Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora 9532121617, 9789532121612 [PDF]

Zitiervorschau

Nakladnik Golden marketing-Tehnička knjiga Jurišićeva 10, Zagreb

Za nakladnika Ana Maletić

Urednik Ilija Ranić

Recenzenti akademik Milan Moguš doc. dr. Anđela Frančić

Copyright ©

2005., Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb Sva prava pridržana ISBN 953-212-161-7

Petar Šimunović

TOPONIMIJA HRVATSKOGA JADRANSKOG PROSTORA

Golden marketing-Tehnička knjiga Zagreb. 2005.

Sadržaj

Uvod..............................................................

7

Zemljopisna imena kao spomenička baština materijalne i duhovne kulture..

13

U SVIJETU IMENA . .... . . ...... .. .... .... ... . ...... ... ... .......

35

S lojevitost istočnojadranske toponimije .. ... ........................

37

.

.

Onomastička svjedočanstva nakon hr vatske doseobe . .......... ... ..

49

Na marginama toponomastičkoga proučavanja Istarskog razvoda.. . . . . .

65

.

Krk,

Rab i Pag u svjetlu toponimije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75 .

Toponomastičke značajke dubrovačkoga otočja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107 Toponimi s dalmatskim pridjevom

san(c)tu(s) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123

Ustrojstvo toponima u bračkim listinama i njihova reambulacija . . . . . . . 131 Organiziranost toponima u otočkoj regiji.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139 Iz obalne toponomastičke "sinonimike" . ... . . .................. ..... 147 Nacrt tipološko-strukturalnih značajki istarske ojkonimije ............. 165 IME I NORMA. .......

: Rad JAZU 327, 1962, 237-280. Sustavno i pregledno izložio je kriterij stratifikacije našega romanstva P. Tekavčić, "O kriterijima stra­ tifikacije i regionalne diferencijacije jugoslavenskog romanstva u svijetu toponomastike� Onomastica Jugoslavica, VI, Zagreb 1976, 35-56.

19

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

II. 2.0. Vrlo je velik broj toponima nastao proprijalizacijom imenica koje izraža­ vaju mnogobrojna obilježja zemljopisnih objekata. Odabir značajki kojima se mo­ tivira ime povijesno je zadan, jer je ocjena određenog objekta uvjetovana prilika­ ma i vremenom. Obilježja objekta sadržana u imenu (izgled, smještaj, svojstva tla, obrada tla, rude, vode, biljni pokrov, privođenje tla kulturi, stočarstvo, tip nastam­ ba, veličina, udaljenost, odnosi prema drugim objektima u susjedstvu, vlasnost objekta itd.) važna su vrela saznanja drugim znanstvenim disciplinama. U starim urbarima i razvodima nalazimo mnoštvo imena iz kojih se očituju tragovi rodov­ skog uređenja, nastanak feudalnih posjeda, način prisvajanja zemljišta i promjene vlasništva nad njim, oblici ratarske, stočarske i druge privrede, stjecanje prava na ispašu, razmeđivanja posjeda, kulture koje se uzgajaju, ubiranje usjeva, tlaka, obli­ ci privatnog i seoskog vlasništva itd. U vremenu kad je vladalo pravo moćnika nad razvlaštenima osjećala se potre­ ba da se u srednjovjekovnim i�pravama (i kasnije) ozakoni stečeno stanje. Imena su pri tome materijalni dokazi i zato te isprave obiluju imenima.

Zemljopisni objekti su raznovrsni, unikatni izgledom i drugim značajkama.

za svoja imenovanja trebaju isto tako raznovrsna, neopetovana imena kojima puk

pronalazi značenjsku vezu riječi s obilježjima koja želi istaknuti kao značajna i kao razlikovna u zemljopisnim objektima. Bez imena naši bi zemljovidi bili siromašni­ ji, slijepi. Gradovi Dubrovnik, Mostar ili Čakovec na zemljopisnim �ama ozna­ čeni su istim okruglim znakom, ali imena njihova iskazuju kako svaki od tih gra­ dova ima svoj izgled, osobni biljeg, vlastitu dušu. Imena na kartama, tip slova i to­ pografski znakovi uz njih vrela su mnogih dopunskih informacija. Zemljovidi obavještavaju o položaju zemljopisnih predmeta na prikazanu pro­ storu i o njihovim odnosima. Vrste predmeta, morfološki oblici, naselja, zdanja, prometnice i njihovi tadašnji odnošaji uvjetovani su na zemljovidima vremenom, dakle tadašnjim povijesnim i društvenim prilikama. Predmeti se na tim davnim kartama unose svjesnim probirom tadašnjih kartografa. Pojedini od njih različito odabiru: neki crtaju luke, planinske masive, vrste drveća, vojnike. brodove, crkve, utvrde - sve do čega im je stalo da predoče. Sav splet tih plastično naznačenih oba­ vijesti bogate spoznaju i u današnjeg štioca o davno prikazanom prostoru i o vre­ menu kad ti zemljovidi nastaju. Razloge tog subjektivnogizlrOfaT prikaza, te mno­ gih dodatnih informacija na povijesnim zemljovidima, podjednako je teško odgo­ netati kao značenje i oblik u imenu, te razloge nastanka određenog imena i njego­ va pridruživanja dotičnom zemljopisnom objektu. To je razlog što sam u ovu knjigu uvrstio stare zemljovide od kraja xv. do kra­ ja XVII. stoljeća. Oni plastično, poput toponima, oblikuju davnu povijesnu sliku određenog grada ili kraja. Odgonetati valja zašto je tim pionirima jadranske karto­ grafije bilo stalo prikazati upravo onu crkvu, jako istaknuti upravo onu luku ili so­ lanu. Ti stari zemljovidi doimlju se katkad svojim izoblikama poput dječjih crteža

20

Zemljopisna imena kao spomenička baština materijalne i duhovne kulture

u kojima golema žudnja hipertrofira željene predmete (npr. jabuku u djece) do ne­

sumjerljivih likova. Zanimljivo je uočavati na tim kartama kako u predodžbama dotičnih prostora rastu spoznaje o istočnojadranskom primorju i njegovim mor­ fonimima i kako se provodi imenovanje u njima. Imena svojim sadržajem i stari zemljovidi svojim položajem predmeta u pro­ storu imaju mnogo zajedničkog. Upotrijebio bih već olinjali izričaj: oni su subje­ ktivni odraz objektivne stvarnosti.

2.1. Velik broj starih toponimijskih potvrda sadržava podatke o biljnom po­ krovu. Imena motivirana biljkama vrlo su stara i običan su način imenovanja naročito u krajevima prvotne slavenske kolonizacije. Stari toponimi motivira­ ni biljkama pokazuju da su u njihovim osnovama češći nazivi biljaka koje ra­ stu po nizinama, jer su i prve stalne naseobine bile u nizinama. Geobotanika, na primjer, istražujući proširenost endemskih i drugih biljnih sastojina, njihov razmještaj s obzirom na sastav tla, visinu, klimatske prilike i sl., može u toponi­ miji naći mnogo dopunskih podataka. Čini se upravo po toponimijskim poda­ cima da su prve naseobine bile u predjelima listopadnih šuma, jer su to bila plo­ dna tla nastajala sječom

(Pasjeka/Pasika), paljenjem (Požari, Žeunik, Pražnice, Garica) itd., trijebljenjem (Tribjenice), krčenjem (Krči, Lazine), preobrazbom tla za uzgoj žitarica, uljarica i sl. (Ržišća, Žitnjak, Grahorišća, Repišća itd.). Toponi­ mi: Lipik, Grabovik, Hrastik, Dubrova, Cerje, Česminovik, Rakitovec, Rogoznica, Žukovik, Bukovica itd. svojim razmještajem i frekvencijom pokazuju zanimljive areale nekadašnjeg prostiranja. Na žalost, ni geobotaničari, ni toponomastičari takva istraživanja u nas nisu još valjano ni načeli. Potreba za drvom kao građevinom i ogrjevnom građom i ugljenom za talje­ nje ruda, proizvodnju vapna ostavila je tragova u toponimiji, primjerice:

Uglje­ nik, Ugljenovačka glava, Ugljane, Ugljevački koš, Ugljara, Ugljare, Ugljari, Ugljarica, Ugljenište, Ugljevik itd U vezi s takvom motivacijom su toponimi Fužine (: offici­ na, fucina), Krbune (carbone), Šmoljcari (: Schmalz), ali njihov je nastanak kasniji. Mnoga su naselja motivirana biljem u srednjovjekovnom pustošenju ratova i kužnih bolesti propadala. Na njihovim su mjestima izrasli šikare, šibici, starine, huste... A imena su ostala. Ona i sadržajem i strukturom svjedoče da su se doista na tim lokalitetima nekoć nalazila naselja. Toponimi od naziva za biljke (fitonimi) dragocjeni su pokazatelji prvih ve­ za ljudi i tla. Vrlo su razgranati nazivi za šume u toponimima. Na zapadnom di­

jelu Balkanskoga poluotoka izostaje npr. šuma u toponimima, ali su česti gozdl gvozd (Gvoždani, Zagvozd, Gozd, Gozdenik, Gozdec itd), dubrava/dubrava (odno­ si se uglavnom na "listopadnu šumu"), drezga (Drežnik, Drežnica), gaj (uglavnom "mlada uzgojna šuma": Gaj, Gajnice), gora (često značenje "šuma"), loza ("mala šuma pred kućom" i sl.), bor (čini se da u nekim toponimima znači doista crno­ goričnu šumu), lijes (Lesei, Lesičine), lug ("šuma u močvarnim terenuna': "trstik': "dubrava": Lužani), husta ("grmovita šuma"), kneja ("šuma")... Česte su toponimij­ ske baze koje znače grmlje, šikare, hust, drač, trn, trnac. Tako imenovani lokaliteti

21

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

zbog ranog privođenja tla kulturi, i uopće njegova iskorištavanja, vrlo su rano po­ tvrđeni u povijesnim vrelima. Razvrstamo li toponime motivirane nazivima bilja, nameću se ove skupine: a) toponimi od naziva drveća: Rozgova, Rogoznica, Osenik (: os(ik)a), Strožnik (: ostrožina), Topolčina, Trstenik, Javornik, Vrbljani, Vrbik, Vrbanj, Tisovica, Klenje,

Klokočevik, Kalinovik, Leskovec, Jesenice, Jablanica, Brezovac, Brestovac, Breštani, Cerik, Cerovje, Cerane, Galičnik, Glogovica, Hrašćani, Bukovik, Bučje (prema arealu naziva buk i bukva), Bazgova, Bazje (prema arealu naziva baz i bazga); crnogorica: Borčane, Smrčevik, Smrikovac, Jelsa, Jelševec, Fojnica ( = Hvojnica "vrsta smreke") itd. bJ toponimi od naziva uzgojnog drveća: Slivje, Smokovik, Maslinovik, Višnjica, Črešnjevica, Oriovac, Oskorušno, Jagodno, Kruševo, Kruševac itd.; e) toponimi od naziva za žitarice: Prosenik, Ržišće, Pšeničina, Jačmenišće itd.; d) toponimi od naziva za mahunarke: Bobovac, Bobovišće, Grahovac, Graho­ rišća itd.; e) toponimi od naziva za industrijske biljke i naziva gdje se one uzgajaju: Repi­ šće, Hmelje, Lanišće, Lozani, Brnistrovica, Žukovik, Vinogradi, Konopjikova itd.; JJ toponimi od naziva za trave i korov: Travnik, Travno, Vrisnik, Lobodna, Tr­ nova, Pirovac (py,." "korov': usp. od iste osnove: pirika) itd.

Abraham Ortelius, Pannoniae et I//yrici veteris tabula, Antwerpen, 1 590.

22

Zemljopisna imena kao spomenička baština materijalne i duhovne kulture

Gustoću toponima motiviranih fitonimima i nazivima za šumu nalazimo npr.

Dubravica, Orašje, Gajnice, Gorice, lagodišće, lalše­ vec, Resnički gaj, Zelengaj, Borongaj, Gvozd, Bukovec, Brestovec, Rakitje, Hrašće, Grabovec, Leskovec, Grana, Granešina, Trnsko, Trnje, Dubrava, Trstik, Vrbik, Tr­ novčica, Dubec, Brestje, Dotrščina itd. u podsljemenskom Zagrebu:

2.2. Kao što je flora vrlo rano postajala motivom imenovanja, tako su i toponi­

mi motivirani faunom vrlo rano potvrđeni. Čovjekovo je prvo zanimanje lov. Div­ lje životinje, ptice, zvijeri uopće, o kojima je ovisio, domaće životinje koje je uzga­ jao kao blago ikao tovarnu marvu postajale su odavno važne pobude u imenova­ nju lokaliteta u vezi s dotičnim životinjama. Toponimi od zoonima pokazuju s ko­ jim je životinjama puk dolazio u doticaj, s kojom je namjerom izabirao pojedine zoonime, kakvu su ulogu imale životinje u davnim vremenima kad su nastajali to­

ponimi njima motivirani. Razmještaj zoonimnih toponima upozorava na nekada­ šnje prostiranje pojedinih životinjskih vrsta, pa geozoonimija, u suradnji s toponi­ mijom, dolazi do pouzdanijih zaključaka. Toponime ove vrste, motivirane izravno ili posredno, razvrstavamo u tri oveće skupine, i to:

a) toponimi od općih i pojedinačnih naziva za divlje životinje: Medvidina, Ježe­ vac, Učka, Zečevo, Lisičine, Lisičje, Veprinac, Risovac, Vučjak, Zmajevac itd. b) toponimi od naziva za ptice: Jastrebac, Čapljina, Gavranovac, Golubnjača, Kosovjak, Orlovac, Sovinjak, Sračnik, Vranjak itd. c) toponimi od naziva za domaće životinje: Konjsko, Kozjak, Pasjak, Turopolje, Kravarsko, Volosko. Zajednička je i prastara osobina svih slavenskih naroda da po različitim odli­

kama pojedinih životinja, i zbog profilakse, nadijevaju osobna imena:

Grlica, Go­

lub, Gavran, Sokol, Vrapče, Sova, Vuk, Zec, Lav itd. U tom smislu teško je razlučiti u svim navedenim toponimima kad su motivirani nazivom životinje, a kad osobnim imenom (npr. Zmajkovac). Imenovanje po biljkama i životinjama ne znači da je biljaka i životinja čiji su nazivi poslužili motivom toponima bilo u izobilju na dotičnom području. Tamo gdje je mnogo brestova izlišno bi bilo ime Brestovac. Čovjek ne daje imena po ono­ me čega je mnogo, već po onome što je za dotični lokalitet karakteristično, tipično, razlikovno od drugih lokaliteta u okolišu. Razlikovni element u imenima jest bi­ tno obilježje u sadržaju imena i glavni razlog nadijevanju imena. Ne vodimo li ra­ čuna o toj "psihologiji imenovanja� lako upadamo u tzv. toponomastički natura­ lizam,17 vrlo prisutan u radovima nestručnjaka. Toponomastika stoga ne može bi­ ti ispomagateljica drugim disciplinama, već ona sama vlastitim metodama otkriva spoznaje koje je drugim disciplinama njihovim metodama nemoguće otkriti, te u suradnji s njima dolazi do vjerodostojnih podataka. 11

Na otoku Lošinju u turističke svrhe nadjeli su ime jednoj uvali Sunčana uvala. Puk ne bi nikada na­ djenuo takvo ime. Što razlikuje to ime u kraju gdje su sve uvale sunčane? Na Braču je jedan predio nazvan Glogovik, po glogu. Ali ne zato ito tamo ima mnogo glogova grmlja, nego zato što ga jedino tu ima na cijelom otoku.

23

Toponjmija hrvatskoga jadranskog prostora

2.3. Toponimi posredno upozoravaju i na sastav tla: Gnjilišće, Črmanj, Ka­ lišće, Čiritež, Grust, Škrljevo, Krakor, Kremenje, Pločje, Brusnik, Milna, Sedrački dolac, Zemunik, Škrape, Gripe, Labe, Omolšćica18 itd. Ti su toponimi rano po­ tvrđeni. Dajući izgled i sastav površini, upozoravaju često i na značajna rudna nalazišta.

2.4. Mnoge rude i njihovo iskorištavanje bile su poznate Hrvatima u pra­ postojbini, na što upozoravaju zajedničke slavenske imenice "metal': "bakar':

željezo, ugljen,

pa i sama imenica

ruda

zlato, srebro, mjed

"riđa. "crvena", a u ju­

žnoslavenskim jezicima znači još "kovina" i "mjesto gdje se kopa kovinska ruda".

O ranom iskorištavanju rudnog bogatstva u nas postoje stari zapisi iz sred­ njovjekovnih vremena. Poznati su dolasci saskih i drugih rudara u srednjem

Rudare, Rudnica, Rude, Rudopolje, Rudnik, Gvozdansko itd.19 to potvrđuju. Ako je po toponimima suditi, kopanjem su dobivali: olovo: Olovo (2 puta u BiH), Olovci, Olovske luke (BiH), ili turski kuršun "olovo", odakle Kuršumlija; Lovnica/Lomnica; željezo: Zeljezno, Zeljezna reka, Zeleznica, Zeleznik, Zeljezna Gora (Čakovec), Zeljeznice (Ivanec), Zeljezno Zumberačko, Gvozdansko (rudo­ g�rje na Banovini), itd.; srebro: Srebrenica (BiH), Srebrenik (BiH), Srebrnice, Srebrnjak; zlato: Zlatokop, 20 Zlatokoplje itd.ll Zbog ogrjeva i taljenja rude upo­ trebljavao se ugljen: Ugljarevtic, Ogljanci itd. Mnogo je drugih toponima koji su u vezi s rudama: paklina (služila je za premaz brodova): Pakiine, Paklena, Pa­ kleni otoci: tuf!tup "pršenac" (vrsta kamena za proizvodnju cementa): Tupina; sol: Soline (: lat. salina), Soli (kasnije Tuzla, posredno Soljane); smola: Smolni­ ca, posredno Smoljane itd. vijeku i kasnije na imanjima Zrinskih i Frankopana. Mnogi toponimi:

2.5. Imena se tako očituju kao spomenici i podsjetnici življenja, jerje ljud­ sko pamćenje u njima pohranjeno. Pa iako se imena nadijevaju u prvom redu za snalaženje i orijentaciju u prostoru, puk je njima i mimo njih iznalazio mo­

gućnosti snalaženja i orijentacije. Stari su se narodi orijentirali po zvijezda­ ma i mnoge zvijezde nose vrlo stara imena. Tako je bilo i u slavenskih naroda. Još i danas učimo se orijentirati po zvijezdi Sjevernjači, a snalazili su se i odre­ đivali vrijeme i po drugim zvijezdama i zviježđu kao što su

Danica (Zornica/

,I O ovim toponimima raspravljam u svojim drugim radovima: Toponomija otoka Brača, 1972. v. kaz3la;

Toponimija Istarskog razvoda. Onomastica Jugoslavica VI. 1976. passim; Značajke buzetske toponimije. Onomastica Jugoslavi.ca, VII. 1978. 53-74. If Znamo npr. da je g. 1392. kralj Sigismund dao I. Frankopanu pravo da kopa rudu, a Zrinskomu je g. 1613. bilo dopuiteno kopati rudu po Medvednici. Sasi su do šli i s Hrvatima u blizini Janjeva kopali ru­ du. To mjesto prozvano je Novo brdo. Očito besmislica. � ime Neu Berg(bau) "novi. rudnikM preve­ deno je pogrešno kao Novo Brdo. 20 Povijesne potvrde za neke toponime ove vrste prilično su stare. Tako se Auri fondina spominje 1238. u Slavoniji (Cod. dipl 11. 49). II Još prije. g. 1204. potvrđen je toponim Zlatoličje kod Ptuja (od *zoltolyh "tražitelji zlataM). U drugom dijelu imena je korijen koji nalazimo u glagolu lukati "opažati': V. F. Bezlaj. Iz južnoslovanske /e1csike. Jezik in slovstvo XXVII. 1981182. 2-3. str. 46.

24

Zemljopisna imena kao spomenička baština materijalne i duhovne kulture

Večernjača), Vlašići, Veliki i Mali medvjed22 i dr.,23 osobito dinarski stočari i ja­ dranski pomorci i ribari. U toponimiji su prisutni i drugi načini orijentacije. U hidronirniji, na primjer, to je određivanje lijevog i desnog pritoka. Hironimi koji su motivirani desnom i li­ jevom stranom (Desnica, Dešnjak.

Desanka, Desnača ... , Levača, Levica, ŠUjica, Svi­ ca itd.), najčešće s atributima desni (*desbn'h), lijevi (*leV'h) i šuj (*ŠUjb). O njima je

podrobno pisao D. Alerić24 i utvrdio da su rijeke motivirane pridjevom desni pre­ ma onima motiviranim s pridjevom lijevi u odnosu shvaćana da ima normalan (pravi) tok, a

30 : 70, jer je glavna tekućica

lijeva je tekućica, kao pritok, motivira­

na tom oprečnom stranom. Dalje se utvrđuje da se rijeke (i potoci) tako motivi­ rani nalaze pretežno u brdovitim predjelima, a ne u ravnici i uz primorje, da su to odreda mali tokovi, uglavnom pritoci. Značajno je da takva imenovanja ne nastaju u principu s obzirom na tok rijeke, već po realnim, životnim uporištima, značaj­ nim punktovima kOji su polazište orijentacije lijevog i desnog, kao što, uostalom, i toponimi Zagora,

Prekmurje, Priko i sl. upozoravaju na punkt odakle je toponim

imenovan i kazuju kome su oni zapravo "iza gore, "preko Mure� "priko rike" i sl. (usporedi i prezime Preksavec u Zagrebu i jedno od najčešćih slovenskih i međi­ murskih prezimena Zadravec), što je važna spoznaja i za druge discipline.

Za pučku orijentaciju služe opozitne imenice vrh - dno, pridjevi gornji - do­ nji, prilozi gore - dolje, prijedlozi vrh - podan, kako to pokazuju mnogi toponimi njima motivirani, u kojima značenje vrh, gore. znače "istok� a dno, donji, dolje... "zapad': To puk tumači predodžbom kretanja sunca, koje se na istoku penje gore k vrhu, a na zapadu silazi dolje, k dnu. Toponimi Vrhmljeće - Dno Mljeta, Vrbrača ­ Podanbrača, Vrpolje -podan Polja itd. to očito potvrđuju. Stari pomorci još danas ..

n

Ista predodžba medvjeda javlja se kod mnogih naroda. Tako npr. kod Indijanaca u centra1noj Americi, gdje je isključen bio izravni i posredni utjecaj. 23 Naši su se preci po svoj prilici orijentirali i po bojama To je vrlo star način orijentacije. U staroj Kini mno­ gim su se etnonimima dodavali atributi boja. Tu povezanost boja s imenima naroda nalazimo kod Hrvata i Srba. U Ljetopisu Povestb vremenyh let (kraj XI. i početak XII. st.) navode se Bijeli Hrvati i Bijeli Srbi. U domaćim vrelima navodi se Bijela i Crvena Hrvatska, kako nas obavješćuje pop Dukljanin u svojem Ljetopisu oko g. 1200. spominjući Bijelu ( zapadnu) i Crvenu ( južnu) Hrvatsku, koja da je bila juž­ no od Gvozda (današnja Kapela) do Drača. Te boje spominjemo danas više kao orijentacijske nego kao etničke odrednice. Poznato je da su Slaveni za tri mediteranska mora na koja su došli (Egejsko, Jonsko i Jadransko) imali imena po bojama. Bijelom bojom (koja je u Slavena vrlo česta u hidronimiji ugledom na pjenu, sol, slap, brzake, valove, bjelinu dna, prozirnost itd.) nazvali su Egejsko more, kako ga Bugari i danas zovu. Tako su ga zvali i Turci (Alc-Deniz). Naš p. Vitezović Egejsko more zove Bijelim, a Jadransko Sinjim (v. P. Skok, Dolazak Slovena na Mediteran, o. c., str. 70-71). Naime Mongoli i Thrci označuju od davnine strane svijeta po bojama: plava ( istok), crvena ( jug), bi­ jela ( zapad), crna (= sjever). Vjerojatno je da se takva orijentacija bojama preko Huna, Avara i samih Turaka mogla prenijeli u Europu. Pitanje je koliko u južnoslavenskim toponimima, od kojih je na sekcij­ skim kartama oko 350 imena s pridjevom bije� oko 250 s pridjevom crven i oko 750 s pridjevom crn, po­ staju motivom imenovanja po boji tla i sl, a koliko je toponima s takvim atributom nastalo iz potrebe ori­ jentacije, koja više nije živa (Beli i Crni Drim) ili je ostatak slavenskoga suprotstavljenog vjerovanja (usp. božanstva Beh, bop, Č1Jrn1J bop; Č'bTtb te toponimi kao npr. Crni i Beligrad u Istri) itd. Imotsko Crveno i Modrojezero, na primjer, motivirano je odrazom crvene zemije, odnosno nebeskog plavetnila u vodi. 24 D. Alerit, Problem desnoga j lijevoga u jugoslavenskoj toponimiji, Rasprave Zavoda za jezik, 4-5, Zagreb 1979, 135-212. Usp. istraživanja V. V. Ivanova i V. R. Toporova, po kojima desni znači i južni, a lijevi sje­ verni; "O drevnih slavjanskih etnonimah� Slavjanskie drevnosti, Kijev 1980, str. 31-32. =

=

=

=

=

25

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

plove gore put Boke i dolje put Trsta . U mnogim sličnim toponimima te distinkcije nema ili nije već uočljiva, no vrh kao prefiks uz imenicu može značiti "izvor': "gor­ nji tok rijeke': kako to pokazuju hidronimi Vrlika (: vrh rika s disimilacijom r - r > r - I) i Vrhbosna za kraj oko Uskopija (oko današnjeg Bugojna). U staro doba po­ stojale su hrvatske župe Vrhdol i Vrhgor. Od potonje je ojkonim Vrgorac u Dalma­ ciji . Drugoj je bilo sjedište u Zagvozdu. Tamošnje prezime Vrdoljak motivirano je pripadnošću župi Vrhdolu .25

sjever - jug nema mnogo i ugla­ Uužni Mali Opuh, Južni Veli Opuh - otoci u Kornatima ) . Umjesto sjever -jug na primorju se upotrebljavaju pridjevi burnji (Primošten Burnji) i japršnji26 (od lat. apricus "južni"). Toponima koji bi upozoravali na orijentaciju

vnom su administrativnog porijekla

Navedeni nazivi i imena sazdani su na dugogodišnjem iskustvu . Svojom se­

mantikom, jezičnom pripadnošću prvotnog lika, jezičnim prilagodbama itd . da­ ju mnoge indikacije za proučavanje davnašnjih pojava, društvenih prilika, pučkog

svjetonazora koji su sadržani u nazivima i imenima, u njihovim likovima i areali­ ma njihove nekadašnje i današnje uporabe. III.

3.0. Zemljopisna imena za minula razdoblja , kad drugih spomenika nema u izobilju, upozoravaju na motiv, kOji se ogleda u sadržaju imena u vezi s objektom imenovanja . Ta motivska uzročnost je izvanvremenska i izvanprostorna konstan­ ta . Ima povijesne i društvene razloge . Od mnogobrojnih mogućnosti izbora ime­ na izvrši se upravo taj i takav. Tu vezu imenskog lika i izabranih obilježja imen­ skog objekta valja prihvatiti i sankcionirati društvena zajednica . Otkriti i razja­ sniti etiologiju, uzročnost nastanka imenskog lika pomažu povijesni podaci (za­ pis), zemljopisna obilježja (fiziogeografska svojstva objekta), ali tek ga jezična analiza može uspješno protumačiti . Zemljopisni objekt koji je u gospodarstvenom, orijentacijskom ili kojem dru­ gom smislu bio od značenja dobio je ime kad se značenje toga lokaliteta namet­ nulo po svojim značajkama sadržanim u imenu, što je bitno za vrijeme nastanka imena i za izbor u to vrijeme upravo tih obilježja. Konkretni lokalitet mogao je nositi i koje drugo ime (od mnoštva mogućih ) . Izbor upravo takva imenskog li­ ka uvjetovan je jezičnim idiomom toga kraja i stupnjem jezičnog razvitka. Ta je­ zična konstanta zadana je teritorijem (dijalektom) i vremenom (fazom razvitka 15 Vidi M Šimundić: Petar Šimunović, "Naša prezimena� Slavistima revija 33, 1985, l, str. 128. lAl S obzirom na strane svijeta i smjer puhanja motivirani su mnogi nazivi vjetrova. Njima su se u pučkim vjerovanjima pridava1e osobine živih bita, demona (bijesni vjetrovi). S istoka su levanat, levantara, le­ vantin (: Levant), grego ( grčki). Potonji naziv prenesen je k nama iz južne Italije, kojoj je Grčka doista na istoku. Sa sjevera pušu bura i sjeverac, sa zapada velerin (Hercegovina), podsunčak (Duvno), večer­ njak (Vitezović), zmorac, maestra� s juga: jugo, južina, oštar/oštro. Jugozapadni lebić nosi n�v koji nam je došao sa Sicilije, gdje se naziva /ibici jer puše, s libijske strane itd. Motivirani po smjeru puhanja su: wolac, zgorac, zmorac, planinac, tramontana, neki nazivi motivirani su vremenom kad pušu: zornjak, jutarnji, noćnjak itd. =

26

Zemljopisna imena kao spomenička baština materijalne i duhovne kultuTe

toga dijalekta). Njome određujemo starost imenu i područje njegove nekadašnje (i današnje) uporabe.

Toponimi žive samo u vezi s objektima koje imenuju. Kako SU zemljopisni objekti po svojoj naravi nepremjestivi, ime dotičnoga objekta svjedoči o prosti­ ranju jezičnih osobina koje otkrivamo u imenskom liku i· o vremenu kad su do­ tične jezične pojave postojale na tom prostoru; te pomažu protumačiti s pomotu sličnih jezičnih značajki slične tipove zemljopisnih objekata u drugim krajinama gdje manjkaju stare povijesne imenske potvrde. Gustoća istoobličnih i drugih je­ zičnih pojava, vrijeme njihove pojavnosti i njihov razmještaj dragocjeni su podaci koje toponomastika pruža drugim znanstvenim disciplinama. 3.1. Zemljopisna imena motivirana su uglavnom: izgledom, sastavom i isko­ rištavanjem tla (agrikulturom), razmještajem i odnosom pojedinih zemljopisnih objekata, te pripadnošću i vlasnošću dotičnih lokaliteta naseljima, kolektivnoj vla­ snosti i pojedinim vlasnicima. Najstariji toponimijski sloj, a on je prisutan u zemljopisnim imenima i izvan današnjih granica južnoslavenskih jezika, očituje se u prvom redu u topografskim imenima, nastalim mahom od toponimijskih imenica i zemljopisnih termina, ko� ji odslikavaju reljef tla, ističu razlikovne osobitosti objekata ili ga vrednuju po ko­ jim drugim svojstvima. Takva zemljopisna imena izražavaju izgled tla, karakterizaciju objekta, koji su zadani prirodnim odlikama ili ljudskom preobrazbom u prostoru:

a) izgled tla: Luka, Gorica, Prodoline, Vrh, Kuti. Polje, Grebeni, Debar. Ostrovica, Peć, Draga, Kamenica, Hum, Gnjilišće, Brdo .. te toponimi metaforičkog porijekla: Badanj. Ražanj, Kučje, Bok itd. b) vode: Potok, Blato, Jezero, BUnje, Tounj, Resnik, Podmoršćica, Poloj, Brod. Ga­ zi, Crna voda, Nakli. Ubal, Slatina, Vrlika itd. c) agrikultura i naseobine: Grad, Gračišće, Belgrad, Vasje, S� Mosti,27 Njive, Gomilje, Kitožeg, Lazine, Ogradica. Oklad, Osici, Pasika, Sinožet; Ržišće, Bobi­ šće, Vinogradi, Maslinovik itd. .

U ovu skupinu uvrštavamo toponime motivirane biljnim i životinjskim svije­ tom, iskorištavanjem rudnog bogatstva itd.

Druga skupina imena motivirana je opisom zemljopisnih objekata. Deskrip­ cija kao poticajni motiv u nastanku imena tražila je odgovor na pitanje: kakav i koliki je to objekt? Takvi su toponimi: Bistrica, Belgrad, Crngrad, Dvigrad, Crna r7

Toponimi motivirani mostom nastajali su najviše u srednjem vijeku: Masti, Moštenice, Mostine, Mostar, Primošten, Punat .. te u drugih naroda: Cambridge, Brugge, SaarbrUcken. Delbriick, Pontoise, Al-Kantaria Most je bio važno komunikacijsko stjecište. Te "ćuprije" spajale su u to doba krajine. narode, svjetove i kulture. Uz njih su nastajala naselja. Poslije je most izgubio nekadašnje značenje. Vile nije nastajao grad do mosta, nego most do grada. pa je i poticajni motiv imenovanja po mostu izgubio svoje značenje (v. V. A. N"Ikonov, Vvetienie v toponimilcu, izd. "Nauka� Moskva 1965, str. 25). Poput mostova, prijevoji. prolazi, sedla igrali su važnu ulo.8U u komunikaciji. pa za te oblike reljefa imamo bogatu zemljopisnu nomenkla­ turu i toponimiju (v. p. Simunović. "Les termes geographiques pour les abaissement du sol, sur les mon­ tagnes et les collines. pour les coupures et les detroits dans la toponymie croate� Actes du XI· Congres inteI1lational des sciences onomastiques, II, Academie bulgare des sciences, Sofija 1975, 351-355). .

.•.

27

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

seka, Lukavica, Topljak, Visoko, Sušac, Plješevica, Strmica, Vrana, Pustopolje, Du­ gi otok itd. Treća skupina motivirana je položajem. Ti toponimi nose u sebi ideju lokaliza­ cije. Odgovaraju na pitanje: gdje je dotični lokalitet?

Osoje, Čelopek, Medmorje, Završje. Zabrdo, Obršje, Zagora­ ne, Zabok. Zalug, Pridraga, Podsused, Podhom, Obrež, Preko, Vrhlika. Ovdje se svr­ Takvi su toponimi:

stavaju tipovi imena tvoreni prijedlogom i imenicom te prijedlogom i imenom. Taj je imenski tip vrlo star, odnosi se na male lokalitete i često je zastupljen u uličnim

Iza Lode, Ispod Sv. Lovre, Na Križice (Split), Oko Vrulja, Put Dikla (Zadar), Ozad Areneldrio dJ\rena (Pula), Put Laguše, Pod Kneže­ vom palačom (Šibenik), Za Rokom, Od Puča (Dubrovnik) itd. Danas su takva ime­

imenima primorskih gradova:

na vrlo česta među katastarskim imenima rudina. Od takvih je imena nastao stari prefiksalni tip: Zagora.

Zalug,28 Zablata, Pothum, Podsused, Vrlika.

Svako je ime u času nastanka bilo značenjski i strukturno razumljivo i jasno imenovateIju i korisnicima imena koji su ga širili, ustalili mu lik i predavali ga u naslijeđe. Ta vrsta toponima nastajala je pri prvom susretu nadjevateIja imena s lokalitetima kojima su zagospodarili i na kojima su osnivali prvotna obitavališta. Imena su nadijevali da bi olakšali orijentaciju u prostoru, da bi izrazili osobitosti (karakterizaciju) zemljopisnih objekata, da bi istakli izgled (deskripciju) i položaj (lokalizaciju) objekata na dotičnom tlu. S obzirom na odlike zemljopisnih objekata, toponimi koji ta obiljeŽja izraža­ vaju prevladavaju u prvo vrijeme nad toponimima kojima se zemljopisni objekti drukčije vrednuju i čije se strukture drukčije oblikuju. Toponimi o kojima je riječ nastajali su pretežno preobrazbom, toponimizaci­ jom zemljopisnih termina i toponimijskih apelativa. To je vrlo star i racionalan na­ čin nastanka zemljopisnih imena:

vrh je Vrh, selo je Selo. Manji broj toponomasti­

čkih metafora među ovim toponimima predstavlja kompleksnije imenovanje, jer se čin imenovanja zbiva posredno, likovnom poredbom: udaI koji naliči na badanj imenuje se Badanj,

izduženi rtpoput ražnja dobiva ime Ražanj i sl. U prvo doba ta­

kve su metafore imale svoj kreatorski milje u prilično uskom materijalnom i duhov­ nom svijetu i svjetonazoru puka koji ih je stvarao poredbama oko sebe i na sebi. Stoga se mnoge ugledaju na izvanjsku anatomiju ljudskog tijela (Glava, Čelo. Ždri­ lo. Grljevac. Oko. Vrat, Rebra, Lopatica, Rukavac, Lakat, Kučje, Bočje, Zanoga itd.), odnosno na tkalačke termine (brdo, čun, bolnica, zijev) itd. Takve metafore odno­ se se pretežno na oronime (označujući posredno i slikovito razvedenost tla), a vr­ lo su rijetke u hidronimima. Razumljivo je što su se toponimizacijom zemljopisnih termina' i imenica sa svojstvom označavanja mjesta stvarale primitivne imenske strukture: Brdo,

Vrilo, Vrulja, Dol itd., odnosno množinski likovi, gdje množina služi kao obavijest da je

:II

28

usp. M. KaraS, Nazwy miejscowe typu Podgora, ZaltIS w jeziku polskim j w inl1ych j�kach slowiariskich, Wroclaw 1955. 144. str.

Zemljopisna imena MO spomenička baltina materijalne i duhovne kulture

riječ o toponimu: Mosti, Brda, Gomile, Lokve, Bregi, Glave itd. Ipak mnogi toponi­ mi iz tih prvih imenskih potvrda imaju razvijenije tvorbene strukture: Ostrovica, Beljak, Topljak, Plešivica, Pustopolje, te eliptična imena VISOka, Medveje, Glogova, Volosko itd., gdje je ispao zemljopisni termin, koji je kao identifikacijski dio ime­ na manje obilježen od diferencijskog razludžbenog člana, koji nosi razlikovno obi­ lježje, najbitnije obilježje i najvažniji razlog nastanka imena. Savršenija imenska struktura iskazuje se, dakle, pretvaranjem prijedložno-imenskog tipa za blatom u prefiksalni toponim Zablata, složenicama Belgrad, Sidraga i upotrebom odredenih tvorbenih formanata: Stražišće i uzimanjem pluralnog lika kao obilježja proprijali­ zacije apelativa: Zastražišća, Sela, Brda, Luke, Mosti, Pridrage itd. S obzirom na motiv imenovanja svako je ime objašnjivo s nazora puka na svijet u doba nastanka imena, s tadašnjeg jezičnog i društvenog razvitka, dakle osobito­ stima regije, društva i dijalekta. Dakle, dok je neutrnuta semantička i tvorbena jas­ noća u imenu. Svaka kasnija promjena u imenu uvjetovana je tim čimbenicima. Toponirnija o kojoj je riječ ima karakter topografskih imena, jer je sačinjava­ ju imenice s topografskim značenjem. To se ogleda: a) izravnim upućivanjem na objekt imenovanja: to je Draga, Jama, Bara..., bJ s pomoću istaknutijeg objekta određuje se položaj drugog objekta: Završje, Potpićan, e) antonimnim imenima: Novigrad - Starigrad, Bari - Antivari. Stoga su takva imena deskriptivna. Njih odlikuje neutralan, impersonalan stav imenovatelja naspram objektima imeno­ vanja. Ta vrsta toponomastičkih imena imenuje sve vrste zemljopisnih objeka­ ta: hidronime, oronime, ojkonime, a najčešće je zastupljena u mikrotoponimiji u imenima rudina, jer su ta imena pri naglom masovnom naseljavan;u zemljišta i njegovu parceliranju najčešći i najnaravniji način imenovanja i jer pored iden­ tifikacije svojim prozirnim značenjima i opisuju objekte koje imenuju. Toponi­ me s opisom objekta kao izrazito orijentacijskom funkcijom karakterizira no­ madski, pokretni (stočarski) način života, dok toponime s izrazitim obilježjima položaja i razmještaja zemljopisnih objekata karakterizira sjedilački (poljodjel­ ski) način življenja.29 3.2. U hrvatskom srednjovjekovlju izdvaja se jedna značajna skupina zemljo­ pisnih imena, koja se odlikuju dvjema činjenicama: a) prepoznatljiva je imenskom strukturom, i bJ odnosi se samo na naseljena mjesta. To su ojkonimi tipa: Hlma­ čane, Orebići, Konjevrate, Pećane itd. Njima se mogu pribrojiti i stara etnonimska imena Horvati, Cići, Neretvani, Vlasi, Arbanasi, Ugrini, N(ijJemei, Morlaki itd. Imena te skupine nisu označavala u početku lokalitet nego lj u d e koji obitava­ ju na dotičnom mjestu: · Doljane "ljudi koji obitavaju II dolu� zatim su označava­ la "ljude koji su porijeklom iz dotičnog kraja': kao u ojkonimu Krbavčići (u Istri), "ljude koji se bave čime': kao Kovači, Ribari i, konačno, "ljude koji su od starješine 19 Zanimljivo je npr. kako prvotno ime VISoko koje se odnosilo na brdo, zamjenjuje ime naselja Podvisoko u ravnici. jer mlade naselje (sada VISOko u nizini, unatoč semantičkom proturječju) postaje važnije od brda (i njegova logično motiviranog imena: VISOko). Prikladniji lik i toponomastički -sadržaj važniji su od leksičkog sadržaja, na koji se više pri upotrebi imena i ne misli.

29

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

čije je osobno ime u osnovi imena mjesta, ili su ti ljudi u njegovoj ovisnosti" kao u ojkonimima Koljane,

Bilišane, Banjani itd.

-'ane/-ani etničkoga pori­ jekla kao npr. Hlevljane, Zagorane, Dračane, Dobropoljane, Dupčane, Gomiljane, Lišane, Biljane, Srijane, Visočane, Podgorane itd. u čijoj je osnovi toponomastički U najranijem razdoblju najfrekventniji su tipovi na

apelativ, a ne osobno ime, i znače "ljude koji žive u mjestu koje je označeno ime­ nicom u osnovi imena': Od XI. stoljeća mogu se u potvrdama pratiti ojkonimi pa­ tronimskog porijekla na -ići

(-ovići/-evići) i na -ci (-ovci/evci, -inci), paralelno s oj­ konimima na -ane/-ani, -eni s osobnim imenom u ojkonimu: Brckovljani (: sv. Br­ cko), Varikašane (: Varikaša), /urcane (: Jurae), Koljane ( : Koljo) itd., ali se ovaj tip

u XIV. i xv. stoljeću gasi i malo je produktivan. Dok su ojkonimi na

-ane, -ene rasprostranjeni ponajviše u primorsko-dinar­ -ići u velikoj su prevazi u gorskoj Hr­

skom području, patronimski toponimi na

vatskoj, u dinarskom području. Gotovo izostaju u savsko-dravskom međurječju i gotovo ih nema na otocima (osim za imena naknadno osnovanih naselja od kop­

-ci -ići i rasprostranjen je pretežno u sav­

nenih doseljenika osobito na Krku, Pagu i Mljetu). Patronimski!imenski tip na komplementarno je raspoređen s tipom na

sko-dravskom međurječju (u zapadnoj Bosanskoj Posavini, a pruža se i uz po­ moravlje, te je osobito gust u srpskOj Metohiji ali tamo ima drukčiju strukturu). Njihova je produktivnost rasla gašenjem patronimskog tipa na

-ane (Dobrane),

a

izrazito je jaka od XVI. do XVIII. stoljeća za naglih migracija u opustjele krajeve. U knjizi

Naša prezimena

(NZMH

1985) i drugdje pokazao sam da se u na­

glim migracijskim pohodima najdjelotvornije imenuju novonastala naselja po imenima ljudi. U patrijarhalnim zajednicama najčešće su ta imenovanja po ro­ dočelniku, poglavaru zadruge, uglednom starini, a odnos ostalih stanovnika pre­ ma njemu izražen je množinskim (patronimskim) sufiksima:

-ci (-ovci/-evci, -inci), -ane/-ani,

-ići (-ovići/-evići),

ili samo množinskim likovima antroponima u

funkciji prezimena ili (obiteljskog) nadimka i plemenskog imena. Na današnjem hrvatskom području sufiksi

-ići, -ane/-ani, zastupljeni su kudikamo češće po­ -ci u savsko-dravskom međurječju. Na

dručjem južne dinarske razvodnice, a

otocima su toponimi s takvim sufiksima vrlo rijetki; nastali su uglavnom potkraj srednjega vijeka i kasnije za velikih pomicanja pučanstva. Nastanak antroponi­ m�nih toponima s tim sufiksima u vezi je s naglim zaposjednućem određenog po­ dručja, kad se došljaci naseljuju na praznim prostorima uz dolove, ponikve, �a mjestima koja su dotičnom rodu omogućivala kakvu-takvu poljoprivrednu pro­

izvodnju, ili su to bila privremena, nestalna boravišta zbog naravi stočarske pri­ vrede, kad su se obitavališta smjenjivala u potrazi za pašom. Stoga se imenima patronimsko-zadružnoga tipa imenuju u v i j e k naselja, i to najčešće naselja za­ selačkoga statusa i razvedenog (razbijenog, odjelitog) izgleda. Pri masovnim premještanjima pučanstva, njihovim skupljanjem na određe­ nim mjestima gdje se osniva mnoštvo novih domova i zajedničkih obitavališta plemensko-zadružnog tipa, rastu potrebe za brzom i djelotvornom identifika-

30

Zemljopisna imena kao spomenička baltina materijalne i duhovne kulture

cijom po istaknutom patronimu zadružno-porodične zajednice. U dotičnim su prilikama takva imenovanja naravna jer su vrlo djelotvorna i najlakše prepoznat­ ljiva. Takvi ojkonimi, rekli smo, odnose se na mala naselja koja ne preuzima­ ju ulogu središta; rasuta su tipa i razmještena po ravnicama, uz podnožja brda, uz rijeke, na poljoprivrednom zemljištu i imaju poljoprivredna obilježja. Tamo

-ići i -ci prestao biti plodan, imena dobivaju sve vi­ (Krašić, Perušić, Perković, Unešić, Metković, Orebić, odnosno Bukovec, Petruševec, Miholjac, Crnomeree itd.) ističući ideju jedinstvenosti 10kaliteta,30 a tamo gdje su svi patronimni sufiksi -ći i -ci jaki, gdje su naselja ma­ gdje je ovaj ojkonimni tip na še oblike jednine

nja i još neutrnuta veza porodično-zadružnog ustrojstva, gdje se prezimena po­ klapaju s patronimnim ojkonimom, kao npr. u Istri nakon tzv. druge koloniza­ cije od XVI. stoljeća, na području Bukovice, te na Krku i Pagu, naselja zadržava­ ju iskljUČivo pluralne likove.31 Među ovim ojkonimima tvorenim sufiksim�

(-ovići/-evići),

odnosno

-ci (-ovci/-evci, -inci)

-ići

supostoji manja skupina etničkih

toponima koji znače "ljude koji žive u kraju iskazanom općom imenicom u oj­ konimu� kao npr.: Budimljići (: Budimije), Cetinići (: Cetina), Bosnići (: Bosna), Dubravčići (: Dubrava/dubrava), odnosno Lužanci (: Lužani), Zgorpolci (Zgor­ polje), Golobrci (Golo Brdo) itd. 3.3. S feudalizmom, sa sve većim isticanjem prava na zemlju, sve je češći po­

-jb, -ov/�ev, -in; -sk-: Dobrinj (Dobrina), Draguć Banovo, Mirkovo, Koludarsko, Špansko, te izvedenice: Dragoševica, Ivanec, složenice Ivanj­ dolae, Knežpolje, Borongaj (= Baranov gaj) i višečlane imenske sintagme: Tolanja polača, Banja Luka, Mratinja ves, Jurja ves itd. sesivni tip toponima sa sufiksima

(Draguta), Živogošće (Živogost), Županja (župan), Kanjiža (knez), Kneža,

Rodovskom društvu nisu svojstveni pridjevi osobnih imena za oznaku lokali­ teta. Takvi se obrasci javljaju raspadom rodovskog društva i pojavom feudalizma. Kad je nastala grabež za zemljom, najednom je takvih toponima mnogo. Oni se u nas prate od prvih pisanih spomenika, jer tragove feudalnog ustroja nalazimo vrlo rano, a recidive rodovskog uređenja prilično kasno. Feudalizam nije organiziran na krvnom i nacionalnom nego na teritorijalnom principu, kao i crkva. Unutar feuda česta su posesivna zemljopisna imena koja

(Mitrovica, Vinkovci, Crikvenica, Ivanjdol, Opatovina, Petrovac, Supetar, Sutvara, Sukošan, Sutikva itd.)32 i feudalna vlasništva (Banjdol, Knežija, Kapitulsko, Žakanj-dolac, Martinčji potok, Živogošće, Zrinščak itd.). označuju crkvena imanja

O tom problemu pisao sam u Zborniku V. Taszyekog, g. 1968. Vidi rad u ovoj knjizi "Singularizacija to­ ponima na Braču i drugim dalmatinskim otocima� Symbolae philologicae in honorem Vitoldi Taszycki, Polska akad nauk, br. 17, Krakov 1968, 346-357. 3l P. Šimunović, TIpološko-strukturalni ogled istarske ojkonimije, Rasprave Zavoda za jezik, 4'-5. 1979, 219-249. R. Marojević u tipu patronimnih toponima na -ići, -ci prepoznaje �vne pridjeve. V. njegov rad Praslovenska adiectiva possessiva 1Vorimifib. (od patronima tipa Tvorimifib.), njihova sudbina i tra­ govi u slovenskim jezicima, JužnosloVenski filolog, XXXVIII, 1982, 89-107. 32 Usporedi i druge sanktoreme u V. Putanec, Refleksi starodalmatskog pridjeva sanctus u onomastici obal­ ne Hrvatske, Slovo XIII, 1963, 137-175. i P. Šimunović, Sakralni toponimi sa sut- +svetačko ime u razdob­ lju kasne antike do predromanike, Folla onomastica Croatica V, 1996, 39-62.

lO

31

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

Toponimi od osobnih imena koji izražavaju vlasnost mlađa su kategorija u hr­ vatskoj srednjovjekovnoj toponimiji.33 Umjesto pitanja tko su ti ljudi (Varikaša­

ne), koji to žive u dolu (Doljani), k oji je to i kakav lokalitet (Jezero, Brod), koli­ ki je i čime se odlikuje (Visoko, Sušac, Mokro), gdje se nalazi (Zagora, Pod zidom) - pita se: č ij e j e . Porodica (kao i zadruga) postaje u feudalizrnu osnovna proizvodna jedinica. Ona je u vaza1nom ili sličnom odnosu (Hlapići, Kmeti, Knapi, Gračani "kmetovi srednjovjekovnog zagrebačkog Gradeca"), ovisi o kralju (Kraljevci), banu (Banov­ ci), županu (Špansko), biskupu (Biskupovci), ide na tlaku (Tlaka, Klaka), daje po­ reze (Šestine), uživa stanovita prava (Plemenšćine, Slobošćine i s1.), koristi se zajed­ ničkim dobrima (Carevina, Gmajna, Muša) itd. Koliko god se u doba razvijenog feudalizma usitnjavanjem nekoć zajedničkih posjeda uvećavao broj posesivnih imena, toliko se još u XII. stoljeću naziru ostatci rodovskog uređenja. U hrvatskim srednjovjekovnim vrelima često se umjesto ime­ na mjesta navode stanovnici dotičnog mjesta (etnici) u množinskom liku. U Po­ valjskoj listini ( 1 184, odnosno 1 250) navodi se kako se spori Radovan s Hlbmbčani (danas se to naselje zove Humac), spominje se dalje Dragota od Splećanb (i to je prva pohrvaćena potvrda za Split).34 U ispravi iz g. 1 309. navodi se međa meju Bri­ birani i Novogradci (= Bribir i Novigrad), u Istarskom razvodu ( 1275) navode se etnici umjesto ojkonimi: s Cerovljani (= Cerovlje), pokazaše Labinci (Labin), nisu pošli Pićanci (= Pićan), kunfini meju Motmoranci i Raklani (Motrnoran, Rakalj), dopušćamo Sovincem i Vrhovcem pasti živinu (Sovinjak, Vrh) itd.35 Prežitak j(: to poimanja naselja kao ljudske zajednice (a ne lokaliteta) iz rodovskog uređenja, kad se identifikacija ostvarivala po ljudima kao zajednici. Etnici su obavljali tu funkci­ ju i kad je ojkonim u množinskom liku izražavao lokalitet. Upravo čestoća upora­ be etnika (Rakljane, ne Rakalj) upozorava na vezu s plemenskom, patrijarhalnom organizacijom roda, koja je u to doba u Hrvatskoj bila na izdisaju. To isto izraža­ va se ojkonimima, kad im se daju pluralni likovi (Gorice, Krbune, Cerovlja) koji označuju jedinačni objekt, pa je tu pluralizacija u funkciji onimizacije. Konačno i sam izraz Bneci/Mneci/Mleci, do danas u uporabi za "Veneciju� makar izveden od etnonima, sačuvao je pojam ljudske organizacije, a ne pojam lokaliteta, za koji je imenovatelj jedva znao gdje je i što kao grad znači. Kategorija živog ("ljudi") zamijenjena je kategorijom neživog ("lokalitet")! 3.4." S nastajanjem srednjovjekovnih burgova javlja se podjela rada i razmje­ na proizvoda na trgovištima. Sve više ljudi bavi se isključivo obrtom. Kako se obrt .. Tvorba toponima posesivnim.sufiksom jI> od osobnog imena i imenice s jakom personalnošću (knez, ban, župan: Kneža, Banja, Županja) bila je vrlo česta još u XIV. st., a onda se gubi i nadomješćuje dotad paralelnim posesivnim sufiksima -ov, -tv, -in dodavanim osobnim imenima. Ta tvorba je i danas vrlo ži­ va (Pucarovo za Novi Travnik. Kardeljevo za Ploče itd.). Formanti -ov, -ev, -in dolaze i na imena biljaka (Lorova, Glogovo) znače "sastav čega", tj. imaju odnosno a ne posesivno značenje. .. p. Simunovič, "Toponimija Povaljske listine" u knjizi Toponimija otoka Brača, 1972, 16-61. 35 P. Simunovič, "Toponimija Istarskog razvoda", Onomastica Jugoslmica, VI, 1976, str. 27. -

32

,

Zemljopis.... imena ku spomemlk" balti.." _krijalne i duhov..e bdtwre

nasljeduje. počinju se obrtnici i obrtničke udruge identificirati s pomoću naziva za obrte. te tako nastaju mnoga prezimena i mnogi ojkonimi motivilani obrtni­ čkim djelatnostima: Ribari. Govedari, Kolesmi Konam, Mlinari,.Strugmi. � ri, Vretenari, Rešetari, KOWIli, Zvonari itd. Takvi su ojkonimi ČeUi na hrvatskom sjeveru nego na hrvatskom jugu. Vrlo pojednostavljeno stratigrafski prikaz pojedinih toponomastičkih tipova. kad je pojedina vrsta imena izrazito prisutna, izgledao bi ovako:

a) do X. stoljeb

t. topografške imenice: Brdo.. Dot Dubrava._ . 2. imena u vezi s agrikulturom: Njiva, Laz. Krči. Rtilće, Oklad, osik. Požari. ..

3. etnička imena: Zagomne, Doljane, Hrvati, V1tzšići...

b) u X. stoljeću. 4. patronimni ojkonimi: Triaci, V!čići e) u XII. stoljetu. 5. posvojni toponimi: Dobrinj, Živogolte, ](neža... d) od XIV. stoljeća. 6, uslužni toponimi: Lugare, Ribari, Sitan... ' Iv.

.

4.0. Svaki toponim pripada odredenoj jezičnoj zajednici. Proučiti area1 prosti­ ranja pojedinog imenskog tipa nije manje značajno, često je i važnije. od samos značenja fonnanta .i od leksičkog značenja imenske osnove. Ime nije objektivni odraz bitnih obilježja zemljopisnog objekta. probir obilježja kojima je motirirano ime oslikava vile nadjevatelja imena nego objekt kojemu je � nadjenuto. S ter ga gledišta obavještavamo se u odredeno; toponimiji s poimanjem puka koji. do- .. tična imena stvara i kad ih stvara: o izgledu tla. o prirodniin svojstvima tla i.� govu iskorištavanju. o životinjskom svijetu, o biljnom pokmvt.J. o uzgojnim. �du­ strijskim·i ljekovitim biljkama, o zemljišnim odnosima, zaposjedanju � od pojedinca ili kolektiva, o tipovima naselja njihovu razmještaju � obrade,tla i � obrambene svrhe; o drugim gradeviuama stambene. komuniladjsb i dmae nara­ vi. o duhovnom životu od poganskog vjerovanja do kršćanstva s�inl izborom svetaca i kultova. o značenju vode za ljude i bl. o .nm'i noVim nase­ ljima, o porijeklu i vremen\! naseljavanja nekadašnjeg i � pučanstva, o za·· . nimanju stanovnika, o simbiozi i zajedničkom životu /) dntgim Qarodima. . .' linena kao jezični podaci u dugoj vremenskoj VertibU tDijenaismjena naroda. jezika, društvenih uredenja .pokIade su nepatvorene povijesti u � da. preko njih tive u pokoljenjima. Ako prestanu !ivjeti. zamire narodno panićenje i sjećanje, sačuvano II njima. A kad narod izgubi sjetanje, gubi i svoj identitet. Bez tih unena. orijentira, lako se zabludi u prostoru, u �enu i u vlastitoj povijesti. lmenastajeuc:lru!tvu i živiudIuštvu..OnosebosvakidruštveničinpodvJ:pva �. vijesnimzakonitostimada izrazi zatu društvenu sredinuodmnogomopđh� upravo onaj koji jevaf.an da se imepribvati, ustali i živi zajedno s imenOvanim objek� tom kroz povijest. Ime živi i po jezičnim zakonitostima onogahaja i onoga.vremeua kad je počelo funkcionirati kao ime. Nosi tako u sebi višeznačne obavijesti i poruke.

33

U SVIJETU IMENA

Slojevitost istOČDojadranske toponimije

Najstariji toponimni podaci na istočnom Jadranu pripadaju izumrlim pred­ indoeuropskim i indoeuropskim jezicima, o kojima malo znamo, pa toponimi­ ma koji nesumnjivo pripadaju tim jezicima nije moguće odrediti podrobniju je­ zičnu pripadnost. kao što im nije moguće odrediti značenje osnova i formanata, jer su oni razumljivi i prepoznatljivi tek ako znamo značenje riječi kojom je tvo­ reno dotično ime. Uvažavajući rubnojezične i izvanjezične činjenice, takvim imenima određu­ jemo mediteransko, odnosno paleobalkansko porijeklo ovim kriterijima;l a) da je dotični toponim zasvjedočen u grčkih i rimskih pisaca, ali se grčkim i latin­ skim jezikom ne može protumačiti, bJ da se dotični toponim opetuje na širem mediteranskom području, kao npr. imena naših istočnojadranskih otoka: Mele­ ta, Corcyra, Cissa, Arba, Apsara, Issa, Pharos,2 e) da se na širem području u razli­ čitim imenima pojavljuju slični ili identični završni segmenti, koji se mogu ma­ nje-više poistovjetiti s tvorbenim morfemom,3 d) da se opetuj u slični ili identični osnovni segmenti imena,4 e) da arheološki i drugi spomenici materijalne i duho­ vne kulture svjedoče posredno o vremenu nastanka toponima,fJ da je lokalitet na koji se toponim odnosi gospodarski i strateški važan, naseljen, ili je zbog slič­ nih razloga bio davno imenovan.

S toga gledišta imena jadranskih otoka: Meleta, Corcyra, Issa. Solenta, Mau­ ni, Rava, Tilagu$, Ura, Cissa, Arba itd. pripisujemo najstarijem, tj. mediteranskom jezičnom sloju, koji ne znamo identificirati. Pokazuje se da se ti i takvi toponimi odnose na velike otoke na Jadranu i na ekonomski važna naselja. 1

2

J •

Njima se služio P. Skok u svojim radovima. Vidi u slavenstvo j romanstvo na jadranskim otocima, I, zagreb 1950, 256-258. lbidem. Pharos se npr. nalazi i blizu Aleksandrije, te II Egeju, na HeIespontu i dr� o. c., 183.

O. c., 257.

Corcyra i Me1eta na Jadranu i na Mediteranu, Arba II nas i Arva u Španjolskoj, Kissa na Jadranu i polis Kissa u Mauretaniji Caesariensis, Apsara na Jadranu i Absaros na Pontu, Issa na Jadranu i na Lesbosu itd.

P. Skok, o.

c.,

257.

37

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

U drugom tisućljeću prije Krista na te prostore dolaze ilirska plemena, koja, kako pokazuje njihova antroponimija na romanskim natpisima, nisu bila jezično jedinstvena.5 Prisutnost istih ili sličnih imena duž istočnojadranskog primorja i unutrašnjo­ sti, koja se ne mogu protumačiti grčkim i latinskim jezičnim sredstvima, moguće je s prilično vjerojatnosti i po njihovu opetovanju i po njihovu razmještaju pripisa­ ti tadašnjim ilirskim jezicima kao npr. Sontius (Soča),

Tergeste (Trst), Tersatiea (Tr­ sat), Senia (Senj), Curicum (Krk), Vegia (Bag), Arsia (Raša), Arba (Rab), Carin(i)­ um (Karin), Brebera (Bribir), Brattia (Brač), Muccurum (Makar), Brenum (Župa), Burnum (Kistanje), Rausium (Dubrovnik), Gravosa (Gruž), Busi (Biševo), Egij (Iž), Scarda (Škarda), Bavo (Čiovo) itd. Imena i topografske imenice "ilirskog" porijekla nalaze se u mikrotoponimiji (guduća,griža, hrib, škrapa, garma itd.6), ali je nesigur­ no tvrditi jesu li, kada i koliko "ilirski" relikti bili izravno preuzimani od Slavena za njihova dolaska na Balkanski poluotok i kasnije. Stvarni i jezični dodiri balkanskih starosjedilaca i Slavena ne mogu se sasvim isključiti, primjerice u antičkoj Dardani­ ji, Duklji, u Dinarskim planinama gdje se djelomice ili sasvim poromanjeno staro­ sjedilačko pučanstvo sklanjalo i živjelo za seobe naroda i dugo vremena zatim.7 Na takve veze upućuju neki etnografski prežitci kao "ilirski" preostatci. U tim i dru­ gim pretežito brdovitim predjelima nalazi se kasnije neslavizirani vlaški živalj kao planinsko, pokretno stočarsko pučanstvo s posebnom organizacijom u katunskim selištima, ali ni taj gospodarski aspekt njihova življenja nije dovoljno istražen.8 Mnoga zemljopisna imena na zapadnom dijelu Balkanskog poluotoka mogu se dovoditi u vezu po opetovanim segmentima u riječi,9 bilo da se radi o početnom ili završnom segmentu dotičnog imena. No takvi su zapažaji samo indikatori, a ne sigurni pokazatelji jezične pripadnosti imena.

U takve se "osnove" ili prednje segemente imena mogu uvrstili: bist-: Bistua Vetus (kod vrela Rame), Biston (u makarskom primorju), sard-: Sardeates - Sar5 •

7

•

•

Usp. R Katičić, "Suvremena istraživanja o jeziku starosjedilaca ilirskih provincija. Centar za balkanolo­ ška ispitivanja, I, Sarajevo 1964, 1-58; M. Križman, "Osobna imena na istarskim natpisima iz rimskog doba� Latina et Graeca, Zagreb 1991, passim. p. Skok, "Prilog ispitivanju predrimskih leksičkih ostataka u slovenačkom i srpskohrvatskom jeziku�

Slavistična revija, III, 1950, 350-355. Ispravnije je sve toponime koji su u hrvatski ušli romanskim po­ sredništvom smatrati romanizmima.

Nema razloga pretpostaviti da je u pretpovijesnim gradinama, utvrdama i nekropolama zamro svaki trag životu stanovništva koje ih je gradilo. U teže pristupačnim, a obitavanim krajevima vjerojatno se nasta­ vljalo živjeti, vjerovati i pokapati na isti ili na ponešto izmijenjen način. Privreda je u tadašnjim surovim uvjetima sporo napredovala, a s njom i društvena organizacija i svakodnevno življenje koje bi se moralo očitavati u predmetima materijalne i u pučkim predajama duhovne kulture davnih žitelja tih područja. "Simpozijum - Vlasi u XV i XVI vijeku� Radovi ANU BiH LXXIII, Odjeljenje društvenih nauka, Sarajevo 1983, osobito "Diskusija� 149-176.

72,

Primjeri koje navodimo poznati su iz starije onomastičke literature, osobito H. Krahe, BalkaniUyrische geographische Namen, Heidelberg 1925; p. Skok, "Iz ilirske toponomastike", Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, XXXI, Sarajevo 1919, XXXII, 1920; A. Mayer, Die Sprache der alten Il/yrier, sv. 1. Wiirterbuch der illyrischen Sprachreste, Beč 1957, sv. II, Etymologisches Wiirterbuch des IUyrischen. Grammatik der illy­ rischen Sprache, Beč 1959. Primjeri koje navodim nalaze se u radu S. čače, "O stratigrafiji prapovijesnih toponima i njihova odnosa prema arheološkoj građi na istočnojadranskoj obali� IX. kongres arheologa Jugoslavije. Materijali XII, Zadar 1972 (izišlo: 1976), 133-147.

38

U svijetu imena

Skradin (stara ilirsko-romanska Scradona), F. Camocio, Isolar, Venecija, ' 572.

siaticum

(municipij oko Livanjskog polja), Sardas (kod Skadra), skard-: Scarda Scardona (Skradin), beg-/veg-: Vegia, Begi (Bagi, Bag), jad-: Jader (Za­ dar), usp. Adrion 6ros (Dinara)lO itd. Od završnih segmenata u toponimima na­ vodimo: -issa: Almissa, Balissae, -ua: Buthua (današnja Budva) i u njezinu zaleđu Salthua i Anderua, te Pardua na južnoj cesti jugoistočno od Diluntuma (Stolac). Toponime Potua, Citua, Derua smještaju oko srednjeg i gornjeg toka Neretve. Bi­ stua (Vetus) je nad vrelom Rame, a municipij Bistua (Nova) na mjestu današnjeg Viteza. Na Livanjskom polju smještaju se Pelua i Starua, a uz Janj, pritok Plive, Sapua. P. Skok u ovaj tip uključuje hidronim Pliva (IIAt�a).u Završni segment -esta/-ista prepoznatljiv je u toponimima: Tergeste (Trst), Bigeste (sjeverno od Ča­ pljine), Nareste (ilirsko pleme u Poljicima), Ladesta (Lastovo), Capista (Kopist, (otočić),

otok kod Lastova). Toponimi s ovakvim završnim imenskim sastojcima imenuju uglavnom naselja i čine prilično difuzna imenska područja. Čestotan je završni 10 P. Skok, "Postanak Splita� Anali Historijskog instituta u Dubrovniku, 1952, 40. II P. Skok, "Iz ilirske toponomastike� Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, XXXII, 1920, 37-38.

39

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

labin (AIbono)

sastojak -ona: Flanona (Plomin), Albona (Labin, istarski), Aenona (Nin), Cabro­ na (Škabrnje kod Zadra), Scardona (Skradin), Stelpona (Stupin kod Rogoznice), Promona (Tepljuh blizu Drniša), Salona (Solin) *Kentona (Cetina) i Narona (No­ rin. Sv. Vid u donjem toku Neretve). Ti se toponimi protežu uglavnom uz obalu, neki su na utocima rijeka i imenuju naseljena mjesta. Oni toponimi koji u zavr­ šnom dijelu imaju skup I-nt-I S. čače, po uzoru na P. Skoka,12 razdvaja na toponi­ me sa segmentom I-ent-I i segmentom / -unt-I. U prvu skupinu uvršteni su: Piqu­ nentum (Buzet), Parentium (Poreč), Colentum (Murter), Solenta (Šolta) a u drugu skupinu: Argiruntum (Starigrad), Spinuntum (Špinut, Split), Pituntum (Podstrana u Poljičkom primorju), Diluntum (Stolac), Maluntum (Molunat) itd. Ti se topo­ nimi, osim na krajnim rubovima Buzet-Stolac protežu uz primorje, a granica tih dviju. skupina (izuzme li se Argiruntum) može se povući kod Splita, gdje Solenta pripada zapadnoj, a Spinuntum istočnoj skupini.13 Dalja istraživanja podudarnih imenskih sastojaka mogu narušiti ovakav areal njihovih prostiranja, ili ih proširiti na golemo izvanbalkansko područje. Što je po­ dručje raspršenosti imena manje, a gustoća istolikih potvrda veća, veća je vjerojat­ nost njihove zajedničke jezične pripadnosti. Što je areal odredenog imenskog sa­ stojka širi, vjerojatnost njegove zajedničke jezične pripadnosti manja je, a utvrdi li se njihova jezična srodnost, starost je takvih imena veća. * * *

12 Vidi podrobnije: P. Skok, "Iz ilirske toponomastike': Glasnilc Zema�sIwg muzeja BiH, XXXI, 1919, 1551 57 (-entum) i XXXII, 1920, 42-43 (-u1ltum).

u S. Čače , o. c., 136-13'(.

40

U svijetu imena

u V. i IV. stoljeću prije Krista istočnojadransko primorje ulazi u grčku koloni­ zacijsku orbitu. Grci kao izrazito mediteranski narod trgovačkoga duha nisu ula­ zili duboko u unutrašnjost Balkanskog poluotoka. Svoje su faktorije podizali na otocima (Issa, Corcyra, Pharos) i na kopnu (Tragurion, Epetion. Aspalathos). Ondje su oni gradsko, a ne seosko stanovništvo. Toponima grčkoga porijekla na primorju nema mnogo, niti su oni približno iste starosti. Grčki elementi ja­ vljaju se, kao što je to povijesno zasvjedočeno kod imena grčkoga porijekla. već u predrimskom razdoblju, ali i kroz rimsko razdoblje, pa i kroz srednji vijek. Grecizmi nisu ulazili u hrvatsku toponimiju izravno već uglavnom romanskim posredništvom. "Grčka" se imena odnose na manje otoke, naselja i uvale, a i rasprostranjena su po cijelom istočnojadranskom primorju. U okviru bizantskog temata grčki topo­ nomastički apelativi ulazili su romanskim posredništvom i kasnije. Grčki toponi­ mi izravne i posredne nominacije nalaze se na teritoriju najjačeg romanskog utje­ caja. Obje su toponimije sačuvane u hrvatskim imenskim prilagodbama kao pre­ žitci nekad očito brojnijih toponimnih potvrda. * * *

Rimljani su god. 167. prije Krista zauzeli istočnojadransko primorje, a zatim goleme prostore u unutrašnjosti. Ondje su zarana uspostavili svoju dominaciju, te svoj ustroj vlasti i svoj jezik u vojsci, upravi i uopće u društvenom ophođenju. Kao ratnički narod oni su s pokoravanjem vršili i romanizaciju Ilirika. Iliri služe u rim­ skoj vojsci, veterani rimskih legija dobivaju zemljišta na kojima podižu svoja go­ spodarstva; grade se značajne ceste, na njima mnoge stanice, stražarnice (turres), konačišta (canabae) itd.14 Ilirski gradovi postaju kolonije civium Romanorum. Iz toga razdoblja potječu mnoga rimska predijalna imena. Ti toponimi moti­ virani osobnim imenom nekadašnjeg rimskog posjednika pripadaju vrlo ranom sloju romanske toponimije na istočnojadranskom području. Antička naselja, kao i ona nastala davno prije, podignuta su na istaknutim gospodarskim i strateškim položajima. Razlozi njihova nastanka i slijed njihove naseljenosti, izbor njihova položaja i njihov razmještaj nisu još dovoljno istraženi. Neka od tih naselja nisu preživjela seobu naroda i doseobu Hrvata. Sačuvana su samo ona na krajnjem ru­ bu slavenskog protega, gdje se romanski živalj uspio obraniti i sačuvati okoliŠDO zemljište te onemogućiti brz i jak prodor slavenskog življa među svoje zidine. Predijalna toponimija nalazi se u ravnici, na plodnom zemljištu i pod zašti­ tom grada. Stoga je i sačuvana uokolo gradova. U Istri, osobito oko Pule, gdje je bilo dosta obradiva zemljišta na provedenoj centurijaciji okolišnog prostora i uz '4

Vrlo su zanimljivi raspored i smještaj predrimskih naselja i utvIda koji su uvjetovali trasiranje rimskih pu­

tova. Naselja imaju vrlo povoljan položaj. Njihova funkcionalna povezanost čini osnovu rimske cestovne mreže i poklapa se velikim dijdom s mrežom današnjih prometnica. Vidi kartu I. Bojanovskog, "Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji'; Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja ANU BiH, xv, 19n, 83-1 1S, te rad M. Zaninovića, "Neki promet­ ni kontinuiteti u srednjoj Dalmaciji, Putovi i komunikacij e u antici'; Materijali XVII, Peć 1978, 39-51.

41

IC

Q)

o.. O < III C N o.. C N< V;.

ci

,,< :J O IC r-l) to svjedoče, kao i većina imena značajnijih rijeka (Sava,

Drava, Mura, Odra, Bednja, Bosut, Vuka, UnCa), Vrbas, Bosna, Raša, Lika, Cetina Neretva, Krka), jer na njihovim bregovima i na utocima uvijek je bilo ljudskih i

jezičnih dodira, sačuvala su u hrvatskom jeziku svoja stara imena do danas4S i da­ nas su predmetom onomastičkih proučavanja. U Istri se s obzirom na stare imenske prilagodbe zatečenih toponima razabiru dva područja. Ono u jugozapadnoj Istri na agerima Pule i Poreča gdje je sačuvana mnogobrojna romanska posjedovna (predijalna) toponimija,46 i ono u središnjoj Istri, na predrimskom prostoru starih gradinskih naselja i na tom istom prostoru kasnijega Istarskoga razvoda s uglavnom hrvatskom toponimijom.47 Toponimi sa starim jezičnim prilagodbama koje smo opisali potvrdeni su prilično često po sre­ dišnjoj Istri: Oprtalj ( : ad Portulas), Puč/Pučul « *putiu/*putiolu), Pićan « Peti­ na), Pazin « Pisino), Buzet « Piquentu), Pulj (: Pola), Roč « *Rat"iu), Motovun « Mantona), Lovran « Lauranu), Plomin « Flanona), Labin « Albona), Raša « Arsia) itd. U jugozapadnoj Istri te starine nema. Ondje je doseoba Hrvata bila usporena. Prilagodbe su mlađe. Stoga je upravo ondje preživio do danas stari ro­ manski (istriotski) jezik. Mnogo vremena poslije, u XVI. i XVII. stoljeću, u te prili­ čno opustjele krajeve dolaze mletačkom kolonizacijom Hrvati s dalmatinske unu­ trašnjosti i Like koji u taj kraj unose drukčiji govor, nošnju, ustroj naselja i tip ime­ na za novostvorena naselja.48 .. Neka stara naselja i utvrdišta prenijela su svoja imena na rijeke. Panonska Marsonia (Brod na Savi) sa­ čuvala se u imenu potoka Mrsunje, a ime dalmatinske Narone je u imenu neretvanskog potoka Norina. Gradinsko naselje Pramona preneseno je na planinu Prominu. .. MedI.! inima: Barban, Barbaran, Cisana, Fažana, ližnjan, Panzano, Stinjan, Tinjan, Urban, Višan, Vodnjan, Vrlevan itd. Vidi Matijašić. •7 Šimunović 1976. .. Šimunović 1979.

ostalo

56

U svijetu imena

•

•• •

•

•

• • • •

•

• •

•

•

• •

•

•

Romanska posjedovna (predijaina) toponimija Pule i Poreča (po R. Matijašiću) pokriva prostor gdje je (za razliku od središnje Istre) hrvatska toponimija rjeđa i mlađa. Ondje se do danas djelomično sačuvao stari romanski (istriotski) jezik. U pravo na tim prostorima zbiva se tzv. II. h rvatska kolonizacija u Istri s drugim d ijalektom, djelomično drukčijim etnosom, različitim ustrojem naselja i tipom njihovih imena.

Na liburnijskom primorju nisu se sačuvala stara prethrvatska imena: Volcer­ ra ( Novi Vinodolski), Lopsica ( Sveti Juraj ) , Ortopla ( Stinice), Argiruntum ( Starigrad) ... Gospodarske i pomorske prilike skrenule su tragove simbiotskih procesa na otoke.49 Ondje u Vinodolu npr., na Cresu, u sjevernom dijelu Krka, u središnjoj Istri sačuvani su najarhaičniji čakavski govori. Otoci nasuprot liburnijskoj obali sačuvali su samo na pojedinom dijelu svje­ dočanstva romansko-hrvatskih jezičnih prožimanja u toponimima. Takva su ime­ na Krk « *kof'bko < *Kurku < Curicum), Omišalj « Amissellu), Polača, Bag nad Bačkom i (Karlo)bag pod Velebitom « Vigi). Tako je i s Rabom ( : Arba). Upravo na tim otocima prisutni su tragovi romanskoga, veljotskoga j ezika koji se na Krku govorio gotovo do XX. stoljeća. Na otoku Pagu i na vanjskim otocima toponimijske su potvrde starih roman­ sko-hrvatskih j ezičnih prožimanja mnogobrojne: Caska, Novalja, Kolan, Košljun, Polačine, Vir, Sestru nj, Stomoriea, Olib, Sušak, Rava, Iž, Molat, Mežanj, Žapalj, Škirda itd. Na tim otocima ima sanktorerna s romanskim pridjevom san(c)tu kao =

=

=

=

••

Goldstein. Vidi karte.

57

Toponirnija hrvatskoga jadranskog prostora

Rasprostranjenost ranokršćanskih lokaliteta na području između Zrmanje i Cetine (po

B. Migotti). Uz te

lokalitete potvrđena je rana hrvatska toponimija i hrvatske prilagodbe romanskih toponima, osobito sa sut-/st- (sanctus), koji se pridružuju crkvama s ranokršćanskim arheološkim supstratom iz V-VII. st.

što su:

Stivan (s. Johannes), Suviški (s. Vitus), Sutlovreški (s. Laurentiu), Suplatunski Sićadija (s. Andrea) na Iloviku, Cukmarak (s. Marco), Sutorišće (s. Maria) na Silbi, Stivan i Stomorini lazi na Olibu, StivaniStivanje, Sustipanska i Citorij (s. Vitorij) na Dugom otoku, Stomorica na Pagu i Kornatu itd. (s. Plato) na Cresu,

U dubljoj unutrašnjosti na imenima gradova kao što su: Aenona, Jader, Tragura unatoč arheološki dobro potvrđenom ranokršćanskom sloju, očit je diskontinuitet romansko-hrvatskih simbiotskih procesa.so Hrvati su ondje rano naseljeni, ali bez izrazitijih jezičnih dodira sa starosjediocima. Ondje, i u Lici, vrlo je rasprostranjen stari slavenski imenski tip na

-jane, koj i se odnosi na naselja, označuje "ljude koj i

su se naselili na mjestu čije je ime u osnovi dotičnoga ojkonima": Brišćane, Podrup­

ljane, Jagodane, Hraštane, Jelšane, Miranje, Mokrane, Lišane, Smrdećane, Vrpolja­ ne, Komorane, Dračane, Doljane, Kamenjane, Potpećane ... te po Lici:s1 Zamošćane, 50 sl

58

Vidi podrobnije u radu P. Šimunović, Uvod u kaštelansku toponimiju. Kaštel-Sućurac od prapovijesti do XX. stoljeća, Kaštel-Sućurac 1992, 79-92. Podrobnije u P. Šimunović, ''A Turci nalegoše na jazik hrvacki'; Lika i Ličani u hrvatskom jezikoslovlju (zbornik), Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2003, 7 1 -90.

u svijetu imena

Lučane, Dupčane, Trzane, Selčane, Brodnjane, Papraćane, Brušane, Podstenjane, Zalužane, Jezerane, Pećane, Gomiljane, Ravnjane... sve do onih na ulasku u Istru između Učke i Ćićarije: Žejane, Šapjane, Jelšane, Kozjane, Površane. Upravo na po­ dručju ovoga ojkonimijskoga tipa nastale su prve hrvatske državne tvorevine. Nasuprot tom unutrašnjem prostoru gdje izostaju obilnija onomastička svje­ dočanstva etničkih prožimanja, gradski ageri Zadra, Trogira i Splita upravo su grozdasto zgusnuti najranijim: hrvatskim prilagodbama romanskih toponima kao ' što su: Diklo « Duculu), Bibinje « Bibianu), Kolovare « Caballaria), Neviđane « Nevianu), Mrljane « Marianu), te već spominjana imena: Nadin, Seget ( < *sege­ te "njiva"), Polača, Divulje, Stombrata, Solin, Mosor, Poljud, Mutogras, Omiš itd. U neretvanskoj i zahumskoj sklaviniji, uz već navedene stare prilagođenice: Ko ­ min, Makar, Lapčan ( Gradac), Bast, Imota; Mutokit, Norin, Ston, Krkar. . ., nalazi­ mo vrlo rano hrvatska naselja: Hlevno, Hum, Mokro, Ošlje, Dabarsko, Humine ko­ je sredinom X. stoljeća poimenice navodi bizantski car Konstantin Porfirogenet.52 =

Dubrovačko primorje i otoci potvrđuju davnašnju hrvatsku prisutnost na tim prostorima. O tome svjedoče toponimi: Konavle « Canabbula), Labe (: Lave, lau), Mljet « Meleta), Lastovo « Ladesta),53 Prožura « *Frixoria), Polača, Brkata « Verticata), Gruž « Gravosa), Mrkan « Mercana), Lakljan « Licinjana), Žulja­ na « Juliana), Šumet « Juncetu), Cavtat « *cbV'btatb < civitate), Petrara « Petra­ ria), Molunat « Malonta), Srebrno « Subbrenu), Brgat « Virgatu), te osobito gu­ sta toponimija u Boki kotorskoj i na današnjem Crnogorskom primorju. Ondje su također posvjedočeni mnogobrojni toponimi tvoreni romanskim pridjevom san­ tu, što upućuje i na ranu evangelizaciju Hrvata na dubrovačkom području, vjeroja­ tno od vremena kad Dubrovnik postaje sljednikom epidaurske nadbiskupije, sva­ kako prije X. stoljeća.54 Vrlo rane supstitucije prethrvatskih toponima kao da potvrđuju tri vrlo rana prodora Hrvata na more. To su ona na prostoru od Boke kotorske do Omiša, po­ gotovu prostor Morjana u neretvanskoj Poganiji na mjestu ilirsko-romanske Na­ rone, čije je ime sačuvano u imenu rječice Norin, na mjestu dokle se moglo lađa­ ma Neretvom u unutrašnjost i na prostoru gdje, kako smo spomenuli, Konstan tin Porfirogenet u X. stoljeću zna za gradove s hrvatskim imenima. Na prosto­ ru stare Promone, čiji se spomen sačuvao u imenu planine Promine i grada Scar­ done, mjesta dokle se Krkom moglo u unutrašnjost i gdje Hrvati rano, već u X. stoljeću, imaju nekoliko naselja sa svojim imenima u unutrašnjosti, uključujući i Knin (Tv�va) s tvrđavom Lab (la� "hrid" s istim korijenom koji je u zatrogir­ skom Labinu < *Labena), Biskupijom sa crkvom sv. Marije iz X. stoljeća, u kojoj je bio mauzolej hrvatskih dostojanstvenika uz dvor hrvatskog biskupa (u Biskupiji 52 Alerić. 53 Ondje Hrvati prilagođuju predrimsko ime Ladesta, a ne romansko Lagusta (insula Augusta). Uostalom kao što su uzeli predrimsko ime Curcum (> *Kurku > Krk), a ne romansko (veljotsko) Vikla ( = insula vetu/a). 54 Katičić, 131-160.

59

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

kasnije na Kapitulu podno Knina), koja se protezala tada od primorskih prostora do Drave. Hrvati su zatim osnovali i dva svoja primorska grada:

Šibenik i Biograd.

Te konačno na prostoru liburnijske obale, gdje uglavnom nestaju stara predrimska gradinska naselja, gdje se prva i rana hrvatsko-romanska simbioza zbiva na otoci­ ma i u istarskoj unutrašnjosti. Pojavljuju se tako u etničkom i u jezičnom smislu komplementarna područja. Romansko-bizantski gradovi od zapadne Istre, te oni na ostalom hrvatskom pri­ morju, pokazuju da je penetracija hrvatskoga življa postupna, usporena, a imen­ ske prilagodbe ne iskazuju prvotna najranija obilježja. U nekima od tih gradova, primjerice onima u srednjoj Dalmaciji, stari je romanski jezik izumro u XII. sto­

ljeću, u Dubrovniku se govorio do xv. stoljeća, u Krku do XX., a u zapadnoj Istri stari istriotski jezik (Vodnjan, Bale, Rovinj) govori se još i danas. Najstarija sim­ bioza s mnogobrojnim imenskim potvrdama zapaža se po otocima i osobito gu­ sto u agerima romanskih gradova i njihovim astarejama. Ondje su Hrvati od svo­ je doseobe u VII. stoljeću. Na prostorima gdje je simbioza Hrvata sa starincima rano izvršena i gdje su Hrvati rano organizirali svoju upravnu i crkvenu vlast, kao što su: središnja Istra, Kvarnersko primorje, Krk, Vinodol, zadarsko i šibensko područje, javljaju se ra­

ni hrvatski spomenici na glagoljici (Bašćanska,

Valunska i Senjska ploča, mnogo­

brojni zapisi u kamenu, razvodi i statuti na hrvatskom jeziku), a južnije od Splita,

(Poljički statut, Povaljski prag i Po­ valjska listina, Humska ploča, Povelja Kulina bana itd.) na zapadnoj ćirilici. Na tim prostorima gdje izostaju toponimi s romanskim pridjevom san(c)tu, koji su

osobito na neretvansko-humskom području

se pridruživali ranokršćanskim crkvama (Vinodol, Lika, podvelebitsko primorje, te neretvansko primorje koje je bilo kasnije evangelizirano), izostaje predroma­ nička crkvena arhitektura kao slijed ranokršćanskoga graditeljstva i kao značajno obilježje hrvatskoga građevnoga sloga.55 Već od x. i XI. stoljeća, a u idućim stoljećima kudikamo više, hrvatska je prisut­ nost potvrđena i hrvatskim osobnim imenima u romanskim gradovima na primo­

Prvonja (978-1023), Bratoneg ( 1 195), *Č",ne ( 1 169), Dobro ( 1044), *D",žimir ( 1 190), Rade (1197), Trebeša ( 1 195), *Vlbkonjica (1080), *Vlbkota ( 1 195) itd U Kotoru: Dobrača, *D",ža, Gojslav ( 1 1 24) itd U Splitu: Dra­ go, tribun (999), *Č",ne (1032), *Č",neha (1080), Desa ( 1 076), Dobrica ( 1032), nad­ biskup Dobralis "potens et nobilis': Dragovit ( 1 069), Draže (1076), Grubeša ( 1 188), Prodan ( 1097), Stan ( 1086), Tešen (1086), Tvrdouhat (X. stoljeće), *Vlbkonja ( 1 080), Zveronja ( 1040) itd., te žene Mirača (1086) i Dobra ( 1078)... U Trogiru: Bela ( 1076), Desa ( 1076), Dobro (1064), Dobronja (1064), comes Drago (1097) i Stana f. ( 1232). U Zadru se u X. i XI. stoljeću spominju: *Č",neha (986-1036), Belota (1036), Bra­ te (109 1 ), Dobralj ( 1070), Dobroslav ( 1070), Drago ( 1033), Draže ( 1033), *Grubbče rju.56 U Dubrovniku su to:

55 Rapanić, passim. so Jireček, 213-237.

60

U svijetu imena

( 1090), *Prwača ( 1033), *Prbvo ( 1033), Prvonja ( 109l), Slavonja (1098), *Tihbna (1075), Zloba (1096), Župan ( 1 056) ... , te žene: Dobra (1076), Dobruša (I 190), Ljuba ( 1 194), Priba ( 1 199), Prodana (1280), Stana ( 1 1 70), Većenega ( 1066) ... Na Rabu su: Dobro ( 1018), Drago ( 1059), Grube ( 1 166), Mirača ( 1 1 18), Višedrag ( 1 190). U Oso­ ru: Dobro (1018), Odeljan (1018). U Krku: *B1'bzonja ( 1018), ZV'bnimir (HOO), te mnogo potvrđenih imena s kraja XII. stoljeća: Borić, *Bratbko, Č1'bnota, Desa, Desi­

nja, Dobro, Dobruša, Drago, Grubo, Nenad, Nikonja, Rade, Radoslav, Stojša, Tehun, Tolja, Utola, *Vlbčinja , te žene: Dobra, Mirača, Negula, Priba... sve godine 1 198. Već u XIII. stoljeću u Zadru od svekolikoga broja potvrđenih imena 64% či­ ...

ne ona hrvatskoga porijekla. Od 82 obitelji u kojima su potvrđena ženska imena 71 obitelj ima hrvatska osobna imena.57 U Dubrovniku toga vremena od 2 1 1 žena dubrovačkih građana 129 žena nose hrvatska narodna imena.SB Žena Hrvatica ko­ ja je udajom ulazila u romanske obitelji postajala je rasadištem hrvatskih imena. Bio je to put biološke i jezične kroatizacije u prilično zatvorenim, autonomnim ko­ munama, kakvi su u tim stoljećima bili romanski gradovi na hrvatskom primorju. Izvan gradova potvrđena su, često i obilato, hrvatska imena: od Istarskoga razvoda ( 1272), Valunske (XI. stoljeće) i Bašćanske ploče ( 1 100) do Supetarskoga kartulara u Poljicima (1080) i Povaljske listine ( 1 184) na Braču. Već od XI. stoljeća nahode se u gradovima u mnogim romanskim obiteljima hrvatska osobna imena, a u mnogim hrvatskim obiteljima romansko-kršćanska. Neki pripadnici hrvatskoga gradskog pučanstva zauzimaju već tada istaknute po­ ložaje. Oni su biskupi, priori, suci, tribuni.59 Zanimljivo je kako su ti Hrvati zapisa­ ni ne svojim temeljnim imenskim likovima, nego njihovim hipokoristicima.60 Pot­ puna prilagodba krŠĆanskih imena pokazuje posvemašnju apsorbiranost stranoga imenskoga repertoara u hrvatski imenski sustav, što odaje jak stupanj kroatizacije tadašnjega gradskoga pučanstva. Kršćanska imena nemaju "prozračni" leksički sa­ držaj hrvatskih narodnih imena (Dobriša, Črne, VJkonja, Prodana), već im sadržaj postaje lik, kult sveca kojemu je dotično krŠĆansko ime pridruženo. No pravi, ono­ mastički sadržaj u takvim kršćanskim imenima nose hrvatske hipokorističke tvor­ be. U tom se ogleda prevlast hrvatske populacije u romanskim gradovima gdje se još uvijek romanski (dalmatski, mletački) jezici rabe u javnim službama, dok je u puku zagospodario hrvatski, koji će se uskoro potvrditi i u književnosti.61 Bilingvalnost te populacije ogleda se već vrlo rano u toponimima u gradu i grad­ skom ageru. Uza zemljopisno ime Arcutio ( 1260. u Splitu) javlja se hrvatska imenska .7

Jakić-Cestarić.

58 Jireček, I09.

so Jireček, bilješka 30. .. Jireček, 141-212. 61 Hrvati se iz gradova i kaštela gdje žive s Romanima, s njima javljaju u javnim manifestacijama, kakve su bile primjerice godine 998. po izvještaju Ivana Đakona o dočetku dužda P. Orseola II. u Osoru, gdje su bili ·omnes dejinitimis tam Romanorum quam Sclavorum eastellis eonvientes", ili godine 1080. na posve­ ćenju crkve sv. Petra u Seln (Sumpetar u Poljicima) došli su ·plurimi Spalatinorum Chroatorumque uiro­ rum", ili godine 1 167. kad u Zadru Hrvati dočekuju papu "laudibus et canticis altissime resonantibus in

eorum lingua slavica".

61

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

istoznačnica Lučac. Uz toponim Calamet izrijekom se navodi hrvatski Trste­ nik (1 144). Uz romanski lik Laculi navodi se hrvatsko ime Lokve (1260), za splitske Gripe rabi se hrvatsko ime Brus, za Ponte sicco navodi se već 950. godine Su­ qui mostok ( Suhi mostac), za toponim Gargenae « vjerojatno dalmatski gargena "grlo"), navodi se hrvatski Grljevac (1080), za Dilat « dilatu "razvučen") spominju se Vlačine itd.62 Krajem XII. stoljeća isprava pisana na Hvaru nabraja zemlje samo­ stana sv. Silvestra na otočiću Biševu: in loco qui Furca ( "vile': "rašlje") vocatur, sla­ uonice vero Rasocha ( "rašlje� CD II, 364). Hrvatska imena ne nameću se samo je­ =

=

=

zičnim prilagodbama i hrvatskom tvorborn nego i sadržajem imenskih kreacija. ***

Toponimi o kojima je bila riječ svojim razmještajem i čestoćom pokazuju proteg

Hrvata nakon doseobe na kudikamo većem prostoru od onoga na kojem se prostira­ la prvotna hrvatska država. Područja tih toponima,

uzduž primorja i po Lici, bivaju

prekrivena čakavskim narječjem i prvim hrvatskim spomenicima na tom narječju, koji tada na tom prostoru obavlja funkcije pravoga jezika koji zovem vulgata croatica. Toponimi romanskog porijekla u hrvatskim prilagodbama do X-XI. stoljeća potvrđuju vrlo razvijen suživot tih etnija u biološkom, gospodarskom i jezičnom prožimanju. Imena tvorena romanskim pridjevom

san(c)tu

upućuju na vrijeme

i prostor rane evangelizacije Hrvata koja je bila osobito djelatna uokolo roman­ skih gradova, gdje je hrvatski živalj bio mnogobrojan i gdje su se provodile raz­ mjene dbara u mirnom i čestom međusobnom ophođenju. Pojava hrvatskih oso­ bnih imena u samim gradovima i hrvatska tvorba imena s romanskom/svetačkom osnovom pokazuju ranu i postupnu kroatizaciju romanskih gradova. Mnogi su topo�imi zacijelo mnogo stariji od zapisa u vrelima koja poznajemo i od posljednje vremenske granice trajanja dotične jezične pojave koja se očituje u navedenim toponimima. Po tome oni još više dobivaju na spomeničkoj važnosti. Uz ova usvojena imena od prvih zapisa javlja se i hrvatska onirnija. Ona koli­ činom potvrda i raznolikošću onomastičkih tipova predstavlja vrlo izgrađen su­ stav. Potvrđena je upravo na prostorima gdje izostaju obilato zasvjedočeni roman­ sko-hrvatski simbiotski procesi, gdje je stari romanski jezik najranije utrnuo, ka­ ko je to bio u središnjoj Istri, na Cresu, na prostoru od Nina do Biograda, koji se naziva

Croatia, odnosno Hrvati, na Braču, na neretvanskom primorju, u Lici... Tu

hrvatsku toponimiju svojim motivacijskim značajkama do kraja XII. stoljeća čine

nomina topographica, najprikladnija za identifikaciju morfoloških obli­ nomina patronymica, koja upućuju na još neutrnjenu ro­ dovsku organizaciju hrvatskoga društvenoga života te, kasnije, nomina possessiva,

uglavnom

ka određenog prostora,

koja se javljaju s teritorijalnom organizacijom određenoga prostora. Tako ta hrvatska toponirnija vjerno oslikava prostor tadašnjeg naseljavanja i prati razvitak hrvatskoga društvenoga života u prvim stoljećima nakon doseobe. 61

62

Jireček, 70-71.

o

o

I

;:

� """

O CT N" DJ ;; v-

"""

Bizantska Tema Dalmacija:

O "o O

Q.

e "o ;: .Q. "o O cl
u) kao u starom, predmletačkom organium, te u toponimima Valtura (za Al­ tura), Vis (za Issa), što se opet ne nalazi u kasnijim mletacizmima. Veliku starinu u imenu Vodnjan (: Adignano, 1270) pokazuje prijelaz romanskog intertoničkog IiI u starohrvatski poluglas Ibl, koji je u otvorenu slogu ispadao (usp. tam(b)nica, p(b)tica). Kako je poluglas u hrvatskom nestajao ili se vokalizirao u smjeru voka­ la lal do kraja XIII. stoljeća i poslije, spomenute pojave u navedenim toponimima U imenu

romanizmu u Istri vrganj "plug" za lat.

dogodile su se na stupnju razvitka romanskog i hrvatskog fonološkog sustava ka­ kav je bio do u XII. stoljeće. Romanska imena u Istri koja su u hrvatski jezik ulazi­ la poslije nemaju tih promjena. Na starost toponima Mutvoran (u I. r. Motmoran
u + CI, koji se zbivao u hrvatskom do X- XI. stoljeća. Kako je ovo na terenu pulskog agera, na kojem se od rimskih kurtisa razvijaju vicusilvillae i

burgusi sa svojim turres,

svjedoče nam

ove jezične pojave da je zajedništvo hrvatskog i istroromanskog jezika započelo kudikamo prije XII. stoljeća. Još prvotnije pohrvaćivanje pokazuju toponimi Raša «

Arsia)6S i Labin

«

Al­

bona) zbog izvršene metateze likvida, koja je u hrvatskom bila završena krajem X. stoljeća. Te toponime navodi bizantinski car K. Porfirogenet sredinom X. stoljeća os

Dovodi se u vezu s arsia na Apeninima u značenju 'šuma: navodno u etrursko-umbrijskom dolazi u značenju svet pa se misli da je riječ predindoeuropskog postanja iz vremena pobožanstvljivanja šuma. V. p. Skok, ERHSf. III, I l l . Vidi i I nami geografici italiani, Torino 1990, s. v. Arsie, str. 41.

67

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

O

� O

® VODNJAN

Toponimija Istarskog razvoda

na zapadnoj međi starohrvatske države.66 Dočetak I -onal u toponimu Albana, kao i u drugim predrimskim toponimima na našem primorju: Scardona (Skradin), Ae­ nona (Nin), Salonae (Solin), Steipana (Stupin), Narona (Norin), prešao je rano u hrv. I-ynl, a nakon XI. stoljeća kada je Iyl supstituiran u hrvatskom jeziku fone­ mom li! dobiven je današnji dočetak I-ini. Tu promjenu proveo je i toponim Plo­ min ( : Flanona), ali je nisu proveli istarski toponimi Motovun (stara Montona) i ..

68

Konstantin Porfirogenet, De administrandi imperio, C. 30.

U svijetu imena

Brijun (stara Breona}.67 Međutim Motovun pokazuje ispadanje nazala InI u prvom slogu, ili mogući prijelaz nazala IQI u 101 karakterističan je za tamošnje čakavske govore, pa to ime upozorava na to da jezične razlike u Istarskom razvodu ne bi tre­ balo tumačiti samo preslojavanjem razvojnih jezičnih stratuma, već i miješanjem različitih čakavskih pokrajinskih idioma. Toponim Buzet (lat. Piquentum) glasi talijanski Pinguente. Iz toga je lika disi­ milacijom n - n > I > n i furlanskom zamjenom gy, > z nastao hrvatski lik *Blzet. O ranoj preoblici toga toponima u hrvatskom svjedoči starohrvatski nazal 1f;1 do­ biven od završnog romanskog segmenta I-ent( um} > ent > ft > etl. Nestanak nazala u hrvatskom izvršen je u X. stoljeću, pa toponim Buzet ne može biti mlađi od X. stoljeća. Fonem 131 u Buzet svjedoči da je Buzet u hrvatski primljen iz furlanskog, a ne iz istroromanskoga ili mletačkoga jezika.68 . U ovom kratkom pregledu toponima prethrvatskog porijekla u Istarskom ra­ zvodu navedimo još Poreč ( : Parentium) opet s prijelazom len > f > el (kao u Bu­ zet). Završni fonem lčl u Poreč nastao je preko palataliziranog Iril, što je naš naj­ stariji nadomjestak za vulgarnolatinski fonem lčl, a primljen je od VI. do VII. stoljeća.69 Nalazimo ga u toponimima Brač (: *BratSia), Soča ( : *Sont"ius), Polača ( : *Palat"ia), Puč ( : *put"iu), Pučul (: *put"eolu), ali izostaje u kasnijim, mletačkim, posuđenicama: posal, pozzo, bucal < lat. puteus. Istu starost kao u Poreč i dr. nalazi­ mo i u toponimu Pićan (od lat. Petena), u kojemu je toponimu sačuvan supstitut za izvorni lat. IrI, a ne sonorizirani Idzl « t između vokala), kako je to bilo u mleta­ čkom i u furlanskom. Za predmletačko pohrvaćivanje romanskih toponima ništa manje nisu zanimljivi mnogi drugi toponimi Istarskog razvoda kao npr. Sativanac, Satlovreč, Vidam « Utimim), Silba (Sv. Petar od Silbe),7° Pazin (: PisinoYl i dr.

Što pokazuje, dakle, analiza najstarijeg sloja istarske toponimije? 1. Najstarije potvrde mahom su predrimskog porijekla: Labin, Raša, Plomin, .

Poreč, Pićan, Buzet itd.

2. Drugi sloj čine predijalni toponimi od romanskih gentilicijskih imena: Vo­

dnjan, Marčana, Barban, Žminj, Filipan, Mutvoran itd. 3. Gotovo svi toponimi koji su u hrvatski jezik primljeni romanskim posred­ ništvom potječu iz predmletačkoga razdoblja II Istri. Toponime Brijuni, V. i M. Brijun do danas istarski Hrvati upotrebljavaju u tim likovima. Kasnije name­ tnuti venecijanizirani likovi Brioni, V. i M. Brion prodiru administrativnim nametanjem hrvatskom je­ ziku, koji je sačuvao izvorne i ispravno pohrvaćene likove. Vidi P. Šimunović. "Brijuni': Jezik XXXI. 2. 1983, 33-45. Na taj se rad kritički osvrnuo prof. M. Doria, "Brioni in filigrana': Voce Giuliana XVII, n. 354, Trst 1983, str. 4. .. Vidi P. Skok, Nastavni vjesnik, 5, Zagreb 1915, str. 341, te u ER, 1., 246. M. Doria ima za Buzet drukčiju etimolOgijU. .. p. Skok, "Prilog metodu proučavanja romanizama u hrvatskom ili srpskom jeziku': Zbornik radova Filozofskog fakulteta, I, zagreb 1951, str. 456. '" Silba upućuje na starorom. izgovor se/ba < lat. silva (> tal. se/va), kako je već u spomenutom djelu zabi­ lježio Porfirogenet: UAjJw, pa je Silba također predmletački oblik u hrvatskom toponimu. 71 Oblik Pisino upućuje na promjenu prvoga IiI u starohrvatski poluglas /1,1. koji se u XIII. stoljeću vokali­ zira u smjeru vokala lal (kao lat. missa > mbsa > maša u Istri). 67

69

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

4. Zajedničko življenje Romana i Hrvata, njihova stvarna, biološka i jezična simbioza našla je odraza u toponimima. Kronologija jezičnih promjena pokazu­ je da su spomenuti toponimi prilagođeni hrvatskom jeziku mahom prije (neki i mnogo prije) XII. stoljeća.

5. Toponimi su vezani uz mjesto, uz objekt koji imenuju. Hrvati su i Labin, i Vo­ dnjan, i Oprtalj, i Pićan, i Poreč, i Buzet čuli i prilagodili svome jeziku na tim loka­ litetima, a to znači po cijeloj Istri, a ne samo po središnjoj, o kojoj se pretežno go­ vori u Istarskom razvodu. 6. Od Hrvata su prije XII. stoljeća preuzimali istarski Romani nazive za pred­ mete materijalne kulture kao npr.

kolizzo ( kolac), lonizzo ( lonac), grendana =

=

( gredelj od *grfdelb, sa sačuvanim nazalom) i obratno od njih su mnoge izraze vrganj ( organium), vrt ( hortus), puč (= *put'iu), i mnoge =

preuzeli Hrvati kao

=

=

druge, što je rezultat dugog zajedničkog biološkog i jezičnog življenja.

7. Ti nepobitni dokazi davnašnjeg, predmletačkog jezičnog zajedništva Roma­ na i Hrvata u' Istri preživjeli su u hrvatskom jeziku stoljeća do danas, kad istom snagom svjedoče kao i u Istarskom razvodu. Tom spomeniku imaju zahvaliti što su zarana dobili pravni status i stalan lik i ostali neizmijenjeni kroz tolika stoljeća nji­ ma nesklone povijesti na ovom hrvatskom rubnom području - do danas. Arheološki spomenici (starohrvatske crkve, nekropole, te istraženi grobovi i nakit u njima) to isto potvrđuju. Kultni sadržaji predočeni drvećem

(grm, mnel,

dub, cer,72 oreh, trn, glog, oskoruš), crkvicama i vodama na razmeđima imali su po­ sebno značenje u svijesti srednjovjekovnoga puka u vremenu u kojem je vladalo pravo jačega. Očito je bilo potrebno jako magijsko vjerovanje u moć znamenja na nemirnim i nesigurnim posjedovnim međama, kako bi staro, iskonsko pravo za­ snovano na dogovoru i zadanoj riječi postalo nasljedno.

Crkve. Sakralni objekti imaju vjerodostojniju snagu zbog kultnog sadržaja, gra­ đevnog sloga i trajanja. Istarske crkvice kao kultna zdanja podignute su na vršina­ ma i nastavljaju kult štovanja vrhunaca uz prapovijesne, poganske kultne i obram­ bene objekte, 72

kakvih je po Istri i u tršćanskoj okolici početkom stoljeća nabrojeno grm

Zanimljiv je s tim u vezi opažaj kolege B. Fučića. On primjećuje da se danas u značenju "Quercus" rabi na Labinšćini i u središnjoj Istri, dakle na području starOSjedilačkog čakavskog ekavskog dijalekta; mel/mnel zastupan je u istom značenju na području Buzešćine, tj. u čakavskom dijalektu nezamijenje­ nogjata; cer i dub za vrstu hrasta rabi se po cijeloj Istri, dok je fitonim hrast došao u Istru sa doseljeni­ cima, slovinskim ikavcima. Takav raspored tih fitonima u današnjoj Istri poklapa se s njihovim razmje­ štajem kakav nalazimo u tekstu Istarskog razvoda. Ovo je samo jedna od izoleksa kojom se mogu vrlo mjerodavno studirati migracije različitih čakavskih dijalekatnih skupina u Istru i njihov današnji raz­ mještaj po Istri. Zanimljivo je također da selo Labinci na Poreščini ima leksem grm, koji nemaju dru­ gi susjedi, te tim fitonimom, zajedno s ojkonimom, svjedoči o davnom doseljavanju svojih stanovnika s Labinšćine. Jednako zapaža se da dio sjevernih Istrorumuna rabi mne/, a dio južnih . Ta činje­ nica upućuje na to da su dolaskom u Istru ti Vlasi prošli i živjeli uz populacije koje su imale mne/, odno­ sno (ili pak hrast) u svojoj fitonimskoj nomenklaturi. Fitonimi i toponimi predstavljaju se na ovom primjeru kao "živa arheologija': To oni doista i jesu. Vidi rad o sličnom proučavanju bazičnog vokabulara, koje sam s kolegama obavio na različitim pun­ ktovima u Istri: A. Sujoldžić, L. Szirovicza, L. Momirović, B. Finka, M. Moguš, P. Rudan i P. Šimunović: "Primjena taksonomskih algoritama na numeričke Varijable u proučavanju lingvističke mikrorevo­ lucije': Rasprave Zavoda za jezik, 4-5, Zagreb 1979, 61-69 s kartom izog1osa dobivenih ucrtavanjem Hemingovih mjera udaljenosti između istraživanih naselja u Istri.

tako

grm

70

grm

U svijetu imena

Rovinj, G. Rosacio, Iso/ar, Venecija, 1 598.

više od stotine. Najviše crkvica koje se spominju u Istarskom razvodu posvećeno je svecima ratnicima sv. Mihovilu (s tezuljama dobra i zla), sv. Juri (simbolu pobjede pravičnosti nad tiranijom), sv. Vidu (u koji se vjerojatno prometnuo kult slavenskog boga Sventovita) i sv. Ivanu, zaštitniku ognja (u čemu se nazrijeva kult ivanjskih kresova). Slavenska mitologija sačuvana je u Istri u imenu boga Peruna na Učki, u dualističkom vjerovanju svjetla i tame kao što je Beli i Črni grad blizu Roča, u pri­ či o Devič-gradu (puljskoj areni koju vile grade a pokriti ne mogu), u priči o Dvi­ gradu i brguljama održavanim na vrhu sv. Bartula, u kultu drveća od kojih preteže hrast, staro slavensko kultno drvo, koje u Istarskom razvodu dolazi pod imenima grm, mnel, mei, dub i cer u širem značenju (Quercus). Takvo kultno drveće služi kao međaš i u njih se zabijaju čavli u liku križa kao znamenja. Djelomice su to prežitci davnašnjega slavenskog vjerovanja, a dijelom su te legende i kuitni sadržaji nastali ondje na terenu gdje se puk sretao sa spomenicima starijih civilizacija73 kojima nije znao ni porijekla ni namjene. Crkve imaju također značajnu ulogu u ophodu. Nala­ ze se često na razmeđima kao i lokve da se istakne zajedničko pravo na ta osnovna zdanja materijalnog i duhovnog života srednjovjekovnoga puka u Istri.

Imena naselja. Toponimi se nasljeđuju. Sudeći po toponimima Istarskog razvo­ da, Istra je u srednjem vijeku bila gusto imenovana, a to znači i naseljena. U d�ba Istarskog razvoda nalazimo mnogo po porijeklu prethrvatskih imena mjesta: Bu­

zet, Plomin, Labin, Barban, PUlj,74 Mutvoran, Vodnjan, Mrčenigla, Guran, Kringa, 73 C. Marchesetti, l eastellieri preistorici di Trieste e della Regione Giulia, Trst 1903. 74 Stari hrvatski oblik u m. rodu zamijenjen je kasnije venecijaniziranim likom, etnik Puljanin i ktetik pulj­

ski izvedeni od toga starog oblika i danas su u upotrebi.

71

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

Motovun. Trviž. Buje. Momjan. Grožnjan. Negrin, Košljun, Košte� Pazin, Žminj, Pićan, ali i hrvatskih: Sovinjak, Vrh. Gologorica. Kožljak, Kršan, Kočur, Rakalj, Cerovlje, Dvigrad, GraČišće. Brdo, Oskoruš, Lupoglav, Draguć. Semići, Novaki. Ti oj­ konimi javljaju se s prijespomenutim s jednakim pravnim statusom. Etnici i ktetici od tih ojkonima izvode se hrvatskim jezičnim sredstvima. Kte­ tici sa sufiksom l-ski!: blzecki, gorički, oprtaljski,

dragućki. puljski... a jezici se zovu: latinski. nemški i hrvacki: Etnici se tvore sufiksima: -aci-anac; Sovinci, Pićanci, Dvegrajci. Bulei, Žminjci -anin: Puljani, Blzećani, Raklane. Administrativno područje izvodi se od imena mjesta sufiksom -šćina: Žminjšćina. U staroj slavenskoj toponimiji nalazimo umjesto imena mjesta imenovanje po stanovnicima dotičnoga naselja. Prežitak toga običaja javlja se i u Istarskom razvo­

du: kunfini ki su meju Motmoranci i Raklane... dopuštamo Sovincem i Vrhovcem pa­ sti živinu. Ostatak je to patrijarhalnog ustroja ljudske zajednice da se identifikacija ostvaruje prema ljudima koji tamo žive, a ne po lokalitetu na kojem žive. Etnici su zbog toga u Istarskom razvodu samo u množini (Žminjci, Puljani, Blzećani). Očito veza s plemenskom organizacijom nije bila utrnuta, jer je pisaru Mikuli Gologori­ čkom jasno kad će upotrijebiti topografsko ime kao lokaciju (RakalJ, a kada etnik da istakne ljudsku zajednicu kao djelatnika (Roklane), umjesto topografske oznake kao orijentacijske točke. Čak se često i toponimi upotrebljavaju u množini (Gorice,

Krbune, Gračišća, Cerovlja), kad se žele istaknuti seljani a ne lokacija (selo). Etnici u Istarskom razvodu nose starinski biljeg i drevni sadržaj pripadnosti rodu, plemenu, što je prežitak predfeudalnog društvenog uredenja Etnici nisu bi­ li fiksirani normom, pismom, niti je bio nužan jedinstveni oblik kao u toponima,

(Pazinci, Žminjci, Vodnjanci. Puljani. Rakljani). Neki etnici i ktetici upućuju na starije likove. Tako ktetikgradački (za Gračišće) valja izvoditi od Gradac, (koji se lik nije sačuvao), a ne od Gračišće, a etnik Križanci od Kriga, a ne od Kringa, kako je danas. pa ipak su se ti stari likovi etnika sačuvali do danas ali Blzećani,

Iako su u Istri za mnoge toponime postojali usporedo romanski imenski likovi, koji su zbog političkih prilika imali snagu jezičnog prestiža, hrvatska imena ostala su žilavi i vjerodostojni svjedoci ukorijenjenosti hrvatskog jezika u Istri u dubljoj vremenskoj okomici od nadnevaka u Istarskom razvodu.

Hrvatska mikrotoponimija. Ovaj spomenik obiluje hrvatskim mikrotoponimi­ ma i zemljopisnim terminima. Oni su središnji dio sadržaja Istarskog razvoda Ra­ zlogom je za to bogat i razveden morfološki pejzaž istarskog poluotoka Usporedba s toponimijom i zemljopisnom terminolOgijom u ostalim hrvatskim krajinama poka­ zuje i po motivima nastanka, i po tipovima. i po tvorbenim modelima da je istarska srednjovjekovna toponimija i zemljopisna terminologija vrlo stara i vrlo razvijena. Mikrotoponimija u ovom spomeniku motivirana je uglavnom zemljopisnim nazivljem. što je odraz materijalne i duhovne kUlture istarskih Hrvata toga vreme­ na, s vidljivom primjesom rodovskog uredenja i poganskog vjerovanja.

72

U svijetu imena

Pula, G. Rosacio, Isolar, Venecija, 1 598.

Većina imena nose u svojim osnovama zemljopisne termine: Završje, Plitva, Ve­ la reka, Ezero, Sopot, Struga, Bolin brod, Knež studenac, OmoIšćica 'nizbrdita zemlja koja se mrvi u prah: Teplak,75 Gradina, Grdo selo 'veliki posjed' itd. To je najlakši i najslobodniji put toponimizacije. U slavenskoj toponimiji takva zemljopisna imena čine najstariji toponimijski sloj. U nas su potvrđena na mnogim krajinama, najče­ šće u Dalmaciji. i to su vrlo često prve leksičke potvrde hrvatskog jezika uopće. Tvorbeni modeli kakve nalazimo u Istarskom razvodu: jednočlani (Vrh, Brdo, Reka, Ezero), jednočlani izvedeni (Sovinjak, Globočica, Dragoševica, Gračišća) i slo­ ženi (Gola Gorica, Dva Grada, Knei studenac) najstariji su toponomastički tipovi. Zemljopisni termini za ova istraživanja imaju golemu vrijednost. Oni su ugla­ vnom hrvatski. i to upravo za objekte i predmete vezane uz materijalnu kulturu

(brdo. breg, dol, draga, kamnik, zatka, loki, okno, brod, struga, lug, dvor, selo, vas, studenac, hiža, gumno, rasput itd.). jer je njihovo nastajanje bilo prirodno, pučko. za razliku od termina u vezi s duhovnom kulturom (za svjetovne i crkvene obla­ sti), koji su termini latinske, talijanske ili njemačke provenijencije: komun, kuntra­

da, konfin, opatija, mojstir, biskupija, cimiter, vidam, plac, britu! itd. Istarski razvod nema mnogo posjedovnih toponima (Bolin brod, Knež stude­ nac, Sergonina stena, Vogrin mnel, Svetlal mal). I oni se ne odnose na prostrane posjede, već pretežno na objekte u lokalitetu, što je značajno za ina istraživanja u okviru srednjovjekovnog istarskog feudalizma. * * *

15

Tako se često označuju topla vrela. Usp. Toplice. Tepljak, Topusko itd. Valjalo bi istražiti ne odnosi li se Teplak iz Razvoda na Istarske toplice. jer bi ga po svoj prilici valjalo ondje ubicirati

73

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

Istarski razvod osnovno je vrelo za proučavanje hrvatskog jezika i hrvatske toponimije u Istri. Onomastička proučavanja s obzirom na semantička gnijezda imena, areale prostiranja topoformanata, s obzirom na količinu toponomastičkih tipova i modela jedan su od važnih putova rješavanja prilično zamršene slavenske kolonizacije u Istri s obzirom na etnos, prostor i vrijeme naseljavanja. Ovime sam tek odškrinuo vrata bogate riznice jedne od najstarijih hrvatskih toponimija i tek načeo čitati iz nje povijest stvarnu i jezičnu. Toponimi Istarskog razvoda na ovom poligonu različitih presizanja i sati­ ranja hrvatske prošlosti ostali su ondje na slavenskoj jezičnoj periferiji nepobi­ tnim svjedocima istine, vječnim, neuništivim, i nepomičnim međašima hrvat­ skoga jezičnog dosega, međom hrvatskoga jezičnog razvoda od doseljavanja Hr­ vata u Istru do danas.

Istarski razvod. prijepis Levca Križanića iz 1 546.

74

Krk, Rab i Pag u svjetlu toponimije

l . Tri naša značajna sjevernojadranska otoka smještena su uzduž važnih po­ morskih putova koji su ih poprijeko zbližavali s nasuprotnim kopnom. Bili su to Kvarnerski kanal (Sinus flanaticus) na zapadu, put kroz pašku Privlaku na jugoi­ stoku, te Velebitski kanal (Canale della Morlacca). Otoci Krk, Rab i Pag bili su pri­ lično gusto naseljeni u rimsko doba. Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva Bi­ zant je zagospodario Krkom, Rabom, a vjerojatno i Pagom, u okviru svojega tema­ ta u tzv. Donjoj Dalmaciji. U bizantsko doba govorio se na tim otocima stari ro­ manski jezik, koji je potekao iz vulgarnog latinskog i dobivao obilježja po kojima ga poznajemo kao dalmatski jezik, a na Krku zovemo ga i veljotski. Taj jezik zate­ kli su Hrvati nakon doseobe na ova područja.

Bizantski car Konstantin Porfirogenet u svojem djelu De administrando im­ perio navodi sredinom X. stoljeća kako na Krku i Rabu žive Romani ('pW�aVOL) i govori se romanski (� pw�aiwv OUUAEXTO Ikl! dobi­ ven oblik Vekla (civitas Vecla), kako grad Krk naziva sredinom X. stoljeća car Por­ firogenet (� BtxAa). Ime se u Romana proširilo i na otok.78 U novoveljotskom, izdanku staroveljotskog govora, zabilježen je posljednji put oblik Vikla u izgovoru posljednjeg govornika toga jezika potkraj XIX. stoljeća. Hrvati, premda u tisućljetnom življenju s krčkim Romanima, ne preuzimaju od njih staroromanski oblik

Vecla i sl., koji je po ranim povijesnim potvrdama vrlo

čestotan, nego staro predrimsko ime Cur(i)cu(m), i to već u predspomeničkom raz­ doblju (tj. prije X. stoljeća), kad su starohrvatski poluglasi (već izjednačeni) imali

približnu glasovnu vrijednost vokala Iii, Iiii, te ih zamjenjuju ( Curicu �)

*K'bTbk'b,

od kojega je pravilno današnji oblik Krk (gen. Krka).

Ime grada i otoka Raba pripada predilirskom vremenu. I njegove su povije­

Arba (Plinije), Arva (Tab. Peut.), i\p�'l (Por­ firogenet).79 Iz lokativnog oblika Arbe (koji je sačuvan u kasnijem talijanskom sne potvrde mnogobrojne i stare:

imenu) Hrvati su metatezom likvida (lari > Ira!), koja se promjena zbivala do u X. stoljeće, dobili današnji oblik Rab.so Starije ime za grad i otok Pag bilo je

Kissa.

Grad se nalazio u današnjem Pa­

CdSke, koji je Kissa stradala je u potresu 36 1. n . e., ali j e kasnije obnovljena. Spominje se kao Cissa (Plinije), Gissa (Tab. Peut.), (LXlpcSci)xlooa (Porfirogenet) itd. U XI. i XII. stoljeću odnosi se na otok i grad: in­ sula Kesse : Kessensis communitas (lO70- 1 177). Kessa veterana (iz 12 12) posljed­ škom zaljevu nasuprot današnjem gradu Pagu, na mjestu današnje

toponim izveden od dalmatskog

nji se put spominje god.

Kissa.

Rimska

1372. Od toga vremena otok se zove po tadašnjem gla­

insula Paghi, koje se imenske sastavnice pojavljuju zajedno od godine 1 1 74,81 a kao villa Paghi "seoce Pag" stoljeće ranije ( 1070)82. Prerogativi nekadašnje

vnom gradu:

Kisse prelaze postupno na Pag, kojemu ime svjedoči o prvotnom seoskom statusu

(: pagus, insula paganorum). 76 A. Mayer, "Die Sprache der alten Illyrier", I, Wiirterbuch der i/lyrischen Sprachreste, Schriften der BaJkankommission, xv, Beč 1957, 200 (kratim: Mayer I). 77 U istočnojadranskoj onirniji nahodimo kudikamo čeŠĆe pridjev veteranus. Usp. dalje Kessa veterana, prezime Vetranović itd. No god. 1042. zabilježen je u zadarskom području curtis que vocatur uitula (P. Skok, ·Curtis': Starohrvatska prosvjeta, n. s. II, 1928, 108, isti, Etimologijski rječnik, III, 60 l), što je isti lik od kojega je i romansko Vikla s dalmatskom promjenom I�I -+ III. Obrađivači Cod. dipl. 1., J. Stipišić i M. šainšalović, ovaj kurtis čitaju Insula, str. 76. 71 od XI. stoljeća pojavljuje se u imenu sonorizirano Ig/, pa kasnije talijanski lik Veglia. Pučkom etimolo­ gijom dovodilo se taj imenski lik u vezu s glagolom vegliare "bdjeti� "motriti" i vezivalo postanak ime­ na s ćukom, noćobdijom, koji se i danas nalazi u krčkom grbu, jer je, navodno, svojim glasanjem spasio otok od neprijateljskog upada u grad. ,. A. Mayer, I. 56. Porfirogenetovi navodi imena nalaze se uglavnom u 29. glavi navedenog djela lO Jednako kao što se zbivalo u Albona > Labin, Arsia > Raša, Scardona > Skradin. Martin(us) > Mratin. Mratinje itd. II K. Jiraček, Romani u gradovima Dalmacije tokom srednjega veka, prevedeno izdanje, SANU, Beograd 1962, 74. (kratim: Jir. 11). 12 Jir. II, 74.

76

U svijetIl imena

Otočko ime (nesonim) Kissa sa sačuvanim velarom Iki ispred palatalnog Iii dokazuje dalmatski status imena. Hrvatska CdSka rezultat je mlađe hrvatske pala­ talizacije od Kissa kasnijom supstitucijom romanskog /il starohrvatskim polugla­ som Ibl *CbS-ska,83 tj. dogodila se ista promjena kao u južnodalmatskom (ragu­ zejskom) toponimu *Kivitate > *Cl1p'btatb > Cavtat. -

Hrvatski oblici predrimskih imena ovih gradova i otoka pokazuju kako Hrvati prisvajaju starija predromanska imena i da su njihove prilagodbe u hrvatskom je­ ziku starije od Porfirogenetova pisanja o ovim otocima No za navedena imena otoka moglo bi se tvrditi da su ih Hrvati mogli čuti i pri­ lagoditi svojemu jeziku prije i izvan otoka, stoga je nužno razmotriti u prvom redu ostalu romansku toponimiju u svjetlu dalmatsko-hrvatskoga jezičnog prožimanja i starohrvatsku toponimiju na tim otocima. 1.2. Romanstvo se na otocima za doseobe Hrvata (kao i prije i poslije) našlo izolirano, zatvoreno u enklavama bez veze s drugim romanskim govornicima istoč­ nog Jadrana i drugom romanskom maticom odakle bi se dalmatsko romanstvo moglo regenerirati. Nasuprot njima, Hrvati na tim otocima ostavljaju za sobom na kopnu jako hrvatsko zaleđe odakle stalno pritječe svježe pučanstvo koje u jezičnim i biološkim doticajima sve više i sve stalnije asmilira domaći romanski živalj, koji se snažnije može oduprijeti jedino u gradovima Krku i Rabu, pa je hrvatska pene­ tracija u te utvrđene poluotočke gradove bila usporena.

Jezična simbioza i etnosimbiotski procesi romanskih starinaca i hrvatskih došljaka zbivaju se od hrvatske doseobe. U toponirniji se mogu pratiti do u XII. stoljeće, kad su Romani na cjelokupnom području (osim u gradu Krku i njegovu zaleđu, te po staništima uz plodne udole krčke unutrašnjosti) uglavnom asimili­ rani, a starodalmatski jezik nestao iz uporabe. Veljotski u gradu Krku, u njegovu okružju i na obradivoj otočkoj unutrašnjosti, nastavio je živjeti, ali ne više samo­ svojno, nego u doticaju sa čakavskim (u gradu i s mletačkim), što je ostavilo tra­ ga u njegovu glasovnom sustavu,84 kako to posvjedočuju toponimi koje je 30-ih godina XX. stoljeća istraživao P. Skok.sS Romani su na istaknutim strateškim mjestima uokolo naselja podizali utvrde:

Košljiin na istoimenom otočiću u Puntarskom zaljevu; Kasl6n sjeverozapadno od grada Krka; K6šljim kod Barbata na Rabu i K6šljina između Lopara i Supetarske Drage na Rabu, te K6šljun između Stare i Nove Caske na Pagu i K6šljun nedale­ ko staroga Paga u uvali Košljun (tal. Val Cassion). Njihov razmještaj korespondira s pretpovijesnim utvrdama i hrvatskim gradcima. U to doba na tim mjestima taj je razmještaj vrlo indikativan. Navedena imena Košljiin i sl. vuku svoje porijeklo 83 A. Mayer, I, 191. .. Usp. M. Bartoli, "Das Dalmatische� Schriften der Balkankommission, IV-V, Beč 1906. Za čakavski utje­ caj v. rad P. Guberina, "La diphtongaison vegliote est-elle une diphtongaison romane?': Zbornik u čast Petru Skoku o stotoj obljetnici rodenja (1881-1956), Zagreb 1985, 181-191 . 85 "Studi toponomastici sull'isola di Veglia , Archivio glottologico italiano, sv. XXI, 1927, br. 1-51, str. 95106, sv. XXIV, 1930, str. 19-55, sv. XXV, 1931, str. 117-137, sv. XXVIII, 1936, 54-63 (kratim: AGI). "

77

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

od dalmatskog

castellione "tvrdalj': "gradac� a zamjena protoničkog lat u dalmat­

skom s 161 u hrvatskom nastala je ondje u doba kad u starohrvatskom nije bilo lat, odnosno opreke vokala po dužini, što znači vrlo rano u predspomeničkom razdo­

blju tijekom VIII. stoljeća.86 Te su toponimijske potvrde vrlo značajne jer pokazu­ ju ranu hrvatsku prisutnost na romanskim prigradskim područjima i oko drugih romanskih naselja kao što su Punat, Omišalj na Krku; Caska i Pag na Pagu te Su­ petarska Draga na Rabu. Zasvjedočena prisutnost hrvatskog življa uokolo romanskih naselja pokazu­ je da je jezično, privredno i biološko prožimanje romanskog i hrvatskog pučan­ stva bilo jako i svestrano. Ono se kudikamo jače provodilo na seoskom nego na romanski kompaktnijem gradskom i prigradskom području, stvarajući upravo tamo bilingvne govornike.s7 Gradski Romani bili su ovisni o seoskom, pretežno hrvatskom življu. Njihove su privrede bile komplementarne, uzajamno ovisne i u razmjeni žive. Ta ovisnost jednih o drugima uvjetovala je i pospješila biološke, ženidbene veze, kojima je moćniji hrvatski etnos sve više rastakao romansku je­ dinstvenost grada i jezika. Romanski toponimi, kao svako zemljopisno ime, odnose se na zemljopisne objekte koji su po svojoj naravi postojani, nepremjestivi. Oni su upravo na tim mjestima prilagođeni hrvatskom jezičnom sustavu - kakav poznajemo u prvom redu na temelju romansko-hrvatske j ezične simbioze od hrvatske doseobe do u

XII. stoljeće - te pokazuju da je proces pohrvaćivanja raširen po svim otocima i na cjelokupnom prostoru, iako se, upravo po toponimima, potvrđuje da Hrva­ ti nisu posvuda jednako naseljeni niti jednako zastupljeni unutar pojedinih oto­ čkih područja. Mlečani koji su povremeno vladali tim otocima do xv. stoljeća (1000-1059, 1 1 18-1243, 1260- 1358) doseljavali su i živjeli u gradovima kao vladajući sloj i ni­ su do tada, a niti od tada, ostavili bitnih tragova u toponimiji tih otoka. Hrvatsko pučanstvo nadolazilo je stalno i popunjavalo izvangradske, seoske

prostore. Jači val doseljavanja zbio se tek krajem XlV. i u xv. stoljeću dolaskom

hrvatskog i vlaškog pučanstva na imanja Frankopana na Krk, odnosno poslije kuge sredinom Xv. stoljeća na prorijeđeni Rab, te pretežno pastirsko pučanstvo na Pag. Ta najedanputna hrvatsko-vlaška doseljavanja ostavila su traga u razmje­ štaju naselja, u izgledu sela, koja su zaselačkoga i "rasutoga" tipa, i u tipu ime­ na .koja tada nastaju i nose biljeg patronimnih, porodično-zadružnih ojkonima, osobito na Krku i Pagu. .. Naime ta romansko-slavenska fonetska supstitucija zbivala se već na Dunavskom limesu. Usp. Kostolac (: castellu), Optuj « ad Petoviu) itd. U vezi s navedenim Košljunima zapaža se da nisu talijanski oblici Kas16n (Bok od Kaslon; 1272: S. Maria. CasteIlionis, AGI, XXIY, 27) na Krku, Val Cassion i Vala Kosin na Pagu, po Putancu (bilj. 16, 163), izvedeni su od *Sukošnja draga (: s. Kasijan), te su ti oblici sekundarne tvorbe. 87 Slične pojave zbivale su se II svim dalmatinskim romanskim gradovima. Zbivale su se tako, na primjer, i u dalekom Solunu, gdje upravo Grci, Ćiril i Metod, stvaraju slavensko pismo, uvode slavensko bogo­ služje i šire slavensku pismenost među Slavenima.

78

U svijetu imena

1.3. Jedna od najstarijih toponirnija na cjelokupnom prostoru rimske domi­ nacije bila je tzv. rimska predij alna toponimija. Ona je u nas osobito gusto potvr­ đena u nekadašnjem pulskom ageru u Istri, te uokolo romanskih gradova Zadra, Splita, Dubrovnika, te na priobalnim zadarskim otocima na kojima je bilo mnogo rimskih predija. Takvi su toponimi potvrđeni na Rabu: Galbana (: kognomen Gal­ ba, pridjev Galbana, Jir. II, 74; P. Skok, Nastav. vjesnik XXIX, 230, neubicirano), Marana (: Marana, 1 203: villa in valle Marano, Jir. II, 74), Pašturan (: Pasturanum, Jir. lI, 74; P. Skok, Nastav. vjesnik, XXIX, kod Barbata) i na Pagu: Povljana (: Pau­ liana,88 SR, 68, naselje), Bošane (: Bassus, Bassyana, Jir. II, 74, potvrde se odnose na Boštlne kod Biograda, potvrđenu 1059. i kasnije. Paška Bošana je sjevernije od gra­ da Paga.), Žiglinjan (: Gellinianum, od kognomena Gellius,89 uvala na sjeverozapad­ noj obali otoka), te vjerojatno Kolan, naselje koje se izgovaralo Kolane kao plurale tantum muškoga roda ( : Gallanu, od kognomena Gallus,90 Jir. II, 84). Ti su toponi­ mi važni pokazatelji jer su obično sačuvani ondje gdje je romanski živalj bio kom­ paktniji, hrvatsko prodiranje usporeno, jezična romansko-hrvatska simbio� mla­ đa, prisutnost hrvatskih ojkonima manja i po vremenu kasnijih jezičnih obilježja. Takva je rapska predijalna toponimija. Ona je preživjela hrvatsku doseobu, a u hr­ vatski se jezik integrirala kasnije. Paška predijalna toponimija nalazi se u južnom i sjeverozapadnom dijelu otoka, gdje je ostala romanska toponimija brojnija. Svi su rimski predijalni toponimi na Pagu prošli kroz rano hrvatsko "jezično sito": a) promjenom romanskog Iai u hrvatski 10/: Bošane ( : Bassana), Kolan (: Gal­ lanu); b) promjenom romanskog dvoglasa laul u lovI: Povljana (: Pauliana).91 Oni su u hrvatski jezik integrirani u doba prvog naseljavanja Hrvata na Pag, što se na Rabu nije dogodilo. Grad Krk kao municipij, vjerojatno bez svojega agera, nema rimske predijalne toponimije. Ondje je pak vrlo gusto potvrđena veljotska toponirnija kasnijih jezi­ čnih osobina: Kanitaj, Kanajt (= trstik), Punćdl (= mostić, gat), Munćal (= brežu­ ljak), Grkmork (= Markov prodol), Valbiska (= Baška draga), Lakmartin (= Mar­ tinova lokva), Muraj (= dudik), Bruškiij (= vrsta grma), Lakdimor ( = Mavrova lo­ kva), Prniba (= pristranak), Drmun i sl. (= šuma), Sits (= vrh), Plitj (= pristranak) itd., koja je izbjegla prvotnu hrvatsku prilagodbu, te pokazuje svojom kasnijom integriranošću u hrvatski jezični sustav da je u gradskom zaleđu, i obalom zapa­ dno od njega, hrvatsko naseljavanje kasnijega datuma. O tome svjedoči ne osobi­ to brojna prisutnost hrvatskih osobnih imena u gradu u XI. i XII. stoljeću i dugo ss

P. Skok, Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, Zagreb 1950, I-II. Podacima iz ovih knjiga obilno sam se koristio. .. Usp. potvrde u knjizi G. AIf6ldy, "Die Personennamen in der romischen Provinz Dalmatia� Beitriige zur Namenforschung, IV, Heidelberg 1969, str. 210 (kratim: AIf6Idy). .. Ovaj je rimski kognomen potvrđen nedaleko u selu Vlašićima na Pagu, AIf6ldy, 209. 91 Tamo gdje su predijalni toponimi čestotniji, ostala kontaktna romansko-hrvatska toponimija pokazuje mlade supstitucijske prilagodbe.

SR

=

79

ljANJA

JABLANAC

o

o

o

sw?vw

DOBRINJ

O

O � . , o Ponikve K a n t ij a ' Ve l i j G z

�

At " " { , I

VRH O

V I N()1l0LSKI

�

� "'q ,, � � M i J J lI l a j n i c tl � O a...Jt

r c tl I l o tl , )

,.;::---!

_ �• .

H I . ",

o

'" Zečevo SI!Nj

TANKA

o

Seka od Negrita

�

v

o o

o

o

o

BJSKUPICI

o

\J Liban

�oromat

o

o

�Tanki Debeli ZECl.ivO

80

Vi�oki CA.SARov

Toponimija sjevernojadranskih otoka (i str. 82 i 83)

HI

Vdi Laga1lj o

oMali

PUTVAC

Do1fin d �Trstenjk

o o

DAMJAN

M.SRAKANE

� oSilO

2aPIi

KURlLATA

plićina Kril

C)

l

VElA TlZNA

BELlAR.TlC

\;)Gruda Paiagi

I

plićinar�"Murovnik " ""'" ......-�...

RADOVAN

\

PARžJNE

PAR.KAN

U��q4��a ;

,

Grbik

SMARDECA h VlCA

�Ianik

Lutrošnjak

[}

� Planičić

NOZORE

Grebeni

Bralić

e:>

LOPATA

"\) 0

VR.UI.JA

SOPNICA

ll!.��

L� GR.IPAVICA

Vod�k Sestri': D Funestrala'i)

H2

c;:,Tovurnjuk

83

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

neasimiliran romanski gradski živalj. koji je svoj romanski ( = veljotski) jezik sa­ čuvao čak do kraja XIX. stoljeća. Njegov posljednji govornik bio je T!lOne Udajna Burbur. Njegova smrt 10. lipnja 1898, u 6,30 sati u jutro, svojevrstan je podatak po kojem do u minutu znamo za smrt jednoga jezika. 1.4. Na ovim otocima, kao uostalom svugdje uzduž istočnojadranskog primor­ ja, sačuvano je mnogo starokršćanskih bazilika i ranosrednjovjekovnih predroma­ ničkih crkava. One su se podizale po vršinama, na imanjima, zavjetnim mjestima, uglavnom ondje gdje je bilo naseobina. Naselja i imena živjela su svoje trajanje u etnijama koje su ondje boravile. Mnoge crkve nazvane su po titularu uz koji dolazi romanski svetački pridjevak san(c)tu � santu "sveti� koji se do kraja X. stoljeća. do postojanjanazalnihvoka1austarohrvatskom,ref1ektirakao/sQt-�sut-, sat-, st-/is1.92 Takvi su toponimi gusti na kopnu, u zaleđu romanskih gradova Kotora, Du­ brovnika, Splita i Zadra, te po otocima u srednjoj i južnoj Dalmaciji. Gotovo su neznatni na sjevernojadranskim otocima, dok na sučelnom Hrvatskom primor­ ju izostaju, kao što izostaju na ovim područjima brojnija predromanička crkvena zdanja. Od starih crkava spominjemo starokršćansku crkvu sv. Mikule kod osta­ taka rimskog Fulfinija, Sv. Duniita kod Punta i Sv. Krševiina93 na Glavotoku (pred­ romanika), Sv. Vida kod Dobrinja i Sv. Lucije u Jurandvoru (rana romanika) na Krku; Sv. Petar, Sv. Damjan i Sv. Barba t na Rabu, te sveci: Marija, Vid, Juraj, Mi­ hovil, Ivan, Mavar itd. u petnaestak srednjovjekovnih crkvica na Pagu.94 Toponi­ mi s hrvatskim refleksom starodalmatskog santu vrlo su rijetki na ovim otocima: Sutvid, brdašce u Baščanskoj Drazi; Suvid, brdo na Rabu i Supetarska Draga, te Stomorica95 u Novalji na Pagu. Jedan od najčešćih titulara na sva tri otoka jest sv. Vid.96 čestoću kuha toga sve­ ca nemoguće je protumačiti bez povezivanja V'ula s kultom slavenskog Sventovita « Sv�tovit'b )97 jer predstavlja kršćanski nadomjestak za slavensko božanstvo.98 Staroromanska toponimija s obilježjima dalmatskog jezika nastala je izravnim doticajima romanskog i hrvatskog življa na samom mjestu gdje se ime poistovjetilo sa zemljopisnim objektom izražavajući probir njegovih značajki s gledišta tadašnjeg 92 V. Putanec, "Refleksi starodalmatskog pridjeva sanctus u toponomastici obalne Hrvatske� Slovo XIII, Zagreb 1963. i P. Šimunović, "Romansko-hrvatska simbioza u svjetlu toponirnije� Rasprave Zavoda za jezik, X-XI, Zagreb 1985, 162- 170. .. Vjerojatno se crkve ovim "zadarskim" svecima podižu u doba kad krčka (te osorska i rapska) biskupija

postaje sufragantna zadarskoj nadbiskupiji, te su crkve s tim titularirna svojevrsni svjedoci i međaši me­ tropolitanskog protegao .. I. Petricioli, "Spomenici srednjovjekovne arhitekture na Pagu� Starohrvatskaprosvjeta, n. s., 1952, 105- 1 1 1 . 05 Ovima pribrajam toponime: SutlJrišće (Silba), Stivan i StomlJrini lazi (Olib), Supetarski art (Sv. Petar) i Sićadrija (novik). StomlJrina « santa Maria) kao ime blagdana Vele Gospe ( 15. VIII) svetkuje se od sta­ rine u Omišlju. Crkva sv. Marije nosi obilježje zrele romanike, ali je moguće da je građena na temeljima starije crkve. StomlJrina se naziva isti blagdan i u Pagu. .. Crkva i naselje na Krku, hrdo na Rabu, dvije srednjovjekovne crkve na pagu, ona na Veloj njivi do Vuiasovih stanova i ona na najvećem vrhu Paga. vl Na tragove slavenskog paganstva upućuju rogoznički Svevidi, Vidovica na Braču, brOjni kultovi sv. Ilije (Sutulije), sv. Jurja, sv. Mihovila itd. .. Za literaturu o ovoj problematici v. u V. Putanec, o.c., str. 155. i bilješka 30 na str. 160; te P. Šimunović, "Cresko-lošinjska Sutvija i II vezi s njom� Senjski zbornik XVIII, 1991, 129-137.

84

U sVijetu imena

svjetonazora i jezična obilježja koja su zadana prostornim razmještajem i povije­ snim razvitkom dotičnih jezika u doticaju. Ta se toponimija na ovim otocima for­ mirala od doseobe Hrvata do u XII. stoljeće. a samo manjim dijelom kasnije. Ona je izdanak toga suživota na već prilično imenovanim otočkim prostorima i objektima na njima. U vrijeme kad nema u izobilju drugih spomenika za to povijesno razdo­ blje, toponimi kao autentični spomenici svjedočenja o naseljenom prostoru, i o vre­ menskim granicama toga naseljavanja, važni su kažiputi u proučavanju tih otoka. 2.

Navedena osobina najbolje se očituje na krčkoj toponimiji.

2.1 . Predstavimo li otok Krk kao izobličen trokut, čija se hipotenuza pru­ ža usporedno s dužinom kopnene obale, ističu se na tri njegova vrha tri klju­ čna naselja, koja svoje porijeklo vuku iz predrimskog razdoblja: Omišalj na sje­ veru, Krk (s Puntom) na jugozapadu i Baska na jugoistoku. Njihova su imena s obzirom na jezično porijeklo također vrlo zanimljiva. Omišalj je pri hrvat­ skom naseljavanju Krka bio "na glavnom udaru': Njegovo ime vjerojatno ni­ je, kako se mislilo, romanskog porijekla *ad muse(u)lu "dagnjište': Prihvati­ mo li takvo izvođenje, ime bi se odnosilo na lokalitet uz more, a ne na grad na uzvisini, na castro Musehlo (g. 1153),99 odnosno na castel Musehio, kako ga ka­ snije zovu i pišu Talijani. a koja imena kao da potkrepljuju spomenutu etimo­ logiju. Ostvaraj hrvatskog 161 na mjestu romanskog lat na prijedlogu ad. ko­ ji Hrvati vezuju s imenicom,100 pojava je koja se zbivala do kraja VIII. stolje­ ća. Stara je prilagodba romanskog lul (mu.sculu) u starohrvatski Iyl, koji se do kraja XI. stoljeća izjednačio s IiI (v Omišlji). Obje pojave potvrđuju da je ime pohrvaćeno u prvo doba romansko-hrvatskih jezičnih dodira. lol Ondje su pri moru toponimi Mira (od romanskog n. pl. Mura s Iiii > Iyl >/i/), a odno­ si se na ruševine rimskog Fulfinija. i Mirine ("isto") za starokršćanski kom­ pleks iz VI. stoljeća nedaleko rimskih ruševina. Karakterističan je ondje to­ ponim Polačini (n. pl. ž. r.) od rom. *palat'ia, koji ondje imenuje ostatke rim­ skoga gospodarstva. Promjena ItSii > lčl predstavlja po Skoku jedan od najsta­ rijih slavenskih supstituta, od VI. do VII. stoljeća,102 koji se, međutim, zbivao i .. usp. Jir., II, 74. ... Usp. slavenske prilagodbe, stapanjem romanskog prijedloga ad s apelativom i toponimom, u imenima Optuj +- ad Petovium, Oprtalj +- ad portulas itd. 'o, U posljednjim stoljećima Rimskoga Carstva splasnula je briga o gradovima. Smatra se da je nebriga o kanalizaciji, a u vezi s tim i pojava malarije, uzrokom što je rimski grad Fulfinij podno gradine Omišlja, u uvali Sepen, propao. Stanovnici Fulfinija preselili su se tada gore na brdo. Taj čin potakao me da druk­ čije razmišljam o etimologiji Omišalj. Naime, veća i značajnija predrimska utvrda nalazila se na susje­ dnom otočiću Sv. Marko, a spominje se kao Almiss(u), što je predrimsko ime. Nije nevjerojatno da je omišaljska utvrda kao manja mogla dobiti ime po susjednoj većoj i važnijoj deminutivnim sufiksom -illu (koji u kasnijem veljotskom glasi -jal) promjenom protoničkog Iii > 161 (kao Almissa > Omiš u Dalmaciji). Dakle: *almiss(u) > -eJI(u) > Omišalj. U prilog takvu izvođenju je današnji etnik Omišdn, ko­ ji sam tamo zapisao. Usporedi na Krku PUnat i Punćal (: ponte + -ellu), Vanč i Vančal ( : *vinc( u) + -ellu "šiblje"), Munt i Munćtil (: monticellu "brežuljak") itd. oba etimološka rješenja pokazuju ranom promje­ nom lat > 161 istodobnu hrvatsku prilagodbu, ali se u potonjoj očituje i kasniji veljotski utjecaj. '02 p. Skok, "Prilog metodu proučavanja romanizama u hrvatskom ili srpskom jeziku·, Zbornik ratitml Filozofskogfakulteta u Zagrebu, I, 1951,45 1 i d.

85

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

nešto kasnije.lo3 Stari su također toponimi Brgudec i Brgud kod Jezera,I04 koji po­ tječu od romanskog virgultu(m) "šikara" i nahode se od Istre do južnodalmatin­ skih otoka. Njihovu relativnu starinu posvjedočuje zamjena Ivi sa Ibl, što se nije događalo u posuđenicama iz kasnijeg mletačkog na našem primorju. l OS Očito je taj sjeverozapadni trokutni ugao otoka bio rano i gusto zaposjednut hrvatskim življem. Ondje su, osim spomenutih toponima romanskoga postanja, gotovo isključivo stara hrvatska imena metafore kao npr. Voz (= brodarica), Šilo ( = rt), Veli i Mali IGJec (= rtovi),I06 Zaglav (= rt), Vodotoč (= uvala, slatina), Sepen (= uvala),107 Beli kamik ( = uvala) itd.

2.2. Drugi, jugoistočni ugao krčkoga trokuta obuhvaća viši goroviti, krški dio. Među visokim, strmim i golim proplancima pruža se dugačka i plodna Baš­ čanska draga s najznačajnijim naseljem Baskom. U rimsko doba naselje je bilo uz more, a u nemirnu srednjem vijeku utvrđeno je na uzvisini Starigrad. Ruševi­ ne vjerojatno stare Korintije nalaze se prijevoju Bosaru između Vele i Male luke sjeveroistočno od Baške. Na nasuprotnoj strani nalazi se Stara Baška vrlo izdvo­ jena, prometno izolirana, pa je zovu i Kraje/Kraji.108 Ime Baska p. Skok dovodi u vezu sa slavenskim apelativom *b'bčbka "bačva", koja "metafora obično karakte­ riše cijelu dragu i zaliv".109 Ovo je ime, međutim, zasigurno u vezi s brdom Bag (450 m) u Baščanskom zaljevu. Ime je istoga porijekla kao podvelebitski (Kar­ lo)Bag, stara Oueyla. To ime god. 1460. zabilježeno je u lokativnom obliku na Bgu.110 Nominativni je oblik imenu *Bbg'b, a potječe od predrimskog lika Bigi « Vegiae).111 Zbog mlađe slavenske palatalizacije izvodi se od toga oblika hrvat­ ski lokativni oblik *Bbzel l2 odakle rekonstruirani nominativni oblik *B'bg'b. Ka­ ko je Ibl bio u slabu položaju, on izostaje. Tako je i zabilježeno u potvrdi iz Xv. stoljeća. Zbog teško izgovornog skupa I-bg-I uspostavlja se paradigma Bag, Ba­ ga.113 Te stare imenske prilagodbe zbivale su se i na krčkom imenu Bag, jer je sta­ riji lik Bigi zapisan u Coronellija kao insula Bigi114 (= Krk). •03

...

•05

'06

•07

"II

... "O

111 III 113

"4

86

P. Tekavčić, "O kriterijima stratifikacije i regionalne diferencijacije jugoslavenskog romanstva u svjetlu toponomastike'; Onomastica Jugoslavica VI, Zagreb 1976, 35-56. God. 1186. spominje se ondje terra in loco, qui dicitur Berguto, Jir. II, 74. Vidi u Ž. Muljačić, "Dalmatski elementi u ruletački pisanim dubrovačkim dokumentima XIV. st:', Rad JAZU, 327, Zagreb 1962, 237-380. Od slav. *kyjb "malj': Ne dolazi, koliko znam, drugdje u toponimiji istočnoga Jadrana. Od osnove Sbp'b "nasut'; koja je osnova u imenicama nasip, naspina, ospice, u toponimu Prespa, Sapavac za VirU, Sapavica kod Sutomore i na Pelješcu, Sapnik na Pagu itd. Polug1as IbI se u omišaljskom govoru reflektira kao leI. S tim u vezi zanimljiva je (i neprihvatljiva) pučka etimologija po kojoj je Baška dobila ime zato što leži baška, obaška, tj. postrance te izolirano od ostalih mjesta na otoku. Taj turcizam zasigurno ne valja do­ voditi u vezu s imenom Baška. SR, 29. Đ. Surmin, Acta Croatica, Zagreb 1898, 225. A. Mayer, I, 355. F. Ramovš u: Južnoslovenskifilolog, VI, 1926127, 165. S. Ivšić u: Glasnik Zemaljskog muzeja, XXXI, 1919, 156; XXXII, 1920, 1 19. Coronelli, Isole dell'Istria e della Dalmazia attinenti alla Republica di Venezia, 1697. Takva imenovanja nisu nepoznata na kartama i u povijesnim zapisima: insula Loni (= Pag), insula Boli (= Brač) itd.

U svijetu imena

Krk, Rab i Pag, detalj karte J. Sambucusa, Ortelljev atlas, 1 573.

Od imena Big izvedeno je ime Baska « B'bg'b-bska).1J5 Sa starijom fazom današ­ njeg imena vjerojatno su u vezi likovi Valbiska ( Baška draga) sa zapadne stra­ ne Krčkog zaljeva, u kojem je Iii najbliži romanski supstitut hrvatskog polug1a­ saY6 Iz prvotne romansko-hrvatske simbioze potječu ondje toponimi Mirine (Na Merinah) kraj naselja Batomalja, Miri (Na Mireh) u Jurandvoru,1l7 Merišće i Mirik pod KrQsom, te Merišća sjeverozapadno od Stare Baške (sve u vezi s muTUS "zid"). Ondje se nalazi Sutvid (s promjenom santu > spt >sut-). 118 Navedimo u samoj Baški =

115 Hrvatski se oblik prvi put spominje god. 1375. Podatak iz Zavičajnog muzeja u Baški. 116 Usp. takoder oblik Besca u latinskom spomeniku iz 1248. u Zavičajnom muzeju Baške, te talijanski oblik

Besca koji je izveden iz hrvatskog ktetika u službi ojkonima, dok je vrbanski oblik Beška regularan, jer je ondje refleks leI za starohrvatski poluglas.

117 U prvom dijelu toponima Jurandvor pridjev je osobnog imena Juran + -jb > Juranj s gubitkom palatal­ nog elementa pred zatvorenim suglasnikom ld!. Usporedi Banbrdo « Banjbrdo "Banovo brdo"). 118 Istu pojavu bilježim u Baški u apelativima sutal "kum� sutla "kuma" od lat. santul-. U Baški je cakavski

govor, kao što je bio i u sučelnom Senju s kojim je Baška bila privredno i prometuo povezana.

87

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

nekoliko prefiksalnih mik.rotoponima kao npr. Zablčiće, Napot�ci, Prekriije, Narea ( *Na rtac). U sjevernom dijelu mjesta je toponim :taktlmi (*Za kamenima) i PeS­ ćivica (: pes'bk'b) itd. Trg u mjestu zove se Placa « platea), a toponim Na pecah sa­ čuvao je staru predrimsku imenicu *petia (> peča, cakavski pe(;a.) "komad zemlje" i potvrdena je dobro u istočnojadranskoj toponimiji. .zapadno od Baške diže se br­ do Bag. Ondje je hrvatska utvrda Gradac i vrh K1dm (= Hlam < Hlm'b "hum"), koji je toponim čest na ovom otoku. ll� =

2.3. Treći najširi ugao našeg krčkoga trokuta zauzima krčko-puntarsko po­

dručje. Ondje se najstarije hrvatske prilagodbe romanskih toponima ne vežu uz grad Kfk (civitas vetus), nego uz njegovo istočnije naselje Punat (civitas nova). Stari Pimat smjestio se mi blagom pristranku podalje od plitkog tjesnaca koji za­ tvaraju sa zapada niski poluotok Pmlba i s istoka Plaj "obronak" (od dalmo plagiu < grč. 1tMYlOV ).120 za bizantskog razdoblja, otkad potječu ojkonimi grčkoga pori­ jekla na otoku,I2l zvao se tijesni prolaz u Puntarski zaljev Pile « DuM) s promjenom lul > /yl >/i/), koji toponim imenuje kasnije samo istočnu obalu južno od Punta, dok su za tjesnac u uporabi bili romansko ime Buka (: lat. bucca "usta") i hrvatsko Osta.122 Potvrda iz god. 1480: villa di Ponte upućuje na etimologiju ojkonima Punat ad dalm. « latinskog) ponte, koji je vjerojatno bio gaz (ili kraći prijelaz "most") na nekoć mnogo plićem i užem tjesnacu.123 Kako se brod, most (trajectus) ne spomi­ nje u mletačkim vrelima, vjerojatno je hrvatska prilagodba romanskog imena sta­ rija. Kao zaštita podignuta je na otočiću u tom zaljevu utvrda Košljun « castellio­ ne), o čijoj smo ranoj hrvatskOj prilagodbi već govorili. Ondje bilježimo toponim Polačina (: palaFia) uz more do Sv. Dunata, o kojoj je hrvatskoj prilagodbi tako­ đer već bilo govora.124 Južno od Punta je uvala Konobi (n. pl. ž. r.) od lat. canaba g već spominjanom promjenom obaju /30/ > 101 i kasnijom supstitucijom fonema IvI > Ibl, što je predtnletačka pojava u hrvatskim prilagođenkama.125 Ovoj skuUsp. V. Dorčić, Toponimija Baške na Krku, Problemi sjevernog Jadrana. I, Rijeka 1963, 443-446. ,. U ovom ·grčkom romanizmu" sačuvan je skup Ipl/, ali nije izvršena paIatalizacija Igj) > lžI kao u Plaža « *plagia). Očito je Plaj do ustaljivanja u hrvatskom morao proći kroz kasniji mletački fonetski filtar (P. Skok, AGI, xxv, 129). Qblik plaj u rumunjskom, osim već poznatih značenja ·obronak", "gorski hrbat': "brežuljak" itd. razvija semem ·put", "planinska staza': koji po V. Rusuu (M€langes Skok, Zagreb 1985, str. 438) nije potvrden u drugim romanskim jezicima; Upravo krčki Pluj "strma ulica u Krku" potvrđuje to značenje i u veljotskom. Usp. Jir. II: Ly Play de Ly 1398 (str. 75). III Uz spomenute grecizme Plaj i Pile navodimo još imenicu drmiln ·šuma" « grč. e5pVpov). koja je če­ sta i II toponimiji po svemu otoku: Drmun, Drimiln, Drmilna, Nove Drmilna, Drmunlna, Drmunlce, Drmunić, Drmunćdl (P. Skok, AGI, xxv, 122-123), te toponim Dr3skul, koji P. Skok (AGI, XXI, 102) izvodi od grčke osnove c5pu.;, c5pll(6.;) "hrast" sa sufiksom -usculu. ll2 Oba se toponima (i zemljopisna termina metafOričkog postanja) rabe često u hrvatskoj hidronimiji: bUka/Mka pretežno u obalnoj morfonimiji za vrata (Bitka senjska, Mka kMđrskil), a usta za utoke, ušća na rijekama. Usp. Ustiprala, Ustikolina, Ustilonja itd. '23 Smatram da je istoga značenja i iste motiviranosti kao dalmatinski Primošten (u dijalektu Primošćen), istarska Mošćenlce, koji su toponimi kasnijega postanja. lU I hrvatski sufiks -ina upućuje na razvaline, vjerojatno starijeg rimskog gospodarstva. Usp. Manastirine, Crkvina, Gradina itd., te sjeverno od Punta toponim Kršnjdle izveden od apelativa krasina (: carsus > kras "krš") s romanskim deminutivnim sufiksom -ell(u) (u mlađoj veljotskoj fazi > -ial). Usporedi ovdje Punat i punćal (> Pont(e) + -eUu > Punćal). 125 Usporedi toponim Silba (: silva), Bale (: vallis). Vidi tekst uz iduću bilješku.

119

88

U svijetu imena

Prniba nastao križanjem pridjeva pro­ n(us) + (procl)ivis u značenju "blaga padina�126 te promjenom Ivi > Ibl i redukci­

pini pripada već spomenuti toponim

jom vokala uz Iri, što nije osobina u kasnije unesenim talijanskim imenima. U kompleksu ranijih prilagodbi navodimo ime najjužnijeg puntarskog rta Negrit, ko­ je je nastalo proprijalizacijom deminutivnog pridjeva

nigrettu "crnkast� Njemu je

nasuprot rt Črnika, čije je ime motivirano istolikim fitonimom (Quercus ilex). Navedeni toponimi romanskog porijekla u puntarskom okolišu, u neposrednoj blizini romanskoga grada Krka, pokazuju rane hrvatske prilagodbe i time svjedoče . o ranoj hrvatskoj prisutnosti na tom području. To nije moguće utvrditi za grad Krk i njegovo sjeverno i zapadno zaleđe. On­ dje su mahom romanski toponimi koje nisu obilježile rane hrvatske prilagodbe u primjerima koje smo već naveli

(1.3.). U kasnijem razdoblju, u tzv. srednjoveljot­

skom, zapaža se početak diftongacije naglašenih vokala u otvorenom slogu, a ka­ snije i u zatvorenom, onako kako je to zasvjedočeno krajem XIX. stoljeća u govQTu Toneta Udine Burbura.127 Ta veljotska diftongacija provodi se i na toponimima hr­ vatskog porijekla: Le zdjne «

*lelezajne < *lerezajne < Nerezine) kod sela Sv. Ivana

u Dobrinju.l28 Romanski toponimi Sils, polje sjeveroistočno od Krka, i Porta su(s), gornja vrata u Krku, 129 nemaju promjenu Iiii > Iyl > Iii, jer su u hrvatski ušli kasno kad u hrvatskom više nije bilo fonema Iyl, te se ta pojava više nije provodila, kao što je na primjer provedena u toponimu Sis (najviši vrh na Cresu) od istog roman­ skog predloška su(r)su(m) (> U

*SUS1> > *SYS1> > Sis) "gore. toponimima Kimp i Komp (: lat. campus "polje") u

Poljicima do uvale sv.

Foške i Grkmorka nema hrvatske "nazalne faze': jer su nazali kad Hrvati prima­ ju ove toponime davna prošlost. Razvitak navedenih oblika tih toponima Campi > Kimp nastao je kasnije prijeglasom, odnosno diftongacijom naglašenog vokala

(*Cuamp > Komp).130 U toponimima nastalim od fitonimijskih osnova sufiksom -etu(m) javljaju se kasnije veljotski refleksi > -aj(t): Kandjt « cannetu "trstik") na nekoliko mjesta, među koje ističemo biskupsko dobro sjeverno od Punta; Bruškdj « bruscetu "vrsta grma'), predio kod sela Škrpčići u Poljicima; Muraj « moretu "dudik"), naselje sjeverno od Krka. Toponimi koji se tvore deminutivnim sufiksom

-ellu(s) dobivaju dvojake završetke: stariji -el, kakav je u toponimu Munćel ( < mon­

ticellu(s) "brežuljak") sjeverozapadno od Krka, i mlađi: -al u Munćai od istog pred­ loška, za brdo uz more jugozapadno od Krka.

126 Prniba je čest krčki toponim: u Dobrinju Prnibi, jugozapadno od Dubašnice Prniba. Godine 1305. spo­ minje se vinea in Pronaybo, a 1419. eonIrata Pernaybi. U povijesnim potvrdama prisutna je diftongacija naglašenog vokala u otvorenom slogu, što već, čini se, nije posljedica samostalnog razvitka veljotskog, već rezultat kasnijeg kontakta s čakavskim govorima otoka Krka. Ovaj se toponim na Krku nastoji razli­ čito protumačiti, od (kvazi)znanstvenm do pučkih etimologijlL ll7 Vidi u djelu M. Bartoli, Das Dalmatisehe, o.c., bilj. 8. n. P. Skok, AGI, XXV. 1 19. 119 Usp. krčke potvrde iz 1 189: S. Joannis in loco qui vocatur Porta Suso, 1367. in eonIrata Portae superioris (= gornje). Jir. lI, 75. l'" To su Skokova tumačenja, AGI, XXIV, 28.

89

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

Obalni toponimi od Valuntel3l do Maknela nose odlike kasnijih veljotskih cr­ ta. Oni su do Hrvata stigli prilično kasno: Lagdim6r, Karkaritla « calcareola sa značenjem kojim je motiviran hrvatski toponim Japlenice u Malinskom zaljevu), Grkmork « g(u)rgu Marc(u) Markova draga) , 132 T6rkul « torculu "zavojiti"),133 Maknel « machin(a) + - il(e) "kamena gromača" ),134 a zove se taj predio i Spena/ /Spaina (: lat. spina "drač� "rtenica" ). Ta toponimija u okružju grada Krka, i u samom gradu, pokazuje skorašnjiju romansko-hrvatsku jezičnu simbiozu. Ona posredno upozorava i na kasniju bio­ lošku simbiozu Romana i Hrvata u gradu. Na to upućuju prilično kasno zabilježe­ na hrvatska narodna imena u tom gradu: godine 1018: Renana (= Rrbzonja) i Da­ bro ( Dobro), a krajem XII. stoljeća, godine 1 186, od 27 spomenutih Krčana bilo je samo pet s hrvatskim osobnim imenima.l35 Za to doba, prema broju hrvatskih imena u romanskim gradovima na istočnom Jadranu, to je prilično nizak postotak. Porfirogenetova tvrdnja sredinom X. stoljeća kako na Krku (BExAa) žive samo Romani očito nije odgovarala stvarnosti, ali je vjerojatna ako se ona odnosi na sam grad Krk, jer hrvatska prisutnost u gradu zasigurno nije bila značajna. 2.4. Jedino značajnije krčko naselje s hrvatskim imenom jest vrbnik po sredini sjeveroistočne, najduže otočke obale. Vrbnik "nad morem" mjesto je zbijena tipa. S njegove zapadne strane na sličnoj strateškOj uzvisini zamjećuju se ostaci pretpovijes­ noga gradinskog naselja, dok se s jugozapadne strane prostire plodno Vrbansko po­ lje s ruševinama utvrde Gradec. Na vlažnom udolinskom zemljištu uspijeva šiboliko grmlje. Tako je po vrbi motivirano hrvatsko ime VTbb'bn'b + -ih, a spominje se pr­ vi put godine 1100: Verbnik, iako mu je zacijelo prvotni oblik *Vrbno.l36 Taj Franko­ panski grad razvio se rano u jako glagoljaško središte. Između romanskog Krka i hr­ vatskog Vrbnika prostiru se poprijeko plodne površi. Na njima su se sačuvali veljot­ ski toponimi iz kasnijega razdoblja s diftouškim izgovorom nekoć naglašenih mo­ noftonga. Jedan od njih je veljotsko ime za Vrbnik a glasi Vanč od latinskog vincus "savitljivo (šiblje)': zapravo od plurala vinci137 s kasnijom promjenom naglašenog Iii > la/,138 što je slična motivacijska pobuda kao i u toponimu Vrbnik. Ondje je potvr­ đenideminutivtogaimena: Vančal. 139 U tom područjuzabilježcnje toponim Kanajtl40 =

=

131 Od va/ata "uvala" s umetnutim InI ispred dentala i prvotno sačuvanim intervokalnim Itl, što je karakteristika da1rnatskog jezika. 132 AGI, XXIV, 20. 133 Usp. ime uvale ČavIena na Glavotoku u istom, starijem značenju ("zavojita"). '34 AGI, XXIV, 31. 135 Tir. II, 1 10. '36 Taj lik *Vrbno lako je rekonstruirati iz današnjeg ktetika : vrbanski, npr. Vrbansko (polje). Pridjevske toponomastičke potvrde brojne su u najranijoj hrvatskoj toponimiji na otoku. Vidi toponime iz Dobroslavljeve isprave ( 1 100). 137 Veljotski za razliku od da1rnatskog poznaje palatalizaciju Iki ispred Iii u Ičl: Vanč « vinci), činko « cimice). '38 Usp. lat. pisce > pasko '39 1\roren je sufiksom -ellu(s), kao što smo spomenuli u MunćaJ, PunćiJl i sl. ,.. Taj toponim s dvoglasnikom u otvorenom naglašenom slogu potvrđen je g. 1419. Canayti, ali je tada ta­ kođer posvjedočen i s monoftongom: Caneti. Bruškdj(� bruscetu) potvrđen je na susjednom Rabu u

starijem obliku Bruškit.

90

U svijetu imena

s kasnoveljotskim diftongom « lat. cannetum "trstik"), što je također slična moti­ vacija kao, uostalom, u starom hrvatskom toponimu Hobdeni (dol), potvrđen godi­ ne

1 100 (danas Hovdeni) od *h'bb'bt'b > habatl41 "bazga': "zova': "listopadno šiblje': s

promjenom poluglasa lal > 101 u tzv. jakom položaju, što je osobina dobrinjskog di­ jalekta. Ondje su karakteristični nešto stariji veljotski toponimi, i to:

Kampelje, tvo­

ren od romanskog camp(u) deminutivnim sufiksom -ell(u), i ime lokve MisIučajni­

ca, koje je ime izvedeno od romanskih osnova mis « mesu < mediu "središnje" ) + luč « loci "mjesto" ) + hibridni složeni sufiks -ajnica.l42 Spomenuti toponimi poka­ zuju kako je na plodnom zemljištu izvan krčkog okružja, osobito u dobrinjsko-vr­

banskom polju, bio dugo poslije XII. stoljeća rezistentan veljotski živalj, čiji se jezik razvijao u doticaju s čakavskim.143

2.5. Nije dakle točno, kako se često navodi i prikazuje, da su južno od zamišlje­

ne crte rt Pelova-Baška veljotski toponimi, a sjeverno slavenski. Romansko-hrvat­ ska simbioza zbivala se po svemu otoku. Kasniji razvitak veljotskog, toponimija ko­ ja svjedoči o prostornom rasteru toga jezika (a to znači i veljotskoga življa) upozo­ ravaju na to gdje su Veljoti ustrajnije odolijevali hrvatskoj asimilaciji. Bili su to grad i zaleđe grada Krka i, što je razumljivo, onaj najplodniji dio otoka na Dobrinjskom i Vrbanskom polju, na prostoru između Krka i Vrbnika, oko Kampelja, Ponikava i

Misiučajnice, te Kanajta, Vanča, Pršajinske, koji na sebi izražavaju to jezično proži­ manje. Naime, kasniji veljotski oblici nisu više rezultat samostalnog razvitka staro­ romanskog, kako je to bilo uglavnom do XII. stoljeća, već su veljotski toponimijski likovi (čak i hrvatskoga porijekla) rezultat skorašnjije veljotsko-čakavske simbioze na područjima gdje se takvi toponimi nalaze i gdje to fonetskim likom potvrđuju. Navedeni toponimi pokazuju također kako se u sličnim reljefnim, pedološkim, klimatskim i gospodarskim uvjetima rađaju slične pobude kojima se motiviraju imena različitih jezika:

Vrbnik : Vanč : Kanajt : *Habat. Takvih motivacijskih para­

lela nalazimo nekoliko:

Caisolel44 (= caput isole) MunćellMunćal Kimp, Kampelje, Ogrul Negri't Torkul, Čavlena Pile, Buka (tjesnac) Punat (most, trajectus) Punćal Karkarille Prniba

�

�

�

�

�

�

�

� �

�

Glavotok (= glava otoka) Halmec, Hančec, Glavica Poljica, Njivice, Kfč, Laz, Sadić Crn ika Zavratnica (uvala) Vraca, Usta Voz, Vošćica Mostee Japleničina, Japlenica SklOn, Stran, Rebrica

141 Od iste je osnove vjerojatno i paški toponim (H)abi1tica, koji glasi i Prutna (: prut). 142 p. Skok, AGI, xxrv, 25. 143 Tzv. veljotska diftongacija prisutna je i u hrvatskim toponimima: Le ziJine (= Nerezini), toponim Presika potvrđen je kao Presaika, hrv. Meli (: melb "pijesak") kao Maili (Skok, AGI, xxv, 1 18-1 19), a hrvatski toponim iz 1 100. Preselinske u dobrinjskoj općini poznat je danas s veljotskim dvoglasom Prešajinska. ... Capite "glava': miet. ca(o) + isola "otok" = Glava otoka.

91

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

Maknel PlOče Lak (martIn) Grk (mork) Spena Pelova (punta) Mošuna 145 Puntica Punta od Erca Punta zaglav Košljun i sl. MiraI Čijnata

H

H H

H

H

H

H H

H

H

H H

H

Kamenjak, GrohOtina, Kamik, Gromača Škril PonFkve, Jezero, Viki, LokviSća Draga, Jaz Trni PIeš, Goli ()sik, Osišća i sl. Brtec, Erea Konecerta Te1stvi, Glavina (rtovi) Gradec i sl. Stražbenica Slatina, Vrulja, VOdotoč.

Pri takvim motivacijskim usporedbama potrebno je imati na umu da roman­

ska toponimija predstavlja tek mali prežitak nekad očito bogatije toponimije i da hrvatski toponimi motivikom,l46 brojčanom zastupljenošću, semantičkim skupi­ nama i tvorbenim ostvarenjima predstavljaju davnašnju bogatu toponimiju, koja na ovom otoku još nije sustavno obrađivana, jer nije ni propisana.

2.6. Glavni punkt starohrvatske toponimije na Krku jest Dobrinj sa svojim

Dobrinj je naselje zbijena tipa "posrid otoka" na potkovastoj visora­ vni. Njegov stariji dio saČinjava Dolinji grad, a noviji Gorinjigrad. za Frankopana bio je jedan od četiri srednjovjekovna kaštela s feudalnim upraviteljem (potkne­ žin) i seoskim kaptolom (Kapitul) koji je bio nositelj glagoljaške kulturne baštine. okružjem.

Smještena na plodnom fliškom području omišaljsko-b3ŠČanske doline, dobrinj­ ska naselja zauzimaju padinske položaje uz najvrednije dolove za poljoprivrednu obradu na otoku. U xv. stoljeću spominju se ova četiri dobrinjska naselja:147 San Clemente (frankopansko brodograditeljsko naselje nazvano po crkvi sv. Kle­ menta, zabilježeno god 1381, današnje je ime Klimno, u dijalektu Kivna), Saline (osnovano od Frankopana radi ubiranja soli na solanama, u dijalektu Solini, n. pl. ž. r.), Suxan (naseljeno pretežno Morlacima za rad na solanama, današnji dijalek­ talni lik Suždn) i Tribuglie (današnje Tribuje od slav. treb- +-uja "krčevine"). Na Dobrinšćini su se kasnije razvila druga naselja motivirana: a) izgledom, sasta­ vom i obradom tla: Kras, Klanice, Rudini, Melini (: mel'b "pijesak"), Šilo (naselje osnovali Gorinci, tj. doseljenici iz okolice Crikvenice i Selaca), Dolova (n. pl. s. r.) Njivice, Paje; bJ po fitonimima: Rosopasno; ej po obrambenim zdanjima: Grac1šće; 145 Taj je toponim prilagodba dalmatskog

mašone « lat. mansione). U hrvatski je ušao vrlo rano (laj > 16/, Isj! > Iš!). Rasprostranjen je posvuda: Molima (Ponikve)j MošUnići, Mošunišća, Mošuni (Dobrinj), Mošunjina (Poljica), Molunja (Dubašnica). Upotrebljava se kao apelativ ·tor, ·staja': "osik� Krčki Romani rabili su pohrvaćeni lik mušun "ovile': "ovčarnica': gdje je protoničko lul nastalo preko hrvat­ skog 10/, a ne od izvornoga latinskog Ia/. Vidi u: Vanda EkI, "HistOrijska toponomastika grada Rijeke i distrikta", Starine JAZU, 50, Zagreb 1960, str. 224. I" Usp. slikovite predodžbe izražene toponimima: Kij ("maIj"), Šilo, Ziiglav, Samotarac, Tanki, T6lsti! Telstivi, K10bUčdc za rtove, B6k, Draga, Rilsoha za uvale, But za pličinu, motivacije po sastavu i izgledu tla: sepen, Pečeni ( pe§čeni), Blittna itd. 141 Vidi u: Š. Ljubić, Commissiones et relationes Venetae, I, 94. =

92

U svijetu imena

d) po crkvama: Sveti Ivan, Kivna (Sv. Kliment), Sveti V'td; e) po društvenom sta­ tusu: Hlapa (pridjev ž. r. od imenice hlap "kmet"), Županje; J) po osobnim ime­ nima: Dobrinj (od osobnog imena Dobrin(a) + -jb), Gdbonjin (od osobnog imena Gabonja), Gostinjoc (od osobnog imena Gostin(a) + -jb + -ac11), te g) po porodi­ čno-zadružnim imenima vlaškoga postanja: Šugare (od rum. sugare "trze� "mla­ dunac� danas je to ugaslo naselje) i Čižiće (od rum. ciz "fringula spinus" koja je u rumunjski ušla iz slavenskog ČiŽl48). U glagoljskom prijepisu Dobroslavljeve isprave iz godine 1 100. spominju se na tom području ovi toponimi: HobdenP49 ( = Hovdeni, � h'bM.t'b "šiblje"), Zdenac ( = Zdenac), Ogren (= Ogren, � dalmatski agrariu, s -ariu > -en: latinski ager "po­ lje"), Zviran ( = Zviranj "izvor"), Pripoved ("zabran"), Hranča (;::: Hriinči ;::: Hrančje, od antroponima Hran(a)c + -jb), Dobrin ( = Dobrinj), Sitjak ( = S(v)itača, od fito­ nima sita "juncus"), Uskrušav Do ( = ()skrušveni, po fitonimu oskoruša "sorbus"), Dolčići ( = Doca, n. pl. sr. r.), Cerove ( = Cerovi, od cer "quercus") , Stenivi ( = StenM), Preselinske ( = Prešajinskii, od preselina). Verbnik ( = vrbnik) Martina ( = Martini, n. pl. ž. r., od fitonima mrta "myrtus").l50

Od 15 potvrđenih toponima samo su dva romanskoga porijekla. S tvorbenoga gledišta ove prve hrvatske toponimijske potvrde s početka XII. stoljeća pokazuju vrlo raznolike i razvijene toponomastičke tipove. Stoljeće kasnije, god. 1230, u darovnici crkvi sv. Jurja spominju se ovi topo­ nimi: Rakovik, Hrbuja (: hrbat), Dolac, Orišca, Ograjica, Gfdanj ( : osobno ime Grdan + -jb = Grdanov), Mekotiea, Jeloe, Hni.st, Kras, Ogradi, /apnenica, Solini, ()skrušveni, Bresni, Dravčini, Potocini, Poničaj. I ti su toponimi gotovo svi hrvatskoga porijekla i hrvatske tvorbe. Sadržana je u njima čovjekova djelatnost (ograda, japneniea, soline) na plodnim površinama (dolOe, mekota), te fitonimska (Orišca, Cerov, m�e, ()skrušveni, Bresni) i hi lp!), SilbalSirbal63 kod Velog čela u Tinjarosi (od lat. silva s promjenom Ivi > !b!). Navedeni toponimi pokazuju da su Hrvati na Rabu kudikamo prije X. stolje­ ća, ali njihova prisutnost s obzirom na količinu i značenje navedenih toponima ni­ je osobito značajna. Na to upućuju ne osobito brojne potvrde hrvatskih osobnih imena početkom XI. stoljeća u gradu Rabu, gdje se godine 1018. spominje Belata (:: Bilota) i Drago, kOji obnaša visoku funkciju priora. Bilo je romanskih imena s hrvatskom tvorbom kao npr. Galzinja (od Gaudius).I64 Vrlo je vjerojatno da je u ranom razdoblju prije XI. stoljeća romanska asimi­ lacija hrvatskog življa, osobito u gradu, bila jača od obratne asimilacije, ali je u to doba, kako pokazuju navedeni toponimi, morao postojati, osobito na izvangrad­ skom području, romansko-hrvatska dvojezičnost. Na tu dvojezičnost rapskog ži­ vlja upućuje toponomastički podatak iz tzv. Krešimirove isprave iz god. 1070., u kojoj se navode dva imena za isti lokalitet na susjednom kopnu: a castro latine Mu­ rula vocitato, sclauonice Stenice (danas Stinice na mjestu antičke Ortople),165 gdje je hrvatski toponim prevedenica romanskoga imena. '59 Vinea in Barbato, 1203; monasterium S. Stephani de Barbato, Jir. Il, 73. ... J. Baraković u XVI. st. izvodi ga od osobnog imena Oir. II, 73). To je vjerojatno za paški Barbat, kojj do1 vodimo u vezu s titularom tamošnje crkve. 161 Koš/jm kod Barbiita uz ruševine srednjovjekovne utvrde, a Košljina kod PrUge « lat.frux, frugis "poljski prirod': quarterium Furlengi, 1334. Tir. II, 74). 162 Mošuna na Rabu dolazi isključivo u toponimiji, iako je na Rabu stočarstvo, pogotovu uzgoj stoke sitno­ ga zuba, bilo razvijeno po Tinjarosi, na otocima Golom (insula Col/um, 1225) i Sv. Grguru, a za ljetne ispaše služili su i velebitski proplanci. Zanimljiva je Skokova opaska (SR, 55) o nazivu vunenog sukna koje je preko Mlečana bilo u uporabi u francuskoj i španjolskoj mornarici, a glasio je u mletačkom arba­ sco, u francuskom herbage, u španjolskom erbase (od lat. arbas(i)us "rapsko sukno"). 163 Partes de Silva, medietas Silve, 1334. Tir. II, 74. U obliku Sirba primjer je rumunjskoga (vlaškoga) rotacizma. 164 Jir. II, 1 10. Venecijanizirani oblik lanI > lall, kao II aidire « andire) i dalmatskom promjenom di > ii, P. Skok, ER, I, 556. 165 Jir. II, 74.

96

U sVijetu imena

Rab, Supetarska Draga

Ostali staroromanski toponimi pokazuju:

a) sačuvanost intervokalnog Itl: Bruškit (� bruscetu "vrsta grma': na Krku Bruškaj), Čijnata « siphonata na rtu So­ rinju s hrvatskom istoznačnicom Slatina), Sakarata « lat. siccarius "mjesto gdje se ' suše grane"), Valata (: lat. vallis "uvala" ), Kanitaj/Kanikaij « dalmo cannetulu "tr­ stik': rt na Kamporu); b) očuvanost romanskog sufiksa I-aral (mletački je refleks I-eral): Karara (� lat. carraria "kolnik� cesta i tereni na Kamporu) te venecijanizi­ rani oblik na -ada ( < -ata) Prvorada (g. 1229: Pulveraria, Jir. II, 74, "prašno mjesto� njiva na Banjolu); e) očuvanost romanskog velara Iki ispred li, el: Bruškft (v. gore), Krklanat « dalmo circinatu "zaokružen� rt, uvala i greben na sjeveroistočnoj obali). Navedeni toponimi spomenutim jezičnim osobitostima pokazuju staroroman­ ski endogeni razvitak bez prožimanja s hrvatskim. Oni su u tim likovima konzer­ virani u hrvatskom i sačuvali se kao ranodalmatski prežitak jezika koji je ovdje . izumirao vjerojatno već od XII. stoljeća.

U toponimu Palit « dalmo palude "blato", uvala zapadno od Raba) zasvjedo­ > 16/, koji se zbivao, kako je već istaknuto, do kraja VIII. stoljeća. Na Rabu su po­ tvrđeni bizantski grecizmi Plaj i Pile (sic!), koje smo već zabilježili i protumači­ čen je prijelaz dalmo Iiii preko Iyl u Iii, 166 ali je izostao prijelaz protoničkog lat

li u krčkoj toponirniji. '66

Ista je pojava u toponimima Mirine u Barbatu i Mirinica na Loparu, Mir/JI kod sv. Furnije (od lat. milrus "zid"), kojima se imenuju ostaci antičkih zdanja. Na Rabu se za slične lokalitete rabe i hrvatska ime­ na: Zidine, Stenice i sl. Usporedi u nasuprotnom konceptu hrvatski ojkonim Stlnice za romanski oblik Murula iz XI. stoljeća.

97

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

Na Rabu su u kasnijim stoljećima potvrđeni mnogi toponimi za uvale prema lat. vallis "uvala': 1229: terra de Vallicella, monasterium S. Petri de Valle; 1 334: par­ tes de Valle alta, Val cam ina; 1059: Vallis obscura; 1229: Vallis plana ( Planka), VaIsabana (1229: locus salbinus iuxta montem S. DamianP67) kod Barbata, Valmar­ tina u Barbatu, ValOnga i VaIsika u Kamporu itd. =

Rapski toponimi dalmatskog porijekla pokazuju brojnošću i starinom jaku i prilično zatvorenu romansku populaciju koja je koncentrirana u gradu, a toponimi se nalaze u širem gradskom okružju. Toponima dalmatskog porijekla na kojima se očituju rane hrvatske prilagodbe nema mnogo, ali oni očito potvrđuju ranu hrvat­ sku prisutnost na Rabu. Romanski je živalj bio očito dominantan i nakon X. stolje­ ća, jer su romanski toponimi starijih i mlađih glasovnih obilježja prilično brojni. 3.3. Uz već spomenute toponime romanske provenijencije razvija se na Ra­ bu hrvatska toponimija koja je motivirana izgledom i svojstvima tla: Draga, Dolac, Grilh (= grohot), Piitvac, Kamik, Belo ilo (= glina), Pešće (= pijesak), SklOn (= obronak), Strmac, vrh, Jamina, Glava, Vratine itd. Morfološki oblici tla posluži­ li su motivom metafora: Bijk, Stolac, Pohlib (otočić), Šilo (rt), Sedlo (ulegnuće), Ba­ danj, Rasoatica (račvasta udolina) itd. Priličan broj toponima odnosi se na obradu tla: Njive, Njivice, Dgrada, Pildarica itd., na stočarsku privredu: Plandišća, Stanić, Stanina, Stanišća, te na ostalu djelatnost: Japnenice, Krcalo, Pristanišće, Soline itd. Sačuvan je stari leksički prežitak Kanat, a odnosi se na brdske pašnjake (kao i na Pagul68), te mletački termin der « derro) u značenju "ugar� "ledina':

Hrvatska toponimij a povećava se sve bržom kroatizacijom romanskog življa, koji je proces velikim dijelom dovršen do kraja XII. stoljeća, jer se na Rabu ne pri­ mjećuje dalji razvitak dalmatskog, tj. nema recentne veljotske faze kakvu smo, pri­ mjerice, pratili na Krku. No ovdje je mletački, zbog same pozicije i značenja gra' da Raba, bio ukorjenjeniji. Rapsko stanovništvo stradalo je god. 1449. i 1456. od kuge. Na prilično opu­ stjeli otok dolazi novo stanovništvo sa sučelnoga kopna.169 Po prezimenima, po mjesnoj tradiciji, po povijesnim dokumentima i po jezikul70 smatra se da su u Kamporu, Supetarskoj Drazi i Banjolu doseljenici čija prezimena nalazimo u tzv. "slovinsko;" Istri, u Loparu doseljenici iz Baške, dok se u Barbatu doselilo stanov­ ništvo s Velebita, što se osjeća i u barbatskom govoru s mnogo štokavskih i pone­ kom od vlaških jezičnih natruha.l7l Novo pučanstvo nastavilo je staru poljoprivre167 Jir. II, 74. 168 Na Pagu kimat (na Rabu Kanat) ima terminološko značenje. Označuje svaki brdski, ograđeni pašnjak. Izvodi se od predrimskog *canthus "stijena" (P. Skok, SR, 71, isti, Etimologijski rječnik, 11, 31-32), rom. canto "obronak'; prema lat. canthus, grč. )(civao� "očni kut': Usp. na Braču gandej "zakutak", "zaostala voda u škrapi'; sa leI > IgI kao u gatto « cattus), kako je u talijanskim grecizrnima. 1.. L. Marčić, "Antropogeografska ispitivanja po sevemodalrnatinskim ostrvima (Rab, Pag, Vir)'; Srpski etnografski zbornik XXXVIII, Naselja i poreklo stanovništva, 23, Beograd 1926, 309-316. Moj uvid u rapsku antroponirniju pokazuje da ona nije iscrpno popisana.

170 Ibidem, 332-339. 171 M. Kušar, "Rapski dijalekt", Rad JAZU, 1 18, Zagreb 1894, 1 -54. 98

U svijetu imena

dno-stočarsku tradiciju, o čemu svjedoče naselja s patronimsko-zadružnim ime­ nima: Vidasi, Dumići na području Kampora, Knežići u Banjolu, te nekoliko antro­ ponimnih toponima s apelativom stan (stanić, stanišća itd.).172 To novo pučanstvo daje sve značajniji biljeg suvremenom rapskom govoru i rapskoj toponimiji. Starija rapska toponirnija u osvitu hrvatske povijesti na ovom otoku nosi (kad je riječ o imenima naselja i važnijih otočkih punktova na obali i u unutrašnjosti otoka) dalmatsko obilježje. ***

4. Pag je s obzirom na toponimiju kudikamo "hrvatskiji" otok. 4.1. Ta tvrdnja stoji, iako gotovo sva starija naselja na Pagu nose imena ro­

manske provenijencije, ili romanskog jezičnog posredništva. Kao i na Krku, nase­ lja s hrvatskim imenima nalaze se najbliže kopnu, tj. blizu Privlake, dok su roman­ ska dalje od kopna, sjeverozapadno od hrvatskih. Kao na Rabu, i ovdje je bila raz­ vijena stočarska privreda.173 Prethrvatsku ojkonimiju na Pagu prate mnogi arheo­ loški nalazi oko stare Kisse, Paga, Novalje, Kolana, Luna, Povijane, Košljuna. Neka od spomenutih romanskih naselja nastala su na mjestima rimskih predija: Povlja­ na, Kolan, Novalja, Lun, a neka druga, i gotovo sva hrvatska, razvila su se od kasni­ jih pastirskih staništa. S obzirom na izgled naselja, prva su zbijena, a druga razvi­ jena tipa, kakav je primjerice naseobinski kompleks Dinjiške. Odnos sela i grada i unutar romanskih i unutar hrvatskih naselja bio je vrlo izražen. Uz jaki gradski kastrum Kisse, koja sredinom X. stoljeća nije predstavljala značajnije romansko naselje, u nasuprotnom kraju Paškoga zaljeva, tri kilome­ tra jugoistočnije od današnjeg Paga, spominje se krajem X. stoljeća pauca villa Pa­ ghil74 (: lat. pagus "selo"), a već dva stoljeća poslije ( 1 1 74) po tom se naselju naziva otok insula Pagi.175 Pag je, dakle, malo selo u odnosu na prijašnje značenje Kisse, koja dobiva u hrvatskoj prilagodbi ime CdSka. Kissa (Chesa) se posljednji put spo­ minje 1 372. Pag postupno preuzima ulogu glavnog središta i njegovi stanovnici ži­ telje hrvatskih naselja na jugoistoku nazivaju seljanima. Ovaj otok koji je od Ve­ lebita odijeljen uskim Morlaškim kanalom, a od ninsko-zadarskog zaleđa uskom prevlakom, danas premoštenom, imao je razloga podizati utvrde i za Liburna i za Rimljana poput dva Košljuna (onog iznad luke jugoistočno od grada Paga i onog između Stare i Nove Caske) i Gradaca (onog uz Kolan i onog u zaljevu Stare Pov­ ljane). Te utvrde podignute su, s obzirom na slijed povijesnih zbivanja, na strate­ ški probranim mjestima. Pag u rimsko doba nije imao naselja s municipijalnom upravom. U X. stolje­ ću taj je otok doista "insula paganorum". Važnija romanska naselja razmještena su In Veze Rabljana s kopnom bile su i u povijesti vrlo žive: ljetne ispaše, trgovina drvom, solju i dr. učinile su da je s one strane Velebitskog kanala nadolazilo novo pučanstvo. 173 Kao što je bilo poznato rapsko mornarsko sukno, tako je bio poznat i paški sir. 17. CD, I, 124. 175 Jir. II, 74.

99

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

između Kisse i Novalje na sjeverozapadu otoka, dalje od kopna u novljansko-ca­ skoj dolini, a hrvatska naselja podižu se na jugoistoku u manje pogodnoj i mo­ čvarnoj paško-dinjiškoj dolini. Te se dvije skupine naselja po aglomeracijskom ti­ pu gradnje i po imenima vrlo razlikuju. Zanimljivo je da neka značajnija naselja na Pagu imaju pred imenom pridjev­ sku sastavnicu stari: Stara CdSka (Kessa veterana), Stari Pag (= Starigrad, jugoisto­ čno od današnjeg Paga koji se podiže tek od god. 1443), Stara Novalja (u Novljan­ skom zaljevu, zvala se i Stara Vasa "Staro selo"), Stara Povljana (u Povljanskom za­ ljevu), Stara Vas (na području današnje Dinjiške). Taj atribut uz ime prvotnih na­ selja upućuje na njihove mlađe dvojnike, kOji se nalaze u blizini, nakon što su stara bila porušena, napuštena, jer ih je trebalo graditi podalje od mora (Novalja, Povlja­ na) za gusarskih upada u tom prilično nemirnom moru. 4.2. Uzme li se Porfirogenetov podatak iz sredine X. stoljeća da je otok Pag

nenaseljen, ostaje neriješeno pitanje prisutnosti Romana na Pagu, a valjalo bi pret­ postaviti da hrvatsko naseljavanje otoka počinje zapravo od toga vremena.176 Valja s razlogom prihvatiti mišljenje Nade Klaić koja smatra da bizantski car polaZi sa stajališta kako je naseljen onaj otok u kojemu je u utvrđenom gradu prisutan ro­ manski živalj.l77 Tada na Pagu Kissa nije predstavljala jako utvrđen i vrlo naseljen kastrum, a ni ostala romanska naselja nisu bila velika. Na Pagu je prije, i u to doba, bilo Romana i Hrvata, kako to pokazuju hrvatske jezične pnIagodbe romanskih toponima. Hrvati za doseobe ne osnivaju svoja naselja, nego ulaze u već postojeća romanska, i ondje se odvija jak asimilatorski proces romanskoga življa, ranije i br­ že nego je to bilo na otocima Krku i Rabu. Već je spomenuto da rimski predijalni toponimi na Pagu nose jezični biljeg toga asimilatorskoga procesa. Rani hrvatski utjecaj vidljiv je i na drugim toponimima, i to: CdSka, uvala i na­ selje na mjestu rimskoga kastruma blizu uvale ZFće ( *Zarće "za rtom"), hrvatski oblik dobiva se od predrimskog imena Kissa refleksom dalmatskog velara iki ispred palatalnog vokala. Na susjednom brežuljku nalazi se crkva sv. Jurja podignuta na te­ meljima starije, od koje su sačuvani ostaci pletera. Arheološki podaci pokazuju ta­ kođer taj slijed naseljavanja koji pratimo u razvoju imena Kissa > *Cas-ska > CdSka; =

Novalja, rimsko naselje na moru. Ime se spominje god 1 1 19: Novalia, 1222: Nevalia. P. Skok tumači ime od romanskog apelativa novale "krčevina':178 Potvr­ de iz 1 1 19. i 1344. glase Novalia 179 i upozoravaju da je opravdanije to ime izvodi­ ti od lat. imeničkog plurala navalia (n.) «brodarnice� "pristaništa" s već spominja­ nom promjenom protoničkog romanskog Iai u hrv. 10/, koja je pojava, kako smo već spominjali, vrlo rana. U toj rimskoj luci sačuvano je ziđa i podzemni vodovod iz I. stoljeća. Ondje se nalaze temelji starokršćanske bazilike i predromanička cr176 177 111 179

P. Skok, SR, 69-70. N. Klaić, Hrvati u ranom srednjem vijeku, Zagreb 1975, 1 1 5 i d. Poziva se na ekscerpte don Luke Jelića iz mletačkih zapisnika iz god 1420-1479, SR, 68. Jir. II, 74.

100

U svijetu imena

Pag, G. Rosacio, Iso/ar, Venecija, 1 598.

kva iz IX-X. stoljeća. Toponim Stomorica ( < santa Maria) jedini je sanktorem s re­ fleksom dalmatskog pridjeva santa (>

-s{Jt-> sut-!st-) na otoku, na kojem se nalaze

mnogobrojne srednjovjekovne crkve;l80

Stara Novalja smještena je u duboku zaljevu. Razvila se na ruševinama antičkog Štara Vasa.

gospodarstva. Kasnije je naseljavaju hrvatski koloni, koji su je zvali

Obje Novalje bile su luke stare Kisse s vanjskoga i s unutrašnjega paškoga mora;

Povljana je rimski predijalni toponim « Pauliana) s prilagodbom romanskog > lovI, koja je promjena također iz ranih romansko-hrvatskih dodi­ 'rao Ovdje je kasnije potvrđen hrvatski toponim Gradac, utvrda poput romanskog K6šljuna; K6šljun je zaselak i luka Paga. Od rom. castellione s lat > 16/. Ta uvala dolazi na talijanskim kartama pod imenom Val Cassion, koje je ime izvedeno od već pohr­ dvoglasa laul

vaćenoga imena;

Um je naselje na rtu podalje od obale. Na obali je Tovernela (f- rom. ta­ vernela, s l al > 16/, "uslužna radionica"). Ondje je bio rimski predij s ostaci­

ma ziđa, keramike i stara crkva na čijim je temeljima podignuta kasnije ona sv. ••

Jezično je vrlo staro ime blagdana Stomorina (15. VIII). ovako sam zapisao ovu paAku storiju:

Wla Stomorina je veli p"iJSki bl"iljdan. Nasi stariji pripovidaju da je bila jedna boleSćlna or ke je umiralo punojudi. Jed-iln d-iln ih je umerlo m"ilnko stotinu. Kar su donili u P'il(g) Gospu i (s) St-ilroga gr"ilda, presttlli su judi umlrat. Orttld je svtlko godiSće na petnOiljst agUJta presecj6n i t-il d-iln se zove Stomorina. (Ispričao Nikola Kustić.) Vidi opširnije u P. Šimunović/R Oleseh, Cakavisch-deutsches Lexikon, III, Cakavische Texte, Boh!au, Koln-Beč 1983, 174-177.

101

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

Martina. P. Skok ime

Lun izvodi od rom. leone "lav� 18 1 što je neuvjerljivo, jer mo­

tiviranih imena po lavu nema u istočnojadranskoj toponimiji, a niti je u slaven­ skoj toponimiji uobičajeno zoonimsko ime bez sufiksalnih dodataka. Povijesne

caput Loni, insula Loni i hrvatsko ime Koncilunl82 upućuje da ovaj ne­ obično izdužen rt valja izvoditi od romanskog augmentativa (punte)16ne, 1 83 od kojega se izdVOjio zadnji naglašeni dio, kOji onda dobiva adekvatne pridjevke ca­ put, konac, koji znače "punta� "rt': Promjena 10/ > lul zbivala se u dalmatskom, potvrde:

ali i u kasnijim talijanskim imenima i imenicama. Na tom su rtu nastala mnogo

kasnije patronimsko-zadružna imena:

Dundići, Borovići, Stanišići od doseljeni­

ka za turskog vremena;

Kolan, stariji oblik Kolanel84 (n. pl. m. r.). Oko naselja ima prethrvatskih arhe­ Gal­ lanum).18s Ondje se nalazi toponim Polačine « palafia). U staro vrijeme zvao se Mojstir « dalmo < grč. �ovaot�plOV). Na stočarsku privredu upućuje ime uvale i gaja u Kolanu: Miindre/Miindrije « starogrč. �Ćlv *Cas-ska), Škrda « �)(ip6a); d) čuvanje bezvučnog Itl u intervokalnom položaju: Katina « catena), prevla­ ka u gradu Pagu, danas Mast; Sakarata (: lat. siccarius "osušen") Šipndta « sipho­ nata "(bočato) vrelo"), rt u Kolanu. Romanski toponim Pastura, pašnjak i zaljev u Novalji, mlađa je hrvatska prila­ gođenica, jer ne poznaje promjene lat (> 1(1), niti Ifl! (> Iy/ > Iii), koje su npr. pro­ vedene u bračkom ojkonimu Postira « pastura "pašnjak"). 4.3. Lako je bilo uočiti kako je na ovom otoku gotovo neznatan broj roman­ skih toponima izvan onih koji su označavali naselja. Upravo ta romanska ojkoni­

mija s najranijim romansko-hrvatskim jezičnim prožimanjem pokazuje vrlo ranu hrvatsku prisutnost na otoku, na kojemu je živio romanski živalj, od kojega su Hr­ vati čuli ta imena. Vrijeme njihova zajedničkog života na otoku mnogo je ranije od sredine X. stoljeća kad K. Porfirogenet navodi da je Pag nenastanjen. Romanska ojkonimija s ranim hrvatskim fonetskim supstitucijama pokazuje i to da Hrvati za dolaska na otok ne osnivaju vlastita 'naselja, nego se naseljavaju u romanska. Takvo stanje nije dugo potrajalo jer već god. 1073. krivotvorena Krešimirova povelja (iz XlI-XlII. st.) spominje paueas villas Paghi, Pefani, Murowlani i Vlasi­ fi.189 Te potvrde predstavljaju vrlo stare tipove hrvatskih ojkonima, a nahode se na jugoistočnom dijelu Paga, ondje gdje je otok najbliži kopnu, odakle je, po svoj pri­ lici, uslijedilo hrvatsko naseljavanje otoka.

Pećani je stari etnički toponim na - ime, koj i je sufiks dodan apelativu (ili toponimu) peć "spilja", "litica" te toponim ima značenje: "ljudi koji žive kraj pe­ ći(ne)': Pećane su odavno raseljeno naselje, a nalazilo se jugoistočno od gra­ da Paga. Murovlani je ojkonim istoga tipa, motiviran crkvom sv. Maura (Mavra). Topo­ nim Mavra (uvala) nalazi se na kantu kod današnje uvale Čiste. Toponim i crkvi­ ca su, po svjedočenju L. Marčića, zabilježeni u katastarskim knjigama kao villa San Mauro,l90 a značenje bi bilo "ljudi koji obitavaju uz crkvu sv. Mavra': U Povljani postoji predanje da su u predjelu Velog blata bile ruševine još jednog sela koje se zvalo Ljubljine.191 Iako se ne moramo pouzdavati u preda­ ju, ovo inače izuzetno rijetko ime na jadranskom otočju odgovara po tipu sta­ rim okolišnim imenima Pećane i Murovljane, a ima hidronimijsku osnovu ljub- sa .89 CD, I, 124 . ... L. Marčić, o. C., 344-345, God. 1327. bribirski su knezovi (Marčić, o. C., 344). ••• Ibidem, 347.

za

uslugu Zadru porušili selo Murovlane

103

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

Karta Zadra i okolice. G. Cantelli da Vtgnola. 1 690.

značenjem "bara� "blato� "palus" « (a)lliivium) što odgovara tlu južno od Velog blata uz koje se smješta ovaj ojkonim. U to doba zadarsko zaleđe je iradijacijsko središte toga ojkonimijskoga tipa: laggodnani ( l070- l087), Blaćane ( l 322), Chrastani ( lO59), Bubniani ( l08 l ), Cha­ meniane (l070-lO78), Podbergiane ( l 337), Mirane (l076), Dollani (1059), Smu­ drufani ( 1069)192 itd. Odatle se zacijelo širio ovaj toponomastički tip, koji u topo­ nimskoj osnovi nema antroponim tipa Bilušane, Petrčane, Varikašane, koji bi su­ gerirali ideju patronimnosti, descedencije, nego imaju toponimsku imenicu, ozna­ čuju lokalitet, izražavaju obilježje mjesta gdje dotičniJjudi žive (Blaćane, Hraštani, Dugopoijane, Pećane). Taj toponimski tip ovdje je toliko jak da se, kako smo već istakli, rimski predijaIni toponimi povode za njima tako npr. KoMne (umjesto Ko­ liin) i Bošane (umjesto Bošana). Iz istoga je vremena potvrđen ojkonim patronimnoga tipa na -ići: Vilchichi (1070- 1078). Tako se zvao dio Hraštana kod Biograda, danas Vukšići. Po P. Sko­ ku193 to je najranija potvrda ovoga tipa u nas, inače kasnije vrlo produktivnog u Di­ narskim planinama, a do migracije u XIV-XVI. stoljeću gotovo nepotvrđenog na jadranskim otocima. Stoga je zanimljiv paški ojkonim Vlašići. Njega ne valja dovo19> p. Skok. Postanak hrvatskog Zadra, Radovi Instituta JAZU u Zadru. l. 1954. 50-59.

193 P. Skok. o. c 60. .•

104

U svijetu imena

diti U vezu ni s imenom zviježđa,194 jer je ta motivacija u ovakvu tipu neprikladna, ni s balkanskom migracijom Vlaha, jer je po ispravi (datiranoj 1073, a nastaloj u XII. ili XIII. st.) u kojoj se spominje za to suviše rano. U ovom dijelu Paga s izrazi­ to hrvatskim pučanstvom, i naseljima koja Hrvati osnivaju, Vlašići su etnonimski toponim i označuje starinačku romansku (romejsku) populaciju. Kasnije je među njima moglo biti vlaških obitelji, na što, primjerice, upućuje prezime (: rum. poropat f- fara pat "beskrevetnik': "nomad").

PoropcUić 195

Među ranohrvatskim toponimima ovog jugoistočnog otočkog područja zanim­ ljiv je toponim Dj'njiška, jedino naselje na Pagu koje nije zbijena nego razvijena,

Miškovići, Jurčevići, Šišuni, Kukovići, Vrčići. Već je spomenuto da ih Pažani zovu seljanima. P. Skok je toponim Dinjiška

rasuta tipa, te obuhvaća nekoliko zaselaka:

dovodio u vezu sa slavenskim korijenom koji znači "šumu':I96 Medutim u toponi­ mu Dinjiška, korijen je *g"bd- i znači "mokrina� "kal': "luži: koja značenja odgova­

blatini na kraju paško-dinjiške doline sa sjeverne strane Veloga blata. Od toga Gdanjsk, Gdynia, češki Kdyne, Hedčani, hrvatski Gacka, Gdinj na Hvaru te apelativ gdinjica "lužno zemljište� Od toponim­ skog apelativa gdynia izveden je paški ojkonim (g)Dinjiška. Uokolo su stočarska staništa: Marovići, Šarin i, Šaini. To su patronimno-zadružni ojkonimi, najmlađi raju

su korijena npr. izvedeni poljski toponimi

sloj paške ojkonimije, koja je nastala za migracija pred turskim najezdama. Na području Dinjiške nalazi se staro hrvatsko naselje Stara

ViislStarovas (i do nje­

ga Starovasica). Areal prostiranja naseobinskog termina vas proteže se od sjeverozapa­

da (Istra, Lika, Pag) prema jugoistoku (Poljica, Šolta, Brač, dolina Rame). Ovaj termin sačuvan je do danas izravno i prepoznatljivo u otočkoj toponimiji jedino na Pagu.197 Uz ovu starohrvatsku ojkonimiju potvrđena je vrlo obilno hrvatska mikrotopo­ nimija, koja još nije sva ni popisana, pa stoga ni proučena. U njoj je, što nije odli­ ka otočke toponimije, prilično brojno potvrđen tip posjedovnih toponima po ime­

Jadrešica, Jurjevica, Vidonjica, Črnotinac, Mihalje, Grgurevac, Mara­ sovka, Jurkovica, Franovica itd., što je odraz kasnijih posjedovnih prilika na otoku. nu vlasnika:

Na taj se način u paškoj toponimiji očituje tvrdnja da: kao što morfološki reljef svjedoči o karakteru naselja, tako toponimija svjedoči o načinu njegova naseljavanja. Upravo ona pokazuje kako Hrvati nakon doseobe prodiru u romanska nase­ lja, prilagođuju zatečena imena svojem glasovnom sustavu i provode ranu asi­ milaciju romanskih starinaea, što se nije zbilo na Rabu, a samo se djelomično događalo na Krku. Hrvatska toponimija upozorava na rano razdoblje hrvat­ skih naselja, na njihov razmještaj oko paške Privlake, na drukČiji tip naselja, te

.. L M�čić, o. c., 345. 195 Ta obitelj je izumrla u XIX. st. L Marčić, o. 1985, 193.

l

l"

c.,

345. Vidi P. Simunović, Naša prezimena, NZMH, Zagreb

Otok Pag "nekad je bio vrlo šumovit, a ne pust kao danas" (SR, 68), a četiri strane dalje (SR, 72) navodi: "Sume su Paga po svoj prilici bile neznatne u prošlosti kao i danas': U njegovo doba mnoge toponimij­ ske osnove još nisu bile istražene. 197 Ovaj naseobinski termin u uporabi je u sva tri hrvatska dijalekta: čakavskom, kajkavskom i u predmi­ gracijskoj, zapadnoj štokavštini, te, naravno, zapadno od njih u slovenskom jeziku.

105

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

na kasniji nastanak pastirsko-poljoprivrednih staništa koja nose porodično-za­ družna imena, s kojima smo se sretali samo djelomično na Rabu, a istakli nji­ hovu obilatu zastupljenost na Krku. Ta se imena odlikuju svojim oblikom, a na­ selja svojim izgledom i razmještajem oko starijih naseobinskih središta. Od tih selišta nastala su neka recentnija paška naselja, kao što su ondje mnogo, mnogo prije nastajala naselja na rimskim staništima. Slijed hrvatske penetracije poka­ zuju na Pagu njegovi čakavski govori, koji su najarhaičniji na sjeverozapadnom dijelu, gdje su nekada davno bila romanska naselja, u središnjem naselju Pagu sačuvao se cakavski izgovor, koji je nastao djelomice utjecajem mletačkoga go­ vora u gradu. Sela oko Barbata imaju mnogo sličnosti s govorima kopna oko Karlobaga, dok su naselja uz pašku Privlaku najviše natrunjena štokavskim na­ rječjem susjednoga kopna.198 * * *

5. Na taj način pokazuje se kako toponomastička stratigrafija prati jezični

razvitak i slijed jezičnih dodira po kojima određujemo porijeklo, jezično po­ sredništvo, starost i razmještaj pojedinih imena. U imenu se odražava razvitak svjetonazora puka i odraz društvenih uvjeta kojima se odabiru područja kojima se nadijeva ime ili nasljeđuje starije ime. U sadržaj i oblik imena sabija puk svo­ ja subjektivno odabrana obilježja dotičnih lokaliteta. Tako svaki toponim, ako je ispravno protumačen, nosi obavijest spomeničkog podatka i ima spomeničku vrijednost. Zemljopisno ime osim mjesta (imenovani lokalitet) i vremena svoje­ ga nastanka (jezični oblik) informira i svojim sadržajem. Naš istaknuti arheolog don Frane Bulić ( 1 846- 1934), da spomenemo to usput na 70. godišnjici njegove smrti, stajao je početkom ovoga stoljeća s ko­ legom don Lukom Jelićem ( 1 863- 1922) na ninskim iskopinama, nedaleko to­ ponimijskih lokaliteta koje smo ovdje spominjali, i rezignirano (premda ne sa­ svim razložno) govorio kako su otkrivena imena hrvatskih vladara narodne di­ nastije, slijed i prostor njihova vladanja, njihove ženidbe, rodbinske i svojbinske veze, ratovanja, krunidbene i pokopne bazilike, a zapravo malo znamo o sple­ tu prilika iz života svakodnevice, koja čini ono pravo i ono neposredno življe­ nje u tijeku vremena. Toponimi o kojima je riječ poticaje svojega nastanka nalazili su u srži toga živ­ ljenja. U njima je puk nataložio svoja viđenja pojava i stvari i svoj sud o njima. Toponimi su autentične, nepatvorene slike daleke zbilje, teško uhvatljive (kad je riječ o mjestu, vremenu, jezičnoj pripadnosti i sadržaju njihove pojavnosti) re­ trovizorima drugih disciplina. Naime, povijest koja se zrcali u njima piše sam puk. Na nama je da je otkrivamo koliko nam to imena dopuštaju i, koliko mo­ žemo, uspješno čitamo.

•90

Vidi P. Šimunović/R. Oiesch, 128, 129.

106

o. c.,

III, 174-177. i literaturu koja se tamo navodi pod brojevima 1 1 0,

Toponomastičke značajke dubrovačkoga otočja

Jezična istraživanja istočnojadranskog primorja vode nas u daleku prošlost. Na tom su prostoru obitavali danas još ne sasvim identificirani predindoeuropski, mediteranski narodi, koji su spomene o sebi ostavili više u arheološkim artefakti­ ma nego u jezičnim podacima. Na istočnojadranskom priobalju zasigurno su obi­ tavala ilirska plemena, grčki kolonisti, na samoj obali, i Rimljani, čiji se latinski je­ zik u doba tzv. velikih "barbarskih seoba" preobrazio u nekoliko lokalnih idioma. U Dubrovniku i okolici taj jezik nazivamo raguzejskim i bio je živ do xv. stoljeća. Hrvati su, međutim, od svoje doseobe došli u izravan doticaj s poromanjenim pučanstvom. Zbog toga ne govorimo, u kronološkom smislu, o dominaciji svakog od navedenih jezika, već o nadslojavanju poput geoloških naslaga. Svi raniji jezi­ čni slojevi očitavaju u romanski sloj na koji dolazi prahrvatski i biva prvih stoljeća u prožimanju. Koliko se po jezičnim podacima dade danas razabrati, može se go­ voriti o ilirsko-romanskoj simbiozi (npr. ilirska osobna imena u romanskoj imen­ skoj formuli na natpisima, "ilirski" toponimi u romanskoj jezičnoj prilagodbi i sl.), o grčko-romanskom jezičnom prožimanju,l99 na koje se nadovezuje i ono je u pr­ vom redu za nas važno, romansko-hrvatsko biološko i jezično zajedništvo. Tim je­ zičnim zajedništvom moguće je utvrditi podosta grčkih jezičnih, osobito imen­ skih, prežitaka u današnjem hrvatskom jeziku. Hrvati su se, kao prvobitno nemediteranski narod, nastojali, silom društveno­ gospodarskih prilika, prilagoditi načinu života Mediteranaca, kao što je npr. ure­ đivanje nastamba (polače, mošuje), utvrda (Košljun, Koštilo, Bol), počeci građe­ nja kamenom (predromaničke crkvice) i uopće kultura stanovanja, uzgoj medi­ teranskih kultura (loze i masline u prvom redu), a osobito pomorstvo i ribarstvo, kad je riječ o materijalnoj kulturi, a s evangelizacijom ulaze i u kulturni krug iz kojega, uz ostalo, stječu saznanja i iskustva za državnu organizaciju, koja nastaje upravo na primorju. Dvije "državničke" kneževine održale su se prilično dugo, i to Poljička kneževina, pretežno na slavenskom običajnom pravu (Poljički statut) i '99 V. Vinja, "Le Gree et le Dalmate'; Zeitschrijtfor Balkanologie, V; 2,

1967, str. 206. 107

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

Dubrovačka, osnovana i uređena po uzoru romanskih državica u sjevernoj Italiji, koja naročito od xv. stoljeća dobiva sve izrazitije hrvatsko obilježje toga vremena. Nanose stranih utjecaja i neprekidnog etničkog i jezičnog prožimanja ubrzala je na ovom prostoru zajednička prometnica - more. Sliku te višeznačne simbioze pružaju, među ostalim, pomorsko i ribarsko na­ zivlje i zemljopisna imena. Predmeti pomorskog i ribarskog nazivlja prenose se s jednog područja na dru­ go, nose se s njima i nazivi, te oni, u raznim jezično zanimljivim i važnim prila­ godbama, postaju svojinom mnogih jezika. Zemljopisna imena, naprotiv, vezana su uza zemljopisni objekt koji je nepreseljiv, pa ime koje se pridružuje dotičnom objektu nastaje i "živi" na tom mjestu. Takvo ime, kad je njegov nastanak star, na­ sljeđuje se iz etnije u etniju, iz jezika u jezik i prilagođuje jezičnom i imenskom sa­ stavu jezika primatelja. Sljubljenost imena s određenim lokalitetima i njihova otpornost na promje­ ne (u fizičkom i jezičnom smislu) čini toponime pouzdanim spomenicima jezične paleografije. Zajedništvo s velikim dijelom pomorskog i ribarskog nazivlja iskazu­ je se, s jedne strane, u njihovoj interjezičnoj uporabi i, s druge strane, u prepozna­ tljivoj pripadnosti dotičnom jeziku. Imena dubrovačkog otočja i otoka koji su pripadali Dubrovačkoj Republici pružaju dovoljno građe, zahvaljujući starim povijesnim zapisima njihovih tada­ šnjih imenskih oblika i njihovu prepoznavanju u današnjim imenima. Bit će stoga, nadam se, zanimljivo prikazati toponime prethrvatskog postanja

na temelju dosadašnje literature,zOO u prvom redu radova p. Skoka, i pokazati na te­ melju vlastita istraživanja hrvatski udio u ovoj otočkoj toponimiji. I.

Imena svih naseljenih otoka nose prethrvatska imena.

Mljet je najveći. Ime je potvrđeno već u antičkih pisaca MtAITT) , a u itinererima su zapisani likovi Melada i Melta. Suzvučnih imena, s vjerojatno istim korijenom, 2AIII

K. Jireček, Die Romanen in den Stadten Dalmatiens wahrend des Mittelalters, I, Beč 1902; p. Budmani, "Dubrovački dijalekat kako se sada govori'; Rad JAZU 65, 1883, 155-179; L. Zore, Dubrovačke tuđin­ ke, Spomenik SAN XXVI, 1895, 26 str.; I. Sindik, "Dubrovnik. i okolina'; Srpski etnografski zbornik, Naselja i poreklo stanovni§tva 23, 1926, 1-254; P. Skok, "Brendisium und Verwandtes'; Zeitschriftfor Ortsnamenjorschung I, 1925, 81-90; isti: "Origines de Raguse", Slavia X, 1931, 449-500; isti: Elafitski oto­ ci, Hrvatska enciklopedija V, 670; isti: Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima I-II. Zagreb 1950; M. Deanović, "Pomorski i ribarski nazivi romanskog porijekla na Lopudu", Anali Hist. instituta JAZU u Dubrovniku III, 1954, 149-180; isti., "Divergences entre les emprunts Jatino-romans en Dalmatie (de Raguse a rlile de Šolta)'; Bulletin de la Societe de linguistique de Paris 1 15, 1938, 25-48; V. Tomanović, "Prilozi toponomastici jadranskih otoka'; Južnoslovenskifilolog. XX, 1953-1954; Z. Muljačić, "Dalmatski elementi u mletački pisanim dubrovačkim dokumentima XIV stoljeća", Rad JAZU. 327, 1962, 237-380; J. Lučić, -Historijska topografija dubrovačke Astareje do godine 1366.'; Anali Hist. instituta JAZU u Dubrovniku, 8-9, 1962, 275-300; M. KaraS, Toponimia Wysp ElaJikich na Adriatyku, Wroclaw-Variava­ Krakov 1968, 1-124, reco P. Šimunović, "Toponimija dubrovačkog otočja'; Onomastica Jugoslavica I, 1969, 189-199; P. Šimunović, "Onomastička istraživanja otoka Lastova'; Filologija, VI, 1970, 247-264; isti., "Toponimijsko-dijalekatski prinosi s Mljeta'; Filologija VI, 1970, 237-245 3, isti, "Obalna toponimi­ ja Elafitskih otoka'; Hrvatski dijalektološki zbornik, III, Zagreb 1973, 467-473.

108

U svijetu imena

Karta Dubrovačke republike, Coronel/ijev atlas, XVII/XVIII. st.

ima nekoliko na Mediteranu. Konstantin Porfirogenet201 zapisuje lik Mileta, s po­ maknutim akcentom na trećem slogu od kraja kao u grčkom, što je, po Skoku,202 romanski lik nekog mediteranskog jezika, te zaključuje da je polovicom X. stoljeća, kad Porfirogenet piše svoje djelo, na otokubilo i romanskoga življa, unatoč tomu što car izrijekom navodi da Mileta pripada poganskim Slavenima s ušća Neretve. To je bila stara hrvatska Poganija, s koje su se Slaveni, po carevu navodu, naselili na sred­ njodalmatinske i neke južnodalmatinske otoke, na kojima je od početka čakavsko narječje, koje je, po tome se da pretpostaviti, bilo i u kopnenoj matici s koje je došao prvi otočki živalj. Metateza likvida koju prepoznajemo u današnjem imenu Mljet (: Mel(e)ta), koja se potkraj X. stoljeća više nije provodila, upućuje da je Mljet već prije X. stoljeća bio poznat (i naseljen) Hrvatima. Ikavski lik koji navodi Coronel­ lizo3 u XVI. stoljeću uobičajen je i danas na susjednim otocima Korčuli i Hvaru. Lastovo. Prve potvrde Ladesta i Ladeston. Mjesto akcenta na prvom slogu dje­ lom!čno se protivi latinskoj akcentuaciji, u kojoj je obično akcent na drugom slo­ gu od kraja, u ovisnosti od strukture penultine, i upućuje na neromansko pori­ jeklo. Dočetak /-est-/ Skok smatra značajkom ilirskih toponima, kao što su npr. lO' K. Porfirogenet, De administrando imperio. Usp. B. Ferjančić, Jugoslavije, Vizanto!oški institut, VII, 1959, izd. SANU, br. 325. Slavenstvo i romanstvo (dalje SR), str. 206. 203 Usp Rešetarov zbornik, 11, 1931, str. 287.

>02

Vizantijski izvori za istoriju naroda

.

109

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

Bigeste, Alteste, Tergeste, Nareste204 itd. Ime Ltidesta je u romanskom izgovoru izgu­ bio Iel u nenaglašenom slogu nakon čega se suglasnička grupa Idsl reducirala u Isl, pa odatle često potvrđeni oblik Lasta.2os Paralelno s tim imenima javljaju se u vre­ lima XIII. i XIV. stoljeća oblici Augusta, Laugusta i Lagusta. Talijani su prisvojili posljednji lik s akcentom na prvom slogu, što je mimo uobičajenog ponašanja ro­ manskoga akcenta. Hrvati su za osnovu uzeli romanski lik Lasta, nadodavši mu stari dočetak I-ovo/. Takav oblik ('TO Aa(J"[o�ov) potvrdio je sredinom X. stoljeća K. Porfirogenet u poznatom djelu De administrando

imperio, pa P. Skok s pravom

pretpostavlja da je otok u njegovo vrijeme bio naseljen Hrvatima. Teško je, među­ tim, prihvatiti Skokovu pretpostavku, kad u imenu Lastovo vidi pridjev srednjeg roda, koji je uza se podrazumijevao imenicu

ostrvo,206

pogotovu što se

ostrvo

ne

javlja ni kao apelativ ni kao toponim na cjelokupnom jadranskom području ni da­ nas207 ni u povijesnim izvorima. Imenica otok, naprotiv, potvrđena je nekoliko pu­

Veli otoch. Ime Velji otok kao nado­ (vendo puro et liber partem meam de Ueli otoc209) i g. 1358 (una parte in Ueli otoch). Po tome se čini da se spomenuti ro­ manski oblici imena prije supstituiraju s oblikom Velji otok, a ne s oblikom Lasto­ vo, pa je vjerojatno upravo taj oblik imena bio u redovitoj upotrebi. Dočetak I -ovol u toponimu Lastovo mogao je nastati ili izravnim dodavanjem starog sufiksa I-ov-I

ta/os pa tako i g. 1 370. i u lastovskom statutu: mjestak za Lastovo javlja se već prije g. 1319

u njegovu osnovnom značenju, označujući "sastav nečega': a koji je dobro potvr­ đen u slavenskoj toponomastici, ili, što je vjerojatnije, preko ktetika

lastovski.

Taj

ktetik nastao je umetanjem infiksa I-ov-I između osnove Lasta i ktetičkog nastavka

I-bskil da se izbjegne konsonantska

skupina

I-stl + I-skil. Kasnije je taj infiks za­ I-ovol II povijesnim ojkoni-

držan kao sufiks u imenu Lastovo. Prisutnost sufiksa

,.. P. Skok, Studije iz ilirske toponomastike, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, XXXII, Sarajevo 1920, str. 41; isti, SR, str. 219. lOS Knjiga o uredbama i običajima skupštine otoka Lastova, MHJSM, VIII, Zagreb 1901, str. 28 i 82; G. Čremošnik, Notarske listine s Lastova, Spomenik, 41, II, Beograd 1939, str. 15 (g. 1331), str. 38 (g. 1349), str. 46 (g. 1358). 206 P. Skok, SR, str. 221. U toj knjizi prof. Skok na nekoliko mjesta rijetke otočke toponime srednjega ro­ da dovodi u vezu s imenicom ostrvo. Prema rasporedu na našim specijalkama, medutim, imenice ostr­ vo i otok u toponomastičkoj službi imaju sasvim različite areale prostiranja. Tako je Ostrvo zabilježe­ no na kartama Thzle, Požarevca, Sombora i Donjeg Miholjca, dakle u sjeveroistočnom kvadrantu biv­ še SFRJ, a Otok na kartama Osijeka, Vukovara, šapca, Bihaća, Ogulina, Samobora, Makarske, Gackog, Mljeta i Kotora, dakle uz more i zapadno od granice prostiranja toponima Ostrvo. U ova usporedivanja ne uvršćujemo imena Ostrvica i Ostrovica,čiji se smjer pružanja prostire središnjim dijelom naše zem­ lje. Njihovo je postojanje prije u vezi s pridjevom ostar/oštar (ARj, IX, 283), jer se većinom odnose na konfiguraciju tla u kojoj su karakteristični oštri gorski vrhovi. Usporediti treba i brojne otočke toponi­ me Oštri vrh, Oštro brdo (i na Lastovu već g. 1334) uz romanske toponime Motokuc, Motokit « mon­ te acutu), a u unutrašnjosti još i Oštrac, Oštrc uz imena Okić (vjerojatno od rom. acutum). Mnogi oto­ čići oko Lastova kao Tajan, Rutvenjak, Mlislovnjak, Arnnjak, Bjelac, Crnac, Bratac, Bratinj otok, sUšac, Gtavat, Petrovac muškog su roda kao uostalom svi veći otoci Jadrana kojima su Hrvati romansko ime preobličili u svoje, uključujući tu starija imena Krkar za Korčulu, Su/et za Šoltu, Lapkat za Vrgadu, Srimač za Murter i Dlačnik za Premudu. 207 Ostrvo cvijeća za tivatsku Prevlaku umjetno je ime, nastalo nakon II. svjetskog rata. 208 Npr. g. 1338. Ottaz, de Otoch, S. Maria de Atago. - v. P. Skok, Postanak splita, Anali Hist. instituta JAZU u Dubrovniku, knj. I, Dubrovnik 1952, str. 46. 209 Ovo je, koliko mi je poznato, naša najstarija potvrda za otok Llistovo, dok se uz Mljet spominje već g. 1222-1228: otok i Babyno Pole (v. Cod. dipl., III, 223).

110

U svijetu imena

mima i nesonimima:

Vukovo (= Vukovar), Đakovo, Valpovo, Čiovo, Biševo . . .

do

nedavnih, uglavnom već preimenovanih, honorifikacijskih ojkonima (Kardeljevo,

Pucarevo, Kraljevo, Kidričevo) pokazuje njegovu današnju životnost. Već smo istakli da je Lastovo naseljeno Hrvatima. G. Čremošnik se o tome u uvodu Notarskih listina s Lastova izražava nepreciznije.210 On navodi prema pro­ stiranju toponima Kruševo i Kosovo, koje nalazi i na Lastovu, da je Lastovo zahva­ tio isti val Slavena koji je naselio Balkanski poluotok južno od transverzale sjever­ na Dalmacija-Osijek-Bačka (sic!). Međutim granica prostiranja toponima Koso­

vo i Kruševo ne ide tom crtom. Određivanje granica naseljavanja prema tim topo­ nimima zaista je bez osnove, pogotovu što se ti toponimi javljaju posvuda od Ča­ kovca do Kosova. Štoviše, ta imena, koja sam istraživao na specijalnim kartama, označuju veće, značajnije geografske objekte, a takvi toponimi su redovito stariji i vezani uz mjesto te nisu lako podložni promjenama ili preimenovanjima. Gusto­ ća, prostiranje i postojanost toponima Kruševo i Kosovo ne dadu se omeđiti crtom koju je postavio G. Čremošnik. Uopće se jezične karakteristike Lastova, izuzevši nekoliko izoglosa kao refleks

Iel i zamjenu !ll, koje su imale, zbog jeZične izoliranosti, drukčiji razvitak, vezuju s čakavštinom dalmatinskih otoka. To isto utvrdili smo za toponomastičku i antro­ ponomastičku građu koja je ondje, i u spomenicima i na terenu, dobro sačuvana. Susjedni nenaseljeni otočić Kopist zapisivan je i tumačen kao KapištelKo­ pište.2ll U Lastovskom statutu g. 13 16. zabilježeno je izvorno, ime Capist. I u tom imenu sačuvan je dočetak I-ist-I, brzi naglasak na prvom slogu u svim oblicima, pa bi se i za nj, kao i za Lastovo, moglo pretpostaviti predromansko (ilirsko) pOrijeklo. Kako značenje korijenskog segmenta imena Icap-I nije poznato, a niti se zbog više­ značnosti i širokog areala rasprostiranja može pretpostaviti isto jezično ishodište, to ime potiče na dalja istraživanja. Elafitski otoci. Pod tim zajedničkim imenom obuhvaćeni su otoci Ulkljan, Šipan, Koločep, Lopud, Dtiksa i Lokrum. Plinije Stariji naziva ih Elaphites,212 ko­ je ime Skok prepravlja u Elaphitides «zemlja bogata jelenima':m Broj takvih ime­ na u području utjecaja grčkoga jezika prilično je brojan i u vezi je s mitološkom predodžbom jelena kao zaštitne životinje, miljenika Artemidina u posvećenim ga­ jevima. Motiv rogate životinje, osobito jelena, čini se, na ovim je obalama mnogo

brentos "jelen" navode se u litera­ turi ilirski grad Brindia, danas Brentista u Albaniji, ime grada Brundisium, Brutti­ um, danas Abruzzi,214 a navode se semantičke usporedbe s Elafitskim otocima.2l5 stariji. Za vezu sa starijim (ilirskim) apelativom

21. G. Čremošnik, Notarske listine s Lastova, Spomenik SAN XLI, 1939, 16 (4) , 47 (82). 2ll P. Skok, SR, str. 222; V. Mažuranić, Prinosi za hrvatski pravno povjestni rječnik, I, 1908- 1922, p. 486; M. S. Filipović, Istorijski lasopis SAN, III, 1952, pp. 265-6; V. Mihajlović, Prilozi proučavanju jezika I, Novi Sad 1965, str. 136; Dunja Brozović Rončević, Onomastica !ugoslavica, 1989, 29-37. ll2 Naturalis Historia, III, str. 152. 113 SR, 229 i 232. 21. G . Alessio, "Concordances toponymiques sicano-ligures': Onomastica 3-4, 1948, str. 185. 215 P. Skok, Brendisium ... , str. 83.

III

S

l

a

n

s

k

i

k

a

n

a

l

� "

MA.SUNOV1CA

K o

_,I/����

l o "

� �

O

e o o

č

e p

Ruda

�

k

�

�'

PRTUSA

"*:()

1-,' ..

"

cl

Supetar

Bobara

D

"­ '>.

�perka

�tjepan

" ' . BENliŠ1N ,,' RAT

0"'"

Toponimija Elafitskog otočja

A.

Mayer2l6 ime otoka Brača (Plinijeva Brattia) dovodi u vezu s mesapijskim apela­ l ivom �pEVTOe;, koji su toponim već vrlo rano Grci semantički poistovjetili za zna­ čenjem EAaepoe;: Brattia insula maris Adriatiei. . . hane Graeci Elaphusam appellant. Zanimljivo je ovdje navesti vrh imenom Brač na Koločepu, jednom od Elafitskih oloka, pa i na ovom otočju nazrijeti isti motiv pri nadijevanju imena kod, s obzi­ rom na vrijeme i jezik, različitog etničkog življa na istočnojadranskom primorju. Ime Elaphitides poslužilo je P. Skoku kao polazište u tumačenju toponima L 0 -

p u d (Delaffota, Delafota, Lafota-insula, de Lafota). 217 Kako se dočetak I -otal ne pokriva jezično (tvorbeno) s I-itidesl u Elaphitides, uzima se oblik grčkog akuza­ liva elaf6poda (od elaf6podas, -odos) "ono što ima jelenju nogu': od čega se meta­ foričkim činom tumači današnje ime Lopud. Prigovoriti se može takvu tumače­ nju što puk teško uočava na ovećem zemljopisnom objektu određen lik, jer golem prostor ne da se predodžbeno predočiti na samom mjestu (kao što to mi opažamo na zemljovidu), i što drugdje ne nalazimo imena koja bi bila motivirana jelenjom nogom. Ni za Tomanovićevu pretpostavku/lB kojom ime Lopud tumači kontami­ nacijom imena Dalafota i Calamota s nekadašnjim izgubljenim imenom, nema sl varnih (ni jezičnih) dokaza. Po meni je najprihvatljivije razmišljanje prof. Schwy­ zera (koje navodi A. Mayer u svojem rječniku219), po kojem se dovodi u vezu ime "opud s imenom LU�OTa - otoci u Grčkoj. Ta imena izvode se od grč. EAaep6�oTa,

lIO "O najstarijim mjesnim imenima obale srednje Dalmacije", Hrvatski geogral' ski glasnik" 8- 1 0 1 939 " str �, 143-147. 11 7 SR, 239-240. 118 Južnoslovenski filolog 20, 1953- 1954, str. 4 1 7. II> A. Mayer, Worterbuch der illyrischen 5prachreste, Beč 1 957, str. 133-134. 1 12

'J.. " �

LOk

O ;-;:

Sekanja

� oo

(Boka),

Sućekla

( : sv. Tekla),

Podrobnije II V. Punatec, o. c., 146. Vidi o tome rad T. Marasovića, "Regionalizam II ranosrednjovjekovnoj arhitekturi Dalmacije': Staro­ hrvatska prosvjeta, s. III, sv. 14, Split 1985, 135-158.

125

Toponirnija hrvatskoga jadranskog prostora

Boki), Sustjepan (tvrđava u Paštrovićima), Sutomore (: sv. Marija, u Boki), Sutorin­ SkD polje (isto), Stoliv {sv. Ilija, u Boki),261 Velja i Mala Suta (: santa, Zupci), Velja i Mala Vrsuta (isto, Budva).262 Toponimi na Dubrovačkom primorju, Elafitima, Mljetu i Lastovu: Sutpa­ vo (Orašac kod Dubrovnika), Sutpetka (brdo na Lapadu), Sustjepan (okolica Du­ brovnika), Superka (: sv. Perka, hipokoristik od Petra, Putanec, o. e., 63), Sušće­ pan (otočić pred Cavtatom), Supetar (otočić pred Cavtatom), Sustjepan (selo u Ri­ jeci Dubrovačkoj), Suvarevina ( Sutvara, Cavtat); Suđurađ (naselje na Šipanu), Sutulija/Sutlija (Šipan), Sutmiho (Lopud), Sutvara (Šipan), Sumratin/Sumratinj (Lapad), Supokrač263 (: sv. Pankracij, Šipan), Sutulija (Mljet), Sutmihojska (uvala, Mljet), Suđurae (Mljet), Stomorina (otočić i ruševine crkve sjeveroistočno od La­ stova), Suđurađ (Lastovo), Supetrić (otočić kod Lastova). Toponimi korčulansko-pelješkog područja: Supavo (Ston), Subrijana (< *Sutčubrijana,264 zaselak, Pelješac), Sudžuljan (1222, Pelješac), Supetar (brdo, Pelješac), Sutvara (Lumbarda), Sumaksim (insula s. Maximi, 1 1 1 1, danas: Majsan), s rasterećivanjem skupa Iksi > Ijs/. Toponimi bračko-hvarskog područja: Sutuli]a (Brač), Stivan/Sutivan (nase­ lje, Brač), Sutvorje ( : sv. Barbara, Brač), Šćurino poje (Brač), Zastivonje (Brač), Supetar (naselje, Brač), Stobreč265 (Brač), Stomorica (predjeli do crkvica u Selci­ ma, D. Humcu i kod Ložišća), Sutvara (Hvar), Sućuraj (naselje na Hvaru, vjeroja� tno kasnijega postanja kao i Sumartin na Braču). Toponimi Makarskog primorja: Sutvid (Tučepi), SMikva (: sv. Tekla, groblje u Podgori). Splitsko područje: Sutožei ( : sv. Ansellus, 1210, kod Splita), SutuliJa (brdo kod Splita), Sućl'ciar (: sv. Izidor, sjeveroistočni dio Splita), SućuraC/Ćućurae (nase­ lje u Kaštelima), Sumaksin/Sumajsin/Sukmajs (u Poljicima na sljemenu brda Pe­ runsko), Sudajma (svetkovina sv. Dujma), Sudaneja (: sv. Danijel, 1264, Trogir), Sućurac (Klis), Sukojišan/Sukošijan (: s. Cassianus, predio u Splitu), Sukoišan (So­ lin), Sumpetar (crkva i naselje u Poljicima), Supaval (predio Splitskog brodogra­ dilišta), Supetar i Supetarska (Čiovo), Supetar (Šolta), Sustipan (Poljica), Sustipan =

261 P. Skok, u Etimologijskom

rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika, III, 337 pretpostavlja ovu etimologiju: Stoliv < dalm. stalliviu "obor': no ako doista postoji tamo od starine crkva sv. Ilije, onda se valja priklo­

niti Putančevu tumačenju. Designatu se u onomastici i etimologiji danas pridodaje kudikamo veće zna­ čenje nego se to prije činilo. 262 P. Skok u Etimologijskom rječniku, III, 365, navodi kod budvanske Sutomore « santa Maria) čunjast bri­ jeg koji se rove Velja i Mala Vrsiita (od santa /Maria!, te toponime Siita velja i mdla u Zupcima). 263 P. Tekavčić smatra da se u toponimima složenicama sa san(c)tu, zbog njilIove čestoće i redudantnosti pr­ voga člana, pridjev mogao pokratiti (*sampankratsyu ili sL), pri čemu se disimilacijom gubi drugi naza! (Supokrač). Usp. gore Sićadrija (Ilovik). Vidi P. Tekavčić, "O kriterijima stratifikacije i regionalne dife­ rencijacije jugoslavenskog romanstva u svijetu toponomastike': Onomastica Jugoslavica, VI, 1976, 35-56. ... V. Putanec, o. c., 161-162, bilješka 50. 26s Brački Stobreč u uvali Lovrečini s ruševinama starokršćanske crkve sv. Lovre zasigurno potvrđUje i eti­ mologiju Stobreč na sučeinom kopnu na mjestu starog Epetiona, kako je to pretpostavljao J. Smodlaka (Imena mesta i meštana na tlu Jugoslavije, Split, 1946, str. 6). Ne smatram vjerojatnom Skokovu etimo­ logiju « extra Epetiu), pa zbog nepotvrđenosti svečeva kulta ni Putančevu « santu Aberciu), iako on ne odbacuje sasvim ni vezu s Laurentiu, o. c., bilješka 98.

126

U svijetu imena

Suti'kva ( : s. Tekla, brdo i polje izmedu Solina i Mravina­ ca), Smijovača ( : s. Miholj, izmedu Splita i Omiša), Stobreč (stari Epetion, istočni dio Splita), Stomorica (Poljica), Stomorija (Donja Kaštela), Stomorija (ime groblju Stomorske s ostacima prvotne crkve), Stomorska (naselja na Šolti), Stombrata ( : s. Marta u Bijaćima, Donja Kaštela), Štafilić ( : s. Felicij, naselje u Kaštelima). Toponimi šibenskog područja: Sustipanac (otočić kod Pirovca, danas Mojster < monasterium), Stomorina (Vrpoljac). Toponimi šireg zadarskog područja: Sutmartindol ( 1324, selo, Zadar), Sti­ van, Stivanje polje (crkva i predjel, Dugi otok), Citorij ( : s. Vitorij, Dugi otok), Su­ dujmi (Vrgada), Sukošan (naselje kod Biograda), Sutomišćica266 (s. Mihovil, se­ lo na Ugljanu, po kojem se svecu katkad nazivao i otok insula sancti Michaelis), StomoralStomorino selo (selo kod Zadra), Stomorica (Pag), Stomorin otok (dana­ (staro splitsko groblje),

šnji Kornat}.267 Toponimi na Silbi i Olibu:

Pocukmarak (uvala na Silbi), Sutorišće (: s. Maria,

Silba), Stivan (Olib), Stomorini lazi (Olib), Supetarski art (otočić Sv. Petar kod 110vika), te Sićadrija na Iloviku. Toponimi na Rabu: Supetar i Supetarska Draga ( 1050, naselja na Rabu),

Suvid

(brežuljak, Rab). Toponimi na Krku:

Sutvid (brdašce u Baščanskoj staroj drazi).

Toponimi na Cresu i Lošinju: Suplatunski ( : s. Plato), toponim iznad Osora,268

SuMa (festa s. Viti), Satlovreški (brežuljak na Osorčici), Stivdnjska (uvala na sjeve­ ru Cresa), Stiviin (selo na Cresu), Suviški ( : s. Vitus, zaselak Stivana}.269 Toponimi u Istri: Sativanac (naselja), Satlovreč 2 (kod Pazina i Poreča), Supetaršćina (Sv. Petar u Šumi), Sočerb ( : s. Servulus) Šmogori ( : s. Mogor < Her­ magoras, Kastav), te SoUrga ( : s. Quiriacus) sa sonoriziranim Ig/. Mnogi od tih toponima rane srednjovjekovne povijesti na istočno-jadran­ skom primorju imaju višestruko značenje. Zadržan, nepreveden dalmatski pridjev

san(c)tu(s),

u doba kad Hrvati mnogo prevode romanske toponime na istom po­

dručju i u istom vremenu, P. Skok tumači "velikim prestižem romanskog svećen­ stva': pa Hrvati preuzimaju potpune sintagme, i djelomičnim poganstvom Hrvata, pa oni zadržavaju u cijelosti romanski toponim.270 V. Putanec drži da je element sut­ mogao prodrijeti u prvo doba u ovu onomastiku i kao zamjena za "tabuirani pri­ djev sveti, koji je u najstarije doba bio atribut slavenskih božanstava,271 te reaktivi­ ran tek poslije likvidacije poganskokršćanskih borbenih odnosa': Toponime koji su u hrvatski jezik ušli kao sintagme smatramo u kronološkom smislu najstarijima. ,.. P. Skok izvodi ovaj toponim od svetičinog imena santa Eufemija (Furnija), vidi P. Skok, Slavenstvo ... 1, 106. U>7 S. Antoljak, Miscellanea Jadertina, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 1954, 109-1 14. :!611 V. Vinja, "Etimološki prilozi u čakavskoj aJoglotiji", Čakavska rič, l, 1985, 67. 169 Vidi P. Šimunović, "Cresko-lošinjska Sutvija i u vezi s njom'; Senjski zbornik, XVIII, 1991, 129-137. >70 P. Skok, "Lingvistička analiza Kartulara s. Petri de Gomai'; u knjizi Supetarski kartular, Djela JAZU, Zagreb 1952, str. 258. >71 V. Putanec, o. e., 157.

127

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

Toponimi s pridjevkom santu, kako pokazuje njihov razmještaj na karti, prote­ žu se uz primorje. Pojedinačni vrlo rijetki slučajevi u unutrašnjosti gotovo su zane­ marivi.272 S obzirom na razmatrano područje njihov je raspored ovakav: - na području Dubrovnika 21 toponim s češćim titularima: Barbara 2, Stjepan 2, Juraj 3, Ilija 2, Miho 2, - na području Splita 27 toponima s češćim titularima: Marija 3, Stjepan 2, Ju­ raj 2, Petar 3, Lovre 2, Kasijan 2, - na bračko-hvarskom području 12 toponima s češćim titularima: Marija 3, Ivan 2, Juraj 3, - na Crnogorskom primorju I I toponima s češćim titularima: Marija 2, Barbara 2, Stjepan 2, - na zadarskom području I I toponima s češćim titularima: Marija 3, - na korčulansko-pelješkom području 8 toponima bez češćih titulara, - na sjevernojadranskom otočju (Silba, Olib, Rab, Krk) 10 toponima s češćim titularima: Marija 3, Petar 2, Vid 2. Ostala su područja zanemariva. Najčešći su titulari: Marija ( 15), i to: Boka 2, Dubrovnik, Brač 3, Split (Polji­ ca, Trogir, Šolta) 3, Zadar (Zadar, Pag, Kornat) 3, te Šibenik, Silba, Olib, Vinodol, sjeverna Istra, u toponimijskim likovima: Sutomore, Sutomorsko polje, Stomoriea, Stomorija, Stomorska, Stomora, Stomorin otok, Stomorina, Stomorišće, Stomorini lazi, Stomorinje polje, Šmarje; ovdje ubrajamo i toponime Suta, Vrsuta (sc. Mari­ ja), na Crnogorskom primorju Ivan (7): Boka, Dubrovnik, Brač 2, Zadar, Silba, Istra, Cres, Barbara (6): Boka 2, Dubrovnik (Sipan, Cavtat) 2, Pelješac, Brač. Ovaj se titular javlja isključivo u liku Varvara, koji je nastao bizantskim utjecajem. Petar (8): Dubrovnik, Pelješac, Brač, Split (Poljica, Ćiovo, Šolta), Rab, Istra, Lika (1263. kao dobro ninskoga biskupa), Juraj (8): Dubrovnik 3, Hvar, Brač 2, Split 2, Stjepan (7): Boka 2, Dubrovnik, Split 2, Zadar, Šibenik, Lovreč (Laurentius) (5): Brač, Split 2, Istra 2, Cres 2, Vid (5): Pelješac, Brač, Makarska, Rab, Krk, Cres, Ilija (5): Boka, Dubrovnik 2, Brač, Split, Tekla (3): Dubrovnik 2, Split (Omiš), Pavao (3): Dubrovnik, Pelješac, Split, KašolKasijan (Cassianus) (3): Split, Solin, Zadar (Sukošan), MartiniMratin (2): Dubrovnik, Zadar, Maksim (2): Pelješac (otočić), Split, m

Takav je sanktorem Supetar u Lici. Vidi V. Putanec, o. c., 139 i bilješka 24 (str. 149) i p. Šimunović, Lika i Ličani u hrvatskom jezikoslov9u, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2003, 76. Neke od ovih toponimijskih tipova u prednemanjićkoj Srbiji pokušava pronaći i protumačiti A. Loma, "Sutelica - toponomastički tragovi latinskog hrišćanstva u unutrašnjosti prednemanjićke Srbije� Istorijski glasnik, 1-2, Beograd 1987, 7-28. Takvi bi toponimi bili: Sutmar/Sutmaj (< sancta Maria), Sute/ići (s. Elias).

128

U svijetu imena

Andrija (2): Pelješac, Ilovik, Dujam (2): Split, Vrgada. Jedanput se spominju: Petka (Dubrovnik), PokračlPankracij (Dubrovnik), Sidarllzidor (Split), Trojica (Split), Marta (Bijaći), FilićlFelicij (Kaštela), Vikto­ rij (Dugi otok), FumijalEufemija (Zadar), Marko (Silba), Roman (Boka), Stašl Eustahij (Bar), Žuljan (Pelješac), Danijel (Trogir), AsellAnselmo (Split), Čubrijan (Pelješac), Plato (Cres), Mogor (Kastav).273 Ostavljamo postrance sanktoreme koji nisu ostvareni kao toponimi: Stomorina ("blagdan Velike Gospe" u gradu Pagu i u Omišlju na Krku), Suddj­ ma (sic!) ("blagdan sv. Duje"), Sucerab ( : s. Servulus, u prvotisku glagoljskog misala iz 1483), Stivtlnja ("blagdan sv. Ivana"), Sutvija (festa s. Viti na Cresu i Lošinju). Uzimamo one koji se mogu ubicirati kao toponimi. Oni nam poka­ zuju približno istu prostornu raspodjelu, koja se očituje i u rimskoj predijainoj toponirniji koja im prethodi s proširenošću od Bara do Kopra. Kult Bogorodice i Trojstva počinje se naglo širiti nakon teoloških rasprava od IV. stoljeća. Toponimi motivirani imenom Marije kudikamo su najčešći ( 1 5). Oni su i najstariji u našim krajevima i rasprostranjeni su na cjelokupnom primo­ rju. Od sanktorerna iz prvoga kršćanstva najčešći su Petar (8), Stjepan (7), Ivan (7), Pavao (3), Andrija (2), dok su ostali Marko, Marta zastupljeni jedanput. Mu­ čenici prvih stoljeća zajedničkog kršćanstva u toponimima su: Barbara (6), Mar­ tin (2) i Eufemija ( l). Od svetaca čiji se kult začeo na ovom području u toponi­ mima su: Dujam (2), Maksim (2), Felicij ( 1 ), Mogor ( 1 ).274 Od posebnog su zanimanja sveci u čijem kultu mnogi s pravom vide promet­ nute kultove slavenskog poganskog vjerovanja. Takvi su npr. sv. Ilija Gromovnik koji supstituira kult boga Peruna,275 sv. Juraj i sv. Mihael, sveci koji ratuju sa zma­ jem, koji je inkarnacija zla i tame, te sv. Petka, koja se supstituirala sv. Nedjeljom. Kultovi tih svetaca pripadaju predslavenskom kršćanstvu, a njihove se crkvice na­ laze na vršinama, te dijelom nastavljaju poganski kult vrhunaca.276 Zbog prisut­ nosti tragova slavenskog poganstva i nakon pokrštavanja, trebalo je po uputama pape Grgura Velikoga graditi kršćanske crkve na vrhuncima, na dotadašnjim po­ ganskim kultnim mjestima, zamjenjujući tako poganska božanstva kršćanskim svecima slična imena (sv. Vid - Svetovid),277 sličnih ritualnih obilježja (sv. Ilija),278 te kult brgulja i sl. 173

114 115

Uz titulare navedenih crkava Atovali su još JeIenu, Špirijuna, Tudora, Ciprijana, Klimenta, Antu Opata... koji su također bili eksponenti bizantske državnopravne (krUanske) vlasti od Vl. stoljeća. Odatle toli­ ko titulara izvan onih čije se ime veže s dalmatskim santu. Usp. p. Šimunović, Naša prezimena, NZMH, Zagreb 1985, str. 28. Vrlo će važno biti istraživanje naslijeđenih i stečenih kultova nakon hrvatske evangelizacije. V. u Skokovu Etimologijskom rječniku, II, 643-644. Na Braču se uz brdašce Sutulija sa crkvicom sv. Ilije do rimskog mauzoleja nalazi susjedno, gotovo isto takvo brdašce Trišćenik ( trisk "grom"). Podrobnije u radu V. Putanec, o. c., osobito u bilješkama. Usporedi toponime Svevidi, Vidovice, kult Vida na kvarnerskim otocima itd. A. Škobalj, Obredne gomile, vlastita naklada, Sv. Križ 1970, str. 515. =

>76

ln

1111

129

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

Otprilike u istom razmjeru s našim redoslijedom potvrda, na primorju se nala­ zi kudikamo više crkvica iste starosti čiji toponomastički qbrazac nije refleks dal­ matskog

santu

+

svetačko ime,279 ali nije istraženo nalaze li se takvi toponimi u

okolišu, kako je to u dvostruko više slučajeva bilo u bračkoj toponimiji. Za relativnu kronologiju tih toponima zanimljivi su Putančevi rezultatp80 On smatra: da je već do slavenske doseobe izvršena romanska redukcija pridjeva san­

tu- > stu- i vjerojatno santa- > sta-> sto-, tako da Slaveni preuzimaju već od VII. Stolivo, Stafilić kao gotove sintagme. Poslije XI. sto­ ljeća Hrvati ih više nisu primali u obliku sintagme, već sa sut- u strukturaliziranoj prefiksalnoj funkciji. Tada pastaje slavenska redukcija sut- > st- odnosno suto- > st­ u tipu Stivan Stomorica. Putanec ovu redukciju vezuje mjestom akcenta. Što je na­ stoljeća toponime tipa: Stobreč,

glašeni slog bio udaljeniji od prvog sloga, u potonjem je lakše dolazilo do redukci­

Sutivan > Stivan.281 To se medutim ne može generalizirati, jer se u toponimima Sutulija, Sativanac, Sutomišćica, Sukojišan.. . to nije dogodilo. Neosporno je da je ovaj tip toponima nastajao slijedom supstitucija santu- > spt- > sut-Ist-, pri čemu se Itl pred drugim suglasnikom često gubio, a lu! je često

je:

ispadalo. Dio toponima nastao je analoškim tvorbama kasnije od vremena posto­ janja nazala u starohrvatskom jeziku. Za kronologiju tih toponima pomažu povi­ jesni zapisi, arheološki i graditeljski podaci, ali i jezični. Kako je da1matski bio izu­ mro na cjelokupnom području, osim u Krku i Dubrovniku (i Istri), do kraja XII. stoljeća, jezične pojave kao rezultat da1matsko-hrvatske simbioze u ovim imenima važni su pokazatelji relativne starosti pojedinih toponima. Po supstitucijama koje navodimo kao rezultat rane dalmatsko-hrvatske jezične simbioze toponimi u koji­ ma se one odslikavaju pripadali bi najstarijem sloju hrvatskih imenskih prilagodbi:

Stobreč (: santu Laurenriu), Supokrač ( : santu Pankrat'iu); Sumratinj (: santu Martinu); - Iaul > Javi, 10bJ: Mutvoran (: santu Mauranu), Stobreč (: santu Laurenriu); - lat > 10/: Stomorija, Stomorska, Stomorice itd, Pokrač « Pankrariu), Sutožel (: santu Osel < .Asellus < Anselmus), Sukojišan (ltKošanu < s. Cassianu) itd Velik broj ti­ - lt'jJ > lč/:

- metateza likvida: Stombrata (: santa Marta),

tulara sv. Ilije, sv. Jurja, sv. Mihovila, sv. Vida, sv. Petke nije potpuno protumačiv, ne po­

vežemo li njihove kultove sa slavenskim poganstvom: Perunima, Svevidima itd Njihov je kult kao supstitut kulta slavenskih božanstava stigao Hrvatima s prvim kršćanstvom. Sve navedene komponente važne su u određivanju starosti pojedinog toponi­ ma i pojedinog toponomastičkog tipa. Kako se ti toponimi odnose na sakralna zdanja, oni svjedoče i o okolišnim naseljima. Njihov raspored, čestotnost pojedi­ nih titulara, njihova starost te poklapanje s ostalom toponimijom staroromanskog porijekla upozoravaju na postupnost hrvatskog doseljavanja i njihova prostornog razmještaja na istočnojadranskom primorju. 179

Na našim specijalnim kartama (bez Istre, Cresa i Lošinja) zapisano je ime sv. ilije 90 puta, sv. Jurja 70 pu­ ta, sv. Vida 46 puta, sv. Mihaela 43 puta, sv. Petke 45 puta, a mnogi od tih toponima odnose se na vrhunce. 180 V. Putanec, o. c., 152-157. 181

Ibidem.

130

Ustrojstvo toponima II bračkim listinama i njihova reambulacija U spomen na 820. obljetnic u Povaljske listine, 1 1'84-2004.

Za izradu suvremenih toponomastičkih atlasa povijesna toponimija ima veliko značenje. Ona upućuje na ishodišta toponomastičkih pojava, na gnijezda pojedinih semantičkih skupina, na gustoću i disperziju tvorbenih tipova, na topoglose i areale pojedinih toponomastičkih osnova itd. Time je omogućeno shvatiti razvitak i pojave u današnjoj toponimiji. Povijesna toponimija sadržana je u starijim dokumentima. No kako su zemljopisni objekti na koje se ta davna imena odnose stalni, a toponimi mije­ njaju oblik. dolazeći u različitim razdobljima u drukčije međusobne odnose, potrebno je povijesne potvrde prepoznati u današnjim imenima radi njihove reambulacije, po­ gotovu što, u pravilu, takvi imenski likovi nisu zabilježeni na zemljopisnim kartama. Iz opširnijeg rada na bračkoj toponimiji, koja se nalazi na južnoslavenskoj jezi­ čnoj periferiji, navodim dvije stare isprave da pokažem kako su toponimi u njima dovedeni u međusobne odnošaje radi identifikacije i diferencijacije zemljopisnih objekata, ne samo u doba kad su te hrvatske isprave nastale već i u stoljećima za­ tim, kad su se korisnici na njih često pozivali radi utvrđivanja prava na posjed. Prva isprava, nastala g.

1 1 84, sačuvana je u ovjerenu prijepisu iz g. 1250. PO­ 1 184. to je najsta­

znata je pod imenom Povaljska listina. Po svojem predlošku iz

rija hrvatska ćirilska listina. U njoj se navode imanja benediktinskog samostana: naslijeđena i kasnije stečena nadarbinama i kupnjom. U relativno malom korpusu teksta listine navodi se stotinjak imena. Kako listina sadržava nekoliko istih topo­ nima, koji označuju različite objekte i nekoliko sličnih zemljopisnih objekata s ra­ zličitim imenima, bilo je potrebno da se toponimi u listini dovedu u takve odnoša­ je, koji su pučki pregledni, smišljeno usklađeni i lako prepoznatljivi. Nešto mlađe vrelo za proučavanje starije bračke toponimije jest Brački razvod s početka XlV. stoljeća. U njemu su, u latinskom tekstu, sadržani toponimi koji su imali svrhu da omeđe predjele za pašu stoke i za podizanje staništa. I ti toponimi vezani su prostornim odnosom i jeZičnom organizacijom imena, vodeći računa o

131

U svijetu imena

prirodnim međama koje su se sačuvale i velikim dijelom preklopile s međama ka­ tastarskih općina nastalima tek u XIX. stoljeću. Koji su to elementi koji su u dugom razdoblju omogućili takvu prepoznatlji­ vost u današnjoj toponimiji? Povaljska listina bilježila je na krškom terenu dolove, podnožja brda, uglavnom plodna zemljišta i ona koja su bila lako privodljiva kulturi. To su sitni posjedi vrlo ra­ zbacani u razvedenom morfološkom krajoliku i zbog toga ih je često trebalo ne samo opisati geografskim terminom nego i lokalizirati s pomoću tzv. toponima označnika. Te identifikacije i diferencijacije geografskih objekata izvršene su u Povaljskoj listini a) s pomoću zemljopisnih termina (deskripcija označenog zemljopisnog objekta); b) s prijedlogom-uz toponim (lokalizacija označenog zemljopisnog objekta); c) s pomoću toponomastičkih označnika (orijentacija na označeni geografski objekt). Organiziranost imena mogla se provoditi na ove načine: - navodi se zemljopisni termin koji opisuje objekt a locira se označnikom: tri

okladi... podb crkvb stago Mikulu; dolbCb podb Rasohi, okladb nadb Gomile; ježe na buru Velaka; zemla podb Deselina dolbca; dolbcb podb omendblu; peča za Naklomb; dolbcb na buru Sečeva itd. - navodi se zemljopisni termin kao opisnik objekta i toponim u kojemu se do­ tični objekt nalazi: tri dolbca u Smokove emi, okladb na Breze, niva u Tolanie pola­ če, niva na Selcehb itd. - kad je toponim u kojemu je imenovani objekt vrlo prostran, dodaje se uza zemljopisni termin naknadna obavijest kojom se određuje smještaj ili protezanje objekta: v se (zemle) u Bunahb, gore nadb Gomile; dolbcb u Grbmači na jUgb Gri­ mače; zemle Zagoni i podb Zagonb itd. - vrlo se često posjed označuje toponimom a naknadna obavijest određuje mu doseg i položaj: Dragićbnb dolb... od niže Spily do Ruinika; Suteška ... do pu­

ti; Rasohi ... burna strana do vrbha podb Zbrbeb; Rasohatica na jUgb i na burU; od mora do Duba itd. Međutim kad toponim pokriva cjelokupni geografski prostor, tada su dodatne obavijesti suvišne. Takvi su toponimi a) kad je zemljopisni objekt označen ime­ nom vlasnika: Tešenb dolbcb, Čbbrben doibcb, Lihomirb dolbcb itd.; b) kad je ze­ mljopisni objekt određen morfološkim oblicima kao prirodnim međama: Doib, Velakb "krška dolina� Dblgi dolbCb itd.; c) kad se toponim odnosi na naseljena mje­ sta: Hblmbčani; Povla; d) kad se navode hidronimi, koji se odnose na zbirališta vo­ de i pojila za stoku: Lokve, Lokvica, Male lokve itd. Toj skupini, dakle, pripadaju ve­ ćinom toponomastičke sintagme koje članom identifikacije i članom diferencijaci­ je potpuno određuju zemljopisni objekt, na koji se odnose. Zato u tekstu Listine i nije trebalo drugih podataka. Toponimi označnici s pomoću kojih se određuje zemljopisni objekt obično su sa­ staVljeni od prijedloga i topografskih imenica, koje su redovito zemljopisni termini ili

133

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

pak od njih izvedeno ime. I po obliku i po namjeni to su najdavnašnjiji toponimi, naj­ bliži svojstvima skupini namina appellativa, pa ih od njih nije moguće uvijek razlučiti. Kod njih je tipičan sintaktički obrazac tvorbe, tj. imena nastaju slaganjem prijedloga ili atributa uz apelativ. U toponima, koji se odnose na naseljena mjesta i druge značaj­ nije objekte upravo je obrnuto. S obzirom na količinu imena u tako malom, i prilično drevnom tekstu, ova isprava donosi neobično bogatu zemljopisnu nomenklaturu, ko­ ju je uvjetovala morfologija otočkog krša, ali i velika kreativna snaga novog hrvatskog pučanstva na Braču, sučelice drevnome Splitu, u kojemu sredinom X. stoljeća još ži­ ve pretežno Romani. Budući da su toponimi zapisani u XII. i XIII. stoljeću, i to na sla­ venskoj periferiji, na otoku na kojemu su također prije bili Romani, iznenađuje golem postotak (od 90 %) imena koja su hrvatskoga porijekla, a prema dosegu njihove pre­ poznatljivosti već u XII. stoljeću, lako je moguće da su ti toponimi barem vijek-dva stariji Toponimima je naime bilo potrebno prilično vremena da ih nepismena sredi­ na, bez jakih komunikacija, prepozna, primi, zadrži, nasljeduje i da se opet bez mno­ go truda unesu u listinu kojom se u idućim stoljećima dokazivalo pravo na posjed. Brački razvod, iz 1305, isprava je drukčijeg značenja. Nastao je zbog stočarskih prilika da se odrede područja na kojima se smjela napasivati stoka. Vlasnici stoke bili su: crkva, samostani, plemići a nerijetko i pučani. Oni su s pastirima i njihovim nastojnicima imali ugovore o napasivanju u određenim područnim granicama. Te međe sadržane su u Bračkom razvodu. S vremenom je stoke bilo sve više i mnoga stada nužno su se miješala na zajedničkim pasištima. Tako počinju svađe, trzavice i krađe. Općina je kao vlasnik zemljišta "radi dobre uprave i općeg mira" održala g.

1423. sastanak, gdje je poništen prijašnji zaključak o pašnjacima s tim da se prona­ đu novi p�šnjaci podalje od obradivih površina, na toplim prisoj nim stranama uz more, gdje je bilo sočne trave i dobroga hlada u spiljama i pod krošnjama. Ova toponimija određuje granice i zato su toponimi vrlo uočljivi i lako pre­ poznatljivi međaši, koji su vezani prostornim odnosom i jezičnom organizacijom. Vjerojatno je takav izbor topografskih punktova bio uvjetovan njihovim položa­ jem, važnošću i istaknutošću objekta, pa u ovoj toponimiji prevladavaju: vrhovi, korita, jame, spilje, kukovi, prijevoji i razdoline kao međašnji označnici ili orijentiri. Granice područja određivane su

a) prijedlozima, a značile su zračnu udaljenost između dva objekta: de Smarea usque ad Conschi brigh...; b) određivanjem smjera protezanja granične linije: Ab dO loco usque in Drasin Cueh per Costeriam semper tenendo per loeos ubi lapis potest discurrere versus Val­ lam usque Xivin Cueh; e) utvrđivanjem smjera s pomoću istaknutijeg lokaliteta: ... et ab Padina tran­ sversanda Drivenizzam usque in Blatza luea. ..; d) izborom značajnijih punktova: primo a Blytza luca na Bardu...; e) izborom značajnijih orijentira: Ab dO loco (Varh Stanize) u prau tenendo u Jama u podan Grebna ... et a dO loco u prau usque u Zalu Spillu ... nad Malu Slati­ nizu ... usque in Cueh. 134

+--=----1

-1--

----

LUKA

I

l

,....... L. •

PRAll>NICE

II Isf16

12 17 RAZDOLb

20 21

1 2 DbLGl DOLbCb

' 13

5 6

I

BOLb

SMOKOVA � ' 14

tU

NAKALb

os.llćlšCA

I

\-.+--

. 1

BREGb ' 22

.4------�.

--

lu 1

-

--

UHOMIRb TCb

, 23 SbMbRbKOVI DOLbCb

---

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

Tako postavljene granice držale su se čvrsto i nisu se smjele izvrgnuti proizvolj­ nim preinakama. U njima su se nalazili golemi pašnjaci na prisojnim proplancima, na međašima korita i lokava, kojima su se služila dva ili tri susjedna okruga. Me­ đaši su bile također pećine, koje su bile skloništa za ljude i stoku. Uz međaše su se protezali putovi, staze i doline kao prirodne međe. Jedno i drugo nazivlje, i ono u hrvatskom tekstu Povaljske listine iz 1 184. ( 1250), i ono u Bračkom razvodu iz 1305, odlikuje se različitošću, i po izboru, i po namjeni, i po unutrašnjem ustrojstvu, s pomoću kojih nam je bilo moguće ream­ bulirati te toponime i prepoznati ih u današnjoj toponimiji. Oba su dokumenta nastala da se utvrde prava na posjed koja su bila naruša­ vana nasilnim prisvajanjima zemljišta, nepoštivanjem ili čak uklanjanjem davna­ šnjih međaša. Kojim su se dakle načinom upisivali posjedi u njima da su tvorili takve među­ sobne odnošaje, kojima su bili lako prepoznatljivi? Za početni predložak Povaljske listine znamo da je nastao 1 184. g. za vijeća­ nja na Bolu, gdje je skupljenim bračkim vijećnicima opat Ratko izjavio: kneže i vsi vlasteli molbstyrb stago Ioana es(tb) velikb bylb prežde, kako vy veste nb e zapustelb i ego zeme, tako esbmb slišalb, da sie z(e)mle, eže vy (drb)žite po Konbcu, kneže i žu­ pane, esu byly pree stago Ioana crkve ... Dalje se navode posjedi za koje se govorilo da su pripadali povaljskom samostanu. Od takva načina ozakonjivanja vlasništva, po sjećanju, uveli su šezdeset godina poslije običaj da se stečeni posjedi zapišu i taj zapis službeno ovjeri po propisima ondašnje diplomatike. Taj prijepis iz 1250. g. sačuvan je i nalazi se u župnom urc:du u Pučišćima. Očito je "stara vjera" o povratku Brečkove darovnice samostanu god. 1 184. bila izblijedjela, kad samostan 66 godina zatim želi da se, zajedno s drugim nadarbina­ ma, unese u službeni spis. U Listini iz 1250. prenesena su u izvacima sva zemljišta naknadno stečena, o čemu su postojali zapisi u samostanskom kartularu (kakav se za tu namjenu vodio u tadašnjim samostanima). Upravo točnost prijepisa potvr­ đuju u Listini javni notar, ovjerovitelj Blaž te druge ličnosti i svjedoci. Oni daju toj Listini snagu pravne autentičnosti i kad ne bi bilo pisareve tvrdnje: "čto vidih pisa­

no u staru knjigu to pisah". U Bračkom razvodu, naprotiv, seoski su se okruzi i međe određivali ophodom terena od jedne točke do druge i na taj se način razvodile (razvod) granice, koje su tim činom dobivale zakonsku moć. Određivanje granica ophodom vrlo je star običaj u mnogih europskih naroda, a kod Hrvata zabilježen je u XI. i XII. stolje­ ću u Dalmaciji. Puk je naime na primitivnijem stupnju pravnog shvaćanja sma­ trao zakonitim ono što je nekolicina svjedoka zajednički utvrdila na samom mje­ stu. Takvim su se načinom međašne linije dugo pamtile, a njihova je nepovredi­ vost bila trajnije vrijednosti. Dok se u Povaljskoj listini ne primjenjuje ophod zemljišta, Brački ga razvod poznaje i njime se služi. Kad su brački plemići godine 1415. opustjelu samosta­ nu, čije su zemlje bile razgrabljene, odlučili povratiti posjed i odrediti mu međe, 136

U svijetu imena

služili su se ophodom, kao i godine 1423. kad privatnicima bijahu bili dodijeljeni novi pašnjaci i staništa uz more. U oba slučaja u ophodu su sudjelovali zastupni­ ci otočke vlasti, a vjerojatno i stariji pučani koji su se dobro prisjećali davnašnjih međa. Velik broj službenih osoba i duboka starost svjedoka imali su pri utvrđiva­ nju granica golemo značenje. Kolika je zakonska moć i nepovredivost tih starih međa, dokazuju današnje

međe seoskih katastarskih općina, nastale istom u prvoj polovici XIX. stoljeća, ko­ je se velikim dijelom preklapaju sa srednjovjekovnim međama seoskih okruga. S pravnopovijesnog gledišta zanimljivo je na koji se način utvrđivala prostra­ nost posjeda. Prvu bilješku o tome imamo na Braču već u XI. stoljeću u oporuci priora Petra, u kojoj on ostavlja crkvi svetog Ivana (Sutivan) zemlje u okolišu dokle god se moglo čuti kukurijekanje pijevca

(in quantum potest gallus audiri),

što jest

nekakva odredba prostranosti toga posjeda, ali s prilično proizvoljnim međama. Stoljeće mlađa Povaljska listina (1 184), na drugom kraju otoka, također ne utvr­ đuje međe, već određuje prostiranje posjeda izravno imenom ili s pomoću toponi­ ma označnika, o čemu je već bila riječ. Brački razvod kao još mlađa pravna isprava

(ut legitur in .fine Statuti Brafe) određuje područja međama, koje se, kako je ista­ knuto, utvrđuju ophodom. Zanimljivo je još jednom upozoriti na različit izbor imena s obzirom na određi­

vanje posjeda ili međa. U Povaljskoj listini to su značajniji toponimi i imena objeka­ ta u prostoru u čijim se podnožjima ili oko kojih se prostirao posjed, dok se u Bra­

Visoka, Kruševa, Ve­ Zvirova), špilje, luke, rtovi, obala, gomile, gračišća, gumna, dolovi; crkve i lokve

čkom razvodu najtešće spomioju brda, vrhovi, stijene (Črljena,

la,

(zbog zajedničkog prava da se njima služe sve razmeđene strane) i putovi kao priro­ dne granice. To su bile istaknute točke gdje su se postavljali međaši (...

ubi lapis posi­

tus in terra potest discernere...), ali ne kao u davno doba drevni drveni stupovi ili zna­

menja izdubena u deblu i čavli zabijeni u liku križa, nego križevi i druga znamenja,

uklesani u živcu kamenu kao trajan spomen, od kojih su neki sačuvani do danas.

Znak križa na kamenu kao oznaka međe

137

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

Pojam i kult obradive zemlje na kršu nije u srednjovjekovnih Hrvata na­ slijeđe antike, koja na nju gleda kao na "sredstvo" proizvodnje, stoga je zemlja isparcelirana u agerima kako to traži ager decumanus. Hrvatima je zemlja na kršu hraniteljica, "majka zemlja': Ogleda se taj odnos prema obradivoj zemlji u motivima imenovanja koji nose često kultne primjese i vežu se uza dub, orah, međaš, put, vrelo, ždrijeb, poganske i kršćanske kultove sa smišljeno probra­ nim titularima (Gospa, Ilija, Vid, Juraj, Mihovil... ). Te plodne čestice koje se zo­ vu ograde, okladi, osijeci (= ograđeni prostori) imaju svoj naravni oblik uvjeto­ van reljefom, ali i pristupom putu, lokvi, pašnjaku, šumi, crkvi i drugim javnim dobrima. Slijed izlaganja imena tih čestica do danas mi je u mojih ispitanika ostao zagonetan, a uvijek je bio logičan i iscrpan s obzirom na razmještaj česti­ ca unutar katastarske općine, čije su današnje službene granice davno formira­ ne s obzirom na okolišna naselja. Za ulazak u taj davni srednjovjekovni pejzaž i za njegovo potpunije poimanje valjat će odgonetati način izlaganja imena u srednjovjekovnim listinama i u dana­ šnjih ispitanika, proučiti stare međe, putove, položaj i razmještaj lokava, crkava i pristup do njih, te smjerove starih zavjetnih procesija za blagoslov polja i lokalne kultove tamošnjih titulara. Takva proučavanja u nas nisu ni načeta. Način utvrđivanja i omeđivanja posjeda na Braču pokazuje s pravnog gle­ dišta postupan razvitak u ozakonjivanju posjedovne ili upotrebne vrijednosti određenog područja. Povaljska listina i Brački razvod sastavljeni su po onda­ šnjim diplomatičkim regularna: uvodni dio (zaziv, nadnevak), sadržajni dio i zaključni protokol (ovjera potpisa, svjedoci itd.). Posebno se to odnosi na Po­ valjsku listinu, nastalu šezdesetih godina nakon unosa prvotnih posjeda u "sta­ ru knjigu': Ona je napisana hrvatskim jezikom i hrvatskim pismom. Njezin sa­ držajni dio pučkim načinom izlaganja odudara od latinskih isprava u ondašnjoj hrvatskoj diplomatici.

Sigillum notara Ivana (Johannes) na Povaljskoj listini.

138

Organiziranost toponima u otočkoj regiji

Tradicionalna toponomastička istraživanja išla su zatim da odgonetaju značenje

imena pa je toponim, prema tome, bio u prvom redu jezični podatak s dobro ili krivo protumačenim značenjem korijena riječi, koji je sadržan u imenu. Razvitkom lingvi­

stike, osobito zaokretom na studij jezične organiziranosti koja nam omogućuje spo­ razumijevanje, prodire i u onomastiku shvaćanja da su zemljopisna imena, jednako kao ostale vrste leksika, nosioci određene obavijesti kojima se orijentiramo u prosto­ ru. Toponimi se nikad ne stvaraju slučajno kao skup neorganiziranih jedinica, već kao uređen sustav znakova sa socijalnom funkcijom identificiranja i diferenciranja zem­ ljopisnih objekata na određenom prostoru. Upravo zato s ograničenim repertoarom toponimijskih osnova može se označiti neograničen broj zemljopisnih objekata. Da bi se shvatili principi takve organizacije imena, nužno je odrediti elemente kojima se postiže takva organiziranost i domete djelovanja imena na određenom području. Pri tome je važno uočiti dvije činjenice:

a) izbor toponima određen je jezičnom regijom i bJ ukupnost imena određene regije manja je od mogućeg broja zemljopisnih objekata koji bi se mogli imenovati. Prvi problem vezan je uz dijalekatsku problematiku dotičnoga područja i treba ga proučavati u sklopu te problematike. Što se druge činjenice tiče, jasno je da će ta ukupnost imena bolje razlikovati geografske objekte određenog teritorija ako su ta imena dobro poznata njihovim korisnicima, koji ih po govornoj ekonomiji svrstava­ ju u određen, organiziran sustav. U toj toponimijskoj organizaciji leksički i tvorbeni elementi odlikuju se skladom u kojemu je nemoguće samovoljno mijenjati imena

ili premetati sastavnice imena, a da se pri tome ne poremeti obavijest. Promjena ili preimenovanje kojeg imena, ili dijela imena, lako uvjetuju izmjenu ostalih, pri če­

mu nastaju višeimenost, istoimenost pojedinih bliskih lokaliteta, udvojena imena,

što gotovo uvijek krnji, zamućuje ili sasvim onemogućuje onomastičku obavijest.282

z8l

Primjera za to ima mnogo. Dovoljno je da izostavimo pridjev (Gornji, Donji) u toponimu (Humac), ili samo jedan fonem: Dr(i)venik pa da obavijest bude nepotpuna.

139

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

Ali i osim popisa imenskih elemenata unutar tako organizirane skupine imena, treba utvrditi pravila po kojima se ti elementi vezuju (osnove, nastavci, analoške tvorbe i sL). Tako dobivamo popis leksičkih osnova i popis atributivnih dodataka, koji dolaze npr. u složenim imenima, te popis afikasa (prefikasa i sufikasa) koji su­ djeluju u tvorbi. U tzv. toponomastičkim sintagmama moguće je studirati pravila i mogućnosti po kojima dijelovi složena imena ulaze u toponomastičke sintagme. Iako su to elementi koji u u prvom redu zanimaju tvorbu, potrebno ih je ovdje spo­ menuti, jer je upravo tvorbeni inventar glavni činilac koji omogućuje na određe­ nom teritoriju takvu imensku organizaciju. Uvjet za funkcioniranje svakog lingvističkog sustava, pa i toponomastičkoga, jesu opreke. Za razliku od leksika, gdje se opreke javljaju organizirano unutar lek­ sičkosemantičkih skupina, toponomastičke opreke jednog teritorija ne opiru se samo po semantičkim razlikama, već obično i prostornim odnosom na podru­ čju gdje su korisnicima toponima poznati zemljopisni objekti na koje se dotični toponimi odnose. U Hrvatskoj postoji po nekoliko naselja koja se zovu Ponikve, Slatina, Dolac i uz njih je nužan imenski atribut za one koji se služe tim toponi­ mima. Za stanovnike svakog pojedinog mjesta, koji ne dolaze tako često u prili­ ku da se služe ostalim toponimima s istim toponomastičkim oblikom, najčešće atribut izostaje, jer u izoliranoj upotrebi atribut ne nosi toponimijsku distinkci­ ju. U mikroregiji gdje su svim stanovnicima ta.imena poznata, toponimi s istom osnovom moraju imati dodatak koji nosi toponimijsku funkciju. Promjenom, povećanjem prostorne udaljenosti i brojnosti okolišnih imena toponim zahtije­ va precizniji, onomastički sadržajniji oblik, koji će ga točno geografski odredi­ tL283 Općenito se može reći: toponimi distribucijom imenskog inventara nastoje stvoriti što bolju ekonomiju sustava minimumom napora i maksimumom oba­ vijesti, i to na ograničenom području i kod ograničenog broja stanovnika koji aktivno vladaju imenima dotičnoga područja. Kao i u drugim lingvističkim podsustavima, tako ćemo i u toponomastičkom sustavu razlikovati sintagmatske opreke (os kombinacije) i paradigmatske opreke (os selekcije). Sintagmatske opreke nisu osobina toponimijske građe. To su u prvom redu gra­ matički odnosi i treba ih promatrati u vezi s dijalekatskim sustavom, vodeći računa o specifičnostima toponima, koji inače djeluju mimo rečeničnog konteksta. Međutim, kad je riječ o pisanim ispravama koje sadržavaju toponimijsku građu, u imenima je često sadržan i vidljiv kongruentni indikator kao morfološki pokazatelj kategorije roda i broja: stare Nerezi (= N. pl.) (tj. u tom dokumentu iz XIII. sl pridjevski zavr­ šetak i kontekst rečenice određuju rod), a u primjeru Gračišće Sb nerezi284 određen je padež (I. pl. m. r.). Takvom analizom doznajemo npr. za toponime Prodol, Ravan, 2s3

Tako npr. unatoč sve čeŠĆih prijelaza bračkih toponima s pluralnog na singularni oblik, ojkonim Selca ostaje nepromijenjen, jer bi prijelazom u singularni oblik došao u koliziju s drugim ojkonimima (npr. Selce na crikveničkom primorju). ,.. Grada iz Povaljske ćirilske listine iz g. 1 184 (1250).

140

U svijetu imena

Dunaja i sl. da su u prošlim vjekovima na dotičnom području bili ženskog roda, a da­ nas su muškoga. Nekad je kongruentski indikator vezan i s paradigmatskim, ili je čak s njime istovjetan: Nerežišće Nerežišća, gdje ti imenski oblici imaju drukčije završne morfeme u različitim razdobljima. Ta dvojnost dočetaka zadržana je danas i njom se mogu označivati dva različita zemljopisna sadržaja. Zato su paradigmatske opre­ ke češće i važnije pri organiziranju toponimije određenog područja. U paradigmat skim odnosima unutrašnja je povezanost spojena kontrapozicijom, a imenske sku­ pine svojstvima kontrapozicijske kumulativnosti Obje te pojave vrlo zorno upućuju i potvrđuju plastičnost geografske nomenklature i terena na koji se odnose, pogoto­ vu što je upravo frekvencija geografskih termina u toponimiji bogato zastupljena.285 Paradigmatske opreke u ograniziranom toponimijskom sustavu mogu se očekivati u više nizova: a) tako da imaju zajedničku osnovu: Glava - Glavina - Glavičica - Glavica bJ tako da imaju zajednički prefiks: Zaglav - Zaskok - Zadolje e) tako da imaju zajednički sufiks: Lučica -Jamica - Ivanovica d) da imaju zajednički dotoponimijski sadržaj: Stobreč - Lovrečina « St. Lau­ rentius) e) da se razlikuju samo kojim sporednim elementom u osnovi: Supetar : �

•

Su (mJpetar JJ da se razlikuju samo u načinu pisanja: Stari Grad (na Hvaru) i Starigrad (podvelebitski). Paradigmatske opreke nastaju i unutar gramatičkih kategorija a) roda: Nakli Nakla; bJ broja: Oklad - Okladi286 itd. No iako se u proučavanju tih opreka mora voditi računa o gramatičkim i semantičkim odnosima, više od toga važan je geo­ grafski kriterij i blizina skupine imena koja ulaze u sustav opreka. Toponimi npr. mogu biti u istom semantičkom polju (kao npr. sakralna imena s latinskim pridje­ vom sanctus kao predmetkom: Stomorice, Sućuraj, Sumartin), ali po teritorijalnoj, tj. stvarnoj vezi nisu povezani i ulaze u drugi plan proučavanja. Proces oponiranja u određenoj imenskoj skupini vrlo je kompleksan, jer se svaki toponim nalazi u središtu određene konstelacije imena u kojoj se podjednako mo­ gu aktualizirati svi asocijativni čimbenici koji djeluju jedni na druge, tj. proces je di­ jalektičan u mnoštvu odnosa.287 Gotovo da nije moguće većinu geografskih ime­ na određenog teritorija okupiti međusobnom organizacijom. Povijesne prilike ili lIS

Odatle drugi problem za proučavanje; zbog čega je u određenoj etapi čovjek izabrao taj tvorbeni inventar kao opreke. zbog čega je određeno brdo nazvano Oblo, Veliko, Gnjilo, Smokovo, Suho, Jurjevo, Desno, Gornje, a ne­ ka druga Hum, Humac, Humčić, Humlina, Humašce, Humina, Humaščica, a druga opet Glava, Glave, zaglav, Podglava, Pod glavu i sl. zbog čega u oronimima prevaga jednih, a u hidronimirna drugih dočetaka itd. 2116 Opreke se mogu javiti i na planu značenja u čisto onomastičkim kategorijama: Benedija - Sutulija. Jurjevo - Jurjevica, Jurjevsko brdo - Jurjeva pasika -Jurjevski dolci - Ivanovi dolci. Bolnica (kako se zva­ la uvala kad je u njoj doista bila bolnica) i Pliva (danas kada je tu odmarali�te tvornice lijekova Pliva iz Zagreba), gdje se opet upleću već prije navedeni opozicijski nizovi; ili npr. u semantičkim skupinama biljnog i životinjskog svijeta. ili iz područja materijalne i duhovne kulture stanovni�tva. 217 V. Ž. Muljačić, "Suvremena dijalektologija i etimologija': Zbornik za filologiju i lingvistiku. IV, 1963, 125-128.

141

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

Otok Hvar, F. Camocio, Isolar, Venecija, 1 572.

administrativna upletanja često narušavaju takav funkcionalni sklad, javljaju se ime­ na bez para, koja bismo mogli grosso modo usporediti s praznim mjestima u shemi fonološkoga sustava. Ovdje, naravno, u mnogo manjoj mjeri nego u fonologiji nastaje potreba da se ta prazna mjesta ispune, jer je u toponimiji, kao i u leksiku, sustav prili­ čno otvoren, labav i ne odveć strogo definiran. Djelomičan je razlog u tome što se u različitim vremenskim razdobljima na istom prostoru susreću toponimi različitih je­ zika koji se teško organiziraju. (Ta teškoća ne nastaje iz opozicija poznavanja ili nepo­ znavanja značenja apelativa od kojih su imena stvorena. Jasni i tamni toponimi nisu isto što stariji i mlađi, jer je npr. toponim Scott za uvalu u Hrvatskom primorju, nov i nejasan, dokje npr. stari toponim Grabrova za tu istu uvalu vrlo star i sasvim jasan.)288 To, naravno, ne umanjuje važnost funkcioniranja toponomastičkog sustava. Određi­ vanje djelovanja toga sustava kao tendencije, a ne kao zakona, objašnjava se time što ima mnogo slučajeva da sustav sugerira preinake, a one se ne događaju jer nisu ne­ ophodne. Tako u razvitku toponimije dotične geografske regije djeluju oprečne sile: kad tradicija želi očuvati prvotni oblik (npr. pluralne oblike u imenima naselja Metko­ vići, Orebići, Postira, Pučišća itd) i sustav koji ga, s druge strane, želi uvrstiti u sklad s ostalim imenima prema značenju, tipu, objektu ili po drugima asocijativnim proce­ sima radi ekonomije upotrebljivosti.289 To dijalektičko prožimanje uvjet je razvitka i ,.. Vidi o tome A. de Vincenz, ·Probleme und Grenzen der strukturelIen Namenforschung", Slawische Namenforschung, 1963, 223-227. 1II9 Usp. P. Šimunović, ·Singularizacija pluralnih toponima na Braču i drugim dalmatinskim otocima. Symbolae Philologicae in Honorem VitoIdi Taszycki, 1968, 354-358 Ci u ovoj knjizi).

142

U svijetu imena

primjenljivosti toponima u određenoj geografskoj sredini. Zato toponimijsku skupi­ nu određenog teritorija ne valja shvaćati kao fonološki ili morfološki sustav jezika u kojemu je svaki elemenat nužan za funkcioniranje cjeline. Organiziranost toponimij­ ske skupine javlja se tek kao tendencija i u toj organiziranosti nema potpune zakoni­ tosti imenskog ponašanja. Prije je to skup odnosa u kojemu svaki pojedini toponim ima svoju specifičnu motivaciju i svi odnosi nisu usustavljeni, jer nisu ni prijeko nužni. Splet takvih odnosa prikazali smo na priloženim shemama.29o Nekad se može uočiti prestrukturiranje da se prividno narušeni red uspostavi, ili nastaje takva pometnj a da se umjetnim načinom nameću rješenja.291 Pučišća

Nereži'šće

I

� t

Fi

�

Rjica ... �patvica

I

•

voda

voda

Organiziranost sakralnih toponima s obzirom na sadržaj i njihov razmještaj

290

2.,

Ove sheme zbog podrobnijeg razmatranja problema prenosim iz svoje knjige Bračka toponimija, Golden marketing-Tehnička knjiga, 2004, 1 54. Mala uvala koja služi kao luka za Ložišća i Bobovišća ima u narodu nekoliko imena, tu je potrebna administrativna intervencija da se propiše i usvoji jedinstven toponim jer gomilanje imena sprečava to­ ponimijsku komunikaciju. V. P. Šimunović, "Toponomastička istraživanja zapadnog dijela otoka Brača': Ljetopis JAZU, 1963, str. 254.

1 43

Toponirnija hrvatskoga jadranskog prostora

Pri tome je važno istaknuti da su objekti na koje se toponimi odnose stalni, nepro­ mjenljivi, pa uzrok da se toponimi mijenjaju leži u govornoj ekonomiji, u imenskoj organiziranosti. Time se jezičnim (i izvanjezičnim) sredstvima dadu objasniti mno­ ge jezične promjene u toponimiji. Kada ta organizacija ne bi bila podložna promje­ nama, paralizirala bi svaki razvitak. Upravo to usustavljivanje, s jedne, i narušavanje sustava, s druge strane, omogućuje razvitak i funkcioniranje određene toponimije. Ove promjene važno je uočiti i u slijedu toponimijskih sustava. Ako se ne bismo osvr­ tali na te pojave u sinkroniji, ne bi ih bilo moguće ni uočiti ni tumačiti u dijakroniji. Toponimi značenjem vrše deskripciju objekta, ali i razlikovanje među objekti­ ma. Toponomastičku funkciju razlikovanja i razlUČivanja preuzimaju dodaci topo­ nimijskom apelativu u sinkronom i dijakronom odnosu pojedinih značenja, kao što je vidljivo na priloženim shemama. 'zapadno naselje'

�

Humac

'istočno nasere'

pisk

'lokva na brdu'

I

*

' Donji pisk

b) različit oblik, isto značenje

a) isti oblik (donji), različito značenje

'dubina'

, --

o s p eg

,

Velo paklina Molo paklina

(

. I.

VISina

,

-----jL---r-J-,-

'količina'

/

$

Mlada ograda c) različit oblik i zna­ čenje

Velo Grško Molo Grško

Moli Gožul Veli Gožul

( Molo jama) Velo spila .......

Molikuk

,

' Debelo glova

'lokva u dolini'

Velo stina

Novo Selo

Tusto brdo

'površina '

I

Velo Selo Molo Selo

/

'širina '

'd V " uzm a

-

Veli put ( Moli ratac)

'staros t '

.......

Veli Škrip Moli Škrip

Tipovi značenjskih opreka

Veli Škrip, dakle, asocira uvijek na staro naselje (po površini je manji od Malog Škripa), a Velo Selo veće, prostranije naselje (Malo Selo je starije); Luka znači "uva­ la" i "predjel"; ići u Vis i na Vis dva su različita sadržaja: 1 . "ići u mjesto': 2. "ići na otok': Isti tvorbeni postupak (Veli Škrip, Velo Selo), isti toponim Luka, Vis izraža­ vaju prema načinu upotrebe različite sadržaje. Ono što se strancu čini isto, domo­ rocu koji se saživio s imenom i objektom na koji se ime odnosi zaista je različito i 1 44

U svijetu imena

razlikovno. Tu razlikovnost kad je riječ o mikrotoponimiji geografski i jezično de­ finirane regije čini i značenja u toponimima. Sa sinkronoga gledišta, dakle. treba govoriti i o strukturiranju značenja. Ovo što uočavamo na terenskom toponimijskom istraživanju mikroregija, s pra­ vom se može pretpostaviti da se događalo i u povijesnim sljedovima, gdje su nam podaci oskudni i mnogi toponimi bez svojih opreka. koje su ostale nezabilježene, 292 a nekih vjerojatno nikad nije ni bilo.293 Suvremena terenska istraživanja, gdje su na dohvatu jezični odnosi toponima i prostorni odnosi njihovih objekata, omoguću­ ju cjelovitiji pogled u prošlost. od utvrđenih pojava u povijesnu rekonstrukciju. Postupak u proučavanju pojedinačnih imena, i izrazito povijesni značaj koje je takvo proučavanje u prošlosti imalo, ne može u potpunosti zadovoljiti. Toponimi­ ju treba promatrati cjelovito i u tom spletu odnosa uočiti elemente koji omogućuju njezino funkcioniranje. Takvo proučavanje izrazito je toponomastičko, dok anali­ ze imenske strukture objašnjavaju jezične zakonitosti unutar onomastičkoga poi­ manja kojima se dotična imena podvrgavaju. Mnogi toponomastičari skloni su prije svega da u toponimima gledaju okami­ ne prošlosti, spomenike ljudskog pamćenja, balzamirane jezične relikte, u čemu su im pomagali etimologičari i komparatisti. Studiranje ponašanja suvremene topo­ nimije na terenu, gdje toponimi organizirano vrše važnu društvenu funkciju spo­ razumijevanja - orijentacije, otkriva nam da upravo imena, rasterećena etimolo­ škog značenja kao "riječi bez smisla� pokazuju više inovacija nego apelativi, i to osobito u fonetici, fonologiji i morfonologiji jer leksičko značenje u toponima ne sputava fonetske promjene. U povijesnom studiju

građe lako je vidjeti kako su ta­

kve pojave prvotno zabilježene upravo u toponimima. Isto je u morfologiji. Ime­

na se npr. najčešće upotrebljavaju u genitivu, akuzativu i lokativu, pa često ti oblici s vremenom preuzimaju službu nominativa koji se, kad je riječ o upotrebi imena,

prilično rijetko čuje. U tvorbi se, na primjer, imena zbog jezične ekonomije često univerbiziraju. Zrinjevac

(� Zrinski trg), Kvaternjak (� Kvaternikov trg) itd. još

uvijek su neslužbena imena, ali je tendencija očita i kudikamo frekventnija nego u apelativima (likovnjak 'nastavnik likovnog odgoja'). Jednako tako treba spomenu­

ti prefiksalna imena tipa Zagora, koja sU u toponimiji brojnija nego u apelativima, kao i prijelaz pridjeva u imenice:

Tiha (D. sg. Tihi mj. Tihoj), Baška (D. sg. Baški)

ili priloge Izvan (G. sg. Izvana) itd294 Pridjevi, zamjenice, brojevi i prilozi kudika­

mo više tvore toponime nego što zamjenjuju apelative, pa su i stoga toponimi vrlo često kažiputi jezičnih tendencija. Te pojave, naravno, ne događaju se izolirano ni unutar jezika ni unutar leksičke, odnosno toponimijske skupine koje pripadaju određenom jeziku. Objašnjavanje z92 za toponim 193

lM

Gornji Studenac iz spomenute Povaljske listine pretpostavljamo da je imao svoj par u Donjem Studencu ili samo u Studencu, koji, medutim, nije zabilježen. Toponim Vele luke označavale su atributom prostranost, a ne opreku prema Malim lukama i sl. Vidi o tome W. Manczak, "Nom propre et nom commun� Revue internationale des &udes onomastiques, 3, 1968, 212 i d.

145

Toponirnija hrvatskoga jadranskog prostora

njihovo nije moguće bez poznavanja realne geografske, gospodarske i jezične si­ tuacije s obzirom na mjesto i vrijeme. Zato se takav sinkroni studij lakše izvodi na geografski definiranoj regiji i na jezičnoj periferiji, jer je tu mogućnost imenskog organiziranja bolja od one u jezičnoj jezgri. Tamo, kad pojave promatramo sin­ krono, lakše nastupaju izofunkcionalni toponimijski elementi iz susjednih areala, i iz susjednih vremenskih perioda, nego kad pojave promatramo II jezičnom slije­

du. Te prednosti npr. naše otočke toponimije čine da je strukturiranost imena pri­ lično dobra i da se komuniciranje imenima obavlja bez teškoća. Pri tome važno je istaknuti da sva imena nemaju isti radijus prepoznatljivosti. Kad je riječ o imeni­ ma malih lokaliteta, tada imenska organizacija ne prelazi okvir jedne katastarske općine. Drukčiji je postupak s toponimima značajnijih objekata, većih tekućica i naseljenih mjesta. Oni su organizirani na višoj razini, a s obzirom na jezik i na vr­ stu objekata na koju se odnose, i tvore posebne imenske tipove, koji su opet splete­ ni drukčijim kriterijama od ovih koje smo ovdje izložili i gdje je u prvom redu bi­ la značajna udaljenost i veza geografskih objekata te jezična prilagodljivost njiho­ vih imena, a ne vrsta zemljopisnih objekata i imenska struktura unutar pojedinih vrsta zemljopisnih imena.

Karta Zadra i Kotara, 1 646--47.

146

Iz obalne toponomastičke

"sinonimike"

l.

Problemu višeimenosti u toponomastici nije se posvećivala gotovo nikakva pozornost. Razlog je tomu što se na toponime gledalo kao na jezične prežitke, a ne kao na jezične znakove s pomoću kojih označujemo i razlikujemo zemljopisne objekte. Fond toponima u određenoj regiji prilično je ograničen i uvijek je manji od zemljopisnih objekata koje treba imenovati. Taj se nesklad uspješno rješava, kako smo već pokazali, ustrojstvom toponimije u sustav, koji je, kao svaki sustav, odre­ , đen oprekama koji se očituju između toponima i netoponima i između toponima međusobno.295 Ali se isto tako značajni i vrlo istaknuti zemljopisni objekti nalaze na presje­ cištima nekoliko okolišnih toponomastičkih organiziranih skupina, pa se nerijet­ ko događa da ti objekti nose odjednom nekoliko različitih toponima. Tu pojavu kad nekoliko toponima označuje isti toponomastički sadržaj296 zovemo višeime­ nošću. Ona se javlja kao lingvistički problem pri proučavanju ustrojstva toponi­ mije određene regije i kao problem pri svakidašnjoj upotrebi toponima kad tre­ ba izvršiti izbor između nekoliko postojećih mogućnosti koje se odnose na isti teritorij. Izbor bi uvijek morao biti jednoznačan, nedvosmislen u prijenosu ono­ mastičke obavijesti. Zabune su međutim česte, a mogu biti i vrlo pogibeljne kad se radi o pomorskoj navigaciji, a nisu beznačajne ni u ribarstvu, turizmu i pri svakidašnjem općenju okolišnog življa koje se služi tim zemljopisnim objektima s različitim imenima.

2. Prikupljanjem suvremene toponimije kompleksnog etničkog i jezičnoga terena, kakvo je hrvatsko primorje, toponimi će konačno utvrditi i ustaliti svoje oblike, a utjecaj službene uprave, učene i pučke etimologije u prekrajanju imena 295

296

usp. p. Š., "Organiziranost toponima u geografskoj regiji� Onomastica /ugos/aYica, l, 1969, 47-56; isti, "Struktura toponima u regiji': Onomastica Jugos/aYica, 2, 1970, 12-29. U toponimima se apelativno značenje gubi i zamjenjuje teritorijem na koji se toponim odnosi. Umjesto semantičkih razmeđivanja u apelativima, koja su vrlo difuzna, u toponimima se to razmeđivanje provo­ di na terenu doslovno medom, a nebitno je što toponimi kao riječi znače.

147

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

svest će se na najmanju mjeru. Od kolike je to važnosti za toponimiju hrvatskog i uopće istočnojadranskog primorja, ne treba posebno isticati. Starija toponomastička proučavanja bila su vezana pretežno uz pozitivistička, mladogramatičarska istraživanja prošlosti jezika. Istraživači su vidjeli u toponi­ mima jezične okamine, kondenziranu pravu i jezičnu povijest, a takva shvaćanja uvlačila su toponomastiku kao ispornoćnu znanost u povijest, zemljopis, arheolo­ giju, etnologiju itd., što je slabilo toponomastiku kao nadasve jezičnu znanost. Od toponomastike srodne znanosti mogu dobiti vrlo korisne podatke koje sa­ me ne mogu valjano istražiti. Hrvatsko primorje s mnogobrojnim otocima, grebenima, poluotocima, zalje­ vima, plićacima, tjesnacima s različitim morfološkim oblicima uz obalu i dalje od nje nosilo je na sebi prastare ljudske naseobine, a vjekovna smjenjivanja pučanstva mijenjala su uvijek iznova etničku sliku. Svaka od etničkih skupina ostavila je je­ zičnih tragova u toponimima. Toponomastičari su tražili i tumačili te jezične pre­ žitke. Takvim izdvojenim proučavanjima i probiranju toponomastičkih podataka pogodovala je ova hrvatsko-romanska jezična periferija gdje su toponimi mahom stari, a utjecaji supstratnih jezika jaki. Današnji toponomastički oblici služili su pri tome samo kao najmlađe inači­ ce pojedinačno istraživanih toponima. Etimologija riječi, umjesto povijesti imena, bila je osnovni cilj istraživanja. Izostajala su terenska istraživanja odnosa imena i zemljopisnog objekta, pa je zbog toga suvremena građa u toponomastičkom smi­ slu predstavljala drugorazredne podatke. I to je razlogom da na hrvatskom primorju velik broj imena nije točno utvrđen. Odatle i neujednačenost imena na primorskim zemljovidima. Dva su osnovna razloga uvjetovala takvo stanje: - jezična šarolikost (mletačko-talijanski adstrat i hrvatske dijalektalne razlike u obalnoj toponimiji) koja je dovela do udvojenih imena; - toponimi istog fonijskog sastava (sve jača interferencija administrativno-zem­ ljopisnih toponomastičkih sustava). Kartografi i drugi utvrđivači zemljopisnih imena (radi praktičnih potreba ri­ barstva i pomorstva u prvom redu) rješavali su svaki slučaj posebno. a) Izbor imena određivali su s obzirom na naselje kojemu lokalitet s takvim imenom pripada (administrativni kriterij); b) Izbor imena određivali su po pretežnosti upotrebe između više okolišnih naselja (statističko-prostorni kriterij), ili su e) izbor imena podredili "književnijem" jezičnom obliku. Takva neujednačenost u odabiranju toponima još je više povećavala razlike. Prvi se kriterij dosljedno i danas primjenjuje u katastarskim uredima, drugi naj­ češće na svim vrstama zemljopisnih karata, a treći obično u znanosti i publicistici. Za korisnika imena takvi izbori obično nemaju nikakva smisla, pa toponimi i dalje žive i obavljaju svoju ulogu definiranu odnosima prema drugim okolišnim imeni­ ma i odnosima prema objektima koje imenuju. Administrativno posredovanje tek 148

U svijetu imena

u manjem broju slučajeva �pije i tada se u prividno narušeni sustav takvom in­ tervencijom ubrzo, ali ne potpuno, uspostavlja red po kojemu dotična imena to­ ponomastički djeluju. Od dviju spomenutih skupina razloga koji uvjetuju višeimene toponime na hr­ vatskom primorju administrativna upletanja osobito su djelotvorna u prvoj jezi­ čnoj skupini.297 Ona su na Jadranu karakteristična tek za novije razdoblje.

3.

Prethrvatski toponimi sačuvali su se na hrvatskom primorju uglavnom ro­

manskim posredništvom. Hrvati su dolaskom u ove krajeve živjeli stoljećima u jezi­ čnoj simbiozi sa zatečenim romanskim i poromanjenim pučanstvom. Oni su od tih žitelja usvojili mnoga imena u vezi s prirodnim svojstvima tla, pomorskom privre­ dom te materijalnom i duhovnom kulturom.298 Asimilacijom romanskog stanovniš­ tva i izumrćem njihovih jezika i dijalekata na jadranskoj obali nisu utrnuli toponimi,

već su, prilagodivši se strukturi hrvatskih dijalekata i hrvatskog jezika. sačuvani do

danas. Tih toponima nema mnogo, kako nam se to prividno može učiniti zbog toga što se oni redovito odnose na značajnije objekte, pa je radijus njihove prepoznatlji­

i ra­

vosti veći a spominjanje češće. Toponime romanskog (dalmatskog - veljotsko

guzejskog, istriotskog) porijekla smatramo sastavnim dijelom hrvatske toponimije.

Oni su u hrvatski jezik ušli pučkim, a ne učenim putem, nemaju obično hrvatskoga imenskog dvojnika i skladno su uklopljeni u gramatičku strukturu hrvatskoga jezika. Mletačkom okupacijom većeg dijela jadranske obale dolazi u te krajeve mleta­ čka uprava. Mnogobrojni činovnički aparat, stavljen u službu Mletaka, prekrajao je mnoge značajnije toponime na mlet�čki dijalekt više ili manje uspj(šno.299 Prei­ menovani toponimi ulazili su u zemljišnike, u privatnopravne spise, na zemljovide i sačuvali se u takvu liku. Stariji oblici imena otoka Krkar i Sulet postaju Korčula i Šolta, Pulj postaje Pula/Pola itd. Razvitkom pomorstva, koje je Mletke bilo svrsta­ lo u red prvih sila na Sredozemlju, dolazi na hrvatsko primorje mnogo pomorskih i zemljopisnih termina koji su djelomice potiskivali domaće.300 To isto zapažamo u mikrotoponimiji i u toponomastičkoj metaforici

(Vaka, Kaval, Mona, Galija, Bo­

ka, Cuf itd.). Mletački toponimi nakalemljeni su uglavnom umjetnim načinom i za mnoge od njih nalazimo u narodu domaće istoznačnike.301 Samo zbog nemara Bl

Takva upletanja rijetko dolaze pučkim, već redovito službenim putem. Ako se takva imena prihvate, ona žive usporedno sa starijim dvojnicima. 1911 Osnivač moderne hrvatske toponomastike prof. Petar Skok (1881-1956) posvetio je desetke rasprava toj problematici. V. bibliografiju njegovih radova u Ljetopisu JAZU, knj. 54, Zagreb 1949, 193-213, u ča­ sopisu ONOMA i u Spomenici Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (u tisku). 199 Nerežišća na Braču dobila su slučajem stariji hrvatski imenski lik Nerezi, koji je i M. Bartoli smatrao ro­ manskim oblikom. Prigoda je na priloženim povijesnim kartama uočiti taj mletački sloj i usporediti ga sa starijim hrvatskim. :100 Npr. školj, mandrać, porat, riva, molo, lanterna, kašti� palac, pijaca, bošak, kunfin itd. 301 Mletački termini vala i ponta, na primjer, potiskivali su domaće luku i rt. Ti su termini i toponimi bi­ li uobičajeni u obalnoj nomenklaturi i toponimiji, a upotrebljavali su se u toj službi i za slične morfolo­ ške oblike u unutrašnjosti na kopnu. Opterećenost tih termina i toponima na dvije po funkciji različite konfiguracije tla oslabila je njihovu moć i potisnula ih s obale samo na kopno gdje istoznačnih mleta­ čkih termina nije bilo, dok su se na obali sačuvali kao toponimi čak i u ovakvim hibridnim pleonazmi­ ma: Vala od Luke ili Ponta od Arca (G. sg. od artdc).

149

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

ostali su i dalje na zemljovidima i katastarskim mapama, što je pomoglo nekima od njih da se održe do danas. Posljednje razdoblje stranoga nasilnoga upletanja u hrvatsku primorsku toponi­ miju bilo je od 1923. do 1943. godine za talijanske okupacije u Istri i drugdje. To raz­ doblje bilo je najkraće, ali je smišljen pothvat potalijančenja bio najokrutniji. Talijan­ ska iredenta već se otprije spremala za promjenu hrvatske toponimije. Po Rapalskom ugovoru Generalštab Kraljevine Italije bio je osnovao u tu svrhu poseban ured kojim je rukovodio Mateo Bartoli, poznati lingvist rođen u Labinu u Istri. Brzim preimeno­ vanjem hrvatskih (i slovenskih) zemljopisnih i osobnih imena, htjeli su krivotvoriti pripadnost tih krajeva hrvatskom puku koji je tamo u golemoj većini živio od hrvat­ ske doseobe krajem VI. stoljeća. Godine 1918. dolaskom talijanske vojske značajni­ ja mjesta već su bila preimenovana, a dekretom od 27. IV. 1923. trebalo je po brzom postupku zamijeniti imena naseljenih mjesta u okupiranim krajevima talijanskim imenima. Provedba toga zadatka zahtijevala je jaču i stručniju službu od one što ju je smogla tadašnja iredentistička uprava, pa su upletanja nestručnjaka bila česta302 Hr­ vatski toponim

Veli žal na Lošinju postaje Val di sole, mjesto Rakitovac (: rakita) kod

Buzeta postaje Acquavite ( : rakija), liticaPeć ( : stijena, pećina) nazvana je Monte Porno (: peć), uvalica

Van ula (izvan rta Ula) postaje Vanula, a desetke drugih toponima

koje je bilo teže prevesti nazvali su po patronu crkve u dotičnom mjestu.303 Dužnost toponomastičara bila bi utvrditi sve takve toponime na terenu i u služ­ benim spisima i vratiti im iskonske domaće likove, kojima se narod unatoč okupa­ ciji svakodnevno služio. Svi mletački toponimi teško se već mogu zamijeniti domaćima, jer su mnogi stoljetnom uporabom ušli potpuno u imenski sustav pojedinih područja. Radikal­ no čišćenje stranog nanosa iz toponomastičkog fonda na jadranskoj obali moglo bi imati teške posljedice u pravilnom djelovanju toponima, što bi u primorskom po­ jasu izazvalo smetnje, a puk bi se i dalje služio ustaljenim imenima, jer on ne gleda na porijeklo toponima, već na njihove funkcije u prijenosu toponomastičke poruke.

4. Druga skupina "sinonimnih" toponima, koja je nastala interferencijom su­ sjednih toponomastičkih organiziranih cjelina, kudikamo je nazočnija na našem primorju. Ona ima svoju sociološku opravdanost a onomastički je neproučena. Zemljopisni objekti s nekoliko različitih imena objektivno štete onomastičkoj poruci i lako dovode u zabunu, što se može zorno vidjeti na toponimiji jednog di­ jela zadarskog i šibenskog otočja.304 Kako je riječ o pretežno nenaseljenim otoci­ ma, imena su skupljena u trima naseljima: u Salima, poznatom ribarskom mjestu, čiji ih ribari svakodnevno spominju, Vrgadi, središnjem naselju, i Murteru kojemu ti otoci katastarski pripadaju. ... T. Peruško, Razgovori o jeziku u Istri, Pula 1965, str. 54.

303 Lastovsko naselje Ubli prozvalo se po patronu crkve San Pietro, a slično je bilo s nekoliko naselja u Istri. ... Grada je uzeta iz rada B. Jurišić, Iz primorske toponimike zadarskog i Šibenskog područja, p. o. iz Pomorskog zbornika, knj. 2, Zadar 1964, 485-10 1 1 + 2 karte i s korekturnim autorovim ispravcima.

150

U svijetu imena

Svako od tih naselja ima više-manje određen prostor svoga utjecaja na topo­ nimiju i njezinu organiziranost. Među presjecištima tih kružnica, sinonimni to­ ponimi najčešće dovode do smutnje.30S Istočnij e i zapadnij e od omeđenog pro­ stora sinonimna imena su rjeđa, a zemljopisni objekt nosi dvojne i trojne topo­ nime od kojih svaki pripada svojoj toponomastičkoj skupini. Primjer l zemljopisni objekt zemljopisni objekt zemljopisni objekt

Broj 254306 255

257

Sali

Vrgada

Murter

Mii.li Rašip

Rašip MlHi

Rašip Miili

Rašip i R. Veliki

Rašip V

Sestrice

Rašiplć

Sika od Rašipa Veli Rašip

Primjer 2 zemljopisni objekt

'227

Sestrica

Dvi Sestr1ce

Vela i Mala

MiHa i Velika

Trsfikovac burnji

Trstenki

Primjer 3 zemljopisni objekt

147

Tremulići

Mali Tr1mulj donji zemljopisni objekt zemljopisni objekt

148 149

Veli Wimul

Mali Glamoč

Glavoč

Veliki Glamoč

Glamoč

Puriire

Puriire

Puriire

Zmorašnja Puriira

Primjer 4 zemljopisni objekt

297-9 298

299

300

Puriira Velika Jilžnja Puriira

Volić

Puriira V Puriirica i Puriira M,

Dvojna i trojna imena za isti zemljopisni objekt j avljaju se kao zalihosni ele­ menti koji u paradigmatskom smislu povećavaju broj mogućnosti između kojih se provodi izbor, ali time ne povećavaju, već naprotiv umanjuju, količinu obavije­ sti. Zato je potrebno izvršiti pravilan izbor među "sinonimnim" imenima i prona­ ći način da se dotično ime promiče sve dok se ne ustali kao jedini općepoznati i općepriznati toponim. Izbor dotičnog oblika po kriteriju teritorijalne pripadnosti, raširenosti upo­ trebe ili j ezičnoj pravilnosti redovito neće riješiti problem. Rješenj e se nalazi u sinkronom proučavanju organiziranosti zemljopisnih imena, pri čemu se ne može polaziti od pojedinačnog imena, već od njegova mjesta u sustavu, od efika­ snosti funkCioniranja u razlikovanju tamošnjih zemlj opisnih objekata. lOS J06

Sinonimna imena ne javljaju se samo na nenaseljenim otocima, Ona su vrlo proširena na međama kata­ starskih općina, na granicama ribolovnih zona i drugdje na prekrižju i raspućima toponomastičkih po­ dručja. U posljednje vrijeme toponomastičku višeimenost povećavaju tzv. turistička imena.

Vidi slijepu kartu Kornatskog otočja. str. 1 54-155.

151

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

Za razliku od kopnene toponimije, koja se obično svrstava u administrati­ vna, dijalekatna ili geografski zatvorena područja, obalni toponimi pokazuju ve­ ću otvorenost svojih skupina. Obalni se toponimi, zbog izuzetne važnosti u po­ morskoj i ribarskoj privredi, odlikuju većim stupnjem sustavnosti. Prepoznatlji­ vost pojedinog obalnog zemljopisnog imena upravno je proporcionalna s veli­ činom i prikladnijim položajem zemljopisnog objekta. Lokalne toponomastičke cjeline obuhvaćaju uglavnom ribolovne zone pojedinih mjesta. Ukidanjem tih granica i modernizacijom ribolova, motoriziranjem plovila preklapaju se te mi­ kroregije, interferiraju dotadašnji toponomastički sustavi, čime se povećava vi­ šeimenost zemljopisnih objekata. Izolirana rješenja treba zamijeniti proučavanjem cjelokupne organiziranosti toponimije određenog teritorija. U njemu su toponimi razlikovnošću oblika raz­ vrstani u međusobni sklad, čime su izbjegnute kolizije: istoimenost nekolicine to­ ponima i višeimenost jednog zemljopisnog objekta. Zbo,g standardizacije imena u toponimiji se mora nastojati da se građa sređuje po skupovima, a ne pojedinačno. Pojedinačnim rješenjem u određenom mikrosustavu izlažemo se opasnosti da na­ rušimo sustavnost okolišnih područja, što izaziva veću smutnju, pogotovu onda kad tako utvrđeno ime uđe na zemljovide i u službene spise.307 Izlaz je dakle u podrobnom znanstvenom opisu, jer jedino preko opisa moguće je doći do propisa koji će imati stvarnu opravdanost. Pri tome je važno:

a) da se dvojni toponimi ne jave kod većih, značajnijih objekata, koji su opće­ poznati, a njihova imena s velikim radijusom uporabe,30s

bJ da se toponomastička sustavnost manjih teritorija ne dovede u homonimij­ sku neutralizaciju s većim, značajnijim imenima objekata izvan tog toponomasti­ čkog teritorija,

e) da se između susjednih teritorija koji imaju za iste zemljopisne objekte raz­ ličita imena izabere ono ime koje najbolje ističe značajke zemljopisnog objekta, a svojim se likom najlakše uklapa u okolišne toponimijske sustave.309 Pri takvu odabiranju:

a) toponimi na terenu s ustaljenom tradicijom imaju prednost pred proizvolj­ nim, administrativnim imenima/lo 307

Proizvoljnim i pojedinačnim rjdenjima nedostaju jezični razlozi da budu općenito prihvaćeni. Poučan je primjer na otoku Braču gdje se gotovo 50% službenih imena naseljenih mjesta, koja su na zemljovidima i drugdje zabilježeni u singularu, ne poklapa s množinskim oblicima koje upotrebljava­ ju otočani. ,.. Dva otoka pred Trogirom imala su donedavno imena Drvenik i Ploča. Zatim su administrativnim pu­ tem, vjerojatno ugledanjem na talijanska imena Zirona Grande i Zirona Piccola, preimenovana u Veli i

Mali Drvenik.

,.. Kako se radi o sličnim morfonimima treba pored jezične funkcionalnosti paziti da im razlikovna sasta­ vnica ne bude u značenskoj kontradikciji: donji, gornji, zmorašnji, burnji, unutrašnji, izvanjski, prvi, dru­ gi itd ne mogu biti zajednički za sva okolUna mjesta jer se svima ne nalaze s iste strane i udaljenosti. •10 Otočić Mladine blizu Lastova koji nosi staro hrvatsko ime u značenju "plitko pjdčano dno': a sačuvan je kao slavenski preŽitak u grčkoj toponimiji, nazvan je Saplun. Sličnih preimenovanja ima mnogo. 1 52

U svijetu imena

b) imena mletačko�talijanskog porijekla treba zamjenjivati domaćim, izvornim imenima311 uvijek ako se time ne remeti komunikativnost i ne narušava imenski sustav okolišne toponimije.312 Lingvist toponomastičar vodit će računa o dijalekatnim i naglasnim razlikama, o broju i rodu imena, o pravopisnoj primjeni itd. Sve su to često zalihosna topo­ nomastička obilježja, ali ona mogu postati razlikovna: Sućuraj na Hvaru, Suđurađ na Šipanu; Drvenik (makarski) i Drivenik (vinodolski); Selce kod Crikvenice i Sel­ ca na Braču; Stari Grad (na Hvaru) i Starigrad (u Podvelebitskom kanalu), ljeto­ vati na Visu (tj. na otoku Visu) ili u Visu (tj. u mjestu Visu na istoimenom otoku) itd.313 Zanimljiva je pojava višeimenosti zemljopisnog objekta unutar stanovnika istog naselja, ali ona nema praktične važnostU14 Pri opisu toponima vrlo je važno zabilježiti sve inačice, koje se odnose na ime­ novani zemljopisni objekat te sve glasovne, oblične, naglaske, tvorbene i sinta­ ktičke razlike. Lingvističkim studijem, tih inacica u okviru jedne toponimijske i geografske cjeline i u presjecištima takvih toponomastičkih cjelina uočit ćemo lak­ še i potpunije ustrojstvo dotične toponimije s obzirom na prostranost područja i njihovu povijesnu dimenziju. Korist od takva rada imat će i dijalektologija i po­ vijest jezika, pogotovu na ovom području gdje su povijesne potvrde stare i dobro zastupane u pojedinim razdobljima. Semantički studij apelativa koji dolaze u to­ ponimima pomoći će odrediti stvaralački poticaj i gnijezdo imena što je od velike važnosti za povijest značenja. Time se pažnja od etimologije koja se zanimala isho­ dištem apelativa prenosi na povijest toponima.3i5 Ti podaci i takvi rezultati, nara­ vno, nisu potrebni kartografu, kojega zanima praktičnost toponima. Oni su oruđe toponomastičaru lingvistu da preko zakonitosti jezičnih pojava u suvremenoj to­ ponimiji prodre dublje u prošlost, gdje su moguće unutrašnje rekonstrukcije poje­ dinih toponimijskih razina. 3l I Na žalost, danas je već kasno da se većina mletačkih imena zamijeni prvotnima hrvatskima, jer ih je stoljetna upotreba toliko privezala uz dotični zemljopisni objekt da bi se bezobzirnom zamjenom ozbilj­ no narušila orijentacija. Geografske termine mletačkog porijekla uz naše toponime treba svakako zami­ jeniti našim. To se uostalom uspjdno provodilo na novijim zemljopisnim kartama Hidrografskog insti­ tuta JRM u Splitu. 312 Pri tome treba sprečavati samovolju turističkih društava i drugih nestručnih samozvanaca, koji u ime turističke komercija1nosti naočigled danomice preimenuju mnoga imena otoka, otočića, uvala, rtova u

Sunlane uvale, Plave lagune, Crvene luke, Uvale Scott, Otok života, K4tarina. Otok ljubavi. Ostrvo cvije­ ća itd.. a zvali su se: Veli žal (Val di Sole > Sunčana uvala). Grabrova (Uvala Scott), Govanj (Otok živo­ ta), Sveta Katarina (Katarina), Zečevo (Otok ljubavi). Privlaka (Ostrvo cvijeća). Šešu/a (Zelena laguna), Regata (Plava laguna). Veli rat (Zlatni rat) itd. Zatiru se tako hrvatska imena kao vrijednijezični spome­

nici kojima su se Hrvati davno potvrdili na ovom primorju. 313 Stanovnici okolnih zaselaka u Šipanskoj Luci nazivaju svoje mjesto Placa (: platea 'trg'). Kada im je svo­ je mjesto potrebno razlikovati od drugog naselja na otoku nazivaju ga Luka. Izvan otoka predstavljaju se obično kao stanovnici Šipana.

"4 Sinonimni toponim je Hrvatsko primorje za dio jadranske obale. a trebalo bi se odnositi na cjeloku­ pan hrvatski primorski prostor i da bude protutežnik Slovenskom i Crnogorskom primorju. Usp. P. Šimunović. "Hrvatsko primorje i druga imena na Jadranu� Vjesnik. br. 8630, Zagreb, 27. II. 1971, 6. 315 Vrlo je korisno proučiti kako su se smjenjivali i strukturirali toponimi za isti geografski objekt. U obal­ noj toponimiji to je moguće zato što imamo obilje povijesnih potvrda.

153

'f'

'48

!

100

Pomorska karta br. 205

Pomorska karta br. 206

Kornatsko otočje (slijepa karta sa zonom jake interferencije višeimenih zemljopisnih objekata)

Dodatak Reproducirane "slij epe" pomorske karte br. 205 i br. 206, na kojima j e u z )značene brojeve prof. dr. Blaž Jurišić izložio i zabilj ežio toponime, sredinom (:x. stoljeća, iz triju rubnih kornatskih naselja: Vrgade (V), Murtera (M) i Sali ) predstavljaju obilje građe koju mi j e stalo ovdje priopćiti. Činim to iz ovih tlzloga: aj hrvatska primorska toponirnija specifikum je u slavenskoj onoma­ t ici; bJ rijetko j e gdje u Europi tako razvedena obala (s obiljem imena) kao na 'adarskom i šibenskom otočju); ej u toj je toponirniji izuzetno velik broj ze­ 'lljopisnih imena hrvatske provenijencije i metaforičnoga postanja. Sve su to ražni pokazatelj i kreativne motiviranosti i bogatstva hrvatske toponomasti­ ke tvorbe. Ova vrijedna građa objavljena je u radu Blaž Jurišić, Iz primorske toponimi­

e zadarskog i šibenskog otočja (Pomorski zbornik 2, Zadar 1964, 985- 1 0 1 1 ) . Ti54

skana j e bila s mnogo tiskarskih grešaka, što j e pedantnoga autora bilo vrlo one­ raspoložilo: Neposredno prije svoje smrti zamolio me bio prof. dr. Blaž Jurišić da po njegovim ispravcima, koje mi je uručio i koje čuvam, objavim njegove au­ tentične zapise. Sretan sam što ovim činom udovoljavam želji svojega dragoga, poštovanoga i uglednoga učitelja, istaknutoga hrvatskoga j ezikoslovca i (osobi­ to) toponomastičara. Ispitanici su mu bili: Cio Kovačev (star 30 godina iz Murtera), Šime Piasevoli (star 30 godina, rođen 1919. iz Sali) te Jozo Rastić (rođen 1 886), Ive Jurišić (rođen 1893) i Šime Arapović (rođen 1907) svi iz Vrgade. Dvoimene i troimene toponime, koji su bili predmetom ove moje rasprave cr-

pio sam poglavito iz ove građe. POPIS TOPONIMA PO BROJEVIMA NA POMORSKIM KARTAMA POMORSKA KARTA BR. POMORSKA KARTA BR.

205 206

155

Toponimija hrvatskoga,jadranskog prostora

Popis toponima po brojevima na pomorskoj karti POMORSKA KARTA br. 205:*

l.

(oko toga broja): Pastrići S

25.

Korotan S; - Galijole (?) V

5.

Velo Žalo; i Vela LUka; i Brbišći-

26.

Galijola S; - Galijole (?) V

ea (najobične prvo ime) S; - Ber6.

bišćica V

27.

Tripu1ak S

28.

()šla, punta ()šle S

DumbOka S; - DumbOka, u

29.

Jiiz S

30.

Škol Doni S

31.

Škol Bfirni S

32.

Pasjak S

33.

Podugopole S

34.

Magroviea S

35.

Dragn.eviea (ne: Dragmeviea) S

36.

Iznutra Zliglavića S

DumbOkoj V 7.

Samotvorae S

l l.

Osovle S; - OsovIe, u Osovlu (ne: Sovje) V

12.

Tetevišćica S; - Tetevišćica (i Tetevišnak) V

13.

punta zmorašnja Grebena S

13a.

Greben (uvala) S

14.

Ražan S; - Lopatica (govori se i

37.

Lopata) V

15.

Loišća S; - Loj'išće

16.

Lučica S

1 7.

Kučini MUli, pod Kučine MUle

M;

- Kučićin MitI S; - Kučićin

Mu V

V

38.

Fafarikulae S

39.

Kfševiea (ne: Kruševiea) S

Garmenak Mali M; - Mali Gar­

40.

punta Raknića S

menak S; - Garmenak Mali V

41.

Gozdenaška sika (Gozdenak je

lT

18.

Garmenak Veliki M; Veli Garme­

19.

Tajerić

20.

Punta Tajera (iznad rta Belve­

nak S; - Garmenak Veliki V

M; - Talur'ić Sj

42.

M; - Belvedir S; - Belvedir

(svi tako zovu, Vidilica je prije­

ĆUška duboka S; - ĆUška, ispod ĆUške, u Ćuški V

-Talurić

(i Tanur'ić) V der)

uvala) S; Gozdenak V

43.

Mala Proversa S; - Mala Prover­

44.

SUha

sa V

M;

- punta Sergoviee S;

punta SUha V

vod) V

44a.

SUha punta S

Kobijak (cijela uvala) S; - Kobi­

45.

Ćušćica S

lak (porat) V

4Sa.

Mala Proversa M

2la.

Nozdre S

46.

p. Ćuskoga M; - punta Ćuška S;

22.

Telašćica M; S; - Telašćica; u Vr­

21.

- punta ĆUška, na punti Ćuške V

gadi to zovu Telig (amo u Telig; porat od Teliga) V 23.

Strižna S

24.

Zabubaj (uvala; a rt; Buhaj) S

•

47.

punta Tatme S

48.

Rasohač S

49.

Duboka M; - DumbOka S

Kratice: M (= Murter), S (= Sali). V ( Vrgada). Grafem n odgovara dvoslovu [nj). a grafem I dvoslovu [lj).

156

=

U svijetu imena

50. 51. 52. 53. 54. 55. 56. 57. 58. 60.

Sale M; - porat Sale S; - Sale, u Salin, iz Sali (porat) V konal od Lavdlire S; - Labdlirski kona V punta Bliida (Bluda) S Šašćica S nIoke, nluke S

131.

Škrovada S

132.

p. Škrovade S Veli B6k S

PO H1iba S Trstenica S Zmašćica S p. Žmana S; - porat Žman, u Žmanu V LUka S; - Laka (porat i mjesto),

u LOku V 63.

škol sazmorca Luke S; - Škol od

Luke, Luški škol V

64.

(Ravski konal - ne zovu) S

67.

Galija, na Galiju V Savar S; misto i porat Savar, u Savru V Brbin S; misto i porat Berbin, u Berbmu V Rava M S V Tako V Konac (i: Konac od Rave) V Ravica S Paladlnica V iž M S V, na lžil V SOline S iški kona V Fulija S; - Pulija V Parda V Mali iž, porat V iž Veliki (Ižani; Veli iž) V Mezokona V Ktknata S; - Krknata V V1'tka S; - (Krava?) V

72. 73. 74. 76. 81. 82. 89. 91. 95. 100. 102. 108. 1 14. 121. 124. 126. 127. 128.

-

-

TUkošćak S 128, 129. Tildešnaci V 129. Mneniik S 130. Lavdara M S; - Velika Labdara V

133. 134.

Lavdarica M; Mala Lavdara S; - Mala Labdara V

135.

Kftrba S V

136.

Bož'ikovac S; - Kurbarić V

137.

Balabra V, M; - Balabra Vela S;

-

141.

- Kalabrija V Balabra M. M; - Balabra Mala S; - Kalabrija V Brak od Balabre M; - Brak o Balabre S; - Brak o Kalabrij e V . Sita M; - Sit S; - Sit, iza Sita V Lonča M; - p. Sita S

142.

Borovnik M V

138. 139. 140.

143. 144. 145. 145,

Brušnak M; - Brušnak S V Pel1n M; - PeliD.iik V Vela Skala S 146, 1 5 1 . Skale V

146.

Mali Trimul (doni); Trst'ikovac Mala Skala S (burni) S; - T'rstenid V 147, 148. Tremulići M

147.

148.

Veli Trimul S; - Mali Glamoč V

149.

Glamoč M; - Glavoč S; - Veliki Glamoč V Ravna sika S; - (s'ika ispo Sita) V Šćitna M; - Šćitna S; Šćitno V Gangaro M V; - Gangarol S Bikarijica M S V Galijolica S; - Sandela V Misi S V; brak o Mihov V Sikice (Mala, Velika) V Tovarniik S; Did V Gustac S V; na Gustacu S Bisage (M. i v.) V Galijola V LUkarica (Ravna Sika ne govore, ali ravna jest) V

152. 155. 1 56. 157. 159. 160. 161. 162. 163. 164. 165. 166.

-

157

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

204.

StativalM; - StativalS; - Statival V

brak o{ d) Mlišnakov

205.

Zutski kona

Zuška Aba S; - Aba

205a. Zut M

V

167.

Mlišnaci

168.

171.

V V Dinarić (ne: Blitvica) V Kamenar S V

172.

Dajnice S

169. 170.

206.

Svršata v. M; - Mala Svršata S; Fršata Mala V

207.

1 72, 173. Crnikovci

V

Svršata v. M; - Vela Svršata S; Fršata Velika

V

V

208.

p. Stativcila M; - p. Stativala S

2 10.

Biič (M. i v.) M; - Buč (Veli, Mali) S; - Buč (Veliki, Mali)

V

Kalafatin S; - Galo (Murterini:

2 1 1.

Aba M; - Gorna Aba S;

Aba

V

Kalafatić)

2 12.

Lopatica

2 13.

Katina M S

2 14.

Katinica; Mala Katina S

215.

Velika Prova-sa S

217.

Pod Katinu S; - porat o Katine

V

184.

V V Rlidovan V Škrovada V Jagodna V B6dovac S V

Mala Aba

218.

185.

Broskvenak M; - Broskvenak S;

Aba (Aba) M; - Aba Dona S; Aba Velika V

2 19.

M. Aba (Aba) M; - Abica S; Aba Mala V

220.

DragunaraM; - Dragunara Vela S

174.

Dajne S; - Dajna (Mala, Velika) V

175.

Beretica

1 76.

KlobUk

177. 178. 178a. 179. 181.

V V

- Bruskvenak, Broskvenak

V V

1 86.

Pinizel M S; - Pinizel (Pinize)

187.

Pinizelić M; - Tovar (nema Pinizelića!) S; - Tovarnak

V

-

V V

220a. Dragunara Mala S; - Draguna-

V

188.

p. Vode (ne: Cvitkovac) S

189.

Bizikovica S

190.

p. Štriinca S

191.

vala Štrunac, v. Štriinca (čitava

222.

Šipnate M S; - Šipnata V

velika uvala) S

223.

Zornik M S V

224.

Smokvenak M; - Smokvenak S: - sika od Šipnate U

225.

Šilo M. M; - Malo Šilo S; - Malo Šilo V

226.

Šilo V. M; - Šilo Velo S; - Veliko Šilo V

rica

V

221.

192, 193, 194, 195. Štrunac (uvala)

V

196.

Masnnak S

197.

Više Smokve (i: j. Štriinca) S: p. Štrunac; iza Štrunca V

198.

Hijača S; - Hijača (Hijača)

199.

vala o Kosira V

V

200.

KosiT V

201 .

p. Opata M S; - Opat, na punti Opata

227.

Sestrice M; - Sestrica Vela, Maka S.

228.

V

Bikarijica M

203.

StiniviiM; - Stlniva S; - Stinlva V

2Q3a. Brusna M; - Ruževica (jedni zovu: Smokvica)

V

V

la S; - Dvi Sestrice, Mala i Veli-

V

202.

158

SUha p. (Siiha) M; - punta SUha S; - SUha piinta

V

Ziikrče M: - Čekrči S; - Konoplika

V

229.

Tovarnak M; - Prišnak S

230.

Kamičić S

U svijetu imena

231. 232.

233. 234. 235. 236.

237. 238. 239. 240. 241. 242. 243. 244. 245. 246. 247. 248. 249. 250. 251. 252. 253. 254. 255.

Lučka M; - Bela Lučka S Obručan, Obručan M: - Obru­ čan (južni, veći), TrbUh (manji) Sj -Obručan i Barilac (ne: Obru­ čan Veli i Mali) V Mrtvač M; Mrtvac S; - M"rtvac (ne: Mrtovac) V Lavrnaka M; Levrnaka S V Lojena M; - Lojišća S Bok od Levrnake južni S; - (ne­ ma posebnog naziva; Prisliga ne zovu, ali jest prisliga) V Šušica M; Sušica S; - Levrnaka (isto što 234, može se pregaziti) V Kravlačica M; Kravlak S; Kravlačica, Kriinčica, Kriijčica V Strižnak M; - Strižnak S Golić M; - Golac (nema Golića) S; - Mala Bisaga (ne Golić) V Bisaga (u Bisagah) M; - Bisage S; Bisaga (na Bisagu, na Bisagi) V Modri Bok M; - Odri Bok (ne: Modri) S Vriife (i: TertUša) M; - Vriife S; ('Prtiiša) M; - Vriile V Borovnik M S V Balun M S V Plešćina S; - Mana (isto što 247, samo presječeno) V Mana S; - Mana (na Manu) V Babuliiši M: - Caparinak S Bisagica (vjerojatno) M Maslinak M; - Masnovac (nije: Maslinak) S Pivčena, p. Pivčene M; p. Peče­ ne S Arapovac M; Čmikovac S Kamičići (tri su) S: - Saparice, Saparice od Rašipov V Rašip Mali M; - Mali Rašip S; Rašip Mali (ne: Rašipić) V RašipIć M; - S"Ika od Rašipa S -

-

-

-

kroz Koritnaci, kona od Koritna­ kov V 257. Rašip V. M; - Veli Rašip S; Ra­ šip Veliki V 258. Piškera (Piškira) M; - Jadra (otok) S; - Piškera V 259. Koritnak M; - Gustac zmorašD.i (ne: Koritnak) S 260. Gustac M; Gustac južni S 260, 262, 265, 266. Koritnaci V 261 . Kalafatin M; - Kamičič (ne: Ka­ lafatin) S 263. Koritnica (ne: Lopatica) M; Gunduć (ne: Lopatica) S 264. Ropotnica M i V. M; - Ropotnica

256.

-

-

-

SV 265.

Blltvica M; - Prmetnak S 266. KamenčIć M; - Kamičić S; - ka­ miČIĆ, silica (bez posebnog ime­ na) V 267. VeselUh M S; - Tovarnak (Mur­ terini i Ižani: Borovnik; a zovu ga i Murterini, rjeđe i Vrgadini: Veseliih) V 268. Piškera S 269. Panitula V. M; - Panitula S 269, 270, 271. Panitule V 270. ŠUni M; - Škani (dva otočića) S 271. Panitula M. M; - Panitulica S 272. Uvsa M S; - Upsa V 273. Gustac M S V Pasja Glava (ak.: 274. p. Lonče M; Pasju Glavu) V 275. Klobučar M; - Klobučar S; - Tur­ čin (Murterini: Klobučar; Prvi­ ćani: Otoćovac) V 276. Kasela M S V 277. Kaselica M S V 278. Uvsa M S; - vala od Upse V 279. Prišnak M. i V. M; - Prišnak S; Prišnak (Prišnaci, dva Prišniika; Mali i Veliki Prišnak) V -

-

159

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

280. Oršlak M 280, 281, 282. Kerpel'ine V 281. Bisaga M 282. Ravna Sika M 283. Vodenak M; - Vodenak S V 284. Gommak M; - Gominiik S V (na Gommiiku v) 285. Liinga M; - Longa V 286. Žakan (sidrište) M; - Žakan S 287. Ravni žakan M; - Ravni Žakan S; Ravni Žakan (ispod Ravnog

Žakna) V

287, 288, 289, 290. Žakn'i (četiri su) V 289. Jančar M 290. Kameni Žakan M; - Kameni Žakan V

291. 292.

perdusa M V; - Prdiiša S Vodenak M; - Vodenak V

293, 294, 296.

tmad V

Desetiniici M; - Dese­

295. Garmenak M; - Garmenak V 297. = 298 + 299 + 300 (Purare M; + Pu-

309. 310. 311. 312. 313.

Volić M; Zmorašna Purara V Purara Vel. M; - Purara Velika V Purarica (i M. Purara) M; JUžna Purara V

301. 302.

ŠkUJ M S V (na ŠkUlu

v)

Opat (sidrište) M; - luka Opat S;

porat Opat, Porat od Opata V

302a. Koromlišna M; - porat Koroma­ čna V

303. 304.

Obftn M V

305.

Kotule M; - Kotule S; - Kotule (M. i V.) V

306. 307. 308. 160

Gangarol M S; - Gangaro (juž­ ni) V

Kotula Riinava V Ošliik (i: Kamičić o Kotule) V Žižan M V; - Žižan S

Košarica M; - Maslmiik S; - Mala Košlira V Košara M S V TrUuka V punta Kuna S; - Ždrfilac (do Ždruca) V

3 14. Orl'ić (otočić sitni) V 315. u. Lonđin S; - Lanđin V 316. Lanđinić V 317. Žimčena (u Žinčenoj) V 3 18. Soline V 3 19. Sv. Ante S; - Sveti Anton V 320. Kobqiik S; - Kob'ijak V 325. Čerena (u Čerern) V 326. Kablin M S V 327. Ždrelac M; - Mali Ždrelac S 327-328. TIsnO, kroz Štret V 331. Sv. LUka (selo Ždrelac) V 332. Ban (selo) M; - Ban S; - Ban (cr­ kva: Sv. Kiizma) V

333.

Polana (Dobropolana) M; - Do­ bre Polane S; - Polana, Dobro­ polana (selo i porat) V

rare Vj - Pw:ara S)

298. 299. 300.

J6ta M; - Jota V

335.

Neviđane M S; - Neviđiine V (selo)

335a. Mrlane (selo) M 336. Barotul M S V (selo, luka) 338, 339. Školar'ići V 339. Galešniik S 341. Komornik V · 341a. Vala Svete Marije V 342. Babac M; Babac S; - Bablic V 343, 344. Čavatuli V 345. Čavatul V 347. V�rmić V 348. Kolona (brak) V 349. Škol o Katarine (?) V 350. Katarina M S V 351. ZaIdopica M; - Zaklopica V

U svijetu imena

35la. Kfin M S V

352.

p. Gnala M; p. Gnala S; - Gnal V

Mišjak M; - Blagdanov škOl S V kod Gospe S; - Zaglav, punta Zaglava V

354. 355.

Biograd S; - Bošana, porat V

359. 362. 363.

Sukošan S

Krčine S; - KrmčIna, u Krmčini (starije; Krčina) V Bibine S Lazaret M; - Ošlak, i: Lazaret S; - Lazaret (po selu; inače se sam otok zove i: Ošlak) V

364. 366. 369. 370.

37 l. 372.

Kale S V (do Kali, u Kalin

v)

373. punta Karantunli V 374. Karantiin (otok) M V 374, 375. Karantiin S 376. Sabfišće S 377. Bisage S V 38l . Lamjane Gorne S; - Lamjana Mala V 382. Lamjl'me Done S; - Lamjana Velika V

Batelaža S; - Batalaža V

383. 385.

Gnojišća V Kuklica S V

Zliglavica S Svitla S; - Svitla, u Svitloj

V

Popis toponima po brojevima na pomorskoj karti POMORSKA KARTA br. 206: L

Kumentić; Oštarija V

2. 3.

Portoru.ša V

4.

Babulaš V

5. 6. 7. 8. 9.

Veliki škol V

ll.

LUka V

12. 13. 14. 15. 17. 18. 19. 20. 21. 22.

žečica V

Božakovica V

(Sv.) Juština

V

(Žavinac), Žavinci V Diigovača V DoHlška Draga V

Mala Liika V Mala Žečica V Velika LUka

V

Kalebić V Prosika V Sustipan V Pirovački kona V

26.

Tišnanski kanal M; - Murterski kona V

27. 28.

Lovlšća M;

29.

Betina (selo), sam rt: p. Artić Mi - Artić V

30. 31.

Zdrače M V

-

Loišta V

Kokoč M

Rat od Gradine (na Ratu o. G.) M; - Gradina V

32. 33. 34.

Tegina M

35. 36. 37.

Gorni Pr1šnak M; - Burilica

38. 39.

Jarta Y. M; - Jma V

Zrn1nak M Radel M; - RadeJ, u Vrgadi zovu: Crveni BrIg V

V

Giibavci (Giibavac Mali i Y.) V Jartica M; - Mala Jarta, u Vrgadi zovu: Stari Porat V SestrIce M; - Jmica (gdje je feral), Ola (manji otokuzJarticu) V

Vrilo V

40.

Maslinak M; - Maslenak V

Makirina V

4l.

Zm1šćica (sidrišće) M 161

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

42.

Vinik V. i M. M; - Vmik (dva Vinika, V. i M.) V

82. 83.

Bačvica V

43. 44.

Hrlimina M V

84.

Lokon1n V

D6fii Pr1šfiak Mj - Pri§nak V

45. 46. 47.

Školi� M; - Sika o Slanice V

48. 49. 50.

Vučigrađa M; - Vučigrađe V

Sl.

Tužbine M

52.

Kosirina (sidrište; i rt pred njim: Kosirina) M; - Kosirina V

53.

Školić M; - Sika o Kosirine V

54.

Murter M V

55.

Koromašna M

Klimičac M; - Sikica V Slanica (kupalište) M; - Slanica

V

D6ci MalI M D6ci Veliki M

56.

Murtarić M; - Murtar V

58.

Kukulari (Kiikulari) M; - Kuku-

57.

Sv. Nikbla (sidrište) M V

lari V

59.

Kalahatin M

60. 61.

Plitki (tj. Kukular) M Visoki (tj. Kukular) M

62.

Mali (tj. Kukular) M

63. 64.

Brak od Dražimanskih M

65. 66.

Rat M

67.

Hrbošnak M

68. 71. 74. 75. 76. 77. 79.

Škopć M

Hripica M . Drližimanski v., M. M; - Drližemanske (tj. sike) V

Bisaga V Obiniiš Mali V Obiniiš (vala) V Obiniiš Veliki V Murterski kona V

porto Kain (ondje ga zovu: Oso-

vie, Sovle) V

80, 81. Caparitlaci V 162

LiikoVIiak, Liikovnik V

85, 86, 87.

88. 89. 90. 94. 95. 102. 103. 104. 105. 107. 1 10.

Sr1ma (sav kraj) V

Pfviški kona V Jadrija V Šibenski kona V Gundiića V Prklan (Veliki) V Sv. Josip V Triskli V Paklena

V

Sv. Ante V Sv. Niki>la V

Zablaće V

1 12.

Krapan V

1 13.

Jadretovac V

1 19.

120.

122. 123. 125.

Karab�la V Oblik V Magarina V Dvanka V Sv. Nikola (zovu u Vrgadi, a oni tamo: Oštrica) V

126, 127. Grebašćica V 130. Mara V 1 36. Raduča V. V 137. Smokica V 138. Raduča M. V 139. Primošćane (u Primošćanin) V 140. LiikoVIiak V 141. Maslenak V 142, 143. Grbavac V 144. Barilac V 145. Kremik V 147. zečevo V 148. Svilan V 149. Šimunškol V 152. Rogoznica V 155. Kamičić (Gnalski) V 156. Kozina V

U svijetu imena

157. 158. 1 59.

Kamičić O Kozme V Artina V LUka V

160.

KrMe, punta KrMega V

161. 162. 163. 164. 165. 166. 167.

KrMe, vala KrMega V Grba V Kamičić V ObrovM V Rakita V Šipnata V Vrgada V

168. 169. 170.

Sv. Andrija V Oblik V Školići (Južnji i Zmorašnji) V

171.

Murvenak V

172. Vitlić V 1 72a. LončarIć V 173.

Gira V Vrtlajd (Vrtlajce, na Murvenjaku, uvala i rt) V 175. Visovac M V 1 76. Smokvica V. M V 176a. Grego M 177. Smokvica M. M V

174.

178. 179. 180. 181. 182. 183.

184.

Lojena M V VMa Vode M; - u Vode V Kiirba V. M; - Kiirba Velika V Babina GUzica (Guzica) M; - Babina Guzica V MitovIiak M; - Mitovac V SkrižlIia M. i V. M; - Skrižana (drže se skupa, ne može proći brod) V Vrtlac M; - Blitvica (Žirjani i Prvićani zovu: Vftlić) V

185.

Slimograd M; - Obručan (Žirjani zovu: Slimograd) V

186.

p. Mede M; punta K.Urbe V Ok!iič M V Lucmarinak M; - Lucmarin V

187. 188.

.

-

189. (190- 194) Piisi (kaže se i Mali, Veliki, Zmorašnji itd. Piih) V 190. Opiih V. M 191. Opiih M. M 192. BUha M 194. Kopa M 195. Buha M; ...;. brak od Piiha V 196. Lumbarda M; - Lumbarda, brak od Lumbarde V 197. Bačvica M V 198. Pijati; brak od Pijati M; - Pijat v 199. Sedlo M; - Sedlo V 200. Ludjeta (svjetionik) MV 201. Kosmfka V Pokl6ndica V

202. 203. 204. 205.

Balkfm V Ravna V Kamešnak V

206. 207. 208. 209.

brak od Kamešnaka V Žirja(Žirje), okoŽlran,naŽ'"Irin V Plrešnak V punta žiran V

210. 211.

sika od Migavice V Migavica V

212.

ŽiraIiski (Žirjanski?) konal, Kona! od Žiran V Tatina V Miina V Miinil V

213. 215. 2 16. 217. 2 19.

Koromlčna V sika od KoromAčne V

223. 224. 225. 226. 227. 228.

Gušt�ranska V Hfuošnak V Mafuina V Rasohe V Kaba V Kaba V

229.

MaIa Sti)pica V

230. 231.

Velika·Stftpica V Bakulo V 163

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

punta o Lišnw V Škrovada V

272.

p. o. Kaprij V

274.

PiihaIičina sika V

235.

Pasja Glava V

277.

Dupinići V

236. 241 .

Bok o Kruševice V Balun V

288.

Mlišnaci V Bila V

243. 245. 246. 248. 249. 250_ 252. 307.

tinska V punta Pipčena V Nozdra Mala V silica o Nozdre V Nozdra V. V Kakam V punta Kakma V Dužac M Sestrica V. (Zrnor.) V

291. 292_ 293_

254.

Čavlin M

232. 233.

242_

Pipčena (Pivčena); unutra: Tra-

punta Kolačev V 293a. Srnetna V

255. Tetevišnak V. M 255, 256. Tetevišnaci (Tetevišnak M. i V. ) V

256. 257. 258_ 260. 26 l . 265. 266. 271 .

Tetevišnak M_ M

Kalahatin M Veliki brak M Borovnik V Kaprijski ili Kakamski kona V pUnta Kakma južna V Kamešnaci V Kaprije V

294_ 298. 304.

Orilt V

305.

Sestrica V. (Zrnor.) V

307.

Sestrica M. Ouž.) V

Kaprije (u Kaprijamin) V Bojana (oni tamo zovu: Bonan) V

308.

Vhlajc V

309.

Zlarinski k V

311.

Dugo V

3 12.

Kornomica V

313. 320. 327_

(sika) Soko1ić V Tijat V

332_

Pfvić V

334. 340.

Lubac V Galija V Zlarin V

342.

luka Zlarin V

347_

Magarina V

337.

Kornatsko otočje

164

Nozdra V

Tijiišćica V

Nacrt tipološko-strukturalnih značajki istarske ojkonimije

Promatramo li izgled i značajke istarskih naselja i njihovih imena, lako uo­ čavamo: - kako postoji mnogo naselja gotovo istih osobina, a kako tek jedno od tih na­ selja dobiva ime koje bi se po motivu postanka i obliku tvorbe jednako tako moglo odnositi i na neka druga naselja; - kako postoji mnogo imena koja sadržajem odgovaraju značajkama jednog naselja, a ipak se za to naselje izvršio odabir jednog imena od mnoštva za to nase­ lje prikladnih imena. Očito je neekonomično svakom pojedinom naselju nadjenuti sadržajno i obli­ čno sasvim drukčije ime. Golem repertoar posve drukČijih imena bio bi neekono­ mičan i bilo bi ga teško pamtiti.

U svakoj toponimiji i u odabiru i u tvorbi aktivnog imenskog fonda

postoje

ograničenja i s obzirom na motiv i s obzirom na oblik imena. Ograničenom broju imenskih osnova moguće je pridružiti ograničen broj topoformanata i tako tvori­ ti toponomastičke strukture kojima se može imenovati neograničen broj zemljo­ pisnih objekata.316

U probiru značajki za odabir imena stvaraju se odabirni modelpl7 koji ističu:

Vrh; ondje su živjeli ljudi što su izrađi­ Vretenari; ondje je crkvica sv. Ivana Sativanac);

A. karakterizaciju (to je uzvisina, vrh

vali vretena

=

=

=

B. deskripciju (ta vas je na blatnu zemljištu

=

Blatna Vas;

ovaj

utvrđeni grad

sastoji se od dvije utvrde na susjednim vršinama =Dvigrad, ovaj je grad prema ne­ = Novigrad; ovo selo Mlun je veće od onog Veli Mlun : Mali Mlun); C. lokalizaciju (ta je vas na uzvišenijem mjestu Gorenja Vas ; Dolenja Vas; to je naselje ispod Labina Podlabin; ima više naselja koja se zovu Sv. Petar, a ovo je Sv. Petar u Šumi);

kom drugom gradu novijeg postanja drugog =

=

=

... P. Šimunović, "struktura naziva u regiji� Onomastica Jugoslavica, II, Ljubljana 1970, 12-29. 1I7 Jana Pleskalova, "K pojeti modelu v pomistnich jmenech� Zpravodaj Mistopisne komise ČSAV. xv, Prag 1974, 533-542.

165

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

D. vlasnost (mjesto je pripadalo Marku = Markovac, Dragutu = Draguć, ondje

su živjeli ljudi koji su u rodbinskoj vezi s Bratu10m = Bratulići (metateza), tamo su se

naselili ljudi iz Krbave = Krbavčići, iz krajeva pod ugarskom vlašću Ugrini itd.). O izboru značajki određenog naselja kojima je motivirano ime, ovisit će tip i struktura imena, već prema tome ističe li se imenom mjesto (nomen topographi­ cum u širem smislu) ili ljudska zajednica (nomen patronymicum, na primjer). O čestoći uporabe imena ovisit će prikladan oblik (duga i kratka imena). Od po­ dručja uporabe ovisit će jezična pripadnost imena (domaće i strano ime), pa će i važnost zemljopisnog objekta često uvjetovati da određeno ime bude neustalje­ =

ni, pučki, dijalekatni ili ustaljeni, općeprihvaćeni, standardizirani ojkonim.

Kreacija imena sadržana u odabirnom modelu jest izvanjezična konstanta, ne­ ovisna o vremenu nastanka i prostoru uporabe. Tvorbeni model imena, naprotiv, nalazi se u funkciji odabirnog modela, obli­ kujući odabir značajki objekta u izraz, koji je ime objektu. Tvorbeni model ovisi o jezičnim sredstvima i iskorištavanju tih sredstava na određenom stupnju jezičnog razvitka i na određenom prostoru uporabe toga jezika. Za tvorbeni model imena kažemo da je jezična, a u vezi s jezikom: vremenska i prostorna konstanta. Svaki je nastanak imena, dakle, određen vremenom, prostorom i jezičnim mogućnostima u dotičnom vremenu i prostoru.318 Sukladno tome tipološko-strukturalni modeli istarske ojkonimije pokazu­ ju s obzirom na jezičnu pripadnost različitu stratigrafiju, frekvenciju i prostor­ ni razmještaj. Svaki je ojkonim u času nastanka značenjski i tvorbeno razumljiv. Sadržava u sebi drwtve�u zadanost (odabirne značajke) i jezični izraz (tvorbenu strukturu). Njime puk izražava svoj odnos prema imenovanom objektu kroz tadašnji nazor na svijet oko sebe, svoju privrženost tlu na kojem i od kojeg živi, te sabija u ime jezi­ čne, odnosno unutarjezične i izvanjezične značajke kojima je ime definirano. Proučavanje imenske strukture koja izbija u prvi plan sve bržom desemantiza­ cijom i vezivanjem imena uz određeni zemljopisni objekt ili kategoriju objekata vodi nas u tipološko-strukturalnu klasifikaciju.3l9 Gubljenjem leksičkog značenja tvorbeni morfemi postaju dijelovi tvorbene strukture imena. Te strukture ovise o izboru leksičkog i tvorbenog morfema koji međusobno ulaze u odnos. Pridruži­ vanjem istih topoformanata istom tipu toponomastičkih osnova nastaju tvorbeni toponomastički tipovi.320 Pregled tipološko-strukturalnih tvorba istarskih ojkonima izlažem u ovom ra­ du, napisanu o 60. obljetnici konačnog priključivanja Istre matici Hrvatskoj . R. Šrarnek, "Zum Begri1f "Model" und "System" in der Toponom� ONOMA, XVII, LeuveR 19721 1973, 55-75. 319 Tvorbene tipove i klasifikaciju ne valja miješati. Tvorbeni je tip objektivno zadan, a klasifikacijski pein­ cipi su subjektivni, uvjetovani autorovom analizom i prikazom tipova i struktura imena. 320 M. Majtan, "ŠtruktUrne typy slovenskYch chotarnych nazvov': IV. slovenska onomasticka konferencia, Bratislava 1973, 147-160.

..8

166

U svijetu imena

Brijunsko otočje

pri tome izostavljam ojkonim:e koji su u hrvatski jezik ušli romanskim posredova­ njem, kao što su ojkonimi predromanskog postanja: Brijuni. Buzet.

Labin. Pula. Po­ reč, Roč, Rovinj.. , romanska predijalna imena: Barban, Filipan, Marčana, Vodnjan , ojkonim:e romanskog (istriotskog, furlanskog) postanja: Oprtalj, Puč, Polača, Vrsar, Brgud. .321 i ona novijeg romanskog (mletačkog, talijanskog) postanja: Fontana, Ka­ štelir, Muntižana, Pomer, Puntera, Valkanela, Valtura, Valun itd., ojkonime nejasna značenja i strukture istovjetnih sekvencija: Mrčenigla, Brtonigla, Kašćerga, Sočerga itd. .

...

.

U neprepoznatljivim segmentima izraza (struktura imena)'ostaju nejasni i ele­ menti sadržaja (leksička semantika imena). Među ojkonime hrvatskog postanja izdvajamo ove strukturalne tipove imena: A. ojkonimi koji imenuju izravno topografski objekt: Brdo,

Dolinšćina, Trebišća...

Vrh, Učka, Obreš,

,

B. ojkonimi koji imenuju posredno topografski objekt: Na Labor, Pod Svetom

Trojicom, Sveti Petar u Šumi, Podlabin, c. ojkonimi koji izražavaju posvojnost: Perkovac, Ukovac, Markovšćina, Sala­ munišće, !určanija, Draguć, Budičin, Vlaško. . . , m O njima sam pisao u ovim radovima: p. Šimunović, "Toponimija Istarskog razvoda': Onomastica jugo­ slavica, VI, Zagreb 1976, 3-34; isti, "Takozvana buzetska kajkavština", Istra, 6-7, Pula 1976, 41-44; isti, ·Značajke buzetske toponimije", Onomastica Jugoslavica, VII, Zagreb 1978, 53-'-74; isti, "Brijuni� Jezik, XXXI, 2, Zagreb 1983, 33-44; isti, "Mozaik istarskih govora� Istra, 3-4, Pula 1985, 66-77 s kartama; isti, "Istra u ogledalu svojib zemljopisnih imena': Dometi 6/7, Rijeka 1991, 365-380; isti, "Balotine pjesme u ogledalu rabaljskoga govora� Rasprava Zavoda za jezik, xv, 1989, 207-238.

167

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

D. ojkonimi koji imenovanjem ističu ljude koji su u vezi s rodočelnikom nase­

lja (patronimni ojkonimi), topografskim obje!ctom na kojem su ljudi osnovali na� selje (etnički ojkonimi) ili ojkonimi upozoravaju čime su se ljudi bavili (ili bave) u dotičnom naselju: Orbanići. Cerovci, Novaki, Vlahi, Latini, PovTŠane, Šapjane, Lo­

patati, Krušvari. . . Prva tri tipa čine ojkonimi koji mogu imenovati i sve ostale vrste topografskih objekata pa imaju redovito u osnovi topografsku imenicu ili antroponim s posesiv­ nim značenjem i pripadaju skupini nomina topographica e t possessiva, a četvrti tip pripada skupini nomina anthrop onym ica et ethnica i imenu­ je isključivo naselja. U skupinu A. ubrajamo imena koja izravno imenuju topografski objekt i dije­ le se na ove podskupine: l . Neizvedeni ojkonimi: Bregi, Hum, Draga, Klana, Strped. . . koji su ili zem­ ljopisni termini u toponomastičkoj funkciji ili toponomastičke metafore: Bačva, Kuk, Paradiz. . Takve ojkonime karakterizira leksičko-semantički način tvorbe, pri kojoj apelativ bez posebnih izmjena i dodataka prelazi iz apelativnog polja, gdje je imao funkciju predočavanja (konotacije), u onomastičko polje gdje ima u prvom redu funkciju imenovanja (denotacije). Ti toponimi javljaju se u jednini (Vrh) i u množini (Vrhi). Takvi dvojaki likovi nemaju gramatičko svojstvo broja, već leksi­ čku vrijednost z a s e b n e j e d i n i e e , i ne valja u njima tražiti značenjske karakte­ ristike jedinačnog (Breg) i mnoštva (Bregi), jer se i pluralni lik odnosi na jedinačni zemljopisni objekt. �ekli bismo: pluralizacija je u funkciji onimizacije.

Svi ojkonimi koji izravno imenuju naselje samostalna su imena u nominativu Li­ kovi: Ravna. Nugla. Slatini itd. nastali su konverzijom, tj. promjenom roda (Nugla, Brul), broja i roda (Dane : dno), promjenom sklonidbenog obrasca ili restituiranjem kojeg drugog padeža za funkciju nominativa (Ravne). Naknadno uspostavljena no­ minativnost imenice (ili koje druge riječi) tim načinom odreduje imenu gramatičku kategoriju roda i broja. Neizvedeni pridjevski ojkonimi: Kriva. Oštri nastali su elizijom identifikacij­ skog člana (zemljopisnog termina). U ovom tipu imena gubi se manje obilježeni član [Oštri (rat)], što je posljedica desemantizacije imena. Ti i drugi pridjevski oj­ konimi nastali ovim postupkom počinju se sve više gramatički ponašati kao ime­

nice: Slano, Učka, Medveja... 2. Najveći broj istarskih ojkonima čine izvedeni ojkonimi. Oni nastaju dodava­ njem sufiksa toponomastičkoj osnovi i označuju nomina topographica po odgo­ varajućim modelima. -ac: Strmac, Boiunac, Rukavac - O + d322

-ak: Vrhak, Sušak; -ak: Ustjak, Orljak - O + d

322 Tumač pokrata: A - antroponirn, a - apelativ,'d - afiksalni dodatak, D - leksički dodatak, E - etnonim, k - konfiks O - toponomastička osnova, p - prijedlog, T - toponim.

,

168

U svijetu imena

-šćale: Klenovšćak, Zrenišćak O + (d + d) -ica: Glibočica, Krasica, Sestrice, Brezovica O + d; O + (d + d) -ik/-nik: Planik; -ina: Vrlina; -šćina: Dolišćina; -išće: Lanišće i dr., koji se tvore -

-

kombinacijom obaju modela. Isti sufiksi dodaju se i antroponimijskim osnovama u funkciji toponomastičke tvorbe nomina p o s s e s s iva: Markovac, Petrovac, Ukovac, Marišće, Komarišće, Sovinjak, Markovšćina po modelu O(A)+(d +d). Kolektivni sufiks -ija dolazi na porodična, etnonimska i tzv. profesionalna ime­ na i imaju prvotno značenje 'ljudi (ljudska zajednica) koji potječu od koga. odne­ kud dolaze ili se nečim bave: Ti ojkonimi počinju s vremenom dobivati značenje 'mjesto ljudi koji potječu od koga, odnekud ili se tamo nečim bave': Ćićarija, Opa­ tija, Ungarija, !určanija, Komarija, Prašćarija itd.

U ovu skupinu ulaze imena od antroponima, nastala elizijom topografske imeni­ ce: Dragul, Vlahovo, Budičin posvojnim sufiksima -e (zapravo -jb), -ov/-ev, -in te ime­ na s apelativom u osnovi: Medveja, Učka, Koromačno, Volosko . po obrascu [D + (O)]. ..

3. Prefiksalni izvedeni ojkonimi nastaju univerbizacijom prijedložnih konstruk­ cija: (polje) pod bregom > pod bregom > Podbreg. Prijedlozi u ovim imenskim tipo­ vima svoju sintaktičku funkciju prostornog odnosa zamjenjuju oznakom mjesta. Imena se očituju u ovim obrascima: d + o: Podrebar, Podlabin, Zabrda, Vrpolje itd. 4. Prefiksalno-sufiksalni tip tvori se obrascu d + O + d: Završje i d + (O + d): Potrebišća (""Pod Trebišća). U tipu Sativanac predmetak sat- se javlja u struktural­ noj funkciji 'naselje uokolo sakralnog objekta

5. Višečlana imena rjeđe su zastupljena u istarskoj ojkonimiji. To su najčešće dvočlane toponomastičke sintagme sa članom identifikacije (obično imenica) i članom determinacije (obično njezin atribut). Dijele se na: 5. 1. oj ko n i m ske sraslice: Novigrad, Grdoselo, Gologorica i tvore se po obrascima [D - O] [D -k- O]; 5.2. višečlana determ i n ativna imena. Ona se dijele na: 5.2.1. diskursivne toponomastičke sintagme (Katun Trviški) s neustaljenim po­ retkom članova, koji se često razdružuju; 5.2.2. postojane toponomastičke sintagme (Blatna Vas, Crni Vrh, Nova Vas). Nji­ ma je poredak članova utvrđen i nerazdruživ. U ovom imenskom tipu vrlo su česti antonimni ojkonimi: Mali i Veli Mlun, Gornji i Donji Rukavac, Pazin i Stari Pazin itd.; 5.2.3. imena motivirana svecem: Sv. Ivan, Sv. Bartul, Sv. Vid, Sv. Martin, Sv. Poška; u nekima od njih ispušta se atributivni član: Donat, Katarina.323 Ta navika 323 Takva preimenovanja. izostavljanjem atributa sveti pred svetačkim imenom kad znače naselj ena mjesta otoke i dr.: Grgur (otok Sv. Grgur), Jana (Sveta Jana, naselje), Jure (vrh Sveti Jure, na Biokovu), (Sv. Ivan)

Zelina, Donat (selo Sveti Donat), Katarina (otočić Sveta Katarina pred Rovinjem), Klara (Sveta Klara), Nedjelja (Sveta NedjeljaIN�a i sl.) itd, mahom su se provodila nakon II. svj. rata uvijek administra­

tivno, proizvoljno, nakazno. Golo" osobno ime nije uobifi1jeno kao ime naselja u slavenskim jezicima Nema II nas naselja: 'Marko, 'Zorislava. 'Miško i si., kakoje to uobičajeno u romanskim i germanskim jezicima: Wmdsor, Washington, Peyton, Victoria. Salvador itd.

169

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

proširuje se administrativnim jezikom.

U govornom idiomu istarskoga puka je­

dva je zamjetljiva.

Tvorbeni je obrazac D + O, a u ojkonimima: Sv. Petar u Šumi, Sv. Ivan

ne D

+

°

od Šter­

+ (p + D) dodacima u zagradama izražena je dodatna lokalizacijska

funkcija imena.

B. Druga skupina posrednog imenovanja s pomoću drugog objekta jest sintak­

tički način tvorbe. Prijedlogom se određuje smještaj objekta, njegove koordinate u prostoru: Na Labor, Pod Zapadi, Poli Pilja,

Vrh Kuka itd. Sintaktički izraz (p) + (T)

dobiva onomastički status proprijalne vrijednosti [p + TJ. U ojkonimiji je taj tip ri­

jedak i nepraktičan, u mikrotoponimiji je, naprotiv, vrlo čest.

e. Skupina posvojnih toponima prilično je stara. Nastala je s feudalizacijom i

zaposjedanjem zemljišta.

U istarskoj ojkonimiji takva imena imenuju uglavnom

manja naselja.

D. Četvrta skupina sadržava ojkonimne tipove čiji su objekti isključivo naselja i prepoznatljivi su imenskom strukturom. Označuju u prvom redu ljude, zajedni­ cu, mnoštvo, a tek onda mjesto.

l . Antroponimi i etnonimi u nominativu množine koji pluralizacijom postižu

toponimizaciju. Ovi ojkonimi čine nekoliko podskupina

1 . 1 . Porodični ojkonimi koji označuju 'ljude koji su u rodbinskoj vezi s osobom koje ime nosi ojkoninl.

Cuki, Marasi, Matulji, Peruški, Puški, Petohljebi.

1.2. Etnonimi sa značenjem 'tko su ti ljudi koji tamo obitavaju': Bezjaki, Frlani,

Grki, Hrvatini, Kirci, Latini, Milanezi, Vlahi. 1.3. Ojkonimi koji pokazuju 'odakle su došli ljudi koji tamo obitavaju': Peroji,

Marčani, Labinci (na Porešćini). S obzirom na stratigrafiju istarskih ojkonima ova je skupina imena najmlađa i

tvori se po obrascima: O(A) + (N. pl.), O(E) + (N. pl.). 2. Od antroponima u nominativu množine s funkcijom ojkonima izdvajaju se:

2. 1 . antro p o n im n i oj konimi na - ići: Bratulići, Cepići, Orbanići, Stulići,

Rojnići, Zgrabljići. Po postanju ta su imena patronimi. Patronimnost je iskazana sufiksom -ići i njegovim pridruživanjem antroponimu ili imenici u patronimnoj funkciji (Knezići), a znače 'ljude koji su u vezi s osobom čije je ime u ojkonimnoj osnovi: Tvore se po obrascu O(A) + -ići.

2 . 1 . 1 . etnici u ojkonimnoj funkciji: Ičići ( : Ika), Krbavčići (: Krbava), Dubrovići

(: Dubrova),

Podolići (: Podolje). Tvore se po obrascu:0(T) + -ići.

2.2. antroponimni oj konimi n a - c i: Antonci, Grgovci, Smoljanci... Po postanju su također patronimi. Sufiks

obrascu: O(A) + -ci.

-ci pridružuje se antroponimnoj osnovi po

2.2 . 1 . etnici u ojkonimijskoj funkciji:

O(T) + (-ov-/ -ev-, -in-) -ci.

3. uslužni (profesionalni)

Dolinci, Gorinci;

tvore se po obrascu:

ojkonimi. Nastali su od apelativa sufiksom

-ari i u

tom pluralnom liku obavljaju ojkonimnu funkciju sa značenjem 'ljudi koji se ba­ ve djelatnošću iskazanom imenicom u osnovi ojkonima':

170

Bravari, Breskvari, Lo-

U svijetu imena

patari, Strumari, Škrinjari, Vretenari, Prašćari, Zatkari... Tvore se po obrascu: O(u _ar) + (N. pl.).

3.1. Etnički oj kon i m i označuju 'ljude koji žive u kraju iskazanom topograf­ skom imenicom, a prave se po obrascu: O a + -ar) + (N. pl.): Brdari, Boškari, Mejari, t

Katunari. 4. Ojkonimi tvoreni sufiksom -ane/-jane slabo su zastupljeni. Nalazimo ih sa­ mo u sjeveroistočnoj Istri: Šapjane, lelšane, Kozjane, Površane, Žejane. Ovaj tip imena je vrlo star i nije se kasnije opetovao u Istri.

4. L Mlađi tip čistih etnika na -l:mi u ojkonirnijskoj funkciji nalazi se sporadički

pO svoj Istri sa značenjem 1judi koji su došli iz određenog naselja (Dolčani) ili žive

na određenom terenu (Gorjani): a tvore se po obrascu O(T + -ani i Ota + -ani. ) ) Ta druga skupina imena kojom se imenuju isključivo naselja nije bila zastuplje­

na u Istarskom razvodu. Ona čini novi sloj istarske ojkonimije, koja se počinje jav­ ljati od XVI. stoljeća zajedno s tzv. drugom kolonizacijom Istre, s razvojem istar­ skih burgova i trgovišta u kasnom feudalizmu.

U istarskoj ojkonimiji do kraja XVI. stoljeća prevladava skupina nomina to­ pographica, tj. deskriptivna imena koja upućuju na privrženost istarskih žitelja tlu. Ta privrženost je slobodna s obzirom na odabir značajki

za

kreaciju imena

(morfološki izgled, sastav tla, biljni pokrov, životinjski svijet itd.). Kreacija tih

imena izvedena je objektivnim, neutralnim odabirom. Ta su imena zbog toga ne­ afektivna (ako nisu metaforičke tvorbe) i s obzirom na imenovatelja impersonal­ na. Ona su nastala iz nužde za orijentacijom u prostoru. Sastoje se pretežno od zemljopisnih termina. Iako je to najstariji sloj

tvorbe i danas je živ u istarskoj ojkonimiji.

II

slavenskoj toponirn.iji> taj tip

Od kraja XVI. stoljeća, a osobito u vezi s nastankom novih naselja za druge kolonizacije, u Istri prevladava skupina nomina anthroponymiCa. Ta imena ističu pripadnost (Draguć, Lupoglav), izražavaju

odnos čovjeka prema zemljopisnom

objektu (Boškari, Gorenjci), ističu određenu vlasnost osobe ili kolektiva (Petro­ vac, Doljani). Pri kreaciji nekih od takvih imena OČituje se angažiranost imeno­ vatelja da se označi veza zemljopisnog objekta s osobom čije je ime u osnovi oj ­

konima (Ukovac, Sovinjak, Markovšćina).

Nomina anthroponymica saČinjavaju antroponimi (Vid, Poška, Perko) ili apela­ tivi s izrazitim timbrom individualizacije (konte> knez> ban> biskup} Zanimljivo je usporediti ojkonime patronimnog postanja na -ići, -ci. U pod­ ručjima gdje je taj tip imena star i raširen (dinarski tip na -ići; podunavski tip na -ci), imenska se struktura toliko automatizirala da je postupno gubila iskon­ sko značenje 'ljudi koji potječu .. : i počela označavati 'mjesto gdje ti ljudi žive', pa odatle sve češći Singularni likovi: Perušić, Gospić, Perković, Unešić, Siverić, Smil­ čić, Metković, Orebić .. u prvom tipu i Črnomerec, Hercegovac, Čakovec, Miho­ ljac... u drugom tipu ojkonima patronimnog, odnosno patrocinijskoga postanja. .

Kategorija "živog" ("ljudi': s množinskim likom) promeće se u kategoriju "neživog" ("naselje� sa singularnim likom).

171

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

U Istri naprotiv svi ojkonimi patronimnog postanja čuvaju množinu i prvot­ no značenje 'ljudi koji tamo žive: a ne 'mjesto gdje ti ljudi žive: U Istri je ovjeren izraz: to su Vidaci, Cerovci, Poropati, Petešići s predodžbom ljudi toga prezime­ na, a ne mjesta (to je Unešić, Metković i sl.). Slično je i u nekim drugim ojkoni­ mima iz istoga vremena. Ova su imena nov, mlađi sloj istarske ojkonimije. Nema nijednog značajnijeg naselja, nijednog starog istarskog gradića, nijednog istarskog utvrđenog burga, ni­ jednog naselja zbijena tipa s takvim imenom. Naselja s ovim, mlađim imenima su mala naselja rasuta tipa i uglavnom se njihova gustoća i razmještaj pokrivaju s tzv. slovinskim (ikavskim štokavskim) govorima južne i jugozapadne Istre, gdje je pro­ stor kasnijeg naseljavanja Istre bio osobito jak.324 Frekvencija, razmještaj i struktura skupine nomina anthroponymica u istar­ skoj ojkonimiji važni su tumači jezičnih izoglosa u šaroliku dijalekatnom mozaiku Istre. Oni su u isto vrijeme sigurni pokazatelji tokova naseljavanja i veza s krajem odakle se doseljavalo. Onomastička istraživanja daju podrobniji uvid u jezičnu i sociološku problematiku istarskoga puka toga vremena i o njegovu svjetonawru. Ona su pomoć drugim znanstvenim disciplinama koje istražuju prošlost ovoga najvećega hrvatskoga poluotoka. Zaključke ovog nacrta tipološko-strukturalnih odnosa istarskih ojkonima va­ s obzirom na frekvenciju, raspored i zastupljenost određenih ojkonimnih tipova na vremenskoj okornici i u prostornom razmještaju. Ubikacija istarskih ojkonima na kartama

ljat: će provjerit:i na sveukupnOj građi, koja će dati točnije rezultate

istarskih općina još

će očitije upozoriti na podudarnost određenih dijalekatskih

izoglosa s diskriminantama pojedinih strukturalnih tipova istarske ojkonimije.

O torne će biti podrobnije izloženo u mojoj knjizi Hrvatska imena u Istri i hr­ vatska riječ istarska, koja izlazi u ovoj �eriji Izabranih djela. Posjedujemo takav po­

pis istarskih ojkonima s mnogim naseljima kojih više, na žalost, nema.

324 Najcjelovitiji popis istarskih naselja vidi u knjigama J. Bratulić/P' Šimunović, Prezimena i naselja u Istri, narodnosna statistika u godini oslobođenja, knjiga I, 314 str. i knjiga II, 336 str.; "Istra kroz stoljeća� VI. kolo, Pula-Rijeka 1985. Treća knjiga sadrži kazala.

172

IME I NORMA

Prilog problemu standardizacije mjesnih imena

1 . Uvod U opsežnoj literaturi o Đuri Daničiću nije se podrobnije vrednovao njegov

onomastički rad. Ta onomastička djelatnost poklapa se s Daničićevim radom na velikom Akademijinu rječniku (dalje AR). Dalekosežna je bila Daničićeva misao u Ogledimal za taj rječnik: "U rječniku će biti imena vlastita ljudska, mjesna, imena brdima, rijekama itd., sa svijem riječima

od njih postaiijem, koje su doista u običaju. Taka se imena ne mogu izostaviti za to što nijesu ničim manje važna od drugih kojih mu drago riječi, da pače, mnoga su ne samo za poznavanjejezika bescjeno blago, nego su često i prvi i najpouzdaniji čuvari i glasnici narodne historije. Kamo sreća da ih se što više može doznati".2 Značio je taj odrješit stav mnogo za uključivanje onomastike u jezičnu znanost i za ravnopravno tretiranje vlastitih imena s ostalim leksičkim jedinicama. Ono. mastička grada obogatila je sadržaj povijesnog AR najstarijim i najpouzdanijim je­ zičnim potvrdama. Uvrštavanje onomastičke grade u AR bilo je, na žalost, prvi pokušaj da se gole­ ma, raznovrsna i raznojezična grada ukljUČi s ostalim leksikom u jezičnu normu. Taj pokušaj s jačim ili slabijim nastojanjem, i uvijek s lošim posljedicama, prisutan je do danas II hrvatskoj onOlTlastici.

2. Povijest problema

Obično je u nas povijest ovoga problema počinjala Vukom Karadžićem i Đu­ rom Daničićem.3 Oni su, medutim, imali svojih predšasnika. U Hrvatskoj npr. I

l

3

Ogled Rjelnika hrvatskog ili srpskogjezika, Zagreb 1878. Ibidem, str. Iv.

Z. Pavlović-Stamenković, "Vuk kao onornastičar�lužnoslovenskifikJkJg, Beograd 1%3-4,26, 1-2, 425-436. Takav je bio referat Milice Grković, O našim onomastičkim radovima devetnaestog veka na Prvoj jugo­ slovenskoj onomastičkoj konferenciji, Tivat 22-24. X. 1975. 175

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

Pavla Vitezovića (1652- 171 3),4 koji je u mnogim svojim radovima obrađivao po­ rijeklo mjesnih imena, a u rječniku Lexicon

latino-illyricum obradio je golemu an­ nominum proprium etfestorum apud Illyrios celebrorum, posebice u odjelcima: Nominum Illyriorum interpretatio (osobna ime­ na); Nomina Sacrae scripturae (biblijska imena); Nominum illyricorum interpreta­ tio i Nomenclatura planetarum apud Illyrios, deorum et heroum. Vitezović je uno­

troponimijsku građu u djelu Lexicon

sio imena na temelju živa narodnoga govora, pa do danas nitko u nas nije zapažao, bilježio i tumačio bogatstvo imenskih preoblika tako dobro i tako podrobno ka­ ko je to radio Vitezović u XVII. i XVIII. stoljeću.5 Vitezović uz osobno ime Agat­

ha navodi: deminutiv Jagica, posvojne pridjeve Jagin, Jagin, Jagičin, metronimike Jagić, Jagić, Jagičić, oblik za suprugu prema mllŽevljevu prezimenu /agičićka; a uz osobno ime Broz pored pridjeva Brozov, patronima Brozović, oblika Brozovićka i još imena za blagdane Brozovo, Brozova. Vitezović je dobro tumačio slavenska na­ rodna imena. On je već onda razumio značenjsko-tvorbenu strukturu imena pa uz deminutivni oblik prezimena zapaža da osoba u djetinjstvu nosi ime od mila koje je drukČije od onoga u odrasle osobe i taj oblik tvori se sufiksima -aci-ica. Od imena Antonius izvodi imena: Ante, Anton, /anton, /antol i deminutive Antonac i Antončac. Uočava tako Vitezović kako su vlastita imena poseban leksički podsu­ stav, kako imena nose dijalekatna, sociološka i nacionalna obilježja, kako od jezi­ čne sredine i kolektiva ovisi oblik imena i kako se dijalekatne (Anton glasne

- /anton), na­ (Jagić - Jagić), sociološke, dobne i druge razlike očituju u imenu kao nje­

govo bitno razlikovno svojstvo u prijenosu onomastičke poruke. Te Vitezovićeve spoznaje s kraja XVII. i početka XVIII. stoljeća ostale su bez ikakva odjeka, jer je njegov rječnik još i danas u rukopisu. Takvi stavovi, kakvi su onda Vitezoviću bili jasni, prisutni su u suvremenoj onomastičkoj teoriji.6 U Srba je vrijednost onomastičke građe i za jezična istraživanja uočio Vuk St. Karadžić god. 1 827. Tada već piše u Danici: "Imena su sela, kao i ostali svaki drugi mjesta, nužna ne samo za Geografiju, nego i za Istoriju i Gramatiku"/ U istom ča­ sopisu Karadžić se bavio etimologijom Morava ("koren u mnogim jezicima znači vodu n. p. mo: more, mare, Meer: zato su Srbi svaku veću vodu nazvali Moravom") i /adar.8 Karadžić je u izdanje svojega Rječnika iz g. 18 18. uvrstio 238 onima s po­ dručja srpskoga i hrvatskoga jezika, a u 3. izdanje ( 1 862) čak 720 onima.9 Uz ojko­ nime on bilježi i etnike: Biogradanin, Biograče (iz pjesme "momče Biograče'') i kte•

5

6

7

8

•

Vidi raspravu V. Putanec, "Pavao Vitezović (1652-1713) kao ono�astičar i antroponirnija u 'Lexicon la­ tino-illyricum' (XVII.-XVIII. st.)': P. o. iz Rasprava Instituta za jezik, knjiga I, Zagreb 1968, 45-88. U raspravi je prijepis onomastičkog dijela Vitezovićeva Lexicon latino-illyricum i kazala slavenskih i nesla­ venskih antroponima i slavenskih apelativa identificiranih od Vitezovića u njegovoj slavenskoj antropo­ nirniji. Ovo značajno Vitezovićevo djelo ostalo je do danas u rukopisu. V. Putanec, o. c., 46-47. A. V. Superanskaja, Obščaja teorija imeni sobstvennogo, Moskva 1973. Z. Pavlović-Starnenković, o. c., 426. Z. Pavlović-Stamenković, o. c., 430-43l. Z. Pavlović-Stamenković, o. c., 435.

1 76

Ime i norma

tike

biogradski za Beograd. Akcentirao ih je prema vlastitu izgovoru. Taj pokušaj

normiranja onomastičke građe bio je u načelu pogrešan, ali je postao karakteristi­ čnim za daljnji rad na ovoj problematici. Taj je rad, naročito u AR, nastavio Đ. Da­ ničić

(1825-1882).

Daničić se isticao dobrim poznavanjem jezične građe. Njegova radinost ostala

(1874),10 Osnove (1876),11 Korijeni (1877),12 Rječnik iz književnih starina srpskih (1863-4)13 značajna su djela, koja također sa­ državaju onomastičku građu. Ta građa protumačena u Osnovama i Korijenima bila

je poslovična. Njegovi radovi Istorija

je uglavnom zastarjela, metodološki i stvarno, već u doba pisanja tih knjiga. Onime u Rječniku

iz književnih starina srpskih navodio je većinom s identifikacijom ime­

na, s povijesnom potvrdom i vremenom kada se ime (odnosno ličnost) javlja u vre­ lima.14 Ta golema povijesna građa postala je vrelom i za AR i u njemu je sadržana. Kudikamo više građe imao je Daničić kad je započeo rad na AR. Obradio je 1016 strana (od A do Čobo) ili oko 23 000 natuknica. Za ovaj rad pregledao sam 550 strana ili oko 12 500 natuknica, koje sadržavaju 4100 onomastičkih jedinica. Uzmemo li to kao prosjek, onda AR sadržava oko 30% onomastičke građe, što je

vrlo visok postotak.lS To je, istaknimo još jednom, Daničićeva zasluga, jer je vlasti­

ta imena uvrstio u AR. Po njima je Rječnik najopsežnije vrelo za povijesnu i suvre­ menu onomastičku građu iz hrvatskoga (i srpskog) jezičnog područja. 16 U doba sastavljanja

Ogleda za veliki AR, Daničić je imao za sobom dobiven

"Rat za srpski jezik i pravopis"

(1847)

kojim je Karadžićeva jezična načela uzdi­

gao na jezičnu normu Srba (i Hrvata), prema kojoj su ispisivane sve natuknice za

AR, bez obzira na glasovne, naglasne i oblične potvrde. AR, zamišljen kao povije­ sni rječnik, donosio je potvrde onako kako su potvrđene u vrelima ili na terenima odakle su ih donosili prinosnici. Između normirana oblika natuknice i izvornog li­ ka iz raznih dijalekatnih krajina i različitih vremenskih razdoblja našla su se vlasti­ ta imena. Vlastita imena nose dijalekatna, teritorijalna obilježja. Apelativi u vlasti­ tim imenima prijelazom iz apelativnog polja, gdje su imali funkciju označivanja, u .0 Istorija oblika srpskoga ili hrvatskoga jezika do svršetka XVII vijeka, u Biogradu 1871, 400 str. II Osnove srpskoga ili hrvatskoga jezika, u Biogradu 1876, 372 str. + indeks, str. 373-463. II Korijeni s riječima od njih postalijem u hrvatskom ili srpskom jeziku. U Zagrebu 1887, 320 str. + indeks, str. 321-369. 13 Rječnik iz književnih starina srpskih, I-III. U Biogradu 1863/4. Evo nekoliko natuknica nasumce izabranih: Branoš", ime muško: 1461 kralja bosanskoga Stefana Tomaševića dijak!> Branoš". M(onumenta serbica), Beč 1858, 488, 489, 490, 491. Gledaj Čepn.niĆb. BTI>njaci, mjesto u kom je živjela kraljica Jelena, mati kralja: u BTI>nadh". M. 70. To će biti sadašnje selo •4

's

Brnjaci u Kolašinu. Šipan", ostrvo blizu Dubrovnika, tal. Giuppana: knez Medo Pucić. U Biogradu 1862) b. 26.

1537. vinograd u Šipane. P. (Spomenici srpski, prepisao

Građa za dopune AR sadržava oko 50000 cedulja s kudikamo većim postotkom onomastičkih jedinica, koje će, na žalost, tek u strogom probiru ući u dopune Akademijina rječnika.

•6 Ne smije se misliti da je građa uopće, a onomastička posebno, iscrpno ispisana iz vrela određenih

za

Rječnik. M. Moguš je na VIII. slavističkom kongresu (1975) u referatu "Kompjutor, pomoć u jezičnom istraživanju" pokazao da je iz Marulićeve Judite uvrštene u AR 10 imena, a 17 ih je neuvršteno, iako su neka imena u Marulića spomenuta i po tridesetak puta (Akir). Koliko bi kompjutorska konkordancija vrela za AR obogatila Rječnik novim i ranijim potvrdama, jedva je moguće zamisliti.

177

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

onomastičko polje, gdje imaju funkciju imenovanja, zakoče zn ač e nj e (što je va­ žno za povijest značenja riječi) i oblik (što je važno za povijest jezika uopće), pa oblične razlike sinkrone i dijakrone naravi nose razlikovna onomastička obilježja. Njih zbog toga nije bilo uputno prilagođivati normi poput apelativa. Onimi ni u kojem europskom jeziku ne podliježu uniformiranju (koje vodi u homonimiju:

Biograd) ni normiranju, jerje vlastito ime pravilno u obliku u kojem se najčešće jav­ lja, a zadano je zavičajnim idiomom mještana. To vrijedi za osobna imena i prezi­ mena,

za

mjesna i ostala zemljopisna imena.

Daničić, učvršćujući i ovim djelom zasade Karadžićevih načela, primijenio je isti kriterij za vlastita imena kao i za ostali dio leksika, što je bilo u načelu pogrešno. Tako su onda postupali s vlastitim imenima mnogi prinosnici mijenjajući već na terenu toponiinne oblike. S njima skupa išla je i administracija, sastavljači imenika mjesta, pa su već preko sto godina u njima od Sabljarova Mjestopisnog rječnika kra­

ljevinah DalmaCije, Hervatske i Slovenije iz 1866. i srpskog imenika iz 1876. u upotre­ bi izopačeni likovi, koji su prekrajani na različite načine, u različitim prilikama, na različitim jezičnim i društvenim razinama. Dobivala su tako mjesna imena svakim novim službenim imenikom i zakonsku formu i jezičnu normu drukČiju od one ko­ jom su se služili mještani. Stvarala se tako višeimenost istog zemljopisnog objekta, koja ne povećava nego umanjuje ili onemogućuje ispravnu onomastičku poruku.

3. Građa Onomastička građa, koju od svog početka donosi AR, dragocjena je. I po njoj Akademijinu rječniku pripada primat u slavenskoj leksikografiji. Očito je već na početku posla oko AR bilo jasno da se osobna i zemljopisna imena neće moći sve­ sti na rječničke zahtjeve apelativa. Različitosti oblika etimološki istog imena nisu modifikacije istoga osnovnog značenja, nego sasvim novi onomastički sadržaji, jer svaki modificirani oblik imenuje nov objekt, tj. označuje nov sadržaj. Raznovrsno­ sti oblika etimološki istog imena

(Mratinje,

ne

Martinje) uvjetovane su i vreme­

nom nastanka i dijalekatnom pripadnošću (Černomerec ne Crnomerac) i stupnjem prilagodbe

(Mljet ne Meleta ili Mlit)

-

uglavnom ta građa nije jezično jedinstvena

i nije uvažavan zavičajni idiom u kojem je nastalo i oblikovalo se dotično ime. Te­ orijski je jedva moguće tvrditi da vlastita imena pripadaju književnoj jezičnoj nor­ mi. S tog gledišta bilo je pokušaja da se onomastičke natuknice u AR, usklađene od Daničića prema normativnim načelima, obezvrijede kao ispravni oblici za upotre­

bul7 i kao vjerodostojni podaci za proučavanje. IB

Iako je onomastička građa, kako ju je započeo obrađivati Daničić, i kako su na­ stavili obradu te građe njegovi sljedbenici, zbog toga podosta gubila na svojoj au-

.7 Sv. Georgijević, Imena mesta SR Srbije, njihovi etnici i ktetici, Niš 1975, 1-2. Ž. Bjelanović, "Toponimi etnonimskog porijekla i tvorba etnika od njih': Radovi Pedagoške akademije, l, Split 1975, str. 67.

'8

178

Ime i norma

tentičnosti, potrebno je ipak istaknuti da Daničićeva načela, po kojima se izlaže onomastička građa u AR, nose dragocjene obavijesti: a) vrijeme kad se prvi put spominje ime u vrelima za AR (Berne, m., muško ime, javlja se od 16. stoljeća; Bio­ grad, spominje se od 13. st. sa l nepromijenjenim: Belgrad); b) mjesto gdje se ime spominje, na kojem terenu i u kojem vrelu (Beljanica f., rijeka u biogr. okrugu i zemlja na njoj; Boljeslav, ime u l l, 13. i 14. stoljeća u Račkog, Daničića, od 17. st. pisci upotrebljavaju tuđi oblik Boleslav), c) vrsta i opis imenovanog objekta (Bali­ ći, selo koje je bilo blizu Senja u 16. st., Bačun, selo kod Zagreba i potok, potvrde od 14. st.); d) grafijski oblik imena (Aranitski i Aranicki, prezime po ocu Aranitu); e) oblične varijante, u kojima se javlja ime (Barjak brdo, pišu ga i Barjakovo brdo u podžupaniji karlovačkoj; Banština, selo kod G. Stubice, mještani govore šć: Ban­ šćina, piše se i Banštica); J) dijalekatni oblik imena (Beiščak, selo u varaždinskoj županiji; šč je kajkavski mj. št, e će biti mj. e, od adjektiva belski); g) preimenovani oblici imena (Alajbegovac, nekada se zvao Alajbegov odžak; Aleksandrovac, selo u Srbiji do 1874. zvalo se Bok); h) većina vlastitih imena nosi akcent, koji često Da­ ničić sam označuje prema načelima norme, u čemu je Daničić bio veliki znalac. Na taj način izostao je u mnogo primjera izvorni naglasak. Nesigurni zapisi onima u vrelima, nestručno sastavljeni imenici, shematizmi, popisnici kao vrela za Rječnik i "revni" prinosnici koji su na terenu samovoljno prekrajali onomastičku građu nisu bila sigurna polazišta za leksikografsku obra­ du. Sva ta imena prolazila su još Daničićev normativni filtar, dobivajući ijekavsko i novoštokavsko ruho. Time Daničić nije zadovoljio ni srpsku stranu (koja npr. ni­ je prihvatila oblik Biograd) ni hrvatsku, gdje su mnoga čakavska i kajkavska imena bila poštokavijena (Banština, mj. Banšćina, Crnomerac mj. Černomerec). Daničićeva načela za određivanje imenskog oblika u natuknici AR bila su te­ orijski pogrešna, nastala kao posljedak fetišizacije literarne forme koja je nalazila uporište u narodnim pjesmama i uopće u narodnom stvaralaštvu, a ne u živoj lite­ raturi koja je na hrvatskoj strani bila obilna. Odstupanja od zadane literarne nor­ me obilježavana su kao arhaizmi, provincijalizmi, dijalektizmi, a njima upravo i je­ su obilježena vlastita imena. Golema onomastička građa, koju je imao Daničić, pokazivala je kako za vlastita imena treba izraditi drukčije kriterije od onih koja vrijede za apelative, i to: a) s obzirom na dvojakost ili trojakost oblika istog imena za jedan objekt (Split­ ska i Spliska, Livno i Hlijevno) ili za više objekata (Asan, Asanović: Hasan, Hasano­ vić; Aranitski i Aranicki prezimena od istog imena Aranit; Behojević i Beojević). Takve su potvrde Beograd i Biograd, Aleksandrija i Alesandrija; Bihor i Bivor, a u Karadžića i Bior itd.; b) s obzirom na različitost tvorbenih modela za isti objekt (Almanska i Alma­ nija 'Njemačka'; Adrianov Polj, Adrianov grad, Adrianopolis 'Drenopolje') i za raz­ ličite objekte (Doljane: Doljani). Tako su u natuknicama istaknuti likovi Balovci mjesto Balovce, što je "lokalni oblik"; Babljak s potvrdama samo Babjak, Balovci, umjesto Balovec; Banština umjesto Banšćina; Beovci i Beovce; Bobovišće s uputom -

179

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

na Bobovište, čime se označuju različiti objekti, koje puk razlikuje oblikom: Bobo­ višta, selo u Hercegovini; Bobovišća, selo na Braču; Bobovišće, selo kod Senja; Bo­ bovište selo u Srbiji. Daničić nije unio natuknicu na -išće/-išća. Tako su kod Dani­ čića pod isti unificirani znak (BobovišteJ došla četiri sasvim različita, vrlo udaljena onomastička sadržaja, što po onomastičkoj teoriji za četiri puta umanjuje vjerojatnost ispravnog primanja onomastičke poruke;

cJ s obzirom na pisanje jata. U AR većina onomastičkih natuknica nose ijekav­ ske oblike, iako su potvrde u ikavskim i ekavskim oblicima Bjeljac, -tica, polje u Banatu (potvrde samo Beljac), Bjelušić, selo u jagodinskom okrugu (potvrde samo Belušic,), Bjelutak 'vrh planini' (potvrda: Belutak); Bjelovar, grad (potvrde samo: Be­ lovar), Bjelovača, rijeka kod Hlijevna (potvrde: Belovača), Bjelovac, selo u petrinj­ skom kraju (potvrde samo: Belovac) i Bjelotić, tri sela u Srbiji (potvrde samo: Belo­ tic'); Bjelošević, prezime (potvrde: Biloševic,), Bjelostijenac m., čovjek iz Bijele Stijene (zapravo: Bile Stine), kajkavski Belostenec;19 Bjeloslavac, selo kod Zlatara (mještani govore: Beloslavec); Bjelinčić, selo kod Travnika (potvrde: Bilinčic'); Bjelas m, nadi­ mak koji dolazi mjesto prezimena od prošlog vijeka u zapadnim govorima: Mijo Bilas, Cvitan Bilas, u istočnim govorima P. Belas (seh. zagr. 1875, 258);20 Bijelo Selo kod Delnica (mještani: Belo Selo) itd. Daničić ekavske i ikavske likove upućuje na ijekavske koje je sam stvarao ili je već gotove nalazio u gradi koju su ijekavizirali prinosnici kao što je činio V. Arsenijević za građu s Korduna i iz Like. Tako npr. s. v. Belovar v. Bjelovar; Belov v. Bjelov; Bela v. Bijela, Belšćak, selo, 'e će biti mj. e kajkav­ ski kao i šć". Tako postupa i s prezimenima: Bježanović (potvrde: Bežanovic,), Bje­ ljević (potvrde: Beljevic,), BjeljakoviĆ (potvrde Beljakovic') itd.; dj s obzirom na kajkavski oblik imena Daničić je poštokavljivao kajkavske obli­ ke do hiperkorektnosti i pogrešaka.21 Takva su imena Andraševac (kajkavski, mje­ štani Andraševec); Anglijanac (samo u rječniku Bjelostijenčevu, gdje stoji kajkav­ ski: Anglijanec); Antolovac, selo u podžupaniji koprivničkoj (mještani govore kaj­ kavski: Antolovec), Apatovac, selo kod Križevaca (mještani: Apatovec); Augustino­ vac, selo kod Jastrebarskog (kajkavski: Augustinovec); Babinac, jedno selo u vara­ ždinskoj, jedno u bjelovarskoj podžupaniji (pišu ih i Babinec); Bartolovac, selo u podžupaniji varaždinskoj (u mještana kajkavski: Bartolovec); Belec, selo kod Zla­ tara (koje bi u južnom govoru glasilo: Bijelac); Crnomerac, selo kod Zagreba (kaj­ kavski: Černomerec); Belčići, selo u podžupaniji jastrebarskoj (e je po kajkavskom i istočnom govoru, usporedi: Beočići, Biočić, Bijelačic'); Biškupac (mještani: Bišku­ pec); Biljevac, selo u podžupaniji varaždinskoj (mještani: Biljevec i Bilevec); Biko­ vac, selo u podžupaniji varaždinskoj (mještani: Bikovec) itd.; .9 Koje prezime Đ. Daničić u AR projekavljuje u Bijelostijenac (kajkavski leksikograf), dok uz oznake po­ tvrda dolazi kao Bjelostijenac kroz svih 96 svezaka AR. Iz grafije njegova prezimena razvidno je kako je on svoje prezime izgovarao Bilostinac (jer je bio iz Bile Stine).

ll)

Ovo će biti pogreška. Zagrebački shematizam ne navodi potvrde za istočno govorno područje.

2. Za e u ojkonirnu Bednjica u varaždinskoj podžupaniji kažu da će biti po kajkavskom govoru. To ime tre­

ba vezati uz hidronim Bednje (Bathinus fluvius).

180

Ime i norma

ej s obzirom na poštivanje gramatičkog broja u ojkonimima. Daničić, njegovi prinosnici i nasljednici nisu dosljedno uvažavali izvorni gramatički rod ojkonima, već su ih prilično samovoljno prekrajali. Tako Daničić navodi: Balovci m. pl. (mje­ štani: Balovce); Bjelotinci m. pl. (mještani sa starim akcentom i nominativ i za aku­ zativ: Belotince); Bjelišani m. pl. (potvrde samo: Bilišane); Čapljinci m. pl. (mješta­ ni govore ime s akuzativnim likom Čapljince) itd. Pogrešna tvrdnja da su im oblici na -e akuzativi plurala zadržala se i kod njegovih nasljednika; JJ s obzirom na oblik etnika i ktetika. U Daničićevoj građi raznovrsni oblici etnika i ktetika od istog su imena mjesta; Arban, Arbanasin, Arbanas, Arbanasac: Austrijanin, Austrijanac, Austrijak, Austrijac; Atenijez, AtenjaninlAtinjanin, Ateni­ ježanin; Blaćka (žensko ime za ženu iz Blata, s napomenom da se tamo tako govo­ ri); baguški i baški (ktetik za Bag) itd.

Daničiću je, dakle, onomastička građa pokazivala dijalekatna obilježja kraja odakle je uzeta, jezičnopovijesna obilježja vremena kada je nastala, različite nači­ ne i stupnjeve prilagodbe s obzirom na jezik iz kojega su imena preuzimana, pa je moralo biti očito da kriteriji za oblik natuknice u AR ne može biti isti kao i za ape­ lative. Daničić i nasljednici išli su svojim putem koji, naravno, nije mogao biti do­ sljedan ni s obzirom na osnovni, ni s obzirom na tvorbeni morfem imena. U doba koje je prethodilo Daničićevu uređivanju AR Srbi na sjeveru imali su izgrađen standard tzv. slovenoserpskog jezika u koji se nisu uklapala mjesna ime­ na kao u narodni jezik koji je zatim uzeo V. Karadžić za osnovicu standardnog je­ zika. U Hrvata, naprotiv, bile su razvijene literature na sva tri narječja u koje su se uklapala i vlastita imena s tih narječnih krajina. Ona su bila pod jakim jezičnim utjecajem susjednih onomastičkih sustava, što se odrazilo na razini imenskih ele­ menata, na razini imena i na razini imenske formule. Dijalekatni i međujezični oblici imena dopunjavali su se i utjecali jedni na druge22 kako su to činile literature i jezici tih literatura. Vitezoviću je stoga bilo normalno unositi u svoj rječnik "živa" narodna ili pohrvaćena svetačka imena i oblike izvedene od njih. Potuđivanje slavenskih imenskih oblika bilo je u doba strane političke domi­ nacije (u Dalmaciji De Filipis za Filipić, Nisiteo za Nižetić, Šolta za Sulet, Korčula za Krkar itd.), a pohrvaćivanje stranih imenskih likova u doba narodnog preporoda 22 Usp. K. Jireček, "Die Romanen in den Stiiten Dalmatiens wiihrend des Mittdalters", Denkschriften der lc. Akademie der WISSenschaften 48-49, Beč 1902-1904; P. Skok, "O simbiozi i nestanku starih

Romana u Dalmaciji i na Primorju u svijetlu onomastike� Rnzprave 4, 1928, 1-42; isti, Supetarski kar­ tular, lingvistička analiza, Zagreb 1952, osobito 271-279; isti, "Postanak Splita", Anali Histor. institu­ ta JAZU, I, Dubrovnik 1952, I, 19-62; I. Mahnken, Dubrovački patricijat u XlV veku, Posebna izda­ nja, SANU, CCCXL, 1960; V. Jakić-Cestarić, "Das Volkstum des mittdalterichen Zadar im Lichte der Personennamen", Beitriige zur Namenforschung 8, 1973, 2, 1 19-138; ista, Zenska osobna ime­ na i hrvatski udio u etnosimbiotskim procesima u Zadru do kraja XlI. stoljeća. Radovi Centra JAZU u Zadru, 21, 1974, 291-337; Ž. Muljačić, "Osobna imena u Dubrovniku (župa Grad) od 1800. do 1900. godine", Filologija 4, Zagreb 1963, 1 1 1-128, I. M. Ždeznjak, Očerk serbohorvatskogo antroponimičesko­ go slovoobrazovanija, Naukova durnka, Kiev 1969, 130 str.; P. Šimunović, Leksikon prezimena Hrvatske u okviru antroponomastičkih proučavanja, Onomastika, knj. XIV, 1-2, Wroclaw-Varšava-Krakov 1969, 283-291; J. Hyrkkiinen, "Zur Frage des italienischen Einflusses in den antiken und biblischen Eigennarnen bei den dalmatinisehen Schriftstellern und Dichtern des XVI. Jahrhunderts� Zeitschrijtfor slavische Philologie, XXXVIII, I, Heidelberg 1975, 1-20.

181

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

(Vatroslav za Ignacije, Vukotinović za Farkaš). Ta prekrajanja obavljala su se, vi­ še-manje, po osobnoj volji pojedinaca, kako je, uostalom, i Đ. Daničić postupio izmijenivši svoje prezime

Popović u Daničić.

Jača, nasilna, službena prekrajanja

imena zbivala su se u hrvatskim krajevima između dva rata. Gruba, prisilna pre­ imenovanja izvršila je talijanska iridenta u krajevima koje je bila anektirala Itali­ ja,23 osobito u Istri. A unificiranje imena i njihovo svođenje na štokavski oblik knji­ ževnog jezika javilo se paralelno s reakcionarnom idejom unificiranja jezika i pi­

sma kod Hrvata i Srba. Tada datiraju nepotrebne polemike Split ili Spijet, Mačeka ili Mačka i dr., koje našoj jezičnoj znanosti nisu ništa koristile, pogotovu ne nor­ mativnoj. Administracija je prihvaćala sad ove sad one oblike koji su onda dobiva­ li zakonsku formu u imenicima mjesta

(Rijeka, Osijek, Split, Bjelovar, Tijesno, Be­

li Manastir itd.). 4. Diskusija Vlastita imena nastaju u razgovornom jeziku radi snalaženja u društvu i u pro­ storu. U času nastanka njihov je leksički i tvorbeni sadržaj jasan, prozračan, ali sve većom sljubljenošću uz objekt taj se leksički sadržaj zaboravlja, a oblik ukruti tako kako je bilo u času ustaljenosti imena. Kako imena nastaju u različito vrijeme, na različitim dijalekatnim arealima, u različitim socijalnim skupinama s različitim je­ zičnim i uopće kulturnim naslijeđem, oblici vlastitih imena odraz su povijesne, te­ ritorijalne i društvene zbilje u kojoj su odabrana imena i jeZičnih prilika koje su im odredile oblike. Ta dijalekatno-sinkronijska i povijesno-dijakronijska različitost imenskog lika, taj uvijek drukČiji zvukovni sadržaj etimološki istih imena nose bi­ tno razlikovna obilježja po kojima porijeklom isto ime imenuje nekoliko različitih objekata, tj. nosi toliko različitih onomastičkih sadržaja. Apelativne inačice

rijeka

(rika/reka) vezane su istom predodžbom kao osmišljenim odrazom, invarijantnih obilježja ("protočna voda': "tekućica"), pa je za hrvatski jezični standard normiran jedan oblik. Toponimi

Reka/Rika/Rijeka označuju izravno tri tekućice koje ime­

nuju. To su tri različita imena za tri ili više različitih onomastičkih sadržaja,24 kao

Bjelas, tri različita ili kao što su danas Biograd i Beograd, u AR pod natuknicom Biograd,

što su u AR Belas/Bilas/Bjelas,25 pod jedinstvenom natuknicom prezimena,

dva različita grada. Preferiranje jednog dijalektnog imenskog oblika nad drugima, izvornima. u njihovim dijalektnim arealima, teorijski je pogrešno i čin je jezičnog nasilja, jer se dira u najintimniju sferu ličnosti - u osobno ime i u materinski idi­ om kojim je oblikovano zavičajno ime. Ti izvorni imenski likovi, samo do izvjesne 13 Tone Peruško, Razgovori o jeziku u Istri, Pula 1965, osobito str. 45-64. .. Reka - potok u Zagrebačkoj okolici, potok u blizini Petrovca u Srbiji, sela kod Kruševca i kod Prištine; Rika potok u okolici Prowra, selo kod Zenice; Rijeka službeno ime grada na rječici Rečini, koja se u ši­ rokom dijalekatskom okolišu (sjeverna čakavština) izvorno zove Reka, a prva joj je potvrda u literaturi navodno u početku XIII. st.: Richa. Usp. D. Klen u Dometima 3-5, 1980, 3-10. n U AR s. v. Bjelos, m. nadimak koji dolazi umjesto prezime(na) od prošlog vijeka u zapadnim govorima: Mijo Bilas. Norini 63. Cvitan Bilas. 84. istočnim govorom: P. Belas. Schem. za god. 1875. 258.

182

Ime i norma

mjere prilagođeni jezičnom standardu, u svakoj su uređenoj društvenoj zajednici, kao što je i naša, zakonom zaštićeni, i ta je zakonska forma jača od jezične norme. Rekli smo da je ime odraz mjesnoga govora, da je dijalektno obilježeno (Bijelić,

Bilić, Belić; Bobovišta, Bobovišća; Belščak, Belštak; Belec, Bijelac; Delnice, Dionice). Ujednačivanje imenskih oblika, tj. smanjivanje jezičnih znakova za razlikovanje objekata u prostoru i osoba u društvu, ne znači svođenje vlastitih imena na normu, već reetimologiziranje nemotiviranih leksičkih jedinica (takvi su onimi u kojih je etimološki sadržaj zatamnjen radi isticanja onomastičkog izraza, zvukovnog lika imena kojim se diferenciraju imenovani objekti) i njihovo svođenje od jednog di­ jalekta (čakavskog, kajkavskog) na štokavski. Umjetnim smanjivanjem broja ono­ mastičkih jedinica stvaraju se homonimija i višeimenost, koje krnje, zamućuju ili sasvim onemogućuju razumijevanje onomastičke poruke, o čemu se govorilo i na XII. međunarodnom onomastičkom kongresu u Bernu,26 koji je bio posvećen toj problematici.27 Kako vlastita imena ne difrenciraju objekte leksičkim sadržajem nego zvuko­ vnom formom, onimi svoje oblike podređuju toj funkciji. Kod drugih frekventnih imena to se postiže njihovim skraćivanjem, pa gradovi, rijeke, države obično ima­ ju je- Vrljika itd.). Ta sintaktička konstrukcija u toponoma­ stičkoj upotrebi česta je u mikrotoponimiji, petrificirana u imenima starih grad­ skih ulica

(Pod zidom, Pod lipom, Na skalice). Kako su one s ukrućenim oblikom u

kosom padežu neprikladne za imenovanje značajnih objekata čija su imena u fre­ kventnoj uporabi, ne nalazimo ih, na primjer, u imenima naselja. Ako se javljaju, .9

Usp. V. Georgijev, "Najstarite slovjanski mestni imena na Balkanskija poluostrov i tajhnoto značenie za našija ezik i našata istorija': BalgaTski ezik, 4-5, Sofija, 1958, 321-342. P. Skok, "Kako bizantijski pisci pi­ šu lična i mjesna slavenska imena': Starohrvatska prosvjeta, n. s. I, Zagreb 1927. 60-76. 161-190.

228

Imena i imenice

Rijeka početkom XIX. stoljeća

onda su konstrukcije prijedlog + imenica u padežu preoblikovane u tzv. prefiksal­ ni tip imena: Podlabin, Podsused ( : Susedgrad), Priles, NarapIje, Zagora.20 v.

Svako usredotočivanje apelativa na jedan određeni zemljopisni objekt vodi njegovoj proprijalizaciji. Takvi apelativi u novoj, nominativnoj funkciji sve više gube leksička značenja i njihovi tvorbeni morfemi postaju dijelo� tvorbenih struk­ tura, po kojima ih počinjemo prepoznavati kao toponime. Apelative modrica, ca­ rica, lučica više nije moguće sravniti s toponimima Bistrica, Kajzerica, Savica jer supstantivizacija pridjeva, mocija i deminutivizacija u apelativa imaju drukčije sa­ držaje od onih u toponima. Posljedice gubljenja leksičkog značenja u dvočlanim su i višečlanim topono­ mastičkim sintagmama elizije imenica, koje su na apelativnoj razini označavale lo­ kalitete: Medveja, Učka, Slano, Tisno, Milna, Vrbovska, Gradiška, Novska itd. U ta­ kvim imenima izgubio se apelativ kao manje obilježeni član u imenu, a ostao raz­ likovni član kao važniji. Taj se atribut s vremenom i sam počinje gramatički pona­ šati kao imenica ( Učka - Učki, Milna - Milni, TISno - Tisna itd.). 20 Usp. o ovom tipu toponima: M. KaraS, "Nazwy miejscowe typu Podg6ra, Zalas w mku polskim i in­

nych j� slowiaDskidi, Prace Onomastyczne PAN. br. l. Wroclaw 1955. 144 str.

229

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

Gubitak leksičkog značenja u višečlanim toponomastičkim sintagmama očitu­ je se u univerbiziranim imenima: Zrinski trg >

Zrinjevac, Tomislavov dom >

To­

mislavac, Kvaternikov trg > Kvaternjak itd Sve navedene pojave, međutim, ne zbivaju se više na apelativnoj nego na topo­

nomastičkoj razini, pošto su apelativi, sami ili sa svojim determinativima, potpu­ no preuzeli ulogu vlastitih imena. * * *

Za snalaženje u prostoru kudikamo su prikladniji toponimi nego apelativi. To­ ponimi određuju objekt izravno

(Sljeme, Klis, Rijeka). Apelativi to mogu samo u

ograničenim uvjetima, s pomoću determinativa u određenu prostoru, u određe­ nu kolektivu, u određenu vremenu i u određenu kontekstu, a ne stalno, jednozna­

j

čno, izdvojeno prema bilo komu i bilo čemu kao toponimi. Određivanje ob ekata s

pomoću apelativa zbiva se kad objekt nije imenovan, ili ako govornicima nije po­ znato ime objekta o kojem je riječ

ili objekt na koji se njima poznato ime odnosi.

Pred povijesnim spisima i na terenskim istraživanjima, pri identifikaciji i ubikaciji zemljopisnih sadržaja prema izgovorenim

ili zapisanim izrazima toponomastičar

se često nalazi u dilemi: kad treba shvatiti apelativ ili apelativni izraz kao vlastito ime i kad vlastito ime prestaje to biti i nosi apelativno značenje.

p

Na razmeđi topografskih apelativa i to onima i u njihovu prožimanju očituje se prava narav jezika To je laboratorij jezičnih pojava u previranju, pun nedoumi­ ca u toponomastičkom smislu i pun pokaznica mijena i smjena na svim jezičnim,

u prvom redu društveno-jezičnim, razinama.

230

Hrvatska zemljopisna nomenklatura u dalmatinskom krškom području do kraja XIII. stoljeća

Razvedenost morfološkog pejzaža na primorju uvjetovala je obilje zemljopi­ snih termina kojima te raznovrsne oblike tla identificiramo i razlučujemo. Zemljo­ pisni termini najraznovrsniji su, upravo zbog razvedenosti morfološkog tla, u krš­

kim predjelima, uz obalu s mnogobrojnim otocima, zatonima i pličinama i s vrlo razvijenom konfiguracijom morskoga dna. Velika je uloga zemljopisne terminologije u geografiji, geologiji, historiji i ar­ heologiji. Jednima su zemljopisni termini, i toponimi tvoreni od njih, indikatori istraživanja prošlosti materijalnog i duhovnog života ljudi i kraja uopće, drugima je bitan instrumentarij terminološkog sustava u svakodnevnom istraživanju i opi­ sivanju određenih zemljopisnih regija. Svima zajedno potreban je njihov popis i opis, normiran sustav istoznačnih zemljopisnih termina. Hrvati takve (istražene i obrađene) terminologije nemaju. Zemljopisni su termini jezični podaci. U inojezičnim, vrlo drevnim spomeni­ cima s hrvatskoga tla javljaju se osnovni zemljopisni termini kao najstarije leksičke potvrde u toponimima u osnovi kojih je zemljopisni terminY Takva geografska imena, toponomastički gledano, pripadaju obično najstarijem toponomastičkom sloju. S obzirom na zemljopisne objekte koje termini opisuju, njihova je semantika vrlo jasna, razgranata i izdiferencirana osobito u zatvorenim dijalekatno-geograf­ skim mikroregijama. Od goleme je važnosti popisati te jezične podatke ne samo radi jezičnih proučavanja, već i radi praktične namjene koju imaju pri snalaženju i orijentaciji u prostoru, te radi njihove važnosti u izvanjezičnim disciplinama. Na ovim zadacima u Hrvatskoj se nije mnogo učinilo. Od riekoliko nepot­ punih monografija o našoj zemljopisnoj terminologiji samo je jedna tiskana, a gotovo su sve izradili stranci na temelju pisanih vrela, a ne na osnovi terenskih II

Usp. P. Skok: "Prilozi k ispitivanju srpskohrvatskih imena mjesta� Rad JAZU 224, Zagreb 1921; J. Cvijić: "Srpsko-hrvatska. terminologija i nomenklatura� Govori i članci, III, Beograd 1923; M. Senoa: "Prilozi za hrvatsku geografsku terminologiju� Nastavni vjesnik, IV, Zagreb 1896, 47-61; S. Kovačević: "Prilog geografskoj terminologiji-, Našjezik, VI, Beograd 1939, 1 14-125.

231

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora istraživanja.22 Pa i u tim radovima zemljopisni termini nisu navedeni u dosegu njihove uporabe ni u čestoći njihova javljanja. Oni ne daju zbog toga ni razmje­ štaj ni doseg dijalektnih ili stranih jezičnih utjecaja ni za današnja ni za povije­

sna razdoblja. Zemljopisne termine moguće je prikazati na ravnini prostornog razmještaja i na

vremenskoj okomici javljanja. Moguće ih je razvrstati po porijeklu ili s obzirom na objekte na koje se odnose. Kako se ni iz jedne klasifikacije ne da očitati komplek­ snost podataka koje pružaju termini, najdjelatnije je metode upotrijebiti kombini­

rano. S obzirom na uporabu termpll se mogu razvrstati na one kojima se služi geo­ grafij a i druge znanstvene discipline. U taj fond termina ući će mnogi internacional­

ni "metajezični" termini. Takvi termini, naravno, nisu nastali na terenu niti su tamo u uporabi.23 Sustav termina može se izraditi na temelju termina u normativnim rječ­ nicima standardnoga jezika, ali je i takav sustav na konkretnom terenu nefunkcio­ nalan, jer se ondje rabe termini dijalektnog izraza i specifičnog sadržaja. Terminolo­ ški je sustav odredene regije s obzirom na jezični standard nenormiran,24 pa je nje­

gova uporabna vrijednost manja, ali je stvarna vrijednost termina za jezična i druga proučavanja najveća. Navedeni sustavi u višoj hijerarhijskoj ljestvici temelje se na

ovim geografsko-dijalektnim terminološkim sustavima. S obzirom na količinu zna­ čenja i mogućnost primjene, zemljopisne termine možemo svrstati u dvije skupine:

a) na one čija je primjena vrlo široka a sadržaj u priličnoj mjeri apstraktan (mo­ re, rijeka, ravan, nizina) i b) na one čija je primjena uska, lokalna, a sadržaj maksimalno konkretan (pres­ pa, priježba, broce, preluka).25 Njihov put toponimizaciji je zbog toga lak i jedno­ stavan. Takvi termini redovito su potvrđeni kao toponimi i granica koja ih razlu­ čuje od toponima često je i na terenu neuhvatljiva. Po motivu nastanka zemljopi­ sni termini se razvrstavaju u dvije velike skupine:

a) termini

topographici, koji su izravno motivirani izgledom i svojstvima

geografskoga objekta (dol, draga, jaz, obrov, prislig,

b)

rastok, potok), i

t e r m i n i metaphorici, koji posredno opisuju geografski objekt i nose u

motivu visok stupanj afektivnosti, koja, međutim, u terminološkoj upotrebi vrlo brzo nestaje, pa se stoga na termine gleda kao na lekseme s nultim stupnjem afek­ tivnosti. Oblici termina metaforičkoga postanja redovito su kratki, funkcionalni, a predmet je metaforičke poredbe iz realnoga svijeta (grlo,

ždrijelo, rukav, rasoha,

lakat, glava, koljeno, žlijeb, sedlo itd.).26 22 J. Schiitz: Die geographische Terminologie des Serbokroatischen, Berlin 1957, 113 str. s registrom. Monografije G. Wippel: Die geographischen AppeUativa im Serbokroatischen, Berlin 1957. i J. Wippel: Die geographische Namen des Turopolje, Miinster 1963. izaš\e su kao disertacije. 23 Takav je u nas nedavno izašli veliki terminološki rječnik u Zadru. u N. I. Tolstoj: K probleme izućenija s/avjanskih mestnyh geografičeskih terminov, Mestnye geografičeskie terminy, Voprosy geografii, 81, Moskva 1970, str. 46. lS E. M. Murzaev: Mestnye geografićeskie terminy i ih roi' v toponimii, Mestnye geografičeskie terminy, Voprosy geogram, 81, Moskva 1970, str. 16 i d. ZlI Usp. P. Šimunović: Toponimija o. Brača, Supetar 1972, str. 241.

232

Imena i imenice

Hrvatsko primorje, osobito golemo krško područje, obiluje vrlo razvijenom morfologijom tla i bogatom zemljopisnom nomenklaturom. Tim toponimijskim

imenicama označuju se mnogobrojni oblici nastali utjecajem prirodnih pojava na

prokapljivu vapnencu. Tamošnja morfologija tla s docima, jamama, pećinama, hridima, ponikvama, škrapama i kršem uopće, bila je nepoznata Hrvatima kad su za doseobe

stigli u ove krajeve iz sasvim drukčijih krajolika.

Radi spoznaje naseljenog prostora, i snalaženja u njemu, stvarala se postupno zemljopisna nomenklatura, opisujući iste i slične oblike bogate morfologije tla. Gustoća i razmještaj zemljopisnih termina, te prilična istoznačnost njihova sadr­ žaja, pokazuju da su ti termini prilično stari, iako nema mnogo skupljenih podata­

ka za prva stoljeća hrvatske prisutnosti na ovom primorju.

S obzirom na drukčiji sastav i izgled tla, drukčiju klimu i vegetaciju, zemljopi­

sni termini na hrvatskom primorju odnose se na ova područja: a) morfološki obli­

ci krša, b) more i obalni pojas, e) zemljopisna nomenklatura u vezi s vodom, te d)

termini kao odraz materijalne kulture mediteranskoga podneblja. Budući da se Hrvati privikavaju na njima sasvim drukčije krajolike od onih odakle su se doselili, jedan dio zemljopisnih termina preuzimaju od starosjedilaca Romana, i to romanskih po porijeklu i drugih koje usvajaju romanskim posredniš­ tvom. Kasnije dio termina, pogotovu u vezi s materijalnom kulturom na primorju, preuzimaju Hrvati iz mletačkoga, odnosno talijanskoga jezika uglavnom od xv. stoljeća. Zatečeni termini (kao supstrat hrvatskom) i oni potonji (kao njegov su­ perstrat) nastajali su u vjekovnom hrvatskom jezičnom prožimanju s romanskim etnosom na ovom tlu. Jedan je dio tih termina:

a) predrimskog postojanja, kao npr.: griža (*grediu "litica"), gripe (*grepp "ka­ kras (: carsus "krš"), guduća ( : ganda "hrpa kamenja"), peča (*pettia "komad zemlje") ... ; b) latinskog, odnosno dalmatskog postanja, a odnose se ba) na fiziogeografske odlike tla: hrust (lat. frustum "kamenje"), maknel (lat. machina "kamen"), modra (lat. maceria "suhozid"), saplun (lat. sabulone "pijesak") ... ; bb) na proizvod čovje­ kove djelatnosti na tlu: petrara (lat. petraria "kamenolom"), polača (dalmatski *pa­ lat>ia "gospodarska kuća"), mošuna (dalmatski mašone "obor"), mir i sl. (lat. mu­ rus "zid" i sl.), kostirnalgustirnalšterna i sl. (lat. cisterna "zdenac"), vrt (lat. hortus "vrt"), placa (lat. platea "poljana") itd.; e) grčkoga postanja, usvojen romanskim posredništvom: spila (grč. CJ1t�Xatov), igala (grč. ČUYUlAOC;), plaj (grč. 1tAaytu), skupio (grč. (J)(01tt:Xoc;), drmun (grč. �Uflov), mandre (grč. flĆlV�pU), mostir (grč. flOVUCJ-n1Ptov) itd. d) talijanskog, odnosno mletačkog postanja, i to u vezi s da) tlom: vala (: vallis "uvala"), punta (: ponta "rt"), grata ( : grotta "litica"), škoj (: scoglio "otok"), jarina (: arena "pijesak"), tresa (: tresso "obalni potez") ...; i db) ljudskom djelatnošću: ri­ va (: riva "operativna obali'), mul (: molo "gat"), porporela (: porporella "gat, vje­ trobran" ),foša (: fossa "jarak"), piškera (: peschiera "ribnjak"), mandrtlĆ (: mandra­ men"), garma (:twarma +- *balma "pećina s urušenim svodom"),

chio "sklonište brodova u luci") itd

233

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

Usporedo s tim i takvim aloglotskim terminima nastaje kudikamo bogatija hrvatska zemljopisna nomenklatura, o kojoj govorimo u ovom odjeljku knjige. Ovdje ćemo navesti i sistematizirati tek dio te bogate građe koja je potvr­ đena u prvim pisanim spomenicima do kraja XIII. stoljeća. Velik dio te građe potvrđen je posredno i u toponimima. l.

Modološki oblici krša27

L l . Oblik tla: raka (Ra�ica, 1275), draga (Sidraga, 1096), rudina ( 1 184), prodol (Strmena prodol, 1 1 1 1), stup (stilbiza, 1080), vrh ( 1 228), brijeg (*breg'b, 1 184), dol ( 1 191), dolac ( 1 134, 1 184), dočina (Doleina, 1296), polje (1216), br­ do (1000), brce ( 1266), poljica (1294), gat (gaće, 1 184), sutjeska ( 1250), presjeka ( 1305), pustica (1076), humac ( 1 184), ratac ( 1 1 84), razdoI ( 1 205),jama ( 1 184), krajina ( 1 1 84), plana ( 1 171), prosjek (ad Prosic, 1 301);

1 . 1 .2. Nazivi metaforičkih postanja: rasohe ( 1 205), rasohatica ( 1096), ždri­ lac (Sdrilaz, 1209), badanj ( 1 241), zaglav (1090), kobiljak "sedlo" (1090), zati­ Ije (*tylb, 1080), kuk (Cileo, 1 144); 1 .2. Sastav krškog tla: greben (grebeni, 1080), stijena (Stenica, 1000), brus 1 184), glina (Gnjilišće, 1250), gomila (gomile lipe, 1 157; Gomilie, 1080; Gomellice, 1268), kremen (Cremene, N. pl., 1078), krtina (Cartina, 1 248), kamen (Gaman, 1257); kamik (zali kamik, 1 178);

(Brusje,

1.3. Položaj tla: ravan (in Rauny, 1070, Ravanza, 1 184), sredine ( 1078), stra­ na ( 1 184), konac (*konbcb, 1 184), čelopek (Celopecum "prisoje", 1 293). 2. More i obalni pojas. Zemljopisna nomenklatura u vezi s morem nije izuzetno bogata. Razlog za to treba tražiti u relativno sporom privikavanju Hrvata na pomorstvo i ribarstvo, a vjerojatno nije postojala potreba da se no­ menklatura u vezi s morem zapiše u poveljama, kartularima i drugim isprava­

more nalaze još ovi termini: otok (1222-8), luka (u Vele luce, 1250), rt (Pissi rit, 1080, Ratac, 1 250), most (mostbcb 995; 1305-7), prevlaka (Priglaca, 1250), zavala (zavale, 1 158), vrat­ nik (Vratnich, 1 190).

ma iz toga vremena. Tu se pored naziva za

2.1. Na obalni pojas odnose se također: procijep, raka, draga, zaton, prodol, ždrijelac, greben, plat, rasoha, zaglav, pijesak i mei (vallis Milna). 3. Termini u vezi s vodom na kršu. Prokapljive vapnenaste naslage čine da je krš bezvodan. Tek koje cjedilo, lokva ili udubina u škrapama zadržavaju kišnicu. 17 Gradu i potvrde za ovaj rad uzeo sam iz ovih edicija: 1) T. Smičiklas, Codex diplomaticus II-xv, Zagreb 1904-1934. 2) J. Stipišić - M. Šamšalović, Diplomatski zbornik I, Zagreb 1967. 3) Pova1jska listina, original, l l84 (1250), Župni ured Pučišća 4) P. Skok - V. Novak, Supetarski kartular (iz g. 1080), Zagreb 1950. 5) P. Skok, Postanak Splita, Anali Historijskog instituta JAZU, I, Dubrovnik 1952.

234

Imena i imenice

Taj kraj siromašan je rijekama, a potoci većim dijelom godine presuše. Zbog izu­ zetnog značenja, svaka je voda označena posebnim imenom:

3. 1. Izvorske vode (tekućice) : vrelo (vrilo, 1288), potok (Potoch, 1080), slati­ na ( 123 1), soline (Saline, 1000), slap (1068), vrulja (Verullia, 945), ponikva (Poni­ cua, 1298); 3.2. Kalne vode: kal (Na kalihb, 1 184), naklo (Nade, 1080), blato (Blatta, 1056; Blatce, 1241), blatina (1058), moča (na Mocach), močava (Mozava, 1072), jezero (Gesero, 1291); 3.3. Umjetne vode: stubalj (Stubal, 1299), studenac ( 1250), lokva (Lokve, 1250, Lokvice, 1237, Lokvica, 1250).

4. Nazivi u vezi s materijalnom i duhovnom kulturom Hrvata na Mediteranu:

4. 1. Stvaranje i obrada tla: oklad (1205), njiva (Cillaua niua, 1080) ograđenica (Ograeniza, 1246), pasjeka (Passeea, 1080), nerez (Nerezi, 1 1 1 1), ježa (ježe, 1250),

zagrada ( 1287), ždrijeb (*ždl"beb, lat. "praedium dobiven ždrijebom (kao voljom bogova)� 1 184), vinograd (1250), kitosjek (Cittosech, 1222), zemlja ("fundus�

1 184), selo ("praedium� Selle, 1069), laz (1296), ljes ("šuma� Lesani, 1085-95), lug (Milac;:in lugo, 1 17l; siluula que vocatur Lusiz, 1072), međa (meja, 1 1 85), noga (Vranoua noga, 1 191), granica (l 144), jedro (Jadro, 1 144), kut (Cut, 1193); 4.2. Nastambe i utvrde: gradac (1 184, Gračišće, 1 184), osjek (Osici, 1078), za­ gon (Zagon, Zagonci, 1250), staza (stassiza, 1000), počivala (Pociuala, 1 1 89), stra­ ža (Strascice 1 1 99, Strazeunich, 1 1 1 1) . . . 5 . Nekoliko termina potvrđeno j e posredno ojkonimima, odnosno etnici­ ma ili kteticima: vrh (Vercani, 1296), gomila (Gomilane, 1257), laz (Lasane, IX. st. u Kaštelima, 1076-8), pećina (Pecane, 1070), duplja (Poddupglane, 1000), mo­ kro (Mocrani, 1 164), poljice (Pollicensis, 1251), sredine (Srenani, 1 1 06), humac (Hlbffibčane, 1250).

6. Semantika naziva. Termini su u drukčijim prilikama prilagođivali svoj sa­ držaj. Tako je oklad (usp. glagol oklasti) označivao prvotno granjem ograđen pro­ stor, a u novim prilikama označuje kamenom ograđeno mjesto (1205: oklad - ter­

ra lapidibus circumcinta), tako je i osijek počeo označavati kamenom ograđen pro­ stor za stoku. Luka i rt odnose se u prvom redu na obalni morfonim, korito ozna­ čuje malu udubinu u kamenu, a potok pored "rivus" i "vallis� Dol obično označu­ je dugodolinu, a dolac okruglu kršku ponikvu. Studenac zamjenjuje romanski puč (lat. puteus) itd Neki su naslijeđeni termini došli rano pod udar kontaminacije, leksične atrak­ cije i pučke etimologije. Tako se garma dovedena u vezu s hrv. grm mijenja u grma,

hust i hrustina postaju gust i gustina dovođenjem u vezu s g�st, plaj i plajce došli su u vezu s hrv. prag i pražac, pa je kontaminacija oblika stvorila'na Braču prajce "za strmu obalu� a na Mljetu prasac za obao kamen oplavljen morem itd.

235

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

Čini se da su dugo vremena bili u usporednoj upotrebi neki naslijeđeni i hrvat­ ski termini: campus: polje, petra:

kamen, ponte sico: mostac, rivus que dicitur po­ toch, tako da je bilo moguće naslijediti i metaforiku nazivlja. 7. Građa upućuje na to kako su zemljopisni termini vrlo rano preuzimali funkciju toponima. Pritom su bila moguća dva načina: izravni: brdo označuje Br­ do i posredni: Badanj za teren koji nalikuje na badanj. Takvi toponimi najbolje -

su mogli predočiti određen prostor i najlakše su mogli biti prihvaćeni od okoli­ šnog pučanstva. Ipak malen broj termina nije mogao označiti kudikamo veći broj zemljopisnih objekata, pa se već tada morfološkim i tvorbenim postupcima uve­ ćavao broj toponima:

a) oblicima množine: Lokvice, Rudine, Plasi, Vrulje, Grebeni... b) sufiksima: Račica, Mostac, Stublica, Rapje. . c) prefiksima: Zaglav, Rasoha, Nerezi, Razdoi, Potpasika. .. d) prefiksima i sufiksima: Podvršje, Zatilje, Rasohatica... e) vezom s prijedlozima: Na kalih'b, Pod Spilice, Pod Zagon... s najfrekventnijim prijedlogom pod koji označuje podnožja, uz dolce, mahom .

obradiva tla na kršu.

J) atributivnim dodacima: Stara vas, Trišćeni kamik, Dlga njiva... U toponimima od zemljopisnih termina atribut kao razlikovni element obično

označuje a) veličinu ili položaj objekata: Dugi dolac,

Vele luke, Male lokve; (3) biljni

pokrivač: Smrikova jama, Planikovi dolac, JI) pripadnost: Deselin dolac, Ivanač do­

lac ili 8) kakvo drugo svojstvo: Suhi dol, Strmena prodol... Ova hrvatska zemljopisna nomenklatura (a ovdje je izložen samo manji dio kao uzorak) potvrđena je do kraja XIII. st. Ona pokazuje svojim sadržajem da su

Hrvati na krškom primorju nastavili životom poljoprivrednika, i to uz gradove gdje su zauzeli plodna zemljišta, doce, zaravni i blage pristranke koje su pretvara­ li u plodno tlo. Ta nomenklatura dokazuje također da su se Hrvati brzo prilagodi­ li novim uvjetima života primajući od starinaca mnoge tekovine materijalne i du­ hovne kulture.

Kako su navedeni termini sačuvani već tada u toponimima, sigurno je da su

barem nekoliko vjekova stariji, jer je trebalo proći mnogo vremena da se oni usta­ le i rašire svoju obličnu prepoznatljivost i ujednače svoju semantiku na prostoru svoje uporabe.

8. Danas u tim čakavskim krajevima nalazimo nekoliko puta bogatiju zem­ ljopisnu nomenklaturu, koja još nije valjano popisana ni analizirana. Postoje lin­ gvistički i izvanlingvistički pokazatelji koji govore da su mnogi od tih termina sta­ ri, ali su izbjegli upisu u pravnopovijesne i druge isprave onoga vremena. Iako nedovoljno potvrđena, ova terminologija jamči: 1 . svoje slavensko pori­ jeklo i

2. pokazuje zavidnu inventivnost Hrvata da već postojeći inventar iz svoga

jezika prilagodi sasvim drukčijem zemljopisnom pejzažu, i to u prvim stoljećima svojega dolaska na Jadran.

236

Zemljopisni nazivi II Poljicima

Poljica posjeduju sve krške osobitosti šireg obalnog pojasa. Ondje na obron­ cima Mosora nalaze se vrlo razvijeni morfološki oblici tla i bogata geografska nomenklatura. Taj morfološki pejzaž na golom prokapljivom vapnencu s dra­ gama, jamama, pećinama, ponikvama, hridima i škrapama bio je stran Hrvati­ ma kad su naseljavali ove krajeve, dolazeći sa sjevernih predjela s drukčijim geo­ grafskim reljefom. Odmah u početku javila se potreba: kako nazvati tu njima ne­ poznatu konfiguraciju tla. Iako gustoća, raspored geografskih termina i jezične osobine u njima pokazuju da je hrvatska geografska nomenklatura na kršu prili­ čno stara, nema mnogo podataka o njima za prva stoljeća nakon dolaska Hrvata u te krajeve. Taj puk, došavši na jadransku obalu kao ratarsko-stočarski privred­ nik, nastavio je i razvijao ratarsko umijeće, naseljavao se uz gradske aglomeraci­ je, po krškim dolcima i bio u bliskim vezama sa starinačkim, romanskim ili po­ romanjenim pučanstvom. Tako je bilo u Poljicima i odatle su se sačuvale najsta­ rije potvrde hrvatske geografske nomenklature. Na tom zanimljivom području, ljutoga krša na sjeveru i laporasta tla na primor­ skim padinama, između Solina, Splita i Omiša, omeđeni trima vodama: Žrnovni­ com sa zapada prema jugu, Cetinom sa sjevera prema istoku i morem s juga, Hrvati u Poljicima došli su ne samo u svijet nepoznata geografskog pejzaža nego i u kolijev­ ku visoke romansko-mediteranske kulture. O tom prilagođivanju i simbiozi hrvat­ skog i romanskog življa28 zasvjedočeno nam je u Sumpetarskom kartularu,29 važnom spomeniku s kraja XI. stoljeća. U njemu su zapisani prvi poznati geografski termini u toponimijskoj funkciji. Te prve potvrde hrvatske geografske nomenklature odnose lS

29

Arheološki podaci govore nam da su na mjestima današnjih naselja bila davna još predrimska obitavali­ šta. Usp. samo istraživanja don F. Bulića obavljena djelomično u njegovu Bullettinu: "Oneum (Jesenice)': Bul. 12, 1889, 145-152; "Pituntium (Dubrava)': Bul. 12, 1890, 145-150; "Peguntium (Podstrana)': 12, 1889, 153-154; "Nereste (Jesenice?)" 16, 1893, 166. i 167; "Peguntium (Srinjine?)", 24, 1901, 33-41; "Epetium (Stobreč)': 30, 1906, 252. U spomenutom časopisu navode se arheološki nalazi na Mutograsu (Bu/lettino, 30, 1907, 145), u Jesenicama (ibid. 37, 1914, 102-104), u Podgrađu (ibid. 38, 1915, 32-36), na gradini ŠUtan (Setovia?), ibid. 30, 1907, 123-127, itd Današnja hrvatska naselja djelomično su slijed pra­ starih naseobina Supetarski kartular (Jura sancti Petri de Gomai), g. 1080, uredili V. Novak i P. Skok, Djela JAZU, knj. 43, Zagreb 1952, 314 str. + reprodukcije kartulara.

237

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

se na krš, pa je trebalo hrvatske apelative ili termine za drukčiju konfiguraciju tla pri­ lagoditi ovdašnjim morfološkim oblicima. Višestoljetna simbioza s romanskim živ­ ljem predala je Hrvatima nekoliko termina romanske ili predromanske provenijen­ cije. Već vrlo rano u poljičku nomenklaturu ušli su preuzeti nazivi: griža30 "hrid, li­ tica" (Grisza, potvrđena u reambulaciji dobara splitskog biskupa iz g. 1397),31 gripa32 "litica': spila "pećina" (Podspilize, 1080), škrapa33 "užljebine u kamenu" (Chrapi dol,

1280, danas Škrape), lau "rape que vulgo dicitur lau34 = Labe� g. 1080),petra "kamen" (1080, danas Stiničine) itd. Hrvati su preuzeli također određen broj toponima, ali im termini u njima nisu bili prepoznatljivi: Monticellum (= brdašce, 1080), Mutogras35 (mons grassus = debelo brdo, 1080), Serecla36 (1080, od lat serra "gorska kosa").

U drugim toponimima bio je poznat romanski geografski termin, pa se javlja

paralelna upotreba romanskog i hrvatskog termina: Campo - Polje, Gargonae -

Grljevac, petra - stinica, torrente - potok itd. Gora Mosor zadržala je, naravno, svoje prastaro ime, koje nije moguće izvoditi od latinske sintagme mons aure­ us jer se tome, unatoč prividnoj glasovnoj podudarnosti, protive stvarni razlozi. Sva je prilika da je ime Mosor mnogo starije i vjerojatno mu ekvivalent nalazi­ mo u arbanačkom masarona (Massarum) sa značenjem "uzvisina� brdo.37 Hrva­ ti su naslijedili nekoliko termina koji se odnose na obradu tla i stanovanje, a vrlo rano prilagođeni su hrvatskom jezičnom sustavu: vrtal "ograđena bašča u kući� peča38 "dio obradiva tla u polju", bunja39 "presvođeno mjesto za zdanje� poplača "poljska kuća" (: palatia), mošuja "staja" (: dalmatski *mašone), puč "studenac" 30 Ovaj termin potječe od istog predrimskog (ilirskog) korijena kao i grič. Zamjena glč, 3 nalazi se na pri­ mjer u tal. pridjevu greggio i grezzo 'neobrađen, grub: Svi oblici izvode se iz predrim. *grediu s refleksom dj � ž (usp. modiolu � žmul u Poljicima). Literatura o ovom terminu: p. Skok, SlavistiČ1la revija III. 1950, str. 353; V. Vmja: Romanski elementi u govoru i toponomastika Korčule (disertacija), Zgb. 1951; J. Schiitz, o. c., 34. 1 i 9. " Polazna točka njegove reambulacije bila je u Jesenicama, zapravo u Sumpetru od posjeda bivšeg samo­ stana sv. Petra Gumajskog, i to s istočne strane kod Pasjega rta (Pisci rit), pa prema Sv. Stjepanu, cr­ bi iz XI. st., pa na Mutogras u Podstrani i na Suhi most u Dujmovači, zatim na prosik u Solinu, onda Gospin otok i zemlje Gospe od Otoka, potom za Bunje zapadno od Amfiteatra u Solinu, pa na Srinjine i Osić u Poljicima i konačno Labin. V. L. Katić, "Reambulacija dobara splitskog nadbiskupa 1397. godine': Starohrvatska prosvjeta. Zagreb 1965, s. III, sv. 4, 135-177. 32 Gripe u Splitu spominju se prvi put g. 1 144 (ad grippam que est iuxta agro in quo suntpetre quo sclavoni­ ce brus nuncupatur) od osnove *crepp-I*grepp-"litica': V. P. Skok, Slavistična revija, III, 1950, str. 354. 33 Mnogi etimolozi dovode škrapu u vezu s alban. karpl "stijena" (v. J. Shiitz, o. c., 42. i 97). ali se može izvoditi i od latinske deverbativne imenice crepa (: crepare "raspuknuti se"). Vrlo je vjerojatno da ima isto ishodište kao i apelativgripa. .. Romansko-dalmatski apelativ /au (: lat. labes) označuje "strmu stijenu': a vjerojatno je predrlmskog po­ stanja i u vezi s lausa i grč. Aa� "kamen': V. P. Skok - V. Novak, Supetarski kartular, 1952, str. 290. 35 U to vrijeme. sučelice. na sjevernim bračkim padinama potvrđen je u oporuci priora Petra. v. J. Stipi§ić, "Oporuka priora Petra': Zbornik Hist. instituta JAZU, II, 1952, 174. 36 P. Skok - V. Novak, Sup. kartular, 1952, str. 286. 31 Vidi I. Rubić, ·Poljica': Poljički zbornik, I. 1968, 10; o Mosoru su pisali: S. Putar. "Što znači ime Mosor': Nada I, Split 1883. br. 5, str. 58; R. Ferri, "Mosor u svjetlu historije': S. Dalmacija, od 28. ožujka 1953. i novi rad M. Pera, "Toponimija Mosora i Kozjaka': VAHD, 75, 1981, 241-281. 38 Peča je zapisana u Povaljskoj listini 1 185. (1250) na Braču, a po prilici u isto vrijeme (XII. vijek) i na Bi§evu "pecia terre" (Cod. dipl. II, 363). Po Skoku to je latinska izvedenica 'pettia "komad': V. P. Skok, "Od koga naučik . ." str. 73, podrobnije u ER. II, 627-628. 39 Iz g. 1258, Cod. dipL V, 103.

238

Imena i imenice

1 330

o O b.l .tf>

Dolac Doajl o

Ar

�-

/ je, n., Podempoja, n.), lak "zavoj" (Lukaje, o., Lukavac, o.), sutjeska "kraći klanac" (Sutiska, n.), ober "survine� duliba "duboka jama" (Diiliba, v.), dubina "dugačko usko udubljenje" (Dubine, n.), rudina "zelena zaiavan na kršu" (Rudine, n., Drage rudine o.), plitača "tanka, škrta zemlja, prljužina� (Plitača, o.), strmica, strmac "strma strana brda" (Strmica, n., Stimac, o.) stap "hrid" (Stupi, o., Stupan, n., Stupavica, n.), stupine "neobrađeni dijelovi seoskog kotara" (Stupine, o.), peć, pećina "stijena udubina u kamenu s većim otvorom" (Peć, n., Pećine, o.), oblik "oblo brdo" (Oblik, 0.),51 obličje "obli predio" (Obličje, z.), ostrov "odjeliti vrh ili uzvisina" (0strvica, n.),japužina "jama među škrapama" (Japužine, o.). U ovoj skupini dolaze još nazivi predromanskog i romanskog postanja duman "duboka dolina" 52 (Poduman, v.), gripa "litica" (od predrimskog korijena crep-I *grep-). Splitske Gripe spominju se g. 1 144 (ad grippam),s3 škrapa "užijebine u vapnencu" od istog korijena kao i gripa, grum "litica, kamen" (od lat. grumus 'li­ tica, 'humak�), a u dijelu Poljica to je sinonim za pećinu (grum ili pećina), spila "pećina s manjim otvorom' (od grč. On'1AuLOv),54 a u Kartularu dolazi s hrvat­ skim prefiksom pod u deminutivnom obliku množine: Podspilize.

1.2. Toponim od geografskih termina metaforičkog postanja. Pri stvaranju to­ ponomastičkih metafora, za razliku od toponima stvorenih izravnim geografskim terminima, prisutna su dva bitna čimbenika: l ) angažiranost imenovatelja da izbor apelativa bude motiviranošću i asocijacijskom predodžbom toliko jak da se pri­ hvate kao termini; 2) volja okoline da termin usvoji i primjenjuje na slične kon­ figuracije terena. Motiviranost u tih termina, na izgled, brzo nestaje pa ih je kat­ kad teško odijeliti od pravih termina, pogotovu što termini metaforičkog postanja zbog predodžbenog šadržaja imaju širok areal rasprostranjenosti, a mnogi takvi termini zajednički su većini slavenskih jezika, što svjedoči i o njihovoj starosti.

1.2. 1. Vrhovi: glava, glavica "zasebna uzvisina i vrh na brdskom vijencu" (Gla­ va, n., Glavica, o.), sedlo "usjedlina na brdskoj kosi" (Sedlo, o.), grbina "spajali­ šte brdskih strana" (Grbina, o.), bok "strmen brda" (B "skinem"), skaleža ("grebenasto dno" od lat. *excalidare, a u vezi s calare i apelativom kala). ll.

Nanosi lažinalalegalvaligalvaga ("morska trava koju valovi nanesu na žal� od lat. alga). Apelativi dalmatskoromanske provenijencije ili posredništva odnose se prete-

(plaj, mrkijenta, garma), na otočiće i grebene (inzula, skupio, ploča, seka) na značajke mora (peliga, kulaf, plima, rekesa itd.). žno na konfiguraciju obale

Apelativi mletačko-talijanske provenijencije ili posredništva odnose se prete­ žno na prolaze (proversa, pasadur,

traget, buka), artefakte (d'iga, mandrać, mol, piš­ kera), na značajke mora (golaf, ocean, bonaca, mareta, onda, sekada, kala itd.). Apelativi grčke (novogrčke) provenijencije, koji su došli u hrvatski (i u srpski)

jezik izravno ili preko turskog, i turske posuđenice, brojčano su neznatni. 3.

Udio zajedničkih slavenskih zemljopisnih imenica u hrvatskoj talasOnimskoj nomenklaturi

Od ukupno ovdje nabrojenog hrvatskog talasonimskog leksika

70% je slaven­

skog porijekla. To je kudikamo manji postotak nego u bilo kojem drugom odjel­ ku zemljopisne terminologije. Hrvatski jezik sadržava uglavnom poznate termine iz slavenske oronimne i hidronimne terminologije, koja nije vezana samo uz more i primorje, već su to prilagođene zemljopisne oznake za specifična obilježja mora, morske obale, podmorja i drugih objekata izravno ili posredno motiviranih mo­ rem, i njegovim iskorištavanjem. Ma koliko da najopćenitiji termini nose ista ili slična obilježja, prisutna su i znatna odstupanja u drugim slavenskim jezicima. Ta­ ko npr. pučina .ll ruskom označuje i "morsku dubinu� stari apelativ vuna

( *Vblna)

"val" značio je u starosrpskom "oluju" i "uzburkanost� apelativ mei" "sitni pijesak" znači i u češkom i "pličinu� a takva značenja mogu se regionalno naći i u hrvat­ skom

(milura "pličina� npr. na Krku), rt, koji se u nas javlja u nekoliko varijanata

za izduženo kopno u moru, u bugarskom označuje "brijeg� imenica kraj u nekoli­

ko slavenskih jezika znači "obalu� a obala je u hrvatskom za "pojas koji dijeli kopno od mora� i za "primorje" neolOgizam, sveopće proširen, ali se ne rabi u narodnim

271

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

govorima, zaton uza značenje "zaljev" u slovenskom znači i "zalazak sunca': a u rus­ kom "plitki zaljev na riječnom koritu': apelativ brijeg u značenju "obala" ne nalazi­ mo u hrvatskoj talasonimnoj, a rijedak je i u hidronimnoj nomenklaturi itd.

Upravo semantička istraživanja talasonimnog leksika i usporedbe s odgovara­ jućim leksemima i sememima u drugim slavenskim jezicima jedan je od prešni­ jih zadataka slavenske zemljopisne terminologije. Uloga hrvatskog leksika u tom istraživanju vrlo je važna s obzirom na raznovrsnost morfoloških oblika primorja i podmorja, velike iznijansiranosti dijalektnog pejzaža, jakih aloglotskih utjecaja na istočnOjadranskom slavenskom jezičnom rubu i s obzirom na vrlo rane zapise, s obiljem kasnijih potvrda, kojima pratimo povijest oblika i povijest značenja poje­ dinih leksema u dotičnom leksičkom polju, čime se mogu objasniti mijene i smje­ ne na obličnoj i semantičkoj razini. Krš kao prirodni fenomen i izuzetna razvedenost morske obale (koja je pozna­ ta u međunarodnoj terminologiji kao "dalmatinski obalni tip") dvije su osnovne značajke hrvatske zemljopisne terminologije, koje se prožimlju u hrvatskoj obal­ noj, odnosno talasonimnoj nomenklaturi.

Velik dio

oronimnog i hidronimnog

nazivlja prilagođen je davno i prikladno obalnim i talasonimnim obilježjima:

brod, gat, gaz, prevlaka, odliv "oseka': plih "plima': luka, rt, vratlo, vrulja, vir itd. Takvu primjenu našla je i geografska leksička metaforika, osobito za rtove, usjeke, grebene, dakle za oronimni pejzaž, u kojem je inače metafora kudikamo zastuplje­ nija nego u hidronimiji. Rasprostranjenost i opća usvojenost termina obrnuto je proporcionalna s ko­ ličinom njegovih semantičkih obilježja. Zbog toga najprostraniji termini nemaju maksimalno konkretan terminološki sadržaj i u različitim krajinama njihove se značenjske predodžbe ne pokrivaju sa sukladnim zemljopisnim značajkama (mei,

mil, zaljev, vrata, draga, vrh, školj itd.). Naprotiv, termini s

malim radijusom po­

znatosti nose bogatija i preciznija semantička obilježja, tj. maksimalno konkretna, koja se često poistovjećuju sa značajkama zemljopisnog objekta, što je razlog nji­ hovu napuštanju terminološkog sustava i prijelazu u toponomastički sustav te po­ staju zemljopisna imena: Mladine, Makarac,

Tajnik, Žaplje, Prespa, Bol, Prižba, Le­

gnac, Zaklopatica, Zaglav, Verige, Brnja itd. U usporedbi s razvijenom slavenskom terminologijom za blata, šume, krčevi­ ne, izvorišta i sl. hrvatski talasonimni leksik nema ni izdaleka takvo obilje ozna­

ka. Upravo taj leksik97 prokazuje posredno da se Hrvati nisu, u tom smislu, sasvim srodili s morem. Na svojim istraživanjima opazio sam u jezičnim podacima nesuživljenost s ja­ dranskim akvatorijem, osobito npr. u Poljičkom primorju, gdje je kontinuirana hr-

'Tl

Usp. R. Kalmeta, "O nazivlju za oblike razvedenosti naše morske obaIe� Jezik 28, 5, Zagreb 1981, 1561 58. On tamo navodi samo nekoliko naziva koje je obradio l. Rubić, u članku "Mali oblici na obalnom reljefu istočnog Jadrana� Geografski vestnik XII-XIII, Ljubljana 1936/37, 2-53, od kojih mnogi ne pri­ padaju obalnom nazivlju (usp. griža, brig, hrib, hrip, kamenjak, lokvanj, podlokvina, mčica, rapaj, rapa, stijena, studenčić, škrip itd,),

272

Imena i imenice

Trogir s okolicom, F. Camocio, Isolar, Venecija, 1 572.

vatska etnička prisutnost gotovo najranije zasvjedočena. Stara, unutrašnja, hrvatska Istra npr. jedva bi se po akvatorijalnim i drugim značajkama mogla uključiti u me­ diteransko okružje. Mnoga starohrvatska naselja na obali i na otocima bila su smje­ štena podalje od mora, vezana više za kopneno zaleđe nego za more, kuda su osim toga nekoliko stoljeća nakon hrvatske doseobe plovile gusarske, njima neprijatelj­ ske lađe. Takva su se naselja prilično kasno spustila na more i počela živjeti od mora. Od četiriju skupina navedenog nazivlja u orografskoj skupini pretežu hrvatski nazivi, u hidrografskoj je također hrvatski leksik, ako se ne odnosi specijalno na obilježja mora, gdje su pretežno posuđenice, kao i II skupini uže talasonimije. U metaforici je uglavnom hrvatsko nazivlje. Podmorska arheologija otkriva u jadranskom akvatoriju mnogobrojne ostatke antičkih brodoloma, koji svjedoče o drevnoj trgovini vinom, maslinama, eteričnim uljima itd. O naseljenosti hrvatskog primorja, bogatoj materijalnj kulturi na ovim obalama govore stari gradovi, vile rustike, mnogobrojna pristaništa, lukobrani (od kojih su mnogi pod morem). Ti ostaci i bogata nalazišta pod morem omogućuju trasirati i rekonstruirati vrlo isprepletenu mrežu davnih pomorskih putova kroz labirint mnogobrojnih otoka.98 .. Usp. D. Vrsalović, Arheološka istraživanja u podmorju istočnog Jadrana. Prilog poznavanju trgovačkih plovnih putova i privrednih prilika na Jadranu u antici, doktorska disertacija, Zagreb 1979 (rkp).

273

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

Nije naodmet spomenuti kako arapski geograf El Idrizi godine 1 154. na čuve­ nom zemljovidu Tabula Rogeriana (Zemljopis Sredozemlja) ucrtava Hrvatsku (Bi­ lad Garuasia, arapski: "zemlja Hrvatska") i u njoj 25 hrvatskih pomorskih grado­ va, međujnitn: Poreč, Pula, Senj, Nin, Zadar, Šibenik, Trogir, Split i Dubrovnik, za koji navodi da je posljednji grad u Hrvatskoj. El Idrizi komentira da neki gradovi imaju ratno i drugo brodovlje, uređena pri­ staništa, popločene ulice, da trguju morem i kopnom, da u nekima od njih žive Dalmatinci (RomanI), a u drugima Slaveni (Hrvati) itd Sve se to navodi sredinom XII. stoljeća, kad se u tom atlasu mnoge europske države još ne spominju.99 Pa ipak, srednjovjekovna arheologija nije u mogućnosti, kao ni apelativne zem­ ljopisne oznake u vezi s morem koje smo istraživali, potvrditi tijesnu srođenost Hrvata s morem i s pomorskom privredom, premda su oni na istočnom Jadranu kontinuirano od doseobe, na što upućuju mnogobrojIii zapisani toponimi hrvat­ skoga postanja i hrvatske prilagodbe, čak i na najudaljenijim otocima i u najrani­ jim spomenicima. Ali i ti toponimi motivirani su obilježjima koja nisu strogo ve­ zana uz more; nisu, dakle ovdašnje hrvatske leksičke tvorevine. Zemljopisne ozna­ ke za hrvatski akvatorij na istočnom Jadranu svojom količinom i svojom motivi­ ranošću dokazuju o nedovoljnom udjelu u iskorištavanju mora i podmorja od tzv. Krešimirove povelje MARE NOSTRUM DALMATICUM (1069) do danas, kad na toj predivnoj i nenaseljenoj obali neprikladnim i graditeljskoj baštini neprimjere­ nim građenjem devastiramo okoliš u ekološkom, gospodarskom i kulturno-histo­ rijskom smislu.

Osor, G. Rosacio, Isolar, Venecija, 1 598.

.. M. Marković, "Hrvatska na Idrizijevoj karti iz 1 154. godine': u: Hrvatska i Europa 1. Rano doba hrvatske ku/ture, HAZU/AGM, Zagreb 1997, 591-592 + zemljovid

274

s. o. s.

za

imensku baštinu

Umjesto pogovora Ova je knjiga željela upozoriti na spomeničko značenje zemljopisnih imena uopće, i u nas posebno, kao jezičnih, društveno-gospodarskih i kulturnih doku­ menata. Pisana je kao podsjetnik vrijednosti i kao poticaj skupljanja imena kao re­ prezentanata duhovnih i materijalnih kulturno-jezičnih tečevina, jer sve više i sve brže, uz naš nemar i nebrigu, svraćaju u zaborav. Nestaju imena s ljudima koji još mogu dati pouzdan jezični i stvarni podatak s dotičnoga zemljopisnog okružja, jer se i to okružje sve više mijenja, pa ime kao nepromjenljiva kategorija, po naravi mijene, prestaje biti spomenikom pamćenja. Netko je slikovito ustvrdio: "U zemlji bez sjećanja iskoraknuo sam lijevo, za­ koraknuo desno - i odmah se izgubio!': Jer narod koji izgubi sjećanje, gubi i svoj identitet. U hrvatskim su se prostorima na milenijskim vremenskim okomicama smje­ njivali narodi i jezici propadala carstva i kraljevstva. Ostajala su imena. Ona su na­ lazila pobudu svojega nastanka u prisnom doticaju čovjeka i prostora, jer su prati­ la čovjekovu djelatnost, prenosila se pamćenjem, i kao nužnost snalaženja u pro­ storu i kao potvrda ljudskoga rada i ljudskih odnošaja. U krajevima gdje je slijed življenja bio mirniji, imena su imala prirodniji razvitak, a u krajevima gdje su mi­ gracijska preslojavanja: iseljavanja i doseljavanja bila učesta1ija, imenska su proži­ manja, i projekcije tih pojava u njima, kudikamo zamršeniji. U regijama gdje su gospodarske prilike bile povoljnije, oblici življenja bili su bujniji, a imenovanja gu­ šća, oblično savršenija i stratigrafski zanimljivija. Smatramo te krajine vrlo aktiv­ nim onomastičkim zonama koje su, zbog pogodnoga geografsko-historijskog raz­ mještaja i gospodarskog razvitka, u našem vremenu onomastički i najugroženije. Tamo zemljopisna imena najbrže propadaju i valja im dati prednost pri terenskim onomastičkim istraživanjima. Imena su za razumijevanje povijesti življenja vrlo važni podaci. Nastajala su u dugoj suživljenosti čovjeka sa zemljopisnim krajolikom, bila demokratski prihva­ ćena, jer su bila razložna u pobudi, u izboru karakterističnih razlikovnih obilježja 275

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

i U ocjeni sadržaja u imenovanih objekata. Imena su ostajala nepromjenljiva zbog jednoznačna, ustaljena i nasljedna značenja i lika, zbog sveopće prepoznatljivosti pri uporabi. Propustimo li priliku u ovom našem vremenu užurbanog društvenog i gospodarskog življenja da ih popišemo od izvornih govornika i da ih sačuvamo za obradu, ona će izblijedjeti iz našega sjećanja i za sav naraštaj poslije nas. Bit će kao i da nisu postojala, jer što nije zapisano, toga nije ni bilo. Mnogi podaci o prostoru, naseljima, ljudskim odnošajima i jeziku "uskladište­

ni" su i imenskim sadržajima i imenskim likovima kao sveukupna spoznaja do­

življajnog svijeta. Više i kompleksnije se može doznati o prošlim svakodnevnim

manifestacijama življenja iz zemljopisnih imena nego iz hrpe starih listina, statu­ ta, dvorskih isprava i povijesnih sastavaka, kOji su bili pisani subjektivno i sadrža­ vali volju i stav vladajućeg društvenog sloja. Imenima je puk pisao svoju vlastitu povijest. Imena doista prate i odslikavaju razvitak društva. Ona iznose objektivnu povijest ljudi kOji su dotična imena nadjeli i koji su se imenima služili i služe. U imenskim sadržajima i likovima oslikani su tiho i mukotrpno življenje na zemlji i od zemlje, sud i spoznaja svijeta i pojava kroz vlastiti svjetonazor vremena i pri­ lika, sav materijalni i duhovni svijet koji je puk vjekovima mijenjao i usavršavao. Imena su pouzdana poklada pučkog poimanja stvarnosti. U tome je njihova spo­ menička vrijednost. Zemljopisna imena pripadaju hrvatskim najugroženijim spomenicima. Ubr­ zan društveno-gospodarski razvitak, sve veće i sve brže širenje gradskih nase­ lja gutaju prigradska prostranstva, brišu stare toponime, a izrastaju nove urba­ ne četvrti i industrijski poligoni, turistički kompleksi. Utapanjem sitnih seoskih zemljišnih čestica u golema društvena gospodarstva, komasacijama i udruživa­ njem, tisuće davnih imena naOČigled nestaju iz uporabe. Napuštanjem pasišta po planinskim područjima, raselila su se mnoga naselja, a imena na pustoši ne­ maju mogućnosti ni razloga za opstanak. Česta su samovoljna i nekontrolirana preimenovanja mnogobrojnih naselja, a u turističkim područjima velik broj sta­ rodavnih hrvatskih imena otočića, uvala, i predjela uopće, zamijenjen je pomo­ dnim, kvazikomercijalnim imenskim nagrdama. Trebalo bi nastojati da civiliza­ cijski i društveno-gospodarski preobražaj ne potire te stoljetne spomenike hr­ vatskoga jezika i hrvatske opstojnosti na ovom tlu, već da se napredak temelji na kulturnim stečevinama. U hrvatskom primorskom pejzažu, u tom muzeju izuzetno zanimljive razve­ denosti morfoloških oblika, koje je tisućljećima čovjek spoznavao i u njima se sna­ lazio upravo s pomoću zemljopisnih imena, u tom muzeju teške i puku nesklone povijesti, truda i borbi za vlastitu opstojnost i za obranu vlastitoga identiteta - bi­ va sve više bezimenih izložaka. Imena su adrese prostora i ljudi u njemu. Ona se katkad i definiraju kao adre­ se ljudi i zemljopisnih objekata. Bez adrese lako se zabludi, pa i u povijest stvarnu i jezičnu. Toponimi su, kao spomenici u njoj, međaši i kažiputi. Oni omogućuju da se o vlastitoj prošlosti ne raspravlja afektivno i paušalno, već razborito i argumen-

276

s.o.s. za imensku baštinu

tirano. Mnoga imena vuku svoje počelo iz davnašnjega, gluhog razdoblja srednje­ ga vijeka, prije svih naših spomenika, i kad takvih spomenika nije bilo dovoljno. Ona su neprekidno pratila tegobni hod puka kroz prošlost i vrijedna su svjedoče­ nja - povijest iz prve i iz prave ruke. Zemljopisna imena nisu "selilački" spomenici. Ona su kao nekropole, ili kao gradine i katedrale, nastala i ostala na samom mjestu. Poruke koje su imena sabila u svojim likovima i balzamirala u svojim sadržajima nose sintopijske i sinkronij­ ske biljege pouzdanog svjedočanstva jezičnog i izvanjezičnog. Toponimi odražavaju svijet prostornih i jezičnih realija. Predodžbe materijal­ nog i duhovnog obzorja u imenskom izrazu poklapaju se s granicama jezičnog raz­ vitka, kao što su i dosezi našeg pojmovnog svijeta zadani razvojnim obzorom vla­ stitog jezika. U tome je njihova jezična vrijednost Puk koji je stvarao imena, sam i mimo administrativnih upletanja, vršio je svje­ stan izbor prostora koji valja imenovati i bitnih razlikovnih značajki koje valja po­ hraniti u imenima. Toponimi kao prostorne jedinice kulture po svojoj naravi iden­ tificiraju kulturni prostor i postaju osnovom za kulturnu nadgradnju. Na žalost, ove jezične prežitke, razasute na terenu, nije moguće zaklopiti poput nepročitane knjige ili poput arheoloških nalaza zatrpati na nalazištu za bolja i bogatija vreme­ na. Bez ovih spoznajnih vrela našu jezičnu prošlost nije moguće do kraja spozna­ ti. Ni jezičnu sadašnjost. Hoće li nas zbog toga prekoriti naši davni preci, koji su nam ostavili u obi­ lju imena nebrojene poruke, jeZične i izvanjezične, što smo propustili odgonetati, iščitavati njihove usmene poruke petrificirane u oblicima i sadržajima imena? Te su poruke u imenima oni ostavili nama da ih prenesemo naraštajima. Ovi spomenici pučke predaje naglo blijede i nestaju u našim najdjelatnijim to­ ponomastičkim područjima, jer tamo su najjače populacijske i privredne promje­ ne. Ako ih ne skupimo sada, nećemo ih više imati od koga čuti u pouzdanu liku i s pouzdanim arealijama. Trebalo bi pronaći mogućnost (sredstva i stručnjake) i pristupiti terenskom po­ slu, kako su to učinile druge slavenske zemlje. Valjalo bi toponime zaštititi zakon­ skim obvezama (Zakon o zaštiti spomenika kulture, Zakon o prostornom plani­ ranju i sl.) da kao prostorni i vremenski podatci postanu društvena briga konstant­ nih znanstvenih istraživanja. Ne spasimo li od zaborava ove spomenike vlastite prošlosti, pokoljenja će nam zacijelo s prijekorom i s pravom predbacivati: kakav velebni arhiv vlastitih povijesnih i jezičnih korijena nismo preselili u njihovo pamćenje. Upravo mi ko­ ji smo imali uvjeta i mogućnosti da ih terenski skupimo kao nijedna generacija do nas. Mi bismo se, kao rijetko koji slavenski narod, mogli i morali njima di­ čiti, jer su nam rasuti diljem zemlje. U njoj su slavenski toponimi najstariji i naj­ obilnije potvrđeni.

277

Kazalo imena, zemljopisnih termina i toponimnih osnova

Abatica 91 Abruzzi I I I Absaros 37 Absoros 37 Acquavita 150 Acrumina 1 14 Adignano 67 *ad musc(u)lu 85 Adrianopolis 179 Adrianov grad 179 Adrianov Polj 179 Adrion Oros 39 Aenona 17, 40, 44, 68 aggeries 1 15 Agram 183 Alaginci 188 Alagići 188 Alagovac 188 Alajbegovac 179 Alajbegov odžak 179 Al-Kantar 27 Albona 17, 40, 67-8 alega 271 Aleksandija 179 Aleksandrovac 179 Almanija 179 Almanska 179 Almissa 39 Almissia 17 *almiss(u) 85 Alteste 1 10 Anglijanac 180

Anglijanec 180 Antolovac 180 Ančica 227 Andautonia 49 Anderua 39 Andraševac 180 Andraševec 180 Ankovica 1 17 Antivar 183 Antivari 29, 188 Antolovec 180 Antonci 170 Antunovac 183 Antunovci 183 Apatovac 180 Apatovec 180 Apsara 37 Apsaros 44 Aquae Balissae 49 A'f'UPTi&C; 44 aranj 268 Apcixo�a 18 Aranicki 179-80 Arba 37-8, 49, 76, 192 Arban 181 Arbanasac 181 Arbanasi 181 Arbanasin 181 Arcatio 61 Ap�'l 76 arena 265 Argiruntum 40 279

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

Arsia 17, 38, 49, 67 art 256 artlk 149 artak 265 artić 265 Artić 256 artina 265 Arva 37, 76 Arženjak 1 10, 1 19 Asanović 179 Aspalathos 41, 43-4 Aspalathon 50 Astrauniza 18 Atenijez 181 Ateniježanin 181 Atenjanin 181 Atinjanin 181 *Attinianum 66 Augusta 1 10, 192 Augustinovac 180 Augustinovec 180 Austrijac 181 Austrijak 181 Austrijanac 181 Austrijanin 181 Babare 185 Babinac 180 Babinec 180 Babino kolina 243 Babino Polje 228 Babjak 179 Babyno Pole 1 10 Bačun 179, 183 Bačuni 183 bačva 86, 268 Bačva 1 19, 168 bad 244, 265 Bad 254 badanj 236, 266, 268 Badanj 27-8, 1 15, 1 19, 236, 254-5 Badine 244, 269 Bag 38-9, 57, 86, 181, 188 Bagi 39 bagI>no 256 Bagnolo 95 baguški 181 280

Bajčići 94 Bakar 9, 50, 53 Balaton 18 Bale 19 Balići 179 Balissae 39 Balovce 179, 181 Balovci 179, 181 Balovec 179 balun 1 19 *balma 242 Baljenik 201 Banovci 32 Banovići 222 Banovo 3 1 Banšćina 179, 184 Banštica 179 Banština 179 banj 256 Banj 256 Banja Luka 31 Banjani 30 Banjdol 31 Banjica 256 Banjol 95 Bar 183 Bara 29 *Barbaće 102 Barban 56, 66, 69, 71, 167 Barbaran 56 Barbat 96, 124 Barbat 102 *Barbatovo 102 barbatus 102 Bari 29 Barjak-brdo 179 barkanj 267 Bartolovac 180 Bartolovec 180 Barušići 94 Bast 53, 59 Baška 85-7 Baščanska draga 79, 86-7 bašćina 240 Baška 145 baški 181 Batinus fluvius 180

Kazalo

Bavo 38, 192 Bazgova 22 Bazje 22 Beč 189 Bednja 56, 188 Bednjica 188 beg- 39 Begi 39 BtxAU 76 Bela 180, 209, 214 Belas 182 Belata 96 Belčići 180 Belec 180, 183-4, 209 Belgrad 27, 29, 179 Beli art 193 Beli Drim 25 Beli grad 7l Beli kamik 86 Belica 18 Belić 183 Beli Manastir 182, 216 Beliščak 180, 184 Belloblatje 216 Belo ilo 98 Belo Selo 180 Beloslavec 180 Belostenec 180, 209 Belotić 180 Belotinac 183 Belotince 181, 183 Belov 180 Belovac 180 Belovača 180 Belovar 180 Belšćak 179, 183 Belštak 183 Belušić 180 Belutak 180 Beljac 180 Beljak 29 Beljaković 180 Beljanica 179 Beljević 180 Bene 124 Benedija 143 Beoce 183

Beoci 183 Beočići 180 Beograd 179, 182-3, 209, 212, 216 Beogrado 207 Beojević 179 Beovce 179 Beovci 179 Berane 185 berek 256 Berguto 86 Berilovce 184 Berilovci 184 �t:poUnlU 254 Berzana 90 Beška 87 Bezjaki 170 Bežanović 180 Belice 44 Belota 96 Bel'b bOgI> 25 Biaca 193 biba 267 bibavica 267 Bibinje 59 Big 87 Bigeste 39, 110 Bigi 86 Bijela 180, 209, 214 Bijela Stijena 218 Bijelac 180, 183, 209, 215 Bijelačić 180 Bijela Hrvatska 25 Bijelić 183 Bijeli Hrvati 25 Bijeli Srbi 25 Bijelo Brdo 218 Bijelo more 25 Bijelo Selo 180 Bijelostijenac 209 Bihor 179 Bikotince 184 Bikovac 180 Bikovec 180 Bila 214 Bilaj 209 bilajka 244 Bilas 180, 182 281

Toponiroija hrvatskogajadranskog prostora

Bile laze 245 Bilevec 180 Bilice 216 Bilić 183 Bilinčić 180 Bilišane 30, 181, 183 bilo 241 Bilobrci 216 Bilošević 180 Bilušane 104 Biljane 30 Biljani 185 Biljevac 180 Biljevec 180 Biočić 180 Biograte 176. 186 Biograd 44, 179, 182-3, 209, 212, 216 biogradski 177 Biograđanin 176, 186 Bior 179 Bisk 243, 248 biskupija 73 Biskupovci 32 bist 38 Biston 38 Bistrica 27. 222. 229, 254 Bistua (Nova) 39 Bistua Vetus 38 Biševo 38, 52, 1 1 1, 192 Biškupac 180 Biškupec 180 bifurkacija 255 Bivor 179 Bjelac l IO, 1 16, 1 19 Bjelaj 209 Bjela mrkjenta 1 16 Bjelas 180 Bjela seka 1 19 Bjeloslavac 180 Bjelostijenac 180 Bjelava 269 bjelavina 265 Bjelinčić 180 Bjelišani 181, 183, 185 Bjelošević 180 Bjelotić 180 Bjelotinci 181 282

Bjelov 180 Bjdovac 180 Bjdovača 180 Bjelovar 180, 182, 216 Bjelušić 180 Bjelutak 180 Bjdjaković 180 Bjeljević 180 Bježanović 180 Blaca 199 Blace 1 19 Blaćane 104 Blaćka 181 Blatce 235 blatina 235 Blatina 256 Blatna 92 Blatna Vas 169, 225 blatno polje 228 blato 18, 225, 235, 253, 270 Blato 27, 222, 254 Blatta 235 Blatza luca 134 Blinje 27 Bliznica 254 blzecki 72 Blzećani 72 Blytza luka 134 Bneci 32 Boa 192 Bobara 1 1 7 Bobišće 27, 180 Bobovac 22 Bobovišća 143, 180, 183, 188, 195, 199, 200, 215 Bobovišća na moru 199, 201 Bobovišće 22, 179, 184 Bobovišta 180, 183 Bobovište 180 bočata 267 Bočevci 184 bočić 266 bočina 266 Bočje 28 bogaz 257 Bogaz 258 bok 242. 266. 268

Kazalo

Bravari 170 Brca 201 brce 234 Brckovljani 30 Brda 29 Brdari 171 Brdine 241 brdo 233 Brdo 27, 33, 72-3,

Bok 98 Bok 27, 179 Bok od KasIon 78 boka 266 Boka 1 19, 149 Boka kotorska 8, 269 Boke false 194 Bo�ta 193 Bol 51, 222, 272 Boleslav 179 Bolin brod 73 Bolterštan 43 Bolunac 168 Boljeslav 179 bonaca 266, 271 bor 21 Borčane 22 Borčani 185 Borongaj 23, 31, 288 Borovići 102 Borovac 1 16 Bosna 56 Bosnići 31 Bosut 50-1, 54, 56 bošak 149 Bošana 51, 79, 104 Bošane 79, 102 Boškari 171 Bošnjane 185 bota 267 Božana 51 Braco 227 Brač 16, 38, 50, 52, 69, 1 12, Bračanka 186 Bračka 186 Bračkinja 186 Bradarce 184 brago 270 brak 265, 270 brakična voda 267 Bratac 1 10, 1 17, 1 19, 188 Bratinski turan 201 Bratinj otok 1 10 Bratnji otok 1 17 Bratolomlje 195 Brattia 38. 1 12, 192 Bratulići 170

Brebera 38, 46 Breg 168 Bregi 29, 168, 189, Brejanovce 185 Brejanovci 185 Brela 269 Brentista 1 1 1 Brenum 38 BptvroC; 1 1 2 Breona 69 Bresni 93 Brestje 23 Brestovac 22-3 Brestovec 23 Breskvari 170 Breštane 185 Breštani 22 Brezi 189 Brezovac 22 Brezovica 169 Brežani 185 bregI> 234

192

167, 226, 236

222

Brgat 59 Brgud 86, 94. 167 Brgudec 86 Bribir 38, 50, 56 Bribirac 187 Bribirani 32 Bribiranin 187 brig 241, 244 Brig 241 brijeg 224, 241, 244 Brijest 213-4 Brijun 52, 69 Brijuni 167. 193 brina 264 Brinja 269, 272 Brioni 193

283

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

Brist 213 brituf 73 Brind.ia 1 1 1 Brišćane 58 Brižine 193 *bl"I>n('bje) 267 Bl"I>njaci 177 brk 265 Brka 269 Brkata 59 Brnistrovica 22 Brnja 272 brnjak 267 Brnjestrevac 1 16 brnjica 267 brnjik 268 broce 232 brod 73, 257, 263, 266 Brod 27, 32, 1 19, 226, 254 Brod na Kupi 122 Brodarac 183 Brodarce 183 Brodarci 184 brodarica 266-7 Brodarica 269 Brodnjane 59 BrodOc 93 Brozići 94 Brsci 94 Brtonigla 167 Brugge 27 Brul 168 Brundisium I I I brus 239, 243 Brus 62, 243 Brusići 94 brusje 1 19 Brusje 201, 234 Brusnik 24 Brušane 59 Brušani 185 Bruškaj 79, 97 Bruškit 97 Bruttium I I I Bl"I>zonja 90 brzica 244 Bua 192 284

Bubniani 104 bucal 69 bucavica 267 Bučje 22 Bučuli 94 Budhua 39 Bud.ičin 167, 169 Budimljići 31 Buje 72 bUk 22, 244 Buk 244 buka 266 bukur 53 Buka 88 Buka senjska 269 bukanj 266 Bukanj 269 Bukavica 269 Bukovec 23, 3 1 Bukovica 21 Bukovik 22 bukva 22 Buki 72 bunja 238 Bunja 248 bunjača 244 Biinje 202 Burnum 38 Busi 38 But 92 Buthua 39 Buzet 16, 40, 47, 54, 56, 69-71, 167 *b'bČ'bka 86 *B'bg'b 86 *B'bg'b-bSka 87 *b'blk-Ibblk- 256 *B'bz'b 86 Cabrona 40 Caisole 91 cal 95 Calafate 113 Calamet 62 Calamota 1 12 Calaphod.ium 1 13 Cambrige 27 Campo 238

Kaza/o

campora 95 Can(e) 193 canabae 41 Canale della Morlacca 75 Canayti 90 Caneti 90 Capista I I I Capra 193 caput Loni 102 Carevina 32 Carin(i)um 38, 44 carpa 240 Cartina 233 (aska 52, 57, 76-8, 192 castel Muschio 85 castro Muschlo 85 Cavtat 52, 59, 77, 212, 225 Celopecum 234 Cerane 22 Cerik 22 Cerje 21 Cerov 93 Cerovci 168, 172 Cerove 93 Cerovi 93 Cerovlja 32, 72 Cerovje 22, 72 Cerovljani 32 Certissa 49 cetina 225 Cetina 18, 40, 46, 52, 56, 22 1 Cetinići 31 Chameniane 104 Chamenizza 239 Chlmiz 239 Chrapi dol 239 Chrastani 104 Cibalae 49 Cileo 234 Cillaua niua 235 cimiter 73 Cisana 56 Cissa 37, 76, 192 Citorij 58, 127, 256 Citta 212 Cittosech 235 Citua 39

Cividale 212 civitas Curictarum 76 civitas Vecla 76 Civitate 18 Obf'btatb 77 C'bS-ska 77 Cluiano 18 Cabravaz 1 16 Colentum 40 Conschi brigh l33 convallis 46 Corracium 49 Corcyra 7, 37, 41, 43, 49 Corin(i)um 38 Cremen 239 Cremene 234 Crikvenica 215 Crivac 216 Crikvenica 31, 215 Crkvina 88, 1 17 Crljeni klanac 241 crljenica 244 Crna mrkjenta 116 Crna seka 1 1 � Crna Vas 194 Crna Vlast 195 Crna voda 27 Crnac 1 10, 1 16, 1 19 Crni Drim 25 Crni grad 18 crnica 244 Crnika 91 Crni Vrh 169 Crnomerac 178, 180, 215 Croatia 48 Crug 239 Crvena Hrvatska 25 Crvena luka 153 "C\lamp 89 Cuch l34 Cuf 149 Curicta 76 Curicum 38, 76, 191 curtis 102 Cut 235 Czongnid 18 285

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

Čabdad 212 čad 245 Čadila 245 Čađavica 224 Čakovec 20, 24, 171, 187, 207, 224 Čapljina 23 Čapljince 181 Čapljinci 181 Ćavlena 90- 1 Čebdad 18, 212 Čedad 212 Čehi 189 Čelo 28 čelopek 243 Čelopek 28, 243 Čepići 170 Černomerec 178, 180, 184, 215 Česi 189 česma 256 Česminica 11 7 Česminovik 21 čevdad 212 Čifnata 92, 97, 267, 270 čihata 267 Čimatorij 201 Činiglavce 184 Činig1avci 184 Čiovo 38, 1 1 1, 192 Čipnata 270 Čiritež 24 Čista 103 Čitanova 193 Čividal 212 Čivljani 185 Čižići 93 Č'bbI'ben'b dol'bc'b 133 Čobanija 20 l Črešnjevica 22 Čret 222, 255 Črljena 137 Črmanj 24 Črni grad 71 Črnika 89 Črnomerec 17, 31 Črnotinac 105 Čuki 170 Č'brn'b bog'h 25 286

Ćićarija 169 Ćići 29 ćorfes 70 Ćućurac 124, 126 Dabarsko 59 Dabro 90 Daksa 1 1 1, 1 14 Dalafota 1 12-3 Dalen 44 dalga 267 dance 265 Dane 168 de Achsa 1 14 Debar 27 debelo more 266 Dečani 185 De Filipis 181 Delaffota 112 Delbriick 27 Delnice 183, 222 der 98 Desanka 25 Deselin dolac 236 Deselin dol'bC'b 133 Desnača 25 Desnica 25 Desno 141 Dešnjak 25 Detčani 184 Devič-grad 71 diga 267 Diklo 52, 59 Diluntum 40 Dimboka 197 Diiian 66 Dingač 225 Dinjiška 105, 253, 255 Dionice 183, 215 Divuje 268 Divulje 52, 59 Dlačnik 192 Dlga njiva 236 dno 265 Dno Mljeta 25 Dobbi 194 Dobra Sela 200

Kazalo

Dobrane 30 Dobrina 93 Dobrinj 31, 33, 92-3 Dobro 90 Dobropoljane 30 Dobropoljani 185 Dobrota 222 Doca 93 dočina 234 dol 232, 234 Dol 33, 226 dolac 234-5 Dolac 93, 227, 241 Dolčani 171 Dolčići 93 Dolčina 234 Dolenja Vas 165 Dollani 104 Dolinci 170 Dolinšćina 167, 169 Dolinji grad 92 Dolivaška 201 doloc 93 Dolova 92 Doljane 29, 33, 58, 224 Doljani 18, 32 Dolje 44 Donat 169 don Luka 225 Donja Poljica 194 Donji 139 Donji Barbat 102 Donji Rukavac 169 Dot(Šćina 23 Dovnji škoji 1 1 7 Dračane 30, 58 Dračevica 224 draga 232, 234, 244, 266, 268 Draga 27, 29, 92, 168, 226, 242 Drage rudine 242 DragiĆ'bn'b dol'b 133 Drago 96 Drago tribunus de Spalato 203 Dragoševica 31, 73 Dragota od'b splećan'b 203 Draguć 31, 72, 166-7, 169, 171 dragućki 72

Drasin Cuch 134

Drašan 1 17 Drava 56 Dravčini 93 Dražica 242 drezga 21 Drežnica 21 Drežnik 21 cSpu�6v 88, 233 Drimun 88 cSpu(6C;) 88 Dr(i)venik 139, 153 Drivenizza 134 drrnun 88 Drmun 88 Drmunćal 88 Drmunić 88 Drmunina 88 Druga meja 245 Drvenik 153, 194-5 dub 265 Dubašnica 94 Dubec 23 dubina 242 Dubine 242 dubljina 265 Dubna 265, 269 Dubno 265 Duboka 18 Dubova 18 dubrava 21 Dubrava 23, 33 Dubravčići 31 Dubravica 23 Dubravka 194 Dubrova 21, 222 dubrova 21, 240 Dubrovčane 184 Dubrovčani 185 Dubrovčanka 187 Dubrovići 170 Dubrovkinja 187 Dubrovnik 9, 20, 223-4, 274 Dugi dolac 236 dugi otok 222 Dugi otok 222 Dugi Rat 228, 247, 250 287

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

Dugopoljane 104 duliba 243 duman 243 Dumboka 251 Dumbrava 93, 197 Dumići 99 dunaj 247 Dunaj 141, 201 , 244 Dunaja 141 Dundići 102 Dupčane 30, 59 duplja 235 Duvno 56 Dva grada 73 Dvegrajci 72 Dvigrad 71-2, 225 Dvi Sestrice 151 Dvogrlja 242, 250 dvor 73, 245 Dvori 245 Dymbova 18 đerdap 256 điga 270 Egij 38 Elafitski otoci 1 1 1, 1 17 tAa 247

�n 234, 238, 241-2, 265 Greben 1 8, 242 Grebeni 27, 236 rpt�EVoV 1 8 greda 243 Greda 243 Gredina 243 "grediu 238 grego 26 Grepci 242 Grevčine 242 Grgovci 170

Grgur 169, 194 Grgurevac 105 Grimača 131 gripa 238, 242 gripe 233 Gripe 24, 62, 210

griža

38, 1 19, 233

Grižane 184, 1 96, 222 Grižani 196 Grki 170 Grkmork 79, 90 Grlica 23 290

grlo 232, 242, 266, 268 Grlo 227 grljak 242 grljevac 266

(dljevac

28, 62, 238, 240, . 258, 269

grm 70, 235 grma 235, 264-5 Grobje 201 grohot 1 19, 243 GrohotĐla 92 Gromača 92, 226 GrOOt 243 grota 233 Grožnjan 72 Grub 98 grom 242, 246-7

Grust 24 Gruž 59, 194 Gn.mača 133 Gula 253 guduća 38, 233 gulaf 270 gumance 265, 268 gumno 265, 268 Guran 7 1 "g9rma 270 guvno 246, 268 gostima 233

"g'bd-

253 253 "gJJev- 254 gvozd 21, 244 Gvozd 23, 244 Gvozdansko 24

"gJ>k-

Gvoždani 2 1

Gypana insula

1 13

hahat 91 "Habat 91 Halmec 91 Hančec 91 Hasanović 179 Hedčani 105 Helmi 18

xtAl1� 1 8

Hercegovac

hiža 73

171

Kazalo

H1>lm'bČani 32, 1 3 1 Hlam 88 Hlapa 93 Hlapići 32 Hlebine 253

"hl�b1>

253

Hlevljane 18, 30 Hlev-Ijane 44, 46 Hlevno 59 Hlijevno 1 79, 212, 215 Hljeb 1 16 Hljevljane 44, 46 Hmelje 221 Hmlačane 29 Hobdeni 9 1 , 93 Hoča 2 1 2

XOpjXJ:r1

18

Horvati 29 Hovdeni 91, 93 Hranči 93 Hrastik n Hrašćani 22 Hrašće 23 Hraštane 58 Hraštani 1 04, 215 Hrbuja 93 hrib 38, 272 hrptenica 268 hrt 265 hrtanj 265 hrust 233 Hrust 93 Hrvati 18, 33 Hrvatsko primorje 153 Hum i 8, 27, 59, 141, 1 68, 226 hurno 227, 239, 241 Humac 32, 141, 143 humac 235, 239, 241 Humašce 141 Humašćica 141 Humčina 141 Humi 18 (h}umina 141, 243 Humine 59 husta 2 1 Hvar 9, 47, 182 Hvojnica 22

Ičići 170 Idinj 195 ig�o 1 19, 233, 256, 265, 268-9 Ig�o 269 Ignacije 181 ilidža 256 Imota 46, 51, 59 Inicerum 49 Insula di mezzo 1 1 3 insula Kesse 76 insula Loni 86 insula paganorum 76 insula Paghi 76 inzula 268 inžula 265, 270 isputišće 245 Issa 7, 41, 37, 49-50 'laaa 192 Ivanač dolac 236 Ivanec 24, 3 1 Ivanovica 1 4 1 Ivanjdolac 3 1 Ivanje brdo 143 Izvan 145 ižula 265, 268 Jablanica 22 Jačmenišće 22 ;ad- 39 Jader 39, 43, 49, 58 Jadrešica 105 Jadro 214 Jaggodnani 104 Jagodane 58 JagodiŠĆe 23 Jagodno 22 Jakjan 193 Jak1jan 1 1 3, 193 Jaknjan 1 1 3

jalija

265, 269

J�ševec 23 jama 234 Jama 29 Jamica 141 Jamina 98 Jami na Sredi 195 Jamina Sredi 195 291

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

Jana 169 Japlemca 91 Japleničina 91 Japnenice 93, 98 japršnji 26 japužina 242 Japužine 242 jaz 254 jarina 233, 265 Jastrebac 23 Javornik 22 jaz 255 Jaz 92 jazik 265, 268 Jazik 258 jedro 235 Jeloc 93 Jelsa 22 Je1šane 58, 171 Je1ševec 22 jendek 256 Jesenice 22 Jezera 254, 258 Jezerane 59 jezerine 244 jezero 266, 268 Jezero 27, 32, 92, 254, 256 jezik 265 Jezik 1 19 ježa 235 Ježevac 23 Jis 192 j'bzokb 256 j'bzvon. 256 Junac 1 19 Jurance 30 Jurandvor 87 Jurcane 30 Jurčanija 167, 169 Jurčevići 105 Jure 194 Jurja ves 31 Jurjevac 194 Jurjevica 105, 141 JurjeviŠĆe 194 Jurjevo 141, 194 Jurjevsko brdo 141

292

Jurkovica 105

Justinića dvori 20 l Južni Mali Opuh 26 Južni Veli opuh 26 kaca 1 19 kadija 265, 270 kad'b 270

Kakan l96 kal 235 Kal 254 kala 267, 271 Kala 201 kalada 267 Kalamota 1 13, 1 94 Kalec 253 Kalifront 95 Kalinovik 22 Kališće 24

kal'b 253 kamen 234, 236, 243 kamenica 239 Kamenica 27, 239 kamenjak 272 Kamenjak 92, 95 Kamenjare 58 kamik 234 Kamik 92, 98 KampeIje 91 Kampina 95 Kampor 95 Kanajt 79, 89-91 kanal 266 kanat 98 KaniH 98 Kanikalj 97 Kanitaj 79, 97 Kanizsa 1 8 Kav90C; 98 Kantafig 52 Kanjiža 31 kapine 243 Kapine 243 Kapište I I I Kapitul 92 Kapitulsko 31 Kapovići 94

Kazalo

Karara 97 Karin 44, 50, 53

Karkarula 90 Karkarule 91 (Karlo)bag 86, 188 Karlovac 207, 2 14 Karlovec 207, 2 14 Karlovec Ludbreški 2 14 Karlovića tovari 1 17 Kasion 77 Kašćerga 167 Kašić 52 Kašjuni 215 kaštel 66 Kaštel 66 Kaštela 1 89, 215 Kaštelet 215 Kaštelir 66, 167 Kaštel-Stari 194 Kaštil 50, 149 Kaštila 189, 215 Kaštilo 50 xaTa UacpOOlov 1 13 Katarina 1 53, 169, 194 Katina 103 Kattaros 17 katun 246 Katunari 171 Katun Trviški 1 69 Kaval 149 Kdyne 105 K�ntQ� 39 Kessa 192 Kessa veterana 76 Kessensis communitas 76, 192 Kij 92 kitosjek 235 Kimp 89, 91 Kirci 170 Kissa 49, 76, 100 Kitožeg 27 *Kivitate 77 Kivna 92-3 Klaka 32 Klam 88

Klana 168 klanac 241

Klanice 92 Klara 169 Klenovšćak 169 Klenje 22 klif 265 Klimno 92 Klinje glave 133 Klis 50, 52 Klobučac 92 Klobuk 44 Klokovečik 22 Kmeti 32 Knapi 32 kneja 21 Knezići 170 Kneža 31, 33 Kndići 98 Knežija 31 Knešpolje 3 1 Knež-studenac 73 Knin 44, 50, 56, 59 kobiljak 234 Kobrara 1 16 Kočane 185 Kočur 72 Kojatića dvori 20l kolač 243, 246 Kolač 243 kolan 266 Kolan 51, 57, 79, 102 Kotane 102-3 Kolesari 33 Kolince 243 Koločep 1 13 *Kolopeč I I I kolovaja 257 kolovaje 240, 243 Kolovare Sl, 59 Koludarsko 31 Koludrovac Sl Koljane 30. 185, 196. 215 koljeno 232 Komarija 169 Komarišće 169 Komin 51, 59 Komorane 58 Komoriška 94 293

Toponimija hrvatsIooga jadranskog prostora

Komp 89 komun 73 konac 234 konal 266 Konavle 51, 59 Konavoske s�e 258 Konavli 189, 215 Konavlje 215 Koncilun 102 Končari 33, 224 Konecerta 92 konfin 73 Konbc 136 Konobe 51 Konobi 88, 94 Konopjikova 22 Konjevrate 29 Konjsko 23 Kopar 47, 51, 66 Kopilica 194 Kopist 1 1 1, 114 Kopište 1 1 1 kopno 264 koraljišće 265, 270 Korčula 47, 181, 192, 194 Koriće 244 Korintija 86 Koritine 244 korito 235, 240, 244 Kornatsko otočje 156-64 Koromačno 169 Koroška 51 kosa 241 Kosa 241 Kosmač 1 15, 1 17 Kosovjak 23 Kosovo 1 1 1 Kostel 5 1 kostima 233 Kostima 52 Kostel 51 Kostolac 78 kostur 265 Kostur 51 Košćun 51 Košljin 96 Košljina 77, 96 294

Košljun 5 1. 57, 66, 72, 77, 88, 96, 102 Koštel 72 Koštilo 107 kotao 227 kotar 240, 246 Kotlenica 241 Kotli 5 1 kotlina 241 Kotor 17, Sl Kovači 29, 33 Kozjak 23. 193 Kozjane 59, 171 Kožljak 72 kraj 244, 264 Kraji 86 krajina 234 Krakor 24 Kraljevci 32 Kras 87, 92-3 kras 233 Krasa 243 Krasavac 243 Krasica 169 krasina 88 Krašić 31 Kravare 184 Kravarsko 23 Krbava 18, 46 Krbavčići 29, 166, 170 Krbune 21, 32, 72 Krcalo 98 krč 245 Krč 91, 245 Krči 21, 33, 249 Krčini 93 kremen 234, 243 kremenac 1 19 Kremenica 243 Kremenići 94 Kremenje 24 Kriga 72 krilo 243 Krilo 243 Kringa 71-2, 270 Kriva 168 križ 54 Križanci 72 Križevci 224

KlIzalo

Križišće 215 Krk 1 1, 18, 47, 85, 88, 191 Krka 56 � 49, 53, 59, 1 10, 192 . Krklanat 97 krnica 257 Krpotin 240 Kršan 72 Kršnjale 88 krtina 234 Kručica 11 7 krug 239 Krug 243, 249 Kruševa 137 Kruševac 22 Kruševo 22, 1 1 1 Krušvari 168 Kruzi 243, 249 Kučac 243, 249 Kučine 239, 249 Kučišća 195, 249 Kučje 27-8 Kučište 195 kuk 234 Kuk 168 Kukovi 243 Kukovići 105 kulaf 266, 270 � 266, 268, 270 kulma 267-8 Kunarane 184 kunfin 149 kuntrada 73 KUplaTlX� v�oo� 75 KOUPlxov 75 Koupxoupa 192 Kuršumlija 24 Kusanovića dvori 20 l Kustiće 102 kut 235, 242 kutal 257 Kuti 27 *K'bf'bh 76 Kvarnerski kanal 75 Kvaternjak 145 *kyj'b 86

Lab 59 Labe 24, 59 Labin 9, 16-7, 50, 52, 56, 59, 67, 69-71, 167 Labinci 170 Labljane 185 Labljani 185 Lacin 52 Lacroma 1 14 Lacruma 1 14 Lacrumna 1 14 Ladesta 39, 59, 109-10, 192 Ladeston 109, 192 Lafota insula 1 12 lago 1 19 Lago 194, 266 Lagdimor 90 Laguna 266 Lagusta 59, 1 10 lakat 232, 245 Lakat 28, 227 Lakdimor 79 Lakjan 193 Lakljan 52, 59, 113, 193 Lak(martin) 79 Laknjan 1 1 1, 113 lakuna 268 Lanišće 22, 169 lanterna 149 Lapad 194 Lapčan 59 Lapčane 44 lapkat 240 Lapkut 1 10, 192 Lasane 235 Lasca 245 Lasta 1 10, 192 Lastovci 1 19 AaOTo�v 1 10, 192 Lastovo 59, 109-10, 1 14, 119, 192 lastovski I IO Latini 168, 170 lau 238 Laugusta 1 10 lausa 238 Lav 23 lave 1 19

295

Toponimija �� prostora

laz 235, 245 Laz 33, 9 1 Lazine 21, 27 lažina 267, 271 lažine 268 lebić 26 ledenica 248 ledina 240, 245 Lenci 216 lenga 1 19, 256, 265, 270 Lenga 18 Unga 1 19 lengac 1 19. 265. 270 Lengac 269 Lenik 201 Lesd 2 l Lesičine 2 1 Lesina 192 Leskovec 22-3 Levača 25 Levant 26 Levica 25 Le zajne 89, 91 *leV'h 25 lice 268 Liciniana (insula) 1 14 Lihomil"b doh>C'b 1 3 1 lijes 21 Lika 18. 46, 56 Likva 197 liman 266 Linardići 94 Lipik 2 1 Lipovljani 224 Lis 248 lisa 244 Lise 249 Liska 2 1 6 Lisko 244 Lisičine 23 Lisičje 23 Lišane 30, 58 litica 243 livada 245 Livak 197 Livaki 2 1 5 Livno 44, 179 296

Ližnjan 56, 66 Lobodna 22 Lojnica 254 lokanj 244, 247

Lokanjak

244

loki 73 Loki 92 Lokrum I l l, 1 14 Lokruman 1 14 Lokunja 102 lokva 235. 247 Lokva 226, 235, 244

lokvanj

272

Lokve 29, 62, 131, 254 Lokvica 235, 244 Lokvice 131, 235-6 Lokvišća 92 lom'h 254 Lomnica 254 Lonca 18 Lopar 95 Loparčnjek 95 Loparec 95 Loparnice 95 Lopatari 168, 171 Lopatica 28 Lopižina 96 Lopiž(ine) Sl Lopsica 57 Lopud 1 1 1-3 Loret 51 Lovnica 24 Lovorno 51 Lovran 51, 56 Lovoričje 5 1 Lovreć 194 Lovrečina Sl. 141, 194 Lovret 5 1 Lovrinac 194 loza 21 Lozani 22 Ložišća 143, 188, 195, 199, 201 LožiŠĆina 200 Lučac 62 Lučane 59 lučica 1 19 Lučica 1 19, 141

lug 21, 235

Mali Arženjak 1 1 7

Lugare 33

Mali bok 193

luk US luka 1 19, 193, 200, 227, 234, 245

Mali brod 1 19 malica 245

Luka 18, 28, 1 19, 144, 1 94, 226, 235, 245, 247

Mali Crnci 184 Mali Drvenik 152, 183, 195

Lukaje 242 Lukavica 28 Luke 29, 199, 269 lukobran 264, 267-8 Lukovac US Lukovci 1 16 lukovetica 245 Lun 101 Lupoglav 72, 171 Lusiz 235

tuža 256

Luža 254 Lužanci 31 Lužani 21

Mali Maslovnjak 1 17 Mali medvjed 25

Mali Mlun 165. 169 Mali Rašip 151 Mali Rat 240, 247, 250 Mali Rutvenjak 1 1 7 Mali skupio 1 1 7

malo more 266, 268 Malo Selo 144, 195 Malta 1 14 Maluntum 39

Manastirine 88 mandrač 149. 233. 257, 267-8, 270

ljes 235 ljesa 244 ljub-/l'bb- 103 Ljubljine 103 ljut 243-4 Ljut 243-4 Ljutići 94 Ljutišta 254 maceria

Mali Golubinjak 1 17

Mali Kijec 86

96

Maček 182

mandre 233 Mandre 102 Mandrije 102 mandroć 270 Marana 79 Maranovići 224 Marasi 170

Marasovka 105

Marčana 66, 167 Marčani 170

Mađare 185

mare nostrum 224

Ma!li 91

rruueta 267-8, 271

Majsan 124

Marišće 169

Makar 53, 59

Markovac 166, 169

makarac 1 19, 266, 270, 288

Markovšćina 167, 169, 171

Makarac 269, 272

Marovići 105

makarski Drvenik 228 Makce 184

Marsonia 49

maknel 233 Maknel 90 Mala luka 86 Mala Sestrica 1 1 7, 151 Mala Slatiniza 134 Mala Suta 126 Mala Vrsuta 126

Male lokve 1 31, 236

Maršići 94 Martini 93 Martinje 178 Martovnjak 1 1 9

Maslina 1 8 Maslinovac 1 15 Maslinovik 22, 27, 1 19

MUo-Utva

18

Maslovnjak 1 10

297

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

Matulji 170 Mauni 37 Maurana 67 meandar 255 Medmorje 28, 270 Medun 52 Medved-grad 224 Medveja 168-9, 229 Medveje 29 Medvidina 23 međa 235, 240 Međimurje 187, 215 Medumurje 187, 215 Meie 240 meja 246 Mejari 171 mejaš 245-6 Mejaš 245 Mejice 245 Mekotica 93 mel 265 Mel 254 Melada 108 Mel(e)ta 37, 49, 109, 178, 192 Meli 91 Melini 92 MtAIT) 108 1nel'b 200, 248, 271 Melta 108 Merišće 87 Metajna 102 Metković 31, 171, 202 Metkovići 142, 184, 202 mel'b 254 Mežanj 57 Mihalje 105 Miholjac 31, 171 mil 243, 265 Mil 243 Milacrin lugo 235 Milanez 186 Milanezi 170 Milanjanin 186 Milčetići 94 Milna 24, 195, 197, 229, 254, 268 milo 244, 264-5 Milohnići 94 298

Milovčići 94 milura 265, 271 Milje 52 Minje brdo 143 mir 54, 233, 246 Mir 52 Mira 85 Mirac 87 Miral 97 Mirane 103 Miranje 58 Mirca 94, 199 Miri 87, 94 mirine 246 Mirine 85, 88, 97 Mirinica 97 Mirišća 94 Mirkovo 31 Misiučajnica 91 Miškovići 105 Mišnjak 1 17, 197 Mitrovica 31 mladine 265 Mladine 1 19, 152, 254, 269, 272 mlaka 244, 270 Mlake 244, 249 MAćto&v 122 Mleci 32, 189 Mlinari 33 MIna 195 mlod- 254 Mlun 165 Mljet 59, 106, 1 14, 178, 192 Mneci 32 mnel 70 mocira 233 Mocira 96 Mocire Sl Mocrani 235 mocyie 256 moč- 256 moča 235, 244 močava 235 Močava 254 močel'b 256 Močice 244 Močiguzica 258

Kazalo

močila 244 Mogorjelo Sl Mogran(ac) Sl Mogranjac 51, 96 Mojster 127 mojstir 73 Mojstir 102 Mokrane 58 Mokrani 254 mokro 235 Mokro 32, 59 mol 271 Molat 51, 57, 1 14 molo 149, 267, 270 Molo Selo 144, 201 Molunat Sl, 59 Momjan 72 mona 119 Mona 149 llovacm')PlOV 233 Monte Forno 150 monte Mauranu 67 Monti 193 Monticellum 238 Montona 68 Moračnik 1 15 morav- 254 morava 247 Morava 176 more 176, 232, 256, 264, 266, 268 moreuz 268 morina 267-8 morište 266, 268 morje 264, 266 Morlaki 29 Morjane Sl Moro Sl Mosor 50-1, 59, 238 most 88, 234, 264, 267 Most 103 mostac 235 Mostac 236, 254 Mostar 20, 27 Mostec 91 Mosti 27, 29 Mostine 27 mostir 233

Mošćenice 27, 88 mošuja54, 238, 246 Mošnje 54 mošuna 233 Mošuna 51, 92, 96 Mošuni 92, 94 Mošunići 92 Mošuništa 92 Mošunja 92 Mošunjina 92 Motike Sl Motmoran 32, 67 Motmoranci 32, 72 Motokit 1 10 Motokuc 1 10 Motovun 52, 54, 56, 69, 72 Movar Sl Movaršćica 51, 124 Mozava 235 Mratinja ves 31 Mratinje 178 Mratinje hrdo 143 Mrcine 194 Mrčenigla 71, 167 Mrkan 59, 1 17 mrkenta 264 Mrkenta 269 mrkijenta 264, 268-9 mrkjenta 1 16, 1 19 Mrkjenta pod Glavat 1 17 Mrkjenta pod Smokvicu 117 Mrljane 59 Mršunje 56 mrtva voda 248 mrtvo more 267-8 Muccurum 38, 44 mucla 52 Muć 52 mul 233, 267-8, 270 mulina 244 Munćal 85, 89-91 Munćel 79, 81, 89 Mundanja 95 Munt 85 Muntac 95 Muntižana 167 muo 1 19, 267, 270 299

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

Mura

56

Muraj 89

254 103 Murovlani 103 Murovljane 103 Mursa 49 Mursella 49 Murter 192 Murava

Murovlane

Murula 96

mma 245-6 Muša 32 Mutogras 59, 251 Mutokit 54, 59 Mutvoran 16, 66, 69, 71, 130 240 268 Nadin 50, 53, 59 nadmorje 264-5 Nagorinac 201 Nakai 201 Na kalih 236 Nakla 141, 202 Nakli 141 Naklice 244, 249 naklo 235, 248 Naldo 254 nabl'b 256 Na Labor 167, 170 Na Merinah 87 na Mocach 235 nanos 268 Na pecah 88 naplav 244, 268 Naplavine 240 Napotoci 88 Naraplje 229 Narca 88 Nareste 39, 1 10 Narona 39, 44 Nart 248, 250 Na Sela 199, 201 Na Skalice 228 nasutU 244 natkuće 245 navoz 268 Nade

naderača

300

72 91 Nemčić 212 Nenadići 94 Neprivaj 248, 250 Nereste 237 Neretva 56 Neretvani 29 nerez 235 Neren. 143 Nerezi 143, 235 Nerezine 91, 143, 202 Nerezini 91 Nerežišća 141, 188, 199 Nerežišće 141, 143 Nerin 254 Neriz 143 Nesakcij 44 vl) 239 �'t(J 1 12 �ijana 1 26 suc,enb 129 Sućd.da 125 Su9dar 54, 1 26 Stiturac 54, 126 Sućuraj 141, 153 Sudajma 127, 129 SudaJ),eja 54, 126 Sudujmi 127 SudžuljaJ), 126 Suđurac 1 26 �č l 19 Suđurađ 122, 126, 153 Suhi dol 236 suhi most 238 Sukmajs 126 6ukoišan 126 Sulwjišan 126, 130 SukQjšan 54 S�ošan 31, 51, 127 Sukošijan 126 Solet 52, 54, 1 10, 192 Sumajsin 126 swnaksim 126 Sumaksin 126 Sumartin 54, 123 Su(m)petar 54, 126, 141 Sum�n 54, 126, 141 Sumratinj 126, 130 Sunčana pl� 1 96 snos 268 Supaval 12� Supavo 126 Superb 1 17 �ar 31, 1 17, 122-3, 126-7 Supetarska 126 Supetarska Draga 78, 96, 127 SupetMski art 84, 127 Supetaršćina 127 Supetrić 126 SQPlatunski 58, 127 Supokrač 52, 1 19, 122, 126, 130 312

survina

242

sus 89 susak 54

� 54, 122 sustaš 125 Sustipan 54, 126-7 sustipanac 127 Sustipanska 57 Sustjepan 122, 126 Sušac 28, 32, l iO suša 267 " sušak S7, 168, 194 sušćepan 125 Suta 128 Sutandrija 124 su4 velja i mala 126 Suteška 133 Sutikva 31, 54, 126 Sutilija 126 SUtiska 242 Sutivan 1 19, 123, 126, 130, 193 sUtjeska 227, 242 sutjeska 234 SUtQ� 57 Sutmartindol 127 SubmWho 1 19, 122, 126 Sutmihojska U5, 1 19, 126 "Sutnucllin 124 Sutomišći�a 127, 1.30 Sutomora 51 Sutomore 126 Sutomorina 51 Sutomorsko polje 128 SutOrinsko polje 126 Sutor� 51, 58, 84, 127 Sutroman 125 Sutožei Sl, 54, 126, 130 Sutpavo 126 Sutpetka 126 Sutrojica 54, 124 Sutulija 1 19, 122, 126, 130, 201 Sutvara 9, 31, 54, 1 19, 122, 12i, 129 Sutvid 84. 87, 1 19, 123, 126-7 Sutvorje l ui Suva gomila 243, 246 Suvarevina 126 Suvid 84, 126

šjpun

� 92

*Sv. �

šišuni 105 Ški,rda 57 škoj 1 19, 233, 264 škojić 265

Sv. B� 169 Sv. Bore 143

Damjan 84 Sv. Dunat 84 Sv.

škoj od Zaklopatice škoj od drage 227 škoj od Mrčare 1 17

Svedač mal 73

Svetovita 84 Svevidi

84

Sv. Grgur 194

škrapa 38, 238, 242

Sv. Foška 169 Sv. Grgur 169 Svirč.e 201

�

24, 238-9

Škfbe 94

Sv. lvan 143, 169 Sv. Ivan od Smrne

1 70

šlcibčići 94 škrda 75, 103

Sv.

Škril 92 škrinjari 33, 171

Sv. Vid 93, 129, 169

škrip 272 Škrljevo 24 šmarje 128 Šmogori 127 Šmoljcari 21 Soderica 255

194

Jure 143, 169 Sv. �tarina 153, 169, 194 Sv. Krševan 84 Sv. Lucija 84 Sv. Martin 1 69 Sv. Petar 165 Sv. Petar u šumi 165, 167, 170 .

Syrmium

49

ŠaiDi 105 Šapjane 59, 168, 171 šarini 105

šćig 267 štiga 267 štigac 267 štit 268

Šćurino poje 123, 126

šekada 267

1 17

školj 264 školjić 265

Sv. Ivan 93

Sv. Juraj

270

Šišao 19

8

Šestine 32 šev-/šav- 254 Ševniea 254 Šibenik 2JO, 274 Šij 1 15 Šilo 85, 92, 98, 1 19, 188 Šimun! 102 Šipan I l l. l I S šipnata 267, 270 Šipnata 103 šipnatica 267

škrip 52

šolta 181, 192 ŠOpot 52

Špansko 3 1

štafilić 54, 127

šterna 233 štiga 267 Štit 1 15

Šugare 93, 102

šuj'b 25 Šujica 25 šuma 2 1 Šumet 59 šupnatiea 267 ŠUpraga 102 Šupurina 269 Švica 25

tajac 265 tajan 265 Tajan 1 10, 1 17, 197

tajnik

265, 268

Tajnik 1 15, 269 313

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

talas 263, 271 taložina 268 Tanki 92 tarac 246 Tatinja 1 19, 197 Tauris 1 14 teg 245

testa 245 Telstvi 92 Tenia 44 Teplak 73, 256 Tepljak 73 terarerrna 264, 269 Tergeste 17, 98, 1 10 terin 266 Tersatica 38 Tešenb dol'bC'b 133 Tiha 145 Tijesno 216 til 268

Tilagus 37 Timok 51 Tinjan 56 Tinjarosa 95 Tirnava 18 tisnac 266 TlSna 229 Tisno 216, 229, 266 Tisovica 22 tišina 266 tjesnac 266 Tlaka 32

točilo 268 Tojsti rat 255 tokala 240, 244 Tolanja polača 31 Tolosa 211 Tolsti 92 Tomislavovac 194. 230 tonja 254 Tonja 254 toplice 256 Toplice 73, 256 Topljak 29 Topolčina 22 Topusko 73 torina 245

314

Torkul 90-1 torrente 238 Touleuse 211 Tovernela 101-2 traget 266, 270 Tragura 44, 50, 58 Tragurion 43 Travnik 22 Travno 22 Trbovica 258 Trbušica 258 TrebiŠĆll 167

Tremulići 151

tresa 233, 264 Tribjenice 21 Tribuglie 92 Tribuje 92 Trilj 52, 56 Trišćenik 129 TriŠĆeni kamik 236 Trnava 18 Trni 92 Trnova 22 Trnovčica 23 Trnsko 23 Trnje 23 Trogir 51-2, 274 trogirski Drvenik 228 Trstenik 193 Trst 17 Trstenici 151 Trstenik 22, 59 Trstik 23 Trstikovac 151 Trviž 72

trzao 248 Trzane 59 Težaci 33 Tugare 184, 187 Tugari 187 Tuhal; 189 Tuhdj 189 Tupina 24 Turčići 94 Turkovica 1 17 Turopolje 23 turres 41

Kazalo

Tusti brig 251 Tuzla 24 Tuzlak 186 Tuzlanin 186 tymen 256 ubal 244 Ubal 27 Ubalac 244 Ubla 258 Ubli 150 Učka 23, 167, 169, 229 Ude laze 239 Udine 18 udoI 266, 268 Ueli otoe (Ueli otoch) 1 10 Ugljane 21 Ugljara 21 Ugljare 21 Ugljarevac 24 Ugljari 2 1 Ugljarica 21 Ugljenik 21 Ugljenište 21 Ugljenovačka glava 21 Ugljevački koš 21 Ugljevik 21 Ugrini 29, 166 uh 222 Ukovac 167, 169, 171 Ulcinj 17 Ulkinion 17, 52 Umac 241 Ome 243 Umejak 93 Umija 124 Una 56 Unešić 31, 171 Ungari;a 169 Upar 95 Ura 37 Uranska blatta 256 Urban 56 Uskrušav do 93 usput(n)ica 243, 245 usta 88, 266 Usta 91, 227

Usti- 255 Ustikolina 88 Ustilonja 88 Ustiprača 88, 258 Ustirama 258 utiha 266 Otinum 18 Utrnji škoj 1 15 uvala 266, 268 Uvala Scott 153 uvor 266, 268 Uzdol 243, 249 uzina 266 Vajce 202 Vaka 149 val 263, 267 vala 1 19, 233, 257, 266 Vala od Luke 149, 269 Valata 97 Valbiska 79 Val camina 98 Val Cassion 78 Val di sole 150, 153, 193 valica 266 valiga 268 valina 267 Valle alta 98 Valle piccole 193 Vallicella 98 Vallis obscura 98 Vallis plana 98 Valkanela 167 Valmarina 98 valon 266 Valonga 98 Valsabana 98 Valsika 98 Valtura 67, 167 Valun 167 Valunte 90 Val;avac 213 Vanč 85, 90 Vančal 85, 90 Vantačići 94 Vanula i50 Van Ula 150 315

Vanji škoj US

Varb6nj 195

varica 244 Vacikašane 30, 104 vaco§ 245 Varoš 245 Vacvacia 44 vas

73

Vasje 27

Veda

76

veg- 39 Vegia 38-9

Vegli.a 192 Velda 76

Vela 137, 151 VeI.ak 133 Vela Luka 194, 269 Vela reka 73 Veld>itski kanal 75 Vele luke 86, 145, 236 Veli Drvenik 195

Veli Kijec 86 Veliki medvjed 25

Veli MIUn 165 Veli otok 1 10

Velipoje 18

Veli RaAip 151 Veli rat 153, 250 Veli Škrip 144 Veli vrjovak 241 Veli žal ISO, 153, 193 Velo blato 103 Velo čelo 96 Velo Selo 144, 195 Veljak 18 Velja Sestrica 1 17 Velja Suta 126 Velja Vrsuta 126 Velje blato 256 Velje Jezero 193 Velje lago 1 16 Velji Arženjak 1 17 Velji brod 1 19 Velji Golubinjak 1 17 Velji Lago 193 Velji Maslovnjak 1 17 Velji otok 1 10, 269

316

Velji Rutvenjak 1 17 Velji skupio 1 1 7 Venecija 189 Veprinai; 23 Verbnik 90, 93 Vergarola 193 verige 266 Verige 272 Veru 254 Verullia 235 Veselac 201 vesnica 200 vetula 76 vežica 266 Vežica 75 Vića jama 143 Vića luka 143 Vldaci 172 Viđam 69 Vidasi 99 Vidonjka 105 Vidovica 84, 143 Vdchichi 104 Villach 18

Villa Paghi 76

Villa San Mauro 103 Vmkovci 31

vinograd 235, 240 Vinogradi 22, 27 vir

244

Vir 52, 57, 254, 269 V� 9, 67, 144, 153, 192 V�čane 30 V�b 18, 28 Visoko 28, 32 Višan 56 VIŠki. kanal 228 ViŠnjica 22 Yiti kuk 243 V'breIo 256 V'brot- 256 Vlačine 62 Ylačini 93 vlahi 168, 170 Ylahovo 169 vlaka 245 Vlake 245

KlizalI!

V1asi 29 Vlašići 25, 33, 94 V1ašnici 1 17 V1ašnik 1 17 VIlići 33 vodenica 240, 244 Vodice 254 Vodnjan 16, 19, 51, 56, 66, 167 Vodnjanci 72 vododerak 244 Vodotoč 86, 92 voga 268 Vogrin mnel 73 Valcera 57 Volić 151 Volosko 23, 29, 169 vošćica 75, 91, 267 voz 245, 267 Voz 75, 86, 91 vozarica 266 vozišće 245-6 Vraca 91, 243 Vrana 28 Vranoua noga 235 Vransko jezero 256 vranj 267 Vranjak 23 Vranjic 194 Vrapče 23 Vrat 28 vrata 1 19, 242, 266 Vrata 1 19 vrata od Jezera 227 Vrittine 98 vratlo 266 Vratlo 1 19 Vratnich 234 Vratnička 1 19 Vratnik 1 19, 258, 269 Vratomlje 195 Vrbansko (polje) 90 Vrhanj 22, 195 Vrbas 56 Vrhik 22-3, 91 Vrhljani 22 Vrbnik 90 *Vrhno 90

Vrhovac 1 89 Vrhovec 1:89 Vrbovska 229 Vrhrala 25

Vrčevan 56 Vrčići 105 Vrdoljak 26 vrelo 235, 243, 267 Vretenari 33, 165, 171 Vrgada 192 Vrgorac 26 vrh 25, 234 Vrh 27, 32, 72, 98, 165, 168, 226, 266 Vrhak 168 Vrhhosna 26, 258 Vrhdol 26 Vrhgor 26 Vrbi 168 Vrh Kuka 170 Vrhlika 28 · Vrhmljeće 25 Vrhovci 72 Vrhovine 223 Vrhovnjaci 1 19 Vrh polja 228 Vrhure 94 vrilo 234, 267 Vrilo 28, 243, 269 Vrioc 243 Vrisnik 22 vij 241 Vrlika 26-7, 122, 255, 258 Vrpoljane 58 Vrpolje 25, 169 Vrsar 46, 167 Vrsovice 202 Vrsuta 128 vršina 241 Vršina 241 vrt 70, 233, 240 vrta! 238 vitine 246 Vrtine 245 vrtlog 267 vrućac 268 vrućak 267 vruja 264 317

Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora

Vruja 255, 267

Zagvozd 21, 201, 228

Vruija 256

Zakami 88

vrulja 235, 264, 267 Vrulja 28, 44, 92, 254, 269

zaklisak 265, 2�

vruljak 243

Zaklopatica 1 19, 272

zaklopatica 266

Vrulje 236

zaklopica 266

vrutak 243

Zakučac 243, 249, 254

Vrutki 243

Zalas 28

Vučjak 23 vuka 56

Zala Spilla 134 zali kamik 234 zaliv 266

Vukovac 183

Zalug 28

vukšići 104 vuna 267-8

Zalugani 184

Walderstein 43

zaljev 266, 268

Zalužane 59 Zamošćane 58

Wien 189 Xivin Cuch 134

Zanoga 28 Zaraće 201 Zaratin 186

Zablata 28-9

*Zarće 100

Zabok 28

Zaskok 141

Zabrda 169

Zastine 249

Zabrdo 28

Zastinje 243

Začretje 254 Zadar 15, 274 zadeva 265

Zastivonje 123, 126 Zastražišće 29, 201 zatiij e 234, 247

zadiv 265

zatka 73

zadjev 265

Zatkari 171

Zadoije 141 Zadranin 186 Zadvarje 249, 255 Zayćtvt 18 Zaglav 86, 141, 236, 249, 272 Zaglavac 1 15 Zagon 93, 235 Zagonci 235 Zagoni 18, 133 Zagora 28, 32, 145, 225 Zagorane 28, 30, 33 Zagorani 1 8

zaton 234, 266 Zaton 269 zatonj 266 Zaumčane 184 zavala 234, 239 Zavala 239 Zavraca 243, 249 Zavratnica 91 Završje 28-9, 73 Zdenac 93 Zdenci 254 Zdenoc 93

Zagrabia 203

Zec 23

Zagrad 249

Zečevo 23, 153

zagrada 235

Zelengaj 23

Zagreb 183

zemlja 235

Zagrebec 186

zemljouz 266

Zagrepčanin 186

zemljouzina 266

ZayoupiavOl

zemunica 245

318

18

Kazalo

Zemunik 24 Zeta 52 Zgombići 94 zgon 245 Zgorpoki 31 Zgrabljići 170 Zidarići 94 Zidine 97 ziralo 248 Zirine 202 Zirjak 248 Zirona Grande 152 Zirona Piccola 152 Z'bf'bekb 24 zjala 258, 266 zjatva 248 Zlatni rat 196 Zlatokop 24 Zlatokoplje 24 Zlatoličje 24 Zlosela 194 Zmajevac 23 Zmajkovac 23 zmorac 26 Zmorašnji Barbat 102 Zob 222 *zoltolykb 24 Zrće 100 Zrenišćak 169 Zrinščak 31 Zrinjevac 145, 230 zub 268 Zubata 18 Zubi 227 Zubovići 102 Z01"�7taTa 18 Zvanić 227 zvir 243 Zvir 255 Zviranj 93 Zvirinjak 243 Zvirova 137 Zvonari 33 Žakanj dolac 31 žal'b 269 žalo 1 19, 265, 268-9

· žapalj 266 Žapalj 57, 1 19, 269 žapaljski konal 1 19 žaplo 270 žaplje 266 Žaplje 272 Žažvić 52 Ždraplje 52 ždrelac 268 ždrib 240 ždrebenica 240 Ždrijeb 235, 240 ždrijeb 235 ždrijelac 234 ždrijelo 227, 232 ždrilac 234 ždrilo 266 Ždrilo 28 Žedna Glava 195 Žejane 59, 171 Železnica 24 Železnik 24 Željezna gora 24 Željezna reka 24 Željeznice 24 Željezno 24 Željezno šumberačko 24 Žena Glova 194 Žeženik 21 Žgaljići 94 Žig1injan 79, 103 Žitnjak 21 živa voda 248 Živogošće 31, 33 žIib 242 žlijeb 232, 242 Žminj 69, 72 Žminjci 72 Žminjšćina 72 Žrnovnica 243, 247 žrvanj 1 19, 239, 243 Žukovik 21-2 Žuljana 59 Županja 31 Županje 93

319

Petar Šimunović TOPONIMIJA l-IRVATSKOGA JADRANSKOG PROSTORA

Nakladnik

Golden marketing-Tehnička knjiga Zagreb, Jurišićeva 10 tel.: 01/4810-819, 481tl-820, faks: 01/4810-821 e-mail: [email protected]

www.gmtk.net

Izvršna urednica Nataša Polgar

Likovno rješenje korica željko Prodanović

Grafički urednik

Nenad B. Kunštek

Tisak i uvez Grafički zavod Hrvatske, Zagreb

GIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilima knjižnica - Zagreb UDK 81 1.163.42'373.21(497.5)

(210.5)

ŠiMUNOVIĆ, Petar Toponimlja hrvatskoga jadranskog prostora I Petar Šimunović. - zagreb : Golden marketing­ Tehnička knjiga, 2005. (Izabrana djela Petra Šimunovića ; knj. 2) -

Kazalo. ISBN 953-212-161-7 I. Toponimi -- Hrvatsko priobalje 45032207 0