Toponomastička početnica - Osnovni pojmovi i metoda terenskih istraživanja 9537237818, 9789537237813 [PDF]

Zitiervorschau

Vladimir Skračić Toponomastička početnica Osnovni pojmovi i metoda terenskih istraživanja

Posebna izdanja Centra za jadranska onomastička istraživanja Knjiga 1

Vladimir Skračić

NAKLADNIK

UREDNIŠTVO

Sveučilište u Zadru Centar za jadranska onomastička istraživanja

Vladimir Skračić, Dunja Brozović Rončević, Slobodan Čače, Emil Hilje, Josip Lisac, Milenko Lončar, Damir Magaš, Kristijan Juran, Ante Jurić, Nikola Vuletić

Toponomastička

ADRESA UREDNIŠTVA

pocetnlca

ZA NAKLADNIKA

Ante Uglešić, rektor POVJERENSTVO ZI\. IZDAVAČKU DJELATNOST SVEUČILIŠTA U ZADRU

Srećko Jelušić (predsjednik), Robert Bacalja, Nedjeljka Balić-Nižić, Valerija Barada, Vera Ćubela Adorić, Stjepan Jagić, Marija Jakovljević, Mira Klarin, Anamarija Kurilić, Milenko Lončar, Goran Lovrić, Marko Lukić, Brunislav Marijanović, Zdenka Matek Šmit, Jozo Rogošić, Vladimir Skračić, Maša Surić, Nikica Uglešić, Pavuša Vežić, Vani Roščić, Nada Zgrabljić Rotar, Snježana Zorić Hofmann

Sveučilište u Zadru, Centar za jadranska onomastička istraživanja Trg kneza Višeslava 9 23000 Zadar, Hrvatska Tel. +385(0)23/200-826 E-mail: [email protected]

Izdavanje ove knjige financijski je pomogao Grad Zadar

v

•

Osnovni pojmovi i metoda terenskih istraživanja

RECENZENTI

Slobodan Čače, Ante Jurić LEKTORICA

Ankica Bralić GRAFIČKO OBLIKOVANJE

Ljubica Marčetić Marinović PRIJELOM

Grafikart d.o.o. TISAK

Zrinski d.d.

CIP-Katalogizacija u publikaciji Znanstvena knjižnica Zadar . UDK 811'373.21(075.8) SKRAČIĆ, Vladimir Toponomastička početnica: osnovni pojmovi i metoda terenskih istraživanja / Vladimir Skračić. - Zadar: Sveučilište u Zadru, Centar za jadranska onomastička istraživanja, 2011. -196 str.; 24 cm.­ (Posebna izdanja Centra za jadranska onomastička . istraživanja; knj. 1) Bibliografija. ISBN 978-953-7237-81-3 131011013

SVEUČILIŠTE U ZADRU, Zadar

2011.

Proslov

II

I.

Uvod

17

LI. 1 . 2. 1.3· 1.4·

Vidi čuda: to je onomastika! Toponomastička početnica Vlastito ime - temeljna ljudska potreba Sveučilište u Zadru - onomastički centar Hrvatske

17 18 21 23

2.

Pogled na jadranska toponomastička istraživanja

25

2.1. 2.2. 2·3· 2·3·1. 2.3.2. 2·303-

Jadran i otoci - dobro mjesto za toponomastička istraživanja Stanje istraženosti otočne i obalne toponimije Jadranski toponomastičari Petar Skok Prvi terenski toponomastičari Petar Šimunović

25 26 27 28 30 31

3·

Onomastičke discipline

33

3·1. 3 · 1.1. 3.2. 3033·3·1. 3·4·

Toponomastika Toponomastika: primarno jezična disciplina Onomastika Antroponomastika Pogled na nastanak imenske formule Krematonomastika

33 35 36 37 40 41

4·

Toponomastika prema drugim znanostima i disciplinama

47

4·1. 4·1.1. 4·1.2. 4·1.3· 4·1.4· 4.2. 4. 2. 1 . 4. 2.2. 4.2.3 . 4.2.4. 4.2.5. 4.2.6.

Toponomastika prema drugim jezičnim disciplinama Toponomastika i etimologija Toponomastika i standard - etnici i ktetici Toponomastika i dijalektologija Toponomastika i leksikografija Toponomastika prema nejezičnim znanostima i disciplinama Toponomastika prema povijesnim znanostima Toponomastika prema topografiji Toponomastika prema geografiji Toponomastika/toponimija prema kartografiji Toponomastika i etnologija Toponomastika u praksi

47 48

5·

Osnovni (top)onomastički pojmovi

77

5·1. 5.2. 5-3. 5-45·5· 5.6.

Lingvistički znak: toponomastički znak Onim: apelativ, ime: naziv Vlastito ime: osobno ime (Top)onimski lik: (top)onimski sadržaj Toponimizacija:·detoponimizacija ili apelativizacija (reapelativizacija) Referent

77 80 82 83 84 86

sr

56 57 58 59 63 65 67 69 72

5·7· 5.8. 5·9· 5.10. 5 . 1 1. 5 . 1 2. 5.13.

Jezična zajednica Imenodavac Iradijacijski centar / toponomastičko ishodište Motivirano: oktroirano. Što je "sadržaj" toponimskoga lika - identifikacija Kako se predstavlja referent na karti - ubikacija "Mikrotoponim" i "mikrotoponimija"

89 90 92 93 97 98 1 00

6.

Toponomastička polja

1 03

6.1. 6.1.1. 6. 1 . 1 . 1. 6. 1 . 1 . 2. 6·1.1.3 · 6·1.1.4· 6·1.1.5· 6.1.1.6. 6·1.1.7· 6.1 . 1 . 8. 6. 1.2. 6. 1.2. 1 . 6. 1.2. 2. 6. 1.2·3 · 6.1.2·4· 6.1.2·5· 6.1.2.6. 6.2. 6.2. 1. 6.2.2. 6.2· 3 · 6.2·4· 6.2·5· 6.2.6. 6.2·7·

Pogled na kopno Prirodni referenti Voda Uzvisine T lo (krš) Biljke Kopnene životinje Ptice Morski organizmi Vjetrovi (i strane svijeta) Ne-prirodni (artificijelni) referenti (artefakti) Prirodno-povijesne i administrativno-političke cjeline i zajednice Naseljena mjesta Sakralni i slični objekti Dijelovi naselja Imena ljudi (u toponimima) Egzonimi Podmorje, more, obala i otoci Mora i oceani Otoci Obalna crta Rtovi Uvale Morski prolazi Morsko dno

1 04 1 04 1 04 1 06 108 I09 110 112 112 I I4 I I4 l IS II7 II7 I I9 1 20 121 1 24 125 1 25 1 26 127 1 27 128 1 28

7·

Metoda Centra za jadranska onomastička istraživanja

1 29

7·1. 7·1.1. 7·1.2. 7·1.3· 7·1.4· 7.2. 7037-47·S.· 7.6.

Korpus Korpus suvremenih toponima Korpus povijesnih toponima Organizacija i prezentacija korpusa suvremenih toponima Organizacija i prezentacija korpusa povijesno potvrđenih toponima Povijesne karte i katastarske mape Ankete Prijenos podataka u grafički sustav i pitanje velikoga slova Toponomastičke karte Kazalo suvremenih toponima

13 I 131 133 135 139 143 1 46 ISO 152 155

8.

Nastajanje vlastitog imena - Pravilnosti u oblikovanju toponimskih likova

8.1. 8.2. 8· 3 · 8·4· 8·5· 8.6. 8·7· 8.8. 8·9· 8.10. 8. 1 1.

Isto i različito Karakteristični sem kao poticaj Prostorna distribucija toponimskih likova Opozicija kao poticaj .u nastajanju imena Važnost referenta potvrđena u izboru jezika Važno i nevažno na semantičkoj i tvorbenoj razini Imena nevidljivih ili slabo vidljivih referenata Fonetskom analizom do starosti toponimskoga lika Važnost referenta potvrđena gramatičkim rodom - veliki otoci Važnost referenta potvrđena gramatičkim rodom - mali otoci Važnost referenta i duljina toponimskog lika

157

Dodatak

181

Portret autora: kako sam postao toponomastičar? Onoma Zverinac Jedna rič Kako do padeža? Kurba oli je oli ni Sansigoti protiv svoje volje Garmenjak Zakopano blago Onomastičari tješitelji Bilješka o autoru

181 1 84 185 1 86 188 188 189 191 192 193 195

Proslov: Kako do zakopana blaga?

Treba li se baviti onomastikom i komu je to važno? Treba li se bavi­ ti umjetničkim stilovima, rijetkim biljnim vrstama, obrazovanjem stu­ denata, istraživanjem malih i pučinskih otoka, morskoga dna i rijetkih ostataka prošlosti? Što čini da se čovjek na kraju profesionalne karijere, s iskustvom neuspješnih obrazovnih i znanstvenih reformi, pokušava ba­ viti beskorisnim stvarima, objašnjavati svakom i na svakom mjestu zašto se upustio u "pisanje knjige" o vlastitim imenima, o pojavama i postup­ cima do kojih nikomu nije stalo? E, vidite - rekao bi onaj mudri hrvatski književnik - to su pitanja na koja nema odgovora! No, kada iziđemo iz filozofskog prostora i prepustimo se "svakod­ nevnom životu" istraživača, zaboravimo na pitanja o smislu ovoga i onoga, kad nas ponese posao i ljubav prema jeziku, prema baštini i dopustite da se izreče - prema domovini, jednostavno kažemo sebi: ovo treba učiniti! Postoje u Hrvatskoj i na Jadranu velika prostranstva koje nije do­ takla istraživačka ruka, postoje jezični prostori po kojima se jedva kre­ ćemo jer je sve zaraslo, a mi nemamo priručnog alata. Postoje j ezične i mnoge druge discipline poput toponomastike za koje se jedva zna . . . A mi na sve to nemamo odgovora. Neke od tih znanosti i disciplina čuvari su naše samobitnosti, naše prepoznatljivosti među narodima, rekao bih, našeg nacionalnoga ponosa - često neutemeljena kada se pogleda kako se prema njima odnosimo. Ova će knjiga biti posvećena jednoj od tih . "marginalnih" disciplina, koja, čini se, drži ključ za otvaranje trezora sa zlatnim polugama hrvatske jezične baštine. Ona, slikovito kazano, čeka mornare s grčkoga broda iz naše priče na kraju knjige. Ostanimo li metafori iako ono što slijedi nema prizvuk metafore. Da se pod blagom krije jezična ostavština naših predaka potvrđena u topo­ nimskim likovima, nije potrebno obrazlagati. Znao sam sa sigurnošću u kojemu je širem prostoru skriveno. Moje prirodno i jezično podrijetlo me

12

VLADIMIR SKRAČIĆ

TOPONOMASTIČKA POČETNICA

tamo odvelo. Čuvari trezora bili su već tada malobrojni, stari i umorni od čekanja. Srećom, nisu još bili sve zaboravili. Započeo je tako istražni postupak, razgovorom sa svjedocima, traženjem lokacija, izradom pre­ ciznih karata i uspostavljanjem korpusa. Dugi niz godina, sve do 2003, bio sam samostalan tragač. Tada sam uz pomoć dobrih ljudi sagradio novi brod za plovidbu. U njega su se, odmah nakon položene matrikule 2004, ukrcali mladi mornari koje sam sam izabrao i podučio plovidbi i smjeru potrage. Brzo su učili, mnogo brže i više nego se itko usudio nadati, dobili diplome i postali kapetani duge (znanstvene) plovidbe. Od 2006, kada smo iskopali prvo blago na otoku Pašmanu, okuŠali smo se gotovo svake godine na drugom otoku. Sada je prova usmjerena prema Kornatima i šibenskim otocima. * 'r *

Danas su svi nezadovoljni brigom za hrvatski jezik. Od onih koji jedva sriču rečenice do eksperata. Svakomu netko ili nešto smeta da svoj ideal o jeziku provede u djelo: jednima pravopisi, drugima nostalgičari za srp­ skohrvatskim, trećima službena obrazovna politika . . . No rijetko pitamo jesmo li učinili sve što do nas stoji da se to stanje promijeni. Jer, prostor jezika nije samo pravilno izražavanje, pravopis, nacionalni ponos . . . Pro­ stor jezika je veliko i široko polje i u njemu ima mjesta za svakoga. Iako se na razini redovne komunikacije tako ne čini, kad je riječ o jeziku, mnogo je toga skriveno i za redovitu upotrebu suvišno. Ja sam se odlučio za jedno od onih jezičnih polja koja su teško dostupna, a ponekad i nedostupna. Za toponomastiku, granu onomastike ili imeno­ slovija. Problem mog izbora nije u tome što bi vlastita imena bila nešto nevažno, već u tome što sam izabrao kao predmet istraživanja ona do kojih se najteže dolazi. Naime, unutar toga ogromnog kompleksa imena, koja se inače javnosti predstavljaju u desetosveščanim enciklopedijama, ja sam izabrao ona koja se odnose na najmanje referente i najteže dostu­ pne, poznate samo malim i često zapuštenim zajednicama na udaljenim jadranskim otocima. Odlučio sam ih oteti zaboravu i predstaviti javnosti koja, odmah to moram reći, nije za taj pothvat pokazala pretjerano zani­ manje. Tim imenima i tim zajednicama, zbog stanja u kojemu se nalaze, potrebna je posebna skrb, slična onoj koju civilizirane zajednice iskazuju prema manjinskim skupinama svih vrsta. Da bi se ona mogla pokrenuti i organizirati, trebalo je uložiti stanovit napor i stanovita sredstva. Neke od tih uvjeta sam ispunjavao po definiciji, neke sam osigurao uz po­ moć Sveučilišta, a neke tek treba osigurati. Među prvima, od onih koji su upadljivo nedostajali, bio je vodič kroz ovu lingvističku disciplinu

13

PROSLOV: KAKO DO ZAKOPANA BLAGA

i osobito njezinu metodu terenskih istraživanja. Ova Toponomastička početnica je posljedica toga nedostatka. O smislu i potrebi ovakva priručnika govori se na drugom mjestu u knjizi. Trebalo bi međutim reći nešto o naslovu. Oko njega sam se dugo mučio. Postojala je opasnost i još uvijek postoji da se on shvati krivo. Može se predbaciti: toponomastika je jezična disciplina koja ima svoju tradiciju i afirmirane autore u hrvatskom jezikosloviju te joj nisu potreb­ ni nikakvi priručnici, osobito ne takvi koji bi se zvali početnicom. Sve je to točno, međutim točno je i to da sam čitav svoj životni vijek proveo sa studentima svih (studijskih) uzrasta i nedvosmisleno utvrdio da na termi­ nološkom i metodolo škom planu u našoj disciplini vlada priličan nered! Gore od toga, unatoč genijalnim postignućima pojedinaca, ne postoji nijedno pregledno djelo za inicijaciju studenata i znatiželjnika. Pojava Uvoda u hrvatsk.o imenoslovije Petra Šimunovića u velikoj je mjeri po­ punila tu prazninu. U trenutku objavljivanja Uvoda ovaj je priručnik već bio u visokoj fazi dovršenosti i od njega nisam mogao odustati, tim prije što dvije knjige ne isključuju jedna drugu ni po pristupu ni po sadržaju. Stanje u toponomastičkim istraživanjima je tim teže što za topono­ mastiku nisu zainteresirani samo lingvisti. Njome se kao (za njih) po­ moćnom disciplinom koriste i geografi, i povjesničari, i etnolozi . . . , često slabo upućeni ili potpuno neupućeni u jezična pitanja, a osobito u speci­ fična pitanja toponomastičke terminologije i metode. Za razinu njihovih potreba i u želji da se osigura minimum terminološke i metodološke konzistentnosti, odlučio sam ovu knjigu nazvati početnicom. Nesumnjivo je - pokaže li se ovaj priručnik kvalitetnim kao što je to slučaj s Uvodom P. Šimunovića - da je on potreban iako sam po sebi neće osigurati kvalitetu onomastičkih istraživanja. Ako ni zbog čega drugog, potreban je zato što svaka znanost "koja drži do sebe" takvu knjigu mora imati u svojoj biblioteci. I više njih ako je moguće. A to se upravo dogodilo! Razumije se da su pravi razlozi mnogo dublji i njih sam već spomenuo. S obzirom na sretan razvoj događaja i sve bolju kadrovsku ekipiranost Centra za jadranska onomastička istraživanja, uvjeren sam da će se vrlo brzo pojaviti, pored izdanja iz biblioteke Ono­ mastica Adriatica, i nova izdanja iz teorijsko-stručne paradigme. '*�:- *

Ovo je mjesto u predgovorima knjiga na kojemu se izriču zahvale svima koji su pomagali. Nije nikada jednostavno! Uvijek postoji opasnost da se nekoga preskoči, nekomu ne da onoliko prostora koliko zaslužuje ili očekuje. Što se popis više širi, to opasnost postaje većom. Davno sam

14

VLADIMIR SKRAČIĆ

TOPONOMASTIČKA POČETNICA

shvatio, kao što sam već spomenuo, da je ovakva knjiga potrebna i već je prije nekoliko godina bila pred završetkom, odnosno pripremljena do onoga stupnja kada su koncepcija i struktura bile definirane i napisane. Upravo tada sam se našao na dužnosti koja nije trpjela značajniji rad na bilo kakvu drugom projektu. I sve je stalo. No sada više ne mogu odlagati. Došao sam do kraja radnoga vijeka i stalo mi je da na kraju profesionalne karijere "ostavim iza sebe" nešto korisno i praktično. Želio bih vjerovati da će to biti ovaj priručnik i da će to svojom kvalitetom potvrditi. U takvoj situaciji, obratio sam se svojim suradnicima za pomoć. Neće biti fraza ako kažem da se knjiga ne bi pojavila da njIh nije bilo. Iako je rukopis bio praktički gotov, nije bilo vremena za sve one poslove koji prate uređivanje rukopisa i pripremanje za tisak. Sve te poslove i mnoge druge koje ovdje ne spominjem izveli su moji suradnici, sada docenti, Ante Jurić i Kristijan Juran iz Centra za jadranska onomastič­ ka istraživanja, a pridružili su im se u pojedinim fazama uređivanja i suradnici Centra s drugih sveučilišnih odjela: Nikola Vuletić, Barbara Vodanović, Josip Faričić i Milenko Lončar. Hvala im svima, osobito re­ cenzentima Slobodanu Čači i Anti Juriću te lektorici Ankici Bralić. Godine 2007. napustio nas je naš poticajni suradnik, istraživač, promicatelj jadranske jezične baštine i prijatelj akademik Vojmir Vi­ nja. Objasnio sam u dodatku knjizi kako sam, zahvaljujući Profesoru, postao onomastičar. Moj skromni znanstveni život izravno je vezan za Profesorove znanstvene stavove i načela te osobito za ono načelo koje nije tako znanstveno, a moglo bi, se u ovoj prigodi patetično nazvati na­ čelom svih načela, a to je načelo Mediterana. Profesor je svoj Mediteran živio do posljednjeg dana života, a živi ga vjerujemo i danas ispod ne­ kog nebeskoga bora. Ovaj priručnik je mali zalog za njegovu besmrtnu mediteransku dušu. Želio sam da ova knjiga bude jednostavna i pristupačna. Njezino uporište je moje osobno nastavničko i stručno iskustvo, moje terensko iskustvo, a ako je dopušteno reći na ovakvu mjestu - i odraz moga ka­ raktera. Koliko zbog svoje ljubavi prema sinkronijskim i terenskim istra­ živanjima, prema empirijskim i racionalnim spoznajama, toliko zbog ljubavi prema slabijem - u konkretnom slučaju, prema toponomastici unutar jezikoslovlja - odlučio sam napisati jedan jednostavan i nadam se čitljiv priručnik iz toponomastike. Ovaj priručnik ide po rubu znanstvenosti iako problematizira većinu bitnih pitanja kojima se toponomastika kao znanstvena disciplina bavi. Malo ležerniji pristup kompenziran je na mnogim mjestima egzaktnim tekstovima koji prate teorijski dio razlaganja. Iskustvo me uči da svatko tko u istraživanju drži do sebe prianja uz znanstvenu strogost. Čuva se

PROSLOV: KAKO DO ZAKOPANA BLAGA

15

lake rečenice i odsutnosti znanstvenog aparata. To j e bez sumnje dobro i za znanost i za znanstvenika. S druge pak strane gotovo se ništa ne radi na popularizaciji znanosti. Neki smatraju da to nije ni potrebno. Ja tako ne mislim i jedan od razloga što knjiga ovako izgleda jest upravo poku­ šaj da se učini zanimljivom i za one koji nisu eksperti. Možda najviše za njih! Zbog toga sam u prilogu knjizi dodao nekoliko "onomastičkih " anegdota iz rane faze mojih terenskih istraživanja. Zadar, mjeseca siječnja 2011.

Autor

1.

Uvod

I. I. Vidi čuda: to je onomastika

Ja sam V ladimir Skračić. Voditelj sam Centra za jadranska onomastič­ ka istraživanja na Sveučilištu u Zadru. Ove dvije jednostavne rečenice sadržavaju stanovit broj vlastitih imena (Vladimir, Skračić, Sveučilište, Centar, Zadar), od kojih neka susrećemo i kao opće imenice (Sveučilište i Centar) a druga jedino kao imena, bilo antroponime (Vladimir i Skra­ čić), bilo kao toponime (Zadar) . Jednima je značenje prozirno (centar i sveučilište), a drugima, barem na prvi pogled, tamno (Vladimir,·Skračić, Zadar). Svima im je zajedničko da označavaju jednu jedinu osobu i ni­ jednu drugu, odnosno konkretnu stvarnost (određeno visoko učilište, jednu organizacijsku jedinicu, odnosno jedan grad). Specifičnost je ostalih imenica iz te rečenice u tome da one ne ozna­ čavaju neku konkretnu i samo određenu stvarnost, već da imaju opće­ prihvaćenu vrijednost za sve sudionike u jezičnom procesu i da ih u na­ čelu svi razumiju (voditelj, onomastički, jadranski . . . ). Analizirajući tako svaki izričaj ili napisan tekst došli bismo do zaključka da se sav leksik jednog jezika, s obzirom na to identificira li ili znači, individualizira li ili generalizira, može podijeliti na dvije velike klase: na onaj koji označava samo jednu stvar ili osobu i nijednu drugu (Jadran, Čiovo, Ankica, Kri­ stijan) i na onaj koji ima univerzalnu vrijednost, koji u svim situacijama označava svima uvijek isto: voda, otok, kamen, ptica, trava . . . Mi ćemo se u ovom priručniku baviti onom prvom skupinom u okviru znanstvene discipline koja se zove onomastika� a detaljnije jednom od njezinih grana - toponomastikom.

IS·

VLADIMIR SKRAČIĆ

TOPONOMASTIČKA POČETNICA

1 .2. Toponomastička početnica No, prije nego što pokušamo dati bilo kakav odgovor na pitanja što je onomastika, toponomastika i antroponomastika, treba odgovoriti na pitanje je li potrebna knjiga iz ove jezična problematike, i ako jest, zbog kojih razloga i kakva. Predajući Jadransku toponimiju na poslijediplomskim studijima Lin­ gvistika, Povijest hrvatskog pomorstva, Geografske osnove litoralizacije Hrvatske i Europski studiji: jezici i kulture u dodiru na Sveučilištu u Za­ dru, došli smo do nedvosmislena zaključka da u čitavoj hrvatskoj jeziko­ slovnoj literaturi ne postoji nijedan rad koji bi potpuno neupućenima na razumnom broju stranica objasnio elementarne podatke vezane uz ono­ mastiku uopće i jadransku toponimiju posebno te metode terenskih istra­ živanja u toponomastici. Suočeni s činjenicom da u malom broju sati koji je našem kolegiju stajao na raspolaganju ne možemo objasniti ni osnovne onomastičke termine, a kamoli se upuštati u analize i rasprave bilo kojega reda važnosti, odlučili smo napisati knjigu - početnicu iz onomastike - s osobitim obzirom na toponomastiku i to na njezin jadranski dio. Kada je obrada materijala za ovu početnicu bila u završnoj fazi, P. Šimunović je objavio Uvod u hrvatsko imenoslovIje. Prva nam je pomisao. bila, uz radost što se pojavila jedna takva knjiga, da je čitav posao koji smo dotada napravili, bio uzaludan. Ostvarilo se upravo ono što nas je potaklo na pisanje početnice. No, kao i kod većine djela koja je P. Šimu­ nović objavio, i u ovom dominira visokostručni i znanstveni pristup. Pe- . dagoško-metodološka komponenta, iznimno bitna za one koji bi se željeli uključiti u onomastička istraživanja - prvenstveno mislimo na studente i mlade znanstvenike - izostala je. Ne zato što autor Uvoda to ne bi bio u stanju učiniti, već vjerojatno zato što se nije našla na redu njegovih priori- . teta. To nikako ne umanjuje vrijednost Šimunovićeva Uvoda. Razlika je u količini informacija (u njegovu korist), u pristupu i ciljanoj publici. Smatrali smo, a smatramo i sada da bi ovakva knjiga mogla biti višestruko korisna, a najveću korist, kada se oduzme pedagoška i znan­ stvena dimenzija, vidimo u samoj činjenici njezina postojanja (ako do­ bije preporuku za objavljivanje). Postoji naime u našoj onomastici velik broj zaslužnih pojedinaca s vrhunskim dostignućima. U okviru časopisa Onomastica Jugoslavica (14 brojeva) i njegova nastavljača Folia ono­ mastica Croatica (18 brojeva do danas) obrađen je i značajan broj tema. Međutim, unatoč svim postignućima, ne postoji u ovom trenutku nije­ dan praktičan priručnik koji bi na jednom mjestu, na jednostavan i pre­ gledan način dao prikaz onomastike i specifično toponomastike: odredio njihovo mjesto unutar jezikoslovlja, opisao discipline, polja i metode

UVOD

istraživanja, predložio relevantnu terminologiju, dao upute za rad na terenu ili predstavio korištenje arhivske građe . . . Svi su naši onomastičari na neki način samouki. S rijetkim izuzet­ cima, svi su do svog onomastičkog statusa došli, da tako kažemo, zao­ bilazno, formirajući se samostalno ili preko onomastičkih tema iz opće lingvističke literature. Svi sli formirani bez priručnika, a kamoli udžbeni­ ka! Razumije se da to ni u kojem slučaju ne umanjuje vrijednost pojedi­ načnih rezultata, ali, isto tako, ne predstavlja put kojim treba ići, put koji bi osigurao studentima DIAKRONI}SKI PRISTUP ON OMASTICI i mladim znanstvenicima pouz­ dano uporište u onomastičkim i Opisujući toponimiju otoka Vrgade, otac hrvat­ toponomastičkim istraživanjima, ske onomastike Petar Skok jasno izriče svoj stav o tome koji je dio toponimijske građe lingvistički a svima koji iskažu zanimanje relevantan, a koji nije: za onomastiku, toponomastiku »Osim ova tri stara romanska toponima (Ši­ ili rad na terenu jednostavnu i pnata, Kokara i Sudujan, nap. a. ),' a prelazeći pristupačnu lektiru. Iako ovako preko recentnog talijanskog i lingvistički bezna­ uopćene tvrdnje izgledaju kao čajnog toponima Bašćun, Pod Bašćiinom (tal. fraza, pokazat će se da postoje bastione "bedem"), svi su ostali čisti hrvatski.« P. Skok, Slavenstvo i romanstvo na jadranskim brojna polja društvenoga, čak i otocima, str. 141. svakodnevnoga života, na koja Prije značajnijeg prodora i popularizacije sin­ se mogu primijeniti onomastičke kronijski orijentirane strukturalističke lingvisti­ spoznaje. S obzirom da topono­ ke, takvi i slični stavovi o "lingvistički beznačaj­ mastika nije čest nastavni pred­ nim toponimima" bili su sastavnim dijelom tada met na jezikoslovnim studijima, prevladavajućeg interesa za dijakroniju i, kao takvi, legitiman izraz tadašnjeg duha vremena. općenito se može reći da je i u Strukturalizam je u hrvatsku lingvistiku na veli­ inozemstvu interes za toponoma- ka vrata uveo tek Skokov učenik Vojmir Vinja. stiku uglavnom individualan te Primj enjujući svoje strukturalizrnom nadahnuto su rijetka mjesta na svijetu gdje uvjerenje o podjednakoj važnosti sinkronijskog se onomastikom bavi institucio­ i dijakronijskog, jezičnog i nejezičnog te formal­ nalno, barem kada je riječ o na­ nog i semantičkog u proučavanju leksičkih kor­ stavi. Novi, takozvani bolonjski pusa, Vinja je hrvatsku etimologiju, leksikologiju i onomastiku obogatio nizom kapitalnih naslova, način studiranja, otvorio je kate­ uvodeći kroz njih i nove metodološke standarde gorijom izbornih kolegija mnogo za njihovo proučavanje. prostora onima koji žele pouča­ vati i onima koji žele proučavati· Literatura SKOK, P., 1950, Slavenstvo i romanstvo na jadranskim toponomastičke teme. otocima, Jadranski institut JAZU, Zagreb. Stručno bavljenje onomasti­ VINJA, V., 1 993, Etimologija danas, u: Etimologija - Re­ kom vezano je gotovo u pravilu ferati sa Znanstvenog skupa o etimologiji održanog 4. i 5. lipnja 1 987. u Zagrebu, HAZU, Zagreb. uz interes za druge humanističke discipline, jezikoslovne i nejeziko-

20

VLADIMIR SKRAČIĆ

TOPONOMASTIČKA POČETNICA

slovne, za koje su ono'mastički lektologija, povijest, geografija itd.). S druge strane, bavljenje onomasti­ kom radi onomastike same vrlo je rijedak slučaj čak i među lingvistima, koji su po prirodi stvari najpozvaniji njome se baviti. Kada je stručna j avnost u pitanju, s pravom bismo dakle mogli ustvrditi da j e onomasti­ ka pomalo i svačija i ničija disciplina. Omiljeno humanističko voće onda kada služi kao potpora spoznajama u raznorodnim povijesno orijenti­ ranim istraživanjima, onomastika prestaje biti privlačna redovito onda kada toponimi, i imena općenito, prestaju biti ekskluzivni svjedoci jezič­ ne prošlosti, odnosno onda kada ih je potrebno proučavati 'sinkronijski, neovisno o njihovu povijesno-jezičnome kontekstu. Razl