Aktuelni problemi sadašnje etape revolucije [PDF]

Zitiervorschau

VLADIMIR BAKARIĆ

POLITIČKA

BIBLIOTEKA

Izbor i redakcija BOZlDAR NO VAK

Vanjska oprema FERDO BIS

Novinarska izdavačka kuća STVARNOST Zagreb, Rooseveltov trg 4

Vladimir Bakarić

A ktuelni p roblem i s a d a š n je etape revo lu cije

19

6 7

Tisak: V JE SN IK — Zagreb, Odranska b. b.

SADRŽAJ Uvod

.

.

• V II

Novi sistem raspodjele — korak u pretvaranju radnog kolektiva u asocijaciju proizvođača .

1

Držati tempo sa životom .

9

.

.

.

.

.

.

.

Zakon vrijednosti, planiranje i objektivna određenost stope privrednog r a s t a ................................................... 21 Prednacrt Ustava i raspodjela........................

.3 9

Moderna privreda traži dugotrajnu orijentaciju

.

. .

93

Jugoslaviju nije ujedinilo slavenstvo već društveni progres 103 Angažirati se tamo gdje je budućnost . Mladi u toku s društvenim razvitkom

.

. 113

.

Čvršće se angažirati za socijalističke stavove

. 131 .

.

.

.

143

Razvoj nerazvijenih zavisi od društveno-ekonomskog progresa čitave z e m l j e ........................ . . .

157

Savez komunista — koheziona snaga našeg društva

.

Osnovni društveni agens mora biti radni čovjek

. 199

Suština reforme: nova etapa revolucije Nacionalizam — na kojim društvenim osnovama

.171 . 231

.

. 241

Za budućnost Jugoslavije bitan je razvoj socijalizma .

. 249

Pronalaziti putove koji nas uključuju u svijet .

.261

Savez komunista

danas

Danas u reformi

.281 ........................

. 309

Razvijajući društvene i međunacionalne odnose unosimo novo i u svjetske odnose među narodima . .319 Kakav Savez komunista

. 333

Indeks pojmova .

. 349

Uvod Izbor iz radova, izlaganja i javnih istupanja druga Vla­ dimira Bakarića zasniva se na aktuelnim temama koje ozna­ čuju sadašnju etapu naše revolucije. To su, prije svega, ona istupanja i radovi koji su vidno pridonijeli naporu Saveza komunista i radničke klase da se samoupravljanjem, stavijenim u centar našeg političkog programa, riješi prijelaz iz sta­ rog u novi sistem društvenih odnosa u kojem viškom rada i proširenom reprodukcijom upravlja neposredni proizvođač. Prema tome, našem je izboru izlaganja i radova druga Baka­ rića dan određeni okvir. To su teme i problemi društvene transformacije u ovoj etapi razvoja, kad je bitka za samo­ upravljanje, bolje rečeno bitka za dominantnu ulogu proizvo­ đača u našem društvu, ušla u odlučujuću fazu. Tako koncipiran, naš izbor počinje dijelom referata druga Bakarića na V kongresu Socijalističkog saveza radnog naro­ da Hrvatske 21. prosinca 1960. Možda bi trebalo podsjetiti da je taj kongres održan neposredno nakon V kongresa SSRN Jugoslavije na kojem su dane opće smjernice za novi, odlu­ čan korak u primjeni raspodjele prema rezultatima rada, ras­ podjele dohotka na radne jedinice tj. one politike koja je ubrzala mijenjanje uloge radnog kolektiva i značila nov ko­ rak ka njegovom pretvaranju u »asocijaciju proizvođača«. Izlaganja druga Bakarića dana su u ovoj knjizi krono­ loškim redom. Zašto je tako učinjeno? Zato da bi oni koji pokazuju zanimanje za naše političke prilike mogli steći uvid u to kako su zapravo zadaci nove etape revolucije sazrijevali, kako su se u toku razvoja neprekidno otkrivali novi problemi, kako je u borbi za društvenu transformaciju bilo plima i ose­ ka i kako su i dokle evoluirala praktična rješenja što su se

VII

tražila u takvom procesu. Koncepcija kronološkog redoslijeda bit će možda dobrodošla mladim kadrovima koji sada pre­ uzimaju svoj dio odgovornosti za društveni progres — što je također jedna od značajki ove etape revolucije. Iz takvog iz­ bora oni će moći pristupačnije, na jednom mjestu, naći osnov­ ne teme i osnovne niti borbe za sadašnji trenutak revolucije, lakše uočavajući zadatke što su se mijenjali iz godine u go­ dinu i uvijek dobivali konačni oblik u aktivnom rješavanju problema. Kao što smo rekli, nov korak u izgradnji ekonomskog i društvenog sistema učinjen je nakon V kongresa SSRN Ju­ goslavije kad su, nakon višegodišnjeg sazrijevanja unutrašnijh snaga, stvoreni osnovni preduvjeti za onaj društveni preokret koji vodi ukidanju najamnih odnosa i punoj afirmaciji rad­ nog čovjeka-proizvođača. I upravo je to osnovna intencija svih istupanja druga Bakarića: kako radnog čovjeka osposo­ biti za upravljača, kao faktora koji će biti osnovni agens dru­ štvenog napretka. A li se u izlaganjima sadržanim u ovoj knji­ zi jasno vidi i to da se bitka za takve ciljeve nije lako dobi­ vala, da smo u borbi za društvenu transformaciju i realiza­ ciju te etape revolucije trebali savladati mnoge otpore i teškoće. Karakteristika ovog izbora nije samo u tome. Kroz teme odabrane za knjigu provlači se kao crvena nit misao da za­ daci, što su se gomilali pred našim društvom uvođenjem radničkih savjeta u privredi pedesetih godina, nisu bili samo dnevni; da se nije išlo, samo za osiguranjem bržeg ekonom­ skog razvoja već da su u tom vremenu sazrijevali i mnogi uvjeti za kvalitetan preobražaj. Trebalo je funkciju države svesti na najmanju moguću mjeru a funkciji proizvođača dati dominantnu ulogu i konstituirati društvo kao asocijaciju ne­ posrednih proizvođača od baze — poduzeća, radne organiza­ cije — pa do vrha, pri čemu je od bitnog značenja da proiz­ vođač bude nosilac proširene reprodukcije. U tom i takvom vremenu kod nas su se nužno i zakonito zaoštravali društveni odnosi i to su zaoštravanje pratile određene manifestacije, ono je rađalo različite karakteristične pojave i otpore. Nekad se to izrazilo nacionalizmom na pojedinim po­ dručjima društvenog života, nekad širenjem centralističkih i velikodržavnih, antisamoupravljačkih tendencija. Nekad je pak bilo posrijedi potpirivanje atmosfere ili parola o navod-

vm

nom pomanjkanju reda i slabljenju države i društva zato što je odlučivanje s države prešlo na nove faktore. I ttako sve do kulminacije tih kriza što je bila označena uzrocima koji su doveli do Brionskog plenuma; a onda su širokom društvenom akcijom i mobilizacijom snaga Saveza komunista i radničke klase te prepreke prebrođene da bi. se revolucija nastavila još odlučnije. Istupanja i radovi druga Bakarića pridonijeli su da dru­ štvene snage shvate uzroke tih otpora u krizi prijelaza iz starog u novi sistem društvenih odnosa. Jer, u suštini radilo se uvijek o otporu razvijanju novog sistema; otporu realiza­ ciji nove etape revolucije; borbi za zadržavanje starih privi­ legiranih položaja što su stvoreni u periodu centralističko- etatističke faze razvoja; otporu orijentaciji da neposredni proizvođač bude osnovni faktor koji će ne samo odlučivati o sredstvima za proširenu reprodukciju i upravljati poduzećem nego biti i odlučujući činilac u razvoju čitavog društva, da osnovica rješenja svega bude stvarni socijalistički odnos. Izbor Bakarićevih radova načinjen za ovu knjigu zavr­ šava trenutkom koji nije označen događajem niti obilježava etapu u našem razvitku. Osnovni je motiv knjige razvijanje i rješavanje zadataka revolucije u sadašnjoj etapi i pronalaže­ nje najboljih solucija na tom putu. U tom tematskom okviru izlaganja druga Bakarića birana su slobodno i u objavljenim radovima nisu činjene nikakve bitne promjene u odnosu na prvobitni originalni tekst. Samo su negdje uzimana cjelovita izlaganja, a negdje su dani dijelovi koji najviše odgovaraju tematici knjige. Želio bih napomenuti da su problemi poljo­ privrede i sela, bolje rečeno problemi izgradnje socijalističkih društvenih odnosa u toj domeni, te modernizacija i borba za visoke prinose žitarica — koji predstavljaju značajni dio ak­ tivnosti druga Bakarića u jednom dijelu ovog razdoblja — namjerno izostavljeni, jer upravo izlazi iz štampe druga knji­ ga njegovih radova posvećena toj tematici. Uz orijentaciju na radnog čovjeka kao osnovnog agensa društva, za Bakarićeva izlaganja karakterističan je pristup koji odgovara trenutku suvremenosti i rješavanju onih zada­ taka koje suvremeni razvoj ne samo kod nas, već i u svijetu nameće. U tom kontekstu i pitanja razvoja socijalizma u na­ šoj zemlji koja smo reformom otvorili nisu samo naši proble-

IX

mi, već jedno od centralnih pitanja razvoja socijalizma i po­ zicije socijalizma u svijetu. To je naš pokušaj da se u ovom trenutku dadu odgovori na bitna pitanja koja stoje pred so­ cijalističkim snagama svijeta. Zato autor često ističe štetnost parcijalnog gledanja, štetnost parcijalnih interesa i u svakoj prilici zauzima jasan kurs na neprestani razvoj proizvodnih snaga i socijalističkih odnosa. Nema dogmi, nema vječnih rje­ šenja, zadaci se rješavaju onako kako to traži život i pogled u budućnost — to provejava iz cjelokupne materije objav­ ljene u ovoj knjizi. Jer, kako se izrazio autor u uvodnom tekstu — »promjene što će ih taj sistem izazvati (nov sistem raspodjele, op. ur.) nisu promjene koje proizlaze iz glava ru­ kovodilaca ekonomskog i društvenog života, nego mnogo više promjene koje traži dnevni život i svakodnevna praksa pri­ vrede«. U ovoj knjizi Bakarićevih radova i izlaganja nećemo naći recepte kojima bi se mogao riješiti svaki problem i svaka situacija. Radi se prvenstveno o tome da se izgradnjom i pro­ vođenjem novih društvenih odnosa u praksi lakše stave u pokret nove snage daljnjeg i bržeg napretka, jača kohezija naše socijalističke zajednice i stvaraju preduvjeti za veliki po­ let socijalizma u našoj zemlji, na kojim se ciljevima autor angažira i s njima identificira. Otud aktivan odnos prema nastalim problemima i traženje najbržih i optimalnih solu­ cija, te jasna orijentacija na aktiviranje onih društvenih sna­ ga koje su prirodni nosioci progresa. Zato se izgradnja Sa­ veza komunista kao unutrašnja koheziona snaga samoupravIjačkog društva, kao društvene snage koja izražava historij­ ske težnje radničke klase i izgradnja našeg društva kao aso­ cijacije neposrednih proizvođača provlači kao osnovna misao kroz cijelu knjigu. BOZID AR N O V AK

Aktuelni problemi sadašnje etape revolucije

Novi sistem raspodjele - ko­ rak u pretvaranju radnog kolektiva u asocijaciju pro­ izvođača Od IV kongresa Socijalističkog saveza radnog naroda Hr­ vatske dijeli nas gotovo 8 godina. To je približno pola raz­ doblja od svršetka rata do danas. Ta se druga polovica našeg dosadašnjeg života u oslobođenoj zemlji razlikuje od one u prvom redu po tome što se u njoj brže razvija proces borbe za socijalizam, još više oslobađaju proizvodne snage, nalaze novi putovi i u organizaciji proizvodnje, odvijanju ekonom­ skog života, distribuciji, planiranju, školovanju, zdravstvenoj službi, socijalnoj zaštiti, obrazovanju kadrova, podizanju stan­ darda radnih ljudi itd. Nema područja društvenog života u kome ne samo što ne bi bio ostvaren velik napredak nego su otvoreni i novi, bolji putovi razvitka. Ta je razlika razumljiva. U prvoj se polovini poratnog vremena zemlja obnavljala od rata, proživljavala prve poslijeratne teškoće, prevladavala ne­ posredne opasnosti od pritiska izvana i njegove posljedice. Naši su narodi te teškoće svladali s velikim uspjehom oslanja­ jući se na borbeni elan radnih masa, potaknut još u toku rata, i na tekovine revolucije. U ovoj drugoj polovici, o kojoj je tu riječ, naša je socija­ listička revolucija učinila niz novih koraka, ništa manje zna­ čajnih od onih u toku samog drugog svjetskog rata. Radničko Izvodi iz referata na V kongresu SSRN Hrvatske, Zagreb, 21. X II 1960.

1

samoupravljanje nastavilo se razvijati i stalno dobiva nove snage, počeo je i razvio se proces društvenog samoupravljanja. To je sa svoje strane ogromno ubrzavalo razvitak proizvodnih snaga i tako ubrzalo i jačanje materijalne baze našeg društva. U istom je periodu dalje jačao međunarodni ugled naše zemlje i povećala se njena uloga u borbi za mir i bolje odnose među narodima. O svemu tome opširno se govori o izvještaju što ga je ovom kongresu podnio Glavni odbor pa se na tom ne mislim dulje zadržavati. Zadržat ću se samo na nekoliko problema današnjeg momenta u našem razvitku. * Jedan od elemenata daljnjeg ubrzavanja privrednog raz­ vitka bio je uvođenje sistema nagrađivanja po učinku. Mi smo taj proces bili započeli uglavnom iz sasvim praktičnih razloga. Započet je u malom broju poduzeća, ostala su ga promatrala kao »eksperiment«, a niz »ideologa« mu se i suprostavljao. On je, međutim, vrlo brzo pokazao svoje prednosti i otkrio, odnosno praktički pokazao, goleme rezerve produktivnosti u poduzećima i otkrio nove stimule za ubrzanje proizvodnosti rada. Danas više taj proces nema »idejnih« protivnika. Ulogu tog sistema treba, međutim, promatrati s dva as­ pekta (mada su oba najuže vezana). Jedan je aspekt: pove­ ćanje produktivnosti, a drugi: daljnje mijenjanje uloge rad­ nog kolektiva, odnosno novi korak u pretvaranju radnog ko­ lektiva u »asocijaciju proizvođača«. Razumije se da su oba ova aspekta najuže povezana i da ne može biti ni jednog daljnjeg koraka u izgradnji socijalistič­ kih odnosa među ljudima koji ne bi za sobom povlačio daljnje povećanje produktivnosti rada i daljnje oslobađanje produk­ tivnih snaga. Mi smo u Hrvatskoj primjenu tog sistema počeli prije neke 4 godine. »Pioniri« su bila poznata poduzeća u Zagrebu: »Elka«, »Tvornica parnih kotlova«, »Rade Končar« i »Fotokemika«. Oni su svoje sisteme nagrađivanja počeli primjenji­ vati — kao što je poznato — 1957. godine. Druga poduzeća nisu dulje vremena pokazivala tendenciju da pođu tim putem. Tako u početku ove godine primjenjuje ove stimulativne ob­ like nagrađivanja mali broj privrednih organizacija s niti 10

2

posto ukupno zaposlenih radnika. Naglo širenje počinje zapra­ vo u ovoj godini. Sekretarijat za rad smatra da u drugoj po­ lovini ove godine, te oblike nagrađivanja primjenjuje oko 30 posto privrednih organizacija sa gotovo 47 posto radnika od ukupnog broja zaposlenih u privredi Hrvatske. Najveći po­ stotak obuhvaćenih ima kotar Ogulin (71,6 posto zaposlenih). Velik je uspjeh pokazao kotar Zagreb s obuhvaćenih gotovo 54 posto privrednih organizacija i gotovo 70 posto zaposlenih radnika. Zatim dolazi kotar Osijek sa 63 posto privrednih or­ ganizacija i oko 58 posto zaposlenih radnika. Slijede Varaždin, Karlovac itd. Po privrednim oblastima najdalje je u primjeni tih oblika nagrađivanja otišla trgovina koja ih u to vrijeme provodi u oko 65 posto svojih organizacija. Često su već objavljivani ekonomski rezultati tih pro­ mjena u sistemu nagrađivanja pa ih nije potrebno ponavljati. Radničko samoupravljanje dobilo je novi poticaj i nove ele­ mente svoje materijalne baze. Odgovornost je proširena u vrlo velikoj mjeri, sve do radnog mjesta, a isto tako i nagrađivanje. Svaki radnik postao je jače vezan uz uspjehe ili neuspjehe svog poduzeća. Razumije se da je ovo u velikoj mjeri ovisilo i o tome da li je pravilno postavljen sam »sistem« prema orga­ nizaciji rada. Ipak, i dosad su tu prilično otkrivene i rezerve u radnoj snazi, broju namještenih, korištenju materijalnih sredstava, kvaliteti proizvodnje, stvarnom korištenju kvali­ fikacije i sposobnosti radnih ljudi itd. Daljnji važan element u ocjeni primjene takvih sistema nagrađivanja je u tome da je njima dana praktična kritika, kritika u praksi, nedostataka starog sistema raspodjele izme­ đu poduzeća i zajednice. Povećanje produktivnosti rada po­ čelo je, naime, udarati o granice nestimulativnosti toga siste­ ma. Tako je stavljena na dnevni red i rasprava o daljnjem razvijanju i toga sistema. * Taj se sistem kod nas stalno razvija. On je već postigao golemi napredak od onog doba kada je država pomoću svojih centralnih organa određivala te odnose. Napredak je ostva­ rivan postepeno, ali mu je smjer, pravac kretanja, prilično određen i konstantan. On ide putem uključivanja sve šireg

3

kruga proizvođača u proces odlučivanja i o raspodjeli i o upo­ trebi dohotka. Opće smjernice za novi korak u toj raspodjeli dali su na V kongresu SSRN Jugoslavije* drugovi Tito i Kardelj, a i sa­ ma praksa, kako sam već spomenuo,, požuruje nova rješenja. Poznato je da je o tom u posljednje vrijeme povedena prilično široka diskusija i da su poduzete mjere za bržu izradu novog sistema. Jedna od kritika novog Petogodišnjeg plana i jest u tome da nije uzeo u obzir novi sistem. On to još i nije mogao uči­ niti i dovoljno je da ne sprečava brzu primjenu tog sistema. A sam sistem će, po svoj prilici, ubrzati ispunjavanje Plana i zahtijevati takve modifikacije koje će omogućiti da se ubrza i njegovo ostvarenje. To je samo pozitivno. Nemam namjere da ovdje raspravljam o pitanju tog si­ stema, jer to i nije posao ovoga kongresa. Htio sam samo ukazati na to da promjene što će ih taj sistem izazvati nisu promjene koje proizlaze iz glava rukovodilaca ekonomskog i društvenog života, nego mnogo više promjene koje traže dnevni život i svakodnevna praksa privrede. Što više idemo naprijed sa stimulativnijim sistemima raspodjele unutar po­ duzeća, to se više nameće potreba novog sistema raspodjele u odnosu poduzeće — zajednica, ali i obratno: što smo više napredovali u onom prvom sistemu, to će biti lakše provesti i ostvariti ovaj drugi. Na nama je, dakle, zadatak da što bolje, potpunije i brže provodimo u praksi ove nove forme da bismo lakše stavili u pokret nove snage daljnjeg bržeg napretka. Oko ovog novog sistema bilo je mnogo diskusije. Nije se vidjelo da je on jedan bitni element u daljnjem razvoju socijalizma i daljnjem razvoju radničkog samoupravljanja, nego ga se više smatralo samo instrumentom eventualnog poboljšanja privređivanja. Zato se i odgađalo njegovo raz­ rađivanje, a bržem prijelazu na nj stavljani različiti prigovori. Bržem prijelazu svakako je smetalo i to što nismo dovoljno razvili ni marksističku teoriju političke ekonomije pa nam nedostaju neki teoretski instrumenti razrade tog sistema. Društveni aspekt stvari razrađen je do priličnih detalja (na­ ročito ga je razradio drug Kardelj na V kongresu SSRNJ), * Peti kongres SSRNJ održan je u Beogradu od 18. do 22. travnja 1960. g.

4

ali su praktične mjere nedovoljno obrađene. Ekonomisti su išli pravilnim smjerom, ali i previše zadojeni sasvim prak­ tičnim mjerilima praktične ekonomske politike gdje ni neki osnovni momenti još nisu doživjeli marksističku kritičku obradu. Sam razvitak sistema u posljednje vrijeme — iako poka­ zuje pravilan pravac mišljenja — predočuje i kako postepeno prilazimo otkrivanju već otkrivenih istina. Istina, taj proces ide brzo, ali bi trebao biti još brži. Mi smo odavno priznali da i u našoj ekonomiji vlada zakon vrijednosti. Nikad nismo objasnili koji oblik tog zakona vlada. Priznavši rad kao osnovicu tog zakona, mi nismo još odredili kako, kojim putovima se formiraju cijene proizvoda i tako vrši prvo prisvajanje rezultata rada i prva raspodjela rezultata viška rada. Zato smo i stvorili, na primjer, takav iracionalni instrument distribucije putem upotrebe minimal­ nog osobnog dohotka u svrhu mjerila za distribuciju društvo — poduzeće. Taj je instrument odigrao svoju ulogu. Bio je doduše, ostatak staroga, kategorija koja je odgovarala osta­ cima državnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, ali je i tu odigrao ulogu razaranja svoje vlastite osnove. Danas je ne samo potpuno zastario nego je direktna zapreka na­ pretku. Zato ga nigdje nitko i ne brani. Tok izgradnje ostalih instrumenata raspodjele pokazao je da se ide za racional­ nijom afirmacijom društvenog vlasništva, ali su i ta sredstva još vrlo sputana ostacima pojmova i kategorija iz perioda »pravog« državnog vlasništva. Ne bih želio dalje ulaziti u teoretski aspekt stvari. Osvrnuo sam se na nj samo zato da i ovdje spomenem jedno naše zaostajanje u razvijanju društvenih nauka na koje treba obratiti posebnu pažnju. Razumije se da će novi sistem raspodjele povući za sobom i praktičnu potrebu poboljšanja sistema planiranja i njegovo stavljanje na suvremeniju osnovu. Ipak treba reći da je ovaj sistem relativno nezavisan od tog poboljšanja. On bi se trebao izvesti i kad ne bismo još predvidjeli to poboljšanje. On je na isti način relativno nezavisan i od daljnje decentralizacije u raspolaganju društvenim sredstvima pa iako ovu stimulira nužan je i bez obzira na tempo njenog razvitka.

5

Na koncu, on je relativno nezavisan i od politike poma­ ganja zaostalima, mada će ovima još više pomoći. Spominjao sam taj sistem ne zato što bi on trebao biti na dnevnom redu organizacija Socijalističkog saveza, nego zato da bih, u prvom redu, skrenuo vašu pažnju na važnost njegova razumijevanja, a zatim i da upozorim na neke pro­ bleme, koji, doduše, nemaju neposredne veze s našim nasto­ janjima oko njegova uvođenja, ali kojima on pomaže da budu riješeni. Poznato je da smo u proteklom periodu često ukazivali na partikularizam, lokalizam, pojave šovinizma na privred­ nom području, na neke pojave korupcije i slično. U suzbija­ nju toga učinili smo mnogo ukazivanjem na subjektivne no­ sioce takvih tendencija, na nepravilnost, pa i na štetnost ta­ kvih stavova itd. Čini se da te pojave opadaju, ali i da neke od njih uzimaju nove oblike i nastavljaju svojim životom. Mislim ovdje posebno na neke elemente nove hrane za nacio­ nalizam i šovinizam. Naša je socijalistička politika na svim područjima dru­ štvenog, ekonomskog i političkog života odnijela tako krupne pobjede da je do nogu potukla ostatke starog nacionalizma i šovinizma. Njemu do te mjere nema traga da smo, na pri­ mjer, unazad godinu dvije dana kod otkrivenih ostataka ustaških organizacija mogli to očigledno primijetiti. Dvije ili tri takve nelegalne organizacije koje su osnovali ostaci ustaški orijentiranih ljudi same su zaključile da se raziđu prije nego što smo im ušli u trag. Nisu mogle naći program rada. Jedna se raspala (opet prije nego što smo je otkrili) čim je doživjela mali poraz na svojim legalnim pozicijama, tj. čim su njeni članovi bili pod pritiskom javnog mnijenja udaljeni iz odbora sportskog kluba u kojem je djelovala. Dvije ili tri pokušale su napraviti svoj program. Ni u jednom od tih programa nema ni riječi napada ni na društveni ni na ekonomski si­ stem. Sve što su bili u stanju reći to su jednostavni verbalni i formalno-apstraktni napadi na »komunizam« kao takav i isto tako verbalni i šovinistički zahtjevi u pogledu granica Hrvatske i slično. U zaplijenjenim pismima vanjskim usta­ škim organizacijama mnogo je kritike na vanjsku ustašku propagandu. Upozorava se na njenu lažnost (na primjer u

3

onom kako Srbi vladaju Hrvatskom), na to da im ona stara vrsta šovinizma samo škodi itd. Idejni poraz ovdje je potpun. Nova hrana nacionalizmu stvara se na slabostima sada­ šnjeg privrednog sistema. Ona nastaje u »borbama« oko inve­ sticija, u pitanjima razvoja, u formama kako ih dosadašnji sistem određuje. Nisu oko toga stvoreni ozbiljni problemi, ali se ne čini dovoljno da se i njihov zametak pravovremeno ukloni ili usmjeri. I sada smo, upravo posljednjih nekoliko dana, imali pri­ like čuti i čitati u štampi prikaze kako su se ljudi i politički faktori »grupirali« pa su oni iz razvijenih komuna i republika »za« decentralizaciju, a oni iz nerazvijenih »za« centralizam; oni iz nerazvijenih su »za« stari sistem raspodjele, a oni iz razvijenih »za« novi. Ako se to malo »produbi« — eto »nacio­ nalnih« razlika u pogledima. S druge strane, mnogi »mislioci« među privrednim kadrovima poduzeća i komuna smatraju da je pripovijedanje o decentralizaciji »filozofija«, a* borba za veće investicije »stvarnost« i da tu »stvarnost« treba »pri­ znati« i na njoj sakupljati svoje snage. Svi mi tražimo da se učini krupan korak u poboljšanju privrednog sistema. To znači do je sadašnji barem donekle u raskoraku s razvitkom. Takav pak mora pokazivati niz mana i nedostataka i zato svaki od ovih »argumenata« ima u sebi po dijelić istine. A li zato i mnogo više ostataka staroga. »Popravljanje« siste­ ma na nivou tih »argumenata« znači održavanje onoga što je preživjelo i održavanje osnove svih tih teškoća iz kojih ova shvaćanja i proizlaze. Ne borimo se za novi sistem raspodjele da bismo sadašnji dohodak drugačije dijelili, tj. vršili neku raspodjelu u »našu« korist, nego zato da bismo ubrzali razvitak proizvodnih snaga i socijalističkih odnosa i povećali dohodak svih. Ne borimo se za decentralizaciju zato da bi bogatiji po­ stali još bogatiji, nego — opet zato što ona danas povoljnije djeluje na razvitak proizvodnih snaga i socijalističkih odnosa i tako brže uklanja osnovicu siromaštva i onih siromašnijih. Politika uzdizanja nerazvijenih i uklanjanja neravnomjernosti u razvitku naše zemlje mora i dalje ostati jedno od osnovnih načela naše ekonomske politike, i to ne u manjoj mjeri nego danas. Samo, danas ima — vjerojatno — samo jedan način

7

sporijeg razvoja nerazvijenih od općeg krutog centralizma u privredi, a to je opća nebriga o nerazvijenima. Rješavanje teškoća i nekih nedostataka i »nepravdi« da­ našnjeg sistema nije u »okupljanju snaga« i tako faktičnom održavanju osnovice tih istih teškoća i nedostataka, nego u pravilnom radu na daljnjem razvijanju ekonomskih odnosa, daljnjem razvijanju socijalističkih odnosa u privredi, u životu komuna itd. I kako je praksa »stimulativnijeg« nagrađivanja dala praktičnu »konstruktivnu« kritiku sistema i raspodjele i planiranja, tako će i praksa angažiranja organizacija Soci­ jalističkog saveza na »sređivanju prilika u vlastitoj kući« pridonijeti daljnjem izgrađivanju društvenog sistema i pot­ puno ukloniti i ove idejne ostatke staroga.

Držati tempo sa životom Sazivajući ovaj sastanak hotimice smo išli za tim da pro­ širimo njegov sastav na ljude koji ne rade samo u privredi,, baš zato što smatramo da to nije samo problem privrede. To je malo širi problem i zato je potrebno mobilizirati šire sna­ ge na pitanjima daljnjeg razvitka privrede. To ističemo zato što smatramo da smo na nekim stvarima razvijanja novog privrednog sistema nešto prespori i da bimso morali to ubrzati. Katkad je malo teško reći da treba nešto ubrzati, lak­ še je kazati da idemo dosta brzo naprijed, što me malo pod­ sjeća na jednu englesku priču u kojoj je mala Alice prošla kroz zrcalo u drugu, čudnu zemlju i gdje je sastala crnu ša­ hovsku kraljicu koja ju je povukla za ruku. Tako su trčale da se ona uspuhala i jedva disala. Kad su stale upita kraljicu: »Dobro, kamo smo stigle?« Ova joj odgovori: »Kamo bismo stigle? Ostale smo na istom mjestu.« »Pa — reče Alice — kod nas, u našoj zemlji, ako tako brzo trčimo, obično nekamo do­ đemo.« A kraljica će na to: »To je nekakva spora zemlja i ako hoćeš ovdje ostati na istom mjestu, moraš trčati kao što si ti trčala, iz petnih žila.« Možda ima nešto slično i u ovoj našoj zemlji, mada i nije s druge strane zrcala. Ako i kod nas čovjek hoće da bude na is­ tom mjestu, on ipak treba brzo da trči, jer ako ne trči brzo zaostat će i neće čak ni ostati na istom mjestu. Zato za naše politi­ čke kadrove, i ne samo za političke kadrove, treba da bude Izlaganje na savjetovanju mjera, Zagreb, 19. V I 1961.

o provođenju novih privrednih

jedna od parola, da se mora trčati, treba hvatati tempo sa ži­ votom. Da bismo bili dalje na čelu tog tempa života treba irčati brže nego što trči život. U našem sadašnjem sistemu smo, kako bi se reklo, na­ glavce ušli u izvjesne nove mjere. To je, po mom mišljenju, više privid nego stvarnost, jer smo imali dosta brzi razvitak. •Ovo je nova etapa, a ono što je prošlo, prošlo je. Rodili su se novi elementi za jednu novu etapu. Ta nova etapa je, smio hih reći, sazrela u onoj staroj. Međutim, zadržali smo od­ ređen sistem planiranja i izvjesne koncepcije koje slijede iz tog sistema planiranja. Novi se sistem privređivanja ipak for­ mirao u starom sistemu i možda smo ovoga malo predugo za­ držali prelazeći na novi sistem. O tom ekonomskom sistemu se diskutira već dosta dugo. Tendencija da se on primijeni i ostvari u širokim razmjerima je relativno nova no mi smo u toku posljednjih mjeseci prošle godine tu napravili brzi prijelom. Nismo ga izvršili najedan­ put i dokraja, jer je to dugačak proces. Izvjesne stvari smo otvorili, da tako kažem, revolucionarno, brzim tempom, neke su stvari ostale — jer nisu dovoljno proučene — potpuno sta­ re. Zato je sigurno da ima i da mora biti sukoba između osta­ taka onoga iz prošle etape, preživjele etape, i ove nove etape. Tu su sukobi koji su bili neizbježni. Neke smo predviđali, neke nismo predvidjeli, ali da će ih biti — bilo je jasno. U čemu se sastoji novi sistem? On bi imao, mogao bih reći, dva osnovna aspekta koji su međusobno vrlo usko veza­ ni. Prvi aspekt je bio promijenjeni položaj, ili daljnja promje­ na položaja neposrednog proizvođača, s društvenog i ekonom­ skog aspekta. Drugi je aspekt bila težnja da ubrzamo ekonomski raz­ vitak i da bolje iskoristimo društvena sredstva uložena u našu ekonomiju. U onom prvom aspektu smo počeli vrlo sporo, polako i postepeno. Najprije sa sistemom plaća, tarifnim pra­ vilnikom, zatim su došli takozvani stimulativni oblici nagra­ đivanja, dok nismo približno jasno rekli da smo došli do toga da taj najamni odnos ukinemo u najjačoj mjeri koja je danas uopće moguća i da kažemo da čovjek treba da radi, ili bar približno radi s društvenim sredstvima i da na njima zara­ đuje. A tu bi trebalo da dođe kvalitativno novi element, koji

10

međutim, za svoje provođenje zahtijeva i čitav niz drugih mjera. U diskusiji o tome previše se povlači terminologija koja jako vuče natrag. To su stimulativniji oblici nagrađivanja, to je ponešto u tehničke termine obučen način izražavanja koji nedovoljno označava u čemu je problem i o čemu bi trebalo dalje diskutirati. Problem nije samo tehnički, odnosno, da li ćemo ekonomske jedinice ili neke druge organizacione forme postiaviti ovako ili onako, jer je sigurno da pred nama nema jasne sheme kako to treba izgledati. A li sigurno je da je to proces koji omogućava svakom tko radi da sudjeluje u cjelo­ kupnom poslovanju i organizaciji svog poduzeća. Dakle, da se u organizaciji postavlja jedan novi element koji je za nas neobično važan. Jer on znači da radnik sa svo­ jim neposrednim aktivnim učešćem u procesu proizvodnje — ne samo što tamo upravlja — počinje shvaćati objektivnu za­ konitost, objektivnu društvenu zakonitost svog rada, poziciju svog poduzeća i da prema tome on počinje sudjelovati i u ot­ klanjanju izvjesnih zapreka koje mu se ovdje javljaju. To je jako važno radi toga, jer se jedino na taj način može danas riješiti čitav niz objektivnih problema koji po­ stoje. Drugovi su o njima govorili kao: o rezervi radne snage, zatim kao o nekim nerentabilnim poduzećima koja držimo iz različitih socijalnih motiva a da njihovu nerentabilnost često pokriva različiti sistem dotacija ili plaćanje dugova, i da bi se ovi problemi trebali početi prenositi onamo — gdje u stva­ ri oni objektivno postoje i gdje bi se oni trebali da počnu objektivno rješavati. Drug Mika Spiljak* navodio je zagorske rudnike i slično, ali ne bi se smjelo reći da postoji samo taj problem, koji mi — baš zbog toga što sakrivamo taj problem — povlačimo go­ dinama i povlačit ćemo ga još dalje ako mu pristupamo na taj način. Treba da učinimo sve da bi radnici u samim rud­ nicima znali kakva je pozicija njihova poduzeća i da bi počeli sami tražiti druga rješenja koja će za njih biti povoljnija od sadašnjeg održavanja starog sistema eksploatacije. * Tada potpredsjednik Centralnog vijeća Saveza sindikata Ju­ goslavije

11

Ovo je potrebno i zbog toga da bi se mogla izgrađivati daljnja skala našeg društvenog života. Čitav niz drugova da­ nas je kritizirao ponašanje banaka, raznih republičkih i savez­ nih ustanova koje prave velike teškoće. S pravom. Ili, bar uglavnom s pravom. Međutim, u novi sistem ulaze izvjesni elementi koji olak­ šavaju drugačije pristupanje. Oni čine da ti instrumenti, re­ publički, savezni i ostali, postaju instrumenti upravo tih rad­ nih kolektiva. A li zato treba da radni kolektiv bude osposob­ ljen da svoju objektivnu poziciju shvati i da nju prenosi na daljnji, viši stupanj. Trebalo bi da se ispravljaju birokratske teškoće unutar tog sistema, ali to nije predmet današnjeg rada. Jer, za to po­ stoje, kao što u diplomatskom radu postoje redoviti diplomat­ ski kanali, tako ovdje postoje redoviti birokratski kanali da se te stvari rješavaju. Važan je bio ovaj drugi dio, a taj je da se same privredne organizacije osposobe i orijentiraju na novi kolosijek koji će omogućiti da se to rješava na drugi način, bolje i efikasnije. Naravno, tu dolazi sada i čitav niz elemenata koji su upravo specifični za ovaj moment. Donošenjem novih propisa i zakona o raspodjeli dohotka imali smo intenciju da jače an­ gažiramo upotrebu društvenih sredstava. Jasno da veće anga­ žiranje društvenih sredstava, veća efikasnost, zahtijeva veću proizvodnju s većim obrtnim sredstvima, ili tačnije: većim obrtnim sredstvima kroz godinu dana. To znači ili brži obrt ili veću kontrolu tih sredstava. Postavlja se pitanje zašto smo baš sada zatvorili izvore obrtnih sredstava. Gledajući naš dosadašnji sistem planiranja koji je išao za tim da se društveni proizvod podijeli uglavnom na ličnu potrošnju, opću potrošnju i investiciona sredstva koja se kod prve etape smatraju samo ulogom u osnovna sredstva, a obrtna sredstva su bila slobodna, letjela su po zraku i hva­ tao ih je kako je tko htio. Rezultat je bio taj da ono što se kupi za obrtna sredstva da se moralo kupovati na taj način, što su ta obrtna sredstva fabricirana i da je, prema tome, uvijek bilo mnogo više novčanih sredstava u prometu nego stvarne robe za to. Danas, kada je režim obrtnih sredstava — i ne danas nego jučer — mnogo stroži, to više nije bilo moguće, ali je još uvi­

12

jek bilo tendencija da se ulaže u takve investicije od kojih neke u dogledno vrijeme neće uopće dati ništa. Tako se druš­ tvena sredstva ulažu na vrlo dug rok. A krediti se isplaćuju, to jest ljudi moraju živjeti i dobivati svoje, moraju kupovati ono što im treba za život. Dakle, prije nego što ta sredstva nešto dadu, njih već naplaćujemo posrednim putem. Rezultat je bio da su dohoci rasli, da su tu morale nastati disproporcije uslijed našeg planiranja, mada nam naša metoda iskazivanja to nije pokazivala. Kada bismo tako malo kritički pogledali podatke o pojedi­ nim godinama, vidjeli bismo kako otprilike svaka druga godina pokazuje mnogo manji napredak u općoj godišnjoj proizvod­ nji nego što bi se smjelo pokazivati. Da se onda opet u slije­ dećoj to popravi, jer neki od onih kapaciteta tada počinju funkcionirati. Međutim, ukupno govoreći cijeli taj napredak bi bio brži da smo o tome vodili pravodobno računa. Međutim, mi smo tada stavljali prigovor — budući da je bilo planirano iz centra, jer su bile uglavnom centralizirane ustanove za planiranje — da je krivnja uglavnom na njima. I jedan od lijekova je trebalo da bude decentraliziranje sred­ stava, i to baš zato da bi se investiralo u ono što se brže obrće, u one stvari koje daju gotovu proizvodnju, u proizvode s ko­ jima ćemo sudjelovati na tržištu. Statistika pokazuje da se to nije dogodilo. Da je ono što se decentraliziralo išlo tačno istim putem kao i ono ranije. Čak možda s većim pritiskom, to jest one disproporcije koje su nastale ranije produžile su se. Čak i u neku ruku otežale stvari. I to s obrazloženjem da svatko hoće da razvija svoj kraj. Zato što svaki kraj smatra da treba dovući neku fabriku, bilo kakvu fabriku, i pod bilo koju cijenu. Glavno da se ljudi zaposle, da bude zaposlenost veća. Glavno da do­ biju nekakva sredstva, da nešto sagrade, a poslije ćemo se već tući i boriti da nešto od toga ostvarimo. Takva tenden­ cija je rasla. Ona decentralizirana sredstva su odlazila upravo tim putem. I što se sada dogodilo? Ili, što bi se dogodilo? Ili, što bi se dogodilo da nismo ušli u novi sistem? Te bi disproporcije i dalje rasle. Zakon proširene reprodukcije je društveni i ob­ jektivni faktor koji se ne može ignorirati, bez obzira na ko­ jem se nivou planira. Čitav je problem u tome da se taj zakon

13

spozna i da ga oni koji ga spoznaju pravilno upotrijebe. Dakle, zasad se išlo obratno, doduše nivo se ponešto spustio, ali je pravac još uvijek bio pogrešan. I da se ovo sada nije poduze­ lo, te bi disproporcije rasle. Sada smo rekli da ulazimo u novi sistem koji treba te dis­ proporcije jače da istakne i da kažemo: ne može se više dalje. Došli smo do toga da kažemo: obrtnih sredstava treba više, ali ih ne damo. Zašto ih ne damo? Ne damo ih upravo zato da se postavi sve skupa unutar onih okvira unutar kojih treba da bude. Jer, obrtnih sredstava koja bi bila pokrivena mate­ rijalom u traženom opsegu — nema. Nije problem da ih netko hoće ili neće dati u onim sumama, nego je problem u tome što ih nema. I ako idemo dalje onim smjerom kojim smo pošli, onda moramo doći u disproporciju, jer se taj pravac ne može odr­ žati. Ne dopušta ga objektivni zakon kretanja. Prema tome, budući da smo ušli u disproporcije, teškoće su nastale. I tu izlaza nema. Pitanje tko će ih rješavati. Naj­ lakše je reći: brinite se vi, drugovi, a nama je glavno da v i ipak naš započeti rad ne negirate. A vi se brinite dalje. Da bi taj rad mogao dalje da ide, pobrinite se malo i oko toga da pronađete neka obrtna sredstva, dalje ćemo već nekako! Toga sada nema, jer je taj problem došao ne pred organe pla­ niranja već pred vas. I kada vi kažete: dajte nam obrtna sred­ stva, mogu reći: izvolite, podijelite ih. A li najprije ih nađite. I svaki takav prijedlog bi bio dobro primljen. Ne tvrdim da je ta restrikcija dobra ili najpravilnija. A li ona je odraz nečega i iz nje se moramo izvući. Samo treba naći dobar i pravilan izlaz. Netko treba izbalansirati i naći taj smjer kretanja. Zbog toga nije na nama da kažemo: dajte, otvorite pipu, pa da iz nje izlazi, nego je pitanje kako da mi onu tekućinu unutra stavimo. Naš sistem planiranja je išao dosad za tim da je bilo mnogo novozapočetih tvornica, ali u stvari investicija nije nikada bila dovršena. Sve su te tvornice dobrim dijelom došle do jednog izvjesnog nivoa, srednjeg i možda malo niže od srednjeg nivoa. Onda su dalje proizvodili kako su znali i sna­ lazili su se kako je tko umio. Zato nemamo serijsku proizvod­ nju, nemamo mnogo tvornica koje su na svjetskom nivou, ali zato imamo umjetno održavanje zaostalih tipova u tvornica­

14

ma i zaostale tipove.proizvodnje, a niti se dovoljno borimo da ih*, poboljšamo. Zato premalo vodimo računa o proizvodnji reprodukcionog materijala, jer se on i ne može koristiti za obrtna sredstva. Premalo se brinemo za međuproizvode, specijalno* unutar industrije, itd. I ako hoćemo tome da dodamo jednu nacionalnu karak­ teristiku, možemo da kažemo da je industrija u Hrvatskoj ne­ kad bila na relativno visokom nivou, da je kroz desetak godina ne samo držala korak s Jugoslavijom uopće, nego je* bila iznad njenog nivoa, ali i da je u posljednjih par godina izgubila bitku na čitavom nizu područja. Jer nam je u moder­ nizaciji industrijske proizvodnje zaostao čitav niz tvornica, npr. u motornoj industriji, u kemijskoj industriji i da ne na* brajam u čitavom nizu drugih grana. Jedan od razloga zašto je to tako bilo jest taj što smo se dali zavesti politikom izgradnje, politikom zaposlenosti, a ne politikom dovršavanja i davanja gotovih proizvoda. Ta poli­ tika nam još i danas jako mnogo smeta. Zbog toga npr., nemamo modernizaciju u građevinskoj industriji, mada je ona jako napregnuta. Baš zato što je jako* napregnuta nema interesa da bude previše modernizirana, ali zato se stanovi koji pripadaju X X stoljeću rade metodama X IX stoljeća. Zbog toga zaostaje i čitav niz drugih stvari. Još jedna specifična stvar: obrtaj obrtnih sredstava. Ima­ mo priličan broj velikih poduzeća s vrlo malim brojem obrta­ ja. Ima niz poduzeća u kojima je taj obrtaj ispod jedan. To znači da ih kreditiramo, da bi dali proizvodnju, ali uz anga­ žiranje ogromnih sredstava. I zato što nam ta sredstva anga­ žiraju, pogotovo u ranijem, a i u današnjem sistemu, nema ni akumulativnosti tih poduzeća niti ona može da bude velika. S nekima od tih poduzeća smo na svjetskom tržištu kon­ kurentni, ali smo konkurentni samo zato što radimo s jeftinijom radnom snagom od drugih i samo zato što oni ne mogu tako* dugo kreditirati sami sebe, pa prepuštaju nama, zaostalijima da to uradimo. Mi se time katkad ponosimo kako smo bogati, kako radimo ono što bogatiji od nas ne mogu da urade. To je jedna od teškoća koju često trpimo i s kojom se hvalimo, a ona povlači za sobom jednu drugu stvar. Naime, ta poduzeća često rade na obrtnički način, a ne razvijaju putem

15

modernizacije proizvodnje tu granu industrije onako kako bi je trebali razvijati. Za neka poduzeća za koja smo naročito zainteresirani jiešto smo učinili — drugovi su govorili o brodogradnji i o malim obrtnim sredstvima. Rekao bih da su ta mala obrtna .sredstva u stvari fiktivna. Njihova obrtna sredstva su mnogo veća. Društvo je omogućilo da ona za poduzeća izgledaju ma­ nja. A li je u tim poduzećima proces proizvodnje dugačak i pitanje je koliko se može promijeniti. Ne bih ulazio u detalje niti u kritiku toga, jer za to nemam nikakve kvalifikacije. Go­ vorim o prosjeku izvjesnih poduzeća koja bi trebala i mogla imati brži obrtaj. Naš novi sistem je, istina, stimulativniji u tome što ubr­ zava obrtaj, što skraćuje one rokove kada društvo kreditira radni kolektiv. Zbog toga traži od vas da nađete kako ćete taj obrtaj ubrzati i smanjiti kreditne rokove. Nešto je tu učinjeno i to se vidi iz svih podataka koje su drugovi danas iznosili. Govorilo se o smanjivanju zaliha materijala, ali i o povećanju zaliha gotove robe. Smanjivanje zaliha materijala je sigurno jedan od tih elemenata ubrzavanja obrtaja obrtnih sredstava. Možda tu ima i drugih elemenata, ali jedan od njih je i taj. S druge strane, on je dokaz da ljudi više ekonomiziraju, dakle da više vode računa. Sigurno je da dio onih zaliha gotove ro­ be, kao što su to drugovi danas govorili, dovodi do toga da su poduzeća mnogo opreznija u kupovanju potrebnih materijala za daljnju proizvodnju. A li možda se to gomilanje zaliha ne treba svesti samo na ovo. Ono je vjerojatno nešto veće no što bi se tim načinom moglo opravdati. Ne mislim da dolazi do nekih kritičnih si­ tuacija niti ih mora biti, mada može doći do čitavog niza ne­ ugodnih stvari. A li to sigurno povlači za sobom i reorganiza­ ciju trgovine. Ovo gomilanje zaliha će nas prisiliti da razmislimo kako je stanje u trgovini. Drugovi tekstilci su nam govorili kako je teško s trgovinom. Napravili smo uopće u društvenim razmje­ rima jedan kvalitetan skok. Nismo više ona zaostala Jugosla­ vija koja smo nekada bili. Naš normalni prihod ne da se više svesti na one mjere, u većem dijelu naše zemlje ili bar u nje­ zinom najnaprednijem dijelu, naš čovjek živi bolje. 16

Imamo li asortiman robe koji tome odgovara? Naučno to ne možemo utvrditi. Nitko to nije pratio. Nemamo ni službe koja bi to pratila. Službe koje se time bave po granama nešto malo imamo, ali nedovoljno. Ne znamo kakav se, recimo, tek­ stil upotrebljavao prije 10 godina, kakav upotrebljava onaj koji ima plaću od 20.000 dinara, kakav upotrebljava onaj koji ima plaću od 30.000 dinara ili onaj koji ima 40.000. A tu po­ stoje velike razlike. Očito je da smo došli, na primjer, u tek­ stilu u veliku disproporciju. Dok smo prije engleski štof ku­ povali vani, danas kupujemo vani naše štof ove, zato što su bolji od onog što se obično proizvodi i zato što se drugima ne ispla­ ti proizvoditi takve štofove. Drugačiji je način života i drugi sistem oblačenja. Mi, međutim, zadržavamo stari sistem i si­ gurno je da ćemo doći do toga da s tim nećemo moći ići dalje. Kada drugi nisu mogli, ne vidim razloga zašto bismo mi mogli. Kad se pojavi manje tekstila u našoj općoj stavci, onda se svi bacimo na tekstil. Međutim, kakav tekstil — to se ne pita. Tek vrlo malo se počelo o tome voditi računa, ali ga nisu po­ čeli voditi oni koji su baš prvi trebali to da rade, a to su tr­ govci, oni koji naručuju, oni bi to najprije trebali da prate. A to je zato što se je kod nas trgovina ipak pretvorila ponešto u monopol. Naime, imamo premalo trgovina na jednog kupca i trgovac se ne mora boriti da proda robu. I zato što on s onom ogromnom količinom robe, razmjerno prema ranijem, ipak proda dovoljno da bi dobro živio. Tek kada dođe do toga da se bude morao boriti da po stanovniku proda mnogo više, tek tada ćemo moći računati sa sređivanjem trgovina. Novi sistem bi trebao u tome pomoći, zato da bi istjerao brzinu obrtaja i u trgovini. Tako bi se i trgovina uključila i ona povukla taj proces. Reći ćete, to je sve lijepo i da je to manje više propagan­ da, da niste pretjerali u investicijama i si. Ne tvrdim da smo pretjerali u investicajama, nisam za restrikciju, samo treba da dobro vodite računa u što investirate i da gledate što će iz toga biti. Pri investiranju treba ići do kraja, treba sagledati krajnje rezultate. Išli smo, na primjer, u poljoprivredi da nešto dovršimo. Nismo dovršili ni pšenicu. Dovršili smo nekoliko manjih spe­ cijaliziranih poduzeća. Drugo ništa. Onda smo se bacili iz po­ litičkog razloga na drugo. Sada svi jauču da ne ide stočarstvo. 2 Aktuelni problemi

17

Stočarstvo na taj način neće proći, a za to smo milijarde ulo­ žili. I sada spašavajmo. Što spašavati? Investicije, na čiji teret, jer netko mora da plati? Platit će onaj koji je nešto napravio, i to onome koji nije ništa napravio, zapravo onome koji je bacio pare kroz prozor. Tako to otprilike izgleda i tako će otprilike izgledati u či­ tavom nizu ovakvih investicija koje nisu dovršene. Naprav­ ljena je tvornica koja radi sa 30 posto kapaciteta. Ne radi ni­ kada s punim kapacitetom, niti se brine da bi proširila svoje tržište, da bi unaprijedila svoju komunu. Ako možemo inve­ stirati — investirajmo, ali do kraja. A li problem je sada u tome da tolika sredstva rasprčkamo u poluinvesticije i na kra­ ju krajeva ne možemo dalje, jer ova polovica vuče onu drugu. Zato treba nastojati da se svaka investicija dovede do kraja. Za nas je bilo potrebno da se više angažiramo ne samo prilikom uvođenja novog platnog sistema koji se nedovoljno brzo razvija već i daljnjeg bržeg prenošenja poznavanja objek­ tivne situacije na onog posljednjeg radnika. Ako se ne prenosi dovoljno brzo, onda će se njemu sve teškoće činiti nerazumlji­ vim i stvarat će se politički problemi koji će vršiti pritisak da se ponovo uvedu administrativne mjere na štetu daljnjeg razvoja, a nikako u njegovu korist. Ako oni sami ne počnu razmišljati o tome gdje su nerentabilni, što i kako raditi rentabilno, onda ćemo morati iz nekog drugog džepa plaćati da ne ostanu na istom mjestu, na štetu nekog drugog poduzeća vaše vlastite ili neke druge komune. Dakle, nije pitanje da idemo prebrzo, nego da idemo presporo. U novom sistemu to je jedan važan faktor. Zatim je položaj i daljnji razvoj komune jedno od osnovnih pitanja. Komuna danas nema sredstava, ali ona počinje dobivati sred­ stva i dobivat će ih. Ona treba da zna gdje će ih i kako ulo­ žiti. Zbog toga je za nas važno da ono što je u novom sistemu uočeno, savladamo, osobito ono što ovisi o nama. I još nešto. Zamagljuju nam se mnoge i mnoge stvari. Tko zna da li ćemo sve mjere pogoditi? Vjerojatno nećemo. A li pi­ tanje je da li ćemo ih pravodobno korigirati u njihovoj pravoj funkciji, pa ako su one zamagljene, da znamo što je ostatak starog, a što je od postavljanja novih stvari. Može nam se do­ goditi da imamo vrlo velike teškoće da zadatke ove etape os­ tvarimo kako treba. Zato bismo morali u daljnjoj diskusiji za-

18

pravo ići u etape: danas je pred nama od novog sistema taj i taj problem, treba ga riješiti do tada i tada, da znamo da to i to ide u svojim etapama, da znamo te mogućnosti kako i kada će to biti. Međutim, još nismo kadri da to fiskinamo. To znači da je razvoj vrlo različit i da će u jednoj grani ići brže u jednom pravcu, u drugoj u drugom pravcu. Drugovi su govorili i o tome kako se u mnogim poduze­ ćima bore za lični dohodak. Mislim da je borba za osobni do­ hodak važan element. Nemam ništa protiv toga. Štoviše, kat­ kada netko tu i pogriješi zato da nauči što to znači. Bolje da se pogriješi jednom nego da mi ne damo da pogriješe, pa da nikada ne nauče. Oni koji su podijelili pare pa ne mogu dalje funkcionirati treba da nauče da su pogriješili. Ako oni hoće da sutra imaju prihode, onda moraju da od svog prihoda odvoje* jer im nitko drugi to neće osigurati. Zato moramo osposobiti radnog čovjeka kao samoupravljača, jer ako to ne postignemo onda se vraćamo na sistem državnog kapitalizma ili državnog socijalizma i na sve njegove slabosti; dakle vraćamo se za jed­ nu etapu natrag. Bolje je zato pustiti da se negdje pogriješi. Pogriješiti i pogriješiti — u tom je opet velika razlika. Lenjin je jednom rekao: mi griješimo i kažemo dva puta dva su pet. Kaže, to izgleda teška pogreška, ali mnogo je teže ono kada netko ka­ že: dva puta dva je — lojana svijeća. I bolje da griješimo ka­ da kažemo dva puta dva su pet nego ono drugo. Ako netko pogriješi u nekim davanjima malo više ili malo manje, bit će privremenih teškoća, ali će nešto naučiti. Zato mislim da je borba za lični dohodak u ovoj fazi važan element. Samo, treba je postaviti na pravilnu bazu. Prije smo se borili za to da poduzeće dobije više i suge­ rirali da više da u fondove. Danas, ako hoćemo da nam novi sistem napreduje ,morali bismo težiti da se radnik bori za svoj lični dohodak, ali uz čvrste fondove koje baš novi sistem na­ stoji da unaprijed utvrdi. Zato je važno da se jako naglasi taj sistem unutar razvoja samog poduzeća. Sigurni smo da su prema općim ekonomskim instrumenti­ ma, mnoga poduzeća već radila na tom pitanju ili slično. Me­ đutim, u toj unutrašnjoj organizaciji poduzeća nisu do sada nikada radila. A to su dva elementa jedne te iste stvari. I tu bismo trebali nastojati da ona to spoznaju, da nađemo i na­

19

lazimo organizacione forme kako da ti veliki kolektivi dolaze u poziciju da na tim društvenim sredstvima zarade. To nije lak problem. Ali, ako se njime budu bavili samo u obliku stimu­ liranja, onda je to nedovoljno. Jasno je da onda nećemo istje­ rati mnogo rezervi i hramat će nam cijeli sistem dugo i dugo vremena. Kad smo raspravljali o tim stvarima, o uvođenju novih mjera — kako se to naziva — onda se tu često govorilo samo ■u postocima. Rekao bih da je naš postotak za našu razvije­ nost malen. Da bi trebalo ići znatno više i znatno brže. Da bi mnoga dobra iskustva morala biti veća i morala bi da budu pažljivo praćena. A to odmah povlači za sobom razvoj službe, jer ako svaki radnik mora da sudjeluje u upravljanju, on mo­ ra znati, a da bi znao, mora postojati netko tko će mu znati to pokazati, tko će mu znati te materijale prirediti. Razvoj službe mora biti mnogo veći, mora biti mnogo veća pažnja posvećena tehničkom pitanju, tehničkom aspektu pitanja pro­ duktivnosti rada, zatim mnogo više pažnje treba obratiti tr­ žištu, proizvodnji, itd. U posljednje vrijeme učinjeno je prilič­ no mnogo na tome da se ta servisna služba organizira, da se osigura bolja i svestrani ja primjena nauke u privredi. Među­ tim, za naš razvoj to je već sada malo. Moramo mnogo više misliti na to. To za sobom povlači osposobljavanje kadrova čemu će tre­ bati pokloniti također veću pažnju. A to će opet biti u vašim rukama. Mnogo više nego dosad. Čak smo i opće školsko ob­ razovanje u neku ruku stavili u zavisnost ovoga, a što idemo •dalje, to će biti sve više zavisno. Ispravno rečeno, kadrova tre­ bamo sve više. I to srednjih. Srednjih imamo premalo. Zašto? To je slabost u sistemu školovanja. Daleko bi me odvelo da o tome govorim, ali posljedica je toga da visokokvalificirani ka­ drovi rade poslove srednjekvalificiranih kadrova. Prema to­ me, treba biti zainteresiran da se ta stvar riješi. Smatrali smo potrebnim da na ovom savjetovanju ne po­ stavimo pitanje »guranja« starog sistema, uklanjanja birokra­ tizma, sporost i naročito nekih teškoća koje je stari sistem ro­ dio, koje se mogu rješavati redovnim putem, nego smo htjeli da vas zamolimo da mnogo više okrente lice prema uređenju poduzeća, i to uređenju u prvom redu onako da to ide od rad­ nog kolektiva pa do komune.

?0

Zakon vrijednosti. planira­ nje i objektivna određenost stope privrednog rasta Nisam sasvim kvalificiran da govorim o temama o kojima* je ovdje riječ. Praktičnim se, naime, problemima naše pri­ vrede i privredne politike — osim u iznimnim područjima — ne bavim već dulje vremena. Zato i nisam baš sasvim spreman za diskusiju. Više se smatram obaveznim da dadem neke izjave. U tzv. Bijeloj knjizi, o kojoj je sada riječ, smatram se koinicijatorom. Nisam, doduše, bio baš jedini inicijator rada na njoj, ali sam bio jedan od inicijatora, i u predpripremnim radovima sam bio bar najdulji govornik. Osim toga, treba da dodam da sam, u nekim naročito napadnutim dijelovima te knjige, autor, ne formulacija nego misli. Tako sam dužan da nešto od toga ovdje kažem. Kada smo se sastali, ili, ako hoćete, kada smo se kod mene sastali, onda smo zadatak te knjige odredili približno ovako: nije zadatak da diskutiramo da li ovaj sistem plani­ ranja ili neki drugi sistem, nego je zadatak tražiti izlaz iz: dosadašnjeg sistema. Time smo direktno odredili radni zada­ tak: tražiti ona sredstva, one instrumente, one metode koji. bi nas izveli iz jedne situacije. Zašto smo tako odlučili? Mi, naravno, možemo disku­ tirati, naročito na teoretskom polju, o slabostima starog siGovor na skupštini Naučne sekcije Saveza ekonomista Jugo­ slavije, objavljen u »Vjesniku« 21. I 1963.

21

sterna, o ideologiji starog sistema, o prednosti jednog ili dru­ gog sistema. Međutim, koncepcije onog sistema koji je kod nas vladao, život je prešao. One su u svoj apex, da tako kažem, teorije došle 1951. i 1952. godine, i Staljin ih je tada još pokušao održati s potrebnim odstupanjima. I praksa ih je počela napuštati. Počela ih je napuštati pipajući daljnje putove. Za nas kao političare nije postojala dilema: ili za­ držati ovaj sistem ili ići u novi. Mi se ne možemo odlučiti na zadržavanje starog sistema. Mi smo tu rekli: historijska je nužda samo ovo drugo. A li koje drugo, o tome možemo diskutirati. U tome je i problem, tj. u traženju putova daljnje izgradnje sistema. Da tu logiku nekako, možda, obrazložim pobliže, trebao bih nešto reći o nekim osnovnim koncepci­ jama, o polaznim koncepcijama. Postavljeno je pitanje zakona vrijednosti. Ako ste čitali Bijelu knjigu.* o njemu je tamo dosta riječi. Kad bih ja bio autor, tekst bi glasio nešto drugačije. Rekao bih da sam možda centimetar pred drugovima iz Bijele knjige. Kad govorimo o zakonu vrijednosti onda smo do sada uvijek suprotstavljali: ili zakon vrijednosti ili plan ili među­ djelovanje. Tvrdim da kod nas u cijelosti vlada zakon vri­ jednosti i da ne postoji »ili — ili«, ne suprotstavlja se zakon vrijednosti i plan, nego je plan element u zakonu vrijednosti, i to najveći, najvažniji, najznačajniji. No sada su se oni suprotstavljali zato što se gledalo na konkretno određenu ci­ jenu roba, tj. da li »nju određuje vrijednosna cijena«, pro•dukciona cijena, »planirana cijena« ili neka druga cijena o kojoj nismo bili suglasni. Kako cijenu pojedine robe nije određivala njena vrijednost, to se smatralo da ne postoji za­ kon vrijednosti (bar za takvu robu) i da ga je nadomjestio plan. Međutim, nije sfera djelovanja zakona vrijednosti (da se poslužim staljonskim izrazom) samo robna proizvodnja izvan plana (seljačka ili zanatska) ili robna cirkulacija između ličnih dohodaka i kupnje robe široke potrošnje, nego on vrijedi u svoj cjelini. Mi moramo znati zašto smo u stanju formirati neku cijenu i kakve su njezine reperkusije na cjelokupno * »O nekim problemima privrednog sistema«, (tzv. Bijela knji­ ga), »Ekonomski pregled« 3— 5, 1963.

22

tržište. Prema tome, moramo znati zašto smo u jednu granu ili jedno poduzeće mogli toliko sredstava staviti putem tržišta ili drugim putem (putem raspodjele dohotka ili prve raspodjele vrijednosti — novodobivene vrijednosti). Mogli smo staviti, mogli smo to napraviti, na primjer, zato što se u rukama društva — a da ovdje budem precizan: države — koncentrirala velika ekonomska moć. Ta ekonomska moć mogla je da djeluje i ekonomskim i vanekonomskim sred­ stvima na čitav niz stvari. I ako smo djelovali na izvjesne preraspodjele, onda to mora imati reperkusiju jer su globali dati. Ako dademo u lijevi džep nešto, onda ćemo morati toliko manje dati u desni džep. I s tog stanovišta je zakon vrijed­ nosti širi od planiranja, cjelokupna se privreda može teoretski promatrati (i mora tako) da je uzmemo čitavu u njenom sklopu, dakle šire nego je samo planiranje. I tako imamo i elemente za ekonomsku korekturu i kritiku samog plani­ ranja. Čitao sam nedavno »Probleme socijalizma i komunizma« od Strumilina. On postavlja ovaj odnos upravo obratno. Pla­ niranje je šire od zakona vrijednosti. Zato baš hoću da na­ glasim da mi je polazna tačka, kada sam ovo inicirao ili koinicirao, bila potpuno drugačija. Pred nas se onda postavilo: dajte vi sada, drugovi, da cjelokupno naše planiranje od negdje 1947, kada smo ga započeli, do danas, dademo na jedno naučno ispitivanje i preispitivanje. Jer da je ono dalo pozi­ tivne rezultate, o tome nema nikakve sumnje za nekoga tko na to gleda objektivno. A li je činjenica i to, da je ono davalo i čitav niz popratnih pojava, koje se katkada nisu predviđale, katkada jesu predviđale, i čitav niz popratnih pojava koje ukazuju na unutrašnje šupljine i pukotine. Zato je bio prvi zadatak formulirati osnovnu postavku: zakon vrijednosti u odnosu na plan. Teorija, da je plan sve­ obuhvatan i zapravo ekonomski zakon, počela je nastajati negdje 1927. Nju je dao Staljin na jednom kongresu Partije, kad se potpuno određeno ogradio od tzv. planiranja na Za­ padu, i rekao: »Kod nas plan nije perspektiva, nije prognoza, kod nas je plan zakon«. Dotle se obično Staljin citira, slije­ deća rečenica se ne citira. »M i to možemo učiniti zato što imamo socijalističku vlast, zato što smo nacionalizirali indu­ striju, zato što imamo savez radnika i seljaka.« Ovaj kvazi-

23

sociološki, u stvari ekonomski moment, obično se ne citira nego je onaj prvi dio apsolutiziran sa strane ekonomista čita­ vog niza zemalja ne samo Sovjetskog Saveza, i »razvijan« je dalje do otprilike 1951. ili 1952. godine (pucati je počeo nešto ranije), kada je čak kazano da ljudska sloboda uzima ekonomsko djelovanje u svoje ruke pred stihijom. I naprav­ ljena je teza suprotstavljanja stihije planiranju, kao jedna od osnovnih suprotnosti. Čak su neki ekonomisti suprotstav­ ljali kapitalizam socijalizmu upravo po tome što u jednom vlada stihija a u drugom plan. Zaboravili su da je tu temu načeo još Engels, i to u prošlom stoljeću kod izrade Erfurtskog programa, kada je rekao da čak možemo dopustiti da kapitalistička država uzme sve u svoje ruke, dakle, da bude (sad slobodno interpretiram) nešto kao jedan jedini kapitalist, a da ipak kapitalistički odnosi ostanu ne samo netaknuti nego čak zaoštreni, dakle, da prestaje Planlosigkeit, a da ipak kapitalistički odnosi ostanu. Sistem planiranja, kakav smo mi izradili — i ne samo mi — nije izišao iz općih okvira planiranja takvog »jednog kapitalista«. Nije bitno izašao. Jer, kad bismo pretpostavili jednog kapitalista, mi bismo otprilike isto tako morali imati planiranje privrednih grana na osnovi datog životnog stan­ darda. I tu tehniku bismo morali razrađivati. Budući da kapital na Zapadu sraštava, a ondje postoji državno vlasni­ štvo sredstava proizvodnje, imamo sličan proces te se mnoge teorije planiranja na Istoku i Zapadu u toj tehnici prilično poklapaju. A li je ipak ostao jedan reziduum u ljudskim gla­ vama: da je upravo u planiranju bitna razlika. I kada smo išli na analize zbivanja i rasta, onda smo tom momentu plana davali jako veliku važnost i smatrali da, ako negdje postoje elementi planiranja, da onda postoje i elementi socijalizma, te smo sa stanovišta planiranja ili neplaniran ja često davali i kritiku kapitalističkog razvoja. Rasuđivanje da treba dati kritiku plana, ovakvu, širu, sa stanovišta zakona vrijednosti, dovelo je i do toga da se onda postavlja drugo pitanje: kako je sa stopom rasta. Drugu Čobeliću* sam dobacio da je ona objektivno data. To je i bila jedna od mojih teza, koja je išla za tim da se na ovom dalje * Nikola Čobelić, prof. Ekonomskog fakulteta u Beogradu

24

radi. Ako ona nije objektivno data, onda se, naravno, pitanje postavlja sasvim drugačije. Onda je glavno pitanje odnosa subjektivnih snaga. A ako je ona objektivno data, onda treba naći granice unutar kojih se ta sloboda kreće. Sigurno je da je ta sloboda s većom centralizacijom sredstava, društve­ nom centralizacijom sredstava, nešto veća, a naročito prividna je sloboda ogromno mnogo veća negoli stvarna sloboda. A li tu bih sada htio nadovezati na ono što sam počeo govoriti o stopi rasta. To je pitanje zašto su potrebne revo­ lucije, da ga ovako grubo formuliram, i da odmah kažem (idem na svoju zemlju): Hrvatska ide u svoju historiju u kapitalistički razvoj jačim koracima negdje otprilike od 1848.. Ide putem reforme na ukidanje starih feudalnih odnosa. To, uz različite skokove traje negdje do 1918. Etape preska­ čem, ne činim ih važnima. U toj godini, vi ćete čitati u historiji, događaju se veliki socijalni buntovi seljaka i rad­ nika. Ti buntovi nemaju praktičkog rukovodstva. Međutim, oni su zahtjev seljačke revolucije, zahtjev da se ostaci starih odnosa razriješe na jedan seljačko-revolucionaran način. Cje­ lokupni hrvatski kapitalizam nalazi se na drugoj strani, nalazi se na poziciji reforme. I tada dolazi do sukoba. Mi obično, u našim historijama, s malo dodatnih nacionalnih (naciona­ lističkih) elemenata, psujemo Beograd za 1918. i za pljačku koja je nastala, za intervenciju, itd. Daleko sam od toga da. branim Beograd, ali, da ovdje kažem, nije u tom bila suština. Hrvatska buržoazija, koja je bila na stanovištu reformi, su­ protstavila se ovoj revoluciji i tražila je intervenciju Beo­ grada, i ta je intervencija i bila instrument te domaće bur­ žoazije. Društveni razvoj se i dalje kretao putem reforme, sporijim putem u društvenom rastu, mada kapitalistički. Taj je sporiji put trajao jako dugo. Trajao je sve do Drugog svjet­ skog rata, ali je stalno trajao, reforme su se morale praviti. Dalje o tom reformnom putu u toku ovog rata (da je ostao kapitalizam) jedva bi se moglo govoriti. Seljak je stekao takvu političku snagu, takav politički utjecaj da je ovaj put postao definitivno društveno nemoguć. Ovo navodim kao pa­ ralelu za neka druga planiranja u zaostalim zemljama i naš, politički odnos prema tome. Tamo se današnjim suvremenim metodama mjeri njihova stopa razvoja prema nacionalnom dohotku, i kaže se, otprilike, Indija ima, po jednima, 4 do $ posto nacionalnog dohotka u neto investicijama, po nekinv

osam, a smatra se da je industrijska revolucija napravljena negdje kad ta stopa investicija dođe na 12 ili nešto više po­ stotaka nacionalnog dohotka. Tu se sada postavlja pitanje kako doći do toga. Neki smatraju da treba mobilizirati nacionalni dohodak, naročito onaj dio koji se troši neproduktivno. Ako smijem upozoriti, to je opet ovaj put reformi. To je put — Lenjin bi ga u agrarnom pitanju nazvao pruskim — koji najdulje ostavlja rezidue feudalizma. Drugi bi put bio drugačiji. On bi išao na razrješenje takvih odnosa. Dakle, dao bi, da tako kažem, tome seljački karakter. Taj seljački karakter svih tih pokreta za vrijeme Drugog svjetskog rata je jak, prodro je po čitavom svijetu nerazvijenih, i on je postao do te mjere dominantan da se najednom postavlja pitanje što bržeg rasta, jer je seljački put tražio brži rast. To je takva klasna struktura da ga ona zahti­ jeva. I naravna stvar da su sada svi oni reformisti najblažeg lipa, ukoliko se nisu htjeli zabarikadirati za nešto drugo (za grubu silu intervencija), morali mijenjati svoje teorije. Za­ ostajali su za zahtjevima stvarnih potreba. Te su potrebe, naravno, rasle tako da su prijetile svaki čas, i svaki čas mogu zaprijetiti onakvim nemirima kao što su se recimo kod nas u Hrvatskoj dešavali 1918. To je klasna podloga jednog za­ htjeva za brži rast. Pitanje sredstava za to? Tu je sada opet sasvim sigurno da stara kapitalistička sredstva više ne odgo­ varaju, i sve su se ove države odlučile da ta sredstva formi­ raju na jedan specifičan način, koji mi nazivamo državnoIcapitalističkim ili slično. I zato su se sada otprilike svi morali orijentirati na to «da eliminiraju onaj klasični kapitalistički put, osim, iznimno, m — državama gdje se takva revolucija nije dogodila, i da svoj novi put zato nazivaju socijalističkim. Potpuno je jasno da je klasičan put reformi doživio poraz. Međutim, suština ovoga još je uvijek seljačka revolucija, seljački način izgradnje kapitalizma koji se ne mona razviti u kapitalizam. Tu ima jedan novi element: podjele svijeta »danas na socijalizam i na kapitalizam, koji sadrži mogućnosti i ovog i onog razvoja. I zato što smatramo da je taj put pro­ gresivan, mi smo mu dali svagdje podršku.

26

Ti klasni momenti određivali su izvjesnu brzinu razvoja, mada ovako gledano, s filozofskog aspekta. Marx je smatrao da brzinu rasta određuju proizvodne ■snage društva. U svojim shemama proširene reprodukcije on pravi proizvoljne pretpostavke, ali kad su ove date, odnosno kad se pretpostavi da one odgovaraju strukturi proizvodnje, onda sama logika shema održava dalje tu istu stopu. Struk­ tura je proizvodnje takva da traži upravo onako određeno akumuliran je. Kada bismo nacrtali takve slične sheme proširene repro­ dukcije za nas, bilo bi pitanje koja je sada stopa kod nas, i kakve mjere moramo poduzeti ako je hoćemo ubrzati ili usporiti. Sigurno je da u takvom slučaju nekoga, ako su nam odnosi ispravni, moramo oštetiti, nekoga moramo preferirati i neki poremećaj moramo napraviti. Budući da je to pitanje široko društveno, odluka stoji na političkim faktorima, i oni su ti koji moraju takav zahvat osigurati. Jer, političku odgovornost za uspjeh ili neuspjeh uzimamo mi, ali zato što to uzimamo moramo imati opet, da tako kažem, mogućnost izbora. Time ne smanjujemo ulogu planera, naprotiv, povećavamo je. I ne samo da je poveća­ vamo, jer je sada planer taj koji daje odgovor. Mislim, da on mora da dade odgovor — da ili ne — na izvjestan razvoj. Naravno, ako on pogriješi, što kažu neki Amerikanci, to će mu se oprostiti, ali on mora reći »to ide«. A ako on ne kaže »to ide«, nego »moglo bi«, onda ga ne trebamo. Time se postiže još nešto: da se odgovornost onoga koji je takav plan promjene napravio povećava, ali se povećava i broj onih koji će u tome sudjelovati. Traže se izvjesni objektivno argumentirani stavovi, i to argumentirani, s tim što se uzimaju u obzir razna društvena kretanja. Da se još malo osvrnem na ta društvena kretanja u vezi s planom. Crtali smo ovdje u Žutoj knjizi* grafikone. Do­ pustite da uzmem kao ilustraciju jedan od tih grafikona. To je poljoprivreda. Sjećate se da smo mi u poljoprivredi imali nekoliko etapa razvoja i da smo svojedobno u svoj štampi, u svim teoretskim analizama, psovali administrativni sistem. * »Uzroci i karakteristike privrednih kretanja u 1961. i 1962. godini« (tzv. Žuta knjiga), »Ekonomski pregled« 3— 5, 1963.

27

Moram da kažem da sam ga u to vrijeme prilično javno bra­ nio. U ono doba kad smo stvarali seljačke radne zadruge kod nas — govorim opet o Hrvatskoj — odvijao se proces, u stvari tada još latentan — jer ga nismo mogli vidjeti — nestanka klasičnog hrvatskog sela. Ne raslojavanja, nego ne­ stanka. Proces nestanka. Dakle, nije nestalo, nego se radi o procesu nestanka. Taj se proces zbivao u svojoj najžešćoj formi negdje tamo do otprilike oko 1953. godine. Tada je, naravno, trebalo ispitati zašto se taj proces dešava? Odgovor nije težak, jer je to prirodan proces, i taj proces nije vezan sa socijalizmom i socijalističkom formom, nego proces vezan uopće s progresom, ekonomskim progresom. Dakle, ovdje je forma mogla davati svoj naglasak na neke elemente, ubrzati ga ili usporiti, ali se taj proces morao dogoditi. Postavio sam tada takvu tvrdnju i pokušao da tražim nekakve izlaze, nekakva objašnjenja tog procesa, zato da bismo dobili elemente daljnjeg napretka i poljoprivrede i smjera razvoja tog sela. Mi smo u to vrijeme imali vrlo teške političke krize — ako se to smije nazvati krizom, jer to i nije bila kriza, jer je bila vrlo mrtva, ali, recimo, politička apatičnost u jednom dijelu Hrvatske, baš na selu. Naš odnos s tim seljakom u to vrijeme bio je rđav u smislu aktivnosti. Seljak je bio aktivan, ali ne na našem planu, a politički je bio pasivan. To je pred nama stvorilo problem kako povećati poljoprivrednu proizvodnju u potrebnom razmjeru. Tada smo počeli pipati različite putove (i vi znate da su ta pipanja trajala jako dugo). Ne trebam vas uvjeravati u to da sam tada i ja i čitav niz drugova bili za vrlo radikalne mjere u modernizaciji poljoprivrede, ali i za isto tako radikalne mjere u mobili­ zaciji svih seljačkih rezervi. Taj je proces trajao dosta dugo, dosta bolno i došli smo do prvih velikih uspjeha (ostavljam ovdje »velikih« mada to može biti sporno) te smo u procesu proizvodnje osnovnih žitarica postigli dosta znatan skok. Očekivalo se da će se taj porast razvijati dalje u pri­ lično ravnoj liniji. Mislim da su takva očekivanja bila ne­ opravdana. I to zato što onaj proces koji se u Hrvatskoj događao otprilike oko 1953, nije se do tog vremena dogodio tako oštro drugdje. I trebalo je očekivati da će se slično

28

-dogoditi i drugdje. I to se dogodilo. A dogodilo se upravo negdje oko 1960. i 1961. godine. Drugi je proces naša socijalistička poljoprivreda. To je možda još važnije. Mi smo ovdje uspjeli da inplantiramo jednu relativno vrlo visoku kulturu s onim (drug Stipetić je o tome ovdje govorio)* visokim ulaganjima, i to vrlo viso­ kim ulaganjima. Postigli smo da smo savladali tehnički, bar na jednom uskom području, vrlo veliku produktivnost rada, vrlo veliki tehnički nivo. To je bilo uz veliki društveni napor negdje do 1959. ili 1960. i onda je i tu nastupio novi momenat. Dogodilo se sada da je (ovo govorim malo napamet, prema onome što me uvjeravaju direktori nekih poduzeća) nivo rentabilnosti došao na 50 ili 60 mtc, po hektaru. A ako on dođe na 75 mtc, da rentabilnost pada. I pred nas — ko­ jima treba pšenica a ne rentabilnost na ovom području — je sada iskrsnuo problem kako ćemo ići dalje. Nagovarao sam, agitirao i govorio: idite vi dalje — i pružio im neke račune po kojima je rentabilnost najveća na 75 mtc po hektaru, a opet pada tek prema 90 mtc (što smo također postigli). Međutim, dobio sam glatki odgovor: — ja bih tebe poslušao, ali mi je to direktno iz džepa 200 mi­ lijuna, prema tome hvala lijepa, neću. Praktički to znači da za ovo nema ekonomskog stimula. A li to ovdje ne gledam očima ekonomista nego očima političara koji se sada treba na nešto odlučiti. Tako opet moram govoriti o odluci. I to odluci koja je data na temelju nekih objektivnih analiza. Ako smo društvo koje nema pšenice, i koje je zavisno o uvozu, i to zavisno na jednoj bazi koja je, doduše, dosta povoljna, ali nije bazi­ rana na međunarodnoj razmjeni rada, dakle nije fiksirana i može da ima nepoželjne posljedice u bilo kojem momentu — onda je apsurd da to društvo svojim instrumentima ne forsira 75 mtc, nego se stabilizira na jednoj srednjoj pro­ izvodnji od 50 mtc. Dakle, da ne daje onu pšenicu koja je tehnološki, biološki rađena na nivou 75 nego je degradira na 50. To je apsurdno, ali je činjenica. U čemu je stvar? Danas vam ne znam dati odgovor. Samo, gledano dugoročno, cijena * D r Vladimir Stipetić, profesor Ekonomskog fakulteta u Za­ grebu

29

je poljoprivredne proizvodnje, od one seljačke do moderne,, do ovog razvijenog društva, rasla. Ako uzmemo taj kriterij da naše društvo danas treba još i tu pšenicu, a da je ne može dati, znači da mi nismo došli u ekonomskom rastu do te mjere da bismo takvu visoku cijenu proizvodnje mogli apsor­ birati, da je ona za nas preskupa. U staroj se Jugoslaviji sigurno ni ovo nije moglo napraviti, jer bi i ta proizvodnja bila toliko ogromno preskupa da na nju ni pomisliti nitko ne bi mogao. A to za nas znači samo ovo: ili je ona za nas preskupa ili je naš cjelokupni društveni instrumentarij »pre­ nisko« određen. Sklon sam ovoj drugoj tezi: da je on pre­ nisko određen, i da su unutrašnja raspodjela, instrumenti raspodjele, motivi raspodjele, odnosno motori te raspodjele odmjereni i držani niže nego što je naš stvarni stepen raz­ voja. Ovo sada spominjem sasvim neargumentirano i zaista mislim da na to ne bih mogao dati odgovor još jedno duže vrijeme. A li je to bila pobuda da kažem drugovima: molim vas, ovaj problem koji se pojavio ovdje, u razvoju proizvodnje žitarica, možda postoji i negdje drugdje. Odgovorite vi meni egzaktno: jesmo li mi s našim instrumentarijem razvoja na nivou svojih stvarnih mogućnosti, jer je apsurd da nemamo, a da, istodobno, ne možemo nešto proizvesti, mada smo svla­ dali tehniku proizvodnje. Mi nastojimo i drugim putem pro­ izvesti ovu pšenicu. Međutim, upravo najveća nastojanja i najveća ulaganja u ta nastojanja bila su upravo u momentu kad se subjekt tih ulaganja raspadao. Prema tome, ona nisu mogla biti efikasna i nisu mogla dati rezultata. Rano je reći gdje će se stabilizirati ta vrsta proizvodnje, ali bi zato jedna analiza morala odgovoriti na to kojim tempom će se ona sta­ bilizirati i kako. U svojim prognozama za ovaj razvoj društva i njegove strukture mi smo predvidjeli mnogo sporiji razvoj, i zato nismo bili na njega u mnogočemu pripremni. Smijem da kažem da tu nedostaje čitavi jedan naučni instrumentarij istraživanja ovog područja koji je kod nas prilično ogroman i taj nedostatak ima dva svoja lica: mi smo, naime, izgradili staro, narodnjačko ispitivanje sela gdje smo izgradili vrlo lijepu metodologiju, naročito sociološku meto­ dologiju ispitivanja sela, ali koja nije hvatala unutrašnje mo­ 30

tore razvoja. I drugo, naše suvremenije ispitivanje se služi instrumentarijem suvremene političke ekonomije, koja je svo­ ja mjerila gradila na onoj situaciji gdje takvog seljaka više nema, gradila ih je na onom koji se već stabilizirao. Zato je trebalo reći: ovo su također elementi tog dru­ štvenog sklopa u kojem treba analizirati i ulogu plana. Mi to nismo imali. 1 zato sam smatrao da bi bilo potrebno i to. To je ono što je izvan plana, ne u smislu da tamo djeluje zakon vrijednosti, nego da je to jedinstveni sklop čiji među­ sobni utjecaj treba preispitati. Zato sam drugovima predložio da idu, ne baš na taj problem, ali da u tom svijetlu preispitaju i instrumente plana. Slijedeća je, otprilike, teza koja je napadnuta i koju sam drugovima malo nametnuo, i možda zato što im je malo na­ metnuta nije sasvim obrazložena, pitanje ličnog dohotka, tj. da se unaprijed obrade društvene obaveze i si. Promatrajući elemente planiranja kod nas, služio sam se uglavnom samo statističkim podacima, i to zato da budem kod toga što manje subjektivan, budući da statistički podaci izlaze uvijek nekoliko godina unatrag, pa da ne budem uple­ ten u polemike i diskusije koje mogu iz toga nastati. A li to je sasvim svejedno. Statistički podaci o proizvodnji, recimo, samo industrije otprilike su ovakvi: materijalni troškovi jedna suma, lični dohoci druga suma, treća suma su razni vidovi onoga što bismo mi rekli akumulacija i fondovi. To je iskazano prema knjigovodstvu, prema različitim egzaktnim metodama. Kad bismo računali sada odnos v : m po Marxu, onda je on vrlo* različit i on dolazi samo u 1959. godini u nizu grupa od 100 :30 ili 100 :35 do 100 prema gotovo tisuću. Očigledno je da se uz ovo ne može očekivati nikakav automatski sistem izravnavanja prihoda. I to je glavna zamjerka u tendenciji da se ide na neki objektivirani sistem. I kada se kaže: dajte sada vi raspolažite s tim sredstvima, onda se stavlja sasvim opravdane primjedbe da je to nemoguće. A li u tom i jest sada stvar: da mi iz ovog sistema računanja, post festum računa, koji je ispravan, ne možemo ići u jedan anticipirani račun. To je oilo ono što je trebalo reći drugovima: dajte da vidimo kako* da iz toga izađemo.

31

Uzmimo, na primjer, javne elektrane. Ako uzmemo sred­ n ji prosjek, ako uzmemo koliko ima društvenih sredstava na jednog zaposlenog, onda će tu — cifre se ne sjećam tačno — biti negdje oko 20 milijuna, a ako uzmemo onu zadnju granu onda će iznositi nekoliko stotina tisuća. Međutim, onaj višak koji su ostvarile javne elektrane iznosi otprilike srednju stopu odnosa v:m; reklo bi se da je ovdje računski ostvarena »vri­ jednosna cijena«. Kažem računski, jer »vrijednosna cijena« ovdje je apstrakcija koja nema veze sa stvarnošću. Ako bismo pretpostavili da se kroz nekoliko godina mora povećati proizvodnja javnih elektrana i ako bi to razdijelili u prosjeku matematski na godine (budući da se elektrana ne može napraviti za par kilovata — ali napravimo matematski proračun), onda se ova grana ne može prošireno reproducirati ni u sadašnjem svojem relativnom opsegu. U njen račun nije ušao društveni proces reprodukcije. A reprodukcija — to je ono u čemu se opet ne slažem s drugovima — što je to prosta reprodukcija? Prosta reprodukcija je samo element proširene reprodukcije i ništa drugo. I ako ovo društvo mora da živi, onda ove javne elektrane moraju ići naprijed, a one u svom radu i poslovanju taj element proširene reprodukcije ne sa­ drže. I one moraju biti alimentirane od drugih. Je li to isprav­ no ili nije, u ovom momentu to pitanje ne pokrećem. Samo Tioću da kažem da u instrumentariju sadašnjeg djelovanja si­ stema nedostaje jedan moment. I to nedostaje jedan bitan moment. Međutim, on nije samo ovako »filozofski« izrečen. On je kod nas i računski drukčije postavljen. Mi smo ga raz­ dijelili na materijalne troškove plus lični dohoci plus onaj višak i akumulacija. Takav oblik formiranja cijene ne postoji. Tačno rečeno, postoji samo u planskim privredama. Ne postoji zato, što je način računanja svagdje, dakle i onaj koji je dao produkcionu cijenu, drugačiji. On taj element sadrži u sebi. Sadrži u sebi već time što je prema cjelokupnom kapitalu mjerena prosječ­ na profitna stopa, dakle on u sebi, u formiranju cijene obuhvaće načelno jedan element proširene reprodukcije. Ako bismo išli na to da se na takvim granama objektivira nekakav jednaki dohodak, onda bismo mi za sve ove društve­ ne obaveze, koje i jesu objektivne, bez obzira na to jesu li

32

kvantificirano objektivne (ali su po sebi objektivne) morali naći takav instrument da ga uključimo u takvu osnovicu. Prema tome, ovaj izdatak, koji bi radni čovjek imao kao producent, morao bi biti veći. Da sadrži nešto više od njegove proste reprodukcije, nego i tu proširenu reprodukciju na koju je obavezan. Pitanje je tu, naravno, dosta složeno. Ako pogledate malo cjelokupni sistem, vidjet ćete da mi tako ne postupamo. I ne samo to, nego da u nekim stvarima tako ne možemo postupiti. Kod nas su javne elektrane manje-više građene kao javno dobro, kao neekonomska kategorija. Kod nas su ceste javno dobro, kod nas je donji stroj željeznica javno dobro i sve to nije bilo moguće uključiti u jedan eko­ nomski sistem. Mi nismo za to bili dovoljno zreli. Mi smo u posljednje vrijeme pokušali da neke ekonomske elemente uba­ cimo u račune poslovanja takvih djelatnosti, ali s dosta malo uspjeha. I to zato što nam instrumentarij nije bio za to is­ pravan. Kad bismo sada postavili takav automatizam da javne elektrane moraju same napraviti svoju proširenu reprodukci­ ju, one bi se sukobile s teškim problemom. Prema tome, ne plediram za to da ta poduzeća — javne elektrane — vrše pro­ širenu reprodukciju na ovako prost način da svako poduzeće dobiva toliko i da ima da dalje radi. A li ako je prosta repro­ dukcija moment proširene, onda ne vidim razloga da se briga za proširenu reprodukciju ne protegne na producenta, jer je to sastavni dio njegovog rada i njegovog života. On sada nema te brige, mi smo je preuzeli. Zato je njegova briga usmjerena na drugi kraj. Usmjerena je na potrošnju, na borbu za dobi­ vanje iz zajedničkog kotla i slične elemente. Čak i nije dužan da mjeri do koje su mjere korištena njegova osnovna ili dru­ ga društvena sredstva. Ovaj mu instrumentarij to ne nalaže i prema tome on može uvijek smatrati da mu je to dato izva­ na. Ovo nije naš specijalitet. To je bio specijalitet svih zema­ lja sa sličnim sistemom i sve su ga one počele uočavati i sve su ga postavile u ovom ili onom obliku. Pa čak do te mjere da je to postavljeno u izvjesnim kapitalističkim zemljama, gdje je problem stimuliranja radnika riješen tako da su im dali iz­ vjesno učešće u profitu samog poduzeća. U vezi se s ovim problemima postavlja pitanje, da li je naš ekonomski razvoj dovoljno jak da postavi na ekonomsku 3

Aktuelni problemi

33

osnovicu i one neke djelatnosti koje do sada nismo mogli po­ staviti na tu osnovicu. Odgovora ne znam, ali sam ga tražio. Slično treba učiniti i za čitav niz društvenih službi i elemenata neprivredne potrošnje i. neprivrednih investicija. Tu mnogi principi i ekonomski zakoni djelovanja nisu ispitani, mada su i oni objektivno dati i dadu se mjeriti. Neki su od njih prosta primjena zakona vjerojatnosti, a neki i još određenije ali su kod nas slabo ispitani. Za to su i elementi utjecaja na razvoj tih djelatnosti slabi. Sada još jedno pitanje. Pitanje stope rasta, pitanje što je određuje. Kaže se: određuje je akumulativnost, akumulacija. Ja se, drugovi, s tim ne slažem, mada to ovako izgleda sasvim apsurdno. Stopu rasta određuje produktivnost rada. A aku­ mulativnost je funkcija te produktivnosti rada. I to višestru­ ka funkcija. Ako bih išao u historiju ovog razvoja, onda bih čak rekao da izvjesna opća produktivnost rada stvara izvje­ stan sistem. Čak sistem odnosa, sistem društvenih odnosa. I da je osnovno baš produktivnost rada. Kod nas bi sada trebalo postaviti pitanje o kojem treba donijeti odluku: u čemu je ta produktivnost rada. Kako ona djeluje na odnos v:m u društvenom proizvodu, na akumula­ ciju itd. Mi takvih računa nemamo. Mi se tu vučemo iz go­ dine u godinu s izvjesnim empirijskim korekturama ranijeg. Posljedica toga često su nepredviđeni skokovi cijena, nepred­ viđeni međusobni odnosi i nepredviđeni razni drugi odnosi. Da se vratim na neke poljoprivredne stvari. Pitanje je koliko je poljoprivreda podigla produktivnost rada. Ako jedno društvo u kojem tri čovjeka, što rade, daju hranu za četvrtog — kao što bi statistika pokazala da je bilo za stare Jugosla­ vije (što nije tačno, ali statistika je tu ogradu napravila) — ide naprijed, na recimo do suvremenog odnosa 1:18 ili 1:12, mi treba da taj put odredimo. Moramo proučiti elemente tog puta. Mi to često rješavamo drugačije. Pokušavamo riješiti po­ sredno, putem cijena. I onda nam se obije o glavu, jer se mora obiti o glavu, jer je cijena funkcija produktivnosti rada. I ako je mi umjetno formuliramo, možemo iz jednog džepa preliti u drugi, ali ukupnu sumu ne možemo povećati. A to prelije­ vanje iz jednog džepa u drugi katkad je vrlo korisno, jer ne­ koga stimulira. I ako smo š tim prelijevanjem pogodili onoga

34

kojega stimulira, pa je on nelsto napravio, onda je to ispravno, a ako to ne uradimo onda to ne može dugo funkcionirati. Zato postavljamo pitanje: evo, često bi poljoprivredi tre­ balo više dati (to je stara diskusija) u cijeni ili ne u cijeni. Moje je lično mišljenje da su cijene poljoprivrednih proizvoda kod nas niske i ne samo niskej uzevši globalu, nego i ne od­ govaraju današnjem razvoju produktivnih snaga kod nas, ali da nisu ni pravilno raspoređene, da ne stimuliraju ono što bi trebalo da stimuliraju, da ne stimuliraju veću produktivnost rada i da ne stimuliraju upravo ta pomicanja U odnosima iz­ među akumulacije i potrebnog rada. Još nešto na tu temu. Marx je negdje u odnosima potreb­ nog rada i akumulacije rekao: ukinuvši kapitalistički sistem sve može postati potrebni rad. A li u to treba onda računati reprodukciju, prostu i proširenu, rezervni fond i ostala dava­ nja. To je rekao Marx. A li naš sistem računanja nema eleme­ nata prelaženja na to. Prema tome, očigledno je da mi u naše motore izgradnje cijena moramo ugraditi jedan element prelaza na. to. Dakle, moramo je objektivirati — ova je objektivizacija, doduše, moj termin i u ovim je materijalima taj ter­ min, mada ga nisam ja napisao nego nametnuo — a ako je objektiviramo, onda to znači da je moramo dati objektivno prema izvjesnim datim okolnostima. Tada moramo računati kako se produktivnost rada povećava, o čemu je zavisna, i kako je treba računati. Takav naučni rad bio bi nam nužno potreban, jer bi tada mogli funkcionirati i sistemi planiranja, time bi i zainteresi­ ranost neposrednog proizvođača vezali direktno na izvjesne procese. U ovom materijalu, i ne samo u njemu, prigovara se da smo mi za decentralizaciju, za decentralizirane odluke do po­ duzeća. Ja, zaista, i jesam za decentralizaciju, ali ako gledamo kroz naočale starog sistema, i ako ga zadržimo, sa svim ovim njegovim instrumentima, onda je takav proces decentraliza­ cije totalno besmislen. Tu se s vama sasvim slažem. Takav sistem decentralizacije je onda neodrživ, jer čitav niz stvari onda pretvara ne samo u subjektivnu odluku, nego nema pri­ rodnih, odnosno društvenih elemenata koji tu njegovu pri­ vidno slobodnu odluku tjeraju u kanal u koji treba da ih tje­ raju.

35

Osim toga, i od federacije do poduzeća (danas) je tako velik razmak da on zaista otvara vakuum, kao što je spomenuo netko od diskutanata. Zato smo rekli: drugovi, tražite vi te puteve. U proširenoj reprodukciji čitav niz grana imaju ne samo datu stopu nego se kroz izvjesno vrijeme ne događa ništa naročito, dakle nema nikakve potrebe za specijalnim razmišljanjima, gdje proces širenja proizvodnje ide gotovo automatski. A negdje treba specijalno razmišljati i skupljati sredstva. Dakle, treba stvarati materijalne mogućnosti za tak­ vu, ovdje ne bih rekao intervenciju, nego za izgradnju takvog sistema koji upravo to omogućava. I treba stvoriti sistem koji povezuje ove elemente. Sigurno je: ako bismo naš sadašnji si­ stem zadržali da se onda stvara ideologija dezintegracije koja je bila pogrešna, i koja je potekla od ljudi koji nisu razumjeli tendencije našeg razvoja» Naravno, tome vodi zadržavanje stare osnove. Međutim, upravo tu osnovu treba mijenjati, treba tražiti putove za nje­ zino mijenjanje. Drug Čobelić me malo povukao za jezik (upadao sam mu u riječ, i molim da me izvine) oko ovih tumačenja prvog i drugog odjeljka. Tu se s njim ne slažem. I to ne slažem se metodološki, da tako kažem. U prvom redu, nisam se pripre­ mio na tu temu, ali ako se sjećate, o ta se dva odjeljka rasprav­ lja u trećem odjeljku druge knjige »Kapitala«. To bi značilo da se krećemo u domeni onoga što bi Marx po Hegelu nazvao Wesen (bit, suština) te je to još daleko od Erscheinung, od konačne pojave. To je unutrašnje kretanje i unutrašnja stvar do koje treba doći, a koja nije neposredno opipljiva. Ona je, naravno, bitna za razvoj i u tome je u marksističkoj teoriji pisano. Marx nije nikada izričito rekao da mora brže rasti prvi odjeljak (mada to slijedi iz njegove analize). Takvu stvar rekao je prvi puta Lenjin, i to rekao uz dodatak, da je to sa­ mo parafraza Marxove teze o povećanju konstantnog dijela kapitala kod povećanja produktivnosti rada. (Ne sjećam se tačnih riječi.) Taj je Lenjinov rad replika na Krasina. Krasin je zastupao teoriju relativne nezavisnosti odjeljka I i relativno nezavisnog brzog rasta tog odjeljka, na što je Lenjin repli­ cirao tako da je to svodio na pravu mjeru. Krasin je bio — 36

po Lenjinovoj ocjeni — narodnjak, i to lijevi. I, ako smijem reći, Lenjin je prije govorio protiv te teze nego za tu tezu, svodeći pojavu na pravu mjeru. I to zato što je on u kontekstu išao direktno protiv onih koji su smatrali da je takav razvoj kapitalizma moguć u jednoj gornjoj sferi, koji onu donju manje tangira. Kasnije su ekonomisti počeli čitati taj članak tačno odanle gdje Lenjin počinje govoriti svoje, a zapostavili onaj prvi gdje on govori o Krasinu i gdje s njim polemizira. Zato mislim da se to ovako direktno uopće ne da primijeniti, i mislim da ste u pravu u čitavom nizu stvari kada kažete da je nužno gra­ diti modernu industriju i da će to dati kao posljedicu rast odjeljka I. Poznato je da sam bio za tešku industriju, samo ne dajem tome ono značenje, koje joj se u ekonomskom rastu pripisuje. To je tehnika građenja, koja je određena procesom izgradnje, kojoj je krajnja, limitantna granica upravo odje­ ljak II. Sva sredstva što se prebacuju u daljnju proizvodnju, u proizvodnju »iduće godine« moraju ući u odjeljak I. To je postulat teorije o odjeljcima. (3na idu u taj odjeljak sasvim nezavisno od materijalnog izgleda te iste robe. I prema tome, ako tehnika vuče napredak, onda je porast odjeljka I rezultat izgradnje i tehničkog napretka i treba ga s te strane gledati. Diskusija koja je iz tog nastala i kod nas bila je: da li teška ili laka industrija, kao odjeljak jedan ili dva. Poričem da je to dvoje identično. I ne samo da nije identično, nego poričem da to ima tako čvrstu vezu. Sigurno je da izvjesna teška industrija mora ući u odjeljak I, jer se njeni proizvodi ne daju ni pojesti ni neproizvodno potrošiti, ali, na primjer, ratni brod je proizvod odjeljka II. Porican je onog značenja rastu odjeljka I ne znači da nisam za upotrebu najmodernije i najsuvremenije tehnike, a apsolutno sam protiv onih tzv. »postepenih« puteva. Tu postepenost neka nam statistika kas­ nije pokazuje. Pogrešni pristup tom pitanju ima još jednu posljedicu. Implicira mišljenje da se svaki dohodak iz viška vrijednosti dade gotovo automatski pretvoriti u akumulaciju, u stvarno proširenje proizvodnje. Lenjinov put likvidacije feudalnih ostataka i davanje većeg dohotka seljaku kao brži razvoj, u stvari bio je energično suprotstavljen »pruskom« putu, za ko­

37

jega su inače mnogi planeri, baš zato što ovaj drugi prividno brži, naime, na pogrešnoj logici suprotstavljanja prvog i dru­ gog odjeljka izgleda da je ovaj drugi brži. Međutim, historija svih revolucija dokazala je da je Lenjin bio u pravu. Da završim, rekao bih još nešto o vlasništvu, ili o tome kako bi raspolaganje s većim dohotkom stvaralo »svojinu« privrednih organizacija. Ni s tim se ne slažem. Mi smo sad u etapi državnog vlasništva i htjeli bismo ga ne pretvoriti u društveno nego bismo htjeli da vlasništvo (proizvodnih sred­ stava) likvidiramo. Htjeli smo otvoriti jači proces nevlasništva. I kao što sam, možda, uspio da vam prikažem, nisam za takav sistem gdje sva sredstva ostaju poduzeću na raspolaganje kao vlasniku. Ono mora s njima vršiti svoju društvenu funkciju. Ima za to različitih metoda. Ovdje ih ne predlažem. Mislio sam da bi o tome trebalo možda da se diskutira. Da navedem sa­ mo primjer amortizacije kod nas. Mi smo utvrdili stopu amor­ tizacije. Svojedobno je bila (u prosjeku) iznosila — ne znam tačno — oko četiri posto vrijednosti osnovnih sredstava, i re­ kli smo to je amortizacioni fond. To nije amortizacija, to nije njezin smisao. Svi su je manje više upotrebljavali (drugarica je o tome lijepo govorila) u druge svrhe. Zašto? Zato što smo postupili upravo po staroj logici: amortizacija ovdje znači sa­ mo neku priznatu stavku koju smo dali u džep poduzeća. Ostavili smo mu je »u vlasništvo«. Amortizacija je ispravna onda ako je ona upotrebljena. Prema tome, ako neko poduze­ će upotrebi amortizaciju, treba mu je priznati. Ako je ne upo­ trebljava, onda je dohodak, s kojim treba postupati drugačije. Treba naći instrumente koji tu stvar postavljaju na svoje mjesto. Slično je trebalo postupiti i s proširenom reproduk­ cijom. Cilj Bijele knjige je i bio da traži ovakve puteve i instru­ mente. Tog su se cilja drugovi i nastojali držati. A mom se izlaganju može prigovoriti da nije bilo konzistentno. Htio bih, međutim, reći da u ovim prijelazima do sada još nitko ne bi mogao biti baš konzistentan.

38

Prednacrt Ustava i raspodjela Redakcija »B orbe« postavila je ova pitanja: 1) U javnosti, naročito među ekonomistima, dosta se raspravlja o tome da li je umjesno da se Ustavom reguliraju principi raspodjele prema radu. U diskusija­ ma se, izgleda, polazi od premise da je nemoguće prav­ nim instrumentima obuhvatiti jedno načelo koje se već po prirodi stvari može ostvarivati samo postepeno, u procesu daljnjeg povećanja proizvodnje i produktiv­ nosti, podizanja kvalifikacione strukture i ublažavanja neravnomjernosti u privrednom razvoju pojedinih gra­ na i geografskih područja. U našem prednacrtu, među­ tim, sadržana je ne samo opća proklamacija načela, već su dati i neki regulativi. Kakvo je Vaše mišljenje o tome? 2) U Marxovoj »Kritici Gotskog programa« naila­ zimo na sličan problem pravnog reguliranja principa mjerenja nejednakih jednakim mjerilima. Međutim, kod nas se taj problem komplicira i robno-novčanim karakterom privrede, to jest — pojednostavljeno rečeno — time što isti rad jednakih kvalifikacija povlači, u različitim poduzećima, različitu raspodjelu prema radu. Kako se problem postojećih nejednakosti ne može jed­ nostavno prepustiti samo daljnjem razvoju proizvod­ nje, to ćemo i dalje imati posla s nejednakim mjerenjem nejednakih. A li time, opet, napuštamo teren pravnog objektivizma. Kako prebroditi tu teškoću? Članak »Prednacrt Ustava i raspodjela« objavljen je u »Borbi« od 24. II do 5. III 1963.

39

3) U vezi s rečenim, Ustav i striktno dovodi raspo­ djelu u zavisnost od produktivnosti, poslovnog uspjeha i akumulativnosti radnih organizacija. Neće li nas to, u daljnjoj zakonskoj razradi ovih načela, dovesti u si­ tuaciju da za veoma različite i specifične momente u svakodnevnoj privrednoj praksi uvijek iznova pronala­ zimo sve više instrumenata raspodjele i tako upadnemo u svojevrsnu proizvoljnost u mjerenju nejednakih? U ovogodišnjoj primjeni Uputstva o raspodjeli čistog prihoda imali smo dosta primjera za to. Smatrate li da su spomenuti ustavni principi dovoljno realistični? 4) Dosljedan sebi, Prednacrt ustava ističe da je ujednačavanje uslova rada, kao logična pretpostavka za ostvarivanje načela prema radu, jedna od osnovnih funkcija društvene zajednice. Međutim, i tu nailazimo na protivrjeonost: s jedne strane, potreba da potičemo samo najsuvremeniju proizvodnju, i, s druge strane, zahtjev da prema svim proizvođačima budemo podjed­ nako »pravični«. Dokle se, po Vašem mišljenju, može ići s tim ujednačavanjem? 5) To nas dovodi i do dilema oko karaktera društve­ nih planova. Jesu li oni instrumenti raspodjele, ili podsticanja na najsuvremenija ekonomsko-tehnička rješe­ nja? Ili, možda, treba da budu i jedno i drugo? 6) U Prednacrtu ustava dosljedno je proveden i princip samostalne raspodjele dohotka na svakom nivou odlučivanja — od radne organizacije i komune, do re­ publike i federacije. To se, uglavnom, i poklapa sa po­ stojećim stanjem rascjepkanosti sredstava u našoj pra­ ksi. S obzirom na potrebu sve jačeg integriranja proiz­ vodnje, ne bi li, možda, bilo korisno u Ustavu jače istaći ulogu plana kao inicijatora i usmjerivača integriranja, ili je dovoljno prepustiti to samim nosiocima privređi­ vanja i njihovom sagledavanju praktičnih potreba, to jest neminovnosti koju diktira suvremena proizvodnja? S tim je u vezi i problem mobilnosti sredstava, uloga banaka, tzv. novčano tržište i ostali momenti koji se odnose na odlučivanje o sredstvima. Kako je sve to, ta­ kođer, povezano se objektivizacijom uslova privređi­ vanja, ne bi li možda bilo potrebno i u tom pogledu jače istaći određena ustavna načela, i to u pravcu usmjera­ vanja ka koncentraciji sredstava radi podizanja proizvod­ nje na suvremeniji nivo? 40

7) I u dosadašnjoj praksi imali smo stalni pritisak na privredu da izdvaja sve više sredstava za zadovolja­ vanje raznih društvenih potreba, često i bez obzira na stvarne mogućnosti privrede. Neće li se, možda, formi­ ranje odvojenih vijeća u skupštinama, dakle, i odvoje­ nim razmatranjem raznih društvenih potreba, taj priti­ sak i pojačati? Kad sam odlučio da prihvatim poziv »Borbe« da odgo­ vorim na ova postavljena pitanja, smatrao sam da ću to lakše ostvariti nego što se pokazalo prilikom pisanja odgovora. Ra­ dio sam, naime, na općem studiju funkcioniranja našeg si­ stema, pa mi se činilo da ću relativno lako neke (nedovršene) dijelove toga rada zaokružiti na odgovore na postavljena pi­ tanja. Činilo mi se da je bolje da to učinim što prije, da bih još više potakao diskusiju, a postojećoj dao još materijala da »oštri zube«. Razlog više su stvarno vrlo slabi izgledi da u dogledno vrijeme svoj rad bitno pomaknem naprijed, a ka­ moli da nešto od njega objavim. Ovo korištenje materijala otjeralo me, međutim, na to da su odgovori nesistematični, da se nisam mogao dovoljno koncentrirano držati teme, i da su neke ilustracije premalo razumljive. Uklanjanje tih nedostataka produžilo bi pisanje i odložilo uopće objavljivanje i ovog dijela. Dio tog istog materijala koristio sam u (objavljenom) razgovoru s redakcijom »Politike« (br. od 1. i 2. siječnja 1963.) i u svom nastupu na savjetovanju Naučne sekcije Saveza društava ekonomista (objavljenom u »Vjesniku« od 21. siječ­ nja 1963.). Ne objavljujem ovdje ništa od rada na studiju naših od­ nosa reprodukcije i proširene reprodukcije i tržišta, odnosno formiranja cijena, mada mi je to bila polazna tačka. Taj se nedostatak osjeća vrlo jako u ovim odgovorima, ali je, na ža­ lost, taj dio još sasvim nedovoljno obrađen za objavljivanje, a nemam mogućnosti da ga makar i privremeno sredim. Bez njega je, međutim, vrlo teško shvatiti kretanje cijena i preduslove za njihovu stabilizaciju. Pokušat ću odgovoriti na sva pitanja u jednom odgovoru. Tako će odgovori biti — čini mi se — bolje povezani.

41

Poznata mi je kritika Prednacrta ustava, da ide predale­ ko u propisivanju »regulativa« raspodjele prema radu. Ne bih se s njom složio. U konkretnim formulacijama principa raspodjele prema radu, treba, po mom mišljenju, obratiti pažnju na dva mo­ menta. Prednacrt, u prvom redu, ide dalje, bilježi daljnju fazu u negiranju, ili proglašavanju nelegalnim, dohodaka koji se ne baziraju na radu (tj. dohodaka s naslova vlasništva, kao što su različiti oblici profita, rente i slično). On, zatim, bilježi i daljnju fazu u razvoju položaja radnog čovjeka, tj. daljnju fazu u ukidanju ili proglašavanju nelegalnim, osta­ taka kapitalističkih najamnih odnosa (ovdje u odnosu drža­ va — neposredni proizvođač). Dok u prvom slučaju možemo biti relativno vrlo precizni, jer ima samo malo stvari s tog područja gdje nam iskustvo ne daje dovoljno materijala za precizne formulacije, to se ne bi moglo reći za drugi slučaj, gdje je iskustvo u novoj fazi još relativno oskudno, a teoretska objašnjenja još manja. Stoga smo u daljnjem proglašavanju nelegalnim dohoda­ ka koji ne potječu od rada mogli s prilično velikom preciz­ nošću odrediti okvire unutar kojih mogu zakoni regulirati one iznimke koje su još nužne. U opisivanju i reguliranju drugog skupa problema, kako sam već rekao, nemamo toliko iskustva. Praksa nam je u priličnoj mjeri na početku nove faze, te nam formulacije ne mogu, možda, biti isto toliko precizne, pa bi ponegdje mogle i da ne budu sasvim pravilne. To naše relativno neiskustvo ipak ne može biti razlogom da se u Ustavu ništa ne kaže i o lom problemu. To tim više što je upravo to pitanje bazična tačka u razvoju društvenih odnosa današnjice (u oblikovanju nastojanja osnovnih današnjih pokretača razvoja našeg dru­ štva). Kao što je poznato, mi smo zasad jedina zemlja u kojoj se taj problem postavlja u punom njegovom značenju, te je naš Prednacrt dokument koji u historiji socijalizma u tom pogledu ide najdalje. Nisam time mislio reći da se i drugdje taj problem ne postavlja. Naprotiv, samo se ondje njegovo rješavanje probija s nešto manje svijesti aktera, a katkada i mimo, pa i protiv te svijesti.

42

One naše ekonomiste, koji sumnjaju u ispravnost postav­ ki Prednacrta, uglavnom zabrinjava pitanje kako mjeriti rad da bi nagrada, ili udio u raspodjeli, bili tačno odmjereni. Či­ ni im se da je nemoguće ostvariti jednakost, jednake uvjete te raspodjele. Ta se tendencija, međutim, i sama probija. Tre­ ba je samo snažnije poduprijeti. Možda bi bilo najbolje da to nekako pokušam ilustrirati. Uzet ću podatke naše statistike za 1959. godinu, i to one za otprilike 2500 »industrijskih poduzeća« (SGJ-61, tabela 204-12). Uzimam ih samo zbog toga što na tom mjestu ima najviše podataka. U tim poduzećima (u toj godini) lična primanja zaposlenih variraju od »prosječnog« primanja po zaposlenom (u toj gru­ pi) od — 27°/o (industrija duhana) do «+ 31°/o (industrija naf­ te). Kod toga treba još imati na umu da su to svodni podaci za čitave grane, pa da su razlike u pojedinim poduzećima veće. »Podjela rada« u toj- grupi poduzeća je takva da poduze­ ća metalne industrije zapošljavaju više od 17% ukupno za­ poslenih u grupi, pa tekstilna gotovo 14% i drvna oko 13%. Tako te tri grane zapošljavaju 44% ukupno zaposlenih u gru­ pi. Dodamo li im još slijedeću granu, tj. industriju uglja s ne­ što manje od 9% ukupno zaposlenih, preći ćemo 50% zapo­ slenih te grupe. Te bi grane, stoga, morale prilično utjecati na »srednje« vrijednosti ličnih primanja (i to ne samo u ma­ tematskom smislu), kao i na ostale »srednje« vrijednosti ostalih elemenata. Lična su primanja u tim granama u odnosu pre­ ma »srednjem« primanju po zaposlenom: metalna i+ 14%, tekstilna — 15%, drvna — 18%, i uglja + 7%, ukupno — 3%. Ne upuštajući se sada i ovdje u uzroke ovih razlika, treba samo napomenuti da te razlike sigurno ne potječu samo od različitosti kvalifikacija i različite težine rada i si. Svakako tu ima i drugih elemenata, elemenata koji nisu vezani na »rad«. Moglo bi se samo (ovdje potpuno neobrazloženo) reći da je opći položaj te četiri grane s — 3% »srednjeg« ličnog primanja vjerojatno »zakonit« za našu sadašnju situaciju, ali da njegova unutrašnja struktura ne zadovoljava (tj. mogla bi se izbjeći). »Prihodi od rada« nisu sasvim u skladu s količinom i kva­ litetom rada.

43

Statistika nam daje podatke i o vrijednosti osnovnih sred­ stava po zaposlenom u toj grupi poduzeća. Rasponi se tih vrijednosti kreću od 25% »srednje« vrijednosti po zaposle­ nom (grana »raznovrsne industrije«) do 1022% (javne elek­ trane). Raspored (ukupnih) društvenih sredstava po granama ne odgovara rasporedu zaposlenih. Grana metalne industrije, doduše, i tu vodi (sa gotovo 16% vrijednosti), ali slijede javne elektrane (sa gotovo 12%), pa onda crna metalurgija (s oko 10%), tekstilna (s više od 8%) i prehrambena (s više od 7%). Tih pet grana angažira oko 53% društvenih sredstava angaži­ ranih u grupi (treba se ograditi od tih podataka utoliko što su osnovna sredstva računata po »osnovnoj« vrijednosti, a ne današnjoj). Najveća je »disproporcija«, dakako, kod javnih elektrana, gdje 1,57% od ukupno zaposlenih upotrebljava, od­ nosno stavlja u pogon 11,60% vrijednosti ukupnih društve­ nih sredstava (u toj grupi). Ostvareni višak u odnosu prema ličnim primanjima va­ rira od 35% u industriji uglja do 876% u industriji nafte. Ovaj je posljednji podatak obično taj kojim se dokazuje da se raspodjela ne može bazirati na radu, jer se očigledno i cijene ne formiraju prema uloženom radu, a nema unutrašnjih instrumenata koji bi preraspodjelu formirali tako da se po­ štuje princip nagrađivanja prema radu. Smatra se da je ne­ kako najlogičnije da se odrede zarade prema ocjeni kvaliteta i količine rada, a da ostatak prisvoji društvo u ovom ili onom obliku. Ta argumentacija izgleda prilično logična, a i oprav­ dana, jer se njome naizgled najlakše postiže jednakost u na­ gradi za rad. Rezoniranje ima, međutim, kako se vidi, vrlo mnogo elemenata (državnog) kapitalizma (određivanje najam­ nine) i distributivnog socijalizma (»socijalizma« putem same raspodjele). Odstupanja su naših cijena od vrijednosti ili od produkcionih cijena znatna. Jedan površan račun (za istu godinu i istu grupu grana) pokazuje da se odstupanja postignutih ci­ jena od vrijednosti (gdje je ova računata tako da je odnos v : m održan konstantan, tj. prema »srednjem« odnosu, a bez korekture »neopravdane« nejednakosti ličnih primanja) kre­ ću od — 33% (industrija građevinskog materijala) do i+ 55% (industrija duhana), a odstupanja postignutih cijena od pro-

44

dukcionih cijena od — 50% (javne elektrane) do i+ 49% (in­ dustrija duhana), (uz (pretpostavku da je produkciona cijena računata na punu vrijednost osnovnih sredstava),, ili od — 43% (javne elektrane) do i+ 40% (industrija duhana) (uz »srednju« vrijednost osnovnih sredstava). Izuzevši javne elektrane (zbog specijalnih razloga, koje sada ne navodim) donja bi granica odstupanja postignutih cijena od produkcionih bila — 18% (industrija uglja), odnosno — 13% (također industrija uglja), prema već spomenutim metodima računanja. Na sličan bi­ smo način i gornju granicu nešto snizili, ako bismo izostavili industriju duhana (kod koje su jaki ostaci državnog monopo­ la), pa bismo dobili kod odstupanja od vrijednosti kao gornju granicu i+ 41% (industrija nafte), a kod odstupanja od produkcione cijene + 29% (industrija gume), odnosno + 26% (opet industrija gume). I inače bismo mogli kazati da su od­ stupanja od vrijednosti nešto veća nego odstupanja od pro­ dukcionih cijena. I sami ovi termini »vrijednost« i »produkciona cijena« ovdje su zapravo neopravdani. Kvantumi koji bi ih trebali izražavati, sasvim su arbitrarni. Nema nikakvih stvarnih in­ strumenata koji bi ih određivali. »Vrijednost« smo računali tako da smo na »lična primanja«* dodavali srednju v danost viška. Tako to danas računaju i mnogi drugi. Nema, među­ tim, društvenih odnosa koji bi dopuštali ovakav način raču­ nanja. Ne razmjenjuju robu njeni lični proizvođači. Rad je odavno društven, a i način prisvajanja se mijenjao. Zato je i »vrijednost« ovdje samo potpuno »teoretska« i hipotetska (zapravo samo matematska) veličina. Isto je i s »produkcionom cijenom«. N i tih društvenih odnosa nema. Specijalno nema instrumenta koji bi izjednačavao profitnu stopu. Tako je i ta veličina arbitrarna i hipotetska. Rezultat koji smo do­ bili mogli smo i unaprijed znati. Ipak račun nije sasvim bez vrijednosti. On pokazuje da se teoretska postavka potvrđuje, a pokazuje i u kojoj se mjeri ostvaruju odstupanja, Što se tiče odnosa motora napretka i načina formiranja cijena, pokušat ću navesti još jedan primjer. Uzimam objav­ ljene podatke za dvije zagrebačke tvornice cipela (također iz 1959. godine, i prije obnove jedne od njih). * Nismo ispravljali »lična primanja« mada bi to bilo nužno za račun vrijednosti

45

Ovakvi osnovni podaci za obje tvornice izgledaju: 1 n" (u milijunima dinara) Ukupan godišnji prihod Amortizacija Materijalni troškovi Troškovi invest. održavanja Lični dohoci koji se knjiže kao materijalni izdaci »Lični dohoci« »Neto dohodak«

2.332,3 17,5 1.675,0 15,3

927,7 8,7 615,5 3,8

13,8 320,4 290,3

3,4 127,0 169,3

Ostali podaci: II I (u milijunima dinara) Ukupna aktivna sredstva Osnovna aktivna sredstva Obrtna aktivna sredstva (»Izračunati«) broj radnika

995,0 399,8 595,2 940

347,3 176,7 170,6 344

Uz te bi podatke dnevni proizvod po radniku izgledao ovako: i I 5.870ci+ 1.092v + 990m = 7.952 II 5.883ct+ 1.184v + 1.577m = 8.644 »Rad« ovdje nije jednako plaćen (razlika iznosi oko 8%), ali nije niti dodao jednaku vrijednost. Mi ćemo pretpostaviti da su obje tvornice proizvodile je­ dnake cipele i za njih postizavale jednake cijene*. Recimo: proizvodile ču muške plitke cipele i isto takve ženske, a u omjeru 2:3, te su od trgovine dobivale za njih: za muške 2.420, a za ženske 1.973 dinara, odnosno za »uslovni« par koji se sastoji od dva dijela muških i tri dijela ženskih cipela, di­ nara 2.152, što je (približno) izračunato po srednjim cijenama za tu godinu. U takvom bi se slučaju proizvodnost rada u njima odnosila kao 3,70 prema 4,02, koliko takvih »uslovnih« * Molim čitaoca da drži na umu da su stoga odavle dalje sa­ svim proizvoljni računi koji služe za ilustraciju. Sa stvarnim sta­ njem nemaju veze, jer ne poznam te tvornice. Jedina im je »veza« ta da su mogući.

46

pari cipela jedan radnik proizvede za jedan dan, odnosno kao 100 :108,65. Struktura cijene za takav »uslovni« par bi bila I II

1.588c + 296v + 268m = 2.152 1.465c;+ 295v + 392m = 2.152

»Had« bi po paru cipela bio ovdje već prilično izjedna­ čen — u naplati, ali ne i u trajanju. Radnik u poduzeću II je produktivniji. On proizvede par takvih cipela za okruglo dva sata, dok onaj u poduzeću pod I treba za takav par dva sata i deset minuta. Poduzeće pod II je rentabilnije od poduzeća pod I. Po svoj prilici ta veća rentabilnost »proizlazi« iz bolje ekipiranosti poduzeća pod II. Na jednog radnika u tom poduzeću do­ lazi 533,7 tisuća dinara vrijednosti osnovnih sredstava prema 425,3 tisuće dinara u poduzeću pod I, ili 125,47 :100. S vri­ jednošću ukupnih društvenih sredstava više nije tako. U po­ duzeću pod II dolazi na radnika 1.009,6 dinara vrijednosti tih sredstava prema 1.058,6 u poduzeću pod I, odnosno 95,73 : 100. Poduzeće pod I angažira relativno veća društvena sredstva, ali to može (ne mora) biti posljedica upravo slabije opreme tog poduzeća. Po našem bismo dosadašnjem sistemu rezonirali (nešto pojednostavljeno) ovako: Poduzeće pod II je ostvarilo veći višak. To je uglavnom posljedica njegove bolje ekipiranosti. Ono je stoga dužno dati veći doprinos zajednici nego poduzeće pod I. A li kako su rad­ nici jednako, ili približno jednako radili u obje tvornice (jer oni uglavnom nisu »krivi« za razliku u produktivnosti rada), treba nastojati barem donekle izjednačiti i njihova primanja. Dopustit ćemo stoga povišavanje ličnih primanja u tvornici pod I (ili snižavanje u tvornici pod II) i stvar je manje-više gotova. Izlaz je »najpravedniji«. (Ovakvo rezoniranje dopu­ šta i Marx — ako je potrebno). Nikakve imanentne tenden­ cije izjednačavanja uslova rada nema, a posljedice nejedna­ kosti snosi (u tendenciji) društvo. Da su to kapitalistička poduzeća, stvar bi drugačije te­ kla. Poduzeće pod II ostvarilo bi profitnu stopu od 48,75%, a poduzeće pod I od 29,18% (ovo su malo pojednostavljeni ra­ čuni). Ako sad poduzeće pod II diktira cijene i profitnu sto­ pu, onda je kapitalist pod I »prikraćen«. On ima, načelno,

47

dva izlaza. P rvi je da podigne produktivnost rada. Uz pret­ postavku da mu to strojni park i ostala fiksna sredstva dopu­ štaju (što nije vjerojatno), a sve ostale okolnosti da ostanu iste, on bi morao svoj »kapital« povećati od 955 na oko 1.065,4 milijuna dinara, a dnevni proizvod po radniku povećati od 3,70 »uslovnih« pari na 4,43 takva para po radniku. On bi morao postati još produktivniji nego kapitalist pod II (raz­ log je nešto rđaviji utrošak c). Ako, pak, to nije moguće, mo­ rat će ići drugim putem. On će svoju profitnu stopu, u tom slučaju, računati također s 48,75%, ali će deprecirati svoj ka­ pital na onaj iznos koji mu daje takav profit. Tako će sada taj »vrijediti« samo 595,5 milijuna dinara, umjesto 995,0 mili­ juna. Kako pak obrtna sredstva moraju stalno cirkulirati, to će sva deprecijacija pasti na osnovna, te će ona »vrijediti« samo (595,5 — 595,2 = ) 0,3 milijuna dinara odnosno neće vri­ jediti ništa. Kapitalist neće imati nikakvog interesa da ih ob­ navlja. Kapitalist neće »gubiti« na profitu (odnosno njegovoj stopi), nego je izgubio na vrijednosti kapitala. Njegov »gubi­ tak« iznosi gotovo 400 milijuna dinara već u onom momentu kad poduzeće pod II zadominira tržištem. Stopa profita, na­ protiv, raste (mada je suma ista). Kako se čitav proces reflek­ tira kao gubitak vrijednosti kapitala, to će takva vrsta pro­ izvodnje morati otpasti, i, ako taj kapitalist bude ulagao u proizvodnju cipela, ulagat će u proizvodnju tipa poduzeća pod II ili čak.bolju. »Mirenja« sa stanjem stvari nema. Kapitalist koji bi to činio, otvorio bi proces svoje likvidacije kao kapi­ talista. Ovdje smo našli motor progresa, kao i njegove oblike, te oblike izjednačavanja profitne stope. Kapitalistova se težnja za profitom odrazila kao obezvrijeđenje kapitala. * Prije traženja motiva i motora napretka kod nas, trebalo bi pobliže razmotriti pitanje djelovanja zakona vrijednosti kod nas kao i njegovih oblika. U istraživanju djelovanja zakona vrijednosti »u socijali­ zmu« gotovo svi »socijalistički ekonomisti« ranije su uopće poricali djelovanje takvog zakona. Sada ga manje-više pri­ znaju, mada se još nigdje nije probila do dominantnog polo­ žaja neka čvršća teorija njegovog oblika. Još traje diskusija.

48

Akademik Strumilin, na primjer, misli (»Problemi socijali­ zma i komunizma«) da se zakon vrijednosti svodi (manje-više) na razmjenu ekvivalenata. »Preobraženi« zakon vrijed­ nosti u obliku djelovanja zakona produkcione cijene da je na­ rušavao proporcije, jer je odstupao od zakona vrijednosti, odnosno od razmjene ekvivalenata. I on misli da bi »u socija­ lizmu« opet trebalo (u načelu) uspostaviti razmjenu ekviva-. lenata, tj. zakon vrijednosti. Sva argumentacija stvaranja disproporcija odstupanjem od razmjene ekvivalenata svodi se na pogrešno miješanje efekata promjene cijena s efektima odstupanja cijena od vrijednosti, te stoga i implicitne pret­ postavke da je kapitalizam mogao funkcionirati, ili funkcio­ nirao (negdje »na početku«) bez produkcionih cijena, a na ba­ zi razmjene ekvivalenata. Kad bismo na čas pretpostavili da su grane iz grupe koja je ovdje prikazana zapravo cjelovita privreda (jedne zemlje, što nisu i ne mogu biti), i da vlada sistem opisan na poznatom mjestu u Marxovoj »Kritici gotskog programa«, onda bi se društveno planiranje odvijalo otprilike ovako: društvo bi od­ redilo nekim svojim mehanizmom (tačnije: organiziralo bi se) da oko 17°/o njegovih članova sposobnih za rad radi u metal­ noj industriji (»na smjenu«, ili bilo kako, ali bi 17% uvijek bilo ondje zaposleno), 14% u tekstilnoj itd. Za obavljeni rad članovi bi dobivali bonove s kojima bi pridizali svoj dio u raspodjeli društvenog proizvoda, tj. svoj dio »potrošne robe«, a sredstva za proizvodnju bi bez »razmjene« išla na svoja odredišta. Reprodukciju osigurava materijalni sastav, fizički oblik proizvoda. Ostala »društvena davanja« podmiruju se mbinacijom obiju ovih formi, Itd, »Podjela rada« u našoj zemlji ne vrši se na ovaj način, a i nijedna druga. Kapitalističko bi »planiranje« odnosno funkcioniranje si­ stema bilo drugačije. Približno jednaka profitna stopa značila bi da je količina kapitala približno dobro raspodijeljena na grane i poduzeća. Nejednakost u profitnoj stopi istjerivala bi kapitale iz jedne grane (gdje ih ima previše), a unosila u dru­ gu (gdje ih ima premalo). »Podjela rada« bi se vršila posred­ no, preko raspodjele kapitala. Rezoniranje ne bi išlo tako da 17% sposobnih za rad ide u metalnu industriju, nego: 16% kapitala ide u tu industriju, 12% u javne elektrane, itd. Rad4 Aktuelni problemi

49

nik je ovdje samo apendiks, akcesorij kapitala i slijedi ga. Razmjena se vrši po principima opće profitne stope, a sve (i radna snaga) je roba. Pretpostavka jednog jedinog kapitalista, kao drugi eks­ trem tog sistema, mijenja mnogo koješta, ali ne mijenja ni­ šta na bazičnom, osnovnom društvenom odnosu. Ona i nije sasvim teoretska pretpostavka, jer se proces u pravcu stva­ ranja takvog »jednog jedinog kapitalista« odvija svakodnev­ no pred našim očima. Takav bi »jedini« kapitalist morao, razumije se, plani­ rati. Što mu se »imovina« sastoji iz većih jedinica, većih po­ gona, to će mu i planiranje biti lakše i potrebnije. Tjerajući i tu stvar do ekstrema, vidjeli bismo da je »nekbntrolirano« ostalo još samo tržište masovne (»radničke«) potrošnje, tj. konačnog utroška varijabilnog kapitala, koji se sav troši u dijelu proizvoda Marxovog odjeljka II. U »običnom životu« baš je to »nekontrolirano« tržište prilično poznato i prilično stabilno (u kraćem vremenu), pa bismo mogli dobiti ovakvu sliku: Od Marxove se sheme proste reprodukcije I II

4000ci+ 1000v + 1000m = 6000 2000CH- 500v + 500m = 3000 6000crb 1500v + 1500m = 9000

samo onih 1500v (1000 Iyi+ 500 IIV kad već pređu u ruke rad­ nika) i pola vrijednosti proizvoda odjeljka II nalazi na »ne­ kontroliranom tržištu«, dakle na tržištu gdje vladaju stati­ stički zakoni, zakoni velikog broja i prosjeka, dok je sve osta­ lo izašlo iz tih zakona. Od 9000 ukupnog proizvoda tako samo 1500, tj. 1/6, nije kontrolirano po tom »jedinom kapitalistu«. Ta će se suma, razumije se, povećati za one iznose koje će »jedini« kapitalist izdati na održavanje svog činovničkog, službeničkog, državnog i ostalog aparata i servisa (izvan pro­ izvodnje). A li je u svemu tome teoretska gornja granica 1500v i + 1500m = 3000 (što je jednako vrijednosti odjeljka II). Očigledno je da je taj »jedini« kapitalist u svojim kalkulaci­ jama vezan samo na održavanje onih odnosa u cijenama koji neće dopustiti da se opseg i struktura potrošnje na »nekon­ troliranom« tržištu mijenja. Morat će paziti i na sume cijena 50

i na unutrašnji raspored i »težinu« pojedine grane potrošnje itd. Ostalo nije više tako važno. Njegov će profit biti određen općim stupnjem eksploatacije radne snage* a raspodjela tog profita na pojedina poduzeća bit će određena ograničenjem o kojem je upravo bila riječ, tj. ograničenjem da se ne mije­ nja opseg i strukturu potrošnje na »nekontroliranom« trži­ štu. Sredstva proizvodnje može također (uz održavanje tih uslova) i naturalno distribuirati. Količinu kapitala potrebnu za pojedine grane više neće određivati prosječna profitna stopa. Ona će biti određena pro­ cesom proizvodnje upravo one količine i strukture potrošnje o kojoj je riječ. Isto i cijene. Opći stupanj eksploatacije rad­ ne snage je ovdje dat. Nijedna dosadašnja teorija planiranja (pa ni naša) nije bitno izašla iz okvira ovakvih (teoretskih) pretpostavki, pret­ postavki »jedinog« kapitalista, a nije ni njih sasvim dosljed­ no razradila. Kako se proces centralizacije kapitala vrši u raz­ vijenim kapitalističkim zemljama do fantastičnih razmjera, uloga države u ekonomiji raste, a u socijalističkim zemljama provedeno je podržavljenje sredstava proizvodnje, to se mno­ gi elementi teorija planiranja prilično poklapaju i kod socija­ lističkih i nesocijalističkih teoretičara. Takvog »jedinog« kapitalista nema nigdje (ni kod nas). Postoje mnogi međufaktori. I sama tehnika planiranja takvog »jedinog« kapitalista (ili »društva«) nije baš sasvim dosljed­ no izrađena. Stoga je djelovanje zakona vrijednosti (u jed­ nom specifičnom obliku) šire od planiranja. Ono je šire i zbog međufaktora, ali upravo i zbog nedostataka sistema planira­ nja (čak ovo dolazi na prvo mjesto). Planiranje bi moralo uskladiti razvoj sa zakonom vrijednosti da bi se s njim po­ klapalo. Zato život i unosi korekture u planiranje ili izaziva teškoće u izvođenju planskih zadataka. Već spomenuti akade­ mik Strumilin misli obratno. On misli da je planiranje šire od zakona vrijednosti. Misli da je to zato što planeri mogu odstupati od cijena koje bi izražavale vrijednost, a mogu i dizati industriju ili trošiti sredstva na ono što nije renta­ bilno u smislu »zakona vrijednosti«, a društvu je potrebno ili korisno. To shvaćanje dolazi od pogrešnog shvaćanja zakona vrijednosti. Kapitalizam je narušio i narušava razmjenu ekvivalenata, čak ju je pretvorio u vlastitu suprotnost, pa je ipak 51

razvio produktivne snage i ostavio u djelovanju »preobraženi oblik« zakona vrijednosti. Zašto socijalizam ne bi mogao ići i korak dalje? »Nerentabilna« poduzeća (potrebna i nepotreb­ na) nisu specijalitet socijalizma. I njihova egzistencija ne mi­ jenja ništa na osnovnom ekonomskom zakonu. Društvo (ili pojedinac kapitalist) koje se na njih odluči, mora ih kalkuli­ rati u opće ekonomsko kretanje i saobraziti ostalo privredno kretanje njihovoj izgradnji. Inače ih neće imati, ili će izazvati poremećaje koje nije očekivalo. Slično je i s cijenama. I one su odstupale od vrijednosti, pa ipak nisu srušile tadašnji oblik zakona vrijednosti, odstupale su i odstupaju od produkcionih cijena, pa ipak ne mijenjaju zakon prosječne profitne stope, itd. Monopoli su stvorili mogućnost bitnih odstupanja od produkcione cijene, a planiranje je stvorilo još ogromni je mo­ gućnosti takvih odstupanja. Samo time još nije likvidiran za­ kon vrijednosti. Iluzija je misliti da je planiranje ili ukinulo zakon vri­ jednosti ili da je šire od njega. Planiranje je jedan njegov element (i to najvažniji). Na bazi bi proste robne razmjene (»zakona vrijednosti« i razmjene ekvivalenata) razmjerno jednaka »dodana vrijed­ nost« robe prema količini utrošenog rada značila da je dru­ štvena podjela rada pravilno obavljena. Napuštanjem proiz­ vodnje ondje gdje se postiže manje, i prelaženjem u proizvod­ nju onamo gdje se postiže više, obavljala bi se sva kretanja u korigiranju podjele rada. Već kad bismo pokušali konkretizirati ovo kretanje na našim primjerima (dakle: kod nas), vidjeli -bismo, svu nemo­ gućnost djelovanja ovih principa. Ta će nemogućnost biti još jasnija ako pokušamo odrediti pravila proširene reproduk­ cije. »Vrijednosne cijene«, naime, ne osiguravaju proširenu reprodukciju u pravilnim proporcijama. Proširena se reprodukcija financira iz viška. Kako bi ta izgledala (kod nas) u tri različita slučaja? Uzmimo dvije ekstremne grane i onu koja zauzima naj­ veći »prostor« kako po broju zaposlenih tako i po ukupno angažiranim društvenim sredstvima i po vrijednosti proizvo­ da na tržištu, tj. javne elektrane (grana 1), »ostalu industriju« (grana 21), i metalnu industriju (grana 7) iz već citirane ta­ bele naše statistike.

52

Najprije nekoliko općih podataka: G r a n a

00

©

Učešće u ukupnoj »realizaciji« grupe (»prostor« na tržištu) 2,36»/o Postotak zaposlenih grupe 1,57»/« Vrijednost osnovnih sredstava po zapo­ slenom kao postotak srednje vrijednosti ' 1.022»/# Procenat ukupnih društvenih sredstava angažiranih u grani 11,60»/» Ostvareni višak kao dio ukupnog viška vrijednosti 1,87% »Organski sastav sredstava^ 99,68c 0 ,3 2 v Odstupanja*" cijena — 1,45% od »vrijednosti« Odstupanja cijena od »produkcione cijene« (uz punu vri­ jednost osnovnih — 50,45»/» sredstava)

) (u tri godine s laganom tendencijom pada, od — 35,9% na — 31,2%); 2) indu­ strija uglja s — 29,6% (drži se oko te cifre kroz tri godine, tj. ima — 29,8% i 29,2%); 3) drvna industrija s — 19,3% (isto s laganom tendencijom pada, od — 20,2% na — 18,2% i 4) štam­ parije s — 16,7% (također pad od — 23,8% na — 16,0%). Od ovih grana najgoru, tj. industriju građevinskog materijala, računi produkcionih cijena ne čine baš tako slabom. Po nji­ ma su odstupanja kroz te tri godine — 7,5%, — 13,3% i — 9,6%, a po računima sa »srednjom« vrijednošću osnovnih sredsta­ va — 4,5%, — 10,9% i — 7,9%. A li k tome treba dodati da su u toj grani ostvareni lični prihodi kroz te tri godine bili na nivou — 17%, — 21% i — 19% prosječnog ličnog prihoda gru­ pe. To bi na primjer, značilo da je 1959. »realizacija« za 43,7% niža od vrijednosti kad bi se ova računala na srednji lični prihod, a ne za 33%, a i odstupanja od produkcione cijene bi trebalo korigirati. Nemam podataka o strukturi te grane u Godišnjaku odakle su ovi podaci uzeti. Čini se da bi slika te grane bila znatno gora da su u nju uključene i neke druge fabrike i »fabrike«. To je grana koja bi tek s neznatnim iz­ nimkama teško preživjela prijelaz na više lične dohotke i na veći udio ličnog dohotka u kretanju cijena. U njoj gotovo ni­ šta modernijeg nije učinjeno kroz čitav poslijeratni period, i ona je sva orijentirana na standarde daleko predratne, a * N a ovo treba naročito upozoriti. Poznata je »statistička« šala kako je šef nekog odjeljenja u bolnici odgovorio da je stanje od­ jeljenja odlično, jer je prosječna temperatura bolesnika 36,7°. Imao je 6 bolesnika, od kojih su petorica imali temperaturu 40°, a šesti je umro i imao oko 20°. Razumije se da baš ovakva šala u tim poda­ cima nije moguća, ali su moguća znatna odstupanja. g Aktuelni problemi

81

podignuti su i takvi kapaciteti koji ne bi izdržali (zbog svoje zaostalosti) ni predratne uvjete, a održali su se samo zbog velike oskudice stambenog prostora. Ta grana, po produktiv­ nosti rada, ne ide više u sliku naše aktuelne ekonomske raz-r vijenosti. To se ne može ne odraziti i na njenim cijenama. (Mnogi novi kapaciteti te grane mogli bi poslužiti kao primjer rđave investicione politike kod »decentraliziranih« investito­ ra. Istina bi bila suprotna. Oni su teška optužba pogrešaka opće investicione politike na tom planu.) Prijelaz na suvremenije oblike formiranja cijena, otkrio bi ovdje teške probleme. A li ti problemi postoje i treba ih riješiti. Prijelaz će mobilizirati i nove snage na njihovo rje­ šavanje. Druga je po redu industrija uglja. Ta ostaje negativna u svim našim usporedbama. Nešto je od te negativnosti di­ rektna posljedica svi jesne politike, tj. cijene su bile limitira­ ne, pa se proizvodnja nije adaptirala na nastale promjene. Problemi nisu, međutim, samo u tome. Promjene u privred­ noj strukturi rađaju i tu probleme, koje treba posebno stu­ dirati. Treća je drvna industrija. Račun produkcionih cijena sta­ vlja je u »normalne« djelatnosti. Tu su njene razlike — 0,32%, — 3,1% i — 1,0%, odnosno — 2,8%, — 4,6% i — 2,8% kroz tri godine i s odgovarajućim načinom računanja. Slično je i sa slijedećom granom (štamparijama). Ovo pak znači samo to da će te industrije (važnije je to za drvnu, koja zapošljava oko 13% od ukupno zaposlenih u grupi, a učestvuje s oko 6% u ukupnoj realizaciji) teže podnijeti »skuplju« »radnu snagu«, tj. imat će veće probleme, ali se te probleme u svakom slu­ čaju mora riješiti. Negativni ekstrem po računu produkcione cijene pred­ stavlja razlika u cijeni proizvoda električne energije. O tom smo već govorili. Druga su vrsta problema pozitivni ekstremi. Po računu vrijednosti to su: 1) industrija duhana s +55,4% (kroz tri godine: +44,0%, i+55,4% i +55,3%); 2) industrija nafte (+42,2%, t+40,9% i +50,9%); 3) industrija papira (+31,9%,

82

+ 34,1% i i+28,0%); 4) industrija gume (+20,8%, +17,4% i + 14,1%); 5) obojena metalurgija (:+14,3%, +15,0% i + 13,8%) itd. Industrija duhana ostaje visoko rentabilna i po računu produkcione cijene ( + 46,6%, i+ 49,1% i + 50,1%, odnosno + 37,0%, i+39,5% i +40,7%). Lična primanja su u ovoj grani najniža (— 23,7%, — 27% i — 26,2%). Već je o njoj bilo riječi kao u ostatku staroga. I to je bilo malo rečeno. Ona se ba­ zira na poretku koji je zapravo već sav preživio. Niski lični prihodi potječu i od niskih kvalifikacija, ali i od uglavnom ženske »radne snage«, te su čisti ostatak zaostalosti. S druge je strane sama proizvodnja duhana (sirovine) temeljena na skoro feudalnom ili kolonijalnom tipu poljoprivrede (s vrlo niskim životnim standardom neposrednog proizvođača), ko­ jemu otkucavaju posljednji časovi. Tako ta naizgled visoko rentabilna industrija proživljuje u stvari jednu od najtežih kriza s najmanje izgleda na »normalan« izlaz. Povišenje ži­ votnog standarda učinit će sirovinu skupljom (i drugačijom, jer nismo dovoljno bogati da je održimo ovakvom), a morat će se likvidirati i ova razlika u ličnim primanjima. U tom će slučaju naša proizvodnja postati izvanredno skupa. Mno­ go skuplja nego što su ove cijene sadašnje proizvodnje. Sa­ dašnji (relativno) visoki nivo cijena i jeste u neku ruku anti­ cipacija ove perspektive i dokaz da se neki zakoni objektivno probijaju. O industriji nafte već smo govorili. Upozoravam na Marxovo mišljenje da ovakve industrije nisu nikad isplatile sav rad uložen u njih (vidi Kapital, I, str. 6). Za naše će svr­ he biti dovoljno ovdje napomenuti da ima načina da se i ovdje približno izjednače lična primanja (na primjer, stvar­ no izvršena istraživanja priznaju se kao »troškovi«, a inače se prihod računa kao dohodak i »oporezuje«). (Kod naše je industrije nafte velik elemenat monopola, ali to nije naša tema.) Ostale spomenute industrije pokazuju manjkove robe i, barem donekle, monopolne položaje. Po računu profitne stope veće odstupanje pokazuje i tekstilna industrija (+21,2%, +16,4% i + 15,1%, odnosno + 18,0%, +13,9% i +12,4%). I o njoj je već bilo govora.

83

Njena se »srednja« primanja po zaposlenom kreću nisko

B a k a r ić : U principu je moguće da se tu krije defekt nekih Tačuna i naravno slabosti zaključaka koji se izvlače na osnovu takvih računa. Jer, raspad sela jedan je od najvažnijih mome­ nata pri računanju nacionalnog dohotka po stanovniku. Mali raspad sela znači ogroman napredak u društvenoj produktiv­ nosti rada. Naš metod izračunavanja nacionalnog dohotka u dolarima veoma je arbitraran, može se izvesti ovako ili ona­ ko. On je takav da se čitav taj brzi raspad sela uopće ne ogle­ da u našoj evidenciji porasta nacionalnog dohotka po stanov­ niku, mada je, u stvari, napravio čitavu revoluciju u društve­ noj produktivnosti rada. E p : Bez ikakvih mjerenja može se zaključiti da se umanjenje razlika u uslovima života najbrže odvija na selu. Pogleda li se, recimo, neko makedonsko selo, ono po čitavom nizu manifestacija nalikuje na neko hrvat­ sko, mnogo više nego ikad ranije. Ili, uspoređuje li se jedno hrvatsko selo sa slovenskim, vidjet će se da su razlike očigledno sasvim umanjene. B a k a r ić : A istodobno po statistici, po izračunavanju na­ cionalnog dohotka po stanovniku, te su razlike veće nego što ;su bile ranije. Korektive u taj naš sistem računanja nužno je unijeti već i radi određivanja strategije našeg daljnjeg eko­ nomskog, regionalnog, pa u krajnjoj konzekvenci i društve­ nog razvoja. Poučne su u tom pogledu tendencije razvitka ka­ pitalizma. Naime, kapitalizam je prvo dovodio do uvećava­ nja razlika u razvijenosti pojedinih regiona. Kasnije, kad je došao do one granice produktivnosti koja mu smanjuje pro­ fit, kapitalizmu je zbog profita postalo interesantno da ide u nerazvijena područja, i izvan nacionalnih granica, i da njih n stvari razvija da bi očuvanjem nesmanjenog profita mogao rješavati probleme u »svojoj kući«. E p : U stvari, kapitalizam ide k nerazvijenim ne sa­ mo da bi očuvao nesmanjeni profit nego i da bi očuvao reprodukciju samog kapitalističkog sistema. B a k a r i ć : Upravo zato. A li to je etapa ekstenzivnog raz­ vitka kapitalizma. Zakonito je, međutim, da porast društvene produktivnosti rada donosi pad prosječne profitne stope i da

160

u slučaju takvog razvoja kapitalizam kreće u nerazvijena područja. Kretanje profitne stope je dakle barometar ekstenzivnog ili intenzivnog privređivanja, indikator koji je od kapitalnog značaja za razvitak naših društvenih odnosa. Naš stari sistem računanja u kojem se ne gleda profit nego akumulacija i fon­ dovi, ne dozvoljava da se vidi ono što je za reprodukciju so­ cijalističkih društvenih odnosa bitno — kretanje društvene produktivnosti rada. U tom sistemu računanja ovaj indikator i ne može da se vidi, jer prema njemu izgleda da, ukoliko su akumulacija i fondovi veći, utoliko je i produktivnost veća, da je — ako se do kraja izvuče konzekvenca — i baza za tem­ po rasta, za intenzitet ulaganja i za standard veća. A stvarno, ako se pogleda šta je u tu veličinu akumulacije i fondova ulo­ ženo, onda račun nije tačan. A mi to ne gledamo. U stvari, mi ne računamo kretanje društvene produktivnosti rada. Tu se dobrim dijelom mora tražiti uzrok stalnog pritiska na inve­ stiranje, na investiranje kao metod privređivanja, odnosno na ekstenzivno privređivanje. E p : Iskrivljena slika kretanja društvene produk­ tivnosti do te je mjere utjecala na naš razvoj da smo i bez računa praktično priznali da je cjelokupni naš do­ sadašnji razvitak bio ekstenzivan i da su na toj osnovi izrasle disproporcije iz kojih onda izviru i ovi odnosi što sada predstavljaju ozbiljne i ekonomske i političke probleme. Ali, nedostatak valjanih računa pothranjuje i održava iluziju da se ti problemi mogu razrješiti pro­ stom preraspodjelom i daljim brzim ulaganjima u nove kapacitete. B a k a r ić : Ako se pokuša napraviti račun prosječne profit­ ne stope kod nas, vidjet će se da ona — računski uzeto — ne pada. Po nekim računima, koji su doduše rađeni na brzinu i u koje je unesen čitav niz arbitrarnih elemenata (seljačka produkcija), prosječna profitna stopa kod nas je rasla od 19 na 26, pa je zatim pala na 24. Interesantno je da prosječna stopa profita pada upravo u godinama koje su ocijenjene kao loše, kad je stopa industrijske proizvodnje bila niža. Po mom dubokom uvjerenju u tim je godinama društvena produktiv­ nost rada rasla brže. Ove brojke to, također, pokazuju. Istina,

U

Aktuelni problemi

161

niz je veoma mali pa se ne mogu izvući potpuno čvrsti za­ ključci. A li u krajnjoj liniji to i nije primarno. Riječ je o to­ me da nas proširena reprodukcija košta, pa je prema tome mi moramo uračunati u naše sheme razvitka. A čim se to počne uračunavati, odmah se dobiju druge brojke, druga slika. E p : Takav ekstenzivni razvitak, ako smo Vas do­ bro razumjeli, moguć je samo na bazi niskih cijena hra­ ne. Čim ti proizvodi počnu da poskupljuju, onda oni dik­ tiraju drukčiju politiku razvoja, traže brži porast pro­ duktivnosti rada. B a k a r ić : Da, kapitalizam voli da ima nisku cijenu sirovi­ na i on tim putem ide dokle god može. A li ako se ide na soci­ jalističke društvene odnose, cijena se mora formirati prema uloženom radu. Prema tome, ako u proizvodnji sirovina i hra­ ne treba mnogo rada, i cijena mora biti određena prema tome. E p : Pod pojmom određena cijena ne mislite pro­ pisana, dekretirana cijena i dekretiran odnos cijena. B a k a r ić : Ne, nikako to. A li to je ono što u stvari nameće potrebu temeljnijeg razrađivanja tema našeg razvoja. Mi ne moramo ostvarivati profit u onim granama gdje ga svijet ostvaruje. Mi to možemo prebaciti na drugu bazu. A nesreća i jest u tome što neravnomjernosti koje je rodio stari sistem pokušavamo da razrješavamo starim metodama. Istina, novih, gotovih recepata nema, ali je riječ o tome da bismo stare pri­ laze problemu, staru metodologiju za razrješavanje svih ovih pitanja morali do te mjere razrušiti u pozitivnom smislu da nam se ne vraća staro. E p : Oprostite što inzistiram na pitanju cijena. Našu praksu upravo karakterizira stalno nastojanje da se promjenom ovih ili onih cijena dođe do novih odnosa u raspodjeli. U tu praksu uključuje se i politika »podno­ šenja računa« o kojoj ste opravdano s ljutnjom govorili. Međutim, tim se putem uporno ide, iako praksa poka­ zuje da se prostim pomeranjem cijena ne mogu izmije­ niti stvarni odnosi ni unaprijediti proizvodnja bilo koje grane. A ako hoćemo da mijenjamo položaj poljopri­ vrednih ili sirovinskih proizvođača (a to je u stvari po­

162

ložaj nerazvijenih), onda se to ne može postići prostim preračunavanjem i preraspodjelom preko propisanih cijena i raznim subvencijama. B a k a r ić : Rekao bih i da je to apsolutno bespredmetno, ukoliko čak možda nije na jednoj strani izraz vlastite nemoći, a na drugoj da služi samo kao opravdanje za postojanje svega onoga što je izraslo i još egzistira na administrativnoj prera­ spodjeli sredstava. A li isto se tako mora shvatiti da napredne industrije nema na »džaba hrani« i jeftinim sirovinama. To je također velika iluzija. Ili se proizvodnja hrane i sirovina neće razvijati zbog niskih cijena, ili će u takvom slučaju proizvo­ đači sirovina i hrane izaći na svjetsko tržište i tamo prodati svoju robu. I jedno i drugo kod nas se praktično već dešava. Zagrebačka industrija pokušala je da digne glas kad je ostala bez nekih domaćih sirovina zato što su otišle u izvoz. Istina, u tom izlasku na svjetsko tržište ima nečeg umjetnog, jer smo zbog bilance plaćanja prinuđeni da stimuliramo svaki izvoz, pa i izvoz sirovina i hrane, u čemu smo u stvari deficitarni. A li upravo u toj pojavi ogleda se neodrživost daljeg razvoja industrijske proizvodnje na niskim cijenama sirovina i hrane. Na drugoj strani, životni standard i stopa akumulacije, tj. apsorpciona moć tržišta, objektivno su dani. Mi doduše to mijenjamo, život mijenja. A li dokle god imamo određenu strukturu proizvodnje i određen nivo produktivnosti, to je objektivno dano. Mijenjati raspodjelu u dinarima ne znači mijenjati unutrašnju kvalitetu proizvodnje. Jedini je izlaz po­ rast društvene produktivnosti rada, intenzifikacija proizvod­ nje, stvaranje industrije koja će na osnovu svoje produktiv­ nosti biti sposobna i da obezbjedi zaradu koja može da pod­ nese skupu hranu, a i da kupuje sirovine po višim cijenama. E p : To znači da se već odavna nalazimo u situaciji kad pitanje bržeg porasta produktivnosti rada po zapo­ slenom treba uzeti kao osnovni zadatak i politike raz­ voja i privrednog sistema. B a k a r ić : Da, ali problem je u tome kako se prilazi pita­ nju sistema. Mi i danas izmjenama u sistemu privređivanja pristupamo sa stanovišta centralizacija — decentralizacija. Malo uprošćeno rečeno, to je da li ja imam vlast sam ili ima­

163

mo vlast nas petorica. A li idejna baza, baza društvenih i eko­ nomskih odnosa u tom zahvatu ne mijenja se. I analogno to­ me — ono što se griješilo u centralističkom sistemu, sada se griješi na širem planu. Samo malo brže dolazimo do uvjerenja da je greška. E p : Kako se samo bržim porastom produktivnosti rada mogu rješavati ključni problemi naše ekonomike, među koje spada i brže poboljšanje položaja proizvo­ đača sirovine i hrane, a time i manje razvijenih kraje­ va, onda sistem treba početi graditi »odozdo«, od pn> izvođača, a ne na liniji »davanja veće materijalne baze samoupravljanja«, što nije ništa drugo do etatističko-administrativni pristup pitanjima sistema. U tom no­ vom pristupu trebalo bi da idemo na politiku pojeftinje­ nja sredstava rada. B a k a r ić : Bio sam svojedobno pristalica kamata na osnov­ na sredstva. Taj instrument ima u sebi mnogo čega pozitivnog. S gledišta onog što nam u našem privrednom i društvenom razvoju sada treba, to je ipak stvar koju bi bilo korisno po­ novo pogledati. Inzistirati na tom instrumentu vjerojatno bi bilo pogrešno upravo zbog toga što nam on čini »kapital« sku­ pim. Mi bismo morali činiti radnika skupim. Treba naći si­ stem koji bi olakšavao i podsticao da se ide na ulaganje u opremu, a poskupljivao upošljavanje novih radnika. E p : Uprošćeno, to znači da bi ubiranje sredstava za općedruštvene potrebe i za dio proširene reprodukcije, dakle ubiranje akumulacije, trebalo ostvarivati opore­ zivanjem zarada radnika, a ne oporezivanjem osnovnih sredstava. To prije što je već prihvaćena politika preno­ šenja proširene reprodukcije za neposredne proizvođače. B a k a r ić : Nisam tako daleko otišao u pogledu instrume­ nata, ali u razmišljanjima sam došao do zaključka da bi izlaženju na onaj put koji treba da nas vodi u brže savlađivanje svih vrsta disproporcija više pogodovao instrumentarij koji osigurava da kupovina strojeva bude jeftinija nego angažira­ nje novih radnika. Naime, taj dio fiksnog kapitala kod nas je loše raspoređen i lažno čini rentabilnijom ekstenzivnu proiz-

164

vodilju. I zbog toga cjelokupan tehničko-tehnološki progres zadržava, da ne kažem gura nazad. Primjera se može naći bezbroj. U poljoprivredi smo teh­ nički dostigli proizvodnju od 90 mtc, ali nam uspostavljeni odnosi — odnosi cijena umjetnog gnojiva, traktora, radne sna­ ge, pšenice — ne dozvoljavaju da prekoračimo 50— 60 mtc; pokazuje se da se taj prinos postiže bez mnogo truda i da se na tom nivou proizvodnje više zarađuje. Postojanje ne tako malo ovakvih i sličnih pojava u indu­ striji samo je ilustracija dubine stvorenih disproporcija. Iz­ naći metode za njihovo rješavanje nije nimalo jednostavno i to iz dva razloga. P rvi je što mi danas praktično nemamo go­ tovo nijednu tačku na koju bismo se mogli osloniti ni za ana­ lize ni za formiranje odnosa između grana, razvijenih i ne­ razvijenih, između ekstraktivne i prerađivačke industrije, iz­ među industrije i poljoprivrede... Drugi je što su te dispro­ porcije tolike da je — najblaže rečeno — neizvjesno kakve bi sve bile posljedice apsolutne primjene ovih principa u izgrad­ nje ekonomskog sistema, iako jedino oni mogu da donesu ko­ načna rješenja. E p : Na drugoj strani, nije teško dokazati da se ti principi moraju primijeniti ako ne želimo da se kasnije nosimo sa svim tim problemima na nivou kada će biti mnogo teže razriješiti ih. Uostalom, pitanje je da li se problemi neće početi da raspleću mimo naše volje. B a k a r ić : Tu postoje dvije stvari. Prva je očiglednost da se disproporcije sve više nagomilavaju, a što se duže zadrža­ vaju stari odnosi, tih će disproporcija biti sve više i bit će sve teže zauzdavati ih. Davanje »slobode na kašičice« ne pru­ ža mogućnost rješenja iz prostog razloga što su već uspostav­ ljeni takvi odnosi da ih parcijalnim zahvatima, mjerama koje zadržavaju dominantnim dosadašnje, po svojoj suštini admi­ nistrativne metode rukovođenja, više uopće nije moguće raz­ riješiti. Takva metoda u stvari samo znači odgađanje rješe­ nja. Na drugoj strani, ako bismo najednom sve prepustili auto­ matizmu, ako bismo najednom dozvolili takvo odmjeravanje snaga koje bi dovelo do odstranjivanja iz naše ekonomike sve­ ga što po sadašnjim svojim sposobnostima ne bi moglo da op­ stane, najvjerojatnije bi se dubina do sada stvorenih dispro­

165

porcija izrazila toliko snažno da se postavlja pitanje bismo li mogli izdržati da se -taj proces odigra dokraja. Ostaje, dakle, pitanje kakvi bi bili konačni rezultati takvog izlaska iz sa­ dašnje situacije. Najvjerojatnije se baš u tome što je relativ­ no lako vidjeti svu težinu izlaska iz situacije dobrim dijelom krije uzrok inkliniranju k intervencijama koje u stvari zna­ če zakivanje starog sistema. Takav postupak, međutim, ne daje osnova za rješavanje problema. Teškoće koje su po svojoj suštini produkt starog sistema ne mogu se savlađivati meto­ dama koje odgovaraju tom sistemu. Međutim, periodika zaoštravanja jedne od osnovnih dis­ proporcija — deficita u bilanci plaćanja — pokazuje da se ne može više ostajati na mjerama koje ne vode bržem razrješa­ vanju strukturalnih problema naše privrede. Štoviše, sve kraći vremenski intervali izbijanja ovih teškoća s bilancom plaćanja pokazuju da postaje opasno svako odgađanje dubljih i smjelijih zahvata primjenom klasičnih mjera, a naročito uz pomoć inozemnih kredita; te metode i ta sredstva inače bi tre­ balo iskoristiti upravo za provođenje takvih promjena u si­ stemu privređivanja i razmjene s inozemstvom koje će otvo­ riti proces likvidacije disproporcija na bazi više produktiv­ nosti rada. To znači: moramo prijeći na slobodnije ekonomske odnose pa u tako stvorenim uslovima intervenirati da dispro­ porcije ne dođu suviše brutalno do izražaja. Preciznije reče­ no: promjenama prijeći na sistem slobodnijeg djelovanja eko­ nomskih zakona s mogućnošću regulacije. Administrativna in­ tervencija onda ima jedan sasvim novi kvalitet; ona nije sistem rukovođenja privredom i ekonomskim razvojem uopće, kao što je to po svojoj suštini bilo do danas, već je dio sistema društvenog usmjeravanja objektivnih ekonomskih zakona. E p : Iako nije teško shvatiti da se na toj strani, tj. u politici razvoja na bazi bržeg porasta produktivnosti ra­ da, u intenzifikaciji proizvodnje, nalazi rješenje i za biži razvoj manje razvijenih regiona, nisu malobrojni oni koji smatraju da intenziviranje proizvodnje znači usporavanje izmjene socijalne strukture. B a k a r ić : Taj strah je bez osnova. Intenzivna proizvodnja, proizvodnja s visokom strukturom kapitala, s izrazitom ori­

166

jentacijom na ekspanziju pomoću tehnološkog progresa, a ne nagomilavanjem radne snage ne mora biti element laganijeg raspada sela, čak i pod uslovom da dovede privremeno do usporenog transfera radne snage. Jer, veći dohodak u gradu unosi preko tržišta na selo sredstva koja dovode do raspada patrijarhalne seljačke privrede, do intenziviranja poljopri­ vrede. Međutim, intenzivna ekonomika je jedino što donosi definitivan preobražaj socijalne strukture. Ekstenzivna pro­ izvodnja samo u prvim godinama razvoja može da apsorbira velike količine radne snage. U tom svom naletu ona otprilike dovede do odnosa 55:45 u korist nepoljoprivrednog stanovništva. To je odnos koji mi danas imamo. A li ekstenzivna privreda ne može dalje da raz­ vija industriju, pa prema tome ne može da dalje mijenja so­ cijalnu strukturu. U slučaju intenzivnog privređivanja stvari Idu upravo obrnuto. Moć apsorbiranja radne snage jest tu u prvim godinama manja, ali zato je u krajnjoj konzekvenci to jedina snaga koja je sposobna da poljoprivredno stanovništvo svede na 12— 14 posto, pa i ispod toga. Drugu stranu tog pitanja čini strah tzv. razvijenih od vi­ ših cijena sirovina i hrane. U osnovi taj strah potječe iz niske produktivnosti »razvijenih« kojima se skupa proizvodnja si­ rovina javlja kao prepreka razvoja. I, kao što sam već rekao, u praksi se to manifestira u zahtjevima da se zabrani izvoz i da se administrativno drže niske cijene, a konačan rezultat takve orijentacije jest akutan nedostatak tih dobara. Samo Intenzivna proizvodnja sposobna je da prihvati skuplje siro­ vine; samo intenzivna, visokoproduktivna proizvodnja sposob­ na je da obezbijedi radniku zaradu koja može da financira intenzifikaciju poljoprivrede i podizanje zarade proizvođača životnih namirnica. Tu je, međutim, pitanje tko je taj koji treba da razrješa­ va te komplicirane odnose. Mada nijednog trenutka ne sporim nužnost jedne institucije kao što je to neki fond za nerazvi­ jena područja, mislim da inzistiranje samo na tom i takvom metodu razrješavanja problema, gledanje na takvu institu­ ciju kao na jedinu mogućnost kojom se mogu uskladiti inte­ resi — u sebi sadrži pokušaj da se cijeli problem u stvari raz­ riješi administrativnim putem. Mi stvari moramo postaviti tako da razvoj manje razvijenih područja postane prirodna,

167

organska potreba i više razvijenih. Mislim, zapravo, da je bez onih koji su neposredno zainteresirani za sirovine nemoguće razviti proizvodnju tih roba. Analogno tome: onaj dio nacio­ nalnog dohotka koji odlazi u reprodukciju ne može biti ogra­ ničen samo na izgradnju određene tvornice, već mora ići na proširenju reprodukciju cijelog sklopa, cijelog procesa. Lo­ gično, da bi se to postiglo, nužno je prvo prepustiti reproduk­ ciju proizvođačima, a zatim razviti bankarski sistem koji će biti sposoban da financijski poveže cjelokupan tok proizvod­ nje. E p : Bilo bi dobro da ovaj naš razgovor završimo osvrtom na pitanja šta je to u našoj društvenoj struktu­ ri što nam otežava brže i smjelije kretanje u novim od­ nosima na svim poljima života, a posebno u ekonomici. B a k a r ić : Postoje u tom pogledu, po mom mišljenju, dva kontradiktorna elementa. Prvi, pozitivni, jest seljačka revo­ lucija provedena za vrijeme rata. Seljak je temeljito prošao kroz tu revoluciju: ona je iz zglobova izbacila sve stare odno­ se i sva stara shvaćanja. Seljak je definitivno prestao biti onaj patrijarhalni, u sebe zatvoreni seljak; on je spreman da na­ pusti i selo i odnose koje selo, onakvo kakvo smo imali, rađa. Na taj način on je u masi svojoj u razvoju produktivnih sna­ ga objektivno postao pozitivan element. Seljačko špekulantstvo koje se tu obavezno javlja samo je nusprodukt. Drugi, onaj negativni element, jest stari sistem koji ne dozvoljava da se izlaz vidi u bilo čemu drugom osim u tvor­ nici. Onog seljaka koji je krenuo svojim putem, koji je i sam postao faktor razvoja produktivnih snaga, općina ne vidi, jer ona od tog seljaka ne dobiva ništa. U uslovima manje-više administrativne raspodjele birokracija izvor sredstava za svoj opstanak vidi samo u tvornici; razlog svog postojanja vidi u investiranju. Birokracija je onda ta koja vrši pritisak i time otvara krug; ekstenzivno investiranje, niskoproduktivna pro­ izvodnja, zatvaranje u regionalne granice, zahtjev za admini­ strativnim razrješavanjem problema, administrativno uspo­ stavljanje odnosa itd. Odatle pa do pozivanja na profesionalne interese i oživljavanja nacionalističkih šovinističkih strujanja nema ni koraka. Lijek se, dakle, za te degresije u našem društvenom ži­ votu mora tražiti u razvoju sistema koji uspostavlja slobodne

168

odnose u kojima odlučujuću riječ imaju oni koji proizvode. Jugoslaviju ne ujedinjava slavenstvo, kao što se nerijetko mi­ sli, Jugoslaviju ujedinjava društveni progres i svaki onaj koji bilo na kom planu pred brzi društveno-ekonomski progres stavlja prepreke, bez obzira na svoj subjektivni stav, svoje subjektivno mišljenje o sebi i svojoj ulozi, objektivno postaje inspirator degresije.

169

Savez komunista - koheziona snaga našeg društva Odazvao sam se, drugovi, dosta brzo da dođem ovamo na razgovor, i to zbog toga što sam i sam mislio da vam neke stvari — neću reći predložim — nego dam na diskusiju. Htio sam, naime, da razgovaramo o tome kako da idemo korak da­ lje u jačanju društvene uloge vaših izdanja u cjelini. Veći broj pitanja o kojima sam mislio govoriti vi ste u stvari dotakli bilo u materijalu koji ste mi poslali ili ovdje u svojim izlaganjima.. Da pođem redom, po problemima. Postavljano je pitanje vodeće uloge SK, demokratizma u Partiji itd. Na V I i V II kongresu dane su dosta precizne definicije tih pitanja i u njima, u tim definicijama, nema velikih, bitnih, karakternih promjena. Ima promjena u momentu razvoja, u tome što se društvo od V I kongresa — to je bilo prije 12 go­ dina — do danas prilično promijenilo. Prema tome, promije­ nila se i objektivna situacija naše organizacije. Da li vodeća uloga Saveza komunista? V i ste, mislim, od­ govorili da treba. Zašto treba? Mi se još uvijek nalazimo u prelaznoj etapi i zato se ne može reći da smo završili izgrad­ nju novog društva koje nema elemenata starog. Prema tome, sasvim je sigurno da za cijelo to vrijeme postoji — da se po­ služim Marxovom riječju — neka vrsta diktature proletari­ jata, diktature koja u različitim uvjetima ima različite oblike, Razgovor vođen u »Vjesniku« 12. studenog 1964.

171

koja je čas bolni ja, čas manje bolna, čas sasvim bezbolna, ali j e tu — prisutna je. A dok ona postoji, mora postojati na neki način i društvena svijest tog proletarijata, a to znači i organi­ zirani oblik u kojem še odražava ta svijest. Ono što smo činili na V I kongresu, i to kao anticipaciju u to vrijeme, jest to da smo promijenili ime u Savez komunista, a promijenili smo ga zato da ne bude partija. A »da ne bude partija« znači da ne bude politčka organizacija u klasičnom smislu riječi koja u ime klase drži vlast, nego da u stvari bude unutrašnja koheziona snaga radničke klase. ^ I kada se danas u nekim diskusijama postavlja pitanje da li Savez komunista treba da bude kadrovska ili masovna partija, onda se, u stvari, te diskusije vraćaju na partiju, a mi bismo htjeli da iz toga »partija« izađemo. Prema tome, ne možemo ni postavljati pitanje kadrovske ili masovne pjartije, jer je tendencija Saveza komunista da prestane biti partija. Onda se postavlja drugačije i pitanje kadrova. Ako je on unu­ trašnja koheziona snaga radničke klase, onda se razumije da tu mora biti jedan minimum svijesti. Tu moraju biti dani neki uvjeti koji su strože određeni nego u bilo kojoj drugoj orga­ nizaciji socijalizma kod nas. Dakle, SK ima elemente onog što je imala kadrovska partija. Ali, s druge strane, Savez komu­ nista je ipak širi i slobodniji nego što je partija trebala da bude. Dakle, ne postavlja se za nas pitanje što je bolje, kao recimo kod Talijana, jer s tim ništa ne dobivamo. Mi ne­ mamo politički aparat koji partiju vuče da učvrsti vlast, a nemamo ni potrebu da tamo gdje Savez komunista ima ele­ mente kadrovske partije bude do te mjere čvrst kao što je bila partija.. Ta je promjena, mislim, dosta bitna. Što se tiče unutrašnje demokracije Saveza komunista — ide li ona ispred procesa u društvu ili treba da ide iza njega — u tim bih pitanjima bio jako praktičan. I to praktičan radi toga da ne bismo išli u apstrakciju, da bismo bili sasvim konkretni. U sadašnjoj etapi mi razvijamo samoupravljanje, za je­ dan korak dalje ukidamo najamni odnos koji je postojao u prvoj etapi socijalizma kod nas. Tko je dao inicijativu? Savez komunista. Tko je provodi? Savez komunista. Inicijativa s druge strane nije dolazila. I ne samo da nikom drugom nije ta i

172

ideja sinula na pamet nego se ni unutar SK ona lako ne ostva­ ruje u svojoj svakodnevnoj aplikaciji. Ako sada kažemo: treba »potpuna demokratizacija« SK u smislu neke samouprave, onda se odmah postavlja pitanje: gdje je njegova vodeća uloga? To znači da mi nismo organi­ zacija kojoj je osnovni princip »demokracija«, da nismo or­ ganizacija u kojoj milijun članova može zaključiti: ostanimo mi na sadašnjem stanju stvari. To je sasvim nemoguće. Prema tome, ovakvu neprogramsku demokraciju ne možemo ni raz­ vijati. To je praktički nemoguće! To bi bila likvidacija Saveza komunista. Pogledajte, s druge strane, razvoj Saveza komunista, po­ gledajte, na primjer, broj sjednica CK, pa ćete vidjeti da je u jednom čitavom periodu tih sjednica vrlo malo, da je vrlo ma­ lo direktiva CK. A li za to vrijeme čitav SK angažiran je na stvaranju niza demokratskih organizacija. Pojavila se, recimo, nova uloga skupština, pojavile su se diskusije na terenu, po­ javio se čitav niz novih društvenih organizacija. Sve je to stimulirao, sve je to osnivao Savez komunista, odnosno svemu je tome SK dao život. U tom periodu, ako gledate s formalne strane, SK nije zadovoljio. Ako, međutim, gledate sa stvarne strane, on je učinio sve ono što je u tom momentu bilo potreb­ no učiniti da bi se izvršio društveni preobražaj. Prema tome, izgradnja nove vrste demokracije tekla je, recimo, pravilno, a što ju je neko vrijeme pratio brži, neko vrijeme sporiji demokratski razvitak unutar SK, to je u ovom slučaju bilo relativno nebitno pitanje. Ako razvijamo ovu društvenu demokraciju, razumije se da se i uloga SK mijenja, moraju se mijenjati i njegovi organizacioni oblici, ali je sada pitanje gdje to počinje. Nama se činilo da to počinje upravo u tom širokom društvenom razvitku. Mislim da je to bila pra­ vilna orijentacija i da se jedva moglo drugačije. Diskusije koje se danas vode o demokraciji unutar SK imaju jako veliko značenje. To je sigurno. Samo, po mom mišljenju, treba ih svesti u okvir ovog pravilnog funkcionira­ nja, treba ih podrediti zadacima u danom momentu. Zašto to ističem? Zato da ponovo naglasim (i u Statutu ćemo dati neku definiciju): nije to samo demokratska organizacija, to je or­ ganizacija koja je bazirana na osnovnim — kako se tamo ka­ že — historijskim težnjama radničke klase. Ona, dakle, ima

173

program koji je za nju obavezan i to a priori obavezan i koji nikakva »demokracija« ne može i ne smije srušiti jer bi to bio društveni potres koji se neće dogoditi i koji praktički nije na dnevnom redu. Iz toga slijedi i daljnje pitanje: čime treba da se bavi SK? Kao što vidite, on se bavi svim osnovnim društvenim proble­ mima. Prema tome, nema formalnog odgovora na pitanje: či­ me treba da se bavi, a čime ne treba da se bavi. Budući da je on unutrašnja koheziona snaga današnjeg društva, on može i mora da se bavi svim. I ako neke organizacije, njihova društvena funkcija funkcionira onako kako treba, onda Savez komunista ne mora da se miješa, jer su nosioci tih organizacija ionako ili članovi SK ili ljudi koji slijede Program SK. Ali, kada to dolazi u neke kritične momente, onda, razumije se, SK se neće nimalo žacati da ide i direktno u diskusiju o takvim stvarima i da direktno donosi odluke. Naravno, forma je svaki put drugačija jer proces vežu zakoni i ovo što bi se ovdje moglo desiti u stvari je pitanje discipline članstva u radu tih organizacija. Iz toga izlazi da Savez komunista ne želi nikakav društve­ ni monopol. Naravno, inicijator svih krupnih pitanja mora biti SK. To se i ne postavlja. No, svaku pametnu inicijativu svatko će uvijek primiti, i to u svakom obliku. Socijalistički Savez je i zamišljen kao organizacija koja treba da omogući široki tok različitim inicijativama, da omogući njihovo formi­ ranje. A li činjenica je da je u svim osnovnim — kažem: osnov­ nim — pitanjima i do sada sve inicijative imao SK. Međutim, teško je reći da je baš i na svim ostvarenjima imao on inici­ jativu. Inicijativa u izgrađivanju naših stavova bilo je jako mnogo i izvan SK. I bile su uvijek dobro primljene. U materijalu, a i u vašim izlaganjima spomenuta su neka mišljenja o »općoj teoriji Partije«. To je tema koja nam je nametnuta, koju su nam knjiški nametnuli knjigorovci. Takva teorija niti postoji niti može da postoji. Postoji teorija o tome da je uloga radničke klase historijska uloga i postoje iskustvom dani izvjesni principi na kojima se u različito vrijeme stvara­ ju različite organizacije potrebne u borbi za ostvarivanje so­ cijalizma. Prema tome, nekih apsolutnih principa na kojima bi Partija morala da postoji — nema niti može da ih bude.

174

Staljin je pokušao da nametne takvu stvar, i to produžu­ jući izvjesne principe koji su bili dani za određeni moment. Na primjer, III internacionala tražila je od svih partija da se u principu izjasne za sovjetsku vlast, i to kao novi oblik države, i za proletersku revoluciju. To je bilo takvo vrijeme u koje je jedan princip, historijski određen, historijski dan, bio oba­ vezan za sve i spada u teorijski arsenal svih nas. Danas nema više nikakva smisla to postavljati, mada mi sve te principe koje je III internacionala tada istakla ne samo priznajemo nego smatramo historijski opravdanim i smatramo da je naša današnja praksa u neku ruku razvitak tih principa. Međutim, tražiti te principe u razvitku socijalizma — govorim napamet — u jednoj Gvineji ili Keniji besmisleno je, mada i tamo upravo u današnjim uvjetima mora postojati borba za neku vrstu socijalističkih odnosa. U vašim materijalima ima i pitanje o postojanju radničke klase. Ako promatrate Program SK, vidjet ćete da smo u njemu dali definiciju sastava našeg društva u ponešto novom obliku. Postoje radni ljudi i radne organizacije. Međutim, ovdje ne treba miješati neke stvari. Komunizam je historij­ ska težnja radničke klase. I to radničke klase kakva je nastala u buržoaskom društvu. Nikakva druga klasa nije stvorila takav program, a društvo uvijek postavlja nekakav, da tako kažem, ostvariv program. Taj ostvariv program bio je pro­ gram radničke klase. I u ovom prelaznom periodu, uz rad­ ničku se klasu, naravno onu klasičnu — ovdje govorim o Evropi, a ne o Africi, dakle i o nama — vezalo sve više ele­ menata društva. I ako govorimo o historijskoj tendenciji, onda je i ovo što mi ostvarujemo tendencija radničke klase. Danas imamo stvo­ renu situaciju da pretežno svi radni ljudi idu istim pravcem. Samo, ako hoćemo okarakterizirati ovaj današnji moment, onda je istina to što se ovdje kaže — da nema buržoazije kao njezine suprotnosti. A li ima ostataka svega i svačega. I ako gledate današnje radne ljude koji rade u samoj tvornici, vidjet ćete da su oni kao neposredni proizvođači u drugom položaju. Nji-j hov je klasni interes u daljnjoj perspektivi isti, ali njihov ne-] posredni interes nije uvijek isti. I, prema tome, ona historij­ ska težnja radničke klase i danas je borbena parola upravo zbog toga što nismo uvijek stavili sve u isti položaj. I tu se

175

oslanjamo na neposrednog proizvođača kao onog koji je toj historijskoj težnji najbliži, a oni ostali tome su procesu sve bliži i bliži. Govoreći konkretno, mi danas, u prelasku na novi sistem, imamo čitav niz problema: kako administrativni aparat dove­ sti u sklad s neposrednom proizvodnjom, kako postaviti druš­ tvene službe, i to kako ih postaviti na novu bazu. A postav­ ljamo ih na novu bazu upravo radi toga da svi radni ljudi budu približno u istom položaju kao neposredni proizvođači, što danas nisu uvijek. Danas — ovo što je ovdje spomenuto — dvije trećine novostvorene vrijednosti — »kao kod Maja« — ipak »prisilom« ide ovim drugima, »prisilom« u blažem ili grubljem obliku. Ima čitav niz ljudi i čitav niz pojava koji idu na perpetuaciju tog položaja. Mi zato u izgradnji novog sistema nailazimo na, rekao bih, »klasni« otpor. To nije više buržoazija. To nije prava klasa, ali je prema radničkoj klasi ipak neka vrsta klasnog otpora, neki ostatak ranije klasne po­ djele društva. On se očituje u dosta čestom birokratizmu ko­ mune, republike, saveza, poduzeća, u birokratizmu društvenih službi i svagdje. Prema tome, da li smo stavili sve u jednaki položaj? Nismo baš sasvim. Ta avangardna uloga neposred­ nog proizvođača kao neposrednog nastavka radničke klase apsolutno postoji i danas. I danas u jednom ovakvom periodu kao što je period u kojem živimo, period s vrlo živim društve­ nim transformacijama, ta je uloga jako važna i mi je tu ne bismo smjeli zapustiti. To je također imalo svoj vid u diskusiji oko Statuta. Po­ stavlja se pitanje: što je osnovna organizacija? Bilo je disku­ sije oko toga da osnovna organizacija SK bude općinska or­ ganizacija. Mi smo u Izvršnom komitetu tu stvar vratili na­ trag. Osnovna organizacija je u poduzeću. Vratili smo je na­ trag upravo zbog ovih momenata o kojima govorim. Općinska organizacija kao organizacija postavlja se kao novi kvalitet u tome, samo su njezine osnovne organizacije u poduzeću. I to upravo zato da naglasimo ovaj klasni moment. Jer, ako je postavimo u općinu, onda su sve, da tako kažem, u ravno­ pravnosti, sve radne organizacije, dakle i one radne organi­ zacije koje još i danas sadrže u sebi izvjesne elemente sukoba, izvjesne elemente mogućeg privremenog nesklada ekonom­ skih interesa. 176

Naglašavam to zbog toga što je to osnovica, baza na kojoj se temelji SK koja mu omogućava da u svojoj borbi za daljnju izgradnju socijalizma bude i organizaciono jači. A što idemo dalje, to je veza neposrednog i općeg interesa sve bliža i bliža i sve više nestaje tih »klasnih sukoba«. Postavili ste pitanje o egzistiranju različitih mišljenja u SK. Mi danas nismo »tako čvrsti« u jedinstvu mišljenja kao što smo nekada bili, nismo čvrsti u jedinstvu mišljenja o sva­ kom pojedinom problemu. Za nas je najvažnije da smo je­ dinstveni u odlučnim momentima, na najodlučnijim mjestima i na najodlučnijim, razumije se, pitanjima. U tome mora po­ stojati jednaka čvrstoća. Promjene koje je socijalizam donio u Jugoslaviji sasvim su se jasno odrazile i na sastav članstva, i mi danas ne tre­ bamo postići ono jedinstvo u svakom detalju koje smo imali, recimo, od 1941. do 1943. Ne možemo ga postići, u jednom danom momentu, automatski i mehanički. Za jedinstvo se moramo izboriti, i to izboriti se upravo zbog toga što čitav niz problema može da ima vrlo različita rješenja — katkada dobra, katkada loša. Za nas je glavno da smo na istom pravcu. U šahovskom problemu — mat u tri poteza — važan je prvi potez. Drugi mogu biti različiti. Prema tome, ako smo suglasni u prvom potezu, u drugom potezu može biti više varijanti, ali se ipak za jednu moramo odlučiti. Dakle, taj drugi potez više nije važan, ali se ipak mora donijeti odluka o tome koji je to drugi potez. Prema tome, da li se mi u tom drugom potezu slažemo ili ne slažemo više nije važno ili često nije važno, ali odluku moramo donijeti. Prema tome, donijeli smo odluku — idemo tim putem, a ne ovim. Mi ćemo taj put provesti, ali zato nećemo zamjeriti onom drugome što se nije složio s na­ ma, što je o tome imao drugo mišljenje, što je vjerovao da je ovo bolje ili ljepše nego ono. To nije važno. Zato smo tu li­ beralniji. Međutim, je li nešto na liniji socijalizma ili nije — tu nismo liberalni i tu ne možemo biti liberalni. Tu mora da bude u osnovi izraženo jedinstvo, pa tko nije za to, molim neka ide drugim putovima. Dok to nije društveno opasno, dotle je to sve u redu, ali kada postane društveno opasno, onda idemo ka svim argumentima koji tome odgovaraju. 12 Aktuelni problemi

177

Ako ćemo, dakle diskutirati o praktičnim problemima, onda uvijek može biti različitih mišljenja. Samo, ako se ona oforme oko jednog stava, onda je to početak frakcije. A mi za fnakciju u SK nismo niti ćemo biti. I, kao što sam rekao, o onom drugom potezu možemo diskutirati. To nije jako važno. A ako s tim gubimo vrijeme, onda možemo reći — diskutiraj gdje hoćeš, ali vrijeme nećemo gubiti. Koja su danas pitanja o kojima postoje drugačija mišlje­ nja? Ako ih analiziramo po časopisima koje imate ovdje pred sobom na stolu, vidjet ćete da je to sasvim određena grupa pitanja. To je, na primjer, kvaziapstraktno drugo mišljenje u partiji, mišljenje koje je tako postavljeno radi toga da nam se nametne diskusija o demokraciji na bazi partije. I šta se dešava? Dešava se to da su jedni za jednopartijski, a drugi za višepartijski — možda ne tako jako izraženo, ali diskutiraju u okviru — »partija«. A mi smo rekli da diskusiju »partija« ne primamo. Mnogi se jako obaraju na mišljenja nekih naših filozofa, ali se često obaraju i oni koji su za jednopartijski sistem jer vide u tim mišljenjima opasnost od dvopartijskog sistema. A ne vide da su oni, zapravo, njihovi saveznici, jer nas vraćaju na diskusiju — partija. To još nisu vidjeli danas, to će vidjeti sutra. I zato kad vidite da je ona grupa najedanput prešla u ovu, to će biti zbog toga što su zapravo saveznici, što su se morali naći na jedinstvenom terenu, doduše u svom unutraš­ njem sukobu, ali sukobu koji je ostao u svojem okviru, u svo­ joj cjelini. Mi smatramo da su te tendencije izraz težnji starog, da su u stvari, jednostavno govoreći, obrana dosadašnjeg siste­ ma. Mada njega napadaju, oni su kao njegova negacija u stvari njegova obrana, ali nisu naročito opasni, jer nemaju vlast i zato nismo imali nikakve naročito velike diskusije s njima. Međutim, u idejnom raščišćavanju — to moramo da kažemo — to njihovo mišljenje nije stav SK i to se kao stav SK, pa čak ni kao stav njegove manjine, ne može opravdati. A ako ga lično imaju samo u svojim glavama, to je isto kao što mnogo radnika ima vrlo mutne predodžbe o tome što je socijalizam, pa nas ipak podupire u svim važnim pitanjima.

178

Slično možemo tretirati i njih, samo onda je gotovo s njiho­ vom velikom ambicijom da budu kreatori nekog javnog miš­ ljenja. Što se tiče samoupravnosti i demokratskog centralizma u Statutu smo sasvim jasno naglasili demokratski centralizam i od toga u doglednoj etapi, ovoj prelaznoj etapi, nećemo od­ stupiti. Mislim da je unutrašnju koheziju SK i unutrašnju koheziju samoupravljanja u ovom društvu nemoguće provesti ako se ne osigura jedinstvo akcije barem na području osnovnih problema. Tu, dakle, nema diskusije da li bi mogao da zavla­ da neki drugi princip i mislim da to u dogledno vrijeme uopće ne dolazi u obzir. Naravno, forme demokratskog* centralizma i njegove praktične aplikacije mogu biti strože ili manje stro­ ge. Kad je jedinstvo potpuno, nepotrebno je naglašavati stro­ gost. Godine 1941. pitanje strogosti demokratskog centralizma bilo je važno samo u prvim danima, i to na odluci — da li narodni ustanak, odnosno da li oružana borba ili politička borba. Na drugom ničemu. Danas, međutim — dok traje ova velika diskusija o svim mjerama daljeg razvoja društvenih odnosa kod nas i dok ne postignemo unutrašnje jedinstvo sna­ gom uvjeravanja — mi taj demokratski centralizam nismo aplicirali. Išli smo dakle na metod uvjeravanja, na metod pre­ vladavanja oprečnih mišljenja unutar same organizacije i ka­ da se u jednoj svojoj velikoj mjeri dostigne idejno jedinstvo snagom argumenata, onda ćemo diskusiju dalje prekinuti, on­ da ćemo u tom pogledu opet biti znatno stroži. Ovdje je, zatim, nekoliko pitanja na temu: političari, nauka i učenjaci. To je također tema koja nam je nametnuta. U prvom re­ du nas su proglasili političarima u američkom ili sličnom smi­ slu te riječi. U Americi (i ne samo ondje) postoji političar — to je čovjek koji se bavi demagogijom, trči okolo i ima svoj lokalni ili malo veći prognam i za njega traži pristaše. Mi to nismo i takav metod političkog života kod nas je postojao u vrlo kratkim razmacima negdje pred neke izbore, dakle ne i pred svake izbore. Prema tome, to su termini koji su stavljeni na krivo. I ovo što radi SK to nije to. Mi se bavimo promjenama društvenih odnosa. I komunisti koji se tim poslom ne bave nisu komunisti.

179

Koliko nekome treba nauka da sam uči i koliko se netko može služiti naučnim dostignućima drugih to je drugo pitanje. Što je komitet ili neka organizacija na višem stupnju razum­ ljivo je da se mora više služiti tekovinama nauke. A li nemo­ guće je odvajati te dvije stvari. To je nešto što nam je na­ metnuto, nešto što ne odgovara stvarnosti. Ono što je tu izašlo iz stvarnosti to je problem kojim se 6avimo — problem tzv. profesioanalnih kadrova SK. Iz rata smo izašli s ogrom­ nom masom ljudi koji su po zanimanju bili »političari« i koji su ostali političari u našem smislu riječi, dakle profesionalni partijski kadrovi kod nas. Istina je da su oni obavljali naj­ delikatnije, najvažnije poslove u društvenim transformacija­ ma i kad bismo davali globalnu ocjenu njihovog rada, morali bismo im dati kompletno pozitivnu ocjenu — sve do dana današnjega. Međutim, danas smo suočeni sa dvije stvari: prvo, da se na taj način ne može dalje rukovoditi, i to je naša teza. Drugo, da nam je iz nošenja društvene odgovornosti izostala jedna čitava generacija ljudi koja inače ide s nama. Naši viši ruko­ vodeći organi još uvijek su sastavljeni od funkcionara ratne generacije, i to funkcionara koji su funkcionarima postali u toku rata. To znači da čitava generacija ljudi koja je gradila socijalizam u poslijeratnoj etapi nije imala prilike da na svo­ jim leđima ponese odgovornost za promjenu društvenih od­ nosa kod nas. To je naš problem, problem koji smo mi počeli rješavati među ostalim — kao što netko reče — čak i biro­ kratskim metodama, kao što je npr. ova rotacija o kojoj se ovdje govori, iako se tu radi o ograničavanju ponavljanja iz­ bora, ograničavanju reizbornosti u različite organe. I to smo uveli upravo radi toga da olakšamo taj proces. Mjera — unu­ tar SK — jest malo specifična i, rekao bih, gotovo privre­ mena. Druga je stvar s tim istim mjerama u državnim orga­ nima. Tamo je ona u načelu zamišljena znatno ranije, i to baš u obliku »rotacije«, u obliku ograničenja reizbornosti. Ograničenje reizbornosti najjasnije je bilo izrečeno u Americi — sa dva mandata predsjednika — upravo zato da jedna grupa ljudi ne bi mogla osigurati stalnu prevlast. Ro­ tacija (tj. da se parlament ne bira odjednom, nego da se ob­ navlja polovica po polovica) ranije se bila pojavljivala u Evropi, i to — to treba reći — uvijek više-manje kao reak180

cionarna mjera, kao mjera koja je sprečavala da neki novi parlament koji se izabere ne bi bio previše revolucionaran. Išlo se, naime, za tim da se osigura kontinuitet, da se obnavlja samo polovina parlamenta, da evenutalno nova ideja bude u manjini. Ta mjera je, dakle, tamo i tada osiguravala konzer­ vativni tok događaja. To se specijalno događalo u Francuskoj nakon što bi revolucija išla malo prema natrag. Kod nas je rotacija uvedena iz drugih razloga — ne zato da bi novo bilo u manjini, nego zato da bi staroga bilo manje no što ga je bilo do tada. Na primjer, sve naše skupštine do tog su momenta imale veći dio starog članstva i starog sasta­ va im je sada — isto tako malo »brutalno« — nametnuto da budu nove ili da novo bar brže dolazi. Dakle, jednu mjeru koja je negdje bila reakcionarna ovdje pravimo naprednijom nego što je sadašnje stanje stvari. U Savezu komunista također se postavilo pitanje: kojim tempom ići u obnovu, kojim tempom obnavljati rukovodstva? Ako bismo načelo ograničenja reizbornosti mehanički uveli u SK i ako bismo ga htjeli provesti bez licemjerja, onda bi tre­ balo da iz rukovodstva SK odu upravo oni ljudi koji su ovu organizaciju stvorili i formulirali njezinu politiku. A zamisli­ te političku partiju ili jednu političku organizacju koja bi tako postupila! Bilo bi smiješno kada bismo mehanički proveli zabranu reizbornosti u SK, jer je SK takva organizacija koja je una­ prijed u svom programu naglasila da ima historijske težnje radničke klase. Prema tome, takav mehanički princip, princip ograničavanja reizbornosti, nemoguć je u SK, On bi se kosio ne samo s političkim oportunitetom nego i s demokratskim principom da ljudi mogu da izaberu koga hoće. No, s druge strane bilo je nužno da u partijska rukovod­ stva uđe nova generacija ljudi koja je izrasla u novim uvje­ tima, koja te nove uvjete poznaje možda čak i bolje. Zato smo išli na neki približni odnos. Je li to princip ili nije princip? Uvjeren sam da za nekoliko kongresa, možda za dva kongre­ sa, ni taj princip nećemo uopće spominjati, jer će to prestati biti važan princip. Nas je sadašnji praktički historijski razvoj doveo dotle da smo imali jednu generaciju koja se održala tako dugo i koja je, donekle, postala ne barijera napretka, jer 181

to nije, ali je postala barijera obnove SK, barijera pravilnog cirkuliranja kadrova. Razumije se, borimo za to da ostvarimo što nepo­ srednij i utjecaj osnovne organizacije i na izbor članova CK. Zasad nije sasvim ostvariv neposredan utjecaj, ali tendencija nam je da u tome idemo što dalje. Pravilno ste primijetili da je to ostvareno kod nižih komiteta i da ćemo to produžiti pre­ ma gore. Zašto tu zaostajemo? Jedan od razloga jest upravo to što smatramo da je linija koju je SK uzeo ispravna i da tu ne bi trebalo praviti nikakvih većih potresa, nego pustiti da to ide realativno normalnim tokom. Dotakli ste i pitanje centralizma i necentralizma. Mi smo za demokratski centralizam, jer smatramo da je SK jedinstvena organizacija za cijelu Jugoslaviju, a ne federacija nacionalnih saveza. Smatramo da je to historij­ ska tekovina. On je takav nastao, takav se u ratu afirmirao i nema nikakvog razloga da se sada to mijenja. Međutim, ne mislimo da time podupiremo centralizam, onaj kruti centra­ lizam, i ne smatramo da bi netko, po nekakvom formalnom ključu — recimo po tom koliko ima članova u SK — morao imati reprezentaciju. To bi značilo mogućnost dominacije ve­ ćih organizacija nad malima. No, da je Jugoslavija mnogonacionalna država to je činjenica koja se mora priznati i koja se unutar SK priznaje, ali ne formalnim, nego stvarnim mjeri­ lima i stvarnim vođenjem računa o tome da svi budu zastup­ ljeni. I ne samo zastupljeni nego da se nekako afirmira rad svih organizacija. Da li će to katkada dobiti malo tvrđi ili malo mekši oblik, pitanje je prakse. Prema tome, treba imati u vidu da je to jedinstvena organizacija, ali koja vodi računa o mnogonacionalnosti svog sastava. Da prijeđem na pitanje sistema. Sasvim je tačna primjedba da smo sada jako glasni u kritici starog sistema. Međutim, trebalo bi tu nešto reći sa­ svim otvoreno: postoje sve potrebne načelne odluke za novi sistem i za prelomna pitanja nove etape u razvoju sistema. Prema tome, postaje suvišno kritizirati ono što smo jučer kri­ tizirali (ili se slagali). Ako danas hoćemo nešto raditi, treba da budemo »državotvorni« u smislu ostvarenja ovih odluka, a ne svagdje samo »napadati«. No, ako i imamo još ponegdje onu destruktivnu kritiku, to je kritika samo na predugo ostajanje

182

staroga. A li da je mnogo važnija izgradnja ovih novih eleme­ nata u sistemu — to je sasvim sigurno, jer ako se budemo bavili samo kritikom, onda ćemo tu razvoj zadržati. Treba reći još nešto: u Jugoslaviji se smatra da je usvo­ jena linija za koju smo se i mi zalagali. To za nas znači od­ govornost. To znači da bismo mi morali biti ti koji najkonstruktivnije pridonosimo izgradnji onoga što smatramo da bi trebalo da se izgradi. Dakle, da crpemo iskustva i iz privrede i iz teoretskih razmišljanja oko te privrede. To je jako važno i za vas novinare kao faktora koji sudjeluje u formiranju jav­ nog mišljenja. Zato mislim da pritisak na vas da lupate po svemu i sva­ čemu treba izdržati, ne popustiti i treba odlučno ići na poma­ ganje izgradnje novih odnosa. Tu ima nekoliko, da tako kažem, teoretski neraščišćenih pitanja. Spomenuli ste problem zakona vrijednosti. U taj ne­ sretni problem neće praktički nitko teoretski da zagrize. A kada se i govori o njemu, onda mu se pristupa kao z a k o n u v r i j e d n o s t i , kao zakonu vrijednosti proste robne raz­ mjene. To je stvar o kojoj — ako joj tako pristupamo — ne treba diskutirati. To nije to. I ako se vraćamo na to, onda ćemo se vrtjeti u začaranom krugu. To više nije ni pitanje zakona vrijednosti s prosječnom profitnom stopom nego nešto novo što baš nije jako istraženo. Prof. Korać* dao je jednu stvar koja se razlikuje od svih ostalih stvari pisanih u Jugo­ slaviji, a to je to što je u razmatranje kretanja zakona vrijed­ nosti unio element novih društvenih odnosa, što je, dakle, iz­ bacio klasu kapitalista. Njegova su istraživanja ostala jako osamljena. Bez obzira na to da li ćete se vi s Koraćem alge­ barski i numerički složiti ili nećete — možete čak reći i da je promašio u formulaciji — ali ne možete mu nepriznati da je on prvi pokušao formulirati novi odnos proizvođača prema ekonomiji. I to je, koliko ja znam, najviše i najbolje što je kod nas u Jugoslaviji rečeno o toj stvari. Dalje nije nitko išao. Još uvijek se zadržavamo na ovom: roba — tržište — slobod­ niji zakoni. Lično, na primjer, te »slobodnije zakone« poričem i smatram da su ti slobodniji zakoni vrlo strogo određeni. Ako, međutim, pri tome mislite na oslobođenje od administracije, * Prof. dr Miladin Korać, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu

183

onda se slažem, ali ako mislite na ovo drugo, onda se ne sla žem, nego mislim da ovo drugo treba spoznati i proučiti. Vidio sam ovo što nam u inozemstvu kažu da se potiho, ispod žita vraćamo kapitalizmu. Upravo zbog toga morali bis­ mo raščistiti teoretsku stranu toga. Jer i naše društveno sa­ moupravljanje ima svoje objektivne zakonitosti i čini mi se da sva kretanja možemo predvidjeti, razumije se, unutar ra­ zumne granice. Mislim da su učinjeni ogromni propusti što se na tome ne radi i mislim da je na vama ne da tu teoriju da­ dete nego da pružite materijal za takvu teoretsku obradu. Htio bih tu da spomenem samo nekoliko primjera. Pitanje općeg javnog mišljenja. Uzmimo, na primjer, rea­ giranje protiv dizanja cijena. Ljudi se užasno uzrujavaju na dizanje cijena. Mi im odgovaramo — dizanje cijena je eko­ nomski normalno i neke će cijene morati ići gore. Kada pu­ blika to čita, dobiva šokove. »Pričate nam o malom čovjeku, a obećavate nam povišenje cijena.« Tu treba naći ton koji ot­ kriva u čemu je zapravo stvar. I to je taj materijal koji biste vi imali pružiti. Kod nas se briga za malog čovjeka, o kojoj vi govorite, via facti pretvara u brigu za povlašteni položaj administracije. I to u prvom redu time što se čuva intervencija administraci­ je, što se čuva element subvencije, čuva se element indirekt­ nog davanja. No sve to, kada pogledate statistike, ide dobrim dijelom u korist nekog drugog. Jeftiniji turizam ne ide ma­ lom čovjeku. Subvencija ugljena — onaj kupi 2 tone, ovaj 20 tona — također. Subvencija poljoprivrednoj mašini — ide za­ ostaloj poljoprivredi, jer takva subvencija razvijenoj nije po­ trebna. I ne samo da joj nije potrebna nego, zbog toga što onaj slabiji dobiva, tuče ovoga time što mu povećava troškove pro­ izvodnje. Dakle, sve je to usmjereno u stvari protiv malog čovjeka. A li to se ne vidi. A ne vidi se zbog toga što smo do­ zvolili da nam se nametne drugačija interpretacija. Kako tu postupiti? To je stvar o kojoj treba razmisliti, koja treba si­ stematski da provi java kroz čitavu svijest. Treba, dakle, da se ekonomski obrazuje i mali čovjek i ostali ljudi. Dozvolili smo da nam se nametne diskusija o decentra­ lizaciji, o saveznom i republičkom centralizmu. Imamo kod nas tih centralizama koliko god hoćete. I pravilna je primjed­ ba da ovaj lokalni može biti gori od onoga gore. On i jest gori

184

jer nam on nije dao da, na primjer, poduzeće dotjeramo na onu bazu na koju smo ga mogli dići. On je čak tvrdokorniji od sa­ veznog centralizma koji smo u dobroj mjeri danas dotukli. Pre­ ma tome, diskusiju o centralizmu ili necentralizmu ne treba primiti, već treba razvijati suvremene društvene odnose. Teza Marxa i Engelsa o likvidaciji tržišta, robe i novca putem plana? Ta teza, po mome, nije opovrgnuta. Samo, druš­ tvo za koje Marx to proriče nije ostvareno. Marx smatra da je robu kao kategoriju moguće likvidirati samo kod neposrednepodjele rada. Dakle, ne kada .društvo planira kao što mi pla­ niramo, nego tek onda kada mi kažemo: ti ćeš danas toliko i toliko raditi na ovom, ti na onom drugom. Onda više nema robe. Marx je čak govorio da će — kada ukinu novac pa uve­ du onaj, »Arbeitszettel« — ovi imati veće varijacije u svojoj vrijednosti nego što je slučaj s današnjim novcem. No, ovo naše današnje nije neposredan nad, nego još uvijek rad gdje društveno potreban i neposredan rad mogu da imaju i imaju razlika; čak i viši stadij nego što je naš još će uvijek sadr­ žavati ovaj element, i to sasvim po Marxu, jer smo mi još jako daleko od toga. To je, dakle, anticipacija nečega jako da­ lekog, nečeg što još nikada nigdje nije bilo i što u dogledno vrijeme neće biti ostvareno. A ono što ide prema tome ima jako različite oblike. Tom su principu, recimo, neke američke stvari čak bliže nego naše, a ipak smo mi u najvažnijim stvarima otišli neiz­ mjerno dalje od Amerike. Prema tome, ne bih se suviše bavio ovom tvrdnjom, već bih više išao na razradu ovoga što je kod nas. A kod nas su ta dva elementa. Jedan je — i taj se višerazrađuje — utjecaj proste robne razmjene, odnosno utjecaj seljačkog tržišta. To svi naši marksisti smatraju normalnim. Međutim, razvoj onoga što je na vrhu naše socijalističke prak­ se praktički nitko ne obrađuje, a to je upravo ono što bi tre­ balo obraditi — taj oblik zakona vrijednosti, taj oblik tržišta, i njihove utjecaje. Mislim da za to ima elemenata. Kod tih objektivnih kretanja propustili smo mnoge stva­ ri. Sada, na primjer, plediramo za viši životni standard. Mno­ gi smatraju da je to prosto pitanje preraspodjele. Međutim, životni standard i njegov nivo objektivno su određeni, objek­ tivno je dana čak i njegova klasna stratifikacija. I tu se, is­ tina, dade mnogo toga učiniti subjektivnim djelovanjem. Na­

ime, svaki decentralizacioni proces koji smo poslije rata vršili učinio je prilično mnogo. A baš zato što se tu dade učiniti mnogo treba vidjeti granicu toga što se može. Na primjer, danas niska plaća i niska realna zarada sasvim sigurno dje­ luje negativno na produktivnost rada, stvara se »ideologija« niskih zarada. Ona čovjeku koji može povećati produktivnost rada, čak bez obzira na mašinu, ne daje stimulaciju za to. S druge strane, odnosi koji vladaju u primarnoj raspo­ djeli, s obzirom na upotrebu mašine ili uopće krupnih sred­ stava, takvi su da ne stimuliraju na veću upotrebu toga. I tu ima granica koja bi se dala izračunati. Kada ste pisali o Tuzli, pokušao sam da vidim da li je to taj problem, da li je, na primjer, ta mašinerija poskupila proizvodnju za Tuzlu upravo zbog naše opće tendencije niske produktivnosti rada. Takvu pojavu imamo i u tekstilnoj in­ dustriji, zatim u proizvodnji pšenice itd. I ako te instrumente ne riješimo, u podizanju produktivnosti rada ne možemo ići dalje od onoga što smo danas postigli, možemo ići samo na •ekstenzivno proširenje, a to znači zadržati se dulje vrijeme na sadašnjem nivou. A produženje ekstenzivnog to je povećanje birokracije, to je onemogućavanje da se društvene službe rje­ šavaju na ekonomskoj osnovi, to je — da dođem do kraja — nazadak kulture. To je, po mom mišljenju, moguće matema­ tički postaviti, samo to nismo pokušali. A možemo li po­ kušati? Mislim da možemo: samo, za to treba angažirati ljude, a vi biste trebali da pružite materijal za to. Sadašnja je teza otprilike ovakva: veliki je napredak ako seljaka zaposlimo u industriji. Kaže se — postoji latentna ne­ zaposlenost, treba ga zaposliti. I to je teza koju nam nameću fcao tezu za nerazvijene krajeve. Za ovu našu kažu: to je teza razvijenih. A što bi zapravo značilo podupirati tu tezu? Zna­ čilo bi ulagati velike pare u osnivanje giganata čiji će kapa­ citeti biti iskorišteni s otprilike 60 posto ( i to u najboljem slučaju), u kojima će produktivnost rada biti vrlo slaba i unu­ tar tih 60 posto, u kojima će moralno rabaćenje biti mnogo veće zbog neiskorištenosti nego od rada. A to znači povećanje birokracije, ne samo u poduzeću nego na cijelom frontu, i za­ državanje primitivnog nivoa dokraja. To znači najsporiji raz­ vitak za nerazvijene republike i nerazvijene krajeve što ga netko danas može izmisliti. A li to je objektivna okolnost, ta ideja ide iz nekog sadašnjeg stanja stvari. Zbog toga što smo

186

na tom bazirali naše instrumente. U industriji otprilike na nešto naprednijem nivou nego što smo ga našli 1945. I zato iz tog ne možemo da se ispetljamo. A instrument na nešto ma­ lo naprednijem nivou izazvat će krizu kod mnogih poduzeća, ali će sasvim sigurno otvoriti tendenciju na brži razvoj. To je unutrašnji problem ovoga. Ako povećamo plaće, isto ćemo tako taj. proces ubrzati, mada ga odmah nećemo riješiti. Ako povećamo plaću, povećat će se, na primjer, cijena, pa ćemo ići najprije u začaranom krugu i prouzročiti teškoće i tek onda doći do nečeg pozitiv­ nog. Tu se dakle može mnogo štošta negativno spriječiti do­ brim predviđanjima, samo to treba najprije predvidjeti. Mi­ slim da nismo postavili te stvari niti načelno niti u teoret­ skim razglabanjima. I tu ste u pravu, tu bi trebalo više dis­ kutirati o tome, posvećivati puno više pažnje i više skupljati materijal upravo za otkrivanje tih objektivnih zakonitosti. Tu je još pitanje cijena. Ovaj naš režim to je ostatak sta­ rog, tu nemam što da dodam. I te plafonirane cijene možemo katkada braniti samo kao privremeni palijativ. Kažem, kat­ kada, a ne uvijek. Ova tendencija kod odnosa u primarnoj raspodjeli — ne raste stopa učešća osobnih dohodaka? To je, mislim, upravo ovo o čemu sam govorio. Ako tu ne napravimo neke promjene u samom sistemu, onda će ta tendencija ostati stalna. A li ona ipak nije takva kako bi se moglo zaključiti iz usporedbe sa statistikama Amerike i Engleske, jer je ta statistika nešto laž­ na. Kad bismo je preveli na naš jezik, ona ne bi stajala tako dobro, mada je naša stvarno vrlo niska. I ako ona dalje bude pokazivala i te tendencije, to će biti dokaz izvjesne stagnacije, uz lijepe pokazatelje o povećanju produktivnosti rada. Mislim da na to treba ukazivati i prosto pružati podatke o tome. Odnosi između investicione i lične potrošnje dani su, mi­ slim, jako objektivno. I ono što hoćemo da potaknemo pove­ ćanjem lične potrošnje jest upravo to da investiranje bude efikasnije. I naša orijentacija na standard nije dilema — stan­ dard ili investicija. Za nas je pitanje većeg standarda pitanje veće produktivnosti rada, jer mi na standard ne idemo zbog »socijale« ili humanizma, nego idemo zbog čisto materijalnog interesa, zbog povećanja produktivnosti rada i bržeg napretka ekonomije. Smatramo, naime, da bez toga nema bržeg napret­ ka. I to je maltene jedini razlog, da ne kažem da je to stvar

187

koja se u socijalizmu ne može mijenjati. Prema tome, lična i investiciona potrošnja su stvari međusobno jako vezane. Danas smo došli do toga da naši instrumenti koji djeluju na investicionu i ličnu potrošnju predstavljaju objektivnu za­ preku za brži ekonomski razvoj. I kada smo ranije tvrdili da stežemo kaiš zbog investi­ cija, to je obično bila malo licemjerna parola, u stvari samo bijeg od toga da se ne kaže zašto pravimo željezaru, a ne tvor­ nicu cipela. No za sve to vrijeme dok smo »stezali kaiš«, život­ ni standard je uvijek rastao — mada ne uvijek ravnomjerno — osim u nekim pojedinim periodima kada je išao nešto dolje. U pitanju samoupravljanja — da li smo stali na pola puta ili nismo? To je proces. Samoupravljanje je ipak proces i mi smo u njega ušli 1950. u jako maloj »žličici«, pa smo išli sve dalje i dalje i danas smo na prelomnoj tački, i to na prelomnoj tački njegove materijalne baze. Prelomna tačka je u to­ me tko će biti nosilac svega toga. Mi ipak prenosimo odgovor­ nost na radni kolektiv, i to radni kolektiv u njegovoj cjelo­ kupnosti, skupa s direktorom i skupa sa svim radnicima. I sada ćemo mu dati mnogo više nego što smo mu dali do sada, mada mu velika sredstva još ne dajemo neposredno u ruke. I to ne dajemo mu ih u ruke u globalu, ali ćemo mu vjerojatno vrlo skoro dati veliku mogućnost da njima raspolaže (mada u određenim granicama). To, kako se taj proces unutra razvija — ide li na ekonom­ ske jedinice ili ne ide — to je relativno sporedno pitanje. Dis­ kusije su odraz neriješenih pitanja ekonomskih jedinica. Tre­ balo je reći da je to element razbijanja jedinstva poduzeća da bi se odmah izveo zaključak da je i poduzeće element razbi­ janja jedinstva sistema, pa da se dade argumentacija protiv svega samoupravljanja. No taj pogrešan pristup stvarima, to prosto svođenje problema u uske okvire provlači se svagdje — u zdravstvu, prosvjeti, kulturi. Kako tome prići drugačije, kako ići dalje? Očigledno je da se na taj stari način ne može doći daleko. Ako bih smio karikirati onda bi se stvar u zdravstvu po­ stavljala ovako: jedna bolnica kao društvena služba mogla bi reći: za pare koje smo do sada imali možemo dati takve i tak­ ve usluge. Može li tko da dade jeftinije? I na toj bazi mogla bi se voditi neka vrsta licitacije, ili — kako se to u starom

188

jeziku zove —; jeftimbe. Dakle, tko će tu istu uslugu dati je f­ tinije, ili za iste pare veću uslugu? Mislim da bismo čitavu unutrašnju organizaciju morali postaviti drugačije i razraditi pametnije. Trebalo bi u nju unijeti malo matematike. Mislim da bismo, prije svega, neki postotak od onoga što dajemo za zdravstvo morali odvojiti za preventivu i onda u tom okviru stimulirati rad otprilike ona­ ko kako su Kinezi stimulirali doktora prije pet-šest tisuća go­ dina — veća plaća ako je manje bolesnika, i obratno. A lije­ čenje — prema koštanju. Razumije se, u granicama koje su predvidive i u okviru iznosa koji možemo platiti. Znamo koliki se dio nacionalnog dohotka odvaja za ovaj današnji opseg zdravstvenih usluga. Međutim, postavlja se pitanje: kako funkcionira ta para koju dajemo, to jest da li za taj dio nacionalnog dohotka možemo dobiti više nego što danas dobivamo, odnosno kojim sredstvima možemo dobiti više ili bolje. Ali, ta diskusija se izbjegavala, nije se prihva­ ćala. Kad smo prvi put postavili to pitanje, odgovorili su nam: nemojmo razgovarati o tome kako su bolnice i zdravstveni aparat iskorišteni, tuberkuloza je problem! A to je značilo: dajte pare! I sad se čekalo da mi kažemo: nema para! Zašto? Zato da bi nam mogli reći; vi ste krivi, jer niste dali pare. Pitanje je, međutim, da li se u okviru dijela nacionalnog dohotka koji odvajamo za zdravstvo orijentiramo na ono što je najvažnije u danom momentu i dajemo li maksimum koji za to treba dati. Taj odgovor dugo nije htio nitko da razradi, nije nitko htio da uđe u njega. Mi smo, istina, došli do toga da se zdravstvena usluga plaća. Plaća se, doduše, posredno, preko osiguranja — ali se plaća. A kako se plaća — njezinu cijenu treba računati, a čim počnemo računati, ulaganja u zdravstvo postat će privredna investicija, a ne samo investicija u opći standard. Te računice još nismo potpuno napravili. Sada je to još uvijek neka sredina između plaćanja i socijale. Dosada smo, prema svjetskim standardima, odrezali to­ liko i toliko nacionalnog dohotka za zdravlje. Što je to kako-tako funkcioniralo, što se dosad nismo nigdje zaletjeli, to je zbog toga što nismo bili pri rubu takve mogućnosti, što je to još uvijek na niskom nivou. 189

Sigurno je da tu nemamo računice i da smo u tom pogle­ du cijelu tu službu zapostavili. Ušli smo, na primjer, u osi­ guranje seljaka gotovo kao grlom u jagode. Imali smo dva ko­ tara s visokim ličnim standardom gdje je to vrlo uspješno funkcioniralo i automatski smo ga proširili na cijelu zemlju. I, razumije se, nastali su problemi. Jer, ono što su ta dva ko­ tara mogla dati cijela zemlja nije mogla, jer nije za to imala uvjeta. I kada kažemo — idemo na princip dohotka, onda to zna­ či da sve ove elemente treba izvući van i kazati: ja mogu da dajem svoje usluge za te i te pare. Odmah bi se pokazalo da se tu može zaštedjeti na krevetima (negdje ne, jer su mnoge bolnice inače pretrpane), negdje na hrani, negdje se mogu bolje iskorištavati uređaji itd. To se, naravno, preko noći ne da napraviti. To isto — da prijeđem dalje — vrijedi i za državnu upra­ vu. Postavili su nam pitanje: kako mislite državnu upravu postaviti na dohodak, zar to znači po — broju štambilja? Ne. Znači otprilike isto što sam rekao za zdravstvo. Posao koji vi obavljate za te pare, ja ću obaviti za te. Ako meni za isti po­ sao treba manje para, ja imam i pravo na vlastitu, efikasniju organizaciju koja će taj isti posao obaviti bolje i s manje ljudi. Kažu nam: tvornica i uprava nije isto. Tvornica može da radi što hoće, ja u upravi ne mogu. Ali, ja još nisam čuo da čovjek koji ima nogu 43 kupuje cipele 42 ili 32. Prema tome, tvornica je morala producirati cipelu prema nozi. I ne znam kakva je tu razlika između uprave i tvornice — i jedna i druga rade određeni posao. Prema tome, ta razlika u slobodi vrlo je re­ lativna stvar. I državna uprava mogla je da u tome varira ta­ man onoliko koliko i tvornica cipela. Ako tvornica može pra­ viti polubroj da bi išla dalje, može i uprava ukinuti pet potvr­ da i dati sve u jednoj. To je mogla napraviti sasvim slobodno unutar svojih obaveza. Prema tome je princip dohotka potpuno upotrebiv i ovdje, samo mu treba naći njegovu budućnost. Ako gledamo koliko danas činovnika radi nekakav posao — možete napraviti us­ poredbu s nekim drugim — vidjet ćemo da je vrlo brzo mo­ guće naći čitavu ljestvicu i ušteda i ljestvicu unutrašnjih od­ nosa raspodjele koja će poduprijeti ovakvu organizaciju.

190

Sve to, po prilici, vrijedi i za kulturu. Vama kažu •— daje se malo. I sada da se vi, novinari, morate odlučiti da kažete — ili ima para ili — nema para. Raspravlja se na primjer o kazalištu. Kažu, svemu je glavni uzrok to što nema para. Međutim, 800 milijuna koje do­ bivaju ove zagrebačke kulturne ustanove za ono što nam daju — ako bismo stvar sveli na »tržišnu osnovicu« — ne vrijedi toliko. Što imate na primjer u kazalištu? Ne ulazeći u detalje, ono što se daje na višem nivou — to je staro; stare opere, kla­ sika. Što se na svijetu novo dešava? Toga tu, u Zagrebu, sko­ ro nema. U plan kuće ulazi pretežno ono što treba dati djeci kao historijski prikaz nečega što je nekada bilo. To doduše treba plaćati, samo to je suviše uski dijapazon. S knjigama je slično. Da li društvo treba da daje pare samo zato što je netko pisao? Treba prodati knjigu. Ako gle­ date što smo dali na književnom polju, onda ćete vidjeti da smo dali mnogo više nego stara Jugoslavija. Samo, ima čitav niz stvari koje su financirane, a zbog toga ono što vrijedi ne dobiva uvijek onoliko koliko bi trebalo da dobije. Unesemo li u to principe dohotka, razumije se s izvjes­ nim korekturama, vrlo brzo ćemo mnoge stvari raščistiti. Si­ gurno je da će neki časopisi propasti. A oni su propali i propadat će i uz našu subvenciju. Ima kod nas pisaca za koje su mnogi mislili da su već »odumrli«, ali koji ipak štampaju i prodaju svaku svoju knji­ gu. Ima ih malo, ali ih ima. Ne kažem da to treba pretvoriti u opće pravilo, jer nešto moramo podupirati, nekoga tko nije afirmiran treba pomoći. A li kada se afirmira, on treba vidjeti što i koliko treba da publicira, i koliko za to od ovog društva treba da dobije. Tako da nisam jako za parolu: »Nema para«,, nego: »Daj pa ćeš dobiti«. Dešava se i danas da vam čitav niz stvari izdaju ljudi mimo izdavačkih kuća i dobro prođu. Dešava se to tamo gdje su izdavačke kuće krivo ocijenile. I obratno, prolazi ono što ne bi trebalo prolaziti. Doduše, imali smo tu i tezu da svi idu na šund. Pokazalo se, međutim, da nije baš sasvim tako, po­ kazalo se da dobra knjiga ipak ide. Nešto u vezi sa samoupravljanjem. Kada se kaže: kul­ tura »kulturnjacima« — onda sam odmah sklon da to primim, ali na njihov vlastit rizik, a ne na budžet, jer i tvornice smo

191

dali radnicima, ali također na vlastit rizik. Tvornica proizvodi cipele, proizvodi te i te brojeve, a ne ono što joj padne na pamet. Inače, propade! Ovdje je također tako. Sasvim se sla­ žem da imaju samoupravljanje, samo neka »prodaju svoju robu«. Razumije se, potrebna je i subvencija, ali u nekim od­ ređenim granicama, a ne subvencija, recimo, kazalištu — za opću prosvjetu. Ako treba dati za prosvjetu, onda za to imamo mnogo efikasnija i bolja sredstva nego što je kazalište. Prema tome, ne mislim da smo u samoupravljanju stali na pola puta, već mislim da te procese dalje otvaramo. Kao :što vidite, najteže ide ondje gdje postoji nesigurnost u shva­ ćanju same stvari, nesigurnost koja je vezana za strah pred nečim — što će biti sutra. Takvog straha negdje mora da bude, ali negdje nema razloga za njega. Bilo je ovdje negdje kazano nešto o tome što je to plan — je li to zakon, obaveza. Ja sam za vrlo čvrst plan, i to za zakon. Samo ne u ovom starom smislu. Sto treba u planu uni­ jeti? U prvom redu izvjesnu politiku stimuliranja unapređi­ vanja privrede i društvenih službi, pa pomaganje čitavih gra­ na ili oblasti, kako god hoćete, koje treba da idu naprijed. Može se planom reći: tri godine ćemo davati poseban doprinos za razvoj elektronike, ili amortizaciju ćemo priznavati do toliko i toliko ako idemo na unapređenje i ako je stvarno po­ trebno, pa ćemo je priznavati do 60 posto, ili nećemo je priz­ navati sada nego na 5 posto. Svi ti elementi idu u plan jer je to pitanje ekonomske politike i ekonomskog usmjeravanja. A ti bi odnosi bili unutar sistema privrede. To je, na primjer, pitanje bankarskog sistema. Sistem privređivanja je, da tako kažem, »širi« od plana. On je osnovica i okvir na kojem se plan radi. To je, zatim, pitanje odnosa poduzeća prema podu­ zeću i pitanje odnosa općeg životnog nivoa i standarda, odnosa prema nominalnoj plaći. Tako je to stvar koja je mnogo kompleksnija i mislim da bi na njoj trebalo još prilično mnogo ra­ diti. Sva su ta pitanja sada predmet vrlo žive diskusije. Mi­ slim da na tu temu možemo šire razgovarati nešto kasnije. Sada bih htio reći osnovnu ideju: da je to pitanje izgradnje čitavog sistema odnosa, mnogo šire nego što je plan, mnogo šire nego fond i mnogo šire nego što smo mi do sada uopće mislili da je širok taj problem.

192

U vašim izlaganjima kao slijedeće teme dotakli ste se nekih novih manifestacija u međunacionalnim odnosima čije uzroke u prvom redu trebamo tražiti u otporu onih snaga koje su u starom sistemu imale privilegirani položaj, i to privilegi­ rani položaj odozdo prema gore. Ako to promatrate u okvirima republika, onda je to onaj koji je »uhvatio« neki privilegirani položaj. Unutar republika ima starih partijskih kadrova koji se nisu mogli snaći, zatim su tu neki nepartijski kadrovi u izgradnji društva koji su stekli privilegirane položaje; dalje, to je dio birokracije do birokracije poduzeća kojima se ne otvara perspektiva u no­ vom sistemu, bilo objektivno ili subjektivno, i oni se u svom međusobnom suprotstavljanju hvataju za svaku slamku da se »ritnu«, a jedna doza nacionalizma vrlo je zgodna slamka za to. Tako, na primjer, tendencija da se »postavlja pitanje« ka­ mo idu one »dvije trećine viška vrijednosti Maja« ima motiv da to »ide u Beograd«. Međutim, to se troši jednako ovdje kod nas kao i drugdje. Troškovi administracije, rasipanje u druš­ tvenim službama itd. jednako je tamo kao i ovdje i jednako izvan upliva proizvođača. Pitanje može biti tko u kojem mo­ mentu više potroši, ali u osnovi ništa ne mijenja na biti stvari. Osnovno je tu pitanje forme upliva proizvođača, jer višak mo­ ra ostati. Dodao bih toj, da tako kažem, klasnoj osnovici još nešto. Ta nacionalistička boja, taj pokušaj zatvaranja u sebe, bu­ dući da smo od nekoga »ugroženi«, to licitiranje tko je »bolje prošao« ili tko je od nas gori — ostatak je naše zaostalosti, to je izraz primitivizma. To su oni koji ne mogu da shvate našu današnju ulogu, svoju vlastitu ulogu u razvijanju novih druš­ tvenih odnosa, ulogu u izgradnji socijalizma. Zato što to ne mogu, na primjer, neki književnici ograđuju se, tematski se bježi na selo, i to upravo zato što ne vide kakvu ulogu igra­ mo u izgradnji socijalizma na internacionalnom i na našem domaćem planu. Budući da to ne vide, nije ih briga i ne tiče ih se unapređenje društvenih odnosa, a to se pokušava oprav­ dati nekakvim plauzibilnim parolama. U te tendencije spada i ovo jako naglašeno okretanje pre­ ma prošlosti. To je, u stvari, negiranje razvoja socijalističkih odnosa i između toga gotovo treba staviti znak jednakosti. To 13 Aktuelni problemi

193

ne znači da treba negirati prošlost i tradiciju nego — kada to treba — treba joj dati onaj kutak koji njoj inače pripada. Međutim, naše preokupacije usmjerene su na izgradnju bu­ dućnosti i zato treba još više ulaziti u sve aktuelne probleme našeg života. Potrebno je reći da se ne radi o problemima koje nam ti krugovi nameću, nego o drugim problemima koji su mnogo važniji, a neki od njih nisu samo »naši problemi« nego su u centru pažnje u cijelom svijetu. I kad izlazimo s ovim problemima, suprostavalja nam se podizanje spomenika ili proslave dalekih godišnjica od kojih nema nikakve potrebe da se branimo niti da se jako angažiramo. Za naše socijalistič­ ko društvo važnije je da se jače nametne ovaj politički ritam društvene transformacije i rješavanja aktuelnih problema ži­ vota i na tome što više angažirati društvene snage i njihove organe. Spomenuto je (u pitanjima) da sam nedavno rekao da smo se dosad više bavili problemom razvoja komune nego fe­ deracije i da tu misao malo više razradim. To sam rekao i to mislim. U ovom prelaženju na novi sistem federaciju nismo dovoljno razrađivali. I to nismo ondje gdje su nam se u raz­ voju otvarali novi problemi. Može netko primjetiti, kako ste se nakon 20 godina sjetili da postavite pitanje federacije kao da to nismo riješili još u toku rata. Jest, riješili smo to u toku rata, i za mene nema problema o federaciji kao federaciji. Sa­ mo, svaka etapa ima svoje probleme. Tako smo ovaj sadašnji problem razvoja društvenih odnosa na bazi samoupravljanja mnogo Više razrađivali i u poduzeću i u komuni nego u fede­ raciji. Jer mi ni sada nemamo u federaciji čvršće razrađenog sistema njene funkcije u privredi osim općeg poreskog sistema i sistema zakona za dirigiranje, odnosno intervencije u pri­ vredi. Takav sistem tek gradimo. Opći investicioni fond smo sada, doduše, već razbili, a zapravo smo ga prebacili na banku, te je praktički ostao stari sistem u funkciji. Kako bi trebalo da on danas funkcionira, to još nije sasvim razrađeno. Zatim, odnos različite razvijenosti jedva je načet. Izjasnili smo se za fond za nerazvijene krajeve. Neki u fondu vide sve, neki u fondu vide minimum, a neki, poput mene, misle da je fond nužna stvar sada, međutim niti da je jedina i čak da i nije najvažnija u cijeloj toj stvari. Zato, mislim, važno je da se

194

izgradi čitav sistem odnosa razvijenih i nerazvijenih koji bi mogao da pomogne razvoju i zapravo da ostvari skladnu po­ djelu nada na korist jednih i drugih. To je u prvom redu pitanje uklapanja u podjelu rada. Mi ne smijemo uzeti stare šablone — v i ste izvor sirovina za nas kao što je to bilo u kapitalizmu — nego gledati na to kakvo im je danas mjesto u međunarodnoj i našoj podjeli rada. I njih, nerazvijene, na taj način se mora u čitavom nizu stvari gurati prema najboljem rješenju. Ako ih se ne zadržava na starom nivou, ako se napravi podjela rada, onda se može po­ stići da se oni ne otimaju za ono što smo ovdje htjeli napraviti ili mi ovdje za ono što oni mogu tamo. Nama kažu: vi imate prerađivačku industriju koja je visokorentabilna, a mi imamo tešku i širo vinsku koja nije rentabilna, prema tome vi vučete od nas profit. Odgovorio bih im: kada biste htjeli sve ovo što Zagreb ima uzeti k sebi, bio bih sretan, jer bismo mi morali osnivati ono što je naprednije od ovoga a ovo bi bilo ipak na vašu štetu. Prema tome, nije problem u tome; osnovni je problem za nas koji smo razvijeniji da idemo korak dalje, a za njih je problem ne samo da idu korak dalje od postignutog nivoa nego i da se uključe u zajedničko napredovanje. I tu treba napraviti podjelu rada. To je sistem koji i nije tako strašno kompliciran, kao što izgleda, samo treba sjesti i raz­ raditi ga. U diskusiji je postavljeno i pitanje pripadnosti jednoj naciji naše socijalističke zajednice i jugoslavenstva. Kao što znate, primijetili smo da ima tendencija kod jednog broja ko­ munista da jugoslavenstvo shvaćaju u smislu Pere Živkovića ili Sime Markovića. Ukazivali smo da je to pogrešno. Takvo shvaćanje nacije uključuje uvijek direktnu dominaciju »cen­ tra«, direktnu prevlast najbrojnije nacije. Takva je koncep­ cija politički kod nas u principu razrušena, a praktički se još uvijek ponekad javlja u nizu manifestacija. Uzrok je i u tome što se dugo vremena takvim problemima nismo bavili pa če­ sto, recimo, neki savezni činovnik ili funkcionar misli da je sve što on uradi ili misli već samim tim »savezno« i da su te stvari njegov u neku ruku monopol. Užasnut je i na pomisao da mu se drugi »miješaju«, tj. da u toj »saveznoj«, tj. općoj

195

stvari sudjelujemo mi svi, a on da je samo najkoncentriraniji izraz tih nastojanja. Međutim, ima još nešto što treba spomenuti kad je riječ o jugoslavenstvu. Prvo što nas vezuje jeste ne samo socijalizam (socijalizam nas vezuje i s mnogim drugima), vezuje nas pe­ čat koji smo tome socijalizmu dali, koji je usvojen kod nas, kod Slovenaca, kod Srba, kod Makedonaca, itd., kod svih nas. Vezuje nas zatim pripadnost jednoj socijalističkoj zajednici. To je jugoslavenstvo kojemu ne samo da ne treba davati ni­ kakav otpor nego koje treba naročito naglašavati i razvijati. Tu isto tako spadaju i dileme što je to integracija jugo­ slavenske kulture i na kojim je osnovama treba graditi. O integraciji jugoslavenske kulture možemo govoriti samo u onom što je u socijalizmu zajedničko i svima nama. U tom smislu integraciju apsolutno priznajem i smatram da je to sve ono što je naše zajedničko i što nas veže u bližoj prošlosti i u bližoj budućnosti, i ne samo u bližoj budućnosti. I politiku bratstva i jedinstva možemo graditi upravo na tome. U diskusiji ste istakli niz procjena koje je naša historio­ grafija dala o našoj nedavnoj prošlosti a koje na planu me­ đunacionalnih odnosa unose zabunu. Prvo, pitanje ujedinjenja 1918, ocjena sporazuma Cvetković-Maček i slično. Sve je to često prožeto onim starim od­ nosima Pere Živkovića i njegove direktne negacije. Nastanak stare Jugoslavije obično je pogrešno prikazan. Jedni tu ne­ sretnu 1918. godinu ocjenjuju samo kao pozitivnu u stvaranju Jugoslavije, a to da je ona sa svojom prvom formacijom bila i direktno reakcionarna to se gotovo nigdje ne čuje. Ili kad se čuje, misli se da je ona bila reakcionarna uglavnom zato što je uvela ugnjetavanje Hrvata. Ne spominje se da je stvorena i u gušenju revolucionarnih pokreta. To se gotovo nigdje ne govori, ali je na historičarima da to rasprave, samo ne bi jtrebalo sve stvari primati za gotovo._ Revolucionarna situacija u Hrvatskoj bila je možda jače izražena u to vrijeme nego bilo gdje drugdje pa je, zbog toga i sličnih razloga, onda hrvatska buržoazija pohitala u Beo­ grad, i to na liniji spašavanja od revolucije u Hrvatskoj. To je kod nas prikazano samo kao velikosrpska intervencija, kao pokoravanje Hrvatske i sva je krivnja prebačena na veliko­ srpsku buržoaziju. To, međutim, nije istina. Jer ako prihvati­

196

mo ovu tezu, onda dobivamo samo to da je ova »naša«, hrvat­ ska buržoazija bila u redu, a srpska buržoazija nas je pridayila. A u stvari hrvatska je buržoazija išla na koljenima mo­ liti srpsku vojsku da dođe u Hrvatsku — da je spašava. Prema tome, nije tu bilo posrijedi samo djelovanje Ju­ goslavenskog odbora, koji moramo shvatiti kao relativno po­ zitivnu tendenciju,., jaego se presudan moment dogodio u Za­ grebu, a ne u Londonu i na Krfu. I to s molbom iz Zagreba da dadu vojsku da se uspostavi red i mir. Ocjenu sporazuma Cvetković-Maček i ocjenu unutrašnjeg razvoja takve seljačke partije kao što je bila Hrvatska seljač­ ka stranka od ¿92£Lj?odine na ovamo, kad je ona sve više pre­ stajala biti seljačka, treba promatrati kroz historijsku činjeni­ cu da Maček nije mogao da 1945. nikoga povuče za sobom, a u stvari to nije mogao već ni 1943. To sve nije nastalo preko noći, to je nastalo prije, to je nastalo 1939. i prije, a 1939. je bila dana osnovica tog procesa. Bit tog razvoja je u tome da sporazum Cvetković-Maček nije bio prvi korak u rješavanju nacionalnog pitanja, kako se onda u prvi mah ocijenilo, niti djelomično rješenje nacional­ nog pitanja, kako to neki danas smatraju, već je tu bitno da je nagovještaj(ll svjetskog rata presudan faktor koji je doveo do tog sporazumna. I da nije bilo rata pred vratima, nikakvog sporazuma ne bi ni bilo. Prema tome, za taj sporazum sve je nevažno osim rjita* A u čemu je bila politička suština samog sporazuma? Taj sporazum nije bio na antifašističkoj liniji. I čim to nije bio, znači da je rušio onaj proces kojim je išla KPJ i KPH i revolucionarni i demokratski pokret uopće, a to je bilo stvaranje pučkog — antifašističkog fronta. On je, znači, išao za razbijanjem antifašističkih, odnosno demokratskih sna­ ga Hrvatske i Jugoslavije. Za Mačeka je taj sporazum bio potreban zato što se boj^o da će Jugoslavija — pod pritiskom masa •— pužiti Hitleru,otpor i zato je ušao u vladu da se taj o tp o r—ne p ru ^ i

^

-

Ako na drugoj strani ne gledamo na političke partije ne­ go na srpsku buržoaziju, onda treba reći da je ona to jedva dočekala, jer je mogla sačuvati svoj privid opozicije i isto­ dobno ne pružiti Hitleru otpor, a kako će Hitler izgubiti rat, ta buržoazija imala je tendenciju da se svi održe. Prema to­ me ,taj je sporazum bio manje-više sporazum sa svima, samo

197

su jedni govorili da su u opoziciji, a drugi su direktno umije­ šani u sporazum. Međutim, politička situacija u Hrvatskoj raz­ vija se tako da K PH dobiva na političkom utjecaju, i nacional­ na zrelost pokazuje se sve više i više ne u tome da se traži formalni sporazum s vladom, nego se zahtijeva pravilna opća politika i orijentacija u situaciji rata, fašizma i drugih svjet­ skih i unutrašnjih zbivanja. Tom je linijom i ostvaren savez sa seljakom i njom se ide od 1939. do 1945. godine bez velikih kriza. To je bit za procjenu tih događaja i odnosa.

Osnovni društveni agens mora biti radni éovjek Čini mi se da je na mnogo postavljenih pitanja V III kon­ gres dao prilično jasan odgovor. Ponovio bih stoga možda nešto što je tamo rečeno, i to ponovio, da tako kažem, svojim riječima. Htio bih dati karakteristiku etape koju danas pro­ vodimo u našem društvenom i ekonomskom razvoju, i to eta­ pe ne vrlo precizno vremenski određene, nego etape u malo duljem gledanju, duljem toku. Marx je svojedobno, pišući o ekonomiji, kazao da piše kritiku kategorija buržoaskog društva. Govoreći o Ricardu rekao je da je Ricardo taj ekonomist za kojega se smatra da je ekonomist proizvodnje, a on sam smatra da je glavni pred­ met političke ekonomije kao nauke raspodjela. Marx zatim obrazlaže kako je vezana raspodjela i proizvodnja. Kao što znate, u posljednje vrijeme jako mnogo raspravljamo o ras­ podjeli i mnogi misle da su ono što je karakteristično za naš sadašnji razvoj upravo ti novi elementi u raspodjeli. Dajući kritiku ekonomista svoga vremena Marx kaže da su ti ekonomisti, vulgarni ekonomisti, proizvodnju smatrali nečim opće datim, a raspodjelu gurali »u historiju«, to jest smatrali da su odnosi raspodjele podložni historijskim pro­ mjenama, a proizvodnja da je neki opći princip. Marx kaže da je to pokušaj ovjekovječenja kapitalističkih odnosa. On, naprotiv, smatra da je raspodjela u neku ruku pretpostavka Izlaganje pred političkim aktivom Ljubljane 17. prosinca 1964.

199

proizvodnje, naime raspodjela sredstava proizvodnje, i kaže da individuumu koji se tek rodi, koji uđe u te društvene od­ nose, to izgleda kao nešto što je unaprijed dato i da tek ta raspodjela, raspodjela u sredstvima proizvodnje, određuje i ovu drugu raspodjelu. Prenoseći to na današnje prilike morali bismo reći da mi upravo na tom radimo, da nastojimo da nađemo odgovarajuće ekonomske kategorije koje odgovaraju drukčijoj raspodjeli proizvodnih snaga, odnosno sredstava proizvodnje. Tamo su osnovni agensi proizvodnje, kao što se zna, kapital, zemlja, radna snaga. Oni daju bazu osnovnih kategorija koje se kas­ nije formiraju u toku procesa proizvodnje i reprodukcije u profit, zemljišnu rentu i najamninu. Kao što znate, mi smo kategoriju kapitala nastojali likvidirati. Uništili smo, odnosno oduzeli smo vlasništvo kapitalistu. To ima svoje značajke. Stari socijaldemokrati su tvrdili: trebamo kapital, ali ne tre­ bamo kapitaliste. Marx je rekao da je to pogrešno. Kapital je društveni odnos. Kapital jest kapitalist. Vi možete jednom kapitalistu oduzeti kapital, time on prestaje biti kapitalist, ali ćete ga dati drugome. I glavno je odnos kapitalist— radnik. Radnik mora da stupa u najamni odnos. Smatrajući takvo gledanje (gledanje starih socijaldemokrata) pogrešnim, mi smo morali postaviti pitanje što treba da bude taj društveni odnos, osnovni društveni odnos koji kod nas treba da vlada. Rekli smo: to je radni čovjek, s jedne, i s druge strane — društveno vlasništvo. Društveno vlasništvo je u toku našeg razvoja prošlo nekoliko faza. Držeći se načela, barem bez ve­ likih devijacija, išli smo putem koji je predviđen i u Komu­ nističkom manifestu, tj. mi smo u kapitalističko buržoaske odnose unijeli najprije samo nekoliko »nasilnih promjena«, tj. izvlastili smo kapitalističku klasu, promijenili smo donekle najamni odnos i nastojali smo ga razvijati do te mjere da smo u posljednje vrijeme tek mogli reći da osnovni ekonom­ ski agens bude radni čovjek. Time smo htjeli da stvorimo novu pretpostavku za osnovnu ekonomsku aktivnost, novi osnovni ekonomski odnos u našem društvu, tj. odnos koji je ukinuo najamni rad i odnos gdje je radni čovjek taj koji raspolaže svim društvenim sredstvima, sredstvima za svoju daljnju proizvodnju i reprodukciju. Taj je proces išao u faza­ ma. Počelo je parolom »fabrike radnicima«, tj. zakonom od

200

1950. godine, pa postepeno sve do sadašnje etape kada smo razvili radničko samoupravljanje i kada postavljamo pitanje kako organizirati da taj radni čovjek ima u svojim rukama i proširenu reprodukciju i daljnju izgradnju zemlje i daljnju promjenu društvene strukture u našoj zemlji. Poznato je, na primjer, da je Marx kazao da osnovni ekonomski odnos, ekonomsko-društveni odnos postaje domi­ nantan i podređuje sebi sve faktore društva. Ovdje bih se poslužio, možda samo ilustrandi causa, primjerom gradnje puteva i željeznica, tj. svega onoga što zahtijeva ogromna ma­ terijalna sredstva. Analizirajući historiju takvih gradnji, Marx kaže da to ranije radi društvo bez obzira na društveni sistem; radi društvena zajednica. Radila je to kulukom, radila je to iz poreza i, kad postane kapital dovoljno jak. onda to radi na kapitalistički način, podvrgne i to kapitalističkom načinu pro­ izvodnje. Kao što znate, kod željeznica to nije baš tako lako. Cijela je Evropa željeznice gradila drugim, ovim »ranijim« načinom. I puteve. I tek sada Evropa, Amerika ranije, radi to kapitalističkim načinom. Ima to i svoje značenje. Put, željez­ nica je — opet citiram Marxa — rađen u toj ranijoj etapi po kapitalistima, ali ne kao kapitalistička investicija, ne kao stvaranje novog kapitala, nego iz njegovog dohotka. Tek kad kapitalizam postaje dominantan faktor u društvu, onda se radi iz kapitalističke proširene reprodukcije, dakle stvaranjem novog kapitala. Analogno za nas: trebali bismo se potruditi da sada i mi ovu produkciju i reprodukciju podredimo ovom našem novom društvenom odnosu. On mora sve graditi i proizvoditi, a proizvodnja mora i njega reproducirati. To znači da kapital ne smijemo smatrati samo kao opredmećeni rad prošlosti — jer su to materijalne i proizvodne snage — nego kao društveni odnos, a taj opredmećeni rad prošlosti treba pretvoriti tako­ đer u jedan od agensa produkcije i reprodukcije, ali u novom društvenom odnosu. Kako smo ga pretvarali? Pretvarali smo u prvom redu i u prvo vrijeme samo »nasilnim upletanjem« u stare društvene odnose. Profit smo ukinuli a ostavili smo »akumulaciju« i »fondove«. Nadnicu smo određivali, a »akumulaciju« smo* upotrebljavali za daljnji razvoj društva, za proširenu repro­ dukciju. 201

Kod ukidanja profita trebalo bi upozoriti na dvije strane log procesa. Prvo je ogromna centralizacija materijalnih (novčanih) sredstava. Mogli smo ih centralizirati (u Marxovom smislu te riječi), prema tome upravljanje viškom rada smo do te mje­ re centralizirali da smo ga mogli pretvarati, da se poslužim starim terminom, u kapital, i to u kapital velikog opsega, u moderne opreme i slično. To je jedna strana procesa. S druge strane ukinuli smo da spiritus movens svega bu­ de profit. Podizali smo poduzeća koja nisu odbacivala profit i poduzeća koja su odbacivala manji profit. I ono što nas je motiviralo za neku investiciju često nije bilo to da ona dade »akumulaciju« i »fondove«, nego, recimo, da zaposli ljude, da promijeni strukturu društva ili nešto slično. Dakle tu smo taj stimul (profit) za proširenu reprodukciju ukinuli, ili, za­ pravo ne ukinuli nego do te mjere mijenjali da je on čas postojao, čas nije postojao. U društvenim razmjerima, razu­ mije se, on je postojao, ali je bio do te mjere centraliziran da za rad neke organizacione jedinice, nekog poduzeća nije bilo presudno ostvaruje li profit ili uopće nema profita. Zbog toga se i dešavalo da smo mogli investirati u ono što je po svim drugim kapitalističkim mjerilima bilo neren­ tabilno i da iz toga ipak izvučemo neke koristi po društvenu zajednicu premještajući taj profit, odnosno tu akumulaciju na druge grane privrede. Tako se desilo, da smo u čitavom nizu starih industrija — što se kaže — dezinvestirali, a inve­ stirali u nove često i bez obzira na njihovu rentabilnost. Mi smo tu fazu očigledno prošli, i očigledno je ona bila jedan kompromis staroga i nečega novoga. Kompromis, u kojemu je osnovica bila stara, a u koju su unošeni samo neki (ali bitni) elementi novoga. Višak rada je potreban bez obzira na oblike društva, jer je za društvenu reprodukciju i proširenu reprodukciju po­ trebno gomilanje materijalnih snaga, materijalnih sredstava proizvodnje. Prema tome je višak rada potreban. U kojim razmjerima je on potreban? Ako bih ovako postavio pitanje, očigledno je da bi ono bilo nepravilno postavljeno. Koliki je višak rada — to je objektivno dato. Ovisi o proizvodnim sna­ gama. On je objektivno dat ne samo u tome što je dat odnos

202

između potrebnog rada i viška rada, nego su čak i pojedini dijelovi toga viška objektivno određeni. Marx na jednom mjestu kaže — dozvolite da to citiram, jer je to najčešće kod nas sporno — u svojim pripremnim radovima za »Kapital«: »Drugim riječima — ovo je moj pri­ bližan prijevod — na datoj tački razvoja produktivnih snaga {jer će ova odrediti odnos potrebnog rada prema višku rada) stvara se čvrst odnos (»findet ein fixes Verhältnis statt«) po kojem se proizvod dijeli na dijelove koji odgovaraju sirovi­ nama, mašineriji, potrebnom radu, višku rada, — a konačno i sam višak rada na dio koji ide u potrošnju i drugi koji će opet postati kapitalom«. Te su stvari, dakle, date. One se ma­ terijaliziraju vrlo posrednim sredstvima, putem cijena, putem igre cijena, ali su date. Mi smo se morali pitati bako da nas novi sistem, naš prelaz na veću ulogu samoga radnoga čovjeka, prilagodimo tim objektivno datim elementima. Tu je bilo vrlo lako odrediti, ili barem približno odrediti neke elemente, tj. dijelove koji »odgovaraju sirovinama, mašineriji«, pa čak i potrebnom ra­ du. To je stari klasični sistem računanja cijene koštanja i sličnih elemenata. Ovaj drugi dio — višak rada — i njegovu podjelu, mi smo rješavali prilično proizvoljno, voluntaristički. Centrali­ zirali smo ta sredstva do najveće moguće mjere: dijelili ih na investicije; dijelili ih na privredne investicije, neprivredne investicije, na društvenu potrošnju i onda već ostale dijelove, kao što svi vi već znadete. Postavlja se pitanje da li smo tu mnogo griješili? Vjero­ jatno na samom početku nismo jako mnogo griješili, jer smo ipak uspjeli da time pokrenemo mnoge društvene snage i mnoge ekonomske snage. Došli smo sada samo do toga da, ako dalje idemo tako, sigurno ćemo morati griješiti i to sve više. To nam pokazuju razni ekonomski pokazatelji. Na pri­ mjer: lična potrošnja u razmjerima ukupnog nacionalnog do­ hotka ne raste ili mnogo sporije raste nego što bi trebala rasti uz veliko povećanje opće proizvodne snage samoga društva. Kako bi sada trebalo taj cijeli sistem prilagoditi novim potencijalima proizvodnih snaga i mijenjanju tih potencijala? Već sam rekao da je višak rada potreban, i to potreban radi proširene reprodukcije. Ako promatramo današnji životni

203

standard ljudi, odnosno neposredno potreban rad za život radnog čovjeka, onda, da bismo to isto reproducirali za veći broj stanovništva, sasvim je objektivno dato koliko moramo da investiramo, i to koliko moramo da investiramo recimo u elektricitet, koliko u brašno, itd. Dakle, ako bismo se držali toga, imali bismo jedan relativno dat podatak o tome koliko bi se viška nada moralo uzeti za investicije da bi se osigurao današnji standard društva u nešto proširenom opsegu, tj. re­ produkcija na istom nivou ali u većem opsegu. Taj element mi pokušavamo zato dodati, da tako kažem, po tendenciji u troškove proizvodnje, u troškove produkcije i reprodukcije društva. Ako je on objektivno dat — a on je dat produktiv­ nom snagom, tj. recimo količinom mašinerije, količinom si­ rovina, vrstom i strukturom date proizvodnje društva — onda se on mora na neki način dati objektivirati i u našim akcija­ ma. I mi moramo — kao što smo do sada govorili — da ga oduzimamo, da ga »zahvaćamo«, da ga spremamo za tu svrhu. Njega nije moguće bez štete po društvo pretvoriti u ličnu po­ trošnju ili u nešto drugo. Sad je pred nama problem kako provesti tu društvenu potrebu? Budući da je to stvar koja je društvena nužnost, treba i nju prebaciti na neposrednog pro­ izvođača. I to ne na proizvođača kao fabriku, kao jedinicu, nego na njegovo, da tako kažem, cjelokupno tijelo, ukupnost neposrednog proizvođača. Treba, dakle, stvoriti takav meha­ nizam i organizam koji bi tu stvar doveo u funkciju. Raspravljajući o*fome imali smo nekoliko faza diskusije. Prva faza: proširena reprodukcija je bila maksimalno centra­ lizirana. Onda smo je djelomično decentralizirali i dali podu­ zeću da jednim dijelom raspolaže za svoju vlastitu proširenu reprodukciju. Zatim smo pokušali da nađemo sistem bankar­ stva koji bi omogućio raspolaganje »prilogom« za proširenu reprodukciju na taj način što bi — dok se sabere dovoljna kvota za proširenu reprodukciju — on omogućavao da se razni dijelovi tih kvota upotrebljavaju za proširenu reprodukciju. Zatim smo htjeli da to izbacimo iz djelatnosti državnog apa­ rata, da ne bi taj proces bio odijeljen od proizvođača i slijedio logiku koja je vladala do sada, logiku kojoj je osnova ili stje­ canje što veće akumulacije ili druge tendencije — tendencije zapošljavanja ljudi i slične koje ne moraju da najbrže podižu produktivnost rada.

204

Forma, kojom bi se ova zamisao mogla sada provoditi, upravo je u diskusiji. Pred vama je tako projekt zakona o bankama koji banku pokušava pretvoriti iz instrumenta dr­ žavne politike u instrument proizvodnje. Sadašnji tekst, sa­ dašnji njegov projekt, uvodi takvu upravu banke da u njoj participiraju, i to pod materijalnom odgovornošću, ne proiz­ vođači, nego proizvodne jedinice, poduzeća, komune i organi društveno-političkih zajednica. To je jedan stepen u razvoju; stepen koji osigurava for­ mu koja bi mogla tražiti i naći tu objektivnu količinu potreb­ nu za društvenu reprodukciju. Da li je ta forma dobra? Ne znam. Čak bih mogao kazati da je ovaj projekt zakona o ban­ kama rezultat diskusije pred dvije-tri, možda i nešto više go­ dina, kada smo još jako forsirali elemente državnog kapita­ lizma kao naprednije prema tadašnjem stanju stvari radi toga što bi državni kapitalizam u tom momentu bio »bezličniji«, manje podložan voluntarizmu i »političkom« aspektu stvari. To je bilo upravo onda kad smo uvodili kamate na osnovna sredstva i kada smo mislili da bi uprava poduzeća — dakle poduzeća kao pravni subjekt — podnoseći odgovornost za upotrebu njihovih sredstava mogla da pravilno utječe da se investira onamo gdje je upravo privredi potrebno i drugo, gdje će se zbog materijalne odgovornosti — boriti da se do­ bije i potrebna produktivnost na današnjim društvenim stan­ dardima. Kao što vidite, tu je radna organizacija samog ban­ karskog sistema ponešto zapostavljena. Čini mi se — a to ne bih mogao zasad ničim argumenti­ rati — da je to slaba tačka ovoga projekta zakona i da bi tre­ balo raditi nešto malo dalje da i ta organizacija snosi veću odgovornost i ima nešto veću ingerenciju. A li to je stvar koju ne bih znao argumentirati za sada i koju iznosim više zato da vidite slijed razmišljanja i okvire unutar kojih se samo raz­ mišljanje kreće, pa da prema tom slijedu možete i vi nastaviti istraživanja, vidjeti vaša iskustva i davati konkretne prijed­ loge, bilo sada, bilo za neko vrijeme. Ipak je, čini mi se, sa­ svim sigurno da je ovaj projekt zakona mnogo napredniji nego sadašnje stanje stvari. Zato ga i podupirem. Mnogo smo raspravljali, na primjer, o amortizaciji. Naša stopa amortizacije prije nekoliko godina bila je negdje nešto ispod 4 posto, a to je značilo da se poduzeće (u prosjeku) mo­

205

glo obnoviti u roku od negdje između 25 i 30 godina. To smo počeli mijenjati. Obično to mijenjamo zakonskim putem, i to relativno ujednačeno za sve. Taj element smo sada pokušali također nešto promijeniti. Npr. amortizacija je priznata, ide u troškove proizvodnje. Tu se sada javlja pitanje: koja amor­ tizacija? Ako je određena kao društveni standard jednom cif­ rom, onda je ona ušla po sili zakona u troškove proizvodnje, ali se u cijeni proizvoda ona stvarna potrebna amortizacija, koja je iznad toga, javlja kao dohodak. A dohodak podliježe porezu, odnosno društvenim obavezama. Ako drukčije po­ stupimo prema amortizaciji, time smo utjecali na visinu do­ hotka. Ako bismo priznali amortizaciju, koja je stvarno iz­ vršena, tj. ako su stvarno kupljeni novi instrumenti proizvod­ nje, i priznali je u toj visini, onda smo time smanjili, prema ovom stanju, dohodak, smanjili bazu za poreze, smanjili bazu za društveni doprinos i slične stvari. Time možemo utjecati na formiranje dohotka ne dirajući još uvijek time u cijenu. Ili bar načelno ne dirajući u cijenu. Sada i razmatramo mogućnost da napravimo mnogo elas­ tičniju skalu ove amortizacije i mnogo elastičniji pristup u ocjeni dohotka nekog poduzeća ili neke radne organizacije. Tu nas rukovodi pitanje stimuliranja veće produktivnosti rada i stimuliranja izvjesnih, da tako kažem, naročito deficitarnih grana u samoj strukturi naše društvene proizvodnje. Mogli bismo, na primjer, postupiti tako da poduzeću koje stvarno ide u svoju obnovu, priznamo za amortizaciju, kao što je Ame­ rika u jednom slučaju učinila, 60 posto vrijednosti osnovnih sredstava. To znači priznati manje od dvije godine za obnovu poduzeća. A li uz uslov da je to učinjeno. Ne da to ide u njegov džep, ne da tu amortizaciju može da pretvori u dohodak, u višak dohotka, nego uz pretpostavku da je to učinjeno. U tom slučaju bi se njemu smanjio dohodak, davanja društvu bi bila, razumije se, manja, ali bi on bio stimuliran da brže mijenja mašineriju, da brže ide u modernizaciju, da ide na povećanje produktivnosti rada. Ova amortizacija se naravno ne da upo­ trijebiti uvijek odmah i svagdje, nju treba sabrati, njoj treba — naročito ako to nije kratak rok kao u ovakvom drastičnom primjeru kao što je ovaj koji sam spomenuo, nego je, recimo, vezana na pet godina — omogućiti da cirkulira, da je upo­ trebljava drugi, da opet ide u bankarski sistem, ali opet kao, 206

da tako kažem, trošak proizvodnje. A s njime raspolaže rad­ na zajednica. To je ono, ako ste pratili izlaganje druga Kardelja što on govori o oročavanju sredstava, to su ona sredstva za koja on predlaže da se izvrši relativno obavezan postupak oročavanja, tj. da ova sredstva ne može organizacija dignuti, pretvoriti u obrtni kapital, nego da se ona moraju upotrebljavati kao sred­ stva jednostavne ili proširene reprodukcije u društvenim raz­ mjerima putem bankarskog sistema. Ovi elementi, o kojima sam govorio, tj. element amorti­ zacije, element doprinosa, da tako kažem, za proširenu repro­ dukciju, bili bi po mom shvaćanju — možda ne samo po mom, mada u tome nismo još svi jedinstveni — također elementi planiranja. Jer su oni relativno »klizavi«, relativno rastezljivi, relativno ovisni o ocjeni stanja u produktivnosti rada i u po­ litici usmjeravanja podizanja produktivnosti rada. Oni bi pre­ ma tome morali ulaziti u opći društveni plan i predstavljati sredstva društvenog utjecaja na razvoj. Kao što sam rekao, onaj osnovni agens procesa bio bi proizvođač. Ova politika ne dira taj njegov položaj i ulogu, ali bismo ovim regulirali mo­ gućnosti i opće uslove formiranja njegovog dohotka. Proiz­ vođač bi po ovim projektima bio sad stavljen u situaciju da, namirivši ove obaveze prema proizvodnji i proširenoj repro­ dukciji, ono dalje tretira kao svoj dohodak. Naime kao do­ hodak poduzeća, a onda i svoj lični dohodak. U kapitalizmu je bio nosilac rizika (Unternehmergewinn> — poduzetnička dobit. Poduzetnička dobit se tako formirala da su uzeti troškovi proizvodnje, pa zatim zemljišna renta, pa zatim kamate, pa zatim različita davanja i ono što ostane je Unternehmergewinn. Dakle, tu je sadržan element rizika i taj je bio najvarijabilniji dio dohotka kapitalističke klase. Taj element je inače u modernoj proizvodnji malo sastavljen od raznih komponenata o kojima ne bih htio dalje govoriti. Mi bismo ovaj element pokušali u dobroj mjeri prevaliti na dohodak, na lični dohodak, tako da rizik proizvodnje što više, ne sasvim, ali što više ide na dohodak. Da objektivira­ mo ove ostale elemente i da ovaj varijabilni dio bude to. Ka­ žem, ne sasvim, jer vidjeli smo da i amortizacija i prinos za razvoj, za proširenu reprodukciju jesu elementi koji su objek­ tivno dati, ali praktična primjena ovisi o ocjeni, o istraživa­

207

nju u tom pogledu i time možemo elemente rizika umanjiti ili povećati kod nekoga. Na primjer, za staru tekstilnu industriju možemo povesti ovakvu politiku: dati joj visoku amortizaciju da bi se obnovila; ako je pak ne treba obnoviti, onda joj uopće ne treba priznati nikakvu amortizaciju i pustiti poduzeće da propadne, jer ne može više ostvariti niti lične dohotke. Tako možemo taj rizik prenositi tim sredstvima na društvo ili pri­ vremeno na društvo, dok se stvari u nekim granama ne »opo­ rave« i postave u normalan društveni standard. To su opće pretpostavke. Pitanje je kako one utječu na tržište. Kod nas se mnogo postavlja dilema: ili organizirano tržište ili slobodno tržište. Mislim da ta dilema u stvari ne postoji. Kod nas smo tržište regulirali propisanim cijenama i sada držimo čitav niz propisanih cijena. To je direktno uple­ tanje u — neću reći slobodan zakon tržišta, ali u zakon tr­ žišta. Posljedica toga je uvijek ta da to upletanje plati netko drugi. Prebaci se to na neku drugu vrst proizvoda. Ako bismo dosljedno provodili načela ovakvog sistema i ako bismo rizik prebacili na proizvođača, onda bismo time stvorili da u rob­ noj proizvodnji visina ličnog dohotka bude regulator, onakav regulator kakav je u vrijeme klasičnog kapitalizma bila pro­ sječna profitna stopa. I s mogućnošću da zaradi više ili ma­ nje, on bi — »proizvođač« kao cjelina — ili proizvodnju po­ većao, ili tendirao k nekoj jeftinijoj proizvodnji, ili ulagao u onu potrebnu proizvodnju koja bi taj lični dohodak učinila većim. Tako da bismo našli tu jedan relativno automatski re­ gulator tržišta koji bi onda trebalo poduprijeti mjerama plana, stimuliranjem posebno putem formiranja i strukture cijena. To su opće tendencije. Sad, kakvu ulogu kod toga treba da igra — u jednom postavljenom pitanju — društvo? Pod društvom se ovdje misli na federaciju, republiku i komunu. Ne bih primio da je samo to društvo. Upravo sam govorio o jednoj, da tako kažem, paralelnoj organizaciji društva, a koja se sastoji od samih proizvođača. Dakle, tu bismo morali stva­ rati takvu organizaciju koja se na radničko samoupravljanje dalje gore nadovezu je, i koja se, kao u svakoj prelaznoj etapi, što idemo gore više isprepliće s državnim organima koji već također imaju u sebi elemente društvenih organa. Kao što znate, federacija ima skupštinu koja je i državni organ i organ samoupravljanja istodobno i koja bi u svim

208

ovim sastavima bankarskog i drugog sistema također imala svoju riječ. Koju riječ, to zavisi opet od momenta razvoja — danas veću, sutra manju. Ovisi o ispravnom ili neispravnom funkcioniranju cjelokupnog sistema. Što bi sve, na primjer, trebalo u privredi biti posao ko­ mune? Mi za sada imamo kod komune obično tendenciju in­ vestiranja, i to po starom sistemu, a to je danas jako razgranato, tako da su tendencije investiranja radi dobivanja sred­ stava bile vrlo velike bez obzira na ekonomske uspjehe same stvari. Ta bi grana »poslova« trebala odumirati. A li to ne znači da je treba prekinuti. U republici bi iz­ vjesna intervencija, sasvim sigurno, u privrednom razvoju bila potrebna, specijalno na javnim objektima. Pozivam se na puteve i željeznice iz onoga Marxova primjera. Slična stvar je u federaciji. Vi znate da smo mi sada u federaciji u velikim dugovima. Preuzeli smo obavezu da gradimo vrlo velike objekte koji nam žderu prilično velike količine viška rada u slijedećoj etapi i, prema tome, praktično je pitanje kako ćemo fede­ raciju uključivati u novi sistem, i u kojoj mjeri će se to i kojim tempom izvoditi. U svakom slučaju ovaj dio bi bio taj koji bi imao tendenciju da odumire. Naprotiv, tendencija je da društvene službe u prvo vrijeme rastu. Imam nekoliko pitanja koja su vezana uz ovo, a jedno se odnosi na moju izjavu i glasi: »Zašto sam negdje dao izjavu da bi trebalo pojeftiniti kapital — ili kako se kaže — poskupiti rad kad se zna da smo s kapitalom odnosno s tim sredstvima oskudni?« U prvoj smo našoj etapi zapravo podruštvili sva ta sred­ stva i davali smo ih praktički zabadava. Negdje u 1961. go­ dini smo uveli kamate na osnovna sredstva, zatim smo po­ visili amortizaciju, uveli anuitete i slično. Učinili smo sva društvena sredstva relativno skupim. Mi smo tada zastupali tu tezu sasvim jasno — i ja sam bio jedan od tih, i to mi je u mnogim diskusijama kasnije prigovoreno: da sam tada za­ stupao mišljenje da bi trebalo da su ta društvena sredstva skupa, a da sam sada najedanput promijenio kabanicu i za­ stupam obratnu tezu. Tada smo bili za kamate na osnovna sredstva i za ove anuitete prosto zato što smo mislili da je ta vrst priznanja 14

Aktuelni problemi

209

državnog vlasništva nad sredstvima proizvodnje u to vrijeme naprednija nego onaj tadašnji sistem — da je to »bezlično« i relativno objektivno (bez subjektivizma). A plaćanje kamata na sredstva kojima radna organizacija raspolaže izraz je državnog kapitalizma. Sredstva za proizvodnju su vlasništvo društva, to jest države, i prema tome: izvoli, plati svoj dio za proizvodnju. Smatrali smo da je to kao metod sabiranja sredstava za proširenu reprodukciju ispravno, a da je i rela­ tivno objektivizirano i bolje nego onaj dotadašnji sistem. Kako idemo na daljnje likvidiranje tih izvjesnih državno-kapitalističkih elemenata, kojih ima još i sada i bit će ih i u dogledno vrijeme, to je ovaj princip plaćanja po sred­ stvima izgubio svog nosioca i bili smo zato da se to likvidira i dade mnogo racionalnija i određenija linija: linija koja bi više vodila računa o potrebama proširene reprodukcije i do­ prinose za njeno stvaranje određivala, doduše, prema vrijed­ nosti sredstava u upotrebi, ali ne na tako kruti način. To je bio jedan element rezoniranja. Drugi element je bio taj što smo došli do zaključka da su razmjeri opterećenja društvenih sredstava sada tako visoki da nam onemogućuju (ili bitno otežavaju) daljnje ubrzanje mehanizacije i ubrzanje povećanja produktivnosti rada. Na primjer: tekstilna fabrika u Dugoj Resi je kupila nove ma­ šine, najmodernije što postoje. Ubrzala je količinu proizvodnje po radnom satu nekoliko puta. A li to postrojenje je pasivno. Ima negativnu bilancu. I to zbog toga što su anuiteti toliki da ih ona izdržati ne može. Naprotiv, one mašine koje su kupili u Americi, koje je Amerika izbacila kao zastarjela po­ strojenja, jer joj se ne isplate, te mašine pokazuju relativno visoku rentabilnost. Razlog je u tome što su kod ovih starih mašina anuiteti niži, a radna snaga je u tim odnosima rela­ tivno jeftina, i kod takvih odnosa fabrika se ne može mo­ dernizirati. Slično je (ali i ponešto »obratno«) u poljoprivredi. Mi subvencioniramo, na primjer, proizvodnju traktora, subven­ cioniramo cijelu opremu poljoprivrednih poduzeća, tj. držimo ih nerealno nisko, a i zarade radnika držimo nisko, i prema sadašnjem stanju stvari, prema aktuelnim računima, najren­ tabilnija proizvodnja, recimo pšenice, je između 50 i 60 metri­ čkih centi. Ako bismo pustili da cijena tih mašina bude takva

210

kakva jest i zarada koja tome odgovara, mi bismo vrlo brzo došli do toga da bi to bilo velik teret za tih 50— 60 metričkih centi. Upravo mašinerija bi bila mnogo bolje iskorištena kod produkcije od 70 metričkih centi, pa bi time automatski pro­ izvodnja 80 metričkih centi postala rentabilnija nego ona pro­ izvodnja koja daje manji prinos. U tim kvantitativnim odnosima se danas pokazuje da su svi naši instrumenti rađeni na taj neki srednji nivo i da svako pomicanje u korist mašinerije, a na štetu količine živoga rada, tjera kod ovih postojećih instrumenata industriju za korak natrag. I zbog toga sam pokrenuo to pitanje kao pitanje koje bi trebalo još ponešto izračunavati. Ako nam rad postaje skuplji, bit će tendencija da se on rekompenzira mašinom, a da bismo upravo taj proces omogućili, trebalo bi da mašini zato ne damo prevelika opterećenja (ali ni da je držimo na nerealno niskoj cijeni). Ima čitav niz takvih slučajeva u svim većim centrima. Recimo Zagreb ima isto tako katkad pomanj­ kanje radne snage i upravo zbog toga bi trebalo stimulirati ovakvu orijentaciju. Mislim — osim ovog teoretskog aspekta koji se sastoji u tom da prelazimo na to da ukidamo jedan korak dalje državno-kapitalističke elemente —^ da ovaj problem ima i svoj praktički aspekt. Trebalo bi izračunati te kvantitativne odnose koji bi stimulirali veću upotrebu mašina, a manju relativnu upotrebu živog rada. Taj račun bi nam donio velike koristi. Zbog toga sam tu tezu zastupao. Kvantitete ne znam, nisam ih računao. Pokušao sam ih računati, međutim nisam daleko došao, jer nisam imao vremena. Treba reći da podršku ljudi koji znaju računati na tom području nisam imao, i to zbog toga što mnogi još uvijek misle da mi imamo ogromnu masu radne snage i da je bolje nju upotrebljavati. To je, međutim, od svih puteva razvoja, najsporiji, najekstenzivniji i najdulje će nas držati u zaostalosti. Slijedeće pitanje: kako približiti sistem vezivanja uvoza za izvoz. U današnjem sistemu izvoza i uvoza — ili ako hoćete tačnije rečeno u jučerašnjem — imamo te dvije stvari rela­ tivno odvojene. Kod uvoza smo uvozili najprije industrijsku opremu, za­ tim sirovine ili polufabrikate za proizvodnju te robe. To je

211

normalan proces za zemlju u razvoju koja mora industrijsku opremu uvoziti izvana, jer je sama, u počecima razvoja, na­ ravno, ne može proizvesti. To nas je u dosadašnjoj etapi vezalo uglavnom na zapadno tržište, na tržište razvijenih zemalja kojima treba platiti bilo u dolarima ili u nekoj valuti vezanoj na dolar u nešto slobodnijem režimu. Čime smo se mi mogli pojavljivati na tim tržištima? Pojavljivali smo se do rata s poljoprivrednim proizvodima, poslije rata s izvje­ snim vrstama proizvoda. Nasuprot tome smo otvarali tržišta u nerazvijenim zemljama gdje smo postupali približno slično onome kako Zapad postupa prema nama — to jest tražili smo da nam se izvoz plati dolarima ili sličnom valutom. Rezultat toga je — ona stihijna tendencija — opadanja izvoza prema Zapadu (koji je sam sebi relativno dovoljan) uz istodobnu tendenciju povećanja uvoza. I to je suprotnost koja se rela­ tivno lako ne da riješiti, za njeno prevladavanje treba uložiti ogromne napore da bismo se mi, kao nerazvijena zemlja, uključili u ovakvo svjetsko tržište. S druge strane, nismo vodili računa o tome čime će nam za našu izvezenu robu platiti ove nerazvijene zemlje. Tu smo trebali mijenjati vanjskotrgovinsku politiku i jedva da smo do danas izradili osnovna načela promjene te politike. Naime, tu se postavlja za nas pitanje kako utjecati na razvoj tih zemalja u tom pravcu da one budu sposobne za plaćanje roba koje od nas kupe. To jest, ne prvenstveno hvatati sada dolar, nego voditi računa da na dulju prugu, ali ipak u što moguće kraćem roku, osposobimo te zemlje, da vis a vis nas budu platežno sposobne. Da pokušam reproducirati neke takve razgovore. Recimo, dugo vrijeme je naša platna bilanca s Indijom bila takva da su nam oni bili dužni. Mi smo njima dali opremu za neke fabrike, dali smo im nekoliko teških strojeva, a oni nama u zamjenu više-manje ništa. Postavili smo pred naša izvozna poduzeća — to je bila zagrebačka industrija i jedan dio vaših poduzeća — da oni tu stvar razmotre malo drukčije, da se pobrinu čime će Indijci platiti. Onda smo počeli od Indijaca uvoziti mnogo štošta i danas smo — ili jučer — mi njima postali dužnici. Zato imate indijsku pastu za brijanje, ali zagrebačku nećete dobiti. Isto tako i neke druge artikle, gdje

212

se nama presušilo tržište zbog pomanjkanja deviza za kupo­ vinu sirovina na Zapadu, a uvezli smo indijsku robu. Druga je bila diskusija u jednoj drugoj zemlji. Iz te zemlje uvozimo pamuk, a izvozili smo neke fabrike. Počeli smo razgovarati o tome da tamo razvijemo plantažu južnog voća i da bi nam u južnom voću plaćali. Ta stvar nije došla dokraja, jer su se političke prilike ondje nešto mijenjale. A li smo postavili pitanje kako bi bilo da ne uvozimo iz te zemlje pamuk, nego tekstil, a mi da im pravimo fabriku tekstila; kako bi bilo da ne uvozimo sirovo voće, nego već prerađeno voće, a mi njima da podignemo tu plantažu voća i da fabrike za preradu voća osnujemo tamo. To je, naravno, još uvijek samo prosta trampa koju bi trebalo dalje razviti na jedan viši nivo, kod čega bi specijalno trebalo razraditi pitanja kredita i kreditne politike u odnosu na te zemlje. U svrhu poboljšanja tih odnosa forsirali smo sabiranje raznih materijala, studija i analiza o razvoju tih zemalja i njihovih potreba i pokušali smo da napravimo barem nekakve početne, naučno-praktične analize i mogućnosti razvoja tih odnosa. I to ne kao proste analize vanjske trgovine, nego kao analize problema razvitka zemalja u razvoju i naše koope­ racije s njima u pogledu razmjene, u pogledu društvene po­ djele rada i slično. Tu smo tek na početku. I kao što znate, za sada smo još ukliješteni u stare odnose i platni debalans je u stvari svake godine sve veći. Razlog je u tome što smo uporno stajali na politici inve­ stiranja, i to na politici investiranja koja je uključivala uvoz opreme sa Zapada. I budući da su napravljeni veliki planovi, čak ne samo za slijedećih 7 godina, nego postoje valjda i pla­ novi za daljnjih 50 godina, koji leže po nečijim ladicama u kancelarijama i zasnivaju se otprilike na istom principu, to bi perspektiva na toj osnovi bila potpuno bezizgledna. I zato ono što bi bilo potrebno učiniti jest upravo izbalansirati ove odnose prema Zapadu, a sada također i prema Istoku, gdje je tržište ponovo otvoreno, kao i razraditi pitanje kooperacije sa zem­ ljama u razvoju. Naći te putove, naravno, nije sasvim lako. Sada smo u toku pregovora s nizom zemalja — od zemalja članica SEV-a, pa do nekih drugih evropskih zemalja — o zajed­

213

ničkim nastupima, odnosno kooperaciji u trgovini sa zemlja­ ma u razvoju. To je dugačak i složen proces. Mislim da mi još nismo prevladali iz prošlosti naslijeđenu slabost izgradnje zemlje na bazi samo kupovanja na Zapadu i da prema tome naglo poboljšanje našeg bilansa uopće nije u izgledu. Pitanje je samo kako moramo da manevriramo da se iz toga škripca što brže i lakše izvučemo i kako da trasiramo jednu efi­ kasniju politiku. Tako da je to pitanje dosta komplicirano. Pitanje naših mogućnosti uključivanja u međunarodnu podjelu rada. Kao što znate, tendencija da idemo na Zapad obično svršava time da smo mi skuplji nego što su oni. Pre­ ma tome tu nam je prostor relativno malen. Osim toga, mi taj nivo jedva možemo postići bez osiguranja jako velikog tržišta. A s druge strane postoji čitav niz zemalja koje bi bile vrlo zadovoljne da su na ovakvom nivou na kojem smo mi. Prema tome, postoji za nas izvjesno polje manevra gdje se otvaraju dosta velike mogućnosti, pogotovo kad ne mo­ ramo ostvarivati onaj profit koji mora ostvarivati onaj na Zapadu. Postoje, dakle, ne prevelike, ali ipak dosta velike mogućnosti jednog ispravnog uključivanja u taj proces. To više što su neke zemlje spremne da s nama prihvate i eko­ nomski nepovoljnije uslove zato što kod nas nema nikakvih političkih uvjeta. Prema tome, gledajući dugoročnije mi smo za njih interesantniji nego neke druge zemlje koje momen­ talno nude povoljnije uvjete. Tako da tu za nas postoje izvje­ sna, dosta velika područja manevra na kojima mi možemo vrlo uspješno da se razvijamo. Samo treba uzeti na to jedan prilično oštar i određen kurs. A taj kurs je nemoguće provesti bez intenzifikacije privrede, bez moderniziranja, bez traženja većeg tržišta. Zato mislimo da je nužno da idemo na kurs koji smo uzeli — protiv teze o prostom »zapošljavanju radne sna­ ge«, nego, naprotiv, u modernizaciju industrije. O poljoprivredi je postavljeno nekoliko pitanja: da je potrebno poljoprivredu u ravnici podruštvljavati, a kako po­ stupiti u visinskim predjelima, naročito stoga što je to po­ sebno slučaj u Sloveniji gdje je 2/3 njenog zemljišta brdo­ vito. Kako dalje razvijati poljoprivredu u tim predjelima i je li poljoprivredna zadruga potrebna ili je već preživjela? U posljednje vrijeme poljoprivredu na ovakvom politi­ čkom nivou dosta dugo nismo tretirali. Tretirali smo samo

214

odnose cijena poljoprivrednih proizvoda, i to na izvjestan praktičan i prakticistički zahtjev. Naravno da smo tretirali više poljoprivredu u ravnici, dakle pitanja glavne proizvodnje ili najveće proizvodnje osnovnih poljoprivrednih proizvoda. I tu smo pokušali da rješavamo stvari sa pšenicom, pa sad je na redu, čini se, kukuruz i zatim će biti na redu meso. Tu smo, kao što znate, liniju razbistrili do te mjere da smo išli na stvaranje socijalističkog poduzeća koje radi na rela­ tivno industrijskim principima, to jest koje treba da se-otrgne od subvencije poljoprivredi i treba da se orijentira na visoku produktivnost rada i na rentabilnost. U pšenici smo za sada postigli približno čak i svjetske standarde, a tu i tamo i bolje nivoe od svjetskih standarda. Sadašnja relativno visoka cijena pšenice — koja je također dostigla »svjetske standarde« — omogućuje nam takvu poli­ tiku. Pred 15 godina to ne bi bilo moguće. Kod mesa nije sasvim tako. Kod mesa nam je cijena nešto ispod svjetskog standarda, a proizvodnja mesa je jeftinija od svjetskog stan­ darda, ali na račun seljaka. I u posljednje vrijeme, posljed­ njih 10 godina, barem se u prosjecima za Jugoslaviju pri­ mjećuju izvjesne tendencije kod stoke i odmah nakon rata govedo je bilo dosta rasprostranjeno i velika njegova većina — napamet ne znam cifru -r- bila je kod sitnog seljaka, čak u mnogo većoj mjeri nego prije rata; u posljednjih deset godina ta stoka klizi prema seljaku višeg standarda. I danas se nalazi — govorim otprilike — oko trećina goveda kod seljaka za kojeg bismo rekli da je kulak, to jest kod naj­ bogatijeg seljaka. To znači da je on svoju tržnost mesa nešto povećao i da je njegov kulturni nivo viši, ali time raste i cijena koštanja mesa. Jer je on svoje seljačke kućne rezerve time iskoristio dokraja, on mora kupovati hranu, i on to već radi, a čim počinje kupovati hranu, odnosno u razmjeru u kojem to radi, cijena mesa raste. Nasuprot tome imali smo manje - više eksperimentalne velike farme, neke od osam stotina goveda, neke od 3000 goveda, a i vi ovdje u Ljubljani imate farme na industrij­ skom načinu proizvodnje. Te su se pokazale dobrima, samo su na limitima rentabilnosti. I cjelokupna reprodukcija go­ veda uz osiguranje rentabilnosti nije kod nas još savladana uz postojeće odnose cijena. To znači da društvo još nije na 215

tom nivou standarda da bismo mogli imati takvu proizvodnju mesa kakav je danas standard u najnaprednijim zemljama. A li tome smo blizu. Tako da nas u daljnjem razvoju toga procesa priječi donekle nesavladavanje tehničkog procesa, a također nešto i opći nivo standarda kod nas. I ako uzmemo energičniji kurs na borbu za viši standard ljudi, onda ćemo preko noći (odjednom) dospjeti do toga da će nam ovakva proizvodnja mesa o kojoj sam govorio biti ne samo moguća nego i neophodna. Naravno da smo time dosta zanemarili krajeve po brdi­ ma, planinske rajone i slično. Ovog bogatog seljaka i slične koji su se bacili na proizvodnju mesa obuhvatili smo — po­ gotovo u posljednjih nekoliko godina — prilično uspješno kooperacijom i zadrugama. To se odnosi na količinu, a što se tiče rentabilnosti bilo je to nešto manje uspješno, ali ipak je pokazalo izvjesnu korist. Seljaci po planinskim rajonima ostali su sasvim izvan toga. Međutim, činjenica je da oni danas ne vrše pritisak. Oni su sami našli svoje puteve izvje­ snog standarda. U prvom redu sva omladina je m anje-više otišla na rad ili na studije. I drugo, za ono malo proizvoda s kojima taj seljak ide na tržište on dobiva, za njegove poj­ move, pristojne cijene. Imam ovdje i pitanje u odnosu politike »džaba« hrane i jeftinih sirovina i stalnog podizanja životnog standarda i poskupljenja životnih troškova radnika. Mislim da sam djelo­ mično na to sada odgovorio. Htio bih samo dodati i to, da je politika jeftinih sirovina koju naši mnogi ekonomisti zastu­ paju, isto tako, po mom mišljenju, jako kratkovidna, prvo zato što onemogućava razvoj sirovinske baze kod nas i drugo, što se na taj način tu, da tako kažem, kradu rezerve za razvoj; žele jeftinu sirovinu, cijenom svoga proizvoda ne vode dovoljno borbe za veću produktivnost rada, tj. slabu produktivnost pokrivaju jeftinom cijenom sirovine, i time se onesposobljavaju za vanjsko tržište za koje bismo se mo­ rali boriti da budemo sposobni barem u onom razmjeru u kojem naš razvoj dozvoljava. Osim toga nam to stvara unu­ trašnje vrlo velike teškoće zbog toga što to pogađa upravo nerazvijene krajeve koji onda, kao obranu od toga, bježe u podupiranje starog centralističkog sistema.

216

Još bi trebalo nešto reći o učešću lične potrošnje u na­ cionalnom dohotku. Mislim da je poznato da je tendencija u svijetu da uopće lična potrošnja naste, odnosno tendencija je relativnog povećanja ličnih prihoda i izvjesnog povećanja pri­ hoda unutar onih koji rade. Kod nas je bila politika niskih ličnih primanja. Istovremeno je vođena politika davanja druš­ tvenih subvencija, održavanja društvenih službi i sličnih uslu­ ga na račun, kako se to obično kaže, države. U takvom sistemu se porezom i mogao uzimati veliki dio prihoda. Ta je tenden­ cija kod nas bila opravdana i ona ima svoje historijsko zna­ čenje. Na primjer, nakon prvog svjetskog rata je razvijen vrlo opsežan sistem socijalnog osiguranja, zatim sistem zdrav­ stvene službe s naglašenim elementima socijalizacije. To je moralo biti jako u uslovima niske nadnice, prilično velikih profita, pa je tako vršen pritisak na profite u svrhu obavezne zaštite radnika i naroda. Tu nije bilo — zbog niskih prima­ nja — nikakve mogućnosti da narod sam sudjeluje u ovom sistemu osiguranja. Obratno, gdje je društvo bilo bogatije, takve su tendencije bile slabije izražene i jači je naglasak bio* na direktnom učešću samog proizvođača, samog radnika, ne­ posredno u stvaranju svih sredstava. On je bio prisiljen da se sam brine i za svoju penziju i za svoje osiguranje i za svoje zdravstveno stanje, ovisno o svom materijalnom nivou. Or­ ganizacije koje su se time bavile, kao što znate, osiguravajuća društva i slično, poslovale su na bazi računa vjerojatnosti. U takvom sistemu je na određen način već ugrađena, da tako* kažem, tendencija štednje, tendencija većeg ekonomiziranja vlastitim sredstvima i tako je radnik imao veću mogućnost da raspolaže nadnicom koju je dobivao. U našem današnjem sistemu pokazuje se da mi nismo bit­ no griješili npr. u socijalnoj zaštiti, jer smo obuhvatili vrlo veliki broj osiguranika i — uz date materijalne mogućnosti našega društva — nismo bitno oštetili samog proizvođača na nominalnim primanjima, a davali smo mu, s druge strane, skoro punu rekompenzaciju na ovaj način preko održavanja društvenih službi. Danas je situacija izmijenjena i čini nam se da bi funkcioniranje društvenih službi, uz istu masu sred­ stava, moglo biti znatno bolje, da ima mogućnosti za jačanje tendencije ekonomiziranja u ramim tim služabama i da bi tu unutrašnju tendenciju trebalo jače stimulirati. A za to je po­

217

trebno učiniti samog proizvođača neposrednim učesnikom u razvoju tih službi. To smo pokušali najprije više formalnim putem preko učešća osiguranika ili uopće proizvođača u or­ ganima društvenog upravljanja. Rezultati su bili relativno skromni, ali su ipak postojali. Pokušavamo danas da idemo još korak dalje, dakle da nešto smanjimo opći doprinos za te službe, a da istodobno brigu oko njihovog razvoja više prenesemo na samog proizvo­ đača. Tu postoji tijesna uzajamna veza; porastom standarda proizvođača raste i njegova radna sposobnost. Naime, još u razvoju proizvodnih snaga povećanje potrošnje je jedan od hitnijih elemenata proširenja asortimana potrošnih dobara. Ako se taj asortiman ne povećava, nema mogućnosti da realni standard radnika raste, a ako nema tih mogućnosti, on ostaje na kulturno nižem nivou i njegova produktivna snaga, u gra­ nicama koliko to dopušta organizacija njegovog rada, manje je iskorištena nego što bi to bila kod višeg kulturnog nivoa i "veće potrošnje. Međutim, to je posebno poglavlje. Hoću samo da dodam da to smatramo jednim od najvažnijih stimula upravo za povećanje životnog standarda, za porast proizvodnje i povećanje produktivnosti rada. Sad smo u društvenim službama pred tim da počinjemo i ozbiljnije računati. Društvo daje određeni procent npr. za zdravstvenu zaštitu naroda. Treba fiksirati (izračunati) koja se zdravstvena zaštita tim sredstvima može osigurati, kolika i kakva ona danas može biti. Odredili smo da svatko ima pra­ vo, recimo, na zdravstvenu zaštitu u okviru socijalnog osigu­ ranja. I pretpostavljamo da bolnica mora osiguranike primiti, da im mora pružiti zdravstvenu uslugu manje-više na nivou koji se smatra standardnim danas u svijetu ili bar u ovom dijelu svijeta. To je funkcioniralo dosad kako-tako. Međutim, sigurno je da svim svojim obavezama društvo nije udovoljilo. Morali bismo na neki način znati čemu udovoljavamo, a •čemu ne udovoljavamo. Ako je »tijelo bolesnika« sastavljeno od 7 slučajeva raka, 14 slučajeva tuberkuloze, onda su to jed­ ne vrste troškova liječenja, a ako je ta patologija bolesti druk­ čije sastavljena, onda su i troškovi drukčiji. Ili, na bazi procenta koji društvo na ovaj način ubire za zdravstveno osi­ guranje morali bismo doći do računa šta mi od toga — u ovoj fazi — možemo uspješno liječiti, a šta ne možemo.

218

I mogli bismo reći — ponavljam diskusiju iz 1945. kad smo pristupili toj organizaciji i kad se tražilo da bolnica bude u svakom selu — šta onda ako netko dobije zaplet crijeva u jednom selu, a tamo nema bolnice? Odgovorili smo malo grubo: taj će čovjek umrijeti, kao što je umirao i do tada, jer u 1945. godini društvo takvih sredstava da se njega bezuvjet­ no spasi još nije imalo i to ga je trebalo biti svjestan. I pamet­ nije je da udesimo tako, da se brže riješi takva stvar, nego da se stvara lažna mogućnost njegovog spašavanja kad je sa­ svim sigurno da ga se spasiti ne može, a takvih slučajeva ima jedan na milijun ili nešto slično. I tada smo zastupali mišljenje da vjerojatno treba ići ra­ dije na bolnički auto nego na slab stacionar zdravstvene služ­ be u svakom selu. Takav račun još uvijek nemamo. Međutim, tehnokratski se on načiniti ne može. Može se postaviti u iz­ vjesne okvire one službe koja sada postoji. I zato tražimo unu­ trašnja sredstva da do tog računa dođemo. I u ovoj službi se prelazi na princip dohotka, to jest nagrade prema radu, pre­ ma zalaganju i nagrade prema uspješnosti organizacije takve službe. Ta služba je do sada bila ili na budžetu ili financirana od strane službe socijalnog osiguranja. Vrlo vjerojatno da će financiranje ostati na ovom posljednjem. Samo, mislim da ono što iznutra treba izmijeniti kad prelazimo na sistem do­ hotka jest to da i zdravstvena služba nastupa u principu kao druge radne organizacije. Budući da i nju treba obnavljati i proširivati, ona bi morala imati — to imam ovdje među pi­ tanjima — i sredstva za prostu i proširenu reprodukciju. Ona bi morala da bude organizirana tako da koristi ove objektivne elemente, pronalazi mogućnosti za ta neophodna sredstva i da s tim sredstvima u savladavanju zadataka, bilo zdravstve­ nih, bilo osiguranja, nađe i iznalazi objektivne granice. Kao što znate, to je sve u diskusiji i neke vam praktične prijedloge ne bih mogao dati. I to zato što nisam ekonomist, i nisam se s njima posebno bavio, ali sam vas htio samo upo­ zoriti na taj metod razmišljanja kojim bi trebalo ići i koji bi tu mogao da dovede do nekih pozitivnih i praktičnih pro­ mjena. Rješavanje ovih problema je za razvoj nerazvijenih kra­ jeva od izuzetne važnosti, jer bi organizacija, recimo, zdrav­ stvene službe na ovim principima mogla da bude jedan ele­

219

ment od bitnog značenja za privredni razvoj tih krajeva. Spo­ menut ću, na primjer, samo jedan naš zaostali kraj, kao što je Lika, gdje po svim pokazateljima industrijskog razvoja na stanovništvo izvan poljoprivrede ne bi trebalo otpadati više od otprilike 10— 12%>. Proširivanjem svih tih društvenih služ­ bi danas više od 50°/o stanovništva toga kraja ima pretežni dio prihoda iz djelatnosti izvan poljoprivrede. To je promije­ nilo izgled toga kraja, mada je on inače privredno ostao još sasvim nerazvijen. Naravno, ovo se odnosi i na druge društvene službe i djelatnosti, na kulturu, školstvo, na sve djelatnosti za koje se traži društveno financiranje. Tu je možda najteži problem školstvo, od osnovnog školstva do najvišeg nivoa školovanja, a tu je i problem financiranja raznih kulturnih ustanova. U pogledu školstva vjerojatno ste bolje upućeni od mene, jer je kod vas taj problem možda još više zaoštren nego kod nas. No i tu smo imali također nekoliko faza. Najprije su škole bile na budžetu, ali smo imali društvene organe, školske od­ bore, društvene organe nadzora nad školom; danas imamo tendenciju da pređemo na samoupravljanje, tendenciju da pređemo na dohodak i u školama. Tu treba razlikovati os­ novno školstvo, što je društvena obaveza i koje je društvo kao cjelina dužno osigurati svagdje, od školstva prema kojem društvo u cjelini nije u takvoj obavezi. Kao što znate, postoje obavezni fondovi i financiranje tim putem. Dosadašnji rezultati pokazuju izvjesne vrlo krupne nedostatke koji proizlaze baš iz ovako stimulirane tendencije u razvoju školstva. U osnovnom školstvu smo naš prvi cilj relativno već postigli. Prema tome bi ovaj dosadašnji sistem mogli ocijeniti relativno pozitivno. Relativno, kažem. Naime, ne znam slovenske procente, hrvatski su otprilike ti da nam oko 97°/o obveznika osnovnog školstva polazi u školu. Istina, toliki procent ne završava školu, ali je polazi. U drugostepenom školstvu smo doživjeli prilične neus­ pjehe. To školstvo ne zadovoljava. Gimnazija, stara, je stag­ nirala. Novi sistem škole se doduše počeo razvijati, ali niti u dovoljnom broju niti dovoljno brzo. Tome treba dodati: uni­ verziteti su po tendenciji vrlo brzo rasli i rastao je broj stu­ denata, naročito u prvoj i drugoj godini, a osipanje je postalo

220

ogromno, tako da su troškovi »proizvodnje« na univerziteti­ ma vrlo visoki u odnosu na rezultat koji za sada daju. Prema tome sasvim je očigledno da nešto u sistemu sa­ mog školovanja nismo pogodili. Kod toga treba reći da su neke pojave izraz »prirodnih« tendencija koje i drugdje dolaze do izražaja. Statistika raznih univerziteta pokazuje da, što je kraj nerazvijeniji (a u uslovima brzog razvoja), to više ima raz­ mjerno studenata prema đacima, odnosno procent studenata prema broju stanovnika je veći; što je kraj nerazvijeniji, jače je izražena tendencija studiranja na, da tako kažem, »ap­ straktnim« fakultetima; na pravu, književnosti, filozofiji, pone­ što ekonomiji; što je kraj razvijeniji, to je jače izražena tenden­ cija studiranja tehnike, medicine. Dakle, tu imamo pojave koje su »prirodne« tj. logične za ovaj sadašnji stepen razvoja i gdje vjerojatno nikakav naš sistem ne bi uspio tu tendenciju pra­ vilnije usmjeriti. Međutim, moglo bi se pravilnije usmjeriti trajanje studija i sistemom utjecati na smanjivanje osipanja nakon prve go­ dine ili u toku druge godine studija. K oji bi sistem mogao tu korisno da posluži? Mi smo načelno ukazali na to da i fakul­ tetski studij treba također ugraditi u osnovni sistem odnosa koji izgrađujemo, a koji polazi od neposrednog interesa rad­ nog čovjeka i nagrađivanja prema radu. Naravno da to ne bi riješilo sve probleme, ali bi vrlo brzo riješilo pitanje uspo­ stavljanja tješnjih veza privrede i drugih društvenih djelat­ nosti sa školovanjem kadrova od drugog stupnja pa do fa­ kulteta. Još da kažem: stimulirali smo visoku nauku u po­ sljednje vrijeme prilično ogromnim sredstvima, odmah iza rata. Imamo, kao što znate, tri ogromna instituta nuklearne fizike i njoj srodnih grana koji su apsorbirali vrlo znatna nov­ čana sredstva. Treba reći da taj novac nije bio uludo bačen. Nismo »izmislili« atomsku bombu, ali smo dobili profil fi­ zičara kojega stara Jugoslavija nije poznavala, fizičara koji nije orijentiran na čitanje knjiga i na tumačenje osnovnih za­ kona fizike đacima, nego na naučno istraživanje. To se odra­ zilo i na medicinu i na sva područja prirodnih nauka, i to se vrlo pozitivno odrazilo. Tako da mislim da je taj sistem da­ vanja znatnih sredstava za nešto unaprijed, u anticipaciji bio dobar, bio dobra »investicija«.

221

Ono što je sad nedostatak toga — govorit ću uglavnom o zagrebačkom institutu — to je da se on odvojio od privrede. To ne znači da on treba da bude instrument privrede. On je samo trebao da ima zadatak da nam kaže: na osnovu prouča­ vanja stanja nauke u svijetu i tendencija njenog razvoja — kakvi bi po prilici trebali biti putevi u razvoju naše privrede, pojedinih industrija. Umjesto toga on je postao ponešto ekstenzija, dodatak, Instituta za tehnologiju u Massachusettsu, ili negdje drugdje. Naučni radnici pišu učene radove vani, za što jedva da ovo društvo može dalje snositi troškove. I što idemo dalje, s njima smo nekako u sve većem sukobu — uzmite to kao privremeni, uslovni termin; sukob će se morati riješiti na taj način da se korisnost te investicije produži barem na onaj isti način kao što je bila ranije: sada smo, pored njih, morali osnovati razne institute, koji direktno po­ mažu privredi. A li to je drugo pitanje. I kao što su troškovi postojanja ovih instituta ušli, da tako kažem, u troškove pro­ izvodnje privrede, tako će na neki način u troškove proizvod­ nje privrede morati ući i navedena istraživanja. Iako sam dugo govorio, odgovorio bih još samo na neko­ liko konkretnih pitanja koja su ovdje postavljena, a odnose se na sedmogodišnji perspektivni plan i slične stvari. Sedmo­ godišnji plan, kao što znate, nismo donijeli. Najvažniji razlog je to što su ekonomske pretpostavke sistema, pretpostavke za daljnje razvijanje osnovnog društvenog odnosa nedovoljno razrađene da bi se na njihovoj osnovi mogao postaviti dobar, na čvrstim temeljima izrađeni plan. S druge strane, bila je tendencija da nam se kroz plan nametne ponešto iz starih odnosa. U sukobu tih tendencija je tenis lopta išla s jedne na drugu stranu igrališta i tako se donošenje plana dulje odlagalo nego što je to bilo možda iz objektivnih razloga potrebno. Međutim, bez obzira na to neke stvari ipak još nisu sasvim riješene. Ovdje treba još nešto reći o nerazvijenima. O toj som temi imao mnogo prilike razgovarati i ni tu nisu sve stvari sasvim jasne. Kao što znate, mi smo načelno u Ustavu posta­ vili obavezu, još nismo zakon donijeli — formiranje fonda aa nerazvijene. Taj fond ima dva zadatka. Prvo, da u ovoj prelaznoj etapi u stvaranju jednog novog društvenog odnosa pomogne razvoj nerazvijenih krajeva. Drugo, on predstavlja

222

izvjesno osiguranje nerazvijenih — koji imaju izvjesno ne­ povjerenje prema novom sistemu — da neće biti zapostav­ ljeni, njima daje garanciju da će se o njima voditi briga. Kao što znate, oni su na tome vrlo zainteresirani. Negdje je čak postavljena teza da izgradnja našeg privrednog i dru­ štvenog sistema u naznačenom pravcu, odnosno razvijanje novih društvenih odnosa, znači u biti politiku razvoja razvi­ jenih na štetu nerazvijenih kojima je — po tim teorijama — stari sistem mnogo više odgovarao, jer je omogućavao da dođu do sredstava za razvoj njihove neakumulativne indu­ strije. Naravno da takvu tezu ne treba prihvatiti, da je ona potpuno ograničena i apsolutno ne odgovara stvarnosti. Mi smo smatrali potrebnim da dademo neke određene izjave oko napretka nerazvijenih u novom sistemu i dali smo ih s tendencijom otvaranja puteva za njihovo vlastito istraživa­ nje. Istaknuto je da smatramo svojim zadatkom da se za. razvoj tih krajeva brinemo, da smatramo ne samo svojom komunističkom solidarnošću, nego objektivnom ekonomskom i društvenom potrebom da te krajeve razvijemo i da poku­ šamo dati osnovne odnose unutar kojih bi se što uspješnije razvijali. Njihova bojazan je bila da ih se hoće pretvoriti u sirovinski privjesak razvijenih. Zato je trebalo reći da takvu tendenciju ne smatramo niti pravilnom niti mogućom. I drugo, što mislimo o njihovom napretku? Tu smo pod­ vukli odmah da mislimo kako bi i njihov razvoj trebalo da bude na liniji puta uključivanja u međunarodnu podjehi rada i uklapanja u našu unutrašnju podjelu rada. Sta bi tu trebalo još kazati? Razvoj? Uzmimo bilo koju našu nerazvijenu re­ publiku. Njena je karakteristika bila seljačka privreda, i to* dakako vrijedi za različite republike u različitom stepenu. Tu seljačku privredu je kapitalizam uvijek razarao i na toj osnovi je kapitalizam osiguravao daljnji razvoj. Stvarala se ili sama domaća buržoazija ili domaća buržoazija putem stra­ nih investicija. Taj proces je tekao sporo. Mi smo proces raz­ voja veoma mnogo ubrzali, i to upravo onom centralizacijom sredstava i njihovim investiranjem u te nerazvijene krajeve putem državnog financiranja — dakle sredstvima federacije. Do kojih je društvenih promjena došlo kod toga? Broj: seljaka je počeo opadati, stanovništvo je počelo prelaziti u

225

industriju, javili su se industrijski radnici, a i javljaju se i u raznim drugim pomoćnim službama. I to sve u okviru neke vrsti državnog kapitalizma ili — ako hoćete — državnog rsocijalizma. Lakše nam je bilo te promjene provesti nego u kapitalizmu i imali smo mnogo širi zamah upravo zbog toga što profit nije bio osnovni nosilac te tendencije. Dakle zato što smo mogli ulagati bez obzira na profit, profitnu stopu, uz zahtjev da samo podmirimo lična primanja, plus neka naj osnovnija društvena davanja. Dakle, ušli smo u razvoj tih krajeva s jeftinijim sredstvima nego što je to moguće u kapi­ talizmu. Razmatrajući ovaj proces sada moramo da kažemo da treba vidjeti koji su to elementi koji mogu pomagati ovaj novi osnovni društveni odnos tamo. To znači: ne koliko ćemo mi vama dati sredstava, nego kako ćete vi svoj društveni sistem dalje izgrađivati. U kapitalizmu je bilo razloga da kapital ide u te kra­ jeve jer se stopa profita, kad nema većih promjena u pro­ duktivnosti rada, počinje stabilizirati i padati, a u nerazvi­ jenim krajevima se obično, zbog jeftinije radne snage, ostvaTuje veća profitna stopa i zato kapital i prodire tamo. Kod nas, budući da profit više nema takvo značenje, moramo gledati nešto drukčije. Ako gledamo što bismo mogli i trebali učiniti, moramo poći od toga da nema visoke produktivnosti rada bez širokog tržišta, bez serijske proiz­ vodnje. Dakle, moramo da tražimo serijsku proizvodnju i za nju veću potrošnju. I to i na našem planu i na ondašnjem planu. I tu, budući da smo profit relativno Smanjili, za nas su mnogo jeftinija sredstva kojima idemo u razvoj tih krajeva nego u kapitalizmu, potrebno nam je mnogo manje društvenog rada za to da uđemo u takav razvoj i malo dublje podizanje nerazvijenih krajeva. Treba reći da je razvoj tih krajeva značajniji nego što izgleda po zvaničnim pokazateljima. Mislim najznačajniji pro­ ces je upravo počeo. Taj isti proces koji ste vi imali nepo­ sredno nakon rata, mi u Hrvatskoj otprilike od 1952. godine, pa traje i do sada, taj je proces u Srbiji startao negdje oko 1960. godine, a u Makedoniji je sada u najpunijem zamahu. I to s relativno malim sredstvima i odvija se brzinom koja n ije viđena niti kod vas. Kod vas se taj proces razvukao na čitav niz godina; tamo je u svega pet godina obavljeno

224

ono što je kod vas otprilike za 50 godina, ako ne i više. I raz­ rađujući dalje taj sistem odnosa, trebalo bi napraviti tako da ovaj fond ostane tek jedan nužni korektiv, nužna pomoć za stvaranje povoljnih uvjeta, za stvaranje privremeno prvih uslova samoga rada u nerazvijenim krajevima. Ovdje je pitanje o ulozi republike na pitanju kulture, prosvjete, znanstveno - istraživačkog rada i sličnog. Mi, kao što znate, imamo do sada sasvim jedinstveni sistem koji je rađen na srednjim vrijednostima i koji je destimulirao izvjesne grane. Moje je mišljenje da treba novim instrumentima i novim sredstvima učiniti snažan korak na­ prijed, i to u prilično različitom smjeru od ovog dosad. Govo­ rio sam o onim društvenim službama kod kojih je financira­ nje bazirano na principu vjerojatnosti, na principu frekven­ cije pojedinih slučajeva i slično. Jasno je da bi s promjenom sistema odmah morali od­ stupati od srednjih vrijednosti, tj. od sistema koji one na­ prednije zadržava i vuče natrag na srednje vrijednosti, a one nazadnije jedva uspijeva da diže na tu srednju vrijednost. Koja bi tu bila uloga republike jako je teško sada kazati. Mislim da tu u prvo vrijeme uloga republike mora biti mnogo veća nego što je ikada do sada bila i da bi ona morala inter­ venirati da se određeni nivo, njen standard, proširi otprilike barem na područje cijele republike, a unutar republike da se utvrde Rotrebne diferencijacije. Time, naravno, ne mislimo reći da će imati manja prava oni koji su manje razvijeni, jer njih moramo pomagati, ali je tu pitanje da smo mi do sada već nekima nešto garan­ tirali. Na primjer, Jugoslavija je garantirala 8-godišnje školo­ vanje, Jugoslavija je garantirala još neke minimume u dru­ štvenim službama, recimo funkcioniranje administracije na jednom minimalnom nivou. Mi smo zato i predvidjeli da za te garantirane stvari ostvarimo izvjesna sredstva bilo budže­ tom bilo drugim načinom, zasad — ako se ne varam — budže­ tom. Mislim da je to politika koja je bila pravilna i koju treba dalje podržavati, ali to su minimumi, to je ono na što smo se mi Ustavom, zakonom obavezali. Ono što je izvan i iznad toga, tu bi trebalo otvoriti šira vrata raznim mogućnostima. I ta jednaka startna baza, doduše, nije sasvim moguća za sve, 15 Aktuelni problemi

225

ali tu treba voditi takvu politiku usmjeravanja i izjednača­ vanja koja opet ovisi od momenta do momenta. Mislim da u izradi takvih principa nismo daleko došli i da tu svi mi očekujemo prijedloge praktičara i da je tu upravo prednost novog, jer ako ovaj novi sistem malo jače razradimo, praktičari i praktični radnici će sigurno te instru­ mente brže pronalaziti nego mi do sada. Sasvim je, na primjer, sigurno da ne mogu biti isti sistem zdravstvene službe u Zagrebu i Titovoj Korenici i sa­ svim je sigurno, s druge strane, da oni ipak sačinjavaju jedan sklop koji mora da se nekako integrira svojim prirodnim putem, putem unutrašnjih zakona same zdravstvene službe. To su, na primjer, laboratoriji, to su komunikaciona sredstva, to je nadzor nad radom liječnika i slične stvari. U prosvjeti je vrlo slično. Mi smo sad već pokušali da na sličan način kod drugostepenog školstva udružimo komune za financiranje različitih škola i treba reći da ostaci starog sistema vrlo snažno destimuliraju takav proces, ali ga treba otvoriti. Mislim da je tu uloga republike vrlo velika, mada je kvantitativno ne bih znao danas izraziti. Moralnost komunista kao politički problem našeg dru­ štva, naročito s aspekta jedinstva deklarativnih stavova i stvarnog djelovanja? To je pitanje koje je, da tako kažem, riješio i odgovarao na njega V III kongres kao na jedno od centralnih pitanja. I to kao na pitanje koje se postavlja odozgo do dolje. Ako ste shvatili Titov referat, onda je osim ocjene vanjskopoliti­ čke situacije, osim stanja u međunarodnom radničkom po­ kretu, m anje-više baš ovo centralni problem. I na unutra­ šnjem planu naš centralni problem. Tito je i postavio tako da smo donijeli čitav niz dobrih odluka, dali odlučan kurs na samoupravljanje i daljnji razvoj zajednice na bazi inte­ resa i akcije slobodnog proizvođača, ali da smo se, međutim, svi mi — od Centralnog komiteta pa do komunista u podu­ zeću — prečesto kolebali u provođenju tih odluka. I zatražio je da to prestane. Ako treba da govorim o društvenoj podlozi ovoga kole­ banja, onda treba reći da je društvena podloga u tome što je u prošlom sistemu, koji je sadržao veliki broj državno-kapitalističkih elemenata, masa ljudi bila u relativno pri­ 226

vilegiranom položaju. I to u privilegiranom položaju po tome što njihova primanja nisu ovisila o zalaganju, zatim što su ona relativno stabilna, zatim što neki njihovi projekti o dalj­ njem razvoju svojih krajeva izgledaju sigurniji ako ostane stari sistem, jer su i ti krajevi, odnosno te organizacije, stekle također izvjestan privilegirani položaj. Sve se to skupa osje­ ćalo malo nesigurnim kod uvođenja novog sistema i zato je pružalo otpor. Pružalo rie svjesno organizirani otpor, ili ba­ rem ne samo svjesno organizirani, nego je pružalo praktičan otpor. I da su uvijek ljudi dolazili sa stavom: »Ja sam imao uspjeha u ovom mojem položaju, pa ga prema tome branim — a nesiguran mi je uspjeh u ovome što vi predlažete, pa to ne podržavam« i tako se borba, koja je inače vođena na društvenom sektoru, prenijela i u organizacije Saveza komu­ nista i trajala je dugi niz godina. Trajala je, kao što znate, neću reći od 1950, ali od 1960. pa do 1964. To mislim da je bio prirodan proces koji smo relativno sporo savladali zbog toga što mu nismo odmah uočavali dru­ štvene korijene, tj. više smo diskutirali o tome kao o idej­ nom pitanju, kao o pitanju pravca razvoja nego o pitanju društvenog sadržaja, o pitanjima nosilaca otpora. Danas smo se svi manje-više obavezali da toj stvari posvetimo veću pažnju i da u realizaciji novog sistema istjeramo veću disci­ plinu. Prema tome, ako uzmete u obzir već jedan znatan dio promjena koje su napravljene, mislim da su tu perspektive vrlo dobre, da postoji značajno poboljšanje odgovornosti da­ nas i da je na nama da novo sprovedemo energičnim kora­ cima. Jedno pitanje glasi: »U posljednje vrijeme je bilo u svim republikama mnogo govora u vezi s usvajanjem novog eko­ nomskog sistema. U toj diskusiji se više ili manje dosljedno tvrdi da novi sistem radi protiv humanističkih vrijednosti našeg društva. Neki ekonomisti u inozemstvu tvrde da je to širi međunarodni problem. Kakve su vaše primjedbe u smislu tih diskusija i sta­ vova? Kakve reperkusije ima naš sistem na etičke principe s obzirom na diskusije da naš sistem zaboravlja na čovjeka i da naš novim sistem zaboravlja na aplikacije temeljnog si­ stema socijalizma?«

227

Meni je poznata diskusija u svijetu oko odnosa morala i ekonomije, odnosno kako socijalizam, i ne samo socijalizam, nego moderni razvoj ide protiv humanističkih tendencija. Na Korčuli je u filozofskoj diskusiji bilo o tome dosta riječi. Na Zapadu su dvije osnovne struje: jedna koja tvrdi da indu­ strijalizacija atomizira čovjeka i pravi od njega pridodatak mašini, da se sve njegove humanističke vrijednosti time uni­ štavaju i da su perspektive pravog socijalizma tu tako reći neznatne. Druga tendencija zastupa tezu da upravo auto­ matizacija i tehnički napredak daje mogućnosti za nove humanističke odnose. Ako se radi o tome i perspektivama socijalizma, mislim da je ova druga teza ispravni ja i da je uvođenjem kod nas novog sistema ona još jače naglašena. Ono što je bilo karak­ teristično za kapitalizam, a donekle možda i za naš sistem odmah nakon rata, bilo je to da nam je glavno bilo uvođenje mašine, i to pod pretpostavkom da ona povećava produktiv­ nost rada ili opću produktivnost društva; čovjek je tu bio, neću reći zanemaren, ali ipak na drugom mjestu. Danas, kada okrenemo stvar tako, a okrećemo je, da proizvođač bude osnovni agens proizvodnje i da mašina bude u njegovoj upotrebi, onda mu time dajemo mnogo veću ingerenciju i na društveni razvoj i tu se baš otvaraju ogromne mogućnosti da mašine budu njegov alat, dodatak čovjeku, a ne čovjek dodatak mašini. Tendencija automatizacije mislim da — uz ovakav dru­ štveni sistem — ne izbacuje čovjeka, tako da se pokret ludista, po mojem, neće ponoviti, mada smo nešto slično ludističkom pokretu imali pred godinu ili dvije, i to uglavnom više u glavama ekonomista nego u glavama radnika, i to kako kod planera tako i ekonomista po raznim poduzećima. Tako u pogledu perspektive razvoja mislim da upravo ovaj naš doprinos socijalističkom razvoju tu stvar defini­ tivno rješava u korist humanizma i u korist radnog čovjeka, u korist toga da on ostane gospodar mašine i razvoja uopće, i to ne jedan uski sloj ljudi, nego kolektivi radnih ljudi koji te mašine koriste. Da li bih mogao to u ciframa dokazivati? Mislim da kad bismo pažljivo pogledali našu statistiku da bismo to mogli cifarski pokazati. Ako gledate porast ličnog dohotka i ličnog

228

primanja, onda on, suprotno teorijama drugih, ima najbrži porast kod nas. Ima veći porast nego »konstantni dio kapi­ tala« od 1952. na ovamo gledano; gledate li u unutrašnjim odnosima u poduzeću, isto ćete vidjeti da je njegovo pravo postalo znatno veće; gledate li u slobodnom vremenu, onda je tu malo dijalektički proces: ako se veći broj ljudi sa sela uključuje u industriju, onda moraju više putovati, pa neki imaju manje vremena, a neki imaju više slobodnog vremena nego što su imali ranije. Etički princip jednakosti. Moram reći da ne znam hoću li pogoditi što ste time mislili. Ako uzmemo ovaj princip jed­ nakosti kao princip, onda taj etički princip možda nije baš princip socijalizma. To je princip kapitalizma, i to proizvodnje robe koji se izražava otprilike u izjednačavanju proizvođača robe u njegovom odnosu sa drugima. Ušao je u sve moralne kodekse, recimo od Kanta na ovamo, kao baza svih etičkih sistema upravo sa proizvodnjom robe. I to »svakom prema radu« jedna je od emanacija tog principa. Ovaj naš sistem je otprilike baziran još uvijek na tom principu, mada bi trebao da ima tendenciju da ide k jednom stepenu više, da tendira k onome »svako prema sposobnosti, svakome prema potre­ bama«. Dakle, da ga na neki način ukidamo, ali — s obzirom na to da smo išli iz vrlo niske faze društvenog razvoja — mislim da je taj etički princip ušao u vrlo velikoj mjeri. Prin­ cip jednakosti sada od principa ide više u realizaciju nego prije i čovjek biva više plaćen prema radu, i više je u jed­ nakom položaju kao i svaki drugi, više nego što smo to ikada do sada imali. Mada ni on nije u potpunosti ostvaren, niti može biti ostvaren, i čak neće biti u dogledno vrijeme u pot­ punosti ostvaren s obzirom na zaostalost društva. Sadašnje tendencije su te da mu dade mnogo veći stepen jednakosti ne­ go što ga je imao sve do današnjeg dana. To je, na primjer, približavanje fizičkog rada s intelektualnim radom, ne izjed­ načenje, ali približavanje. Davanje, povećanjem školskog si­ stema, višeg obrazovanja, i tako davanje većih startnih mo­ gućnosti, povećanje općih obaveza društva prema ovome, opet, znači, povećanje startnih mogućnosti za sve i približavanje

229

raznih startnih mogućnosti.* Mislim da je taj princip vrlo čvrsto ugrađen u ovaj sistem, mada nam mnogi nisu to voljni priznati, ali oni polaze, bojim se, od negiranja postojeće ma­ terijalne baze, a ako bismo našli bolji i brži put od ovog, ali realan i ostvarljiv, ja bih bio odmah za to.

230

Suština reforme: nova eta pa revolucije Raspravljajući o privrednoj reformi i nekim političko-idejnim aspektima i dopustite da onom što su drugovi već rekli dodam još nešto. Više zato da izražene stvari zaokružim i da nekim diskutantima i nekim mislima pri tom izrečenim dodam nešto na težini. Od Osmog kongresa SKJ na ovamo sasvim sigurno da je najveći korak bio učinjen u polovici prošle godine. To je od­ luka o novom kursu dinara u odnosu prema dolaru, čime su učinjeni prvi koraci koje danas nazivamo privrednom refor­ mom. Sasvim je ispravno rečeno da bi bilo vrlo usko to svesti samo na privredu i da se odmah pokazalo kako treba cijeli taj kompleks pitanja jako proširiti i na ostala područja, jer nema toga područja gdje se izvjesni efekti tih poteza inače ne bi očitovali. Bilo je, međutim, ljudi koji su smatrali da je to is­ pravljanje kursa približno sve — plus onda nužne posljedice — što se u ovoj etapi reforme trebalo reći i trebalo donijeti, da je to u suštini reforma. Kad bi tome bilo tako, desilo bi se otprilike ono što se već jedanput desilo. Već smo jedanput, zapravo više puta, izravnavali odnos dinar-dolar i uvijek smo morali taj odnos ponovo ispravljati, i to ispravljati u novoj cifri. Vrijednost dinara u odnosu prema dolaru je pala. Sto bi se desilo da je samo u tome suština reforme? Vjerojatno bismo ponovo morali ići u jednu takvu stvar i da bi se rok u izlaganje na III plenumu CK SK Hrvatske 7. siječnja 1968.

231

kojem bi se to desilo samo skraćivao. Očigledno da nije bila suština u tome nego u nečemu drugome. Da je ona u otvaranju jednog novog procesa, nove etape u našoj socijalističkoj revolu­ ciji. Postavljaju nam ljudi pitanje zašto smo tako oštro ovu stvar ocijenili. Kao što znate, drug Tito je rekao da je ova naša reforma u stvari revolucija, a nismo se zadovoljili ma­ njom ocjenom. Upravo bih to pokušao ovdje eksplicirati jer je, mislim, potrebno da te aspekte svi naši kadrovi imaju u vidu. Nova Jugoslavija je u svom opstanku prošla nekoliko faza. Najprije ću pokušati da napravim jednu paralelu s njenim političkim razvojem. Pojavila se nakon rata kao socijalistička zemlja. Godine 1948. smo morali izdržati veliku borbu unutar socijalističkih zemalja u svijetu. Izdržali smo je. Pokazali smo svijetu da se socijalizam, socijalistička revolucija, može afir­ mirati i onda kad nije u bloku, onda kad ostale socijalističke zemlje i socijalističke snage svijeta misle da naš put nije pra­ vilan. To se temeljilo na izvjesnoj ocjeni razvoja u svijetu, ocjeni da su socijalističke snage jače nego njihova formalna »reprezentacija« i zbog toga smo se mogli održati i svijetu smo pokazali da je socijalizam širi nego skup socijalističkih zemalja i socijalističkih pokreta. Idući dalje, kao što znate, na političkom smo planu zacr­ tali politiku koegzistencije. Ta politika koegzistencije, dok je dobila svoju definitivnu formulu, prošla je nekoliko faza i ispravaka, naročito terminoloških ispravaka. Neki su smatrali da sjedimo na dvije stolice, da igramo igru između dva bloka i u svijetu i zatim da tražimo puteve kako bi ta dva bloka mogla mirno koegzistirati. Tražili smo da se kaže, a to smo od početka tvrdili, ali je to ipak tek kasnije dobilo »pravo građanstva« — da je to politika aktivne koegzistencije, tj. da nije pitanje koegzistencije dvaju blokova, nego nečeg drugog — traženje puta za rješavanje suvremenih sporova u svijetu. Takve smo prijedloge davali i na tome se temeljio ugled Ju­ goslavije. Traženje tih putova se baziralo na realnoj ocjeni razvoja u svijetu. A ta je ocjena bila: da se od aktuelnih svjet­ skih suprotnosti jedna razvila jače — i to ona progresivna, socijalistička — pa se na koncu pokazalo (konstatirano je to u referatu druga Tita na Osmom kongresu) da je ta socijalistič­ ka tendencija, naravno u načelu, pobijedila, da socijalizam u

232

svijetu pobjeđuje. Ta je ocjena tačna, usprkos sadašnjem pri­ vremenom jačanju drugog pola tog sklopa suprotnosti. Kod toga smo mi Jugoslaveni, jugoslavenski komunisti, bili nekako na vrhu događaja. Pokazalo se da ih razumijemo, da smo među onima koji ih najbolje razumiju i da smo zbog toga svoju po­ litiku pravilno orijentirali, da smo u pravo vrijeme davali pravilne praktične prijedloge koji su na razvoj situacije u svi­ jetu imali svog odjeka. Nismo dakle niti varirali među bloko­ vima, niti se okretali čas jednom, čas drugom, nego smo, ocje­ njujući sklop događaja u svijetu, vodili borbu za ono što je vodilo naprijed. Pogledamo li ekonomsko područje onda tu nije uvijek bilo sasvim tako. Tu također imamo nekoliko etapa i ja ću razvoj odnosa tih društvenih snaga pokušati malo slikovita prikazati i poslužiti se jednom ovakvom analogijom. Ako je sklop društva jedna mreža, onda se ona drži na čvorićima. T e »čvoriće« mijenjali smo nekoliko puta. Kao što znate, odmah nakon rata smo stvorili jedan sistem, ekonomski sistem (go­ vorim još uvijek samo o ekonomskom sistemu) koji se baziraa na tome da smo stvorili jednu jaku državu, državnu vlast, državnu organizaciju s vrlo jakim aparatom — i »čvorić« bi bio taj aparat. O njemu je ovisilo kako ćemo upotrebljavati višak rada, kako ćemo razvijati zemlju itd. To je trajalo ne­ gdje do pedesetih godina — do 1952, 1953, 1954, pa možda u nekim periodima i nešto dulje. Zatim smo tu ubacili komunu i njezine organe, pa smo onda ubacili direktora poduzeća i upravu poduzeća. Ti »čvorići« su polako prešli na taj, rekli bismo ovdje, drugi sloj društva, druge aktive, druge ljude i drugačije smo im se obra­ ćali. Stvarali smo i drugačije instrumente. Prvi je bio sistem akumulacije i fondova. U drugom smo već uveli kamate na osnovna sredstva, kamate na ukupna sredstva i to je vodile društvene kanale prema jačanju pozicija u društvenom raz­ voju ovih novih »čvorića«. Oni nisu bili sasvim zatvoreni. Oni su se preklapali, odnosno ovaj administrativni dio je ušao i u drugu etapu. U sadašnjoj etapi, s ovom reformom i u vezi s njom, opet smo išli dalje: na radni kolektiv i neposrednog proizvođača, te pokušavamo stvoriti instrumente koji će njega učiniti de­ finitivnim »čvorićem« na kome će mreža čitavog društva vi­ 235

sjeti ili se držati. To je daljnja etapa revolucije. Ovo nije sa­ mo slika, ovo ima svoje društveno značenje koje zahvaća onda u sve pore našeg društva, a specijalno u rad Saveza komunista. Vi ste u prvom redu primijetili da je nakon Osmog kon­ gresa i u vezi s privrednom reformom metoda rada postala nešto drugačija. Da smo u diskusiji oko reforme pokrenuli ogromne mase kakve nikad u izgradnji naše praktične poli­ tike nismo dosad bili pokrenuli. Mi smo na tako mnogo mjesta i na tako širokom području diskutirali o tim problemima kao što nikad dosad to još nismo radili. I danas vidimo da mnoštvo tih problema moramo izdiskutirati upravo tamo, a ne više potezati stare »čvoriće«, ne više obraćati se samo direktoru, ne više obraćati se samo državnom aparatu. To je za nas, ra­ zumije se, značilo i unutrašnju promjenu metoda rada, ali značilo je da se ta ista fluktuacija značenja pojedinih faktora u našem društvu morala odraziti na Savez komunista. I zato smo imali unutar Saveza komunista — a imamo i danas — diskusiju, imamo i otpore ovom procesu, imamo otpore — da tako kažem — klasne, imamo otpore iz neznanja, imamo ot­ pore iz privrednih i drugih interesa i slično. Međutim, ovaj smo korak u č i n i l i — neću reći da smo ga dovršili, ali smo ga učinili i krenuli smo — i zato se dešava, što je sasvim normalno, da od nas sada ljudi zahtijevaju da hudemo mnogo jasniji, određeniji, da mnogo preciznije ka­ žemo kakvu politiku mislimo provoditi i da traže od nas i promjenu metoda rada, i promjenu nekih ljudi, i promjenu mnogo čega drugog. Kako se onaj stari »čvorić« protegao na slijedeću etapu, tako je, naravno, rasla kritika na taj stari »čvorić«, rasla je i unutar njega i od novoga na staro, pa razumljivo da danas, lcad smo krenuli u jednu novu etapu, imamo više kritike na sve nego što smo je ikada dosada imali. To je sasvim razum­ ljivo, to je sasvim opravdano, i, s druge strane, što dulje dr­ žimo taj stari sistem i njegove ostatke, ta će kritika sve više rasti — i to najviše opravdana kritika. Istodobno što će se takav stari sistem i dulje održavati — on će biti gori. On ne može biti bolji. Zato je ovo, sasvim sigurno, jedna nova etapa lsoja mora da prodre u sve, mora da prodre i zato što je to i u socijalističkim odnosima nešto novo.

234

Ako pratimo razvoj ukidanja najamnog odnosa, onda je to potpuno nova etapa. Najamni odnos je krenuo kod nas od starog kapitalističkog najamnog odnosa time da je u ime rad­ ničke klase državni aparat upravljao sredstvima za proiz­ vodnju. Dakle, najamni odnos je izgubio samo konkretnog kapitalista prema sebi i izgubio je čak kapitalista kao klasu prema sebi, dobio je svoju vlastitu upravu, ali u okvirima sličnim onim najamnog odnosa. U drugom periodu nije se to jako mijenjalo. Mijenjao se samo izvjesni subjektivizam državnog aparata i objektivirao u vidu konkurencije među pojedinim poduzećima. I sada do­ lazimo do treće etape, ona nanosi najveći udarac najamnom odnosu, a mijenjajući njega, mora se mijenjati i cijelo društvo stvarajući jedan vid (ne definitivan vid, ali vid za jedan dulji period) nove organizacije proizvođača. A ona mora da se od­ razi na svim društvenim područjima, ne samo na neposrednoj proizvodnji, nego i u državnoj upravi, u društvenim službama i drugdje. Ova privredna reforma je sad tu učinila još nešto. Izjed­ načujući dinar-dolar i izjavivši otvorenu tendenciju da to uči­ nimo čvrstim, pod vidom neke forme konvertibilnosti dinara — znači da smo priznali objektivna mjerila vrijednosti nada ili da bar imamo tendenciju da ih priznamo i da ih učinimo obaveznim kao standard za cjelokupnu našu privredu. Za nas je to od izvanredne važnosti, jer kapitalizam kao sistem (ne govorim praktički, nego kao sistem) ima tendenciju da prijeđe nacionalne granice, da postane svjetski sistem. On je u praksi i bio zavladao cijelim svijetom, iako ne uvijek kao sistem nego zadržavši negdje stare sisteme, ali podredivši ih svojoj vlasti. Socijalizam kao sistem — ovaj naš socijalizam koji se pojavio u X X stoljeću — kao sistem je po svojoj ten­ denciji sigurno viši nego kapitalistički. I ako je viši nego ka­ pitalistički, onda on mora također imati tu tendenciju da po­ stane svjetski sistem. Ta tendencija se može različito odraža­ vati. Najčešća je danas parola: postoji socijalistički svijet i kapitalistički svijet, oni se sukobljavaju, i sada, po jednoj te­ oriji, među blokovima se mora razviti rat, a po drugoj, pro­ vodimo koegzistenciju. To je jedna od tih teza, koju, među­ tim, mislim da ovdje ne bismo trebali niti raspravljati.

235

Činjenica je do sada bila ta da smo, na primjer, u ovoj svjetskoj konstelaciji, kakva je bila nakon drugog svjetskog rata, mi sa socijalističkim sistemom uspjeli Jugoslaviju brže razviti nego s bilo kakvim kapitalističkim. I to razviti i vla­ stitim snagama i kreditima od kapitalizma i različitim drugim sredstvima. Pokazalo se i tamo gdje su se socijalistički ele­ menti uključivali u razvoj privrede da je taj razvoj išao brže. Naročito u onim krajevima i dijelovima svijeta gdje je kapi­ talizam pokazao nemoć da se uključi. Neću reći da je kapita­ lizam svugdje pokazao nemoć, kapitalizam svoj sistem učvr­ šćuje u jednom dijelu svijeta i on u Evropi momentalno svoju poziciju jača i mislim da se takav proces najdublje vrši u Francuskoj, ali to nije tema našeg današnjeg sastanka. Međutim, mi smo pokazali da se možemo s novim elemen­ tima socijalističkog sistema brže razvijati. Tu se pokazala apsolutna prednost socijalističkog sistema, i o toj prednosti bi trebalo voditi računa. Prva stvar koju smo na tom području učinili bila je 1961. godine povodom Beogradske konferencije kad smo inicirali ili dali suinicijativu — jer je stvar bila sasvim zrela — za kon­ ferenciju za međunarodnu trgovinu i razvoj. Ta je konferen­ cija polazila od konstatacije da je politika koju smo nakon rata vodili na planu međunarodne trgovine i razvoja (a to je bila politika: dajte, vi razvijeni, pomoć nerazvijenima, i to tako da ta pomoć ne bude putem privatnog kapitala, nego pu­ tem Međunarodne banke i Ujedinjenih naroda) potcjenjivala unutrašnji razvoj samih tih zaostalih zemalja, te da bi to tre­ balo bolje razviti i nekako rehabilitirati odnose između raz­ vijenih i nerazvijenih. Ta konferencija je održana, donijela je izvjesna načela — koja čas bolje, čas lošije kotiraju — disku­ sija se u svijetu razvila i ona je pokazala da na tom planu treba nešto tražiti. I, ako smo mi uspjeli da se brže razvijemo, onda nije potrebno postavljati stvari ovako: razvijati druge može samo onaj koji je na vrhu razvoja produktivnih snaga, to jest, recimo SAD plus Zapadna Evropa. Ako smo se mi mo­ gli brže razviti, nego, recimo, što su SAD uspjele razviti bilo koju afričku, latinsko-američku ili neku drugu zemlju, onda se tu pokazao jedan novi element i da je situacija dozrela da taj novi element ide u prvi plan.

236

Taj novi element se inače osjeća na čitavom nizu pod­ ručja. Ako pogledate razmjenu između socijalističkih zemalja, razmjenu između socijalističkih i nesocijalističkih zemalja, vidjet ćete da se upravo sada, u posljednje vrijeme, otvorila diskusija — koji su instrumenti razvoja. I dolazi se do kon­ statacije — koju ću malo oštrije formulirati nego što je for- mulirana — da su instrumenti razmjene ispod nivoa same razmjene i da u te instrumente treba unijeti čitav niz novih stvari, te da treba ta mjerila vrijednosti u razmjeni više ob­ jektivirati, čvršće postaviti i prema njima malo tempirati i svoj vlastiti razvoj. Razumije se da to sada unosi revoluciju u čitav sistem odnosa. Najprije, ako uzmete razvoj ideja ekonomske teorije socijalizma u SSSR-u nakon prvog svjetskog rata, onda je potpuno razumljivo da je ona sva preokupirana jednim kapitalističkim okruženjem, usmjerena prema sebi, prema unutra i da ona zato sadrži sve elemente tog doba. Podržavajući nju dalje i dulje nego što treba, ekonomije soci­ jalističkih zemalja su se učinile slabima u odnosu na razvija­ nje novijih odnosa u svijetu. Prema svijetu se odnose s nepo­ vjerenjem, rekao bih sektaški, u jednom dugom periodu, a teško se i danas van probijaju. I mi isto tako. Ovo okretanje prema sebi je bilo uočljivo dosad u našim planovima, u našem sistemu investiranja, u čitavoj našoj eko­ nomskoj politici. Međutim, teško da smo mogli svojedobno voditi drukčiju politiku s produktivnim snagama kakve smo tada imali. A danas stojimo s razvijenošću produktivnih snaga objektivno mnogo bolje i zato moramo napraviti pokušaj da odgovorimo ovom zahtjevu sadašnje etape razvoja u svijetu, a to znači da i naše društvo — kao progresivno društvo, kao društvo koje shvaća moderne tendencije u svijetu — mora stvoriti na ekonomskom području takve instrumente koji će mu omogućiti da se uključi u te procese. Zato moramo učiniti to da svi standardi, sva mjerila u našem društvu — odgova­ raju izvjesnom nivou svjetskog razvoja i da mi budemo otvo­ reni prema vani, naročito da budemo otvoreni prema onamo gdje se razvijaju novi socijalistički elementi. To je za nas značilo — o tome smo često govorili: — izaći na svjetska tr­ žišta. Izići van ne samo kao trgovac. Preporučivali smo svima da budu dobri trgovci, ali izići van kao trgovac koji misli

237

unaprijed. Da upravo ono što je nama omogućilo da se brže razvijemo, što nam je dalo prednost pred kapitalističkim raz­ vojem, iznesemo van i iskoristimo to u svjetskim razmjerima. Dakle, da budemo ne samo konkurentno sposobni, nego i sposobni da taj zadatak izvršimo. Izvršavanje ili neizvršavanje tog zadatka mislim da nije pitanje našeg slobodnog izbora. Mi se ne možemo za to »slo­ bodno« odlučiti, to je za nas životno pitanje. Ako se ne odlu­ čimo, ne shvatimo što treba učiniti, mi ćemo zaostati i u našem privrednom razvoju. I jednu staru etapu ćemo vući dulje nego što treba i upasti u sve ono što se dešava kad se stara etapa predugo održava. Imat ćemo i dalje kritika, kritizerstva, dalj­ nje negativne posljedice u našem unutrašnjem razvoju kakve smo do sada imali i kakvih smo akumulirali dosta u posljednje vrijeme. Ali, vanjska trgovina i vanjska politika su manje-više uvijek odraz onoga što se dešava kod nas. Ne može se biti napredan u vanjskoj politici, a manje napredan u unutraš­ njoj, pa niti obratno. Te su stvari usko vezane. Za dosljedno provođenje ovih mjera kojima smo sada prišli društvenim promjenama unutar zemlje — ova orijenta­ cija na široke narodne mase, na njihovu mobilizaciju i na pravljenje instrumenata da oni sve društvene zadatke ispu­ njavaju — za to je preduvjet. Samo se takva društvena orga­ nizacija može ispravno orijentirati i na svim drugim područ­ jima. Primijetili ste da je jugoslavensko samoupravljanje proš­ lo kroz sve zemlje svijeta i nitko mu se nije mogao ozbiljno suprotstaviti kao načelu. Nitko ga nije niti primijenio (naro­ čito ne onako kao mi), ali to je ipak bio, što bi se reklo, poen aa nas. Isto tako kao što je aktivna koegzistencija bila poen za nas. Dakle, čitav niz elemenata daju mogućnost da takvu po­ litiku dosljedno provodimo. Zato je moramo i u unutrašnjem životu provesti. U toku ovih šest mjeseci, koliko je proteklo od prvih, revolucionarnih mjera reforme, zaista smo zatalasali široke mase. Činjenica je da je sada više na ovim, da tako kažem, višim nivoima da se instrumenti dalje podese. Sada je to važnije na tim nivoima, jer same mase proizvođača izvjesne stvari riješiti ne mogu ako im to ne omogućimo. To je činje­ nica i prema tome će naš posao u slijedećoj etapi biti izuzetno

238

važan ali i težak i podložan kritici. Sigurno je da ćemo morati mnogo eksperimentirati. Bit će tu i mnogo otpora. Sto više budemo kasnili ti otpori će biti veći, što će slabiti ispunja­ vanje tog zadatka. Naravno da svi problemi koji iz ovog niču nisu sasvim jasni. Htio bih ovdje ilustrirati to problemom integracije, problemom parceliranja različitih poduzeća i proizvodnih zadataka i slično. Podsjećam kako je Marx prilazio nekim od tih problema. Možemo uzeti kao primjer našu željeznicu, naš saobraćajni sistem, našu elektroprivredu, što sasvim si­ gurno zahtijeva ogromna ulaganja i velike napore za održa­ vanje i što je sasvim sigurno iznad bilo kakvog pojedinačnog poduzeća. Marx je rekao otprilike ovako: puteve su najprije gradile zajednice, pa poslije toga vlade. Kada se razvio kapi­ tal, onda je on u početku to isto prepuštao vladama, plaćajući tako izgradnju željeznica ili puteva ne kao kapital, ne kao* svoju investiciju, nego od svog dohotka kao odbitak od pro­ izvodnje — sve dotle dok to nije mogao pretvoriti, u ulaganje. I kazao je na jednom mjestu: stupanj na kojem se takva izgradnja odvaja od vlade pokazuje u kojem se stupnju dru­ štvo organiziralo kao kapital. Tu se s analogijom može reći ovako: — kod nas su sigurno ceste »javno dobro«, željeznice su bile tretirane kao »javno dobro« i izgrađivale su se iz; dohotka pučanstva, a ne kao ulaganja da bi se u njima stva­ rao dohodak. Znači, po toj analogiji, mi danas — ako stvaramo soci­ jalističko društvo, društvo sa socijalističkim odnosima — moramo sve to pretvarati u nešto socijalističko, a izvan toga »javnog dobra«, izvan te, da tako kažem, pretkapitalističke ideologije. I sada, kad se taj proces dešava, kad on tek po­ činje, onda se, naravno, može svašta desiti. Ako uzmemo da bi bilo pametno da imamo jedinstven sistem, a društvo kao da radi u cjelini nešto drugo, da razara taj sistem — stvar izgleda potpuno neobjašnjiva. Gdje je izlaz: ili treba da se vratimo na pretkapitalistički sistem, ili shvatiti da se tu dešava proces promjena koji ima svoje pozitivne i svoje negativne elemente. I uključiti se u taj proces promjena upravo tako da povučemo pravi »čvorić«, da omogućimo da taj socijalistički element prevlada.

233

Daleko smo od toga da bismo smjeli reći da ćemo te pro­ bleme lako riješiti. Nećemo. I upravo što dulje budemo za­ državali taj stari sistem, to ćemo ih teže riješiti, a što brže budemo išli u socijalistički razvoj, to ćemo ih lakše rješavati. Htio sam ovo dodati samo zato da kažem kako tu ima i među aktivistima dosta nejasnih shvaćanja, upravo u tome što treba u tom momentu napraviti. Jer nije negativni rezultat samo rezultat nekakvog sitnog interesa — kojih ima mnogo u ovo­ me — nego katkad i rezultat neshvaćanja što treba podupri­ jeti, a što ne treba u datom momentu poduzeti. Tu ima, u ovom prelasku, i sva masa sitnih interesa, masa takvih inte­ resa koji koče jedan dugoročniji plan vlastitog razvoja i zato smetaju bržem prevladavanju tih slabosti. Ali, ako dodate ovo — što po mom mišljenju treba dodati — onda treba vidjeti kako odlučno moramo prevladati ovakvo pretpostav­ ljan je sitnih interesa nad krupnim, jer je to životni zadatak, životna potreba razvoja našeg društva. Što se tiče Saveza komunista — on se mora preorijen­ tirati u radu. Nikada nismo imali toliko mnogo posla u obja­ šnjavanju, u analiziranju stvarnog stanja kao što imamo da­ nas. Ogromna je publika kojoj se obraćamo i koju pretva­ ramo u aktivnu armiju boraca i tvoraca novog sistema. I pre­ ma tome njoj se treba obratiti. Taj posao nije lagan i zato se treba orijentirati na to da ga upravo zajedno s njom savla­ damo i da svu aktivnost usmjerimo na nju. To znači da će politički problemi — politički u širem smislu riječi, ne u najužem — biti dominanta u slijedećem periodu i da mi tog našeg proizvođača moramo upoznati s aktuelnostima situacije i osposobiti ga da u njoj bude aktivni faktor.

240

Nacionalizam - na kojim društvenim osnovama U ovoj našoj diskusiji zadržao bih se na pojavama na­ cionalizma. Prilikom ocjenjivanja tih pojava i mišljenja o njima, a i prilikom razmišljanja i formiranja mišljenja kako da im se suprotstavimo i kako dalje da vodimo borbu protiv njih — treba imati u vidu neke činjenice. U prvom redu, nalazimo se u jednoj daljnjoj, sasvim ja­ sno određenoj etapi naše socijalističke revolucije i to — u vrlo značajnoj etapi. Ona je karakteristična prije svega po tome što se promijenio osnovni društveni sloj koji »vuče« naprijed, onaj društveni sloj koji predstavlja »glavnu kari­ ku« za pokretanje razvoja socijalizma. Taj sloj čini sada rad­ ni čovjek i njegov kolektiv, i to mnogo neposrednije nego ra­ nije. Išli smo na to da radnog čovjeka — prvenstveno u nje­ govoj osnovnoj organizaciji — mnogo jače postavimo u prvi plan, i to mnogo jače nego što je to bilo gdje u svijetu. To, razumije se, predstavlja ne samo korak u revoluciji nego i takav zaokret da se sve ono što je dosad bilo »glavno« u na­ šem društvu — u najmanju ruku — mora »drmati«. Prema tome, tu mora biti potresa, potresa na koje smo morali ra­ čunati. Naši kritičari obično kažu: niste vodili računa o ovome, niste vodili računa o onome, ovo niste organizirali ovako, ono niste onako... Dakle, u prvom redu daje nam se kritika, ali Izlaganje na proširenoj sjednici Izvršnog komiteta C K SK Hrvatske 24. veljače 1966. 16 Aktuelni problemi

241

kritika koja se bazira na uvjerenju da smo manje-više sve­ moćni, da »odozgo« možemo sve urediti. A u stvari smo išli na mobilizaciju daleko većih narodnih masa nego ikad do sa­ da poslije rata. Prema tome to mora da izazove sukobe i ondje gdje smo u prošloj etapi — ne samo u onoj poslije rata, već i u ovoj neposredno za nama, — imali glavni oslonac. To, dakle, mora da donese izvjesne potrese, jer svaka takva široka mobilizacija masa mora da donese i nove, svoje probleme. Pri tome su se, naravno, morali ispoljiti i nacionalni mo­ menti, jer je čitav niz elemenata u našem današnjem razvoju vodio upravo k pojačavanju nacionalnih razlika. To su — da ne nabrajam druge — na primjer centralni fondovi. Dis­ kusije oko njihove distribucije morale su povući te momente, morale su ih naglašavati. Tu se, onda, lako ubacuje naciona­ lizam. Samo — htio bih to ovdje istaći — postoji nekoliko nacionalizama i nekoliko njegovih vidova. Postoji unitarizam, odnosno unitaristički nacionalizam kao osnovni vid, ali u mi­ šljenju jednog dijela Jugoslavena postoji i drugo shvaćanje, ¡shvaćanje da je tendencija razvijenih da svoj hegemonizam razvijaju na račun nerazvijenih. To se mišljenje nije probilo do vrhova, ali je ono živo, ono raste i predbacuje nam da je čak i ova reforma imala više toga što pojačava hegemonizam razvijenih. Mislim da je i naša ranija praksa katkad davala hranu takvim shvaćanjima. Jer, nedovoljno izražena borba za daljnji razvoj socijalizma i socijalističkih odnosa, zatim nedovoljno jasno definirano pitanje nerazvijenih i još neka druga pitanja pothranjuju takve tendencije. Zato tu moramo biti jako pažljivi i moramo mnogo više računa voditi o tim elementima. Naš, hrvatski nacionalizam raste prije svega na materijal­ noj bazi, na objektivnim činjenicama, a te su — čitav niz ekonomskih pothvata koji su bili osuđeni na ekonomski ne­ uspjeh ili slabiji uspjeh, na dezinvestiranje, zatim čitav niz poduzeća koja se nalaze u težoj poziciji od one u kojoj su bila, zatim prilično nedefinirano pitanje osnovnog pravca razvoja itd. To je ta materijalna baza koje ljudi postaju svje­ sni i zato se nacionalizam širi i tamo gdje ga inače ne bismo trebali očekivati. Naša nastojanja da te stvari svedemo u pravu kolotečinu, što upravo činimo u saveznim organima, nisu dovoljno poznata i zbog toga su ljudi zabrinuti, zbog to­

242

ga se patnju da li se mii dovoljno borimo ili ne borimo, da li je ta borba dovoljna ili možda »popuštamo«. Zato nam se šire izvjesne forme nacionalizma. S druge strane, osobito veliku galamu dižu oni redovi koji gube svoje (pozicije, i to kako oni koji su svoju perspek­ tivu gledali u produžetku starog na ekonomskom planu, tako i oni koji su je gledali na isti način u vanekonomskim djelat­ nostima. Njihove perspektive tu su bile sasvim drugačije od onih koje se sada otvaraju. Međutim, procesi koje razvijamo tjeraju ih na objektivniju valorizaciju njihovog rada, što nji­ ma — razumije se — ne odgovara i zato je galama velika. Ona je velika i kod dijela kulturnih radnika i kod činovnika. To je ono što je — po mom mišljenju — trebalo očekivati, no ona nije prešla očekivane razmjere. Međutim, mi se ni­ smo dovoljno pripremili, nismo se dovoljno naoštrili da se s tim uhvatimo u koštac. Sad su, na primjer, navalili .s pitanjima — što je to s privredom u Hrvatskoj, šta je s kulturom, politikom, itd. Sa­ svim je, međutim, jasno da su to lažne parole jer na svim tim područjima uloga Hrvatske u Jugoslaviji (i ne samo u njoj) jedva da je ikad mogla biti veća nego što je sada. Ono što karakterizira Hrvatsku jest to što je barem na srednjem nivou razrade odluka Osmog kongresa, što je dakle barem na srednjem nivou — a ni u kom slučaju nije posljednja u razvijanju ove etape revolucije. A ulogu Hrvatske u Jugo­ slaviji treba mjeriti upravo time kako je postavljena u raz­ radi odluka Osmog kongresa, u razradi daljnjeg programa rada. U tome, u daljnjoj orijentaciji na tom planu, sadržana je njena uloga. Bitku bi, dakle, trebalo voditi upravo na tom području, na pravilnom provođenju odluka Osmog kongresa, jer to znači pravilnu ulogu Hrvatske u današnjoj jugosla­ venskoj, pa ako hoćete, i svjetskoj situaciji. Da bismo u tome uspjeli, treba suzbiti tendencije koje nas vuku natrag, koje nas vuku na teme iz prošlosti, na teme prošlih dana, na teme koje — upravo zato što su teme prošlosti — zadržavaju doju­ čerašnji, a ne današnji stupanj revolucije. Zbog toga mislim da u taj okvir ide pitanje odnosa iz­ među republika — tako se, na primjer i ponekad poteže pi­ tanje odnosa između Srbije i Hrvatske — jer to nije central­

243

no pitanje, to je periferija, to je privid, a čim se iz tog odnosa izvučemo i idemo na pitanja federacije, to odmah dobiva drugi vid i mnogo lakše se rješava. A ako idemo na pitanja daljnje izgradnje socijalizma, onda stvar postaje još lakša, očiglednija. Ako gledamo sadašnje stanje u Savezu komunista Jugo­ slavije ,onda možemo vidjeti da je Osmi kongres SKJ politič­ ki apsolutno pobijedio, ali da nije praktično pobijedio, baš u svakoj organizaciji, pa ni u svakom komitetu, i jedinstvo u Savezu komunista kuje se u praktičnoj borbi za odluke Osmog kongresa, i to odozdo do gore — na svim nivoima. Mislim da je u provođenju linije Osmog kongresa Savez komunista Hr­ vatske bio prilično dosljedan, s vrlo malim kolebanjima i da u sklopu Saveza komunista Jugoslavije stoji među onima najčvršćima. Tu bi ulogu trebalo zadržati i bijući bitku za njeno za­ državanje najlakše ćemo suzbiti i pojavu nacionalističkih tendencija; samo pri tom treba biti otvoren, treba jasno reći u čemu su problemi i što su objektivne teškoće koje su u stvari rodile nacionalizam. Treba jasno reći u kojoj smo sada etapi revolucije i kakve sve sukobe ta etapa nosi. Mislim da ćemo time stvar prelomiti, i to u vrlo skoro vrijeme, i da ćemo mnoge probleme koji sada izazivaju zabrinjavanje skinuti s dnevnog reda. Stvarni problemi za sve nas su problemi daljnje izgrad­ nje socijalizma i na tom planu se moramo naći. Međutim, tu nije uvijek bilo velikog razumijevanja. Bitno je, dakle, o čemu i na kojoj osnovi razgovaramo. Možemo se sastati i razgovarati o perifernim stvarima, ali time nećemo ništa riješiti, jer će stvarni centralni problemi ostati netaknuti. Međutim, centralne probleme moramo rije­ šiti do kraja i za to treba tražiti formu koja će nas voditi dalje. U stvaranju te forme moramo sudjelovati i mi. Postoji, međutim, pritisak koji nas vuče na drugi put. Počeo je na području — na »glasovitom« području — histo­ riografije, pa se proširio na kulturu, odakle se širi dalje sa ciljem da nas uvuče u izjašnjavanje o ovome ili onome, o ovoj ili onoj perifernoj stvari. Taj pritisak pokušava da nas spriječi da učinimo korak dalje.

244

Tu bi, mislim, bilo dobro obnoviti izvjesne marksističke postavke. Neke od tih postavki drugovi su ovdje citirali. Bilo bi dobro da se nešto od toga obnovi, da se, na primjer, jasno kaže koja je pozicija Saveza komunista u svemu tome. Iako je to definirano i u Programu i na Osmom kongre­ su, ipak je potrebno to javno, javnim putem još jače istak­ nuti i jače naglasiti. Savez komunista je jedinstvena organizacija i rekli smo — poštujući Lenjinov princip — da kao komunisti i kao internacionalisti treba da idemo u jedinstvenu organizaciju. Re­ kli smo, istodobno, da treba maksimalno poštovati prava na­ cija. Taj princip smo unijeli i u Ustav. To znači da kao ko­ munisti Hrvatske treba da poštujemo prava nacija — i hr­ vatske i drugih — i da istodobno vodimo svoju politiku, ali politiku koja nas zbližava. A to znači — ako gradimo socija­ lizam za jednu etapu dalje — osnovna pitanja koja nas zbli­ žavaju su ta, a ne neka druga. Treba, dakle, da damo najširu platformu za to, jer je to upravo u interesu i vlastite nacije. Treba, međutim, istodobno jasno ukazati i na ona pita­ nja koja izazivaju međunacionalna nepovjerenja i nastojati da se ta nepovjerenja prevladaju, vodeći pri tom računa da sam ne daješ elemente nepovjerenja drugima, a drugoga da upozoravaš na elemente nepovjerenja koje on daje. Mislim da je to osnovno i da bi to trebalo jasno defini­ rati, a ne dopustiti da Savez komunista zapljuskuje val izvana. Jasno je da tome ine treba administrativno stati na put, da za to treba voditi idejnu borbu. Stanemo li sada tim poja­ vama na put samo administrativno, one će se javiti ponovo. Za to imamo dokaza u dosadašnjoj praksi. Te pojave dakle treba pustiti da umru, da umru uz našu pomoć, uz pomoć naše idejne borbe. Sigurno je da bismo u svemu tome morali više pažnje pokloniti mobilizaciji mlađe inteligencije. Kažu nam — odbijate od sebe inteligenciju. Tko nam to kaže? Kaže nam određeni vrlo uski krug ljudi među inteli­ gencijom. Prema tome, to je samo uslovno tačno, jer ta grupa u stvari pod tim misli — odbijate nas. Kad, međutim, uzme­ mo inteligenciju u cjelini, onda se vidi da je ta grupa vrlo mala. Činjenica je da je naša inteligencija u društvenom smislu aktivna, ali je pasivna na idejnom području. Mi ni­

245

smo uspjeli da uključimo inteligenciju u oštriju idejnu bitku, i tu moramo nastaviti da radimo. No, ne treba tu ništa naro­ čito forsirati, tu treba, prije svega, nekoliko idejnih proble­ ma — da tako kažem — koncentrirano razrađivati. To je, na primjer, pitanje — ako mogu tako reći — ovog današnjeg stupnja revolucije koji bi trebalo jasnije okarakterizirati, de­ finirati. To je, zatim, pitanje odnosa samoupravljanja prema izgradnji cjelokupnog unutrašnjeg sistema u Jugoslaviji. Na­ glašavam to zbog toga što je sistem samoupravljanja u po­ sljednje vrijeme predmet napada, i to upravo od strane jednog dijela inteligencije. On će biti i dalje izvrgnut napadima kad ova industrija, koju je zadržavanje starog sistema dovelo u težak položaj i koja sad mora da se preorijentira — uđe u još veće teškoće nego što su ove današnje. A ona će u njih ući. Kad se pojave te teškoće, napadi na samoupravljanje će se pojačati i još jače će biti izražena tendencija koja će nas po­ kušati vraćati natrag na centralizam. Najprije na savezni, pa ako taj ne uspije — a neće uspjeti jer je politički razbijen — onda na republički centralizam. Ta će se tendencija u na­ rednoj etapi pokazati možda najjačom. Tu bismo zatim morali odgovoriti zašto nacionalno pita­ nje nije skinuto s dnevnog reda. Mi smo federacija, prema tome živ organizam koji uvi­ jek mora imati svoje nove probleme i imat će ih. Sasvim je, dakle, jasno da i federacija treba više »federirati«, da mora biti elastična, jer ono što je jednom doneseno ne može važiti za vječna vremena. Ta elastičnost bi, prema tome, morala biti normalna, i ono što je u federaciji pozitivno jest upravo to što omogućava da se svaki novi aktuel-ni problem rješava na prikladan način. Treća grupa pitanja koju bi tu trebalo uključiti su ona koja su — da tako kažem — povezana s historiografijom. Kod nas je izdano nemalo djela s područja historije. Čitao sam neka od njih. Međutim, Komunističke partije tu nema. Ona tu ne postoji. I veći dio onoga što nam današnja historio­ grafija vraća sada kao nauku ustvari je na nivou slabe prijeratne buržoaske jugoslavenske historiografije. To je listanje dokumenata i prebiranje mišljenja i ocjena različitih buržoaskih političara i politikanata.

246

Zašto je, na primjer, sporazum Cvetković— Maček pozi­ tivan ili negativan to se iz tih materijala ne može dobiti. O tome ocjene buržoazije nisu dovoljne. Zašto je K P imala u to vrijeme svoju politiku, a gotovo cjelokupna buržoazija svoju — to se također ne vidi. Iz materijala se, na primjer, ne vidi zašto se s političke pozornice gubilo vodstvo Udruže­ ne opozicije u svom srpskom dijelu. Ne vidi se da ona nije mogla čak ni zborove držati ako je nije pomagala Komuni­ stička partija Srbije. To se iz materijala ne vidi ,i tu marksi­ stičke analize događaja nema. Nema ni korištenja partijskih dokumenata i partijskih ocjena. Ako hoćeš danas da kažeš da je za noviju historiju Hr­ vatske osnovna snaga nacije bila radnička klasa, onda mate­ rijal za takvu ocjenu u toj literaturi nećeš naći. Prema tome, na taj se način ne može dobiti ni ono što je određivalo ulogu Jugoslavije u toku rata, što određuje njenu današnju ulogu, kao ni ono što određuje nacionalno pitanje. Mi smo tu u zaostatku i komunisti koji rade na idejnom području morali bi dati kritiku tog materijala i morali bi se potruditi da izgrađuju marksistički pristup historiografiji. Mi, međutim, obično ne radimo tako. Upravo zato mislim da bismo na svim tim područjima morali jače istaknuti sve nove momente izgradnje socijalizma jer bismo tako i jače podstaknuli borbu za njegov razvoj i lakše se riješili ovog potezanja unatrag.

247

Za budućnost Jugoslavije bitan je razvoj socijalizma Š ć e k ić : Druže Bakariću, videli ste da gledaoci sma­ traju da o ovoj temi treba govoriti, ali da se dele u jed­ nom pogledu. Jedni smatraju da nema problema u me­ đunacionalnim odnosima, dok drugi misle da ih ima* Kojima biste V i dali za pravo? B a k a r ić : Poznato mi je da se pitanja upravo dijele na to­ me jer sam i ranije dobivao pisma u kojima su mi ljudi pri­ govarali da mi podstičemo problem kojega u stvari nema. Mi­ slim da se oba mišljenja odnose zapravo na istu situaciju i da oba mišljenja u neku ruku istodobno imaju i nemaju pravo. Imaju pravo oni koji misle da nema tih problema utoliko što je činjenica da je u posljednjih 25 godina, dakle od 1941. na­ ovamo, stvarana društvena, ekonomska i materijalna baza bratstva, da je rasla i jačala i da ona stalno raste i jača. Mno­ gi, naročito radni ljudi to osjećaju i ne znaju te ih ne zabri­ njava sam problem, ne vide ga neposredno, ne osjećaju ga neposredno. Ima, naravno, i onih drugih koji su nedovoljno informirani, te zbog toga ne vide negdje problem, jer ga lično ne osjećaju, a kad moraju da reagiraju na neke osjetljive po­ jave, onda reagiraju na osnovu nekih ranije stečenih pred­ rasuda. Drugi su opet u pravu utoliko što se pozivaju na jednu vrlo opipljivu stvar, na nacionalističke pojave koje su stvarno

Izlaganje na televizijskoj emisiji »Aktuelni razgovori« 24. ožuj­ ka 1966. Razgovor je vodio Jovan Šćekić.

249

prisutne u današnjem našem životu i koje čine katkada vrlo velike smetnje našem daljnjem napretku i razvoju.

Sćekić: Da li mogu, opet polazeći od pitanja gleda­ laca — imam u vidu pitanja drugova Mirka Vukadina iz Rijeke, Marka Gvozdeno vica iz Zagreba, Steve Miletića iz Opatije i Branislava Petrovića iz Obrenovca koji kažu: »M i obični ljudi smo nekiput zbunjeni, ne shvatamo o čemu se radi« — da pitam da li mi ovo treba da precenjujemo, ili ako da ne precenjujemo, da li da potcenjujemo? B a lc a r ić :

Što mislite, samo postojanje pitanja ili problema?

Sćekić: Postojanje tih problema. B a k a r ić : Mislim da u odgovoru treba biti malo opširniji, ■treba da ukažemo gdje su problemi da im možemo dati pravu težinu. Zato bih morao najprije odgovoriti zašto se ti problemi javljaju danas, zašto se širi razgovor o njima, zašto su oni pri­ sutni u političkom životu. Pitanja su također odraz činjenice da se ti problemi u posljednje vrijeme javljaju što je prema tome znak izvjesne krize.

Sćekić: Vi ste verovatno imali u vidu pitanje pot­ pukovnika avijacije Drage Subotića iz Rajlovca koji ka­ že: »Šta je ušlovilo da se posljednjih par godina toliko go­ vori, piše i raspravlja o međunacionalnim pitanjima, ukratko, gdje su uzroci?« On kaže i sledeće: »Drug Ba­ karić se složio u jednoj izjavi da ti problemi ne postoje među radnicima, službenicima, đacima i vojnicima. Iz kojih onda društvenih slojeva potječu ta pitanja i zašto?« B a k a r ić : Da, ta konstatacija druga Subotića je tačna. To •sam rekao i tako otprilike mislim. Trebalo bi reći da se tu radi o dvije stvari. Distinkciju treba napraviti. Prvo, što su stvarno međunacionalni odnosi, a drugo, što su njihove ne­ gativne strane. Ono što je sada prisutno, to su razgovori o ne­ gativnoj strani međunacionalnih odnosa, a ne o stvarnim no­ vim momentima u razvoju međunacionalnih odnosa. Večeras bih više govorio o ovoj drugoj strani tog pitanja, jer su o stvarnim novim momentima već doneseni osnovni, zvanični

250

dokumenti, a u prvom redu Ustav, a donose se novi zakoni za mnoga pitanja koja se još i danas postavljaju. Rekao bih da je organizacija društva na tim stvarima dosta prisutna i aktivna i da ne kasni mnogo. U ovoj drugoj strani pitanja je možda nešto drugačije. I kad bismo govorili o porastu nacionalizma kao pojave kod nas, mogli bismo reći da se on u poslijeratnom našem periodu, možda tamo od 1952, polagano javlja i raste, premda vrlo po­ stepeno i sporo. Njegov jači porast pada otprilike u 1962. ili 1963. godini, a postaje glasan u 1964. godini, neposredno pred Osmi kongres. Danas je možda najglasniji, možda bih preci­ znije rekao — jučer. Te godine su vrlo važne za taj porast upravo radi toga što u to vrijeme pada priprema nove etape u našoj socijali­ stičkoj revoluciji. Etape koja je sad dobila u obliku reforme i jedan novi zalet u razvoju naše revolucije. Mislim da su obje pojave, to jest priprema na novi korak u revoluciji i pojava nacionalizma, izraz iste situacije, prema kojoj je stari, dota­ dašnji sistem i stara, dotadašnja struktura društva postala neaktuelna, da je društvo — naravno u smislu socijalizma — postalo ponešto stagnantno pa čak i ponešto nazadujuće, a za jedinstvo naroda važni su momenti progresa i jasna perspek­ tiva. Međutim, kad se pojavi momenat stagnacije, neizbježno se javljaju dezintegracioni procesi. Tako se kod nas pojavio i nacionalizam. U tom smislu ga je u neku ruku trebalo oče­ kivati. Treba reći i to da naš nacionalizam ima izvjesne spe­ cifičnosti. On nije više po svojoj formi jednak našem pred­ ratnom jugoslavenskom, nije po formi jednak niti onom velikodržavnom nacionalizmu kao što ga, recimo, danas razvija Kina, kao što se svojedobno (za vrijeme Staljina) bio počeo razvijati u Sovjetskom savezu. Treba, međutim, reći da se i kod nas svojedobno bio počeo razvijati jedan vid velikodržavnog nacionalizma, ali ako ste pratili našu političku borbu, vidjeli ste da smo baš tu dali bitku, i to najžešću bitku, i da smo politički taj velikodržavni nacionalizam potukli i nitko više nije mogao s njim da na­ stupa.

Sćekić: Druže Bakariću, V i ste govorili o »našem« nacionalizmu. Potiče li taj nacionalizam iz foruma? »M i 251

obični ljudi — kaže drug Gojko Đukić iz Novog Beo­ grada — toga nismo svesni, mi to ne osećamo, molim Vas, gde je on, ko su njegovi nosioci?« B a k a r ić : Tu bih rekao — da budem konkretan, ali možda ne sasvim — da on ne potječe iz foruma, ali je zapljusnuo iz­ vjesne forume. On potječe iz konkretnih društvenih uslova, ili da tačnije kažem, oni su mu dali objektivnu mogućnost da se pojavi, a nametnuo ga je ostatak ranijeg klasnog društva. I ako hoću da nastavim na raniju misao, rekao bih: potukli smo onaj velikodržavni nacionalizam, ali se desilo sada nešto drugo — takozvani nacionalni interesi. Ono odvajanje države od narodnih masa koje se u tom periodu jače osjetilo i zbog kojega je trebalo ići u novu etapu revolucije našlo je svog izraza u tome da su nosioci tih ten­ dencija, ne mogavši se obratiti velikodržavnom nacionalizmu, išli na drugo, na ovo što danas zovemo republičkim naciona­ lizmom, čime su nekako blokirali daljnju borbu za razvijanje socijalističkih odnosa, koja nije mogla ići naprijed. Š ć e k ić : Mala digresija. Spomenuli ste republički na­ cionalizam. Pre izvesnog vremena, na proširenoj sednici Izvršnog komiteta Centralnog komiteta SK Hrvatske, priznajem u jednom drugom kontekstu, Vi ste govorili o saveznom centralizmu, pa ste rekli: »federacija treba više da federira«. Šta treba da radi republika? B a k a r ić : Republika treba da se razvija, i to da se dalje razvija u socijalističkom pravcu. To jest da razvija unutar sebe svoje socijalističke odnose, stvarajući bolje uslove za svoj vlastiti razvoj i bolje osnove za nove forme odnosa među na­ rodima u danoj etapi socijalizma, tako da republika daje te elemente »federiranja«, a federacija je ta koja onda kupi to i iz toga pravi jednu novu potenciju daljnjeg razvoja. Š ć e k ić : U čemu vidite opasnosti od republičkog cen­ tralizma, ako ga ima? B a k a r ić : Nisam htio time reći da je republički centralizam — republički nacionalizam, tu postao osnovna stvar. Osnovna je stvar ono što je on blokirao razvoj odnosa u Jugoslaviji, zato što su se odnosi, socijalistički odnosi u Jugoslaviji, vrlo

252

teško i sporo dalje razvijali i zbog toga neki ljudi vide danas glavni i osnovni problem u saveznom državnom centralizmu, a drugi pak u republičkom. U stvari ne vide da je to jedan te isti kompleks i da smo — govoreći sada konkretno — morali razmrsiti te odnose i ukazati na to da je nacionalizam koji se ovdje pojavio ušlovio birokratizam kod nas, da je on danas zapreka za daljnje razvijanje socijalističkih odnosa. Dakle, ne mislimo da je to pitanje odnosa među nacijama nego ga tretiramo kao zapreku za daljnji razvoj socijalističkih odnosa u Jugoslaviji i zbog toga sam — da budem konkretniji, jer ste me citirali — morao govoriti nekoliko puta o izvjesnim konkretnim pojavama kod nas, a nedavni III plenum u Beo­ gradu govorio je o nekim pojavama drugdje, ali također ovdje aktuelnim. Ovo je važno spomenuti radi toga što iz toga slijedi slije­ deće pitanje: je li to pitanje odnosa među nacijama, kao što mnogi kažu, a ako jest: — dajte da razmotrimo iznova odnose među nacijama, ili pak to nije. Moje je mišljenje da to nije, da je to privid pitanja, a da je osnovica u razvoju socijalističkih odnosa u Jugoslaviji koji je iz izvjesnih razloga bio ponešto usporen i gdje je trebalo reagirati na te pojave. Tako da smo na pojavu nacionalizma reagirali na konkretna pitanja i na konkretnim mjestima gdje se osjećala zapreka za razvoj socijalističkih odnosa, a ne kao na pitanje odnosa među nacijama. Za mene je to važno iz još jednog razloga. Mnogi nas pi­ taju: — »tko je kriv«, »zašto nitko nije kažnjen«, »budite kon­ kretni«. Jer, po načinu pitanja izgledalo bi da se netko uvukao u neke forume i počeo da sije nacionalnu mržnju, da truje odnose među nacijama. Međutim, nismo išli na to, nismo sebi dali nametnuti diskusiju kao da se radi o odnosima među na­ cijama, nego smo uvijek govorili o razvoju socijalizma i na­ stojali da oslobodimo one elemente koji taj socijalizam vuku naprijed. Zato smo o nekim pitanjima šutjeli i radili, na neka pitanja nismo reagirali, jer bismo dodavali ulje na vatru, a ta vatra je — ako riješimo pitanje uzroka — sama po sebi ograničena. Zbog toga nismo imenovali lica i forume, i to zato što nam je sasvim jasno da u zaprekama za daljnji razvoj socijalističkih odnosa ima čitav niz objektivnih činjenica, objektivnih teškoća plus subjektivne, da se niz kadrova na /

253

tome formirao, da su formirali takav način mišljenja u ranijoj etapi, da nisu mogli brzo da se preorijentiraju, pa smo dali političku borbu, a ne ličnu borbu na tom programu razvoja socijalističkih društvenih odnosa, išli smo na razjašnjavanje daljnjeg puta socijalizma, na provjeravanje prvih koraka tog novoga puta i na tome se sada raščišćavamo. To znači da ćemo spasiti čitav niz ljudi i, s druge strane, nećemo precijeniti pojavu, nego ćemo je staviti tačno u onaj okvir koji ona da­ nas ima. Š ć e k ić : Dozvolite jedno usputno pitanje budući da ste spomenuli kadrove. Mislimo li više o »nacionalnim ključevima« nego o ekonomici? B a k a r ić : Nije lako odgovoriti direktno. Uvijek smo mislili na neku vrst »ključeva«, ali nam »ključevi« nisu nikada bili glavni. Uvijek smo htjeli da mislimo na to da na prava mjesta dođu oni ljudi koji predstavljaju izvjesni program, koji pred­ stavljaju ono što treba učiniti za društvo u danom momentu. Pri tome, razumije se, morali smo voditi računa i o ostalim momentima, to jest da u taj proces uđu na odgovarajući na­ čin svi faktori Jugoslavije, dakle i klase i nacije Jugoslavije; dakle da se moralo uvijek voditi računa na neki način i o »ključu«. Ne znam želite li da pobliže objasnim. Š ć e k i ć : Jedino ako bismo sledili misao iz pisma jed­ nog gledaoca koji postavlja pitanje: — »Da li uvažava­ nje ključa prilikom izbora ljudi na razna rukovodeća mesta, počev od komune do federacije, ponekad onemo­ gućava dovođenje najsposobnijih kadrova na rukovo­ deće položaje?« B a k a r ić : To može biti — ali je to iznimka. Samo, ako ho­ ćete da s nečim uspijete, onda morate da metnete naravno i one koji najjasnije zastupaju program, ali i one koji ga pro­ vode; prema tomu je nužno da se vodi računa i o »ključu«. Š ć e k ić : V i ste malo pre upotrebili termin »nacional­ ni interes«. Molim vas, tko formira, tko formuliše na­ cionalni interes ili nacionalne interese?

254

B a k a r ić : Nacionalne interese su u raznim etapama od po­ stanka nacije formulirale različite klase. U staroj Jugoslaviji: je nacionalne interese, kao i drugdje, formulirala uglavnom buržoazija. Možda bih tu trebao malo spomenuti zašto se stara Jugoslavija tako brzo raspala. Vi znate da je — ovdje ću biti možda malo specifičan go­ voreći o Hrvatskoj koja mi je dosta bolje poznata nego druge republike i druge nacije — nacionalni pokret u Hrvatskoj po­ čeo rano. Kao što je poznato, još je Lenjin analizirao situaciju Slavena u Austriji i tvrdio da se u Austriji umjesto dualizma razvija trijalizam, to jest da se u obrani od Rusije kao reak­ cionarne snage Evrope formira trijalizam, da Slaveni imaju tendenciju da formiraju treću grupu unutar Austrije. To je bila i jedna od tendencija u Hrvatskoj. Druga tendencija je bila ujedinjenje sa Srbijom izvan Austrije, s osloncem na Ru­ siju koja bi u jednom momentu trebala, po ovome, izgledati relativno reakcionarna, mada su u njoj možda bili nosiocima najbolji ljudi Hrvatske (tvorci poznate »Riječke rezolucije«). Tendencija ujedinjenih Južnih Slavena u Hrvatskoj je vrlo stara, ali različitog oblika. S ilirizmom se javlja kao ujedi­ njenje Slavena unutar Austrije, a negdje izvan Austrije, a srazbijanjem Austrije i kao stvaranje zajedničke države. I kod nas se u historiografiji najčešće spominje da je Jugoslavija nastala na taj način što su se ostvarile ove težnje. Nemam na­ mjere da to poričem, ali konkretni nastanak Jugoslavije nije bio takav. Kao što znate, bilo je došlo u pitanje da se provede tzv. Krfska deklaracija — uslijed čega je upravo politika ove grupe Hrvatske koja je bila za ujedinjenje, čak ranije u osloncu na Rusiju, a kasnije u osloncu na saveznike, bila dovedena u pitanje. Hrvatski sabor u Zagrebu o tom vrenju dugo nije mislio. I desilo se sasvim nešto drugo: da je nastalo revolucio­ narno vrenje u Hrvatskoj i tad je hrvatska buržoazija požurila u Beograd da sklopi sporazum radi pomoći za ugušivanje re­ volucije. Sličan proces je bio u Sloveniji. Slovenska buržoazija ječak tražila pomoć iz Trsta od Talijana da umiri radnike u tom dijelu Slovenije. Slovenci koji su imali pravo da sami odlu­ čuju o svojoj sudbini u Koruškoj, na primjer, odlučili su se za republiku Austriju pod socijaldemokratskom vladom, a protiv kraljevine Jugoslavije. Dakle, tu su nacionalni interesi

255

za ujedinjenje bili vođeni po buržoaziji, i to u jednom kontrarevolucionarnom zamahu u tom momentu, i kao što je Jugo­ slavija u tom momentu bila unutra sastavljena na tom kontrarevolucionarnom zamahu, tako je i u vanjskoj politici bila dio »cordon sanitairea« — protiv revolucionarnih kretanja u Evropi. To ima svoju logiku. Mi to danas u historiji zapuštamo i treba odmah reći zašto mi to nismo naročito naglašavali. Nemamo interesa da kopkamo po tim stvarima, prema tome nam je svejedno, ali nam nije svejedno da se pri tome ne vidi koja je klasna struktura bila u danom momentu. Sličnu pojavu imamo u 1939. g. kad je Jugoslavija pod Narodnim frontom i Komunističkom partijom htjela da stane u red progresivnih snaga Evrope i gdje ju je sporazum Cvetković—Maček gurnuo natrag na reakcionarnu stranu, na stranu faktičkog potpoma­ ganja sila osovine i faktičkog gušenja demokratskog pokreta u zemlji. Nasuprot tome, imamo 1941, gdje je pod vodstvom Ko­ munističke partije nastalo stvarno bratstvo i jedinstvo koje se kovalo nešto ranije, u dobi antifašističke borbe, i gdje je to bratstvo iskovano, stvorena nova država i pisci pisama su u pravu da to spominju kao stvarne temelje Jugoslavije. ’Naravno, danas revolucija traje dalje. Misli se da je re­ volucija bila do 1945. Ona traje dalje i svaki njezin novi mo­ ment treba uvažavati. Ako revolucija stane na jednom mje­ stu, stvara dezintegracione procese, a za opstanak Jugosla­ vije bitan je razvoj socijalizma i ostvarivanje ovih historij­ skih težnji radničke klase. Daljnji napredak socijalizma u stvari cementira i bratstvo među našim narodima. Tako da ja stavljam znak jednakosti između razvoja socijalističkih od­ nosa i razvoja bratstva među narodima i nacionalnog interesa svakog naroda u Jugoslaviji. Š ć e k ić : Ako pođemo od toga, šta je danas osnovni zadatak komunista u Jugoslaviji? B a k a r ić : Razvijanje nove etape revolucije, to jest — borba za radnog čovjeka, borba za organizaciju radnog čovjeka, odozdo do federacije. U pogledu nacionalnom — vi ste spomi­ njali u razgovoru ranije — da li čistiti pred svojom kućom ili drugdje? Svakom komunistu je u prvom redu zadatak da čisti pred svojom kućom, ali možda i ne samo to. Naše bratstvo je

256

dovoljno razvijeno da jedan drugome možemo da kažemo što 0 njemu mislimo, jer ćemo time jačati međusobno povjerenje. Š ć e k ić : Sad jedno pitanje o mladoj generaciji. V i­ djeli ste pitanje redakcije lista »Mladost«. B a k a r ić : Mlada generacija, kao što smo konstatirali u nizu anketa, nije zatrovana nikakvim takvim šovinističkim ili na­ cionalističkim tendencijama. Međutim po mom mišljenju o nekim faktorima je nedovoljno informirana. Š ć e k ić : Mladi u ovim pismima primjećuju da mi o tome šapućemo«, a da ne govorimo glasno i otvoreno. B a k a r ić : Jest, zašto šapućemo donekle sam rekao, ali mi­ slim da bi onaj mirni tok informiranja za njih morao biti pri­ stupačan. To je, na primjer, šta je Jugoslavija, zašto je štetno onakvo pristupanje stvaranju Jugoslavije, zato što se povlači — na primjer — zašto jedan jezik? Mlada generacija kod Srba 1 Hrvata smjesta na to reagira — jedan jezik to je cement za jedinstvo Jugoslavije. Kod drugih je to samo užas. Jer, čemu — kad je taj jezik dobrovoljno prihvaćen u Jugoslaviji da ga uče manje-više svi — nametati ga silom, osim da ga omrznemo? Zatim, ako je taj jezik jedinstven ili barem približno jedinstven između Srba i Hrvata — zašto ga nametnuti dru­ gima? Iz toga slijedi logika: ako je odnos između Srba i Hrvata dobar — onda je s Jugoslavijom u redu, a to nije baš tako. Važnije je za Jugoslaviju pozicija jednog Talijana ili Siptara, nego odnos Srba i Hrvata. Ako je odnos prema Talijanima is­ pravan, prema Šiptarima ispravan, onda je i ovaj odnos si­ gurno dobar. Ako je odnos između Srba i Hrvata dobar, nije sigurno da je i odnos prema Šiptarima — na primjer — dobar. Oko toga i nastaje onda problem šta je Jugoslaven — da li nas vezuje slavenstvo ili socijalizam i pravo građanina. Ako nas vezuje socijalizam i pravo građanina, onda je to druga­ čije nego ako nas vezuje ovo. Onda se upravo, recimo u pita­ nju jezika, u pitanju drugih stvari, mora postupiti drugačije. Š ć e k i ć : Ima ovde uglavnom dva mišljenja o reformi i volio bih ako bismo krenuli od njih. Najpre, pitanje

17 Aktuelni problemi

257

druga Buda Vučinića iz Zvečana na Kosmetu: »U čemu reforma pridonosi rešavanju problema međunacionalnih odnosa?« Dodao bih da postoje dva mišljenja: jedno da će nacionalističke pojave brže da se preovlađuju ako se reforma temeljitije sprovodi i drugo, ako reforma podstiče te pojave, kako ih prevazići? B a k a r i ć : Mislim da sam jednim dijelom u izlaganju na to odgovorio time što sam, ne spominjući reformu nego šira pi­ tanja sistema kod nas, smatrao da će nacionalističke pojave s daljnjim provođenjem reforme splasnuti. Ovo što sada pro­ življavamo to su posljednji momenti u ovim nacionalističkim devijacijama. Tu moram da se izvinem, jer sam jednom već rekao da su posljednji momenti, zato što sam smatrao da ćemo brže savladati ove prijelaze u sistem i da će, prema tome, vremenski prije svršiti s tim krupnim devijacijama. Tu sam se — očigledno — ponešto prevario. Š ć e k ić : Postavio bih još jedno konkretno pitanje. Kaže jedan naš gledalac: »Sve se zemlje u svetu integrišu u privredi i povezuju u proizvodnji, lokomotive npr. zajedno prave — slučajno sam upotrebio lokomotive — Švedska, Austrija i Švajcarska, samo — u Jugosla­ viji to ne ide.« B a k a r ić : Tu ima ponešto istine. I ova posljednja tenden­ cija s nacionalističkim devijacijama bila je u stvari nepovje­ renje prema radnom čovjeku, što znači: zatvorimo se u svoj uži rajon, u svoju republiku i stvarajmo sve. To je očigledna psihologija klasa koje gube i koje su tu istu logiku nametnule našem ostatku birokratizma. I za mene nije problem da li ili ne integrirati proizvodnju, problem je u tome kako je inte­ grirati. Kako je integrirati u novim odnosima, i to je upravo tema reforme. I ako ste pažljivo pratili same propise o re­ formi, same instrumente koje nam donosi, ona mora da donese još čitav niz instrumenata koji će podstaknuti upravo tu in­ tegraciju, veliku seriju i produktivnost rada. Š ć e k ić : Molim za još dva-tri Vaša zapažanja u od­ nosima između razvijenih i nerazvijenih. Pitanje je kako smanjiti razlike u privrednom razvoju između razvije­ nih i nerazvijenih krajeva, pri čemu moram da podse-

258

tim na izlaganje na sednici Gradskog komiteta SK Za­ greba kada ste rekli: »Ako hoćemo da razlike unutar Jugoslavije ostanu stare, onda je sa socijalizmom gotovo i s Jugoslavijom je gotovo i s nama svima je gotovo.« B a k a r ić : Jest, to mišljenje imam otprilike i sada i mislim da je ono što je učinjeno pravilno i dobro u reformi upravo to da daje opći stimul za podizanje produktivnosti rada kod svih, a to znači i kod razvijenih i nerazvijenih. Ono što bismo mi morali još da dodamo, da dogradimo, što nismo dovoljno do­ građivali — jer smo se do sada ograničili uglavnom na fond za nerazvijene krajeve, zatim izvjesne instrumente pokriva­ nja različitih izdataka i slično — jest to da moramo u sistemu izgraditi jedan daljnji moment približavanja. A li treba da kažem da su tu naše ocjene često sasvim pogrešne. Mi ocje­ njujemo kako se približava nacionalni dohodak po stanov­ niku. To je jedan u dugom toku ispravan račun, inače nije ispravan račun jer je — recimo — od 200 dolara na 300 do­ lara često mnogo veći skok nego od 300 na 1000 dolara. U jed­ nom razgovoru sam upotrijebio primjer: ako vodu grijemo da vri na 100 stupnjeva, na 100 stupnjeva pare, treba utrošiti ne jednu kaloriju nego 500 i nešto kalorija. Tako je i taj do­ lar izražen u nacionalnom dohotku u svom porastu rezultat jednog društvenog odnosa i društvenog razvoja. I ako gleda­ mo društveni razvoj, onda ćemo vidjeti da su naše nerazvijene republike imale brži taj isti društveni razvoj nego današnje razvijene u toj etapi, i to ne brži za, recimo, 10 posto nego često za nekoliko puta, a da se to ipak očitovalo u povećanju razlike između nacionalnog dohotka po stanovniku razvije­ nih i nerazvijenih republika.

Međutim, ne bih time htio reći da smo učinili sve. Defi­ nitivne instrumente koje socijalizam mora da napravi još ni­ smo racionalno primijenili. Ako hoćete da napravim komparaciju — zašto je Jugo­ slavija imala u svijetu jedan od najbržih razvoja? Zbog pro­ mjene društvene strukture. Ne zato što je imala najrazvije­ nije produktivne snage nego zbog toga što se društvo organi­ ziralo revolucijom tako da je moglo opću produktivnost rada razvijati usprkos izvjesnom pomanjkanju instrumenata, ma­ šinerije i slično. Primijenivši to na unutrašnje odnose u Jugo­ 25?

slaviji, rekao bih da je refleks tog bržeg društvenog razvoja u nerazvijenim republikama upravo ovo. A li da smo sad do­ šli u jednu etapu kad treba racionalnije pristupati i kad tre­ ba pronaći takve instrumente, a sam profit i ona njegova dije­ ljenja, koji je vodio k tome da se koncentrira akumulacija prema jednom kraju, likvidirati, a nove instrumente umjesto profita treba da prilagodimo tako da oni stimuliraju brži raz­ voj upravo kod nerazvijenih. A stimulirajući to, mi ćemo u daljoj etapi sigurno te razlike smanjivati. Kad to ne bi bilo, unijeli bismo jedan novi društveni sistem koji bi zadržao, stare odnose.

Sćekić: Konačno, da rezimiramo — u čemu bi bila suština sadašnjih naših diskusija u međunacionalnim odnosima i to ne samo sa stanovišta razvitka naše soci­ jalističke zajednice, već i sa stanovišta savremenih soci­ jalističkih kretanja u svetu? B a k a r i ć : Suština bi bila u tome da uklonimo nacionali­ stičke devijacije koje su se kod nas pojavile, i to upravo zato da bismo jače i brže razvili unutrašnje socijalističke odnose. Kazvoj tih socijalističkih odnosa znači, kao što sam malo prije rekao, i novo rješavanje odnosa između razvijenih i nerazvi­ jenih kod nas, novo postavljanje u ovoj etapi ove »federirane« federacije, prema tomu postavljanje odnosa među nacijama, narodima, a time i državama u svijetu na jednu bazu koja ohrabruje svijet. Zatim, brži razvoj produktivnih snaga u jednoj slabo raz­ vijenoj zemlji kao što je Jugoslavija što može da po društve­ noj strukturi stimulira i druge. A ako tu prestaju pretenzije eksploatacije drugih, da se nešto novo pridonese u arsenal koegzistencije i u arsenal razvijanja onih snaga koje traže takav put, a ne put imperijalističkog porobljavanja. Time či­ nimo opet jednu kompletnu uslugu vanjskoj politici Jugosla­ v ije i dajemo stimul njezinoj ulozi koju je ona zaista odigrala n razvijanju socijalističkih odnosa u svijetu u suvremenoj etapi i u razvijanju koegzistencije i održanju mira među na­ rodima.

260

Pronalaziti putove koji nas uključuju u svijet Prvo pitanje problem odnosa razvijenih i nerazvijenih krajeva kod nas. Ovdje je ono formulirano malo više u vezi s našim srednjoročnim društvenim planom i izraženom tenden­ cijom u planu da se posebna pažnja posveti nerazvijenim kra­ jevima, s težnjom da se razlike između razvijenih i nerazvije­ nim umanje. Ne bih odgovorio na taj način što bih govorio o društvenom planu i o konkretnim akcijama koje su pred na­ ma, jer ovdje ima dovoljno prisutnih koji su za to više kvali­ ficirani i više odgovorni od mene. Htio bih da govorim ne sa stanovišta državnih organa, ne sia stanovišta planera, ne sa stanovišta Skupštine, nego sa stanovišta Saveza komunista, tj. malo šire, malo općenitije — da sagledamo one zadatke koji tu stoje i pred Savezom komunista, kako u organima vlasti tako i izvan njih. Čini mi se da u razmatranju tog pitanja ima kod nas mno­ go dilema, ima problema na koje nisu dani jasni odgovori, a ima čak i takvih za koje još nije ni vrijeme da bi se mogli dati sasvim jasni odgovori. Smatram da je to jedan od osnov­ nih problema daljnjeg razvoja Jugoslavije, i ne samo daljnjeg razvoja Jugoslavije, nego je to problem koji stoji pred razvo­ jem socijalizma u svijetu. Zato bismo morali neka od tih do­ sadašnjih iskustava sumirati, okarakterizirati i dalje razviti. Naime, kao što znamo Jugoslavija je ušla u socijalizam s vrlo niskim stupnjem razvoja materijalnih snaga. Naša revolucija je dala takve rezultate da je Jugoslavija postigla ne samo brži raIz razgovora s političkim aktivom Sarajeva 6. svibnja 1966.

261

zvoj (mislim na ekonomski društveni razvoj) nego jedan od najbržih razvoja u svijetu. Takav razvoj trebamo za­ hvaliti ne stanju produktivnih snaga kod nas nego upravo revo­ luciji, upravo činjenici da se razvoj produktivnih snaga oslobo­ dio stega koje je nametnula stara Jugoslavija, tj. njen društveni sistem, odnosno kapitalizam. Ostvarujući takav razvoj morali bismo reći da tu ima sa svjetskog stanovišta nešto što treba podvući kao iskustvo, tj. da postoji mogućnost da se s danim proizvodnim snagama kreće brže naprijed. Možemo reći da je za to potrebna revolucija, ali budući da se revolucije ne mogu tako izvoditi i ono što se može tražiti jest manji zadatak za druge zemlje, ali koji ipak podstiče onakav razvoj kakav je onako brzo kod nas podstakla revolucija. Govoreći malo kon­ kretnije mogli bismo reći da živimo u svijetu prijelaza u so­ cijalizam, da je socijalizam taj sistem koji pobjeđuje, koji iz dana u dan postaje sve jači koji je postao svjetski sistem. Ka­ pitalizam je po svojoj tendenciji isto tako bio svjetski sistem, i kako socijalizam ima tendenciju da se nastavi na kapitalizam i kao svjetski sistem, to znači da mora rješavati sve one pro­ bleme koje raniji sistemi nisu riješili, tj. ako je on viši sistem, mora biti u stanju da riješi one probleme koje kapitalizam nije uspio riješiti. To znači da socijalistički sistem mora u ne­ razvijenom svijetu biti ne samo privlačna tačka nego i pružiti potrebna iskustva kako da se preskoči ili ubrza onaj razvoj koji je, recimo, Jugoslavija imala prije rata. Rezimirajući ovako, mogli bismo našu dosadašnju praksu ocijeniti tako da smo u jednom njenom periodu bili suviše za­ tvoreni u sebe, da smo se s našim sistemom planiranja, siste­ mom cijena, sistemom carina zatvorili prema unutra i da nis­ mo vodili dovoljno računa o procesu razvoja socijalizma u svi­ jetu, da naše iskustvo nije prelazilo naše granice, da je bilo neprimjenljivo za druge i da su materijalne snage koje smo razvijali bile okrenute samo prema unutra. Jedan od ciljeva reforme je bio i taj da se učine novi koraci radi otvaranja prema svijetu i da ono što predstavlja našu snagu bude do­ stupno i drugima. Zbog toga su bile potrebne promjene u na­ šoj politici u samoj zemlji, zbog toga je bilo nužno da sa sta­ rim sistemom centralnog planiranja, sa sistemom državnog vlasništva uđemo u novu etapu, da ga pretvorimo u novu fazu društvenog vlasništva, da u njemu razvijemo nove snage. Sve

262

je to za nas predstavljalo mnogo novog. Oni dijelovi zemlje koji su razvijeniji moraju držati korak s još razvijenijim, da se za nerazvijene dijelove naše zemlje nađe ta ista metoda koja bi im omogućila još brži razvoj. To je istodobno otvorilo i čitav niz problema o tome kako da Jugoslavija u odnosu prema Evropi krene još brže. A li to je značilo da je morala i kod kuće u zaostalim krajevima, npr. u Makedoniji, prema dru­ gima isto tako ići brže. Ako bismo pogledali to kod nas vidjeli bismo da su pokazatelji razvoja manje razvijenih u odnosu pre­ ma razvijenima malo divergentni. Prema jednim pokazateljima razlike rastu, dok po drugima ne rastu. Govoreći sasvim objek­ tivno, Makedonija, pa i Bosna su svoj period onog stupnja razvijenosti koji je Slovenija svojedobno imala prešli brže, što znači da je naš unutrašnji sistem također pokazao izvjes­ nu sposobnost da pokrene i mobilizira unutrašnje snage. Samo, sredstva s kojima smo dosad išli brže vjerojatno ne bi mogla da nam to i u buduće osiguravaju, jer je proces daljnjeg razvoja malo sputan i njega je trebalo ponovno osloboditi. Zato se pred nas postavilo pitanje kako će sada stvari izgledati. U prvi mah činilo se da će reforma naročito pogodovati razvije­ nim republikama, zbog toga što su one po svojim produktiv­ nim snagama bliže svjetskim mjerilima produktivnosti rada od drugih, i da će unazaditi zaostale. U drugom koraku se či­ nilo obratno: da će profitirati nerazvijene republike, jer se reformom traži izvjesno povećanje cijena proizvoda primarne proizvodnje, a izvjesno smanjivanje akumulacije u prerađi­ vačkoj industriji i najednom je slika izgledala drugačije. Kao što znate, kod nas su oko toga političke snage mijenjale svoju poziciju. Najprije je bila jedna grupa ljudi i rukovodilaca za reformu, pa su poslije bili protiv (razumije se, u prethodnim diskusijama), upravo onako kako su se ti izgledi mijenjali. Pokazalo se da je sasvim jasno da smo otvorili čitav niz pro­ blema, da bismo, u tom razvoju koji ide sve više u pravcu svjetskih mjerila utvrđivanja produktivnosti rada, osigurali razvoj nerazvijenih. Odlučili smo da stvorimo fond za ne­ razvijene krajeve da bismo u neku ruku paralizirali one prve razlike koje mogu nastati. Taj fond je pravljen kao centrali­ zirani fond, savezni fond, i po mom sudu više je garancija ne­ razvijenim da se neće odstupiti od politike bržeg razvoja ne­ razvijenih nego što je sam jedan konzistentan instrument no­

263

vog sistema. Taj fond treba da traje upravo dotle i tako dugo dok se cijeli instrumentarij razvoja ne podesi tako da sam si­ stem .pogoduje isto tako razvoju manje razvijenih kao i raz­ vijenih krajeva. Kod nas se često misli da je taj fond dovolj­ na garancija za nerazvijene i da na njemu manje-više treba stati. To bi, prema mojoj ocjeni, bilo pogrešno, i socijalistički razvoj Jugoslavije bio bi ugrožen, i to ugrožen zbog toga što bi se onda nastavio kurs koji je u kapitalističkom svijetu re­ lativno normalan: »tko ima, dat će mu se, a tko nema, oduzet će mu se«, tj. da razlike rastu, i ako bismo to dozvolili, onda bi značilo da je socijalistički sistem stradao i da je onda taj fond nekakva zakrpa na našem sistemu koji služi za to da po­ krijemo sramotu. Zato čitav pravac našeg razmišljanja mora biti upravo na tome da sistem usmjerimo tako da imamo ne samo jednake mogućnosti u proizvodnji i u napretku, nego da stimuliramo njihovo stvaranje ondje gdje te jednake mogućnosti faktički ne postoje. Kad govorimo o tome zašto je Jugoslavija revolu­ cijom mogla da brže napreduje, treba reći da su se tu u unu­ trašnjoj strukturi jugoslavenske privrede dogodile krupne promjene. Te promjene su se sastojale u tome da su se glav­ ni Stimuli proizvodnje, Stimuli povećanja proizvodnje, Stimuli proširene reprodukcije promijenili. O proširenoj reprodukciji, kao što znate, u staroj Jugoslaviji je odlučivala uska grupa kapitalista. Ta klasa je tražila akumulaciju koju je privreda stvarala i samo je dio išao u proširenu reprodukciju dok je drugi dio išao u potrošnju, i to u potrošnju, uzmimo jedan uslovni termin što bi Marx rekao — »luksuznih artikala«. U slijedećoj našoj etapi najprije smo tu potrošnju »luksuz­ nih artikala« ukinuli, a sredstva za nju, barem po tendenciji, prebacili nešto u proširenu reprodukciju, a nešto u potrošnju tzv. »potrebnih artikala«. Ako pogledate Marxov »kapital«, to ćete naći u drugoj knjizi, u III odjeljku, u jednom usputnom razmatranju u sastavku odjeljka II na potrebnu i luksuznu robu kako Marx analizira šta se dešava kad luksuznu potroš­ nju prebacite u potrebnu potrošnju. To konkretno znači: ako iz luksuzne potrošnje koja znači npr. 5 automobila na 50 tisu­ ća stanovnika ili nešto slično, ukinete 5 automobila, ali zato povećate potrošnju kruha za nekoliko grama po stanovniku, to će dati veći impuls osnovnoj proizvodnji, širit će njeno tr­ žište, uveća vat će tendenciju na veću produktivnost rada i

264

stvarati veće mogućnosti da se skrati onaj opći potrebni dio radnog dana. Kod nas je to bilo vrlo radikalno provedeno i zbog toga su bile mobilizirane ogromne unutrašnje rezerve koje su dale podstreka da smo mogli uvesti opremu i da uz: strane kredite osnovnu bazu naše proizvodnje bitno proširi­ mo. Ono što nam je smetalo u proširenju potrošnje jest to što je taj dio potrošnje bio nešto malo veći, s obzirom na to da je jako rasla naša administracija, a i mnogo drugog: neproduktivnog. Međutim, treba reći da je jedno vrijeme i njen efekat bio pozitivan, upravo zato što je stimulirao pro­ izvodnju ovih artikala, odnosno ove robe koja ide u osnovnu potrošnju ljudi, a ona je onda omogućila razmah tzv. odjelj­ ka I. Kod nas se pri tom reproducirala jedna opća slabost so­ cijalizma do današnjeg dana, da poljoprivreda nije bila kadra da prati taj proces. Nije u stanju da prati taj proces djelomično zbog našeg općeg nerazumijevanja same stvari, a i zbog društvenih odnosa koje nismo uspjeli razviti dovoljno brzo. Naime, kod nas se smatra pod poljoprivredom ono što u svijetu (pa i kod nas) više nije poljoprivreda, tj. ona seljačka privreda koja je u prvom razvoju kapitalizma spri­ ječila kapitalistički razvoj poljoprivrede. Kao što je poznato, u prošlom stoljeću Engleska je kao prva kapitalistička zemlja razvila poljoprivredu na naučnoj osnovi. Onda je uvoz žita iz Poljske, pa Indije sa seljačkom privredom tu kapitalističku poljoprivredu jako spriječio u napredovanju, tako da je ta navala primitivnije poljoprivrede srušila onu napredniju. Danas govorimo da imamo, prema svjetskom stanovništvu veliki procent poljoprivrednog. Međutim, jedini proizvođači poljoprivrednog viška su one tzv. industrijske zemlje gdje je stvar postala obratna. I dešava se i to da smo i mi dobrim dijelom živjeli od industrijskih zemalja, jer nas naša poljo­ privreda nije pratila i danas u svijetu ta stvar postaje sve akutnija, tako da i pitanje naše prehrane postaje akutno. Sa­ da se Indija, na primjer, javlja kao veliki potrošač žitarica i pitanje je da li će svjetski viškovi žitarica ići prema tom kra­ ju, a ne prema nama, te prema tome možemo doći i u mnogo* teže prilike nego što je danas. Pitanje je zašto mi tu ne mo­ žemo ići dovoljno brzo. Nalazimo se upravo na onoj tački kađ opći razvoj produktivnih snaga i kod nas otvara pitanje kojim 265.

pravcem treba ići. Razumije se da prvo treba mobilizirati seljačku poljoprivredu, ukoliko se ona to može, ali se vrlo brzo pokazuje da ona tako krupne skokove ni u kom slučaju i nigdje do sada nije napravila, a da je ona druga, moderna i suvremena poljoprivreda, vrlo skupa, i to vrlo skupa tako da traži ogromna ulaganja. Kao što znate, kod nas je taj skok učinjen uglavnom u žitaricama, a bio je u prvo vrijeme vrlo skup. I sad imamo pšenicu koja nije na nivou svjetskih cijena, nego među najskupljim svjetskim cijenama i približavamo se tome da nam cijena i ostale poljoprivredne proizvodnje mora ići u tom pravcu. Međutim, naše društvo još nije došlo do toga da te cijene može izdržati. Tu je taj skok, ta disproporcija koju socijalizam mora savladati u općoj produktivnosti rada. Kod nas se to još reflektiralo i na tome da je zbog tog •zaostajanja poljoprivrede bila opća tendencija da nam seljak ide u tvornicu i da smo nastojali održavati niske cijene poljo­ privrednih proizvoda upravo radi toga da bismo davali privide kako je produktivnost rada u poljoprivredi veća nego što jest i da su zbog toga neke disproporcije u društvenom razvoju postajale veće. Bosna u tim sukobima manje-više nije sudjelovala. To se u Bosni očitovalo uglavnom u orijentaciji na društvenu pri­ vredu, na tendenciju da ljudi idu na posao u grad. Ako bismo sada ostali otprilike na tom kursu razvoja, došli bismo do toga da bi se razvoj produktivnih snaga zaustavio, da bi nam ci­ jene onemogućile da idemo dalje. Zato je za nas jako važno da podupremo smanjivanje tih razlika i da idemo u moderniza­ ciju u poljoprivredi i u industriji, baš zato da bi se tom mo­ dernizacijom opći proces ubrzavanja razvoja produktivnih snaga brže povećavao, a ekstenzivna i proizvodnja i potrošnja ponešto umanjivala. To je opća slika u općem sklopu socijalističkog razvoja, i ako o njoj ne budemo vodili računa, odrazit će se slabljenjem one uloge koju je Jugoslavija imala pokazujući put bržeg raz­ voja. Zatim, neće se moći održati ni ona uloga Jugoslavije koju je imala i ima na polju međunarodne politike. Kako smo reagirali na političkom području stvarajući sistem, odnosno boreći se za sistem miroljubive aktivne koegzistencije, tako smo pošli i na ekonomskom planu da tražimo onom poznatom Konferencijom za svjetsku trgovinu i razvoj mogućnosti

266

kako da ubrzamo razvoj nerazvijenih zemalja u suradnji s kapitalističkim i sa socijalističkim svijetom. Mnogi nam naši ljudi prigovaraju da smo se ovdje angažirali, a u Jugoslaviji se na tom polju nismo angažirali dovoljno. Taj prigovor čujemo vrlo često. Treba priznati da mnogo u tom prigovoru stoji, jer osim fonda za nerazvijene još mnogo štošta nismo riješili. Ri­ ješili smo samo neke opće principe koji inače važe za socija­ lizam, koji su nevezani s pitanjem razvijenih i nerazvijenih, koji nerazvijenima malo pomažu, ali ne mnogo. Mogao bih i za sebe isto reći da sam ovako govorio otprilike i prije godinu i po dana i da sam se obavezao da ću na tome raditi, a nisam uradio baš ništa ili ne mnogo. Nisam uradio, između ostaloga i zato što je trebalo raditi na nekim principijelnim pitanjima. Zato moramo više i brže raditi na pronalaženju putova koji nas uključuju u taj svjetski sistem čiji principi još nisu sasvim razrađeni. Govoreći o tome da su raniji faktori razvoja bili kapita­ listički, a da je danas taj faktor radni čovjek proglasili smo princip prema kojem je proširena reprodukcija stvar radnog čovjeka. Tu je decentralizacija bila prva parola, a druga: dati pravo odlučivanja radnoj organizaciji i sad su nastali tzv. problemi teritorijalizacije. Zatim pitanje gdje će tko investi­ rati i si., što je u stvari ostatak onog ranijeg sistema. Ranije je sve išlo u jednu kasu, sad to ide u nekoliko kasa i sve dok takvim sistemom sredstvima raspolaže netko izvan radnog ko­ lektiva, uvijek će se postavljati pitanje tko time rukovodi. Ako time bude rukovodio »savez«, bit će jedna politika, ako bude rukovodila »republika« druga, a ako bude »komuna« — treća. Time se ne možemo niti smo se mogli zadovoljiti. Zato moramo prijeći na daljnji korak. To treba da bude putem bankarskog sistema i slično, ali tu još nismo išli jako daleko. Da se poslužim analogijom: ako u nekoj tvornici od 100 proizvedenih vrijednosti jednog proizvoda materijalni troškovi čine 60, onda je svima jasno da tih 60 moramo upo­ trijebiti na materijalne troškove. Pitanje je što da se čini s onih 40 posto. Od toga dio ide u lične prihode, drugi u aku­ mulaciju. Od toga je jedan dio kod nas sistematski lažno pri­ kazan, Na primjer, da bi se mogla održati reprodukcija na istom nivou kod nas je amortizacija niska, niža nego što je ekonomska i ona se, ako bi na 100 iznosila otprilike 5 posto 267

kao što iznosi, onda bi materijalni troškovi trebali iznositi 65, a 35 bi bio taj drugi dio. Ako nju ne priznajemo u tih 5 posto, onda onih 40 izgleda kao dohodak. A li ako znamo da u pro­ širenoj reprodukciji moramo ići s izvjesnom sumom u inve­ sticiju, onda je ta investicija također materijalni trošak u ne­ kom smislu i ako njega ne iskažemo i ne povećamo tih 65, recimo na 67, onda nam to izgleda kao dohodak. Ranije smo bili za to da sve izgleda kao dohodak, i onda smo od dohotka slobodno odlučivali što ide u investicije. Instrument kojim bismo to pretvorili u stvarne materijalne troškove još nismo učinili. Prema tome, materijalnu bazu za bankovni sistem nis­ mo do danas izradili. To što danas radimo postepeno je pribli­ žavanje tom sistemu, i to vrlo postepeno, jer, kao što znate, nije lako napraviti taj skok, nije lako napraviti instrumente koji bi osiguravali nivo potreban za proširenu reprodukciju. Vraćajući se na teoretsku analizu ovog problema mogao bih reći da je Marx u prvim svojim radovima ili, tačnije re­ čeno, ne u prvim nego u prvim tekstovima pisanim u pripre­ mi »Kapitala« smatrao da kamatna stopa predstavlja mini­ malnu stopu proširene reprodukcije. Tu je tezu kasnije na­ pustio i rekao da se kamatna stopa ne može ničim ekonomski odrediti, ali je interesantna ovdje ne ta činjenica nego smjer razmišljanja. Marx je tada tražio koji je taj faktor koji di­ rigira, koji društveno usmjerava društvenu reprodukciju. U to je vrijeme, uglavnom oslanjajući se na Smitha, došao do tog svog prvog zaključka. Mi nismo nigdje u tom pravcu dalje nastavili istraživanja. Neki ekonomisti bavili su se nekakvim istraživanjima, međutim nisu dali nikakvog čvršćeg osim sa­ svim prakticističkog podatka. A instrumente za to također ta­ ko nisu dali, nego ih poreznom politikom svaka država po­ dešava kako da približno teku. Da spomenem primjer. U tekstilnoj industriji Amerika je prije nekoliko godina priznavala kao materijalne troškove proizvodnje amortizaciju od 60 i nekoliko procenata, smanju­ jući reprodukciju, odnosno obnovu tekstilnih strojeva, na go­ dinu i po. To znači: ako je kapitalist promijenio, faktički ulo­ žio u promjenu strojeva, to mu je priznato kao materijalni trošak, a ako to nije uradio, onda je to bio dohodak na koji je bio oporezovan. Mi takve i slične instrumente nismo donosili. I kad počnemo to raditi, možemo reći da smo dogradili jedan

268

dio sistema gdje će radni čovjek, hotimično ne govorim ni ko­ muna ni radna organizacija nego radni čovjek, doći do toga da komandira proširenom reprodukcijom. Govorim: radni čovjek zato što tu mislim na cijeli sklop organizacija, od radnog čo­ vjeka na radnom mjestu, preko bankovnog sistema do Savez­ ne skupštine. Jer, cijeli taj sistem treba stvoriti. Smatram da je to sastavni dio daljnje izgradnje našeg sitsema, sastavni dio 0 kojem ovisi uspjeh i ove reforme i uspjeh izgradnje sistema, a u njemu mora biti ugrađen i taj problem razvoja nerazvi­ jenih krajeva. Tome se ponešto približavamo, ali smo još jako daleko od toga da bismo mogli reći kako smo tu čvrsto sjeli 1 čvrstu liniju dali. Kao što znate iz političkih izjava, mi se i u Jugoslaviji prema tom problemu odnosimo različito i tu ne bih smio za sada nikoga optuživati jer tu plivamo u mnogim nejasnoća­ ma. Sasvim je prirodno da ima i različitih shvaćanja. A li ima i takvih shvaćanja koja kažu: »Dobro je, snalazite se kako znate, mi ćemo ići svojim putem«. A imamo i onih koji kažu: »Bolji je bio dosadašnji sistem, jer ako imamo jednu centralnu kasu, lakše je iz nje dobiti neki novac«. Lakše je na taj način pokriti velike troškove i rashode koje imamo manje-više mi svi. Razumije se da je u ovom kursu jedno i drugo shvaćanje ekstremno i nerealno. Natrag se ne može ići niti na općem kursu niti možemo prepustiti manje razvijene same sebi. Još nešto treba reći. Jugoslavija je izvjesne minimalne troškove općeg života garantirala i njena je dužnost da to is­ puni. To se odnosi na ovu temu vaših budžeta i sličnog. To uostalom nisu samo vaše brige nego i drugih i sigurno je da je dužnost svih nas da to vidimo i ispitamo i da nađemo naj­ efikasnije rješenje. Ne kažem time da netko treba da otvori kasu i dade pare, nego treba zajedničkim trudom da nađemo rješenje za to. To mi je, međutim, da tako kažem, sporedni element, jer nas on neće povući naprijed, ali je to stvorena obaveza i minimalni standard koji se Jugoslavija obavezala ispuniti i on bi morao biti ispunjen. Očigledno je, drugovi, da još nešto treba reći. Nije sasvim realno uspoređivati nacionalni dohodak po stanovniku i ocje­ njivati po njemu da li se manje razvijeni približavaju razvi­ jenima ili zaostaju za njima. Jer, nacionalni dohodak po sta­ novniku sakriva u sebi mnogo štošta. Kad bismo imali društvo

269

jednog tipa, društvo otprilike, da se poslužim analogija­ ma, kao jedna zapadno-evropska zemlja, sa 35 posto seljačkog stanovništva koje ima razvijenu produktivnost rada — onda bi ti podaci o nacionalnom dohotku po stanovniku bili vjerojat­ no ispravni ili približno ispravni.Ali imati standard sa 30 pro­ cenata seljačkog stanovništva i drugi sa 70 posto seljačkog stanovništva pa primijeniti takvo mjerenje — to nije realno, osim u mnogo dužem periodu. Jer, svesti od 70 na 50 proce­ nata često je teži problem nego neki drugi razmjer, a recimo, postići od 30 na 20 posto seljačkog stanovništva, sigurno je mnogo teži problem nego danas od 70 na 40 posto. Prema tome se ti podaci ne moraju tako jasno očitovati na tom jedinom pokazatelju. Kad bismo gledali statističke podatke u Jugoslaviji, čini mi se da osim u jednom periodu, imamo konstantna povećanja, a da istodobno imamo razvoje koji ne odgovaraju tim pove­ ćanjima raspona. Mogu vam reći da se u Zagrebu, na primjer, vodi velika diskusija kako to da razlika u nacionalnom do­ hotku po stanovniku između Slovenije i Hrvatske biva veća. Te razlike i nisu tako jako izražene, ali ipak bivaju veće i onda iz toga nastaje veliki politički problem. Međutim, onda se mo­ ra izvaditi »Statistički godišnjak« i pokazati da su i razlike između Hrvatske i Srbije isto tako povećane. Tada se postav­ lja pitanje: ako smatrate da smo morali stići Sloveniju, onda je Srbija morala stići nas. Cijeli dokaz koji je trebao poslužiti kako je Hrvatska u Jugoslaviji potlačena samim tim pada u vodu, jer mjereno drugim pokazateljima Hrvatska otprilike ima onaj razvoj koji ima Jugoslavija u srednjem prosjeku, ona je, mislim, za jedan, dva ili tri poena možda brža od Ju­ goslavije. Osim toga, trebam još dodati: kad bi me netko pitao za moju subjektivnu ocjenu razvoja, rekao bih čak da je i Hrvatska u ovih nekoliko godina postigla nešto veći napredak nego Slovenija u tom istom periodu. To opet smatram nor­ malnim, jer je njima taj isti napredak bilo teže ostvariti nego nama. Međutim, to se ipak očituje u većem nacionalnom do­ hotku i po stanovniku, većem standardu života u nekim dije­ lovima Slovenije i slično. Ovim bih htio upozoriti da takvim pokazateljima ne tre­ ba mjeriti nego treba gledati zajedno sa čitavim nizom drugih pokazatelja — od promjene strukture stanovništva do pro­

270

mjene standarda. Govoreći o zaostalim krajevima, gledajući podatke za Bosnu, mislim da je ona imala iza rata najprije vrlo veliki skok koji je bio dan poznatom politikom, a iza toga konstantan pad u odnosu prema ostaloj Jugoslaviji. Kad bis­ mo sve to skupa zbrojili i gledali kakav bi bio odnos da nije bilo onog ekstrema — a ni taj ekstrem nije bio bog zna kaka velik — dobili bismo ipak to da je razvoj Bosne bio nešto is­ pod jugoslavenskog prosjeka, ali ne mnogo. Međutim, ono štoje tu značajno jest to da Bosna u nekoliko posljednjih godina zastaje u razvoju, ako smijem tako kazati. Zbog toga je vaša tendencija da taj razvoj ponovo pokrenete sasvim razumljiva, i opravdana. Samo bi sad trebalo malo sjesti, proračunati i vidjeti kojim putem treba ići naprijed. Mislim da su prvi rezultati pokazali da postoje putovi za kidanje granica, za proširenje tržišta i za modernizaciju ne samo industrije nego i ostalih sektora privrede. Znam da sam. vas ovime ponešto razočarao, jer nemam preciznih odgovora što će biti u slijedećih pet godina, ali htio sam samo da vam kažem kako u našim naporima nije lako naći najbolje putove koji bi to brzo rješavali. Međutim, htio bih upozoriti da oni spadaju u najbitnije probleme našeg razvoja i da je teško upravo zbog toga što je to nov put, a ni od kog nemamo što» da kopiramo. Ako gledamo razvoj socijalističkih zemalja, on je po in­ strumentima razvoja tamo gdje smo mi bili prije nekolikogodina. A ako gledamo mogućnosti razvijene Evrope, onda možemo vidjeti opet samo to da smo već dali dokaz da smosposobni da idemo brže od njih. Zato bismo morali tu našu sposobnost nekako jače da izrazimo u novim instrumentima. Nema potrebe da to sada raspravljamo samo u Skupštini, nego da raspravljamo počevši od teoretskog plana do praktičkog rada u posljednjoj prodavaonici cigareta. Mislim da nije štet­ no upozoriti na teškoće, upravo radi toga što one koliko god možda malo plaše istodobno pokazuju da nisu slučajna poja­ va. Da one nisu teritorijalno vezane uz razvoj Jugoslavije ne­ go da spadaju u centar pažnje razvoja socijalističkog sistema u svijetu i da se danas može naići na diskusije slične kod Ru­ sa, Kineza, Indonežana, Indijaca i drugdje. Zato bismo sve to morali na neki način i mi da obradimo.

271

Drugi sklop pitanja odnosi se na miješanje Saveza komu­ nista u poslove privrede. Kaže se da mi načelno govorimo o problemima, ali da se toga ne pridržavamo. Zato bih najprije ukratko okarakterizirao današnji po­ ložaj Saveza komunista. Nakon rata je Savez komunista kao avangarda, odnosno Komunistička partija kao avangarda rad­ ničke klase, uzela vlast u svoje ruke i preko vlasti, kao osnov­ nog centra, organizirala privredni i sav ostali društveni život. Sadašnjom etapom revolucije otišli smo znatno dalje. Nije više vlast osnovna ćelija. Govoreći sasvim praktički i sasvim otvo­ reno, nije baš ta vlast niti posljednja ćelija, ali je samo jedna od ćelija u našem društvu. I kako su i ta vlast i njeni organi hili na silaznoj liniji po svom značenju, a istodobno je na uz­ laznoj liniji bila osnovna organizacija radnog čovjeka, tako se i uloga Saveza komunista morala mijenjati, i to više uloga me­ toda rada od uloge SK. To je značilo da one zadatke koje društvo postavlja nije više bilo dovoljno rješavati putem vla­ sti kao u prvoj etapi nego se moralo rješavati u drugoj fazi izgradnje socijalizma, i kako je ona prva usporena, to se sve više mora rješavati u ovoj drugoj. I budući da smo tu postavili samoupravljanje i podvukli njegovo veliko značenje, postavlja se sada pitanje kakav je odnos Saveza komunista prema samoupravljanju. Savez ko­ munista je i danas nosilac one historijske težnje radničke klase, što je kazano u Programu i u Statutu, dakle on se od­ nosi kao jedna avangardna organizacija i danas i u toj ulozi nije ništa izgubio. Kad ne bi trebala jedna takva avangardna organizacija, onda ne bi više trebalo niti Saveza komunista. Tad bi stvorili takvo društvo u kojem više tih unutrašnjih klasnih ili možda ne klasnih, ali unutrašnjih društvenih su­ koba nema. To za nas znači da moramo sve više pažnje posve­ ćivati onoj karici koja postaje sve osnovnija, tj. radnom čovje­ ku na njegovom radnom mjestu i u osnovnoj organizaciji. I sve te bitke za socijalizam trebamo rješavati putem osnovne organizacije, mobilizirajući radnog čovjeka odozdo pa sve do gore. To je značilo za nas da se ne miješamo kao stari organ vlasti u poslove privrede ondje gdje je razvijen taj samo­ upravni mehanizam, to znači da Savez komunista mora kao avangardna organizacija da osigurava one osnovne tokove (to je modema riječ), tokove zbivanja u privredi i na drugim 272

područjima, upravo preko svojih osnovnih organizacija, uz punu podršku radnih ljudi. Naravno, nismo se odrekli miješanja gdje treba, samo to miješanje je sada iznimka, miješanje nije više pravilo. Pra­ vilo je sada stimuliranje samoupravljanja, stimuliranje pro­ gresivnih i pozitivnih tendencija odozdo. I to je ta promjena, ta promjena koja je kod nas izazvala velike diskusije i veliku borbu mišljenja unutar Saveza komunista. To je konačno sa­ svim jasno i logično. Organizacija SK je nastala po svojim kadrovima u jednoj etapi revolucije, organizacione forme su iz iste etape revolucije i s njima je SK ušao u slijedeću etapu revolucije. Zbog toga nismo tražili ono mehaničko jedinstvo akcije, jedinstvo mišljenja dok se diskusija ne dovrši i dok se ne izgrade osnovne linije daljnje etape revolucije. Borili smo se samo za to da pobijedi ta linija Saveza komunista. I budući da su miješanja o kojima se ovdje govori najčešće ta koja nas vuku natrag, na staru etapu revolucije, borili smo se da tih miješanja bude sve manje i manje. Ako tako shvatimo sadašnju etapu, onda nam je prilično jasno da moramo voditi i dalje kurs da tog miješanja s pozicija vlasti bude sve manje, da ga izbjegnemo, uz istodobno osiguravanje osnovnog kursa odozdo. Slijedeće je pitanje bilo u međunacionalnim odnosima i pojavi raznih nacionalizama pri čemu se drugovi pozivaju na moj istup na televiziji 24. ožujka ove godine. Rekao bih najprije o mom istupu na televiziji. Na televi­ ziji o nacionalnim i međunacionalnim odnosima u stvari nisam govorio. Govorio sam o pojavi nacionalizma, i to o negativnim pojavama u današnjoj etapi današnjeg našeg razvoja. Mislim da bi se na tu temu moralo negdje nešto dodati. Obično kažu: nacionalizam — to je buržoaska pojava i logično slijedi uz razvoj kapitalizma, uz razvoj buržoazije. Rekao bih da je i ta ocjena previše jednostavna. U svom nastupu buržoazija je bila nacionalistička u tom smislu što je tražila jedinstvo na­ cije protiv raznih feudalnih spona koje su naciju razbijale. Inače, u doba buržoaskih revolucija, i ona je nacionalno pita­ nje rješavala ispravno. I u tim revolucijama su se razvijale nacije. Ima, međutim, nacija koje su zakasnile s tim razvojem i koje buržoasku revoluciju, zapravo, nisu niti prošle, nego su 18 Aktuelni problemi

273

je prošle zajedno sa socijalističkom revolucijom i kao nacije razvile su se pod zastavom socijalizma. Ako gledate Jugosla­ viju onda možete sasvim sigurno reći da je, na primjer, make­ donska nacija doživjela preporod pod zastavom socijalizma. Dakle, socijalizam nije likvidirao nacionalnost, nego je podstaknuo, organizirao, dao joj poleta. Zatim to se može reći i za Sloveniju koja je pod socijalizmom dobila nacionalnu sa­ mostalnost, a djelomično to vrijedi i za Hrvatsku. Ne ulazeći u detaljne analize, potpuno je jasno da je po­ grešno govoriti o naciji, o nastanku nacije, s perspektivom da u ovom periodu treba da nestane, i netačna je ocjena da je postojanje nacije socijalizam skinuo s dnevnog reda iako se svojedobno činilo da je tako. Mislim ovdje na staljinski period razvoja Sovjetskog saveza gdje mnoga nacionalna pitanja, ako tako smijem reći, nisu skinuta s dnevnog reda. Treba dalje reći da su u marksističkoj teoriji o nacionalnom pitanju bila prisutna, u osnovi, dva elementa: to je bilo stanje u carskoj Rusiji i austrougarskoj monarhiji. Govorim o počecima da­ našnje moderne marksističke teorije gdje je razvoj išao kao jednim pravcem. U toj teoriji nije bio prisutan razvoj nacija Sjeverne Amerike, zatim još nekih drugih. Zatim je u Staljinovom periodu nacionalno pitanje svedeno na seljačko pita­ nje i smatrano je da s revolucijom manje ili više odlazi s dnevnog reda. Kod nas je, međutim, praksa već bila drugačija. Mi smo nacionalno pitanje, rješavanje nacionalnog pitanja, usko ve­ zali, to je u skladu još sa Staljinovom teorijom, i sa stanjem revolucije. Ocjenjivali smo, kao što znate, teze Sime Markovića kao velikosrpske i reakcionarne. U jednom periodu smo postavljali pitanje i Jugoslavije. Zapravo postavljalo se to unutar Kominterne, a mi nismo jer smo bili sigurni u to da se Jugoslavija iz one antisovjetske tvorevine počinje pretva­ rati pod vodstvom Komunističke partije u nešto drugo. Zatim, sporazum Cvetković-Maček, koji mnogi danas ocjenjuju i kao početak rješavanja nacionalnog pitanja, ocijenili smo kao reakcionarnu mjeru, kao koncentraciju reakcije u razbijanju demokratskih tendencija u zemlji i olakšavanje hitlerovskog porobljavanja Evrope. Zatim smo 1941. godine riješili osnovne principe koegzistencije i razvoja nacija u borbi protiv hitlerizma, da bi kasnije u federaciji ustavima ispravljali različite

274

instrumente daljnje egzistencije već prema tome kako su to različite etape revolucije zahtijevale. Kod toga su, kao što sam već rekao, neke nacionalnosti doživjele svoj polet, zapravo svoje puno formiranje tek u ovim uvjetima. Ali, pri tom treba reći još nešto drugo. Ovo je sve govoreno iz perspektiva nacija historijski oformljenih, ali mi smo zemlja koja živi s isprepletenim nacionalnostima, koju teritorijalno nije moguće precizno podijeliti i koja ima, osim toga, svoje druge elemente koji ne mogu da predstavljaju ne­ kakvu nacionalno čistu zemlju. Ako uspoređujemo s ovim ono što je predstavljalo koheziju Amerike koja je iz mase na­ cionalnosti stvorila jednu naciju, onda bismo mogli reći da je kod nas, mada su se nacionalni osjećaji jačali, bio istodobno prisutan i jedan novi moment povezivanja nacija na jednoj novoj osnovici. To je ono što smo zvali socijalističkim jugo­ slavenstvom ili jugoslavenstvom u smislu jugoslavenskog so­ cijalizma. I da je taj element bio stalno prisutan u našem razvoju. On se očituje time što svaki od nas, kad ode napolje, onda je Jugoslaven pa se i ne sjeti da kaže da je neke druge nacionalnosti; tek kad dođe u zemlju onda nije uvijek baš ta­ ko. Mislim, da je taj element prisutan i da je baš zbog toga tako što je kod nas osiguran slobodan razvoj svima. Možda da napravim još jednu paralelu. Države su ranije bile bazira­ ne na osnovi religije. I Marxova prva djela sadrže kritiku pruske države kao teokratske države, traže građansku svjet­ sku državu. I šta je uradila građanska klasa s religijom? Nije je ukinula, ali ju je proglasila privatnom stvari svakoga čo­ vjeka i skinula je time s plana državne politike. Daleko sam od toga da mislim da je ta paralela potpuno prijemljiva i na nacije. To bi danas bilo čak i štetno. A li nešto se od toga dešava. Ako pustite slobodan razvoj nacija, onda taj kohezioni element postaje sve veći. I ako netko ima pravo da danas u Jugoslaviji bude Hrvat ili Srbin, onda ima pravo i da ne bude Hrvat ni Srbin, a da istodobno ima sva prava, i to je jedan veliki dobitak za ovu federaciju i za ovu zajed­ nicu. To nije novo, ali je ipak proces koji se danas ostvaruje sve više i više. Nacionalističke tendencije koje su se javile u posljednje vrijeme bile su odraz izvjesnih suprotnih tenden­ cija među nacijama. To njih ne opravdava, iako su bile kod jednog dijela ljudi reakcija na centralizam koji je u to vri­

275

jeme preživio. Međutim, reakcija je istodobno uvijek usko vezana na prošli period kada bi nam se ubacila buržoazija vezujući se na one naše ljude koji su u prošlom periodu baš putem vlasti ostvarivali onaj period socijalizma, ali koji su ostali u tom vremenu ne shvaćajući daljnji razvoj. Kao što je rečeno, Amerika je uspjela stvoriti jedinstvo nacije koje otprilike izgleda ovako: razgovaram s Amerikan­ cem Hrvatom hrvatski o tome da smo Hrvati, ali čim dođemo na političko polje, onda on govori: »mi Amerikanci«, a kad govorimo o bilo čemu drugome onda smo Hrvati. Dakle, stvo­ rio se takav osjećaj pripadnosti drugoj naciji i on nije tu kao što sam ja. To je kod njih, uz ostalo, stvorio onaj veliki polet kapitalizma, polet ekonomskog razvoja. To isto može kod nas stvoriti samo veliki polet socijalizma, tj. uspjeh, i to potpuni uspjeh ove etape u izgradnji socijalizma koji daje punu slo­ bodu svima nacijama i narodnostima, koji istodobno stvara taj nov kohezioni element, obogaćuje izgradnju socijalizma, a istodobno daje punu mogućnost svima da zajednički rade. Na­ ravno, postoje i razne specifičnosti pojedinih republika koje treba poštivati, koje u izgradnji socijalizma na našim prin­ cipima samoupravljanja mogu biti samo dodatni elemenat bo­ gatstva, a ne osiromašenja izgradnje socijalizma. Imamo još nekoliko pitanja, uglavnom se kreću u oblasti kulture. Jedno se odnosi na raspodjelu u kulturi. Ima shva­ ćanja prema kojima nije jasno kako riješiti odnos stvaranja u kulturi koji je prvenstveno individualan čin, nespojiv sa samoupravljanjem i, s druge strane, samoupravljanje u kul­ turi ne treba da bude formalno i institucionalno. Rekao bih na tu temu nešto općenito. O kulturi u posljednje vrijeme jako mnogo raspravljamo, i to raspravljamo u stvari mnogo više o materijalnoj strani, o financiranju kulture, o pitanju nagrada, o sredstvima za kulturu nego o stvaralaštvu na tom području. I te diskusije spadaju u sklop promjena u našem sistemu i razumije se da možemo govoriti o kulturi kao o individual­ nom stvaralačkom radu, ali je očigledno da problem nije u tome, da se pitanje ne pokreće s tog aspekta, nego je problem u novcu. Uvijek se ustručavam da o tome govorim jer sam bio u centru nekih diskusija u Zagrebu kada sam dao izjave da za neka ostvarenja dajemo previše para, tj. da za uložena 276

sredstva društvo ne dobiva adekvatni ekvivalent. Na to su mi rekli da kultura nije kobasica i da ta ostvarenja ne treba mjeriti novcem i da bi zato za kulturu ipak trebalo davati još više sredstava. U stvari, tu je problem, jer su individualna ostvarenja takva da se ne daju masovno reproducirati. Prema tome ne daju se svesti na osnovne pojmove robe i ne mogu se mjériti direktno radom kao što se može mjeriti vrijednost jedne ci­ pele. To je sasvim jasno, ali je ovdje bio problem kako da s našim sistemom uskladimo odnose materijalnih sredstava i tog individualnog stvaranja u novim uvjetima. To je bio centralni problem i ako bih ovdje smio još dalje to povezati sa slijedećim pitanjem koje govori o slobodi shvaralaštva i o našim koncepcijama razvitka i slično, nadovezao bih se na jednu diskusiju koju je imao Oskar Davičo prije godinu dana na televiziji. Njemu su postavili pitanje zašto vječito piše o revoluciji htijući ga nagovoriti da se već jednom ostavi onog što je bilo prije 20 godina i da piše nešto drugo. Na to je on odgovorio malo ljutito: »Pišem ono u čemu živim, ono što sam ja!« Nije se upuštao u daljnje objašnjenje. Išao bih malo još dalje. Revoluciju smo počeli prije 20 go­ dina, ali i sada živimo u njoj, u jednoj njenoj etapi i svaki stvaralac živi u toj etapi. Može se toga biti svjestan u pozi­ tivnom ili negativnom smislu, ali iz tog okvira se ne može ići dalje. Bilo je u nas jedno vrijeme moderno da se daju stvari manje-više pomodne, koje nisu imale veze s našom revolucijom, nego su rješavale opće probleme humanizma ili pak opće svjetske situacije. U stvari su ipak imale ovakav ili onakav odnos prema našoj današnjoj stvarnosti i prema tome sloboda stvaralaštva u tim uvjetima se dade ocjenjivati upravo prema tome kako se netko odnosi prema sredini i onim događajima koji se kod nas ¿bivaju. Ova je ocjena nešto drugo nego vezivanje za agit-prop ili slično, tj. kada je pisac trebao da propagira partijsku liniju i da bude vezan s njom. Tu smo praksu, kao što svi znate, davno prekinuli, ali ovu ocjenu ne možemo prekinuti. Prema tome, slobodu stvaralaštva podržavamo i dalje, ona je za nas političke ljude kao graditelje socijalizma oba­ vezna i bilo bi logično s naše strane da neke tendencije podu­ piremo, a neke ne podupiremo. Znači, nije pitanje odnosa

277

prema slobodi stvaralaštva, već je pitanje u tome da usprkos tomu što ona postoji, što je u našem društvu dana i zaga­ rantirana Ustavom i Programom SKJ, ipak nam se sada prigovara da se i tu miješamo jer katkada nešto ne možemo podupirati zato što to smatramo konzervativnim ili reakcio­ narnim. Dodao bih i to da nam se usprkos tim ocjenama u poli­ tičkim forumima, u posljednje vrijeme — idem sada malo na zagrebačke prilike, a znam da ste vi ovdje imali slične diskusije — prigovara kulturna politika. Ako ste pratili za­ grebačke novine, mogli ste vidjeti da je čitav niz kulturnih radnika izvršio prilično žestok napad na našu kulturnu poli­ tiku. Odlučili smo da tom napadu, ako smijem tako reći, dademo podršku, jer smatramo da su oni u svojoj biti u pravu. Da su u pravu zato što čitav niz ćelija upravljanja kulturnom politikom drže ljudi koji su bili na tzv. modernisti­ čkim pozicijama i čije pozicije nisu pravilne, jer su totalno intransigentni. Odavno smo ukinuli onu vezu agit-prop—književ­ nik, ali smo stvorili čitav niz drugih institucija koje nisu u na­ šim rukama i koje su gore od bilo kojeg agitpropa, jer podupiru one, i to vrlo intransigentno, netolerantno, izvjesne tendencije u kulturi koje ne vode praktički nigdje. Čitavom nizu ljudi koji se s njihovim mišljenjem ne slažu ne daju iste moguć­ nosti rada. To je sadašnje stanje stvari i mogu reći da su ljudi koji su dali ovu kritiku u pravu. Za njih ne mogu dati ocjene da li su ili nisu moderni, ali da su imena u kulturi, to je sasvim sigurno kao i da o toj kulturi imaju šta da kažu. Sasvim je sigurno da su razni organi, komisije, žiriji i slično u rukama ljudi — ne govorim o svima, govorim samo o ve­ ćini — koji nisu takvi. I kad nam se sada postavlja pitanje kulturne politike, mnogi nam postavljaju to pitanje i kad nam prigovaraju da ne mogu dovoljno da se razmašu, onda su bar djelomično u pravu jer mi te uvjete nismo dovoljno stvorili. To jest odrekli smo se direktnog upletanja, ali su stvorena među njima samima takva upletanja koja nisu ni suvremena niti imaju dovoljno širine za slobodnije oblike djelovanja i ne daju mogućnost da se razviju i eksponiraju sve stvara­ lačke snage koje danas postoje. Iz takve tendencije u kulturi, govorim možda više iz zagrebačke perspektive nego vaše, rodila se u praksi u knji­

278

ževnom stvaralaštvu tendencija koja je bila uglavnom teme­ ljena na kritici tih suvremenih zbivanja, a u stvari je bilo oponašanje inozemstva. Ona je jačala do te mjere da nam je, na primjer, čak veoma otežavala pokretanje jednog partij­ skog časopisa u kojem bi se moglo slobodno diskutirati o dru­ štvenim i političkim problemima. To se smatralo režimskim, državotvornim i gotovo nijedan intelektualac jačeg značenja nije se htio u to upustiti. To je trajalo otprilike, po mojoj ocjeni, tamo negdje do kraja 1964. godine, odnosno do druge polovice 1964. godine, kad je ta tendencija počela slabiti. Istodobno sada, kao što znate, reforma postavlja pitanja materijalnog osiguranja samih književnika. Iskreno da kažem, tu nismo učinili jako mnogo. Sadašnje stanje stvari je takvo da nekoliko književnika živi dobro, a drugi ne žive nikako. Ako književnik napiše knjigu koja ima veliku tiražu, najveći dio dobitka dobit će izdavač, a ne onaj tko ju je napisao. Pred nama je zadatak da tu stvar temeljitije raščistimo, a naročito materijalnu stranu tog pitanja. Samo treba reći »popu pop, a bobu bob«. Ako budemo govorili da kultura nije koba­ sica, a za nju tražimo baš kobasicu, tj. pare, onda nećemo doći daleko. Treba otvoreno reći o čemu se radi. Radi se 0 materijalnom problemu, materijalnom osiguranju kulture, 1 to na principima koji stimuliraju ono što je ne samo dru­ štveno potrebno, nego u razvoju kulture korisno. Korisno ne samo u čisto literarnom smislu nego za daljnji razvoj kul­ ture. Na pitanje o reperkusijama privredne reforme rekao bih nešto o Hrvatskoj. Za nas je karakteristično to da smo uzeli jako odlučan kurs na raščišćavanju svih ostataka onog histo­ rijskog opterećenja iz prošlog perioda. To je u prvom redu oštar kurs na racionalizaciju investicija, na likvidaciju dugova, na istraživanje novih mogućnosti suradnje itd. Treba da ka­ žem da smo tom kursu prišli s prilično teškoća. Kad smo se pripremali za reformu, dakle ne od 1965. godine nego negdje od kraja 1963. godine, pa naovamo (ne na novčanu reformu, nego kad smo se pripremali da otvorimo cijeli proces razvi­ janja sistema u pravcu koji je izražen 1965) — imali smo u privredi vrlo žestok otpor, i to otpor na bazi koju smo mi ocijenili kao nacionalističku, na bazi knjige podataka o tome koliko je Hrvatska izgubila i koliko Zagreb nazaduje prerna

279

cijeloj Jugoslaviji. Imali smo nekoliko mjeseci žestoke bitke da bismo promijenili takav pristup stvari. Ne da poreknemo cifre, mada smo i to poricali, nego da poreknemo ispravnost njihovog tumačenja. To je trajalo otprilike od druge polovice 1964. sve do 1965. godine. Zato smo vrlo brzo pristali da idemo u reformu i da joj dademo čvrstu podršku. Neposredno pred donošenje onog paketa zakona opet je bio pokret da se tome usprotivimo. Prezentirane su nam raču­ nice koliko će Hrvatska izgubiti s promjenama cijena i zatra­ ženo je da se mi, Centralni komitet, usprotivimo reformi. Vodili smo opet dosta žestoku borbu u dva navrata da pro­ mijenimo pristup stvari i da kažemo kako nije posrijedi pitanje momentalnih teškoća nego pravca razvoja i osloba­ đanje produktivnih snaga za daljnji razvoj. Čak smo morali tvrditi da kad bi se sve uklopilo u reformu, kao što je bio postavljen zahtjev, reforma ne bi imala smisla, jer je čitav smisao reforme u tome da pokaže one disproporcije koje su nastale uslijed produžavanja politike koja je već preživjela i da upravo ekonomskom prisilom pođemo drugim kursom. Trebali smo dosta vremena dok smo ljude uvjerili u to da se treba orijentirati na traženje novih putova. Mogu reći čak i to da su nam dolazili s računicom u ruci o tome kako će to dovesti do političkog nezadovoljstva u zemlji. Pri tome ljudi su zaboravili da je i standard objektivno društveno dan i da ga jednim potezom pera ne možemo niti jako povećati, niti jako smanjiti. On samo može pokazivati izvjesne oscilacije. Budući da je objektivno dan, on će se početi odmah izravnavati na ovaj ili na onaj način, pogotovu kod nas gdje je politički pritisak, političko značenje radnog čovjeka, tako veliko da ga u krupnim potezima uopće ne možemo obespraviti. Vrlo brzo se pokazalo da standard ima tendenciju da se vraća na staro, s nekom malom redistri­ bucijom. Kad biste pitali, čak bih rekao da ima negativne tendencije da se uravnava na starom i da zato ove pozitivne stimule nedovoljno ističe. Inače, mislim da se standard u krupnim potezima duže vremena na nižem nivou uopće ne može održati.

280

Savez komunista danas Pred ovaj naš susret primio sam 83 vaša pitanja. Pored’ toga mi je i drug M. Drulović** prilikom dogovora postavio i osamdesetčetvrto, odnosno prvo pitanje, jer, kako je tom pri­ likom dodao, postoje uglavnom dileme o tome šta je danas Savez komunista. Je li on rukovodeća snaga ili jedan izraz našeg samoupravljanja? Usput mi je »priprijetio« da treba da budem vrlo jasan i određen. Razumljivo je da je nemoguće odgovoriti pojedinačno na toliko pitanja, to prije što ima ponavljanja, a i trajalo bi dugo. Možda se neću onako strogo opredijeliti kako je on tra­ žio. Na vama je da ocijenite i pitate. U izlaganju ću više go­ voriti o današnjoj ulozi Saveza komunista, mada ne samo odanašnjoj njegovoj ulozi. Zato ću najprije pokušati ponoviti ono što postoji u našim dokumentima i razjasniti malo šire ono što u tim dokumentima nije, možda, dovoljno jasno re­ čeno, ili što je samo nabačeno, upravo zato da bismo lakše utvrdili one osnovne tačke po kojima se treba u našoj aktiv­ nosti orijentirati. Konkretni je, iz toga će možda uslijediti i pitanja: o da­ našnjem stanju jedinstva unutar Saveza komunista, ili kako* se danas postavlja pitanje demokratskog centralizma, o vode­ ćoj ulozi Saveza komunista, kako u državnoj vlasti tako i u samom poduzeću. Izlaganje u Centru za političke studije i obrazovanje u Beo­ gradu 18. svibnja 1966. * Milojko Drulović, sekretar Izvršnog komiteta CK SK Srbije

281

Možda bi polazna tačka morala biti malo osvijetljena s rnegativne strane: što smo naučili da gledamo u Savezu komu­ nista, što osjećamo kad razmatramo kakva je to organizacija i koje je transformacije ona preživljavala u posljednjem periodu. Kada smo bili mlađi, mislim na nas starije, kad smo ula­ zili u Komunističku partiju Jugoslavije, bile su nam prisutne ►one osnovne teze o ulozi Partije i odnosu radničke klase i Ko­ munističke partije koje je formulirao Staljin. V i znate te de­ finicije: da je Partija prvi, da je organizirani odred radničke klase itd. Gledajući iz te perspektive, ljudi se pitaju što se danas dešava sa Savezom komunista kad smo od njega tražili u prvom redu da ne bude partija nego Savez komunista. Za­ tim (mislim na Treću sjednicu Centralnog komiteta, koja po­ glavlja, potortava potrebu za demokratskim centralizmom i za jedinstvom unutar Saveza komunista) ljudi se pitaju što ;^e sa Savezom komunista dogodilo da se danas, nakon što su stvari tako jasno bile postavljene, ponovo postavljaju ta pi­ tanja. Upozorio bih da je iz tog gledanja potekla i diskusija koju neki naši teoretičari, profesori i intelektualci pokreću po knji­ gama, časopisima i drugdje o tim promjenama i o tome kako oni smatraju da Savez komunista danas treba da izgleda. To je sve uključeno u tzv. antistaljinističku kampanju. Ta je kvaziantistaljinistička kritika išla uglavnom na to da utvrdi kako je Savez komunista, i sve druge komunističke partije, ostao na najstarijim principima organizacije; da je dogmati*čan, da principi samoupravljanja koje je inicirao Savez komu­ nista pro turiječe tom demokratskom centralizmu. Iz toga se izvlači zaključak da u najmanju ruku treba ići na organiza­ ciju prava manjine unutar Saveza komunista ili na neke dru­ ge »demokratske« oblike. Rekao bih da je razvoj Saveza komunista, ne samo kod nas već uopće partija u svijetu, bio uvijek određen danim oso­ bitostima svog doba. Marx, kao što znate, nije nikada partiju tretirao onako kako ju je Staljin tretirao. Marx je u svoje doba priznavao za proleterske partije i one koje nisu bile »marksističke« i koje su, po njegovom mišljenju, zastupale čak malograđansku ideologiju, ali im je sastav bio proleterski i odnosile su se stvarno negativno prema buržoaskom društvu.

382

Staljin je tvrdio da je Marxova djelatnost u to vrijeme bila etapa kad se radnička partija i radnička klasa konstituirala. Bila je to, po njemu, prva etapa okupljanja snaga koja obu­ hvaća prvu idejnu borbu, i Prvu internacionalu, zatim druga etapa s Drugom internacionalom, i treća etapa koju je on oci­ jenio kao etapu proleterskih revolucija koje su dale onakvu partiju kakva je tada bila. Pogreška je tih rezoniranja što ne vode računa o društvenim preobražajima i njegovim potre­ bama, nego prave apoteozu partije i društvene promjene iz­ vode iz aktivnosti takve partije. Marx i Engels očekivali su, u svoje vrijeme, da će buk­ nuti socijalistička revolucija, a da ta revolucija mora da obu­ hvati čitavu Evropu. Oni su priznavali one ostale radničke partije — prudoniste, tzv. istinski socijalizam i sve ostalo — isto tako kao radničke partije. Oni su smatrali da je to pro­ ces buđenja i proces shvaćanja zadataka radničke klase u nje­ nom historijskom zadatku da promijeni društvo. Kao što zna­ te, potkraj života oni su primijetili da su se varali u ocjena­ ma. Oni su nakon 1848. donijeli ocjenu da revolucija ne pred­ stoji, da kapitalizam nije dovoljno u krizi, odnosno da oživ­ ljava period napretka kapitalizma i da prema tome revolucije u Evropi neposredno nema... Nakon te etape slijedi period stabilizacije kapitalizma u Evropi. Prema tome, organizirani oblici Saveza komunista ta­ da su bili podređeni upravo tom zadatku: da pripremaju na duži rok radničku klasu da ostvari taj svoj zadatak. Neću ovdje govoriti zašto je u lenjinskoj etapi to teklo drugačije, i kako je došlo do ruske revolucije. Prelazim odmah na našu zemlju. Mi smo prije rata stvorili partiju koja je bila član Treće internacionale i bila organizirana na njenim prin­ cipima. K oji su to principi, ne treba da ponavljam. Za razliku od drugih partija, u toj posljednjoj etapi — ilegalnosti i oslo­ bodilačke borbe — treba potcrtati razliku. Naime, proletarijat daje svoj oblik diržave prvi put u Pariškoj komuni. Kao što znate, Pariška komuna nije bila pod rukovodstvom marksi­ sta, nego pod rukovodstvom dviju drugih grupa. U drugoj, lenjinskoj revoluciji, revoluciji 1917. u Rusiji, sva vlast ide sovjetima. Sovjete nije formirala komunistička, odnosno Socijaldemokratska partija Rusije. Sovjeti su nastali

283

u revolucionarnom pokretu u toj revolucionarnoj etapi. Kao što je poznato u prvoj etapi revolucije od 1917. godine većinu u sovjetima imaju menjševici. Narodnooslobodilačke odbore, kao izraz prve klice vlasti kod nas, direktno je formirala naša Partija, i to je nešto novo. To se ranije nije dogodilo. Dakle, i njihova forma je bila di­ rektno iskovana u diskusijama unutar Partije, i njihovo dalj­ nje djelovanje je uvijek bilo pod rukovodstvom Partije. U cijeloj toj etapi Partija rukovodi njima, ona izgrađuje novu vlast, dolazi do parlamentarizma, do toga da Partija ne­ posredno rukovodi svim organima vlasti. Partija je tu nepo­ sredno ugrađena u samu vlast i ona je — što bi se reklo — u ime proletarijata, u ime radničke klase Jugoslavije i u ime njenih saveznika, u tom periodu organizirala vlast. Treba reći da je u tom periodu osnovna ćelija društvenog preobražaja upravo ta vlast, tj. vlast je osnovna društvena organizacija koju Partija koristi. Mi preko vlasti u prvom redu razvlašćujemo buržoaziju, preko vlasti organiziramo pri­ vredu, preko vlasti organiziramo rekonstrukciju naše zemlje — i sve se obavlja preko te osnovne ćelije u to doba. Tu bi se moglo reći da je Partija bila prvi odred, najor­ ganiziraniji odred i imala sve one karakteristike koje je par­ tiji Staljin davao. U našem daljnjem razvoju odmah nakon rata, sve ide u ovom obliku do donošenja prvog petogodišnjeg plana i nešto poslije toga. Dakle, ide sve do 1947— 1948. bez velikih kolebanja. Naša je partija prošla kroz revoluciju rurovodeći njome, i prema tome, svoje rukovodeće mjesto je u praksi opravdala. Nije teoretska postavka da to treba da bude prvi odred, nego je to stvar koja se treba u praksi potvrditi, a mi smo to u praksi potvrdili, i mi smo to bili. Imali smo pot­ punu podršku njenih saveznika, dakle, potpunu podršku ci­ jelog naroda, osim onih klasa koje su silazile s vlasti. Zatim je došlo pitanje daljnjeg razvoja. Kao što znate, taj tip organizacije dolazi tada — a vrlo brzo mora doći u sukob s izvjesnim osnovnim marksističkim koncepcijama. To je pi­ tanje odumiranja države, organizacije privrede i pitanje dalj­ njeg razvoja vlasništva. Vlasništvo je društveni odnos. Ono što smo u tom periodu učinili jest da smo privatno vlasništvo privatno kapitalističko vlasništvo nad sredstvima za proiz­ vodnju, pretvorili u državno vlasništvo, odnosno u društveno

284

vlasništvo s državnom upravom, ako hoćemo da budemo po­ nešto precizniji. Instrumenti daljnjeg društvenog razvoja i društvene reprodukcije tih odnosa bili su takvi da su repro­ ducirali upravo taj odnos, tj. da su državni organi upravljali kompletnom privredom i ona nova privreda stvarala se u tim uvjetima. Ono što se pri tome stvaralo novo, to je bio pre­ obražaj unutar društva. Imali smo vrlo brzu industrijaliza­ ciju, tj. vrlo brzi razvoj stvaranja tog kvazi najamnog odnosa unutar samog poduzeća, brzo smanjivanje seljačkog stanov­ ništva i broja samostalnih zanatlija. Godine 1950. proglasili smo: »Tvornice radnicima«. To je bio prvi novi prodor u društvene odnose koje smo stvorili na­ kon rata. On je imao dalekosežnije značenje nego što je nama samima u prvi mah izgledalo. Na radničke savjete prenijeli smo niz funkcija koje smo ranije obavljali preko vlasti, preko narodnih odbora i preko vlade. Razvoj toga ide tada dalje, ispočetka nešto sporije, pa sve brže i brže, negdje do šezdesetih godina. Tada u tome činimo slijedeći radikalni korak dalje kada konstatiramo da se ova naša vlast sa svojim državnim vlasništvom osamostalila od društva do te mjere da je moguć niz subjektivnih odluka i da nam se i u partiju i u vlast ukr­ calo i niz onog što smo mi nazivali nepravilnostima i »poja­ vama«. To su rastrošnost, zloupotreba vlasti, nepotizam, sa­ movolja dijela rukovodilaca po poduzećima i slično. Postalo je jasno da je kurs počeo dolaziti u suprotnost sa stvarnim sta­ njem stvari. Vlast se počela odjeljivati od naroda koji je u prvo vrijeme direktno predstavljala; postoji opasnost o kojoj je Marx govorio; da državna vlast i država bude odijeljena od naroda i da pod imenom socijalizma radnička klasa stvori vlastitu birokraciju koja je odijeljena od nje same. Ovim prodorom, od 1950. godine i dalje, počeo je drugi kurs — vraćanja neposrednog učešća (govorim o predavanju tvornica radnicima i uvođenju tzv. komunalnog sistema) narodnih masa u upravi. Godina 1960. značajna je samo po tome da smo u ekonomske instrumente uveli neko­ liko kriterija koji su taj mogući, a i tada već u priličnoj mjeri postojeći subjektivizam u vlasti ponešto objektivirali. Među­ tim, u sistem društvenog vlasništva i državnog vlasništva u to vrijeme još nije suštinski dirano. 285

S prelaskom na dohodak to se suštinski mijenja. Doho­ dak smo, u svojim diskusijama, često promatrali samo s nje­ gove ekonomske, ekonomsko-tehničke strane, kao jedan od in­ strumenata koji nam pomaže da idemo na veću produktivnost rada u tvornicama i to je, manje-više, sve. On je, međutim, značio suštinsku promjenu. Radnik je preko svog dohotka mo­ rao neposredno odlučivati ne samo o smjeru razvoja svoga poduzeća nego postepeno (još to nismo učinili do kraja) o cje­ lokupnoj reprodukciji tih odnosa. Konkretno je to značilo da je dotadašnja osnovna karika za izgradnju socijalizma prestala biti — ili p r e s t a j e biti, u trajnom obliku te riječi, osnov­ nom u našem daljnjem preobražaju društva, a osnovna karika postaje upravo organizacija neposrednog proizvođača. Za Savez komunista to je značilo da najprije u organiza­ cionom pogledu smjer njegove djelatnosti mora biti ponešto drugačiji. Naša aktivnost morala se spustiti upravo u osnovnu organizaciju i bitka za društveni preobražaj morala se voditi u toj osnovnoj organizaciji. Nije više bilo osnovno, ili bar ne u tolikoj mjeri, rad u državnim organima, nego je sve više to osnovno postajao rad u osnovnoj organizaciji. Ako ste pra­ tili rad — a pratili ste ga sigurno, jer ga, konačno vi ostva­ rujete — morali ste primijetiti da je upravo 1965. aktivnost Saveza komunista, po opsegu, po dijapazonu mjera, bila naj­ veća u njegovoj historiji i to upravo zato što je, uslijed re­ forme i promjene u tim proizvodnim odnosima, bitka morala da se vodi u osnovnim organizacijama, pa onda u organizaci­ jama neposredno nad osnovnim, i mi smo morali da tu sta­ vimo vrlo veliki akcent. Šta je to značilo za Savez komunista, kao organizaciju, kao partiju? Partija, koja se niz godina formirala u jednoj etapi raz­ voja socijalizma kod nas, u etapi kada je državna vlast bila osnovna poluga izgradnje socijalizma, formirala je na toj osno­ vici svoj kadrovski sastav i organizacione oblike. Sada se osnovica promijenila i sada smo došli do toga da kažemo: ne više repezentant radničke klase, nego radnička klasa sama. A mi kao dio radničke klase i kao njezin najsvjesniji dio treba da budemo tamo gdje je radnička klasa i da vodimo borbu unutar nje same.

286

To je značilo unutar našeg Saveza komunista najprije ve-liku diskusiju, zatim prilično velike potrese zbog toga što* mnogi nisu shvatili šta se zbiva, pa su bili zabrinuti šta će biti u slijedećoj etapi. Da li tom našom decentralizacijom gubimoosnovni smjer, da li možemo sačuvati jedinstvo? I, kao što* znate, u Savezu komunista u tom periodu, naročito od 1961. do danas, ili do jučer, odvija se široka diskusija na temu: Sto* je to što se sada zbiva. Vode se diskusije o tome kako je ono ranije jedinstvo, bazirano na centralnoj odluci u vlasti, bilolako postići, i da je ono još uvijek bilo u obliku onih katego­ rija koje smo stvorili ranije. Sada je najedanput izgledalo kao da je Partija razbijena. Zato smo morali unutar Saveza komu­ nista povesti istu bitku za slijedeći korak, i to ne načelno, jer smo mi to načelno vrlo lako primili (to su odredbe Ustava i odluke Osmog kongresa Partije). Međutim, za onaj praktični aspekt stvari trebalo je povesti bitku unutar samog Saveza komunista. U političkom pogledu ostvarili smo pobjedu novog kursa unutar Saveza komunista. Nismo, međutim, sve do kraja objasnili, ta bitka još i danas traje. I, ako govorimo o stvara­ nju jedinstva unutar Saveza komunista, onda se današnje pi­ tanje sastoji upravo u tome da dovršimo bitku i da damo* praktični, dnevni program za njeno vođenje u toj novoj etapi. Dakle, to jedinstvo nije više onakvo kao što je bilo ranije, i,, osim toga, nije ni na istom principu. Zašto drug Tito na Trećem plenumu traži demokratski centralizam? On ga ne traži zbog nekakvih apstraktnih prin-^ cipa demokratskog centralizma. Traži ga upravo radi toga da izvjesne diskusije, koje su u stvari dovršene, prekinemo i da ostvarimo na tom novom programu, u novoj etapi, naše revo­ lucije, jedinstvo unutar Saveza komunista, koje je potrebno* i gdje su idejne osnovice dovoljno raščišćene da se ono može ostvariti. Dakle, nismo išli putem da Partiju, pretvarajući je u Savez komunista, najprije razbijemo, odvojimo od onih nje­ nih unutrašnjih principa, da bismo ih zatim vraćali. Ovaj dru­ štveni proces koji se kod nas zbio provodili smo upravo putem Partije i unutar Partije, unutar Saveza komunista, na najde­ mokratskiji način, čuvajući njegovu cjelinu i boreći se da stvorimo jedinstvo na toj novoj osnovnoj bazi. U vezi s tim postavlja se pitanje i nove uloge Saveza ko­ munista. Sada se mnogo diskutira o tome kakav je odnos pre­

287

ma vlasti, kakav je odnos prema tvornici, kakav je u podu­ zeću, tko će donositi odluke. Na temu jedinstva morao bih još nešto reći, uglavnom u vezi s pitanjem o dvije partije, odnosno o pitanju »manjine« u partiji i pitanja — da tako kažem — frakcije. Postoji teza *da je »manjina« uvijek bila nosilac onoga što je progresivno, i da zbog toga treba toj »manjini« osigurati njena prava, da se upravo zato što je nosilac progresa ne uguši. Dakle, da unutar partije treba stvoriti takvu organizaciju koja osigu­ rava prava »manjine«. Prvo, tačno je da je »manjina« uvijek •ona koja donosi nešto novo, odnosno da ono što je novo naj­ p rije vidi i shvaća onaj dio koji je manjina u partiji. Među­ tim, nije to oformljena manjina, niti treba dozvoliti stvaranje nečeg što bi se moglo oformiti u manjinu. Ovdje nije riječ o apstraktnim principima: manjina — većina. Bila je riječ o tome da je Savez komunista trebao uskladiti svoje djelovanje, način ostvarivanja svoje vodeće uloge s novim društvenim promjenama, da je sve ono što je u njegovim shvaćanjima, u metodi ostvarivanja vodeće uloge vuklo korijene iz juče­ rašnjeg trebalo mijenjati. I, u vezi s tim, ovdje je riječ o tome da je uvijek netko brže, a netko sporije shvaćao ono što se zbiva. Ta »manjina« koja je i prije shvatila — povela je bitku •da se shvati društveni preobražaj unutar cijelog Saveza ko­ munista, i to je postala politika Saveza komunista, politika njegove većine. I ovo shvaćanje samih društvenih promjena nije karakteristika manjine nego je to prirodnf*proces koji se mora dogoditi. Kvalificirajući ga kao pravo manjine i »pravo većine«, učinili bismo upravo ono što ne treba činiti. Kad bi većina odlučivala automatskim glasanjem, nekim voluntarističkim principom, dogodilo bi nam se u ovoj etapi da bi Savez komunista zakasnio da se uključi u proces razvoja socijalizma u našem društvu. Našao bi se na strani etatizma, na strani kočenja razvoja produktivnih snaga kod nas. Prestao bi biti ili bi prestajao da bude .rukovodeća sila radničke klase. To se nije dogodilo. Nije se dogodilo upravo zato što je Savez komunista upravo svojim prirodnim putem došao do tih'shvaćanja i unutar svojih redova izborio se za ta shvaća­ nja, tako da je ta polemika oko »manjine« ili »većine«, po mome najdubljem sudu, potpuno bespredmetna. Ne može se postaviti, odvela bi nas daleko natrag. Ne bi ni demokratizi­

288

rala Partiju nego bi, naprotiv, učvrstila neku vrst čuvanja Partije kao organizacije po sebi i za sebe, kao organizacija koja ne mora voditi računa o onome što se događa i o onome što u stvari jest — vodeća snaga radničke klase. Druga je primjedba otprilike takva da je kod nas rad­ nička klasa mlada i da zbog toga treba — da ne kažem — tutora, tj. onaj najsvjesniji dio Komunističke partije. Ima ne­ čega u toj primjedbi. Ali, ako postavimo da smo društvene odnose u posljednje vrijeme promijenili — a to jesmo — i da je dohodak postao princip (a tvrdim da taj princip nismo još do kraja razradili) — onda to znači da su oni instrumenti dru­ štvene reprodukcije usmjereni tako da oni reproduciraju te iste odnose. I htjeli mi ili ne htjeli, radnička klasa — kakva god bila, stara i mlada — mora da djeluje unutar tih okvira, unutar tih instrumenata svojeg rada i svoje reprodukcije. Pre­ ma tome, ona mora reproducirati socijalizam. Ona to može činiti brže ili sporije, ali ga mora reproducirati. Onako kao što su kapitalisti, koji su vodili društveni razvoj, imali svoj profit koji su crpili iz radničke klase i od kojeg su — ako su ga htjeli sačuvati — morali jedan dio investirati da bi ostva­ rili proširenu reprodukciju. Za to nisu trebali biti udruženi ni u partije ni u šta drugo. Oni su to radili automatizmom društvenog uređenja. A za zajedničke poslove bili su udru­ ženi, između ostalog, i u partije. U tu poziciju danas mi stavljamo i radničku klasu. Bila mlada ili stara, ona to mora da učini. Prema tome, mi smo je društvenim instrumentom osposobili da to radi, i kad smo je osposobili da to radi, onda je treba samo uzdići dalje za stu­ panj više. Dakle, ne treba joj tutora u smislu osnovne njene funkcije. Ta je njena funkcija data, i ona je obavlja. I ako pratimo posljednju godinu dana tog razvoja, možemo biti pot­ puno zadovoljni. Prema tome ni to nije razlog da odijelimo Savez komunista od radničke klase, niti da uspostavimo tu­ torstvo nad njom. Postavljeno je pitanje kako u općini organizirati stvari da bi se mogle provesti odluke Treće sjednice CK i si. Odluke Treće sjednice Centralnog komiteta su vrlo oštre, i to oštre upravo u osudi onih elemenata u našoj praksi koji podrža­ vaju stare odnose. A to znači da moramo osposobiti i u svim organizacijama povesti bitku objašnjavanjem i drugim pu19 Aktuelni problemi

289

tem, da su stari odnosi neodrživi. To praktično znači da mo­ ramo osposobiti naše organizacije i u općini — i to osnovne organizacije — da se bore za progres na vlastitom terenu, tj. u svom poduzeću i od poduzeća prema gčre. Drugim riječima, treba odgovoriti na pitanje: tko donosi odluke? Aktiv osnovne organizacije Saveza komunista u tvornici, komitet ili netko drugi? Ako je riječ o redovnom poslovanju radne organizacije, potpuno je izvjesno da donošenje odluka moramo prepustiti onoj organizaciji samoupravljanja koja je stvorena u svim radnim organizacijama. Kad to prelazi okvire i stvara teškoće prilikom prelaženja u novi sistem, a takvih teškoća ima još mnogo, onda se možemo poslužiti i drugim sredstvima, mo­ žemo tražiti disciplinu onih članova Saveza komunista koji na toj liniji stoje. Znači, ako članovi Saveza komunista u rad­ noj organizaciji donesu jednu odluku s kojom se komitet ne slaže, ne moraju se pozivati na odgovornost sve dotle dok su u okvirima onoga što zakon ne zabranjuje i dok to ne smeta ni općem toku stvari. Danas tražimo niz disciplinskih mjera protiv komunista koji su, služeći se samoupravljanjem, dono­ sili izvjesne odluke koje upravo priječe daljnji razvoj našeg sistema, i to ćemo činiti i dalje. Tu je na mjestu disciplina, jer je to, konačno, zloupotreba samoupravljanja. Mogao bih navesti niz primjera. Recimo, novac koji su dobili podijelili su na lične dohotke, nisu poštivali potrebu ni za kakvom pro­ širenom reprodukcijom. Kako možemo to trpjeti? Naravno, mi se osude toga ne možemo odreći. Moramo reći tim ljudi­ ma: »Sječete granu na kojoj sjedite, u bliskoj ćete budućno­ sti kao poduzeće propasti. V i kao sastavna osnovna ćelija naše zajednice ne možete egzistirati i nemate nikakvu budućnost.« To im moramo reći; to moramo reći i komunistima tamo, ali tu odluku ne možemo promijeniti. I ne treba da je promije­ nimo; na njoj treba da nauče kako se to radi. To je otprilike ono što sam htio reći o današnjoj ulozi Saveza komunista, drugačijoj nego što je bila u prvoj etapi. Gradeći na osnovici samoupravljanja, njegova je i uloga dru­ gačija, da rukovodi tim samoupravljanjem i da pomaže iz­ građivanje njegovih vlastitih organa i organizacija. To onda ide do vrha same vlasti. Neću govoriti o praktičnoj strani pi­ tanja, o tome je bilo dosta diskusije u vezi s kongresom So-

290

cijalističkog saveza. Htio bih samo da objasnim zašto se ne­ gdje traži veće ili direktno učešće raznih foruma Saveza ko­ munista u vlasti, negdje se pak traži razdvajanje funkcija. Tu treba ocijeniti gdje je nešto još nužno napraviti upravo zbog nedograđenosti sistema i gdje to nije slučaj, gdje je to praktično pitanje o kojem se u posljednje vrijeme mnogo govori. Htio bih još nešto da kažem o formiranju dohotka, gdje nemamo odgovarajućih instrumenata. Sredstva dana radnim organizacijama na slobodno raspolaganje nisu, u stvari, nji­ hov dohodak, iako to naši instrumenti još uvijek iskazuju, i zato je još uvijek, prema našim propisima, moguća izvjesna intervencija, i to državna intervencija. S obzirom na vaš zahtjev, zadržat ću se malo više na ovom pitanju. Poduzeće, da pojednostavnim stvar, prilikom prodaje svo­ je robe prima ukupni prihod. Ako to nazovemo jedinom veli­ činom, onda je njen sastav u kalkulaciji otprilike ovakav: materijalni troškovi plus dohodak. Što su to materijalni troškovi? To je ono što se platilo za robu koja je ušla u proizvod. Zatim, tu je amortizacija. Što je amortizacija po svojoj kategoriji? To je naplata za utrošeni — da tako kažem po Marxu — konstantni kapital koji ulazi u cijenu robe, a ne ulazi u samu robu. Što amortizacija osigurava? Amortizacija osigurava prostu reprodukciju. V i kao poduzeće sabirete amortizaciju dotle dok ne dođete do sume kad možete istrošene strojeve nadoknaditi. To je kalkulativni element koji osigurava prostu reprodukciju. No, što je s proširenom reprodukcijom? Naprijed nave­ deni račun bi malo pojednostavljen vrijedio, bar donekle, za kapitalizam. U materijalne troškove bi ušao trošak i amorti­ zacije, dakle, trošak proste reprodukcije. Sredstva za proširenu reprodukciju stvarala su se iz profita koji je dobivala kapi­ talistička klasa. Taj profit se dijelio na dio koji je išao u po­ trošnju i dio koji je išao u proširenu reprodukciju. Što je išlo u proširenu reprodukciju? To je načelno, i kako u prvi mah izgleda, zavisilo od dobre volje kapitaliste* U stvari nije zavisilo od dobre volje kapitalista nego od niza i spleta drugih društvenih zakona, ali u ekonomskoj katego-

291

rij i se to ne vidi. Profit se, pojednostavljeno i po Marxu, di­ je li na kamate i na poduzetničku dobit. Marx je bio mislio da je kamatna stopa minimalna stopa proširene reprodukcije. To je malo u vezi sa Smithom, ali poslije Marx tu tezu na­ pušta i za kamatnu stopu tvrdi da nije određena ničim, ni­ kakvim ekonomskim zakonom. A li ovdje je mislio da se dio profita mora upotrijebiti na proširenu reprodukciju. Kad govorimo o našem sistemu, onda smo ove osnovne kategorije nekamo malo preobličili, ali i zadržali ih. U naše materijalne troškove također ide osigurana prosta reproduk­ cija. Amortizacija je kod nas bila dugo vremena nisko odre­ đena, tako da je bila nerealna i po njoj se prosta reprodukcija ne bi mogla obaviti. Zato se ta suma novca, koja je bila otki­ nuta od amortizacije, pojavila kao dohodak, tačnije kao aku­ mulacija. I onda smo tu akumulaciju upotrijebili za proširenu i za prostu reprodukciju, već prema tome gdje je to treba.o. Međutim, činjenica je da se — smanjivši amortizaciju — po­ većava dio akumulacije, fondovi i dohodak. Ako sad uzmemo da srno povećali amortizaciju, dakle prostu reprodukciju nešto više osigurali nego ranije, posta­ vit će se pitanje što je određeno za proširenu reprodukciju? To je kod nas bila kategorija akumulacije i fondova, čija je visina iznosa određivana putem plana, i to jednom ocjenom društvene zakonomjernosti, ocjenom koja je mogla biti i su­ bjektivna. Kad smo tu sumu odredili, onda se ostatak pojavio kao dohodak. Ako prelazimo na sistem dohotka i na relativno slobodno odlučivanje o proširenoj reprodukciji, onda nam se može dogoditi u prvom redu ono što nam se dogodilo s amorti­ zacijom — da se suma određena za proširenu reprodukciju, pojavi kao dohodak. Osigurali smo prostu reprodukciju, ali proširenu reprodukciju nismo osigurali. Ako jedno poduzeće hoće da prosperira, ono mora, kako rastu produktivne snage, da raste i ono po svom opsegu. Inače postaje nerentabilno. Postoji, dakle, jedan minimalni zahtjev za proširenje proiz­ vodnje, za proširenu reprodukciju, čak i unutar samog po­ duzeća, koji je određen izvjesnom objektivnom zakonitošću, a koju mora odrediti sada ne više planer nego radni kolektiv ili sve više radni kolektiv. On mora od svoga dohotka, ako smo to iskazali kao dohodak, izvjestan dio odvojiti (to je eko­ nomska nužnost) i dati u proširenu reprodukciju, ako hoće

292

ostvariti svoju društvenu funkciju. Taj dio kod nas nije, za sada, ničim određen, i zato je moguće da poneki radni kolektiv pojede taj dohodak. U društvenim razmjerima to nije moguće. Kakvim instrumentima postići da se to ne dogodi? Iznijet ću kako je to Amerika rješavala kad je namjeravala brže ob­ noviti strojni park u nekoj industriji. Npr., u tekstilnoj indu­ striji ona je odredila otprilike ovako: amortizacija (a u tu ka­ tegoriju je mogla ići i proširena reprodukcija, ovdje je amor­ tizacija zakonska, odnosno porezna kategorija) može ići do 65°/o. To znači da se strojevi mogu obnoviti za godinu i pol dana. I, ako kapitalist to učini, tj. ako kupi nove strojeve,, onda mu to porezni zakoni smatraju materijalnim troškovima i njegov dohodak je onda ostatak od profita. Ali, ako on to ne učini, onda mu je dozvoljena ona redovna stopa koja ide u amortizaciju i sva ova suma koju je mogao uložiti u nove strojeve iskazuje mu se kao dohodak i podliježe porezu. Kad se ta kategorija dohotka lažno pojavi kao dohodak (u ovom slučaju to nije lažno), podliježe porezu. Ako se ne pojavi kao dohodak nego kao materijalni trošak, ne podliježe porezu. To je jedan od državnih instrumenata pritiska da se ide na veću produktivnost rada. Mi ništa slično tome nismo napravili, i ako uzmete da jedno poduzeće investira na pro­ širenje, a drugo ne, onda drugo ima veći dohodak ali pri­ vremeno. Pitanje je da li treba da to priznajemo kao stvarno ostvaren dohodak ili možemo da kažemo: »Previše si dobio, jer nisi vodio računa o ovome. Budući da si morao voditi računa o društvenoj reprodukciji, to ćemo ti uzeti porezom ili dru­ gim putem radi ostvarenja plana proširene reprodukcije u društvenim razmjerima.« Međutim, za to nismo do sada nikakav instrumentarij pronašli. Jedan instrument bio je donesen 1961. godine. To je ono što smo nazvali — kamati na osnovne fondove, tj. kamati na sredstva. Kamati u načelu treba da osiguravaju kod nas minimum društvene reprodukcije, ali su oni istodobno izraz društvenog vlasništva, državnog vlasništva, bankovnog vla­ sništva. Mi smo kritizirali i te kamate, ali je primjedba išla u pravcu da su društvena sredstva skupa, a radna snaga jefti­ na, mada bi trebalo da bude obratno, tj. da podstičemo šte­ dnju na živom radu. Kad kažem da smo krivi za one koji nisu išli u proširenu društvenu reprodukciju, jer su uspjeli da po­

293

troše sva sredstva, znači da je do toga došlo zato što taj instru­ mentarij nije potpuno ostvaren. Dok njega ne ostvarimo, nu­ žne su intervencije. U kom obliku, i kako, to je praktično pitanje. Bit će ih sve manje kako budemo bliži pronalaženju i usavršavanju potrebnog instrumentarija. Zasad ga nitko u svijetu nije pronašao, jer je to nova stvar i možemo se samo koristiti raznim iskustvima. Postavljeno je pitanje kako unaprijediti rad osnovnih organizacija? Za to nema nikakvog formalnog recepta. Mi­ slim da je najosnovnije: — u osnovnim organizacijama pokre­ nuti rad s punom odgovornošću za ono što se radi. Kako bude bolje funkcionirao naš društveni sistem, to će odgovornost osnovnih organizacija biti sve veća i to ne da donose odluke u ime kolektiva nego da se unutar kolektiva bore za njegov pravilan razvoj i traže najbolje mogućnosti za najbrži razvoj socijalističkih odnosa. Ono što nas razlikuje od prethodne etape sastoji se upra­ vo u tome što baš taj rad postaje složeniji i širi nego ikad. Na kraju krajeva, najpresudnija bitka za daljnji razvoj socijali­ zma sada se tamo vodi, iako su dani okviri koji osiguravaju određeni pravac razvoja. Aktivist SK mora usmjeriti svoj rad upravo na to da prati stanje u tim organizacijama, njihov raz­ voj, da im pomogne tamo gdje se one teško snalaze i da iz njih crpe nove kadrove. To je, mislim, sada najvažniji zada­ tak i osnovna orijentacija osnovnih organizacija SK. Još treba dodati da ta organizacija ne gradi cjelokupnu politiku SK. Ona je samo njena osnovica, jer svaki korak dalje unosi nove probleme: u općini — probleme komune, u republici — pro­ bleme nacionalne, u Jugoslaviji — probleme ne samo općeg razvoja socijalizma kod nas nego i općeg kursa razvoja so­ cijalizma u svijetu, pa i svjetskih odnosa. Dakle, od svega toga nešto mora bar u svojim najosnovnijim crtama da dođe do dolje. Moramo se pobrinuti da osnovnu organizaciju osposobimo ne samo da nosi politiku unutar poduzeća nego da bude sudionik i u kompletnoj našoj izgradnji. To znači da naš program političkog rada moramo znatno proširiti u od­ nosu na raniji. Imali smo nekoliko diskusija među nama pred­ ratnim članovima. Sastanak naše predratne ćelije uvijek je počinjao ovako: svjetska situacija, situacija kod nas, pa na terenu same ćelije. Kažu: »svjetska situacija« je nestala iz 294

prakse osnovne organizacije SK i ne bi je trebalo baš tako obnoviti. A li — kažu ¿pak bi trebalo da bude prisutna u radu svake organizacije. Mislim da radi oživljavanja rada osnov­ nih organizacija treba unijeti čitav niz političkih pitanja naše zajednice, i ne samo nje. To će mu ne samo pomoći, nego dati izvjesnog poleta. Nekoliko slijedećih pitanja odnosi se na ulogu općinskog komiteta SK danas, odnos općinski komitet — osnovna orga­ nizacija SK, profesionalizam, i da li smo se dobro organizi­ rali' u rukovodstvu SK. U vezi s tim pitanjima najprije bih ponovio nešto iz dis­ kusija oko samog Statuta SK. Postavljalo se, naime, pitanje da li je općinska organizacija u ovoj etapi osnovna, ili su osnovne organizacije u poduzeću, a nužan korelat terenske i druge organizacije. Neki su smatrali da je općina, kao ko­ muna, zajednica radnih ljudi i da nema potrebe da imamo organizaciju u poduzeću. Na sjednici Izvršnog komiteta tu tezu nismo primili. Ostali smo pri tome da je osnova Saveza komunista organizacija u poduzeću. Tačno je da smo radnom čovjeku stvorili opće uvjete rada, zarade, približno iste. No, kad je riječ o podjeli materijalnih dobara koje stvara upravo radnik u poduzeću, smatrali smo da je njegova uloga još uvi­ jek za nas i za stvaranje socijalizma dominirajuća i da se utjecaj koji treba da ima mora odraziti tako da je osnova na­ šeg Saveza komunista ,upravo ta organizacija na njegovom radnom mjestu. Zato smo kao bazu, kao osnovnu ćeliju dru­ štva i društvenog razvoja, ocijenili baš tu organizaciju u po­ duzeću. Ostale organizacije su, doduše, jednake, ali ovo je osnovica na kojoj se gradi i ideologija i idejni smjer komuni­ sta. Tada općinska organizacija, skup tih organizacija, plus komitet, ima još jednu novu kvalitetu. Općinska organizacija ujedinjuje u organizaciju i sve druge radne ljude. Dakle, ona ujedinjuje radnika u proizvod­ nji i radnog čovjeka izvan proizvodnje, i to daje novu kvali­ tetu. Tko je služio vojsku zna da je otprilike ono što se kaže: četa je taktična osnovica, a bataljon nije samo skup od 3 do 4 čete, nego nova kvaliteta, jer mu se dodaje artiljerija i veze. Tako je i ovo otprilike nova kvaliteta koja ujedinjuje nešto više od samog skupa osnovnih organizacija. Tako je sada

295

uloga općinskog komiteta nešto šira, jer on sada ujedinjuje radne ljude na području komune, zajednice različitih proizvo­ đača — jedinice za daljnju izgradnju društva. To bi značilo samo po sebi da osnovne organizacije nisu te koje imaju sa­ mo da slušaju općinski komitet, nego obratno, da su one baza, a ovaj dodaje tome nešto novo i koordinira rad. Tako da je to idejna osnovica momentalnog stanja stvari i osnovica na kojoj treba da se stvara organizacija. Ovdje bi odmah došlo i pitanje profesionalizma kao i deprofesionalizacije, mada to ponešto prelazi okvire ovog pi­ tanja. Povodom toga stvorili smo malo veću buku, dobrim dijelom s pravom, ali mislim da smo ponekad u tome i pre­ tjerali. Čim se postavlja pitanje profesionalizma ili deprofesionalizacije, onda je to izvučeno izvan svog okvira. Dosad smo imali u našoj partiji vrlo mnogo profesionalnih kadrova, što se u njenom razvoju pokazalo u danoj etapi kao smetnja. Smetnja zato jer su ti kadrovi gubili vezu ne samo s radnič­ kom klasom nego i sa svojom profesijom. Njih mijenjati bilo je vrlo teško, a isto tako vrlo teško bilo je dobiti nove kadro­ ve koji bi se bavili Savezom komunista i njegovom unutraš­ njom organizacijom. Morali smo se služiti različitim pomoć­ nim sredstvima da taj problem kako tako riješimo. Kao što znate, Armija ga je rješavala donošenjem posebnih propisa o penzioniran ju ljudi. SK je to rješavao na druge različite načine. Nešto profesionalnog kadra je otišlo za direktore po­ duzeća i u razne ustanove, neki su penzionirani itd. Tako je to rješavano, ne uvijek najbolje i nije uvijek bilo prijatno. Sada se javlja pitanje je li Savezu komunista kao organiza­ ciji uopće potreban profesionalni kadar ili nije? Ako mene pitate, definitivno bih odgovorio da je potreban, jer je za organizacije za bavljenje, naročito, idejnim problemima dalj­ njeg razvoja, to potreban rad, i to ovom društvu potreban rad. U kojem opsegu — to je već pitanje prakse koja se u različitoj etapi može postaviti vrlo različito. Dok je Partija bila sastavni dio vlasti, naravno da je morala imati više pro­ fesionalnog kadra. A li kad ona to prestaje biti, onda se stvar postavlja malo drugačije.

296

To je vezano i s pitanjem organiziranosti. Da li smo sadatako organizirani da se možemo s uspjehom boriti na idejnom planu sa svim problemima koji se danas javljaju? Otvoreno ću reći da nismo. Dugo su naši kadrovi bili za­ uzeti investicijama, problemima izgradnje svoga kraja, a tit su stvar potpuno zapustili. Zato danas nemamo ni dovoljno ljudi da tu bitku bijemo, niti dovoljno promišljenih organi­ zacionih oblika kao da iskoristimo sve one snage koje postoje bez obzira na to gdje se nalaze. Na primjer, imamo niz nauč­ nih instituta i institucija koje rade, a koje u planski rad Sa­ veza komunista nedovoljno uključujemo. Katkad to radimo loše ,ali u svakom slučaju ih nedovoljno uključujemo. Zbog. toga se i postavlja pitanje kako to organizirati, da li pomoću profesionalnih kadrova ili pomoću drugog kadra? To pitanje je otvoreno i nismo do sada uspjeli da ga riješimo kako treba. U drugim organizacijama izvan Saveza komunista, taj problem je sigurno mnogo drugačiji i vjerojatno je potrebna manje profesionalnih kadrova. A li naročito podliježe ocjeni je li profesionalni kadar taj koji priječi razvoj u određenom momentu ili ga pomaže. To je praktična, funkcionalna ocjena, koju treba dati. Prema sadašnjem stanju stvari imali smo negdje i previše profesionalnog kadra. No, ako pogledamosadašnje faktično stanje stvari u Savezu komunista, mogli bismo reći da uopće nemamo previše profesionalnog kadra. To je međutim, malo lažna slika jer u taj profesionalni ka­ dar Saveza komunista ipak treba uračunati one koje smo »rasprodali« drugima i koji se tamo nisu baš sasvim uklopili. Tako je i 'taj profesionalni kadar ipak nešto veći nego što ga formalna statistika pokazuje. A li za funkcioniranje Saveza komunista mislim da bi bilo teško reći da imamo baš previše profesionalnih kadrova. Druga je stvar kako su oni raspore­ đeni. Negdje ih ima previše, a negdje premalo, ili ih nema. Zbog toga mislim da se ovdje to ne bi trebalo postaviti kao pitanje profesionalizacije i deprofesionalizacije, već kaopitanje potrebe i funkcioniranja. Međutim, među vašim pitanjima je jedno na koje nisam odgovorio, a glasi: »Savez komunista ima da rješava izvjesne zadatke koji su manje-više, da tako kažem, profesionalni po težini i treba ih drugačije obraditi, ali ih vi rješavate na ama­

29T

terski način. Gdje su tu granice? To znači: da li smo kvalifi­ cirani ili nekvalificirani. Možda treba naučno voditi politiku? Sjećam se predavanja jednog našeg sociologa na radiju o samoupravljanju i automatizaciji. Rekao je da to dvoje ne ide skupa, da je to pitanje naučnog uređenja poduzeća, a ne ne­ kog samoupravljanja (»Nema se tu šta — kaže — upravljati«). Taj, inače, poznati, sociolog zaboravio je na nekoliko stvari. Govoreći modernim matematičkim jezikom, zaboravio je da su tu moguće tri varijante. Prva da bi on kao naučni radnik organizirao naučno vođenje poduzeća, čime bi potpomogao kapitalista, vlasnika spomenutog poduzeća. Iako bi njegova organizacija kao naučni servis postojala, ipak ne bi on ko­ mandirao poduzećem, već kapitalist. Drugo, postoji moguć­ nost da u jednoj tehnokratskoj državi taj biro, odnosno orga­ nizacija, direktno komandira tvornicom. Treća mogućnost je da taj biro bude na platnom spisku radnog kolektiva. Prema tome, da je radni kolektiv onaj koji komandira i traži uslugu. To su tri različita društvena odnosa koji, međutim, imaju istu tehniku rada; samo onaj tko o tome donosi odluku je svaki put drugi. Tako je to otprilike i ovdje. Naš Savez komunista je or­ ganizacija radničke klase, a politiku treba voditi naučno, ali je to pitanje organizacije nauke, naučnog rada, naučnih ispi­ tivanja i njihovog korištenja. Jednako kao što je u poduzeću pitanje tih tehničkih službi, pitanje pod čijom će upravom one biti, da li pod upravom cjelokupnog radnog kolektiva ili će one biti nad radnim kolektivom. Tako je pitanje osnovne baze Saveza komunista, dakle osnovne organizacije, upravo to; ona ne treba da bude pro­ fesionalna, ona je sastavljena od radnika koji rade u proiz­ vodnji. Kad ona ide dalje, naravno, da će se profesionalizi­ rati upravo oni kadrovi koji se bave tom organizacijom Sa­ veza komunista. Moraju li kadrovi koji rade na ostalim po­ dručjima biti profesionalni ili ne, to više nije takvo pitanje; može se postaviti i drugačije. U mnogim partijama, nekomunističkim, stvari se otpri­ like ovako postavljaju: recimo, narodni poslanici, predsjed­ nici vlade, nisu uvijek baš profesionalni kadar te partije, ali je onaj organizacioni biro uvijek profesionalan. On katkad komandira i politikom partije, ali katkad to i ne čini već sa­

298

bire pripadnike partije, nekako ih povezuje i vodi računa o tome da li utjecaj partije u tim zemljama pada ili raste. Nisam sasvim za tu shemu, ali i kod nas nešto od toga treba da bude. Onaj tko se bavi izgradnjom Partije, ne može a da ne bude profesionalac. A politički ljudi, recimo u Skup­ štini, ne moraju biti partijski profesionalci, naprotiv, bolje je da budu iz proizvodnje, iz javnog i društvenog života. Za područja drugih političkih oblasti može biti jedno i drugo. Na primjer, u Centralnom komitetu imali smo većinu profe­ sionalaca, a jedan dio novih koji dolaze, dio koji će ići prema stvarnom rukovodstvu Partije u smislu izgradnje i studija njenog daljnjeg programa, teško je da ne bude sastavljen od profesionalaca. I to još za duži period. Ne mora i ne može, ne smije sav Centralni komitet da bude sastavljen od takvih, ali će jedno vrijeme takvih morati biti, bar po mojoj ocjeni, i to ne baš tako kratko vrijeme. Govoreći o tome treba voditi računa o tim funkcijama i mi ćemo sigurno povremeno to ocjenjivati, jer za isti procent profesionalaca jednom se može dati ocjena da ih je previše, a drugi put da ih ima premalo. Zavisi od etape razvoja i ka­ kve zadatke imamo. U prošlom smo periodu vodili kurs sma­ njenja profesionalnih kadrova radi toga jer je taj kadar, za taj moment razvoja, stvarao Savez komunista i njegove or­ ganizacije previše krutim. Uz to, pružao je premalo moguć­ nosti da se novi kadrovi uzdižu. I ako pratite statistike sta­ rosti članova Saveza komunista, onda možete vidjeti da je to vrijeme rasla prosječna starost, što znači da je priliv mlađih kadrova bio manji, za razliku od ranijeg perioda kada je pro­ sječna starost padala i kada je ulazilo više mlađih kadrova. Na pitanje da li smo dovoljno organizirani za sadašnje za­ datke rekao bih — ne otkrivajući nikakvu tajnu — kako svi mislimo da nismo. Imali smo suviše elemenata organizacije iz prošlog perioda, prema tome moramo nalaziti nove forme rada. Te diskusije su u toku. Odmah nakon kongresa organi­ zirali smo, recimo u CK, one tri oblasti. Već sad smo pred tim da to reorganiziramo i učinimo nešto drugo. Još traje dis­ kusija kako bi to izgledalo. U svakom slučaju čini se da su upravo idejni i idejno-politički problemi bili prilično zapostavljeni unutar Saveza ko­ munista, i sad bismo im morali posvetiti mnogo veću pažnju.

299

Dok smo čitav niz kadrova osposobili, naročito za one rutin­ ske ekonomske probleme, dotle za ove druge probleme nismo. Kad postavimo organizaciju za sektore rada, mislim da treba paziti na to da se ne vuče natrag na ono glasovito miješanje, tj. preuzimanje od drugih organa niz odgovornosti i donoše­ nje odluka. Nova organizacija treba da bude takva da odra­ žava tendencije u onim organima koje smo stvorili, naročito u samoupravnim organima, i takva da istodobno pomaže tim organima. Dakle, njih organizirati na taj način što će im se istodobno i pomoći. Slijedi pitanje o konkretnim manifestacijama birokrati­ zma u SK i u društvu i o metodi idejne borbe protiv tih po­ java. Rekao bih da sam dosta govorio o tome u uvodnom iz­ laganju. U prošloj etapi metoda rada stvarala je birokrati­ zam ili je stvarala povoljno tlo za razvoj birokratizma, što je omogućavalo da karijeristi i razni neprincipijelni ljudi ula­ ze u SK nadajući se da će na taj način steći veće i bolje dru­ štvene pozicije i različite privilegije. Preorijentacija rada i prijelaz s pozicije o kojima sam u uvodu govorio najbolji je lijek, jer se tu teren za širenje birokratizma znatno sužava, javna kritika postaje mnogo dublja, odgovornost članova SK mnogo veća i mnoge birokratske pojave će tu pasti. Ne mi­ slim time reći da zato treba »sviralu zadjenuti za pojas« i ne ulaziti u sasvim određene, konkretne pojave kakvih je bilo, na primjer, u posljednje vrijeme uglavnom u zloupotrebama položaja i u određenom stavu prema stvarnim problemima •radnih ljudi. Ovdje se nadovezuje upit: »Šta v i podrazumijevate pod birokratizmom u partijskom radu, prije svega u radu partij­ skih rukovodstava, centralnih komiteta, kotarskih i općinskih komiteta? Otkuda pojava da ti organi stalno inzistiraju na borbi protiv birokratizma misleći uvijek da se to ne odnosi i na njih«? Ako smijem da kažem u ime Centralnog komiteta, mi ne mislimo da se to ne odnosi i na nas. Sve reorganizacije koje provodimo, ne ove sada, nego i mnoge ranije, odnose se upra­ vo i na to pitanje. V i znate koliko smo imali prigovora da se ne drže sjednice centralnih komiteta, da se CK ne osjeća nigdje, i to upravo u periodu kad smo stvarali organe samo­ upravljanja. Išli smo jednostavno za tim da se oživi politički

300

život i izvan četiri zida naših partijskih foruma. I to što ni­ smo držali sjednice bilo je možda jedna od tih metoda da se demokratski rješava čitav niz društvenih problema. Zatim organizacija je bila postavljena po ranijem tipu. Sve smo imali pomalo udvostručeno, u svemu smo imali svoje kadrove. Tada smo to na neki način preorijentirali tako da se ide u društvene službe i druge organizacije. Gledajući da­ nas sastav tih naših organizacionih jedinica, vidimo da on možda čak ne odražava sve ono što smo stvarno učinili. Mi­ slim da je učinjen prilično veliki korak u otklanjanju biro­ kratskog načina rada i da je učinjen velik korak u angažira­ nju svih tih foruma da oni budu stvarni organi rukovođenja Savezom komunista tj. da su vezani direktno, da se ne upra­ vlja iz kancelarija i preko onog birokratskog aparata kao ra­ nije, nego da se, naprotiv, ima kontakt sa svim organizacija­ ma. Ako birokratizam shvatimo u onom smifelu kako ga biro­ kracija sama shvaća, tj. papir, neljudski odnos prema ljudi­ ma, onda je to malo, to nije ovo. A li to ne znači da i kod nas nema prilično tog neljudskog odnosa. Uostalom, kad se pravi veliki skok, ljudi vole da koriste vlast, a ne interesira ih lič­ nost ili čovjek, ali se to likvidira novim metodama rada koje su, mislim, prilično u toku. Nešto malo bih rekao o odnosu SK i drugih društveno-političkih organizacija, Socijalističkog saveza i Saveza sin­ dikata. Postoje tu dvije pojave — upletanje i udvostručavanje u radu. Mislim da su te organizacije kao što su Socijali­ stički savez, i Savez sindikata, već od samog početka bile za­ mišljene tako da budu samostalne. Recimo da Savez sindikata izražava tendencije cjeline radničke klase kod nas, i to rad­ ničke klase uglavnom na njenom radnom mjestu. Postavlja se pitanje što će naši sindikati da brane prava radničke klase kada je, s jedne strane, to vlast radnika ili vast radnika i se­ ljaka, i ¡kada s druge strane imamo radničke savjete. Pokušao sam u prethodnom izlaganju prikazati tenden­ ciju razvoja vlasti, ali nisam isto tako prikazao tendenciju razvoja same radne organizacije. Ako je radnički savjet pred­ stavnik radnika u poduzeću, odnosno to su radnici u podu­ zeću, onda je sindikat taj koji ih predstavlja kao klasu. Da­ kle, ono što ujedinjuje jedinstvene interese radnika od tek­

301

stilne industrije pa do bolnice. Ima niz aktuelnih problema koji se na tom nivou javljaju i na koje treba upozoriti ili ih riješiti. Imali smo period kada smo faktički smatrali da su sindikati transmisija i škola za političko obrazovanje radničke klase. Kasnije je nastupio period kad su sindikati počeli oži­ vljavati i kad su počeli da imaju izvjesnu aktivnu ulogu upra­ vo u udruživanju ovih osnovnih tendencija unutar same orga­ nizacije. Naravno da je tu bilo lutanja, da su se katkad ba­ vili dupliranjem, katkad upletanjem. Međutim, upravo raz­ vojem samoupravljanja i razvojem socijalizma i te organiza­ cije Socijalistički savez i Savez sindikata i slične postaju sve potrebnije, i one upravo, kao posebne organizacije izvjesnog smjera i aspekta interesa, treba na tom višem nivou to da ujedinjuju. Prema tome; sva upletanja i prepletanja nećemo nikada izbjeći, to je iluzorno, mada se to organizacije koje upravo zato što se izgrađuju na samoupravnim pravima i or­ ganizacijama daju svoj doprinos, obogaćuju naš društveni i politički život. Mislim da će uloga tih organizacija rasti. Pre­ pletanja će uvijek biti, ali će ih biti sve manje. Prepletanja će biti samo na rubovima tih aktivnosti, a u cjelini će sve pri­ donijeti općoj izgradnji strukture društva. Konformizam i karijerizam u Savezu komunista nam, razumije se, potpuno smetaju. Kako se boriti protiv toga? Samo tako što će Savez komunista stvarno biti borbena or­ ganizacija ili što ćemo jačati njen borbeni karakter za ostva­ rivanje ciljeva Saveza komunista, odnosno programa koji smo usvojili. Konformist i karijerist će se tu uvijek pokazati, tj. pokazat će da je neefikasan i morat ćemo ga maknuti. Kad smo neku etapu u razvoju prešli — etapu kao što je bila, na pri­ mjer, prethodna — pokazalo se mnogo šta. Mnogi su se kari­ jeristi otkrili, jer više nisu mogli dalje ići. Sad smo ušli u no­ vu etapu; možda ćemo dobiti i nove konformiste. Nije u tome nikakav problem, riješit ćemo se starih, ali je važno da naše osnovne kadrove dobijemo na jedan borbeni plan za iz­ gradnju socijalističkih odnosa u današnjoj etapi. Prešao bih na pitanje o omladini. U vrijeme pred rat i neposredno nakon rata bilo je karakteristično za naš Savez komunista da je bio »partija mladih« — da je sve članstvo bilo vrlo mlado, da su sve odgovorne, rukovodeće funkcije popunjavane ljudima što je moguće mlađim. U politici pri­

302

manja kadrova dugo vremena nakon rata dešavalo se (naj­ poznatija je u tome Rijeka) da nekoga nisu htjeli primiti u Partiju, jer je »star« da ima 30 godina i što će im takav. To je davalo svoj pečat onom vremenu. Govorio sam o tome kako se uslijed problema deprofesionalizacije, i ne samo tih problema, nego i zbog momenata u društvenom razvoju, srednja starost člana Saveza komuni­ sta povećavala. Ona se mislim, još i sada povećava, što znači da je priliv mladih ljudi slabiji. Istodobno, u anketama, u ispitivanju stvarnog ponašanja današnje omladine, može se primijetiti da ne stoji optužba da je ona apolitična, da ne ispoljava interes za društvene promjene i si. Treba reći da onaj osnovni sloj — koliko god smo to mogli shvatiti po svim nje­ govim manifestacijama — stoji vrlo čvrsto uz praktičnu po­ litiku Saveza komunista, mada često nepovezan s osnovnom organizacijom oko koje se kreće. Sasvim je sigurno da postoji problem kako da se omla­ dina stvarno obuhvati. On se može promatrati iz nekoliko aspekata. Jedan je, možda, perspektiva omladine. Nama se često kaže da sada, s reformom i intenzifikacijom privrede,, omladina ima manje perspektive da se zaposli, posebno struč­ no obrazovani radnik ili specijalist, stručnjak. To je, inače,, teza uvezena izvana. Po mom mišljenju, takva opasnost uopće ne postoji. Postoji momentano, zbog sužavanja investicija, stezanje širokog zapošljavanja. Opasnosti nema. Naš razvoj je dovoljno brz. Možda ne možemo apsorbirati sve onim tem­ pom kojim bismo željeli, ali idemo sve brže. Opasnosti nema i zato što nam je fluktuacija radnika i namještenika u svim našim poduzećima vrlo velika. Tako da to kao politički ili društveni problem ne postoji, jer bi baš zaposleni u protiv­ nom čvrsto stajali na tome da sačuvaju postignuta mjesta. Naprotiv, velika je težnja da ide na bolje mjesto, na veće zahtjeve. U organizacionom pogledu također se može postaviti pi­ tanje zašto organizacije Saveza komunista nisu dovoljno otvo­ rene prema mlađima. Taj problem nismo dovoljno izučili. Ako biste od mene tražili decidirani odgovor, rekao bih da ga ne­ mam. Mislim da to dolazi s vremena na vrijeme i da su svaki put razlozi donekle drugačiji. Dobro bi bilo te razloge razmo­ triti i aktuelizirati. Postoji moment nepovjerenja prema omla­

305

dini, postoji moment (govorio sam o diskusiji unutar Saveza .■komunista) čuvanja pozicija koje su ipak donosile izvjesne privilegije. Zbog toga organizacije ne žele da budu otvorene ni prema kome, a najmanje prema omladini koja se ponaša, u tom socijalističkom smislu, često i bolje od te same orga­ nizacije, tj. energičnija je u borbi za nagrađivanje prema ra­ du, za bolju raspodjelu unutar poduzeća i si. Prema primjerima koje ja znam, ta ocjena bila bi tačna. Međutim, da li smijem generalizirati, ne bih znao reći. Zatim, postavljeno je pitanje je li sadašnja organizacija omladine kopija Saveza komunista i govori se o otporu koji CK Saveza omladine pruža promjenama. Iako u posljednje vrijeme zbog pomanjkanja vremena nisam imao dovoljno kontakta s omladinskim organizacijama, pa ne znam što su oni u najnovije doba novo našli, mislim da je činjenica da je organizacija bila prekruta i da je bilo mnogo elemenata stvaranja karijerizma. I ne samo to, bila je orijentirana na osrednjost. Dobar dio komiteta omladine bio je sastavljen od osrednjih đaka, osrednjih radnika. Čime treba da se bave ta'kve organizacije? Stavili su na dnevni red da se bave i orga­ nizacijom zabavnog života omladine. Tako im se dogodilo da se bave zabavnim životom, tj. organiziranjem plesova i si. a da je omladina koja je učila ostala izvan toga. Zbog toga, su :najbolji đaci, i to stvarno najbolji đaci, ostajali izvan te orga­ nizacije. To je često, iako ne uvijek, slučaj sa srednjim ško­ lama kao i s univerzitetima. Zbog toga je organizacija i bila orijentirana upravo na osrednje. Kad smo se popunjavali ka­ drovima iz rukovodstva tih organizacija, brzo se pokazalo da u većem broju slučajeva imamo i politički snalažljivije ljude i veće stručnjake izvan tih rukovodstava, i to politički pot­ puno ispravne. Očigledno je da bi trebalo pogledati zašto je to tako, ili promijeniti iskustva onih kod kojih je to dru­ gačije. S druge strane jako smo strogi, brzo se uzrujavamo ako se negdje desi neki eksces, negdje gdje ga nismo očekivali ili nam se čini neprijatan. Treba malo analizirati što donosi vrijeme. Upravo se ovih dana završavaju osmi razredi u Zagrebu. Grupe mladića i dje­ vojaka idu po gradu i pjevaju i viču, ostajući na ulici do 3—4

304

sata noću. Kad smo mi bili maturanti, bilo nas je sramota da se tako ponašamo. A li mogu reći da je moj otac kao maturant radio isto ono što danas rade ovi mladići. Prva mu je stvar bila da je kupio štap, nakrivio šešir i galamio kroz grad. Ne­ ke se stvari ponavljaju, a neke vrijeme donosi, a neke odnosi. Nas je bilo sramota da to radimo kao maturanti. Činilo nam se svakom pojedinačno da smo najpametniji na svijetu i da ne smijemo pokazivati da to nismo. tj. da se ne smijemo pona­ šati tako da vičemo i stvaramo nered. Zašto je to uzelo ovaj oblik s »električarima«, »padavičarima« i kako se sve ne zo­ vu, trebalo bi saznati. Na kraju krajeva, digla se buka u svi­ jetu protiv toga. U Italiji nasilno šišaju dugokose, u Francu­ skoj legitimiraju, i protjeruju, i kad sam pred dvije godine bio u Poljskoj, i tamo je to bio veliki problem. No, kad je došlo do ozbiljne situacije, pokazalo se da su ti isti »elektri­ čari« i »padavičari« pokazivali da su bili ispravni. Ispoljavali su i ličnu hrabrost i društvenu odgovornost. Prema tome, da su one generalne ocjene da je ta omladina izgubila svaki kon­ takt sa životom, bile nepravilne. Ono što bi trebalo uraditi jest da na neki način odvojimo formu koja se nama ne sviđa i koja je, objektivno govoreći, vjerojatno ostatak nečeg — skoro bih rekao — atavističkog u njima, i da to kanaliziramo u neki racionalniji i bolji oblik. S druge strane, premalo smo odgovornosti prepustili njima i u srednjoj školi pa čak i u tvornici. Imali smo veliku etapu u razvoju, kad je mladi radnik bio stvarni nosilac sve­ ga napretka u tvornici. Sada smo ga potisnuli i što je onda logičnije nego da on ide na ples, traži drugdje zabavu ili iživljavanje? Zato je i manje mlađih u Savezu komunista. U naše doba mladi su bili potisnuti, ali su zato vodili političku borbu za promjenu tog stanja. Smatrali smo se, prema tome, u izvjesnom smislu odgovornim da li će se u Jugoslaviji do­ goditi revolucija ili neće. I za nas tada ni profesor ni žandar nisu predstavljali nikakav autoritet ni vlast i ono što smo radili radili smo na vlastitu odgovornost. Prema tome, formi­ ralo se tada javno mnijenje da na nama leži odgovornost. Go­ vorim o svojoj generaciji, koja je predstavljala većinu u toku narodnooslobodilačke borbe. To je generacija koja je ušla u Partiju negdje od 1930. do 1937. i u to vrijeme imala 20 go­ dina. Svuda se tada vodila politička diskusija, ljudi su se 20

Aktuelni problemi

305

opredjeljivali ili za komuniste, ili za reakciju, odnosno na­ cionalizam, ili nešto slično. Mi nismo tada diskutirali o tome treba li ići na ples ili ne treba, to je tada bilo pitanje princi­ pa. Budući da ne dajemo danas dovoljno odgovornosti omla­ dini, ne treba se čuditi ako ona to traži drugdje. Osim toga, iznijet ću ovdje još jednu možda grešnu tvrd­ nju. Od tih »padavičara« ipak su postali muzičari, i to često bolji nego oni koje daju naše klasične škole, i da je muzička kultura, mada u obliku deranja, mnogo veća nego što je bila ranije. Prema tome, ima to svoju ambivalentnost, dvostranu vrijednost, i oni koji se bave radom s omladinom trebalo bi da to analiziraju i da skinu onaj gornji sloj koji im se ne sviđa, nekako otkinu pa da izvuku ono dobro jezgro. U organizacionom pogledu također treba mnogo učiniti. Imamo, razumije se, odjeljenja koja su zadužena da se bave omladinom. Ali, tko je zadužen obično ostaje dužan, tako da bi bilo bolje organizirati nešto življeg. Mislim da se to posta­ vlja u slijedećoj etapi — uz ovo svo stvaranje samoupravlja­ nja — kao ozbiljan zadatak kojemu treba pristupiti sa svom širinom. Slijedeća pitanja su: štampa, novinari i obrazovanje no­ vinara i njihova samostalnost. Ovdje se iznosi .tvrdnja da smo jedina zemlja koja ne školuje novinare i koja nema nikakvih škola za novinarstvo. Djelomično bih se složio s tom ocjenom, a dijelom ne bih. Ako pogledamo kako se naš poslijeratni no­ vinarski kadar obrazovao (ne mislim onaj partizanski novi­ narski kadar), vidjet ćemo da je on ipak prošao kroz izvjesne škole. Bar u prvo vrijeme osnovni fakultet na kome su se obrazovali novinari bio je onaj gdje se učila književnost i je­ zik. Smatralo se da čovjek obrazovan na tom području ima najviše znanja budući da poznaju literaturu o društvenom ži­ votu. Iza toga je dolazio pravni fakultet, pa onda ekonomski. Bila je ovdje i novinarska škola koja je neslavno propala, a kod nas u Hrvatskoj sad postoji nešto što se zove Fakultet po­ litičkih nauka koji, između ostalog, ima zapisano u svom pro­ gramu da u izvjesnim područjima daje obrazovanje novinari­ ma. Na području društvenog zbivanja, vanjske politike i si. Međutim, tačno je da novinarstvo kao struka zahtijeva izvjesna znanja koja se ovdje ne mogu steći. Same velike no­

306

vinarske kuće će na neki način nadoknaditi taj propust. Ko­ liko znam, imaju kurseve i škole, čak i visoke škole za novi­ narsku tehniku. Drugo pitanje je kako stvoriti »nezavisnu« štampu. Na to bih odgovorio iz nekih praktičnih aspekata. Svi kontakti koje sam imao s novinarima od prije nekoliko godina do da­ nas bili su takvi da su se novinari žalili na vlast, uglavnom na izvršna vijeća republika i na Savezno izvršno vijeće, da ih drže daleko od događaja, da kasnije traže da popularizi­ raju mjere koje državna vlast donosi i da se na njih vrši pri­ tisak preko telefona kad napišu nešto što se mekome iz vlasti ne sviđa. Prije dvije-tri godine o tome smo raspravljali na širem skupu u Zagrebu i dogovorili smo se da napravimo radikalne promjene. Tražili smo od listova da akreditiraju svoje no­ vinare kod tih organa u Zagrebu i otvorili smo im sva vrata* Tako da novinar akreditiran kod Izvršnog vijeća ili Sabora u Zagrebu dobiva kao i član Izvršnog vijeća sav materijal koji ide na javnu diskusiju, razumije se i prisustvuje gotovo svim sjednicama. Zatim smo im rekli: »Pišite što god hoćete, ali na vašu vlastitu osobnu odgovornost. Nitko vam neće narediti što da pišete i tko god vam naredi niste dužni da ga poslušate.« Rezultat je da zahvaljujući takvoj praksi danas imamo nekoliko novinara koji su postigli izvje­ stan nivo. U stanju su da napišu na vlastitu odgovornost čla­ nak ili provedu kampanju kroz novine o problemu, relativno kvalificirano. Iako smo imali polemiku između novina, zagre­ bačkog »Vjesnika« i Izvršnog vijeća, polemiku na, primjer, na području turizma, pa, recimo, na području aluminija i još nekih konkretnih stvari treba reći da su neke od tih polemika bile visokokvalificirane, premda po mome mišljenju, novina­ ri nisu bili u pravu. Osim toga, ima nekoliko novinara čiji svaki članak pro­ čitam, jer smatram da ako i nije nešto novog dodao, da je mogao'nešto nova reći. Nema ih mnogo, ali ima ih. Mogu da kažem da velikih i grubih grešaka nije bilo. Povodom refor­ me, kada smo tražili veliko angažiranje javnosti na pojedi­ nim aspektima provođenja reforme, treba reći da je tih pet ili možda više novinara vrlo dobro podržalo reformu i da su uvodnici i članci bili u cjehni dobri, čak vrlo dobri. U početku

307

su vijesti uglavnom bile negativne, jer reformu nije pratila cijela štampa. Trčali su sakupljajući, što je inače opravdano, negativne pojave na terenu, na primjer porast cijena, čime su, u izvjesnom periodu, plašili javnost šta će se dogoditi s re­ formom. Jer, naravno, čovjek ne čita uvodni članak, pročita naslov. Običan čitalac ne čita sve, ali pročita vijesti. Počeli smo i tu diskusiju, i smjeli bismo reći da se to znatno po­ pravilo. Mislim da smo ipak na putu da od novinarstva i od štam­ pe stvorimo jednu ozbiljnu, nezavisnu silu u smislu usmjera­ vanja ali odgovornu, i što bi se reklo, potpuno na liniji ove nove uloge Saveza komunista.

308

Danas u reformi Reforma je sada jedno od centralnih pitanja ne samo na­ šeg razvoja. Rekao bih da je to mnogo šire — jedno od cen­ tralnih pitanja razvoja socijalizma i pozicije socijalizma u svi­ jetu. Ne mislim time reći da mi baš sami krčimo puteve 1 da je ono što radimo obavezno za bilo koga, ali je jedan od načina rješavanja onih problema koji stoje pred socijalističkim snagama u svijetu i gdje mi pokušavamo da na ta pitanja i te probleme odgovorimo kako znamo i kako možemo. Ovo sam htio nabaciti radi toga da u ocjenama koje mo­ ramo donijeti budemo odgovorniji, čvršći, da nam tu manje bude pred očima naš privremeni interes, parcijalni interes. U odlukama koje smo donijeli za reformu — to je naj­ prije bio kurs V III kongresa, pa onda one konkretne odluke od prošle godine oko privredne reforme — morali bismo ocje­ njivati kako se one provode, kakve prve rezultate daju i kakvi su neposredni slijedeći zadaci. Konstatirali smo u posljednje vrijeme da je reforma u prvom redu jako zatalasala ljude kod nas. Drugo, da su i inicijative mnogo veće nego ikada dosad. Treće, da su praktič­ ki prijedlozi za rješenja pojedinih pitanja mnogo veći nego dosad, zatim da se čitav niz radnih organizacija dobro snašao i prilično dobro orijentirao. Konstatirali smo, međutim, da smo, ograničavajući se na privredni dio, ili čak ne na čitav privredni dio nego na izvjestan privredni dio rješavanja pro­ blema, u svim tim neprivrednim, tako zvanim neprivrednim Izlaganje na zajedničkoj sjednici Predsjedništva i Izvršnog komiteta CK SK Hrvatske 23. prosinca 1966.

309

djelatnostima došli u tešku situaciju, i to više u politički tešku situaciju nego inače i da smo imali relativno velikih nepri­ lika. A li se pokazuje i nešto drugo. Da u privrednim djelatno­ stima ima masa problema i tu, ako smijem tako reći, nismo učinili nešto. Nismo na neki način te probleme, da tako kažem, sortirali. Ima problema koji traju 10 godina i koji su i danas živi, i čak su oštriji nego što su bili ranije. I neki su takvi da nismo ni pokušali da ih riješimo i ako biste mene pitali, smatram da.su drugorazredne važnosti, a da ipak zaokupljaju dobar dio aktivnosti. Kažem drugorazredne važnosti zato što je važnije da se koncentriramo na nekim drugim osnovnim problemima koji će povući rješavanja i ovih. I danas smo govorili o čitavom nizu problema koji su baš takve prirode, a ne ove osnovne. U osnovnim stvarima postoji čitav niz zakona i odluka i danas smo ovdje pokušali da damo ocjenu djelovanja tih za­ kona i onih odluka koje su u toku. Ne bih smio reći da smo sasvim suglasni s ocjenama svih tih zakona, i čini mi se da je bilo dosta različitih mišljenja. Ne principijelno različitih mišljenja. Ne mišljenja o »da«i »ne«, ne mišljenja koja izlaze izvan afirmacije reforme, ali u okviru te afirmacije nisu suglasna. Kod toga ima i takvih pitanja u kojima mislim ne bismo ni trebali tražiti suglasnost. Nije to naš posao i ne samo da nije naš posao, nego je izvjesna nesuglasnost ta koja je pozitivna u smislu traženja povoljnijih i boljih rješenja, u smislu razvijanja diskusije. A li ima takvih gdje bismo morali tražiti barem izvjesnu osnovnu suglasnost. Ovdje bih rekao da je to u prvom redu pitanje deviznog režima i ocjene onog što nam on sprema. Ne mislim da danas predlažem bilo kakvo rješenje, samo bih htio da naglasim da je tu jedan problem. Drugo je pitanje izvjesnih mjera, odnosno — da tako ka­ žem — izvjesnih mjera koje se ovdje usmjeravaju uglavnom na federaciju. I tu ne mislim da danas predlažem bilo kakva rješenja. I to baš zbog toga što smo u diskusiji i oko tih pi­ tanja iznijeli čitav niz podataka, ali možda nismo iznijeli sve podatke. Mislim da bismo tu morali otvoriti jedan proces da ta pitanja mnogo čvršće među nama riješimo i dademo izvjesna konkretni ja rješenja, konkretni je prijedloge u dana­ šnjoj etapi.

310

Govoreći o današnjoj etapi mislim da bismo morali uzeti u obzir sve te mjere koje smo donijeli i ocijeniti kakve su po­ zitivne procese otvorile. To su, evo, u posljednje vrijeme di­ skusije koje dosta uznemiruju javnost. Pitanje, rekli ste, ličnih dohodaka i slično. Postavljena je tvrdnja da smo s ličnim dohocima u granicama onoga predviđenoga. Druga je tvrdnja da ionako vodimo politiku povećanja, odnosno visokih ličnih dohodaka. I velika je kampanja oko toga šta treba poduzeti kad su oni u jugoslavenskim razmjerima prešli te okvire. Pitanje je tu, koje je, po mom, trebalo riješiti, odnosno bar pokušati dati na njega odgovor, ne o djelovanju ličnih do­ hodaka na tržište sada (to izgleda mnogima da je jasno, a ja mislim da nije jasno, ali svejedno o tome neću diskutirati) nego je bilo pitanje — da li smo primjenom dosadašnjih in­ strumenata našli taj put da privreda te dohotke drži u gra­ nicama u kojima su oni bili predviđeni. Ako su ti instrumenti barem kako-tako nađeni, onda bismo ih morali dati, da tako kažem, na javno zvono, pokazati da su oni rezultat izvjesnih mjera, a ako nisu rezultat tih poduzetih mjera, onda, naravno, treba to reći. Pitanje je iz ocjene kako su te mjere, dosad donešene, djelovale. Drugo, morali bismo tu reći — da li smo, kad do­ hoci rastu, našli te instrumente koji one uzroke uklanjaju, ili barem usmjeruju, ako ti dohoci rastu onako kako ne bi trebali rasti. Po našoj koncepciji je i bilo zamišljeno da po­ rast dohodaka usmjeruje pravac razvoja, a ako on to ne usmjeruje, onda treba da postoje izvjesni instrumenti koji to usnijeravanje osiguravaju. Ako toga nema, onda se može dati dva odgovora. Prvo, da nije još to vrijeme i drugi — da te odgovore nismo dali. Mi, međutim, nismo takvu diskusiju raz­ vili, a mislim da bismo baš nju morali razviti. Zatim, treba malo ući u bližu analizu tih čitavih kompleksa pitanja. Ono, naravno, utječe na cijene. Treba reći da su baš cijene taj osnovni bauk kojega se svi plaše kad se ide u re­ formu. imao sam prilike slušati po raznim zemljama Evrope: porast cijena kod vas je taj bauk koji nas plaši da idemo radikalnije u neke ekonomske mjere koje bi nam oslobađale tržište. I smatra se da je porast cijena kod nas dokaz ne­ uspjeha.

311

Mi smo cijene i danas ovdje, neću reći analizirali, nego fiksirali njihov porast. Nismo rekli šta je razlog porastu cijena. Nismo rekli niti o sredstvima kojima bismo ih dalje usmje­ ravali. Cijene su uvijek izraz izvjesne društvene podjele rada, i ako ta društvena podjela rada nije bila dobra, nije označavala intencije društva, onda su se cijene ponašale kojekako. Ne bih htio da mi govorimo samo o tehnici, o održanju jednih cijena limitiranima, drugih slobodnima, trećih liberaliziranima — ili kako li se sve to skupa zove, nego o tomu da mi nismo obavljali izvjesne analize što hoćemo određenom politikom cijena. Sigurno je ako se investicije ne planiraju onako kako to potrebe društva zahtijevaju, da onda cijene moraju rasti. A naše se investicije niz godina nisu pokoravale zakonima eko­ nomike i, prema tome, cijene moraju da rastu, a rastu upravo zato da ekonomskim sredstvima spriječe takav tok investicija. Ako smo mijenjali strukturu društvene potrošnje, a mijenjali smo je — prvo povećali smo je, a drugo mijenjali smo njezinu strukturu — onda su te cijene — ako proizvodnja nije to pra­ tila — morale rasti. I sada umjesto da konstatiramo da su ci­ jene to odrazile, mi pokušavamo da nalazimo druga sredstva koja bi zadržala staru strukturu proizvodnje. To je sadašnja situacija. Da li će ta situacija biti od nove godine — teško je reći. I, prema tomu, mi bismo morali nekako da izdvojimo ono što je rezultat dosadašnjih mjera i ovo što se očekuje od slijedećih mjera koje će početi teći sada oko nove godine. Sadašnji je tok morao biti takav, jer smo i u staroj struk­ turi proizvodnje, koju smo zadržali i koju podržavamo ne sa­ mo zato što nemamo bolje nego je podržavamo radi toga što tražimo i najbezbolnija sredstva prijelaza u jedan drugi sistem — sistem ne samo ekonomski nego u jednu drugu strukturu proizvodnje. No, mi to moramo znati i onda taj porast cijena moramo tolerirati, ali izračunati kako ćemo na neki način kontrakarirati njegovo negativno djelovanje. A li moramo da zna­ mo i ocijenimo da li će mjere koje se poduzimaju u slijede­ ćoj godini imati u tome svoj pozitivni efekt ili ne. Govorim zato što je teza koju smo zvanično uzeli ta da izvjesnim monetarnim držanjem djelujemo na to. To znači kontrolom emisije novčanica, izvjesnom kontrolom kredita,

312

izvjesnim kreditnim režimom, izvjesnim deviznim režimom. To* smo uzeli, no nismo raspravljali o tome osim o deviznom re­ žimu danas, da li će to taj efekt dati ili ne. A to bismo morali učiniti. Sigurno je da su sadašnje diskusije oko toga da li su djelovanju inflatornom, kao što se to obično kaže, uzroci i lični dohoci ili investicije, da tu ima jednog i drugog, i drugo: izvjesni porast cijena nije uopće rezultat inflacije nego nečeg* drugoga, dubljeg od inflacije. Sigurno je da je to današnje stanje stvari i da je veliko pitanje — a mi naročito naglašavamo pitanje investicija — kako će se izvjesne obaveze i izvjesni tokovi kod toga prila­ goditi novom sistemu. A da se oni moraju prilagoditi, to jd< danas svakome jasno. A da su oni dosad bili u djelovanju, i to je jasno. I prema tome mi bismo u ocjeni ovog današnjeg momenta morali biti nešto malo fleksibilniji. Postavlja se pitanje da li mi više jedemo nego što pro­ izvodimo. U našoj dosadašnjoj strukturi proizvodnje, ili u. njezinom tako kondenziranom obliku, u strukturi cijene bila je dana mogućnost da se društvena podjela rada tako rasporedi da ne reproduciramo vlastitu proizvodnju, a naročito da ne reproduciramo širu proizvodnju, da ne idemo u proširenu re­ produkciju. Bila je dana ta mogućnost. I o tome smo jako mnogo raspravljali. I, na koncu konca, jasno je da u jednoj prelaznoj etapi s kreditnom politikom, politikom revalorizacije i jača­ nja amortizacije učinimo izvjesnu prekretnicu i izvjesnu me­ haničku, automatsku zapreku takvoj mogućoj politici. Tu stvar, to je svagdje priznato, nismo učinili. Samo bismo mi mogli baš taj prijedlog staviti na dnevni red, jer inače' nećemo uspjeti niti s kritikom niti s nekakvim drugim mje­ rama. To znači da bismo morali jače istražiti i djelovanje tržišta i djelovanje sadašnje podjele rada i djelovanje uklapa­ nja u međunarodnu podjelu rada baš na tom području. Drug Buković* je ovdje govorio i o čitavom nizu stvari, u promjeni strukture potrošnje. Ako vodimo politiku visokih nadnica, onda tu strukturu, promjenu strukture potrošnje mo­ ramo respektirati. Dalje treba reći i to da politika visokih nadnica za sobom gotovo automatski poteže i politiku moder­ nizacije proizvodnje. Zatim, da poteže i psihologiju ulaganja. * Ivan Buiković, predsjednik Privredne komore Hrvatske

313:

iZatim — čitav niz onih stvari koje smo upravo napisali na načela ove reforme. Morali bismo sad tu stvar da mnogo preciznije nego do:sad dokazujemo ili pokazujemo konkretne mjere izlaska iz ovoga. To jest morali bismo i mi da se riješimo ovoga starog načina mišljenja: količina novca, količina robe, pa sada ima toliko i toliko nepokrivene robe. To je račun koji možemo mirne duše pokopati sa svim tim našim starim planskim kate­ gorijama iz prošlosti, sve diskusije koje se na toj osnovi vode mislim da je bolje odbaciti i uopće ne prihvatiti. Ne vode ničemu. Mislim da bismo tu morali dati jednu pažljiviju analizu i ^pažljivije prijedloge u tom pravcu. To vodi i uključenju u međunarodno tržište. Htio bih tu također upozoriti na nekoliko stvari. Često se ponašamo kao zemlja koja je manje razvijena, “koja se treba orijentirati prema više razvijenim zemljama. Ima u tome istine, ali nije sva istina. Mi smo uspjeli da ostva­ rimo izvjesni brži napredak nego mnogi drugi. Treba reći da je lakše ostvariti nerazvijenoj zemlji brži napredak nego jed­ noj razvijenoj zemlji. To je a priori lakše. Ta je stvar vrlo čista i vrlo prosta i vrlo jasna. Ali, ima tu čitav niz novih elemenata koje smo unijeli u razvojnu politiku. I to je baš bila jedna politika, zapravo vrlo široka, vrlo širokog angažiranja narodnih masa i jednog, opet ako smijem tako reći, velikog proširenja tržišta kod narodnih masa. Drugim riječima, bio je to direktni rezultat revolucije. Čitav niz takvih stvari — proširenja industrijalizacije, jačeg zamaha industrijalizacije — moramo mi pružiti svijetu. Ne zato da bismo razvijali revoluciju drugdje, nego da izvje-sne rezultate izvjesnih revolucija i revolucionarnih procesa koji su u svijetu bili učinimo prisutnim u ovom svijetu i da •olakšamo razvoj koji ne bi vodio takvoj polarizaciji materi­ jalnih sredstava kakvoj u današnjem razvoju u stvari ^vodi. Objektivni uslovi za to postoje. K oji su to novi momenti koje moramo da damo, o tom malo raspravljamo i samo onda kad nas na to prisile: dajte, organizirajte nekakav nastup u Ujedinjenim nacijama ili u njegovoj ovoj ili onoj organizaciji za međunarodnu trgovinu, ili kada moramo o tome rasprav­ ljati s drugim socijalističkim zemljama. A to je malo, i te .314

instrumente bismo morali ovdje da ugradimo. Oni se odraža­ vaju kao faktično pitanje ne samo onoga o Čemu je i ovdje govoreno kako se ponašamo u drugim zemljama, zatim ono kakav kredit dajemo i ne dajemo, nego i u čitavom nizu drugih pitanja i dobrim dijelom nas oslobađa osjećaja za­ visnosti prema razvijenima. Danas smo o tomu malo raspravljali. A li bismo masu tih stvari, i iz deviznog režima i iz kreditnog sistema, morali s tog aspekta malo prodiskutirati. Jer, sasvim je sigurno da mo­ ramo učiniti izvjesne napore i žrtve da bismo to postigli. A te žrtve se kasnije mnogo više isplaćuju. Neraspravljanje o temama takozvanih neprivrednih dje­ latnosti naravno da nam stvara izvjesne političke probleme. I to u ono vrijeme kad smo se koncentrirali da riješimo te ekonomske probleme. Taktika koju smo tu uzeli možda je is­ pravna, ali je često defenzivna i vatrogasno rješavamo izvje­ sne teške probleme koje niz godina nismo rješavali. A kod toga je vrlo prisutan jak pritisak da se vratimo natrag. Dane su kritike upravo na ono što smo pozitivno u, recimo, prosvjeti pokušali učiniti. Dešava nam se da nam to sada drugi vra­ ćaju, da prihvaćaju onu politiku koju smo prije 10 godina htjeli provesti, pa je uslijed birokratskog pritiska nismo pro­ veli. Dešava nam se to da nam je čitav niz prosvjetnih rad­ nika koji su bili na vrlo progresivnoj poziciji bio godinama tako reći progonjen i da su došli do izražaja često sasvim neprogresivni elementi, da ćemo morati obnoviti diskusiju ne samo oko uloge prosvjete u društvu nego i oko sistema nagrađivanja i sve do pedagogije. A li to su sve stvari koje bismo morali danas paralelno rješavati, mada je naša glavna pažnja opet na tom ekonom­ skom dijelu. Jer ako ne budemo išli paralelno opet će nam se sve to vratiti kao jedan teret koji ne možemo savladati, teret koji nas priječi da savladamo izvjesne osnovne probleme. Čini se da bismo baš zato što su ovo tako opširni problemi morali razmisliti o organizaciji kako da to savladamo. Eko­ nomski dio uglavnom smo dosad prepustili Skupštini, Izvr­ šnom vijeću, odnosno Saboru, Privrednoj komori i sindika­ tima. To je po mojem mišljenju sasvim u redu. I taj tehnički dio je potpuno u redu da ga tako rješavamo. Međutim, to je postalo ponešto usko, jer se dešava i to da izvjesne mjere

315

koje se spremaju budu široj javnosti nepoznate. Zato se onda mnogo snaga utroši oko pronalaženja nečega što sutradan bude servirano na papiru — gotovo. I to je nedostatak. Ne slijedi ona politička akcija oko reforme, oko čitavog kompleksa reforme. Zatim, budući da su svi ti organi angažirani na po­ jedinom sektoru, ono što veže te sektore nije ispunjeno. Mi, na primjer, o principu dohotka raspravljamo dosta apstraktno i još nismo utvrdili gdje smo danas u razvoju tog principa. To je nedostatak i naš. ne samo nedostatak rada »dolje«. Čitav niz stvari iz organizacije poduzeća ne znamo. Ne mislim time reći da se moramo uplesti u svaku organizaciju. Za neke radne organizacije, i to velike radne organizacije, godinama tvrdimo da napreduju presporo, ali zato moramo zna­ ti da sporo napreduju i znati zašto sporo napreduju. Baš zato da bismo društvene instrumente bržeg napretka jače ostvarili, i da bi dali onaj politički, neću reći pritisak, nego ono političko razjašnjavanje stvari koje je ovdje potrebno da bi se razmrsili ti unutrašnji čvorovi koji ne daju da se stvar razmrsi. Netko je ovdje spominjao da su mnoge organizacije Sa­ veza komunista, razumije se, za novu politiku, ali kad dođe do praktičkog rješenja, onda su za staro. To je potpuno jasno, jer nismo uspjeli da sve objasnimo do svakog člana Saveza komunista. A li uza sve to smo političku bitku za reformu do­ bili. A li što ona znači, to nije bilo dovoljno razjašnjeno. Politič­ ku bitku za princip dohotka smo dobili, a što on svagdje znači, nismo dovoljno razjasnili i nismo dovoljno pomogli ljudima da ga savladaju, jer je zapravo u interesu svakoga, a naročito u interesu razvitka društva. Zato bih predložio samo ovo: da možda danas konstati­ ramo da imamo nedostataka u ocjenama ili rukovođenju tim kompleksom problema društvene reforme, i to društvene mo­ žda više nego privredne, i da pripremimo da Centralni komi­ tet stvori takva tijela, takve organizacije koje bi to vodile određenije. Ne mislim time da predlažemo nekakvu posebnu organizaciju, nego više kontakta, više suradnje između onih organizacija koje danas za to postoje i mnogo više truda na razjašnjavanje samih procesa. Naročito da rješavamo neke od tih problema. To je da, na koncu konca, usaglasimo, i to ne putem nametanja nego diskusijom, neke sporne ocjene tih centralnih problema i osnovnih mjera koje su već donesene i

316

onih koji će se tek donijeti, i zatim da se dalje pravilno razvija ovaj — neću to nazvati teoretskim dijelom, nego teoretsko-praktičnim dijelom problema koji pred nama stoje — ta uloga, uloga cijena, uloga ličnog dohotka i instrumenti koji su se pokazali dobrim i koje bi još trebalo istražiti. Mislim da danas jedva možemo ići dalje u zaključcima. A li da bismo s tim morali jako požuriti pa predlažem da za slijedeći plenum već pripremimo nešto od toga.

317

Razvijajući društvene i me­ đunacionalne odnose unosi­ mo novo i u svjetske odnose među narodima Drugovi, dužan sam da prvi uzmem riječ u raspravi, o ovoj tački dnevnog reda. Bio sam u komisiji koja je imala zadatak da prikupi osnovne podatke i materijale koji bi. olakšali ovom forumu da provede što svestraniju raspravu 0 situaciji oko poznate Deklaracije o nazivu i položaju hrvat­ skog književnog jezika. Mi smo bili i odgodili ovu sjednicu upravo zato da bi se članovima omogućilo da se bolje upo­ znaju s materijalima i stvorenom situacijom kako se odluke sjednice ne bi svele samo na diskusiju i osudu deklaracije 1 njenih tendencija. Komisija je provela neka osnovna ispitivanja i konzul­ tirala se s nekoliko drugova određenih za taj razgovor sa strane centralnih komiteta Saveza komunista Srbije i Bosne i Hercegovine. Mislim da možemo tvrditi da smo se u svim. osnovnim stvarima i ocjenama potpuno slagali. Opća politička ocjena, o kojoj je i komisija diskutirala, dat a je i u izlaganju Mike Tripala, pa joj jedva šta treba dodati. Osvrnuo bih se na neke dodatne momente, a drug Pero Pirker će izvijestiti o konkretnim mjerama koje su Izvršni komitet kao i organizacije Saveza komunista poduIz uvodnog izlaganja na V I plenarnoj sjednici C K SK H r­ vatske 19. travnja 1967.

319»

želi neposredno oko utvrđivanja glavnih aktera kod dono­ šenja deklaracije i utvrđivanja stupnja njihove odgovornosti. Osvrnuo bih se uglavnom na tri pitanja: 1. »ideološka« (šira) osnovica koja je utjecala na stva­ ranje deklaracije, odnosno konkretnije zbrka u shva­ ćanju »nacionalnog pitanja«; 2. što je na tom području poduzimano ranije; i 3. nekoliko riječi o »žarištima« nacionalističkih skreta­ nja u toj društvenoj domeni.

I O NACIONALNOM PITANJU I ZBRCI OKO NJEGA Nacionalno pitanje i pitanja vezana oko međunacional­ nih odnosa nisu samo bili predmetom diskusija u posljednje vrijeme, nego su izvjesne zbrke oko osnovnih pojmova našeg »nacionalnog pitanja« baš osnovna idejna baza i skretanja o kojima je ovdje riječ. Govorit ću zato više o predrasudama nego o samom razvoju nacionalnog pitanja, jer su one važnije za razumijevanje opće podloge onoga što se dogodilo i što se još događa. Mada ne bi bilo zgorega reći nekoliko riječi o samom razvoju nacionalnog pitanja u sadašnje vrijeme. A li tome nije ovdje mjesto. Govorit ću baš o predrasudama, tj. o nečemu što ide u područje »ideologije« i što zahvaća baš one sfere našeg društva koje žive i rade na područjima bliskim »ideologiji«, odnosno ljudima koji se bave društvenim naukama i djelat­ nostima njima bliskim. Osnovna predrasuda o kojoj, čini se, i treba govoriti, je predrasuda u samom postavljanju ili pristupu nacionalnom pitanju danas. To nije pitanje svakodnevne političke prakse, koja je dala sasvim adekvatne osnovne odgovore i koja s pravilnih pozicija rješava novonastale probleme s tog pod­ ručja, te zato kod osnovnih narodnih masa i radnih ljudi nema nikakvih (ili nikakvih većih) uzbuđenja oko tih pitanja

320

te oni reagiraju na nastale (prave i nametnute) probleme* pravilno i razumno. Pitanje se postavlja baš na području »ideologije« i »ideologa«. Ovu riječ namjerno naglašavam i namjerno stav­ ljam u navodnike. Upravo je, naime, riječ o ideologiji u punom rđavom značenju te riječi, tj. upravo o onomu što klasna pozicija osnovnih originalnih nosilaca te ideologije zamagljuje u razumijevanju stvarnosti. Kod nas, naime, u Hrvatskoj (kao i drugdje) postoje velike nejasnoće u tretiranju »nacionalnog pitanja« na svim teoretskim i publicističkim područjima. Nedostaje mu i manj­ ka marksistički pristup. Zato je u toj domeni slabo shvaćeno ono što je u obrazloženjima i tumačenjima suvremenih dru­ štvenih akata o toj stvari rečeno. Ta obrazloženja slabo pro­ laze kroz filtere spomenutih predrasuda. Nasuprot njima stva­ raju se drugi kriteriji čak i za sasvim svakodnevni praktični život, kriteriji koji praksu svojih nosilaca nužno dovode u veće ili manje sukobe sa stvarnošću i sa svojom neposrednom okolinom. Da govorim najprije o ekstremima. Kažu nam, na pri­ mjer, da je »negdje netko« rekao kako je za »opstanak Jugo­ slavije« pozitivniji jedan (bilo koji) srpski četnik nego bilo koji hrvatski partizan (ili komunist). To, doduše, nije mogao izjaviti nitko tko ima makar ostatak zdrave pameti, ali takva rečenica odražava i samo potencira mišljenja nekih zaštitnika hegemonije pa biva prihvaćena kao stvarno »nečije« mišlje­ nje, i to mišljenje protiv kojega »nema dovoljno otpora«. Na drugoj se strani javlja mišljenje da je hrvatski »na­ cionalni obrac« pozitivniji (pa čak i za socijalizam) nego hrvatski partizan (ili komunist) koji nema »jasnog« »nacio­ nalnog stava«. U prikazu naše povijesti takvi ne diferen­ ciraju baš uvijek ili ne diferenciraju dovoljno, hrvatske »na­ cionalne borce« od prostih ustaških provokatora. Ovo su — kako rekoh — ekstremi. Čak malo »dotjerani«, odnosno pretjerani ekstremi. Na njima zato ne treba ništa graditi. Nisam ih iz tih razloga niti spominjao. Spomenuo sam ih samo zato da bih naglasio kako u našu literarnu i publicističku, pa stoga i u jednu domenu javnog mišljenja, još nisu probili kao dominantni oni kriteriji koji ovima slična mišljenja odmah, smjesta čine neprihvatljivima. Pojavljuje se 21 Aktuelni problemi

321

neka »nečvrstina« kriterija s kojom se onda barata samo­ voljno, već prema političkim potrebama i pogledima poje­ dinca upletenog u sličnu diskusiju. Iz tih se razloga dešava da se i problemi jezika i nje­ govog razvoja ne diskutiraju uvijek na pravilnoj osnovi i da dolazi i do takvih polemika koje bi već odavno morale biti prevladane. Ova je »nečvrstina« kriterija dovela i do toga da mnogi ocjenjuju IV (brionski) plenum Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije samo kao poraz sklonosti k veliko­ srpstvu i unitarizmu unutar Saveza komunista, a drugi samo kao poraz birokratskih i birokratsko-centralističkih snaga. Korijenje se ovih današnjih neshvaćanja veže oko dva događaja u našoj nedavnoj historiji. To su postanak Jugo­ slavije i slom stare Jugoslavije. I jedan i drugi događaj su u priličnoj mjeri marksistički ocijenjeni, a praksa Komu­ nističke partije Jugoslavije je iz oba događaja povukla pouke koje je i provjerila u praksi. Ipak nam se do danas vuku u nauku i publicistiku druge ne dublje nego strane ocjene koje je praksa opovrgla, a koje mute i zamagljuju shvaćanja i današnjih problema. Oko stvaranja stare Jugoslavije postoji ovdje kod nas u Hrvatskoj (a ne samo u njoj) uglavnom dva osnovna shva­ ćanja. Po jednom je ona nastala tako reći samo kao ostva­ renje historijskih težnji naših naroda kod čega je aktuelni moment njenog stvaranja zanemaren, odnosno prikazan' ne­ bitnim, pa takvo tumačenje najčešće vodi k romantizmu i — u krajnjoj konzekvenci — k unitarizmu i pokrivanju (i današnjih) hegemonističkih tendencija. Drugo je tumačenje da je nastala samo nametanjem velikosrpske ili velikosrpske buržoaske hegemonije. U ovoj se drugoj varijanti ove teze »marksističko« tumačenje razli­ kuje od hrvatskog (nacionalističkog) buržoaskog samo po tome što jedni govore o velikosrpskoj hegemoniji, a drugi o hegemoniji velikosrpske buržoazije. Obje teze inače imaju isti »politički« pristup k stvari. Nije teško primijetiti da su u obje osnovne teze potpuno mimoiđeni dokumenti i ocjene revolucionarnog radničkog pokreta onog doba, kao i Lenjinove. To ispuštaju čak i oni historičari koji se zaista pošteno trude da budu objektivni,

322

korektni i marksisti. Te se ocjene obilaze jer se autori s njima uglavnom ne slažu, a izbjegavaju otvorenu diskusiju. S dije­ lovima takvih teza češće diskutiraju ne navodeći s kim za­ pravo diskutiraju. Najčešće pak diskutiraju s pogrešno pri­ kazanim stavovima. Lenjin (pa i revolucionarni radnički pokret) nije baš bezuslovno smatrao naprednim svaki pokret za otcjepljenje austrijskih Slavena od Austrije. Pišući o Austriji pred sam rat, Lenjin — u polemici s Kozom Luxemburg — piše kako se u Austriji od dualizma razvija tendencija trijalizma i spominje kako se ova treća snaga (uz austrijske Nijemce i Mađare) sastoji od Slavena koji smatraju da je bolje ostati u Austriji i unutar nje se boriti za svoja prava, nego doći pod udar ili u domenu ili sferu interesa mnogo reakcionarnije carske Rusije. Zato ne postoje u to doba kod Slavena veće težnje za rušenjem Austrije, i to smatra »normalnim«. Mada se ta ocjena — kako se čini — više odnosi na austrijske sjeverne Slavene nego na južne, ipak ona vrijedi i za nas. S druge strane nema sumnje da tada baš na našem terenu postoji borba između Austrije (Beča) i Rusije za dominaciju nad južnim Slavenima. Bez razumijevanja toga, mnoge se pojave u razvoju nacionalnog pitanja neće moći razumjeti. Ta se borba odražava i na hrvatska i na srpska (srbijanska) shvaćanja i politiku toga doba. I nije zato ni čudo što su se i buržoaski političari — zahtijevajući samo­ opredjeljenje — opredjeljivali i za ostanak u Austriji i aa izlazak iz Austrije, već prema svojoj ocjeni svjetske situacije i svoga položaja. (Buržoazija je već ranije prestala biti revo­ lucionarnim elementom toga društva). Pod konac rata je situacija bila opet radikalno izmije­ njena. Carska Rusija je otpala revolucijom, a Austrija je bila pobijeđena, a u njoj je opet »prijetila« revolucija. Ove činje­ nice naša historiografija obično obilazi. A li nije to za ove naše svrhe baš niti tako važno. Važnija je jedna druga stvar. U međunarodnom je radničkom pokretu srpski radnički pokret na početku prvog svjetskog rata dobio najveća mo­ guća priznanja. Smatra se da je on uz boljševike prvi (ili jedini) postupio u cjelini internacionalistički. Glasao je pro­

323

tiv rata i protiv ratnih kredita. Smatrao je — kao i Lenjin — da se tim ratom — između ostaloga — ne mogu riješiti nikakva »nacionalna pitanja«. Kao što je poznato, taj se pokret izjašnjavao za slobodnu federaciju balkanskih na­ roda, kod čega je više bio zauzet problemima balkanskog juga nego, recimo, pitanjem austrijskih Slavena. Čitav je tok događaja tokom rata i poslije njega pokazao da su nosioci tih pogleda srpskog radničkog pokreta bili u pravu. U našoj, međutim, historiografiji ovoga ili nema ili su činjenice ispravno i pošteno iznesene (u manjini publikacija i naučnih radova), ali im nije data takva ocjena. Dominiraju drugi »državni« stavovi. U pokušajima da se takvi drugi stavovi prikažu marksističkim precijenjena je Lenjinova iz­ java da se »samo još Srbi bore za nacionalni opstanak« i izjava o elementima oslobodilačkog rata na srpskoj strani, i na njihov račun — uz dužno poštovanje patnjama srpskog naroda — ukrcan skoro čitav nacionalizam srpske buržoazije i vlade tokom i pri završetku rata. Potcijenjene su ocjene kao ove »Junius (tj. Roza Luxemburg, V. B.) je sasvim u pravu kad ističe odlučujući utjecaj imperijalističke atmosfere u prvom ratu, kada kaže da iza Srbije stoji Rusija, da »iza srpskog nacionalizma stoji ruski imperijalizam« ... Ili: »naci­ onalni element u austro-srpskom ratu nema ozbiljno značenje u poređenju sa sveodređujućom imperijalističkom utakmicom«. Ili: » . . . današnji rat uopće nije slučajnost... On je bio predskazan odavno i upravo u takvoj kombinaciji i upravo po toj liniji. Bazelski kongres je jasno govorio o njemu pa je čak i predvidio da će kao povod za konflikt poslužiti Srbija.« Ove su ocjene potpuno u skladu s osnovnim ocjenama srpske socijaldemokracije na početku samog rata. I mi, ko­ munisti, umjesto da prihvatimo te ocjene i stavimo ih s po­ nosom na svoju zastavu — prešućujemo ih, stavljamo ih u zapećak, ili ih spominjemo, jer ih ne možemo izbrisati iz historije — mada ih je historija potvrdila. Opća podjela svjetskog radničkog socijalističkog pokreta nije ostavila po strani ni srpski. Ovaj čvrsto principijelni stav od početka nisu zastupali ni svi srpski socijaldemokrati kroz čitav rat. I kod njihovog se jednog dijela javljaju ideje

324

otprilike da se bar neke koristi mogu izvući iz pobjede sa­ veznika nad centralnim silama pa da se može ostvariti uje­ dinjenje južnih Slavena. Jedna njihova delegacija polazi i na stokholmsku konferenciju (mada se izjašnjava za revo­ luciju u Rusiji). Stav o ujedinjenju Slavena pokušava isko­ ristiti i Pašić i srpska vlada; ipak, istini za volju, treba reći da ti stavovi nisu bili primljeni od same partije. Početni, principijelni stavovi srpske socijaldemokracije su od naše historiografije primljeni s krajnjom rezervom. Smatra ih se »dogmatskim«, neprilagođenim stvarnosti. »Slo­ bodna balkanska federacija« nije realno bila na vidiku, a »nebriga« za »jugoslavensko nacionalno pitanje« se tumačila »dogmatskim« stavom o brizi samo za »svjetsku revoluciju«. Istina je drugačija. Jugoslavija, odnosno Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca je bila stvorena, ali ne na demokratskoj osnovi, ne na »rješenju nacionalnog pitanja« u tom dijelu Evrope, ne na stupanju na pozornicu novih demokratskih snaga nego na osnovi buržoaske vladavine i gušenja revo­ lucionarnih pokreta. Naravno da je velika razlika je li ta država nastala uz socijaldemokratsku ili revolucionarnu radničku agitaciju ili bez nje, odnosno uz njenu kritiku i aktivan drugačiji stav. Postojanje takve države je pokazalo da nije riješila ni nacio­ nalno pitanje i da ga nije ni mogla riješiti, dakle upravo ono što je srpski (i svjetski) revolucionarni pokret na početku rata tvrdio. Ova je činjenica (pa bi, dakle, i kritika)' otvarala vrata tom istom pokretu za daljnju revolucionarnu aktivnost i jačala ga. »Nedogmatičnost« u ovom pitanju je zapravo samo prosti prijelaz na buržoaske pozicije (koje su u tom momentu kontrarevolucionarne) i otvaranje vrata buržoaskom nacionalizmu u samu partiju. To je srpska socijal­ demokracija svojevremeno i bila osjetila pa mu se nastojala suprotstaviti. Na žalost, nije u tome izdržala dosljedno do kraja. Naša historiografija »pomaže« njene pogrešne ocjene, a ne pravilne stavove, te pomaže množenje zbrke i nepovje­ renja u današnja shvaćanja. Za isti se period o hrvatskom radničkom i revolucio­ narnom pokretu u toj stvari može malo govoriti. Gledajući s formalne strane, nije bilo ničega sličnog onome u Srbiji. Nije bilo stvarno revolucionarnog stava prema ratu. Orga­

325

nizacija partije je neaktivna gotovo do pred sam svršetak rata. Interesantno je napomenuti da — slično kao Pašić u Srbiji — i austrijska vlada pokušava »obnoviti« rad socijal­ demokracije i angažirati je oko ispitivanja mogućnosti što povoljnijeg izlaska iz rata. Ona pokušava čak slati socijal­ demokratskog predstavnika na »socijalističku« konferenciju u Stockholmu. Do obnove akcije i agitacije socijaldemokrata u Hrvat­ skoj dolazi pred kraj rata. I tu dolaze do izražaja različite tendencije. Jedna grupa računa s pobjedom saveznika i pravi planove za taj slučaj. Druga se osigurava prema privremeno povoljnijem položaju centralnih sila, a ona koja je pod utje­ cajem revolucije u Rusiji uskoro gubi na utjecaju. »Jugo­ slavensko nacionalno jedinstvo« počinje dominirati i pobjedu odnosi grupa koja je za »nacionalnu koncentraciju« svih snaga, tj. potpuno za suradnju s buržoaskim partijama. Razumije se da takav stav znači gubljenje svake veze sa stvarnim revolucionarnim kretanjima u zemlji, pa čak i suprotstavljanje tim kretanjima. Demonstrantima od 5. X II čak ni crvene zastave ne daju iz redakcije socijaldemokrat­ skog lista, a sudjeluju u vladi koja je na te demonstrante pucala. Stvarna su revolucionarna kretanja ostala izvan domena djelatnosti vodstva socijaldemokracije. Tim kretanjima nije osnova »rješavanje nacionalnog pitanja« nego dublje dru­ štvene promjene. Traže se ozbiljne društvene promjene i u gradu i na selu. Buržoazija i njeni ideolozi se u to vrijeme tuže na pomanjkanje »nacionalne svijesti« kod narodnih masa. Taj revolucionarni zamah ostaje bez stvarne revolu­ cionarne platforme, izoliran i politički i društveno neoformljen. Nije sebi izradio ni socijalističku ni revolucio­ narno - demokratsko - buržoasku platformu. Za socijaldemo­ krate ovog tipa on nije bio interesantan. Naprotiv, sudje­ lovali su u njegovom ugušenju kao ministri. »Rješavanje nacionalnog pitanja« ih je odvelo na pozicije buržoazije koja je u to vrijeme kontrarevolucionarna (ili tačnije: prijelaz na buržoaske pozicije ih je odveo na ovakvo »rješavanje nacio­ nalnog pitanja«). Neki od tih našli su se kasnije kao ministri i u šestojanuarskim vladama i kao idejni podupirači te dik­ tature, kao što su se neki vođe srpske socijaldemokracije

326

našli u štabu Draže Mihailovića. I ova je praksa pokazala da nije bilo nikakvih uvjeta za »rješenje nacionalnog pita­ nja« uz pobjedu bilo koje strane u prvom svjetskom ratu. Pogrešan stav vodio je k slabljenju revolucionarne akcije u Srbiji, što je pomoglo razvijanju kasnijeg stava Sime Mar­ ko vica u tom pitanju i vodilo k promašaju u revolucionarnoj situaciji u Hrvatskoj i teškoj krizi radničkog pokreta i same Komunističke partije u doba poslije rata, a čitav niz vođa do direktne izdaje. Optužbe o »dogmatizmu« i »sektaštvu« su vrlo čudno­ vate. Pravo naroda na samoopredjeljenje je postalo vrlo po­ pularno upravo u doba oktobarske revolucije. Uzdrmalo je države i vlastodršce. Proglasili su i proveli su ga upravo oni koji su se »dogmatski« borili za »svjetsku revoluciju«. Istovremeno su i pokazali da bez revolucije ostvarenje toga prava u to vrijeme (u Evropi) nije moguće. »Realizam« nedogmatskih je vodio k slabljenju revolucionarnog pokreta i jačanju kontrarevolucije, a nije ostvarivao ni one parcijalne zahtjeve u ime kojih je napuštao principe. Dosljednji »dog­ matizam« bi otvarao vrata daljnjoj revolucionarnoj akciji i ubrzavao društvene procese i preobražaje. I iz ovoga je, možda dovoljno vidljivo kako je plitko i neozbiljno za »neriješeno nacionalno pitanje« optuživati samo velikosrpski hegemonizam i srpsku buržoaziju onoga doba. Nekoliko puta sam imao prilike govoriti i upozoravati na to kako se držala hrvatska buržoazija i kako je tražila zaštitu od svoga naroda baš kod te organizirane srpske države i savezničkih trupa. Ne mislim to ovdje ponavljati. Proces, »smirivanja« revolucionarne situacije je trajao najmanje do 1923. godine, pa čak i do početka svjetske krize. Današnje teze koje potcjenjuju momenat kada je stva­ rana stara Jugoslavija ne samo što onemogućuju pravilno razumijevanje toka događaja, nego griješe u ocjenama i da­ našnjih kohezivnih momenata same zemlje. Nešto što je na­ stalo na reakcionarnoj bazi nije isto što je nastalo na revo­ lucionarnoj i demokratskoj bazi — mada se sastoji od istih naroda. Zajednicu tih naroda baš čini sistem veza i odnosa koji ih povezuju u zajedničkom životu, a ne prosto posto­ janje tih naroda. Narodi su isti — zajednica nije.

327

Druga je pogreška — baš danas često ponavljana — tvrdnja da je stara Jugoslavija bila slaba zato jer je »na­ cionalno pitanje« bilo »neriješeno«. Pokazali smo da i nije moglo biti riješeno. Slabost je bila dublja, a ovo »pitanje«, odnosno njegovo »nerješavanje« samo jedna od manifestacija i komplikacija tih slabosti. Političke konzekvence tih dviju ocjena su različite. Ova pogrešna ostaje na buržoaskom »ni­ vou« i svodi »nacionalno pitanje« u sferu samo »političkih« zahtjeva, tj. u sferu parlamenta, ustava i sličnih ustanova, a sve u okviru istih društvenih odnosa. Rješenja — razumije se — nema, te tvrdnja služi samo politikantskim svađama i kavanskoj »politici«. Postavlja se pitanje: zašto mi nismo više inzistirali na raščišćavanju tih shvaćanja. U političkoj praksi smo ih, razu­ mije se, raščistili ali u ovoj »idejnoj« sferi nismo dovoljno. Nismo na tome imali naročitog interesa sve dok takva po­ grešna shvaćanja nisu počela kvariti i rđavo utjecati na aktuelne događaje i politiku. Mislili smo da je raščišćavanje tih stvari posao stručnih ljudi i nadali se da će se dovoljno marksista osposobiti za taj posao. Drugo pitanje o kojem je bilo u posljednje vrijeme opet mnogo diskusije je pitanje sloma stare Jugoslavije. Jedna je teza da je ona tako brzo propala, jer to više nije bila ona monolitna država s monolitnom srpskom vojskom, nego mnogonacionalna država i vojska, u kojoj su bili pripadnici potlačenih nacija, koji nisu imali nikakvog interesa da brane zemlju. »Izdali« su Hrvati, Slovenci, Makedonci itd. Druga je teza — ta ista, samo s tim da su ove potlačene nacije bile u pravu što se nisu htjele boriti, jer »nisu imale šta braniti«. Obje su teze nacionalističke i lažne. Najprije treba reći da je Komunistička partija ovdje pred drugi svjetski rat izgrađivala i izgradila čvrst i pra­ vilan stav. I da ga je provodila sa svom odlučnošću. To je najvažnija razlika od situacije u prvom svjetskom ratu. Pred nadiranje fašizma naša je partija — s Titovim dolaskom na njeno čelo — najprije očistila svoje redove, oslobodila se zastarjelih shema i izgrađivala svoju liniju na objektivnijoj analizi svjetskih i domaćih odnosa.

328

U stvaranju Pučkog fronta napustila je (kao osnovnu)* liniju jedinstva 9a socijaldemokratima pod firmom jedinstva radničke klase, jer su ovi tu radničku klasu (kod nas) odavno napustili. Stvarala je Narodni front neposredno s radnim masama. Postojala je od vremena do vremena sklonost unu­ tar partijskog rukovodstva da bude na repu buržoaskih političkih frakcija, tj. Udružene opozicije i — u Hrvatskoj posebno — Mačekove partije. Savladala je te slabosti. I rat zato nije dočekala nespremna. Dva su događaja tu predstavljala — u neku ruku — kamen kušnje. Jedan je bio sporazum Cvetković - Maček, a drugi ocjena rata. Kao što je poznato, prva ocjena sporazuma je bila da je to »prvi korak« u rješenju nacionalnog pitanja u Jugo­ slaviji uz rezervu da treba odmah nastaviti. I odmah, neko­ liko dana kasnije, da je to razbijanje okupljanja demokrat­ skih snaga, — odnosno data mu je negativna ocjena. Danas se bilo počelo opet potezati pitanje ocjene tog sporazuma, vraćati se na onu prvu ocjenu, mada je danas kud i kamo jasnija pravilnost druge ocjene. Vraćanje na prvu ocjenu je* »mačekovskije« i od samog Mačeka. Nikad, naime, nije bilo toliko jasno da je Maček išao u sporazum s princom Pavlom u strahu da se netko ne bi u ovoj zemlji sjetio da Hitleru pruži otpor u njegovoj eks­ panziji. Maček nije vjerovao srpskoj buržoaziji da je do­ voljno reakcionarna. To je sam on konačno i napisao. Zato* je i taj sporazum morao biti reakcionaran i bez njegove* osude se ni partija ne bi osposobila za svoj zadatak. Za rješenje »hrvatskog nacionalnog pitanja« je bio negativan. .Činio je hrvatski narod odgovornim za podupiranje Hitlera i njemačkog fašizma, što bi mu donijelo opću osudu iza rata. Kaže se da Maček nije mogao »više« učiniti jer su sva srpska, buržoazija i sve političke stranke bile protiv davanja većih pa i u sporazumu datih prava potlačenim nacijama. Naravnoda su bili. A li su bili i za sporazum, tj. za to da se Hitleru ne dade otpor, a da se politička odgovornost za tu činjenicu prebaci na tuđa leđa. Zato su i »brusili noževe« da se osvete»izdajničkim« Hrvatima, odgovornim za tu podršku. A da nisu faktički podržavali sporazum — ne bi ovaj trajao ni dva dana. 329>

»Rješenje nacionalnog pitanja« ili »prvi korak« je bio fatalan »prvi korak« k crnjoj budućnosti nacije. Trebalo ga je osuditi. A li protiv rata i otpora Hitleru je bila praktički sva buržoazija u Jugoslaviji. I generalštab i sve političke partije. Jednako Srbi kao i druge nacije. Pokazali su to svi kontakti io je je partija u to vrijeme imala. I tada — kao i sada — su neki ljudi kritizirali »sporost« nove vlasti u provođenju obećanih demokratskih mjera, izbora itd. Nikakve takve mjere i izbori nisu bili u planu niti su bili mogući. Te su se iluzije razbile za nekoliko trenutaka. I u našoj partijskoj štampi tog vremena je bilo takvih kritika. Kriti­ zirana je npr. zakonska odredba o tome da pravo glasa gra­ đanin u Banovini Hrvatskoj stječe tek sa 25 godina kao ne­ povjerenje u omladinu, uz upozorenje da se u Jugoslaviji drugdje stječe punoljetnost sa 21. godinom. Tito nam je odgo­ vorio da se ne bavimo glupostima, jer je očigledno da ni­ kakvih izbora neće biti, pa neće glasati ni oni ispod ni oni iznad 25 godina. I danas se zna da nikakvih izbora nije bilo, ali se pomno čitaju »dokumenti« o »zadacima« (zapravo pro­ pagandni papiri) i na osnovi njih tumači historija. A jedini je »zadatak« tog sporazuma — spriječiti otpor Hitleru. Očigledno je da izgledi za »rješenje nacionalnog pitanja« bez dubokih demokratskih promjena ni u to vrijeme nisu postojali. Drugi važan momenat je bio ocjena rata. Komunistička partija Jugoslavije je još prije napada hitlerovske Njemačke na SSSR donijela odluku da brani Jugoslaviju. To je dru­ gačija odluka od one koju su donijeli srpski socijaldemokrati na početku prvog svjetskog rata. Ipak ona ne sadrži »obranu •svoje buržoazije«. Ta, ta je buržoazija bila protiv rata, bila je za kapitulaciju pred Hitlerom. I to kako ona hegemonistička, tako i ova »nacionalna« i nacionalistička. Nismo bra­ nili njene interese, nego interese naroda protiv porobljava­ nja. Zbog toga smo i bili s njom u sukobu. Bili smo spremni •sudjelovati u ratu koji je imao u sebi revolucionarne ele­ mente. Nismo to ostvarili. Nismo mogli organizirati otpor protiv lcojega je bio sav stari aparat. Jugoslavija je sramotno pro­

330

pala. A li smo zato poveli pravi revolucionarni rat. I taj je ostvario bratstvo među narodima u zajedničkoj borbi i nacio­ nalno oslobođenje tih naroda. Ostvarujući na taj način »rješenje nacionalnog pitanja« naši su narodi ne samo osigurali svoju budućnost, nego su unijeli niz novih momenata u suvremenu historiju. Dokazali su da vrijeme gušenja i podjarmljivanja malih naroda pro­ lazi nepovratno i pokazali da u tim narodima postoje revo­ lucionarne snage koje su u stanju prihvatiti takvu borbu i pod najtežim uvjetima. To nam je osiguralo ugled u svijetu i stavilo nas u prvi red tvoraca novije historije. Odvajanje »nacionalnog pitanja« od ove revolucionarne prakse i jest kritika s buržoaskih pozicija naše prakse, te usvajanje takve linije oduzima jedno od najjačih oružja na­ šem Savezu komunista, oružje ispravne ocjene stvarnih kre­ tanja i odnosa snaga u suvremenom svijetu. Mi smo zato i nastojali suprotstaviti se takvom kritizi­ ranju stavova partije od prije rata. Jasno je da je uz ovakve pogrešne ocjene pokretačkih snaga i objektivnih uslova nacionalnih pokreta u nedavnoj prošlosti teško shvaćati i današnje momente razvoja među­ nacionalnih odnosa kod nas (a i u svijetu). Konkretne promjene, koje su kod nas nastajale u vezama među našim narodima i sistemu odnosa, ne mogu također biti — uz ovakva gledanja — ispravno shvaćene. Te veze ne mogu biti jednake onda kad se suradnja među narodima u izgradnji socijalizma (u društvenoj bazi) sastoji u zajedničkom tržištu za robu široke potrošnje i za­ jedničkoj državnoj (ili sličnoj) kasi na tržištu proširene re­ produkcije, i onda kad na ovom drugom tržištu vladaju ne­ posredni proizvođači. Razumije se da ovi novi odnosi, odnosi koje upravo izgrađujemo, traže promjene u načinu i suradnje i međusobne pomoći. Društvo, zajednica se opet jednom mi­ jenja, a dominantne figure na njegovim osnovnim mjestima su također promijenjene. Stariji sistem — to ne treba ponavljati — je otvarao mo­ gućnosti novih neravnopravnosti među narodima i mućenju bratskih odnosa iako je on — u svojem početku — dao do tada neviđeni polet u razvoju našeg društva i svih naših naroda.

331

Mijenjajući osnovne faktore društvenog sistema, mijenja se ponovno i osnovni sistem veza i odnosa među narodima. Materijalne, i ne samo materijalne odnose, formiraju drugi faktori, drugi ljudi, ljudi drugog osnovnog društvenog polo­ žaja. Ovo će vlastitom razvitku, kao i razvoju bratskih od­ nosa i međusobne pomoći dati novog zamaha i poleta. Bez toga bi se te promjene pokazale besmislenima. Rješavajući kod nas ove nove odnose, unosimo i u današnje svjetske od­ nose među nacijama nove metode saobraćaja i nove načine rješavanja nekih osnovnih problema današnjice. Tu se opet nalazimo »na špici« svjetskih problema, te nam opet i ugled i uloga rastu. Nikada u historiji nisu naši narodi (pa i hrvat­ ski) imali takvo počasno mjesto. I to baš zahvaljujući ovom revolucionarnom razvijanju društvenih i međunacionalnih odnosa. Razumije se da se to ne može shvatiti ako su osnovni kriteriji za međunacionalne odnose ostali oni stari, oni iz onih crnih vremena kad su autori tih kriterija kao klasa već bili postali nemoćni da takve probleme uopće rješavaju. Zato ovakvi kriteriji ne samo da ne mogu pridonijeti razvijanju novih aktuelnih veza među nacijama, nego stalno predstav­ ljaju opasnost skretanja u sasvim reakcionarne vode. Naš idejni rad bi na tom području trebalo bitno popraviti.

332

Kakav Savez komunista Kao što znate, odluka o reorganizaciji Saveza komunista donijeta je na IV plenumu CK i to -nakon što je odnesena, da tako kažem, definitivno pobjeda nad onim elementima koji su zadržavali iste organizacione oblike i usporavali razvitak dru­ štva u tim momentima. Usporavali razvitak društva time, što su u ranijoj strukturi Saveza komunista — gdje je organiza­ cioni aparat Saveza komunista kumulirao ogromnu vlast u društvu — utjecali na razvoj društva, naročito na kočenje nje­ gove samoupravljačke prakse i razvoja samoupravljačkog dru­ štva od njegove osnovne ćelije do gore. Ta je velika kumulacija vlasti bila uzrokom da su se mnogi i mnogi društveni procesi jako usporavali. Vi znadete, da je ta kumulacija vlasti bila tolika da je aparat Saveza komunista kontrolirao manje-više sve društvene pore, od postavljanja direktora u poduzeću, do sastava vlade. Pobjedom nad tim elementima otvorili su se nov: procesi i mi smo u istom zamahu odlučili da sprovedemo i odlučnu reorganizaciju Saveza komunista. Na tom kursu donijeli smo i Teze koje su stavljene na javnu diskusiju. Te Teze su izazvale mnoge diskusije i kao što znadete u praksi lomimo koplja, jer se nalazimo u jednoj dru­ štvenoj transformaciji koja nije lagana, u kojoj su neki ele­ menti do te mjere divergentni da moramo izdiskutirati sve, da bismo onda došli do jednog zajedničkog rješenja. To zajedIzlaganje starješinama JN A zagrebačkog garnizona 1. stude­ noga 1967.

333

ničko rješenje dosad imamo u jednom dijelu Teza, u onom organizacionom dijelu Teza, koje je Centralni komitet manje-više primio i oko kojeg manje-više nema diskusije. Ima diskusije samo oko značenja tih Teza. Diskusija je izgleda bila veoma živa i opsežna. Ali, ja bih rekao tu još nešto: diskusiju nismo završili. Za diskusiju još imamo vre­ mena godinu dana. Nismo je završili ne zato, što bismo pred­ viđali nekakve velike razlike u mišljenjima, nego zato što nismo dali još preciznije ili — tačnije — naučne ili — možda •bolje rečeno — političke analize o današnjem stanju našeg društva u Jugoslaviji. I da budem precizniji, nismo dovoljno definirali današnju ulogu države, nismo precizno ocijenili da­ našnju klasnu strukturu društva, nismo dali odgovor što je ova naša birokracija i birokratizam, nismo dali preciznu ocjenu dokle i do kuda je danas došlo samoupravljanje. Na sva ta pitanja valja dati prilično precizne odgovore zato, da bi nam bilo jasno kakav Savez komunista danas mora izgledati. U toj naučnoj i ne samo naučnoj nego i političkoj analizi su ozbiljne diskusije, skoro bih rekao, tek počele. Tek smo ne­ davno raspravljali oko nekih od tih problema, onako u jednom potpuno zaokruženom vidu. Raspravljali smo naročito o pro­ blemima što je to etatizam, što je to birokratizam, kakva je pozicija, kakva je današnja uloga radničke klase kod nas. Ovdje bi trebalo biti možda malo konkretniji. Teze su polazile sa pozicija samoupravljanja suprotstavlja­ jući ih etatizmu. U diskusijama oko toga se onda to dalje raz­ vijalo. Etatizam — samoupravljanje kao osnovno suprostavljanje današnjeg društva kod nas. Tu se, naravno, trebalo raščistiti pitanje što je to etatizam, koja je njegova klasna suština, kakvu ulogu on danas ima u našem društvu? Treba najprije reći, da ono što karakterizira etatizam, to je onaj »izam«, to je ono što ga čini da tako kažem bezličnim, nečim što je teško klasno definirati, što je teško reći što zapravo predstavlja. Jer, etatizma danas u svijetu ima svagdje. Ima ga u društvima vrlo različitih klasnih struktura. On po­ stoji u društvima koja još nisu imala niti svoj kapitalistički razvoj, postoji u društvima visokog kapitalističkog razvoja, postoji u društvima socijalističkog razvoja. Postoji i svagdje ima izvjesne zajedničke momente i izvjesne zajedničke ele­ mente. Ima kao karakteristiku jedan određeni sloj društva,

334

jedan birokratski sloj koji vlada i koji ima izvjesne svoje instrumente utjecaja na razvoj društva, naročito na njegov ekonomski razvoj. Mogao bih tu navesti čitav niz elemenata. Na primjer, utjecaj države u Sjedinjenim Američkim Dr­ žavama. Tu je utjecaj etatizma na razvoj privrede ogroman. Ne samo preko vojnog budžeta, nego preko financiranja nauč­ nog istraživanja, osobito naučna istraživanja za potrebe A r­ mije, za što se od prilike kupuje skoro oko polovica svih sred­ stava — ono što mi inače zovemo osnovna sredstva u investi­ cijama — dakle, polovica vrijednosti svih novih proizvodnih mašina. To je ogromna snaga i prema tome država drži krupne pozicije u razvoju američke ekonomije u ovom momentu. Me­ đutim, kakva je tamo klasna struktura, to svi vrlo dobro znate. Da govorim o tome kakav je etatizam u Sovjetskom Savezu, uloga države, o tome vam ne trebam govoriti. Kakva je uloga države kod nas bila — i to vam vjerojatno ne trebam govoriti. Mogu reći da je sav ili veći dio, ogromno veći dio viška rada — ili kako bismo mi to rekli, netto produkta u proizvodnji — donedavno bio na raspolaganju državi sa njenim aparatom i prema tome država je upravljala planovima ekonomskog razvoja društva. Reformom smo odlučili da od prilike 70 ili 71 procenat do 1970. godine od toga pređe na privredu, tj. na radnog čovjeka i njegove organizacije, a da samo 29 ili 30 procenata još i dalje ostane — do 1970. godine, ili u 1970. — u rukama države. O značenju toga za razvoj društva neću govoriti, barem neću opsežno govoriti. I tih 30 procenata koji ostaju do 1970. godine u rukama državnog aparata znače ogroman utjecaj na razvoj našega društva. Dakle, još se uvijek može govoriti o velikom utjecaju države i državnog aparata. Klasna struktura našeg društva na kojoj se taj etatizam temelji, razumije se, sasvim je različita od one u Americi. Na to je trebalo sada dati odgovor. Ako suprotstavljamo etatizam samoupravljanju, što onda to u ovakvoj strukturi zapravo znači? Morali smo dati precizan odgovor. Došli smo ili dolazimo sve više do zaključka da suprotsta­ vljanje etatizam— samoupravljanje nije pravilno, da to nije osnovna suprotnost našeg društva, nego da je to forma suprostavljanja u kojoj se krije nešto drugo, u kojoj treba mnogo preciznije definirati ulogu samoupravljača, ulogu klasne struk­ ture našega društva.

335

Zaustavljajući se na klasnoj strukturi našeg društva, mo­ ramo uzeti u obzir dvije komponente. Prvo, da smo ušli u revo­ luciju s jednim društvom u kojem je radnička klasa bila ma­ njina i to — statistički gledano — jako velika manjina. I da se pod njenim rukovodstvom društvo počelo mijenjati i u svo­ jo j klasnoj strukturi, da se ona njegova stara patrijarhalna struktura počela mijenjati velikom brzinom, brzinom koja je do tada u historiji bila neviđena. Mi smo ‘danas došli — po sta­ tističkim podacima koji ne iskazuju sve, ali iskazuju dobar dio toga — od prilike grubo rečeno na strukturu 50 posto selja­ štva, 50 posto ostaloga. Međutim, nije ta struktura ono o čemu treba diskutirati u vezi s promjenama u strukturi Saveza komunista. Važniji je ovaj drugi dio. Što se s ovom manjinom sada, s ovom radnič­ kom klasom u ovih 20 godina dogodilo i ‘kakve su njene per­ spektive? Pretvaranje seljaštva u radničku klasu — tu je jedan problem. Drugi problem — što se dešava s tom radnič­ kom klasom? Kao što znate, karakteristika kapitalizma je najamni odnos. "Radničku klasu, recimo, treba definirati tako da su to oni ljudi ili proizvođači koji ne raspolažu ničim drugim osim svojom radnom snagom, koju prodaju kapitalistima. To je historijska definicija radničke klase koja važi za čitav svijet. Važila je i ^za nas u potpunosti i pred tu radničku klasu postavio se histo­ rijski zadatak: kako da ukine klasno društvo. Ukidanje klasnog društva ije složen proces. To je dugo­ trajan proces i ima svoje stadije, koji su unaprijed bili poz­ nati kao stadij socijalizma, zatim drugi stadij — stadij komu­ nizma. Osvajanje državne vlasti i rušenje kapitalističke klase sa vlasti postavilo je pitanje: što se sad dešava s radničkom klasom? Nama su na to često puta odgovorili: jest, a'ko nema “kapitalista, nema ni radničke klase. Vidite, to su polarne su­ protnosti koje jedna bez druge ne mogu da postoje. Ako nema jedne, -nema ni druge. To, naravno, vrijedi za kapitaliste, ali za ove druge još uvijek ne vrijedi. Marks je sam kazao jednu misao u svojim ranijim rado­ vima, ako se ne varam to je bila knjiga »Sveta porodica«, da su to polarne suprotnosti, ali se te dvije suprotnosti razlikuju po tome što je kapitalistima u tom suprotstavljanju dobro i oni nastoje da tu suprotnost zadrže, a radnicima nije dobro.

1336

Oni su revolucionarna klasa koja teži tome da tu polarnu suprotnost razriješi, ukine. Međutim, kod tog ukidanja je odmah dalje rekao da je to dugi proces. I kad je pisao »K o ­ munistički manifest« — koga ste svi vi čitali — piše o tome kakve mjere treba poduzeti kad radnička klasa dođe na vlast i kaže: to će biti u prvo vrijeme samo jedno grubo zadiranje u stare odnose, tj. ostaju stari odnosi, a mi samo grubo zadiremo u njih da bismo stvorili uvjete za nešto drugo. Kad smo mi uzeli vlast, išli smo u jednom pogledu dublje nego što je »Komunistički manifest« predviđao. Ekspropriirali smo kapitaliste i osnovali jednu ekonomiju koja je dublje zadirala u stare društvene odnose nego što piše u »Komunistič­ kom manifestu«, tj. podredili smo sve državnoj vlasti, vlasti proletarijata. Nismo ostavljali nikakvih ostataka slobodnih djelovanja, niti bankarskog sistema, niti — što se tamo u »K o ­ munističkom manifestu« spominje —- nekih drugih elemenata. Međutim, ostavili smo nešto — ostavili smo ostatak najamnog odnosa. Ne najamni odnos po tome što je ostalo slobodno trži­ šte radne snage, jer takvo slobodno tržište ni u kapitalizmu ne postoji uvijek. Recimo, gdje je sindikalni pokret bio veoma jak, naročito nakon kraja prvog svjetskog rata, tamo je takvo slobodno tržište bilo vrlo ograničeno i vrlo organizirano. Po­ stojali su, kao što znate, tarifni ugovori iz kojih su se onda kod nas — na njihovom temelju — razvijali naši tarifni pra­ vilnici i slično, a što se sve baziralo na ostacima najamnog odnosa. Kao ona druga, da tako kažem, kontra-klasa pojavila se ovdje država. Dakle, jedna apstraktna sila, ali vrlo posto­ jeća. Što je ta država tada značila? Mi bismo ovdje rekli — ovako u ekonomskom pogledu — neki nadomjestak kapita­ lizma. Jest, to je tačno, ali i nije tačno. Jer, taj »kapitalista« nije postojao kao posebna klasa, ta država je bila organizacija koju je preuzeo proletarijat, tada u savezu sa seljaštvom, u svoje ruke. Nosilac progresa je bila radnička klasa, ali — do­ dao bih ovdje nešto što kod nas nije dovoljno razrađeno — ne samo ona. Ona je imala jedan vrlo čvrst savez sa seljaštvom. To seljaštvo je bilo revolucionarno, kao što znadete, to se po-? kazalo u toku rata, zato što da tako kažem, nisu bili za soci­ jalizam nego su bili za socijalizam svojega shvaćanja, a što nije isto što i naučni socijalizam. Bili su za jedan razvoj dru­ štva koji nije kapitalistički pod rukovodstvom kapitalističke 22 Aktuelni problemi

337

klase u Jugoslaviji. Pokazalo se da kapitalistička klasa u stra­ hu pred revolucijom nije bila u stanju da rukovodi ovim dru­ štvom i ovo je bio jedan plebejski pritisak na društvo da ono ide brže. Kako je radnička klasa jedina obećavala brži razvoj, to je stvoren čvrst savez između seljaka i radnika i taj savez traje do danas pod rukovodstvom radničke klase. Tada kao nosioca bržeg društvenog napretka i danas kao stvarnog ostvarivača tog bržeg društvenog razvitka. No, da se ponovo vratimo — što je bila država u to vri­ jeme? Država je, kao što svi znadete, jedna klasna tvorevina na političkom planu, tvorevina koja ima zadatak da drugu klasu i ostatke starih klasa kod nas drži u podređenom polo­ žaju. To je ta definicija. A li tu ima i nešto drugo. Ovo spomi­ njem radi toga da bismo je odijelili od etatizma, odnosno da bismo tom etatizmu dali jednu karakteristiku koja se ne može nalijepiti svakom etatizmu. To je bila država proletarijata. Kad gledamo kako su se države proletarijata formirale u his­ toriji — ovdje dodajem naš savez sa seljaštvom — onda vidimo da one nigdje i nikada — ukoliko je to bila zaista revolucija — nisu naslijedile staru državnu mašinu, nego su išle drugim putem. To je Pariška komuna, to je sovjetska vlast u Rusiji, to su sovjetske republike tamo gdje su se javljale poslije prvog svjetskog rata i tamo gdje su bile poražene, to su kao što znate kod nas bili narodnooslobodilački odbori i AVNOJ. Sto je karakteristika svih tih organizacija. To, da su uni­ jele nešto novo, jedan novi tip države, kao što je to karakte­ rizirao Lenjin, novi tip države koji u sebi sadrži elemente odumiranja države, koji nije više ona stara država, moderna država — kako se to obično naziva — koju je stvorila bur­ žoazija u X V III i X IX stoljeću. One su sadržavale — zadržat ću se ovdje na Sovjetima — vlast radnika, seljaka i vojnika. Ta vlast je držala sve činovništvo oštro pod svojom kontrolom, bila je smjenjiva, imali su tu svoju unutrašnju strukturu koja je bila čvrsto vezana za radnika i seljaka i za vojnika na njegovom radnom mjestu. Naši narodnooslobodilački odbori, koji su bili ta nova os­ novica vlasti, sadržavali su isto to. Oni nisu sadržavali centra­ liziranu vlast odozgo do dolje nego su bili slobodno birani od samih radnika i seljaka, tada više seljaka nego radnika. Mi smo u našem razvoju države imali taj demokratski oblik vrlo čvrsto tokom rata i neposredno poslije rata. Učinili smo jedan

338

korak natrag, ako smijem tako reći, usvajajući jedan ustav po staljinskom tipu, koji se ponešto približavao jednom buržoaskom obliku države. Nije to bila koncesija buržoaziji, to je bila potreba da se centralizam nešto više razvije. I kako je taj centralizam buržoazija razvila mnogo jače nego bilo tko drugi, to smo ga i mi po organizacionom obliku razvijali slično, idući korak natrag. To je trajalo sve tamo do 1952. Ne jako dugo. Već 1950. i 1953. smo izvjesne oblike samoupravljanja vraćali natrag u privredu i organizaciju države, pa sve do našeg današnjeg Ustava, koji sadrži u sebi snažne elemente samoupravljačkog društva. Mi, dakle, možemo vidjeti da i u tom etatizmu ima nešto što ga specifički razlikuje od svih drugih etatizama — da ima u sebi ugrađen elemenat približavanja samoupravljačkom društvu. To je važna karakteristika ne samo zato što bih rekao da time mi stariji, koji smo (bili u onoj prvoj etapi, branimo sebe, nego i zato da možemo reći u kojoj mjeri je realno danas suprotstavljati etatizam i samoupravljanje. I u kojoj mjeri je tu realna suprotnost. A jedan dio te suprotnosti zaista postoji. Marks je, govoreći o socijalističkom društvu, upozoravao proletarijat da se čuva svoje vlastite birokracije. Naglašavam — svoje vlastite — jer hoću time reći da je on toj birokraciji koja može nastati i koja je stvarno nastala, dao jedan epitet, tj. »svoja vlastita«. Htio je time reći da to nije nečija druga birokracija, da ta birokracija — mada imade zajednički na­ zivnik s birokracijom drugdje — ima za podlogu »svoju«, našu radničku klasu, tj. da je klasna struktura društva na kojoj počiva birokracija drugačija nego negdje drugdje. Za nas se onda postavljalo pitanje: dobro, koji je sad odnos između te birokracije i samoupravljanja kod nas? Iz suprotstavljanja etatizam — samoupravljanje slijedilo je da su suprotstavljeni birokraciji neposredni proizvođači kao osnovna suprotnost današnjeg društva. A neposredno jedan korak dalje — birokracija je klasa. Imamo nove klase — biro­ kracija i neposredni proizvođač. Kao što znate, takav je zakljužak povukao Đilas kad je napisao knjigu »Nova klasa«, kvazi u skladu s Marksovom tezom o suprotnostima 'koje se razvijaju u društvu. Te suprotnosti su se promijenile: radnička klasa— buržoazija, sada samoupravljanje i demokracija i nova klasa birokracija. Mi smo zato morali to malo da pretresemo i da kažemo: izvinite braćo i drugovi, ali ovo je naša birokracija, to

339

j

znači da je klasna struktura našega društva rodila našu birokraciju. Sto je ta birokracija po svojem klasnom položaju? Ona je potpuno ovisna o klasnoj strukturi društva. Ona vlada, ona može vladati, ona utječe na razvoj našeg .društva, ali utječe dotle i u toj mjeri, ukoliko ima povjerenje one klase koja to društvo nosi. S druge strane, izvjesna birokracija ((birokracija znači »kracija«, znači vladati) — vlada društvom, mada ta biro­ kracija, ne u smislu vladanja, mora postojati. Mora postojati još uvijek jedna državna vlast, mora postojati njena organiza­ cija. I uvijek mora onda postojati jedan takav sloj društva koji nije u neposrednoj proizvodnji, dakle kojeg možemo uslovno nazvati birokracijom. A posljedica je, ako je proglasimo novom klasom, onda ovo: udri birokratu gdje stigneš, uništi ga. To je logika iz takvog postavljanja stvari. Ako to nije samo­ stalna klasa, onda je logika druga: učini da dođe na svoje mjesto, da upravlja, da bude tehnička služba, ali da bude pod kontrolom i pod upravom neposrednog proizvođača. O tome smo morali diskutirati u našoj štampi. Ova teza koja nije sli­ jedila Đilasa do krajnjih granica, ali je podsjećala na njegove poglede, bila je vrlo prisutna i usmjerivala je ili htjela usmje­ ravati naš razvoj jednim drugim tokom nego što bi bilo pra­ vilno. Zatim je trebalo riješiti pitanje, dokle je došao naš samo­ upravljač? Malo prije sam govorio da je po intencijama refor­ me u privredu od viška rada trebalo doći 70 procenata. To se ostvaruje negdje dobro, negdje i ne sasvim tako. Naime, na­ staje problem jesu li banke privrede ili su transmisija države. Tu je danas, da tako kažem, osnovni spor. Međutim, tu treba reći još nešto. Kao što znate, u starom društvu su dohoci bili formirani prema društvenim klasama. Radnikov dohodak je bila najam­ nina, tj. cijena njegove radne snage. Kapitalista v dohodak je bio profit i to u onim raznim oblicima, od kamata do podu­ zetničke dobiti i u tim raznim vrstama o kojima neću govoriti. Uzmimo zatim kapitaliste kao cjelinu i zemljišnu rentu za zemljišnog vlasnika. M i imamo danas instrumente koji se tako više ne zovu, ali koji još uvijek sadržavaju elemente te stare podjele. Ima­ mo dohodak poduzeća, netto dohodak, imamo lični dohodak.

O v a j lični dohodak je proživio svoje prom jene, ali ne jak o bitne. Jer rekli .smo da nema onakvog tržišta radne snage kao što je bilo ran ije i da je lični dohodak preko tarifnih p ra v il­ nika do ovoga današnjega doživio jednu transform aciju. A li je ta transform acija ipak bila uglavnom na kretanju onoga što bismo rekli cijena rada, cijena radne snage, cijena upotrebe čovjekove radine sposobnosti. Onaj profit je bio u prvo v r i­ jem e pro fit i zem ljišna renta strpan pod jednu relativno je ­ dinstvenu kategoriju »ak u m u laciju «, k oja se opet u svojim praktičnim ostvarenjim a dijelila na čitav niz drugih elem e­ nata. Tom akum ulacijom 'je raspolagao'netko drugi, a ne nepo­ sredni proizvođač. R aspolagala je državna kasa u različitim oblicima. M i sm o ju sad počeli prenositi n a radn e zajednice — n a jp rije na u p ravu poduzeća — pa smo time postigli da je taj elemenat po načinu stvaran ja postao nešto bliži profitu nego što je bio ranije kad je utrpan u ovu akum ulaciju. I sada kad stvaram o sam oupravni postupak odozdo prem a gore, m oram o napraviti jedan proces k o ji je M ark s predviđao za stvaranje socijalizma, koji do sada još nitko nije ostvario i gd je smo mi p rv i pioniri na .tom poslu. M a rk s je, naime, rekao: radni dan, društveni radni d an se dijeli na p otrebn i radn i dan i na višak. T aj višak se d ije li na p rofit i zem ljišnu rentu, a onaj potrebni radn i dan ide radniku. K a d radnička klasa dođe na vlast, onda će se potrebni radni dan produžiti. I to tako, d a će u n jega ući u prvom redu viši standard radnika, ali i ona -briga radničke klase za njenu b u ­ dućnost. To znači ukidanje ekonomske osnove one klase koja je nosila budućnost u ranijem društvu, tj. kapitalističke klase koja je u p o trebljavala profit za proširenu reprodukciju. Osim toga, u razvitku klasne bo rbe desilo se još nešto: da bism o štitili radničku klasu naročito onaj njezin n ajslabije plaćeni dio, društvo je u vidu pritiska radničke klase tražilo da se taj profit u potrebljava za jav n a dobra. Recimo, za zdravstveno osiguranje, za subvenciju jeftinih stanova, recimo, za subven ­ ciju d avan ja kruha. I mi smo taj pritisak potpom agali i iz toga su nastale čitave socijalističke teorije, kako treba sirom ahu davati sa pritiskom na profit, davati što više. Jedna čitava tendencija razvoja u In d iji i u m anje razvijenim zem ljam a je baš takva: dajte jeftini kruh, jeftini stan, jeftine osnovne p o \ trepšti-ne za radnoga čovjeka. I to na teret profita putem p r i­

341

tiska na kapitaliste, bilo putem države, bilo drugim putem. I — to se nazvalo socijalizmom. Tim e se izjednačavaju različiti standardi u društvu, boga­ tijim a se oduzima, ovim a se dolje daje. T aj je postupak bio prisutan i kod nas. I mi smo davali jeftine lijekove, subven­ cionirali smo kruh, subvencionirali smo i još danas subven­ cioniram o izgradn ju stanova, subvencionirali smo putem d r­ žave razne stvari. To je sve išlo iz onoga što je M ark s nazivao višak rada. A li, on je istovremeno upozoravao d a bi potreban dio rada trebao rasti, tj. tražio da se to prebaci na radnika. Istovrem eno je rekao: pitanje akum ulacije — odnosno inve­ sticija što bism o m i rekli danas — pitanje proširene repro­ dukcije je objektivan proces. U stajao je p ro tiv onih socijalista koji su tvrdili da treba radniku dati pun proizvod rada, pun njegov proizvod. Rekao je: to je glupost, to ne dolazi u obzir, društvo m ora odvajati za proširenu reprodukciju. To je i kod nas bilo, je r to u kapitalističkom društvu radi kapitalist. I M ark s je na nekoliko mjesta kazao: njegov profit nije n jegov dohodak, je r on jedan dio toga m ora dati u proširenu rep ro ­ dukciju, inače će kao kapitalist propasti. T aj je dohodak, koji on lično troši, m an ji nego što je n jegov profit. K od nas bi to trebalo značiti, da bism o m orali n a neki način objektivirati ovu potrebu da se daje za proširenu reproduk­ ciju. T ak av instrum entarij još nismo izradili. M i smo dosad cjelokupni višak rada centralizirali i d ije lili ga na investicione fondove, na fondove opće potrošnje i slične stvari. I sada kad idemo na to da proširujem o potrebni dio radnog dana, moramo postići da neposredni proizvođač neposredno — bez posredstva države — utječe i na raspodjelu ovog dijela koji je dosad bio višak radnog dana. Tu smo n apravili prve korake, tj. pustili smo samo u jednom dijelu društvenih radnih organizacija re­ lativno 'slobodno form iran je ličnog

dohotka i relativno slo­

bodnu raspodjelu u poduzeću na lične dohotke i na fondove. T u je p rv i korak. K ak o ćemo n apraviti ovu proširenu repro­ dukciju i bankarstvo, još ne znamo. Osim toga, kao što vidite, tek idemo na to da 70 procenata toga prebacujem o na p riv ­ redu. Dakle, tu je veliki i ogrom ni proces p retvaran ja ovog radnog dana u potrebni radni dan, gdje su n jegovi instru­ m entariji — tok pred avan ja tih stvari — tek u zametku. O vo

842

je, međutim, proces koji je počeo; koji nije sasvim jasan i na kojem radimo. Č itav je Savez komunista u posljednje vrijem e bio građen na jednom dru gom principu. On je bio građen na principu da usm jerava razvoj društva. Osnovni elementi za razvoj društva su b ili u akum ulaciji i ovoj društvenoj potrošnji. Jer, eko­ nom ski sm jer društva je ovisio o tome hoćemo li dobro inve­ stirati ili nećemo i hoće li ta suma koju investiram o biti veća ili m anja. P rem a tome, tu je trebalo voditi bitku. S a v se Savez kom unista prem a tome i orijentirao da tu dade bitku. I dali smo. N a ra v n o tako, d a se P a rtija i Savez komunista sa svim tim postupcima — manje^više neposredno, zatim posredno — a li ipak se sav vezao na ključne punktove, tj. na komitete. A sve ostalo su bile transmisije. Onaj njegov životni dio, ona njegova osnovna organizacija je time slabila, je r n ije im ala zapravo čime raspolagati. B o rila se samo zato da njen rad bude što uspješniji i da što uspješ­ n ije ispunjava ova d avan ja društvu. B u du ći da idemo na ovaj d ru gi proces, stvar se m ijenja. O na sad kao osnovna organ i­ zacija m ora da traži druge oblike organizacije, upotrebe tih m aterijaln ih sredstava za razvoj društva. N ije to više državna organizacija, n ije to više niti partijski odnosno komitet Saveza komunista, nego ona sama. To znači, njoj se u prvom redu m ora dati m nogo veća uloga, ona m ora da bu d e pionir samo­ u p ra v lja n ja i pionir razvoja sam oupravljanja. K od toga se može postaviti pitanje: dobro, a što je sada sa državom? V i ćete p rim ijetiti da u prvim nacrtim a dokum enata o reor­ ganizaciji Saveza kom unista čak riječ »d rž a v a « nije n i upo­ trebi jena, da je s negodovanjem gledano na izraz »diktatura proletarijata«, da je čitav niz takvih elem enata koji su pod­ sjećali n a stari sistem bio izbačen. B aš zato što se te uloge sm anjuju, prem a njim a je trebalo odrediti precizan stav. To jest, ako ukidam o državu, onda to treba reći. A li ostaviti to pitan je nerečeno, nemoguće je. A k o samo sm anjujem o u logu države, onda to treba reći. I zato se onda otvorila diskusija o tome, što je država i gd je je ta organizacija koja je nosila državu još u funkciji reprezentanta radničke klase, a gdje ona to nije i g d je postaje birokracija.

343

A k o gledam o s form alne strane stvari i vratim o se n a su­ protnost etatizam -radnička klasa, onda ćemo reći: uloga države je još uvijek vrlo velika, ogromna, odlučujuća i prem a tome jed va da smo n ap ravili veliki napredak u sam oupravljanju. I sad počinju diskusije koja organizacija bolje odgovara jednim a ili drugim a. A li dok -ne preciziram o ovo, dotle nećemo naći niti izlaza iz tih diskusija. M i možemo glatko reći i — m ada smo se svi bacili na organizaciju državne vlasti u prvo v ri­ jem e — da smo bili p ravi reprezentanti radničke klase. Im ali smo i k u m u lirali veliku vlast u svojim rukam a, uveliko raspo­ lagali ovim sredstvim a. M eđutim , uz puno p o v jeren je te iste radničke klase. N ik a d a nam n ik ak av -bitan p rigovor nije sta­ vila, čak je taj razvoj odgovarao objektivnim zakonim a njenog razvoja. K ad a se stvari počinju mijenjati? To je pitanje, da tako kažem, praktičnog istraživanja. V i znate da smo negdje pred pet-šest godina ili nešto više došli u jednu akutnu k rizu d r­ žavne vlasti. N ism o m ogli riješiti čitav niz pitanj-a d a ljn je g razvoja. D olazi na Savezno izvršno vijeće pitanje raspodjele sredstava, onda nastaju takve rasprave da se do n ikakvog prin ­ cipijelnog rješenja nije m oglo doći. To je bio p rv i simptom da mi više tu radničku klasu ne predstavljam o uvijek. Iz toga su slijedili kom prom isi i one političke fabrike. Zatim su nam se po općinama i d ru gd je razvili oni što smo ih zv ali »d rm a ­ tori« i različite gazde, k oji su odlučivali svom politikom i gradili prem a svom nahođenju, što opet n ije davalo p ra v iln e odgovore za razvoj stvari. T u se počela ta državna aparatura — a time i partijski vrh ovi i srednji slojevi i vrh o vi — odva­ jati od klase. T u je počelo ono što se danas naziva b iro k ra­ tizmom i gd je je trebalo reći — ne! R azlog tom o d vajan ju je bio to, što su društvene produk­ tivne snage prerasle onaj sistem. I trebalo je te društvene p ro­ duktivne snage dovesti u sklad sa političkim sistemom. To smo u državnoj u p ra v i počeli provoditi novim Ustavom , g d je sm o unijeli čitav niz elem enata sam ou pravljan ja i olakšali rješa­ van je takvih problem a. Recimo, danas im am o rasprava oko ovih investicija i sličnih stvari s kojim a još raspolaže država. A li više ne nerješivih. I m ogu reći da su danas diskusije unutar tih državnih v rh o v a m nogo m anje nego što su ikad ranije bile. U p ra v o zato što su nađeni kanali za rješav an je problem a.

344

O v d je smo rekli, da možemo zacrtati kada je počelo i kada: je to odvajan je od neposrednog proizvođača došlo do većeg značaja. Sad smo — rješivši nekoliko problem a u državnoj organizaciji, rješivši nekoliko problem a u organizaciji podu­ zeća — znali i bilo je potpuno jasno, da će Savez kom unista — ako ostane n a staroj organizacionoj shemi — visiti u zraku. Ili će pritiskivati da se stvari rješav aju na stari način unutar državne u p rave s kojom je bio usko vezan, ili se neće snaći u datom momentu. P rem a tome, trebalo je i n jega reorganizirati. N a kojim osnovama? N a osnovam a (Samoupravljanja. O d ­ m ah slijed i slijedeće pitanje: što to znači? T o znači, on m ora biti i sam izraz sam oupravljanja. To znači, n a prim jer, Cen­ tralni komitet je taj koji m ora da radi ono što mu osnovne organizacije narede. To znači od prilike, pretvaram o se da tako kažem u službenike; što nam tko naredi to ćemo uraditi. T a k v u tezu naravno nismo m ogli prim iti, je r ono što čini Savez komunista to je da vodi radničku klasu u njenom historijskom zadatku, d a predstavlja n jen u svijest. D akle, da je još u vijek potrebna jedna organizacija k o ja će tu svijest predstavljati i realizirati. To ne znači da ne možemo uopće postaviti organ i­ zaciju Saveza kom unista na sam oupravljanje. N aprotiv, govo­ rim o procesu p ostavljan ja na princip sam oupravljanja, ali ne na sam ou pravljan je u jednom smislu, ne na ono što god netko zaključi m i m oram o provoditi. Jer, tu su u priličnoj m jeri jasni principi historijskog zadatka radničke klase, k oji su za nas a p riori obavezni. P rem a tome, ito je jedini uslov zbog kojega ne možemo da se podredim o svakom sam oupravljanja!, baš zato što treba sam oupravljan je dovesti u sklad sa historijskom ulogom radničke klase. T u je proces u toku i taj proces teče i mi smo svi suglasni u tome. D iskusija oko toga se vodila ili se vodi od prilike ovako: da li smo neposrednom proizvođaču velika prava, dali smo mu organizaciju n jegovog poduzeća, dali smo m u p ra v a u komuni, u republici i u savezu. O n im a d a odluči sve što treba da od­ luči, tj. u skupštini kom une, u skupštini republike, u Saveznoj skupštini. D a li će odlučiti d obro ili krivo, to je njegova stvar, time se on afirm ira. P rem a tome, m i tu m anje-više nem am o što da radim o. Z nači van jska politika, vojska, sve je tamo, mi tu nem am o šta da radimo. T o je b ila jedn a teza. Ona se, na­ ravno, bazira — kao što vidite — na p recjen jivan ju stupnja

345

sam o u p ravljan ja koji je kod nas dat. M i takvog sam ouprav­ ljača koji bi utjecao do gore još nemamo. I, prem a tome, ovo b i značilo dati stvar ,u ruke — kome? U p ra v o onom srednjem sloju ili višem sloju, ali k o ji se odvojio od sam oupravljača. A to je po jednoj ocjeni značilo predati i Savez komunista i d r­ žavnu politiku u ruke onoga što se počeo birokratizirati. Po drugim a, to je trebalo značiti obratno: sam oupravljač je do­ voljno jak da na sve to uspije da utječe. To su, naravno, dileme i tu sada treba dati ocjenu. I mi sm o sad počeli da radim o na tome da sistematiziramo te disku­ sije. I ne samo diskusije, nego i naučna istraživanja da bismo tačno utvrdili do koje m jere država postoji, -a ona m ora da po­ stoji, to je van diskusije — i do koje m jere je razvijen samo­ u p ra v n i aparat. I koji su osnovni elementi n jegovog daljn jeg razvijanja. M i smo se zalagali odm ah od početka za organizaciju S a­ veza komunista unutar poduzeća radi toga, što je tu potrebno riješiti čitav niz problem a. I to upravo onih problem a kako da se onaj potrebni radni dan produži i upotrebi tako, da se u njem u krije i onaj osnovni motor razvoja društva. To je, naravno, značilo isključiti Savez komunista od onih p riv re d ­ nih problem a k o ji su nastajali time što je ta ista organizacija bila transm isija direktora i u p rav e poduzeća — p rem a tome se svađala oko dnevnih problem a. S dru ge strane, nije disku­ tirala ni o problem im a komune, ni o problem im a neposrednog života, ni o problem im a koji su tu, recimo, granu industrije raizvijali dalje. D akle, m oram o sve to staviti na dnevni -red takvih organi­ zacija. Zato smo se odlučili da te organizacije ne budu male, nego velike, zato smo se odlučili da ti lju d i sudjeluju i u kon­ ferencijam a unutar kom une i organizacije u komuni. Vidite da je jedinstvo oko tih organizacionih form i bilo praktički potpuno od p rv o g dana, m ada treba još da dodam , da tu neke stvari nisu niti date. N isu dati viši oblici organizacije Saveza kom unista. Zašto je tu b ilo jedinstvo prilično veliko i jasno? Zato, što nisu date definitivne form e, nego form e koje om ogućuju da se u njim a odvija pravilan razvoj i om ogućuju da se utvrdi ovo objektivno stanje g d je je danas sam oupravljanje. T ako da ta precizna ocjena za ovu organizacionu form u n ije bila niti po­

346

trebna. D iskusije su nastale oko tumačenja, tj., što mi moramo postići preko tih organizacionih formi? N e k i su n aglašavali čvrstinu organizacije, naravno na novim osnovicama, a drugi sam oupravnost i politiku odozdo. T em eljilo se jedno na p re ­ cjen jivan ju sam oupravljanja, a drugo na p recjen jivan ju pot­ rebe intervencije — ili, ako ne intervencije, onda orga­ nizacije. D iskusije koje tu još traju — i trajat će vjerojatno do kongresa ili nešto prije kongresa — mislim da će samo upotpuniti m ogućnost pravilne reorganizacije. A li, ona se sada već provodi. Ona će već do tada dati i odgovore na neka od ovih pitanja današnjeg razvoja. D iskusije koje smo sada počeli vrlo su odgovorno smještene na objektivne zakone kretanja društva. V jero jatn o na n jih kroz štam pu nećete tako skoro dobiti odgovor, ali ćete ih početi dobivati kroz nekoliko mjeseci. I onda ćete i v i kao i mi mnogo kvalificiran i je moći dati odgovore i na to što treba u slijedećem periodu postići. Jer, onaj opći cilj kojega smo svi zacrtali — da treba da način i metod rukovođenja prom ijenim o, da n a­ pravim o od Saveza kom unista jednu efikasniju organizaciju u uslovim a sam ou p ravljan ja — taj je jasan. Sam o nisu jasni svi elem enti kako to postići? I tada ćemo dati odgovor i na to. Iako sam prilično dugo govorio, ipak, m islim da vam sada neću moći razjasniti praktične izglede toga, nego sam htio više da vas upozorim gd je su problem i i gd je ih treba tražiti. I da ćemo tu v rlo skoro naći rješenja koja će biti vrlo usaglašena, a oni elementi k o ji bi nas p ovukli n atrag neće moći naći ni­ k ak vog mjesta.

347

Mndehs pojmova A m o r t i z a c i ja

— birokracija: vidi posebno — dohodak 190 — položaj u društvu 151, 233, 235, 335, 344 — stručnost i kadrovi 124— 125 — troškovi 193, 225, 265 — uloga u privrednom siste­ mu 144— 145, 151, 165— 166, 183— 184, 204, 233, 235, 335

Agrarno pitanje i odnosi — vidi selo

Akumulacija — formiranje 31— 32, 34, 37, 61, 68— 69, 71, 73, 201, 204, 260, 264, 267, 292, 341 — funkcija 201— 205, 260, 264, 341— 342 — i amortizacija 292 — i potreban rad 35, 203— 204, 341 — i produktivnost rada 34, 161 — i proširena reprodukcija 201— 204, 264, 292 — i standard 139 — kretanje 161, 260, 263 — planiranje 292 — stopa 71, 79 — ubiranje 164 — viška rada 202— 204

— funkcija 38, 208— 209, 267— 269, .291— 293, 313 — i akumulacija: vidi posebno — i bankarski sistem 206— 207, 267— 268 — i cijena 206, 291 — i dohodak 206— 208, 267— 269, 291— 293 — i proširena reprodukcija 267— 269, 291— 293, 313 — i raspodjela 205— 206 — i troškovi proizvodnje 206, 267— 268, 291— 293 — stopa 205— 206, 209, 267— 268, 292— 293, 313 A n t i f a š is t ič k a

fro n ta

— uoči revolucije 247, 329— 330

197— 198,

A u t o m a t i z a c i ja

— i društveni odnosi 228— 229 — i samoupravljanje: vidi po­ sebno

Bankarski sistem — i amortizacija: vidi poseb­ no — instrument države 340 — instrument proizvodnje 168, 205, 267— 269 — investiranje 194, 204

349

— i proširena reprodukcija 204, 267— 269 B ila n c a

p la ć a n ja

C e n t r a li z a m

— deficit 166 — sa zemljama u razvoju 212 — stimuliranje izvoza 163 B ir o k r a c i ja

— i nacionalizam: vidi po­ sebno — i privredni razvitak 168, 193, 334, 344 — i samoupravljanje 339— 340, 345 — u radničkoj klasi 285, 334, 339— 340, 344— 346* — u Savezu komunista: vidi posebno — vlast 334— 335, 340, 344— 346 B lo k o v i B o sn a i H e rc e g o v in a

— položaj u Jugoslaviji 271 — privredni razvitak 271 i je d in s tv o

— vidi nosi

međunacionalni

od­

Budžet

— vidi opća potrošnja B u r ž o a z ija

— i država: vidi posebno — i međunacionalni odnosi: vidi posebno — i nacionalizam: vidi po­ sebno — i revolucija 337— 338 — razvlaštenje: vidi kapita­ lizam — uloga u razvitku Jugosla­ vije 25— 26, 196— 198, 246— 247, 255— 256, 273— 274, 276, 322— 332, 337— 339

Centralizacija — proširene reprodukcije: vi­ di posebno

350

— centralni fondovi (Opći in­ vesticioni fond: vidi inve­ sticije) 242, 263 — i država: vidi posebno — i nerazvijeni: vidi posebno — lokalni 184— 185 — republički 184, 246, 252— 253 — savezni: vidi i federacija — u odlučivanju 117, 163, 184, 194— 195, 202— 204, 242, 287, 339 — u privrednom razvitku: vi­ di posebno — u privrednom sistemu: vi­ di posebno C ije n a

— vidi međunarodni odnosi

B ra tstvo

— sredstava 202— 204 — viška rada: vidi posebno

— dohodna 89 — hrane 162— 163, 215— 216, 266, 341— 342 — i amortizacija: vidi po­ sebno — i društvena podjela rada 312— 313, 317 — i produktivnost rada 34— 35, 86— 88, 216 — i stopa rasta 77 — i zakon vrijednosti 5, 22 — monopolska 54 — opće kretanje 311— 313 — osnovnih sredstava: vidi posebno — planirana 22, 32 — produkciona 44— 45, 49, 52— 57, 60, 75, 78— 79, 81— 82 — radne snage: vidi posebno — režim 44— 45, 54— 55, 75— 90, 149, 162, 184, 187, 208, 210— 211, 215— 216, 263, 311 — 312 — sirovina 162— 163, 167, 216, 263, 266 — stabilizacija 122, 184, 311— 312

— usluga 138— 139, 341— 342 — vrijednosna 22, 32, 52, 54, 75, 78, 80, 82

D ecentralizacija

— u investiranju: vidi po­ sebno — u odlučivanju 35, 117, 163, 184, 186, 194, 267 — u privrednom razvitku: vi­ di posebno — u raspodjeli: vidi posebno

Demokratski centralizam — u Savezu komunista: vidi posebno

Devizni režim — instrumenti 315

147, 310, 313,

D ik t a t u r a p r o le t a r ija t a — forme 171— 172 — vidi i radnička klasa

Dohodak

— formiranje 32, 54, 61— 63, 70, 188— 190, 206— 208, 217— 221, 267— 268, 291— 293, 340 — 342 — i amortizacija: vidi po­ sebno — i proširena reprodukcija 292, 293, 342 — osobni: vidi posebno — raspodjela 3— 8* 12, 206, 268, 291— 293, 342 — sistem 286, 289, 291— 292, 316, 340— 341 — u kulturi 191, 220 — u obrazovanju 220— 221 — u upravi 190 — u zdravstvu 188— 190, 217—

220

Društvena reforma — i međunacionalni odnosi: vidi posebno — i nacionalizam: vidi po­ sebno — i samoupravljanje 246 — nova etapa revolucije 231

— 240, 251— 252, 256, 309 — privredna: vidi posebno — provođenje 316— 317 — vidi detaljnije: samoupra­ vljanje, Savez komunista D ru štven a

sred stva

— cijena 44— 92, 148, 150, 164, 209— 211, 293— 294 — »kapital« 209— 210, 239 — opterećenje 210 — oročavan je 207 — upravljanje: vidi akumula­ cija, investicije, obrtna sredstva, osnovna sredstva, privredni razvitak, proši­ rena reprodukcija, samo­ upravljanje D ru štven e

s lu ž b e

— administracija: vidi po­ sebno — i nerazvijeni: vidi posebno — i princip dohotka 190— 191, 217, 219— 221 — obrazovanje: vidi posebno — planiranje: vidi posebno — rast 100— 102, 209, 217— 218, 225— 226 — uloga proizvođača: vidi sa­ moupravljanje — zdravstvena služba: vidi posebno D r u š t v e n i p la n o v i

— vidi planiranje D ru štven o

v la s n iš tv o

— društveni odnos 38, 58— 60, 200, 210, 262, 284— 285, 293 — državno: vidi država D ru štvo

— humanizacija 227— 229 — klasna struktura 334— 336, 339— 340 — organizacija 208 D ržava

— buržoaska 334— 335, 339 — centralizam 339 (vidi po­ sebno za detalje) — društvena uloga 334— 340, 343

351

— etatizam: vidi posebno — i višak rada 335, 340— 341 — klasni karakter 335, 338, 340 — novog tipa 338— 340, 343— 344 — odumiranje 284, 343 — uloga u privredi 285, 293 — 294, 334— 335 — uprava: vidi administra­ cija — vlasništvo državno 38, 58 — 59, 209— 210, 262, 284— 285, 293 — vlast 233, 235, 252— 253, 284 — 286, 334— 341, 343— 344

J

D r ž a v n i k a p ita liza m ,

— elementi u razvoju sistema 205, 210— 211, 226— 227 — privilegije 226— 227

Ekonomska jedinica — vidi radna jedinica E k onom sk i stvo m

odn osi

s

in o z e m ­

— sistem 211— 214 — vidi i vanjska trgovina E k o n o m s k i r a z v it a k

— vidi privredni razvitak E k o n o m s k i s is t e m

— vidi privredni sistem E t a t iz a m

— i samoupravljanje 334— 335, 339, 344 — i Savez komunista: vidi posebno — klasna suština 334— 335, 339 — vidi i država E t ik a

— princip 230

jednakosti

229—

Federacija — centralizam (vidi i poseb­ no) 246, 252— 253

352

— funkcija 110, 114, 117, 194, 209, 243— 244, 246, 252— 253, 260 — i kreiranje vanjske politike 116— 117 — i privredni razvitak (vidi i posebno) 157, 209, 223 — i privredni sistem: vidi po­ sebno — i veliki objekti 209 — kohezioni element 110, 114, 117, 243— 244 — nacionalni ključ: vidi me­ đunacionalni odnosi — nacionalno pitanje: vidi međunacionalni odnosi — odnosi s republikama: vidi republika — razvoj socijalističkih odno­ sa 194, 246, 252— 254, 260, 275 — temelji 194, 246, 252, 275 — zaduženje 209

Hrvatska — antifašistička fronta 197, 256, 328— 329 — deklaracija o jeziku: vidi međunacionalni odnosi — HSS 196— 198, 247, 256, 329— 330 — kapitalistički razvitak 25— 26, 196— 197, 255 — nacionalizam: vidi poseb­ no — nacionalni pokret 255— 256, 323 — nacionalno pitanje: vidi međunacionalni odnosi — perspektive razvoja 15, 121, 147— 148, 279 — položaj u Jugoslaviji 103— 104, 16— 117, 144, 146— 148, 196— 198, 243, 247, 255— 256, 270, 274 — proces nestanka klasičnog sela 28 — radnički pokret 325— 327

— revolucionarno vrenje 1918. 25— 26, 196— 197, 255, 325— 327 — Riječka rezolucija 255 — Savez komunista: vidi po­ sebno — zaostajanje industrije 15, 104, 146— 147

Industrija — bilance 16— 17, 43— 92, 93 — 97, 146— 148, 161 — društvena sredstva: vidi posebno — i međunarodna podjela ra­ da (vidi i posebno) 93— 97, 117, 147— 148, 163, 211— 212 — intenzifikacija 148— 150, 163, 167, 211 — kadrovi: vidi posebno — modernizacija: vidi po­ sebno — opremljenost 15, 47— 92, 150, 211— 212 — produktivnost rada: vidi posebno — proširena reprodukcija: vi­ di posebno — razvojna politika 37— 92, 93 — 97, 121— 122, 150, 186— 187, 209— 211 — rentabilnost 56— 92, 164, 186— 187, 210— 211 — serijska proizvodnja 14 — struktura 37— 92 — uvoz opreme 211— 212 — zalihe: vidi posebno — zaostajanje 14— 15, 104, 146— 148, 211

Integracija — međurepublička 117, 258 — proces razvoja 117, 239 — u privrednoj reformi 258

Inteligencija — i nacionalizam 245— 246 — i samoupravljanje 246, 276 — i Savez komunista: vidi po­ sebno 23 Aktuelni problemi

— položaj u društvu 151, 156, 245— 246 — vidi i kadrovi In te n z iv n o

p r iv r e đ iv a n je

— vidi privredni razvitak I n v e s t i c i je

— efikasnost 13— 18, 187, 202, 209— 210, 213, 242, 279, 312, 343-344 — ekstenzivno ulaganje 148, 161, 168, 209, 213, 242, 344 — decentralizacija 7, 13— 18, 194, 209, 267 — i osobna potrošnja: vidi posebno — i proširena reprodukcija 67— 71, 168, 202— 204, 267— 268, 342 — i višak rada: vidi posebno — opći investicioni fond 194 — opseg 202— 204, 213 — preuzete obaveze 313 — raspored 144, 154, 202— 204, 209, 267, 279, 312 — restrikcije: vidi posebno — stopa rasta 25— 27, 62— 68, 148 — uloga banaka: vidi bankar­ ski sistem — u nacionalnom dohotku 63— 65 — u sistemu planiranja 12— 18, 237, 312 — veliki objekti 209, 213, 279, 313 Iz v o z

— na Zapad 212, 214 — orijentacija 95— 97, 212— 214 poznavanje tržišta 147— 148 restrikcije 167 stimulacija 163 u socijalističke zemlje 213 — 214 — u zemlje u razvoju: vidi posebno — vezivanje za uvoz 94— 95,

— — — —

211

353

— vidi i međunarodna podje­ la rada; vanjska trgovina

K o m u n is tič k a K r e d itn a

međunacionalni

p o lit ik a

— režim 312—313, 315

Jugoslavenstvo — vidi nosi

p a r t i ja

— vidi Savez komunista

od­

Kadrovi — i organizacija rada 124— 128 — obnavljanje 125— 126 — raspored 124— 128 — specijalizacija 126— 127 — u Savezu komunista: vidi posebno — vidi i obrazovanje

Kamati — i profit: vidi posebno — i proširena reprodukcija 293 —■ na osnovna sredstva: vidi posebno — stopa 292

K u ltu r a

— dohodak 191— 192, 279 — financiranje 155— 156, 191 — 192, 220, 276— 277, 279 — individualno stvaralaštvo 276— 279 — jugoslavenska integracija: vidi međunacionalni od­ nosi — kulturna politika 277— 270 — nacionalizam: vidi posebno — opći položaj 276— 279 — položaj knjige 120, 191, 279 — samoupravljanje: vidi po­ sebno — unutrašnja raspodjela 276 — 279 — upletanje 277— 278 — usmjerenost 108, 120, 155— 156, 191— 192, 277— 279

Kapital — agens proizvodnje 200— 201 — akumuliranje 61, 203, 239 — društveni odnos 200— 201, 239 — formiranje 203 — konstantni 36, 68— 91, 291

Kapitalizam — državni: vidi posebno — razvlaštenje 200, 284, 336— 337

Koegzistencija — vidi međunarodni odnosi

Komuna — financiranje obrazovanja 226 — lokalizam 144, 157, 168, 209, 344 — samoupravljanje 194, 285 — sistem 285 — uloga u privrednom razvit­ ku 209, 233, 344

354

o k a liz a m

— i komuna: vidi posebno

Makedonija — nacionalni preporod 274 — položaj u Jugoslaviji 274 M a t e r i ja l n i t r o š k o v i

— i amortizacija: vidi po­ sebno — i reprodukcija 291— 293 — u proizvodnji 267— 269, 291 M e đ u n a c io n a ln i o d n o si

— balkanska federacija 324— 325 — buržoazija 196— 197, 246— 247, 273— 274, 276, 322— 332 — deklaracija o hrvatskom jeziku 319— 332 — hegemonizam 242, 257, 260, 275— 276, 321— 322, 327, 329, 331

— i historiografija 116, 193— 194, 196, 243— 247, 255— 256, 321— 331 — integracija kulture 196 — internacionalizam 245, 323 — i reforma 242, 252, 257— 258, 279— 280 — i Savez komunista 195, 241— 247, 249— 260, 319, 322, 327— 332 — i socijalizam 196, 241— 245, 251— 254, 256— 258, 260, 275— 276, 331— 332 — i suradnja u svijetu 116, 332 — i Ustav: vidi posebno — jezik 257, 319, 322 — jugoslavenstvo 111, 115— 116, 195— 196, 257, 275, 325 — 326 — međurepublički: vidi po­ sebno — nacionalni ključ 254 — nacionalno pitanje (vidi i — Savez komunista) 196— 197, 246— 247, 255— 256, 274— 275, 320— 322, 325— 331 — narodnosti 276 — nepovjerenje 245, 257 — predrasude 320— 321 — ravnopravnost 111, 245, 250— 251, 253, 256— 257, 276, 331— 332 — slavenstvo 257, 323— 325 — slom predratne Jugoslavije 322, 328— 331 — sporazum Cvetković— M aček 196— 198, 247, 256, 274, 329— 330 — temelji jedinstva 110— 111, 114— 116, 196, 245, 249, 252, 256— 257, 275— 276, 328, 331 — 332 — ujedinjenje 1918. 196— 197, 255, 322— 327 — unitarizam: vidi nacionali­ zam

— vidi i federacija, međure­ publički odnosi, nacionali­ zam, Savez komunista M eđ u n a rod n a

p o d je l a

ra d a

— i kreiranje vanjske politike 117 — uklapanje 94— 98, 104, 117, 147— 148, 163, 211— 214, 223, 237— 238, 261— 271, 313— 315 M e đ u n a ro d n i odn osi

— blokovska konstelacija 232 — 233 — ekonomski 236— 237, 260, 266— 267 — koegzistencija 232— 233, 235, 238, 260, 266, 332 — među socijalističkim ze­ mljama 232, 237 — položaj Jugoslavije: vidi vanjska' politika M e đ u r e p u b lič k i od n osi

— — — — — —

— —

i federacija: vidi posebno integracija: vidi posebno i reforma 263, 280 lokalizam i regionalizam 110, 114, 144, 146— 147, 258 međunacionalni: vidi po­ sebno nacionalizam (vidi i poseb­ no) 144, 146— 147, 151— 152, 193, 242— 244, 252— 254, 258 razvoj 110, 114, 243— 244, 254, 276 Srbija— Hrvatska 243— 244, 257, 270

M i g r a c i ja

— radne snage 128— 129, 167 — stanovništva: vidi posebno M o d e r n i z a c i ja

— — — —

i kadrovi 124 i osobni dohodak 105 i unutrašnje tržište 94 i vanjsko tržište 94— 95, 214 — poljoprivrede: vidi posebno — ubrzavanje 206, 210, 214, 266 — zaostajanje 15, 150, 210

355

Monetarni sistem — devalvacija dinara 231— 232, 235 — i kreditna politika: vidi posebno — kontrola emisije 312— 313 — konvertibilnost 235 — utjecaj 312— 313

Nacija — historijski razvoj 273— 276 — i radnička klasa 247, 254— 256 — i socijalizam 273— 276, 331 — međunacionalni odnosi: vidi posebno — nacionalni interes 252, 254 — 256 — pravo 245 — pripadnost 111, 115— 116, 195— 196, 275— 276 — ravnopravnost: vidi među­ nacionalni odnosi — samoopredjeljenje 323— 324, 327

Nacionalizam — administrativno sprečava­ nje 245, 253— 254 — hrvatski 242— 245, 279— 280, 319— 332 — i birokracija 193, 243, 253 — i buržoazija 273, 276, 322— 327, 330 — i historiografija: vidi me­ đunacionalni odnosi — i inteligencija 244— 245 — i nerazvijeni 242 — i omladina 257 — i razvoj socijalističkih od­ nosa: vidi međunacionalni odnosi — i reforma 258, 279— 280 — i Savez komunista 193, 241 — 247, 249— 254, 319— 332 — i višak rada 152, 193 — klasni karakter 193, 252 — porast 249— 253, 275— 276,

356

279, 320 republički 252— 254, 279 srpski 322, 327 u kulturi 244— 245 unitarizam 242, 251, 322 u privrednom razvitku 6, 144— 147, 151— 152, 158, 168, 193, 242— 243, 279— 280 — velikodržavni (vidi i cen­ tralizam) 251— 252, 322

— — — — —

N a c i o n a ln i d o h o d a k

— dio za neto-investioije 63— — 71, 168 — i osobna potrošnja: vidi posebno — po stanovniku 160, 259, 269— 270 — udio profita 66 N a c i o n a l n o p i t a n je

— vidi federacija, međuna­ cionalni odnosi, nacionali­ zam, Savez komunista N a g r a đ iv a n je

— vidi osobni dohodak N a ja m n i o d n o s

— i kapital 58, 200, 336 — ukidanje 10, 42, 58— 59, 172, 200, 235, 337 N a r o d n o o s lo b o d ila č k i o d b o r i

— oblik vlasti 284, 338 N a ro d n o sti

— međunacionalni odnosi: vidi posebno — položaj 110— 111, 257, 276 — Šiptari 257 — Talijani 257 Nauka

— financiranje 221— 222 — i društveni razvoj 154,

221—222 — i privreda 153— 154, 221—

222 — usmjeravanje 221— 222 N e p o s r e d n i p r o iz v o đ a č

— vidi privredni sistem, rad­

nička ljanje

klasa,

samouprav­

Neprivredne djelatnosti — društvene službe: vidi sva­ ku posebno — ekonomska osnovica 33, 186, 188— 192 — i samoupravljanje: vidi posebno

Nerazvijene zemlje — vidi zemlje u razvoju

Nerazvijeni krajevi — fond za razvoj 167— 168, 194— 195, 222— 225, 259, 263— 264 — i centralizam 216, 223— 224, 269 — i društvene službe 119, 219— 221, 225— 226 — i nacionalizam: vidi po sebno — i privredni sistem 263— 264, 269 — i reforma 263— 264, 269 — kapitalistički put 159— 160, 224, 264 — migracija radne snage: vi­ di posebno — odnos s nerazvijenima 158 — 159, 167, 194— 195, 223— 224, 226, 242, 258— 260, 263— 264, 267, 269— 270 — razvitak 7, 158— 159, 163, 167— 168, 186, 194— 195, 216, 219— 226, 259— 260, 261— 263, 267, 269— 271 — u društvenoj podjeli rada 195, 222— 225, 259— 260, 263, 267, 269— 270

Nezaposlenost — vidi zaposlenost

Obrazovanje — financiranje 155, 220— 221, 226

— i izgradnja kadrova 98— 100, 109, 118— 119, 124— 126, 155, 220— 221 — i komuna: vidi posebno — i omladina 131, 133, 136 — opći stupanj 118— 119, 220 — 221, 225— 226 — reforma 133— 134, 220— 221, 315 — sistem 119, 155, 220— 221, 226, 315 — uloga republike 225 — visoko školstvo 220— 221 O b r tn a sre d stva

— restrikcija 12, 207 — režim 12— 16, 207 O m la d in a

— i nacionalizam: vidi poseb­ no — i Savez komunista: vidi posebno — organizacija 133— 134, 304 — perspektiva zapošljavanja: vidi zaposlenost — položaj u društvu 106— 108, 126, 131— 141, 302— 306 — predratna 305— 306 — revolucionarnost 305 — u svijetu 305 O p ć a p o t r o š n ja

— budžeti 269 — indirektna davanja 100— 102, 217— 220, 269 — investicije: vidi posebno — uloga proizvođača 217— 218 — u sistemu planiranja 12 — vidi i društvene službe O p ć i in v e s tic io n i fo n d

— vidi investicije O r o č a v a n je

sre d s ta va

— vidi društvena sredstva O s n o v n a sred stva

— cijena: vidi društvena sredstva — kamati 164, 205, 209— 210, 233, 293 — po zaposlenom 44

357

— vidi i društvena sredstva

Osobna potrošnja — i investicije 187— 188, 203, 313 — impulsi 264— 265, 313— 314 — i tržište 264— 265 — i višak rada: vidi posebno — luksuzna 264 — u nacionalnom dohotku 203, 217— 218 — u planiranju 12 — vidi i osobni dohodak

Osobni dohodak — funkcija 19, 74— 75, 105— 106, 123, 126, 148, 150, 155, 186— 187, 207— 208, 217, 311, 313, 317, 340— 341 — honorarni rad 105— 106 — i modernizacija 105, 148, 150, 228— 229 — i produktivnost rada 105— 106, 123, 136, 186— 187 — izjednačavanje 47, 76, 83 — nivo 5, 105— 106, 122— 123, 129, 138, 148, 150, 155, 164, 186— 187, 210— 211, 217, 228 — 229, 311, 313 — oblici nagrađivanja 2, 10, 42— 47, 106, 125 — oporezivanje 164 — po rezultatima rada: vidi raspodjela — službenika 151 — srednja vrijednost po za­ poslenom 43, 81— 86 — u kulturi 276— 279 — u zdravstvenoj službi: vi­ di posebno

Partija — vidi Savez komunista

Partikularizam — u privredi 6, 13 — vidi i lokalizam, međuna­ cionalni odnosi, nacionali­ zam, regionalizam

358

P la ć a

— vidi osobni dohodak P l a n i r a n je

— akumulacije: vidi posebno — društvene službe 192 — i proširena reprodukcija 57, 207 — i raspodjela 4, 12, 91 — i stihija 24 — i tržište 185 — i vlasništvo 24, 58— 59 — i zakon vrijednosti 22— 24, 31, 49— 52, 185 — i obuhvatnost 23, 51— 52, 58 — perspektivno 222 — sedmogodišnji plan 222 — sistem 5, 10, 12— 15, 65, 91, 143, 145, 185, 192, 222, 262 — Staljinova teorija 23— 24 — uloga 192, 262 — uloga planera 27, 58, 292 P l a t n a b ila n c a

— vidi bilanca plaćanja P o d u z e tn ič k a

d o b it

— i profit: vidi posebno — uloga 207, 292, 340 P o l jo p r i v r e d a

— agrarni odnosi: vidi selo — cijena proizvodnje 29— 30, 165, 167, 210— 211, 215, 266 — cijene: vidi posebno — industrijska proizvodnja 215, 265— 266 — i socijalizam 265— 266 — izvoz proizvoda 163, 167, 265 — modernizacija 29, 150, 165, 210, 216, 265— 266 — podruštvljavanje 214— 215 — poslijeratne etape razvit­ ka 27, 30, 215, 265— 266 — prinosi 29, 150, 165, 211 — produktivnost rada: vidi posebno — pšenica 17, 29, 215, 266 — put razvitka 34— 35, 150, 210— 211, 214— 215, 265-266

— rentabilnost 215— 216, 265 — 266 — stočarstvo 17, 215— 216 — subvencije 215 — ulaganja 30, 266 — viškovi 265— 266 — zadrugarstvo: vidi posebno P orezi

— na osobni dohodak: posebno — u kapitalizmu 293

vidi

P o tr o š n ja

— vidi opća potrošnja, osob­ na potrošnja, osobni doho­ dak P riv re d n a

r e fo rm a

— devalvacija: vidi monetar­ ni sistem — -devizni režim: vidi poseb­ no — i međunacionalni odnosi: vidi posebno — i međurapublički odnosi: vidi posebno — i nacionalizam: vidi poseb­ no — i nerazvijeni: vidi posebno — integracija: vidi posebno — i otvaranje prema svijetu (vidi i međunarodna podje­ la rada) 261— 271, 313— 315 — i produktivnost rada: vidi posebno — i Savez komunista: vidi posebno — i višak rada 335 — konvertibilnost: vidi mo­ netarni sistem — opseg 231— 240, 258, 279— 280, 300— 311, 335 — provođenje 309— 317 — Uvjeti privređivanja 246, 335 P r i v r e d n i ra z v ita k

— centralizam 7, 13, 117, 146, 184, 194, 202— 204, 223— 224, 246, 262

— disproporcije 146— 147, 158, 162— 163, 165— 166, 280 — ekstenzivnost 148— 150, 161 — 162, 167, 186— 187, 279 — i nacionalizam: vidi po­ sebno — forme 37, 148— 149 — industrijalizacija 121, 139, 148, 150, 163, 186— 187, 223 — 224, 228, 269— 270, 285, 314 — intenzifikacija 148— 150, 161— 162, 167, 279— 280 — i promjene u strukturi stanovništva: vidi stanov­ ništvo — i Savez komunista: vidi posebno — i unutrašnje rezerve 139— 140, 265 — jednake mogućnosti 264 — međurepublioki odnosi: vi­ di posebno — modernizacija: vidi poseb­ no — nerazvijeni krajevi: vidi posebno — nivo 121— 122, 135— 136, 139, 146, 163— 167, 186— 188, 223— 224, 236— 239, 259, 261 — 266, 270— 271, 311— 312, 314 — planiranje: vidi posebno — primjena nauke: vidi nau­ ka — regionalizam 110, 144, 146 — 147, 168, 193 — stopa rasta: vidi posebno — tempo 2, 7, 9, 18, 21— 38, 39— 92, 103, 121, 128, 135— 136, 139, 163, 188, 223— 224, 236— 238, 259, 261— 266, 270 — 271, 314 — usmjeravanje 165— 166, 168, 192, 207, 223— 224, 238— 239, 266, 279— 280, 309— 313

359

Privredni sistem — centralizam 143, 145— 146, 163, 184, 194, 246 — i federacija 143, 146, 163, 194, 209 — i nacionalizam: vidi poseb­ no — i nerazvijeni: vidi poseb­ no — kritika 144— 146, 182 — planiranje: vidi posebno — razvitak 9— 20, 143— 151, 163— 166, 168— 169, 182, 233, 237, 239, 262, 267— 269, 279 — uloga proizvođača 145, 164, 168— 169, 200, 203— 204, 227 — 229, 291

Produktivnost rada — i cijene: vidi posebno — i nerazvijeni 259 — i organizacija rada 3, 20, 137 — i osobni dohodak: vidi po­ sebno — i profitna stopa 160— 161 — i proizvođač 228— 229 — i proširena reprodukcija: vidi posebno — i raspodjela 2, 46— 47, 163, 186 — i standard: vidi životni standard — i stopa rasta 34, 68— 69, 75, 163 — -i tržište 224 — kretanje 136, 139, 151, 161, 163, 186, 210, 224, 259, 266 — razlike 47— 48, 86, 88, 160— 161, 259 — u poljoprivredi 29, 34— 35, 186, 266 — usmjeravanje 206— 207, 210, 259, 293 P r o fit

— dio za proširenu reproduk­ ciju 292— 293, 341— 342 — i kamati 292, 340 — i porezi 293

360

— i poduzetnička dobit 292, 340 — stopa: vidi profitna stopa — ukidanje 201— 202, 223— 224, 260, 341 — u nacionalnom dohotku: vidi posebno P r o f i t n a s to p a

— i produktivnost rada: vidi posebno — i zakon vrijednosti: vidi posebno — izjednačavanje 47— 48, 56, 160— 161 P r o i z v o d n o s t ra d a

— vidi produktivnost rada P r o l e t a r i ja t

— vidi radnička klasa P rosta

r e p r o d u k c i ja

— i proširena: vidi posebno P r o s v je t a

— vidi obrazovanje P ro šire n a

r e p r o d u k c i ja

— amortizacija: vidi posebno» — centralizacija 202— 204 — financiranje 32— 33, 52— 53, 55, 57, 201— 205, 210, 267, 342 — i akumulacija: vidi poseb­ no — i bankarski sistem: vidi posebno — i dohodak: vidi posebno — i neposredni proizvođač 58, 168, 201, 204, 207, 267— 269, 289, 292— 293, 342 — investicije: vidi posebno — i planiranje: vidi posebne — i produktivnost »rada 69, 264— 265, 293 — i profit: vidi posebno — i samoupravljanje: vidi po­ sebno — i stopa rasta 27, 36, 67— 68 — i višak rada: vidi posebno — odnos proste i proširene 32— 33, 291— 292

— shema 68— 75, 264— 265, 291— 293, 342 — teritorijalizacija 267 — u poduzeću 204, 267, 292— 293 — zakon 13 Rad

— cijena 209— 211, 341 — radna snaga: vidi posebno

Radna jedinica — i produktivnost rada 136 — sistem 11, 136, 188

Radna snaga — agens proizvodnje 200 — cijena 15, 138, 148, 150, 155, 164, 209— 211, 293— 294, 340 — 341 — migracija: vidi posebno — nestašica 211 — obrazovanje 136— 137 — struktura 136 — višak (vidi i zaposlenost)

211

.

Radnička klasa — diktatura proletarijata: vi­ di posebno — i birokracija: vidi posebno — i nacija: vidi posebno — i sindikat: vidi Savez sin­ dikata — koehziona snaga 172— 173, 256 — pojam (suvremeni) 175— 176, 336— 337 — položaj proizvođača: vidi samoupravij anj e — priliv sa sela 336 — Savez komunista: vidi po­ sebno — savez sa seljaštvom 198, 337— 338 — težnje i interesi 173, 175— 176, 256, 272, 282— 286, 289, 301 — uloga i položaj 172— 175, 200, 203— 204, 247, 256, 272,

282— 285, 289, 335— 337, 339, 345 R a d n i č k i s a v je t i

— vidi samoupravljanje R a s p o d je l a

— decentralizacija 5— 8, 291, 342 — i amortizacija 205— 206 — i planiranje: vidi posebno — i produktivnost rada: vidi posebno — i proizvodnja 199— 200 — i teorija političke ekono­ mije 4, 199 — između poduzeća i zajed­ nice 3 — nagrađivanje: vidi osobni dohodak — osobni dohodak: vidi po­ sebno — po rezultatima rada 2, 42; — 47, 125 — primarna 186— 187 — sistem 2— 8, 12, 199— 206, 291, 342 — sredstava proizvodnje 200, 203 — u poduzeću 4, 19, 291, 342 — viška rada: vidi posebno R efo rm a

— vidi društvena reforma, privredna reforma R e g io n a li z a m

— vidi komuna, međurepublički odnosi, privredni razvitak R e iz b o r n o s t

— funkcija 126— 128, 180— 181 — u Savezu komunista 180— 181 R e p r o d u k c i ja

— vidi prosta reprodukcija, proširena reprodukcija R e p u b lik a

— i društvene službe 225

361

— i federacija (vidi ii međurepublički odnosi) 117, 144, 146, 243— 244, 252 — i obrazovanje: vidi poseb­ no — i privredni razvitak 209 — nacionalizam: vidi posebno — specifičnosti 276 — uloga 252, 276

Restrikcije — investicija 17 — obrtnih sredstava: vidi po­ sebno

Rotacija — vidii reizbornost

Samoupravljanje — historijat 200, 285— 286, 339 — i administrativna inter­ vencija 165— 166, 291 — i automatizacija 227— 229, 298 — i birokracija: vidi posebno — i etatizam: vidi posebno — i inteligencija: vidi poseb­ no — i organizacija društva 208, 233— 234, 241, 246, 256, 285 — 286, 334, 338— 340, 345 — i organizacija rada 127, 145, 298 — i političke organizacije (Savez komunista: vidi po­ sebno) 302 — i proširena reprodukcija 58, 201, 286, 292 — i raspodjela 2, 18^-20 — i reforma: vidi društvena reforma, privredna refor­ ma — i Savez komunista: vidi posebno — i tehnokratizam 128, 298 — materijalna baza 188— 192

362

— položaj proizvođača 10, 12, 18— 20, 58, 144r— 145, 149— 150, 168, 176, 193, 200, 204, 207— 208, 217— 218, 228— 229, 233— 235, 240, 241, 256, 267, 272— 273, 285— 286, 289 — 292, 295, 298, 301, 335, 339— 340, 345 — radna jedinica: vidi po­ sebno — radnički savjet 301 — u društvenim službama 188— 191, 217— 221 — u komuni: vidi posebno — u kulturi 191— 192, 276 — u neprivrednim djelatno­ stima 100— 102, 188— 192, 217— 220, 276 — uloga direktora i stručnja­ ka 127— 128, 233, 298 — zloupotreba 290

Savez komunista — antifašistička fronta (uoči revolucije): vidi posebno — birokratizam 300— 301, 322, 333, 344— 345 — brionski plenum 322, 333 — demokratski centralizam 177, 179, 182, 226— 227, 281 — 282, 287— 288 — frakcije 177— 178, 288 — Hrvatske 198, 244, 247 — idejno jedinstvo 177— 179, 245— 246, 273, 287— 288 — i druge organizacije 301 — i inteligencija: vidi poseb­ no — i izgradnja društvenih od­ nosa 152^153, 171— 176, 179, 226— 227, 231— 240, 249 — 260, 272— 273, 1281— 291, 294— 295, 302, 333— 334, 343, 345— 346 — i kritika 107, 300 — i međunacionalni odnosi: vidi posebno — i nacionalizam: vidi poseb­ no

i nacionalno pitanje 274— 275, 322, 327— 330 i omladina 107— 108, 302— 304 i privredni razvitak 93— 94, 96— 98, 103— 104, 145, 152, 240, 261— 262, 272— 273, 279 — 280, 284, 343, 346 i reforma 279— 280, 281— — 308, 316 i samoupravljanje 172— 173, 179, 234, 256, 272— 273, 281 — 282, 286, 289— 291, 294, 333, 345— 346 i suvremeni moral 109— 110, 226— 227 i višepartijski sistem 178 i vlast 172, 174, 272— 273, 281— 288, 291, 301, 333, 344 — 346 jedinstvo akcije 152— 153, 177, 179, 240, 244, 273, 281, 287— 288 kadrovi 153— 154, 172, 179 — 180, 226— 227, 253— 254, 273, 286, 294, 296—299, 302— 303 konformizam i karijerizam 302 »manjina« 282, 288 metode djelovanja 234, 240, 272— 273, 286— 287, 294— 295, 298— 302, 333, 343, 346 odgovornost 300 općinska organizacija 294 — 296, 345— 346 organizacija u poduzeću 295— 296, 346 osmi kongres 199, 226— 227, 231, 244— 245, 251, 287, 299, 309 profesionalizam 296—299, 303 profil političkog radnika (vidi i kadrovi) 153— 154, 179— 180, 226— 227, 254, 296 — 300 program .173— 175, 245, 272

— provođenje odluka 226— 227, 234 — razvitak organizacije 153, 171— 174, 176— 182, 234, 272— 273, 281— 291, 294— 300, 304, 333, 343, 345— 347 — reorganizacija 333— 334, 345— 347 — rukovodeći organi (foru­ mi) 173, 180— 182, 252— 253, 289— 291, 295— 296, 299— 301, 343, 345 — sastav 182, 286 — savez ili partija? 172, 178, 282, 286 — savez sa seljaštvom 198 — Srbije 247 — statut 173, 176, 179, 272 — uloga 171— 174, 180, 247, 256, 272— 273, 281— 284, 286— 290, 294— 295, 297— 298, 333, 343, 345— 346 — u N O R 256, 283, 330— 331 — unutrašnja demokracija 171— 173, 177— 179, 182, 282, 287— 289, 345, 347 — uoči rata (K P) 197— 198, 247, 256, 283— 284, 294, 328 — 330 S a v e z o m la d in e

— vidi omladina (organizaci­ ja) Savez

s in d ik a ta

— i radnička klasa 301— 302 — uloga u društvenom raz­ vitku 301— 302 S e d m o g o d i š n ji p la n

— vidi planiranje S e lo

— i socijalno osiguranje 190 — i sporazum Cvetković— Maček: vidi međunacional­ ni odnosi — pokreti i revolucije 25— 26, 168, 198 — poslijeratna kriza 28, 30 — put razvitka (vidi i poljo­ privreda) 265— 266

S63

— raspad 28, 30, 159— 160, 167— 168, 223— 224, 265, 336 — reformistički i revolucio­ narni put 25— 26, 64— 65, 168, 223 — udio u strukturi stanovni­ štva: vidi stanovništvo — uloga K P uoči rata 198 S e l ja š t v o

— i radnička klasa: vidi po­ sebno — vidi i selo, stanovništvo, Savez komunista S in d ik a t

— vidi Savez sindikata S k u p š t in a

— funkcija 208— 209 — korijeni sistema 284 S lo v e n ija

— nacionalna samostalnost 274 — kapitalistički razvitak 255 — položaj u Jugoslaviji 271, 274 — privredni razvitak 271 — revolucionarno vrenje 1918. 255

Srbija — i balkanska federacija: vi­ di međunacionalni odnosi — nacionalizam: vidi poseb­ no — položaj u Jugoslaviji 244, 257, 270 — radnički pokret 323— 327 — Savez komunista: vidi po­ sebno — udružena opozicija (uoči rata) 247, 329

Stanovništvo — promjene u strukturi 135, 139, 167, 265— 266, 269— 270, 336

Stopa rasta — i cijena: vidi posebno — i produktivnost rada: vidi posebno — sloboda kretanja 24— 27, 62— 67, 75, 91 — tempo 259

Stručnjaci — vidi kadrovi

Svojina — vidi vlasništvo

S o c ija l is t i č k e z e m l je

— uzajamni odnosi: vidi me­ đunarodni odnosi S o c ija l is t i č k i s a v e z

— i Savez komunista 301 — uloga u društvenom raz­ vitku 174, 301— 302

kolstvo — vidi obrazovanje

Šovinizam — vidi nacionalizam

Štampa — uloga u društvu 306— 308

S o c ija l iz a m u s v i je t u

— i poljoprivreda 265— 266 — i zemlje u razvoju: vidi posebno — pobjeda kao tendencije 232— 233, 262 — sistem 232— 233, 235— 238, 261— 262, 309, 314 S o c ija l n a z a š tita

— nivo 217— 220 S o c ija l n o

o s i g u r a n je

— nivo 217— 220

364

T ehnokratizam

— i samoupravljanje 128

Tehnološki proces — napredak 165

Trgovina — asortiman 17 — zalihe 16— 17

Tržište — apsorpciona moć 163 — cijene: vidi posebno

— i produktivnost rada: vidi posebno — organizacija 208 — prosta robna razmjena 183, 185 — reguliranje 208 — vanjsko: vidi bilanca pla­ ćanja, ekonomski odnosi s inozemstvom, izvoz, među­ narodna podjela rada, uvoz, vanjska trgovina

— sistem razmjene 166, 212— 214, 237— 238 — trampa 213 — vidi i izvoz i uvoz posebno V iš a k

— — — — — —

Unutrašnje rezerve — i privredni razvitak 139

Upravni aparat

— —

— vidi administracija

Usluge — cijena: vidi posebno

Ustav

— —

— i oblik države 339 — i prava nacija 245, 250-1 251, 274— 275, 321 — i raspodjela 39— 92

Uvoz

ra d a

akumulacija: vidi posebno centralizacija 202— 205, 342 i investicije 204, 209, 342 i nacionalizam: vidi poseb­ no i osobna potrošnja 204 i položaj radnika 150, 151, 204, 341— 342 i proširena reprodukcija 202— 205, 342 i razvoj proizvodnih snaga 150— 151, 202— 204 podjela 203— 204, 260, 264, 341— 342 vidi i višak vrijednosti

V iš a k

v r i je d n o s t i

— i proširena reprodukcija 52— 53, 60— 61, 67— 73 — vidi i višak rada V i š e p a r t i js k i

— iz socijalističkih zemalja 213— 214 — iz zemalja u razvoju: vidi posebno — orijentacija 95— 97, 211— 214 — sa Zapada 212 — vezivanje za izvoz 94— 95,

211 — vidi i međunarodna podje­ la rada, vanjska trgovina

s is t e m

komunista:

vidi

V la s n iš tv o

— — — — —

društveno: vidi posebno državno: vidi država grupno 58 i planiranje 58— 59 proizvodnih sredstava 38, 58— 60, 200, 209— 210, 262, 284— 285, 293

Zadrugarstvo

Vanjska politika

— u poljoprivredi 214

— kreiranje 116— 117 — orijentacija 232— 233, 236 — 238, 260, 266 — položaj Jugoslavije 232— 233, 236— 238, 260, 266

Vanjska trgovina — odnos uvoz-izvoz 211— 214

— i Savez posebno

94— 95.

Zakon vrijednosti — i planiranje 22— 24, 31, 49 — 52 — i profitna stopa 183 — priznavanje 5, 22— 24, 48— 49 — vladajući oblik 5, 22, 183, 185

365

Zalihe — vidi trgovina Z a p o s le n o s t

— ekstenzivna 149, 164, 211, 214 ~ fluktuacija 135, 303 — i migracija: vidi posebno — nezaposlenost 127— 128, 303 — perspektiva omladine 135, 303 — rad u inozemstvu 127— 129 — struktura 43, 123, 128, 135, 139, 149 — žena 140

Zarada — vidi osobni dohodak

Zdravstvena služba — organizacija i funkcioni­ ranje 100— 102, 188— 189, 218— 219, 226 — zarade 155

Zemlja — agens proizvodnje 200 — renta 200, 207, 340— 341

366

Z e m lje u r a z v o ju

— bilanca plaćanja: vidi po­ sebno — i socijalizam 262, 267 — razvitak 212, 236— 237, 261,. 266— 267, 314 — suradnja 95— 98, 212— 213y 266— 267, 315 —- u međunarodnoj podjeli rada 95— 97 i v o t n i s ta n d a r d

— i produktivnost rada 138— 139, 187 — i proširena reprodukcija 204 — i usluge 138— 139 — kretanje 137— 139, 148— 149, 185— 186, 188, 215— 216, 218, 270— 271, 280, 341— 342 — orijentacija 185— 188, 218, 280, 341 — troškovi života 216, 269

SVVARNOS* novinarska Izdavačka kuća, ZagfCB Za izdavača IV O K O SU TIÔ