ugovora, koji su se zaoštrili 1968. godine, ponovno su se norm alizirali. Usporedo s poboljšanjem odnosa S K J s KPSS i kom unističkim partijam a d ru g ih socijalističkih zem alja razvijala se i su rad n ja s nizom zapadnoevropskih kom unističkih p a rtija — s K P Italije, K P Španjolske, K P Francuske, K P Aus­ trije, K P Belgije i dr. Osim zajedničke suradnje S K J i SSRNJ s progresivnim po k retim a novooslobođenih zem alja i narodnooslobodilačkim pokretim a uspo­ stav ljen a je su rad n ja s kom unističkim i radničkim p artijam a izvanevropskih zem alja. U okviru SSRNJ, potkraj šezdesetih godina, razvijala se korisna su­ rad n ja s pojedinim zapadnoevropskim socijaldem okratskim strankam a — sa Socijaldem okratskom strankom Njemačke, Belgije i dr. O stvarujući se u kontekstu velike diferencijacije u m eđunarodnom ko­ m unističkom pokretu, izm eđu dogm atskih i antidogm atskih snaga, bilateralna m eđunarodna su rad n ja S K J — osnovni oblik su rad n je — bila je u toku tog 278

desetljeća uvjetovana opredjeljenjem jugoslavenskih komunista za borbu protiv dogmatizma i sektaštva u m eđunarodnom komunističkom pokretu ali, u vezi s tim, često i stavom pojedinih komunističkih partija prem a unutrašnjem društvenopolitičkom razvitku i m eđunarodnoj politici Jugoslavije. Bilateralna suradnja SKJ neprestano se proširivala i intenzivirala. Samo u toku 1968. godine, na prim jer, SKJ i SSRNJ u raznim susretim a razmijenili su m išljenja s predstavnicim a 113 stranaka i pokreta. Sudjelovali su i na mnogim m eđunarodnim sastancima organiziranim radi pružanja konkretne podrške i pomoći borbi antiim perijalističkih i airtikolonijalnih pokreta, borbi za mir, rav­ nopravnu m eđunarodnu suradnju i društveni progres. Dokaz te širine bila je, među ostalim, i prisutnost na Devetom kongresu SKJ (u ožujku 1969) predstavnika 66 partija i pokreta: 18 komunističkih i rad­ ničkih p artija (13 iz Evrope, tri iz A frike i Azije i dvije iz Latinske Amerike), zatim 25 socijalističkih i socijaldemokratskih stranaka i 23 narodna i narodnooslobodilačka pokreta (prvi kongres jedne komunističke partije kojemu su prisustvovali i predstavnici nekih socijaldemokratskih stranaka). Ukratko, SKJ se zalagao za to da se prevladaju svi oblici užih interesa i pogleda, da se uzmu u obzir različita m išljenja i traže zajednički interesi u borbi protiv imperijalizma, za mir, društveni progres i socijalizam u svijetu. Izraz takve principijelne ideološko-političke pozicije bila je ne samo kritičnost SKJ prema pojedinim oblicima međunarodnog povezivanja ili pojedinim aktivno­ stima u radničkom pokretu nego i njegova spremnost da sudjeluje u odgova­ rajućim oblicima m ultilateralnog povezivanja, kao što je bilo akciono jedinstvo s ostalim socijalističkim zemljama u povodu rata na Bliskom istoku 1967, sudjelovanje na sastanku predstavnika komunističkih i radničkih partija evrop­ skih zemalja u siječnju 1970. i dr. Sredinom sedamdesetih godina SKJ će im ati uglavnom dobre ili nor­ malne odnose s komunističkim i radničkim partijam a, osim s kineskom i alban­ skom s kojima nije bilo nikakve suradnje, ali su s njim a norm alizirani među­ državni odnosi. Izraz i indikator te tendencije jest posjet jugoslavenske vladine delegacije NR Kini u jesen 1975. godine. Delegacija je toplo dočekana, a primio ju je i sam Mao Ce Tung. Odnosi s NR Albanijom također su se poboljšali. Poslije tri vjerojatno najznačajnija događaja u svjetskom komunističkom pokretu — raspuštanja Kominterne 1943. godine, sukoba K PJ sa staljinizmom 1948. i otvorenog sukoba KP Sovjetskog Saveza i Kine početkom 60-ih godina — pojavio se tzv. evrokomunizam.1 1 »Pred pa rtije Zapadne Evrope postavio se problem hoće li se opredijeliti da jaćaju sovjetski blok 1 budu dio njegove politike, ili da traže i druge putove. Biti dijelom sovjetskog bloka Jaća konfrontacije blokova i um an ju je izglede na uspjehe u vlastitoj zemlji. U m anjuje ih zbog toga Sto to nije vlastita politika, pa se ni p a rtija ne može pojaviti kao osnovna snaga nacije, a i zbog toga Sto će se na nju — u slućaju uspjeha — sruSIti sva snaga drugog bloka. O tome Je dano dovoljno Javnih izjava. Tako se pred te p artije također postavilo pitanje p re ­ vladavanja blokovske politike. Morale su se boriti da u svojoj zemlji im aju ista prava svih drugih p artija i organizacija, pa 1 pravo da sud jelu ju u vladi ili da Je takvu form iraju. Sto im je bilo osporeno kao elem entim a drugog bloka. Istovrem eno su m orale sudjelovati u procesu popuštanja zategnutostl, povećanja sigurnosti 1 su radnje među narodim a 1 državam a Evrope, kako su to zatražili helslnSkl dokum enti. Svoju politiku na novim osnovama form ulirale su kom unističke p artije Italije, Španjol­ ske i Francuske, a form uliraju Je i neke druge, m anje p artije . . . Nisu to taktiCki m anevri, nego strategijske ocjene m om enta, na kojim će se ocjenam a izgrađivati i dograđivati polltiCka linija. Ml smo se borili za takvo pravo tih partija. Izgledalo Je mnogima da se tim e borim o za neki nacionalni kom unizam, ali to Je privid. SadaSnJa etapa razvoja nameće takav razv o ja (RiJeC dra Vladim ira Bakarlća 24. V 1977. na svećanoj sjednici CK SKJ povodom Titovih ju b i­ leja, »Vjesnik« od 28. V 1977)

279

V jerojatno bi se moglo reći da je sredinom 70-ih godina u komunističkom pokretu definitivno pobijedila ideja da svaka p a rtija odgovara samo svome na­ rodu i svojoj radničkoj klasi, odnosno da je definitivno napuštena ideja o »svjetskom kom unističkom centru« kojem u su podređene nacionalne partije. To su i verbalno p rih v atile evropske kom unističke i radničke p artije na svom sastanku u B erlinu 1976. godine. Bila je to velika pobjeda i SK J i T ita koji su 1948. godine n a toj platform i bili jedni i jedini u cijelom svjetskom kom unis­ tičkom pokretu. U kratko: čini se da je slom ljena staljinistička praksa grubog nasrtanja na nezavisnost i sam ostalan p u t nacionalnih p okreta i zem alja, a to, dakako, olakšava i potiče dem okratske snage u svakoj pojedinoj zem lji i pokretu. Veliko m eđunarodno značenje im ala je i konferencija država (ili vlada) evropskih zem alja (i SAD) o sigurnosti i su rad n ji u H elsinkiju 1975. godine koja je pošla od p rizn an ja postojećeg sta n ja odnosa (granica i dr.) i najavila želju za popuštanjem i m eđusobnim o tvaranjem radi što šire suradnje. Beogradska konferencija 1977. kao nastav ak H elsinkija im ala je isti smisao. Sredinom sedam desetih godina Jugoslavija je ušla u kvalitetno novo m eđunarodno »okruženje«. Ne samo da je slom ila sve dotadašnje pokušaje nasrtaja staljinističko-dogm atskih snaga na svoj nezavisan put izgradnje sa­ m oupravnog socijalizm a i nesvrstanosti, koji su dolazili od jednog dijela komu­ nističkih p artija , nego je norm alizirala odnose s m nogim p artijam a toga po­ kreta. Istodobno S K J je razvio su rad n ju gotovo sa svim progresivnim pokreti­ ma, od oslobodilačkih pokreta trećega svijeta do socijaldem okratskih stranaka. Sredinom sedam desetih godina nije bilo nijedne zem lje u svijetu, osim izrazito reakcionarnih, na p rim je r Chile i Izrael, s kojim a Jugoslavija nije im ala dobre m eđudržavne odnose. Iako je između kapitalističkih zem alja, naročito SAD i zapadnoevropskih država, i Jugoslavije često dolazilo do povrem enih nespora­ zum a zbog njezine odlučne i principijelne borbe protiv neokolonijalizm a, ipak su te zem lje postupno shvatile i prihvatile m eđunarodni položaj Jugoslavije. Izraz je toga i konačno priznanje granice od Italije 1975. godine. Nikada, dakle, od 1945. godine do ovog tre n u tk a Jugoslavija nije im ala povoljniji m eđunarodni položaj. Pozitivan razvoj m eđunarodnih odnosa olakšao je u n u trašn ji razvoj u Ju ­ goslaviji koji nije stajao pod tako oštrim Damoklovim mačem kao u prvom desetljeću njezina poslijeratnog razdoblja. D akako, utjecaj dvaju velikih siste­ ma današnjeg sv ijeta — državno-socijalističkog i kapitalističkog — prisutan je na svim poljim a društvenog života, od ekonom ije do ideologije, jer je to za­ konitost današnjega doba koju ne mogu izbjeći ni najveće zemlje.

280

II POGLAVLJE

STANJE SAMOUPRAVLJANJA SREDINOM ŠEZDESETIH GODINA I. ZNAČAJNIJI POKAZATELJI STANJA U DRUŠTVENOEKONOMSKIM ODNOSIMA

1. Stanje u raspodjeli nacionalnog dohotka između radnih kolektiva i društva (države) Analiza najhitnijih prom jena u društvenoekonomskim odnosima koje su izvršene u toku petnaest godina od predaje tvornica radnicima, tj. od 1950. do sredine 1960-ih godina, očito pokazuje da su te prom jene duboke, ali tako­ đer da su etatistički elementi u društveno-ekonomskoj strukturi još bili veoma snažni. Ilu strirat ćemo to na području raspodjele dohotka između poduzeća i društva, na području proširene reprodukcije i na području institucija uprav­ ljanja privredom. Zakon o »predaji tvornica radnicima« 1950. godine, osim konstituiranja organa sam oupravljanja — izbora radničkih savjeta i upravnih odbora podu­ zeća — nije donio nikakve prom jene u raspodjeli nacionalnog dohotka. U početku 1952. godine nastala je prva krupna prom jena u položaju poduzeća. Ona su od tada bila »razdvojena« od državnog budžeta i morala su svoj dohodak ostvarivati na tržištu. Međutim država je i dalje od poduzeća zahvaćala gotovo sav višak rada i njime samostalno raspolagala i što se tiče budžetskih izdataka i akumulacije. Djelomično zbog politike prenapregnute privredne izgradnje, a i zbog koncepcije koja je vladala sve do 1964. godine, poduzeća su gotovo sav višak rada m orala na razne načine uplaćivati u fondove društvenopolitičkih zajednica, tj. države. Upućeni na slobodno tržište, radni kolektivi su od uvođenja radničkog sam oupravljanja težili stalnom povećanju proizvodnje vjerujući da svojim naporim a mogu ostvariti više sredstava za vlastitu modernizaciju kako bi povećali svoj dohodak. Međutim, njihova oče­ kivanja nisu se mogla potpunije ostvariti jer je društvena zajednica preko raz­ nih poreza u cijelom razdoblju oduzimala većinu sredstava da bi podmirila svoje potrebe i ostvarila »svoje« privredne planove. Radni kolektivi, počevši od 1952. godine, m orali su na tržištu, uz rizik, ostvarivati svoj dohodak. Zajednica nije snosila, u načelu, odgovornost za eventualni poslovni neuspjeh pojedinačnog radnog kolektiva. Takvi društvenoekonomski odnosi bili su uvjet i put oslobođenja radničke klase od monopolističke ekonomske i političke vlasti državnog aparata. Ali ako taj isti aparat uspijeva da od proizvođača oduzme gotovo sav višak rada, onda se, načelno govoreći, radnici mogu naći u relativno teškom položaju potraje li takvo stanje dugo. Koliko god oni povećavali dohodak, državni aparat ima mogućnosti da preko poreznog sistema, financijskog i kreditnog mehanizma i drugih sred­ stava uvijek zahvaća više nego što proizvođači mogu ostvariti. 281

Iako je od p relaska n a radničko sam oupravljanje počeo proces postepenog »spuštanja« viška rad a »na ruke« neposrednim proizvođačim a, kvantitativni odnosi u raspodjeli viška ra d a bili su u razdoblju od 1961. do 1963. godine ovakvi:1 Godina 1961.

1962. •/.

Ukupna masa viška rada* Udio zajednice u raspo­ djeli viška rada Udio privredne organi­ zacije u raspodjeli viška rada

1963. •/.

100,00

100,00

100,00

79,1

83,1

84,1

20,9

16,9

15,9

Očito je da tak av odnos izm eđu proizvođača i države u p risvajanju viška rad a n ije om ogućavao p u n iji razv itak sistem a radničkog sam oupravljanja. Tek je 1964. godine n a području raspodjele poduzeće—društvo izvršena znatnija prom jena. Od tada, naim e, poduzeća plaćaju doprinose na osobne dohotke i doprinose n a poslovni fond (»kapital«). Tek 1964. godine udio p rivred­ nih organizacija u višku rad a iznosio je 26,6 posto.3

2. Stanje na području proširene reprodukcije D rugo područje na kojem se može ilu strira ti stupanj razvijenosti sistema sam oupravljanja neposrednih proizvođača jest proširena reprodukcija. P ro širen a rep ro dukcija n ajzn ačajn ija je u uvjetim a radničkog sam ouprav­ ljan ja zato što se njom e neposredno utječe na m aterijalno-ekonom ski i poli­ tički položaj rad n ih kolektiva. Radi se, naim e, o tom e da je upravo akum u­ lacija najčešće onaj jedini način kojim se proširuje m aterijalna proizvodnja kao u v jet poboljšanja m aterijalnog položaja radnog kolektiva. Oduzeti sredstva za proširenu reprodukciju neposrednim proizvođačim a isto je što i oduzeti im osnovna sredstva za proizvodnju jer im se tim e oduzima mogućnost da racio­ nalnim investira n jem stalno poboljšavaju svoje u vjete rada i života. Koliko su neposredni proizvođači mogli utjecati na tokove proširene re­ produkcije? Nakon p red aje poduzeća na u p rav ljan je radnicim a godinam a se nije ni postavljalo p itan je kako da se priv red n e organizacije učine glavnim nosiocima proširene reprodukcije. To je kasnije postao glavni ekonom sko-politički pro­ blem, ali se do 1964. godine nije rješavao. D ržavni su organi u cijelom raz­ doblju od 1950. do 1965. godine im ali odlučujući utjecaj na proširenu repro­ dukciju. N ajveći dio d ruštvene akum ulacije bio je podijeljen između organa državne vlasti po načelu da su viši organi ubirali više sredstava, tako da su 1 Izvor: Savezni s e k re ta rija t za opće p riv re d n e poslove: D ejstvo a n u ite ta n a ekonom ski položaj p riv re d n ih organizacija . . . , B eograd 30. vm 1964, str. 6, tab ela 3. • Isto, str. 6, tab ela 3. . . 1965 s t ' 20U2ba D K ’ Analiza P °slovani a p riv re d n ih o rg an izacija u 1964. godini, B eograd, maj

282

organi vlasti federacije raspolagali najvećim dijelom, zatim organi vlasti re­ publika i na k raju lokalni organi. Na taj način izvršena je teritorijalizacija znatnog dijela društvenog »kapitala«. D ruštveni »kapital« teško se mogao »miješati« između kom una i repu­ blika, a privreda se najm anje mogla »pomiješati« s privredom drugih zemalja, jer je federacija u stvari najviše teritorijalizirala nacionalni »kapital«. K arakteristično je da su se od uvođenja radničkog sam oupravljanja, točnije rečeno od 1952. godine — jer do te je godine država raspolagala i sred­ stvima za proizvodnju i akumulacijom — relativni odnosi među nosiocima pro­ širene reprodukcije uglavnom »okamenili«, što se vidi iz ovog pregleda: UKUPAN UTROŠAK ZA INVESTICIJE U OSNOVNA SREDSTVA po izvorim a sred stav a1 (u m ilijardam a starih dinara) INVESTI­ UKUPNO CIJE

1952. 1953. 1954. 1955. 1956. 1957. 1958. 1959. 1960. 1961; 1962. 1963. 1964.

248,6 329,4 401,1 428,9 432,7 541,3 544,0 702,0 879,0 1 076,8 1 230,6 1 463,6 1 882,8

F ed era­ cija

Socija­ lističke republike

K otari

Općine

P rivredne organi­ zacije

Svega

Svega

Svega

Svega

Svega

194,0 53,2 164,6 161,1 132,6 163,3 209,4 300,2 326,5 394,5 375,0 391,6 127,9

__

158,7 58,9 39,7 37,7 41,9 38,2 56,1 61,8 80,1 111,2

146,0 156,0

—

__

— 4,9 — 33,5 31,2 4,3 20,2 40,8 58,5 44,5 63,0 27,4 78,8 36,1 108,7 45,3 46,4 143,9 203,1 45,9 241,2 46,4 402,7

54,2 104,1 124,7 154,3 167,6 197,9 165,9 185,7 272,4 317,5 365,3 407,7 488,6

Ostale o rgani­ zacije

0,2

8,5 19,4 34,6 29,2 28,7 34,7 38,0 56,3 85,2 94,2 98,1 117,2

Iz ban ­ kovnih sredstava

__ — —

3,7 4,6 6,5 5,4 7,2 8,5 9,2 35,9 132,6 590,4

Ako udio pojedinih nosilaca sredstava — federacije, republika, kotara, općina, privrednih organizacija, ostalih organizacija i banaka — izrazimo u procentima, dobivamo ove odnose:

CIJE CIJE

1952. 1953. 1954. 1955. 1956. 1957. 1958. 1959. 1960. 1961. 1962. 1963. 1964.

UKUPNO u ,v u r

FeH ?Ia ' cija

100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100

78,0 16,2 41,0 37,5 30,6 30,2 38,5 42,8 37,1 36,8 30,5 26,8 8,9

Socljalistifike republike

K otari

Općine

Priv red n e organizacije

Ostale organizacije

— — — 21,9 0,1 48,2 1,5 — 31,5 2,6 14,7 8,4 — 31,1 4,8 9,3 7,3 1,0 36,0 8,1 8,7 9,4 4,7 38,7 6,7 7,7 8,2 10,8 36,6 5,3 7,0 5,0 11,6 30,5 6,5 8,0 5,1 11,2 26,5 5,4 7,0 5,2 12,4 31,0 6,4 7,4 4,3 13,4 29,5 7,9 9,0 3,7 16,5 29,7 7,7 10,0 3,2 16,5 27,8 6,7 8,3_________ 2M __________ 25^9______ 6,2

Iz bank °ym h sredstava

— — — 0,8 1,2 1,2 1,0 1,0 0,9 0,9 2,9 9,0 31,4

‘ Izvor: Podaci za 1952-1963. god. S tatistički bilten Službe družtvenop knjigovodstva, br. 1, 1965. Podaci za 1964. god.: Statistički bilten SZS br. 12, 1965.

283

Kao što se iz podataka vidi, najveći udio p rivrednih organizacija u inve­ sticijam a bio je 1955. i 1956 — i to 36% i 38,7%. U svim ostalim godinama kreće se od 28,0 do 31,5%. U godinam a 1960, 1961. i 1962. i 1964. niži je procentualni udio privrednih organizacija u investicijam a nego u 1954, 1955, 1956, 1957, 1958. i 1960. D rugim riječim a, od 1953. n ije ostvaren veći procentualni udio privrednih organizacija u ukupnim investicijam a.

II. NEKI VAŽNIJI POKAZATELJI PRIVREDNOG RAZVOJA

1. Jo š o nosiocima investicija Jed an od b itn ih elem enata koncepcije sam oupravljanja bio je da se »osnovna p itan ja procesa reprodukcije prenesu na radne kolektive« i, u skladu s tim, da se u raspodjeli nacionalnog dohotka stvore takvi odnosi koji će omo­ gućiti da p riv red n e organizacije raspolažu većim dijelom sredstava koja su stvorena u procesu proizvodnje i realizacije. Isticanje tog zahtjeva tem eljilo se i na postavci o nužnosti djelovanja zakona robne proizvodnje u socijalističkoj privredi i p rijekoj potrebi robnih proizvođača da se prilikom istupanja na tržištu, u procesu razm jene, rukovode kalkulacijam a osnovanim na ekonomskim k rite rijim a (produktivnosti, ekonom ičnosti i rentabilnosti). Iako su ti p rincipi istak n u ti još 1950. godine, njihova prak tičn a prim jena, zbog stjecaja niza okolnosti, tekla je postepeno. To se najbolje vidi iz opsega investicija u osnovne fondove koji pokazuje proces deetatizacije i prom jenu odnosa u raspolaganju sredstvim a izm eđu pojedinih nosilaca: STRUKTURA IN V ESTIC IJA U OSNOVNE FONDOVE* (p riv re d n e i n e p riv red n e ) 1949—52. 1953—63. 1957—60. UKUPNO

Od toga: 1. D ržavni organi — federacija — republike 2. Priv red n e organizacije

100,0

100.0

98,2 72,8 19,5

72,5 46,1

1,8

27,5

11,1

1963.

100,0

100,0

64,1 38,1 7,5 30,7

56,2 27,8 8,8

36,8

Podaci p o kazuju da su privredne organizacije vrlo postepeno iz godine u godinu u većoj m jeri sudjelovale u raspodjeli društvenog proizvoda i nacional­ nog dohotka i da su u m anjoj m jeri određivale tem po i pravce proširene re­ produkcije. Iako je taj udio m ali (i po kvantitativnom izrazu i s obzirom na postojanje niza ograničenja, naročito u investicionoj politici — kreditni sistem, veličina p articip iran ja itd.), on ipak ilu strira tendenciju započetog procesa. U razdoblju o kojem u govorimo politička bitka vodila se o tome da li otvoreni proces »oslobađanja« privrede istovrem eno daje i argum ente koji bi * Podaci prem a B iltenu Jug o slo ven ske Investicione b anke 1964. godine.

284

govorili o stupnju njegove opravdanosti. Naime, protivnici promjena upozo­ ravali su da se nova koncepcija privrednog sistema ne može prihvatiti ako se poziva samo na idejno-političke stavove. Racionalnost jednog sistema treba, naime, ispitati s različitih stajališta, pri čemu ekonomska^ dimenzija svakako treba da zauzima jedno od prvih m jesta u skali relevantnih aspekata pro­ m atranja. Osnovni prigovor toj koncepciji svodio se na ovo: privredni sistem koji polazi od proizvodnih jedinica kao osnovnih aktera procesa reprodukcije ne može logikom svojih unutrašnjih odnosa osigurati opseg akumulacije koji je potreban zahtjevim a ubrzanog privrednog razvitka. Slijedeća izlaganja pružit će nam jasniju sliku o tome i o ostalim m akropokazateljim a6 u periodu djelo­ vanja privrednog sistema zasnovanog na principim a tržišnih kriterija i samoupravnosti.

2. Raspodjela nacionalnog dohotka i kao pokazatelj ponašanja radnih kolektiva P ro m a tra m o li k v a n tita tiv n e p o k azatelje u p erio d u u kojem počinje p ra k tič n a p rim je n a siste m a sam o u p ra v lja n ja (od 1952. godine), možemo za­ k lju čiti d a je cijelo ra z d o b lje zad ržan visok udio a k u m u la cije i d ru štv e n ih fondova u s tru k tu ri n acio n aln o g dohotka, što p o k azu je i ova tab ela: SASTAV NACIONALNOG DOHOTKA7 1952.

Nacionalni dohodak 100 Akumulacija i fondovi 58 Osobna potrošnja 42

1953.

1954.

1955.

1956.

1957.

1958.

1959.

I960.

1961.

1962.

(u •/.) 1963.

100

100

100

100

100

100

100

100

100

100

100

58

59

57

57

57

57

58

58

58

58

58

42

41

43

43

43

43

42

42

42

42

42

Spomenuti podaci nedvosmisleno pokazuju da je u cijelom promatranom razdoblju zadržan visok udio viška rada u raspodjeli nacionalnog dohotka (bez obzira na opseg preraspodjele), čime se isključuje bojazan da bi prenošenjem raspodjele s centralnih organa na radne kolektive eventualno moglo doći do nekih neželjenih i, prom atrano s pozicija privrednog razvitka, neadekvatnih odnosa između vrijednosnih elem enata društvenog proizvoda i nacionalnog do­ hotka. Taj je zaključak od najveće vrijednosti. Da bi slika o tome bila uvjerljivija i potpunija, pokazat ćemo kretanje bruto-investicija u osnovne fondove. * Sam Izbor i redoslijed relev an tn ih pokazatelja nailazi na teSkoće koje su prvenstveno statističke prirode, Jer postoji niz problem a oko usporedivosti podataka i m etode obuhvaćanja 1 izražavanja ekonom skih velićlna. 7 Prem a podacim a iz SGJ — 1964.

285

B R U T O -IN V E S T IC U E U O S N O V N E FONDOV E* (u •/• o d d ru f itv e n o g p ro iz v o d a ) 1952.

1953.

1954.

1955. 195«.

30

32

32

29

1957.

1958.1959.

28

29 30

28

1960.

1961.

1962.

32

34

35

Podaci pokazuju da je postojao dosta stabilan odnos izm eđu tih dviju veličina, p ri čem u se p rim jećuje tendencija postepenog porasta udjela bruto-investicija u d ruštvenom proizvodu posljednjih godina. Nam eće se ovaj za­ ključak: radni kolektivi su shvatili , u m jeri u kojoj raspolažu sredstvim a, da

im akumulacija i investicioni plasmaniznače ekonomsku nužnost, odnosno posredan put za povećanje osobnih dohodaka i životnog standarda. Prem a to­ me, otpada svaki prigovor da će rad n i kolektivi, ako im se najveći dio dohotka ostavi n a sam ostalnom raspolaganju, prekoračiti ekonom ski opravdane granice i da će »pojesti« akum ulaciju. T reb a im ati n a um u da je »samostalnost raspo­ lag an ja sredstvim a«, u stvari, relativ an pojam , s obzirom na to da niz ekonom­ skih zakonitosti, izraženih jedinstveno kroz zakon dohotka, uvjetuje i dono­ šenje odluka koje m o raju biti u zoni optim um a.

3. K retanje nacionalnog dohotka S obzirom n a visok udio investicija u društvenom proizvodu i nacional­ nom dohotku u prošlom se razdoblju snažno razvila privreda. To najbolje ilu strira ju p okazatelji p o rasta i njegove dinam ike: KRETANJE NACIONALNOG DOHOTKA* 1952.

Nacionalni dohodak 100 Industrija 100 Poljoprivreda 100

1952 - 100

1953.

1954.

1955.

1956.

1957.

1958.

1959.

I960.

1961.

1961.

116 110 144

121 126 126

137 145 155

133 157 126

163 184 181

168 207 157

198 232 210

208 263 185

220 282 181

229 302 183

Očito je da je nacionalni dohodak cijele privrede, kao jedan od sinte­ tičkih p o kazatelja privrednog rasta, u cijelom prom atranom periodu (s izuzet­ kom 1956. godine) pokazao uzlazni trend, pri čem u treb a konstatirati da se u jedanaestogodišnjem periodu povećao za 2,3 puta. Pogleda li se njegova vrijednosna stru k tu ra prem a izvorim a form iranja, može se zapaziti proces transform acije u sm islu sve jačeg isticanja industrije u p rvi plan. Naime, tendencija prem a relativno bržem i stabilnijem sudjelo­ v anju in d u strije u stv a ran ju nacionalnog dohotka (naročito od 1957. godine) ne očituje se samo u većim razlikam a u indeksnim poenim a već i u k retan ju bez većih oscilacija. N aprotiv, u doprinosu poljoprivrede veličini nacionalnog do­ hotka vidi se niz o d stupanja od linije trenda. • P re r a C u n a to n a o s n o v i p o d a t a k a lz S G J — 1964. _______ . . . • P r e r a C u n a to n a o s n o v i p o d a t a k a lz S G J — 1964. (I n d e k s p r e m a c ije n a m a lz 1960. go d in e)

286

Da bismo dobili jasniju sliku o kretanju spomenutih indikatora, uzet ćemo odgovarajuće stope rasta koje će poslužiti kao adekvatniji pokazatelji tem pa privrednog rasta: STOPE RASTA NACIONALNOG DOHOTKA" 1948—1963.

Nacionalni dohodak — privreda ukupno — društveni sektor — individualni sektor

1953—1963.

6,8

1957—1963.

9,0 10,5 5,3

— —

10,0 12,4 4,3

O stvarene stope rasta navode na potrebu diferenciranog prom atranja pojedinih razdoblja, s obzirom na postojanje razlika u razvojnim karakteristi­ kama. Im a li se na umu da period do 1952. godine čini posebnu fazu razvitka (karakter sistema funkcioniranja privrede, izvanekonomski faktori, opsežna i dugoročna investiciona ulaganja itd.), kada je stopa rasta iznosila samo oko dva posto, jasno je da je i prosječna stopa rasta za 15-godišnji period od 6,8 posto u stvari izraz cijelog spleta nepovoljnih okolnosti. Sasvim drugačiju kvalitetu dobivamo ako prom atram o fazu razvoja 1953—1963. godine. To je period malih, ali stalnih inovacija u privrednom siste­ mu i potvrda novih društvenoekonomskih odnosa, osnovanih na tem eljim a radničkog i društvenog sam oupravljanja. U tom je razdoblju ugrađivanjem stim ulativnih elem enata u mehanizam funkcioniranja privrednog sistema došla do punijeg izražaja snaga koja leži u inicijativi neposrednih proizvođača. To je sve omogućilo da privredni sistem postane stim ulativniji i efikasniji, a privredni razvoj intenzivniji, što se očito vidi i iz prikazanih stopa rasta.

4. Stope rasta Iz dinam ike razvoja ukupne privrede prikazat ćemo samo dvije glavne grane: industriju i poljoprivredu. STOPE RASTA INDUSTRIJE I POLJOPRIVREDE«1 1948—1963.

Industrija Poljoprivreda — društvena — privatna

10,2 3,2 — —

1958—1963.

12,1 6,3 9,9 5,8

1957—1963.

12,3 6,6

22,5 5,0

" Prem a publikaciji: Drufitvenl bruto-prolzvod, društveni proizvod, nacionalni dohodak, zaposlenost 1 produktivnost u Jugoslovenskoj privredi od 1947—1963, Savezni zavod za privredno planiranje, kom. m at. ser. 8, br. 29/64. 11 Prem a publikaciji: Drufitvenl bruto-prolzvod, drufitvenl proizvod, nacionalni dohodak, zaposlenost 1 produktivnost u Jugoslo venskoj privredi od 1947—1963, SZPP, kom. mat. ser. 8, br. 29/64.

287

Velika tran sfo rm acija u privrednoj stru k tu ri očituje se i u ovim sto­ pam a rasta. In d u strija sve snažnije zauzim a m jesto koje joj pripada u stru k tu ri m oderne privrede, a poljoprivreda pokazuje tendenciju relativne stagnacije unatoč visokim stopam a ra sta društvenog sektora. Iako je opća tendencija prom jena naslijeđene p riv red n e stru k tu re pozitivna, ipak je prijeko potrebno upozoriti n a potreb u uočavanja m jere tako divergentnih kretanja. Tako visok tem po p orasta nacionalnog dohotka jest funkcija vrlo inten­ zivne investicione djelatnosti u p riv red i i društvenom standardu, uz istodobno n asto jan je da i osobna potrošnja p ra ti ostala kretan ja: S T O P A R A S T A B R U T O -IN V E S T IC IJ A I O S O B N E P O T R O Š N J E 1* 1948—1963.

B ru to -in v esticije u osnovne fondove — p riv red n e b ru to -in v e ­ sticije u osnovne fondove — investicije u d ru štv en i s tan d a rd O sobna p o tro šn ja

7,2

1953—1963.

12,5

1957—1963.

15,5

6,6

9,6

12,7

9,2

25,8 4,6

24,3 10,3

7,3

U kupan opseg realn e p o tro šn je13 povećan je od 1957. do 1963. godine po prosječnoj godišnjoj stopi od 11,3 posto. Budući da je odgovarajuća stopa dru š­ tvenog proizvoda iznosila oko 10 posto, proizlazi da je n a svaki postotak stv a r­ nog povećanja d ru štvenog proizvoda ostvaren po rast realne potrošnje od 1,1 posto. P ro m a tra ju li se k re ta n ja pojedinih k ateg o rija realn e potrošnje, »zapaža« se, u istom periodu, relativ n o brži po rast dru štv en e p rem a osobnoj potrošnji (od­ nosni indeksi iznose 86 i 306). G lobalna usporedba ag regata osobne i društvene potrošnje p rem a p o rastu društvenog proizvoda pokazuje da je u proteklim go­ dinam a otvoren proces ne sam o apsolutnog po rasta uk u p n e realne potrošnje već i njezina relativ n og porasta, što se odražava u njezinom udjelu u raspodjeli društvenog proizvoda. Im ajući n a um u pokazane podatke, možemo u stv rd iti da 1953. godina čini u izvjesnom sm islu p rek re tn icu u privrednom razvoju je r su stope rasta u periodu od 1953. do 1963. godine, naročito u drugoj polovici, znatno iznad prije p ostignutih stopa rasta. Sto je uvjetovalo tako nagao skok u razvitku? Bili su to, svakako, m aterija ln i p red u v jeti fo rm iran i u prošlim godinam a, a prom jene u ekonom skoj politici, kao posljedica uvođenja i razv ijan ja sistem a sam ouprav­ ljan ja, čine d ru g u b itn u kom ponentu koja je dovela do pojačanog tem pa razv itk a p rivrede. D akako, djelovali su i neki drugi činioci: razbijanje ekonom­ ske blokade, sm an jenje vojnih izdataka itd. Da bism o om ogućili adek v atn iju analizu i ocjenu tem pa privrednog raz­ v itk a u našim uvjetim a, poslužit ćemo se usporednim prikazom indeksa i stope rasta naše p riv red e i p riv red a nekih drugih zem alja u tom razdoblju (str. 289). N apom injem o da tak v e usporedbe im aju relativno značenje, s obzirom na različitost p rim ijen jenih m etoda obuhvaćanja i izračunavanja, ali sm atram o da ipak d aju izvjesnu sliku o racionalnosti i efikasnosti društveno-ekonom skih od­ nosa u našim uvjetim a. 11 P r e m a : I n v e s ti c ij e 1947—62. p o c e n a m a 1962, B e o g ra d , I n s t i t u t z a e k o n o m ik u In v e s ti­ c ija , 1963. u P o d a c i p r e d s ta v l ja j u p r o c je n e u S Z P P

288

USPOREDNI PRIKAZ INDEKSA I STOPA RASTA UKUPNE PROIZVODNJE INDUSTRIJE I POLJOPRIVREDE** (1952 = 100) In d ek si1* Stope rasta

Bugarska Rumunjska* Cehoslovačka Grčka Mađarska* Poljska* Venezuela Argentina SSSR Japan Z. Njemačka Engleska Francuska Jugoslavija*

P roiz­ vodnja u 1961. (per capita)

Indus. proiz. 1961.

Poljop. proiz. 1960.

190 177 167 176 155 153 135

319 233 227

154 146 130 158

202

168 235 243

—

—

195 182 167

252 314 208

— —

— —

197

273

Proizvod­ n ja 1961. (per capita)

7,4 7,4 5,9 6,5 — 5,6 128 4,8 _ 3,4 — 1,9 165 (1961) 7,7 128 7,8 110 5,9 — 2,4 — 4,3 161 8,8

Indus­ trijsk a proiz­ vodnja

Poljo­ privredna proiz­ vodnja

13,8

5,5 4,9 3,3 5,9

11,2

9,5 8,1

6,7 9,9 10,4

3,1

2,8 10,8

0,5 5,7 3,1

15,4 8,5

1,2

3,3 1,5

2,1

5,2 13,4

6,1

• Indeksi za 1960. ** Podaci prem a: Yearbook of National Aconads statistics, 1962, UN.

Pogledajmo još neke pokazatelje koji će nam upotpuniti sliku o kvanti­ tativnim i kvalitativnim prom jenam a u privredi nakon uvođenja sam ouprav­ ljanja. Već smo ustvrdili stalan i relativno brz rast industrijske proizvodnje u cijelom prom atranom razdoblju. Ako pak prom atram o industrijsku proizvodnju po proizvodnoj strukturi, doći ćemo do zaključka da sve tri kategorije poka­ zuju relativno visok porast: INDEKSI INDUSTRIJSKE PROIZVODNJE'8 (1952 = 100) 1952.

Industrija ukupno Sredstva rada Materijal za reprodukciju Predmeti potrošnje

100 100

1954.

1955.

1956.

126 135

147 157

162 167

1957.

189 193

1958.

210

219

1959.

I960.

1961.

1962.

1903.

238 256

274 207

294 319

314 324

363 371

100

124

146

163

187

207

231

260

281

298

342

100

130

146

162

197

216

248

289

312

346

405

Podaci pokazuju da su se privredne organizacije u uvjetim a sve slobodnijeg djelovanja ekonomskih zakonitosti orijentirale prem a tržišnim zahtjevi­ ma, na što upućuje relativno uravnotežen porast svih kategorija namjenske strukture. 18 Prem a: Uzroci i k arak teristik e privrednog k reta n ja u 1961. 1 1962. godini, SZPP, dok. m at. br. 7/82. 18 Indeks, br. 12/1964, str. 5. 19 D. Bllandžlć: HISTORIJA SFRJ

289

5. Ostali indikatori Jed n a od daljih k arak teristik a tadašnjeg razvitka do sredine 60-ih godina bila je stabilan i k o n tin u iran ra st osnovnih m aterija ln ih fak to ra razvitka, među kojim a osnovni proizvodni fondovi zauzim aju posebno mjesto. Osim toga, vršene su staln e pozitivne prom jene u stru k tu ri tih fondova. To se vidi u procesu m ijen jan ja te stru k tu re po g ranam a privrede, zatim u sm anjivanju stu p n ja njihove zastarjelosti i u izm jeni udjela osnovnih fondova u ukupnim proizvodnim fondovima. P R O M J E N E U S T R U K T U R I O S N O V N IH P R O IZ V O D N IH F O N D O V A P R IV R E D E " (D R U Š T V E N I S E K T O R )*

1952. 1956. 1963.

U kupno

In d u s trija

P o lj o p r i ­ v re d a

S a o b ra ć a j

100 100 100

44,7 51,2 52,3

4,0 3,9 8,9

43,2 36,7 28,7

G r a đ e v i­ n a r s tv o

O sta lo

2,1 2,2

6,0 6,0

2,9

7,2

* C ije n e 1962. g o d in e

P ro m jen e u stru k tu ri osnovnih fondova praćene su prom jenam a u sta­ rosnoj stru k tu ri u sm islu njezina poboljšavanja: S T U P A N J Z A S T A R J E L O S T I O S N O V N IH F O N D O V A 17

P riv re d a UKUPNO

1946.

1952.

1956.

1963.

42,9

41,0

40,9

37,3

U sporedo sa spom enutim prom jenam a došlo je i do izm jena u odnosima osnovnih i o b rtn ih fondova, u težnji da se izgrađeni proizvodni kapaciteti što racionalnije i potp u nije iskorištavaju: P R O M J E N E O D N O S A O S N O V N IH I O B R T N IH F O N D O V A "

Proizvodni fondovi UKUPNO — osnovni fondovi — o b rtn i fondovi Proizvodni fondovi u in d u striji — osnovni fondovi — ob rtn i fondovi

1952.

1956.

1963.

100,0

100,0

100,0

82,0 18,0

79,5 20,5

76,0 24,0

100,0

100,0

100,0

81,0 19,0

78,0

75,0 25,0

22,0

Svakako da su se takve prom jene u investiranju i stru k tu ri proizvodnih fondova m orale pozitivno odraziti i na nivo efektivnosti uloženih sredstava, što se vidi iz k re ta n ja visine kapitalnog koeficijenta. " P r e m a p u b l i k a c i j i : O s n o v n a s r e d s tv a d r u š tv e n o g s e k t o r a p r i v r e d e J u g o s la v ije 1 so cija­ lis tič k ih r e p u b li k a , S Z P P , 1964, s t r . 10. 111. 17 V in s k i, F ik s n i fo n d o v i u J u g o s l a v i j i 1947—63, Z a g r e b 1963. " P r e m a o b r a č u n im a Iz v e d e n im u S Z P P

290

ODN OS O SN O V N IH P R O IZ V O D N IH FO N D O V A I D R U ŠTV EN O G P R O IZ V O D A ” 1952.

1. Osnovni proizvodni fondovi*0 (mrd din) — ukupno 7 871 — industrija 2 137 2. D ruštveni proizvod *1 (mrd din) — ukupno 1 649 — industrija 507 3. Kapitalni koeficijent 1 :2 — ukupno 4,77 — industrija 4,21

1956.

1960.

1963.

9 479 3113

11 738 4 050

13 915 5 202

2 186 796

3 416 1318

4 248 1 765

4,34 3,91

3,44 3,07

8,28 2,95

U skali faktora koji utječu na tempo privrednog razvitka tehnički pro­ gres svakako znači najdinam ičniju dimenziju. Uvođenje tehničkog progresa izravno se odražava na nivo efektivnosti i društvenu rentabilnost. IN D E K S I T E H N IČ K E O P R E M L JE N O S T I" — c ije n e 1962. g o d in e U k u p n a d ru S tv e n a

Osnovna sredstva Broj zaposlenih Osnovna sredstva po zaposlenom

i n d u s tr i ja

1952.

1963.

1952.

1963.

100 100

293 200

100 100

347 257

100

147

100

160

K vantitativne i kvalitativne promjene nastale u strukturi proizvodnje i u proizvodnoj orijentaciji uvjetovale su bitne izmjene u strukturi uvoza i izvoza,, uz usporedno relativno ubrzanje izvoza, što je pozitivan korak u procesu uklju­ čivanja u m eđunarodnu podjelu rada i rješavanje problem a deficita platne bilance. V R IJE D N O SN A S T R U K T U R A U VO ZA I IZV O Z A R O B E PO S T U P N JU O B R A D E " Izvoz 1953. 1962.

Proizvodi visoke prerade Proizvodi obične prerade Neprerađeni proizvodi

Uvoz 1953. 1962.

16,6 50,0 33,4

42,7 37,7 19,6

43,8 17,8 39,4

22,2

100,0

100,0

100,0

100,0

51,2 26,6

11 Ia k o je k a p ita ln i k o e f ic ije n t n e a d e k v a tn a m je r a e f ik a s n o s ti In v e s tic ija , s o b ziro m n a to d a z a n e m a r u je n£z r e le v a n tn ih e le m e n a ta (m e to d u p riv re d n o g ra z v itk a 1 In v e s tic io n e p o litik e , fa zu In v e stic io n o g c ik lu s a , ltd ., ltd .), o n Ip a k m o2e p ru ž iti Iz v je sn e In fo rm a c ije o te n d e n c iji p ro c e sa , p ri Čemu p o z n a v a n je v e ć in e u z r o k a slu ži k a o p o la z n a o sn o v a za a n a liz u . " V inski, P r o c je n a fik s n ih fo n d o v a J u g o s la v ije 1 n je n ih r e p u b lik a za ra z d o b lje 1946—1962, Z a g re b 1963. " P re m a p u b lik a c iji: D r u itv e n l b ru to -p ro Iz v o d , d ru fitv e n l p ro izv o d , n a c io n a ln i d o h o d a k , z a p o sle n o st 1 p ro d u k tiv n o s t u ju g o s lo v e n s k o j p r iv r e d i o d 1947—1963,S Z P P , k om . m a t. s e r. 6, b r . 29/64. " P re m a o b ra ć u n lm a Iz v ed en im u S Z P P " P re m a p o d a c im a lz S G J za 1966. 1 1963. g o d in u

291

6. Razvoj po republikama Opće društvenoekonom ske prom jene nastale u prom atranom razdoblju po­ voljno su se odrazile na p riv red n i razv itak svih područja Jugoslavije. S obzi­ rom na to da je in dustrijalizacija bila osnovna m etoda privrednog razvitka, u v jeto v ala je ne samo odgovarajuća stru k tu rn a pom icanja već je industrija, p ro m atran a u regionalnom aspektu, postala u m anjem ili višem stupnju i apsolutno i relativno dom inantna p riv red n a aktivnost. S topa rasta Udio In d u strije u osnovnih u k u p n o m dohotku*4 sre d stav a u sta ln im cije n a m a d ru štv e n e p ro izv o d n je

J u g o slav ija BiH C rna G ora H rvatska M akedonija Slovenija S rb ija Uže područje V ojvodina Kosovo

U dio p o ljo p riv ­ rednog stan o v n iš­ tv a u uku p n o m stanovništvu**

1947.

1961.

1953—62.

1948.

1961.

24,9

41,2 44,5 39,9 43,6 34,3 50,3 35,2 36,4 30,3 38,9

10,3 12,3 22,9 9,9 12,4 7,8

70,4 77,3 75,9

49,4 50,1 51,1 43,7 51,1 20,9 56,0 51,6 51,6 64,0

21,0

9,5 30,6 19,7 36,6 19,4 19,7 18,5 21,4

66,0

10,2

71,6 48,9 74,7

—

—

—

—

—

83,8

Spom enute p rom jene u d jela dohotka in d u strije u ukupnom dohotku izraz su težnje za stv a ran jem privrede pretežno industrijskog tipa ne samo u nacio­ nalnoj p riv red i već i u razm jerim a socijalističkih republika. P riv red n a tran s­ form acija pojedinih područja dovela je i do m ijen jan ja ekonom ske i socijalne stru k tu re stanovništva, što čini drugu stran u ekonom skog progresa. Faktore koji su u v jetovali tako skokovite izm jene u društveno-ekonom skoj stru k tu ri p rije svega tre b a tražiti u kon tin u iran ju investicionih plasm ana i uvođenju sti­ m u lativ n ijih oblika p riv ređ iv an ja koji su se odrazili u visokim stopam a rasta osnovnih fondova i u p orastu ostvarenog dohotka u ukupnoj privredi, a u in d u striji posebno. R azgraničim o li pojedina područja prem a stupnju razvijenosti, možemo zaključiti da su i tu došla do izražaja n asto jan ja da se nerazvijenost u pojedinim regijam a rješav a relativno bržim rastom nego što se razvija cjelokupna priv­ reda: S T O P E R A S T A N A C IO N A L N O G DOHOTKA**

1948—1963.

Jugoslavija 6,8 — nedovoljno razvijena p odručja 6,9 — razvijena područja 6,3

1953—1963.

1957—1963.

9,0

10,0

9,3 8,0

10,3 9,0

14 P r e m a p u b l i k a c i j i : D r u š tv e n i b r u to - p r o iz v o d , d ru S tv e n i p ro iz v o d , z a p o s le n o s t 1 p r o d u k t i v n o s t u ju g o s lo v e n s k o j p r i v r e d i o d 1947—1963, S Z P P , 29/64. “ P r e m a p o p is im a s ta n o v n iš tv a u 1948. 1 1961. g o d in i " P r e m a p u b l i k a c i j i : D r u š tv e n i b r u t o - p r o lz v o d , d r u š t v e n i p ro iz v o d , M p o s le n o s t 1 p r o d u k t i v n o s t u ju g o s lo v e n s k o j p r i v r e d i o d 1947—1963, S Z P P ,

292

n a c io n a ln i d o h o d a k , k o m . m a t. s e r. 8, b r. . , ^ . . . n a c io n a ln i d o h o d a k , k o m . m a t. s e r. 8, b r.

Imajući na um u sve spomenute pokazatelje koji pokazuju postignuti nivo razvitka i njegov tempo, može se zaključiti da je sistem sam oupravljanja do­ tadašnjim razvojem bio potpuno verificiran kao prikladan i osnovni put raz­ vitka socijalističkih odnosa proizvodnje u jugoslavenskim uvjetima. Na takav zaključak upućuje dosta visok i kontinuiran rast osnovnih pokazatelja priv­ rednog razvitka u periodu od 1952. do 1963. godine, uz napomenu da je taj rast bio naročito intenzivan u drugoj polovici toga perioda kad su elementi sistema sam oupravljanja počeli djelovati aktivnije. Rezultati postignuti u povećanju dohotka, standarda, izmjene ekonomske i socijalne strukture stanovništva itd. vrlo su impresivni. Podaci izneseni u ovom poglavlju pokazuju da se program industrijali­ zacije, deagrarizacije i urbanizacije ostvarivao veoma uspješno. Nasuprot veli­ kom siromaštvu svih elem entarnih ljudskih potreba od hrane preko odjeće i obuće do stanovanja koje je bilo karakteristično još početkom 1950-ih godina počeli su prvi znaci zasićenosti tržišta nekim proizvodima, pa čak i prve pojave tipične za potrošačko društvo početkom 1960-ih godina. Iz analize stanja u razvoju sam oupravljanja i rezultata općeg društvenog razvoja Jugoslavije početkom 1960-ih godina mogao bi se postaviti zaključak da u toj oblasti nije mogao biti izvor političkih konfrontacija početkom i sre­ dinom 1960-ih godina, o čemu ćemo govoriti u idućim poglavljima.

293

III POGLAVLJE

KRITIKA DRUŠTVENIH ODNOSA I PLATFORMA VIII KONGRESA SKJ ZA NJIHOVU PROMJENU I. TITOVI NAPORI ZA OSTVARIVANJE JEDINSTVA SKJ NA BAZI RAZVOJA SAMOUPRAVLJANJA I UNAPREĐENJA MEĐUNACIONALNIH ODNOSA

1. Titova inicijativa društvenih prom jena u završnoj riječi na VI sjednici CK S K J 1962. godine Pism om IK CK S K J i poznatim T itovim splitskim govorom Savez ko­ m u n ista i ostale organizacije i d ru štv en e stru k tu re započele su kam panju za isk o rjen jiv an je razn ih deform acija u društvenom životu kao što su neodgovor­ n o st n ekih rukovodilaca, lokalizam i p artik u la rizam u ponašanju radnih kolek­ tiv a, kom una i rep u b lika, privilegije, b iro k ratsk i postupci, bogaćenje itd. — što je potkopavalo n aslijeđenu m onolitnost S K J. Te i slične pojave kam panja je djelom ično suzbila, ali je otvorila i m ogućnosti jačan ja centralizm a, a u nekim sred in am a počela se p re tv a ra ti u »hajku n a vještice«.1 U doba političke i adm inistrativne in tervencije u autonom na i samou­ p rav n a p ra v a rad n ih k olektiva 1961. i 1962. godine za tre n u ta k se činilo da će proces deetatizacije, sa m o u p rav ljan ja i dem okratizacije biti blokiran na neod­ ređeno vrijem e, p a čak i da je riječ o tren u tn o j pobjedi snaga za povratak na s ta ri ad m in istrativ n o -centralistički sistem . Tito je bio sv jestan d a se deform acije u društvenom razvoju ne mogu isk o rijen iti kam panjom , prem d a je nastojao da se i tim putem pomogne ukla­ n ja n ju nedostataka. Istodobno s tim naporim a on je gradio platform u za du­ goročniji d ru štv en i razvoj. Zalagao se za ostvarivanje jedinstva misli i akcije u SK J, osobito u centralnom rukovodstvu, ali na platform i društvenih pro­ m jena koja će osigurati brži razvoj sam oupravljanja i što ravnopravnijih me­ đunacionalnih odnosa, a to tre b a da osigura veću integraciju i jedinstvo J u ­ goslavije. P rim aju ći od E dvarda K ard elja pismo CK S K J u povodu svoga 70. jubi­ larnog rođendana 24. svibnja 1962. Tito kaže da je »kvasac svih naših pobje­ da . . . jedinstvo kom unista Jugoslavije . . . koje se prenijelo i na naš n a r o d .. . » i » . . . ako to jedinstvo bude m onolitno, kao što je bilo do sada, ne treba ni ubuduće da se bojim o nikakvih teškoća ni bura«. Sa što većim jedinstvom S K J ići u nove društvene prom jene — to je bila T itova deviza. Dva d an a nakon tih riječi, 26. svibnja 1962. godine, Josip Broz Tito u razgovoru s delegacijom visoke škole političkih n au k a iz Beograda izlaže neke elem ente za p latfo rm u d ruštvenih prom jena. »Danas n ije moguće ići samo 1 » V a ra ju (se) a k o m is le d a Je s a d a dofilo v r i j e m e d a s e ‘h v a t a ju v je fltic e ' u J u g o s la v iji * (Iz r i j e č i p r e d s je d n i k a T i t a ru k o v o d io c im a p r i v r e d n i h o r g a n iz a c ija n a o t v a r a n j u V I m e đ u n a ­ ro d n o g s a jm a t e h n i k e u B e o g ra d u 33. s v i b n ja 1963)

294

jednom ili ranije određenom linijom, već se m oraju uzimati u obzir i nove pojave i sve to dovoditi u sklad« — kaže Tito. I on upravo polazi od negativnih pojava koje rađa postojeći sistem zalažući se za njegovu promjenu. U spomenutom razgovoru Tito upozorava na širenje pojave gradnje tzv. političkih tvornica što potkopava privredni razvoj zemlje, muti međunacionalne odnose. On kaže da svatko hoće »da u svom djelokrugu, u svojoj općini, srezu ili republici, ima neku fabriku«, bez obzira na to što to duplicira, triplicira istu vrstu proizvodnje. O čemu se, zapravo, radilo? Vrijeme u kojemu Tito to govori jest doba zamaha industrijalizacije, doba kada svaka komuna ili gradić imaju, grade ili planiraju graditi neku tvornicu, kada se istodobno gradilo na stotine tvornica, a glavni investicioni fond bio je centraliziran u rukam a federacije. N astala je jagma za centralizi­ ranim financijskim sredstvim a pod devizom: »Uzmi novac, investiraj u svoj kraj, bez obzira na rentabilnost. Izgrađenu tvornicu nitko ti neće oduzeti, a ako i bude nerentabilna, federacija će davati nove dotacije, jer po logici etatis­ tičkog privrednog sistema nitko neće bankrotirati.« Da bi spriječio opasno širenje te pojave, Tito kaže: »U budućem poslo­ vanju, da bi se sredstva mogla najbolje koristiti i davati najbrže rezultate, što se u centru ne može u detalje znati, mislim da je bolje da se manje sredstava vraća u centar, a da više sredstava, naročito amortizacionih, ostaje dolje . . . Po­ trebno je, i u tom pogledu, proširiti nadležnosti i odgovornost republika, tako da one više vode računa o tome da se sredstva koriste strogo prem a namjeni, jer je dosadašnji način poslovanja često izazivao negodovanje republika, stva­ rao razne probleme i nepovoljno djelovao na privredna kretanja.« Tito se zalaže i za prom jene koje bi osigurale bolji sistem nagrađivanja radnika i razvoj sam oupravljanja, ali je nailazio na otpor snaga koje su se bo­ rile protiv decentralizacije. On kaže: »Mi sada nastojimo da izmijenimo i usavršimo i odgovarajuće instrum ente i zakone . . . uzmimo npr. sistem nagra­ đivanja. Diskusija o tom sistemu dugo je odlagana, jer je postojalo više kon­ cepcija, i to baš kod ljudi na ključnim položajima, g o re . . . « Radilo se, naime, o gledištima nekih visokih rukovodilaca da će radnici »pojesti fondove« za razvoj ako se na njih prenesu centralizirana sredstva — o čemu ćemo još govoriti. U jeku kam panje provođenja pisma IK CK SK J održan je VI plenum CK SKJ na kojemu je glavni referat o ulozi Saveza komunista u društvenom razvoju podnio Aleksandar Ranković, sekretar CK SKJ, a tri referata o pro­ blemima ekonomske politike podnijeli su visoki rukovodioci federacije Boris K rajger, Miloš Minić i Slavko Komar. U završnoj riječi generalni sekretar SKJ J. B. Tito dao je, mogli bismo reći, program društvenih promjena. Prvo ocje­ njuje »da se u referatim a prilično uopšteno govori baš na onim mjestima gdje bi bilo najvažnije da se konkretno kaže što sada moramo da učinim o. . . « zatim » . . . u referatim a ne nalazim odgovor na pitanje kako da izađemo iz sadašnjih teškoća, odnosno kako treba ubuduće da se razvija naša, jugosla­ venska ekonomika«, a da je » . . . očekivao da će ovaj plenum značiti prekret­ nicu u našoj ekonomskoj politici«. Izlažući u završnoj riječi na plenumu svoje misli o budućem društvenom razvoju, Tito na početku kaže da »nema ni govora« . . . »da se vraćamo na stare pozicije centralizma . . . na . . . dogmatske metode«, već da »za polaznu tačku treba da uzmemo decentralizaciju. . . « Tito se, međutim, obara na »ne205

pravilno sh v atan je decentralizacije« koje vodi razb ijan ju cjeline jugoslavenske ekonom ike i zalaže se za »udruživanje i kooperaciju u opštejugoslavenskim okvirim a« što će se postići ako nosioci ekonom ske integracije budu proizvođači, a ne politički faktori. On kaže: »Sa sadašnjom m aterijalnom bazom . . . oni ne mogu da idu na ekonom sku integraciju, je r su naši fondovi još suviše centralizovani. . . . Mi govorimo da je sve decentralizovano, ali m aterijaln a sredstva nisu, je r njim a raspolaže federacija . . . U referatim a niko n ije pom enuo gdje tre b a da budu fondovi, tko treba da raspolaže njim a. O republikam a i kom unam a govori se samo uopšteno, dok se preduzeća i n e p o m in ju . . . « Tito traži d a se barem dio centraliziranih sredstava ostavi k olektivim a koji su položili ispite u p rav ljan ja, što se doka­ zuje činjenicom da je . . . »radničko sam oupravljanje dovelo do velikog poleta« u proizvodnji. On se dalje zalaže za to da proizvođači tre b a ju držati u rukam a proces povezivanja sa svjetskom ekonom ijom , zatim poslove izvoza i uopće vanjske trgovine, je r trgovci gledaju »samo n a tre n u tn u zaradu«, a industrijski kolektivi vode »perspektivnu politiku«. Izlaz iz deviznih teškoća treb a tražiti osim ostalih rješen ja i u razvoju turizm a, pa napom inje kako Italija ostvaruje m ilijardu, a Ju g o slav ija samo 24 m iliju n a dolara od turizm a.2 Titove ideje u završnoj riječi na VI plenum u dane su u vrijem e većih neslaganja, pa i o tp ora prom jenam a, naročito u saveznoj adm inistraciji, a iza nje su stajali i neki istak n u ti rukovodioci. V jerojatno je zbog toga Tito izrekao u završnoj riječi i ovu rečenicu: »Neki drugovi se m ožda ne slažu sa ovim m išljenjem (tj. s Titovim ide­ jam a — D. B.) i zato ja ne inzistiram da ono danas bude ovdje usvojeno, ali sm atram da je to jedini p u t kojim m oram o ići ako hoćemo da omogućimo p rav ilan razvoj sam oupravljanja.«

2. Ustav 1963. godine — izraz nadmoći snaga za društvene reforme Budući da je im ala veću dru štv en u moć, naročito na idejno-teorijskoj fronti i da je im ala u ru k am a poslove izgrađivanja privrednog i političkog sistema, dom inantna politička grupacija u S K J izborila se za nastavak pro­ m jena. N eslaganja u rukovodstvu S K J i S F R J 1962. i 1963. o putovim a daljeg društvenog razv itk a u sporavala su tem po društvenih prom jena, pa su i odluke i dokum enti u tom razdoblju bili kom promisni. To je jedan od razloga što je n ajznačajniji dokum ent toga doba, U stav S FR J 1963, imao kom promisnih rje­ šenja. Rad n a izradi U stava 1962. i početkom 1963. godine po svojoj je prirodi obuhvatio kom pleksnu analizu jugoslavenske društvene stvarnosti. Nije se mogla mimoići rasp rav a o svim vidovim a dotadašnjeg razvitka. R azm atrala su se sva b itn a p itan ja daljeg razvitka Jugoslavije. K ao što smo već rekli, u toku * »Jučer sam 6uo d a Je je d a n ču d ak u Z ag reb u pisao p ro tiv Izg rad n je au to -p u ta duž jad ra n sk e obale, Jer se nav o d n o k v a ri d a lm a tin sk i pejzaž. Takvi lju d i tre b a da se m edicinski pregledaju.« (Tito)

296

izrade N acrta ustava i u toku rasprave o N acrtu glavni idejni i politički pro­ blem, najjača konfrontacija i glavna dilema u Savezu komunista Jugoslavije bila je: da li i kako transform irati etatističko-centralistički sistem? U tome su najvažniju ulogu odigrali radovi Edvarda K ardelja i dra Vladimira Bakarića. U svojoj studiji »Prednacrt ustava i raspodjela«3 Bakarić je analizirao zako­ nitosti društvenoekonom skih odnosa u prijelaznom razdoblju. Uspješno je po­ bio vulgarna shvaćanja da proizvođači, u uvjetim a sam oupravljanja, mogu »pojesti« sav višak rada pa im se zato ne mogu dati sredstva za proširenu reprodukciju na upravljanje. Nasuprot tome, dokazao je da u određenim društvenoekonomskim odnosima upravo neposredni proizvođači osiguravaju naj­ bolju raspodjelu na osobnu potrošnju i akumulaciju. Ali Ustav je kompromisno form ulirao m ateriju društvenoekonomskog uređenja. Naime, u doba rasprave o Prednacrtu novog ustava u ekonomskoj društvenoj stru k tu ri prevladavala je, i to izrazito, etatistička komponenta. Eko­ nomski tokovi regulirani su adm inistrativnim sredstvima. Obujam propisanih cijena u industriji iznosio je 1962. godine 67 posto. Privredne su organizacije raspolagale oko trećinom akum ulacije, približno drugom trećinom raspolagala je federacija, a trećinom komune i republike zajedno. Otprilike takvi su odnosi bili stalno od 1953. godine. Sva ostala ekonomska regulacija (proširena repro­ dukcija, kreditni, bankarski, devizni, sistem planiranja itd.) bila je pretežno etatistička. Rasprava o Ustavu i sam Ustav uglavnom su prihvatili etatističku ekonomsku strukturu. Ustav je uglavnom sankcionirao postojeće stanje davši društvenopolitičkim (teritorijalnim ) zajednicama odlučujuća prava i sredstva za razvoj privrede. U tom razdoblju, dakle, nije bilo idejnih i političkih pret­ postavki za korjenitije izmjene ekonomske strukture društva. Ipak, proces stvaranja novog Ustava i sam Ustav ostvarili su novu pre­ vagu sam oupravnih snaga i tendencija. Rad na Ustavu bio je još jedan teorijski i idejno-politički napor da se dalje razvije teorija i praksa sam oupravljanja. Glavni autor Ustava, E. K ar­ delj, ponovno je 20. ru jn a 1962. godine na zajedničkoj sjednici Savezne narodne skupštine i Saveznog odbora SSRNJ, iznoseći Marxove, Engelsove i Lenjinove poglede, upozorio kako postoji opasnost da se državni aparat odvoji od druš­ tvene baze i da vlada um jesto radničke klase. E. Kardelj je naglasio da j e . . . » . . . u prirodi birokratskog tehnokratizm a, ako dobije političku snagu, da gleda na radnog čoveka više kao na sredstvo za ostvarivanje određenih m aterijalnih program a, a ne kao na samostalnog stvaraoca u okvirima druš­ tveno organizovanog rada. A zaboravljajući na taj način na čoveka, on stihijski poprima navike ’sopstvenika kapitala’ i postaje izvorom određenih nesocijalističkih tendencija u društvenom životu«.4 Zato ističe da: » . . . Za M arksa kao i za Lenjina proces odum iranja države trebalo je da se ostvari na takav način što bi se država postepeno tako reći spojila s proizvod­ nim odnosima odakle je i proizišla i u njim a — u uslovima komunističkog društva — kao snaga vlasti i sile nestala.« Prem a Kardeljevim riječima, osnovni cilj treba da bude da se politički sistem što više približi . . . »Marksovoj^ tezida država prelaznog perioda, to jest socijalistička država, bude tip državnosti koju je on nazvao ’radnička klasa organizovana kao država’«.5 • Vidi: »Borba«, br. od 24. do 27. II 1983. ioao 4 Edvard K ardelj: P red n acrt Ustava FSRJ. »Komunist«, Beograd 1962, str. bi. * Ibid., str. 82.

297

K ako je novi U stav praktično zam islio ostvariti m arksističku koncepciju da se »radnička klasa organizira kao država«? Polazeći od historijske činjenice da je u Jugoslaviji lik v id iran a klasa k ap italističkih vlasn ika tvorci U stava označili su dru štv en u stru k tu ru kao stru k tu ru ko ja se sastoji sam o od rad n ih slojeva. P roblem je u tom e kako da u p rav ljan je dru štv en im poslovim a postane što više stv a r rad n ih ljudi, kako da se »radno-profesionalna« stru k tu ra izrazi u stru k tu ri u p rav ljan ja, a da se sprečava zakonita tendencija stv a ra n ja profesionalnog upravljačkog sloja koji m onopolizira u p rav ljan je društvom . A ta je tendencija već došla do izražaja. U doba revolucionarnog etatizm a, p rv ih poslijeratnih godina, »na vlasti« je bila revolucionarna generacija o kojoj smo već rek li da je bila glavna di­ nam ična revolu cio n arna d ru štv en a snaga. Od tad a su prošla gotovo dva de­ setljeća. Za to se v rijem e sve više m ijenjao k a ra k te r obavljanja javnih funkcija. Za razliku od ratn o g i prvog poslijeratnog razdoblja, sad je c ik o vođen je bilo m an je revolucionarna m isija, a više profesija. U kategoriju rtk o v o d ilac a ulazili su m lađi koji su fu nkcije u p ra v lja n ja dru štv en im poslovim a sve više pretva­ rali u rad no-profesionalne funkcije. D a bi se sprečavala tendencija p retv ara n ja u p rav ljačk ih fu n k cija u v last nad ljudim a, novi je U stav ustanovio institut ograničenja reizbom osti i uveo rotaciju. D rugi pravac pro m jen a u političkom sistem u, koji je trebalo da izrazi jači d ru štv en i utjecaj ra d n ih ljudi, jesu izm jene u skupštinskom sistem u. U svim skup štin am a o jačana je sam oupravna kom ponenta osnivanjem više vijeća rad n ih zajednica. Osim republičkih i Saveznog vijeća osnovana su k u ltu m o -prosvjetna, socijalno-zdravstvena, p riv red n a i organizaciono-politička vijeća. Pokušalo se, rad i zam jene principa predstavničkog sistem a, da »samo­ u p rav n a veća u sk u p štin am a ne budu sastav ljen a od staln ih poslanika, nego da skupštine kom une u ta veća povrem eno o dređuju delegate prem a k arak teru p itan ja koja su n a dnevnom redu«. A li u tad ašn jim p rilik am a to se još nije moglo ostvariti. Jedno od n a jk ru p n ijih p ita n ja socijalističke dem okracije bilo je: kako da u donošenju n ajzn ačajn ijih odluka d ru štv a sudjeluje što veći krug radnih ljudi? Riječ je o tom e da je najviše partijsko i državno rukovodstvo odluči­ valo da li je v rijem e za ovu ili onu značajnu odluku. Ono je, dakle, držalo u svojim ru k am a d inam iku prom jena d ru štv en ih odnosa. Bilo je to i neizbježno i progresivno u revoluciji i u složenim situacijam a revolucionarnog razvoja. Ali trajn o to n ije moglo ostati bez negativnih posljedica. Taj »stil« rada s vre­ m enom je počeo deform irati dru štv en e odnose. U praksi je to dovodilo do osam ostaljivanja pojedinih visokih državnih i p artijsk ih funkcionara i do njihova m onopola u u p ra v lja n ju značajnim područjim a društvenog života, mimo kontrole P artije, a još m anje predstavničkih organa vlasti ili društvenopolitičkih organizacija (slučaj Službe državne sigurnosti, npr.). Zbog takvih tendencija, p a i d ru štvene prakse, društvenopolitičke organizacije bile su još i tad a više transm isije nego autonom ni činioci društvenog razvoja, skupštine su više davale leg alitet donesenim odlukam a nego rad n a tijela koja odlučuju suvereno. D akako, taj veliki problem nije stv a r Ustava, nego sta n ja društva, nje­ govih suprotnosti, m ogućnosti i ograničenja. Ovdje se on samo naznačuje u kontekstu razv itk a društvenih odnosa s napom enom da u tom razdoblju još n ije bio postavljen kao praktično-politički problem koji treb a rješavati radi­ kalnije. 298

II. VIII KONGRES SKJ 1964 — PROGRAM DRUŠTVENIH REFORMA Dva su ključna stava u odlukam a VIII kongresa o daljem razvoju samo­ u pravljanja: prvi je prenošenje sredstava za proširenu reprodukciju i s tim u vezi prava s državnih i političkih organa na radne kolektive u privredi i, drugi, razvijanje sam oupravljanja u radnim organizacijama prema jačanju društvene moći radnika, a protiv birokratsko-tehnokratske uzurpacije koja je u svojim rukam a centralizirala dohodak i odlučivala o njemu. U to vrijeme, sredinom 60-ih godina, sindikati su razvijali pravu kam panju zahtijevajući i da radni kolektivi preuzm u glavnu ulogu u proširenoj reprodukciji i da se doho­ dak form ira i raspodjeljuje u radnim jedinicama. Upravo je zbog toga i nastao spor između rukovodstva SSJ (na čijem je čelu bio Svetozar Vukmanović Tempo) i dijela rukovodilaca u organizaciono-političkom sekretarijatu CK SKJ. Taj sekretarijat, kojim je rukovodio A. Ranković, imao je golemu političku moć jer je rukovodio partijsko-političkim životom Saveza komunista Jugo­ slavije i u tom razdoblju nije podržavao politiku društvenih prom jena o kojima je riječ. Josip Broz Tito, kao što smo vidjeli, u više se govora i intervencija zala­ gao za promjene, a u svom referatu na VIII kongresu u prosincu 1964. izložio je program tih promjena.

1. Nova platforma preobražaja društvenoekonomskih odnosa U prijašnjem je tekstu nekoliko puta rečeno da je preobražaj etatističke u sam oupravno-tržišnu privredu bio jedan od glavnih ciljeva SKJ još od pre­ laska na put radničkog sam oupravljanja, osobito od VI kongresa SKJ. Također je rečeno da su rezultati u stvaranju tržišne strukture privrede bili doista skromni, ali se korjenite promjene nisu mogle odgađati unedogled. Sredinom šezdesetih godina počela je odsudna društvena akcija. Tri značajna politička događaja bila su neposredna idejno-politička priprem a za radikalne promjene u društvenoekonomskim odnosima. Navodimo ih po vrem enu nasta­ janja: V kongres SSJ (u travnju 1964), Rezolucija Savezne skupštine o daljem razvoju privrednog sistema (u svibnju 1964) te VIII kongres SKJ (u prosincu 1964). Od 20. do 25. travnja 1964. održan je V kongres Saveza sindikata Jugo­ slavije koji je vrlo pozitivno utjecao na intenziviranje procesa deetatizacije. Centralno vijeće Saveza sindikata Jugoslavije podnijelo je na kongresu refe­ rate iz svih područja društveno-ekonomskih odnosa. Kongres je jednodušno zahtijevao da se prevladaju etatističko-birokratski odnosi, ocijenio je da se m aterijalna sredstva kojima raspolažu društveni činioci izvan proizvodnje troše neracionalno i da nosioci procesa proširene reprodukcije m oraju biti ne­ posredni proizvođači i njihovi samoupravni organi. Delegati su zahtijevali radikalne izmjene u sistemu planiranja, zalagali se za slobodnije tržišne odnose, za veću samostalnost radnih organizacija, uz utvrđivanje podjednakih uvjeta privređivanja za privredne grane i grupacije itd. — jednom riječju: kongres je 299

n a svim područjim a društvenog života zahtijevao deetatizaciju društvenih od­ nosa te form ulirao i konkretne prijedloge za izm jene u društvenoekonom skom u ređenju. K ongres je energično i jednoglasno form ulirao zahtjeve da se obavi pre­ raspodjela nacionalnog dohotka u korist rad n ih organizacija kako bi one preuzele glavnu ulogu u procesu proširene reprodukcije. Nakon V kongresa S S J i Savezna skupština je 20. svibnja 1964. prihvatila u svojoj »Rezoluciji o osnovnim sm jernicam a za dalji razvoj privrednog siste­ ma« stavove gotovo identične onim a usvojenim a na V kongresu SSJ. I, najzad, V III kongres SK J, održan od 7. do 13. prosinca 1964. godine, snažno se založio za dalji razv itak društvenog sam oupravljanja i deetatizaciju društvenoekonom skih odnosa. U toku višem jesečnog rad a na priprem i v i l i kongresa SK J jedna je skupina n a jistak n u tijih rukovodilaca SK J, s E dvardom K ardeljem n a čelu, proučavala i razm atra la sva osnovna pitan ja društvenoeko­ nom skih odnosa kao što su: proizvodni odnosi i sam oupravljanje, raspodjela d ruštvenog proizvoda, p roširena reprodukcija, tržište i cijene, planiranje itd. Na tem elju rad a te i drugih skupina izrađeni su osnovni m aterijali Kongresa u kojim a se zah tijev aju nove prom jene u pravcu stv a ra n ja slobodnijeg tržišta i veće uloge p riv red n ih organizacija u ukupnom procesu društvene reproduk­ cije. U svim analizam a isticalo se da je sta ri p riv red n i sistem preživio, da stvara teškoće u p riv red i i da ga tre b a što p rije m ijenjati. Ponavljam o: u kritici sta­ rog p rivrednog sistem a i u k re ira n ju osnovnih rješen ja i načela novog sistem a značajnu su ulogu im ali radovi d ra V ladim ira B akarića u toku 1963. i 1964. godine.®

2. Novi elementi u politici S K J o nacionalnom pitanju u Jugoslaviji Kao što je za društvenoekonom ske odnose i sam oupravljanje značio ra ­ dikalan idejno-politički obračun s naslijeđenim državno-centralističkim siste­ mom, tako je V III kongres S K J 1964. za m eđunacionalne odnose značio početak političkih akcija n a suzbijanju u n itarističk e svijesti, što će kasnije omogućiti ustav n u reform u federacije. ' S obzirom na p ro b lem e o k o jim a se u ovom ra d u rasp ra v lja , zan im ljiv o Je Izlaganje d ra V ladim ira B a k a rić a na sjed n ici G rad sk o g k o m ite ta Saveza k o m u n ista Z ag reb a kao dok u m en t 1 ocjena o k a ra k te ru p riv re d n o g sistem a u Ju g o sla v iji. U tom Izlaganju B akarić, m eđu ostalim , kaže: »Ml svi znam o da je n aš d o ju č e ra šn ji sistem — ek o n o m sk i sistem u Ju g o slav iji — preživio i da ga tre b a sm ije n iti — a 1 sm je n ju je m o ga — d ru g im p rik la d n ijim sistem om . S tari sistem se raspada danas već do te m je re da ga u s tv a ri to le rira ti viSe n itk o ne može. S tari sistem , a u prvom redu dojućeraSnJi c e n tra lis tič k i sistem p la n ira n ja (zapravo sistem In v estiran ja), uzrokovao je i u z ro k u je u svojem d a ljn je m o p sta n k u č ita v niz eko n o m sk ih n era v n o m je rn o sti, čitav niz teškoća i čita v niz bezizlaznih situ a c ija . Z ato se 1 čin e p o k u ša ji da se n a d o m jesti novim sistem om i novim dru štv e n im odnosim a. Ako gledam o u k o jem se sta d iju te izm jene nalaze, onda vjdlm o da smo donijeli sve n a jn u ž n ije p o tre b n e p o litič k e o d lu k e da sta ri sistem b ude što brže likvi­ diran, donijeli smo ih na svim m ogućim po litičk im nivoim a, ali ih nism o sasvim sprovodili 1 to Jednim dijelom zbog o tp o ra n jeg o v ih stih ija , a Jednim d ijelom 1 zbog toga Sto n ije Jasno kako čitav niz stv a ri tre b a p ostav iti. T reb a, n aim e, m nogo štoSta n a jp rije Ispitati, p ro v je rav a ti 1 onda izgraditi novi sistem . . . Sadašnji sistem , naim e, tak a v Je da u Jugoslavenskim raz m je rim a rad n ik rad i za sebe neposredno jed a n sat, dva sa ta d a je ’v išak r a d a ’ (od čega, doduše, dobiva dio p osredno n a tra g )' Dakle, o m je r 1 : 2. K ažu da Je ta k a v odnos m ogao b iti i p rije n ekoliko h ilja d a godina. U Cen­ tra ln o j Am erici, na p rim je r, k ad su Š p an jo lci došli kod M aja, navodno Je v rijed io Isti odnos (a M aje su po s tu p n ju razv o ja b ili Ispred H om erovih G rka, tj. kao ta j dio Evrope p red skoro 3000 godina).« (V jesnik, Zagreb, od 21. IX 1964, str. 5)

300

Devet mjeseci prije VIII kongresa CK SKJ je objavio »Osnovne smjernice za pretkongresnu aktivnost«. U tom se dokumentu još ne razm atraju m eđu­ nacionalni odnosi u Jugoslaviji. Međutim, u glavnom kongresnom referatu, referatu J. B. Tita, kaže se: »Ja sm atram da VIII kongres mora posvetiti punu pažnju međunacional­ nim odnosima, ali ne zbog toga što nacionalno pitanje kod nas predstavlja problem . . . Sada se radi o daljem razvoju međunacionalnih odnosa. . . « J. B. Tito konstatira da je u K PJ od III partijske konferencije u pro­ sincu 1924. godine . . . »pobijedilo marksističko-lenjinističko shvatanje da ovo pitanje (nacionalno — D. B.) treba riješiti na principu ravnopravnosti svih na­ roda, na dobrovoljnom udruživanju, sa pravom otcjepljenja«. Tito ističe da je K P J riješila nacionalno pitanje i da je to stvorilo . . . »po­ vjerenje svih naših naroda u našu Partiju« . . . i da zbog toga . .. »mi komu­ nisti uvijek i s pravom možemo biti ponosni. . . «. Međutim, on uočava da prijeti mogućnost, pa i opasnost da se politika SKJ o međunacionalnim odnosima iskrivi i upozorava da ima onih . . . »koji sm atraju da su u našem socijalistič­ kom društvenom razvoju nacionalnosti već preživjele i da treba da odumiru .. . što pomalo liči na asimilaciju i birokratsku centralizaciju, na unitarizam i dogmatizam . . . ukoliko se takvi pojedinci nalaze u Savezu komunista . .. nji­ ma nema m jesta u našem Savezu, jer su štetni«. On dalje sm atra da postojeća birokratska centralizacija raspodjele po­ tiče istovremeno i unitarističko ignoriranje republika i nacionalizam i separa­ tizam pa zahtijeva da se sužava prostor adm inistrativno-birokratskog djelo­ vanja. Dalje traži da se u potpunosti poštuju sva prava »etničkih nacionalnih grupa, da one budu most, a ne granice i zidi Jugoslavije sa susjednim zemlja­ ma«. Zaključujući dio referata o međunacionalnim odnosima Tito opominje .. . »ako ne želimo da nam se jave ozbiljne teškoće na našem putu, mi moramo otvorenim očima da gledamo na još uvijek postojeće probleme nacionalnih odnosa. Moramo u prvom redu shvatiti da u našim današnjim uslovima birokratsko-centralistički i birokratsko-partikularistički nacionalizam nije ništa manje opasan i kontrarevolucionaran od klasičnog buržoaskog nacionalizma«. U referatu na VIII kongresu SKJ Josip Broz Tito napominje: »Nacionalističke deform acije pojavljuju se i zbog etatističko-birokratskih tendencija koje sputavaju procese m eđunacionalne integracije. One dovode, na jednoj strani, do birokratsko-centralističkih tendencija, do unitarističkog ignorisanja društvenoekonomske funkcije republika i autonomnih pokrajina, a na drugoj strani do tendencija zatvaranja u ’svoje granice’. Obje tendencije su u suštini nacionalističke i podjednako štetne za normalni proces ekonomske i društvene integracije.«7 Edvard Kardelj, najveći autoritet u komunističkom pokretu Jugoslavije za nacionalno pitanje, u svom referatu na VIII kongresu ističe da u izgradnji privrednog sistema SKJ mora voditi računa . . . »da je Jugoslavija višenacio­ nalna zajednica. . . « i da . . . »nacionalna ekonomska samostalnost . . . nije ni etatističko-adm inistrativna kategorija, ni autarhija, niti pravo na nacionalistički egoizam, već specifičan vid sam oupravljanja radnih ljudi. Znači, u odnosima među narodim a treba da bude primenjen, uz određene modifikacije, isti prinT J o s ip B ro z T ito , R e fe ra t n a V III k o n g re s u S K J, V III k o n g re s S K J, sv ez ak 1, »K ultura«, B eo g ra d 1965, s tr. 343. 1 344.

301

cip koji važi za socijalističke ekonomske odnose među ljudima, to jest da svaki narod ima pravo i realnu mogućnost da živi i da se razvija u skladu sa rezul­ tatima svoga rada ... i da nikakva snaga van njega samog . .. ne može raspo­ lagati plodovima njegova rada. U stvari, takvo načelo je samo logičan rezultat raspodele prema radu i samoupravljanja u radnim zajednicama. Ne bi se moglo ni govoriti o ravno­ pravnom položaju radnog čoveka u primeni načela ’svako prema svojim spo­ sobnostima i svakome prema njegovom radu’ ako bi se ekonomski odnosi među narodima zasnivali na nekim drugim načelima«.8 I dalje: ... »Kroz tu prizmu treba posmatrati i probleme tzv. »teritorijalizacije« sredstava ... postojeća »teritorijalizacija« na nižem nivou bila je logičan re­ zultat i korektiv »teritorijalizacije« na jugoslavenskom nivou, jer je ... to bio jedini mogući oblik uvažavanja višenacionalne strukture Jugoslavije. . . « Veljko Vlahović u svom referatu na VIII kongresu također se obračunava i s unitarizmom i nacionalizmom. On konstatira da su se pojavile »tvrdnje da ’nacije treba što brže da odumiru’, što u suštini odražava unitaristička . . . shvatan ja. .. « U ime IK CK SKJ, odgovoran za ideološka pitanja, on upozorava da je »shvatanje da će nacionalne razlike iščeznuti ubrzo poslije pobjede re­ volucije ne samo naučno neodrživo već najčešće prikriva birokratske, unita­ rističke ili hegemonističke tendencije«, pa se u istoj rečenici poziva na Lenjinovu tezu . .. »da će se nacionalne razlike zadržati i poslije pobjede socijalizma u čitavom svijetu«. Dalje napada parolu koja glasi: »treba se spašavati od republikanizma ubrzanom privrednom i kulturnom integracijom«, tumačeći da je ta parola . . . »samo jedna varijanta administrativno-centralističkog na­ cionalizma .. . « Veoma značajan indikator idejno-političkog raspoloženja u SKJ jest reakcija delegata VIII kongresa prema idejama rukovodstva SKJ o nacional­ nom pitanju. Očekivalo bi se da će delegati Kongresa svestrano raspravljati o novim stavovima J. B. Tita, Edvarda Kardelja i Veljka Vlahovića. Međutim vrlo ih se malo osvmulo na te teme, a najmanje na temu o unitarističkoj svi­ jesti, iako je uvijek bila praksa da se nove ideje, novi pogledi i nove ocjene rukovodstva prihvaćaju i nastupom mnogih sudionika, pa i plebiscitarno. Nitko nije pobio teze rukovodstva SKJ, ali one nisu dočekane s oduševljenjem. Vje­ rojatno bi bilo najkorektnije reći da su se delegati suzdržavali govoriti o tim temama i da su vjerojatno bili zatečeni, jer se baš takvim jezikom i takvim sadržajem nije u SKJ govorilo gotovo dvadeset godina. Osmi kongres zapravo je otvorio tabu-temu. Još jedan argument za tu pretpostavku: pri kraju Kon­ gresa predlagače nacrta rezolucije jedan je delegat upozorio da u tekstu nema ništa o međunacionalnim odnosima, premda su kongresni referati tom pitanju posvetili veliku pažnju. Analizirajući Vili kongres čini se da se može reći kako se legitimnost budućeg napuštanja centralističko-etatističkog privrednog sistema nalazi više u koncepciji samoupravne suverenosti radnika preko koje se ostvaruju sve slo­ bode, pa i nacionalna, nego u koncepciji suverenosti nacija, što je logično i ra­ zumljivo u kontekstu doktrine o radničkom samoupravljanju kao glavnoj ori­ jentaciji SKJ u društvenom razvoju zemlje. • E d v a r d K a rd e lJ , R e f e r a t n a V i n k o n g r e s u S K J , Ib id ., s t r . 412/41*.

302

Budući da je rukovodstvo SK J »iznenada« pozvalo Savez kom unista da se bori ne samo protiv nacionalizma nego i protiv unitarizma, a za afirmaciju nacionalnog faktora u društvenom razvoju, kome su bile upućene kritike ru­ kovodstva SKJ? Rukovodstvo SK J izričito je na Kongresu isticalo da je nacionalno pita­ nje riješeno n a najbolji mogući način; da u međunacionalnim odnosima nema problema. P a ipak, Tito u svom referatu ističe . . . »VIII kongres mora posvetiti punu pažnju m eđunacionalnim odnosima«. Ne raspolažemo gotovo nikakvim indikatorim a ni o stanju svijesti ni o m anifestacijam a u međunacionalnim odnosima u doba održavanja VIII kon­ gresa, je r su gotovo sve nepoželjne pojave u toj oblasti, naročito nepoželjne za društveni sistem, bile prikrivene ili ilegalne i zato su ih partijski i drugi forumi evidentirali na određeni način i analizirali uglavnom na zatvorenim sjednicama i u kabinetima. Stoga odgovor na to pitanje može dati samo istraživanje histo­ ričara. Pa ipak, usudili bismo se reći da se rukovodstvo SKJ, u duhu tradicija komunističkog pokreta Jugoslavije, odlučilo da upozori Savez kom unista zbog istodobnog porasta obaju oblika nacionalizma, ponajprije onog unitarističkog, i to prije svega u samom Savezu komunista, ponajviše u njegovim rukovod­ stvima. Taj je oblik u tom trenutku mogao biti opasniji jer se oslanjao na moćnu centralističku organizaciju koja je kao nasljeđe adm inistrativnog siste­ ma još bila mnogo jača od sam oupravljanja. A takav je centralizam po gvozde­ noj logici razvoja morao voditi oživljavanju nacionalizma u separatističkom obliku. Te ocjene, međutim, treba dokum entirati istraživanjim a realnih odnosa i pojava. Na VIII kongresu SK J prvi se put nakon dolaska SK J na vlast 1945. godine javno govori o nacionalnom pitanju u Jugoslaviji kao o otvorenom pitanju. Naglašena je misao da je centralistička ekonomska struktura nespo­ jiva s principom ravnopravnosti nacija i s razvojem sam oupravljanja. Te teze, koje su zapravo platform a razvijanja međunacionalnih odnosa u Jugoslaviji, nastale su, s jedne strane, kao rezultat spoznaje da postojeća ekonomska stru k tu ra narušava princip federativnog uređenja Jugoslavije, a s druge su strane i odgovor na porast nacionalizma u redovima sviju naroda i narodnosti koji je trebalo suzbijati novom politikom o nacionalnom pitanju. Vratimo se, sada, ponovno toku događanja. Kongresi Saveza komunista republika, održani tri-četiri mjeseca nakon VIII kongresa SKJ, bili su prilika da se šire razviju ideje rukovodstva SKJ sa VID kongresa. Međutim, to se nije dogodilo, ali treba reći da su republički kon­ gresi ponovili glavne točke iz referata Tita, Kardelj a i Vlahovića sa VIII kon­ gresa. P ri tome republički su kongresi toj temi dali ponešto različit značaj. U Rezoluciji IV kongresa SK BiH (2—5. III 1965) kaže se: »Program Saveza kom unista Jugoslavije i stavovi VIII kongresa daju jasnu orijentaciju za dalje jačanje bratstva i jedinstva naših naroda . . . zane­ m arivanje postojanja nacija u našoj zemlji i zastupanje teze o potrebi asimi­ lacije u neku novu vještački konstruiranu ’naciju’ neodrživo j e . . . « Rezolucija ne utvrđuje stanje, ne identificira probleme i ne razrađuje konkretnu politiku međunacionalnih odnosa u Jugoslaviji i u BiH. Rezolucija IV kongresa SK Crne Gore (15—17. III 1965) veoma kratko konstatira i podržava politiku pom aganja razvoja »nedovoljno razvijenih po­ dručja . . . koja će dovesti našu Republiku u položaj da sredstvima sopstvene akumulacije odlučujuće utiče na svoju dalju socijalističku izgradnju. . . «. 803

P eti kongres SK S lovenije (17—20. III 1965) mnogo je više pažnje posve­ tio m eđunacionalnim odnosim a u Jugoslaviji. S ek retar CK SKS M iha M arinko u refe ratu kaže da su . . . »stavovi i zaključci V III kongresa SK J, posebno m isli druga T ita o m eđunacionalnim odnosim a . . . doživjeli opšte odobravanje, naročito kod kom unista u našoj Republici«, a zatim ko n statira da se osim kla­ sičnog buržoaskog nacionalizm a ja v lja ju pojave i u SK i da birokratsko-centralističke tendencije im aju oblik velikodržavnog hegem onizm a koji se suprot­ stav lja sam oupravljanju. Osim toga on ocjenjuje da . . . »pojave birokratskog u nitarizm a . . . ne smemo potencirati, je r je uspom ena na m onarhistički veliko­ srpski režim . . . još vanredno živa . . . «. K ongresna rezolucija se zalaže za nacionalnu afirm aciju, za . . . »nesme­ tan razv itak stv a ralačk ih snaga svakog naro d a i narodnosti«. Rezolucija IV kongresa SK M akedonije (29—31. III 1965) posvetila je veliku pažnju nacionalnom pitanju. . . . »Savez kom unista M akedonije će se b o riti protiv shvatanja o ’p rera­ s ta n ju ’ nacije kroz stv a ra n je ’jed in stv en e’, ’jugoslovenske’ nacije, ali — jednovrem eno — ulagače sve snage za iskorenjivanje . . . nacionalističkih pojava u svojim redovim a.« Rezolucija V kongresa SKH (26—29. IV 1965) uglavnom naglašava samo borbu p ro tiv recidiva nacionalizm a u k u ltu ri, historiografiji, sportu i drugim područjim a i zalaže se za . . . »jačanje ravnopravne uloge neposrednih proizvo­ đača« . . . kao . . . » najefikasnijeg sredstva borbe p rotiv svakog nacionalizm a i hegem onizm a«. P eti kongres SK S rb ije (11— 14. V 1965) odredio je politiku o m eđuna­ cionalnim odnosim a u Jugoslaviji. Iz dokum enata tog kongresa sm atram o zna­ čajnim ove stavove: »Osnovni uslov opstanka m nogonacionalne zajednice jeste slobodan i svestran ekonom sko-društveni i k u ltu rn i razv itak svake nacije. Samo slobodni i rav n o p rav n i lju d i i nacije m ogu naći zajedničku osnovu i pravi interes za zajednički život.« (Iz re fe ra ta Jo v a n a Veselinova, se k retara CK SKS) I dalje: »Radni lju d i i kom unisti naše R epublike samo su za jedan sistem odnosa i života u federaciji — za sistem koji podjednako odgovara svim narodim a Jugoslavije . . . « R asprave o m eđunacionalnim odnosim a na V III kongresu SK J 1964. go­ dine i n a republičkim kongresim a u proljeće 1965. godine očito nisu im ale za cilj prom jene u političkim odnosim a (reform u federacije ili nešto slično), već vjerojatno da zaustave porast nacionalističke svijesti, naročito unitarističko-centralističke. Do reform e federacije proći će još šest i pol godina. Glavna p ažnja u tom razdoblju bila je posvećena privrednoj reform i koja će oslabiti ekonom sku, a zatim i političku moć centralizm a. Skori događaji će pokazati da je federalni v rh već bio podijeljen na dvije orijentacije: jedni su bili za status quo, za održanje, p a i jačan je etatističko-centralističkog sistem a, a drugi za novi, rad ik aln i k o rak u razvoju sam oupravljanja prenošenjem akum ulacije s državnih fondova n a ru k e radnih kolektiva.

304

IV POGLAVLJE

PRIVREDNA REFORMA 1965. GODINE I. EKONOMSKI UZROCI REFORME

1. Bit i oblici krize privrednog sistema U toku 1963. i 1964. godine gotovo u svim dokumentima Saveza komu­ nista, Saveza sindikata i u znatnom dijelu znanstvene publicistike — naročito u radovima zagrebačkih ekonomista koji su bili pod idejno-političkim i nauč­ nim utjecajem dra Vladim ira Bakarića — sve se više razvijala misao da je postojeći privredni sistem u krizi i da se mora radikalno mijenjati. Usprkos relativno visokoj stopi rasta privreda je zapala u kronično stanje disproporcija — deficit u bilanci plaćanja, disproporcija između bazične i prerađivačke industrije, neracionalna ekspanzija investicija s nizom pogrešnih investicionih odluka (gradnja tzv. političkih tvornica), neuspjeh da se razbiju tendencije autarkičnosti jugoslavenske privrede i da se ona smjelije uključi u m eđunarodnu podjelu rada, adm inistrativno određivanje cijena, odvajanje ve­ likog dijela nacionalnog dohotka radi subvencioniranja, dotacija, premija, re­ gresa određenih grana privrede i izvoza, itd. Iskustvo je sve više potvrđivalo da se te disproporcije u privredi ne mogu uklanjati adm inistrativnim meto­ dama, nego da je potrebno m ijenjati sistem privređivanja koji rađa takve de­ formacije.1 Problemi racionalnog privređivanja javljali su se i prije, ali su se na višem stupnju privrednog razvitka sve više zaoštravali. Viši nivo industrijske 1 O problem im a ekonom skog sistem a, odnosa u cijenam a, nivou akum ulacije, udjelu cijene radne snage u s tru k tu ri cijena k o štan ja roba, odnosa »razvijenih«, načinu svladavanja disproporcija u privredi ltd. — govorio Je d r Vladim ir B akarić u in te rv ju u listu ^Ekonomska politika«. »Tu postoje dvije stv a ri; p rva je očlglednost da se disproporcije sve više nagom ilavaju, a sto se duže zadržavaju sta ri odnosi, tih će disproporcija biti sve više i b it će sve teže zauzdavatl ih. Davanjem ’slobode na kašićice’ uspostavljeni su tak v i odnosi da ih parcijalnim zahvatima, mjeram a koje zadržavaju dom inantnim dosadašnje, po svojoj suštini adm inistrativne metode rukovođenja, više uopće n ije m oguće razriješiti. Takva m etoda u stvari samo znači odgađanje rješenja. Na drugoj strani, ako bism o najednom sve prepustili autom atizm u, ako bismo najed­ nom dozvolili takvo odm jerav an je snaga koje bi dovelo do odstran jiv an ja iz naše ekonomike svega što po sadašnjim svojim sposobnostim a ne bi moglo da opstane, n ajv jero jatn ije bi se dubina do sada stvorenih d isproporcija izrazila toliko snažno da se postavlja pitanje bismo li mogli izdržati da se taj proces odigra do k raja. Ostaje, dakle, pitanje kakvi bi bili konačni rezultati takvog izlaska iz sadašnje situacije. N ajv jero jatn ije se baš u tome što je relativno lako vidjeti svu težinu Izlaska iz situ acije dobrim dijelom k rije uzrok inklinlranja k intervencijam a Roje u stvari znače zakivanje starog sistem a. Takav postupak, m eđutim , ne daje osnova za rješavanje problem a. Teškoće koje su po svojoj suštini p rodukt starog sistema ne mogu se savlađivati m etodam a koje odgovaraju tom sistem u. Međutim, periodika zaoštravanja Jedne od osnovnih disproporcija — deficita u bilanci pla.a. ~ Pokazuje da se ne može više ostajati na m jeram a koje ne vode brzem razrješavanju I lT x alnih problem a naše privrede. Štoviše, sve kraći vrem enski Intervali izbijanja ovih te­ škoća s bilancom plaćanja pokazuju da postaje opasno svako odgađanje dubljih i sm jelijih za?*Va i Prim jenom klasičnih m jera, a naročito uz pomoć Inozemnih k red ita; te metode i ta sred­ stva inače.bi trebalo iskoristiti u pravo za provođenje takvih prom jena u sistemu privređivanja i razm jene s inozemstvom koje će otvoriti proces likvidacije disproporcija na bazi više p roduk­ tivnosti rada. To znači: m oram o p rijeći na slobodnije ekonom ske odnose pa u tako stvorenim uslovlma intervenirati da disproporcije ne dođu suviše b rutalno do Izražaja. Preciznije rečeno: PrlJe^l na sistem slobodnijeg djelovanja ekonom skih zakona s mogućnošću regu. nlstratlvna Intervencija onda Ima Jedan sasvim novi kvalitet; ona nije sistem ru k °^ r / lja p rlv re d o m 1 ekonom skim razvojem uopće, kao što Je to po svojoj suštini bilo do danas, Je dio sistema društvenog usm jerav an ja objektivnih ekonomskih zakona.« (Vjesnik, Zagieb, 6340 od 11. x 1964, str. 2)

20 D- Bilandžlć:

HISTORIJA SFR J

305

proizvodnje, viši nivo standarda, jednom riječju: sve viši nivo društvenog raz­ vitka nije mogao trp je ti k ru te i neracionalne adm inistrativne i birokratske m etode i odnose. U rasp rav am a se kao glavni aktualni problem privrednog sistem a u uvje­ tim a radničkog sa m oupravljanja isticalo p itan je sistem a i politike cijena. U prijašn jem adm inistrativnom razdoblju nisu se m orale »respektirati« ekonom ske kategorije kao što su cijena koštanja, cijena proizvodnje i slično, je r u etatističkim odnosim a cijela p riv red a posluje kao jedan jedini divovski državni monopol u kojem u su b itn i globalni odnosi, kao što su k retan je ukupne proizvodnje, nacionalnog dohotka i proporcije raspodjele. U takvim odnosima može jedno poduzeće, pa čak i p riv red n a grana, b iti »nerentabilno«, tj. može poslovati i ispod cijene koštanja, a da to ipak bitn ije ne utječe na položaj po­ jedinačnih rad n ih kolektiva, odnosno onog dijela radničke klase koji radi u »nerentabilnoj« priv rednoj grani, je r s u ’ svi rad n i ljudi plaćeni iz državnog budžeta, a ne iz dohotka svoje p riv red n e organizacije.2 U uv jetim a radničkog sam o u p rav ljan ja i tržišne privrede odnosi se iz tem elja m ijen jaju . E konom ske kategorije, kao što su cijena koštanja, cijena proizvodnje, naročito p ro d ajn a cijena i visina akum ulacije itd., postaju odlu­ čujući činioci m aterijalnog i društvenog položaja pojedinaca, radnih zajednica, cijelih dijelova radnog naroda, regija i nacija. U sistem u p riv ređ iv an ja u uvjetim a radničkog sam oupravljanja, za ra­ zliku od kapitalističke i etatističke stru k tu re, cijene i akum ulacija izravno u tječu n a društveno-ekonom ski položaj radnika. Naime, budući da radnici o stv aru ju osobni dohodak iz dohotka svoga poduzeća, očito je da taj dohodak ovisi i o cijenam a njihovih proizvoda. Režim d epresiranih cijena, unatoč na­ porim a radnog kolektiva, u m an ju je njegov dohodak u usporedbi s onim a koji p riv ređ u ju u u v jetim a povoljnijeg nivoa cijena. Osim toga, zbog niskih cijena takvi kolektivi im aju m ale fondove za proširenu reprodukciju, pa zbog toga ne m ogu perspektivno povećavati svoje dohotke. N asuprot tome, ako su cijene nekih roba n o rm iran e visoko iznad njihove vrijednosti, kolektivi takvih po­ duzeća m ogu im ati neopravdano visoke osobne dohotke i fondove za razvitak. To znači da se politikom cijena pojedini dijelovi radničke klase mogu stavljati u različite — lakše ili teže — u v jete za stjecanje dohotka. K ako se tako k rupno društveno pitanje, p itan je cijena, rješavalo u praksi? Do p riv red n e reform e 1965. godine država je određivala cijene gotovo svim v rstam a robe. T akav je sistem neizbježno morao deform irati cijene. Na području sirovina i reprodukcionog m aterija la cijene su bile mnogo niže od cijena oprem e i robe za široku potrošnju. S v rh a je takvog p ariteta i kursa u politici cijena b ila da se osiguraju sirovine i reprom aterijal za prerađivačke kapacitete. U p rak si je, m eđutim , tak av kurs s vrem enom postao ekonomski neracionalan. Naime, kako kolektivi teže dohotku kao glavnom cilju proizvod­ nje, bilo je logično što su se sve više izgrađivali prerađivački kapaciteti, a zaostajala sirovinska osnova industrije. Svi činioci poduzeća i komune, repu­ blike i drugi — o rije n tirali su se n a to da grade prerađivačke kapacitete, naročito za proizvodnju robe široke potrošnje, je r je to, pri danim odnosima cijena, donosilo veći dohodak. Tako se rađala i rodila disproporcija između proizvodnje sirovina i rep ro m aterijala i prerađivačke industrije. * P ro b lem i odnosa cena 1 p a rite ta d in ara, B eograd, Savezni s e k re ta rija t za fln an slje, 1965.

306

Deform irane cijene donosile su, na osnovi različite stope rentabilnosti, različite dohotke poduzećima, komunama, regijam a i republikam a. Prem a ana­ lizi Saveznog sekretarijata za financije3 stopa rentabilnosti (procentualni odnos akumulacije i upotrijebljenih osobnih i obrtnih sredstava) po pojedinim gra­ nama u 1964. godini iznosila je: — — — — — — — — — — — — — — — — — — — — —

u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u u

proizvodnji električne energije proizvodnji ugljena i koksa nafti crnoj m etalurgiji obojenoj m etalurgiji industriji nem etala m etaloprerađivačkoj industriji brodogradnji elektroindustriji kemijskoj industriji proizvodnji građevinskog m aterijala drvnoj industriji industriji papira tekstilnoj industriji industriji kože industriji gume prehram benoj industriji grafičkoj industriji industriji duhana filmskoj industriji ostaloj industriji

4,6°/o 4,7% 10,5% 7,2% 13,2% 16,3% 12,2% 16,2% 15,1% 15,4% 15,3% 16,6% 8,0% 13,6% 13,7% 20,9 % 11,3% 16,4% 13,7% 7,6% 20,40/0

I odnosi po užim grupacijam a unutar pojedinih grana pokazuju osjetna odstupanja od prosjeka rentabilnosti grane. Tako je u proizvodnji i distribu­ ciji električne energije proizvodnja ostvarila stopu rentabilnosti od 3,2 posto, a distribucija 7,8 posto. U proizvodnji nem etala rudnici soli imali su stopu od 3,3 posto, a tvornice vatrostalnog m aterijala 21,2 posto. U metalskoj industriji tvornice šinskih vozila imale su prosječnu stopu od 7,7 posto, tvornice precizne mehanike 22,5 posto, tvornice roba za domaćinstvo 20,9 posto. U kemijskoj industriji tvornice um jetnih vlakana imale su stopu od 4,1 posto, a tvornice u prerađivačkoj kemijskoj industriji 22,8 posto. Tvornice papira imale su stopu od 6,1 posto, a prerada papira 28,6 posto. U tekstilnoj industriji predionice i tkaonice pam uka imale su stopu od 8,9 posto, tvornice rublja i odjeće 16,5 po­ sto, a tvornice trikotaže 18 posto. U prehrambenoj industriji tvornice konzerva imale su stopu od 9,3 posto, podgrupa tvornica konzerva voća i povrća 5,0 posto, tvornica bombona 19,8 posto, a tvornica špirita i pića 23,3 posto. Zbog takvih odnosa u cijenama neke privredne grane nisu mogle obav­ ljati proširenu reprodukciju, a druge su imale visoke fondove za razvoj. Tako su, na primjer, radne organizacije m etaloprerađivačke industrije, brodogradnje i elektroindustrije mogle po završnim računim a izdvojiti u svoje poslovne fon­ dove, fondove zajedničke potrošnje i rezerve 87 m ilijarda dinara, trgovinske organizacije 108 m ilijarda, a organizacije u proizvodnji električne energije, ' Podaci lz citiranog elaborata Saveznog sek re tarija ta za financije, Problem i odnosa cena i pariteta dinara

307

ugljena, nafte, u crnoj i obojenoj m etalu rg iji i proizvodnji nem etala sve za­ jedno izdvojile su 84 m ilijarde dinara, sve poljoprivredne organizacije 39 mi­ lijarda, a organizacije u svim granam a prom eta oko 42 m ilijarde.4 P rem a iznesenim podacim a n ije teško uočiti vrlo osjetne razlike u spo­ sobnosti nekih g ran a da o bavljaju proširenu reprodukciju, bilo na osnovi vlas­ tite akum ulacije, bilo n a osnovi svoje k red itn e sposobnosti. Zato je i moralo doći do velikih in tervencija države u fin an ciran ju potrebne proširene repro­ dukcije u djelatn o stim a koje n a osnovi tak v ih odnosa nisu mogle da je same osiguraju. Ne treb a isticati da je zbog toga bila prijeko p o trebna snažna in ter­ vencija države u p rivrednom razv itk u zem lje. U takvoj situaciji ni prednosti sam oupravnog odlučivanja rad n ih organizacija o proširenoj reprodukciji nisu mogle doći do izražaja, pa su postali stv a rn a sm etnja razvijanju sistem a samo­ u prav ljan ja. Osim d isproporcija cijena etatistički p riv red n i sistem izazvao je krizu na području p latn e b ilance i sprečavao da se jugoslavenska p rivreda svestrani je i šire u k lju či u m eđunarodnu podjelu rada. D isp ariteti u n u tra šn jih cijena prem a cijenam a u vanjskotrgovinskoj raz­ m jeni očitovali su se, p rije svega, u diferenciranim vanjskotrgovinskim instru­ m entim a — prem ijam a, poreznim olakšicam a i carinam a — koji su davali vrlo različite in d iv id u aln e v alu tn e kursove za proizvode i usluge pojedinih dje­ latnosti, ali i u razlik am a izm eđu izvoznih i uvoznih kursova finalnih proizvoda i uvoznih k u rsova reprodukcionog m aterija la za njih. Individualni izvozni kursovi u prosincu 1984. godine kretali su se od obračunskog kursa 750 dinara do 1 300 d in ara za jed an am erički dolar, a prosječan izvozni kurs iznosio je oko 1 055 d inara. N asu p rot tome, prosječan uvozni k u rs 1964. godine iznosio je 925 dinara, što znači da je u prosjeku izvozni k u rs bio za oko 14 posto viši od uvoznoga. Ali p rosječni uvozni kursovi pojedinih proizvoda prem a nam jeni p otrošnje bili su ovakvi (u dinarim a za jedan am erički dolar): Sirovine i poljoprivredni proizvodi Poluproizvodi Oprema Roba široke potrošnje

810 862 1028 1050

P rem a tome, n asu p ro t niskim kursovim a sirovina i poluproizvoda sta­ jali su mnogo viši i izvozni i uvozni kursovi finalnih proizvoda. Drugim riječi­ ma: proizvodi i usluge s visokim izvoznim kursovim a im ali su zaštitu i u visokom izvoznom ku rsu za odgovarajuće proizvode i usluge, a za njihovu proizvodnju uvozile su se sirovine po prosječnom k u rsu od 810 din ara i poluproizvodi po 862 d in ara i kad su oni sam i im ali kurs od 1200 i više dinara. U takvim odnosim a d in ar je u vanjskotrgovinskoj razm jeni izgubio svoj­ stvo općeg ekvivalenta, a u zem lji m ogla se održati, štoviše, vrlo dobro p ro la ­ ziti i proizvodnja koja po jedinstvenim m jerilim a nije sposobna za sam ostalnu reprodukciju. Taj je m om ent to značajniji što je znatan dio proizvodnje već bio upućen n a svjetsko tržište. D anim disparitetim a cijena omogućuje se, pak, da i dalje egzistira samo prividno ren tab iln a proizvodnja koja bi opet tražila admini­ str. 21.

308

4 Izvor: Služba DK: Izvod lz analize p o slovanja p riv re d n ih org an izacija u 1964. godini,

strativne intervencije i prelijevanja u toku proizvodnje znatnog dijela vrijed­ nosti stvorene drugom proizvodnjom. Takva bi proizvodnja, koja samo viso­ kim subvencijama može ići u izvoz, činila stalan pritisak na uvoz koji je za­ pravo i sam subvencioniran niskim kursovima, pa bi tako samo produbljivala probleme vanjskotrgovinske razm jene i povećavala deficit vanjskotrgovinske bilance. Umjesto da bude nosilac novog načina proizvodnje, visoke proizvod­ nosti rada i općeg progresa, takva bi nova proizvodnja bila izvor sve većih teškoća za uspostavljanje norm alnih uvjeta u privrednom životu i kočnica objektivno mogućeg razvitka. Nije potrebno dokazivati da su takvi odnosi doveli do velikih subvencija. U vanjskotrgovinskoj razmjeni opseg subvencija izvozu dostigao je 1964. godine svotu od oko 270 m ilijarda dinara, a carine oko 225 m ilijarda. To, ipak, nije bilo dovoljno da bi se osiguralo održavanje potrebnih odnosa, pa su u sistem vanjskotrgovinske razm jene ugrađene i druge intervencije — kontingentiranje, ili posebne izvozne i uvozne dozvole, povezivanje uvoza s izvozom i slično. Razumljivo je samo po sebi da je u takvim odnosima i pri takvom opsegu intervencija najviše njih moralo imati karakter slučajnih rješenja, što nije stva­ ralo povoljne opće uvjete za samostalno donošenje ekonomskih racionalnih odluka o proizvodnji i proširenoj reprodukciji sa strane radnih organizacija pa je to nužno postalo izvor poremećaja i teškoća. Etatistički privredni sistem održavao je prenapetom raspodjelu društve­ nog proizvoda, što je bio stalan izvor poremećaja u privredi. Opseg investicija bio je stalno iznad privrednih mogućnosti, jer su organi društveno-političkih zajednica, a ne privreda, upravljali procesom proširene reprodukcije. Realizacija takvih planova privrednog razvitka financirana je »raubovanjem« privrednih organizacija. Ako bi se dogodilo — a to se najčešće i događalo — da nedostaju sredstva iz ostvarenog nacionalnog dohotka za financiranje takvih planova, društvene su zajednice pristupale ili novim emi­ sijama novca ili blokiranju sredstava privrednih organizacija, bez obzira na to kako će se to odraziti na modernizaciju proizvodnje. S tru k tu ra investicija, proizašla iz takve raspodjele sredstava za pro­ širenu reprodukciju, također je djelovala negativno. Budući da su državni organi raspolagali s oko dvije trećine ukupnih sredstava za investicije, bilo je logično što su investicije u nove objekte bile predimenzionirane, a investicije za modernizaciju i rekonstrukciju izgrađenih kapaciteta neprestano su se zapo­ stavljale. Prem a spomenutom proračunu S ekretarijata za financije, ako se ne bi izmijenio paritet i odnosi u cijenama, 1965. godine trebalo bi za subvencioni­ ranje izvoza još oko 100 m ilijarda dinara, pritisak na uyoz bio bi još veći, a samim tim i teškoće u platnoj bilanci. Željeznice bi imale, bez prom jena ta­ rifa, deficit od najm anje 80 do 90 m ilijarda dinara, elektroprivreda bi radila s gubitkom od 20 do 25 m ilijarda, proizvodnja ugljena bila bi na granici ren­ tabilnog poslovanja, a rudnici bi poslovali s gubitkom. U turizm u bi bio neodr­ živ kurs dinara za inozemne turiste u iznosu od 750 dinara za dolar, devizni bi priliv stagnirao, uza sve veći šverc dinara koji je već bio uzeo velikog maha. Nerobni priliv, jedan od osnovnih izvora priliva konvertibilnih deviza, stagni­ rao bi, a možda i opadao. U takvim uvjetim a teško bi bilo provesti u život ideje VIII kongresa SK J o deetatizaciji privrednog sistema, jer bi dobar dio privrede poslovao uz dotacije ili na granici rentabilnosti, što bi zahtijevalo uvođenje novih poreza 309

kako bi federacija p rik u p ila povećana sredstva od najm an je 200 m ilijarda di­ n ara za san iran je g u bitaka u nizu p riv red n ih g ran a i oblasti. To su, u k ratko, samo nek i ekonom sko-politički problem i koji su se bili nagom ilali. P ro d u žiti život starom sistem u značilo bi izložiti se još težim eko­ nom skim i političkim posljedicam a. K iru ršk a in terv en cija u društvenoekonom ske odnose postala je objek­ tiv n a ekonom ska nužda. Iz te situacije n ije se moglo izići bez neposrednijeg uključivanja u svjet­ sku p rivredu, i to jednostavno zato što se u okvirim a nacionalne privrede ne mogu fo rm irati »norm alna« s tru k tu ra cijena, norm alni odnosi ponude i po­ tražnje, prosječno društveno-potrebno radno vrijem e za proizvodnju jer za ci­ jeli niz proizvoda u nacionalnoj p riv red i postoje po jedan-dva proizvođača (autom obili, televizori, i si.), a d a o drugim razlozim a i ne govoriirio. Sve je to išlo u prilog neizbježne, ali sm jele odluke da se preuzm e odgovornost za sve im plikacije p relask a n a m nogo slobodnije tržišne odnose, što je postalo conditio sine qua non racionalnog p rivrednog razvoja zem lje i sistem a sam oupravljanja.

II. BIT I REZULTATI REFORME

1. Uvodne izmjene u privrednom sistem u Pod sve većim pritiskom idejno-političke koncepcije S K J o sam ouprav­ ljanju, nužnosti razvoja robne proizvodnje i principa dohotka, s jedne, i sve većih zah tjev a za racionalnije privređivanje, s druge strane, nastavljene su u toku 1964. godine prom jene u privrednom sistem u. Na p o dručju raspodjele dohotka izm eđu p riv red n ih poduzeća i društva (države) provedene su u toku 1964. godine ove prom jene: a) u k in u t je doprinos n a izvanredni prihod poduzeća. Tako je, nakon go­ tovo desetljeća i po, napokon u k in u t »porez na visoku produktivnost«; b) u k in u ti su doprinosi društvenim investicionim fondovima. Svi investi­ cioni fondovi (savezni, republički i lokalni) rasform irani su. Ta je odluka izraz koncepcije da se osnovna m asa akum ulacije prenese s države n a p rivredne organizacije. Ali »državni kapitali« iz investi­ cionih fondova nisu pred an i proizvodnim privrednim organizacijama, nego saveznim , republičkim i kom unalnim bankam a, čime je otvoren proces uspona moći b an ak a i sličnih institucija, a tim e i izvor budućih sporova, o kojim a ćemo govoriti; c) u k in u t je doprinos iz dohotka osnovnim granam a privrede, a 1965. godine i u cijeloj privredi. Nakon spom enutih prom jena u sistem u raspodjele dohotka sistem do­ prinosa i poreza vrlo je pojednostavljen: poduzeće će dalje plaćati samo do­ prinos n a poslovni fond (na »kapital«) i doprinos na osobne dohotke. Od tih se prom jena očekivalo snažno stim ulativno djelovanje na racionalno privređiva­ nje. Kao dokaz za to isticala se činjenica da svaki din ar uštede na cijeni ko­ 310

štanja pripada radnom kolektivu. I, dalje, dinar odvojen u fond za razvitak poduzeća, tj. za akum ulaciju, nije više opterećen nikakvim doprinosima, odno­ sno porezima, a dinar odvojen za osobne dohotke sada je vrlo opterećen jer je postao osnova za gotovo sve doprinose i poreze. Istodobno je u toku 1964. godine donesen Osnovni zakon o financiranju društvenopolitičkih zajednica.5 Značenje toga zakona bilo je u tome što je u odnose između političko-teritorijalnih zajednica uveo ekonomski princip da građani svake zajednice sami snose izdatke za obavljanje svih vrsta društvenih službi kao što su zdravstvo, prosvjeta, kultura, državna uprava, privredne intervencije itd. Federacija izuzetno osigurava dopunska sredstva onoj repu­ blici čiji prihodi ne mogu podmiriti minimalne potrebe. Na osnovi svih m jera već je 1964. godine počeo proces preraspodjele u korist nekih društvenopolitič­ kih zajednica. U toj su godini sredstva federacije povećana nominalno za šest posto, a sredstva ostalih društvenopolitičkih zajednica za 21 posto (republika i komuna).6 Zbog prom jena u instrum entim a raspodjele i cijenama povećala su se m aterijalna sredstva privrednih organizacija, što se vidi iz ovih podataka: u postocim a7 Oblasti

Dio za zajednicu 1961. 1962. 1963.

1964.

Dio za priv. organiz. 1961. 1962. 1963. 1964.

Oblasti 1—8

54,1

54,4

52,2

48,0

45,9

45,6

44,8

52,0

Industrija i rudarstvo

58,7

60,4

60,5

51,5

41,3

39,6

39,5

48,6

Poljoprivreda

43,0

43,2

47,4

42,5

57,0

57,8

52,6

57,5

Šumarstvo

35,2

41,0

38,4

33,3

64,8

59,0

61,6

55,7

Građevinarstvo

41,8

43,3

44,6

41,5

52,2

56,7

55,4

58,5

Promet i veze

44,5

47,0

46,4

41,5

55,5

53,0

53,6

58,9

Trgovina i ugostiteljstvo

60,0

60,0

59,5

52,5

40,0

40.0

40,5

47,5

Zanatstvo

42,3

44,0

44,3

41,6

57,7

56,0

55,7

58,4

Stambeno-komunalna dje­ latnost

36,3

35,6

37,0

37,7

66,4

66,4

63,0

62,3

Dakle, dio neto-produkta koji pripada privrednim organizacijama raste 1964. godine za 56 posto u usporedbi s prošlom godinom, što je mnogo brže od porasta dijela za zajednicu koji iznosi 18 posto. U ukupnom neto-produktu po­ rastao je udio onog dijela neto-produkta koji pripada privrednim organizaci­ jama, i to od 44,8 posto u 1963. godini na 52 posto u 1964. godini. Prom jene provedene početkom 1964. godine pokazale su se vrlo uspješ­ nima u poslovanju već iste godine. Ostvareni neto-produkt u 1964. godini na 100 dinara uloženih sredstava u privredi Jugoslavije iznosio je 42,9 dinara, a u 1963. godini 37,6 dinara; u isto je vrijem e neto-dohodak iznosio 28,8 dinara, * Vidi 61. 38—42 Osnovnog zakona o financiranju društveno-politlCklh zajednica, »Službe­ ni list SFRJ«, br. 31. 1064. • Izvori: Služba DK, glavna centrala — Izvod lz analize poslovanja privrednih organi­ zacija u 1964. prem a završnim računim a 7 SDK, Analiza poslovanja privrednih organizacija 1984, Beograd 1965, str. 20.

311

p rem a 26,0 d in ara u 1963. godini.8 To je značajno poboljšanje poslovanja priv­ rednih organizacija u iskorištavanju sredstava. Iako značajne, prom jene u privrednom sistem u provedene u 1964. godini nisu m ijenjale cjelokupni sistem i nisu udovoljile program skim dokum entim a donesenim 1964. godine u kojim a su se tražile svestrane prom jene, a naročito se tražilo šire i p otpunije djelovanje zakonitosti robne proizvodnje i radikalna preraspodjela nacionalnog dohotka u korist priv red e kako bi udruženi proizvo­ đači mogli preuzim ati funkciju glavnog nosioca proširene reprodukcije.

2. B it reforme Godine 1965. n astu p ila je prijelom na faza u razvitku društvenoekonom skih odnosa u Jugoslaviji. N a području privrednog sistem a ušlo se u najdublje prom jene koje su treb ale radikalno lik v id irati nasljeđe iz adm inistrativnog razdoblja i u sm jeriti p riv red u na slobodnije društvenoekonom ske odnose u sm islu mnogo jačeg djelovanja objektivnih ekonom skih zakonitosti robne pro­ izvodnje u režim u društvenog vlasništva i radničkog sam oupravljanja. Iz činjenice da su izm jene odgađane sve do početka k ru p n ijih porem ećaja u p riv red i može se suditi — iako su stv a rn i proizvodni odnosi umnogome bili p ro tu rječn i idejno-teorijskoj koncepciji Saveza kom unista — da to, samo po sebi, n ije bilo dovoljno da se pokrenu i provedu radikalne prom jene u tim odnosima, v jero jatn o stoga što je odnos snaga bio takav, što su se neke od njih uspješno su p ro tsta v ljale prom jenam a. A li etatizam je gubio bitku na eko­ nom skom polju zato što je kočio optim alan razvitak p riv red e proizvodeći »po­ litičke« tvornice, disproporcije, skupu proizvodnju, veliki platn i deficit itd., i to je bio važan činilac koji n ije dopuštao odgađanje radikalnih prom jena u pro­ izvodnim odnosim a. Iako bi idejno-politička platform a koju je izgradio V III kongres SK J (kao i p rije slične platfo rm e sindikata i Savezne skupštine) m ogla upućivati na ra ­ dikalno m ijen jan je načina proizvodnje, s etatističkih na razvijenije sam oupravne odnose, uz istodobni razvoj tržišne priv red e i novu k v alitetu u razvoju samo­ up rav ljan ja, ipak je početna faza reform e bila više financijsko-ekonom ska ope­ racija, a m anje rad ik aln a reform a proizvodnih odnosa. Cilj i sredstva upotri­ jebljena u prvoj fazi reform e više su podsjećala na slične operacije u nekim drugim zem ljam a nego n a društvo koje se opredijelilo za preobražaj s etatistič­ kih na sam oupravne oblike društvenog života. To se može zaključiti na osnovi m jera koje su poduzete na početku reform e: — devalvacija dinara, sm anjenje carinske zaštite, poskupljenje uvoza i poticanje izvoza; — restrik tiv n a kreditno-m onetarna politika; osjetno usporavanje i sma­ n jen je k red ita i novčane m ase radi suzbijanja inflacije; — ograničenje i sm anjenje budžetske potrošnje i tzv. neprivrednih troš­ kova (članarine, bankarski troškovi, prem ije, osiguranja i si.); — sm anjenje poreznih i nekih drugih obaveza privrede; 8 P riv re d a u godinam a refo rm e, Savezni zavod za sta tistik u , B eograd 1968, str. 70.

312

— preporuka da osobni dohoci ne rastu iznad produktivnosti— restrikcija investicione potrošnje; — adm inistrativno povećanje cijena i njihova korekcija prema svjetskim cijenam a uz istodobno zam rzavanje većeg dijela novoodređenih cijena u proizvodnji i transportu; — odgađanje revalorizacije osnovnih sredstava; — radikalno sm anjenje regresa, dotacija, prem ija i sličnih oblika adm i­ nistrativnog prelijevanja dohotka. Nove privredne m jere donesene u srpnju 1965. godine zajedno s izmje­ nama u privrednom sistemu 1964. godine početak su najradikalnije reforme privrednog sistem a od uvođenja radničkog sam oupravljanja 1950. godine.

3. Tok i rezultati Na širem društvenom planu »progresivne snage u SKJ« (nova kategorija koja se pojavila u političkom životu polovicom šezdesetih godina) vjerovale su i očekivale od radikalnih prom jena privrednog sistema, osim ostalog, i ove rezultate: a) oslobađanje neslućene inicijative i stvaralaštva proizvođača, jer će radnici, stavljeni u slobodnije tržišne ekonomske odnose po kojima potpunije »dijele sudbinu svojih proizvoda«, brže razvijati m aterijalne proizvodne snage i socijalističke društvene odnose; b) otvaranje mogućnosti da se ubrza proces integracije privredne i tzv. izvanprivredne sfere, tako što će se ekonomskim vezama i m aterijal­ nim interesom radni ljudi neposrednije uključiti u stvaranje dohotka, što se stvoriti pretpostavke za dosljedno ostvarenje ustavne koncepcije komune; c) potiskivanje i radikalno sm anjenje moći federalnog centralizma, što je moguće samo radikalnom promjenom postojećeg etatističkog privred­ nog sistema, a to će osigurati afirm aciju nacionalnog faktora i ojačati jedinstvo zemlje. Ali izmjene u privrednom sistemu 1965. godine nisu obuhvatile cijeli niz bitnih dijelova toga sistema. I dalje je zadržan stari sistem planiranja, sistem proširene reprodukcije, devizni režim i režim vanjske trgovine. Ipak, uvođenjem prvih m jera privredne reform e nastala je kvalitetno nova situacija za privređivanje. Znatnim su dijelom presječeni kanali kojima je država neprekidno ubrizgavala sredstva u privredu, najviše iz emisije novca. Izmjenom cijena naglo se prom ijenila potražnja roba i usluga; naročito su naglo sm anjene investicije koje su i bile najveće žarište poremećaja u privredi. Zbog prom ijenjenih uvjeta privređivanja i očekivanja novih ekonomskih odluka fe­ deracije privreda se sustezala od donošenja značajnijih poslovnih odluka čeka­ jući bolje prilike. Sve privredne organizacije i sve ustanove u zemlji pravile su proračune u vezi s mogućnostima »uklapanja u uvjete reforme«. Naime, opći porast cijena sredinom 1965. godine doveo je do porasta troškova života za 35 posto9 u drugoj polovici 1965. godine. Osobni dohoci na ime povećanih troš­ kova života nisu povećani za sve zaposlene jednako. Radne su organizacije po­ većavale osobne dohotke u skladu sa svojim mogućnostima, što je dovelo do znatnih razlika u tom povećanju m eđu zaposlenima. 313

Početkom 1966. godine donesen je i petogodišnji plan privrednog i d ru š­ tvenog razvoja koji je, zapravo, dalje razrađivao započetu priv red n u reform u. U petogodišnjem je plan u bilo zacrtano d a se do 1970. godine ostvari takva raspodjela n eto -p ro d ukta u kojem u će p riv re d a sudjelovati s oko 70 posto. O stvarivanje p riv red n e reform e postalo je prvorazredni zadatak cijeloga d ruštva. R adni su se kolektivi m obilizirali d a iskoriste sve svoje »unutrašnje rezerve«. Pod pritiskom znatno otežanih u v je ta plasm ana roba i usluga, a da ne bi došlo do sm an jen ja osobnih dohodaka, p rv a je reak cija rad n ih kolektiva i u p riv red i i izvan n je b ila gotovo potpuno o b u stav ljan je p rim a n ja novih radnika, a zatim je došlo i do o tp u štan ja s posla. P rv i p u t od 1952. godine stagnirao je, pa i opadao broj zaposlenih. Dok je, npr., broj zaposlenih od 1962. do 1964. po­ rastao za oko 566 000, u razdoblju od 1964. do 1967. godine opao je za 47 000. Problem je postao još teži i zato što je upravo tih godina pristigao najveći kon­ tin g en t m ladih g en eracija rođenih nakon ra ta i m nogo brojniji od starijih ge­ neracija. T rogodišnje za tv a ra n je v ra ta za zapošljavanje neće ostati bez zna­ čajn ijih političkih posljedica. Teškoće će biti sam o privrem eno ublažene odla­ skom dijela rad n e snage n a ra d u Z apadnu E vropu i zadržavanjem na selu. To, dakako, neće b iti rješenje. U procesu p re stro ja v a n ja p riv red e stabilizirale su se cijene i životni troš­ kovi, tako da se d in a r u nekim bankam a n a Z apadu konvertirao po službenom kursu. A li stabilizacija je o stv a ren a n a osnovi oštrih restrik tiv n ih m jera i na raču n stagnacije p rivrede. Izložena naglom p rek id u inflacije, odnosno p restan k u financiranja proiz­ vodnje dijelom iz em isija, zatim p ritisk u uvezenih roba, a dotadašnjim razvit­ kom nedovoljno o rije n tira n a n a izvoz, p riv red a je nakon reform e nužno pre­ kinula s trad icionalno visokom stopom rasta. In d u strijsk a je proizvodnja naglo stagnirala. Stopa rasta prem a prošloj godini (lančani indeks) iznosila je: 1963. godine 116 posto; 1964. godine 116 po­ sto; 1965. 108 posto; 1966. godine 105 posto; 1967 — 100 posto; takav zastoj in­ d u strijsk e proizvodnje n ije se dogodio poslije 1952. godine. Dok je u prošlom četvorogodišnjem razdoblju in d u strijsk a proizvodnja porasla za 54 posto, u raz­ doblju reform e (1964— 1968) po rast je iznosio 18 posto. Budući da se broj zaposlenih n ije povećao, prod u k tiv n o st je porasla za 18 posto, odnosno još više, je r se radno v rije m e skratilo za sedam posto prelaskom na 42-satni radni tjedan. Za četiri godine izvedene su i s tru k tu rn e prom jene u privredi. Dok je većina g ran a stag n irala, brodogradnja, kem ijska industrija, in d u strija nafte, p ap ira i elek tro en ergije ostvarile su vrlo visok porast. Tako je npr. brodo­ g rad n ja dostigla dvostruko veći fizički opseg proizvodnje (indeks 1968/1964. godine 213 posto). P o ljo p riv red a je sta g n irala više od industrije. Stopa rasta prem a pret­ hodnoj godini (lančani indeks) iznosila je 1963. godine 110 posto; 1964. godine 106 posto; 1965. godine 91 posto; 1966. godine 116 posto; 1967. godine 99 posto; 1968. godine 96 posto. No, za poljoprivredu je značajniji podatak da se Jugosla­ vija po prosječnim prinosim a sve više približavala svjetskim rekordim a. U go­ dinam a reform e prinos pšenice po h ek taru povećan je za šest do sedam mtc, a kuk u ru za za p et do devet mtc. P rosječne prinose po jednom ha pokazuje ova tabela:

•ibid. 314

1961—1964.

Pšenica D ruštvena gospodarstva Individualna gospodarstva K ukuruz D ruštvena gospodarstva Individualna gospodarstva Šećerna repa D ruštvena gospodarstva Individualna gospodarstva

1965—1968.

29,1 15,3

35,7

43,3

52,5 25,5

20,1

21,0

311 217

414 288

Time je, činilo se, definitivno riješen problem masovne produkcije, a u isto doba otvoren problem plasmana poljoprivrednih proizvoda u zemlji, a još više na svjetskom tržištu zbog ograničenja uvoza u mnoge zemlje, naročito zapadne. Na individualnim gospodarstvima porastao je broj traktora: 1960. godine bilo ih je samo 5 000, a 1966. godine 12 000. Dok su u četiri godine prije reforme (1960— 1964) investicije porasle za 114 posto, u četiri godine reforme (1964— 1968) porasle su samo za 28 posto. Sintetski izraženo kretanje privrede u prve tri godine reform e vidi se iz podataka o dinamici društvenog proizvoda u ovim tablicama: DINAMIKA DRUŠTVENOG PROIZVODA (1961—1967)

100

100

101,4 108,1 109,1

107,0 110,9 111,3

100 100,6

101,7 97,0

■3

£

Godina

1961. 1962. 1963. 1964. 1965. 1966. 1967.

c % n D

I

103,1 105,0 112,3

104,3 110,3 116,6 117,4 107,0 103,7 100,3

112,0

101,4 106,6

101,0

a

V, Q, O O CL

95,0 102,3 109,1 105,9 92,4 116,4 98,6

O

li o* 99,4 108,3 109,3 98,5 101,7 98,9 96,4

73,0 74,0 86,7

86,1 100

100

94,2 93,5 98,5

111,1

103,6 109,6

100

81,9

92,7

106,1

114,8

74,3 76,9 87,7

112,8

Zanatstvo

100

92,4 107,6 106,1

Trgovina 1 ugostiteljstvo

85,7 92,9 101,5

Prom et

84,6 86,5 94,5

66,2

Šum arstvo

73,1 85,2

G rađe vinarstvo

75,7 79,5 89,3

Poljoprivreda

1961. 1962. 1963. 1964. 1965. 1966. 1967.

In d u strija

Godina

U kupno

Bazni indeksi, 1964 -= 100

88,8 87,4 89,3

100

109,6 107,5

112,8

■Lančani indeks, prethodna godina = 100 o > o o> > (d'3 C« OJ n >3 m 1 c U o u) no 3 N H3 £ W a !z e ^ ^ ja ysJro^t^Jco g ^ - g o h o f e o m . po ari J v K o d a jje U z J » j> n ^ i ^ m m r t r a o j a S J Z r ^ a k o ja ^ e la q p n n ije la j^ p v e ^ h lu uk upnih izdataka. Na kraju se RoiiLepi slobodne razm jene rada sv eo na fak tički produžetak ranijih fondovskih institu­

448

cija. Država je ponovo svojim autoritetom stvarno, a često i formalno, odredila stope izdvajanja iz dohotka za društvene službe i državne potrebe (budžeta). Područje na kojem je partijsko-državna struktura ne samo zadržala, već i ojačala svoju vlast, a na štetu razvoja sam oupravljanja bila je akum ulacija i politika ekonomskog razvoja. Zamisao je bila da se prom jene u sistemu vrše »u hodu«, kako se ne bi prekidala društvena reprodukcija. Međutim, problem prijelaznih rješenja iz sta­ rog u novi sistem nitko nije ni postavio nakon usvajanja Ustava i ZUR-a. Stari se sistem po logici inercije nastavio. Treba, naime, imati na umu da investici­ oni ciklusi nisu niti mogu biti prekidani. Uglavnom je u cijelom poslijeratnom periodu nacionalna akum ulacija uvijek bila anticipirana (angažirana) na 5—6 godina unaprijed za određene investicione programe. Tako je bilo i u momentu usvojenja koncepcije udruženog rada. Umjesto izgradnje mehanizma financij­ skog samoorganiziranja udruženog rada, političko-izvršni organi produžili su funkciju staroga investicionog faktora, kao što su radili dok je država imala svoje investicione fondove. Ulogu tih fondova preuzele su banke, čija su ruko­ vodstva bila dio upravljačke strukture društva, a slušala su partijsko-državne centre vlasti. Kako i zašto je državno-partijska struktura preuzela nadsamoupravnu funkciju investicijskog »magnata«, iako se to protivilo ideologiji i politici Saveza komunista, a po Ustavu je bilo ilegalno? Najveći investicijski val u cijelome poslijeratnom razvoju počeo je nakon političke krize u Jugoslaviji sredinom 1970-ih i trajao do početka ekonomske krize 1980. Postojala je tendencija što većeg investiranja, kao izraz želje ne­ razvijenog društva da »stigne i prestigne« razvijenije zemlje. Taj val, k ->ji je prešao sve granice ekonomskog razuma, djelomično je fenomen krizne političke klime koja mu je prethodila. »Nove« političko-kadrovske strukture u republi­ kama, regijam a i općinama željele su dokazati kako su sm ijenjene grupe ruko­ vodilaca bile ne samo politički, već i ekonomsko-politički inferiorne. Veliki in­ vesticioni val, iz kojeg bi slijedio veliki skok u ekonomskom i društvenom ra­ zvoju, bio bi i najjači izvor novoga političkog legitim iteta i autoriteta *novih« političkih i rukovodećih struktura Postojeći sistem i (ne)organiziranost udruženog rada nisu mogli izvesti neophodnu koncetraciju i centralizaciju »kapitala« za inače jednostranu raz­ vojnu politiku. Privreda je bila rasparcelirana na oko 60 000 subjekata (OOUR-a i radnih zajednica) i nije bila sposobna za velike poduhvate vrijedne stotine milijuna dolara (atomske centrale, naftovodi, Dina, Krk, Feni, Obrovac, Smederevska željezara, auto-ceste itd.). I u toj je situaciji nastavljena stara praksa. »Srećom«, akum ulacija se nalazila u bankam a — od emisione do lokalne po­ slovne, a njih je bilo svega oko 170. Imajući »u rukama« politički »neograni­ čenu« moć, državno-partijska rukovodstva, tj. njihov izvršni dio (često i samo nekoliko najodgovornijih), uz savjete svog stručnog tima, uz razne pritiske i osobne ambicije, »odobravao« je »financijsku konstrukciju« desetaka tisuća ra­ znih objekata (gotovo 40 000), angažirajući svu akumulaciju, štednju građana, veliku emisiju novca i m eđunarodne zajmove. Kako se »model« u praksi oblikovao, jedan od istaknutih rukovodilaca ovako je opisao autoru: Investicione su odluke donosili čelni ljudi Saveza komunista i državnih organa. Spontano se razvila neka vrsta nepisane »nad­ ležnosti«. O gradnji kapitalnih objekata odlučivalo je nacionalno-republičko-pokrajinsko rukovodstvo — zapravo njegov vrh, o objektima regionalnog 29

D - B ila n d ž lć : HISTORIJA SFRJ

449

značaja odlučivali su »čelni« politički ljudi regije, uz utjecaj pojedinaca iz rukovodećeg »tima« republika, a o objektim a lokalnog značaja »vrhuška« općine, opet uz podršku i pomoć pojedinaca iz viših forum a. F orm alne odluke po kojim a bi se mogao jasno rekonstruirati taj m eha­ nizam investicija ne postoje, je r je prem a U stavu i program skim dokum entim a tak av sistem nelegalan. O dluke su form alno donosila sam oupravna tijela, a faktički su odlučivali centri partijsko-državnog kom pleksa iza »zatvorenih« vrata. M eđutim , spom enuti »model« nije čist, je r su brojne investicione odluke, naročito u sferi m odernizacije i rekonstrukcije, u m nogim radnim organizaci­ jam a sam ostalno donosile poslovodne stru k tu re, a odobravali sam oupravni organi, pogotovo u većim kolektivim a, koji su em ancipiraniji od utjecaja državnih organa i p artijsk ih rukovodstava. G lavna činjenica koja je osiguravala najjači utjecaj čelnih ličnosti državnih organa i p artijsk ih rukovodstava u odlučivanju bila je ta što su oni im ali odlučujuću riječ u im enovanju i izboru rukovodećih kadrova u svim stru k tu ra m a društva. »Pravo« na odabir kadrova osiguravalo je da odabrani m anje-više bez pogovora prim aju odluke onih koji ih postavljaju na rukovodeće položaje. Teško je zam isliti da bi d irek to r banke odbio odluku rukovodstva svoje drušitveno-političke zajednice. Dodajm o još jednu specifičnost zadnjeg investicionog vala: dok se u svim p rijašn jim razdobljim a za vrijem e izgradnje m orao i »stezati kaiš«. ovog p u ta je osobni i d ruštveni stan d ard svih društvenih sredina i gotovo svih pripadnika društva stalno i rapidno rastao. »Tajna« je u m eđunarodnim kred itim a koji su djelom ično išli i u neproizvodnu potrošnju. Iz opisanog sistem a proširene reprodukcije mogao bi se izvući važan elem enat za određ iv anje »modela« — »tipa« društvenih odnosa. Investicionim odlukam a d ržav n o -p artijsk ih stru k tu ra određena je i raspodjela nacionalnog dohotka, dijelom neposredno (u investicionom valu gotovo 40%), a tim e su posredno određene i dvije druge bitne proporcije: osobna i zajednička po­ trošnja. Dakle, u segmentu proširene reprodukcije opisani je sistem bliži modelu kojeg nazivamo državnim socijalizmom nego m odelu tržišnih ekono­ m ija ili sam o u p rav ljanju. Treći dio nacionalnog dohotka, koji im a k a ra k te r reziduum a, jest doho­ dak p riv red e što ga radne organizacije autonom no raspodjeljuju na osobne dohotke i n a poslovni, rezervni i fond zajedničke potrošnje. Veličina poslov­ nog fonda, s obzirom na opisani sistem izvlačenja akum ulacije iz radnih organizacija, pala je na oko 20-ak posto u k upne akum ulacije, a i m anje ako se uzm u u obzir k am ate koje one plaćaju na kredite. Ta je veličina relativno mnogo m an ja nego krajem 1950-ih godina, što znači da se m aterijalna osnova sam oupravljanja poslije četvrtine stoljeća relativno sm anjila. Nakon presijecanja tendencija tzv. kapitalnog odnosa, početkom 1970-ih godina, trip a rtitn im društvenim dogovorom sindikata, privrednih kom ora i izvršnih vijeća (države) uvedeni su k rite riji za raspodjelu po granam a i gru­ pacijam a, po kojim a su okviri fonda osobnih dohodaka određeni svođenjem složenog rad a na jednostavne poslove, te težinom i značenjem pojedinih vrsta proizvodnje. Intencija tih m jera bila je sm anjenje razlika u dohocima među privrednim granam a i m eđu radnicim a u radnim organizacijam a. A pstrah iraju ći neke detalje i specifičnosti, raspodjela nacionalnog do­ h otka n a t r i osnovna dijela — akum ulaciju, opće i zajedničke potrebe i na 450

fondove radnih organizacija — određivana je složenim sistemom primarne, sekundarne i tercijarne raspodjele. U tom su sistemu radne organizacije auto­ nomne u području proste reprodukcije i manjeg dijela akumulacije, pa bi se mogao izvući zaključak da se taj »model« krajem 1970-ih godina nije bitno razlikovao od modela s prijelaza iz pedesetih u šezdesete godine, naravno, bez formalno državnih fondova, ali sa sličnom regulativnom moći političkog faktora u određivanju osnovnih propozicija raspodjele nacionalnog dohotka. Kako su se u opisanom sistemu ponašali radni kolektivi, odnosno njiho­ va poslovodstva? N ajprije moramo ukratko opisati novi sistem i politiku cijena, koji su uvedeni počefkom 1970-ih, jer je to bitno utjecalo na ponašanje ljudi u proizvodnji. Da bi se prevladalo jače djelovanje tržišnog mehanizma kao »eminentnog« rt&slijeđa kapitalističkog društva, zakonom je uveden sistem društvenih dogovora o cijenama. Tim su dogovorima cijene regulirane na bazi strukture prosječnih troškova istorodne vrste proizvodnje. Takav je sistem snažno »stimulirao« sve proizvođače da u zahtjevim a za što većim cijenama »proguraju« sve što mogu, uključivši, naravno, sve svoje obveze, pa i sve što im tržište inače ne bi priznalo. S obzirom da je država težila što većem dohotku, proizvođači su nastojali da preko strukture troškova »saču­ vaju« što veći dio dohotka za osobne dohotke i svoju akumulaciju. Naravno, orijentirali su se i na što racionalnije poslovanje radi povećanja svog dohotka, ali je put preko cijena bio lakši i brži. Na taj je način formirano »žarište« inflacije nazvano »troškovnom inflacijom«. Budući da društvo nije imalo dovoljno snage da se odupre pritiscima za povećavanjem cijena, ono je, da bi ostvarivalo ambiciozne investicione projekte, pribjeglo povećanju veličine aku­ mulacije i emisijom novca. To je stvorilo jako žarište inflacije. Proizvođači su se u raspodjeli dohotka ponašali kao dobri privrednici, u skladu s uvjetim a u kojima su se našli. U ogromnoj masi može se reći da su gotovo sve organizacije udruženog rada »stezale« fondove osobnih do­ hodaka u korist fondova za svoj razvoj, uvjerene da je to put povećavanja osobnog i društvenog standarda zaposlenih. Tome treba dodati još jedan važan elemenat. Sistem društveno-ekonomskih odnosa imao je ugrađenu stabilnost u vrlo visokom stepenu. Naime, rečeno je da je fond dohodaka relativno data veličina nacionalnog dohotka. Relativno fiksne veličine su i akumulacija te fondovi opće i zajedničke po­ trošnje. Organizacije udruženog rada su pod datim uvjetim a prodajom svojih roba i usluga na tržištu realizirale dohodak. Radne organizacije, -keje zbog bgoJs&jih razloga.-nisu mogle egzis t i r a t i „psJyaKfiDim dobsftSVR..dobivalg.'su pomoć iz rezervnih fondova privrede, t^jco da praktično, goto.vonitko nije mogao bankrotir a h . To je s je d n o s tra n e pridonosilo socijalnoj stabilnosti, ali i opadanju,odgovornosti^ je r je u najgorem slučaju, gubitke £okrilo društ^o. Autarhična j^.jugoslavenska ekonomska politika također pridonosila soci­ j a l n o j gfobilnosti tim e što je JtitiTa s ^ k j ^ p s ~ f ITferentabiinu proizvodnju - o d gotovo bilo kftkye straqp .jEpflkurencije, jl* j e destimuKrala lia p red^k^priVrede' sprečavajući ie da se -h g g _g_a .poslovanje. _do svjetskim ‘Tčfiterijima. Ako 1se tome doda i činjenica da su politički faktori bili glavni nosioci otvaranja novih poduzeća i time preuzimali i odgovornost za njihov opstanak, jasno je da cijeli sistem nije imao dovoljno visokih performansi da se osigura od nastajanja nerentabilnih proizvođača niti da likvidira nerentabilne pogone stalno stvarajući zdrave ćelije, a time i zdrav organizam privrede. 451

Novi fenom en koji se pojavio početkom 1960-ih i ra 2?vio u toku 1970-ih jest porast financijskog kap itala u obliku štednih uloga građana. Stanovništvo je 1981. godine im alo u bankam a 762,5 m ilijardi d inara štednih uloga, od čega 319,7 m ilijard i ili 7,6 m ilijardi dolara u devizama. Kako je stanovništvo istodobno im alo 211,9 m ilijardi k red itn ih obveza, neto »financijski kapital« stanovništva bio je 514,6 m ilijardi d in ara depozita, od čega 134,0 m ilijardi ili 3,2 m ilijardi dolara u devizam a, ali budući da su k reditne obaveze OUR-a iznosile 1 702 m ilijarde dinara, od čega 4,0 m ilijardi dolara u devizama, pri­ vreda je im ala deficit 847,5 m ilijardi dinara. NfL. osnovi prethodne analize, ju g oslavenslu„^iafldel« dgugtveno-ekonomskih odnosa v a) Tokom 1970-ih g o d in a ^ iT ^ v ir u koncepcije udruženog rada, potisku­ jući elem ente tržišta, posebno s h e m o m raspodjele nacion a T n o p ^ n h Q ^ ^gTgfAmom proširene rep rodukcije i politikom ^ cijenaj p rivredn i je ^sistem "stiKijno klizio prem a tip u odnosa u zem ^am a tzv.-" d a v n o g socijalizm a, iako je ~sam koncept izrijekom htio da potisne etatizam iz ekonom1ije7~Međ^ 'pre­ šao preko »granice« i zato se I m i n o l k mom kakvi postoje u spom enutim zem ljam a. b) fiitno svojstyo sistem a je u tom e da su QUILrd^autonom ni u sferi proste reprodukcije, da im aju i d io proširene reprodukcije i da rade u am bijen tu tržišnog m ehanizm a, koji je o^am ?eh"^društvenim dogovorima i samo­ u pravnim sporazum im a. Doduše, ra d jfc a ln a k ritik a sif t fima jp- jiuynslavpn.skn ekonom i j u jiodrilglj ivo N a z v a la ^dogovornom ekgnomi] omfe- u kojoj se iza tih dogovora k rije »čvrsta ruka« d rž a v e ,' pdgTt^vSfe^epuSličkih i lokalnih organa, u čem u im a elem enata točne dijagnoze stanja, ali i pretjerivanja. c) Sa gledišta idejno-teorijske koncepcije sam oupravljanja, sistem nije savladao etatizam , politička i ekonom ska organizacija društva nije osigurala proizvođačim a dom inantnu poziciju, posebno u proširenoj reprodukciji. U tom je ko n tek stu sistem u .suštini onakav kakav se oblikovao.IQr.ak,godina poslije u vo đ en ja-sam o u p rav ljan ja ^aoooJito savezna adm inistracija, ne r a ^ o la z e^alrum ulacijom , a tad a je im ala n ajveći dio tog fonda u svojim j^ k a m a T lto ~ re p u b like, p okraj ine, regije i općine nem aju investicione. .fondpvgjJV^^s^bjt^porieiju u p£^jTpj3oj rpprndukciji „Q&tyarujy, . preko b a n a k a JL drygih- instrum enata. D ruštvene snage^k.oje su-.razvijale sistem , težile su da ^ a jz v e d y iz»okova« ____ U svim prijašnjim reform nim poduhvatim a, "ošTtn donekle u zadnjim a, težilo se stv a ran ju društvenih odnosa koji bi poticali vi­ soku produktivnost, razvijali žar stvaralaštva, čovjekov ponos na rezultate rada koji bi rad postao jedini osnov čovjekova položaja. Očekivalo se da će sam oupravni dru štveni odnosi, u kojim a radni ljudi dijele sudbinu svoga rada, produktivnošću nadm ašiti i kapitalizam i državni socijalizanu^Mfiđliiiififc J a i tak v a vizija s e .n iie ostvarila, p iro k ra tska tradicija, jgvašl Tniatpriialnim^dokriBMubez rada i m imo rada, n^qsnoxL^olp?ajLa form alne kvalifikacije, ideološke "predrasude o d r u š t v e ^ ^ j e d n g k ^ ^ r o ^ e n a u ia£ $ ilax k a_ i sva naslijeđaj?tar.Qg.,4cužtYa i s p p j £ Č . i L i . ^ V L J f i > u , l°~ --------------------------- -_ ^ z a rad koia jp i7.vp1^ rpvp^unijui splasnuli pii, đnžln ip _L~tlp apatije i nerada Kao rezultata saznanja Isto, s tr. 393.

454

litičkih rukovodstvava na »račun« moći saveznog političkog centra. Naime, do raspleta političke krize 1971/72. godine, ustavna je reforma federacije već bila završena (amandmani na Savezni ustav 30. VI 1971), i republička su rukovodstva već »osvojila« vlast, tako da su uz pomoć saveznog političkog centra, prije svega Josipa Broza Tita, Edvarda K ardelja i Vladimira Bakarića, republička rukovodstva manje-više samostalno obavila sve poslove »čišćenja« i sanacije političke situacije u svojim republikam a i pokrajinam a jačajući i kroz to svoj utjecaj i moć. Tendencija jačanja moći republičkih i pokrajinskih političkih centara i dalje se nastavila — i to je najznačajnija politička prom jena u političkom sistemu i političkim odnosima u Jugoslaviji poslije raspleta političke krize 1971/72. godine. U momentu najveće osude separatizma, posebno u Hrvatskoj, veliki dio jugoslavenske javnosti očekivao je da će se saveznom centru vratiti njegova stara moć. Oni koji su to očekivali nisu zapravo shvatili političku koncepciju vodeće ekipe SKJ, posebno Tita, Kardelja i Bakarića. Njih su nacionalizam i separatističke tendencije učvrstile u njihovoj federalističkoj poziciji, ojačavši njihovo uvjerenje da se protiv tih tendencija može boriti samo s pozicija ravno­ pravnosti, što će jačati zajedništvo Jugoslavije. Takav se njihov stav može jasno izvesti analizom njihovih radova i poslije .1971/72. godine. Proces jačanja političke samostalnosti republika i pokrajina poslije sloma nacionalističkih tendencija 1971/72. godine nije, naravno, rezultat dnevnih doga­ đaja političke krize 1971. godine. Rasplet političke krize 1971/72. godine nije doveo do revizije koncepta federalizma usvojenog 1971. godine, ali je presjekao »svađu« i spriječio tradicionalni buržoaski pristup »nacionalnoj« državi — što je imalo golemo značenje. U atmosferi »zavedenog reda« u zemlji nakon »malih državnih uda­ ra« 1971. i 1972. godine, uz odsustvo političke javnosti i bez polemika u štampi, započelo je i m irno funkcioniranje odnosa u federaciji. Uz prestanak ranijih »svađa«, težište oblikovanja zajedničke politike Jugoslavije, naročito u ekonomskim odnosima i politici društvenog razvoja, sve se više prenosilo na dogovaranje u međurepubličkim komitetima, u Vijeću republika i pokra­ jina, izravno između izvršnih i državnih organa, naravno, uz usm jeravajuću ulogu Predsjedništva SFRJ i Predsjedništva SKJ, koji su i sami prilagođavali svoj stil djelovanja novim odnosima u federaciji. Takvu je praksu nalagao i Ustav i odluke X kongresa SKJ. Tome su osobno pridonijeli i lideri revolu­ cije, posebno Tito i Edvard Kardelj. Josip Broz Tito je na X kongresu kvali­ ficirao federativni sistem kao »jedinstven u svijetu po svojoj principijelnoj dosljednosti«.4 Analizom njihovih radova i praktičnog djelovanja u postustavnom periodu do kraja njihova života može se zaključiti da su težili da za njihova života novi odnosi u federaciji »prorade«, zažive i da se stabiliziraju na ustavnom konceptu vjerujući da to osigurava i budućnost socijalizma i budućnost onakve Jugoslavije kakvu su stvarali u revoluciji. U koncepciji federalizma, međutim, pored ideje o jačanju odgovornosti i prava republika i pokrajina, što je i bio cilj form uliran sredinom 1960-ih godina, bila je sadržana i ideja i uvjerenje da će članice federacije jednako tretirati i »svoje« i »federacijske« interese. Vjerovalo se tada da će se preko i kroz mehanizam robne proizvodnje i tržišta, naravno uz planiranje zajed­ * Deseti kongres SKJ, Kom unist, Beograd, 1974, Btr. 46.

455

ničkih ciljeva, stv a rati m reža veza i odnosa na organskoj osnovi, koja će zam ijeniti državno-centralističke veze. Kanali robne proizvodnje, međutim, bili su jako prigušeni zbog tendencije uspostavljanja kapitalskih odnosa u društvu. Zato je težište preneseno na m ehanizam dogovaranja i sporazum i­ jevanja. Da se ne ponavlja, zbog prigušenja tržišta, privredni subjekti nisu uspjeli »probiti« terito rijaln u društvenu organizaciju, pa je ona zato zadr­ žala najveći dio d ruštvene moći u reguliranju društvenog života. Politička moć republika i p o k rajina im ala je otvoren prostor da se oblikuje kao glavni centar društvenog u pravljanja. Politički je kurs jačanja »državnosti« republika i »autonomnosti« po­ k rajin a nesum njivo imao svoje protivnike i poslije usvajanja Ustava. Oni su proces jačan ja republika i pokrajina doživljavali i kao proces slabljenja zajedništva i kao proces parcelizacije ekonom ije na uže ekonomske jedinice, a tim e i kao politiku potkopavanja Jugoslavije. Ta politička tendencija, kao i sve ostale koje nisu im ale legalni osnov djelovanja, nije bila javno m anifes­ tirana, pa je zato teško ocijeniti njenu snagu. I centralističke i separatističke tendencije bile su potisnute s javne scene. O djelovanju snaga protiv ustavnog koncepta federalizm a može se zaključiti posredno, na osnovi političkih akcija Saveza kom unista. Upravo u vrijem e javnih rasp rava i nakon usvojenja U stava SFR J 1974. bilo je neko­ liko upozorenja Saveza kom unista o djelovanju unitarno-centralističkih snaga. O tim snagam a, koje ne prihvaćaju novi kurs govorio je d r V ladim ir Đakarić 1974. godine n a 40. sjednici CK SKH, na kojoj su pretresani i usvajani doku­ m enti za predstojeći p artijsk i kongres. On je u okviru tum ačenja političkih tendencija u stvrdio da se oblikuje unitarističko-centralistička frakcija. Dr Vla­ dim ir B akarić ovako je protum ačio tu pojavu: . . . »kod H rv ata je zastupan jedan centralizam na bazi unitarizm a po­ znatog iz histo rije naše p artije — koji je odavno preživio, koji je odavno pokazao da podupire sam o n ajcrnije reakcionarne snage u Jugoslaviji. Kod S rba (odnosi se na S rbe u H rvatskoj — D. B.) pokuša da razori ono što je kod S rba n ajv red n ije. Oni su ponijeli bitku za oslobođenje Jugoslavije i za oslobođenje H rvatske i shvatili da je uv jet njihova opstanka ovdje taj da ne dopuste da se bilo tko s njim a igra, da ne budu oslonac za neke velikodržavne zahvate kao što se od njih pokušavalo n a p r a v iti. . . kroz cijelo vri­ jem e stare J u g o s la v ije .. .«* S m atrajući da centralisti potkopavaju i samo­ u prav n i socijalizam i Jugoslaviju kao zajednicu ravnopravnih naroda i narod­ nosti, V ladim ir B akarić je pozvao Savez kom unista da im se veoma oštro i odlučno su p rotstavi.6 Slično je centralističke tendencije godinu dana kasnije ocijenio i Cen­ traln i kom itet Saveza kom unista Bosne i Hercegovine. To je rukovodstvo u proljeće 1975. godine ocijenilo kako su dogm atsko-birokratske i unitaris­ tičke snage u to doba bile »centar okupljanja svih antisam oupravnih snag a .. .«7 Sličnu, ali blažu, ocjenu o centralističkim tendencijam a izreklo je i Predsjedništvo S K J na svojoj X sjednici 22. IV 1975. godine raspravljajući o novom sistem u društvenog planiranja u Jugoslaviji na osnovama Ustava. • V jesnik od •. II 1974. • B akartčeva oc je n a sp o m en u te po litičk e ten d en cije, a n aro čito stav o stičkoj fra k c iji Izazvala Je u je d n ih od o b rav an je, a u d ru g ih p rav u k o n stern aciju . A on je zaista dao Jednako tešk u o cjenu ove fra k c ije kao i one n acio n alističk e 1971. godine. 7 Borba, 19. IV 1979.

456

U referatu za spom enutu sjednicu odbija se kao neprihvatljiva teza da se privređivanje ostvaruje na dva nivoa. »Jedan nivo jeste poduzeće, koje privređuje kao sam ostalan subjekt — i sve svoje odnose ostvaruje preko stihijnog tržišnog mehanizma. Drugi nivo jeste država (federacija — D. B.) koja djeluje kao faktor planiranja, izražavanja zajedničkih interesa i faktor borbe protiv negativnih efekata tržišnog ponašanja poduzeća . ..« Ova ideja odbijena je kao stanje »koje smo imali«. Presječene su, dakle, sve tendencije koje su se suprotstavljale kursu oblikovanja republika i pokrajina prem a ustavnim tendencijama. Krajem 1970-ih ta se k ritik a centralizm a sasvim utišala. »Konačan« rezultat političkog razvoja Jugoslavije krajem 1970-ih bilo je oblikovanje političke i ekonomske organizacije društva s težištem na republi­ kama i pokrajinam a. Jedanaesti kongres SK J (20—23. VI 1978) konstatirao je da je »skinuta hipoteka državno-centralističkog uređivanja mnogih m aterijalnih odnosa« . . . u društvu, da je . . . »dogovaranjem i sporazum ijevanjem potvrđena suština našeg socijalističkog federalizma zasnovanog na jedinstvu i ravnopravnosti na­ ših naroda i narodnosti, republika i autonom nih pokrajina i njihovoj ustav­ noj odgovornosti za vlastiti razvoj i razvoj socijalističke zajednice kao cje­ line .. .«8 Kongres je ocijenio da se je »Vijeće republika i pokrajina . . . afir­ miralo . . . k a o nosilac izgrađivanja i utvrđivanja zajedničke politike i dono­ šenja odluka u fed eraciji...« te da » . . . se potvrdilo kao izraz suvereniteta republika i autonomnosti pokrajina i konstitucionalni oblik i njihovog dogo­ varanja i usklađivanja stavova od zajedničkog interesa .. .«9 Ove ocjene date su u mom entu kada je već bilo dovoljno indikacija koje su govorile da se republike ekonomski razvijaju više samostalno i autarhično nego skladno i povezano. Ali, ovaj kongres nije otvarao kritične rasprave o drugim, pa ni o ovom problemu.

Iz kratkog opisa razvoja društveno-ekonom skih odnosa od početka 1970-ih do početka 1980-ih može se zaključiti da je sistem i dalje ostao mješovit — is­ prepleten od elem enata sam oupravljanja, robno-novčanih i kapital-odnosa i elemenata etatizma, s realiziranom jakom aberacijom prema dominaciji poli­ tičkog faktora nad ekonomijom, samo što je on svoju moć nad privredom sakrio pod plašt sam oupravnog sporazum ijevanja i društvenog dogovaranja.

8 J e d a n a e s ti k o n g re s S K J , d o k u m e n ti, K o m u n ist, B eo g ra d , 1978, s tr. 159. • Isto, str. 157.

457

SEDMI DIO

KONTINUITET I PREISPITIVANJA

Na prijelazu iz sedamdesetih u osamdesete godine u Jugoslaviji su se zbila tri događaja s dalekosežnim implikacijama. Umrla su tri lidera revolu­ cije i državnika: Edvard Kardelj, arhitekt društvenog sistema, tvorac četiri ustava Jugoslavije, glavni kreator Program a SKJ i najvećeg dijela program ­ skih dokum enata K P J—SK J u razdoblju od oko 40 godina, umro je 1979. godine; Josip Broz Tito, voda revolucije i naroda i narodnosti Jugoslavije, predsjednik SK J i predsjednik SFRJ, um ro je 1980. godine i Vladimir Bakarić, koji je 40 godina bio na čelu Hrvatske, druge po veličini republike Jugoslavije, umro je 1982. godine. Vjerojatno će historija 1980. godinu, kada je umro Josip Broz Tito, označiti završetkom jednoga i početkom drugoga povijesnog raz­ doblja Jugoslavije. Drugi je događaj izbijanje najdublje ekonomske krize, manifestno izra­ žene u času Titove smrti, koju političko rukovodstvo zemlje nije naslućivalo, iako se počela razvijati od sredine 1970-ih godina. Odbijala se i pomisao da samoupravni socijalizam može biti zahvaćen krizom. Ekonomska se kriza brzo širila kao kriza funkcioniranja društvenog sistema, što je izazvalo priti­ sak za preispitivanje ukupnog idejnog i političkog naslijeđa »Titove epohe«. Treći krupan događaj bilo je iznenadno izbijanje nacionalističko-iredentističkih nemira, koji su tendirali pobuni među albanskim stanovništvom u Socijalističkoj Autonomnoj Pokrajini Kosovo. Cilj tih nem ira bilo je stvaranje republike Kosova i njeno eventualno spajanje s Albanijom, što je ugrozilo teritorijalni integritet Jugoslavije i njen federalizam. Posljedice tog događaja su gotovo nesagledive . . . Sva tri događaja — sm rt političkih lidera, osnivača Socijalističke Fede­ rativne Republike Jugoslavije, društveno-ekonom ska kriza i pobuna na Kosovu — izazvali su sve društvene snage da se odrede ne samo prem a tim doga­ đajima već i prem a prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, u okolnostima kada jugoslavensko društvo i bez tih događaja, još nije doseglo stanje stabilnosti i ravnoteže. Ti su događaji stim ulirali preispitivanje svega postojećeg, ali prvi put ne od opozicionih grupica, već od snaga koje imaju društvenu moć i političku v la s t. . .

461

I. PRESJEK STANJA U MOMENTU TITOVE SMRTI

1. Teze X I kongresa o jedinstvu, stabilnosti, progresu i optim ističkoj perspektivi Poslije likvidacije frak cija i svih oblika opozicije 1971—72. godine i »zavođenja reda« u zem lji, te oblikovanja dugoročne vizije razvoja u koncep­ ciji udruženog rad a i u sv ajan ja U stava 1974. društveni razvoj u Jugoslaviji tekao je m irno. Nisu se čule polem ike ni osporavanja politike, nije bilo nikak­ vih novih ideja, pa je Jugoslavija izgledala kao jedna od najstabilnijih zem alja u svijetu. P riv red n i je ra st bio vrlo uspješan, životni standard je realno rastao. In stitucije poretk a su funkcionirale bez teškoća i otpora. U takvoj političkoj atm osferi održan je XI kongres S K J (20—23. lipnja 1978). K o n trast izm eđu društvenog realiteta, koji je već bio prepun kriznog »naboja«, i ocjena X I kongresa S K J o tom realitetu upravo su zapanjujući. O tom e najb o lje svjedoči izvještaj C entralnog kom iteta delegatim a kongresa.1 C entralni k om itet je k o n statirao da je socijalistička Jugoslavija od » . . . i z r a ­ zito zaostale zem lje s oštrim klasnim i nacionalnim suprotnostim a i socijalnom bijedom n ajširih rad n ih m asa, . . . postala m oderna industrijsko-poljoprivredna zem lja, d ru štv o u kojem se stv a raju m ogućnosti da radnička klasa postane gospodar u v jeta, sredstava i plodova svoga rada, zajednica slobodno udruže­ nih, sam oupravnih n aro d a i n a ro d n o sti.. .«2 Jugo slav ija je zaista postigla vrlo dobre razvojne rezultate. »S pro­ sječnom stopom ra sta društvenog proizvoda od 6,l°/o. . . nalazila se na listi zem alja sa n ajb ržim ra z v itk o m . . . Sužen je raspon u razvijenosti između naše zem lje i razv ijenih zem alja. U 1952. godini taj odnos je bio 1:10,5, 1959. 1:6, u 1965A56. 1:5,1 i 1970. godine 1:4,4. Početkom pedesetih godina narodni dohodak po stan o v n iku iznosio je oko polovice tadašnjeg svjetskog prosjeka, a danas (1978) je za oko 20% veći (od svjetskog prosjeka). Industrijska proiz­ vodnja bila je 1977. oko četrnaest puta veća nego 1947. g o d in e . . . oko tri m ilijuna stan o v n ik a prešlo je iz sela u grad . . . Udio kvalificiranih u ukup­ nom b roju rad n ik a povećan je na oko 6 0 % ...« itd.3 Prinosi u poljoprivredi po h ek taru su . . . »dvostruko veći nego prije rata i u b rajaju se među najveće u sv ijetu .. .«4 S K J je ponosno rezim irao rezultate svoje politike u rješavanju nacional­ nog p itan ja: » . . . u svim etapam a razvoja socijalističkog društva i m eđuna­ cionalnih odnosa pronalažena su konkretno-povijesna rješenja koja su odgo­ varala suštinskim interesim a i ciljevim a svih naših naroda i n aro d n o sti...« “ 0 aktualnom sta n ju i osnovam a dugoročnog razvoja međunacionalnih odnosa XI kongres S K J k o n statira: » . . . S tratešk a koncepcija i ukupna dosadašnja dostignuća prakse soci­ jalističkog sam o u p ravljanja su položili ispit u rješavanju i razvijanju m eđu­ 1 Iz v je fita j Im a u v o d n i d io o r e z u l t a t i m a r a z v o ja d ru S tv a o d o s lo b o đ e n ja do^kon­ g re s a 1 g la v n i d io k o j i s e o d n o s i n a m e đ u k o n g re s n o ra z d o b lje 107*—1978, Sto z n a c i d a s u a u to r i a n a liz ir a li 1 d u g o ro č n e 1 k r a tk o r o č n e t e n d e n c i j e r a z v o ja 1 n is u s m je li t a k o g ru b o p ro m a š iti. « J e d a n a e s t i k o n g r e s S K J , d o k u m e n ti, K o m u n is t, B e o g ra d , 1078, s t r . 66. « Is to , s t r . 70. 1 71. * Is to , s t r . 72. » Is to , s t r . 08.

462

nacionalnih odnosa u Jugoslaviji. Sam oupravljanje je produbljivalo osnovu i učvršćivalo tem elje dem okratskih ravnopravnih odnosa naroda i narodnosti. Ono je izdržalo životnu kušnju i u trenucim a najvećih društvenih dilema i teškoća. Pokazalo se da su i oštriji sukobi posebnih interesa mogli biti rješavani, prije svega sam oupravnim sporazumijevanjem i društvenim dogo­ varanjem na osnovu pune ravnopravnosti svih društvenih subjekata i dosljed­ nijom orijentacijom na sam oupravno raspolaganje uvjetima, sredstvima i rezultatim a rada na svim društvenim nivoima. U ovom pogledu Ustav iz 1974. i sve što realizira njegove osnove ima izuzetno značenje. Otvoreni su putevi da se radnička klasa svakog naroda i narodnosti u republikama, pokra­ jinama, i, na određen način, u federaciji organizira kao dom inantan upravljač u procesima sve većeg i sve šireg podruštvljavanja rada. Ako se ima u vidu da je za slobodu jednog naroda bitno da, pored političke i k ulturne samostalnosti, raspolaže viškom svoga društvenog rada i upravlja cjelokupnom društvenom reprodukcijom, onda je veoma značajno što se Ustavom iz 1974. ovo raspolaganje postavlja na sam oupravne osnove. U isto vrijem e položaj i funkcija federacije su toliko i tako deetatizirani i decentralizirani da su republike i pokrajine stavljene u položaj da zajedničke interese m oraju rješavati bez vanjske i iznadnacionalne prinude. Iskustvo već pokazuje da društveni dogovori i samoupravni sporazumi, do kojih dolazi na ustavnim osnovama, mogu imati trajnije efekte u savlađivanju razlika i proturječnosti između republika i pokrajina. Oni čine bitan elemenat poli­ tičke stabilnosti višenacionalne zajednice. Njihovo dosljedno i pravovremeno ostvarivanje sadrži velike mogućnosti za paraliziranje autarhičnih i lokalističkih, kao i etatističko-centralističkih tendencja na svim nivoima proizvod­ noga, interesnoga i teritorijalno-političkog organiziranja.«8 Kongres, dakle, očekuje stabilan i zdrav razvoj odnosa i veza naroda i narodnosti Jugoslavije. U ocjeni ekonomskog trenutka autori kongresnih dokumenata bili su optimistični. Oni pokazuju da je u 1974—1977. društveni proizvod privrede realno porastao za 25,3%, osobni i društveni standard za oko 25%, a realna osobna prim anja zaposlenih za 36%, što je vjerojatno bez presedana. Za te tri godine zaposlilo se oko 850 000 ljudi, izgradilo se 580 000 stanova, a rasli su i svi ostali oblici potrošnje. Osnovnu je školu pohađalo gotovo 3 milijuna učenika, odnosno 95% djece odgovarajuće dobi, srednje škole više od 900 000, a u višim i visokim školama, kojih je 1966/67. bilo 319, studiralo je više od 400 000 studenata.7 Golemi investicioni val, najveći u proteklih 30 i više godina, zahvatio je više od 40% društvenog proizvoda. Ponosno se isticalo da je Jugoslavija s blizu 40 000 objekata u izgradnji najveće gradilište u Evropi. Kakav se tek veliki skok u razvoju zemlje može očekivati poslije 1980. godine, kada se završi tekući petogodišnji plan 1976—1980! Na XI kongresu SKJ 1978. godine, kao i na X kongresu 1974, konstati­ rano je da je Jugoslavija po tipu društvenih odnosa zemlja bez presedana i komparacije u suvremenom svijetu. Naime, razvijeni se kapitalizam, izgra­ đen na principu proizvodnje viška vrijednosti (profita), kao veoma stari sistem, već skoro čitav vijek nalazi u stanju povijesnog iscrpljivanja, što • is to , s tr . 85. i Is to , s tr. 417.

463

vrijedi i za zem lje državnog socijalizma, čija su društva konstituirana na državnom monopolu koji upravlja i stvarim a i ljudim a, zbog čega i on iscrpljuje mogućnosti daljnjeg uspješnog razvoja. Zem lje u razvoju su u poznatim teškoćam a traženja svojih putova . . . N asuprot tim tipovim a druš­ tava Z apada i Istoka, kao i zem alja u razvoju, jedino Jugoslavija ima prednost u odnosu prem a svim ostalim zem ljam a po tom e što je k reirala m oderni koncept društvenog razvoja koji postepeno nadvladava d ruštva koja proiz­ vode profit, kao i d ruštva s državno-partijskim monopolom, tj. s proizvod­ njom državne dobiti. Taj m oderni koncept, koncept socijalističkog sam ouprav­ ljanja, program je za današnje i buduće generacije. O ptim izam XI kongresa S K J reflektirao se i u T itovu referatu, koji je izrazio ne sam o autorovu misao, već i stav rukovodstva SKJ. U završnim rečenicam a, refe rat je ovako sintetizirao spom enuti optim izam : » . . . Socijalistička sam oupravna i nesvrstana Jugoslavija im a čvrste i tra jn e tem elje, pouzdane oslonce svoje budućnosti. Snaga Jugoslavije je u herojstvu i čvrstini njenih naroda i narodnosti, koji su se kalili kroz historiju i izdržali probu u najvećim iskušenjim a veli­ kog oslobodilačkog rata. Snaga je u njihovom jedinstvu i svijesti da je to jedinstvo u današnjem svijetu — u kom e još sila nije u stuknula pred razum om — uslov ne samo prosperiteta, nego i golog opstanka. Snaga je u idejam a koje nas n ad ah n ju ju i u ciljevim a za koje se bo­ rimo. Snaga je u radničkoj klasi i njenoj odlučujućoj ulozi u društvu, u na­ šim radnim lju d im a koji, iako još nisu lišeni m nogih teškoća i odricanja, svakog dan a im aju sve više i žive sve bolje. S naga je u našoj m ladoj generaciji koja je prigrlila tekovine revolucije kao svoje i koja zna da iza sebe im a duži period rada i života u slobodi i m iru, nego ijedna p reth o d n a generacija na ovom tlu. Snaga je u socijalističkom sam oupravnom sistem u koji našem čovjeku obezbjeđuje da slobodno i suvereno odlučuje o svom radu i njegovim rezul­ tatim a, koji ga štite od svakog oblika izrabljivanja i svakog vida nasilja i od svega što sputava svestrani razvoj slobodne ljudske ličnosti. Snaga je u širokom fro n tu organiziranih socijalističkih snaga, sa Save­ zom kom unista na čelu, avangardi ne samo po idejnom opredjeljenju i boga­ tom revolucionarnom iskustvu, već i po sposobnosti da osvjetljava puteve i perspektive daljeg razvoja. Snaga je u opštenarodnoj odbrani čiju udarnu snagu čini Jugoslavenska n arodna arm ija u kojoj se na jedinstven način prožim aju idejno-m oralna čvrstina, borbena osposobljenost i suvrem ena oprem ljenost. Snaga je u našoj nezavisnosti i nesvrstanoj politici, u tome da i sa najvećim a razgovaram o kao ravan s ravnim , da na ravnopravnoj osnovi sarađujem o sa gotovo svim zem ljam a svijeta. Snaga je u visokom ugledu socijalističke i nesvrstane Jugoslavije, u m nogobrojnim prijateljim a širom svijeta, u poziciji kakvu je malo koja zem lja obezbijedila u m eđunarodnim odnosima. Zato mi sa vedrinom i optimizmom gledam o u sutrašnjicu.«8 8 J ed a n a esti k o n g r e s S K J, d o k u m e n ti, K o m u n ist, B eograd , 1978. str. 68.

464

2. Posljednje političke inicijative Edvarda Kardelja i Josipa Broza Tita Politički život u Jugoslaviji od sredine 1970-ih do početka 1980-ih go­ dina gotovo je zamro. Inicijative nije bilo ni od kuda. Dvije tradicionalne tendencije, unitarističko-centralistička i separatistička, su se smirile. Centra­ listi su se »smirili« jer su kao »dar« dobili udar Saveza komunista protiv separatističkih snaga. Neki su, doduše, očekivali povratak na centralizam, ali su te tendencije odmah suzbijene. Prave pristaše federalizma bile su veoma zadovoljne Ustavom 1974. Inicijativu i moć imali su »federalisti«, koji su i centraliste i separatiste »izbacili iz igre«. Sve su politički relevantne snage sredinom 1970-ih godina bile svjesne da se brzo približava kraj života lidera revolucije, pa je i to bio razlog »mirovanja«. Svi centri vlasti — pokrajinski, republički i savezni — blokirali su otvaranje bilo kakvih problema, posebno demokratizacije, zbog bojazni od eventualnih obnavljanja polemika sličnih onima s početka 1970-ih godina, a i zbog opterećenosti i straha od mogućih poremećaja u času sm rti vođa revo­ lucije. Zato su forsirali maksimalnu budnost, a to je značilo kontrolu svih društvenih zbivanja i blokadu nastajanja bilo kojih društvenih problema . . . Nasuprot politici blokade otvaranja problema, koju su provodila opera­ tivna politička rukovodstva, Edvard Kardelj i Josip Broz Tito su nekoliko godina prije svoje sm rti samoinicijativno forsirali rješavanje nekih otvorenih problema, imajući na umu vrijem e nakon njihova »odlaska«. Nasuprot verbalnom optimizmu ostalih, Edvard Kardelj je još 1975. dramatski upozorio na predstojeću ekonomsku krizu. Govorio je da bi Jugo­ slavija mogla »doživjeti sudbinu Čilea«. Na sjednici Predsjedništva SKJ 11. III 1976. rekao je da je moguća tako duboka ekonomska kriza zbog koje bi Jugoslavija mogla postati ovisna o stranim zemljama. Tada je rekao: »Mi našem n a ro d u . . . ne govorimo istinu i uspavljujem o našu javnost u pogledu ekonomske situ a c ije . . . možemo doći tako reći preko noći u izvan­ redno tešku unutrašnju političku i ekonomsku krizu ...« U svom zadnjem javnom nastupu na XI kongresu SKJ, unatoč doku­ mentima punim optimizma, Edvard Kardelj je gotovo šokirao delegate tezom da je duhovno-kulturni i politički odnos snaga u Jugoslaviji sličan odnosu snaga uoči i na početku revolucije. Konačno je 1977. godine pokrenuo inicijativu za demokratizaciju politič­ kog sistema i o tome za XI kongres SKJ napisao studiju. To je njegova studija »Pravci razvoja političkog sistema socijalističkog samoupravljanja«, koja je publicirana 1977. a koju je CK SKJ prihvatio kao platform u za pri­ premu XI kongresa SKJ. Pojava K ardeljevih »Pravaca razvoja političkog sistema socijalističkog samoupravljanja« snažno je odjeknula i u Jugoslaviji i u svjetskoj javnosti. Ona je značajna zbog više razloga. Prvo, u cijelom su poratnom razdoblju razvoja izrazito nedostajale cjelovitije i sustavnije analize političkog sistema. Ideologijska i politička pažnja bila je uglavnom koncentrirana na područje ekonomskih odnosa: na način proizvodnje m aterijalnih dobara, privredni 30

D - B ila n d ilć: H ISTO RIJA SFRJ

465

sistem, ekonom sku politiku itd. I razgradnja sistem a državnog socijalizma počela je s prom jenam a u ekonom skim jedinicam a — institucionalizacijom radničkog sam o u p ravljanja u poduzećima. To je, opet, i u uvjetim a razvoja sam o u p rav ljan ja zadržalo interes na ekonom skim odnosima. U nekim su razdobljim a vođene intenzivne rasprave o pojedinim dijelovim a ili aspektim a političkog sistem a, poput, rasp rav a o društvenoj poziciji p artije šezdesetih godina ili o m odelu federativnog uređenja zem lje sedam desetih godina. Ali, cjelovitijih analiza n ije bilo. Zato i K ardelj s Pravcima razvoja na stanovit način obnavlja »legitim itet« problem a političkog u ređenja jugoslavenskog dru štv a i rasp rav a o njem u. Osim toga, ta se »obnova« može razum jeti samo u n u ta r p ro tu riječnih uv jeta razvoja jugoslavenskog društva, ali i odnosa u suvrem enom svijetu, poglavito socijalističkom'. O čemu je riječ? Dva su ishodišta razum ijevanja konteksta pojave i značaja Pravaca razvoja: prvi, p o treba da se teorijski obrazloži i ideologijski racionalizira postojeći oblik političke organizacije društva, k akav je ozakonjen Ustavom i ZUR-om, te da se naznače pravci njegova razvoja, i drugi, potreba da se taj politički poredak odredi prem a dvam a dom inantnim tipovim a m odernih političkih u ređ en ja: klasičnom višepartijskom sistem u kapitalističkog društva i jed n o p artijsk o m sistem u istočnoevropskih socijalističkih društava. Obje su potrebe iziskivale teorijsko u tem eljenje novoga jugoslavenskog koncepta po­ litičke organizacije društva. I dok je p rv a p otreba razum ljiva, p itan je je otkuda potječe druga, kad je često isticano da je teorijsko, ideologijsko i političko razgraničenje s obama tipovim a političkih poredaka načelno već obavljeno? Obnovu rasp rav a o političkom u ređenju d ru štv a K ardelj čini i obrazlaže dilem am a što »postoje u svetskoj socijalističkoj praksi i kao takve im aju određeni u ticaj i n a svest našeg društva« (str. 25). Nova pojava »svetske soci­ jalističke prakse« u to doba jest evrokom unizam . politika zapadnoevropskih kom unističkih p a rtija , koje »svoju političku borbu za socijalizam povezuju i sa odbranom in stitu cija pluralizm a političkih snaga« kao realnom politikom (str. 32). Č injenica da je Savez kom unista i oficijelno izrazio razum ijevanje za tak v u politiku talijanske, francuske i španjolske kom unističke partije samo je dodatno naglasila aktualnost ionako uvijek teorijski i politički ak­ tu aln ih problem a odnosa revolucije i socijalizm a. A u n u ta r toga općeg pro­ blem a u p rvi je plan izbio odnos političkog pluralizm a, m išljena prvenstveno kao stran ačk i pluralizam , i socijalizam. Načelno priznavanje spojivosti poli­ tičkog pluralizm a i socijalizm a uključivalo je i »obvezu« ponovnog pokaziva­ n ja njegove n eprim jerenosti načinu socijalističkog razvoja jugoslavenskog društva. D rugim riječim a, K ardelj nastoji dokazati neprim jerenost višepartijskog sistem a organizaciji jugoslavenskog društva. P ri tom e ne treba zabo­ rav iti da je klasični politički pluralizam tradicionalno poim an i doživljavan kao »dem okratska alternativa« političkom monoizmu. Stoga K ardelj i ne k ritizira politički pluralizam sa stajališta političkog monoizma, višepartijski sa stajališta jed n opartijskog sistem a, nego kritizira pojam i koncepciju poli­ tičke dem okracije uopće, čiji su oni institucionalni izrazi. Pojm u i konceptu političke dem okracije suprotstavlja koncept sam oupravne dem okracije, koja treb a da bude način p revladavanja parcijalnosti političke dem okracije. Te­ m eljna razlika dvaju koncepata uspostavljena je već u njihovim polazištima: politička dem okracija polazi od apstraktnog građanina i njegovih političkih 466

prava i sloboda, a sam oupravna demokracija od konkretnog, zbiljskog rad­ nog čovjeka i njegovih društvenih prava i sloboda. Prvoj je im anentna arti­ kulacija općih društvenih interesa kao od stvarnih ljudi odvojenih interesa jedne klase, a drugoj identificiranje općih sa samoupravnim interesima rad­ nih ljudi. S obzirom na različite uvjete života pojedinaca, društvenih grupa i zajednica, njihovi su interesi nužno različiti; svima treba omogućiti i artikuliranje u političkom sistemu. Stoga je jugoslavenski politički sistem plu­ ralistički, ali se taj pluralizam iskazuje kao pluralizam sam oupravnih inte­ resa i njihovih nosilaca. Interesi se iskazuju na šest područja na kojima su uspostavljene i institucije političkog sistema: u udruženom radu; u društve­ nim djelatnostim a (kulturi, znanosti, školstvu, zdravstvu itd.); u mjesnim zajednicama i kom unam a; u republikama, pokrajinam a i federaciji; na pod­ ručju djelatnosti društveno-političkih i društvenih organizacija; u brojnim drugim oblastima delegatskog organiziranja ljudi. Iako su CK SKJ, a zatim i XI kongres, prihvatili K ardeljevu studiju kao partijski dokumenat, vodeće političke snage društva nisu ništa učinile da apliciraju Kardeljeve ideje na politički život. One su tada bile gotovo opsjed­ nute problemima priprem a za K ardeljev i Titov odlazak. Dogmatske su sre­ dine u Savezu kom unista zlurado i podrugljivo »šaputale« o novoj đilasovštini u Kardeljevoj studiji. Josip Broz Tito je godinu dana prije svoje sm rtne bolesti oblikovao ideju o demokratizaciji sistema i metoda rukovođenja. Ideja se sastojala u tome da se na svim razinam a političkog odlučivanja — od komune do federa­ cije, odnosno prvo od federacije, jer je ona već početkom 1970-ih godina i institucionalizirana i verificirana — u forum im a i rukovodstvima uvede metoda kolektivnog rukovođenja s predsjedavajućim , dakle bez dotadašnjeg predsjednika, koji je imao golemu moć. Sam Tito je izjavio da je o tome dugo razmišljao, što se može lako argum entirati i činjenicom da je punih osam godina prije te inicijative (u jesen 1970) prvi put najavio uvođenje kolektivnog rukovođenja. Imao je golemo iskustvo o mamutskim birokratskim sistemima još prije rata, znao je što je hijerarhija jer se kao šef države i sam s njom rvao, osjetio je s kakvom se strašću ljudi bore za vlast, čak i u njegovoj okolini itd. Vladimir Eakarić je ocijenio da je Tito prije svega imao na umu međunacionalne odno­ se u Jugoslaviji. Izgleda da je ne samo ideja socijalističkog sam oupravljanja, nego i višenacionalna struktura Jugoslavije, neminovno morala jednom do­ vesti do Titove ideje. Tito je zahtijevao i da se promijeni i izborni sistem tako da se za svaku rukovodeću funkciju uvede više kandidata. Iako je Tito u inicijativu o kolektivnom rukovođenju založio svoj gole­ mi ugled vođe revolucije, Partije i šefa države, ideju je »ledeno« primio dio rukovodstava sm atrajući je nerealnom, pa i opasnom za »normalno« funk­ cioniranje političkog sistema. Ipak je, uz ne male otpore, ideja o kolektivnom rukovođenju, koja se u mnogim tijelim a mogla uvesti »preko noći«, na kraju ostvarena, ali se ideja o više kandidata nije realizirala. Očigledno, djelovao je strah od gubitka položaja i od poremećaja odnosa u rukovodstvima u kritičnom momentu prijelaza u posttitovsko razdoblje. Problem je ostao otvoren. Ukratko, predsm rtne Titove i Kardeljeve inicijative ostale su uglavnom neostvarene. 467

3. Pripreme i prijelaz na posttitovsko razdoblje Gotovo dvadesetak godina prije Titove sm rti počeo se otvarati problem Titova nasljednika. Bilo je to u vrijem e donošenja novog U stava Jugoslavije 1963. godine. Tito je tad a navršio 70. godina. U stav iz 1963. uveo je instituciju potpredsjednika Socijalističke F ederativne R epublike Jugoslavije. Savezna je skupština na taj visoki položaj, po odluci rukovodstva SK J, im enovala Alek­ san d ra Rankovića. Iako p itan je Titova nasljednika nije nitko tada form alno postavljao, tim im enovanjem A leksandar Ranković postaje Titov zamjenik i njegov potencijalni nasljednik. Izgledalo je da je nasljedniku p ut otvoren, pa i gotovo osiguran. I javnost je to tako doživljavala. Još ranije, sredinom 1950-ih A leksandar Ranković je faktično preuzeo u p rav ljan je i rukovođenje u n u tarp artijsk im životom vršeći dužnost rukovo­ dioca organizaciono-političkog sek retarijata, koji je faktično rukovodio živo­ tom i djelatnošću P artije. Izgledalo je, dakle, da je A leksandar Ranković na pu tu da postane i šef P a rtije .. . Im plicitno se, dakle, računalo s mogućnošću održanja relativno hom ogenog jakog političkog rukovodstva Jugoslavije, a tim e i s mogućnošću Titova nasljednika u A leksandru Rankoviću. P o tk raj 1965. godine u rukovodećem je vrhu Jugoslavije bio otvoren problem njegove pozicije, uloge i sadržaja rada. P revladala je ocjena da par­ tijsko državni v rh Jugoslavije, funkcionirajući po starom načinu rada koji se oblikovao u ra tu i u prvim poslijeratnim godinam a, m onopolizira sve glavne odluke u svim sferam a društva, od ideologije do politike i ekonom ije, one­ m ogućuje no rm alan rad ostalim institucijam a političkog sistem a i tim e preu­ zima odgovornost, a federalne forum e i institucije kao što su savezna vlada, savezna skupština, C entralni kom itet S K J i ostale političke organizacije kao i politička ru kovodstva republika lišava prava i odgovornosti. P rev lad ala je ideja da se tak av položaj jugoslavenskog vrha prom ijeni tako da se sm anji njegova monopol na društvena moć u korist ostalih insti­ tucija federacije i u korist republičkih rukovodstava, koja bi trebala preuzeti veću odgovornost za razvoj sam ih republika, kao i za razvoj Jugoslavije kao savezne zajednice. P riv red n a i d ru štv en a reform a 1965 — koja je nosila program rekon­ stru k cije naslijeđene etatizirane ekonom ije u plansko-tržišnu ekonom iju, pro­ gram državne rek o nstrukcije jačanjem državnosti republika i autonom nosti pokrajina, program preusm jeravanja Saveza kom unista s njegove do tada pretežno rukovodeće na vodeću poziciju u duhu ideja VI kongresa SK J i program a SK J, program šire političke dem okratizacije, itd., što je sve trebalo rezu ltirati novom k valitetom socijalističkog sam oupravljanja — značila je via facti n ap u štan je ideje jakog saveznog centra i nasljeđivanja Tita, te je nužno došla u sukob s unitarističko-centralističkom i dogmatskom frakcijom A leksadra Rankovića, koji je zato i sm ijenjen 1. VII 1966. odlukom CK SKJ. Problem T itova nasljednika, m eđutim , ustavno-pravno i praktično-politički još nije bio riješen, ali je zbog poodm aklih godina predsjednika Tita svaki dan postajao sve aktualniji. Bez rješenja tog problem a prijetila je opasnost ozbiljnog političkog zapleta. Sam Josip Broz Tito bio je više nego svjestan toga. U njem u je postepeno sazrijevala ideja rješenja problema. Tito je bio svjestan kakvu golem u moć može im ati šef vladajuće p artije koji je istovrem eno i ie f države. 468

Na inicijativu Josipa Broza Tita IX kongres SKJ u ožujku 1969. godine uvodi jedan tip kolektivnog rukovodstva. Ukida se Centralni komitet, zadr­ žava Predsjedništvo i Predsjednik SKJ, a uvodi Izvršni biro Predsjedništva od 14 članova po principu pariteta — po dva člana iz svake republike i po jedan iz svake pokrajine. To tijelo nije imalo stalnog »šefa«, sekretara ili predsjednika, već predsjedavajućeg koji se smjenjivao svaka 2 mjeseca. Bilo je to privrem eno rješenje koje je funkcioniralo dvije godine i navijestilo ideju ukidanja šefa P artije i uvođenje kolektivnog rukovodstva . . . Prijelomni m omenat u traženju rješenja »tko će zamijeniti Tita« nastu­ pio je u jesen 1970. godine, kada je sam Tito u svom javnom govoru u Za­ grebu izložio ideju o uvođenju ustavne institucije »kolektivnog šefa države« u obliku Predsjedništva SFRJ, koje je uvedeno ustavnim amandm anim a 1971. godine, a preuzeto i u Ustavu SFRJ 1974. godine. Ostalo je da se riješi i pitanje Titova nasljednika u Partiji. Ali, problem pozicije, uloge i stru kture partijskog vrha bio je složeniji od problema držav­ nog vrha, ponajprije zbog razlika u legitim itetu tih tijela. Sastav Predsjed­ ništva SFRJ legitim irao se principom suvereniteta članica federacije, utem e­ ljenim jugoslavenskim rješenjem nacionalnog pitanja. Osnovni je princip konstitucije Saveza komunista dem okratski centralizam. To je otvorilo pro­ blem odnosa između »isfederirane federacije«, u kojoj se glavne odluke dono­ se konsenzusom, i P artije u kojoj vlada princip dem okratskog centralizma, što znači da u njoj nema takve samostalnosti republičkih organizacija kao u federalnoj državnoj strukturi. A implikacije rješenja tog problema su daleko­ sežne, jer se oba principa konstitucije odnose na cjelinu političke strukture iste društvene zajednice, u kojoj odluka partijskog vrha via facti obvezuje sve članove, pa i državne funkcionare, jer su skoro svi oni komunisti — čla­ novi SKJ. Problem stru k ture i funkcioniranja partijskog vrha riješen je potkraj 1978. u sklopu Titove ideje o kolektivnom rukovođenju u svim institucijam a političkog sistema. U jesen 1978. uvedena je funkcija jednogodišnjeg pred­ sjednika Predsjedništva SFRJ. Tito je predložio da se ozakoni princip kolektivnog rada i rukovođenja na svim razinama od općine do federacije, kako bi se sm anjila moć »čelnih« ljudi i »lidera«, ali je glavni motiv, inspiracija i smisao bila da se time osigura i što bolje funkcioniranje federacije. Po riječima njegova bliskog suradnika Vladim ira Bakarića, on je imao pred sobom sliku federacije, u kojoj . . . »nepomicanje ili dugi m andat daje mogućnost da se nam etne netko ili neka republika i zato je na tome inzistirao .. .«• Poznato je kakvu je golemu moć imao šef vladajuće partije. Iskustvo nekih socijalističkih zemalja u monopolu vlasti šefa partije više je nego tragično. S vremenom se demokratski centralizam pretvorio u vlast centralnog komiteta, zatim u vlast njegova politbiroa, i konačno u neograničenu vlast generalnog sekretara. U pojedinim je razdobljima nekih vladajućih partija moć generalnog sekretara dostizala moć apsolutnog vladara u apsolutnim monarhijama. Cak i članovi politbiroa u tim i takvim slučajevima bili su neka vrsta ličnog kabineta vođe partije. U svom ekstremnom obliku on se razvio u poznati Staljinov model. Takva ili slična struktura vlasti apsolutno je nespojiva s koncepcijom socijalističkog sam oupravljanja i federalizma. • V la d im ir B a k a rlć , O ek o n o m sk o m 1 d ru š tv e n o m ra z v o ju 1 n e k im m e đ u n a ro d n im te m a ­ m a, C e n ta r CK S K H za i n fo rm ira n je 1 p ro p a g a n d u , Z a g re b , 1982, atr. 21.

469

Uvođenje kolektivnog rukovodstva i u P artiji bilo je logičan »kraj« jedne ideje i koncepcije razvoja revolucije u Jugoslaviji. Na osnovi Titove ideje oba su »vrha« — i državni i partijski — organizirani na sličnim princi­ pima s razlikam a u stilu i načinu funkcioniranja dvaju predsjedništava. Ingerencije P redsjedništva S FR J su poznate. Njegove su odluke kao kolektivnog šefa države obavezne. P artijsk i vrh, u skladu s pozicijom SKJ u društvu, treb a djelovati kao tijelo idejnih istom išljenika, koje se služi snagom argum enata, a ne političkom vlašću. Poslije sm rti lidera revolucije napuštena je personalna unija p artijsk ih i državnih organa. Nijedan član Predsjedništva ne može biti u državnom organu i obratno. Im ajući na um u da bi partijsk i šefovi mogli steći golemu političku moć, uveden je princip rotacije. P artijsk a rukovodstva po S tatu tu ne mogu izdavati nikakvu »nared­ bu« koja bi pravno-politički obvezala bilo kojeg subjekta, ali ona imaju pravo procjenjivati sve oblasti društvenih odnosa, sve tendencije u društvu i argum entim a u v jerav ati radne ljude i građane da djeluju u duhu intencija Saveza kom unista. Ideja o kolektivnom rukovođenju »pogodila« je moć čelnih ljudi u P artiji, spriječila dram atične zaplete u borbi za vlast i osigurala stabilan pri­ jelaz u posttitovsko razdoblje. G rađani Jugoslavije mogu biti sretni da su proces inauguracije novog šefa države mogli gledati na TV samo nekoliko sati poslije T itove sm rti, dok građani nekih drugih zem alja poslije sm rti svojih lidera m jesecim a nisu saznali za dram atične događaje borbe za vlast. Veliki dio javnosti, naročito svjetske, živio je desetak i više godina u uvjerenju da će sm jena rukovodstva nakon Titove sm rti izazvati političku krizu Jugoslavije. Neki su sm atrali da će doći u pitanje i sam njen opstanak. A prijelaz je izvršen m irno i dostojanstveno, bez ijednog incidenta. Silne priprem e za sigurnost u zem lji pokazale su se preuveličanim a. N akon Titove sm rti prošlo je gotovo pet godina. U političkom se životu za to v rijem e nije pojavio nijedan signal rađanja nekog novog lidera Jugo­ slavije. U stav zem lje i S ta tu t P artije to zabranjuju. Ali nije samo to razlog da nije bilo k an d id ata za »nasljednika«. P rotiv tendencija rađanja novih lidera vjerojatno su djelovale i druge okolnosti ove etape društvenog razvoja. Cini se da je neponovljiva pojava lidera Jugoslavije Titova form ata. Nema danas ni ma daljem horizontu takvog općejugoslavenskog masovnog pokreta koji bi mogao roditi snažnu karizm atičnu ličnost. Tito se rađao u jednom izuzetno dram atičnom i tragičnom evropskom i svjetskom razdoblju kojeg su označili I i II svjetski rat. Rastao je u epohi najvećih društvenih prom jena, kada su se rušile vjekovne d ruštvene stru k tu re, u doba kada su bile potpuno ugrožene egzistencije mnogih naroda, a jugoslavenskih posebno. Tita je stvorila općejugoslavenska revolucija spojena s borbom za opstanak u ratu protiv impe­ rijalista koji su nasrnuli na narode Jugoslavije. Na ovoj etapi društvenog razvoja, im ajući na um u m ir a ne rat, mo­ derna se industrijska civilizacija opire radikalno-revolucionarnim oblicima i m etodam a m ijenjanja društvenih stru k tu ra iako traži čak i dinam ičnije dru­ štvene prom jene. Ona više »prima« evolutivni put razvoja, razvoja bez kata­ klizme i »juriša« jednih društvenih snaga na druge. Naše vrijem e zahtijeva sudjelovanje m iliona ljudi u upravljanju, a ne karizm atičnu ličnost da njim a upravlja. To, naravno, ne isključuje borbu za vlast i sudare interesnih gru­ pacija u svakoj zemlji i u svjetskim odnosima. 470

Uz tu, rekli bismo svjetsku tendenciju, koja je prisutna i u Jugoslaviji, neponovljivost Tita ima svoje razloge i u stupnju razvoja naroda Jugoslavije, a posebno u njihovim odnosima, razvijenim na iskustvu koje nije od juče, koje se taložilo dulje od jednog vijeka. Život u jugoslavenskoj zajednici — kako u K raljevini Jugoslaviji tako i u Socijalističkoj Federativnoj Jugoslaviji — potvrđuje da jednom form irani narodi (nacije) ne prihvaćaju ni nadnacio­ nalne političke stru kture ni »nadnacionalne« vođe, pogotovo danas, kada pro­ lazi vrijeme čak i nacionalnih lidera. U svjetlu te teze Tito je izuzetak. On je bio prvi, ali, izgleda, i neponovljivi lider svih Jugoslavena. Prije njega nije se razvila nijedna ličnost koja bi se mogla nazvati nespornim općejugoslavenskim političkim vođom. Pogotovo ne državnik kojeg bi današnje gene­ racije ili povijest takvim priznavale. I konačno, u povijesnom razdoblju koje traje od 1918. godine narodi Jugo­ slavije su na osnovi gorkog iskustva s prvom državnom zajednicom izgradili svoje veze i odnose na tem eljima pune slobode i ravnopravnosti, što ne isklju­ čuje već, naprotiv, osigurava i stim ulira i općejugoslavenske ideje, pa i dru­ štvene pokrete, koji, međutim, mogu uspijevati samo ako se stalno i iznova povezuju progresivne snage svih naroda i narodnosti. Ideje i pokreti koji ne bi bili jednako ukorijenjeni u svim narodima nego bi bili samo srpski, samo hrvat­ ski, samo slovenski itd., nem aju šanse za trajniji uspjeh. Ali, to ne znači nužno institucionaliziranje liderstva s neograničenom po­ litičkom moći, već dogovor pokreta koji mora biti jednako prihvaćen u svim jugoslavenskim sredinama, što je conditio sine qua non života u zajednici. Sve u svemu, priprem e i sam prijelaz Jugoslavije u posttitovsko razdoblje izvedeni su na najbolji mogući način. Izbjegnuta je borba za vlast i osigurano normalno funkcioniranje zajedničkih federalnih struktura.

4. Titova politička baština U toku više od 70 godina revolucionarnog djelovanja, 60 godina u komu­ nističkom pokretu, 43 godine na čelu KPJ-SKJ, priznat vođa naroda i narod­ nosti Jugoslavije, šef Jugoslavije od njenog osnivanja do kraja života — Tito je imao odlučujuću ulogu u svim povijesnim događajima i socijalnim transfor­ macijama svoga vremena. Iza njega je ostalo radova za više od 60 tomova. Golemo Titovo djelo i njegova misao bili su, jesu i bit će predmet razli­ čitih i dijam etralno oprečnih interpretacija političara, ideologa, historičara, kao što je slučaj i s nekim drugim povijesnim ličnostima. Njegova politička baština mora biti i predmetom političke borbe onoliko koliko naslijeđe prošlosti jednog društva utječe na njegovu budućnost. Tito nije ostavio neko znanstveno djelo u smislu sistema — učenja, ni neku teorijski oblikovanu doktrinu. Liderima komunističkog pokreta obično se nastojalo pripisivati i svojstvo učenjaka — teoretičara društvenih znanosti, jer je logično da vođe socijalnog pokreta koji se legitim iraju znanošću budu i teo­ retičari. Neki su to i postali, kako u socijaldemokratskom, tako i u komunis­ tičkom pokretu. Međutim, Tito je prije svega bio revolucionar, političar i drža­ vnik, a ne učenjak. Najveće njegovo djelo je u tome što je stvorio koncepciju 471

zajedništva naroda i narodnosti Jugoslavije kojoj bi se teško mogla naći alter­ nativa. Ta koncepcija nije stvorena u obliku teorijskog modela već se sastoji od lanca povijesnih događaja koji su obuhvatili jedno stoljeće i na kojim a su se gradile p raktične političke platform e. Ako bi se ipak trebalo ukazati na je­ dan sintetičan i zaključni dokum enat te koncepcije, onda bi se to svojstvo mo­ glo pripisati U stavu SFRJ, naravno, uz napom enu da je i lanac događaja i Ustav kolektivno djelo određenih društvenih snaga, kojim a je Tito dao svoj osobni pečat. U stav 1974. godine nije proizvod kabinetskog um a iako u njem u ima su­ višnih pa i »kabinetskih« elem enata. U taj su dokum enat ugrađena iskustva dugoga i dram atičnog puta borbe, p u ta na kojem su se taložila povijesna isku­ stva, n astajala u su daru društvenih klasa i snaga u toku gotovo 100 godina. U U stav je ugrađena historijska pouka iz neuspjeha stvaranja zajedništva na osnovam a V idovdanskog ustava. U U stav su ugrađene sve im plikacije dovršenog historijskog procesa stva­ ran ja m odernih nacija u Jugoslaviji. U U stav su uključeni rezultati partijsk e diskusije o nacionalnom pitanju 1923. godine i stavovi V zem aljske konferencije 1940. godine. U U stav su ugrađena sva načela koja su osigurala uspješan oslobodilački ra t i tekovine socijalističke revolucije (odluke AVNOJ-a). U U stav je uk ljučena pouka iz povijesne činjenice da društvu nije bio p rim jeren visok stu panj centralizm a konstituiran prem a sovjetskom modelu 1945—1950. U U stav su ug rađena iskustva i pouke oblikovane na osnovam a razvoja sam oupravi j an j a. U U stav su u g rađene pouke borbe protiv tendencija velikodržavnog cen­ tralizm a i separatizm a oblikovane u toku 1960-ih godina. U U stav su ug rađena iskustva borbe protiv etatizm a i tendencija kapital-odnosa. U U stav su ug rađena iskustva i rezultati nezavisne politike Jugoslavije i njene nesvrstanosti. U U stav su ug rađena iskustva oslobodilačke borbe naoružanog naroda i spoznaje o obrani u suvrem enim uvjetim a i sutrašnjim okolnostim a eventualne agresije itd. Nije, dakle, U stav 1974. ni tvorevina kabinetskog um a ni pritiska parci­ jalnih interesa, već dugog povijesnog iskustva. To se, naravno, odnosi na nje­ gova načela i njegov duh, a ne na pojedinačne norm e i institute, koji su samo in strum enti podložni prom jenam a. Tako shvaćen U stav nije ni Kardeljev, iako je on dobrim dijelom njegov definitor i form ulator, ni Titov, iako je on inspi­ rato r svih povijesnih odluka kroz gotovo pola stoljeća, već rezultat dužeg povi­ jesnog razvoja, kojeg su iznijele revolucionarne snage s Titom na čelu. Upravo se zato može sm atrati da je Titovo političko naslijeđe ugrađeno u Ustav 1974. godine. U zadnjim godinam a svog života Tito je svojim političkim djelovanjem i inicijativam a pokazao da je do posljednjeg časa stajao na principim a i težio ciljevim a definiranim Ustavom. Na osnovi te tv rd n je ne bi se moglo ni trebalo zaključivati da i Tito i ostali lideri revolucije nisu bili svjesni ne samo veli­ čine h istorijskih dostignuća koja je S K J ostvario pod njihovim rukovodstvom 472

u toku gotovo pola stoljeća, već i neprevladanih i nesavladanih naslijeđa sta­ rog društva. Signifikantan je i gotovo dram atičan spomenuti Kardeljev po­ sljednji javni nastup na XI kongresu SKJ 1978. kada je izrazio uvjerenje, da revolucija i socijalistički razvoj nisu tem eljitije izmijenili onaj duhovno-idejni i povijesni raspored i odnos snaga kakav je bio uoči i u samoj revoluciji. S tim starim naslijeđem i novim problemima nastavio se društveni život u Jugoslaviji poslije odlaska lidera revolucije . . .

473

II. EKONOMSKA KRIZA I PROGRAM EKONOMSKE STABILIZACIJE

1. Promašaj političkih vrhova u procjeni situacije P o tk raj 1970-ih godina nastupili su golemi porem ećaji u ekonomskom ži­ votu zemlje. Jav n o st je bila gotovo Šokirana podacim a da je trgovinski deficit 1979. godine dostigao 7 225 m ilijuna dolara, platni deficit 3 661 m ilijun dolara, a 1980. dugovi Jugoslavije popeli na oko 20 m ilijardi dolara. Istodobno je inflancija 1981. skočila na oko 45°/o. S tržišta su nestale m noge uvozne robe, ze­ m lja nije mogla plaćati uvoz nafte, oprem e i sirovina, nastali su prekidi u pro­ cesu proizvodnje, počelo se uvoditi racionirano snabdijevanje deficitarnim pro­ izvodima — n astupila je ekonom ska kriza. Na početku krize politička su rukovodstva, još zabrinuta zbog mogućih i um išljenih političkih porem ećaja poslije Titove sm rti, odbila procjene koje su govorile da je riječ o krizi. Ali krizu nije predvidjela ni znanost, ni privre­ dne stru k tu re, ni bilo tko »treći«.1 Budući da nisu predviđali nikakvih porem ećaja u ekonom iji, glavna je pažnja bila usm jerena na funkcioniranje političke vlasti. C entralna državno-p artijsk a rukovodstva federacije i njenih članica u sam om početku nisu ništa poduzim ala. K ada su se k red itn i šalteri svjetskih banaka zatvorili a gotovo istog m om enta treb alo početi vraćati dugove, izbila je 1979/80. uzbuna, ali su politički vrhovi odbili kvalificirati stanje kritičnim . O štro su kritizirani po­ jedinci koji su tv rd ili da je to kriza. Dobili su podrugljivi naziv »krizologi«. U sam oupravnom socijalizm u ne može izbiti ekonom ska kriza! Bilo je potrebno pojačati državnu intervenciju da se sm iri inflacija, osi­ gura otp lata dospjelih kam ata, spriječe k ru p n iji porem ećaji u proizvodnji itd. Tek nakon gotovo dvije godine (u jesen 1981) konačno je priznato sta n je krize i form irana je savezna kom isija od oko 300 političara i znanstvenika na čelu sa Sergejom K raigherom , tadašnjim »šefom države« koja je za gotovo dvije godine izradila »Dugoročni program ekonom ske stabilizacije«.2

2. Koncept prom jena u sistemu đruštveno-ekonomskih odnosa Savezna kom isija definirala je pristup, osnove i okvire za izradu progra­ m a p revladavanja ekonom skih porem ećaja u prvom dokum entu s naslovom »Polazne osnove dugoročnog program a ekonom ske stabilizacije«. Autori su poi P o g re S n e p r o c je n e s i tu a c i j e , a iz to g a 1 p o g re S n i p r o g r a m i, p la n o v i i a n g a ž m a n i lju d s k ih i m a t e r ij a ln i h s n a g a za o s tv a r i v a n je p o s t a v l j e n i h c ilje v a s u n o r m a ln e p o ja v e . N itk o n i j e im u n 1 o s ig u ra n o d g re š a k a . O n e se d eS av a Ju 1 n a js p o s o b n ijim l ju d im a 1 u n a jb o ljim s is te m im a . O v d je se, m e đ u tim , n e r a d i s a m o o to m e , v e ć 1 o č in je n ic i d a Je lo še u p r a v lj a n je d ru š tv o m » k o n s tru k ­ cijsk i« u g ra đ e n o u d r u š t v e n i s is te m , k o ji n e d o p u š ta ra s p r a v e o a l te r n a tiv n im id e ja m a i praictič n lm r je š e n jim a , a p o n e k a d č a k n i i s p r a v k e u to k u n jih o v e re a liz a c ije , s v e d o k s e »kola n e slom e«. V la d a ju ć a p a r t i j a n e m a s v o ju a u to n o m n u p o z ic iju la k o im a c e n tr a ln o m je s to u u p r a v lj a ­ n ju , v e ć Je fu n k c io n a ln o j e d i n s t v e n a s d rž a v o m i d r u g im s t r u k t u r a m a č ije o d lu k e p o d rž a v a k a o 1 s v o je . A t u n e m a k r i t i č k e d is ta n c e . . . * D a lje : D P E S . R ije č J e o A k n j i g e u i z d a n ju C HS, B e o g ra d , 1982. (2 k n jig e ) i 1983. (2 k n j i ­ ge) 111 3 k n j i g e u i z d a n ju O s lo b o đ e n ja , S a r a je v o , 1983. . .. . U » T ito v o v rije m e « d o k u m e n te t a k v o g tip a , z n a č a ja i d o m e ta o b ič n o Je ra d io p a r ti j s k i v r h ili S a v e z n o i z v r in o v ije ć e , n a r a v n o z a n e k o lik o m je s e c i 111 n a j d u l j e g o d in u d a n a .

474

šli od uvjerenja da naše društvo posjeduje dugoročnu strategiju razvoja, sa­ držanu u Program u SKJ, Ustavu SFRJ, ZUR-u i u rezolucijama X i XI kon­ gresa SKJ. To je značilo da nije potrebno dirati u temelje postojećeg sistema, već tražiti puteve i sredstva za njihovu realizaciju. Komisija nije dublje anali­ zirala korijene i uzroke destabilizacije u društvenom razvoju. Konstatiraju se fenomeni, i to najčešće ovi: visoka inflacija, strukturni poremećaji, autarhična ekonomska politika, potrošnja veća od ostvarenog dohotka, disparitet cijena, prekom jerno zaduživanje u inozemstvu, investicije izvan kontrole radnika, pad produktivnosti i ekonomičnosti, potiskivanje ekonomskih zakonitosti, otuđiva­ nje dohotka od radnika, odsustvo prim jerenog plana, petnaestogodišnje opa­ danje udjela Jugoslavije u svjetskom izvozu, nestašica roba, porast nezapo­ slenosti, veće otuđivanje dohotka od radnika baš u periodu kada je Ustavom trebalo osigurati dom inantan položaj udruženog rada, zastoj akcije društvenih snaga u rješavanju nastalih problema itd. Autori nisu teorijski ulazili u društvene odnose koji reproduciraju spo­ menute i slične fenomene. Analizom dokum enata moglo bi se zaključiti da su autori »Programa« im­ plicitno odbacili koncepciju tzv. dohodovne cijene, a prihvatili koncepciju tzv. cijene proizvodnje kao osnovni kriterij za prom jene u privrednom sistemu. Iako izrijekom nije negirana dohodovna cijena, može se vidjeti da autori sma­ traju kako u privrednom sistemu ima elemenata koji čak prim jenjuju tzv. te ­ oriju radne vrijednosti izraženu u politici i sistemu cijena, koja prenaglašava živi rad, a um anjuje »prinos« sredstava za proizvodnju. Odstupajući od zako­ nitosti robne proizvodnje, politika cijena nije dovoljno uvažavala realnu am or­ tizaciju sredstava za proizvodnju, a još m anje princip da »konstantni kapital« treba odbaciti i određenu dobit (»profit«). Na prim jer, cijene nisu izražavale realnu vrijednost opreme, energije, hrane, saobraćaja, stanova i si. U praksi takav privredni sistem nije stim ulirao reproduciranje »društvenog kapitala« u proširenom obimu. Autori se zalažu za reafirm aciju zakonitosti robne proiz­ vodnje po kojoj se ne može »slobodnom voljom« određivati visina akum ula­ cija. Privredni sistem zasnovan na zakonitostima robne proizvodnje jest con­ ditio sine qua non da bi radnik proizvođač mogao biti samoupravljač. Osnovna zamisao o izgradnji privrednog sistema na tržišnim odnosima jasnije se izražava u prijedlozima promjena. U sklopu društveno-ekonomskih odnosa najvažnije je u svim sistemima raspolaganje akumulacijom, jer »onaj tko vlada proširenom reprodukcijom, vla­ da cijelim društvom« (V. Bakarić). Stanje u toj sferi stvarano u prethodnim razdobljima komisija je ocijenila ovim riječima: . . . »O proširenoj reprodukciji i sredstvima za njeno financiranje odlučuje se u osamostaljenim centrima eko­ nomske i političke m o ći. . . a nerijetko i u neform alnim grupam a u kojima čla­ novi organa društveno-političkih zajednica, zajedno s utjecajnim članovima or­ gana društveno-političkih organizacija (političari — D. B.) i poslovodnim orga­ nima organizacija udruženog rada i banaka, stvarno donose najznačajnije od­ luke . . . ostavljajući, eventualno, radnicima . . . da ih samo formalno potvr­ de .. .«* Zavisnost radnih organizacija je dodatno pojačana faktičkim imenova­ njem njihovih rukovodilaca od strane političkih faktora. Banke su isto tako podređene tim faktorim a.4 « CRS, 4. k njiga, str. 14. « Isto, str. 29.

475

K ritik a p rakse proširene reprodukcije slična je kritici koja je prethodila privrednoj reform i 1965. godine. F orm alna je razlika samo u tom e da se tada radilo uglavnom o državnim organim a koji su upravljali državnim investicio­ nim fondovima, a sada su to partijsko-državni organi, koji se uglavnom kori­ ste bankam a zadržavajući istu ulogu kao u doba prevlasti etatizm a u ekonom ­ skom životu d ru štv a tj. od 1945. do 1965. godine. A utori program a sm atrali su da je stvoreno stan je suprotno U stavu i ZUR-u, koji su stvorili m ehanizm e neposredne suradnje organizacija udruže­ nog rada. U stav n ije negirao zakon vrijednosti, već je sam o institutim a samo­ upravnih sporazum a i društvenih dogovora nam ijenio funkciju uređenja svojih odnosa uvažavajući taj zakon. M eđutim , u tu je »igru« ušao politički faktor (državni i p a rtijsk i organi) i oslanjajući se na monopol političke vlasti svojim voluntarizm om izbacio iz »igre« i neposredne veze radnih kolektiva, i zakon vrijednosti. U »Polaznim osnovama« afirm iraju se objektivne ekonomske zakonito­ sti . . . S hvaćanje au to ra jasno se izražava u stavovim a da » ... robni oblik pro­ izvodnje na socijalističkim osnovam a . . . za sadašnju etapu našeg m aterijal­ nog i društvenog razvoja je najracionalniji i najdem okratskiji oblik proizvo­ dnje .. .«* A utori ističu da i P rogram S K J upozorava da je » ... tržište uv jet razvoja sistem a socijalističkog sa m o u p ra v lja n ja .. .«• Bez tržišta nije moguće realizirati ideje i norm e U stava i ZUR-a. Zato se ističe da » ... ekonom ske zak o n ito sti. . . m oraju prožim ati sve odnose u privrednom sistem u socijalističkog sam oupra­ vljanja, a to znači i sve odnose u sistem u društvene re p ro d u k c ije .. .«7 Sistem p lan iran ja zam išlja se kao in stru m en t i djelo sam ih radnika i nji­ hovih asocijacija na u sklađivanju razvoja. Posebno se inzistira na: a) » ... neotuđivom p rav u rad n ik a da u svojoj osnovnoj organizaciji udru­ ženog rada, . . . u p rav lja radom i poslovanjem svoje OOUR i OUR u čijem je ona sastav u ; i b) . . . neotuđivom p rav u rad n ik a . . . da u republici, odnosno autonom noj pokrajini odlučuju o uslovim a i rezultatim a svoga rada, da u tv rđ u ju zajedni­ čku politiku ekonom skog i društvenog razvoja republike (pokrajine) i da, na načelim a sporazum ijevanja i dogovaranja sudjeluju u donošenju zajedničke po­ litike ekonom skog i društvenog razvoja u S F R J .. .«8 K oncentracija sredstava također se m ora osigurati .na ekonom skoj osnovi, na realnim ekonom skim inte­ resim a p riv red n ih subjekata. Ako to u rad i netko drugi, svršeno je sa samo­ u pravljanjem . In stru m en t zajedničkog prihoda i dohotka ima veliki značaj. Svi dijelovi udruženog rada m oraju kao robni proizvođači zasnivati svoje odnose na ekonom skim veličinam a koje verificira tržište, p rije svega svjetsko. A utori »Polaznih osnova« ocijenili su da je dugogodišnje potiskivanje ob­ jektivnih ekonom skih zakonitosti, zajedno s otuđivanjem dohotka od OUR-a i voluntarističkim intervencijam a političkih rukovodstava u ekonomski život, stvorilo neracionalnu p rivredu u kojoj im a i takvih apsurdnih fenom ena kao npr. da su » ... neke organizacije im ale više gubitaka nego što iznosi vrijednost ukupnih društvenih sredstava kojim a u p r a v lja ju . . . Teško je razum jeti u ime

• u to . str. 17. • Uto, str. 1L 7 Uto, str. 1L • Uto, str. M.

476

kojih ciljeva izgradnje socijalizma se one održavaju .. .«» Praksa saniranja gu­ bitaka porezima iz dohotka uspješnijih organizacija razara temelje racionalne proizvodnje, itd. Prem a procjeni autora Program a i sredstvima i politikom razvoja upra­ vljaju državno-partijski organi i organi banaka, a ne proizvodne asocijacije. Takvi odnosi i praksa pretvaraju proizvođače u pune izvršioce odluka izvan proizvodnih faktora, a rezultati su veoma negativni. » . . . Pošto ne snose odgo­ vornost za eventualni promašaj svojih odluka, njihovo odlučivanje je ili izraz čistog voluntarizma ili je sa stajališta interesa radnika u udruženom radu, od­ nosno šireg društvenog interesa uopće, motivirano neprim jerenim interesima i ciljevima. Razvoj se koncipira na autarhičnoj osnovi, grade se proizvodni ka­ paciteti koji su nedovoljno iskorišteni . . . što dovodi do ekonomske neefikasno­ sti . . . usporava razvoj i neizbježno dovodi do poremećaja u društvenoj repro­ dukciji .. .«10 Upravo je takav sistem raspolaganja viškom rada osnova osamo­ staljene moći političkih struktura. Privrednim je sistemom organizacijama udruženog rada ne samo oduzeta akumulacija, već i stvoreno stanje zavisnosti u tekućoj proizvodnji. Radne organizacije nem aju ni vlastitih obrtnih sredsta­ va (odnos bankarskih i vlastitih sredstava je približno 80 : 20 u korist banaka).11 Da bi se korigirao pravac društvenog razvoja i izašlo iz krize, osnovni su­ bjekt treba da bude ». . . radnik u udruženom radu, da se on stalno potvrđuje i kao upravljač društvenim sredstvima, cjelokupnim procesom rada, stvara­ nja i raspodjele društvenog proizvoda .. .«'* Osnovni je uzrok krize to što su samoupravljači » ... u mnogo čemu iz­ gubili svojstvo robnih proizvođača«,13 i to im se svojstvo mora vratiti. Jedno­ stavno rečeno kom isija se zalaže za mehanizam koji vlada u odnosima između privrednih subjekata bilo koje m odem e robne proizvodnje i tržišta, s razlikama u tipu vlasništva. U program u se pledira da se na tem elju društvenog vlasništva razvije što potpunije djelovanje zakonitosti robne proizvodnje i njemu prim jerenog tržiš­ nog mehanizma, ali se ne razm atraju ni svi aspekti praktične aplikacije eko­ nomskih zakonitosti niti se otvara pitanje eventualnih implikacija za karakter društvenog vlasništva. Ali, o tome kasnije. U »zaključnom dijelu dugoročnog program a ekonomske stabilizacije«, koji je završen srpnja 1983. nakon skoro dvogodišnjeg rada, komisija je pošla od ocjene da se Jugoslavija nalazi ». .. u ekonomskoj k r iz i. . .«H koja nalaže ».. . suštinske prom jene u odnosu na postojeće stanje .. .«15 ». .. Potrebno je preki­ nuti praksu donošenja društvenih planova i odluka na voluntaristički i subjektivistički način, Što je sve zajedno, potiskujući sam oupravljanje, dovelo do nje­ govog zaostajanja, do privredne stagnacije, narušavanja jedinstvenog jugosla­ venskog tržišta i do pojave gubljenja perspektive u društvu .. .«18 Da bi se zaštitili od ideoloških etiketiranja, u duhu svoga uvjerenja autori su odlučno zagovarali ustavni i ZUR-ovski koncept razvoja da » ... radnici u • isto, str. 50. *• Is to , s tr . 15. G o to v o Id e n tič n e f o r m u la c ije n a la z e se 1 u d o k u m e n tim a 8. k o n g re s a S K J 1964. g odine.

Isto, str. 17. u Isto, str. 287. i> Isto, str. 287. u CHS, str. 281. u Isto, str. 282. 18 Isto, str. 283.

477

OUR ovladaju dohotkom . ..« Taj stav oni čak radikaliziraju tražeći da se os­ tv ari » ... kao neposredan zadatak, a ne kao neki dalek, historijski cilj .. .«17 A utori su vjero jatno očekivali da će djelovanje objektivnih ekonomskih zakonitosti via facti provjeriti racionalnost odnosa norm iranih Ustavom i ZUR-om i da će više nego ikakva ideologija potkopati moć državno-partijskog kom pleksa u u p rav ljan ju društvom , posebno ekonomijom. Na žalost, kom isija nije razradila pa ni dotakla ne samo teorijske, već ni praktično-političke problem e, m ogućnosti i prepreke aplikaciji zakona vrijedno­ sti u Jugoslaviji sredinom 1980-ih godina. Stepen elaboracije u stvari se ugla­ vnom svodi na želju i preporuku da se što više »prim jenjuju objektivne eko­ nom ske zakonitosti i da se po njim a posluje«. P roblem je, naravno, mnogo dublji, kom pleksniji i teži nego što se u ovim dokum entim a iskazuje. Na zakonu vrijednosti vjekovim a se gradila i iz­ gradila k ap italistička civilizacija. To je bila i još uvijek jest »osovina« oko koje se okreće taj svijet, bitno određujući sve društvene odnose. Problem dje­ lovanja zakona v rijednosti u socijalizm u se povrem eno otvarao i zatvarao od oktobarske revolucije 1917. i u SSSR-u i u svim ostalim socijalističkim zem lja­ ma, a u Jugoslaviji je stalno otvoren od 1950. godine do danas. Z ašto se ni u jednoj socijalističkoj zem lji nije uspjelo »otkriti« socijali­ stički (preobraženi) oblik zakona vrijednosti odnosno novi tip robne proizvod­ nje? Gotovo su sve socijalističke zem lje ciklično i povrem eno započinjale pri­ v rednu reform u i zatim za nekoliko godina ustuknule. Jugoslavija ima najviše iskustava s tak v im »eksperim entiranjem «. U činjena su tri pokušaja: 1950—1954, 1961. i 1965. Ali, Rubikon nije pregažen! Izravno ili posredno državno-partijski kom pleks je od 1945. stalno upravljao proširenom reprodukcijom . K om isija je radila pod »pritiskom« svijesti da je oslonac na tržište 1965— —1968. »nezaobilazno« vodio restauraciji »kapitalskog odnosa« i, još šire, svih odnosa građanskog društva. Sredinom 1970-ih kategorije kao što su tržište, ro­ bna proizvodnja i zakon vrijednosti gotovo su izbačene iz ideologijskog i po­ litičkog rječn ik a kao sinonim i za nešto »neprijateljsko« socijalizm u . . . Da li će se možda slom iti i četvrti pokušaj aplikacije ekonom skih zako­ nitosti? J e li uopće m oguć historijski nov tip zakona vrijednosti kakvog ne po­ zna dosadašnji razvoj kapitalizm a? Vodi li zaista njegova aplikacija »kapitalskom « odnosu, najam nom polo­ žaju rad n ik a i svemoći m enadžera i tehnokrata? Da li bi jugoslavenska niskoproduktivna privreda mogla prijeći na po­ slovanje po svjetskim k rite rijim a? U kojim uvjetim a i u kojem roku? Da li bi p rim jena zakona vrijednosti potkopavala moć partijsko-državnog kom pleksa i kako bi on na to reagirao? Da li bi radnici htjeli im ati sudbinu »svojih roba«, kao što su činili i čine vlasnici kap itala? Jesu li sredinom 1980-ih godina u ekonomskoj krizi i kada je akum ula­ cija pala na neznatnu veličinu nacionalnog dohotka nastali bolji i pogodniji u v jeti p relaska na tržišne odnose nego 1965. godine? Da li je d ruštvo sprem no izdržati duboke stru k tu raln e promjene, pa i so­ cijalne lom ove kroz koje možda m ora proći aplikacijom robne proizvodnje? Itd. i? isto, str. 44.

478

Umjesto odgovora na ta i slična pitanja komisija je postupila po staroj tradiciji: skicirala je osnovni pravac razvoja ne ulazeći u sva pitanja teorijskog utem eljenja ideje i njene praktične realizacije, u sve implikacije poduhvata. Izgleda da interesno podijeljeno društvo nije bilo zrelo da dozvoli demokratsku raspravu u kojoj bi se s dužnim poštovanjem saslušali pro i contra argumenti.

3. Koncept promjena u politici ekonomskog razvoja Uz problem robne proizvodnje, u »Polaznim osnovama« data je i analiza pogrešne politike razvoja, koja je stavljena u grijeh »državno-partijskom kom­ pleksu«. U kratko: komisija je ocijenila da se od početka industrijalizacije vodila pogrešna ekonomska politika izražena u autarhičnom razvoju Jugoslavije i da je u praksi ekonomski racionalno i opravdano održavati stalni prim at izgrad­ nje velikih i srednjih industrijskih poduzeća, što je bila p a rd a socijalizma u njegovim prvim godinama. ». .. Shvatanja iz prvog perioda poslijeratnog razvo­ ja ostavila su duboke korene . . . (i zato) privreda Jugoslavije u poređenju s razvijenim kapitalističkim zemljama ima relativno više krupnih organizacija i neuporedivo m anje srednjih i manjih organizacija .. .«18 U takvoj ekonomskoj politici, u kojoj je industrija glavna, a sve ostalo sporedno, poljoprivreda ima »funkciju« opskrbe stanovništva, a ne povećava­ nja dohotka, trgovina je nužno zlo i »leglo« špekulacije19, energetika ne treba da ima ekonomsku cijenu, jer novu vrijednost stvara živi a ne minuli rad, sta­ narine su više socijalna nego ekonomska kategorija, izvoz je nužnost radi sticanja neophodnih deviza a ne organska potreba rasta i razvoja itd. — ukratko, dogmatski koncept prve faze socijalizma, pa i shvaćanja s kraja 19. i početka 20. vijeka ispriječila su se stvaranju moderne privredne strukture i racionalne ekonomske politike. Međutim, komisija nije razradila način oslobađanja od starih shvaćanja i prim itivnih kadrova, samo je generalno ukazala na potrebu potiskivanja državno-partijskog kompleksa iz ekonomije kojom bi trebali upravljati udru­ ženi radnici.80 Osim »Polaznih osnova« komisija je objavila 15 separata — dokumenata u kojima su obrađene pojedine oblasti i aspekti razvoja društva. Prvi separat — dokum enat, objavljen lipnja 1982, jest »Antiinflacioni program«, kojim se razrađuje plan »gašenja« inflacionog »požara«. Osnovna ideja autora tog program a je da u roku od 3 godine »ugasi po­ žar« inflacije » ... povećavanjem efikasnosti privređivanja u uvjetim a prestro­ javanja u jugoslavenskoj privredi i društvu, u pravcu osiguranja kvalitetnijeg privređivanja i znatno većeg uključivanja privrede u međunarodnu podjelu ra­ da ...« Drugim riječima, od niskoproduktivne stvoriti produktivniju privredu, u Isto, str. 59. 1 5«. >• O no to u g la v n o m 1 Jest, a li se zbog to g a n e m ože u k in u ti. *• T a Je p re p o ru k a z a p ra v o sam o o s la b lje n i e h o v e l i k e p olltlftke 1 a g lta d o n o - p ro p a g a n d n e p a ro le » o d u m ira n ja drž av e« , n a s ta le 1950. u b o rb i sa s ta ljin iz m o m . Ali ta d a su p a ro lu p ra tile 1 k o n k re tn e m je r e d e e ta tiz a c ije , d e b lro k r a tlz a c ije , d e c e n tra liz a c ije 1 d e m o k ra tiz a c ije , a s ad a bez p la n a o p e ra c io n a liz a c ije d je lu ju sam o k ao ap e l Iza k o je g n e s to ji v e lik a d ru š tv e n a e n e rg ija .

479

i to na osnovu razvoja koji » ... se zasniva na intenzivnijem djelovanju eko­ nom skih zak o n ito sti. . .«21 Taj je cilj trebalo ostvariti usporavanjem rasta novčane mase, sm anje­ njem investicija u osnovna sredstva sa oko 39% na približno 25%> društve­ nog proizvoda, sm anjenjem stope poreza i doprinosa privrede sa oko 35% na otprilike 30%. To bi se postiglo novom politikom cijena, koja bi osigurala da se dom icilne cijene kreću približno kao svjetske cijene, politikom realnog kursa dinara, politikom k am atne stope koja bi se približila i na k raju podigla iznad stope inflacije, radikalnim sm anjenjem sa n iran ja gubitaka u privredi i raznim postupcim a za poboljšanje efikasnosti privređivanja. A utori su predvidjeli da će djelovanjem spom enutih m jera stopa inflacije pasti od oko 40% k rajem 1981. na približno 10% k rajem 1985. Realnost je veoma gorko i drastično d em antirala autore program a: stopa inflacije k rajem 1984. iznosila je oko 60% um jesto predviđenih 15%, a 1985. i više od 80%. Drugi dokum enat — separat, publiciran 9. VII 1982, analizira problem ne­ zaposlenosti. I u ovoj se oblasti društvenog realiteta Jugoslavije dešavao paradoks: s jedne stran e po p o rastu in d u strijsk e proizvodnje za 14 puta, po povećanju bro­ ja zaposlenih za trid esetak godina za više od 4 puta (1947 — 1 734 000, 1981 — 5 934 000), po sm an jenju udjela poljoprivrednog stanovništva sa oko 70% na 25% za sam o 30-tak godina Jugoslaviji gotovo da nem a prem ca u svijetu, a s druge se stran e početkom 1980-ih broj nezaposlenih približio cifri od 800 000 (1952 — 45 000, 1970 — 320 000), broj rad n ik a u inozem stvu bio je blizu 800 000, a prem a ocjeni stru čn jak a prik riv en a nezaposlenost u društvenom sektoru pri­ vrede iznosila je oko 30%, tj. oko 1 800 000 zaposlenih je faktički tehnološki višak.** Z em lja, dakle, nije bila u sta n ju racionalno »iskoristiti« skoro tri i pol m ilijuna rad n ik a. Specifična težina tog teškog društvenog problem a bila je i u tom e što su nezaposleni uglavnom im ali visoku, višu i srednju sprem u, VKV i KV a 1980. ih je bilo 45%, a 70% ukupno nezaposlenih tražilo je zaposlenje prvi put. Re­ gionalna stru k tu ra je veom a loša: stopa nezaposlenosti je u Sloveniji 1,3%, u H rvatskoj 5,2%, V ojvodini 12,4%, Bosni i Hercegovini 15,8%, M akedoniji 21,5% i Kosovu 27,3%.** Analizom m ogućih načina zapošljavanja kom isija je došla do tužnog za­ ključka da bi do p u n e zaposlenosti moglo doći tek krajem ovog stoljeća, i za­ to preporučuje da se problem ublaži radom u više sm jena, razvojem svih obli­ ka m ale privrede, radno intenzivnim investicijam a, disperzijom pogona po ru ­ ralnim centrim a, usporavanjem odliva poljoprivrednog stanovništva sa sela, prekvalifikacijam a, investiranjem štednih uloga građana, narodnim zajmovima i sam odoprinosim a, skraćenjem radnog vrem ena, itd. Kako to ostvariti kada nem a akum ulacije za p re stru k tu rira n je p rivredne stru k tu re i stvaranje novih radnih m jesta, kada nem a dovoljno političke sm jelosti, na ta pitan ja komisija nije odgovorila. K ao što ćemo vidjeti, problem se neće m aknuti s m jesta ni narednih godina. U trećem dokum entu — separatu koji se odnosi na stam benu i kom unalnu priv red u k o n statiran a je činjenica da je vođena pogrešna politika po kojoj je ■i isto, str. n . i 73. m isto, str. ts. ** Isto, str. M.

480

» ... stan briga društva, a ne pojedinca« i da i u toj oblasti ne vladaju racio­ nalni ekonomski principi, jer ». . . u praksi je zadržana niska i za sve korisnike stanova subvencionirana stanarina«. Iako je izgrađeno vrlo mnogo stanova, dvije trećine svih stanova izgra­ đenih poslije rata pripada selima a tri četvrtine gradovima, premda je broj stanova gotovo izjednačen s brojem domaćinstava (6 148 000 stanova — 6 158 000 domaćinstava) i mada je površina stambenog prostora po stanovniku povećana od 8,7 m2 u 1951. na preko 15 m2 u 1981, ipak je stanje u stambe­ noj privredi nezadovoljavajuće. Normalno bi bilo da zaposleni čovjek može ku­ piti stan za 4—5 godišnjih dohodaka. Međutim, u 1972. je radnik trebao dati 6,95, a u 1980. 11,79 godišnjih dohodaka za stan.24 Uz to se teži standardu sta­ novanja razvijenijih zemalja, a dohodak je 5—7 puta m anji.25 Ni graditelj ni budući stanar nisu dovoljno zainteresirani za što nižu cijenu izgradnje stanova, jer to pada na račun društva. Zato je komisija predložila prijelaz na ekonom­ ske kriterije i u ovoj oblasti. Komisija, međutim, nije uopće našla rješenje za realiziranje toga. Život­ ni je standard pao za oko 30—40% i u 1984. se vratio na razinu onog sa sre­ dine 1960-ih godina. Štam pa je pisala da deseci i deseci hiljada stanara ne mo­ gu plaćati ni subvencionirane stanarine, a neki ni energiju grijanja. Nejaka eko­ nomija ne može dijelu radnika osigurati ni egzistencijalni minimum, a kamoli ono što se sm atra neophodnim u društvu urbane civilizacije. Problem je, da­ kle, prije svega u uzrocima niskoracionalne ekonomije, a tek onda u stambenoj privredi. Nije, dakle, bilo gotovo nikakvih m aterijalnih pretpostavki za skoro uvođenje ekonomskih odnosa ni u ovoj oblasti, iako je to uvjet njenoga racio­ nalnog razvoja. N ajsintetičniji indikator nestručno vođene ekonomske politike zemlje i neracionalnosti privrednog sistema je u području veza i odnosa koje »nemilo­ srdno« m jere sve kvalitete. To je svjetska arena m eđunarodne razmjene roba, tehnologije, znanja, tj svih snaga i sredstava svake zemlje. U dokumentu — separatu »Elementi politike i sistema ekonomskih odnosa u inozemstvu«, usvo­ jenim 9. VII 1982, grupa istaknutih stručnjaka komisije, konstatira da je ». . . udio iznosa (Jugoslavije) u svjetskom uvozu smanjen s 0,53% u periodu 1966— —1970. godine na 0,48% 1971—1975. i na samo 0,44% u periodu 1976—1980 . . . Uvoz roba je dvostruko veći od izvoza roba . . . dug . . . krajem 1981. iznosio je 21 milijardi dolara . . . u 1981. za plaćanje kam ata odliveno je . . . preko 3,8% nacionalnog dohotka«28 (oko 2/3 izdataka za narodnu obranu — D. B.). Povećanja cijene nafte, kapitala, opreme, uvoznih sirovina i reprom ateri­ jala ». . . odnijeli su od 1973. do 1983. ravno 30 m ilijardi dolara više nego da nije došlo do takvog porasta«.27 Stručnjaci su tvrdili da je glavni uzrok takvog stanja bila ». . . autarki­ čna razvojna politika sa orijentacijom da gotovo svu finalnu robu proizvodimo u zemlji, bez mnogo obzira na optimalnost kapaciteta, serija i troškova . . . Isto­ vremeno . . . u našoj privredi malo je privrednih grana, industrijskih grupacija ili pojedinačnih kapaciteta, koji su pretežno orijentirani na izvoz . . .«-’H *« Isto , s tr . 121. » Isto , s tr. 122. *® Isto, s tr. 148. *7 M . S i n d j i ć , P o l i t i k a , 8. V III 1983.

*» Isto , s tr . 1.

31 D. Bilandžić: HISTORIJA SFRJ

481

K om isija očekuje da će opća orijentacija zem lje na aplikaciju ekonomskih zakonitosti socijalističke robne proizvodnje, što razum ijeva prim jeren sistem ekonom skih odnosa s inozemstvom (sm anjenje carinske zaštite domaće indus­ trije, realni kurs, slobodniju kooperaciju sa stranim firm am a, konvertibilnost dinara) postepeno p reokretati stanje nabolje. Kom pleksu poljoprivrede posvećen je poseban separat objavljen 1. XI 1982. Izradila ga je grupa najboljih eksperata. Za ilustraciju rezultata koji bi se mogli postići u poljoprivredi naveden je prim jer H olandije koja je s oko 14 m ilijuna stanovnika i površinom pri­ bližnom našoj Vojvodini i Sloveniji 1978. izvezla hrane vrijedne 9,8 m ilijardi do­ lara ili 713 dolara po stanovniku, tj. 4 797 dolara po hektaru, a Jugoslavija je iste godine ostvarila 25 dolara po stanovniku odnosno 40 dolara po hektaru ili 28 puta m anje po stanovniku, a 120 p u ta po h ek taru .29 P otrošnja m ineralnih đubriva upola je niža od prosjeka u Evropi. P re­ ciznije: po 1 ha svijet troši 77 kg, USA 111, K ina 129, Evropa 229, Albanija 135, A u strija 248, B ugarska 193, F rancuska 312, Italija 189, H olandija 805, Polj­ ska 218, R um unjska 137, Engleska 324, Jugoslavija 110. Ili: u Jugoslaviji se navodnjava 2,1% obradivih površina, a u G rčkoj 33%, Bugarskoj 30%, Ru­ m unjskoj 23%, Italiji 30%, Turskoj 8%.30 Razlike izm eđu stepena produktivnosti poljoprivrede u Jugoslaviji i ne­ kim drugim zem ljam a su veom a velike, čak i kada se za poređenje uzima samo društveni sektor, kao najn ap red n iji segm ent u naše poljoprivrede. To potvrđu­ je sljedeća tabela. PROIZVO DN JA PO JEDNOM AKTIVNOM PO LJOPRIV RED NIKU 1978—1980.

Zemlja

2 ita

Mesa

M lijeka

tona godišnje USA K anada A u stralija SR N jem ačka Francuska Italija SSSR M ađarska Bugarska Jugoslavija — društveni sektor — priv atn i sektor

126 72,8 59,4 18,7 21,9 7,1 8,5 14,3 5,1 3,9 19,8 3,1

3,7 2,5 1,3 0,7

25,2 14,0 15,8 19,3 15,5 4,1 4,0

1,6

2,8

0,4 0,4 2,3 0,3

1,1 1,1 2,0 1,0

11,5 4,5 8,1

P roduktivnost kao glavni sintetički pokazatelj govori da je poljoprivreda u prilično teškoj situaciji. Na selu je stajala neiskorištena golema mehaniza­ cija (više od 400 00« traktora) na patuljastim gazdinstvim a koja prosječno po­ sjeduju od oko 3,5 ha zemlje, radna je snaga bila poluzaposlena, a zemlja *• M io d ra g S k u llć , U z ro ci sad a S n Je e k o n o m s k e k riz e u S F R J , za p is, B e o g ra d , 1983, atr. 34. a* C R S , k n jig a 2, B e o g ra d , 1982, s t r . 17.

482

slabo obrađena. Postoje, dakle, m oderna tehnička sredstva za rad, spremna ra­ dna snaga, zemlja i tržište — a proizvodnja je u odnosu prema razvijenim ze­ m ljama vrlo mala. U nizu detaljno razrađenih m jera (vjerojatno je to najtem eljitiji elabo­ rat) ističe se ideja o gruboj podjeli rada: društveni se sektor treba baviti pre­ težno ratarstvom , a seljaci pretežno stočarstvom. U svemu ostalom autori ana­ lize predlažu da se logika robne proizvodnje primijeni i na poljoprivredu, kao i na svu ostalu privredu. Da li i kako privatnike u poljoprivredi učiniti modernim robnim pro­ izvođačem, to pitanje nije bilo riješeno, iako seljaci drže 5/6 obradivih površi­ na i toliko poljoprivrednih strojeva da na jedan trak to r otpada 17 ha oranica. Problem je u isto vrijem e pokrenuo Cedo Grbić, predlažući ukidanje zemljišnog maksimuma, ali je prijedlog dočekan oštrom kritikom a predlagač proglašen »ideologom« privatnog vlasništva. U ovom se dokum entu prvi put nakon 1945. ukazuje da je i politika raz­ voja tzv. male privrede bila suprotna privrednoj politici razvijenih zemalja. Ta se ocjena ilustrirala ovim podacima: u SR Njemačkoj je u poduzećima do 200 radnika zaposlen svaki treći radnik, u USA je od sredine 1950-ih do 1982. broj malih poduzeća porastao od 93 000 na 450 000, u oko 1 000 najvećih korpora­ cija nije otvoreno gotovo nijedno novo radno mjesto, a u toku 1970-ih godina 90°/o svih novih radnih m jesta otvoreno je u poduzećima do 250 radnika, dok je u Jugoslaviji u samo l,5°/o radnih organizacija zaposleno oko 72% svih rad­ nika.31 Takva jednostrana politika industrijalizacije negativno je utjecala na ukupni društveni razvoj: mnoge potrebe stanovništva nisu mogle biti zadovo­ ljene, stotine hiljada ljudi su ostajale nezaposlene, sredstva građana se nisu mogla uložiti u razvoj, posebno u nerazvijenim, brdskim i pograničnim kraje­ vima, izostala je izobrazba kadrova koje »rađa« mala privreda za veliku itd. Politika razvoja posebno je blokirala razvoj privatnog zanatstva: 1969. je bilo 145 141 zanatskih radnji, a 1981. 135 760, dakle 9 381 m anje32. Glavni razlog takve politike je ideološki: » ...d je lo v a la je dogma prem a kojoj samostalni li­ čni rad svakodnevno rađa kapitalističke odnose koji ugrožavaju socijali­ zam . . ,«33 Polazeći od svjetskih iskustava, koja pokazuju da je prošao vijek džinov­ skih tvorničkih hala u kojim a rade hiljade radnika i da suvrem ena tehnologija nameće male pogone, rad u vlastitoj kući itd., integriranih u sisteme, autori predlažu da se napuste prim itivni pogledi i ideološke zablude prošlosti kako bi se u am bijentu tržišnog mehanizma otvorio put razvoju i maloj privredi u društvenom i privatnom sektoru. Eto, to je uglavnom kratki pogled DPES na ekonomsku krizu i njeno sa­ vladavanje.

•i CHS, knjiga 3, atr. 222. 8* CHS, str. 22«. 88 isto, str. 233.

483

III. MINIMALNI REZULTATI PROGRAMA EKONOMSKE STABILIZACIJE (1979— 1985)

1. Produženje dominacije političke vlasti nad ekonomijom U borbu za savladavanje krize ušlo se s društvenim sistemom u kojem je odlučujuću ulogu u u p rav ljan ju društvenim razvojem imao partijsko-državni kom pleks i s relativno m alom sam oupravnom autonom ijom OUR-a, bez razvijenog tržišnog m ehanizm a i bez razvijenog planiranja. Poslije usv ajan ja DPES-a i u toku ekonom ske krize obnovljene su i intenzivirane sta re diferencijacije o pravcu društvenog razvoja. Osnovno je razilaženje nastalo na pitanju da li ekonom sku krizu treba savladavati po­ moću postojećeg sistem a, privrednog i političkog ili prom jenam a u sistemu, pa i prom jenam a n ekih tem elja sistema. Dio političkih snaga sm atrao je da se kriza može savladati sam o radikalnim prom jenam a i privrednog i političkog sistem a, je r su oni osnovni generatori ekonom ske krize koja prerasta u društvenu, dok je drugi dio političkih snaga sm atrao da se kriza najefikasnije može savladati u pravo postojećim sistem om ili uz m inim alne prom jene u njem u. O tvoriti proces kru p n ih prom jena sistem a značilo bi ući u duboku političku polarizaciju i sukobe koji su imali neizvjestan ishod i dalekosežne nepredvidljive posljedice — tum ačili su protivnici radikalnih prom jena. Zato su se oni zalagali za savladavanje krize prom jenam a ponašanja svih subje­ kata, u p ravo onako kako je ideologijsko-teorijski i norm ativno određeno u U stavu i ZUR-u. DPES je uglavnom zadovoljio pristaše jedne i druge političke orijenta­ cije je r se »zakleo« na U stav i ZUR, a istodobno je dao jak naglasak na značaj aplikacije tržišnog m ehanizm a i na potiskivanje etatizm a iz privrednog i političkog života, što je pogađalo republike i pokrajine budući da se pod eta­ tizmom u ovom razdoblju konsenzualno razum ijevala politička vlast republika i pokrajina, kao što se »nekada« (od 1945. do ustavnih am andm ana 1971) eta­ tizam identificirao s monopolom vlasti saveznih političkih centara. Ekonom ska kriza i ostvarivanje DPES nije dovela do nika kvih prom jena položaja i načina fu n kcioniranja partijsko-državne struktu re, koja je, kao i u prethodnim razdobljim a, i dalje ostala glavni nosilac upravljanja društvenim procesima. S obzirom da se politička stru k tu ra kom prom itirala nizom prom a­ šenih ekonom skih odluka, moglo se očekivati da se neće dalje usuđivati da u tječe na odluke sam oupravnih organa. To se nije desilo. S tara praksa i pona­ šanja su nastavljeni s tim da više nije bilo dovoljno akum ulacije za nove k ru p n ije investicije. Nije zabilježena nikakva inicijativa »odozdo« da se političkoj stru k tu ri malo po malo »otima« njena vlast. Neposredni proizvo­ đači nisu imali ni takvu moć, ni instrum ente. S indikalna rukovodstva, koja bi po svojoj funkciji mogla potaknuti takav proces, bila su daleko od takve pomisli. Poslovodne stru k tu re, interesno povezane s radnicim a u borbi za veću ekonom sku autonom iju »svojih« organizacija udruženog rada, nisu poka­ zale sm jelost i riješenost da zajedno s radnicim a obuzdaju moć i utjecaj političkih stru k tu ra u sferi ekonomskog života. Ipak, zapažene su prom jene u ponašanju političkih stru k tu ra. Znatno je popustio stari direktivistički, zapovjednički, pa ponekad i osorni nastup političara u kontaktim a s ruko­ 484

vodstvima organizacija udruženog rada, što je vjerojatno r e z u l t a t s p o m e n u t e kompromitacije političara u vođenju društvenih poslova, kao i o p ć e t e n d e n ­ cije opadanja društvene discipline. Međutim, činjenica je da je politička struktura uspjela održati svoju središnju poziciju u upravljanju društvenim poslovima. Ta se činjenica može pripisati neuspjesima ideja i intencija DPES-a.

2. Goleme teškoće uklapanja u međunarodnu podjelu rada Među ostalim problemima, ekonomska je kriza dram atično zaoštrila pro­ blem uklapanja jugoslavenske privrede u tokove svjetske privrede, problem koji je via facti bio otvoren već od 1945. godine, a do danas je ostao neriješen.1 Poslije enorm nih zaduženja zemlje potkraj 1970-ih godina ekonomska je nužnost »prisilila« Jugoslaviju da u nepovoljnijim uvjetim a aktualizira problem svog međunarodnog položaja u razvojnoj politici. Promjene u svjet­ skoj i jugoslavenskoj ekonomiji u toku 1970-ih godina stvorile su, mogli bismo reći, novu situaciju koja je diktirala i nova ponašanja. Kao što smo već rekli, svi su faktori društva od sredine 1970-ih do početka 1980-ih godina u grozničavoj želji za skokovitim razvojem privrede, infrastrukture, školstva, zdravstva i standarda »uletjeli« u goleme inozemne kredite, a ne u zajed­ nička ulaganja i ostale oblike uklapanja u m eđunarodnu podjelu rada. i Taj problem ima svoju historiju. Neposredno nakon završetka drugoga svjetskog rata vlada SAD je Jugoslaviji i drugim oslobođenim evropskim zem ljam a ponudila na poklon više tran sp o rtn ih brodova tipa Liberty amerlCke lnvazlone arm ije. Jugoslaviji je tada ponuđeno da prim a M arshallovu pomoć. Oba je prijedloga jugoslavenska vlada odbila zbog Ideologijskih i političkih razloga. Po tadašnjim shva­ ćanjim a to bi bila suradn ja s klasnim neprijateljem , vodećom zemljom kapitalizm a, koja je u borbi protiv kom unizm a »zauzela pozicije tek pobijeđenih fašističkih država«. Jugoslavenska Je vlada bila uvjerena da će SAD i poslije diplom atskog priznanja i nuđenja spom enute pomoći nastaviti antijugoslavensku politiku prihvaćajući ostatke razbijenih ustaških i četničkih snaga. Tako Je put ekonomskog povezivanja Jugoslavije sa Zapadom bio zatvoren. Osim toga, pokušaj povezivanja Jugoslavenske privrede s privredom SSSR-a i ostalih istočno-evropsklh zemalja, koji Je bio ideologijski 1 politički potpuno poželjan i legitim iran, ubrzo je propao. Početna zajednička ulaganja državnih poduzeća SSSR-a i Jugoslavije na bazi akcionar­ ske podjele profita na uloženi kapital (JUSTA i JUSPAD) stavili su jugoslavenska poduzeća u neravnopravan položaj, a zatim je, nakon sukoba 1048, došlo do totalne ekonomske blokade i ta ­ ko Je propao 1 pokušaj »vezivanja« s istokom. U borbi »na život 1 smrt«, 1948—1953. Jugoslavija Je zbog obostranih interesa p rihvatila po­ moć zapadnih kapitalističkih zem alja u naoružanju, hrani I reprom aterijalu za industrijsku pro­ izvodnju. Posljednje pošiljke pomoći dobila je potkraj 1950-lh godina. Dijelom zbog opisane autarhlčne razvojne politike, a djelom ično zbog ideologijskih razloga, Jugoslavija nije dozvolja­ vala ulaganja bilo čijeg, posebno zapadnog kapitala u svoju privredu. Jedini oblik privredne suradnje bili su trgovina i krediti. Prevladavala Je teza da bi ulaganje stranog kapitala ugrozilo radničko sam oupravljanje kao tem elj socijalizma 1 nezavisne i nesvrstane politike zemlje. U me­ đuvrem enu u toku 1950-lh definitivno su se oblikovale dvije goleme ekonomske integracije u Evropi: zapadna, u obliku Evropske ekonomske zajednice (EEZ) i istočna, u obliku Savjeta za uzajam nu ekonom sku pomoć (SEV). Jugoslavija Je ostala izvan tih velikih privrednih integra­ cija, ali Je uspjela postići odgovarajuće m odalitete ekonomske suradnje s njim a. I neke su d ru ­ ge zemlje ekonomski ostale Izvan spom enutih integracija, ali su prirodom svog kapitalističkog sistema potpuno otvorene za su radnju s njim a, posebno sa Zapadom (Austrija, Švicarska, Šved­ ska). Stupanj Integracije Jugoslavenske privrede, osim Albanije, v jerojatno Je najniži od evrop­ skih zemalja koje nisu članice spom enutih Integracija. Dok Je Jugoslavenska vlada s Jedne strane vodila autarhičnu ekonomsku politiku, s d ru ­ ge Je strane početkom 1960-ih godina počeo spontani proces odlaska radnika, seljaka i tehničara na rad u zapadnu Evropu. Do k raja 1960-ih tam o se zaposlio gotovo milion Jugoslavena. I to se dogodilo mimo volje državnih vlasti, koje nisu mogle spriječiti taj proces tako lako kao što su uradile s poduzećima. Im plikacije tog fenom ena do sada su neistražene. Zarađenim novcem izgrađene su stotine hiljada obiteljskih kuća, kupljene stotine hiljada trak to ra, ltd. Dio ljudi prepustio se procesu asimilacije, dio se vratio, a najviše njih 1 sada tam o radi 1 živi. Njihove doznake, na desetine m ilijardi dolara, »zamijenile« su mali privredni izvoz, Sto Je ojačalo autarhičnl razvoj Jugo­ slavije.

485

S tra n i je k ap ital u dav an ju zajm ova uspio »nadigrati« Jugoslaviju. Osigurao je sebi relativ n o solidan i siguran p rofit u obliku relativno visokih kam ata, bez obzira na stu p anj efikasnosti uloženog kapitala, tako da je sav rizik ula­ gan ja pao na Jugoslaviju. Zajm ove u iznosu od oko 20 m ilijardi dolara, odobrili su nam MMF, 16 vlada kapitalističkih zem alja i oko 600 banaka! približno po 1/3 na tri zajm odavca. Z adužena za 20 m ilijardi dolara i Jugoslavija je, kao i ostale zemlje dužnici, p rih v atila »pravila svjetske igre«. K ada je došao m om enat otplate golem ih dugova, u ekonom ski život Jugoslavije um iješao se strani kapital s logikom v lasnika kapitala. N astala su »dva« upravljačka privredna centra: domaći i stran i — MMF, koji je faktički rep rezen tan t stranog kapitala i Jugo­ slavija je m orala p rih v a titi pravila svjetske igre. U p rvim pregovorim a s MMF-om, koji su počeli u jesen 1982. a završili početkom ljeta 1983, jugoslavenska je vlada u dram atičnoj raspravi održanoj srp n ja 1983. u S k u p štini S F R J pristala da Jugoslavija g aran tira otplaćivanja svih zajm ova, bez obzira tko ih je podigao i kakve je rezultate njim a ostvario, i drugo, da će provoditi m jere ekonom ske politike koje MMF sm atra nužnim za sanaciju privrede. To su p rije svega: sm anjenje svih oblika potrošnje kako bi se dio nacionalnog dohotka m ogao izdvojiti za otplatu dugova, ubrzani p rijelaz na politiku realnog tečaja dinara, uvođenje realnih kam ata na sve k red ite u zem lji, liberalizacija režim a dom icilnih cijena, obuzdavanje infla­ cije, racionalizacija deviznog režim a radi k re ta n ja prem a konvertibilnosti d in ara i si. Bio je to d ik ta t svjetskog kap itala koji je izazvao pravi šok, naro­ čito kod n ekih p o litičara i ra tn ih veterana. Dio političke javnosti pitao se n ije li to početak p od riv an ja nezavisne pozicije zem lje, koja je za vrijem e T ita bila n a jv e ć a /s v e tin ja i po kojoj je Jugoslavija im ala svoj identitet. V lada je, m eđutim , ponavljala da su sve m jere koje d ik tira MMF upravo jed n ak e onim a koje u tv rđ u je i DPES. M eđutim , o tp lata dugova nije bila nikakvo uključivanje u m eđunarodnu podjelu rada. To je bio tužni način povezivanja sa svijetom . Ni povećan iz­ voz sa znatno sniženim cijenam a radi dobivanja deviza pod svaku cijenu za otp latu dugova tak o đ er nije nikakvo rješenje. Iako je DPES najavio »rat« autarhičnoj ekonom skoj politici, on nije operacionalizirao kako bi se jugoslavenska p rivreda više, bolje i racionalnije u k ljučila u m eđ u n arodnu podjelu. U jeku sadašnje ekonom ske krize Skup­ ština SF R J je donijela novi zakon kojim se olakšava investiranje stranog k ap itala, ali su rezultati ekonom ski beznačajni. S trani kapital nije pokazao n aročitu želju za plasm anom , vjero jatn o i zbog lošeg stan ja jugoslavenske p riv red e i m alog izgleda za ostvarenje profita kojeg očekuje. U stvari, kapi­ tal se rađe izvozio iz razvijenih u još razvijenije zemlje. Problem je, dakle, odložen.2 * N eslaganje u Ju g o sla v iji o u lag a n ju stran o g k a p ita la Ima, kao Sto Je rečeno, svojui h i­ sto riju . U čitavom p o slije ra tn o m raz d o b lju u v ije k su bile Jače p olitičke snage koje su se oaup lra le »prodoru« stra n o g k a p ita la u Jugoslavensku p riv re d u . Ju g o slav ija Je u tom pogieou a sada »uspijevala« u svojoj Izolaciji. T rg o v ala Je sa sv ijeto m sam o onoliko koliko Je bilo n a jn u ž ­ n ije za uvoz stra n e op rem e 1 teh n o lo g ije p o tre b n e u In d u strija liz ac iji. V jerovalo se da Je t J P 1 m oguć, pa čak i Jedino isp ra v a n 1 p rim je re n p riclp lm a sa m o u p ra v lja n ja . Jugosiavenske o rg an i­ zacije udruženog rad a nik ad a nisu bile toliko sam o staln e u u sp o sta v lja n ju poslovnih veza s i zem nim p a rtn e rim a koliko su sam o staln a poduzeća tržlSne p riv re d e ostalih zem alja, u rzav a Je u tom e vezivala ru k e m n o g o b ro jn im propisim a. R adne org an izacije nisu bile u poziciji g na koji su s pasoSem odlazili u sv ijet. D ržava se u tom e ponaSala kao da su rad n e orga J, n jeno vlasništvo 1 nik ad a n ije p o štovala n jih o v u sam o u p rav n u a u to n o m iju u slobodnom p v a n ju sa svjetskom p riv re d o m . , t .. U c e n tra ln im p o litičk im 1 d ržav n im o rg an im a d u lje od 20 godina postoji nesP °r ®2^ n?_°_ * činu u k la p a n ja J u g o sla v ije u m eđ u n a ro d n u p odjelu. Prem a jed n o j koncepciji preth o d n o je

486

Ipak, ekonomska je kriza lomila stare ideologijske i političke kriterije i prisiljavala jugoslavenske privredne subjekte da prodiru u svijet. Sintetični indikator tog prodiranja je odnos uvoza i izvoza. Naime, pokrivenost uvoza izvozom roba koji je potkraj 1970-ih bio pao na manje od 50%, približavao se sredinom 1980-ih godina 100%-tnoj pokrivenosti. Taj je rezultat, i pored strahovite restrikcije uvoza, bio značajan. Na žalost, zbog niske produktivnosti nema izvoza visoke prerade i visoke tehnologije. Jugoslaviji j>j&dstoji dug perifid-.oslonQa na proizvodnju Jtoju. će njoj j m anje _razvij.enim zemljama prepuštati visokorazvijeno zemlje. Sarkastično j Južgp^ječeno, zbog zaostalosti i velikog zakašnjenja ll prodoru, u svijet. J u goslaveni će još dugo J)jt£~eyrop­ ski i svjetski konobari, Jcrojači, zemljoradnici, građevinari i slični radnici s rp fll im đ a^f a

3. Usporavanje procesa industrijalizacije i modernizacije DPES je dramatično naglasio nužnost m ijenjanja i modernizacije pri­ vredne strukture zemlje posebno jačajući njene grane koje će Jugoslaviju uklopiti u svjetsku privredu. Iako je to dugoročan i trajan proces, trebalo ga je, prema DPES-u, odmah početi. Ma koliko se dram atizirao problem modernizacije privrede, u tome se ipak nije moglo pretjerati. Jugoslavija je poslije skoro 30 godina, i pored ekonomske blokade i enormnih izdataka za naoružanje, društvene i socijalne potrebe, uspješno izvršila industrijalizaciju izbivši potkraj 1970-ih godina na sam prag industrijski srednje razvijene zemlje, s punom nadom i uvjerenjem da ,će taj prag preskočiti i u toku 1980-ih izraditi zrelu i modernu indu­ strijsku strukturu sposobnu da se dalje razvija stalnim aplikacijama najsu­ vremenije tehnologije. Kriza je zaustavila takvu nadu, uvjerenje i projekciju razvoja i time je, prvi put od 1945, zemlja izložena opasnosti da izgubi razvojni korak i počne zaostajati za razvijenijim društvim a Evrope i svijeta. Uzimajući u obzir stagnaciju u razvoju (1979—1985), odliv dijela akum u­ lacije za otplatu dugova, rast demotivacije za rad i stvaralaštvo, sanaciju privrede za još 5—6 godina a možda i dulje, vjerojatno će se razvojni jaz između Jugoslavije i ostalog svijeta povećavati. Promašene investicije, slaba struktura privrede, slaba iskorištenost kapaciteta strahovito su pogoršali ka­ no da se istorodni proizvođači »dobro lzorganiziraju između sebe u zemlji«, pa onda zajednički nastupe u »veliki« svijet. To bi značilo da se ujedine strojograditelji, brodari, drvari, cementaši, itd. i onda zajednički nastupe. N asuprot toj ideji, drugi su mislili da se svaki subjekt naše p ri­ vrede na osnovi svoje sam oupravne sam ostalnosti treba slobodno povezivati sa svijetom . Na sa­ mom startu privredne reform e Edvard KardelJ je sm atrao da je jednako važno povezivanje do­ maćih sa stranim poduzećima kao i povezivanje u n u tar same zemlje, a u nekim Je slučajevim a zbog tehnološkog razvoja Još i važnije i poželjnije. Pristaše takvih ideja u prvoj su koncepciji vidjeli prisustvo velikodržavnlh k rite rija po kojim a Je država prim arna i njoj se sve potćinjava. Zagovornike Ideje o potpunoj slobodi poslovanja naših poduzeća sa svijetom njihovi su protiv­ nici etiketirali separatistim a koji lako zaboravljaju jugoslavenski državni interes I narodno Je­ dinstvo koje se postiže visokim stupnjem ekonomske integracije, prije svega u zemlji, a zatim sa svijetom . Kupovinom različitih licenci od različitih kom panija i povezivanjem s njim a Jugo­ slavija Je već podijeljena, a tim e i revolucija ugrožena, tvrdili su oni. Razlike nisu baš malene! Potpuniju prevagu nije ostvarila nijedna ta koncepcija uključivanja Jugoslavije u m eđunarodnu podjelu rada. Problem Je, kako Je rečeno, I dalje ostao otvoren, iako je stalno urgentan. Izola­ cija od svijeta, suvišno Je i spom injati, nemoguća Je Još od sloma slagnantnog feudalizma. Savladanje ekonomske krize, uz prom jene u unutrašnjem sistemu, traži i radikalno I široko otva­ ranje Jugoslavije prem a ostalom svijetu.

487

pitalni koeficijent, koji je 1959. iznosio 2:1. krajem 1960-ih 3:1, krajem 1970-ih 4:1, a 1980—1985. pao na zapanjujuće nizak nivo od 20:1. Tako nizak »prinos« društvenog k apitala u stv a ran ju društvenog proizvoda i nacionalnog dohotka postao je alarm antan. O uzrocim a te činjenice već je dovoljno rečeno.

4. Blokada prom jena u strukturi poljoprivrede U Evropi nem a nijedne zem lje s tako neobičnom strukturom poljopriv­ rede. Više od 80°/o obradive zem lje im aju individualni poljoprivrednici s brojnom m ehanizacijom i prosječnim gospodarstvom od oko 3 ha, rasutih na desetak parcela. To je potpuno anakrono stanje, nezamislivo u moderno doba. Ali, ag rarn a politika nije našla rješenje tog problem a. D ruštveni sektor ne može ni pom isliti da ku p u je zem lju, je r je njena cijena toliko narasla da bi bilo potrebno an gažirati ukupnu višegodišnju nacionalnu akum ulaciju za otkup zemlje. K olektivizacija je nezam isliva. Ona se mogla izvesti samo u godinam a revolucionarnog »vatrenog vala«, neposredno nakon uspostavljanja revolucionarne vlasti. F arm erski »model«, koji znači p ut stv aran ja jakih se­ ljačkih gospodarstava bez ograničenja vlasništva na zemlju, »ideološki« je neprihvatljiv. Dakle, sve tri navedene m ogućnosti su blokirane. N iskoproduktivna po­ ljo p riv red n a dobra »prisilila su« društvo da im prizna cijene koje su već stigle svjetski nivo. To je omogućilo izvanredno visoku zaradu seljacim a koji se bave sam o ratarstv o m i koji s oko 50-ak radnih dana godišnje ostvaruju dohodak veći od godišnjeg dohotka radnika s oko 200 radnih dana. Sporadični pokušaj da se probije tvrdi zid jedne neracionalne stru k tu re poljoprivrede i da se uz poljoprivredna dobra kao »lokomotive« tehničko-tehnološkog progresa u poljoprivredi otvori m ogućnost selekcije među selja­ cima radi stv a ran ja individualnog modernog poljoprivrednog robnog proizvo­ đača, naišao je na žestok otpor.

5. Blokada razvoja »male« privrede Još jedno područje koje nije toliko zavisilo od nacionalne akum ulacije kao »velika privreda« jest tzv. m ala privreda, posebno proizvodno zanatstvo u privatnom vlasništvu. Sve političke stru k tu re prihvatile su ideju da se snažno počne razvijati m ala privreda, pored ostalog i zbog skoro 1 000 000 nezaposlenih, pretežno m ladih ljudi, ali ni na ovom sektoru i pravcu razvoja nije bilo pom aka. Uobičajeno je glavnom preprekom sm atrati ideologizirani strah od kapi­ talizm a, je r »sitna proizvodnja rađa kapitalizam svakog dana i svakog sata i to u m asovnim razm jeram a« kako je to vrlo davno govorio Lenjin. Pri tome se zaboravlja da kada sitna robna proizvodnja jednom »oplodi« kapitalizam i stvori »veliku privredu« — privatnu, državnu ili sam oupravnu — sitni obrt­ 488

nici postaju »sluge«, a ne »grobari« velikih proizvodno-trgovinskih i spome­ nutih financijskih sistema. Taj ideologijski faktor i dalje vlada glavama mno­ gih ljudi.3.4 Najčešće optužbe za blokadu sitne privrede padale su na općinsku admi­ nistraciju. Međutim, ona se opravdavala tvrdeći da je po hijerarhiskoj disci­ plini poslušna i da bi popustila kada bi centralni organi vlasti to odlučno tražili. Zapaženo je bilo, međutim, da su otpore zbog straha od konkurencije počeli davati i proizvođači društvenog sektora.5

6. Krah antiinflacijskog programa Sintetički pokazatelj neuspjeha u savladavanju ekonomske krize jest go­ lema inflacija. Umjesto planiranog sm anjenja inflacije na 10% u 1985. godini ona je stalno rasla i sredinom 1985. dostigla oko 80%, dok su sve evropske zemlje (osim Islanda) sm anjile inflaciju na m anje od 10%. Poduzete su drastične m jere za sm anjenje inflacije: standard je pao (1979—1984) za 34%, mirovine čak 40%, investicije su sm anjene sa 34% društvenog proizvoda u 1980. na 29,6% u 1981, na 27,2% u 1982, na 23,2% u 1983. i na oko 19,5% u 1984. i početkom 1985. Po ekonomskoj logici takve bi restriktivne mjere morale efikasno sm anjiti stopu inflacije, ali se to nije desilo. Ekonomski instrum enti za borbu s inflacijom su zatajili. Restriktivna kreditno-m onetarna politika kojom se htjela i uspjela sm anjiti domaća potroš­ nja da bi se proizvođači ekonomski prisilili na izvoz nije dala očekivane rezul­ tate. Izdatke za visoke k am atn e stop&_jyećina je poduzeća uspijevala^ubaciti u stru k tu ru troškova r~ćijenu roba. Realni kurs dinara i ižĆTacT za vrlo skupe dolare također T lT 'uglavnom »ugurani« u cijenu jproizvođaT I u "'režimu slo­ bodnijeg form iranja početkom 19&1). cijene su stalno rasle unatoč velikim zalihama, kao i u vrijem e kada su bile zamrznute. s K arakterističan slučaj otpora razvoju m ale priv red e donio je Vjesnik od 4. 4. 1985. Rad­ nik Drago D ragija iz okolice Zagreba za 14 godina rada je stekao kom pjutoriziranu m odernu radionicu u K arlsruheu u SR Njem ačkoj, »uhodao« u SR N jem ačkoj, Francuskoj, Švicarskoj i Nizozemskoj prodaju robe vrijed n e 2 m ilijuna DM m araka. Tokom 1984. i 1985. želio Je strojeve prenijeti u zem lju i s nekom radnom organizacijom k ooperirati kao ugovorna organizacija ili na neki drugi način. Kako »Vjesnik« inform ira, Dragija se »razočarao s teškoćam a i nerazum ije­ vanjem« i strojeve prodao nekom N ijem cu za 700 000 DM teleg rafiraju ći pregovaračim a u zem­ lji: »2ao mi Je, ali vidim , na žalost, da od uvoza stro jev a nema ništa. Duboko sam razočaran. Danas sam prodao tvornicu.« (Vjesnik, 4. 4. 1985) * Prim itivna shvaćanja, oblikovana u godinam a poslije triju m faln e revolucije 1 vrem ena zanosa gigantskim tvornicam a, računala su s odum iranjem sitnog obrta, kojeg će velika tehno­ logija odbaciti 1 u kapitalizm u zbog višestruke produktivnosti velike privrede i po radniku 1 po sredstvim a. M eđutim, nije bilo tako. M oderna Je tehnologija stvarala nova proizvodna sredstva 1 nove tehnološke procese, koji su desetorostruko, pedesetorostruko, stostruko, povećavali proiz­ vodnost radnika pojedinca. Nekada Je rad n ik — rib ar imao samo veslo i mišiće, danas ima snažne motore, nekada je postolar imao samo čekić 1 šilo, danas Ima stroj, nekada je stolar imao samo ručnu pilu i blanju, danas ima poluautom atske strojeve, nekada Je seljak imao samo par konja, sada ima tra k to re itd. Sve Je to produžilo vijek opstanka m alih proizvođača toliko da nitko danas ne može p red v id jeti kada će i da 11 će iz privredne stru k tu re Ispasti pojedinci rad ­ nici. » To se moglo i očekivati. Je r, lako je zam isliti da bi npr. u nekom gradiću tvornica n a­ m ještaja mogla ugroziti 5—6 poduzetnih stolara sa po 5—6 najam nih radnika, koliko zakon do­ zvoljava. Nije isključivo da bi Jaki »farmeri« mogli ugroziti slabije organizirana poljoprivredna dobra ltd. A po m entalitetu zaposleni u socijalističkom sektoru sm atraju da ih njihova država m ora zaštititi od privatne konkurencije, naročito u situaciji nezaposlenosti 1 recesije.

489

Djelomični su rezultati ipak postignuti: od blizu 4 m ilijarde dolara defi­ cita, u 1984. je ostvaren suficit od 800 m ilijuna dolara (uglavnom se to postiglo restrikcijom uvoza), u 1984. je ostvarena stopa rasta proizvodnje od 5,5%, ali uglavnom zahvaljujući uvozu reprom aterijala. Politička se vlast nije usudila da posegne za još drastičnijim m jeram a protiv inflacije, a pitanje je bi li one i uspjele ili bi možda čak izazvale i kolaps reprodukcije. K arakteristično je da je S kupština SFR J 1984. odbila zakonski prijedlog drastičnog sm anjenja pokrivanja gubitaka radnim organi­ zacijam a s gubicim a. P olitička je vlast vjerojatno »osjetila« da za takvu m jeru nem a dovoljno a u to rite ta i legitim iteta u narodu. S druge strane, ni­ kakvih poticaja za to nije bilo ni od »baze« ni od bilo koga drugoga. Naravno, glavni razlog k rah a antiinflacionog program a bila je niska produktivnost rada uzrokovana stru k tu rn im slabostim a privrede. Godine su prolazile, a politička vlast koja je upravljala ekonomijom nije znala naći rad ik alan i brži izlaz iz te situacije. Nije bilo snažnih inicija­ tiva ni od republika i pokrajina ni od federacije da se izrade razvojni projekti, objedine kapaciteti, sm jelo i m asovno krene na svjetsko tržište. Iznim ka su bile pojedine snažne organizacije. Gotovo apsolutna sigurnost i odsustvo bilo kakvog rizika u poslovanju radnih organizacija i ljudi svih funkcija i položaja, od radnika do direktora, od lokalnog političara do m inistra, osim u slučajevim a ideoloških i političkih zastran jiv an ja, koji tra ju punih 40 godina stvorili su veliku inerciju, statičnost i antidinam ičnost. Gotovo nitko nije snosio rizik, ali je zato sav rizik pao na cijelo društvo, što je dovelo do pada radničke plaće od 50 do 200 dolara. U toku krize n ije izvršena skoro nijedna rekonstrukcija rukovodstava od OUR-a i općine do republike i federacije, koja bi otvorila put m lađim , am bicioznijim i sposobnijim ljudim a. Za takvu vrstu prom jena politički i ekonom ski sistem nisu im ali ugrađene m ehanizm e. Politička vlast, valjda i sam a osjećajući ne­ dovoljnu snagu i legitim itet, nije se usudila na drastične poteze bojeći se socijalnih posljedica® i porem ećaja odnosa u rukovodstvu. Pored toga u svakoj je federalnoj jedinici djelovala i težnja da se sačuva jedinstvo, jer ono jača pregovaračku poziciju u federaciji.

7. Drastičan pad životnog standarda Ekonomska je kriza uzrokovala nezapamćeno velik pad životnog stan­ d arda i otvorila proces socijalnog raslojavanja nepoznat u prethodnim razdob­ ljim a. Od 1979. do 1984. realni su osobni dohoci pali za 34%^ a mirovine za viš^~od~40°/o.7 • U sličnim kriznim p o rem ećajim a 1 rask ršćim a p olitički Je v rh zem lje, na čelu s Josipom Brozom Titom , obično Inicirao p ro m je n e 1 u d ru štv en o m sistem u 1 u kadrovskim postavam a ru ­ kovodstava. P oznate su 1 velik e 1 m ale In icijativ e 1950, 1961, 1965. ltd., ideološko-političke k am ­ p a n je p o k ren u te pism im a C en traln o g k o m iteta SK J i si. P ita n je je, m eđutim , da li bi baš takav stil bio m oguć 1 u situ a c iji 1 v rem en u ekonom ske krize. i Podaci o sta n d a rd u 1 ra slo ja v a n ju uzeti su iz analitičkog m ate rijala gru p e iz savezne a d ­ m in istra cije od 16. 4. 1985. A nketnim Je isp itiv an jim a u tv rđ e n o da 11*/. dom aćinstava nije moglo p ok riv ati tek u će životne po treb e, 79'/» sam o donekle po k riv a isključivo tek u će životne potrebe,

490

Uz one koji su živjeli samo od svog osobnog dohotka i umirovljenike, najveći pad zarade bio je u društvenim djelatnostima. Udio tog dijela zapo­ slenih u društvenom proizvodu pao je sa 15,1%, u 1980. na 10% u 1984. godini. Udio obrazovanja smanjen je sa 4.8% na 3.1%, zdravstva sa 5.45% na 3,92%, socijalne zaštite sa 1,42% na 1,21%, a kulture sa 2.94% na 2.21%. I na tom sektoru društvo nije moglo odmah napraviti rez u reorganiza­ ciji i racionalizaciji velike mreže državnih institucija i široke mreže društve­ nih djelatnosti koje su se u doba prosperiteta, a naročito tokom 1970-ih godina, enormno razvile — preko međunarodnih m jerila — već se linearno svima sm a­ njivao udio u raspodjeli nacionalnog dohotka.8 Karakteristični su statistički podaci, koji govore da se osobna potrošq j a ^ c i j e l o vrijeme krize £1979—1985) ,.ydp .malo, gotovo sarpj? simbolično smanjila, uprkgs. velikog p a d ^ osobnih dohodaka.8 Kako se to moglo cLc&^LLZ.

Radilo se, prije svega, o činjenici da je z a _ v n jeme krize (1978—84) zaposleno još JB20 000. JLJz t o j e porastao broj penzionera za 22,4%, tako da je ta-nova~masa ljudi »donijela«_siLQj.u dodatnu-kup&ynu snagu^od oko 10%. Drugim pjpčima, neprom ijenjena veličina jaacipnalnog dohotka podijeljena “Je OA JflŽfc m U j& ača . U ekonomskoj krizi se zbog stalnog opadanja osobnog dohotka još više ljudi okrenulo sticanju zarada na druge načine: povećao se rad u »fušu«, pro­ širila se »siva« ekonomija, gotovo su se epidemično razvili razni »virtuozni« oblici krađe društvene imovine, počinje neplaćanje stanarina i komunalnih usluga, u krizi su naročito porasle razne špekulacije i crna burza. Uz te pojave u krizi su nastali i legalni izvori povećanja socijalnih razlika. K arakterističan je prim jer štednja građana. Nezaobilazna politika na realni tečaj i realnu kam atu otvorili su proces preraspodjele nacionalnog dohotka. Štednja građana je premašila godišnju masu isplaćenih osobnih dohodaka: u 1983. bilo je na štednji 1 219 mlrd. din, a masa isplaćenih osob­ nih dohodaka iznosila je 1 185,9 mlrd., u 1984. štednja je bila 1 896 mlrd., a osobni dohoci 1 731,6 mlrd. din. Iznenađuje da je od ukupne štednje oko 75% bilo u devizama, koje su vlasništvo oko 4 m ilijuna deviznih štediša. Prijelaz na realne kam ate i realni kurs zaustavio je obezvređivanje nov­ ca na štednji i 1983. i 1984. donio velik dohodak u obliku kamata. Stedišama je u 1984. isplaćeno 180 mlrd. din kamata, što je više od sume mjesečnih plaća svih zaposlenih u zemlji koja je tada iznosila 144.2 mlrd. din. Naravno, među štedišama su velike socijalne razlike: u poštanskim je štedionicama oko 4% štediša raspolagalo sa 45% ukupne štednje, a 96% ulagača sa 55% štednje. a IO4/, Je to potpuno moglo. Potkraj 10B4. m inimum egzistencije za Četveročlanu obitelj bio Je 39 642 din, a 40—454/» Je Imalo m anje dohotke od toga. Prosječan osobni dohodak tada Je bio 29 241 din. Realna kupovna snaga Je opadala: u 1979. za 1 kg kruha bilo Je potrebno raditi 14 m inuta, a 1994. 29 m inuta, za 1 kg mesa 2 sata 1 3 m inute odnosno 2 sata I 49 m inuta, 1 m Stofa 10 sati 1 20 minuta odnosno 13 sati i 11 m inuta ltd. Prosječna starosna m irovina u 1984. bila Je 15 768 din. Oko 604/« mirovina bilo Je niže od 10 000 din. Mirovine su znatno zaostajale za osobnim dohocima, u 1979. su bile 75,54/«. a 1984. su pale na 56,04/# osobnog dohotka. • f t t n m n a j e zabilježila da su neki učitelji zbog malih plaća u slobodno_vrlJeme_radlll za aadnlcu u peUafca. -------------------~ — ----------------------• Stovlie, začuđuje rast broja nekih trajn ih potroSnlh dobara. Evo tih podataka: 1978. bilo Je 81,l4/» dom aćinstava s električnim 1 plinskim Štednjakom, a 1983. bilo Je takvih 93,B4/«, broj domaćinstava s hladionikom povećan Je sa 70.44/. na 82,34/f, televizora u boji sa 8,04/» na 23,64/». strojeva za pranje rublja sa 50,44/» na 60,6V», putničkih autom obila sa 29.2V* na 3S,34/# — sve to za tri godine, I to tokom ekonomske krize. (Statistički bilten ŠZS br. 1302/78. I Saopćenje SZS br. 324/84.) 491

S m atralo se da kriza n ije mnogo pogodila p riv atn i sektor i bolje stojeće p oljoprivrednike, je r su se škare cijena otvarale u korist poljoprivrednih proizvoda i usluga. Fenom en p o rasta socijalnih razlika podstakao je u Savezu kom unista i u d ru štv u inače stalno p risu tn u ideološko-političku diferencijaciju za i protiv stican ja dohotka od štednje i sličnih izvora, za i p rotiv to leriran ja tendencije »porasta k ap italističkih elem enata«. Inicijative da se čak i isplaćene kam ate oporezuju odbijene su s obrazloženjem da je stopa inflacije još uvijek viša od k am atn e stope. D aljnja sudbina te i sličnih inicijativa zavisit će od generalne politike ko ja će se oblikovati iz d anašnjih diferencijacija. D rastičan pad sta n d ard a, bez presedana u Evropi, otvorio je političko i sociološko p ita n je : zašto u svih 6 godina krize n ije bilo socijalnih nem ira, za razliku i od razv ijenih zem alja Z apada, gdje svaki procenat pada dostig­ nutog sta n d ard a izaziva štrajk o v e i nem ire (Engleska, H olandija, Belgija, Ita­ lija), pa i za razlik u od nerazvijenih zem alja, gdje tak o đ er dolazi do nem ira k ad a se ugrozi egzistencijalni m inim um (npr. Tunis, M aroko). Za vrijem e ekonom ske krize čak n ije bilo ni štrajk o v a više nego ranije, u doba prospe­ riteta.

Istaknuti zagrebački sociolog dr Josip 2upanov smatra da do socijalnih nemira nije došlo zbog dvaju razloga: zbog nade ljudi da u ciklusu kretanja poslije »loših godina dolaze dobre«, i drugo, da društveni sistem ima mnogo ventila za »ispust« nezadovoljstava.10 Z upanovljevoj arg u m en taciji moglo bi se dodati još nekoliko faktora m eđu koje bi v je ro ja tn o pripadalo i narodno pam ćenje da neredi na našem pro sto ru m ogu dovesti do tragičnih posljedica, zatim strah od povratka na p rija šn je »tvrde« d ru štv en e sistem e, a i nada i povjerenje u m ogućnost pre­ v lad av an ja zastoja i stagnacije sam oupravljanja.

P re th o d n a analiza borbe za savladavanje ekonom ske krize u prvih 6 godina (1979— 1985) pokazuje da su postignuti m inim alni rezultati. M eđu uspjesim a svakako je na prvom m jestu savladavanje deficita u poslovanju s inozem stvom . Deficit je 1979. iznosio 3,656 m ilijardi USA dolara, io Dio ovog d rugog a rg u m e n ta v rije d i c itira ti: » . . . U k ra tk o , ek sp lo z ija p re tp o s ta v lja k o n c e n tra c iju nezad o v o ljstv a 1 p o larizaciju su k o ­ b lje n ih in te resa . S ig urnosn i v e n tili — b o lo v an ja, su b sta n d a rd n i rad , ’siva ek o n o m ija ’, k rađ a i n e ­ p lać a n je rač u n a — ne dop u S taju k o n c e n tra c iju . N ad alje, ek sp lo zija p retp o sta v lja po larizaciju in ­ tere sa (na p r im je r P o lja k a 1980, k a d se n a jed n o j s tra n i n ašla P a rtija 1 država, a na drugoj ra a nlštvo). N aš in stitu c io n a ln i sistem n e dopuSta p o lariza c iju — on vodi fra g m e n tira n ju l n te r e s a i d isperziji nezadovoljstva. Za naS In stitu c io n aln i sistem k a ra k te ris tič n o Je da se d o m in an tn i p ro­ blem i p o jed in c a i OU R-a rje S a v a ju n a niv o u općine, a na tom nivou in stitu cio n aln i sistem p red ­ s ta v lja s k e le t za razvoj n e fo rm aln ih m reža, u k o jim a d o m in ira ju fa m ilija rn o -p a trija rh a ln e veze i u općini, i u OUR-u. Sve, pa čak i triv ija ln e , stv a ri rjeS av aju se na n eform alnom nivou, u n m gustim m režam a u z a ja m n ih raz m je n a i zav isn o sti svaki po jed in ac, o sla n ja ju ć i se na Široku soc ija lu (gustu m režu s o c ija ln ih prav a), iz ra đ u je svoj v lastiti ’p ro je k t’ o d ržan ja i života, flto a aije p ojač a v a s ta b lllz a to rn u fu n k c iju in stitu c io n a ln o g sistem a. Eksplozija p retp o sta v lja kotek tiv n u ak c iju , a in stitu c io n a ln i sistem ne sam o Sto ne d o p u sta a u to n o m n u a k c iju (ne dopusta s tv a ra n je au to n o m n ih o rg an iz a cija za k o lek tiv n u ak ciju ), nego i s m a n ju je sp rem n o st za k o l e k t i v u ak ciju (Jer bi k o lek tiv n a a k c ija 'zn ačila n a ru š a v a n je v lastito g p ro je k ta ’ op stan k a, a tak a v Je r irik m aio tk o sp re m a n da preuzm e). S u p ro ts ta v lja ju ć i k o lek tiv n o j a k ciji re p re s iju 1 to le rira ju ć i in d iv iau aine k a n a le v e n tlllra n ja nezad o v o ljstv a, sistem uspjeSno su zb ija m o tiv aciju za k o lek tiv n u akciju. K o le ktivna a k c ija m ože b iti uspjeSna sam o ak o Je o rije n tira n a prem a p ro m jen i s ta n ja — a vM ina r a d n e po p u lac ije ne želi p ro m je n u od druStva u rav n ilo v k e i socio-ekonom ske sigurnosti, k o ja im uz m in im aln i dohodak g a ra n tira m nogo p rav a — prem a n eizv jesn o stim a ekonom ske d ife ren c ija ­ c ije 1 p rim je n i k r ite rija v re d n o v a n ja Sto ga Im p licira trž n a ek o n o m ija. O rije n tac ija na sta tu s quo Isk lju ču je au to n o m n u b o rb u p ro tiv so c ija ln ih raz lik a . . . « (In te rv ju , 4. 1. 1988)

492

1980. je smanjen na 1,929, a 1981. gotovo na pola. Dalje je smanjen na 1,056 (opet skoro na pola), 1982. je bio 464 mil. dolara, 1983. je ostvaren suficit od 274 miliona dolara, a u 1984. smo imali oko 800 miliona dolara suficita.11 Pokrivenost uvoza izvozom tekla je ovako: 1979 — 48,5%, 1983 — 80,7%, u 1984. oko 86% s tendencijom pokrivanja cijelog uvoza izvozom. Počeo se smanjivati i sadržaj uvoznih elem enata u domaćoj proizvodnji i potrošnji: uvozni sadržaj u finalnoj proizvodnji iznosio je 1974. 19,9%, 1980. 16,2%, u 1982. godini 15,8%, a u osobnoj i općoj potrošnji pao je od 1974. do 1982.'sa 32,0% na 23,8%. Na žalost, ta pozitivna strana ima i svoje naličje: deficit je savladan drastičnim ograničenjem uvoza, koji je pao s 19 528 m ilijardi u 1981. na 12,5 m ilijardi USA dolara u 1984, a izvoz je od 1981. do 1985. ostao gotovo isti (oko 10 milijardi), odnosno faktički je bio niži s obzirom na vrijednosnu veličinu. Sitni su se pomaci desili u proširenoj reprodukciji. Nekadašnji »ideal« da privredne organizacije ostvare što veći stupanj sam ofinanciranja kao da se počeo ostvarivati, što pokazuje sljedeća struktura ulaganja u osnovna sred­ stva prema nosiocima u SFRJ u procentima Godina 1979. 1980. 1981. 1982. 1983.

Sredstva privred n ih organizacija 33,2 32,7 34,5 40,0 45.3

Ustanove 1 ostalo

Banke

13,2 13,9 14,0 15,1 14,3

47,1 46,4 43,1 35,9 30,1

DPZ 6,5 7,0 7,9 9,0 10,3

Ukupne 100 100 100 100 100

Prvi se put od uvođenja radničkog sam oupravljanja sredstva privrednih organizacija približavaju veličini od 50%, a zajedno sa sredstvima ustanova, koje imaju približno sličan status, blizu 60%. Udio banaka pao je s više od 50% u 1970. na 30% u 1983. Ali ta tendencija ima svoje naličje. Privredne su organizacije 1983. uplatile više kam ata za kredite nego što su izdvojile u poslovni fond: 53,6%:46,4%, tj. za kam ate su platile 349 466, a u poslovni fond izdvojile 342 277 m ilijardi dinara. Doduše dio se tih kam ata vraća pri­ vredi. Valja napom enuti da su kreditori bile i same privredne organizacije koje su imale »višak« financijskih sredstava. Uspjeh DPES-a je i početak oživljavanja industrijske proizvodnje koja je 1984. ostvarila stopu rasta od 5,5%, m ada se još nitko nije usudio reći je li to početak konjunkture ili trenutačan skok. Potpuni neuspjeh DPES-a je golema inflacija koja je u proljeće 1985. godine već dostigla oko 80%, a trebala je pasti na 10%. Drugih bitnih pomaka u privredi nije bilo: slaba struktura privrede nastavila je svoje reproduciranje, u poljoprivredi i maloj privredi nije bilo strukturnih pomaka. Isto je i u privatnom sektoru. Produktivnost je i dalje stagnirala. S tru k tu ra troškova nije ni načeta: država nije bitno smanjila svo­ je terete, a ni privreda nije pokazala veći napor da smanji troškove svoje i* Svi podaci navedeni u ovom zaključku su iz rada »Aktualni problem i privrednih k re ­ tanja 1 ekonomske politike Jugoslavije«, Ekonomski Institut, Zagreb, 1984.

493

proizvodnje, je r nije dovoljno jak ni strah od »propasti« ni dovoljno prim am ­ ljiva m ogućnost sticanja velikog dohotka i »bogaćenja« na osnovi visokih rezul­ tata rada. Iz svega slijedi da se društveno-ekonom ski odnosi i privredni sistem s kojim se ušlo u krizu nije u njoj radikalnije m ijenjao osim »realnog« tečaja i »realnih« k am ata te djelom ično slobodnih cijena. Uspjeh D PES-a je toliko m inim alan da zaključci 17. sjednice CK SKJ održane trav n ja 1985. pozivaju sve društvene faktore da se izbore za ograni­ čenje stope inflacije u norm alnije okvire do 1990. godine, čime se im plicira procjena da bi ekonom ska kriza m ogla tra ja ti još 5—6 godina. Odnos snaga blokirao je radikalne prom jene u privrednom sistemu. Nisu nadvladale ni snage tržišnog m ehanizm a ni njihovi protivnici. Društvo kao cjelina strah u je od posljedica prom jena u bilo kom pravcu. Veoma je indikativno kolebanje vodećih snaga d ru štv a: one su se složile s uvođenjem realnih kam ata, a kada se pokazalo da se građani štediše »bogate« na kam a­ tam a, društvo se pokolebalo, nije to zabranilo, ali ni podržalo. P ostignut je konsenzus da se podrži razvoj privatnog sektora u maloj privredi, a dio štam pe uskoro je krenuo u kam panju »protiv nicanja kapitalističkih eleme­ n ata u sam oupravnom socijalizmu« itd. Sve u svemu, na osnovi m ršavih rezultata borbe s ekonom skom krizom počela se sredinom 1980-ih širiti spoz­ n aja da je DPES doživio neuspjeh i da treba »tragati« za alternativom ili sačuvati statu s quo.

494

IV. ALBANSKI IREDENTISTIČKI NEMIRI 1981. POD PAROLOM »KOSOVO — REPUBLIKA«

1. Izbijanje nemira, njihovi korijeni i uzroci U rano proljeće 1981. godine, nepunu godinu poslije Titove smrti, u drugoj godini najteže poslijeratne ekonomske krize u zemlji i stagnacije soci­ jalističkog sam oupravljanja, iznenadno su i eruptivno izbili nemiri u obliku demonstracija u glavnom gradu Kosova Prištini i u gotovo svim većim mjes­ tima na Kosovu. Glavna politička parola u dem onstracijam a, u kojima je sudjelovala pretežno studentska i školska omladina, bila je »Kosovo — republika«. Po­ slije dem onstracija otkrivene su tajne političke organizacije s različitim ime­ nima, npr. »Marksističko-lenjinistička partija Albanaca u Jugoslaviji« i si. Iza naziva tih ilegalnih organizacija zapravo je stajao staljinistički poli­ tički totalitarizam , identičan društvenom sistemu Albanije — sistemu Envera

Hodže. Rukovodstva Saveza kom unista Kosova, SR Srbije i Jugoslavije ocije­ nila su nem ire 1981. na Kosovu kao kontrarevolucionarni iredentističko-nacionalistički pokušaj stvaranja etnički čiste albanske republike u sastavu ju ­ goslavenske federacije s perspektivom sjedinjenja s Albanijom na osnovi prava na sam oopredjeljenje do otcjepljenja, koje po Ustavu im aju jugosla­ venske republike. Tako zamišljena albanska republika obuhvatila bi i dije­ love SR Makedonije i SR Crne Gore nastanjene Albancima, sa ukupno više od 1 700 000 stanovnika.

Uz prisutnost vojnih jedinica, snage sigurnosti su razbile demonstrante. Poginulo je desetak sudionika demonstracija, nakon čega je uvedeno izvan­ redno stanje koje je trajalo 3 mjeseca. Istodobno su Savez komunista i ostale snage pokrenule dugotrajnu ideološku i političku kampanju političke diferencijacije i čišćenja sudionika i pristaša iredentističkog pokreta u svim sredinama, političkim organizacijama i institucijama, o čemu je Centralni komitet SKJ donio političku platformu.1 Albanski su nacionalisti i poslije sloma demonstracija, intenzivnog političko-propagandnog rada i oštrih sankcija državnih organa, pružali jak otpor i nastavljali svoje djelovanje, nakon čega se situacija počela smirivati. Od 1. 1. 1 9 8 1 . do 30. 6. 1 9 8 4 . na vremenske je kazne osuđeno 585 osoba, uglavnom studenata, učenika i intelektualaca.1 * Riječ Je o dokumentu »Politička platforma za akciju SKJ u razvoju socijalističkog ■amoupravljanja. bratstva 1 Jedinstva 1 zajedništva na Kosovu«, koji Je usvojen na 33. sjednici CK SKJ 17. U. 1M1, lzd. Komunist, Beograd, 1991. Taj se prikaz uglavnom zasniva na tom doku­ mentu, koji Je, usput rečeno, prilično neslstematlčan. (U daljnjem tekstu »Platforma«.) a visina kazni, socijalni 1 starosni sastav osuđenih: VISINA KAZNI SOCIJALNI SASTAV STAROSNI SASTAV - od II do M god. M osobe — Intelektualaca 14 - od I do 11 god. 143 — studenata 41 - od i do 8 god. 111 „ — učenika 11S — od 30 do 38 god. 74 - od i do I god. t a „ _ radnika (razne djelatnosti) U preko 38 godina 89 - do 1 godine n — zemljoradnika 100 — od II do 11 god. 197 - uvjetne kazne 3 _ S r t ilk a ^ ^ Lm - od 11 do » god. IM - ostalih u - od » do 39 god. T J I*vor: NIN, br. 1788, 11. 8. 1M4.

495

Nacionalističko-iredentistički nemiri na Kosovu 1981.’ zapanjili su, izne­ nadili i uzbudili najširu javnost, s velikim implikacijama na politički život u zemlji, poglavito na međunacionalne odnose i federalizam, kao i na među­ narodne odnose, posebno na Balkanu. Zato je prirodno što je političko ruko­ vodstvo Jugoslavije definiralo svoju politiku prema tim događajima. Pobuna na Kosovu šokirala je jugoslavensku javnost, koja je bila uvje­ rena da je albanska narodnost ostvarila jednaka politička prava kao ostali narodi Jugoslavije, kao i uspješan opći društveni i ekonomski razvoj. Na to se odnosi i pitanje postavljeno u uvodu »Platforme«: » ... Kako je bilo moguće da se u jednom demokratskom i samouprav­ nom društvu dogodi to što se zbilo na Kosovu? Cime je to bilo izazvano?«4 »Platforma« smatra da je ideja o »Velikoj Albaniji«, koja obuhvaća Kosovo, dijelove Makedonije i Crne Gore nastala u vrijeme buđenja i stva­ ranja nacionalne svijesti balkanskih naroda, koja je gotovo bez izuzetka težila stvaranju »velikih« nacionalnih država. »Platforma« definira: » ... U nacionalnom pokretu albanskog naroda — kao i kod većine bal­ kanskih i drugih naroda — razvila se u toku posljednjih stotinjak godina kod nacionalista zabluda o ’Velikoj Albaniji’, ’Velikoj Bugarskoj’, kao i zabluda o ’Velikoj Srbiji’, ’Velikoj Hrvatskoj’ i tome slično.. .«*•’ Nasuprot ideji o »Velikoj Albaniji«, » . . . srpska buržoazija je, kao što se zna iz historije, a posebno iz marksističkih analiza Dimitri ja Tucovića i drugih srpskih socijalista i komunista,, željela da potčini Albaniju, da spriječi formiranje njene vlastite države, kako bi dobila svoj ’izlaz na more’ preko albanskog tla. U staroj Jugoslaviji bio je zabranjen albanski jezik... a pre­ ma Albancima je vođena politika ugnjetavanja i denacionalizacije.. .«7 Nasuprot idejama o »Velikoj Albaniji«, »Velikoj Srbiji«, čiji su nosioci vodili narode u permanentne krvave obračune, radnički je pokret u Srbiji i Jugoslaviji izgrađivao, izgradio i izgrađuje platformu rješavanja nacionalnog pitanja na bazi pune ravnopravnosti u zajedničkom životu. Liniju te platforme čini misao i djelo srpskih socijalista Svetozara Markovića, Dimitri ja Tucovića i drugih, te politika i djelo KPJ od njenog osnivanja 1919. do danas, što je naročito izraženo na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ 1940, na II zasjedanju AVNOJ-a 1943. i u svim partijskim dokumentima i ustavima Jugoslavije od 1946. do 1974. godine. SKJ je uvijek ustajao protiv pokušaja nametanja od­ nosa neravnopravnosti narodnosti u socijalističkoj Jugoslaviji. U »Platformi« — CK SKJ je reafirmirao tradicionalnu koncepciju KPJ — —SKJ o nacionalnom pitanju u Jugoslaviji i potvrdio ustavni položaj AP Kosova kao sastavnog dijela SR Srbije i konstitutivnog elementa federacije. Kako »Platforma« ocjenjuje opći društveni i ekonomski razvoj Kosova i nalazi li u tome izvore kosovskih događaja 1981. godine? * U dokum entim a Saveza kom unista događaji na Kosovu IN I. kvalificirani su kao kon­ trarevolucija. Po obimu su definirani kao »demonstracije«, »masovne demonstracije«, nemiri, a Peko Dapčevlć ih Je okvallflclrao riječim a: »To Je bila pobuna« (isto, str. S. 1 3). * Isto, str. 14. « Isto, str. 39. * N acionalistička ideja o »velikoj« nacionalnoj državi nije posebna specifičnost balkanskih naroda. Svi su nacionalistički pokreti težili da na etnički m je^vlttm ^područjim a uključe svoje, od m atice najudaljenije sunarodnjake u veliku nacionalnu državu, što J e dovelo do krvavih obračuna m eđu narodima. Tako su u JoS oštrijoj formi oblikovane ideje o »veuaoj Njemačkoj«, »Velikoj Italiji«. »Velikoj Francuskoj«, »Velikoj Rusiji« ltd. i pod takvim su zasta­ vama vođeni m nogi ratovi u Evropi 1 na drugim kontinentim a. 1 Isto, str. 39, 19.

496

SAP Kosovo ušlo je u period socijalističke izgradnje s približno 90% nepismenog albanskog stanovništva i s veoma zaostalom, uglavnom natural­ nom proizvodnjom pretkapitalističkog tipa. Od poljoprivrede je živjelo više od 80% stanovništva Kosova. Za četvrt stoljeća intenzivnog razvoja na Kosovu je form irana potpuno nova privredna i socijalna struktura, što ilustriraju ovi podaci: — udio poljoprivrednog stanovništva sm anjen je s oko 80% na 36% u 1980. godini; — udio industrije u društvenom proizvodu povećan je od 16,1%, koliko je bilo 1947, na 38,7% u 1979, a udio poljoprivrede sm anjen je sa 58,9% na 20,9%; — industrijska je proizvodnja povećana za 18 puta; — poljoprivredna se proizvodnja od 1955. povećala za 3 puta; — broj zaposlenih povećao se za 4,7 puta; — po stepenu obrazovanja zaposlenog osoblja Kosovo je s posljednjeg mjesta postiglo prosjek Jugoslavije i zauzelo treće mjesto u zemlji; — broj stanovnika na jednog liječnika je sm anjen sa 11 938 u 1950. na 1 800 u 1979. godini; — ljudski se vijek produljio sa 45 na 68 godina; — svaki se treći stanovnik početkom 1980-ih školovao (oko 450 000 đaka i studenata); — od samo nekoliko biblioteka i kinem atografa izrasla je mreža od 385 biblioteka, 8 kazališta, 5 muzeja, a izdaje se oko 370 knjiga i brošura, izlaze 32 časopisa, 60 dnevnih i periodičnih listova; — izgrađen je vrlo m oderan radio-televizijski centar; — osnovana je A kadem ija znanosti i um jetnosti itd.8 Ipak, iako je Kosovo za isto vremensko razdoblje ostvarilo relativno veći napredak nego bilo koji dio Jugoslavije, zaostajanje Kosova se pove­ ćavalo. Ono je 1947. godine bilo 52% jugoslavenskog prosjeka razvijenosti, a početkom 1980-ih je palo na oko 28%.# Posebno akutan i dugotrajan problem je golema nezaposlenost. Samo je oko 20% radno sposobnog stanovništva zaposleno u društvenom sektoru, što je vjerojatno najniži stupanj zaposlenosti u Evropi. Gdje su, dakle, osnovni uzroci događaja na Kosovu 1981. godine ako nisu u ustavno-pravnom i političkom položaju Kosova, ni u općem društvenom razvoju? »Platforma« je ustanovila da su osnovni uzroci sljedeći: Prvo, još uvijek »žive nacionalističke i druge reakcionarne snage i ten­ dencije«. Drugo, politika rukovodstva Kosova, koje se orijentiralo uglavnom na fondove federacije za razvoj, širi m eđu kadrovim a i m asama svijest o nedo­ voljnoj pomoći Jugoslavije. Treće, golema je disproporcija između nemogućnosti privrede da otvara nova radna m jesta i velikog broja novostasale inteligencije, studenata i đaka školovanih m anje za privredu a više za razne društvene službe. Četvrto, autarhična privredna politika i kurs političko-kulturnog zatva­ ranja prem a SR Srbiji, a i Jugoslaviji. • Svi podaci potječu lz citiranog dokumenta, atr. 45—4». * Poslije r a ta (1*47) cijela je Jugoslavija bila pretežno seljačka zemlja, pa su razlike bile mnogo manje.

32 D- Bllandžić: HISTORIJA SPR J

497

Peto, razv ijan je biro k ratsk o -etatističk e vlasti um jesto sam oupravljanja u svim dru štv en im sredinam a.10 T reba, m eđutim , dodati da su neki od navedenih uzroka, faktora i ten ­ dencija djelovali i u svim ostalim republikam a, ali su se na Kosovu, zbog njegove veće zaostalosti, drastičnije izrazili.

2. Međunarodni aspekt događaja na Kosovu 1981. N em iri n a K osovu ostavili su posljedice na užem m eđunarodnom pla­ nu, u odnosim a Ju g o slav ija — A lbanija, kao ina širem , u odnosima na Bal­ kanu, pa i u Evropi. U »P latform i« k o n sta tiran o je da je » . . . albansko rukovodstvo otvo­ reno podržavalo, i dalje podržava, nep rijateljsk e izgrede na K o so v u .. .«u kao i da se u m em oarim a E nvera Hodže otvoreno pokreće p itan je »prava« A lba­ nije da u svoje d ržavne granice uključi i Kosovo i sve jugoslavenske terito­ rije n a kojim a živi albanska narodnost, sam o je rješavanje tog cilja ostav­ ljeno za d ru g a v rem ena »kada u Jugoslaviji na vlast dođe prava m arksističko-len jin ističk a p artija« . K ada se uzm u u obzir albanske p retenzije na Kosovo, s jedne i bugar­ ske hegem onističke A spiracije na M akedoniju s druge strane, lako je u svemu tom e uočiti reflek se k rv av ih obračuna balkanskih buržoazija i njihovih aspi­ racija koje h isto rijsk i još nisu prevladane. P rogresivni m islioci i pokreti, naravno p rije svega socijalistički i ko­ m unistički, n ad ali su se da će »balkansko b u re baruta« koje su eksplozivom napunile b alk an sk e buržoazije i stran e im perijalističke zem lje izvan Balkana p retv o riti u b alk an sk u zajednicu rav nopravnih naroda. Koncepciju balkanske federacije socijalističkih rep u b lik a razvila je i K om interna. U m islim a stra ­ tega jugoslavenske revolucije bila je nada da će se ta ideja postepeno ostva­ riv ati n a istim p rin cipim a na kojim a je stv a ran a i stvorena jugoslavenska federacija u jesen 1943. godine. Na žalost, ta se nada izjalovila dijelom i zbog jakog u tje c a ja stra n ih sila. C hurchilova in terv en cija u G rčkoj 1944/45. i Staljinove 1945/48. razbile su u odnosu m ladih socijalističkih republika Jugosla­ vije, B ugarske i A lbanije tendencije približavanja naroda Balkana. U slijedu tih događaja d ržav n o -p artijsk a birokracija B ugarske prešla je na velikobugarske pozicije b u g arske buržoazije, kao i albanska na pozicije Velike Alba­ nije. Jed in o je Jug o slavija dosljedno ostala na konceptu autentičnog federa­ lizm a u svojim gran icam a i na politici razv ijan ja ravnopravnih dobrosusjed­ skih odnosa, izlazeći svojom nesvrstanom politikom na svjetske horizonte m eđ unarodnih odnosa. Jug o slav ija je, i pored neprekidnog ideološkog rata T irane od 1948. do danas, ra ta u kojem je ona stalno proglašavana »fašističkom zemljom i impe­ rijalističkim agentom u p okretu nesvrstanosti« itd., nastojala da se svestrano razv ijaju jugoslavensko-albanski odnosi u duhu spom enute koncepcije i na principu ravnopravnosti. Jugoslavija je računala da vrijem e radi u korist 10 Isto, str. 14, 15. i 15.

U Isto, str. 59.

498

prevladavanja pomućenih odnosa. Zato je i podsticala i rukovodstvo SAP Kosova da razvija što bolje odnose s Albanijom. Međutim, albansko rukovodstvo, koje je uspostavilo sistem izolacije od cijelog svijeta i uvelo režim despotske osobne vlasti Envera Hodže, nije pozi­ tivno odgovorilo jugoslavenskim inicijativama za suradnju, već se koristilo kanalima veza za antijugoslavensko djelovanje. Svijetla točka je činjenica da su i Jugoslavija i Albanija izvan vojno-političkih blokova, što daje nade da će uporna nastojanja Jugoslavije za pobolj­ šanjem odnosa jednoga dana donijeti rezultate, jer ni Albanija ni Jugoslavija ne mogu prom ijeniti svoj geografski položaj, pa kao stalni susjedi moraju koegzistirati. Vjerojatno će ta logika življenja biti jača od historijskih naslijeđa i nesporazuma.

3. Program sanacije stanja i razvoja u SAP Kosovu Iz spomenute konstatacije da je u privrednom i kulturnom razvoju Kosova nadvladavala tendencija izolazije od SR Srbije i Jugoslavije,12 inače karakteristična i za sve ostale društveno-političke zajednice, slijedio je zahtjev i poziv CK SKJ da se organizacije udruženog rada iz Srbije i svih ostalih republika i SAP Vojvodine što više povezuju udruživanjem rada i sredstava kako bi se Kosovo organski brojnim vezama što više povezalo i integriralo radi stvaranja zajedničkog dohotka radnih organizacija Kosova i radnih orga­ nizacija iz cijele zemlje. Takvom razvojnom politikom podsjekla bi se moć birokratskih centara vlasti i otvorio put neposrednog organskog povezivanja među radnim ljudim a u stvaranju dohotka. Svi dokumenti SKJ o teškoj političkoj krizi na Kosovu afirm iraju i još jednom potvrđuju ustavnu poziciju SAP Kosova kao dijela SR Srbije i kon­ stitutivnog elementa jugoslavenske federacije, ali CK SKJ istodobno podržava inicijativu rukovodstva Srbije da » .. . razm otri praksu dosadašnjeg ostvari­ vanja odredbi Ustava SFRJ kao i Ustava SR Srbije i Ustava socijalističkih autonomnih pokrajina, koje se tiču ustavno-pravnog položaja pokrajina u SR S rb iji.. .«1S Ta podrška inicijativi političkog rukovodstva SR Srbije za razm atra­ njem ustavne prakse o položaju pokrajina u sastavu Srbije proizlazila je iz generalne ocjene o tendenciji zatvaranja svih DPZ-a, pa i pokrajina, što je ugrozilo funkcioniranje Srbije kao države. Dato je »zeleno svjetlo« da se redefiniraju odnosi između republike Srbije i njenih pokrajina radi preciznije ingerencije i subordinacije nekih republičkih državnih i političkih organa nad određenim pokrajinskim državnim organima, ali je istodobno naglašeno da se stabilno rješenje može naći samo na bazi razvoja sam oupravljanja, a ne na bazi centralističko-etatističke organizacije republika. Pored toga, program sanacije političke situacije na Kosovu obuhvaća niz zadataka u oblasti obrazovanja, kulture, razvojne politike, borbe protiv >* U svim dokum entim a S K J 1 prije 1 poslije događaja na K osovu identificirana Je tenden­ cija zatvaranja u sv im re p u b lik a m a i pokrajinama. N aclonallstičko-lredentlstlčkl pokret na K o ­ sovu toj Je tendenciji dao politički dram atičan 1 alarm atičan obrat. « Isto, str. 163.

499

iredentizm a itd. Posebno važno m jesto u Program u dato je m jeram a za sprečavanje iseljavalja Srba i Crnogoraca s Kosova. Kao što smo rekli, pri­ jašn ja politika dobrosusjedskih odnosa s A lbanijom , naravno uz upozorenje o antijugoslavenskoj djelatnosti te zemlje, je afirm irana. D ogađaji na Kosovu im ali su još jedan važan aspekt. K ontrarevolueionarni nacionalističko-iredentistički nem iri na Kosovu 1981. »otvorili« su i mogućnost da državno-centralističke snage ugroze jugoslavenski federalizam. To se nije dogodilo zbog niza razloga. P onajprije, srpski su kom unisti, u duhu tradicije srpskih socijalista i sta rijih generacija srpskih kom unista, stajali na pozicijam a federalizm a. Na istim su pozicijam a stajala i rukovodstva i članstvo ostalih republika i pokrajine Vojvodine, je r su bili svjesni da bi dovođenje u p itan je autonom ije SAP Kosova otvorilo političku krizu Jugo­ slavije s nedoglednim posljedicam a. I treće, bez čvrstog stava u obrani autonom ije Kosova nezamislivo je bilo u ključiti šire m ase albanske narodnosti na Kosovu u borbu protiv al­ banskog iredentizm a. P olitička kriza na Kosovu 1981. prebrođena je zahva­ ljujući praktičnoj prim jeni političke koncepcije koja se gradila od Svetozara M arkovića i D im itrija Tucovića do Josipa Broza T ita i E dvarda Kardelja. Bolje altern ativ e n ije bilo.

500

V. OTVARANJE PROBLEMA KONSTITUCIJE SR SRBIJE KAO DR2AVE

1. Geneza i razvoj problema odnosa u SR Srbiji Događaji na Kosovu, kao i problem i jugoslavenskog federalizma, stagnacija sam oupravljanja, ekonomska kriza, nezaposlenost, pad životnog stan­ darda, itd. — produbljivali su neraspoloženje i frustraciju, gnjev i ogorčenje, apatiju i pesimizam, naglo je porasla sumnjičavost, nepovjerenje, pa i nacio­ nalna m ržnja. U Srbiji se počelo širiti uvjerenje da jedino srpski narod u jugoslavenskoj federaciji nem a svoju državu. U takvoj zagrijanoj atmosferi srpsko je rukovodstvo odmah poslije nem ira na Kosovu otvorilo pitanje konstitucije Srbije kao države i kao sam oupravne zajednice u jugoslavenskoj federaciji. Točnije i priciznije, otvoreno je pitanje redefiniranja položaja AP Vojvodine i AP Kosova u SR Srbiji. Da bi se bolje shvatila politička borba oko položaja pokrajina, treba reći nešto o jednoj prijašnjoj inicijativi o državno-pravnom problemu Srbije. U Predsjedništvu SR Srbije jednim je elaboratom (»Plava knjiga«) po­ četkom 1977. godine inicirana kritička analiza odnosa u Srbiji s intencijom da se ojača državna ^ tru k tu ra republike i uspostave čvršći odnosi subordina­ cije s državnim organim a obiju pokrajina i tako spriječi njihovo daljnje »vanustavno« osam ostaljivanje, posebno u svojstvu federalnih jedinica. P okrenutu inicijativu iz Predsjedništva SR Srbije preuzelo je rukovod­ stvo SK Srbije i u nizu rasprava ocijenilo da pristup i koncept odnosa u Srbiji form uliran u m aterijalu stručne radne grupe Predsjedništva SR Srbije, nije prihvatljiv za uređivanje odnosa u Srbiji, jer nije dosljedno na kursu ostva­ rivanja ustavnih načela i njegovih normi. Polazeći od složenosti višenacionalne i ustavno-pravne strukture SR Srbije, partijsko je rukovodstvo ukazalo da svaki idejno-politički stav i rješenje treba uvažavati tu složenost, počev od odnosa u OUR-ima, općinama i pokrajinam a do odnosa u najvišim tijelim a — pokrajinam a i republikam a. Razvijanje socijalističke sam oupravne autonom­ nosti i jačanje zajedništva u SR Srbiji treba ostvarivati na kursu razvijanja socijalističkog sam oupravljanja, potiskujući centralističke i partikularističke tendencije. Jedinstveno je gledište da se ne može odstupati od ustavnih opre­ djeljenja i vraćati na stare odnose. Partijsko je rukovodstvo nakon form iranja platform e o odnosima u SR Srbiji o tome inform iralo predsjednika Tita, koji je izrazio zadovoljstvo s utvrđenom politikom. Stavovi partijskog rukovodstva SR Srbije iz 1977. prihvaćeni su na partijskim konferencijam a pokrajina i na kongresu Saveza komunista Srbije, održanim u 1978. godini. Pobuna na Kosovu i prom jene u političkoj situaciji i političkim odno­ sima početkom 1980-ih potakle su rukovodstvo SR Srbije da ponovo aktuali­ zira probleme konstitucije republike kao države. Specifičnost Srbije je ta što ona jedina od jugoslavenskih republika u svom sastavu ima dvije autonomne pokrajine koje su prema Ustavu SFRJ (kao i prema ustavim a Srbije i pokra­ jina) određene i kao konstitutivni elemenat federacije. Od samog početka konstitucije Srbije kao složene zajednice sukobljuju se dvije tendencije o 501

položaju p okrajina u S rbiji i federaciji: »centralistička« i »separatistička«. Ali, te se dvije tendencije ne mogu razum jeti ukoliko se ne analiziraju u kon­ tekstu tendencija i prakse razvoja društveno-ekonom skih odnosa u cijeloj Jugoslaviji. Naime, u toku 1960-ih, zatim 1970-ih i 1980-ih godina, i pored ekonom ske reform e 1965—1968. i ustavne reform e 1974. godine, održao se i očuvao naslijeđeni prim at političkog faktora (državno-partijski kompleks) nad ekonomijom, osim u slučaju federalne stru k tu re, koja je održala dio svoje nekadašnje moći na specifičan način. Decentralizacija je jačala moć svih DPZ-a — republika, pokrajina, regija, općina, bez obzira na nacionalni fa k ­ tor. To je, dakle, bila generalna tendencija. U stavno-pravni sistem, kao ni politička organizacija društva, nisu bili dovoljno sigurni instrum enti za »potčinjavanje« niže DPZ vlasti više DPZ. Kako je sistem sam oupravljanja pri­ lično osam ostalio i radne organizacije i DPZ-e, odnosno njihova rukovodstva više, a radne ljude i građane u njim a m anje, Savez kom unista je ostao glavni centralizirajući faktor. S obzirom da su Savezi kom unista u pokrajinam a postali relativno sam ostalni, republičko je rukovodstvo izgubilo moć imeno­ vanja pokrajin sk ih rukovodstava, državna je stru k tu ra decentralizirana, moć »republičkog« kap itala nedovoljna. To su bile pretpostavke da se pokrajine prilično osam ostale u svom ukupnom razvoju. Takav razvoj republičko ruko­ vodstvo, b ar djelom ično, nikada nije intim no prihvatilo. Opisani je sis­ tem, m eđutim , jačao i republičku političku stru k tu ru , a ne samo pokra­ jinsku. Ona je stalno težila da se nam etne i pokrajinam a, a pokrajinska je politička stru k tu ra težila da se »emancipira« od republičke vlasti. Zato je došlo do sukoba dv aju odnosno triju centara moći, koji su težili da ograniče jedan drugoga. Ponavljam o, nije to specifičnost Srbije, već generalna tenden­ cija društvenog sistem a u cijeloj Jugoslaviji, razvijena u okviru sam oupravne sam ostalnosti svih jedinica društvenog života. U slučaju S rbije ta se ista ten­ dencija u po k rajin am a bolno doživljavala kao politika razbijanja srpske na­ cionalne države, kao proces koji je doveo gotovo do faktičnog izdvajanja po­ k rajin a iz sastava Srbije. T akav je razvoj otvorio pitanje o zajedničkim inte­ resim a i načinu njihova ostvarivanja. Ti su interesi norm irani u Ustavu Srbije (članovim a 297, 300. i 301), u ustavim a pokrajina (čl. 280, 284. i 285. u U stavu Vojvodine, odnosno 292, 295. i 296. u Ustavu Kosova, te čl. 244. i 281. u U stavu SFRJ), ali su se pojavila različita tum ačenja, koja su postala pred­ m et političke borbe dviju spom enutih tendencija. Između rukovodstava repu­ blike i p o k rajin a razvilo se nepovjerenje i politička borba koja ie izgledala kao borba osam ostaljenih političkih stru k tu ra.

2. Platforma CK S K Srbije o jačanju jedinstva i zajedništva SR Srbije Inicijativu »raščišćavanja« odnosa u S rbiji pokrenulo je republičko ru­ kovodstvo u proljeće 1981. godine, neposredno poslije kontrarevolucionarnog ud ara na Kosovu. Od javnih izvora za analizu te političke borbe najvažniji su dokum enti s dviju sjednica CK SK S rbije: 18. sjednice održane 24, 25. i 26. XII 1981. godine i, također, s 18. sjednice održane 23. i 24. XI 1984. godine. 502

Uvodnim je referatom Predsjednika CK SK Srbije dra Tihomira Vlaškalića političko rukovodstvo Srbije radi »izgradnje i jačanja jedinstva i zajedništva u SR Srbiji« oblikovalo sljedeće osnovne teze: — obje su se autonomne pokrajine ne samo afirm irale kao konstitutivni dijelovi jugoslavenske federacije, već su u tome otišle dalje nego što Ustav 1974. dopušta. Cak ih je i savezno zakonodavstvo gotovo izjednačilo s repub­ likama ; — pokrajine su izrazile tendenciju »zatvaranja« u odnosu prem a za­ jedništvu u republici; — zbog tih razloga Srbija je jedina jugoslavenska republika koja nije konstituirana kao državna zajednica, jer njezino područje izvan pokrajina nije konstituirano kao društveno-politička zajednica, a pokrajine su se »zat­ vorile« u odnosu prema SR Srbiji. To se desilo ne samo u državnoj strukturi. Isti su odnosi i u društveno-političkim organizacijama, što znači da se »odvojio« i Savez komunista, i SSRN, i ostale organizacije koje su težile da se statusom izjednače s istim organizacijama u republikama. U uvodnom referatu rukovodstvo SR Srbije deklarira da ne traži pro­ mjene u Ustavu i da ne dovodi u pitanje autonomiju pokrajina, već da traži putove i načine za ostvarenje jedinstva i zajedništva tako da i SR Srbija bude konstituirana kao državna i sam oupravna društvena zajednica. Ruko­ vodstvo SR Srbije nedvosmisleno je zauzelo stav da ne može prihvatiti fak­ tično stanje tolikog i takvog podvojenja pokrajina od republike. Trodnevna rasprava, koja je na momente bila i dramatična, pokazala je velike političke razlike među stavovima članova Centralnog kom iteta iz pokrajina i članova CK SKS izvan pokrajina. Nia trodnevnoj je debati težište kritike bilo preneseno na političko ruko­ vodstvo AP Vojvodine, jer je ranijom vi&emjesečnom političkom akcijom i diferencijacijom na Kosovu to već bilo obavljeno. Iz rasprave u kojoj je sudjelovala ogromna većina članova Centralnog komiteta (89 diskutanata) izdvojit ćemo samo nekoliko akcenata najistaknu­ tijih političara radi ilustracije političkih stavova o spornim problemima položaja autonomnih pokrajina u SR Srbiji i u jugoslavenskoj federaciji. P etar Stambolić, vodeća politička ličnost Srbije i jedan od vodećih jugoslavenskih političara ocijenio je da je na djelu bila tendencija ». . . ’odva­ janja’ pokrajina od republike kao celine . . «‘ čime se . . . »SR Srbiji osporavaju svojstva koja ima kao nacionalna država srpskog naroda i drugih naroda i narodnosti koji žive u njoj . . .«* Srbija se » . . . dezintegrira i kao državna i kao samoupravna druš.tveno-politička zajednica, pa tako i Jugoslavija . . .«3 Stambolić je posebno naglasio dugo razdoblje historijske povezanosti Vojvodine sa Srbijom, ističući da su Srbi iz Vojvodine odigrali ključnu ulogu u razvoju srpske nacionalne svijesti. Nacionalna srpska svijest, koju je oblikovala liberalna građanska klasa Srba iz Vojvodine, povezala se s antifeudalnom revolucijom 1804. godine u Srbiji i to je osnova « . . . nastanka i konstitucije srpske nacije«.4 Danas se ta historijska povezanost narušava i razbija zajedništvo srpskog naroda. Stambolić se opredjeljuje za Ustav 1974. i 18. s je d n ic a C K SK S, K o m u n ist, 1982, s tr. 44.

> Isto, str. 44. * Isto, str. 44, 45. 4 Isto, str. 4«.

503

i traži da se na njegovim osnovam a što većim spletom sam oupravnih veza o stvari jedinstvo i zajedništvo Srbije. N ajp o tp u n iju i n a jrad ik aln iju elaboraciju odnosa u SR S rbiji dao je istak n u ti srpski po litičar D raža M arković. On je ustvrdio da je problem tih odnosa »veoma dugo o tv o r e n ...« , da je bio tabu-tem a, i da je o njim a rasp rav ljan o »samo interno«. Postavio je tezu da »deo (pokrajina) ima veća p rav a nego celina (republika),5 da su društveno-političke organizacije u k lju ­ či v i Savez k o m unista . . skoro f ik tiv n o . . . organizacije SR Srbije«.9 Kao jedan od in icijato ra izrade spom enute analize odnosa u SR S rbiji 1977 (»Plava knjiga«) objasnio je da je ona od nekih bila osuđena kao »grozotna, centralistička, u n itarističk a, antisam oupravna, an tiso c ijalističk a.. .«7, ali da zbog odnosa snaga problem tad a nije iskazan do k raja. Godine 1981. izmijenio se i odnos snaga, a n astale su i nove prom jene. Po m išljen ju M arkovića » . . . srpski kom unisti . . . ne mogu večito nositi greh velikosrpske hegem onističke buržoazije«, niti se može » . . . crvenom m a­ ram om opasnosti od srpskog hegem onizm a . . . apriori vršiti pritisak na srpske kom uniste«.8 Miloš Minić, veom a istak n u ti srpski i jugoslavenski političar, nakon analize tak v e pro m jene od stv a ra n ja A V N O J-a do aktualnog trenutka, u stv r­ dio je da je to bio sukob » . . . izm eđu težnje ka daljem proširivanju autono­ m ije auto n o m n ih p o k rajin a i težnji konzerv iran ja u što većem obimu repub­ ličkog b iro k ratsk o g centralizm a .. .«• Minić se od m nogih članova CK SK S rb ije razlikovao prem a pogledima na u stav n i položaj SR S rbije. On je rekao: »Govori se o tendencijam a razbi­ ja n ja SR S rbije. G ovori se da je uža S rbija neravnopravna, da se pretvara u treću p o k rajin u . G ovore to ljudi i koji razum eju . . . složenost ustavne, poli­ tičke, ekonom ske, k u ltu rn e , nacionalne stru k tu re SR Srbije, a govore i oni koji to ne razu m eju , već SR S rb iju upoređuju s drugim republikam a, pa čak izvlače i ek strem n e zaključke da SR S rbija i ne p o s to ji. . . Neki, opet, često p o stav ljaju p arolu ’snažna S rb ija u snažnoj Jugoslaviji’, a da nije poznato što pod tom parolom zah tev aju i kako to shvataju. Nem a nikog ko n ije za jedinstvo SR S rbije i za ’snažnu S rbiju u snaž­ noj Ju g o slav iji’. P ita n je je sam o na kojoj osnovi se to m ora i može ustano­ viti .. .«10 M inić se, naravno, složio s postojanjem problem a jedinstva Srbije, ali se zalagao d a se uzm u u obzir i »autonom aška« i državno-centralistička ten­ dencija. N jegove teze nisu naišle na naročiti odjek, osim m eđu članovima CK iz pok rajin a. Članovi CK SK S rbije iz p okrajina V ojvodine i Kosova podržavali su stavove koji su izražavali politiku veće sam oupravne integracije SR Srbije, ali su potpuno decidirano ukazivali na opasnost republičkog centralizm a, eta­ tizm a i b iro k ratsk e subordinacije. Njihovi kritičari — članovi CK SK Srbije s terito rije S rb ije izvan pokrajina, replicirali su im da će poštovati Ustav i da neće težiti republičkom centralizm u. i Isto, str. 17«, 179. • Isto, str. 179. ? Isto, str. 182. a Isto, str. 180. • Isto, str. 62. >• Isto, str. 81.

504

Vojvođanski političari srpske i 6stalih narodnosti, kao i kosovski, »osje­ tili« su da se zbog kontrarevolucije na Kosovu javljaju neke snage u Srbiji koje žele prom ijeniti politiku m eđunacionalnih odnosa K P J—SKJ. Već na plenumu CK SKJ, u raspravi o Kosovu (17. XI 1981), istaknuti je vojvođanski političar Dušan Popović, nakon što je dao punu podršku radnih ljudi, gra­ đana, naroda i narodnosti Vojvodine borbi protiv kontrarevolucije na Kosovu, izrazio svoje m išljenje da neki žele iskoristiti događaje na Kosovu za podri­ vanje » . . . tekovina revolucionarnog razvoja našeg društva, samoupravljanja, ravnopravnosti i ustavnog sistema, a naročito jugoslavenskog federalizma . . .«u Boško Krunić, jedan od vodećih političara AP Vojvodine, konstatirao je da su teze referata Tihomira Vlaškalića identične sa stavovima Predsjedništva Pokrajinskog kom iteta, koji nedvosmisleno stoji na pozicijama jačanja jedin­ stva i zajedništva u SR Srbiji, ali je utvrdio da se to ostvaruje razvijanjem socijalističkog samoupravnog produkcijskog odnosa koji » . . . predodređuje ukupnost naših odnosa . . .«, a ne jačanjem etatizma, jer je on izvor naciona­ lizma i zatvaranja i republika i pokrajina i opštine i organizacija udruženog rada.12 Krunić je dodirnuo i ekonomski aspekt odnosa u Srbiji i federaciji. Vojvodina je kao žitnica Jugoslavije, s oko 30°/o većim nacionalnim dohotkom od ostale Srbije, zainteresirana da se i sama bori za bolji tretm an poljopriv­ rede, što je u nadležnosti federacije. On kaže da » . . . deset godina i više nemamo konkretnu podršku na pitanju agrarne politike, a jedna smo re­ publika . . .«IS Ilija Kurteši, jedan od vodećih političara Kosova, osudio je albanski nacionalizam svog naroda, a i obje tendencije u Srbiji — centralističku i separatističku — i deklarirao se za rješenje problema na osnovama Ustava 1974. godine. On je rekao da » . . . nastanak (pokrajina) nije rezultat kompro­ misa i dogovora za ’zelenim stolom’, već je uslovljen zakonitošću procesa koji je usmjeravan stavovima i politikom KPJ. Ove elem entarne činjenice ponekad se u raspravam a nedovoljno uzimaju u obzir . . ,«14 On je implicitno zamolio i apelirao da se ne dira u Ustav 1974. kako bi se ojačala pozicija Albanaca koji se bore protiv albanskog nacionalizma, jer će se na toj osnovi on i najefi­ kasnije poraziti. Na kraju trodnevne sjednice Centralni je kom itet u svojim zaključcima redefinirao politiku odnosa u Srbiji. Kada se tekst »očisti« od suvišnih, ponegdje ideologiziranih riječi, čega u svim našim dokumentima uvijek ima i previše jer se oni donose jednoglasno i trebaju da udovolje različitim inte­ resima, mogli bi se izvući sljedeći principi te politike: — put stvaranja jedinstva i zajedništva u SR Srbiji je »što šire udru­ živanje rada i sredstava organizacija udruženog rada«15. To treba da izraze i republički planovi razvoja koji se m oraju odnositi na Srbiju kao cjelinu; — intencija većeg dijela zaključaka je potreba što veće suradnje organa republike i organa pokrajina. Centri za koordinaciju rada i djelatnosti^ tre­ baju biti Skupština SR Srbije, Predsjedništvo SR Srbije i drugi državni organi koji će funkcionirati na bazi samoupravnog sporazumijevanja i dogo­ varanja; n » i* i« u

22. s je d n ic a CK S K J, K o m u n is t. B eo g ra d , 1981, s tr. 97, 98. Isto, s tr. 97. 98. Isto, s tr. 100. Isto , s tr. 37. Isto , s tr. 488.

505

— neke funkcije državnih organa pokrajine, koje su bile nedovoljno integrirane s republikom , objedinit će se, posebno općenarodna obrana, dr­ žavna sigurnost, m eđunarodna su rad n ja i si.; — obje kom ponente sta tu ta m ih pozicija Saveza kom unista pokrajina, kao sam ostalnih organizacija jedinstvenog S K J i kao dijelova Saveza kom u­ nista Srbije, »m oraju se prožim ati i dopunjavati« . . . na principim a dem okrat­ skog centralizm a. Na k raju , C entralni kom itet d ek larira: »Savez kom unista S rbije odlučno će se boriti za dosledno ostvarivanje ustavnih funkcija SR S rbije i socijalis­ tičkih autonom nih p okrajina V ojvodine i Kosova, koje su sastavni dio SR S rbije i konstitu tiv n i elem enat jugoslavenske federacije.«16 Cilj koji je političko rukovodstvo raspravom htjelo postići, postignut je. Taj je cilj bio relativno ograničen: u okvirim a U stava m ijenjati praksu tu ­ m ačenjem njegovih načela i norm i. Ono nije nijednom form ulacijom tražilo reviziju Ustava. T ri godine nakon 18. sjednice CK SK S rbije održana je dvodnevna, također 18, sjednica C entralnog kom iteta 23. i 24. XI 1984. godine, i toi u završnom m om entu općepartijske jugoslavenske diskusije o gotovo svim pro­ blem im a društvenog razvoja, s težištem na problem u jedinstva SK J i u m om entu rasp rav a o prom jenam a u političkom sistem u Jugoslavije. U preth o d n ih 4—5 godina u političkom životu Jugoslavije razvilo se u velikom dijelu javnosti, naročito u S rbiji i Crnoj Gori, u v jerenje da su dezintegracijski procesi toliko razbili ran ije političko, ekonomsko, kulturno i du­ hovno jedinstvo i zajedništvo da je Jugoslavija dovedena na rub raspada. Ta je »avet« rasp ad a n ja kružila na beskrajnim sastancim a, okruglim stolo­ vim a, naučnim skupovim a i sim pozijim a, štam pom , radijem i televizijom, poglavito u Beogradu, dok su neke druge sredine to pratile s različitim osje­ ćajem. N egdje ta teza n ije im ala jačeg odjeka, neke je ostavljala indiferent­ nim a, a neki su se plašili neželjenih zaokreta u društvenom razvoju, ali se posvuda širila zab rin utost za budućnost. U diskusijam a pojedinih članova CK SK S rbije bila je snažno podvučena teza o dezintegraciji. U tom sm islu karak terističn a je diskusija člana Cen­ tralnog kom iteta Slobodana Miloševića koji je, m eđu ostalim, rekao: » . . . J a ne verujem , sem u ekstrem nim slučajevim a, koji su po pravilu izvan Saveza kom unista, da u Savezu kom unista im a onih koji zaokružuju države (odnosi se na jugoslavenske republike — D. B.) u svojoj autarhičnosti i sam odovoljnosti, da bi ih osposobljavali za život izvan jugoslavenske zajed­ nice. U to ne verujem . Ali je očigledno da se upravo tako vidi sam ostalnost u Jugoslaviji, izjednačavaju se sam ostalnost i nezavisnost.«17 Slobodan Milošević sm atra da su otpori provođenju DPES-a i otpori p rom jenam a u političkom sistem u na liniji održavanja i konzerviranja au tar­ hičnosti republika i pokrajina i sm atra da se ne treb a bojati ni otvaranja političke krize da bi se došlo do jedinstva zemlje, pa o tom e kaže: » . . . Ako se nam a preti da ćemo pokretanjem ovih pitanja ući u poli­ tičku krizu — onda neka uđem o, je r to je kriza loma na pitanju: jedinstvo ili separatizam . U toj krizi separatizam neće proći, je r se ceo narod izjasnio za jedinstvo. Rukovodstvo koje nije u sta n ju da to vidi, gubi poverenje i« Is to , s t r . 495. n 18. s j e d n i c a C K S K S , K o m u n is t, B e o g ra d , 1984, s t r . 52.

506

naroda i treba da ga izgubi. Ako politika dezintegracije i separatizm a ne siđe sa scene, ovo društvo nema perspektivu; ono mora da se rasp ad n e ...« . »Mi moramo biti svesni da nas protivnici neophodnih promena u politič­ kom sistemu, kad god mi govorimo o jedinstvu, proglašavaju za unitariste, da nam im putiraju apsurdne nam ere da želimo ukidanje republika i pokra­ jina, da smo za ukidanje i sm anjenje pomoći nerazvijenim a itd. Ali, ta vrsta etiketiranja, ta zloupotreba, ne može više da prolazi. Mi se moramo osloboditi kompleksa u n itariz m a ...« » ... mi nemamo razloga ni pred kim da povijamo glavu. Naprotiv, imamo sve razloge da kažemo što mislimo, jer se borimo za socijalističko sam oupravljanje. Mi m oramo da radim o brzo. Ovo kažem zato što mislim da se nedovolj­ no sagledava sva ozbiljnost stanja u kome se nalazim o.. .«18 U raspravi su se ponovo očitovale razlike između članova Centralnog komiteta iz Srbije van pokrajina i onih iz pokrajina o nekim pitanjim a procjene ostvarenih rezultata u jačanju jedinstva i zajedništva u Srbiji od 1981. do 1984. i o nekim spornim pitanjim a daljnjeg rada na ostvarivanju jedin­ stva i zajedništva. Po ocjenam a prvih rezultati su još nedovoljni, a po dru­ gima su oni vidni, iako se može i mora ostvariti još više. Članovi Centralnog kom iteta iz pokrajina istupali su s podacima i argu­ mentima o uspješnom procesu udruživanja rada i sredstava u nutar republika kao glavnom sredstvu organskog jačanja jedinstva i zajedništva. Iznijeli su i podatke da je donesen Zakon o narodnoj obrani, o unutrašnjim poslovima, 0 državljanstvu — oko 40 različitih zakona. Na 18. sjednici usvojeni su stavovi o razvoju političkog sistema i provo­ đenju utvrđene politike. Centralni kom itet je posebno inzistirao » . . . na zaustav^anju iseljavanja Srba i Crnogoraca sa Kosova. M oraju se preduzimati nere i aktivnosti koje će doprineti stvaranju atmosfere poverenja, pot­ pune sigurnosti, m irnog života i perspektive, pune nacionalne ravnopravnosti 1 odlučnom elim inisanju svakog vida pritiska. Komunisti u državnim organim a u Socijalističkoj Autonomnoj Pokra­ jini Kosovo, a posebno u organim a uprave i pravosuđa, dužni su da obezbeđuju punu ravnopravnost svih građana u ostvarivanju ustavnih i zakonskih prava, veću efikasnost i ažurnost u njihovom radu i da time doprinose spre­ čavanju iseljavanja Srba i Crnogoraca s Kosova .. .«19 Zaključci traže ». . . bitno veći doprinos Saveza komunista Srbije u celini, Centralnog kom iteta SK Srbije, Pokrajinskog kom iteta SK Vojvodine i Pokrajinskog kom iteta SK Kosova, kao i drugih dru&tveno-političkih orga­ nizacija, izgrađivanju jedinstva i zajedništva u SR Srbiji. Potrebni su politič­ ki dogovori o planiranju i vođenju zajedničkih akcija i utvrđivanju zajednič­ kih idejnih i političkih pristupa u rešavanju pojedinih otvorenih društvenih pitanja i problema. Savez kom unista se mora boriti za suzbijanje otpora jačanju jedinstva u SR Srbiji, za otklanjanje uzroka dezintegracionih tenden­ cija, a protiv republičkog i pokrajinskog etatizma i birokratizma. avez komunista i druge društveno-političke organizacije ne mogu stajati po strani, u očekivanju da će samo nadležni državni organi u SR Srbiji * socijalis ic im autonomnim pokrajinam a nalaziti potrebna re še n ja .. -«20 is to , s t r . M. i* Is to , s t r . 271. *8 Is to , s tr . 271.

18

507

U vezi s odnosim a u federaciji » . . . Savez kom unista S rbije odlučno odba­ cuje svaki pokušaj uspostavljanja birokratskog centralizm a i unitarizm a, ali je i p rotiv republičkog i pokrajinskog zatvaranja i etatizm a, partikularističkih i separatističkih tendencija, pojava slabljenja uloge federacije i njenih organa, neizvršavanja saveznih zakona, p retv ara n ja organa federacije u neku vrstu m eđurepubličkih kom iteta, što usporava i blokira donošenje odluka i njihovo izvršenje .. .«21 SK S rbije traži i »prom jene u sam oupravnoj organiziranosti velikih sistem a (željeznica, PTT, elektro-privreda i si.) koji će biti zasnovani na tehno-ekonom skom jedin stvu i om ogućiti njihovo ekonom ski racionalno i efikasno fu n k cio n isan je.. .«2S Dalje se traži da se u federaciji spriječi prim jena principa suglasnosti izvan Ustavom u tv rđenih okvira, a da se odluke donose procedurom većin­ skog odlučivanja (glasanjem ) kada je to Ustavom predviđeno. Predloženo je da se do idućeg, 13. kongresa SK J preispita i način izbora i m etoda rada C entralnog kom iteta i njegova P redsjedništva u duhu reafirm acije dem okrat­ skog centralizm a.28 Stavovi C entralnog kom iteta SK S rbije o prom jenam a u političkom sistem u izraz su procjena o daleko odm aklom procesu dezintegracije društva, što ga treb a zaustaviti i okrenuti prem a reintegraciji cijele zemlje. Od 1981. do sredine 1980-ih SR S rbija je uspjela spriječiti ranija nasto­ jan ja da se po k rajine osam ostale više od republike. B lokirana je tendencija p odvajanja i razd v ajan ja — »pokrajinci« su prihvatili da to nije p u t jačanja autonom ije već opasnost za nju, ali su istodobno dobili eksplicitnu deklara­ ciju Srbije, kao i Jugoslavije, da će se g a ra n tira ti njihova autonom ija. Kom­ prom is je postig n u t u tezi da se integracija može v ršiti samo u duhu načela socijalističkog sam oupravljanja. Povodom rasp rav a o odnosim a u Srbiji, govoreći ap straktno u okvirim a i duhu U stava S F R J te tekovina revolucije, radikalna prom jena tih odnosa bila je b lokirana zbog dviju »neprem ostivih« p repreka: jedna je sistem samo­ u p rav ljan ja, koji te rito rijaln im političkim zajednicam a daje mnogo veću samo­ stalnost nego ostali sistem i u svijetu, a drugo je jugoslavenski federalizam , po kojem u se prom jene u federaciji mogu vršiti dogovorom svih republika i p okrajina. M eđutim , nitko iz političkog rukovodstva SR S rbije nije tražio, ali je dio javnosti u S rbiji veom a uzbuđeno doživljavao, politički razvoj u Jugo­ slaviji, naročito početkom 1980-ih godina. Neki su vidjeli avet raspada kako kruži i Srbijom , i Jugoslavijom , rasp ad a kojeg treb a spriječiti svim sredstvim a, o čemu se govori na drugim m jestim a. Pojedini su političari i sam i osjećali kri­ vicu za tak av »neželjen« razvoj.

si Isto, str. 171.

Isto, str. 171. S* Riječ Je vjerojatno o ideji da se prom ijeni način izbora prakticiran na 8, 10, 11. 1 1*. kongresu SKJ, dok su članovi CK SKJ birani na republičkim kongresima 1 pokrajinskim kon­ ferencijam a, a potvrđivani na saveznom kongresu. SS

508

VI. ODLUKE XII KONGRESA — AFIRMACIJA USTAVA I SAMOSTALNOSTI SAVEZA KOMUNISTA REPUBLIKA I POKRAJINA U JEDINSTVENOM SKJ, PODRŠKA DPES-u Dvanaesti kongres SKJ (26—29. VI 1982) održan je dvije godine poslije Titove i tri godine poslije Kardeljeve smrti, godinu dana poslije nemira na Kosovu, u mom entu ekonomske krize, izrade DPES-a i pri sve jačem pritisku za promjenama u društvenom sistemu. Kao najkrupniji događaj, kongres SKJ je nezaobilazni izvor za interpre­ taciju partijske politike u svim oblastima društvenog života.1 Kongres je, ocjenjujući »Historijsko djelo Tita i Kardelja — trajna osnova i putokaz razvoja socijalističke revolucije«, pored ostalog konstatirao: » . . . Njihovo delo neprolazne vrednosti nije samo dragoceno revolucionarno nasleđe koje su nam ostavili već i neodvojiv deo samih osnova naše današnje i sutrašnje borbe za socijalizam i socijalističko sam oupravljanje, za nacionalnu i ljudsku slobodu i sreću.« Dvanaesti kongres SKJ bezrezervno je prihvatio ideje i djelo lidera revo­ lucije kao trajn u osnovu i putokaz za daljnji društveni razvoj Jugoslavije. Nijedan delegat na kongresu nije, ni implicitno, izrazio sklonost prema kritič­ koj raspravi o Titovoj političkoj baštini, iako je bilo nemalo razlika u ocjeni situacije i u pogledima na budući razvoj. Kongres je visoko ocijenio rezultate čitavog poslijeratnog razvoja, a pozi­ tivnu je ocjenu dobilo i međukongresno razdoblje (1978—1982). Jugoslavija je postala srednje razvijena zemlja sa stalnim dinamičnim razvojem: dok se ostali svijet od 1950. do 1980. razvijao po stopi rasta od 4,7%, Jugoslavija je imala stopu od 6,4%. Ona je 1950. bila na razini od 64% u odnosu prem a svijetu, a 1980. je dostigla 141%. U desetljeću 1970—1980. razvijene su kapitalističke zemlje ostvarile ovakvu stopu rasta društvenog proizvoda: SSSR 3,5%, zemlje Istočne Evrope i Kina 5,5%, zemlje u razvoju 5,7%, a Jugoslavija 6%. U m eđukongresnom razdoblju (1978—1981) društ­ veni je proizvod po stanovniku povećan od 1 843 na 2 789 USA dolara, broj novozaposlenih se popeo na oko 800 000, itd* Rezultati društvenog razvoja triju minulih desetljeća bili su argument za nastavak politike X i XI kongresa SKJ. Afirmiran je Ustav 1974. i ZUR 1976. Plebiscitarna je podrška nastavku Titovim putem u datom momentu bila logična odluka XII kongresa SKJ. S druge strane, kongresom je vladao duh kritike bez presedana. Na momente je to bilo pravo pražnjenje nekih delegata, koje se približavalo stanju katarze. Pokazalo se da je to bio početak pravog velikog vala kritike s različitih pozicija i s različitim tendencijam a, koje su bile refleksija poli­ tičkih podjela u društvu. Ipak, kao što smo rekli, razlike su bile u sjeni domi­ nantne orijentacije na kontinuitet prethodnog razvoja. »Velike teorijske teme« koje su se ranije postavljale — Partija i država, Partija i klasa, P artija i pokret, P artija i upravljačke strukture itd. — nisu 1 S vremenom, od kongresa do kongresa, povećavao se volumen k ™*S.n^ ke Stenografske blljelke ovog kongresa lzaflle su u 5 knjiga na 2863 stranice. Cesto ^ "»desetak 1 manje stranica trail golemi napor, posebno s obzirom na P* 1 Proturječan sadriaj. N e k e d is k u s ije su ta k v e da se stjeC e d o jam da su au to “ sakriju svoju misao u nejasne fraze. » Dvanaesti kongres SKJ, Beograd, 1982, Komunist, str. 350, 351. 509

na kongresu bile predmet teorijske rasprave, tako da je teorijsko-ideologijski nivo u usporedbi s većinom ranijih kongresa bio znatno niži. Konstatirani su porast i promjene strukture članstva SKJ. Od XI do XII kongresa (1978—1982) primljeno je 605 735 članova, samo u godini Titove smrti gotovo 200 000, tako da je SKJ tada imao najveći broj članova u svojoj historiji — 2 111731 člana, dok je 1977. imao samo 1 623 612 članova. U od­ nosu prema cijelom stanovništvu, članstvo SKJ čini 9®/o, a u odnosu prema zaposlenima 24,7°/o. Relativno su najslabije zastupljeni radnici: radnici u privredi čine 62,7°/# ukupno zaposlenih, a od njih je u SK samo 16,9°U* Prema nacionalnom sastavu, u odnosu na stanovništvo, zaostajali su Albanci, Hrvati, Slovenci, Mađari, Muslimani i Turci, posebno Hrvati i Slo­ venci. Konstatirano je nezadovoljavajuće stanje samoupravnih društveno-ekonomskih odnosa, bez tumačenja uzroka i načina rješavanja tog problema. Oštro je i veoma negativno kvalificirana praksa razbijanja tržišta, za što su okrivljene republike. Težište cijele kritike za ekonomske teškoće pripisano je republikama i pokrajinama, koje su »optužene« i za ekonomsko, političko i kulturno zatvaranje, kao i za golemo zaduživanje u inozemstvu. Konstati­ rano je da još nije prevladan ni sistem »državnog« planiranja kroz koji se probio voluntarizam i centralizam što ga provode izvršni organi politike i vlasti u općinama, republikama, pokrajinama i federaciji. Spomenute i slične konstatacije ostale su bez objašnjenja uzroka teško­ ća, a uopće se nisu utvrdili novi putovi načina razvoja samoupravljanja. Kongres je podržao DPES, dao analizu stanja ekonomije, ali nije nagla­ šavao da je riječ o ekonomskoj krizi, već uglavnom o ekonomskim teškoćama. Kongres je konstatirao i veliko odstupanje prakse od načela i normi političkog sistema. Između izvršnih organa i organa uprave te »mase« ljudi nema »organske povezanosti«, došlo je do » . . . jačanja političke moći i utjecaja državnog aparata, posebno izvršnih organa i organa uprave«, druš­ tveni se život pretjerano upravlja »zakonskim reguliranjem. . . sve više se širi praksa administrativnog intervencionizma . .. Izvršni organi i organi upra­ ve su gotovo isključivi predlagači i kreatori propisa i mjera, što pogoduje zadržavanju etatizma kao društvenog odnosa i prisvajanja monopola na upravljanje društvenim sredstvima« .. . itd.4 Svi su delegati u kritici pona­ šanja, stanja, odnosa i tendencija polazili od principa socijalističkog samo­ upravljanja, ali kako su principi, programski ciljevi i parole često formulirani polivalentno, što je bio i refleks odnosa snaga u cijelom poslijeratnom raz­ doblju (uloga robne proizvodnje i tržišta, »odumiranje« države, oblici nacio­ nalizma, jedinstvo, zajedništvo, itd.), stvarni su se politički stavovi izražavali naglaskom pojedinih aspekata jedinstvene politike. To se najjače izrazilo u shvaćanju jedinstva u SKJ i karakteru Jugoslavije. Svi su se izjasnili za veći stupanj jedinstva SKJ, ali su naglasci bili različiti. Dio delegata je više naglašavao organsko jedinstvo SKJ i zemlje integriranjem na osnovi slo­ bodnog udruživanja rada i sredstava na osnovi punog poštivanja pozicija republika i pokrajina kako su određene Ustavom 1974, kao i samostalnosti republičko-pokrajinskih organizacija SK u jedinstvenom SKJ. Neki su dele­ gati jače naglašavali »jedinstvo po sebi«, a pojedinci su implicitno, pa i eksplicitno, izrazili mišljenje da je glavni uzrok gotovo svih problema Jugo­ * XII kongres SKJ, knjiga I, Komunist, 1982, str. 63. « Isto, str. 139.

510

slavije prevelika samostalnost republika i pokrajina. Najeksplicitniji je u tom shvaćanju bio Rade Končar, sin legendarnog prvaka KPJ, Rade Končara. On je u svom govoru tražio » . . . jedinstvo razvoja, jedinstvo ekonomske politike, jedinstvo sam oupravnog planiranja, jedinstvo sam oupravljanja, jedinstvo uslova privređivanja, jedinstvo Saveza kom unista ...« Odbio je kategoriju zajed­ ništva, jer » . . . nam a je potrebno jedinstvo«. On je implicitno osudio i refor­ mu federacije početkom 1970-ih godina rekavši kako je » . . . sedamdesetih godina — nama proturena teza: razjedinim o se da bismo se bolje ujedinili, i mislim da smo se do sada vrlo efikasno razjedinili.. .«5 Pozvao se da je tako »govoreno i na kongresu Saveza boraca Jugoslavije«. Rade Končar je svoju ideju form ulirao u obliku prijedloga amandmana na Statut SKJ, podsjetivši delegate kongresa da govori kao član Gradskog komiteta Beograda, član Predsjedništva istog komiteta, te da su njegovi amandmani zasnovani na zaključcima općinske organizacije Novog Beograda. Predsjednik Komisije za S tatut Branko Mikulić odbacio je ideju Rade Kon­ čara argumentom da bi tako organiziran Savez komunista, koji počinje i završava u proizvodnim sistemima, s vremenom postao instrum ent tehnostruktura i vodio razbijanju Saveza kom unista republika i pokrajina. Kon­ gres je odbacio Končareve am andmane. Kongres je također odbio i ostale prijedloge kojima se u ime jedinstva tražilo statusno ograničavanje samostalnosti Saveza komunista republika i pokrajina kakva je definirana na 9, 10. i 11. kongresu i u niveliranom prijed­ logu statuta za 12. kongres SKJ, npr. da se m ijenja izbor i verifikacija organa SKJ (tj. da republički kongresi ne biraju, a savezni samo verificira), da se kongresi SK republika održavaju poslije kongresa SKJ, kao š,to se praktici­ ralo od 1945. do 1964/65, da se ukinu statuti SK republika i pokrajina i si. Kongres je podržao ideje jedinstva, ali na osnovana Ustava i ZUR-a. Na tome su zasnovane rezolucije o društvenom razvoju i djelovanju SKJ u narednom razdoblju. Sve u svemu, XII kongres imao je ove osnovne značajke: prvo, potvrdio je idejnu koncepciju X kongresa SKJ, izrazio privrženost Ustavu i ZUR-u uz veoma oštru k ritiku političke prakse koja je dovela društvo gotovo do »ćorsokaka«, drugo, prihvatio DPES kao osnovni kurs savladavanja ekonom­ ske krize, i treće, odbio ideje i prijedloge delegata koji su se zalagali za promjene S tatuta SKJ kojim a je trebalo ograničiti samostalnost republičkih i pokrajinskih organizacija SK norm iranu na 9, 10. i 11. kongresu SKJ.

• Dvanaesti kongres SK J, knjiga 2, str. 113.

511

VII. OTVARANJE PROBLEMA ZAJEDNIŠTVA NARODA I NARODNOSTI JUGOSLAVIJE SREDINOM 1980-IH GODINA 1. N ek e k a r a k te r is tič n e p r o m je n e u ra z v o ju n a r o d a i n a r o d n o s ti J u g o s la v ije U relativno dužem vremenskom razdoblju do sredine 1980-ih godina nas­ tale su krupne promjene u biću naroda (nacija) i narodnosti Jugoslavije. Suština tih promjena je, kako je rekao Edvard Kardelj 1971. u obrazloženju smisla i pravca reforme federacije, u tome da su nacije Jugoslavije od pre­ težno seljačkih postale moderne industrijske nacije sa razgranatom socijalnom odnosno radno-profesionalnom strukturom i njoj primjerenom nacionalnom svijesti. Narodi Jugoslavije su u revoluciji, dakle u vrijeme kada su još bili uglavnom seljačke nacije, stvorili svoju revolucionarnu državnu strukturu. Narodi Jugoslavije su u revoluciji izgradili svoje federalne državne zajednice u okviru savezne države, što je po historijskoj logici trebalo dovršiti građan­ sko društvo. Nezavisna međunarodna pozicija Jugoslavije, koja se održava 45 godina, osigurala je drugi proces unutar nje same. Naime, nezavisnost Ju­ goslavije stimulirala je proces razvijanja identiteta njenih republika kao poli­ tičkih zajednica. Neposredno nakon revolucije Jugoslavija je imala visokocentraliziran državni mehanizam, kojeg je nosio homogeni revolucionarni politički blok ujedinjenih snaga svih naroda i narodnosti Jugoslavije. Ali, paralelno s visokocentraliziranim jugoslavenskim sistemom, kao njegovi sastavni dijelovi, egzistirali su republički državni subsistemi. Pod okriljem jugoslavenskog centraliziranog sistema nastavljen je na početku revolucije započet proces postepenog »ukorjenjivanja« republičkih državnih struktu ra i proces trans­ formacije poluseljačkih u industrijske nacije, zahvaljujući prije svega nacio­ nalnoj politici K PJ koja je podsticala taj proces. Od sredine 1960-ih procesi su krenuli pravcem jačanja republika i po­ krajina. Zaustavljen je integralističko-unitarni dvadesetogodišnji trend, a otvo­ ren kurs jačanja nacionalnog identiteta. Taj proces obrnutog kretanja »povi­ jesnog klatna« — od centralizma prema federalizmu, od unitarizma prema nacionalnoj individualizaciji, stimulirao je i intenzivirao druge promjene u nekim značajnim kvalitativnim i kvantitativnim elementima nacionalnog fe­ nomena. Paralelno s procesom transform acije nacija i narodnosti od poluseljačkih u moderno industrijsko društvo, realizirano naročito golemim rastom radničke klase i masovne inteligencije svih profila, bujala je i republičko-pokrajinska institucionalna mreža društvenog razvoja. Iako znatnim dijelom birokratski građena i upravljana, ta je institucionalna mreža bila jedan od važnih instrum enata privrednog, a naročito kulturnog razvoja naroda i narodnosti. Uz republičke političke strukture kao glavne nosioce razvoja enormno se raz­ vila mreža visokog školstva, stvorene su nove republičke i pokrajinske akade­ mije nauka, televizijski centri i slične kulturne institucije i razna republičko-pokrajinska društva. 512

Eksplozivno proširena mreža visokoškolskih institucija dala je najbroj­ niji dio nove inteligencije. Taj kvantitet još nije dao prim jeren kvalitet, ali se to može očekivati u budućem razvoju. Jedna od najkrupnijih promjena je ubrzaniji društveni, ekonomski i kulturni razvoj nekadašnje jugoslavenske periferije, koja se demografski mnogo brže razvijala i politički sazrijevala, što manje-više traje od same revolucije. Historijska činjenica da su svi narodi zajedno i podjednako stva­ rali Demokratsku Federativnu Jugoslaviju, dala je svima i podjednak legiti­ mitet da zajednički i podjednako uređuju i razvijaju svoje međusobne od­ nose i veze u SFR Jugoslaviji. Pod nekadašnjom jugoslavenskom političkom periferijom mislimo na sav teritorij izvan današnjeg područja Hrvatske, Slovenije i Srbije (izvan pokrajina). Bosna i Hercegovina, koja je u m eđuratnom razdoblju, u svim računi­ cama jugoslavenskih vladajućih garnitura — točnije srpske i hrvatske — bila objekt hegemonističkih aspiracija, u toku 40 godina punopravno »igra« svoju ulogu članice federacije tako aktivno da se već izbrisala predstava o zaostaloj provinciji za koju su se otimali velikosrpski i velikohrvatski hegemonisti. Ta republika brojem stanovnika već stiže SR Hrvatsku, a po izgrađenoj pri­ vrednoj strukturi (sirovine, jaki proizvodni sistemi, kadrovi itd.) im a ' sve TABELA I STArjOVNlSTVO JUGOSLAVIJE PREMA NARODNOSTIMA1

Etnička pripadnost Crnogorci Hrvati Makedonci Muslimani Slovenci Srbi Albanci Mađari Jugoslaveni — nacionalno neopredijeljeni

popis popis popis popis popis popis popis popis popis popis popis popis popis popis popis popis popis popis popis popis popis popis popis popis popis popis popis

1961. 1971. 1981. 1961. 1971. 1981. 1961. 1971. 1981. 1961. 1971. 1981. 1961. 1971. 1981. 1961. 1971. 1981. 1961. 1971. 1981. 1961 1971. 1981. 1961. 1971. 1981.

Ukupno stanovništvo 513 832 508 843 579 023 4 293 798 4 526 782 4 428 005 1 045 527 1 194 784 1 339 729 972 954 1 729 932 1 999 957 1 589 197 1 678 032 1 753 554 7 806 195 8 143 246 8 140 452 914 731 1 309 523 1 730 364 504 369 477 374 426 866 317 124 320 853 1 209 045

Struktura u postocima

2,8 2,5

2,6 23,2

22,1 19,7 5,6 5,8

6,0 5,3 8,4 8,9

8,6 8,2 7,8 42,1 39,7 36,3 4,9 6,4 7,7 2,7 2,3 1,9 1,7

1,6

5,4

l NIN, 28. X 1884. 33 D. BUandŽlć: HISTORIJA SFRJ

513

uvjete da se u dogledno vrijeme približi prosjeku razvijenosti Jugoslavije. Uz izvjesne specifičnosti isti su put i proces razvoja od provincije prevalile i ostale dvije republike — SR Makedonija, koja je dala značajan doprinos razvoju federalizma, i SR Crna Gora, a, kao što je uoči svoje sm rti rekao Vladimir Đakarić, SAP Kosovo relativno je najbrže stasao i razvijao se. Nastale su i značajne demografske promjene među narodima i narodnos­ tima Jugoslavije, vidljive iz tabele na str. 513. Po demografskom kriteriju, u vrlo kratkom razdoblju od 20 godina zapažaju se sljedeće prom jene: smanjio se udio stanovništva dvije najveće nacije — Srba sa 42,1% u 1961. na 36,3% u 1981, H rvata sa 23,2% na 19,7%. Muslimani kao nacija izbili su na 3. mjesto. »Eksplozivnim« porastom Albanci će sa Slovencima uskoro dijeliti 4. mjesto. Udio Crnogoraca i Makedonaca nije se bitno promijenio. Broj Jugoslavena porastao je sa 317 124 na 1 209 045 ili 284,4%. Gotovo svi »deklarirani« Jugoslaveni grupirani su u Hrvatskoj — skoro 380 000, Bosni i Hercegovini — 326 000, Srbiji (izvan teritorija pokrajina) 271 000 i Vojvodini — 167 000, dakle na hrvatsko-srpskom govornom području i nacio­ nalno najizmješanijim područjima Jugoslavije. Međutim, veće su demografske promjene nastale u odnosima stanovništva po federalnim jedinicam a:2 U hiljadam a 1948. Jugoslavija 15 842 Bosna i Hercegovina 2 564 Crna Gora 377 Hrvatska 3 780 Makedonija 1 153 Slovenija 1440 Srbija 6 528 Teritorija van pokrajina 4 154 Kosovo 773 Vojvodina 1640

Indeks

1953.

1961.

1971.

1981.

1981. 1984.

16 991 2 847 420 3 936 1 305 1 504 6 979 4 464 816 1700

18 549 3 278 472 4 160 1 406 1 592 7 642 4 823 964 1855

20 523 3 746 530 4 426 1 647 1727 8 447 5 250 1244 1 953

22 352 4 124 584 4 601 1 $12 1892 9 314 5 694 1588 2 035

141,2 160,5 155,6

121,1 166,0 130,8 142,1 136,4 216,2 123,7

Promjene za samo 33 godine su vrlo velike: Bosna i Hercegovina, koja 1948. imala preko 1,2 miliona ili 1/3 m anje stanovništva od Hrvatske gotovo stigla Hrvatsku, čije se stanovništvo najsporije povećavalo. I Kosovo, koje 1948. imalo gotovo pola stanovništva Slovenije, sada zaostaje za njom samo oko jednu šestinu. Za politički život i tendencije značajna su i migraciona kretanja. Prema popisu 1961. broj stanovnika koji je preselio iz jedne republike u drugu iznosio je 1 316 950, 1971. 1 585 592, a 1981. 1 760 333. Prema popisu 1981. godine selili su najviše Srbi — 858 141 ili 48,8% ukupno seljenih, H rvati — 281 996 ili 16,0%, Crnogorci 101 207 ili 5,6%, Mus­ limani 87 457 ili 5%, Albanci 59 754 ili 3,4%, Makedonci 52 157 ili 3,0% i Jugoslaveni 194 365 ili 11,0%. N ajpokretljiviji su Crnogorci — 19,2% svih je je je za

> Politika, 16. 4. 1982.

514

preseljenih su Crnogorci, zatim 16,0% Jugoslaveni, 10,5% Srbi, 6,20/0 H rvati, 4.5°/o M uslim ani, 3,8% M akedonci, 2,7% Slovenci i 3,5% A lbanci. K a ra k te ­ ristično je da na pravce m igracije više utječe nacionalna pripadnost nego zapošljavanje, dohodak, klim a i slično, š.to pokazuju ovi podaci: iz BiH se odselilo 266 625, a doselilo 48 304 Srba. H rv ata se odselilo 146 045, a doselilo 24 515. U S rb iju se doselilo 378 170 Srba, a odselilo 172 547. U H rvatsku se do­ selilo 175 654 H rvata, a odselilo 76 211 stanovnika. Sa Kosova se iselilo 92 481, a doselilo 13 413 Srba, iz H rv atsk e se isesilo 137 539 Srba, a u H rvatsku se uselilo 77 351 Srba. N ajviše se selilo iz C rne G ore i uže S rbije uglavnom u Bosnu i Hercegovinu. Jugoslaveni su najviše selili u uže područje S rbije (67 648) i u H rv atsk u (54 642).3 Političke im plikacije dem ografskih p ro m jen a (u raznim aspektim a) nisu beznačajne. Neočekivani fenom en početkom 1980-ih je st č etv ero struki porast »Jugo­ slavena«. To statističko »otkriće« dalo je povoda da se počelo govoriti kako je to ipak i konačno solidna osnova i početak ra đ a n ja jugoslavenske nacije. Pojedinci su nagađali da bi se broj Ju goslavena od 1,2 m ilijuna u sljedećem popisu mogao popeti čak na oko 5 m ilijuna. M eđutim, u p ravo tokom 1980-ih godina in ten ziv irali su se neki trendovi potpuno suprotnog predznaka. M igracijska je s tatistik a u tv rd ila da se prese­ ljenjem iz jedne u dru g u federalnu jedinicu neki lju d i sele u »svoju m atič­ nu« republiku. To se ne odnosi samo na d ram atično iseljavanje S rba i C rno­ goraca s Kosova, već je riječ o jednoj tendenciji zabilježenoj u svim re publi­ kam a i pokrajinam a. Iako je in d u strijalizacija zem lje podstakla m igracione tokove iz slabije razvijenih u razv ijen ije dijelove, ta ten d encija nije brojčano prevladala tendenciju k re ta n ja prem a »m atičnoj« zajednici. Jav n e su m anifestacije nacionalne svijesti u n ajširim d ruštvenim sloje­ vim a u političkom , k u ltu rn o m , ekonom skom i svakodnevnom životu ograni­ čene, ali su, naravno, tra jn o p risu tn e u raznim oblicim a u svim nacionalnim sredinam a. Budući da su i n ajm an je nacionalističke m an ifestacije u političkom životu krivična djela koja se tre tira ju kao jed n a od n ajvećih opasnosti za društveni poredak, taj je oblik dru štv en e svijesti p rik riv en. Prem a nekim sociološkim istraživanjim a sredinom 1980-ih godina oko 10—15% populacije stajalo je na nacionalističkim pozicijam a u sm islu nacionalne isključivosti.4 Jed an od posrednih in d ik ato ra stan ja nacionalne sv ijesti je st i religioz­ nost građana. Ne radi se o p ristu p u onih koji u v je rn ik u zlonam jerno vide nacionalistu, pa koliko je dobrih v je rn ik a toliko je nacionalista, već o pita n ju indicira li religioznost stan je nacionalne svijesti. Sociološka su istraživ an ja dijagnosticirala porast religioznosti u toku 1970-ih i 1980-ih godina. Jed an od mogućih razloga je v je rojatno i niz defor­ macija u društvenim odnosima, koje su dovele do stagnacije društvenog napretka, zbog čega jc opadao legitim itet društvenog poretka i blijedila »opti­ mistička« vizija budućnosti. P itan je je da li i koliko ona nešto govori i o porastu nacionalne svijesti. Na to p itan je istraživ an ja nisu decidirano odgo­ vorila. Sve se crkve u Jugoslaviji ne samo intim no nego i javno d e klariraju kao nosioci i čuvari »nacionalnih« trad icija i in teresa i u tom e uspijevaju zadovoljavati dio populacije oživljavajući, razvijajući i konzervirajući uglav» NIN, 28. 10. 1984. « Neobjavljena studija prof, dra Ivana Slbera, Zagreb, studeni 1984.

515

nom nacionalnu svijest koju je stvorila građanska klasa. Polazeći od toga, kao i od historijskog iskustva, moglo bi se shvatiti da postoji neka proporcional­ na relacija između porasta religioznosti i porasta određene nacionalne svijesti. Imajući na umu obje navedene premise, moglo bi se zaključiti da se u tenden­ ciji porasta religioznosti često nalazi i porast nekih vrsta nacionalne svijesti, uglavnom tradicionalne i konzervativne. Izuzetno je važan indikator stanja veza i odnosa među narodima inten­ zitet i frekvencija razm jene roba i usluga i kapitala, tj. stupanj povezanosti njihovih nacionalnih ekonomija. Poznato je da je kapitalizam na bazi djelo­ vanja zakona profita stvorio sistem svjetske ekonomije razbivši tvrde nacio­ nalne ekonomske granice. Socijalistička Jugoslavija nije naslijedila integriranu privredu od kapitalističke Jugoslavije, jer je ona bila pretežno agrarna sitnoseljačka zemlja. Stvaranjem općeg državnog monopola nad sredstvima za proizvodnju i adm inistrativno-centralističkog sistema upravljanja, nosilac in­ tegracije jugoslavenske privrede postala je savezna adm inistracija, koja je to vršila snagom državne vlasti. Prem a konceptu privredne reform e 1965—1968. zadatak integriranja jugoslavenske privrede trebao je prijeći uglavnom na mehanizam tržišne ekonomije, a po ZUR-u na same radne ljude mehanizmom udruživanja rada i sredstava, kao organski, a ne mehanički put stvaranja ekonomskog zajed­ ništva. Međutim, stvarni su rezultati integracije m inim alni: u razdoblju od 1970. do 1978. m eđurepubličko-pokrajinska razm jena roba pala je od oke 40°/o na niže od 32%5, a do 1980. godine je pala na 22,2°/ofl. Tendencija terito­ rijalnog zatvaranja tokova roba i usluga, a posebno kapitala, nadjačala jc tendenciju integriranja. Samo 1,5% OUR-a ima sjedište u drugoj republici j pokrajini. Navedeni podaci su izazvali oštru kritiku političkog i ekonomskog siste­ ma zemlje. N ajglasnije je bilo tum ačenje da je »parceliranje« jugoslavenske privrede usm jereno na razbijanje jedinstva i stvaranje nacionalnih država u kojim a vladaju republičko-pokrajinske »oligarhije«. O toj tezi još ćemo govo­ riti. Tendencija zatvaranja prom eta roba i kapitala je, naravno, mnogo slo­ ženija nego što se to tum ači u političkim borbam a i radi određenih političkih interesa. V jerojatno je glavni uzrok zatvaranja, s jedne strane, nisko djelova­ nje ekonomskih m otiva povezivanja i potiskivanja tržišnih zakonitosti, a s druge strane dom inacija politike nad ekonomijom. Rijetko se priznaje da decentralizacija političke vlasti, koja se ne upliće u monopol politike nad ekonomijom , vodi užem teritorijalnom zatvaranju, bez obzira je li u pitanju višenacionalna ili unitarna država. Jer, kalup organizacije političke vlasti istodobno je i kalup ekonomske organizacije društva. Zato se problem ne rje­ šava ukidanjem ekonomske funkcije jedne društveno-političke zajednice u korist druge, već potiskivanjem te funkcije na svim razinama. Drugi je razlog zatvaranja u političkim raspravam a potpuno zanema­ ren. Riječ je, naime, o normalnom ponašanju proizvođača kada oni prvo teže da zadovolje lokalno tržište, jer tim e sm anjuju strukturu cijene koštanja roba. A s obzirom na ulaganje kapitala, dobit je toliko neizvjesna i minimalna da se više isplati ulagati u lokalnim okvirima, jer to barem na mikrorazini S P o litik a o d 4. V 1981. • V je s n ik o d 17. V 1985.

516

povećava organski sastav sredstava, otvara nova radna mjesta, donosi poreze i doprinose za poboljšanje položaja društvenih djelatnosti, za komunalije itd. U kontekstu te rasprave ostaje otvoreno pitanje da li u ekonomskom zatvaranju »sudjeluje« barem donekle i nacionalna, odnosno egoistična nacio­ nalistička svijest. Drugim riječima, ima li npr. među privrednim rukovode­ ćima, direktorima, bankarima ili političarima onih koji teže zatvaranju »svo­ jih« užih tržišta, intimno motivirani i nacionalnim kriterijem. Odgovora na to pitanje nema. Veze i odnosi među narodima i narodnostima Jugoslavije u oblasti kul­ ture, obrazovanja, odgoja, a velikim dijelom i znanosti, imale su sličan put razvoja kao i u privrednoj oblasti. Kako su kultura i obrazovanje po formi više nacionalne od neke druge oblasti, republike su preuzele gotovo svu odgo­ vornost za njihov razvoj, naročito od početka reforme federacije sredinom 1960-ih godina, tako da su već više od 20 godina samostalne u tim oblastima. O neposrednim i neposredovanim vezama među kulturnim radnicima i institucijama iz republika i pokrajina nema sistematskog istraživanja, ali se u javnosti smatra da je frekvencija tih odnosa slabila, slično tendenciji u privredi. U toj oblasti ne djeluje motiv dohotka (profita) ni onoliko koliko djeluje u privredi, a vjerojatno je jače izraženo djelovanje čitavog niza faktora kao što je provincijalizam, koji se zatvara u zemlji i svrsishodljivo se odnosi prema tzv. velikim kulturama izvan zemlje, zatim nacionalna surevnjivost i uobraženost te slične pojave koje potječu iz ranijih razdoblja histo­ rije. Ovaj kratak pregled i površan uvid u razvoj odnosa i veza među narod­ nostima i narodima Jugoslavije pokazuje evoluciju od pokušaja da se različiti dijelovi Jugoslavije integriraju snagom države, politike i ideologije (1945— sredina 1960-ih) do stanja sredinom 1980-ih godina, koje karakterizira visok stupanj samostalnosti republika i pokrajina u svim oblastima društvenog života. Metoda tzv. mehaničkog »modela« integriranja »odozgo«, u koju je SKJ bio uložio velik zanos, volju, energiju i napor, nije uspio, a organski put »odozdo«, koji jedino može stvoriti stabilno zajedništvo dugog trajanja, teško se ostvaruje. O uspjehu tog puta, treba i to naglasiti, postoje vrlo razli­ čite ocjene, od onih u kojima se sm atra da je današnje stanje i prirodno i normalno za Jugoslaviju kao multinacionalno, m ultikulturno i multireligijsko društvo, do onih u kojima se sm atra da je učinjena tragična historijska greš­ ka brzim odustajanjem tzv. mehaničke tj. državne integracije, jer bi ona, prema tom mišljenju, poslije dugog vremena funkcioniranja, korak po korak, strpljivo i uporno, na kraju dovela do stvarne integracije Jugoslavije, koja se tada ne bi razlikovala od unitarnih jednonacionalnih država.

2. Jedinstvo i razlike u pogledima na razvoj sistema društveno-ekonomskih odnosa Suglasnost republika i pokrajina o DPES-u koji je najavio smjeliji raz­ voj tržišnog mehanizma, relativno je lako postignuta jer je imala i ideologij­ ski legitimitet i objektivne razloge Još od uvođenja samoupravljanja 1950. 517

SKJ je u svojoj ideologiji stalno tvrdio da bez određenog tipa robne proiz­ vodnje ne može biti sam oupravljanja. Osim toga, bilo je uvjerljivih argume­ nata da je potiskivanje tržišnog mehanizma u minulom desetljeću bilo jedan od važnih uzroka ekonomske krize. Poslije usvojenja DPES-a, u jeku ekonomske krize, u Jugoslaviji su nas­ tavljene političke borbe oko pravaca razvoja društveno-ekonomskih odnosa. Na osnovi kompromisno formuliranog koncepta u DPES-u pristaše tržišne orijentacije sve su naglašenije zahtijevale da se obnovi jedinstveno jugosla­ vensko tržište, koje je, tvrdilo se. razbijeno prije svega na republičke i po­ krajinske, pa i općinske ekonomije, a pristaše prijašnjeg stanja zastupale su tezu da se ekonomska kriza može savladati postojećim sistemom koji je brana obnovi kapitalskog odnosa i put ovladavanja radnika proširenom re­ produkcijom, što je po ideologiji SKJ uvjet razvoja socijalističkog samouprav­ ljanja. Treba naglasiti da su se te dvije idejne orijentacije slagale u nekim bitnim elementima. Jer, i najveći su protivnici tržišnog mehanizma apsolutno podržavali tržište roba kao bitan elemenat »svoje« koncepcije, kao što su i najveći zagovornici tržišta sm atrali da proizvođači treba da »vladaju ekonomi­ jom«. Sukob se razvio na problemu drugih dvaju ključnih elemenata tržišta: tržištu rada i tržištu kapitala. Jedni su isticali da se bez tržišta kapitala, pa i »ublaženog« tržišta rada, ne može razvijati m oderna racionalna proizvodnja, jer se gube kriteriji poslovanja i ekonomskog razvoja, a drugi su smatrali da bi to bila restauracija kapitalizma, samo bez buržoazije, čiju bi ulogu imale tehnostrukture, što bi bio put napuštanja socijalističkog sam oupravlja­ nja. DPES nije otvorio probleme u tako drastičnom obliku, a to nisu činila ni politička rukovodstva, ali se o tome polemiziralo na naučnim skupovima, u časopisima, sredstvima mas-medija i u svakodnevnoj propagandi. Drugo područje nesporazuma u praktičnoj aplikaciji ideja DPES-a bila je organizacija i funkcioniranje jugoslavenske privrede. Prem a jednim a su i naslijeđeni društveni sistem, i »političke birokra­ cije«, naročito republičke i pokrajinske, razbile i dezintegrirale gotovo sve što je bilo jedinstveno i zajedničko: OOUR-i su »razbili« radne organizacije i sve veće proizvodno-prometne sisteme, a teritorijalno-politička vlast je »raz­ bila« velike sisteme kao što su željeznice, PTT i elektroprivreda, tako da je Jugoslavija postala »najdezintegriranija« zemlja. Budući da je obnova eko­ nomskog jedinstva zemlje nemoguća obnovom saveznog centralizma, jedini je put reintegracije razvoj tržišnog mehanizma, zajedničke razvojne politike zemlje i obnove tehnološkog jedinstva sistema. Te su teze svuda bile prisutne, ali su najglasnije bile u Beogradu. Prema drugima privredni sistem treba razvijati u duhu Ustava i ZUR-a, držeći se historijskog kursa koji traje od uvođenja radničkog samoupravljanja. 1 tih je teza bilo posvuda, ali su u Zagrebu, Ljubljani i Sarajevu bile najglas­ nije. Političke borbe oko pravaca promjena u privrednom sistemu karakteri­ zirala je s jedne strane ofenziva »snaga promjena«, a s druge strane uporna obrana snaga održavanja prijašnjeg stanja, a rezultat su dosad uglavnom samo sitni pomaci. Političko rukovodstvo nijedne federalne jedinice nije svoje političke platforme o pravcima razvoja organizacije i funkcioniranja jugoslavenske eko­ nomije prezentiralo u potpuno čistom obliku. Među stajalištim a tih politika bilo je onih koje su se skrivale u ideologijskom ruhu, a neke su date ezopov518

skim jezikom, tako da je ponekad jugoslavenska politička scena ličila na »bal pod maskama«. Uostalom, poznato je da se u političkim borbama karte često skrivaju, čak i u stabilnim i homogenim društvima. Takva je priroda politič­ kog života .. . S obzirom na spomenutu skrivenost, delikatno je definirati republičke politike i tendencije u jugoslavenskom društvu. Ovu rezervu treba vrlo ozbilj­ no uzimati u obzir. SR Srbija je u poslijeratnom razdoblju mijenjala svoju politiku razvoja društveno-ekonomskih odnosa u Jugoslaviji, pogotovo kada se njen politički život analizira u dužem vremenskom razdoblju. Do Brionskog plenuma 1966. godine Srbija je uglavnom podržavala on­ dašnju ekonomsku organizaciju Jugoslavije u kojoj je politička vlast organa federacije bila dominantna. Poslije Brionskog plenuma Srbija je »okrenula leđa« centralizmu, prihvatila tadašnji kurs političke demokratizacije, privred­ nu reformu i reformu federacije te snažnu orijentaciju na izgradnju moderne privrede, koja se trebala graditi na osnovama maksimalno mogućeg djelovanja tržišnog mehanizma. Taj je kurs oblikovalo rukovodstvo Srbije rekonstruirano poslije sm jenjivanja Rankovića. Naročito istaknuti protagonisti »novog kursa« Srbije bili su Milentije Popović i Dobrivoje Radosavljević, koji su se posebno isticali tezama o nuž­ nosti reforme federacije. Mijalko Todorović, Petar Stambolić, a od 1963. Marko Nikezić, Latinka Perović, Boro Pavlović i drugi, isticali su se na kursu političke demokratizacije i što slobodnijeg djelovanja tržišta. I u tome su, prema ocjeni javeznog političkog centra, posebno Tita i Kardelja, poste­ peno prelazili u liberalizam i razvodnjavanje Saveza komunista i diktature proletarijata. Rukovodstvo Srbije je u drugoj polovini 1960-ih godina procijenilo da se centralizam u Jugoslaviji dva puta kompromitirao — jednom u staroj Jugo­ slaviji, a u novoj je nakon 20 godina već odigrao svoju progresivnu ulogu te ga treba napuštati. Srbija ne treba biti više za centralizam od bilo koje druge republike — tvrdili su novi srpski političari. Dapače, preko centralizma Srbija ne može ostvarivati svoje interese, jer on sužava prostor za vođenje politike kakva odgovara Srbiji. U razdoblju od pada dijela srpske vodeće ekipe na čelu s Markom Nikezićem 1972. pa do Titove sm rti Srbija je, zajedno s ostalim republikam a i po­ krajinam a, sudjelovala u ustavnom oblikovanju političke i ekonomske orga­ nizacije Jugoslavije. Ona je naglašenije podržala DPES, posebno njegove ak­ cente koji reafirm iraju tržišne ekonomske zakonitosti.7 Kao što je već rečeno, u Srbiji je dominirala teza da je robni oblik pri­ vrede još uvijek superioran državno-socijalističkim oblicima, kako ekonom­ ski, tako i politički u smislu demokratizacije društva. Ne zagovara se obnav­ ljanje savezne države u obliku kakav je bio do reforme federacije, ali se otvara mogućnost da se i ona reorganizira onoliko koliko će tražiti razvi­ jena tržišno-planska privreda. Uz tu osnovnu tendenciju vjerojatno egzistiraju i dvije marginalne: jedna koja bi rado prihvatila savezni neocentralizam i jedna, još marginalnija, koja bi se mogla nazvati »separatističkom« u smislu okretanja Srbije samoj sebi. 7 Slmptomatično Je da Je SR Hrvatska u pogledima na tržlfite Imala sllCnu orijentaciju potkraj 1950-ih 1 u toku 1960-lh godina, 8to Je Jasno Izraženo u radovim a Vladimira Bakarića.

519

U vezi s ekonomskom organizacijom jugoslavenske privrede i SR Hrvat­ ska je m ijenjala svoju strategiju. Od oslobođenja 1945. do kraja 1950-ih godina Hrvatska je bila snažan oslonac ekonomskog centralizma. Od tada do kraja 1970-ih (do ustavnih amandmana 1971. godine), ona je bila glavni nosilac koncepcije tržišne ekonomije u kojoj bi radne organizacije bile što autonomnije u raspolaganju dohotkom uključivši i ostvarene devize. Međutim, od 1969. godine u Hrvatskoj se pojavila kritika slobodnog tr­ žišta s tezom da to vodi u specifičan oblik kapitalskih društvenih odnosa. Tu je tezu razvio dr Vladimir Đakarić, jedan od glavnih kreatora koncepcije udruženog rada i slobodne razmjene rada u društvenim djelatnostima. Od početka 1970-ih nadalje H rvatska je bila snažan oslonac ideje i koncepcije udruženog rada i oblikovanja nacionalno-republičkih ekonomija. Vladimir Bakarić je i poslije sloma tzv. masovnog pokreta više puta govorio o nužnosti postojanja tzv. nacionalno-republičkih ekonomija, zadnji put 1982. godine. Potpuniju elaboraciju ideje nije dovršio. Hrvatska je prihvatila DPES, ali je iz te republike bilo i najviše ospo­ ravanja i upozorenja na opasnost od tendencije razvoja prema kapitalskom odnosu. U SR Hrvatskoj postoje dileme o razvoju ekonomije. Jedna orijentacija polazila je od toga da je SR H rvatska Ustavom i ZUR-om ostvarila svoje političke i ekonomske interese i zato se zalagala za održavanje prijašnjeg sta­ nja. S druge strane, iako se sm atra da je ideja nacionalnih ekonomija u SR Hrvatskoj uhvatila jak korijen, u toj je republici, vjerojatno, najsnažnija tendencija ekonomskog otvaranja prema Jugoslaviji, a još više prema svijetu. Osnov te orijentacije početkom 1960-ih bila je devizna pozicija SR Hrvatske. Tada je ona bila devizno izrazito aktivna i najuključenija u međunarodnu podjelu rada. Sredinom 1980-ih ona više nema tako aktivnu deviznu poziciju kao ranije, ali je i dalje glavni borac za otvaranje ekonomije. Jadranski turizam , brodogradnja, m etalno-prerađivački kompleks itd. traže izlaz u svijet. Hrvatska privredna struktura ne može opstati na uskom jugoslavenskom tržištu. Ta činjenica »korigira« neke ideološke orijentacije u SR Hrvatskoj. Od Titove sm rti i početka ekonomske krize do sredine 1980-ih Hrvatska se uglavnom angažirala na savladavanju krize i držala se kursa obrane ustav­ nog i ZUR-ovskog koncepta društvenog razvoja, ali je nastojala da ne pogorša odnose među republikam a i pokrajinama. Simboličan prim jer takve politike bio je pristanak SR Hrvatske da se m ijenja i devizni sistem za kojeg se borila gotovo dvadeset godina i koji je usvojen 1977. godine. Sličnu susret­ ljivost Hrvatska je izrazila i u pregovorima o daljnjem financiranju razvoja nerazvijenih dijelova Jugoslavije. SR Slovenija je u prvim godinama poslije revolucije prihvatila centra­ liziranu ekonomiju zbog historijske nužnosti. Uvijek se oslanjala na višu produktivnost koja je od stvaranja Jugoslavije 1918. do danas njena glavna »komparativna prednost«. Po svojim radnim m entalitetim a ona je dio indu­ strijske Evrope. »Ahilova peta« slovenske ekonomije je zastarjela oprema i ne baš uspješna sva nova industrija, u kojoj ima i promašaja. Poslovodne su strukture Slovenije veoma pragmatične. Na jugoslavenskom tržištu Slovenija ostvaruje ono što joj kao najproduktivnijoj privredi i pripada po objektivnim ekonomskim zakonitostima. Visokom produktivnošću Slovenija je, mimo svoje volje, zatvorena za »tuđe« robe i usluge koje sama proizvodi, a otvorena za 520

one koje nema. Uglavnom se ne pravi razlika kada je u pitanju kooperacija s proizvođačima u Jugoslaviji ili u inozemstvu. Slovenija prihvaća orijen­ taciju na tržišnu privredu, ali se dio njene javnosti »boji« pretjerane vlasti saveznog administrativnog aparata, jer ga sm atra nedovoljno produktivnim, pa i primitivnim te ponekada, kada nije pod dovoljnom političkom kontro­ lom, sklonim raznim »marifetlucima«. Odnos SR Bosne i Hercegovine prema DPES-u i problemu ekonomske organizacije jugoslavenskog društva sredinom 1980-ih bio je na kursu politike te republike, kursu koji se definitivno oblikovao sredinom 1960-ih godina. Svojom politikom i društvenim razvojem Bosna i Hercegovina je unijela nov kvalitet u odnosu snaga u Jugoslaviji, što je dobilo svoj historijski značaj. U ovoj jugoslavenskoj republici, koja 1945. gotovo i nije imala privrede u suvre­ menom smislu, stvoreni su moderni krupni proizvodni sistemi, koji osigura­ vaju uspješan budući razvoj. Za razliku od Slovenije, Bosna i Hercegovina nema industrijsku tradiciju, ali imd i moderna sredstva i snagu mladog kad­ rovskog i tehničkog razvojnog kompleksa. Razvila je svijest o svom identitetu, a ostvaren je i visok stupanj svijesti o zajedništvu svojih triju naroda. Već dvadesetak godina Bosna i Hercegovina vodi takvu politiku oslonca na svoje snage da su i samodoprinosi postali stalni sistem — jedan samođoprinos ne završi, a drugi već počinje. Poslovodne su strukture pragmatične i opredje­ ljuju se prema svojim interesima. Paradigmatičan prim jer toga je kritičan stav D. Kosovca, čelnog čovjeka Energoinvesta, u raspravam a o promjenama deviznog sistema. Ponesen snagom tog velikog sistema koji se probio u svijet, D. Kosovac je tražio da što većim dijelom deviza samostalno raspolažu njihovi stvaraoci. SR Crna Gora kao najm anja i relativno nerazvijena jugoslavenska re­ publika manifestirala je i deklarirala u vrijeme ekonomske krize podršku dugoročnom programu ekonomske stabilizacije i jačanje pozicije saveznih političkih i upravnih struktura. U izvjesnom obnavljanju moći saveznih orga­ na ona vidi veću garanciju za stabilniju i trajniju pomoć bez koje ne nazire mogućnost svog ekonomskog razvoja. SR Makedonija je početkom 1980-ih zapala u težu ekonomsku krizu od svih jugoslavenskih republika. Gubici makedonske privrede toliko su veliki da bez pomoći cijele Jugoslavije ne može sanirati privredu u srednjoročnom razdoblju, a možda ni u duljem periodu. Takva teška ekonomska situacija kao i geopolitički položaj Makedonije uvjetovao je manje promjene njene poli­ tike. Ta je republika tokom 1980-ih pokazala sklonost jačanju moći savezne države toliko da se osigura federativno uređenje i suverenost republika, ali i autoritet potreban za podršku razvoja manje razvijenih dijelova zemlje. SAP Vojvodina je prihvatila i podržala DPES jer taj kurs razvoja odgo­ vara njenim interesima. Vojvodina ima pretpostavke za zdravu tržišnu utak­ micu. Zbog stupnja svog razvoja ona već gotovo dijeli drugo mjesto s Hrvatskom po nacionalnom dohotku. SAP Kosovo je također prihvatila DPES. Da se ne bi dalje povećavao jaz između Kosova i ostalih republika, apsolutno je i dalje potrebna ekonom­ ska pomoć Jugoslavije Kosovu. U novoj situaciji, nastaloj poslije iredentis­ tičkih nemira, kosovsko je rukovodstvo bilo manje glasno u zahtjevima za povećanje ekonomske pomoći, a više se orijentiralo na svoje razvojne snage, ali su one još suviše slabe za ubrzaniji razvoj. 52 1

Detaljnije o politici rukovodstava obiju autonomnih pokrajina govori se u tekstu o odnosima u SR Srbiji. Iz kratke analize političkih borbi oko pravca daljnjeg razvoja društveno-ekonomskih odnosa, što su se vodile od početka ekonomske krize do sredine 1980-ih, mogli bismo form ulirati neke zaključke. Podjela na pristaše i protivnike razvijenog tržišnog mehanizma, koja u Jugoslaviji traje više od 30 godina, dobila je oblike intenzivnih političkih rasprava. Od samog početka ekonomske krize (1979) stvorio se, naročito u Beogradu, vrlo jak val kritike privrednog sistema normativno oblikovanog u Ustavu i ZUR-u, a još više onog koji je od početka 1970-ih funkcionirao u praksi. K ritika zagovara stvaranje modernog tipa robne privrede koji bi trebao biti sličan sistemima razvijenih industrijskih zemalja Zapada sa spe­ cifičnostima koje određuje društveno vlasništvo i sam oupravljanje. Drugim riječima, zagovara se »samoupravni« tip poduzetništva, vraćanje na poduzeća kao osnovne privredne subjekte. Takav bi privredni sistem stvorio interesne veze između proizvođača, osigurao potrebnu koncentraciju kapitala, stvorio velike jugoslavenske proizvodno-prom etne i razvojne organizacije i potisnuo republičke političke stru k tu re iz ekonomskog života. Velike bi organizacije unijele više reda u anarhično i podijeljeno tržište, jer su im za vođenje racio­ nalne politike razvoja neophodni stabilnost i dugoročnost. Država bi u takvu razvoju dobila svoju pravu ulogu i realizirala bi je indikativnim planiranjem koje određuje uvjete privređivanja i param etre poslovanja »poduzeća«. K ritičari razvijenog tržišnog mehanizma upozoravali su da je iluzorno vjerovati u mogućnost da se društvo vrati na laise-faire, tj. na nevidljivu ruku Adama Sm itha kao glavnog regulatora privrednog života. Jugoslavija nem a pretpostavke da izgradi ekonomsku organizaciju sličnu onoj koja danas funkcionira u zapadnim zemljama. Njihova se organizacija stvarala i izgrađi­ vala nekoliko stoljeća, kroz cijelu historiju kapitalizm a. Pobornici »punog« djelovanja svih faktora tržišta — roba, radne snage i kapitala — nisu detaljno operacionalizirali svoju zamisao, tako da se više može govoriti o idejnom, a m anje o izvedbenom projektu. Međutim, kako smo već argum entirali, uzrok »blokade« tržišnog mehanizm a po DPES-u nisu bile ideološke razlike među članicama federacije, već mnogi drugi razlozi. Potpuno razvijeno tržište znači nem ilosrdnu borbu koja lomi, gazi i uništava sve što nem a moći i snage da se održi u životu. Ono implicira socijalne potre­ se, radikalno sm anjenje vlasti državno-partijskog kompleksa i ostale neiz­ vjesnosti. H istorijsko naslijeđe i odnos snaga te sam društveni realitet bili su gotovo apsolutno prepreka stvaranju društveno-ekonom skog sistema po »mo­ delu« razvijenih tržišnih privreda.

3. Jedinstvo i razlike u pogledima na reformu političkog sistema Sve društvene reform e u socijalističkim zemljama, pa i u Jugoslaviji, potvrdile su da je politički sistem »najtvrđi« dio društvene strukture. Svaka je društvena stru k tu ra u kojoj država ima monopolnu poziciju kru ta za adap­ 522

tacije i modernizacije. Osnovni su uzroci te »tvrdoće« političkog sistema što je on »centar svih centara« vlasti i upravljanja društvom, što svaka nje­ gova promjena dovodi u pitanje vlast upravljačkog sloja, ali i zato što podržav­ ljena društva ne mogu lako naći zamjenu za vršenje centralnih funkcija bez kojih društvo, posebno moderno industrijsko, ne može egzistirati. Uz to bi u Jugoslaviji bilo kakve promjene u političkom sistemu izazvale i promjene u međurepubličko-pokrajinskim odnosno međunacionalnim odnosima. Zato je bilo teže pokrenuti i voditi rasprave o političkom sistemu. Za razliku od DPES-a, inicijativu nije pokrenuo savezni politički centar, već je došla iz SR Srbije. Na XII kongresu SKJ 1982. podnijet je prijedlog da se paralelno s radom Savezne komisije na izradi DPES-a odmah formira i komisija za rad na političkom sistemu, koja bi predložila promjene u toj oblasti, tako da bi se promjene istodobno izvršile u oba sistema i tako izvela krupnija društvena reforma ukupnog društvenog sistema. Autor te ideje bio je Najdan Pašić, jedan od vodećih srpskih stručnjaka za politički sistem i član CK SKJ, koji je tu ideju obnovio na II sjednici CK SKJ, mjesec dana poslije XII kongresa. Predlagač je u rujnu 1982. obrazložio potrebu promjene političkog sistema argumentom da taj sistem ne može osigurati daljnji razvoj društvenih odnosa, već, naprotiv, da »na važnim područjima društvenog života stvari kreću suprotnim smerom on onoga koji se predviđa programskim dokumentima«, a posebno argumentom » . . . da su široka područja ekonomskog, političkog i idejnog života zahvaćena dezintegracionim procesima . . .« i teritorijalnim zat­ varanjem. Jugoslavija se isparcelirala stvorivši sistem »policentričnog« etatiz­ ma, princip konsenzusa u federaciji prekoračio je ustavni okvir, stvorena je »prašuma« propisa u kojima se radni čovjek i građanin izgubio itd. Inicijativa o »reformi« političkog sistema bila je podržana jakom pro­ pagandnom kampanjom. U političke rasprave uključila se publicistika, štam­ pa, društvene znanosti, a posredno i sve ostalo, pa čak i književnost i teatar svojim medijima (romanima, dramama, komedijama itd.). Napisano je 50-ak knjiga, bezbroj članaka, održano vrlo mnogo naučnih skupova, okruglih sto­ lova i simpozija o političkom sistemu Jugoslavije, na kojima se dokazivalo da su autori koncepcije udruženog rada utopijski, preuranjeno i voluntaristički skrojili sistem neprimjeren društvenoj realnosti i time uzrokovali goleme društvene štete. Potpuniji pregled bezbrojnih izvora kritike političkog sistema prelazi okvire ovog rada. Gotovo je sva kritika političkog sistema bila usmjerena na probleme funkcioniranja federalizma, posebno na položaj i ulogu saveznih državnih i političkih centara, na međurepubličko-pokrajinske i međunacionalne odnose i počela je vrlo rano, odmah poslije Titove smrti, već 1980. godine. NIN je potkraj 1980. vodio anketu u obliku intervjua s istaknutijim naučnim radnicima i političarima pod naslovom »Kako živjeti zajedno« (u jugoslavenskoj federaciji — D. B.). NIN je sugerirao tezu da » . . . u svetu ne postoji ni jedna federativna država poput SFRJ, u kojoj suverene republike i autonomne p okrajine. . . donose odluke na principu suglasnosti i konsensusa ...« i da takav tip federacije ugrožava zajednički život u Jugoslaviji. Eskalirajući iz dana u dan, kritičari su tumačili da je glavni uzrok izbi­ janja ekonomske krize i veoma slabih rezultata borbe protiv nje upravo federalizam kakav je normiran Ustavom 1974. i praksom koja je na njemu zasnovana. 523

U NIN-u od 3. 03. 1985. piše: » .. . Umesto pluralizma samoupravnih interesa, zasnovanih na udruže­ nom radu i integraciji jugoslavenske radničke klase, stvorili smo pluralizam državno-teritorijalnih i nacionalnih interesa, koji počivaju na suverenosti re­ publika kao država i na dezintegraciji radničke klase. Umesto forsiranja klas­ nog principa kao osnovnog kriterijum a društvene podele ljudi, razvijali smo državno-nacionalni princip podele jugoslavenske zajednice. Živeći u strahu da je veća opasnost od jugoslavenske integracije, pa m akar ona bila i socijalis­ tička, nego od veće samostalnosti republika i pokrajina, izgradili smo takav politički sistem koji nije u stanju da obezbedi ni efikasnu zaštitu od zagađi­ vanja prirodne sredine (čl. 87. Ustava).« U raspravam a o savladavanju ekonomske krize pojavila se ideja o obnovi Saveznog investicijskog fonda, ukinutog u toku provođenja ekonom­ ske reforme 1965. NIN u broju od 24. 03. 1985. piše: » . . . Za samoupravno planiranje, u sklopu skladnog razvoja jugoslaven­ ske privrede kao celine, krupan doprinos bi dalo da se neki veliki sistemi, naročito bazičnih i infrastrukturnih delatnosti, oslobode sadašnje teritorijalne vezanosti. Ako bi se ovde stvorile velike, sam oupravne organizovane celine jugoslavenskog karaktera, uticaj na strukturu privrede i suzbijanje troškovne inflacije bio bi nesumnjivo povoljan. Za sprovođenje u život krupnih intervencija u oblasti strukture i infra­ strukture izgleda da je celishođno stvoriti jedan jugoslavenski investicioni ’pool’, za velike razvojne projekte ...« Istaknuti beogradski ekonomist dr Košta Mihailović sm atra da se eko­ nomske krize neće savladati dok se ne potisnu nacionalne ekonomije. On kaže: » . . . Ako hoćemo da iznađemo zašto buja inflacija, onda moramo po­ četi od toga da politika nije okrenuta ekonomiji, da je ona još opsednuta samom sobom, da je danas u Jugoslaviji važnije čuvati autonomiju federalnih jedinica, nego obezbediti ekonomsku racionalnost.«8 Sličnu ideju NIN ponavlja u broju od 3. 05. 1985: » . . . Osam nacionalnih ekonomija, već čvrsto uspostavljenih Ustavom ili njegovim iskrivljavanjim a, moćno štite svaka svoj deo jugoslavenskog pri­ vrednog prostora. Na svakom od njih zidanje cena nastoji da uključi sve potrebe zapošljavanja, podizanja životnog i društvenog standarda, izgradnje zdravstva, školstva, sporta, saobraćajnica i dr., kao sve gubitke u privređi­ vanju, greške u investicijama i slabosti u ekonomskim odnosima sa inostranstvom. Tako nazidane cene nude se drugima, uz pomoć prava veta u nad­ ležnim saveznim organima. Ovaj autarhizam doveo je do jakog pada međurepubličke razmene robe i usluga, a zajednička ulaganja preko republičkih ili pokrajinskih granica gotovo su nepoznata . ..« Rezimirajući rezultate ankete o uzrocima ekonomske krize i o borbi za njeno savladavanje, NIN u majskom broju 1985. pod simboličnim naslovom »Nacionalizam osam nacionalnih ekonomija«, u obliku intervjua s dr Oskarom Kovačem, profesorom Beogradskog univerziteta, sintetizira anketu vo­ đenu u više prethodnih brojeva lista. Uzroci ekonomske krize su u političkom sistemu koji je »razbio« Jugo­ slaviju, u podijeljenosti samog SKJ, u borbi za političku vlast koja se vodi i 8 NIN, 21. 04. 1085. 524

u dominaciji državno-partijskog kompleksa itd. Naglašava se da je reforma federacije završena razbijanjem jedinstvene jugoslavenske centralno-planske privrede i stvaranjem osam također državnih ekonomija, u osam članica federacije, koje su danas po modelu osam kopija nekadašnjeg jugoslavenskog državnog modela. Taj novi »model« osam ekonomija izazvao je ekonomsku krizu. Uprkos deklariranju za jedinstvo Jugoslavije, federalne jedinice su stvorile »republičke željeznice, republičke pošte, republičke struje, republičko meso (misli na klaonice — D. B.) i oblikovale države tako da kada bi nekom nesrećom, zaista došlo do dezintegracije Jugoslavije, svaka od republika već sutradan bi funkcionirala kao da se ništa nije d esilo. . .« (riječi novinara NIN-a). Kovač potvrđuje tezu novinara NIN-a i kaže: »Činjenica koju je teško negirati jeste da je naših osam država učinilo znatno više nego što im je ponudio Ustav i više nego što se od njih očekivalo . . .« Kao što je rečeno, u rasprave o reformi političkog sistema uključile su se i društvene znanosti, pQsebno politologija. Održani su brojni skupovi. Radi ilustracije navodimo neke stavove sa skupa u Kragujevcu, održanog 15. i 16. XI 1984, sa skupa u Zagrebu 6. XII 1984. i sa skupa u Srpskoj akade­ miji nauka početkom 1985. godine. Akademik Jovan Đorđević, doajen politologa Jugoslavije, istaknuti prav­ nik koji je sudjelovao u izradi svih jugoslavenskih ustava, osim u završnoj fazi Ustava 1974. i svih ustavnih zakona i ustavnih amandmana, sm atra da se nacionalne i nacionalističke ideologije i umnoženi centri etatizacije » . . . sup­ rotstavljaju osnovrfom konceptu Jugoslavije kao federacije samoupravnih društveno-političkih zajednica. S tim u vezi teorijski dosledan princip usaglašavanja i sporazumevanja između republika (i autonomnih pokrajina) u oblasti zajedničkih poslova federacije pretvara se u spor i neefikasni mehanizam nagađanja i političkog kompromisa, što sa svoje strane slabi nužnu homoge­ nost u funkcionisanju federalizma i u pogledu poštovanja uzajamnih prava i dužnosti federacije i njenih sastavnih delova«. Da bi se neutralizirale loše posljedice ovakvog federalizma, J. Đorđević predlaže da to čine kulturne i političke organizacije u jugoslavenskoj federa­ ciji, što znači subjektivne snage » . .. a u prvom redu Savez komunista i jedna naučno i samoupravno zasnovana teorija i misao . . .«9 Drugim riječima, profesor Đorđević sm atra da bi SKJ, svojom struktu­ rom jedinstvena politička organizacija, mogao i trebao integrirati i povezati ono što je policentrična državna struktura dezintegrirala i razdvojila. Akademik Radomir Jukić, profesor Pravnog fakulteta u Beogradu iz­ ložio je tezu koja je slična tezi akademika J. Đorđevića. On sm atra da » . . . jugoslavenska federacija sadrži značajne crte konfederacije . . . Glavni konfederativan element je što se najviše odluke, ustavne i druge, mogu dono­ siti samo jednoglasno (glasovima svih republika i pokrajina). U federaciji se obično odluke donose većinom, m akar i pojačanom, ali ne jednoglasno. To je toliko značajno da se i pored značajne nadležnosti federacije može s mnogo razloga sm atrati da konfederativan karakter preteže nad federativ­ nim. Ovome treba dodati jednu drugu bitnu stvar. Naime, Ustav daje mo­ gućnost stvaranja tzv. nacionalnih (tj. republičko-pokrajinskih) privreda, koja je i stvarno u znatnoj meri iskorišćena, tako da jedinstveno tržište, koje je • DruStveno-polltlCke zajednice u druStveno-polltlCkom sistemu SFRJ, Univerzitet »Svetozar Markovlć« u K ragujevcu, Centar za m arksističko obrazovanje, Kragujevac, 1985, str. 19.

525

takođe Ustavom potvrđeno, stvarno ne postoji. To je i jedan od glavnih uzroka sadašnje privredne krize ...« I R. Lukić misli da » . . . federacija u jugoslavenskim uslovima može dobro funkcionisati samo ako njoj nasuprot postoji relativno čvrsto jedinstvo na strani političkih činilaca, tj. ako postoji jaka politička organizacija, koja je sposobna da, poštujući sve konfederativne elemente, ipak obezbedi njeno osnovno jedinstveno funkcionisanje. Takav politički činilac je dugo postojao, ali u posljednje vreme njegova snaga povezivanja počinje da slabi, jer se i tu pojavljuju konfederativni elementi. Ukoliko se to slabljenje produži, konfederativni elementi mogu da preovladaju, čak i bez izmene ustavnih propisa, prostom suprotnom ustavnom praksom. To se već nagoveštava, npr., pozna­ tim proširenjem načela donošenja jednoglasnih odluka i kad to ustavom nije propisano.. .«10 Istaknuti politolog Vojislav Stanković, profesor Fakulteta političkih na­ uka u Beogradu nalazi da je došlo do aberacije federalizma prema konfederalizmu. On konstatira: » . . . S koje god strane pristupili razm atranju našeg društvenog i poli­ tičkog sistema, susrećemo se s problemom da je naše društvo isparcelisano. da su tokovi privredne i kulturne razmene ispresecani da se ne može pri postojećim pravnim odredbama i političkim aranžmanima obezbediti ni jedin­ stveno tržište, niti slobodan protok ljudi, sredstava, ideja. Ne može se ostva­ riti racionalna, ekonomski motivisana i opravdana podela rada i na tome socijalna povezanost i zajedništvo ...« I dalje: » . . . Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija je teorijski i ustavno-pravno koncipirana kao ’socijalistička sam oupravna demokratska zajed­ nica radnih ljudi i građana i ravnopravnih naroda i narodnosti’ (čl. 1. Ustava SFRJ). Ali nije realizovana kao takva, ni daljom razradom ni izvršnim normama, ni institucionalnim rešenjima, ni instrumentalizacijom ovih opredeljenja, a najm anje političkom i ekonomskom praksom. Na institucionalnom planu njene organizacije kao zajednice i kao savez­ ne države sm atram o da su učinjena dva velika propusta, koja nam nameće pitanje o razlozima i motivima iz kojih su to učinili oni koji su stvarali njen društveno-ekonomski i politički sistem. Oba ta propusta pokazuju da je ona i na nivou koncepcije zamišljena kao nepotpuna ili rezidualna zajednica. Ta dva nedostatka su u sledećem. Prvo, udruženi rad nije stavljen u položaj da se može funkcionalno povezivati i, kako se nekada pisalo, na samoupravnoj integraciji stvarati pri­ vredna osnova zajednice, niti je taj tzv. osnov društveno-političkog sistema uopšte izveden do nivoa federacije. Tako je njegov uticaj na nivou najšire društveno-političke zajednice veoma oslabljen, posredovan i celim spletom odnosa i institucija gotovo je nezapažen i neodlučujući. Drugo, narod u smislu demokratskog nosioca vlasti (populus-a, demos-a) takođe, nije ni nominalno, a kamoli faktički činilac u federaciji kao društveno-političkoj zajednici i saveznoj državi. Uloga čoveka kao građanina je minimizirana i bitno ograničena, što može imati veoma štetnih posledica. Jedna od bitnih razlika između konfederacije i federacije jeste i u tome što građanin u prvoj nije ni predstavljen niti ima uticaja na donošenje odluka (niti se >• Isto, str. 25.

526

zakoni na njega neposredno odnose), a u federaciji (ako je istinska) građanin je neposredni subjekt i prava i obaveza u odnosu na federaciju pa i učestvuje u izboru njenih političkih funkcionera .. .«n Na kraju donosimo citat iz referata cijenjenog beogradskog ekonomiste dra Koste Mihajlovića, na skupu Srpske akademije nauka početkom 1985. godine: » . . . Sve analize ukazuju da se politički sistem razvijao u pravcu poli­ centrizma i redukcije izvornih funkcija federacije za minimum koji im fede­ ralne jedinice prepuštaju iz svoje nadležnosti. Preraspodelom društvene moći silno je ojačao društveni uticaj republičkih i pokrajinskih političkih faktora. Oni su postali nezavisni jedni od drugih i u svojoj sredini nametnuli su se kao neprikosnoveni arbitri u svim ekonomskim i društvenim pitanjima. Lju­ bomorno čuvanje ove autonomije, koja je podignuta na nivo suvereniteta, imalo je najsudbonosnije posledice u privredi. Dezintegraciju privrede, razbi­ janje jedinstvenog jugoslavenskog tržišta, zatvaranje privrede u sopstvene atare, koncept nacionalne ekonomije, gubljenje koordinirajućih planskih funk­ cija u jugoslavenskoj privredi, težnju za zaokruženjem sopstvene privrede, naglašeni republički etatizam, podeljenost radničke klase valja posmatrati kao osiguranje i učvršćenje te autonomije. Sve što na bilo koji način, makar i posredno, nagoveštava sužavanje autonomije odbacuje se kao neprihvatljivo, nezavisno, što je ekonomski racionalno i što zadovoljava posredne i udalje­ nije interese, a često i najneposrednije interese svake republike i pokrajine.«12 Dokaz te tvrdnje ne treba tražiti dalje od tekuće debate o predloženom Zakonu o planiranju. Skroman pokušaj da se tim Zakonom uspostave koordinirajuće funkcije, toliko neophodne za blagovremeno i efikasno djelovanje ekonomske politike i da se ostvari minimum planiranja za usmjeravanje pri­ vrednog razvoja, neke su republike dočekale odbojno i sa uobičajenim kvali­ fikacijama. Oštra kritika nacionalističkog razbijanja jugoslavenskog zajedništva iz­ rečena je i na partijskom savjetovanju u CK SK Srbije. Prema izvještaju »Politike«, » . . . nacionalne birokratije su . . . za sebe prisvojile određena suve­ rena prava i preuzele ’nacionalnu stražu’ prema drugima, pod izgovorom borbe za nacionalnu ravnopravnost«. I dalje: »Politička parcijalizacija polako se počinje pretvarati u ideološku, zatim teorijsku parcijalizaciju.«13 Valovi kritike »ustavnog« i »realnog« federalizma otvorili su i problem funkcioniranja Saveza komunista Jugoslavije, mijenjajući donekle i sam pra­ vac razmišljanja o ulozi Saveza komunista u ovom historijskom momentu. Naime, dok su gotovo sve ranije rasprave o ulozi Saveza komunista uglav­ nom tretirale problem prema tome kako i koliko SKJ ostvaruje klasne inte­ rese radničke klase, kako i koliko se bori za radničko samoupravljanje i za demokratizaciju svojih unutrašnjih odnosa (kao pretpostavke svoje avangard­ ne uloge), u kritici u toku 1980-ih godina diskusija se pomiče prema proble­ mu kako i na koji način SKJ osigurava jedinstvo i zajedništvo Jugoslavije, za koje je on zaista i odgovoran, kao i za ostala pitanja usmjeravanja dru­ štvenog razvoja Jugoslavije. li Isto, str. 71. 1 72. i* Košta Mihajlovlć, Referat: »Ekonomsko-polltiCka reagovanja na krizne tendencije u privredi«, str. 23, 24. 1 25. i* Politika, 14. B. 19S5.

527

O tvaranje problema funkcioniranja SKJ bilo je sasvim ?°^itimno ne samo zato Sto je on vodeća snaga društva, već i zato što je dio mehanizma globalne stru k tu re upravljanja društvom , pa stoga svaka promjena glavnih elem enata te strukture, s kojom SKJ čini složen društveni kompleks, ne može ostati bez utjecaja i na samu poziciju SKJ. Radikalnija (mada ne i najradikalnija) teza o stanju i načinu funkcio­ n iranja SK J glasi: svojom političkom inicijativom o prenošenju težišta s radničko-klasnog na nacionalni faktor, koja je počela sredinom 1960-ih go­ dina, SK J je do k raja 1970-ih otvorio i dovršio proces pretvaranja republika, pa čak i pokrajina, u države, potkopao jedinstvo i zajedništvo Jugoslavije i konačno sam sebe »izfederalizirao« stvaranjem osam političkih partija. Time je izgubio moć, snagu i sposobnost revolucionarnog usm jeravanja društvenog razvoja Jugoslavije, čime je i sama revolucija dovedena u pitanje. Ta je teza im ala odjeka i u dijelu partijskog članstva i u dijelu ruko­ vodstava Saveza kom unista, što je i razum ljivo kada se uzme u obzir njegov višenacionalni sastav i masovnost izražena u više nego dvomilijunskom član­ stvu. Pojedini su k ritičari iz partijskih redova tvrdili da se dovršava proces u kojem se jugoslavenske republike već konstituiraju kao osam državnih socijalizama po »modelu zem alja realnog socijalizma« odnosno SSSR-a i is­ točnoevropskih zem alja.14 Videći u Savezu kom unista glavnu političku snagu koja može prevladati dezintegracione tendencije, koje svakog dana i svakog časa generira federalna državna stru k tu ra Jugoslavije odnosno njene »države — članice«, kritičari »partijskog federalizma« sugeriraju povratak na ranije metode funkcionira­ nja i djelovanja Saveza kom unista Jugoslavije. U ime jedinstva revolucio­ narne kom unističke organizacije, jedinstva radničke klase i Jugoslavije te njene avangarde, predlagalo se: prvo, da se napusti praksa 9, 10, 11. i 12. kongresa SKJ, kada su prvo održavani republički kongresi i pokrajinske konferencije Saveza kom unista na kojim a su izabrani predstavnici za Cen­ tralni kom itet i Predsjedništvo SKJ, a da se na budućim saveznim kongresima bira Centralni kom itet i njegovo Predsjedništvo, i drugo, da se ojača uloga i moć saveznog partijskog centra, kojemu treba osigurati mogućnost i instru­ mente da funkcionira po principim a dem okratskog centralizma, što znači i uvođenje glasanja, čime bi se osiguralo da m anjina mora provoditi odluke većine. Jačanje saveznog partijskog centra bilo bi korespondentno, kom pati­ bilno i prim jereno konceptu stvaranja što razvijenijeg tržišnog mehanizma, s potiskivanjem funkcije republika iz ekonomije, s prevladavanjem nacionalnih ekonomija, s razvijanjem jedinstvenog jugoslavenskog tržiš-ta na kojemu svi subjekti treba da posluju kao solidarni robni proizvođači, čija pravila poslo­ vanja i uvjete privređivanja određuje federacija. U tezama o »novoj reorganizaciji« SKJ njeni su kritičari »prepoznali« ideju da se SKJ »iskoristi« kao jedan od glavnih instrum enata za »neutraliza­ ciju« federalne državne strukture. Kao najjači centar moći, rukovodstvo SKJ bi, prem a toj kritici, donosilo obvezujuće odluke za svo svoje članstvo, pa time i za republičke predstavnike u organima federacije. Ustav bi i dalje formalno važio, ali bi ga vrh Saveza kom unista Jugoslavije svojim odlukama u praksi »zaobišao«. 14 S ocijalizam , b r. 1, 1988.

528

Kakav je bio odjek inicijative za reformu političkog sistema u ostalim dijelovima Jugoslavije? Teže je referirati o odjecima inicijative SR Srbije za promjenama u političkom sistemu u ostalim republikama i pokrajinama, nego o samoj inici­ jativi. Izvori za »detekciju« prijema i odjeka brojno su neuporedivo manji nego izvori o inicijativi. U dijelu Jugoslavije politička su rukovodstva nastojala da spriječe žešće polemike koje su se mogle očekivati a koje biotežavale mirniji rad političkih rukovodstava u pripremanju izmjena u političkom sistemu, pa su zato reakcije bile uglavnom sporadične. U Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni i Herce­ govini odlučno se odbijala rasprava o reviziji temeljnih osnova političkog sistema Jugoslavije normiranih Ustavom 1974. Za to su se jedinstveno dekla­ rirala sva politička rukovodstva u svim republikama i pokrajinama. Spora­ dične replike na neprihvatljive stavove ilustrirat ćemo s nekoliko slučajeva. Jedan od najistaknutijih slovenskih rukovodilaca, dugogodišnji pred­ sjednik CK SK Slovenije i bliski suradnik Edvarda Kardelja, France Popit na X sjednici CK SKJ, 25. X 1983, u raspravi o političkoj situaciji u Jugoslaviji, analizirao je valove kritike Ustava i ZUR-a rekavši, pored ostalog, i sljedeće: » . . . Kada neki traže višepartijski sistem, sa puno prava smatramo da je to napad na naše ustavno uređenje. Međutim, kada neki rukovodeći dru­ govi u Savezu komunista asistiraju pri zahtevu da se menja Ustav u smislu centralističke ideologije potčinjavanja i etatizma, kao kulta države, mi ne reagujemo. Da li je to pravilno? Da li je to vernost radničkoj klasi i bratstvu i jedinstvu naših naroda i narodnosti? Da li smo u takvim slučajevima avan­ garda radničke klase? Još nikad do sada, možda jedino pred Brionski plenum, nisu bili takvi pritisci tako jaki kao danas i to na svim područjima društve­ nog života. Za takve pritiske upotrebljavaju se različiti argumenti. Jedno­ strano se interpretira jedinstvo jugoslovenskog tržišta, govori se o jedinstve­ noj jugoslovenskoj naciji, o anacionalnoj jugoslovenskoj radničkoj klasi itd. .. .« » Političku poziciju identičnu poziciji Franca Popita izrekao je u općepartijskoj diskusiji koja se vodila od ljeta 1984. do proljeća 1985. istaknuti slovenski i jugoslavenski političar Mitja Ribičič, koju ćemo, zbog preciznosti, jasnoće i kratkoće, citirati: » . . . Odnos federacije i republika na 13. sjednici naglašen je na specifi­ čan, ako hoćete, jugoslavenski način. Mi, najzad, nismo samo višenacionalna zajednica, već, u okviru jedinstvene jugoslavenske partije, od 1937. godine nadalje, i višepartijska zajednica, jer imamo suverene, autonomne, nacionalne, radničke komunističke partije — slovensku, hrvatsku, makedonsku, srpsku, crnogorsku, bosansko-hercegovačku, što podrazumijeva jedinstvenu odgovor­ nost tih partija, kako za dalji nacionalni razvitak, za cjelokupni privredni, tako i kulturni razvitak i politički napredak vlastitih nacija, kao i za socija­ lističku perspektivu Jugoslavije kao cjeline. Drugim riječima — jednostrano je ako se u našem razvojnom programu ističe samo klasni aspekt, kao što je neprihvatljivo i pogrešno ako u cjelokupnom razvitku Jugoslavije naglaša­ vamo i ističemo samo nacionalne aspekte, aspekte pojedinih nacionalnih jedinica. Specifičnost jugoslavenskog socijalizma jest — ukratko rečeno — sinteza klasnog i nacionalnog u Jugoslaviji i svijetu . . .«18 i* X sjednica CK SKJ, Komunist, Beograd, 1983, str. 106. i« Danas, 23. XI 1984, str. 13. 34 D. Bllandžlć: HISTORIJA SFRJ

529

Političko je rukovodstvo Hrvatske u raspravam a o političkom sistemu stajalo na pozicijama obrane tem elja ustavnog poretka, a zagrebačka je štampa povremeno kritički inform irala o polemici koja se vodila. Otvoreno za sve rasprave o jačanju ravnopravnosti, bratstva i jedinstva i zajedništva, političko rukovodstvo SR Bosne i Hercegovine povremeno je i reagiralo na ekstremne teze pojedinaca koje su stremile reviziji temelja SFR Jugoslavije. U duhu svojeg čvrstog stava protiv svih oblika raznih nacionalizama, koji su počeli oživljavati neposredno poslije Titove smrti, Centralni je komitet SK Bosne i Hercegovine već 1982, u okviru analize ekonomskog i političkog stanja, ponovio svoju tradicionalnu politiku međunacionalnih i međurepubličko-pokrajinskih odnosa. U uvodnom izlaganju za sjednicu CK SK BiH, 16. 09. 1982. godine, predsjednik Hamdija Pozderac je, među ostalim, rekao: » . . . Govoriti o tendencijam a zatvaranja republika i pokrajina, koje su negativna posledica ove faze našeg društveno-ekonomskog razvoja, i govoriti 0 tim tendencijam a iz ugla centralističko-unitarističkih koncepcija odnosa u federaciji, dve su različite stvari. Prva, po rečima Hamdije Pozderca, ide na dalje razvijanje i dogradnju avnojevskih principa, u skladu sa daljim jačanjem sam oupravne pozicije udruženog rada i ukupnih društvenih odnosa, druga na destrukciju AVNOJ-a i njegovo obesnaživanje, s ciljem da bi se iznova 1 istim idejnim arsenalom iz prošlosti doveo u pitanje status Bosne i Hercego­ vine i kao države, i kao samoupravne socijalističke zajednice, a samim tim i avnojevske, titovske Jugoslavije. Međutim, po rečima Pozderca, u poslednje vreme. u nekim sredstvima inform isanja, posebno iz drugih naših sredina, naročito u revijalnoj štampi, pa čak i na nekim tribinam a Saveza komunista, daje se prostor za forsiranje upravo onih stanovišta koja zarđalom idejnom municijom versajske Jugo­ slavije ’pucaju’ na avnojske odluke, a u okviru toga, i na Bosnu i Hercego­ vinu. Na toj liniji zapaženi su i pokušaji zlonamernog, neistinitog, aferaškog i senzacionalističkog tretm ana pojedinih pitanja iz života i rada u našoj re­ publici .. .«17 I Branko Mikulić, član Predsjedništva SFRJ, jedan od vodećih bosansko-hercegovačkih i jugoslavenskih državnih i partijskih rukovodilaca, sudjelu­ jući u općepartijskoj diskusiji o problemima društvenog razvoja apelirao je za što m irniju političku atm osferu radi uspješnijeg rada komisije za politički sistem. Na sjednici Gradskog komiteta SK Sarajeva, govoreći o nekim teksto­ vima u štampi i publicistici, rekao je: » ... Nema razloga za politički nervozne rasprave niti za podjele na re­ form atore i ustavobranitelje, progresivne i dogmatske, ’titoiste’ i ’antititoiste . Jer, takve ’podjele’ unaprijed onemogućuju dem okratsku raspravu o pitanjima koja treba raspraviti i o njima izgraditi stavove radi daljeg razvoja politič­ kog sistema na Ustavom utvrđenim pravcima. Međutim, u nekim tekstovima se otvaraju i bitna pitanja odnosa u federaciji, njenog karaktera, uloge i rav­ nopravnosti svih njenih konstitutivnih dijelova, zagovara se mijenjanje biti socijalističkih sam oupravnih društveno-ekonomskih odnosa i osnova političkog sistema. To upućuje na zaključak da zagovornici takvih stanovišta namjerno 17 P o litik a , 17. IX 1981.

530

podižu ’političku tem peraturu’ s ciljem da takvo stanje iskoriste za ostvariva­ nje takvih svojih ciljeva .. .«18 Karakteristično je da su rasprave o promjenama u političkom sistemu, uglavnom koncentrirane na probleme funkcioniranja federalizma, »zaobišle« probleme razvoja i modernizacije sam oupravljanja u OUR-ima. Splasnuo je i zanos i rad na razvijanju sam oupravljanja u OUR-ima. Ono je uglavnom prepušteno odnosu snaga u radnim kolektivima. U proljeće 1985. komisija za politički sistem završila je rad. Predstav­ nici republika i pokrajina u komisiji složili su se da se politički sistem ne m ijenja, već da se dalje razvija na temeljima Ustava 1974, uz manje promjene koje bi ga učinile efikasnijim i racionalnijim. Rasprava o promjenama u političkom sistemu bila je, mnogo više nego rasprava o DPES-u, veliki izazov za Jugoslaviju s obzirom na povijesne okol­ nosti datog vremena. Naime, trebalo je artikulirati i zajedničku jugoslavensku politiku koja polazi od egzistencijalnog značaja i interesa svakog naroda i svake narodnosti i Jugoslavije kao njihove zajedničke zemlje, i to točno po ustavnoj proceduri dogovaranja i usaglašavanja svih republika i pokrajina u novoj historijskoj situaciji u kojoj više nije bilo nekadašnjeg moćnog Politbiroa i lidera Jugoslavije Josipa Broza Tita i u kojoj se istopio i nekadašnji monolitni blok jedinstvenih revolucionarnih snaga stvoren u pripremama i toku narodnooslobodilačkog rata i socijalističke revolucije u Jugoslaviji. Usaglašeni stavovi o zajedničkoj politici, kako o DPES-u tako i o promjenama u političkom sistefnu te ostalim oblastima tekuće politike, potvrdili su činje­ nicu riješenosti svih naroda i narodnosti Jugoslavije da dogovorima i spora­ zumim a razvijaju svoje jedinstvo i zajedništvo, bez arbitriranja neke sile izvan i iznad njih. Konačno, diferencijacije u političkim borbama vođenim od Titove smrti ne bi trebalo shvatiti suviše dramatičnim ni tragičnim jednostavno zato što dvije osnovne tendencije — separatistička i državno-centralistička nemaju šanse za pobjedu. Razumljivo je da separatističke tendencije u Jugoslaviji nemaju ni­ kakve šanse. Ipak, potpuno neupućenima i onima koji su u zabludi treba reći da je integritet Jugoslavije, kao i svake druge evropske zemlje, među­ narodno garantiran (Teheranskim, Jaltskim, Postdamskim i najnovijim Helsinškim međunarodnim sporazumom). Naravno, to nije dovoljna garancija. Budućnost svake zemlje je manje-više u njenim rukam a i zavisi od njenog jedinstva. U tome narodi i narodnosti Jugoslavije nemaju alternative zajed­ ničkom životu u zajedničkoj državi, što je historija već verificirala 1941— —1945, 1948, 1906, 1971. i 1980, kada je umro Tito. Kao što nema mogućnosti za separatni opstanak, tako nema ni moguć­ nosti za velikodržavni centralizam, koji bi eksproprirao suverenost republika i pokrajina i uspostavio hegemonistički režim. Postoje jaki historijski, politički, sociološki i drugi argumenti koji su stvarali, stvaraju i održavaju takav odnos društvenih snaga Jugoslavije, koji je najveća brana obnavljanju velikodržavnog centralizma. S obzirom da, dakle, nema šansi ni za separatan život bilo kojeg naroda i narodnosti Jugoslavije ni za velikodržavni hegemonizam, sukobljeni protai« V jesn ik , U . x n 1M4. 531

gonisti političkih borbi, čak i kada one poprime dramatične oblike, moraju zastati pred tim povijesnim realitetom, i društvene probleme rješavati dogo­ varanjem i sporazumijevanjem — tertium non datur (treće mogućnosti nema). U tome se i nalazi osnova naših tvrdnji da ne bi trebalo smrtno drhtati nad našim svađama u Jugoslaviji. Konačno, podgrijavanje političke napetosti je i dio taktike nekih političkih snaga kako bi se dobila podrška »baze«, što je način jačanja pregovaračke moći s drugima, a i legitimitet za održavanje vlasti. Međutim, pravi problem Jugoslavije je pitanje hoće li uspjeti ostvari­ ti svestran napredak koji će je uvesti u društvo razvijenih ili će stagnirati i zaostajati. Brži bi napredak stvarao sve bolje, a zaostajanje sve lošije me­ đunacionalne odnose.

Na kraju pregleda o društvenom razvoju u prvih pet godina poslije sm rti Josipa Broza Tita, u toku kojih su otvorena gotovo sva pitanja daljnjeg društvenog razvoja, rukovodstvo SKJ je povuklo politički potez bez presedana u čitavom poslijeratnom razvoju. To je općepartijska diskusija kojom se htjelo utvrditi mišljenje dvomilijunskog članstva o dilemama društvenog razvoja koje su se pojavile sredinom 1980-ih godina. Kao što je rečeno, rukovodstva SKJ su svoj odgovor na veliki izazov ekonomske krize definirala u DPES-u i elaboratu o promjenam a u političkom sistemu. Kako su, međutim, rezultati u ostvarivanju DPES-a i borbi s ekonom­ skom krizom bili vrlo slabi a jedinstvo u rukovodstvima se teško postiza­ valo, narastala je zabrinutost i nervoza u visokim političkim tijelima. P artij­ ska su rukovodstva zasjedala i slala apele državnim i samoupravnim organi­ ma, članstvu SK i svim ostalima da se založe za rješavanje društvenih pro­ blema, za veće angažiranje svih i svakog na svakom radnom mjestu itd., ali s malim efektom. Sam Centralni kom itet je od 12. kongresa za dvije godine održao 12 sjednica, ali realitet se nije mijenjao. O društvenim su se proble­ mima rasplamsale rasprave i polemike, ali se do rješenja sporo dolazilo. U seriji sastanaka Centralnih kom iteta uglavnom su se ponavljala ranija opre­ djeljenja i stari zaključci, tako da je i članovima Centralnog komiteta SKJ postajalo sve besmislenije ponavljati iste stvari. U takvom stilu rada uslije­ dila je i 13. sjednica CK SKJ, održana 12. i 13. VI 1984, na kojoj je Pred­ sjedništvo, poslije rasprava u Centralnim kom itetim a republika i Pokrajin­ skim kom itetim a SK, objavilo platform u »O ostvarivanju vodeće uloge SKJ u društvu i jačanju njegovog idejnog i akcionog jedinstva«, koju je obradilo u vrlo ekstenzivnom prijedlogu zaključaka kojima se prilično dramatično ponavljaju stari stavovi. Osnovna je poruka teksta bila teza da teška društve­ na situacija traži da Savez komunista ojača svoju vodeću ulogu, prvenstveno jačanjem svoga idejnoga i akcionog jedinstva, što se sm atralo jedinim načinom rješavanja društvenih problema i izlaska iz krize. Neki su članovi CK SKJ u diskusiji tvrdili da predloženi dokumenat ne odgovara dovoljno »složenosti unutrašnje ekonomske, političke i društvene situacije« i da neće »ispuniti očekivanja ni članstva SKJ ni javnosti«. U toj raspravi o dokumentu član CK SKJ Miloš Minić, predložio je da CK SKJ utvrdi prijedlog zaključaka, javno ih publicira i pozove članstvo i sve orga­ 532

nizacije SKJ na raspravu o tom nacrtu zaključaka i da svoje prijedloge, dopune i izmjene teksta pošalju Centralnom komitetu, koji bi na osnovi toga utvrdio konačnu verziju dokumenta. Minićev je prijedlog prihvaćen i prijedlog zaključaka upućen na općepartijsku diskusiju. Ton dokumentu dao je sljedeći stav: »U razvoju socijalis­ tičkog samoupravljanja došli smo do raskršća na kojem se opredjeljuje daljna sudbina, sadržaj i mogućnosti socijalističkog samoupravljanja. Nužno je učiniti nove, kvalitetne prodore da bi radni ljudi neposredno ovladali viškom svoga rada i sredstvima društvene reprodukcije i spriječiti da se ta sredstva i dalje otuđuju od njih. Današnje vrijeme i političko stanje u našem društvu traži da Savez komunista pokrene snažnu, široku i efikasnu akciju u kojoj će mobilizirati radničku klasu i sve radne ljude da odlučno priđu sprovođenju ključnih promjena u odnosima proizvodnje, da na stabilizacionom programu sačine vlastite programe akcija i odlučno zahtijevaju da se u nadležnim organima federacije, republikama i pokrajinama pripreme i na vrijeme donesu izmjene privrednog sistema i mjere ekonomske politike predviđene Dugo­ ročnim programom ekonomske stabilizacije . . .«19 U dokumentu se zatim navode razni društveni problemi i zadaci koji iz njih proizlaze. U stvari, dokumenat nije predlagao alternativna rješenja, a niti bilo koji novi put i način ostvarivanja trajnog osnovnog cilja — ovladavanja rad­ nika viškom rada. Vjerojatno je odluka o općepartijskoj diskusiji nastala djelomično zbog iskrene želje za demokratizacijom odnosa u Savezu komu­ nista, a djelomično zbog intimne nade da će dvomilijunsko članstvo podići svoj snažan glas i izvršiti pritisak koji će značiti legitimitet zaokreta politike u nekom željenom pravcu, pri čemu je svatko intimno očekivao da će upravo njegove ideje i njegova politika u partijskoj diskusiji dobiti podršku. Općepartijska rasprava trajala je od rane jeseni 1984. do proljeća 1985. Računa se da je u njoj sudjelovalo blizu 50% prisutnih članova SK. Ta općepartijska rasprava prva je takva rasprava poslije »dolaska na vlast« KPJ 1945. godine, a druga u historiji KPJ. Prva je bila o nacionalnom pitanju u Kraljevini Jugoslaviji, a održana je 1923. godine. Očekivanja i nade da će općepartijska diskusija dati nove koncepcijske elemente i da će stvoriti stvaralačku atmosferu nisu se ostvarila. Partijsko je članstvo uglavnom ponavljalo kritičke ocjene društvenih pojava koje su formulirala i rukovodstva, jače naglašavajući da su rukovodstva odvojena od partijske baze, da ona samo upućuju zahtjeve članstvu, šalju rezolucije, zaključke, odluke i direktive, često formulirane tako uopćeno i kompromisno da su se zadaci jedva mogli ostvarivati. Članstvo je tražilo da se ti odnosi promjene da bi ono moglo sudjelovati u definiranju partijske politike. Poziv na općepartijsku diskusiju shvatili su kao početak takve nove prakse. Nenaviknuto i svjesno da ne može utjecati na oblikovanje strategije društvenog razvoja, partijsko je članstvo u centar rasprave stavilo probleme radne discipline, odgovornosti u izvršavanju radnih obaveza, odnose u raspo­ djeli osobnih dohodaka itd. Najveće »iznenađenje« je bilo u tome da su ideološka pitanja inače intenzivno tretirana u raspravama rukovodstava SK, a posebno »užareno« i i* XIII sjednica CK SKJ, Komunist, 1984.

533

veoma polemično raspravljana među nekim intelektualcima i kulturnim stva­ raocima, izazvala veoma mali interes u diskusiji partijskog članstva. Tako je npr. o suprotnim ideologijama govorilo samo l,7*/o diskutanata, o nacionaliz­ mima samo 0,7°/o, o marksističkom obrazovanju 70/o, a o kontrarevoluciji na Kosovu samo 1,2°/o. Budući da se u raspravi gotovo nije ni čula riječ kritike osnovnih stra­ teških opredjeljenja, bazičnih odnosa, vrijednosti i ciljeva socijalističkog samo­ upravljanja, zaključeno je da postoji visok stepen idejnog i političkog jedin­ stva članstva Saveza komunista. Rasprava je ponovila stavove koji su se u partijskom i javnom životu godinama iznosili: sm anjiti raskorak između bitnih revolucionarnih opredjeljenja i prakse, zaoštriti odgovornost, posebno ruko­ vodstava, izboriti se za vlast radnika nad proširenom reprodukcijom, sm anjiti moć etatističkih, birokratskih i tehnokratskih snaga »koje su nadjačale radničko-smoupravne snage« itd. Ali kako, i kojim sredstvima, rasprava nije odgovorila. Veoma je indikativno da je općepartijska rasprava pokazala sklo­ nost članstva prem a aktivističkim, gotovo akcijaškim i kampanjskim metoda­ ma rada i djelovanja, a prije tome se malo govorilo o sistemskim pretpostav­ kam a takvog aktivizma »masa«. A nalitičar koji bi usporedio teme i »užarenu« političku atmosferu polemi­ ke među intelektualcim a i kulturnim stvaraocima — o čemu govorimo u nared­ nom tekstu — s atmosferom partijske rasprave, došao bi do zapanjujućih rezultata. Dok se u prvom slučaju provjeravao legitim itet svega stvorenog i postojećeg, dovodile u pitanje sve tekovine i vrijednosti revolucije i socijalis­ tičke izgradnje, u drugome o nijednoj takvoj temi nije raspravljano. Tuma­ čenje te frapantne razlike zahtijeva posebnu analizu. Nakon završetka rasprave sva su rukovodstva Saveza komunista, po­ sebno Centralni i Pokrajinski komiteti republika i Centralni komitet SKJ, analizirala općepartijsku raspravu i o tome donijela svoje zaključke. Ništa se bitno nije prom ijenilo ni u programskoj orijentaciji ni u praktičnom radu. Općepartijska rasprava, čiji su tok pratila javna glasila, tiho je »nestala« iz političkog života za nekoliko narednih mjeseci. Rukovodstva su nastavila svoj stari stil rada . ..

534

VIII. POLITIČKA KRITIKA JUGOSLAVENSKOG KOMUNISTIČKOG POKRETA I SOCIJALIZMA OD DIJELA INTELIGENCIJE

1. Val kritike od kulturnih stvaralaca Uz ekonomsku krizu, iredentističke nemire na Kosovu i političke borbe oko pravaca društvenih promjena u posttitovskom razdoblju, jedna od osnov­ nih oznaka vremena političkog života Jugoslavije tokom 1980-ih godina bila je i prava provala kritike jednog dijela inteligencije. Njen osnovni cilj i smi­ sao bio je preispitivanje ne samo legitimiteta naslijeđenog stanja, već i pro­ pitivanje samog legaliteta društvenog stanja. Neposredno poslije Titove smrti, u toku 1981, 1982. i 1983. godine, publicirano je više romana, drama, pripovjedaka, pjesama, dramatizacija književnih djela, historiografskih, socioloških, ekonomskih, politoloških mono­ grafija, prijevoda strane literature, filmova, televizijskih i radio-emisija, raznih članaka u štampi i časopisima s implicitnim i eksplicitnim političkim poru­ kama u kojima su njihovi autori, mahom kulturni stvaraoci i znanstvenici, izložili kritici historijsko djelo komunističkog pokreta Jugoslavije, preispitivajući i sam legitimitet, pa i legalnost društvenog poretka stvorenog u revo­ luciji. U tim su porukama istodobno najavili i deklarirali pravo na slobodu umjetničkog stvaralaštva i slobodno znanstveno istraživanje, želeći biti »svi­ jest i savjest društva« koja se bori protiv društvenih deformacija i izopača­ vanja kakva rađa »svaka politička vlast« ukazujući na »pravi put« društvenog razvoja. Izvori vala kritike koja je počela 1981. godine gotovo su nepregledni, pa se zato u kontekstu ovog rada može referirati na neke od njih samo radi ilustracije karaktera kritike i njenih poruka i tendencija. Središnja je tema vala kritike u 1982. i 1983. bio »staljinizam« komu­ nističkog pokreta Jugoslavije, a pokrenuta je prije svega literarnim djelima o 1948. godini, o koncentracionom logoru na Golom otoku i »nelegalnom« do­ lasku KPJ na vlast 1945. godine. Tema o Golom otoku bila je i ostala golemi izazov i za literaturu. Rijeć je s jedne strane o grandioznom i herojskom otporu što ga je KPJ pružila staljinističkom agresivnom nasrtaju na KPJ i na Jugoslaviju, o takvom političkom i moralnom činu kojim je sagrađen monumentalni povijesni spo­ menik revolucionarnoj hrabrosti KPJ, koja je, prva među osamdesetak komu­ nističkih partija svijeta, u borbi Davida s Golijatom, slomila napad komu­ nističkih i radničkih partija članica Informbiroa i otvorila novu viziju demo­ kratskog samoupravnog socijalizma kao novu alternativu. S druge strane to je jedan zaista tragičan moment progona političkih protivnika, pristaša Sta­ ljina i Informbiroa, uglavnom komunista, koji su kao »peta kolona« vanjskog neprijatelja zemlje izolirani na pustom jadranskom otoku i tamo izloženi raznim vrstama mučenja. Ta je povijesna epizoda bila potpuno zasjenjena slavom pobjede nad staljinizmom i bila je tabu-tema gotovo trideset godina da bi se početkom 1980-ih pojavila u literaturi kao veliko »otkriće« za javnost. Doduše, fragmenti te dramatske borbe i ljudskih stradanja pojavili su se i ranije, npr. u romanu Dragoslava Mihajlovića »Kada su cvetale tikve«, u filmu Puriše Đorđevića »Podne« i Krste Papića »Lisice«, ali su tek romani 535

A ntonija Isakovića »Tren I«, a posebno »Tren II«, zatim »Nijemi orkestar« Ferda Godine, »Noć do jutra« B ranka Hofmana sugerirali čitaocu, slikom i prizorom, da se sistem terora nad žrtvam a nije razlikovao od staljinističkog terora. Nakon pojave rom ana o Golom otoku potkraj 1981. i početkom 1982. oko dvije godine vodila se na stranicam a štampe polemika koja je kampanjski hvalila, a k ritika povremeno kudila ta literarna djela. O romanu »Tren II« pisalo se kao o čudesnoj knjizi koja daje scene koje »podsjećaju na prizore danteovskog pakla«,1 koja ».. . ide u red retkih prekretničkih knjiga«, koja pokazuje kako se vodila borba protiv staljinizm a staljinističkim metodama*, u kojoj su ispisane » . . . neke od najboljih stranica posleratne srpske književ­ nosti .. .«3 Neki su književni kritičari rom an proglasili »knjigom godine« itd. Pisci pohvalnih kritika rom ana o Golom otoku i sami su ustvrdili da je riječ o »političkim« djelim a kojim a se hoće »dokazati« kontinuitet linije lenjinizam — staljinizam i poratni jugoslavenski komunizam.4 U raspravam a o Golom otoku bilo je i zahtjeva da rukovodstvo SKJ istraži cijeli slučaj i da inform ira javnost o » . . . mučenjima . . . dostojnim nacističkih konc-logora i staljinističkih GULAG-a«.5 Braneći epohalno djelo borbe K PJ protiv staljinizma, kritičari djela o Golom otoku nisu osporavali pravo literature da obradi tu temu, već su uka­ zivali da je cilj i smisao takvih djela i pohvala o njim a kom prom itiranje komunističkog pokreta Jugoslavije i poziv da »komunističke vlasti« polože račun o svojim »zlodjelima«, ukazujući da su se u pohvalama takvih djela ujedinile desnica i ljevica, nacionalisti i pripadnici najrazličitijih orijentacija. Približno u isto vrijeme, u travnju 1981, objavljena je zbirka pjesama Gojka Doga »Vunena vremena«, u kojoj autor u formi »licentia poetica« alu­ dira na najvišeg državnika zemlje, čija je »teška glava izlivena u bezbroj komada, tv rd a i svojeglava, jedan rudnik olova i cinka i jedna velika livnica u glavnom gradu rade za tu glavu«. Zbog aluzije kojom se vrijeđaju »najveće društvene vrijednosti« autor je osuđen na godinu dana zatvora. Povodom tog slučaja pokrenuta je kam panja protiv suđenja, a u svibnju 1982. u Beogradu je pod okriljem D ruštva književnika osnovan Odbor za zaštitu umjetničke slobode, koji je organizirao seriju protestnih večeri poezije, proze i eseja u znak solidarnosti s pjesnikom. Listovi su objavljivali proteste u kojima su iznijeta i stanovišta da je »socijalistički sud« apsolutno nekom petentan i ne­ nadležan u pitanjim a literatu re i um jetničkog stvaralaštva.6 U 1981. u Zagrebu je izišao rom an »Orden« Stjepana Cuića, u kome autor daje dva lika prekaljenih ratnika: jedan je partizanski narodni heroj, a drugi je nosilac njem ačkog ordena dobivenog za bitku pod Staljingradom. U rom anu je sve relativizirano tako da je rat bio pakao za oba junaka, svi su ordeni u biti isti, kao i njihovi nosioci, čime se sugerira pomirenje lica i naličja nacionalne drame. U 1982. godini u izdanju »Zapisa« pojavio se i roman »Nož«, koji je prem a ocjeni publiciste Žarka Papića, »kritika NOP-a iz ugla četništva«, koji su prikazani kao »spontani pokret samozaštite srpskog naroda, bez neke 1 Danas, 6. 4. 1982. 2 K njiževne novine, 8. 4. 1982. s Politika, 10. 4. 1982. * K njiževnost, 10/1982. s Student, 17. IU 1982. • K njiževne novine od 25. IX 1981. 1 10—25. IV 1982.

536

ozbiljnije političke veze sa starom Jugoslavijom i bez ikakve političke ideolo­ gije«, dok su komunisti u romanu određeni kao » . . . sektaška organizacija, koja je posredno i neposredno kriva za pokolje Srba«.7 U aprilu 1983. u podlisku »Književnih novina« objavljena je zbirka pjesama Ljubomira Simovića »Istočnica« koja prema pisanju NIN-a od 24. IV 1983. nastoji »da se sadašnjost optuži prošlošću«, a »Politika expres« (18. IV 1983) u pjesmama vidi zlokobnost, beznađe i mrkli mrak koji »vladaju samo u ovoj našoj Srbiji« (pjesma »Mrkli mrak« — »ne može da se diše od mraka«). Nasuprot tome, »Književne novine« su u više brojeva (br. 669, 670, 671) 1983. pisale da kritike Simovićeve poezije predstavljaju »sramne poteze kojima se htjelo zapušiti usta« autoru pjesama od kojih će »dobar dio ući u fond trajnih vrijednosti srpske poezije«. U 1983. u Opatiji se, u izdanju »Otokara Keršovanija«, pojavila knjiga vrlo istaknutog srpskog književnika Dobrice Ćosića »Stvarno i moguće« u kojoj autor, prema ocjeni dra Milenka Markovića, u jednoj višenacionalnoj zajednici zastupa »velikodržavlje s ideologijom pijemonstva ili nacionalni separatizam«, a historijsku sudbinu srpskog naroda prikazuje kao » . . . uza­ ludnost njegovih istorijskih bitaka za slobodu od 1804. do 1941. (herojski tragizam), porečenost nekih njegovih vitalnih interesa i ciljeva u sadašnjost iz čega se onda izvodi pesimistička prognoza o njegovoj budućnosti. . .8 Nasuprot M. Markoviću, Svetozar Stojanović sm atra da je Dobrica Ćosić u knjizi s pravom kritizirao nacionalnu politiku Saveza komunista, po­ sebno politiku n a / Kosovu 1968. a » . . . život je, na žalost, pokazao da je Ćosić bio u pravu kada je tako umno, a humanistički internacionalistički upozoravao«.9 Pored tih i drugih literarnih djela početkom 1980-ih godina krenulo je, na istom valu, i preispitivanje legitimiteta postojećeg stanja i u ostalim obli­ cima pisane i usmene riječi, iskazano u pjesmama, pripovjetkama, pričama, basnama, aforizmima, intervjuim a, raznim omladinskim tribinam a i književ­ nim večerima. Te su pojave bile toliko brojne da su ostavljale utisak nekog »duhovnog pokreta« koji stremi »oslobođenju« društva od ideologijskog pri­ tiska partijsko-političkog »režima«. Istodobno je rehabilitiran raniji »crni val« na filmu. Teatri su davali strana i domaća dramska djela u kojima su glavne teme staljinistički moralni, politički, duhovni i kulturni terori nad čovjekom i degeneracija komunističkih pokreta u režime nasilja i terora itd.

2 . O sp o ra v a n je le g itim n o sti d r u štv e n o g p o r e tk a U valu kritike naslijeđenog i postojećeg stanja društvenog realiteta najizravnije su osporavanje tekovina revolucije, uloge komunističkog pokreta i društvenog poretka formulirali pojedini filozofi i sociolozi, pretežno iz kruga beogradskih intelektualaca oko nekadašnjeg časopisa »Praxis«. 1 Borba, 21, 22. i 23. n 1983. 8 Politika, 3. IV 1983. 8 Studentski list od 29. V 1983.

537

Treba usput konstatirati da su intelektualci početkom 1980-ih, kao i uvijek, bili oštro podijeljeni u svojim pogledima na prošlost, sadašnjost i budućnost društva. Ta je podjela bila u rasponu od osuda K PJ—SKJ kao uzurpatora vlasti, do shvaćanja koja su u komunističkom pokretu, revoluciji, socijalističkom sam oupravljanju i Ustavu 1974. vidjeli jedinu povijesnu ori­ jentaciju izvan koje bi egzistencija društva bila dovedena u pitanje. Budući da su društvene prilike početkom 1980-ih godina bile povoljne za slobodniji govor i za pisanu riječ, intelektualci su oblikovali svoje poglede u manje-više otvorenom obliku. Usporedna analiza tekstova političara i intelektualaca po­ kazuje da su najveće diferencijacije bile upravo među intelektualcima. Me­ đutim, najveći je dio inteligencije bio izvan rasprava o kojima je ovdje riječ, tako da se mali broj glasova veoma daleko čuo, što treba imati na umu, kada se prosuđuje njihov utjecaj na društvo. Jedan od brojnih a po jasnoći nezaobilaznih izvora osporavanja legitimi­ teta društvenog poretka kojeg je stvorila revolucija 1941—1945. jest br. 3—4/1982. beogradskog filozofskog časopisa »Theoria«. U razgovorima — in­ tervjuim a poznatih filozofa Ljubomira Tadića, Mihajla Markovića i Milana Kangrge s filozofima — članovima gotovo kompletne redakcije časopisa sumi­ rani su pogledi tog kruga filozofa o nekim najvažnijim problemima društva. Filozof Ljubom ir Tadić ponajprije oštro zamjera socijalističkom sistemu da je obezvrijedio »pravnu državu«, a razlog tome vidi u marksističkom pristupu »pravnoj državi« koju su potpuno obezvrijedili, a umjesto nje zaveli i fetišizirali d iktaturu proletarijata kao diktaturu, koju su shvaćali » . . . višim i politički razvijenijim stepenom u poređenju s buržoaskom ’pravnom drža­ vom’ . . .«10 Takav stav prem a pravnoj državi u socijalizmu potječe od same osnove Marxova m išljenja: »Danas sam sklon stanovištu da je Marksovo izvođenje prava iz stru k tu re proizvodnog procesa u buržoaskom društvu i evidentno potcenjivanje njegovog emancipatorskog karaktera bilo u najm anju ruku jed­ nostrano i sa mnogim negativnim istorijskim reperkusijam a . . .«u ’ Ljubomir Tadić ne vidi mogućnost razvijanja socijalizma bez preuzi­ m anja građanskih dem okratskih oblika i pravne države, koju je razvilo i u naslijeđe ostavilo građansko društvo i u vezi s tim tvrdi da se proces oslobo­ đenja rada ne može razvijati bez toga naslijeđa. Evo indikativnog stava: » ...D a bi mogao da ostvari taj svoj emancipatorski cilj, socijalizam mora poštovati političku dem okratiju, dem okratska prava i slobode građana, slobodu štampe i reči, slobodu udruživanja, jednom rečju tzv. negativne slobode kako bi mogao ostvariti slobodnu samodelatnost kao oblik pozitivne slobode.«12 Prem a Ljubomiru Tadiću socijalizam se ne može razvijati s postojećim jednopartijskim sistemom boljševičkog tipa, koji je inauguriran na X kon­ gresu boljševičke partije 1921. godine i od tada ostao » . . . nepromenljivi kanon svih komunističkih partija koje su došle na vlast«.13 Izvore današnje jugoslavenske »tragičnosti« Ljubomir Tadić vidi u boljševičkoj koncepciji i praksi, koju je prihvatila i još uvijek prakticira K P J—SKJ, i u načinu rje­ šenja nacionalnog pitanja u Jugoslaviji. Tadić kaže: »Specifičnost, složenost i teškoću procesa legitimacije u jugoslovenskom društvu vidim u tome što je to društvo nastalo kao rezultat to tt i* t>

538

Theoria, isto, str. Isto, str. Isto, str.

br. 3—4, Beograd, 1982, str. 203. 203. 212. 213.

političke revolucije boljševičkog tipa, s jedne strane, i sukoba vodjstva te iste revolucije s krajnostima staljinizm a..., s druge strane. Uprkos teškim iskušenjima i značajnom otporu, jugoslavensko vodjstvo nije nikada ozbiljno dovelo u pitanje boljševičku organizacionu strukturu i duhovni sklop KPJ ..., uprkos promeni imena KP u SKJ.«14 Jugoslavensko društvo po Tadićevu mišljenju ima dva izvorišta: boljševičko nasleđe SKJ i sukob sa velikodržavljem SSSR-a (1948. god.). Tadić smatra da u sukobu sa staljinizmom 1948. godine i političkom obračunu s KPSS (SKPb) K PJ nije napustila boljševičku koncepciju. On kaže: »SK je osporio dogmu o nepogrešivosti nekadašnjeg vrhovnog autoriteta, ali se same dogme nije odrekao, već je nacionalizovao . .. vodjstvo SK je izvršilo protestantizaciju boljševizma, nastojeći da umesto stare ’teologije’ stvori vlastitu sa osloncem na autoritarnu vlast.«15 Dogma je, prema Tadiću, nacionalizirana. Tako se pokazalo da SKJ, odnosno jugosla­ vensko društvo, nema dva izvorišta, kako se u početku tvrdilo, nego samo jedno — okamenjenu boljševičku tradiciju. U vezi s načinom rješenja nacionalnog pitanja, Kominterninu je poli­ tiku razbijanja monarhističke Jugoslavije realiziralo rukovodstvo SKJ, koje je Ustavom 1974. razbilo socijalističku Jugoslaviju pretvaranjem republika u države — tvrdi Ljubomir Tadić. Istaknuti profesor Mihailo Marković također nalazi korijene današnje društvene krize u netolerantnoj doktrini komunističkog pokreta. Poslije su­ koba sa Staljinom 1948. godine SKJ je pošao linijom ukidanja apsolutne vlasti, ali ne i svake vlasti nad ljudim a.16 Marković sm atra da je taj proces ukidanja apsolutne vlasti i otvaranja puta razvoju samoupravljanja prekinut sredinom 1960-ih godina, kada je nastupilo razdoblje reformatorske politike bez revolucionarnog cilja i sadr­ žaja, što je dovelo do današnjeg stanja. Nudeći put izlaska iz društvene krize, M. Marković sm atra da » . . . višepartijski sistem . . . niti omogućuje najkompetentnijim ljudim a da dođu na čelo, niti pruža šansu za bilo kakvo političko angažovanje«, politički plurali­ zam ali ne u obliku političkih partija » . . . koje se ne bore za vlast«, već u obliku ».. . demokrati je sa veta . . .« koji bi se borili da » . . . obezbede masov­ nu podršku, da pripremaju iskusne političke aktiviste — potencijalne članove samoupravnih organa. One bi imale onoliko uticaja na javno mnjenje koliko bi uspeli da nađu jake ubedljive argumente za svoje ’programe«.17 Federacija prema Markovićevu shvaćanju ne može funkcionirati zbog vladajuće pozicije i ponašanja SKJ. On kaže »da bi se naše federalno društvo konstituisalo . . . kao razumno decentralizovano, celovito i istinski samouprav­ no osnovni je preduslov: demokratizacija Saveza komunista Jugoslavije, odus­ tajanje od uloge tutora nad organima samoupravljanja, kao što je uostalom i proklamovano Programom iz 1958. godine . . . Ili ćemo smoći snage i uraditi ono na što smo se toliko puta zakleli, ili treba pošteno reći: Nismo uspeli. Nemamo samoupravljanje. Nemamo ni diktaturu p ro letarijata. . . Nemamo Čak ni diktaturu partije. Imamo diktaturu osam partijskih vrhova i vrlo neizvesnu budućnost.«18 14 Isto, i« Isto, i« Isto. it isto, u Isto,

str. str. str. str. str.

222—223. 222. 138. 144. 148.

539

Teze identične ovima koje su form ulirali spomenuti filozofi izložene su i u historiografskoj studiji »Stranački pluralizam ili monizam« Vojislava Koš­ tunice i Koste Cavoškog19, koji su obradili »društvene pokrete i politički sis­ tem« u Jugoslaviji u razdoblju 1944—1949. godine, u kojoj su prikazali poli­ tičke borbe između K P J i opozicionih stranaka zaključujući da je K PJ na prevaru uspostavila svoju vlast u Jugoslaviji. Rezime historiografskih istraživanja form uliran je ovako: » ...U jeku narodnooslobodilačke borbe protiv okupatora K PJ je ne samo prihvatila legi­ tim nost stranačkog pluralizma, već je umnogome priznala, naročito u slučaju Slovenije, ravnopravno učešće drugih stranaka u narodnooslobodilačkoj bor­ bi. V rhunac ovakve trpeljivosti prem a stranačkom pluralizmu predstavljala je svečano preuzeta obaveza da se po okončanju rata neće uvoditi komunizam, koji je u ondašnjem političkom žargonu značio sovjetski sistem, odnosno dik­ tatu ru p roletarijata koja se praktično svodi na diktaturu njegove avangarde — kom unističke p artije boljševičkog tipa. Tog trenutka izgledalo je po sebi razum ljivim da će u okviru političkog sistema Demokratske Federativne Jugoslavije i dalje postojati neprestano suparništvo stranaka, te da vladajuća stranka ne može im ati isključivo pravo da oblikuje javno mišljenje. Kako se, m eđutim , rat bližio kraju i sve više postavljalo pitanje udela u vlasti, vođe K P J su, po ugledu na odgovarajuće učvršćenje boljševičke vlasti posle oktobarske revolucije, postepeno ograničavale i ukidale višestra­ nački sistem. Pri tom e su se koristila različita sredstva, kako sila tako i lukavstvo. Tako je i na rečima javno priznavana legitimnost višestranačkog sistema i slobodnogr delovanja opozicije, dok je na delu K PJ prihvatila opozi­ cione političke stranke samo kao privrem en ’m ost’ za prelaženje masa na stranu proleterske avangarde. U isto vrem e preduzim an je preko osvojenog aparata vlasti, uključujući i sudstvo, čitav niz praktičnih mera kojima se osujećivala obnova stranačkih organizacija i vrbovanje pristalica i sprečavalo delovanje nekom unističkih stranaka .. .« Poslije učvršćenja »svoje« vlasti K P J je 1945—1947. najprije likvidi­ rala opoziciju izvan Narodne fronte, a zatim i opoziciju u nutar Narodne fronte, etablirajući »svoju« potpunu vlast nad društvom. Zbog ograničenog prostora moramo prekinuti referiranje o drugim iz­ vorima te vrste u kojim a se osporava legitim itet stvorenog stanja. Iako smisao ovog rada ne uključuje kritičku analizu citiranih stavova autora, ipak im se m ora odgovoriti. Nijedan od njih ne uzima u obzir povi­ jesni kontekst društvenog razvoja, ni kapitalističkog ni socijalističkog, na ovim našim prostorim a. Ali, o tome ćemo pisati u zaključnom dijelu ovog rada.

3 . N e k e p o r u k e s o c io lo g a s r e d in o m 1980-ih g o d in a Ekonomska je kriza brzo prom ijenila raniju problem atiku istraživanja naše suvrem ene sociologije. U razdoblju od početka 1950-ih gotovo do ove krize ona je via facti, a nerijetko i eksplicitno a priori polazila od teze da i* In stitu t d ruštven ih n auka, Beograd, 1983.

540

samoupravno socijalističko društvo ne može pasti u ozbiljniju i dublju društ­ venu krizu. Takvom pristupu pogodovala je i društvena praksa u relativno dužem povijesnom razdoblju od početka pedesetih do kraja šezdesetih godina, kada se društvo uspješno razvijalo na svim svojim područjima. Cim je kriza počela, istaknutiji su sociolozi publicirali svoje radove o uzrocima, karakteru i mogućim sredstvima savladavanja te krize. Do sredine 1980-ih godina najsistematskiji i najprodubljeniji rad napi­ sao je vrlo poznati zagrebački sociolog dr Josip Županov, profesor Fakulteta političkih nauka, koji više od tri desetljeća istražuje probleme socijalističkog samoupravljanja, posebno njegov razvoj u radnim organizacijama. Svojim djelom »Marginalije o društvenoj krizi« Josip Županov je zah­ vatio gotovo cjelinu društvenih odnosa u Jugoslaviji s početka 1980-ih go­ dina.*0 Prema Zupanovljevu sudu, društvena kriza u Jugoslaviji nije posljedica vanjske okoline Jugoslavije koju ona ne može kontrolirati, iako ima takav utjecaj, već ima uzroke i korijene uglavnom u svojoj vlastitoj društvenoj strukturi i načinu funkcioniranja društvenog sistema. On osporava i teze prema kojima se ne radi o takvom tipu krize, već samo o krizi razvoja društva, i koja ne traži radikalnije društvene promjene, već »stezanje kaiša« za neko vrijeme, dok se saniraju promašaji ekonomske politike i promijene nepovoljne svjetske i druge okolnosti, poslije čega će društvo nastaviti ubr­ zani razvoj. On također odbacuje »dogmatska« mišljenja prema kojima svaka društvena kriza vodi u revolucionarnu situaciju i stvara šansu revolucionar­ nog raspleta, poslije kojeg se postižu novi revolucionarni uspjesi, već dozvo­ ljava mogućnost da se ta akutna kriza pretvori u kroničnu, čak i da se per­ formanse sistema još više smanje, a moglo bi se strahovati i od vraćanja na stare društvene odnose za koje se mislilo da definitivno pripadaju prošlosti. Ali, i štampa Saveza komunista Jugoslavije često je donosila oštre i čak brutalne napise o karakteru vlasti političke birokracije. Evo samo jedne ilustracije: list »Komunist«, izdanje za Srbiju, od 26. IV 1985, donosi razgovor svoga novinara s politički vrlo aktivnim radnikom tvornice »Zorka« iz Sapca, koji na pitanje zašto su radnici nemoćni odgovara: ». .. Da budem otvoren, nemoćni smo pred birokratijom. Mislim da sam time rekao sve. Birokratija ima svoja uporišta i u opštini, u OOUR-u, u radnoj organizaciji, u složenoj organizaciji udruženog rada. A birokratija ti je onaj rukovodeći aparat koji drži sve konce u svojim rukama i ne dozvo­ ljava da se bilo šta mimo nje radi. Birokrati su povezani, taman posla da nisu. Birokratija radne organizacije, opštine i komiteta je u tesnoj vezi. Biro­ krata je jednostavno onaj koji mi ne dozvoljava da odlučujem o nečemu o čemu smatram da imam pravo odlučivanja. A kako se birokratija organizuje? Vidite, sistemski je povezana — od poslovodnog organa, do direktora radne organizacije i OOUR-a. To je ona tesna veza kojom je onaj gore uzurpirao pravo da odluči kako nešto mora da bude tako i nikako drugačije, a ako to ne možeš da sprovedeš, više nećeš biti direktor. To je taj lanac u kome je jedan glava porodice koji drži sve konce u svojim rukama, a ostali su tu da brane njegove stavove. I to tako ide dalje, lančano, od najviše do najniže ćelije društva. Mi radnici smo najniža ćelija, ali bez snage da se borimo. Nemamo snage.«*1 *• Josip 2upanov, M arginalije o društvenoj krizi, Globus, Z agreb, 1983. ti Komunist, 26. IV 1985, izdanje za SR Srbiju. 541

Kritika sociologa je u središte svoje analize stavila birokratski društveni sloj. Iako su opisi i kvalifikacije suvremenog birokratskog sloja preuveličani kao negativni, ipak se može reći da rukovodeći kadrovi uglavnom nemaju poduzetničku strast mlade buržoazije, naučno-tehničko obrazovanje i strast za tehničko-tehnološki razvoj s vlastitom tehnologijom koju ima tehnokracija zrelih industrijskih društava, niti ima revolucionarni žar i moral svojih partizanskih prethodnika, već je to sloj seljačkog korijena a revolucionarnog porijekla, relativno visokog obrazovanja ali provincijalnog horizonta, seljačke gramzljivosti suprotne štedljivim seljacima, sklonost rasipništvu društvenih sredstava, sa stalnim revolucionarnim parolama ali bez revolucionarnog žara u srcu i u glavi, na riječima za sam oupravljanje a na djelu ne ispušta vlast nad ljudim a i sredstvima. Nema takm aca u obliku organiziranog političkog protivnika, ekonomskog konkurenta ili barem selekcije takmičenjem za »po­ ložaje« u n u tar sebe, nema dakle, protivnika koji bi rukovodeće ljude prisilio da se bore za mase i za pojedince u njima. Društvo nema takvog snažnog klasno-socijalnog nosioca razvoja, koji bi bio prisiljen da osigura brži napredak cijelog društva kao apsolutni uvjet svoga vlastitog socijalnog statusa, reprodukcije sebe pa i svoga opstanka. Naša birokracija to nije. Problem stvaranja odgovornog i sposobnog rukovodećeg sastava je u tome što se on ne može riješiti nikakvim revolucionarnim udarom na političku birokraciju, kao što su to učinili crveni gardisti u kineskoj kulturnoj revolu­ ciji, jer bi to poslije izvjesnog vremena stvorilo »svoju«, istu, a možda još goru birokraciju. Naime, ovom stupnju društvenog razvoja ova društvena stru k tu ra i ne može revolucionarnim udarim a kreirati ništa bolje od stvore­ nog. Problemi će se riješiti u dugom vremenskom razdoblju putem tehničko-tehnološkog razvoja, otvaranjem prema »velikom« svijetu, masovnim obra­ zovanjem i stvaranjem nove suvremene društvene strukture koja bi organski stvarala racionalnije društvene odnose.

4 . O d n o s S a v e z a k o m u n ista p r e m a k r itic i d ije la in te lig e n c ije Valovi kritike usm jereni na preispitivanje politike SKJ, pa i legitimiteta samog društvenog poretka s jedne, i reakcije političke vlasti prema toj kritici početkom 1980-ih s druge strane, unijeli su nove elemente u ranije specifič­ nosti i razlike po republikam a i pokrajinama. Različite kulturne i političke sredine različito su se identificirale prem a naslijeđenom i aktualnom stanju društvenih odnosa, prem a tekućoj politici, aktualnim problemima društva i, posebno, prem a izboru mogućeg pravca društvenog razvoja u budućnosti. Sredine koje su težile radikalnoj reformi u društvenom sistemu »dopuštale« su i radikalniju politiku »stvorenog« stanja, a one koje su se tome suprot­ stavljale otežavale su kritiku unutar »svojih« granica, a suprotstavljale se radikalnoj kritici u »tuđim« sredinama. Odnos Saveza komunista prema rastućoj kritici potvrdio je fakat sma­ njene arbitrarne moći federalne političke i državne strukture u sferi ideolo­ gije i kulture. Koliko je val kritike rastao iz dana u dan, toliko su narastale dileme partijskih rukovodstava u odnosu prema kritici, posebno na sektoru 542

ideologije, kulture i u oblasti inform iranja. Osnovna je dilema bila: držati se više ideje Programa SKJ iz 1958, po kojemu je znanost sama sebi sudac a kulturno stvaralaštvo slobodno, ili onog stava, također iz Programa, koji komunistima nalaže da se suprotstave zloupotrebi autonomnosti znanosti i kulturnog stvaralaštva kada njihovi autori nasrću na tekovine revolucije i na temelje socijalizma. U tom smislu u SKJ su uvijek egzistirala oba spomenuta stava u sferi ideologije i kulturnog stvaralaštva, a praksa je zavisila od odno­ sa političkih snaga i njihovih mogućnosti da se izbore za jedan ili drugi pravac društvenog razvoja. Za analizu odnosa SKJ prema novom valu kritike raspoložemo doku­ mentima sa 12. kongresa i dokumentima sjednica CK SKJ održanih poslije kongresa. Iako je održan u momentu kada je val kritike već bio krenuo, XII kongres ga nije takvim identificirao. U svojim rezolucijama kongres ponavlja stereotipe o znanosti, kulturi i javnim glasilima, u čemu se komunisti moraju angažirati za temeljne vrijednosti socijalističkog društva. Na svojoj 5. sjednici, u raspravi o idejno-političkim problemima, 28. II 1983, CK SKJ već identificira »bujanje svakojakih rasprava i diskusija«, što sm atra poželjnim, ali u tom se bujanju vodi i »otvorena politička borba . . .« protiv Saveza komunista » . . . koja se zaklanja . . . ’kulturnom ’, ’naučnom’, ’umjetničkom’ ili ’filozofskom’ maskom. Savez komunista ne smije olako pre­ laziti preko njihovih aktivnosti. Oni mu bacaju rukavicu i traže političku konfrontaciju s njim. Upravo ovi zamaskirani neprijatelji — mnogo više nego otvoreni — mogu da postanu i ozbiljnija opasnost«, ali se upozorava, da se treba čuvati stila »lupanja pesnicom o stol«, već treba » . . . strpljivo delovati na javnoj sceni .. . ubedljivom i dostojanstvenom marksističkom kritikom, sna­ gom svojih ideja i argum enata .. .«22 Petnaest dana nakon »ideološkog« plenuma CK SKJ je 14. III 1983, na svojoj 6. sjednici, razmotrio stanje u oblasti inform iranja i pozvao komu­ niste » . .. i sve organizirane socijalističke snage . . . da onemoguće pokušaje da se javna glasila koriste kao sredstvo za podrivanje bratstva i jedinstva naših naroda i narodnosti, za sijanje nacionalne netrpeljivosti, za ugrožavanje integriteta i nezavisnosti zemlje i za napade na tekovine revolucije i socija­ lističke izgradnje«, . . . ali navodi da se pri tome » .. . Savez komunista zalaže za dosljedno ostvarivanje ustavnog načela o slobodi štampe i drugih vidova inform iranja i javnog izražavanja . . ,«2a Pored tih plenuma redovno su se i često održavali sastanci u CK SKJ sa »zaduženim« partijskim funkcionarima iz republika i pokrajina, jer Savez komunista ima najveću odgovornost i najveći utjecaj posebno na javna glasila. Val kritike se nastavio i ojačao. U nekim se sredinama iz »direktiva« CK SKJ naglašavao stav o »slobodi stvaralaštva«, a u drugima o borbi protiv »zloupotrebe« te slobode. Kako su se pojavili i drastični oblici napada na politiku Saveza komunista, dolazilo je i do javnog dijaloga među visokim partijskim funkcionarima, od kojih su neki tražili i sankcije protiv nekih autora i djela, uključiv i njihovu zabranu objavljivanja, Drugi su im odgova­ rali da se tako postupi u krajnjoj nuždi i ocjene prepuste sudovima, a da je za uspjeh ideološke borbe Saveza komunista plodotvornije ići »s knjigom na knjigu«. Međutim, u praksi se pokazalo da je Savez komunista imao malo t< 5. sjednica CK SKJ, Komunist, Beograd, 1B83, str. 25. M 6. sjednica CK SKJ, Komunist, Beograd, 1983, str. 171.

543

intelektualaca za takav oblik borbe, pa su mnoga djela, neprihvatljiva za njega, ostala bez snažnog i argumentiranog odgovora, posebno u sredinama gdje je val kritike bio jak. U vezi s tim uočene su značajne razlike u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani. U Zagrebu do sredine 1960-ih kritičkog vala u oblasti kulturnog stvaralaštva, u ideologiji i oblasti inform iranja jedva da je i bilo. Tamo gdje se pojavila njegova klica, odmah se reagiralo i spriječilo njegovo širenje. To se npr. desilo s tjednikom »Danas«, pa su u sastavu te redakcije izvršene personalne promjene. U Ljubljani se kritička misao razvijala manje-više slobodno i normalno, s visokim stupnjem tolerancije odgovornih političkih faktora. Tamo su u polemici sudjelovali i partijski funkcionari, uključiv i najviše, i to s notom visoke tolerancije, s partnerske pozicije i bez prijetnji sankcijama. Glavni centar kritičkog vala razvio se u Beogradu, gdje je dolazilo i do oštrih konfrontacija, pa i sudskih zabrana, ali se snage i intenzitet kritike nisu smanjivali. Kada je val kritike, nakon tri godine (1980—1983) sve intenzivnijeg širenja i jačanja, već prilično jasno form ulirao političku poziciju i smjer pro­ tagonista kritike, u Zagrebu je 7. i 8. listopada 1983. godine, na inicijativu dra Stipe Suvara, člana Predsjedništva CK SKH, koji je bio odgovoran za »sek­ tor« ideologije i oblast inform iranja, održano znanstveno općejugoslavensko partijsko savjetovanje s naslovom »Historiografija, memoarsko-publicistička i feljtonistička produkcija u svjetlu idejnih kontroverzi«.24 Povod ovog općejugoslavenskog savjetovanja bila je prava poplava lite­ ratu re o najnovijim događajima naše suvrem ene povijesti. Snagu i širinu te poplave pokazuje i nepotpun podatak da je od 1979. do kraja 1982. godine u Jugoslaviji održano 426 znanstvenih skupova povjesničara i subjekata NOB-a. Da bi čitalac dobio elem entarni uvid u motive tog savjetovanja i pogled organizatora na idejno stanje koje se stvorilo »provalom« literature o suvre­ menoj historiji, detaljnije citiramo dio uvodnih napomena dra Stipe Suvara: » . . . Raste pritisak svojevrsnog ideološkog šunda u historiografiji, od­ nosno tobožnjoj historiografiji, memoarskoj literaturi i feljtonistici, koji bi da u široj društvenoj javnosti, u narodu, a posebno u redovima omladine proizvede dojam i rasprostranjeno uvjerenje da dosad maltene i nisu znali punu i pravu istinu, da se oficijelno umjesto historijske nauke nametala hagiografija, da revoluciju treba — ta sazreo je trenutak — demistificirati, sve do zaključka ili da se revolucija nije ni odigrala ili da bi bilo bolje da je nije ni bilo, jer, eto, došli smo u bespuće, te naša kola iz blata može izvući samo kakva nova dem okratska alternativa, uskrsnuće političkih partija koje su same sebe historijski likvidirale (a nije ih s historijske pozornice skinuo makijavelistički i nasilan obračun K PJ s njima, kako nam to tumače dvojica pisaca jedne nedavno izišle, a naoko egzaktno pisane rasprave!), ili pak pokretanje prave, istinske revolucije u Marxovu smislu kojoj tobože u ovoj zemlji do danas nije bilo traga, niti danas ima ma i mrvica socijalističkog u našoj z b ilji...« “ U radu Tribine savjetovanja sudjelovalo je gotovo stotinu sudionika iz čitave Jugoslavije. U Zborniku je objavljeno 46 priloga autora. Z nanstvena *« Z bornik radova s ovog savjetovanja objavljen je u knjizi Historija 1 suvrem enost, Glo­ bus, Zagreb, 1884. t# H istorija 1 suvrem enost, Globus, Zagreb, 1984, str. 10.

544

analiza tih priloga je posao kritičara. U okviru ovog rada kroničar političkog života mogao bi notirati da je većina sudionika izrazila kritički stav prema neistinama, poluistinama i dezinformacijama koje je donijela poplava litera­ ture. Ali, neki su sudionici skretali pažnju i na jednostranost »partijske« i »oficijelne« historiografije, koju su ocijenili kao jedan od važnih razloga novih pristupa i nove tematizacije u literaturi iz te oblasti. U vremenu poslije savjetovanja bura se malo stišala, vjerojatno dok se ne dovrše djela koja se još pišu. Val kritike u toku 1983. i početkom 1984. nije jenjavao, već se poja­ čavao. Zbog toga, a u duhu intencija V i VI sjednice CK SKJ, dr Stipe Suvar pokrenuo je novu inicijativu da u Savezu komunista počne odlučnija borba ne samo protiv daljnje »eskalacije« štetne kritike, već i da se iz obrane pri­ jeđe u ofenzivu. U Centru CK SKJ za informiranje i propagandu sastavljen je svojevrstan dosije isječaka iz objavljenih knjiga, časopisa, javnih glasila, itd., u kojima se »prepoznaju« idejne i političke tendencije u umjetničkom stvaralaštvu, književnoj, kazališnoj i filmskoj kritici, te u javnim nastupima kulturnih stvaralaca s politički neprihvatljivim porukama. U tekstu doku­ menta navedeno je 186 autora, najviše iz Beograda, zatim iz Ljubljane, a hajmanje iz Zagreba, što je manje-više proporcionalno jačini »kritičkog vala« u spomenutim centrima. Komisija CK SKH za idejni rad i informiranje organizirala je 23. 5. 1984. u Zagrebu, partijsko savjetovanje o idejnoj borbi u sferi »kulture i stvara­ laštva«, na kojemu je sudjelovalo oko 140 kulturnih i javnih radnika, film­ skih i dramskih pisaca, književnika, slikara, kritičara, novinara, kojimr. je dostavljen spomenuti dokumenat radi uvida u produkciju »neprihvat jivih poruka«. Iz analize kritiziranih radova izvučene su ove konstatacije o cilju i smjeru »napada na socijalističke vrijednosti«: — »1. Nastojanje da se ’demistificira’ društvo, revolucija, čitava novija historija poprimila su relativno široke razmjere i u sferama kulture i um jet­ nosti . . . — 2. Naša nedavna prošlost i naša sadašnjost podjednako su mračne i neljudske. Sve je začeto još u ratu, u NOB-u, revoluciji. . . — 3. Mračnu sliku socijalizma općenito upotpunjuju objavljeni napisi, literarni prilozi i intervjui stranih autora, kao i osvrti naših autora na njiho­ va d je la . . . — 4. U dijelu literarne produkcije izjednačava se jedna i druga strana u NOB: revolucionari, partizani, komunisti, s ustašama, četnicima, bjelogardejcima, fašistima . . . — 5. Sve što se događalo i što se događa, a izaziva osudu, prezir i gnu­ šanje, skrivili su jedni te isti ljudi, oni koji su u ratu pobijedili i do danas ostali na društvenoj sceni kao vlastodršci. . . — 6. Narod i radnička klasa su objekti birokratske, vlastodržačke mani­ pulacije i jedini je zapravo nosilac borbe za slobodu i demokraciju sloj inte­ ligencije . . . — 7. Nosioci neprihvatljivih idejnih i političkih poruka u redovima umjetnika, kulturnih radnika, književnika i drugih kritičara, novinara u kulturnim rubrikama i redakcijama, veoma su glasni, nametljivi, često istu­ paju, daju intervjue, govore na tribinama, pojavljuju se na televizijskim ekranima. U odnosu na sve stvaraoce u kulturi i umjetnosti ’mirno radi svoj 35 D. Bilandiić: KZSTORUA SFRJ

545

posao’, uglavnom se ne javlja ili zbog toga što sm atra da joj u stvaralaštvu i javnom djelovanju takva politizacija ne priliči, ili što joj se jednostavno ne daje prilika, ne zove ju se, ne angažira, da u sredstvima inform iranja i u javnosti istupa. Javno suprotstavljanje onoj prvoj, narasloj, neprihvatljivoj vrsti kritike, pojavam a i porukam a, rijetko je i sporadično. U slučajevima drastičnijih političkih zloupotreba u sferam a kulture i um jetnosti reagirala su politička i društvena tijela, ili u svojim istupim a pojedini politički ljudi. Rjeđe su svojom kritikom reagirali um jetnici, književnici, filmski i kazališni kritičari i novinari . . .« U raspravi je sudjelovalo oko 40 od 140 prisutnih sudionika. Većina je podržala političke ocjene dokum enta, ali je dio govornika upozorio i na opas­ nost od dogm atičara, koji »iznutra« razaraju svojim optužbama i »guraju P artiju u sektu«. Zaključujući raspravu, dr Stipe Šuvar je »zaoštrio« kritiku rekavši i ovo: » . . . Zemljom, dakle, kruže jata slobodnih mislilaca i etiketiraju, denun­ ciraju, blate ne samo pojedince koji im nisu po volji, već i Savez komunista, rukovodstva, političare, poredak, režim, a u isto vrijeme se tuže da su progonjeni i da nem aju slobodu da misle, govore i čine.« I dalje: » . . . Evo izraza iz repertoara naših pristojnih i čednih slobodoljubaca, kojim nazivaju Tita, revolucionare, partizane, rukovodioce, političare, pa i sve nas ostale koji nismo s njim a, već protiv njih, odnosno ne protiv njih već protiv njihove rabote: ’stari štakor s D edinja’ ’on je jednom nogom u grobu a drugu su mu odsekli’, ’zemaljski razbojnici’, ’novi soj’, ’pujdan soj\ ’socijalistički soj’, ’takm ičari’, ’vrane’, ’cenzori’, ’panjevi’, ’nakaze’, ’mikrofonski moćnici’, ’starci’, ’m andarini konzervativne svijesti’, ’krpe u ljudskom obliku’, ’profesionalni ideološki guverneri i kom esari’, ’preživači, koji će prežvakati političke dokum ente i govore m oćnika’, ’duhovni janjičari’, ’ideološki žreci’, ’kom esari nauke, književnosti i um jetnosti’, ’vulgarni m aterijalisti i sljedbe­ nici teorije odraza’ i ’njihovi debilni sljedbenici, isprazne apologete i dogmate’, ’perjanice ždanovističkog upliva’, ’duhovni kerberi’, ’moderni sikofanti’, ’samo­ zvani ideološki i uslužni duhovi’, ’karijerističke lopuže’ itd. itd. Mogao bih redati takve um iljate etikete unedogled .. .« Suvar je apelirao » . . . da se okupe sve progresivne napredne snage, koje djeluju s pozicija Program a SKJ«. Savjetovanje u Zagrebu odmah je izazvalo burnu reakciju, naročito iz krugova koji su bili predm et kritike. I veliki dio javnih glasila, posebno u Beogradu i Ljubljani, odmah se suprotstavio savjetovanju. Manji ga je dio javnih glasila podržao. Iz kruga beogradskih intelektualaca nekoliko dana poslije savjetovanja napisano je »otvoreno pismo javnosti« u kojem se dokumenti Ideološke komi­ sije CK SKH nazivaju »belom knjigom«, koja »nema pandana u istoriji socija­ lizma«, a predstavlja » . . . m anifest neostaljinizma kojim se upozorava da je bank slobode krenuo iz Beograda i kruži Jugoslavijom«. K ritika savjetovanja počela je poprimati oblik kampanje. Javno su nego­ dovali i neki partijski funkcioneri iz Beograda. Prijetila je opasnost javnih polemika između Zagreba i Beograda. Zato je u CK SKJ dogovoreno da se obustavi daljnje pisanje o savjetovanju. Organizatori savjetovanja su obusta­ vili svoju akciju, ali »druga strana« je svoju nastavila. 546

Sistematski odgovor tzv. beloj knjizi došao je od »Književne reči« u njenom ljetnjem trobroju (238—240/1984), u kojemu su objavljeni prilozi tride­ setak autora, koji su te dokumente »krstili« »cvećem zla za književne desnice«, »indeksom zabranjenih autora«, »maljem za vještice«, »političkom operetom«, »hrvatskim indeksom«, »ideološkim herbarijem« itd. Kampanja protiv tzv. bele knjige dostigla je vrhunac u govorima nekih književnika na 9. kongresu Saveza književnika u Novom Sadu (18—20. 4. 1985). Beogradski književnik Miodrag Bulatović kvalificirao je taj dokumenat ovako: » ...P re k o svoje nikom potrebne ideologizacije, pregrejanog dogmatiz­ ma, sličnog onom koji se pamti po Zdanovu i Zogoviću, preko svog netolerant­ nog praktikuma, ’bijela knjiga’ često sleti na pozicije kleronacionalizma, a što ne i klero-staljinizma .. . ’bijela knjiga’ je izraz bizarne, neutaljive strasti, po svoj prilici nadpartijske, nad jugoslavenske, izvanpartijske sv e sti. . . Je li ’bijela knjiga’ sindrom separatizma, separatnosti, odcepljenja od levice. . . to neka kažu . . . teoretičari sistema . ..« I dalje: » ... ’bijela knjiga’ je .. . jama krvavog ždrela i kalnog dna«, koju je odbacila slobodarska javnost Jugoslavije. Istu je kvalifikaciju izrekao i beogradski književnik Nikola Mulašević rekavši da je ’bela knjiga’ izraz » ... ’nekrofilne’ dimenzije socijalno-psihološkog pokreta staljinističke književne desnice«. Dodajmo još jednu informaciju: Centralni komitet SKH nije javno podržao tzv. ’bijelu knjigu’, ali je nije javno ni dezavuirao. Znatan dio kul­ turne javnosti SRH nije se izjasnio, a jedan njen dio je nije prihvatio. Uglavnom, Suvarova je inicijativa blokirana. Proces idejne i kulturno-duhovne diferencijacije se nastavio i poslije zagrebačkog savjetovanja, pa čak i intenzivirao, naravno na temama rata, revolucije, socijalizma, komunizma i međunacionalnih odnosa i karaktera Jugoslavije. U spomenutoj »Književnoj reči«, filmski stvaralac Zivojin Pavlović iznosi svoj odnos prema ratu 1941—1945. i među ostalim kaže: » ...O n i koji su dobili rat hoće da pokažu kako je činjenica da su oni dobili rat naj­ dragocjenija činjenica za postojanje života na zemaljskoj kugli . . .« Prema mišljenju Z. Pavlovića i bez njihove pobjede ». . . industrijski kvaziprosperitet bi morao po inerciji življenja da se odvija kao što se i ’odvija’ . ..«, taj rat naše balkanske mentalitete nije »ni za dlaku promenio . . . « » . . . ta ogrom­ na krvarenja od milion i osamsto hiljada ljudi . . . bitnu promenu, ni kulturnu, ni biološku nisu donela«. Pobjednici iz rata će na takva prosuđivanja urlati i zahtijevati » ... da treba satrti i uništiti sve što je suprotno njihovu mišljenju. Smatraju da je svet koji su oni stvorili najbolji. . .«, kaže Z. Pavlović. Pojavila se i teza o sarajevskom atentatu kao prvom Srbijinom samoubistvu, a o dvadeset sedmom martu 1941. kao o drugom samoubistvu Srbije. U jesen 1984. pojavile su se i prve kritike ličnosti Josipa Broza Tita. Na sastanku Aktiva komunista u Srpskoj akademiji nauka, Antonije Isaković je zatražio » ...d a se Titovo delo historijski sagleda i valorizuje. ..« jer ». . . tu odgovornost zbog situacije u kojoj se sada nalazimo mora da ponese i najod­ govornija ličnost za posleratnu sudbinu Jugoslavije. To mi nikako da izgo­ vorimo, i dokle god budemo kao društvo to zaobilazili . . . ostaćemo pilad, i dalje ćemo kljucati jedan drugog. U ovom voku bilo je niz krupnih i velikih političara koji su vodili svoje zemlje u ratove oslobodilačke, zavojevačke i revolucije. To su Cerčil. Ruzvelt, Staljin, Mao, Hitler. Sve su te ličnosti 547

pomrle i otišle u istoriju. Mi kao društvo govorimo za sebe da smo demo­ kratični, oslobođeni dogmatizma, mi se nismo odredili prema prvoj ličnosti naše revolucije, nismo ga stavili u kontekst isto rije. . .«28 Jer, inače, kaže A. Isaković, ». . . šta znači to zaklinjanje . . . da sa tvoga puta ne skrenemo«? Isaković je i za novo ime države: ne Socijalistička Federativna Republika J u ­ goslavija, već Republika Jugoslavija. I tako bi se moglo redati unedogled. U polemikama od 1980. do 1985. godine se sve više sugerirala teza o Beogradu kao kuli demokratskog pokreta, a o Zagrebu kao kuli dogmatizma, staljinizma, titoizma. Ta je teza lansirana i u nekim zapadnim javnim glasi­ lima. Veoma istaknuti srpski književnik Dobrica Cosić pisao je početkom maja 1984. godine:27 » ...U Beogradu nikad kao u ovim danima nije bila glasnija i ubedljivija upravo kritička r e č . . . Široko se razgranalo jedno: revolucio­ narno i stvaralačko nezadovoljstvo postojećim stanjem ; javni intelektualni život nikad nije bio tako intenzivan i kreativan. Prirodno, čuju se različita m išljenja, čuje se nazadnjačka reč, ali je najglasnija težnja za radikalnim reform am a u smeru demokratskog socijalizm a. . . Na žalost, reformističke i dem okratske težnje u Beogradu i Srbiji dobijaju u Zagrebu i Sarajevu ’kontrarevolucionarni’ karakter. Smisao tih procesa nije teško protumačiti. Valja i dalje im ati političku form ulu i ’socijalistički’ alibi za držanje Beograda i Srbije u političkoj blokadi i zaptu, a pod svojim ideološkim i duhovnim mesi­ janstvom. Imam utisak, i ne samo ja, da se iz dobro poznatih centara moći, nastoji u Beogradu i Srbiji da inscenira nova politička afera, slična onoj kampanji protiv liberalizma 1972. godine, onoj ’velikoj seči liberala’, najkobnijoj po naš razvoj. Ako se to zbilja i dogodi, Jugoslavija će pasti u agoniju iz koje se može iščupati samo sa najgorim ishodom ...« Na kraju, neka nam bude dozvoljeno da u ovom informativnom pre­ gledu nekih rasprava i polemika među kulturnim stvaraocima dotaknemo i 9. kongres Saveza književnika Jugoslavije (Novi Sad 18—20. travnja 1985), koji je bio ne m anje kongres politike nego kongres estetike. U debati o kulturno-duhovnom jedinstvu i zajedništvu u Jugoslaviji for­ m ulirana su apsolutno nepomirljiva gledišta. Protagonisti jednog pristupa tom problemu u društvenoj su stvarnosti Jugoslavije vidjeli mračne sile njenog kulturnog i duhovnog razbijanja, a drugi su u tim pogledima vidjeli avet obnove hegemonizma i asimilaciju. Šteta je što zbog prostora nije mo­ guće integralno ponoviti maštovite misli kojima su obdareni književnici, pa se moramo, na njihovu štetu i štetu čitalaca, zadovoljiti kraćim citatima, iako se, zbog misli istrgnutih iz konteksta mogu dobiti jednostrane interpretacije. U uvodnom referatu predsjednik Saveza književnika Jugoslavije (SKJ) Kole Cašule, makedonski književnik, u dijelu o piscu u današnjoj krizi, uz ostalo, kaže: » ... Mi živimo u zemlji i revoluciji, koja prolazi, posljednjih godina, kroz najteži, najsloženiji i najopasniji period krize od pobjede nad fašiz­ mom .. . živimo u vremenu poremećenih vrijednosti u njedrima naše vlastite revolucije, u jeku napada na nju sa svih strana, u plimi drskih pokušaja da x« Polet, 5. 10. 1984. X7 O bjavljeno u Književnosti br. 11/1984.

548

se njen sadašnji momenat krize pretvori u razbijanje SFR Jugoslavije, u plimi histeričnih alaukanja nacionalističkih i unitarističkih snaga, koje se zalažu da stave pod znak pitanja strateška opredjeljenja naše revolucije i time podriju temelje našeg oslobodilačkog ujedinjenja kroz oružano samoopredje­ ljenje naših naroda i narodnosti, kroz AVNOJ, u bratsku zajednicu ravno­ pravnih naroda, slobodnih ljudi i narodnosti, živimo u eri lukavo i daleko­ sežno smišljenih pokušaja uskrsnuća naše sveukupne jugoslavenske prošlosti (Nikole Pašića, Aleksandra Karađorđevića, Slobodana Jovanovića, Draže Mihailovića, Ante Pavelića i njima sličnih), ali i vampira pojedinih nacionalis­ tičkih histerija i iredentizam a; živimo u dane kada plima kontrarevolucije pod maskom otvaranja rasprave o temeljnim opredjeljenjima naše revolucije nastoji da ostvari njenu smrt. Živimo u svakodnevnici obnavljanja napada na jugoslavenske komuniste i revolucionare, na KPJ, u svakodnevnici poku­ šaja da se borba jugoslavenskih kom unista i revolucionara prikaže kao po­ nizno, bijedno, intelektualno izmećarstvo Kominterni. Živimo u vrijeme kada nam se, zamjenom planova, podmeće umjesto naše avnojske Jugoslavije . . . Kraljevina Srba, H rvata i Slovenaca, to djelo imperijalističkih sprega i versajskih mahinacija, zbog kojih su van granice novostvorene države ostali veliki dijelovi nacionalnih teritorija svih naroda naše zemlje; podmeće nam se kukavičje jaje fašističko-karađordevićevskog ujedinjenja kao supstitut za naše oružano samoopredjeljenje, pa se ide i dalje i tvrdi da su Avnojem teško pogođeni trajni nacionalni interesi pojedinih naroda i narodnosti, od čega do izvoda da je avnojevska Jugoslavija tragedija za neke narode, njihov historijski poraz, nema ni korak. Sugerira nam se povrat ka karađorđevićevskom unitarizmu, majorizaciji, asimilaciji u stilu Petra Zivkovića i sve se to nudi kao jedini izlaz iz, navodno, tragedije naše višenacionalnosti i višejezičnosti. Pri tome se svjesno zagovara zatvaranje očiju pred neoborivom činje­ nicom koju je naša vlastita historija krvavo potvrdila: da je unitarizam samo maska za vrlo konkretan nacionalizam poznatih velikodržavnih ape­ tita, da je unitarizam pledoaje za nož, kamu i krv, za građanski r a t . . .« Tako kaže Kole Cašule. Dijametralno suprotnu političku poziciju formulirao je npr. Miodrag Bulatović, delegat Društva književnika Srbije. Prem a mišljenju M. Bulatovića jedinstvena jugoslavenska revolucionarna fronta se »izmetnula u fronto v e . . . Bojimo se da je Jugoslavija iscjepkana u svim domenima, da je pluralizam, interesa doveden do paroksizma interesa. Više nemamo zajednič­ kog interesa ni za ideju, ni za knjigu. Glibom separatizma i nacionalizma, frakcionaštva i autonomaštva, ispunjeni su jendeci Jugoslavije. Termin 'federali­ zacija P artije’ uzet je iz današnjih novina. Kako, onda, da se s rešenjima najosetljivijih sudbinskih problema, slože ostali kad je (bojimo se) tragiko­ mično izdeljena avangarda jugoslovenske zajednice. . . . Jugoslovensko se društvo danas . . . svelo ne samo s jednom mongol­ skom satrapijom, već sa osmoglavim čudovištem nacionalizma, dogmatizma i paronoje ...« Tako je govorio M. Bulatović. Na kongresu rečeno i u novinama objav­ ljeno! O problemima jugoslavenskog zajedništva, o kojem je govorio M. Bula­ tović i o kome se do usijanja već godinama govorilo, slovenski književnik Ciril Zlobec na istom je kongresu izložio svoje pozicije. C. Zlobec je, između ostalog, rekao i ovo: 549

» ... Mi Slovenci. . . samostalni smo narod i to želimo i o sta ti. . . To je aksiom našeg života (i to) . . . ne može biti predm et dogovaranja, prilagođavanja ili čak m ijenjanja, jer takvi kakvi smo nismo slučajna tvorevina, već je naš današnji . . . status rezultat vjekovnih težnji i b o rb e. . . postali smo gospodari vlastite sudbine — uvjereni da smo konačno — u NOB i revolu­ ciji — nacionalno i socijalno ispunili svoj id e a l...« I dalje: »Da bismo se . . . dobro međusobno razum jeli. . . moramo najprije upoznati onu najdublju nit koja određuje svaki od naših naroda i narodnosti i koja je temelj našeg ljudskog dostojanstva.. . tragična je svaka politika, koja je usm jerena na eliminaciju ili na razm jenu po jednostavnom ekonom­ skom zakonu daj-d am : odreci se svoje nacionalne samostalnosti, zamijeni je državnim patriotizmom . . . zato smo mi Slovenci tako odlučno odbacili zajed­ nička program ska jezgra u obrazovanju koja bi hotimice ili nehotice uzdr­ mala našu nacionalnu sam ostalnost. . . osiromašila bi nas u povezivanju s d ru g im a...« Višegodišnja kam panja, kako su isticali kritičari »režima«, protiv »nede­ m okratskih institucija«, protiv »političkog nasilja« nad »slobodnom riječi« i si., dobila je svoj epilog u »Poruci« kongresa jugoslavenskoj javnosti kojom se traže izmjene u Krivičnom zakonu. U petoj točki »Poruke« se kaže: »Književnom stvaranju čovječanstvo osigurava punu slobodu. Slobodna, u smislu i osjećajima nesputana riječ, domišlja i osmišlja pregnuća u stvar­ nosti, bilo da ih maštom — nadom dalje plete ili maštom — sumnjom para. Sloboda nije cilj ni radno geslo stvaralaštva, već jedini način njegova posto­ janja. Sloboda stvaralaštva je geslo i cilj svakog društva koje se ne miri s granicam a nužnosti i koje računa na napredak i budućnost. Stoga zahtijevamo ukidanje člana Krivičnog zakona o verbalnom deliktu, kao i prestanak prakse prim jenjivanja odrednice o moralno-političkoj podobnosti.«*8 Iz dokum entiranog pregleda o »prolomu« kritike od Titove smrti do sredine 1980-ih godina vidljivo je da gotovo nijedna »tabu«-tema nije ostala izvan kruga kritičke analize. Pod udarom javno izrečene i napisane riječi našli su se ne samo dnevna politika, već i ono što se smatralo najvećom svetinjom naše novije historije. K ritičari s najradikalnijih pozicija, koji su polazili od svoga uvjerenja da je jugoslavensko društvo došlo u ćorsokak, na ivicu katastrofe, da je Jugoslavija razbijena na osam osamostaljenih drža­ vica, da je njena budućnost neizvjesna itd., optužili su i sam komunistički pokret, pa čak i njegovog vođu Josipa Broza Tita, i napali temelje društvenog uređenja zemlje. U prolomu kritike u polemici je korak po korak na centralno mjesto izbila tem a o Jugoslaviji. Na jednoj strani su se razvile teze o svjesnom poli­ tičkom kursu nacionalističko-separatističkih snaga, koje su uspjele da razbiju zemlju na republičke i pokrajinske »države« što ih je konstituirao Ustav 1984. godine, s druge se strane odgovaralo da iza tih teza stoje snage obnove velikodržavnog centralizma, koje sm jeraju hegemoniji i likvidaciji federa­ lizma. Oni koji su tako shvatili poruke o obnovi jedinstva reagirali su veoma oštro, jasno, decidirano i odlučno. U tom je smislu npr. karakteristična ocjena Josipa Vidmara, koji je izjavio: »Erupcije, koje mi Slovenci moramo sada doživljavati, podsjećaju me na vrijeme Aleksandrove diktature, što je s obzirom na naš socijalizam gotovo potpuno nerazumljivo.«*9 sv i citati a kongresa prem a: Knji2evne novine br. 687. od 1. V 1B85. >• Teleks, br. 6. od 10. n 1983.

m

550

Taj visoki slovenski intelektualac je, na drugom mjestu, replicirajući spomenutom valu rekao da su »pritisci« prema kultumo-duhovnoj uniformi­ ranosti doveli do toga da je u Sloveniji »osjećaj ugroženosti među građanima dosta raširen, zbog njih se među našim ljudima počinje javljati neljubazan odnos prema cijelom našem jugu, što je, dakako, besmisleno i nezdravo. Mislim da se svi moramo brinuti da naši narodi zaista žive u prijateljstvu i sporazumijevanju. A oni ljudi, koji u južnim dijelovima države misle da bi se Slovenci morali premetnuti u nekakve 'Jugoslavene’, neka radije dobro razmisle što govore i savjetuju .. .«30*S1 Okolnosti koje su omogućile prolom kritike brojne su i vrlo različite, pa čak i kontradiktorne. Potpunije saznanje o korijenima, uvjetima i fakto­ rima koji su omogućili, bolje rečeno determinirali »prolom« kritike i polemike bez presedana u historiji SFRJ moglo bi se dobiti analizom novijeg historij­ skog razvoja, analizom odnosa snaga i pluraliteta političkih, ekonomskih i kulturnih interesa, koji su se eruptivno probili u jednom povijesnom momen­ tu kada je jedinstvo i arbitrarna moć saveznog političkog centra bila bitno smanjena. Takva analiza prelazi okvire ovog pregleda društvenog razvoja. Ipak, neka nam bude dozvoljeno konstatirati da je radikalna kritika »svega naslijeđenog i stvorenog« dobrim dijelom omogućena i politikom Saveza ko­ munista Jugoslavije, čiji su rukovodeći ljudi, pa i forumi, ponekada izricali takvu samokritiku koja je ličila na samooptuživanje, a u nekim pojedinačnim slučajevima i graničila s vlastitim mazohizmom. Savez komunista je sebe »optužio« za nejedinstvo, za stagnaciju samoupravljanja, za ekonomsku kri­ zu, za devijacije od svoga vlastitog programa, za birokratizam, za etatizam, za dominaciju politike nad ekonomijom, za nacionalizam itd. Zato bi se moglo reći da su tendencije i pozicije identificirane u polemici među kulturnim stva­ raocima bile prisutne i među političarima, ali su često bile oblikovane »uvi­ jeno«, rečeno poluglasno i ezopovskim stilom, što je u logici političkog života i razumljivo.

3« Danas,

br. 165. od 16. 4. 1985, str. 50. yW marove Izjave govore koliko 1 Jedna d je la knjiga. Radi se o B5-godlflnJaku, visokom ’ Je