Historija bosanske vojske [PDF]

Zitiervorschau

Dr En\'cr Imamo' ić

IDSTORIJA BOSANSKE VOJSKE

CIP - Ka1alogizacijn u publikuciji NaroJna i univcr1:11e1ska b1blintelill Bosne i Hercegovine. SJr:tjcvci 355. I : 94 (.i97 6)

94 (497 • 61 : 355 . I L\lAl\fOVI Ć. Em·cr, 19-'0-

Hislorija bosanske 'eljavali su područje dana.~njeg Glamočkog. LlYanjskog i Du-.anjskog polja te primorje od rijeke Krke do u~ća Nere~ e. Gla' ni grad im se nalazio kod današnjeg Duvna a zvao M! Delminium. Na obali im Je glavno upori~Le bila Salona (današnJt Solin kod Splita). Po njima je kasnije nazvana čiLava provincija (Dalmaaa). od čega potječe dan~nji naziv Dalmacija. Neprijateljstva sa Rimljunim;i su i..apočela 156 godine sl. e. i kroz stoljeće i po. koliko su trajala. bilo je teških poraza i pobjec.la na obje strane. Jedan oc1 najtei.ih porau Rimljani su doži\jcli 48. godine sL e. kojom prilikom su im Dalrnati gotovo potpuno uništili vojsku. Dočekali su ih u jednom klancu i u krvavom boju palo je 2000 RimJjana, ml:!du kojima 42 viša ollcira. llinma su u ruke pali u bojni znaci (bajraci) i bogat plijen. Ostatak vojs.ke se teškom 3 hlorijn Crne Gore (fTUpu dUlora). knjiga rrvri. 1i1ogrnd 1967„ p. I l ".! - I l J. 4 Općenito n llinmn: •\. SU~e\ lč, lliri, Zagreb 1974„ p. 19 i d; F- fm::umn ić, o. c„ p. 15.

19

HISTORIJA ROSAl\SKH \'OJSKH

mukom prubio tlo mora i 'klonio u Salonu (današnji Solm kod Splita), koju su prije toga preoteli od Dalmata. j gdje su uspoi>tavili sv~J privremeni logor. Rimljanima je trebalo nekoliko godina da se odluče na novu akciju. Godine 34. !\l. e. došli 'u ~ većim ~maeama ... i nakon niz.a krvavih bojeva uspjeli su najzad pokoriti om hrabro ilirsko pleme. Tek kad su zaw.eli jugo1apaclne dijelove naše zemlje. krenuli su u osvajanje ostalog bosanskohercegovačkog prostora. Napad je vršen sa tri strane: s jugu (s morske slrdile). sa zapada (1z današnje Like u Hrval5koj ), i su ajcvem (preko Save). Otpor bosanskih plemena je bio nacl1juciski aJi su na koncu morali pokleknuti pred većom silom. Tako je posljednjeg deset ljeća stare ere Rim konačno zav ladao cjelokupnim jadmnskim zaleđem pa su tako i oblasu današnje Bosne i Hercegovine u~lc u sastav moćnog Rimskog Carst\a.s

~) ~

Baton. za kojeg su rimski pisci zabilježili da je bio rotlen za vodu. izuzetan sLnlteg. hmbar i olora

Bosanski Iliri na bojištima E'Topc, Azije, Afrike ...

Petnaest korpusu napada Bosou u~rnnak

je u;klapu tur!)ke voj!)ke pokazali svoje bojno umijoce. Tako je bilo iz bitke u bitku pa su mnogi Bosanci nakon što su došli pod turslo..-u vast dostigli naj"·eće državn~ i vojne položaje u Turskom Carstva. Nakon prvog od~kolovanog pokoljenja u carskim školama oni !'U ve prisutniji u vii;okim komandama. dok na konc..·u ona nije as\•im prešla u njihoYe ruke. Jedan od prvih primjera koji pokazuje kako su naši preci utirati put do najvećih puložuja i ča'ili u turskoj sredini. odnosi se na sina velikog vojvode bosanskog Stjepana Vukčića. humskog velikaša. koji se takoder zvao Stjepan. On je po zauzeću Bosne kao mladić odveden u Carigrad i nakon što je 4 S. Batagit\ Kr.11ku uputa u pro\lolol Bosne i llerccgnvine, SaniJl·\:o 1900„ p. 59 - 6(); tloti pisne: Znurn~ni1i Hrvn1i, Bo\nj.1ci i Herl:L"gO\ci 11 Tu~lwj Curevini. p. 329 i U o. . taln četiri ~ina i jedna kćerka koja se zvala Huma (Hercego\'ka).S

Gospodari bojištu lako je bilo puno Bosanaca koji ~u kao rntnici ili rn:mi ,,i,oki dulnosnici 7.h·jeli i djelovali diljem Turskog Carstva. "ećina

Pozdrav :>redn.JO'fjekovruh prednka (t1v. "stnrobo$nnski pozdr:w"). !>tećci u Raloljeća. Švicarski btraživač 1. L. Burkhardt nakon što je prošao lim obla.l goti pisx: S&ko - polH.:a pukoniiJa IMnjabl i holnndiJsl.i ko{lljanici ~~njad··. Glasruk i'..cmaljskog muzeja. XIV. Snmjevo 1902.. p. 369 • 39(); M. Peh:.i~. BofoJ:ici rui '".jet,kim ratištima. SaraJe\'O I Y96 ~ p . 56

98

99

S. Buša~ič, o c.• p 97. 101: li. Kre;e,ljuković. o. c., p. 104. 0 50 "' G „n 11tt:.• B0'11J3CI • . . u m1pmnt„(\'lJ . ·7 r. Slrunih država. Gln-.nik ZcmaU kog mu1..eja. XI. Samje\O 18CJke plaćeničke jedinice u P'>jedinirn evropskim zemljama. Jedni! ~u se na1.ivale ··zastava Bošnjaka··. druge "Zbor Bošnjaka". pa "'Bosanski eskadron„ i sl. Uz spomenuto c.lugo konjaničko koplje osnovn(l l1rLJŽjl.! svakog bosanskog plaćenika hilo je sablja. li pasu su inmJi po nekoliko kubura, a onda neizostavni \'diki nož (hum.IJ.nr). S\'nki od njih je imao r.isnog ata gizdavog i raskošno okićenog knk\•i su bili i njihovi gospodari. Q\-akav zadivljujući IOO

Od sredine 18. stoljeća „ve više dolazi do izražaja samostalnost bosanskog plemstva naspram vlasti u Carigradu. Ponosni. osiljeni i okićeni ratnom slavom, držeći se spasiocima Carstva a svoju zemlju dr.lavom u državi, sve više dolaze u ~ukob s Portom. Sve manje iskazuju poštovanje narnjesnicima koje im šalje centralna vlast. Takvom sU10ju je. mcduLim, znamo doprinio i Carigrad. De~avalo se, naime. da im se za namjesnika pošalju ljudi koji po ugledu i karakteru nisu nikako mogli ni ti smjeli doći na taj poloLaJ. Bilo je slučajeva da je Cruigrud u Bosnu slao svoje nepoćudne paše kojih se želio riješiti, zn~jući da iz. Bosne neće izvući živu glavu jer Bosanci nisu trpjeli nepravdu i na.ilništvo. Godine 1602. došao im je jedan od takvih izvje~ni Dželalipaša koji je prije toga dugo bio voda odmetnika u Anadoliji. Č:im je stigao u Banju Luku počne pljačkali i zlostavljati narod. Q\·im:i nije trebalo puno. Ustanu. potuku pašinu vojsku a njega najure preko Drinc. Nije ništa bolje prošao ni njego\· ćehaja Kurd-aga. Njega su. pai.... Samjlije ubile. Godine l 628. Carigrad je Bosni poslao još jednog takvog namje;;oikn. Bio je to Abaza Mehmed-pasa. Kada ga je Carign1d zbog nasilja smijenio. dugo ~e sakrivao u Sarajcvu a onda pobjegne iz zemlJe.51 Zbog m akvih namjesnika ugled carske vlasti u Bosni je veom•1 opao. Domaće plemstvo je sve više iskazh·alo želju da 52 S. 'B n.~n~ić. o. c„ p. 53 - 54, 63 - 65.

101

~ ~"""'============================'=llS~IU=R=IJ=A=B=O=S=A:N:'S:K:E:\:'O:JS:K=:I. sami budu go„podari u . vojoj zemlji pa su se Lak.o i ponu~ali . U nepo~Jušno:-,ti prema Carigrn. 111 .

104

Opsada Dubicc iL 1788. !;O,anskih vojskoHxfa i curskog namjesnika. vezir..t Mehmedu Huscin-paše. Razlog je hio pomalo neobičan. PO\'Od su bili srpski 1.arobljenici. U Bosni je. Grnd Pocitelj I. Tcpić, Bo~na a lfercegm inn od krnj.1 XVIII toljct'.s JIJ uustrougarskc okupactie. u knJizi gnipc. uiora Dosnil 1 I lcrcesovina od nnjsiarijih vremena do 1.r:iJa dn1gog wjc:r„i.og rata, Snraje\o 1994.• p. 135.

61

60 11. "·eric. o. c„ p. 115.

108

W9

HlSTOIW1\ BI >SA!\SKE \ UJSKli

nnimc. jn~ U\ ijek bio na sn::i7.i stari ratnički običaj koji je nalagao da se zarobljenicima iz teških okr.."1lja oTurskom i Srbijom sigurno slali uz Bosance.

razloga Bosancj nisu mogli dozvoliti da bude pod kontrolom

Izbor Husein-bcga Gradaščcvićn za ' 'odo Bosne

će

njihovih najvećih du~mana. Stanje oko nahija nije 'e smiri\'alO. Pošto je md komisije bio onemogućen od strane Bo!)anaca. Rusija je kao ~upotpisnik mirovnog ugovora stalno \'Tšila pritisak na Tursk-u. dok Je Srbija na čelu s knezom ~\1ilo~em stvar oceža\'ala tako što je cumačila ugovor na ~voj način zahtije,•ajući mnogo vi~e teritoriju nego je bilo predvideno mirovnim ugovorom. Knez Miloš je, pak. protu mo vije.~I da mu je Rusija obećala da će Srbiji priključiti od Bo~ne sve ono \ to ona bude tražila. 79 U takvim okolostima Namik-paša nije mogao ništa učinili. Ot\oreno se žalio da je nemoćan jer ga Bosanci niti slu~aju niti poštuju. U knkvom je bio položaju govori to da ~e nije smio čak javno pllkazuti medu Bosancima u novouvedenoj nizarnskoj (vojnoj) unifom1i koju ji! Turska uvela u svoju vojsku, a koju je htjela nametnuti i Bosancima. Bila je po uzoru na unifom1e evrop:-.kih vojski (uske hlače, preko bluze dva remenu u obliku 78 G. Šljh·o, ''· c •• p. 119 . 120. 19 A. ,\ličić, o. c:•• fl. I~6.

134

Neprestani pritisak Turske da se sprovedu reforme koje c;u u Bosni nailazite na žestok otpor. maćehinski odnos prema njenim problemima i popuštanje Srbiji u njenim zahtje,ima da joj se priključe dijelo\'i Bo!->nc. Le otimanje imovine muslimana i njihovo pmtjeri\'anja s njihm•ih po~jeda u pograničnim srpskim oblastima. primorali su Bosance da stvar uzmu u svoje ruke. Nekolicina najistaknutijih prvaka medu kojima su bili Husein-bcg Gracta:ščević iz Gradačcu, Mnhmud·pašn Fidahić iz Zvornik~ Mahmud·beg Tuzlić iL Tuzle. Memiš·hcg BajmmO\ić. mute.selim Srebrenice, Emin-beg Dicnetić i Mujaga Zlatar (ZlaLarević) iz Sarajeva le još njih nekolicina. sastali su c koncern decembra 1830. godine u konncima Husein-bcga Grnda~čcvića u Garadačcu 1.fo .razmotre 1eško ~tanje u kojem 'e naJuzi Bosna te d..1 se pokuša iznači neko ~jcšenje. Zaključili su da su neophodne hitne mjere koje. medutim. može donUeti ~amo ~:ibor bosanskih prv·.tka. OdmIučajno usudili rnditi protiv interesa vlastitog naroda i domovine.ss U medu vremenu bosan'.'ika voj ·ka je u cijelo ti ovladala Travnikom. N~jveći dio Nnmik-pušine oružane pmtnje predao se pa je ovaj bio je c.lm l!d~n u heznnddan polofaj. Nakon što je ispaljeno nekoliko topov~kib hitaca na tvrtla,•u hilo mu je jasno da je za njega. kao predstavnika turske vlasti u Bosni ve izgubljeno. Nn nagovor nekih uglednih Travničana paša se bez borbe predao. Tuko su Bosanci i fonnalno preuzeli vlao;,t u ~Vt)joj zemlji. Pritiješnjen ovakvim razvojem dogudaja, a da bi spasio ži\'Ol. Namik-paša zvanićno izja\•i da poclri.nvu 1...1.htje\'e Bosanaca. Da bi ih u to uvjerio. uz klica1tje vjetine S\'uče i javno spali .svoju

novu nizam!>ku (vojnu) unifom1u koja je hiJa po uzoru na e' rop ku, a koju Bosanci nisu mogli očima vidjeti. Potom obuče sturu vezirsk-u koja je bila po njihovoj \ olji. Nakon toga bosanski pn aci na čelu s f-1usein-kapetanom uz muziku krenu u Nnmikpnšine dvore (konak) i 1u mu saopće svoje namjere. pa i to da će ~e suproLStaviLi ako carska vojska krene na Bosnu. lnko je sullanov namje.snik iskaz.ao lojalnost i obećao da će podržmi bosanske zahtjeve na Porti, twi mu ni~u vjerovali. Držali su ga na oku da ne bi pokušao što organizirati protiv njih. Za !)\'aki :>lučaj preoace ga u Bu:-.ovaču gdje je bilo manje mogućnosti za takve pokušaje. tim više ~to je Busovača bila odredena za zborno mjesto ukupne hosauske \'Ojske odakle je trebala poći u .susret carskoj. Unatoč S\'im mjerama predo~trožnosti Namik-paša je Bosancima ipak uspio pobjeći. Iskoristio je nesmotrenost domaćina, i to tako što je zamolio d:i n:imaz - bajram klanja u Trn' niku. Ovi mu dozvole, i noć uoči Bajrama (13. maja 1831. g.) krene~ pratnjom. ali ne u Travnik. Na putu promijeni .,,mjer:, zaobide Travniki uputi se preko planina u zapadnu Bosnu. Jahao je cijelu noć bez oe i sobom pm esti onoliko vojnika koliko im je hilo odredeno ranijim propisom. Pored ovih obvcwika. kC1ji su sačinjavali redovnu bosansku vojsku. obju,11jcna je i opčtt mohili1.acija kojom je bilo obuhvaćeno gradsko i seo~ko stanovnišl\O. Bilo je puno i dobrmoljaca oR=l~J1~\~RO~S~A~N='S~K~E~V~O~JS~K~'I· -. , „Na~rn

poslje Bogajedinom ~titnilmn.151 Godine 1867. osnovano je U glavni propagatori hrvatstva. U ··spomenici„, po:,većenoj Jo~ipu Juraju Štrosmajeru. oni se označavaju kao ··prvi -.ijači hrvat,ke misli u Bosni'". dok „Glasnik bbkupije bosanska - srijemske„ (br. 3. god. l 881 .) piše da su ••bosanski klerici t~k u Đakovu upo1nali da su sinovi hrvabkog naroda". Ta misao je vremenom hvatala !>Ve dublji korijen pa je već pod konac 19. stoljeća u Bosni bila potpuno formirana hrvatska nacionalna S\'ijcst i ideja da Bosna povijesno pripada H.rvat~koj i da je ona njen sasta"ni dio. Kao odgovor na ekstremne srpske i hrvatske zahtjeve. odnosno !>Vojatanje Bosne sa srpske 1 hrvalske sLrane. javila se ideja o tzv. integralnom bošnjaštvu. Nju je podržavala i ccnu·aJna turska vla."t čime je trebalo nacionalno obJediniu sveukupni bo~anski narod koji se ~astojao od muslimana. katolika i prarn~Javaca . Centralna vlasi je podupirala ovu ideju iz čisto političkih razloga kao protutežu velikonacionalističkim aspiracijama Srbije i Austrougar!'ke, odnosno Hn·atske. Iako su ideju bošnja;rva 7..agovarali i bosanski f m.nje\·ci, neki od njih u tome ni~u u~trajali zbog tradicionalno bliskih vjerskih veza sa hn·stakim narodom, i otud njihova dilema: da li se deklarirati Bo';njakom (Bo ·nnccm) katolikom, ili bosanskim Hrvatom. Srpski nacionalistički krugovi :-u u vezi s tim bili innogo agresivniji. Da bi se ostvario zamišljeni vdikosrpski nacionali . . tički projeknt trebalo je bosanskim pravoslavcima uliti u "' ijest da su oni Srbi a ne "Rišćani". U tu svrhu je 1863. godine u Sarujevu osnovano društvo za propagiranje srpskog imenu u Bosni. Jedan u\ić.

218

HISTORU,\ DO.SANSKI. VOJSKI.

najvBe odgovarao mu~limanima, kao kohezionoj snazi bosanskog intcgritela. 157

Potkopa' a nje sta bilnosti Bosne

Sedmo deselljeće 19. c;tolječa bilo je sudbono~no za Bo~nu i Hercegovinu. Intenzh na politička i nacinnalbtička propaganda iz susjeiliuh zemalja sve je više nailaziJ3 na plodno tlo. Takav razvoj događaja bio je veoma opasan za Bosnu jer joj je donosio poliličk~ d~stabili:zaciju. Počinju se javljati nemiri koji su ponekad prer..1stah u pmve ustanke. U većini ~lučaje' a cilj im je bio o~lobodenje ispod turske vlasti nakon čega hi se realtzir.ili nacionalistički prognuni kreirani u susjednim zemljama da ~e po jednoj vanjant.i Bosna prikJjuči Srbiji. a po drugoj Austriji, odnosno Hr\'atskoj. U um zhivanjima najveći značaj je imao seljački ustanak u Hercegovini koji je lrajao tri godine ( 1875 - 1878. g.). a u kojem je uglavnom uče~tvovalo pravoslavno stanovništvo. Odatle se proširio i u druge krajeve zemlje. posebno u istočnu Bosnu. Njego'' karakter i pozadinu je razotkrilo uplitanje susjednih zemalja (Srbije) u dogadaje. On je, naime, bio uzrokom ratn izmedu Srbije i Crne Gore s Turskom, a onda je 1878. godine u rat protiv Tur!-ke u~la i Ru~ija. Stvorena je tzv. pravoslavna O$ovina koja je prijelila destabilizaciji šireg regiona. To je (X'krenulu evropske .::ilc (Francusku. Austrija i Englesku) da se i one umije;aju u bosan ...ko pitanje ne želećj propus1iti priliku da e okoriste raspadom nekada moćnog Tu~kog Carstva. lako su hercegovački pravoslarni ustanki ujavnosli isticali da je cilj njihove borbe rušenje po~tojećeg drušr vcnog (spahijskog) ,istema i stvaranje slobodnog seljačkog posjeda, ustanak je. m~dutim. imao čisto političku pozadinu. To je na koncu javno obznanilo ustaničko vodstvo odmah po izbijanju ruta između Srbije i Crne Gore sa Tur-.kom. Tada -.u ustunici 157 O integralnom bosnn l'-'u: M. H nd/.ijahić, o. c .. p. 31 1 d.

219

~=·~~============~===========H=1s=·1=U=R=IJ=A=B=O=S=A=NS:K:č=\~(~1J=SK:.E:· istočne

Srbijom a hen:egov:1čki sa Crnom Gorom. U oba slucaja radilo se o ustanicima pm\oShl\ ne \jere. Do realizacije ujedinjenja. medutim. nije došlo jer u u meduvrcmenu ustanici doživjeli poraz na bojnom polju (u Crnim Potocima, 4. auguo;ui 1877. g.) nakon čega je u:-.tanak do~au u krizu, mada su ga pomagali Rm;i. Na čelu lZ\'. usrnničke vlade Bthnc obja\!ili ujetlinjcnje

~a

jedno vrijeme je bio čak jedan Rus. lz\Jesni V. Jonin.158

HISTORIJA BOSANSKU \'OJ.SK!l

~e ke granice 29. jula 1878. godine na četiri mjesta: kod Gradi"ke. Broda i Šamca na Jeveru (preko Save), na sje\'eruz.upadu preko Une kod Kostajnice. a dva dana ku.,nijc upala je vojska ' juga. iz Dalmacije, (iz pravcn Vrgorca i lmot.skog). Na ~elu južnog krila voj~ke bio je general Stevan Jovanović. To su bili glavni pravci napada. Cilj im je hio da što prije stignu do Sarnjeva.l Čim se u Snrajcvu saznalo da je u austrijska vojska prešla bu anske granice, vrhovna bo:-.an ka komanda je izdala naredbu da ~e stave u pokret sve raspoložive snage koje je Bo:-.na i mala i podu u susret neprijatelju. Iz. Sarajeva ~u prve jedinice pošle 2. augusta. Pri njihovom ispraćaju s\IC je odjeki\'alo od povika, pjesme i talambasa. Na čelu su im bile bimbaše Rašid-aga M ~cJan41c, Alif ef. Uzunović, Ahmed ef. Svrzo, Junuz ef. Halačević. Hndži-Ahmed Gačanica. Muhamed d. Sokolović, Ahmed ef. Sočo. Avdi-aga Kujundžić i dr. Bajrakrari su bili A\·di-hajtar Duzović, Mehaga Gurda i Avdija-bajLar Klimenta. Narod je \ečnno ispratio svoje prve borce koji su krenuli u odbranu Bosne. Iz Carigrada je 3. augusta !\tiglo pismo u Sarajevo kojim e Bosanci pozivaju na razum, sa zah1je\ om da odustanu od namjere da se 'Uprotstave austrijskoj okupaciji. Kad je pismo pročitano ispred Begove džamije nastao je pakao. Čuli ,u 'c povici da Bosanci ne trebaju SVi be7. obzira na 'jeru. Nn kupu ~u bili prisutni i građani pmvo~1avne vjere. medu kojirn:i i njihov \oda Petrnk ef. Pe1ranović. Kad je muftija završio govor. Petranović mu pride i zagrle se. ~to je trebala biti poLvr\a. Muftija Šemsekndić je u i točnoj Bosni ra.'polagao otprilike s isto toliko vojnika i s 11 topova. Jugoistočna Bo~na (Gora7de, Rogatica, Foča. VišegradJ imnlnjc po, 179, 204. Cernica. 186. Cetin, 88. 89. I 08. Cetina (rijeka). 40. Crna Gora. 40, 85, 97, 109, 219.

220. 221 ' 222. 287. 291 . Crna Rijeka. l IO. 164. Cmiči. 250. Crni Potoci, 220. Crno more. 175.

Čitluk. 249. Čizmić Agan. 276. Čil111ić Salih, 276. Čohailžić Hadži Abduluh ef„ 127. Čomarina nji,·a 268. Čubrilovič V„ 220. Čupor Pavao. 31. Čvoro Savo. 271.

č Čajniče, 272. 275, 291. Čardak. 169. čavlit Hasan. 188. Čavlić Osman. 188. Čekić Hasan-beg. 253. 275.

Čekić s„ 304. Čelcbić Ahmed·aga. 88. Čengić Ali-pa~a. 266. Č'engić Bcćir-pa.~a. 81 . Čeng1ć Murul-beg Dunnipa.šić.

96. 97 Čeng1ć Smail-aga, 112. 120, 138. 164. J65, 266. Cengić Vila, 272. Čerkez Hafiz-pa~n. 190. Cesnija Edhem-aga, 257. Čipuljići, 44.

310

Odi Hasan·paša. 116. Delimanić , 170. Delminium. 15. 19

Dubrornik, 41, 154. Dukadina, 157. Dunav. 6-l.

Derenčin Emerik. 60. Dercnar. mahala). 265. Mahmud li (sultan), 118. 131. M.1hmud·beg (dervenL'>ki kapetan). l~O.

Mnhmud-be!! (zvomički ka~tanJ. 162, l&t. Majdan, 203. Majdan;1c Ra~id-aga, 239. MaJt!\ tc.:a. 274. Mal...ljt:novac.:. 25. Mala A:..ija, 95. 203, 204. Mandić M.• 228. 238. 239. 242. 250, '~I, 252, 253. '260. 264. 273. 276. 279. Mru1ov Osman-beg. 136, 158, 161. Makar~ka. 187. l\1arind,or, :'.!63, 270. Mnroko, 23. Martić fra Grga. l30, 172. W7.

317

232. Muninek AloJ7.. 300, 301. f\tatkm ić P., 68. f\1azhar Ahmed-pa.~a. 225. 227.

Mi1rmica, 197. 212. Mlct-ani. 33. 83.

228, 231. 232. 234. Meucnelij:i lbrahim, 276. Medre!.cta. 262.

Mlini. 268. Modnča. 188, 191.

Mchmed IV (suh.nn), 73. Mehmed-aga. l26. Mehmed Alma.s-pafa, 78. Mehmcd-beg. 71. Mehmed-beg (I >. 118. Mehmed-beg (jajački kapetan). 'TI. Mehmt!tl-pa.~a, 72. Mehmed II cJ Fatih. 45, 50. 60. 201. Mehmcd Husein-pnša. 109, 110. Mehmed-paša Sokolović. 64. 65.

Mojnillo. 261. Mokro, 266, 275. Monte Moleuo, 298. ~lorića-han. 228, 230. Mo~t.i.r, 116, 132. 161. 185. 186. 187. 193. 211, 212. 213. 214.

:: J 6. ~6.

66. 67.

Mehmcd Re~id-paša. 143. Mek:t, 272. Melčija. 264.

Memi-beg. 71. Mcmiš-aga. 116. Merhem1ć Salih-aga. 257 Metkov1c1, 213. Me1..cji. 19. 24.

MczJon. 298. Mijatović A„ 65. Milanović ~tilan,

270. Milenković A .• 276. Milešc' o, 40, 160.

Milobar F. , 31. Milošć\ ić

Abdi-aga. 127.

~1iljacka,

262.

Miljevina. 142. Mioš.ići ,

271. Mirko'>ci. 170. Miš111,

3l8

109.

Mktačka Republika. 41. 48. 73.

76. 85.

Mohač. 61. 63.

21'.235.240,243.249.250.

287, 288. 289. Moscarac Ali ef., 119. Moscarci. 186. 194. 235. Moštre. 79. Mrkonjić-Grad, 252 . Mrzli nh. 30 I. Muderizović R., 93, 171. Muftić Ibrahim Ha.c;ib cf., 136. Malići (braća),

N

193. 194. 195. 196, 197, 199,

200. 204, :!05, 206, 207, 208. 'ako Ahmed ef„ 232. 257, 259. !':amik-pa.~a Mur.tli, 129. 130. 133, l~. 136. 137, 139, 140, 141. Naumović Unčo. 240. Naz.ečić Hulil, 203. Nazcčić. Mehmed, 204. l':edić lm Martin. 216. ~emila. 47. Neretva, li. 17. 18, 19. 41. 187, 193. Neve~inje, 154. 186, 273. 287. Nicolo Ba.< ey. 4 J. Nijemci, 9R. Nik.~ić, 40. Niš. 157. Novi Pai.ar. 96. 125, 126. 134, 157. 158. 159. 160. 212. 226. Novi Šeher. 63. 76. Nuh ef.. 191, 203.

Muradbegović A.

184. 188. 193, 198. 200. :!02. 206. 207' 208. Mur:u rn: (sultan). 63, 65. 66, 74.

Murat IV l:.uhan), 72. Murteda- paša. 76. Musić Ahmecl 276. Musić fra han. 2.50. Muslibego\1ć S:llih-heg. 186. Mustafa II (~ulWn). 78. Mustafa-pafa Bclcnlij.1. 118, 119. Mutevetić Asim; beg. 2~0. Muzafcrija (braća). 257.

MUller Eugen (ausrr. genemlJ, ~60.

240. Omerovič Hadži Muhamcd-a1m 161. Opuzen, 41, 203. Ornhovicu, 79, 188. Orbini M., 46, 47, 51. o~ijek. 70. 170. 171, 172. 173. Osjcčcruk, 79. Osmanbegović Osmao-beg, 8.2. o,munbegović Sulcjman, 82. Oc.manpa~ič ALi-beg, 88, 89. Ostrogon, 75. Ostrovica. 88, 89. 97.105 . 07tja (Očako,'), 82,

-.

p Pala\t;Str.i V., 84. Pale. 161. 162, 260. 266, 275.

NJ

.268.

\tf urad-beg, 235.

209, 210. 211. 212. OmcrO\·ič (muftijaJ. 231.

Pamuk (bajrak1ar). 186. Njema~ka.

25. 98. 221.

o Obrenovič

Mi loš. 11 O. 133. i34.

155. 157. Odoba~n Mešo, 268 .

Pandur Pmima, 264. Papska Kurija. 48. ParJ.:anis. 75. Parkanj, 75 Pa.~alič E., 13. Pašića han, 250

Otme.I, 157. Olesnicki A. A„ 82. Olomuc. 270.

Pašino hrJo, 258. 259. 260. Paulič (uu„lr. konzul), 1I4. Pavlović D. M„ 132. 137. Pa\• lović h·aniš. 33. Peć. 144. Pcćigrnd, 166, 167, 275.

Oman. 73.

Pcćki II.t~an - aga.

Odžak. 188. Ogulin, 182.

Omer-pa.\a Latas. 182, 183. 184. 185. 186. 188, 190. 191. 192,

136. 143, 166. Pcćki Ha,un-aga (1), 275. PeJanO\ ič O., 70. 81, 84. 319

Pelagič

Vasu. 218. M.. 76. 82. 99. Pelidija E•• 70, 76, 77. 81. 83, 105. PelC!.ić

Perišan. 18 l. Perlipalija /\hmec.1 ef.. l 25. Perzija. 63, M7. Per1ijw1ci. 81 . Petranović

Petr.ik ef„ 234, 239.

Petronović

Teofil. 218. Petr.i.š (topJ, 44. Petrovačko polje, 88. Petro\•ić D„ 43. Piava. 294. 298. Pilulija Hunosić lbrahim-aga, 186. 187. PinJO Hadži-Alija. 127. Pinjo Ibrahim (bajraktar), 120, 126, 127. Pirot (kod Trnvnil\a). 140.

Pita Hao;nija. 265. Plaško. 182. Plav, 158. Plevna. 22 l. Plitvička jezera, l 08. Pliva. 197. Pljdevka.. I 08. 276.

PopoYić J .. 264. Porta Nura. 265. Posa~'aljani, 188, 191. Posavina. 39, 81, 185. 191, 192. Pounje. 104. Poz