Pravopis hrvatskoga jezika [4th ed.] 9789530400191 [PDF]

Zitiervorschau

Izdavači

NOVI LIBER, Zagreb ŠKOLSKA KNJIGA, Zagreb Za izdavače

Sanja Petrušić Goldstein Anuška Nakić Recenzenti

prof. dr. Ivo Pranjković dr. Ivo Žanić Redaktor i korektor

Branko Erdeljac Korektori

Mirela Žužul Ljiljana Cikota Blanka Pečnik Kroflin

Stručna urednica dr. Nada Gašić

Izvršni urednik

Slavko Goldstein

Vladimir Anić Josip Silić

PRAVOPIS HRVATSKOGA JEZIKA

NOVliI) LIBEU ZAGREB

•

200 I

PREDGOVOR

Ovaj Pravopis, koji tek sada izlazi pred hrvatsku javnost u svom pot­ punom i autentičnom obliku, prof. dr. Vladimir Anić i prof. dr. Josip Silić zamislili su i počeli na njemu raditi prije punih 25 godina. Radni naslov projekta, dogovorenog s tadašnjom "Sveučilišnom nakladom Liber", bio je Pravopis hrvatskoga književnoga jezika. Polazna koncepcija, koju su autori od početaka svojega rada do danas nastojali dosljedno razrađivati i nadograđivati, mogla bi se sažeti u nekoliko bitnih načela: - slijediti glavnu struju (fonološku) stogodišnje tradicije hrvatskoga pravopisanja (od "Hrvatskoga pravopisa" lvana Broza iz 1892. go­ dine) i obogatiti je suvremenijom znanstvenom interpretacijom na osnovi bujnoga razvoja novijega hrvatskoga pisanog i govorenog je­ zika; - pravopisna pravila maksimalno prilagoditi realnom izgovoru suvre­ menoga hrvatskoga govorenog jezika i dominantnim tokovima no­ vije hrvatske književnosti; - ograničiti pravopisna pravila na pravopisnu problematiku, tj. ne ra­ biti ih da bi se nametao leksik (izbor riječi) ili gramatika; - izbjegavati krutosti i isključivosti u pravilima, izbjegavati dvojnosti koje ne prihvaća govorna praksa živoga jezika, ali tolerirati one ' dvojnosti koje su se u novije vrijeme uvriježile u praksi; - nastojati da pravila budu precizno formulirana, što jasnije prezenti­ rana i obilno potkrijepljena bogatim pravopisnim rječnikom i veli­ kim izborom primjera koji olakšavaju primjenu; - stvoriti djelo koje će biti plodno tlo za javne rasprave upućenih stručnjaka, ali i najširih korisnika, radi daljnjega unapređivanja hrvatske pravopisne kulture i hrvatskoga jezikoslovlja. Ostvarenje te koncepcije prošlo je kroz mnoge teškoće i peripetije i bilo je izložena raznim pritiscima i diskriminaciji. Prva etapa ipak je bila ostvarena 1986. godine, kad su "Sveučilišna naklada Liber" i "Školska

VI

PRAVOPIS

knjiga", nakon višegodišnjih opstrukcija tadašnjega režima, objavile Anić-Silićevo djelo pod naslovom nametnutim u duhu tumačenja ta­ da�njih ustavnih odredbi o nazivlju jezika "Pravopisni priručnik hrvatsko­ ga i I i srpskoga jezika". Oba izdavača objavila su već 1987. godine drugo izdanje, a sama "Školska knjiga" 1990. godine treće izdanje "Priručnika", koji je zbog naziva povučen iz distribucije 1993. godine. Međutim, autori nisu odustali. Produbili su i razradili svoju prvobitnu koncepciju, dopunili i precizirali upute i pravila, obnovili primjere za primjenu i znatno obogatili pravopisni rječnik, uzimajući u obzir opći raz­ voj hrvatskoga jezika i neke pravopisne elemente koji su ušli u praksu po­ slj cdnjih godina. U odnosu prema ranijem "Pravopisnom priručniku" istih autora ovaj je Pravopis hrvatskoga jezika novo djelo, sa više od 50% ob­ novljene, dopunjene i potpuno nove grade. Svojom obuhvatnošću ono mjestimično zasijeca u teorijska područja znanstvene filologije, pa autori ovaj Pravopis drže polazištem i za sažetije izdanje, namijenjena prije sve­ ga učenicima i manje zahtjevnim korisnicima. Suizdavači "Novi Liber" i "Školska knjiga" objavljuju Pravopis hrvat­ skoga jezika prof. dr. Vladimira Anića i prof. dr. Josipa Silića s uvjere­ njem da će to vrijedno djelo znatno pripomoći kristalizaciji i prebrođiva­ nju nekih otvorenih pitanja na području hrvatskoga pravopisanja. Ono otvara široku raspravu svih zainteresiranih struka i slobodno opredjeljenje najšireg kruga korisnika.

Izvršni urednik Zagreb7 prosinca 2000.

Ovo se izdanje objavljuje uz potporu

Ministarstva kulture Republike Hrvatske Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske

SADRŽAJ

PREDGOVOR

.

. .. ..... .............. . . .. ...... .... .... ........ .. .. .

J>Ill\"\11�.i\ I lJJ>lJ1':E: I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII. XIII. XIV. XV. XVI. XVII. XVIII. XIX.

XX. XXI. XXII. XXIII. XXIV. XXV.

V

. . . ... . ...... ......... ....................

1

Uvod ............................................. Pismo ............................................ Odnos grafema i fonema ....................... . . znakovi. .............................. Pravop1sn1 Točka ............................................. Točka-zarez ....................................... Zarez .............................................. Veznici i zarez ................................... Upimik ........................................... Uskličnik ........................................ Upitnik i uskličnik u kombinaciji .............. Dvotočka (dv�točje) ............................ Trotočka (trotočje) ............................... Zagrade ...... . . .... . .. . .. .. . Navodnici ........................................ Polunavodnici ................................... . Crta . Crte Crtica ............................................ Dvostruka crtica ................................. Kosa crta ......................................... Apostrof (izostavnik) ........................... Znakovi za bilješke ............................. Znakovi za naglaske ............................ Pravop isni znakovi u brojevima ................ .

3

.

4

.

6

.

7

.- .

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

8 10 12

.

31

.

52

.

54

.

56

.

57 64

.

67

.

71 74

.

.

.

.· .

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

75

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

79

.

80

.

82

.

83

.

84

.

85

.

87

.

89

X

PRAVOPIS

XXVI.

Veliko i malo početno slovo .. ..

„

.

.

.

.

„

„

•

•

„

.

.

•

92

XXVII.

Pisanje riječi sastavljeno i rastavljeno .......... .

102

XXVIII.

Prenošenje dijela riječi u sljedeći redak ........ .

107

XXIX.

Pravopisno organiziranje bibliografske Jed1n1ce .......................................... .

111

XXX.

Kratice ........................................... .

114

XXXI.

Fonem č ......................................... .

117

XXXII .

Fonem 3 (Dž) .................................... .

119

XXXIII.

Fonem Ć ..........................................

120

XXXIV.

Fonem

3 (Đ) ......................................

122

XXXV.

Alternacija ije/je/e/i ............................. .

124

XXXVI.

Alternacija l/o ....................................

132

XXXVII.

Kombinacije fonema ............................ .

133

Kombinacije suglasničkih fonema s fonemom i (j) .. ... .. . .... .. . .... .... ..... ...

148

XXXVIII.

.

·

·

·

XXXIX .

Odnos slova (grafema) i glasova (fonema) .....

165

XL.

Transkripcija i transliteracija stranih vlastitih imena ............................................ .

178

XLI.

Strana imena ljudi ............................... .

209

XLII.

Strana imena naseljenih mjesta ................. .

213

XLIII.

Pridjevi i imena stanovnika napravljeni od stranih imena naseljenih mjesta ............. .

214

Imena kontinenata, država, zemalja, otoka, poluotoka i druga geografska imena ........... .

215

XLIV.

OPĆI PRAVOPISNI RJEČNIK

. ......... . ... ... ..... ... ...

211

A ............. ... ............. ................ . ....

221

B...................................................

235

C. .......... ...... . . ............. .. . ....... .........

259

č .... . .. ......... .......................... ć. ..................................................

266 282

D ..................................................

286

Dž .... .... .. ... . .. .. . ... ....... ... ... . ... .... . ... ..

315

Đ ... . . . .. . . . ... . .. .. . ... . . . .............. . . .. . .....

318

E...................................................

321

F. ....... ............ ... ..................... .......

329

G ................................... ... ............

335

·

·

·

·

·

·

·

·

·

XI H . ... . .............................................

353

....... . ................. . ......... ....... .. ....... J ........... . . . ...... . .... . . .. . ......... . ........... K .. ........ ......... .... . .......... ....... . ..... ... L.......................... ....... ...... .. .... .. .. .. Lj .. . . .... ...... .................................... M .. .. .. ... ..... ..... ....... .... .... .... ......... .. . N .................................................. Nj.................................................. o .... ............. .................................

364

I

398 406 442 451 454 48 1 527 528

p...................................................

58 1

R................................ . .... ..............

713

s...................................................

750

š...................................................

806

T...................................................

813

u

.... ..... .. ......... ... .. ....

834

.......... . ...... ...... ...........................

866

z...................................................

881

ž....................... ........ ....................

916

RJEČN I K VLAST I T I H I MENA...........................

923

RJEČN I K KRAT I CA .......... ...............................

957

V

·

·

·

·

·

·

·

·

·

·

·

·

·

·

·

·

·

·

·

·

·

PRAVILA I UPUTE

I.

UVOD 1.

Pravopis hrvatskoga jezika logičan je korak u razvoju hrvatskoga jezika i njegovih normi. Da bi ga izradili, autori su uvažili iskustva dosadašnjih pravopisa i rezultate do kojih je došlo suvremeno jezi­ koslovlje u proučavanju jezika i njegovih planova. Autori su vodili računa o tome kako i koliko pravopis smije preuzi­ mati na sebe kompetencije gramatike, ortoepije (pravogovora) i leksikologije. Ne vrednujući ni jednu gramatičku, ortoepsku i lek­ sičku pojavnost posebno, pa time i ne dovodeći ni jednu od njih u odnos nadređenosti ili podređenosti, Pravopis hrvatskoga jezika omogućava da svaka od njih bude podjednako vrednovana. Pravo­ pis koji je otvoren prema višestrukostima ne priječi izbor tih više­ strukosti, pa onda ni mogućnost utvrđivanja njihova stilističkog statusa. Gdje god je to bilo moguće, tj. gdje god je to bilo u njegovoj kompe­ tenciji, Pravopis hrvatskoga jezika iskoristio je gramatičke i lek­ sičke višestrukosti, pa onda i pravopisne višestrukosti. Kao što su gramatičke i leksičke višestrukosti pretpostavka razvoja grama­ tičkih i leksičkih normi, tako su i pravopisne višestrukosti pretpo­ stavka razvoja pravopisnih normi. U tom je smislu Pravopis hrvat­ skoga jezika, kao i svaki drugi pravopis, etapa u razvoju o kojem je riječ.

li.

PISMO 2.

Suvremeni se hrvatski jezik služi latiničnim pismom. Latinična su slova (mala i velika):

aA,&B,cC, čČ, ćĆ,d D,diž Th, d:Đ,eE, f T,'tq, �H,LJ,j J, LK, ec �9· Tr}M. nN,nj�,oO, QP rk, �s, -5S, t �u U, vV, zZ, ž L I

aA, bB, cC, čČ, ćĆ, dD, džDž, đĐ, eE, fF, gG, h H, il, jJ, kK, lL, ljLj, mM, nN, njNj, oO, pP, rR, sS, šŠ, tT, uU, vV, zZ, žŽ

3.

U hrvatskom latiničnom pismu načelnojednom grafemu odgova­ ra jedan pnem Jedino fonemimaš, fin odgovaraju po dva gra­ fema: fonemu 3 grafemi di ž(dž),fonemu I grafemil i. j{lj) i fo­ nemu n grafemi ni j:{�j). f

.

4.

Ni između skupa grafema ijekoji predstavlja refleks staroga glasa jata i njemu odgovarajućega fonemskog sastava nema potpunog po­ dudaranja. Taj skup grafema fonetski se očituje dvojako: kao jedno­ složna je(bilježi se ie )i kao dvosložno ije(bilježi se iie)(v. 398).

5.

O nepotpunom podudaranju grafema i fonema svjedoči još dispred s i šu primjerima tipa odsadi odšetati (dispred s i šu takvim pri­ mjerima ostvaruje se kao t), ts i ds u primjerima tipa brats ki i grad-

PISMO

5

s ki (ts i ds isp�ed ku takvim primjerima ostvaruje se kao c),nu primjerima tipa j edanput(nispred pu takvim primjerima ostvaru­ je se kao m)itd. U primjerima tipa j edanputima i drugih grafema kojima ne stoje nasuprot odgovarajući fonemi. Usp. još i va­ nić grads ki , gdje se umjesto ć izgovara 3. 6.

O takvu nepodudaranju govore i primjeri tipa s ubbi ocens ki , s ub­ polaran,poddi oba, podteks t, uzšetati s e, gdje grafemi bbpred­ , bpudvojeno p: , grafe­ stavljaju udvojeno (geminirano) b: grafemi mi ddudvojeno d: ,grafemi dtudvojeno t: ,a grafemi zšudvojeno š: . (O tome v. XXXIX.)

7.

Takva nepodudaranja između grafema i njima odgovarajućih fone­ ma ima mnogo više izvan riječi , u vezama medu riječima. Dok se npr. grafem s i fonem s u primjerima tipa ni s ka(ženski oblik prid­ jeva ni zak)potpuno podudaraju , u primjerima se tipa i z kuć egra­ fem zi fonem s potpuno razilaze ( grafem zispred grafema kpred­ stavlja fonem s : ls kuć e ).Usp. još: i z čaše(gdje grafem zpredstav­ lja fonem š: Iščaše ),i s pod plota(gdje grafem dpredstavlja fonem t: is potplota), k bolni ci (gdje grafem k predstavlja fonem g: gbolni ci )itd. Takvo se nepodudaranje očituje i u primjerima tipa pi satć u ,gdje grafemu tne stoji nasuprot nikakav odgovarajući fo­ nern: pisać u(v. XXXIX).

8.

U svojoj se prošlosti hrvatski jezik služio i ćiriličnim pismom. Ono po azbučnom redu izgleda ovako: aA (aA), 6E (bB), eB (vV), rf (gG), ,u.ZJ: (dD), l)'n (dĐ), eE (eE), )1()1{ (žŽ), 33 (zZ), HM (il),jJ (jJ), KK (kK), JIJI (lL), Jh.Th (ljLj), MM (mM), HH (nN), 1nH> (njNj), oO (oO), nII (pP), pP (rR), cC (sS), TT (tT), hn (ćĆ), yY (uU), it, gik, kličrdk, «;rt�,c=rt�, .. . �try� .�rticaJ z .·. .· .

.

.

. .znalco ' ''tts1 ... istri znakovi\iužem.·i·pravopisni .

sm1slu.

.

·

··

došao ni on

2. dijelovi složene rečenice s rastavnim veznicima: Podvostruči ili ostavi.

3 . dijelovi složene rečenice s veznicima n e samo ... nego i i ne samo ... već i : a) Tako Fotez ispisuje u jednom dahu rečenicu da će veliki fil­ harmonijski orkestar izvoditi djela ne samo suvremenih nego i starih dubrovačkih skladatelja. b) (Jasno je čuo svaku riječ, jošjasnije nego prije, glasje postao tako bistar da se tomu iznenadi.) Ali ne samo bistar većneka­ ko i vlažan, čudno vlažan i proziran glas.

22

PRAVOPIS

b) Dijelovi nezavisnosloženih rečenica koji se odvajaju zarezom

48.

To su: 1 . dijelovi složene rečenice sa suprotnim veznikom: a) Negativni pojmovi ponekad se izražavaju pozitivnim termini­ ma ("slijep ", "gluh ", "lijenost''), a pozitivni pojmovi negativ­ nim terminima ("nevrijeme ", "nezgoda ", "nevolja ''). b) Vjerojatno će mu biti neugodno, ali neće vas odbiti. c) Knjiga sadrži dvadesetak poglavlja o sakralnoj umjetnosti, dok o suvremenoj arhitekturi ima što reći u tek dvije glave. d) Pod mišljenjem često ne mislimo sam proces mišljenja, nego ono što misleći mislimo. e) Nelson ostane začaran neobičnom vizijom, no najviše ga iz­ nenadi zelenilo morsko što se na mahove otkrivalo u tom svjetlu-vatri. j) Ova se turistička sezona više ne bavi domaćim gostom, većse okreće stranom posjetitelju.

2. dijelovi složene rečenice sa zaključnim veznikom: a) Sve ribe dišu škrgama. Šaran je riba, dakle i šaran diše škrgama. b) Bio je jako umoran, stoga je otišao na odmor. c) Donijet ću ti, zato se nemoj ljutiti.

Zaključne rečenice mogu se promatrati i kao jukstaponirane rečeni­ ce. One se u suvremenoj sintaksi isključuju iz nezavisnosloženih rečenica u užem smislu. Mi ih ipak navodimo među nezavisno­ složenim rečenicama - tradicije i navike radi. 3 . dijelovi složene rečenice s isključnim veznikom: a) Sve se moglo i drugačije riješiti, samo da se htjelo. b) Čovjek je zaokupljen brigom za opstanak divljih životinja, samo što zaborav/ja da misli na one koje industrijski množi i industrijski ubija. c) Sveje to bilo nedovoljno, tek toliko da zavadi duhove u kine­ matografiji. d) U prepunim Plečnikovim Križankama više nije bilo mjesta, i mnogi su ga pokušali pronaći na obližnjim krošnjama, tek što su i one bile popunjene. e) Zajecao sam i još i sad plačem, jedino grlom, jer očiju ne­ mam.

23

ZAREZ

I isključne se rečenice (kao i zaključne) mogu promatrati kao juk­

staponirane rečenice.

4. dijelovi složene rečenice s gradacijskim veznicima a kamoli i nekmoli: Nisam s e usudio n i pomoliti tu večer, a kamoli da bih zatražio piće.

Kao takvi gradacij ski veznici mogu se promatrati i čestice pa i (pa ni), pa čak i (pa čak ni) i čak i (čak ni): a) Čitanje varira od epohe do epohe, pa i odpojedinca do poje­ dinca. b) U drugom je dijelu uslijedilo pravo iznenađenje, čak i za naj­ bolje poznavatelje neobično raznolika repertoara Eve Mar­ ton. c) Mene pak nije zanimalo odakleje, pa čak ni kako se odljeva. 5.

dijelovi složene rečenice u kojima veznici i, pa i te izražavaju posljedicu: a) No već danas su za lingvista interesantna sva pitanja u vezi s normiranjem književnog jezika, i on ih nikako ne može sma­ trati drugorazrednima ili sporednima. b) Ovdje, u ovoj osami, pod brdom, bio se naviknuo na to, paje takav način b!'đenja poprimao i neke oblike sladostrašća. c) Sama se bacila na pobožnost i milosrdnost, te su je u gradu već smatrali sveticom.

6. dijelovi složene rečenice s veznikom a da i s veznikom da koji obvezno dolazi uz kondicional: a) Poslije toga prvoga domjenka prošloje nekoliko tjedana, a da nisam nigdje susreo Laure. b) Trudio se da im pomogne, i pomogao im je mnogo, da bi mu se to kasnije razbilo o glavu.

K. ZAREZ I UMETNUTI NEZAVISNI DIJELOVI 49.

Umetnuti nezavisni dijelovi odvajaju se zarezom. To su oni dijelo­

vi koji nisu u izravnoj značenjskoj vezi s rečenicom u

koju

umetnuti:

I. Valja dohro razmotriti Popperovejasne, i nedvosmislene, po­ stavke o otvorenom druJtvu.

su

24

PRAVOPIS

2. Ovaj naš život, i ritam ovog našeg kruga, pa i ritam svakog drugog kruga, ma koliko življeg i zbivanjem bogatijeg od ovog našeg, i opet je samo jedan divni život - samo mrtvi ru­ kavac vremena. 3. Ali to znači daje uzvišena ljepota ljudskog tijela u času kada melodija duha iskrsne iz instrumenta prirode, ili u onom dru­ gom času gdjeje tijelo slično kaležu ispunjenom tajanstvenim napitkom, svega njegova života ostala njemu tuđa, izuzima­ jući one sanje namijenjene majorici i koje su već odavna bile ugušile takva nadahnuća. 4. Dostigao je, ali ne i prestigao, trkače koji su vodili trku. 5. Budući da se o motivaciji zna malo, ajoš se manje znalo pred sto godina, to su i predodžbe o djelovanju objektivnih, izvan­ ljudskih ili bar izvansvjesnih faktora na oblikovanje motiva vrlo neodređene. 6. I taj "ma[ def miserere "jejedna od riječi koje su onda u mojoj nutrini odjekivale, a i danas odjekuju, golemim mitskim odje­ kom.

L. ZAREZ I NIZANJE ILI NABRAJANJE

50.

51 .

U tom slijedu mogu se nalaziti (kao istovrsne rečenice) bilo rečeni­ ce bez veznika bilo rečenice s veznicima.

52.

Rečenice u nizanju (nabrajanju) odvajaju se zarezom osim pretpo­ sljednje i posljednje ako se povezuju veznicima i, te, ili i sl. : Ondje ćemo se penjati na brda, skijati, sanjkati i navečer zabavljati uz glazbu; Poslat ćemo im knjige, bilježnice i olovke; Simpozij će se održati danas, sutra i prekosutra; Rijeka je spora, mutna, široka i duboka; Rekaoje da će doći, da će održati govor i da će nakon toga odmah otputovati.

53.

Riječi i i ni mogu imati ulogu veznika (sastavnog) i ulogu pojačivača (intenzifikatora). Kao pojačivači mogu se, s riječju uz koju se nalaze, također nizati, odnosno nabrajati. Tada se i one (s riječju uz koju se nalaze) odvajaju zarezom, U tom slučaju odvajaju se zarezom i dvije posljednje komponente (za razliku od nizanja - u kojem se dvije poslj ednj e komponente povezuju veznicima i, te, ili i sl. i ne odvajaju zarezom):

ZAREZ

25

1. Sveje tu, sve: i mrav, ipauk, i neznanac, i krošnje hrastova, i more, i brda, i strašan prostor, pa ija sam, koji nosim sve to. 2. Ali više se nije vidjelo ni more, ni žalo, ni vrhovi brda, ni gra­ na vinograda nada mnom - samo velike zvijezde gore, daleko, strašno daleko.

U ulozi pojačivača mogu biti i rij eči ili i bilo, pa se pri nizanju (na­ brajanju) i one odvajaju zarezom: 3. Za analizu možete uzeti ili roman, ilipripovijetku, ilipjesmu.

M. ZAREZ I DIJELOVI SLOŽENE REČENICE NEPOVEZANI VEZNIKOM

54.

Dijelovi složene rečenice koji nisu povezani veznikom odvajaju se zarezom: Čini mi se, otputovao sam od svojih strašnih snova i, evo me, sada plovim ovako s tobom ležeći.

N. ZAREZ I RIJEČI, IZRAZI I REČENICE KOJI ORGANSKI NE PRIPADAm REČENICI U KOJOJ SE NALAZE

55.

Kao što s e odvajaju zarezima umetnuti dijelovi zavisnosloženih i nezavisnosloženih rečenica kada s jedinicom u koju su umetnuti nisu u izravnoj značenjskoj vezi, tako se i svi drugi umetnuti dijelo­ vi u takvim odnosima odvajaju zarezima. Pritom i oni, kao i umet­ nuti dijelovi zavisnosloženih i nezavisnosloženih rečenica, imaju karakter relativno samostalnih komunikacijskih jedinica (tj . rečeni­ ca). Stoga se i za njih može reći da su rečenice u rečenici. To su jed­ nostavne rečenice, dijelovi rečenice (u funkciji rečenice), vokativi, usklici i modalne riječi (izrazi): 1. Vidjela ga je prvu večer, mislio je mladić, pa se preplašila i odmah otišla, pobjegla, ali sad već čuje njegove riječi, presta­ la se bojati i dulje ostaje na vodi. 2. To gonetam tek onako, od duga vremena, toliko da nečim uposlim misao.

26

PRAVOPIS

3. Eto, moj kumiću, ti više nisi dijete, ostavi tu svoju torbu ov­ dje na kofer i nemoj plakati. 4. Donesi to, molim te, većjednom!

5. Neiscrpne su, naprotiv, bile radosti koje mi je podala igra miša. U modalne riječi i izraze ubrajaju. se:

naravno�dakako, vj�rojat„

sigurno, zacijelo, nesumnjivo, bez sumnje, nedvojbeno, ne osp(po, uostalm,.naprotiv, štviš.e , . prije svega, izmeđt.1 ostalog; ' sve u svemu; u svakom slučaju; na svaki način, na k�aju krčljeva, po sye,mu ��ude�i, be;zi; sva�e sufll nje;: po sv„j prilici, na neki način, p njegovu mi�ljerijuitd. no,

·

56.

·

Takve se jedinice odvajaju zarezom i na drugim mjestima u rečenici: 1 . Kratko rečeno, biojejedan od onih ljudi o kojima se kod nas ne kaže »pokojni«, nego »jadni«: »jadni Frano«, »jadni naš Frano«. 2. Zaista, s mjesta na kojem sam stajao nisam mogao promatrati igru svjetla kroz staklo.

5 7.

Riječi daj, hajde i sl. koje stoje uz imperativ ne odvajaju se zare­ zom: daj donesi, hajde požuri se.

58.

Riječi vjerojatno, sigurno, zacijelo, nesumnjivo, nedvojbeno, neosporno, jednostavno i sl. mogu imati i ulogu modifikatora značenja glagola uz koji se nalaze. Tada se ne odvajaju zarezom: !van će vjerojatno doći sutra, On sigurno spava, Ona zacijelo zna, Otac nesumnjivo ima pravo, Naš posjetilac nedvojbeno luta hodnicima, On neosporno zaključuje kako valja, To mi jednostav­ no smeta.

59.

Takve se riječi ni na početku rečenice ne odvajaju zarezom (jer tada imaju ulogu modifikatora značenja glagola uz koji se nalaze): Vje­ rojatno spava, Vjerojatno će doći, Sigurnoje spavao, Zacijeloje znao, Nesumnjivo će napredovati, Nedvojbeno je lutao, Neo­ sporno je zaključio, Možda će kopati, Valjda će govoriti, Jedno­ stavno je smetao. Tako se ponaš aju i riječi naravno, dakako, ja­ sno i sl., samo što ih u tom slučaju prati da: Naravno da dolazi, Dakako da trpi, Jasno da igra.

ZAREZ

60.

27

Riječi i izrazi tipa no, međutim, dakle, zato, stoga, naime, zbog toga, radi toga, prema tome, u skladu s time, u vezi s time, osim toga, uza sve to, usprkos tomu, unatoč tomu i sl. imaju ulogu sličnu ulozi veznika unutar rečenice, tj . vezuju sljedeću rečenicu s prethodnom. Zato se ne moraju odvajati zarezom (i to bez obzira na mjesto na kojem se nalaze): No slažemo se s vama u zaključcima, Međutim ne morate se bojati, Dakle treba potražiti drugo mjesto, Zato uključite radio, Stoga se pripremite, Naime i njemu treba pomoći, Zbog toga odgovara, Radi toga to niste mo­ rali učiniti, Prema tome nikako ne možete pogriješiti, U skladu s time zaključili smo da im se može udovoljiti molbi, U vezi s time ponio je sa sobom sve što treba, Osim toga ni zaključci nisu u redu, Uza sve to roditelji su ga posjetili, Usprkos tomu pozvao ga je u goste, Unatoč tomu zabrinuti su.

Kad takvi izrazi imaju modalna značenje, mogu se odvajati zare­ zom: On gaje, usprkos svemu, cijenio. (V. 55.)

O. ZAREZ I GLAGOLSKI PRILOZI

61 .

Glagolski prilozi (sadašnji i prošli) ponašaju se kao zavisni dijelovi složene rečenice. Stoga za njih vrijede ista pravila o odvajanju ili neodvajanju zarezom kao i za rečenice: 1 . Ne mičući se od svoga poroda, ona je sagnula glavu prema zemlji (otkuda se približavala zalutala životinjica i stala pu­ hati tako jako da je dizala pred sobom oblačiće zemljane prašine). 2. Ujednom času okrene se od toga čovjeka i odluta cestom bez cilja, prepuštajući se sav osjećaju koji ga je ispunjavao.

3. Ijednu večer, kada mu se učinilo da je bio rekao sve svojoj zvijezdi, a ona ostala na vodijoš dulje nego obično, kupajući se i rasipajućijoš bogatije nego obično haljine svilene svoje, vidio je on nad svojim vinogradom veliki žuti mjesec gdje šeće i rasvjetljuje čitavu okolinu. 4. Legao je prepustivši se snovima.

5. Ukrotivši ga, sjede i stavi ruku pod bradu. 6. Zatim se, pomilovavšije, spusti niz padinu.

28

62.

PRAVOPIS

Oblici zahvaljujući i isključivši mogu imati i ulogu glagolskih pri­ loga i ulogu prijedloga. Kao glagolski prilozi koji se nalaze s lijeve strane glavnog dijela odvajaju se zarezom: Zahvaljujući na odliko­ vanju, iznio je nekoliko podataka o sebi prema Zahvaljujući tomu svi smo bili zadovoljni; lsključivši ostale iz igre, sam se ponašao vrlo čudno prema lsključivši to sve je ostalo u redu.

63.

Ako iza glagolskog priloga koji se nalazi s lijeve strane glavnog di­ jela dolaze zanaglasnice (enklitike), između njega i glavnog dijela ne stavlja se zarez: Pišući je razmišljao i Pišući će razmišljati.

64.

Ako se glagolski prilog sadašnji shvati kao okolnost u kojoj se od­ vija glagolska radnja (tada ima ulogu priložne oznake), ne mora se odvajati zarezom: Pišući razmišlja.

P. ZAREZ I GLAGOLSKI PRIDJEVI I PRIDJEVI

65.

Glag o1s!ci p1j�jey �CWI 1l, ulo*i· prj.(ij�y� } glagols,l( . j pridje\r trpni., mo gu bltiu predikatrt()j i atnbutnoj ulozi.

66.

Glagolski pridjev radni i glagolski pridjev trpni u predikatnoj ulozi odvajaju se zarezom Ger u tom slučaju predstavljaju rečenicu): Ma­ laksao, dječak nije mogao hodati i Uznemiren, čovjekje pojurio

.

.

niz stepenice. 6 7.

Glagolski pridjev radni u ulozi pridjeva i glagolski pridjev trpni u atributnoj ulozi ne odvajaju se zarezom: Malaksao dječak nije mo­ gao hodati i Uznemiren čovjek pojurio je niz stepenice, odnosno Dječak nije mogao hodati malaksao i Čovjekje pojurio niz stepeni­ ce uznemiren.

68.

Kao glagolski pridjev radni i glagolski pridjev trpni ponašaju se i pridjevi, pa se i oni u predikatnoj ulozi odvajaju, a u atributnoj ne odvajaju zarezom: Nervozan, može reći nešto zbog čega bi mu lju­ di mogli zamjeriti i Nervozan može reći nešto zbog čega bi mu lju­ di mogli zamjeriti, odnosno Nije mogao hodati, gladan i Nije mo­ gao hodati gladan.

ZAREZ

29

R. ZAREZ I INFINITIV

69.

l�ff

J!iu antepozicij,int odv�ja zarezom �cll! ifl;'lYI!QJ��������j����9�1!J.�.��j .,��·� \�Fg���Ql�m . I���. �� · kata rečei;rice kojoj pripapa): ti takvim t!:vjetiin4.: nije1a.k