Zagrebački krug crtanog filma. Pedeset godina crtanog filma u Hrvatskoj. Almanah 1922-1972 [1] [PDF]

Zitiervorschau

zagrebački krug crtanog filma

građa za povijest hrvatske kulture

zagrebački krug crtanog filma knjiga prva

pedeset godina crtanog filma u hrvatskoj almanah 1922-1972.

Zavod za kulturu Hrvatske Zagreb film

Zagreb 1978.

građa za povijest hrvatske kulture

zagrebački krug crtanog filma

1

pedeset godina crtanog filma u hrvatskoj almanah

1922-1972.

uredio Zlatko Sudović tekstovi Ranko Munitić likovna oprema Ante Kuduz

Almanah tiskan uz pomoć Republičkog fonda za unapređivanje kulturnih djelatnosti SR Hrvatske i Samoupravne interesne zajednice kinematografije SR Hrvatske

za izdavače Božidar Gagro Radovan Kraljić

lektori Giga Gračan Štefanija Sremec Rina Tropan

korektori Zdenka Fabijančić Gordana Šoten Šoštarić

tisak Grafički zavod Hrvatske, Zagreb 1978.

redakcija Borivoj Dovniković Nikola Kostelac Zelimir Matko Zlatko Sudović Dušan Vukotić

KAZALO

Predgovor

11

Uvod

15

KRONOLOGIJA Ranko Munitić

19

NAJAVA 1922— 1923: Sergije Tagatz

20

ZDRAVSTVENO-PROPAGANDNI FILMOVI »ŠKOLE NARODNOG ZDRAVLJA« U ZAGREBU 1928— 1942.

26

»MAAR ΤΟΝ-FILMSKA REKLAMA« 1931—1936.

39

POJEDINAČNI POKUŠAJI I ISTRAŽIVANJA 1932— 1944: Rybak, Miletić, Tompa, Hlavaty i Hervol POKUŠAJI U »JADRAN FILMU«1945— 1948.

66

»USKI FILM« I »NASTAVNI FILM«1946—1952.

72

»KEREMPUHOV STUDIO ZA CRTANI FILM«: Braća Neugebauer i Veliki miting 1950— 1951.

82

»DUGA FILM« 1951— 1952.

93

»ZORA FILM« 1952— 1964.

113

»STUDIO ZA CRTANI FILM INTERPUBLIC« 1955—1957.

121

U STANU NIKOLE KOSTELCA: Reklamni filmovi Dušana Vukotića 1951— 1955.

125

»ZAGREB FILM« 1956— 1972.

129

»ADRIA FILM« 1969— 1972.

267

»FILMOTEKA 16« 1971—1972.

268

FILMOGRAFIJ A Ranko Munitić

273

SUDJELOVANJE NA PRIREDBAMA Ranko Munitić

341

U zemlji U svijetu

342 348

NAGRADE I PRIZNANJA Ranko Munitić

369

U zemlji U svijetu

370 375

TKO JE TKO u crtanom filmu u Hrvatskoj — Zlatko Sudović; surađivali Dahlia Grin, Jože Steiner

383

ANIMATED FILM IN ZAGREB — Summary. Written by Ranko Munitić. Translated by Patricia Robinson

433

KAZALO IMENA I FILMOVA

445

PREDGOVOR

Almanahom ZAGREBAČKI KRUG CRTANOG FILMA Zavod za kulturu Hrvat­ ske započinje seriju publikacija pod zajedničkim nazivom GRAĐA ZA POVI­ JEST HRVATSKE KULTURE, koja ima ambiciju biti fundamentalnim izvori­ štem materijala о svemu što se potvrdilo kao nezaobilaziva činjenica u ukupno] kulturnoj i civilizacijskoj egzistenciji Hrvatske u pojedinim razdobljima ili slijedom vremena. Takva sveobuhvatnost tek je, dakako, idealni cilj, kojemu pojedinačni radovi smanjuju udaljenost. Osim konceptualne uvjetnosti (koja u praksi i nije razlogom osobitih frustracija) takve izdavačke pothvate većma koči stvarna uvjetovanost, ponajprije pekunijarne a potom organizacijske na­ ravi. Stoga nije neobično što su se prigodom publiciranja prvog naslova iz te edicije udružili napori dvaju suizdavača: almanah ZAGREBAČKI KRUG ANI­ MIRANOG FILMA zajednički objavljuju Zavod za kulturu Hrvatske i Zagreb film. To zamašno djelo prikazuje pedeset godina stvaranja crtanog filma u Hrvat­ skoj (1922— 1972), od prvog crtanog filmskog pokušaja što ga je na ovom tlu ostvario Sergije Tagatz, do Prvog svjetskog festivala animiranog filma što je 1972. godine održan u Zagrebu. Prilika, zaista, dovoljno rijetka i izuzetna da se građi posveti posebna pažnja. U tom smislu željeli bismo istaknuti činjenicu koju ovaj rukopis iznosi kao svo­ ju suštinsku vrijednost: ono što je danas u čitavom svijetu poznato kao zagre­ bačka i jugoslavenska škola crtanog filma, rezultat je i vrhunac niza napora, pokušaja i eksperimenata koji su u razdoblju od 1922. do 1944. ostali tek frag­ mentarni i nepovezani elementi spontanih i individualnih pokušaja, da bi od 1945. do danas ostvarili neprekinut stvaralački čin, koji više nije avantura vsć neodvojiv dio naše kulturne stvarnosti. Nakon bezbrojnih priznanja i nakon slave zasluženo stečene diljem domovine i čitavog svijeta — nije na odmet prisjetiti se svega toga, odati na neki način poštovanje pionirima i osvijetliti dosad nepoznate etape dugotrajnog, ne uvijek jednako uspješnog, ali uvijek entuzijazmom prožetog uspona. Rad na almanahu karakteriziran je naporom da se što temeljitije obradi jedno od najvažnijih poglavlja jugoslavenske kinematografije. Riječ je, dakle, о histo­ riografskom pokušaju, izuzetno otežanom okolnostima i kontekstom u kojem se ostvarivao. Jer umjesto da sređene podatke jednostavno potražimo u arhivima proizvodnje, komisija za odobravanje javnog prikazivanja ili statističkih zavo­ da, morali smo gotovo sve iznova pronalaziti, otkrivati, rekonstruirati, povezi­ vati . . . Tragali smo po prašnjavim podrumima, prevrtali gomile požutjela papi­ ra, restaurirali komadiće izblijedjela celuloida, uznemirivali nekadašnje entu­ zijaste koji nakon mnogih godina već pomalo zaboravljaju davne događaje. Bili smo uporni u traganju za svakim podatkom, dokumentom, fotografijom ili crte­ žom koji bi mogli bar malo osvijetliti prijeđenih pedeset godina. Još smo se jednom suočili s iznenađujuće bolnim nemarom, zajedničkom pogre­ škom svih ljudi s filma (ali i iz kulture uopće): s neoprostivom nepažnjom i indiferentnošću prema ostvarenim vrijednostima, s gotovo potpunom odsutnošću 11

smisla za arhiviranje, pohranjivanje i osiguravanje podataka odnosno konkret­ nih artefakta. Najveći dio povijesnog fonda hrvatskog filma nepovratno je iz­ gubljen, uništen ili raznesen. Zato, i pored maksimalnog truda, ipak nismo posve sigurni glede potpunosti i sveobuhvatnosti Almanaha. Za desetak godina, sigurno, ni ovakav materijal ne bi bilo moguće sakupiti. Dok je trajao rad na Almanahu (a počeo je još 1965. u Društvu filmskih rad­ nika Hrvatske) umrli su pioniri našeg animiranog filma: Sergije Tagatz, Petar Papp, Pavao Gavranić, Aleksandar Gerasimov, Vilko Šeferov i drugi. Ovdje su sačuvana njihova dragocjena svjedočanstva, bez kojih bi povijest crtanog filma u Hrvatskoj bila bitno osiromašena. Upravo zato nam se čini nenadoknadivim strpljenje kojim su pojedini autori i suradnici na izradi crtanih filmova pretraživali svoje knjižnice i stavili nam na raspolaganje niz podataka, tekstova, crteža, i fotografija gotovo zaboravljenih trenutaka, da bi iz davnih dana izvukli detalje nikad ranije zabilježene. Nastala publikacija rezultat je zapravo ogromnog kolektivnog rada: gotovo sve žive ličnosti spomenute u njemu sudjelovale su u izradi i kompletiranju ma­ terijala. Ovo je trenutak da im svima najtoplije zahvalimo. Ipak, posebno treba spomenuti Ranka Munitića koji je izvanrednom marljivošću tragao za poznatim i nepoznatim podacima, ne zanemarujući ni naoko nevažne detalje, u uvjerenju da u svakom ma i neuspjelom pokušaju ima klica onoga što danas s toliko ponosa ističemo kao zagrebačku školu crtanog filma. Prvi ko­ rak u realizaciji ovog pothvata učinio je urednik publikacije Zlatko Sudović, koji je 1965. godine, kao tajnik Društva filmskih radnika Hrvatske, dao inicija­ tivu da se pristupi skupljanju građe za povijest hrvatske kinematografije, te koncipirao i strukturirao Almanah о crtanom filmu Hrvatske. Vjerujemo da će korisnost obavljenog posla biti najveća pohvala i zadovoljstvo svim sudionicima. Almanah čine tri knjige, od kojih svaka predstavlja zasebnu cjelinu, a sve tri zajedno zaokružuju građu о kulturnom fenomenu poznatom pod nazivom zagre­ bačka škola crtanog filma. Prvom knjigom (Almanah 1922— 1972) obuhvaćeni su: pedesetgodišnja kronika stvaranja i razvoja ortanog filma u nas, filmografija, sudjelovanje na festiva­ lima i priredbama, te nagrade i priznanja što su ih naši crtani filmovi stekli u zemlji i svijetu. Na kraju prve knjige nalazi se pregled TKO JE TKO u hrvat­ skom crtanom filmu. Druga knjiga sadrži odabrane scenarije i knjige snimanja četrdesetak poznati­ jih crtanih filmova zagrebačke škole. U trećoj knjizi (USPJESI I NEDOUMICE) nalazi se izbor tekstova i bibliogra­ fija važnijih napisa о crtanim filmovima zagrebačke škole objavljenih u doma­ ćem tisku (1951— 1972). Almanah ZAGREBAČKI KRUG CRTANOG FILMA na neki je način pionirski posao i kao svaki pothvat takve vrste, ima nedostataka.

12

Rad na Almanahu trajao je više od deset godina. Ni danas nije završen. Skup­ ljanju građe za povijest crtanog filma u Hrvatskoj danas nije moguće predvi­ djeti kraj. S jedne strane, stalno će se dopunjavati novim djelima i novim činje­ nicama, a s druge strane, već obrađenomu uvijek će se naći kakav dodatak ili ispravak, te će dobro doći svaki novi suradnik i svaki novi podatak. Ovaj Alma­ nah poziva na nastavak započetog.

13

UVOD

Zagrebačka škola crtanog filma

Mnogi povjesničari filma dokazivali su u kojoj mjeri velika akumulacija i obr­ tanje kapitala predstavljaju neophodan i nezaobilaziv faktor punog proizvodnog (količinskog) i evolutivnog (vrijednosnog) filmskog napredovanja: povijest i sud­ bina uvijek živog (čak i kad ga pokopaju) Hollywooda materijalizira u tom smislu značajan i neoboriv dokaz. No daleko manji broj stručnjaka ispitivao je suprotnu uvjetovanost: trenutke kad nestašica sredstava, vulgarno rečeno — siromaštvo, prinuđuje stvaraoce da iznalazeći jeftinije otkriju i vrijednije, avan­ gardni je modalitete kinestetičkog govora. Primjeri francuskog novog vala, njujorške škole i američkog undergrounda samo su neki od argumenata za naličje teze koja uključuje i neimaštinu u aktivne i ne baš beznačajne pokretačke sile kinematografije. Danas nema nikakve sumnje da je ono što je zagrebačke autore god. 1954. i 1955. navelo na ispitivanje i usvajanje »skraćenih«, reduciranih oblika crtanofilmskog pokreta i crteža, bila oskudica, u počektu jača od znatiželje i u većoj mjeri odlučujuća od umjetničkih slutnji. Kao što je rekao Dušan Vukotić: »Naši prvi filmovi, rađeni klasičnim načinom animacije, sadržavali su dvanaest do petnaest hiljada crteža na papiru, odnosno isto toliki broj na celuloidu. Primjenom kreativno postavljene, reducirane ani­ macije, smanjili smo broj crteža na četiri do pet hiljada, a da pritom film nije izgubio ništa od svog vizuelnog bogatstva . ..« Ali, ako je Damoklov mač sadržan u izreci: »Hoćeš li snimati — snimaj jeftino!« naveo zagrebačke autore na teren reducirane animacije (one koja ne opcnaša punoću prirodnog odnosno igranofilmskog pokreta, već skraćivanjem tog pokre­ ta, reduciranjem nekih njegovih faza ostvaruje nov oblik ekspresivnosti), dalj­ nje sondiranje i, da tako kažemo, poetsko oplemenjivanje modificiranog medija urodilo je plodovima zahvaljujući ugodnijim kategorijama — senzibilitetu i ta­ lentu ponajprije. Kaže Vukotić: »Naša eksperimentiranja s reduciranom anima­ cijom dala su vrlo dobre rezultate koji su nametnuli sažetiji, slobodniji oblik crteža, novi način kadriranja, nova mizanscenska rješenja i način montaže, koji od klasičnog zadržava uglavnom samo pravac kretanja. . .« . . . »Oslobođeni crtež omogućio nam je da pojedine situacije u našim filmovima ne ostanu ver­ balne, nego da za njih pronalazimo adekvatna grafička rješenja.« . . . . »S tim se crtani film konačno oslobađa svog stalnog i upornog pratioca — antropomorfizma koji ga je sputavao, i počinje postepeno razvijati svoj specifičan i moderni način vizualnog izražavanja« . . . Povijest moderne animacije bilježi Čehe i Slovake (Trnka, Zeman, Brdečka), Amerikance (Bosustow i UPA) te Kanađane (McLaren) kao pionire sve avan­ gardni je profilaci je medija nakon iscrpljenja Disneyeve monumentalne ali ipak igranofilmske koncepcije oživljenog crteža. U godinama kao što su 1957. i 1958. neki filmovi iz zagrebačkog studija označili su iznenađujući i nov doprinos tom smjeru: Premijera i Na livadi Kostelca, Samac Mimice te Osvetnik i Koncert za mašinsku pušku Vukotića odaju, unatoč individualnim razlikama, nekoliko 15

zajedničkih eksperimentalnih tendencija. To je u prvom redu težnja da se diznijevska euklidovska koncepcija prostora razbije u korist površinskih projek­ cija (Koncert za mašinsku pušku) ili pak specijalno antinaturalističkih struktura (Premijera, Samac, Osvetnik), zatim da se tako reduciranim grafičkim entiteti­ ma podari pokret koji odgovara njihovoj specifičnoj fizionomiji. I Kostelac, i Mimica, i Vukotić reduciraju koliko crtež toliko i pokret — ali svaki od njih čini to na vlastiti, neponovljiv način. Svaki od njih odbacuje voluminozno tre­ tiranje likova — ali teško ćemo među njihovim autorskim artikulacijama grafič­ kih površina pronaći mehaničke, akademske sličnosti. I baš u tom traganju za osobnom, individualnom formulom na ternacionalnih vrijednosti (reducirana animacija, kondenzirani povijest specifične izražajne game koja će najprije inozemne a venske estetičare navesti na to da grupu umjetnika i njihovih zovu zagrebačkom školom crtanog filma.

planu novih in­ crtež) otpočinje zatim i jugosla­ ostvarenja pro­

Iskustva inozemnih prethodnika, najkraće rečeno, dovela su do drugačijih (u odnosu na diznijevce), sažetijih ali opet zajedničkih (u okvirima pojedinog stu­ dija ili škole) modaliteta i crteža i animacije: uz pregrubo zanemarivanje nji­ hovih zasluga, moglo bi se čak reći da je jedna manira naprosto zamijenila dru­ gu, doduše bliža suštini medija punog tajni ali ipak manira, kolektivno usvojena konvencija. Ono što je zagrebačke majstore upisalo u svjetsku antologiju ani­ macije jest spoznaja о neponovljivosti pojedine izražajne formule izvan vrijed­ nosnog sistema pojedinog stvaraoca (pa čak i izvan koordinata pojedinog filma kao samosvojnog poetskog bića): to je svijest о duboko prirodnoj individualno­ sti svakog od (beskonačno) mogućih oblika reduciranja crteža i animacijskog prosedea. . . Jednom prilikom Vukotić je to definirlo slijedećim riječima: »Prilikom pokre­ tanja, oživljavanja likova, kao prva značajna vrijednost nameće se takozvani ’timing’, famozno ’trajanje’, koje i danas ostaje nešto praktički nedefinirano. ’Timing’ je zapravo određivanje vremena svakog pokreta, određivanje ’vremen­ skog prostora’ između ’ekstrema’ pojedinog pokreta. Moderna animacija maksi­ malno reducira vrijeme, ona ga svodi na novi zakon: ali nije suština u samom skraćivanju vremena, već u pronalaženju maksimalne izražajnosti u toj drugoj, novoj dimenziji trajanja. Realni pokret ruke koji ’igrana’ kamera bilježi u dva­ deset i četiri kvadrata, dakle u jednoj sekundi, smanjen na polovinu, dakle na dvanaest kvadrata — ne znači automatski pokret prenesen u domen crtanog filma. Kako skratiti pokret, na koju mjeru — da bi on oživio u novom smislu? To je ’timing’, vrijednost i tajna trajanja, to ie problem koji svaki animator rješava sam za sebe, na svoj individualni način. Eto zašto u našem studiju više nema ’f azera’, saradnika koji mehanički popunjavaju faze unutar dva ’ekstre­ ma’ : to više nisu mehaničke faze, već određeni ritmovi koji imaju poseban smi­ sao i koje svaki umjetnik određuje nezavisno od nekog općeg pravila. Najhitnija razlika između klasičnog i modernog crtanog filma upravo je u tome. Svaka faza je kreacija — baš kao i svaki ’ekstrem’. Odatle i sličnost modernog anima­ tora s dirigentom: faze su poput nota — znate što svaka predstavlja, ali je ipak možete oživjeti na mnogo raznih načina.« Nešto ranije taj je fenomen na svoj način definirao i Vatroslav Mimica: »Ani­ mirani film nastaje snimanjem kvadrat po kvadrat (’image par image’). No to snimanje ne odvija se nasumce, nego po unaprijed utvrđenom planu, koji se upisuje na ’karton snimanja’. Taj način utvrđivanja kako će se snimiti kvadrat po kvadrat, nije li to u suštini montaža kvadrata s kvadratom? Animacijom smo prodrli do sublimnih ’metafizičkih’ dijelova vizuelne muzike, i to tako da možemo upravljati njima, jer posjedujemo neku vrstu notnog sistema kojim najosnovnije elemente te muzike možemo zapisivati. U Oklopnjači Potemkin Ejzenštejn je spajajući tri-četiri vrlo kratka kadra raznih statua lava dobio fi­ guru lava koji se propinje u samrtnom grču. Ejzenštejn je montirao, a ujedno i animirao!« 16

Tako je svaki autor najprije instinktivno, zatim sve promišljenije otvarao svoja vrata magičnog beskraja; tako je zagrebačka škola udarila temelje raznorodno­ sti koja će uskoro poništiti tradicionalno značenje pojma »škola« u njezinu nazivu. I zaista, ono što nam unekoliko daje pravo da termin »škola« i dalje upotrebljavamo isključivo je višegodišnja vjernost pojedinih ondje okupljenih autora osnovnom međusobnom razlikovanju na bitnim kreativnim planovima; ni u jednom proizvodnom centru animacije kolektivni afinitet prema individual­ nom nije doživio tako dug, kontinuiran i djelotvoran zamah. Jedno će ipak ostati neizmijenjeno: svaki autor raspolaže vlastitim ključem smisla i značenja animacije, svaki barata poetikom izvedenom iz intimne sklonosti i beskonačno­ sti medija koji ga izaziva svojim mogućnostima. . .

17

kronologija

NAJAVA 1922— 1923.

Sergije Tagatz

Sergije Tagatz

P oljak , em igrant iz R usije, prvi u nas n aja vio du gotrajn u i uporn u am biciju da se p o ­ krene crtež. P očelo je s reklam am a: crn čić reklam ira čaj, a adm iral laštilo za obuću. P o lja k po rođenju, S ergije Tagatz je s p orod icom sve do 1922. živio u S ov jetsk om Savezu, i u tom periodu p očin je n jeg ov o zanim anje i b a v lje n je film om . T ak o se ok o 1920. kao nam ještenik film sk e kuće »J erm oljev « nalazio na Jalti. P ri­ m ljen je na tem elju ran ijeg rada, je r Tagatz u to v rijem e v eć snim a film ov e k am e­ rom k oju je sam konstruirao. K od »J erm oljeva « je neko v rijem e radio kao asistent, zatim se zanim a za an im aciju i poku šava u toj tehnici ostvariti zaštitni znak tvrtke. Crtani film i an im acija u tom su trenutku još u p ov ojim a i Tagatz se p on ajviše m o­ rao koristiti vlastitom dom išljatošću i vještin om . Zaštitni znak tvrtke predstavljala je glava slona u v elik om krugu. Da bi anim irao životin jsk u glavu, Tagatz se poslužio prozirnim parafinskim papirom : glavu slona pričvrstio je iglom u centar kruga i p ola ­ ganim pom ica n jem surle i čitave g lave dob iva o pojed in e faze pok reta — k oje je zatim precrtavao, d op u n ja v a o i snim ao. Ti poku šaji bili su d ra g ocjen i u kasnijem T agatzovu radu. P očetk om 1922. godin e Tagatz dolazi u Z agreb i n astavlja sv ojim film skim traženjim a. Uz im e ov og veteran a ju goslaven ske k in em a togra fije vezan i su prvi poznati podaci о crtanom film u u Z agrebu. Tagatz j® odigrao pionirsku u logu i na p od ru čju ra zv oja i prim jene film sk e tehnike u nas. U Zagrebu se m ladi sineast našao u teškom m aterijaln om položaju . Još u S ovjetskom Savezu m orao je odustati od studija zbog nesređenih ob iteljsk ih prilika. U Z agrebu se ponovno u pisu je na V isoku tehničku školu, ali ga neim aština u brzo prisiljava da potraži neki posao od k ojeg a će m oći živjeti. Tada se sjetio svog rada k od »J erm oljeva « i pom islio kako bi i u Z agrebu m ogao n e­ što zaraditi izradom kratkih crtanih reklam a. U tom poslu pom ogao m u je n jeg ov stari prijatelj, glum ac V ladim ir Elski, k ojeg a je upoznao još kod »Jerm oljeva «. N a­ daren i sklon tehničkim istraživanjim a, Tagatz n ije im ao sm isla za ekonom sku i p o ­ slovnu stranu svoga rada. Elski m u je tada m n ogo pom ogao: okretan i v ješt — u skoro pribavlja Tagatzu n ek olik o narudžbi za anim irane reklam e. U drugoj polovici 1922. Tagatz je n apravio dva kratka reklam na film a u anim iranoj tehnici: za tvrtke »A ld a -č a j« i »Pasta za cipele — A dm iral«. Svaka od tih crtanih reklam a bila je duga ok o 20 m etara norm aln e k in o-vrp ce.

20

Stara obiteljska fotog rafija : prvi lijevo Sergije Tagatz

U p rvom film u jedan m ali crn ac baca s ekrana prem a p u blici k u tijice s ča jem : tu se p o ja v lju ju i anim irana slova — »A ld a -č a j« . D rugi film prikazu je adm irala kako p r o ­ lazi k roz počasni stroj sv ojih potčin jen ih , pok azu ju ći sjajne, ulaštene cipele. I ova reklam a kom bin irana je s anim iranim natpisim a. S v o je prve anim irane film ov e Tagatz je izradio u la boratoriju »Ju goslavija film a«, zagrebačk og podu zeća za p roizv od n ju film ova, k oje se u tom trenutku nalazilo u li­ k vidaciji. Uz m alu naknadu u prava poduzeća dopušta m ladom entuzijastu da sv oje eksperim ente ostva ru je u n jih ovu pogonu. U radu na snim anju p ojedin ih faza Tagatz se služio aparatom za snim anje titlova (film skih m eđun aslova ili m utacija). T rik -stolov a još n ije bilo. Posao je bio nespretan i složen: u tim aparatim a predložak za snim anje stajao je okom ito, a ne v od ora vn o kao danas, pa je Tagatz svaki crtež m orao posebn o kadrirati i u čvrstiti na podlogu s n ek olik o iglica. U prava »Ju gosla vija film a« postepeno se zainteresirala za Tagatzov rad i direk tor je zatražio od m ladića da m u objasni proces i m etode snim anja. M eđutim Tagatz to od ­ b ija i odlazi iz podu zeća ču v a ju ći lju b om orn o sv oja iskustva i rješenja. Z atim se obraća podu zeću »B osna film «, zagrebačkoj filija li »Sascha Film a« iz Beča, i d ob iva od ob ren je da nastavi rad u n jih ovu studiju. No posao je on dje bio još teži je r je aparat za snim anje naslova bio nespretan i težak za ru kovan je. Tada je Tagatz p o ­ kušao da sv oje crteže snim i na otvorenom , u dvorištu, pri dn evn om svjetlu, sa sta­ rom »E rnem ann« kam erom . Na kraju mu ipak polazi za rukom da don ekle prilagodi aparat za snim anje naslova i da na n jem u izradi zaštitni znak za »Bosna film «. O vaj glavni naslov prikazu je slova k oja se odm otavaju u spirali i u krupnom planu o b li­ k u ju naziv poduzeća.

Zaštitni znak ruskog producenta Jermoljeva. A nim irajući 1921. godine glavu slona iz tog zaštitnog znaka, Sergije Tagatz se neočekiva­ no počeo baviti anim acijom , što ga je kasnije dovelo u red pionira crtanog film a u Hrvatskoj 21

Za istu tvrtku Tagatz je n apravio i jed an »film -n a ja v u «. U to v rijem e p očin ju se u Zagrebu prikazivati film ov i s Ja ck iejem Cooganom , poznatim d ječa k om -g lu m cem u glavnoj ulozi. Za n jeg ov e film ov e Tagatz je napravio kratku reklam u k oja je u k in e­ m atografim a n a ja vljiv a la prikazivan je tih film ova. Prem a fotog ra fija m a precrtao je dječa k ov u glavu i anim irao je u raznim fazam a, pa je izgledalo da se C oogan p ok re­ tima lica i očiju obraća direktn o p u blici u dvorani. U toj film sk oj n aja vi an im acija je kom binirana s naslovim a u dužini oko 30 metara, od čega an im acije ok o 20 m. Ta dva kratka reklam na film a snim ljena su k ra jem 1922. i p očetk om 1923. Za crtan je Tagatz se koristio voštanim papirom (tzv. paus-papir). Na jed n om listu na­ crtao bi pozadinu, na drugom figuru, na trećem ostale potrebne detalje; zatim je o d ­ v o je n o snim ao pozadinu, lik ov e i sporedne figu re — pa je p rilik om konačne obrade raspolagao sa dva ili čak sa tri negativa, k oje je zatim kopirao na jed an pozitiv. N a j­ p rije bi s jed n og negativa iskopirao na pozitiv figure, zatim s drugog negativa poza­ dinu. M jesta na k ojim a se pozadina v id jela kroz crtež, p ok riva o bi tušem. Lišen is­ kustva, s m inim alnim sredstvim a i alatom , Tagatz je svaki čas nailazio na poteškoće, ali prem a n jeg ov im riječim a — d ob iven i rezultati ipak su zadovoljavali. P oh va liv ši m ladića za n jeg ov rad, direktor »B osna film a« predlaže zatim Tagatzu da nastavi posao u poduzeću. D aje m u vlastiti stol za snim anje i sva potrebna sredstva, ali je sve stalo na tom e, je r Elski n ije našao više ni jed n u narudžbu. Tada Tagatz p ri­ h vaća ponuđeno m jesto šefa la boratorija u istom podu zeću i n astavlja svoj ran iji p o­ sao — snim anje film skih reportaža. Četiri kratke reklam e k oje je napravio u tehnici an im acije ostaju prvi poznati p o ­ daci о crtan om film u u Z agrebu. N jih ova pionirska uloga očitu je se u iskazivanju sk lo­ nosti za istraživan je jed n og nepoznatog m ed ija i u traženju n ovih sredstava i načina realizacije crtanog film a, a to će i kasnije ostati jed n a od bitnih zn ačajki zagrebačke škole crtanog film a. T agatzove su reklam e prvi u Z agrebu stvoreni crtani film ovi. Na žalost, ni jed an n ije sačuvan. Danas se m ože jed in o govoriti о p ov ijesn oj važnosti rada ov og um jetnika za kasniji razvoj an im acije u nas.

Novinski oglas za laštilo ADMIRAL. Za ovu će tvrtku Sergije Tagatz 1922. izraditi kratki reklamni film u tehnici anim acije. Oglas poduzeća BOSNA FILM: krajem 1922. Tagatz je izradio anim irani zaštitni znak te firm e

Remek-djelo Mališan Charlesa Chaplina (1921) na neobičan je način početkom 1923. ušlo u povijest našeg crtanog film a: Tagatz je izradio animiranu najavu za film s likom dječaka Jackie Coogana Oglasna stranica iz ilustrirane revije »Svijet«

BOSNA-FILM · i I Vam je uopće I Ì 11 T Л V '°* stal°· da svoju L '-i. I L V / 0 inače skupu obuću ' čim više trajnom uzdržite, onda Vam preporučamo naše sveopće obljubljeno i od svakog pri­ znato najbolje

„Admirar' lašti lo koje je u pogledu kemijskih sastojina najsavršenije i najbolje.

Tvornica kemijskih proizvoda

D IO N IČ A R S K O D R U Š T V O S O C IÉ T É A N O N Y M E A K T IE N G E S E L L S C H A F T

ZAGREB

La malson la plus ancienne en Yougo­ slavie fournit à tous les Cinémas du pays les meilleurs Films The oldest film renting house i Jugoslavia

G R U B IĆ I D R O B A C ZA G REB, Gundulićeva 17. Tel. int. 11-29

22

Marija Viđale:

MLADI PRIJATELJI. Pripovijesti za mladež.

NAKLADNA KNJIŽARA ST. KUGLI, ZAGREB, ILICA 30.

Dr. FRANJO BUCAR: O B U K A

U

PLIVANJU.

Cijena К —. DOBIVA SE Û KNJIŽARI KRALJEVKKOGA SVEUČILIŠTA I JUGOSLAV. AKADEMIJE (ST. KUGLI), ZAGREB, ILICA 30.

IVozne karte za sve vla|kove Зиш ZßlißZIliCß, kao Ì sve I pruge u flUStrlli i dr. Vozne karte zaspavanje u vagonima·

CIE.IIHE DES UA6DIS LUS EIDES SDDNDSESPIES EUROPEENS p rodaju s e n ek o lik o dana prije

Pređprođaja voznih karta Ljubljana, Гш№ CESll 31.

R O V I N A S T E I K A U Č U K -

Щ Т А М Р ІП Г

ta C E R N E r# LJU B LJA N A .

ZNAKOVE, ŠABLONE, K

B rzojavi : Vagonlits, Ljubljana.

l i š e j e

,

T elefon interurbani 1C6. S va

razjašnjenja glede putovanja

i odlaska vlakova besplatno.

Specillili іѵетіса и І Ш tipele

ANTON JELEN« 1 RZIC — SLOVENIJA

SPECIJALNA IZRADBA ČELIČNIH KAPAKA (STAHL-ROHLLBOLKEN) P R V A U JUGOSLAVIJI.

Graditeljima, trgovcim a i majstorima znatan popust. — Tražite ciienike uz oznaku mjere.

MIRKO Telefon br. 9—98.

ĐENIĆ

— Z A G R E

В. —

1

—

Preuzima izradbu svih vrsti čeličnih kapaka za novogradnje, dućane, izloge i p rozore. Svaka se narudžba izvršuje na vlastitim strojevim a u 0 najkraće vrijem e.

Opatovina br. 11.

BUDITE ELEGANTNI!

н §s

PARIŠKA

MODA.

Izlazi svaki m jesec u nakladi St. Kugli, Zagreb,

H

j

H

ü

m m

j j

Ilica 30. gd]e se i naručuje.

н

Godišnja pretplata iz n o s i--------------К 160.—·. P o lu g o d iš n ja --------------------- ------------К 80.— .

m

Č e tv r tg o d išn ja -------------------------------К

■ili ЁШШЙЯЙІН

40.— .

Pojedini broj К 14.— . 11 BOO i s g tn 11 ewes· i ■шііі ·~ β · i м ш ■■нка ■■ma ■inran

KNJIŽARA ST. KUGLI, ZAGREB, ILICA BR. 30.

KNJIŽARA ST. KUGLI, ZAGREB, ILICA BR. 30.

Artur Schnitzler:

Kornél Makuszynski:

Poručnik Gusti Pripovijest

Cijena broš.

Ah te iene! . . . Vesele priče

Cijena

j

G1RHÜ5 НЕІШШI ЙОШ

- 1»,h,f HimJdftesl4VlfrтпЫ Швомi i кСігіу, і: -Uu í м ijlVm

115

Skica jednog kadra (gore) i realizacija istog kadra u film u Crvenkapica (1954) 116

God. 1953. obnovljen je u »Zora filmu« rad na realizaciji C rve n ka p ice , crtanog filma za djecu koji je bio zamišljen još u »Duga filmu«. U »Zori« se sastaje nova ekipa: na osnovi ranije knjige snim anja Borisa Kolara, Nikola Kostelac i Aleksandar Marks prerađuju likove i dram aturšku shemu priče. Tako na tem elju stare nastaje nova knji­ ga snim anja prema kojoj film režiraju Kostelac i Marks. Marks preuzima dužnost glavnog crtača, dok se Kostelac pojavljuje i kao glavni animator. Na animaciji C r­ ve n ka p ice još rade Branko K arabajić, Vladimir Jutriša i Vjekoslav Kostanjšek. Sce­ nografiju potpisuje Ism et Voljevica. Snimatelj je Jaroslav Zadražil. Snimanje C rv e n k a p ic e privuklo je pažnju javnosti. Mnogi filmski radnici pozdravljaju nastavak rada na crtanom filmu, još uvijek pamteći nepravdu načinjenu likvidira­ njem »Duga filma«. God. 1953. piše Zlatko Sudović u S tu d e n tsko m lis tu : »Ekonomska je situacija bila glavni, a vjerojatno i jedini imperativ koji je doveo do likvi­ dacije domaćeg crtanog filma. Teško je ne opravdati ga. Ali, da li je to bio i jedino mogući korak, pitanje je о kome se još uvijek m ože govoriti. Diskusije će, pak, biti to konstruktivnije sto situacija u čitavoj našoj kinematografiji bude bistrija, a odnosi, osobito oni ekonomski, sređeni i svedeni na oblik prirodnih odnosa. Danas se nalazimo pred prvim takvim trenutkom koji će možda dati i pravi odgovor na pitanje da li je likvidacija bila jedini put kojim se moglo poći u rješavanju problema domaćeg crtanog filma. To je realizacija Crvenkapice u pogonima »Tora filma.« O va vijest, ne pomuti li je nešto danas još nepoznato, svakako će obradovati mnoge prijatelje domaće kinematografije i crtanog filma. Bit će im to dokaz da žar i entuzijazam stvaralaca crtanog filma nije ugasnuo, iako je razočaranje koje je došlo s likvidacijom bilo veliko. Činjenica da »Tora film« — poduzeće koje se i samo zlopati vlastitim financijskim nedaćama — ulazi u taj posao, znak je da i ostali naši filmski radnici cijene vrijednost dosadašnjih ostvarenja našeg crtanog filma i vjeruju u njegove mogućnosti. A glasovi koji se čuju da će se možda nastaviti rad na već započetom filmu U cara Trajana da će se uz milionske dotacije za umjetnički i dokumentarni film odrediti i izvjesna pom oć crtanom filmu, da je »Jugoslavija film« spremna otkupiti dio licence već proizvedenih filmova, sve je to nesumnjiv znak da se Kićo nije rodio u sredini bešćutnoj i hladnoj za

kozje usi,

umjetnost, ma da nas vrijeme u kojem živim o šiba nemilosrdno i bešćutno.

Drugom prilikom, u B o rb i iste godine, Zlatko Sudović je dodao: »Talaganjem grupe ljudi, koji rade pod dosta teškim okolnostima, crtani film dat će jedno novo ostvarenje. To je Crvenkapica. Temelji domaćeg crtanog filma udareni su u okviru re­ dakcije »Kerempuha«, a ljudi su radili u malim, zbijenim prostorijama. I ekipu Crvenkapice našli smo gdje radi u okviru »Tore«, u dvije male prostorije među uredima društvenih organi­ zacija općine Trnje. Međutim, i to gostoprimstvo koje je »Tora film« pružio beskućnom crtanom filmu u te dvije male prostorije, predstavlja mnogo i možda je realan putokaz kako bi tre­ balo riješiti ovaj problem. N apor da se komercijalnom crtanom reklamom oživi ovaj rod — također predstavlja mnogo. To međutim i nije sve. Još uvijek postoje mnoge kombinacije da se realizira njegov opstanak.

Kako

saznajemo, pomišlja

se i na koprodukcije, a neka

filmska poduzeća obećala su pom oć.«

Rad na C rv e n k a p ic i završen je u kolovozu 1954, a film je prikazan javnosti god. 1955. Iste je godine na međunarodnom festivalu u Berlinu C rv e n k a p ic i dodijeljena diploma, a iduće godine, na I Međunarodnoj reviji filmova za djecu nagrađena je nagradom »Kekec«. DIPLOMA IZ BERLINA PRVA JE NAGRADA NAŠEM CRTANOM FILMU U INOZEMSTVU, a C rv e n k a p ic a je ujedno i prvi nagrađeni crtani film jugoslavenske kinem atograf ij e. U okviru proslave desetgodišnjice domaćeg filma priređena je 1955. u Beogradu i Zagrebu izložba, na kojoj su se uz ostale eksponate mogli vidjeti mnogi m aterijali iz rada na C rv e n k a p ic i, od folija i pozadina do gotovih kadrova iz filma. Bila je to prva i posljednja m anifestacija te vrste u našoj javnosti. Izložbu je postavio dram aturg »Zo­ ra filma« Zlatko Sudović. 117

je prvi crtani kolor film realiziran u Jugoslaviji: to je ujedno i prvi kolor-negativ razvijen kod nas. M aterijale je razvijao Viktor Rybak, tadašnji šef labo­ ratorija u »Zora filmu«. Svojim likovnim karakteristikam a C rv e n k a p ic a se nameće kao spoj »Duginih« poče­ taka i modernijih tendencija koje u razdoblju 1954—1955. dolaze do izražaja u seriji kratkih reklam nih filmova Dušana Vukotića. U C rv e n k a p ic i se vidi traganje za no­ vim oblicima i likovnim strukturam a, još plašljivo i nesigurno ali ipak karakteristi­ čno za trenutak u kojemu postepeno nastaje nagovještaj jednog novog odnosa prema animaciji. C rv e n k a p ic a

Fišući prikaz C rv e n k a p ic e u N a ro d n o m lis tu (9. IV 1955), Nenad Turkálj duhovito pri­ mjećuje: >Od gradiva na kojemu bi Disney zasnovao čitav (epizodarno razvučeni) cjelovečernji film, naši su umjetnici načinili duhovitu predigru, koja kratkoćom pogoduje za obje svoje namjene: i kao sugestivan pričani kroki za dječju maštu, i kao zabavan kolorirani spektakl za odrasle gledaoce, koji će se nasmijati brojnim dobro zamišljenim dosjetkama.«

Nakon C rve n ka p ice dolazi do zastoja u proizvodnji filmova te vrste: pokazalo se da slični projekti mnogo stoje i financijski plan »Zore« nije mogao podnijeti takvo opte­ rećenje. Tako je ovim djelom završena i ona posthumna prisutnost »Duge« i njenih projekata u našem crtanom filmu. Neki od anim atora C rv e n k a p ic e (Karabajić, Jutriša, Kostanjšek) prelaze u »Interpublicov« Studio za crtani film, a zatim u »Zagreb film«. Stolovi i trik-uređaji »Duga filma« predani su kasnije na korištenje »Zagreb filmu«. Tek četiri godine kasnije »Zora« nastavlja s proizvodnjom dječjih crtanih filmova. Poticaj je dao tadašnji dram aturg poduzeća Zlatko Sudović, koji je autor ideje za cijelu seriju i autor ideje svakog pojedinog filma (osim filma In s tru m e n t ča ro b n ja k ). U to se vrijeme u »Zora filmu: izrađuju mnogi crtani dijafilmovi, koji u nizovima od 20 do 30 crteža »prepričavaju« narodne pripovijetke, suvremene pripovjedače, slike iz povijesti, priče iz života prirode, slike iz kemije, fizik e. . . Ovi su dijafilmovi naišli na velik interes i djece i nastavnika, pa je nastao i pokret nazvan »Mali kino«. Zlatko Sudović je pomislio da bi se moglo izraditi »dijafilmove« koji bi u pojedinim fazama bili animirani. Tako se statičnom crtežu osnovne situacije dodao pokret tamo gdje je dram aturški bio potreban. Filmovi su bili znatno jednostavniji u postupku, ali to nije umanjilo ljepotu izraza. Naprotiv. Sudović je zamislio sadržaje i namjenu tih filmova. Ponekad su ih nazivali film ovim a-plakatima. Svrha im je bila da upozore djecu, na prim jer, na opasnosti uličnog prometa ili opasnosti od zaostalog oružja iz doba rata, da ih upute u pravila ponašanja na putovanju tram vajem i vlakom, da im predstave kako bi izgledala ljudska okolina kad bi se oštećivale zgrade, ulična ras­ vjeta, nasadi itd. Filmovi ove serije sretno spajaju poučnu i zabavnu notu, i tako se na zanimljiv način uklapaju u specifičnu fizionomiju poduzeća i njegova edukativnog repertoara.

SCENARIJ; Marte! Čekli CRTAČ KNJIGf SNIMANJA; Rom Kolar SNIMANJA : іотір Sudar ŠUKAS POZADINA» Umet Voljevita CRTAČ KARAKTERA; Aleksandar Mofks

тпт

ANIMATOR!; Nikola Kostetet Vladimir Juírlla Bratika Karóba j « VJako Kastaojjlak p f t O O U K C iJ A

2 O RA FILM*

гдоаеа

Ico Voljevica: plakat za Crvenkapicu (1955)

118

119

Branko Ranitović režira pet dječjih crtanih filmova u »Zora filmu«: P ro m e tn i znaci — u lič n i ju n a c i (1958) In s tru m e n t č a ro b n ja k (1960) N isu z n a li je r su m a li (1960) T r i ju n a k a (1962) L u d a g ra ja zbog tra m v a ja (1962)

Najveći je uspjeh postigao film P ro m e tn i zna ci — u lič n i ju n a c i, koji autorim a donosi niz domaćih i inozemnih nagrada. Za ostvarene vrijednosti, međutim, najzaslužniji je Boris Kolar, nadahnuti crtač, anim ator i scenograf toga filma. Branko Ranitović na zanimljiv režijski način u tim djelima pokušava spojiti moder­ nije tendencije crteža i animacije (koje su se već afirm irale u okvirima, tada već po­ stojeće, zagrebačke škole crtanog filma) s potrebama jednostavne, komunikativne i poučne cjeline nam ijenjene mlađim gledaocima. Ovo poglavlje crtanog filma vezano za produkciju »Zora filma« ostaje do danas jedini sistematski napor na području dječjeg crtanog filma — poučnog i zabavnog u isti čas. U razdoblju oko 1961. »Zora film« je u svoju proizvodnju uključio i cjelovečernje igrane filmove. Te je godine filmska produkcija u čitavoj zemlji porasla za 100%! Time je izvršen neočekivan pritisak na fondove za stim uliranje kinematografije, jer sredstava nije bilo dovoljno — i tu su počele poteškoće koje su ovo poduzeće pratile sve do likvi­ dacije. 1. srpnja 1964. »Zora film« nije uspio pokriti m aterijalne gubitke koji su proizašli iz snim anja igranih filmova, iz posla u koji je ovo poduzeće ušlo nespremno — izabravši za to i vrlo nesretan trenutak. Proizvevši preko 350 kratkih filmova raznih vrsta, uz mnogo prerađenih stranih fil­ mova i uz brojku od nekoliko stotina dijafilmova, ova producentska kuća naglo pre­ kida 1964. svoj uspješni i jedinstveni rad na području nastavnih, prosvjetnih i k u ltur­ nih filmova. Potrebe koje je svojim djelovanjem zadovoljavala ostat će sve do danas nezadovoljene, i pitanje ponovnog oživljavanja proizvodnje ove filmske vrste oprav­ dano neće sići s dnevnog reda u razgovorima о domaćoj kinematografiji. Proteći će (opet) mnogo izgubljenog vrem ena dok se na drugoj strani ne nastavi potre­ ban i koristan posao — prekinut u ime nekog čistunstva koje je jugoslavenskoj kine­ m atografiji u nekoliko navrata grubo prekinulo prirodne tokove. Zaštićujući gotovo efemerne m aterijalne interese društva, to čistunstvo (koje je likvidiralo i »Duga film« i »Zora film, a kasnije će likvidirati i neke druge organizme kinematografije) osiro­ mašilo je kulturu istog tog društva za vrijednosti koje se ne mogu nadoknaditi nika­ kvim naknadnim dodjeljivanjem novaca, m aterijalnih dobara i društvenih priznanja.

Crtanim film om Prom etni znaci — u ličn i ju n a ci u ZORA FILMU je 1958. godine započela proizvodnja uspjelih odgojnih film ova za djecu

»STU DIO Z A CRTAN I FILM IN TERPU BLIC«

1955— 1957.

Krajem 1954. u Zagrebu je osnovan Zavod za ekonomsku propagandu i publicitet — »Interpublic«. Inicijativu za osnivanje dao je dnevnik N a ro d n i lis t. U siječnju 1955. braća Neugebauer stupaju u kontakt s Róbertom Kramerom, direk­ torom »Interpublica«, i na njihovu je inicijativu u okviru poduzeća osnovan »Studio za crtani film Interpublic«. Studio je smješten u prostorijam a Veslačkog kluba »Mla­ dost« na Veslačkoj cesti uz obalu Save. Oko braće Neugebauer u novom su se studiju okupili: Ismet Voljevica, Branko K arabajić, Turido Pauš, Borivoj Dovniković, Vladi­ mir Jutriša, Zlatko Grgić, Vjekoslav Radilović, Vladimir Delač i drugi. U svibnju 1955. form iran je filmski sektor »Interpublica«, koji je u sebi objedinio pro­ izvodnju dijapozitiva, crtanih filmova i dokum entarno-propagandnih filmova. K as­ nije je osnovan i foto-lito odio (1956) za štam panje na svili. U početku je šef studija za crtani film bio Zvonimir Furtinger, zatim Ivo Vrbanić, a u svibnju 1955, tu je dužnost preuzeo Dragutin Vunak. Dužnost šefa proizvodnje tada obavlja Krešo Golik. Prem a nacrtim a Ism eta Voljevice studio je preuređen i pretvo­ ren u moderni atelijer (još uvijek u prostorijam a »Mladosti«). U studiju rade 33 crtača. Odmah po osnutku studio započinje rad na prvom reklamnom crtanom filmu: film M a n m üsste, reklam u za automobile ISETTA-BMW, naručila je njem ačka tvrtka »Bayerische Motorwerke«. Režiju vodi N orbert Neugebauer, crtač i anim ator je njegov brat Walter, a Ismet Voljevica je izradio scenografiju. Film je snimljen u koloru, u dužini od 100 m etara, i postigao je veliki uspjeh u Njemačkoj: njegovo prikazivanje, prema riječim a naručioca, prestalo je tek onda, kad su rasprodane sve zalihe auto­ mobila ISETTA-BMW. Idući film studija je S a la m a n d e r , reklam a za istoimenu tvornicu kože i obuće u Nje­ mačkoj. Također u koloru, u dužini od 80 m etara, taj film je izradila ista ekipa. Treći film je izrađen za potrebe tvornice »Zvečevo« — bila je to reklam na C rv e n k a ­ u dužini od 100 m etara. Režiser filma Norbert Neugebauer napisao je scenarij u zajednici s Dragutinom Vunakom, a W alter Neugebauer bio je glavni crtač.

p ica

Da bi proširio krug um jetnika u studiju, Dragutin Vunak angažira Dušana Vukotića i Nikolu Kostelca za četvrti film ove produkcije. Zajednički režiraju Č a ro b n i ka ta lo g — prema narudžbi tvornice »Kordun« iz Karlovca. U dužini od 60 m etara, ovaj film je snimljen krajem 1955. i početkom 1956. Glavni crtač i scenograf je Ismet Voljevica. Slijede dvije In te rp u b lic o v e c o lo r-p a n o ra m e , mali reklam ni omnibusi sastavljeni od 5—6 propagandnih storija. Svaka crtana panoram a iznosila je 60 metara, a obje su snimljene u koloru. Scenariji su kolektivni, a režirali su Krešo Golik i Norbert Neu­ gebauer. Glavni crtač je W alter Neugebauer, scenografi Ismet Voljevica i Nikola Mu­ cavac. Svi filmovi, osim Č arobnog kata log a, snimljeni su i razvijeni u Münchenu. Č a ro b n i k a ta lo g snimljen je i obrađen kod nas. 121

U tim ostvarenjim a dolazi do jasnog estetskog razmimoilaženja između klasičnih, disneyevskih metoda braće Neugebauer i koncepcija Vukotića i Kostelca. Premda prihvativši načela što su ih diktirali reklam ni filmovi, Vukotić i Kostelac u Č a rob nom k a ta lo g u ostvaruju crtež i anim aciju na osnovama modernijim od Neugebauerovih. God. 1956. započet je instruktivni crtani film Ip a k se kreće. Na tem elju dogovora s vojnim centrom u Beogradu, »Interpublic« je ugovorio snima­ nje šest znanstveno-popularnih crtanih filmova — ciklus S v e m ir, z e m lja i m i. Među­ tim, taj dogovor ubrzo propada i studio se obraća poduzeću za distribuciju »Croatia filmu« nudeći te projekte na realizaciju. Tadašnji direktor poduzeća Josip Žitnik sklapa s »Interpublicovim« studijem izvanredno povoljan ugovor pristavši da za svaki film iz te serije plati oko 6 000 000 dinara — dakle punu proizvodnu cijenu. Potpisan je ugovor na 36 000 000 dinara — i tako se pristupilo realizaciji prvog filma iz te serije — Ip a k se kreće. U to vrijeme razvijaju se u »Zagreb filmu« napori za osnivanje specijaliziranog stu­ dija za crtani film, i u drugoj polovici 1956. dolazi do form iranja studija u prostori­ jam a nedovršene m ajstorske radionice m ajstora Frane Kršinića na Goljaku. Tako su se u Zagrebu u tom času našla dva studija za proizvodnju crtanog filma. »Zagreb filmu« je nedostajalo crtača i animatora, pa je uprava poduzeća povela akciju za fuzioniranje s »Interpublicovim« studijem. Suradnici »Interpublica«, međutim, nisu željeli da se spomenuta fuzija ostvari — to više što je njihov studio radio vrlo uspješno: bez ikakve dotacije, pogon se financirao iz sredstava koja je sam ostvario. No 1957. Savjet za nauku i kulturu Hrvatske uka zom je ukinuo »Interpublicov« studio, sm atrajući da istodobno postojanje dvaju pogona ove vrste predstavlja nepotrebno rasipanje postojećeg kadra. »Interpublic« se u više navrata žalio na donesenu odluku, šaljući peticije, delegacije i slično — ali bez­ uspješno. 1. svibnja 1957. »Interpublicov« se odio za crtani film fuzionirao sa »Zagreb filmom«, i na temelju pregovora predstavnika tih poduzeća napravljen je novi kadrovski ras­ pored: Dragutin Vunak je postavljen za dram aturga u »Zagreb filmu«, braća Neuge­ bauer započinju realizaciju novih filmova u tom kolektivu, a ostali se suradnici uključuju u rad studija na izradi tekuće proizvodnje. Tako je snimanje filma Ip a k se kreće u režiji D ragutina Vunaka završeno u »Zagreb filmu«, pa je pod firmom tog poduzeća film prikazan zajedno s ostalim djelima na festivalu u Puli (1958). Rad »Interpublicova« studija za crtani film treba spomenuti kao jednu od značajnih faza u razvitku zagrebačke animacije: u tom poduzeću ponovno su se okupili um je­ tnici koji su nakon likvidacije »Duga filma« ostali bez mogućnosti daljnjeg djelova­ nja. Zajedno sa »Zorinom« realizacijom C rve n ka p ice , okupljanje u »Interpublicu« predstavlja napor da se sačuva stvaralački kontinuitet zagrebačkog crtanog filma. Od nerealiziranih planova »Interpublica«, uz već spomenutu seriju S v e m ir, z e m lja i m i, treba navesti i jedan projekt iz 1956. — film о radničkom sam oupravljanju koji je naručio časopis J u g o s la v ija . Međutim, komisija za ocjenu scenarija odbila je tekst Fadila Hadžića i tako je čitav projekt propao.

Kadrovi iz crtanih reklamnih fil­ mova: Kroz c ije li svijet, Velika trka i Posjet iz svemira (1954-55) 123

Dvorišna zgrada u ulici Nikole Tesle broj 12: na trećem katu u privatnom stanu Nikole Kostelca grupa entuzijasta ostvarila je seriju od trinaest kratkih reklamnih filmova, izvanredno važnih za budućnost domaćeg crtanog film a (S lijeva): Vladim ir Jutriša, Nikola Kostelac, Milan Slade i Dušan Vukotić priprem aju u trik-odjelu ZORA FILMA snimanje film a Kod zubara (1955) 124

U STANU NIKOLE KOSTELCA Reklamni filmovi Dušana Vukotića

1951—1955.

Nakon likvidacije »Duga filma« raspao se kolektiv stvoren u tom poduzeću: autori i suradnici kod realizacije crtanog filma tražili su posao na raznim stranama. Većina karikaturista iz »Duge« vratila se svom ranijem poslu u K e re m p u h u . Marks, Kostelac, Jutriša, Karabajić, Kostanjšek, Voljevica i još neki izradili su za »Zora film« crtanu priču о C rv e n k a p ic i, dok se grupa oko braće Neugebauer uključila u rad »Studija za crtani film Interpublic«. God. 1953. pokreću se u Zagrebu razgovori о osnivanju novog poduzeća za proizvod­ nju filmova: inicijativa potječe od članova Upravnog odbora Društva filmskih rad ­ nika Hrvatske. Do osnivanja poduzeća dolazi nekoliko mjeseci kasnije, odlukom Upravnog odbora DFRH od 8. listopada 1953. Do kraja listopada poduzeće dobiva ime »Zagreb film«, program i pravila rada, Miroja Vučelića za direktora, a podnijeta je i molba za registraciju. »Zagreb film« se u početku smjestio u prostorijam a Društva filmskih radnika H rvat­ ske na Britanskom trgu 12 i postepenim širenjem djelatnosti zauzimao jednu po je ­ dnu od prostorija Društva. K rajem 1953. »Zagreb film« ostvaruje prve poslove — sni­ m aju se prvi dokum entarni i reklam ni filmovi. Već u razgovorima о osnivanju poduzeća bila je prisutna misao о oživljavanju pro­ izvodnje crtanog filma. Ni jedna od grupa um jetnika koje su se formirale nakon pre­ stanka rada »Duga filma« nije imala realnih izgleda za nastavak rada, pa su svi zainteresirani pažljivo pratili rađanje novog poduzeća, nadajući se da će u okvirima »Zagreb filma« možda naći uvjete za stvaranje. Na godišnjoj skupštini D ruštva filmskih radnika H rvatske od 28. ožujka 1954. Alek­ sandar Marks ovim riječim a opisuje teško stanje zagrebačkih autora crtanog filma: »Moram na žalost konstatirati da su propali svi apeli 2a oživljavanje crtanog filma koji su bili upućeni svim mogućim forumima. Na žalost, i akcija koja je provedena među filmskim radnicima ostala je bez odaziva — osim nekoliko časnih iznimki. Dakle , crtani film, iako još postoji preko ljudi koji su se njime bavili, bit će u potpunosti likvidiran ukoliko se ne po­ mogne u najkraćem roku. Ljudi su u tako desperatnom stanju, da će biti prisiljeni otići tamo gdje će dobiti veće i bolje garancije za svoju egzistenciju . . .«

Na toj je sjednici Marks izabran u Upravni odbor Društva filmskih radnika, što mu je omogućilo da i dalje nastoji na osnivanju novog studija za crtani film. »Zagreb film« je službeno registriran 1954. kao filmsko poduzeće za proizvodnju i distribuciju filmova, a opseg poslova sve se više proširuje. Uz direktora Miroja Vu­ čelića, u poduzeću radi Jurica Peruzović kao sekretar (budući direktor »Zagreb filma«) i Ivo Soten, šef distribucije (budući direktor studija za crtani film). Međutim, očekujući da će promjene u organizacijskoj strukturi kinematografije do­ nijeti povoljnije uvjete za organiziranu proizvodnju crtanih filmova, pojedini um jetni­ ci bave se i dalje crtanim filmom u poluprivatnom obliku, snalazeći se prema moguć­ nostima koje im se pružaju. 125

U toku 1953. A leksandar Marks i Nikola Kostelac bave se reklamnom grafikom. Za­ tim se u stanu Nikole Kostelca (na drugom katu dvorišne zgrade u ulici Nikole Tesle broj 12) počinje okupljati jezgra starog crtačkog kolektiva: Vukotić, Bourek, Marks, Kolar, Kostanjšek, Bubanović i Jutriša. Tražeći načina da nastave rad na crtanom filmu, oni se bez uspjeha obraćaju za pomoć »Jadran filmu«, »Zora filmu«, pa čak i Savjetu za nauku i kulturu. Izvjesno razum ijevanje nalaze tek u »Zagreb filmu«. D irektor Vučelić pristaje da grupa samostalno izrađuje svoje reklam ne filmove, a da ih plasira pod firmom »Zagreb filma«. Međutim, poduzeće ih ne vezuje uz sebe, niti im pomaže da riješe probleme i poteškoće na koje nailaze u radu. Spomenuti autori realiziraju prve projekte u privatnom aranžmanu, s vlastitim sred­ stvima. Isporučuju ih preko »Zagreb filma«, koji na filmove stavlja samo svoju »špicu« i zaračunava maržu. Miroje Vučelić odmah u početku postavlja uvjet da izrada fum a ni u kojem slučaju ne smije prem ašiti iznos koji je ugovorio i uplatio naručilac. U traženju poslova članovi grupe pokazuju veliku agilnost. Osim stalnog akvizitera Dragana Singera, Dušan Vukotić i Nikola Kostelac također putuju po raznim grado­ vima pokušavajući kod tvornica i ustanova pobuditi interes za crtanofilmske reklame. Prem a Vukotićevim riječim a — u tim prilikam a trebalo je raditi brzo i efikasno: po­ što bi s upravom poduzeća dogovorili mogućnost realizacije reklamnog filma, Kostelac i on vratili bi se žurno u hotel i na pisaćem stroju (koji su uvijek nosili sa sobom) otip­ kali bi nekoliko varijan ti scenarija. Drugoga dana odnijeli bi prijedlog u zainteresi­ rano poduzeće; tamo bi se izvršio izbor scenarija, potpisao ugovor — i um jetnici bi pohitali natrag u Zagreb da započnu rad. Tako je u toku 1954—1955. realizirana serija od 13 kratkih reklam nih filmova za r a ­ zne naručioce. Tek je kasnije uočeno od kolike je važnosti to razdoblje u razvitku jugoslavenske animacije. Filmovi su rađeni uglavnom u stanu Nikole Kostelca, snimani su u pogonima »Zora filma«, a ozvučeni u »Jadran filmu«. Dužina trajan ja je od 30 sekundi do jedne minute. Za izradu su korišteni m aterijali preostali iz »Duga filma«, a ponajviše privatna sred­ stva i pribor. Prva dva filma iz te serije — reklam e za »Croatia film« — snimljene su u crno-bijeloj tehnici. Ostali su kasnije izrađeni u boji.

Evo naslova tih filmova: J U B IL E J GOSP. I K L A (reklama za igrani film u distribuciji »Croatia D J E V O J K A I H R A S T (također za distribuciju »Croatia filma«) N O V O G O D IŠ N J A Č E S T IT K A (»Marijan Badel«) K R O Z C IJ E L I S V IJ E T (»Vajda-Export«) V E L IK A T R K A (»Varteks«) D V A O D IJ E L A (»Varteks«) P A R A D A (»Slavonija-Osijek«) KOD Z U B A R A (za tvornicu »Nikola Vetnić« iz Osijeka) P O S JE T I Z S V E M IR A (za list »Filmska revija«) D J E Č J A R A D O S T (»Kraš« iz Zagreba) N A T E R A S I (»Maraska«) S L IJ E P I M IŠ (»Frank«) D IM N J A Č A R (»DTR«)

filma«)

Zanimljivo je spomenuti da je film N a te ra s i snim ljen dva puta, jer je prvu verziju zabranila cenzura s motivacijom »da vrijeđa jugoslavensku ženu«. Reklam irajući pića »Maraske« taj film prikazuje kavalira koji uzalud udvara lijepoj dami nudeći joj po­ klone, dijamante, prstenje . . . Ljepotica popušta tek kad joj ponudi čašu »Maraskinog« likera, a pojava tog ukusnog pića posebno razveseli i djedovu sliku koju ljepotica n^si na medaljonu. 126

U realizaciji ove serije sudjelovali su: Dušan Vukotić (pisac scenarija i režiser), Ni­ kola Kostelac (pomoćnik režije), A leksandar Marks (glavni crtač), Vladimir Jutriša i Vjekoslav Kostanjšek (glavni animatori), Boris Kolar i Zlatko Bourek (scenografi). Glazba je arhivska. Snim atelji su bili Vladimir Svenda, Nikola Kostelac i Jaroslav Zadražil. Kao fazeri su radili Darko Gospodnetić i Leo Fabijani, a kao kopisti Branka Tomljanović, Zora Janjić i Zlata Kostelac. Muzički voditelj je Maja Markovié. Kad su prvi filmovi serije prikazani cenzurnoj komisiji (u Beogradu) naišli su na odu­ ševljen prijem : originalni kratki »reklamnjaci« zabavljali su članove cenzure, pa su ovi tražili da ih gledaju nekoliko puta. Toj projekciji je prisustvovao i direktor »Za­ greb filma« Miroje Vučelić. Videći reakcije članova cenzurne komisije, on se zainte­ resirao za osnivanje posebnog studija za crtani film u okviru svoje proizvodne kuće. Autori serije vodili su pregovore s OZEH-om i »Interpublicom«, ali nije došlo ni do kakvih konkretnih aranžmana, osim u slučaju filma Č a ro b n i ka ta lo g koji su za »In­ terpublic« režirali Dušan Vukotić i Nikola Kostelac. Kratkim crtanim reklam am a zaista je postavljen temelj novog shvaćanja crtanog fil­ ma: ondje su začete one originalne tendencije koje će kasnije umjetnicima »Zagreb filma« donijeti mnoga domaća i strana priznanja. Zanimljivo je danas slušati razgovore um jetnika о radu na tim reklamama. Boreći se s problemima m aterijalne i tehničke prirode, tražeći što jednostavnija, jeftinija i efika­ snija rješenja — oni u isto vrijem e živo prate sve što se u tom mediju zbiva u svijetu. Iz mnogih razgovora, u novim uvjetim a u kojima se stvaralo, kroz poteškoće i poste­ peno svladavanje problema — počinje se rađati nova, znatno pojednostavnjena i sin­ tetizirana koncepcija animacije. Sakupljaju se i proučavaju m aterijali о prim ijenje­ noj grafici, a kao zanimljive informacije služe i slikovnice s kadrovima iz crtanih filmova američkog poduzeća UPA. Veliku ulogu u traženju novih elemenata anima­ cije odigrao je Nikola Kostelac: prateći sve što se moglo saznati о aktualnim pravcima animacije, grafike i crteža u svijetu, on je svaki čas donosio nove i nove materijale, nove podatke — nove teme za razgovore, pokuse i analize. A sve ono novo što su ti kratki crtani filmovi sadržavali rađalo se iz pomanjkanja m aterijalnih sredstava za ostvarivanje klasične, opisne, razvedene animacije, ali isto tako i iz neiscrpne znatiželje koja je autore stalno vukla iz analize u analizu novih mogućnosti i novih sredstava izraza. Tako nastaje reducirana animacija, nov i originalan element koji je zagrebačkim au­ torima crtanog filma poslužio kao specifično izražajno i oblikovno sredstvo. Evo što je о tome napisao Dušan Vukotić: »U prvim filmovima bili smo u početku fascinirani fenomenom vlastitog crteža koji se po­ krenuo i progovorio. To nam je bilo sasvim dovoljno — i o načinu pokretanja, odnosno о animaciji nismo

previde

razmišljali.

Preciznu

animaciju

u

realističkom stilu

smatrali smo

vrhunskim dostignućem, i na kontrolnim projekcijama zaključak je bio uvijek isti: izvrsno, pokret je sasvim realan i ne titra! Deformacija oblika, ono što danas čini srž animacije, za nas je tada bio slab crtež. N a crtani film većinom smo došli kao crtači i iznad svega bio nam je crtež. Nismo bili baš naročito uvjereni da je crtani film prije svega umjetnost pokreta. Realizirajući grupu od 13 kratkih reklamnih crtanih filmova (svaki je trajao od 30 sekundi do jedne minute)

eksperimentirali smo

mnogo slobodnije.

Detaljnoj

analizi podvrgli

smo sve

elemente filma: scenarij, crtež, scenografiju, zvučnu kulisu i montažni ritam. Na animaciju smo zaboravili, ali grafički pojednostavljene i reducirane forme crteža povukle su za sobom jednu karakterističnu stilizaciju pokreta. Time istraživanja novih mogućnosti u animaciji izbi­ jaju u prvi plan i to nam postaje baza u traženju novog izraza. Likovi u filmovima poste­ peno se oslobađaju realnih pokreta — koji sa sobom neminovno nose duže vremensko tra­ janje —

usporavajući time tempo filma i dobivaju nov

upotpunjava i vizualno žajnije.

127

obogaćuje scenu. N jihovo

način kretanja

koji likove stilski

kretanje sada postaje funkcionalno izra-

Nasi prvi film ovi rađeni klasičnim načinom animacije sadržavali su 12— 15000 crteža na papiru, odnosno isto toliki broj na celuloidu. Primjenom kreativno postavljene reducirane animacije smanjili smo broj crteža na 4 — 5000, a da pri tom film nije izgubio ništa od svog vizualnog bogatstva. Svakako da taj način realizacije zahtijeva mnogo vise studioznosti i izvrsno poznavanje animacije) jer neinventivna upotreba shematiziranih ciklusa — zatvorenih pokreta i smanjenog broja ekstrema, diktirana u prvom redu ekonomskom računicom, daje lose rezultate, koji se danas dosta često susreću. Nasa eksperimentiranja s reduciranom animacijom dala su vrlo dobre rezultate, koji su na­ metnuli n ov način kadriranja, nova mizanscenska

rješenja

i

način montaže, koji od klasič

zadržava uglavnom samo pravac kretanja . Sve to postavilo je nove zahtjeve i pred zvučnu obradu filma.Muzika se čvrsto uklapa u scensku radnju i nerijetko postaje vidljiva, a zvučni efekti — šumovi, s obzirom da više ne prate realna kretanja, ne oponašaju realni šum, več su često stilizirani — poprimaju i sadr­ žajnu vrijednost. Broj im se po jednom filmu znatno povećava, pa prijašnji način nahsinhronizacije šumova otpada kao tehnički neizvediv, a pristupa se * urezivanju zvuka«, što p o ve­ ćava vrijeme tonske obrade filma. Oslobođeni crtež omogućio nam je da pojedine situacije u našim crtanim filmovima ne ostaju verbalne, već da za njih nalazimo grafička rješenja. Mogućnosti za grafičke transformacije jednog lika postale su velike i mogu se kretati od čiste form e oslobođene svake asocijacije pa sve do simbola. Time se crtani film konačno oslobađa svog stalnog i upornog pratioca — antropomorfizma

— koji ga je sputavao, i počinje postepeno razvijati svoj specifičan i moderan način vizualnog izražavanja.«

U prostorijama Društva film skih radnika Hrvatske, Britanski trg 12: završni razgovori о osnivanju novog studija za crtani film (1956), s lijeva: Ivo Šoten (šef studija), Nikola Kostelac, Vjekoslav Kostanjšek, Aleksandar Marks, Boris Kolar 128

»Z A G R E B FILM «

1956— 1972.

Nakon neuspjelog pokušaja da se afirm ira igranim filmovima (K ru h i sol) »Zagreb film« se, prema sugestijama Savjeta za nauku i kulturu Hrvatske, specijalizira za pro­ izvodnju dokum entarnih i crtanih filmova te napušta sve projekte cjelovečernjih igranih filmova. Poduzeće ukida i svoj odio za distribuciju. 1. svibnja 1956. form ira se »Studio za crtani film« u prostorijam a nedovršenog kipar­ skog atelijera (Majstorske radionice Frane Kršinića) na Goljaku. Bio je to sav prostor, uz još jednu prostoriju na Britanskom trgu 12 — u D ruštvu filmskih radnika Hrvatske. Vodstvo novoosnovanog studija preuzima Ivo Šoten, dok Jurica Peruzović postaje rukovodilac cjelokupne djelatnosti »Zagreb filma«. Osnivanje Studija za crtani film u okviru »Zagreb filma« uvjetovale su razne okolno­ sti, a u prvom redu očigledna i nezaustavljiva potreba da se nastavi s produkcijom crtanih filmova, da se ujedine i povežu pojedinačne grupe i autori koji su od likvi­ dacije »Duga filma« radili na raznim stranam a — mahom u teškim i nesređenim prili­ kama. Kao konkretan povod poslužila je projekcija kratkih reklam nih filmova Dušana Vukotića i njegove grupe, priređena za upravu »Zagreb filma« još 1955. Na temelju očitih vrijednosti tih filmova prišlo se stvaranju novog studija za crtani film. Spome­ nuta grupa predstavljala je osnovu, polaznu točku, jezgru budućeg kolektiva. Ubrzo je raspisan i natječaj za popunjavanje m jesta crtača, anim atora i drugih sura­ dnika. Tom prilikom u studio dolaze mnoga nova imena koja će uskoro odigrati zna­ čajnu ulogu u ostvarivanju novih tendencija crtanog filma. To su: Vladimir Jutriša, Scenarist Andrò Lušičić prvi potpisuje ugo­ vor za realizaciju Nestašnog robota, prvog crtanog film a u proizvodnji ZAGREB FIL­ MA. Studio još nije imao ni prostorije, pa je ugovor potpisan u stanu Nikole Kostelca. S lijeva (stoje): Boris Kolar, Vjekoslav Kostanjšek, Aleksandar Marks, Zlatko Bourek, Dušan Vukotić; (sjede): Andrò Lušičić i Ivo Šoten, prvi šef Studija crtanog film a Zgrada nedovršenog kiparskog ateliera na G oljaku u Zagrebu gdje je počeo radom STUDIO ZA CRTANI FILM (osnovan 1956)

129

Zlatko Bourek, Pavle Stalter, Zvonimir Lončarić, Željko Kanceljak i drugi. Najprije kao fazeri i animatori, a kasnije kao snim atelji angažirani su i Ivan Hercigonja i Zlat­ ko Saćer. Ispiti prijavljenih natjecatelja obavljeni su još u D ruštvu filmskih radnika Hrvatske na Britanskom trgu, a tu je započela i izrada prvog »normalnog« crtanog filma u p ro ­ izvodnji »Zagreb filma«. Bio je to N estašni ro b o t, koji je prem a scenariju Andre Lušičića režirao Dušan Vuko­ tić. Film je bio neka vrsta ispitnog zadatka za ljude koji su prim ljeni na natječaj. Pod vodstvom Vukotića, Kostelca i ostalih pionira iz »Duga filma« ulazilo se u tajne i ni­ janse novog posla — tako su se sticala neophodna iskustva za daljnji rad. A okupila se zaista sjajna ekipa: crtaju A leksandar Marks i Boris Kolar, anim iraju Vladimir Jutriša i Vjekoslav Kostanjšek, komponira Aleksandar Bubanović, scenografiju kreira Zlatko Bourek. Film N estašni ro b o t završen je polovinom 1956. i prikazan na III festivalu jugoslaven­ skog filma u Puli; Vukotiću je dodijeljena Zlatna arena za pionirski rad na crtanom filmu. BILA JE TO PRVA AUTORSKA NAGRADA PODIJELJENA KOD NAS ZA CRTANI FILM. Nakon Nestašnog ro b o ta Vukotić je započeo realizaciju C o w bo ya J im m y ja , prema sce­ nariju koji su zajednički napisali Vatroslav Mimica i Vladimir Tadej. Ovaj scenaristički tandem odigrao je nešto kasnije svojim brojnim tekstovima značajnu ulogu u razvitku novog studija i u intenziviranju m odernih tendencija animacije.

Nestašni robot (1956), prvi film ostvaren u Studiju za crtani film ZAGREB FILMA 130

Reklamni prospekt film a Nestašni robot (1956) s potpisim a svih autora i suradnika u stvaranju film a

U to je vrijem e Vatroslav Mimica pripremao igrani film Č o v je k iz m irn e u lic e (za »Zagreb film«), ali do realizacije nije došlo zbog organizacijsko-proizvodnih promjena u okvirima poduzeća. Dok se još snimao N e sta šni ro b o t, Mimica i Tadej započeli su su­ radnju na pisanju scenarija. Bili su više nego potrebni novom studiju! U toku 1956. napisali su scenarije za filmove C o w bo y J im m y , P re m ije ra , S tra š ilo i B e n ko i K a m e n ko (daljnjom su razradom iz ovog posljednjeg nastala dva scenarija, a iz njih filmovi N a liv a d i i S usre t u snu). U vrijem e realizacije C o w bo ya Ј гт т уја studio se preselio u prostorije nedovršenog kiparskog atelijera na Goljaku. U isto je vrijem e Nikola Kostelac izradio kratki reklam ni film Samo tre n u ta k (za poduzeće »Foto-kemika«). Nakon uspjeha u Puli 1956. studio je intenzivno nastavio proizvodnju. Dok su se zavr­ šavali radovi na C o w b o yu J im m y ju , još dva autora započinju samostalne realizacije: Vatroslav Mimica, na nagovor Ive Šotena, debitira kao režiser crtanog filma u S tra ­ š ilu , dok Nikola Kostelac režira S usre t u snu.

1957. U proljeće 1957. Savjet za nauku i kulturu H rvatske zabranjuje (!) »Interpublicu« dalj­ nji rad na crtanom filmu i preporučuje fuziju sa »Zagreb filmom«. Do spajanja dolazi 1. svibnja 1957, pa se film Ip a k se kreće Dragutina Vunaka završava u »Zagrebovom studiju. U novom kolektivu Dragutin Vunak najprije preuzima mjesto dram aturga, da bi se dvije godine kasnije posvetio isključivo režiji crtanih filmova. Do IV festivala u Puli (1957) »Zagreb film« završava šest crtanih filmova: uz već spo­ menute (C o w b o j J im m y , S tra š ilo , S usre t u snu) snimljeni su još Č a ro b n i z v u c i Du­ šana Vukotića, te P re m ije ra i N a liv a d i Nikole Kostelca. Zanimljivo je napomenuti 131

da u tom trenutku Kostelac nadm ašuje i Vukotića i Mimicu, kako po grafičkoj dotjeranosti i čistoći svojih filmova (N a liv a d i) tako i po ekspresivnosti, a i po složenosti tem atske strukture (P re m ije ra ). Ovi filmovi također otkrivaju i dva izuzetna crtačka talenta: Aleksandra M arksa i Vjekoslava Kostanjšeka. Obojica se afirm iraju kao au­ tori zrelih i modernih likovnih strem ljenja. U pulskoj Areni 1957. mladi autori dobivaju puno priznanje za svoj rad. Vrijednosti domaćeg crtanog filma ponovno se potvrđuju kroz veći broj napisa na stranicam a do­ maće štampe. Prvi put poslije likvidacije »Duga filma« taj filmski rod postaje tema dana. О projekciji spomenutih šest filmova govori se kao о događaju od prvorazred­ nog značenja. Priznanja kritike potkrepljuje i službeni žiri: Dušan Vukotić dobiva prvu nagradu za režiju u kategoriji kratkom etražnog filma (C o w bo y J im m y ), zatim nagradu »Kekec« savezne Komisije »Film i dete« (za Č arobne zvuke ), a Aleksandar Marks prim a nagradu za najbolje likovno rješenje u filmu N a liv a d i. »Zagreb film« dobiva posebnu producentsku nagradu za crtane filmove — prvu te vrste koja je kod nas dodijeljena za crtani film. Žiri jugoslavenske filmske kritike dodijelio je specijalno priznanje kolektivu Studija za crtani film »Zagreb filma« — »koji je svojim kratkim filmovima prikazanim na IV festivalu u Puli ispoljio osjećanje za humor, smisao za originalne estetske forme i bo­ gatstvo fantazije«. Spontani prijem festivalske publike, podrška kritike i nagrade žirija označavaju do­ tad najveći uspjeh domaćeg crtanog filma — u isti čas početak nove epohe u njegovu razvitku.

132

Na Goljaku — izrada scenografije za Ne­ stašnog robota (s lijeva): Bogdan Debenjak, Dušan Vukotić i Zlatko Bourek Pred studijem koji nikad neće biti dovršen: Vjekoslav Kostanjšek i Zlatko Bourek Studio za crtani film tijekom 1957 i 1958. godine radio je na dvije lokacije: štab režije i anim acije u fotografskom studiju »Tonka« u Ilici 8 (dolje lijevo), a kopisti i koloristi u prostorijam a veslačkog kluba »Mladost« na Savi (dolje desno)

Prem ijera (1957), jedan od prvih uspjeha Nikole Kostelca i zagrebačke škole crtanog film a u svijetu

Na liv a d i ( 1957) 134

Vrijednost ovih ostvarenja nam etnula se, u najširem smislu, kao novo postignuće ju ­ goslavenskog filma uopće. U svom osvrtu na protekli festival u tekstu »Naprijed ili nazad« Dragoslav Adamović točno prim jećuje: »Tri stvari odmah padaju u oci, tr i događaja k o ji su već stekli autoritet nepobitne činjenice, tri događaja po kojim a će ta četvrta Pula ostati sigurno zabeležena u nekoj budućoj isto riji naie kinematografije. Evo ih : — p rvo , preorijentacija jugo slovenskih stvaralaca ka suvreme­ nim temama. Drugo, dostignuća jugo slovensko g crtanog film a. Treće, pojava Bostjana Hladnika.«

I kasnije, u istom tekstu: »Drugi rezultat jasan je kao sunce: nas crtani film . Grupa mladih zagrebačkih entuzijasta, D isneyevih sledbenika, iako pod teškim uslovima, iako su dva puta m orali od početka da počinju (jer nitko nije verovao u njih), dala nam je čitavu jednu seriju od šest kratkom etražnih crtanih film ova. Seriju koja nije im itacija, koja je toliko NAŠA da je taj crtani film već postao — naš film s k i ponos.«

Pod naslovom »Smotra jugoslavenskog filma« revija T e a ta r г f ilm (organ Saveza polj­ skih um jetnika teatra i filma) donio je opširan kritički osvrt svog suradnika Boleslava Michaleka о četvrtom festivalu u Puli. Između ostalog Michalek je napisao: »Osim igranih film o va prikazani su i crtani iz poduzeća »Zagreb film .« Svojom plastikom i animatorskom tehnikom o vi film o v i predstavljaju vrlo dobra dostignuća. Najljepše ostvarenje svakako je postignuto zahvaljujući scenaristi Vatroslavu M im ici i režiserima N ik o li Kosteten i Dušanu Vukotiću. Posebno treba istaći film ove Susret u snu i Na livadi.

U kolovozu 1957. još jedan ugledni gost pohvalno će se izraziti о tim djelima. Poslije jednomjesečnog boravka u našoj zemlji, slavni talijanski pjesnik Salvatore Quasimodo vidio je nekoliko igranih i crtanih filmova jugoslavenske proizvodnje i povodom toga izjavio: »Najviše mi se sviđaju crtani film o v i, posebno Premijera. Njegovi autori otišli su dalje od Disneya: djelo je posebno aktualno kao društvena kritika . To sam p rv i put vid io u jednom crtanom film u ...«

Strašilo (1957) Aleksandar Bubanović, skladatelj koji je uglazbio prve crtane film ove zagrebačke škole crtanog film a 135

Kolektiv Studija za crtani film 1956. godine, na početku svog djelovanja, pred studijem na Goljaku

Zagrebački anim atori god. 1957. u Pragu, u posjetu velikanu svjetske anim acije Jiri Trnki (s lijeva): V ladim ir Jutriša, Ivo Šoten, Zlata Kostelac, Jiri Trnka, Aleksandar Marks i Dušan Vukotić

Crtani filmovi iz te godine donijet će uskoro i prva priznanja iz inozemstva: na festi­ v alu u Berlinu (1957) Dušan Vukotić prim a specijalnu diplomu za C o w bo y a J im m y ja . Predsjednik žirija, Norman McLaren, u intervjuu povodom završetka festivala vrlo se pohvalno izrazio о tom djelu. N a festivalu u Oberhausenu 1958. P re m ije ra Nikole Kostelca također dobiva specijal­ nu diplomu žirija, kao prvi od pet filmova u grupi »posebno vrijedni«. 138

Ali, već na samom početku pojavljuje se nesporazum između crtanih filmova i kon­ vencionalne prakse domaće distribucije. U rubrici »Filmski barometar« (N IN , 30. ožuj­ ka 1958) naći ćemo bilješku koja još uvijek čuva svoju aktualnu kritičku oštricu u ve­ zi s crtanim filmom i njegovim mjestom na filmskom repertoaru: »Prvo iznenađenje doneo nam je program k o ji je p rv i »skinut«. C rtani film o v i u produkciji »Zagreb film a«, osam njih na broju, neki već s internacionalnom reputacijom, b ili su na pro­ gramu T R I dana — i taćka. Šteta. To je program kakav se samo poželeti moze. To su mali k ra tk i crtani film o v i puni duha, bogati maštom, prekrasnih boja, vanrednih likova, svezih ideja. Pa ipak — vise nema tih crtanih film ova, nestalo ih je pre nego što smo stigli da ih najtoplije preporučimo. Ako pročitate da se negde daju D O M A Ć I crtani film o v i u pro du kciji »Zagreba«, O D M A H i N E O D L O Ž N O idite da to pogledate, bez obzira na šalu.«

1958. Nade i očekivanja koja je crtani film pobudio u tim trenucim a — ostvaruju se već iduće 1958. godine. »Zagreb film« snima trinaest novih crtanih filmova, od kojih neki postižu velik međunarodni uspjeh. Ta je godina izuzetno važna u povijesti jugoslavenske animacije. S jedne strane po­ činje, u pravom smislu riječi, »zlatno razdoblje« domaćeg crtanog filma koje sve do 1962. obiluje izvrsnim ostvarenjima. S druge strane počinje širok i intenzivan prodor naših uspjeha u inozemstvo. Nije neobično da se baš u to vrijem e pojavljuje term in »zagrebačka škola crtanog filma« — kao natuknica Georgesa Sadoula i André M artina na festivalim a u Cannesu 1958. i u Toursu 1959. Na V festivalu u Puli 1958. prikazano je devet završenih filmova. U konkurenciji, na projekcijam a u Areni, prikazani su: A b ra K a d a b ra (Vukotić), Bušo h r a b r i iz v id n ik (Neugebauer), Ip a k se kreće (Vunak), O s v e tn ik (Vukotić), Samac (Mimica), V e lik i s tra h (Vukotić), i H a p p y E nd (Mimica). Zabilježimo i jednu posebnost Mimičina filma H a p p y E n d : to djelo, dugo 297 metara, realizirano je u jednom jedinom kadru, tako da je autor ritm ičku gradaciju postigao isključivo montažom plastičkih elem enata u nutar kadra. Izvan konkurencije, na projekcijam a u pulskom kinematografu »Beograd« prikazani su: N o c tu rn o (Kostelac) i L a ž n i k a n a rin a c (Neugebauer). Organizatori festivala su u zadnji čas prebacili projekciju filma H a p p y E nd u Arenu. Taj je film prvotno bio stav ­ ljen u inform ativnu sekciju. Međutim, festivalskim događajima 1958. prethodilo je nekoliko dosta značajnih činje­ nica. Odmah nakon festivala u Puli 1957. Mimica je započeo snimati Sam ca i H a p p y End. Sam ac je završen početkom 1958, jer su Mimica i Šoten željeli da ga uvrste u program crtanih filmova za festival u Cannesu u proljeće te godine.Naime, boraveći u Parizu u zimi 1957/1958. Mimica je u ime »Zagrebovog« studija crtanog filma primio služ­ beni poziv za sudjelovanje na festivalu. U Cannesu je te godine održana smotra svjet­ skog crtanog filma u okviru »Journées du Cinéma«, a tada je održana i osnivačka skup­ ština Međunarodnog udruženja cineasta animiranog film a (ASIFA). Međutim, po završetku rada na Sam cu, komisija za sudjelovanje domaćih ostvarenja na stranim festivalima z a b ra n ila je »Zagreb filmu« da Mimičin film prikaže u Can­ nesu. Šoten i Mimica odlučili su se na rizik i prokrijum čarili su Sam ca preko granice. Kad je taj film, zajedno s ostalim prikazanim filmovima, dobio puno priznanje na toj smotri, nitko se, naravno, nije pozivao na kršenje ionako nerazumljive odluke ko­ misije. U Cannesu je prikazano sedam filmova: »C ow b oj J im m y , Č a ro b n i zvu ci, A b ra K a d a ­ b ra Dušana Vukotića, S tra š ilo i Samac Vatroslava Mimice, te P re m ije ra i N a liv a d i Nikole Kostelca. Projekcija je održana u tzv. »maloj sali«, kasnije nazvanoj imenom pjesnika Jeana Cocteaua. Uspjeh je bio velik i ekipa se vratila u Zagreb sa značaj­ nom moralnom podrškom svjetske filmske kritike i elite animiranog filma. Bio je to prvi zajednički trijum f mladih anim atora u inozemstvu. Samac je na festivalu prika­ zan izvan konkurencije, jer nije bio prijavljen u roku određenom za službenu kon­ kurenciju. 139

Brojni strani i domaći novinari zabilježili su nedvojbeni uspjeh naših crtanih filmova. Evo što je tom prilikom napisao poznati francuski kritičar André M artin: »Nema dovoljno riječi da detaljno opišem jugoslavensku invaziju na Cannes. Čitava grupa strasnih i jedinstvenih umjetnika došla je da, pored ostalih, skromno predstavi svoj rad. Čak i najravnodušniji zapanjili su se pred proizvodnjom tako obilnom i bogatom umjetničkim vrijednostima. Iz te proizvodnje, s kojom svakako treba ozbiljno računati i čija nova djela treba očekivati s nestrpljenjem — potrebno je iz d v o jiti: N ik o lu Kostelca kojemu dugujemo Premijeru (to bi mogao b iti v rlo dobar film jednog Bosustowa) i Na livadi, čija je mračna veličina možda originalnija. Vatroslava M imicu, čije Strašilo najavljuje talent za ritam razvi­ jen u Samcu — film u začuđujućeg poetskog jedinstva — k o ji svoju izražajnost duguje isklju­ čivo crtežu i vizuelnom pokretu. Također i Dušana Vukotiča, kod kojega treba istaknuti film

Abra Kadabra. (Cahiers du cinema, lipanj 1958. br. 84) Uz Martinov prikaz festivala objavljen je i fotos iz Sam ca s tekstom: »Samac, razbuktalo i magistralno djelo Vatroslava Mimice, otkriće koje nam je više od ostalih nametnulo mladu, a već značajnu umjetnost jugoslavenske animacije.«

Na drugom se m jestu kritičar André M artin još jednom vratio na uspjeh naših cr­ tanih filmova u Cannesu: »Treba li se više čuditi činjenici da tako obilna produkcija .donese toliko eminentnih umjet­ ničkih ostvarenja ili se u p ita ti — nisu li zakazali neumorni kroničari i ostale telekomunikacije, koje nam nisu otkrile ovaj rad sve dok se nije pojavio u Cannesu? N a jn e s trp ljiv iji lju b ite lji crtanog film a ne mogu zam isliti, prije nego ga vide — tenora iz Premijere il i blistavu uvertiru Samca — film a k o ji je otkriven tokom konferencije za štampu jugoslavenske delegacije.«

Na kanskom festivalu našao se i Norman McLaren: »Ako se u obradi i tehnici Jugoslaveni koriste iskustvima crtanog film a uopće, dubokim hu­ manizmom i slobodom izražavanja kojom su prožeta njihova djela — oni otkriva ju nešto novo i veliko.«

Duhoviti kroničar kanskog izdanja lista L a C in e m a to g ra p h ie fra n ça ise napisao je pod naslovom »BIO JE TO DOGAĐAJ«: »U Premijeri, Jugoslaveni otkriva ju kroz simboličnu kazališnu premijeru savršeni mikrokosrnos jedne gala premijere na festivalu u Cannesu, bio on p rv i ili jedanaesti. V id i se »zvijezda« čija je istaknuta lin ija haljine ideogram hipertrofirane želje, v id i se damakojoj dragulji dru­ gih iskre u obliku brojaka i zlatnih pločica, vide se neprilike s dugmetom od ogrlice i na koncu priredbe lju d i na četiri noge — k o ji su tako slični mnogima koje susrećemo na putu od hotela Charlton do ulaza, u festivalsku palaču .. .«

Novine su također zabilježile intervju koji su za televiziju Monte Carla dali Vatro­ slav Mimica, Aleksandar Marks i A leksandar Bubanović. Posebno zanimanje vladalo je za konferenciju za štampu, kojoj je prisustvovao veliki broj filmskih umjetnika, novinara i kritičara: svi su s posebnom pažnjom pratili izlaganja predstavnika jugo­ slavenske delegacije. Poslije konferencije prikazana su tri crtana filma: S tra š ilo , Sa­ m ac i A b ra K a d a b ra . Po povratku u Zagreb, Dušan Vukotić je ovim riječima sintetizirao značenje koje je prodor u Cannesu imao za jugoslavenske anim atore: »Bilo je pet minuta prije dvanaest da odemo na jednu takvu smotru i da se upoznamo sa svjetskom proizvodnjom crtanih film ova. S hvatili smo da smo dosad b ili na ispravnom putu. U čvrstili smo svoj stav: s nekim stvarima ćemo prekinuti, a s druge strane unijet ćemo u naš rad i niz novih elemenata.« 140

Za sada još u drugom planu: Vatroslav M im ica i Jurica Peruzović iza Normana McLarena za vrijem e pro je kcije u Cannesu 1958.

141

Proljeće 1958: festival u Cannesu — prvi značajniji korak zagrebačke škole na svjet­ sku pozornicu crtanog film a

U posuđenim smokinzim a (prvi i drugi s desna): Dušan Vukotić i Nikola Kostelac na stepenicama festivalske palače u Cannesu (1958) 142

Cannes 1958: u dvorani za vrijem e pro je kcije naših filmova. Vatroslav Mimica i Alek­ sandar Marks (prvi i drugi u trećem redu lijevo), te Dušan Vukotić, Nikola Kostelac, Boris Kolar i Jurica Peruzović (prvi, drugi, četvrti i peti u četvrtom redu lijevo) Naši u Cannesu 1958. u društvu svjetske elite (s lijeva): Bruno Nozzetto, Ion Popesco-Gopo, Boris Kolar, Norman McLaren, Peter Földes, Nikola Kostelac, Dušan Vukotić, Zlatko Bourek 143

Odmah nakon završetka festivala, stručni suradnik Francuske Kinoteke Lotte Eisner, inače poznati filmski estetičar i teoretičar, zatražila je otkup Sam ca za fond ovog filmskog muzeja, kao i m aterijale iz filma za perm anentnu izložbu Kinoteke. Nekoliko mjeseci nakon Cannesa selekcija naših crtanih filmova našla se i na festi­ valu kratkom etražnih filmova u Veneciji. Ondje su prikazani Sam ac i S tra š ilo Mi­ mice, C o w bo y J im m y i Č a ro b n i z v u c i Vukotića, te N a liv a d i i P re m ije ra Kostelca. U kategoriji anim iranih filmova Sam ac je tom prilikom osvojio prvu nagradu. Svoju odluku predsjednik žirija Paul Rotha obrazložio je »dubokom povezanošću filma sa sadašnjicom, inteligentnom simbiozom slike i zvuka, izvanrednim montažnim ritmom filma«. Bio je to prvi veliki internacionalni uspjeh jugoslavenskog crtanog filma — prvi odlučan korak u pohodu na svjetsku scenu animacije. Venecijanski festival održavao se neposredno prije domaćeg festivala u Puli i vijest о nagradi Sam cu stigla je u Pulu dan prije završetka festivala. Organizatori su tada na brzinu prebacili u Arenu projekciju Mimičinog filma H a p p y E n d , a sam autor je dan kasnije primio prvu nagradu u kategoriji crtanih filmova — za režiju Samca. S diplome, koja mu je uručena uz nagradu, na brzinu je nevješto izbrisano ime nekog drugog filma i naknadno upisan naslov venecijanskog pobjednika. Mimici je tada pri­ palo i »Zlatno pero«, nagrada žirija jugoslavenske filmske kritike. A utorim a koji su realizirali Sam ca 1959. je dodijeljena i Nagrada grada Zagreba. Istom prilikom kad i Sam ac u Puli je bio nagrađen i Vukotić statuetom »Kekec« za film A b ra K a d a b ra — »kao najbolje ostvarenje koje se preporučuje djeci i omladini«, a Boris Kolar za crtanje k a ra k te ra u V e lik o m s tra h u . Žiri je počinio teško shvatljivu pogrešku ne nagradivši odličnog Vukotićevog O sve tn ika , prvo rem ek-djelo ovog autora. Na tom festivalu započeo je niz nesporazuma koji će sve do danas određivati odnos službenih žirija i oficijelnih kriterija, neosjetljivih prema domaćem crtanom filmu i njegovim stvarnim vrijednostima. Treba spomenuti da je iste godine naš crtani film dobio i prve zvižduke od publike: gledaoci u Areni nisu pozdravili Sam ca i njegova autora i time je za neko vrijem e is­ kopan jaz između domaće publike i domaćeg crtanog filma; stvorila se stanovita od­ bojnost koju su kasnije produbili distributeri, prikazivači, nepovoljni uvjeti prikazi­ vanja i plasiranja filmova ove vrste, pa i sami kritičari svojim često površnim, ten­ dencioznim ili nezainteresiranim napisima. Pišući о svojim dojmovima sa pulskog festivala, glavni urednik francuske revije C i Michel Aubriant, oduševio se u svom listu vrijednostim a jugoslavenskog crtanog filma. Napis je završio ovim riječima:

nem onde,

»To su prava remek-djela inventivne grafike i crteža.«

U toku festivala objavljeni su i mnogi napisi domaćih kritičara koji su se na razne načine bavili crtanim filmom. Bio je to trenutak u kojem je pisanje о ovom fenomenu zahtijevalo više od usputnih bilješki i m arginalija. Uspjeh domaćeg crtanog filma postaje tema posebnih napisa, iako mali broj tekstova dostiže odgovarajuću stručnu i analitičku razinu. Tada se pojavljuje i prvi ambiciozniji napis о našim ostvarenjim a crtanog filma: u tekstu »Na izvorima nadahnuća« (B orba, 18. VIII 1958) Žika Bogdanović napušta impresionističko, reporterski intonirano izvještavanje о cr­ tanim filmovima (a takav ton, sve do danas, određuje većinu tekstova napisanih na tu temu) i anticipira analitički, studiozan i argum entiran pristup predm etu razm atranja — upravo onu tendenciju koja će i kasnije biti njegovana u stanovitom broju tekstova о crtanom filmu iz pera najboljih jugoslavenskih kritičara, estetičara i teoretičara. U rujnu 1958. Sam ac je prikazan i na festivalu u Bergamu. Veoma zapažen, film nije mogao konkurirati za nagrade, je r propozicije ove smotre nisu dopuštale natjecanje djelima koja su prethodno nagrađena na drugim festivalima. Izražavajući žaljenje što naš film nije mogao biti nagrađen, žiri je posebno pohvalio Sam ca i dva filma Normana McLarena. 144

Na festivalu kratkom etražnog filma u Toursu, u prosincu 1958, prikazani su crtani filmovi: H a p p y End, Samac, O s v e tn ik , C o w bo y J im m y i P re m ije ra . Rudolf Sremec ovako je opisao efekt koji su izazvala naša djela: »Nasi su crtani film o v i pobudili živahne diskusije, iz kojih izvlačimo slijedeće usmene komen­ tare dobivene u razgovorima. Predsjednik žirija Pierre-Aime Touchard i član žirija François Chalais ovako su reagirali: »Vaši crtani film o v i asim ilirali su crtački i scenografski najvišu klasu evropskog crtanog film a ! Pođite sada dalje, budite jasniji i neposredniji u temi, u sadr­ žaju, u onome što hoćete reći!« U privatnom razgovoru se о našem crtanom film u vrlo po­ hvalno izrazila i Sylvie M onfort. T akvi razgovori sa stranim film skim radnicima pokazali su da su ih najviše im presionirali film o v i Osvetnik i Happy End. Za Osvetnika su pala i dva glasa u službenom žiriju.«

U informativnom biltenu festivala (T ours 1958 br. 4) R. M. Arlaud donio je prikaze svih crtanih filmova smotre. Evo šta je napisao о našim predstavnicima: »Osvetnik: prevesti u gra fički humor ironičnu psihološku priču — evo oklade koju je Dušan Vukotić dobio. On daleko prerasta uobičajene sheme u razvijanju radnje crtanog film a , ne gubeći ništa od razum ljivosti i ljepote slike. Njegov rogonja, pun briljantne maštovite oprez­ nosti, naliči balonu ko ji lebdi između ekstremnih svjetova. Svijeta Courtelina i svijeta Kafke... A li, što znači ta dodatna kvaliteta , kad čovjeka tako lako zanese draž crteža, zabavnost le­ žernog pripovijedanja — da i ne tražimo druge stvari. I to je prava tajna ovog djela: ono ima lisičine za ruke svih veličina. Happy End: to je djelo! Ono može ne zadovoljiti, a li svakako zaslužuje pažnju, jer se više ne radi о zabavi, već о izricanju teške istine, u fo rm i poeme, sa strukturom koja podsjeća na Salvadora D alija. Forma je neujednačena, misao to nije. Film je ostvaren kao flash-back, ko ji polazi od svijeta opustošenog atomskom bombom i vraća se životnoj rea ln osti. . . a li se obrat sastoji u tome što je lik u k o ji po M im ičinoj želji vjerujemo — samo statueta s javnog trga. To je tragičan esej garniran humorom.«

Povodom festivala u Toursu Georges Sadoul napisao je u Les L e ttre s Françaises (br. 751/1958): »U crtanom film u Zagreb bi mogao ugroziti prvo mjesto koje d rži Prag. Jugoslavija je 1956. vrlo snažno startala s grupom stvaralaca crtanog film a čija je grafika često usiljena i izvještačena, a li k o ji su prepuni originalnosti i invencije. M imica je jedan od pisaca scena­ rija Premijere, pokušaja da se opiše svečana predstava u Zagrebu u Hrvatskoj. Kakav je to žar, zanos, kakav osjećaj za opservaciju! Sve nas to može osvojiti, iako čak i nismo za­ do voljni stilom pojedinih crteža. Treba upam titi ime režisera: N iko la Kostelac. Tours nam je također pokazao silo viti šarm Osvetnika, inspiriranog Čehovljevom pričom. A u to r je Dušan Vukotić.«

Peti pulski festival označio je definitivno sazrijevanje suprotnosti koje su prožimale stvaralaštvo zagrebačke škole. Klasicističke koncepcije braće Neugebauer (Bušo h ra b ri iz v id n ik i L a ž n i k a n a rin a c ) našle su se u izrazito inferiornom položaju pred modernim grafičko-filozofskim vizijam a Mimice (Samac, H a p p y End), pred poetskom snagom Vukotićeve lirske m editacije (O sve tn ik), pred konstruktivističkim ekspresionizmom Nikole Kostelca (N o ctu rn o ), pa čak i pred djelima koja svojim vrijednostim a nisu pre­ rasla standardne okvire ( V e lik i stra h , A b ra K a d a b ra , Ip a k se kreće). Nesuvremenost likovnih i tem atskih preokupacija braće Neugebauer uočena je u većem broju napisa. Bio je to ujedno posljednji kontakt ovih stvaralaca s jugoslavenskim crtanim filmom. Značajni pioniri domaće animacije, autori posebno zaslužni za prve korake i uspjehe te filmske vrste u nas, nisu se uspjeli odvojiti od klasičnih prototipova crtanog filma i uključiti se u nove, istraživačke tendencije. U kasnijem periodu W alter i N orbert Neugebauer sve više prenose svoju djelatnost u inozemstvo, gdje i danas rade kao crtači stripova i autori reklam nih crtanih filmova. 145

Posebno treba istaknuti financijsku podršku koju je u 1956., 1957. i 1958. »Zagrebovu« studiju crtanog filma pružio direktor distributerskog poduzeća »Croatia film« Josip Žitnik. Uviđajući važnost, vrijednost i značenje ostvarenja koja su se rađala u tom razdoblju, on je po proizvodnim cijenama otkupljivao sve crtane filmove proizvedene u »Zagreb filmu«. Tako se u posjedu »Croatia filma« našlo devetnaest filmova iz tih godina, od N estašnog ro b o ta do K o n c e rta za m a š in s k u pu šku. Financijska sredstva Žitnik je često davao unaprijed i tako izravno stim ulirao proizvodnju. »Croatia film« je otkupljene filmove prikazivao u posebnim programima za publiku — i to je bio prvi (skoro i jedini) napor da se djela zagrebačke škole animacije sustavno približe širokom krugu gledalaca. To poduzeće imalo je kasnije prilično m aterijalnih problema u vezi s komercijalnom amortizacijom tih filmova, ali je ova akcija pružila nepro­ cjenjivu podršku »Zagreb filmu« i njegovoj proizvodnji crtanih filmova koja je tada, a i u čitavom kasnijem periodu, bila uvijek ograničena m aterijalnim mogućnostima i nepovoljnim uvjetim a rada. Do kraja 1958. snimljeno je još nekoliko zanimljivih ostvarenja. Vukotić je opet posti­ gao velik uspjeh s K o n c e rto m za m a šin sku p u š k u , a Ivo Vrbanić debitirao je kao re­ žiser crtanih filmova s B a la d o m , svojim nesumnjivo najboljim ostvarenjem, snimlje­ nim prem a motivima narodnih priča. Iste godine Vrbanić je snimio i film Romeo i J u ­ lija , specifičan splet vizija о prošlosti, sadašnjosti i budućnosti osjetno upravljen pre­ ma dopadljivosti i komercijalnom efektu. Ta težnja odredit će i neke kasnije filmove ovog autora (A d a m i E va iz 1960. L ju b a v na f ilm u iz 1961, I opet tw is t iz 1964). Spo­ menimo ovdje da se u R om eu i J u l i j i Borivoj Dovniković prvi put nakon »Duge« ponovno pojavljuje kao glavni crtač. P u t u s v e m ir Branka M. M arjanovića i Darka Gospodnetića, prvi pokušaj »Zagrebova« studija da se ogleda u žanru edukativno-nastavnog filma, snimljen je 1958.

U to vrijeme, prije definitivnog prelaska u prostorije u danas već glasovitoj Vlaškoj 70, crtani filmovi realizirani su dijelom u fotografskom studiju »Tonka« u Ilici 8, gdje su bili smješteni štab režije te odjeli anim atora i fazera, a dijelom u prostorijam a Ve­ slačkog kluba »Mladost« na Savi, na m jestu ranijeg »Interpublicova« studija za cr­ tani film, gdje su se smjestili kopisti i koloristi. Uskoro su u Vlaškoj ulici definitivno preuređene prostorije bivše kino-dvorane »Građanski«, u kojoj je neko vrijem e bila ton-hala »Jadran filma«. Studio se preselio u zgradu u kojoj se i danas nalazi u vrlo nepovoljnim uvjetim a za rad, bez mogućnosti za razvitak i širenje.

God. 1958. Josip Klarić je konstruirao u studiju nove trik-stolove, koji su odlično poslužili svrsi. Kad je 1963. u Zagreb došao John Oxberry, poznati stručnjak za trik-stolove i proizvođač filmskih kamera, pregledao je i pohvalio uspjeh koji je postigao Klarić . Iste je godine studio pokušao realizirati crtane filmove u novim tehnikam a: tako je Dušan Vukotić na sasvim novi način koncipirao snimanje A b ra K a d a b ra . Taj se film mogao bez ikakvih sm etnji projicirati na norm alni ekran i na raspoh cinemascopa. Ovo je zahtijevalo sasvim nove metode u izvedbi scenografije, crteža i animacije, ali je rezultat bio odličan, jer se, bez obzira na tehniku projekcije, nisu primjećivale ni­ kakve deformacije. Te je godine snimio Ivo Vrbanić Rom ea i J u liju u cinemascopu — i to je bila jedina uobičajena upotreba tog form ata u izvedbi »Zagrebovih« filmova. Iduće je godine Nikola Kostelac razradio vlastitu metodu — da bi svoj film R in g realizirao na širokom platnu: sve likovne elemente i figure crtao je u užem, izduženom obliku, tako da se film snimao normalno, ali se mogao prikazivati jedino u cinema­ scope tehnici. Nazvan od članova studija »Nino-scope« (prema nadim ku Nikole Kostelca, koga zovu Nino), taj postupak nije našao sljedbenika, jer je zahtijevao izuzetan trud i vrijem e oko izrade crteža. U kombinaciji standard-cinemascope Vukotić je 1963. napravio i špicu za jubilarni festival u Oberhausenu. P u t к susjed u također se je bez problema projicirao i na normalno i na široko platno. Tako je 1958. završena u znaku organizacijske konsolidacije studija, koji se konačno smjestio u vlastite prostorije. Uspjesi postignuti u to vrijeme, označili su pravu i pot­ punu prekretnicu u evoluciji hrvatskog i jugoslavenskog crtanog filma. 146

Samac (1958)

V e lik i stra h ( 1958)

Crtani film ostvaren u jednom jedinom ka­ dru Happy End (1958)

148

Osvetnik (1958)

149

Vjekoslav Kostanjšek i Nikola Kostelac: dugogodišnja i uspješna suradnja

Nocturno (1958)

150

Legendarna adresa: Vlaška 70. Odavde su u svijet krenuli brojni film ovi zagrebačke škole crtanog film a

1959. Godina 1959. donosi petnaest novih filmova — od toga nekoliko izuzetnih uspjeha, mnoga priznanja i nagrade na domaćim i stranim festivalima, ali i brige oko m ateri­ jalne egzistencije poduzeća. Još u studiju »Tonka« — dok su se adaptirale prostorije u Vlaškoj 70 — započeo je rad na filmovima In s p e k to r se v r a tio k u ć i (Mimica), K o n c e rt za m a šin sku p u š k u (Vukotić) i K ra v a na M je secu (Vukotić). Sva tri djela bila su zamišljena kao »geg-filmovi«, da­ kle kao realizacije u prvom redu usm jerene dopadljivosti i komercijalnoj privlačnosti. Međutim, već K o n c e rt za m a šin sku p u š k u — koji je prvi završen (1958) — u tolikoj m jeri produbljuje temu da se i u idejnom i u grafičkom pogledu daleko uzdigao nad postavljenu shemu. Isto se dogodilo i s Mimičinim In s p e k to ro m , koji je sniman skoro godinu dana i prikazan 1959. Jedino u K r a v i na M je secu (1959) ostaje sačuvan lak, atraktivan ton i taj film virtuozno pokazuje tehničke i zanatske kvalitete i svog au­ tora i studija kao cjeline. K o n c e rt za m a šin sku p u š k u i In s p e k to r se v ra tio k u ć i (pokazatelji daljnje evolucije novog duha koji se javio već u Sam cu i O s v e tn ik u ), nisu u početku bili dobro prim lje­ ni od naše filmske javnosti. Tako K o n c e rt nije uopće uvršten u konkurenciju na še­ stom pulskom festivalu 1959, već je s još nekim filmovima prikazan na projekciji od­ bijenih djela koju je »Zagreb film: samoinicijativno priredio 1. kolovoza 1959. u pulskom kinem atografu »Beograd«. Nešto kasnije, iste godine, film je dobio nagradu na festivalu u Londonu, a 1960. prvu nagradu (»Golden Gate Award«) na festivalu u San Francisku. Tada je uvršten u program osamostaljenog festivala domaćih kratko­ m etražnih filmova, koji je preseljen iz Pule u Beograd (1960), i tamo nagrađen tre ­ ćom nagradom. Mimičina In s p e k to ra poduzeće nije ni prijavilo na festival. To rem ekdjelo dobilo je, međutim, prvu nagradu u Oberhausenu 1960, a poslije i diplomu u Edinbourghu 1961.

Tako se još više produbila nerazum ljiva nesnošljivost domaćih žirija i njihovih kriterija prem a značajnim ostvarenjim a modernog crtanog filma zagrebačke škole. 151

угттгшшш1ш г; f m

Zlatko Bourek pred vratim a scenografskog odjela u Vlaškoj 68 U ruševnoj prizem nici u Vlaškoj 68 zadugo se nalazio scenografski odjel u kojem su izrađene mnoge maštovite scenografije za crtane film ove

Strana 152 i 153: Uspomena iz Cannesa 1958. s potpisim a sudionika festivala, velika imena crtanog film a

među kojim a su mnoga 154

Ekipa scenografa (s lijeva): Zvonim ir Lončarić, Zlatko Bourek, Bogdan Debenjak i Pavao Štalter (oko 1960)

Autori i filmovi nisu u tim odsudnim trenucim a nalazili adekvatnu podršku svoje sredine. Sve do danas, mnoga djela, prezrena od naše kritike i članova službenih tijela, doživjela su svoju afirm aciju i satisfakciju tek u inozemstvu, u oštrijoj i znatno većoj konkurenciji. Mimica i Vukotić snimili su 1959. još po jedan značajan film. P rije završetka In s p e k ­ to ra Mimica je napravio izvrsno ostvarenje K o d fo to g ra fa , ali taj ponovni uspjeh ovog autora nije (kao ni In s p e k to r) dobio ni jedno priznanje u zemlji, a bio je, kao i pret­ hodni film, od većine kritičara dočekan s nepovjerenjem i sumnjom. K o d fo to g ra fa osvaja 1959. prvu nagradu u Bergamu, a 1960. nagradu u Annecyju. Vukotić je u P ic c o lu još jednom iskazao smisao za ritam, plastičko oblikovanje i li­ kovnu harm oniju cjeline: u tom virtuoznom djelu ovaj se autor prvi put nakon »Duga filma« opet pojavljuje kao glavni crtač. P icco lo je nagrađen prvim nagradam a na fe­ stivalima u Beogradu (1960), Oberhausenu (1960) i Corku (1960), a iste ga godine u Londonu Britanska filmska akadem ija proglašava najboljim crtanim filmom godine. 155

God. 1959. na šestom festivalu u Puli u službenom su programu prikazana tri »Zagrebova« crtana filma: K o d fo to g ra fa (Mimica), K ra v a na M je secu (Vukotić) i Romeo i J u lija (Vrbanić), uz film P ro m e tn i zna ci — u lič n i ju n a c i Branka Ranitovića iz produk­ cije »Zora filma«. Opravdano protestirajući zbog neobjašnjiva kriterija službenog ži­ rija, »Zagreb film« je priredio spomenutu projekciju odbijenih djela: K o n c e rt za m a š in s k u p u š k u , Rep je u la z n ic a (Vukotić), S v i c rte ž i g ra da (Vrbanić) i P u t u s v e m ir (Branko M. Marjanović i Darko Gospodnetić). I u podjeli nagrada žiri je pokazao istu nestručnost: Vukotić je dobio tek treću nagradu za režiju K ra v e na M jesecu, Ismet Voljevica nagrađen je za scenografiju u R om eu i J u l i j i , a Branko Ranitović dobio je nagradu Saveta za staranje о deci i omladini za P ro m e tn e znake . . . Odbijanjem K o n ­ c e rta za m a šin sku p u š k u i zaobilaženjem K o d fo to g ra fa dosegnut je nov, ali ne i po­ sljednji apsurd u vrednovanju domaćeg crtanog- filma i njegovih avangardnih kvali­ teta. Oba spomenuta filma, kao što je rečeno, visoko su ocijenjena u inozemstvu, a K r a v a na M je secu dobila je 1959. »Golden Gate Award« na festivalu u San Francisku. Od tog je vrem ena jugoslavenska filmska javnost konstantno izražavala svoju sumnju u moderne tendencije pojedinih djela i autora crtanog filma. Konzervativna opozicija pogodila je neke od najizrazitijih predstavnika avangardnog eksperim enta u crtanom filmu, posebno Mimicu, Vukotića i Kristla. Taj pokret protiv modernih težnji u cr­ tanom filmu razvijao se usporedo s generalnim oponiranjem svih onih elemenata koji su u dokum entarnom i igranom filmu tražili nove putove izraza i eksperim entirali bez velikog obzira prem a konvencijama. Upravo u tim godinama avangardni su autori zagrebačke škole crtanog filma (Mi­ mica, Vukotić, Kristl) utirali putove modernoj, istraživačkoj, antikonvencionalnoj, ukratko um jetničkoj kinem atografiji — koja je tada bila dočekana s velikim rezer­ vama, da bi tek u novijem razdoblju doživjela rehabilitaciju i puno stvaralačko pri­ znanje. Međutim, rezerve nisu ni danas nestale. Mnogi su kritičari tada predbacivali režiserima crtanih filmova njihov tobožnji »hermetizam«, odvraćenost od društva i čovjeka, sklonost apstrakciji, nerazumljivosti i nekomunikativnosti. Mnogi tekstovi iz tog vrem ena pod simboličnim naslovima (»Na vrhuncu kvalitete — na rubu sumnje«, »Trka za bizarnim«, »Druga strana meda­ lje«, »Uspjesi i nedoumice«, »Pred novim glavoboljama«) govore upravo о takvim ten­ dencijama.

Govoreći jednom prilikom о zagrebačkoj školi crtanog filma, poznati um jetnik ani­ macije John Hallas osvrnuo se upravo na takve primjedbe i rekao: »Smatram da v a i crtani film nepobitno spada među najbolje u svijetu. Treba da budete po­ nosni ito u tako maloj zem lji kao ito je vaia radi tako talentirana grupa mladih umjetnika. Svaki v e lik i grad, pa i sam London, bio bi ponosan da u njemu žive i rade umjetnici takva kalibra iz simpatičnog Zagreba. Čuo sam da vam neki predbacuju da su vasi film o v i suviie »intelektualni«, suviie namijenjeni visokoobrazovanoj publici. Smatram da to nije točno. Pu­ blici treba ostaviti vremena da se navikne na va i s til k o ji je nesumnjivo nov i originalan, ali k o ji je razum ljiv i blizak ljudim a. Recimo Koncert za mašinsku pušku. Zar 'tu nije ismijana opčeljudska osobina — gramzljivost? To svatko može shvatiti. Publika je razmažena Disneyevim film ovim a. Poslije njih nije potrebno razm išljati: sve je rečeno. Vasi film o v i potiču na razmišljanje : baš tu leži njihova vrijednost.«

Za vrijem e festivala u Puli mogla su se čuti još mnoga pohvalna mišljenja о našem crtanom filmu. Hilmar Hoffmann, direktor festivala u Oberhausenu: »Crtani film o v i »Zagreb film a « danas su u svijetu najbogatiji u idejama i najsm ioniji u kon­ cepcijama. Daleko iza sebe ostavili su američke crtane filmove.« 156

Svi crteži grada (1959) Jaje (1959) Ring (1959) Zbog jednog tanjura (1959) Krava na Mjesecu (1959)

157

Inspektor se vratio kući (1959)

1δ8

Glava na montažnom stolu: Vatroslav Mimica

159

K op ističko -kolo ristički odjel u Vlaškoj ulici 70. Ekipa vrijednih suradnika ovdje je li­ kovno oprem ila velik broj poznatih film o­ va zagrebačke škole.

Za vrijem e rada na film u Zbog jednog tanjura Nikola Kostelac sa svojim suradni­ cim a Borivojem Dovnikovićem i Mladenom Markušem

Will Wehling: >Po mom mišljenju, intenzivni razvitak jugoslavenskih crtanih film o va prikazanih u Areni i izvan nje — bio je najim presivniji d o življa j na pulskom festivalu. Mimica, Vukotić i Koste­ lac iz g ra d ili su svoj v la s titi stil, a time su istražili i o tv o rili nove putove. Trenutno, Ju­ goslavija vodi znatno ispred ostalih produkcija crtanog film a u svijetu. Možda bi trebalo v ivse pažnje posvetiti scenarijima: s til i tehnika su bez greške .. .«

Yves Boisset (dopisnik C inem a 59 i Les L e ttre s fra n ça ise s ): »Vasi crtani film o v i pravo su otkriće. M i na Zapadu jo's uvijek malo znamo о njima. »Zagreb film « pružio nam je nešto sasvim novo u tematici, počeo je u crtanim film ovim a obrađivati velike probleme — i na taj način ostavio daleko iza sebe američke i ruske crtane film ove. U svojim koncepcijama Vas je crtani film slijedio u izvjesnoj m jeri avangardu: no dok taj tip u američkoj p ro du kciji predstavlja stvaianje ružnoće, kod »Zagreb film a« to je uvijek lijepo. A ko ne najbolji u Zapadnoj Evropi, ovi film o v i su de finitivno — najmoderniji. A n i­ mirana djela predstavljaju najveći uspjeh u Vašoj produkciji.« O e r Neue F ilm

(6. V ili 1959) je o b ja v io :

»Crtani su film o v i odlični, kao sto su oduvijek bili. O ni su zasad najbolje ito jugoslavenska kinematografija može izvesti. To su prim jeri nove, anti-naturalističke škole koja postoji u još nekim produkcijama crtanog film a.«

U časopisu S ig h t and S ound Derek Prouse je objavio: »Jugoslavenski festival u P uli ove godine po tvrd io je, bez sumnje, da je nova škola stvaralaca crtanog film a danas najaktivnija u svijetu: njezin stilski, autoritativan nastup stoji u ostrom kontrastu s igranim film om — k o ji se još uvijek pretežno bavi partizanskim akcijama i p ri­ čama iz vremena okupacije. N o v duh izbija iz svih tih crtanih film o va : vragoljasta nevaIjalost, ikonoklastičko zanimanje za prave ljudske vrijednosti, sve to uz obilje invencije i mašte.«

Tijekom 1959. stvoreno je još nekoliko zanim ljivih filmova. Rep je u la z n ic a Dušana Vukotića i Ja je V atroslava Mimice iz te godine nisu doduše imali snagu ranijih fil­ mova ovih autora, ali su oba djela ostvarila zanim ljiva traganja u groteski i satiri. Rep je u la z n ic a nagrađen je na festivalu u Londonu 1959, a Ja je je primilo nagrade u Ve­ neciji i u Londonu 1960. 160

Istovremeno 1959. označava i zastoj nekih drugih afirm iranih autora. Kostelac te go­ dine (D je v o jk a za sve, L u d o srce, R ing, Zbog je d n o g ta n ju ra ) ne postiže više rezultate kao u svojim ranijim filmovima. Vrbanić (S v i c rte ž i grada, Ples na k ro v o v im a ) također osjetno gubi na kvaliteti i cjelovitosti. Iste godine Boris Mrkšić režira bezličnog Z m a ja , D ragutin Vunak konvencionalni ali vrlo komercijalni M a li v la k , dok je Mladen Feman u promašenoj K r a đ i d ra g u lja pred­ stavio Vladimira K ristla kao vrsnog i talentiranog crtača. Na poziv studija crtanog fil­ ma, K ristl se vratio iz inozemstva i uključio u rad na novim projektima. Godine 1959. »Zagreb film« je primio desetak domaćih i stranih nagrada za svoje fil­ move. Uz već spomenute, nagrađeni su još i S v i c rte ž i grada u Londonu; O s v e tn ik je pohvaljen u Bergamu, ,a Sam ac dobio diplomu u Oberhausenu. Na festivalu u Cannesu, proljeća iste godine, nije prijavljen ni jedan naš crtani film. Tim povodom, rezim irajući kratkom etražne filmove viđene na toj smotri, Dragoslav Adamović je napisao: >Lično smatram (sada, post festum), da je bila greška što se ni jedan naš crtani film nije pojavio u oficijelnoj konkurenciji. Poslije prošlogodišnjih uspjeha na festivalima crtanog film a, poslije uspjeha Samca u Veneciji, poslije februarskog uspjeha u Oberhausenu, jedan naš crtani film vjerojatno bi u ovoj konkurenciji bio zapaženiji. Uostalom — mnogi su p ita li za naŠ crtani film . Možda svijet ne bi bio osvojen ni novim V ukotić em i njegovom »mašinskom puškom*, a li — о tom film u sigurno ne bi svi ć u ta li *

Mladen Feman i V ladim ir Jutriša, dok su 1960. godine radili na film u Točno u punoć

-k r ;\ K ra đ a d ra g u lja ( 1959) 161

U Oberhausenu su prikazani filmovi Samac (Mimica), Na liv a d i (Kostelac), Romeo i J u lija (Vrbanić) te V e lik i s tra h i O s v e tn ik (Vukotić). Izvještavajući о festivalu, Dragoslav Adamović je napisao: »Nase boje bra nili su nasi ertaci. S velikim uspjehom. Za citavo vrijeme festivala samo neko­ liko film ova dobilo je aplauze na otvorenoj sceni, tj. u toku samog prikazivanja. Među n ji­ ma su se nalazili i naši film o v i Veliki strah, Romeo i Julija i Osvetnik. Samo, priznajmo i to, nije se aplaudiralo dubokoj kreativnosti naših autora, već — dobro plasiranim dosjetkama, humoru, duhovitim rješenjima koja su najčešće bazirana na — vicu. D rugi su otišli dalje. Više se u svijetu kratkog metra istražuje nego kod nas, dublje se zašlo u tom istraživanju, smjelije se eksperimentiše, smjelije se poručuje i zaključuje.«

О festivalu u Bergamu 1959. Stevo Ostojić je zabilježio: »Prvi jugoslavenski predstavnik, crtani film Romeo i Julija redatelja Ive Vrbanića, naišao je na odobravanje izabrane publike. 1 ostali crtani film o v i (Happy End, Kod fotografa i Os­ vetnik) prim ljeni su veoma povoljno. Visoka nagrada jugoslavenskom film u Kod fotografa u režiji Vatroslava Mimice, obradovala je sve one kojima je iskreno stalo do afirmacije naše kinematografije u svijetu. U saopćenju žirija, jedan naš film se i pohvaljuje — to je Vukotićev Osvetnik. Uopće, jugoslavenski crtani film o v i ostavili su izvanredni utisak. Pisac ovih redaka, svjedok tog uspjeha i prošle i ove godine, mogao bi c itira ti izjave poznatih kritiča ra kao što su Francis K ova l (Engleska), Joaquin Novalis T exeira (B razilija), Bruno Dinkelspuhler (Švicarska) i niz drugih. M nogi smatraju da su rezultati umjetnika oko za­ grebačkog studija crtanog film a danas najinteresantnija ostvarenja u ovom žanru.«

Uspjeh je postignut i na festivalu u Toursu iste godine. Evo šta je о tome napisao Ivo Škrabalo: »NaŠ studio crtanih film o va bio je zastupljen sa tri djela, dva M im ičina i jednim Vukotićevim. Sve su to ostvarenja koja se nalaze na vrhu našeg, a i svjetskog crtanog film a, pa su kao tak­ va bila dočekana s respektom, prim ljena s pažnjom i ispraćena s nepodijeljenim pohvalama kritike . Kod fotografa bio je prim ljen za nijansu bolje od ostalih, vjerojatno zato što je njihov suzdržani humor naišao na rezonancu u veoma kritičn o j publici. Inspektor se vratio kući zaslužio je brojne pohvale za virtuo zitet animacije, kolorita i primjenjene fotomontaže, koje je dobio, a li je pitanje opravdanosti svoje »sudbinske« težine u odnosu na anegdotičnost sadržaja ostavio donekle otvorenim. Koncert za mašinsku pušku još je jednom izazvao paž­ nju i pohvale k ritik e za svoje već poznate i priznate kvalitete. Mora se istaći da publika nije pokazala mnogo oduševljenja za crtane film ove uopće, pa tako ni za naše, čemu razlog treba tra ž iti u ozbiljnosti i relativnoj hermetičnosti tih djela.«

Početkom 1959. časopis S ig h t and Sound objavio je esej Andréa M artina »Put naprijed« u kojem, među ostalim, stoji: »Nedavno, u de finitivnom raskidu sa zastarjelom form ulom karikature, film je dokazao da je naučio sve što se tiče modernih likovnih stilova. umjetnicima i slikarima velikog dometa. Efektna suzdržanost radova lepršava raskoš i invencija film o va Vatroslava Mimice pokazuju da se cionalna škola već nametnula u p rv i plan svojim vrijednostima.«

jugoslavenski crtani Crtanje je povjereno N ikole Kostelca ili ova vrlo mlada na­

U tom trenutku Vukotić i Mimica već su sasvim oblikovali svoje stvaralačke fiziono­ mije. Koristeći se iskustvom karikaturiste, usavršavajući smisao za ritam i harm o­ niju, Vukotić je u svojim filmovima stvorio samosvojnu estetsku osnovu: likovnu kompoziciju na bijeloj podlozi i liniji koja elastičnošću oblikuje kompleksne grafičke motive. Dao je sasvim posebnu vrijednost boji, crtežu i animaciji, i tako vješto zatvorio krug svoje plastičke strukture. Mimica je eksperim entirao na složenijim grafičkim vrijednostim a u crtežu, plohama boja a posebno građenjem prostora (Samac). Zatim se upustio u istraživanje specifičnih mogućnosti kolaža (In s p e k to r se v ra tio ku ći, K o d fo to g ra fa ). 162

Dušan Vukotić, dok je radio Piccolo

163

Oba autora ostvarila su nezavisne, čak i neusporedive, sisteme poetskih vrijednosti i svojim djelima označili najvažniji pravac u rastu i sazrijevanju našeg crtanog filma. I jedan i drugi našli su odlične suradnike, koji su tokom dugogodišnjeg zajedničkog rada upravo u njihovim djelima ostvarili i svoje najveće uspjehe. Tako je Mimica radio s odličnim crtačem Aleksandrom Marksom, vrsnim anim ato­ rom Vladimirom Jutrišom i vrlo talentiranim scenografom Zlatkom Bourekom. G ra­ fičar po struci, Marks je suptilno razvio svoj smisao za slojevito oblikovanje likovne strukture, a Jutriša je izvanrednom disciplinom pronalazio prave postupke. Zlatko Bourek ostvarivao je svoje prostore i atmosfere na osnovi sasvim specifičnih oblika poetskog nadrealizma. Ova su iskustva, kasnije, korisno poslužila svoj trojici u radu na samostalnim filmovima. Vođeni Mimičinom režijskom intuicijom, inspirirani nje­ govim originalnim zamislima, i sami su se, u svojim strukam a, uvrstili u vrh svjet­ ske animacije. Jutriša je doživio posebno priznanje kad su god. 1964. i 1965. um jetnici kanadskog studija za crtani film tražili filmove u kojima je radio — da bi na njim a studirali anim aciju i njegova moderna rješenja. Istodobno je i Dušan Vukotić poticao crtački talenat Borisa Kolara, pa je i taj crtač kasnije uspješno krenuo u samostalne filmove, koristeći se pri tom iskustvom koje je stekao u maksimalno pokrenutim a ipak uravnoteženim likovnim koncepcijama Vukotićevih djela. U radu s Vukotićem afirm irali su se drugi zapaženi autori: anim ator Zlatko Grgić te scenografi Zvonimir Lončarić i Pavao Štalter.

1960. U Beogradu je u ožujku 1960. održan prvi put samostalni festival domaćih dokumen­ tarnih i kratkom etražnih filmova. Stvaralaštvo te vrste sve se više razvijalo pa je to vjerovatno utjecalo da se smotra kratkih filmova odvoji od festivala igranih filmova u Puli s kojim se ranije zajednički održavala. U okviru beogradskog festivala održana je mala retrospektiva Zagrebačke škole cr­ tanog filma. Prikazani su N e sta šni ro b o t (Vukotić), P re m ije ra (Kostelac), V e lik i s tra h (Vukotić), Sam ac (Mimica), O s v e tn ik (Vukotić), i H a p p y E nd (Mimica). U okviru konkurencije na festivalu su prikazani filmovi: K o n c e rt za m a šin sku pu šku, P icco lo i Rep je u la z n ic a Dušana Vukotića, M a li v la k Dragutina Vunaka i S v i c rte ž i grada Ive Vrbanića, te R a t k o ji još tra je Branka Ranitovića iz produkcije »Zora filma«. U informativnoj sekciji prikazani su filmovi što su predhodne, 1959. godine nagrađeni na pulskom festivalu: K ra v a na m jesecu, Romeo i J u lija , te P ro m e tn i znaci — u lič n i ju n a c i.

U informativnoj sekciji prikazani su i odbijeni filmovi nove produkcije: D je v o jk a za (Kostelac), J a je (Mimica), Zbog je d n o g ta n ju ra (Kostelac) i K ra đ a d ra g u lja (Feman).

sve

Žiri je za film P icco lo prvu nagradu za režiju crtanog filma dodijelio Dušanu Vukotiću, kao i treću nagradu za film K o n c e rt za m a š in s k u pu šku. Vukotiću i Vrbaniću do­ dijeljena je druga nagrada za ideju i scenarij filma S v i c rte ž i grada. Boris Kolar na­ građen je za crtež u K o n c e rtu za m a šin sku pu šku , a Zvonimir Lončarić za scenogra­ fiju u P icco lu . U povodu beogradskog festivala Vicko Raspor se osvrnuo i na uspjehe crtanog filma. »Na području crtanog film a probijen je gluhi zid ko ji nas je okruživao: tu treba samo još da dokažemo da nismo b ili kratkog daha. Strasna negacija uspjeha prethodnika gurala je reaktivnim potiskivanjem film sku umjetnost naprijed. To se dogodilo i sa našim crtanim film o m : njegovi autori željeli su od prvog časa da izraze naš, jugoslavenski pogled na svijet. A li do njegove afirm acije došli su tek kad su — bez manifesta — u strasnoj m ržnji prema oponašanju stranih uzora (bježeći najprije u »apstraktnu« fazu) razb ili uzore, da bi u Piccolu, Samcu, Kravi na Mjesecu i Koncertu za mašinsku pušku došli do sinteze jednog novog zrelog izraza.« 164

Na tom festivalu opet su se čula mnoga pohvalna m išljenja stranih gostiju о našem crtanom filmu. Georg M. Bartrosch, urednik časopisa F ilm Echo iz Düsseldorf a, izjavio je: »Posljednjih godina jugoslavenska proizvodnja crtanog film a nesumnjivo je dosegla među­ narodni form at. Poduzeće »Zagreb film « ima u tome najveće zasluge. N jegovi crtani f i l ­ m ovi — svaki od njih majstorsko djelo s dramaturškog i tehničkog aspekta — našli su kod nas u Njemačkoj, kao i posvuda u svijetu, mnoge odane prijatelje. O ni se naročito ističu svo­ jim duhovitim sadržajem. Zbog toga i jesu tako popularni.«

Jerzy Bossak, režiser iz Poljske, rekao je: * Smatram da je vas crtani film neosporno p rv i u svijetu. О njemu je već mnogo rečeno: ja sam vid io priličan broj tih djela. M islim da se u njima ogleda utjecaj Steinbergovih karika­ tura, ali to ne šteti njihovoj originalnosti. N a pro tiv!«

Ludvig Porski, također režiser iz Poljske: »U posljednje vrijeme vid io sam nekoliko jugoslavenskih crtanih film ova, za koje imam samo dvije riječi: odlični su!«

Will Wehling, direktor festivala u Oberhausenu: »Bio sam veoma čest gost vaših festivala u Puli. Poznajem i igrani i dokumentarni film , ali ako treba da napravim neku rang-listu, ja bih na prvo mjesto stavio vaše crtane filmove. Mož­ da bi zajedno s njima mogli staviti i neki vaš dokumentarni film — mislim, naravno, na one film ove koje sam do sada vidio. Neobično bih volio da svi vaši film o v i imaju smjelosti i iskrenosti u tretmanu — u onoj m jeri u kojoj to imaju crtana ostvarenja. Tada će čitav jugoslavenski film doživjeti isti internacionalni uspjeh kojeg su već postigli vaši crtani f i l ­ inovi. Bolje od mojih riječi govore nagrade internacionalnog festivala u Oberhausenu. Sa svoje strane mogu dodati da sam zajedno s gospodinom Hoffm anom ponosan na to što je baš festival u Oberhausenu bio odskočna daska za međunarodni uspjeh jugoslavenske kine­ matografije.«

W ernfried Hübel, režiser iz Istočne Njemačke: »Jugoslavenski crtani film ide potpuno svojim putem, a to je veoma rijetko u svijetu, baš što se tiče ovog žanra. M islim da je on i tehnički na zavidnoj visini.«

Zaključimo uspjehe crtanih filmova snim ljenih u 1959. opaskama koje je John Hallas napisao u tekstu »Crtani film kreće prem a istoku«: »Najviše iznenađuju jugoslavenska dostignuća, ako se uzme u obzir da je njihov studio os­ novan tek prije dvije i pol godine. Danas je u tom studiju zaposleno 120 radnika, s vodećim režiserima kao što su Dušan Vukotić (Koncert za mašinsku pušku), Mimica (Kod fotografa) i Kostelac (Djevojka za sve) — sve prvorazredni film o vi. U vizualnoj invenciji i grafičkoj obradi jugoslavenski crtani film već je nadmašio svog američkog dvojnika.«

I960, i 1961. u »Zagreb filmu« bile su godine debitanata: petnaest suradnika crtanog filma krenulo je u tom razdoblju sa samostalnim realizacijama, ali je na žalost samo mali broj postigao i prave uspjehe. 165

Kod fotografa (1959)

M arica Butković, jedan od m nogobrojnih suradnika u izradi crtanih film ova: kolori­ ran je Piccola

God. 1960. prvi put se ekonomski moment izravno odrazio na proizvodnji i repertoarnoj orijentaciji studija za crtani film. Seoba studija u nove prostorije (koja je tek tada definitivno završena), m aterijalni izdaci oko adaptacije i niz drugih okolnosti dovele su poduzeće u dosta tešku financijsku situaciju. Da bi popravio stanje i da bi u potpunosti iskoristio sve proizvodne kapacitete studija, »Zagreb film« je prihvatio ponudu inozemnog producenta Phila Davisa da za tv rtku »Cinemagic Production« re­ alizira seriju kom ercijalnih crtanih filmova: tako je tijekom 1960. i 1961. snimljeno 26 filmova о pustolovinama detektiva Sama Basseta i njegova malog pratioca Chapultepecka. Svi filmovi serije počinjali su u naslovu riječju »Slučaj ...«. Naručilac nije postavljao posebne zahtjeve kreativne prirode, ali je tražio strogu tehničku perfekciju, pridržavanje teksta i svih uputa о izradi. Tim poslom studio nije postigao zna­ čajniji stvaralački uspjeh, ali su se njegovi suradnici posve usavršili u zanatskom od­ nosu prema m ateriji. Postignuta je savršeno »američka« tehnička kvaliteta — i pro­ ducent je bio vrlo zadovoljan obavljenim poslom. Produkcija je, kao što je rečeno, bila u rukam a tvrtke »Cinemagic«, dok je »Zagreb film« potpisao realizaciju. Produ­ cent je donio u Zagreb gotove scenarije i vrpce sa snimljenim dijalozima za svaki film, zatim je prema tim predlošcima u poduzeću napravljena knjiga snim anja i obavljena kompletna realizacija filmova, sve do montaže, sinhronizacije i izrade prve tonkopije. 166

Šagrenska koža (1960)

D ječak i lopta (1960)

Piccolo (1959) 167

Dragutin Vunak, dok je radio na Čovjeku i sjeni

Čovjek i sjena (1960)

Mimica, Vukotić i Kostelac preuzeli su superviziju prvih djela iz te serije, a izrada je povjerena raznim autorim a i suradnicim a crtanog filma, već afirm iranim a ili debi­ tantima. »Zagreb film« je tom akcijom želio proširiti svoj um jetnički kadar, ali je uspjeh postignut samo na planu zanatskog usavršavanja. Iz serije »Slučajeva...« Nikola Kostelac realizirao je šest filmova, a po jedan Branko Ranitović i Mladen Feman. Kao režiseri debitirali su: Pavle Radimiri (4 filma), Slavko M arjanac (3), Josip Duiella (3), Darko Gospodnetić (2), Željko K anceljak (2), te Ismet Voljevica, Zlatko Grgić, Borivoj Dovniković i Berislav Brajković, svaki s jednim filmom. Komercijalizirana orijentacija repertoara očitovala se u još nekim slučajevima, u v ra­ ćanju na ranije ostvarene teme i uspjehe. Tako su Aleksandar Marks i Vladimir J u ­ triša debitirali kao redateljski tandem filmom P r o lje tn i z v u c i koji je zamišljen kao nastavak Vukotićevih Č a ro b n ih zvu ka , dok je Mladen Feman s filmom T očno u ponoć napravio neuspjeli nastavak C o w bo y Јгт т уја . Branko Ranitović ostvario je u zanimljivom lirskom ugođaju film D v a puža prema pjesmi Jacquesa Preverta, a Vrbanić je bez uspjeha nastavio svoje komercijalne pre­ okupacije u djelu A d a m i Eva. Dragutin Vunak napravio je vrlo zanimljiv eksperiment u filmu Č o v je k i sje na : od­ lična scenografija i crtež A leksandra Srneća dali su djelu posebnu likovnu i poetsku ekspresivnost. Mjestimično nedovoljno jasan u iznošenju teme, ovaj značajni ekspe­ rim ent bio je prim ljen vrlo loše, potpuno neshvaćen u svojim vizualnim vrijednostima. Boris Kolar također se predstavio samostalnom režijom filma D je č a k i lo p ta , dok je Vladimir K ristl u korežiji s Ivom Vrbanićem kreirao Š ag ren sku kožu — jedan od rijetkih punih uspjeha godine. Slojevit, vibrantan nemir oblika, boje, crteža i anim a­ cije ostvaren je u tom djelu na način koji po svojoj poetskoj specifičnosti ostaje bez premca u zagrebačkoj školi crtanog filma. Za londonski BBC Vukotić je te godine izradio dokum entarno-inform ativni film 1001 crte ž — za filmsku emisiju »Film u svijetu«. Govoreći na ležeran i duhovit način о radu na crtanom filmu, ovo djelo sadrži i nekoliko anim iranih sekvenci. Sa 22 proizvedena crtana filma, 1960. godina označila je dotadašnji rekord u produk­ ciji studija »Zagreb filma« — koji je premašen samo 1961. Ta godina bila je izuzetno bogata nagradam a i priznanjima. Dušan Vukotić postigao je pravi trijum f svojim filmom P iccolo, koji je nagrađen prvim nagradam a u Beogradu, Oberhausenu i Corku, da bi zatim od Britanske film­ ske akadem ije bio proglašen najboljim crtanim filmom godine. U Oberhausenu je, pored spomenutih prvih nagrada za filmove In s p e k to r se v ra tio k u ć i i P icco lo nagrađena još Femanova K ra đ a d ra g u lja . U listu V o lk s s tim m e , tom pri­ likom objavljeno je ovo mišljenje novinarke i prevodioca Ine Jun Broda: »Umjetnost ovih film ova je na veoma visokom nivou. To vise nisu samo sredstva za rekla­ miranje nekog industrijskog proizvoda , n iti su simfonije za djecu i naivno odrasle. Jugosla­ venski crtani film o v i predstavljaju pokušaj specifične, nove vrste u umjetnosti animacije, koja se razlikuje od naturalističkog stila snimanih film o va il i čisto karikaturalnih groteski stan­ dardnih crtanih film ova.«

Značajan uspjeh postignut je i u Annecyju, gdje su nagrađeni K o d fo to g ra fa , O svet­ i K ra v a na M jesecu.

n ik

168

О tom je festivalu dr Zlatko Matetić napisao: »Kao glavni producenti crtanih, lutka i trik -film o v a po broju i značenju izbile su u p rv i plan Čehoslovačka, Jugoslavija, SAD, Engleska, Poljska, SSSR, Francuska i Kanada. Dušan Vukotić i Vatroslav Mimica nagrađeni su za svoje film ove Krava na Mjesecu i Kod foto­ grafa zbog njihove originalnosti i humora, kako stoji u obrazloženju žirija. Vukotićev Os­ vetnik dobio je nagradu za muzičku p a rtitu ru i zvučne efekte. U jugoslavenskom referatu na Kongresu (referat »Jugoslavenski crtani film « podnio je d r Zlatko M atetić) bio je dan na jcje lo vitiji prikaz suvremenih tendencija crtanog film a, te su se mnoge delegacije koristile našim m aterijalima za svoj d a ljn ji rad. Može se reći da su najistaknutije umjetničke ličnosti ovog fe s tiv a la k o ji je bio isključivo posvećen animiranom film u , b ili režiseri Bretislav Po jar, Dušan Vukotić i John Hubley. Vukotić je na ovom festivalu nastupio sa četiri svoja film a, od kojih su dva nagrađena, a druga dva također vrlo zapažena. Za njega su u festivalskom listu napisali da od usne harmonike marke »piccolo« prelazi na velike orgulje dugometražnog crtanog film a ko ji priprema. Našeg režisera N ik o lu Kostelca proglasili su »generalom« crta­ nog film a, a nisu zaboravili ni Vatroslava Mimicu, na žalost odsutnog s festivala. Također su b ili zapaženi naši crtači i anim atori Aleksandar Marks, Zlatko Grgić i V la d im ir Jutriša, k o ji su se nekoliko puta p o ja v ljiv a li u autorskoj loži.«

Pariški list Le C o m ba t objavio je u povodu festivala u Annecyju tekst Pierra Marcabrua »Čehoslovaci i Jugoslaveni detroniziraju Sovjete i Amerikance«, u kojem iz­ među ostalog stoji: »Jugoslavenski film , još dinam ičniji i p riz n a tiji od čehoslovačkog, daje stilizaciji svu snagu dorađenog humora ko ji nam ne uskraćuje ništa od svog bogatstva. Izvjesna nježnost boje (čest uzor — Paul Klee), svođenje forme na bitno, sloboda koja odatle rezultira — to su v r i­ jednosti kojima Dušan Vukotić i Vatroslav Mimica daju crtanom film u zamah i afirm aciju na koju su američki »animated cartoons« odavna zaboravili. Postoji tu silna snaga, volja za egzistiranjem i ostvarivanjem smisla u sferi pune revolucionarne vrijednosti. L ik o v i se kreću u novom, bezgraničnom svijetu u kojem je sve moguće, i čak, ponajviše, ono nemoguće.«

C inem a 60 u broju 48 (srpanj 1960) objavljuje tekst »Bilanca crtanog filma u svijetu« J. P. Coursodona, koji između ostalog kaže: »Veliko otkriće iz posljednje dvije godine bez sumnje je jugoslavenski crtani film , čija je grafička i tematska originalnost izvanredna: izbor jugoslavenskih film o va u Annecyju, sa začuđujućim djelima Vukotića i Mimice, bio je najim presivniji i u kvalitativn om i u k v a n ti­ tativnom pogledu.

U istom broju časopisa C inem a 60 Marcel M artin napisao je: »Obilnost i kvaliteta jugoslavenske proizvodnje nesumnjivo predstavljaju najveću tekovinu posljednjih godina na području crtanog film a. S izvjesnim nijansama zaista bi se moglo govo­ r it i о jugoslavenskom crtanofilmskom stilu, jer je ovu ekstremno stiliziranu grafiku nemoguće usporediti s ma kojom drugom. Znatan je američki utjecaj u stilu (česti uzor je Bosustow) i u izboru motiva (mnogo ih je iz »crne serije«). No, kroz jedanaest jugoslavenskih crtanih film ova prikazanih u Annecyju ipak se provlači stanovit jednoličan dojam, kao i osjećaj nezado­ voljstva k o ji proizlazi iz jednoobrazne shematičnosti grafike i iz nedostatka humane poante sadržaja.«

U listu A rts , L e ttre s , Spectacles (br. 778) André M artin napisao je povodom Аппесуја: »Kao i uvijek, predstavnici jugoslavenskog crtanog film a dolaze u zbijenoj grupi koju p ra ti velik broj izuzetno privlačnih film ova.« 169

Zatim, u listu C in e m a André Martin je dodao: »Znamo da uvijek možemo računati s jugoslavenskim stvaraocima: kako stilizacijom likova i dekora tako i kvalitetom vizualnog tretmana, oni nastavljaju svoju sretnu opsesiju plastičkim i dramatskim modernizmom.«

U A r ts , L e ttre s , Spectacles (broj 779) Pierre M arcabru je napisao: »Sva djela Vukotiéa i Mimice posjeduju dinam iku, snagu i izrazajnost poteza, i smatram da im u Аппесуји nije odano dovoljno priznanje. Vukotić zaslužuje nagradu za čitavo svoje djelo.«

Govoreći о prisustvu jugoslavenskih filmova na festivalu, kritičar časopisa C ahiers zaključio je:

du C inem a

>Francuska je bila gotovo posve odsutna. V e liki triju m fa to ri, dakle, mogli su b iti samo Jugo­ slaveni, čvrsto sjedinjeni u ekipu oko »Zagreb film a« k o ji provodi vrlo inteligentnu p o litiku , podržavajući prije svega individualnost pojedinih umjetnika. Jugoslavenski crtani film , ko ji u svom obnovljenom obliku postoji jedva četiri godine, upravo se s uspjehom smješta u p rv i red vrijednosti na svom području.« God. I960, donijela je još neke nagrade: Š agrenska koža nagrađena je u Corku, S v i c rte ž i g ra da u Montevideu. Zanimljivo je spomenuti da je u tom razdoblju Dušan Vu­ kotić tri puta za redom osvajao »Golden Gate Award«, prvu nagradu festivala u San Franciscu: 1959. za K r a v u na m jesecu, 1960. za K o n c e rt za m a šin sku pu šku, konačno 1961. za S uro ga t. Tu nagradu ponovno je dobio 1963. za Ig ru . Pod naslovom »Jugoslavenska filmska proizvodnja danas« John Hallas je u časo­ pisu B r itis h C in e m a to g ra p h y (br. 6/1960) napisao slijedeće: »Više nego u bilo kojoj grani filmske proizvodnje, Jugoslavija najviše pridonosi film skoj umjetnosti na planu animiranog film a. Jugoslavenski crtani film o v i razmjerno su novi, ali su njihove vrijednosti očite: raznolikost stilova, moderna grafička obrada, svježa maštovita koncepcija — sve to čini Jugoslaviju jednim od vodećih centara ove vrste. Prelazeći okvire klasične animacije, neki od njihovih film ova hrabro zalaze u područje eksperimenta i avan­ garde : studio je razvio vlastiti, potpuno suvremen jezik. Dušan Vukotić, Vatroslav Mimica i N ikola Kostelac spadaju u red najboljih režisera crtanog film a danas, a n jiho vi film o v i zasluženo su odnijeli mnoge međunarodne nagrade. To je iznenađujuće dostignuće, ako se uzme u obzir da je uz iskustvo od samo nekoliko godina red jugoslavenskih crtača prerastao domete njihovih američkih kolega i omogućio im da uspostave potpuno individualan stil. Jugoslavija je prim jer kako entuzijazam i ljubav prema film skoj profesiji može nadomjestiti mnoge materijalne nedostatke.«

Boraveći na pulskom festivalu 1960, Michel A ubriant je izjavio: »Vidjeli smo također posljednje crtane film ove koje su po čitavom svijetu počeli nazivati »zagrebačkom školom.« To su djela tako savršena, tako inventivna i svježa, da su SAD upravo kupile svu produkciju koju će u tri godine ostvariti zagrebački film ski radnici, dakle oko 60 film ova. N ije tajna ni za koga: crtani film u Am erici odumire. Jedan za drugim veliki studiji zatvaraju svoja vrata. Mickey, Bunny, Popeye i Mister Mac Coo odsad su osu­ đeni. Č ini se da je zagrebačkoj školi, koja već sada snabdijeva američku televiziju, dosuđeno da izvrši smjenu straže. I za nekoliko godina jedan V ukotić il i Mimica b it će kod nas jednako popularan kao W alt Disney il i Bosustow. Jugoslavenski crtani film ne obraća se više djeci, nego odraslima. On odbija m ali svijet k o ji tjera u očaj, dakle mačka, miša, gavrana i patka — slikara životinja kao što je W alt Disney. On će tra ž iti svoje lice u književnosti ili na ulici. On se ističe sistematskom stilizacijom grafike i upotrebom boje potekle iz tehnika moderne umjetnosti. Ako je odbacio dijalog, on se spretno služi gegom il i zvučnim kontrapunktom, što ne isključuje nadrealistički vid humora. On pomalo obuhvaća sve žanrove, od farse do satire, i čak se ne boji ozbiljnih tema kao što je Balzacova Šagrenska koža. Po načinu na ko ji ulazi u neistražene predjele koje skrivaju draž neizvjesnog, jugoslavenski crtani film otvara kinem atografiji upravo neiscrpne perspektive.« 170

Dopisnik lista F ilm b lä tte r , Hans Höhn, napisao je iz Pule: »Najbolje je ove godine došlo iz Zagreba, iz zagrebačke škole crtanog film a koja se u me­ đuvremenu proslavila po čitavom svijetu. Tako su zagrebački crtani film o v i najviše p rid o ­ n ijeli prestižu jugoslavenskog film a. Tu se mogu vid je ti na djelu zaista veličanstveni m aj­ stori. Mnogo od onog što su prikaza li zaslužuje oznaku: svjetska klasa!«

God. I960, opet ni jedan crtani film nije bio prijavljen za Cannes. Dragoslav Adamović napisao je tim povodom: »Sasvim sigurno, bolje bismo prošli da smo poslali jedan od naših crtanih film ova. To nije bilo moguće zbog toga što je u ž iriju bio V ukotić, i festival je od nas tražio da naš »mali« predstavnik ne bude crtani film . Obzirom na ugled ko ji uživa a pogotovo kada se ima u vidu da naš crtani film u Cannesu valjda nikad nije bio oficijelno zastupljen, trebalo bi iduće godine im ati u vidu pre svega to područje. Čak i u mnogo jačoj konkurenciji od ove sadašnje jedan naš dobar crtani film morao bi se naći medu pobednicima.«

Zaključimo razm atranje о 1960. godini izjavom koju je dao John Grierson, direktor B rita n s k o g film s k o g in s titu ta : »Smatram da je jugoslavenski crtani film du kciji ove vrste u svijetu.«

danas bez sumnje najzanim ljivija pojava u pro­

Treba napomenuti da se u to vrijem e u studiju »Zagreb filma« sve više granala i proizvodnja reklam nih crtanih filmova. Bogati iskustvima na tom planu još iz razdoblja 1954—1955, razni um jetnici ogledali su se i u toj vrsti, praveći reklamne filmove za domaće i inozemne naručioce. God. 1960. Dušanu Vukotiću dodijeljena je Nagrada grada Zagreba za film K ra v a na M jesecu.

1961. U ožujku 1961. na beogradskom festivalu kratkom etražnih i dokum entarnih filmova prikazani su u konkurenciji ovi crtani filmovi: A d a m i E va (Vrbanić), Šagrenska koza (K ristl-Vrbanić), T očno u ponoć (Feman) i 1001 crte ž (Vukotić). U informativnoj sekciji našli su se: D v a puža (Ranitović), D je č a k i lo p ta (Kolar) i Č o v je k i sjena (Vunak). Žiri je nagradio Zvonka Lončarića za scenografiju i Vladimira K ristla za crtež u Š a g re n sko j koži. K arakterizirajući stanje u crtanom filmu na tom festivalu, Rudolf Sremec je napisao: »Crtani film , ovog festivala, dobro je trajao dajući dokaza о svojoj vitalnosti: međutim, više je trajao nego što je ispaljivao rakete u najveće visine.«

God. 1961. snimljeno je 30 crtanih filmova, od toga 13 iz serije »Slučajeva ...« о kojoj je već bilo riječi. Te godine zabilježena je najveća proizvodnja crtanog filma u povi­ jesti jugoslavenske kinematografije. Te je godine Dušan Vukotić režirao S uro ga t, prem a scenariju Rudolfa Sremeca — i postigao najveći uspjeh u svojoj karijeri, ujedno i najveću pobjedu našeg filma u inozemstvu. S u ro g a t je najprije nagrađen kao jedan od pet filmova koji su ušli u kon­ kurenciju za nagradu »Oscar« Američke filmske akademije — zatim je u proljeće 1962. osvojio tu nagradu kao najbolji crtani film proizveden u 1961. U tom djelu Vukotić je pored režije ponovno preuzeo crtež i animaciju, i napravio ostvarenje koje u svojoj savršenoj strukturi sjedinjuje sve bitne karakteristike njegovog stila i estetike metode oblikovanja. Po tome god. 1961. označava vrhunac u razvoju zagrebačke škole crtanog filma, kul­ minaciju mnogih priznanja, nagrada i uspjeha u ranijem razdoblju. 171

Santa M onica 1962, svečana podjela »Oskara«: umjesto Dušana Vukotića, njegovu nagradu prim io je Vlado Terešak, tada predstavnik GLOBUS FILMA u SAD

Dušan Vukotić s nagradom »Oskar-

172

mm

HKKSHOLT м ѵ м л к г г а а іа к HONORARY AWARDS

Н*І S*t* Yugoslav

Уаш fwWГ с Іг й З

Based 0 я | Are Based Oscar Hopeful

'i n a i t ' C o -P roé'n

D odjeljivanje »Oskara« jugoslavenskom crtanom film u zabilježeno je u cijelo j svjetskoj štampi

Mnogo dogovora prije početka rada: Slavko Marjanac, Dušan Vukotić i Vladim ir Hrs (1961)

Ne očekujući da će mu pripasti ova vrhunska nagrada, Vukotić se nije našao u Santa Monici na spektakularnoj ceremoniji objavljivanja odluka komisije za dodjelu »Oscara«: zamijenio ga je Vladimir Terešak, predstavnik »Globus filma«. U znak pažnje, Vukotiću je kasnije iz Hollywooda poslao 16-mm film о dodjeli nagrada. Bio je to prvi »Oscar« za crtani film dodijeljen autoru i filmu izvan Amerike. Jugoslavenska am basada u New Yorku propustila je priliku da organizira prijem ne­ posredno nakon dodjele te nagrade: nitko, izgleda, nije očekivao da će Vukotiću pripasti »Oscar« za 1961, pa ambasada nije bila spremna za tu jedinstvenu šansu — jer nisu bile štam pane čak ni pozivnice za eventualni prijem. Svečanost u ambasadi održana je tek tjedan dana kasnije. 173

S u ro g a t ( 1961) 174

ìmméh У

175

Don Ki hot (1961)

U povodu Vukotićeve pobjede tokom 1962. organizirane su mnoge retrospektive nje­ govih filmova — u više od petnaest gradova naše zemlje, zatim u Čehoslovačkoj, Holandiji, SSSR-u, SR Njemačkoj i u nizu drugih zemalja i centara. Tim povodom objavljen je u domaćoj i stranoj štampi velik broj prigodnih napisa u kojima su još jednom sažete i istaknute vrijednosti Vukotićeva rada na crtanom filmu, od prvih crtica pionirskih koraka do međunarodnog trijum fa i punog stvaralačkog uspjeha. S u ro g a t

je još nagrađen na festivalima u Beogradu, Bergamu, San Franciscu i Ober­

hausenu. God. 1961. donijela je još nekoliko uspjelih djela. Zlatko Bourek režirao je svoj prvi samostalni film K o va če v še g rt, prem a vlastitom scenariju, kojeg je napisao po mo­ tivima narodnih priča. Scenograf i crtač u svom filmu, Bourek se odmah nametnuo kao originalan autor, pokazujući s jedne strane izrazitu sklonost poetskom revaloriziranju folklorne mašte, s druge strane sklonost posebnoj likovnoj strukturi, teme­ ljenoj na grotesknoj karikaturi i razvedenom pokretu. Vladimir K ristl napravio je D o n K ih o ta , rem ek-djelo u kojem je avangardna eksperimentalnost spretno povezana s dinamičnom ekspresijom strukture — ostvarene na gra­ nici geometrijske apstrakcije i informela. K ristl je sam napisao scenarij, a pojavio se kao glavni crtač i scenograf D on K ih o ta . Animaciju je vodio Ante Zaninović. Još početkom pisao scenarij menu »da će djela Mimica

1960. Vatroslav Mimica je u zajednici sa Zvonimirom Berkovićem, na­ za film M a la k ro n ik a , ali je »Zagreb film« otkupio scenarij, uz napo­ film snimiti kad bude sm atrao shodnim«. Na režiju tog izvanrednog je čekao sve do 1962. 176

Vladim ir Kristi

177

Za jugoslavenski paviljon na međunarodnoj izložbi u Torinu 1961. Mimica je izra­ dio šest kratkih eksperim entalnih filmova pod naslovom P e rp e tu u m m o b ile , u kojima je primijenio sasvim originalnu kreativnu metodu: fimovi su se projicirali na spo­ menutoj izložbi bez prekida, tako da je svaki od njih predstavljao cjelinu bez oz­ načenog početka i kraja. Prikazivanje, odnosno gledanje — moglo je početi bilo gdje, shodno trenutku u kojem je posjetilac ušao u paviljon, jer se čitava radnja kružno vraćala na to mjesto i organski zatvarala svoj dram ski krug. Prvi od tih filmova pre­ rađen je kasnije u standardni oblik za prikazivanje i komercijalnu eksploataciju — i pušten u promet pod naslovom P e rp e tu u m m o b ile . Ozvučenje je izvršio Aleksandar M arks: filmu je dodana arhivska glazba. Ostali filmovi iz 1961. nisu postigli većeg uspjeha. Marks i Ju triša režirali su film C ritic u s , Kostelac je napravio C u p id o , Ranitović Sa­ n ja r a , a Vrbanić L ju b a v na film u . Borivoj Dovniković režirao je L u tk ic u . Potpuni pro­ mašaj bili su K r o t it e lj Gospodnetića, J a b u k a zvana lju b a v Vunaka i B ije li m iš Vrbanića. Kanceljak i Gospodnetić su pod supervizijom Gene Deitcha izradili za američkog producenta Schneidera filmove P opay I i Р орау I I . Prem a Deitchovom scenariju au­ tori su režirali u okvirima postavljenih shema sa zadanim likovima.

1962. U travnju 1962. na festivalu u Beogradu prikazani su u konkurenciji ovi crtani f il­ movi: S u ro g a t (Vukotić), C ritic u s (Marks i Jutriša), L ju b a v na f ilm u (Vrbanić), B ije li m iš (Vrbanić) i K o va če v šegrt (Bourek). U informativnoj sekciji prikazani su S a n ja r (Ranitović) i J a b u k a zvana lju b a v (Vunak). Žiri je dodijelio prvu nagradu Dušanu Vukotiću za režiju, crtež i animaciju S urogata, te Rudolfu Sremecu za scenarij i Tomici Simoviću za glazbu. Posebna nagrada do­ dijeljena je Zlatku Boureku za »smjelo koncipirane likove i scenografiju« u filmu K ova čev šegrt.

Kovačev šegrt (1961), prvijenac Zlatka Boureka

178

Zlatko Bourek, dok je radio Kovačeva šegrta (1961) 179

Ostali filmovi iz 1961. nisu bili ni prijavljeni za festival. Pišući о beogradskom festivalu, Vicko Raspor se posebno zadržao na crtanim fil­ movima : »Uz Kovačevog šegrta, originalnog u crtežu, a naročito u pozadini, pravljenog u stilu bošovsko-kerempuhovskih coprarija, uz Ljubav na filmu Ive Vrbanica, u kome će po svojim duhovitim rješenjima posebno ostati u sjećanju storije »SAD«, »Švedska« i »Italija« — zagre­ bački crtani film opet je izbacio remek-djelo. Kao i pretprošle godine Piccolo, tako je i ove (ne trebamo se stidjeti upotrebe »naj— «) najharmoničnije, najzaokruzenije, najsavršenije, a ujedno i najdublje djelo festivala bio Vukotićev Surogat. To nisu gegovi — to su filo zo fija , moral, pogled na svijet. Lažna vrijednost, surogat — to je (kao posljedica svakog rasta) osnovni problem društvenog morala, a pouka da svaku lažnu vrijednost čeka njen ekserčic (jedini stvaran, m aterijalan u naduvenom svijetu fantoma) — to je esòpovska filo z o fija , naravoučenije, životna istina. Spajajući ovog puta u jednom licu glavnog crtača, animatora i redatelja, V ukotić se predstavio kao apsolutni, suvereni gospodar metijera, potpuno podre­ đenog umjetničkom pripovijedanju velike ljudske istine. Još jedanput V ukotić nam je vratio vjeru u budućnost film a i učvrstio nas u uvjerenju da je jedini film budućnosti — crtani film . Ljud i će im ati živaca da gledaju samo njega i onda kad budu dnevni obrok uzim ali u p ilu ­ lama, a razgovarali u formulama.«

God. 1961. postignuto je još nekoliko uspjeha na stranim festivalima. Spomenimo da je te godine Vladimir K ristl dobio prvu nagradu u Vancouveru za Š ag ren sku kožu, a 1962. prvu nagradu u Oberhausenu za D on K ih o ta . To izuzetno ostvarenje prošlo je potpuno nezapaženo kod domaće filmske kritike, a malobrojne reakcije bile su uglav­ nom negativne. U trenutku kad je K ristl završavao izradu tog filma, u »Zagreb filmu < je pokrenuta akcija da se D o n K ih o t bunkerira i ne prikaže u javnosti. Srećom, grupa progresivnih um jetnika spriječila je ovu nerazum ljivu nakanu. Povodom prikazivanja Sagrenske kože u Vancouveru, uprava festivala uputila je pismo »Zagreb filmu« u kojem stoji: »Mi smo i od prije znali kako su izvrsni jugoslavenski crtani film o vi. A li tek ove godine uspjeli smo ih p rv i put p rikaza ti na našem festivalu. To što je Šagrenska koža dobila prvu nagradu samo je još jedno priznanje daljnje afirm acije vaših crtanih film ova u svijetu.«

ψ Criticus (1961), prvijenac Aleksandra Marksa i V ladim ira Jutriše

Lutkica (1961), prvijenac Borivója Dovnikovića

Aleksandar Marks (1962) 181

Jedan od tri člana žirija u Vancouveru bio je te godine i Norman McLaren. Na festivalu u Bergamu 1961. prikazani su S u ro g a t i 1001 crte ž Dušana Vukotića. P ri­ sustvujući festivalu, Stevo Ostojić je zapisao: »D irekcija festivala organizirala je u svom sjedištu na trgu Rotonda dei M ille izložbu posve­ ćenu jugoslavenskom crtanom film u — koja je pobudila zaista veliko zanimanje. Postavljena sa mnogo likovnog ukusa i elegancije, ta manifestacija je originalnim i fotografskim doku­ mentima prikazala različite etape iz rada studija u Zagrebu, likove crtanih junaka i detalje tehničkog postupka u izradi film a ove vrste. Tu su bile i foto-kopije nagrada i diploma sa raznih strana svijeta — od T okija i San Francisca do ovog istog Bergama. Pripadnici zagre­ bačke škole crtanog film a b ili su, naime, redovni i zapaženi suputnici Grand premija Bergama. Uspjesi Vatroslava Mimice sa film ovim a Samac, Kod fotografa i Happy End, zatim Ive Vrbanića, Vlade K ristla, Vladim ira Tadeja i drugih stvaralaca, danas su već čvrsta baza jedne dobre tradicije koja se neprestano obnavlja. Kao novi dokaz tog tradicionalno dobrog prijema naših crtanih film o va može da posluži uspjeh Dušana Vukotića. Njegovom film u Surogat dodijeljeno je specijalno priznanje žirija »apsolutna diploma« — kako ju je nazvao predsjednik ocjenjivačkog suda A. M. Brousil. Vukotiću je vjerojatno isto tako laskalo i priznanje koje je dobio od međunarodne i bergamske publike za vrijeme ceremonijala podjele nagrada. D rugi Vukotićev film , 1001 crtež, prikazan je, greškom poduzeća u Rimu koje je bilo zamoljeno da izradi talijansku verziju izvan konkurencije. Ovo djelo u svojoj kategoriji (» film didattico sull3arte«) međutim, nije bilo bez šansi.«

U studenom 1961. londonski The T im es pod naslovom »Novi izvori ozbiljnih crtanih filmova«, u odjeljku »Najbolji u Evropi?« objavio je: »Čak ako i prihvatim o da su neka ostvarenja »Zagreb film a « na lik sirovim dijamantima, moramo p rizn a ti da ona ulaze među najinteresantnije predstavnike postdiznijevske ere crta­ nog film a. Može se о tome raspravljati, a li izgleda da su to najbolji crtani film o v i k o ji se danas proizvode u Evropi. D iveći se radu W alta Disneya, a li shvaćajući da je on doveo crtani film do kra jn jih granica u svom vlastitom pravcu, »Zagreb film « je promišljeno okrenuo leđa njegovoj tra d ic iji kako bi tom mediju dao novu dimenziju. T i film o v i nisu komedije, barem ne u obliku k o ji nam je već poznat, već prije svega zajedljivo duhovite bilješke ili karikature. Samovoljna umjetnička djela, puna pokreta, ona govore о malom čovjeku, in d i­ vid u i ponekad samoljubivoj, koja sretno pjevuši sama sebi a li je čvrsto usađena u društvene okvire. Ona imaju jasnu poruku — dostojanstvo čovjeka kao individue, unatoč tomu što se on može ponašati kao budala. Ona nisu opterećena il i moralizatorska, već puna topline i osjećaja, te tako iznova o tkriva ju vrijednost pravog osjećaja. A li istraživanje potpunog raspona ljudskih osjećaja kroz simboličke termine crtanog film a, neobično je teško. Otuda i vrijednost »Zagreb film a« jer njegovi film o v i ponekad uspijevaju u tome.«

Završimo razm atranje о 1961. godini zaključcima о našem sudjelovanju na stranim festivalim a koje je povodom festivala u Toursu 1961. zabilježio Ivo Škrabalo: »M i kao da još nismo ništa naučili. Dobiva se dojam da se odluke о sudjelovanju i о izboru film o va za strane festivale donose bez obzira na dosadašnja iskustva, slučajno i površno, bez obzira na renome k o ji svakako uživamo u svijetu. Tako smo u Toursu prije tr i godine na­ stup ili s brojno i kvalitetno vrlo uočenim i povoljno ocijenjenim programom, a li kako smo ostali bez nagrade — razočarali smo se i slijedećih godina šaljemo d v a -tri film a , a to je sva­ kako nedovoljno da bismo se nametnuli (Što svi drugi rade). Tako je ovaj puta u konkurenciji bio samo jedan naš film , Ranitovićev Sanjar — solidan, a li ne i vrhunski crtani film prošlogo­ dišnje produkcije, u kojem se osjeća da je nastao u k lim i zagrebačke škole — k o ji se, kao je­ d in i jugoslavenski film , teško mogao uplesti u borbu za nagradu. Trebalo bi zbilja jednom opširno, argumentirano, ako treba i polemički, porazgovoriti о sistemu našeg nastupanja na festivalim a i о p o litic i prezentiranja našeg film a u svijetu — ukoliko takva p o litik a p o s to ji...«

God. 1962. Vukotić i Mimica snimili su svoja zadnja rem ek-djela crtanog filma — i time završava zlatno razdoblje zagrebačke škole. U I g r i Vukotić vrlo spretno spaja crtane i igrane elemente: perfekcija izvedbe, šarm i neposrednost ovog djela zasluženo su nagrađeni nizom domaćih i stranih priznanja. 182

je 1964. nagrađena kao jedan od pet filmova koji su ušli u izbor za »Oscara«, a osvojila je prve nagrade na festivalim a u Oberhausenu (1963), Beogradu (1963), San Franciscu (1963), Barceloni (1964), M elbourneu (1964), Buenos Airesu (1964), Tucumenu (1964), Cannesu (1965), Pragu (1964) i na festivalu u Necochei (1965). Nagrade ovom filmu došle su još iz Аппесуја (1963), Corka (1963), Manheima (1963), itd. itd. Ig ra

God. 1962. Vukotiću je ponovno pripala Nagrada grada Zagreba za S uro ga t, zatim iste godine i nagrada »Vladimir Nazor« za »ukupna ostvarenja na polju crtanog filma«: M a la k ro n ik a Vatroslava Mimice u svom složenom vizualnom tkivu anticipira neke elemente pop-arta, pravca koji će se uskoro pojaviti na sceni likovnih umjetnosti. Ovaj film m ajstorski završava ciklus Mimičinih razm išljanja о suvremenom čovjeku i problemima njegove egzistencije. M a la k ro n ik a nagrađena je u Bergamu 1962. p r­ vom nagradom, a prim ila je nagrade i na festivalima u Beogradu (1963), Londonu (1963), Vancouveru (1963), Moskvi (1963) i Edinbourghu (1963).

Iz produkcije te godine treba još istaknuti B u m e ra n g Borisa Kolara, drugi film ovog autora koji mu je donio nekoliko značajnih domaćih i stranih priznanja: prvu na­ gradu u Karlovym Varyma (1962) te nagrade u Annecyju (1962) i Beogradu (1963). Ostali filmovi nisu prerasli komercijalne prototipove. Te godine, po uzoru na raniju seriju »Slučajeva...« , započeta je domaća serija komercijalnih crtanih filmova pod zajedničkim naslovom In s p e k to r M aska, inspirirana likom iz Mimičinog filma In s p e k ­ t o r se v r a tio ku ći. Za neke filmove iz te serije Mimica je napisao scenarij. God. 1962. snimljeno je devet filmova te serije. Prvi, pokusni film bio je O te ti k o n j Dragutina Vunaka. Slijedili su: D u h u š k rip c u (Kanceljak), E l C a ctu sito (Vrbanić), G ra đ a n in IM -5 (Kolar), K o s tu r p o s ta v lja za m ku (Vrbanić), K ra đ a u lu c i (Kostelac), L u la m ira (Gospodnetić), 101 žena T o n y ja C a n ta re (Feman), te Š eikov b r ilja n t (Radi­ miri). Međutim, serija nije imala uspjeha: studio još nije raspolagao dovoljnim or­ ganizacijskim iskustvom za takav poduhvat, niti su režiseri bili na visini postavljenog zadatka. Iste godine snim ljeni su još: B ije li o s v e tn ik (Marks i Jutriša), L o p o v i (Gospodnetić) i je i jedan nastavni film u tri dijela — Jed na kost m no go -

R iv a li (Vrbanić). Snimljen k u ta (Gospodnetić).

Dušan Vukotić, za snimanja Igre

183

Igra (1962), film u kojem je Dušan Vukotić kom binirao živu sliku s anim iranim crtežom

U proljeće 1963. neki od navedenih filmova nagrađeni su na beogradskom festivalu. U konkurenciji su sudjelovali: Ig ra (Vukotić), M a la k ro n ik a (Mimica), B u m e ra n g (Kolar) i O te ti k o n j (Vunak). U informativnoj sekciji prikazan je Š eikov b r ilja n t te Gospodnetićevi filmovi Jed na kost m n o g o ku ta , L o p o v i i L u la m ira . U informativnoj sekciji prikazan je još Ranitovićev crtani film L u d a g ra ja zbog tra m v a ja iz produk­ cije »Zora filma«. Žiri je nagradio Dušana Vukotića prvim nagradam a za režiju, animaciju i scenarij Ig re ; Boris Kolar primio je jednu od drugih nagrada za režiju B um e ra n g a , a Mimica jednu od trećih nagrada za M a lu k ro n ik u . Ig ra je dobila nagradu »Kekec« Komisije »Film i dete«, te nagradu Sekretarijata za prosvjetu i kulturu SIV-a. О tom festivalu Ante Peterlić je zapisao: »Ovaj festival ponovno je afirm irao jugoslavenske crtane film ove. Ž iri, k o ji je izostavljanjem nekih film ova iz konkurencije učinio evidentne propuste, bio je p ri dodjeljivanju sedam glavnih nagrada gotovo nepogrešiv. Nagrade pokazuju stvarnu dominaciju crtanog film a, koja je uz neke izdvojene pojave neosporna. M la đi autor Boris K olar dobio je za svoj film Bu­ merang drugu nagradu za snaz.no izrazene strahove od atomske opasnosti, a Vatroslav Mimica (Mala kronika) i Dušan Vukotić (Igra) već od samog početka festivala slo vili su za favorite. О njihovim film ovim a pisano je dosta, iako n iti dovoljno mnogo n iti dovoljno dobro. Za pre­ cizniju analizu njihovih film ova bio bi potreban poseban esej. Čak i ne poznavajući domet svjetskih majstora crtanog film a, moglo bi se na bazi čvrstih estetskih sudova u tv rd iti da su njiho vi film o v i vrhunska djela crtano film skog medija. T i film o v i jedini su egzemplari naie filmske produkcije ko ji na adekvatnom estetskom nivou prezentiraju tematska područja od naj­ većeg svjetskog značenja.«

Značajni uspjesi postignuti su te godine i na stranim festivalima. U proljeće, u Oberhausenu, Kristlov D on K ih o t nagrađen je prvom nagradom, a Vukotićev S uro ga t diplomom. Prikazani su još Kolarov B u m e ra n g i Bourekov K o va če v šegrt.

M ala k ro n ik a ( 1962 ) 184

ijfcji

f !

Ј

ill

Џ || f i

£*

ф

j

M

1

i Í 1 ί 1 1 ? 11

i

JMMif1MI

£

J = v

Bumerang (1962) Lula mira maska

(1962) film

iz serije

Inspektor

Zlatko G rgić i Ivo Vrbanić, dok su surađi­ vali kod realizacije film a Ljubav na film u 185

Iz serije Inspektor maska: Duh u škripcu· (1962) Sanjar (1961) Branko Ranitović

Prisustvujući festivalu, Vicko Raspor je zapisao: »O Surogatu Dušana Vukotića dosta se već pisalo u povodu našeg festivala. Jasnom simboli­ kom, publici shvatljivim crtežom i svježim gegovima, K olarov Bumerang je izazvao aplauze u toku same projekcije, a od žirija Saveza narodnih visokih škola u Oberhausenu izabran je medu tr i najbolja film a festivala, uz preporuku da se otkupi. N a festivalu su još prikazani jugoslavenski film o v i Vlade K ristla Don Kihot,u kojem je autor od pomalo zastarjelog figuralnog u prethodnoj Šagrenskoj koži prešaou toliko apstraktni crtež i »fabulu« da gledaoci nisu mogli ostvariti kontakt sa platnom — zatim Kovačev šegrt Zlatka Boureka.«

Član žirija te godine u Oberhausenu bio je Vatroslav Mimica. Na festivalu u Karlovym Varyma B u m e ra n g Borisa Kolara osvojio je prvu nagradu, kao i nagradu Međunarod­ nog udruženja filmskih klubova. Izvjestitelj sa festivala, Milutin Čolić je napisao: »Spomenemo li još i izvanredni uspjeh crtanog film a Bumerang, k o ji je dobio dvije nagrade, naš ovogodišnji festivalski vikend bio je posebno efektan. Traži li se jedan od m ojih najuz­ b u d ljiv ijih trenutaka u K arlovym Varyma, bez grižnje savjesti mogu reći da sam ga doživio i na predstavi Kolarovog Bumeranga.« *

U Annecyju su te godine prikazani: B u m e ra n g (Kolar), S a n ja r (Ranitović), K o va če v (Bourek), D on K ih o t (Kristl), Š agrenska koža (Kristl i Vrbanić), L ju b a v na film u (Vrbanić), te S u ro g a t Dušana Vukotića — koji je bio prijavljen izvan konkurencije, jer je te godine dobio »Oscara«, a osim toga Vukotić je bio član službenog žirija u Annecyju 1962.

š e g rt

Prisustvujući festivalu, Ivo Vrbanić je napisao: »Posebna priznanja žirija p rim ili su češki film V ladim ira Lehkyja Parazit i naš film Borisa Kolara Bumerang. Ovo priznanje našem film u više je nego zasluženo, jer je publika sve naše film ove zaista dobro prim ila. M jerim o li taj uspjeh intenzitetom pljeska, tada su naši film o v i neosporno ušli u p rvih deset, a možda i u p rv ih pet najtoplije pozdravljenih film ova. U o kviru festivala održana je na prijepodnevnoj pro je kciji izvrsno sastavljena retrospektiva naŠeg crtanog film a. Iako je zamorno za redom gledati dvanaest crtanih film ova, publika je i u ovo neobično vrijeme s interesom p ra tila naše film ove i živo im pljeskala. Sličan program održan je i u dvorani Francuske kinoteke u Parizu. Tu su na poziv ove ugledne ustanove prikazani naši film o v i na večernjoj pro je kciji pred prepunom dvoranom.«

U Bergamu 1962. Mimica je primio prvu nagradu za crtani film, za M a lu k r o n ik u (ex sequo s G o v o rn ik o m Bretislava Pojara). О uspjehu naših filmova Stevo Ostojić je napisao: »U maloj grupi stvaralaca k o ji su festivalu da li nove, drugačije akcente, našao se i Vatroslav Mimica. Njegova Mala kronika značila je nesumnjiv prilog festivalu, njegovo ovog puta ne tako često obogaćivanje. Ta tužna priča, u kojoj sudbina jednog malog psa odzvanja dram ati­ kom općeljudskog problema, kao da je crtež, kolaž, plastiku, zvuk i boju stopila, slila u jedan jedinstveni elemenat. Taj utisak je vrlo sažeto, a mislim i tačno, izrazio k ritič a r lista Giornale di Bergamo: Mala kronika je okrutan pogled na automatizam modernog života, perfektno dat u tonu i zvuku metalne boje, ko ji dominira u jednom frenetičnom pokretu. Dok su Mala kronika i Pravda im a li u Bergamu svoje »svjetske premijere«, Bumerang je već stari pozna­ nik festivala, ocijenjen i nagrađivan. K ritik a je pisala da je K o la r autor »najangažiranijeg« crtanog film a na festivalu.«

186

Jednu od prvih ravnopravnih nagrada na festivalu u Corku 1962. dobio je D o n K ih o t Vladimira Kristla. Član službenog žirija na tom festivalu, Boris Kolar, napisao je: »Od jugoslavenskih film o va , pored već poznatog Don Kihota Vlade K ristla k o ji se isticao originalnošću grafike, prezentirana je Mala kronika Vatroslava Mimice i Ljubav na filmu Ive Vrbanić a. Mračna a li humana priča Male kronike našla je svoj put do publike. Racionalno upotrebljen »trompe Posil« trodimenzionalnog dekora (scenograf: Mladen Pejaković) izvrsno je uokvirio asketske figure Aleksandra Marksa i znatno doprinio uspjehu tog film a. I napokon, vedra i duhovita persiflaza jednog žanra kinem atografija, Ljubav na filmu, izvrsno je za­ bavljala publiku.«

God. 1961. i 1962. organizirane su posebne projekcije naših crtanih filmova u Holandiji, u dvorani Haškog filmskog muzeja. K ritike su bile izvanredne. Pod naslovima »Izvanredna ostvarenja u filmskom muzeju« ili »Jugoslaveni opet iznenadili origi­ nalnim i izražajnim crtanim filmovima« redale su se mnoge pohvale i priznanja. Kroničar lista Нааде O ch te n b la d zapisao je: »Kao i prošle godine, jugoslavenski crtani film o v i i danas predstavljaju triju m fa lno iznenađe­ nje. O ni djeluju svojom originalnošću, svojom slikovitom snagom, kao i temama о kojim a govore. Jugoslaveni smatraju i stvaraju crtani film kao medij odraslih, zrelih umjetnika za zrele duhove. Z anim ljivo je da ta ozbiljnost najbolje dolazi do izrazaja kad je bazirana na humoru. Surogat sasvim sigurno zaslužuje, osim nagrada koje je već do sada dobio, da bude nagrađen i američkim »Oscarom«, za k o ji je već kandidiran.« (20. I I I 1962) H e t B in n e n h o f

(21. III 1962) pisao je:

»Tek prije godinu dana, kada je film s k i muzej u Haagu posvetio čitav program ovim izvan­ rednim kreacijama grafičke umjetnosti jugoslavenski crtani film o v i osvojili su i našu zemlju. Pobjeda je započela u Haagu, jer su djela zagrebačkog studija i posvuda širom zemlje naišla na topao prijem u kino-klubovim a. Ovogodišnji program jasno je pokazao da Jugoslaveni još nisu odapeli sve svoje strelice. Ako je to uopće moguće, ovaj drugi program bio je još bo lji od prošlogodišnjega.«

Te godine, dakle »Zagreb film« je dobio još desetak domaćih i stranih nagrada za svo­ je crtane filmove.

1963. God. 1963. studio se našao u krizi: kvaliteta proizvodnje naglo je opala — nije naprav­ ljen ni jedan film koji bi predstavljao uspjeh ravan onima iz prošlih godina. Bilo je nekoliko neuspjelih pokušaja da se ostvari suradnja sa stranim producentima. Za ame­ ričke tvrtke radili su Boris Kolar (P o v ra ta k u z e m lju Oz) i Željko Kanceljak (H e rk u le s I i I I ) ali do dugoročnije suradnje nije došlo. P o v ra ta k u z e m lju Oz ostao je samo na realizaciji prve role filma. Za Phila Davisa izradio je Vukotić crtani film A s tro m a ti (A s tro m u tta ) u trajan ju od 25 minuta. Kao i prilikom ranijih poslova, Davis je donio scenarij i snimljene dijaloge. Međutim, iz tog uspjelog kontakta nije se rodila trajn ija suradnja ni zamišljena serija filmova. Iste godine D ragutin Vunak režirao je film K r a v u na g ra n ic i, u kojem se poslužio zani­ mljivim likovnim konceptom. Mimica je prem a poemi Jure Kaštelana napravio speci­ fičan grafičko-poetski oratorij T ifu s a ri. Pojedini kadrovi iz tog eksperim enta pripa­ daju među najbolje kreacije ovog autora. Nastavljena je serija In s p e k to r M a ska i snim ljena su još četiri filma: O b ra ču n u m u ­ ze ju v o š ta n ih fig u r a (Duiella), O lle T o re ro ! (Dovniković), O tm ic a M iss U n iv e rs u m (Kostelac) i E le k trič n a s to lic a je n e stala (Vunak). God. 1963. »Zagreb film« je za svoja crtana ostvarenja dobio oko sedamnaest nagrada na domaćim i inozemnim festivalima. Sva ta priznanja sakupili su filmovi Ig ra , M a la k ro n ik a , B u m e ra n g i S uro ga t. 187

Tifusari (1963)

Ig ra i M a la k ro n ik a predstavljali su snažne adute kojima je jugoslavenska kinemato­ grafija doživjela pravi trijum f na festivalim a u Oberhausenu i Annecyju.

Rudolf Sremec zabilježio je u Oberhausenu: »U mnogobrojnim dvoranama, na hodnicima i stepeništima nove, velike gradske hale u Oberhausenu p rila z ili su to lik i poznati i nepoznati strani gosti festivala i čestitali svima za koje su znali da su Jugoslaveni. Čestitali su zemljacima Dušana Vukotića, ·jer njemu osobno nisu mogli. Ljepota Vukotićeve Igre fascinirala ih je toliko da su i pored mnogih i odličnih, kasnije prikazanih film o va , ostali privrženi apsolutnom prio rite tu ovog izvanrednog V uko tićevog djela. Sa zadovoljstvom su petog dana festivala saznali da je istog mišljenja bio i službeni z iri u kojem su sjedila četiri Nijemca iz SR Njemačke, po jedan Poljak, Englez, Rus, Vrancuz, Čeh, Amerikanac i Mađar — sve film ski režiseri il i film ski kritič a ri, s predsjednikom Bertom Haanstrom, holandskim dokumentaristom, veličinom u svijetu film a. Glavnu nagradu — Grand p rix festivala — z iri je dodijelio Vukotiću za Igru. A da mu je i publika dala takvo priznanje, vidjelo se druge večeri festivala kada je bio prikazan posljednji pro­ gram jugoslavenskih film ova. Dugotrajan pljesak Igri, za poznavaoce Oberhausena vrlo dugotrajan, bio je impuls za visoku emocionalnu temperaturu festivala. Počelo je to već prve večeri festivala koja je odmah uklonila svaku očekivanu mlakost oficijelnog otvaranja. Među čvrstim elementima visoke razine prve večeri M im ičin film Mala kronika bio je dobar temelj interesa sto ga jugoslavenskoj kinem atografiji poklanjaju u Oberhausenu.«

U Annecyju 1963. prikazani su: Ig ra , M a la k ro n ik a , O te ti k o n j, B ije li m iš i Š eikov b r ilja n t . Napisi stranih kritičara opet su bili puni pohvala za Vukotića i Mimicu. Georges Sadoul, Les L e ttre s F rançaises, 13. V I 1963, napisao je: »Zagrebačka škola« ponijela je sve nase nade u razdoblju oko 1963, kad su njeni crtani film o v i nadmašili one iz Praga i Varšave. Slično kao kod UPA-e, njezina se obnova i suviše ograni­ čila na grafizam, čija je manira uskoro počela smetati. Internacionalni uspjesi često su tu školu p rik la n ja li korner cijalizm u. A li »velikani« iz Zagreba se obnavljaju, izmiču manirizmu. Tako V ukotić, u anim aciji dječjih crteža u Igri, a iznad svega Mimica, ko ji u Maloj kronici govori о paklu prometa u velikim gradovima.«

Francois Rochat, G azette de Lausanne, 15. VI 1963: »Unatoč originalnom crtežu i dramaturškoj invenciji koje odavno predstavljaju vrijednost jugoslavenske animacije, izbor predstavljen ove godine je pomalo razočarao: jedino Dušan V ukotić u Igri i Vatroslav Mimica u Maloj kronici nastavljaju s dokazivanjem svoje origi­ nalnosti.«

Freddy Bauche, L a T rib u n e de Lausanne, 16. VI 1963: »Osrednji nivo jugoslavenske selekcije razočarao je nas, ali ipak pamtimo uspjeh dvojice glavnih umjetnika iz Zagreba: Mimica i njegova Mala kronika, uzbudljiva vizija modernog prometa i Vukotić, čija Igra počiva na magistralnoj bitci crteža kojima djeca teže svom uništenju.«

Michel Perez, C om bat, 11. VI 1963: »Treba prizna ti, jedan od najsigurnijih uspjeha ovog festivala, za nas ujedno i najljepši — ne dolazi sa područja šale: Mala kronika V atro slava Mimice predstavlja, koliko znamo, naj­ tragičniju spoznaju umjetnosti animacije. Mimica je znao izbjeći stravični antropomorfizam oblika, s maksimumom mjere evocirati halucinantni grad ko ji podsjeća na ekspresionizam, a da ni za trenutak ne izgleda demodirano.«

Yvonne Baby, Le M o n d e , 12. VI 1963: » Ž iri je imao potpuno pravo što je Igri Dušana Vukotića odao priznanje za sretnu sintezu crtanog i igranog film a. U tom imaginarnom svijetu, doista, sve je moguće, naročito ono što dodiruje sfere nadnaravnog i fantazmagoričnog.«

·'

■л Ί .

, χ Ξ Ε ± μ Ξ ρ ± ρ ^ 'т : - τ

Г

Ж

Ss iEéB ι

« *

9ф

TI

Кгаѵа па g ra n ic i ( 1963)

189

«

I H M 141, ІЮ

ê -ВИР

я?

Jacques Chevallier, Im a g e et Son, VI 1963 : »Mala kronika, kafkijansko djelo realizirano posve posebnim stilom, predstavlja jedan od najneobičnijih film o va festivala. Svoje djelo M im ica je plastichi koncipirao oko vertikala i h o ri­ zontala , koristeći s mjerom tamnu paletu, svu u polutonovima. Čudesno je kako ta evokacija mehaniziranog svijeta posjeduje u svojoj ljepoti temeljan osjećaj za pokret i ritam , neodvojiv od sedme umjetnosti.«

Denys Chevallier je napisao: »Zaista, u Zagrebu postoje mnoge umjetničke individualnosti prvog reda, neumorni autori puni snage i prim jernih uspjeha. Svi posjeduju izra zitu ličnost i djela su im lako prepoznat­ ljiv a , možda vise po preokupacijama о kojim a govore nego po fa ktu ri. Ne vjerujem da danas u svijetu postoji slična grupa autora, tako homogena u međusobnim razlikama — čije kreacije dostižu ovako visoku estetsku razinu.«

Zanimljivo je kako su mnogi strani kritičari uočili krizu koja se te godine očitovala u zagrebačkom studiju, prikrivena samo zadnjim uspjesima Vukotića i Mimice. Pišući о festivalu u Cannesu te godine, Dragoslav Adamović još jednom je ponovio svoju staru zam jerku: »Neka, uz sve, i ovaj podatak bude zabelezen: sa svih strana su nas p ita li zašto Jugoslavija nekad ne pošalje u Cannes jedan od svojih čuvenih crtanih film ova. Poslije Vukotićevih i M im ičinih uspeha na specijalizovanim festivalima kratkometražnog film a, elita bi, očigledno, htela da v id i nešto njihovo i u Cannesu. Zaista, zašto nikad ne poslasmo u Cannes i neki crtani film f«

U listopadu 1963. švicarski list L ’E xpress objavio je tekst pod naslovom »Put oko svi­ jeta za crtanim filmom, sa zaustavljanjem (koje preporučujemo!) u Jugoslaviji«, u kojem se između ostalog kaže: »Zaustavit ćemo se upravo u Jugoslaviji, u toj zem lji čudesa crtanog film a. To su djela ča­ robne poezije, maštovitosti i senzibiliteta. Zaista, bilo bi vrijeme da švicarski distributeri kupe ova ostvarenja, jer u njihov uspjeh kod publike nimalo ne treba sumnjati.«

1964. God. 1964. situacija u studiju donekle se popravila, a praznina koju su za sobom ostavili Vukotić i Mimica počela se polako popunjavati novim, još nesigurnima i nede­ finiranim a ali prisutnim a i naslućenima. U to vrijeme, nakon kratkih igranih filmova (T e le fo n , Ž e n id b a gospodina M a rc ip a n a ) Mimica je počeo priprem ati novi projekt u dugometražnom igranom filmu, pa je 1964. i godina priprem a i snim anja P ro m e te ja s o to ka V iševice.

Za jubilarni festival u Oberhausenu 1964. (deseti po redu) Vukotić je zamoljen da na­ pravi prigodnu špicu za otvaranje festivala: tako je nastao kratki film (sedamdeset metara) na temu »puta к susjedu«, koja je motto oberhausenskog festivala. Ta šar­ m antna likovna improvizacija još jednom je predstavila svog autora kao m ajstora cr­ teža, ritm a i duha. Od te godine, izrada sličnih špica na istu temu prelazi u tradiciju festivala: svake godine, dobitnik prve nagrade obvezuje se da će za otvaranje iduće smotre napraviti takav film. P u t к susjed u Vukotića realiziran je u jednom jedinom kadru, u tehnici koja omogućava projekciju na široko i na normalno platno. Iste godine Vukotić je napravio crtanu špicu i nekoliko crtanih inserata za igrani film Soje Jovanović P u t oko sveta, a uskoro nakon toga preuzeo je mjesto umjetničkog rukovodioca »Zagreb filma«. Tu dužnost obavljao je sve dok se i sam nije posvetio igranom filmu (S edm i k o n tin e n t). 190

Peti (1964) Bez naslova (1984) Posjet iz svemira (1964)

191

Međutim, te godine pojavila se zanimljiva struja mladih autora koji su lansirali novu v rstu crtanih filmova — kratkih »geg-šala« razrađenih u svega tri minute. Najbolji su u tom trenutku bili Zlatko Grgić i Pavao Štalter (P eti), te Borivoj Dovniković (Bez n a ­ slova). U istoj seriji snimljeni su te godine i T ru b a Ante Zaninovića, te 1 X 1 = 1 Zvonimira Lončarića. K ratka, jasna, sažeta i duhovita, ova djela anticipirala su sasvim novu dram aturgiju, likovnu koncepciju i idejnu zgusnutost crtanog filma. Na beogradskom festivalu u ožujku 1964. ti filmovi označili su početak novog uzleta zagrebačke škole crtanog filma. Na žalost, samo su rijetki kritičari i filmski radnici uočili nove vrijednosti. Kritički izvještaji s festivala bili su puni fraza о krizi i dekadansi studija, i gotovo nitko nije posvetio potrebnu pažnju tim svježim ostvarenjima. Na spomenutom festivalu prikazani su u konkurenciji ovi filmovi:’P e ti (Grgić-Štalter), (Dovniković), 1 X 1 = 1 (Lončarić), O lle T o re ro (Dovniković), T ifu s a r i (Mimica), i K r a v a na M je secu (Vunak). U inform ativnoj sekciji našli su se T ru b a (Zaninović) i I opet t w is t (Vrbanić).

Bez na slo va

Žiri je pokazao potpuno pom anjkanje sluha za nove tendencije crtanog filma — i na­ gradio samo Borivója Dovnikovića posebnom nagradom za film Bez naslova. О

tom festivalu Slobodan Novaković je napisao:

>Tako su p ra vi dokumentarni film o v i, konačno, triju m f ovali nad crtanim film ovim a, k o ji su doskora predstavljali osnovni, pa i jedini stvarni kva lite t jugoslavenske kratkometražne produkcije. T riju m f dokumenata nad crtežima glavno je i ohrabrujuće obeležje ovog festi­ vala. Istina, ovog puta nije bilo film o va kao sto su Mala kronika, Igra i Bumerang, jer je došlo do izvesnog predaha u pro izvo dnji jugoslavenskog crtanog film a.«

Povodom festivala Ranko Munitić je napisao: >B orivoj D ovniković je pokazao da veličina crtanog film a tzv. zagrebačke škole nije vezana isključivo za njena najpoznatija imena. N apravivši kratko ( tr i m inute!) lucidno i duhovito djelo Bez naslova, D o vniko vić se predstavio kao kompletan autor k o ji posjeduje vlastitu v iz iju smisla i dovoljno vještu ruku da taj smisao adekvatno izrazi bez ijednog suvišnog detalja. Treba napomenuti da ovaj podvig nije ostao usamljen. U toku festivala pojavila su se još tr i takva kratka crtana film a, svi iz ruku m ladih snaga zagrebačkog studija. Još vrijednije od spomenutog je Peti Grgića i ^taltera, zatim slijedi Truba Zaninovića, koja je nepra­ vedno izostavljena iz konkurencije. Prikazani kasnijih večeri, ovi film o v i su označili prvo ve­ liko otkriće festivala, snažnu manifestaciju novih snaga, novog duha i svjezeg izraza. U isti čas režiseri, scenaristi, crtači i anim atori svojih djela — svi m ladi umjetnici opravdali su nade položene u njih. Zato treba istaknuti i p o h va liti ovakvu akciju »Zagreb film a« da se obogati žanr animacije, i to baš u trenutku momentanog zastoja: bez Vukotića i Mimice, uz vrlo loš i um rtvljen program beogradskih crtanih film ova, ovaj bi rod ostao potpuno nepo­ tvrđen na X/ festivalu. Srećom, zahvaljujući spomenutima, to se nije desilo.«

Neki od tih filmova nagrađeni su i u inozemstvu. Tako je Vunakova K r a v a na g ra n ic i osvojila prvu nagradu u Oberhausenu 1964. a prikazana je i u Londonu iste godine. Zanimljivo je napom enuti da će ovom autoru domaća javnost i štampa posvetiti m a­ nju pažnju od zaslužene: napori koje je godinama ulagao u rast i afirm aciju zagreba­ čkog crtanog filma, baš kao i uspjesi koje je postigao na kreativnom planu (Č o v je k i sjena, K r a v a na g ra n ic i, Iz m e đ u usana i čaše) ostaj at će redovito bez pravog odjeka. U* povodu desetog, jubilarnog festivala u Oberhausenu, Fedor Hanžeković je napisao: »Reći ćemo istinu ako Oberhausen nazovemo festivalom k o ji je jugoslavenskom kratkom etraž­ nom film u najšire otvorio vrata u svijet. O vdje smo posljednjih šest godina svojim redovitim programima do bili priznanja i izazvali interes k o ji je odjekivao sve šire. Prisutnost najvećeg broja svjetskih film skih znalaca u Oberhausenu garantirala je ozbiljno upozorenje na naše vrijednosti, osobenosti i zanim ljivosti u oblasti ovog film skog stvaralaštva. Oberhausen nam 192

je donio petnaestak nagrada i jedan Grand p rix k o ji se u svijetu film a veoma cijeni, a u radu njegovog međunarodnog ž irija učestvovala su dosad četiri Jugoslavena. Svake godine sve veči broj jugoslavenskih gostiju rječito govori о priznanju naših film skih stvaralaca ovoj priredbi. А о tome nedvosmisleno govori naša najveća radost ove godine dar Dušana Vukotića ovom jubilarnom festivalu, dvije minute njegovog crtanog film a u čast Oberhausenu i njegovoj devizi — Put к susjedu. Malo Vukotičevo remek-djelo bilo je u Oberhausenu prikazano tr i puta — i tako snažno svjedočilo о našoj prisutnosti.«

Još neki filmovi iz godine 1964. nagrađeni su na festivalima iduće godine: Bez n a slo va je dobio nagradu u Londonu i Oberhausenu, a P e ti je nagrađen u Londonu, Beču i Krakowu.

God. 1964. donijela je još nekoliko filmova. Tandem M arks-Jutriša režirao je djela M o d e rn a basna i M e ta m o rfo za . M e ta m o rfo z a je nagrađena u Leipzigu, Locarnu i Can­ nesu (na festivalu dječjeg filma). Zlatko Bourek snimio je svoj drugi film I v id e i sem d a ljin e m eglene i k a ln e . . . prem a B a la d a m a P e tric e K e re m p u h a Miroslava Krleže. Ovo djelo sadrži neke izuzetno vrijedne sekvence koje izražavaju specifične moguć­ nosti svog autora. Boris Kolar napravio je dva kraća filma: N e m an i v i, film koji je naručila svjetska Zdravstvena organizacija (UNICEF) za borbu protiv tuberkuloze, a V a u -v a u je čista grafička improvizacija svedena na ornam entalni ritam oslobođene forme. Taj film poduzeće je kandidiralo za »Oscara« za 1964. godinu. N em an i v i

nagrađen je u Edinbourghu, Fiuggi i Vicenzi, a V au v a u u Oberhausenu i

Beogradu. Zlatko Grgić je ostvario P o sje t iz s v e m ira prem a scenariju Dušana Vukotića — djelo posebne jednostavnosti, topline i šarma. Film je nagrađen prvom nagradom na festi­ valu znanstveno fantastičnih filmova u Trstu 1966. Mladen Pejaković debitirao je s djelom B ila je d n o m je d n a to č k a i pokazao zanimljiv koncept geometrijskog konstruk­ tivizma oblika. Ivo Vrbanić snimio je svoju zadnju komercijalnu realizaciju I opet tw is t.

God. 1964. studio je u svijetu još uvijek sakupljao nagrade za djela realizirana u ra ­ nijem razdoblju: tako je Ig ra nagrađena u povodu uvrštavanja u uži izbor za »Oscara«, a dobila je te godine još pet već spomenutih nagrada. Početkom godine 1965. Komisija za ocjenu filmova koju je imenovao Republički fond za unapređivanje kulturnih djelatnosti donekle je ispravila greške prethodnog beo­ gradskog festivala: P e ti Grgića i Štaltera stim uliran je prvim predikatom (A), Bez na slo va Dovnikovića, te I v id e i sem d a ljin e m eglene i k a ln e . .. Boureka drugim pre­ dikatom (B), M e ta m o rfo z a M arksa-Jutriše i P o sje t iz s v e m ira Grgića trećim (C), a fil­ movi B ila je d n o m je d n a to č k a Pejakovića, T ru b a Zaninovića i I opet t w is t Vrbanića četvrtim, najnižim predikatom za vrijednost (D). V a u -v a u (Kolar) i 1 X 1 = 1 (Lončarić) ocijenjeni su izvan predikata kao »djela zaslužna za istraživanje animacije i gra­ fičkog izraza«. U kategoriji namjenskog filma N e m a n i v i (Kolar) dobio je predikat B. U proljeće 1965. na beogradskom festivalu prikazani su u konkurenciji: I v id e i sem d a ljin e m eglene i k a ln e . . . (Bourek), M e ta m o rfo z a (Marks i Jutriša), P o sje t iz sve­ m ira (Grgić) i V au v a u (Kolar). U informativnoj sekciji prikazani su B ila je d n o m je d n a to č k a (Pejaković) i N em an i v i (Kolar). I v id e i sem d a ljin e m eglene i k a ln e . . . proglašen je trećim najboljim filmom festivala. Bourek je dobio jednu od dvije druge nagrade za režiju, a njegov film nagrađen je i internacionalnom nagradom CIDALC-a, Međunarodnog komiteta za širenje um jet­ nosti i književnosti putem filma. Službeni žiri dodijelio je diplomu i Borisu Kolaru za scenarij, režiju i anim aciju filma V a u -v a u . 193

Ceremonija (1965)

Lucìa noga (1965) 194

Elegija (1965) Zid (1965) Tom ica Simović, skladatelj glazbe u broj­ nim crtanim film ovim a 195

I videi sem daljine meglene i katne (1964), film za koji se Zlatko poezijom Miroslava Krleže iz Balada Petrice Kerempuha

Bourek inspirirao 196

Mladen Prebil — snim atelj zvuka u većini crtanih film ova zagrebačke škole 197

Znatno sm anjena prozvodnja, nedostatak potpuno uspjelih filmova, odsutnost izne­ nađenja — sve to stavilo je crtani film u izrazito podređen položaj i na ovom festivalu. K ritike i napisi više su govorili о krizi zagrebačke škole crtanog filma nego što su se bavili vrijednostim a koje su tu i tamo naslućene.

1965. God. 1965. kriza je u potpunosti prevladana, ali je malo tko uočio nove vrijednosti stvorene u tada proizvedenim filmovima. Uspješna serija kratkih crtanih filmova nastavljena je s još dva filma posebne vri­ jednosti: Z id (Zaninović) i C e re m o n ija (Dovniković) ne predstavljaju, doduše, zao­ kružena ostvarenja, ali njihove briljantne ideje upotpunjuju strukturu na onim m je­ stima na kojima zakaže ritam ili dram aturška razrada. Zlatko Grgić režirao je M u z ik a ln o prase i dovinuo se do specifične sinteze u pročišća­ vanju likovne fakture. Tandem M arks-Jutriša napravio je svoj dotad najbolji film: M ra v d o b ra srca i pokazao je grafičku zrelost i sigurnu harm oniju lirski koncipirane cjeline. Zlatko Grgić snimio je još Đ a v o lja po sla , Nedeljko Dragić debitirao je s E le g ijo m , Vunak je napravio zanimljiv nastavni film P re tic a n je (s nekim anim iranim sekvencama), a Dovniković je snimio također didaktički film u dva dijela K o s tim ira n i re n d e z -v o u s } Branko Ranitović režirao je L u d u nogu. Na prvim projekcijam a nove produkcije »Zagreb filma« gotovo nitko nije reagirao na stvaralački pomak ostvaren u tim crtanim filmovima: sva djela mahom su ocijenjena s nedopustivom dozom površnosti, nezainteresiranosti i nestručnosti. I opet, tko zna koji put, trebalo je da ostvarene vrijednosti krenu u inozemstvo da bi dobile za­ služena priznanja. Žiri beogradskog festivala u ožujku 1966. počinio je nekoliko neoprostivih grešaka. U konkurenciji su prikazani samo Z id Zaninovića, M o d e rn a basna M arksa i Jutriše, M u z ik a ln o prase Grgića i K o s tim ira n i re n d e z-vo u s Dovnikovića, dok je u inform ativnu sekciju neopravdano izdvojena većina filmova: C e re m o n ija Dovnikovića, M ra v d o b ra srca E le g ija Dragića i L u d a noga Ranitovića.

M arksa i Jutriše, Đ a v o lja posla Grgića,

Tandem Aleksandar Marks i V ladim ir Jutriša 198

B e ć a ra c ( 1966) 199

Z n a tiž e lja ( 1966)

200

Nagrade su potvrdile prethodne zablude. Službeni žiri nagradio je samo Zid, i to je­ dnom od nekolikih drugih nagrada, te K o s tim ir a n i re n d e z-vo u s diplomom. Komisija za dodjelu nagrade »Kekec« pokazala je više razum ijevanja i nagradila M ra v a do­ b ra srca M arksa i Jutriše. Pod naslovom »Crtani film u vakuumu?« Mira Boglić ovako je ocijenila situaciju u animiranom filmu na spomenutom festivalu: * Možda se i ne radi о k riz i naie g crtanog film a , a li vakuum postoji, to je evidentno. Veterani zagrebačke škole crtanog film a gotovo da ove godine nisu snim ili n i jedan film . Izostali su M im ica, V ukotić, K o la r i Bourek. 1 kontinuitet kao da je prekinut, iako su m ladi autori sačuvali neke karakteristike i ostali vezani za tradicije ove škole, koja se osjeća u svakom film u. Ip a k, pred nama su djela koja nisu dosegla kva lite t ra n ijih ostvarenja koja poznajemo: a ne može se reći da ona nisu rađena sa pretenzijama. Možda Zid, Moderna basna i Kostimi­ rani rendez-vous označavaju kontinuitet, il i ga bar obećavaju. S obzirom da autori koji u ovom periodu nisu ra d ili nisu ni završili svoje opuse crtanih film ova, oni im aju sigurno još dosta toga ovdje kazati i učiniti. N jih o v povratak školi vjerojatno će u ro d iti novim zna­ čajnim ostvarenjima. A li ostaje otvoreno pitanje — što je s novim talentima, što je s onima k o ji treba dalje da razvijaju naš crtani film ? Ove godine о tome se nije mogao do biti zado­ voljavajući odgovor. Nadajmo se da je vakuum privremen, da će financijska situacija crta­ nog film a b iti bolje riješena.«

О

crtanim filmovima, među ostalim, pisao je i Mirko Bošnjak:

»Od ovih, u svakom slučaju generaliziranih ocjena, treba izuzeti crtane film ove zagrebačke škole. Ako u odnosu na prošlogodišnju crtanu produkciju i prim ijenim o nazivnik stagnacije, treba napomenuti da ta stagnacija ni u kom slučaju nije identična onoj ostalih žanrova. Drugim riječima, naši crtani film o v i i nadalje ostvaruju zavidan nivo evropskih vrijednosti. Među njima, istina, nema dostignuća ravnih Vukotića i Mimice, a li isto tako nema n iti ekla­ tantnih promašaja kao što je to slučaj u mnogih dokumentarnih film o v a .«

God. 1965. nije na stranim festivalima donijela većih prodora, premda je u zagrebački studio stiglo nekoliko nagrada: bili su to uglavnom filmovi proizvedeni godinu dana ranije. U Oberhausenu su prikazani V a u -v a u , P e ti i Bez naslova. Kolar je za svoj film dobio diplomu žirija, dok je Dovnikoviću pripala nagrada Saveza narodnih sveučilišta.

M ali i veliki ( 1966)

201

О tom festivalu Hrvoje Lisinski je napisao: »I situacija u crtanom film u izm ijenila se u odnosu na prošle godine. Nema v'ise vodećeg centra ko ji bi uspostavljao m jerila estetske vrsnoće. Svagdje se pro izvo di raznovrsno, a kat­ kada i odlično. N eod oljiv je utisak da su iskustva zagrebačke škole crtanog film a interna­ cionalno apsorbirana. V ivse nije dovoljno p ro izvo d iti odlične crtane film ove da bi se odnijele nagrade — sada su za to potrebna izuzetna djela. M i ih ove godine nismo im a li, premda je film Vau vau Borisa Kolara, unatoč nagradi, znatno potcijenjen. Sva tr i crtana film a predstav­ ljala su lijepu cjelinu, a li se dva zbog svoje m inijaturnosti nisu mogla natjecati za glavne nagrade.«

U Varni je prikazan Grgićev P osjet iz sve m ira . Tom prilikom M arija M ajdak je zapi­ sala: »Da nije bilo našeg »mama«, odnosno Posete iz svemira reditelja Zlatka Grgića, о našem crtanom film u verovatno niko ne bi prozborio ni reći. Ovako, »mama« je postala neka vrsta pozdrava od večeri kada je prikazan ovaj lju p ki, a li svakako ne i najbolji nas crtani film .«

О crtanim filmovima na festivalu u Krakowu 1965. pisao je Staša Stanojević: »Mi se ove godine nismo proslavili, ah nismo doživjeli fijasko zahvaljujući crtanim film o ­ vima Vau-vau Borisa Kolara, Bez naslova Borivója D ovnikovića i Peti Pavla Štaltera, ko ji nam je, jedini u konkurenciji od te trojke, doneo zvamčnu satisfakciju (diplomu).«

God. 1965. proslavljen je dvostruki jubilej: s jedne strane dvadesetgodišnjica jugo­ slavenske socijalističke kinematografije, s druge strane desetgodišnjica Studija za crtani film »Zagreb filma«. Tom su prilikom, u mnogim napisima spominjane i revalo­ rizirane vrijednosti koje je u tom razdoblju ostvario naš crtani film. Brojni prigodni napisi nastojali su, svaki na svojoj strani, sažeti ono najvažnije i najznačajnije iz tog fenomena. Možda najjezgrovitiji bio je Vicko Raspor u svom tekstu »Dvadeset godina jugoslavenskog filma«: »Karakteristični nacionalni stil k o ji je pred svijetom izbio kao pojam zagrebačke škole crtanog film a ohrabruje između ostalog i kao podatak da u h isto riji film a pojava jedne nacionalne kinematografije sa pedesetgodišnjim zakašnjenjem ne znači i trajno takvo i toliko zaostajanje. On u isto vrijeme predstavlja najveći jugoslavenski doprinos svjetskoj film skoj umjetnosti, uz tehničko savršenstvo koje izvire iz, karakteristične za tu školu, skraćene animacije, naši crtani film o v i proširuju taj žanr na tematskom području od najopćijih društvenih preokupa­ cija suvremenog čovjeka, kao što je to slučaj u Vukotićevim film ovim a, do svakodnevnih ličnih, »malih« drama tog istog suvremena čovjeka u djelima Vatroslava Mimice. Oslobođeni crtež zagrebačke škole suprotstavljan robovanju antropom orfnoj fa kto g ra fiji, učinio je da upravo iz te anti-antropom orfnosti nikne svestrani i stvarni humanizam kojim odišu sva djela naših autora u tom žanru. Ne treba robovati stranim kriterijim a , a li pošto bismo i m i Vukotiću d a li »Oscara«, najveću međunarodnu nagradu u film skoj umjetnosti koju je dobio Surogat, možemo to stvarno da usvojimo kao dokaz da smo s crtanim film om ušli među filmske ve­ lesile. Sa dotadašnjom proizvodnjom od preko sto crtayiih film ova, sa devetnaest domaćih i sedamdeset međunarodnih nagrada, zagrebačka škola osigurala je sebi mjesto u svjetskoi h isto riji film a.«

God. ,1965. izrečeno je još nekoliko pohvalnih m išljenja о zagrebačkom crtanom filmu — naravno, u inozemstvu. Domaći napisi govorili su о krizi, opadanju i zamoru . . . Kom entator O bse rve ra Kenneth Tynan napisao je: »Pravi umjetnici modernog crtanog film a — lju d i kao što je Lenica u Poljskoj i Mimica u Jugoslaviji — istražuju područja vizualnog doživljaja koja nadmašuju težnje većine živih slikara. Slikarstvo koje se kreće bez sumnje će jednog dana potisnuti slike na platnu, kao Što su igrani film o v i potisnuli nepomične fotografije. Ako želite za trenutak do živjeti bu­ dućnost, zatražite od direktora vašeg kinematografa da svoj program oživi M im ičinom Ma­

lom kronikom.« 202

U

istom londonskom listu Tynan je zapisao sedam dana kasnije:

*S urogat je sirom svijeta proslavljeni jugoslavenski crtani film , pored kojeg Disney izgleda arhaičan i bez duha kao Gerald du Maurier.« U tekstu »Igra zagrebačkih crteža« koji je objavljen u nedjeljnom izdanju lista M o n ­ tre a l S ta a r (travanj 1965) stoji: * Zagrebačka škola crtanog film a nije se pokazala kao privrem eni fenomen k o ji zasja i gasi se. M la di stvaraoci iz Zagreba nisu izg ub ili zalet i daju film ove k o ji pokazuju hrabrost, do­ v itljiv o s t i talenat lišen konvencionalnih karakteristika. Sa zadovoljstvom ćemo gledati seriju njiho vih film o va u javnim kinematografima ...«

Pod naslovom »Jugoslaveni u avangardi« talijanski kritičar Pierro Zanotto objavio je u listu R iv is ta de l C in e m a to g ra fo : »U posljednje vrijeme jugoslavenski crtani film doživljava zastoj: naime, »Zagreb film « — veoma aktivan na tom području — proizvodi manje tih djela, a li ona i dalje ostaju u položaju apsolutne avangarde, kako u odnosu na cijeli evropski Istok tako i u odnosu na skoro cijeli svjetski crtani film . T i jugoslavenski film o v i, prim jerci samo za odraslu publiku koja posje­ duje istančani um jetnički i estetski ukus — ne mogu uživati popularnost na širem planu: ali zato s druge strane zanju uspjehe, dobivaju nagrade i specijalna priznanja na svakom me­ đunarodnom festivalu.«

U dva navrata о našem crtanom filmu pisao je i ugledni časopis G raph is, u jednom članku kaže se da je »Zagreb film« na području animacije » o stva rio m nogo više nego neke škole s d u g o g o d iš n jim is k u s tv o m i p ra kso m , što d o ka zu je sasvim no vo p rila ž e n je te m a tic i crta n o g film a , u s k la d u s n o v im lik o v n im s tru ja n jim a današnjice.«

U drugom tekstu govori se о Zlatku Boureku: »Jugoslaven Zlatko Bourek, č iji smo film I videi sem daljine meglene i kalne . . . im ali vid je ti, iznenadio nas je prije dvije godine svojim prvijencem K ovačev šegrt. Njegova cija u crtanju bizarnih figura je bezgranična. U novom film u koristi baladu Miroslava 0 pobuni p ro tiv ugnjetavanja i rata. Sredstvima grafike i patinom prošlosti Boureku za rukom da progovori о našem vremenu.«

p rilike inven­ Krleže polazi

Na festivalu u Annecyju te godine prikazani su filmovi: I v id e i sem d a ljin e m eglene 1 k a ln e . . . (Bourek), T ifu s a ri (Mimica), Bez n a slo va (Dovniković), P e ti (Grgić-Stalter) i V a u -v a u (Kolar). Tekst koji je tim povodom napisao talijanski kritičar Gianni Rondolino za reviju F e rra n ia (br. 8/1965) otkriva jedan originalan aspekt u sagledavanju vrijednosti crtanog filma: »Posebno poglavlje animacije, koje još nije posve razvijeno i koje postavlja znatne izražajne poteškoće, predstavlja »dramatska« animacija, tj. animacija tragičnih i epskih tema, sadr­ žaja ko ji su dosad smatrani manje podesnim za kreiranje uobičajenim sredstvima crtanog film a. Festival u Annecyju dao nam je u tom smislu nekoliko vrlo zan im ljivih djela. Ranije viđeni film o vi, npr. Šagrenska koža K ristla i Vrbanića il i N os Alexeieffa, predstavljali su iznimku. Ove godine, dva jugoslavenska i jedno američko ostvarenje p ru ž ili su mjestimično nova rješenja problema »animirane ■drame«, dostigavši na momente izvanredne rezultate. T ifu ­ sari Vatroslava Mimice te I videi sem daljine meglene i kalne Zlatka Boureka predstavljaju se bogatstvom dramatskih perspektiva koje su ostvarene naročito svjetlosnim efektima crteža i širokoj, pripovjedačkoj kadenci montaže. Oba podržana poetskim tekstom p ro tiv ugnjeta­ vanja, rata i nasilja, p rv i od Jure Kaštelana u čast partizanima palim u borbi p ro tiv na­ cizma, drugi od Miroslava Krleže о krvavim ratovima srednjovjekovne Evrope, ti film o v i uspijevaju (naročito u slučaju Mimice) s tvo riti atmosferu tragičnog suosjećanja u kojoj se slike i riječi nižu po k ritič k o j lin iji koja uključuje sud današnjeg čovjeka о dramatskoj relativnosti suvremenog svijeta, na pragu zastrašujućeg rata, u neprekidnom strahu od totalnog uništenja. Treba podvući funkcionalnost crteža, k o ji se kod Mimice i Boureka oslanja na preciznu l i ­ kovnu (fig u ra tivn u ) tradiciju : p rv i evocira (kroz crteže Aleksandra Marksa) grafiku iz raz­ doblja između dva rata koja nije bez ekspresionističkih utjecaja, drugi se poziva na neke oblike popularne ilustracije, zatim na elemente srednjovjekovnih slikara i slikara Q uattrocenta.« 203

Dušan Vukotić osvrnuo se u jednom intervjuu na teze о krizi i opadanju zagrebačke škole crtanog filma: »Ja to ne bih nazvao krizom , nego nekom vrstom zastoja, predaha pred novim zaletom. »Stara garda«, č iji sam i ja član, mislim da se ispucala, da je dala sve od sebe. Na pomolu su nova imena, m ladi autori k o ji još traže svoj p ra vi izraz. To je, po mom mišljenju, samo jedan kratak i neizbježan period lutanja, mala stagnacija izazvana pomnim traganjem za novim sadržajima i form alnim rješenjima.«

Francuski časopis C inem a 65 objavio je te godine veliki esej Philippa Duranda, po­ svećen jugoslavenskom crtanom filmu, njegovoj povijesnoj genezi, aktualnoj vrijedno­ sti i najznačajnijim predstavnicima. Jedna od naj sadržajnijih studija о našoj ani­ maciji objavljena u inozemstvu, ova analiza završava riječima: »Jugoslavenski umjetnici neprestance istražuju, trudeći se da svoje izražajno sredstvo zadrže u stanju trajne prom jenljivosti. Upravo zato treba s posebnom pažnjom p ra titi sve što se zbiva u Zagrebu.«

Spomenimo, također, da su podaci о jugoslavenskim crtanim filmovima i autorim a u tim trenucim a već bili ušli u mnoge poznate enciklopedije, povijesti i historiografske studije о filmu. U inozemnom tisku sve češće su se pojavljivali i veći, sintetskiji na­ pisi о tom fenomenu naše kinematografije, koji su, bez obzira na česte nepreciznosti u iznošenju podataka, ipak svjedočili о višem stupnju interesa i proučavanja što ih je pobudila naša animacija. Za već spomenutu predikatizaciju Republičkog fonda za unapređivanje kulturnih dje­ latnosti koja je održana krajem 1965. prijavljeni su samo crtani filmovi koji su do tog trenutka bili završeni. Predikatizirani su: C e re m o n ija predikatom В-l, M o d e rn a basna predikatom B-2, M ra v predikatom С-l, E le g ija predikatom C-2, Đ a v o lja posla predikatom C-3 te (u kategoriji nam jenskih filmova) predikatom B.

d o b ra srca P re tic a n je

Komisija je ovako okarakterizirala stanje u crtanom filmu: »Za svih pet crtanih film o va proizvedenih 1965. treba reći da su standardna dostignuća za­ grebačke škole crtanog film a. Premda se ove godine ne prim ijećuje tendencija ka smionijim istraživanjim a, pa prema tome nema ni značajnijih inovacija kako u oblasti animacije, tako i u grafičkom izrazu, ne može se go voriti о k riz i zagrebačke škole. Postoji stanovito zadrža­ vanje na dosad postignutim stilskim rezultatima, režijskim i likovnim poimanjima, međutim, produkcija crtanih film ova ostaje na svom dosadašnjem visokom nivou.«

1966. God. 1966. donijela je više problema, ali i više pobjeda zagrebačkim autorima. S jedne strane, neosjetljivost kritike u pogledu novih elemenata i ostvarenih vrijed­ nosti pobudila je opravdano nezadovoljstvo autora i suradnika crtanog filma. Situa­ ciju najbolje ilustrira izjava koju je dao Boris Kolar prilikom jednog javnog razgovora s novinarima: »Doduše, broj napisa u štampi о crtanom film u impozantan je, a li je u ogromnoj većini slu­ čajeva samo inform atorski. Gotovo i nema sagledavanja kretanja u crtanom film u , nema su­ gestija koje bi mogle k o ris titi autorima film a. Razočarava nas što je propušteno da se ovom prilikom uoči kako naš crtani film posljednjih godinu dana donosi nešto novo. Novost je u drugačijem pristupu temama. Za razliku od ranijeg pompoznog, baroknog i romantičarskog pristupa prelazi se na prikazivanje intim ističkog svijeta. Sada su manje blistavi ti pristupi, a k ritik a to smatra osiromašenjem crtanog film a. Što se tiče tendencija i ideja, držim da je mnogo bliže crtanom film u da se manje bavi takozvanim velikim temama, da govori о običnim stvarima i da zato bude iskrenijiл

204

Tom prilikom, beogradski kritičar P etar Volk je izjavio: »Ovdje u Zagrebu zaprepastilo me da su autori crtanog film a postali nekako malodušni. Kao da su obeshrabreni kritiko m . Smatram da su posljednji crtani film o v i dobri, iako među njima nema izrazitog festivalskog film a. Uostalom, nije ni potrebno ra d iti film ove samo radi nagrada: to su težnje m alih autora, k o ji tako žele steci afirm aciju. Po mom mišljenju, prošlogodišnja pro­ dukcija crtanog film a pokazuje jako ujednačen prosjek. A li ono ito je bitno, vsto ohrabruje, jest to da autori naglo napreduju. Sad su mnogo bliže sami sebi, na temelju tih film ova mo­ žemo suditi određeno о svakom od njih. Produkcija je sada mnogo čisca, film o v i su odraz raspoloženja njihovih stvaralaca: to je prosječna godina u kojoj je došlo do oslobađanja i pročišćavanja, a li godina bolja od prethodne. M islim da je dobro ito se autori oslobađaju utjecaja Vukotića i Mimice. Treba pobjeći od pretjerane idejnosti u crtanom film u. Do trans­ formacije vrijednosti došlo je spontano: i u tome će se otići još dalje, ako se autori prepuste ležernosti, ig ri i zabavi.«

S druge strane, posljedice nedovoljnog m aterijalnog stim uliranja crtanog filma postale su sve očiglednije. LT tekstu »Utopljenik u moru aplauza« Mića Milosevic izložio je postojeće stanje. Među ostalim napisao je: »Zvuči nevjerojatno, a li je istinito. Ravnodušnost, adm inistrativni mehanizmi, nestručnost i neobavještenost b ili su previse otporan i gorak zid pred kojim su se malo-pomalo gasila naj­ ljepša oduševljenja i snovi tog izvanrednog tima virtuoznih majstora modernog svjetskog crtanog film a. Suočen s apsolutno neadekvatnim sistemom financiranja, zagrebački studio crtanog film a našao se istovremeno suočen i s prisilnom stagnacijom, s prepolovljenom pro­ dukcijom, s osipanjem kvalitetnih kadrova, s gubljenjem samopouzdanja, pun skepse i nevjerice u pogledu svoje buduće sudbine.«

God. 1966. ipak je donijela dvostruku pobjedu zagrebačkim animatorima, veću nego što se moglo pretpostaviti. S jedne strane, niz djela koja su kod domaće kritike i služ­ benih žirija prošla vrlo slabo — osvojio je mnoga, vrlo značajna međunarodna prizna­ nja. Zatim, snimljeno je i nekoliko izuzetnih crtanih filmova, koji su svojim vrijedno­ stima morali i kod najtvrdokornijih razbiti zabludu о krizi zagrebačke škole i njezi­ nih autora. U početku godine nije izgledalo tako. Govoreći о našem filmu na festivalu u Beogradu, Will Wehling je izrazio mišljenje da crtani film silazi s prvog m jesta u jugoslavenskoj kinem atografiji i sve više ustupa mjesto dokum entarnom filmu: »Tko god je još prije nekog vremena govorio u inozemstvu о jugoslavenskom kratkom film u, mislio je samo na crtani film . Sada je vrijeme da se mijenjaju ti sudovi.«

Festival u Oberhausenu predstavljao je jedan od rijetkih neuspjeha u gostovanjima naših filmova izvan granica zemlje. Hrvoje Lisinski je zapisao: »M i smo prezentirali dva crtana film a, duhovita i spretno napravljena (Zid, Ceremonija), ali u osnovi ipak film ove k o ji predstavljaju samo proširene dosjetke. N jih o v je mogući učinak umanjen još i time što smo prošle godine nastupili s film ovim a k o ji su po tipu b ili isti.« A onda se situacija izmijenila: Zaninovićev Z id nagrađen je na festivalima u Locarnu, Bergamu i Marnai. M u z ik a ln o prase dobilo je prvu nagradu u Leipzigu, a filmu Đ a ­ v o lja posla dodijeljen je u Njemačkoj predikat »posebno vrijedan«. Đ a v o lja posla pri­ kazivana su kao predigra spektaklu M ich e la n g e lo u jednom od najvećih berlinskih ki­ nematografa. K rajem godine »Zagreb film« je kandidirao Z id za »Oscara«.

Međutim, čitav studio dobio je dotad najveće priznanje na prvom međunarodnom festivalu animiranog filma u Mamaji: Z id je osvojio zlatnu medalju kao najbolji crtani film festivala, a čitavoj selekciji od devet filmova dodijeljena je posebna nagrada kao najboljoj nacionalnoj selekciji prikazanoj u Mamaji. 205

Tu se našlo osam filmova s kojima je »Zagreb film« bez uspjeha nastupio na beo­ gradskom festivalu 1966: M u z ik a ln o prase Grgića, Z id Zaninovića, K o s tim ira n i re n d e z­ v o u s i C e re m o n ija Dovnikovića, E le g ija Dragića, M ra v d o b ra srca i M o d e rn a basna M arksa i Jutriše, L u d a noga Ranitovića te K ra v a na g ra n ic i Vunaka iz ranije pro­ dukcije. U autoritativnom žiriju nalazili su se, osim Dušana Vukotića, Ion Popesco-Gopo, John Hubley, Bruno Bosseto, Valentin Gheorghiu, Paul Grim ault i Ivan Ivanov-Vano. Gost festivala, režiser Borivoj Dovniković, napisao je: »Prvi međunarodni festival animiranog film a u Marnai protekao je u znaku jugoslavenskog film a. Mnogobrojne dosadašnje pojedinačne nagrade i priznanja zagrebačkog studija okrunjene su najvećim uspjehom: do bili smo nagradu za najbolji crtani film , a program »Zagreb film a « proglašen je najboljim na festivalu na kojem je sa preko sto film o va sudjelovalo 25 zemalja.«

Bilo je to naj kompletni je priznanje što ga je do tog trenutka dobio naš crtani film. Još ranije, prilikom beogradskog festivala, Dragoslav Adamović je napisao: »Naš crtani film pokazuje neke znake oporavljanja: prema njemu smo očigledno b ili stroži nego prema drugim žanrovima, na prim er — nego prema kratkom igranom film u , ali to je lako objašnjivo — crtani film je odavno postavio pred nas veoma visoke zahteve, k ra tk i igrani film je manje-više u povoljnoj fazi.«

Zaokret u vrednovanju domaćeg' crtanog filma označio je na neki način tekst koji je Petar Ljubojev napisao u povodu festivala u Leipzigu 1966.: »Za nepuna dva meseca došlo je do drugog velikog priznanja našem crtanom film u (Bergamo: prva nagrada za Zid, ovog puta u Leipzigu: zlatan golub za Muzikalno prase,). Za nas je možda iznenađujuće, jer sigurni smo da je ona struja koja je i form irala specifičnu školu zagrebačkog crtanog film a — danas samo draga prošlost. Sada, pak, im ali smo i mogućnost da vidim o kako su drugi do iznemoglosti ko p ira li ono što smo mi u crtanom film u ra d ili pre pet i više godina. Ne samo da su nas ko p ira li u crtežu nego su nam čak prepričavali od početka do kraja naše tako poznate i toliko eksploatisane ideje. U takvoj situaciji u zagre­ bačkom studiju ja vila se nova struja. A li pošto nam je ona proslavljena bila tako draga, nova nije baš sasvim shvaćena i prihvaćena. Dok smo m i tv rd ili da je naš crtani film , pojavom novih imena, daleko iza nekadašnjeg kvalitativn og uspona, na inostranim festivalima taj novi napor je prihvaćen kao dobrodošlo osveženje u već napadno pretencioznom i ozbiljnom crta­ nom film u. Tako je ova nova zagrebačka struja ponovno značajno usmerila crtani film .«

Godina 1966. donijela je, kao što je rečeno, i nekoliko izuzetno vrijednih crtanih fil­ mova, kvalitetnih kreacija koje su u najpotpunijem smislu opet afirm irale snage i mogućnosti zagrebačke škole. Aleksandar Marks i Vladimir Jutriša režirali su prem a scenariju Vatroslava Mimice djelo m onum entalno u grafici, prodorno u ideji i posebno bogato na planu ko­ lora, ritm a i strukture.

M uhu,

Borivoj Dovniković napravio je malo rem ek-djelo komedije karaktera, situacija i ap­ surda u Z n a tiž e lji: koscenarist (sa Vunakom), režiser, crtač i anim ator — on je po­ sebnom ležernošću i m jerom u tretm anu postigao dotad najveći uspjeh svog dugogo­ dišnjeg rada na crtanom filmu. Još jedan autor nadmašio je samog sebe: B ećarac Zlatka Boureka uklanja gotovo sve nedostatke njegovih ranijih ostvarenja te bogatom maštovitošću svakog kadra, mjerom postignutom između tehnike kolaža i raskošne kolorističke game predstavlja zasigurno jedan od najljepših i najpotpunijih filmova napravljenih u zagrebačkom studiju. 206

Bilo je još nekoliko svježih i uspjelih ostvarenja: tako je Zlatko Grgić u filmu M a li i prezentirao sasvim novu funkcionalnost gega, svježu i ležernu likovnu stru k ­ turu i posebnu notu apsurdnog, modernog humora. P a s ji ž iv o t debitanta Zdenka Gašparovića također se odlikovao nizom antikonvencionalnih, novih kvaliteta u slo­ bodnoj, neopterećenoj strukturi. Ante Zaninović je u R e z u lta tu još jednom dokazao da posjeduje neiscrpan fundus izvanrednih poetskih ideja, pa je ta maštovitost teme opet uspješno sakrila neke nedorađenosti njegove filmske cjeline. v e lik i

Nedeljka Dragića zadržao se na raskošnoj rekonstrukciji za­ nimljivog scenarija Vatroslava Mimice. P rič a bez veze Zaninovića predstavlja nepretenciozan, ali ne i neuspio izlet ovog autora u ostvarenja nam ijenjena malim gledao­ cima. Sve že lje s v ije ta Vladimira Tadeja nisu bile na razini tih ostvarenja, ali je opći dojam о toj proizvodnoj godini crtanog filma bio više nego zadovoljavajući.

K r o t it e lj d iv ljih k o n ja

Priznanje postignutim vrijednostim a odano je najprije sa strane Komisije za predikatizaciju filmova Republičkog fonda za unapređivanje kulturnih djelatnosti. Među predikatiziranim filmovima našli su se neki iz prethodne proizvodne godine, koji pri­ likom prošle predikatizacije još nisu bili završeni. Tako su predikatizirani: Z id

Ante Zaninovića predikatom A, uz obrazloženje:

>Odličan u svom žanru dosjetke s udarnom poantom. U cjelovito realiziranom djelu posebno se ističe režijska logika naracije, odlična muzička obrada i sugestivna scenografija.«

Zatim K o s tim ira n i re n d e z-vo u s Dovnikovića predikatom A, uz obrazloženje: »Duhovito, inventivno, animacijom »oživljena« stručna materija. F ilm bogat u prezentiranom materijalu, uzoran u ispunjavanju namjene.« M u z ik a ln o prase

Zlatka Grgića dobilo je predikat B, uz obrazloženje:

»Satirična tema realizirana duhovitim , iako mjestimično stereotipnim likovnim postupcima.«

Konačno, L u d a noga Ranitovića vrednovana je izvan predikata: »Uvažavajući rezultat postignut na likovnom planu ko ji se odražava u vrijednoj likovnoj i kolorističkoj fa ktu ri, iako je film u ostalim svojim komponentama — a zbog toga i u cjelini — neuspio.«

Tom prilikom predikatizirano je i devet novih »Zagrebovih« crtanih filmova. M u h a Marksa i Jutriše dobila je predikat »izuzetno umjetničko ostvarenje« s obra­ zloženjem: »Magistralno djelo animiranog film a velike misaone i dramatske snage s idealno usklađenim i pročišćenim izražajnim sredstvima modernog crtanog film a.« B ećarac

Zlatka Boureka — predikat A, uz obrazloženje:

»Djelo velike likovne ljepote i tematsko područje. Ističe se kao R e z u lta t

osebujnosti, značajno kreativno realiziran prodor u novo prim jer suvremenog pristupa fo lklo rn o j tematici.«

Ante Zaninovića — predikat B, uz obrazloženje:

»O riginalnim anim acijsko-grafičkim sredstvima ispričana vrijedna i aktualna ideja, međutim, u detaljima karikiranja fabule film je neujednačen.« 207

K r o t it e lj d iv ljih k o n ja

Nedeljka Dragića — predikat B, uz obrazloženje:

»Poetski simbolizam ostvaren v rlo sugestivnom upotrebom kolorističko-grafičkih, ritm ičkih i zvukovnih elemenata. Slabosti ideje i scenarističkog oblikovanja umanjuju vrijednost ovom film u.« Z n a tiž e lja

Borivója Dovnikovića — predikat B, uz obrazloženje:

* Efektno ispričana satiričko-humoristička tema, oblikovana funkcionalno, jednostavnim l i ­ kovnim sredstvima s mjestimično standardnim rješenjima.« Sve že lje s v ije ta

Vladimira Tadeja — predikat C, uz obrazloženje:

»Jasna scenaristička podloga ispričana korektnom animacijom i crtežom uz stilske neujedna­ čenosti film a kao cjeline.« P a s ji ž iv o t

Zdenka Gašparovića — predikat C, uz obrazloženje:

»Fabulativno neujednačen film , ispričan svježim likovnim govorom, s mjestimično uspjelim rješenjima tzv. humora apsurda.« M a li i v e lik i

Zlatka Grgića — predikat C, uz obrazloženje:

»Film je zan im ljiv po namjeri, s vrijednim detaljima, međutim, dramaturški nedorađen.« P rič a bez veze

Ante Zaninovića — »bez predikata«.

K om entirajući crtane filmove u cjelini, zaključeno je: »Komisija smatra da ovogodišnja produkcija crtanog film a nesumnjivo zadržava več a firm i­ rani nivo zanatske i likovne originalnosti i perfekcije zagrebačkog studija, ne zanemarujući p ri tom i nova likovna traženja. Posebna je vrijednost što su u nekim film ovim a k o ji se prvenstveno bave čovjekom kao pojedincem i njegovim problemima, vjerojatno otvoreni neki novi putevi u tematskim traženjima i orijentaciji zagrebačkog studija.«

Kom entari u štampi bili su također bezrezervno pozitivni, što međutim nije umanjilo nedostatak ozbiljnih, studioznih i analitičkih prikaza. Na beogradskom festivalu u ožujku 1967. tradicija grešaka i zabluda žirija se nastavila. U festivalsku konkurenciju prim ljeno je samo šest djela: M u h a , B eća rac , Z n a tiž e lja , R e z u lta t, K r o t it e lj d iv ljih k o n ja i M a li i v e lik i. U informativnoj sekciji nepravedno su završili P a s ji ž iv o t, P rič a bez veze i Sve ž e lje s v ije ta . Podjela nagrada potvrdila je neosjetljivost žirija za vrijednosti crtanog filma. Ne­ pravda učinjena crtanom filmu, u trenutku kad je pobjednikom festivala proglašen jedan osrednji dokumentarac, bila je očigledna i dva člana žirija ogradili su se od donesenih odluka: jedan potpuno a jedan djelomično. Žiri je nagradio M u h u nagradom za najbolji film u kategoriji crtanih ostvarenja, dok su B ećarac i Z n a tiž e lja nagrađeni diplomama. Svi kritičari koji su pratili festival u Beogradu jednoglasno su potvrdili visoke vri­ jednosti crtanog filma: Dragoslav Adamović je napisao: »Na festivalu k o ji je upravo prošao, crtani film je, na našu opštu radost, posle više od dve godine stagniranja i v rlo retkih , potpuno usamljenih dometa, pokazao da ipak ostaje najviša vrednost naše kinematografije. Verujem da se s punim pouzdanjem može reći da je X I V festival bio uvod u rehabilitaciju našeg crtanog film a. Zagrebačka škola dala je nekoliko dragocenih potvrda svoje vitalnosti, dala je nekoliko film o va k o ji su — budimo iskreni — spasli čast ovog X I V festivala.« 208

Slobodan Novaković je zabilježio: »Odjednom u trenutku (da li definitivno?) odlaska dvojice velikih majstora dolazi do izražaja čitava grupa novih autora, od kojih su neki zive li doskora u senci Mimice i Vukotića. T i novi autori donose i nove koncepcije animiranog film a (nove u našim uslovima, dabome!) — oni animiranom film u vraćaju bezazlenost i vedrinu} smisao za humor i osećanje za »male teme.« Nas crtani film , tako, počinje da se oslobađa one »filozofske« pretencioznosti i likovnog baroka, k o ji bi nove autore učinio jalovim epigonima Mimice i Vukotića. Kao sto se pojedno­ stavljuje sam crtež i gotovo sasvim redukuje pozadina, tako i »poruke« postaju ležernije, odevene u ruho vizuelnih dosetki i gegova.«

U povodu festivala izjavili su — Goswin Dörfler, novinar iz Beča: »Najviše cijenim crtane film ove »Zagieb film a« k o ji su rađeni na najvišoj međunarodnoj ra­ zini. R ijetko k o ji veliki, međunarodni festival uspijeva da stvori tako snažne utiske kao ovaj.«

György Fenyves, novinar iz Budimpešte: »Naročito zadovoljstvo predstavljala je za mene p rilik a da se upoznam sa najnovijim crtanim i anim iranim film ovim a, i poslije p rvih šest ne bojim se iz ja v iti da jugoslavenski crtani film sada doživljava svoj novi tematski i tehnički uspon.«

Peter Cowie, kritičar iz Londona, poslao je nakon festivala pismo »Zagreb filmu«: »N ekoliko godina, prisustvujući projekcijama u film skim klubovim a, bio sam svjedok čestog spontanog aplauza engleske publike na pojavu vašeg zaštitnog znaka na početku crtanog film a. Tek na ovom festivalu, kada sam vid io film ove koje ste proizveli tijekom 1966. godine, u potpunosti sam shvatio koliko je konstantno kvalitetna i vitalna vaia zagrebačka škola. Najiskrenije želim da ta kvi i ostanete.«

Definitivno priznanje novim vrijednostim a došlo je uskoro zatim iz Oberhausena: M u h a M arksa i Jutriše osvojila je jednu od triju prvih nagrada festivala. Ovaj poznati fes­ tival još jednom je afirm irao visoke kvalitete jugoslavenskog crtanog filma. Zajedno s još nekima, žiri je pohvalio i jugoslavensku selekciju. Pored M uhe, od crta­ nih filmova još su prikazani B ećarac i Z n a tiž e lja . Prisustvujući festivalu, Nikola M ajdak je napisao: »Jugoslavija je ove godine došla u Oberhausen s uspomenama na poraz pretrpljen 1966. Pro­ gram sastavljen vise prema želji ovdašnjeg selektora nego prema našim mogućnostima izbio nam je iz ruku nagradu za selekciju: još jedan lakši film u žanru dokumentarnih, još jedan crtani film bogatiji gegovima, i našem programu ne bi bilo zamjerke! Slabe kopije, malo rek­ lamnog materijala, rđavi prijevodi, nečitki titlo v i, pokazali su do kog stepena smo došli u nasm naporima da se na međunarodnom planu što bolje plasiramo.«

U tekstu »Još jednom: uspon crtanog zirao svoje dojmove iz Oberhausena:

filma«, Dragoslav Adamović ovako je sinteti­

»Prvi zaključak ko ji se nas tiče, a k o ji se može izvući iz festivalskih podataka, pozitivan je: naši film o v i prošli su ove godine u Oberhausenu v rlo dobro. Za razliku od prethodne tri godine selekcija je ovog puta kod nas imala najmanje posla: od 11 poslatih film o va odbijena su samo dva. I dalje: naš program jc, i pored očiglednih slabosti u njemu, bio najbolji. Naši film o v i, i pojedinačno i kao program, do bili su i najviše aplauza i n a jp rih va tljivije kritike . M i sami nismo b ili zadovoljni svojom produkcijom koju smo vid e li na martovskom festivalu u Beogradu, pa ipak, samo desetak dana kasnije, doživeli smo, s tom istom produkcijom, nesumnjivu afirm aciju u svetu. Iz ličnih kontakata sa čehoslovačkim i poljskim film skim režiserima i kritičarim a video sam da su oni naše film ove ocenili veoma dobro i da kod njih više nema ni traga od one nekadašnje samouverenosti: dugo su nas osećali za petama, sada su shvatili da smo — pred njima. U Oberhusenu smo to bezuslovno bili.« 209

Na molbu direkcije oberhausenskog festivala, Vukotić je i ove godine dao kao po­ klon smotri jedan kratki film: P u t к su sje d i (36 metara) duhovita je parodija na kratke filmove pod naslovom P u t к susjedu koje autori pobjednici u Oberhausenu izrađuju na naredno otvaranje festivala. Prikazan nekoliko puta, ovaj Vukotićev pri­ godni film imao je velikog uspjehu na festivalu. Na beogradskom festivalu, direktor »Zagreb filma« Emil Ivane dao je izjavu о tren u t­ noj situaciji u poduzeću, koja vrlo dobro karakterizira težak položaj u kojem se još uvijek nalazi ova ustanova: »Unatrag četiri-pet godina, da budem precizan: 1963. godine, instrumenti su priznavali naše poduzeće, odnosno crtani film , na širem jugoslavenskom planu, te smo u ono vrijeme iz za­ jedničkog fonda dobijali oko sto m iliona vise za produkciju crtanog film a. Takav sistem financiranja kinematografije po republikama, bez ikakve stimulacije, na bazi jednog općejugoslavenskog tržišta, predstavlja korak natrag u odnosu na k ra tk i film u cjelini, a posebno u odnosu na crtani. Međutim, ja vid im neka rješenja za ekonomsko-financijski prosperitet poduzeća. N o prije želim konstatirati da su fondovi za kinem atografiju u svim republikama, pa i u našoj, ograničeni, a da su direktni troškovi proizvodnje film a u neprekidnom porastu. Porast je još veći ako se uzme u obzir režija i niz drugih proizvodnih troškova. Zbog toga, da bi održali tempo proizvodnje iz godine u godinu — isti, ako ne i veći -— treba pronalaziti dodatna sredstva. M i mislimo da ih treba stvarati vlastitim snagama u zem lji i inozemstvu. Za sada vid im tr i puta: u boljoj prodaji film o va na širem području nego do sada; drugo — u koprodukcijama i n a jra zličitijim participacijama unutar i izvan zemlje; i treće — u naru­ čenim, reklamnim film ovim a. O vaj posljednji vid, reklamni film , nameće nam se u p rv i plan, Što se konkretno v id i iz slijedećeg: u ovoj godini mi smo p la n ira li — što domaćih a što koprodukcijskih — oko stopedeset minuta (dakle oko 15 film o va) crtanog film a, a trebalo bi da imamo oko 220 minuta reklamnih film ova, mahom za inozemstvo. To će nam omogućiti da smanjimo troškove proizvodnje domaćeg film a. S istim sredstvima iz Fonda proizvest ćemo oko pedeset posto film o va više u 1967. nego prošle godine. Istina, ako ne budemo ispunili plan sa reklamnim film ovim a, moglo bi uistinu doći do financijskog kraha.«

1967. Početkom 1967. godine uvedeno je još jedno zanimljivo priznanje: Odbor za propa­ gandu koji djeluje u okviru »Jugoslavija filma« dodijelio je posebne nagrade i nov­ čane premije autorim a najgledanijih domaćih filmova. Ovakva nagrada uspostavljena je s ciljem da se što više doprinese propagandi domaćih filmskih ostvarenja, i pose­ bno, da se popularizira ona vrst dobrog filma koja se masovno gleda. Prilikom prvog dodjeljivanja nagrade uzeto je u obzir proteklo desetgodišnje razdoblje, s tim da se ubuduće ta priznanja dodjeljuju svake godine. Prvu nagradu za najgledaniji kratko­ m etražni film primio je Dušan Vukotić za C o w bo y Јг т т уја i P iccolo. Kasniji dobit­ nici ovog značajnog trofeja postali su i Zlatko Grgić s filmom M u z ik a ln o prase (na­ grada za god. 1967) te Borivoj Dovniković sa Z n a tiž e ljo m (za god. 1968). Također na početku 1967. učinjen je napor da se popravi situacija u proizvodnji k ra t­ kometražnog filma u Hrvatskoj. Republički fond za unapređivanje kulturnih djelat­ nosti raspisao je natječaj za dodjelu financijskih sredstava za proizvodnju kratkih fil­ mova u 1967. godini. Imenovana je posebna komisija s mandatom od dvije godine ko­ joj je stavljeno u zadatak da u svakom natječajnom roku (dva do tri u godini) pre­ gleda predložene projekte i odabere najbolje. U okviru prvog natječajnog roka koji je zaključen u veljači 1967. godine odobreno je među ostalim i devet projekata za domaće crtane filmove, te dva projekta za crtanofilmske koprodukcije — koje, s obzirom na dominantni status zagrebačkih um jetnika, dobivaju status domaćeg filma: M r lja na s a v je s ti Dušana Vukotića, K a p e ta n A rb a n a s M a rk o Zlatka Boureka, S iz if Marksa i Jutriše, Iz m e đ u usana i čaše D ragutina Vunaka, О ru p a m a i čep ovim a Ante Zaninovića, O tk r o v ite lj Borisa Kolara, I z u m ite lj c ip e la Zlatka Grgića, M aska crven e s m rti B ranka Ranitovića i Pavla Štaltera, M ožda D ioge n Nedeljka Dragića te S tru č n ja c i Borisa Kolara (u koprodukciji s tvrtkom »National Film Board of Canada«) i T o le ­ ra n c ija Grgića i Ranitovića (koprodukcija s tvrtkom »Atlantic-film«, Zürich). 210

Ante Zaninović О rupama i čepovima (1967)

211

Pavao Štalter Pod trik-kam erom : Teofil Bašagić, jedan od m alobrojnih snim atelja crtanog film a 212

Kutije (1967) Tolerancija (1967) Francuski gradić Annecy: mjesto održa­ vanja poznatog međunarodnog festivala cr­ tanog film a na kojem su naši film ovi dobili mnoga značajna priznanja Annecy 1967: Zlatko Bourek s poznatim rum unjskim animatorom Ion Popesco-Gopom (s lijeva): Boris Kolar, Nikola Kostelac, Alexandre Alexeieff, Aleksandar Marks

Annecy 1967: Zlatko Bourek u starom gradu 213

Na povratku iz Аппесуа (1967) s lijeva: Zlatko Grgić, Aleksandar Marks, Zlatko Bou­ rek i Vladim ir Jutriša

Iz knjige snimanja Nedeljka Dragića za film Možda Diogen (1967)

Možda Diogen ( 1967)

216

Dva majstora anim acije: Jiri Trnka i Dušan Vukotić u Trnkinu studiju u Pragu

M rlja na savjesti (1967) Dušana Vukotića, nadrealistička parabola u kom binaciji crta­ nog i kratkog igranog filma. Glumio je Stav­ ko Simić,

218

Sizif (1967)

Kapetan Arbanas Marko (1967)

»Krek« (1967)

»Krek« (1967)

Komentirajući u jednom intervjuu prve rezultate novog sistema financiranja kratko­ metražne proizvodnje, Dragutin Vunak je rekao: »Činjenica je da ćemo ove godine gotovo istim sredstvima kao i lani realizirati dva puta vïse crtanih film ova nego lani! N o v i sistem postigao je dakle jedan od svojih hitnih ciljeva — povećao je proizvodnju. A u većoj produkciji b it će i vise šansi za pojavu um jetnički vrijednih djela.«

U drugom natječajnom roku Komisija za kratkom etražni film u Zagrebu dodijelila je (lipnja 1967) sredstva za realizaciju još šest crtanih filmova. Financirano je pet pro­ jekata »Zagreb filma«: K u t ije Pavla Štaltera, Noge Zaninovića, K r e k Dovnikovića, Ples g o rila debitanta Milana Blažekovića te D ija lo g Kolara. Također su dodijeljena sredstva za realizaciju jednog amaterskog crtanog filma: Bez b rija č a Milivoja Puhlovskog, snimljen je u proizvodnji am aterske filmske grupe »FGF«. U lipnju 1967. »Zagreb film« postiže velik uspjeh na festivalu u Annecyju: K r o t it e lj Nedeljka Dragića osvaja prvu od četiri glavne nagrade (Grand prix) festivala. Izvještavajući iz Аппесуја, Dragutin Vunak je napisao:

d iv ljih k o n ja

»Nakon prošlogodišnjeg uspjeha na festivalu animiranog film a u Marnai, ovogodišnji susret sineasta u Annecyju apsolutno je potvrdio najveću svjetsku klasu zagrebačkih stvaralaca. Krotitelj divljih konja Dragića, Muha Marksa, Mali i veliki Grgića, Bećarac Boureka i Re­ zultat Zaninovića osvojili su simpatije kritike , publike i žirija. Panegirici strane štampe izne­ na dili su i same autore više nego odluka žirija da se Dragićev film stavi na prvo mjesto na­ 219

građenih, to vise ito je festival obilovao odličnim film o vim a , po čemu ostaje nezaboravan u analima svjetskih festivala. Treba reći da je ovo priznanje Nedeljku Dragiču to značajnije jer se p rv i put jedan jugoslavenski film našao na lis ti nagrađenih Grand prixom u Annecyju, k o ji uz Mamaiu slovi kao najveća i najznačajnija smotra animiranog film a u svijeut.«

Kroničar londonskog lista S un zapisao je tom prilikom: »Ovaj film najviše je priznanje intelektualno jakom, crtački duhovitom i modernom crtanom film u , k o ji je holivudsku proizvodnju stavio u podkategoriju posebne vrste!«

K om entirajući situaciju u zagrebačkom crtanom filmu u svjetlu novih uspjeha na me­ đunarodnom planu, kroničar zagrebačkog T e le g ra m a napisao je u povodu Аппесуја: »Krotitelj divljih konja, crtani film produkcije »Zagreb film a« dobio je jednu od četiri prve nagrade na tradicionalnom i veoma uglednom festivalu u francuskom gradu Annecyju. Ta vijest, koja je obradovala sve postovaoce jugoslavenskog film a , upotpunila je za neke možda i iznenađujuću sliku naših uspjeha na području filmske umjetnosti posljednjih godina. I pored stanovitih teškoća kroz koje prolazi naša film ska produkcija a koje proizlaze iz objektivnih uvjeta i organizacione nesređenosti — subjektivni, to jest autorski udio u našem film skom stvaralaštvu manifestira nesumnjiv napredak i postiže afirm acije, koje mnogi ranije nisu mogli ni naslutiti, pa bi trebalo da se sada nad time zamisle. Poseban je slučaj takozvane zagre­ bačke škole crtanog film a, koja je, u svojim počecima, bila dovođena u situaciju da de fin i­ tivno zamre, i pored eklatantnih iznim nih darovitosti koje su od početka bile vid ljive. Pod­ sjećamo na to kao upozorenje, pošto sličnih slučajeva ima i danas. Zaključak je jasan: iznim ­ nim darovitostima treba posvetiti i iznim nu pažnju. Poslije uspjeha zagrebačkog crtanog film a s njegovim danas već u neku ruku veteranima Vukotičem i Mimicom, ove godine po­ sebno oduševljava prodor posljednje sezonske produkcije s film ovim a Muha, Zid, Bećarac i Znatiželja, k o ji su redom do bili visoka i najviša priznanja u zem lji i inozemstvu. Sada im se pridružuje i Krotitelj divljih konja, u kojemu se ponovno afirm ira i suradnja d viju gene­ racija, pošto je scenarij napisao Vatroslav Mimica, dok je režiser m ladi karikaturist Nedeljko Dragić.«

О uspjehu jugoslavenskih autora u Annecyju obilato je pisala i strana štampa. Evo šta kaže M. Brumagne u listu T rib u n e de L a u sa n n e : ». . . Nakon što su d o bili G rand-prix u Mamaji, u Oberhausenu, u Leipzigu, jugoslavenski stva­ raoci iz zagrebačkih studija nagrađeni su i u Annecyju. O ni su ve liki pobjednici ovog festi­ vala. P rikazali su najbolji izbor već u Marnai prošle godine, a Annecy potvrđuje novi val mladih stvaralaca punih talenta, punih ideja. Nakon zadnjih film o va Mimice, Male kronike, nakon Igre Vukotića, Don Kihota K ristla, Krave na granici Vunaka, k o ji su odnijeli nagrade na brojnim međunarodnim festivalim a i k o ji predstavljaju veterane jugoslavenskog crtanog film a, pred nama su m ladi sineasti k o ji su postali samostalni nakon što su surađivali sa svo­ jim starijim kolegama. Međutim , kad su M imica i Vukotić prešli na dugometražni film , čak su i u Jugoslaviji mnogobrojni k ritič a ri m islili da će nastati teška kriza crtanog film a. To nije bilo točno. M la di su čekali svoj čas da provale potiskujući ustaljena pravila. Tako su odlučno okrenuli leda želji da izraze velike svjetske probleme i više su se pozabavili problemima sva­ kidašnjeg života, k o ji su stalni i aktualni u odnosu na opća svjetska zbivanja. Ovako okrenuti humanosti, talenti potvrđeni u Annecyju puštaju da se vjeruje da će kroz nekoliko godina zagrebački Studio donijeti crtanom film u nova značajna dostignuća.«

U tekstu »P o zd ra vim o k r o tite lje d iv lje g tk iv a « koji je objavljen u biltenu festivala u Annecyju, Pierre Philippe ovako rezimira uspješnu evoluciju zagrebačke škole: »Od onog dana 1950. godine kad su se karikaturisti Kerempuha sakupili u stanu N ikole Kostelca da pokušaju a firm ira ti nacionalnu umjetnost animacije . . . 220

— od onog dana kada su, sasvim bezazleno, pisali W altu Disneyu da im objasni kako se to r a d i. . . — i od onog dana kad je majstor poslao odgovor da ne postoji udžbenik za to, i poželio im sreću u radu . . .

— od onog dana kad je rođen p rv i jugoslavenski crtani film , onaj Veliki miting k o ji je slikama predstavio prekid između Moskve i Beograda . . .

— od trenutka kad se m ali konjić »Zagreb film a« pojavio na zaista prvom crtanom film u , na Nestašnom robotu k o ji je potpisao Dušan Vukotić . . . O d tog vremena, zaista, mnogo toga dogodilo se u H rva tsko j! Sjetimo se eksplozije i sagori­ jevanja: zar je moguće da mala grupa lju d i, rođeni iz ničega u jednoj nevjerojatno dalekoj i nepoznatoj zem lji — namjerava čitavom svijetu animacije održati takvu lekciju о k u ltu ri, о dostojanstvu, о grafičkom ·istraživanju — i to skoro nehotice! Zar je moguće da odmah, samo tako, treba u klub »velikih« u k lju č iti ljude čija su imena barbarska bas kao i njihova spremnost da čitavu kuću očiste od blata tih razigranih miševa i mačaka — koje nikad nitko nije ni pomislio da otjera! P risvo jili su Čehova, Kafku, Balzaca i još neke druge — ti divljaci! N a jp rije smo malo gunđali, zatim smo se n a v ik li da izgovaramo imena Mimice i Vukotića. I svaki festival pružao je p rilik u da otkrijem o sto su izm islili ti p ro kle ti Zagrepčani! B ili su tu Osvetnik, Samac, Kod fotografa, Inspektor se vratio kući, Koncert za mašinsku pušku, Šagrenska koža, Mala kronika, Krađa dragulja, Piccolo, Happy End, citiram bez reda, zaboravljam ponešto, ali ne mogu zaboraviti ono opadanje koje u početku nismo ni osjetili a zbog kojeg smo jednog dana uzdrhtali videći kako uspon polako ali sigurno prestaje, ukrašen doduše ponekim iznenadnim bljeskom kao što su Kovačev šegrt i Don Kihot. A zatim, sve smo manje gledali u pravcu Zagreba. Saznali smo da se Mimica pretvorio u Prometeja revolucionarnih opsesija i monumentalnih kino-romana, da se Vukotić iscrpio u krivudavim kombinacijama serijske i »moderne« animacije. Zavladala je tišina, a u toj tišini — samo je podrugljivo zadirkivanje Zlatka Boureka i groteskni sjaj njegova I videi sem daljine meglene i kalne . . . dovikivao kako još nije došao kraj i kako će uskoro odzvoniti konac pauze. Annecy 1967 označio je završetak te stanke. V id je li smo kako dolazi pomalo plašljiva grupa, u kojoj smo ubrzo počeli razaznavati originalne, nemirne individualnosti, prijatne ili podrug­ ljiv e — ali uvijek privlačne. B ili su to sinovi nimalo pokorni jučerašnjim šampionima. G o vo rili su: »U vrijeme Vukotića . . .« ali se nisu prepuštali ranijim dometima. O svojili su prvenstvo — i čvrsto ga drže. Hoće da sačuvaju oštro oko, h itru ruku i bistar um. M irno su odbili re­ cepte i pomodnosti. O ni žele naučiti kako da ukrote nepokorne i agresivne m rlje i linije, koje odveć stroga »škola« često pretvara u mirne cirkuske ponije. Žele da postanu k ro tite lji d iv ljih tkiva. A mi ostali, m i treba da naučimo kako da se više ne spotičemo о slova Ć, Č, Đ. treba p ristu p iti pažljivom proučavanju te hrvatske biljke. Dragić, Bourek, Zaninović, Grgić

I ponovo

— zahuktala bujica 67.«

Godina 1967. ostat će zabilježena i po velikom gubitku koji je pogodio koliko čitav crtani film toliko i sve njegove autore, suradnike i prijatelje: umro je Walt Disney, umro je, kako su ga nazivali, »Mikijev tata«. Pišući о tom tragičnom događaju u F ilm s k o j k u ltu r i, Fadil Hadžić prisjetio se svega što je Disney za njega i za grupu prvih entuzijasta našeg crtanog filma predstavljao u danima kada su se tek odlučivali na inicijalne korake u tom pravcu: »Prije nekih petnaest godina, one dosta sumorne i hladne 1949, u depresiji staljinističkog p ri­ tiska, u Zagrebu je, u redakciji »Kerempuha«, došlo do ideje da se počne sa radom na doma­ ćem crtanom film u . Jedini stimulans i jedini id ol u ko ji se je tada mogla ugledati grupica crtača — bio je ovaj isti W alt Disney. Dobro se sjećam tih trenutaka, kada je, u jednoj sobici na trećem katu u M artićevoj ulici broj 14, vođen p rv i razgovor i kad se uz sliku W alta Disneya — kao ispod nekog božanstva — krojio plan da se o tk riju njegove tajne. Odnos ove zagrebačke grupe prema W altu Disneyu nikada nije bio epigonski i nikad se nije zadovoljavao samo time da oponaša i precrtava ono po čemu je Disney već bio slavan. 221

lako je ličnost W alta Disney a značila mnogo kao jedan priznat rezultat (i to je mlade crtače stimulirao da ustraju u svojoj namjeri), ipak več od p rvih dana ja vlja ju se tendencije konfrontiranja vlastitih stilova — nasuprot Disneyevom stilu. Maksimalno poštujući ono što je Disney stvorio, naši »odmetnici« željeli su ići dalje. Maštali su о utakm ici s Disney em, о onom danu, kad će ga moći iznenaditi nekim svojim svjetskim kvalitetom . Taj dan je čekan deset godina, i onda je stigao p rv i jugoslavenski »Oscar« Dušana Vukotića. On nije stigao nenajavljen, on se već osjećao u zraku, jer su djela domaćeg crtanog film a, od festivala do festivala, sve više plijenila 'mteres žirija i gledalaca. U toj »crtanoj utakmici« između Zagreba i Hollyw ooda nitko nije poražen, nitko — pobijeđen: obje strane osjećaju dužan respekt i cijene međusobne rezultate.«

Druga polovica 1967. donijela je još nekoliko izuzetnih svjetskih nastupa zagrebačke škole. Tako je u listopadu u okviru svjetske izložbe »Expo 67« u, Montrealu organizi­ rana najveća m anifestacija u povijesti animacije — velika retrospektiva crtanog fil­ ma od najranijih početaka do brojnih modernih tendencija. Počasni gost retrospektive, Dušan Vukotić, ovako je sažeo svoje dojmove: »Bila je to prva i posljednja priredba takve vrste: to je, naravno, moja pretpostavka, a li ova­ kav pothvat Kanade čini se da je neponovljiv iz više razloga. Kanada je za film specijalno zainteresirana zemlja, jedina na Zapadu posjeduje golemi dotirani studio, tr i godine ulagala je napore u sakupljanje kopija i propagandnog materijala, pozvala je sve značajnije živuće autore crtanog film a. A sve to inicirala je zapravo svjetska izložba koja je jedinstvena p ri­ redba i neće b iti tamo više ponovljena. Retrospektivi i posebnoj komemoraciji u spomen um­ jetniku Disneyu prisustvovala je cijela njegova obitelj, a Diana Disney prim ila je posebnu spo­ menicu svih autora. Inače, b ili su prisutni Dave Fleisher —* tvorac Popaja, W alter Lantz — autor serije о zecu Oswaldu, Paul Terry — otac Bonze, O tto Mesmer — crtač mačka F elixa i drugi. Mogu reći da su svi oni čuli za zagrebačku školu koja je sa šest djela (Muha, Kod fotografa, Šagrenska koža, Don Kihot, Surogat i Igra) bila n a jb rojn iji reprezentant Evrope na priredbi. Poslije Jugoslavije prva je bila Francuska s pet film ova. Zanim ljivo je napomenuti i to da je naš paviljon na svjetskoj izložbi prikazivao svaki dani veći broj crtanih i doku­ mentarnih kratkom etražnih film ova, te da je posebna komisija ocijenila upravo naš pro­ gram kao najbolji — sa pet zvjezdica. Kanadskim pedagozima i psiholozima — na njihovo posebno traženje — prikazan je čitav program.«

U Montrealu je tim povodom organiziran i zanimljiv m eđunarodni natječaj: na temu »Čovjek i njegov svijet«, sineasti su morali snimiti film u trajan ju do 50 sekundi! Ovom provokativnom zadatku odazvali su se Dovniković, Grgić, Dragić, Zaninović i Vukotić (ovaj s dva filma, od kojih jedan pod zajedničkim naslovom a drugi pod naslovom V rije m e ). Zatim je u studenom 1967. održana velika retrospektiva zagrebačkih crtanih filmova u Cambridgeu, dva dana prije otvaranja poznatog festivala u Londonu. Dopisnik P o litik e D. Pešić ovako je ukratko opisao značaj tog događaja: »Jugoslavenski crtani film o v i zabeležili su pre dva dana izvanredan uspeh na festivalu anim i­ ranog film a u Cambridgeu. Č itav jedan dan bio je posvećen retrospektivi zagrebačke škole crtanog film a , koja je predstavljena s tridesetidva dela. Gledaoci su s velikom pažnjom pra­ tili projekcije i kasnije se zadržali skoro dva sata u razgovoru s predstavnicima »Zagreb f i l ­ ma« le lim iro m M atkom i Zlatkom Grgićem. U mišljenjima niza poznatih autora, među ko­ jim a se nalazi i Aleksijev iznete su veoma visoke ocene о kvalitetu zagrebačkih crtanih f i l ­ mova.«

Također u studenom 1967. Z n a tiž e lja Borivója Dovnikovića osvojila je prvu nagradu na festivalu u Leipzigu. Nikola M ajdak zabilježio je tom prilikom: »Prebogat program film skih projekcija, koje su održavale skoro paralelno u tr i dvorane, osvežavan je v rlo lepim crtanim film ovim a. Među njima je sigurno najsuperiorniji bio D o vnikovićeva Znatiželja.«

Do kraja 1967. završeno je još osam novih crtanih filmova. Evo kako su predikatizirani od Komisije za ocjenu kratkom etražnih filmova u siječnju 1968. godine: M ožda D iogen

(predikat В-l) Nedeljka Dragića: 222

»Film izvanrednih likovnih kvaliteta, s izvjesnim novinama u našem crtanom film u , s izrazito filozofskom pozadinom tragikomike modernog čovjeka. Iako mjestimično suviše apstraktno rjesen, s nedovoljno jasnom poantom, taj film ostaje u cjelini vrijedno i sugestivno ostvarenje.« 0 ru p a m a г čep ovim a

(predikat В-l) Ante Zaninovića:

»Film likovno i tematski srodan prošlogodišnjem radu istog crtača (Zid). O riginalna ideja sa ne sasvim jasno razvijenom satiričkom zamisli, film ostvaren u odličnoj gradaciji, duhovito 1 bez padova, s izvrsnom zvučnom obradom. Djelo dinamično i efektno, izra zitih individualnih liko vn ih valer a.« T o le ra n c ija

(predikat B-2) Zlatka Grgića i Branka Ranitovića:

»Likovno i u zvučnoj obradi kvalitetan crtani film , efektno, iako ne sasvim izvorno ostvarenje s odličnim gegovima, izuzev jednog, nepotrebno p o litič k i obojenog. 1 pored efektnosti, u vise epizoda s istom poantom ja vlja se izvjesna monotonija.« S iz if

(predikat B-2) A leksandra M arksa i Vladimira Jutriše:

Sadržajno zanim ljiv i likovno rafinirano ostvaren film , s odličnom zvučnom obradom. Me­ đutim , sama ideja stvaranja jedne more iz nesavladanog odnosa čovjek-predmeti nema dovoljno logične sugestije i zasniva se pretežno na crtanom gegu. U cjelini veoma ujednačeno ostvarenje u opusu zagrebačkog crtanog film a. Iz u m ite lj c ip e la

(predikat C-2) Zlatka Grgića:

»Crtani film očigledno namijenjen djeci, s jednostavnom didaktičkom porukom. U pričanju razvučen, s ponavljanjem tema i gegova, premalo duhovit. U likovnom pogledu neinteresantan, zvučno i tekstovno obrađen bez invencije, a li dovoljno pristupačan za određeni uzrast.« O tk r o v ite lj

(predikat C-3) Borisa Kolara:

»Likovno odlično ostvareni crtani film , koji. se, i pored osnovne ideje sadržane u naslovu, raspada u tr i djela nejednake vrijednosti, od kojih gegom i izvrsnom zvučnom obradom p li­ jeni samo prva, skercozna epizoda. U cijelom, film u ističe se kvaliteta muzike.«

Bez predikata ostala su dva filma: jedan očigledan promašaj Ante Zaninovića (Noge), ali i bravurozne K u t ije Pavla Štaltera. Iznenadila je činjenica da se među deset čla­ nova Komisije za ocjenu kratkom etražnih filmova našao samo jedan sineast — filmski kritičar. Stvaralački ciklus 1967. možemo zaključiti Nagradom grada Zagreba koja je za tu godinu dodijeljena Marksu i Jutriši, režiserima M uhe. Već u to vrijem e često su se u štampi pojavljivale sugestije о tješnjem povezivanju domaćeg crtanog filma i publike putem televizije. Kroničar V e če rnjeg lis ta objavio je 13. prosinca izravni apel: »Pri kraju godine nije neumjesno postaviti jedno pitanje tele viziji: hoće li se iduće godine nešto vise pažnje posvetiti crtanom film u? U shemi za 1967. bilo je predviđeno da če se crtani film em itirati svakog ponedjeljka u trajanju od 15 minuta. Iz pisama koja primaju filmske redakcije na T V jasno se v id i da bi ne samo djeca već i odrasli gledaoci željeli češće gledati crtane film ove. Moguće je pretpostaviti da su crtani film o v i, posebno oni k v a lite tn iji i oni iz Disneyeve produkcije, skupi za nas, a li treba im ati u vidu i činjenicu da postoje druge producentske kuće (»Zagreb film « npr.) s kojima bi se možda lakše našao financijski sporazum. LJ svakom slučaju, bolje je p la titi nešto više za uspjeli crtani film nego do vija ti se s katkad slabim dječjim emisijama.«

1968. Već na samom početku 1968. »Zagreb filmu« je ukazana nova počast: od 8. do 15. si­ ječnja u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku organizirana je još jedna velika retrospektiva zagrebačke škole. Četiri programa sastavljena za ovu manifestaciju obuhvatila su trideset i jedan film: zadržana je koncepcija iz Cambridgea da se 223

evolucija Škole prikaže od samog početka pa preko svih faza m eđunarodne afirm a­ cije, a izboru su dodani i neki najnoviji uspjesi upravo završene sezone. Tako su obje retrospektive u svojoj sredini označile kulturne događaje prvog reda: bili su to u isti čas i dotad najznačajniji nastupi »Zagreb filma« pred svjetskom javnošću. K roničar F ilm s k e k u ltu r e ovako je sažeo značaj spomenutih manifestacija. »Već u Cambridgeu uspjeh je bio ogroman: napisi u štampi, bezbrojna pohvalna mišljenja, lični i službeni izrazi oduševljenja — sve to stopilo se u cjelinu koja još uvijek čuva značaj im po­ zantnog internacionalnog priznanja, A ko je Cambridge bio uvertira, N ew Y ork predstavlja kulm inaciju: treba znati da Museum of Modem A r t rijetko otvara vrata stranim gostima i da to čini samo u izuzetnim okolnostima. Tekst kojim je ugledna Renata A dler popratila retrospek­ tivu na tri stupca The New York Timesa najveći je napis ovog lista ikad posvećen jugoslaven­ skoj ku ltu ri. Tako su se naši crtani film o v i još jednom p o tv rd ili ne samo kao autentična poet­ ska remek-djela — već i kao izuzetni ambasadori jugoslavenskog stvaralaštva u najeminentnijim svjetskim centrima. A li, sve nas to u isti čas podsjeća na neugodna iskustva iz vlastite ku­ će: zapitajmo se kad je kod nas nekome palo na pamet da organizira sličnu retrospektivu, kad je na prezentiranju tih vrijednosti učinjeno išta više od usputnih im proviza cija i Jedan od na­ ših najvećih dometa k o ji upravo sada više nego ikad stoji u centru pažnje internacionalne javnosti — još uvijek je najvećim dijelom nepoznat pu blici svoje domovine. Prosječni gleda­ lac samo ponekad vid jet će poneko remek-djelo u uskom i neadekvatnom okviru svog tv-aparata . . .«

Do beogradskog festivala u ožujku 1968. završena su još tri filma: K a p e ta n A rb a n a s Boureka, K r e k Dovnikovića, te M r lja na sa vje sti, specifična kombinacija igranih i crtanih elemenata Dušana Vukotića, snim ljena u koprodukciji »Zagreb filma« i »Dunav filma«. Na festival je prijavljeno deset anim iranih ostvarenja: u konkuren­ ciji su prikazani K r e k , M ožda D iogen, T o le ra n c ija , О ru p a m a i čepovim a, K a p e ta n A rb a n a s M a rk o i M r lja na s a v je s ti, dok su u informativnoj sekciji neopravdano zavr­ šili Iz u m ite lj cipela, S iz if, K u t ije i O tk r o v ite lj. Ovu novu nepravdu nisu ublažile ni ko­ načne odluke žirija: M ožda D ioge n osvojio je prvu, a K r e k drugu nagradu u kategoriji anim iranih filmova, ali u cjelini je još jednom onemogućen kompletan nastup svih ostvarenih vrijednosti:

M a rk o

Tem prilikom Slobodan Novaković je zapisao: »Značajan krea tivni doprinos festivalu dali su i autori naših crtanih film ova, ostvarenjima slo­ ženog metaforičkog i ležernog likovnog sadržaja, u kojim a su do punog izražaja došli njihov lucidni duh i perfekcija animacije. Posle Vukotića i Mimice, u Zagrebu je izrasla grupa novih zrelih autora, k o ji sada na svoj in d ivid u a ln i način grade svoje crtane svetove, ispunjavajući ih nesvakidašnjom vedrinom a li i misaonošću koja imponuje.«

Međunarodni kriteriji, daleko oštriji od m jerila domaćeg festivala, morali su još jed­ nom korigirati neugodnu tradiciju: i zaista, gotovo sva djela zaobiđena u Beogradu zasluženo su rehabilitirana na svjetskim smotrama. Tako je u Oberhausenu nagrađen K a p e ta n A rb a n a s M a rk o , a čitavom jugoslavenskom programu (u kojem su se od crtanih filmova nalazili još S iz if i M r lja na s a v je s ti) do­ dijeljena je nagrada za najbolju nacionalnu selekciju. Prem a već ustaljenoj tradiciji, pobjednici prethodnog Oberhausena u kategoriji cr­ tanog filma — Marks i Jutriša — napravili su za ovaj festival kratki uvodni film pod ustaljenim naslovom P u t к susjedu. Također je prikazano i Vukotićevo V rije m e snim­ ljeno za Montreal. Dragoslav Adamović ovako je opisao raspoloženje u Oberhausenu: »U celini posmatrano, naš program je dosad bio najbolji, mada su pre naših b ili prikazani f i l ­ m ovi Velike Britanije, Mađarske i Poljske, tradicionalno velikih konkurenata za najviše oberhauzenske nagrade. Publika je sa pažnjom i punim predavanjem p ra tila ceo tok našeg pro­ grama. N ije se čuo ni jedan jedini zvižduk, nije bilo nikakvog protesta, što je bila izuzetna retkost jer se ovde od prve večeri zvižd i kao na fudbalskoj utakm ici.« 224

Ekipa koja je počela seriju Profesor Baltazar (s lijeva): Zlatko Grgić, Ante Zaninović, Boris Kolar i asistent Zdravko Pavičić

Evo i detalja iz dopisa Nikole M ajdaka: »U svakom slučaju nas program je bio najbolji. To potvrđuju i film ski stvaraoci i k ritič a ri s kojima smo posle projekcije razgovarali. D r Antonin N o vak , reditelj Petar Šamoni, k ritič a r Mihael Lene, kritič a r Marsel Marten, režiser K a rl Gas i drugi smatraju da do kraja festivala nećemo im ati veliku konkurenciju , i svako od njih ponaosob isticao je medu našim film ovim a svoje favorite.«

Ubrzo nakon Oberhausena održan je i drugi m eđunarodni festival animiranog filma u Mamaji: u konkurenciji od 120 ostvarenja iz 25 zemalja Iz u m ite lj cip ela Zlatka Grgića osvojio je Z la tn o g p e lik a n a , jednu od pet prvih nagrada, a K a p e ta n A rb a n a s M a rk o specijalnu diplomu za najbolju grafiku. Sažimajući dojmove iz Mamaje, Ranko Munitić je napisao: »Recimo odmah: b ili smo među prvim a. O d svih zemalja koje su u konkurenciji prikazale vise od sto film ova jedva da nam je poneka stala uz bok. Zbog čega? U prvom redu zato vsto smo nastupili s bogatom i raznolikom selekcijom, s izborom film o va ko ji su mogli zadovo­ lj it i svačiji ukus, k rite rij i afinitet. N ije, naravno, riječ о svastarstvu, već о U rini jedne repertoarne koncepcije koja u sebi objedinjava niz osebujnih tonova i valera. Prezentirali smo gotovo sve sto smo proizveli u protekloj godini, a to je bilo dovoljno da se uzdignemo nad prosjek festivala i osvojimo mjesto na samom vrhu njegove vrijednosne ljestvice. Bilo je u Marnai različitih film ova, eksperimenata, pokušaja i efektnih dosjetki, bilo je zanim ljivih dometa i uspjeha, bilo je specifičnih stvaralačkih iskri čak i u promašenim cjelinama — ali n i­ je bilo mnogo upravo onog što smo m i ponu dili: nije bilo struktura koje su poeziju obogatile misaonom sondom a ljepotu produbile spoznajom.« 225

U Marnai su prikazani: О ru p a m a г čepovim a, M ožda D iogen, O tk r o v ite lj, K u tije , K a ­ petan A rb a n a s M a rk o te I z u m ite lj c ip e la (u konkurenciji) zatim S iz if, Noge i K r e k izvan konkurencije. Urednice rum unjskog časopisa C inem a Ecaterina Oproiu i Eva Sirbu posebno su se zadržale na Dragićevom filmu: »Možda Diogen jedinstven je pokazatelj koliko toga može obuhvatiti animacija. Pred nama je slatko-gorka poema о traženju sreće, poema о neizmjernoj udaljenosti između htijenja i moguć­ nosti, između onog što tražiš i onoga što nalaziš, između sna i stvarnosti. Ta je poema po­ negdje nježna i očajna, ponegdje komična i čak groteskna, svuda i uvijek iznenađujuća po plemenitosti inspiracije, po bogatstvu pjesničkih ideja, po filozofskoj nabijenosti. To je poema о stalnoj čovjekovoj potrebi da ž iv i u stvarnosti, a li i u snovima.« Kritičar rum unjskog lista F a m ilia također nije škrtario epitetima: »Na festivalim a Mamaia 66 i Mamaia 68 »Zagreb film « je prikazao zaista značajne filmove. Miraz s kojim su Jugoslaveni došli na p rv i festival bio je impresivan: deseci nagrada dobivenih u Beogradu, Oberhausenu, Krakowu, Leipzigu, Londonu, Trstu, Veneciji itd. Tada je osim prve nagrade za Zid zagrebačka škola dobila i specijalnu nagradu za najbolju selekciju. Da je na festivalu Mamaia 68 dodijeljena takva nagrada, uvjeren sam da bi je opet d o bili Jugoslaveni. 1 ovaj put »Zagreb film « je prikazao najzanim ljivije film o ve: dva od n jih opravdano se nalaze na listi nagrađenih.«

Slijedila su i druga visoka priznanja. U Berlinu je K re k (prikazan izvan konkurencije u Marnai zbog učešća na ovom festi­ valu) osvojio drugu nagradu za kratki film, a T o le ra n c ija nagradu za m ir »Ghandi« međunarodnog žirija CIDALC. S iz if, T o le ra n c ija i M r lja na s a v je s ti zajednički odnose u Trstu nagradu za najbolju nacionalnu selekciju. О ru p a m a i čep ovim a dobiva prvu nagradu u Locarnu a M r lja na s a v je s ti G rand-prix za najbolji film u Corku. Konačno, M u h a se još jednom plasirala na festivalski vrh prvom nagradom — »Golden Hugo« — u Chicagu. Zanimljivo je istaknuti da je na toj smotri dotad najznačajnije prizna­ nje dobio i zagrebački reklam ni film: D v o b o j Zlatka Grgića proizveden u novoosno­ vanom Studiju za ekonomsku propagandu »Zagreb filma« osvojio je nagradu »Silver Hugo« za najbolji tv anim irani reklam ni film. Ali um jetnici ipak nisu bili zadovoljni: nagrade očigledno, nisu rješavale njihove glavne probleme. Razgovarajući nakon uspjeha u Berlinu s dopisnikom lista F ilm - n o v o s ti Borivoj Dovniković je rekao: »Pitate što mislim о nagradi, о nagradama uopće. N a to nije lako odgovoriti. Vidite, za nas je opasno ne do biti nagradu na svjetskom festivalu: suviše je zlobnih i nedobronamjernih u domaćoj sredini k o ji jedva čekaju da takav podatak iskoriste. Postalo je gotovo narmalno da se naši crtani film o v i kod kuće dočekuju s prezirom i nipodaštavanjem i da tek u svijetu pristignu nagrade, pohvale i priznanja. Zato je, ponavljam, opasno ne do biti nagradu na stranom festivalu. Kad govorim о nagradi ne mislim na sebe već na sve nas iz crtanog film a. Ja ne znam о čemu se zapravo radi, no evidentno je da kod nas postoji osjetna rezerva i hladnoća prema tom mediju, jedno bagateliziranje koje već postaje tradicionalno, ali time ne gubi ništa od svoje neprijatnosti. To se odnosi kako na našu k ritik u tako i na televiziju. Eto na prim jer, Ekran na ekranu će posvetiti više minuta jednom osrednjem igranom film u , jednom pozitivnom mišljenju izraženom u stranoj štampi — a uopće neće registrirati osvaja­ nje prve nagrade na nekom eminentnom festivalu crtanog il i kratkometražnog film a. Tako se desilo kad smo postigli velike uspjehe u M am aji 1966, u Oberhausenu i Annecyju 1967, u Oberhausenu 1968, itd.«

Odgovarajući na isto pitanje, Zlatko Grgić je bio još oštriji: »Mislim da je oficijelna zagrebačka sredina netolerantna, čak ograničena i provincijalna u svojim kriterijim a. To nije samo moje iskustvo: M im ica, K ristl, Štalter, K olar, Marks i dru­ gi više bi mogli reći о tome. Poštujem svakog tko argumentirano brani svoje mišljenje, no ne slažem se s kategoričkim tvrdnjam a onih k o ji se ravnaju isključivo prema privatnim , ne­ zrelim afinitetim a. Beogradski festival, na žalost, često preuzima recepte zagrebačke sredine: 226

za n jih je crtani film jos uvijek nepoznanica. Ponavljam , samo rije tk i su se p o tru d ili da dodu do nas, pozabave se našim problemima i pomognu namy a li srećom mi ne zavisimo samo od domaćeg k rite rija : često se našim kritiča rim a poput bumeranga vraća ono što su ovdje zlurado uprskali.«

Tijekom 1968. u »Zagreb filmu« je definitivno sazrio vrlo ambiciozan pothvat: bez ob­ zira na ranija iskustva odlučeno je da se realizira nova serija crtanih filmova sa za­ jedničkim junakom svih priča. Ova intencija spojena je s osjetnim nedostatkom fil­ mova nam ijenjenih mlađim gledaocima, pa je zaključeno da se rješenje potraži u tom žanru. Šansa je otkrivena u Iz u m ite lju cip e la Zlatka Grgića, u liku profesora Bal­ tazara i u šarenom društvu njegovih prijatelja kojima mudri učenjak uvijek pomaže svojim magičnim laboratorijem . Ideja о seriji rodila se još 1967. godine za vrijeme sni­ m anja spomenutog filma. Zbog složenosti zadatka realizacija je povjerena trojici au­ tora: Grgić, Kolar i Zaninović zajednički su pristupili pisanju scenarija i izradi knjiga snimanja. Veliko ohrabrenje donijela je i nagrada u Mamaji, više nego djelotvorna kompenzacija za nerazum ijevanje koje je I z u m ite lj cip ela dočekao u domovini. Planirano je da serija obuhvati dvanaest filmova: prva dva scenarija prijavljena su već u travnju 1968. na novi natječaj Republičkog fonda za unapređivanje kulturnih djelatnosti. Bili su to L e te ć i F a b ija n i V je tr o v ita p rič a . Na tom natječaju dodijeljena su sredstva Fonda za još šest crtanofilmskih projekata: Nedeljka Dragića, Dušana Vukotića.

B ije g Zvonimira Lončarića, Z e m lja Mladena Pejakovića, Id u d a n i K li z i p u z i Zlatka Grgića, M a čka Zlatka Boureka i O pera cord is

Na tem elju završenih knjiga snim anja za seriju P ro fe so r B a lta z a r trojica koautora iz­ radili su od srpnja do rujna detaljne skice za sve filmove. Zatim se pristupilo odabi­ ranju i fiksiranju glavnih glazbenih motiva serije i na osnovu knjiga snim anja Tomica Simović skladao je glazbu za svih dvanaest priča. K reaciju scenografije preuzeo je Zlatko Bourek, uz suradnju Branka Varadina i Srđana Matica. Koscenaristi i korežiseri serije — Grgić, Kolar i Zaninović — razdijelili su realizaciju svakog filma na tri podjednaka dijela, tako da je svatko u skladu sa zajedničkom koncepcijom samostalno crtao i postavljao ekstremne animacije. Ekipa anim atora sa­ stavljena je od četiri stalna i tri povremena člana. Pored toga, svaki od autora pre­ uzeo je brigu о određenom području realizacije: Zaninović je obavljao dogovore sa skladateljem, Kolar je dotjerivao tekst za svaku priču, Grgić se angažirao u montaži. Zajednički su unosili ispravke u m aterijal.

U biblioteci Radničkog sveučilišta vodnji serije Profesor Baltazar u direktor ZAGREB FILMA M ilivoj bein i predstavnik ZAGREB FILMA

»Moša Pijade« prigodom potpisivanja ugovora о proiz­ koprodukciji ZAGREB FILMA I WINDROSEA (s lijeva): Pogrm ilović, predstavnik WINDROSEA Carlheinz Lang­ Ž elim ir Matko

Iz serije Profesor Baltazar: Leteći Fabijan (1968) K lizi puzi (1968) M aestro K oko ( 1968) 228

Budimpešta 1968: Dušan Štalter i Ante Zaninović

Vukotić,

Pavao

Mamaia 1968: Uvijek se znalo za koga na­ vija Ž elim ir Matko: za ZAGREB FILM Branko llić, Milan Blažeković, Emil Ivane, Ž elim ir Matko, Don Arioli, jedan domaćin, Ranko M unitić i M ilivoj Pogrm ilović Ekipa ZAGREB FILMA u kojoj su bili, izme­ đu ostalih, i dugogodišnji rukovodioci ZA­ GREB FILMA M ilivoj Pogrm ilović (u sredini slike: pokazuje »V«) i Ž elim ir Matko (Pogr­ m ilović mu nad glavom drži »V«)

Serija P ro fe so r B a lta z a r postavila je pred realizatore još jedan problem: svaki film morao je biti popraćen tekstom koji će na sažet i poetski način voditi gledaoca kroz radnju. Pokazalo se, međutim, da prisustvo riječi ne ugrožava autonomne vrijednosti slike, boje i animacije: lako je pronađen i koproducent iz inozemstva (»Windrose-Dum ont Time« iz Kölna). L e te ć i F a b ija n i V je tr o v ita p rič a završeni su još iste godine. Na natječaju Republičkog fonda za unapređivanje kulturnih djelatnosti u srpnju dobiven je dio sredstava za četiri filma (Sreća u d v o je , О m iš u i sa to vim a , R ođendanska p rič a i Z v je z d a n i k v a r ­ tet, a na natječaju u listopadu za još jedan film M a e stro K o k o ) iz iste serije. 229

Na tim natječajim a djelomično su financirani još neki crtanofilmski projekti »Zagreb filma«, i to: Č udna p tic a Dovnikovića, G o vo r p tic a Boureka i Sačera te M a la sire n a Marksa i Ju triše (u srpnju), a N a d n u debitanta Zlatka Pavlinića u listopadu. Budući da se m aterijalni udio Republičkog fonda za unapređivanje kulturnih djelat­ nosti pokazao nedovoljnim za skupu realizaciju crtanih filmova, »Zagreb film« je na temelju ranijih iskustava (S tru č n ja c i, T o le ra n c ija ) počeo sklapati sve više povoljnih koprodukcijskih aranžm ana s partnerim a iz inozemstva, od kojih je svaki jamčio punu stvaralačku samostalnost i dominantan status naših umjetnika. Tako je s tvrtkom »Corona cinematografica« iz Rima postignut sporazum о zajedničkoj realizaciji filmova Id u da ni, B ije g , M ačka, Z e m lja te Iz m e đ u usana i čaše, »Rinco Film« iz Münchena prihvatio je suradnju na Grgićevom K liz i pu zi, »Mc Grow-Hill — Contemporary Film« iz New Yorka postao je koproducent Plesa g o rila , a s moskov­ skom produkcijom »Sojuzmult film« ugovorena je zajednička proizvodnja Č udne ptice. Ta godina donijela je zapažene poene i veteranim a zagrebačkog crtanog filma. Tako je pariška Kinoteka organizirala svečanu retrospektivu opusa Vatroslava Mimice, a cr­ tani filmovi ovog autora prikazani su i na festivalu u New Yorku prilikom projek­ cije njegovog igranog filma K a ja , u b it ću te. Vukotićev S u ro g a t uvršten je u listo­ padu u specijalni program američke televizije pod naslovom Sedam c rta n ih film o v a — nosilaca »Oscara« koji je prikazan u cjelokupnoj mreži SAD i Kanade. U to vrijeme Vukotić je završio i svoj novi film O pera cordis, još jednu bogatu kombi­ naciju igranih i anim iranih prizora: na festivalu u Bergamu iste godine djelo je n a­ građeno nagradom međunarodnog žirija filmske kritike (FIPRESCI), jedinim prizna­ njem koje je dodijeljeno na smotri nakon ukidanja službenih nagrada. Do kraja 1968. završeni su još neki filmovi započeti prethodne godine, tako da se s novim ostvarenjim a na predikatizaciji krajem godine našlo devet crtanih filmova. U Komisiji koja je izvršila valorizaciju i raspodjelu sredstava predviđenih za stim ulira­ nje kvalitete sineasti su se opet pojavili u iznenađujućoj manjini. U konačnom poretku filmovi su ocijenjeni na slijedeći način: O pera cord is (predikat А-l) D. Vukotića: »Crtani film s elementima snimanog film a, djelo je očite autorske individualnosti, osebujnog stila, tehnike i pogleda na temu. Realiziran je na izrazito moderan način a li bez ikakve egzaltacije. O dlikuje ga intenzivnost doživljavanja, istinski humanizam, duhovitost, maštovi­ tost i duboka promišljenost koja se primjećuje u slojevitom značenju svakog gega. Označava novi stupanj u unapređivanju tehnike crtanog film a, vizuelno je vanredno efektan i origina­ lan. Predstavlja prim jer rijetke perfekcije na planu tonske obrade. Iskazuje izuzetnu um­ jetničku vitalnost autora.«

M r lja na s a v je s ti

(predikat A-2) D. Vukotića:

»Bravurozna kombinacija d viju raznovrsnih tehnika — tehnike crtanog i igranog film a. Sred­ stvima groteske izražava mučninu more i patnje, što predstavlja um jetnički pothvat izuzetne vrijednosti i težine. Ističe se jasnim i djelotvornim humanizmom u obradi teme. U svakom trenutku je uzbudljiv, kao cjelina predstavlja autentični osobni doživljaj, originalan je i teh­ nički perfektan.«

K a p e ta n A rb a n a s M a rk o

(predikat B-2) Z. Boureka:

»Crtani film likovno vrlo atraktivne i bogate fakture, ko ji predstavlja vrijedan i zanim ljiv pokušaj obrade nacionalnih povijesnih motiva kao i otkrivanja autentično nacionalnih likovnih struktura. V rlo »škrtom«, ali minuciozno izvedenom animacijom u impresivnoj scenografiji film iskazuje i autorovu užu film sku individualnost, ali dominacija liko vn ih elemenata nad filmskima i stanovite manjkavosti u naraciji narušavaju njegovu inače nedvojbenu vrijednost.« 230

Ы»**Ѵ

fvwydojr С .І «№ к і/

г

г f.*.

$#***■

**ψφ· '* »* WWWÎ*4

•Ь Ь «а Лгп.>)1 а»Ке ·:: ·.>- :· !&fo.ttóan^fe* aoá ii « aniíta ap-î acbitoîatMtSï* ot XäpeÜ Шса 1Ѵ*ш?аю S rryte and батЫшиН Filine

i

ШМњеиххЛМсиУтАп UK**í!&$\mi,X*«Vwk

New York siječnja škole crtanog film a

231

1968.

Muzej

moderne

um jetnosti:

velika

retrospektiva

zagrebačke

Montreal EXPO 67: Dušan Vukotić u društvu s Daveom Fleischerom, ocem Popaja

Opera cordis (1968)

Nedeljko Dragić Ekipa film a Između usana i čaše (s lijeva): režiser Dragutin Vunak, animator Zlatko Sačer, te crtač i scenograf Zvonim ir Lončarić Izm e đ u usana i čaše ( 1968) 233

Nedeljko Dragić: studija likova za film

dani (1968)

234

Idu dani

K re k

(1968)

(predikat B-2) B. Dovnikovića:

»Crtani film na gotovo već klasičnu temu о odnosu podređenog i pretpostavljenog, a li realizi­ ran vješto, v rlo duhovito, dosljedno, samo prividn o jednostavnom metodom, s nizom efektnih gegova. U poznatu temu autor u svakom trenutku neposrednošću i efikasnošću crteža i animacije udahnjuje novu svježinu.« K liz i p u z i

(predikat C-2) Z. Grgića:

»C rtani film čija je osnovna vrijednost u vrlo živom crtežu i dinamičnoj animaciji, kao i u pojedinim vrlo inventivno riješenim epizodama. Konačan efekt film a umanjuje i pretjerana dorečenost posljednje scene.« Iz m e đ u usana i čaše

(predikat C-2) D. Vunaka:

»Crtani film realiziran kao »in memoriam« pjesniku Frani A lfire viću. Z anim ljiv je, na mo­ mente i impresivne likovne strukture, dosljedan u izboru izražajnih sredstava,a li istovremeno i prilično razvučen i dosta nejasan vi svom narativnom sloju.« L e te ć i F a b ija n

(predikat C-2) Z. Grgića, B. Kolara i A. Zaninovića:

»To je simpatičan film za djecu i jedan u žanru ko ji je zapušten kod nas, pa s obzirom da ima i nekih pedagoških i kolorističkih vrijednosti, zaslužuje da bude stimuliran.«

Bez predikata ostali su D ija lo g Borisa Kolara i Ples g o rila debitanta Milana Blažekovića. 235

Zaključci Komisije izazvali su ovaj put znatno oštrije kom entare nego ranije. U p r­ vom redu zbog' toga što je naknadnim smanjenjem sredstava predviđenih za predikatizaciju poremećen redoslijed koji bi vrijednosti zauzele izvan takve granice: visina raspoloživih sredstava izravno je utjecala na visinu dodijeljenog predikata. I sama Komisija upozorila je na taj nedostatak u svom izvještaju: zbog toga su globalne pohvale upućene proizvodnji crtanog filma samo naglasile očigledno potcjenjivanje pojedinih dometa. U tijeku 1968. održane su na raznim m jestim a brojne m anifestacije vezane uz za­ grebački crtani film. Tako je na niškom festivalu glumačkih ostvarenja u rujnu pri­ ređena retrospektiva zagrebačke škole: u dva programa prikazano je petnaest filmova. Filmski klub iz Beča organizirao je posebnu projekciju »Kratki filmovi iz Zagreba« koja je sadržavala K r o t it e lja d iv ljih k o n ja , M u h u , R e z u lta t i Z n a tiž e lju . U travnju su najnoviji crtani filmovi prikazani u pet gradova Nizozemske, dok je u Stockholmu pod naslovom »U čast Zagreb filma« upriličena svečana projekcija osamnaest ostva­ renja. Izložba grada Zagreba organizirana u Beču, Bologni i Pragu također je pred­ stavila izbor najboljih ostvarenja iz povijesti zagrebačke škole. Sumirajući rezultate protekle godine, novi direktor »Zagreb filma« Milivoj Pogrmilović posebno je istakao napore na planu proširivanja i povećavanja produkcije: »Pretpostavljam da ćemo b iti u mogućnosti da do kraja godine proizvedemo oko 20 crtanih film ova, gotovo isto toliko dokumentarnih. Sve više razvija se i proizvodnja tzv. naruče­ nog film a (in fo rm a tivn i i naućno-popularni film o v i, film o v i namijenjeni ekonomskoj propa­ gandi i si.), pa smo početkom godine osnovali i posebni studio k o ji se bavi proizvodnjom ani­ miranog naručenog film a i pružanjem likovnih i grafičkih usluga za potrebe televizije i drugih naručilaca. 1 tu posebnu pažnju posvećujemo kva lite ti i originalnosti ostvarenja, i čini se da dobivamo rezultate ko ji utiru nove putove tom žanru, a i animiranom film u uopće. Nadam se da su ta naša nastojanja već zapazili gledaoci televizijskih emisija i publika u k i­ nematografima. Također nastojimo da u proizvodnju uvedemo što više novih, mladih kadrova, ali ne stihijno već postepeno, nakon neposrednog rada i usavršavanja u okviru Studija za crtani film .«

Tako je još jedna proizvodna sezona završena zadovoljavajućim rezultatima, bez ob­ zira- na brojne tekuće probleme. No ono po čemu će godina 1968. ostati ubilježena zlatnim slovima u povijesti zagrebačke animacije dogodilo se tek krajem godine: Od­ bor za Nagradu Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije na svojoj sjednici od 19. XI 1968. godine dodijelio je to najviše jugoslavensko priznanje »Zagreb filmu« i njegovom Studiju za crtani film »KAO POSEBNO DRUŠTVENO PRIZNANJE ZA STVARALAŠTVO I RAD OD OPĆEG ZNAČAJA ZA RAZVITAK SOCIJALIS­ TIČKE FEDERATIVNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE U OBLASTI FILMA (NA PO­ DRUČJU CRTANOG FILMA)«. Uz ostale Nagrade AVNOJ-a i ova je proglašena na Dan Republike, 29. XI 1968. godine. Bilo je to prvo priznanje te vrste dodijeljeno za dostignuća u oblasti filma. Diplomu s tekstom nagrade potpisao je predsjednik Odbora za Nagradu AVNOJ-a Rodoljub Čolaković. Svi domaći i mnogi strani listovi zabilježili su i opširno prokom entirali ovaj sigurno najveći uspjeh zagrebačke škole crtanog filma. Održane su brojne retrospektive, su­ sreti s umjetnicima, razgovori о problemima koji stoje pred kolektivom i njegovim daljnjim napretkom. Bilo je to zaista najim pozantnije priznanje kako cijelom podu­ zeću tako i svima koji su svoj talent ugradili u evoluciju ovog izuzetnog fenomena.

1969. Tako se u 1969. god. krenulo s novom stvaralačkom energijom i oduševljenjem. Već na samom početku godine učinjen je zanimljiv napor da se gledaocima pruži nov doživljaj: pokušalo se s lansiranjem kratkih, jednostavnih i duhovitih crtanofilmskih šala u trajan ju do jedne minute. Prvi takav eksperiment napravljen je s N o vo g o d iš­ njom, č e s titk o m Nedeljka Dragića koja je uključena u novogodišnji broj žurnala F ilm ­ ske n o vosti. 236

Reagiranje javnosti bilo je više nego afirmativno. Aleksandar Kostić zabilježio je u beogradskim V e č e rn jim n o v o s tim a : »Upravo u svom posljednjem broju Filmske novosti pokušale su da unesu osveženje koje jc prijatno iznenadilo bioskopske gledaoce — u žurnal je uključen anim irani film koji traje nešto manje od jednog minuta. Ovo delo Nedeljka Dragića na efektan način saopstava svoju tragikomičnu novogodišnju poruku. Aplauzima za ovakav potez odmah se priključuje i p i­ tanje — zašto ovakva saradnja žurnala sa zagrebačkim autorima crtanih film ova (čija dela inače po p ra vilu nemamo p rilik u da gledamo u biskopima) ne bi postala stalna? Zašto živa i aktuelna animirana karikatura ( za koju se inače u »Zagreb film u« interesuju i inostrani producenti žurnala) ne bi bila redovni i sigurno rado očekivani de о žurnala?.«

Nažalost, F ilm s k e n o v o s ti nisu raspolagale sredstvima potrebnim za nastavak sura­ dnje. No »Zagreb film« je ipak razvio proizvodnju tih kratkih crtanih šala i ubrzo na tom planu zabilježio izuzetan uspjeh. Tako je za festivale u Oberhausenu i Beo­ gradu Dragić završio još dva kratka ostvarenja — P e r aspera ad a stra te S tr ip tiz — koja su na svim projekcijam a burno pozdravljana, osjetno pridonijevši općem dojmu о superiornoj duhovitosti zagrebačkih autora. Tijekom godine na ovom području okuša­ li su se i drugi autori: Zaninović (A h ovo), Pavlinić (Rom eo i J u lija « , »?«, M ise rere), Blažeković (Ica ru s, NO 412-676, !), Dovniković (O ra to r, Ic a ru s I I) , Vunak (D ija lo g ) i drugi pokazali su kako u improvizaciji od šezdesetak sekundi jednostavnim crtežom mogu ostvariti vrijednosti sasvim ravnopravne ostalim svojim kreacijama. Beogradski festival pom aknut je te godine u drugu polovicu travnja te su zagre­ bački um jetnici najprije nastupili u Oberhausenu: Nedeljko Dragić ondje je osvojio drugu nagradu svojim novim filmom Id u d a ni, po općem mišljenju jednim od najve­ ćih dometa cjelokupne zagrebačke škole. U travnju je Komisija za ocjenu kratkom etražnih filmova Republičkog fonda za una­ pređivanje kulturnih djelatnosti obavila naknadnu predikatizaciju filmova zapo­ četih u 1968. koji su završeni u prvom kvartalu 1969. godine. Na vrhu liste crtanih filmova našao se N. Dragić sa predikatom А-l uz obrazlo­ ženje: »Crtani film Idu dani djelo je osebujne autorske individualnosti, djelo stilski različito, duho­ vito, inventivno ostvarenje, koje se odlikuje specifičnim ugođajem, zasebnim u našoj crtanoj p ro d u kciji.«

Ostale predikate dobili su filmovi M a la sire n a A. Marksa i V. Jutriše (В-l), Na dnu Z. Pavlinića (C-2), S tru č n ja c i B. Kolara (C-2) te V je tr o v ita p rič a (C-2) i M ae stro К о к о (C-2) Z. Grgića, B. Kolara i A. Zaninovića. U zaključku Komisija je navela: »Proizvodnja crtanih film o va kreće se uglavnom u poznatim okvirim a, što naravno nije ne­ gativna karakteristika: zavidni zanatski nivo, majstorstvo u anim aciji, briga za likovnu kom ­ ponentu film a, tehnička perfekcija. Što se tiče sadržajne komponente film ova, autori ostaju kod svojih preokupacija.«

Nešto prije festivala u Oberhausenu jugoslavenski um jetnici pozvani su da prikažu specijalan program svojih filmova na festivalu čehoslovačkog kratkometražnog filma u Karlovym Varyma. Za tu priliku odabrano je pet crtanih ostvarenja: K a p e ta n A r ­ banas M a rk o , L e te ć i F d b ija n , M r lja na sa vje sti, O pera cord is i O tk r o v ite lj. Za XVI. Festival jugoslavenskog dokumentarnog i kratkometražnog filma završeno je još nekoliko filmova. Pošto je te godine ukinuta službena selekcija i producentima prepušten izbor djela za festival, »Zagreb film« je na smotru prijavio jedanaest ostva­ renja. Beograd je postao poprištem novog trijum fa anim atora: Id u d a n i Nedeljka Dragića osvojili su »Grand-prix«, nagradu izvan kategorija za najbolje djelo festivala, a O pera cord is Dušana Vukotića zauzela je prvo mjesto u kategoriji crtanog filma. 237

Zaključci su bili jednodušni: zagrebačka škola suvereno stoji na vrhu cjelokupne ju ­ goslavenske kinematografije. Uočavajući inflaciju prom ašaja i evidentnu krizu koja hara kratkom etražnom produkcijom, kritičari nisu propustili da zabilježe superiornost ovih rem ek-djela nad svim ostalim dometima. Tom prilikom Ranko Munitić je zaključio: »1 na kra ju , što reći? Jednu v rlo jednostavnu stvar: nije nimalo čudno da su brojni crtani film o v i u slojevitosti svoje poetske imaginacije rekli о ovom našem svijetu i životu mnogo vise nego svi dokumentarci zajedno. Crtež je nadvladao živu sliku. I to ne zato sto anim atori govore putem pojmova i ideja dok su dokumentaristi sputani (!) konkretnim detaljem, ne zato sto je crtani film po svojoj p riro d i sintetskiji medij, n iti zbog toga što su n jih o vi sklo­ povi bogatiji, a tra k tiv n iji i dinam ičniji. Razlog, pravi, samo je jedan: zato što je u tim dje­ lima do kraja ostao aktivan onaj skriveni stvaralački nerv k o ji smisao umjetničke kreacije ne traži n iti pronalazi u elementima izvan njene poetske životnosti.«

Slobodan Novaković napisao je: »U kratko rečeno, C R T E Ž I su ovoga puta ubedljivo triju m f ovali nad D O K U M E N T I M A (a taj uticaj crtanih film o va snažno se osetio i u kratkim igranim i eksperimentalnim film ovim a).«

Nedeljko Dragić postao je sineast godine. Id u d a n i , P e r aspera ad a stra i S tr ip tiz postali su simboli novog uspona i avangarde originalnosti zagrebačke škole. Mira Boglić ovako je sažela značaj tih djela: »Da prava umjetnost ima za sve pravu riječ, da je ona uvijek na pravoj strani, da je m i­ moilaze nesporazumi i da je sposobna da u trenutku prave humanističke identifikacije pod is­ tom kapom ujedini sve razvijenije ljudske jedinke, na zajedničkom valu, dokaz su na ovom festivalu Dragić evi crtani film o vi. B ili su to zaista nepatvoreni biseri u kojima je uvijek bilo i zrno istinite gorčine. 1 onda kad pokazuje da se u striptize ti krije obična, dobroćudna kravica, i kad pokazuje da je ruka pomoćnica često ona koja — ubija, il i kad radi čitavu dramu о traumama današnjeg čovjeka, D ragić je ne samo duhovit već i dubok, i čini mi se da se uzalud trude svi oni k o ji žele da ga proglase etiketom neke nove idejne i estetičke škole u našem kratkometražnom film u . Jer, njegov je izvo r kristalno čist, on se nalazi u najboljoj tra d ic iji zagrebačke škole crtanog film a koju je D ragić , dakako, svojim ličnim senzibilitetom i znanjem doveo do profinjenih va rija n ti, a one uvijek, dakako, nalaze hrane u svemu onome što autor vid i, doživljava i percipira. 2a njega, kao i za ostale autore ove škole, priče se nalaze na do­ hvat ruke i nije im potrebno da ih traže u literaturi. Napokon, Dušan V ukotić daje još jedno svjedočanstvo svojih plodnih traganja i u svom lijepom film u Opera cordis pokazuje visoku likovnu kultu ru i majstorstvo oskarovca.«

Spomenimo da je Vukotiću za O p e ru co rd is tada pripala i Nagrada grada Zagreba za 1968. godinu. Taj film osvojio je zlatnu m edalju na festivalu u A tlanti na kojem je Srebrnom medaljom nagrađeno Ja je Vatroslava Mimice.

238

U 1969. godini »Zagreb film« realizira još jedan zanimljivi pokušaj da svoja dosti­ gnuća predstavi gledaocima na nov, orginalan način: početkom siječnja organizirana je prva a krajem veljače druga »Zagrebfilmijada«, priredbe posebnog programa u kome su se pored filmova našle i baletne točke, nastupi poznatih glumaca i pjevača, duho­ vite upadice i različita iznenađenja. Ta efektna varijanta happeninga odmah je naišla na dobar prijem kod gledalaca, kritičara i sineasta: pokazalo se kako obična projek­ cija uz malo truda može prerasti u samosvojni kulturni čin. Na prvoj »Zagrebfilmijadi« prikazani su L e te ć i F a b ija n , K re k , O pera cordis, K liz i a na drugoj V je tr o v ita p rič a , S tru č n ja c i, Id u da n i, S t r ip ­

p u z i i P e r aspera ad astra, tiz i Ples g o rila .

Bile su to istodobno i prve projekcije za javnost na kojima su prikazani filmovi iz serije B a lta z a r: na drugu »Zagrebfilmijadu« stigli su i predstavnici njemačkog koproducenta. Štam pa je čitavom poduhvatu poklonila priličnu pažnju. U tom se trenutku ostalih deset filmova serije još nalazilo u realizaciji što je odmah upozorilo na izuzetno značenje ostvarene suradnje: običaj je naime da se neka serija otkupljuje tek nakon što su završena sva djela. Producent »Windrose-Dumont Time« potpisao je međutim ugovor na tem elju Letećeg F a b ija n a i V je tro v ite p riče , uz predočenje ostalih knjiga snimanja. Evo što je о tome napisao Dražen Vukov Colić u V je s n ik u : »Zbog čega je tv rtk a »Windrose« tražila tako male garancije za tako velik posao? »Ne m o­ ram spominjati ugled zagrebačke škole crtanog film a u svijetu i »Oscara« sto ga je dobio Vukotić« — rekao je kom ercijalni predstavnik tvrtke Langbein na konferenciji za štampu, a na pitanje: Koja je glavna odlika ove filmske serije u svijetu dječjeg crtanog film a, dramaturg »Windrose a« rekao je: »U svijetu se mogu k u p iti američki dječji crtani film o v i — i to jeftino. No oni su manira i geg za gegom. Ova serija daleko je bliza dječjem gledanju svijeta, ona je nešto posebno. F ilm ovi о prof. Baltazaru b it će prikazivani na televiziji u boji između 7 i 8 sati navečer. Tako će ih moći vid je ti i djeca i odrasli, jer ne smijemo zaboraviti da to nisu samo film o v i za djecu.« T vrtka »Windrose« najveći je nezavisni televizijski producent u Zapadnoj Njem ačkoj; to je ugledna, odlično stojeća i razgranata firm a koja se osim film om bavi i izdavanjem knjiga о umjetnosti, a u zajednici s američkim kapitalom izdaje poznate svjetske revije Time i Life. U ovom su poslu najvažnije njene odlične veze sa svjetskom tv mrežom te iskustvo i do­ bra volja u poslovima s Jugoslavijom. Prije ugovora oni su »testirali« svjetsku tv mrežu i dobili povoljne odgovore. O ni dobro znaju što je »Zagreb film « i već su snim ili jednu storiju о njegovu radu. Na zapadnonjemačkoj televiziji uspješno je prikazan i jedan film о k u l­ turnom životu Jugoslavije i nekoliko film o va о folkloru . Koprodukcija u seriji Profesor Baltazar nastavak je suradnje s Jugoslavijom. To je posao u k o ji oni ulazu novac, poslovno iskustvo i veze, a »Zagreb film « novac, film ove i um jetnički ugled. »Nema tako velikog producenta i nacionalnog tržišta ko ji bi sami sobom opravdali uspjeh jedne film ske serije« — kazu predstavnici »Windrosea«. Sve b ro jn iji evropski tv programi u boji traže sve više film ova — i to onih k o ji imaju nešto posebno, nešto što je »Zagreb film u« i donijelo svjetski ugled. Л 60°/о od budućeg pro fita ući će u kase »Zagreb film a«. Ova »Zagrebfilmijada« bila je dakle jedna od rije tkih kultu rnih priredbi kod nas koja je obilježena i značajnim poslovnim uspjehom.

Spomenimo da je serija prvi svjetski trijum f doživjela prije završetka realizacije: na festivalu u Chicagu (studeni) M ae stro К о к о nagrađen je »Srebrnim Hugom« kao n a j­ bolji zabavni film festivala.

239

Maska crvene sm rti (1969) — ekranizirani E. A. Poe 240

Per aspera ad astra (1969)

7Л

f je -

242

Tijekom 1969. godine završeni su i neki davno ranije započeti crtani filmovi: Mladen Pejaković dovršio je Z e m lju , kulturno-instruktivni film u kombinaciji dokum entarnih i anim iranih elemenata, Zvonimir Lončarić priveo je kraju rad na kolažu B ije g . N aj­ zanim ljivija je bila realizacija M aske crven e s m rti kojoj je Komisija za kratkom etražni film Republičkog fonda dodijelila sredstva još 1967. godine: ubrzo nakon početka koscenarist i glavni crtač filma Zdenko Gašparović otišao je u Kanadu, pa je njegov posao kao i korežiju filma preuzeo Pavao Štalter. Tražeći što savršenija i originalnija rješenja u transponiranju poetskog teksta E. A. Poea, Štalter je dugo eksperimentirao s mogućnostima i novim izražajnim dimenzijama kolaža: njegov crtež i scenografija u ovom filmu zaista su označili jedan od vrhunskih dometa zagrebačke škole. M aska c r ­ vene s m r ti dovršena je tek krajem 1969. godine, rezultat je uvelike opravdao uloženi trud i vrijeme. U prvoj polovici godine raspisana su i dva nova natječaja republičkog Fonda za do­ djeljivanje djelomičnih sredstava za realizaciju kratkom etražnih filmova. Na prvom natječaju u ožujku odobrena su i četiri projekta za crtane filmove (A rs g ra tia a rtis , Vukotića, P a u k Marksa i Ju triše te H a n ib a lo v e A lp e i V ik to ro v ja jo m a t iz serije о profesoru Baltazaru), a na drugom natječaju u svibnju još tri projekta te vrste (N a v r h u Pavlinića te H o ra c ije v uspon i pad i T e tke p le tk e iz serije). Sve to vrijem e sve se više razvijao i Studio za ekonomsku propagandu »Zagreb filma«: sve brojniji naručioci kratkih propagandnih ostvarenja za televizijski i filmski pro­ gram uočili su kvalitetu sadržanu u dugogodišnjim stvaralačkim iskustvima zagre­ bačke škole. Jer, proslavljeni autori bez ikakva su kompleksa prihvaćali svaku pri­ liku da se ogledaju s oživljenim crtežom: »mala forma« propagandnog filma ukazala se kao šansa da se kreativno ispuni vrijem e između dva »umjetnička« filma. S druge strane, »Zagreb film« je tako dobio široko područje za angažiranje novih, mladih ka­ drova .Uspjesi nisu izostali: sve je više narudžbi stizalo od najem inentnijih privrednih organizacija u zemlji i u inozemstvu. Vukotić, Marks, Kolar, Grgić, Dovniković, Blažeković, Pavlinić i drugi kreirali su efektna rješenja dokazujući kako animacija »pri­ mijenjena« u propagandne svrhe može pružiti kvalitetan doživljaj otkrivajući nove dimenzije neposrednog kontakta s gledaocem: tako je, na prim jer, Snažno ja je Bori­ vója Dovnikovića, anim irani kolaž u koloru izrađen po narudžbi »Agrokombinata« iz Zagreba postao jedan od najpopularnijih propagandnih filmova na tv i u kinemato­ grafu, dok je m ajstorski napravljen D v o b o j Zlatka Grgića (za poduzeće »Radonja« iz Siska) osvojio već spomenutu visoku nagradu na međunarodnom festivalu u Chicagu 1968. godine.

Pauk ( 1969) 243

244

Rad za trik-kam erom crtanog film a dugotrajan je i precizan posao: Ivan Hercigonja i Franjo Malogorski, dugogodišnji snim atelji crtanih film ova 245

Miserere (1969) The Apple (Jabuka) (1969) Noblesse oblige (1969) D ijalog (1969)

Orator (1969) 246

Uspjeh se ponovio i u domovini. Kao prateća m anifestacija međunarodnog simpozija privrednih propagandista na Bledu je početkom studenog održan Prvi nacionalni fe­ stival propagandnog filma. Različiti producenti i naručioci prijavili su 45 propagan­ dnih filmova i televizijskih spotova. Na kraju festivala podijeljene su i četiri nagrade uredništva časopisa P riv re d n a pro p a g a n d a za različite kategorije prikazanih ostva­ renja. Sve četiri nagrade osvojili su autori »Zagreb filma«, i to: serija L e u t m a g n e tic Dušana Vukotića (narudžba »Saponije« iz Osijeka) u kategoriji crno-bijelog igranog filma, D v o b o j Zlatka Grgića (narudžba »Radonje« iz Siska) u kategoriji crno-bijelog animiranog filma, OTC Vukotića (narudžba »Plive« iz Zagreba) u kategoriji igranog filma u boji, a Snažno ja je Dovnikovića (narudžba »Agrokombinata«) u kategoriji ani­ miranog filma u boji. Tako je »Zagreb film« na još jednom području dokazao svoju apsolutnu stvaralačku superiornost. Zanimljivo je da gotovo ni jedan jugoslavenski list nije zabilježio ni prokomentirao taj uspjeh. Razgovarajući s Andrijom Karafilipovićem za G las S la v o n ije , Dušan Vukotić ovako je objasnio svoj vrlo uspjeli zahvat u to osjetljivo područje: »Naručeni film , il i kako ga popularno zovu — reklamni film — nije već odavno samo v u l­ garno sredstvo uvjeravanja i navođenja na kupnju određenog artikla. Već dugo u svijetu ta vrsta postoji kao samostalna stvaralačka grana, kao područje na kome se susreću vrhunski um­ jetnici i kreatori. N ije pitanje u tome kakav film radite, hoćete l i ga nazvati um jetničkim , autorskim, reklamnim il i nekako drugačije. Problem je u kontaktu s m aterijalom , problem je u onom ito zapravo želite. Pa kad čitavo društvo osjeća potrebu za ku ltu rn ijim vidom sirenja određenih spoznaja, kad se privreda ne okreće vise jalovim zanatlijama već svoj rast zasniva na uključivanju pravih stvaralačkih snaga — zašto onda da i m i ne izađemo iz akademiziranih okvira profesije i ne ponudimo p ra vi dizajn, pravu kreaciju i u toj vrsti? Zašto da televizijski i film ski gledalac susreće u dvoranama i na malom ekranu nijeme i sirove reklame kad tih tridesetak sekundi može za njega postati d o življa j podjednako atraktivan i za n im ljiv kao i gledanje svakog vrijednog ostvarenja?«

Spomenimo republičkog dnom inutna sredstva za

i nove projekte koji su krajem godine odobreni na zadnjem natječaju Fonda, prve elemente za stvaralački ciklus 1970. Pored dva kratka jefilma (O ra to r Dovnikovića i Ic a ru s Blažekovića) dobivena su djelomična S vra b Grgića, T u p -tu p Dragića, L ju b it e lje c v ije ć a Dovnikovića te za M a r tin a na v r h u Grgića, Kolara i Zaninovića — posljednji od dvanaest filmova iz serije о profesoru Baltazaru. Na tem elju tako stečenog iskustva »Zagreb film« je odlučio da u zajednici sa zainteresiranim partnerim a iz inozemstva nastavi s proiz­ vodnjom crtanofilm skih serija. Također su pronađeni i novi modaliteti poslovne i stvaralačke suradnje s televizijom, a zanimljiv eksperim ent ostvaren je kroz seriju slikovnica prema pojedinim dječjim crtanim filmovima (P o sje t iz s v e m ira , M a li v la k , M ra v d o b ra srca, P rič a bez veze itd.) u izdanju zagrebačke »Školske knjige.« Spo­ menimo da je u okviru »Tjedna jugoslavenskog filma« koji je krajem studenog odr­ žan u New Y orku prikazan i bogat program crtanih filmova: O pera c o rd is, Id u d a n i, P e r aspera ad astra, T o le ra n c ija , K a p e ta n A rb a n a s M a rk o , V je tr o v ita p rič a , О r u ­ pa m a i čep ovim a i K re k .

Konac godine označio je još jedan izuzetan trijum f: Dušan Vukotić nagrađen je za svoj opus najvišom jugoslavenskom nagradom, Nagradom AVNOJ-a, koja mu je do­ dijeljena »KAO POSEBNO DRUŠTVENO PRIZNANJE ZA STVARALAŠTVO I RAD OD OPĆEG ZNAĆAJA ZA RAZVITAK SOCIJALISTIČKE FEDERATIVNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE U OBLASTI FILMA.« Tako je, nakon kolektiva Stu­ dija za crtani film »Zagreb filma«, ovaj značajni autor postao drugi dobitnik v r­ hunskog jugoslavenskog priznanja za dostignuća na planu filmske umjetnosti. 247

Tekstovi kojima je u proljeće 1969. Međunarodno udruženje anim atora (ASIFA) ispunilo prvi broj svog novog biltena, kompletno posvećen zagrebačkoj školi, dobili su konkretnu potvrdu osnovnih zaključaka: um jetnici oživljenog crteža iz Vlaške ulice ponovno su se afirm irali kao avangardna struja čije kreacije uvelike određuju povijest estetike kako jugoslavenske tako i svjetske kinematografije. Neposredan razvoj događaja pokazao je, međutim, da slava protekle godine počiva uglavnom na ranijim uspjesima: Komisija za predikatizaciju filmova snimljenih tijekom 1969. koja je svoj rad zaključila u siječnju 1970. nije obradovala um jetnike animacije. Tek predikatom »B—2« stim ulirani su filmovi M aska crven e s m rti i O T C (naručeni film koji je za »Plivu« realizirao Vukotić) dok su predikat »C—2« dobili P a u k , B ije g , M a r tin na v r h u , R ođendanska p rič a te mini-filmovi — Blažekovićev Ic a ru s , Dovnikovićev O ra to r i Dragićev P e r aspera ad astra. U objašnjavanju situacije Komisija je bila kratka ali oštra: »Kao jedan od razloga za devalvaciju umjetničke vrijednosti prošlogodišnje proizvodnje kratkom etražnih film o va , k o ji je možda presudniji od ostalihj su reklam ni film o v i , kao i naručeni film o v i k o ji zbog m aterijalnih razloga zacijelo tjeraju producente da mnoge snage iskoriste u tom pravcu , pa se i za njih kratkom etražni film kao umjetničko ostvarenje ja vlja tek kao drugorazredni za d a ta k . . . Ova potonja opaska posebno je dokazljiva u animiranom film u. Serija Baltazar zauzela je naporom proizvođača v ivse od polovice njegovih kapaciteta — a rad za televiziju , čak i vise od dvije trećine njegovih ljudskih i tehničkih kapaciteta. Ovo stanje zadaje opasan udarac proslavljenoj školi animiranog film a. Ona je već u deklinacijiy a p rije ti jo j daljnje silaženje i postolja do kojeg se dovinula. Kako je anim irani film predstav­ ljao kulturnu vrijednost prvog reda, komisija je sa maksimalnom žalošću konstatirala de­ valvaciju bas u toj kategoriji kratkom etražnih film o v a .Ezopova basna postala je u Bourekovoj v iz iji izuzetno film sko djelo prožeto modernim duhom i senzibilitetom. G rafička rafiniranost i bogatstvo likovne invencije u Bourekovom film u projiciraju slike jednog autentičnog i originalnog unutarnjeg svijeta. Mačka je nadah­ nuta tajanstvom neke čudne morbidne erotike, koja je istodobno natopljena strasnom senzual­ nošću i ohlađena cinizmom tragičnog saznanja о beznadnoj ljudskoj osamljenosti, о nemo­ gućnosti ljubavi. U suvremenom izrazu zagrebačke škole crtanog film a, Bourekova Mačka utire put prema obzorima novih i neotkrivenih izražajnih mogućnosti.« Ecce hom o

Marksa i Jutriše dobio je predikat »A«:

*Ecce homo je po mišljenju Komisije jedno od najboljih ostvarenja hrvatskog crtanog filma. Tema je film a prisutnost čovjeka u svijetu, prisutnost od začeća do iščeznuća. Likovna je predodžba teme film a maksimalno jednostavna, originalna i krajnje komunikativna. Predodžba čovjekove prisutnosti u svijetu ima u ovom film u i svoju filo zofijsku , egzistencijalističku i kozmologijsku produbljenost. Najveća je vrijednost film a ipak u autorovom stavu prema temi, u stavu k o ji zrači toplinom i ko ji je učinio da se slijed predočenih egzistencijalnih faza čo­ vjekova života ne doim lje kao shematski »pogled odozgo«, nego kao m editativna poema о čovjeku.« 257

Mačka

(1970)

Predikatom »A« nagrađen je i Grgićev R ib o lo v : »Karakterističan »raščupani« Grgićev crtež, k o ji zahtijeva v rlo vještu i modernu animaciju, u scenariju m in i-film a Ribolov našao je izvrsnu podlogu za ostvarenje koje se bez oklijevanja može nazvati savršenim prim jerom onoga što suvremena animacija ovoga žanra može danas u svijetu pru žiti. Kako je u slučaju Ribolova Grgičeva scenaristička duhovitost zbilja i na nivou njegova crteža i animacije, ovo djelce kruna je cjelokupne prošlogodišnje proizvodnje m in i-film o va u Zagrebu.«

Predikat »B« dobili su V rije m e v a m p ira , Duša, L ib e ra to r i V o lite se, ne r a tu jte , a predikat »C« U p a u k o v o j m re ži, K o le k c io n a r, O gledalo te M o litv a (mini-film debi­ tanta Radivoja Gvozdanovića), O gledalo, R upa i V iv e la lib e rté .« U svojim zaključcima, Komisija je ostala dosljedna vrijednosnoj selekciji: »Poslije nekoliko godina stagnacije najznačajniji dometi su postignuti na području crtanog film a ko ji je porastao kvalitetom i osvajanjem novih tematskih područja, i na ovom mjestu ističemo nadprosječnu vrijednost film o va Mačka, Ecce homo, kao i svježinu koju je svojim specifičnim humorom unio u zagrebačku školu crtanog film a film Vrijeme vampira. Takozvani m ini crtani film o v i, k o ji su se p o ja v ili prije dvije godine u pro izvo dnji Studija crtanog film a, u protekloj godini potpuno su a firm ira li crtački i scenaristički žanr. U svojim najboljim ostva­ renjima autori ovih film ova uspjeli su se uzdići iznad razine običnog vica i dovinuti se do određene humane poruke. Karakteristično je da autori — k o ji su, recimo, u seriji о Baltazaru za ta jili svoje osobenosti — baš u ovom kratkom žanru imaju šansu da nastupe kao kompletni stvaraoci i to je vjerojatno jedna od tajn i uspjeha cijele ove »mini proizvodnje.« 258

Snimanje glazbe za crtani film veoma je precizan posao: snimanje u tonskom stu­ diju JADRAN FILMA Vrijeme vampira (1971)

Borivoj Dovniković Manevri (1971) Kolekcionar (1971)

259

Ribolov (1971) Molitva (1971) Kapa (1971) Crtež Vlade Kristla iz knjige snimanja za film Čarobni zvuci

'I

Reklamni spotovi: Zlatko Pavlinić Zlatko Grgić

260

i u

rx