Čemu Praxis [PDF]

Zitiervorschau

P R A X I S D žepno izdanje, broj 10-11 Zagreb, II i III trom jesečje 1971.

Članovi redakcije B ranko B ošn ja k, D anko G rlić, M ilan Kangrga, Ivan K u vačić, G ajo P etrović, R u d i S u pek, P redrag V ranicki

Glavni i odgovorni urednici G ajo P e tro vić i R u di S upek

Izdavač H rva tsk o filo zo fsk o d ru štv o

Tisak: džepnog izdanja: Tiskara i knjigovežnica »Joža Rožanković«, Sisak. Distribucija: Industrijski radnik, poduzeće za pružanje reklamnih usluga, Zagreb, Ilica 28, telefon 440-449. Lektor i korektor: Milivoj Pilja.

čem u praxis gajo petrović

čemu praxis gajo petrović

praxis zagreb, 1972.

SADRŽAJ P redgovor

.

7

Uvod Cemu Praxis

. 11

I Jugoslavenska filozofija i časopis »Praxis« Dvije i po godine » P r a x is a « ................................. 21 G odišnja sk u p štin a H rvatskog filozofskog d ru ­ štv a .....................................................................44 Jugoslavenska filozofija danas . . . . 58 Još dvije godine » P ra x is a « ........................................ 71 I I M arksizam na Zapadu i Is to k u M arx i Zapadni svijet . . . . Jugoslavenski filozofi u SSSR-u . F ilozofski sim pozij u B udim pešta D ijalek tik a oslobođenja . . .

.9 1 . 106 . 123 . 129

I I I Šanse razotuđenja O našoj f i l o z o f i j i ..................................................... 149 O n ep o šted noj k ritici svega postojećega . .1 5 9 Jugoslavenski filozofi i socijalizam . . . 165 Šanse r a z o t u đ e n ja .....................................................171 N eobjavljeni i n t e r v j u ..............................................178 M jesto zaključka Jugoslavenska k u ltu ra .

. 187

D odatak Filozofija u Jugoslaviji (1945— 1971) . B i b l i o g r a f i j a ...........................................

. 199 . 218

PREDGOVOR

K ronike, prikazi i in tervju i k o ji su ovdje se k u p lje n i p o tječu iz 1964—1968. godine, a objav­ lju ju se bez izm jen a (jedino je »Dodatak« dopu­ n jen podacim a iz 1968—1971). P retp o stavljam da ti te k sto v i m ogu biti zani­ m ljivi kao d o k u m e n ti o je d n o m razdoblju jugo­ sla ven ske filo zo fije i časopisa »Praxis«, kao svje­ dočanstva o m isaonim i lju d sk im n astojanjim a ju ­ goslavenskih filozofa m a rk sista i o njih o vim sus­ retim a i ko n fro n ta cija m a s filo zo fim a drugih ze­ m alja i d ru kčijih shvaćanja. Jedn im dijelom to su i svjed o ča nstva o va n jsk im teškoćam a slobodne m isli i o n je n o j naizgled začu đ u ju ćo j otp o rn o sti udarcim a topuza, i isku šen jim a zlatnog teleta. Ia ko bi već i d o ku m en ta rn i ka ra kter ovih te k ­ stova m ogao b iti dovoljno opravdanje za njihovo o b javljivanje, čini m i se da njihova a k tu a ln o st ni­ je isklju čivo d o kum entarna. V rijem e u ko jem su nastali jo š nije prošlo: »Suvrem eni s v ije t jo š je u vijek svijet ek o n o m ske eksploatacije, nacionalne neravnopravnosti, p olitičke neslobode, duhovne 7

praznine, svijet bijede, gladi, m ržnje, rata i stra­ ha.« N ije zastario ni program iznijet u prvom bro­ ju »Praxisa«: »Želimo filozofski časopis u onom sm islu u kojem je filozofija m isao revolucije: nepoštedna kritika svega postojećega, hum anistička vizija doista ljudskog svijeta i nadahnjujuća sna­ ga revolucionarnog djelovanja.« Dio sakupljenih tekstova nastao je na direk­ tan poticaj drugova iz redakcije »Praxisa«. Zahva­ lju jem svim drugovim a na ovim i drugim potica­ jima, a napose i na dopuštenju da u ovu knjigu uklju čim dva svoja te ksta (»Čemu Praxis« i »Ju­ goslavenska kultura«) koja su svojevrem eno obja­ vljena bez potpisa kao redakcijski uvodnici. U Zagrebu, oktobra 1971. G. P.

8

uvod

ČEMU

PRAXIS?

Im a to liko m nogo časopisa danas, a toliko m alo lju d i k o ji ih čitaju! Čem u, dakle, jo š jedan časopis? U sprkos preo b ilju časopisa čini nam se da n em a m o takav kakav m i želim o: filo zo fsk i časo­ p is k o ji nije u sko »stručan«, filo zo fsk i časopis k o ji n ije sam o filo zo fski, nego raspravlja i o a ktu a ln im p ro b lem im a jugoslavenskog socijaliz­ m a i su vrem enog svijeta i čovjeka. N e želim o filo zo fsk i časopis u tradicionalnom sm islu, ali ne želim o ni opću teo rijsku reviju bez središnje m isli i bez određene fizionom ije. Id eja da se p o kren e takav časopis nije potekla iz p u ke želje da se realizira jo š jedna te o rijski m oguća fizio n o m ija časopisa; ideja je potekla iz uvjerenja, da je časopis te vrste živa potreba na­ šega vrem ena. S o cijalizam je je d in i lju d sk i izlaz iz teškoća u ko je se zaplelo čovječanstvo, a M arxova m isao — n a j a d ekva tn i ja teo rijska osnova i inspiracija revolucionarnog djelovanja. Jedan od osnovnih izvora n eu spjeha i deform acija socijalističke teo­ 11

rije i prakse u toku posljednjih decenija treba tražiti baš u previđan ju »filozofske dim enzije« Marxove m isli, u otvorenom ili prikrivenom ne­ giranju njene hum anističke biti. Razvoj auten­ tičnog, hum anističkog socijalizm a nem oguć je bez obnove i razvoja Marxove filozofske misli, bez produbljenijeg proučavanja djela svih značajnih m arksista i bez doista m arksističkog, nedogmatskog i revolucionarnog pristupa otvorenim pita­ njim a našega vremena. Suvrem eni svijet još je uvijek svijet ekonom ­ ske eksploatacije, nacionalne neravnopravnosti, političke neslobode, duhovne praznine, svijet bi­ jede, gladi, m ržnje, rata i straha. Starim tjesko­ bama pridružile su se nove: A tom sko razaranje nije sam o m oguća budućnost; ono se već danas realizira kao m ora i strepnja što svakodnevno truje naš život. Č ovjekovi sve veći uspjesi u stva­ ranju sredstava za »pokoravanje« prirode sve us­ pješnije ga pretvaraju u pom oćni instrum ent nje­ govih instrum enata. A pritisak m asovne bezličnosti i naučne m etode »obrađivanja« masa sve se više su p rotstavljaju razvoju slobodne lju d ske lič­ nosti. Ne treba potcjenjivati svjesne napore što ih čine progresivne društvene snage da se savlada sadašnje nehum ano stanje i ostvari jedan bolji svijet. Ne treba zaboraviti ni znatne uspjehe koji su borbom postignuti. Ali ne treba previdjeti, da ni u onim zem ljam a, gdje se vrše napori za ostva­ renje doista ljudskog društva, naslijeđem oblici nehum anosti nisu savladani i da se pojavljuju i deform acije kojih ranije nije bilo. Filozof ne m ože ravnodušno prom atrati sva ta zbivanja, ne zato što u teškoj situaciji treba da pomogne svatko, pa m eđu ostalim a i filozof, ne­ go zato što su u korijenu svih tih teškoća proble­ m i čije je rješenje nem oguće bez sudjelovanja fi lozofije. Ali ako suvrem ena filozofija želi da bitno

pridonese rješavanju suvrem ene sv je tsk e krize, ona se ne sm ije svesti na proučavanje i interpre­ tiranje svo je vlastite historije; ona ne sm ije biti ni ško lsko građenje sveobuhvatnih sistem a; još m a n je sam o analiza m etoda su vrem ene nauke ili o pisivanje svakodnevne upotrebe riječi. Ako želi da bude m isao revolucije, filo zo fija se m ora o kre­ n u ti b itn im brigam a suvrem enog svijeta i čovje­ ka, a ako želi da dopre do biti svakodnevicc, ona se ne sm ije u steza ti da se od nje i prividno udalji zaranjajući u dubine »m etafizike«. U skla d u s o vakvim shvaćanjim a, želim o ča­ sopis k o ji neće biti filo zo fski u onom sm islu u ko jem je filo zo fija sam o jedno posebno područje, jed n a naučna disciplina, strogo odvojena od svih ostalih i od svakodnevnih problem a čovjekova ži­ vota. Ž elim o filo zo fsk i časopis u onom sm islu u ko je m je filo zo fija m isao revolucije: nepoštcdna kritika svega postojećega, h u m a n istič ka vizija do­ ista lju d sk o g svijeta i nadahnjujuća snaga revo­ lucionarnog djelovanja. N aslov Praxis odabran je zato što »praksa«, ta j cen tra lni p ojam M arxove m isli, najadekvatn ije izražava skiciranu koncepciju filozofije. Upo­ treba grčkog oblika riječi ne znači da ovaj pojam shvaćam o onako, ka k o je shvaćen negdje u grč­ k o j filo zo fiji. Č inim o to zato da se ogradim o od pra g m a tističkog i vulgarno-m arksističkog shvaća­ nja p ra kse i naznačim o da sm jera m o na izvornog Marxa. Pored toga grčka riječ, čak i kad nije shvaćena tačno u grčkom sm islu, m ože p oslužiti kao p o d sje tn ik da, p o p u t starih G rka m isleći o onom e naj svako dnevni j em , ne previđam o ono što je u n je m u n esvakodnevno i bitno. P itanja o k o jim a želim o raspravljati prelaze o kvire filo zo fije kao stru ke. To su pita n ja u k o ji­ m a se su sreću filozofija, nauka, u m je tn o st i d ruš­ tveno djelovanje, p ita n ja koja se ne tiču sam o ovog ili onog fragm enta čovjeka, ni sam o ovog ili 13

onog pojedinca, već čovjeka kao čovjeka. U skla­ du s orijentacijom na problem e ko ji se ne m ogu zatvoriti ni u jednu posebnu stru ku , pa ni u struč­ no shvaćenu filozofiju, nastojat ćem o i okupiti suradnike. Želim o da u časopisu sudjeluju ne sa­ m o filozofi, već i um jetnici, književnici, naučenjaci, javni radnici, svi oni ko ji nisu ravnodušni prem a životnim pitanjim a našeg vrem ena. Bez razum ijevanja biti M arxove m isli nema hum anističkog socijalizm a. Ali naš program nije da se interpretacijom Marxove m isli dođe do nje­ nog »tačnog« razum ijevanja i da se ona u tom »čistom« obliku sam o »brani«. N ije nam stalo do konzerviranja Marxa, već do razvijanja žive revo­ lucionarne m isli inspirirane Marxom. R azvijanje takve m isli zahtijeva široku i otvorenu diskusiju, u ko jo j će sudjelovati i nem arksisti. Zato će naš časopis objavljivati ne sam o radove m arksista, već i radove onih koji se bave teorijskim proble­ m im a što nas tište. Sm atram o da razumijevarxju biti M arxove m isli m ogu prije pridonijeti njeni inteligentni kritičari, nego ograničeni i dogm at­ ski pristalice. M išljenja sadržana u pojedinim radovim a ne treba pripisivati redakciji nego potpisanim auto­ rima. Kao što će čitaoci im ati prilike da se uvje­ re, ni članovi redakcije ne slažu se u svem u. Ob­ javljivanje bilo kojeg rada u časopisu, bez obzira na to da li autor jest ili nije član redakcije, ne znači da je redakcija suglasna s gledištim a auto­ ra; to sam o znači da redakcija sm atra rad rele­ vantnim prilogom diskusiji o aktualnim proble­ m im a suvrem enog svijeta i čovjeka. Časopis Praxis izdaje H rvatsko filozofsko dru­ štvo, a sjedište m u je u Zagrebu. To se izražava i u sastavu redakcije. M eđutim , problem i H rvat­ ske ne m ogu se danas raspravljati odvojeno od problem a Jugoslavije, a problem i suvrem ene Ju­ goslavije ne mogu se izolirati od velikih pitanja 14

suvrem enog svijeta. N i socijalizam ni m arksizam nije nešto u sko nacionalno, pa m arksizam ne m ože biti m arksizam , ni socijalizam — socijali­ zam, ako se zatvara u uske nacionalne okvire. U skla d u s ovakvim shvaćanjim a časopis će raspravljati ne sam o o n ekim specifično hrvat­ skim ili jugoslavenskim tem am a, nego također i u p rvo m redu o općim problem im a suvrem enog čo vjeka i suvrem ene filozofije. I p ristu p tem am a bit će so cijalistički i m a rksistički, dakle interna­ cionalistički. Uz suradnike iz H rva tske nastojat ćem o o k u p iti suradnike iz drugih jugoslavenskih republika i iz drugih zem alja, pa i s drugih kon­ tinenata, a uz jugoslavensko izdanje časopisa (na h rva tsko -srpskom jeziku) izdavat ćem o i interna­ cionalno izdanje (na engleskom i na fra n cu sko m jeziku). S vrha internacionalnog izdanja nije »re­ prezentiran je« jugoslavenske m isli u inozem stvu, nego stim u lira n je m eđunarodne filo zo fske surad­ nje u ra spravljanju o odlučnim p ita n jim a našega vrem ena. N e sm a tra m o da naš časopis m ože »riješiti«, pa čak ni sta viti na d isk u siju sve a ku tn e proble­ m e su vrem enog svijeta. N ešto tako nećem o ni po­ kušavati. P okušat ćem o da se koncentriram o na neka od klju čn ih pitanja. Zato se časopis neće fo rm ira ti sam o na osnovu po jed in ih slučajno pri­ sp jelih priloga, već će u prvom redu redakcija po­ kreta ti određena p itanja koja sm atra značajnim i p rikla d n im za raspravljanje. N adam o se da će nam u izboru tih tem a pom agati suradnici i či­ taoci. U sm jeravajući časopis na goruća p itanja su­ vrem enog svijeta i filozofije, redakcija će nasto­ ja ti da se u časopisu njeguje nepoštedna kritika p o sto jeće zbilje. S m a tra m o da je kritičn o st koja ide do ko rijena stva ri ne prezajući ni od kakvih ko n sekven cija jedna od b itnih k a ra kteristik a sva­ ke prave filozofije. T akođer m islim o da n itk o ne­ 15

ma m onopol ni izuzetno pravo na bilo koju vrstu ili područje kritike. N em a nijednog općeg ni spe­ cijalnog pitanja koje bi bilo sam o unutrašnje pi­ tanje ove ili one zem lje ili privatno pitanje ove ili one d ruštvene grupe, organizacije ili pojedinca. M eđutim sm atram o da je prvenstven zadatak m arksista i socijalista pojedinih zem alja da uz opće problem e suvrem enog svijeta kritičk i osvjet­ ljavaju problem e svoje vlastite zem lje. Primarni je zadatak jugoslavenskih m arksista, na prim jer, da kritički raspravljaju o jugoslavenskom socija­ lizm u. Takvim kritičkim raspravljanjem jugosla­ venski m a rksisti m ogu najviše pridonijeti ne sa­ mo svom vlastitom već i sv je tsko m socijalizm u. Ako naš časopis »prisvaja« pravo na kritiku koja nije ograničena ničim izuzev prirode kriti­ zirane stvari, to ne znači da za sebe tražim o privi­ legirani položaj. Sm atram o da »privilegij« slobo­ dne kritike treba da bude opći. T im e ne želimo reći da svaki plod slobodne kritike m ora biti »dobar«: »Slobodna štam pa ostaje dobra čak i ako proizvodi loše proizvode, jer su ti proizvodi apostati od prirode slobodne štam pe. Kastrat os­ taje loš čovjek čak i ako im a lijep glas«. (K. Marx) Ako sve m ože da bude predm et kritike, od toga ne sm ije biti izuzet ni časopis Praxis. Ne m o­ žem o unaprijed obećati da ćem o se složiti sa svim prigovorima, ali ćem o pozdraviti svaku jav­ nu kritičk u disku siju o časopisu. Sm atram o da čak ni p otpuno nenaklona kritika ne mora biti loš znak: »Povika njenih neprijatelja ima za filo­ zofiju isto značenje kao prvi plač djeteta za plaš­ ljivo osluškujuće uho m ajke, to je životni krik njenih ideja koje su razbile hijeroglifsku propis­ nu lju sk u sistem a i iščahurile se u građane svi­ jeta«. (K. Marx) 16

N aravno, n ije naš cilj đa izazovem o »poviku« pro tiv sebe. Naša je osnovna želja da prem a svo­ jim m o g u ćnostim a p ridonesem o razvoju filo zo f­ ske m isli i ostvarenju hum ane lju d sk e zajednice.

17

I jugoslavenska filozofija i časopis ,,praxis“

D VIJE I PO GODINE »PRAXISA«'

G odine 1927. u Z agrebu je izašao prvi broj Revije za filo zo fiju i psihologiju. Iako ne »čisto« filozofski, nego filozofsko-psihološki, bio je to ipak p rv i filozofski časopis u H rvatskoj. Kao u rednici pojavili su se u n je m u ta d a najem inentniji h rv atsk i filozofi i psiholozi. No ovaj je prvi b roj o stao u je d n o i p osljednji. Pokazalo se da iz­ davati filozofski časopis nije jednostavno. Tek n akon trid e se t i sedam godina, u jesen 1964. go­ dine, p ojavio se u Zagrebu ponovno filozofski ča­ sopis. Bio je to p rvi b ro j jugoslavenskog izdanja filozofskog časopisa Praxis. Tačno dva m jeseca n akon prvog b ro ja pojavio se i drugi, a za njim je slijedilo jo š dvanaest brojeva jugoslavenskog i osam b ro je v a m e đunarodnog izdanja. Od svojih p rvih b rojeva časopis Praxis suočio se sa izuzetnim teškoćam a. Bez bojazni da ćem o p re tje ra ti, m ožem o reći da n ijed an drugi časopis u Jugoslaviji nije u toku p o slje d n je dvije godine • R edigirani te k st izvještaja podnijetog godišnjoj skupštini H r­ vatskog filozofskog d ruštva, 22. A li 1966.

21

nailazio na takve teškoće. Pa ipak, časopis je uspio da se održi, redovno ispunjavajući svoje obaveze prem a javnosti. No ako već i puko odr­ žavanje časopisa u uvjetim a u kojim a je izlazio p redstavlja svojevrstan podvig, na to se nipošto ne svodi njegova vrijednost, časopis je uspio ne samo da se održi nego da se i afirm ira kao zna­ čajna pojava u hrvatskoj, jugoslavenskoj i svjet­ skoj filozofskoj misli. Za prosuđivanje vrijednosti jednog časopisa svakako je značajna ocjena program a koji je ča­ sopis sam sebi postavio. Ali je ne m anje značaj­ no p itan je o odnosu izm eđu proklam iranog h ti­ je n ja i realizacije, između onog što je časopis že­ lio i obećao i onog što je doista učinio, časopis Praxis izišao je u svom prvom b ro ju s jasno for­ m uliranim program om djelovanja. U tom progra­ mu kako je izražen u uvodniku »čem u Praxis« i kako je egzem plificiran čitavim sadržajem prvog b ro ja upada u oči »ambicioznost« i »neskromnosl« zamisli. Pojavljujući se u zemlji sa ne tako bogatom filozofskom tradicijom , u gradu u kojem je do tada objavljen jedan jedini broj jednog jedinog filozofskog časopisa, Praxis nije zam iš­ ljen kao im itacija ili v arijacija fizionomije nekog afirm iranog filozofskog časopisa neke velike na­ cije. Ne odbacujući iskustva vodećih svjetskih fi­ lozofskih i općeteorijskih časopisa, Praxis je za­ mislio i izgradio svoj vlastiti lik. Prem da se program s kojim je časopis izišao mogao učiniti ponekom »neskroman«, m islim da nije bio nerealan. Odvažujući se na taj poduhvat, oslanjali smo se na prethodna dvodecenijska is­ kustva i dostignuća našeg društvenog, kulturnog i filozofskog razvoja. Ako u razdoblju između 1927. i 1964. godine nije bilo filozofskog Časopisa u H rvatskoj, to ne znači da nije bilo filozofskog života ili da nije bilo nikakvih teorijskih časopisa. N aprotiv, može se tvrditi da se Praxis pojavio 22

kao logičan rezu ltat razvoja h rvatske, jugoslaven­ ske i m eđ u n aro d n e m ark sističk e filozofske m isli u toku p o slje d n jih decenija, te da je obilno ko­ ristio isk u stva naših m a rksističkih, ne čisto filo­ zofskih, te o rijsk ih časopisa. Dok je u razd o b lju izm eđu dva ra ta i u prvim p o slijeratn im godinam a staljinizam gotovo neo­ graničeno dom inirao u m eđunarodnoj m a rk sis­ tičkoj filozofiji, po slje d n je dvije decenije doni­ jele su obnovu stvaralačkog m arksizm a u filozo­ fiji. Iak o b o rb a p rotiv dogm atizm a još nije zavr­ šena, situ a cija je danas b itn o d ru k čija. P reporo­ đeni m ark sizam izvojevao je pravo građanstva u sv jetsk o j filozofskoj m isli i ponovo postao a tra k ­ tivan za duhovne stvaraoce širom svijeta. Bilo bi n esk ro m n o p rip isa ti najveću zaslugu za to jugo­ slavenskim filozofim a m ark sistim a. No nem a su­ m n je da su jugoslavenski filozofi dali p reporodu sv jetsk e m a rk sističk e m isli prilog kojega ne treba da se stide. U skoro n akon 1948. godine započela je kritika staljin izm a u jugoslavenskoj m arksističkoj filo­ zofiji. U po četku p arcijaln a, nedosljedna i bojaž­ ljiva, p o stajala je ta k ritik a sve odlučnija, srnion ija i plod onosnija, o tk riv aju ć i ne sam o defekte naslijeđene koncepcije d ijam a ta, nego i nove rea­ litete i spoznaje. U sm jeravajući se sve više na o dlučna p ita n ja suvrem enog svijeta i čovjeka, ju ­ goslavenska filozofska m isao sve je više pobuđi­ vala i in teres ne-filozofa, napose književnika, u m ­ je tn ik a i naučnih radnika. U cijelom ovom raz­ voju zagrebački filozofi odigrali su značajnu ulo gu. No o d lučnost filozofa H rv atsk e u b orbi p ro ­ tiv staljin ističk o g dogm atizm a n ije ih dovela u su p ro tn o st ni u sukob s drugim jugoslavenskim filozofim a. N aprotiv, u b o rb i je učvršćena s u rad ­ nja filozofa H rv atsk e i filozofa drugih jugoslaven­ skih rep u b lika, n a s u p ro t jugoslavenskom i m eđu­ naro d n o m staljin izm u i dogm atizm u. 23

Jedan nov oblik m arksističke filozofije došao je do izražaja u nizu publikacija, u individualnim knjigam a, u kolektivnim zbornicim a, u časopisi­ ma i u novinama. Ali u drugoj polovini pedesetih godina znatan dio naše filozofske produkcije pos­ tao je previše »radikalan« da bi mogao im ati lak pristu p u općeteorijske časopise i dnevne novine, ćasopis Jugoslavenskog udruženja za filozofiju Filozofija sve je više postajao nedovoljan u od­ nosu na bogatstvo probuđene žive m arksističke fi­ lozofske misli. B ujanje filozofskog života sve je više nam etalo zadatak stvaranja filozofskog časo­ pisa u H rvatskoj. Početkom pedesetih godina velik podstrek raz­ voju nedogm atske m arksističke filozofske misli u H rvatskoj dao je k ra tk o tra ja n ali značajan općeteorijski časopis Pogledi, a u drugoj polovini pedesetih godina mnogi su zapaženi filozofski ra ­ dovi objavljeni u časopisu Naše teme. U šezdese­ tim godinam a teorijski časopisi općeg tipa više nisu mogli da zadovolje narasle potrebe filozof­ skog života u H rvatskoj. Situacija je postajala sve paradoksalnija. Jaka filozofska grupa koja je stekla velik ugled u Jugoslaviji a već je počela stjecati i internacionalni renom e bila je bez ča­ sopisa u isto vrijem e dok su n ajrazličitiji časo­ pisi izlazili u znatnom b roju. U jesen 1963. došli smo do zaključka da je situacija već previše pa­ radoksalna da bism o je i dalje tolerirali, pa smo odlučili da bez obzira na sve teškoće dam o inici­ jativu za stvaranje časopisa. Na skupštini HFD u decem bru 1963. ideja o osnivanju časopisa p ri­ hvaćena je s odobravanjem , pa smo odm ah iza skupštine pristupili fo rm iran ju redakcije i p ri­ prem am a za prvi broj. N epune dvije i po godine što su prošle od ob­ javljivanja prvog b ro ja Praxisa vrijem e je »objek­ tivno« kratko, ali je to za urednike i suradnike časopisa bilo vrijem e izvanredno zgusnutih zbi24

van ja i b ogatih iskustava. Zato iz ove naizgled k ratk e p erspektive pune sad ržaja m ožem o s do­ sta sig u rn o sti govoriti o p ro g ram u koji sm o tada p rihvatili i o tom e kako sm o ga realizirali. B itn a fizionom ija časopisa Praxis logično je p ro istek la iz spoznaja i iskustava p rethodnog raz­ voja naše i svjetske m a rk sističk e filozofije. Jedna je od osnovnih spoznaja toga razvoja da su sud­ bina suvrem enog sv ije ta i suvrem ene filozofije tijesn o povezani, da suvrem eni svijet ne može naći izlaz iz ćor-sokaka bez odgovarajuće filozof­ ske m isli, kao što ni suvrem ena filozofija ne može steći ni sačuvati životne sokove ako se zatvara u u sko stru čn e specijalne problem e. S uvrem enom sv ijetu p o tre b n a je filozofija k o ja m isleći ra d i­ kalno iz dubine filozofske tra d icije može d o p ri­ je ti do n a jd u b ljih pro b le m a suvrem enosti. Polazeći od ovakve koncepcije filozofije, od­ redili sm o fizionom iju časopisa, pro k la m irali sm o da želim o »filozofski časopis k o ji n ije usko s tru č a n ’, filozofski časopis koji n ije sam o filo­ zofski, nego ra sp ra v lja i o a k tu aln im p roblem im a jugoslavenskog socijalizm a i suvrem enog svijeta i čovjeka«. P recizirajući ovaj zahtjev, rekli sm o da »želimo filozofski časopis u onom sm islu u ko­ je m je filozofija m isao revolucije: nepoštedna k ritik a svega postojećega, h u m a n istič k a vizija do ista lju d sk og sv ije ta i n a d a h n ju ju ć a snaga revo­ lucionarnog djelovanja«. P ro k lam iraju ći ovakvu o rijen ta ciju , ujed n o sm o upozorili da se filozo­ fija »ako želi da d opre do biti sv ak o d n ev ice,. . . ne sm ije u stezati da se od n je i prividno u d alji za ra n ja ju ć i u dubine 'm etafizike'.« Bez u s tru č a v a n ja m ožem o reći da je u toku dvije i po godine svoga izlaženja Praxis usp ješn o realizirao ovakvu koncepciju filozofije i pridonio n jenoj afirm aciji. Uz naizgled a p s tra k tn e filozof­ ske tem e kao što su one »O praksi«, »Istina i spoz­ naja«, » š ta je povijest«, tu su se rasp rav ljale i 25

takve očigledno ukorijenjene u suvrem enosti kao što su »Smisao i perspektive socijalizma«, »Um­ jetn o st u svijetu tehnike«, »Socijalizam i etika«, »Misao Lukžcsa i Blocha«, pa čak i takve koje sc neposredno tiču naše, hrvatske i jugoslavenske zbilje, kao što su »Jugoslavenska kultura« i »Ob­ razovanje i znanost«. U rubrici »Portreti i situ a­ cije« objavljivale su se rasprave o još uvijek ži­ vim ili nedavno prem inulim filozofima i filozof skim sociolozima kao što su J. P. S artre, M. Meileau-Ponty, C. Wright-Mills, Th. Veblen, M. Weber, K. M annheim, ali se pisalo i o M arxu, Fichteu, Aristotelu. A uz ovu »akademsku« rubriku časo­ pis je imao i ru b rik u »Misao i zbilja«, gdje su se uz opće problem e sm isla i funkcije filozofije (»Fi­ lozofe, šta misliš«, »Dogma ili filozofija«, »Pra­ ksa i kritika«) raspravljala i najak tu aln ija pita nja suvrem enosti (»Etičke antinom ije revolucio­ narne egzistencije«, »Kriza sam osvesti u savremcnom društvu«, »O dum iranje države kao proces razvoja sam oupravljanja u Jugoslaviji« itd.). Sli Čan »dualizam« opažao se i u ostalim rubrikam a. No ako pobliže razm otrim o pojedine priloge, uvjerit ćemo se da je dualizam bio prividan. Prilozi na takozvane ap stra k tn e filozofske te me što ih je donosio Praxis bili su redovno pisani na svjež, neakadem ski način, s perspektivom na bitna p itan ja suvrem enosti, a od priloga na naiz­ gled efem erne nefilozofske tem e zahtijevali smo da pristupe problem im a na širi filozofski način. Ne tvrdim o da su u svakom pojedinom slučaju ti za­ htjevi u idealnom obliku realizirani, niti sm atra­ mo da je časopis sastavljen sam o od idealno urav noteženih članaka poželjan i moguć. No nem a su­ m nje da je časopis u cjelini postizao takav karaktei i da je upravo zbog toga stekao odušev­ ljene suradnike i čitaoce i među stručnim filozo­ fima i među onim a koji to nisu. 26

Teško bi bilo navesti sve one oduševljene oda­ zive što ih je časopis doživio, pa neću ni pokuša­ v ati da to učinim . S pom injem sam o da sm o neko­ liko tak v ih odaziva objavili u ru b ric i »Odjeci«. N ipošto ne želim su g erirati da su sva objavljena m išljen ja o Praxisu bila povoljna. Poznato je da je časopis bio p red m et o štrih k ritik a i napada p u te m svih posto jećih sred stav a javne kom uni­ k acije (novine, časopisi, radiotelevizija itd.). O n je m u se nepovoljno govorilo na sastan cim a po­ litičk ih forum a, pa čak i u S aboru SRH. M eđutim , značajn o je da je časopis uz pom oć m alog b ro ja polem ičkih članaka, a u prvom red u konsekvent­ nim p ro v o đenjem svoje orijen ta cije , uspio da p o ­ kaže neosnovanost tih napada, te su i njegovi k ri­ tičari počeli sve više uviđati da časopis, bez ob­ zira na ev entualno sporne koncepcije, p osjeduje n esu m n jiv e v rijednosti, kojim a tre b a odati priz­ n anje. Tako je je d an od n a jis ta k n u tijih k ritiča ra Praxisa iz političkih krugova napisao: »Zasluga je Praxisa i to što je sve nas, a m ožda i Savez kom unista, p o dstakao na intenzivnu teo retsk u d isk u siju o m nogim otvorenim problem im a.« (V jesnik, 20. V 1966). Ni oni inozem ni filozofi ko­ ji se ne slažu s našim koncepcijam a nisu mogli a da časopisu ne o d aju izvjesna p riznanja. Tako je g ru p a sovjetskih filozofa, p rikazujući filozof­ ski život u Jugoslaviji m orala p riznati: »Značaj­ no, ako ne i glavno m jesto u filozofskom životu Jugoslavije zauzim aju p ita n ja odnosa filozofije prem a suvrem enoj stvarnosti, problem čovjeka, ideje hum anizm a. N aročito aktivno pokreće ih u sad ašn je v rijem e g ru p a filozofa koja o d ređ u je li­ n iju časopisa Praxis i oni koji njim a gravitiraju.« (Voprosi filosofii, No 5/1966, str. 159). K ritik a časopisa Praxis u našim novinam a i časopisim a p ro šla je dvije glavne faze. U prvo; težište je bilo na k ritici p rogram a i osnovne o ri­ 27

jentacije časopisa. N aročito je pod u d ar kritike dospio onaj dio tog program a koji je form uliran riječim a »nepoštedna k ritik a svega postojećega«. Kada smo pokazali da te kritike nisu opravdane, kako zato što jedan dio našeg program a uzim aju za cijeli program , tako i zato što taj dio shvaćaju pogrešno, je dnostrano i nepotpuno, kritike pro­ gram a uglavnom su prestale, ali nam se počelo predbacivati da zatajujem o u njegovoj realiza­ ciji, da našom »nepoštednom kritikom « negira­ mo ono što bi trebalo afirm irati, a afirm iram o ono što bi trebalo negirati. N apose nam je predbacivano da prom ašujem o u našoj osnovnoj hu­ m anističkoj o rijentaciji, je r smo glavnom o š tri­ com usm jereni protiv dogm atizm a i staljinizm a, pojava koje u našem društvu navodno postoje jos samo kao aveti što ih mi budim o od sna. M eđu­ tim, događaji posljednjih m jeseci jasno su po­ kazali da aveti protiv kojih smo se borili nisu bile baš tako avetinjske, te da je bila ispravna ona osnovna o rijen tacija što ju je Praxis od po­ četka zastupao. Neki kom binatori, kojim a izgleda nevjerojat­ na m ogućnost principijelnog djelovanja uz rizik, bili su skloni pretpostavci da je redakcija Pra­ xis an ticipirala politička zbivanja pa se unaprijed o rijen tirala prem a njim a. Takvi kom binatori bili su npr. im presionirani tim e što je tro b ro j 4— 6 /1966, koji je izišao sredinom ju la 1966, dakle od­ mah poslije brionskog plenum a, donio članak dvojice m ladih znanstvenih radnika u kojem se oštro k ritizira politika Savezne kom isije za nu­ klearnu energiju. Svima koji znaju logiku i tem ­ po štam p anja časopisa i napose m ogućnosti štam ­ panja jednog tro b ro ja od preko 400 stran a bilo je jasno da je članak napisan više m jeseci p rije b ri­ onskog plenum a, te su bili im presionirani tobož njom dobrom inform iranošću redakcije Praxis, 28

koja jo j je om ogućila da na vrijem e naruči odgova­ raju ći članak. One koji nam se u tom pogledu dive m oram o razočarati, je r u tre n u tk u kad je doni­ jela od lu k u o objav ljiv an ju spom enutog članka red ak c ija nije im ala ni p o jm a o pred sto jećim do­ g ađajim a, kao što o tom e nisu n išta znali ni s u ­ radnici, koji su p rije toga sam oinicijativno napi­ sali i p o nudili nam svoj članak. Ni suradnici ni red ak cija nisu tu djelovali po logici obaviješte­ nosti, nego je n a d je lu bila je d n a druga logika, o na logika koja je od početka vodila red ak c iju i s u rad n ik e Praxisa, logika ljudske i znanstvene sa­ vjesti, logika p rin cip ijeln e b orbe za uvjerenja. Z bivanja ko ja su dala za pravo osnovnoj o ri­ je n ta c iji časopisa mogu nas sam o u čv rstiti u riješen o sti da tu o rije n ta c iju zadržim o i još konsek v en tn ije razvijam o. To ne znači da tre b a da se k rećem o u krugu uvijek istih već p o k renutih problem a. V elikom b ro ju značajnih p ita n ja su­ v rem ene filozofije i suvrem enog svijeta Praxis nije posvetio dovoljno pažnje. Tako npr. u svojoj bo rb i za k onsekventno razv ijan je sam o u p ra v lja­ n ja n asu p ro t biro k ra tizm u , časopis je nedovoljno k ritičk e pažnje posvećivao te h nokratizm u, a u svom n a s to ja n ju za razum ijevanjem i razvijanjem M arxove m isli posvećivao je nedovoljno pažnje drugim to kovim a i pravcim a suvrem ene filozofije. Tem atsk o obogaćivanje i p ro d u b ljiv an je časopisa je d a n je o d n aših osnovnih zadataka, no takvo se obogaćivanje m ože vršiti sam o na bazi jo š konsek ventnijeg razv ijan ja naše osnovne k ritičk e i rev o lu cio n arne hu m an ističk e o rijen ta cije . U sk lad u s našom o rijen ta cijo m na p ita n ja ko­ ja prelaze okvire filozofije kao stru k e, na p ita ­ n ja u k o jim a se susreću filozofija, nauka, u m je t­ nost i d ru štv en o djelovanje, u n ap rijed sm o n a­ javili: »Želimo da u časopisu su d jelu ju ne sam o filozofi, već i u m jetn ici, književnici, naučenjaci, javni rad n ici, svi oni koji nisu ravnodušni p rem a 29

životnim pitanjim a našeg vremena.« Ove smo in­ tencije uspjeli i ostvariti. P ored filozofa koji su prirodno činili većinu naših suradnika, imali smo među suradnicim a: sociologe, pedagoge, histori­ čare um jetnosti, književne kritičare, književnike, likovne um jetnike, muzičke stvaraoce, arhitekte, fizičare i druge. S m atram o da ovakva široka su­ rad n ja ljudi različitih stru k a nije štetila osnov­ noj fizionom iji časopisa, nego je pomogla njenoj punijoj realizaciji. N aročito značajna i neobično korisna za rea­ lizaciju osnovne fizionom ije časopisa bila je su­ rad n ja sociologa. Riječ je o suradnicim a od ko­ jih se neki intenzivno bave i em pirijskim socio­ loškim istraživanjim a, ali koji se svi bave i onim fundam entalnim pitanjim a u kojim a se susreću filozofija, sociologija i revolucionarno društveno djelovanje. Ovu dragocjenu su rad n ju sa sociolo­ zima želimo i dalje ostvarivati i razvijati. To tre­ ba naročito istaći zato što su se nedavno čuli gla­ sovi da našem filozofskom časopisu p rijeti opas­ nost da se »sociologizira«, da redakcija koja je stvorila časopis i pridala mu sadašnji oblik želi da bitno prom ijeni njegovu fizionomiju. Treba jasno istaći da ovi glasovi nem aju osnova. Mi smo riješeni da održim o Praxis s onom fiziono­ m ijom koju sm o m u dali od početka. S m atrajući da je »razvoj autentičnog hum a­ nističkog socijalizm a nem oguć bez obnove i raz­ voja Marxove filozofske misli«, u našem smo p r­ vom b ro ju također istakli da nam »nije stalo do konzerviranja M arxa, već do razvijanja žive re­ volucionarne misli inspirirane Marxom.« U uvje­ renju da stvaralački m arksizam može da se raz­ vija samo kroz široku i otvorenu diskusiju, u kojoj su d jeluju i nem arksisti, ustvrdili smo da »razum ijevanju bili Marxove m isli mogu prije pridonijeli njeni inteligentni kritičari, nego ogra­ ničeni i dogm atski pristalice.« '30

U skladu s ovim proklam acijam a, za afirm a ­ ciju m ark sističk ih koncepcija nism o se borili cen­ zu riraju ći i onem ogućavajući n em arksističke i »neortodoksne« m ark sističk e koncepcije, nego na­ porom da dam o novu svježinu i snagu m arksis ličkim koncepcijam a, da stvaralačkim i slobod­ nim m išljenjem u duhu M arxa otvaram o nove vidike. N ism o se ustručavali da objav lju jem o ra ­ dove koji bi m jereni aršin im a dogm atske nepo­ grešivosti bili ocijenjeni kao opasne hereze, revi­ zionizm i i nesigurna lu ta n ja m im o jedino spasavajućeg sv jetla d oktrine. O bjavljivali sm o i m i­ slioce koji su nezavisno od M arxa, djelom ično s M arxom .ili čak i odlučno protiv M arxa, razm iš­ ljali o p itan jim a koja i nas tište. Pokazalo se da takva širin a nije nim alo ugrozila našu osnovnu o rijen ta ciju . U sprkos tom e, a u velikoj m jeri baš zbog toga, Praxis je shvaćen i prihvaćen kao ča­ sopis k oji s pu n im uvjerenjem , konsekventno i životno b ran i i razvija b it i osnovni sm isao M ar­ xove filozofske poruke. Zato ni u ovom pogledu n ije p o tre b n o da nešto bitno m ijenjam o. P o treb ­ no je n ap rotiv da i ovu ispravnu o rije n ta c iju još pu n ije razvijam o. Časopis Praxis p okrenuli su zagrebački filo­ zofi. Od sam og početka časopis je nosio ja sn a o bilježja sredine u kojoj izlazi. M eđutim , sm a­ trali sm o i sm atram o da se »problem i H rvatske ne m ogu d anas ra sp ra v lja ti odvojeno od p roble­ m a Jugoslavije, a problem i suvrem ene Jugosla­ vije ne mogu se izolirati od velikih p ita n ja su­ vrem enog svijeta.« U skladu s tim najavili sm o da će časopis rasp rav ljati ne sam o o specifično našim tem am a, nego ta k o đ er i u prvom redu o općim p ro blem im a suvrem enog čovjeka i suvre­ m ene filozofije. N ajavili sm o ta k o đ er da će i p ri­ stu p tem am a b iti »socijalistički i m a rksistički, dakle internacionalistički«, da ćem o uz su rad n i­ ke iz H rv atske o k u p iti su rad n ik e iz drugih jugo­ 31

slavenskih republika i iz drugih zem alja, te da ćemo uz jugoslavensko izdanje časopisa (na hrvatskosrpskom jeziku) izdavati i m eđunarodno izdanje (na stranim jezicim a). Sva smo ova na­ javljena obećanja u velikoj m jeri i izvršili. Uz specifično naše tem e raspravljali smo i takve ko­ je podjednako uzbuđuju filozofe svih nacija i kontinenata, a u suvrem enoj poplavi nacionaliz­ m a i nacionalnog nihilizm a uspjeli smo realizi­ rati jed an internacionalistički stav koji nije ana­ cionalan. M eđu našim suradnicim a našli su sc ugledni filozofi A ustrije, Bugarske, Cehoslovačke, F rancuske, Indije, Italije, M ađarske, Istočne i Za­ padne N jem ačke, Poljske, SSSR-a, USA. Uz jugo slavensko izdanje časopisa pokrenuli smo i me­ đunarodno izdanje koje donosi u prvom redu odabrane priloge iz jugoslavenskog izdanja, ali i priloge koji u ovom nisu objavljeni. Tako sm o u m eđunarodno izdanje uključili i neke radove koji su ran ije objavljeni na hrvatskosrpskom u zbor­ nicim a Socijalizam i hum anizam i Čovek danas. Bez opasnosti da ćemo p retjerati, možemo tvr­ diti da je Praxis prvi jugoslavenski časopis koji se šire afirm irao u inozemstvu. Ta je afirm acija bila moguća zato što sm o u tom pogledu imali od početka ispravnu orijentaciju, koja je u uvod­ niku prvog b ro ja izražena riječim a: »Svrha in ter­ nacionalnog izdanja nije ’rep rezen tiran je’ jugo slavenske misli u inozem stvu, nego stim uliranje m eđunarodne filozofske su rad n je u raspravljanju 0 odlučnim pitanjim a našeg vremena.« O dbacu­ jući »reprezentativnu« funkciju kao prim arnu, nism o im ali nam jeru da je potpuno poreknem o. S m atrali sm o da publikacije kojim a je prim arna ili čak jedina nam jena prezentiranje naše zemlje 1 naše k ulture inozem stvu mogu biti zanimljive sam o specijalistim a i radoznalcim a koji su već i onako zainteresirani za nas. Zato sm o zamislili časopis u kojem bi naši filozofi zajedno i ravno­ 32

p ravno s filozofim a drugih zem alja rasp rav ljali o b itn im p ro blem im a suvrem ene filozofije i su v re­ m enog svijeta. S m atrali sm o da n a taj način m o­ žem o i n ajb o lje p reze n tira ti n ašu filozofiju svi­ je tu , je r je tako preze n tira m o kao učesnicu sv jet­ skih zbivanja, a ne kao nacionalni sp ecijalitet što se nudi pogledu ekscentrika. M islim o da sm o u tom e i uspjeli, da sm o se ravnopravno uključili u sv jetsk i filozofski dijalog, p reze n tira ju ći svi­ je tu ne p u k u in fo rm aciju o nam a, nego određeni p ris tu p filozofiji. No ako m eđ u n aro d n a s u ra d n ja u jugoslaven­ skom izd anju i m e đunarodno izdanje časopisa p red sta v ljaju naš najveći uspjeh, tu se k riju i n a­ ši najveći nedostaci, je r sm o upravo tu najosjelnije zaostali za m ogućnostim a. N ajugledniji svjet­ ski filozofi i sociolozi, napose filozofi i sociolozi m ark sisti, s oduševljenjem su prihvatili časopis, i izrazili sp rem n o st da u njem u s u rađ u ju . M eđu­ tim , njih o v a je s u ra d n ja ostala ispod njihovih že­ lja i m ogućnosti našom krivnjom , je r ih nism o u dovoljnoj m je ri pozivali na s u rad n ju , pa čak ni o b avještavali o m ogućnostim a su rad n je. Kao ča­ sopis sa čv rstom s tru k tu ro m , čija se osnovna te­ m a tik a u n a p rije d p lan ira, Praxis zahtijeva stalan k o n ta k t red ak c ije i su rad n ik a, njihovo stalno o ba­ v ještav an je o planovim a, n am jeram a, tem am a, d a­ tum im a, p rom jenam a. Dok sm o sa suradnicim a u H rv atsk o j, a donekle i sa su rad n ic im a u Jugo­ slaviji, u sp jeli o stv ariti takav živ dodir, naš kon­ ta k t sa su rad n ic im a u inozem stvu bio je nedovo­ ljn o intenzivan. To se o b ja šn jav a u prvom redu teškom situ acijom u kojoj se časopis stalno nala­ zio i k o ja n as je stalno p risiljav a la da se najviše bavim o p ita n jim a neposrednog o d ržan ja časopi­ sa. Jed an od glavnih razloga za to bilo je i nepo­ s to ja n je odgovarajućih organizacionih fo rm i ko­ je b i olakšavale takve k o n tak te. Ovog problem a

bili smo svjesni još p rije nego što smo počeli iz davanje časopisa, pa smo već p rije izlaska p r­ vog b ro ja diskutirali o fo rm iranju internacional­ ne savjetodavne redakcije. M eđutim, pri poku­ šajim a form iranja te redakcije naišli smo na teš­ koće, pa sm o u ljeto 1964. odlučili da realiziranje te ideje odgodim o. Glavna teškoća bila je u tome što u to vrijem e još nism o mogli im ati pouzda­ niji k riterij za izbor članova šire redakcije. U prelim inarnim razgovorim a s našim i inozemnim filozofima dobivali sm o velik broj najrazličitijih i često nesuglasnih prijedloga i m išljenja, a ni­ smo imali dovoljno razloga da jednom prijedlo­ gu dam o prednost pred drugim . U proljeće 1966. zaključili sm o da je situacija p ro m ijenjena te sm o obnovili diskusiju o for­ m iran ju redakcijskog savjeta. U dvije nim alo la­ ke godine izlaženja časopisa prilično se jasno po­ kazalo n a koje suradnike možemo računati, pa je tim e ujedno dobiven putokaz i za form iranje sa­ vjetodavne redakcije. Na sastanku redakcije Pra­ xis 29. V III 1966. donesena je odluka o formir.v n ju redakcijskog savjeta i ujedno prihvaćena prc lim inarna lista njegovih članova. Na kasnijim sa­ stancim a ta je lista u nekoliko mahova proširi­ vana, te je definitivno utvrđena 26. XI 1966. P roširujući listu, učinili smo dvije vrste do puna oko kojih smo donekle kolebali. U prvom redu u prijedlog smo unijeli i neke naše mlađe filozofe koji se svojim dosadašnjim filozofskim radom još nisu jače afirm irali, a s druge strane unijeli sm o i neke inozemne filozofe koji su po­ kazali sim patije i interes za časopis, prem da se po svojim osnovnim filozofskim uvjerenjim a zna­ tno razilaze s većinom članova redakcije. Sm a­ trali smo i sm atram o da su oba ova proširenja opravdana. Mislimo da bi bilo korisno da u redak­ cijski savjet uđu b a r neki m lađi filozofi, koji bi radom u redakcijskom savjetu mogli steći isku 34

stvo i za rad u užoj redakciji. S druge strane, u skladu je s osnovnom o rijen ta cijo m časopisa da se p la tfo rm a stvaralačkog m arksizm a ne afirm i­ ra kroz časopis form alnom zabranom p ristu p a u časopis d ru k čijih shvaćanja, nego pozitivnim raz vijan jem m a rk sističk ih koncepcija i stim u lira­ njem b o rb e m išljenja. U skladu s tim korisno je da se u red ak c iju u k lju če i neki progresivni filo zofi n em ark sisti koji se sa sim patijom odnose prem a časopisu. ču li su se glasovi da je red ak c ija poduzim aju­ ći m jere za fo rm iran je redakcijskog savjeta p r e ­ k o račila svoja ovlaštenja, da je učinila nešto što navodno m ože učiniti sam o sk u p štin a HFD. Ova­ kve in te rp re ta c ije m oram o n ajo d lu čn ije odbaci ti. S k u p štin a HFD 1963. istak la je izvjesne »argu­ m ente i sugestije« u prilog p o k re ta n ja filozof skog časo p isa u H rvatskoj. S k u p štin a HFD 1964. odala je p riz n an je sam oinicijativno form iranoj red ak c iji i izabrala je ponovo s m an d ato m na dvi­ je godine. S k u p štin a HFD 1965. godine ponovo je »dala p u n u podršku« red ak c iji časopisa. Osim što je p o tv rd ila sam oinicijativn o fo rm iran i sa­ stav red ak cije, sk u p štin a n ije nikad rješav ala ni­ jed n o k o n k retn o p ita n je časopisa. S k u p štin a ni­ je rješav ala ni o fizionom iji časopisa, ni o ru b ri­ kam a, ni o tem am a, ni o m e đ u narodnom izdanju, ni o su rad nicim a, ni o naslovu, ni o cijeni, ni o bilo k o jem drugom ko n k retn o m p itan ju . P riro d ­ no je da red ak c ija k o ja je sam ostalno rješavala 0 svim k o n k retn im p itan jim a sam ostalno rješava 1 o fo rm ira n ju red ak cijsk o g savjeta ili savjeto­ davne red ak c ije (u engleskom te k stu u p o trije b ­ ljen je te rm in »advisory board«, a u francuskom »com ite de soutien«) kao svog pom oćnog tijela. To n arav n o ne znači d a sk u p štin a ne m ože reći svoje povoljno ili negativno m išljen je o ovom ili nekom dru gom p o stu p k u redakcije. Ali nem a i ne m ože b iti nikakve su m n je d a poduzim ajući 35

akciju za form iranje ovog tijela redakcija nije prekoračila svoja ovlaštenja. Form iranje redakcijskog savjeta ne bi trebalo nikako tum ačiti kao uspostavljanje b arijere ili posrednika između redakcije i suradnika. Dje­ lomično zbog orijentacije koju je časopis zastu­ pao, a djelom ično zbog teških uvjeta pod ko­ jim a je izlazio, između urednika i suradnika stvo­ rio se izuzetan odnos m eđusobnog razum ijevanja i podrške. S uradnici su sm atrali časopis u punom sm islu svojim i bili su sprem ni da se za njega žrtvuju, a redakcija je sm atrala suradnike svo­ jevrsnim su-urednicim a i nije se ustručavala da traži njihovu pomoć. Tako je redakcija, kad se časopis našao u financijskim teškoćam a, apeli­ rala na suradnike tro b ro ja 4— 6/1966. jugosla­ venskog izdanja da se odreknu honorara, a surad­ nici su se tom apelu odazvali izražavajući sprem ­ nost da u slučaju potrebe su rađ u ju bez hono­ rara i ubuduće. Od samog početka sm atrali sm o da časopis treba da održava kontakt sa suradnicim a ne sa­ mo p utem njihove pisane suradnje ili korespon­ dencije s njim a, nego također putem otvorenih diskusionih sastanaka redakcije, na kojim a bi se raspravljalo o fizionom iji, tem atici i orijen­ taciji časopisa, kao I o 133

naknadno pozvani prihvatili (Stokely Carmichael, Ross Speck, Igor H ajek), odvijao se iz dana u dan spontano i dogovoreno kreirani popodnevni i večernji program sastavljen od sem inara, pre­ davanja, filmova, recitacija, diskusija. Svatko tko je želio mogao se pojaviti u ulozi predavača ili voditelja sem inara — sam o ako je mogao naći nekoga tko će ga slušati. D vorana Roundhousea nije u tom pogledu pružala nikakvu zapreku, jer bi se u njoj moglo istovrem eno održavati i dese tak sem inara. Glavni organizatori skupa bili su ujedno i nje­ govi vrlo aktivni učesnici, Laingovim predavanjem započeo je rad skupa, a skup je (ako ne računa mo naknadno dodano predavanje E. G rogana i »happening« što ga je posljednje večeri priredila Carolee Schneem an iz New Yorka) završio preda­ vanjem D. Coopera. Laing i Cooper nastupili su i u su b o tn joj večernjoj panel-diskusiji sa S. Carmichaelom , A. G insbergom i E. Groganom, a J. Berke jedne je večeri nastupio s predavanjem »Pro gram za revolucionarnu društvenu prom jenu u post-kapitalističkom zapadnom društvu«. Neu­ m orni Laing gotovo je svako poslije podne održa vao sem inar, uvijek dobro posjećen, strpljivo i opširno odgovarajući na n ajrazličitija pitanja ko jim a je bio zasipan. Š teta što je kod nas zasad ne­ poznata ova m isaona o rijentacija o kojoj je J. P. S artre u predgovoru Laingovoj i Cooperovoj knji zi napisao slijedeće: »Ja mislim kao i vi da se psi­ hički porem ećaji ne m ogu shvatiti izvana, pola­ zeći od pozitivističkog determ inizm a, niti da se mogu rek o n stru irati kom biniranjem pojm ova ko­ ji o staju izvanjski proživljavanoj bolesti. I ja vje rujem da se neuroza ne može proučavati ni lije­ čiti bez izvornog poštovanja ličnosti pacijenta, bez stalnog napora da se shvati i nanovo proživi te­ m eljna situacija, bez nasto jan ja da se nađe odgo­ vor ličnosti na tu situaciju; i ja sm atram — kao. 134

v jeru jem , i vi — duševnu bolest za izlaz koji slo bodni organizam , u svom totalno m jedinstvu, p ro ­ nalazi da bi m ogao živjeti je d n u situ aciju koja se ne može živjeti. Iz tog razloga, ja p rid a jem n a j­ veći značaj vašim istraživanjim a, napose prouča vanju, koje poduzim ate, porodične sredine uzete kao g rupe i kao serije — i uvjeren sam da će vaši n ap o ri p r id o n ije ti, da se približi vrijem e k ada će p sih ija trija biti, najzad, hum ana .« No ako je ova h u m an ističk a »antipsihijatrij ska« o rije n ta c ija stalno i u n esm anjenom intenzi­ tetu bila p risu tn a na kongresu, te se na svojevrs­ tan način izrazila i u zanim ljivim izlaganjim a am eričkog p s ih ija tra R ossa S pecka i antropologa G regoryja B atesona ona ni u jednom tre n u tk u n ije bila n ajg lasn ija n iti je davala osnovni ton »tekućoj situaciji« ko ja se u okviru dinam ičkog zbivanja k ongresa m ijen jala iz dana u dan. Po­ je d n o stav ljeno govoreći moglo bi se reći da su prvoj sedm ici skupa dali osnovni ton pristalice revolucionarnog političkog ekstrem izm a i m a rk ­ sističkog dogm atizm a, dok je druga sedm ica im a­ la više teorijsko-filozofski k a ra k te r i bila obilje­ žena d o m inacijom ideja dem okratskog socijaliz­ m a i k reativnog m arksizm a. Zakasnio sam na skup pa nisam uspio da ču­ jem ili vidim Johna G erassija, za kojeg knjižica s bio g rafskim podacim a o glavnim učesnicim a navodi da se rodio u Parizu, da je stu d ira o i p re ­ davao filozofiju, radio kao latinsko-am erički ured nik Tim ea i N ew sw eeka, posjetio V ijetnam u m i ­ siji u tv rđ iv an ja činjenica za Sud za ratn e zločine, a sada je p ro feso r žurnalizm a na New Y ork Uni­ versity, ali istovrem eno p red aje na »Slobodnoj školi New Y orka«, ustanovi koja je stvorena 1965 »kao odgovor na intelektualni b a n k ro t i duhovnu prazn in u am eričkog odgojnog sistem a«. M eđutim , izgleda da je njegovo p redavanje, prožeto revolucionarnošću kastrovskog tipa, ostavilo znatan u ti­

sak na dio au d ito rija jasnoćom ocjena i beskonr prom isnim zahtjevom za revolucionarnu akciju. Na žalost, on je odm ah po održanom predavanju odletio u H avanu. D onekle sličnu, za nijansu um jereniju, a u je­ dno više teorijski zasnovanu antiim perijalističku i revolucionarnu poziciju zastupao je Jules H en­ ry, pisac poznate knjige »K ultura protiv čovjeka«--, sada profesor antropologije i sociologije na Wa­ shington U niversity u St. Louisu. Njegovu je po­ ziciju čini se teško k ratko karak terizirati. Možda ju je n ajbolje rezim irao sam riječim a: »Ja sam zainteresiran za odnos izm eđu duševnog zdravlja i ludosti, s jedne strane, i općeg položaja čovjeka s druge. S tudirajući taj odnos u velikoj sam se m jeri oslanjao na slijedeće pristupe: historijski m aterijalizam : Hegelova dijalektika; egzistencija lizam kako ga zastupa prim arn o K ierkegaard i zatim H eidegger; psihoanaliza; teorija percepci­ je.« No ako su G erassi i H enry nesum njivo pobudi­ li interes svojim radikalno kritičkim i revolucio­ narnim stavom , najveću b u ru na kongresu i izvan njega izazvalo je istupanje najm lađeg m eđu ta­ kozvanim »glavnim učesnicim a«, am eričkog Crnca Stokelyja Carm ichaela. Ovaj dvadesetšestogodišnji mladić o kojem se još p rije godinu-dvije malo znalo, brzo se probio u redove prvih vođa am e ričkih Crnaca. Njegova osnovna parola »crna vlast« zajedno sa svim koncepcijam a koje su s tom parolom povezane triju m firala je na nedav­ noj konferenciji crnačkih vođa u Nevvarku, i to, da triju m f bude još veći, u odsustvu njenog glav­ nog protagonista, koji je u to vrijem e držao pre davanja u Londonu. Stalno u p ratn ji svojih naj­ bližih su radnika i sljedbenika, na čelu s vođom britan sk ih »crnih muslimana« Michaelom de Freitasom , Carm ichael je u desetak dana održao u Engleskoj niz borbenih govora, nastupajući u 136

R oundhouseu u tri m aha: n a jp rije s predavanjem za učesnike kongresa, zatim kao učesnik paneld isk u sije (zajedno s A. G insbergom , E. Groganom , R. Laingom i D. Cooperom ) i n ajzad s predava­ njem za »crnu braću«. Ističući kao svoj uzor po kojnog M alcolm a X-a, Mao Ce Tunga i Ce Gevaru (donekle i F. C astra), stav ljan od svojih su rad n ik a n aporedo s ovim a i proglašavan za velikog vođu svih crn ih , tem p eram en tn o je k ritizirao bijeli im ­ perijalizam , u svim njegovim aspektim a: bezdušnu ek sp lo a taciju obojenih, o k ru tn o b a rb arstv o koje se ponosno naziva civilizacijom , lažnu k u ltu ­ ru, sistem atsko falsificiranje svjetske povijesti, luksuz individualizm a, te se zalagao za u potrebu nasilja p ro tiv nasilja, za in ternacionalizaciju b o r­ be crn ih p rotiv b ijelih i za u sp o stav ljan je »crne vlasti«. Od k ritik e n ije bila pošteđena ni bijela rad n ičk a klasa, k o ja živi na račun e k sp lo a tiran ja obojenih, ni kom unističke p a rtije zapadnih zem a­ lja, koje su suučesnice kapitalističkog sistem a, ni p acifisti, a n a rh isti i drugi »bijeli liberali« koji sustežući se od individualnog rasizm a to leriraju institu cio n alni. G rm eći p rotiv bijelih Carm ichael je upozorio da pod »bijelima« ne misli sve kojim a je koža bijela ni pod crn im a sam o one kojim a je koža crna. Svi obojeni su »crni«. Ali ni C astro ni Će G evara nisu bijeli nego crni! No praveći ovak­ ve term in o loške distin k cije on je ujedno insisti­ rao da je velika većina onih kojim a je koža bijela do ista b ijela i u onom sm islu u kojem je »bijeli« isto što i im p erijalist, ek sp lo a tato r, ugnjetač. Cisto te o rijsk i p ro m a tra n o C arm ichaelova iz­ lag an ja n isu im presionirala p risu tn e , a ipak se osjećalo da su svi na neki način bili im presio­ n irani. Dok je C arm ichael u Londonu držao svoje plam ene govore, veliki gradovi A m erike odjednom su se našli u pravom plam enu i ulice su ostale p rekrivene tijelim a žrtava rasn ih sukoba dotad neviđenih razm jera. Očito je da ti sukobi nisu po 13"

sljedica C arm ichaelovih govora. No stjecao se d a jam da ova fascinantna »korespondencija« izme­ đu C arm ichaelovih govora i realnih zbivanja ima korijen u tom e što on govori iz srca onih potla čenih i poniženih koji su u svom očajanju i bez­ nađu sprem ni za upotrebu svih m etoda borbe i za lični rizik bez granica. Iako se većina učesnika konferencije odlučno razilazila s program skim prijedlozim a i zahtjevim a Carm ichaela, njegove teze naišle su na relativno blage kritike. Očito su učesnici osjećali da to nije pravi tren u tak za teorijsku diskusiju s Carm ichaelom . J er ovaj je mladić, za razliku od većine drugih učesnika, sti­ gao na kongres gotovo direktno iz zatvora a p re­ ma podacim a iznijetim u londonskom »Observeru« dosad je gađan vatrenim oružjem 8 puta, za tvaran 35 puta, a prem laćivan »više puta nego što se može sjetiti«. No ako je Stokely Carm ichael pobudio izuzet­ no zanim anje među učesnicim a kongresa, ne ma­ n ju pažnju on je pobudio i na drugoj strani: u dnevnoj štam pi, u parlam entu i kod vlade. Dok je rad kongresa bio inače gotovo potpuno igno riran u štam pi, sve su dnevne novine od lijevih do desnih i od najozbiljnijih do najneozbiljnijih bile svakodnevno pune izvještaja o Carmichaelovom boravku u Engleskoj, te je tako i Kongres spom injan usput, kao skup na kojem je govorio C arm ichael. No dok je »Observer« otvorio svoje stranice Carm ichaelu objavljujući preko cijele stran e in tervju s njim , dio štam pe pokrenuo je kam panju protiv njega pitajući vladu dokle će u Engleskoj trp jeti ovog »opasnog« čovjeka. Pitanje o d jelatnosti Carm ichaela postavljeno je i u parla­ m entu, a nakon provedene istrage m inistar u n u tra­ šnjih poslova odlučio je da se Carm ichaelu ne do­ pusti povratak u Englesku. J er u to vrijem e Carm i­ chael jc već bio u Havani kam o je pozvan kao

počasni delegat na konferenciju O rganizacije latinsko-am eričke solidarnosti (Olas). N asu p ro t propovjednicim a revolucionarnog n asilja čiji je n ajizraz itiji pred stav n ik bio C ar­ m ichael, na kongresu je je d n a druga podjednako snažna, iako m anje glasna, s tru ja istupala s pa rolom ljubavi. N jihov glavni prigovor propovjed­ nicim a crn e vlasti i n asilja m ogao bi se sažeti u nekoliko rečenica: P ostojeće bijelo d ruštvo doi­ sta je d ru štv o nasilja. No nasilju bijelih vi s u p ro t­ stav ljate n asilje crnih. P rem a tom e vi n iste za ne­ gaciju d ru štv a n asilja nego za njegovo održava­ nje. D ruštvo n asilja može se negirati sam o d ru š­ tvom ljubavi, a p u t do d ru štv a ljubavi ne može voditi p rek o nasilja. N ajem in en tn iji predstavnik ovog p rav ca pjesn ik Allen G insberg pojavio se na trib in i kongresa kao učesnik u panel-diskusiji, a kao uvodnu riječ u diskusiji — otpjevao je je d ­ nu svoju p jesm u. Jednom drugom prilikom on je cijelo veče proveo pjevajući, uz postepeno sve b ro jn iju p ra tn ju p risu tn ih , indijske v jerske p je s­ me. No neaktivan u form alnim i m asovnim scsi jam a, on je pokazao izvanredno intenzivnu ak­ tivnost u razgovorim a i disk u sijam a u užim gru ­ p am a u p o rn o razjašn jav a ju ći i p ropagirajući ide­ je i n a sto ja n ja za n egiranjem postojećeg p o retk a m irnim , n enasilnim sredstvim a. O bjašnjavajući šta rad e i za čim teže »hippiji« i napose »diggeri«, G insberg je bio znatno usp ješn iji od m ladog vođe »diggera« E m m etta G rogana koji je izgleda bolji p rak tičn i o rganizator i vođa nego te o retičar i go­ vornik. S gotovo d je tin jsk im oduševljenjem G ins­ berg je p rič ao o p o k la n jan ju cvijeća policajcim a i dru g im m iroljubivim m etodam a b o rb e kojim a h ip p iji dovode u zabunu i p araliziraju svoje pro ­ gonitelje, a napose o tom e kako diggeri uspijeva ju u stv ara n ju nefo rm aln ih zajednica novog tipa u k o jim a se o stv aru je visok stu p an j ljudske soli1X9

dam o sti, zajednički rad za opće dobro i kom u­ nistička raspodjela dobara prem a potrebam a. Iako su se hippiji m alo čuli sa glavne govor nice, hippijevska atm osfera osjećala se pom alo u toku cijelog kongresa i kao da je zračila iz svih njegovih zakutaka. Odakle? Da li iz velikih brada, kratk ih sukanja, pocijepanih košulja, bosih nogu? Ili sa ruža koje su povrem eno dijeljene svim učes­ nicim a (prem da nisu policajci)? Možda sa značaka s hippijevskim parolam a: »Cvjetna vlast« (»Flo­ w er Power« — kao odgovor na »Black Power«), »Vodite ljubav, ne rat« (»Make Love not War«), »Nove gradove, ne nove bombe« (»New Towns, not New Bombs«). H ippiji nisu za droge koje uništavaju zdrav­ lje, ali oni otvoreno slave m ariju anu (m arihuanu, hašiš). Nedaleko m jesta gdje se održavao kongres nalazi se b režuljak — park P rim rose Hill. P rim ­ rose znači »jaglac«, a izraz »Prim rose path« (»sta­ za jaglaca«) upotrebljava S hakespeare u svom Ilam letu u sm islu »staza užitka«. Konvencionalni vodiči Londona bilježe da se sa vrha Prim rose Hilla (219 stopa nadm orske visine) »pruža fan­ tastičan pogled na London«. Vodiči ne spom inju da jc to danas takoreći centralna londonska pušionica m arihuane. U njim a se prem a tom e ne može p rovjeriti ni tv rd n ja da su se tu još u p ra davna vrem ena uživale opojne trave. Prim rose Hill nije daleko od Roundhousea, no put ka nje­ mu vodi preko m osta-nadvožnjaka ispod kojeg prolaze željezničke pruge. V jerojatno u povodu kongresa netko je uzduž cijelog m osta ispisao ogrom nim slovima: »1956. Eden je bio u pravu. Z austavite N asera i Sovjete sada« i »Droge su li­ jevo oružje, stavite ih izvan upotrebe.« Ali u vri­ jeme održavanja kongresa u londonskom »Time su« objavljen je preko cijele streme i oglas sa šezdesetak potpisa pod naslovom »Zakon protiv m arihuane je nem oralan u principu i neostvarljiv 140

u praksi«. M eđu potpisnicim a ovog apela nalaze se glavni organizatori kongresa, ali i m nogi d ru ­ gi ugledni p sih ija tri, liječnici, filozofi, sociolozi, književnici i um jetnici. Z ahtijevajući da se do­ pu sti p u šen je m arihuane, kao i naučno p ro u ča­ vanje n jen e u p o treb e, oni tvrde da je m eđu d ro ­ gam a k oje p ru žaju zadovoljstvo m a rih u an a najneo p asn ija (m anje opasna od alkohola, pa čak i od d u hana), da uživanje hašiša stim u lira ju ći senzorno iskustvo ne potiče na uživanje drugih dro ga, te da b o rb a protiv m arih u an e čak otežava i gotovo onem ogućuje u sp ješn u b o rb u p rotiv doi­ sta o p asn ih droga. Iak o sam n ije ni b ea tn ik ni h ip p ste r, poznati am eričk i književnik (pjesnik, rom anopisac, d ra ­ m atičar, esejist) i d ruštveni k ritiča r, au to r preko trid eset knjiga, an a rh is t i pacifist Paul Goodman po osnovnim koncepcijam a n ije daleko od njih. N jegovo p red av an je u obliku slobodnog č a v rlja ­ n ja, o G andhiju, N ehruu, B uberu i Ben G urionu, o Q uackerskoj konferenciji u B udim pešti (gdje m u se svidio stav jugoslavenskih studenata), o ato m sk o j bom bi, o alijenaciji, o Carm ichaelu, o tri velike sile koje se b o re oko Afrike, o am erič­ kom školskom sistem u, o h ippijim a, o G insbergu, o u k id a n ju vlasti, o sam o u p rav ljan ju , o s tru č n ja ­ cim a itd. itsl. izazvalo je nezadovoljstvo mnogih p risu tn ih , no bilo je dobro p rim ljen o od većine. Pa ako je zaista nezadovoljstvo i bilo opravdano, nem a su m n je da i ovakav p ristu p koji p rak tičn o ra za ra d ogm atske k ru to s ti i shem e im a svoju vri­ je d n o st. A u sp rk o s »nesistem atičnosti«, »anarho idnosti« i »površnosti« ipak su G oodm anovo iz­ laganje prožim ale neke značajne ideje vodilje, a u prvom redu ideja da cijelo d ruštvo tre b a orga­ n izirati odozdo na principim a sam oupravljanja. U pravo iz ove perspektive može se razu m jeti i G oodm anova u sp u tn a p rim jed b a da su jedini lju ­ di na sv ijetu koji razu m iju u čem u je problem i i'ii

koji nešto čine da ga riješe — Jugoslaveni. Iako su neki učesnici kongresa govorili o m ark­ sizmu kao o nečem zastarjelom i prevaziđenom . bilo je među p risutnim a i dosta m arksista raznih v arijanti. Kao govornici u glavnom program u na­ stupili su Paul Sweezy, Lucien Goldmann, H er­ b ert M arcuse, Igor H ajek i pisac ovih redaka. Poz­ nati am erički m arksist ekonom ist Paul Sweezy go­ vorio je pod m nogoobećavajućim naslovom »Bu­ d ućnost kapitalizm a«, no njegovo je predavanje svojim sadržajem zaostalo i za tem om i za predavačevim renom eom . Upoznavajući slušateljstvo s dobro poznatim podacim a o ekonom skoj snazi USA, SSSR i »trećeg svijeta«, fragm entarno priča­ jući o problem im a latinsko-am eričkih zem alja, on je najzad došao do svoje glavne teze odnosno pro ­ ročanstva — da će sedam desete godine ovog sto­ ljeća biti godine velike gladi u trećem svijetu i kao posljedica toga, godine velikih revolucija, ko­ je će definitivno srušiti kapitalizam u cijelom svi­ jetu. Ova zanim ljiva i značajna teza ostala je na žalost nedovoljno razjašnjena i potkrijepljena. Inače, glavna a trak cija Swcczyjeva predavanja bi­ la je što su za vrijem e predavanja sa galerije ob­ ješene tri velike Maove parole i što su se nakon p redavanja dijelile Maove Crvene knjižice. Za razliku od Sweezyjeva predavanja u kojem je politička prognoza potisnula u zadnji plan teo rijsk u analizu, G oldmannovo predavanje »Dogma tičnost i kritičnost u literarnoj kritici« bilo je izrazito »akademsko«, te se u tom pogledu znatno razlikovalo od većine ostalih, forsirano »angaži­ ranih«. No pokazalo se da auditorij i za ovu vrstu p redavanja ima razum ijevanja, ako je riječ o za­ nim ljivim i sadržajnim analizam a. U uvodnom di­ jelu svog predavanja G oldm ann je općenito go­ vorio o odnosu stru k tu re i procesa u povijesnom zbivanju i o čovjeku kao jedinom realnom sub­ 142

je k tu tog zbivanja, da bi odatle prešao na pro blem »dogmatičnosti« (respekta za s tru k tu ru ) i »kritičnosti« (uvažavanja prom jene) u duhovnom stv aralaštv u i književnohistorijskom istraživanju. Ovako zam išljeno pred av an je p riro d n o je izazva­ lo niz p ita n ja o odnosu m arksizm a, egzistencija­ lizm a i stru k tu ra liz m a, o S artre u , A lthusseru, Foucaultu, a to je dalo povoda G oldm annu za niz za­ nim ljivih odgovora, izm eđu ostalog i za pokušaj o b ja šn je n ja razloga p o tiskivanja egzistencijalizm a stru k tu ra liz m o m u suvrem enoj francuskoj filozo­ fiji. I p isac ovih red ak a stigao je na kongres s uglavnom »akadem skim « referato m , no organiza­ to ri su sm atrali da bi učesnici kongresa više vo ljeli da ču ju o časopisu Praxis. U nem ogućnosti da u jed n o m p red av a n ju kažem sve što bi trebalo reći o Praxisu, ograničio sam se na to da u k ra t­ ko izložim četiri koncepcije koje su se javile U časopisu, n aravno onako kako ih ja shvaćam : shvaćanje filozofije kao misli revolucije, shvaća­ n je socijalizm a kao hum anizm a, koncepcija stva­ ralačkog m ark sizm a i koncepcija univerzalistič kog in ternacionalizm a. Kao svojevrsni koreferent uz ovo p red av an je n astu p io je s kraćim izlaga­ n jem češki lite ra rn i k ritič a r Igor H ajek koji je vrlo zanim ljivo govorio o nekim problem im a knji ževnog i k u ltu rn o g života u Ćehoslovačkoj. Ne znam da li su o rganizato ri u n ap rijed pla­ n irali d a M arcuseovim p redavanjem kru n išu rad kongresa, no M arcuseovo, p retp o sljed n ji dan o d r­ žano, p red av a n je doista je p red stav ljalo svojevrsni vrh u n ac i rezim e kongresa. M arcuse, koji je u London stigao n akon triju m faln o g p o sjeta Berli nu, odakle su ga novine ispratile pod naslovom »Idol b erlin sk ih studenata« požnjeo je ne m anji u sp jeh uLondonu. P redajući p red p repunom dvo­ ranom , najavljen kao značajan m islilac čija će svaka rečenica b iti dragocjena pouka, M arcuse 143

nije razočarao očekivanja auditorija. No pozna­ vaoci M arcuseova pisanog djela mogli su otkrili da im aju p red sobom nešto drugačijeg M arcusea. M arcusea u naponu revolucionarnog elana, čiji je izraz postao jasn iji i određeniji, m anje kom pli­ ciran i tajnovit, ali nipošto ne i površan i nefilozofski. O dm ah u početku svog predavanja on jc izjavio da je socijalizam danas potreba i nuž­ nost i to ne sam o filozofski, sociološki i eko­ nom ski nego čak i biološki, da bi odm ah zatim is takao i radikalni novum što ga predstavlja soci­ jalizam kao odlučan raskid s prošlošću i kvalita­ tivna prom jena, kao sloboda i kao ukidanje re ­ presije i represivnih institucija. O sporavajući te ­ zu da je suvrem ena kapitalistička država — drža­ va b lagostanja (a w elfare state) i tvrdeći da je ona država ra ta (a w arfare state), M arcuse je u je ­ dno istakao da cilj socijalizm a nije blagostanje nego oslobođenje od društva obilja (liberation from affluent society), ukidanje rada i oslobađanje ljudske senzibilnosti, stvaranje tipa čovjeka koji je biološki nesposoban za rat, a sposoban za uži­ tak. P roklam irajući potrebu izgradnje socijaliz­ ma kao estetske realnosti, kao djela u m jetnosti i igre, M arcuse je m eđutim istakao da se takvo d ruštvo ne može ostvariti postepenim m ijenja­ njem sadašnjeg, da je ukidanje privatnog vlas­ ništva i disolucija postojećeg sistem a nužna p ret­ postavka. Govoreći o društvenim snagam a koje bi mo­ gle prip rem iti i izvesti radikalnu revoluciju, koja bi ukinula privatno vlasništvo, no ne bi zastala p ri tom e, M arcuse je osudio »fatalne predrasude protiv intelektualaca« i istakao kao urgentni zada­ tak povezivanje intelektualaca u m eđunarodnim razm jerim a. Intelektualci im aju »odlučnu prip re m ­ nu funkciju«, — ali »ne više«; oni su kataliza­ tor, ali ne i revolucionarna snaga koja može izvr­ šiti p rom jenu. Neki su nazvali intelektualce »no­ 144

vom rad n ičkom klasom «, no to je, po M arcuseu, »u n ajm an ju ru k u preuranjeno« . Ali to ne sm a­ n ju je ulogu intelektualaca kao odgojitelja koji tre b a da o d g ajaju na nov način — teo rijo m i po­ litičkom praksom . O dgovarajući na eventualni prigovor da propovijeda politiziranje odgoja M ar­ cuse je p od sjetio da odgoj već je st politički, a »mi hoćem o protupolitiku«, odgoj za život bez strah a, b ru ta ln o st i gluposti. N a k ra ju predavanja M arcuse je govorio i o hippijim a. Po njegovu m iš­ ljen ju im a kod ovih d o sta neozbiljnosti i maskerade, no im a kod n jih, napose kod am eričkih diggera i h o landskih provoa, i ozbiljnog političkog p ro te sta, pozitivnog revolta protiv puritanskog m o rala s njegovom b ru ta ln o šću i agresivnošću kakve vidim o u V ijetnam u i progresivnog n asto ­ ja n ja da se uvede novi nenasilni način života. Sla­ žući se sa Sweezyjem da u borb i protiv p o sto je­ ćeg sistem a tre b a raču n a ti n a pom oć »trećeg svi­ jeta«, M arcuse je m eđutim istakao da p ro m jen u u razvijenim in d u strijsk im zem ljam a mogu izvršiti u prvom red u snage u tim zem ljam a. U vezi s tim on je ponovo istakao da je uloga intelektualaca doduše o graničena, ali da nem a razloga za pesi­ m izam i defetizam . Već se vide znakovi prom jene i mi tre b a da n astavim o činiti što možemo. N ije lako u k ra tk o i jednoznačno ocijeniti sm i­ sao i zn ačenje ovog m nogostranog i širokog sku­ pa na kojem je u toku 15 dana (od 15. do 30. jula 1967.) govorilo nekoliko sto tin a učesnika, no čini mi se da je riječ o skupu čiju v rijed n o st i značaj, u sp rk o s svim njegovim p ro tiv u rječn o stim a, neu jedn ačen o stim a, d ish arm o n ija m a i padovim a, nc bi treb alo potcijeniti. Ako se ne varam bio je to prvi širi skup u E n ­ gleskoj gdje su im ali prilike da n astu p e p red sta v ­ nici nek ih filozofskih o rije n ta c ija koje u današ­ n jo j Engleskoj ne cv jetaju (m arksizam , fenom e­ nologija, egzistencijalizam ), a koje sve više pos145

la ju osnovne filozofske orijentacije suvremenog svijeta. Ali kongres nije bio sam o prvi značajniji pokušaj p roboja zida kojim se suvrem ena engles­ ka filozofija i društvena m isao ogradila od m ark­ sizma. Bio je to u isto vrijem e pokušaj prek o ra­ čenja granica koje je suvrem ena engleska filozo­ fija povukla izm eđu sebe i drugih oblasti duhov­ nog stvaralaštva (društvenih nauka, književnosti, um jetnosti). No kongres nesum njivo im a i šire internacio­ nalno značenje — kao zanim ljiv pokušaj praktič ne realizacije ideje anti-kongresa, kao razm jena m išljen ja m eđu ljudim a raznih nacija i o rijen ta­ cija i kao jedan od oblika onog internacionalnog povezivanja lijevih intelektualaca o kojem je go­ vorio M arcuse. J e r prem da doista intelektualci ne m ogu sam i izm ijeniti svijet, bez njihova su­ djelovanja ne može to učiniti ni bilo koja druga d ruštvena grupa ili sloj.

146

šanse razotuđenja

O NAŠOJ FILO ZO FIJI

želio b ih govoriti o nekim p itan jim a daljnjeg razvoja n aše filozofije i o zadacim a filozofa ko m unista.* 0 nekim p itan jim a naše filozofije bilo je r i­ ječi na XVI k onferenciji Saveza kom unista Zagre­ bačkog sveučilišta, na kojoj sam izabran za de­ legata. 0 n jim a se nešto čulo i na ovom K on­ gresu, u re fe ra tu d ruga V eljka V lahovića, a d je ­ lom ično i u re fe ra tu d ruga E dvarda K ardelja. Na k o n ferenciji Saveza kom unista Z agrebač­ kog sveučilišta dana je vrlo pozitivna opća ocje­ na procesa u našoj filozofiji, dok u re fe ra tu d ru ­ ga V lahovića nije bilo riječi općenito o našoj f i­ lozofiji, ali su učinjene neke vrlo k ritičk e u sp u tn e prim jed b e o n joj. U refera tu druga K ardelja ta ­ k ođer n ije bilo općenito riječi o našoj filozofiji. Bilo je riječi sam o o filozofim a, i to o »knjiškim filozofim a«. * Riječ u diskusiji na V III kongresu Saveza kom unista Jugosla­ vije u Komisiji za idejna kretanja.

149

Kaci bih sm atrao da ove kritičke napom ene drugova V eljka Vlahovića i Edvarda K ardelja prolivurječe općoj pozitivnoj ocjeni zbivanja u na­ šoj filozofiji u razdoblju između dva kongresa, sm atrao bih svojom kom unističkom dužnošću da se takvom stavu i m išljenju suprotstavim . Srna trao bih to u jednakoj m jeri svojom dužnošću kom unista filozofa, koji poznaje stanje u našoj filozofiji, kao i svojom dužnošću kom unista de­ legata Zagrebačkog sveučilišta, koji treba da za­ stupa stav kom unista koje na ovom Kongresu predstavlja. M eđutim, vjerujem da drugovi Vlahović i Kar delj svojim prim jedbam a nisu željeli poreći ne ospornu i lako dokažljivu činjenicu da je naša filozofija upravo u razdoblju između VII i V III kongresa Saveza kom unista Jugoslavije, dakle u posljednjih šest godina, učinila veći napredak n e ­ go u p rethodnih trin aest godina našeg razvoja. Činjenicu da su se dosad na K ongresu čule samo kritičke p rim jedbe o našoj filozofiji sm atram po­ sljedicom one orijentacije koju je K ongresu dao u svom uvodnom referatu drug Tito i koju smo svi podržali: da se na K ongresu govori m anje o uspjesim a i dostignućim a, koji su nam poznati, a više o nedostacim a, na koje se m oram o usm je­ riti i koje m oram o nastojati da savladamo. D opustite mi da i ja uzm em sličnu o rijen ta­ ciju. Doduše, ne bih želio da govorim samo o ne­ dostacim a naše filozofije nego bih pokušao u p r­ vom redu da kažem nešto o našoj filozofiji u as pektu zadataka filozofa kom unista. Pri tom e, kad jc riječ o zadacim a filozofa kom unista, ne srna tram da postoje neki posebni zadaci filozofa kom u­ nista koji bi bili različiti od zadataka drugih filo zofa; sm atram sam o da kom unisti treba da se bore odlučnije i dosljednije nego drugi za rješavanje onih osnovnih zadataka koji danas stoje pred na­ šom filozofijom. Također, kad je riječ o određi­ 150

vanju n ekih za d atak a filozofa kom unista, ne m i­ slim n a proizvoljno o d ab iran je bilo kakvih zadalaka, nego n a određivanje b itn ih zad atak a u na­ rednom p eriodu, a ono m o ra proisteći iz analize situ acije n a p o d ru čju o kojem je riječ, u ovom slu čaju iz analize pozitivnih dostignuća i nedo­ sta ta k a n aše filozofije. Polazeći, dakle, od pozitivnih dostignuća i ne­ d o statak a naše filozofije, m islim da bi filozofi ko­ m un isti treb alo da se u nared n o m razdoblju u s­ m jere n ep osredno n a če tiri osnovna zadatka. P rvi je za d atak — b o rb a za u čvršćenje i dalji razvoj one osnovne pravilne o rijen ta cije naše m ark sističke filozofije, k o ju je ona izvojevala u razd o b lju izm eđu V II i V III kongresa Saveza ko m u n ista i koju tre b a d alje razvijati jo š dos­ ljednije, o dlučnije i sm jelije. D rugo — m islim da je za d atak ta k o đ er borba za sv estran ije i sistem atičn ije p rim jen jiv an je te osnovne o rijen ta cije na sva glavna p o d ru č ja filo­ zofije i na sve glavne filozofske problem e suvre­ m enog sv ijeta i čovjeka, a napose našeg jugosla\e n sk o g socijalizm a. Treće — sm atram da je važan zadatak filozofa-kom unista da se b ore za p o tp u n ije poznavanje naše filozofije i n je n ih dostignuća u najširim slojevim a naše zem lje. Č etvrto — m islim da se ne sm ije zanem ariti zad atak b o rbe za d alju afirm aciju naše filozofije u m e đ u n arodnim razm jerim a. D o pustite m i da ove, k ra tk o spom enute za datk e, m alo kom entiram . P rije svega, k ad je rije č o osnovnoj o rije n ta ­ ciji naše filozofije, ona je od prvih godina nakon O slobođenja bila uglavnom m ark sističk a. M eđu­ tim , bu d u ći da je svjetski m arksizam u tom raz­ d o b lju bio u velikoj m je ri o p terećen koncepcija­ m a neau tentičnog, staljinističkog, dogm atskog m arksizm a, ti u tjecaji nisu mogli m im oići ni i5 l

našu filozofiju. U svojoj borbi protiv neautentič nog m arksizm a ona nije mogla da se ugleda na bilo koju filozofiju u bilo kojoj drugoj zemlji u svijetu, socijalističkoj ili nesocijalističkoj, nego je sama, često tapkajući i nesigurno, m orala tražiti onu o rijen taciju koju m arksistička filozofija u našoj socijalističkoj zem lji treba da ima. Mislim da se upravo u razdoblju između V II i V III kon­ gresa SKJ ocrtala jasno fizionom ija naše m ark­ sističke filozofije, filozofije kakva odgovara po­ trebam a razvoja našeg socijalizma. Ne bih mogao ovdje potpuno kom entirati sve aspekte te o rijentacije, ali bih istakao neke mo­ mente. Polazeći od Marxovog shvaćanja čovjeka kao bića prakse i prakse kao najsloženijeg ali i najautentičnijeg m odusa bivstvovanja, koji omo­ gućuje razum ijevanje sm isla bivstvovanja, naši filozofi m arksisti otvorili su put ka jednoj filo­ zofiji koja prevladava tradicionalne suprotnosti između filozofskih disciplina (ontologije, an tro ­ pologije, gnoseologije, socijalne filozofije, filozo f ije povijesti, etike itd.) i vodi ka kom pleksnijem i adekvatnijem sagledavanju osnovnih problem a suvrem enog čovjeka i suvrem enog svijeta. O dba­ cujući koncepciju filozofije kao jedne u sebe za­ tvorene, stručne »discipline«, ograđene od nau­ ke, um jetn osti i društvene prakse, naša filozofija obnovila je i nastoji da dalje razvija osnovnu m i­ sao m arksizm a koja je došla do izražaja i u uvod nom dijelu referata druga Tita: da m arksistička filozofska misao ne sm ije biti ni školsko sistematiziranje građe, ni objektivističko prikazivanje onoga što jeste, a pogotovo ne apologija postoje ćeg slanja, nego da m ora biti m isao revolucije: nepoštedna kritika postojeće zbilje i hum anistič­ ka vizija doista ljudskog svijeta. Ta osnovna o ri­ jen tacija naše filozofije, po mom je m išljenju, je­ dina ispravna o rijen tacija m arksističke filozofije, u najm an ju ruku jedina filozofska orijentacija 152

k oja odgovara našem doista stvaralačkom jugosla venskom socijalizm u i m arksizm u. Ovakva o rijen ta cija naše filozofije ponekad nailazi na prigovore i otpore. Tih o tp o ra ima mnogo, ali m islim da bi se neke shem atske karak terizacije koje su se mogle čuti na ovom K on­ gresu, k arak teriz acije nekih shvaćanja kao »bi­ rokratsk ih « i »pseudoliberalističkih«, mogle djc lom ično p rim ije n iti i na neke o tpore koji se jav­ ljaju n asu p ro t osnovnoj pravilnoj o rijen ta ciji n a­ še filozofije. Tako se ponekad mogu čuti prigo \o r i da rasp rav ljaju ć i o aktualnim p itan jim a su­ vrem enog života, a napose o p itan jim a političkog života, naši filozofi m ark sisti izlaze iz svojih g ra­ nica, p re s ta ju biti filozofi i p o sta ju nešto drugo. Mislim d a su to tipični građansko-liberalistički prigovori našoj filozofiji p a ih tre b a odlučno od­ baciti. Isto tak o se mogu čuti m išljenja da naši filo­ zofi idu pogrešnim p utem kad danas p ro k la m iraju i p rim je n ju ju M arxovo načelo nepoštedne kritike svega postojećeg je r bi danas tobože treb alo više te o rijsk i o b ja šn jav ati naš pozitivan razvitak, n a­ ša dostignuća i uspjehe. Takvi protivnici kritičke o rijen ta cije naše filozofije pokazuju ne sam o to da ne razu m iju sm isao prave k ritik e (kritizirati neku pojavu ne znači jednostavno reći »ne«!) nego tak o đ er d a te o rijsk o j m isli p ris tu p a ju s tipično b iro k ra tsk e pozicije. Naši filozofi m a rk sisti, a napose filozofi ko m unisti, dužni su da se bore protiv oba spom e­ n u ta o tp o ra ispravnoj osnovnoj o rijen ta ciji naše filozofije, i pro tiv pseudoliberalističkog zahtjeva da se uopće ne bavi živim p itan jim a suvrem enog d ru štv a i p rotiv b iro k ra tsk o g zahtjeva da se pre m a p o sto jećoj zbilji odnosi apologetski a ne k ri­ tički. D rugi zadatak je da se naša filozofija inten zivno razvija u svim pravcim a na svim osnovnim 153

područjim a i u vezi sa svim posebnim proble­ mima koji se jav lja ju i koji će se ubuduće po­ javljivati. Kad ističem ovaj zadatak im am u vidu činjenicu da su naši filozofi uspjeli d ati visoko kvalitetne radove u pojedinim područjim a i pro­ blemim a, dok im a čitav niz p odručja koja su za­ nem arena, kao što im a i nedovoljno proučenih te ma i tem atskih cjelina u inače obrađivanim pod­ ručjim a. Mislim da bi naši filozofi m orali voditi računa da se u našoj zem lji filozofska m isao raz­ vija svestranije i ravnom jernije na svim p odruč­ jima. Pretpostavka je takvog razvoja s jedne stra ne stv aran je brojnijeg kad ra m ladih fiiozofa; a s druge strane, stvaranje organizacionih oblika koji će om ogućiti takav rad. M oram reći da mi u pogledu organizacionih oblika istraživačkog rad a u filozofiji, napose u pogledu instituta, stojim o vrlo loše. Stojim o lo ­ šije od mnogih socijalističkih zem alja, pa čak i od nesocijalističkih. Zaostajanje je naročito u to­ me što sve do danas nism o uspjeli stvoriti nije­ dan sam ostalni filozofski in stitu t, m ada im amo naučne in stitu te za gotovo sva druga područja. M eđutim, tre b a istaći da smo u razdoblju izme­ đu VII i V III kongresa stvorili začetke takvih in­ stitu ta. U Beogradu je stvoreno O deljenje za filo zofiju In stitu ta društvenih nauka, u Zagrebu — zagrebački ogranak toga odjeljenja, a u Ljubljan'' zajednički in stitu t za filozofiju i sociologiju. Po m om m išljenju, zadatak je filozofa kom u­ nista da se energičnije zalažu za stvaranje snaž­ nih i sam ostalnih filozofskih instituta. K ada to ističem kao zadatak kom unista, to ne znači da to oni dosad uopće nisu radili. Ali mislim da smo se dosad nedovoljno odlučno borili da skršim o izvjesne b iro k ratsk e otpore na koje smo tu nai­ lazili. Krivica je dakle, i na birokratskim otpori­ ma, i na nedovoljnom zalaganju filozofa, napose filozofa kom unista. 154

Treći je naš važan zadatak kao filozofa komu n išta — n a sto ja ti da ono što se zbiva u našoj filo ­ zofiji p o stan e d o stu p n o čitavom našem društvu, odnosno svim a koje to zanim a. U tom pogledu do sad a n ism o dovoljno činili. Događalo se na p ri­ m je r da im am o vrlo značajne filozofske skupove, a d a se o n jim a vrlo n epotpuno ili nim alo ne piše u štam pi. Tako o prošlogodišnjem opatijskom sk u p u Jugoslavenskog u d ru žen ja za filozofiju, ko­ ji je bio vrlo sad ržajan i kvalitetan, n ijed an naš dnevni list, koliko m i je poznato, n ije napisao ništa, a od tjed n ih listova zabilježio ga je sam o »K omunist« jed n im kraćim člankom . S ličnih p ri­ m jera m oglo bi se navesti više. Mi sc nedovoljno brin em o za šire in fo rm iran je javnosti o našoj filozofiji. N aravno, tu n ije sam o naša krivica, tu tre b a govoriti i o stavu štam pe. Ali m ožda je ipak n ajv ažn ije da filozofi kom unisti sagledaju svoje vlastite n ed o sta tk e i svoju ulogu. N aša je pogreška u tom e što sm o nedovoljno pažnje posvećivali tom e da li će ono što istra žu ­ jem o, o čem u rasp rav ljam o i o čem u u publika cijam a s m anjim tiražom pišem o, p o stati d o stu p ­ no svima. M oram o n asto jati da u tom pogledu budem o aktivniji, da se radovi naših filozofa p u ­ b liciraju u p ristu p a čn ijim izdanjim a i u većim ti­ ražam a. M oram o bolje organizirati izdavanje po­ p u la rn e filozofske litera tu re. N apose se m oram o više b rin u ti da sc filozofski skupovi p rik a zu ju i u našoj dnevnoj štam pi, n a rad iju , na televiziji, u časopisim a itd. Ako tako budem o činili, neće se više dešavati ono što se na žalost dešava: da se poslije filozofskih skupova u raznim kuloarim a p riča nešto što nem a veze sa sadržajem rad a lih skupova. Č etvrti važan zadatak filozofa kom unista je zad atak d alje afirm acije naše filozofije u m eđu­ naro d n im razm jerim a. N aši filozofi im ali su u toku p o sljednjih godina dosta žive ko n tak te s fi­ 135

lozofima iz drugih zem alja, socijalističkih i neso cijalističkih. Ti kontakti su pokazali da naša filo zofija nem a razloga da se stidi, da naši filozofi mogu ravnopravno raspravljati s filozofima dru gih zem alja. Pokazalo se također da za našu filo zofiju postoji velik interes i u nesocijalističkim zem ljam a i posebno u socijalističkim , takoreći u čitavom svijetu. M eđutim, mi se do sada nism o dovoljno b ri­ nuli da iziđemo u susret takvom interesu. Nedo­ voljno sm o sudjelovali na m eđunarodnim filozof skim skupovim a, nedovoljno sm o publicirali na stran im jezicima. Neki naši filozofi imali su po nude za objavljivanje radova od najistaknutijih izdavačkih kuća u svijetu, pa su se o to oglušili, uglavnom u nasto jan ju da budu aktivniji u filozof­ skom životu vlastite zemlje, da izvršavaju svoje obaveze u n u ta r nje. M eđutim, m oje je m išljenje da su nacionalne i internacionalne obaveze kom u­ nista nedjeljive, te da je i naša internacionalna dužnost, kao filozofa m arksista, i naša nacional­ na dužnost, kao jugoslavenskih m arksista, da se borim o za aktivnije sudjelovanje naše filozofije u m eđunarodnom filozofskom životu. Mislim da je to jedan od osnovnih zadataka u vezi s kojim naši filozofi m arksisti, a naročito filozofi članovi Save­ za kom unista treba da ubuduće budu aktivniji ne­ go dosad.

ODGOVOR DRUGU M. PEČUJLIČU U dodatnom dijelu svog izlaganja drug Pečujlić n ajp rije je najavio da će iznijeti neke kritičke prim jedbe u vezi s m ojim izlaganjem, što je m e­ ne, naravno, obradovalo; m eđutim u nastavku svoje riječi on nije polem izirao sa mnom, nego je polem izirao s jednom m išlju iznijetom u jed 156

noj rečenici, iz jednog članka, u jednom časopisu u kom e sam ja je d an od urednika. N ije polem izi­ rao ni sa kakvom m ojom m išlju. Bez obzira na to da li je to m oja m isao, sva­ kako je pozitivno što se on odvažio na polem iku; dužnost je člana Saveza kom unista da se na sva­ kom m jestu b ori protiv shvaćanja s kojim a sc ne slaže. M eđutim , m islim da ie dužnost članova Sa­ veza ko m u nista da se protiv m išljen ja s kojim a se ne slažu b ore u prvom redu na onom m jestu gdje se ta m išljen ja ja v lja ju . To znači da je duž­ n ost k o m u nista koji se ne slažu s nekim m išlje­ n jim a što su se pojavila u nekom časopisu da se pro tiv tih m išljen ja b ore u prvom red u u časopi­ sima. Polazeći od toga, pozdravljam intervenciju d ru g a Pečujlića kao n ajavu da će on, s obzirom da se ne slaže s m išljenjem iznijetim u jednom časopisu, n ap isa ti prilog o tom p ita n ju za neki časopis. N apose se nadam da će on svoj prilog d ati časopisu o kojem je riječ, a to je časopis »Praxis«. Kao je d an od u red n ik a ovog časopisa želim jo š jednom izjaviti da ćem o se specijalno radovati i davati p rio rite t upravo takvim prilozi­ m a u ko jim a se polem izira sa shvaćanjim a izni­ je tim u n ašem časopisu. M eđutim , ako in tervenciju druga Pečujlića tre ­ ba shv atiti na drugi način, ne kao najavu kritike m išljen ja s kojim se on ne slaže, nego kao prig o ­ vor što se te k ritik e nisam p rihvatio ja, i ako ta ­ kav p rigovor im plicira p rim jed b u da se ja ne bo­ rim p ro tiv shvaćanja s kojim a se ne slažem, m i­ slim da je ta p rim jed b a dem an tiran a m ojim is tu ­ p an jem n a K ongresu gdje sam ja sn o kritizirao shv aćan ja s kojim a se ne slažem , a i drugim m o­ jim jav n im istu p a n jim a u štam pi, časopisim a, knjigam a, n a p redavanjim a, diskusijam a, skupo­ vim a. 157

Kako se u posljednje vrijem e tu i tam o čuju prigovori da se naši filozofi nedovoljno bore pro­ tiv m išljenja s kojim a se ne slažu, odnosno da profesionalni filozofi ne polem iziraju međusobno nego sam o s onim a koji nisu profesionalni filo­ zofi, spom enuo bih da je u ovoj kongresnoj sek­ ciji p ored m ene još jedan filozof, moj p rijatelj Mihailo M arković, i da smo nas dvojica u više m ahova vrlo oštro javno polem izirali, n ajopšir­ nije u vezi s njegovom knjigom »D ijalektička teo­ rija značenja« (m oja k ritik a i njegova antikritika mogu se pročitati u časopisu »Filozofija« br. 3 za 1962. god., str. 31—42. i 71—96). Ne treb a idealizirati situaciju u našoj filozo fiji: principijelni sporovi i ovdje ponekad p reras­ taju u lične obračune. Ali to se dešava sve rjeđe, sve je češće da se sporovi ne vode na ličnoj bazi, da principijelne diskusije ne izazivaju lična ne­ p rijateljstv a nego pridonose razvoju drugarskih i hum anih odnosa. Možda se to nekom e i ne sviđa, ali po mom m išljenju u tom e nije m ana naše filo zofije već njena vrlina.

138

O N EPOŠTEDN O J K RITICI SVEGA POSTOJEĆEG*

D rugarica S avka D abčević posvetila je najveći dio svog izlaganja k ritici p rin cip a nepoštedne k ri­ tik e svega postojećeg. Ne bih sada ulazio u to ko­ liko je zb ilja bilo najvažnije da se o tom e tako d etaljn o ra sp ra v lja n a ovoj konferenciji. U sva• Ovaj izvod iz riječi u diskusiji na Svcuć.lišnoj konferenciji SKH objavljen je najp rije u Studentskom listu br. 6/1965. od 2. III 1965. Preštam pavajući ga u »Praxisu«, redakcija ga jc popra­ tila slijedećom uvodnom bilješkom : »Objašnjavajući zašto je Vjesnik prešutio odgovor G. Petrovića Savki Dabčević-Kućar na konferenciji SK Zagrebačkog sveučilišta, nepotpisani Vlesnlkovl recenzenti napisali su: »Izlaganje Savke Dabčcvić-Kučar objavili smo kao vrijedan prilog angažiranog društve­ nog radnika tekućim raspravam a. Ocijenili smo da istupanje Gaje Petrovića to nije, a osim toga da je ispod nivoa koji bi sc mogao prezentirati javnosti.« K ako Vjesnikovl recenzenti nisu naveli nika­ kve argum ente za svoju tvrdnju o nivou istupanja G. Petrovića, nemoguće je ući u diskusiju s njim a. No kako bi naša javnost mogla sam a stvoriti svoj sud o nivou tog istupanja i o nivou Vjesnlkova ocjenjivanja nivoa, donosimo tekst istupanja G. Petro­ vića u ovom obliku, u kojem ga jc zabilježio Studentski list u svom b roju od 2. III 1965. godine. Napom injemo da jc Studentski list donio samo izvode iz diskusije na spom enutoj konferenciji, pa nije objavio u cjelini ni tekstove istupanja S. Dabčević-Kučar ,i G. Petrovića, prem da je upravo tim istupanjim a dao relativno najviše prostora.«

159

kom slučaju, ukoliko je lo zasluga — ona pri­ pada drugarici Savki. Kad je riječ o principu nepoštedne kritike sve­ ga postojećega, možda se iz izlaganja drugarice Savke p rije svega mogao dobiti jedan malo po­ grešan utisak: kao da je to princip koji je jedno dvaput form ulirao m ladi M arx u nekim vrlo poseb­ nim i specifičnim situacijam a, a sada ga je nakon toliko vrem ena pronašao i obnovio drug Kangrgaž U vezi s tim htio bih prije svega istaći da se taj princip, s malim varijacijam a, može naći na sto tin jak m jesta u Marxovim radovim a i da nije Marx jedini koji je taj princip form ulirao i zastu­ pao, nego su ga zastupali svi m arksisti od Marxa na dalje — preko Engelsa i Lenjina do naših da­ na. Taj je princip na svoj način form ulirao i drug Tito u svom uvodnom izlaganju na V III K ongresu SKJ, u izlaganju koje je K ongresu dalo osnovnu o rijen taciju, tako da je čitav kongres bio nepoštedna k ritika naše dosadašnje prakse. Zato na K ongresu nije nikom zazvučalo neo bično kad sam ja u K omisiji za idejna p itan ja upravo tim riječim a form ulirao taj princip, kad sam naim e u spom enutoj K omisiji kao jedan od prvih zadataka filozofije form ulirao to — da bu­ de nepoštedna kritika svega postojećeg. Na to na Kongresu nije reagirao nitko, ne isključujući ni d rugaricu Savku, koja je sudjelovala u radu iste ■) Ovaj utisak mogao se steci slušajući izlaganje drugarice Dal>čcvić na Sveučilišnoj konferenciji SKJ. kao i čitajući stenogram toga izlaganja. On se više ne stječe tako jasno iz onog redigiranog teksta koju je objavljen u »Vjesniku« i koji će vjerojatno biti ob­ javljen i u »Studentskom listu«. Prvobitni utisak donekle je izmi­ jenjen odnosno ublažen nekim naknadnim korekturama, a napose time što je medu ostalim dodana rečenica u kojoj sc kj.'e da jc •Marxova kritika svega postojećeg svakako predstavljala konstitu­ tivni clemenat njegovog odnošenja prema društvenoj stvarnosti«. Sada se stječe utisak da je i drugarica Dabčcvic sklona da prihvati princip nepoštedne kritike svega postojećeg kao univerzalni m arksi­ stički princip ili da se u najm anju ruku koleba da li tka ga pri­ hvati. S obzirom na to. moje daljnje izlaganje nc treba nužno prom atrati kao kritiku teksta drugarice Dabčević. (Primjedba autora)

160

K om isije. N isam čak ni u takozvanim kuloarim a od bilo koga čuo bilo kakve p rim jed b e na taj p rincip. T reba ta k o đ er istaći da ni m eđu našim filozo­ fim a nije K angrga jedini koji je p ro k la m irao ta j p rincip, tako da ispada nekako nezgodno ako sc sam o n jem u p rip isu je ta zasluga ili taj nedosta­ tak. U uvodniku časopisa »Praxis« kaže se da filo­ zofija tre b a da bude m isao revolucije, a zatim sc to specificira o tp rilik e u tri tačke, to je st kaže se da ona tre b a da bude nepošted na k ritik a svega postojećega, hu m an ističk a vizija doista ljudskog svijeta i n ad a h n ju ju ća snaga revolucionarnog d je­ lovanja. M eđutim , čak ako se a p s tra h ira od rijeci o »hu­ m an ističk o j viziji« i od onih o »revolucionarnom djelovanju«, postavlja se p itan je : š ta je s tom te­ zom (principom , form ulacijom ) o nepoštednoj kritici svega postojećega kad se ona p ro m a tra sa­ m a po sebi? Jesu li zbilja M arx i m ark sisti koji su taj p rin cip zastupali toliko griješili kada su ga tak o form ulirali, ili je to je d an princip na kojem svi mi s pravom treb a da insistiram o? N ije li i u m ožda riječ o nekom nesporazum u koji bi tre ­ balo razb istriti i raščistiti? M islim da nem a nikakvog razloga da se od spom enutog p rin cip a odstupi, nego treba n asto ­ ja ti da se on što bolje razjasni. To ne znači da taj prin cip nije nikad razjašn jen ili bio razjašnjavan. On je bio razjašn jav an u disk u sijam a u n u ta r Sa­ veza k o m u nista i općenito u te o rijsk im d isk u sija­ ma. K ako je baš p rije m ene govorio drug N ikola Sekulić-B unko, koji je oko 1950. godine bio u re d ­ nik časopisa »Socijalistički front«, do p u stite da spom enem da sam , na p rim jer, i ja razjašnjavao taj p rin c ip nepoštedne k ritik e svega postojećeg u spom en u to m časopisu u okviru diskusije o nega­ ciji negacije. 161

P rem a tom e potrebno je da se vidi šta taj princip znači, a n ije 'p o tre b n o da se zbog njega zbunjujem o. P ostoji jedno vulgarno i prim itivno shvaćanje kritike po kojem kritizirati znači jed­ nostavno reći da nešto ne valja, da nešto nije do­ bro {ili da netko nije dobar). M eđutim takvo shva­ ćanje k ritike nije opravdano ni etim ologijom ri­ ječi »kritika« (koja dolazi od »krinein«, što znači »suditi«, tako da k ritik a znači sud), niti je oprav dano tekućom upotrebom te riječi u raznim pod­ ru čjim a nauke i književnosti, niti jc opravdano onom upotrebom te riječi koju nalazim o kod Mar­ xa i kod svih m arksista. Kad Marx proklam ira nepoštednu kritiku sve ga postojećeg on ne misli da treb a svemu reći »ne«, nego sm atra da treb a izvršiti takvu analizu svake dane situacije koja će doprijeti do njene biti, ko ja će je osvijetliti i u njenim bitnim ogra­ ničenostim a i nedostacim a i u njenim pozitivnim razvojnim m ogućnostim a. To je onaj sm isao ri­ ječi »kritika« što ga ona im a kod Marxa, to jc onaj sm isao koji ona ima kod K angrge i kod na­ ših iilozola kada rasp rav ljaju o tome. Ako se taj term in upotrebljava u Marxovom sm islu (a ja ne vidim zašto ga ne bism o u p o tre b ­ ljavali u Marxovom sm islu kada raspravljam o o sm islu jednog M arxovog principa!), onda u p rin ­ cipu nepoštedne kritike svega postojećeg nem a ničeg što bi m arksista prisililo da ga ograniči, da recim o kaže: to je vrijedilo u buržoaskom druš­ tvu, u kapitalizm u, a to više ne vrijedi u socija lizmu, ne vrijedi za nas danas. Ja m islim da je bitno insistirati upravo na tome da je u našem društvu potrebna i moguća još konsekventnija, radikalnija i nepoštednija k ritik a svega postojećeg nego u društvu u kojem je živio Marx. Mi nem am o onih predrasuda koje buržoaskim teoretičarim a zatvaraju vidokrug, pa možemo da do k ra ja analiziram o sve osnovne pro162

blem c našeg d ru štv a i da otkrivam o i sye ono što u našoj h isto rijsk o j d anašnjici m ora biti pre vaziđeno i sve ono što je u njoj pozitivno i što je osnova d aljn jeg razvoja. P rem a tom e, kad se kaže da sve postojeće tre ­ ba da bu d e izloženo nepoštednoj kritici, to ne zna či da sada sve p ostojeće tre b a b aciti u koš ili od­ baciti kao nešto što je nevaljalo, nego to znači da m ark sističk om analizom tre b a u tv rd iti šta u po­ stojećem valja, šta se m ože održati, a šta u nje m u ne v alja i šta se ne može održati. Ako ovako in te rp re tira m o taj princip, ja zai sta ne vidim zašto bi on dopuštao bilo kakve izu­ zetke. M arksističkom analizom mi m ožem o u tv r­ d iti šta je u našem d ru štv u bitno, a šta nebitno i šta je u njem u pozitivno, a šta negativno. P rem a tom e, to je m a rk sističk i princip i potreb n o je da na n jem u insistiram o. U p osljednje vrijem e, uos talom , n isam ni vidio da se to m eđu našim m a rk ­ sistim a u većoj m jeri osporava. Izuzetak je bio je d an članak u jed n o m časopisu u kojem je ustaj m a rk sističk i p rincip bio ironiziran i gdje je u sp u t na neki način bilo podijeljeno s visine ne­ koliko šam a ra našim filozofim a m ark sistim a. Ako me n etko pita: nije li to m ožda bila n ek o n stru k ­ tivna k ritik a, odgovorio bih da to uopće nije bila kritik a. M islim da je uopće d istin k cija koja se pravi izm eđu takozvane k o n stru k tiv n e i destruktivni: (ili n ek o n struktivne) k ritik e pogrešna. Svaka k ri­ tik a je u jedno i d estru k tiv n a i kon stru k tiv n a, je r se ne može n išta d e s tru ira ti drugačije nego tako da se k o n stru ira nešto drugo i ne m ožem o ništa k o n s tru ira ti ako se nešto ne d estru ira. Ukoliko nem am o oboje, ukoliko pokušavam o odvojili kon­ s tru k c iju i d estru k c iju , to može b iti prom ašen p o kušaj k oji neće u sp jeti, ali to svakako nije ni­ kakva k ritik a. ■1G-*

Moglo bi se doduše reći da bi trebalo nekako u tvrditi p roporcije konstrukcije i destrukcije, da bi trebalo vidjeti u kojem je slučaju potrebno vi še k onstrukcije, a m anje d estrukcije itd. Među tim, m islim da bi to bili pogrešni pokušaji koji bi nas odveli u krivom pravcu. Jer po mom je m i­ šljen ju bitno pitati koliko je kritika opravdana ili neopravdana, koliko je ona adekvatna ili neadc kvatna, koliko k ritik a pogađa pojavu koju anali­ zira, a koliko je ne pogađa. To je ono bitno pita­ nje koje nas kao m arksiste m ora uvijek zanimati, a ako bism o um jesto toga pokušali vagati propor­ cije ko n strukcije i d estrukcije (koje su obje uvi jek prisutne), m islim da bi to bio pogrešan put.

JUGOSLAVENSKI FILOZOFI I SOCIJALIZAM'

O cjene koje se m ogu ču ti o nedavno održanom sim p o ziju govore da je to bio jedan od u spjelijih sastanaka te vrste. Što m islite o ta k vo j ocjeni. Među dosadašnjim sim pozijim a Jugoslavenskog u d ru žen ja za filozofiju gotovo da i nije bilo neu­ spješnog, pa je teško reći koji je bio n aju sp jeliji. U pravo zbog svog k o nstantnog kvaliteta ovi su sim poziji stekli velik ugled, te je svaki od njih već u n ap rijed pobuđivao interes javnosti. M eđutim , bez obzira na teškoće ran g iran ja, a ostavljajući • Ovaj razgovor Sto ga je vodio D. Migić, objavljen je u »Vjesniku.« od 8. XI 1964 pod naslovom »Jugoslavenski filozofi m arksisti krvno vezani za svoj, jugoslavenski socijalizam«, a u/ ponaslove: »Raspršene pretpostavke i sum nje o tobože »apsiraklno-hum anistićkom k arakteru naše fiilozofije« i »Jugoslavensko d ru š­ tvo za filozofiju za intenzivniju bilateralnu filozofsku suradniu s drugim zemljama«. U uvodnoj tail ješci voditelj razgtpvora kaže: »Nedavno je u V rnjačkoj Banji održana redovna godišnja skup­ ština Jugoslavenskog udruženja za filozofiju i simpozij filozofa 0 temi: Osnovne moralne vrijednosti našeg društva. 0 simpoziju 1 o predstojećem radu U druženja razgovarali smo s Gajom Petrovićem. novoizabranim predsjednikom Jugoslavenskog udruženja za filozofiju.« Tekst koji se ovdje objavljuje sadrži i one d jelove intervjua koji su bež mog znanja i pristan ka izostavljeni u »Vjes­ niku«. Ti su dijelovi ovdje stavljeni u uglaste zagrade.

IGo

po strani dubrovački simpozij koji je bio in ter­ nacionalnog k arak tera, ja bih se priključio oni­ ma koji visoko o cjenjuju sim pozij u V rnjačkoj Banji stavljajući ga o bok bledskom simpoziju 1960. i o p atijskom 1963. U čem u se, po Vašem m išljenju, izražava us pjeh ovog sim pozija i u čem u je njegov specifičan značaj prem a onim prijašnjim ? B ledski simpozij važan je p rije svega zbog to­ ga što su se na njem u otvoreno, principijelno 1 oš­ tro suočile dvije bitno različite koncepcije m ark­ sističke filozofije, ona »tradicionalna« (da ne ka­ žem »dogmatska«) i autentično m arksistička (»antidogm atska«), pri čem u je živa i b u rn a razm jena m išljen ja rezultirala trijum fom ove druge, stvaralačko-m arksističke. O patijski skup značajan jc n aročito zbog toga što se na njem u s već izboi ene zajedničke platform e stvaralačkog m arksizm a raspravljalo svestrano, tem eljito i duboko o n aj­ važnijim aspektim a filozofskog problem a čovje­ ka. Značaj je sim pozija u V rnjačkoj Banji što jc jasn ije nego svi dosadašnji pokazao da su jugosla­ venski filozofi m arksisti krvno vezani za svoj, ju goslavenski socijalizam , [da bolno osjećaju nje gove nedostatke i strasno žele da pridonesu n ji­ hovu u k la n jan ju ]. N isu svi referati podneseni na sim poziju bili od jednake vrijednosti, ali su za velik broj tih referata bili karakteristični: široka filozofska k u ltura, stvaralački m arksistički pris tup, dobro poznavanje naše stvarnosti, savjesna analiza činjenica i istinski revolucionarni žar. Ti­ me šu defipitivno raspršene pretpostavke i sum ­ n je o tobože »apstraktno-hum anističkom « karak­ teru naše filozofije. D iskusija na sim poziju nije b ila'lo ša. ali u odnosu na referate ona je uneko­ liko podbacila. Uski okviri intervjua ne dopuštaju da ovdje uđem u pitan je o razlozim a zašto dis­ kusija nije. bila bolja. [Spom enut ću samo da

»krivica« za to leži više na nekim vanjskim sli cajim a okolnosti nego na organizatorim a ili uče­ snicim a sim pozija.] Redovna sku p štin a Jugoslavenskog udruženja za filo zo fiju usvojila je je d n u značajnu organiza­ cionu izm jen u pravila udruženja. U m jesto prija­ šnjeg te ksta da se »sjedište udruženja nalazi u B eogradu« izm ije n jen i stav predviđa da »sjedište m ože b iti svaki republički centar ako tam o pos­ toje uslovi rada«. N a te m e lju ove izm jene usvo­ jeno je da sjed ište uprave iduće dvije godine bu­ de u Zagrebu. Zanim alo bi nas kako je do tih od­ luka došlo i šta se od njih očekuje? P rijedlog za izm jenu pravila p rip rem io je do­ sad ašn ji u p ravni odbor, a prijedlog da sjedište u toku iduće dvije godine b u d e u Z agrebu podnijeli su delegati S rbije. Oba prijedloga p rim lje n a su na sk u p štin i jednoglasno. Po m išljen ju predlagača, s ko jim se sk u p štin a složila, nije dobro da sjed ište bude uvijek u istom republičkom centru, n aročito zato što nije pravedno da najveći dio te­ reta rad a u d ru žen ja stalno p ada na filozofe iste republike. S druge stran e, predlagači i skupština stali su na stanovište da sjed ište u d ru žen ja ne tre b a m ijen jati au to m atsk i, m ehanički, po alfabetsk o m ili nekom drugom slučajnom redosljedu, je r bi p ri takvom načinu m ije n ja n ja mogao s tra d a ti k v alitet ra d a d ru štv a kao cjeline. Zato nova p rav ila o tv a ra ju m ogućnost da se sjedište »seli«, ali o stav ljaju sk u p štin i da svake dvije go­ dine odlu ču je hoće li se i kam o će sc »seliti«. Sta očekujem o od odluke da sjed ište p rijeđ e u Za­ greb? O čekujem o da će stil ra d a Jugoslavenskog ud ru žen ja za filozofiju b iti obogaćen iskustvim a rad a H rvatskog filozofskog društva, [ali i to da će časopis u d ru žen ja Filozofija, čije je sjedište ostalo u B eogradu, m oći da rad i bolje nego do­ sad. N adam o se ta k o đ er da će prijelaz U druženja 1*>7

u Zagreb om ogućiti intenzivniji rad Srpskog fi­ lozofskog društva.] Kao p redsjednik Jugoslavenskog udruženja za filozofiju m ožete li nam reći nešto o radnim pla­ novima novoizabranog odbora? O dbor će tek ovih dana raspravljati o prog­ ram u rada, pa vam zasad m ogu reći sam o neka svoja lična m išljenja. P rije svega, na unutrašnjem planu je najvažnije da nastavim o s održavanjem redovnih godišnjih sim pozija i da te sim pozije do­ bro p riprem am o kako ne bi zaostajali za onim dosadašnjim . T rebalo bi također pomoći redakciji časopisa Filozofija u njenim već započetim na­ porim a da se poboljša kvalitet časopisa. Više ne1:0 dosad m orali bism o se angažirati u unapređi vanju nastave filozofije i u razvijanju izdavačke d jelatnosti na području filozofije. M eđutim nije naš cilj da se m iješam o u sve oblike i aspekte fi lozofskog života kod nas. Im a nekih poslova ko­ je prem a dosadašnjem iskustvu bolje obavljaju republička filozofska društva, filozofske katedre, instituti, redakcije itd. Nije am bicija udruženja da rukovodi svim tim radom . Zadatak je udruženja da organizira akcije od najvećeg značaja za na­ šu filozofiju. Ne znači li to da će U druženje im ati »neutra­ lan«, nezainteresirano-pasivan stav prem a radu re publičkih filozofskih društava? To bi bio pogrešan zaključak. U druženje je i dosad podsticalo i pom agalo aktivnost republič kih dru štava pa će to činiti i ubuduće. Da spo­ menem samo jedan p rim jer, Jugoslavensko ud ru ­ ženje za filozofiju davalo je od početka punu mo­ ralnu podršku K orčulanskoj ljetnoj školi koju je organiziralo H rvatsko filozofsko društvo, [pa će to sigurno činiti i u budućnosti.] Kad ste govorili o djelatnosti Udruženja na unutrašnjem planu«, vjerojatno ste im ali u vidu i 168

neku djela tnost na »vanjskom planu«. M ožete li nam reći nešto o to m e ? N a m eđ unarodnim filozofskim skupovim a na­ ši su filozofi dosad sudjelovali u relativno m alom b ro ju , ali sa zapaženim uspjehom . Zato se m o­ ram o b o riti da se om ogući sudjelovanje većeg b ro ja n aših filozofa na takvim skupovim a. In te r­ nacionalni filozofski sim pozij u D ubrovniku 1963. bio je od velikog značaja ne sam o za naše filozofe nego i za m a rk sističk u filozofiju u svjetskim raz­ m jerim a. Tu su se prvi p u t oko istog stola okupili ista k n u ti predstavnici glavnih [zavađenih] s tru ­ ja u suvrem enoj m arksističkoj filozofiji, iz »is­ točnih«, »zapadnih« i »neangažiranih« zem alja. Ako želim o da drugi dubrovački sim pozij bude jo š u sp ješn iji od prvog, trebalo bi da već sad za­ počnem o s p rip rem am a. U druženje bi se također m oralo založiti za intenzivniju b ilate raln u filozo­ fsku su ra d n ju s drugim zem ljam a, a napose s onim a s k ojim a je ta s u ra d n ja nedovoljno razvi­ jena, p rem da postoje povoljni uvjeti za nju. Na koje zem lje m islite? M islim u prvom redu na socijalističke zemlje. Od 1957. godine kada je delegacija Jugoslaven­ skog u d ru žen ja za filozofiju p o sjetila Poljsku, po­ stepeno se sve bolje razvijala s u rad n ja između p o ljskih i jugoslavenskih filozofa. U posljednje v rijem e počela se razvijati su rad n ja s filozofim a Cehoslovačke, S ovjetskog Saveza, Istočne N jem ač­ ke, M ađarske i B ugarske. M eđutim su ra d n ja s o vim i d rugim socijalističkim zem ljam a (npr. Ru m u njskom ) nije još ni izdaleka dostigla onaj stu panj koji bi m ogla dostići. Na osnovu k o n ta k ta s filozofim a iz nekih socijalističkih zem alja stekao sam u tisak da oni iskreno žele jaču s u ra d n ju s n a­ ma, ali se donekle u stru ča v aju da uzm u na sebe inicijativu. Zato će biti potre b n o da mi poduzm e­ mo neke odlučnije inicijative u tom pravcu. Na­

dam se da ćemo uspjeti da razvijem o intenzivni ju filozofsku su rad n ju sa svim socijalističkim ze­ m ljam a, a napose sa Sovjetskim Savezom. Znatne m ogućnosti za unapređenje filozofske suradnje postoje i u odnosu na filozofe nesocijalističkin zem alja. Iako je naša dosadašnja su rad n ja s filo­ zofima A ustrije, Francuske, Engleske, S jedinjenih država i SR N jem ačke bila dosta dobra, mislim da bi mogla biti još bolja. A psurdno je da s Ita­ lijom koja nam je toliko bliska ne sam o geograf­ ski, nego i po preokupacijam a svojih filozofa, im am o vrlo m alo filozofskih kontakata, pa je je­ dan od prvih zadataka novog odbora da i u tom pravcu nešto učini. T akođer bi trebalo prom isliti o su rad n ji s filozofim a nekih izvanevropskih ze m alja, m eđu kojim a postoji želja za kontakte i su rad n ju s nam a. Na sim poziju u V rnjačkoj Banji sudjelovao je i po ljski filozof M arek Fritzhand. Ističući us­ p ješnu jugoslavensko-poljsku suradnju, jeste li im ali na um u i ovaj podatak? Im ao sam na um u ovaj, ali i mnoge druge po­ datke. Mislio sam napose na dogovor da se svake godine naizm jence u Poljskoj i Jugoslaviji odr­ žavaju jugoslavensko-poljski filozofski susreti. A ko vas to zanim a, prvi takav susret na kojem će se rasp rav ljati o problem u ličnosti, u kojem će s referatim a sudjelovati deset jugoslavenskih i de­ set poljskih filozofa, održat će se u decem bru ove godine u Varšavi.

170

ŠANSE RAZOTUĐENJA

— Pre svega — kako biste najkraće izrazili svo­ ju osn o vn u m isao o su štin i otu đ en ja i o savrcm en o m značaju razm atranja toga fenom ena? — Im am u tisa k da pod otu đ en jem m islite ono što b ih ja rad ije nazvao sam ootuđenjem , naim e proces (i stan je koje je rezu ltat toga procesa) ko­ jim se čovjek o tu đ u je sam od sebe, p roces kojim dolazi do ra sk o ra k a izm eđu čovjekove suštine i njegove faktične egzistencije. Ovako određeni fe­ nom en o tu đ e n ja neki sm a tra ju nem ogućim , bilo * Ovaj razgovor što ga jc vodio M. K om adna objavljen jc u »Komunistu« od 16. IX 1965 pod naslovom »Šanse ra/otuđenja danas su veće nego ikad«. U uvodnoj bilješci voditelj razgovora kaže: »Dr GAJO PETROVIĆ je vanredni profesor Filozofskog fa­ kulteta u Zagrebu i p redsednik Jugoslovenskog udruženja za filo­ zofiju. Do sada je napisao pet knjiga: »Engleska cm p'ristička filo­ zofija« (1955), »Filozofski pogledi G. V. Plellanova« (1957),; »Od l.ockca do Avera« (1964). »Logika« (1965) i »Filozofija i marks’ /.am« (u štam pi). iPored toga objavio je više studija, rasprava i članaka u pojedinim zbornicim a, časopisim a i novinama. Neki't od njego­ vih .radova prevedeni su i poznati i van naše zemlje. Njegove filozofske preokupaoijc vezane su dobrim delom ža našu šavremei’.ost i- za ono što je posebno aktuclno i novo u njoj. Naročitu vc dosta bavio problem om otuđenja i razotuđenja. kojr -|e u arias d centru pažnje i u filozofiji i u društvenoj misli uopšte. zbog čega smo na tu tem u i poveli razgovor sa njim.«

171

zato što im se čini neobično da se nešto može oluđiti od svoje vlastite suštine (jer suština je baš ono po čem u nešto je st to što jest) bilo zato što m isle da je uopće nem oguće govoriti o čovjekovoj suštini (jer čovjek nije uvijek isti). M eđutim mi­ slim da su spom enute i slične rezerve i bojazni neosnovane, kako zato što se pod čovjekovom su­ štinom ne m ora (i ne sm ije) misliti skup nepro­ m jenljivih svojstava, nego cjelokupnost h isto rij­ ski izborenih (realiizranih i otvorenih) mogućno­ sti ljudskog bivstvovanja (a te su mogućnosti u svakoj fazi ljudskog razvoja drukčije), tako i za­ to što se pod otuđenjem čovjeka od njegove su­ štine ne m ora ( i ne sm ije) m isliti totalan rasko­ rak u kojem su pokidane sve veze između čovje­ kove esencije i egzistencije (jer nijedan čovjek nc može b iti toliko sam ootuđen da više nem a ni­ jedne ljudske crte), nego takav un u tra šn ji rascjep u čovjeku pojedincu ili u ljudskom društvu u ko­ jem se najviše realne ljudske m ogućnosti ne rea­ liziraju ili se čak realizira nešto što im je suprot no. Kad se pita o suvrem enom značaju razm atra nja fenom ena otuđenja, treba istaći da taj feno­ men nije danas nov, ali da njegovo razm atranje ima danas veći značaj nego ikad prije. Živimo u vrijem e kada sam ootuđenje u svjetskim m jerili­ ma dostiže čudovišne razm jere, ali i m ogućnosti i i šanse razotuđenja danas su veće nego ikad prij*-'— U kom pravcu se danas odstupa od auten­ tičnog m arksizm a u shvatanju suštine i oblika o tuđen ja, odnosno u otkrivanju pravih putova ra­ zotuđenja? Jedna od takvih pojava, koju je stalji nizam uslovio, bilo je odbacivanje i proskribovanje m arksističke teorije o alijenaciji, čija je posledica, pored ostalog, otupljivan je aktivističke sve172

sti o deform acijam a koje se rađaju na tlu socija­ lističkog društva? — Kao sam ootuđeni oblik m arksizm a staljinizam nije m ogao im ati k ritički stav ni prem a sam o o tu đ en ju uopće ni prem a sebi kao samootuđenom obliku napose. Zato nije nikakvo čudo što je staljin izam p ro sk rib ira o m ark sističk u teoriju otu đ en ja. No tre b a istaći da je staljinistički stav prem a teo riji alijenacije danas uveliko prevladan u so cijalističkim zem ljam a, š to se tiče pogreš­ nih sh v aćanja o suštini i oblicim a sam ootuđenja, njih nem a sam o m eđu m a rk sistim a nego još više m eđu n em arksistim a. Tako neki psiholozi i socio lozi m isle da se sam ootuđiti može sam o čovjek po jedinac, dok neki sociolozi i filozofi m isle da sa­ mo d ru štv o može biti sam ootuđeno. Neki od onih koji p ro m a tra ju sam ootuđenje kao individualan fenom en skloni su da ga ograniče n a sferu indi­ vidualne psihologije, a neki od onih koji ga pro ­ m a tra ju kao društveni fenom en skloni su da ga svedu skoro isključivo na sferu ekonom ije. U skladu s ovakvim je d n o stran im shvaćanji­ m a nalaze se sredstva i putevi razo tu đ en ja koje p rep o ru ču ju različiti autori. Tako neki m isle do sc razo tu đ enje može izvršiti sam o na individu­ alnom planu, bez izm jene »vanjskih uvjeta«, p u ­ tem neke u n u tra šn je duševne revolucije ili čak p rim jen o m m edicinsko-psihijatrijskih terap ija, dok neki m isle da se razo tu đ en je može izvršiti sa­ mo na socijalnom planu, izm jenom društvene s tru ­ k tu re, ili, m ožda, čak sam o p ro m jen am a u sferi ekonom ije (za kojim a bi au to m atsk i slijedile pro ­ m jene u svim drugim sferam a ljudskog života). Ali o tu đ e n je je fenom en koji se ja v lja i kod čov­ je k a p o jed inca i u ljudskom društvu, a ne zahva­ ća sam o ovu ili onu s tran u ili asp ek t čovjekova života nego cijelog čovjeka. Zato ni p u t ka razotu đ e n ju ne vodi ni sam o p rek o izm jene »vanjskih

uvjeta« čovjekova p ostojanja ni sam o preko iz m jene njegove individualne »unutrašnjosti«. Razotuđenje društvenih odnosa pretpostavka je za pun razvoj neotuđenih, slobodnih ljudskih lično­ sti, a slobodne ljudske ličnosti nužna su p retp o ­ stavka za razotuđenje društvenih odnosa. Iz ovog »kruga« nem a čisto teorijskog izlaza. Jedini je iz­ laz revolucionarna društvena p rak sa kojom ljudi m ijenjajući društvene odnose m ijenjaju svoju vla­ stitu p rirodu. Inače, kad insistiram na povezanosti raznih oblika i stran a otuđenja, ne želim poricati njihovu realnu razliku. Ali bilo bi pogrešno kad ne bi­ smo vidjeli m eđusobnu povezanost raznih oblika sam ootuđenja ili kad bism o sam ootuđenje iden­ tificirali sam o s ovim ili onim njegovim specijal­ nim oblikom . Da navedem sam o jedan prim jer, o tu đenje čovjeka od svoje proizvodne djelatnosti, o tuđenje čovjeka od prirode i otuđenje čovjeka od drugog čovjeka tri su realno različita oblika otuđenja, ali to nisu apsolutno različiti i nepoveza­ ni fenom eni, nego tri oblika čovjekova sam ootu­ đenja, tri oblika čovjekova otuđenja od sam a se­ be (jer se putem njih čovjek otu đuje od sebe s a ­ ma kao proizvođača, od sebe sam a kao prirodnog bića i od sebe sam a kao društvenog bića). — K oji su, po Vašem m išljenju, najizrazitiji o blici otuđenja koji se mogu zapaziti u našem dru­ štvu? — Teško je u k ratk o nabrojiti sve oblike otu­ đenja, a n ije puno lakše ni izdvojiti nekoliko najizrazitijih. Možda bi p rije svega trebalo istaći da u našem društvu im a oblika otuđenja različitog tipa. Tako ima oblika otuđenja koje smo našli jedili iz kapitalističkog društva i još nism o us­ pjeli da ih prevladam o (neke od njih, kao npr. su­ pro tn o st između m anuelnog i intelektualnog rada i robno-novčane odnose vjerojatno u najbližoj 174

b u d u ćn o sti nećem o moći ni da prevladam o), a im a i takvih koji su nastali u procesu b orbe za savla­ davanje tih naslijeđenih oblika (takve su n a p ri­ m jer razne b iro k ra tsk e privilegije). Isto tako m no­ gi oblici o tu đ e n ja nisu specifično naši već su svoj stveni i d rugim zem ljam a koje su prošle kroz ka­ p italističk u fazu razvoja, a sada se nalaze u p ro ­ cesu b o rb e za socijalizam , ali im a i takvih koji su specifično naši, jugoslavenski (na p rim je r raz­ ni javašluci i n e k u ltu rn o sti koji su posljedica na­ šeg vjekovnog robovanja i zaostalosti). P ita n je o b itnom p o d ru čju dezalijenacijc o p ­ rav d an o je sam o ako ne zaboravljam o da je raz­ lika izm eđu bitnog i nebitnog često relativna. Mo­ žda je n ajfu n d am en taln iji oblik čovjekova sam o­ o tu đ e n ja rascjep njegove d je latn o sti na razna po­ d ru čja u m eđusobnom vanjskom odnosu, pa bi se u sk lad u s tim moglo reći da b itn o p o d ru čje dezalijen acije nije nikakvo posebno područje, nego ^područje« odnosa m eđu područjim a, »područje« b o rb e za savladavanje rascjep a čovjeka na m eđu­ sobno su p ro tstav ljen e sfere. To, naravno, ne zna­ či, da realno p ostojeću razliku i odnose među p o d ru čjim a tre b a ig n o rirati ili n egirati. U čitavoj d o sad ašn jo j h isto riji u k ra jn jo j liniji određujuća uloga p rip a d ala je ekonom skoj »sferi«. Zato b o r­ ba za razo tu đ en je ove sfere im a n aro čit značaj. Sam o ne tre b a m isliti da je b o rb a za razotuđenje na dru g im p o d ru čjim a beznačajna. T akođer sc m oram o čuvati iluzije da je moguće izvršiti dezalijen aciju ekonom skog p o d ru čja ako o stajem o sa­ m o u gran icam a toga po d ru čja, ako se ujedno ne borim o za p revladavanje o tuđen osti toga p o d ru č­ ja od d ru g ih p o d ru čja društvenog života (ova ilu­ zija dolazi do izražaja m eđu ostalim u su p ro tstav ­ ljan ju svakom »m iješanju« politike, m orala, kul­ tu re u »sferu« ekonom ije). ;-175

Sto se tiče faktora koji treba da te procese podstiču i nose, m islim da im a sam o jedan fak­ to r h istorijskog zbivanja, a to je društveni čov­ jek. Za proces dezalijenacije treba da se borim o svi zajedno, a najviše svatko na svom »područiuc neposredni proizvođači u proizvodnji, kulturni ra ­ dnici u k ulturi, politički radnici u politici. Ali to ne znači da je u susjedno »područje« pristu p za­ branjen! — Danas se često govori i o ideologiji kao o ^otuđenoj svesti«. I sam M arks tako je u nekim slučajevim a shvatao taj pojam . Ali nije uvek ja sno, kada se želi to istaći, da li se vodi računa koja je i kakva je ideologija u pitanju. Ako bismo, napr. m ogli danas da konstatujem o da se ideolo­ gija avangarde radničke klase integrira u opštu društvenu praksu — jer izražava opšte društvene interese i istupa u im e i za njih, da li se i u kom sm islu m ože govoriti o toj ideologiji kao o otu­ đenoj svesti? — Pitanje o ideologiji zahtijevalo bi poseban opširniji razgovor. Zato ću samo prim ijetiti da po mom m išljenju nije opravdano kada se klasna svi jest p ro letarijata, svijest radničke klase o svojoj vlastitoj prirodi i o prirodi društva koje je poz­ vano da negira naziva »ideologijom«. To, zapra­ vo, ne znači da u njoj nem a ideoloških elem ena­ ta. Ali svojom osnovnom usm jerenošću ona na­ stoji da negira sam ootuđeno društvo i ideološku svijest. — K akvi su zadaci i kakvi dom eti naše filo­ zofije u tim procesim a koji se filozofskim rečrtikom nazivaju — procesi dezalijenacije, a rečnikom i filozofskim i opšte društvenim — procesi hum anizacije društva? — Naša filozofija nije pasivan prom atrač već aktivan učesnik u borbi za dezalijenaciju i hum a­ nizaciju našeg društva. Možda nije najhitnije da 170

rasp rav ljam o o njen im dom etim a (prem da ona, n em a razloga d a se takvog ra sp ra v lja n ja plaši). V ažnije je da se n aša filozofija još više nego do­ sad angažira u onom osnovnom pravcu u kojem se razvijala p o slje d n jih godina. To je važno ne sa­ m o za n ašu filozofiju već i za naš socijalizam . N em a socijalizm a bez filozofije kao kritičke sa­ m osvijesti d ru štv a o svojim bitn im p roblem im a i zadacim a. Tim e ne želim reći da sam o pro fesio ­ nalni filozofi im aju p rav o da rje ša v aju filozo­ fske problem e. T akođer ne m islim da filozofija može sam a riješiti sve te o rijsk e problem e socija­ lizma. N eophodno je p o tre b n a s u ra d n ja filozofi­ je, sociologije, ekonom ije i drugih društvenih na­ uka. Ali to ne znači da filozofska i naučna m isao tre b a da p o k la n ja ili nam eće d ru štv u rje še n je n je ­ govih problem a. Sva općedruštvena p ita n ja treba da se rje ša v aju slobodnom d em okratskom disku­ sijom i odlukom svih članova dru štvene zajednice.

177

NEOBJAVLJENI INTERVJU* P itan ja suradnika »Slobodne Dalmacije« i odgovori G. Petrovića

1. PITANJE: Budući da je glavna tem a ovogo­ dišnje K orčulanske ljetne škole bila »Stvarala­ štvo i postvarenje«, m olim vas da nam n ajp rije • Ova i »Najavljeni intervju« objavljen je u »Praxisu* No 5—6 1967 uz slijedeću uvodnu bilješku redakcije: »Na pitanje Telegrama »jesu li tačne vijesti koje se pronose Zagrebom da će nekim kulturnim radnioima. čak se spominju imena, biti zabranjeno objavljivanje njihovih djela«, sekretar Izvršnog komiteta CK SKH Miko Tri palo je odgovorio: »To je besmisleno i to ne bi odgovaralo našim principima. Svako um jet­ ničko djelo, bez obzira na to tko ga jc napisao od građana naše zornije, treba da bude podvrgnuto redovnim kriterijim a izdavač­ kih savjeta, um jetničkih savjeta u kazalištu, redakcijama itd. Ako određeno djelo može proći kroz te kriterije, ono treba biti i objavljeno. Međutim, a to je drugo pitanje, komunisti sc moraju suprotstaviti esejističkoj, publicističkoj djelatnosti pojedinaca, ri­ jetkih pojedinaca mogao bih reći, koji su poznati po svom an­ tikomunističkom i antisocijalističkom stavu i koji se često puta koriste našom štampom, emisijama na radiju i televiziji, da bi proturili svoje reakcionarne ideje.« (Telegram, 6. listopada 1967, str. 3). Slažemo se s citiranim stavom M. Tripala prema umjetnosti i umjetnicima. Sm atram o da bi trebalo ne samo proklamirati nego i oživotvoriti u osnovi isti stav prem a znanosti i znanstve-

178

o b ja sn ite što je to postvarenje. U jedno nam kažite zašto je ta tem a postala u ovom našem tre n u tk u , po m išljen ju učesnika škole, toliko dom inantna? ODGOVOR: N a jjed n o sta vn ije rečeno postvareuje je p retvaranje čovjeka u stvar, odnosno pre­ tvaranje čovjekovih svojstava, odnosa i djelatno­ sti u svojstva, odnose i d je la tn o sti stvari ko je su nezavisne od čovjeka i n jim e gospodare. Ali ja na K orčuli n isam govorio o po stva ren ju nego o stva­ ralaštvu. Prem a tom e, predlažem da p o tp u n iji od­ govor na vaše pita n je potražite u članku M. Kangrge »Šta je postvarenje«? u idućem dvobroju Praxisa. 2. PITA NJE: Da li se i duhovni ra d počinje p o stv ariv ati? ODGOVOR: »D uhovni rad« ne m ože te k početi da se po stvaruje iz jednostavnog razloga što »rad« i nije ništa drugo nego p ostvareni oblik stvara laštva. N o svakako je značajno pitanje u ko jo j je m jeri i tt sv ije tu i kod nas duhovno stvaralaštvo danas postvareno. K ad se čo vjek nagne nad o nim radnicim a, uključujući i filozofe i sociologe, pa i one filozo­ fe i sociologe m arksiste koji su suradnici i urednici Časopisa Praxis. Na žalost već nekoliko godina urednici i najaktivniji su­ radnici Časopisa Praxis uglavnom nem aju pristupa u naše dnevne novine, na radio i na televiziju, pa čak ni u tjednike, dvotjednike i m jesečnike (osim u neke koji su zbog svog »simpatizerskog« stava prem a Praxisu postali već i sami »sumnjivi«). Ako se našom štam pom i radio-televizijom doista »često pu­ ta« koriste i oni »rijetki pojedinci« koji su »poznati po svom antikom unističkom i antisocijalističkom stavu«, ne bi li trebalo omogućiti da se tom štampom i radio-televizijom b a r ponekad koriste i filozofi i sociolozi m arksisti koji su poznati po svom kom unističkom i socijalističkom stavu, po konsekventnom zatupanju pozicija radničke klase i istinskog, hum anističkog soci­ jalizma? Prem da ponekad kažu ponešto »neugodno« za na-šu »socijalističku« b irokraciju, valjda nisu baš orni najgori ološ na­ šeg društva. , . . . Jedan od u rednika Praxisa, Gajo Petrović, nedavno je dao mtervju suradniku jednog našeg dnevnog lista. List koji je taj in­ tervju tražio (Slobodna D alm acija), najc gahtio obiaviti. Kako bi naši čitaoci mogli sami p rosuditi da Ii je taj Intervju odbijen zbog nekih »antikomunističkih« i »antisocnalističkih« ideia ili iz nekih drugih razloga, objavljujem o ga ovdje u cjelini bez ika­ kvih izmjena. (Prim jedba redakcije).

179

nom duhovnom prazninom što zjapi iz kulturnih rubrika naših vodećih dnevnih listova i njihovih ku ltu rn ih tjednika mogao bi pom isliti da čak m »duhovnog rada« (a kam oli stvaralaštva) više u nas nema, da je ostao sam o vakuum u koji tek povrem eno, uz skrom nu napojnicu, uskače oli­ njali n o jevski poglavica sa svojim suptilnim au toanalizama. 3. PITANJE: Na koji se način možemo boriti protiv p ostvarenja? ODGOVOR: N ije lako nabrojiti sve moguće načine (ni izdvojiti one najznačajnije). No ako se lju d i ne bore protiv postvarenja, to je m anje za­ to što ne znaju »način«, a više zato što im je m i­ ran život u postvarenju ugodniji od rizične bor­ be za hum anije odnose. 4. PITANJE: Takozvana socijalistička robna proizvodnja, koja se u nas počinje razvijati do vodi po nekim a do »otežavanja« ionako već ne zavidnog položaja k ulture u nas. A ona je kažu nužna da bi se stvorila jača ekonom ska osnova d ruštva bez koje nem a ni kulture?! ODGOVOR: Po m om m išljenju »socijalistička robna proizvodnja« je drveno željezo. Riječ »ta­ kozvana« u vašem pitanju upućuje da ni vaše m išljen je nije puno drukčije. No prem da nisam poklo n ik robne proizvodnje i prem da je sm atram u principu nespojivom sa socijalizm om u smislit doista hum ane, lju d sk e zajednice, ne sm atram da bi postojanje robne proizvodnje kod nas moralo u to j m jeri otežati »nezavidan položaj kulture u nas« u ko jo j se to doista zbiva. Položaj kulture u nas posebno otežava ne sam o postojanje robne proizvodnje, već nastojanje da se ona univerzalizira te da se i kulturno stvaralaštvo učini samo je­ dnim n jen im sektorom , da se pretvori u proizvo­ d n ju roba čija je glavna svrha da se se prodaju i čija se vrijednost neopozivo verificira tržišnim 180

uspjehom . N o ne treba zaboraviti da položaj ku l­ ture često otežavaju i neekonom ske, političke in­ tervencije ko je nezavidnu situaciju što je s tih ijs k i stvaraju »robno-novčani odnosi« ispravljaju — na lošije. 5. PITA NJE: K orčulanska ljetn a škola stekla je ne sam o ugled nego i puni rad n i interes kod fi­ lozofa u sv ijetu o čem u svjedoči njihovo b ro jn o učešće u njenom radu. K oji su oni zajednički m o­ tivi k o ji povezuju vas i te filozofe iz zem alja s dru k čijo m društvenom s tru k tu ro m ? ODGOVOR: F ilozofim a i sociolozim a ko ji su­ d je lu ju na K orčuli zajedničko je u vjeren je da se filo zo fija i sociologija ne s m iju zatvarati u svo­ je u sko stru čn e granice, da m oraju sudjelovati u rješavanju osnovnih pitanja svoga vrem ena. Uz ta kvu svim a zajedničku u sm jeren o st na odlučne p ro b lem e našeg svijeta i vrem ena s ve likim bro­ je m u česnika veže nas i osnovni filo zo fski stav i p ristu p p roblem im a. Većina učesnika K orčulan­ ske ško le pripada onoj m isaonoj orijentaciji ko­ ja se m ože nazvati stvaralačkim m a rk sizm o m i koja po m o m m išlje n ju predsta vlja najživotvor n iju filo zo fsku orijentaciju suvrem enosti. A ko po­ gledate listu učesnika dosadašnjih četiriju zasje­ danja K orčulanske škole, vid je t ćete da su na tim zasjed a n jim a učestvovali gotovo svi najznačajniji živi p red stavnici m a rk sističk e filo zo fske i socio­ loške m isli (E. F rom m , H. M arcuse, H. Lefebvre, L. G oldm ann, L. K olakow ski, K. K osik i drugi). Jedini su izuzetak oni ko jim a njihova visoka dob nije d opustila da dođu na K orčulu (G. Lukdcs, E. Bloch), no ko ji bi inače rado došli (kao što su ra­ do p rih va tili poziv da budu članovi redakcijskog savjeta Praxisa). 6. PITA NJE: P rigovara vam se da ste na K or­ čulanskoj ljetn o j školi više upozoravali n a situa cije, nego što ste ponudili neka m oguća rješen ja? 181

ODGOVOR: Bilo bi svakako pretjerano očeki­ vati da će nekoliko desetaka ljudi za jedanaest da­ na naći izlaz iz »situacija« u koje se trom ilijard sko čovječanstvo zaplelo tisućljećnim peripetija­ ma. No m islim da »upozoravanje na situacije^ nije nevažno i da svako takvo »upozoravanje« sa­ drži bar neke elem ente »rješenja*. Naravno, da bi se ta rješenja oživotvorila nije dovoljna šačica jilozofa i sociologa. A ko je riječ o Jugoslaviji, na­ še »situacije« m ože »riješiti« sam o naša radnička klasa, u p rvom redu tako da sa sebe strese sve one parazite ko ji su zasjeli na njezinu grbaču. 1. PITANJE: Kakvi su pravci razvoja m arksi­ stičke filozofske m isli danas kod nas i u svijetu i analogno tom e kakav je doprinos naših filozofa m arksista? ODGOVOR: M arksistička filozofska misao u svijetli sve se više oslobađa staljinističkog she­ m atizm a i dogm atizm a, sve se više razvija kao kreativna hum anistička misao inspirirana auten­ tičnim M arxom. T eško je da m i sam i sudim o o našem doprinosu takvom razvoju svjetske m arksi­ stičke filozofske misli. Erich From m sm atra da >'jugoslavenskim filozofim a pripada velika zaslu­ ga što su, prije drugih, razvili ideje m arksističkog hum anizm a i što predstavljaju najbrojniju filo­ zo fsku grupu od svih zem alja u kojim a se razvi­ jaju ove ideje«. Ali neki naši dom aći »kritičari« im aju o tom e drukčije »m išljen je«. K ako vidite pitanje još nije riješeno! 8. PITANJE: Koliko je m arksistička m isao za pravo ovog tre n u tk a stvarno prisutna na tlu ove zemlje Jugoslavije? ODGOVOR: K oliko mogu procijeniti ta je m i­ sao vrlo prisutna u radovim a naših filozofa i so­ ciologa. N ju dobro čuje i razum ije naša radnička 182

klasa i om ladina. N o izgleda da su m nogi koji dr­ že klju čn e pozicije u našem društvenom životu izgubili sluh za nju, kao da su oni ta »buržoazija* ko d koje, po M arxovim riječim a, dija lektika »iza­ ziva strah i užasavanje«.

)83

mjesto zaključka

JU G O SLAV EN SK A KU LTU RA

N em a ku ltu re bez čovjeka ni čovjeka bez ku l­ ture. N o kako se u otu đ en o m lju d sk o m dru štvu sve lju d sk o razvija up rko s i nasuprot vladajućoj n elju d sko sti, to se i autentična lju d sk a kultura rađa i raste up rko s i nasupro t svim oblicim a nea u tentičnog lju d sk o g bivstvovanja, pa i u su­ p r o tn o sti i borbi s »elitnom «, »m a sovnom « i dru­ gim oblicim a pseudokulture. S u p ro tn o st izm eđu prave ku ltu re i p seu d o ku ltu re poprim a dosad ne­ viđene ra zm jere u razvijenom »društvu izobilja« koje, uz golem e količine sva ko ja ke robe što sluzi za p o d m iren je čovjekovih m aterijalnih potreba, u ve likim količinam a proizvodi i izbacuje na tr­ žište i p seu d o ku ltu rn a dobra za zadovoljenje po­ treba od lju đene čovjekove duše. S o cijalizam kao doista lju d sk o d ruštvo m ože i treba da o stvari i svestran razvoj autentične lju ­ d ske ku ltu re. Zato se on ne m ože d ijeliti na onaj ku ltu rn i i onaj n ekulturni; u ko liko ne razvija ku ltu ru , socijalizam nije socijalizam . R azvijanje ku ltu re u socijalizm u nije sam o spoljašnje ukra­ šavanje socijalizm a nečim što m u bitno ne pripa­ 187

da, a pogotovu ne dobrohotno popuštanje slabos­ tim a ili ćudim a razm aženih pojedinaca ili druš­ tvenih slojeva. Zato je neprihvatljivo m išljenje da se m ože malo pričekati sa snažnijim razvojem kulture, d ok se jače ne izgradi socijalizam. U kra jn jem slučaju, naravno, m ože se pričekati i s kultu ro m ; ali pričekati s kulturom znači priče­ kati i sa socijalizm om . Id eja da je m oguće najprije izgraditi socijali­ zam, a zatim dodati tom socijalizm u i nešto kul­ ture, pom alo naliči na ideju da je m oguće najpri­ je naučiti dijete da hoda, a zatim m u također po m oći da se rodi. R azvoj socijalističkog društva nezam išljiv je bez razvoja socijalističke kulture. Otuda obaveza za sve one kojim a je cilj socijali zam da ni u jednom tren u tku ne zaborave na kul­ turu, otu d potreba i za nas jugoslavenske m ark­ siste i socijaliste da se uvijek ponovo pitam o: ka ko to sto ji s kulturom u našem jugoslavenskom socijalizm u? K ultura se ponekad shvaća kao sveukupnost knjiga, slika, spom enika i drugih takozvanih kul­ turnih dobara, ponekad nešto šire kao sku p kul­ turnih dobara i kulturnih institucija i organiza­ cija koje om ogućuju, stim uliraju i organiziraju »proizvodnju«, prikupljanje, čuvanje i »potroš­ n ju « takvih dobara. Dok neki dijele prosvjetu i nauku od kulture, drugi ističu da i prosvjetno-odgojne i naučno-istraživačke institucije i organiza­ cije pripadaju u kulturu i treba da budu kul­ turne. Također se s pravom tvrdi da kultura nije sam o sku p m rtvih kulturnih dobara, organizacija i institucija, nego prije svega i djelatnost »pro izvodu je« i »potrošnje« tih dobara. N o i ovo shva­ ćanje ne dom ašuje do biti kulture ukoliko se sm atra da su proizvodnja i potrošnja kulturnih dobara d jelatnosti u koje čovjek m ože ali ne m o­ ra da se upusti ili djelatnosti koje se mogu oba­ 188

v lja ti bez dubljeg angažm ana i bez bitnog u tje ­ caja na p rirodu angažiranoga. O p ro izvo d n ji k u ltu rn ih dobara m ožem o za­ pravo govoriti sam o ako pod proizvodnjom m isli­ m o stvaranje; o p o tro šn ji k u ltu rn ih dobara m o­ žem o govoriti sam o ako tim e m islim o stvaralačko su-doživljavanje. P roizvodnja i potrošnja ku ltu r­ nih dobara nisu djela tn o sti u kojim a d jela tn ik m o­ že osta ti bitno neizm ijenjen. T im e što stvara ku l­ turna dobra i čuva ih živeći u n jim a i sa njim a, čo v jek stvara sam a sebe kao kulturnog čovjeka. B it ku ltu re nije proizvodnja i potrošnja k u ltu r­ nih dobara radi sam e proizvodnje i potrošnje, a pogotovu ne sam o radi zgrtanja i čuvanja tih do­ bara u m u zejim a, galerijam a, bibliotekam a. S m i­ sao je ku ltu re ostvarenje ku ltu rn e zajednice ku l­ tu rn ih ličnosti. Zato je važno da se i m i jugosla­ ve n ski so cijalisti upitam o: njegujem o li k u ltu ru kao ku ltivira n je lju d sk ih ličnosti u ku ltu rn o j za­ jednici. K u ltu rn a zajednica k u ltu rn ih ličnosti ne m ože se ostva riti p reko noći n iti se m ože uspješno gra­ d iti na neuzoranom ili opustošenom tlu. K ulturno stva ra n je ne zbiva se nikad u goloj sadašnjici, već su u n je m u u vijek p risu tn e i prošlost i bu­ dućnost. N ih ilistički odnos prem a ku ltu rn o j ba­ štin i m a ka k vim se prihvaćanjem nove, više ku l­ ture opravdavao, bitno je neku ltu ra n i antikulturan, jer snižava polazište suvrem ene ku ltu re is­ pod nivoa, ko ji je već postignut. N o nem oćno us­ tra ja n je u već ostvarenom i sam ozadovoljno na­ slađivanje prošlim protivrječe biti ku ltu re kao stalnog napora za o tk riva n je m i kreiranjem ne­ viđenih svjetova, za proširivanjem i obogaćiva­ n jem lju d sk o sti. Pronalaženje vrem enu i m jestu p rim jeren o g odnosa prem a ku ltu rn o j »prošlosti« i m ogućoj »budućnosti«, uspostavljanje najplod­ nijeg razm jera izm eđu održanja tradicijom našli189

jeđenog i kreiranja zovom iz budućnosti prizvanog, jedan je od najtežih zadataka svake kulture i on se ne m ože riješiti po n ek o j unaprijed propi­ sanoj form uli. N i socijalističkom društvu adekvatna kultura ne m ože se razvijati kao prazna negacija dosada­ šn je ku ltu re nego kao njen nastavak i stvaralač­ ka preobrazba. U onom e što se naziva »robovla­ sn ičk o m «, »feudalnom « ili »buržoaskom« ku ltu ­ rom im a često više općeljudskog, doista hum a­ nog, nego u onom što se ponekad eksplicitno de klarira kao socijalistička kultura. N o socijalizam se ne m ože razvijati kao bitno drugačije, doista lju d sko društvo, ako ne stvara novu, socijalistič­ ku ku ltu ru koja je nadm oćna onoj naslijeđenoj, ali ne tim e što je lakom isleno omalovažava, već tim e što stvara nove veće vrijednosti i razvija n o ­ vi viši tip svestrane kulturne i hum ane ljudske li­ čnosti. Zato i mi, jugoslavenski socijalisti, treba da se stalno pitam o: Jesm o li uspjeli ostvariti ta­ kvu »sintezu« naslijeđenog i naslućenog, tradicio­ nalnog i revolucionarnog, koja bi nam dopuštala da našu kulturu nazivam o socijalističkom ? U svijetu u kojem osjećaj nacionalne pripad­ nosti još uvijek u velikoj m jeri pokreće ljude u njihovim bitnim opredjeljenjim a i htijen ji­ m a ne m ože ni kultura biti anacionalna. A na­ cionalnost nije sam o puka »forma« suvrem ene ku ltu re već i bitan m om ent njenog sadržaja. Ali nacionalna kultura nije kultura ako se kroz nju ne realizira i nadnacionalni, općeljudski sadržaj. Odnos izm eđu nacionalnog, internacionalnog f nad­ nacionalnog svagdje je prilično složen; može li on b iti jednostavan u ovom našem povijesnom prostoru gdje, čak i ne računajući »nacionalne m anjine«, m ožem o da nabrojim o dva pisma, tri jezika, pet nacija i šest republika?

S m a tra m o da je procvat jugoslavenske kultute m oguć sam o p u te m svestranog razvijanja na­ cionalnih k u ltu ra svih jugoslavenskih naroda i narodnosti. Ali jugoslavenska kultura nije sam o zb ro j slučajno sa ku p ljen ih ku ltu ra m eđusobno stranih naroda; ipak je to kultura naroda ko ji su m eđ u so b n o povezani ne sam o jezičko-etničkim p o rije klo m i vjeko vim a ekonom sko-političkih i ku ltu rn ih uzajam nih utjecaja, nego i zajednič­ ko m socija lističkom sadašnjicom . Ovih dana na­ vršava se dvije decenije od O slobođenja, a iduće godine bit će već če tvrt stoljeća od početka Os­ lobodilačkog rata i R evolucije. Ovo sudbonosnim zb iva n jim a natopljeno vrijem e suviše nas je čvr­ sto povezalo i isplepletalo — na osnovam a jedna­ ko sti i ravnopravnosti — a da bi te veze itko m o ­ gao p o kidati. O nem ogućavanje ili kočenje razvoja nacional­ nih ku ltu ra jugoslavenskih naroda u im e jedne opće ju g oslavenske ku ltu re bilo bi štetn o i za tu opću ju g o slavensku ku ltu ru , kao što bi i insisti­ ranje na a pso lu tn o j a u to n o m n o sti nacionalnih ku ltu ra m oglo sam o vo d iti njihovom slabljenju i snižavanju na provincijalni nivo. N o traganje za pravom m jero m odnosa izm eđu »općeg« i »poseb­ nog« u ju g oslavenskoj ku ltu ri ne m ože im ati m no­ go izgleda na usp jeh ako se kreće sam o u o kv i­ ru dilem e: ili jugoslavenska ili posebne nacional­ ne kulture. Jer i opća jugoslavenska i posebne na­ cionalne ku ltu re sam o su uto liko ku ltu re ukoli­ ko im a ju i onu nadnacionalnu, o p će lju d sku ko m ­ ponentu. Sam o izlazeći sve više na m eđunarodni plan, m ože jugoslavenska ku ltu ra uspješno rješa­ vati n eke od svojih n a ja k u tn ijih »unutrašnjih« problem a. I sam o na taj način m ožem o i m i pri­ d o n ijeti da se suvrem ene m eđunacionalne razm i­ rice prevla daju u sv je ts k im razm jerim a ne sam o 191

istin skim internacionalizm om već i nadnacional­ nim ko sm opolitskim hum anizm om . Javno raspravljanje o nacionalnim problem im a naše ku ltu re i našeg društva nekim a se čini ne­ potrebno ili čak opasno i štetno. N asuprot tak­ vim shvaćanjim a treba istaći da se sporovi izm e­ đu pristalica raznih gledišta o odnosu izm eđu općejugoslavenskog i uienacionalnog u jugosla­ ven sko j kulturi prirodno javljaju kod nas danas i da se »jednostrana« shvaćanja koja tu nastaju ne mogu prevladati n ikakvim adm inistrativnim naredbam a ni zabranam a već sam o otvorenom i slobodnom drugarskom diskusijom . Zato rasprav­ lja ju ći o našoj ku ltu ri danas ne m ožem o izbjeći ni p itanje o odnosu posebnonacionalnog i opće­ jugoslavenskog u njoj, kao ni pitanje o njenom m eđunarodnom i nadnarodnom , općeljudskom sa držaju, sm islu i značenju. Kao što raspravljajući o jugoslavenskoj ku ltu ­ ri ne m ožem o m im oići pitanje o njenom odnosu prem a drugim kulturam a, ne m ožem o izbjeći ni pita n je o njenom odnosu prem a drugim »područ­ jim a « ili »sferam a« jugoslavenskog života, a napo­ se pitanje o njenom odnosu prem a »sferi« eko­ nom ije. Ako se razne »sfere« nalaze u odnosu m e­ đusobnog spoljašnjeg djelovanja i utjecanja o otu­ đenom lju dskom društvu, i ako je sfera ekonom i­ je ona ko jo j u tom društvu pripada u krajnjoj li­ niji određujuća uloga, to nipošto ne znači da isti odnos treba da ostane i u socijalističkom društvu. R ascijepljenost na m eđusobno neprijateljske sfe­ re i dom inacija ekonom ije ne proistječu iz priro­ de čovjeka, nego su oblici i znaci njegove samootuđenosti. Bilo bi sm iješno tvrditi da je ekonom ska pro­ izvodnja nepotrebna ili da njeno brže razvijanje nem a značenja. Svi m i svakodnevno dobro vidi­ m o i osjećam o koliko unapređenje svake naše 192

dje la tn o sti zavisi od unapređivanja privrede. Svi također svakodnevno žalim o što se za unapređi­ vanje naše privrede ne koriste više dostignuća su ­ vrem ene nauke. N o ako je razvoj proizvodnje sred­ stava za za dovoljenje čovjekovih fizičkih potreba p red u vjet za razvoj svih lju d sk ih djelatnosti, to ne znači da je on i svrha tih djelatnosti, te da se, na p rim jer, vrijed n o st ili nevrijednost ku ltu re m o­ že m je riti tim e koliko ona pridonosi bržem pri­ vrednom razvoju. N iti je kultura p u ko sredstvo eko n o m sko g razvoja, n iti bi ona u socijalizm u trebala da se »organizira« po ugledu na eko n o m i­ ju. Isk u še n je da se na k u ltu ru gleda isključivo kroz ek o n o m ističke naočale ne m ože da ne bude ja ko tam o gdje zaostala ekonom ija zahtijeva izu zetn e napore da se ubrza tem po privrednog ra­ zvoja. Zato je i za nas jugoslavenske socijaliste aktu a ln o p itanje: jesm o li odoljeli eko n o m istič­ ko m isku šenju, jestno li uspjeli da izm eđu ekono­ m ije i ku ltu re o stvarim o odnose ko ji su bitno d ru k č iji od onih što sm o ih naslijedili iz samootuđenog građanskog društva? N e m a n je je aktualno pita n je o odnosu k u ltu ­ re i p o litike. Kao što ku ltu ra u socijalizm u ne m ože da ostane privilegij odabranih, tako ni po­ litika kao upravljanje zajedničkim društvenim poslovim a ne m ože osta ti m onopol izuzetnih dru­ štven ih slojeva n i pojedinaca. Revolucionarna so­ cijalistička po litika treba da pridonese ukidanju p seu d o ku ltu re i procvatu autentične socijalističke ku ltu re; au tentično ku ltu rn o stvaralaštvo treba da pridonese u k id a n ju p o litik e kao dje la tn o sti ko jo m jedan dio d ruštva upravlja cijelim društvom , i razvoju p o litik e kao sam oupravne djelatnosti ko jo m cjelo ku p n o d ruštvo upravlja sam o sobom. N e baš najbolja isku stv a u dosadašnjim od­ nosim a izm eđu ku ltu re i p o litik e u n ek im soci­ ja listič kim zem lja m a stvorila su kod m nogih ku l 193

lurnih radnika principijelno nepovjerenje prema politici i prem a svem u političkom , izvjesnu želju da se ku ltura izolira od politike, da postigne au­ ton o m iju koja će jo j om ogućiti m iran razvoj, bez upletanja politike i političara, pa m akar se ta a utonom ija platila nem iješanjem kulturnih rad­ nika u po litiku izuzev eventualno u takozvanu ku ltu rn u p olitiku. N asuprot tom e treba istaći da se kultura ne m ože odvojiti od politike i da je svaka prava, stvaralačka kultura p olitički angaži­ rana su d jelujući u rješavanju su dbinskih pitanja svoje zem lje i svoga vrem ena. Zato kultura ne tra­ ži nem iješanje u njene poslove ali ni sam a ne m o­ že preuzeti obavezu nem iješanja. N o kultura ne bi bila kultura kada se ne bi protivila da se nje­ na vrijednost m jerodavno m jeri političkim m je­ rilim a i da se o n jo j raspravlja i odlučuje bez njeuog sudjelovanja. N aši ku ltu rn i radnici ponekad se žale da vrlo m alo utječu na form iranje naše opće politike, pa čak i na form iranje naše politike u kulturi. Ne že­ lim o tvrd iti da sudjelovanje kulturnih radnika u fo rm ira n ju politike zavisi sam o od njih samih. No nem a su m n je da n itko ne m ože pokloniti kultur­ nim radnicima veći društveni utjecaj ako ga sa)tii ne izbore. Zadatak je kulturnih radnika da se uporno bore za ispravnu politiku na području ku ltu re te da se i na širem planu angažiraju za progresivan razvoj naše kulture i našeg društva, da se angažiraju i u općim društvenim pitanjim a koja nisu usko kulturna. N ije nipošto neaktual­ no pitanje: koliko jugoslavenski kulturni radnici pridonose form iranju kulturne politike i cjelo­ kupne politike svoje zem lje? S pom enuli sm o sam o neka od bitnih pitanja naše kulture. Mnoga odlučna pitanja nisu sporne mita, ona koja sm o dodirnuli ostala su uglavnom 194

sam o dodirnuta. U prilozim a ko ji slijede bit će više riječi o nekim a od p itanja koja sm o iznijeli, a bit će p o kren u ta i m noga druga. N o razgovor o ju g o sla ven skoj k u ltu ri tim e, naravno, neće biti zaključen. N astavit ćem o ga, m eđu ostalim , i u našem časopisu. K ako sm o p rim ili velik broj kva­ litetn ih priloga na ovu tem u, odlučili sm o da ju goslavenskoj ku ltu ri posvetim o i broj 4 za 1965. godinu.

dodatak

FILOZOFIJA U JUGOSLAVIJI

1. Uvod. — U P hilosophy in the M id-Centurv nije bilo riječi o filozofiji u Jugoslaviji; stoga sa da m o ram o p o k u šati da prikažem o cijeli razvoj filozofije u Jugoslaviji n akon Drugog svjetskog ra ta — zadatak koji nije jednostavan.* * Ovaj prikaz napisan je u jesen 1968. godine na engleskom jeziku za četverotom ni zbornik C ontem porary Philosophy. A S u r­ vey. (La Phllosophle Contem poraine Chronlques) Edited by Ray­ mond Klibansky. O bjavljen je 1971. u četvrtom svesku tog i z'oo ■ nika (La Nuova Italia Editnice, Firenze 1971). Spomenuti zbornik, što ga je R. Klibansky priprem io po ovlaštenju Međunarodnog filozofskog in stitu ta (In stitu t International de Philosophic) pred­ stavlja nastavak ranu je četverotom ne publikacije Philosophy In the Mid-Century. A Survey. Edited by R. Klibansky, Firenze 195.8. Kako u Philosophy In the Mid-Century nije bilo prikaza filozofije u Jugoslaviji zamoljen sam da za C ontem porary Philosophy kratko prikazem cjelokupni razvoj filozofije u Jugoslaviji o-.l 1945. do 1968. (što sam i prihvatio). U prikazu je, u skladu s fizonom ijoni zbornika, težište stavljeno na bibliografiju najznačajnijih publi­ kacija i na njihovo sažeto k arakteriziranje. Tekst koji se objav­ ljuje u ovoj knjizi doslovan je prijevod onog engleskog dopunjen (a) naslovim a najvažnijih radova koji su izašli nakon 1968. (uvrš­ teni su na odgovarajuća m jesta u »Bilbliografiju«), (b) kratkim inform acijam a o radu na pojedinim područjim a nakon 1968. (vicu pasuse 2a—9a dodane odjeljcim a 2—9) i (c) kratkom infoim aci; jom o prijevodim a naših filozofskih radova u inostranslvu (vidi novi odjeljak 11). Ovaj kratki tekst, naravno, ne pruža detaljan prikaz razvoja filozofije u Jugoslaviji nakon rata; n ječ ie samo » sažetom, pretežno bibliografskom pregledu onog najznačajnijeg.

199

2. F ilozofske institucije i organizacije. — Po­ red p red ratn ih k atedara za filozofiju na univei zitetim a u Beogradu, Zagrebu, L jubljani i Skop­ ju, nove k atedre za filozofiju stvorene su u S ara­ jevu i Zadru. Filozofski instituti nedavno su orga nizirani na univerzitetim a u Beogradu i Zagrebu, a In stitu t za filozofiju i sociologiju u Ljubljani. Filozofsko odjeljenje bilo je n ajp rije osnovano, a zatim u k inuto u In stitu tu društvenih nauka u Beogradu. Prije Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji nije bilo filozofskih društava. 1951. godine osnovano je S rpsko filozofsko društvo, a poslije toga o r­ ganizirana su filozofska (ili filozofsko-sociološka) d ruštva i u drugim dijelovim a Jugoslavije. 1956. godine sva su se ta društva udružila u Jugoslaven­ sko udruženje za filozofiju i sociologiju, a 1958. godine ovo se podijelilo u dva zasebna (filozof­ sko i sociološko). Jugoslavensko udruženje za fi lozofiju i društva koja su njegovi članovi (napose H rvatsko i S rpsko filozofsko društvo) organizirali su velik broj sim pozija koji su odigrali značajnu ulogu u filozofskom životu zemlje. 1963. godine grupa zagrebačkih filozofa i so ciologa uz pomoć svojih kolega iz Beograda i d ru ­ gih k rajeva osnovala je K orčulansku ljetnu školu, godišnji internacionalni simpozij na kojem se r a ­ spravlja o osnovnim problem im a filozofije i so­ ciologije. Od 1963. škola je zasjedala svake godine (izuzev 1966) i raspravljala o slijedećim tem am a»Progres i kultura« (1963), »Smisao i perspektive socijalizma« (1964), »Šta je povijest?« (1965b »Stvaralaštvo i postvarenje« (1967), »Marx i revo­ lucija« (1968). M eđu učesnicim a su bili E. Bloch. E. Fink, E. From m , L. Goldmann, J. H aberm as. L. Kolakowski, K. Kosik, H. Lefebvre, H. M arcu­ se i mnogi drugi. 200

(2a) N akon 1968. godine d je latn o st Jugoslaven­ skog u d ru žen ja za filozofiju osjetno je sm anjena, dok je d je latn o st republičkih d ru štav a ponegdje oslabljena, a ponegdje i intenzivirana. D alje se ra ­ zvijala d je latn o st K orčulanske ljetne škole na ko­ jo j se rasp rav ljalo o tem am a: »Moć i hum anost« (1969), »Hegel i naše vrijem e« (1970), »U topija i re­ alnost« (1971). 3. Filozofski časopisi. — Dva p o k u šaja da se stvori i održi filozofski časopis u Jugoslaviji pri je D rugog svjetskog ra ta ubrzo su propala. Prvi filozofski časopis koji se pojavio u Jugoslaviji po­ slije Drugog svjetskog ra ta bio je trom jesečnik F ilozofski pregled [1] što ga je od 1953. izdavalo S rp sk o filozofsko dru štv o u Beogradu, a koji je k asn ije zam ijenjen godišnjakom Savrem ene filoso fske tem e [2]. 1957. godine Jugoslavensko u d ru ­ ženje za filozofiju i sociologiju pokrenulo jc trom jesečnik Jugoslavenski časopis za filo zo fiju i sosociologiju. [3] P oslije podjele U druženja krajem 1958. godine nastavio je da izlazi pod nazivom Filozofija [4], dok su sociolozi pokrenuli svoj po­ seban časopis. Časopis Praxis [5] izlazi u Zagrebu u dva iz­ d an ja (jugoslavenskom i internacionalnom ) od 1964. godine. U uvodniku prvog b ro ja (Čemu Pra­ xis [6] p ro k la m irao je program nedogm alskog, stv aralačk o g m arksizm a i revolucionarnog, h u m a­ nističkog socijalizm a, a u godinam a koje su sli­ jedile n asto jao je da razra d i i realizira taj prog­ ram . Časopis je toplo prihvaćen od m a rk sista ne dogm atske, an tistaljin ističk e o rijen ta cije u cije­ lom svijetu, a o štro k ritiziran od predstavnika staljin izm a u sovjetskoj filozofiji i drugdje. D osta čudnovato, časopis je bio žestoko n ap ad an i u J u ­ goslaviji, ne sam o od an tim a rk sista i staljinista, nego i od političara koji su i sam i k ritizirali staljinizam na svom vlastitom p o d ručju. P ored m no­ 201

gih m anjih napada na Praxis, protiv njega su o r­ ganizirane i dvije velike kam panje (1966. i 1968. godine). M eđutim , časopis nije sagnuo glavu pred kritikom i uprkos svim teškoćam a nastavio je da izlazi rukovodeći se istim osnovnim principim a (up. Petrović [7], Na početku [8], U povodu [9]. Časopis pod naslovom D ijalektika [10] počeo je izlaziti u Beogradu 1966. godine. M eđu njego vim urednicim a i suradnicim a prevladavaju oni koji se ponekad sam i nazivaju predstavnicim a »ortodoksne« (njihovi oponenti rekli bi »dogmat­ ske« ili »staljinističke«) interpretacije m arksiz­ ma. (3a) Navedeni časopisi nastavili su izlaziti i nakon 1968. godine. Časopis Filozofija koji je po­ čeo kao filozofski časopis općeg tipa, nakon 1966. poprim io je određeniju fizionom iju, donekle slič­ nu Praxisu, a nakon 1968. ta je fiizonom ija posta­ la jo š izrazitija. Časopis Praxis, razvijajući svoju prvobitnu koncepciju i orijentaciju, pokrenuo je još dva izdanja: džepno izdanje (1969) i povrem e­ no izdanje »Dokumenti« (1971). Sredinom 1971, rješenjem O kružnog javnog tužioca u Sisku, prvi put su privrem eno zabranjene dvije publikacije Praxisa (broj 3—4 jugoslavenskog izdanja i prvi broj »Dokumenata«), ali je kasnijim sudskim odlukam a jedna od tih zabrana stavljena izvan snage potpuno, a druga većim dijelom . Časopis D ijalektika nastojao je da uz filozofe »ortodok sne« m arksističke orijentacije okupi i p riro d n ja­ ke i m atem atičare. 1969. godine u Ljubljani je pokrenut novi časopis Anthropos [158], koji je u velikoj m jeri, ali ne i isključivo filozofski. 4. Pravci i periodi. — U tridesetim godinama m arksizam se javio kao ja k pravac među jugosla venskim filozofima, a poslije rata on je postao dom inantan. N em arksistički filozofi iz predratne 202

generacije nastavili su svoju djelatn o st i poslije rata. N a js ta riji m eđu njim a u m eđuvrem enu su u m rli (A. B azala, B. Petronijević, V. Dvorniković, M. Đ urić, A. Sodnik, M. Tkalčić), ali neki od njih bili su vrlo plodni sve do posljed n jih godina svog života. N eki od onih koji su još živi i aktivni u m eđuvrem enu su postali m a rk sisti (Z. Mićić, B. Sešić), dok su drugi ostali uglavnom v jerni svo­ jim ran ijim pogledim a (K. A tanasijević, V. Filipović, B. Lorenc, P. Vuk-Pavlović). Im a nem arksista i m eđu m lađim filozofim a. M eđutim , m islim da bi se m arksizam m ogao p ro m a tra ti ne sam o kao num erički n a jja č i nego i kao filozofski naj zanim ljiviji pravac u suvrem enoj jugoslavenskoj filozofiji. P revladavanje m arksizm a na jugoslavenskoj filozofskoj sceni ne čini ovu nipošto jednostav­ nom (a) zato što je u toku dvadeset i tri poslije­ ra tn e godine jugoslavenska m a rk sističk a filozofi ja p ro šla kroz nekoliko perioda i (b) zato što ona nikad nije bila (i napose nije sada) ujednačena cjelina, nego sadrži niz podpravaca. M islim da bi se razvoj jugoslavenske m arksističke filozofije po­ slije D rugog svjetskog ra ta m ogao p odijeliti u tri glavna perioda: (1) period staljinističkog marksiszm a u filozofiji (1945— 1949), (2) prijelaz od staljin ističk o g m arksizm a stvaralačkom (1950— —1958) i (3) period nedogm atskog, stvaralačkog m arksizm a (nakon 1959). S taljin ističk i p eriod u jugoslavenskoj m a rk ­ sističkoj filozofiji nije bio identičan sa staljinis tičkim p eriodom u drugim socijalističkim zem ­ ljam a, prvo, zato što je čak i u to vrijem e bilo n em ark sista koji su predavali filozofiju na^ jugo slavenskim u niverzitetim a, i, drugo, zato što se čak ni u to vrijem e m arksizam n ije in terp retirao o nako k ru to i dogm atski kao u nekim drugim zem ljam a. Pa ipak, taj bi se period mogao naz 203

vati staljinističkim , je r (1) pored djela Marxa, Engelsa i Lenjina dom inantna litera tu ra na filo zofskoj sceni bila su prevedena djela S taljina i sovjetskih filozofa tog vrem ena, a (2) više ili ma nje prihvaćena in terp reta cija m arksizm a bila je ona staljinistička — kao »dijalektičkog m ateri jalizma«. 1948. godine izbio je sukob sa Staljinom i ju goslavenski kom unisti bili su jednodušno osuđeni od svih kom unističkih p a rtija na svijetu. Stalji n istička k ritik a Jugoslavije stim ulirala je analizu i kritik u staljinizm a. Prve filozofske kritike sta­ ljinizm a u Jugoslaviji bile su napisane 1949. a ob javljene početkom 1950. Zato se 1950. godina m o­ že uzeti kao početak prijelaznog perioda od dogm atskog m arksizm a nedogm atskom . Osnovne ka rak teristik e tog perioda bile su: (a) stalna kritika, više ili m anje obuhvatna i radikalna, staljinistič­ kog shvaćanja filozofije, (b) pokušaji oživljavanja autentične Marxove m isli, bazirani na intenziv­ nom proučavanju njegovih ranih radova (koji su na srpskohrvatskom objavljeni 1953. godine) i na rein terp retaciji njegovih kasnijih djela i (c) vrlo intenzivno proučavanje suvrem ene m arksističke i n em arksističke filozofije. Gotovo svi filozofski pravci proučavali su se širom Jugoslavije, ali a m eričkoj i engleskoj filozofiji (napose logičkom pozilivizmu, sem antici i pragm atizm u) posvećiva­ la se posebna pažnja u Beogradu, njem ačkoj filo­ zofiji (napose fenom enologiji, filozofiji egzisten­ cije i Heideggeru) u Zagrebu, a francuskom egzi­ stencijalizm u i personalizm u u Ljubljani. D iskusija o »Problem ima filozofije m arksizm a danas« koju je organiziralo Jugoslavensko u d ru ­ ženje za filozofiju u Sarajevu 1959. godine pokaza­ la je da je m eđu jugoslavenskim filozofima m ark sistim a došlo do podjele u dvije široke grupe: (1) na one koji odbacuju neke aspekte staljinizm a ali 204

b ran e osnovne crle staljin ističk e interprelaei m ark sističke filozofije kao što su dijalektički ma terijalizam , te o rija odraza itd i (2) na one koji o d b acu ju staljinizam kao cjelinu (uključujući i one Lenjinove i Engelsove poglede koji ih čine p retečam a staljinizm a) s intencijom da razviju novo shvaćanje filozofije, koje će počinjati od M arxa, ali neće o stajati pri njem u. Da bi se razjasnila neslaganja organizirana je d isk u sija o jed n o m od n ajsp o rn ijih p itan ja , o takozvanoj »teoriji odraza«. N a diskusiji, koja je o držana na B ledu u novem bru 1960, došlo je do izražaja m nogo različitih shvaćanja, no ponovo su se svi učesnici podijelili u dvije glavne grupe: (1) na one ko ji su k ritizirali te o riju odraza i zala­ gali se za oživljavanje i slobodan razvoj Marxove au ten tičn e m isli (B. B ošnjak, M. D am njanović, I. Focht, D. Grlić, M. K angrga, M. M arković, G. Pc trović, R. Supek) i (2) na one koji su branili teo riju o d raza i uopće ono što su sm atrali »ortodoks­ nom« in terp reta cijo m m arksizm a (D. N edeljković V. Pavićević, V. R ibar, A. Stojković, B. šešić, Lj. Živković). B ledska d isk u sija bila je jedan od zna­ čajn ih k am ena m eđaša u h isto riji jugoslavenske m ark sističk e filozofije. Ona je učinila eksplicitnim dvije velike stru je i donijela je svojevrsnu »pobjedu« nedogm atskoj. To nije bila p objeda u tom sm islu što bi njen stav bio službeno p rihva­ ćen. N aprotiv, antidogm atski filozofi bili su nakon bledske d isk u sije k ritiziran i i osuđeni kao »aps­ tra k tn i h u m anisti«. Ali za filozofe i za in telek tu al­ ce uopće to je bila »pobjeda«, je r je d iskusija ja sn o pokazala steriln o st dogm atskih filozofa i in telek tu aln u su p erio rn o st progresivnog pravca. N akon bledske diskusije stvaralačka, nedogm a tsk a o rije n ta c ija u m ark sističk o j filozofiji po­ stala je d o m in an tn a dajući ton filozofskom živo­ tu u Jugoslaviji. Taj period mogao bi se sa svoje 205

sirane podijeliti približno na dvije faze: (1) fazu u kojoj se vrlo intenzivno raspravljalo o općim filozofskim pitanjim a s naglaskom n a ontologiji i filozofskoj antropologiji shvaćenim kao dva as pekta iste cjeline (1959—1963) i (2) fazu u kojoj se naglasak pom jerio na p itan ja socijalno-političke filozofije k oja su sa svoje stran e proučavana u us­ koj vezi s ontološko-antropološkim pitanjim a kao i s pitan jim a politike i svakodnevnog života (po slije 1964). (4a) Razdoblje nakon 1968. karakterizira sc p rije svega intenzivnom djelatnošću filozofa m ark­ sista revolucionarno-hum anističke orijentacije, a napose (a) dubljim prom išljanjem Marxove misli kao misli revolucije, (b) dubljom kritičkom ana lizom suvrem enog svjetskog i jugoslavenskog so­ cijalizm a, (c) radikalnijom kritikom birokratsko-tehnokratskih i građansko-m alograđanskih struk tu ra i tendencija koje se suprotstavljaju razvoju socijalizm a i (d) produbljenom analizom sm isla i m ogućnosti sam oupravljanja kao pu ta razvoja is­ tinskog socijalizm a. S druge stran e ovo je razdob­ lje karak terizirano pojačanim nastojanjem u d ru ­ ženih staljinističko-birokratskih i klerikalno-totalitarističk ih protivnika slobodnog m išljenja da se onem ogući ili b a r do krajnosti oteža svaki javni rad filozofima m arksistim a. N ajzad, ovo je razdo­ blje značajno zato što u njem u počinje intenziv­ nije prevođenje jugoslavenskih filozofa m arksis­ ta u drugim zem ljam a, te njihove ideje počinju pobuđivati interes i u m eđunarodnim razm jerim a (vidi o tom e odjeljak 11). 5. P ublikacije o općoj filozofiji (ontologiji, spo­ znajnoj teoriji, filozofskoj antropologiji). — Mno­ gi jugoslavenski filozofi misle da je filozofija ne­ djeljiva cjelina. Zato je i teško i neadekvatno kla­ sificirati njihov rad prem a tradicionalnim filo­ zofskim »disciplinama«, procedura koju ipak, iz 206

p rak tičn ih razloga, m oram o p rim ijeniti. P očinje­ mo s ontologijom , spoznajnom teorijom i filozof skom an tropologijom , tri discipline o kojim a sc rasp rav ljalo toliko povezano da ih jc i u prikaze gotovo nem oguće razdvojiti. Osnovni pogledi na tim po d ru čjim a i osnovna n eslag an ja izm eđu dvije s tru je u m arksizm u n a j­ bolje se vide u Neki problemi [11], zborniku ra­ dova Bledske diskusije 1960. Pogledi m a rk sistič­ kih filozofa nedogm atske o rijen ta cije mogu se do­ b ro v id jeti iz niza zbornika radova objavljenih u ob liku kn jiga (Humanizam [12], č o v je k [13],P roblemi [14]) ili u časopisim a (O praksi [15], Siva ralaštvo [16], Istina [17], Filozofija u suv reme­ nom društvu [18]. Od tri zbornika u obliku k n ji­ ge Humanizam [12] je najo b u h v atn iji, čov jek [13] je ja sn o u sm jeren na filozofsku anaropologiju, a Problemi [14] p red sta v ljaju pokušaj da se sastavi n ešto kao udžbenik od originalnih ra s p ra ­ va. Socialist Humanism [19] značajan je m eđu­ n aro d n i zb ornik koji donosi više jugoslavenskih priloga. M eđu individualnim publikacijam a m ogu se sp om enuti G rlić [20], K angrga [21], M arković [22], Petrović [23, 24], S utlić [25] i V ranicki [26], Od ovih M arković [22], i S utlić [25] n ajširi su po prob lem atici o kojoj rasp rav ljaju , ali dok je M ar­ ković [22] p rim je r em pirijskog i analitičkog m iš­ ljen ja s p o štovanjem p rem a nauci, Sutlić [25] je p rim je r spekulativnog ap stra k tn o g m išljen ja s du­ bokom m etafizičkom strašću . G rlić [201 je b ri­ lja n tn a k ritik a svakog dogm atizm a u filozofiji i pled o aje za slobodno neshem atsko m išljenje, a K angrga [21], prividno u etici, duboko rasp rav ­ lja n je o osnovnim ontološko-anlropološkim p ro ­ blem im a. V ranicki [26] zanim ljiv je zbornik ras­ prav a u kojim a a u to r povezuje problem e o n to ­ logije, an tropologije i političke filozofije. • 207

Osnovni filozofski pogledi filozofa »ortodoks­ ne« (dogm atske) m arksističke orijentacije izraže­ ni su u nizu udžbenika; većina njih nosi u naslo­ vu D ijalektički m aterijalizam , kao npr. Kosano vic [27], M andić [28], Stojković [29] i Ziherl [30J. Među ovima na najvišem nivou je Stojković [29]. (5a) Među novijim publikacijam a na ovom »po­ dručju« (od kojih većina prekoračuje granice me­ đu »područjima«) mogu se spom enuti Grlić [159], K angrga [160], Petrović [161], Prohić [162], Vojan Rus [163], Šarčević [164] i šešić [165]. Pro­ dubljenim prom išljanjem sm isla povijesnoga po­ sebnu pažnju privlači K angrga [160]. Među kole ktivnim radovim a n ajznačajniji je M arx i revolu­ cija [167], 6. E tika i aksiologija; socijalna i politička fifilozofija; filozofija religije. — N ajreprezentativ­ nije kolektivne publikacije na tim područjim a bi­ le su Sm isao [31], Etičko-hum anistički [32], Sens [33], Socijalizam [34], Liberte [35], Birokracija [36], Sta je povijest [37], Stvaralaštvo [16]. Sm i­ sao [31] sadrži radove K orčulanske ljetne škole 1964, a Sens [33] predstavlja izbor iz [31] na en gleskom, francuskom i njem ačkom . Među individualnim prilozim a etici neobično su značajni K angrga [21, 38], prem da nijedan od njih nije etički u užem sm islu, je r au to r nastoji da p ro m a tra problem slobode ne sam o u sklopu ontologije i antropologije već i s gledišta revolu­ cionarne m isli čiji »kriterij« nije postojeća re ­ alnost nego moguća ljudska budućnost. D rukčiji p ristu p etici egzem plificira djelo V. Pavićevića či­ ji [39] p redstavlja kritik u njem ačke aksiologije, [40] pokušaj asim iliranja cjelokupne tradicional­ ne etike uz »korekture« s »ortodoksnog« m arksi­ stičkog stanovišta, a [41] pokušaj da se razradi pozitivno m oralno učenje. 208

Dok su K angrga i Pavićević, up rk o s njihovim velikim razlikam a, duhovno u k o rijen je n i u n je­ m ačkoj filozofskoj tra d iciji, Stojanović [42] daje preg led i k ritič k u analizu suvrem ene anglom eričke m eta-etike. P okušaje da se razvije opća te o ri­ ja v rijed n o sti koja bi in k o rp o rirala etiku kao je d nu g ran u nalazim o kod Tanovića [43] i Markovića [44]. Dok su neki proširivali etik u na antropologi­ ju i aksiologiju, drugi su je kom binirali sa soci­ jaln o m i političkom filozofijom i s konkretnom d ru štv en o m analizom i kritikom . Zivotić [45] i Supek [46] p rim je ri su takvog kom biniranja. M eđu k njigam a o socijalnoj i političkoj filo­ zofiji m o ram o n a jp rije spom enuti Tadića [47], zb irk u b rilja n tn ih rasp rav a u kojim a je široko p oznavanje te o rije povezano s pro d o rn o m anali­ zom d ru štvene realnosti i istinskom revolucio­ n arn o m strašću . Tadić [48] v rijed an je prilog fi­ lozofiji prava. K rešić [49] p red sta v lja analizu ne­ kih asp ek ata staljinizm a iz p era a u to ra koji je dao niz zapaženih priloga političkoj filozofiji, koji su u p rav o o b javljeni u obliku knjige [50]. S tojano­ vić [51] je d n a je od rasp rav a u kojim a a u to r raz­ m a tra p ro b lem e slobode i dem okracije u socija­ lizmu. B o šn jak [52] p red sta v lja daleko najznačajniji prilog filozofiji religije. V ećina drugih radova u ko jim a se ra sp ra v lja o religiji napisani su pretež­ no sa sociološkog, h isto rijsk o g i političkog gledi­ šta ili su im ali više po p u la ran k a ra k te r (ćim ić [53], R ib ar [54], Žuljević [55] etc). (6a) N ajzn ačajn ije novije kolektivne publikacije na ovom p o d ru čju bile bi M arx i revolucija [167], M oć [168], Nacionalno [169], L enjinizam [170] i T ren u ta k [ 170a]. M eđu individualnim prilozim a etici posebno su značajni K angrga [171] i Zivotić [172], a kao p rim je r šarolikosti p ristu p a ovim 209

problem im a vrijedni su spom ena Nedeljković [173] i Rodin [174]. Među radovim a koji se kre­ ću na po d ručju od ontologije i antropologije do sociologije i politologije, s težištem na socijalno -političkoj filozofiji, zapaženi su Blaženka Despot [175], Kuvačić [176], M ikecin [177], V eljko Rus [178], V ojan Rus [179], Stojanović [180] i Supek [181]. Sm ionim i prodornim analizam a problem a socijalizm a privukla je pažnju naše i m eđunarod­ ne javnosti knjiga S. S tojanovića [180]. N ajzna­ čajnije priloge problem im a filozofije i sociologije religije pružili su B ošnjak [182], Cimić [183] i Pavičević [183a]. Zanim ljiv prilog dijalogu između m ark sista i kršćana predstavlja Bošnjak [184]. 7. Logika, m etodologija i filozofija nauke. Beo­ grad je n ajznačajniji cen tar za logiku u Jugoslavi­ ji, a M. M arković je njen n aju tje cajn iji predstav­ nik. Njegovi glavni napori bili su usm jereni na izgradnju »dijalektičke logike« koja bi asim ilira­ la i rezultate tradicionalne, kao i suvrem ene (sim boličke) form alne logike. Njegove ideje široko su prihvaćali i razrađivali njegovi učenici i suradni ci. M arković [56] je k ratak udžbenik, [57] kritika nekih aspekata sim boličke logike, a [58] autorovo n ajznačajnije logičko djelo koje sadrži detaljnu analizu i k ritiku glavnih teorija značenja i razra­ du autorove »dijalektičke« teorije značenja. Neki od M arkovićevih učenika i m lađih kolega stu d ira­ li su i u inostranstvu: S. Knjazeva u Poljskoj kod K. Ajdukiewicza, S. Novaković u Londonu kod K. Poppera, A. K ron u H olandiji kod E. W. Betha. Knjazeva [59, 60] i Novaković [61, 62] su indivi­ dualna djela, dok N auka [63] sadrži niz vrijednih priloga logici i filozofiji nauke, a napose indukci­ ji i vjerovatnoći iz pera J. Aranđelovića, R. Konstantinovića, A. K rona, D. M ićunovića, S. Nova kovića, B. Pavlovića i drugih. 210

Jed n ak o je plodan kao M arković ali m anje utjecajan u logici B. šešić, pro feso r Beogradskog un iverziteta i ista k n u ti pred stav n ik »ortodoksne« s tru je u m arksističkoj filozofiji. Njegova knjiga [64] rasp rav a je o odnosu izm eđu »dijalektičke« j »formalne« logike, a [65] p red sta v lja obim an ud žbenik u kojem a u to r pokušava da razradi svoj p o jam »dijalektičke logike«. U oba d jela autor p okazuje široko poznavanje logičke litera tu re, ali čini se da su njegove glavne ideje donekle n ejas­ ne i nek o h erentne. Stojkovićeva knjiga [66] na­ pisan a je s istog filozofskog gledišta kao i šešićeva, ali s m an je specifičnog poznavanja logike. M eđu logičkim d jelim a koja ne p rip a d aju ni jed n o j od dvije vodeće logičke škole, Z. M ićić [67] ra sp ra v lja o osnovnim problem im a i pravcim a lo­ gike, a K rešić [68] p red sta v lja prilog jednom pose­ bnom p o d ručju. P rija telj [69] je elem entarni pri ru čn ik sim boličke logike, a Devide [70] udžbenik sim boličke logike pisan od m atem atič ara za m a­ tem atičare. Petrović [71], Radović [72] i V ečerina [73] su opći udžbenici logike (onaj pod [71] veći je po opsegu od d ruga dva), a 2 u b rin ić [74] o p ­ ći uvod u naučne m etode. (7a) U najnovijem razdoblju nije bilo većih sin tetičk ih p rik aza logike. D jelom ično bi se ta k ­ vim moglo s m a tra ti jedino 1971. godine objavlje­ no treće, »dopunjeno i popravljeno« (ujedno ra­ dikalno skraćeno) izdanje Sešića [65]. Rasprave o p o jedinim problem im a objavili su A ranđelović [185], Jerm a n [186] i K ron [187], a uvodni p ri­ ru čn ik sim boličke logike Prešić [188]. 8. E stetika . — O p itan jim a estetike živo su ra ­ sp rav ljali ne sam o filozofi nego i teo retičari i hi s to rič ari u m jetn o sti i književnosti, književni i um jetn ičk i k ritiča ri etc. M eđu m nogim publika­ cijam a na tom p o d ru čju G rlić [75] je je d n a od n ajzan im ljivijih u p rk o s tom e (i zato) što je usm je­ 211

rena protiv estetičkog p ristu p a um jetnosti, te za­ stu p a »um jetnički p ristu p um jetnosti«. Djela Fochta [76, 77], dosta plodnog autora koji je ste­ kao rep u taciju jednog od vodećih jugoslavenskih stru čn jak a za estetiku, p rim jeri su »ontološke es­ tetike« in spirirane njem ačkom filozofijom. Damnjanović [78] je pregled glavnih suvrem enih stru ­ ja n ja u estetici, iz pera au to ra koji se prvenstve­ no inspirirao njem ačkom filozofijom (napose fe­ nomenologijom), ali im a razum ijevanja i za este­ tiku angloam eričkog tipa (vidi [79]). Na granici između estetike i teorije književno sti nalaze se Jerem ić [80], djelo profesora este­ tike koji je ujedno književni k ritiča r i pisac (na­ pose dram ski pisac), Milošević [81, 82] djela fi­ lozofa koji već godinam a p red aje kom parativnu književnost i Lukić [83] djelo filozofa koji je po­ stao književni k ritiča r i slobodni pisac. Među dje­ lima na granici izm eđu estetike i sociologije do­ b a r je p rim jer Ziherl [84], napisan sa dosta kru­ tog m arksističkog stanovišta, od strane profesio­ nalnog političara koji je kasnije postao profesor sociologije. N ajzad Ranković [85] predstavlja am biciozan, ali ponešto am aterski pokušaj da se zasnuje opća estetika. (8a) Na ovom je području u posljednjim godi­ nam a objavljen velik broj m anjih i ne velik broj većih radova. M eđu individualnim radovim a vjero­ jatno su najznačajniji D am njanović [189] i Gr­ lić [159], a m eđu kolektivnim a zbornik Krtjiievna kritika i m arksizam [190]. 9. H istorija filozofije. — N ajobuhvatniji poku šaj da se prikaže cijeli razvoj filozofske misli p redstavlja H restom atija [86], pregled h istorije filozofije ilustriran tekstovim a, u 12 svezaka. Ve­ ćina ovih napisani su sa šire shvaćenog m arksis­ tičkog stanovišta, ali svaki je svezak djelo poje­ dinačnog autora i odražava njegove individualne 2ia

poglede. M anji su pregledi h isto rije filozofije, ug­ lavnom za školske svrhe, A ntologija [87], Čekić [88], Jerovšek [89], Josifovski [90], S tojković [91], i V ejnović [92], Kao n ajzn ača jn iji stru čn jaci za grčku filozo­ fiju afirm irali su se M iloš Đ urić (1892— 1967, ne tre b a ga b rk a ti s M ihailom Đ urićem , rođenim 1923) i B. B ošnjak. Miloš Đ urić, klasični filolog književni h isto ričar, k ritiča r, prevodilac i pisac, p o red velikog b ro ja n ad a h n u tih prijevoda iz grč­ ke filozofije i književnosti, objavio je niz eseja i knjiga, k o ji p okazuju ne sam o stru čn o pozna­ vanje grčk e filozofije i k u ltu re, nego i kongenija ln o st g rčkom duhu. N jegova dolje navedena d je la [93— 96] njegovi su n ajzn ača jn iji doprinosi h is to riji grčke filozofije. M eđu filozofim a »mla­ đe« (ili »srednje«) generacije vodeći stru č n ja k za g rčk u filozofiju je B. B ošnjak iz Zagreba. P ored niza s tu d ija o p ojedinim filozofim a objavio je i dvije k njige s tog p o d ru čja; je d n a je od ovih [97] opći pregled grčke filozofije, a d ruga [98] stu d ija o filozofiji H eraklita. V rijedne doprinose tom p o d ru čju dao je i M ihailo Đ urić, filozof koji je ak tiv an i u sociologiji (vidi [99, 100]). N a p o d ru čju srednjovjekovne filozofije zna­ ča jan je B ošnjak [101]. D obro napisani opći p re­ gled filozofije renesanse p red sta v lja Filipović [102], a n ajo b u h v atn ija je pojedinačna rasp rav a posvećena tom p eriodu N edeljković [103], dvolom no d jelo o Leonardu, čiji je au to r n ajistak n u ­ tiji p red sta v n ik »ortodoksnog« m arksističkog pravca. Pregled engleske em p irističk e filozofije od B acona do H um ea daje Petrović [104], filozofije D escartesa, Spinoze i Leibniza K angrga [105], francuskog p ro sv jetite ljstv a Pejović [106], a n je­ m ačkog klasičnog idealizm a V. Filipović [107]. N edeljkovićevi radovi [108, 109] dio su podu­ 213

hvata da sc francuski m aterijalisti 18. vijeka što je moguće više približe M arxu. Jedan zbornik ob­ jav ljen je O K antu [110], a tri knjige o Hegelu (Rodin [111], Vojan Rus [112], Zaječaranović [113]). K njige V ranickog [114— 116] donijele su mu ugled vodećeg jugoslavenskog m arksologa, a on je tu rep u taciju potvrdio objavljujući voluminoznu H istoriju m arksizm a [117], širok pregled koji obuhvaća i one m islioce što su ih staljinisti bili »isključili« iz m arksizm a. M eđu djelim a o M arxu značajan je i K orać [118], a uz već spom enute K angrgu [21] i P etrovića [23, 24] treb a navesti i zbornike kao što su Misao [119] i Aktualnost [120]. M arx [121] uključuje članke o M arxu i o suvrem enim problem im a m arksizm a (ne sam o fi­ lozofskim, nego i sociološkim, ekonom skim etc). Leković [122, 123] predstavlja poučne prim jere k ru te dogm atske in terp retacije m arksizm a. Kad je riječ o m arksistim a poslije M arxa posebne su knjige posvećene J. Dietzgenu (šešić [124]), G. V. Plehanovu (Petrović [125]) i V. I. Lenjinu (M. Fi­ lipović [126]), a m anje rasprave E. Blochu i G. Lukacsu (Misao [127]) A. G ram sciju (Antonio G ram sci [128]), H. Lefebvreu, H. M arcuseu i dru gima. M eđu djelim a o nem arksističkoj filozofiji 19. i 20. vijeka V. Filipović [129], Jerem ić [130] i Pe­ jović [131] daju opći pregled, dok su specifičnije rasprave objavljene o pragm atizm u (Zivotić [132]), N. H artm annu (Pejović [133]), B. Russellu (K nja­ zeva [134]), G. E. Mooreu (Kuvačić [135]), Wittgensteinu i Ayeru (Petrović [136]), neopozitivizmu i sem antici (Josifovski [137, 138]). Među ras­ pravam a u časopisim a posebnu pažnju zaslužuju Sutlićeve o Heideggeru, Grlićeve o Nietzscheu i šarčevićeve o Jaspersu. 214

V eljačić [139] vrijedno je djelo o filozofiji azijsk ih naroda, posebno indijskoj filozofiji; na­ pisao ga je diplom at i univerzitetski p ro feso r iz Zagreba k o ji je sada b u d ističk i m onah na Ceylonu. H isto riju filozofije n a ro d a Jugoslavije u pos­ ljed n je je vrijem e intenzivno proučavao niz a u to ­ ra: h rv a tsk u filozofiju V. Filipović [140], Prem ec [141], N edeljković [142] i K rstić, srp sk u filozofi­ ju Jerem ić [143], G rubačić [144] i Stojković, slo­ vensku filozofiju A. S odnik [145]. Opći prikaz ju ­ goslavenske filozofije p ristu p a č a n in o stran o m či­ taocu p red sta v lja M arković [148] o poslijeratnom p erio d u ra s p ra v lja ju F etsch er [147], M arko­ vić [148], K urepa [149], P arsons [150], P etrović [151] i V ranicki [152]. B ibliografiju p o slijeratn e filozofske lite ra tu re do k ra ja 50-tih godina daje V rtačić [153]. O m etodološkim p ita n jim a h isto rije filozofije ra sp ra v lja se u djelim a niza au to ra. B ošnjak [154] je najopsežnije i najzn ača jn ije djelo m eđu njim a. (9a) O psežan sred n jo šk o lsk i p riru č n ik h isto ri­ je filozofije, s težištem na suvrem enim problem i­ m a i prav cim a filozofije p red sta v lja K orać r 191 ]. M eđu rasp rav am a o p ojedinim razdobljim a i m i­ sliocim a zapažaju se B ošnjak [182], D žakula [192], i Pažanin [193]; kao b rilja n tn a rasp rav a o je d ­ nom klju čn om m isliocu napose je zapažen Grlić [194]. M eđu kolektivnim radovim a od fundam entalnog je značenja Hegel [195], a zaslužuje pažnju i N iče [196]. N ajzn ačajn iji prilog h isto riji m a rk ­ sizm a p red sta v lja drugo izdanje V ranickog [117]. Tekst prvog izdanja tem eljito je p rerađ e n i dopu­ njen , a n apose je o p širn ije p rik azan m arksizam p o slje d n jih decenija. Tako je ova još uvijek je d i­ na h is to rija m arksizm a u sv ije tu dobila i na op­ segu i na kvaliteti. Svoje radove o M arxu, i d ru ­ 215

gim m ark sistim a sakupili su u knjige Mikecin [197] i N edeljković [198, 199]. Od zbornika o M arxu i m arksizm u n ajznačajniji su Marx i re­ volucija [167], Lenjinizam [170] i L. Golđmann [200]. M eđu radovim a o hrvatskoj filozofiji ističu se B rida [201] i B ranko Despot [202], a među onim a o srpskoj filozofiji Stojković [203]. 10. Filozofska leksikografija. — R ječnik filo­ zofskih term ina sastavila je grupa zagrebačkih filozofa (Filozofijski rječnik [155]), a leksikon filo­ zofa Grlić [156] koji je također sastavio m ali lek­ sikon za školske svrhe [157]. 11. P rijevodi na strane jezike. — U prve dvi­ je p o slijeratne decenije (kao i u razdoblju izme­ đu dva rata) jugoslavenska filozofija nije pobu­ đivala veći interes izvan Jugoslavije. Pojedini filo­ zofi objavljivali su povrem eno m anje priloge u stran im časopisim a i zbornicim a, no to je prola­ zilo dosta nezapaženo. Prva filozofska knjiga pre­ vedena u inostranstvu bila je Markovićeva logič­ ka rasp rav a [204] objavljena u Poljskoj 1962. No intenzivnije prevođenje naših knjiga u inostran stvu (napose na svjetske jezike) počelo je tek 1967. godine. B uđenju interesa za jugoslavensku m arksističku filozofiju dosta je pomogao Frommov zborniik Socialist H um anism [19] u kojem je objavljeno pet priloga jugoslavenskih autora (više nego iz bilo koje druge zemlje), no odluču­ ju ću ulogu odigralo je m eđunarodno izdanje ča­ sopisa »Praxis«. Ova publikacija otkrila je me­ đu narodnoj filozofskoj javnosti da se u Jugosla­ viji razvila i sazrela živa m arksistička filozofska misao koja može da bude zanim ljiva i za druge zemlje. Tako je za nepunih pet godina (od 1967. do jeseni 1971) objavljeno u inostranstvu petna­ estak k njiga pojedinih jugoslavenskih filozofa: K angrga [205], M arković [206, 207], Petrović [24. 208—212], Stojanović [213—215], Supek [216]. '216

V ranicki [217—219]. Ovima tre b a dodati kolek­ tivne zbornike: člo v e k [220], Jugoslawien [221], La Rivolta [222], Revolucionare Praxis [223]. Od velikog b ro ja m eđ u n aro d n ih zbornika u kojim a su uz jugoslavenske au to re zastupani i drugi spo­ m injem o: B ošnjak [224], S pory [225], Spytovanie [226],

217

BIBLIOGRAFIJA

Aktualnost [120] M arxove m isli, Praxis, Jug. izd., IV, No. 3 i 4, 283—349 i 439—468 (1967). Deset priloga jugoslavenskih i stran ih autora. Up. Praxis, Int. izd., III, No. 1 i 2, 3—69 i 228—275 (1967)* Anthropos, [158] časopis za sodelovanje human ističnih ved, za psihologijo in filozofijo. Izla­ zi od 1969. u Ljubljani. U rednici: L. Čam i, B. Peršić i V ojan Rus. Antologija [87] filozofskih tekstova. S pregledom povijesti filozofije, Zagreb, 1954. •) Upućivanje na odgovarajući broj internacional­ nog izdanja Praxis ne znači da je taj broj identičan s navedenim brojem jugoslavenskog izdanja. U in­ ternacionalnom izdanju objavljuju se odabrani pri­ lozi iz jugoslavenskog izdanja Praxis, ali i prilozi iz drugih jugoslavenskih časopisa (napose iz časopisa »Filozofija«). 218

A ntonio G ram sci, [128[ Praxis, In t. izd., I l l , No. 3, 323—345 (1967). č e tir i priloga jugoslaven­ skih i s tra n ih au to ra. Up. Praxis, Jug. izd., IV, No. 4, 4 6 9 -4 7 8 (1967). ARANĐELOVIĆ, J. T., [185] Uloga in d u k cije naučnom istraživanju, B eograd 1967.

u

ATANASIJEVIĆ, K., Sm isao i vrednost egzisten­ cije, B eograd 1968. BOŠNJAK, B., [52] Filozofija i kršćanstvo, Zagreb 1966. [97] G rčka filo zo fija do Aristotela, Zagreb 1956. [98] Logos i dijalektika, Zagreb 1961. [101] Filozofija od A ristotela do Renesanse, Zagreb 1957. [154] P ovijest filo zo fije kao nauka, Zagreb 1958. [182] G rčka filo zo fska kritika B iblije. Kelsos co n tra A pologeticos, Zagreb 1971. [184] i Škvorc, M., M arksist i kršćanin, Za­ greb 1969. [224] Z u m S in n des Unglaubens, u Marxistisches u nd christliches W eltverstandnis, F rei­ b urg, B arcelona, Dar-es-Salam , New Y ork, Sao Paolo, Tokyo 1966, p. 9—64. Uz B ošnjakovu rasp rav u knjiga sadrži rasprave J.—Y. Calveza i D antinea, a pogovor je pisao I. Fetscher. B ranislav P etronijević 1857— 1954, Beograd 1957. D esetak rasp rav a o P etronijeviću i bibliografi­ ja njegova djela. BRIDA, M., [201] B enedikt Benković, 1967.

Beograd

Birokracija, [36] tehnokracija i sloboda, Praxis, Jug. izd., IV, No. 1—2, 7— 131 (1967). T rinaest 219

priloga jugoslavenskih autora. Up. Praxis, In t izd., III, No. 2, 155—227 (1967). ČEKIĆ, M., [88] Pregled istorije filozofije, S ara­ jevo 1966. CVJETIČANIN, V., O dum iranje države kao proces razvoja sam oupravljanja u Jugoslaviji, Praxis, Jug. izd., III, No. 4—6, 743—756 (1966). če m u Praxis? [6] Praxis, Jug. izd., I, No. 1, 3—6 (1964). Clovek [220] a odcudzanie (štu d ie juhoslovanskych autorov). B ratislava 1967. Autori priloga: B. Bošnjak, M. Kangrga, V. Korać, A. Krešić, M. M arković, V. Milić, Z. Pešić-Golubović, G. Pe­ trović, R. Supek, P. V ranicki. Čovek [13] danas, U rednik M. Stam bolić, Beograd 1964. Autori priloga: D. Grlić, A. Krešić, M. M ar­ ković, V. Pavičević, D. Pejović, Z. Pešić-Golubo­ vić, G. Petrović, S. Stojanović, R. Supek, Lj Tadić, P. V ranicki, M. Zivotić. CIMIĆ, E., [53] Socijalističko društvo i religija, Sa' rajevo 1967. [183] Drama ateizacije, S arajevo 1971. ĆULUM, J., Filozofske beleške, Beograd 1967. DAMNJANOVIĆ, M., [78] Strujanja u savrem enoj estetici, Zagreb 1966. [79] Eksperim entalna m etoda u estetici, B eograd 1967. [189] E stetika i razočarenje, Zagreb 1970. DESPOT, Blaženka [175] društva, Zagreb 1971.

H um anitet tehničkog

DESPOT, B ranko [202] Filozofija Gj. Arnolda, Za­ greb 1970. 220

D EVIDE, V., [70] M atem atička logika. Prvi dio. K lasična logika sudova, Zagreb 1964. D ija lektika [10], »Časopis za opšte problem e m a­ tem atičk ih, p riro d n ih i tehničkih nauka«. Iz­ daje ga U niverzitet u B eogradu od 1966. Glavni u red n ik Siniša Stanković. O dgovorni u rednik A. Stojković. DŽAKULA, B., [192] S tu d ija o fra n cu sko m pros­ vjetiteljstvu , S arajevo 1970. ĐURIĆ, M ihailo, [99]Ideja prirodnog prava kod g rčkih sofista, Beograd 1958. [100] H um anizam kao p o litič ki ideal: Ogled o g rčko j kulturi, B eograd 1968. Problem i sociološkog m etoda, Beograd 1962. ĐURIĆ, M iloš [93] Isto rija helenske književnosti, B eograd 1951. [94] Isto rija h elenske etike, Beograd 1961. [95] S o fisti i n jihov isto rijsk i značaj, Beo­ g rad 1955. [96] Platonova A kadem ija i njen politički rad, B eograd 1960. E tičk o -h u m a n istički [32] problem i socijalizm a, U redili S. S tojanović i M. životić, B eograd 1964. O sam priloga različitih au to ra. FETSCH ER, I., [147] Z ur gegenwartigen Philosophie-D iskussion im O stblock, in Geyer, D., (Hrsg.) W issenschaft in k o m m u n istisch e n Landern, Tubingen 1967, s. 21—48. FILIPOV IĆ, M., [126] L enjin, S arajevo 1968. FILIPOV IĆ, V., [102] Filozofija Renesanse, Za­ greb 1956. [107] K lasični n je m a č ki idealizam , Z agreb 1959. 221

[129] Novija filozofija Zapada, Zagreb 1968. [140] K roatische H um anisten des 15. und 16. Jahrhunderts, Siidostforschungen XVII, 1. H albband, 31—45 (1968). Filozofija [4], filozofski trom jesečnik. Izdaje ga od 1959. godine Jugoslavensko udruženje za fi­ lozofiju. U rednici: V. K orać (1959— 1962), V. Pavičević (1962— 1963), M. Zivotić (1963—1966 sam, od 1967. do 1968. sa S. Stojanovićem , a od 1969. sa Lj. Tadićem). Filozofija u savrem enom d ruštvu [18], G ledišta V III, No. 6—7, 923— 1002 (1967). Up. Praxis, Int. izd., III, No. 4, 464— 544 (1967). S tenogram dis­ kusije u kojoj je učestvovalo 20 jugoslavenskih filozofa. Filozofijski rječnik [155], Glavni urednik V. Fili­ pović, Zagreb 1965. P reko dvadeset suradnika. Filozofska hrestom atija [86], urednik V. Filipović, 12 knjiga, Zagreb 1955— 1968. Pored Filipovića au to ri pojedinih svezaka su B. Bošnjak, M. K angrga, D. Pejović, G. Petrović, Č. Veljačić, P. V ranicki. Filozofski pregled [1], filozofski trom jesečnik, iz­ davalo ga je S rpsko filozofsko društvo u Beo­ gradu od 1953. do 1955. i od 1957. do 1958. FOCHT, I., [76] Istina i biće um jetnosti, Sarajevo 1959. [77] Mogućnost. Sudbina u m jetnosti, S ara­ jevo 1961. GRLIĆ, D., [20] Zašto, Zagreb 1968. [75] U m jetnost i filozofija, Zagreb 1965. [156] Leksikon filozofa, Zagreb 1968. [157] Filozofija, Zagreb 1965. 822

[159] C ontra D ogmaticos, Zagreb 1971. [194] K o je Niče, Beograd 1969. GRUBAČIĆ, K., [144] B o iid a r K nežević, S arajevo 1962. HAD2IVASILEV, M., O čovečuvanje na čovekot, S k o p je 1969. H egel [195] i naše vrijem e, Praxis, Jug. izd., V II, No. 5—6, 699—908. (1970) 23 priloga jugosla venskih i stran ih au to ra. Up. Praxis, In t. izd., V II, No. 1—2, 3—214 (1971). H um anizam [12] i socijalizam , urednici B. Boš­ n ja k i R. S upek, 2 knjige, Zagreb 1963. A utori priloga: B. B ošnjak, M. D am njanović, V. Fili­ pović, I. Focht, D. Grlić, M. K angrga, J. K aš­ telan, T. K erm auner, M. M arković, A. K rešić, O. M andić, V. Milić, V. Pavičević, D. Pejović, G. Petrović, I. S upek, R. Supek, A. šarčević, Lj. Tadić, C. V eljačić, P. V ranicki. ILIČ, M., Logičke B eograd 1962.

osnove

teorije

verovatnoće,

1LIEVSK I, M., Idealizam i m aterijalizam , Skopje 1961. Istin a [17] i spoznaja, Praxis, Jug. izd., III , No. 2, 171—242 (1965). Sedam priloga jugoslaven­ skih au to ra. JER EM IĆ , D., [80] K ritičar i este tski ideal. T ito­ g rad 1965. [130] Savrem ena filozofija Zapada, Beograd 1952. [143] Filozofi, B eograd 1966. Perom kao skalpelom , K ruševac 1969. 223

JERMAN, F., [186] Med logiko in filozofijo (Logi­ ka in filozofija v delu Jana Lukasiewicza), Lju­ b ljan a 1971. JEROVSEK, J., [89] Pregled zgodovine filozofije, Ljubljana 1959. JOSIFOVSKI, J., [90] Filozofija, Skopje 1967. [137] N epozitivizm ot, Skopje 1959. [138] Sem antika i sem antičkata filozofija, Skopje 1962. Jugoslavenski časopis za filozofiju i sociologiju [3], izlazio u Beogradu 1957— 1959. Uređivao ga je V. Korać. N aslijedili su ga časopisi Filozo­ fija [4] i Sociologija. Jugoslaxvien [221] d enkt anders. M arxismus und K ritik des etatistischen Sozializmus, Herausgegeben von R. Supek und B. Bošnjak. Wien, F ran k furt, Ziirich 1971. Autori priloga: B. Boš­ njak, V. Cvjetičanin, D. Grlić, M. Đurić, M. K angrga, A. K rešić, I. Kuvačić, M. M arković, V. Milić, Z. Pešić-Golubović, V. Rus, S. S toja­ nović, R. Supek, P. Vranicki, M. Zivotić. KANGRGA, M., [21] E tičk i problem u djelu K Marxa, Zagreb 1963. [38] E tika i sloboda, Zagreb 1966. [105] Racionalistička filozofija, Zagreb 1957. [160] Sm isao povijesnoga, Zagreb 1970. [171] Razm išljanja o etici, Zagreb 1970. [205] E tika a sloboda, B ratislava 1967. Der Sinn der Marxschen Philosophic, Praxis, In t. izd., III, No. 3, 436-482 (1967). KNJAZEVA, S., [59] Filozofija Lavovsko-Varšavske škole, Beograd 1965. [60] Logika u praksi, Beograd 1964. 224

[134] Filozofija 1966. .

Bertranda Russella, Zagreb

K njiževna kritika i m arksizam [190], uredili M. M arković, S. Lukić, B. M ilijić i P. Palavestra. B eograd 1971. Preko 20 priloga jugoslavenskih filozofa, književnika i te o retičara književnosti. KORAĆ, V., [118] M arks i savrem ena filozofija, B eograd, 1962. [191], Životić, M., i Pavlović, B., Isto rija filo­ zofije, B eograd 1971. Francuska filozofija X V I I I veka, B eograd 1955. In Search o f H um ann Society, in Socialist H u­ m a n ism (19), p. 3— 15. KOS, J., P roblem i m arksistične ontologije, P ers­ pektive, II, 452—458, 824—831, 1025— 1036 (1961— 1962), III, 59—65, 880—891 (1962— 1963). Oris filozofije. P riru čn ik za pouk filozofije. 2. izd. L ju b lja n a 1970. KOSANOVIĆ, I., [27] D ija lektički m aterijalizam , S arajevo 1956. KREŠIĆ, A., [49] Političko d ruštvo i politička m i­ tologija. Prilog kritici »kulta ličnosti«, Beo­ g rad 1964. [50] D ijalektika politike, S arajevo 1968. [68] Relacioni sudovi i relativnost spoznaje, S arajev o 1958. KRON, A., [187] O dnos polivalentnih logika i teo­ rije verovatnoće, B eograd 1967. KUREPA, Đ., [149] & FILIPOV IĆ, V., (149), Yougoslavie, u Sciacca, M. F., (ed) Les grands courants de la pensee m ondiale contem poraine. Panoram as nationaux, vol. 2, M ilano 1959, p. 1277— 1291. 225

KUVAĆIĆ, I., [135] Filozofija G. E. Moorea, Za­ greb 1961. [176] Obilje i nasilje, Zagreb 1970. M arksizam i funkcionalizam , Beograd 1970. La Rivolta [222} di »Praxis«. M ilano 1969. Autori priloga: B. B ošnjak, V. Cvjetičanin, M. ćaldarović, D. Grlić, M. K angrga, V. Korać, A. K re­ šić, I. Kuvačić, M. Marković, V. Milić, G. Pe­ trović, V. Rus, S. Stojanović, R. Supek, Lj. Tadić, P. Vranicki, Zivotić. LEKOVIĆ, D., [122] La theorie m arxiste de Valićnation, Belgrade 1965. [123] M arksizam i filozofija, Beograd 1967. M arksistička teorija otuđenja, Beograd 1968. L enjinizam [170] — nova ljevica, Praxis, Jug. izd.. V II, No. 5—6, 957—1042. 12. priloga jugosla­ venskih i stran ih autora. Up. Praxis, Int. izd.. V III, No. 1—2, 215—325 (1971). Liberte [35], Praxis, In t. izd., I, No. 4, 419—493 (1965). Autori priloga D. Grlić, M. Kangrga, G. Petrović, Lj. Tadić, P. V ranicki. Up. Č ovek [13]. LOGAR, C., Fenomenologija, L jubljana 1970. Lucien G oldm ann [200], Praxis, Jug. izd., V III, No. 2, 171—214 (1971). Posljednji članak L. G oldm anna, bibliografija njegovih radova i tri priloga o njem u. I.U KIć, S., [83]E stetička čitanka, Beograd 1964. MAJER, B., Med znanostjo in m etafiziko, Ljub­ ljana 1968. MANDIĆ, O., [28] Pregled dijalektičkog m aterija­ lizma, Zagreb 1964. 226

MARKOVIĆ, M., [22] H um anizam i dijalektika, B eograd 1967. [44] M arxist H u m a n ism and E thics, In q u i­ ry VI, No. 1, 18—34 (1963) [56] Logika, B eograd 1956. [57] Form alizam u savrem enoj logici, Beo­ g rad 1958. [58] D ijalektička teorija značenja, Beograd 1961. [146] Y ugoslav P hilosophy, in E dw ards, P., (ed.) The E ncyclopaedia of Philosophy, vol. 8, New Y ork & London, 1967, p. 359—364. [148] La filo zo fia jugoslava contem poranca, II P ro tagora, II, 2 - 4 3 (1960). [204] F orm alizm \v logice w spolczesnej, W ar­ szaw a 1962. [206] D ialektik der Praxis, F ra n k fu rt am M ain 1968. [207] H um anizam i d ija lek tika (na ja p a n ­ skom ), Tokyo 1969. R evizija filo zo fskih osnova m arksizm a u SSSR -u, Beograd 1952. M arx i revolucija [167], Praxis, Jug. izd., VI, No. 1—2, 3—306 (1969). Č etrdeset priloga jugosla­ venskih i s tra n ih au to ra. Up. Praxis, In t. izd., V, No. 1—2, 3—334 (1969). M arx [121] i savrem enost, svez. 1—5, B eograd 1963— 1968. R eferati i riječi u diskusiji na sku­ povim a u kojim a su učestvovali filozofi, socio­ lozi, ekonom isti, politolozi i dr. M arxova m isao [119], B eograd 1964. A utori prilo­ ga: P. D am janović, A. K rešić, R. Lukić, Lj. M ar­ ković, M. M arković, E. M ićunović, G. Petrović, S. S tojanović, M. životić. M IĆIĆ, Z., [67] Uvod vo logikata, S kopje 1961. 227

MICUNOVIĆ, D., B irokrati ja i javnost, Praxis III, 4—5, 642—652 (1965). MIĆUNOVIĆ, E., E ste tič ki problem i u savremenom francuskom m arksizm u, Beograd 1967. MIKECIN, V., [177J Socijalizam i revolucionarni suljekt, Zagreb 1970. [197] M arksisti i Marx, Zagreb 1968. Suvrem ena talijanska filozofija, Zagreb 1966. MILIĆ, Das tnis gic, 191.

V., Sociološki m etod, Beograd 1965. Verhaltnis von Gesellschaft und Erkennin M arx's W erk, in: Lenk, K., (ed.) Ideolo­ 3. Aufl., Neuwied & Berlin 1967. p. 160—

MILOSEVIC, N., [81] Antropološki eseji, Beograd 1964. [82] Negativan junak, Beograd 1965. MUMINOVIĆ, R., Filozofija zavičaja, (O E. Blochu), Praxis, Jug. izd., III, 3, 354—366 (1966). Misao Lukacsa i Blocha [127], Praxis, Jug. izd., III, No. 3, 315— 418 (1966). Deset priloga jugo slavenskih i stran ih autora. Moć [168] i hum anost, Praxis, Jug. izd., V II, No. 1—2, 3—204 (1970). 25 priloga jugoslavenskih i stran ih autora. Up. Praxis, Int. izd., VI, No. 1—2, (1970). Nacionalno [169], internacionalno, univerzalno. Praxis, Jug. izd., V, No. 4, 259—336 (1968). Osam priloga jugoslavenskih i stran ih autora. Up. Praxis, Int. izd., IV, No. 3— 4, 239—329 (1968). Na početku [8] novoga godišta, Praxis, Jug. izd., IV, No. 1—2,' 3—6 (1967). N auka [63] i filozofija, urednici A. K rešić, M. Mar­ ković i G. Petrović. 2 sveska, Beograd 1963— 228

1964. A utori priloga J. A ranđelović, M. Damnjanović, R. K onstantinović, A. K ron, D. Mičunović, S. N ovaković, B. Pavlović, B. Petrović. NEDELJKOVIĆ, D., [103] Leonardo da Vinci, 2 sveska, Beograd 1956— 1957. [108] La M ettrie, Zagreb 1961. [109] H olbach, B eograd 1965. [142] R uđcr B ošković u svom e vrem enu i da­ nas, B eograd 1961. [173] E tika. Deo 1. N em oralnost b esm rtn o sti i etičk a funkcija sm rti. B eograd 1969. Deo 2. Rad, volja, rad o st, B eograd 1971. [198] H um anizam M arksove d ija lek tike i di­ ja lektika h um anizm a danas, Beograd 1968.. [199] L enjin i filozofija, B eograd 1969. Naša filozofija u borbi za socijalizam , B eo­ g rad 1952. Pragm atizam i dijalektika, Beograd 1960. H o m m e et hum ain, Beograd 1969. H egelova estetika, M arksovi osnovi este tik e i današnje este tič ke p erspektive, Beograd 1970. N eki pro b lem i [11] teorija odraza. Radovi b le d ­ ske d isk u sije 1960, B eograd 1961. N iče [196] i m arksizam , uredio B. Pavlović, Beo­ grad 1969. A utori priloga D. Grlić, M. Dam njanović, N. Milošević, K. Prohić, A. Šarčević, M. Životić i dr. NOVAKOVIĆ, S., [61] Problem razgraničenja na­ uke i m eta fizike u savrem enoj e m p irističko j filo zo fiji, B eograd 1965. [62] Problem m eta fizike u savrem enoj ana­ litič ko j filozofiji, Beograd 1967. O K antu, [110] B eograd 1955. Prilozi različitih au to ra. 229

U praksi, [15] Praxis, Jug. izd., I, No. I, 7—65 (1964). A utori priloga: B. Bošnjak, D. Grlić, G. Petrović, R. Supek, P. V ranicki. Up. Praxis, Int. izd., I, No. 1, 9—90 (1965). PARSONS, H. L., (150) The H um anistic Philoso­ phy in C ontem porary Poland and Yugoslavia. New York 1966. PAVIČEVIĆ, V., [39] Odnos vrednosti i stvar­ nosti u nem ačkoj idealističkoj filozofiji, Beo­ grad 1968. [40] O snovi etike, Beograd 1967. [41] O dužnostim a, Beograd 1957. Sociologija religije sa elem entim a filozofije re­ ligije, Beograd 1970. PA2ANIN, A., [194] Znanstvenost i povijesnost u filo zo fiji E dm unda H usserla, Zagreb 1968. PEJANOVIĆ, O., M arks i politika, Beograd 1969. PEJOVIĆ, D., [106] Francuska prosvjetiteljska fi­ lozofija, Zagreb 1957. [131] Suvrem ena filozofija Zapada, Zagreb 1967. [133] Realni svijet — tem elji ontologije Nicolaia H artm anna, Beograd 1960. Sistem i egzistencija, Zagreb 1970. PESIĆ-GOLUBOVIĆ, Z., Problem i savrem ene te­ orije ličnosti, Beograd 1966. Ideje socijalizm a i socijalistička stvarnost. P ra­ xis, Jug. izd., V III, No. 3—4, 375—396; (1971). PETRONIJEVIĆ, B., Tri dijalektike, Beograd 1946. PETROVIĆ, G.. [7] D vije i po godine Praxisa, P ra­ xis, Jug. izd., IV, No. 1—2, 260—274. (1967). [23] Filozofija i m arksizam , Zagreb 1965. [24] Marx in the M id-Twentieth Century, G arden City (New York) 1967. 230

[71] Logika, Zagreb 1964. [104] Engleska em p iristička filozofija, Zag­ reb 1955. ' B [125] F ilozofski pogledi G. V. Plehanova, Za­ greb 1957. [136] Od Lockea do Ayera, Beograd 1964. [151] Jugoslavenska filozofija danas, Filozo­ fija, X, 4, 459—466 (1966). [161] M ogućnost čovjeka, Zagreb 1969. [208] Filosofie a m a rksizm us, P rah a 1968. [209] W ider den autoritdren M arxism us, F ra n k fu rt am M ain 1969. [210] M arxism o contra Stalinism o, B arcelona 1970. [210] Marx i savrem enost (japanski) Tokyo 1970. [212] Philosophic und R evolution, Roxvohh 1971. Praxis [5] filozofski časopis. Izlazi u Zagrebu u jugoslavenskom izdanju (na h rvatskosrpskom ) kao dvom jesečnik (od 1964), u internacional­ nom izd anju (na engleskom , francuskom i n je­ m ačkom ) kao trom jesečnik (od 1965), u džep nom izdanju kao tro m jesečn ik (od 1969) i u izd an ju »D okumenti« povrem eno (od 197h. U rednici: G. Petrović (od 1964) i R. Supek (od 1966). O stali članovi redakcije: B. B ošnjak, D. Grlić, M. K angrga, P. V ranicki (svi od 1964) i I. K uvačić (od 1967). M. Č aldarović bio je član red ak cije od 1966. do 1968, a zatim je prešao u red ak cijsk i savjet. D. Pejović je bio je d an od u red n ik a od 1964. do 1966, ali je 1966. p re­ kinuo su ra d n ju sa časopisom i p ridružio se službenim nap ad im a n a njega, članovi re d a k ­ cijskog savjeta (form iran 1966): K. Axelos, A. J. Ayer, Z. B aum ann, N. B irnbaum , E. Bloch, Th. B o ttom ore, U. C erroni, R. S. Cohen, V. C vjetičanin, M. čaldarović, B. D ebenjak, M. Đu231

rić, M. F arber, V. Filipović, E. Fink, I. Focht, E. From m , L. G oldm ann, A. Gorz, J. H aberm as, E. H eintel, A. H eller, B. Ibrahim pašić, M. Ilievski, L. Kolakowski, V. Korać, K. Kosik, A. Krešić, H. Lefebvre, G. Lukacs, S. Mallet, H. M arcuse, M. M arković, E. Paci, H. L. Parsons, Z. Pešić-Golubović, D. Riesm an, V. Rus, S. Stojanović, J. S trinka, A. šarčević, Lj. Tadić, I. Varga, K. H. Wolff, A. Zanardo, M. Zivotić. Za internacionalno izdanje izabrani su 1970. go­ dine posebni urednici (V. K orać i G. Petrović) i članovi redakcije (B. Bošnjak, D. Grlić, M. K angrga, A. K rešić, I. Kuvačić, M. Marković, S. Stojanović, R. Supek, Lj. Tadić, P. V ranicki, M. Zivotić). PREMEC, V., [141] Franciskus Patricijus, Beo grad 1968. PRESIĆ, S. B., [188] E lem enti m atem atičke lo­ gike, Beograd 1968. PRIJATELJ, N., [69] Uvod v m atem atično logiko, L jubljana 1960. Problemi [14] filozofije m arksizm a. Uredili S. Stojanović i S. Knjazeva-Adamović, Beograd 1967. A utori priloga: J. Aranđelović, I. Focht, S. Knjazeva-Adamović, V. Korać, M. M arković, B. Pavlović, G. Petrović, R. Supek, P. Vranicki. M. Zivotić. PROHIĆ, K„ [162] O dvažnost izricanja. Fenome­ nologija životnih formi, Zagreb 1970. RADOVIĆ, Z., [72] Logika, Skopje 1952. RANKOVIĆ, M., [85] Svet um etnosti. Elementi opšte estetike, Zagreb 1964. Revolutionare Praxis [223] Jugoslavvischer Marxism us der Gegenwart. Freiburg 1970. Autori 232

priloga: B. B ošnjak, M. Đ urić, D. Grlić, M. K angrga, V. K orać, A. K rešić, M. M arković, G. Petrović, R. Supek, P. V ranicki, M. Zivotić. RIBAR, V., [54] Isto rijska uloga hrišćanstva, Beo­ grad 1951. Fizikalni sm isao teorije relativiteta i njen fi­ lo zo fski značaj, Beograd 1948. Vitalizam i njegov značaj, B eograd 1960. RODIN, D., [111] A sp ek ti odnosa izm eđu Hegelove i M arxove d ija lektike, Beograd 1967. [174] M etafizika i ćudoređe, Zagreb 1971. D ija lektika građanskog društva, B eograd 1971. RUS, V eljko [178] Človek, delo in stru ktu re, Ma­ rib o r 1970. In stitu tio n a liza tio n o f the R evolutionary Mo­ vem en t, P raxis, In t. izd., I l l , No. 2, 201—213 (1967). RUS, V ojan [112] H egelova i m a rksistička d ija lek­ tika o isto vetn o sti i razlici, Beograd 1963. [163] D ialektika človeka, m isli in sveta, L ju­ b ljan a 1967. [179] K ultura, politika in morala, M aribor 1969. Sodobna filo zo fija m ed dia lektiko in m etafiziko, L ju b lja n a 1968. D ija lektika čoveka i sveta, Beograd 1969. SAVIĆ-REBAC, A. A ntička estetika i nauka o k n ji­ ževnosti, B eograd 1955. S avrem ene filo zo fske tem e, [2] filozofski godiš­ n ja k , izdaje ga od 1959. (s povrem enim p rek i­ dim a) S rp sk o filozofsko dru štv o u Beogradu. S ens [33] et p erspectives du socialism e, Praxis, In t. izd., I, No. 2—3, 151—338 (1965). A utori priloga: L. G olđm ann, D. G rlić, V. K orać, A. 233

Krešić, S. Mallet, H. M arcuse, H. Lefebvre, M. M arković, H. L. P arsons, D. Pejović, G. P etro­ vić, S. Stojanović, R. Supek, P. V ranicki, M. 2ivotić. Sm isao [31] i perspektive socijalizma, radovi K or­ čulanske ljetne Škole 1964, uredili D. Pejović i G. Petrović, Zagreb 1965. Pored priloga spo­ m enutih u Sens [34] sadrži i priloge autora: B. Bošnjak, M. Čaldarović, M. Đ urić, V. Fili­ pović, E. H ahn, K. Kosik, I. Kuvačić, A. W. Levi, V. Milić, Z. Pešić-Golubović, V. Rus, Lj. Tadić. Socialist H um anism . [19] An International S y m ­ posium , edited by E. From m , G arden City (New York) 1965. M eđu suradnicim a šest su Jugosla­ veni: V. K orać, M. M arković, D. Pejović, G. Pe­ trović, R. Supek, P. V ranicki. Među ostalim su­ radnicim a: E. Bloch, E. From m , K. Kosik, H. M arcuse, B. Russell i dr. Socijalizam [34] i etika, Praxis, Jug. izd., III, No. 4—6, 477—578 (1966). Devet priloga jugoslaven­ skih autora. Up. Praxis, Int. izd., II, No. 4, 379 —433 (1966). SODNIK, A., [145] Filozof Matija Hvale, Naša Sodobnost, VI, No. 5,392—413. Sporv [225] o teorii odrazu, Bratislava 1969. Pet­ naest rasprava o teoriji odraza. Uz tri Jugosla­ vena (M. Kangrga, M. Marković, G. Petrović) suradnici su L. K olakow ski, A. Kolman, M. M. Rozental, T. Pavlov i dr. Spytovanie [226] sa na človeka, B ratislava 1967. Uz sedam čehoslovačkih filozofa u zborniku sura­ đ u ju M. Brida, M. Kangrga, V. Korać, Vojan Rus i P. Vranicki. 234

STOJANOVIĆ, S., [42] Savrem ena m eta-etika. Beo­ g rad 1964. [51] T he S ta tis t M yth o f Socialism , Praxis, In t. izd., I l l , No. 2, 176— 187 (1967). [180] Iz m e đ u ideala i stvarnosti, Beograd 1969. [213] K ritik und Z u k u n ft des Sozialism us, M iinchen 1970. [214] Socialism ens fra m tid — en k ritik s analys, Stockholm 1970. [215] C ritique et A venir du Socialism e, P aris 1971. STOJKOVIĆ, A., [29] i ŠEŠIĆ, B., D ijalektički m a­ terijalizam , B eograd 1962. [66] L enjin o fo rm a ln o j logici, Beograd 1962. [91] i Petrović, S., Pregled istorije filozofije, B eograd 1954. [203] Počeci filo zo fije u Srba. Od Save do Dositeja. B eograd 1970. S tvaralaštvo [16] i postvarenje, Praxis, Jug. izd., IV, No. 5—6, 557—715 (1967) V, No. 1—2, 3—97 (1968). T ridesetak priloga jugoslavenskih i s tra ­ nih au to ra. Up. P raxis, Int. izd., IV, No. 1—2, 3— 163 (1968). SUPEK, R., [46] E tičk e a n tin o m ije revolucionarne egzistencije, P raxis, Jug. izd., II, No. 1, 113— 125 (1965). [181] H um anistička inteligencija i politika, Zagreb 1971. [216] Soziologie und Sozialism us, F reiburg 1970. Sociologija i socijalizam , Zagreb 1966. Još jed nom o alternativi: sta ljin istički pozitivizam ili stvaralački m arksizam , Praxis, Jug. izd., II, 891—915, No. 6 (1965). SUTLIĆ, V., [25] B it i s u v r e m e n o s t, S arajevo 1967. 235

Moć i čovječnost, Praxis, Jug. izd., V II, No 1—2, 15—23 (1970). SAJKOVIć, R., B. de Spinoza, Beograd 1955. ŠARAC, A., Shvatanja o socijalističkom hum aniz­ m u u djelim a sovjetskih filozofa, Beograd 1967. SARCEVIĆ, A., [164] Isko n i smisao. Čovjek i sud­ bina k u ltu re Zapada, Sarajevo 1971. SESIĆ, B., [64] Uvod u dijalektičku logiku, Beo­ grad 1957. [65] Logika, 2. sv., Beograd 1958— 1959. (3. popr. i dop. izd. 1971). [124] D ijalektički m aterijalizam Jozefa Dicgena, B eograd 1957. [165] Savrem eni čovek i svet, Beograd 1969. E stetičke studije, Beograd 1958. N u žn o st i sloboda, Beograd 1963. Što je povijest [37], Praxis, Jug. izd., II, No. 6, 759 —845 (1966), III, No. 1, 3—105 (1967). 21 prilog jugoslavenskih i stranih autora. Up. Praxis, Int. i/.d., II, No. 1—2, 3— 176 (1966). TADIC, Lj. [47] Poredak i sloboda, Beograd 1967. [48] F ilozofske osnove pravne teorije Hansa Kelsena, Sarajevo 1962. Proletarijat i birokrati ja, u H um anizam [12], Druga knjiga, 35—66 (1963). TANOVIĆ, A., [44] M arks i savrem ena aksiofogija, u M arx [121], knj. 1, 121—131. TKALCIĆ, M., Etika. Od Platona Beograd, 1957. O blik i sadržaj, Zagreb 1952.

do Nietzschea

T renutak [171a] jugoslavenskog socijalizma. P ra­ xis, Jug. izd-, V III, No. 3—4, 309—614. (1971).

A utori priloga: P. V ranicki, N. Popov, R. Supek, Z. Pešić-Golubović, I. Kuvačić, B. Jakšić, M. K angrga, Lj. Tadić, A. Žvan, I. Balint, G. P etro ­ vić, R. M arinković, B. B ošnjak, Z. Vidojević, M. D am njanović, D. Grlić, I. Cifrić, M. Nikolić, V. Cvjetičanin, 2. Puhovski. U m jetn o st u svijetu tehnike, Praxis, Jug. izd., III, No. 2, 155—243. Sedam priloga jugoslavenskih au to ra. Up. P raxis, In t. izd., I, No. 3, 267—324 (1965). U p o vodu [9] nekih najnovijih kritika »Praxisa«, Praxis, Jug. izd., V, No. 4, 449—458 (1968). VEČERINA, I., [73] Logika, Zagreb 1953. VEJNOVIC, N., [92] Pregled p o vijesti filozofije, Zagreb 1965. VELJAČIĆ, C., [139] Filozofija istočnih naroda, 2 sv., Zagreb 1958. Fenom enologija m ističkog doživljaja s buddhističko g stanovišta, P raxis, Jug. izd., V II, No. 1—2, 251—323 (1970). VRANICKI, P., [26] Čovek i historija, S arajevo 1966. [114] O problem u općeg, posebnog i pojedinaučnog kod klasika m arksizm a, Zagreb 1952. [115] M isaoni razvoj Karla Marxa, Zagreb 1953. [116] D ija lektički i h isto rijsk i m aterijalizam , Zagreb 1958. [117] H istorija m arksizm a, Zagreb 1961. (D ru­ go p rerađ e n o i pro širen o izdanje, 2 knjige, Za greb 1971). [152] Der augenblickliche S ta n d der ideologischen D iskussion in Jugoslawien, u F etscher, I., (Hrsg.) M arxism usstudien, 5. Folge, Tiibingen 1968, S. 130— 163. 237

[217] ćlo vek v đejinach, B ratislava 1968. [218] L'uom o e la storia, Roma 1968. [219] M ensch und G eschichte, F rankfurt am Main 1969. Prilozi problem atici društvenih nauka, Zagreb 1951. Filozofske stu d ije i kritike, K ultura 1957. VRTACIĆ, L., [153] Einfiihrung in den jugoslawtschen M arxism us-Leninism us, D ordrecht 1963. VUK-PAVLOVIĆ, P., O sm islu filozofije, Zagreb 1969. W ertverw irklichung, in Actes du XII*me Congres In tern atio n al de Philosophic, vol. 4, Fi­ renze 1961, 465—471. ZAJECARANOVIĆ, G., [113] Analiza i sinteza u o kviru dijalektike Hegela i Marksa, Beograd 1966. [166] D ijalektika ljudskog sveta, Novi Sad 1969. D ijalektika nem ačke klasične filozofije, Novi Sad 1971. ZIHERL, B., [30] D ijalektički i historijski m aterijalizam, 2. sv., Beograd 1951—1952. [84] K njiževnost i društvo, L jubljana 1958. O egzistencijalizm u i drugim savrem enim po­ javama idejne dekadencije, Beograd 1954. 2IVANOVIĆ, T., Sistem sintetičke pravne filozo­ fije, Beograd, I. sv. 1927, 2. sv. 1951, 3. sv. 1959. 2IVKOVIĆ, Lj., Teorija Zagreb 1962.

socijalnog odražavanja,

ZIVOTIĆ, M., [45] Da li je jednakost moralna vrednost našeg društva, Filozofija, IX, No. 1. 81—90 (1965). 239

i

[132] Pragm atizam i savrem ena B eograd 1967. [172] č o v e k i vrednosti, Beograd 1969.

filozofija,

ŽUBRINIĆ, D., [74] Uvod u m etodologiju istraži­ vačkog rada, R ijeka 1965. ŽULJEVIĆ, Š., [55] A teizam kroz vekove I, S ara­ jevo 1959.

239

BILJEŠKA Tekstovi sakupljeni u ovoj knjizi prvi put su objavljeni u slijedećim publikacijam a: Čemu Praxis? — »Praxis«, Jug. izd., No. 1/1964, str. 3—6. Dvije i po godine »Praxisa« — »Praxis«, Jus. izd., No. 1—2/1967, str. 260—274. Godišnja skupština H rvatskog filozofskog dru­ štva — »Praxis«, Jug. izd., No. 1—2/1967, str. 221 —227. Jugoslavenska filozofija danas — »Filozofija«, No. 4/1966, str. 459^166. Još dvije godine »Praxisa« — »Praxis«, No. 1— 2/1969, str. 345—355. M arx i Zapadni svijet — »Praxis«, Jug. izd., No. 4—6/1966, str. 827—833. Jugoslavenski filozofi u SSSR -u — »Praxis«, Jug. izd., No. 4— 6, str. 818—825. Filozofski sim pozij u B udim pešti — »Praxis«, Jug. izd., No. 3/1967, str. 429—431. D ijalektika oslobođenja — »Praxis«, Jug. izd.. No. 5—6/1967, str. 857—864. O našoj filozofiji — »Praxis«, Jug. izd., No. 2/1965, str. 249—254. O nepoštednoj kritici svega postojećega — »Studentski list«, 2. III 1965. Jugoslavenski filozofi i socijalizam — »Vjes­ nik«, 8. X I 1964. Šanse razotuđenja — »Komunist«, 16. IX 1965. N eobjavljeni intervju — »Praxis«, Jug. izd., No. 5—6/1967, str. 880—883. Jugoslavenska kultura — »Praxis«, Jug. izd., No. 3/1965, str. 351—355. Filozofija u Jugoslaviji — U ovom obliku ob­ jav lju je se prvi p u t u ovoj knjizi (up. fusnotu na str. 199). 240

PRAXIS — DŽEPNO IZDANJE DOSAD OBJAVLJENI BROJEVI: 1. B. B o šn ja k , M. Škvorc: M arksist i kršćanin 2-3. D ijalek tik a oslob ođ en ja 4-5. I. K uvačić: O bilje i n asilje 6. M. K angrga: R azm išljan ja o etici 7-8. M. D am njanović: E stetik a i razočaranje 9. D. Grlić: C ontra d ogm aticos 10-11. G. Petrović: Čemu »Praxis«

DŽEPNO IZDANJE PR A XIS izlazi trom jeseč­ no. P ojed in i broj sto ji 12,50 N D, dvobroj 25 ND, g o d išn ja p retp lata 40 ND. JUGOSLAVENSKO IZDANJE PRAXIS izlazi d v o m jesečn o . P ojedini broj sto ji 10 ND, dvo­ broj 20 N D, god išn ja p retp lata 48 ND. PRETPLATA se u plaću je čekovn om u p latn i­ com na žiro - račun časop isa »Praxis« broj 301-8-1086. ZA NARUDŽBE, INFORMACIJE I REKLAMA­ CIJE treba se ob ratiti na adresu: A dm inistra­ cija ča so p isa PR A XIS, F ilozofsk i fak u ltet, Za­ greb, Đ ure S alaja 3.