Kognitivna gramatika hrvatskoga jezika (Knjiga prva. Knjiga druga. Knjiga treća.) [PDF]

Zitiervorschau

B i b l i oteka THESAURUS /9. knj iga/

Nakladnik

D isput, Z a g re b

Za nakladnika

J os i p Pa nd u ri ć

Urednik biblioteke l va n M a rkovi ć

Recenzenti

M a ri o B rd a r I v o P ra nj ković

God i n a i mj esec objavlj iva nja 2014, ruj a n C I P-za pis dost u pa n u računal nom kat a logu Nacionaln e i sve učili šne knj ižnice u Zagrebu pod brojem 8848 1 5 ISBN 978-95 3-260-21 1 - 1 (cjeli n a) ISBN 978-95 3-260-2 1 2-8 (knji ga prva)

Branimir Belaj - Goran Tanacković Faletar

Kognitivna gramatika hrvatskoga jezika Knjiga prva Imenska sintagma i sintaksa padeža

Dis put

Zagreb, 2014.

Objavljivanje knjige financijski je pomoglo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske.

Sadržaj

Predgovor

11

Kratice i oznake

13

KOGNITIVNA GRAMATIKA U KONTEKSTU KONSTRUKCIJSKIH MODELA

15

1 . 1 Prema funkcionalnim pristupima gramatici

17

1 .2 Zašto naziv konstrukcij ske gramatike?

21

1 .3 O konstrukcij skim gramatikama

26

1 .4 Simbolički i autonomistički pristup

29

1 .4. 1 O simboličkom pristupu unutar konstrukcij skih modela

33

1 .4.2 Simbolički pristup u kognitivnoj gramatici

36

1 .5 Kognitivna gramatika i značenj e

39

1 .6 Leksik i gramatika

48

VRSTE RIJEČI

2 . 1 Nominalni profili

57 60

2 . 1 . 1 Gradivne, tvarne ili nebrojive imenice

63

2 . 1 .2 Zbirne imenice

71

2. 1 .3 Imenice pluralia tantum

84

2.2 Relacij ske predikacij e

92

2.2. l Nevremenske relacij ske predikacij e

92

2.2.2 Procesi

95

2.3 Granične (hibridne) kategorije 2.3 . 1 Nominalne hibridne kategorije

97 97

2 .3 . 1 . 1 Imenice u relacij i s nekom drugom imenicom

97

2.3 . 1 .2 Imenice koj ima proces služi kao konceptualna baza - nominalizacije

98

2 .3 . 1 .3 Dvostrukorelacij ske imenice

1 05

2 . 3 . 1 .4 Zamjenice kao relacijska kategorij a

1 05

2.3.2 Rubni i hibridni tipovi glagola i nevremenskih relacij skih predikacij a

IMENSKA SINTAGMA

1 07 113

SEMANTIČKI ASPEKTI USTROJA IMENSKE SI NTAGME

117

3 . 1 T ipovi i varijante

117

3 .2 Pridjevna premodifikacija (specifikacija)

1 22

3 .2 . l Odnosni pridjevi

123

3 .2.2 Gradivni i opisni (kvalitativni) pridjevi

126

3 .3 Usidrenj e (referencija)

130

3 .3 . l Prema usidrenoj varijanti - brojevi kao apsolutni kvantifikatori

136

3 . 3 .2 Eksplicitna sredstva usidravanja imenske sintagme

139

3 . 3 .2 . 1 Determinacija

139

3 . 3 .2.2 Neodređena apsolutna kvantifikacij a

153

3 . 3 .2.3 Relativna kvantifikacij a

156

3 .3.3 Implicitne strategij e usidrenj a

1 63

3 . 3 .3 . l Generičke imenske sintagme i implicitna kvantifikacija

1 63

3 . 3 . 3.2 Implicitna determinacij a

1 67

3 .4 Predikatne imenske sintagme

1 68

SI NTAGMATSKI ASPEKTI USTROJA IMENSKE SI NTAGME

1 77

4. 1 Nezavisne i zavisne sastavnice konstrukcije

1 77

4.2 O odredniku profila (glavi), modifikatoru i dopuni

1 79

4.3 Temeljni konstrukcij ski tipovi imenske sintagme u hrvatskom jeziku

1 82

4.3. l Premodifikacija

1 83

4.3.2 Prijedložno-padežna postmodifikacija

1 84

4.3.3 Besprijedložna postmodifikacija

1 86

4.3.4 Priložna postmodifikacija

1 88

4.4 Komplementacija/modifikacija - i jedno i dvoje

1 89

4.5 O konstrukcij ama s brojevima dva, tri i četiri

1 94

4.6 Apozicijska imenska sintagma

1 96

4.7 Konstrukcij ske sheme imenske sintagme i nj ihova opća taksonomija

205

SINTAKSA PADEŽA

209

SEMANTIČKE U LOGE

213

5 . 1 Nastanak, recepcija, razrada i gramatičke implikacije pojma semantičkih uloga

213

5.2 Pojam semantičkih uloga i starija gramatička tradicija

225

POJAM PADEŽA KROZ POVIJ EST I NJEGOVA KOGN ITIVNA KONCEPCIJA 6. 1 Š to je padež?

229 229

6.2 Gramatička tradicija antičke Grčke i Rima i njezini tragovi u današnj em poimanju padeža

232

6.3 Srednjovjekovni korijeni ideje općega padežnoga značenja i njegova definiranja u lokalističkim okvirima

236

6.4 Geštaltistička psihologija i zakonitosti vizualne percepcije

249

6.5 Neurološka teorija mentalnih mapa i prostorni temelji ljudske konceptualizacije

255

6 . 6 Prostorna utemelj enost padežnih značenja i nj ihovo jedinstvo na shematičnoj razini

257

SI NTAKTIČKO-SEMANTIČKA ANALIZA KOSIH PADEŽA U HRVATSKOM JEZIKU

269

GENITIV

271

7 . 1 Besprij edložni genitiv

272

7 . 1 . 1 Ablativni genitiv

272

7 . 1 .2 Posvojni genitiv

275

7 . 1 .3 Dijelni (partitivni) genitiv

282

7 . 1 .4 Slavenski genitiv

288

7. 1 .5 Genitiv cijene

290

7. 1 .6 Genitiv obilja ili oskudice

292

7 . 1 . 7 Vremenski genitiv

293

7. 1 . 8 Genitiv svoj stva ili kvalitativni genitiv

295

7. 1 .9 Subj ektni genitiv

297

7 . 1 . 1 O Objektni genitiv

300

7 . 1 . 1 1 Objasnidbeni (eksplikativni) genitiv

302

7. 1 . 1 2 Genitiv zaklinj anj a

306

7.2 Genitiv s prijedlozima

308

7.2. 1 Genitiv s prijedlogom od

309

7.2.2 Genitiv s prijedlogom do

317

7.2.3 Genitiv s prijedlogom iz

320

7.2.4 Genitiv s prij edlogom s(a)

324

7 .2.5 Genitiv s prijedlozima ispred i iza te izvan (van) i unutar

329

7.2.6 Genitiv s prij edlozima iznad, ispod, više (poviše) i niže

336

7 . 2 . 7 Genitiv s prijedlozima prije, uoči, poslije, nakon, za i tijekom (tokom)

340

7.2.8 Genitiv s prijedlozima dno (podno, nadno, udn�) i vrh (povrh, navrh, uvrh, zavrh)

343

7.2.9 Genitiv s prijedlozima čelo, nakraj, onkraj, krajem i potkraj

344

7 .2. 1 O Genitiv s pr�j edlogom sred (nasred, posred, usred)

345

7.2. 1 1 Genitiv s pr�j edlogom oko (okolo)

346

7.2 . 1 2 Genitiv s prijedlozima blizu, kod, (po)kraj, pored, nadomak, nadohvat, u i mimo

348

7.2. 1 3 Genitiv s prij edlozima duž (uzduž), širom i diljem

352

7.2 . 1 4 Genitiv s prijedlogom preko

353

7.2. 1 5 Genitiv s prijedlozima bez i osim

355

7.2. 1 6 Genitiv s prijedlozima mjesto (umjesto, namjesto) i uime

356

7 .2. 1 7 Genitiv s prijedlozima putem, pomoću (s pomoću) i posredstvom

357

7.2. 1 8 Genitiv s prijedlogom između

357

7.2 . 1 9 Genitiv s prijedlozima (na)spram, protiv, nasuprot (usuprot), usprkos i unatoč

358

7.2.20 Genitiv s prijedlozima zbog, uslijed i radi (zaradi, poradi)

359

7 .2.2 1 Genitiv s prijedlogom glede

3 60

7 .2.22 Genitiv s prijedlozima prigodom, prilikom i povodom

3 60

7.3 Zaključna razmatranja

361

DATIV

3 69

8 . 1 Dativ u suvremenim opisima

370

8.2 Besprij edložni dativ

375

8.2 . 1 Dativ negranične direktivnosti ili dativ smjera

375

8 .2 .2 Dativ namjene

379

8.2.3 Dativ koristi ili štete

381

8.2.4 Posvojni dativ

385

8.2.5 Dativ interesa (ili etički dativ)

387

8.2.6 Emfatični dativ

390

8 .3 Dativ s prijedlozima

3 92

8.3 . 1 Dativ s prijedlozima k(a) i prema (naprama)

393

8 .3 .2 Dativ s prijedlozima nadomak, nadohvat, nasuprot, usprkos, unatoč i protiv

399

8.4 Zaključna razmatranja

401

AKUZATIV

409

9 . 1 Besprijedložni akuzativ

41 1

9. 1 . 1 Akuzativ direktnoga objekta

411

9. 1 .2 Vremenski akuzativ

414

9. 1 .3 Akuzativ mjere

416

9. l .4 Akuzativ s infinitivom

417

9. 1 .5 Načinski akuzativ

418

9.2 Akuzativ s prijedlozima

418

9.2. 1 Akuzativ s prij edlozima kroz, niz i uz

419

9.2.2 Akuzativ s prijedlozima na, o, po, u i mimo

425

9.2.3 Akuzativ s prijedlozima među, nad, pod i pred

429

9.2.4 Akuzativ s prijedlogom za

434

9.3 ZakUučna razmatranja

436

LOKATIV

44 1

1 0 . l Lokativ s prijedlogom u

442

1 0.2 Lokativ s prijedlogom na

444

1 0 . 3 Lokativ s prijedlogom o

446

10.4 Lokativ s prijedlogom po

448

1 0. 5 Lokativ s prijedlogom pri

450

1 0.6 Zaključna razmatranja

452

INSTRUMENTAL

457

1 1 . 1 Besprij edložni instrumental

457

1 1 . 1 . 1 Instrumental sredstva

457

1 1 . 1 .2 Prostorni instrumental ili prosekutiv

460

1 1 . 1 .3 Vremenski instrumental

46 1

1 1 . 1 .4 Pridjevni instrumental

464

1 1 . 1 . 5 Subjektni instrumental 1 1 . 1 .6 Instrumental indirektnoga objekta 1 1 . 1. 7 Predikatni instrumental 1 1 . 1 . 7 . 1 Predikatni instrumental sa semikopulativnim prijelaznim glagolima 1 1 . 1. 7 .2 Predikatni instrumental s kopulativnim glagolom biti i sa semikopulativnim neprijelaznim glagolima

465 466 469 470 478

1 1 . 1 . 8 Instrumental podrijetla ili ablativni instrumental

485

1 1 . 1 . 9 Instrumental osnovne osobine

486

1 1 .2 Instrumental s prijedlozima

487

1 1 . 2 . 1 Instrumental s prijedlogom s(a)

488

1 1 .2.2 Instrumental s prijedlozima pred(a) i za

492

1 1 .2.3 Instrumental s prijedlozima nad(a) i pod(a)

496 500

1 1 .2.4 Instrumental s prijedlogom među 1 1 .3 Zaključna razmatranja

502

ZAVRŠNE NAPOMENE

511

Literatura

513

Kazalo imena

527

Kazalo pojmova

53 1

Predgovor

O nastala je u četverogodišnjem razdob�ju kao plod želj e njezinih autora da va knjiga predstavlja prvi dio kognitivne gramatike hrvatskoga jezika, a

jezikoslovnoj kroatistici, ali i našoj filologij i u cj elini, na prosudbu ponude pr­ vi sustavan opis morfosintaktičkoga ustrojstva hrvatskoga jezika doslj edno pri­ mijenjenom metodom j edne suvremene lingvističke teorije. U skladu s tim ovo je djelo pr�j e svega namijenjena uskostručnoj lingvističkoj javnosti, ali zbog pri­ mjesa udžbeničke naravi u poj edinim poglavlj ima isto tako neće biti naodmet ni studentima diplomskih i doktorskih studij a koj i u nekom od nastavnih modula slušaju kognitivnu lingvistiku kao ni onima koj i će svoj znanstveni put utirati proučavajući teorijsku lingvistiku i sintaktička-semantička ustroj stvo hrvatsko­ ga ili drugih j ezika. Knjigaje načelno podijeljena na dva temeljna dijela - na opis imenske sintag­ me i na opis sintaktička-semantičkoga ustrojstva hrvatskoga padežnog sustava. Prethodi im uvodna poglavlje posvećeno temeljnim postavkama kognitivne gra­ matike te kontekstu i uvjetima njezina nastanka u širim okvirima funkcionalnih pristupa, ali i sličnostima i razlikama u odnosu na ostale konstrukcij ske mode­ le s kojima ona zajedno tvori kognitivnolingvističku opoziciju tzv. tradicij skom funkcionalizmu i generativnoj gramatici. Uvodna poglavlje slijedi dio o vrstama riječi, u kojemu su iznesene osnovne kognitivnogramatičke postavke o toj pro­ blematici, s posebnim naglaskom na imenicama kao glavnoj sastavnici imenske sintagme. U tom smislu detaljno su opisane hrvatske brojive i nebroj ive (tvar­ ne ili gradivne) imenice, zbirne imenice, imenice pluralia tantum te odglagolne imenice. S obzirom na metodologiju kognitive gramatike, koj a značenju pridaje kudikamo veću važnost, dio o imenskoj sintagmi sadrži opsežnije poglavlje o semantičkim aspektima njezina ustroja, u koj emu se posebna pozornost prida­ je redoslijedu sastavnica višestrukosloženih nominala (pridj evnih modifikatora,

12

•

Predgovor

detenninatora i kvantifikatora), točnije utjecaju značenj a na njihov ustroj, ali i opisu generičkih značenja imenske sintagme te predikatnim imenskim sintag­ mama. Nešto je kraće poglavlj e o sintagmatskim aspektima njezina ustroja, a te­ melj i se na analizi premodifikacij e, prij edložno-padežne postmodifikacije, bes­ prijedložne postmodifikacije i priložne postmodifikacije, utemeljene na odnosu odrednika profila (glave konstrukcije), modifikatora i dopune. To poglavlje sa­ drži i raspravu o hrvatskoj apozicijskoj sintagmi te poglavlje o općim imensko­ sintagmatskim konstrukcij skim shemama i nj ihovoj taksonomiji. Analizi hrvat­ skoga padežnog sustava također prethodi opsežan uvodni dio u kojemu smo se dotaknuli povijesnih aspekata proučavanja padežne problematike, s posebnim naglaskom na razvoju različitih pristupa semantičkim (tematskim) ulogama, od­ nosno dubinskim padežima, ali i temeljnih postavaka geštaltističke psihologije kao i neurološke teorije mentalnih mapa, na kojima se dobrim dijelom temelj i opis padežnih značenja i nj ihov utjecaj n a sintaktičke aspekte padežne proble­ matike. Ovom prilikom posebno zahvaljujemo recenzentima Ivi Pranjkoviću i Ma­ riju Brdaru, čij i su temeljiti, dobronamjerni i prije svega stručni komentari uve­ like doprinijeli pobolj šanju rukopisa ove knjige. Također zahvaljujemo i svim kolegama koj i su svoj im komentarima i savjetima, kako u metodološkom tako i u sadržajnom smislu, doprinij eli poboljšanju rukopisa. T o se u prvome redu od­ nosi na Milenu Ž ic Fuchs, koja je svojom nesebičnom podrškom tijekom svih ov ih godina najzaslužnij a za kognitivnolingvističko opredjeljenje prvoga autora ove knjige, te na Branka Kunu, koj i je u svakoj prilici bio spreman na razgovor i raspravu o često nimalo jednostavnim pitanj ima. Posebnu zahvalnost dugujemo uredniku knjige lvanu Markoviću, koj i je svoj im i više nego temelj itim komen­ tarima i napomenama do u detaUe izbrusio rukopis i bez čijega truda ova knj iga sasvim sigurno ne bi bila ista. Za sve propuste i nedostatke, koj ih s obzirom na opseg predmetne materije sasvim sigurno ima, odgovorni su isključivo autori. Iskreno se nadamo da će ov a knjiga biti od koristi hrvatskoj lingvističkoj sceni, da će privući još veći broj mladih u kognitivnolingvističko okrilj e te ih potaknuti na razmišljanje o kategorij alnim pitanjima hrvatske gramatike. Autori Osijek, 1 0 . travnj a 20 1 4.

Kratice i oznake

A A abl abs ADJ ADV ADVP AP

APS K Arg ATR ATRIB AUTOSYN Aux c

D, DAT DET erg Et EXP G, g, GEN Gjd Gmn GRAM Ijd Imn I, INST IntrSbj IntrV

agens akuzativ ablativ apsolutiv pridjev prilog priložna sintagma, priložna fraza pridjevna sintagma apsolutni kvantifikator argument atribut atributant autonomij a sintakse pomoćni glagol padežna veza dativ determinator ergativ maksimalna ekstenzija tipa doživljavač (engl. experiencer) genitiv glagol u jednini glagol u množini gramatički imenica u jednini imenica u množini instrumental neprijelazni subjekt neprijelazni glagol

14

•

Kratice i oznake

K K Kim KONCEPT KP

loc M/k N N n NP

NUM o

OI OP OR, or

p p p pp

pred R REL K RK s

Sbj sim T T t TR, tr TrObj TrSbj TrV V V VP X, Y ? ?? ??? *

>

+

„

kvantifikator konceptualizator izraženija komplementac\jska i manje izražena modifikacijska svojstva konceptualno kvantifikatorska sintagma lokativ (padež mjesta u lokalističkim teorijama) izraženija modifikacij ska i manje izražena komplementacijska svojstva 1memca nominativ normativna granica imenska sintagma, imenska fraza broj objekt odglagolna imenica objektivni prizor orijentir prijedlog pozadina propozicija prijedložna sintagma, prijedložna fraza predikat relacija relativni kvantifikator referencijska količina scenarij subjekt simbolička veza stvarno vrijeme tip poimano vrijeme trajektor pr\jelazni objekt prijelazni subjekt prijelazni glagol glagol varijanta glagolska sintagma, glagolska fraza opće varijable dvojbeno, ne posve prihvatljivo još manje prihvatljivo na granici prihvatljivosti neprihvatljivo, negramatično manje > više obilježeno (u hijerarhijama) posjedovanje nekog obilježja neposjedovanje nekog obilježja morfemska granica

Kognitivna gramatika u kontekstu konstrukcijskih modela

U

ovom ćemo se poglavlju osvrnuti na teorijska-metodološki okvir kojemu pripada kognitivna gramatika. Bit će riječi o obilježjima koja kognitivna gramatika dij eli općenito s drugim funkcionalnim pristupima, a na osnovi kojih se jasno i nedvosmislena odvaja od formalnih pristupa, u prvom redu generativ­ no-transformacijskoga koj i počiva na tezi o autonomiji gramatike. Također će se unutar funkcionalne grane uspostaviti i razlika između tzv. tradicijskoga funk­ cionalizma i konstrukcijskih pristupa koj ima pripada i kognitivna gramatika, a bit će riječi i o sličnostima i razlikama unutar samih konstrukcij skih pristupa, posebno o razlikama između kognitivne gramatike i ostalih, užekonstrukcij skih, modela. Pojasnit će se i osnovni kognitivnogramatički pojmovi i njihovi odnosi kako bi se skicirao metodološki aparat na kojem su utemeljeni analitički i sinte­ tički postupci u središnjem dUelu ove knjige.

1.1 Prema funkcionalnim pristupima gramatici Druga polovica 1960-ih i početak 1 970-ih godina prošloga stolj eća bilo je vri­ jeme velikoga raskola u generativnoj gramatici, potaknutoga pitanj em statusa značenja u gramatici, odnosno različitim viđenj em uključivanj a semantičke sa­ stavnice u opis. Chomsky je ( 1 965), slijedeći Katza i Postala ( 1 964), interpreta­ tivnu semantičku sastavnicu gramatike vezao isključivo uz dubinske strukture, no pokazalo se da je takav pogled preuzak te da postoj i znatan broj slučajeva u koj ima semantička interpretacija mora biti povezana i s površinskim struktura­ ma (npr. pitanja intonacije, negacij e i kvantifikacije i sl.). 1 Tada je postala jasno 1 O tim pitanj ima vidi više u Chomsky ( 1 97 1 ) i u Jackendoff ( 1 972), a u nas dobar pregled ne sa­ mo tih pitanja nego i općenito teorijskih kretanja unutar generativno-transformacijskoga modela daj e Mihalj ević ( 1 998).

18

•

Kognitivna gramatika u kontekstu konstrukcijskih modela

da Katz-Postalova hipoteza nije održiva i da mora biti revidirana. Jedna struja tadašnjih generativnih gramatičara na čelu s N. Chomskim odbacila je Katz-Po­ stalovu hipotezu dopustivši i utj ecaj površinske strukture na semantičku interpre­ taciju i zadržavši sintaktički motiviranu dubinsku strukturu, što je značilo da su semantička interpretativna pravila2 i daU e dj elovala tek po završetku sintaktič­ koga proizvodnog procesa, a takva je, interpretativna, narav semantičke sastav­ nice, uz određene metodološke i terminološke promjene, zadržana do današnjih dana. Upravo zbog zadržavanj a semantičke sastavnice kao čisto interpretativne ta j e razvojna faza generativne gramatike poznata pod nazivom interpretativna semantika, odnosno proširena standardna teorija. Interpretativna semantika do­ bro je odabran naziv kako bi se što bolj e uspostavila razlika prema drugoj struj i toga vremena, struji koja je načelno zadržala Katz-Postalovu hipotezu, no pojam dubinske strukture poistovjetila je sa semantičkom interpretacijom, zastupajući semantički motiviranu dubinsku strukturu. Na taj način prv i je put u lingvistici došla u pitanj e autonomnost sintakse jer je generativna uloga pripisana značenju, a upravo zbog tako definirane uloge značenja ta je struja poznata pod nazivom generativna semantika (npr. McCawley 1 968, Langacker 1 969, Postal 1 970, La­ koff 1 970, 1 97 1 , 1 972, Lakoff - Ross 1 976). U skladu sa svojom temeljnom tezom o semantički motiviranoj dubinskoj strukturi generativni semantičari za­ stupali su staj alište da semantički prikazi moraju biti generirani pravilima frazne strukture u bazi, tj . u temeljnoj sastavnici gramatike, preuzimajući od sintaktič­ kih kategorija ulogu strukturnih stabala. Stoga dubinska struktura, a za razliku od N. Chomskog, za njih nije frazni označivač s leksičkim unoscima čiji sastav ostaje isti i u površinskoj strukturi, nego unošenj e pojedinih jedinica iz leksikona postaje svojevrstan transformacij ski proces "leksikalizacije" koj i stvarne jedini­ ce iz leksikona proizvodi transformacijama od glasovna neostvarenih apstrakt­ nih glagola.3 Generativna semantika nije bila dugoga vijeka. Njezini prvaci (u prvom redu G. Lakoff, P. M. Postal, J. D. McCawley, J. R. Ross, R. Langacker) ubrzo su shvatili da j e svaki pokušaj formalizacije i obj ektivizacije značenja, pa onda i pokušaj svađenj a semantičkih načela na sintaktičke, što je bilo u srži gene­ rativne semantike, unaprij ed osuđen na neuspjeh. Ž eleći zadržati temeljnu ideju o utjecaju značenj a na formu, odbacili su formalni pristup utemeljen na strogoj autonomiji sintakse i okrenuli se različitim oblicima funkcionalizma koji poči­ vaju na interakciji sintakse, semantike i pragmatike. Dakle Katz-Postalova hipo­ teza s jedne strane odigrala je vrlo važnu ulogu u daljnjem razvoju generativne gramatike, ).mo neposredan povod nastanku proširene standardne teorije u kojoj 2

Pravila semantičke sastavnice postala su bitno složenija od onih u standardnoj teoriji, no detalj­ nije o tome ovdje nećemo govoriti. 3

Tako je npr. , ilustracije radi, glagol smočiti izveden iz dubinske strukture UZROKOVATI - PO­ STATI - MOKAR, a glagol ubiti iz strukture UZROKOVATI - POSTATI - MRTAV ili iz strukture UZROKOVATI-POSTATI-NE- ŽIV.

1 . 1 Prema funkcionalnim pristupima gramatici

•

19

j e N. Chomsky sa svoj im suradnicima zadržao sintaktički motiviranu dubinsku strukturu, ali ujedno i bitno promij enio djelovanj e i ustroj semantičke sastavnice, u prvom redu dopustivši utjecaj semantike i na površinske strukture, a u drugom smislu ona je preko generativne semantike inicirala odvajanje skupine generativ­ nih gramatičara od središnje generativističke struje, gramatičara koj i su vjerovali u semantički motiviranu dubinsku strukturu i tako implicitno od 1 970-ih godina prošloga stoljeća otvorila put razvoju različitih funkcionalističkih pristupa gra­ matici koji, iako iznimno raznorodni, prema kriteriju uključivanja semantičke i pragmatičke sastavnice u gramatički opis, odnosno prema negiranju autonomij e gramatike, zajedno tvore opozicijski pravac formalnim pristupima, u prvom redu generativno-transformacij skoj gramatici N. Chomskog, ali i drugim generativ­ nim pristupima.4 U tom smislu osnovne postavke funkcionalnih pristupa sažima i Newmeyer ( 1 99 8 : 1 8) : Prvo, veze između formalnih svojstava gramatike i njihovih semiotičkih i pragma­ tičkih funkcija dovoljno su čvrste da spriječe bilo kakvo hitnije metodološko ili ana­ litičko izdvajanje forme. Drugo, formalna su svojstva gramatike u određenoj mjeri motivirana ulogama koje jezik ostvaruje, u prvom redu njegovom ulogom prenoše­ nja značenja i sredstva komunikacije. I treće, ujedinjujući funkcionalna objašnjenja s istraživanjem jezične tipologije, može se objasniti zašto su određena gramatička obilježja u jezicima češća od drugih i zašto u nekim jezicima postojanje jednoga obilježja često uvjetuje postojanje drugoga.

Newmeyer ( 1 998: 1 3- 1 8) također daj e podjelu funkcionalnih pristupa u tri veće skupine:

(i) izvanjski ili ek'-;terni funkcionalizam, koj i zastupa tezu da su v eze koje po­ stoje između forme s jedne strane te značenja i uporabe s druge strane u semiotičkom sustavu prirodne veze, u smislu daj e formalna (sintaktička) struktura motivirana značenjem i uporabom. Najvažnij i su predstavnici toga funkcionalističkog pravca gramatika uloge i referencije (Foley Van Valin 1 984, Van Valin 1 993, Van Valin - LaPolla 1 997), funkcionalna gramatika (Dik 1 978, 1 989), sistemska.funkcionalna gramatika (Halliday 1 985), konkurencijski gramatički model (Bates - MacWhinney 1 9 89), 4

Iako ovdj e to nije od osobite važnosti, treba imati na umu da uz transformacijsko-generativ­ model postoji još nekoliko generativnih teorija koje se, iako načelno motivirane idejama N. Chomskog, podosta razlikuju od transformacijskoga modela, prije svega po tome što one nisu vi­ šerazinske teorije koje vezu među razinama gramatičkoga opisa (dubinskim i površinskim struk­ turama - kasnije, kraj em 1 970-ih te u teor{ii načela i parametara, preimenovanih u D-strukture i S-strukture) uspostavljaju transformacij skim pravilima, nego j ednorazinske koje izravno gene­ riraju površinske strukture. Nadalje većina njih ili nisu modularne teorije ili barem nisu u tolikoj mj eri kao transformacijski model te većina njih uspostavlja puno tj ešnju vezu između značenj a i forme. Neke su od nj ih npr. leksičko-funkcionalna gramatika (Bresnan (ed.) 1 982, 200 1 ) ili kate­ gor{ialna gramatika (Steedman 1 993). U nastavku će se naziv generativna gramatika upotreblja­ vati metonimij ski u značenju transformacijskoga modela N. Chomskog. ni

20

•

Kognitivna gramatika u kontekstu konstrukcijskih modela

kognitivna gramatika (Langacker 1 987a, 199 1 , 1 999, 2008) te kon­ strukcijske gramatike u užem smislu (Fillmore - Kay 1 993, Kay - Fill­ more 1 999, Goldberg 1 995, 2006, Lakoff 1 987, Michaelis - Lambrecht 1 996, Croft 200 1 ) ; (ii) integrativni fankcionalizam, koj i n e pravi razliku između funkcionalne uloge koju određeni jezični elementi imaju u odnosu na druge jezične elemente i izvanj ske funkcionalne motivacije tog elementa, tj . naglasak je na postupnom razvoju i usvajanju gramatičkih pravila tijekom jezič­ ne uporabe, a predstavlj a ga emergentna ili razvojna gramatika (Hop­ per 1 987, 1 988, engl. Emergent Grammar); (iii) ekYtremni fankcionalizam, koj i smatra da se gramatika u cjelini mo­ že izvesti iz semantičkih i pragmatičkih čimbenika, a jedinu arbitrar­ nost priznaje leksiku. Taj je pravac poznat kao tzv. kolumbij ska škola (Garda 1 979, Diver 1 995). Treba također istaknuti da radikalne postav­ ke ekstremnog funkcionalizma ne prihvaćaju ni ostali funkcionalni pri­ stupi. Analizirajući u kolikoj mjeri pojedini funkcionalistički pravac (ne) prihvaća autonomiju sintakse i elemente koj e ona razumijeva, Croft ( 1 995) daje nešto de­ taljniju podjelu funkcionalnih pristupa, navodeći šest skupina: (i) autonomistički fankcionalizam (npr. Prince 1 978, 1 9 9 1 ); (ii) miješaniformalizamlfunkcionalizam (npr. Dik 1 978, 1 989, Foley - Van Valin 1 984, Van Valin 1 993, Van Valin - LaPolla 1 997); (iii) tipološkifankcionalizam (npr. Dixon 1 977, Croft 1 99 1 ); (iv) ekstremnifankcionalizam (npr. Garda 1 979, Diver 1 995); (v) izvanjskifankcionalizam (npr. Bates - MacWhinney 1 989); (vi) integrativni fankcionalizam (npr. Hopper 1 987, 1 988, Giv 6n 1 985, Bybee 1 985). Iako, kao što se vidi, vrlo raznorodni, funkcionalni se pristupi, a kao što se obično i čini, ipak mogu podij eliti u dvije veće skupine: (i) tradicijskifankcionalizam,5 poznat j oš i pod nazivom funkcionalne gra­ matike (npr. već spomenuti pristupi kao što su gramatika uloge i referen­ cije, Dikova, Hallidayeva ili Giv 6nova funkcionalna grarriatika) i

5 lako to, vjerojatno, nije potrebno posebno isticati, naziv tradicijski funkcionalizam može aso­ cirati i na strukturalističke korij ene funkcionalnih pristupa, u prvom redu one praškoga lingvi­ stičkog kruga, no ovdj e se taj naziv upotrebljava iskUučivo u značenju funkcionalnih pristupa gramatici od sredine 1 970-ih godina do danas.

1 .2 Zašto naziv konstrukcijske gramatike?

•

21

(ii) kognitivnolingvistički pristup, odnosno konstrukcijske gramatike (Fill­ more - Kay 1 993, Kay - Fillmore 1 999, Lakoff 1 987, Langacker 1 987a, 1 99 1 , 1 999, 2008, Goldberg 1 995, 2006, Michaelis - Lambrecht 1 996, Croft 200 1 ) .

1 . 2 Zašto naziv konstrukcijske gramatike? Prij e negoli se prijeđe na analizu razlika među samim konstrukcij skim pristu­ pima, potrebno je nešto reći i o osnovnim razlikama između nj ih i tradicij sko­ ga funkcionalizma te o motivacij i samoga naziva. Tradicij ski funkcionalizam, odnosno funkcionalne sintakse s konstrukcij skim gramatikama dijele neke te­ meljne karakteristike koje ih razlikuju od generativnoga modela, što je i sasvim razumlj ivo budući da su funkcionalni pristupi u cjelini nastali kao reakcij a na ge­ nerativni model. To su u prvom redu negacija derivacij skoga pristupa gramatici, tj . višerazinskoga modela gramatičkoga opisa kao i sintaktocentričnoga pristupa koj i pragmatičke motivacij ske aspekte nastajanj a gramatičkih struktura potpuno isključuj e, a semantičkima pridružuje samo interpretativnu ulogu, implicitno ili eksplicitno prihvaćanje teorije prototipa6 te načelan stav da su gramatičke relaci­ je podređene semantičko-pragmatičkim koj e se pridružuju preko hijerarhija se­ mantičkih (tematskih7) uloga kao što je primjerice hijerarhija Činitelj - Trpitelj (engl. Actor - Undergoer Hierarchy) u Van Valin - LaPolla ( 1 997: 1 46). 6 Teorija prototipa intenzivnije se razvij a od kraja 1 960-ih (Berlin - Kay 1 969) i tijekom 1 970-ih godina prošloga stolj eća u prvom redu u radovima E. Rosch i njezinih suradnika (npr_, Rosch - Mervis 1 97 5 , Rosch 1 977), a o njezinoj prihvaćenosti i unutar tradicij skoga funkcionalizma svj edoče i ove rij eči T. Giv6na (2001 a: 32) kao j ednoga od njegovih najistaknutij ih predstavnika: "Za razliku od logičkih kategorija pripadnost prirodnoj kategoriji nij e uvj etovana j ednostavnim kriterij em ili-ili, nego prije potencijalno velikom košarom obilježja, od kojih neka mogu biti važnij a pa će se očitovati kod većega broja članova.„ Najprototipniji član kategorije j est onaj koj i sadrži najveći broj najvažnijih obilježja. No iako drugi članovi sadržavaju manj e tih bitnih obilježja, oni će također biti članovi te kategorije." Inače, teorija prototipa j edna je od središnjih podteorija kognitivne lingvistike. Ona je primjenj iva apsolutno na svim razinama j ezičnoga opisa i na njoj počiva kritika tzv. obj ektivističkoga, aristotelovskoga, pristupa kategorijama čij e manj­ kavosti među prvima u filozofij i uočava L. Wittgenstein ( 1 953) u svom postumno objavljenom djelu Filozofska istraživCD!ia. Wittgenstein na primjeru kategorij e igre kritizira obj ektivistički pristup kategorijama prema kojemu su kategorije zatvoreni skupovi čij i članovi dij ele ista esenci­ jalna obilježja binarnoga tipa. Kategorije poput igre Wittgenstein naziva kategorijama porodične sličnosti, koj e je Lakoff (l 987) u kognitivnoj lingvistici nazvao radijalnim kategorijama koj e se sastoje od prototipnih i rubnih članova, pri čemu su rubni članovi motivirani prototipnim. Model radijalnih kategorija danas je u kognitivnoj lingvistici općeprihvaćen model koj i isključuj e samo prirodne kategorije. Detaljnije o počecima, razvoju i j ezičnim implikacijama teorije prototipa vidi u Taylor ( 1 995). 7 Naziv tematske uloge nastao j e prema ulozi Teme kao j ednoj od središnjih uloga, a u generativ­ noj je tradicij i još češći naziv theta-uloge ili 8-uloge, prema grčkom slovu theta (8), koje odgo­ vara engleskom th. U funkcionalnim pristupima, pa onda i u kognitivnoj gramatici, češći j e naziv semantičke uloge, vjerojatno kako. bi se i terminološki uspostavila razlika prema generativnoj gramatici, pa ćemo ovdje upotreblj avati taj naziv i u kontekstu generativnih i u kontekstu funk­ cionalnih pristupa.

22

•

Kognitivna gramatika u kontekstu konstrukcijskih modela

Hijerarhija Opći vršitelj (Činitelj) - Trpitelj OP ĆI TRPITELJ

OPĆI VRŠITELJ (ČINITELJ)

Arg. od činiti

1. arg. od

činiti' (x,„.)

1. arg. od pred' (x,y)

2. arg. od pred'(x,y)

Arg. od stanje pred'(x)

Dapače, neke funkcionalne sintakse (npr. Giv 6n 1 984) prioritet daju prag­ matici pa se i gramatičke relacije subjekta i obj ekta zamj enjuju pragmatičkom kategorij om topika. 8 Suhjekt se tako naziva primarnim rečeničnim topikom (engl. primary clausal topic), a objekt sekundarnim rečeničnim topikom (engl. secon­ dary clausal topic ), dok hijerarhija pridruživanja topika (engl. Topic Access ion Hierarchy) izgleda ovako : Hijerarhija pridruživanja topika

Agens > Dativ I Bene/aktiv > Pacijens > Mjesto > Sredstvo > Prilozi načina

Hijerarhije toga tipa nasljedovane su i u konstrukcij skim gramatikama, po­ sebno u kognitivnoj gramatici, gdje se v eza između topikalnosti i semantičkih uloga još proširuje i vezom s empatijskom hijerarhijom, hijerarhij om živosti te hijerarhij om određenosti (Langacker 1 99 1 : 309, 322). I jedan i drugi pristup da­ kle promatraju jezične strukture kao interakciju sintaktičkih (formalnih), seman­ tičkih i pragmatičkih čimbenika. No bitne razlike postoj e u naravi te interakcije. Dok konstrukcij ske gramatike smatraju da je veza između forme i značenja sim­ boličke naravi i prema tome imanentna konstrukcij i u cjelini, u funkcionalnim se sintaksama kao kompozicijskim modelima ta veza uspostavlja preko pravila pove­ zivanj a koja povezuju načelno odvojene sastavnice, sintaktičku i semantičku, ali i pragmatičku, koja u tradicij skom funkcionalizmu vrlo često tvori zasebnu opisnu razinu koja se također svoj im posebnim pravilima povezuje � semantičkom i sintaktičkom (npr. Van Valin - LaPolla 1 997). Stoga se upotrebljava naziv kom­ pozicijski modeli kako bi se jasno i nedvosmislena uspostavila razlika u na komponencijalizam generativne gramatike. Opisne razine (fonološka, sintak­ tička i semantička), moduli, odnosno gramatičke sastavnice (različite podteo­ rije tipa padežne teorije, teorije vezanja, teorija upravljanja, teorija nadzora itd.) u generativnoj su gramatici međusobno odvojeni i neovisni dijelovi, a u funkcio­ nalnim su sintaksama sastavnice (ovdje u značenju jezičnih razina) samo načelno neovisni dijelovi koj i se primamo bave određenim aspektima jezika, ali tijesno su povezani i s ostalima, također preko pravila povezivanja, no ta su pravila potpuno 8 lako nij e baš naj sretnij e rj ešenj e, zadržava se engleski naziv topik, umj esto hrvatskoga ekviva­ lenta tema, kako bi se uspostavila razlika prema temi kao semantičkoj ulozi.

1 .2 Zašto naziv konstrukcijske gramatike?

•

23

drukčij e naravi od već spomenutih pravila u generativnoj gramatici. Dakle kada se govori o gramatičkim modelima tradicij skoga funkcionalizma, odnosno funk­ cionalnim gramatikama, u prvom se redu misli na u nj ima naglašene procesualne aspekte nastanka gramatičkih konstrukcija, a uvjetovane interakcij om samo na­ čelno odvoj ivih razina - sintaktičke, semantičke i pragmatičke. Također je vrlo važno istaknuti da j e u većini funkcionalnih gramatika sintaktička razina podre­ đena semantičkoj i pragmatičkoj , tj . u prvom je planu motiviranost forme seman­ tička-pragmatičkim aspektima, te se zato u kontekstu tradicij skoga funkcionaliz­ ma predlaže naziv kompozicijski model kako bi se s jedne strane terminološki uspostavila razlika prema komponencijalnom modelu generativne gramatike, a s druge strane naglasila puno tješnj a veza među opisnim razinama i pravilima koj ima se one povezuju. Iako se ta dva naziva u lingvističkoj literaturi vrlo često smatraju aprok�imativno sinonimnima te se paralelno upotrebljavaju kao karakte­ ristika u prvom redu generativnoga modela,9 smatramo da značenj ska razlika iz­ među nj ih nije baš tako zanemariva. I u jednom i u drugom nazivu naglasak je na dijelovima neke cjeline, no dok naziv komponencijalni model ističe samo sastav­ nice, odnosno dijelove koji mogu funkcionirati i samostalno, izvan te cjeline, kod kompozicij e je funkcij a dijelova determinirana cj elinom, tj . izvan nje dijelovi gu­ be funkciju. Tako recimo pojedinačni vagoni ne mogu vršiti svoju funkciju izvan vučne kompozicije, tj . ostalih vagona i lokomotive, kao što ni pojedinačne nate ne znače ništa izvan konteksta ostalih nata s kojima zajedno čine skladbu. S druge strane, duhan i papir su primjerice sastavnice cigarete, no oni mogu imati i druge funkcije izvan te cjeline. Razlika, naravno, nije osobito velika, ali nam se u ovom kontekstu čini primjerenom kako bi se naglasio veći stupanj veze među razinama gramatičkoga opisa te nj ihove međusobne uvjetovanosti i prožimanja kod modela tradicijskoga funkcionalizma. U tom smislu razlike između generativnoga, tradi­ cijskofunkcionalističkoga i konstrukcijskoga pristupa, razlike u načinu prikaza strukture te načinu organiziranja odnosa među strukturama kao dvama najvažni­ jim aspektima svake gramatičke teorije prikazane su na slici 1 . 1 , a debljim lin�jama označeni su naglašeni aspekti gramatičke analize u pojedinim pristupima. Sve u svemu, konstrukcij ske gramatike i tradicij ski funkcionalizam načelno su kompatibilni pristupi u opreci prema formalnim pristupima, a razlike među nj ima nisu dubinske, već površinske narav i, i to u tome koj i su aspekti odnosa sintakse, semantike i pragmatike u prvom planu - je li to konstrukcija kao re­ zultat kognitivnih procesa ili pravila koja dovode do tog rezultata, što ističe i J. Nuyts (2008) nazivajući to razlikom u "procesualno orijentiranom pristupu" (engl. process concept oj grammar) imanentnom tradicij skom funkcionalizmu, nasuprot "gramatičkom modelu uzorka" (engl. pattern concept ojgrammar) kod konstrukcij skih gramatika. Croft - Cruse (2004) primj erice upotrebljavaju naziv komponenc{ialni model, dok Nuyts (2008) govori o kompozic{iskom modelu.

9

24

•

Kognitivna gramatika u kontekstu konstrukcijskih modela b) tradicijskofunkcionalistički kompozicijski model

a) komponencijalni generativni model fonološka sastavnica (PF) (fonološka pravila) L E

K s I K

T

sintaktička sastavnica (gramatički moduli)

+

semantička sastavnica (LF) (semantička pravila)

�G��

sintaktička sastavnica L E

K s I K

""�"'

T,...,,....i

semantička sastavnica

T

•

pragmatička sastavnica

�G· RAMATIKA

c) konstrukcijski model

formalna obilježja (morfosin!aktička i morfološka) SIMBOLIĆKA VEZA

----GRAMATIKA

semantičko-pragmatička obilježja KONS1RUKCIJA

Slika 1.1

U nekim inačicama tih dvaju pristupa oni su načelno kompatibilni, a razlika j e me­ đu njima isključivo u perspektivi ili u veličini jezične spoznaje koju ističu, odnosno na koju se usredotočuju: konstrukcij ski pristup najvećim se dijelom usredotočuje na "rezultat" kognitivnih procesa, dok se pristup utemeljen na procesu usredotočuje u prvom redu na put koji se u tom procesu prelazi, tj . na ono što govornik čini kako bi proizveo taj rezultat. (Nuyts 2008: 1 05) Konstrukcij ske gramatike dakle polaze od temeljne pretpostavke da inter­ pretativna vrijednost konstrukcij e u cj elini nije rezultat ni, s jedne strane, općih sintaktičkih pravila koja djeluju na različitim nižim, fraznim, razinama i nj ihove � interakcije kao u generativnoj gramatici, ali ni, s druge strane, odvojenih razina gramatičkoga opisa, sintaktičke, semantičke i pragmatičke, među kojima se ve­ za uspostavlj a pravilima povezivanj a kao u tradicij skofunkcionalističkom kom­ pozicijskom modelu. Za konstrukcijske je gramatike puno važnija negacija pr­ v e, komponencij alne, pretpostavke, one generativne gramatike, koja nužno vodi prema zaključku da konstrukcija kao cjelina nema nikakvu važnost u gramatici

1 .2 Zašto naziv konstrukcijske gramatike?

•

25

j er je ona rezultat suodnosa različitih bilo općih bilo jezičnospecifičnih pravila (načela i parametara) dovoljnih da bi se objasnio nastanak većih struktura, a time i nj ihova vrij ednost koja proizlazi iz načelnoga stava, tzv. Fregeova načela, 10 da je vrijednost cj eline rezultat zbroja vrijednosti njezinih dijelova. Također, sva­ ka arbitrarnost, nepredvidivost, nekomponencijalnost ili idiosinkratičnost koja ne podlij eže usustavlj ivanju sintaktičkim pravilima u generativnoj se gramatici11 pripisuj e isključivo leksičkim jedinicama čije obavijesti onda prožimaju sintak­ tičku, fonološku (PF) i semantičku (LF) sastavnicu (slika 1 . l a), uključujući, po­ sredno, i morfološke i stilističke aspekte: Osoba koj a vlada nekim jezikom, ima također i pristup detaljnim obavijestima o riječima toga jezika. Svaka jezična teorija mora obuhvaćati tu činjenicu, tj. svaka jezična teorija mora obuhvaćati nekakvu vrstu leksikona repozitorija svih (idio­ sinkratičnih) obilježja određene leksičke jedinice. Ta obilježja uključuju prikaz fo­ nološke forme svake od njih, specifikaciju njezine sintaktičke kategorije i njezina značenjska obilježja. (Chomsky 1 995 : 30) -

lek�ikon stoga shvaćam u poprilično tradicijskom smislu: kao popis "iznimaka",

odnosno kao popis svega onoga što ne proizlazi iz općih jezičnih načela. Ta se pak načela mogu podijeliti u dvije kategorije: na ona koja pripadaju univerzalnoj grama­ tici (UG) i na jezičnospecifična. Potonji uključuju fonološke i morfološke aspekte, izbor parametara te sve ostalo što se može podvesti pod jezičnu varijaciju. Pretpo­ stavimo nadalje da leksikon omogućuje "optimalno kodiranje" takvih idiosinkratič­ nosti. (Chomsky 1 995 : 235) No treba istaknuti da pripisivanje nekomponencijalnosti isključivo leksič­ kim j edinicama kao jedinim fiksnim jezičnim elementima nije odlika samo gene­ rativne gramatike. Takav model, odnosno odvajanje leksika i gramatike, naslje­ duju i svi tradicij skofunkcionalistički pristupi, osim Hallidayeva ( 1 985, 1 994), te, kao posljedica toga, pojam konstrukcij e nije od osobite važnosti ni u proce­ sualno orijentiranim funkcionalnim gramatikaina j er u središtu nj ihova zanima­ nja nije rezultat kognitivnih procesa, nego "put" koj i do toga rezultata vodi. To je i glavni razlog zbog kojega Croft (200 1 ) i Croft - Cruse (2004), kritizirajući komponencij alni model i oprimjerujući ga generativnom gramatikom, implicit­ no u komponencij alne modele svrstavaju i tradicij ski funkcionalizam. S takvim se stavom nikako ne bismo mogli složiti, a zbog već navedenih puno brojnij ih sličnosti nego razlika između ta dva pristupa, u prvom redu zbog prioriteta koj i funkcionalne gramatike daju semantička-pragmatičkim čimbenicima, negacije 1 ° Fregeovo načelo u pravilu se vezuje uz semantičke aspekte jezika, no ovdj e se upotreblj ava u širem, sintaktička-semantičkom, značenju, primamo kako bi se istaknula razlika prema geštalti­ stički (vidi 6 .4) utemeljenim konstrukcij skim pristupima u koj ima se konstrukcij a promatra kao temeljna, polazišna sintaktička-semantička j edinica. 11 Ovdje se referira na kasnije razvojne faze :_ teor{iu načela i parametara (Chomsky 1 98 1 ) te minimalistički program (Chomsky 1 993 , 1 995).

26

•

Kognitivna gramatika u kontekstu konstrukcij skih modela

autonomij e gramatike te puno čvršće veze koja se uspostavlja među razinama jezičnoga opisa pomoću pravila koja nisu tako strogo izolirana i razinski specifi­ cirana kao što je to u modularnom pristupu generativne gramatike.

1.3 O konstrukcijskim gramatikama Iz dosadašnje analize vidjelo se da su nazivom konstrukcijske gramatike obje­ dinjeni kognitivnolingvistički pristupi gramatici te da oni zajedno s tradicij­ skim funkcionalizmom, tzv. funkcionalnim gramatikama s kojima su umnogome kompatibilni, tvore idejnu i kategorijalnu opoziciju generativnoj gramatici. Raz­ like među njima, vidjelo se, više su stvar načina gledanja na gramatičke feno­ mene. Stoga se može reći da je prebacivanje težišta analize s dij elova na cjelinu, kao temeljne i načelne razlike u odnosu na tradicij ski funkcionalizam, te pristup gramatičkim pravilima kao konstrukciji imanentnim načelima umj esto nj ihova shvaćanj a kao skupova koj i zasebno djeluju unutar određene sastavnice ili mo­ dula gramatike, kao kategorijalne razlike prema generativnoj gramatici, osnovna motivacij a naziva konstrukcijske gramatike. Nastanak i razvoj konstrukcij skih gramatika motiviran je proučavanjem idiomatskih, 12 frazeoloških, konstrukcij a (Fillmore - Kay - O'Connor 1 988)13 koje s u poslužile kao najbolji protuprimj er već spomenutim sintaktičkim modelima, u prvom redu generativnom, koji pola­ ze od pretpostavke da se sintaktička i semantička svoj stva gramatičkih konstruk­ cija mogu predvidjeti iz općih pravila imanentnih sintaktičkoj , odnosno seman­ tičkoj sastavnici gramatike ili iz općih pravila povezivanj a koja se primjenjuju kako bi se uspostavila veza među neovisnim sastavnicama. Iz toga slijedi da te­ žište analize u okvirima konstrukcij skih modela mora biti prebačeno s općih pra­ vila koja povezuju dijelove konstrukcije na konstrukciju u cjelini, tj . redukcioni­ stički model, po kojemu se konstrukcij a kao cjelina ili veći dijelovi konstrukcije izvode iz manjih, nedjeljivih, jedinica, tzv. sintaktičkih i semantičkih primitiva, mora biti zamijenjen neredukcionističkim, u kojemu je polazište analize kon­ strukcija kao cjelina, a pri tome sintaktička-semantička svoj stva konstrukcije ni­ su izvodiva ni predvidiva iz svojstava njezinih dijelova. Drugim riječima, strogo definiran komponencij alni model barem mora biti preformuliran tako da je zna­ čenje konstrukcija rezultat integracij e široko shvaćena značenja leksičkih jedini­ ca u značenja konstrukcija. Primjena takva načela konstrukcij ske konzistentnosti na idiomatske izraze omogućit će onda i uspostavljanje važnih generalizacija i kada je riječ o regularnim i neutralnim jezičnim konstrukcij ama. „

1 2 O proučavanju idiomatskih izraza kao temelja nastanka konstrukcij skih pristupa u kognitivnoj lingvistici vrlo opširno rasprav�jaju Croft - Cruse (2004: 225 -257). 1 3 Kada se govori o prvim studijama koje su poslužile kao temelj i motivacij a današnjim kon­ strukcij skim modelima, nezaobilazna je i Lakoffova ( 1 987 : 462-585) rasprava o engleskim there­ -konstrukcijama, tim više što je i A. Goldberg, danas jedna od vodećih teoretičarki u okviru kon­ strukcij skih pristupa, bila njegova studentica i doktorandica te je Lakoffov utjecaj možda i od presudne važnosti u formiranju njezine teorijske misli .

1 .3 O konstrukcij skim gramatikama

•

27

Na tom gledištu utemeljena je i sama definicija konstrukcije u jednom od najpoznatij ih konstrukcij skih modela, onom A. Goldberg ( 1 995): Nekaj� konstrukc\ja dio gramatike ako i samo ako nešto što se tiče njezine forme, značenja ili upotrebe nije predvidivo iz ostalih aspekata gramatike, uključujući i prethodno uspostav\jene konstrukcije. (Goldberg 1 99 5 : 1 3) 1 4 Konstrukcijske gramatike snažno su također motivirane Fillmoreovim stu­ dijama ( 1 968, 1 977a) o dubinskim padežima u koj ima on među prvima15 proble­ matizira pitanje odnosa sintakse i semantičkih uloga, kako će se one kasnije na­ zivati, te njegovim studijama o semantici okvira16 (engl frame semantics) ( 1 975, 1 977b, 1 982, 1 9 8 5)17 u kojima je značenj e definirano u odnosu na prožimanje i dij alektiku prizora (engl. scenes) i okvira (engl. frames ), dijalektiku koja uklju­ čuje širok spektar kulturoloških i iskustvenih značenj skih aspekata. Posebno se to u konstrukcijskim gramatikama odnosi na glagole koji se pojavljuju u određe­ nim konstrukcij ama. Mnogo je primjera u koj ima temeljni, a često se nazivaju i sintaktički relevantni, aspekti značenja glagola nisu dovoljni za punu interpreta­ ciju značenja konstrukcij e kao ni njezine argumentne strukture, već j e potrebna aktivacij a, odnosno uključivanje, široko shvaćene i kulturološki uvjetovane kon­ ceptualne strukture glagola. 18 Prema Langackeru (2005 : 1 02) može se govoriti o dvanaest temeljnih obi­ lježja konstrukcij skih gramatika, koja ih i ujedinjuju u zajednički teorijski mo­ del: .

1 4 U literaturi j e j edan od naj češće navođenih primjera koj i potkrepljuj e tako definiranu grama­ tičku konstrukciju primjer A. Goldberg ( 1 99 5 : 29) Sam sneezed the napkin off the table ' Sam j e otkihnuo rupčić s a stola', u koj em konstrukcija kao cjelina omogućuj e prijelaznost glagola to sneeze 'kihati'. Više će rij eči o tim pitanj ima biti u nastavku. 15 Iako je Fillmoreova studija puno poznatija, tom se problematikom puno detaljnije od njega u suvremenoj lingvistici prvi u svojoj disertaciji bavio J. Gruber ( 1 965), koji j e također ostavio ve­ lik trag kako u generativnoj gramatici tako i u funkcionalnim pristupima. O problematici seman­ tičkih uloga vidi više u S.I i 5 .2 .

16 Fillmoreova semantika okvira opće je prihvaćena u kognitivnoj lingvistici, kako u gramatičkim modelima tako i u studijama koje se bave leksičkom semantikom, no nazivlje se poprilično raz­ likuje. Tako npr. Langacker ( 1 987a) Fillmoreove okvire raščlanjuje na bazu, domenu i matricu domena, Taylor ( 1 995) okvirima naziva mrežu domena, što bi odgovaralo Langackerovoj matrici domena, Taylor (2002) upotreblj ava naziv domena, Lakoff( 1 987) uvodi naziv idealizirani kogni­ tivni model (ICM) itd., a prizorima bi, s druge strane, možda najbolje odgovarao pojam predodž­ bene sheme koj i se ustalio gotovo u svim kognitivnolingvističkim pristupima. O tim će pojmo­ vima još biti rij eči u 1 .5, a o motivacij i naziva prizori i okviri te o Fillmoreovim terminološkim pretečama iz područja umj etne inteligencije i kognitivne psihologij e vidi više u Žic Fuchs ( 1 99 1 : 44-45, 2009 : 89-9 1 ) te Taylor ( 1 99 5 : 87-90, 2002: 203). 1 7 Mnogo je radova u koj ima Fillmore razrađuje svoje postavke o semantici okvira, tako da su ovdj e spomenuti samo neki. 1 8 Više o važnosti Fillmoreove semantike okvira u kontekstu konstrukcijskih gramatičkih modela vidi u Goldberg ( 1 99 5 : 25-3 1 , 201 0).

28

•

Kognitivna gramatika u kontekstu konstrukcij skih modela (i) konstrukcij e su (prije nego pravila) primami predmet opisa (ii) konstrukcijske su gramatike jednorazinske teorije (iii) leksik i gramatika nisu različite sastavnice, već tvore kontinuum koj i kao rezultat ima konstrukciju u cjelini, tj . leksik i gramatika tvore kon­ tinuum konstrukcij a (iv) konstrukcije su spoj forme i značenja, odnosno simboličke strukture (v) semantika i pragmatika nisu odvojene opisne razine (vi) konstrukcij e su povezane u kategorizacij sko-taksonomske mreže

(vii) gramatička pravila i modeli imaju oblik konstrukcija shematičnih u od­ nosu na svoje varijante (viii) osim po stupnju shematičnosti/specifičnosti varijante određenih kon­ strukcija ni po čemu se ne razlikuju od tipova čiji su ostvaraj i (ix) jezično znanje obuhvaća velik broj konstrukcija, o d koj ih je dobar dio idiosinkratičan u odnosu na neutralne gramatičke modele (x) model gramatičkoga opisa koj i je u stanju opisati idiosinkratične kon­ strukcije u stanju je opisati i neutralne, regularne konstrukcijske mode­ le, ali obratno ne vrijedi (x i) stupanj ovj erenosti konstrukcij a rezultat je međudjelovanj a različitih uvjeta (xii) kompozicija konstrukcije proizlazi iz integracij e U nastavku ć e nam navedena o bilj ežj a poslužit i kao okvir u analizi sličnosti i razlika među poj edinim konstrukcij skim pristupima. Neka su od nj ih, više ili manje, dosada već spominj ana, a posebno ćemo se referirati na ona koja sma­ tramo najvažnij ima, tj . ona koj a su po svoj im temeljnim postavkama od kate­ gorijalne važnosti za homogenizaciju konstrukcij skih teorij skih modela prema drugim gramatičkim teorij ama. No, s druge strane, to su uj edno i obilježja koja se u pojedinim konstrukcij skim pristupima različito shvaćaju, ponekad čak to­ liko da se opravdano nameće i pitanje u kolikoj su mjeri oni jedinstven model gramatičkoga opisa. Stoga ćemo zbog očitih sličnosti, ali i zbog nemalih razlika među različitim konstrukcij skim modelima, konstrukcij ske gramatike načelno podij eliti na: (i) konstrukcij ske gramatike u užem smislu (koje objedinjuju sve modele osim kognitivne gramatike) i (ii) konstrukcijske gramatike u širem smislu (koje uključuju i kognitivnu gramatiku), a o najvažnij im razlikama među nj ima bit će riječi u nastav­ ku.

1 .4 Simbolički i autonomistički pristup

•

29

1.4 Simbolički i autonomistički pristup Postavka koju u ovoj analizi svakako treba prvo spomenuti j est postavka o sim­ boličkoj naravi jezičnih jedinica, a samim time i gramatike, koj a na konstrukcij e gleda kao n a spoj forme i značenja, odnosno sparivanj e sintaktičke i semantič­ ke razine prema Goldberg ( 1 99 5 : 5 1 ), sparivanje morfosintaktičke i semantičke strukture prema Croftu (200 1 : 62) ili sparivanj e fonološkoga i semantičkoga po­ la u kognitivnoj gramatici (Langacker 1 987a: 5 8). 1 9 Na taj se način uspostavlja jasna i nedvosmislena razlika u odnosu na temeljnu generativističku postavku o autonomnosti gramatike (sintakse), koja stoga zaslužuj e nešto detaljniju razra­ du. Autonomij a sintakse neosporan je i glavni postulat generativne gramatike od njezinih početaka do danas, a čija je narav i definicija posebno problemati­ zirana u Chomsky ( 1 977), a sažeta u Newmayer ( 1 992 : 783, 1 99 8 : 23) i u Croft ( 1 99 5 : 494) kao skup gramatičkih (sintaktičkih, odnosno formalnih) osobina (gramatičkih primitiva) čija se kombinatorna načela ne oslanjaju ni na kakve izvanjezične čimbenike te se ne mogu izvesti iz bilo kakvih semantičkih ili prag­ matičkih (diskursnih) kategorija. Autonomija sintakse (AUTOSYN). Ljudska spoznaja utjelovljuje sustav koj i se sa­

stoji od neznačenjskih i iz diskursa neizvodivih sintaktičkih primitiva i čija se kom­ binatoma načela ne oslanjaju na izvanjezične čimbenike. (Newmeyer 1 998: 23) Također i prema Newmeyeru20 ( 1 998: 28) i prema Croftu ( 1 99 5 : 494) auto­ nomij a sintakse uključuje tri tijesno povezane, ali načelno neovisne, teze: (i) tezu o arbitrarnosti sintakse (ii) tezu o sustavnosti tih arbitrarnih elemenata i (iii) tezu o neovisnosti tog sustava. Arbitrarnost sintaktičkih elemenata odnosi se na nemogućnost nj ihove za­ mj ene te zamjene pravila po kojima se oni kombiniraju bilo kakvim semantičkim ili pragmatičkim elementima, odnosno semantičkim ili pragmatičkim pravilima, a da se istovremeno zadrži isti stupanj predvidlj ivosti gramatike kakav omogu­ ćuju sintaktička pravila. T a pak predvidlj ivost rezultira regularnošću sintaktičkih obrazaca koji tvore gramatički sustav koj i je opet neovisan o bilo kakvim čim19 Treba još jedanput istaknuti da semantički dio u simboličkoj naravi konstrukcije u svim kon­ strukcij skim gramatikama uključuje i pragmatička, ali i suprasintaktička - diskursna - obilježja. 20 Newmeyerova ( 1 998: 1-1 65) opširna analiza problema autonomije sintakse u formalnim i funkcionalnim pristupima uključuje još dvij e vrste autonomij e o koj i ma se ovdj e neće detaljnije govoriti, a koje se nadovezuju na autonomiju sintakse i s njom zapravo tvore svojevrstan "paket" autonomističkoga razmišljanja. To su još autonomija gramatike, kao općenitij a verzija autonomi­ je sintakse koj a cjelokupnom gramatičkom znanju pristupa kao zasebnom i neovisnom kognitiv­ nom sustavu odvoj enom od drugi h ljudskih kognitivnih sustava, te autonomija j ezičnoga znanj a koja zastupa tezu o neovisnosti j ezičnoga znanj a o elementima j ezične uporabe.

30

•

Kognitivna gramatika u kontekstu konstrukcij skih modela

benicima izvan nj ega samoga te počiva samo na pravilima i odnosima koji vla­ daju među njegovim unutarnjim elementima. Generativna gramatika prihvaća i zastupa sve tri teze koje tvore postulat o autonomiji sintakse, dok se funkcionalni pristupi u tome bitno razlikuju. Nijedan od navedenih funkcionalnih pravaca ne prihvaća sve tri teze, ali isto tako nijedan ne od bij a sve tri.21 Takav je pristup mo­ guć jer sintaksa se može primjerice smatrati arbitrarnom i sustavnom, a ujedno ne i sustavom neovisnim o izvanjezičnim čimbenicima, kao što je recimo u slu­ čajevima kada se sintaktička pravila prožimaju sa semantičkim ili pragmatičkim pravilima. Također, arbitrarnost ne mora uključivati ni sustavnost jer je načelno moguće da sintaksa bude arbitrarna, no da se ta arbitrarnost ne ostvaruje nužno u sustavu, već da je rij eč o skupu arbitrarnih elemenata među kojima ne postoj e pravilnosti iako, naravno, svi oni koji prihvaćaju arbitrarnost ujedno prihvaćaju i sustavnost jer je to čisto teorij ska mogućnost. No i Croft ( 1 995), a Newmeyer ( 1 983, 1 992, 1 998) posebno, svj esno ili ne­ svjesno, prave jednu vrlo ozbiljnu analitičku pogrešku ne razlikujući dvije vrste autonomije : "slabu" i "jaku" autonomiju. Tako oni kroz gore navedenu defini­ ciju autonomiji sintakse pristupaju kao svojevrsnoj mješavini "slabe" i '1ake" autonomij e (iako je definicija puno bliža '�jakoj" autonomiji), a primjerima koj e navode dokazuju isključivo "slabu" autonomiju. "Slaba" autonomija (usp. Lang­ acker 2005, 2008, 2009) odnosi se na činjenicu da se formalna struktura jezi­ ka ne može u potpunosti predvidjeti iz semantičkih i pragmatičkih čimbenika te da jednom oblikovana gramatika odrasloga pripadnika neke jezične zajedni­ ce, sastavljena od konvencionaliziranih strukturnih obrazaca, načelno nije više podložna promjenama,22 a i nij e ju moguće pretvoriti u nekakav semantički ili pragmatički kodni algoritam. Tako definiranu autonomiju, sasvim prirodno, pri­ hvaćaju svi funkcionalni pristupi (osim već spomenutog tzv. ekstremnog funk­ cionalizma predstav ljenog u Garcia ( 1 979) i Diver ( 1 995), koji među ozbiljnim gramatičkim školama nema velika odjeka). S druge strane, "jaka" autonomij a pretpostavlja da sintaksa predstavlja zasebnu jezičnoopisnu razinu odvojenu i od semantike i od pragmatike, a čij i opis zahtijeva skup nedjelj ivih gramatičkih pri­ mitiva strukturiranih po urođenim načelima i parametrima, neovisno o bilo kak­ vim izvanjezičnim čimbenicima. Tako pak definiranu autonomiju ne prihvaća nij edna funkcionalna škola. Nadalje, treba također razlikovati pojam izvodivosti forme iz značenj a ili komunikacij skih faktora od motiviranosti značenjem. Teza o "jakoj" autonomiji ta dva pojma vrlo slabo razlikuje. Izvodivost, kako je već rečeno, razumij eva mogućnost potpune derivacij e sintaktičkih struktura iz se2 1 Detaljnij e o tome koji funkcionalni pristup prihvaća koju od tri podteze autonomij e sintakse i na koji način vidi u Croft ( 1 995). 22 Kažemo, načelno, j er postoje vrlo ozbiljne sociolingvističke studije (npr. Weinreich - Labov - Herzog 1 968, Labov 1 972) koje govore o različitim društvenim i komunikacijskim, j ednom ri­ j ečju izvansistemskim, čimbenicima koji utj eču na promj ene gramatičkih obrazaca i kod odraslih govornika te tako, barem u nekim segmentima, dovode u pitanje i "slabu" autonomiju .

1 .4 Simbolički i autonomistički pristup

•

31

mantičkih i pragmatičkih čimbenika, dok motiviranost znači dopuštanje većega ili manjega utjecaja semantička-pragmatičkih čimbenika na formu, odnosno mo­ tiviranost signalizira "oslabljenu" izvodivost. Djelomično bismo se mogli slo­ žiti s Newmeyerom ( 1 99 8 : 1 53-1 64) kada, u više navrata citirajući Chomskog, raspravlj a o tome da generativna gramatika nikada nije u potpunosti negirala mogućnost utjecaja određenih izvanjezičnih čimbenika na formu, doduše malo­ brojnih, a u prvom redu ikoničnosti, no samo u ·onim malobrojnim slučaj evima gdje je to kristalno jasno vidljivo i nezaobilazno. Drugim riječima, ondje gdje se izvanj ezični čimbenici mogu bez problema formalizirati i uklopiti u metodološki provjerljivu gramatičku teoriju (npr. Chomsky 1 973, Chomsky - Lasnik 1 977). S druge strane, ondje gdje to nije moguće, a u većini slučajeva nije, o tome ne treba raspravljati sv e dok se ne iznađu precizni metodološki mehanizmi kojima će se to-dokazati. Zbog toga Chomsky ( 1 980: 2 1 4-2 1 5) i kaže da je trenutno vr­ lo teško vjerovati kako bi se mogla iznaći opća načela kognitivne strukture koja bi svojom preciznošću (čitaj znanstvenošću) bila konkurentna njegovu ekspli­ citnom modelu opisa sintaktičke strukture i iz kojih bi bilo moguće deducirati svojstva "mentalnih organa" kakav je jezična sposobnost. To je jedno, a čak da se takva načela i pronađu, generativni gramatičari ne vide na koji bi način to utj e­ calo na autonomiju sintakse i upravo u tome griješe jer definirajući i misleći na '�jaku" autonomiju oprimjeruju ništa drugo nego "slabu" autonomiju. U smislu takve argumentacije među brojnim primjerima kojima F. Newmeyer u svoj im raspravama pokušava dokazati autonomiju sintakse vrlo je zanimljiva i metafo­ rička paralela koju povlači između gramatike i ljudskih organa, pa ćemo te od­ lomke citirati u nešto duljem obliku jer su od presudne važnosti za razumijevanje pogleda na autonomiju sintakse kako u okvirima generativne gramatike tako i u funkcionalnim pristupima. No autonomija sintakse (AUTOSYN) implicira da se gramatika sastoji od jedno­ stavnih simbola samo u smislu da joj je imanentna čisto unutarnja logika kombini­ ranja. Jasno, taj simbolički sustav interpretira se drugim sustavima uključenima u procese mišUenja i komuniciranja. Razmotrimo analogiju s našim tjelesnim organi­ ma. Svaki naš organ ima određenu ulogu ili više njih. Ipak, ta činjenica ne osporava korist koju imamo od opisivanja staničnih, molekularnih ili submolekularnih proce­ sa koji su uključeni u funkcioniranje naših organa u smislu njihovih sustavnih for­ malnih obilježja apstrahiranih od specifičnih fankcija pojedinih organa. (istaknuli

B. B. i G. T. F.) (Newmeyer 1 99 8 : 3 6) No najetra svakako mogu utjecati vanjske promjene. Tako primjerice prekomjerno konzumiranj e alkohola može podići SGOT-razinu do kritične točke, pa se struktu­ ra moj ih jetara promijenila iako nije prestala biti zaseban sustav, zadržavši svoje bitne funkcije. U tom smislu potencijalni prikaz strukture mojih jetara ne bi se mo­ rao referirali na ono što je uvjetovalo promjene u toj strukturi (iako bi to, naravno, bilo važno za objašnjenje zašto je došlo do promjene) . (istaknuli B. B . i G. T. F.)

(Newmeyer 1 998: 1 62)

32

•

Kognitivna gramatika u kontekstu konstrukcijskih modela

I nijedan generativni gramatičar nikada nije poricao "da mnogi (ne nužno svi) sin­ taktički aspekti prirodnih jezika [mogu] u određenoj mjeri biti ovisni o izraženim mislima". I dok se može razgovarati o tome da je konceptualizacija donekle ogra­ ničena gramatikom, također je točna i potpuno kompatibilna s tezom o autonomUi sintak�e i ideja daje i sinta�ajednim dijelom oblikovana konceptualizacUom. Me­ đutim u temeljima autonomije postoji jedna "pretpostavka ", a to je da je moguće opisivati formalne elemente jezika i njihove odnose neovisno o njihovim semantič­ kim ili pragmatičkim obilježjima. I svi se slažu daje to moguće. No pravo je pita­ nje koje teza o autonomUi sintakse nameće je li to poželjno? Većinafunkcionalista zastupala bi mišljenje da nUe, a većina generativista dajest. (istaknuli B. B . i G. T.

F.) (Newmeyer 1 99 8 : 36) Kao što se vidi, sv i gore navedeni argumenti brane tezu o "slaboj" autono­ miji, koj a je neosporna i koju ne osporavaju ni funkcionalni pristupi. Naime pot­ puno je jasno da se u trenutku kada određena konstrukcij a postane konvenciona­ lizirana u određenoj jezičnoj zaj ednici nj ezina struktura uvijek može promatrati prvo, neovisno o bilo kojem semantičkom ili pragmatičkom njezinu aspektu i drugo, neovisno o izvanjezičnim čimbenicima koji su do njezina sastava doveli, što je i u jednom i u drugom slučaju stvar opredjeljenja i perspektive lingvista. Pravo je i temeljno pitanje je li to i jedina svrha gramatičkoga opisa ili je svrha u tome da se, naravno uz opis sintaktička-semantička-pragmatičkih svoj stava konstrukcije kao konvencionalizirane jezične jedinice, istraži i zašto je određena konstrukcija baš takva kakva jest na raspolaganju govornicima nekoga jezika, a to zašto sasvim će sigurno dovesti do uporabe i značenja kao generatora jezične forme te je to ujedno i jedini put koji vodi osporavanju teze o "jakoj" autonomij i . Isto je tako potpuno jasno da s e u trenutku kada nastupi konvencionaliziranost veza konstrukcije s motivacij skim čimbenicima (semantičkim i pragmatičkim) koji su do nje doveli "raskida" u smislu da govornici u komunikacij skom proce­ su te veze v iše nisu svjesni. Ako tako postavimo stvari, onda je i arbitrarnost kao podteza autonomij e sintakse sasvim opravdana i na mjestu. Međutim arbitrarnost toga tipa nešto je sasvim drugo od arbitrarnosti u procesu nastanka gramatičkih konstrukcija. Ako bi potonj a arbitrarnost bila dokazana, u tom bi se slučaju, i sa­ mo u tom slučaju, ona mogla smatrati podtezom "jake" autonomije, a ovako, ka­ ko ju obj ašnj avaju Croft i Newmeyer, ona podržava jedino "slabu" autonomiju. Također, nikako se ne možemo složiti ni s Newmeyerovim završno citira­ nim riječima da se pravo pitanje autonomij e sintakse kreće oko toga je li poželj­ no ili ne analizirati formalne elemente jezika izolirano od njihovih semantičkih i pragmatičkih svojstava. Oko toga se generativci i funkcionalisti nikada neće složiti, no čak i da se slože, to opet neće ni u čemu pridonijeti rješenju problema autonomije. "Slaba" autonomija opet će ostati neosporna činjenica, a teza o "ja­ koj" autonomij i, iako samo hipotetska, ostat će netaknuta Dakle teza konstrukcij skih gramatika o simboličkoj naravi gramatike do sa­ da je sasvim sigurno najjača teorij ska opozicija s jedne strane tezi o '�jakoj" auto-

1 .4 Simbolički i autonomistički pristup

•

33

nomij i u generativnom pristupu, a s druge strane i tradicij skom funkcionalizmu, koji puno strože odvaja razine gramatičkoga opisa, u prvi plan stavljajući pravila koja povezuju sintaktičku, semantičku i pragmatičku razinu. 1 . 4. 1 O simboličkom pristupu unutar konstrukcijskih modela

No upravo u premisi o simboličkoj naravi jezičnih jedinica leži i jedna od najhit­ nijih razlika između kognitivne gramatike i ostalih, užekonstrukcij skih, pristupa te j e to svakako jedan od najvažnij ih razloga zbog kojih se kognitivna gramatika može smatrati konstrukcij skom tek u širem smislu. Kognitivna gramatika na spoj značenja i forme gleda isključivo kao na spoj fonološke i semantičke strukture, točnije fonološkog i semantičkog pola, dok užekonstrukcij ske gramatike govo­ reći o formi u prvom redu misle na sintaktičku strukturu. Dakle u kognitivnoj se gramatici gramatička forma izvodi iz dva temeljna odnosa u jeziku, iz dvije neovisne domene ljudskoga iskustva - konceptualizacije i zvuka, dok užekon­ strukcij ske gramatike u formalnoj strukturi razlikuju još i gramatičku formu kao zasebnu razinu. Razlike u shvaćanju simboličke naravi jezika u kognitivnoj gra­ matici i konstrukcijskim gramatikama prema Langackeru (2005: 1 05) prikazane su na slici 1 .2.23 a) kognitivna gramatika

b) konstrukcijske gramatike u užem smislu

semantička struktura

semantička struktura

I

gramatička fonna fonološka struktura

fonološka struktura

simbolička struktura

simbolička struktura

Slika 1.2

U tom je smislu Langackerova kritika upućena konstrukcijskim gramatiča­ rima (u prvom redu A. Goldberg i W. Croftu) po našem mišljenju sasvim oprav­ dana: 23

Slika l .2b odnosi se u prvom redu na užekonstrukcijske modele A. Goldberg ( 1 995) i W. Crofta (200 1 ), koj i se donekle razlikuju od Kay-Fillmoreove ( 1 999) konstrukcijske gramatike u kojoj simboličku strukturu čine samo sintaktič ka i semantič ka obilježja (engl. features), što je nj ihov tenninološki ekvivalent nazivima razine, strukture i polovi u već spomenutim konstrukcij skim modelima. Nj ihov konstrukcijski model prepoznaj e i fonološka obilježja, ali ona nisu dio sim­ boličke strukture.

34

•

Kognitivna gramatika u kontekstu konstrukcij skih modela

Treba istaknuti da svođenje (reduciranje) gramatike na nešto elementarnije nije isto što i negiranje njezina postojanja. Gramatika postoji. Djeca ju moraju učiti, a lingvi­ sti ju moraju ppisivati. Zbog toga je tvrdnj a da se gramatika svodi (reducira) na ne­ što elementarnije - semantičke i fonološke strukture te simboličku vezu među njima - usporediva s tvrdnjom da se i primjerice voda može svesti na elementarne čestice vodika i kisika. Utvrđujući narav i strukturu vode, odnosno shvaćajući da ona nij e jedinstvena struktura, već struktura čiji se sastav može opisati pomoću struktumo jednostavnijih čestica, nešto je sasvim drugo od tvrdnj e da voda ne postoji [ . . . ] se­ mantička i fonološka struktura ostvaraj i su dviju zasebnih domena Uudskoga isku­ stva - konceptualizacije i zvuka. Ne postoj i dakle zasebna domena gramatike i zato je potpuno prirodno da bi se gramatika trebala reducirati na shematične strukture semantičkih i fonoloških elemenata koji pripadaju spomenutim domenama koncep­ tualizacije i zvuka. (Langacker 2005 : 1 05-106) Po svađenju (reduciranju) gramatike na temeljne j edinice - fonološke i se­ mantičke te simboličke veze među nj ima - kognitivna gramatika bez sumnj e predstavlja najradikalnij i odmak o d tradic\j skih gramatičkih modela, u prvom redu generativnoga, ali i od užekonstrukcij skih, polazeći od pretpostavke da gra­ matika j est simbolička struktura nasuprot užekonstrukcij skom polazištu da gra­ matika simbolizira semantičku strukturu, polazištu koj e je u prvom redu moti­ virana potenciranj em idiomatskih konstrukcija koj e ipak u odnosu na regularne, neobilj ežene, konstrukcij e čine veliku manj inu. U čvrstoj vezi s takvim pristu­ pom jest i kategorij alni odmak u poimanju sintaktičkih kategorija i vrsta riječi, što j e j edna od najhitnij ih razlika prema drugim gramatičkim modelima, pa tako i užekonstrukcij skim. Naime na osnovi činj enice da se gramatici pristupa kao rezultatu simboličke veze između semantičkih i fonoloških j edinica, takvo re­ duciranj e ovisi u prvom redu o semantičkoj definicij i gramatičkih kategorija, pa kognitivna gramatika primj erice i sintaktičke kategorije subj ekta i objekta te vr­ ste riječi definira semantički, odnosno, bolj e rečeno, konceptualnosemantički subjekt kao lik prvoga plana ili trajektor (engl. primary clausaljigure, trajector), a objekt kao lik drugoga plana (engl. secondary clausalfigure) ili orijentir (engl. landmark). Kao i sintaktičke kategorije, i vrste rij eči, o čemu će se detaljnije go­ voriti u poglavlju o vrstama riječi te ovdj e u 1 . 5, svode se na visokoapstraktne shematične, tj . invarijantne konceptualnosemantičke definicij e koje ne pokri­ vaju samo prototipove,24 a utemelj ene su na univerzalnim ljudskim mentalnim aktivnostima. Takve definicije ne postoj e ni u jednoj drugoj konstrukcij skoj gra24 Croftova radikalna konstrukcijska gramatika (200 1 ) i kognitivna gramatika slažu se da su vrste riječi univerzalne kategorije s konceptualnim temeljima, ali se ne slažu u stupnju invarijantnosti nj ihova definiranja jer se Croft zadržava na konceptualnim arhetipovima primj enjivima uglav­ nom na prototipne slučaj eve. Određena paralela između tih dviju teorija mogla bi se povući i u pristupu sintaktičkim kategorijama tipa glave, adjunkta, argumenta itd., koje se u radikalnoj konstrukcij skoj gramatici također definiraju semantički (doduše metodološki drukčije nego u kognitivnoj gramatici), a na temelju prioriteta geštaltističkih simboličkih odnosa konstrukcije kao cjeline u kojoj gramatičke relacije, kako je već istaknuto, simboliziraju semantičku strukturu.

1 .4 Simbolički i autonomistički pristup

•

35

matici gdj e s e upotrebljava tradicij ska nazivlj e (subj ekt, objekt, NP, V, sintak­ tičke kategorij e, sintaktičke funkcije itd.).25 U tom smislu kognitivna gramatika predstav�ja teoriju koja j e napravila najveći odmak od već spomenutih redukcio­ nističkih gramatičkih modela (generativnih, ali i tradicijskofunkcionalističkih) po koj ima se konstrukcij a ili nj ezini dij elovi izvode pri�j enom općih pravila iz nedjelj ivih sintaktičkih i semantičkih primitiva. U cjelini gledajući, sve su konstrukcijske gramatike, a budući da u središte stavlj aju konstrukciju kao cje­ linu, neredukcionistički modeli kada se suprotstave komponencij alno-kompozi­ cij skim modelima u koj ima konstrukcija nije od osobite važnosti, no po tom se kriter�ju međusobno također razlikuju. Kako je rečeno, unutar konstrukcij skih pristupa kognitivna gramatika napravila je najveći odmak od redukcionizma te su u odnosu na nju svi ostali modeli donekle redukcionistički. Redukcionistič­ kom je modelu najbliža Fillmore-Kayeva ( 1 993) i Kay-Fillmoreova ( 1 999) kon­ strukcijska gramatika, kod koje najviše dolazi do izražaja raščlanjivanje većih ili manj ih konstrukcija (u prvom redu fraza) na popise sintaktička-semantičkih primitiva u vidu minimalnih obilj ežj a sa svoj im vrij ednostima, što zaj edno tvo­ ri tzv. strukture obilježja (engl. feature structures). Konstrukcij ska gramatika A Goldberg ( 1 995) također j e redukcionistička u smislu postavljanja primitiv­ nih sintaktičkih relac�ja kao što su subj ekt i obj ekt u analizi argumentne struktu­ re konstrukcij e neovisno o konstrukcij i u kojoj se poj avljuju, ali je prema Croft - Cruse (2004: 272) uj edno i neredukcionistička u d�jelu u koj em se bavi tzv. aktantskim ili sudioničkim semantičkim ulogama26 (engl. participant roles) koj e 25 Da ne bude zabune, tradicijsko se nazivlje ponekad upotreblj ava i u kognitivnoj gramatici, no isključivo zbog ekonomičnosti opisa, nikako kategorijalno.

Aktantske uloge, koj e se vezuju uz značenje poj edinačnoga glagola, treba strogo razlikovati od općenitijih tematskih, argumentnih, odnosno konstrukcij skih uloga kao što su agens, paci­ jens, doživljavač, efektor, mjesto itd., koje su važne zbog svoj ih sintaktičkih implikacija i koje se vezuju uz konstrukciju u cj elini. Aktantske uloge svoj evrsne su mikrouloge koje se izvode iz značenja poj edinačnoga glagola (npr. aktantske uloge glagola pjevati bile bi pjevač i pjevana, glagola krasti kradljivac i ukradeno i žrtva itd.) i nj ihov broj ne mora odgovarati broju argument­ nih uloga koj e su počesto tek konstrukcijski uvj etovane, tj . neke od nj ih u određenim slučaje­ vima nisu određene značenjem samoga glagola, nego značenjem cijele konstrukcije. Prototipan je primjer takva odnosa među aktantskim i argumentnim ulogama recimo engl. glagol to sneeze 'kihati' koj i je neprij elazan i ima samo jednu aktantsku ulogu (onoga koji kiše), no u konstruk­ cij i uzrokovanoga kretanj a tipa Sam sneezed the napkin ofthe table ' S am je otkihnuo rupčić sa stola' on postaj e prijelazan te na razini konstrukcij e postoje tri argumentne uloge: ne-voljnoga agensa ili uzročnika, što je doprinos samoga glagola, te mjesta (prema Goldberg 1 99 5 : 54 uloge cilja, s čime bismo se teško mogli složiti jer cilj podrazumij eva namjeru) i teme kao doprinosa konstrukcije. U tom smislu ne možemo se u potpunosti složiti s Croft-Cruseovom (2004: 272) tvrdnjom da se neredukcionizam u konstrukcij skom modelu A. Goldberg ( 1 995) očituj e jedino preko uspostavljanja aktantskih uloga jer je on neredukcionistički možda još i više kada je u pi­ tanju uspostavljanj e argumentnih uloga budući da j e tada polazište konstrukcij a u cj elini, dok j e kod aktantskih uloga polazište Sa!llo glagol kao jedinica nižega reda. O odnosu između sudio­ ničkih i argumentnih uloga vidi više u Goldberg ( 1 995 : 43-5 9), a ovdje će o tome još biti riječi u 5.1. 26

36

•

Kognitivna gramatika u kontekstu konstrukcij skih modela

proizlaze iz značenja pojedinih glagola i koj e se izvode iz konstrukcijom kon­ kretiziranoga događaj a kao cjeline, a što omogućuju značenjski okviri glago­ la. Izrazito neredukcionistički pristup odlikuj e Croftovu (200 1), inače tipološki orijentiranu, inačicu konstrukcij skoga pristupa, po čemu je teorija i dobila ime radikalna konstrukcij ska gramatika, jer je konstrukcija polazište u definiranju sintaktičkih relacij a i kategorij a. Drugim rij ečima, umj esto gramatičkih relacij a tipa subjekta ili objekta ili gramatičkih kategorija tipa imenice ili glagola, a koj i se u redukcionističkim modelima smatraju najmanj im i nedjelj ivim j edinicama koje sudjeluju u oblikovanju konstrukcija kao j edinica višega reda, u radikal­ noj konstrukcij skoj gramatici sintaktičkim se primitivima smatraju složene kon­ strukcij e kao temeljne j edinice gramatike, čime se negira postojanj e gramatičkih primitiva neovisno o konstrukc\j i u kojoj se pojavljuju. Stoga Croft (200 1 ) gra­ matičkim relacijama uvijek pridružuj e i konstrukcij sku notaciju, pa se recimo subj ekt neprij elaznoga glagola naziva neprijelaznim subjektom notacij e IntrSbj , a subjekt prij elaznoga glagola prijelaznim subjektom notacij e TrSbj itd. Takav Croftov metodološki pristup motiviran j e u prvom redu statusom poj edinih gla­ gola koj i mogu imati i prij elazno i neprijelazno značenj e (npr. pisati u rečenici On piše, u kvalitativnom značenju On se bavi pisanjem I Onje pisac, i prijelazno u rečenici On piše zadaću), a koj i se u redukcionističkim modelima obično de­ finiraju kao prij elazna ili neprijelazna uporaba glagola ili se te razlike pripisuju različitim značenj ima glagola. U svakom slučaju, razlike toga tipa i u redukcio­ nističkim se modelima objašnjavaju naglašavajući širi semantička-sintaktički okvir, ali samo implicitno jer se govori o različitim značenjima nižih sintaktičkih j edinica uvj etovanih širim kontekstom. S druge strane, Croft i eksplicitno polazi od prijelazne, odnosno neprijelazne konstrukcij e kao jedinice višega reda, pa se u njegovu modelu spomenuta razlika definira konstrukcij ski: IntrSbj - IntrV I TrSbj - TrV - TrObj . 1 . 4. 2 Simbolički pristup u kognitivnoj gramatici

Gramatika je strukturirani inventar konvencionaliziranih jezičnih j edinica. Ta definicij a podrazumijeva da je gramatika uređen sustav, a ne puki popis, tj . da su gramatičke kategorije određene međusobnim odnosima, a ne bilo kakvom autonomnom vrij ednošću izvan te mreže odnosa, dok obilježj e konvencional­ nosti proizlazi iz naravi simboličkih j edinica od čij ih se odnosa sastoj i j ezik te činj enice da je veza između nj ihova fonološkoga i semantičkoga pola, tj . fo­ nološke j edinice i semantičke j edinice čijom kombinacij om nastaj e simbolička " j edinica, konvencionalna činj enica, odnosno rezultat dogovora postignutog na razini j ezične zaj ednice. Fonološkim j edinicama u kognitivnoj se gramatici na­ zivaju one j edinice koj e se vokaliziraju. One su izgovorene u nekom j eziku, tj . materijalizirane, a mogu, naravno, biti i veće od samoga glasa (morfemi, riječi ili idiomatski izrazi). Da bi im se pripisao status j ezične j edinice, bitno j e da ih govornici proizvode automatski, bez napora i razmišljanja o njihovim sastavnim

1 .4 Simbolički i autonomistički pristup

•

37

elementima i strukturi. Semantičkim j edinicama smatraju s e pak one j edinice koje se konceptualiziraju, tj . koje se, također kao gotova cjelina i bez razmišlja­ nja o sastavnicama koje ih čine, ostvaruju u prostoru predodžbe. To su sadržaj i koj i su na temelju dogovora, tj . konvencionalno, povezani s fonološkim jedini­ cama.27 Simboličke jedinice spoj su fonoloških i semantičkih j edinica. Budući da se leksik i gramatika međusobno ne odvajaju, već tvore kontinuum (vidi 1 .5), u kognitivnoj gramatici simboličke j edinice označavaju i leksičke i gramatičke strukture, a j edan od najjednostavnijih primj era simboličke jedinice jest morfem. Jednostavne simboličke j edinice integriraju se u složene j edinice, pa tako j ezik sadrži opsežan inventar konvencionalnih j edinica većega ili manjega stupnja slo­ ženosti. Dakle sve j edinice gramatičke strukture simboličke su naravi i mogu se opisati kao konvencionalizirane veze fonoloških i semantičkih jedinica, tj . odre­ đene konvencionalne fonološke strukture s istom takvom semantičkom struktu­ rom. Kako j e već rečeno, navedeni polovi simboličkih j edinica ostvaruju se u fonološkom i semantičkom prostoru, koj i predstavlj aju temeljne aspekte struktu­ riranja ljudske spoznaj e . Kognitivna gramatika uspostavlja samo tri temeljne vrste struktura: semantičke, fo­ nološke i simboličke. Simboličke strukture, naravno, nisu različite strukture, već predstavljaju kombinaciju prvih dviju. Simbolička je struktura bipolarna i sastoji se od semantičkoga i fonološkoga pola te veze među nj ima. Može se pretpostaviti da je u tom smislu opravdano govoriti o semantičkom i fonološkom prostoru kao dvama jasnim vidovima ustroja ljudske spoznaje. Za semantički bi se prostor moglo reći da predstavlja višedimenzionalno polje konceptualnoga potencijala u kojemu se raz­ vija misao i konceptualizacija; stoga se semantička struktura može okarakterizirati kao mjesto ili konfiguracija u semantičkom prostoru. Povezivanje različitih domena semantičkoga prostora, kao i veza među nj ima, barem se načelno može smatrati va­ ljanom pretpostavkom cjelovite značenjske analize. Slično tomu, fonološki prostor predstavlja naš zvukovni potencijal, tj . našu sposobnost upotrebe zvukovnih eleme­ nata jezika, odnosno artikuliranih glasova, a za lingviste također nije neuobičaj eno da o zvukovnom potencijalu razmišljaju u kontekstu prostornih odnosa. (Langacker 1 9 87a: 76-77) U skladu s takvim viđenj em Langacker ( 1 987a: 77) odnos fonološkoga i semantičkoga prostora, gramatike i samoga čina jezične uporabe prikazuje na sljedeći način:

27 Poput fonoloških jedinica, i nove semantičke jedinice, odnosno predodžbe, prilikom usvajanj a zahtij evaju kognitivni napor onoga tko nj ima ovladava. Tako primjerice kada dijete pokušava po prvi put shvatiti što je slon, posebnu pozornost posvećuj e njegovim pojedinim karakterističnim obilježj ima, tj . dugoj surli, velikim ušima, težini itd. S druge strane, kada se koncept slona jed­ nom usvoj i i postane integrirana semantička jedinica, te se sastavnice automatski pojavljuju kao cjelina, a ne kao skup dijelova.

38

•

Kognitivna gramatika u kontekstu konstrukcij skih modela semantički prostor

gramatiki (jezična konvencija) simbolička jedinica

simbolički prostor

I

semantička jedinica

.„

.

.. .

sim

� ��

.. . . . . . . . . .

.

··········

kod

·························

·;1

jezična uporaba

i

konceptualizacija

I

�-------�

sim

1--------+---+---+----+-l-----l------i-------1----1

fonološki prostor

I

kod fonološka jedinica

...

�.:_iJ

... ·························· · .

ovjeravateljska struktura

I

vokalizacija

I

ciljna struktura

Slika 1.3

Polazeći od iscrpne definicij e fonološkoga i semantičkoga prostora nave­ dene u prethodnom citatu, Langacker treći temeljni aspekt ljudske kognitivne organizacije - bipolarni simbolički prostor - definira kao kombinaciju (ili, pre­ ciznij e rečeno, konfiguraciju) fonološkoga i semantičkoga prostora. Simbolička gramatička struktura može se dakle promatrati kao struktura nastala u simbolič­ kom prostoru, koja se sastoj i od semantičke strukture kao jednoga pola, fono­ loške strukture kao drugoga pola i poveznice koja ta dva pola čvrsto sjedinjuje. Na slici 1 .3 poveznice između semantičkoga i fonološkoga pola prikazane su okomitim isprekidanim crtama s oznakom sim, a takva mentalistička koncepcija j ezičnih j edinica automatski nas, naravno, navodi na uočavanje analogije izme­ đu Langackerovih pojmovafonološkajedinica, semantička jedinica i simbolička jedinica te njihovih strukturalističkih ekvivalenata označitelj (izraz), označenik (sadržaj) ijezični znak.2 8 Vodoravne isprekidane linij e s oznakom kod označava­ ju pak gramatičko kodiranje. One predstavljaju poveznicu između gramatike kao uređenoga sustava, tj . strukturiranoga inventara konvencionalnih j ezičnih jedi­ · nica s j edne strane i konkretnih uporabnih konteksta s druge strane . Oznaka kod „

28

Ipak je vrlo važno napomenuti da se u strukturalističkim metodološkim okvirima o označite/ju (izrazu), označeniku (sadržaju) ijezičnom znaku govori uglavnom u kontekstu leksičkih jedinica (u kontekstu fonoloških vidi npr. u Muljačić 1972: 5), dok se analogni Langackerovi pojmovifo­

nološkajedinica, semantička jedinica i simbolička jedinica odnose na jedinice svih razina jezič­

noga opisa. Te se razine, ponovimo, u metodološkim okvirima kognitivne gramatike ne odvajaju strogo, već samo arbitrarno, dok se načelno smatra da one tvore kontinuum .

1 . 5 Kognitivna gramatika i značenje

•

39

podrazumijeva dakle proces gramatičkoga kodiranja prilikom formiranja iskaza, a pritom gramatička sastavnica kao strukturirani inventar konvencionalnih je­ dinica simboličke naravi ima ulogu ovjeravate/ja (engl. sanctioning structure) upotr�j ebljenoga iskaza, tj . ciljne strukture (engl. target structure). Da pojasni­ mo, to znači da je svako uspješno gramatičko kodiranj e omogućeno nužnom količinom preklapanja između konceptualiziranoga sadržaja u konkretnom upo­ rabnom kontekstu i konvencionalnoga koncepta koji predstavlja semantički pol gramatičke j edinice kao i nužnom količinom preklapanj a glasovnoga ostvaraja u konkretnom uporabnom kontekstu s konvencionaliziranim fonološkim polom iste jedinice. Ako primj erice simboličku j edinicu poput imenice drvo prikažemo kao koordinaciju fonološke j edinice [drvo] i semantičke j edinice [DRVO] koja odgovara konceptu (predodžbi) velike uspravne biljke koja raste iz zemlje i ima stablo i krošnju s lišćem, nužna razina preklapanja semantičkih polova bit će za­ dovolj ena i ako predodžba u konkretnom uporabnom kontekstu uključuj e drvo bez lišća tijekom zime, hrast ili bor ili pak drvo viđeno iz zraka, a ne iz uobičaj e­ ne ljudske perspektive. Isto će tako nužna razina preklapanja fonoloških polova konvencionalne i upotrijebljene j edinice biti zadovolj ena ako realizacij a fonema /v/ bude nešto otvorenija nego što je to uobičajeno, sve dok ne postoj i mogućnost nj egova miješanja s nekim drugim fonemom. U tom će smislu, uz navedena mi­ nimalna odstupanja koja se mogu tolerirati, upotrijeblj ena j edinica biti ovj erena od strane simboličke strukture koja predstavlja j ezičnu konvenciju i na fonološ­ koj i na semantičkoj razini.

1.5 Kognitivna gramatika i značenj e Simbolički pristup kognitivne gramatike pretpostavlja n e samo uključivanje značenj a u gramatički opis nego i njegovu fundamentalnu ulogu kao motivacij­ skoga čimbenika u nastajanju različitih j ezičnih struktura. Kognitivna grama­ tika zastupa vrlo široko postavljen konceptualni pristup značenj u, u okviru koj ega se semantičkom j edinicom, odnosno značenj em j ezičnoga izraza smatra sama predodžba29 koj a, na temelju konvencionalne povezanosti s fonološkom j edinicom, nastaj e u umu interpretatora. Takav pristup značenju utemelj en j e pak n a enciklopedij skom znanju ili znanju o svij etu30 kao opoziciji objekti­ vističkom i formalnologičkom pristupu utemelj enom na uvj etima istinitosti, pa u tom smislu jednu od boljih definicija daje Taylor ( 1 99 5 : 83) smatrajući zna­ čenj a "[ „ .] kognitivnim strukturama usađenima u različitim vidovima znanja i uvjerenj a". Osnovne su konceptualne sastavnice takva pristupa značenju profil, 29 Značenjska interpretacija jezičnih struktura temelj i se na različitim yidovima predočavanja (engl. imagery), od kojih će ovdje biti spomenuti samo najvažniji . Deta\jnije o tome vidi u Lang­ acker ( 1 988b). 3 0 O pojmu znanja o svijetu, nj egovoj genezi 1 odnosu prema drugim, mahom strukturalističkim, pristupima vidi više u Žic Fuchs ( 1 99 1 ) .

40

•

Kognitivna gramatika u kontekstu konstrukcijskih modela

baza, domena i okvir. Značenjski sloj koji obuhvaća samo osnovnu predodž­ bu, odnosno konceptualna istaknutu sastavnicu određene semantičke strukture, bez uključivanj a· nj ezine funkdj e, odnosa s drugim elementima iste strukture ili drugih važnih znanja, naziva se profilom nekog pojma. Taylor (2002: 1 92-1 94) i Langacker ( 1 988b: 59) u svojim obj ašnj enj ima toga pojma navode koncept hipotenuze. Hipotenuza j e najduža stranica pravokutnog trokuta, no želimo li odrediti značenj e riječi hipotenuza, ne možemo ju kao koncept dekontekstuali­ zirati i promatrati zasebno. Sama po sebi hipotenuza je tek ravna crta, kao što j e t o i dužina i pravac. Isto tako, značenje primj erice leksema otok također j e ne­ moguće konceptualizirati bez neposrednog konteksta, što bi u tom slučaju bila voda koja ga okružuje sa svih strana. Njegova najuža definicija bila bi kopnena površina, ali bi tada otok bio lako zamj enjiv s poluotokom ili bilo kojim dije­ lom kopna približne veličine. Iako se dakle u samom procesu konceptualizacij e fokus nužno izoštrava na značenjskome profilu, njime nije obuhvaćeno cj elo­ kupno značenj e, već ono nužno uključuj e i najuži predodžbeni kontekst koji se naziva bazom. Baza je neposredni kontekst bez kojega je nemoguća konceptu­ alizacija, a samim time i interpretacij a značenj a j ezičnih j edinica. Profil i baza čvrsto su i nerazdvojivo povezani budući da druga razina pruža prvoj nuždan interpretacijski okvir. Ako analiziramo primj er hipotenuze, nj ezina bi baza bio pravokutni trokut, jer bi bez njega hipotenuza bila samo ravna crta, a u kontek­ stu pravokutnog trokuta ona je naj duža stranica toga trokuta koja stoji nasuprot pravom kutu. Količina obavijesti koju pruža baza postaje u tim i sličnim primje­ rima ključna za razlikovanje jednih pojmova od drugih (u primj eru hipotenuze baza je ono što hipotenuzu razlikuj e od ostalih ravnih crta).31 No iako bi to što je dosad navedeno bilo dovoljno za davanje značenj skih definicija rj ečničkoga tipa, profil i baza svojom interakcijom pokrivaju tek mali dio semantičke struk­ ture kakva se uspostavlja i interpretira u konkretnim komunikacij skim kontek­ stima. Naime uz osnovnu predodžbu, koja obuhvaća značenj ski profil i njegovu korelaciju s bazom, značenj ska interpretacij a uvijek uključuj e i aktiviranje j edne ili više konceptualnih domena, tj . odvija se uvij ek u okviru širega pozadinskoga znanja. Domena je dakle širi interpretacij ski kontekst koji se aktivira prilikom konceptualizacije određenog pojma, a taj kontekst ovisi pak o naj šire shvaćenom individualnom iskustvu i znanju o svij etu. Ona razumijeva šire područje znanja koj e se aktivira u ljudskoj svijesti pri interpretacij i značenja nekoga pojma i koje se vrlo često znatno razlikuj e od govornika do govornika. Tako će se prilikom semantičke interpretacij e leksema sol kod većine govornika aktivirati domena kulinarstva budući da se sol naj češće može susresti kao začin hrani, no tij ekom 31 Dobar je primj er odnosa profila i baze također i konceptualna zavisnost koja vlada među dije­ lovima tijela. Tako je npr. tijelo baza za konceptualizaciju ruke, ruka za konceptualizaciju šake, šaka za konceptualizaciju prsta, a prst za konceptualizaciju nokta, odnosno još se kaže da na ve­ deni koncepti višega reda služe i kao opseg predikacije (engl. scope ojpredication) za hijerar­ hij ski niže koncepte.

1 .5 Kognitivna gramatika i značenj e

•

41

zimskih razdoblj a, uslijed niskih temperatura i sprečavanja poledice na cestama, vrlo je vjerojatno primj erice i aktiviranje domene stanja u prometu, dok će se kod kemičara, s druge strane, vjerojatno vrlo često aktivirati i domena kemij skih spoj eva, pa će oni pomisliti na postupke izdvaj anja anorganskih soli i sl. Lang­ acker ( 1 987a) u tom smislu domene dijeli na temeljne i apstraktne te na primar­ ne i sekundarne. Temelj ne domene (engl. basic domains) univerzalne su jer u njima nastaj e cjelokupno �judsko iskustvo, pa ni sama konceptualizacija ne može postojati izvan njih. Langacker temeljnim kognitivnim domenama smatra prostor i vrijeme, ali i druge domene fizičkoga iskustva poput primj erice zvuka, težine, boje, temperature, okusa i mirisa, tj . one domene koje se ne mogu svesti u okvire nekih drugih domena. S druge strane, apstraktne domene 32 služe kao temelj i širi interpretacij ski kontekst za konceptualizaciju drugih pojmova, no mogu se svesti na neku od temeljnih domena. Primarne domene prve se aktivi­ raju pri pomisli na neki pojam, pa se tako npr. pri pomisli na Ronalda Reagana najprij e aktivira domena američkih predsj ednika (jer to je ono po čemu je Rea­ gan široj j avnosti najpoznatiji), a tek potom, kao sekundarna domena, aktivira se domena američkih glumaca (po čemu j e Reagan široj j avnosti znatno ma11je poznat). O naravi temelj nih i apstraktnih domena te o njihovu odnosu Taylor (2002: 1 98) pak kaže slj edeće: Pogrešno bi međutim bilo temeljne domene shvaćati kao konceptualne primitive koji služe kao podloga nastajanju složenijih koncepata. Kao prvo, čak i temeljne domene mogu se shvaćati metaforički preko drugih domena. Tako se primjerice vri­ jeme konceptualizira preko prostora, a tonalitet i temperatura preko orijentacij skih odnosa "visoko" i "nisko". Također, iako fenomenološko iskustvo koje posjeduje­ mo o temeljnim domenama može biti nedjeljivo, te su domene ustrojene na temelju uloge koju imaju u razumijevanju drugih domena. Temperaturu stoga ne koncep­ tualiziramo samo fizički, nego je naše poimanje temperature uvjetovano i ulogom koju ona ima kada konceptualiziramo složenije domene, kao što su npr. klimatski uvjeti, izmjena godišnjih doba, odjeća koju nosimo, zdravlje, emocionalna stanj a itd. Domena je dakle širi konceptualni kontekst u koji smještamo pojam na te­ melju znanj a i iskustava u rasponu od konvencionalnih do individualnih. No budući da potpuna interpretacija značenja vrlo često zahtijeva istovremeno ak­ tiviranje dviju ili više konceptualnih domena, ni razina zasebno definiranih do­ mena često ne obuhvaća cjelovitu semantičku strukturu ostvarenu u konkretnom uporabnom kontekstu, već je to moguće postići tek na razini okvira, odnosno matrice domena. 33 Okvir je razina znanja o svijetu koja je nadređena domeni. 32 U Langackerovoj ( 1 987) terminologiji naziv apstraktna domena uključuj e i pojam baze. 33 Langacker ( 1 987: 14 7) matricu domena definira na slj edeći način: "Svako se značenje može prikazati u odnosu prema j ednoj ili više kogilitivnih domena koj e se zajedno nazivaj u matricom domena. " Dakle za razliku od kognitivnih domena kao pojedinačnih konceptualnih struktura,

42

•

Kognitivna gramatika u kontekstu konstrukcijskih modela

On predstavlja mrežu (matricu) različitih domena koje se redom aktiviraju i tako čine ukupnost značenja pa, ako se vratimo j ednom od već navedenih primj era, tek aktiviranjem domene američkih predsjednika i domene glumaca postižemo cjelovitiju predodžbu o Ronaldu Reaganu. Kako se iz svega što je rečeno lako može vidjeti, pojam značenja u kognitivnoj gramatici beziznimno uključuj e kon­ ceptualizaciju. Sama konceptualizacij a podrazumij eva pak konvencionalno pre­ dočavanje koje se uvijek, manje ili više izravno, temelj i na vizualizacij i pojma. Sve to, kako je u kontekstu ovoga izlaganj a već ranij e naglašena, više nego ja­ sno implicira strukturiranost cjelokupne ljudske predodžbe na prostornim nače­ lima, pa stoga i sami prikazi značenja u kognitivnoj gramatici fimkcioniraju kao konfiguracij e elemenata u fizičkom ili metaforičkom prostoru.34 S obzirom na to na ovome mjestu valja pojasniti na koj im se postavkama temelj e i na koj i su način ustrojeni ti, za kognitivnu gramatiku karakteristični, konceptualni prikazi semantičke strukture, koj i funkcioniraju i kao jedan od naj očitijih vanjskih zna­ kova prepoznavanja toga modela gramatičkoga opisa. S obzirom na prostornu utemeljenost ljudske konceptualizacije, tj . vizualne percepcij e entiteta i njihovih odnosa u izvanjezičnoj stvarnosti, cjelokupna je ljudska predodžba ustrojena na odnosu lika i pozadine.3 5 Ta činj enica vrlo je značajna i za kognitivnogramatič­ ki opis koj i je, ponovimo, utemeljen upravo na značenju i uporabnom kontek­ stu, tj . na govornikovu viđenju, strukturiranju i gramatičkom kodiranju situacij e . Za konceptualni prikaz sadržaj a j ezičnih jedinica ključni s u pojmovi trajektora

matrica domena, prema Tayloru ( 1 995: 87), statična je mreža kulturološko-civilizac\jskih znanja ili konfiguracija znanja koj a ujedinjuje više domena povezanih s određenim jezičnim izrazom. Taylor ( 1 995: 87) umjesto naziva matrica upotrebljava naziv okvir (engl. /rame), a kao dobra ilustracija odnosa kognitivna domena/okvir može se spomenuti Lakoffov ( 1 987: 74) primjer lek­ sema majka, čije potpuno razumij evanj e zahtijeva aktivaciju pet različitih kognitivnih domena - bračne, genetske, genealoške, odgojne i domene rađanja - koje zajedno čine okvir, odnosno cjelinu prilikom konceptualizacije i shvaćanja majke. Slično je i s konceptom oca, koji bi se od majke prema strukturalističkom shvaćanju razlikovao samo prema značenjskom obilježju rodi­ teUa muškoga spola, a prema kognitivnoj bi analizi razlika bila uspostavljena najmanje preko dviju kognitivnih domena koje ne postoje ili barem nisu toliko izražene kod koncepta majke domene autoriteta i domene odgovornosti. 34 Kognitivna gramatika u svoj teorij sko-metodološki aparat uključuje i teoriju konceptualne me­ tafore i metonimije Lakoffa i Johnsona ( 1 980) i teor\ju konceptualne integracije Fauconniera i Turnera (2002) koja se razvila iz Fauconnierove ( 1 985) teorije mentalnih prostora te je danas uz teoriju konceptualne metafore i metonimije jedna od najpopularnijih kognitivnolingvističkih teorija. Ovdj e se zbog ekonomičnosti opisa navode samo temeljna djela. 35 Odnos lika i pozadine smatrao se, uostalom,jednim od temeljnih organizacij skih načela vizual­ ne percepcije i u okvirima geštaltističke psihologije koja je nastala i razvijala se tijekom 1 920-ih i 1 930-ih godina prošloga stoljeća u radovima autora kao što su Kurt Koffka ( 1 8 86-1 94 1 ), Max Wertheimer ( 1 880-1943) i Wolfgang Kohler ( 1 8 87-1967). Prema geštaltističkim postavkama nešto opažamo kao lik ako se izdvaja iz svoje okoline. Promatrač razlaže vidno polje u lik i poza­ dinu i tek se mali dio prizora koji privlači pozornost promatrača ističe oštro i strukturirano, dok ostatak prizora ostaje u nejasno strukturiranoj pozadini.

1 .5 Kognitivna gramatika i značenje

•

43

(engl. trajector) i orijentira (engl. landmark)36 koj i, postavljeni u specifičan me­ đusobni odnos, predstavlj aju temeljne elemente svake konceptualne strukture i odražavaju prostornu narav ljudske predodžbe o svij etu. Pojmovi traj ektor i ori­ j entir analogni su pak pojmovima figure (lik) i ground (pozadina), koj e u istom značenju upotrebljava L. Talmy (200 1 : 1 84 ) definirajući ih na sljedeći način: Opće konceptualne odrednice primarnoga (Figure) i sekundarnoga (Ground) objekta

Primarni je objekt onaj koji se kreće ili je konceptualno pokretljiv, a čij e je mjesto, put ili orijentacija zamišljena kao varijabla čija je konkretna vrijednost relevan­ tan ishod (rezultat). Sekundarni je objekt referencijski entitet, onaj koji je statičan i smješten u odnosu na referencijski okvir, a u odnosu na koji se označava mjesto, putanja ili usmjerenost primarnoga objekta. Budući da traj ektor svojom istaknutošću, odnosno profiliranošću u scenari­ ju37 na konceptualnoj razini ima primat u odnosu na orijentir, Talmy (200 1 : 1 83) te dvije temeljne podstrukture naziva j oš i primamim i sekundarnim objektom te paralelno navodi neke opće odrednice svakoga od nj ih koje su prikazane i u donjoj tablici. PRIMARNI OBJEKT

SEKUNDARNI OBJEKT

nepoznata prostorna (ili vremenska) svojstva koja treba odrediti

referencijski entitet poznatih svojstava koja pomažu pri karakteriziranju primarnog objekta

veća pokretlj ivost

manja pokretljivost (prostorna stabilnost)

manji je

veći je

geometrij ski jednostavniji

geometrijski složeniji

kraće je prisutan u svijesti

otprije je prisutan u svijesti

3 6 Barbara Kry:lan Stanojević i Mateusz-Milan Stanojević u svom prij evodu (2005) knjige Elzbi­ ete Tabakowske ( 1 995) za trajektor i orijentir upotrebljavaju nazive lik prvoga i lik drugoga plana. Skloniji smo nazivima trajektor i orijentir, u prvom redu zato što su jezično ekonomič­ niji. Također, što se trajektora tiče, korij en riječi uobičajen je u hrvatskom jeziku - usp. trajekt, trajektna luka itd - a opravdanost upotrebe naziva trajektor tim j e veća što u matematici i fizici postoji termin trajektorija, čije je jedno značenje 'krivulja u prostoru koju čine točke kretanj a če­ stice ili tijela u gibanju', a drugo je 'putanja kretanj a nekoga tijela u prostoru' (vidi Anić - Gold­ stein 1 999: 1 307), pa nema nikakva razloga da se isto tako trajektor ne prihvati i kao lingvistički termin. Š to se orijentira tiče, osim što je jezično ekonomičn\ji, taj prijevod smatramo boljim od lika drugoga plana s obzirom na njegovu definiciju kao referencijske orijentacij ske točke. 37 Naziv scenarij često se u kognitivnoj lingvistici upotrebljava kao termin koj i pokriva znače­ nje nekakvoga očekivanog slijeda događaja, ističući dinamične aspekte konvencionaliziranoga znanja (vidi Taylor 2002: 203), a neki ga autori, npr. Palmer ( 1 996: 75), upotreblj avaju u znače­ nju bliskom značenju domene. U ovoj će se knjizi taj naziv upotrebljavati i u prvospomenutom smislu, ali i šire, kao naziv koji pokriva sve, bilo statične bilo dinamične, aspekte konceptualne konstelacije.

44

•

Kognitivna gramatika u kontekstu konstrukcijskih modela PRIMARNI OBJEKT

SEKUNDARNI OBJEKT

od veće je važnosti u scenariju

manje je važan u scenariju

na početku slabije primjetan

na početku vidljiviji

postaje istaknutiji u scenariju kada se primijeti

postaje dijelom pozadine scenarija kada primami objekt postane vidljiv

konceptualno je zavisniji

konceptualno je nezavisniji

Kada j e dakle u pitanju konceptualni prikaz j ezično kodiranoga scenarij a, pojam traj ektora koristi se u kognitivnoj gramatici kako bi se istaknula relativna profilirano st jednog elementa scenarija u odnosu na druge, a uz konceptualnu istaknutost traj ektoru j e često, barem u scenarij ima koj i uključuju fizičke entite­ te i konkretne prostome odnose, svojstvena i dinamičnost, bilo aktualna ili po­ tencijalna, što je također vidlj ivo iz samoga njegova naziva. Dapače, moglo bi se reći kako njegova konceptualna istaknutost često i proizlazi upravo iz svij esti spoznajnoga subj ekta o samoj mogućnosti kretanja, budući da je i samoj vizual­ noj percepcij i svojstveno automatsko, tj . refleksno fokusiranje vidnih organa na pokret i njegovo praćenj e . U rečenici Ključevi su na stolu trajektor su ključevi, dok j e stol orijentir. Takva, u načelu automatizirana, raspodjela uloga na relacij i lik-pozadina temelj i s e na činj enici da su ključevi manj i i lakše je nj ima fizički manipulirati, tj . premještati ih s jednog mj esta na drugo i sl., a budući da su slije­ dom toga konceptualno istaknutij i i na razini označenoga scenarija predstavljaju traj ektor, odnosno lik prvoga plana, kodirani su nominativom i imaju funkciju rečeničnoga subjekta. Zbog toga je na slici 1 .4 trajektor kao profilirani dio iska­ za prikazan deblj e otisnutom kružnicom u odnosu na tanje otisnuti lik drugoga plana, tj . orijentir.

or -----

·

orijentir = stol

Slika 1.4

Orij entirom se pak naziva onaj lik koj i ima ulogu referencij ske točke prema kojoj se vrednuje položaj , kretanj e, veličina ili koje drugo svojstvo traj ektora. On je u prostornim kontekstima naj češće statičan i većih je dimenzij a. U relacij i kodiranoj · u primj eru Lopta je ispod stola stol j e konceptualno poti snut u drugi

1 . 5 Kognitivna gramatika i značenj e

•

45

plan, većih j e dimenzija i smanj ene dinamičnosti, pa kao takav primarno sugerira položaj konceptualna istaknute lopte, iz čega proizlazi da je on orijentir, a lop­ ta traj ektor. Da je zbog svoje masivnosti, statičnosti i veličine stol konceptualna predodređen za lik drugoga plana, tj . za ulogu orijentira, pa mu samim time i na sintaktičkoj razini teže može pripasti uloga subjekta, još je očitije ako se promo­ tri rečenica Stolje iznad lopte (slika 1 . 5), čij i je ostvaraj praktično nemoguće za­ misliti u bilo kakvom konkretnom komunikacij skom kontekstu jer zbog svoj ih već navedenih osobina stol obično služi kao referencij ska točka prema kojoj se vrednuj e položaj kakvog manjeg predmeta, a ne obrnuto. U tom primj eru posta­ je očit utj ecaj same naravi ljudske konceptualizacije i enciklopedij skoga znanj a na gramatičke odnose budući da j e teško zamisliti kontekst u kojemu b i statičan i masivnij i element scenarija došao u položaj rečeničnoga subjekta nauštrb ma­ nj eg i pokretlj ivijeg elementa. Stoga se, kako je u 1 .4 . l već i rečeno, pojmovi trajektor i orij entir u kognitivnoj gramatici koriste i kao oznake za rečenični sub­ j ekt i direktni objekt (npr. Lopta je pogodila stol) kada se promatraju s aspekta karakterističnih konceptualnosemantičkih odnosa koj i su kodirani u tim sintak­ tičkim kategorijama.

� orijentir = stol

or

-

8

_______.�----

trajektor = lopta

Slika 1.5

Uz odnos lik-pozadina za ljudsku su konceptualizaciju izvanj ezičnih odno­ sa temeljna i dva osnovna tipa uvida u situaciju: skupno i sekvencijsko proma­ tranj e (engl. summary i sequential scanning). Za prvi tip uvida karakteristična je svojevrsna kondenziranost, tj . sinteza sastavnica koje čine cj elovitu predodž­ bu, istovremena konceptualizacij a nj ezinih različitih komponenata, a naglasak se stavi ja na jasnoću i j edinstvenost vanj skih granica ej eline koju one tvore. Za dru­ gi tip uvida u situaciju karakteristična j e pak analitičnost, odnosno stvaranje pre­ dodžbe kroz razvojne faze koje su povezane u vremenskom slij edu. Langacker ( 1 987) usporeduj e skupno promatranj e s promatranj em fotografij e, budući da um sve nj ezine sastavnice procesira istovremeno, tj . odnosi koj i su njome zabilj eže­ ni funkcioniraju kao statična cjelina. Nasuprot skupnom promatranju, koj im se naglašava koherentnost konceptualne cjeline, pojam sekvencij skoga promatranja upotrebljava se u kognitivnoj gramatici kako bi se istaknula procesnost, etapnost u nastajanju same predodžbe, tj . profiliranost vremenske dimenzij e gramatički

46

Kognitivna gramatika u kontekstu konstrukcijskih modela

•

kodiranih odnosa tijekom nj ihove konceptualizacij e. Takvim se uvidom naglaša­ va dinamičan odnos među različitim fazama procesa koji se konceptualizira kao niz odsječaka povezanih u vremenskom slijedu. Kao što je skupno promatranje usporedio s fotografijom, Langacker sekvencij sko promatranj e uspoređuje s fil­ mom, tj . slikom u pokretu. Dok su kod fotografij e sve sastavnice promatranog entiteta dostupne istovremeno, kod filma se aktiviraju etapna, a pritom je dakle ključan čimbenik vrijeme. Stoga su dobar primj er za ilustraciju pojmova skupno­ ga i sekvencij skoga promatranja upravo primj eri imenskih i glagolskih izraza. Njegov odlazak od kuće primjer je imenskog izraza koj im se aktivira skupni uvid u proces s naglaskom na njegovoj završnoj fazi, odnosno konačnosti, dok glagol­ ski izraz On je otišao od kuće predstavlj a relacij ski profil (vidi u nastavku) koj im se aktivira sekvencijski slijed pojedinačnih etapa u procesu odlaska. Na slici 1 .6 suprotstavljeni su konceptualni prikazi skupnoga i sekvencij skoga promatranj a objektivno iste situacij e u dvama navedenim primj erima.

0 ' ' '

'

'

' ' '

,>·- :: ' ' '

, , O

' ' ' '

' ' ' '

-:..

'

o::

- :: , ,'

' '

'

o o

or

..- 0

:8 : .o„ D -G _

' '

-

_

-

-

-

- -

T

Slika 1.6

U imenskom izrazu Njegov odlazak od kuće (lij evo na slici 1 .6) naglasak je na cjelovitosti čina odlaska, a ne na tijeku samoga procesa, dok je u glagolskom izrazu On je otišao od kuće (desno na slici 1 .6) naglasak na tijeku procesa, čime je, naravno, profilirana i sama vremenska domena (T). Uz odnos skupnoga i sek­ vencij skoga promatranja usko je vezana i sama tipologija znače11j a jezičnih jedi­ nica, koja u kognitivnoj gramatici stoj i u opreci prema tradicijskoj podjeli riječi na imenice7 pridj eve, zamj enice, glagole itd. Langacker značenj a j ezičnih j edini­ ca svrstava u općenite kategorij e nominalnih i relacij skih profila. Semantički pol nominalnih profila može se najopćenitij e definirati kao [SlVAR] , tj . ograni­ čeno područje unutar neke domene, dok se relacijski profili dij ele na nevremen­ ske i vremenske relacijske predikacije. Semantički pol nevremenskih relacij ­ skih predikacija pritom s e definira kao [ODNOS], dok s e značenj e vremenskih

1 .5 Kognitivna gramatika i značenje

•

47

relacij skih predikacija određuje kao [PROCES] . Za konceptualizacij u nominal­ nih profila, koj i u tradicijskoj podjeli odgovaraju imenicama i zamjenicama, kao i nevremenskih relacij skih profila, koj i odgovaraju prij edlozima, pridj evima i prilozima, karakteristično je skupno promatranje, tj . istovremeno procesiranje svih elemenata same predodžbe koja je nj ima kodirana, dok je za vremenske re­ lacij ske predikacij e, koje u tradicij skoj podjeli na vrste rij eči odgovaraju glagoli­ ma, karakteristično sekvencij sko promatranje, tj . procesiranje nj ihovih temeljnih sastavnica kroz vremenski suslj edne faze. Vrlo je bitno također naglasiti da su prototipni nominalni profili po svojoj naravi autonomne konceptualne struk­ ture, tj . nj ihova konceptualizacij a nije uvj etovana prethodnom konceptualizaci­ jom nekoga drugog entiteta. S druge strane, relacij ski profili, bilo vremenski bilo nevremenski, uvjetovani su prethodnom predodžbom nominalnih referenata koji u samoj relacij i sudjeluju, tj . po svojoj su naravi konceptualno ovisni. Uz pojmove znanja o svij etu, odnosa traj ektora i orijentira te skupnoga i sekvencij skoga uvida u izvanjezičnu situaciju za kognitivnogramatički opis se­ mantičke strukture j ezičnih j edinica ključne su i kategorizacij ske taksonomije, unutar kojih se, uvij ek u jasnom odnosu međuovisnosti ili, preciznije rečeno, svoj evrsnoga reciprociteta, razlikuju shematične i specifične konceptualne strukture, odnosno shematične i specifične j ezične j edinice. 38 Shematična konceptualna struktura nastaje apstrahiranjem zajedničkih obi­ lj ežja koja se mogu uočiti u specifičnij im konceptualnim strukturama, a koj a sli­ j edom toga predstavljaju nj ihove konkretnije varijante. Pritom se osnovna obi­ lježj a tih apstraktnij ih konceptualnih shema u različitim specifičnim slučaj evima ostvaruju na različite načine.39 Odnos sheme i njezine varijante (engl. scheme-in­ stance) definiran j e u kognitivnolingvističkoj literaturi na sljedeći način: Shema [ „ :] je apstraktna oznaka koja je u potpunosti kompatibilna sa svim članovi­ ma kategorije koju definira [„.] ; ona predstavlja integriranu strukturu koj a povezuje zajednička obilježja članova kategorije, koj i pak označavaju specifičnije, odnosno detaljnije predodžbe kao različite elaboracije sheme. (Langacker 1 987a: 3 7 1 ) Varijanta nasljeđuje specifikacije sheme, no detaljnijej u ostvaruje. Različite varijante ostvaruju shemu na različite načine. S druge strane može se reći da shema apstrahira sve ono što je zajedničko njezinim varijantama. (Taylor 2002: 1 24) Odnose shematičnosti i specifičnosti najjednostavnije je pojasniti na leksič­ koj razini, gdje bi primj erice koncept označen kao prijevozno sredstvo bio she­ matičan u odnosu na koncepte označene rij ečima automobil, vlak, brod i avion, tj . oni bi predstavljali nj egove specifične varijante. Nadalje, dodatnim specifici38 O pojmovima shematičnog i specifičnog vidi više i u Belaj (2008). 39 Iznalaženj e zaj edničkih i općih shematičnih značenj a konstrukcija jedna je od temeljnih pret­ postavaka i zadataka kognitivne gramatike, no ponekad se i pristup preko specifičnijih konstruk­ cija pokazuje pogodnijom metodom opisa, kao primj erice u slučaju engleskoga prezent perfekta Vidi o tome više u Žic Fuchs (2009).

48

•

Kognitivna gramatika u kontekstu konstrukcij skih modela

ranjem poj edinih obilježja navedenih tipova prijevoznih sredstava spustili bismo se za još j ednu razinu niže na tako postavljenoj taksonomij i, pa bi golf,ford, mercedes i citroen predstavljali specifične varijante koncepta automobila, koj i j e u odnosu na nj ih shematičan; teretni vlak i putnički vlak predstavlj ali b i također specifične varijante shematičnoga koncepta vlaka; parobrod, tanker, ratni brod i putnički brod predstavljali bi specifične elaboracije koncepta broda, a putnički, ratni i poljoprivredni avion bili bi specifični u odnosu na nadređeni shematični koncept aviona. Dalj nj im grananjem tih specifičnih pojmova na j oš specifičnije podtipove mogli bismo se spustiti na još nižu razinu opisane taksonomije, no i dosad navedeno poslužit će kao dobro pojašnjenje pojmova shematičnosti i spe­ cifičnosti. 40 Pojmovi shematičnosti i specifičnosti u odnosu konceptualnih struktura vo­ de nas pak, kao što je već rečeno, i prema samom kognitivnom shvaćanju naravi gramatike kao strukturiranoga inventara konvencionalnih jezičnih jedinica koj i unutar samoga opisnog modela nije odvojen od leksika, već s nj ime tvori konti­ nuum koj i za rezultat ima konstrukciju u cjelini, tj . oni zajedno tvore kontinuum konstrukcija.

1.6 Leksik i gramatika Pored simboličkoga pristupa gramatici koj i rezultira negacijom "jake" autono­ mije gramatike i redukcionističkoga pristupa u kojemu je težište gramatičkoga opisa na pravilima koj ima se manj e sintaktičke j edinice ulančavaju u veće odnos leksičkih j edinica i gramatičkih obrazaca također je j edno od najvažnij ih pitanja po koj ima se konstrukcijske gramatike razlikuju od komponencij alno-kompozi­ cij skih modela. Kako je u 1 .2 već istaknuto, odvajanje leksika od gramatike na temelju pripisivanja nekomponencij alnosti, arbitrarnosti, nepredvidivosti te idio­ sinkratičnosti, odnosno nepravilnosti samo leksičkim jedinicama kao j edinim fiksnim j ezičnim elementima j edno je od najstabilnijih obilj ežja svih razvojnih faza generativne gramatike41 , ali i najvećega dij ela tradicij skofunkcionalnih pri­ stupa. Budući da se svaka nepravilnost i nepredvidivost pripisuj e isključivo lek­ sičkim j edinicama, nasuprot pravilnosti sintaktičkih obrazaca koji podliježu op­ ćim pravilima univerzalne gramatike, one moraju biti strogo odvoj ene u zasebnom skupu, svojevrsnom zatvorenom inventaru neproduktivnih jezičnih je­ dinica leksikonu. Nasuprot tomu j edna j e od polazišnih pretpostavaka kon­ strukcijskih gramatika da između leksika i gramatike ne postoje oštre granice, a -

40 Shematična i specifično na prvi pogled odgovaraju tradicijskim pojmovima hiperonima i hipo­ nima, no bitna je razlika u tome što se hiperonim i hiponim odnose samo na leksičku razinu, dok se shematične i specifične jedinice odnose na sve konstrukcij ske razine, od morfema do rečenice. 4 1 Ovdje se misli na razvojne faze od standardne teorije nadalje, jer u ranoj teoriji pojam leksikona nije bio dovoljno razrađen, odnosno nije imao zaseban status, a leksičke su se j edinice smatrale dijelom sintaktičke sastavnice, tj . unosile su se u derivaciju pravilima frazne strukture.

1 .6 Leksik i gramatika

•

49

čij e je eventualno uspostavlj anje isključivo arbitrarne naravi, tj . da leksik i gra­ matika čine kontinuum simboličkih skupova, pretpostavka koja proizlazi iz defi­ nicij e i statusa konstrukcije kao svake j ezične j edinice veće od pojedinačnoga morfema.42 U tom smislu predmet su konstrukcij skih gramatika konstrukcij e u rasponu od leksema do s loženih rečenica, koje čine strukturirani inventar u tak­ sonomskim mrežama od naj specifičnij ih varijanata do naj shematičnijih kon­ strukcija, gramatičkih obrazaca, tvoreći tako, prema Croft - Cruse (2004: 255), jedinstveni prikaz cjelokupnoga gramatičkog znanja. To znači da status kon­ strukcije ne ovisi o njezinu stupnju specifičnosti ili shematičnosti - sve konstruk­ cij e u taksonomij i imaju isti status i zaj edno, s j edne strane, preko shematičnih razina omogućuju uspostavljanj e važnih generalizacij a među konstrukcijama, a s druge strane doprinose uključivanju novih konstrukcij a u postojeći model na temelju različitih kriterija, tj . načina njihove kategorizacij e i ulančavanja u mre­ žu. Stoga usvajanje j ezičnih konstrukcija ne ovisi samo o ovladavanju skupom općih gramatičkih pravila koja ne mogu obuhvatiti u j ezicima vrlo brojne idio­ sinkratične iznimke,43 već ovisi o usvajanju složenoga mrežnog modela u raspo­ nu od naj specifičnijih do naj shematičnij ih konstrukcija. Tako uspostavljen mo­ del omogućuj e onda na temelju različitih kategorizacij skih odnosa stalno uklapanje novih konstrukcija te postupnu konvencionalizaciju nj ihove uporabe, zbog čega konstrukcij ske gramatike i pripadaju tzv. modelima gramatičkoga opisa utemeljenima na uporabi (Langacker 1 987a, 1 988a) (engl. usage-based mode/s). Tako recimo Goldberg44 ( 1 99 5 : 75 -8 1 ) govori o četiri tipa povezivanja, odnosno ulančavanj a konstrukcij a u mreže: povezivanju na temelju polisemnih odnosa (engl. polysemy links) među konstrukcijama, gdje se iz j ednoga središ­ njeg značenja semantičkim ekstenzijama izvode druga značenja koja u većoj ili manjoj mjeri nasljeduju obilježja središnj ega značenja, povezivanju na temelju odnosa tip/varijanta (eng. instance links),45 pri čemu je j edna konstrukcija speci­ fičnija varijanta druge, povezivanju na temelju odnosa dio/cjelina (engl. subpart links ), gdje je riječ o tome da je j edna konstrukcija dio druge, no postoj i neovisno o nj oj , te o povezivanju na temelju metaforičkih ekstenzija, kada su dvije kon­ strukcije povezane metaforičkim preslikavanj em (engl. metaphorical extension 42 Langacker (2009: 1 7) iznosi mišljenje da se čak i pojedinačni morfemi mogu smatrati kon­ strukcijama, doduše anomaličnima jer je riječ o simboličkim jedinicama koj e nisu rezultat spaja­ nja dijelova u cjelinu, odnosno riječ je o simboličkim skupovima koji se sastoje od samo j ednoga simboličkog elementa. Na taj način cj elokupan leksik i gramatika, bez iznimaka, tvorili bi mrežu konstrukcija. 43 Upravo se iz tog razloga generativna gramatika i ne bavi idiosinkratičnim konstrukcijama. 44 A. Goldberg u svojoj inačici konstrukc�jske gramatike za taksonomij ske mreže upotrebljava naziv mreže nasljeđivanja (engl. inheritance networks), dok se u kognitivnoj gramatici upotreb­ ljava naziv kategorizacijske mreže ili mreže kategorizacijskih veza. 45 U kognitivnoj gramatici povezivanj e na temelju odnosa tip/varijanta odgovara pojmu elabora­ cije, odnosno pune shematičnosti, a povezivanje na temelju polisem{ie pojmu ekstenzije, odnosno djelomične shematičnosti (o tome više u Langacker 1 987a: 66-7 1 ) .

50

•

Kognitivna gramatika u kontekstu konstrukc�j skih modela

links).46 Ulančavanje konstrukcija u mreže omogućuju četiri opća psihološka na­ čela organizacije j ezičnoga inventara, od koj ih prva dva, načelo maksimalne mo­ tivac{ie i načelo nesinonimičnosti, govore o uvjetovanosti formalnih aspekata konstrukcij e semantičkim i pragmatičkim aspektima, tj . svaka promj ena sintak­ tičkih odnosa uvjetovana je određenim pomacima u semantičko-pragmatičkim odnosima, a druga dva, načelo maksimalne izražajnosti i načelo maksimalne ekonomičnosti, tiču se uvjetovanosti broja postojećih konstrukcija komunikacij­ skim potrebama (Goldberg 1 99 5 : 67-68). Vrlo je važno istaknuti da navedena načela nisu svojstvena samo konstrukcij skom modelu A. Goldberg, već su to uni­ verzalna načela koja su u podlozi svim konstrukcij skim pristupima, a i mnogim funkcionalnim uopće. Iako je isticanj e konstrukcij e kao temeljne i minimalne gramatičke jedinice te pristup organizacij i konstrukcij skoga inventara hij erarhij­ skim kategorizacij skim mrežama u srži svih konstrukcij skih pristupa, konstruk­ cij ske se gramatike u vezi s tom problematikom također podosta razilaze. Tu se u prvom redu misli na razlike koj e u tom smislu postoje između kognitivne gra­ matike i užekonstrukcij skih pristupa, posebno pristupa A. Goldberg. Naime već iz same definicij e konstrukcije u modelu A. Goldberg (vidi 1 .3) vidlj ivo je da težnja užekonstrukcij skih pristupa za minimaliziranjem doprinosa značenja gla­ gola rezultira nj ihovom prevelikom orijentiranošću na idiomatske i kolokvijalne konstrukcije, što je po našem sudu, bez sumnje, nj ihova naj slabija točka jer u ko­ načnici dovodi u pitanje j edno od teme�jnih obilježja gramatičkih struktura, nj i­ hovu konvencionaliziranost. Tako recimo primj eri poput već spomenute prij e­ lazne upotrebe glagola to sneeze 'kihati' u konstrukcij i uzrokovanoga kretanja Sam sneezed the napkin ofthe table 'Sam je otkihnuo rupčić sa stola' , što je uj ed­ no i jedan od najcitiranij ih primj era u konstrukcij skogramatičkoj literaturi, ili npr. ditranzitivne upotrebe glagola to kick 'udariti' , također u konstrukcij i uzro­ kovanoga kretanja tipa Pat kicked Bob the football 'Pat je udarila Bobu loptu' (Goldberg 1 995 : 1 1 ), podržavaju tako definiranu konstrukciju, no s druge strane ta definicij a u drugi plan stavlj a kudikamo brojnije regularne konstrukcije koj e su rezultat kognitivne usađenosti i konvencij e koje proizlaze iz neposredne aso­ cijativne veze između formalnih i semantičkih aspekata. Minimaliziranj e dopri­ nosa značenja glagola s j edne strane te maksimaliziranje značenj skoga doprinosa konstrukcij e u cjelini s druge strane Goldberg ( 1 99 5 : 1 1 ) među ostalim opravda­ va i izbjegavanjem cirkularnosti u objašnj avanju smisla različitih konstrukcija s istim glagolom, ali različitom argumentnom strukturom, tako da pristupi uteme­ lj eni na glagolu kao glavi konstrukcij e moraju uspostavlj ati novi smisao svaki put kada s� poj avi konstrukcij a s drugom sintaktičkom strukturom te tada tim 4 6 U kontekstu različitih tipova ulančavanja konstrukcija u mreže nije naodmet spomenuti i tzv. višestruko nasljeđivanje, gdje pojedine specifičnije konstrukcije "nasljeđuju" obilježja dviju ili više hij erarhij ski viših konstrukcija u mreži. Tako je npr. upitna neprijelazna konstrukcija Jesi li pješačio? uj edno i varijanta shematične neprijelazne konstrukcije (Sbj IntrV) i shematične upitne konstrukcij e (Sbj Aux-interog V ).

1 .6 Leksik i gramatika

•

51

istim smislom objašnj avati postoj anj e te argumentne sintaktičke strukture. Nasu­ prot tomu problem cirkularnosti u užekonstrukcij skim modelima rješava se us­ postavom mrežnoga taksonomijskog modela u kojem se prema već spominjanim načelima i tipovima povezivanja različite konstrukcij e (npr. ditranzitivne, rezul­ tativne ili konstrukcij e uzrokovanoga kretanja) povezuju s j ednom ili manj im brojem prototipnih konstrukcija, a glagol se povezuj e s jednim ili nekoliko te­ meljnih smislova koj i moraju biti integrirani u značenj e konstrukcije. Nadalj e, takvim se pristupom bitno pojednostavljuj e gramatički opis uklanjanjem nepo­ trebnih i redundantnih pravila. I s time bismo se u potpunosti mogli složiti jer cirkularnost i redundancija sasvim sigurno nisu poželjne u gramatici. No ključni problem takva pristupa, a usudit ćemo se reći čak i vrlo ozbiljna analitička po­ greška, jest slabo, gotovo nikakvo razlikovanj e pojedinačnih, kolokvij alna ogra­ ničenih uporaba i značenja, što vrlo argumentirano kritizira i Langacker (2005). Naime A. Goldberg u svom modelu gotovo uopće ne uspostavlja razliku između različitih uporabnih smislova koje pojedini glagol može imati u različitim kon­ strukcijama i značenja koj e odlikuje konceptualnointerpretativna stabilnost, od­ nosno mentalna usađenost kao rezultat kognitivnih procesa,47 jednom riječju, obilježj a koja za poslj edicu imaju konvencionaliziranost. Kako bismo to opri­ mjerili, poslužit ćemo se nešto dulj im navodima: Umjesto da se uspostavlja novo značenje svaki put kada se pojavi neka nova sin­ taktička struktura koja će se tada objašnjavati upravo tim značenjem, konstrukcijski pristup zahtijeva pristup koji počiva na suodnosu značenja (ist. B. B. i G. T. F.) gla­ gola i značenja konstrukcije u cjelini. (Goldberg 1 995: 1 2) [ „ .] ako se mora reći da glagol to kick može biti upotrijebljen u ditranzitivnoj kon­ strukcij i kao zaseban dio gramatičkoga znanja, zašto onda ne uspostaviti novo zna­ čenje (ist. B. B. i G. T. F.) glagola to kick u skladu s leksičkim pravilom značenj­ ske promjene [ „ . ]? Razlog zbog kojega se uspostavljaju konstrukcije analogan je razlogu zbog kojega su ostali lingvisti željeli uspostaviti leksičko pravilo, a to je obuhvaćanj e važnih generalizacija u različitim primjerima. Nadalje, ovdje se tvrdi da ono što je pohranjeno jest znanje o tome da svaki pojedini glagol sa sebi inhe­ rentnim značenjem može biti upotrijebljen u određenoj konstrukciji. To je isto kao i kada bi se reklo da je složena struktura koja sadrži i glagol i konstrukciju pohranje­ na u memoriji. Prepoznavanje dakle tog pohranjenog entiteta kao složene strukture višestruko je korisnije [ „ .] od pristupa preko leksičkih pravila. Npr. na taj se način izbjegavaju neprihvatljiva značenja glagola, kao što su primjerice ' uzrokovati da se nešto primi udaranjem ' . Ono što ima to značenje (ist. B. B. i G. T. F.) jest struktura složena od glagola i konstrukcije. (Goldberg 1 99 5 : 1 3 9-140)

47 Termini kognitivna i konceptualna vrlo se često upotrebljavaju automatski i nekritički, no me­ đu njima postoji j asna i iznimno bitna razlika. Konceptualizacija razumijeva aktivac�ju konce­ pata kao, uvjetno rečeno, stabilnih i konvencionaliziranih mentalnih struktura koje su rezultat dinamičnih kognitivnih operacija, odnosno, kako je rečeno, procesa.

52

•

Kognitivna gramatika u kontekstu konstrukcij skih modela

Vidi se dakle da Goldberg vrlo paušalna upotrebljava termin značenja, u pravilu ga poistovjećujući s uporabnim smislovima od kojih su neki uvijek češ­ ći, običnij i i prihvatljiviji, a drugi pak neobičnij i, tj . manj e ili više obilježeni, a iz navedenih odlomaka, kao, uostalom, i iz cijele njezine knjige, j asno je da A. Goldberg upravo to ima na umu kada govori o značenju konstrukcija. Posebno to poistovjećivanje dolazi do izražaja kada govori o usađenom znanju da se pojedi­ ni glagoli sa sebi inherentnim značenjem upotrebljavaju u određenim konstrukci­ j ama. To npr. znači da j e glagolu to sneeze 'kihati' imanentno prij elazno značenj e ili glagolu to kick 'udariti ' ditranzitivno te da svaki govornik engleskoga j ezika ima usađeno znanje o tome te da je takva njihova uporaba konvencionalizirana, što ni približno ne odgovara istini. Određeni glagoli mogu imati različite upo­ rabne smislove, odnosno pojavljivati se u najrazličitijim neobičnim konstruk­ cijama, no to nikako ne znači da imaju i to značenje. Ako se poj edini glagoli i nađu u konstrukcij skim značenj ima koja im nisu svojstvena, to ne znači da takve konstrukcije tvore konvencionalizirane simboličke j edinice te da glagoli imaju takvo značenj e. Stav užekonstrukcij skih gramatičara o davanju prednosti zna­ čenju konstrukcije nad značenjem glagola, osim već spomenutoga izbjegavanj a cirkularnosti, motiviran j e i težnj om z a što ekonomičnijim gramatičkim opisom, u smislu da se, umjesto pripisivanja većega broj a značenj a poj edinom glagolu, svako značenje vezuj e uz pojedinačnu konstrukciju, a u skladu s u gramatičkoj tradicij i općepoznatim načelom o "najkraćoj gramatici kao najbolj oj gramati­ ci". To j e bez sumnje poželjan kriterij , no on ne smij e biti u kolizij i sa psihološ­ kom realnošću govornika, odnosno s njihovim poimanjem značenj ske vrijedno­ sti j ezičnih j edinica utemelj enim na konvencionalnim sintaktička-semantičkim obrascima. Zbog toga Langacker (2005: 1 5 1 ) kritizira A. Goldberg da svojim inzistiranjem na načelu o "najkraćoj kao najbolj oj gramatici", uz zanemarivanj e drugih kriterija, indirektno oživljava i teze o minimalističkoj leksičkoj semantici, negacij i polisemije te pripisivanju određenih aspekata značenja samo pojedinim j ezičnim elementima, čime se u konačnici dovodi u pitanj e i j edna od temeljnih postavaka kognitivne lingvistike, postavka o preklapanju značenja. Iako se i sam ograđuje od. toga da A. Goldberg doista zastupa takve teze, tvrdeći samo da neke njezine postavke neodolj iva asociraju na njih, te unatoč činj enici da se u potpu­ nosti slažemo s Langackerom da se teorij a ne može temeljiti na iznimkama, već na regularnim, konvencionaliziranim konstrukcij ama,48 držirno da j e kritika ipak prestroga jer je j ednostavno riječ o tome da se pojedini aspekti značenja, kao što su spomenuta polisemij a i preklapanje značenja, u užekonstrukcij skim modeli­ ma s j edne '"strane i u kognitivnoj gramatici s druge strane primamo sagledavaju na r�zličitim razinama opisa. Kod prvih primat ima razina složenij e konstruk48 Daleko od toga da se užekonstrukcijski modeli ne bave i regularnim konstrukcijama, no ostaj e činjenica d a s u oni izrasli i z proučavanja idiomatskih izraza koji još uvijek u njima imaju iznim­ no važnu ulogu.

1 .6 Leksik i gramatika

•

53

cij e, a u kognitivnoj gramatici značenj e glagola, koje j e temelj uspostavi proto­ tipnih složenih konstrukcija u svojim visokokonvencionaliziranim značenjima te rubnih složenij ih konstrukcij a koje proizlaze iz značenj skih pomaka, tj . kate­ gorizacij skoga načela semantičkih ekstenzij a glagola.49 Prema tom se kriteriju, odnosno prema naglašavanju važnosti značenj a glagola, ali i složenij e konstruk­ cij e, za kognitivnu gramatiku može reći da se nalazi negdj e između kompozicij ­ skih redukcionističkih pristupa tradicij skoga funkcionalizma, kod kojih složena konstrukcij a nije gotovo ni od kakve važnosti j er proizlazi iz kombinacij e nižih sintaktičkih j edinica od kojih je značenj e glagola kao glave primamo, te užekon­ strukcij skih pristupa koji pak polazišnom gramatičkom i semantičkom j edinicom smatraju isključivo složenu konstrukciju. Kao što je već istaknuto, značenje podrazumij eva konvencionaliziranost, in­ terpretativnu stabilnost i ustalj enost j ezičnih jedinica, konceptualnu i psihološku usađenost, a koja je poslj edica dugotrajnih i višestrukih uporabnih konteksta pro­ žetih stalnom interakcij om j ezičnoga i izvanj ezičnoga znanj a, te trenutnu asoci­ j ativnu povezanost između formalnih i semantičkih aspekata konstrukcije, a pri­ j elazna upotreba glagola to sneeze ' kihati' i slični primj eri nemaju nijedno od tih obilj ežja i samim tim jednostavno nemaju to značenj e, tj . ne predstavljaju kon­ vencionalizirane simboličke j edinice.50 Oni predstavljaju sporadične i idiosinkra­ tične uporabne iznimke, odnosno, bolje rečeno, oni imaju ili mogu imati takav uporabni smisao, ali ne mogu imati takvo značenje sve dok se njihova uporaba ne rasprostrani i ne ustali u tolikoj mjeri da izvorni govornici u tim kontekstima više ne prepoznaju nikakve anomalije. Pristup kognitivne gramatike podosta se razli­ kuje od takva pristupa, što je vidlj ivo već iz same definicij e gramatike kao struk­ turiranoga inventara konvencionaliziranih simboličkih jedinica, pa stoga idiosin­ kratični uporabni smislovi koji su u središtu analize užekonstrukcij skih modela u kognitivnoj gramatici predstavljaju tek rubne ekstenzij e od središnjih prototipnih i regularnih značenja na kojima se mora temeljiti svaka gramatička teorija. Tako­ đer, povezivanjem značenja s konvencionaliziranošću umj esto s novim i novim nekonvencionaliziranim konstrukcijama uklanj a se i opasnost od cirkularnosti koju spominj e A. Goldberg jer se o značenju konstrukcija može govoriti tek kada one postanu konvencionalizirane, općeprihvaćene i usađene, a ne svaki put kada se netko odluči upotrij ebiti neki glagol u do tada njemu neimanentnom značenju. 49 Uz načelo ekstenzije, u kognitivnoj gramatici kategorizacij ski odnosi počivaju i na načelu ela­ boracije, na što ćemo se detaljnij e referirati u poglavljima koja slijede. so O razlici između uporabnih konteksta i značenja vrlo opširno i vrlo utemeljeno raspravlja i Ž ic

Fuchs (2009) u svojoj monografij i o engleskompresentperfectu te kaže: "A konvencij a nije pak zadana sama po sebi, već se stvara višekratnom opetovanom uporabom određenoga j ezičnoga izraza te svaka dodatna, dalj nja uporaba stvara uvj ete za sve dublju tzv. 'kognitivnu usađenost' [ . . ] dok se ne dosegne razina potpune usađenosti, što u stvari znači daje jezični izraz postao di­ jelom j ezičnoga sustava [ ], dio sfrukturiran6g inventara konvencionaliziranih j ezičnih jedinica" (Žic Fuchs 2009: 93). .

„.

54

•

Kognitivna gramatika u kontekstu konstrukcijskih modela

U temeljnom stavu A. Goldberg, ali i mnogih drugih pobomika užekonstrukcij ­ skih pristupa, koji se očituj e u definicW složenijih konstrukcij a s naglaskom na nepredvidivosti i neizvodivosti iz drugih konstrukcija ili nj ihovih dijelova, nazi­ re se "sjena" strukturalističke misli u pogledu negativnoga određenja j ezičnoga znaka kao posljedice njegove relacij ske naravi. No krajnj i cilj , odnosno krajnj a poslj edica, uspostavlj anja razlikovnosti u odnosu na druge jedinice u jezičnom sustavu jest konvencionaliziranost j ezičnoga znaka koja nastupa u trenutku ka­ da određena j ezična j edinica dostigne maksimalan stupanj razlikovnosti prema drugim j edinicama te tada nepredvidivost i razlikovnost bivaju potisnute u drugi plan jer konvencionaliziranost uključuj e nepredvidivost kao svoju temeljnu raz­ vojnu sastavnicu. U tom j e smislu logična poslj edica takvoga slijeda formiranja j ezičnih j edinica da kriterij nepredvidivosti konstrukcije gubi na važnosti j er kao j edini relevantan kriterij ostaj e konvencionaliziranost koja uključuj e nepredvidi­ vost, tj . razlikovnost i predstavlja završni stadij u uspostavljanju novih jezičnih j edinica. Dakle vrijednost užekonstrukcij skih pristupa treba prije svega tražiti u činj enici da oni umnogome svoj im teorij ska-metodološkim aparatom doprinose rasvjetljavanju mnogih neriješenih i spornih pitanja koja se tiču samih razvojnih faza koje različite konstrukcije prelaze na putu do konvencionaliziranih značenj ­ skih struktura. Ako se stvari postave na taj način, onda užekonstrukcij ske grama­ tike i kognitivna gramatika predstavlj aju dva teorij ska modela koja se u mnogim postavkama nadopunjuju i preklapaju, ali u središte analize ujedno stavljaju i dva različita gramatička aspekta: užekonstrukcij ski modeli or�j entirani su primamo na "put" (proces) koj i konstrukcij e prelaze dok ne postanu konvencionalizirane, dok je kognitivna gramatika orijentirana na rezultat tog procesa, odnosno na ana­ lizu inventara konvencionaliziranih j ezičnih j edinica. U ovom smo se poglavlju osvmuli na neka temeljna teorij ska-metodološka pita­ nja koja konstrukcij ske gramatike u jednom smislu čine koherentnim modelom u odnosu na komponencijalni pristup generativne gramatike, ali i na kompozi­ cijski pristup tradicij skoga funkcionalizma. Koherentnost u odnosu na genera­ tivni model ne treba posebno isticati jer prema temeljnom obilježju uključivanj a semantičke i pragmatičke razine u gramatički opis, a posebno pragmatičke, svi funkcionalni pristupi, koliko god bili raznorodni,51 čine jedinstven model. Puno je važnij a nj ihova homogenost u odnosu na tradicij ski funkcionalizam, i to u pr­ vom redu prema tri osnovna kriterija: prvo, prema načelno neredukcionističkom pristupu, budući da se konstrukcij a smatra minimalnom i polazišnom sintaktič­ ko-semantiekom jedinicom, odnosno prema afirmacij i konstrukcij e kao cjeline umjesto različitih pravila koj ima se ona gradi od nižih sintaktičkih j edinica, a 51 U tom smislu Newmeyer, citirajući ironičnu, no vrlo lucidnu, opasku Elizabeth Bates, metafo­ rički kaže: "[ . . . ] funkcionalizam je kao protestantizam: to je skupina zaraćenih sekti koj e se slažu samo u jednome - u nepriznavanju autoriteta pape" (Newmeyer 1 998: 1 3) .

1 .6 Leksik i gramatika

•

55

koja upravo zbog prioriteta koj i s e pridaj e pravilima u redukcionističkim mode­ lima nema gotovo nikakvu važnost; drugo, prema simboličkom pogledu na kon­ strukciju pri čemu semantička struktura konstrukcij e uključuje i pragmatička i diskursno�funkcionalna obilj ežja koja u većini tradicij skofunkcionalističkih pri­ stupa čine zasebnu opisnu razinu (posebno recimo u gramatici uloge i referencije (Van Valin - LaPolla 1 997)) te treće, prema drukčij em pogledu na status inven­ tara leksičkih jedinica, koj i se više ne promatra kao zaseban skup nepredvidivih i idiosinkratičnih obilježja koja j ednostavno moraju biti pobroj ena, nego s gra­ matičkim obrascima tvori kontinuum skupova simboličkih j edinica preko tak­ sonomij skih mreža koje se uspostavljaju među konstrukcijama. Takav pogled na odnos leksika i gramatike omogućuj e također i širok, neobjektivistički i enciklo­ pedij ski pristup značenju koj i se od pionirskih Fillmoreovih studija o semantici okvira nalazi u samim temelj ima kognitivne lingvistike, pa onda, razumlj ivo, i u nj ezinim gramatičkim teorijama. No s druge strane, kada se konstrukcijske gra­ matike uspoređuju međusobno, onda se nj ihov status jedinstvenoga teorijskog modela ozbiljno dovodi u pitanje. Nj ihovu koheziju u prvom redu narušava Lang­ ackerova kognitivna gramatika, što je i razlog zbog koj ega smo konstrukcijske gramatike podij elili na one u užem i one u širem smislu. Razlike su brojne i me­ đu užekonstrukcij skim pristupima, prvenstveno metodološke, ali i kategorijalne kada je u pitanju stupanj redukcionizma u pojedinom modelu (vidi 1 .4 . 1), te smo upravo zbog toga rekli da su .o ni, u cjelini gledajući, samo načelno neredukcioni­ stički modeli, tj . samo u odnosu na generativni i tradicij skofunkcionalistički mo­ del. Međutim unatoč tim razlikama za užekonstrukcij ske gramatike ipak bismo se usudili tvrditi da predstavljaju relativno j edinstven teorij ski model. Nasuprot tomu kognitivna gramatika od nj ih se uvelike razlikuj e te je ona konstrukcij ska samo u širem smislu, bolje rečeno, u vrlo širokom smislu, i to iz više razloga. Prvo, kognitivna gramatika puno je starij a teorija, čij i se počeci vezuju uz sre­ dinu 1 970-ih godina, točnij e 1 976. godinu, kada je R. Langacker na njoj počeo raditi, a nj ezina se prva inačica poj avila pod nazivom prostorna gramatika (engl. space grammar) u Langacker ( 1 982a). Vrijeme nastanka kognitivne gramatike otprilike se poklapa s nastankom pionirskih radova u okvirima kognitivne lingvi­ stike, posebno s Fillmoreovim radom na semantici okvira i Lakoff-Johnsonovim ( 1 980) radom na teorij i konceptualne metafore i metonimije, radova koj ima su konstrukcij ski pristupi mlađega naraštaja izravno motivirani. Iako i sam Lang­ acker svoju teoriju svrstava u konstrukcij ske modele, on to čini samo prema do­ ista temeljnim obilj ežj ima koja ona dij eli s drugim konstrukcij skim pristupima, a i unutar tih obilježja postoje ozbiljne razlike, neke čak i kategorijalne i ključne naravi za poimanje gramatike. To se u prvom redu odnosi na status gramatičkih struktura kao dijela formalnoga aspekta simboličkih j edinica, odnosno riječ je o pitanju, problematiziranom u 1 .4. 1 , treba l i gramatičku formu promatrati kao zasebnu prikaznu razinu koja simbolizira semantičku strukturu konstrukcije, što zagovaraju užekonstrukcij ski pristupi, ili ona pak jest simbolička struktura koja

56

•

Kognitivna gramatika u kontekstu konstrukcijskih modela

proizlazi iz simboličke veze između fonološkoga i semantičkoga pola, što je stav kognitivne gramatike.52 Ta j e temeljna razlika povezana i s gotovo svim drugim bitnim razlikama prema užekonstrukcij skim modelima, posebno metodološkim, j er kognitivna gramatika zagovara konceptualnosemantički model prikazivanja gramatičkih struktura, što je izravna poslj edica istoga takvog pogleda na sintak­ tičke kategorije i vrste rij eči, iz čega proizlazi i reduciranje gramatike na temelj­ ne, nedj eljive, fonološke i semantičke j edinice.53 Također smo u 1 .5 istaknuli važnu razliku u prioritetu koj i imaju konvencionalizirane konstrukcij e u kogni­ tivnoj gramatici, tj . idiomatske u užekonstrukcij skim gramatikama. U vezi s tim također se apsolutno priklanjamo Langackerovu stavu jer se teorija ne može te­ melj iti na iznimkama te u njezinoj srži moraju biti regularne i konvencionalizi­ rane konstrukcij e, a one neregularne, obilj ežene i idiomatske mogu predstavljati samo nadgradnju. I konačno, kognitivna gramatika puno je obuhvatnija teorija jer se ne bavi samo morfosintaktičkim aspektima j ezika nego uključuj e i mno­ ge druge aspekte, kao što su kognitivni pristup fonologiji, leksičkoj semantici, tvorbi rij eči itd. Zbog svega rečenog na kraju se može reći da se konstrukcij skim gramatikama može pristupiti kao j edinstvenom teorijskom modelu kada se one u okvirima funkcionalne grane u cjelini suprotstave tradicij skim funkcionalnim gramatikama, no nikako kada se uspoređuju međusobno, kako zbog velikih raz­ lika koje postoje između kognitivne gramatike i ostalih modela tako i zbog ma­ nj ih, no prilično brojnih, razlika unutar samih užekonstrukcijskih pristupa. U nastavku ove knj ige provjerit ćemo primj enj ivost kognitivne gramatike na zna­ čenj e, funkciju i strukturu hrvatske imenske sintagme te padežnih oblika imen­ skih riječi kao njezinih središnj ih sastavnica.

5 2 Važnost toga pitanj a dobro primjećuje i Ž ic Fuchs (2009: 2 1 6) kada kaže: "Ovo je pitanj e od fundamentalne važnosti ne samo za razumijevanj e kako gramatičke kategorije funkcioniraju u jeziku već ono otvara i daljnj e pitanj e o suodnosu jezika i mišljenja, pitanje koj e bilježi dugu po­ vijest u američkoj lingvistici." 53 Zanimljivo je, gotovo ironično, ovdj e primijetiti da kognitivna gramatika u jednom smislu poimanja redukcionizma, onom problematiziranom ovdje, predstavlja najradikalniji odmak od redukcionističkih modela svoj im semantičkim definiranj em gramatičkih kategorija, dok je u dru­ gom smislu ujedno i najredukcionističkiji gramatički model prema kriteriju reduciranja gramati­ ke na fonološke i semantičke jedinice.

Vrste riječi

V

rste riječi nezaobilazno su područje gramatičkoga opisa svakoga jezika, a on­ da, razumije se, i svakoga pristupa gramatici, bez obzira na to je li riječ o tra­ dicij ska-normativnom pristupu, deskriptivnom, teorijsko-objasnidbenom ili pak poredbeno-povij esnom. U ovom poglavlju dat ćemo pregled kognitivnogramatič­ koga pristupa vrstama riječi, s naglaskom na imenicama kao središnjoj sastavnici imenske sintagme. Posebno će biti problematizirane gradivne, zbirne i imenice pluralia tantum kao i relacij ske u dijelu o hibridnim vrstama riječi, i to primarno u kontekstu utjecaja značenj skih aspekata na nj ihove gramatičke karakteristike. Pored općepoznatih i neospornih gramatičkih svojstava vrsta riječi koja ne osporava nijedna teorija kognitivna gramatika fokusira se na univerzalne značenj­ ske aspekte pojedinih vrsta riječi. Točnij e rečeno, kognitivna gramatika, u skladu sa svojom temeljnom orijentacijom, problematici vrsta riječi pristupa s konceptu­ alnosemantičkoga gledišta i dijeli ih u dvije temeljne skupine: nominalne profile i relacijske profile (predikacije) koje se dalje dijele na nevremenske relacije i vremenske relacije ili procese. 54 S obzirom na tu podjelu najprije ćemo prikazati najvažnij e postavke o temeljnim vrstama riječi (imenicama, pridj evima, prilozima i glagolima) kao prototipovima u pojedinim skupinama, a potom ćemo se posve­ titi problematiziranju ostalih vrsta riječi u hrvatskom j eziku koje se mogu smatra­ ti graničnim kategorijama, svojevrsnim, manje ili više, hibridnim tipovima vrsta riječi, i mogućnostima nj ihova uklapanja u zadane teorij ska-metodološke okvire. Kao što je već rečeno, u analizi će najviše prostora biti posvećeno imenicama. 54

Treba imati na umu da se predikacija odnosi na značenj e i nema nikakve veze s predikatom kao rečeničnim dijelom. U tcim smislu može se govoriti i o primjerice nominalnim (imeničkim) ili re­ lacij skim profilima ili o predikacijama jer predikacija podrazumijeva značenje, a profil isticanje u prvi plan, odnosno fokusiranje toga značenja.

60

•

Vrste riječi

2.1 Nominalni profili U kategorij i nominalnih profila prototip su imenice, a taj se tip predikacija defi­ nira kao omeđen o područje u nekoj domeni, odnosno simbolička struktura sa shematičnom odredbom semantičkoga pola kao [STVAR] . Takva definicij a ime­ nica hrvatskoj gramatičkoj tradicij i nij e nepoznata, pa se npr. u Babić i dr. ( 1 99 1 : 480) kaže: Imenice su riječi kojima imenujemo predmete mišljenja, to jest sve ono o čemu mi­ slimo kao o posebnim pojavama [ „ .] Čak i onda kada govore o radnjama i zbivanji­ ma imenice kao da zaustavljaju tok radnje ili zbivanja i fiksiraju pojavu u jednom trenu, kao poseban predmet.

Dakle povezivanje opredmećivanja s gramatičkom55 kategorijom imenice re­ zultira statičnošću i konceptualnom autonomnošću nasuprot dinamičnosti i kon­ ceptualnoj zavisnosti inherentnoj glagolima kao imenicama primamo suprotstav­ ljenoj kategorij i.56 Konceptualna autonomnost imenica i konceptualna zavisnost glagola proizlaze iz preslikavanja elementarnih i univerzalnih izvanj ezičnih odno­ sa na j ezik. Naše viđenj e stvarnosti u kognitivnoj gramatici objašnj ava se metafo­ rički modelom bilijarske kugle, koj i uključuje četiri temeljne sastavnice: prostor, vrijeme, materijalne objekte i energiju. U prototipnim slučaj evima materijalni objekti povezuju se s gramatičkom kategorijom imenice čija je domena varijant­ nosti51 (engl. domain oj instantiation) prostor, a konceptualizacij a energije podra­ zumijeva promj enu stanja te nužno kao domenu varij antnosti zahtijeva vrijeme i imanentna je glagolima. Prilikom poimanja bilo kakva događaja aktanti, tj . ime­ nički referenti, prenose energiju jedan drugomu uzrokujući sukcesivno različite vrste promj ena stanja, baš kao što i bilijarske kugle, udarajući jedna u drugu, me­ đusobno uzrokuju promjenu položaja na stolu. Konceptualna autonomnost ime­ nica rezultat je naše sposobnosti da imeničke referente poimamo neovisno o bilo koj im drugim aspektima događaja, dok je konceptualna zavisnost glagola rezultat poimanja protoka energije koj i nije moguć neovisno o aktantima koj i ju prenose, odnosno, bolje rečeno, konceptualizacija protoka energije kao veze među nomi­ nalnim referentima nije moguća bez aktivacije entiteta koji tu vezu ostvaruju.58 Osim po vještoj metaforičkoj paraleli to j e činj enica po koj oj kognitivna gramatika ne predstavlja toliko radikalan otklon, barem kada su u pitanju gra55 Možda nije nužno, ali nije ni naodmet istaknuti da je opredmećenost kod imenica u prvom redu gramatičko S\fojstvo koje se može (kod prototipnih, konkretnih imenica), ali i ne mora (npr. kod deverbativnih ili deadj ektivnih), poklapati s leksičkom predmetnošću. 5 6 Kognitivna gramatika, posebno u vezi s glagolima, razlikuje se od većine drugih teorija (u pr­ vom redu različitih inačica gramatike zavisnosti) kada je u pitanju poimanj e zavisnosti i nezavi­ snosti poj edinih vrsta riječi kao sastavnica sintagmi, no o tome će više riječi biti u 4. 1 . 57 O domeni varijantnosti bit će više riječi u 3 . 1 . 5 8 O modelu bilijarske kugle vidi više u Langacker ( 1 99 1 : 1 3- 1 4).

2 . 1 Nominalni profili

•

61

matike hrvatskoga j ezika.59 N o ono u čemu ona predstavlj a radikalan otklon ne samo u odnosu na hrvatske gramatike nego i u odnosu na gramatičke opise svih drugih j ezika, kako normativne tako i deskriptivne i teorij ske, jest originalna ar­ gumentacija u prilog analizi kognitivnih procesa koj i omogućuju poimanj e ime­ nice kao autonomnoga opredmećenog entiteta nasuprot zavisnim relacij skim predikacij ama. I "omeđeno područje" i "domenu" i [STVAR] u tako postavUenoj definicij i nominalnih predikacija treba shvatiti vrlo široko kako b i mogla obuhvatiti sve slučajeve, od prototipnih konkretnih do apstraktnij ih imeničkih inačica: [ . . . ] izraz omeđeno područje mora se interpretirati dovoljno apstraktno kako bi se prevladala ograničenja njegova prostornoga porijekla. (Langacker 1 9 87a: 1 90)

Omeđeno područje definira se kao skup međusobno povezanih entiteta maksimalne zbij enosti i minimalne kognitivne udaljenosti, čime se omoguću­ j e j asno uspostavljanj e granica između istaknutoga nominalnog profila i poza­ dinske domene kao baze njegove konceptualizacij e . Kao i omeđeno područj e i entiteti koj i ga tvore moraju biti vrlo široko shvaćeni, pa ni oni ne predstavlj aju samo fizičke objekte nego mogu doslovno predstavljati bilo što, ovisno o naravi imenice: Upotrebljavam ga kao prikladan naziv koj i obuhvaća sve što možemo zamisliti i sve na što se možemo referirati u analitičke svrhe: stvari, odnose, mjesta, točke na lje­ stvici, osjećaje, veze, vrijednosti itd. (Langacker 1 9 87a: 1 98)

Uzmimo kao primj er konkretnu imenicu kamp koja čini omeđeno područ­ je u prostornoj domeni, a tu omeđenost omogućuj e zbij enost i povezanost enti­ teta koj i ju čine - u ovom slučaju šatora, kamp-kućica ili nekih drugih priruč­ nih stambenih prostora - koj i svojom defokusiranom međusobnom povezanošću (uspostavom relacijskoga odnosa između dva ili više entiteta) profiliraju kamp kao skupno omeđeno područje u odnosu na neku prostornu domenu kao bazu. U prototipnim slučaj evima ulogu bazne domene ima, naravno, prostor, a takve se imenice onda razlikuju po naravi entiteta koj i ju tvore: nj ihovoj veličini, pre­ poznatlj ivosti, odvoj enosti i zbij enosti, kvalitativnim parametrima itd. Dakle, a 59 U odnosu na američku teorijskogramatičku tradiciju, u kojoj već desetlj ećima dominira ge­ nerativno-transformacijski pristup, ona i po tom teme�jnom stavu predstavlja radikalan otklon, što R. Langacker (vidi npr. Langacker 2005: 123) počesto oprimjeruj e riječima R. Jackendoffa: "Zapitajmo se imaju li sve vrste riječi uvijek stabilno značenje [ . . . ] Točno je da će bilo koja riječ kojom se imenuje predmet biti imenica. No s druge strane ne imenuje svaka imenica predmet. 'Potres' tako imenuj e radnju kao i 'koncert' ; ' crvenilo' i 'veličina' imenuju svojstva; ' mjesto' i 'lokacija', jasno, imenuju položaje. Zapravo za svaki entitet koji možemo zamisliti, postoj e ime­ nice koje ga imenuju. Stoga se gramatička kategorij a imenica ne može definirati na osnovi vrste entiteta koji imenuj e [ . . . ] Određeni tip entiteta također ne mora odgovarati samo jednoj vrsti ri­ ječi, pa možemo zaključiti da se vrste riječi rie mogu definirati na temelju značenjskih kriterija" (Jackendoff 1 994: 68-69).

62

•

Vrste rij eči

kako je već navedeno, entitetima se može smatrati sve što čini sastav imeničko­ ga referenta, kako kod konkretnih objekata tako i kod apstraktnih pojava. U tom smislu, primj erice, imenice kamp i kreda čine konkretni entiteti koj i se razlikuju po veličini i materijalu, ali nj ihova maksimalna zbijenost i minimalna kognitiv­ na udaljenost uvjetuju nj ihovo poimanje kao omedenoga područja u prostornoj domeni. Zbij enost, odnosno udalj enost entiteta različitoga su stupnj a kod razli­ čitih referenata te su u obrnuto proporcionalnom odnosu s uloženim kognitivnim naporom prilikom prepoznavanja nekoga objekta kao omedenoga područja, bez obzira na veličinu toga objekta. Veća zbij enost entiteta uvj etuj e i veći stupanj kompaktnosti koj i rezultira manj im kognitivnim naporom koj i ulažemo katego­ rizirajući ih kao stvari. Tako je npr. kredu, šalicu, hladnjak ili zgradu zbog mi­ nimalne udaljenosti medu entitetima, nj ihovim sastavnim dijelovima, lakše po­ imati kao omeđena područja u prostoru negoli je to slučaj s imenicama kamp, naselje, grad, država ili kontinent. No i potonje imenice, kod koj ih je udalje­ nost medu entitetima veća, velika ili iznimno velika, kao u slučaju naseljenih mjesta kao entiteta koji tvore državu ili država koje čine kontinent, također će­ mo konceptualizirati kao omeđena područja uvj etovana maksimalnom zbijeno­ šću entiteta, odnosno nj ihovom minimalnom međusobnom udalj enošću, što nam omogućavaju elementarni fizikalni zakoni, tj . izvanj ezično iskustvo smanjivanja (zbijanja) objekta promatranoga s veće udalj enosti. Tako ćemo npr. veličinu ne­ koga grada promatranoga s visine od nekoliko kilometara percipirati jednako veličini, primj erice, tanjura promatranoga iz neposredne blizine. Takva izvanj e­ zična iskustva duboko su usađena u ljudskom umu; ona su uvij ek prisutna, a nj i­ hova se aktivacija preslikava na j ezične strukture, što nedvojbeno govori u prilog činj enici da za konceptualizaciju imeničkih referenata kao konceptualna autono­ mnih objekata, sastavlj enih od defokusiranih povezanih entiteta koj i tvore profi­ liranu cj elinu, nije važna ni kvalitativna ni kvantitativna narav tih entiteta kao ni nj ihova objektivna međusobna udaljenost, nego jedino naša percepcija koja nam pomoću različitih kognitivnih mehanizama omogućuj e svojevrsno imaginarno, mentalno kretanje kroz prostor, približavanje nekom objektu, odnosno udaljava­ nj e od njega, kako bismo na mentalnoj razini dostigli kritičnu točku maksimalne zbij enosti i kompaktnosti njegovih entiteta koja uvj etuj e nj egovo percipiranj e, a onda i poimanj e kao autonomnoga omedenog područja. Po istom načelu kog­ nitivne zbij enosti entiteta kao omeđena područja u nekoj domeni percipiramo i apstraktnije brojive imenice tipa trenutak, sat, dan, tjedan, godina, bljesak, vri­ sak, krik i sl. Tako sat percipiramo kao omeđeni vremenski interval unutar vre­ menskog ciklusa j ednoga dana, dan u okviru tj edna, a vrisak ili krik kao omeđen kratak interval unutar višega tonskoga spektra zvučne ljestvice. Jednom riječju, radi se o skupu konkretnih i apstraktnih, ponekad povezanih, ponekad ne, temelj­ nih kognitivnih domena u čijim okvirima imeničke referente broj ivih imenica konceptualiziramo kao omeđena područja. Nominalne predikacij e shematski su prikazane na slici 2. 1 , pri čemu deblje otisnuti krug simbolizira omeđeno pod-

2 . 1 Nominalni profili

•

63

ručje u nekoj domeni koje se konceptualizira skupno kao ukupnost međusobno povezanih entiteta koji ga čine, a čija je relacij ska narav defokusirana, odnosno potisnuta u drugi plan zaj edno s procesualnošću vezanom uz vremensku dome­ nu. Dakle nominalne predikacij e, zaj edno s nevremenskim relacijama o koj ima će biti riječi u nastavku, poimaju se preko kognitivne operac\je skupnoga pro­ matranja pomoću koj e su sva obilježj a složenoga nominalnog profila simultano, holistički, kognitivno dostupna te svojom skupnom aktivacijom čine koherentnu cjelinu, svojevrsni gešta/t, gdje nije istaknuta protežnost razvojnih faza scenarija u vremenu (slika 2. 1 ).

Slika 2.1 2. 1 . 1 Gradivne, tvarne ili nebrojive imenice

Situacij a je nešto složenij a kod nebroj ivih, gradivnih imenica koje označavaju homogenu neograničenu masu tipa brašna, pijeska, mramora, vode i sl. kod ko­ j ih omeđeno područje nije tako lako definirati kao kod broj ivih, a samim time i j asno ograničenih imenica. Razlika između broj ivih i gradivnih imenica u kogni­ tivnoj gramatici uspostavlja se na temelju četiriju kriterij a: omeđenosti, homo­ genosti, stežljivosti i udvostručivanj a (reduplikacij e) (Langacker 1 99 1 : 1 9), i to upravo tim redom j er je svaki sljedeći kriterij poslj edica prethodnih. Ključna je razlika između ta dva tipa imenica kriterij omeđenosti, a ostala tri njegove su poslj edice. Broj ive su imenice, kako je već rečeno, omeđene u nekoj temeljnoj kognitivnoj domeni, naj češće prostoru i vremenu, a posljedica je takve omeđe­ nosti nehomogenost (heterogenost), nestežljivost i mogućnost umnožavanja. S druge strane, gradivnim imenicama nije svojstvena omeđenost toga tipa, iz čega proizlazi i nj ihova homogenost, stežlj ivost te nemogućnost umnožavanja.60 U 60 Zbog navedenih razlika između brojivih i nebroj ivih imenica, a u prvom redu zbog kriterija (ne)omeđenosti, u literaturi se, i to ne samo kognitivnoj , vrlo često povlači paralela između opo­ zicija brojivo/nebrojivo i vidske razlike svršeno/nesvršeno kod glagola, pri čemu brojive imenice odgovaraju svršenim gla golima, a nebrojive nesvršenima. Razlika je jedino u domeni njihova po­ javljivanja - prostoru kod imenica, a vremenu kod glagola. "Nesvršeni je glagol analogan tvarnoj imenici jer rezultira homogenošću (razvojnih faza), stežljivošću, nemogućnošću umnožavanja i

64

•

Vrste riječi

svrhu razlikovanja konceptualne vrijednosti broj ivih i gradivnih imenica, homo­ genost se odnosi na neutralizaciju prostome omeđenosti koja kod broj ivih ime­ nica proizlazi iz jasne razgraničenosti, odnosno omeđenosti poj edinih članova kategorije, što kod gradivnih imenica nije slučaj . Neomeđenost i homogenost gradivnih imenica rezultiraju i nj ihovom stež­ lj ivošću, tj . kontraktibilnošću, u smislu da se na svaki dio gradivne imenice uvi­ jek može referirati tom imenicom, što kod broj ivih imenica nije slučaj . Tako re­ cimo upotrebljavamo imenicu pijesak i kada se referira na dinu pijeska, ali isto tako i ako od te dine odvoj imo npr. šaku pijeska. S druge strane, odlomimo li npr. nogu od stola, za taj dio više ne možemo upotrij ebiti imenicu stol. I konačno, neomeđenost, homogenost i stežlj ivost kao konceptualni kriterij i za definiranje gradivnih imenica kao poslj edicu imaju nemogućnost nj ihova umnožavanja, ko­ je kao krajnj i kriterij u nizu povezuj e konceptualizaciju i gramatiku, a ta se hije­ rarhija može prikazati na sljedeći način: [[KONCEPT. (omeđenost > homogenost > stežljivost > umnožavanje)] > [GRAM. > (broj)]]

Nemogućnost umnožavanj a izravno rezultira negramatičnošću množinskih oblika gradivnih imenica, pa se zbog toga ne može reći npr. : ( 1 ) *Djeca se igraju u dva pijeska u dva bazena na igralištu.

nego samo: (2) Djeca se igraju u pijesku u dva bazena na igralištu.

Množinski oblici gradivnih imenica mogući su samo iznimno, i to kada kon­ tekst zahtij eva razlikovanj e pojedinih tipova gradivnih imenica, kao npr. u reče­ nici Sva brašna koja smo isprobali odgovaraju za pripremu tog kolača, pri čemu se misli na sve vrste brašna, recimo glatko i oštro i nj ihove različite podtipove ili recimo u primjerima tipa Sve vode na Zemlji uskoro će biti zagađene, gdje se također misli na različite vrste voda - mora, rijeke, jezera itd. Zbog takve nj iho­ ve naravi omeđeno se područj e6 1 kod gradivnih imenica u kognitivnoj gramatici (vidi Langacker 1 99 1 : 1 8) obj ašnjava u domeni kvalitativnoga prostora orga­ niziranoga po kvalitativnim parametrima kao što su boj a, okus, tvrdoća, oštrina itd., pa se svaka takva imenica "omeđuj e" upravo odabirom određenih parametaodsutnošću ipherentne omeđenosti u svojoj domeni varijantnosti koju predstavlja vrij eme [ . . . ] S druge strane svršeni gliigol ima suprotna svojstva zbog čega je izravno analogan brojivoj imeni­ ci" (Langacker 1 99 1 : 2 1 ). Vidi o tome također u Langacker ( 1 987b), Jackendoff ( 1 99 1 ), Brinton ( 1 99 1), Herweg ( 1 99 1 ) , Rijkhoff (2004) i Mehlig ( 1 996). 61

Nije naodmet ponoviti da su u kognitivnoj gramatici sve imenice definirane kao omeđeno pod­ ručje u nekoj domeni. U tom smislu takva shematična omeđenost svojstvena je i gradivnim ime­ nicama, no tu omeđenost treba jasno i strogo razlikovati od (ne )omeđenosti o kojoj smo govorili u kontekstu razlika između nebrojivih (tvarnih) i brojivih imenica.

2 . 1 Nominalni profili

•

65

ra iz spektra kvalitativnoga prostora, i to tako da se kvalitativnom homogenošću osigura razlikovnost prema drugim imenicama koje opet posjeduju druge para­ metre. Moguće, ali rjeđe, pojavljivanj e gradivnih imenica u množinskom obli­ ku kao u primj erima gore rezultat j e, recimo to tako, raspršivanja ili disperzije kvalitativne homogenosti, pa se tako npr. u rečenici Sve vode na Zemlji uskoro će biti zagađene kvalitativna uniformnost vode dij eli po određenim parametrima kao što su slatkoća i slanost te dinamičnost i statičnost po koj ima se razlikuju vode tekućice od stajaćica. Načelo kvalitativne homogenosti koje se ostvaruje u domeni kvalitativnoga prostora vrlo je slično strukturalističkom negativnom određenju j ezičnoga znaka, njegove relacij ske naravi, prema kojemu je nešto to što jest jer nij e nešto drugo. Pojasnimo to recimo na primjeru imenica voda i led, gdje j e led omeđeno područje u domeni kvalitativnoga prostora sve dotle dok za njega ključan kvalitativni parametar čvrstoće, koj i ga j edini razlikuje od vode, ne prijeđe kritičnu negativnu točku, tj . dok se led ne počne otapati u tekuće sta­ nje vode.62 Na sličan način pristupa se i apstraktnim imenicama koje se također konceptualiziraju kao omeđena područja u nekoj domeni prema određenim pa­ rametrima, npr. parametrima u kategorij i emocija u slučaju imenica tipa ljubav, tuga, veselje, radost itd. Nadalje, a u skladu s temeljnim ljudskim kognitivnim načelom poimanj a apstraktnij ih fenomena preko konkretnij ih, apstraktne su ime­ nice vrlo često podložne različitim oblicima metaforizacije pod zajedničkim na­ zivnikom "opredmećivanja". Drugim rij ečima, apstraktne se imenice naj češće poimaju kao konkretni predmeti, odnosno stvari, različitim, uglavnom ontološ­ kim, metaforičkim postupcima.63 Tako se npr. govori o količini ljubavi, mržnje ili zdravlja, čvrstoći veze ili uvjerenja, krutim stavovima ili mišljenju, dubini po­ gleda ili boji glasa. O apstraktnim će imenicama, i to u prvom redu odglagolnim, više riječi biti u 2.3 . 1 .2 . Razlike između broj ivih i nebroj ivih imenica nisu n i izbliza tako jasne i stro­ ge kako se na prvi pogled čini. Mogućnost nj ihova čestoga preklapanja proizlazi iz relativno fluidne naravi kriterija omeđenosti i homogenosti, pa je upravo ome­ đenost članova kategorije kod broj ivih imenica razlog zbog kojeg Jackendoff ( 1 99 1 ), uz taj kriterij , za razlikovanje broj ivih i nebrojivih imenica uvodi i kri­ terij unutarnje strukture64 kako bi razlikovao kontekste tipa Bilo je vode svugdje po podu i Bilo je knjiga svugdje po podu, u koj ima su i imenica voda i imenica Isto je i u fonologiji gdj e se fonemi definiraju po načelu alijeteta (različitosti od ostalog). Suprotstavimo li na taj način recimo foneme lb/ i /p/, koj i se razlikuju jedino po inherentnom distinktivnom obilježju zvučnost-bezvučnost, lb/ ćemo, bez obzira na količinu šuma u komuni­ kacijskom kanalu, prepoznavati kao lb/ sve dotle dok se ne prij eđe kritična točka razlikovnosti, odnosno dok zvučnost ne postane bezvučnost.

62

O ontološkim metaforama i njihovoj motivaciji vidi više u Lakoff - Johnson ( 1 98 0 : 25-33). kriterij e omeđenosti i brojivosti Radden - Dirven (2007: 64) također navode kriterij unu­ tarnj e strukture koji odgovara Langackerovu kriteriju homogenosti, samo ga oni nazivaju unutar­ njom kompozicijom (engl. interna! composition).

63

64 Uz

66

•

Vrste riječi

knjiga upotrijebljene kao neomeđene, no za razliku od vode, koju Jackendoff kao i druge gradivne imenice obilj ežava oznakom -omeđeno, množinska upotreba imenice knjiga koja u tom kontekstu također signalizira neomeđenost obilj ežena je i pozitivnom unutarnjom strukturom (+unutarnja struktura) te se po tom krite­ riju razlikuje od gradivnih imenica koje su uvij ek obilj ežene oznakom -unutarnj a struktura. Prema kriterij ima omeđenosti i unutarnje strukture J ackendoff ( 1 9 9 1 ) broj ive i nebroj ive imenice dijeli u četiri kategorij e : kategorija individua/s (npr. knjiga, konj. . . ) ima obilježja +omeđeno i -unutarnja struktura, kategorija groups (npr. odbor, povjerenstvo . . . ) ima obilježja +omeđeno i +unutarnja struktura, ka­ tegorija substances (npr. voda, p{iesak . . . ) ima obiUežja - omeđeno i -unutarnja struktura, a kategorija aggregates (npr. knjige, psi ) ima obilježja -omeđeno i +unutarnja struktura. O kontekstualnoj uvj etovanosti broj ivosti, odnosno nebro­ j ivosti imenica u engleskom j eziku govori i Allan ( 1 9 80), navodeći dosta primj e­ ra u koj ima broj ive imenice mogu biti upotrijebljene65 kao nebroj ive i obratno, što je činj enica i mnogih drugih j ezika. U tom smislu bit je Allanove rasprave u tome da granica između broj ivih i nebroj ivih imenica nije tako jasna66 kao što se obično misli te da nj ihovu razlikovanju treba prije pristupati na razini imenske skupine nego same imenice. Na istom su tragu i Radden - Dirven (2007: 7 1 -74) te Taylor (2002: 3 66-3 89) kada govore o kontinuumu broj ivih i tvarnih imenica u engleskom j eziku, odnosno o različitim kontekstima u koj ima se brojive imeni­ ce konceptualiziraju i upotrebljavaju kao tvarne i obratno. Hrvatski jezik također u velikom broju primj era ne uspostavlja jasne granice između broj ivih i nebro­ j ivih imenica, tj . nebroj ive, tvarne imenice mogu biti upotrij ebljene kao brojive imenice omeđene količine, pri čemu postaju brojive i podložne pluralizacij i . Tak­ vi su primj erice konteksti s tvarnim imenicama koje označavaju vrste napitaka (pivo, vino, kava itd.), a u određenim se kontekstima omeđuju i postaju broj ive preko metonimije TVAR ZA ODREĐENU KOLIČINU TVARI. Npr. u rečenicama: ...

(3) Donesite nam još dva piva. ( 4) Molim Vas još jedno vino. (5) Kupio je samo dva graška, a trebat će tri za tu količinu francuske salate.

65 Govori se o brojivim i nebrojivim upotrebama, a ne o značenjima primarno nebrojivih ili broji­ v i h imenica. Treba uvijek imati na umu da značenj e kao svoje temeljne karakteristike razumijeva konvencionaliziranost i kognitivnu usađenost. Stoga, ako se neka primarno brojiva ili nebrojiva imenica upotj;ijebi u nebrojivom, odnosno brojivom kontekstu, to ne znači da ona ima i to zna­ čenje, već samo da to može značiti u tom uporabnom kontekstu. O razlikama između značenja i uporabe vidi posebno u Langacker (2005) i Žic Fuchs (2009). 66 Mogućnost preklapanja kategorij a, odnosno njihove nej asne granice jedan je od temeljnih kri­ terij a na kojima u kognitivnoj lingvistici počiva kritika aristotelovskoga obj ektivističkog pristupa kategorijama kao zatvorenim skupovima u kojima se pripadnost kategoriji temelji isključivo na binarnim esencijalnim obilježjima. Kategorije brojivih i nebrojivih imenica još su jedan u nizu primjera koji potvrđuju sve manjkavosti objektivističkoga pristupa kategorizaciji.

2 . 1 Nominalni profili

•

67

imenice pivo, vino i grašak ne odnose se na dvije različite vrste piva, drugu vrstu vina od prethodno pop�jene i na dvije različite vrste graška, nego na dvije boce ili krigle piva, na još jednu bocu vina te na dvij e konzerve pasteriziranoga graška ili dvije vrećice zamrznutoga graška. S druge strane moguće je obrnuto metonimij­ sko preslikavanje tipa KOLIČINSKA MJERA ZA KOLIČINU NEKE TVARI, gdje se nebro­ j ive imenice omeđuju preko neke količinske mjere u kojoj se obično poslužuju, kao npr. u kontekstima: (6) Donesite nam još dvije krigle. (7) Molim Vas još jednu butelju.

Broj ivi su konteksti tvarnih imenica također i oni u koj ima se, a kao što je ranije već spomenuto u primjeru s vodom, tvarne imenice upotreblj avaju u zna­ čenju vrste kao u (8-9) : (8) Kutjevačka vina bo\ja su od beljskih. (9) Najviše volim češka i njemačka piva, a posebno njihova svijetla.

Kao što nebroj ive imenice koje predstavljaju tvari mogu biti konceptualizi­ rane kao broj ive, tj . kao omeđeni predmeti, tako, s druge strane, i broj ive imeni­ ce mogu biti upotrij ebljene kao nebroj ive, odnosno tvarne. U kontekstu domene prehrane Radden - Dirven (2007: 73) navode zanimlj iv primjer s hobotnicom u rečenici We had octopus for lunch 'Za ručak smo imali hobotnicu' . Osim toga u hrvatskom j eziku također postoj i čitav niz primjera u koj ima se za nebroj ivu na­ mirnicu životinj skoga porijekla upotrebljava broj iva imenica za životinju, npr. : ( 1 0) Za ručak smo jeli morskog psa/vepra/lignje/medvj eda/sipu„ .

No z a razliku o d engleskoga j ezika koj i tako postupa i s običnij im mesnim namirnicama, tj . isti oblik upotrebljava i u značenju životinj e i u značenju namir­ nice (npr. chicken 'pile/piletina' , duck 'patka/pačetina', ili lamb 'janj e/janj etina'), u hrvatskom j e to slučaj samo s rjeđim i egzotičnij im životinj skim namirnicama, dok se nebroj ive imenice koj e označavaju uobičajene namirnice životinj skoga porij ekla tvore sufiksom -etin(a) (piletina, teletina,janjetina, svinjetina itd.). Š to se hrvatskoga j ezika tiče, a što ističe i Brdar (2009), zanimlj ivo j e i to da se neke uobičajene namirnice životinj skoga por�jekla mogu upotrebljavati i u osnovnom i u deriviranom obliku, usp . : ( 1 1 ) Za ručak smo imali pile/piletinu, j anje/janjetinu, patku/pačetinu, gusku/ guščetinu, prase/prasetinu.

dok za druge to ne vrij edi. Tako se, barem u uobičaj enim kontekstima, ne može reći: ( 1 2) Za ručak smo imali *konja/*tele/*svinj u .

68

•

Vrste riječi

već samo: ( 1 3 ) Za ručak smo imali konjetinu/teletinu/svinjetinu.

Razlog j e tomu kulturološke naravi. Naime imenički parnjaci tipa pile/pi­ letina, patka/pačetina, janje/janjetina, prase/prasetina ne znače isto. Kažemo li npr. da smo za ručak imali patku ili pile, aktivira se značenj e posluživanja cijele životinj e i imenica ostaj e broj iva, a nj ihovi derivacij ski parnjaci piletina i pače­ tina jesu nebroj ive imenice sa značenj em homogene mase izrezanoga mesa na nekakvom pladnju. Takvo j e razlikovanje u hrvatskom j eziku kulturološki uvje­ tovano jer se manje životinj e poslužuju kao objed na oba načina, odnosno pile, patka, guska,janje, prase itd. mogu biti posluženi kao cjelina, što se obično radi u nekakvim slavlj enička-blagdanskim prigodama, ali i u dijelovima, što je pak češće u kontekstima svakodnevnih objeda. S druge strane svinja, tele ili konj zbog svoje se veličine nikada ne poslužuj u u komadu, pa su mogući samo ne bro­ j ivi oblici svinjetina, teletina i konjetina.61 Upotreba broj ive imenice kao nebroj ive u hrvatskom j e j eziku posebno česta kada su u pitanju ostale namirnice, pri čemu se broj ive imenice koje označavaju namirnice tipa krumpira, mrkve, rajčice ili brokule homogeniziraju i konceptu­ aliziraju kao tvari: ( 1 4) U trgovini sam kupio samo krumpir, mrkvu i brokulu, a rajčice nije bilo. ( 1 5) Kao prilog uz to jelo poslužili su nam pečeni krumpir, kuhanu mrkvu i bro­ kulu, a za salatu smo uzeli raj čicu.

Iako je iz primj era ( 14) j asno da u trgovini nije kuplj en jedan krumpir, j edna mrkva i j edna brokula, a nedostajala nije samo jedna raj čica te da j e u ( 1 5) kao prilog poslužena više krumpira, mrkvi i brokula i više rajčica u salati, tvarni su j edninski konteksti s tim imenicama osjetno češći. Razlog j e tomu što su kvali­ tativni parametri pojedinih primjeraka tih namirnica gotovo identični, odnosno razlike su u unutarnjoj strukturi zanemarive, što omogućuj e nj ihovo niveliranj e i, poslj edična, zanemarivanje. Posebno se to odnosi na jela od tih namirnica ka­ da razlika u unutarnjoj strukturi uopće nema, npr. na pire-krumpir, gdj e je ri­ ječ o homogenoj masi, pa stoga množinska upotreba (*pire-krumpiri) imenice krumpir u tom kontekstu nikako nije moguća, dok je u kontekstima s pečenim ili kuhanim krumpirom moguća, no zbog navedenih razloga puno rjeđa (usp. Za ručak smo imali pečeni krumpir I pečene krumpire). Imenice tipa.krumpira, mr­ kve i brokule bit će upotrijebljene u množini eventualno onda kada govornik želi konceptualna težište prebaciti s . tipa hrane na količinu, odnosno na poj edinačne 67

Kao dobar primj er iznimke od toga pravila može se navesti imenica vol, koja unatoč svojoj veličini nema oblik na - etin(a) (*voletina), tj . može se reći samo Za ručak smo jeli vola. I to j e kulturološki uvjetovano j e r s e vol n a ovim prostorima priprema isključivo kao cjelina n a ražnju u posebnim prigodama, odnosno ne prodaj e se i ne priprema u komadima.

2 . 1 Nominalni profili

•

69

komade j ela ili ako j e, a što je još rj eđe, primj erice, riječ o kontekstu obj eda u kojem su poslužene dvij e različite vrste pečenoga krumpira, npr. crveni i bijeli, kao u ( 1 6) : ( 1 6) Kao prilog s u nam poslužili pečene krumpire, malo crvenog, malo bijelog, što nas je ugodno iznenadilo.

Jednom riječju, što je unutarnja struktura referenta neke broj ive imenice ho­ mogenij a, tj: što se kvalitativni parametri članova kategorije manje razlikuju, mogućnost je njezine upotrebe kao tvarne veća i obrnuto. Pri tome treba imati na umu da se to odnosi isključivo na našu konceptualizaciju tih parametara, a ne na nj ihovu stvarnu, izvanj ezičnu, narav kao što je npr. veličina ili kemijski sastav poj edinih čestica koje se i fizički i kemij ski mogu uvelike razlikovati. Tako se i krumpiri i rajčice međusobno podosta razlikuju, u prvom redu oblikom i veliči­ nom, no to nas ne sprečava da te parametre na konceptualnoj razini zanemarimo te krumpir i rajčicu češće upotrebljavamo kao tvarne, nebroj ive imenice jer da­ jemo prednost drugim parametrima, u prvom redu okusu. U hrvatskom su j eziku također česte i brojive imenice koje se kao tvarne poj avljuju isključivo u gramatičkom obliku množine iako imaju i jedninske obli­ ke. Takve su imenice npr. mahune, rezanci, špageti, lazanje ili krastavci. Razlog nj ihove isključive množinske upotrebe funkcionalne j e naravi j er su to redom namirnice koje se ne kupuju i ne j edu poj edinačno, nego uvijek skupno. Kako j e rečeno, sve one imaju j edninske oblike (mahuna, rezanac, špageta, lazanja), no l\iihova je uporaba ograničena na rijetke kontekste koj i zahtijevaju poj edinačnu referenciju, kao u ( 1 7-20) : ( 1 7) Zaboravio si očistiti još jednu mahunu. ( 1 8) Dok je jeo, jedan mu je rezanac ispao na pod. ( 1 9) U tanjuru su ti ostala još tri špageta; baš si i nj ih mogao pojesti! (20) Nedostaje mi još jedna lazanja da složim i drugi red.

Te je imenice zanimlj ivo usporediti s prototipnij im tvarnim imenicama kao što su leća, grašak ili grah, koje imaju samo jedninske oblike unatoč činj enici da im j e unutarnj a struktura slična potonj ima, tj . i one se sastoje od većega broja primjeraka te se također nikada ne kupuju i ne j edu pojedinačno. Da bi se obja­ snile njihove gramatičke razlike unatoč očitim sličnostima u unutarnjoj strukturi, kao ključan kriterij nameće se diferencijacija unutarnj e strukture prema parame­ tru veličine pojedinačnih entiteta koji čine skup. Š to su poj edini primj erci skupa manj i, smanjuje se i razlikovnost među nj ima, tj . povećava se stupanj nj ihove konceptualizacij e kao homogene j edinstvene mase, a gramatička su implikaci­ ja onda nj ihovi jedninski oblici. Osim što uvjetuj e razlike u gramatičkom broju, kriterij veličine dij elova skupa uvjetuj e još neke j ezične posebnosti, kao što je re­ cimo češća ili rj eđa dodatna kvalifikacija referenata tih imenica. Tako npr. ako na

70

•

Vrste riječi

zemlj i ugledamo mahunu ili špaget te upitamo nekoga što je to, odgovor će sa­ svim sigurno biti samo mahuna ili špaget. U istoj situaciji s graškom ili grahom odgovor može biti grašak i grah, no vrlo je vjerojatan i odgovor zrno graška, tj . zrno graha, što parafrazirano zapravo znači j edan mali dio od graška, odnosno graha koj i se konceptualiziraju kao homogena masa. U istom slučaju s još manj im sastavnim dij elovima, kao npr. kod imenice pijesak, odgovor najvjerojatnije ne­ će biti da je to pijesak, nego j edno zrno, odnosno, još prije, zrnce pijeska. Iako se prema već spomenutom temeljnom i načelnom kriteriju stežlj ivosti koji proizlazi iz homogenosti i neomeđenosti tvarnih imenica i za zrnce pijeska može reći da je pij esak, to je ipak manje vjerojatno jer je imenica pijesak specifična i po tome što osim kriterija veličine dijelova treba uključiti i kriterij funkcionalnih razlika između dijelova i cjeline, u prvom redu namjene. Veće količine pijeska, bilo da se radi o šaci, lopati, kubiku ili dini pijeska, imaju svaka svoju namjenu, odnosno svoje značenje koje se ostvaruje u određenoj domeni. Tako lopata ili kubik pije­ ska značenje ostvaruju u domeni građevine, dina pijeska u geografskoj domeni, a šaka pijeska npr. u domeni borbe kada se pij esak nekomu baca u oči. Nasuprot tomu zrnce pijeska nema nikakvo značenje koje bi bilo povezana s uobičajenim značenj ima imenice pij esak kada dolazi u većim količinama, jednostavno zato što pojedinačna zrnca pij eska ne mogu ostvarivati nijednu od uobičajenih funkcij a pijeska. Slične funkcionalne razlike između dijela i cjeline tvarnih imenica pri­ sutne su i kod imenice šljunak, s tim da je manje vjerojatno da ćemo se na jedan kamenčić referirati kao na kamenčić šljunka, j er, za razliku od zrnaca pij eska koja izvan cjeline nemaju nikakvu kulturološki bitnu funkciju, pojedinačni kamenčići imaju funkciju, ali različitu od slučaja kada dolaze u većim količinama, tj . u cjeli­ nama koje nazivamo šljunak. Imenica šljunak svoje značenje ostvaruje u domeni građevine, a pojedinačni kamenčići npr. u domeni igre ili zabave kada se šutaju po zemlji ili bacaju u vodu, pa ćemo za njih najvjerojatnije reći da su samo kamenči­ ći. S imenicama tipa grašak, grah ili riža to nije slučaj jer kod nj ih i pojedinačni primjerci skupa značenje ostvaruju u domeni prehrane,68 tj . mogu se poj esti, te stoga nj ihova pojedinačna upotreba ne zahtij eva nužno dodatnu kvalifikaciju ime­ nicom zrno. Isto značenje pojedinačnih primj eraka i cjeline u domeni prehrane još j e izraženije kod imenica mahune, krastavci, rezanci itd. te i u tome treba tražiti odgovore zbog čega dodatne kvalifikacij e kod nj ih uopće nema. U ovoj raspravi nema potrebe dalj e se zadržavati na problematici tvarnih imenica jer je i ovih nekoliko primj era jasno pokazalo da granica između brojivih i nebroj ivih imenica kao gramatičkih ekvivalenata izvanj ezičnih i konceptualnih 68 U tijetkim slučaj evima kada to nije tako, odnosno kada pojedinačni primjerci tih imenica zna­ čenje ostvaruju u nekoj drugoj domeni, dodatna je kvalifikacUa imenicom zrno obavezna. U tom smislu dobri su primjeri bajke Kraljevna na zrnu graška, kontekst poklizavanj a na zrno graška, gdje sigurno neće biti rečeno da se netko pokliznuo na grašak, nego na zrno graška, te recimo posljednjih godina uznapredovala tehnika ispisivanja imena na zrnu riže, gdje se također ne go­ vori o ispisivanju imena na riži, nego isključivo na zrnu riže.

2 . 1 Nominalni profili

•

71

kategorija objekata i tvari naj češće nije jasna te da strogo odvaj anje broj ivih od nebroj ivih imenica nije moguće. Hoće li neka imenica biti upotrijebljena kao broj iva ili pak tvarna, stvar j e primamo konteksta, konceptualnih karakteristika koj e se žele istaknuti ili domene u kojoj se ostvaruj e njezino značenje. Taylor (2002) čak ide toliko daleko da tvrdi da se gotovo svaka imenica, ovisno o kon­ tekstu, može upotrijebiti i kao broj iva i kao nebrojiva: [ . . . ] moglo bi se reći da vjerojatna svaka imenica u određenom kontekstu može biti upotrijebljena i kao brojiva i kao nebrojiva iako takva konceptualizac�j a ponekad može biti vrlo neobična. (Taylor 2002: 379)

No unatoč brojnim nebroj ivim upotrebama načelno broj ivih imenica i obrat­ no, ipak bismo se mogli složiti s Taylorom (2002: 3 69) i Langackerom ( 1 999: 9-10) da obj ekti i tvari predstavljaju svojevrsne "konceptualne arhetipove" čije se prepoznavanje temelj i na nekim urođenim kognitivnim sposobnostima te se stoga i brojive i nebroj ive imenice, barem one prototipne, mogu smatrati zaseb­ nim gramatičkim kategorijama. 2 . 1 . 2 Zbirne imenice

Ključna teza kognitivne gramatike da gramatika simbolizira semantičku struktu­ ru konstrukcije69 dolazi do izražaja i kod zbirnih imenica, koje u hrvatskom je­ ziku predstavljaju vrlo zanimlj ivu imeničku kategoriju i predstavljaju leksičko­ -gramatički ili tvorbeni (usp. Pranjković 201 3 : 3 6) tip kvantifikacije.70 Njihova je posebnost u tome što označavaju skup istovrsnih predmeta te im se semantički pol može definirati jednostavno kao [SKUP], tj . znače množinu, ali kolektivnu, j er je konceptualna neutralizirana razlikovnost i brojivost pojedinačnih članova toga skupa, tj . konceptualiziraju se kao j edna cjelina, te stoga uglavnom dolaze u jednini ženskoga i srednjega roda, pripadajući imeničkoj morfološkoj kategorij i singularia tantum, ali j e kod nj ih zapravo rij eč o svojevrsnoj neutralizacij i opre69

Iako je u uvodnom dij elu to već implicirana, još jednom valj a istaknuti da se pojam konstruk­ cije u ovoj knjizi ne upotrebljava paušalna i općenito, već kao termin konstrukcij skih pristupa gramatici koji uključuj e sve strukture veće od pojedinačnoga morfema, tj . sve j ezične elemente koji nastaju bilo kojom vrstom kombiniranja dvaju ili više j ednostavnUih elemenata. 70 U j ezicima, pa tako i u hrvatskom, postoji nekoliko temeljnih tipova kvantifikacij e. Prvi je tip primarna ili morfološka kvantifikacija koja se tiče gramatičke kategorije broja, odnosno jednine i množine; drugi se odnosi na kvantifikaciju brojem kao vrstom riječi, a treći je leksička kvanti­ fikacija koja obuhvaća druge vrste riječi (uglavnom priloge i neodređene zamj enice). S obzirom na takvu podjelu za zbirne se imenice s pravom može reći da predstavljaju leksičko-gramatički tip kvantifikacije jer se na kvantitetu upućuje i leksičkim značenjem imenice i njezinim grama­ tičkim (tvorbeno-morfološkim) svoj stvima. Isto se može reći i za imenice pluralia tantum, s tim što se gramatička kvantifikacUa kod njih ne odnosi na tvorbene (sufiksi,line), već samo na morfo­ loške aspekte. Ti se temeljni tipovi kvantifikacije onda dalje dijele na svoj e podvrste, no ovdj e se nećemo time detaljnij e baviti. O brojevima i o različitim podvrstama leksičkih kvantifikatora bit će više riječi u sljedećem poglavlju, a za detaljan pregled tipova kvantifikatora i o kvantifikacij i uopće upućujemo na izvrsnu monografiju Lj . Sarić (2002).

72

•

Vrste riječi

ke po broju, kao i po rodu, odnosno, kako kaže Pranj ković ( 1 984: 1 75), o njima se može govoriti kao o "množinskoj jednini" ili "jedninskoj množini". Slijedom toga o broju zbirnih imenica može se govoriti i u kontekstu pojma općega bro­ ja7 1 (Andrzejewski 1 960; Corbett 2000: 1 1 7- 1 1 9), odnosno, prema Jespersenu (1 924: 1 98), zaj edničkoga broja, koj i neutralizira referenciju ria broj . Upravo zbog te činj enice zbirne su imenice možda i najbolj e oprimj erenj e već opisane kognitivne operacij e skupnoga promatranj a, a načelna razlika između broj ivih, gradivnih i zbirnih imenica prikazana je na slici 2.2. a) broj ive imenice

b) zbirne imenice

c) gradivne imenice

Slika 2.2

U hrvatskom se j eziku može govoriti o dva temeljna tipa zbirnih imenica. Prvi se tip odnosi na način izražavanj a zbimosti te se razlikuju one koj e zbimost izražavaju leksički (npr. klika, slama), pri čemu je zbimost primamo semantičke naravi, tj . ne izražava se posebnim sufiksalnim morfemima, te one koje ju izraža­ vaju tvorbeno specifičnim sufiksalnim morfemima izvođenjem iz osnovne ime­ nice (npr. janjad, granje, snoplje).72 Drugi temeljni tip razlikuj e zbirne imenice u jednini (npr. telad, djeca, vlastela, gospoda) i u množini (npr. ospice, kozice i sl.).73 Osim te temeljne podjele zbirne se imenice mogu podijeliti u j oš nekoliko tvorbeno-deklinacij skih podtipova, a naj češći su slj edeći: imenice ženskoga roda na -a i rijetko -b(a) (npr. djeca, braća, gospoda, vlastela, družba, klika, svojta, svita), imenice ženskoga roda na -ad(@) i, rjeđe, na -adij(a), :iarij(a), -urlU(a) i -urdij(a) (npr. janjad, ženskadija, mlađarija, dječurlija, balavurdija) te ime­ nice srednjega roda na :i(e) i -stv(o) (npr. lišće, perje, granje, cvijeće, snoplje, 7 1 Pojam općega broja od iznimne je važnosti u jezicima u kojima su imenice neutralne u odnosu na kategoriju broja, odnosno imaju samo opće značenje, a želi li se referirati na broj , moraju biti upotrij ebljeni posebni oblici. Jedan je od takvih jezika i bayso (Corbett - Hayward 1987, Corbett 2000), jezik oa nekoliko stotina govornika u južnoj Etiopiji. O još nekim jezicima kojima je svoj ­ stvena kategorij a općega broja vidi u Corbett (2000: 9-20). 72 Vidi o tome npr. i u Pranjković ( 1 984: 1 7 1 ), Raguž ( 1 997: 4) i Peti (200 1 : 2 1 9). 73 Zbirne imenice u j ednini puno su češće u većini slavenskih jezika, pa tako i u hrvatskom, dok su one u množini češće u bugarskom i makedonskom. O tome vidi više u Mozdzierz ( 1 994) i Peti (200 1 ). Zbirnim imenicama u množini još ćemo se vratiti u kontekstu analize imenica pluralia

tantum.

2 . 1 Nominalni profili

•

73

pučanstvo, članstvo, građanstvo, konjaništvo). Hrvatske gramatike i znanstvene rasprave u poglavlj ima posvećenim zbirnim imenicama u pravilu se zadržava­ ju na nj ihovoj tipologij i, definicij i te pobrajanju pravila predikatne sročnosti sa zbirnim imenicama kao subjektima. Jedna od rijetkih kroatističkih rasprava koja ide korak dalje od spomenute problematike j est rasprava M. Petij a (200 1 ) u kojoj autor zbirnim imenicama pristupa preko kategorije zbrojine koja predstavlja gra­ matički oblik izraza zbroja kao oblika sadržaja, odnosno predstavlj a, kako je već rečeno, opći broj koj im se istovremeno izražava i j edno i mnogo. U srži Petijeve rasprave jest odbacivanje pristupa zbirnim imenicama kao kategoriji suprotstav­ ljenoj jednini i množini kao vanj skim (morfološkim) oblicima gramatičke kate­ gorije broja te, poslj edično, stav da je zbroj ina posebna gramatička kategorija koja predstavlja zaseban unutarnji74 oblik broja te kojoj ne treba pristupati u opo­ zicij i s j ednošću (singularom), već s j edinosti (singulativom) kao čisto metodo­ loškim konstruktom koj i ne predstavlja zasebnu jezičnu kategoriju. O singulativu govori i Pranjković ( 1 984) suprotstavlj ajući ga zbirnoj množini, npr. tele (singu­ lativ) - telad (zbirna množina), no za razliku od njega Peti pretpostavlj a zbrojinu (mnoštvo) kao oblik iz koj ega se izvodi singulativ (jedinost), pa odnos nije tele ­ telad, nego telad- tele. U tom smislu jednina i množina kao vanj ski oblici broja znače jednost i mnogost, a zbrojina i singulativ mnoštvo i j edinost. Po Petijevu mišlj enju uvođenje kategorije zbroj ine elegantno bi razrij ešilo i problem predi­ katne sročnosti zbirnih imenica u pozicij i subjekta, koj i j ezikoslovcima i grama­ tičarima zadaj e ozbiljne probleme s obzirom na česta kolebanj a zbirnih imenica u slaganju s predikatnim oblicima u broju (npr. Telad pase i Telad pasu), ali i u rodu kada je riječ o pridj evima kao predikatnim imenima (Telad je neposlušna i Telad su neposlušna) te glagolskom pridj evu radnom u perfektivnim oblicima (Teladje pasla i Telad su pasla). Ako se problematici predikatne sročnosti tako­ đer pristupi preko kategorij e zbroj ine, onda kolebanj a nestaju j er i predikati, kao 74 Govoreći o unutarnjim i vanjskim obilježjima kategorij e gramatičkoga broja, Peti (200 1 : 237) se poziva na Corbettovo (2000) nazivlje controller number i target number. lako iz Petijeva tek­ sta nije potpuno jasno u kojem se smislu na to referira, implikacija je da su Petijeva unutarnja i vanjska obilježja broja ekvivalenti Corbettovim controller i target number, što nikako ne stoji. Broj "upravljač" (controller number) i broj "meta" (target number), isto kao i rod "upravljač" (controller gender) i rod "meta" (target gender) - vidi o tome također i u Corbett ( 1 983, 1 989, 1 9 9 1 ) - nazivi su koji se odnose na element koji određuje sročnost po broju (controller number), najčešće subjektna imenska skupina, odnosno na element čiji je oblik određen, uvj etovan, sroč­ nošću po broju (target number), a to su u prvom redu modifikatori (npr. pridj evi, demonstrativi ili kvantifikatori) te glagoli ili participi kao predikati: "Element koji određuje sročnost (kao što je su­ bjektna imenska sintagma - NP) nazvat ćemo upravljač. Element čij e je oblik određen sročnošću jest meta [„.] Upravljač sročnosti jest imenska sintagma (NP). U različitim jezicima mete variraju više negoli se misli. Osim uobičajenih meta kao što su glagoli i pridjevi, tu ulogu mogu imati i demonstrativi, članovi, posesivi, participi, adpozicije, prilozi i dopunjači" (Corbett 2000: 1 78) O mogućim brojevima "metama" u jezicima vidi i u Corbett (2000: 1 36), a o tipovima rodova "me­ ta" (target genders), odnosno elementima preko kojih se očituje sročnost u rodu u Corbett ( 1 99 1 : 1 06-1 1 5). Zbog toga j e zbirna imenica broj "upravljač", a predikatni su oblici, bilo glagolski bilo imenski, te različiti tipovi modifikatora s kojima je ona sročna brojevi "mete". .

74

•

Vrste riječi

i subjektne zbirne imenice, imaju unutrašnj e oblike zbrojine, dakle ne j ednine i množine s koj ima nikako ne mogu stajati u opozicij i ili pak srednjega i ženskoga roda, već j ednostavno samo zbroj ine koja neutralizira i opoziciju broja (jedninu i množinu) i opoziciju roda. Drugim rij ečima, u rečenicama tipa Tele pase i Te­ lad pase riječ je o istim vanj skim, morfološkim, oblicima predikata, no različi­ tim unutarnj im: pase u Tele pase jest u jednini koja proizlazi iz opozicij e prema množini u Telići pasu, ali pase u Telad pase samo je vanjska jednina, a unutarnja zbrojina jer je rij eč o zbroj inskom predikatnom obliku naslij eđenom od zbirne imenice koj i se ne izvodi iz opozicije prema množini. Iako je Petij eva analiza vr­ lo izazovna i zanimlj iva kako s filozofskoga tako i s lingvističkoga gledišta, u pr­ vom redu strukturalističkoga s obzirom na izvođenj e vrijednosti j ezičnoga znaka iz opozicij a u sustavu, kognitivnoj gramatici ona je teško prihvatlj iva, i to iz dva temeljna razloga: prvi se odnosi na uspostavljanje zbroj ine kao apstraktne kate­ gorij e na temelju strogoga odvaj anj a j ezičnoga sustava od izvanj ezičnoga znanja i uporabe, a drugi je razlog objektivistička kategorizacija zbirnih imenica kao skupa jednakovrijednih članova koje karakterizira značenje zbroja i izraz zbro­ j ine. Po našem je sudu upravo pitanj e predikatne sročnosti zbirnih imenica naj ­ problematičnije područje Petijeve analize u koj em objektivistička kategorizacij a t e zanemarivanje konceptualnih čimbenika i širine značenj skih aspekata najviše dolaze do izražaj a. Naime Petijevo rješenj e j est j ednostavno i iz njegove pozici­ je smislena, no i unatoč tomu što bi se moglo reći da su i j edninski i množinski vanjski morfološki oblici predikata jednostavno u unutarnjem obliku zbroj ine, činj enica je da se nj ihov oblik ipak razlikuj e, tj . da je s istom imenicom formalno ponekad j edninski, a ponekad množinski, te ostaj e nerij ešeno pitanje zašto je to tako. Petijeva analiza implicira odgovor da j e to tako, tj . da kolebanja u broju po­ stoje zato što je rij eč o istom obliku zbroj ine koj i govornici podsvj esna osj ećaju, poslj edična gube osj ećaj za jedninu i množinu koja je zbroj inom neutralizirana te zbog toga paušalna upotreblj avaju malo j edninske, a malo množinske oblike. Međutim j ezik tako ne funkcionira. Formalni aspekti j ezika u najvećem su broju slučaj eva određeni semantička-pragmatičkim čimbenicima, a govornici j ezične oblike ne upotreblj avaju paušalna, već su oni snažno konceptualna motivirani. Upravo je sročnost zbirnih imenica s predikatom naj zanimlj ivij i problem koj i je, po našem sudu, snažno semantički motiviran, odnosno, bolj e rečeno, zanimlj ivi su mogući odgovori na pitanja zašto poj edini tipovi zbirnih imenica ostvaruju različite tipove predikatne sročnosti. Posebno se to odnosi na prvospomenuti tip imenica na -a i -b(a) gdj e su imenice tipa djeca, braća i gospoda sročne s predi­ katom u množini te u perfektu i sa srednjim rodom glagolskoga pridj eva radnog kod složenih glagolskih oblika, tj . srednj im rodom pridj eva kao leksičkoga dij ela imenskog predikata: 75 75 U nastavku ćemo zbog jednostavnosti govoriti o jedninskoj i množinskoj sročnosti ženskoga i srednjega roda.

2 . 1 Nominalni profili

•

75

(2 1 ) Djeca stoje na ulici. (22) Djeca su stajala na ulici. (23) Djeca su danas vrlo neposlušna. (24) Braća su me jučer posjetila. (25) Gospoda su zakasnila na vlak.

Zanimlj ivo je da se u toj skupini imenica obično navodi i imenica vlastela (npr. Silić - Pranjković 2005 : 298, Babić 1 99 8 : 59), koja u suvremenom j ezi­ ku sasvim sigurno više nema množinsku sročnost srednjega roda, već j e, isto kao i imenice klika i drnžba, sročna s predikatom u j ednini i sa ženskim ro­ dom. Tu činj enicu ne treba posebno potkreplj ivati, iako ju i suvremeni korpusi76 obilato potvrđuju, j er te razlike osj eća svaki izvorni govornik hrvatskoga jezi­ ka: (26) Takav polo?aj bio je stoga zgodan jer se vlastela mogla često među sobom po­ hađati [„.] (27) *Takav polo?aj bio je stoga zgodan jer su se vlastela mogla često među sobom pohađati [„.]77

Neka su dakle od pitanja koja se nameću, i na koja kognitivna gramatika, a s obzirom na svoje temeljne teorijska-metodološke postavke, mora barem poku­ šati dati odgovore, sljedeća: zašto imenice djeca, braća, gospoda, vlastela, klika, drnžba. „ , koj e morfološki pripadaju istom sklonidbenom tipu, ostvaruju različite tipove predikatne sročnosti (jedne množinsku i srednjega roda, druge pak jednin­ sku i ženskoga roda); zašto imenice tvorene sufiksom -ad(0), tipa unučad, če­ ljad, telad, janjad i sl. mogu imati i gramatičku sročnost s predikatom u jednini ženskoga roda, npr. : (28) Unučad mi je stigla rano ujutro. (29) Gdje čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna. (30) Janjad je veselo skakutala po livadi.

76 Za potrebe ove knjige korištena su dva korpusa hrvatskoga jezika: Riznica Instituta za hrvatski j ezik i jezikoslovlj e te Hrvatski nacionalni korpus. 77 Ovaj primjer množinske sročnosti citiran je iz Babić ( 1 998: 59), a inače je iz djela Melita J. E. Tomića. Inače Babić na osnovi tog i sličnih primjera tvrdi da imenica vlastela ima u hr­ vatskom j eziku isključivo množinsku predikatnu sročnost. Iako normativna pitanja uopće nisu predmet raprave u ovoj knj izi, na ovom mj estu nij e zgorega napomenuti da su radovi S. Babi­ ća o pitanj ima sročnosti u hrvatskom j eziku, skuplj eni i objavlj eni u Babić ( 1 998), utemelj eni isključivo na primjerima iz beletrističkoga stila. Stoga je i u toj knj izi čitav niz tvrdnji uteme­ lj enih na primjerima iz knj iževnih dj ela, i to mahom iz ranijih razdoblja hrvatske književnosti, koji u suvremenom j eziku više uopće nisu u upotrebi, odnosno u potpunoj su kolizij i s uzu­ som.

76

•

Vrste riječi

koja j e neobilj ežena i kudikamo češća, ali, rjeđe, i semantičku množinsku sroč­ nost koja kod složenih glagolskih oblika dolazi u kombinacij i sa srednj im rodom nosioca leksičkoga značenj a,78 npr. : (3 1 ) Sva janjad raštrkala su se po livadi. (32) Unučad su mi stigla na ručak.

te zašto je primj erice kod tih imenica množinska sročnost češća kod imenice unučad nego kod ostalih. Odgovore na ta pitanja nij e moguće dati samo na osno­ vi j ednoga kriterija, te ćemo se stoga u analizi osvrnuti na nekoliko univerzalnih tipoloških postavki koj e u dobroj mj eri razrj ešavaju i problem kolebanj a predi­ katne sročnosti zbirnih imenica u hrvatskom j eziku. Razmotrimo najprij e činj e­ nicu da se kolebanj a u broju odnose u prvom redu na predikatnu sročnost, tj . na predikat kao "metu" sročnosti kojom upravlja zbirna . imenica, a ne na atributnu (modifikatorsku) sročnost koja j e isključivo sintaktičke naravi, odnosno modifi­ kator je uvij ek u j ednini kao i zbirna imenica. Usporedi: N. šarena telad G. šarene teladi I *šarenih teladi

N. nestašna unučad G. nestašne unučadi I *nestašnih unučadi

Veća mogućnost kolebanj a između sintaktičke i semantičke sročnosti kod predikatnih oblika proizlazi iz univerzalnog načela hijerarhije sročnosti, a koja se sastoj i od četiri "mete": Hijerarhija sročnosti (Agreement Hierarchy prema Corbett 1 979, 1 99 1 : 226,

2000: 1 90) atribucija > predikacija > odnosne zamjenice > lične zamjenice

Hij erarhija sročnosti odnosi se i na sročnost po broju i na sročnost po rodu,79 a jednostavno kaže da se mogućnost semantičke sročnosti oblika "mete" pove­ ćava kretanjem udesno: 78 Primjeri množinske sročnosti kod ovoga tipa zbirnih imenica iznimno su rijetki i svoj stveni su gotovo isključivo književnoumjetničkom stilu koji, budući da ne pripada stilovima tzv. kolektiv­ ne stilistike, nikako nije mjerilo uporabne čestotnosti, a čak su i u književnim dj elima rij etki, što ističe i Babić ( 1 99 8 : 63). 79 Ovdje nas u prvom redu zanima sročnost po broju, no hijerarhijom sročnosti dobro se mogu u hrvatskom je�iku objasniti i kolebanja u sročnosti po rodu u imenica G-e vrste tipa varalica i ku­ kavica kod kojih je u atributnoj sročnosti također u najvećem broju slučajeva riječ o sintaktičkoj sročnosti, dok su kod predikatne sročnosti kolebanja puno češća, tj . predikat može biti i muškoga i ženskoga roda ( Varalica/kukavicaje stigao/Varalica/kukavica je stigla, ali stara varalica/?stari varalica, stara kukavica/? ?stari kukavica). Još je više u skladu s hijerarhijom sročnosti situaci­ ja kod imenica srednjega roda koje se tvore sufiksom -(l)o tipa njuškalo i piskarala (usp. Njuš­ kalo/piskaralo je stiglo, Njuškalo/piskaralo je stigao, ali staro njuškalol*stari njuškalo, staro piskarala/ *stari piskarala). Što se tiče imenica G-e vrste tipa sluga i kolega, kod njih u jednini ne

2 . 1 Nominalni profili

•

77

Kako se kreće prema desno na hijerarhiji sročnosti, za svaki upravljač koji dopušta alternativne oblike sročnosti, vjerojatnost će se semantičke sročnosti jednolično po­ većavati, tj . bez pojavljivanja njezina smanjivanja. (Corbett 2000: 1 90)

Iako hijerarhija sročnosti načelno dobro objašnjava veći stupanj semantičke sročnosti80 kod predikatnih "meta", iz čega onda i proizlaze dvojstva u predikat­ noj sročnosti zbirnih imenica, ona ne može objasniti korpusom obilato potvrđenu činj enicu da j e unutar same kategorije predikata veći stupanj kolebanja u sročno­ sti kod imenskih predikata s pridj evom i imenicom kao leksičkim dijelom te kod glagolskog pridj eva radnog u perfektu negoli kod samih glagola u predikatnoj ulozi. Drugim rij ečima, češći su, iako i dalj e rjeđi u odnosu na jedninsku sroč­ nost, primjeri množinske sročnosti s participima, pridj evima i imenicama kao dij elovima predikata, npr. : (33) ?Janjad su skakutala po livadi. (34) ?Janjad su nestašna.

nego kod glagola: (35) ??Janjad pasu.

što je iznimno rijetko u pretraženom korpusu. Raspravljajući o predikatnoj sroč­ nosti po broju uz oslovljavanj e iz počasti uz subjektnu ličnu zamj enicu vi tipa Vi ste lijepi/ Vi ste lijepa u slavenskim j ezicima, Corbett (2000: 1 93-1 95), slijedeći Comriea ( 1 975), a kako bi obj asnio razlike u semantičkoj sročnosti glagolskih i imenskih predikata, uspostavlja četveročlanu hijerarhiju predikatnih "meta" kao svojevrsnu pothijerarhiju unutar hijerarhije sročnosti, a koja izgleda ovako: Hijerarhija predikata (Predicate Hierarchy prema Corbett 2000: 1 95) glagol > participi > pridjev > imenica postoji mogućnost sintaktičke sročnosti ni kod modifikatorskih ni kod predikatnih "meta" (usp. *stara kolega, *Kolega je stigla) jer one u jednini znače isključivo osobu muškoga spola te stoga zahtijevaju i sročnost u muškom rodu. No kada je riječ o njihovim množinskim oblicima, u kojima te imenice mogu označavati i osobe muškoga i osobe ženskoga spola, hijerarhija sročnosti opet objašnjava veća kolebanja kod predikatne sročnosti, odnosno veću mogućnost semantičke sroč­ nosti (usp. Kolege su stigle, Kolege su stiglij, za razliku od puno češće sintaktičke sročnosti kod modifikatorskih "meta" (usp. poštene kolege/?pošteni kolege, poslušne sluge/?poslušni sluge). 8° Kao potpora hijerarhiji sročnosti ide također i univerzalno pravilo koj e kaže da je mogućnost semantičke sročnosti veća u slučajevima kada "meta" dolazi iza ''upravlj ača" sročnosti i obratno, kada se "meta" nalazi ispred ''upravljača", veća je vjerojatnost sintaktičke sročnosti. To se u pr­ vom redu odnosi na j ezike kod kojih paralelno postoj i i mogućnost premodifikacije i mogućnost postmodifikacij e kao recimo u nekim španjolskim dijalektima, pri čemu isti oblik u premodifi­ katorskoj pozicij i ima oblik sintaktičke sročnosti, a u postmodifikatorskoj semantičke (Corbett 2000: 1 92-193). No i hrvatski se j ezik uklapa u to pravilo jer je kod atributnih premodifikatora rij eč o sintaktičkoj sročnosti, a kod predikatriih "meta" koj e slijede ''upravlj ač" sročnosti postoji i mogućnost semantičke sročnosti.

78

•

Vrste riječi

i funkcionira na isti način kao i opća hijerarhij a sročnosti, tj . mogućnost semantič­ ke sročnosti povećava se kretanjem udesno. Primij enimo li tu hij erarhiju na pro­ blematiku razlika u sročnosti kod različitih vrsta predikata kao "meta" subjekt­ nih zbirnih imenica kao ''upravljača", dolazimo do vrlo zanimlj ivih zaključaka koj i su potpuno u skladu s hijerarhijom predikata, odnosno najveći postotak j ed­ ninske sintaktičke sročnosti nalazimo kod glagola u funkcij i predikata tipa Ja­ njad pase, nešto manj i kod glagolskoga pridj eva radnog, a još manj i kod pridj eva i imenica kao leksičkih dij elova predikata, gdj e su primj eri množinske, seman­ tičke, sročnosti puno veći. Dosada smo govorili o implikacijama dviju tipoloških hijerarhija na problematiku predikatne sročnosti zbirnih imenica te se s j edne strane, a kao posljedica hijerarhije sročnosti, pokazalo da niža r'angiranost predi­ kata na općoj hij erarhij i sročnosti rezultira povećavanjem semantičke sročnosti i u slučaju hrvatskih zbirnih imenica kao subj ektnih upravljača te da se, s druge strane, vezano uz predikatnu hijerarhiju, semantička sročnost također povećava i proporcionalno s odmakom od glagolske naravi predikata. No ni hij erarhija sroč­ nosti ni predikatna hijerarhija ne mogu objasniti činjenicu da je stupanj seman­ tičke predikatne sročnosti puno češći kod imenica koje označavaju ljudske refe­ rente (qjeca, braća, gospoda, unučad„ .) nego kod imenica koje stoje za životinje (janjad, telad„. ) ili, još rjeđe, nežive entitete (dugmad, burad„. ), pa obj ašnj enje treba tražiti u trećoj i, svakako, najpoznatijoj tipološkoj hijerarhij i - hijerarhi­ ji živosti - koja je u lingvistici poznata još od sredine 1 970-ih godina prošloga stoljeća (Smith-Stark 1 974, Silverstein 1 976)81 i kojom se objašnj avaju brojne morfosintaktičke zakonitosti u mnogim j ezicima (vidi Comrie 1 989: 1 88-1 94). Ta se hijerarhija spominj e u doista veliku broju lingvističkih rasprava i ima više inačica, a u svojoj kraćoj , i za potrebe naše rasprave dovoljnoj , izgleda ovako : Hijerarhija živosti

[two ljudi > životinje živo] > [NEžIVo materijalni objekti > apstraktni objekti NEž1vo]

s ljudskim entitetima i materijalnim obj ektima kao prototipovima u domena­ ma živoga i neživoga. Ta je inačica hijerarhij e živosti prema Langackeru ( 1 99 1 : 322), a on j u spominj e u raspravi o subjektu ( 1 99 1 : 305-3 2 1 ) i naziva ju empa­ tij skom hij erarhijom kao jednim od četiriju čimbenika topikalnosti82 (uz seman­ tičke uloge, određenost i odnos lika i pozadine). Gotovo istom inačicom, ljudsko > životinjsko > neživo, služi se i Comrie ( 1 989: 1 85). Kako j e već rečeno, nama j e ta inačica dovoljna, a potpuna hijerarhij a npr. prema Corbett (2000: 56) gla"

81 Silversteinov je rad zapravo prvi jer datira iz 1 973. godine, no objavlj en je tek 1 976. To su prva dva ozbiljnija rada koja se tiču tipoloških implikacija hijerarhije živosti, no problematika koju kasnij e obrađuj e ta hijerarhija parcijalna se spominje i u nekim ranij im istraživanjima, npr. Forchheimer ( 1 953). 82 Važne tipološke spoznaj e iz područj a suodnosa pragmatike i sintakse preko pojma topikalnosti lingvistika duguj e u prvom redu T. Giv6nu (među velikim broj em radova izdvajamo 1 984, 1 985, 1 990, 200 1 a, 2001b).

2 . 1 Nominalni profili

•

79

si govornik (ja) > sugovornik (ti) > 3. lice > srodstvo > ljudsko > ostalo živo > neživo. Punu hijerarhiju, u nešto izmijenj enom obliku govornik > sugovornik > ljudsko > životinjsko > materijalni objekti > apstraktni entiteti, daj e također i Langacker ( 1 99 1 : 307). U potpunosti bismo se mogli složiti s Corbettom (2000: 62) koji, načelno slij edeći Comriea ( 1 989: 1 97-1 99), navodi da je hij erarhija živosti u svom punom obliku zapravo kombinacij a više međusobno povezanih hijerarhija, i to hijerarhije gramatičkoga lica (prvo > drugo > treće), imenske hij erarhije (zamjenice > imenice) i hijerarhije živosti u užem smislu (ljudsko > životinjsko > neživo ). Kažemo, načelno slijedi Comriea, jer i on u smislu kom­ pleksnosti hijerarhije živosti spominj e više međusobno povezanih čimbenika, no spominj e i neke koje Corbett ne navodi kao primj erice hijerarhiju topikalnosti (eng. topic-worthiness), odnosno veću ili manju mogućnost popunjavanja prag­ matičke funkcije topika, što je posebno relevantno u hijerarhiji gramatičkoga li­ ca, koje j e kudikamo više povezano s topikalnošću nego sa živošću u užem smi­ slu, istaknutost, tj . veću ili manju mogućnost individualizacij e, i određenost, te stoga zaključuj e : Naš je dakle zaključak d a se hijerarhija živosti n e može svesti n i n a jedan pojedi­ načni parametar, pa ni na samu živost u doslovnom smislu, već ona prije odražava prirodnu ljudsku interakciju koja se tiče nekoliko parametara, kao što je živost u doslovnom smislu, ali također i određenost kao i različita sredstva koja pospješuju individualiziranost entiteta [ „ .] čime se povećava vjerojatnost da on popuni pragma­ tičku funkciju topika (teme). Različiti pojedinačni parametri [„.] često su međusob­ no povezani, no postoje također i nedjeljive pojedinačne razlike, pa se stoga model živosti u cjelini može prije smatrati složenim spletom različitih parametara nego jednom pravocrtnom i jednoličnom hijerarhijom. (Comrie 1 989: 1 99)

Među brojnim morfosintaktičkim fenomenima hij erarhija živosti ima ozbilj ­ n e implikacij e i n a problematiku predikatne sročnosti zbirnih imenica, i to tako da j e mogućnost semantičke sročnosti veća što j e entitet više rangiran na hijerar­ hij i živosti. Drugim rij ečima, viša rangiranost ''upravljača" na hijerarhij i podrža­ va semantičku sročnost "mete", što potvrđuje i Corbett: [„.] vjerojatnost je semantičke sročnosti veća kod onih (upravljača, op. B . B. i G. T. F.) koji označavaju živo nego kod onih koj i označavaju neživo. (Corbett 2000: 2 1 7)

Dakle hijerarhija živosti daje vrlo jasan načelan odgovor na pitanje zašto su množinski oblici predikatne sročnosti kao "mete'', tj . semantička predikatna sročnost, naj češći kod zbirnih imenica koje označavaju ljudsko tipa djeca, braća, gospoda, .rjeđi kod imenica koje označavaju životinj e tipa telad, janjad, prasad, a najrjeđi s imenicama koje označavaju neživo tipa dugmad i burad. No ni gore postavljena hijerarhija živosti u užem smislu ne može objasniti mnoge varijacij e kada su u pitanju razlike u jedninskoj , odnosno množinskoj , sintaktičkoj , odnosno semantičkoj , predikatnoj sročnosti unutar pojedinih kategorij a u hijerarhij i. Tako

80

•

Vrste riječi

ona ne može objasniti činj enicu da imenice vlastela, klika i družba ostvaruju is­ ključivo sintaktičku jedninsku predikatnu sročnost unatoč tomu što su rangirane na samom vrhu hijerarhij e, kao što ne može objasniti primj erice ni to da također visoko rangirana imenica unučad ponekad ostvaruje jedninsku, a ponekad mno­ žinsku sročnost. Osvrnimo se najprije na zbirne imenice na -a i - b(a). Kao što je već rečeno, u toj skupini imenice djeca i braća imaju isključivo množinsku sročnost srednjega roda, imenice vlastela, klika i družba jedninsku ženskoga ro­ da, dok imenica gospoda naj češće ostvaruje množinsku sročnost srednjega roda: (36) Gospoda su se konačno udostojila doći.

i, rjeđe, množinsku sročnost muškoga roda: (37) ?Gospoda su se konačno udostojili doći.

Dakle temeljno je ovdj e pitanje broja predikatne sročnosti, pri čemu se, lo­ gična, jedninskim oblicima neutraliziraju razlike među članovima skupa te j e kao posljedica toga n a konceptualnoj razini u većoj mjeri omogućeno nj ihovo sažimanje u jednu cjelinu, odnosno nj ihovo percipiranj e kao j ednoga entiteta, a množinska sročnost, s druge strane, ukazuj e na veći stupanj poimanja članova skupa kao zasebnih j edinki.83 S tom će se tvrdnjom zasigurno svatko složiti, no preostaj e odgovoriti na pitanj e zašto se zbirne imenice po tom kriteriju razlikuju, tj . što je to što uzrokuj e težnju za većim ili manj im razlikovanjem članova neke kategorije. Kako je već istaknuto, hijerarhija živosti nije jedinstvena, već je ona spoj različitih semantička-pragmatičkih čimbenika od koj ih je ponekad j edan, ponekad drugi, ponekad pak treći više ili manje primj enjiv u analizi poj edinih gramatičkih fenomena. Kada je u pitanju predikatna sročnost zbirnih imenica, držimo da je ključan kriterij empatija koja uvj etuj e već spomenutu istaknutost, odnosno stupanj individualizacije o kojem govori Comrie ( 1 989: 1 99), a koj i u kontekstu analize predikatne sročnosti zbirnih imenica odgovara Radden-Dirve­ novoj dihotomij i skupno/pojedinačno strukturiranj e. U tom smislu empatiju, tj . 83 Dotičući se u svojoj gramatici i zbirnih imenica, to, kao i većina engleskih deskriptivnih gra­ matika, primjećuju i Radden - Dirven (2007: 74-- 76). Iako je u engleskom j eziku množinska predikatna sročnost iznimno rijetka, a kod imenica koje označuju nežive referente (npr. forest ' šuma') i nemoguća, a što j e potpuno u skladu s hij erarhijom živosti gdje više rangirani entiteti podržavaju veću mogućnost semantičke sročnosti, imenice koje označuju skup ljudi, tipa jury 'porota ' , committee ' odbor' ili police 'policij a ' , mogu, doduše rijetko, ostvarivati i množinsku sročnost, a ta. dva tipa _sročnosti Radden - Dirven objašnjavaju dvama tipovima konceptualno­ ga strukturiranja - skupnim strukturiranjem (engl. group construal) , pri čemu se pojedinačni članovi skupa potiskuju u drugi plan, niveliraju se i poimaju kao jedan nediferencirani skup (kao npr. vlastela u hrvatskom jeziku) i pojedinačnim strukturiranjem (engl. individua! construal), gdje dolazi do veće profilacije članova skupa koja rezultira množinskom predikatnom sročnošću. Nažalost, ne idu dalje od toga, odnosno ne pokušavaju dublj e ući u konceptualne razloge zbog kojih je kod nekih imenica koje označavaju ljudske entitete, uz j edninsku, moguća i množinska predikatna sročnost.

2 . 1 Nominalni profili

•

81

empatijsku hijerarhiju, nećemo smatrati ekvivalentom hijerarhij i živosti kao što to čini Langacker ( 1 99 1 : 3 06-307), nego ćemo ju, uz već spomenute Corbettove i Comrieve hijerarhije lica, topikalnosti, određenosti itd., smatrati j oš jednom u nizu hijerarhija koja u interakcij i s ostalima, a u prvom redu s hijerarhijom živo­ sti u užem smislu (ljudsko > životinjsko > neživo) te s hijerarhijom istaknutosti, podržava općenitiju hijerarhiju živosti. Načelan utjecaj empatije na predikatnu sročnost jest u tome da ljudi teže uspostavljanju većih razlika među onim što im je blisko, uz što su više vezani, do čega im je više stalo i među onim što je u ve­ ćoj mjeri dio nj ihove svakodnevice, što ima veći utj ecaj na nj ihov svakodnevni život, tj . među onim što im j e iskustveno bliže i važnij e . To j e j edno od osnovnih načela našega kognitivnog ustroj a te se u davanju odgovora na postavljeno pita­ nje razlika u predikatnoj sročnosti među imenicama istoga stupnj a živosti ključ­ nim čimbenikom može smatrati upravo empatij a, čiju ćemo hijerarhiju postaviti na sljedeći način: Hijerarhija empatije [ŽIVO ljudi (mlado/iskustveno i emocionalno blisko > odraslo/iskustveno i emotiv­ no udaljenije) > životinje (mlado/iskustveno i emocionalno blisko > odraslo/isku­ stveno i emotivno udaljenUe) ŽIVO] > [NE.žJvO materijalni objekti > apstraktni objekti NEŽIVO]

te se u kontekstu tako postavljene hijerarhije mogu objasniti različiti tipovi predi­ katne sročnosti zbirnih imenica. Djeca prema tim kriterij ima predstavljaju empa­ tij ski prototip kao najviše rangirana kategorija budući da ostvaruju sva tri podeb­ ljana potkriterija te je njihova množinska sročnost sasvim razumljiva, jer koliko god imenica qjeca označavala j edan skup, na prvi pogled ravnopravnih, članova kategorije "mlado" kod ljudi, uvijek je, makar i podsvjesna, prisutna težnja da se svako dijete promatra kao zasebna j edinka. Dodatno se relevantnost empatij ­ skih kriterija potvrđuje i kada se imenica qjeca suprotstavi zbirnim imenicama tipa qječurlija, balavurdija, studentarija, mlađarija itd. koje bez iznimke imaju j edninsku predikatnu sročnost. Iako bi sve te imenice prema potkriteriju "mlado" trebale biti svrstane na vrh hijerarhije, one su sve primamo, nekad manjeg, ne­ kad većeg stupnja, pogrdnoga značenja pa se empatija radikalno smanjuje prema kriteriju nedostatka emocionalne bliskosti. Prema kriteriju emocionalne bliskosti j asnija postaj e i množinska sročnost imenice braća, ali i jedninska sročnost ime­ nica družba i klika koje su po svim kriterij ima udalj ene od empatijskoga proto­ tipa. Empatij sko nijansiranj e snažno je motivirana u prvom redu najrazličitij im kulturološkim84 aspektima, pa tako imenica vlastela danas u suvremenom j eziku ima samo jedninsku sročnost, no hijerarhija empatije dobro objašnj ava i primj ere 84 U kognitivnoj se lingvistici odnosu jezika i kulture posvećuje iznimna pozornost, što je, bez sumnje, najvažnije nasljeđe �meričke tradicijske lingvistike od F. Boasa preko E. Sapira do B. L. Whorfa. O tome vidi više u Zic-Fuchs (2009).

82

•

Vrste rij eči

njezine množinske sročnosti u knj iževnim djelima ranij ih razdoblja budući da j e vlastelinski stalež u to vrij eme bio sastavni dio iskustva ljudi te je, poslj edična, i postoj ala potreba,za većim razlikovanjem pojedinačnih pripadnika te kategorije, a i oslovljavanje iz poštovanja također ne treba zanemariti. Danas vlastela više ne postoji, pa i nije dio neposrednoga iskustva suvremenoga čovjeka, što rezul­ tira niveliranj em članova te kategorije, njihovim svojevrsnim shematiziranj em, skupnim strukturiranjem, a što se u gramatici očituj e jedninskom sročnošću. Na­ suprot vlasteli referenti imenice gospoda sastavni su dio suvremenoga života te se nj ezina množinska predikatna sročnost kao gramatička posljedica konceptu­ alne operacij e individualnoga strukturiranja može tumačiti upravo empatij skim kriterij em iskustvene bliskosti, a sporadična sročnost s muškim rodom, kao odli­ ka, u prvom redu, razgovornoga stila, time što se njezini referenti naj češće kon­ ceptualiziraju kao pripadnici muškoga spola, što, naravno, ne mora odgovarati izvanj ezičnoj konstelacij i . Slična je situacija i kod brojevnih imenica dvojica, obojica, trojica itd., s tim što je kod nj ih množinska sročnost muškoga roda puno češća jer one označavaju isključivo referente muškoga spola. Zbirne imenice na -ad(@) u najvećem broju slučajeva ostvaruju j edninsku sročnost j er pripadaju kategorij i životinja koje su na hijerarhij i niže rangirana bića. No osim toga nj ihova je zbirna množina također snažno kulturološki uvje­ tovana, što se najbolj e vidi suprotstave li se zbirni oblici neutralnim množinskim oblicima (usp.janjad/janjići, telad/telići,prasadlprasići. . . ). Naime sasvim sigur­ no nikada nećemo čuti neko gradsko dij ete da kaže recimo: (38) ???Mama, vidi kako je umiUata ova štenad.

već će biti upotrijeblj ena obična množina štenci jer ljudi, a posebno djeca, po­ kazuju visok stupanj empatij e prema životinjskoj mladunčadi.85 Upotreba zbirne množine osjetno je češća u ruralnim krajevima, i to posebno u kontekstima uz­ goj a domaćih životinja u prehrambene ili poslovne svrhe, što kao posljedicu ima smanj ivanj e empatije koje pak rezultira neutralizacijom razlika među pojedinim pripadnicima vrste, skupnim strukturiranjem, te samim tim i jedninskom predi­ katnom sročnošću. Rjeđi primjeri množinske predikatne sročnosti kod ovoga tipa zbirnih imenica vezuju se gotovo isključivo86 uz imenice koje označavaju ljudsko "mlado", kao što su recimo unučad i cigančad, što je opet u skladu s navedenom empatijskom hij erarhijom. Posebno je u tom smislu zanimlj iva imenica unučad, 8 5 Vidi se to � po tome da je dj eci svojstveno i pridavanje vlastitih imena različitoj mladunčadi, čime se u maksimalnoj mjeri osigurava individualizacija, odnosno razlikovnost prema ostalim jedinkama skupa. 8 6 U korpusu je, a posebno što se tiče stilova kolektivne stilistike, neznatan broj primjera mno­ žinske sročnosti sa zbirnim imenicama na - ad(0) koje označavaju životinj sko mlado, a još ih j e manj e kada s u u pitanju imenice koje označavaju nešto neživo, tipa dugmad, tanad i l i burad, čime se empatijski kriterij, kao i općenitiji kriterij hijerarhije živosti, u argumentacUi tipologij e predikatne sročnosti samo dodatno potvrđuj e.

2 . 1 Nominalni profili

•

83

čija j e češća jedninska sročnost također kulturološki uvjetovana. Naime imenica unučad češće je u uporabi kod starij e populacij e, i to posebno u slučaj evima ve­ likih obitelj i kada osoba ima veći broj unuka, pa je u takvim uporabnim kontek­ stima više riječ o isticanju tipa potomstva nego individualnih karakteristika sva­ koga poj edinog člana. U tom smislu uporaba imenice unučad teže je zamisliva ako osoba recimo ima dva ili tri unuka, pa će, ako se i upotrij ebi, zbog većega potencijala individualne profilacije biti češća množinska sročnost ili, što je još vjerojatnije, upotreba obične množine unuci, a vjerojatnija j e ako i h netko ima više jer se tada individualne karakteristike pojedinih unuka puno lakše potiskuju u drugi plan. Relevantnost uključivanj a empatije u analizu predikatne sročnosti zbirnih imenica dodatno potvrđuje i sročnost imenica nedonoščad, novorođenčad i dojenčad, jer korpus potvrđuj e kudikamo češću množinsku sročnost s imeni­ cama novorođenčad i dojenčad, dok imenica nedonoščad ima gotovo isključivo jedninsku sročnost. Iako sve tri imenice zadovolj avaju navedena tri empatijska potkriterija (mlado, iskustveno i emocionalno blisko) u kategorij i ljudskoga kao vrha h�jerarhije, kriterij emocionalne bliskosti ipak je osjetno manji kod imeni­ ce nedonoščad. Naime ta imenica ima pomalo pejorativno značenje, a označa­ va nedovoljno razvij enu, prij evremeno rođenu dj ecu. U tom smislu smanj ivanje empatije kod nedonoščadi u odnosu na novorođenčad i dojenčad uvjetovana je u prvom redu smanj ivanjem razlikovnosti među članovima skupa kao rezultatom nedovoljne fizičke razvijenosti, odnosno formiranosti pojedinih razlikovnih fi­ zičkih osobina koje su kod referenata potonj ih imenica više izražene, a u prvom redu kod dojenčadi kao nešto starij e dj ece. U kategorij i zbirnih imenica na -ad(@) posebno j e zanimlj iva imenica momčad, koja ima isključivo j edninsku predikatnu sročnost jer momčad u većini sportova čini više od dva ili tri člana, pa je, poslje­ dično, i mogućnost profilacij e individualnih karakteristika članova skupa neznat­ na. Taj e imenica također zanimlj iva po tome što j e na sinkronijskoj razini izgubi­ la značenj sku vezu s običnom množinom momci, s kojom je tvorbeno povezana. Budući da zbog očiglednih značenj skih razlika nema konteksta gdje bi te dvije imenice bile zamjenjive, imenica momčad j edina j e u kategorij i zbirnih imenica na -ad(@) koja potpuno neutralno ostvaruje i množinski oblik momčadi. Odnos manjega ili većega stupnja empatij e razvijene kod konceptualizatora (K) u odno­ su na određene pripadnike kategorije konkretizirane zbirnom imenicom označen je na slici 2.3 deblj im, odnosno tanjim linijama kako većih krugova koj i signalizi­ raju stupanj skupnoga promatranja članova tako i manj ih unutar nj ih koj i stoj e za pripadnike skupa, ali i strelica čija je deblj ina također proporcionalna iskustvenoj ili emocionalnoj bliskosti referenata zbirne imenice i konceptualizatora. U tom smislu naj deblje označeni veliki krug s isprekidanim manj im krugovima te ispre­ kidanom strelicom koja od konceptualizatora vodi prema nj emu označava najma­ nju empatiju razvij enu kod konceptualizatora, kao npr. u slučaju imenice vlastela, gdje j e skupno promatranje pripadnika kategorije kao j ednoga entiteta najvećega stupnja. Nešto tanje linije većega kruga, a samim tim i debU e linij e manj ih krugo-

84

•

Vrste riječi

va (ovdj e treba primijetiti i obrnuto proporcionalan odnos skupnoga promatranja s j edne strane i kognitivne dostupnosti pojedinih članova skupa kao zasebnih je­ dinki s druge strane) predstavljaju zbirne imenice tipa unučad, koje mogu imati i jedninsku i množinsku predikatnu sročnost s obzirom na veći stupanj empatije prema j edinkama skupa prisutne kod konceptualizatora, a zbirne imenice tipa dje­ ca, s isključivo množinskom sročnošću, koja proizlazi iz najvećega stupnja em­ patije prema članovima kategorije, predstavljene su naj deblje označenim pripad­ nicima skupa, najtanj im krugom koji označava skup kao i naj deblj om strelicom koja signalizira najveći stupanj iskustvene i emocionalne bliskosti.

Slika 2.3 2. 1 . 3 Imenice pluralia tantum

Kao što se više entiteta može promatrati kao j edna cjelina u slučaju zbirnih ime­ nica, tako se i cjeloviti predmeti mogu promatrati kao umnoženi, odnosno sa­ stavljeni od dva ili, rj eđe, više istih, manje ili više simetričnih, ili vrlo sličnih dij elova te onda govorimo o imeničkoj kategorij i pluralia tantum. Iako imeni­ ce pluralia tantum, kao i one singularia tantum, zbog isključivosti morfoloških oblika jednine ili množine u prvom redu predstavljaju morfološku kategoriju, one su ujedno i semantička kategorija j er su njihovi morfološki oblici konceptu­ alna motiv'irani, a zadatak je kognitivne gramatike da tu motivaciju objasni. No krenimo redom. Promotri li se kategorija imen.icapluralia tantum u cjelini, nepo­ bitno se dolazi do zaključka da najveći broj primj era čine imenice87 čij i su refe­ renti poj edinačni predmeti naj češće sastavljeni od dva dij ela ili j e dijelova više, a 87

Za potrebe ove rasprave zanemarujemo različite morfološke vrste kojima te imenice pripadaju.

2 . 1 Nominalni profili

•

85

binamost j e u prvom planu.88 To s u imenice tipa hlače, gaće, škare, pluća, jetra, 89 grudi, sapi, pleća, leđa, ljestve, desni, sanjke, novine, ralje, diple, jaslice, tačke, naočale, vrata, okovi, lisice (u značenju predmeta), kastanjete, mladenci itd. ili, vrlo rij etko, tri dijela kao što su recimo vile ili osti. Također, riječ je o dva ili tri sastavna, naj češće simetrična i neodvoj iva dijela koj i samo zaj edno čine predmet cjelovitim i prepoznatlj ivim. Odreže li se tako j edna nogavica hlača, to više nisu hlače, naočale bez j ednoga okvira nisu naočale, pluća bez lijevoga ili desnoga krila nisu pluća, mladenci bez mlade ili mladoženj e nisu mladenci, osti bez j ed­ noga šiljka više nisu osti, odnosno trozub itd. i upravo zato govorimo o dva para hlača, tri para gaća i sl. Dakle u vezi s raspravom o imenicama pluralia tantum postavljaju se dva temeljna pitanja: (i) Š to uvjetuje da su u osj etnoj većini imenicama pluralia tantum konkre­ tizirani referenti sastavljeni od dva ili tri neodvoj iva dijela? (ii) Zašto među imenicama pluralia tantum, doduše rjeđe, ima i onih čij i se referenti sastoj e od više dijelova? Da bi se odgovorilo na prvo pitanje, od presudne je važnosti reći nešto o na­ ravi množine, što se može sažeti u nekoliko vrlo važnih pitanja: a) Što j e to množina? b) Je li množina uvijek množina, tj . konceptualiziramo li množinu uvijek na isti način? c) Radi li se o istom tipu množine uz brojeve dva, tri i četiri s j edne strane i uz brojeve veće od četiri s druge strane, odnosno znače li brojevi od pet naviše doista množinu? Hrvatske gramatike (npr. Barić i dr. 1 99 5 : 2 14, Silić - Pranjković 200 5 : 1 4 1 ) u poglavljima o brojevima ne uspostavljaju nikakvu značenj sku razliku između brojeva dva, tri, četiri i brojeva većih od četiri, jednostavno navodeći da se glav­ nim brojevima izriče količina onoga što se kazuj e imenicom. Iz toga proizlazi da recimo konstrukcija tri ptice znači količinu od tri ptice isto kao što konstrukcija pet ptica znači količinu od pet ptica. Zaključak, naravno, nije potpuno pogrešan, ali je neprecizan i ne osvjetljava ni približno pravu narav kvantifikacije glav­ nim brojevima, j er konstrukcij e s dva, tri i četiri jednostavno ne znače isto što i 88 Dij elovi su kod nekih imenica jasno vidljivi, a kod nekih je motivacija slabij e izražena, no ona postoji. Tako primjerice pleća i leđa tvore cjelinu, ali je rij eč o dva dijela, s lijeve i desne strane kralj ežnice. Kod vrata se prisjetimo izgleda salunskih vrata, tačke imaju dvij e ručke, sanjke dva dijela pomoću kojih se kreću, novine, kada se listaju, imaju lijevu i desnu stranu itd. 89 Imenica jetra, posebno u razgovornom stilu, često, reklo bi se i češće, dolazi i u jednini žen­ skoga roda, što također ima vrlo jasnu iskustvenu podlogu budući da su pluća, prije svega, samim oblikom jasno prepoznatlj iva kao parni organ, tj . u prvi se plan ističe njihova sastavlj enost od dva simetrična dij ela, dok u slučaju konceptualizacije jetre ta činj enica nikako nije u prvom planu. Nadalje, iskustvena baza konceptualizacije pluća kao parnoga organa oj ačana je i činjenicom da je gotovo svaki čovj ek barem j edallput vidio rendgensku sliku pluća s liječničkoga pregleda, dok je u slučaju jetre to neusporedivo rjeđe.

86

•

Vrste riječi

konstrukcij e s brojevima većima od četiri. Razlika između ta dva tipa kvantifi­ kacij e ukratko bi se mogla sažeti kao razlika između količine i veličine. Naime konstrukcij e s brojevima dva, tri i četiri označavaju množinu u pravom smislu rij eči, odnosno količinu pojedinačnih entiteta individualizirane referencij e kon­ kretiziranih nekom imenicom, dok konstrukc ije s broj evima većima od četiri ne znače množinu pojedinačnih predmeta, već primamo označavaju veličinu skupa. To znači da pet ptica ne označava pet pojedinačnih referenata koj i pripadaju ka­ tegorij i ptica, već prije j edan skup koj i se sastoj i od pet članova, odnosno j edan skup čij a j e veličina pet Isto je, jasno, i sa svim drugim brojevima većima od četiri, bez obzira na veličinu, pa i npr. deset tisuća osamsto ptica označava samo veličinu jednoga skupa,90 tj ., parafrazirano, deset tisuća osamsto ptica kompri­ mira značenj e skup od deset tisuća osamsto ptica, što je opet komprimirana zna­ čenj e parafraze skup od deset tisuća osamsto od ptica. Uključivanjem ablativnih parafraza jasnij i postaju i strukturni aspekti tih konstrukcija, tj . jasnija postaj e i motivacija genitivne dopune takvih brojeva. Riječ je o dijelnom genitivu, točnij e količinskom kao j ednom o d nj egovih podtipova, koj im s e označava dio nečega, tj . dio od nečega, pa kao što npr. komad kruha znači jedan dio od ukupne količi­ ne kruha o kojoj je u određenom kontekstu riječ, tako i pet ptica znači jedan dio (jedan skup) od neke količine ptica. Još više ta dij elnost dolazi do izražaj a u nj i­ ma strukturna istim priložnim konstrukcijama s neodređenim kvantifikatorima, pa se npr. sintagme malo ili mnogo ptica također mogu parafrazirati kao malo ili puno od neke ukupne količine ptica kao referentne mase.91 Drugim riječima, to znači da konstrukcij e s broj evima većima od četiri zapravo ne označavaju mno­ žinu, nego prije ukupnost sličnij u jednini, pri čemu je kvantifikator samo u funk­ cij i oznake veličine te ukupnosti, tj . skupa (slika 2.4). Takvi konceptualni odnosi imaju i ozbiljne sintaktičke implikacije, i to pre­ ko predikatne sročnosti. Subjektne imenice kvantificirane broj evima dva, tri i četiri ostvaruju množinsku predikatnu sročnost, a one kvantificirane brojevima iznad četiri jedninsku: (39) Dvije/tri/četiri ptice sjede na grani. (40) *Dvije/tri/četiri ptice sjedi na grani. (41 ) Dvije/tri/četiri ptice sjedile su na grani. (42) *Dvije/tri/četiri ptice sjedilo je na grani. (43) Pet/šest.. . sto/tisuću ptica sjedi na grani. ( 44) ??f et/šest... sto/tisuću ptica sjede na grani. (45) Pet/šest. . . sto/tisuću ptica sjedilo je na grani. (46) *Pet/šest ... sto/tisuću ptica sjedile su na grani. Proporcionalno veličini broja povećava se i stupanj skupnoga promatranja. sintagmatskim odnosima u konstrukcijama s brojevima većima od četiri i u njima sličnim priložnim konstrukcijama bit će više riječi u 4.4. 90

91 O

2 . 1 Nominalni profili b) pet...

a) dvije, tri, četiri ptice

n

•

87

ptica

Slika 2.4

Iznimka su veći brojevi koj i završavaju na dva, tri ili četiri (dvadeset dva, četrdeset tri, pedeset četiri itd.), čija je j edninska predikatna sročnost uvjetova­ na doprinosom značenja tih brojeva. U razgovornom se j eziku sporadično može naići i na množinsku predikatnu sročnost kod imenica kvantificiranih brojevima većima od četiri kao u (44), no ona je kudikamo rjeđa i govornici ju osjećaju kao obilježenu, a i vj erojatnij a je kada je u predikatnoj funkciji glagol koj i ne ulazi u opoziciju po rodu. Kada je u predikatnoj funkcij i glagolski pridjev ( 46) koj i ima obilježja roda, konstrukcij e su još neprihvatlj ivije i j oš rj eđe, reklo bi se čak i neovj erene, jer veća količina imeničkih referenata, osim što smanjuje moguć­ nost njihove individualizirane konceptualizacije, također smanjuje i mogućnost nj ihova razlikovanja prema rodu te je neutralni srednj i rod tada jedini izbor, kao u ( 45). Slična je situacija i u svim ostalim slavenskim j ezicima, i ne samo u sla­ venskim (detaljni statistički podaci mogu se naći u Corbett 2000: 2 1 5), gdj e ta­ kođer množinska sročnost prevladava kod imenica kvantificiranih brojevima od dva do četiri, a j edninska s većim brojevima. Iznimka su bugarski i makedonski, koj i ostvaruju isključivo množinsku predikatnu sročnost, bez obzira na veličinu kvantifikatora u subjektnoj imenskoj sintagmi. Iznimno važnima čine nam se riječi G. Corbetta koje potvrđuju ovdj e iznesenu tezu da kvantifikatori veći od četiri ne označavaju množinu u smislu referencije na više pojedinačnih entiteta, nego skup nediferenciranih entiteta promatranih kao cjelina, što kao poslj edicu ima njihovo približavanje oblicima jednine, a što je logična posljedica obrnuto proporcionalnoga odnosa između povećavanj a broja članova skupa s j edne stra­ ne i smanjivanja mogućnosti individualizacij e referenata, odnosno nj ihova nive­ liranja u jednu cjelinu s druge strane.

88

•

Vrste riječi

[ ... ] u slavenskim jezicima situac�ja je sljedeća: što je u subjektnoj sintagmi ve­ ći broj , manja je vjeroj atnost da će biti ostvarena množinska predikatna sročnost. Skupine koj e , kvantificiramo većim brojevima jesu skupine koje su manje in­ dividualizirane te je stoga veća vjerojatnost da ćemo ih promatrati kao cjelinu. Upravo je zato i veća vjerojatnost da će one i gramatički biti konkretizirane kao imenice (ist. B. B. i G. T. F.). Kao posljedica toga, kada postoj i mogućnost iz­ bora u sročnosti, veći će brojevi, a s obzirom na to da je veća vjerojatnost njihova poimanja kao imenica, upravljati jedninskom sročnošću. (Corbett 2000: 2 1 6-2 1 7)

Posebnu pozornost treba obratiti na istaknuti dio citata koj i govori o tenden­ cij i nj ihova gramatičkog kodiranja kao imenica, pa će u tom smislu biti jasnij e i već navedene parafraze imenskih skupina tipa pet ptica kao skupa od pet ptica, a jasnija će biti i slika 2.4b koja aproksimativno odgovara prikazu imenica u kog­ nitivnoj gramatici preko operacij e skupnoga promatranja.92 Time bi se mogla tu­ mačiti i činj enica da je većina zbirnih imenica u jednini jer one u pravilu referira­ ju na skup s više od četiri člana - neke uvijek kao lišće ili granje, a neke u pravilu kao janjad, telad, gospoda itd. Primij eni li se dosada rečeno na problematiku hrvatskih imenica pluralia tantum, očitim postaj e i zašto većina nj ih označava predmete sastavlj ene od dva ili tri dijela, a odgovor leži u komplementarnosti gramatičkoga broja množine s entitetima čij e poimanj e uključuj e broj eve od dva do četiri koj i omogućuju indi­ vidualizaciju referenata. U skladu su s rečenim i gramatičke poslj edice kvantifi­ kacije imenica pluralia tantum, koja se prema hrvatskim gramatikama ne može konkretizirati zbirnom brojevnom imenicom93 ili glavnim broj em, već isključivo 92 Da ne bude nesporazuma, ovdj e se nikako ne želi reći da su ti broj evi zapravo imenice, već samo to da su nekim svojim značenjskim osobinama bliski imenicama, kao što su otvaranjem mj esta genitivnoj dopuni bliski i količinskim prilozima te popriloženim imenicama u gramatika­ liziranim konstrukcijama tipa hrpa ljudi (usp. pet ljudi li mnogo ljudi I hrpa, brdo ljudi), a nisu prilozi jer je između nj ih i priloga kudikamo više razlika nego sličnosti. Tako npr. glavni brojevi, za razliku od količinskih priloga, ne mogu kvantificirati tvarne imenice (usp. *šestpijeska I mno­ go, puno pijeska) ni modificirati glagol (*On pet radi I On puno radi). O sličnostima i razlikama između glavnih brojeva iznad četiri i količinskih priloga vidi također i u Tafta ( 1 989) te Marković (20 1 2 : 486), a kako smo već istaknuli, o toj će problematici još biti riječi i u 4.4. 93 Za brojeve dvoje, troje, četvero itd. predlažemo naziv zbirne brojevne imenice. U literaturi se ta brojevna kategorij a naziva ili zbirnim broj evima (npr. Barić i dr. 1 995, Tafra 2000, Peti 200 1 ) ili brojevnim imenicama (npr. Silić - Pranjković 2005, Marković 2 0 1 2) ili pak i broj evnim ime­ nicama i zbirnim imenicama (Babić i dr. 1 99 1 : 666-667). Terminološki je možda i najpreciznij i Raguž ( 1 997: 1 05) koj i o njima govori kao o zbirnim imenicama koje pripadaju općenitijoj ka­ tegoriji brojev;nih imeni_ca. No on zbirnim imenicama smatra i imenice dvojica, trojica„., a raz­ liku u odnosu na imenice dvoje, troje„ . vidi samo u rodu (Ženski naprema srednjem), što nam j e teško. prihvatljivo j e r zbirnost kod nj ih nikako nij e u tolikoj mjeri izražena. Sličnost zbirnih bro­ jevnih imenica s imenicama proizlazi iz toga što mogu biti determinirane i kvantificirane (ono troje djece, moje troje djece, sve troje djece), a mogu i samostalno stajati (npr. Upozorio sam vas na dvoje, Došlo je samo dvoje. ) Zbog toga bismo se donekle mogli složiti sa Silićem i Pranjko­ vićem (200 5 : 1 45) i s Markovićem (20 1 2 : 488) koj i zastupaju naziv brojevne imenice umjesto zbirni broj . No s druge strane njihova imenička svojstva nisu toliko izražena kao kod prototipni-

2 . 1 Nominalni profili

•

89

brojevnim pridj evom (dvoje hlače, petora94 vrata, troje naočale itd.). Kvantifi­ kacij a zbirnom brojevnom imenicom dvoje, troje itd. svakako ne dolazi u obzir (usp. *dvoje hlača, *troje naočala) j er zbirna broj evna imenica neutralizira i broj i rod, a kod imenicapluralia tantum neutraliziran j e samo broj . S druge stra­ ne, broj evni pridjev neutralizira samo broj, što ga čini kompatibilnim s imenica­ ma pluralia tantum. Kada su u pitanju broj evni pridj evi tvoreni od osnova bro­ jeva dva, tri ili četiri, tu dvojbe nema, pa dolazi u obzir samo dvoje/troje/četvore hlače, a nikako *dvije/tri/četiri hlače. No kada j e rij eč o brojevima većima od četiri, tu norma nikako nij e u skladu s uzusom jer govornici tada imenicu kvan­ tificiraju i broj evnim pridj evom (petore naočale, šestore hlače, sedmore škare itd.), ali i glavnim brojem (pet naočala, šest hlača, sedam škara itd.). Dapače, rezultati ispitivanja provedeni na uzorku od pedesetak ispitanika, studenata kro­ atistike Filozofskoga fakulteta u Osij eku, pokazuju da j e kvantifikacija imeni­ ca pluralia tantum u slučaju broj eva većih od četiri čak i češća glavnim brojem negoli brojevnim pridj evom, a i autori ove knj ige priklanjaju se tim rezultatima. Zašto je to tako? Odgovor j e opet u činj enici da glavni broj evi iznad četiri znače j edino veličinu skupa i u tom se smislu približavaju značenju j ednine. Budući da imenice pluralia tantum označavaju cjelinu sastavljenu od nerazlučivih di­ jelova, uz nj ih je isključiva upotreba brojevnog pridjeva od brojeva dva, tri i četiri potpuno logična j er brojevni pridjev također znači par ili skup koj i čini cj elinu te su u tom smislu modifikator i imenica komplementarni. S druge stra­ ne, upotreba glavnih broj eva dva, tri i četiri kao modifikatora imenica pluralia tantum rezultira neovj erenom konstrukcij om (*dvije naočale, *tri škare, *četiri hlače) j er broj evi dva, tri i četiri znače množinsku individualnu, a ne skupnu, referenciju te su stoga svoj im značenjem u koliziji s imenicom koja označava skup, odnosno cjelinu.95 Nasuprot tomu upotrebu glavnih broj eva iznad četiri uz imenice pluralia tantum licencira upravo to što oni ne znače množinu u smi­ slu množinske individualne referencije, već množinu u smislu veličine skupa te jih brojevnih imenica tipa dvojica, trojica, četvorica, već i zato što naginju gubitku sklonidbenih oblika, posebno onda kada uz nj ih stoj e genitivne dopune (usp. s troje prijatelja I ??s troma pri­ jateljima, o troje prijatelja I ??o troma prijateljima). To je još izraženije kod većih broj eva kao petero, šestero itd., koje sasvim sigurno nitko ne bi sklanjao, pa se po obilježju gubitka sklonidbe oni morfološki približavaju nesklonjivim glavnim brojevima. Dakle budući da ti brojevi znače ukupnost, zbirnost, a da ujedno i posjeduju određena svoj stva imenica, no ne u tolikoj mj eri kao imenice dvojica, trojica itd., mislimo da bi toj , svojevrsnoj hibridnoj , kategorij i predloženi naziv najbolj e odgovarao. 94 Po strani ćemo ovdj e ostaviti normativna pitanj e oblika pet eri/petori, četveri/četvori itd. oko koj ega hrvatske gramatike nisu usuglašene, pa neki gramatičari, npr. Babić i dr. ( 1 99 1 ) , preferi­ raju oblik peteri, a drugi pak oblik petori, npr. Silić - Pranjković (2005). Možemo samo reći da se priklanjamo obliku petori, -e, - a koj i je osjetno češći i neutralniji. Iznimka s u imenice čarape, čizme, cipele, sandale i sl. koje čine par i sastoje se od dvaju odvo­ jenih dijelova te stoga podl\ježu kvantifikaciji glavnim brojevima dva, tri i četiri - dvije čarape, četiri čizme, tri cipele„. no u toin slučaju označavaju rasparene predmete. Tako dvije čarape znače dvije čarape iz dvaju različitih parova, a dvoje čarape dva para čarapa. 95

-

90

•

Vrste riječi

su tim svoj im značenj em komplementarni s imenicom koja također označava cjelinu. Preostaj e nam još reći nešto i o imenicama pluralia tantum koje se sastoje od više dijelova. Takvim se imenicama obično smatraju96 npr. ospice, boginje, kozice (vodene kozice), mekinje, torte/ini, ravioli, njoki, financUe, orgije, pokla­ de, terme, svatovi i sl., no te imenice, iako su na prvi pogled sve pluralia tantum, ne predstavljaju koherentnu kategoriju jednostavno zato što neke od njih u odre­ đenim kontekstima mogu doći u jednini, a druge nikako. Imenice koje u speci­ fičnim kontekstima mogu imati jedninske oblike jesu npr. ospice, kozice, ravioli, torte/ini i njoki, kao u slj edećim primj erima: (47) Molim te pojedi još i tu jednu tortelinu/nj oku/raviolu! Zar baš uvijek moraš nešto ostaviti u tanjuru?! (kontekst rasprave majke i djeteta) (48) Danas mu je puno bolje. Još se tu i tamo vidi pokoja ospica/kozica, no vjeru­ jem da će sutra i one nestati.

S druge strane, nema konteksta gdje bi imenice tipa terme, mekinje,jinanci­ je, orgije ili poklade, imale jedninske oblike *terma, *mekinja, *financija, *orgi­ ja, *poklada.97 One su stoga prototipne imenice pluralia tantum, a nepostojanj e j edninskih oblika, u odnosu n a spomenute imenice koj e i h imaju, funkcionalne je naravi jer je, isto kao i kod imenica koje se sastoje od dva ili tri dijela, riječ o tome da dijelovi izvan konteksta cjeline nemaju nikakvu funkciju. Kao što j edna nogavica ne čini hlače, jedna nožica škare itd., tako i kod imenica koje se sastoj e od više dij elova poj edini dij elovi ne mogu, dolazeći samostalno, zadržati znače­ nje cjeline. Drugim riječima, primjerice terme, među ostalim, u svom značenju sadrže postoj anje više bazena na jednom manjem prostoru te j edan bazen ne mo­ že zadržati aktivaciju domene termi pa, poslj edična, u j eziku ne postoj i jednina * terma. Samljevenih ljusaka zrnja žita ima na tisuće i ne može se izdvojiti jedna, pa ni u j eziku ne možemo govoriti o *mekinji, već samo o mekinjama. Orgije znače isključivo raskalašenu seksualnu zabavu u kojoj sudj eluj e više parova te seksualni čin između jednoga muškarca i j edne žene nije *orgija. Financije ak­ tiviraju domenu različitih novčanih poslova i transakcija te stoga ne postoj i *fi­ nancija i, konačno, poklade, a i već spomenuti svatovi, svoje značenje ostvaruju preko pozadinskoga znanja o slavlj ima i proslavama koje nužno uključuje sudj e96 Prilično temeljit popis takvih imenica daj e Marković (20 1 2 : 273, 280-282) . . 97 U kontekstl!I tih imenica zanimljiva je imenica svatovi koj a je također bliža ovom tipu nego imenicama koje mogu imati jedninske oblike. Naime imenica svatovi formalno ima j edninu svat, no u suvremenom se jeziku značenj ska veza između njih polako gubi jer se upotrebom j edne ili druge aktiviraju različite kognitivne domene. Imenica svatovi aktivira isključivo domenu svad­ benoga slavlja, dok se imenica svat danas uglavnom upotrebljava u drugim značenjima, npr. kada se za nekoga kaže da je čudan svat u značenj u osobe nekonvencionalnih i neobičnih osobina, a tek se sekundarno ona može povezivati sa svatovima i domenom slavlja (o primarnim domenama vidi više u Langacker 1 987a: 1 65 , a o primarnim i sekundarnim u Taylor 1 995: 85-86).

2 . 1 Nominalni profili

•

91

lovanje većega broja ljudi, što u j eziku rezultira nepostojanj em j edninskoga obli­ ka *poklada. Zbog toga ćemo imenice kao što su boginje, ospice, kozice, ravioli, torte/ini ili njoki, odnosno sve one kod koj ih dij elovi nisu neraskidiva poveza­ ni, kod koj ih u određenim kontekstima postoji mogućnost nj ihova samostalnoga funkcioniranj a bez promjene temeljnoga značenja množinskoga oblika, smatrati svojevrsnom prijelaznom kategorij om između zbirnih imenica koj ima su bliske zbog mogućnosti uspostave jednine te skupnoga promatranja većega broj a enti­ teta (usp. janje/janjad li njoka/njoki) i imenica pluralia tantum s koj ima dijele množinske oblike u najvećem broju uporabnih konteksta. Pristupimo li j edninskim i množinskim oblicima imenica u hrvatskom j e­ ziku kao kontinuumu na čij em se početku nalazi prototipna jednina, a na kraju ' prototipna množina, kao što to čine Radden - Dirven (2007: 78) u engleskom jeziku, zbirne imenice i imenice pluralia tantum nalaze se u sredini kontinu­ uma: zbirne bliže j ednini, a pluralia tantum bliže množini. U kategorij i zbirnih imenica bliže j ednini nalaze se one koje uvijek ili naj češće ostvaruju jedninsku predikatnu sročnost, odnosno one kod kaj ih j e glagol također u jednini, npr. lišće, granje, janjad, telad itd., a nešto su udalj enije od prototipne jednine one zbirne imenice koje uvij ek ili uglavnom ostvaruju množinsku predikatnu sročnost, tj . one kod koj ih j e glagol u množini, npr. djeca, gospoda, braća itd. Prij elaz prema prototipnim množinskim oblicima predstavlj aju imenice pluralia tantum koje također čine dva tipa imenica. Bliže lijevoj strani kontinuuma nalaze se imeni­ ce tipa ospice, ravioli, njoki itd., za koje smo rekli da predstavljaju svojevrsnu prij elaznu kategoriju od zbirnih imenica prema imenicama pluralia tantum, a desnom kraj u kontinuuma bliže su pak one koje dolaze isključivo u množini ti­ pa hlače, škare ili naočale. Debljina većih krugova na slici 2 . 5 , na kojoj I stoj i za imenicu, a G za glagol, označava veći, odnosno manj i stupanj skupnoga pro­ matranj a imeničkoga referenta, što se u gramatici očituj e jedninskim ili množin­ skim oblicima imenice. jednina

b1 - Gi d

o (list. . . )

zbirne imenice

ljd - Gid

lid - Gmn

(lišće . . . )

(djeca . . . )

@

imenice pluralia tantum lmn(id) - Gmn(jd)

lmn - Gmn

(ospice „ . )

(hlače„ .)

o

Slika 2.5

množina

lmn - Gmn

00 o (listovi . . . )

92

•

Vrste rij eči

Kada je hrvatski j ezik u pitanju, nominalnim predikacijama još pripadaju lične zamj enice, povratna zamjenica, pokazne zamj enice, neke upitne zamj enice (tko, što i koji u nekim značenjima, npr. Koji su došli?, Tko je sve došao?), neke neodređene zamj enice (npr. netko, nešto, nitko, ništa), glavni brojevi u nominal­ noj funkcij i (npr. Jedan je došao), brojevne imenice i zbirne brojevne imenice. Neke nominalne predikacije dij ele određena obilj ežj a i s relacij skim predikacija­ ma, no o tome će biti više riječi u 2.3 . 1 .

2.2 Relacijske predikacije U dvama potpoglavlj ima koja slijede objasnit ćemo drugi dio temeljne podjele vrsta rij eči u kognitivnoj gramatici koji se, nasuprot nominalnim profilima, od­ nosi na relacij ske predikacij e, a koje se u toj konceptualnosemantički utemelje­ noj tipologij i značenj a nadalje dijele na dvije podskupine - nevremenske relacij ­ ske predikacij e i vremenske relacij ske predikacij e. 2.2. 1 Nevremenske relacijske predikac{ie

Za razliku od nominalnih predikacij a relacij ske predikacije odlikuju se, kako im i sam naziv kaže, profiliranjem veze između dvije supstrukture scenarija - tra­ j ektora i orijentira kao referencij ske točke prema kojoj se traj ektor vrednuje98 te se stoga nj ihov semantički pol definira kao [ODNOS] (vidi 1 .5). Nevremenskim relacijama pripadaju prijedlozi, pridj evi i prilozi te, rubno, i veznici budući da j e nj ihova funkcija u prvom redu sintaktičke naravi (slika 2.6).

D

Slika 2.6 9 8 Kao što j e u kontekstu opisa modela bilijarske kugle već istaknuto (vidi 2 . 1 ) , u scenarij ima s relacijskim predikacijama, uz samu vezu između entiteta, moraju istovremeno biti profilirani, konceptualna istaknuti, i entiteti jer konceptualizacija veze nije moguća bez paralelne konceptu­ alizacije onoga što se povezuje.

2.2 Relacijske predikacij e

•

93

Kao i nominalne predikacije, i nevremenske relacij e isključuju kategoriju vremena u smislu sekvencij ske aktivacije događajnih etapa kroz neki vremenski period budući da se odnos označen nevremenskom relacijom ne mij enja kroz vrijeme. To se dobro vidi usporedbom primj era (49) i (50) s prij edlogom nakon: (49) Kava nakon sastanka. (50) Ići ćemo na kavu nakon sastanka.

iako u odnosu prema vremenskoj domeni, odnosno iako vrijeme ima ulogu kon­ ceptualne baze, u (49) nije profilirana sekvencij ska protežnost događaj a u vreme­ nu, kroz određeni vremenski period, dok u (50), zbog procesualnosti inherentne glagolu, jest. Drugim rij ečima, primj er ( 49) označava isključivo statičnu relaciju između kave kao traj ektora i sastanka kao orijentira u određenom vremenskom trenutku, a primj er (50) sekvencijsku protežnost j ednoga događaj a smještenoga u budućnost. Kod prij edložnih nevremenskih relacij a, a za razliku od pridj evnih i priložnih, i traj ektor i orijentir uvijek su leksički ostvareni. Odnos trajektora i orijentira kod pridj evnih nevremenskih relacij a objasnit ćemo na primj eru imenske skupine visok čovjek. Na slici 2.7 prikazana je relacij a između traj ektora (čovjek) i orijentira kao okomite veličine iznad norme (n) na visinskoj ljestvici, koja predstavlj a nekakvu normalnu, uobičaj enu, odnosno pro­ totipnu srednju visinu čovjeka. Orijentir je dakle kod pridj evnih relacij a sadržan u značenju pridj eva, no ne predstavlja ga sam pridj ev kao leksička j edinica. On je, kao i trajektor, zapravo nominalni profil (u ovom slučaju visina) impliciran značenjem pridj eva. or

n

t

Slika 2.7

Budući da su prilozi iznimno kompleksna vrsta riječi jer su izrazito po­ lifunkcionalni te dijele osobine većine, ako ne i svih, d�gih vrsta riječi (usp. Pranjković 1 993 : 27-32), ovdje nikako nema prostora da se priložna problema­ tika u potpunosti osvij etli. Stoga ćemo se osvrnuti samo na prototipne priloge adverbijalne funkcij e te na tzv. "pridjevne priloge", odnosno priloge koj i služe

94

•

Vrste rij eči

kao odredba pridjeva ili drugih priloga, a o značenju količinskih priloga i nj iho­ voj sintaktičkoj ulozi bit će više riječi u 4.4. I kod priložnih relacij a orijentir j e također sadržan u samom značenju priloga, n o z a razliku od pridj eva traj ektor nije nominalan, već je relacij ske naravi, a riječ je o procesu kao relacij i imanent­ noj glagolima. Ako je recimo riječ o prilogu načina (npr. brzo piše, razumljivo govori, spo­ ro hoda itd.), trajektor će biti proces modificiran prilogom, a orijentir, slično kao i kod pridj eva, opet određeno područje iznad ili ispod normativne granice na lje­ stvici (slika 2.8). Ako je pak rij eč o prilogu mjesta ili vremena (npr. Tamo ćemo se naći, Sutra dolazim u Zagreb itd.), u funkcij i orijentira bit će određena točka u prostornoj domeni ili na vremenskoj ljestvici.

or

n

tr (proces) T

Slika 2.8

Odnos traj ektom i orijentira sličan je i kod priloga tipa vrlo, jako, veoma, poprilično, jako itd., koj i funkcioniraju kao priložne gradacijske čestice.99 Kod takvih priložnih izraza (npr. vrlo lijep dečko,jako dobra pjesma, poprilično viso­ ko drvo) u funkcij i relacij skoga traj ektom nalazi se cijela pridjevna nevremenska relacijska predikacija koja se također sastoj i od specifičnoga odnosa trajektom i orijentira, a orijentir je kao i kod adverbij alnih priloga neko područje sadržano u značenju modificiranoga pridj eva, područje ispod ili, kao u navedenim primjeri­ ma, iznad normativne granice (slika 2.9). Osim prij edloga, pridj eva i priloga u nevremenske relacij ske predikacij e ubraj aju s e j o š i broj evi u modifikatorskoj funkcij i, brojevni pridjevi, posvojne zamj enice,

K

To

> T1

rR21t2 LK

]

> Ti

>

gdje K stoj i za konceptualizatora, R za relaciju, t za poimano vrijeme, a T za stvarno ili procesualno vrijeme. Sekvencij sko promatranje odvija se tako da se konceptualizator postupno, sekvencij ski, "kreće" odjedne relacij ske etape ostva­ rene u j ednom trenutku poimanoga vremena prema drugim etapama, pri čemu se konceptualizacija svake etape, a riječ j e, naravno, o milisekundama, odvija u određenom trenutku stvarnoga vremena. Na slici 2 . 1 1 ti su odnosi prikazani na primjeru rečenice !van izlazi iz kuće, pri čemu se svaka etapa relacij ske predika­ cije sastoj i od odnosa između trajektora (!van) i orijentira (kuća). Isprekidane li­ nije označavaju projekciju svake pojedine etape u vremenskoj domeni, a zaj edno čine vremenski profil procesa.

to

� � I I

K :I

!

To

::::

-- - � - -� -- · · · · · · - ·

\:._)

. .•

• •• • •• •

•

• . ••

T1

o

·· ·· ····

•• •

··

ftr\ \J

ti

"'

--------

......•

I I

I

>

•

„

I I I

K iI

•• •.

• • ••

K iI !

>

T2

Slika 2.11

Pored glagola relacij skim predikacij ama s procesom kao semantičkim po­ lom u hrvatskome pripadaju još glagolski prilozi i glagolski pridj ev radni onda kada nije u službi pravoga pridj eva.

2 . 3 Granične (hibridne) kategorije

•

97

2.3 Granične (hibridne) kategorij e U prethodnom smo poglavlju prikazali i objasnili temeljnu podj elu vrsta riječi u kognitivnoj gramatici, a sada ćemo se osvrnuti na neke hibridne kategorije unu­ tar svake od navedenih skupina, kategorije koje dij ele određena obilj ežja i s dru­ gim vrstama rij eči, odnosno, bolje rečeno, čij e objašnj enje zahtij eva pozivanj e na neke kategorijalne odrednice drugih vrsta riječi. 2. 3 . 1 Nominalne hibridne kategorije

U kategorij i nominalnih predikacija u tom su smislu zanimlj ive tzv. relacij ske imenice, dakle nominalni profili čij a konceptualizacija nije moguća bez uključi­ vanja ili nekog drugog nominalnog profila ili procesa s koj im su relacij ski pove­ zani. Takve se imenice mogu podijeliti u tri kategorij e : a) imenice u relaciji s nekom drugom imenicom b) imenice kojima proces služi kao konceptualna baza - nominalizacije i c) dvostruko relacijske imenice. 2.3 . 1 . 1 Imenice u relacij i s nekom drugom imenicom Prvu kategoriju predstavljaju imenice tipa sestra, brat, ujak, stric, otac, majka, prijatelj, suradnik itd. koje obavezno zahtij evaju ne samo konceptualnu referen­ ciju prema nekom drugom entitetu s koj im stoje u fokusiranoj , primarnoj od-re­ lacij i porijekla (usp. otac od nekoga/nečiji otac, brat od nekoga/nečiji brat) nego naj češće i aktivaciju širega pozadinskog znanj a koj e se aktivira uspostavom tog primamog odnosa kao svojevrsna sekundama relacija.1 00 U slučaju imenica koje označavaju rodbinske veze, a one su među naj češćima u ovoj kategorij i, poza­ dinsko znanj e, primjerice, uključuje čitav splet rodbinskih odnosa, životnoga ci­ klusa, obitelj i i sl. S druge pak strane, imenice pr!;atelj ili suradnik sekundarno aktiviraju pozadinske relacije spleta međuljudskih ili poslovnih odnosa. Zbog svoj e relacij ske naravi takve imenice uglavnom zahtij evaju i sintaktičku konkre­ tizaciju te veze, naj češće modifikacij om posvojnim zamjenicama ili posvojnim dativ om: (5 1 ) Njegov otac umro je dok je bio vrlo mlad I Otac mu je umro dok je bio vrlo mlad. (52) Njezini roditelj i vrlo su strogi I Roditelj i su joj vrlo strogi.

a i kada odnos nije ekspliciran nekim sintaktičkim sredstvom, on se u komuni­ kacij skom kontekstu podrazumijeva, čak i onda kada se te relacijske imenice upotreblj avaju u generičkom značenju. Tako se i u kontekstima tipa Bez obzira na sve brat je uvijek brat ili Pravi se prijatelji poznaju tek u nevolji relacij ske 100

O tome opširni je vidi u Langacker ( 1 987 a: 1 85).

98

•

Vrste rUeči

imenice ovoga tipa uvijek mogu parafrazirati i konkretizirajući entitet s kojim su povezane. Npr. ako nekomu kažemo rečenicu Pravi se prijatelji poznaju tek u ne­ volji, ona je upućena sugovorniku i odnosi se u prvom redu na njegove prijatelje te se interpretira parafrazom Tko su ti pravi prijatelji, vidjet ćeš tek kada budeš u nekoj kriznoj situaciji. 2.3 . 1 .2 Imenice koj ima proces služi kao konceptualna baza - nominalizacije Drugu kategoriju relacijskih imenica čine odglagolne imenice kojima je zajed­ ničko obilježj e da im proces služi kao konceptualna baza za skupno promatranje. Drugim riječima, sve takve imenice označavaju ujedno i nekakav proces kao se­ mantički pol značenja glagola, no taj proces, za razliku od glagola, nije profiliran, odnosno kod njih proces fimkcionira kao nezaobilazan "oslonac" poimanju profi­ liranoga sudionika toga procesa (Langacker 1 99 1 : 23-24). Prvu podskupinu od­ glagolnih imenica u jednoj potkategorij i tvore agentivne odglagolne i menice kao što su trkač, skakač, skijaš, kovač i sl., koje profiliraju trajektor (subjekt) glagola, a drugoj podskupini pripadaju trpne imenice tipa zaposlenik, kažnjenik, osuđenik koje profiliraju orijentir (objekt) glagola. Objasnit ćemo to na primjeru agentivne odglagolne imenice trkač. Konstrukcij a te odglagolne imenice objašnjava se kao složena struktura koja nastaje udruživanjem glagolskog korij ena (V) trk- čij i j e doprinos profilirana procesualna relacija dvaju nominalnih sudionika (traj ektora i orijentira) poimana u vremenu i nominalnoga sufiksa (NS) -ač(@) čija j e baza shematičan proces, a profil je traj ektor toga procesa. Na slici 2. 1 2 točkaste linije označavaju podudaranje (korespondenciju) između procesa profiliranoga glagol­ skom osnovom i shematičnoga procesa u bazi nominalnoga sufiksa, a podebljani kvadrat nominalnoga sufiksa ukazuje na činj enicu da upravo on ima ulogu odred­ nika profila1°1 (eng. profile determinant) u složenoj strukturi, tj . konstrukcij i od­ glagolne imenice nastale kombinacijom glagolske osnove i sufiksa, što se u slože­ noj strukturi odglagolne imenice (OI) očituj e nasljeđivanjem profilacije trajektora, odnosno subjekta glagola trčati. Konceptualna struktura odglagolnih imenica tipa kažnjenik razlikuj e se jedino po tome što j e profiliran orijentir shematičnoga pro­ cesa u bazi nominalnoga sufiksa jer one profiliraju objekt glagola. Druga veća skupina relacijskih imenica s procesom kao bazom također se tvorbeno može podijeliti u dvije podskupine. Prvu podskupinu čine imenice koje se naj češće tvore sufiksima -(a)c(0), -aj(0), -jaj(0), -(a)k(0), -a, -b(a) i -acU(a) tipa udarac, pobačaj, popravak, opomena, obmana, rasprava, istraga, cika, dre­ ka, vika, obrad(b)a, vršidba, vibracija, modernizacUa i sl. Zbog· svoje neome­ đenosti u vremenu, odnosno ograničenoga trajanja te imenice predstavljaju epi­ zodične situacije te ih se može nazvati epizodičnim odglagolnim imenicama. Drugu podskupinu predstavljaju imenice koj e naj češće završavaju na -anj(e) i 10 1 O

odredniku profila (glavi) i drugim sintagmatskim (strukturnim) sastavnicama imenske sin­ tagme bit će više riječi u 4.2.

2 . 3 Granične (hibridne) kategorije OI

•

99

(trkač)

tr

or

V (trk-)

NS (-ač(0))

Sli ka 2.12

:ienj(e)102 kao što su udaranje, popravljanje, opominjanje, obmanjivanje, vibri­ ranje, moderniziranje, bilježenje, mrštenje, kipljenje, čišćenje, znanje, vikanje, vršenje, cičanje, drečanje itd. , koje zbog svoje protežnosti u vremenu označavaju traj ne situacije konkretizirane trajnim odglagolnim imenicama. Naziv epizo­ dične i trajne situacUe upotreblj avaju Radden - Dirven (2007: 78-86) u svojoj analizi apstraktnih imenica. Nadalj e, svaku od te dvij e veće skupine oni dijele na događaj e i stanj a, čime se dobiva četveročlana podjela na epizodične događaje i epizodična stanja te na trajne događaje i trajna stanja. Parnjak epizodičnim događaj ima i epizodičnim starijima u kategorij i konkretnih imenica jesu broj ive imenice, dok trajni događaj i i trajna stanj a odgovaraju nebrojivim, odnosno tvar­ nim imenicama te im se stoga može pristupiti preko četiriju metafora: 1 02

Kada razlikovanje sufikasa - an}(e), :ienj(e) i -f!;(e) nij e bitno za raspravu, u nastavku će zbog metodološke jednostavnosti ti sufiksi biti objedinjeni sufiksom - nj(e).

1 00

•

Vrste riječi

a) EPIZODIČNI DOGAĐAJI SU FIZIČKI PREDMETI b) EPIZODIČNA STANJA SU FIZIČKI PREDMETI

C) TRAJNI DOGAĐAJI SU TVARI d) TRAJNA STANJA

SU

TVARI

Kao što se i u kategorij i konkretnih imenica ne može povući oštra grani­ ca između broj ivih i nebrojivih imenica, pa se brojive vrlo često upotreblj avaju kao nebrojive i obratno, odnosno riječ j e prij e o kontinuumu između predmeta i tvari negoli o strogoj kategorij alnoj polarizaciji, i ova četiri tipa apstraktnih ime­ nica zapravo predstavljaju kontinuum prema stupnju opredmećivanj a od epizo­ dičnih događaja, koj i su naj sličnij i prototipnim predmetima u kategorij i broj ivih imenica, pa do trajnih stanja koja predstavljaju drugi pol, tj . odgovaraju proto­ tipnim nebroj ivim, odnosno tvarnim imenicama. Epizodične događaje predstav­ ljaju imenice tipa let, popravak, protest, napad i sl., koje ispunjavaju sve krite­ rije tipičnih broj ivih imenica, tj . omeđene su u vremenu 1 03 isto kao i konkretne brojive u prostoru, nehomogene su i poslj edična podliježu umnožavanju (dva popravka, tri napada itd.). Nasuprot nj ima trajna stanja predstavlj aju apstrakt­ ne imenice kao što su sreća, mudrost, ljepota, ružnoća, niskost, znanje,jasnoća itd., koje predstavljaju trajna svojstva te zbog toga dobar dio nj ih nije tvorbeno povezan s glagolom, nego s pridj evom, a i kod onih koj e jesu opredmećeni pro­ cesi ta veza nij e konceptualna toliko istaknuta. U sredini kontinuuma nalaze se s j edne strane, u kategorij i komplementarnoj broj ivim konkretnim imenicama, epizodična stanja koja su prolazna, tj . kraćega trajanja, a predstavljaju ih recimo imenice bol, sumnja itd. u kontekstima tipa Imam jake bolove u leđima, Imamo neke sumnje u vezi s tim, a s druge strane, u kategor�j i komplementarnoj tvarnim imenicama, nalaze se trajni događaji obilj eženi dulj im trajanjem, koj e predstav­ ljaju imenice tipa popravlja'?_;e, napadanje, letenje itd. Epizodična stanja pred­ stavlj aju prijelaz od brojivih prema nebrojivim apstraktnim imenicama jer za raz­ liku od trajnih događaj a i trajnih stanja potpuno neutralno dolaze u množinskim oblicima, ali istovremeno ne podliježu kvantifikacij i brojevima (usp. Imam jake bolove u leđima I *Imam dva jaka bola u leđima; Imam neke sumnje u vezi s tim I *Imam tri sumnje u vezi s tim), što znači da imenice koje predstavljaju epizodič­ na stanja otprilike u istoj mjeri metaforički imaju i obilježja predmetnosti koja im omogućuje nj ihova privremenost, odnosno epizodičnost i obilježja tvarnosti koja ostvaruju time što označavaju stanja, a ne događaj e . Naime stanj ima je kao i tvarima imanentno značenje neomeđenosti te ona ne mogu biti izravno kvanti­ ficirana. StOga se jedino može reći Imam jake bolove na dva mjesta u leđima ili Imam neke sumnje u vezi s tim, u prvom redu oko tri pitanja, tj . mogu se kvantifi­ cirati samo domene nj ihova ostvarivanja, ali ne i ona sama jer su obilj ežena pro1 03 Omeđenost u vremenu odnosi se kod tih imenica na protežnost opredmećenoga događaja u kraćem vremenskom intervalu.

2.3 Granične (hibridne) kategorije

•

101

težnošću nejasnih i nedefiniranih granica. Slično kao i kod konkretnih imenica, upotreba neke apstraktne imenice u broj ivom ili nebroj ivom značenju u prvom redu ovisi o uporabnom kontekstu koj i je i razlog što govorimo o kontinuumu koj i možemo prikazati na slj edeći način: [[ PREDMETI (epizodični događaji > epizodična stanja)] > [TVARI > (trajni doga­ đaji > trajna stanja)]]

Razlika između epizodičnih i trajnih odglagolnih imenica u hrvatskom j ezi­ ku posebno dolazi do izražaj a u suprotstavljanju epizodičnih i trajnih događaj a, kao što su udarac/udaranje, opomena/opominjanje, vibracija/vibriranje, popra­ vak/popravljanje, obmana/obmanjivanje itd. Iako proces služi kao konceptualna baza i jednima i drugima, one se podosta razlikuju po stupnju glagolske naravi, točnije, razlikuju se po stupnju ostvarivanj a procesualnosti, odnosno, kako j e već rečeno, po protežnosti u vremenu. Dakle ponovimo: kriterij i prema koj ima se razlikuju konkretne brojive i tvarne imenice, u prvom redu omeđenost, ho­ mogenost i umnožavanj e, primj enjivi su i na ta dva tipa odglagolnih imenica te se može reći da epizodične imenice tipa udarac, popravak ili obmana odgova­ raju konkretnim broj ivim imenicama jer su omeđene, nehomogene i podliježu umnožavanju, dok nj ihovi trajni parnj aci udaranje, popravljanje i obmanjivanje odgovaraju tvarnim imenicama zbog svoje neomeđenosti, homogenosti i nemo­ gućnosti umnožavanj a. Kod konkretnih broj ivih imenica, prisj etimo se, domena za definiranje omeđenosti bio je prostor, a kod "broj ivih" odglagolnih to j e vrije­ me j er one označavaju skupno promatranu radnju u jednom kraćem vremenskom intervalu. Nasuprot nj ima kod nj ihovih odglagolnih parnjaka na nj(e) sekvenci­ j alnost imanentna glagolima dolazi puno više do izražaj a rezultirajući nj ihovom protežnošću, tj . neomeđenošću u vremenu. Nj ihove konceptualnoznačenj ske ka­ rakteristike izraženij e omeđenosti ili neomeđenosti očituju se i na gramatičkoj razini. Kao dobar sintaktički test u prilog tomu može poslužiti j edan tip raščla­ njenoga (dekomponiranoga) predikata104 u kojemu se samoznačni glagol raščla­ njuj e na perifrazni glagol i obaveznu imeničku dopunu (npr. popraviti I izvršiti popravak, udariti I zadati udarac), pri čemu su "brojive" epizodične odglagolne imenice kao dijelovi takvih predikata, bez iznimke, kudikamo češće od trajnih imenica na -nj(e), a čij a upotreba uglavnom rezultira ili potpuno neovj erenim ili, vrlo rij etko, konstrukcijama na granici prihvatlj ivosti: -

popraviti=izvršiti popravak udariti=zadati udarac ???izvršiti popravlj anje *zadati udaranje predložiti=dati prijedlog

nagraditi =uručiti nagradu

*dati predlaganje

*uručiti nagrađivanje

vrstama dekomponiranoga predikata vidi više u Radovanović ( 1 990: 53-77), a detaljan po­ pis perifraznih glagola daj u Silić - Pranjković (2005: 1 8 8- 1 89). 1 04 O

1 02

•

Vrste riječi

Nespojivost odglagolnih imenica popravljanje, udaranje, predlaganje i na­ građivanje s glagolima izvršiti, zadati, dati, uručiti i dobiti proizlazi iz toga što su imenicama označeni trajni događaj i u kolizij i s glagolima koj i pripadaju izra­ zima postignuća105 i obilježeni su završenošću i trenutnošću. Promjenom gla­ golskoga vida kod nekih perifraznih glagola kao mogućnost obavezne imeničke dopune otvara se i uvrštavanje imenica koje označavaju trajne događaje iako su i tada epizodične imenice neutralan izbor, npr. popravljati=vršiti popravak I ?vršiti popravljanje. Veća prihvatlj ivost trajne odglagolne imenice uz nesvršeni perifrazni glagol rezultat je promjene glagolskoga izraza iz postignuća u radnju koja j e obilj ežena nezavršenošću, odnosno trajnošću, čime postaj e značenjski komplementarna s trajnom odglagolnom imenicom. No ni promjena vida i gla­ golskoga izraza često nije jamstvo mogućnosti uvrštavanja trajnih odglagolnih imenica, kao što je primj erice slučaj s glagolima u gornj im primj erima koj i ni kao radnje u nesvršenom obliku nisu spoj ivi s trajnim odglagolnim imenicama, usp. udarati=zadavati udarce I *zadavati udaranja, predlagati=davati prijedlo­ ge I *davati predlaganja, nagrađivati=uručivati nagrade I uručivati nagrađiva­ nja, budući da j e i unatoč značenju trajnoga ponavljanja određene radnje riječ o opetovanom ponavljanju većega broja kraćih, trenutnih i završenih radnj i kom­ plementarnih j edino sa značenjem vremenske omeđenosti epizodičnih imenica. Nasuprot vremenski neomeđenim trajnim imenicama na -J?/(e), vremenska omeđenost "broj ivih" epizodičnih odglagolnih imenica kao posljedicu ima i mo­ gućnost umnožavanja, pa je potpuno neutralno npr. : (53) Dvije-tri kraće šetnje dnevno svakomu dobro dođu.

ali j e vrlo obilj ežena: (54) ???Dva-tri kraća šetanja dnevno svakomu dobro dođu.

ili: (55) Jučer je u njihovoj radionici obavljeno dvadeset različitih popravaka obuće. (56) ???Jučer je u nj ihovoj radionici obavljeno dvadeset različitih popravljanja obuće.

105 Glagoli postignuća (engl. achievements) predstavljaju jedan od četiriju Vendlerovih ( 1 957) glagolskih izraza u kojima se pojedini glagoli mogu pojaviti. Ostala tri su izrazi stanja (engl. sta­ tes), radnj e (engl. activities) i umijeća (engl. accomplishments). Inače, a zbog vrlo čestoga nepre­ ciznog ili pogrešnog tumačenja Vendlerove podjele, nije naodmet istaknuti da prijevod glagolski izrazi odgovara izvornoj Vendlerovoj ( 1 957) terminologij i (activity, state, achievement i accom­ plishment terms) i odnosi se na klasifikaciju glagola ovisno o izrazu, tj . sintaktičkom kontekstu u kojemu se pojavljuie, pa jedan te isti glagol može u različitim izrazima biti različito klasifi ci­ ran. Vidi o tome i u Zic Fuchs (2009: 68). U hrvatskom jeziku, a i inače u j ezicima koji imaju razgranatu prefiksalnu tvorbu, to nij e toliko često, no u engleskom i nj emu sličnim jezicima ta j e klasifi kacij a o d presudne važnosti.

2.3 Granične (hibridne) kategorij e

•

1 03

S druge strane, uz odglagolne imenice na -nj(e) mogu stajati kvantifikatori svojstveni gradivnim imenicama kao što su recimo puno ili malo, koj i također potvrđuju njihovu homogenost i nemogućnost umnožavanja: (57) Na tom igralištu bilo je jako puno pijeska. (58) Od puno žaljenja za prošlim vremenima nikada nema velike koristi. (59) *Od puno žalbe za prošlim vremenima nikada nema velike koristi. 106

Nadalje, budući da odglagolne imenice na -nj(e) posjeduju više značenjskih obilj ežja glagola, uz nj ih je vjerojatnija interpretacija genitivne modifikatorske dopune kao objektnoga nego kao subj ektnoga genitiva, naravno zbog tj ešnj e ve­ ze glagola i objekta kao nj egova unutarnjeg argumenta Zbog toga će u dvo­ smislenim kontekstima, u koj ima su ispunj eni i ostali preduvj eti dvosmislene interpretacije, gdje genitivna dopuna može biti interpretirana i kao subjektni i kao objektni genitiv, a želi se ostvariti veći stupanj interpretacije dopune kao obj ektnoga genitiva, odglagolne imenice na -nj(e) biti puno češće i neutralnij e j er upotreba "broj ive" odglagolne imenice genitivnu dopunu, nekad više, nekad manje, svrstava u kategoriju subj ektnoga genitiva (vidi 7. 1 .9):

1 07

(60) l! društvu nij e poželjno neargumentirano optuživanje Uudi. ( 6 1 ) ??\;''društvu nisu poželjne neargumentirane optužbe ljudi. (62) U svakoj vladi vrlo je važno obavještavanje premijera o svim potencijalnim problemima.

(63) ???U svakoj vladi vrlo je važna obavijest premij era o svim potencijalnim pro­ blemima.

S druge strane, u kontekstima gdj e nema opasnosti od dvoznačne interpre­ tacije, odnosno u kontekstima u koj ima genitivna dopuna može biti interpretira­ na j edino kao objektni genitiv, dva će tipa odglagolnih imenica biti međusobno zamj enj iva: (64) Sjetva pšenice obavlja se u proljeće. (65) Sijanje pšenice obavlja se u proljeće. 106 To, naravno, ne znači da kvantifikatori tipa puno i malo ne mogu stajati i uz "broj ive" odgla­ golne imenice, no tada one gube svoju epizodičnu narav ili poprimajući značenje imenica na - nj(e) (npr. Preporučuje se puno šetnje I puno šetanja) ili dolazeći u značenju konkretnih ime­ nica (npr. Danasje porezna uprava zaprimila puno žalbi I U njegovoj je zlatarskoj radnji jučer bilo reklamacija na puno popravaka u značenj u reklamacija na puno konkretnih popravljenih

komada nakita).

10 7 Uz širi pragmatički kontekst jedan je od kriterUa koj im se razrješava dvosmislenost interpre­ tacije genitivne dopune odglagolnih imenica također i (ne)prijelaznost glagola s kojim je pojedi­ na odglagolna imenica u tvorbenoj vezi kao i samo leksičko značenje genitivne modifikatorske dopune (u prvom redu opreka živo� neživo) ako je riječ o fakultativno prij elaznim glagolima tipa pjevati, pisati i sl. O tim kriterij ima vidi više u Radovanović ( 1 990: 3 8-4 1 ) .

1 04

•

Vrste riječi

Kada se govori o neomeđenosti odglagolnih imenica na -nj(e), treba -imati na umu da j e riječ o neomeđenosti samo u odnosu na "broj ive" odglagolne imeni­ ce, isto kao što su gradivne imenice neomeđene u odnosu na konkretne brojive. Budući da se imenice u cjelini u kognitivnoj gramatici definiraju kao omeđeno područje u nekoj domeni, i gradivne se imenice, podsjetimo se, omeđuju u do­ meni kvalitativnoga prostora, dok se omeđenost njima po tom kriteriju komple­ mentarnih odglagolnih imenica na -nj(e), kao uostalom i omeđenost svih ostalih nominaliziranih konstrukcija, objašnjava konceptualnim postupkom skupnoga promatranj a u relacij i prema sekvencijalnosti glagola. Kako je već rečeno, kod konkretnih imenica kao prototipova nominalnih predikac�ja omeđeno područ­ j e sastoj i se od skupno promatranih konkretnih povezanih entiteta, dok tim en­ titetima u kategorij i glagola kao relacij skih predikacij a odgovaraju odnosi, tj . pojedinačne razvojne faze događajne strukture koje se sastoj e od odnosa dviju podstruktura scenarija - traj ektora i orijentira. Imajući to na umu, paralelizam načina omeđivanja kod gradivnih imenica i odglagolnih imenica na -nj(e) očitu­ je se u tome što konkretnim parametrima kvalitativnoga prostora (boji, gustoći, tvrdoći itd.) kao domene omeđivanja gradivnih imenica u kategorij i odglagolnih imenica odgovara apstraktna supstanca odnosa (entiteta) kao sastavnih d�jelova procesa, a ti se odnosi prepoznaju j edino u vezi s procesom koji definiraju i ka­ rakteriziraju. Hrvatskim odglagolnim imenicama sa sufiksom -nj(e) konceptual­ no odgovaraju engleske odglagolne imenice na -ing tipa sleeping ili walking, čij e omeđivanje u domeni apstraktnoga kvalitativnog prostora Langacker ( 1 99 1 : 28) promatra na sljedeći način:

[ . . . ] apstraktna tvar koju označavaju imenice kao što je šetanje ili prigovaranje ne postoji sama po sebi, već se očituje j edino preko procesualnosti. Entiteti koji ju čine nisu dijelovi tvari, nego prij e odnosi, točn�j e etape procesa o koj emu je riječ. Kvali­ tativna karakterizacija te apstraktne tvari počiva na konceptualizaciji toga procesa: samo kroz nj ihovo poimanje kao procesu imanentnih etapa nizovi takvih odnosa mogu se prepoznati kao varijante tvari.

No kao što se i vidj elo, ni skupno promatranje, iako svoj stveno svim ime­ nicama, nije u istoj mj eri ostvarivo kod svih tipova imenica, tj . ono je u manj oj mjeri izraženo kod odglagolnih imenica na -nj(e) j er su one, a budući da ozna­ čavaju trajne događaj e, prema konceptualnom kriteriju veće protežnosti u vre­ menu, te onda i prema svojim gramatičkim značajkama u kategorij i odglagolnih imenica, naj sličnije glagolima. Odnos glagola, "brojivih" odglagolnih imenica te odglagolnili imenica tvorenih sufiksom -nj(e) prikazan j e na slici 2. 1 3, pri čemu debljina linij a ovala na konceptualnoj razini označava manj i, odnosno veći stu­ panj prisutnosti osobina imenica. Kod glagola je kao sekvencijski promatranih relacij skih predikacij a to područje samo potencij alno prisutno te isprekidane li­ nije signaliziraju j edino mogućnost njegove profilacije ako se glagolskoj osno­ vi doda kakav imenički sufiks (slika 2. 1 3a). Slika 2. 1 3b predstavlja odglagolne

2.3 Granične (hibridne) kategorije

•

1 05

imenice tvorene sufiksom -nj(e) kod koj ih je prisutno skupno promatranj e rela­ cij skih entiteta, no ono je manjega intenziteta (tanj a linij a ovala) nego kod "bro­ j ivih" odglagolnih imenica (deblja linija ovala). Veća konceptualna veza odgla­ golnih imenica na -nj(e) s kategorijom glagola, a u smislu nešto veće profilacije trajanja u vremenu, prikazana je na slici 2. 1 3b i istaknutijom strelicom procesu­ alnosti u odnosu na "broj ive" odglagolne imenice (slika 2 . 1 3c) kod koj ih je pro­ cesualnost defokusirana. a) glagoli

b) odglagolne imenice na -nj(e)

- - - - - -

I I I

,

\

,

\

,

'

,

'

,

'

,

'

666 - - -

'

'

'

'

\

I \ I I I

,

,

,

,

,

,

,

- - -

c) "brojive" odglagolne imenice

Slika 2.13

2.3 . 1 .3 Dvostrukorelacij ske imenice I konačno, trećoj kategorij i relacij skih imenica pripadaju odglagolne imenice ti­ pa oproštaj, sjećanje, povratak i sl. koj e ćemo nazvati dvostrukorelacij skim ime­ nicama j er osim relacij e koju po samoj definicij i uspostavljaju s procesom, takve imenice, kao i imenice prve skupine, također zahtijevaju i relacij sku referenciju prema nekoj drugoj nominalnoj predikacij i, pa su one zapravo kombinacij a prvih dvaju hibridnih tipova. Tri opisane vrste relacij skih imenica shematski su prika­ zane na slici 2. 1 4. 2.3 . 1 .4 Zamj enice kao relacij ska kategorija Već je ranije spomenuto (2. 1 ) da kategorij i nominalnih predikacij a osim imeni­ ca pripadaju u prvom redu i neke zan:ij enice, pa ćemo se ovdj e ukratko osvrnuti i na njih. Kao ni netom opisani tipovi imenica ni zamj enice se ne mogu smatrati

1 06 a)

•

Vrste riječi c)

b)

T

T Slika 2.14

prototipovima nominalnih predikacij a jer one uvijek stoje u nekakvom odnosu prema nekom drugom entitetu. Sve zamj enice signaliziraju relaciju prema neko­ mu ili nečemu, prema nekoj drugoj riječi ili skupu riječi, već po samoj svojoj za­ mjenj ivačkoj (pronominalnoj) funkcij i, ali i po funkcij i upućivanja (foričnosti). Iako j e upućivanj e na ovaj ili onaj način svojstveno svim zamj enicama, ono po­ sebno dolazi do izražaja kod pokaznih zamj enica (ovaj, taj, onaj) i drugih iz nj ih izvedenih demonstrativa, zamj eničkih pridj eva (ovakav, takav, onakav) i priloga (ovoliko, toliko, onoliko, ovcije, tu, oncije), 1 08 gdje se ono, kako ističe i Pranjko­ vić (20 1 3 : 34), ostvaruje ili uspostavljanjem odnosa između lica i predmeta kod pokaznih zamj enica ili između lica i svoj stva kod zamj eničkih pridj eva ili izme­ đu lica i količine ili lica i prostora kod zamjeničkih priloga. Takvo je upućivanje onda unutarnje, inherentna ili egzoforično jer je ono dio sadržaja zamjenice, dio njezina leksičkoga značenj a, tj . te zamj enice čini relacij a između lica i neke od navedenih izvanjezičnih kategorija. Nasuprot takvu vidu upućivanja može se go­ voriti i o vanjskom, eksternom ili endoforičnom upućivanju koje se tiče odnosa zamjenice i nekoga drugog elementa iskaza, tj . upućivanju koje služi uspostav­ ljanju odnosa između dva elementa iskaza. 109 Takvo upućivanje može biti anafo­ rično, koje se tiče upućivanja na ono što prethodi, i kataforično, kada je riječ o upućivanju na ono što slij edi. Takvo je vanjsko upućivanje s relacij skom naravi zamjenica posebice povezana preko anaforičnosti svoj stvene u prvom redu od­ nosnim zanfjenicama te povratnoj (sebe) i povratno-posvojnoj (svoj) zamjenici. 108 Zamjenički pridjevi i prilozi, naravno, ne pripadaju nominalnim predikacij ama, ali ih spomi­ njemo u ovom kontekstu zbog nj ihove tijesne tvorbene veze s pokaznim zamjenicama. 109 Uzmemo li kao polazište strukturu teksta, onda je upravo obrnuto, odnosno tipovi endoforič­ noga upućivanja bili bi unutarnji, a egzoforično upućivanje mogli bismo nazvati vanjskim zbog upućivanja na izvanjezičnu situaciju.

2.3 Granične (hibridne) kategorij e

•

1 07

S druge strane kataforična funkcij a zamj enica najviše dolazi do izražaj a kod za­ mjeničkih pridj eva i priloga (npr. Bilo je to ovako: . . . ; Dogodilo se to ovdje, u ovom malom mjestu pokraj Osijeka). I lične zamjenice kao nominalna katego­ rija imaju određena relacij ska obilježja, i to preko odnosa s prostorom, tj . pre­ ko udalj enosti referenta na kojeg se upućuj e . Tako ja/mi upućuje na govornika (govornike) nulte prostome udalj enosti, ti/vi na nešto udalj enijega sugovornika (sugovomike), 1 1 0 a on/oni na osobu (osobe) o kojoj (kojima) se govori, dakle j oš udaljeniju od govornika. S obzirom na stupnj eve deikse lične zamj enice ja i mi ne mogu se poistovj etiti s proksimalom kod pokaznih zamj enica, zamj eničkih pridj eva ili priloga, jer potonj e kategorije označavaju minimalnu udaljenost ono­ ga o čemu se govori od govornika. Zbog toga se govori o nultoj prostornoj uda­ lj enosti j er doslovne prostome udaljenosti zapravo nema. No bez sumnje može se povući paralela prema proksimalu, tim više što zamjenice ti i on odgovaraju medijalu, odnosno distalu pokaznih zamj enica. O vezi zamj eničkih nominalnih profila s relacij skim predikacijama preko deiktičnosti koja uključuj e prostome odnose može se, jasno, govoriti i u kontekstu pokaznih zamj enica. 2. 3 . 2 Rubni i hibridni tipovi glagola i nevremenskih relacijskih predikacija

U kategorij i glagola osvmut ćemo se na pitanje statusa pomoćnih, egzistenci­ j alnih te glagola posjedovanja i stanj a, a u kategorij i nevremenskih relacij skih predikacij a na glagolski pridjev trpni i infinitiv čij i hibridni status više varira s obzirom na uporabni kontekst, tj . uporabni kontekst određuje prevladavaju li kod nj ega imenička ili relacij ska obilj ežj a. Dok se dakle glagolski pridj ev trpni i infinitiv mogu smatrati hibridnim kategorijama u pravom smislu, prvonavedeni tipovi glagola to nisu, ali su rubni primj eri j er su anomalični s obzirom na obi­ lj ežje sekvencij alnosti imanentno procesima. Drugim rij ečima, ni kod pomoćnih (biti,m htjeti) ni kod egzistencijalnih (npr. postojati, živjeti, stanovati), ni kod glagola posjedovanja i stanj a (imati, posjedovati, sjediti, ležati itd.) ne može se govoriti o prototipnoj sekvencijalnosti u smislu mogućnosti raščlanj ivanja nj ima iskazanoga procesa na pojedinačne vremenske etape jer ti glagoli jednostavno označavaju statičnu protežnost, naj češće nekoga stanja, u vremenu koja se sastoj i od j ednakovrijednih razvojnih etapa te stoga pripadaju j ednostavnim relacij skim predikacijama, 1 1 2 a razlikuju se u prvom redu prema traj anju te protežnosti koja 110

Treba istaknuti da zamj enica mi uvijek uključuje i govornika, tj . zamj enicuja, a zamj enica vi sugovornika, tj . zamjenicu ti. 1 1 1 O značenju glagola biti vidi detaljnije u Langacker ( 1 982a, l 982b i 1 987b).

1 1 2 U kognitivnoj gramatici jedna je od podj ela relacij skih predikacija i na statične i dinamične. Ovdj e se nećemo detaljnije osvrtati i na tu podjelu, nego ćemo samo ukratko reći da se prema tom kriteriju razlikuju četiri tipa predikacija: (i)jednostavne vremenske predikacije (glagoli stanja), (ii) složene vremenske predikacije (ostali glagoli s dinamičnom strukturom, odnosno prototipovi sekvencUskoga promatranja), (iii) jednostavne nevremenske relac{ie (jednostavni prijedložni ili pridj evni odnosi tipa knjiga na stolu, lopta ispod stola, crvena majica) i (iv) složene nevremenske

108

•

Vrste riječi

može biti dulja ili kraća, ovisno o kontekstu. Tako se primj erice egzistencijal­ nim glagolima i glagolom biti naj češće označava neograničeno traj anje (U mom gradu postojijedna vrlo neobična zgrada I U mom je gradu jedna vrlo neobična zgrada, !van živi u Zagrebu, On stanuje u najljepšem dijelu grada i sl.), zbog če­ ga su oni shematični u odnosu na kategoriju nesvršenih glagola, nekim glagolima stanja u pravilu se označava trajanje ograničenoga opsega (!van navečer obič­ no sjedi na kauču, On spava svako popodne itd.), dok su glagoli posjedovanj a i s obzirom na trajanj e i s obzirom na etapnu razvedenost konceptualne strukture najrubnij i primj eri jer označavaju pripadnost kojoj j e svojstveno neograničeno traj anje i statičnost najvećega stupnja. Zanemare li se brojne, ali za ovu raspravu manje bitne, konceptualnosemantičke razlike među tim glagolima, oni se mogu objediniti na slici 2 . 1 5 , na kojoj spojene relacij ske notacije označavaju etapnu nerazvedenost procesualne strukture, a dvije strelice kraću, ograničenu (gornj a strelica), ili dulju, neograničenu (donja strelica), vremensku protežnost procesa profiliranoga glagolom kao vremenskom relacijom.

T Slika 2.15

U kategorij i nevremenskih relacij skih predikacij a kao granična kategorija zanimlj iv je glagolski pridjev trpni, koj i spominj e i Langacker ( 1 987a: 22 1 ). Kao i kod odglagolnih imenica proces ima vrlo važnu ulogu i u konceptualizacij i sce­ narij a koj i se aktiviraju upotrebom glagolskoga pridj eva trpnog, i to bez obzira na to radi li se o njegovoj pridj evnoj (npr. razbijena čaša) ili predikatnoj ( Ča­ ša je razbijena) ulozi. I u jednom i u drugom slučaju, baš kao i kod odglagol­ nih imenica, proces- služi kao konceptualna baza. On dakle nije profiliran, ali j e relacUe (prij edložni odnosi koj i profiliraju složenije odnose trajektora i orij entira, bilo u smislu višestrukih traj ektora (npr. drveće oko škole) bilo u smislu protežnosti trajektora u prostoru (npr. tunel kroz Učku, ograda oko dvorišta)), ali i neke hibridne kategorUe kao što su glagolski pridjev trpni i infinitiv. O podjeli relacij skih predikacij a vidi detaljnije u Taylor (2002: 2 1 7-2 1 9) te u Langacker ( 1 987a: 2 1 4--2 43, 249).

2 . 3 Granične (hibridne) kategorij e

1 09

•

interpretacij a značenja o njemu ovisna jer profilirano završno stanj e (deblje oti­ snuta završna relacija) proizlazi iz događajnih etapa koje su mu prethodile i o koj ima postoj i svijest. Razumljivo, proces će kao konceptualna značenj ska baza biti puno više istaknut u slučaj evima predikatne funkcije trpnoga pridj eva u pa­ sivnim rečenicama (slika 2. 1 6b) nego u pridj evnoj funkcij i koja je prikazana na slici 2. 1 6a. Upravo zbog veće istaknutosti procesualnosti kod njegove predikatne funkcij e, a samim tim i većega stupnj a svijesti o sekvencij skoj bazi koja evoci­ ra niz relacij skih struktura koje su prethodile profiliranom završnom stadiju, ta se njegova funkcija može smatrati j ednim tipom složene nevremenske relacije, a njegova pridjevna funkcija puno je bliža prototipnim pridj evnim jednostavnim, odnosno statičnim nevremenskim relacijama kod kojih je profilirana j edna rela­ cij ska struktura, j er su razvojne procesualne etape u bazi toliko defokusirane da je svijest o njima prisutna j edino preko tvorbene veze s glagolom. a)

b)

r------,

r------1

:: r__: : :r::.

I I I I I

I I I I I

I I I I I

_

I I I I I I_ _ _ _ _ _ _I

I I I I I I_ _ _ _ _ _ _I

T

T Slika 2.16

Kao što j e već rečeno, infinitiv j e prava hibridna kategorija koj a dijeli obi­ lježja i glagola i imenice, što uočavaju i gramatike hrvatskoga j ezika: Njime se imenuj e radnj a (proces) ili rezultat procesa, pa je po tome blizak gla­ golskim imenicama [„. ], a od glagola ima unutarnj e kategorij e, tj . svojstva vida i (ne)prijelaznost. (Silić - Pranjković 2005 : 1 97) 1 13

Infinitiv je dakle nesumnj ivo glagolski oblik, jer ima unutarnje glagolske kategorije (vida i (ne)prijelaznosti) svojstvene glagolima kao vrsti riječi, ali j e blizak i imenicama kao nominalnim predikacij ama zbog nedostatka vanj skih gla­ golskih kategorija (vremena, načina, lica i broja) imanentnih glagolima kao ob­ licima, od koj ih je svakako najhitnij a kategorija vremena: Infinitiv je najbliži glagolskim imenicama onda kada dolazi u službi subjekta (npr. Raditi je kori. 113

Usp. također i Babić i dr. ( 1 99 1 : 668) te Barić i dr. ( 1 99 5 : 235).

11O

•

Vrste riječi

sno I Radje koristan, Planinariti je zdravo I Planinarenjeje zdravo itd.). Tacia "opredmećivanj e" procesa najviše dolazi do izražaj a uopćavanj em radnj e, njezi­ nim svoj evrsnim "vađenj em" iz vremena, što rezultira statičnom generičnošću procesa. Te su njegove osobine na slici 2. 1 7 prikazane podebljanim krugom, koj i kao i kod imenica signalizira skupno promatranje, te isprekidanom strelicom ko­ ja upućuj e na neograničeno traj anj e opredmećenoga procesa.

Slika 2.17

Infinitiv u predikatnoj ulozi nešto j e bliži glagolima kao procesualnim re­ lacij skim predikacijama, što je i razumlj ivo j er tada do izražaja dolazi njegova unutarnj a glagolska kategorij a prij elaznosti, no on i tada zadržava svoju tijesnu vezu s komplementarnom odglagolnom imenicom. To se dobro vidi suprotstave li se infinitivne konstrukcije sebi bliskoznačnim namj ernim rečenicama s finit­ nim glagolskim oblikom i konstrukcij i s odglagolnom imenicom: (66) Došao sam te posjetiti. (67) Došao sam da te posjetim. (68) Došao sam ti u posjet.

Infinitivna konstrukcij a (66) svakako je značenj ski nešto bliža konstrukcij i s odglagolnom imenicom (68) j er su, z a razliku o d (67), i jedna i druga u vezi s kognitivnom operac�jom skupnoga promatranja. Na taj se način mogu objasniti i često istiq.ani stavovi hrvatskih gramatika da konstrukciju da+prezent ne tre­ ba zamjenjivati infinitivom kada se želi više istaknuti namjera, volja ili želja, a razlog je upravo u činj enici što značenjska obilj ežja namjere, volj e i želj e razu­ mijevaju prototipnu procesualnost sekvencij skoga tipa koj oj odgovara upotreba finitnoga glagolskog oblika konkretiziranoga u namjernoj zavisnoj surečenici. Infinitiv u predikatnoj ulozi prikazan je na slici 2. 1 8, gdje je više istaknuta nje-

2.3 Granične (hibridne) kategorij e

•

111

gova procesualna relacij ska narav negoli u slučaj evima kada j e on u nominalnoj funkcij i subjekta, no i u toj funkciji, a kako se i vidj elo na primj eru njegovih dis­ tribucij skih svoj stava, on zadržava vezu s imenicom, što je na slici 2. 1 8 prikaza­ no krugom kao znakom skupnoga promatranj a, ali nešto tanj im u odnosu na sliku 2. 1 7, gdj e su nominalna svojstva infinitiva puno izraženij a.

Slika 2.18

S gledišta kognitivne gramatike zanimlj iva j e i funkcija infinitiva kao ime­ ničkoga modifikatora u konstrukciji za+infinitiv, svojstvena posebno razgovor­ nom i administrativnom stilu. Evo nekih primj era takve upotrebe infinitiva: voće za prodati, odluka za ne vjerovati, zadaća za ispraviti, štednjak za popraviti itd. Za takve se infinitive može reći da su zapravo trostruko hibridni. S j edne strane oni, kao i uvijek, imaju proces kao konceptualnu bazu te tako zadržavaju vezu s glagolima, s druge strane usko su povezani s odgovarajućim im odglagolnim imenicama s koj ima stoj e u odnosu komplementarne distribucij e (usp. npr. zada­ ća za ispraviti I zadaća za ispravak, štednjak za popraviti I štednjak za popra­ vak, voće za prodati I voće za prodaju) pa se preko skupnoga promatranja veće­ ga broja relacija približavaju imenicama kao nominalnim profilima i, konačno, takva infinitivna konstrukcij a, preko svoj e modifikatorske uloge, dijeli obilj ežja i s nevremenskim relacij skim predikacijama, točnije pridj evima kao prototipnim modifikatorima, te se ta infinitivna služba također može smatrati složenom ne­ vremenskom relacij om jer istovremeno s j edne strane profilira relaciju preko svoj e sličnosti s pridj evima kao prototipnim modifikatorima, a s druge strane podliježe konceptualnoj operacij i skupnoga promatranja. Razlike između glago­ la (procesa), infinitiva i odglagolnih imenica mogu se prema Langackeru ( 1 987 a: 250-252) prikazati i slj edećim formulama:

1 12

•

a)

Vrste riječi

ro/to] To [RI/tl] [R2�J � RI/tl R21t2 l�to] rr >

K

K

b)

K

> TI

T1

K

> ... >

Tz

f] K

c)

[e�°] : eI/tl T

�-] K

>

TI

[- ] e2eI//tt2l K

> ... >

n [� ] RORI//ttol tn eoeI//ttol e2/t2 en/tn

Tn - PROCESI '

R2/t2 :

Tz

Rn/

> ... >

Tz

Slika 2.19

'-- K

_.,

r

'

Tn - INFINITIV

.

'-- K

_.,

Tn - O DGL. IMENICA

Već je rečeno da je za glagole karakteristična kognitivna operacija sekven­ cij skoga promatranj a, pri čemu se konceptualizator (K) postupno "kreće" od j edne relacij ske etape ostvarene u j ednom trenutku poimanoga vremena prema drugim etapama (Rit), a konceptualizacija svake etape odvija se u određenom trenutku stvarnoga vremena (T). Nasuprot procesima, infinitivu i odglagolnim imenicama imanentno je skupno promatranje koj e u svakoj sljedećoj fazi kon­ ceptualizacij e sažima, tj . objedinjuje prethodne faze, a krajnj i je rezultat poima­ nj e svih etapa kao j edne cjeline. Temeljna je razlika između infinitiva i odgla­ golne imenice u tome što je kod infinitiva naglasak na skupnoj konceptualizacij i relacija [Ro/to . . . Rn/tn] , što je uvj etovano njegovom vezom s glagolima kao re­ lacij skim predikacijama, a kod odglagolnih imenica naglasak je na skupnoj kon­ ceptualizacij i entiteta [eo/to . . . en/tn] kao posljedici defokusiranosti relacij skih veza kod nominalnih profila.

Imenska sintagma

Upektima ustroja imenske sintagme u hrvatskom j eziku. Kada se govori o ovom će dijelu biti rij eči o semantičkim i sintagmatskim (strukturnim) as­

semantičkim aspektima, ključna je opozicij a ona između tipa i varij ante, na ko­ j oj počiva razlika između imenice i imenske sintagme, pri čemu je od presudne važnosti koncept usidrenj a, tj . uspostave mentalnoga kontakta govornika i sugo­ vornika s referentom imenske sintagme. U skladu s tim posebna će pozornost biti posvećena elementima usidrenj a u hrvatskom jeziku - determinatorima i kvan­ tifikatorima - te nj ihovim vrstama. Detaljno će također biti razrađena i ikonič­ nost ustroja višestrukosloženih imenskih sintagmi, odnosno snažna semantička motiviranost redoslij eda sastavnica kod višestrukosloženih imenskih sintagmi. Sintagmatski ili strukturni aspekti ustroja imenske sintagme počivaju na odno­ su odrednika profila (glave), modifikatora i dopune (komplementa), koj i u kognitivnoj gramatici nemaju status formalnih gramatičkih relacij a, već su kon­ ceptualno uvj etovani i proizlaze iz simboličkoga ustroja jezičnih jedinica, a dio o sintagmatskim odnosima zaključit ćemo poglavlj em o taksonomskom ustroju nominalnih konstrukcija u hrvatskom jeziku, od visokoshematičnih konstrukcij­ skih shema do naj specifičnij ih varijanata, iz kojega proizlazi j edna od ključnih teza konstrukcij skih pristupa - teza o kontinuumu leksika i gramatike.

SEMANTIČKI ASPEKTI U STROJA I MENSKE SINTAGME

Ačiva na temeljnoj premisi da imenica označava tip, a imenska sintagma 3 . 1 Tipovi i varij ante

naliza semantičke strukture imenske sintagme u kognitivnoj gramatici po­

114

varijantu, odnosno konkretan ostvaraj toga tipa, razliku koja j e u semantici poznatij a kao opozicija typeltoken. 1 1 5 Razumij evanj e odnosa između tipa i vari­ . j ante tijesno je povezano s razumijevanjem odnosa između pojmova shemati Č 1 1 4 U kognitivnoj gramatici za imensku sintagmu upotrebljava se naziv nominal, koj i uk�jučuje varij antnost i referenciju te je u tom smislu suprotstavljen imenici, koja predstavlja tip jer kog­ nitivna gramatika rijetko upotrebljava tradicionalno nazivlje kao i nj ihove uobičajene oznake NP, VP itd. , koje su čisto gramatičke oznake i ne evociraju uključivanje semantičkih i fonoloških aspekata. Vrlo je važno istaknuti da imenica u kognitivnoj gramatici ne podrazumijeva samo j ed­ nočlane imenice već i složene specifikacije tipa, odnosno spoj eve imenice i pridjeva, sve dok ne podliježu nekom obliku referencije, tj . dok nisu upotrijeblj ene u nekom konkretnom kontekstu. Ovdje ćemo u značenju nominala ipak upotrebljavati naziv imenska sintagma jer je u jezikoslov­ noj kroatistici uobičajeniji, a imenicom ćemo smatrati samo j ednočlane imenice. Nije naodmet spomenuti i to da neki autori, kao npr. Kordić ( 1 992), razlikuju nominal i nominalnu (imensku) sintagmu, pri čemu se nominalom smatra obavezni konstituent imenske sintagme koj i čini imeni­ ca samostalno (supstantivno) ili s atributima ili zamjenica i pridj ev sa supstantivnom funkcij om, a imenska sintagma uključuje i determinatore kao neobavezne sastavnice. Drugim riječima, de­ terminatori se ne smatraju sastavnicom nominala. 1 1 5 Detaljnije o distinkcij i type/token te o samoj povijesti naziva još od C. S. Peircea vidi npr. u Lyons ( 1 977: 1 3- 1 8). Inače, razlikovanje tipova i varijanti ima i svoje dublje korijene u filozofij i i logici, u prvom redu kod Fregea ( 1 892) čij i pojmovi Sinn (značenje) i Bedeutung (referencija/de­ notacija: referencija je puno češći prijevod, no neki filozofi preferiraju denotaciju, kao npr. Russell 1 905 i Losonsky 2006 koj i ga slijedi u tom stavu) ugrubo odgovaraju pojmovima tipa i varijante, kao i Camapovi ( 1 947) pojmovi intencUe (naziva koj i preuzima od W. Hamiltona, koj i ga prvi upotrebljava umjesto portrojalovskoga naziva opsega (engl. comprehension)) i ekstenzUe. U kog­ nitivnolingvističkoj literaturi vrlo zanimljiva i vrijedna zapažanja daje i Fauconnier ( 1 985) govo­ reći u kontekstu svoj e teorije mentalnih prostora o distinkcij i uloga/vrijednost (engl. role/value), koja također načelno odgovara opoziciji tip/varijanta. Vidi o tome i u Langacker ( 1 99 1 : 7 1-73).

118

•

Semantički aspekti ustroj a imenske sintagme

nag i specifičnog, no te dvije vrste odnosa ne mogu se u potpunosti poistovj etiti. Stoga ćemo ovdje razmotriti na koj i su način povezane specifikacij a i varijant­ nost. No krenimo redom. Govoreći o odnosu između sheme i varijante Taylor (2002: 1 23-1 42), slij edeći Langackera ( 1 987a: 369-3 86), shemom smatra nad­ ređene leksičke koncepte koji su sa svojim specifičnijim varijantama u odnosu elaboracije, odnosno kaže se da var�jante elaboriraju shemu, pri čemu varijante naslj eđuju obilježja sheme, ali ju istovremeno i detalj iziraju, tj . specificiraju ili elaboriraju, dok su same varijante međusobno povezane odnosom sličnosti, što proizlazi iz činj enice da su one varijante istoga shematičnog koncepta koj i sa­ drži sva temeljna značenj ska obilježj a specificirana u pojedinima od nj ih. Taj j e odnos između sheme i varUante prikazan na slici 3 . 1 , prema Taylor (2002: 1 2 5 ) : [A] (shema)

· - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -�

[C] (varijanta)

[B] (varijanta)

Slika 3.1

Uvrstimo li u taj model recimo primj er sisavac > mačka - pas > jazavčar - terijer > jorkširski terijer - zapadnoškotski terijer, dobit ćemo taksonomiju odnosa shematičnosti i specifičnosti, odnosno elaboracije i sličnosti prikazanu na slici 3 .2. 1 1 6 Temeljno je pitanje, a koje problematizira i Langacker ( 1 99 1 : 6 1), može li se taj klasifikacij ski sustav proširiti na sljedeći način: sisavac > mačka - pas > jazavčar - terijer > jorkširski terijer - zapadnoškotski terijer > Bongo - Ogi. . . , odnosno u koj em su odnosu konkretni, poj edinačni primjerci neke pasmine sa sebi nadređenim elementima u taksonomij i? Mogu li npr. i terijer i Bongo biti varijante i, ako mogu, je li riječ o istim tipovima varij antnosti? Na postavlj ena pitanja može se dati i pozitivan i negativan odgovor. Razmotrimo najprije argu­ mentaciju koj a ide u prilog negativnom odgovoru. Negativan odgovor proizlazi iz činjenice"' da klasifikacijski odnosi kao što su primj erice sisavac > pas jesu odnosi između tipa i podtipa utemeljeni na elaboracij i, pri čemu su tipovi shematični u odnosu na svoje specifičnije podtipove, a odnosi kao pas > Bongo u našem primj eru jesu odnosi između tipa i varij ante utemeljeni na varijantnosti. 1 1 6 Ovdje je riječ o djelomičnoj taksonomiji jer su zbog ekonomičnosti rasprave ispuštene neke međurazine klasifikacije, kao npr. različite životinjske porodice i rodovi.

3 . 1 Tipovi i varijante

•

1 19

.- - - - - - - - - - - - - '

:

I ·- -

- - - - - - - - - -

/ 1

,....----

MAČKA

SISAVAC

--

•--------------

� 1,.......=----

PAS

•-----------------

TERIJER

� 1

JAZAV ČAR

I

.------=-

ZAP. Š K. TERIJER

- - - - - - - - - - - -

J OR KŠ . TERIJ ER

Slika 3.2

Dakle elaboracijom se uspostavljaju odnosi između tipa i podtipa, a ne između tipa i varijante ili podtipa i varijante. No na čemu počiva razlika između tipa i varijante, tj . na čemu počiva varij antnost? Razlika između tipa i varijante u kog­ nitivnoj gramatici objašnjava se preko pojma domene varij antnosti u kojoj sa­ mo varij anta, ne i tip, zauzima točno određeno mjesto u prostoru kadaj e riječ o nominalnim kategorijama, tj. točno određeno vremensko razdoblj e kada su u pi­ tanju glagoli, koje se ostvaruje preko nj ihovih finitnih oblika. Stoga je od presud­ ne važnosti imati na umu da razlika između tipa i varijante ne počiva na samoj domeni prostora ili vremena jer konceptualizacij a i tipa i varijante kod imenica aktivira određeni oblik s određenim proporcij skim parametrima koji su neraski­ diva povezani sa samim prostorom, odnosno profilirani oblik n�je moguće kon­ ceptualizirati izvan prostora, kao što je i profil svakoga glagola preko sekven­ cijskoga promatranj a povezan s domenom vremena. Razlika između primjerice imenice (tipa) pas i imenske sintagme (varijante) ovaj pas nije dakle u aktivacij i ili nea:ktivacij i same prostorne domene jer se ona aktivira i u jednom i u drugom slučaju, 1 17 tj . prostor u domeni varijantnosti čini bazu konceptualizacije i kod tipa i kod varijante, već razlika između nj ih počiva na stupnju shematičnosti/speci­ fičnosti prostora kao baze, pri čemu je određenost proporcijskih parametara refe­ renta u proporcionalnom odnosu sa stupnj em specificiranosti prostorne domene u koj oj se konceptualizira. Drugim rij ečima, to znači da visokoshematični tipo­ vi imenica kao što je npr. sisavac svoj profil ostvaruju u is,to tako shematičnom 117

Potvrđuj e se to i prisjetimo li se same definicije imenice kao omeđenoga područja u nekoj do­ meni (vidi 2 . 1 ) , koju u prototipnim slučajevima fizičkih objekata čini prostor.

120

Semantički aspekti ustroja imenske sintagme

•

prostoru tipa koj i se specificira, odnosno postaj e jasnije određen proporcionalno svojoj specifikacij i (slika 3 .3). sisavac

.- - - - - - - I I I

'

'

•,

,.. - „

„

...

- ...

'

- - - -

'

' ,•

l - - - - - - - - - - -

.

I I I I

pas

t----... I I

�

I I

:------.

r - - - - - ,

I

I

\

- ...

, _

I

I

I

o

Bongo

z.ap. šk. terij er

terijer

_____..

o

-

o

Slika 3.3

Razlika dakle između tipa/podtipa s j edne strane i varijante s druge očituj e s e u tome što s e varijanta, kada govorimo o imenicama, smj ešta u točno određe­ ni prostor jasno određenih granica u domeni varijantnosti. Langacker ( 1 99 1 : 57) tu razliku slikovito objašnj ava govoreći o tipu kao entitetu koj i pluta po domeni varijantnosti čekajući da bude smješten na točno određeno mjesto. Proširi li se terminološki takvo viđenje odnosa tipa i varijante, za tip se može reći da je po­ tencijalna veličina čija se konceptualizacija ostvaruje u shematičnom prostoru tipa, ono za što postoj i mogućnost da bude realizirana u konkretnom trenutku i na konkretnom mj estu, odnosno, preslikano na j ezik, u konkretnom komunika­ cij skom kontekstu. Nasuprot tipu varijanta je, tj . imenska sintagma, aktualna veličina, tj . nešto što je ostvareno na specifičnom mjestu 118 u domeni varijant­ nosti, tj . lociranjem izabrana od svih potencij alnih realizacija (na slici 3 .4 prika­ zanih isprekidanim linij ama) koje čine maksimalnu ekstenziju 1 1 9 tipa (Et), od­ nosno sve njegove potencijalne varijante. No na već postavljena pitanja o uključivanju varijanti, tj . pojedinačnih, kon­ kretnih, ostvaraj a tipa u kategorizacij sku hijerarhiju kao najnižih razina može se dati i pozitivan odgovor. U tom smislu Langacker ( 1 99 1 : 6 1 ) govori o varijanta­ ma kao o posebnim slučajevima elaboracije jer činj enica j est da su varijante s podtipovima povezane preko odnosa shematičnosti i specifičnosti, odnosno kao što su podtipovi specifični u odnosu na tipove koje elaboriraju, tako su i varijante specifične u odnosu na podtipove koj e variraju, tj . one su najspecifičnije razine kategorizacij ske hijerarhij e . Dapače, nj ihova specifičnost može biti, a naj češće i jest, proširena naj različitij im vrstama znanja koja se ostvaruju u različitim kog­ nitivnim domenama. Tako Bongo iz našega primjera nije specifičan u odnosu na podtip zapadnoškotskoga terij era samo po tome što je njegova varijanta već se 1 1 8 Uvijek treba imati na umu da se točno određeno mjesto u domeni varij antnosti odnosi na kon­ ceptualizirani, zamiš�jeni, odnosno mentalni prostor koji zajednički stvaraju i dijele govornik i sugovornik, a koj i se može odnositi na stvarni svij et, ali i ne mora. Tako npr. svi divovi, u rečenici Svi divovi žive u dvorcima, predstavljaju nominalnu varijantu, a, naravno, nije riječ o konkretnom fizičkom prostoru u stvarnom svijetu. 1 1 9 O pojmu maksimalne ekstenzije vidi više u Langacker (2009: 169).

3 . 1 Tipovi i varij ante

i ... :

_

i_ I 1

1

Et

_

_

I

:�-��:

I

' T \

_____

i

j

i

- - -

'

\

' I

_____

I 1

:1

� l0 \: V

______

•

121

: :

_

: _ - __.._. �::� - - _ j I

I

I

I I

' \

- - -

'

\

T ' I

I

domena varij antnosti

Slika 3.4

nj egovom upotrebom aktiviraju i ostala znanja koja govornik i sugovornik imaju o l\iemu (znanja o njegovoj naravi, vlasnicima, prostoru u kojem živi, navikama itd.). Vidi se dakle da se pojmu varijante ne može pristupiti j ednostrano jer j e ona s prototipnim odnosima elaboracije povezana odnosom shematičnosti i speci­ fičnosti, pa se i podtipovi, a s obzirom na to da su specifični u odnosu na tipove koj e elaboriraju, mogu smatrati varijantama svoj ih tipova. No kako bi se takvo poimanj e varijanti razlikovalo od varijantnosti koju karakterizira specifično mje­ sto u domeni varijantnosti, moglo bi se govoriti o varij antama u širem i u užem smislu. Varijante u širem smislu predstavljao bi odnos podtipa i tipa, pa bi onda, tako shvaćena, elaboracija bila poseban tip varijantnosti, a varijantama u užem smislu bila bi svojstvena realizacija na specifičnom mjestu u domeni varijantno­ sti te bi takvo shvaćanje varijante razumij evalo, kako j e već rečeno, shvaćanje varijantnosti kao posebne vrste elaboracije. Nama su ovdje bitn�j e varijante u užem smislu jer se preko njih objašnjava odnos između imenice, koja predstav­ lja tip, i imenske sintagme kao varijante, te će se u nastavku varijanta odnositi isključivo na varijante u užem smislu.

1 22

•

Semantički aspekti ustroj a imenske sintagme

3.2 Pridj evna premodifikacij a (specifikacij a) 1 20 Posebno je važno istaknuti da je specifikacija imanentna tipu, a ne varij anti. To znači da koliko god neki tip bio specificiran, on ne predstavlja varijantu, već sa­ mo točnije određeni podtip. Tako npr. i stol, ali i bUeli stol, veliki bUeli stol, veliki bUeli drveni stol, veliki stol na sredini sobe, veliki stol od mramora itd., bez obzi­ ra na vrstu ili broj pridj evnih premodifikatora ili prijedložnih, tj . besprijedložnih postmodifikatora koj i ga specificiraju, predstavljaju samo manje ili više speci­ ficiran tip, a nikako varijantu, koja se ostvaruje tek implicitnim ili eksplicitnim sredstvima referencij e na razini imenske sintagme u konkretnom komunikacij ­ skom kontekstu. O različitim vidovima postmodifikacij e bit ć e više riječi u dij e­ lu o sintaksi padeža, a ovdje ćemo se posvetiti tipologij i i redoslijedu pridjevnih premodifikatora uz imenicu koju specificiraju, odnosno načelno ćemo pokazati da je nj ihov redoslijed vrlo snažno semantički motiviran, moglo bi se reći gotovo ikoničan, tj . proizlazi iz značenj skih aspekata poj edinih pridj evnih vrsta. O pita­ nju redoslijeda premodifikacij skih pridjeva u j ezikoslovnoj kroatistici nije bilo puno govora. Hrvatske gramatike (npr. Katičić 1 99 1 : 400-408, Barić i dr. 1 99 5 : 545-55 1 , Silić - Pranjković 200 5 : 3 1 0) u poglavljima posvećenima toj proble­ matici zadovoljavaju se popisivanj em kombinacij a različitih tipova atributa uz imenicu, ne ulazeći uopće u analizu čimbenika i kriterija koj i uvjetuju određeni položaj . U kontekstu odmaka od pukoga popisa kombinacij skih mogućnosti sva­ kako treba spomenuti Silićeva ( 1 984: 20) zapažanj a u koj ima autor, slijedeći Mi­ strika ( 1 966), dijeli pridj evne atribute na kvalitativne, diferencijalne, posvojne 12 0 U kognitivnoj gramatici naziv modifikator upotrebljava se, uz dopunu (komplement), u prvom redu u kontekstu analize sintagmatskih (strukturnih) aspekata imenske si11tagme. On tada kao funkcionalna kategorij a obuhvaća pridj evne atribute (sročne) i nepridj evne atribute apozitivnog i neapozitivnog tipa te kvantifikatorske i determinatorske pridj evne zamjenice. O podjeli atributa, medu ostalima, vidi više u Topolinska ( 1 98 1 : 3-4) i Silić ( 1 984: 20-2 1 ) . Tada modifikatori funk­ cioniraju kao zavisne sastavnice modifikatorske konstrukcije, odnosno kao mjesta elaboracije sa shematičnim trajektorom koji odgovara profilu imenice kao nezavisne sastavnice - glave - koj a ga elaborira (vidi 4.2). No modifikator u kognitivnoj gramatici ima i širu upotrebu, tj . može se upotrebljavati i u opisu semantičke strukture iako se tada puno češće upotrebljava naziv speci­ fikacija koj i ne uključuj e kvantifikatore i determinatore. Naziv specifikac{ia nije problematičan naziv, ali problematičan je od njega izveden naziv spec{fikator (koj i bi obuhvaćao sročne pridjev­ ne atribute, nesročne imenske koji ne bi uključivali determinator ili kvantifikator te apozitive) jer je on, doduše u drugom značenju, sastavni dio metodologije generativne gramatike. Kako ne bi došlo do terminološke zbrke, ovdj e ćemo govoriti o pridjevnoj premod{fikaciji u značenj u spe­ cifikacije tipa jer je taj naziv kudikamo običnij i i frekventnij i u većini lingvističkih teorij a. Ta­ kođer treba istaknuti da naziv modifikator ni kao dio semantičke strukture imenske sintagme ni u sintagmatskom smislu nema nikakve veze sa shvaćanjem modifikacij e u tradicijskoj gramatici gdje se modifikatorima smatraju različite priložne jedinice, konektori i čestice. Medu hrvatskim gramatičarima modifikaciju tako shvaćaju Silić - Pranjković (2005). Ovdj e također treba reći da pridj evi u hrvatskome j eziku mogu dolaziti i desno od imenice. Takvim se konstrukcijama ovdje nećemo baviti jer su rijetke i riječ je o obilježenom redu riječi, koji je ili rezultat frazeologizira­ nosti ili je pak riječ o konstrukcijama svojstvenim beletrističkom ili biblij skom stilu (vidi o tome npr. u Silić - Pranjković 2005: 3 1 4 ).

3 . 2 Pridj evna premodifikacija (specifikacija)

•

1 23

i relativne te na temelju primjera svaka bratova nova bUela košulja uspostavlja nj ihov redoslij ed: relativni atribut + posvojni atribut + diferencUalni atribut + kvalitativni atribut + imenica, a osnovnim kriterij em manj e ili veće udaljenosti atributa od imenice smatra se kriterij semantičke predikcij e (predvidivosti) čij i j e viši stupanj proporcionalan bližem položaju atributa u odnosu na imenicu. 1 2 1 Tako se kaže da između kvalitativnoga atributa i imenice postoji viši stupanj se­ mantičke predvidivosti nego između diferencij alnoga i imenice, pa stoga kvali­ tativni atribut neposredno prethodi imenici; viši je opet stupanj između diferen­ cij alnoga atributa i imenice nego između posvojnoga i imenice pa j e opet njegov položaj bliži imenici od položaja posvojnoga itd., no ne ulazi se dublj e u analizu semantičke predvidivosti, odnosno ne objašnjava se na čemu ona počiva i o če­ mu ovisi, kao što se ne govori ništa ni o položaju odnosnih pridjeva kao atribu­ ta. Relativne i posvojne atribute zasada ćemo ostaviti postrani jer se oni ne tiču specifikacije, već kvantifikacij e i determinacij e, a posvetit ćemo se semantičkoj motiviranosti položaja pridj evnih premodifikatora. 3 . 2. 1 Odnosni pridjevi

Temeljni kriterij i koj i uvjetuju hoće li neki pridj evni premodifikator biti bliži imenici ili pak udalj enij i od nje jesu postojanost i nepromjenjivost svojstava imeničkoga referenta koja se konkretiziraju pridj evom kao modifikatorom. S ob­ zirom na to imenici će biti bliži oni pridj evni modifikatori koj i označavaju veći stupanj postojanosti svojstava imeničkoga referenta, jednostavno zato što su ne­ promj enj iva svojstva u izravnoj vezi s identifikacijom entiteta kao takvoga; oni označavaju skup temeljnih obilježja, tj . onu kritičnu masu obilj ežja po kojoj se entitetu osigurava razlikovnost prema drugim primj ercima iste kategorije. Tako npr. crte lica i boja očiju kao stalna i nepromjenj iva svojstva ljudima osiguravaju status zasebnih jedinki, dok promj enj iva obilježj a kao što su recimo boja kose ili vrsta odjeće koju nose ne mogu biti primami kriterij identifikacij e . U tom smislu, tj . prema kriteriju identifikacij e utemeljene na postojanosti svojstava konkretizi­ ranih pridj evom, već nj ihova podjela na kvalitativne i odnosne122 sugerira da će 121 Nešto napomena o tome daje i Marković (20 1 0: 242-243). Inače, redoslijed premodifikacij ­ skih sastavnica imenske sintagme, tako i l i slično definiran, činj enica j e mnogih svj etskih jezika, pa o njemu, točnije o redoslijedu demonstrativa, brojeva i opisnih pridj eva, govori i dvadeseta Greenbergova ( 1 963) univerzalija. 122 Misli se na odnosne pridj eve u užem smislu, tj . ovdje u nj ih ne ubrajamo gradivne pridj eve koj i se često smatraju podvrstom odnosnih. Gradivni pridjevi povezani su i s odnosnima i s kvalitativ­ nima. Nj ihova veza s odnosnim pridjevima proizlazi iz nemogućnosti komparacije (usp. *drve­ niji, *mramorn{ii li *barokniji, *osječkiji itd.) te nemogućnosti opisne komparacije dodavanjem gradacijskih čestica vrlo, veoma, jako i sl. (usp. *vrlo srebrn, *jako drven, *veoma željezan li *vrlo bamkan, *jako osječki, *veoma ratni). Postrani ovdje ostavljamo činj enicu da i odnosni i gradivni pridjevi u određenim, vrlo rijetkim i obilježenim, kontekstima dolaze u komparativnim oblicima. To se u prvom redu odno si na beletristički stil koji je, kako ističu Silić - Pranjković (2005: 3 87), stil na razmeđi standarda i sustava, pa su onda takvi komparativni oblici odnosnih i

1 24

•

Semantički aspekti ustroja imenske sintagme

odnosni pridj evi biti bliži imenici j er su oni kudikamo više povezani s identifika­ cij om, što je vidlj ivo već i iz pitanj a na koj a odgovaraju, tj . iz pitanja koji? (onaj koj i se odnosi na nešto), imanentnog odnosnim pridj evima, i pitanja kakav?, koje se vezuje uz kvalitativne pridjeve, npr. : ( 1 ) hrvatski j ezik (koji?) - stari hrvatski j ezik - * hrvatski stari j ezik (2) američki sportaši (koji?) - izvrsni američki sportaši - *američki izvrsni spor­ taši (3) večernje izdanj e (koj e?) - zanimljivo večernje izdanje - *večernje zanimlj ivo izdanje (4) autobusni kolodvor (koji?) - novi autobusni kolodvor - *autobusni novi ko­ lodvor

Zanimlj ivo je primij etiti da ako se u tim primj erima uvrsti još j edan odnosni pridj ev širega značenja, npr. današnje večernje izdanje, kriterij poretka jest širi­ na značenja, odnosno obavijesnost, pa obavjesnij i pridjev užega značenja dolazi bliže imenici (usp. današnje večernje izdanje I *večernje današnje izdanje). Isto je i u primj erima hrvatski književni jezik I *književni hrvatski jezik ili osječki autobusni kolodvor I *autobusni osječki kolodvor. 123 Kako je već istaknuto, značenj ska obilj ežja postojanosti, nepromjenj ivosti, koja nose odnosni pridjevi imaju i vrlo ozbiljne gramatičke posljedice u vidu nedostatka komparativnih i superlativnih oblika te nemogućnosti opisne kompa­ racije gradacij skim česticama, jer ono što je stalno i nepromjenjivo nije podlož­ no promj enama, nijansiranju, povećavanju, smanj ivanju ili intenziviranju u bilo kojem drugom smislu. Doprinos odnosnih pridj eva temeljnoj identifikacij i imeničkoga referenta, a što rezultira njihovim položaj em neposredno do imenice koju modificiraju, treba tražiti u još nekim činj enicama koje također uvelike doprinose postojanosti nj i­ ma konkretiziranih obiUežj a. Riječ je o činj enicama koje također govore u pri­ log tezi da odnosni pridjevi doista govore o takvim temeljnim identifikacij skim obilježjima imenice, a tiču se razlika između odnosnih pridj eva u užem smislu i posvojnih pridj eva koj i se, slično kao i gradivni, u hrvatskoj gramatičkoj tradicij i gradivnih pridj eva u nj emu i razumlj ivi jer su u skladu s čisto lingvističkim pravilima sustava, a neke primj ere nj ihovih komparativnih oblika donosi i Znika ( 1 997: 3 5 0). S druge strane gradivni su pridjevi povezani s kvalitativnima jer za razliku od odnosnih imaju određeni .i neodređeni vid te često dolaz.e u prenesenom značenju pa funkcioniraju kao kvalitativni pridj evi (npr. staklena brada u kontekstu boksa, željezna ruka u kontekstu stroge vladavine itd.). O sličnostima i razli­ kama između gradivnih, odnosnih i kvalitativnih pridjeva te preklapanj ima nj ihovih značenj a vi­ di više u Babić i dr. ( 1 99 1 : 6 1 4--6 1 5), Babić ( 1 99 1 : 3 5 2-410) te Znika ( 1 997). 123 Sintagme književni hrvatskijezik i autobusni osječki kolodvor eventualno se mogu upotrij e­ biti samo ako se pridjevi književni i autobusni ističu kako bi se uspostavila razlika prema nekom drugom pojavnom obliku hrvatskoga j ezika, npr. standardnom ili prema nekoj drugoj vrsti ko­ lodvora, npr. željezničkom.

3 . 2 Pridjevna premodifikacija (specifikacija)

•

125

124

uglavnom smatraju podvrstom odnosnih. N o nama su ovdj e bitne dvije razlike između odnosnih i posvojnih pridj eva koje se u hrvatskim stručnim i znanstve­ nim radovima redovito spominju. Prva se tiče činj enice koju uočava već i Mare­ tić ( 1 963 : 3 76) da se prototipnim sufiksima posvojnih pridjeva (-ov(0) -ev(0), -in(0)) u pravilu tvore pridj evi od imenica koj e označavaju što živo, a Babić ( 1 99 1 : 3 79) i Znika ( 1 999: 3 84) suprotstavlj aju im odnosne pridj eve na -sk(i) i -n(i) koji su po tom obilježju neutralni, tj . sufiksima -sk(i) i -n(i) mogu se tvoriti i pridjevi od imenica koje označavaju neživo, što je kudikamo češće u slučaju pri­ djeva na -n(i), ali nije neobično ni kada je u pitanju sufiks -sk(i). Druga je bitna razlika između posvojnih i odnosnih pridjeva u tome što kada se tvore od istih osnova, posvojni označavaju odnos prema jednini, a odnosni prema množini. U tom smislu Babić ( 1 99 1 : 355) i Znika ( 1 999: 3 80) donose pri�jer admiralovi admiralski, gdj e se admiralov odnosi na admirala, a admiralski na admirale, a Znika ( 1 999: 3 84) također dobro primjećuj e vezu između j ednine i živosti kada tvrdi da se j edinična pripadnost izrečena posvojnim pridj evom aktualizira i či­ nj enicom da oni označavaju pripadnost nečemu živom. Budući da je kod odno­ snih pridj eva opreka živo/neživo neutralizirana, da se odnosni pridj evi u velikom broju slučaj eva tvore od imenica koj e označavaju nešto neživo, razumlj iva je i nj ihova orijentacij a prema množinskoj interpretacij i. Općenito o značenju sufik­ sa -sk(i) Babić kaže: Takvi se pridjevi odnose na množinu ili na bilo kojega (ist. B. B. i G. T. F.) poje­ dinca, npr. carski, 'koji se odnosi na careve ili na bilo kojega cara' [ „ .] Po tome su takvi pridjevi u opreci s pridjevima o v, ev, -in od iste osnove, koji označuju odnos prema poznatom, spomenutom pojedincu. (Babić 1 99 1 : 376) 12 5 -

-

U citiranom odlomku dobro se uočava da se odnosni pridjevi na -sk(i), osim množinom, mogu parafrazirati i univerzalnim relativnim kvantifikatorom bilo koji, kojemu j e, vidjet će se u nastavku, svojstvena neprecizna pojedinačna refe­ rencij a koja slabi individualiziranost entiteta koj i čine skup. Tim svoj im znače­ njem kvantifikator bilo lwji u opreci je s kvantifikatorom svaki, koj i označava i aktualizira preciznu pojedinačnu referenciju, a istovremeno se približava mno­ žinskom značenju kvantifikatora svi koj im se referira na cjelinu, tj . koj im se kon­ ceptualna potire referencija na pojedinačne članove skupa. No u kakvoj su vezi množina i neutralizacija po obilježju živosti kod odno­ snih pridj eva s postojanošću obilježja koja se nj ima izriču, a koja pak utječu na njihova temeljna identifikacij ska svojstva koja opet uvjetuju nj ihov položaj ne­ posredno do imenice koju modificiraju? Riječ je o tome da obilježja množine i 124 Detaljniju razradu razlika između posvojnih i odnosnih pridj eva, doduše u nmogočemu slij e­ deći Babića ( 1 99 1 ), donosi Znika ( 1 999), koja osnovnim razlogom zbog kojega se posvojni pri­ djevi eventualno, uz puno brojnije razlike među nj ima, mogu promatrati kao podvrsta odnosnih smatra tvorbeni odnos s imenicom koja i h j e motivirala ( 1 999: 3 80). 1 25 O odnosu posvojnih pridjeva i jednine vidi također više u Babić ( 1 99 1 : 3 5 9-3 6 1 ) .

1 26

•

Semantički aspekti ustroja imenske sintagme

neživoga doprinose uopćavanju obilježja, što s druge strane uj edno znači i da se smanjuj e mogućnost dojma njihove promjenj ivosti; ona su stalna i nisu podložna konceptualnoj diferendj aciji, a samim tim i promjenjivosti koj a je imanentna po­ j edinačno promatranim živim entitetima, odnosno ona kod nj ih najviše dolazi do izražaja. Upravo zbog toga, zbog jedinične pripadnosti nečemu živom, posvojni pridj evi imaju izraženiju lokalnu, vanj sku, referencij sku ulogu. Drugim riječima, njima konkretizirana j ediničnost i živost uvjetuje i njihovu određenost koja j e j edno od temeljnih svojstava elemenata usidrenja, u prvom redu determinatora. 1 26 Upravo stoga što im je određenost inherentna, posvojni pridjevi imaju samo ne­ određene sklonidbene oblike (usp. na Markovu trgu I ?na Markovom trgu),1 21 a odnosni iz istoga razloga samo određene jer je nj ima inherentna leksička neodre­ đenost, tj . općenitost uvjetovana neutralizacijom po obilježju živosti i odnosom prema množini, pa stoga određenost realiziraju gramatički određenim oblicima. 1 28 3.2.2 Gradivni i opisni (kvalitativni) pridjevi

Prema postavljenim kriterij ima postojanosti obilježja imeničkoga referenta koj a se iskazuju pridj evom prilikom nizanja više pridjeva odnosne slijede gradivni. Budući da oni govore o građi predmeta koja je isto tako visoko rangirana prema 126 O kategorijalnom statusu posvojnih pridjeva više će riječi biti u 3 . 3 .2. 1 , a ovdj e nij e naodmet napomenuti da se oni u generativnoj gramatici (npr. Kuna 2003) često svrstavaju u kategoriju de­ terminatora kao realizacija funkcionalne kategorij e DP koj a je neutralna po obilježju određenosti, a gdj e su posvojni sufiksi -ov(0), -ev(@) i -in(0) glave podređene joj posvojne skupine (PossP) čij e je teme!jno obilježj e [+Određeno]. Inače, u generativnoj se gramatici u općenitiju kategoriju determinatora (D) ubrajaju i relativni univerzalni te neodređeni apsolutni kvantifikatori, pa se de­ terminatori dijele na kvantifikatorske i referencijalne koji obuhvaćaju članove, pridjevne i lične zamjenice, no treba istaknuti da se često govori i o potkategorij i kvantifikatora (Q). Vidi o tome više u Radford ( 1 997: 3 8--43). Kako je već u uvodnom dij elu istaknuto, kognitivna gramatika, a i ne samo ona, jasno i s pravom luči kategor�je determinatora i navedenih kvantifikacij skih izraza jer razlike među nj ima posebno dolaze do izražaja kada je u pitanju nj ihov položaj u odnosu na imenicu, nj ihova distribucij a, mogućnost kombiniranja s broj ivim i nebroj ivim (tvarnim ili gra­ divnim) imenicama, nemogućnost demonstrativnih determinatora da funkcioniraju kao dio pre­ dikatne sintagme (usp. *Djeca su ona, *Djeca su ova I Djeceje malo, Djece je puno) itd. Razli­ kama u odnosn na položaj i distribuciju u višestrukosloženim imenskim sintagmama nešto ćemo se detaljnije posvetiti u nastavku, a više o nj ihovim sintaktičkim razlikama vidi u Šarić (2002: 2 1 2-223). Ističemo također da determinatore općenito ne smatramo vrstom riječi s funkcijom atributa kao recimo Mrazović - Vukadinović ( 1 990: 242-255), nego funkcionalnom kategorij om koju mogu popunjavati različite vrste riječi s istom funkcijom i istim distribucij skim obilježjima. Detaljnij e o argumentacij i koj a ide u prilog determinatorima kao funkcionalnoj kategoriji vidi i u Kordić ( 1 992). 1 27 Određeni oblik posvojnoga pridjeva ne smatramo potpuno neovj erenim jer je vrlo čest, po­ sebno u razgovornom stilu, no neodređeni su oblici zbog navedenih razloga logičniji i stoga pre­ poručlj iviji. 12 8 Razlika se između pojedinačne referencije posvojnoga pridjeva i opće referencij e odnosnoga ·

„

također dobro vidi i kod pridj eva izvedenih od iste osnove tipa Maretićeva norma I maretićevska norma, a općenitost odnosnih pridjeva izvedenih od rij eči stranoga porijekla ima i pravopisne implikacije, kao npr. u Shakespeareovo kazalište I šekspirijansko kazalište .

3 .2 Pridjevna premodifikacija (specifikacija)

•

1 27

kriteriju postojanosti (može se govoriti i o hijerarhij i postojanosti), razumlj ivo j e da s u i oni kao elementi specifikacije tipa smješteni vrlo blizu imenici. Zamjena mj esta s odnosnim pridj evom narušava redoslijed elemenata u hijerarhij i posto­ janosti te re;zultira konstrukcij om nižega stupnj a prihvatlj ivosti, bolj e rečeno, vi­ šega stupnj a neovj erenosti, j er iako se za građu slobodno može reći da je nepro­ mjenj iva, ona je konkretnija od obilježja koja nose odnosni pridj evi te je u tom smislu smanjen stupanj općenitosti prema odnosnim pridjevima. S obzirom na nj ihovu visoku rangiranost u hij erarhij i postojanosti zamj ena mjesta gradivnoga i odnosnoga pridj eva neće rezultirati konstrukcijom visokoga stupnja neovjere­ nosti. Usporedi: (Sa) drveni barokni stolovi (6a) željezne gradske ograde (7a) kameni kućni pragovi (8a) mramorni kupaonički namještaj ( 5b) ?barokni drveni stolovi (6b) ?gradske željezne ograde (7b) ?kućni kameni pragovi (8b) ?kupaonički mramorni namještaj

Kriterij postoj anosti svojstava kod višestrukomodificiranih imenica opisne pridj eve još više udaljava od nj ih jer su nj ima konkretizirana obilježja još pro­ mj enj ivija, u prvom redu zato što velik broj opisnih pridj eva označava svojstva koja su podložna subjektivnoj procjeni. Tako je npr. vrlo relativno je li nešto lijepo, ružno, loše, dobro, brzo, sporo, obično, neobično itd. To je dobrim dije­ lom uvj etovano osobnom procj enom i stavom poj edinca te su zbog toga takva obilježja promjenj iva, barem kada se suprotstave obilježj ima koja izriču odnosni i gradivni pridj evi, gdj e ne postoji nikakva mogućnost subjektivnoga stava jer ako je nešto npr. drveno, nitko ne može reći da je željezno, ali s druge strane ako j e nekomu nešto lijepo, drugomu može biti ružno itd. Već sama činj enica da j e kvalitativnosti općenito inherentnij a promj enj ivost kao poslj edicu ima iznimnu značenj sku raznorodnost pridj eva koj i ju izriču. Zbog toga analiza položaj a kva­ litativnih pridj eva kao imeničkih premodifikatora nikako ne može pretendirati na konačnost, ali može se pokazati da je i kod nj ih kriterij postoj anosti i nepro­ mjenj ivosti obilj ežja imeničkoga referenta temeljni kriterij koj i uvjetuje manju ili veću udaljenost od imenice. U analizi ćemo se poslužiti Dixonovom ( 1 982, 2004) i Corbettovom (2004)129 tipologijom značenj a pridj eva koju na hrvatski j ezik primj enjuj e Marković (20 1 0 : 88-9 1 ) i koja nikako nije konačna, ali sasvim

12 9 Corbett (2004) zapravo proširuj e Dixonovu tipologij u dvjema kategorijama koje su relevantne za slavenske j ezike.

1 28

•

Semantički aspekti ustroja imenske sintagme

sigurno daje više nego solidan uvid u najvažnij e značenj ske kategorij e hrvatskih pridj eva. 130 Među opisnim pridj evima najpostojanij a svoj stva označavaju pridj evi za BOJU j er su ona najmanj e podložna subj ektivnoj procjeni, barem kada je rij eč o fokalnim bojama kao najbolj im primj ercima kategorij e. Stoga pridj evi za boju dolaze neposredno ispred gradivnih pridj eva j er se boj a, za razliku od građe, ipak može promij eniti. Kao i u slučaju zamjene mjesta gradivnoga i odnosnoga pri­ dj eva, i ovdj e zamj ena mjesta najbližih sastavnica, tj . zamj ena mjesta pridj eva za boju i gradivnoga pridj eva, rezultira konstrukcijom nižega stupnja neovj erenosti, a preskakanj e j edne sastavnice, tj . u ovom slučaju zamjena mj esta opisnoga pri­ djeva za boju i odnosnoga pridj eva, konstrukcijom višega stupnja neovj erenosti, što se i vidi kada se gornj im primj erima pridruži opisni pridj ev za boju: (9a) smeđi drveni barokni stolovi ( l Oa) sive željezne gradske ograde ( 1 1 a) bijeli kameni kućni pragovi ( 1 2a) crni mramorni kupaonički namještaj (9b) ?drveni smeđi barokni stolovi ( l Ob) ?željezne sive gradske ograde ( 1 1 b) ?kameni bijeli kućni pragovi ( 1 2b) ?mramorni crni kupaonički namještaj (9c) ??drveni barokni smeđi stolovi (1 Oc) ??žeUezne gradske sive ograde ( 1 1 c) ??kameni kućni bijeli pragovi ( 1 2c) ??mramorni kupaonički crni namještaj

Opisne pridj eve za boju slij ede pridj evi koji znače BRZINU, DIMENZIJU i DOB. Budući da j e između tih kategorija teže povući čvrstu granicu prema krite­ riju postoj anosti obilježja, razumljivo je da kod njih postoj i veća sloboda moguć­ nosti zamjene mjesta, ali nikada u odnosu na boju koj a se prema zadanim krite­ rij ima od njih jasno razlikuj e, pa neovj erenost konstrukcij e raste proporcionalno pomicanju pridj eva za boju ulij evo. Pogledajmo slj edeće primj ere: 13 1

1 3 0 Markovi�va (2010) primj ena na hrvatski jezik tiče se svih pridjeva, pa onda i kvantifikatora i zamjeničkih pridj eva kao demonstrativnih determinatora, te ćemo stoga ovdj e izdvojiti samo značenj ske tipove koji se tiču kvalitativnih pridjeva. 131 Zbog jednostavnosti opisa, a i zbog već istaknute činj enice da su vrlo rijetki primjeri konstruk­ cija s više od tri modifikatora, iz primjera koji slijede izostavljaju se gradivni i odnosni pridjevi koj i, naravno, zadržavaju svoj položaj najbliže imenici. I u nastavku će se, a u vezi s položajem kvantifikatora i determinatora, pristupati na isti način, tj . neće se navoditi sve sastavnice imenske sintagme, već će se uz onu o kojoj se govori navoditi još dvij e ili tri koj e joj prethode.

3 .2 Pridjevna premodifikacija (specifikacij a)

•

1 29

( 1 3a) veliki stari spori bijeli zečevi ( 1 3b) stari veliki spori bijeli zečevi ( 1 3c) spori veliki stari bijeli zečevi ( 1 3d) veliki spori stari bijeli zečevi ( 1 3e) ??veliki bijeli stari spori zečevi ( 1 3f) ???bijeli stari spori veliki zečevi ( 1 3g) ??stari bijeli veliki spori zečevi ( 1 3h) ??spori bijeli veliki stari zečevi ( 1 3i) ???bijeli spori veliki stari zečevi Znika ( 1 997: 3 5 1 ) dobro primj ećuj e da određeni oblici pridj eva u pravilu identificiraju, mi ćemo reći usidruju, j edinku, no mogu identificirati i vrstu u cje­ lini, tj. imati generičko značenj e (vidi 3 . 3 .2 . 1 ). Takva je funkcij a određenih oblika posebno svoj stvena pridj evima za boju, kao u primj erima tipa b�iela kava, crni prišt, bijeli bor i sl. No treba primij etiti da njihova generička značenj a ozbiljno utječu i na redoslij ed sastavnica imenske sintagme j er generičnost rezultira i čvr­ stom, terminologiziranom, vezom između pridj eva i imenice koju, za razliku od neterminologiziranih veza, nij e moguće rastavljati nekim drugim modifikatorom te se kvalitativni pridj evi u takvim konstrukcijama zapravo ponašaju kao odnosni. Stoga je recimo u izrazu lijepa bijela košulja moguće promijeniti redoslij ed sa­ stavnica, pa konstrukcija ?bijela lijepa košulja neće biti potpuno neovjerena, no konstrukcije *bijela ukusna kava, *crni zarazni prišt ili *bijeli prekrasni bor nika­ ko nisu prihvatlj ive. Nij e naodmet istaknuti i to da će stupanj neovjerenosti neter­ minologiziranih pridj evno-imeničkih veza također biti kontekstualno uvj etovan, pa će konstrukcija ??bijela lijepa košulja biti neobičnij a ako j e rij eč o kontekstu u kojem se govori samo o j ednoj košulji koj a j e lijepa i bijela, a prihvatljivija, ili čak potpuno prihvatljiva (?bijela lijepa košulja, bijela lijepa košulja) ako j e lije­ pih košulja više, odnosno ako se iz skupa lijepih košulja (koji uključuj e npr. i crne i plave) želi istaknuti baš bijelu, a o čemu će biti j oš rij eči u nastavku. I konačno, kvalitativne pridj eve koj i su u smislu najvećega stupnj a subjek­ tivnosti nosioci najpromj enj ivijih osobina imeničkoga referenta čine značenj ski razredi VRIJEDNOSTI, SLOŽENOSTI I KVALIFIKACIJE, FIZIČKOGA I TJE­ LESNOGA SVOJSTVA te LJUDSKIH OSOBINA koj i zauzimaju krajnje lij evo mjesto na razini specifikacij e tipa. Isto kao i u slučaju prethodne skupine pri­ djeva koji označavaju BRZINU, DIMENZIJU i DOB, i kod ovih se pridj evnih značenj skih razreda ne može povući stroga granica, pa su i oni međusobno za­ mj enj ivi bez bitnij ega utj ecaj a na ovj erenost konstrukcij e. No kao što pridj evi za BRZINU, DIMENZIJU i DOB ne mogu zamij eniti mjesto s pridj evima koji označavaju BOJU, tako ni pridj evi koj i označavaju VRIJEDNOST, SLOŽENOST I KVALIFIKACIJU, FIZIČKO I TJELESNO SVOJSTVO i LJUDSKU OSOBINU nemaju slobodu zamjene mj esta s pridj evima za BRZINU, DIMENZIJU i DOB. No zamij ene li mj esto, dobivena je konstrukcij a nešto nižega stupnj a neovjereno-

1 30

•

Semantički aspekti ustroja imenske sintagme

sti od gornjih konstrukcij a u koj ima je došlo do zamjene mj esta s pridjevima za BOJU. Tomu je tako jer razlike prema kriteriju promjenj ivosti svoj stava između pridj eva za BRZINU, DIMENZIJU, DOB, VRIJEDNOST, SLO Ž ENOST I KVA­ LIFIKACIJU, FIZI Č KO I TJELESNO SVO JSTVO te LJUDSKU OSOBINU nisu toliko velike kao razlike između tih kategorija i pridj eva za BOJU. No ipak su nešto neovj erenije konstrukcije u koj ima se pridj evi za BRZINU, DIMENZIJU i DOB pomaknu na početak, odnosno kada se više udalj e od imenice, što se i vidi iz slj edećih primj era: ( 1 4a) lijepi mirni veliki zečevi ( 1 4b) mirni lijepi veliki zečevi ( 1 5 a) lijepi zdravi stari zečevi ( 1 5b) zdravi lijepi stari zečevi ( 1 6a) mirni zdravi spori zečevi ( 1 6b) zdravi mirni spori zečevi ( 1 7a) ?zdravi veliki mirni zečevi

(l 7b) ??veliki zdravi mirni zečevi

( 1 8a) ?lijepi stari zdravi zečevi ( 1 8b) ??stari lijepi zdravi zečevi ( 1 9a) ?mirni spori zdravi zečevi ( 1 9b) ??spori mirni zdravi zečevi

3.3 Usidrenje (referencij a) 1 32 Dok se za ulogu pridjevnih premodifikatora i različitih tipova postmodifikatora, čija je uloga samo specifikacija tipa, može reći da predstavlja deskriptivnu razi­ nu ustroja imenske sintagme koja selektira, tj . nudi izbor mogućih referenata, za usidrenj e se može reći da predstavlja deiktičnu razinu kojom se identificira, od­ nosno izdvaja jedan referent za potrebe konkretnoga komunikacij skog konteksta. Usidrenj e stoga predstavlj a semantičku funkciju ili semantički aspekt organizaci­ je konceptualne strukture koj i nam omogućuj e da nešto prepoznamo kao imensku sintagmu. Kada se govori o usidrenju imenske sintagme, treba jasno razlikovati tri njegova aspekta: (i) pozadinu (engl. ground), (ii) varijantu, tj . entitet koj i se usidrava i (iii) odnos koj i se u procesu usidrenja uspostavlja između pozadine i varijante, a kojim se specificira status profiliranoga entiteta u odnosu na poza­ dinu. Poza�inu predstavlja komunikacij ski kontekst kojemu pripadaju govornik 1 32

Kao prij evod engleskoga naziva grounding upotreblj ava se usidrenje jer je to uobičajeni pri­ jevod u hrvatskoj kognitivnolingvističkoj zaj ednici. Slobodno se može upotrebljavati i naziv referencija, no usidrenje bolje oslikava metaforičnost engleskoga naziva koj i proizlazi iz kogni­ tivnolingvističkoga konceptualnog pristupa značenju, tj . u skladu je s konceptualnoznačenj skim čimbenicima koj i mu služe kao motivacija i o koj ima će biti više riječi u nastavku. Usput, u tom smislu ne bi bilo zgorega razmisliti i o prij evodu uzemljenje.

3 . 3 Usidrenje (referencija)

- -

•

131

: -i5ros1or- - - - - - - : : : tipa /" „\ T -

.,. - ..,

I

_____ ::_��: ,'

I

\

I

7T� j0 \: ---,i: [Q] I I

T

\

I

______

I

\

: ' :

I I

I

I I

i

I I

I

I

I

I

I

I I

I

... I

-

:

: _ - -��--:� - _ J

I I I

V

_ _ _ _ _ _ _

/

I

\

- - -

T

',

I

I

I I I

domena varijantnosti

�---------·� I

I

I

I

I

v·-------- -v pozadina Slika 3.5

(G) i sugovornik (S),133 odnos koj i se uspostavlja među nj ima, vrijeme i mjesto komunikacije, znanja koja oni dijele, situacija u kojoj se odvija govorni čin itd. , a usidrenj e predstavlja proces koj i "smj ešta" varijantu u odnosu na pozadinu, tj . omogućuj e sudionicima134 govornoga čina da uspostave "mentalni kontakt" s re­ ferentom imenske sintagme kao varijante, da ga identificiraju ili, bo�je rečeno, da koordiniraju referenciju. Odnosi između pozadine, varijante i procesa usidrenja prikazani su na slici 3 .5 , gdje isprekidane strelice označavaju i verbalnu interakci1 33 Umjesto općenitijih naziva pošiljatelj i primatelj poruke upotrebljavaju se nazivi govornik i sugovornik jer se razumijeva u prvom redu verbalna jezična komunikacij a, odnosno sudionici govornoga čina. Naravno, sugovornik ovdj e treba biti shvaćen apstraktnij e i šire, u smislu da značenj ski pokriva i primatelj a pisanih jezičnih poruka. 1 34 Usidrenje se u prvom redu odnosi na formiranj e određenih znanj a o referentu u konceptual­ nom sustavu slušatelja, no ima slučajeva gdje ni govornik ni slušatelj u određenom kontekstu nemaj u dovoljno znanj a o referentu imenske sintagme. ·

1 32

•

Semantički aspekti ustroja imenske sintagme

ju između govornika i sugovornika i apstraktan mentalni kontakt koji kao rezultat te interakcije oni kao pozadinski elementi uspostavljaju s varijantom. Jezične su strategije usidrenj a dakle završni stadij izgradnj e semantičke strukture imenske sintagme, a sam proces može se usporediti sa zumiranjem ne­ koga entiteta (dobar je primjer recimo promatranje slijetanja zrakoplova), pri čemu bi njegovo promatranje s većih udaljenosti odgovaralo tipu koji je teš­ ko spoznatlj iv kao i udaljeni entitet. Proporcionalno približavanju entiteta, tj . smanjivanju udalj enosti između njega i promatrača, sve više njegovih obilj ežj a postaj e jasnij e i dijelom znanja promatrača, što je i motivacija u j ezicima izni­ mno plodnoj metafori RAZUMIJEVANJE JE GLEDANJE. Kada se entitet potpuno pribli­ ži promatraču, on postaj e potpuno prepoznatljiv i poznat, što bi u semantičkom strukturiranju imenske sintagme odgovaralo procesu usidrenja preko uspostave mentalnoga kontakta sudionika govornoga čina s varijantom konkretiziranom u domeni varijantnosti (slika 3 .6).

--,J._-_ --� :1 , - , : : !� --- ,----+\ :

: T ,'

r - - - - - - - - - -

:

� 1 I

,

-

I I I li-

' I I

1 T 1 , I

l i

1 1[ ; 11 , ,

I

-

-

11 li

:! ;�

I

- ... ,

-

_ t.. I

,,

- - - -I

T'

,...

1 1

: _j \ 1 1, � I I I

-

I

,,

l:r:r :

I 1 I I I

:' ,I

; I

I I

I

I

0 V

pozadina Slika 3.6

I

I I I I

1 \

1 1 I 1 1 ! I

I

3.3 Usidrenje (referencija)

•

133

Usidrenj e podrazumijeva dvij e temeljne pragmatičke faze koje s e odvij aju na dvije razine usidrenja: prva je efektivna razina, koja se tiče usmj eravanja pozornosti na neku varijantu te težnje za njezinom identifikacijom, a slijedi ju epistemička, 135 koj a se, nakon uspješno provedene identifikacije referenta, od­ nosi na razvijanje različitih kontekstualno, diskursno i enciklopedij ski, uvjeto­ vanih znanja o njemu te se tako uspostavlja odnos između pozadine i varij ante. Epistemička razina usidrenja dakle uključuj e različite j ezične elemente koji ima­ ju dvostruku ulogu: (i) oni ističu imenički referent i (ii) subjektivna oblikuju pozadinu, a objektivno istaknuti, odnosno usidreni imenički referent. Razumij evanj e razlike između subjektiviziranih i objektiviziranih elemena­ ta u interakcij i između sudionika konceptualizacij e (govornika i sugovornika), a koja rezultira odnosom koji se uspostavlja između njih i entiteta koji se koncep­ tualizira, u kognitivnoj gramatici (npr. Langacker 1 987a: 1 28-1 32, 1 99 1 : 89-95) predstavlja iznimno važnu razliku na kojoj počiva značenj ska, a onda i sintak­ tička narav epistemičkih predikacija. Pojam subjektivnosti tiče se pozadine, o d­ nosno govornika i sugovornika kao sudionika konceptualizacije, a objektivnost se vezuje uz entitet koj i se konceptualizira u okvirima nekog prizora koj i je na slici 3. 7 prikazan isprekidanim ovalom i gdj e OP stoj i za obj ektivni prizor. Ne­ kim epistemičkim izrazima, i to u pravilu visokoepistemičkim, svoj stveno je da istovremeno uvj etuju maksimalnu razinu subj ektiviziranosti pozadine, tj . govor­ nika i sugovornika kao sudionika i izvora konceptualizacije, i maksimalnu razi­ nu objektiviziranosti konceptualiziranoga entiteta unutar nekoga prizora. Mak­ simalna subjektiviziranost pozadine odnosi se na to da se govornik i sugovornik potpuno povlače u sebe, defokusiraju iz scenarija, tj . da su potpuno nesvj esni svoga sudj elovanja u konceptualizacij i u smislu da pozornost usmj eravaju is­ ključivo na entitet koj i je kao njezin predmet maksimalno obj ektiviziran, što j e prikazano na slici 3 .7c, a odnosi s e n a usidravanje npr. pokaznim zamj enicama (ovaj stol, taj krevet, onaj ormar) ili nekim kvantifikatorima (svi ljudi, svaki čo­ vjek itd.). Nasuprot takvu usidravanju imenske sintagme pomoću visokoepiste­ mičkih izraza za koje se također može reći da "sakrivaju" pozadinu, slike 3 .7a i 3 .7b prikazuju veću uključenost pozadine u obj ektivni prizor, odnosno nižu ra­ zinu subjektiviziranosti pozadinskih elemenata, što je označeno deblj im krugom koj i predstavlja pozadinu (P). Slika 3 .7a tako prikazuj e najnižu razinu subj ekti­ viziranosti pozadine jer predstavlja poistovjećivanj e konceptualizatora, subjek­ ta, i objekta konceptualizacij e, što je slučaj kada imensku sintagmu predstavljaju lične zamj enice prvoga i drugoga lica (ja, ti, mi, vi). Nešto veća razina subj ekti­ viziranosti pozadine prikazana je na slici 3 . 7b, gdj e objekt konceptualizacij e ne 1 35 O efektivnoj i epistemičkoj razini usidrenja vidi više u Langacker (2009: 1 67-180).

1 34

•

Semantički aspekti ustroja imenske sintagme

predstavlj a samo neki od pozadinskih elemenata nego i neki drugi entitet koj i ne pripada pozadini, ali je konceptualna neodvoj iv od nje jer je profiliran odnos između nj ega i pozadine, tj . riječ je o različitim relacij skim predikacijama koje na različite načine uključuju neki od pozadinskih elemenata. Takvu konstelaciju objektivnoga prizora predstavljaju npr. izrazi tipa Stol se nalazi blizu mene, Tr­ govina je preko puta, Prvi restoran je tri kilometra odavde, ali i neke epistemič­ ke predikacij e, npr. posvojne zamj enice koje također profiliraju odnos između pozadinskoga elementa kao posjednika i posj edovanoga entiteta (moje naočale ili tvoje košulje). Dakle visokoepistemičkim elementima usidrenj a svoj stveno je da ne profiliraju ni pozadinu ni odnos, nego uvijek [STVAR], tj . entitet koj i usidravaju, čime tvore epistemički odnos između pozadine i tog profiliranog i maksimalno objektiviziranoga entiteta - objekta konceptualizacij e. Pozadina je, doduše, sastavni dio baze visokoepistemičkih predikacij a j er se nj ihovo značenje nužno oslanja na pozadinu, ali ona nije profilirana, za razliku od slučajeva prika­ zanih na slici 3 . 7b, gdj e j e profiliran odnos, a onda automatski i povezani entiteti jer odnos se ne može poimati bez sudionika koj i ga čine. Tako prototipni episte­ mički elementi usidrenja kao što su npr. pokazne zamj enice u izrazima tipa ovaj stol profiliraju stol, ali u odnosu na neprofiliranu bazu koju predstavlja pozadina, u ovom slučaju 1 . lice, govornik, tj . prostorna blizina koja se uz njega vezuje. a)

0OP

b)

„ - - - - - - - „

' I

'

,

'

I

'

' , _

...

... „

_ _ _ _ _ _ _ ...

'

'

'

'

I

I

' I

:

'

I

'

,0-0 ' OP ', p

',

'•,,

... „ „

...

_,-'

_ _ _ _ _ _ _ _ __

'

c)

'

I

\I

,'

.

'

I '

,

'

QOP /:\:

_ _ _ _

"1 _ I I I I I

_ _ _ _ _

8

povećavanje subjektiviziranosti pozadinskih elemenata Slika 3.7

Činj enica da visokoepistemički izrazi profiliraju [STVAR] , a ne pozadinu ili [ODNOS], objašnjava i neovj erenost konstrukcija u kojima se oni pojavljuju kao predikatna ime jer nesubjektna dopuna glagolu biti mora biti relacij ska predika­ cij a s obzirom na to da rečenica uvijek označava relaciju:

3 . 3 Usidrenje (referencij a)

•

1 35

(20) Sutra će utakmicu započeti svi ti naši visoki dečki. (20a) Dečki su visoki. (20b) Dečki su naši. (20c) *Dečki su ti. (20d) *Dečki su svi. Odnos varijantnosti i usidrenja složena je i jezičnospecifično pitanje, a ele­ menti usidrenja u hrvatskom su jeziku u velikoj mj eri impicitni i kontekstualna uvjetovani (vidi 3 . 3 .3). Takvo stanj e u prvom redu proizlazi iz činj enice da hr­ vatski j ezik nema članove kao zasebnu determinatorsku vrstu riječi, što uvelike utječe na razvedenost determinatora koj i su j edno od osnovnih j ezičnih sredstava u procesu usidrenja imenske sintagme. Stoga ćemo sredstva usidrenj a podijeliti u dvij e temeljne skupine: u skupinu eksplicitnih i u skupinu implicitnih sredsta­ va. Eksplicitna sredstva odnose se na (i) determinaciju, koja uključuj e posvoj­ ne pridjeve (rubno), posvojne, pokazne i neke neodređene pridj evne zamj enice, zamj eničke demonstrativne pridj eve, nenaglašene j edinice jedan i neki u funkci­ ji neodređenih članova te određene oblike pridj eva; (ii) apsolutnu kvantifika­ ciju neodređenim kvantifikatorima puno, mnogo, mnogi, malo, nešto, dosta, nekoliko i nekolicina. 13 6 Neodređeni apsolutni kvantifikatori funkcioniraju kao elementi usidrenja bilo da se interpretiraju kao "čiste" oznake količine, recimo u primjeru Puno/malo/mnogo knjiga je na polici, bilo da dolaze u proporcij skom značenju koje zahtij eva referenciju na druge članove skupa koj i nisu izravno za­ hvaćeni denotacij om kvantifikatora, a čime se približavaju značenju proporcij­ skih relativnih kvantifikatora o koj ima će više riječi biti u nastavku.137 Takvo j e nj ihovo značenje prisutno npr. u rečenicama tipa Danas sam u novi stan uspio prebaciti puno svojih knjiga gdje interpretacija kvantifikatora puno zahtijeva i znanj a o veličini cijeloga skupa mojih knjiga kako bi se približno znalo o kojoj j e količini riječ.138 Treća skupina eksplicitnih sredstava usidrenja odnosi � na (iii) relativnu kvantifikaciju, koj a uključuj e univerzalne kvantifikatore (totali­ zatore) svi, svaki, bilo koji, dj elomične kvantifikatore kao što su naglašena neki i većina te kvantifikator nUedan, a koj i, uz činj enicu da govore o kvantiteti refe­ renta, u svoj e značenje uključuju i odnos prema cijelom skupu, odnosno ukupnoj referencij skoj količini. Skupina implicitnih sredstava usidrenj a uključuj e {i) im­ plicitnu kvantifikaciju, kojom se uspostavom nultoga kvantifikatora usidravaju 1 3 6 U ovome se razilazimo s Langackerom ( 1 99 1 ) i Taylorom (2002), koji nijedan apsolutni kvan­ tifikator ne smatraju eksplicitnim elementom usidrenja, a što će u nastavku biti i detaljnij e objaš­ nj eno. 1 37 Zbog toga se i ti kvantifikatori ponekad nazivaj u djelomičnima (npr. Šarić 2002: 209-2 1 0), n o taj ćemo naziv zadržati za relativne kvantifikatore većina i naglašena neki jer se dj elomičnost odnosi na kvantifikaciju koj a obavezno zahtijeva referenciju i na druge članove skupa, što kod neodređenih apsolutnih kvantifikatora ne mora nužno biti slučaj . 1 3 8 O proporcijskim kvantifikatorima u hrvatskom jeziku vidi više u Šarić (2002 : 203-2 1 2).

136

•

Semantički aspekti ustroja imenske sintagme

generičke imenske sintagme, te (ii) implicitnu determinaciju, koja obuhvaća nulte neodređene članove neki ijedan te nulte određene članove koj i se naj češće interpretiraju demonstrativom ili posvojnom zamj enicom. Varijantnost i usidre­ nje načelno su dvije različite faze u izgradnj i imenske sintagme, ali u najvećem broju slučaj eva isprepletene, bolje rečeno, nerazdvojne, pa se u kognitivnogra­ matičkoj literaturi, uz temeljnu definiciju imenske sintagme kao varij ante, često govori i o imenskoj sintagmi kao usidrenoj varijanti (npr. Taylor 2002: 345). Kako je već rečeno, eksplicitni elementi usidrenj a j esu determinatori, neodređeni apsolutni kvantifikatori, koji u oba svoj a značenj a nužno sudjeluju u formiranju znanja o referentu kako kod govornika tako i kod sugovornika, te relativni kvan­ tifikatori. Za razliku od nj ih brojevi kao druga vrsta apsolutnih kvantifikatora to sami po sebi nisu j er oni govore jedino o točno određenoj količini ili veličini referenta, pa uspostava "mentalnoga kontakta" s referentom ovisi o drugim čimbenicima, bilo eksplicitnim elementima usidrenja bilo o kontekstu koj i impli­ citno kod govornika i sugovornika aktivira potrebna znanja o referentu. Dakle semantička struktura složenih imenskih sintagmi polazi od tipa, predstavlj enog imenicom sa svoj im pridj evnim premodifikatorima koj i doprinose njegovoj spe­ cifikacij i, preko varijante uz koju se kao zasebni elementi vezuju brojevi pa do usidrenja koje se ostvaruje determinatorima, neodređenim apsolutnim kvanti­ fikatorima te relativnim kvantifikatorima kao krajnjim vanj skim epistemičkim sastavnicama koj e ne govore ništa o naravi imeničkoga referenta, o imanentnim mu svojstvima, već ga samo smještaju u komunikacijski kontekst. Semantička struktura imenske sintagme, s desne prema lijevoj strani, shematski se može pri­ kazati na sljedeći način: [ (USIDRENJE (relativna kvantifikacija, neodređeni apsolutni kvantifikatori) (determinacija) (VARIJANTNOST (apsolutni kvantifikatori - brojevi) (TIP (specifikacija))))] . 3.3. 1 Prema usidrenoj varijanti - brojevi kao apsolutni kvantifikatori

Apsolutna kvantifikacij a brojevima predstavlja prvi stadij eksplicitne varijantno­ sti imenske sintagme139 j er su oni sami po sebi neodređeni u smislu da ne daju slušatelju kao primatelju poruke dovoljno obavijesti na osnovi koj ih bi mogao · razviti odgovarajuću količinu znanja o referentu za uspostavu uspješne komuni­ kacij e . 140 Drugim riječima, oni eksplicitno ne usidravaju imensku sintagmu, ne­ go njezin referent samo čine varijantom budući da obavij est o količini članova -to

1 39 Prisjetimo se da imenska sintagma uvij ek predstavlja va�jantu, ali var�jantnost se u slučaje­ vima kada sintagmu predstavlja samo imenica ili imenica sa svoj im pridj evnim modifikatorima ne ostvaruje eksplicitno, već implicitno nultim determinatorima ili kvantifikatorima (vidi 3 . 3 .3). 1 40 Tako definiranu neodređenost treba strogo lučiti od određenosti, odnosno neodređenosti ap­ solutnih kvantifikatora u smislu referencije na količinu članova skupa, zbog čega brojevi u tom smislu i j esu određeni apsolutni kvantifikatori.

·

3 . 3 Usidrenj e (referencija)

•

137

nekoga skupa jedinki podrazumijeva ostvarivanje tipa u domeni varijantnosti. S obzirom na već spomenutu činj enicu da varijantnost u većini slučajeva pretpo­ stavlja i usidravanj e brojevi se, slično kao i pridj evni modifikatori ili samostalna imenica, a kada je rij eč o njihovoj nespecifičnoj interpretacij i, implicitno usidra­ vaju nekim nultim elementom, naj češće univerzalnim kvantifikatorom (0K)bilo koji. To je slučaj u (2 1 ) : (2 1 ) Za selidbu ć e nam biti potrebno još 0Kpet ljudi. gdje je riječ o nespecifičnom141 značenju koje je implicitno usidreno pretpostav­ ljanjem isto tako nespecifičnoga univerzalnog kvantifikatora bilo koji jer reče­ nica govori o bilo kojih pet ljudi iz skupa ljudi. Vidi se to i po tome što je kao reakcij a na taj iskaz besmislena postavljanj e pitanja *Kojih pet ljudi?, odnosno preko implicitnoga univerzalnog kvantifikatora slušatelj ostvaruj e dovoljnu ko­ ličinu potrebnoga znanja o referentu, znanja koje u tom slučaju razumijeva ne­ potrebnost dodatne specifikacije kvantificiranoga referenta. Osim univerzalnim kvantifikatorom bilo lwji brojevi kod nespecifične interpretacij e također mogu biti i implicitno usidreni nultim determinatorom (0D), tj . neodređenim nenagla­ šenim članom neki kao u (22): (22a) Dok sam plaćao račun u trgovini, 0Ddva starija čovjeka raspravljala su se s prodavačicom. (22b) Dok sam plaćao račun u trgovini, neka dva starija čovjeka raspravljala su se s prodavačicom. Drukčija je pak situacij a sa specifičnom interpretacijom u primjeru (23): (23) Čuo sam d aje za taj zakon glasalo devedeset zastupnika, pedeset šest zastupni­ ka bilo je protiv, a pet zastupnika bilo je suzdržano. u kojemu pretpostavljanj e nekoga implicitnog nultog determinatora ili kvan­ tifikatora ne dolazi u obzir, tj . kvantificirana imenska sintagma pet zastupnika ne može se interpretirati kao *bilo kojih I *nekih I *onih pet zastupnika bilo je suzdržana. Tomu je tako j er je s j edne strane specifično značenj e broj eva u ko­ lizij i s neodređenošću značenja determinatora neki i univerzalnoga kvantifika­ tora bilo koji, a s druge j e strane također i u koliziji sa značenjem distalnoga de­ monstrativa oni koj i podrazumijeva prethodno postoj anj e određenih znanj a kod sugovornika. Stoga j e pitanje Kojih je pet zastupnika bilo suzdržana? normalna reakcija sugovornika jer ta rečenica zaht�jeva specifičnu interpretaciju kvanti­ ficiranoga referenta te u tim slučaj evima, dok govornik ne odgovori na pitanj e, odnosno dok dodatno ne specificira referent, imenska sintagma ne predstavlj a usidrenu varij antu, već samo varijantu, tim više ako n i govornik ne zna o ko1 4 1 Referencija se, bilo eksplicitna bilo implicitna, dijeli i na neodređenu i određenu, a neodređena se dalj e dijeli na specifičnu i nespecifičnu, o čemu će više riječi biti u 3 . 3 .2. 1 .

138

•

Semantički aspekti ustroja imenske sintagme

j im se zastupnicima radi. Drugim rij ečima, može se reći da kada broj evi, koj i su, kako smo rekli, već po samoj definicij i neodređeni, zahtijevaju specifičnu interpretaciju, oni ne mogu biti specificirani nekim neodređenim gramatičkim elementom kao sredstvom usidrenja, već kao shematična mjesta elaboracije142 moraju biti specificirani, odnosno usidreni, nekim dodatnim leksičkim sredstvi­ ma. Implicitnom usidrenju imenske sintagme, pored specifičnih kontekstualnih znanja, uvelike pridonosi i aktivacija širega enciklopedij skoga znanja. Tako u primj eru (23) sintagme devedeset zastupnika i pedeset šest zastupnika predstav­ ljaju usidrene varijante j er aktivacija domene trenutne političke konstelacij e u Hrvatskoj uvj etuje znanja o raspodjeli zastupničkih mjesta u Saboru koja po­ sjeduju govornik i sugovornik, pa j e jasno da j e devedeset zastupnika vladajuće koalicije bilo za, a pedeset šest oporbenih protiv. Činj enica da brojevi predstav­ ljaju prvo eksplicitno j ezično sredstvo ostvarivanja varijantnosti, tj . označavaju prijelaz od tipa prema usidrenoj varij anti, odražava se i na nj ihov položaj unu­ tar višestrukosložene imenske sintagme te oni neposredno prethode pridj evnim premodifikatorima: (24a) pet velikih bijelih belgij skih zečeva (24b) ?velikih pet bijelih belgijskih zečeva (24c) *velikih bijelih pet belgijskih zečeva (24d) *velikih bijelih belgijskih pet zečeva (24e) ?bijelih pet velikih belgijskih zečeva (24f) *bijelih velikih pet belgijskih zečeva (24g) *bijelih velikih belgij skih pet zečeva (24h) ?pelgijskih pet velikih bijelih zečeva (24i) *belgijskih velikih pet bijelih zečeva (24j) *belgij skih velikih bijelih pet zečeva Vidi se dakle daj e pomicanje kvantifikatora s vanjskoga položaja prema ime­ nici proporcionalno povećavanju stupnja neovjerenosti nominalne konstrukcije. Donekle su prihvatlj ivi (j edan upitnik) samo primj eri u koj ima j e broj pomak­ nut za j edno mjesto, ali u tom se slučaju mijenja značenj e, pa su te konstrukcij e čak i potpuno prihvatlj ive ako postoje suprotstavlj ene skupine o d pet malih bije­ lih belgijskih zečeva, od pet velikih smeđih belgijskih zečeva te npr. od pet velikih bijelih njemačkih zečeva. U tim se slučaj evima premj eštanjem premodifikatora na prvo mj�to ne želi istaknuti broj (količina) zečeva, nego nj ihova veličina, bo­ ja i porij eklo, što se bolj e vidi iz suprotstavlj enih konteksta tipa: (25a) Pet velikih bijelih belgij skih zečeva jutros je ostalo u svoj im kavezima. (25b) Velikih pet bijelih belgijskih zečeva jutros je ostalo u svojim kavezima. 1 42 O

pojmu mjesta eleboracije detaljno će se govoriti u 4. 1 i 4.2 .

3 . 3 Usidrenje (referencija)

•

1 39

(25c) Bijelih pet velikih belg�jskih zečeva jutros je ostalo u svojim kavezima. (25d) Belgijskih pet velikih bijelih zečeva jutros je ostalo u svojim kavezima. Primjer (25a) s kvantifikatorom u početnom položaju govori samo o tome da velikih bijelih belgij skih zečeva ima pet i da su oni jutros ostali u svoj im ka­ vezima, dok (25b ), (25c) i (25d) j edan skup zečeva suprotstavUaju drugom te su kao reakcija na taj iskaz sasvim očekivana pitanja A što je s ostalim zečevima? ili A što je s malima? li A što je sa smeđim zečevima, jesu li oni pušteni? I A što je s njemačkim bijelim zečevima? i sl. Takvo znače�j sko nijansiranje nije moguće kada se kvantifikator pomakne za više od j ednoga mjesta jer bi primj er kao što je *velikih b{ielih pet belgijskih zečeva implicirao postojanje skupa zečeva ko­ ji se neutralnoj konstrukcij i, čij i j e referent skup od pet velikih bijelih belgijskih zečeva, suprotstavlja i po veličini i po boj i, odnosno pretpostavlj ao bi postojanj e skupine od npr. pet malih smeđih belgijskih zečeva. Još j e , naravno, manj a vjero­ jatnost postojanja skupa od primj erice pet malih smeđih njemačkih zečeva, a koji bi morao postojati ako bismo ovj erenom željeli smatrati konstrukciju *velikih bi­ jelih belgijskih pet zečeva. Dakle neovj erenost konstrukcija s brojevima pomak­ nutima za više od j ednoga mjesta proizlazi iz nemogućih ili gotovo nemogućih izvanj ezičnih konstelacija koj e bi mogle biti referenti višestrukosloženih imen­ skih sintagmi, a što je još jedan u nizu primj era koj im se potvrđuje stalan odnos i prožimanje j ezičnoga i izvanj ezičnoga znanja - znanja o svijetu. 3.3.2 Eksplicitna sredstva usidravanja imenske sintagme

U ovome potpoglavlju kao eksplicitna sredstva usidravanja imenske sintagme analiziraju se determinatori, neodređeni apsolutni kvantifikatori i relativni kvan­ tifikatori. 3 . 3 .2. l Determinacija Status determinatora kao funkcionalne kategorije proizlazi iz činj enice da su oni zatvoren razred, pa su, poslj edična, više gramatička nego leksička sredstva re­ ferencij e, odnosno, kako kaže Kordić ( 1 992: 29), determinacija j e specificiranje načina referencij e imenske sintagme više gramatičkim nego leksičkim sredstvi­ ma. U tako postavljenoj definicij i naglasak je na više gramatička, što je potpu­ no prihvatlj ivo i kognitivnoj gramatici koja negira obj ektivističko povlačenj e strogih granica među kategorijama, p a onda i između gramatičkih i leksičkih. Štoviše, tako definiran, i kategorijalni bi se status determinatora mogao podvući pod jednu od temeljnih premisa konstrukcij skih pristupa, pa onda i kognitivne gramatike, onu o kontinuumu leksika i gramatike u oblikovanju konstrukcija raz­ ličitoga stupnj a shematičnosti. Dakle determinatori, bar ne svi, nisu isključivo gramatička sredstva referencije, već oni to mogu biti u manj oj ili u većoj mjeri, tj . i među njima postoje svojevrsne prijelazne kategorije, od pridjevnih premo­ difikatora prema determinatorima, a koje imaju i leksička i gramatička obilježja.

1 40

•

Semantički aspekti ustroja imenske sintagme

Posvojni pridjevi najbolj i su primjer takve prijelazne kategorije. Oni ima­ ju određenu količinu leksičkih obilježja samim tim što pripadaju pridj evima kao leksičkoj , autosemantičkoj , kategoriji, no istovremeno imaju i istaknuta obilježj a determinatora jer zbog svoje jedinične pripadnosti nečemu živom imaju lokalnu, vanjsku, referencijsku ulogu, pa njima konkretizirana jediničnost i živost uvjetu­ j e i njihovu određenost, koja j e j edno od temeljnih svojstava elemenata usidrenja kao primamo gramatičkih sastavnica imenske sintagme. Snažno istaknuta određenost posvojnih pridj eva vidi se po tome što nj ima, za razliku od kvalitativnih pridj eva, ne trebaju gramatički morfemi za izražava­ nje određenosti, nego je, kao što j e istaknuto, određenost konkretizirana već tvor­ benim morfemom. Kuna (2003 : 258) dobro primjećuje da j e obilježje određeno­ sti koje dobivaju preko posvojnih sufiksa toliko izražena da također utječe i na određenost cijele imenske sintagme, odnosno na druge pridj eve s koj ima se oni kombiniraju, a koj i obavezno moraju biti u određenom obliku, a oni, naravno, u ne·određenom. Usporedi: (26a) Ivanov0 novi stol (26b) *Ivanovi novi stol (26c) *IV'anov0 nov0 stol (26d) Ivanin0 crni kaput (26e) *Ivanini crni kaput (26f) *lvanin0 crn0 kaput Da j e kod posvojnih pridj eva tvorbeni sufiks (-ov(@), -ev(@), -in(@)) doista ekvivalent gramatičkom morfemu određenih oblika, pokazuju identični primjeri s kvalitativnim pridj evima: (27a) crveni ljuti bombon (27b) *crven0 ljuti bombon (27c) *crveni ljut0 bombon lsprepletanj e gramatičkih i leksičkih osobina kod posvojnih pridjeva možda i naj zornije pokazuj e nj ihova relativno slobodna distribucija u odnosu na ime­ nicu koju određuju. Iako kao sredstvo usidrenj a imenske sintagme imaju ulogu smj eštanja referenta varijante u određeni komunikacij ski kontekst, pa u skladu s tim bez problema mogu �auzimati vanj ski položaj lij evo od broja, upravo im velika kolic;.ina leksičkih obilježj a koja nose omogućuj e slobodnu distribuciju u odnosu na broj eve i relativno slobodnu u odnosu na kvalitativne pridj eve, ali ni� kako i na odnosne: 143 1 43 Treba imati u vidu da, a kao i u primjerima s pridjevnim premodifikatorima, neovj erenost kon­ strukcij a s posvojnim pridjevima može varirati ako se pomicanjem determinatora želi istaknuti postojanje još nečijega skupa entiteta o koj ima je riječ, pa i pet velikih očevih belgijskih zečeva

3 . 3 Usidrenj e (referencija)

•

141

(28a) očevih pet velikih belgijskih zečeva (28b) pet očevih velikih belgijskih zečeva (28c) ?pet velikih očevih belgijskih zečeva (28d) *pet velikih belgij skih očevih zečeva Takva nj ihova distribucija proizlazi i z činj enice da ć e s e bliže imenici kao prototipnoj leksičkoj kategoriji nalaziti sastavnice s više leksičkih nego grama­ tičkih obilj ežja te da onda mogućnost pomicanja pojedinih sastavnica udesno, prema imenici, ovisi o količini i naravi leksičkih obilj ežja pojedine sastavni­ ce. Kod posvojnih je pridjeva količina leksičkih i gramatičkih obilj ežja otprilike podjednako izražena, što im s j edne strane omogućuje slobodnu distribuciju u odnosu na svoje neposredne sastavnice, no količina nj ihovih leksičkih obilježja ipak je manja negoli kod ostalih pridj evnih premodifikatora, što se i sintaktički očituj e u manjoj prihvatlj ivosti ili neprihvatljivosti konstrukcija u koj ima oni za­ m�jene mjesto s kvalitativnim i odnosnim pridj evima, čime se približavaju deter­ minatorima. Posvojni se pridjevi, isto kao i kvalitativni, mogu terminologizirati, pa će u takvim konstrukcij ama oni izgubiti svoje posvojna značenje, a poprimiti kvalitativno kao u primj erima tipa geigerov brojač, adamova jabučica ili edipov komplek. trgovi

:-· · - --·-·-·-·- - --·-·-·- - -

·· ··

··

·· .

. .

. �--.,...------� ··

··

··

· ··

··

·.

.

:�:��� · ·

· · · · · · · ·

······

·

.

.

___ .., .. .

· ·

· - - - ---- - -- -- · · .

tr Osi jek

·

· ·

·

Osijeka \ \ �-+-

----

tr

�

or

-a

Slika 4.4

osnove su im dopune, padežni nastavci, kao ni drugi gramatički morfemi, nisu glave konstrukcije jer integracijom s osnovom rij eči ne mijenjaju njezin katego­ rijalni status, već samo morfološki oblik pa konkretno u našem slučaju složena genitivna konstrukcij a Osijeka nas�jeđuj e profil od imeničke osnove Osijek, a ne od nastavka -a, tj . Osijeka profilira više Osijek negoli samu relaciju. S druge stra­ ne tvorbeni morfemi - sufiksi - kao što su primj erice -ač(f:J), -nic(a) ili -ov(f:J) na različite načine mijenjaju kategorijalni status riječi kombinirajući se s osno­ vom. Tako -ač(f:J) mijenja vrstu riječi, tj . integracijom s glagolskom osnovom tvori imenicu, -nic(a) u kombinacij i recimo s osnovom lugar- mij enja značenj e riječi u lugarnica, dok -ov(f:J) također mijenja vrstu riječi p a integracij om s ime­ ničkom osnovom tvori posvojni pridj ev. Isto je i s nekim prefiksima koj i također na različite načine mijenjaju značenje riječi. Drugim riječima, u tim slučaj evima konstrukcija u cjelini nasljeđuj e profil sufiksa ili prefiksa, tj . znači ono što ozna­ čava afiks. Na slj edećoj razini integracije dobiveni genitivni oblik Osijeka kao zavisna modifikatorska sastavnica kombinira se s nezavisnom sastavnicom trgo­ vi tako što potonja elaborira shematični traj ektor (veći isprekidani krug) imenice u genitivu na isti način kao što imenica elaborira shematičan traj ektor pridj eva u slučaju premodifikacije (usp. trgovi Osijeka I osječki trgovi). Budući da je riječ o odnosu modifikacije, nezavisna sastavnica trgovi ima ulogu odrednika profila jer složena konstrukcija trgovi Osijeka profilira trgove, a ne Osijek.

1 88

•

Sintagmatski aspekti ustroja imenske sintagme skretanje udesno

-a or

.. . .

··----· · · · ·

·

· ·--

��� :� tr

or

udesno

skretanje

Slika 4.5 4. 3 .4 Priložna postmodifikacija

P osljednji i najrjeđi tip modifikacij e unutar imenske sintagme jest priložna post­ modifikacij a. Jedna od brojnih sintaktičkih službi priloga jest i modifikatorska, a budući da se prilozi naj češće vezuju uz glagole, da imj e prototipna funkcij a ozna­ čavanje okolnosti u koj ima se odvija glagolska radnja, oni će u postmodifikator­ skoj ulozi staj ati naj češće uz odglagolne imenice, npr. razgovor utroje, skretanje udesno, odlazak nabrzinu, pad ničice, učenje noću, spavanje danju itd. ali i uz druge imenice, npr. onaj čovjek ispred, prvi red desno, hladnoća zimi, vrućina lje­ ti. 181 Na slici 4.5 prikazana je integracija konstrukcije skretanje udesno koja pred­ stavlja jednu od elaboracija postmodifikatorske priložne sheme [[N] [ADV] NP] . Prilozi također pripadaju nevremenskim relacijama te stoga i nj ihovo značenj e proizlazi iz odnosa koj i se uspostavlj a između traj ektora i orijentira (usp. također 2.2. 1 ) . Orijentir priloga defokusiran j e kao i orijentir pridj eva, a također j e sadr­ žan u značenju priloga, što j e u ovom slučaju prostorna orijentacij a prema desno označena strelicom. S obzirom na svoju relacij sku narav i prilozi su kao modi­ fikatori u funkcij i zavisne sastavnice čij i shematičan trajektor (isprekidani krug) elaborira skupno promatran proces u obliku odglagolne imenice kao nezavisne sastavnice i, naravno, odrednika profila j er je rij eč o modifikaciji, pa stoga cijela konstrukcij a profilira skretanje, a ne smj er. 187 O

atributnoj ulozi priloga vidi i u Sili? - Pranjković (2005: 24 1 , 3 1 2) .

4.4 Komplementacija/modifikacij a - i j edno i dvoje

•

1 89

4.4 Komplementacija/modifikacij a - i j edno i dvoje Za razliku od drugih teorija kognitivna gramatika ne zastupa stav da se komple­ mentacij a i modifikacij a uvijek nužno isključuju, što je potpuno u skladu s nje­ zinim neobjektivističkim temeljima. U tom smislu Taylor (2002: 234-235) daj e primj er engleske konstrukcij e father oftwins (otac blizanaca) u kojoj prijedložna skupina oftwins može biti protumačena kao modifikator j erfather elaborira she­ matični trajektor u semantičkoj strukturi prijedložne skupine. No s druge strane, father je ujedno i relacij ska imenica, što ju čini zavisnom i zbog toga obavezno zahtijeva elaboraciju svoje semantičke strukture prijedložnom skupinom koja j e u tom slučaju njezina dopuna. Vidi s e dakle d a određene konstrukcij e mogu isto­ vremeno biti i modifikatori i dopune, što nije specifikum samo engleskoga već i drugih j ezika, uključujući i hrvatski. Dobar primjer preklapanja odnosa modifi­ ' kacije i komplementacij e u hrvatskom j eziku jesu već spominjane konstrukcije s priložnim kvantifikatorima puno, malo, mnogo, nekoliko, previše itd., a kao elaboracij a konstrukcij ske sheme [[ADV] [N] NP], j er navedeni količinski prilo­ zi zapravo komprimiraju shematičnu relacijsku imenicu količina te ih upravo ta činj enica, koju također podupire i vrlo istaknuto skupno promatranje referenata tih priloga (usp. već spominjani odnos kvantifikatora mnogi/mnogo), značenj ski približava imenicama. Iako Pranjković ( 1 99 3 : 29-30) u kontekstu rasprave o sličnosti priloga i imenica ne spominj e količinske priloge, problematiku nazna­ čuj e u Silić - Pranjković (2005 : 24 1 ) : Prilozi, posebice količinski, mogu dolaziti i kao glavne sastavnice spojeva riječi u kojim se ponašaju kao imenice koje označuju količinu (usp. litra vina), npr. malo soli, mnogo vike, previše gluposti. a o takvim se konstrukcijama govori kao o priložnim spojevima riječi u koj ima imenica u genitivu funkcionira kao zavisni tagmem (Silić - Pranjković 2005 : 275) sa sintaktičkom funkcijom nesročnoga atributa (2005: 3 1 2) . Upravo zbog njihove sličnosti s imenicama, i to tolike da bismo se čak usudili govoriti o nj ima kao o priložnim imenicama,188 smatramo da se imenica u genitivu uz nj ih može tu­ mačiti i kao dopuna i kao modifikator, što ćemo i pokazati na primjeru konstruk­ cij e malo vode. Slika 4.6 prikazuje integraciju konstrukcij e malo vode u koj oj prilog malo komprimira značenje premodifikacij ske konstrukcij e mala količina. Na prvoj razini integracij e kombiniraju se s j edne strane pridj ev mala i imeni­ ca k_oličina gdj e kao i kod svake druge premodifikacij ske konstrukcije imenica 188 Usporedi već spominjane odnose prilog I popriložena gramatikalizirana imenica s kvantifi­ katorskom ulogom mnogo ljudi brdo ljudi I hrpa ljudi I masa ljudi ili mogućnost nj ihove pridj evne premodifikacij e u konstrukcij i svako malo gdj e prilog malo također komprimira ime­ ničko značenje vremenskoga odsječka, razmaka, pa se može govoriti o određenom semantičkom prijelazu od priložnoga prema imeničkom značenju (usp. Svako malo netko pozvoni > Netko po­ zvoni svako malo vremena > Netko stalno zvoni u malim vremenskim razmacima > Svaki čas -

netko pozvoni).

=

-

1 90

•

Sintagmatski aspekti ustroja imenske sintagme

kao nezavisna sastavnica i odrednik profila elaborira shematični trajektor u se­ mantičkoj strukturi pridjeva. Podebljan pravokutnik i oval označavaju imenicu kao nezavisnu sastavnicu i odrednik profila, a isprekidana strelica unutar ovala označava shematičnost imenice količina u smislu nj ezine relacij ske naravi koja, kao i svaka druga relacij ska imenica (usp. gore imenicu otac u otac blizanaca), također zahtijeva elaboraciju svoj e semantičke strukture. Na lijevoj strani dolj e prikazana j e integracija genitivnoga morfema - e koj i se sastoj i o d genitivne rela­ cij e kao orij entira i shematičnoga traj ektora koj i elaborira imenička osnova vod­ kao odrednik profila u složenu genitivnu konstrukciju vode (usp. Osijeka u trgovi Osijeka). Dobivene složenije konstrukcij e mala količina i vode na slj edećoj , vi­ šoj , razini integracij e kombiniraju se i tvore još složeniju konstrukciju mala koli­ čina vode, pri čemu mala količina u procesu integracije funkcionira i kao lokalna glava koja eleborira shematičan trajektor (veći isprekidani krug) u semantičkoj strukturi imeničkoga besprij edložnog modifikatora vode (puna strelica usmj ere­ na ulijevo), ali istovremeno mala količina, a zbog relacij ske naravi imenice ko­ ličina funkcionira i kao zavisna sastavnica čiju semantičku strukturu elaborira imenica u genitivu vode (puna strelica usmj erena prema desno), 189 a ako je odred­ nik profila zavisna sastavnica, onda je riječ o odnosu komplementacije. Dobive­ na konstrukcija na toj razini integrac�j e iznimno je važna j er je ona rezultat već spomenutoga dvostrukog odnosa među sastavnicama - i odnosa komplementa­ cij e i odnosa modifikacij e. Naime vidi se da na toj razini integracij e strelica koj a označava profil količine unutar ovala više nije isprekidana, već podebljana. To je stoga što količina u integracij i s genitivnim postmodifikatorom vode više nije shematična, jer je istovremeno sastavnica vode elaborirala i njezinu semantičku strukturu. Upravo zato genitivna sastavnica vode paralelno funkcionira i kao bes­ prijedložni postmodifikator i kao dopuna, pa konstrukcije toga tipa predstavlj aju specifične elaboracij e dviju konstrukcij skih shema - komplementacije i modifi­ kacij e . Na završnoj razini integracije odnosi među sastavnicama ostaju isti, samo što se imenička sastavnica mala količina sažima u značenj e priloga malo (koj i profilira količinu ispod neke normativne granice označene malim slovom n), što je omogućeno podudaranjem nj ihovih značenja, tj . komplementarnosti nj ihovih relacijskih profila, budući da prilozi pripadaju relacijskim predikacijama, a koli­ čina je pak relacij ska imenica. Isto tako, relacij ska narav priloga malo kao komprimirane imenske sintag­ me mala količina, tj . njezina konceptualna neodvoj ivost od genitivnoga modifi­ katora, odnosno dopune vode, bolj e rečeno, nj ezina sadržanost u vodi, razlog j e više što se"takve priložnokvantifikatorske konstrukcij e redovito opisuju u kon­ tekstu analize imenskih sintagmi jer konstrukcij a u cjelini profilira imenički re1 89 Zbog jednostavnosti opisa ne prikazuj emo posebno integraciju u kojoj bi dopuna vode elabo­ rirala dio semantičke strukture sastavnice mala količina, već to naznačuj emo samo punom stre­ licom usmjerenom udesno.

4.4 Komplementacija/modifikacij a - i j edno.i dvoje

•

191

malo vode

/

'

I

mala\količina vd"de �

\

·· . „ .• .• .

.. „

·· ·· „

mala količina

... ..

....... „. ...

"„„.

„

.

I I �-�,1 - - - - - - � mala

vode

....„. .......

� . .--__.,,.----

I

I

\

__......,

„.

tr

količina

vod-

„.„„.„.„.„„„„„„

r--7----�

:

:'"..'---@ or

tr

-e

Slika 4.6

ferent u određenoj količini, pa stoga u nj ima imenica ima ulogu globalne glave. Drugim rij ečima, kao što je u relacij skim konstrukcijama u kojima prilozi modi­ ficiraju glagolsku radnju ili druge priloge i pridj eve kao gradacij ske čestice (npr. brzo trči, lijepo piše, vrlo lijep stol, jako pametan čovjek itd.) trajektor proces o kojemu je rij eč ili cijela pridj evna relacija, a orij entir je neko područje ispod ili iznad normativne granice sadržano u samom značenju priloga ili gradacij ske čestice, tako je i u konstrukcij ama s količinskim prilozima traj ektor imenica čij i profil nasljeđuj e konstrukcija, a orijentir količina ispod ili iznad normativne gra­ nice, ovisno o značenju priloga. Značenj e konstrukcij e malo vode prikazano j e n a slici 4 . 7 , gdje s u i orij entir (malo, područje ispod normativne granice (n)) i tra-

1 92

•

Sintagmatski aspekti ustroja imenske sintagme malo vode ,,

c:fv) � n

Slika 4.7

j ektor (voda, kojoj se pripisuj e količina ispod norme) prikazani istom deblj inom linije kao znakom nj ihove konceptualne neodvojivosti. Iz istih se razloga kao i u konstrukcijama s količinskim prilozima i kao do­ puna i kao modifikator mogu tumačiti i genitivni oblici uz gramatikalizirane po­ priložene imenice tipa brdo, masa, hrpa, more, čudo i sl. (usp. brdo novca, masa ljudi, hrpa djece, (cUelo) čudo djece, more turista) koje značenj ski odgovaraju količinskim prilozima. Komplementacij sko-modifikacij ska svoj stva genitivnih oblika uz te imenice j oš više dolaze do izražaja kada se nj ihova popriložena zna­ čenj a suprotstave nj ihovim neutralnim imeničkim uz koje onda, naravno, geni­ tivni oblik funkcionira samo kao modifikator (usp. hrpa ljudi I hrpa šljunka). Dobar sintaktički test koj i dokazuje razliku između nj ihove priložne i imeničke funkcij e jest mogućnost/nemogućnost vezanja anafore, odnosno anaforičke rije­ či. Imenice hrpa, brdo itd. u priložnom značenju ne mogu vezati anaforu, dok upotrijeblj ene kao imenice mogu:

( 1 ) Hrpa ljudi bila je na prosvjednom skupu. *Satima je vikala iz sveg glasa I Sati­ ma su vikali iz sveg glasa. (2) Hrpa šljunka stajala je satima na cesti. Nitko ju nije ni pogledao I ?Nitko ga nije ni pogledao. 190 „

Nemogućnost vezanja anafore kada te imenice funkcioniraju kao prilozi također je i argument više u prilog tezi da odrednik profila na razini cij ele kon190 U konstrukcijama u kojima su upotrij ebljene kao imenice anafora neutralno veže glava kon­ strukcije, ali može ju, doduše nešto obilježenij e, vezati i genitivni modifikator zbog značenjske kompatibilnosti sastavnica, što je označeno j ednim upitnikom.

4.4 Komplementacija/modifikacija - i jedno i dvoje

•

1 93

strukcij e (globalna glava) nije kvantifikator, već imenica, zbog čega se takve konstrukcije, kako j e već rečeno, i smatraju imenskim sintagmama. Također, po­ priloženim imenicama, kao i količinskim prilozima, dopuna/modifikator mogu biti gradivne imenice, što je također dokaz nj ihove sintaktička-semantičke ekvi­ valencij e (usp. puno pijeska I hrpa pijeska). Opisanom komplementacij sko-mo­ difikacij skom odnosu u konstrukcijama s količinskim prilozima i popriloženim imenicama vrlo su slične i konstrukcij e s već spominjanim glavnim, nepromj e­ nj ivim, brojevima većima od četiri koj i preko kognitivne operacije skupnoga promatranja također u sebi komprimiraju određena imenička svojstva, pa smo već rekli da ti brojevi ne referiraju na pojedinačne primj erke, nego samo na ve­ ličinu skupa. U konačnici, ta činj enica, tj . značenj ske poveznice između broj eva većih od četiri i količinskih priloga, lingviste, kako je već rečeno, i navodi da se bave sličnostima i razlikama između te dvije kategorij e. I količinski prilozi i glavni broj evi veći od četiri pripadaju kategorij i apsolutnih kvantifikatora, i j edni i drugi ističu ukupnost, a ne poj edinačnost članova skupa, a osnovna j e razlika među nj ima u tome što glavni brojevi točno određuju veličinu skupa, a količin­ ski prilozi govore o neodređenoj količini, pa zato, za razliku od glavnih brojeva, i mogu kvantificirati nebroj ive imenice. Kako se količina imeničkih svoj stava povećava, smanjuju se komplementacij ska svojstva genitivne sastavnice, a po­ većavaju modifikatorska jer što j e imenička značenje izraženije, mogućnost j e da sastavnice imenske sintagme budu u odnosu komplementacije manja, budući da su imenice kao glave nezavisne sastavnice, a ako je pak glava nezavisna, onda je riječ o modifikacij i . Zbog toga se genitivni oblici uz zbirne brojevne imenice dvoje, troje . . . , a posebno uz brojevne imenice dvojica, trojica . . . koje imaju j oš više imeničkih svojstava, po čemu su još nezavisnije sastavnice konstrukcije, te­ že mogu tumačiti kao dopune, a više kao modifikatori. No komplementacij a kod nj ih nije potpuno isključena j er i uz nj ih dolaze oblici dij elnoga količinskoga ge­ nitiva koj i je svoj stven i količinskim prilozima i glavnim brojevima od pet nada­ lje. Uz dekontekstualizirane191 količinske priloge, popriložene imenice i glavne broj eve dij elni j e genitiv množine obavezan j er su oni kao glave izrazito zavisne sastavnice te su stoga izraženij a i nj ihova komplementacij ska svojstva: (3a) Mnogo studenata danas polaže ispit. (3b) *Mnogo danas polaže ispit. (4a) Hrpa studenata danas polaže ispit. (4b) *Hrpa danas polaže ispit. (5a) Pet studenata danas polaže ispit. (5b) *Pet danas polaže ispit. , Kažemo dekontekstualizirane jer ako je iz prethodnoga konteksta poznata narav referenta označenoga d�jelnim genitivom, on mož.e biti ispušten zbog pragmatičke redundancije, tj . anafo­ ričkoga ustroj a diskursa, npr. Dancisje na ispit izašlo dvadeset studenata: petje palo, a petnaest 191

je položi/o.

1 94

•

Sintagmatski aspekti ustroja imenske sintagme

Za razliku od njih, uz zbirne brojevne imenice i brojevne imenice dijelni ge­ nitiv nije obavezan, ali izraženij a imenička svojstva prototipne brojevne imenice, u odnosu na nj ihove zbirne parnjake, ipak čine nezavisnijim sastavnicama, zbog čega je uz nj ih dij elni genitiv nešto neobaveznij i: 192 (6a) Dvoje studenata danas polaže ispit. (6b) ?Dvoje danas polaže ispit. (7a) Dvojica studenata danas polažu ispit. (7b) Dvojica danas polažu ispit. Kontinuum j ezičnih j edinica - glava - koje uvjetuju interpretaciju kon­ strukcije kao komplementacij ske, odnosno modifikacijske može se prikazati slj edećom hijerarhijom (ne)zavisnosti glave gdje Kim označava izraženija kom­ plementacij ska i manj e izražena modifikacij ska svojstva genitivnih oblika uz na­ vedene j ezične jedinice kao glave, M/k izraženij a modifikacij ska i manj e izraže­ na komplementacij ska, a M samo modifikacij ska.193 Hijerarhija (ne)zavisnosti glave imenske sintagme KOMPLEMENTA C/JA Kim

Kim

>

>

> Kim

> Mlk

>

MODIFIKA CIJA Mlk

M

kal. prilozi > papri/ožene imenice > gl. brojevi > zb. br. imenice > br. imenice > imenice

4.5 O konstrukcij ama s brojevima dva, tri i četiri

Dužni smo nešto reći i o sintaktička-semantičkom statusu brojeva dva (oba), tri i četiri. Ti brojevi već tradicionalno hrvatskim gramatikama predstavljaju problem jer sklonidbeno odudaraju od drugih imenskih riječi i nj ihovih spojeva. Tako hr­ vatske gramatike redovito tvrde da imenice uz te brojeve u G-e i G-i sklonidbi dolaze u oblicima jednakima množinskim oblicima i to im naizgled ne predstavlja problem, a da u G-a vrsti u nominativu, akuzativu i vokativu dolaze u obliku jed­ naku današnj em genitivu jednine koj i je dijakronijski bio akuzativ dvojine, točni­ je dvoj inski akuzativ mjere, a u ostalim padežima u oblicima jednakima množini. Navedenim tvrdnjama nema se što prigovoriti prihvati li se pogled na padež kao čisto formalnu kategoriju. No kategorija padeža daleko je od same forme; padež je relacija i u tom smislu on je spoj forme i značenja i odnosa prema drugim pade­ žima. Stoga namj e Pranjkovićev (20 1 3 : 1 30) stav da je potpuno besmislena tvrdi192 Upitnik u primjeru ( 1 0) nikako ne znači da s tom konstrukcij om nešto nije u redu, već samo to da je nešto obilježenija u odnosu na konstrukciju u kojoj je upotrij ebljena prototipna broj evna imenica, čij e je manje izraženo skupno promatranje, koj e rezultira i slobodnij im odnosom s di­ jelnim genitivom, vidlj ivo i po množinskoj predikatnoj sročnosti (usp. Dvoje danaspolaže ispit I Dvojica danas polažu ispit). 193

Iznimka su ovdje, naravno, relacij ske imenice.

4.5 O konstrukcij ama s brojevima dva, tri i četiri

•

1 95

ti da je npr. imenica u dva čovjeka u genitivu jednine, a u dvije žene u nominativu množine apsolutno prihvatljiv. Zanimlj iv je i stav iznesen u Piper i dr. (2005) da bi se sintagme tipa dva čovjeka mogle smatrati nominativom paukala, no tada se, a što ističe i Pranjković (20 1 3 : 1 3 1), pojavljuj e problem relacij ske naravi, tj . odno­ sa toga "nominativa paukala" prema drugim padežima u paradigmi j er ne postoji genitiv ili dativ paukala s obzirom na to da su oblici dvaju ljudi i dvama ljudima u genitivu, odnosno dativu množine. Uvede li se u gramatikama posebna paradig­ ma za dual, a što predlaže Marković (20 1 2 : 496), takvo se rj ešenje čini prihvat­ ljivim jer bi tada nominativ na -a (dva čovjeka) u dualu bio npr. u opreci prema -ima u dativu, lokativu i instrumentalu (dvama ljudima) iste dualne paradigme, a ne u opreci prema oblično istim, množinskim oblicima. No i tu postoj i ozbiljan problem jer bi došlo do presedana da članovi iste (dualne) paradigme imaju raz­ ličite (supletivne) osnove. Pranjković (20 1 3 : 1 3 1 ) ide drugim putem i predlaže rješenj e po kojem u konstrukc\jama tipa dva čovjeka nije riječ o "padežu (imeni­ ce), već o posebnoj (okamenj enoj) konstrukcij i (ostatku duala)" te upravo iz toga razloga i smatra da se o tim brojevima ne može govoriti ni kao o atributima (atri­ butima ih naime smatraju Piper i dr. (2005: 885), a i Marković (20 1 2 : 486)), već kao o posebnom tipu paukalnih kvantifikatora koji dolaze uz takve okamenjene, nepadežne oblike imenica. Bilo kako bilo, prihvaćanje jednoga ili drugoga miš�je­ nja ne utječe posebno na stav da se ti brojevi sintaktički ponašaju kao atributi jer iznimka bi bila samo tri padeža jednoga sklonidbenog tipa, što se bez daljnjega može tumačiti anomalijom u j ezičnom razvoju, odnosno ostatkom ranijega stanja. Mislimo dakle da je najpreciznije reći da se brojevi dva, tri i četiri sintagmatski ponašaju kao modifikatori, a semantički, naravno, kao apsolutni kvantifikatori.194 Modifikatorska svojstva s brojevima dva, tri i četiri dijele i kvantifikatori oba i obje, no oni, a kako je u 3 . 3 .2.3 već istaknuto, semantički predstavljaju graničnu kategoriju između apsolutne i univerzalne (totalne) relativne kvantifikacije. Da ti brojevi imaju snažno izražena modifikatorska svojstva, potvrđuje u pr­ vom redu nj ihova sročnost s imenicom. Nema naime nikakve sintagmatske razli­ ke između dvije žene i lijepe žene, glava konstrukcije jest imenica kao nezavisna sastavnica koj a elaborira shematičan trajektor modifikatora - broja u prvom i pridj eva u drugom slučaju. Isto tako, prihvati li se rješenje o posebnoj paukalnoj paradigmi, a, ponavlj amo, to j e rješenj e koj e smatramo najprihvatlj ivijim, nema nikakve sintagmatske razlike ni između konstrukcija kao što su dva stola i lijepi stolovi. Tada ćemo reći da je u prvom slučaju dva modifikator u odnosu na pau­ kalni nominativ stola jer je npr. u dvaju stolova imenica stolova u genitivu tako­ đer paukala. Isto tako u drugom slučaju pridjev lijepi modificira nominativ mno1 94 Situacija s brojevima dva, tri i četiri jedan je od boljih primjera koj i pokazuje sve manjkavosti naziva atribut za sintaktičku kategoriju jer atribut označava u prvom redu kvalifikacij ska obilj ežja, a brojevi dva, tri i četiri nisu kvalifikatori, već kvantifikatori. Nije naodmet istaknuti da se upravo zbog te činjenice u nekim teorijama, npr. u gramatici uloge i referencije (vidi Van Valin - LaPolla 1 997: 127), atribut upotrebljava i kao naziv za semantičku ulogu (engl. attribute/attributant).

1 96

•

Sintagmatski aspekti ustroja imenske sintagme

žine stolovi kojemu je lijepih stolova unutar množinske paradigme sklonidbeno ekvivalentna upravo onako kako je dvaju stolova ekvivalentna obliku dva stola u okviru paukalne paradigme. No najvažnije je pitanje iz čega proizlazi struk­ turna razlika između sintagmi s brojevima dva, tri i četiri i sintagmi s broj evima većima od četiri? O tome je već bilo govora (2. 1 . 3 , 3 . 3 .2.2), no nije naodmet još j edanput istaknuti da su sintagmatski odnosi s broj evima dva, tri i četiri također rezultat značenj skih aspekata tih brojeva, odnosno referencije na pojedinačne članove skupa koju omogućuj e njihov manj i broj j er što je manje članova neko­ ga skupa, veća je mogućnost pojedinačne referencije, odnosno nj ihova poimanj a kao zasebnih j edinki. To pak rezultira time da imenica koju kvantificiraju ima sve padežne oblike, a ne samo množinski dij elni genitiv. Nasuprot tomu, a što u prvom redu vrij edi za skupove koje označavaju broj evi od pet nadalje i količinski prilozi, veći broj članova smanjuje individualna obilj ežja, tj . utječe na nj ihovo poimanj e kao manje ili više nediferenciranoga skupa195 koj i se konceptualizira kao dio nekakve cjeline te uvjetuj e konkretiziranje dijelnim genitivom.196

4.6 Apozicij ska imenska sintagma Naziv apozicija dolazi od latinskoga appositum što znači ' ono što je dodana, postavljeno uz nešto' . Apozicij i se u hrvatskoj , ali i svj etskoj , stručnoj i znan­ stvenoj literaturi ne posvećuj e osobita pozornost, tj . ona j e pomalo nepravedno zapostavljena u odnosu na druge vrste odnosa197 u imenskim sintagmama te će­ mo j oj ovdj e stoga posvetiti nešto više pozornosti jer ni izbliza nije riječ o tako 195 Kako je već istaknuto, stupanj nediferenciranosti ovisi o broju jedinki skupa i o naravi kvan­ tifikatora. 196 Već smo rekli da isto vrijedi i za zbirne brojevne (dvoje, troje„ .) te brojevne imenice (dvojica, trojica„ .), no dijelni genitiv uz njih posljedica je njihova prototipnijega skupnoga promatranj a jer pripadaju kategoriji imenica, pa broj članova skupa tu ne igra nikakvu ulogu, odnosno dvoje/troje/ četverostudenata isto je što se tiče stupnja skupnoga promatranja kao i petero ili šestero studenata. 1 97 Apozicijom je, a kako ističe i Marković (2008: 1 34), bolj e smatrati odnos (usp. apozicija kao i atribucija) u koj i stupaju dvij e imenice nego jedan od članova toga odnosa jer je on upitan kao naziv za sintaktičku kategoriju "„ .bilo zbog bremena tradicionalnih odredbi bilo zbog neadekvat­ ne tvorbe" Marković (2008: 1 20). Za naziv sintaktičke kategorije Marković predlaže naziv apozi­ tiv, s čime se također u potpunosti slažemo. Isto nam je tako prihvatljiv i naziv apozitivna sintag­ ma koji označava konstrukcij e koje se sastoje od glave i zavisnoga dij ela - apozitiva. No treba imati na umu da se nazivi sintagmama dodjeljuju prema glavi sintagme, a u apozitivnoj sintagmi apozitiv to nije, pa je onda eventualno preciznije govoriti o apozitivnoj imenslwj sintagmi koja bi istovremeno isticala daje rij eč o sintagmi koj a se sastoji od imenice koja nije apozitiv i ima ulogu glave i apozitiva kao zavisne sastavnice koja funkcionira kao svojevrsni rubni "tip modifikatora. Drugo je rješl:nje, a koje smatramo prihvatljivijim i kojemu ćemo se prikloniti, da se govori o apozicijslwj imenslwj sintagmi jer taj naziv ne odudara od uobičajenoga nazivlja isticanjem zavi­ snoga člana kao što je to slučaj u nazivu apozitivna imenska sintagma, već ističe odnos u kojemu se nalaze dvije imenice. Apozicijska imenska sintagma može se podijeliti na onu u užem i onu u širem smislu koja bi uključivala odnos između različitih postponiranih nerestriktivnih dodataka i glave koja ne mora nužno biti imenica ili imenska rij eč, no to nije toliko bitno za ovu raspravu jer se takvim konstrukcijama nećemo baviti, pa upućujemo na Markovićev članak ili na gramatiku Mrazović-V ukadinović ( 1 990: 33 1-336). gdj e su takvi odnosi deta�j nUe opisani .

4 . 6 Apozicijska imenska sintagma

•

1 97

Slika 4.8

j ednostavnoj problematici kako se obično misli. No krenimo redom. U hrvat­ skim se gramatikama (npr. Barić i dr. 1 995 : 563-565, Katičić 1 99 1 : 448-452, Silić - Pranj ković 200 5 : 3 1 3-3 1 4) apozicija definira kao imenica koj a pobliže označava drugu imenicu ili imeničku zamj enicu i s njom se naj češće slaže u ro­ du, broju i padežu (npr. Rijeka Drava tiho teče, Vidio sam susjeda Petra, Na ulici su psi lutalice . . . ). No vrlo su česta i odstupanja od potpune sročnosti, posebno u rodu i broju (npr. Rijeka Ni/ vrlo je dugačka i opasna, Selo PetrUevci najveće je u Valpovštini . . . ), a Silić - Pranjković (2005: 3 14) dobro primjećuju da, doduše rijetko, može doći do neslaganja i u padežu te navode primjer Prenoćili smo u hotelu "Kolovare . Hrvatske se gramatike također u poglavlj ima posvećenima apozicij i uglavnom slažu i u tome, a posebno j e to izražena u Barić i dr. ( 1 995) i Katičić ( 1 99 1), da položaj apozicij e ovisi o tome dodaj e li se ona vlastitoj imeni­ ci, pa tada stoj i ispred nje (npr. grad Osijek, rij eka Drava, profesor Perić . . . ) ili se pak dodaj e općoj imenici ili imeničkoj zamj enici pa ju onda slijedi (npr. pti­ ca selica, golub pismonoša, mi lingvisti... ) . 198 S druge strane Silić - Pranjković (200 5 : 262, 27 1 ) priklanjaju se rješenju da apozicija kao odredbenica ili zavi­ sni tagmem uvij ek stoj i ispred imenice (određenice ili glavnoga tagmema) koju određuj e . Ozbiljnu i vrlo utemeljenu kritiku takvih stavova daj e Marković (2008) koj i dokazuj e da položaj apozicij e ne ovisi o tome dodaj e li se ona vlastitoj ili općoj imenici te da je apozicija uvijek desni član apozicij ske imenske sintagme, odnosno da desni član uvijek modificira lijevi. U kognitivnoj se gramatici (Lang­ acker 1 99 1 : 1 49, 200 8 : 1 94-- 1 95 , 2009: 1 9; Taylor 2002: 235-238) apozicij i ne posvećuj e osobita pozornost, 199 a sukus stavova je u tome da je rij eč o spoju dva nominalna profila (bilo imenica bilo imenskih sintagmi) koj i se podudaraju te na različite načine označavaju j edan te isti entitet, što je prikazano na slici 4 . 8 . "

, Stav da apozicij a može stajati i ispred i iza imenice koju određuj e nije stav samo hrvatskih grani.atika već i drugih radova posvećenih apoziciji, kao npr. Znika (2008). 198

199 ZanimWvo je u tom smislu, pa i pomalo začuđujuće, da Radden - Dirven (2007: 1 44) ne idu dalj e od same definicij e apozicije.

198

•

Sintagmatski aspekti ustroja imenske sintagme

Budući da se profili obiju nominalnih sastavnica podudaraju te da apozicijska imenska sintagma u cjelini nasljeđuje profil obiju sastavnica, Langacker u nave­ denim kraćim osvrtima na apoziciju postavlja pitanj e koja sastavnica onda ima ulogu odrednika profila, glave, te navodi dvije terminološke mogućnosti: ili da se o apozicij skoj imenskoj sintagmi govori kao o sintagmi s dva odrednika profila ili kao o sintagmi bez odrednika profila, opredj eljujući se, doduše arbitramo i neob­ vezujuće, za drugo rješenje, odnosno da se u kontekstu analize apozicij skih imen­ skih sintagmi ne govori o odredniku profila koj i bi trebao ostati kao terminološko rješenje samo u slučajevima gdj e konstrukcija u cjelini nasljeđuj e profil jedne sa­ stavnice, kao u prototipnim slučaj evima modifikacije i komplementacij e. Taylor slij edi Langackera u mišlj enju da je u apozicij skoj imenskoj sintagmi riječ o od­ nosu dvaju nominalnih profila od kojih oba korespondiraju s profilom složene konstrukcije te u skladu s tim daje sljedeću definiciju: u konstrukcij i XY, X i Y su u apozicijskom odnosu ako i X i Y označavaju isti entitet (2002: 235). No također se i odmiče od Langackera primjećujući da j e u apozicijskim sintagmama uglav­ nom riječ o tome da j e jedna od dvije sastavnice nadređena drugoj , što dokazuje primjerima predikatne sročnosti (You the butcher are. . . I *You the butcher is„ . ) ko­ ja se uvijek upravlja prema prvoj sastavnici, odnosno subjektu kao glavi sintagme. Takvi su primjeri vrlo česti i u hrvatskom j eziku (usp. Rijeka Ni/ vrloje dugačka I *Rijeka Ni/ vrlo je dugačak, Selo Babina Greda najveće je u Slavoniji I * Selo Babina Greda najveća je u Slavoniji, Nogometni klub Barcelona osvojio je Ligu prvaka I *Nogometni klub Barcelona osvojilaje Ligu prvaka) te su vrlo ozbiljan argument u prilog tezi da je u apozicijskim sintagmama glava uvijek prvi, lij evi član, a desni je u službi modifikatora, odnosno apozicUe. Taylorovo nam je gledi­ šte u ovom slučaju kudikamo prihvatlj ivije od Langackerova j er dvije simboličke jedinice u sintagmi nikada nisu ravnopravne, tj . uvijek je riječ o tome da je jedna nadređena drugoj iako to, a budući da j e riječ o spoju dvaju nominalnih profila kao nezavisnih sastavnica, u apozicij skoj sintagmi najmanje dolazi do izražaja, a takav je Taylorov stav u skladu i s već spomenutim Markovićevim (2008) viđe­ njem odnosa kada je u pitanju hrvatska apozicij ska sintagma. Vidi se dakle da su lingvisti i gramatičari poprilično podijeljenih stavova kada su u pitanju sintaktički i semantički odnosi unutar apozicijske sintagme, puno više nego kada su u pita­ nju odnosi u drugim tipovima nominalnih konstrukcija, pa zbog toga pomalo čudi što je od imenskih sintagmi apozicij skoj u stručnoj i znanstvenoj literaturi, kako svj etskoj tako i hrvatskoj , posvećeno uvj erlj ivo najmanj e pozornosti. Iako Mar­ kovićevi stavovi, kako j e već rečeno, predstavljaju vrlo ozbiljan, argumentiran i metodološki osuvremenj en odmak od hrvatske gramatičke tradicij e kada su u pi­ tanju odnosi unutar apozicij ske sintagme,200 te nam j e stoga stav da apozitivom u 200

Iz toga treba izdvojiti, a što ističe i Marković (2008: 1 2 1), Pavešić-Vinceov stav koji je, do­ duše samo u naznakama, na tragu argumentacije u prilog tezi da desni član apozicij ske sintagme uvijek modificira lijevi: "Kao apozicij a može se shvatiti i veza dvij u imenica od kojih je druga ime za jedan primjerak onoga što znači prva, npr. grad Sarajevo, rijeka Sava, otok Brač, advokat

4.6 Apozicij ska imenska sintagma

•

1 99

apozicij skoj sintagmi treba smatrati desni član bez obzira na to stoj i li on uz vla­ stitu ili opću imenicu načelno potpuno prihvatljiv,201 neka njegova rješenja ipak smatramo spornima. Zbog toga formulacija "načelno prihvatljiv" možda i najbo­ lje oslikava naš stav o problematici apozicij ske sintagme u hrvatskom j eziku, a koji ćemo ovdj e ukratko iznijeti i obrazložiti. Dakle prihvatlj iva nam je načelna teza da desni član apozicij ske sintagme modificira lij evi, no nije nam prihvatlj ivo da je to uvijek tako, odnosno da nema iznimaka od toga pravila.202 To nam nije prihvatljivo već i stoga što svako pravilo ima iznimke,203 a kada su u pitanju ime­ nice i nj ihovi konstrukcijski spoj evi, iznimaka po samoj naravi stvari mora biti jer su imenice nezavisne simboličke jedinice i kao takve su nositelj i značenja u j eziku osjetno više od drugih, zavisnih, jedinica. Kako je već istaknuto u uvod­ nom poglavlju, kognitivna gramatika zastupa enciklopedij ski pristup značenju, a gramatika na njemu počiva, tj . gramatika jest simbolička struktura koja onda nedvosmisleno obuhvaća značenje kao j edan od svoja dva pola, a ako je to tako, onda značenje mora biti polazište, što u Markovićevoj analizi jednoga dijela pri­ mjera nije iako ga i sam pretpostavlja kao polazišnu točku. Riječ je naime o tome da Marković (2008: 1 22) i primj ere tipa žena akademik, žena vrač, gost profesor i gost lektor smatra elaboracijama204 apozicijskosintagmatskih konstrukcij a tipa X NP Y NP u koj ima desni član modificira lij evi te izrijekom kaže: Y (akademik, vrač, profesor, lektor) povećava sadržaj pojma X (žena, gost) i sma­ njuje mu opseg, koliko god se intuicijski (ist. B. B. i G. T. F.) možda činilo da je obratno [ . . . ] - riječ je o gostu koj i je, uz to što je gost, još i profesor ili lektor. Dru­ gim riječima, gostujući profesor semantički (ist. B. B. i G. T. F.) nije isto što i gost profesor (gostujući profesor odgovara konstrukciji profesor gost, kao što bi i pi­ smonosni golub odgovaralo golubu pismonoši, a ne pismonoši golubu). Postavlja se pitanje: je li semantika dviju imenica koje ulaze u apozitivnu sintagmu ta koja određuje njihov redoslijed ili je obratno? Primjeri pokazuju da je obratno: redosli­ jed imenica određuje semantiku sintagme. Ako koj i bilo od primjera preokrenemo, dobit ćemo sintagme drugačijega značenja.

Zlatko Prelac. Druga riječ ovakvih veza može se shvatiti i kao bliže određe11je prve, tj . kao atri­ but, te se stoga ne odvaj a zarezom" (Pavešić - Vince 1 97 1 : 428).

201

Tako je potpuno točno i nj egovo zapažanje (2008: 123) da nizanj e imenica udesno, npr. [[[go­ lub gaćan pismonoša], sve više sužava opseg prve imenice na isti način kao što se pomicanjem ulijevo sužava opseg imenice u slučaju premodifikacije, a o čemu je detaljno bilo riječi u dij elu o semantičkim aspektima ustroja imenske sintagme. 202 Ostavljamo ovdje postrani imeničke polusloženice tipa rak- rana, spomen-ploča, pop-glazba itd. kod kojih lijevi član modificira desni, no rij eč j e o drugoj kategoriji kojom se ovdj e nećemo baviti. 203 To, dakako, ne vrij edi isključivo ako se prihvati strukturalistička postavka da u sustavu ne po­ stoje iznimke, već isključivo pravilnosti, no tada iz analize nužno moraju biti isključeni značenj­ ski aspekti, što je kognitivnoj gramatici metodološki neprihvatljivo. 204

Marković ne upotrebljava naziv elaboracija.

200

•

Sintagmatski aspekti ustroja imenske sintagme

Ovaj odlomak nije naveden stoga što Markovićeve stavove smatramo po­ grešnima (na kraju krajeva točnost i pogrešnost počesto su stvar perspektive pristupa problematici i metode koja se primj enjuje), već zato što su oni teško prihvatljivi kognitivnoj gramatici. Radi se dakle o tome da primj eri tipa gost profesor j ednostavno ne označavaju gosta koji je uz to što je gost još i profesor, nego obratno, profesora koj i je uz to što je profesor ujedno i gost. Isto je i s pri­ mjerima žena akademik, žena vrač i gost lektor, i to nije intuicija, već je to nji­ hovo duboko usađeno i konvencionalizirano značenj e koje tako tumači većina govornika hrvatskoga j ezika. I to je činj enica.20 5 E sada, ako j e to tako, a duboko vj eruj emo da j est, treba odgovoriti i na pitanje zašto je to tako? U temelj ima od­ govora na postavlj eno pitanje nalazi se već spomenuta činj enica da apozicij sku sintagmu tvore dvije imenice kao nezavisne sastavnice i nositelj i značenja u je­ ziku, znače11ja koje proizlazi iz aktivacije spektra kognitivnih domena kao širih kontekstualno uvjetovanih konceptualnih okvira. Objasnimo o čemu je riječ na primjeru apozicij skih sintagmi žena akademik i žena vrač! Najprije se postav­ lja pitanje zašto u jeziku ne postoje izrazi muškarac akademik i muškarac vrac"? Zato što takve sintagme ne bi ništa isticale j er su i akademici, nažalost, i vračevi mahom muškarci, pa kada se u sintagmi nade žena, obavijesnost se povećava i sintagma dobiva smisao. Upotreba npr. leksema vrač aktivira kognitivnu dome­ nu plemenskoga društvenog uređenja u kojemu vlada praznovj erj e i općenito, barem iz perspektive zapadne civilizacije, primitivni oblici načina življenj a, a vračevi su u većini slučaj eva muškarci, pa kada se kaže žena vrač, ta sintagma označava vrača koji je, suprotno uobičajenim situacijama, žena, a ne muškarac. Vrač je dakle odrednik profila, a ne žena. Slično j e, doduše ne toliko istaknuto, i sa sintagmom žena akademik, za koj i se slobodno može reći da je uj edno i j e­ dan od eklatantnij ih primjera seksizma u j eziku, gdj e je odrednik profila također desni, drugi, član sintagme, tj . žena modificira akademika. Da j e to doista tako, potvrđuje se i suprotstavlja11jem primj era žena vrač i žena akademik primj erima s mocij skim parnjacima žena vračara i žena akademkinja koj i su, nasuprot prvi­ ma, potpuno neutralni i pripadaju prototipnim odnosima koj i vladaju unutar apo­ zicijske sintagme, tj . desni član u tim slučaj evima modificira lijevi, pa su žena vračara i žena akademkinja žene koje su, uz to što su žene, ujedno i vračare ili akademkinje. Tomu je tako jer vračara i vrač ne znače isto, odnosno ne aktiviraju iste kognitivne domene: dok vrač aktivira već spomenutu domenu plemensko­ ga uređenja u kojoj nije bio običaj da vračevi budu žene, vračara u prvom redu, kao primarnu domenu, aktivira domenu praznovj erja, različitih oblika proricanja sudbine itd� a osobe koje se bave proricanjem sudbine i sličnim dj elatnostima redovito su žene, čime je i uvjetovan rod desnoga člana sintagme. Slično j e i sa sintagmama gost profesor i gost lektor, u koj ima gost aktivira j ednu iz matrice domena leksema profesor - onu akademske zajednice i sveučilišta - gdje pro205

Barem prema našim ispitivanj ima koja smo proveli među tridesetak izvornih govornika.

4.6 Apozicijska imenska sintagma

[ l�_I [

•

201

gost profesor

.'.//

''zofsku školu Aristarha iz Samotrake (2 1 7-145. godine prije Krista), koj i je živio u Aleksandrij i i bavio se pitanj ima gramatike i gramatičke termino­ logije. Jedan od njegovih učenika bio je i Dionizij e Tračanin (oko 1 70-90. godine prije Krista), pisac gramatike grčkoga j ezika. Njegov je rad sačuvan u fragmenti­ ma i poznat j e pod nazivom 1ekhne, a uz njega vezujemo i nastanak naziva za pet morfološki označenih padeža u grčkome j eziku. Kada su u pitanju padežni nazivi,

6.2 Gramatička tradicij a antičke Grčke i Rima...

•

233

i u suvremenim gramatikama flektivnih jezika zamj etni su tragovi grčke tradicije. Naime latinizmi koj ima se današnj e gramatike služe u imenovanju morfoloških padeža zapravo su naj većim dij elom nastali kao izravni prij evodi grčkih naziva Dioniz\ja Tračanina, a ovdj e valja dodati i kako su sami hrvatski pojmovi padež i sklonidba u posrednoj , ali vrlo čvrstoj vezi sa svoj im grčkim ekvivalentima, bu­ dući da su nastali prevođenjem latinskih termina, koji su pak preslika svoj ih grč­ kih uzora (usp. i Blake 1 994: 1 9). U lijevome stupcu tablice 3 navedeni su izvorni Dionizijevi nazivi za pet morfološki ostvarenih padeža u grčkom j eziku, a u sre­ diš11jem stupcu nalaze se nj ihovi latinski ekvivalenti u oblicima koj i su poznati i hrvatskoj gramatičkoj tradiciji. U desnome stupcu pojašnjena je pak semantička motivacij a kojom se pri imenovanju padeža vodio Dionizij e Tračanin. Latinski nazivi za morfološki ostvarene padeže (od koj ih su nastali i prilagođeni hrvatski termini u središnjem stupcu) poznati su nam pak iz djela A rs Grammatica rim­ skoga gramatičara Remija Palemona ( 1 . st. poslij e Krista),239 koje se nastavlja na rad Dionizij a Tračanina, ali j e u njemu zamj etan i snažan utjecaj Varonova ( 1 1 627. godine prij e Krista) djela De Lingua Latina. Tako se primj erice upravo Varo­ nu pripisuj e latinski naziv za akuzativ kao i davni "nesporazum" u prevođenju s grčkoga koj i je Palemon naknadno propustio ispraviti, pa je stoga ostao aktualan sve do danas. Naime grčka riječ aitiatike ima nekoliko značenj a, a j edno od njih, koj e je najvjerojatnij e u vidu imao Dionizij e Tračanin, jest i značenje trpnosti u procesu koj i je uzrokovao neki drugi aktant. Varon je pak prepoznao njezino dru­ go značenje, značenj e optuživanja, pa ju je stoga preveo kao akuzativ,240 a taj su njegov prijevod nakon Palemona nastavili preuzimati i drugi gramatičari (usp. Blake 1 994: 20, Robins 1 967: 3 5 i Calboli 1 972: 1 00).

GRČKI NAZIVI DIONIZIJA TRAČANINA

HRVATSKI OBLICI LATINSKIH PREVEDENICA

DIONIZIJEVA SEMANTIČKA MOTIVACIJA

Orthe

nominativ

' ispravni padež'

Genike

genitiv

Dotike

dativ

Aitiatike

akuzativ

'trpnost u izvanjski uzrokovanom procesu'

KIetike

vokativ

'zvanje'

'padež porijekla', 'padež oca' ' davanje', 'upućivanje'

Tablica 3 2 39 Palemonovo djelo nije sačuvano u izvornom obliku, ali su se tijekom narednih desetljeća broj­ ni gramatičari često referirali i nadovezivali na njegov rad, preuzimajući ili preoblikujući nj egove zaključke, pa se stoga Ars Grammatica velikim dij elom ipak može rekonstruirati. 240 Prema Jat. accuso, 1. - tužiti, pozvati na sud, odn. accusatio, -onis, f - optužba, sudska tužba.

234

•

Pojam padeža kroz povijest i njegova kognitivna koncepcij a

Govoreći o toj Varonovoj prevoditelj skoj pogrešci, M. Butt dolazi do važ­ nog zaključka o antičkom poimanju veze između deklinacij ske paradigme i zna­ čenj skih odnosa:

Ta greška u prijevodu ilustrira vrlo važnu činjenicu vezanu uz pretpostavke na koji­ ma se temeljio pogled na padeže. U grčkom i latinskom jeziku padeži se označavaju različitim skupovima morfoloških nastavaka i imenica. Pojavljivanje tih nastavaka bilo je vezano uz pojedine značenjske funkcije (istaknuli B. B. i G. T. F.). Te uoče­ ne značenjske funkcije bile su potom izravno upisane u padežne nazive koj i su se či­ nili reprezentativnima. Naziv dativ vezan je uz latinski glagol dare, ' davati ' , i u tom smislu odražava sudionika koji je primatelj predmeta ili kakva apstraktnog entiteta. Naziv vokativ odnosi se na oblik kojim se osobu oslovljava, a povezan je s latinskim vocare, 'zvati, pozivati' . (Butt 2006: 1 4) Već na ovome mjestu možemo dakle uočiti čvrstu poveznicu između naziva za padeže i njihovih "reprezentativnih" funkcija u antičkoj tradiciji čij i su autori, kao što se iz navedenoga vrlo dobro vidi, tu gramatičku kategoriju intuitivno smje­ štali u semantičke okvire.241 Č ini se stoga da s dobrim razlozima možemo tvrditi kako su morfološki padeži u gramatičkoj tradicij i Zapada od samih početaka sma­ trani i semantičkim kategorij ama.242 Antičko j e razdoblje presudno utjecalo na eu­ ropsku gramatičku tradiciju. No uporaba latinske padežne terminologij e u novim kontekstima često je, kao što primj ećuj e i Miriam Butt, kao nuspojavu imala odre­ đena očekivanja i apriorističke pretpostavke o "ponašanju" padeža u jezicima koji su naknadno opisivani po uzoru na klasična djela antičkih gramatičara, tj . o broju i opsegu funkcija koje bi određeni padež u tim j ezicima trebao vršiti.

To se posebno odnosi na istraživanja prethodno neopisanih jezika. Ako zadani oblik odgovara onomu što smatramo dativom ili instrumentalom u jeziku X, istraživači ne znaju kako postupiti kada se taj oblik koristi za različite druge "nedativne" ili "ne­ instrumentalne" namjene. (Butt 2006: 14) No ako malo bolj e razmislimo, u navedenoj činj enici možda ipak s pravom možemo, umjesto pukoga naslj edovanja klasičnih uzora, prepoznati prve nazna­ ke gramatičarskoga traganj a (doduše neosvij eštenoga) za pojavnim oblicima "j e­ zičnih univerzalija'', i to stolj ećima prij e nego što je taj pojam (naravno, u potpu­ no drukčijim metodološkim okvirima i uz jasne definicije) u svj etsku lingvistiku "na velika vrata" uvela transformacij sko-generativna gramatika, razradivši ga Uska veza �među morfoloških padeža i nj ihovih reprezentativnih značenja može se primijetiti i kod stoika (3. st. pr. Kr.), filozofske škole koja se razvij ala neovisno o školi mišljenja koj a je iz­ njedrila gramatičarske ideje Dionizija Tračanina. U te je dvije antičke škole padež kao morfološ­ ka kategorija dakle od samih početaka bio vrlo čvrsto usidren u semantičkim okvirima, odnosno velika se pozornost posvećivala vezi između forme i značenja. 242 Takav se stav primjerice ni u kojem slučaju ne može iščitati iz numeričkih oznaka za morfološ­ ke padeže u indijskoj gramatičarskoj tradicij i koja, kao što se već moglo vidj eti u poglavlju 5 .2, između padežnih oblika i semantičkih odnosa uspostavlja daleko posredniju vezu. 24 1

6.2 Gramatička tradicija antičke Grčke i Rima. . .

•

235

osobito u okvirima teorije načela i parametara t e minimalističkoga programa kao njezina logičnoga slijeda (Chomsky 1 98 1 , 1 986, 1 995). Oduševlj enj e idejom j ezičnih univerzalija očitovalo se na različite načine kroz povijest lingvističke misli, s različitim motivima i na različitim razinama. Devetnaesta stoljeće obilježena j e u tom smislu traganjem za zajedničkim jezič­ nim osobinama koj e su, na temelju pisanih ostataka pomno analizirajući strukturu sanskrta i uspoređujući ju sa strukturom drugih indoeuropskih j ezika, pokušavali apstrahirati pobornici poredbeno-povijesne metode (y.I. Jones, R. Rask, K. Vemer, J. Grimm, F. Bopp, A Schleicher i dr.), a jedan od njihovih ciljeva pritom j e bilo i rekonstruiranje hipotetskoga indoeuropskog prajezika.243 S druge strane, kao što napominje M. Butt, istraživači i pisci gramatika manje poznatih i prethodno ne­ opisivanih jezika često su tijekom različitih razdoblja europske gramatičke tradi­ cije u novim sustavima zapravo tragali za ostvaraj ima gramatičkih kategorija koje su već opisali njihovi antički uzori. Takav postupak nije bio besmislen kada se ra­ dilo o genetski srodnim, pa samim time i struktumo bliskim j ezicima indoeurop­ ske porodice (kao što je već istaknuto, i sami nazivi za padeže u latinskom j eziku nastali su doslovnim prevođenjem grčkih naziva i dodavanjem ablativa kojega nije bilo u grčkom j eziku), no opisani "protouniverzalistički koncept" ozbiljno je uzdrman krajem 1 9 . i početkom 20. stoljeća, kada su se antropološki istraživači j ezika američkih starosjedilaca (F. Boas, E. Sapir, B. L. Whorf i dr.) susreli s tipo­ loški potpuno drukčij im gramatičkim sustavima.244 Bilo im je naime na samome početku jasno da klasične gramatičke kategorije kojima se koriste njihove kolege s druge strane Atlantika pri opisivanju indoeuropskih j ezika zapravo u njihovu poslu nemaju nikakvu praktičnu vrijednost. Iz te spoznaje proizašla j e i znamenita kritika ''teoretiziranja iz fotelje" njihovih europskih kolega, čiji se rad često teme­ ljio na analizi postojećih pisanih tekstova, a deduktivne analitičke metode na ta­ kođer već napisanim gramatičkim djelima. Specifična situacija u kojoj su se našli američki etnolingvisti (budući da su opisivali j ezike usmenih kultura, bez ikakvih pisanih tragova) iznj edrila j e posve autentične induktivne metode terenskoga ra­ da (engl. from inside out) kao i spoznaju o potrebi potpuno drukčije utemeljene kategorizacije j ezičnih podataka. U ovom je kontekstu važno napomenuti da to njihovo okretanj e specifičnostima konkretnih jezika nauštrb traganja za jezičnim univerzalijama i prepoznavanj a otprije poznatih kategorija u novim gramatičkim sustavima zapravo predstavlja vrlo čvrstu poveznicu između američke tradicijske lingvistike i kognitivne gramatike, tj . cjelokupne kognitivne lingvistike koja, bu­ dući da j ezik smatra samo j ednom od čovj ekovih međusobno uvjetovanih kog­ nitivnih funkcij a, j ezični opis smješta u naj širi kulturološki i iskustveni kontekst koji je klasičnoj europskoj filologij i često ostajao izvan vidokruga zbog izolira­ nosti pisanih tekstova koje su proučavali od bilo kakvoga prirodnog okruženj a, odnosno komunikacij ske situacij e u kojoj su nastali. 243 Usp. Bopp ( 1 836) i Harris ( 1 999). 244 Usp. Boas ( 1 9 1 1 ) i Whorf ( 1 956).

236

•

Pojam padeža kroz povij est i njegova kognitivna koncepcija

6.3 Srednjovj ekovni korijeni ideje općega pade ž noga značenj a i njegova definiranja u lokalističkim okvirima

Nakon kratka pregleda povijesti proučavanja padeža u antičkoj gramatičkoj tra­ dicij i u nastavku će se govoriti o drugoj temeljnoj tendencij i koja j e proizašla iz proučavanja padeža kroz povijest, a u koju se uklapa i analiza u poglavlj ima koja slij ede. Za taj je pristup karakteristično upravo bavljenje morfološkim padežima flektivnih j ezika u pokušaju nj ihova j ednoznačnoga definiranja na značenjskome planu. U tom je smislu ključan pojam općega padežnog značenja, koje se ostva­ ruje u vidu semantičkih invarijanti, karakterističnih za uporabu istoga padeža u najrazličitijim kontekstima. Tijekom povij esti te su invarijante (a samim time i opća padežna značenj a) definirane na različite načine i s različitih gledišta, no često je upravo lokalizam, tj . definiranje znače11ja na temelju prostornih odnosa, bio zajednički nazivnik brojnim kronološki udaljenim i metodološki raznorod­ nim pristupima za koje je karakteristična ta temeljna tendencija. Njezini korijeni mogu se uočiti već u srednj em vijeku, gdje u radovima bizantskoga gramatičara Maksima Planuda s j edne strane te u radovima njegovih suvremenika Simona i Martina od Danske s druge strane245 možemo uočiti prve pokušaj e lokalističkoga definiranja padežnih značenj a kao i ranu anticipaciju strukturalističkoga pojma općega značenja (usp. i Blake 1 994: 36). Lokalističke opozicije u latinskom padežnom sustavu o koj ima govori Si­ mon od Danske mogu se i formalno uobličiti u tablični prikaz koj i predstav­ lja značenj a padeža kao snopove razlikovnih obilj ežja. Pritom simboli (+) i (- ) označavaju obilj eženost, odnosno neobilj eženost padeža s obzirom na obilj ežja navedena u prvom stupcu tablice 4 (prema Blake 1 994: 37).24 6

N

A

Ishodište Cilj Supstanc�ja prema supstanciji SupstancUa prema akciji

+

+

G +

+

D

+ +

Abl +

+

Tablica 4 245 Maksim P �anud živio je između 1 260. i 1 3 1 0. godine, a Simon i Martin bili su njegovi suvre­ menici koj i su do sličnih rj ešenj a došli dj elujući u okvirima modističke škole miš�jenja ( 1 2501 3 20) na pariškom sveučilištu. 246 Pojam razlikovnih obilj ežj a i njihovo označavanje znakovima +/- nisu, naravno, bili poznati srednjovj ekovnim gramatičarima, ali se ipak, s obzirom na tendenciju usustavljivanj a i defini­ ranja jedinstvenih padežnih značenja u dj elima tih autora, iz svega što su napisali daj u pomnim čitanjem i uz pomoć strukturalističkoga metodološkog aparata izvesti formalni prikazi u predo­ čenim tablicama.

6.3 Srednj ovjekovni korijeni ideje općega padežnoga značenj a . . .

•

237

N a sličan j e način značenja padeža u latinskom j eziku promatrao i Simonov suvremenik Martin, čij i j e značenj ski opis također utemeljen na lokalističkim poj movima (prema B lake 1 994: 3 8) .

Ishodišna točka Završna točka

+

u/na

+

+

Supstancija prema supstanciji Supstancija prema akciji

G

A

N

+

+

+

Abl

+

+

+

+

+

V

+

+

iz/od prema

D

+

+

+

Tablica 5 Na lokalističkim su temelj ima prikazani i odnosi u grčkom padežnom su­ stavu koje je opisao Maksim Planud, a njegovu interpretaciju grčkoga padež­ nog sustava izložio je L. Hj elmslev. Opisani sustav sastoj i se od pet morfoloških padeža: nominativa, genitiva, dativa, akuzativa i vokativa, ali Planud vokativ kao samostalni padež s funkcij om koja se bitno razlikuje od rečeničnih funkcij a preostalih četiriju padeža nije ni uključio u svoj lokalistički opis. Što se pak tiče nominativa, genitiva, dativa i akuzativa, sustavnost nj ihova odnosa vidlj iva je iz tablice 6 (prema Hjelmslev 1 9 3 5 : 1 3-1 5).

(u/na) Zavisno

+

A

(iz/od)

o D

G

N

Nezavisno Tablica 6

Lokalistički pristupi troj ice srednj ovj ekovnih gramatičara padežnim susta­ vima latinskoga i grčkoga j ezika predstavljaju korij en pojma općega značenja, odnosno semantičkih invarij anti, pa stoga ne čudi već spomenuti podatak da se L. Hjelmslev ( 1 93 5), koj i se zajedno s R. Jakobsonom smatra začetnikom kom­ ponencijalne analize padežnih značenja, poziva i u svoj im postavkama nadove­ zuje upravo na Maksima Planuda. Naime za Hjelmsleva padeži, kao i gramatički oblici uopće, nisu označavali više različitih i međusobno nepovezanih odnosa,

238

•

Pojam padeža kroz povijest i njegova kognitivna koncepcij a

već s u posjedovali koherentna i apstraktna značenj a i z kojih s u s e mogle izve­ sti (i s koj ima su se uvij ek mogle povezati) različite konkretne uporabe. Njegov opis usto, s obzirom na samu terminologiju koj om se koristio u definiranju inva­ rijantnih padežnih značenja, možemo smatrati lokalistički motiviranim opisom padežnoga sustava i aktualizacijom tradic�j e čij e korijene uočavamo u 1 3 . stolje­ ću, u potpunom skladu s utjecajem koj i j e na njega imao Maksim Planud. Stoga je i za Hjelmsleva teme�jna dimenzija padežnoga značenj a usmjerenost (direk­ tivnost) s približavanjem (franc. rapprochement) i udaljavanjem (franc. eloigne­ ment) kao pozitivnim i negativnim vrijednostima, tj . krajnj im točkama značenj ­ skoga kontinuuma, a specifičnu konstelaciju odnosa unutar tako postavlj enoga kontinuuma predstav�ja i Hjelmslevljev ( 1 937) lokalistički opis padežnoga su­ stava inuitskoga j ezika. Drugu semantičku dimenziju toga padežnog sustava predstavlja stupanj blizine s dvije krajnj e točke: koherentnošću i nekoherentnošću. I navedena j e dimenzij a, poput prethodno opisane dimenzije usnyerenosti, očito lokalistički motivirana, a opoziciju koherentno/nekoherentno Hjelmslev objašnjava na pri­ mjerima prijedložno-padežnih izraza, pa tako koherentnost označava fizički kon­ takt dvaju entiteta ili prodiranje j ednoga u drugi, dok nekoherentnost označava tek nj ihovu blizinu. Ti odnosi prikazani su, u skladu s rasporedom navedenih razlikovnih obilj ežj a, u tablici 7 (prema Hjelmslev 1 93 7 : 34).

[-koherentno]

[+koherentno]

[+iz/od, -u/na]

Ergativ

Ablativ

[-iz/od, +u/na]

Ekvativ

Adlativ

[+iz/od, +u/na]

Instrumental

Perlativ

[-iz/od, -u/na]

Nominativ

Lokativ

Tablica 7 Kada govorimo o pojmu općega padežnog značenja, treba istaknuti da je u vezi s tim pitanjem uz Louisa Hj elmsleva ključan, a vjerojatno i znatno širi utje­ caj ostvario Roman Jakobson, koj i je svoj om studijom Beitrag zur allgemeinen Kasuslehre: Gesamtbedeutungen der russischen Kasus ( 1 936) stvorio teorij ski okvir unutar kojega je tijekom nekoliko narednih desetlj eća djelovala većina lin­ gvista koji" su se bavili padežnom problematikom. Jakobson je u razmaku od dvadesetak godina ( 1 936, 1 958) zapravo ponudio dva opisa ruskoga padežnog sustava, ali su se obj e studije zadržale na istim temeljnim premisama o općem značenju padeža, tj . značenj skim invarijantama do koj ih se dolazi pomnim istra­ živanj em podataka uz pomoć metode komponencij alne analize. Na osnovi četve­ ročlanoga skupa binarnih opozicija Jakobson ( 1 936) dekomponira opća (invari-

6.3 Srednjovj ekovni korijeni idej e općega padežnoga značenja. . .

•

239

jantna) značenja padeža u ruskom j eziku opisujući ih kao snopove razlikovnih obilježja prikazane u tablici 8.

PADEŽ

USMJERENOST

OPSEG

STATUS

OBLIKOVANJE

nominativ akuzativ genitiv 1

+

instrumental dativ lokativ 1 genitiv 2 lokativ 2

+

+

+ +

+

+

+

+

+

+ +

Tablica 8 Opće značenje svakog pojedinog ruskog padeža za Jakobsona, kao što se vidi iz tablice, zapravo podrazumijeva specifičnu kombinaciju pozitivnih i ne­ gativnih vrij ednosti četiriju razlikovnih semantičkih obilježja. Ta su razlikovna obilj ežja +/ - usmjerenost, +/ - opseg, +/- status i +/ - oblikovanje. Obilj ežje usmj erenosti pritom je definirano kao direktivnost prema referentu, opseg se de­ finira kao ograničenj e protežnosti referenta, obilj ežje statusa odnosi se na peri­ feran status referenta, a obilježj e oblikovanja na ograničavanje funkcij e referen­ ta na sadržavanj e ili sadržanost. Iako j e Jakobsonov rad iz 1 93 6 . imao snažan utjecaj na daljnj e bavljenj e padežnom problematikom, treba napomenuti kako su tij ekom šezdesetih godina u sklopu opisa instrumentala u ruskome jeziku na­ stali i vrlo opsežni radovi koj i se bave definiranjem i naglašavanj em različitih značenj a toga padeža, aktualizirajući pritom neke otprij e poznate stavove ruskih j ezikoslovaca koj i su oštro poricali postojanj e bilo kakvih invarij anti na planu gramatičkoga značenja (Potebnja 1 888). Jedan od glasnij ih pobornika takve tra­ dicij e bio j e i R. Mnizek ( 1 964), koj i j e semantički opis instrumentala u ruskom j eziku u svome radu sveo na puko popisivanje i opisivanje različitih uporabnih konteksta u koj ima se navedeni padež pojavljuje, pa se teško može smatrati da j e metoda kojom se autor koristi u tom radu nešto više od kompiliranja j ezičnih podataka, što rezultira vrlo iscrpnim, ali u biti pojednostavlj enim "inventarom uporaba" određenoga padeža. Takvu "atomističku" tradicijl,l u značenj skom opi­ su vrlo je oštro (a po mišlj enju autora ove knjige i nadasve opravdano) kritizi­ rao sam Roman Jakobson. Ključna kritika koja se sa strukturalističkoga gledišta može uputiti na adresu zagovomika spomenutoga "atomističkog" pristupa tiče

240

•

Pojam padeža kroz povijest i njegova kognitivna koncepcija

se činj enice da iscrpnu analizu nikada ne slijedi sinteza, pa se na taj način je­ dinstvena gramatička kategorija raščlanjuje na odvojene skupine, opsežno i do naj sitnijih detalja ,o pisuju se nj ihove razlike, a pritom se gubi iz vida ono što im j e svima zaj edničko i što padežnu kategoriju čini koherentnom. U skladu s tim temeljnim načelom i R. Jakobson zamjera opisanom pristupu upravo spomenutu neosjetlj ivost, tj . potpuno previdanje elemenata koj i padeže čine koherentnim se­ mantičkim kategorijama. Već u uvodu studije iz 1 93 6 . on se oštro kritički osvrće na temeljne teze od koj ih polazi "atomističko" proučavanj e padežnih značenj a u ruskom j eziku, a prije svega kritizira već spomenute stavove A. Potebnj e ( 1 8 8 8) koj i "odbacuj e nauk o gramatičkome općem značenju kao o nečemu iz čega po­ sebna značenja (Sonderbedeutungen) proizlaze kao akcidencija, tvrdeći umjesto toga da je ' opće značenj e ' puka apstrakcija, umjetan konstrukt, ' samo proizvod pojedinačnoga mišljenj a, potpuno lišen stvarnoga postojanja u j eziku'" (Jakob­ son 2008 [ 1 93 6 ] : 3 95). Prema takvim stavovima opća su značenja u lingvistič­ kom opisu suvišna budući da se u j eziku pojavljuju samo pojedinačni ostvaraj i kakvoga oblika, a svaki o d nj ih u konkretnom komunikacijskom kontekstu po­ sjeduj e samo jedno neraščlanj ivo značenje, iz čega proizlazi krajnj i zaključak da svaki ostvaraj zapravo predstavlja zaseban oblik.

Razne pojedinačne upotrebe riječi za Potebnju su jednostavno "riječi jedne te iste porodice koje zvuče slično", a sva su nj ihova značenja "jednako djelomična i jed­ nako bitna" [ . . . ]. Poricanje općih značenja tako je dovedeno do krajnosti - dapače, do točke potpune i nimalo prosvjetljujuće atomizacije jezičnih pojava. (Jakobson 2008 [ 1 936] : 396) Promotrimo li ih malo pažlj ivij e, temeljna polazišta tradicij skoga pristupa A. Potebnj e i nj ihova kritika u radu R. Jakobsona zapravo se mogu svesti na opreku homonimUe i polisemUe, budući da Potebnja govori o različitim znače­ nj ima istoga oblika koja međusobno ni na koj i način nisu povezana, što pred­ stavlja bit definicij e homonimnoga odnosa, dok Jakobson smatra kako su razli­ čita konkretna značenj a istoga izraza međusobno povezana j edinstvenim općim značenj em koje kategoriju na planu sadržaja čini koherentnom, predstavljajući ju kao skup polisemnih odnosa. Samo razlikovanje homonimnih i polisemnih ka­ tegorija predstavlja ujedno i jednu od najvažnij ih uporišnih točaka naše analize, a ključna opreka između ta dva tipa odnosa predočena je shematskim prikazima na slici 6 . 1 i 6.2. Na slici 6 . 1 prikazan je odnos izraza i sadržaj a u skupini ho­ monimnih odnosa, gdje su različita značenj a (A, B, C) međusobno potpuno ne­ povezana, � to što se ostvaruju putem istoga izraza (X) može se objasniti samo koincidencijom, odnosno, ako tvrdnj u dovedemo do njezinih krajnj ih implikaci­ ja, ovdje se ne radi samo o različitim značenj ima već i o različitim izrazima koj i se tek, sasvim slučajno, j ednako glasovna ostvaruju, pa bismo na planu izraza umjesto j ednoga polja sa simbolom (X) zapravo mogli imati tri odvojena polja s istim simbolom.

6.3 Srednjovjekovni korijeni ideje općega padežnoga značenja...

•

241

�� �

UPORABNI KONTEKSTI

Slika 6.1 Kao što j e već rečeno, kritika Romana Jakobsona usmj erena je upravo pre­ ma takvom načinu opisivanj a padežnih značenja. Za razliku od skupova homo­ nimnih odnosa koje u padežnim kategorijama vide Potebnj a i Mrazek, on padeže putem općih značenja, odnosno semantičkih invarijanti prikazuje kao polisemne kategorij e .

/

/

SADRŽAJ (A l )

SADRŽAJ (A2)

SADRŽAJ (A3)

UPORABNI KONTEKSTI

Slika 6.2

Prikaz padežnih kategorija kao skupova polisemnih odnosa na slici 6.2 u skladu je sa strukturalističkim vj erovanjem u stalnu korelaciju izraza i sadrža­ ja. Prema tom prikazu svakom izrazu X odgovara j edinstv�no opće (invarijant­ no) značenj e označeno simbolom A' , dok konkretna (pod)značenja A l , A2, A3 itd. proizlaze iz različitih uporabnih kpnteksta kao pojedinačne elaboracij e isto­ ga općeg značenja. Na taj je način u Jakobsonovu pristupu cjelokupna padežna

242

•

Pojam padeža kroz pov\jest i njegova kognitivna koncepcij a

kategorij a objedinj ena n a planu sadržaja, tj . različita su padežna (pod)značenja međusobno čvrsto povezana, pa slij edom toga i pojavni oblici istoga padeža u različitim kontekstima, iz koj ih proizlaze ta različita (pod)značenja, tvore skup polisemnih, a ne homonimnih odnosa. U svoj oj studij i iz 1 95 8 . godine Jakobson dodatno pojednostavljuje opis ru­ skoga padežnog sustava svodeći četiri ranije navedena suodnosa na tri obiljež­ ja, i to spajanjem usmj erenosti (engl. directedness) i oblikovanja u obilježje di­ rektivnosti (engl. directionality). U istoj je studij i suodnos opsega zam�jenjen kvantifikacij om, a statusna perifemost preimenovana j e u marginalnost, no opća značenja ruskih padeža i da�je se definiraju prema istoj metodologij i kao snopovi razlikovnih obilježja.

PADEŽ

DIREKTIVNOST

KVANTIFIKACIJA

MARGINALNOST

nominativ akuzativ genitiv

+ +

I

+

instrumental

lokativ

+

+

dativ I

+

genitiv 2

+

+

lokativ 2

+

+

+

+

Tablica 9 Vratimo li se sada osnovnoj tezi koja je već naznačena u uvodu, a prema kojoj padeži predstavlj aju koherentne semantičke kategorij e čija su poj edinač­ na značenja objedinjena zaj edničkim shematičnim značenjem, tj . jedinstvenom značenj skom supershemom, primijetit ćemo njezinu veliku sličnost s upravo opi­ sanim Jakobsonovim tezama. Stoga je vrlo utemelj eno zapitati se po čemu se to ona bitno razlikuj e od navedenih teza o semantičkim invarijantama i donosi li uopće ikakvu novinu. U skladu s kognitivnim poimanjem gramatičkih odnosa kao odraza zakonitosti koje se mogu uočiti na semantičkome planu autori ni u kojem slu@aju ne dovode u pitanj e postojanje općih značenja o koj ima govori R. Jakobson. Temeljna kritika njegova opisa tiče se prije svega same nj ihove pri­ rode, tj . temeljnih premisa iz kojih su ona izvedena i uspostavljena unutar opi­ sanoga strukturalističkog modela. No prij e nego što se posvetimo toj temi, treba reći još ponešto o recepcij i i kritici komponencijalnoga opisa padežnih značenj a tijekom druge polovice 2 0 . sto�j eća. Jakobsonov pristup često j e kritiziran zbog

6.3 Srednjovj ekovni korijeni ideje općega padežnoga značenja„ .

•

243

visokoga stupnj a apstraktnosti i prevelike opisne moći (budući daj e njegova uni­ verzalna primj enj ivost često zastirala pogled na specifičnosti padežnih sustava u genetski nesrodnim ili tipološki različitim j ezicima) kao i zbog nemogućnosti pronalaženja empirij skih dokaza koj i bi mogli potkrij epiti navedene teze.247 Isa­ čenko ( 1 965: 95) tako komponencijalnu analizu padežnih značenj a smatra vrlo elegantnim rj ešenj em, ali istovremeno drži i kako je ona previše apstraktna da bi imala značajniju praktičnu vrij ednost. Podsjetimo, komponencijalna analiza dala j e, također na vrlo elegantan način, konkretne i značajne rezultate u rasvj etljava­ nju odnosa koj i određuju fonološku razinu j ezičnoga opisa, a praktična vrijed­ nost tih rezultata i danas je neupitna. No u metodološki srodnom opisu padež­ nih značenja Jakobsonovi kritičari nisu vidj eli nikakvu praktičnu vrij ednost, već samo pretj erano uopćavanje činj enica koj im je omogućeno opisivanj e potpuno različitih sustava na gotovo identičan način. U prilog takvim stavovima išla j e npr. i činj enica da j e C. H. van Schooneveld ( 1 978), j edan od najambicioznij ih i naj doslj ednij ih pobornika Jakobsonova pristupa opisu gramatičkoga značenja, na metodi komponencij alne analize uspostavio obrazac koj i omogućuj e značenj­ ski opis svih morfema koj i u ruskom j eziku služe za strukturiranj e rečenice, dok je M. A. Burston ( 1 977) uspj ešno primij enila istu mrežu semantičkih odnosa u opisu j ezika pali, koj i ima potpuno drukčij i padežni sustav. Takvo preraspoređi­ vanje univerzalnih semantičkih obilježja i nj ihovo usklađivanje s genetski razno­ rodnim i tipološkim raznovrsnimj ezičnim podacima mnogima se, ukratko, činilo prelakim poslom čij i krajnj i cilj postaj e nejasan, a takav pristup ujedno gubi iz vida vrlo konkretne i značajne j ezične specifičnosti. S druge strane Jakobsono­ vim j e kritičarima uj edno, iz sasvim opravdanih razloga, bio neprihvatlj iv i ranije opisani atomistički pristup, tj . svođenj e semantičke strukture određenoga padeža na puki popis njegovih pojedinačnih uporaba. A. Wierzbicka ( 1 980) prepoznala je vrlo rano problem obaju pristupa u knji­ zi znakovitoga naslova The case for surface case. Potebnjini i Mrazekovi popisi padežnih uporaba bili su j oj previše nekoherentni, dok su se Jakobsonova razli­ kovna obilježj a u isto vrijeme doimala previše apstraktnima. Stoga su njezini napori u proučavanju semantike padeža od samoga početka bili usmj ereni pre­ ma uspostavljanju drukčijega modela opisa i primj eni semantičkoga metaj ezika koj i je nastao upravo za tu svrhu. Autorica je pritom željela postići dvije stvari: zadržati mogućnost opisivanja padeža kao značenj ski j edinstvene kategorije, ali i postaviti pojedinačna padežna značenja u pregledne, strukturirane i precizno definirane odnose te tako jasno ukazati na nj ihove međusobne. razlike. Upravo precizne definicij e poj edinačnih padežnih značenja utemelj ene na specifičnom semantičkom metajeziku trebale su ispuniti oba navedena cilja. Naime istovjet247

Naime za razliku od unutarnj ih razlikovnih obilježja u fonologiji, koja predstavljaju mjerljive fizikalne, odnosno akustičke veličine i čije se postojanje može dokazati radom u fonetskim la­ boratorijima, semantički suodnosi ' o kojima govori Jakobson za nj egove su kritičare bili "čisti" teorijski konstrukti čije se postoj anje nikako nij e moglo empirijski dokazati.

244

•

Pojam padeža kroz povijest i njegova kognitivna koncepcija

nošću elemenata (semantičkih primitiva) koj i se pojavljuju u različitim defini­ cijama istovremeno bi se ukazivala i na značenj sku različitost i na j edinstvo, tj . stalnu povezanost različitih podznačenja. A. Wierzbicka poslužila se upravo takvim pristupom kako bi opisala instrumental u ruskome j eziku, nudeći pritom sedamnaest definicij a instrumentalnih podznačenja. Taj je rad, može se reći, is­ punio ključne cilj eve koje je sama autorica postavila pred cjelovit semantički opis. U njemu su j asno definirana različita padežna značenj a, ali su ona ujedno prikazana u svojoj međusobnoj povezanosti, tj . odnos konkretnih semantičkih podskupina unutar cjelovite kategorije ruskoga instrumentala prikazan je kao svojevrsno semantička "jedinstvo u različitosti". Na taj j e način izbjegnuta ge­ neraliziranje nauštrb specifičnih razlika koj e je karakteristično za Jakobsonovu komponencijalnu analizu, ali i atomističko cijepanje j edinstvene kategorije na skup nepovezanih činj enica koje j e uočlj ivo kod Mrazeka i Potebnje. Način na koj i je Wierzbicka prikazala povezanost sedamnaest različitih značenja instru­ mentala može se vidjeti na slici 6 . 3 . Na njoj su različita podznačenja toga padeža povezana u j edinstvenu mrežu, a same poveznice između pojedinih semantičkih potkategorija više su ili manje čvrste, već s obzirom na to koliko se zaj edničkih elemenata (semantičkih primitiva) nalazi u njihovim definicijama. Tako značenj a povezana jednom linijom (odnosno njihove definicij e) posjeduju samo j edan za­ jednički element, dok se kod definicija značenja koja su povezana dvjema ili tri­ ma linij ama mogu uočiti dva, odnosno tri zajednička semantička primitiva. S ob­ zirom na navedeno A. Wierzbicku možemo smatrati i pretečom analize padežnih značenj a kroz uspostavu semantičkih mreža. O takvu će pristupu biti više riječi u nastavku, a ovdj e je važno napomenuti kako upravo taj opisni model prevladava u većini analiza koj e su utemeljene na kognitivnoj metodi. O pristupu A. Wierzbicke u uvodu svoje monografije posvećene instrumen­ talu u ruskom i dativu u češkom jeziku s određenom je pak dozom kritičnosti govorila L. Janda.

Ipak, napomene o strukturi kategorije instrumentala ostaju difuzno naznačene u me­ taj ezičnim definicijama. Veze među podznačenjima implicitno su naznačene, ali se ne ekspliciraju. No monografija Wierzbicke vrlo je značajna budući da na jasan na­ čin definira probleme i nudi upotrebljive alate za semantički opis padežnih katego­ rija. (Janda 1 993 : 27) Ista autorica osvrće se i na ranij i Jakobsonov pristup, također posebno kriti­ zirajući apstraktnost njegovih razlikovnih obilj ežja.

Jakobsonovo označavanje obilježja +periferna za instrumental uključuje sve ranije navedene uloge. Instrumental ni u kojem slučaju nije ravnopravan sudionik u doga­ đajnom lancu; on služi tek kao dodatak radnji ili nekom od njezinih sudionika [ . . . ] , ili kao pratnja sudioniku [ . . . ] , ili kao okvir radnje [ ... ] . Instrumental je uistinu peri­ feran padež par excellence, kao što sugerira Jakobson, jer obuhvaća sve "nevažne" funkcije koje je moguće zamisliti. Č injenica da se sve te periferne funkcije mogu

6.3 Srednjovjekovni korijeni ideje općega padežnoga značenj a . . .

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 1 7.

•

245

Sredstvo Predmet u rečenicama koj e izra7.avaju radnju Dio tij ela Predmet u refleksivnim rečenicama koj e izra7.avaju radnju Emocij e Neobj ašnjiva sila Agens u pasivnim rečenicama Događaj u rečenicama koj e izražavaju radnju Događaj u rečenicama koje izra7.avaju zbivanj e Usporedba Način Prostor Vrijeme Trajanje Prijenos Osobne karakteristike Predikat

Slika 6.3

prikazati u jedinstvenoj mreži potkrepljuje Jakobsonovu tezu. To također opovrgava tvrdnje da je obilježje +perifemo zapravo lišeno značenja i da ga je Jakobson uveo kao priručno sredstvo kako bi objasnio nešto što je u stvarnosti nekoherentna zbrka. (Janda 1 99 3 : 1 4 1 )

246

•

Pojam padeža kroz povij est i njegova kognitivna koncepcija

U skladu s takvom kritikom L. Janda ponudila je i vlastito viđenj e istoga problema prikazujući kognitivnom metodom različita značenja ruskoga instru­ mentala kao elaboracije četiriju temeljnih i međusobno povezanih konceptualnih shema, odnosno općih značenja na način koj i je prikazan na slici 6.4. 1. Nominativ djeluj e na akuzativ posredstvom instrumentala unutar okvira radnje.

Instrumental provodnika

Nominativ djeluje n a akuzativ unutar okvira radnje. Okvir je instrumental.

Instrumental okvira radnje

Nominativ poistovjećen s instrumentalom djeluje na akuzativ unutar okvira radnje .

Atributni instrumental

Nominativ zajedno s instrumentalom dj eluj e na akuzativ unutar okvira radnje.

Instrumental blizine

2.

3.

4.

Slika 6.4 Č etiri prikazane sheme naknadno se elaboriraju na pripadajuće podshe­ me većega stupnja specifičnosti, ali L. Janda usto pokušava eksplicitnije od A. Wierzbicke opisati narav nj ihove povezanosti, tj . međusobne uvj etovanosti.

Ustvari se cijela mreža može promatrati kao paradigma perifernosti određena dvje­ ma varijablama: referentnom točkom perifernosti, koja se može izraziti kao sam događaj ili njegov sudionik te 2. relativna integracija periferne sastavnice, koja se može smatrati unutrašnjom ili vanj skom u odnosu na referentnu točku. Iz te disjunk­ tivne definicije proizlaze sve instrumentalne sheme: - Unutrašnja perifernost prema događaju: instrumental provodnika, shema l - Vanjska perifernost prema događaju: instrumental okvira radnje, shema 2 - Unutrašnja perifernost prema sudioniku: atributni instrumental, shema 3 - Vanjska perifernost prema sudioniku: instrumental blizine, shema 4. (Janda 1 993: 142)

6 . 3 Srednjovjekovni korijeni ideje općega padežnoga značenja...

•

247

Taj odnos četiriju temeljnih shema u mreži značenja ruskoga instrumentala prikazan j e pak na slici 6 . 5 (prema Janda 1 993 : 1 4 1 ) . sudionik 1-----+

delokalizaci ja instmmentala

instrumentalna referencija pomaknuta s događaja na sudionike

instrumentalna referencija pomaknuta s događaja na sudionike

os fokusa referencije

----�

delokalizacija 1----�a instrumentala -----1�

,,

događaj

unutrašnje

4---

wnjsko

os područj a referencije

Slika 6.5 U skladu s dosad navedenim činj enicama možemo problem sažeti i reći da su pobornici "atomističkoga" pristupa padežnom značenju pretjerano naglašava­ li različitost specifičnih padežnih značenja, dok su pobornici komponencijalne analize, s druge strane, pretj erano inzistirali na naglašavanju nj ihova semantič­ koga j edinstva. Kritičari tih dvaju pristupa (Wierzbicka 1 980, Janda 1 993, D�­ browska 1 997 i dr.) pokušavali su naknadno pronaći "solomonsko rješenje" ko­ j im bi bila zadovoljena oba, u svojoj biti točna, ali istovremeno i jednostrana stajališta, tj . uz pomoć drukčij e metodologij e opisati značenj ska "jedinstvo u različitosti" morfoloških padeža. Uz već navedene autorice koje su se u okviru opisa ruskoga instrumenta­ la kritički osvrnule na komponencijalnu analizu padežnih značenja i za čij i j e rad karakteristično povezivanj e različitih instrumentalnih značenja u semantičke mreže, vjerojatno najuspj eliju i najjezgrovitiju metodološku kritiku same kom­ ponencijalne analize, tj . opisivanja j ezičnih jedinica (kako na planu izraza tako i na planu sadržaja) u vidu snopova razlikovnih obilježj a, ponudio je R. Langacker ( 1 987). Prema toj kritici, a u potpunom skladu s temeljnim postavkama geštalt­ -psihologije o koj ima će biti više riječi u 6 .4, j ezičnu j edinicu kao cjelinu, bilo fonološku, semantičku ili simboličku, čini nešto više od pukoga zbroj a sastavnih

248

•

Pojam padeža kroz povijest i njegova kognitivna koncepcija

dijelova. Stoga za cjelovit opis kompleksne j edinice nije dovoljno tek popisati njezine sastavnice, tj . pojedinačna obilježj a od koj ih se ona sastoj i, već je potreb­ no i pojasniti na koji način svi navedeni dij elovi tvore cjelinu. Budući da se na spomenutoj Langackerovoj kritici temelj i cjelokupna analiza u poglavlj ima koja slij ede, a upravo iz nje proizlaze i bitne novine u opisu padežne semantike, i to kako u odnosu na strukturalističku metodu dekomponiranja značenja tako i u od­ nosu na kognitivnu metodu uspostave semantičkih mreža, ona se ovdje navodi u cijelosti.

Jezične jedinice najvećim su dijelom visokointegrirani strukturni kompleksi ili su­ stavi koj i predstavljaju znatno više od pukoga skupa svojih prepoznatljivih dijelo­ va. Usprkos tomu lingvisti na te sustave često primjenjuju komponencijalnu anali­ zu, prikazujući ih kao neuređene snopove diskretnih obilježja. Tako je primjerice glas [i] fonološka struktura koja se dade razložiti na obilježja: [-KONSONANT, +VOKAL, +VISOK, +PREDNJI, -ZAOKRUŽEN], a koncept [STRIC] može se razložiti na značenjske sastavnice [MUŠKO, KOLATERALNO, GENERACIJSKI UZLAZNO] . Ovdj e se nećemo baviti ni izborom obilježja ni nj ihovom prirodom (binarnost ili stupnjevitost, diskretnost ili kontinuiranost itd.); umjesto toga proma­ trat ćemo implikacije samoga koncepta razlikovnih obilježja. Držim daje prikaziva­ nje razlikovnih obilježja sasvim legitimno (ako se primjereno interpretira), ali samo po sebi ne prikazuje u potpunosti sustavnost promatranih pojava. Kako bi se opis upotpunio, prikaz obilježja strukturnoga kompleksa mora se upotpuniti holističkim gledanjem koje uzima u obzir i integriranost njegove prirode. Takav uvid zapravo je ključan i za sadržajan opis samih razlikovnih obilježja. Što zapravo mislim kada kažem daje glas poput [i] integriran sustav koji se ne može reducirati na svoje dijelove? Naposljetku, njegovu artikulaciju zaista možemo razložiti na niz sastavnica kakve se pojavljuju u tipičnoj analizi razlikovnih obiljež­ ja: titranje glasnica, uzdizanje jezika prema nepcu (bez kontakta ili nastanka tjesna­ ca koji bi mogao uzrokovati vrtloženje zračne struje), pomicanje jezika prema pred­ njem dijelu nepca, širenje usana i njihovo pomicanje unazad itd. Kad bi glas [i] bio puki zbir tih sastavnica, mogao bih ga izgovoriti izvodeći navedene artikulacijske geste jednu po jednu: prvo titrajući glasnicama, zatim pomičući jezik naprijed itd. No jasno je da to ne mogu. Zvuk nije puki zbir tih sastavnica, već nastaje nj ihovim miješanjem u okviru tečne i koordinirane artikulacij ske rutine. Stoga cjelovit opis zvuka ipak zahtijeva više od nabrajanja svih njegovih sastavnih dijelova. On mora pored svega - i povrh svega - naznačiti kakvi su odnosi tih dijelova u vremenu, na koji način oni utječu j edni na druge i kako jedni druge omogućuju. To su ključne značajke sustavne prirode zvuka. Sli C).n e opaske važe i za predodžbe. U svom najužem genealoškom smislu STRIC se referira na tri osobe: ego, srodnika koji služi kao poveznica i osobu na koju se referira sam izraz. On također uključuje (među ostalima) i odnose braće/se­ stara i potomaka. No kad bi taj pojam bio puki snop navedenih osoba i veza, ne bi se primjerice nikako mogli razlikovati STRIC i NE Ć AK. Stoga moramo naznačiti kako su ti entiteti povezani i na koji način čine koherentnu, integriranu strukturu. Preciznije, određenim osobama pripisuju se određene uloge u konkretnim odnosi-

6.4 Geštaltistička psihologija i zakonitosti vizualne percepcije

•

249

ma: osoba prepoznata kao stric pridružena je u bratskom odnosu srodniku koji pred­ stavlja poveznicu, a on je pak povezan s egom kao roditelj u odnosu prema potom­ ku. Obično, naravno, ne usmjeravamo svoju pozornost na te pojedinačne odrednice; kada aktiviramo koncept STRIC, mi navedenom konfiguracij om manipuliramo ho­ listički, kao jednom vrstom geštalta. (istaknuli B. B. i G. T. F.) (Langacker 1 9 87a: 1 9-20) Na ovom se mjestu, u skladu s navedenom kritikom, može postaviti i po­ malo obeshrabrujuće pitanj e : je li, s obzirom na dosad viđene pristupe i nj ihove krajnj e dosege, uopće moguće široki spektar značenja bilo kojega kosog padeža u određenom jeziku prikazati holistički, u vidu cjelovite konceptualne struktu­ re, koj a bi k tomu još bila postavljena u nedvosmislen odnos s drugim ljudskim kognitivnim sposobnostima, te pritom ostati dos�jedan temeljnim postavkama kognitivne gramatike prikazujući uj edno i formativnu funkciju značenj skih od­ nosa u procesu strukturiranja rečenice? Budući da su upravo navedene teze R. Langackera, kao što je već naznačeno, u potpunom suglasju s osnovnim postav­ kama geštalt-psihologije, a na nj ima je utemeljena i analiza padežnih značenja u ovoj knj izi, prije davanj a odgovora na to pitanje nužno j e posvetiti se, barem u kratkim crtama, samom nastanku i značaju geštalt-psihologije u pojašnj avanju zakonitosti vizualne percepcij e kao ishodišta cj elokupne ljudske konceptualiza­ cij e koja, medu ostalim, determinira i padežna kodiranje kao j edan od svoj ih formalnih odraza u prirodnim j ezicima. Navedene teze pokušat će se potkrij epiti i sa stajališta suvremene neuroznanosti, gdje su u okvirima teorije kognitivnih mapa pruženi važni dokazi prostome utemelj enosti ljudske predodžbe koji vr­ lo izravno opravdavaju i holistički pristup u opisu značenj a kosih padeža kroz j edinstvene shematične koncepte ishodišta, usmj erenosti, cilja, smještenosti i

paralelizma. 6.4 Geštaltistička psihologij a i zakonitosti vizualne percepcij e Geštaltistička psihologija ili geštaltizam248 psihološka je teorija uma prema ko­ j oj operativna načela ljudskoga mozga tvore cjelinu, paralelna su, tj . analogna i teže samostalnoj organizacij i. Pojam geštalt-učinak odnosi se na ljudski kapaci­ tet davanja konkretnoga oblika osjetilnim podražaj ima, posebice u smislu vizu­ alnoga prepoznavanja likova, odnosno cj elovitih formi umjesto jednostavnoga uočavanja međusobno nepovezanih linij a. U psihologij i se geštaltizam kao teo­ rija obično suprotstavlja strukturalizmu, čij i je ključni predstavnik bio W. Wundt ( 1 832-1 920),249 a tvrdnja prema kojoj j e "cjelina znatno više od pukoga zbroj a dij elova" obično se navodi kada se želi pojasniti temeljna postavka, odnosno srž 24 8 Dio izlaganja koj i slij edi nastao je na temelju knjige W. Kohlera ( 1 972), a dopunjen je podaci­ ma pronađenim u enciklopedijskom priručniku psihologij e (Strickland 2000). 249 Baš kao što se i na geštaltističkim načelima zasnovana kognitivna kritika suprotstavlja struk­ turalističkoj metodi komponencijalne analize gramatičkoga značenja.

250

•

Pojam padeža kroz povij est i njegova kognitivna koncepcija

te teorije. Naj istaknutij i teoretičari geštaltizma poput K. Koflke ( 1 886- 1 94 1 ) , M . Wertheimera ( 1 880-1943) i W. Kohlera ( 1 8 87-1 967) bili s u složni u mišlje­ nju da prilikom vizualnog percipiranja obj ekta cj elina ima prednost u odnosu na svoje sastavne dijelove, tj . da se predodžba lika u odnosu na pozadinu ne us­ postavlja na temelju prethodnoga uočavanja njegovih sastavnica i nj ihova nak­ nadnoga dovođenja u odnos. Taj geštaltistički ili holistički pristup poslužio j e kao temelj za definiranje mentalnih obrazaca koj i određuju način na koj i perci­ piramo vanjski svijet. Ti zakoni mogu se uočiti u različitim pojavnim oblicima, poput primj erice zajedničkoga grupiranja sličnih ili bliskih objekata i sl. lako j e geštaltizam u psihologiji često kritiziranj e r obično uočava, ali n e objašnjava za­ konitosti ljudske percepcije, pružio j e temelj e za buduće istraživanje percepcij e, ponašanja, mišljenja, rješavanj a problema i psihopatologije. Univerzalni obrasci ljudske percepcij e mogu se prema teorij i geštaltizma sažeti na dva temeljna na­ čela: (i) Načelo cjelovitosti Svjesno iskustvo mora se promatrati kao cjelina (uzimajući u obzir sve fizičke i misaone aspekte poj edinca istovreme­ no, tj . u njihovoj međusobnoj uvj etovanosti) jer priroda ljudskoga uma nalaže da se svaki element promatra kao dio većega i kompleksnijega sustava dinamičnih odnosa. -

(ii) Načelo psihoflzičkoga izomorjizma - Postoji stalna korelacija između svjesnoga iskustva i moždanih aktivnosti. Na temelju dviju navedenih postavki definirana su i dva temeljna metodo­ loška načela: (i) Eksperimentalna analiza fenomena - U skladu s načelom cj elovitosti svako psihološka istraživanj e treba krenuti od cjelovitih fenomena, a ne smij e biti usredotočena samo na nj ihove osjetilne kvalitete. (ii) Biotički eksperiment - Geštaltistička teorija ukazala je na potrebu pro­ vođenja "stvarnosnih eksperimenata" koj i su u suprotnosti s klasičnim laboratorij skim provođenjem eksperimenata u kontroliranim uvjetima. To bi zapravo značilo eksperimentiranj e u prirodnim situacijama, pro­ vođeno u stvarnim uvjetima, u koj ima bi s većim stupnj em vjernosti bilo moguće reproducirati ono što je karakteristično za promatrani objekt. Geštaltističko proučavanje odnosa konkretnih osjetilnih podražaj a i iskustve­ no utemelj enih perceptivnih obrazaca rezultiralo je uočavanjem stalne tendenci­ je mentalnO'ga "dovršavanja" i "popravljanja" viđenoga u skladu s prethodnim iskustvom i znanjem. Ta tendencij a označava se terminom zakon pregnantnosti ili zakon dobroga geštalta. Zakon pregnantnosti j edan je od središnj ih pojmova geštaltizma i označava stalno prisutnu tendenciju da se nova osjetilna iskustva usklade s otprij e poznatim obrascima te da se na taj način postigne što veća jed­ nostavnost, sklad, simetričnost i pravilnost predodžbe. S nj im se u vezu dovode

6.4 Geštaltistička psihologija i zakonitosti vizualne percepcije

•

25 1

različite zakonitosti koje postaju vidlj ive prilikom proučavanja ljudske percep­ cije. Ako se npr. tij ekom eksperimenta ispitanicima nakratko pokažu nepotpu­ ni j ednostavni likovi, oni neće primijetiti praznine. Tako i mjesta na koj ima su crte prekinute oni vide zatvorenima, a dij elove koj i nedostaju prilikom opaža­ nja "mentalno nadopunj avaju". Tendencija da se nesavršena predodžba pobolj ša j avlj a se prije svega kada je vrijeme podražaja kratko ili kada oblik vidimo neja­ sno. To se mentalno pobolj šavanj e može sastojati od ispunjavanja međuprostora, stvaranja simetrije, svađenja novih oblika na već poznate i sl. U većini slučajeva zapravo je riječ o tendencij i postizanja veće pravilnosti. No tendencij a za "po­ bolj šavanjem" promatranoga lika postoj i i pri duljem i jasnijem promatranju, a to bi se moglo objasniti napetošću koja nastupa zbog toga što neki predložak odstu­ pa od dobre i uređene predodžbe te željom da se pobolj šanj em vrste podražaja, ako je ikako moguće, napetost ublaži. Budući da je prilikom opažanja promatrač izložen daleko većoj količini obavij esti nego što ih može neposredno memori­ rati, opažanje mora biti organizirano, odnosno strukturirana kako bi se mnoštvo obavij esti ograničilo i učinilo "podnošlj ivij im". To ograničavanje rezultira "do­ brim geštaltom", a što je manja količina obavij esti potrebna za strukturiranj e ne­ posredne situacij e (tj . aktualnoga osjetilnog podražaja) pomoću već poznatoga strukturnog okvira (u usporedbi s drugim alternativama), to je veća mogućnost da ćemo lik takvim i opaziti. Uslijed tendencij e pregnantnosti, koja vodi prema mentalnom "ispravljanju" oblika u vidu nj ihova geometrij skoga "pobolj šanj a" (postizanj a "dobroga geštalta") kako bi se postigla veća jednostavnost i pravil­ nost (budući da se jednostavnij i i pravilnij i oblik lakše pohranjuje u pamćenju), sustav opažanja primj erice izravnava kutove i lagane zavoj e, "dovršava" nesavr­ šene likove i popunjava praznine, pokazujući sposobnost prevladavanja poreme­ ćaj a, nejednakosti u j ačini ili oštrini pojedinih dij elova slike itd. "Dobar geštalt" ostvaruje se dakle kao rezultat tendencij e pregnantnosti, kroz otprije postoj eće perceptivne obrasce, odnosno zakone perceptivne organizacij e koj i promatrača vode prema određenoj vrsti interpretacij e vizualnoga podražaja. Same zakonito­ sti perceptivne organizacij e uključuju pak sljedeće pojmove: (i) Odnos lik-pozadina - Nešto opažamo kao lik ako se izdvaj a iz svoj e okoline. Promatrač razlaže vidno polj e u lik i pozadinu i tek se mali dio prizora koj i privlači pozornost promatrača ističe oštro i strukturirana, dok ostatak prizora ostaj e u nejasno strukturiranoj pozadini. (ii) Zakon sličnosti - Slični se elementi vide kao da pripadaju zaj edno i spa­ j aju se u lik. Svaki aspekt podražaj a, kao npr. svj etlost, boja, oblik, ori­ j entacij a u prostoru, pokret i kontinuitet, može izazvati nastajanje grupa prema sličnosti, tj . formiranje cjelovitih likova. (iii) Zakon blizine Točke ili linije koje su blizu j edna drugoj spaj aju se u j edan lik. Susj edni elementi prije se doživlj avaju kao da pripadaju za­ j edno nego slični elementi koj i su više udaljeni. -

252

•

Pojam padeža kroz povijest i njegova kognitivna koncepcija

(iv) Zakon zaokruženosti - Obrubljene površine (dakle one čij e su vanjske granice jasne i oštre) lakše se doživlj avaju kao lik. (v) Zakon nesmetanog protjecanja - Postoj i tendencij a da se crte i rubovi doživlj avaju kao neprekinuti. (vi) Zakon iskustva - Zbog iskustva povezuj emo opaženo s već poznatim (kao kada se primj erice iz apstraktnih slika nesvjesno pokušava struk­ turirati kakav lik koj i bi nalikovao nekoj poznatoj , tj . konvencionalnoj predodžbi). Sama priroda ljudskoga opažanj a uvj etovana je dakle različitim organiza­ cij skim procesima. Procesi opažanja omogućavaju organizmu djelotvornu pri­ lagodbu okolini, a pritom vid ima ključnu ulogu. No slika koju dobivamo iz naše okolice nije raster površina različite svj etlosti, boj e i orijentacij e, već uvi­ jek opažamo cj elovite likove. Proces vidnoga opažanja nije samo aktivan nego i selektivan. Mi se ne fokusiramo na svaku točku vidnoga polja, već pokušava­ mo nizom kratkih pogleda obuhvatiti bitno - strukturu slike. Samo ono što po­ godifoveu250 vidimo jasno, dok periferija vidnog polja ostaje nej asna. Slijedom pokreta oka (otprilike 4 pokreta u sekundi) nastoj imo obuhvatiti okolicu, a ti su pokreti skokoviti i usmj ereni. Unaprijed određuj emo kamo ćemo gledati, a pri normalnu gledanju svijeta subjekt ima dva izvora očekivanj a: 1) naučio je nešto o tome s koj im će se oblicima u svijetu susresti, 2) velika periferija mrežnice, kod koje je oštrina vida mala, upućuje na to što će dospjeti u vidno polje proma­ trača kad usmjeri pogled na nj egov određeni dio. Pozornost i usmjerenost prema cilju nužne su pretpostavke stizanja naj informativnij ih dijelova slike do fovee. Neposredno (bez memoriranj a, tj . pohranj ivanja u pamćenju) u svij esti možemo zadržati tek pet do sedam nepovezanih podataka, ali za vrijeme promatranja sa­ mo j ednog prizora u slijedu pokreta očiju dolazi do nas više vizualnih podataka no što ih je moguće zapamtiti. Da bismo vremenski slij ed pogleda spojili u je­ dinstven vidni doživljaj , moramo posegnuti za poznatim, tj . za onim što j e već ostalo pohranjeno u pamćenju kao cj elovita struktura. Š to je veće naše znanje i iskustvo, to će nam trebati manj e fiksiranj a (oštrog fokusiranj a ufovei) da bismo pogledom obuhvatili i interpretirali neki prizor i to se brže snalazimo u svijetu. Uočavamo dakle da se naj veći dio slike, kako ju opažamo u svakom trenutku, ne nalazi ni na retini oka ni na razini same slike, već je prije rezultat prethodnoga iskustva, tj . proizlazi iz integracije osjetilnoga podražaj a s prethodnim iskustvom i znanjem kao i s očekivanj ima koja iz nj ih proizlaze. Brojni su primj eri pomoću koj ih post�emo svjesni takve aktivne organizacij ske naravi ljudskoga opažanj a. Da bismo se snašli u okolici, uvijek usmj eravamo pažnju na ograničeni dio vid­ nog polja. Likovi na koj e usredotočujemo pogled ističu se na pozadini koja nij e 2 5 0 Površina u blizini središta retine (mrežnice) u kojoj se nalaze samo čunjići, zbog čega je na tom mjestu vid najoštriji.

6.4 Geštaltistička psihologija i zakonitosti vizualne percepcije

•

253

strukturirana te tako prepoznaj emo predmete i snalazimo s e . Teže j e prepoznati likove na j ako strukturiranoj pozadini, prije svega kada oni oblikom i boj om na­ likuju pozadini. Promotrimo za početak sliku 6.6.

Slika 6.6 Na slici 6.6 prikazan j e dalmatiner koj i njuši zemlju u sjeni krošnj e . Percep­ tivna primamost cjeline u odnosu na dij elove koj i ju čine dokazuj e se na ovom primj eru činj enicom da pas kao integrirana cj elina, odnosno lik u svijesti proma­ trača "izranja" odmah, a ne nakon prethodnoga uočavanj a dijelova kao što su uši, nos, udovi i sl. S druge strane sklonost prepoznavanju poznatih i j ednostavnih vi­ zualnih obrazaca koja je utemelj ena na prethodnom iskustvu promatrača postaj e vidlj iva ako promotrimo sliku 6 . 7 .

-.. I ...-. „ Slika 6.7 Konstruktivna ili generativna komponenta percepc�je omogućuj e da percipi­ rani objekt sadrži eksplicitnij e i sustavnije, tj . pravilnije i j ec;lnostavnije prostome podatke od osjetilnoga podražaja na kojemu je utemelj en. Tako ćemo primj erice na slici 6. 7A prepoznati trokut iako se na njoj takav geometrijski lik uopće ne nalazi. Na slikama 6.7B i 6.7D prepoznat ćemo međusobno nepovezane oblike

254

•

Pojam padeža kroz povijest i njegova kognitivna koncepcija

kao dij elove j edinstvene cj eline koja je mjestimice vizualno nedostupna, dok će­ mo na slici 6.7C "vidj eti" cj elovita trodimenzionalno tij elo, odnosno kuglu, iako ništa slično na nj oj zapravo ne postoji. Također, na temelju izmj ene odnosa lika i pozadine moguća je višestruka interpretacija istoga vizualnog podražaja, kao što je primj erice slučaj i na slici 6.8.

Slika 6.8

Ostvarivanje različitih interpretacij a istoga osj etilnog podražaj a � svijesti promatrača omogućeno je dakle izmj enom odnosa lika i pozadine, pa na slici 6 . 8 možemo uočiti bijelu vazu, ali i dva crna ljudska profila okrenuta jedan prema drugomu. S druge strane postojanje konceptualnih obrazaca prema koj ima razli­ čite vizualne podražaj e kategoriziramo kao ostvaraj e iste kategorij e postaje očito ako promotrimo sliku 6.9.

Slika 6.9

6 . 5 Neurološka teorija mentalnih mapa. . .

•

255

Invarij antnost (ili, kognitivnim nazivlj em, shematičnost) j e dakle bitno perceptivno načelo prema kojemu cjelovite geometrij ske oblike prepoznajemo kao identične neovisno o kutu pod koj im ih promatramo, nj ihovu rotiranju, re­ lativnu položaju u odnosu na okolne objekte, svj etlosnim lomovima, zakrivlj e­ nosti njihovih osnovnih kontura, različitom osvjetljenju ili drukčij im osobinama njihovih sastavnih elemenata. Tako će npr. oblici na slici 6.9A biti odmah pre­ poznati kao identični bez obzira na stupnjeve i smjer rotacije, kao što će odmah biti j asna i nj ihova razlika u odnosu na oblike na slici 6.9B. S objektima na slici 6.9A također ćemo lako poistovj etiti i one na slici 6.9C, bez obzira na nj ihove elastične deformacije (j er ti obj ekti, bez obzira na zakrivlj enj a, zadržavaju stabil­ nost osnovnih kontura) i različitu perspektivu, ali i one na slici 6.9D, bez obzira na različite grafičke tehnike nj ihova prikazivanja. 6.5 Neurološka teorij a mentalnih mapa i prostorni temelji lj udske konceptualizacij e Nakon kratkoga uvida u naj važnije geštaltističke dokaze koj i idu u prilog tvrd­ nj ama o perceptivnoj primamosti cjeline u odnosu na njezine dijelove, vratimo se Langackerovoj kritici strukturalističkoga pristupa koja se, kao i geštaltistička kritika strukturalizma u psihologij i, može u kontekstu opisa padežnoga značenj a sažeti u tvrdnju da opisati bilo koju semantičku jedinicu kao koherentnu cjeli­ nu ni u kojem slučaju ne znači samo popisati njezine sastavne dijelove. Stoga je dakle ovdj e temeljni cilj opisati značenj a kosih padeža kao cjeline, a ne kao snopove izoliranih obilj ežj a koja se međusobno na različite načine kombinira­ ju. Budući da se samo značenj e ostvaruj e tek kroz konceptualizaciju, tj . vizu­ alno utemelj enu predodžbu, a vizualizacija u pravilu nije ništa drugo nego us­ postava nekoga vida prostome konstelacije, na temelju shematičnih koncepata zasnovanih na prostornim odnosima ishodišta, usfr!ferenosti, cilja, smještenosti i paralelizma, koj i se kao takvi ne mogu dekomponirati na sastavne dij elove jer bi pritom izgubili svoj smisao, pokušat ćemo u središnj em dijelu konceptualna objediniti različita konkretna značenj a pojedinačnih kosih padeža. Stoga je na ovome mjestu nužno i s gledišta drugih znanstvenih disciplina opravdati tvrdnju da j e upravo prostor temeljna domena cj elokupne ljudske konceptualizacij e te da uslijed uočavanja navedenih tipova odnosa tijela u prostoru zaista dolazi do ap­ strahiranja i uspostave shematičnih konceptualnih obrazaca koji su "plodno tlo" za naj različitij e metaforičke i metonimijske ekstenzij e i služe nam kao strukturni okviri u predodžbi apstraktnih i konceptualna teže dostupnih odnosa, a na nj ima je, sl\jedom toga, utemelj eno i samo padežna kodiranj e . Kao što je ranije nazna­ čeno, u prilog takvoj tezi ide i neurološka teorija kognitivnih ili mentalnih mapa koje kao prostorno utemeljeni konceptualni obrasci određuju narav ljudske pre­ dodžbe, a sami morfološki ostvareni padeži mogli bi se u tom smislu smatrati gramatičkim eksponentima takvih predodžbenih referentnih okvira.

256

•

Pojam padeža kroz povijest i njegova kognitivna koncepcija

Kognitivna mapa, mentalna mapa ili misaona mapa pojmovi su koji ozna­ čavaju tip mentalnoga procesiranj a koj e se sastoj i od serij e misaonih transfor­ macija pomoću kojih pojedinac može dobiti, kodirati, pohraniti, prizvati ili pak dekodirati podatke o položaju i osobinama određenoga entiteta u odnosu na nj e­ govo aktualno fizičko ili metaforičko prostorno okruženj e. Edward C. Tolman ( 1 948) smatra se zaslužnim za uvođenj e pojma kognitivnih mapa u smislu us­ postavljenih misaonih modela i sustava vjerovanja kojima se ljudi služe kako bi percipirali, kontekstualizirali, pojednostavili i osmislili podatke čija je narav ina­ če znatno kompleksnij a. Pojednostavljena rečeno, kognitivne su mape pomagalo kojim se služimo prilikom pohrane podataka i znanja o prostornim odnosima, budući da nam one omogućuju vizualizaciju i pojednostavljivanj e kompleksnih ''ulaznih" podataka, što otvara mogućnost njihova pamćenja i ponovnoga prizi­ vanj a. Ta vrsta prostornoga poimanj a može također poslužiti kao temelj za meta­ foričko poimaJ\j e, odnosno strukturiranj e neprostomih odnosa prema prostornim zakonitostima. Tada se u "neprostomim" situacijama snalazimo tako da priziva­ mo i apliciramo određene prostome predodžbe (prethodno uspostavljene men­ talne mape) na nove, apstraktnije i konceptualna teže dostupne kontekste, kako bismo se u njima uspj ešno orij entirali i ispunili nove zadatke. Pojam kognitivne mape izveden je iz Kantove epistemologije. Kant je držao kako ljudi i životinje posjeduju inherentne perceptivne sheme za obradu osjetilnih poda­ taka te da je jedna od nj ih i geometrijsko-prostorni okvir. Tolman, psiholog s počet­ ka 20. stoljeća, razradio je taj pojam tvrdeći da štakori i druge životinje posjeduju kognitivne mape koje im omogućuju fleksibilna i učinkovito snalaženje u prostoru. (Binder - Hirokawa - Windhorst 2009: 794-795) Bitno je dodati i kako O ' Keefe - Nadel ( 1 978), slijedeći Kantove i Tolmano­ ve postavke o urođenosti ljudske predodžbe vanj skoga svijeta na temelju prostor­ nih odnosa, navode upravo hipokampus kao dio mozga u koj em su locirani sustavi alocentričnih strukturnih okvira251 koj i omogućuju brzu i pravilnu interpretaciju percipiranih odnosa među entitetima od strane vanj skoga promatrača te, slijedom toga, njegovu brzu i pravilnu orijentaciju i snalaženje u novim okolnostima. Nakon ovih uvodnih teorij skih razmatranj a može se prij eći na uspostavu pet već spomenutih prostorno utemelj enih predodžbenih shema koj e kao cj elo­ viti koncepti obj edinjuju različita značenja kosih padeža u hrvatskome j eziku, a potom i na analizu konkretnih primjera kojom se prikazuje narav uklapanj a različitih padežnih značenja u t e obj edinjujuće koncepte. Stoga ćemo u slj ede­ ćem potpoglavlju ukratko opisati prototipna značenja kosih padeža u hrvatskome j eziku, tj. scenarije na kojima su utemeljeni obj edinjujući shematični koncepti 251

Uz alocentrične referentne okvire poimanja prostornih odnosa, za koje je karakteristična neka vanjska, neovisna točka gledišta, tj . koj i nisu određeni perspektivom samoga promatrača, teorija kognitivnih mapa razlikuje i egocentrične okvire, koj ima je pak inherentna upravo promatračeva točka gledanja na prostorne odnose.

6 . 6 Prostorna utemelj enost padežnih značenja„.

•

257

ishodišta, usmjerenosti, cilja, smještenosti i paralelizma. Pritom ć e kroz kratke uvodne analize kako prototipnih tako i poj edinih iz njih izvedenih, tj. perifernih padežnih značenja biti definiran osnovni metodološki aparat kojim ćemo se slu­ žiti u središnj em dij elu, a pritom će se dodatno poj asniti na koj im je temeljnim postavkama utemeljena analiza padežnih značenja, na koj i se način u nj oj pro­ matra semantička struktura svakoga poj edinog kosog padeža i kako su sva spe­ cifična značenja međusobno povezana i uvj etovana prostornim odnosima koj i se ostvaruju u prototipnim scenarij ima.

6.6 Prostorna utemelj enost padežnih značenja i njihovo j edinstvo na shematičnoj razini U skladu s prethodno navedenim činj enicama logičnom i opravdanom čini se pretpostavka da tijekom najranij ega životnoga razdoblja ljudi kroz fizičku inter­ akciju s predmetima u svojoj neposrednoj okolici uočavaju i usvaj aju temelj­ ne konceptualne obrasce koj i su determinirani dinamikom prostornih odnosa, a upravo je na tim obrascima utemeljena i nj ihova kasnija predodžba apstrakt­ nih odnosa među entitetima u izvanj ezičnoj stvarnosti. Takve su naravi i već spomenuti obrasci udaljavanj a od kakvoga prostornog ishodišta, približavanja koje proizlazi iz usmj erenoga kretanja, kontakta koji proizlazi iz približavanja, sadržanosti j ednoga statičnog tij ela u drugom te paralelizma koj i proizlazi iz istosmj ernoga kretanja dvaju dinamičnih tij ela. Čini se kako se svi specifičnij i prostorni odnosi mogu na neki način podvesti p o d j edan od tih temeljnih obraza­ ca ili, u znatno rj eđim slučaj evima, na njihovu kombinaciju (kao u slučaj evima mimoilaženja dvaju tij ela u prostoru, koj i uključuju početno približavanj e, ne­ ostvareni kontakt i završno udalj avanj e), no i u takvim je scenarij ima naglašen j edan tip odnosa (pa će tako npr. genitivom uz prij edlog mimo ipak biti profili­ rana samo završno udaljavanj e j ednoga tij ela od drugoga, dok će prethodne faze ostati tek implicitne, tj . zadržat će se u pozadini opisane konceptualne struktu­ re). U skladu s kognitivnim promatranj em gramatičke strukture kao rezultata, tj . odraza sustavnosti koja j e uočlj iva na konceptualnom planu, u ovome se di­ j elu svakom kosom padežu na planu sadržaj a pridružuj e po j edan od navedenih predodžbenih obrazaca, odnosno obj edinjujućih prostornih koncepata. Tako se kroz genitivnu uporabu u različitim kontekstima, iz koj ih proizlaze i različita specifična značenja toga padeža, ostvaruju različiti aspekti konceptualne sheme ishodišta, za dativne su uporabe karakteristične varijante konceptualne sheme usmjerenosti, akuzativ je uvijek vezan uz neki aspekt shematičnoga koncepta cilja, lokativ uz shemu smještenosti, a instrumental uz shemu paralelizma. Pri­ tom prve dvij e konceptualne sheme, tj . genitivnu shemu ishodišta i dativnu she­ mu usmj erenosti, u prototipnim scenarijima kretanja252 karakterizira asimetrična 252

tu

Scenariji kretanj a smatraju se prototipnima zbog same kognitivne istaknutosti tij ela u pokre­ u odnosu na statičnu okolinu, a činj enica da u slučaj evima kao što su prostorno udaljavanje i

258

•

Pojam padeža kroz povijest i njegova kognitivna koncepcija

dinamičnost, budući da se u nj ima j edno dinamična tijelo kretanjem udaljava od neke statične ishodišne točke ili je njegovo kretanje usmj ereno prema kakvoj statičnoj točci. Utakvim scenarij ima tijelu koj e se kreće na konceptualnoj razini pripada uloga trajektora, dok statično tij elo funkcionira kao orijentir. U skladu s perceptivnom istaknutošću tijela u pokretu u odnosu na okolna statična tijela, izravnim odrazom konceptualnih odnosa na rečeničnu strukturu možemo sma­ trati i činj enicu da dinamičnim tijelima u tim scenarij ima mora prilikom grama­ tičkoga kodiranja pripasti uloga rečeničnoga subj ekta (npr. !van izlazi iz kuće ili Marko ide prema školi). Za razliku od toga akuzativnu shemu cilja u prototipnim ostvaraj ima karakterizira simetrična dinamičnost kroz susljedne vremenske od­ sječke, budući da je dinamičnost akuzativnoga orijentira, koj a se u scenarij ima kontaktne direktivnosti ostvaruj e u vidu promj ene nj egova fizičkoga stanja ili položaja, zapravo sekundama, tj . predstavlja rezultat prijenosa energije uslijed kontakta s traj ektorom, čija je dinamičnost primama, tj . koj i inicira cjelokupnu aktivnost (npr. Dječak je razbio prozor, !van je gurnuo Marka itd.). No s obzi­ rom na opisanu simetričnu dinamičnost u takvim scenarij ima, moguće je aku­ zativne referente navedenih aktivnih rečenica pasivizacijom postaviti na mjesto rečeničnih subjekata (Prozor je razb!jen od dječaka, Marko je gurnut od Ivana), a i ta se činj enica uklapa u tezu prema kojoj je neki vid dinamičnosti određene sastavnice scenarija osnovni preduvjet njezina postavljanja na mj esto subjekta. Genitivno kodiranje vršitelja u navedenim pasivnim rečenicama uklapa se pak opet u shemu ishodišta budući da dječak i !van u nj ima funkcioniraju kao ener­ gijska ishodišta u samim glagolskim procesima. Za lokativnu shemu smj ešteno­ sti karakteristična j e pak u prototipnim scenarij ima simetrična statičnost budući da su u takvim slučaj evima manji statični trajektori smješteni unutar većih, ta­ kođer statičnih prostornih orij entira (npr. Odjeća je u ormaru, Knjige su u kutiji itd.). No i u takvim scenarij ima simetrične statičnosti nekim se elementima lako može pripisati potencijalna dinamičnost, budući da su manji, lakši i pokretlj iviji od većih statičnih elemenata, te im zato na konceptualnoj razini i pripada ulo ga traj ektora. Upravo stoga i u navedenim primjerima kao rečenični subjekti tako­ đer mogu biti kodirani samo odjeća i knjige, čime se također potvrđuj e izravan utjecaj konceptualne strukture na rečeničnu strukturu budući da najistaknutij i po­ ložaj u sintaktičkoj strukturi pripada elementu koj i je unutar matičnoga scenarija perceptivno naj istaknutij i uslij ed iskustveno utemelj ene pretpostavke o mogu­ ćem kretanju, tj . zbog svoje potencUalne dinamičnosti. Za instrumentalnu shemu paralelizma u prototipnim je scenarijima kretanja pak karakteristična simetrična dinamičnoS"t u istom vremenskom odsj ečku, budući da se u tim slučaj evima dva približavanje ne postoj i mogućnost kodiranja orij entira nekim drugim padežom osim genitivom u prvom i dativom u drugom slučaju govori u prilog nj ihovoj prototipnosti. Naime ti scenariji ne nalaze se u zoni mogućega preklapanj a s konceptualnim strukturama koje su vezane uz neki drugi kosi padež, a ista je stvar i s prototipnim prostornim scenarijima vezanim uz akuzativ, lo­ kativ i instrumental.

6.6 Prostorna utemeljenost padežnih značenja. . .

•

259

fizička entiteta, traj ektor i orij entir, istovremeno kreću u istom smjeru (npr. !van šeće s Markom, Dječak trči s ocem). Upravo zbog takve istovremene dinamič­ nosti dvaju tij ela, u navedenim je slučaj evima formalno najlakše pridružiti ulogu subjekta bilo kojem od navedenih elemenata scenarija, već ovisno o tome koj i se želi konceptualna istaknuti (usp. Marko šeće s Ivanom, Otac trči s dječakom). U ovom je pak kontekstu bitno još jednom jasno i nedvosmislena naglasiti kako se prototipnim scenarijima na koj ima su utemeljene same predodžbene sheme is­ hodišta, usmjerenosti, cilja, smještenosti i paralelizma smatraju upravo opisani scenarij i kretanj a i interakcij e fizičkih tijela u prostoru. Takvi scenarij i smatraju se ishodišnim točkama j edinstvene semantičke strukture svakoga kosog padeža i nj ihova je predodžba u tom smislu najčvršće i najizravnije povezana s pojedinim padežima. Takav stav može se opravdati vrlo čvrstim, kako j ezičnim tako i izvan­ j ezičnim, argumentima i činj enicama: (i) Prostorni, odnosno fizički entiteti konceptualna su naj dostupniji, tj . podložni su izravnom promatranju i naj lakše se uočavaju, iz čega pro­ izlazi i nj ihova kognitivna primamost. (ii) Tij ela u pokretu perceptivno su primama u odnosu na statična tij ela, iz čega proizlazi i nj ihova k01;1ceptualna istaknutost. (iii) Iz samoga pokreta proizlazi i najranije dječj e razlikovanj e dinamičnoga lika i statične pozadine (usp. geštaltističke pojmove lika i pozadine u potpoglavlju 6.4 kao rudimentarni oblik spoznaj e). (iv) Za razliku od drugih glagolskih semantičkih skupina, u komplementa­ cij i glagola koj i označavaju različite osnovne aspekte kretanja i fizičke dinamike gotovo da i ne postoj e slučajevi padežne konkurencije, pa se stoga čini opravdanom teza da su ostala padežna značenj a utemeljena upravo na značenj ima fizičke dinamike kao prototipu i konceptualnom ishodištu koje je sa samim planom izraza stoga najčvršće i najjasnije povezana. Tako glagoli koj i znače približavanje u pravilu zahtijevaju dativno kodiranje orij entira, a oni koj i označavaju udalj avanje otvara­ ju pak mjesto genitivnim dopunama. Različiti aspekti prijenosa fizičke energije profiliraju se pak akuzativnim kodiranjem orijentira, statičan položaj potencijalno dinamičnoga traj ektora označava se lokativnim kodiranj em orij entira, a instrumentalnu dopunu u pravilu traže glagoli koj i označavaju neki vid paralelizma u kretanju. Naznačene konceptualne sheme uspostavljaju se dakle primamo uslij ed učestaloga ponavlj anja poj edinih prostornih scenarija čija je bitna komponenta aktualna ili potencijalna dinamičnost nekoga nj ihova elementa, koja te scenari­ ' je i čini perceptivno istaknutima. Apstrahiranj em nj ihovih zajedničkih obilježj a uspostavljaju s e j edinstveni konceptualni obrasci n a način prikazan n a slikama 6. 1 0-6. 14.

260

•

Pojam padeža kroz povijest i njegova kognitivna koncepcija

� - - - - - -- - - - - - - - - - - ------------ - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

I l

, --

'

TR

' ....... ... ,

:'

)· +

•

Kratice i oznake trpni morfem trajektor glagol glagolska sintagma osnova prijelaznoga glagola opće varijable dvojbeno, ne posve prihvatlj ivo još manje prihvatljivo na granici prihvatljivosti neprihvatljivo, negramatično manje > više obilježeno (u hijerarhijama) posjedovanje obilježja neposjedovanje obilježja morfemska granica

UVOD

O

va knj iga drugi je od tri planirana dij ela Kognitivne gramatike hrvatskoga jezika i kao takva svoj im se cjelokupnim sadržaj em manj e ili više izravno nadovezuj e na prethodnu, koj a j e za cilj imala iz kognitivne perspektive sagleda­ ti, opisati i objasniti gramatičke zakonitosti koj e se manifestiraju na razini imen­ ske sintagme i sintakse padeža. Dakako, s obzirom na to da se radilo o prvoj cje­ lovitoj gramatici toga tipa ne samo u okvirima j ezikoslovne kroatistike nego i u širim slavističkim krugovima, prva j e knjiga sadržavala i nešto opsežnij i teorij ski uvod, kao i poglavlj e u okviru koj ega se pokušalo razj asniti razvoj i kontekstu­ alizirati položaj kognitivne gramatike na svj etskoj lingvističkoj sceni. U skladu s time druga knj iga, kao što j oj naslov govori, zadržava perspektivu koju je prva čvrsto zauzela, dok promatrački fokus prebacuj e na slj edeću razinu j ezičnoga opisa strukturu j ednostavne rečenice. U skladu s temeljnim postavkama kognitivne gramatike koj e su detaljno obj ašnjene i razrađene u prvoj knjizi druga opisuj e kategorijalne gramatičke sa­ stavnice na razini j ednostavne rečenice, konceptualnu i semantičku prirodu i mo­ tiviranost njihovih međusobnih odnosa, kao i razloge zbog kojih je ponekad teš­ ko, pa i nemoguće, formalno odrediti i u cij elosti j asno razgraničiti neke njihove rubne ostvaraje. Upravo pokušaj razrj ešavanj a takvih otvorenih i nerazj ašnj enih pitanj a, kakvima zapravo obiluj e svaka gramatika i na koj a je kroz godine pa i desetlj eća u j ezikoslovnoj kroatistici, a i šire, nuđen niz različitih, a samim time i načelno dvojbenih, odgovora, autorima ove knj ige bio je j edan od naj većih iza­ zova. S obzirom na to njezin je sadržaj na brojnim mjestima intoniran izrazito polemički, no odgovore koj i se u tom kontekstu nude, kao i stavove koj i se pri­ tom zauzimaju, ni sami autori ne shvaćaju na isključiv način niti ih iznose kao vlastiti konačan sud o bilo koj em problemu, bez obzira na težinu i ozbiljnost ar­ gumenata koji se pred zainteresiranim čitatelj ima pokušavaju j asno i sustavno -

14

•

Uvod

izložiti. Naprotiv, smatramo da je sadržaj ove knj ige tek j edan od priloga argu­ mentiranoj teorij skoj raspravi o brojnim problematičnim sintaktičkim pitanj ima o kojima je, s obzirom na raznolikost suvremenih pristupa sintaktičkom opisu, pa čak i unutar samih kognitivnih okvira, posve legitimno zauzimati vrlo razli­ čita, a ponekad i oprečna staj ališta. U skladu s time želj a nam je da njezin cjelo­ kupan sadržaj , kao i eventualni polemički potencij al, na takav način prihvate i sami čitatelji. S obzirom na postavlj ene tematske okvire drugi dio Kognitivne gramati­ ke hrvatskoga jezika sadržaj no j e podij elj en na četiri temeljne cj eline. Prva se u okvirima j ednostavne rečenice bavi kategorij om predikata, druga opisom i tipo­ logij om različitih vrsta dopuna, treća kategorij om modifikatora, a četvrta pasiv­ nim i pasivu srodnim konstrukcij ama. Kad je rij eč o predikatu, u okviru sedam potpoglavlja opisuju se gramatičke kategorij e i odnosi koji se ostvaruju na razini te rečenične sastavnice, od suznačnoglagolskih konstrukcij a u funkciji predikata preko kategorija lica, broj a, stanja, vremena i načina pa sve do konceptualnih i semantičkih aspekata nj egova proširivanja sekundarnim predikatom. Poglavlj e o dopunama podij elj eno j e na dva temeljna potpoglavlj a, o d koj ih j e prvo, veće, posvećeno glagolskim, a drugo pridj evskim dopunama. Potpoglavlj e posvećeno glagolskim dopunama podijelj eno je pak na cjeline koj e opisuju kategoriju su­ bj ekta, i to kao glagolsku dopunu u širem smislu, a potom i kategorij e objekta i adverbij alnih dopuna. Očekivano, upravo u tim poglavljima najviše j e otvorenih pitanj a koja se tiču pokušaj a razgraničavanja i j asnoga definiranj a pojedinih ka­ tegorij a, odnosno j ednoznačnoga određivanja nekih njihovih rubnih predstavni­ ka, a samim time i naj više polemičkih tonova i sučelj avanj a stavova u, vjeruj e­ mo, dobrom i vrij ednom pokušaju da se brojne nedoumice razrij eše na j asnim i čvrstim teorij skim temelj ima. Treća cj elina posvećena j e kategorij i modifikatora, a podij elj ena je na potpoglavlj a o kompozitnokonstrukcij skim obveznim modi­ fikatorima s j edne strane te o adverbij alnim modifikatorima s druge strane. U četvrtoj cj elini, posvećenoj pasivu i srodnim konstrukcij ama, analiza također za­ počinj e opisom pasivnih konstrukcij a ostvarenih kanonskim morfološkim sred­ stvima kao prototipnih predstavnika kategorije, a potom se, s obzirom na ključna konceptualna i semantička obilj ežj a prototipnih pasivnih struktura, više pozor­ nosti posvećuj e nominalizacij i kao gramatičkoj strategij i simbolizacij e pasivnih značenj a te kategorijama pridj evnih i ergativnih pasivnih konstrukcij a. Na kraju, koliko se god tako postavlj eni tematski okviri ove knj ige činili opširnima, pa i disperznima, kroz cj elokupan proces njezina nastajanj a autorima j e nit vodilj a bila njezina temeljna svrha, koja se može svesti na nekoliko bit­ nih elemenata. Prvo, ovom knj igom, kao i prethodnom, želj eli smo omogućiti svojevrstan panoramski uvid u brojna otvorena gramatička pitanja u okvirima j ezikoslovne kroatistike, tj . zahvatiti kategorij e i odnose na određenoj opisnoj razini u njihovoj kompleksnosti i širini, ali se uj edno u tom kontekstu o nj ima i što j ednoznačnij e odrediti, nudeći j asno argumentirane i teorij sko-metodološ-

15 ki čvrsto utemeljene stavove - ne kao konačne sudove, već kao vlastite priloge budućim teorij skim raspravama. Drugo, s obzirom na odabranu teorij sko-me­ todološku perspektivu iz koj e smo promatrali i opisivali gramatičke kategori­ je u svim poglavlj ima ove knj ige sustavno smo i doslj edno pokušavali ukazati na simboličku funkciju gramatike, odnosno značenj sku i uporabnu motiviranost kategorij a i njihovih međusobnih odnosa, vjerujući da se upravo u odnosima na relacij i oblik - značenje - uporaba kriju brojni odgovori na pitanja koja se pone­ kad opiru analizi na razini čiste gramatičke forme. I treće, s obzirom na načelne kognitivne stavove o prirodi svake ljudske, pa tako i gramatičke, kategorizacije dodatnu smo pozornost često posvećivali upravo nejasnim granicama, tj . rubnim ostvaraj ima pojedinih kategorij a te, za takvu perspektivu posebno zanimlj ivim, slučaj evima nj ihova preklapanja, objašnjavajući formalnu rubnost i netipičnost takvih primjera kao sustavan odraz njihovih različitih semantičkih i pragmatič­ kih "anomalija" i, u skladu s time, naglašavajući motiviranost sintaktičkih struk­ tura i nj ihovih sastavnica značenj em, čija je simbolizacija svrha, a samim time i konstitutivni element, gramatike u cj elini.

Predikat

Oj eziku. Sve gramatičke kategorij e vezane uz predikat, od kategorij a lica i

vo poglavlj e bit će posvećeno analizi predikatnoga ustroj stva u hrvatskom

broja pa do vremena i načina, bit će stoga u nj egovim potpoglavlj ima, u skladu s ključnim tezama na koj ima se temelj i kognitivna gramatika, analizirane s obzi­ rom na svoju uporabnu vrij ednost u konkretnom komunikacij skom kontekstu da bi se u konačnici, u skladu s takvim teorij sko-metodološkim pristupom, došlo do cjelovitoga opisa predikata koj i se kao temeljna gramatička sastavnica na razini j ednostavne rečenice, analogno ostalim nj ezinim sastavnicama, također ostvaru­ j e korelacij om fonološkoga i semantičkoga pola. U tom će se smislu i semantički polovi najrazličitij ih tipova predikatnih ustroj stava u hrvatskom j eziku analitič­ ko-sintetičkim opisom prikazati kao međusobno j asno razgraničene, tj . diskret­ ne j edinice. Tako opisane semantičke j edinice konkretiziraju se s j edne strane u okviru uporabnoga konteksta koj i u cij elosti određuj e nj ihovu vrij ednost i samim time rečeničnu konstrukciju determinira kao iskaz, tj . usidrenu varijantu (usp. KGHJ 1 , 3 .3), dok s druge strane kao relacij ske predikacij e pozitivnoga vremen­ skoga profila i konstrukcij ske glave naj višega reda praznim elaboracij skim mje­ stima u svom sastavu otvaraju mjesto drugim rečeničnim dij elovima kao svoj im dopunama ili dodacima. Glavama rečenične konstrukcij e u cjelini, tj . odrednicima rečeničnoga pro­ fila, u ovom će se poglavlju doslj edno smatrati pomoćni glagoli i lični ( oblikov­ ni) sufiksi kao gramatička sredstva za tvorbu j ednostavnih i složenih glagolskih oblika, čij im će semantičkim polovima stoga biti posvećeno naj više pozornosti. Zasebno će se analizirati i opisivati semantički polovi samih sredstava za tvorbu finitnih oblika, a zasebno semantički polovi samoznačnih glagola. Samoznačni glagoli u tom će se kontekstu promatrati kao dopune samih oblikovnih sredstava j er, kao što će se pokazati u analizi, oni u procesu dalj nj e integracij e popunj avaju

20

•

Predikat

prazna elaboracij ska mjesta koj a sadrže visokoshematični značenj ski profili tih oblikovnih sredstava. No istovremeno samoznačni glagoli funkcioniraju i kao lokalne konstrukcij ske glave u odnosu na vlastite dopune i dodatke. Š to se pak subjekta tiče, on će se u tako postavljenim analitičkim okvirima također smatrati dopunom, ali će, za razliku od objekta kao dopune samoznačnoga glagola, biti promatran kao dopuna u širem smislu, tj . kao gramatička j edinica čij i semantički pol ulazi u izravnu integraciju sa semantičkim polovima pomoćnih sredstava za tvorbu glagolskih oblika i na taj ih način određuj e, a tek će potom daljnj i integra­ cij ski proces obuhvatiti samoznačne glagole s nj ihovim dopunama i dodacima. Također, j asno će se razlikovati i kategorija predikatnoga proširka ili sekundar­ noga predikata kao dodatka čij i se semantički pol, poput subjekta, također pri­ družuje semantičkom polu finitnoga oblika, tj . samom predikatnom ustroj stvu kao konstrukcij skoj glavi najvišega reda. Predikatno ustroj stvo j ezgra je rečenične konstrukcije. Ono s j edne strane kao konstrukcij ska glava naj višega reda determinira značenj ski profil rečenične konstrukcij e u cjelini; s druge strane predikatno ustrojstvo svoj om relacij skom vrij ednošću otvara mjesta svim drugim konstrukcij skim sastavnicama, a s treće pak strane upravo preko predikatnoga ustroj stva rečenična konstrukcij a konkre­ tizira se i oblikuje u iskaz, tj . usidrenu varijantu apstraktnoga konstrukcij skoga tipa s obzirom na j asno profiliran odnos toga ustroj stva prema konkretnom upo­ rabnom kontekstu i njegovim akterima. Slij edom navedenoga, u narednim potpoglavlj ima ponudit ćemo široku i vr­ lo iscrpnu analitičko-sintetičku sliku tako uspostavljene trojake funkcij e predi­ katnoga ustroj stva. No da bismo praćenj e analize u narednim poglavlj ima učinili što j ednostavnijim i prohodnij im, na samom početku smatramo nužnim j edno­ značno definirati osnovne simbole pomoću kojih će se u nastavku prikazati se­ mantički polovi različitih tipova predikatnih ustroj stava u cj elini, ali i njihovih temeljnih sastavnica.

1 . 1 Kratak pregled i definicij e simbola Prije same analize predikatnoga ustrojstva i gramatičkih kategorij a koje su u hr­ vatskom j eziku nerazdruživo povezane s njim, a radi njezina što lakšega praćenj a, valj a na samom početku j ednoznačno definirati značenj a osnovnih simbola kojima ćemo kroz naredna poglavlja, u shematskim prikazima semantičkih polova raz­ ličitih tipova predikatnih ustroj stava, j ednoznačno pridruživati slj edeće funkcije: 1. Predikatno ustroj stvo uspostavlja se kao rečenična j ezgra obveznom uporabom kakva glagolskoga oblika. Ono može uključivati i j ednostav­ ne (odgovarajuća glagolska osnova s ličnim sufiksom) i složene oblike (odgovarajući lični oblik pomoćnoga glagola biti ili htjeti + jednostavni glagolski oblik) samoznačnih glagola ili suznačnoglagolskih konstruk­ cij a, kao i kombinacij e oblika kopulativnoga glagola biti s imenskim

1 . 1 Kratak pregled i definicije simbola

•

21

dij elovima predikata. Stoga slika 1 na početku prikazuj e ustroj stvo seman­ tičkoga pola samoga glagola kao vremenske relacij ske predikacije, tj . [PRO­ CESA] , za čiju je interpretaciju karakteristično sekvencij sko promatranje (usp. KGHJ 1 , 2 .2.2).

T Slika 1

Podebljana vodoravna strelica nj egov j e pozitivan vremenski profil, tj . vre­ menska os na kojoj se epizodično, u vidu ireverzibilnoga niza poj edinačnih konstelacij a, izmjenjuju odnosi između traj ektora i orijentira. 2. Slika 2 prikazuj e visokoapstraktan semantički pol samih pomoćnih sred­ stava za tvorbu j ednostavnih i složenih glagolskih oblika. Ta gramatička sredstva, za razliku od samoznačnih glagola, svojim semantičkim polom ne obuhvaćaju konkretne traj ektore ili orij entire određenoga tipa, već samo unutar kakva profiliranoga vremenskoga segmenta (koj i je na slici nazna­ čen podebljanim i isprekidanim pravokutnim oblikom, a čij a se vrij ednost

• • • • • • •• • • ••• • • • • • • • • ••

t

• • • • • • ••

Slika 2

T

22

•

Predikat

na vremenskoj osi uspostavlj a kroz odnos prema samom trenutku nastanka iskaza, tj . s obzirom na perspektivu koju prema tom vremenskom segmentu zauzima sam promatrač (P) - tvorac ili interpretator iskaza - u konkretnoj komunikacij skoj situacij i) profiliraju shematična elaboracij ska mjesta koja će potom svojim semantičkim polovima popuniti samoznačni glagoli ili slo­ žene glagolske konstrukcij e. U tom se smislu semantičkim polom pomoćnih gramatičkih sredstava za tvorbu finitnih glagolskih oblika unutar tako određenoga vremenskoga seg­ menta profilira shematično elaboracij sko mj esto prikazano pravokutnikom deblj ih isprekidanih linij a, koj e u daljnjoj integracij i popunj ava samoznačan glagol ili složena glagolska konstrukcij a u funkciji glagolskoga predikata, odnosno imenske rij eči u slučaju imenskoga predikata, a unutar njega i ela­ boracij sko mjesto predočeno deblj om isprekidanom kružnicom, kroz čij i se odnos prema akterima komunikacij ske situacije, na način koj i će u poglavlju 1 .3 biti detaljno opisan, ostvaruju gramatičke kategorij e lica i broj a, a koj im se unutar relacij ske predikacij e predviđa postoj anj e lika prvoga plana. To prazno elaboracij sko mj esto u daljnjoj integracij i i nastanku konstrukcij e vi­ šega reda popunit će, odnosno elaborirati, kakav traj ektor u okviru konkret­ na glagolskoga procesa, koj i će kao rečenični subjekt naslij editi perspektivu ostvarenu i profiliranu na shematičnoj razini značenja pomoćnih gramatič­ kih sredstava za tvorbu finitnih oblika kategorij ama vremena, odnosno na­ čina, lica i broj a.

3. U slučaj evima složenih rečeničnih konstrukcija dvodimenzionalna strelica između dva vremenska segmenta naznačena isprekidanim pravokutnim ob­ licima na slici 3 simbolizirat će vremensku sukcesivnost dvaju predikatnih ustroj stava, tj . odnos čiste suslj ednosti na vremenskoj osi, bez ikakvih im­ plikacij a njihove uzročno-poslj edične povezanosti .

• • • • • • • • • • • ••• • • • • • • •• •• •• • • • • ••

-

-

c> Slika 3

• • • • • • •

•

• ••• • • • • •• ••

• • •

•

• • • • • • •• T

. �

1 .2 Suznačnoglagolske konstrukcije

•

23

4. Nasuprot tomu, dvodimenzionalna strelica koja na slici 4 povezuje, od­ nosno spaja elaboracij ska mj esta predviđena za popunjavanj e samo­ značnim glagolima ili složenim glagolskim konstrukcijama simbolizira upravo uzročno-poslj edičnu povezanost dvaju predikatnih ustroj stava, tj . kauzalnu relaciju na istoj vremenskoj osi.

. . . . . . . •

•

• •

.

-

•

••• •

• • ••

.

.

.• . . . . . . .

•

• •

... •• • • • >• •

„„...____1.'111 ... 111. 1

I

. . . . .

•

.

.

�

• • ••

.

.

...

.... � •• • • • • • . T

-

Slika 4

Nakon tih nužnih prethodnih objašnj enja u narednim poglavlj ima iscrpno ćemo analizirati semantičke polove gramatičkih sredstava kojima se u hrvatskom j eziku na razini predikatnoga ustroj stva kodiraju kategorije lica, broja, vremena i načina, s j edinstvenim cilj em njihova prikazivanj a u vidu diskretnih semantič­ kih j edinica te, poslj edično, s cilj em prikazivanj a cjelokupne gramatike kao alata čij a j e temeljna svrha simbolizacij a značenj a i koj i je samim time u cij elosti de­ terminiran značenj skim ustroj stvom čij em kodiranju služi. Krenut ćemo od j ed­ nostavnij ih prema kompleksnij im gramatičkim kategorij ama, pa će poglavlj e 1 .3 biti posvećeno kategorijama lica i broja te njihovu međuodnosu, a poglavlj e 1 .5 , znatno opsežnije, kategorijama vremena i načina.

1 .2 Suznačnoglagolske konstrukcij e Za razliku od finitnih oblika samoznačnih glagola kao j ednostavnih glagolskih konstrukcij a, 1 različiti tipovi suznačnih glagola - faznih ili modalnih - u kombi1

Pojam jednostavne glagolske konstrukcije pritom je nužno razlikovati od pojma jednostavnoga glagolskoga oblika. Naime j ednostavni glagolski oblici jesu oni koj i se tvore od glagolske osnove i ličnoga sufiksa (npr. prezent, aorist, imperfekt, infinitiv, glagolski pridjev radni i glagolski pri­ djev trpni), dok se složeni glagolski oblici tvore kombinacij om kakva ličnoga oblika pomoćnoga glagola te odgovarajućega jednostavnoga glagolskoga oblika (npr. perfekt, pluskvamperfekt, futur 1 „ futur 2., kondicional 1 . i kondicional 2.). S druge strane, j ednostavne glagolske konstrukcij e jesu one koja se sastoj e samo od jednoga samoznačnoga glagola (pa u tom smislu i složeni gla­ golski oblik može biti j ednostavna glagolska konstrukcija, npr. pričao sam ili pričat ću), dok slo­ žene glagolske konstrukcij e obuhvaćaju kombinaciju kakva suznačnoga glagola (npr. faznoga i/ ili modalnoga) sa samoznačnim glagolom (npr. početi pričati I moći pričati I moći početi pričati).

24

•

Predikat

nacij i s infinitivnim oblicima samoznačnih glagola kao svoj im dopunama tvore složena glagolska ustroj stva. Stoga ćemo u ovom poglavlju, prije same analize poj edinih gramatičkih kategorija vezanih uz predikatno ustroj stvo, opisati i se­ mantičke polove faznih i modalnih glagola koj i su s j edne strane također dopune gramatičkim sredstvima za tvorbu finitnih oblika, dok s druge strane u relacij i prema infinitivnim oblicima samoznačnih glagola koj i popunjavaju shematična elaboracij ska mj esta u okviru nj ihovih semantičkih polova predstavljaju odred­ nike profila, odnosno lokalne glave. S druge pak strane, za razliku od modalnih i faznih glagola koj i svojim shematičnim značenj ima otvaraju mj esta infinitiv­ nim dopunama u okviru složenoga predikatnoga ustroj stva, perifrazne glagole, koji svoj im shematičnim elaboracij skim sastavnicama ne otvaraju mj esto gla­ golskim, nego odglagolskim (imeničkim) dopunama, smatrat ćemo dijelovima dekomponiranoga j ednostavnoga glagolskoga ustroj stva. U skupinu faznih glagola ubraj amo one suznačne glagole čij im se seman­ tičkim polom profilira početak, završetak ili kakva druga faza u traj anju glagol­ skoga procesa označena nj ihovom obveznom infinitivnom dopunom. Takvi su u hrvatskom j eziku glagoli početi, otpočeti, započeti, krenuti (u značenju započi­ njanj a, posredstvom konceptualne metafore PROCES JE PUTOVANJE, npr. kre­ nuti čitati I vikati I pjevati), stati (također u značenju započinj anj a, ali ovaj put posredstvom konceptualne metonimij e tipa DIO ZA CJELINU, tj . metonimij sko­ ga podtipa ZAUZIMANJE FIZIČKOGA STAVA ZA POČETAK AKTIVNOSTI) te glagoli nastaviti i prestati. Iako međusobno različiti, svi navedeni glagoli imaju jedno zaj edničko obilježje, a to j e da svoj im semantičkim polom utj eču na dodat­ no profiliranj e poj edinih faza [PROCESA] koji je u cij elosti označen samoznač­ nim glagolom u infinitivu. U tom smislu semantički pol faznih glagola početi, otpočeti, započeti, krenuti i stati možemo prikazati kroz odnos traj ektora, tj . lika prvoga plana, i elaboracij skoga mjesta, koj e treba popuniti samoznačan glagol, kao shematičnoga orijentira predstavljena na slici 5 unutrašnj im (tanj im) vodo­ ravnim pravokutnikom.

..

. „·

·

··

· · · · · · · · · · ·· ·· ··

� � [gj

..---""� """ ����������� ·

..

· · · ·

Slika 5

· · · ·

1 .2 Suznačnoglagolske konstrukcije

•

25

Budući da j e to shematično elaboracij sko mj esto namijenj eno vremenskoj relacij skoj predikacij i za koju j e karakteristično sekvencij sko promatranje, spe­ cifičan semantički doprinos suznačnoga glagola započeti zrcali se u koncep­ tualnom isticanju, odnosno profiliranju njezine inicij alne faze. S druge strane, zakrivlj ene linij e koje povezuju traj ektor unutar vanj skoga (podebljanoga) vo­ doravnoga pravokutnika, koji simbolizira relacij ska značenj e faznoga glagola, s traj ektorima unutar manj ih okomitih pravokutnika koj i su poj edinačne faze procesa označena samoznačnim glagolom, označavaju pritom nj ihovu fizičku istovj etnost. Na sličan način možemo prikazati i semantički pol faznoga glagola nastavi­ ti, čij i se specifičan semantički doprinos na razini složene glagolske konstrukcij e ogleda u profiliranju neke o d središnj ih faza [PROCESA] označena samoznač­ nim glagolom, dok njegove početne i završne faze u tom smislu ostaju latentne, tj . zadržavaju se na razini nužne pretpostavke i čine značenj sku bazu. Takav od­ nos ilustrira slika 6.

.

/

.

·

··

· · ·· · · · · · · ·· ·· ··

� g 12l

�--.������������� ·

· · · ·

· · · ·

Slika 6

Š to se pak tiče faznoga glagola prestati, njegov značenj ski doprinos glagol­ skoj konstrukcij i u cj elini ogleda se u snažnom profiliranju inicij alnih i središnj ih faza procesa označena samoznačnim glagolom u opreci prema neostvarenosti njegove završne faze koj a je u skladu s time na slici 7 naznačena tankim ispre­ kidanim linij ama. Modalni glagoli dijele s upravo opisanim faznim glagolima j ednu formal­ nu sličnost, a ona se sastoj i u tome da obje navedene skupine suznačnih glagola otvaraju mj esto glagolskim dopunama u infinitivu. No dok j e za semantički pol faznih glagola karakteristično to da su nj ihovi traj ektori uj edno i aktualni vršite­ lj i procesa označenih infinitivnim oblicima samoznačnih glagola kao obveznim dopunama, za traj ektore na razini semantičkoga pola modalnih glagola karakteri­ stična j e tek više ili manj e izražena, vanj ski uvj etovana ili inherentna, tendencij a

26

•

Predikat

,..

- - --

,

I �-, I I I I ( I I I ,

�.: i _, :

• • • • •1 : I r - -, I I I I L - - .1 I

I I I

I

I

Slika 7

izvršavanja glagolskoga procesa označena samoznačnim glagolom u infinitivu.

U tom smislu i njegova se realizacij a zadržava na razini mogućnosti, tj . ostaj e

potencijalna, z a razliku o d aktualne realizacije istih glagolskih procesa, odnosno nj ihovih poj edinačnih faza, u slučaju uporabe faznih glagola. Vanj ski uvjetovana tendencija, tj . izvanj ska usmjerenost prema izvršavanju procesa označenih infinitivnim glagolskim dopunama, karakteristična j e za tra­ jektore obuhvaćene semantičkim polovima modalnih glagola kao što su trebati i morati. S druge strane, više ili manje izražena inherentna tendencija, tj . unutraš­ nja usmjerenost prema izvršavanju istih procesa, karakteristična je za trajekto­ re modalnih glagola kao što su željeti, voljeti, htjeti, moći, 'znati i sl. U svakom slučaju, i trajektori za koje je karakteristična izvanj ski uvjetovana tendencij a iz­ vršavanja glagolskoga procesa, kao i oni za koje je karakteristična inherentna usmjerenost prema nj egovu izvršavanju, fizički su istovjetni agentivnim traj ek­ torima na razini semantičkoga pola samoznačnih glagola koji u okviru značenj­ skoga profila modalnih glagola također popunj avaju shematična elaboracij ska mjesta u funkcij i orij entira, dok j e nj ihova potencijalnost, u opreci prema aktu­ alnosti karakterističnoj za značenj ski profil faznih glagola, na slici 8 naznačena tankim isprekidanim linijama unutrašnjega vodoravnoga pravokutnika. Također, za razliku od semantičkoga pola faznih glagola, koj ima se na razini značenj skoga profila nj ihovih samoznačnih glagolskih dopuna profiliraju pojedine faze u re­ alizacij i [PROCESA] , semantički pol modalnoga glagola nema funkciju isticanj a nj egovih pojedinih faza, nego istu vremensku relaciju profilira u vidu niza kon­ ceptualno podjednako istaknutih epizoda. Š to se pak tiče perifraznih glagola kao što su vršiti, izvršiti, izvršavati, oba­ viti, obavljati, provesti, provoditi, izdati, izdavati, objaviti, objavljivati i sl. , pred­ stavnike te kategorij e suznačnih vremenskih relacij a, kao što je već rečeno, ne­ ćemo smatrati elementima složenoga glagolskoga ustroj stva, nego tek leksičkim sredstvima dekompozicij e j ednostavnih ustroj stava, s obzirom na to da nj ihove

1 .2 Suznačnoglagolske konstrukcije

� · · · · · ·

••

•

•

•

•

· · · · ·

- .! ... „ -

· · · ··

r I

•

27

------------------------�

g g :

I

�-----------------------------�

Slika 8

nisu glagoli u infinitivu, nego odglagolne imenice (npr. vršiti prodaju I obavljati sjetvu I žetvu, provoditi popis I edukaciju I teror, izdavati I ati naredbe I upute i sl.), a takve kompozitne glagolske konstrukcije u u zamjenjive samoznačnim glagolima (usp. vršiti prodaju I nabavu > ti, obavljati sjetvu I žetvu > sijati I žeti, provoditi popis I edukaciju I te1isivati I educirati I terorizirati, izdavati I objavljivati naredbe I upute > ti I upućivati i sl.). U tom smislu i semantički pol navedenoga tipa kom­ glagolskih konstrukcija možemo prikazati na sličan način kao i seman­ ove faznih i modalnih glagola s infinitivnim dopunama, ali uz ključno anj e određenih konceptualnih odnosa koj i ih čine znatno sličnijima sa­ tim glagolima, a samim time i zamjenjivima takvim glagolima .

g. f§J l2l .

· · · ·

· · ·

·

Slika 9

ne i u tom je slučaju trajektor na razini semantičkoga pola suznačnoga cao vršitelj istovjetan trajektom samoznačnoga glagola, a aktualnost re­ glagolskoga procesa označena samoznačnim glagolom i ovdje je, kao i u

28

•

Predikat

slučaju komplementacije faznih glagola, a u opreci prema modalnim glai predočena punim linijama. No za razliku od semantičkih polova faznih i m glagola, za koje je, kad su u pitanju prvi, bilo karakteristično profiliranje 4 nih faza [PROCESA] 02!1ačenih infinitivnim oblicima ili, kad su u pitanjl istodobno konceptualno isticanj e svih nj ihovih pojedinih faza, za semanti perifraznih glagola karakterističan je vrlo naglašen odmak od sekvencijalnc je u pitanju profiliranje elaboracij skoga mjesta koje popunjava odglagob nička dopuna, tj . naglašavanje ukupnosti, sumarnosti i vanj skih granica od skoga relacij skoga profila koj i na razini semantičkoga pola perifraznoga funkcionira kao orijentir. U tom je smislu na slici 9, u opreci prema semai polovima infinitivnih glagolskih dopuna na slikama 5-8, i unutrašnji vrn pravokutnik koji simbolizira semantički pol odglagolne imenice kao cjel značen znatno debljim linijama, dok su pojedinačne faze tako uspostavlj lacij skoga profila naznačene tankim linijama koje naznačuju nj ihovu ko: alnu defokusiranost. S obzirom na to perifrazni su glagoli, u usporedbi s tipovima suznačnih glagola, ustrojstvom svoga semantičkoga pola znatno samoznačnim glagolima sa sumarno profiliranim odglagolskim relacij sk jentirima kao [STVARIMA] , a u opreci prema njihovu sekvencij skom prof u vidu [PROCESA] kad su u pitanju glagolske dopune modalnih i faznih � Slij edom navedenoga, i semantički polovi višestrukosloženih pred ustroj stava koja se ostvaruju kombiniranj em modalnih, faznih, perifrazn moznačnih glagola mogu se prikazati na analogan način. Tako, samo ilustracij e radi, i semantički pol složene predikatne kons1 u primjeru Moramo početi popisivati možemo predočiti shematskim pr na slici 1 0, a semantički pol predikatne konstrukcije u primjeru Moramo popisivanje prikazom na slici 1 1 .

· · · · · t ·. · · · · · · · � · · · · 6- l t§j t2J

� - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - '

I I I I I

·\,.....

-----.

' - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Slika 1 0

1 .3 Gramatičke kategorije lica i broja

� ·

··· ····

�

•

29

� --�.�

\,..··· · · · ·····......

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - '

····

.

.

·· ·

I I I I

.

.

.

.

.

' - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Slika

11

1.3 Gramatičke kategorij e lica i broj a Finitni glagolski oblici nužno se ostvaruju gramatičkim kategorijama lica i broja, tj . međusobno se razlikuju prema tim kategorij ama. U tom smislu u hrvatskom jeziku kategoriju lica determinira odnos triju sastavnica - 1 . , 2. i 3 . lica, a katego­ riju broja pak odnos dviju konceptualnih sastavnica - j ednine i množine. Budući da se te dvije gramatičke kategorije u hrvatskom j eziku na razini finitnih glagol­ skih oblika, kad je u pitanju nj ihov fonološki pol,2 ostvaruju simultano, tj . upora­ bom istih gramatičkih sredstava, uobičajeno se govori o 1 . , 2. i 3 . licu j ednine te o 1 . , 2. i 3 . licu množine. No ovdje ćemo u analitičke svrhe te dvije gramatičke kategorije uvodna ipak razdvojiti, tj . zasebno ćemo analizirati konceptualne sa­ stavnice kategorije lica i konceptualne sastavnice kategorije broj a, a potom ćemo još j asnije opisati njihovu sintezu. Kategorij e lica i broj a izravno su povezane s predikatnim ustroj stvom, tj . uspostavljaju se na razini glagolskoga oblika, a ne na razini glagolskoga zna­ čenja. U tim se kategorijama zrcali specifična perspektiva rečeničnoga subjekta u gramatičkom kodiranju izvanjezične situacij e kao predmeta j ezičnoga iskaza. To znači da je upravo tim kategorijama sam [PROCES] kodiran na razini pre­ dikatnoga ustroj stva povezan s likom prvoga plana koji se u konceptualizacij i 2

Kako bismo unaprij ed izbj egli moguću zabunu, važno j e j o š jednom ponoviti d a u metodološ­ kim okvirima kognitivne gramatike pojamfonološkoga pola u opisu j edinica bilo koj e tradicij ski uspostavlj ene razine jezičnoga opisa u osnovnim crtama odgovara pojmu plana izraza, tj . nije nužno povezan s fonološkom razinom j ezičnoga opisa. Tako se onda može govoriti o fonološkim polovima jedinica koj e pripadaju višim razinama j ezičnoga opisa, pa i o fonološkim polovima gramatičkih morfema za tvorbu glagolskih oblika, kao što će biti slučaj u narednim poglav­ lj ima.

30

•

Predikat

vremenske relacije nalazi u središtu promatračeve pozornosti i u tom smislu, kao rečenični subj ekt, određuje njezinu unutarnju perspektivu, tj . specifičan kut gledanja na kodiranu izvanjezičnu situaciju. S druge strane, vanj sku perspektivu iz koj e se promatra kodirana situacij a, a koj a nije primamo povezana sa samim likom prvoga plana, tj . ·subjektom, nego s odnosom izvanjezične situacije koj a j e kodirana n a razini predikatnoga ustroj stva prema akterima komunikacij skoga či­ na i samom trenutku realizacije iskaza, određuju gramatičke kategorije vremena i načina, koje će biti analizirane u sljedećim poglavlj ima. Kategorija lica u hrvatskom jeziku ostvaruje se kroz odnos triju sastavnica: 1 . , 2. i 3 . lica. Pritom se I . lice ostvaruje kroz odnos pre!ll a govorniku, a 2. li­ ce kroz odnos prema sugovorniku, dok ih 3. lice u pravilu obojicu isključuj e, tj . ostvaruje se u odnosu na kakav entitet koji u konkretnoj komunikacij skoj situ­ acij i nije istovjetan ni govorniku ni sugovomiku.3 Gramatička sredstva za tvorbu ličnih glagolskih oblika u hrvatskom su je­ ziku raznovrsna, već i s obzirom na njihovu korelaciju s kategorijama vremena i načina, pa tu funkciju imaju lični sufiksi u slučaju j ednostavnih glagolskih obli­ ka, ali i oblici pomoćnih glagola biti i htjeti u slučaju složenih glagolskih obli­ ka. No u svakom slučaju može se ustvrditi da se glagolskim oblicima za 1 . lice jednine kodiraju shematična predikatna ustroj stva, odnosno vremenski relacij ski entiteti u okviru koj ih je traj ektor, koji korespondira sa sintaktičkom funkcij om subjekta, istovjetan govorniku, tj . autoru iskaza u okviru konkretne komunika­ cij ske situacije. Ne zalazeći na ovom mj estu u kategorije vremena i načina, se­ mantički pol gramatičkih sredstava za tvorbu glagolskih oblika 1 . lica može­ mo ilustrirati slikom 1 2 , na kojoj isprekidana linija koj a povezuje govornika i kružnicu u sredini pravokutnika koji označava shematična predikatna ustroj stvo simbolizira istovj etnost autora iskaza s jedne strane i shematičnoga lika prvoga plana kao ključne konceptualne podsastavnice vremenske relacijske predikacije kodirane na razini toga ustroj stva s druge strane. Analogno tomu, značenj ski profil gramatičkih sredstava za tvorbu glagol­ skih oblika 2. lica uključuje istu takvu poveznicu između lika prvoga plana na razini glagolskoga procesa i sugovornika u kontekstu nastanka iskaza, kao što prikazuje slika 1 3 .

3 Dakako, to ne važi za slučaj eve u kojima govornik sebe i sugovornika označava oblicima 3 . lica, primj erice u razgovoru roditelja s djetetom (naj češće u pokušaju nagovaranja, recimo Sad će tata djetetu staviti još špinata) ili pak u notornim primjerima političke samopromocije putem govora u 3. licu (npr. Vjerujte, saborski zastupnik X Y. u ovom je slučaju čist kao suza i protiv njega nema svjedoka, jer je X Y. uvijek sve radio savjesno, moralno i zakonito). Ipak, čak i u takvim slučaje­ vima govornikova j e namj era slušatelja navesti na konceptualni pomak čija j e svrha distanciranje i stvaranj e privida neangažiranosti ili višega stupnja objektivnosti u slučaju kada tvorac iskaza govori o procesu čiji su ključni protagonisti on i nj egov sugovornik, pa su u tom smislu također srodni prototipnoj uporabi 3. lica.

1 .3 Gramatičke kategorij e lica i broja

:

•

31

•• • • • • • • • • • • • • • • ••

a

•

• • • • •

: . . .• „ .. . . .· •

.· · · ·.

• •

•

•) · · · · · · · · · · · · · · · ·

�� • •

Slika 12

S treće strane, značenj ski pol gramatičkih sredstava za tvorbu glagolskih oblika 3 . lica uključuje poveznicu između lika prvoga plana na razini shematič­ noga predikatnoga ustroj stva s j edne strane i bilo kakva entiteta u okviru komu­ nikacij ske situacije koj i nije istovjetan ni govorniku ni sugovorniku s druge stra­ ne, kao što prikazuje slika 1 4 (na sljedećoj stranici) .

•• • • • • • • • • • • • • • • ••

a

• • • • •

.

•

•• •• • • • • • • • • ••• • • •• • • •• •

�

• • • • •

.

•

· · · · · · · · · · · · · ·� · · ·

Slika 13

• • • • •

32

•

Predikat

•• • • • • • • • • • • • • • • ••

•

.

•

•

• • •

•

•

•

•• • •

:•

•• •

•. • • • •

• • •

.

•

• • • • • • • • • • • • •

•

•

•. . . . . . . . . . . . . . . .•

•• •

�

•

•

•

Slika 1 4

Kada je riječ o kategorij i broj a, možemo reći d a s e gramatičkim sredstvom za tvorbu j edninskoga glagolskoga oblika uspostavlj a poveznica između lika pr­ voga plana na razini predikatnoga ustroj stva i poj edinačnoga entiteta u kontekstu komunikacijske situacije, kao što prikazuj e slika 1 5 .

•• • • • • • • • • • • • • • • ••

. ·• •

. .

•

.

•

•

•• • •

:

. •. ·..··········· . : .. .. •

.

... . . •• •

•

�

·· · · · · · · · · · �

•• • • • • • • • • • • • • • • ••

• •

Slika 15

Nasuprot tomu, u slučaju uporabe gramatičkoga sredstva za tvorbu množin­ skoga glagolskoga oblika poveznica iste vrste uspostavlj a se između shematič­ noga lika prvoga plana na razini predikatnoga ustroj stva s jedne strane i kakva skupa entiteta u okviru konkretne komunikacij ske situacije s druge strane, kao što prikazuj e slika 1 6.

1 .3 Gramatičke kategorij e lica i broja

•

33

•• • • • • • • • • • • • • • • ••

:

•

•

• • • •• .

• .

.

·. .

.

. •

.

•

. :· . . . . . . . . . . . . . „ . .

..

·· .. •..., ... •.... =-= •........ • .:_ .:::. • • • • • • • • --

ooo

·

•

.

•

..• •

•

· ·· · · · · · · ··

„

••

·

Slika 1 6

Kada glagolske kategorije lica i broj a postavimo u analogiju, možemo do­ kraja definirati i semantičke polove množinskih glagolskih oblika. Tako uporaba množinskoga glagolskoga oblika u 1 . licu uspostavlj a odnos između lika prvoga plana u okviru shematičnoga predikatnoga ustroj stva i skupine entiteta koj a uklju­ čuj e govornika u kontekstu nastanka iskaza. Kad je u pitanju 1 . lice množine gla­ gola, ta skupina entiteta može, ali i ne mora, uključivati i sugovornika (usp. Ko­ liko se sjećam, o tome smo ti ija već razgovarali I Koliko se sjećam, o tome smo ti, ja i ona već razgovarali I Koliko se sjećam, o tome smo ona ija već razgova­ rali'). Slijedom navedenoga, značenj ski profil gramatičkih sredstava za tvorbu 1 . lica množine u vidu poveznice između procesualnoga lika prvoga plana i skupa entiteta u konkretnoj komunikacij skoj situacij i koj i nužno obuhvaća govornika, a potencijalno i �ugovornika, prikazuje slika 1 7 .

• •

:

•

•

•

•

•

••

•

• • • • • • • • • • • • • • • •• • • • ••• • •• • • • • • I • •

.

I •

:

·. . . .·

•

• • • • • • • • • • • • • • ••

o

o

Slika 1 7

34

•

Predikat •• • • • • • • • • • • • • • •

• •

:

•

.

.

• •

. • .

·-

••

• • •

.. . . . . . . . . . . . . • . .. ... . .• • . ..

• . • • • • • • • • • • • • • • • • ••

Slika 18

S druge strane, uporabom gramatičkih sredstava za tvorbu 2 . lica množine uspostavlja se poveznica između lika prvoga plana na razini shematičnoga pre­ dikatnoga ustroj stva i skupa entiteta u kontekstu komunikacij ske situacije čij a je ključna sastavnica sugovornik, kao što prikazuje slika 1 8, uz napomenu d a u ovom slučaju ta poveznica nikako ne može obuhvatiti i govornika (usp. Koliko se sjećam, o tome ste ti i ona već razgovarali I *Koliko se sjećam, o tome ste ti i ja već razgovarali I *Koliko se sjećam, o tome ste ti, ona i ja već razgovarali) . •• • • • • • • • • • • • • • •

: •

• •

:

• •

• •

•

:· · · · · · · · · · · · · · · · ·

•

• • •

• • • • •• •• • • •• • • • • • • • • • • • • • • •

Slika 19

•

••

o o o

1 .4 Glagolski pridjev radni i trpni

•

35

S treće strane, uporabom glagolskih oblika z a 3 . lice množine profilira se odnos istovjetnosti između shematičnoga lika prvoga plana na razini predikatno­ ga ustroj stva koj i se, ponovimo, kodira na razini sintaktičke funkcije subj ekta, i kakve skupine entiteta koj a ne uključuje ni govornika ni sugovornika. Opisani odnos prikazuje slika 1 9 .

1.4 Glagolski pridj ev radni i trpni Osim konkretnih odnosa lika prvoga plana u okviru predikatnoga ustroj stva pre­ ma govorniku, sugovorniku i drugim entitetima, tj . sastavnicama koje čine nepo­ sredan kontekst u koj em nastaj e iskaz, samim gramatičkim sredstvima za tvorbu glagolskih oblika profilira se još jedna bitna kvaliteta rečeničnoga subj ekta, koja se tiče nj egova položaja u lancu radnje. Naime rečenični se subjekt, uz jedno­ značno poistovjećivanje s govornikom, sugovornikom ili kakvim trećim enti­ tetom u okviru komunikacij skoga konteksta, već na toj razini, tj . prije ulaska glagolskoga semantičkoga pola u integraciju i oblikovanja kompozitnoga zna­ čenj skoga ustroj stva, u pravilu može identificirati kao vršitelj ili trpitelj u okviru još neodređena glagolskoga procesa. Funkciju profiliranj a nj egove aktivne ili trpne uloge u glagolskom procesu imaju radni i trpni glagolski pridjevi, pa stoga sami sufiksi nj ihovih osnova [-1-/-n-] smještaju lik prvoga plana ili u izvornu do­ menu lanca radnje, kad je u pitanju sufiks osnove glagolskoga pridjeva radnoga, ili u njezinu ciljnu domenu, kad je riječ o sufiksu osnove glagolskoga pridjeva trpnoga (usp. 2 . 1 .2.2.2 i Langacker 1 99 1 : 2 8 3 , 327). U tom je smislu lik prvo­ ga plana već na razini uporabe osnovnih sufiksa profilirao ili kao opći vršitelj ili kao opći trpitelj , dok mu se specifičnije semantičke mikrouloge pridružuju

•• • • • • • • • • • • • • • • ••

:•.

•

•

.·· · ·.

• �

• •

---> •

• . „ _ __...,

: •. . . .·

•

• • • • •

•) · · · · · · · · · · · · · · · ·

•

•

Slika 20

Ili

36

•

Predikat

prilikom integracije tako oblikovana značenj skoga pola shematičnoga predikat­ noga ustroj stva sa semantičkim polom samoznačnoga glagola. U tom smislu slika 20 prikazuje integraciju prethodno opisana semantičko­ ga pola sredstava za tvorbu glagolskih oblika 1 . lica jednine sa semantičkim po­ lom glagolskoga pridjeva radnoga koj im se lik prvoga plana, jedninskim ličnim oblikom identificirao s tvorcem iskaza, smješta u izvornu domenu energij skoga lanca koj i simbolizira isprekidana vodoravna strelica, tj . koj im se shematičan re­ čenični subj ekt profilira kao neodređen tip općega vršitelja. S druge strane, slika 21 prikazuje kompozitnu strukturu nastalu integracij om semantičkoga pola istoga ličnoga oblika s glagolskim pridjevom trpnim, koj im se shematičan lik prvoga plana, tj . rečenični subjekt, smj ešta u ciljnu domenu energij skoga lanca i profilira u vidu neodređenoga podtipa makrouloge općega trpitelja.

•• • • • • • • • • • • • • • • ••

•

•

Slika

21

Dakle koliko se god semantički polovi samih pomoćnih glagola i oblikov­ nih sufiksa prije svoje integracij e sa semantičkim polovima leksičkih dij elova glagolskih osnova činili teško odredivima i konceptualna "neuhvatlj ivima", od­ nosno gotovo sasvim nedostupnima, već u ovom trenutku možemo zaključiti da su najhitnij e konceptualnosemantičke činj enice, a samim time i ključne grama­ tičke kategorij e kao nj ihov formalni odraz, j asno profilirane već na razini upora­ be "čistih" gramatičkih sredstava, tj . sasvim neovisno o semantičkim polovima samoznačnih glagola koj ima daju konkretan oblik. Na razini uporabe pomoćnih glagola te osnovnih i ličnih sufiksa profilira se dakle ne samo j ednoznačan odnos lika prvoga plana, odnosno rečeničnoga subjekta, prema sudionicima i drugim

1 .5 Glagolska vremena i načini

•

37

sastavnicama komunikacij skoga konteksta u koj em rečenična struktura posta­ je iskaz već i nj egovo ključno kvalitativno obilježje - opća aktivnost nasuprot općoj trpnosti - kojim je uvj etovano aktivno, odnosno pasivno ustroj stvo cj e­ lokupne kompozitne strukture. Sve te činj enice kodirane su dakle već na razini visokoshematičnoga značenj skoga pola pomoćnih glagola te osnovnih i ličnih sufiksa za tvorbu glagolskih oblika, sasvim neovisno o specifičnij im semantič­ kim ustroj stvima konkretnih samoznačnih glagola, pa je tako i sam rečenični subj ekt na toj razini konceptualnoga ustroj stva ne samo naznačen nego i sasvim j asno određen s obzirom na svoje ključne formalne karakteristike, i to prije ne­ go što je uopće j asno imenovan. No osim, u načelu j ednostavnih, konceptualnih činjenica koj e se tiču odnosa subj ekta i konkretnih sastavnica komunikacij skoga konteksta te nj egove smj eštenosti u određenoj makrodomeni lanca radnje, po­ moćni glagoli i gramatički morfemi za tvorbu glagolskih oblika svoj im seman­ tičkim polovima jednoznačna profiliraju i dvij e znatno kompleksnije, odnosno razvedenij e konceptualne sastavnice predikatnoga ustroj stva - odnose koj i se ostvaruju kategorij ama glagolskoga vremena i načina. Stoga će upravo dvj e­ ma navedenim kategorij ama i nj ihovoj detaljnoj analizi biti posvećeno poglavlje 1 .5.

1 .5 Glagolska vremena i načini Nakon poglavlj a u koj ima su opisani semantički polovi pomoćnih sredstava za profiliranj e ličnih odnosa u okviru konkretnoga konteksta u koj em rečenica po­ staje iskaz te kvalitete lika prvoga plana s obzirom na nj egova općenita obilj ežj a aktivnosti ili trpnosti, cilj je narednih poglavlja n a sustavan način prikazati funk­ cije shematičnih značenj skih polova različitih tipova predikatnih ustroj stava u profiliranju odnosa koj i se tiču kategorije vremena i, s vremenom usko poveza­ ne, kategorije načina. U tom će se smislu, u skladu s ključnom tezom ove knji­ ge prema kojoj se gramatika u cijelosti ostvaruje kroz simbolizaciju značenj a te se, u skladu s time, svakom gramatičkom sredstvu, tj . morfosintaktički formal­ no uspostavlj enoj gramatičkoj kategoriji, može jednoznačna odrediti semantička funkcija, u narednim poglavlj ima sustavno analizirati semantički polovi morfo­ sintaktičkih sredstava čij om se uporabom profiliraju odnosi vezani uz katego­ rij e vremena i načina, od jednostavnih koji se tvore odgovarajućim glagolskim osnovama i ličnim sufiksima pa do složenih koj i se tvore kombiniranjem ličnih oblika pomoćnih glagola i odgovarajućih oblika samoznačnih glagola kao što su infinitiv, glagolski pridj ev radni ili glagolski pridj ev trpni. No prij e nego što započnemo s detaljnim raščlanj ivanj em kategorij a vreme­ na i načina, nužno je zaključno sistematizirati neke već iznesene činjenice, kao i uvodna obj asniti one koje će u narednim poglavlj ima biti ključne za analizu i sin­ tezu vremenske i načinske vrijednosti predikatnoga ustroj stva. U tom kontekstu središnje mj esto zauzima pojam epistemičke predikacije, koji Langacker ( 1 99 1 )

38

•

Predikat

dovodi u izravnu vezu s funkcij om usidrenj a (usp. KGHJ 1 , 3 . 3), koja čini završni korak u uspostavi semantičkoga pola nominala ili finitne rečenice te s obzirom na "temeljne epistemičke pojmove (npr. određenost za nominale, vrij eme I način za rečenice) određuje položaj pozadine stvari ili procesa u funkcij i nominalnoga ili rečeničnoga profila"· (ibidem : 549). U tom smislu sama epistemička predika­ cij a "smj ešta stvar ili proces s obzirom na nj ihovu pozadinu u temeljnim "epi­ stemičkim" domenama koj e se tiču same stvarnosti te govornikova i slušateljeva znanj a", a takvo je usidrenje nužno kao "preduvj et formiranja nominala ili finit­ ne rečenice" (ibidem : 548). Kad je u pitanju rečenična razina, epistemičke predi­ kacij e tiču se dakle ponajprije smještanj a profiliranih glagolskih procesa u odno­ su na nj ihovu pozadinu u vremenu i stvarnosti, a svima im je, nasuprot razlikama koj e se tiču specifičnih kategorij a vremena, načina ili negacije, zajednička funk­ cij a "širenja opsega predikacije da bi on uključio govorni čin i s nj ime povezan pojam trenutne stvarnosti (u koju se po definicij i smješta sam čin komunikaci­ je) te ga učinio referentnom točkom u lociranju označenoga procesa" (ibidem : 90). Govoreći pak o shematičnoj procesualnosti kao konceptualnom sadržaju samih pomoćnih glagola, što bi značilo da su nj ihovi semantički polovi kon­ ceptualno neodređene vremenske relacije u određenim epistemičkim domena­ ma, Langacker ( 1 99 1 : 2 4 0) tvrdi i da oni u engleskom jeziku nisu gramatičke konstituente, već "niz predikacij a koje služe posebnoj semantičkoj svrsi: zaj ed­ nički, oni pretvaraju polazni tip procesa naznačen glagolom u usidrenu varijan­ tu profiliranu finitnom rečenicom". Slijedom navedenoga, na isti ćemo način u ovom poglavlju promatrati i analizirati konceptualni sadržaj , tj . semantičke po­ love, samih pomoćnih glagola i ličnih sufiksa za tvorbu glagolskih oblika i izri­ canj e vremena i načina u hrvatskom jeziku, bilo da se radi o tvorbi jednostavnih glagolskih oblika pomoću oblikovnih sredstava koj a se dodaju odgovarajućoj glagolskoj osnovi (prezent, aorist, imperfekt, imperativ, optativ) ili složenih gla­ golskih oblika koj i nastaju kombiniranjem ličnih oblika pomoćnih glagola biti i htjeti s odgovarajućim jednostavnim oblicima (pluskvamperfekt, perfekt, futur 1 ., futur 2 . , kondicional 1 . i kondicional 2.). Svaki komunikacij ski proces, uz govornikovo i sugovornikovo poznavanje zajedničkoga znakovnoga sustava, odnosno koda unutar kojega se komunicira, uključuje na samom početku slj edeća tri nužna preduvjeta: već spomenute sudio­ nike komunikacij ske situacije - govornika i sugovornika - te zaj ednički neposre­ dan komunikacij ski kontekst. Naime da bi pošilj atelj , tj . tvorac iskaza, uspješno uputio poruku primatelju, oni moraju biti sudionici jedinstvenoga komunikacij­ skoga okvira, tj . specifične situacije koj a implicira nj ihovo istovremeno raspo­ laganj e ključnim saznanjima o neposrednoj izvanj ezičnoj stvarnosti na kojoj se temelj i sama mogućnost uspješne interpretacije iskaza. U tom su smislu osnovni elementi komunikacij skoga procesa, kao što shematski ilustrira slika 22, govor-

1 .5 Glagolska vremena i načini

•

39

neposredna stvarnost

Slika 22

nik, sugovornik i zajednička, tj . obojici istovremeno te u dovoljnoj mj eri pozna­ ta, neposredna stvarnost u okviru koj e se odvija komunikacija. Dakako, na taj način prikazan pojam neposredne stvarnosti kao nužnoga ko­ munikacij skoga okvira označava tek idealiziranu predodžbu zajedničkih znanja i pretpostavki govornika i sugovornika o činjenicama koj e određuju odnose u nj i­ hovoj neposrednoj okolini. No takva predodžba neposredne stvarnosti ne može se ni u jednom trenutku "fiksirati" i promatrati u svojoj zadanosti, već je, slije­ dom neprestanoga uočavanja novih činj enica koj e određuju odnose u našoj bližoj i daljoj okolini, podložna stalnim izmjenama te ju možemo slikovito opisati kao dinamično stanje kontinuirane transformacije i regeneracije, u koj em se na teme­ lju postojećega neprestano izgrađuje novo i u kojem je svaka trenutna vrij ednost istovremeno pretpostavka za formiranj e neke buduće, iz nj e izvedene, odnosno sasvim nove, vrijednosti. Naša predodžba neposredne stvarnosti neprestano se mijenj a na različite načine: neposrednim opažanjem, tj . osjetilnim percipiranjem stvari i događaja u bližem ili dalj em okružju, zatim složenij im misaonim operaci­ j ama, svjesnim rasuđivanjem, kategoriziranjem i identificiranj em te dovođenj em izvanjezičnih činjenica u nove odnose, ali i samim interpretiranj em novonastalih iskaza, kojima se upravo navedene misaone operacije i potiču u okviru jezične komunikacije. U tom j e smislu i sama komunikacij a kao temeljna funkcija svakoga pri­ rodnoga j ezika usmj erena prema nekom vidu izmj ene predodžbi o neposrednoj stvarnosti unutar koj e govornik komunicira sa sugovornikom, tj . nj ezina rege­ neracija i transformacij a izravan su rezultat jezičnoga komuniciranja. Stoga je i sama neposredna stvarnost na konceptualnoj razini izrazito "neuhvatljiva" i, možemo reći, zapravo i ne egzistira kao konstanta, već kao proces neprestane mij ene u koj em aktualnost i novina jednoga trenutka već u narednom trenutku postaju poznate činjenice.4 4

Upravo navedene činj enice bit će osobito zanimljive i znakovite prilikom opisivanj a seman­ tičkih polova gramatičkih sredstava za tvorbu prezentskih oblika u hrvatskom j eziku, pa ćemo upravo od prezenta i započeti analizu glagolskih vremena.

40

•

Predikat

Opisanu usmj erenost j ezične komunikacije prema izmjeni predodžbe o ne­ posrednoj stvarnosti ilustrira slika 23, na koj oj lijeva kružnica simbolizira kon­ stelaciju izvanjezičnih činj enica koja određuje neposrednu stvarnost prije nastan­ ka i interpretacije jezičnoga iskaza, valovita linija simbolizira pak vremensku dimenziju komunikacij skoga procesa, tj . sam trenutak nastanka i interpretacije iskaza, a desna kružnica novu predodžbu o neposrednoj stvarnosti kao rezulta­ tivnu, tj . izvedenu, konstelaciju izvanjezičnih činj enica u okviru koje je u sustav prethodnih znanj a integrirana kakva nova sastavnica, odnosno nova informacij a.

Slika 23

Dakako, u takvo dinamično i neprekidno regeneriranje samoga koncepta neposredne stvarnosti, koje za rezultat ima činjenicu da uočena novina jednoga trenutka već u slj edećem trenu postaje poznata činjenica i temelj za uspostavu neke nove konstelacij e izvanjezičnih odnosa, nužno je uključena svij est o proto­ ku vremena, tj . samom konceptu neposredne stvarnosti u procesu kontinuirane transformacij e inherentan je pozitivan vremenski profil. Stoga profiliranu vre­ mensku dimenziju (T) toga neprekidnoga transformacij skoga procesa shematski ilustrira slika 24.

-

-

-

-

-

-

-

·

T Slika 24

Nadalje, sama svij est o vremenskoj determiniranosti činjenica i odnosa koj i oblikuju polje neposredne stvarnosti rezultira i svij ešću o činjenicama i odnosi­ ma koj i su istu funkciju imali u bližoj ili daljoj prošlosti, tj . o svim prethodnim konstelacijama izvanjezičnih činjenica koj e su u nekom prošlom trenutku bile neposredna, tj . aktualna, stvarnost, a potom su u procesu nj ezine stalne trans­ formacije postale dio protekle, odnosno realizirane stvarnosti. Takav odnos ak-

1 .5 Glagolska vremena i načini

41

•

tualne i realiziranih konstelacij a izvanjezičnih činjenica shematski ilustrira sli­ ka 2 5 .

,'

'

,

'

I realizirana \ I

stvarnost

I I

\

' I

,'

,

'

'

/ realizirana \ I

\

stvarnost

I I

\

I I

,'

I

I

I I

,

'

'

realizirana \ stvarnost \

\

I I

• - - - � - - • - - · � - -• - - "" -

I'

\ \ \

\

\

\

'

I ... _

I I I I I

1 \ \ \

\

\ ' ...

„ '

,'

I

I I I I I

I I I \ \

\ ' ...

,'

I

I I I I I

T

Slika 25

Na uočavanju pravilnosti u okvirima stalnih transformacija izvanjezičnih odnosa koj i čine neposrednu stvarnost, kao i na uočavanju mogućnosti svjesno­ ga i voljnoga utjecaja na ishod tih stalnih transformacija, temelj i se i mogućnost projekcije, odnosno velike vj eroj atnosti, pa i sigurnosti, u donošenju pretpostav­ ki o izvanj ezičnim odnosima koj i će u budućnosti biti neposredna stvarnost. U tom smislu slika 26 ilustrira odnos između aktualnoga polja neposredne stvar­ nosti s jedne strane, skupa prethodnih činjenica na kojima je ona utemeljena u okviru polj a realizirane stvarnosti s druge strane te, s treće strane, buduće konste­ lacije činjenica čije se ostvarenje, kao rezultat odnosa u polju neposredne stvar­ nosti, može pretpostaviti s velikom sigurnošću, a koje pripadaju polju projicirane stvarnosti.

I I I

I

,

I I \ \

\

,

,

,

'

'

'

realizirana \ \ stvarnost \ \ I . _ _ ,_ _ _ _ _ _ I I I I ' ,

' , .., _

\

projicirana stvarnost

'

\

\

\ \

,,, '

Slika 26

Dakako, spoznaj a da se o budućim činj enicama i odnosima u izvanjezičnoj

stvarnosti mogu na temelju neposredne stvarnosti donositi pretpostavke s viso­ kom razinom sigurnosti, tj . izvjesnosti, rezultira i sviješću da bi drukčij i pred­ uvjeti u polju neposredne stvarnosti mogli polučiti bitno drukčije rezultate, tj . da izvan polja proj icirane stvarnosti koje sadrži činjenice čija je realizacij a sasvim izvjesna postoj i i široko polje mogućnosti, koje obuhvaća stvarnosne konstelaci­ je čij a bi uspostava bila izvjesna pod drukčijim trenutnim okolnostima. To polje prikazano je na slici 27 (na sljedećoj stranici) kao polje moguće stvarnosti.5 5

Usp. i prikaz 6 . 8

u

Langacker ( 1 99 1 : 277).

42

•

Predikat '

'

\

\ \

I I I I 1 1 I I I I I I

moguća stvarnost

t I I

I I

1'

\

,

, ���� ����--,--...-�.,....._��-r-�...,.. ' , ''

._ -

'

',

,1

\

'

I \ I

' I I I

projicirana stvarnost

realizirana stvarnost

1

'

'

I I I I - - - - - I T - - • I 1 I I

I, _ - - - - I I

_

�

,'

I

I I I I 1 1 I I I I

\

\

'

''

\

'

-

,

• 1 I \ I I I I I

... , ,_ � I I I •

I I '

:

T

I I I moguća 1 1 stvarnost I I I I I I I I I I I ,

,„ �

_,,

,'

, _ ,

Slika 27

U skladu s navedenim ostatak opisanoga modela, koj i nije obuhvaćen polji­ ma neposredne, realizirane, projicirane ili moguće stvarnosti, predstavlj a na slici 28 polje nemoguće stvarnosti, odnosno skup izvanjezičnih činjenica čij a realiza­ cij a nije moguća ni pod koj im uvjetima, ali nj egovi elementi i dalje su komuni­ kacij ski relevantni, kao što ćemo vidjeti primjerice u kontekstu analize irealnih uvjetnih rečenica u poglavlju 1 .5 .6. Opisani epistemički model, kojim se neposredna stvarnost s trenutkom na­ stanka iskaza kao deiktičkom točkom u poimanju i gramatičkom kodiranju vre­ menskih odnosa postavlj a u j asne odnose prema izvanjezičnim činjenicama, a koje se, s obzirom na trenutačna znanja koj ima raspolažu govornik i sugovornik, mogu kategorizirati kao prethodno realizirane, izvjesne i moguće, odnosno ne­ moguće, poznat je u kognitivnoj gramatici kao dinamični razvojni model (engl. dynamic evolutionary model, usp. Langacker 1 99 1 : 275-28 1 ).6 Upravo takav epi­ stemički model u narednim će nam poglavljima služiti kao temeljni instrument u analizi vremenske i načinske vrijednosti različitih tipova predikatnoga ustroj stva u hrvatskom jeziku. S obzirom na tako uspostavljenu značenj sku vrijednost po­ moćnih gramatičkih sredstava za tvorbu glagolskih oblika, odnosno simbolizaciju 6

Više o samom pojmu epistemičke modalnosti u kognitivnoj gramatici v. u Brisard (2002a, 2005), Declerck (20 1 1 ) , Langacker ( 1 99 1 , 20 1 1 ), Smirnova (20 1 1 ) i Temilrcii (20 1 1 ) .

1 .5 Glagolska vremena i načini '

nemoguća stvarnost

I I

I

I I \

I

,

'

,

... \

\

'

,

'

-

:

I I

\ \ I I I _, _ I I I I I

realizirana stvarnost

-

-

projicirana stvarnost

I I I

'

/

'

\ \ I I I I I I

'

'

,

43

�

moguća stvarnost

1 I I

'

\

•

I I I ' I ' 1 1 I I 1 I I I

\

- - - - - - :.+ - - • - - ...: - �

---

I

: 'i

,' I: T I : li I

' \

', , , , .-L�������........ .._ � .,., �����'"""'"""'�����__,.�---"� "

,�'

moguća stvarnost nemoguća stvarnost

..._���

,

,

I

I I

I I I I I I I I I I

Slika 28

značenja kao temeljnu funkciju gramatike, na ovom mjestu možemo u sažetom obliku iznijeti tezu koju ćemo u narednim poglavlj ima sustavno razrađivati i argu­ mentirati: prilikom realizacije predikatnoga ustroj stva u komunikacij skom proce­ su temeljna je funkcija finitnih glagolskih oblika upravo jednoznačno smještanj e glagolskih procesa u jedno od konkretnih polja u okviru opisanoga modela. Stoga ćemo u nastavku i govoriti upravo o semantičkim polovima gramatičkih sred­ stava za tvorbu glagolskih oblika te ih opisivati upravo s obzirom na nj ihov jed­ noznačan odnos prema tom modelu. Upravo na razini nj ihovih, a ne glagolskih, semantičkih polova profiliraju se i razrješavaju gramatički odnosi najvišega stup­ nja kompleksnosti, pa ćemo, nakon analize načina na koji semantički polovi tih gramatičkih sredstava profiliraju odnose u okvirima kategorij a lica, broj a i radnih, odnosno trpnih oblika glagolskoga pridjeva, naredna poglavlja posvetiti njihovoj vrijednosti ostvarenoj u okvirima kategorija vremena i načina. Analogno slij edu koj im smo upravo elaborirali temeljne epistemičke sastav­ nice Langackerova ( 1 99 1 ) dinamičnoga razvojnoga modela, od polja neposred­ ne preko realizirane i proj icirane pa sve do polj a moguće i .nemoguće stvarnosti, u narednim poglavlj ima sličnim ćemo slijedom analizirati semantičke polove sredstava za tvorbu glagolskih oblika sadašnjega, prošlih i budućih vremena te kondicionala, imperativa i optativa u hrvatskom jeziku. U tom smislu započet će­ mo s prezentom, čija je uporaba u hrvatskom jeziku vrlo razvedena i vrlo često, nasuprot intuitivnoj pretpostavci, nema nikakve veze s poklapanjem vremena

44

•

Predikat

odvijanj a glagolskoga procesa i trenutka govorenj a, a čak i ondje gdj e je to slu­ čaj , semantički pol prezentskih ličnih sufiksa integrira se sa semantičkim polovi­ ma glagolskih osnova na različite i konceptualna vrlo kompleksne načine. 1 . 5. 1 Prezent

Prezent je jednostavan glagolski oblik koj im se, u slučajevima nj egove proto­ tipne uporabe, u hrvatskom j eziku kodiraju procesi čije se ostvarivanje u rele­ vantnoj mjeri poklapa s trenutkom govorenj a, tj . čije se traj anje proteže kroz neposrednu stvarnost s trenutkom nastanka iskaza kao deiktičkom točkom u po­ imanju vremenskih odnosa.7 S obzirom na takvu deiktičku funkciju samoga tre­ nutka govorenj a, glagolska vremena u hrvatskom jeziku strukturirana su na na­ čin karakterističan za tzv. apsolutne sustave glagolskih vremena, organizirane "oko sadašnjeg trenutka kao deiktičkoga središta, dok relativni sustavi vremena ne uključuju u svom značenju sadašnji trenutak kao deiktičko središte, već se odnose na vremenski okvir neke druge situacije zadane kontekstom" (Ž ic Fuchs 2009 : 1 8). No unatoč načelnoj strukturiranosti prema apsolutnom principu, i u hrvatskom j eziku mogu se analizirati brojni slučajevi relativne uporabe različi­ tih glagolskih vremena, npr. označavanj a prošlih događaj a futurom 1 ., prošlih ili budućih događaj a prezentom, budućih događaj a aoristom i sl. , o čemu će u na­ stavku biti dosta govora. 8 Kada pak kažemo da se glagolski procesi kodirani prezentskim oblicima (dakako, u nj egovoj apsolutnoj uporabi) s trenutkom govorenj a poklapaju u re­ levantnoj mj eri, to znači da se nj ihov početak i završetak ne moraju nužno u pot­ punosti podudarati, a najčešće se (osim u slučaju performativnih glagola kao što su imenovati, proglasiti, narediti, zapovjediti, zabraniti, dopustiti i sl. , o kojima će u nastavku biti više riječi) i ne podudaraju s početkom i završetkom nastanka iskaza. No nj ihovo se trajanj e ipak proteže kroz vrij eme nastanka iskaza i u tom se vremenskom odsječku [PROCES] označen samoznačnim glagolom u prezen­ tu, bez obzira na svoje ukupno traj anje, ostvaruje u dovoljnoj , tj . konceptualna 7

Za analizu prezenta u engleskom usp. Brisard (2002b, 2005) i Langacker (200 1 , 20 1 1 ), a is­ crpan opis engleskoga present perfecta, također utemeljen na kognitivnim polazištima, v. u Žic Fuchs (2009). 8 Treba napomenuti da razlikovanj e tih dvaju temeljnih tipova uporabe glagolskih vremena ima dugu povij est kako u kroatističkoj tako i u serbističkoj sintaktičkoj tradiciji. Opreku u tom smi­ slu u hrvatskom jeziku uspostavlja već Veber Tkalčević ( 1 859: 92- 1 03), razlikujući značenje i uporabu "vremenah u glavnih izrekah" od izbora "vremenah u podredjenih izrekah" (usp. o to­ me i Brlobaš (20 1 3 : 45)), dok je npr. o različitim tipovima uporabe prezenta svršenih glagola u označavanju nesadašnje radnj e pisao Musić ( 1 902) (v. više o tome u Pranjković ( 1 989: 44-45) i Brlobaš (ibidem: 49)). Što se pak serbističke sintaktičke tradicije .tiče, Belić ( 1 928) u tom smislu govori o razlikovanju "sintaksičkoga indikativa'', koj i odgovara apsolutnoj uporabi glagolskih vremena, s j edne strane te "relativa" s druge strane. Razlikovanje dvaju temeljnih tipova upora­ be glagolskih vremena odrazilo se, dakako, i na nj ihove opise u školskim gramatikama (iscrpan pregled pisanja južnoslavenskih lingvista o kategorij i vremena v. u Peti ( 1 984- 1 985), a o razli­ kovanju apsolutnih i relativnih glagolskih vremena usp. i Comrie ( 1 985 : 3 6)).

1 .5 Glagolska vremena i načini

•

45

relevantnoj , mj eri da ga u okvirima neposredne stvarnosti govornik i sugovornik prepoznaju kao vremenski specifičan ostvaraj shematičnoga, odnosno vremenski nej asno ograničenoga glagolskoga procesa koj i može traj ati znatno dulje, tj . za­ počinj ati i završavati čak i izvan okvira neposredne stvarnosti. Glagol u prezentu sastoj i se u hrvatskom j eziku od glagolske osnove s odgo­ varajućim sufiksalnim morfemom te ličnih sufiksa [-m] , [-š] , [-0] , [-mo] , [-te] , [-e/-ii/-jii] , koje u skladu s time možemo definirati kao sastavnice prezentskoga fonološkoga pola. Budući da se pak u kognitivnoj gramatici simbolične jedinice promatraju kao spoj fonoloških jedinica s jedne strane i semantičkih jedinica s druge strane (usp. KGHJ 1 , 1 .4.2), u ovom poglavlju polazi se od teze da navede­ noj paradigmi nije inherentna samo određena, značenj ski ispražnj ena, gramatička funkcij a, već se prezentskom obliku, kao i svim drugim simboličnim j edinicama, može j ednoznačno pripisati i j asno opisati distinktivan semantički pol kao dis­ kretna značenj ska struktura. U tom se smislu, neovisno o značenju samoga gla­ gola čijem oblikovanju služi, semantički pol navedene paradigme sredstava za tvorbu prezentskih oblika može definirati kao profilirano elaboracij sko mj esto u polju neposredne stvarnosti koj e otvara prostor samoznačnom, faznom, perifraz­ nom ili modalnom glagolu. To shematično elaboracij sko mj esto koj e se u episte­ mičkom okviru dinamičnoga razvojnoga modela uspostavlj a i profilira samim ličnim sufiksom, neovisno o značenju konkretnoga glagola, prikazano je na slici 29 pravokutnikom isprekidanih linij a u polju neposredne stvarnosti, dok zakriv­ lj eni dio vremenske osi unutar toga pravokutnika simbolizira trenutak nastan­ ka iskaza i nj egov odnos prema prezentskom predikatnom ustroj stvu u slučaju

nemoguća stvarnost

,,..--·

/"

,,. ,,.

,,."''

,,../"

,,."'

,,."'

,

„."'·

,,,.'"

,,.

,,.

,

""

„ „ ,,. - -

/

I I I I I I

f

,\

,,.,,. { i-------7""�---.,..."'"- - - - - - - - - - - - - - - - - , - - - - -;;--.... projicirana

stvarnost

stvarnost

/

/ I I I

I I I \

\

/'

Slika 29

',

,'

,

'

'

,

'

\'

\

I

\

\I

\ \ \

.... ... .... ... ...'\

... �

"

,

_

,,.. "

1 I

',

1--- - - �:::.':_:. _ „„ ... .... ----�---,'--- - - - - - - - - - - - - - - - "1\ I .... ' , ' I

... ... ... .... .... ... ,

\ \ \ \ \

stvarnost

I

realizirana

\\

moguća

1 I

:

....

/

/

\I

I

\ '

I

\

\1

\

I I I

:

T

I I I I

/

:

I

I I I I I

//

46

•

Predikat

apsolutne uporabe prezenta koju ćemo detaljno analizirati u nastavku ovoga poglavlja. Simbolom (P) u ovom i svim narednim prikazima bit će naznačen promatrač (engl. conceptualizer) u odnosu na čiju se perspektivu uspostavlja vremenska vrijednost predikatnoga ustroj stva, pa je on u tom smislu grafički j ednostavnij i način prikazivanj a govornika i sugovornika, tj . tvorca i interpreta­ tora iskaza, predočenih u vidu zasebnih ljudskih figura u poglavlju 1 .4. Samim prezentskim oblikom, neovisno o značenju glagola, aktivira se da­ kle odnos ključp.ih sastavnica, tj . polj a, u epistemičkom okviru dinamičnoga raz­ vojnoga modela koji j e određen trenutkom govorenj a kao deiktičkom točkom u konceptualizacij i vremenskih odnosa, a slijedom toga i mogućnosti ostvarivanja glagolskih procesa. Kad su u pitanju prezentski oblici, nj ima se u okviru toga modela otvara shematično elaboracij sko mjesto u polju neposredne stvarnosti. To elaboracij sko mj esto zapravo je shematično predikatno ustroj stvo koje će na razini kompozitne strukture biti elaborirano semantičkim polom samoznačnoga glagola kao dopune gramatičkom sredstvu za tvorbu prezentskoga oblika. Dakako, apsolutna uporaba prezenta u kojoj se realizacij a glagolskoga pro­ cesa u potpunosti, tj . u svim svojim fazama, poklapa sa samim vremenom na­ stanka iskaza, tako da zaj edno s nj ime započinje, traje i završava se, izuzetno je rijetka i svoj stvena j e isključivo kategorij i performativnih glagola, tj . onih glago­ la koji su govorni činovi ( 1 -4), te samim glagolima govorenj a s performativnom funkcij om uvjeravanja (5).9 ( 1 ) Proglašavam vas mužem i ženom.

(2) Zahvaljujem vam na ukazanu povjerenju. (3) Odbij am vaš prijedlog.

(4) Zaključujem današnju sjednicu.

( 5) Kažem vam I govorim vam da nisam imao nikakve veze s tim. Slika 30 prikazuje upravo navedeni tip ostvaraj a prezentskoga predikatno­ ga ustroj stva, u koj em se početak i završetak glagolskoga procesa u potpunosti podudaraju s početkom i završetkom nastanka iskaza, tj . proces i iskaz realizi­ raju se u identičnom vremenskom odsj ečku. Samo vrijeme nastanka iskaza kao središnje mj esto u ustroju dinamičnoga polj a neposredne stvarnosti simbolizira valovita linij a, a ona se u ovom slučaju potpuno podudara s vremenskim profi­ lom [PROCESA] označenih performativnim glagolima, čij e je ukupno traj anje sekvencijski predočeno okomitim pravokutnicima. 1 0 9 O odnosu engleskoga prezenta i performativnih glagola usp. i Langacker ( 1 99 1 : 252), a o radi­ j alnom ustroju kategorije glagola govorenja v. u Žic Fuchs-Tuđman Vuković (2000) i Tuđman Vuković (2007, 20 1 0). O odnosu glagola govorenja i nadrečenične razine u hrvatskom j eziku v. u Badurina (20 1 1 ), a o njihovim dopunama u Pranjković (2007). 10 Takva vremenska protežnost - s obzirom na to da je s j edne strane za nastanak bilo koj ega, pa i najj ednostavnij ega, iskaza u polju neposredne stvarnosti potrebno određeno vrij eme, dok s dru-

1 .5 Glagolska vremena i načini

nemoguća stvarnost

""

,

,,,. „

,/'

,,... ,.. ""'

,,,.

,,,. ,,,. ""

,,.. .,,..,

,,,. ·""'

,,,. "' "'/I / ,,.''

projicirana

stvarnost

stvarnost

47

/-', \ ' \ \ / \ I \ I moguća \ 1

1 I I

stvarnost

,.. ... "' : r---- -----,.-----.,..o;..-.,- - - - - - - - - - - - - - - - - -1: - - - - -',,,.-- - .... ,, realizirana

•

f //

1

i

I

/

:

I

1 I I

\

I

\ \ \

1

\

I

1

:

I

Slika 30

U svim drugim slučaj evima apsolutnoj uporabi prezenta u hrvatskom jeziku svojstven je veći ili manj i otklon od takva koncepta, s obzirom na to da se vri­ j eme realizacije glagolskih procesa najvećim dijelom ni približno ne podudara s vremenom nastanka iskaza, ali ga zato, slikovito rečeno, uključuje, tj . obuhvaća, pa se tako početak i kraj glagolskoga procesa nalaze manje ili više izvan najuže shvaćenoga polj a neposredne stvarnosti, ali se proces s obzirom na svoju vre­ mensku dimenziju proteže i kroz to polje u dovoljnoj mjeri da bude prepoznatljiv kao konkretan i vremenski određen ostvaraj značenja samoznačnoga glagola, što i omogućuje uporabu nj egova prezentskoga oblika. Takvu uporabu prezentskih oblika mož.emo analizirati u primj erima (6-8). (6) Od jučer popravljam kvar na računalu.

(7) Uživam u godišnjem odmoru cijeli ovaj tjedan.

(8) Već danima tražim ključeve koje sam izgubio.

ge strane semantički polovi samoznačnih glagola također podrazumijevaju pozitivan vremenski profil - karakteristična je, naravno, za sve pojedine segmente unutar različitih polja dinamičnoga razvojnoga modela u koje se uporabom odgovarajućih gramatičkih oblika smještaju konkretni glagolski procesi. Ipak, vremensku dimenziju tih segmenata naglašavat ćemo u prikazima trodi­ menzionalnim oblicima samo ondje gdj e oni imaju nezaobilaznu eksplikativnu funkciju i služe uspostavljanju jasne razlikovnosti među poj edinim kategorijama, dok ćemo ih u drugim prikazi­ ma radi ekonomičnosti i jednostavnosti označavati običnim kružnicama, no bitno je napomenuti da u njima vremenska dimenzija tako označenih segmenata i dalj e ostaje implicitna.

48

•

Predikat

Protezanje glagolskih procesa kodiranih prezentom izvan dinamičnoga po­ lja neposredne stvarnosti određena trenutkom nastanka iskaza na slici 3 1 simbo­ liziraju pravokutnici isprekidanih linija koji simboliziraju faze stvarnoga trajanj a samih glagolskih procesa, uključujući i nj ihov početak i završetak, dok pravokut­ nici punih linij a simboliziraju relevantan dio procesa koj i je profiliran prezent­ skim kodiranj em glagola na razini predikatnoga ustroj stva.

nemoguća stvarnost

, ,,. ,,. ,,."'""

,.. ,,,,

,,.,,.

,.. ,,.. "" „

"'

,,.

,,."""

,,.

,,.

/

"'

f/ I I I

/

' /-', \

'

moguća

stvarnost

/'

'' I I I I I

I I

'

\

1

stvarnost

I ... ... ... .... „ I t-------�------"""- - - - - - - - - - - - - - - - - , - - - - -;;--.... realizirana

\\ \ \ I

',

I \ \

'

\ '' \ I \ I I I I I I I

\

I I

: /II

' ' ' ' ' I I I I I

\ \ \ 1--' ' , -----_,,,_---«:- - - - - - - - - - - - - - - - -i- - - - -'::: ::::. - - ·/' I \ ,' I ' ,' I .... , I \' I ' , I I .... .... , ' \ I ' , I I \ ' .... , ' I ' ,' I \ ', I I ' ' , \\ I \\ , ' , ,' / \.,

T

/

Slika 3 1

No uz navedene slučaj eve glagolskih procesa čij a se realizacij a na vremen­ skoj osi u potpunosti podudara s vremenom nastanka iskaza ili ga pak obuhvaća i prelazi njegove granice, ali je i sama vremenski ograničena, tj . ima j asan po­ četak i kraj , prezentom se u hrvatskom j eziku mogu kodirati i glagolski procesi čij a se realizacij a s obzirom na tu podudarnost značajnije udalj ava te obuhvaća koncept svevremenosti (u smislu traj anj a glagolskoga procesa kroz prošlost, sa­ dašnj ost i budućnost bez j asne početne i završne točke), koncept repetitivnosti (u smislu pravilnoga ponavljanj a istoga procesa u manj e ili više sličnim vremen­ skim razmacima), koncept "prošle sadašnjosti" (u smislu aktualizacije i dinami­ zacij e u prepričavanju prošlih događaj a kao da se zbivaju u trenutku govorenja) te koncept "buduće sadašnjosti" (u smislu slične aktualizacij e u naj avlj ivanju izvjesnih budućih događaj a kao da se već odvijaju u trenutku govorenj a) . Stoga ćemo u nastavku svakom od ta četiri tipa relativne uporabe prezenta posvetiti posebnu pozornost, stavljajući naglasak na razlike između koncepata sadašnj osti koji su redom izvedeni iz prototipnoga koncepta realizacije glagolskoga procesa

1 .5 Glagolska vremena i načini

•

49

u trenutku govorenj a, ali i naglašavajući one činj enice koje ih čine koherentnom kategorij om te na taj način omogućuju njihovo jednoobrazno gramatičko kodi­ ranje. Prvi tip relativne uporabe prezenta odnosi se na gramatičko kodiranje onih gla­ golskih procesa za koj e je karakteristična svevremenost, tj . onih čij a se realizaci­ ja proteže kroz prošlost, sadašnj ost i budućnost bez konceptualno dostupne točke na vremenskoj osi koja bi mogla određivati njihov početak ili završetak. Promo­ trimo u tom kontekstu primj ere (9-1 1 ). (9) Sunce se kreće od istoka prema zapadu. ( 1 0) Drava teče prema Dunavu. ( 1 1 ) Ljudi se rađaj u i umiru.

Slikovito, mogli bismo reći da su ti procesi konceptualno neograničeni kao i sama vremenska os, no u nj ihovoj realizacij i ipak je moguće pronaći činj enice koje uvjetuju prezentsko kodiranj e takvih glagola. Opisane konceptualnoseman­ tičke odnose koj i su karakteristični za prezentsko kodiranje glagola u (9-1 1 ) u tom smislu prikazuje slika 32, na kojoj vremensku neograničenost i neprekidnost glagolskih procesa kodiranih prezentom simboliziraju strelice koj e se protežu paralelno s cjelokupnom vremenskom osi. Drugi tip relativne uporabe prezenta blizak j e prvom, ali s bitnom razlikom što glagolski proces kodiran prezentskim oblikom u ovom slučaju nij e kontinu­ iran, već se u okviru polja realizirane i/ili proj icirane stvarnosti ostvaruj e kao

,,, ""

nemoguća stvarnost

_,."''

,,.... ...

,,. ,.. ... "" ""

,,,.

,/'

,,.I,..;,"'""„

,.. ,,. "' / ,.. ./' ,' I

/

I

/

I I

- ....

,\\ \ \\

stvarnost

"' ,,,"'' ,,. : i-------�--"""- - - - - - - - - - - - - - - - - -, - - - - -;;---.... projicirana f / ', I / \ I I

I I

\

\

moguća

\ \

\

I I I

\

1

\

r::::;-..

i :I:

T

I l.

::> w:::.!.> r.:·::�.> r::::::.� �·::::�> r::: • 1 •• J • r I I l I I I I I / I I i / I I \ /I

:

\.

l----------3'o-----"""" --- --------------- �I----��� -/ ',' ,, \ I ',' :I .... , \ I I ', ' ..... , I ', \I / \ ... .... .... J ', \ , ', I/ , .... \ .... \ / ' �'"" ./ /

Slika 32

50

•

Predikat

epizodičan niz ponavljanj a iste radnje. Konkretan doprinos prezenta u tom je slučaju svoj evrsna konceptualna dinamizacij a kodiranoga procesa koja se može usporediti s neposrednim promatranjem prošlih ili budućih događaj a na proj ek­ cijskom platnu, tj . s filmskim prikazivanj em, nasuprot usmenom pripovijedanju tih istih događaj a koje zadržava distancu između prikazanih događaja i samoga trenutka pripovij edanja. Takav semantički doprinos prezenta u relativnoj uporabi možemo uočiti i u primjerima ( 1 2- 1 4). ( 1 2) On svako popodne zalazi u taj kafić. ( 1 3) Ona svaku večer čisti zube koncem.

( 1 4) Ja svakodnevno pij em tablete za visok tlak.

Kada bismo pokušali parafraziranjem navedenih rečenica izbjeći uporabu prezenta, one bi se nužno morale dekomponirati u nezavisnosložene rečenice, tj . umjesto jednoga prezentskoga glagola dobili bismo dva ista glagola, ali bi pri­ tom jedan bio kodiran perfektom, a drugi futurom l . (usp. On je dosad svako po­ podne zalazio u taj kafić i nadalje će zalaziti u njega, Ona je dosad svaku večer čistila zube koncem i nadalje će ih čistiti, Ja sam dosad svakodnevno pio tablete za visok tlak i nadalje ću ih piti). U tom smislu možemo zaključiti da prezentski oblici u ( 1 2- 1 4) imaju funkciju sažimanj a, tj . isti iskaz čine konstrukcij ski eko­ nomičnij im. No s gledišta konceptualnosemantičkih odnosa karakterističnih za prezentske konstrukcije daleko je zanimlj ivija njihova druga funkcija, shematski ilustrirana prikazom na slici 3 3 .

nemoguća stvarnost

I

.... ....

.... .... .... ..... , ,

- - - -, ,-

----,,\

Slika 33

I

� \I

- - - - - - -'-...__ ,,. /

..... .... .... \ .... ... ��

/

I I I I I

I

I

I I I I I I I I I I I I I I I I

I I I I I

/

I I I

I I

T

1 .5 Glagolska vremena i načini

•

51

Temeljna razlika između prezentskoga kodiranj a glagolskih procesa koji se ponavlj aju, odnosno kontinuirano ostvaruju u polj ima realizirane i projicirane stvarnosti s jedne strane te kombinirane uporabe perfekta i futura 1 . u kodiranju istih glagolskih procesa s druge strane leži u činj enici da označavanj e prošlih i bu­ dućih događaja prezentskim oblikom rezultira dinamičnij om konceptualizacij om samih glagolskih procesa, koji se s obzirom na promatračevu, tj . govornikovu i sugovornikovu, točku gledišta poimaju kao da se zbivaju "sada i ovdj e", za raz­ liku od konceptualne distance koja se uspostavlj a prema događaj ima kodiranim složenim glagolskim oblicima perfekta i futura 1 . (usp. poglavlj a 1 . 5.2 i 1 . 5 .3), a analogno već spomenutoj opreci između filmskoga prikazivanj a prošlih i bu­ dućih događaj a i usmenoga pripovijedanja o njima. Viši stupanj dinamičnosti u poimanju glagolskih procesa kodiranih prezentskim oblicima proizlazi pritom iz konceptualnoga transponiranj a promatračeva položaja iz polj a neposredne stvar­ nosti u odgovarajuće segmente u poljima realizirane i projicirane stvarnosti, tj . projiciranja nj egove točke gledišta u te prošle i buduće segmente na vremenskoj osi. U tom smislu možemo zaključiti da se prezentom prošli i budući događaj i ne profiliraju kao da se događaju u polju neposredne stvarnosti, tj . "sada i ovdje", već se projiciranjem promatračeve točke gledišta u polj a realizirane i projicirane stvarnosti, tj . "tada i ondj e", prošlost i budućnost profiliraju kao "prošla nepo­ sredna stvarnost" i "buduća neposredna stvarnost". U tom smislu simboli p- 1 , p-2 , P 1 i P2 na slici 3 3 upravo su ta projekcij a promatračeve točke gledišta iz polj a neposredne stvarnosti (P0) u različite segmente unutar polja realizirane i projici­ rane stvarnosti, na temelju čega oni na konceptualnoj razini postaju realizirana i proj icirana neposredna stvarnost, a konceptualizacij a glagolskih procesa slična promatranju filmske proj ekcije vremenski udaljenih događaj a. Funkcij a prezentskih oblika slična je u tom smislu i kad je u pitanju pripovj edač­ ki, odnosno historij ski prezent. Naime i u tom slučaju prezent na specifičan način doprinosi poimanju prošlih glagolskih procesa čineći ih konceptualno bližima i dostupnijima, dok perfekt u tom pogledu zadržava prema njima pripovj edač­ ku, odnosno promatračku distancu, o čemu zorno svjedoče i usporedni primjeri ( 1 5- 1 7). ( 1 5) Sjedim jučer s j ednim prijateljem i razgovaram. I Sjedio s a m jučer s jednim prijatelj em i razgovarao.

( 1 6) Govori mi prošli tjedan jedan moj poznanik. . I Govorio mi j e prošli tjedan jedan moj poznanik. .. .

( 1 7) Uđem tamo i imam što vidj eti ! I Ušao s a m tamo i imao što vidj eti !

Opisana razlika između dva načina poimanj a realizirane stvarnosti, analog­ na razlici između gledanj a filma i čitanj a knj ige o prošlim događaj ima, također proizlazi iz činjenice da se promatračevo gledište (P0) prezentskim oblikom proji­ cira u odgovarajući segment realizirane stvarnosti (P- 1) koji je profiliran uporabom

52

•

Predikat

adverbij ala u konkretnom komunikacijskom kontekstu, pa on minule događaje na temelju projiciranj a vlastitoga gledišta u prošlost poima kao prethodnu nepo­ srednu stvarnost, kao da ih u tom smislu aktualizira u trenutku pripovijedanja, tj . kao da mu se oni na nekoj vrsti proj ekcij skoga platna ponovno događaju "sada i ovdje", što profiliranu konceptualnu strukturu čini bitno drukčijom od one koju dobivamo perfektnim kodiranj em glagola (usp. 1 .5 .3). Opisani specifičan do­ prinos uporabe prezentskih oblika u pripovijedanju prošlih događaja shematski prikazuje slika 34.

nemoguća stvarnost

.,,. .,,. ""'

,,,.. ""'

.,,. .... "'

"" .,,. .,..,,.,.

.,,... ,,,. ""

.... .... ... .....

_.,.. ""

,,. "'

,,,,. ""

...,. "'

,,,.

,,,.

,,, """

/

rf I

...

...

,..,····;' I

I I I I I

/

I

f

�-,

' ,\

- - -: . . . . :

realizirana stvarnost

/

I I I I I I I

projicirana stvarnost

neposredna stvarnost

\ \ \ \ \

\

,

\ �

I

I

\

I I I I I I

f f I I I i

\ \

\

moguća stvarnost

i----,...=--,.�-- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - ,-- ... "

......

\

- - - - - - - - - - - - - ---t-----------+----t----t, -+--, 1 I I I

I I I I I I

I I

I \

1---__,,_..C-----"'--... - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - � - - - - -:.."- - "" ',

',

',

',

I I I

',

/I

I

',

',

',

',

',

',

',

..... ..... .....

I I I I I I I I

',

',

',

\

I I I

... ... ��

/

/

I

T

I

I I I I I I I I I I I I I I

I I

Slika 34

S druge strane, relativna uporaba sadašnjega vremena karakteristična je i za pojedine slučajeve kodiranj a budućih događaj a prezentskim oblicima, s načelno vrlo sličnim konceptualnim ishodima i raz!ozima kao i u slučaju označavanja prošlih događaj a, što možemo zaključiti i na temelju usporedbe konstrukcija u primj erima ( 1 8-20). ( 1 8) Sutra ujutro krećemo na put. I .sutra ujutro krenut ćemo na put. ( 1 9) Slj edeći tjedan pijem kavu s njim. I Sljedeći tjedan pit ću kavu s njim. (20) Za dvije godine odlazim u Ameriku. I Za dvije godine otići ću u Ameriku. Pritom se načelno može ponoviti mnogo onoga što je već objašnjeno u slučaju primj era relativne uporabe prezenta u označavanju prošlih događaj a, od či­ njenice da se ovdj e promatračeva točka gledišta (P0) proj icira u polje izgledne

1 .5 Glagolska vremena i načini

•

53

stvarnosti (kružnica s a simbolom P 1 n a slici 3 5), n a temelju čega nastaj e i hibrid­ ni koncept "buduće neposredne stvarnosti'', baš kao što se u slučaju pripovj edno­ ga prezenta ona proj icirala u polje realizirane stvarnosti, pa sve do rezultativnoga postizanj a veće dinamičnosti u konceptualizacij i vremenski udalj enih događaj a, a u opreci prema uporabi futura 1 ., što rezultira već spominjanim konceptualnim pomakom od pripovij edanja prema prikazivanju.

nemoguća stvarnost

-._, ....:: r------------,.., -

realizirana stvarnost -----------------------

:

,,,.

,,,. "" -"" ...

... ,,,. ,,,. "' ""

,,,.

,,,. '

.,,.. ,,,.

„/'""

.,,.. ""'

.,,,. ,,,..

,,,. ....

""' ""'

,,.. ,,,..

,,,.. ""'

/

I I I I I

/ /

L I: I /

.,,.I""/„- - .... ,, \ I \ I \\

.,,.. ,,.

moguća stvarnost

I

________________________

\ \ \ \ \

,'"' .... ,,\ I

I

\ �I

\

________

/

\

\

\

\

\

I

\ -+ \ --· · · ·· �r-+�-+---1----: : -: - - - ---+-----+-l!\ •• • • • I I : I I \ neposredna stvarnost

projicirana stvarnost

„

I

�'

\

!-----------""""'"'-------------------------,

' -..

'

,'

-...

.... ,

' -..

' -...

' -...

',

.... .... ....

....

\ I \ I

....

.... ..... ....

..... '

\

..... .....

J

--

.... /

'

I I I I I I

I I I

,,,.

/

/

/

/

I

\

\\ ..... .... ��'\......

T

I

I

/

\

,

I

I

��

!

I

I I

\

----

I I I I I

1

1

\ \ \

l

I

.... .... ..... '

1

1

Slika 35 1 . 5. 2 Futur I .

U ovom poglavlju ponudit ćemo sustavan i j ednoznačan opis semantičkoga pola pomoćnih gramatičkih sredstava koj ima se u hrvatskom j eziku tvori futur 1 . Kao složeni glagolski oblik, futur 1 . tvori se kombinacij om, u pravilu nenaglašenih, ličnih oblika prezenta pomoćnoga glagola htjeti [ću] , [ćeš] , [će] , [ćemo] , [ćete], [će] i infinitivnoga oblika samoznačnoga glagola ili kombinacij e infinitivnih oblika samoznačnoga i kakva suznačnoga glagola (npr. faznoga: ću početi čitati I počet ću čitati, ćeš prestati tražiti I prestat ćeš ·tražiti ili modalnoga: ću morati čitati I morat ću čitati, ćeš trebati učiti I trebat ćeš učiti). U tom smislu kombi­ nacij a ličnih oblika pomoćnoga glagola htjeti i infinitivnih oblika glagola čini fonološki pol toga tipa predikatnoga ustroj stva. S druge strane, u skladu s temeljnom tezom o gramatici kao alatu koji služi simbolizacij i značenj a, cilj je ovoga poglavlj a također koherentno i j ednoznačna opisati njegov semantički pol, što se doima vrlo zahtjevnim zadatkom ako se u

54

•

Predikat

obzir uzmu različiti vidovi i mogućnosti uporabe futura 1 . u hrvatskom jeziku. U tom ćemo smislu ovim poglavljem na shematičnoj razini obuhvatiti nj egovu ap­ solutnu i relativnu uporabu, tj . uspostaviti nedvosmislenu vezu između njegovih različitih funkcija te na taj način pokušati j asno prikazati ono što je na semantič­ kom planu inherentno tom glagolskom obliku, odnosno pridružiti nj egovu fono­ loškom polu koherentan sadržaj koj i se na različite načine integrira sa semantič­ kim polovima drugih jedinica na razini kompozitnih struktura te tako omogućuje različite uporabne funkcije istoga glagolskoga oblika. U apsolutnoj uporabi gramatičkim oblicima za tvorbu futura 1 . kodiraju se izgledni glagolski procesi, odnosno događaj i čija se realizacija na temelju činje­ nica i odnosa koji determiniraju neposrednu stvarnost može smjestiti u polje pro­ j icirane, odnosno izvjesne stvarnosti. Takva uporaba futura 1 . karakteristična je i za primjere (2 1-23). (2 1 ) Ivan će sutra posj etiti liječnika. (22) Sljedeći tjedan padat će snijeg. (23) Do kraja godine kupit ćemo novi automobil. U tom se smislu semantički pol navedenoga tipa predikatnoga ustrojstva, čij i fonološki pol čini kombinacija odgovarajućega ličnoga oblika pomoćnoga glagola htjeti i infinitiva glavnoga glagola, na temelju navedenih primjera može u okviru dinamičnoga razvojnoga modela shematski predočiti slikom 36, na ko-

nemoguća stvarnost

.,.,. .,,,.

""' ,

.... ,.... ,

.... .... .-:

,,.. ....

.... ....

,,... ,

,.... ""'

,"

,.,.. ,,,.

""' ,,,.

....

....

....

t------,,,..,.-;.. :___________________________

Ptoiicirana stvarnost

realizirana stvarnost

/,...,. '/

.,,,. ....

I I I I

.... .... .....

I

,,

+----- ........- - .... !

/

f

I I

\

\

\

\ \ \ \ \

moguća stvarnost

\ \

®

,

I

....

I I

\

'

J

:J

----

""'

/ I,/ '\ \ a-• • • • • •: ! / \' r r • --�+-----'---+--1---t--+ I 1 � • • • •• I I I I I I I T I I I ....

--------------------

.,,, ..--

.,,,.

_ .

I I

.... ..... ..... ....

\ �I \l

....- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 1-----------""-� .... ..., '

....

...._

,

',

..... ,

'

,

...,

.....

I

I

\

\,

----

I

I

::: � - - "

,.. /

/

I I

'

-..

..... .....

Slika 36

..... ..... .... ....

....

..... .....

..... .....

J

I f

\ \

\

..... .... „\_�

..... ..... \ .... \

,,... /

/

:

I I I

/

/

I

1 .5 Glagolska vremena i načini

•

55

joj je značenj ski profil gramatičkih sredstava z a tvorbu futura l . , kao i u slučaju prezentskih predikatnih ustroj stava, dodatno naglašen deblj im isprekidanim li­ nijama pravokutnih oblika u odnosu na cjelokupan konceptualni okvir, tj . bazu, predočenu tanj im linij ama. Kombinacij om enklitičkoga oblika glagola htjeti te infinitivnoga oblika ka­ kva drugoga glagola aktivira se dakle cjelokupan dinamični razvojni model kao neposredan referentni okvir, odnosno konceptualna baza unutar koje se u polju projicirane stvarnosti profilira j edan konkretan odsječak kao elaboracij sko mjesto koje će svoj im semantičkim polom popuniti osnova samoznačnoga glagola. Taj odsječak predočen je u vidu shematičnoga predikatnoga ustroj stva debljim pravo­ kutnikom isprekidanih linij a, a u njegovoj unutrašnj osti uj edno je konceptualna istaknut i odgovarajući vremenski segment, tj . odsječak vremenske osi na kojem će se odviti glagolski proces. Navedeno elaboracijsko mjesto u okviru dinamič­ noga razvojnoga modela prikazano je isprekidanim linijama zbog visokoga stup­ nja svoje apstraktnosti, tj . činjenice da se na nj emu tek trebaju "ugnijezditi" kon­ kretnij i entiteti, tj . [PROCESI] označeni samoznačnim glagolima. Istovremeno, to prazno elaboracij sko mjesto prikazano je znatno deblj im linijama od ostatka mo­ dela jer upravo ono je značenj ski profil gramatičkih sredstava za tvorbu futura · l . u slučaju njegove apsolutne uporabe. Na razini konstrukcije višega reda, u procesu integracije semantičkih polova odgovarajućih simboličnih jedinica, popunit će ga infinitivne osnove samoznačnih glagola, pa možemo reći da je funkcija samoga glagolskoga oblika za tvorbu futura 1 . profiliranje konkretnoga položaja u okviru dinamičnoga razvojnoga modela koji će na višoj konstrukcij skoj razini kao she­ matičan orijentir biti popunjen semantičkim polom kakva samoznačnoga glagola (ili kombinacije suznačnoga i samoznačnoga glagola) kao dopunom. No uz apsolutnu uporabu futura 1 . u smislu smještanja procesa označena glago­ lom u polje proj icirane stvarnosti, a u odnosu na trenutak nastanka iskaza, za to je glagolsko vrijeme u hrvatskom jeziku karakteristična i relativna uporaba, i to u prvom redu ona vezana uz odnos prema futuru 2., glagolskom obliku za kodiranje "prethodnih budućih procesa'', tj . onih procesa čije će odvij anj e u polju proj icira­ ne, odnosno izvjesne i predvidive stvarnosti rezultirati glagolskim procesima ko­ diranim futurom 1 . Tom tipu relativne uporabe futura 1 . i njegovoj vezi s apsolut­ nom uporabom istoga glagolskoga oblika posvećeno je stoga sljedeće poglavlje. 1 . 5 . 2 . 1 Futur 1 . u relativnoj uporabi i futur 2 . Kao što j e rečeno, u ovom j e poglavlju ključno staviti naglasak n a ona obilj ežj a koj a s u zajednička apsolutnoj uporabi futura 1 . i nj egovoj relativnoj uporabi ka­ kva se primj erice može analizirati u primj erima (24-26). (24) Kad budem završio s poslom, sjetit ću te se. (25) Kad se budeš potrudila, uspj et ćeš. (26) Kad bude dolazio, j avit će ti se.

56

•

Predikat

Za razliku od konstrukcija u (2 1 -23), u koj ima se buduća radnja smješta u polje proj icirane (izgledne) stvarnosti uspostavom izravnoga odnosa prema ne­ posrednoj stvarnosti određenoj perspektivom komunikacijskih aktera kao pro­ matrača (P), glagolski procesi kodirani oblicima futura l . u (24-26) postavljaju se u polje proj icirane stvarnosti uspostavom prethodnoga odnosa prema, također izglednim, glagolskim procesima koji im prethode i koji su kodirani gramatič­ kim oblicima za futur 2 . , dok je sam odnos procesa označenih glagolima u futuru 1 . i neposredne stvarnosti kao referentne točke u konceptualizacij i vremenskih odnosa u tom smislu nešto posrednije naravi. Tako uspostavlj en semantički pol gramatičkih sredstava za tvorbu futura 1 . u okviru dinamičnoga razvojnoga mo­ dela shematski je prikazan na slici 37.

nemoguća stvarnost

....

... ...

....

...

...

... ... ...

...

...

....

-

_

.... ... ...

.... ...

...

/

_ ....

... ...

... ... -

,,,. -

... ... ...

_... ...

... ...

realizirana stvarnost ----

-------

neposredna stvarnost

projicirana stVamost

....

,/" - ,

I I I I

,/

�/

:

r·· · · · · · · ·„· · 1

-i

1

t

'

,

,

\ \ \ \

\

/

-----

I I I

I

/'

;;-- - ,

\

I \ \

moguća stvarnost

\

1

'

\

,

\

I I I

\

I I

, ---r---· ---+c::::::::�· • • •• • -r---+--+-•= ) --i;............-+ . ..........----+----+,_-

0

----

/

...

f I

... - ----------------------------------t-----�....o...--.,, '

,

moguća stvarnost

I

/

'

,,

, / ��--·

/

\

,

f

I I I I

I

!

:

I I

I I ''

/ : I

/

\ \ '

\

,'

I

\

,

�/'

/

Prikaz na slici 40 ilustrira dakle način profiliranja sekundarno realiziranih prošlih događaja u primjerima (30-32). Dvodimenzionalna isprekidana strelica usmjerena slijeva nadesno simbolizira način njihove konceptualizacije u slučaju uporabe futura 1 ., koj im se oni, iako pripadaju polju realizirane stvarnosti u od­ nosu na trenutak nastanka iskaza, profiliraju kao budući događaji u relacij i prema prethodno ostvarenim glagolskim procesima kodiranim perfektom, a što za rezul­ tat također ima dojam postizanj a dodatne dinamičnosti u pripovijedanju prošlih događaja. U slučaju uporabe perfekta isti se pak događaji profiliraju kao realizira­ na stvarnost, tj . puka prošlost, s gledišta neposredne stvarnosti i trenutka nastanka iskaza, a neovisno o položaju prethodno realiziranih procesa (usp. 1 .5 .3). Na nešto drukčiji vid relativne uporabe futura 1. nailazimo pak u kategorij i sve­ vremenskoga ili gnomskoga futura. U slučaj evima koj i se mogu svrstati u tu ka­ tegoriju, poput onih u primjerima (36-3 8), oblicima futura 1 . kodiraju se rezul­ tativni glagolski procesi koji se u pravilu j avljaju kao očekivana ili neizbježna

1 .5 Glagolska vremena i načini

•

63

posljedica određenih stanj a stvari kodiranih prezentom na razini zavisnih sure­ čenica. (36) Dok ima bogatstva, bit će i prijatelj a. (37) Gdje nema posla, bit će mržnje među ljudima. (38) Gdj e ima novca, bit će i razloga za veselje. Dakle u navedenim se primj erima futurom 1 . kodiraju glagolski procesi koj i se u određenim slučaj evima, tj . u kontekstu ostvarivanja nužnih preduvjeta ozna­ čenih prezentskim oblicima glagola u zavisnim surečenicama, mogu očekivati s velikom vjeroj atnošću, tj . čij a se realizacija u slučaju ostvarenih preduvj eta na te­ melju prethodnoga iskustva percipira kao svoj evrsna zakonitost. Njihovu uzroč­ no-posljedičnu povezanost pritom simboliziraju dvodimenzionalne strelice koj e na slici 4 1 spajaju shematična predikatna ustroj stva kodirana oblicima za prezent i futur 1 . U tom smislu prezentsko kodiranje glagolskih procesa koji označava­ ju te preduvj ete rezultira replikacijom, odnosno konceptualnim umnožavanjem promatračeve točke gledišta (P0 > P1 > P2 > P3), a futurom 1 . rezultativni proce­ si kodiraju se kao sukcesivne sastavnice događajnoga niza koj em je svoj stvena uzročnost, i to tako da se svaki pojedini rezultativni proces profilira u vidu budu­ ćega događaj a u odnosu na svaki poj edini vremenski segment u kojem je ostva­ ren nj egov temeljni preduvj et, a koji se prezentskim oblikom na dinamičan način profilira u vidu niza "hibridnih" segmenata "buduće neposredne sadašnj osti".

/

/

---

--

---

----

--

---

1----��::: :::.:�---- ---------------_ .... ....

- - ....

projicirana stvarnost

/

/_

----

_ __

--

---

I

�/

/

- --

---

''

'

I

.�:,

-- - - -- - - - - - - -

� - - , -- - \

-------

1 1

:

- - ;;

'

,' ,' !

\ \ I I I I I

�

I I I I I I I I I I I I I I I I I I I

--' -=t=- ---@)•P�'+-+.-®-,_i;�; �=-1-----1+-�. .-®-.�. .H,�.�.�.'!-.----1ft-@)-,��.�.+.�.!+-\.,_..__i--+,'l _T_ neposredni

stvarnost

----------

1---�-«- - - - - - - ... ...

•••„

:-·············�

:

I • • • •„

...

----------

---------------

_______

\

.1 _ _ _ _ _ .::.,.__ ..'

\ ' -------

--------------

Slika 4 1

:

i:

I

... ... ... ...

... �,

\

/

/

/I

�

:

1

I

I

/

64

•

Predikat

1 . 5. 3 Perfekt

Fonološki pol perfektnoga predikatnoga ustroj stva u hrvatskom jeziku čini kom­ binacij a nenaglašenoga prezenta nesvršenoga glagola biti kao pomoćnoga glago­ la [sam] , [si] , [je], [smo Ji [ste] , [su] i odgovarajućega oblika glagolskoga pridje­ va radnoga ili pak, u slučaju pasivnih konstrukcij a, perfekt pomoćnoga glagola biti [sam bio I bila I (bilo)], [si bio I bila I (bilo)], [je bio I bila I bilo] , [smo bili I bile I (bila)], [ste bili I bile I (bila)], [su bili/bile/bila] u kombinacij i s glagolskim pridjevom trpnim. Semantički pol takva gramatičkoga ustroj stva u apsolutnoj uporabi, tj . u slu­ čajevima perfektnoga kodiranj a glagolskih procesa koji su se zbili u polju reali­ zirane stvarnosti, može se prikazati kao profilirana elaboracij sko mjesto s pripa­ dajućim segmentom vremenske osi u navedenom polju, a u odnosu prema polju neposredne stvarnosti određenom trenutkom govorenj a i perspektivom komuni­ kacij skih aktera, tj . promatrača (P), kao deiktičkom točkom u konceptualizaciji vremenskih odnosa. Takav semantički pol perfektnoga predikatnoga ustroj stva prikazuje slika 42 .

nemoguća stvarnost

.,,. ,.... _,.

/

"

.,,,. ....

,..,. ,..,.

,,.,..,. ,.... "'

,,,.. ..... ....

.,,,. ...

,,,, ,,.. "' ....

.,,,. ,,,.

.,,. ""

,... ,..,.

„/'""

_... ""

/

1

:

:

/

,... ··/' ..- "' / I I I I I

/

I

projicirana

',

\

\

\

\

\ \ \

moguća stvarnost

I I I

I

realizirana

�-,

,/

,.... """ - -..

\

\ \

'\

\ I \

I I I

stvarnost stvarnost stvarnost •· • • • • \ : I ----1 • • • • : ------------ - --- I -I 1 1--------1

l, , I

�

I I

r

1, I I

'J I

- I-(,_t --( � ."- I I

I I I 1 I

·

I I

'

\ j I I I . 1

·

-

_

PO

---

_

_

(e)

Slika 2

_

·

,

,

:

--'

L• „ • +

I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I !. !. „ „ „ � .! .I

PO

, I

(b )

I L.:� · �..: :_ PO (c)

I

PO - - -

1 : y �G� '1-------f I

• • •

I

_

I 1

I 1

I

I 1--

:::�

(d)

2 . 1 Glagolske dopune

•

133

manji pravokutnik označena tanj im isprekidanim linijama kako b i s e j asnij e us­ postavila razlika prema bezličnim uporabama tih glagola u primj erima (54-57) koju, istim redoslij edom, prikazuju slike 2b-e. U slučajevima gdje je traj ektor potisnut u drugi plan (primjeri 54-56, odno­ sno slike 2b-d) ili gdje ga uopće nema jer je sintaktički blokiran srednj im rodom glagolskoga pridj eva radnoga (primj er 57, odnosno slika 2e), tj . kod bezlične upo­ rabe tih glagola, stječe se dojam kao da radnja "lebdi u zraku", odnosno deaktan­ tizacij a lanca radnje umanjuje mogućnost predodžbe same procesualnosti. U tako nej asnom i teško odredivom semantičkom polju, u koj em je snažno topikalizirana čista procesualnost, sudionici radnje na predodžbenoj su razini u većoj ili manjoj mjeri apsorbirani od samoga glagolskoga procesa, a samim time i defokusirani i detopikalizirani. Tako uspostavljena semantička polj a meteoroloških glagola u shematskim prikazima 2b-e naznačena su manjim pravokutnicima deblj ih ispre­ kidanih linij a, pri čemu deblj ina linij a označava konceptualnu istaknutost same procesualnosti, a isprekidanost visok stupanj apstraktnosti i perceptivne nedostup­ nosti zbog već spomenutih razloga, tj . deaktantizacije i potisnutosti (sl. 2b-d) ili pak potpunoga nedostatka traj ektora kao pokretača radnje (sl. 2e). Zbog toga su kod lične uporabe okomite strelice koje označavaju manifestiranje same radnj e, odnosno najčešće neku vrstu oborina koja se kreće duž okomite osi, na sl. 2a pri­ kazane punim linijama, a u različitim slučajevima bezlične uporabe tih glagola na slikama 2b-e isprekidanim linij ama. Dvosmjerne strelice koj e povezuju ma­ nji pravokutnik, kojim je označena procesualnost, s većim, koj im je označen sam pozadinski okvir glagolskoga procesa (PO, engl. setting), simboliziraju pritom konceptualnu neodvojivost meteorološkoga procesa od mjesnoga i vremenskoga okvira u koj em se odvij a, a koj i se profilira uvođenjem adverbij ala. No iako je svim trima tipovima rečenica na koje se odnose prikazi 2b-d svoj stvena bezlična uporaba,35 među njima u kategorij i bezlične semantike po­ stoj e i osjetne razlike, što je i u shematskim prikazima naznačeno različitim vr­ stama linij a koj ima j e prikazan trajektor, odnosno mogući subjekt kao sintaktič­ ki ekvivalent. Tako glagoli tipa kišiti, sniježiti, mirisati, smrdjeti, grmjeti„ . kao predikati uvijek ostvaruju bezlično semantičko polj e jer je referent vršitelj a uz njih i tvorbeno i semantički zališan (kiša, snijeg, miris, smrad, grom„ .), a takva semantičko-pragmatička situacij a vrlo snažno utj eče i na sintaktičke odnose, pa se uz takve glagole kao predikate subjekt može uvrstiti samo formalno, a takvi su slučaj evi izuzetno rijetki. Nešto j e drukčija situacija s glagolima tipa pljuštati, piriti, puhati, sijevati, svitati„ . , kod koj ih je referent semantičke makrouloge epćega vršitelja (kiša, vje­ tar, munja, zora, dan„.) donekle "slobodnij i" jer je samo semantički zališan. Taj se 35 Budući da je svim glagolima koji označavaju meteorološke prilike u prvom redu imanentna bezlična uporaba, trajektor se na slikama 2b-d nalazi unutar većega isprekidanoga kruga koj im se signalizira potencijalnost mogućega subj ekta, odnosno svij est o njemu, kao i o nj egovu seman­ tičkom ekvivalentu, vršitelju, samo u izuzetno rij etkim kontekstima.

1 34

•

Dopune

manji stupanj zališnosti također očituje i na sintaktičkom planu, i to u vidu znatno veće frekventnosti primjera s uvrštenim subjektom, pa se u svim funkcionalnim stilovima mogu pronaći rečenice kao što su Pljušti kiša, Sviće zora, Puše vjetar itd. Kod glagola padati nema pak ni tvorbene ni semantičke zališnosti referenta makrouloge općega vršitelja, pa je bezlična interpretacija s glagolom padati naj­ vjerojatnija uz kontekstualno uključivanje nekoga adverbijala kao pozadinskoga okvira, a koji je svoj om globalnošću i prostornom neograničenošću kompatibilan s naravi već definiranoga semantičkoga polj a ostvarenoga bezličnim glagolima. Takav je adverbijal primj erice prilog vani u kontekstu Vani još uvijek pada. Primjeri (53-57) i njihovi shematski prikazi u ovom kontekstu j asno isti­ ču razliku između ličnoga i bezličnoga kao semantičko-pragm,atičke kategorij e s jedne strane i subjektnoga i besubjektnoga kao sintaktičke kategorije s druge strane. U tom smislu konstrukcij e (54-56) nisu besubjektne, već se nj ima jedino ostvaruju različiti tipovi bezličnosti kao kategorij e koj a, a ovisno o kojoj se vrsti bezličnosti radi, više ili manje utječe na svij est o nekom tipu vršitelja kao mogu­ ćega subj ekta. Stoga se u kontekstu pristupa kognitivne gramatike može govoriti j edino o većem ili manj em stupnju bezličnosti kao semantičke kategorije koj i rezultira većim ili manj im stupnjem subj ektiviziranosti, odnosno desubjektivizi­ ranosti na sintaktičkoj razini, a što je opet u skladu i s još j ednom od temeljnih teza kognitivne gramatike da ovjerenost gramatičkih struktura nije apsolutna. Zbog toga je u primjeru (53) rij eč o ličnosti i subjektnosti, a u primjeru (57) o bezličnosti i besubjektnosti. No budući da je desubjektiviziranost, a za razliku od subjektnosti i besubjektnosti, podložna gradaciji, ona neće biti istoga intenzite­ ta i istoga stupnj a kod tri tipa bezličnih glagola u primj erima (54-56). Tako se u kontekstu bezlične uporabe glagola padati, jer nema ni tvorbene ni semantičke zalihosti mogućega vršitelj a, može govoriti o bezličnosti najnižega stupnja i de­ subjektiviziranosti najnižega stupnja stoga što je vj erojatnost svijesti o vršitelju, a samim tim i o njegovu sintaktičkom korelatu subjektu u tom slučaju najveća (sl. 2b). U slučaju bezlične uporabe glagola tipa pljuštati, kod koj ih nema tvor­ bene, ali ima semantičke zalihosti, po istom se kriteriju može govoriti o bezlič­ nosti nižega stupnj a i desubjektiviranosti nižega stupnj a (sl. 2c). U slučaju pak bezlične uporabe glagola tipa kišiti, gdj e postoj i i tvorbena i semantička zalihost, radi se o bezličnosti najvišega stupnja i desubjektiviranosti najvišega stupnja jer je vj eroj atnost svij esti o vršitelju svedena na minimum (sl. 2d). Meteorološkim predikacijama posvećeno je mnogo pozornosti u kontekstu analize besubjektnih rečenica. One se u engleskom jeziku sastoj e od dva člana (npr. ft is raining), a tako j e i u njemačkom jeziku (npr. Es regnet), pa Kučanda ( 1 998) zaključuje da su s obzirom na to različiti autori, u skladu s postavkom tra­ dicij ske logike da se sud sastoj i od subj ekta i predikata, tražeći u svakoj rečenici logičku strukturu pokušavali i meteorološke predikacije raščlaniti na isti način, bez obzira na to radi li se o dvočlanim predikacijama poput već navedenih en­ gleskih i njemačkih ili pak o jednočlanim, karakterističnim za hrvatski jezik. U

2 . 1 Glagolske dopune

•

135

tom s e smislu, kako navodi autor, u starijoj literaturi (usp. Siebs 1 9 1 1 , Bloom­ field 1 9 1 6, Corrodi 1 925) mogu pronaći različita mišlj enj a o funkcij i subjekta u j ednočlanim meteorološkim predikacijama svoj stvenim veliku broju indoeurop­ skih jezika: 1 . Budući da imaju oblik karakterističan za 3 . lice jednine, meteorološki gla­ goli u j ednočlanim predikacij ama ne ukazuju na odsutnost gramatičkoga subjekta, nego svoj im oblikom impliciraju prisutnost potpuno neodređe­ noga subjekta. 2 . Takve predikacije ne sadrže subj ekt, već su izvorni oblik suda koji se sa­ stoj i samo od predikata. 3 . Jednočlane predikacij e zapravo su egzistencijalni sudovi u koj ima je su­ bjekt ono za što se tvrdi da postoj i (pa tako npr. Kiši znači Kiša postoji). 4. Jednočlane predikacij e razvile su se od dvočlanih u koj ima je funkciju subjekta imalo ime kakva božanstva ili sile. Stav koj i ćemo o meteorološkim glagolima zauzeti u ovom poglavlju na­ čelno je, može se reći, donekle blizak prvonavedenomu, a u dijelu analize koj i je posvećen egzistencij alnim glagolima biti i imati j asnije će se pokazati razlika između konstrukcija s meteorološkim glagolima i čistih egzistencijalnih sudova o koj ima se govori pod brojem 3 . No nasuprot toj tradicij skoj suprotstavlj enosti različitih stavova, u ovom kontekstu daleko važnij im čini nam se ono što sam Kučanda (ibidem : 7-8) tvrdi o jednočlanim meteorološkim predikacij ama kad ističe da su za njegovu analizu "[ . . . ] relevantnija ona shvaćanj a prema koj ima su j ednočlane predikacije formalno bez subj ekta i prema koj ima dvočlane predi­ kacije kao što su ft is raining i Es regnet sadrže formalni subjekt", kritizirajući pritom pristupe koji u nastojanju da se oslobode psiholoških i logičkih kriterija u definicij i subjekta [ . . . ] u obzir uzimaj].l samo morfološki kriterij (sublekt je imenica u nominativu ili njen ekvivalent, to jest, zamjenica u nominativu, infinitivna ili zavisna rečenica) i seman­ tički kriterij (subjekt mora imati leksički sadržaj), a zanemaruju sintaktičke kriterije pa tako a priori isključuju mogućnost postojanja semantički praznoga formalnoga subjekta [ . . . ] Naime u kontekstu toga Kučandina navoda, a u opreci prema prije navede­ nom pitanju o značenju inicij alnoga to u različitim j ezicima koj e postavlja Lang­ acker ( 1 99 1 : 3 66), zanimlj ivo je usporediti i primj ere uvrštavanj a inicij alnoga demonstrativa u različite prethodno opisane tipove meteoroloških konstrukcija u hrvatskom j eziku.36 36

Važno j e odmah napomenuti da se konstrukcije poput onih u primj erima (58) i (59), zbog raz­ loga koj i će biti detaljnije analizirani u nastavku, mogu ostvariti isključivo u razgovornoj komu­ nikaciji, dok su u drugim kontekstima praktično neupotreblj ive. S druge strane, govornici hrvat­ skoga j ezika mogli bi rečenice s glagolima kišiti i sniježiti u primjeru (60) smatrati neovjerenima

136

•

Dopune

(58) Č ini se da smo odabrali krivo vrijeme za odlazak na odmor. . . Pa to kiši I sniježi I pada već treći dan! (59) Prošle godine odabrali smo krivo vrijeme za odlazak na odmor. . . To je kišilo I sniježilo I padalo bez prekida punih deset dana!

(60) Noćas sam čvrsto spavao, ali mi se pred jutro učinilo da čujem kako nešto uda­ ra o prozore. *Je li to kišila I sniježio I padala I padao? Analogno tomu, uvrštavanj e inicijalnoga demonstrativa moguće je i u slu­ čaju drugoga tipa bezličnih konstrukcij a, onih s egzistencijalnim glagolima biti i imati. (6 1 ) Njegova djevojka nosi novi prsten . . . To će, čini se, biti nekakvih novosti. (62) Vidim da su ceste mokre. To je, izgleda, noćas opet bilo kiše. (63) Ne sviđaju mi se domaće TV-serije . . To ima svega - i akcije, i sjaja, i ljubavnih afera __:_ osim stvarnoga života. .

U svim navedenim primj erima demonstrativ to zauzima inicijalno mjesto, koje je u j ezicima tipa SVO, kakav je i hrvatski, načelno namijenjeno rečenič­ nom subjektu. Usto, kodiran nominativom, taj medijalni demonstrativ posj edu­ j e i j ednu od ključnih formalnih karakteristika prema kojima se kategorija su­ bjekta vanj ski raspoznaje, a u primjerima (59) i (62) on se ujedno ponaša i kao kontrolor predikatne sročnosti. Upravo zbog navedenih činjenica, koj e ga u for­ malnom smislu izravno povezuju s kategorijom rečeničnoga subj ekta, nužno je u primj erima toga tipa ponuditi i odgovor na pitanje o njegovoj semantičkoj i pragmatičkoj funkciji. Nasuprot stavu o mogućnosti postoj anja semantički praz­ noga formalnoga subjekta (engl. dummy), koj i je kognitivnom pristupu sasvim neprihvatljiv, držimo da se medijalnim demonstrativom u konstrukcijama s me­ teorološkim glagolima (5 8--60), kao i u slučaju konstrukcija s egzistencijalnim glagolima biti i imati (6 1 -63), n� razini iskaza profilira i ističe sam pozadinski okvir glagolskoga procesa, tj . nužan prostorno-vremenski kontekst unutar koj ega neovisno o uvrštavanju demonstrativa na nj ihov početni položaj (usp. *Jel ' kišila?, *Jel ' snije­ žio ?), no nj ihova je neovjerenost samo pragmatičke naravi, tj. mogli bismo se s takvom ocj enom složiti samo ako su navedene rečenice lišene širega konteksta. Usprkos tomu, čak i "subjektno redundantni" glagoli kao što su kišiti i sniježiti mogu se u nešto širem kontekstima, poput npr. ovih, bez ikakvih problema ostvariti u gore navedenim oblicima: A: Jučerje padala kiša, pa nemoj prerano krenuti u gradjer moraš preko onog neasfaltiranog dijela. B: Reci mi samo je li kišila ili pljuštala pa ću sam procijeniti. A: Noćas je u Lici padao snijeg, pa ne znam je li pametno danas kretati na put. B: Pogledaj na stranicama Državnoga hidrometeorološkog zavoda je li sniježio ili sipao I pljuštao pa ćemo onda odlučiti. S druge strane, takve konstrukcije s glagolom padati ni u kojem se slučaju, pa čak ni izvan ši­ rega konteksta, ne mogu smatrati neovj erenima, tj . rečenica Je li padala? sasvim je ovj erena i bez inicijalnoga demonstrativa, što proizlazi iz znatno nižega stupnja redundancije vršitelja.

2. 1 Glagolske dopune

•

137

s e ostvaruje nj egova predodžba.37 Time s e u navedenim i drugim sličnim primje­ rima taj visokoapstraktni okvir dodatno profilira i stj eče status traj ektora, odno­ sno lika prvoga plana. Nominativni oblici medijala u primj erima toga tipa38 specifičan su spoj de­ monstrativnoga oblika i prezentativne funkcije, pa se stoga oni, zbog istovre­ mene formalne istovj etnosti s medij alnim pokaznim zamjenicama u nominativu srednj ega roda te funkcionalne bliskosti prezentativnoj čestici eto,39 ovdje de­ finiraju kao prezentativni demonstrativi,40 a njihovo uvrštavanj e na inicij al­ ni rečenični položaj omogućuje govorniku konceptualno strukturiranje scenarij a označenih meteorološkim i egzistencijalnim glagolima, tj . gramatičko kodiranj e nj ihove nerazvedene dogadajne strukture, na neobilj ežen način karakterističan za konceptualno strukturiranje i gramatičko kodiranje uobičajenih dinamičnih sce­ narij a - postavlj anj em kakva prethodno poznatoga i konceptualno dostupnoga entiteta u funkciju rečeničnoga subjekta. S obzirom na navedeno, držimo da i neovjerenost konstrukcij e u primjeru (60) proizlazi upravo iz kolizije, tj . dvojbenoga hij erarhij skoga statusa dvaju en­ titeta na relacij i lik-pozadina kao j ednoga od četiri parametra topikalnosti (usp. 2 . 1 . 1 .4), odnosno potencijalne subj ektnosti, nasuprot primj erima (58) i (59), u kojima je postavljanj e prostorno-vremenskoga pozadinskoga okvira na položaj lika prvoga plana i, kao rezultat toga, uvrštavanje prezentativnoga demonstrativa to na poziciju subjekta, moguće upravo zato što situacij skom okviru kao traj ekto­ m ne konkurira nij edan tvarni entitet u okviru označenih procesa. Upravo takav odnos shematski je predočen na slici 3 (na slj edećoj stranici), koj a prikazuj e zna­ čenj ski doprinos uvrštavanj a inicij alnoga prezentativnoga demonstrativa to kao "potenC ijalnog" subjekta na razini konstrukcij e u cjelini. 37

Da ne bi bilo zabune, uz čiste upućivačke, medijalni demonstrativ to može pokrivati i brojne druge funkcije, koje su u kontekstu konstrukcij a s egzistencijalnim glagolima detaljno opisane i raščlanj ene u Tanacković Faletar (20 1 5), a u kontekstu konstrukcija s meteorološkim glagolima u Belaj-Tanacković Faletar (20 1 5). U ovom poglavlju stoga se bavimo isključivo njegovom ulo­ gom profiliranja i isticanja pozadinskoga okvira glagolskoga procesa, odnosno njegovom funk­ cijom "potencijalnoga" subj ekta bezličnih rečeničnih konstrukcija čija se predikatna ustroj stva odlikuju "slabom" argumentnom strukturom i nedostatkom prototipnoga lika prvoga plana, tj . traj ektora, koj i bi se mogao realizirati kao rečenični subj ekt. 38 Opširnu analizu tročlanoga sustava demonstrativa u hrvatskom j eziku v. u Ž ic Fuchs ( 1 997) i Brala-Vukanović-Matešić (20 1 5). 39

Prezentativnim česticama evo, eto i eno svoj stveni su "[ . ] uskličnost i pokaznost (upućivanj e n a sudionike komunikacij e), p a onda i vezanost z a kategoriju lica (evo j e vezano z a prvo lice, eto za drugo, a eno za treće). Nazivaju se prezentativima zato što upućuju na predmete, procese ili događaj e koj i su prisutni u govornom činu, npr. Evo kiše!, Eto Jvana!, Eno našega poštara!" (Silić-Pranjković 200 5 : 257). ..

40 Naziv prezentativni demonstrativ može se činiti donekle zališnim j er i jedan i drugi dio naziva označavaju upućivačku funkciju, no demonstrativ se, za razliku od prezentativa koj im se defini­ raju čestice, upotrebljava kao alternativni naziv za pokazne zamj enice (kao i za pokazne pridj eve i priloge), pa se i ovdj e upotrebljava upravo u tom značenju.

138

•

Dopune TO JE PADALO

.... . ... .

... ... ...

.

r 1l 1 I 11 1 1 I

TO �

/

..

, -. '"--/ .. . . .....

""

/

/

..

/

"

.··

··

··

··

PO

I

I

I

I

I

I

I

-

I

+

I

-

-

p

T

I

.

T

r 11 1 I I I I 1 I I I I I I I 1 1 1 1 1 1 1

----

PO

I

JE PADALO

. . .-

i------+

I

l.!. „ „ „ „ „ „ .J r . � ..

. . . . . . ..

I

PO

JE + -L + -0

-

L!. 'f_! „ „ !...„ .J T

PADATI Slika 3

Slika 3 prikazuje postupnu integraciju simboličkih sastavnica kompozitne strukture u primjeru (59), kod kojega je konceptualizacija aktanta glagolskoga procesa blokirana uporabom srednj ega roda, tj . bezlično-besubj ektnom kon-

2 . 1 Glagolske dopune

•

139

strukcij om, pa u tom smislu ništa ne ometa isticanj e samoga pozadinskoga okvi­ ra glagolske radnje profilirana prezentativnim demonstrativom to u prvi plan. Donj i lijevi kvadrat predstavlja semantički pol kombinacije pomoćnoga glago­ la biti, sufiksa osnove i nastavka za glagolski pridjev radni u tvorbi perfekta, a simbol P označava aktualan položaj promatrača, tj . govornika i sugovornika, kao referentnu točku u odnosu na koju se pozadinski okvir (PO) neodređenoga gla­ golskoga procesa profilira na vremenskoj osi (T). Taj okvir korespondira s poza­ dinskim okvirom glagola padati, a kompozitna struktura koj a nastaje nj ihovom integracij om - [JE PADALO] - prikazana je u desnom kvadratu središnj ega di­ jela prikaza. Pozadinski okvir te kompozitne strukture korespondira pak s profi­ lom pokazne zamj enice to kao j asno određenim, tj . specifičnim entitetom unutar kakve domene, koj i j e lako dostupan predodžbi komunikacij skih aktera. U toj fazi integracije sam pozadinski okvir na razini konstrukcije u cj elini zadobiva funkciju traj ektora, pa prezentativni demonstrativ to kao sredstvo njegove topi­ kalizacije postaj e subjekt u punom smislu, tj . ne samo formalno, svoj im oblikom, nego i funkcionalno, tj . značenj ski, svoj om topikalnošću na razini kodiranoga konceptualnoga ustroj stva. U slučaju pak lične uporabe meteoroloških glagola u primjeru (60), može se zaključiti da neprihvatlj ivost takvih konstrukcij a proizlazi upravo iz nerazj aš­ nj enih hijerarhij skih odnosa na relacij i lik-pozadina, odnosno iz kolizij e dvaju trajektora - j ednoga implicitnoga, ali zadanoga na razini argumentne strukture uporabom ličnoga glagolskoga oblika, te drugoga, eksplicitno kodirana demon­ strativnim prezentativom, koj i ga u tom smislu "nelegitimno" potiskuje u drugi plan iako sam nije sastavnica argumentne strukture, nego tek pozadinski okvir glagolskoga procesa. Obilježenost konstrukcija poput one u primjeru (60) pro­ izlazi dakle iz nej asnih odnosa na relacij i lik-pozadina, tj . iz istovremene ten­ dencije dviju sastavnica konceptualne strukture da zauzmu funkciju trajektora, a ta je kolizij a implicitnoga i eksplicitnoga subj ekta kao razlog neprihvatljivosti konstrukcij e u cjelini na slici 4 (na sljedećoj stranici) naznačena zakrivljenom dvosmj ernom strelicom. Š to se pak tiče analognih konstrukcij a s egzistencijalnim glagolima biti i imati u primjerima (6 1 -63),4 1 i na njih se odnosi mnogo već rečenoga o kon­ strukcij ama s meteorološkim glagolima. Naime ni "slaba", tj . nerazvedena, argu­ mentna struktura egzistencij alnih glagola ne nudi kandidate za kakve j e u više ili manje prototipnim situacijama rezervirana funkcij a subj ekta (usp. 2 . 1 . 1 . 1 ), već se, nasuprot tomu, jedinim glagolskim argumentima u okviru statičnih egzisten41 Takve konstrukcij e povezane su s drugim tipom neraščlanjenih konstrukcija u hrvatskom jezi­ ku, u koji se mogu svrstati "[ . . . ] one jednostavne rečenice u koj ima se javlj aju glagoli koj i znače postojanj e (tj . egzistencijalni glagoli). Dopuna kojom se označuje ono što j est ili ono što nije, odnosno ono čega ima ili ono čega nema dolazi u takvim rečenicama u genitivu, npr. Tamo nema nikoga, Bilo je svakakvih prijedloga, Svima nama nedostaje hrabrosti, Za pedesetak godina uz­ manjka! će vode" (Silić-Pranjković 2005 : 3 1 7).

1 40

•

Dopune * TO JE PADALA

p

:--rr�r r: L-----------------�

PO

i-------1

p

T

PO

JE + -L + -A

p

T

T

PADATI Slika 4

cijalnih [PROCESA] može pridružiti tek nulta semantička uloga (usp. KGHJ 1 , 5 .2).42 Upravo zbog takve netipičnosti tih glagolskih procesa, tj . nedostatka 42

Uz izrazito oslablj en, odnosno najniži mogući, položaj j edinih argumenata egzistencijalnih glagola imati i biti u hijerarhiji semantičkih uloga, dodatni razlog nj ihove "nekonkurentnosti"

2 . 1 Glagolske dopune

•

141

elementarne dinamičnosti i interakcije u okvirima njihovih semantičkih polova, slično već opisanim slučajevima s meteorološkim glagolima, nij edan element predodžbene razine ni u ovom slučaju nij e prepreka postavljanju pozadinskoga okvira glagolskoga procesa u funkciju lika prvoga plana,43 a samim time i nj e­ govo formalno kodiranj e nominativnim oblikom medij alnoga demonstrativa s prezentativnom funkcij om, tj . realizacij a pozadinskoga okvira u funkcij i sub­ j ekta.44 U tom smislu i nastanak kompozitnoga konceptualnoga ustroj stva u primj e­ ru (6 1 ), kodirana konstrukcijom s egzistencijalnim glagolom biti u futuru 1 . , she­ matski ilustrira slika 5 (na slj edećoj stranici).45 U slučaju toga primj era zanimlj iva je upravo razlika između značenj a ne­ raščlanj ene konstrukcije Čini se, bit će novosti i konstrukcije To će, čini se, biti na položaju rečeničnoga subjekta zasigurno leži i u izrazito niskom stupnju njihove određenosti i specifičnosti, tj . u činj enici da sam uporabni kontekst u koj em je potrebno utvrditi puko po­ stojanje konkretnih primjeraka određene kategorij e naznačene imenicom čini nj ezine referente maksimalno neodređenima i nespecifičnima, pa oni kao takvi na razini predodžbe j oš teže mogu zauzeti položaj lika prvoga plana, a samim time i preuzeti funkciju subjekta kao konceptualno naj istaknutij ega i najdostupnij ega rečeničnoga dijela (usp. Tanacković Faletar 20 1 5). 43

Naglasimo još j ednom, da bi na konceptualnoj razini apstraktni prostorno-vremenski kontekst u koj em se odvijaju faze statičnoga glagolskoga procesa mogao biti profiliran, on mora biti dobro poznat kako govorniku tako i sugovorniku, pa mu u tom smislu nj egova apstraktna narav nij e za­ preka u zauzimanju položaja lika prvoga plana ako je dovoljno specifičan, odnosno konceptualno dostupan oboj ici sudionika komunikacij skoga procesa u trenutku nastanka i interpretacij e iskaza. U tom smislu i referiranj e na prostorno-vremenski pozadinski okvir prezentativnim demonstrati­ vom u svrhu nj egova konceptualnoga isticanja, tj . usmjeravanja sugovornikove pažnje na njega, zahtij eva upravo medijalni demonstrativ kao alat uobičaj enoga referiranja na predmet koj i je do­ stupan kako predodžbi govornika koji se na njega iskazom referira tako i predodžbi sugovornika koji s lakoćom prepoznaj e demonstrativne referente s obzirom na to da su mu perceptivno bliski, odnosno konceptualno lako dostupni. U tom je smislu on najpogodnij i kandidat za profiliranj e visokoapstraktnoga, ali kontekstualno konkretiziranoga, tj . specifičnoga prostorno-vremenskoga konteksta koji je u konkretnoj komunikacij skoj situacij i dobro poznat i govorniku i sugovorniku, pa samim time u specifičnim uvj etima može dosegnuti položaj lika prvoga plana i zauzeti inici­ jalni položaj rečeničnoga subj ekta. 44 Kad je u pitanju analiza sličnih kategorija u drugim j ezicima, valja naglasiti da su subjekti u primj erima (6 1--63), i to kako s konceptualnosemantičkoga tako i s formalnoga aspekta, karakte­ ristični za kategoriju koju Langacker ( 1 99 1 ) naziva setting-subjects. Opisom takva tipa egzisten­ cijalnih konstrukcija u engleskom j eziku vrlo se temelj ito, u okviru opsežne studije posvećene tom pitanju, bavio i Lakoff ( 1 987), koji referente engleskoga demonstrativa there u egzistenci­ jalnoj uporabi definira kao mentalne prostore, odnosno apstraktan medij u koj em se pojavljuju entiteti (usp. ibidem: 549). Bolinger ( 1 977: 93) pak u tom kontekstu govori o apstraktnim lokaci­ jama u smislu same svij esti, tj . mentalnoga fokusa sudionika govornoga čina, dok Kirsner ( l 979) u svojoj analizi demonstrativa u nizozemskom tvrdi da proksimal i distal mogu služiti i za stup­ nj evanje intenziteta koj im se primatelja upućuje na prepoznavanj e referenta, odnosno intenziteta koj im se primatelj eva pozornost usmjerava prema određenom pozadinskom okviru j er ga on u tom trenutku nij e neposredno svj estan (više o tome v. i u Piwek-Beun-Cremers 1 995).

45

Opširne analize integracije sastavnica upitnih i negacijskih konstrukcija s egzistencijalnim gla­ golima imati i biti u hrvatskom j eziku, analizu nj ihove uporabe u prošlom, sadašnj em i budućem vremenu, kao i konceptualnu analizu pomaka semantičkoga pola glagola imati s posvojnoga na egzistencijalno značenj e v. u Tanacković Faletar (20 1 5).

1 42

Dopune

•

TO Ć E BITI

p

\

- ---- --. ....... TO

.

.

.

?.

. .

P

O

..

..

.. · ·

/

ĆE

.. . .

__. T

Slika 5

. . .. .

...

. .

/ ·

·.

·. .

.

. .

·

· .. P .... ..

.. . . . . . .. .

.

··

................................................„...................

____

• •

....

· / /· _,. „ . - . · / · --- ·· ·. // · · · ·· · · · ·· ··· · ·· · · · · ·· · · · · · · -· · · · · ·

...........

T

\

... ... .... ..

/

,.· ·

- ... - .. . .. ... () . .. . . ••

·

.

:

.

·· · · ··

\\ O P ·;

. . .• . ..

TR

IT

ĆE B I

T

·

„„.....„

C\. �

O P ---- T B I

IT

2 . 1 Glagolske dopune

•

1 43

novosti, a koju će govornici hrvatskoga jezika prilikom interpretacije zasigurno osj etiti. Naime pomoću prezentativnoga demonstrativa to i tu se vrlo j asno profi­ lira prostorno-vremenski kontekst budućih zbivanj a, pa u tom smislu pozadinski okvir procesa koj i je označen egzistencijalnim glagolom biti, zbog nepostoja­ nja konkurencije na razini argumentne strukture samoga glagola, lakše preuzima funkciju lika prvoga plana te tako ispunjava temeljni kriterij za rubnu pripadnost gramatičkoj kategorij i subj ekta. U tom smislu donj i dio slike 5 slijeva prikazuje konceptualnu strukturu pomoćnoga glagola htjeti u tvorbi futura 1. Nj ime se da­ kle profilira sam pozadinski okvir budućega zbivanj a te njegova relacij a prema trenutku nastanka iskaza i perspektivi komunikacij shih aktera, tj . promatrača (P), kao deiktičkom središtu u odnosu na koj e se zbivanje konceptualizira, odnosno aktualizira na vremenskoj osi (T). Taj pozadinski okvir odgovara pozadinskom okviru glagola biti čij a je konceptualna struktura prikazana zdesna i koj i na ra­ zini kompozitne strukture popunjava elaboracij sko mjesto u strukturi pomoć­ noga glagola. Kompozitna struktura [ĆE BITI) na sljedećoj se razini integrira s konceptualnom strukturom prezentativnoga demonstrativa to, čij om se upo­ rabom, kako je već rečeno, profilira j asno određen, odnosno specifičan entitet unutar kakve domene, koj i je kao takav i govorniku i sugovorniku dobro poznat i konceptualna lako dostupan. Taj entitet korespondira s apstraktnim pozadinskim okvirom konceptualne strukture [ĆE BITI) te ga na razini kompozitne strukture najvišega reda u gornj em dij elu prikaza dodatno elaborira, a nj egova profilira­ nost na razini kompozitne strukture najvišega reda [TO ĆE BITI) naznačena je i u ovom prikazu podeblj anom kružnicom koj a simbolizira konkretan, tj . govorni­ ku i sugovorniku potpuno j asan, prostorno-vremenski kontekst koj em na razini ukupne konceptualne strukture u takvoj konstelacij i pripada uloga trajektora. U tom se smislu i razlika između konceptualnih ustroj stava konstrukcij a To će biti novosti i Bit će novosti sastoj i u neprofiliranosti pozadinskoga okvira potonj om konstrukcijom, koj a stoga i ostaje neraščlanj ena, tj . besubjektna. Ako na temelju svega što je o kategorij i subj ekta iznesena u ovom poglavlju funkciju nominativa kao formalnoga sredstva za njegovo kodiranj e u hrvatskom j eziku slikovito usporedimo s funkcij om reflektora koji pojedinačne protagoni­ ste ili predmete na kazališnoj pozornici uskim snopom svjetlosti izdvaj a i tako ih ističe u odnosu na slabije osvijetljenu neposrednu okolinu, tada ključnu razliku između topikalizacij skoga potencij ala "j akih", tj . razvedenih, i "slabih", odnosno nerazvedenih argumentnih struktura možemo ilustrirati dvama prikazima na slici 6. Lij evi prikaz ilustrira topikalizacij ski potencij al predikatnih ustroj stava pro­ totipnih, odnosno razvedenih argumentnih struktura glagola, u okviru kojega se na temelju usklađivanj a hij erarhij skih parametara razrađenih u 2. 1 . 1 . 1 -2. 1 . 1 .4 i specifičnih komunikacij skih potreba kao lik prvoga plana, tj . trajektor, nomina­ tivnim kodiranjem (N) kao metaforičkim snopom svjetlosti ističe jedan od sudi­ onika glagolskoga procesa, koj i na taj način postaje rečenični subjekt.

1 44

•

Dopune

1

PO OR

Slika 6

Prikaz s desne strane ilustrira pak oslabljeni topikalizacij ski potencijal ne­ prototipnih, odnosno nerazvedenih argumentnih struktura, kakve su strukture me­ teoroloških i egzistencijalnih glagola analiziranih u ovom poglavlju. S obzirom na izrazito nizak topikalizacij ski potencijal takvih "rudimentarnih" argumentnih struktura, tj . nedostatak prototipnih protagonista u okvirima glagolskih procesa, kao potencijalna "meta" metaforičkoga snopa svjetlosti, tj . izgledan konkurent za funkciju lika prvoga plana, pojavljuje se sama "pozornica" na kojoj se odvija gla­ golski proces označen meteorološkim ili egzistencijalnim glagolom, tj . pozadin­ ski okvir (PO) koj i se nominativnim kodiranjem prezentativnoga demonstrativa to profilira kao trajektor u okviru odnosa kodirana predikatnim ustroj stvom, te se na taj način ostvaruje kao specifično obilježen, tj . neprototipan rečenični subj ekt. 2 . 1 . 1 .7 Subj ekt i binominativne konstrukcije identifikacij skoga tipa U ovome poglavlju bit će riječi o kriterij ima pridruživanja statusa subjekta onim imenskim izrazima koj i se formalno, s obzirom na njihovo nominativno kodira­ nje u okviru iste rečenične konstrukcij e, mogu smatrati konkurentima za položaj rečeničnoga subj ekta. U tom su smislu u kontekstu kognitivnoga pristupa kate­ gorij i subjekta kao predodžbenoga lika prvoga plana, čij i j e konceptualni status uvjetovan nizom hij erarhij ski postavljenih parametara definiranih i obrazloženih u 2 . 1 . 1 . 1-2. 1 . 1 .4, u hrvatskom jeziku za analizu posebno zanimlj ive binomina­ tivne konstrukcij e identifikacij skoga tipa kojima se, nasuprot uporabi analognih konstrukcija kategorizacij skoga tipa, utvrđuje identitet neodređenoga, ali speci­ fičnoga predstavnika kakve kategorije. U tom smislu iskazi poput: (64) Ubojica je mjesni lij ečnik. (65) Pobjednica ovogodišnjega natjecanja ljepote je miss Trinidada i Tobaga. ( 66) Dobitnik Oscara za režiju je Pedro Almodovar.

2 . 1 Glagolske dopune

•

145

imaju bitno drukčiju obavijesnu vrijednost od analognih iskaza: (67) Mjesni liječnik je ubojica. (68) Miss Trinidada i Tobaga je pobj ednica ovogodišnjega natjecanja ljepote. (69) Pedro Almodovar je dobitnik Oscara za režiju. Naime iskazi u primjerima (64-66) pripadaju skupini identifikacij skih sudo­ va koj i služe prepoznavanju, odnosno imenovanju pojedinačnoga predstavnika kakve šire kategorij e u specifičnom komunikacij skom kontekstu, te ne mogu biti ostvareni pod istim okolnostima kao iskazi u primj erima (67-69). Nj ihova je ko­ munikacij ska namj ena u tom smislu jednokratna, tj . određena je samim kontek­ stima prepoznavanj a, imenovanj a ili proglašenj a, dok su kategorizacij ski sudovi u primjerima (67-69) pogodni za "višekratnu uporabu", tj . nisu tako usko komu­ nikacij ski ograničeni. No s obzirom na sam obavijesni sadržaj nominala mjesni liječnik, miss Trinidada i Tobaga i Pedro A lmodovar u primjerima (64-66), gdje oni funkcioniraju kao dio nove obavijesti, a nasuprot obavijesnom sadržaju istih nominala u primjerima (67-69), gdje funkcioniraju kao prethodno poznati dio "obavij esnoga paketa", opravdano je upitati se imaju li te dvij e vrste konstrukcij a iste subj ekte, odnosno n a temelju koj ih se kriterija oni trebaju razlikovati. S obzirom na to da su u pitanju binominativne konstrukcije u koj ima su oba nominalna elementa j ednako gramatički kodirana nominativom, na temelju for­ malnoga kriterij a kontrole sročnosti u navedenim primjerima ne možemo uspo­ staviti nikakvu razliku između dvije skupine rečeničnih subjekata, odnosno ne možemo na temelju toga kriterija ni dokazati da te dvije skupine zaista postoje. No u tom su smislu ilustrativni primj eri (70) i (72), čij a uporaba jest obilj ežena u odnosu na uporabu analognih primj era (7 1 ) i (73), ali su zato sasvim prihvatlj ivi u funkcij i naglašavanj a ironij skoga učinka, tj . u humornom kontekstu: (70) Iako je policijski inspektor uložio godine predanoga rada, dugogodišnje znanje i bogato iskustvo u brojne pokušaje razrješavanja tog niza zločina, na kraju se ispostavilo da je serij ski uboj ica bio - njegova žena. (7 1 ) lako je policij ski inspektor uložio godine predanoga rada, dugogodišnje znanje i bogato iskustvo u brojne pokušaje razrješavanja tog niza zločina, na kraju se ispostavilo da j e serij ski ubojica bila njegova žena. (72) Potpuno neočekivano, ispostavilo se da je maskirani razbojnik, od kojeg je mjesecima strepilo cijelo susjedstvo, bio dvanaestogodišnje dijete naoružano plastičnim pištoljem. (73) Potpuno neočekivano, ispostavilo se da j e maskirani razbojnik, od kojeg je mjesecima strepilo cijelo susjedstvo, bilo dvanaestogodišnj e dijete naoruža­ no plastičnim pištoljem. U primjerima (70) i (72) prema formalnom kriteriju kontrole predikatne sročnosti subjektom možemo smatrati nominale serijski ubojica i maskirani raz­ bojnik, dok u značenj ski gotovo istovjetnim primj erima (7 1 ) i (73) prema istom

146

•

Dopune

kriteriju funkciju subjekta imaju nominalne sastavnice njegova žena i dvana­ estogodišnje dijete. Stoga ćemo ostatak ovoga poglavlj a posvetiti pokušaju ras­ vjetljavanja uzroka dvojbenoga statusa subjekta u -primjerima binominativnih konstrukcij a identifikacij skoga tipa. Kada je u pitanju funkcija subj ekta, kao svojevrstan "lakmus-test" koj im se ispituj e nej asan sintaktički status nekoga nominalnoga izraza unutar konstrukcij e uvrij ežile su se u okviru formalnih pristupa raznovrsne transformacije podizanj a (engl. raising transformations), tj . testno podvrgavanje manje ili više kontro­ verznih konstrukcija (u smislu dvojbi vezanih uz sintaktički status nj ihovih po­ jedinih nominalnih sastavnica) transformacij ama kao što su podizanje subjekta na položaj objekta (engl. subject to object raising), zatim podizanje subjekta na položaj subjekta (engl. subject to subject raising) te podizanje objekta na polo­ žaj subjekta (engl. object to subject raising ili tough movement). S obzirom na to da je treća navedena transformacij a relevantnij a za utvrđivanje statusa objekta, u nastavku ćemo se pozabaviti samo prvim dvj ema. Prva transformacij a, tj . podizanje subjekta zavisne rečenice na položaj objekta glavne rečenice, na hrvatski se jezik može primijeniti upravo u kon­ tekstu konstrukcija s predikatnim instrumentalom uz semikopulativne prijelazne glagole kao što su npr. smatrati ili držati, koj ima se kakvu entitetu iz perspektive subjekta glavne rečenice pripisuj e određeno svoj stvo.46 U tom smislu transfor­ macij a podizanj a subj ekta na položaj objekta, ako se prihvati navedena perspek­ tiva, povezuje i rečenice u primjerima (74) i (76) s rečenicama u primjerima (75) i (77). (74) Marko smatra da j e lvana krivo informirana. (75) Marko smatra lvanu krivo informiranom. (76) Ja držim da je taj posao neisplativ. (77) Ja držim taj posao neisplativim. Š to se tiče navedene transformacij e u kontekstu analize engleskoga jezika, ona je definirana u fazi standardne teorije transformacijska-generativne gramati­ ke (Chomsky 1 96 5 ; Rosenbaum 1 967), no poslij e medu različitim autorima dola­ zi do razilaženj a vezana uz pitanj e nj ezina utjecaj a na transformiranu sintaktičku strukturu te tako s j edne strane Chomsky ( 1 977, 1 98 1 ) tvrdi da ona u kontekstu engleskoga j ezika ne mijenj a gramatičke relacije, tj . da subj ekti subordiniranih rečenica zadržavaju istu sintaktičku funkciju i nakon transformacije, dok s druge strane pojedini autori u kontekstu transformacij ske (Postal 1 974) ili pak relacij ­ ske gramatike (Perlmutter-Postal 1 983a) zadržavaju suprotno staj alište te sma­ traju da u slučaju te transformacije ipak dolazi do promjene gramatičkih odnosa. 46 O konstrukcijama s tim semikopulativnim glagolima opširno smo raspravljali u Belaj-Tanac­ ković Faletar (20 1 0) i u KGHJ 1 , 1 1 . 1 .7.

2 . 1 Glagolske dopune

•

1 47

Ipak, u hrvatskom je jeziku, za razliku od engleskoga, navedena transformacij a načelno moguća uz vrlo malu skupinu semikopulativnih prijelaznih glagola. Uz već spomenute glagole smatrati i držati u tu se skupinu rubno mogu svrstati još i glagoli proglasiti, odrediti, priznati i prihvatiti) te kao takva u pravilu rezultira konstrukcijama s predikatnim instrumentalom. Navedena transformacij a u tom smislu povezuje i rečenice u primjerima (78), (80), (82) i (84) s onima u primje­ rima (79), (8 1 ), (83) i (85). (78) Povjerenstvo je proglasilo da su rezultati izbora u toj jedinici nevažeći. (79) Povjerenstvo je proglasilo rezultate izbora u toj j edinici nevažećima. (80) Županijski sudac odredio je da je njegov postupak sasvim zakonit. (8 1 ) Županij ski sudac odredio je njegov postupak sasvim zakonitim. (82) Naša zemlja priznat će sljedeći mjesec da je ta država neovisna i samostalna. (83) Naša zemlja priznat će sljedeći mjesec tu državu neovisnom i samostalnom. (84) Izbornik je prihvatio da je poraz neminovan. (85) Izbornik je prihvatio poraz neminovnim.

Slij edom navedenoga, u analizama koje uključuju metodološki aparat trans­ formacij skih modela upravo na taj način mogao bi se u hrvatskom j eziku utvrđi­ vati status subj ekta i u onim binominativnim konstrukcijama koje se, za razliku od prethodnih primjera kombinacij a imenica i pridjeva (tj . elaboracija konstruk­ cij ske sheme [NP - KOPULA - PRIDJEV]), sastoj e od dvije imenske skupine (tj . elaboracija konstrukcij ske sheme [NP - KOPULA - NP]), a u kojima se subjektu "pripisuj e neko svoj stvo i samo se subjekt može transformacijski podići na ra­ zinu glavne rečenice bez obzira na to što u takvim konstrukcijama ni padežna kodiranje ni kongruencij a ne pokazuju koji je od dva nominativa subj ekt" (Ku­ čanda 1 99 8 : 1 00). Takve rečenične konstrukcije možemo vidjeti u primj erima (86-93). (86) Kritičari smatraju da j e Pulp Fiction najbolji Tarantinov film. (87) Kritičari smatraju da j e najbolji Tarantinov film Pulp Fiction. (88) Kritičari smatraju Pulp Fiction najbolj im Tarantinovim filmom. (89) *Kritičari smatraju najbolji Tarantinov film Pulp Fictionom. (90) Povjerenstvo je proglasilo da je Drago Hedl novinar godine. (9 1 ) Povj erenstvo je proglasilo da je novinar godine Drago Hedl. (92) Povjerenstvo je Dragu Hedla proglasilo novinarom godine. (93) *Povj erenstvo j e novinara godine proglasilo Dragom Hedlom.

Naime primj eri (86) i (87) te (90) i (9 1 ) parovi su binominativnih konstruk­ cija s oprečnim redoslij edom nominalnih sastavnica. Ako se prihvati transfor­ macij ska logika, kad bi u tim binominativnim konstrukcijama sintaktička relaci-

148

•

Dopune

ja subjekta bila kodirana redoslij edom riječi, transformacij a podizanja subj ekta zavisne rečenice na položaj objekta glavne rečenice imala bi u oba slučaja za rezultat ovj erene rečenice. No istom se logikom iz neovjerenosti rečenica u pri­ mjerima (89) i (93) nameće zaključak da u tom tipu konstrukcij a stvari ne stoje tako te da se status subjekta u primj erima (86) i (87), bez obzira na redoslijed no­ minativnih sastavnica, može pripisati samo nominativnom izrazu Pulp Fiction, a u primjerima (90) i (9 1 ), na isti način, samo nominativnom izrazu Drago Hedl. Naime samo podizanj e tih nominativnih izraza na položaj objekta glavne rečeni­ ce u primjerima (88) i (92) daje ovjerene rezultate, dok podizanje nominativnih izraza najbolji Tarantinov film i novinar godine na isti položaj u primjerima (89) i (93) rezultira neovj erenim rečenicama. Budući da su u binominativnim konstrukcijama s općom shemom [NP KOPULA - NP] oba imenska izraza u nominativu i potencij alni su kontrolori sročnosti, rasprava o kodiranju subj ekta u tom tipu konstrukcij a s formalnoga gledišta otvara brojne probleme. No budući da je podizanj e subjekta zavisne re­ čenice na položaj objekta glavne rečenice u hrvatskom jeziku moguće upravo u slučaj evima kad zavisna rečenica sadrži takvu binominativnu konstrukciju, Kučanda ( 1 99 8 : 99) primj ećuj e da upravo ta transformacija može poslužiti kao "značajan kriterij za određivanj e subj ekta u tom tipu konstrukcij e" te da bi, "pod pretpostavkom da se samo subjekt subordinirane rečenice može transformirati u objekt glavne rečenice, transformacij sko podizanj e nominativa koj i j e dio nomi­ nalnoga izraza moralo [bi] dati neovj eren rezultat", a upravo neovjerenost reče­ nica u primj erima kao što su (89) i (93) prema autoru ukazuj e na prihvatlj ivost takve pretpostavke. Ipak, nasuprot takvu staj alištu, u slučaju hrvatskoga j ezika mogu se navesti i argumenti koj i ukazuju na činj enicu da ispitivanje sintaktičkoga statusa formalno identičnih nominalnih izraza pomoću navedene transformacije u nekim kontek­ stima ima premalu opisnu moć, tj . da na temelju neovjerenosti rezultata transfor­ macije podizanj a subj ekta na položaj obj ekta određenim nominativnim izrazima status subjekta može biti posve neutemelj eno oduzet. Na zauzimanje takva staj a­ lišta navode i sljedeći primj eri: ( 9 4) Petar smatra da j e lvan pisac. (95) Petar smatra da je pisac lvan. (96) Petar smatra Ivana piscem. (97) *Petar smatra pisca lvanom.

( 9 8) Ivan smatra da je Marko ubojica. (99) lvan smatra da j e ubojica Marko.

( 1 00) Ivan smatra Marka ubojicom. ( 1 0 1 ) *Ivan smatra uboj icu Markom. ( 1 02) Istražitelj drži da je prvi susj ed kradljivac.

2 . 1 Glagolske dopune

•

1 49

( 1 03) Istražitelj drži da j e kradljivac prvi susj ed. ( 1 04) Istražitelj drži prvog susjeda kradlj ivcem. ( 1 05) *Istražitelj drži kradljivca prvim susjedom. Naime formalna činj enica da se nominalni izrazi pisac, ubojica i kradljivac ne mogu podići na položaj obj ekta glavne rečenice u primjerima (97), ( 1 0 1 ) i ( 1 05) u svjetlu navedenih kriterij a sugerira da se tim izrazima u primj erima (95), (99) i ( 1 03) nikako ne može pripisati funkcija subjekta, no takav j e zaključak vr­ lo lako opovrgnuti ako primjer (95) zamislimo u uporabnom kontekstu u koj em se pokušava autorizirati nepotpisani tekst, a primj ere (99) i ( 1 03 ) u kontekstu u koj em j e već počinj eno konkretno uboj stvo, odnosno krađa, te j e slijedom toga koncept neodređenoga, ali specifičnoga autora - pisca - ili počinitelj a krivično­ ga dj ela - uboj ice, tj . kradlj ivca - dostupan kako govorniku tako i slušatelju, a upitan je, odnosno nedostupan, samo podatak o njegovu identitetu. U tom kon­ tekstu, usprkos formalnoj neovj erenosti rezultata podizanj a subj ekta na položaj objekta u primjerima (97), ( 1 0 1 ) i ( 1 05), relacij a subjekta može se u primj eri­ ma (95), (99) i ( 1 03), analogno uvodna analiziranim primj erima (70) i (72), bez ikakve dvojbe pripisati upravo izrazima pisac, ubojica i kradljivac. No njihova se subj ektnost u tom slučaju, očito, ne može obj asniti formalnim parametrima niti se može dokazati transformacij skim kriterij em kao što je mogućnost podiza­ nj a subj ekta zavisne rečenice na položaj obj ekta glavne rečenice jer upravo taj kriterij navedene nominativne izraze isključuj e iz kategorij e subjekta. Nasuprot tomu, subjektnost tih izraza je ilustrativan primj er utjecaj a konceptualnoseman­ tičkih kriterij a na sintaktičke odnose i rezultat je kombinacij e kriterij a obavij e­ snoga sadržaj a kako ga definira Bayer (2004) i Langackerove ( 1 99 1 ) hijerarhi­ je određenosti (usp. 2 . 1 . 1 .3). Naime subj ekti u binominativnim konstrukcijama identifikacij skoga tipa, poput onih u primjerima (87), (9 1 ), (95), (99) i ( 1 03), a nasuprot subj ektima u binominativnim konstrukcijama kategorizacij skoga tipa, poput onih u primj erima (86), (90), (94), (98) i ( 1 02), entiteti su koj i su pret­ hodno poznati govorniku i sugovorniku kao neodređeni, ali specifični, odno­ sno poj edinačni predstavnici kategorij a označenih nominalnim izrazima najbolji Tarantinov film, novinar godine, pisac, ubojica i kradljivac. Ti neodređeni, ali poj edinačni, tj . specifični referenti, s obzirom na govornikovu i sugovornikovu prethodnu svijest o nj ihovu postoj anju, poznati su dio obavij esnoga sadržaj a, dok referenti nominativnih izraza Pulp Fiction, Drago Hedl, !van, Marko i prvi susjed u identifikacij skim primj erima (87), (9 1 ), (95), (99) i ( 1 03 ) na obavijesnoj razini funkcioniraju kao novi dio obavij esnoga sadržaja. U tom smislu oni, iako su prema kriteriju određenosti, tj . stupnju specifičnosti, postavlj eni ispred nomi­ nativnih izraza najbolji Tarantinov film, novinar godine, pisac, ubojica i krad­ ljivac, u kontekstu specifičnoga obavijesnoga ustroj stva identifikacij skih sintag­ mi ipak funkcioniraju kao dio predikata, dok je neodređenost (ali specifičnost) semantičkih polova tih nominativnih izraza u funkcij i subjekta istovremeno

1 50

•

Dopune

kompenzirana nj ihovim statusom poznatih sadržaj a u hij erarhij i obavijesne vri­ jednosti.47 Š to se pak tiče drugoga tipa transformacija podizanj a, onoga u kojem se su­ bj ekt subordinirane rečenice transformacijom podiže na položaj subj ekta glavne rečenice, na prvi se pogled čini, kao što naglašava i Kučanda ( 1 99 8 : 1 06), da je tu rij eč o pouzdanijem kriteriju za utvrđivanje subjektnoga statusa nominalnih izraza u subordiniranim rečenicama. Naime kao što je već rečeno, stavovi pred­ stavnika različitih teorij a bitno se razlikuju kad je riječ o sintaktičkom statusu subj ekta zavisne rečenice nakon transformacije podizanj a subj ekta subordinira­ ne rečenice na mjesto objekta glavne rečenice (engl. subject to object raising), pa se tako s j edne strane tvrdi da ta transformacij a ne mij enja gramatičke relacije (Chomsky 1 977, 1 9 8 1), dok se s druge strane tvrdi suprotno (Postal 1 974, Perl­ mutter-Postal 1 983a) . Kad se pak pitanj e sintaktičkoga statusa subjekta zavisne rečenice postavi u kontekstu transformacij e njegova podizanja na mjesto subjek­ ta glavne rečenice (engl. subject to subject raising), autori prethodno suprotstav­ ljenih stavova slažu se da navedena transformacij a ne mijenj a gramatičke rela­ cije, tj . da se u slučaju nominalnih izraza koj i podliježu toj transformacij i radi o subj ektima i prij e i poslije njezina provođenja. K.ada j e u pitanju objasnidbena moć te transformacije, Kučanda ( 1 99 8 : 1 06) je sljedećega stava: Š to se tiče argumenta da transformacija SSR podiže subjekt subordinirane rečenice na razinu subjekta glavne rečenice, on je nekontroverzan i [ . . . ] primj ena te trans­ formacije ne zavisi ni od semantičke uloge subjekta subordinirane rečenice ni od njegovog kategorijalnog statusa. Navedenu neovisnost transformacije o semantičkoj ulozi subj ekta potom ilustrira engleskim rečenicama u primjerima ( 1 06-1 1 1 ) iz koj ih je vidlj ivo da subjekti glagola seem nakon transformacije podizanj a na razinu subj ekta glavne rečnice imaju različite semantičke uloge, ali to ne blokira primjenu transforma­ cije: ( 1 06) lt seems that Joho gave Mary a doli. ( 1 07) Joho seems to bave given Mary a doll. ( 1 08) lt seems that Mary was giveo a doli by Joho.

47 U tom bi smislu i u okviru analognih apozieijskih sintagmi s vlastitim imenima kao što su najbolji Tarantinov film Pulp Fiction, novinar godine Drago Hedl, pisac !van i ubojica Marko funkciju glave, tj . odrednika profila, imali nj ihovi lijevi članovi, u potpunom skladu sa stavovi­ ma o ustroj stvu apozicijske imenske sintagme koj e smo opširno razradili u KGHJ 1 , 4.6. Naime njihova funkcija odrednika profila, nasuprot intuitivnu i na prvi pogled sasvim logičnu stavu da je ta funkcija inherentna znatno jasnije određenim semantičkim polovima vlastitih imena, postaje sasvim očita ako značenja navedenih apozicijskih sintagmi suprotstavimo značenjima sintagmi najbrutalniji Tarantinov film Pulp Fiction, osječki novinar Drago Hedl, pjesnik !van i osumnji­ čenik Marko.

2. 1 Glagolske dopune

•

151

( 1 09) Mary seems to bave been given a doll by John. ( 1 1 0) It seems that duckling was killed by the farmer. ( 1 1 1 ) The duckling seems to have been killed by the farmer.

Š to se pak tiče neovisnosti iste transformacij e o kategorijalnom statusu su­ bj ekta, Kučanda navedenu tezu potvrđuje primjerima ( 1 1 2) i ( 1 1 3) koj ima ilu­ strira tvrdnju da egzistencij alno there ima sintaktičke karakteristike subjekta te primj erima ( 1 1 4) i ( 1 1 5) kojima dokazuje tvrdnju da se iste karakteristike mogu pripisati i prijedložnom izrazu. ( 1 1 2) lt seems that there is something wrong with the engine. ( 1 1 3) There seems to be something wrong with the engine. ( 1 14) It seems that from Aix to Nice is the most grueling part of the race. ( 1 1 5) From Aix to Nice seems to be the most grueling part of the race.

Š to se pak tiče hrvatskoga jezika, transformacij a podizanja subjekta subor­ dinirane rečenice na razinu subjekta glavne rečenice, baš kao i prethodna trans­ formacij a nj egova podizanja na položaj obj ekta glavne rečenice, ograničena j e n a mali broj rečeničnih tipova, p a Kučanda ( 1 99 8 : 1 1 0) zaključuj e d a s obzirom na ustroj stvo zavisne rečenice u ovom slučaju vrijede ista ograničenja kao i kod transformacije podizanja na položaj obj ekta, dok su s druge strane strukturne promj ene u zavisnoj rečenici nakon transformacije podizanja na položaj subj ekta nešto drukčije nego u slučaju podizanj a na položaj objekta jer predikatni imen­ ski izraz ili pridj ev može ostati i u nominativu. Autor pritom navedeno ilustrira slj edećim primj erima: ( 1 1 6) Č ini mi se da j e lvan umoran. ( 1 1 7) I van mi se čini umornim I umoran. ( 1 1 8) Č ini mi se da je Hamlet najbolj a Shakespeareova drama. ( 1 1 9) Hamlet mi se čini najboljom Shakespeareovom dramom I ?najbolj a Shake­ speareova drama.48

Osim glagola činiti se, transformacija podizanj a na razinu subj ekta glavne rečenice moguća je i uz neke druge glagole u funkcij i predikata glavne rečenice, kao što su npr. ispasti ili pokazati se. 48 Na ovom mjestu dalo bi se, doduše, raspravljati o konceptualnim razlozima nižega stupnj a pri­ hvatlj ivosti nominativnoga oblika imenskoga izraza u primjeru ( 1 1 9) s obzirom na činj enicu da se u tom primjeru određeno svoj stvo, tj . kvaliteta, subj ektu pripisuj e izvana, na temelju subj ek­ tivnoga vrij ednosnoga suda, te su u tom smislu uloge atributa i atributanta konceptualno lakše odvoj ive, dok je u primjeru ( 1 1 7) rij eč o uočavanju svojstva koj e je subjektu inherentno, a ne o njegovu vanj skom pripisivanju, te su oni stoga konceptualno teže odvoj ivi. No o konceptualnim odnosima toga tipa i nj ihovu utj ecaju na padežno kodiranje predikatnoga imena u hrvatskom jezi­ ku opširno se raspravljalo u Belaj-Tanacković Faletar (20 1 0) te u KGHJ 1 , 1 1 . 1 .7, pa o značenj­ skoj motiviranosti tih formalnih činj enica ovdj e nema potrebe više govoriti.

1 52

•

Dopune

( 1 20) Ispalo je da je njegova napomena suvišna. ( 1 2 1 ) Njegova napomena ispala je suvišna I suvišnom. ( 1 22) Pokazalo se je da je njegova kritika pogrešna. ( 1 23) Njegova kri�ika pokazala se ?pogrešna I pogrešnom.

S obzirom na to da je u hrvatskom jeziku ograničena samo na slučajeve u koj ima zavisna rečenica pripada konstrukcijskom tipu [NP - kopula - NP] ili [NP - kapula - pridjev] , moglo bi se pretpostaviti da primjena te transformacije u svrhu testiranj a subjektnoga statusa nominalnih izraza mora dati iste rezultate kao i primjena transformacij e podizanja na položaj obj ekta, no Kučanda ( 1 99 8 : 1 1 1 ) slj edećim primjerima ilustrira d a to n e mora nužno biti slučaj : ( 1 24) Ispalo j e da j e susj ed budala. ( 1 25) Susj ed je ispao budala I budalom. ( 1 26) *Budala je ispala susjed I susjedom. ( 1 27) Č ini mi se da je Petar slikar. ( 1 28) *Petar mi se čini slikar I slikarom. (usp. ovjerenu konstrukciju koja nastaje transformacijom podizanja subjekta na položaj objekta u primjeru Ja sma­ tram daje Petar slikar > Ja smatram Petra slikarom.)

( 1 29) *Slikar mi se čini Petar I Petrom. ( 1 3 0) Č ini mi se da je mačka domaća životinja. ( 1 3 1 ) *Mačka mi se čini domaća životinja I domaćom životinj om. (usp. ovjere­ nu konstrukciju koja nastaje transfonnacijom podizanja subjekta na položaj objekta u primjeru Ja smatram da je mačka domaća životinja > Ja smatram mačku domaćom životinjom)

( 1 32) *Domaća Životinj a mi se čini mačka I mačkom.

Na temelju navedenoga autor zaključuje da je rezultat transformacije podiza­ nja subjekta subordinirane rečenice na položaj subjekta glavne rečenice u hrvat­ skom jeziku prihvatljiv kad se subordiniranom binominativnom konstrukcijom subjektu pripisuje kakvo svoj stvo ( 1 24), no kad se radi o odnosu njegove pripad­ nosti klasi ( 1 27) ili odnosu hiponimije ( 1 30), ista transformacij a daje neovjerene rezultate. Upravo takvu tezu, s obzirom na neovjerenost rečenica u prethodnim primjerima, potkrepljuju i njihove ovjerene varijacije modifikacij skoga tipa: ( 1 3 3 ) Petar mi se čini veoma talentiranim slikarom.

( 1 34) Mačka mi se čini najpitomijom domaćom životinjom. No kao i u slučaju transformacij e podizanj a subjekta zavisne rečenice na po­ ložaj objekta glavne rečenice, i ovoj transformaciji kao testu subj ektnosti može se uputiti kritika s obzirom na nj ezinu nedovoljnu opisnu moć, tj . činj enicu da će u slučaju ovj erenosti njezinih rezultata biti izlučeni samo subjekti, a ne drugi dijelovi binominativnih konstrukcij a u funkcij i zavisnih rečenica kad su u pitanju

2. 1 Glagolske dopune

•

153

kategorizacij ski sudovi, ali ć e istovremeno nj ezina primjena na identifikacij ske sudove, baš kao i primj ena transformacije podizanja subjekta na položaj objekta glavne rečenice, u hrvatskom jeziku dati neovjerene rezultate, što se može vidj eti iz sljedećih primj era. ( 1 35) Mještani su se dugo pitali tko je mogao počiniti tako strašan zločin. Ispalo je da je hladnokrvni ubojica mjesni poštar. > Mjesni poštar ispao j e hladno­ krvnim ubojicom. I *Hladnokrvni ubojica ispao je mjesnim poštarom. ( 1 36) Filolozi su se dugo bavili autorizacijom te knjige. Č inilo se da j e njezin pisac Miroslav Kraljević. > Miroslav Kraljević činio se njezinim piscem I *Nje­ zin pisac činio se Miroslavom Kralj evićem.

Kao i u slučaju primjene transformacij e podizanja subjekta zavisne rečenice na mjesto obj ekta glavne rečenice, i u slučaju ove transformacije, kako vidimo iz navedenih primjera, pokazuje se da takav tip formalnoga postupka kao "lakmus­ -test" ne daje valj ane rezultate kad je u pitanju status subj ekta u binominativ­ nim konstrukcijama identifikacij skoga tipa, za razliku od kategorizacij skih kon­ strukcija na koj e je u literaturi uspješno primjenj ivan. U tom smislu, ponovimo i na ovom mj estu, kad su u pitanju identifikacij ske binominativne konstrukcije, kognitivna utemeljen pristup može u okvire svoj ih osnovnih polazišta razrađe­ nih u 2 . 1 . 1 . 1-2. 1 . 1 .4 bez problema uključiti i opis nj ihovih netipičnih, odnosno neodređenih i specifičnih subjekata, čiji su nedostaci u hijerarhij i određenosti, s obzirom na to da nominalima hladnokrvni ubojica i pisac u primj erima ( 1 35) i ( 1 3 6) konkuriraju značenj em znatno određenij i izrazi mjesni poštar i Miroslav Kraljević, kompenzirani prednošću u hijerarhij i obavijesnoga sadržaja, koja ih u iskazima toga tipa, kao prethodno poznate dijelove obavij esnoga ustroj stva, ta­ kođer čini konkurentnima za funkciju subj ekta. 2. 1 . 2 Objekt

Objekt j e prototip u kategorij i glagolskih dopuna. Već smo istaknuli da se od­ nos komplementacije, s iznimkom adverbij alnih dopuna (v. 2 . 1 .3), u kognitivnoj gramatici definira kao odnos između odrednika profila (glave) konstrukcije kao konceptualna zavisne sastavnice s praznim mj estom elaboracij e ( e-mj estom) u vidu shematičnoga orijentira, koje popunj ava nezavisna sastavnica, odnosno do­ puna kao leksikalizirani orijentir. Na temelju toga odnosa pristupa se, naravno, i obj ektu kao dopuni glagolima, odnosno gramatičkoj relaciji koj a u ulozi ori­ jentira dopunjuj e nj egovo značenje, pa se u tom smislu i kaže da glagol ovisi o objektu koj emu otvara mjesto, o konceptualna nezavisnoj sastavnici koj a elabo­ rira njegovo značenje (sl. 7 na sljedećoj stranici). Iako obj ekti zbog toga načelno jesu obvezni član rečeničnoga ustroj stva, po­ sebno u odnosu na većinu adverbij ala (v. 3 .2), oni se po tom kriteriju i podosta razlikuju, pa ima s j edne strane onih koj i su entitet (predmet) izravno zahvaćen radnj om, entitet bez koj ega je sama radnj a nezamisliva, te s druge strane onih

1 54

•

/

Dopune

gradim kuću

/�\ /

/

�::�5-.. ..

..

.

..

. ..

.. .. ..

..

.

... .„.. . ... .

·· .„

...... ..

//

. •.

· .

...... ...

. . . . .

...... ....

..

.. · .--------.------------· .

tr

- -

-

-

-

-- -

or

-

-

-

-

- -- -

-- -

:

. .. .. . .

- -

b or

gradim

Slika 7

kuću

koj i nisu obavezan uvj et radnje, koj i nisu izravno zahvaćeni radnj om, nego samo neizravno, odnosno na neki su način s tom radnj om povezani. Prema tom krite­ riju objekti se dijele na direktne (izravne, bliže) i indirektne (neizravne, dalje). Nadalje, to nikako ne znači da su svi direktni objekti obvezni, a svi indirektni neobvezni jer je objekt vezan uz leksičko-gramatička obilježja pojedinoga gla­ gola, kao i uz njihovu uporabnu vrij ednost, pa ima i neobveznih direktnih i ob­ veznih indirektnih objekata. S obzirom na tu, u većini gramatičkih teorija pa i u kognitivnoj gramatici, uvrij eženu podj elu, i ovaj će dio biti strukturiran upravo tako - kao rasprava o direktnom i indirektnom obj ektu. U skladu s teorij sko-eks­ plikativnom naravi kognitivne gramatike ni svrha ovoga poglavlja nij e deskrip­ tivni pristup objektu u smislu pobrajanja i opisa gramatičkih sredstava koja kao mogućnosti njegova izricanj a postoje u sustavu hrvatskoga jezika, već isticanje i obj ašnjavanj e najzanimljivij ih i najproblematičnij ih sintaktičkih pitanj a na teme­ lju konceptualnosemantičkih i pragmatičkih čimbenika. 2 . 1 .2 . 1 Direktni obj ekt Direktni obj ekt je bez sumnje j edna od najrasprostranjenij ih i najvažnij ih sin­ taktičkih kategorij a i zato, kao i subj ekt, u gramatičkom opisu j ezika zaslužuje osobitu pozornost. U hrvatskom j eziku postoje tri vrste direktnoga obj ekta - bes-

2. 1 Glagolske dopune

•

1 55

prij edložni akuzativ, dij elni genitiv i slavenski genitiv - koj i se poj avljuju kao dopune prij elaznim glagolima u užem smislu. Najprij e će biti riječi o obilježj i­ ma prototipnoga direktnoga objekta u akuzativu, a na temelju odstupanj a od tih obilj ežj a i o nj egovim rubnim ostvarajima, iz čega će se vidjeti da se opis kate­ gorij e prij elaznosti ne može temelj iti samo na osnovi odnosa glagola i dopune, već da ona ovisi o odnosima na razini cijele konstrukcije. U poglavlju posveće­ nom dij elnom i slavenskom genitivu ta će se druga dva tipa direktnoga obj ekta suprotstaviti akuzativu, u prvom redu prema kriteriju određenosti - najvažnij em semantička-pragmatičkom čimbeniku koj i uvj etuj e različito gramatičko kodira­ nje dviju sličnih i načelno zamjenj ivih konstrukcija. 2 . 1 .2 . 1 . 1 Prototip direktnoga objekta u akuzativu Uz subjekta direktni objekt druga j e naj istaknutija, a samim tim i temeljna, gra­ matička relacij a koju kognitivna gramatika svrstava u kategoriju fokalnih sudio­ nika (Langacker 1 99 1 : 3 0 1 ), a njihova gramatička fokalnost, odnosno organiza­ cij a prvoga plana (lika) i pozadine, jedini je kriterij od četiri faktora topikalnosti (v. 2 . 1 . 1 . 1 -2 . 1 . 1 .4) koji je primjenj iv na sve direktne objekte jer se kriterij ima koj i se tiču pridruživanj a semantičke uloge, empatije i određenosti, isto kao i kod subjekta, ne mogu opisati svi članovi kategorij e, već samo prototipni. Prema kri­ teriju organizacij e prvoga plana i pozadine objekt se definira kao orijentir ili lik drugoga plana, a u hijerarhiji lik I pozadina nalazi se na drugom mjestu, odmah iza subjekta: Hijerarhija lik I pozadina

likprvoga plana (trajektor Isubjekt) > lik drugoga plana (orijentir I direktni objekt) > pozadina (ostalo)

Kada se u suvremenim gramatičkim teorij ama, pa onda i u jezikoslovnoj kroatistici, govori o kategorij i prij elaznosti (tranzitivnosti), situacija je uglav­ nom jasna i nedvosmislena: prijelaznost je gramatička kategorij a koja se vezu­ je uz leksičko-gramatička svojstva glagola u službi predikata, odnosno nj egovu sposobnost da upravlja dopunom (objektom) u nekom kosom padežu. Kategorij a prij elaznosti naj češće se odnosi n a upravljanj e direktnim (izravnim ili bližim) obj ektom, odnosno besprij edložnim akuzativom te njime zamjenj ivim dijelnim i slavenskim genitivom, te se ona može nazvati prij elaznošću u užem smislu. Kad je pak rij eč o prijedložnoj ili besprij edložnoj dopuni u nekom od ostalih ko­ sih padeža, može se govoriti o prij elaznosti u širem smislu.49 U ovom ćemo se 49 Kad su u pitanju definicije kategorije prijelaznosti i prij elaznih glagola, stavovi se u hrvatskim gramatikama razlikuju. Tako npr. Barić i dr. ( 1 995: 43 1 ) prijelaznim glagolima smatraju samo one s rekcijom u akuzativu, a one s rekcijom u kakvom drugom prijedložnom ili besprijedložnom pa­ dežnom izrazu neprij elaznima. Silić-Pranjković (2005 : 288) na kategoriju prijelaznosti gledaju ši­ re, odnosno neprijelaznim glagolima smatrajujednoargumentne glagole koji ne zahtijevaju objekt. Ovdje se priklanjamo tom stavu te upravo zato prijelaznost dijelimo na onu u užem i širem smislu.

1 56

•

Dopune

poglavlju posvetiti prij elaznosti u užem smislu, točnije konstrukcij ama s direkt­ nim objektom u akuzativu, pri čemu će se pokazati da to gramatičko pitanje nije ni izbliza tako jednostavno i j ednoznačna kako se prema uobičajenim definici­ j ama čini. Drugim riječima, svrha je ovoga poglavlj a ukazati na činj enicu da je i prijelaznost, kao uostalom i svaka druga bilo leksička bilo gramatička katego­ rij a, ustrojena na temelju efekta prototipa, tj . da se ona ne može definirati samo na temelju upravljačkih svoj stava glagola, odnosno, bolje rečeno, da takav, iako obj ektivistički i formalno gledano točan, pristup ni približno ne osvjetlj ava pravu narav prijelaznih konstrukcij a. Jedna od prvih i najutjecajnijih studij a o katego­ riji prijelaznosti u okviru funkcionalnih pristupa jest rasprava Hoppera i Thomp­ son ( 1 980: 25 1 -299) o gramatičko-diskursnim obilježj ima prijelaznih konstruk­ cij a, u kojoj je na materij alu iz desetak što indoeuropskih što neindoeuropskih jezika j asno ukazano na činjenicu da je prisutnost objekta samo jedno od obilj ež­ ja prij elaznih konstrukcij a, koje ni u kojem slučaju nije dovoljno za osvjetljava­ nj e prave naravi te kategorije, već analiza prijelaznih konstrukcij a mora uključi­ vati odnose na razini cij ele rečenice (klauze), kako njezine argumentne strukture tako i dodataka. U tom smislu Hopper i Thompson navode deset obilježj a koj a utj eču na visok ili nizak stupanj prij elaznosti konstrukcij e, a to su broj sudionika prijelazne konstrukcije (dva ili više sudionika - visok stupanj , jedan sudionik nizak stupanj), kretanje (radnj a - visok stupanj , stanje - nizak stupanj), glagolski vid (svršeni glagoli - visok stupanj , nesvršeni glagoli - nizak stupanj), trenutnost (trenutnost radnje - visok stupanj , netrenutnost radnj e - nizak stupanj), voljnost (voljnost subjekta - visok stupanj , ne-voljnost subjekta - nizak stupanj), afirma­ cija (afirmativne konstrukcije - visok stupanj , negacij ske konstrukcij e - nizak stupanj), modalnost (realnost - visok stupanj , irealnost - nizak stupanj), agentiv­ nost (veća agentivnost subj ekta - visok stupanj , manja agentivnost subjekta - ni­ zak stupanj), zahvaćenost objekta (potpuna zahvaćenost objekta - visok stupanj , nezahvaćenost - nizak stupanj) i individualiziranost objekta (individualizirani obj ekt - visok stupanj , neindividualizirani objekt - nizak stupanj). Navedena su obilj ežj a jezično specifična, variraju od j ezika do jezika, odnosno ne moraju uvi­ j ek sva utj ecati na (ne)prototipnost prij elaznih konstrukcij a, ali su ujedno i uni­ verzalna u smislu da u većini jezika neka od njih imaju vrlo ozbiljne implikacije na kategoriju prij elaznosti. Ta j e rasprava, a također i Hopper ( 1 985), poslužila kao temelj analizi prijelaznih konstrukcija i u okvirima kognitivne gramatike. U tom smislu posebno treba istaknuti disertaciju S . A. Rice ( 1 987),50 u kojoj j e na zavidnom korpusu vrlo detaljno uspostavljena hij erarhija engleskih prijelaznih konstrukcij a od prototipnih prema rubnij ima, i to na temelju niza konceptualno­ semantičkih obilježj a prototipa i odstupanj a od njih. Kao sintaktički test koj im se utvrđuje odstupanj e poj edinih prijelaznih konstrukcij a od prototipa poslužila je (ne)mogućnost pasivizacij e j er za svaku prototipnu aktivnu prijelaznu konstruk5 0 V. o tome ukratko i u Langacker ( 1 99 1 : 302).

2. 1 Glagolske dopune

•

1 57

ciju mora postojati mogućnost uspostave pasivnoga korelata na temelju zajed­ ničke semantičke baze, odnosno svaki otklon od ovjerenosti pasivnoga korelata ukazuj e i na otklon od prototipa aktivne rečenice. Od obilj ežja prototipne prijelaz­ ne konstrukcije izdvaj amo sljedeća koj a su relevantna i za analizu u hrvatskom jeziku: 1 ) Entiteti koj i sudj eluju u prij elaznom događaju konkretni su i moraju biti maksimalno odvojeni i asimetrični (opozicij a agens I pacijens i njezine implika­ cije, aficirani i eficirani obj ekti). 2) Radnj a mora biti j asno i jednosmj erno orij entirana od izvornoga prema ciljnom entitetu u lancu radnje (model biljarske kugle). 4) Entiteti moraju biti u kontaktu, odnosno mora postoj ati dinamičan prije­ nos energij e u akcij skom lancu radnje od subjekta prema objektu, a koj i uzrokuje nj egovu zahvaćenost i promjenu kao ciljnoga entiteta. 5) Prisutnost različitih priložnih (izvor lanca radnje) i pridjevnih (cilj lanca radnj e) modifikatora potencira realnost događaja. 6) Svršenost radnj e (teličnost i trenutnost) doprinosi njezinoj razvedenosti. Iz navedenoga se popisa vidi da S. A. Rice dobrim dijelom nasljeđuje obiljež­ ja uspostavljena u Hopper-Thompson ( 1 980), kao i temeljnu tezu da prij elaznost konstrukcije ne ovisi samo o odnosu glagola i njegovih dopuna nego o konstruk­ ciji u cjelini5 1 (u prvom redu i o izboru subjekta), no u skladu s metodologij om kognitivne gramatike tim čimbenicima dodaje i konceptualnu notu preko uloge promatrača (konceptualizatora), čij i razvedeni predodžbeni sustav može više ili manje utjecati na status pojedine prijelazne konstrukcije kao prototipnije ili rubni­ je i koji organizira perceptivno iskustvo promatrajući događaje i odnose među nji­ hovim sudionicima. Navedeni se pristup sa svoj im obilježj ima može svesti na tri kognitivna modela: model biljarske kugle (v. KGHJ 1 , 2 . 1 ), model pozornice (koj i se tiče uloge promatrača i svojevrsna je idealizacija jednoga od temeljnih vidova našega svakodnevnoga iskustva - promatranja događaj a koji nas okružuju poput zbivanj a na pozornici, tj . interakcije sudionika unutar određenoga pozadinskoga okvira) i model semantičkih uloga.52 Kombinacijom tih triju modela uspostavlj a se prototip prijelazne konstrukcije, odnosno, Langackerovom ( 1 99 1 : 286) termi­ nologij om, kanonski događajni model (sl. 8) koj i na temelju predodžbene sheme 51 To je, naravno, potpuno u skladu s temeljnim polazištem konstrukcij skih gramatika o važnosti konstrukcij e kao cj eline za razliku od redukcionističkih modela, u prvom redu generativnih, ali i nekih funkcionalnih, kod kojih konstrukcija nema gotovo nikakvu važnost j er je naglasak na pravilima kojima se sintaktički primitivi povezuju u j edinice višega reda (v. o tome više u KGHJ 1 , 1 .3). 52 Ostavljamo ovdj e po strani određenost i empatiju kao faktore topikalnosti prema kojima bi prototipni direktni objekt bio specifični neodređeni neživi konkretni entitet, j ednostavno zato što su iznimke od toga toliko brojne da je relevantnost i uopće potreba za tim kriterijima u slučaju direktnoga objekta vrlo upitna.

158

•

Dopune

PAC

AG I I I I I I I

prostorno-vremenski okvir

8

Slika 8

izvor - put - cilj53 uključuje prijenos energije u lancu radnje54 između dva proto­ tipna aktanta - od agensa (subjekta) kao "glave" ili izvora lanca prema pacijensu (direktnom objektu) kao "repu" ili cilju, uzrokujući pri tome nekakvu promjenu stanj a na ciljnom entitetu - i ulogu izvanjskoga promatrača (P) koji na konceptu­ alnoj razini u okviru prostorno-vremenskoga konteksta (engl. setting) organizira odnose među entitetima u zadanom scenariju. Navedena obilj ežj a prototipne prijelazne konstrukcije koja predstavljaju ka­ nonski događajni model mogla bi se svesti pod zajednički nazivnik shematično­ ga koncepta dinamičnosti radnje kodirane prij elaznom konstrukcijom, koja je u konceptu prijelaznosti sadržana već u samoj nj ezinoj definiciji, a prisutna su u primjerima tipa ( 1 3 7-1 40), čij a se prototipnost potvrđuj e gramatičnošću pasiv­ nih korelata: ( 1 37) lvan j e razbio prozor. I Prozor je razbijen od lvana. ( 1 3 8) Ministar vanj skih poslova potpisao je sporazum. I Sporazum je potpisan od ministra vanj skih poslova. ( 1 39) Ivan je udario Matiju. I Matij a j e udaren od lvana. ( 1 40) Njihov igrač namjerno je izbacio loptu izvan igrališta. I Lopta je namjerno izbačena izvan igrališta od njihovog igrača. 53 O predodžbenoj shemi izvor put radnj e v. više i u Smith ( 1 985, 1 987). -

-

cilj u kontekstu analize odnosa među entitetima u lancu

54 Koncept odnosa u lancu radnj e kao temelja analize mnogobrojnih gramatičkih struktura kogni­ tivna lingvistika duguje u prvom redu L. Talmyu ( 1 985, 2000) i njegovu modelu dinamike sila (eng l force dynamics). .

2. 1 Glagolske dopune

•

1 59

2 . 1 .2 . 1 .2 Konstrukcije s dvij e besprij edložne akuzativne dopune U hrvatskom, kao uostalom i u mnogim drugim jezicima, postoj e konstrukcije s glagolima koji otvaraju mj esto dvjema besprij edložnim akuzativnim dopunama. Takvih je glagola malo, a oni su slj edeći: (na I pod)učiti, podučavati (npr. Po­ dučavao ga je fiziku), (za)tražiti (npr. Zatražio je prijatelja uslugu),55 (za)moli­ ti (npr. Zamolio je brata igračku) i (u I is I pro )pitati (npr. Pitao ih je nešto). U vezi s navedenim konstrukcijama nameću se dva temeljna pitanj a na koja ćemo ovdj e pokušati odgovoriti, a oko kojih se i hrvatske gramatike razilaze: (i) može li se u takvim konstrukcij ama govoriti o dva direktna objekta i (ii) ako nij e rij eč o dva direktna objekta, koji objekt smatrati direktnim. Barić i dr. ( 1 995 : 435) i Raguž ( 1 997: 3 3 3 ) na temelju morfološkoga kriterij a ne posvećuju tom pitanju veću pozornost i vrlo kratko konstatiraju da j e u takvim konstrukcij ama rij eč o dva direktna obj ekta u akuzativu. Polazeći od sintaktičko-semantičkih kriterija, drukčij ega su mišlj enja npr. Silić-Pranjković (2005 : 303-3 04) te Zovko Dinko­ vić (20 1 0: 267-275), koji smatraju da nije riječ o dva direktna objekta, nego o direktnom i indirektnom, u prvom redu zato što je metodološki vrlo problema­ tično govoriti o dva direktna objekta, odnosno takav bi pristup implicirao da postoj e različiti tipovi akuzativnih direktnih objekata, čime se gramatički opis bitno usložnj ava. Nadalj e, kao temeljni razlog protivlj enja stavu da je riječ o dva direktna obj ekta navodi se i činjenica da takva dva obj ekta nikada nisu isto­ ga stupnja zahvaćenosti, pa samim time i ne pripadaju istoj kategoriji. Stav da u navedenim konstrukcij ama nije riječ o dva direktna objekta potpuno je pri­ hvatlj iv, no pitanj e koj i je od dva objekta direktni kudikamo je ozbiljnije. Na­ ime oni gramatičari koji tvrde da nij e rij eč o dva direktna objekta bez iznimke, barem koliko je nama poznato, direktnim obj ektom s većim stupnj em zahvaće­ nosti smatraju prvi objekt u nizu, odnosno onaj koj i se odnosi na osobu. Takav nam se pristup čini problematičnim već i zato što uvrštavanj e objekta osim o gramatičkim svoj stvima ovisi i o leksičkim svoj stvima glagola koj a su različi­ ta od slučaj a do slučaja. Budući da je u hrvatskom j eziku mali broj glagola koj i otvaraju mjesto dvan1a direktnim obj ektima, posvetit ćemo se svakom od nj ih poj edinačno i na osnovi različitih sintaktičkih testova provj eriti u kolikoj je mje­ ri točna tvrdnja da je obj ekt koji se odnosi na osobu uvijek direktni. Kao prvi i j edan od najpouzdanijih kriterij a određivanj a vrste obj ekta u takvim konstrukci­ jama u literaturi se obično navodi (ne)mogućnost nj egova parafraziranj a nekim drugim padežom ili prij edložnim padežnim izrazom, odnosno što je veća moguć­ nost parafraze nekim drugim oblikom, niži je stupanj zahvaćenosti i posljedično veća vjeroj atnost da je riječ o indirektnom objektu. Usporedimo slj edeće pri­ mj ere: 55 Konstrukcij e su s glagolom zatražiti uporabno problematične, odnosno obilježene (v. o tome dalj e).

1 60

•

Dopune

( 1 4 1 ) Podučavao ga j e fiziku. I *Podučavao mu je fiziku. I Podučavao ga je fizici. ( 1 42) Zatražio je prijatelj a uslugu. I *Zatražio je prijatelja usluzi I uslugom I za uslugu. I Zatražio je uslugu od prijatelja I ?Zatražio je prij atelju uslugu.5 6 ( 143) Zamolio je brata igračku. I Zamolio je igračku od brata. I ?Zamolio je brata za igračku . ( 1 44) Pitao ih je nešto. I *Pitao im je nešto. I *Pitao ih je nečim.

Primjer ( 1 4 1 ) potvrđuje tezu da je obj ekt koj i označava osobu uj edno i di­ rektni objekt jer parafrazi podliježe drugi obj ekt koj i se može kodirati i dativom, iz čega je vidlj ivo da je drugi objekt indirektni. Takva sintaktička konstelaci­ ja potpuno je razumljiva i logična jer glagol podučavati objektu koji označava osobu pridružuje semantičke uloge pacijensa G er je riječ o promjeni mentalnoga stanj a), a potom i doživljavača, uloge koje su visoko rangirane u hijerarhij i ulo­ ga koje se pridružuju gramatičkoj relacij i objekta u ciljnoj domeni lanca radnje, tj . uloge koje imaju entiteti visokoga stupnj a zahvaćenosti radnjom (v. KGHJ 1 , 5 . 1 ) . No u ( 1 42) situacij a j e obrnuta jer, kao što se i vidi, parafrazi (prij edložnim genitivom) podlij eže prvi obj ekt, pa se prema tom kriteriju onda on mora sma­ trati indirektnim, a drugi direktnim. Tomu je tako jer glagol zatražiti prvi obj ekt (osobu) zahvaća u puno manjoj mjeri od glagola podučavati, odnosno osobi se tu ne pridružuje uloga pacijensa, već najprij e izvora (što se i potvrđuj e ablativ­ nim prijedložnim izrazom kao parafrazom), dok je drugi obj ekt zahvaćenij i kao tematski entitet. Da je to doista tako, potvrđuje se i stupnjem ovj erenosti akuza­ tivnih pitanj a uz taj glagol (usp. ??zatražiti koga, zatražiti što). Glagol zamoliti u ( 1 43) sličnoga j e značenj a kao i glagol zatražiti, pa j e i konstelacija semantičkih uloga približno j ednaka, no usmj erenost energij e prema obj ektima u ciljnoj do­ meni nešto je nižega intenziteta, što rezultira mogućnošću parafraziranj a obaju obj ekata. No budući da drugi objekt ostaj e u akuzativu, doduše prij edložnom, sklonij i smo prema tom kriteriju tvrditi da je i tu drugi objekt direktni, tim više što je konstrukcija u koj oj se parafrazira prvi obj ekt ovj erenij a i kudikamo frek­ ventnij a. Parafraziranje drugoga objekta glagola zamoliti puno je češće i potpuno ovj erena u slučaj evima gdje je objekt apstraktniji (usp. Zamolio je brata uslugu I Zamolio je brata za uslugu) jer prototip objekta u empatij skoj hijerarhiji [ ŽIVO lj udi > životinje ŽIVO] > [NEŽIVO fizički predmet > apstraktni entitet NEŽI­ VO] neživi je fizički predmet, koji je zahvaćenij i i kao takav se teže parafrazira.57 Prema kriteriju (ne)mogućnosti parafraze objekti se glagola pitati ne razlikuju, 56 Ovo, naravno, ako se dativ interpretira kao indirektni obj ekt, a ne kao adverbij al namjene u značenju Zatražio je uslugu za prijatelja. O dvosmislenim konstrukcijama toga tipa v. više u 3 .2. Ističemo također da se taj primjer nekim govornicima hrvatskoga jezika može činiti problematič­ nim, odnosno na rubu ovj erenosti. 57 I sama ta činj enica da, unatoč brojnim odstupanj ima, prototipni direktni obj ekt j est konkretni fizički entitet govori u prilog tezi da se u većini konstrukcija s dvije besprijedložne akuzativne dopune direktnim objektom prije treba smatrati drugi obj ekt.

2 . 1 Glagolske dopune

•

161

odnosno nij edan s e ne može parafrazirati, pa ć e nj ihov status ovisiti o drugim kriterij ima. Slj edeći kriterij koj i može pomoći u kategorizacij i dvaju akuzativnih objekata j est kriterij nj ihove ispustivosti, usp . : ( 1 45) Podučavao g a j e fiziku. I Podučavao g a j e . I Podučavao je fiziku. ( 1 46) Zatražio je prijatelj a uslugu. I *Zatražio je prijatelja. I Zatražio je uslugu. ( 1 47) Zamolio je brata igračku. I *Zamolio je brata. I Zamolio je igračku. ( 1 48) Pitao ih j e nešto. I *Pitao ih je. I Pitao j e nešto. Zovko Dinković (20 1 0 : 273) sintaktički test ispustivosti objekta smatra jed­ nim od dokaza da je prvi objekt direktni jer nije obavezan. Nama se čini da je upravo suprotno jer direktni j e objekt načelno obveznij i član rečeničnoga ustroj ­ stva od indirektnoga objekta, a u primjerima ( 1 46- 1 48) obvezatnost drugoga objekta proizlazi iz nj egova statusa kao predmeta želj e i pitanj a bez koj ega se ni sama radnja ne može konceptualizirati. S druge strane prvi je obj ekt ispustiv jer osoba nije predmet radnje, barem ne u užem smislu, a i osoba se kao referent pod­ razumijeva značenj em glagola (naime zatražiti, zamoliti ili pitati može se samo osobu). U prilog tezi da je drugi objekt u tim primj erima direktni, a prvi indirekt­ ni govore i odnosi u primjeru ( 1 45) s glagolom podučavati, za koj i smo na osnovi prvoga testa već rekli da se razlikuje od ostalih glagola jer je uz njega prvi obj ekt direktni, a drugi indirektni j er podlij eže parafrazi. Uz taj j e glagol naime ispustiv i drugi obj ekt j er je nj egov izbor sužen značenjem glagola, pa se prema kriteriju ispustivosti on približava kategorij i indirektnoga obj ekta. Kao argument u prilog mišljenju da prvi obj ekt treba smatrati direktnim na­ vodi se ponekad i stupanj ovjerenosti pasivnih korelata (usp. Zovko Dinković 20 1 0 : 270), pri čemu su pasivne konstrukcije u koj ima poziciju subjekta zauzima prvi obj ekt koj i označava osobu neutralne, a one u koj ima se drugi obj ekt pomiče na poziciju subjekta različitoga stupnja obilježenosti, usp . : ( 1 49) Podučavao g a je fiziku. I O n je podučavan fiziku o d njega. I *Fizika g a j e podučavana. ( 1 50) Zatražio je prijatelja uslugu. I Prijatelj je zatražen uslugu. I ??Usluga je za­ tražena prijatelja. ( 1 5 1 ) Zamolio je brata igračku. I Brat je zamoljen igračku. I ??Igračka je zamo­ ljena brata. ( 1 52) Pitao ih je nešto. I Oni su pitani nešto. I ?Nešto ih je pitano. Pasivizacij a svakako j est možda i najpouzdanij i sintaktički test prototipno­ sti direktnoga obj ekta (usp. 2 . 1 .2 . 1 . 1 ), no primarno u aktivnim konstrukcij ama s j ednim direktnim objektom. Kad j e riječ o aktivnim konstrukcij ama s dva obj ek­ ta, onda j edan mora ostati na pozicij i objekta. Ovdje je važno istaknuti da ne mi­ slimo da je takvo viđenj e pogrešno, no može se krenuti i drugim putem pa test

1 62

•

Dopune

pasivizacije iskoristiti i kao protuargument tezi da je prvi obj ekt direktni jer dru­ gi i u pasivu ostaj e na sebi imanentnoj pozicij i objekta, što ga čini prototipnijim članom te kategorije, obveznij im, odnosno uže vezanim uz leksičko-gramatička obilježj a glagola. Zaključno se ovdje može reći da unatoč činjenici što postoje i suprotni argumenti, a to potpuno opravdano može recimo biti red riječi,58 odno­ sno poredak obj ekata, pri čemu je onaj obj ekt koji je bliži glagolu logičnije sma­ trati direktnim, ipak smo zbog svega navedenoga, a u prvom redu se to odnosi na (ne)mogućnost parafraziranj a i ispuštanja objekta, sklonij i tvrditi da je u većini slučajeva, s iznimkom glagola podučavati kod kojega je bez sumnje prvi obj ekt direktni, opravdanije direktnim objektom smatrati drugu akuzativnu dopunu. 2 . 1 .2 . 1 .3 Rubni tipovi direktnoga obj ekta u akuzativu - neleksikalizirani (implicitni) i leksikalizirani direktni objekti u akuzativu U nastavku ćemo se posvetiti primj erima hrvatskih prijelaznih konstrukcija, na koj ima ćemo zorno pokazati da definiranje prijelaznosti samo na temelju sin­ taktičke veze glagola i nj egovih dopuna j ednostavno nije dovoljno. Takvim se objektivističko-formalnim pristupom ni približno ne osvjetljava prava narav to­ ga sintaktičkoga fenomena jer se zanemaruje čitav niz semantička-pragmatič­ kih čimbenika koj i utj eču na radij alizaciju kategorije prijelaznosti od prototipnih prema rubnim i visokorubnim primjerima, a kao pokazatelj različitih tipova od­ stupanja od prototipnih prijelaznih konstrukcija poslužit će već spomenuti uvri­ ježeni sintaktički test nemogućnosti pasivizacije aktivnih rečenica. No prij e ne­ goli se prij eđe na analizu konstrukcija s konkretiziranim direktnim obj ektom, reći ćemo nešto o stupnju nj egove obvezatnosti, odnosno o konstrukcijama s ne­ konkretiziranim objektom, a koj e se također mogu smatrati jednim tipom rubnih prijelaznih konstrukcij a. Svaka relacij ska predikacija, pa onda i glagoli kao procesi ili vremenske re­ lacije, podrazumijeva odnos između dva ili više entiteta (trajektora i orijentira, tr i or) koji ju uspostavljaju. Drugim rij ečima, nema odnosa bez onoga što u odno­ su jest, tj . konceptualizacij a relacije ovisi o entitetima koj i su u njoj zastupljeni, s rijetkim iznimkama kao što su primj erice bezlični glagoli (v. 2. 1 . 1 . 6). Stoga je i direktni objekt načelno obavezan član rečeničnoga ustroj stva jer je on već po samoj naravi prijelaznosti vrlo usko povezan sa samim procesom, odnosno on je kao završna karika u lancu radnje primami orijentir glagola koj i uz subjekt kao izvor lanca radnje upotpunjuje relaciju iskazanu glagolom. Primj era je konstruk­ cija koj e zahtij evaju uvrštavanje direktnoga objekta doista mnogo, a u pravilu je riječ o konstrukcij ama s glagolima vrlo široka značenj a, pa je onda posljedična

5 8 Poredak objekata jest razuman argument u prilog mišljenju da je prvi objekt koj i označava osobu direktni, a drugi indirektni, no taj kriterij ne može biti primaran već i stoga što hrvatski ne pripada j ezicima s fiksnim redom rij eči, pa je moguć i obrnut poredak s obzirom na obavijesno ustroj stvo iskaza, odnosno na promjenu fokusa (usp. npr. Zatražio je prijatelja uslugu I ??Zatra­ žio je uslugu prijatelja I Zatražio je uslugu PRIJATELJA (a ne brata)).

2 . 1 Glagolske dopune

•

1 63

i širok spektar kandidata koj i mogu elaborirati shematični orijentir glagola kao glave i zavisne sastavnice u odnosu komplementacije, tj . ovjerenost konstrukcij e uvjetovana j e izborom j ednoga ili više entiteta koji će upotpuniti, specificirati, mjesto elaboracij e - shematični orij entir glagola. Evo i nekih primjera takvih glagola: ( 1 53) *On je prodao I ugledao I pisao I iznajmio I vidio I čuo I popravio I prosli­ j edio . . . N o bez obzira n a širinu značenj a, konstrukcije s takvim i sličnim glagolima potpuno su prihvatljive kad se neutralizira epizodičnost u smislu izbora obj ekta kao poj edinačne varij ante (usp. *On je prodao li On je prodao svoj najdraži bi­ cikl I očevu kuću I staro računalo . . . ), odnosno kad se oni upotrijebe u generič­ kom značenju gdj e je naglasak na samom tipu radnj e, koji često podrazum ijeva bavlj enj e tom radnj om, a ne na onom što je njome zahvaćeno. Na sl. 9 deblj im j e linijama označena profiliranost same radnje te agentivni aktant (AG) koj i ju vrši, a defokusirani obj ekt (PAC) u ciljnoj domeni lanca radnj e te nj egova promj ena stanja uvj etovana djelovanj em agensa isprekidanim linij ama.

.______"",

AG (tr)

„

, - „

'

\

------.r.,·'··---� ----"'} „ „ _ ,

PAC (or)

prostorno-vremenski okvir

Slika 9

Takvi su primj eri generičkih konstrukcij a troj aki. Prvi se tip odnosi na kon­ strukcije kod kojih je obj ekt visokoshematičan i zapravo označava [STVAR] kao shematični semantički pol nominalnih profila, pa je samim tim komunikacij ski nebitan: ( 1 54) On pjeva I piše I šverca . . . U takvim konstrukcijama dakle naglasak nije n a onom što s e piše, čita, pro­ daje ili šverca, nego na tipu aktivnosti kojim se netko bavi, a koj i u pravilu uklju­ čuje više iskustveno dostupnih i poznatih referenata. Tako ako za nekoga kažemo primj erice On šverca, potencijalni obj ekti mogu biti različiti, od automobilskih dijelova, cigareta, duhana pa do odjeće, obuće ili nekih drugih uobičajenih pred-

1 64

•

Dopune

meta vezanih uz tu aktivnost.59 Drugi tip konstrukcij a odnosi se također na vezu glagola i visokoshematičnoga obj ekta te na profiliranj e same radnje, no izbor j e objekta sužen u pravilu n a jedan tip, npr. ( 1 55) On kopa (zemlju) I ore (zemlju) I čita (knj ige) I peca (ribu).

Glagoli koj i se j avljaju u trećem tipu generičkih konstrukcija formalno otva­ raju mjesto različitim objektnim dopunama, no izbor je metonimij ski uvijek su­ žen na aktivaciju samo jedne prototipne. To je slučaj s glagolima kao što su piti, pušiti ili voziti: ( 1 56) On pij e (alkoholna pića I *vodu I *sokove I *kavu). ( 1 57) On puši (cigarete I *cigare I *lulu I *marihuanu). ( 1 58) On vozi (automobil I *kamion I *autobus I *zrakoplov).

Rice ( 1 987: 222) ističe da se taj tip generičkih konstrukcij a s neizrečenim objektom najčešće upotreblj ava u prezentu j er se perfektom težište s generičnosti prebacuje na specifičnij i oblik radnje, čime se smanjuj e mogućnost aktiviranj a prototipnoga obj ekta. Ta je tvrdnja teško prihvatljiva kako z a konstrukcije toga tipa tako i za ostale, a što je vidlj ivo iz slj edećih primjera: ( 1 59) Godinama je pio I pušio, no riješio se te navike. ( 1 60) Prije je više čitao nego danas. ( 1 6 1 ) Dok je bio mlađi, često je pecao.

Prihvatlj ivost navedenih primj era u perfektu proizlazi iz činjenice da gene­ ričnost ne podrazumij eva nužno neograničenu protežlj ivost u vremenu, već mo­ že biti vezana uz uobičaj enost vršenja neke radnje u jednom kraćem ili dulj em razdoblju, a ono se može odnositi i na budućnost ( 1 62). ( 1 62) Kad odraste, sigurno će pušiti I piti kao i većina u njegovoj obitelji.

Ostvarivanju generičkoga značenj a, a samim tim i percepcij i konstrukcije kao prihvatlj ive implicitno prijelazne, posebno doprinose različiti adverbijalni modifikatori (usp. 3 .2) koj ima se s jedne strane neutralizira referencij a na kon­ kretan objekt, a s druge profilira traj anje i narav same radnje, što doprinosi ve­ ćem stupnju konceptualne ovisnosti objekta o glagolu i posljedična nj egove is59

Zanimlj ivo j e ovdj e primij etiti da j e konstrukcija s nekonkretiziranim objektom u kontekstu glagola švercati vrlo malo vjerojatna ako se radi o težim oblicima kriminala kao što je npr. šver­ canj e droge j er generičnost podrazumijeva aktiviranj e uobičajenih domena iskustveno dostupnih i povezanih s većinom pripadnika neke j ezične zaj ednice. Slično je i s konstrukcij ama tipa On pjeva, koje će biti teže prihvatlj ive odnose li se primjerice na operne arij e ili bilo koj i drugi vid profesionalnoga bavljenja pjevaajem. Ona se u pravilu odnosi na povremeno amatersko bavlj e­ nj e pjevanj em koj e uključuj e interpretacije različitih vrsta popularne glazbe na recimo svadbama ili drugim vrstama zabava.

2. 1 Glagolske dopune

•

1 65

pustivosti. To se posebno odnosi na glagolske predikate u perfektu i futuru, čij a j e generička interpretacija u odnosu n a prezent ipak obilj eženij a, usp . : ( 1 63) * Č itao je // * Č itat će. 60 ( 1 64) ??Prij e j e čitao // ??Za nekoliko će godina čitati. ( 1 65) Prije je puno I stalno I više čitao // Za nekoliko će godina puno I stalno I više čitati.

Rubno prij elazne konstrukcije s neobveznim objektom češće su, naravno, s nesvršenim glagolima koj ima je generička interpretacij a imanentna, no obj ekt može biti ispustiv i uz svršene glagole ( 1 66-1 67) bez obzira na to što oni ozna­ čavaju teličnost događaj a te poslj edična imaju snažan učinak na kodiranj e proto­ tipne prij elaznosti s konkretiziranim objektom, a mogu čak, doduše rj eđe, dola­ ziti i u generičkim kontekstima ( 1 68-1 70), npr. ( 1 66) Doći ću kad popušim (cigaretu) I popijem (piće). ( 1 67) Ako nisi shvatio na predavanju, bit će ti jasnije kad pročitaš (gradivo). ( 1 68) Nezgodan je kad popije. 6 1 ( 1 69) Jako je sretan kad upeca (ribu). ( 1 70) Kad naruči (jelo), ne voli dugo čekati. U generičkim konstrukcijama sa svršenim glagolima objekt u pravilu mo­ ra pripadati shematičnij im kategorizacij skim razinama koje svoj im značenj em doprinose općenitosti, a ne temeljnim ili visokospecifičnim,62 pa stoga ovj ere­ nost primj era ( 1 68-1 70) ovisi upravo o dovoljnom stupnju shematičnosti obj ekta (usp. *Nezgodan je kad popije (rakiju I vino I pivo), *Jako je sretan kad upeca (brancina I oradu I soma), *Kad naruči (divljač I paprikaš I pašticadu), ne voli dugo čekati). Kao što objekti uglavnom pripadaju shematičnij im kategorizacij skim razi­ nama, u takvim konstrukcijama, a što se iz primj era i vidi, ni glagoli nisu speci60 Ovj erenost konstrukcije podložna j e stupnjevanju, a čemu posebno doprinosi uporabni kon­ tekst. U tome smislu i konstrukcij e Citao je i Ćitat će u određenim kontekstima mogu biti pot­ puno prihvatljive (usp. X: Nije mijasno zašto to dijete tako malo čita. Y: Ne brini se, čitat će.). 61 Glagol popiti zanimlj iv je i stoga što dolazi i u značenju napiti se, pa može biti upotrijebljen i neprijelazno (usp. Jučer je popio (Jučer se napio) I *Jučer je popušio I pročitao I iskopao . . . ) 62 Pojam temeljnih razina kategorizacij e (engl. basic levels) u svoj im je istraživanjima razvila E. Rosch (v. npr. Rosch i dr. 1 976 te za sažeti prikaz tih istraživanja Taylor 1 995 : 46-5 1 ), a odnosi se na razine koj ima se u komunikacij skome procesu s j edne strane maksimaliziraju relevantna, a s druge ujedno minimaliziraju redundantna obilj ežja kategorij e. Tako npr. stol, stolica, ormar ili krevet pripadaju temeljnim razinama u kategorij i namj eštaja, kliješta, čekić ili odvijač u kategori­ ji alata i sl. Temeljne razine zauzimaju središnje mj esto u taksonomij i između visokoshematičnih i visokospecifičnih pojmova i imaju ključnu ulogu u svakodnevnoj komunikaciji, odnosno preko nj ih se u neutralnim kontekstima odvija komunikacija. Tako ako primj erice sretnemo nekoga u trgovini mješovitom robom i upitamo ga što kupuje, vjerojatniji će odgovor biti npr. jabuke ili kruške negoli zlatni delišes ili viljamovke ili pak voće.

1 66

•

Dopune

fičnije naravi, već uglavnom pripadaju temeljnim razinama, a iznimke su od toga pravila rijetke i uvjetovane specifičnim kontekstima. Među leksikaliziranim direktnim objektima nekoliko je različitih tipova konstrukcija u koj ima se na različite načine odstupa od prototipnoga scenarij a prikazanoga n a s l . 2 0 , odnosno o d navedenih kriterija prototipnosti. O nekim tak­ vim konstrukcijama u okviru j ezikoslovne kroatistike već je bilo rij eči u Belaj (2003), a ovdj e ćemo se toj problematici nešto detaljnij e posvetiti. Najvažnij i kriterij i prototipnosti direktnoga objekta uključuju percepciju obj ekta kao konkretnoga fizičkoga i zasebnoga entiteta u ciljnoj domeni lanca radnj e na koj i prelazi energija od subjekta kao pokretača radnj e u izvornoj do­ meni, a što implicira da su subjekt i objekt j asno prepoznatlj ivi kao odvoj eni entiteti u dvij e različite prostorne domene. Svako, pa i najmanj e, odstupanje od takva scenarij a, tj . situacije u koj ima su subjekt i obj ekt isti entitet ili u koj ima je između subjekta i objekta riječ o odnosu dijela i cj eline, rezultiraju pomacima u konceptualizaciji prototipa, što se pak u gramatici potvrđuje sintaktičkom ano­ malij om nemogućnosti pasivizacij e takvih aktivnih konstrukcij a,63 a time se pak j asno i nedvosmisleno dokazuj e činjenica da se kategorij a prijelaznosti ne može opisivati samo na temelju odnosa glagola i obj ekta kao nj egove dopune. Situacije u koj ima su subjekt i obj ekt isti entitet ili j e objekt dio subj ekta konkretiziraju se u nekim kontekstima primj erice glagolima tipa dostići, postići, očitati, otkucati, dosegnuti i sl. koj i se paralelno pojavljuju i u prototipnim scenarij ima. Uspore­ dimo sljedeće primj ere: ( 1 7 1 ) Ivan je u Utrci brzo dostigao Marka. I Marko je u utrci brzo dostignut od lvana. ( l 7 l a) Donacije su dostigle iznos od milijun kuna. I *Iznos od milijun kuna dostig­ nut je od donacija. ( 1 72) Ova Vlada postigla je značajne rezultate u području vanjske politike. I U pod­ ručju vanjske politike od ove su Vlade postignuti značajni rezultati. ( l 72a) Njegov novi album postigao je veliki uspjeh. I *Veliki uspjeh postignut je od njegovog novog albuma. ( 1 73) Djelatnik HEP-a očitao je broj ilo. I Broj ilo je očitano od djelatnika HEP-a. ( 1 73a) Termometar je očitao tridest pet stupnj eva. I *Trideset pet stupnjeva očitano je od termometra. ( 1 74) Marko je otkucao zadnju rečenicu knj ige. I Zadnja rečenica knj ige otkuca­ na je od Marka. ( l 74a) Sat na crkvi otkucao je podne. I *Podne je otkucano od sata na crkvi. 63 Pasivni korelati s konkretiziranim vršiteljem u kontekstu rasprave o rubnim tipovima direktno­ ga objekta imaju j edino svrhu sintaktičkoga testa gramatičnosti konstrukcije. Stoga ćemo ovdj e ostaviti p o strani njihovu pragmatičku funkciju, odnosno nj ihovu nisku uporabnu vrij ednost. O problematici glagolskoga roda bit će više rij eči u 4. 1--4.4.

2 . 1 Glagolske dopune

•

1 67

( 1 75) Dok je bio mali, Marko nikako nije mogao dosegnuti prekidač za svjetlo. I Prekidač za svjetlo nikako nij e mogao biti dosegnut od Marka dok je bio mali. (l 75a) Na kraju utakmice atmosfera je dosegnula vrhunac. I *Na kraju utakmice vrhunac je dosegnut od atmosfere. Iz navedenih i sličnih primjera vidi se da se istim glagolima u različitim kon­ strukcij ama mogu kodirati različiti prijelazni scenarij i - prototipni, pri čemu su subjekt i objekt odvojeni i najčešće konkretni entiteti, što rezultira mogućnošću pasivizacij e kao sintaktičkim indikatorom prototipne prij elaznosti, i rubni, gdj e subjekt i objekt nisu odvojeni i najčešće su apstraktnije i nesudioničke (neagen­ tivne) naravi, a obj ektom se označava nekakva količina, stupanj ili mj era subjek­ ta. No ako se primj erice apstraktnij im nesudioničkim subjektima u aktivnim kon­ strukcijama ( l 7 l a-l 73a) dodijeli nj ima imanentnij a semantička uloga sredstva, konstrukcije postaju potpuno prihvatljive j er se implicitnim ili eksplicitnim uvo­ đenjem agentivnoga aktanta64 u argumentnu strukturu prijelazni scenarij vraća u prototipnu konstelaciju, usp . : ( l 7 l b) Donacije s u dostigle iznos o d milijun kuna. I Donacij ama j e (od Crvenog križa) dostignut iznos od milijun kuna. (Donacij ama se dostigao iznos od milijun kuna) > Crveni križ je donacijama dostigao iznos od milijun kuna. ( 1 72b) Njegov novi album postigao je veliki uspj eh. I Njegovim novim albumom postignut je (od diskografske kuće) veliki uspjeh. (Njegovim novim al­ bumom postigao se velik uspjeh) > Diskografska kuća postigla je veliki uspjeh njegovim novim albumom. ( l 73b) Termometar je očitao trideset pet stupnjeva. I Termometrom je očitano tri­ deset pet stupnjeva. (Trideset pet stupnjeva očitalo se termometrom) > Ne­ tko je termometrom očitao trideset pet stupnj eva. Još rubnije konstrukcije u koj ima subjekt i objekt tvore isti entitet ostvaruju se glagolima tipa stajati (koštati) i težiti, npr. ( 1 76) Ovaj automobil teži dvije tone. I *Dvije tone težene su od ovoga automobila. ( 1 77) Njegove nove cipele stoje (koštaju) petsto kuna. I *Petsto kuna staj ano je (koštano) od njegovih novih cipela. Rij eč je zapravo o toliko rubnim konstrukcijama da se sinkronij ski uopće ne može govoriti o objektu, već o obveznim količinskim adverbij alima (v. 2 . 1 . 3 . 1 ) , što se i vidi uspostavom parafraza Ovaj j e automobil težak dvije tone ili Ovaj je automobil težine dvije tone gdj e nema govora o prijelaznosti, a akuzativne sintagme su okamenj eni akuzativ mj ere,65 što ih čini količinskim adverbij alima. 64 U primj erima ( 1 7 1 b-l 72b) agentivnost j e ostvarena metonimij om INSTITUCIJA ZA LJUDE. 65 O konstrukcijama s okamenj enim akuzativom mj ere v. više u Matas Ivanković (2008).

1 68

•

Dopune

Nj ihova izrazito visoka rubnost ne očituje se morfosintaktički samo nemoguć­ nošću uspostave pasivnoga korelata nego i uopće nemogućnošću tvorbe trpnoga pridjeva (usp. *težen, *stajan, *koštan). Značenje mj ere, čime se subj ekt i obj ekt posljedično ne percipiraju kao od­ voj eni entiteti, prisutno je i u konstrukcijama s u neutralnim kontekstima neprij e­ laznim glagolima kao što su trčati, hodati, skočiti ili plivati, 66 pri čemu nemoguć­ nost pasivizacije također ukazuj e na njihov rubni status u kategorij i prijelaznih konstrukcija: ( 1 78) Marko je jučer trčao osamsto metara dok konačno nije stigao kući. I *Jučer je osamsto metara trčano od Marka dok konačno nij e stigao kući. ( 1 79) Marko je jučer do kuće hodao osamsto metara. I *Jučer je osamsto metara hodano do kuće od Marka. ( 1 80) Marko je plivao osamsto metara do obale. I *Osamsto metara plivano je do obale od Marka. ( 1 8 1 ) Centar naše reprezentacije u tom je duelu skočio pola metra u zrak. I *V tom je duelu skočeno pola metra u zrak od centra naše reprezentacije. Kao i kod glagola težiti, stajati i koštati i ovdj e je rij eč o okamenj enom aku­ zativu mj ere, no za razliku od nj ih glagoli trčati i hodati mogu biti upotrijebljeni i prij elazno ako se težište sa značenj a mj ere ili količine prebaci na konceptualiza­ ciju količine kao autonomnoga omeđenoga entiteta čime se objekt onda približa­ va prototipnom značenju nominalnih profila kao [STVARI] . Da j e to doista tako, potvrđuje se i promjenom pitanj a o događaju, koje više ne glasi Koliko je netko trčao, hodao, plivao ili skočio ? kao u primjerima ( 1 78-1 8 1 ), nego Što je netko trčao, hodao, plivao ili skočio ?, npr. : ( 1 82) Natjecatelj i su jučer trčali I hodali I plivali osamsto metara. I Jučer je trčano I hodano I plivano osamsto metara od natjecatelja. (1 83) Naš je mladi atletičar na svjetskom prvenstvu prvi put skočio pet metara i se­ damdeset centimetara. I Pet metara i sedamdeset centimetara prvi je put sko­ čeno od našeg mladog atletičara. U takvim i sličnim primjerima riječ je o tome da se dulj ina puta ili visina konceptualizira kao zaseban entitet, čime se ona odvaj a od subjekta i samoga procesa; povećava se njezin status sudionika u događaju te se posljedično pove­ ćava i stupanj prijelaznosti konstrukcije. I kad nij e rij eč o konstrukcij ama u koj ima se mjera konceptualizira kao za­ sebni entitet kao u navedenim kontekstima sportskih natjecanj a, stupanj prijelaz­ nosti konstrukcije povećava se uporabom svršenoga vida kao također jednoga od važnih kriterij a prototipne prijelaznosti jer se teličnošću smanjuje neodređenost 66 O obj ektima uz sportske glagole v. također i u Birtić-Matas Ivanković (20 1 0).

2. 1 Glagolske dopune

•

1 69

i neomeđenost događajne strukture smanj ivanjem neodređene protežnosti u vre­ menu, odnosno trajanja, usp . : ( 1 84) lvan je trčao dva kilometra d o kuće. I *Dva kilometra trčano je do kuće od Ivana. ( 1 85) Ivan je istrčao I otrčao dva kilometra do kuće. I ?Dva kilometra istrčano I otrčano j e do kuće. Odnos dij ela i cjeline, odnosno posude i sadržaja kao nj egove podvrste, iz­ među subjekta i obj ekta u prijelaznim konstrukcij ama posebno dolazi do izražaj a s glagolima zauzimati, sadržavati I sadržati, imati i posjedovati. Naprimjer: ( 1 86) Ta teorija zauzima jedno od središnj ih mjesta u lingvistici. I *Jedno od središ­ nj ih mjesta u lingvistici zauzeto je od te teorije/tom teorijom. ( 1 87) Ta bočica sadrži otrov. I *Otrov je sadržan od te bočice/tom bočicom. > Otrov je sadržan u toj bočici. ( 1 8 8) lvan ima nove cipele. I *Nove cipele imane su od lvana. ( 1 89) Muzej posj eduje devet zbirki starih novčića. I *Devet zbirki starih novčića posjedovano je od muzeja. U toj kategorij i glagola glagol zauzimati nešto je bliži prototipu jer on može dolaziti i u kontekstima koji ne označavaju odnos dijela i cjeline, tj . taj odnos na­ stupa tek po završetku radnje. U takvim slučaj evima zauzimati poprima svršeni vid koj i je imanentan prototipnij im prij elaznim konstrukcij ama, usp . : ( 1 90) Ivan je Marku zauzeo mjesto. I Markovo mjesto zauzeto je o d Ivana. ( 1 9 1 ) Nacistička je Njemačka od ljeta 1 94 1 . do zime 1 942. zauzela dobar dio teri­ torija bivšeg Sovjetskog Saveza. I Dobar dio teritorija bivšeg Sovjetskog Sa­ veza od ljeta 1 94 1 . do zime 1 942. zauzet je od nacističke Njemačke. Dakle o svojevrsnom odnosu dijela i cj eline može se govoriti tek po okon­ čanju radnje kad subjekt na neki način posj eduje objekt, odnosno semantička uloga posj ednika pripisuje mu se tek kao posljedica prethodne agentivnosti koj a se dodatno pojačava uključivanj em dativnoga referenta kao signala usmjereno­ sti, a samim tim i dinamičnosti cij eloga događaj a. Nesvršeni glagoli sadržavati I sadržati uvijek označavaju odnos dijela i cjeline. Upravo zato uz nj ih u pasiv­ nim konstrukcij ama nij e moguće iskazati vršitelj a, već samo mj esto lokativnim adverbij alom s prijedlogom u. No prema kriteriju mogućnosti tvorbe trpnoga pridj eva on se ipak može smatrati nešto prototipnij im prijelaznim glagolom od glagola imati i posjedovati koji nemaju čak ni tu mogućnost (usp. * iman, *posje­ dovan ). Glagole sadržavati I sadržati i zauzimati Rice ( 1 987: 1 65-1 73) naziva konfiguracijskim nesvršenim glagolima i dobro primjećuj e još j ednu bitnu razli­ ku među njima na primj erima tipa

1 70

Dopune

•

( 1 92) Dvorište sadrži bazen. I *Bazen je sadržan od dvorišta. ( 1 93) Bazen zauzima dvorište. I ?Dvorište je zauzeto bazenom. Djelomična prihvatlj ivost pasivnoga korelata primjera ( 1 93) proizlazi iz či­ njenice što se glagolom zauzimati jače referira na prostorne granice kako objekta tako i subjekta koj i se s nj im poklapa, a što preko koncepta omeđenosti i geo­ metrij ske definiranosti doprinosi značenju svršenosti. Nasuprot tomu, glagol sa­ državati ničime ne ukazuje na j asne prostorne granice, odnosno samo govori o tome da se nešto nalazi u nečemu, ali ne i točno na kojem mjestu, čime se pak anulira omeđenost komplementarna semantici svršenosti. Razlika između zna­ čenj a konstrukcij a s glagolima sadržavati i zauzimati može se prikazati slikom l O(a-b), pri čemu isprekidani kvadratići na sl. l Oa označavaju više mogućih lo­ kacij a na koj ima se bazen nalazi unutar dvorišta.

a)

I I

- -

-I

,

- - - ,

I

L - - -

� I

- - - ,

I

-

I I

b)

_J

li

I I

L - - -

I I

-

-

I I

- ,

L - - -

Dvorište sadrži bazen

Slika 1 0

Bazen zauzima dvorište

Dojmu realnosti događaja s glagolom zauzimati, kao uostalom i s mnogim drugim glagolima, također doprinose i različiti pridjevni i priložni modifikatori, pa su tada pasivni korelati još prihvatlj iviji, usp . : ( 1 94) Novoizgrađeni bazen u potpunosti zauzima dvorište. I Dvorište je u potpu­ nosti zauzeto novoizgrađenim bazenom. No u kakvoj su vezi realnost događaj a i modifikacija s jedne strane te s dru­ ge strane realnost događaj a i kategorija prijelaznosti? Uključivanjem različitih tipova modifikatora pojačava se doj am realnosti i aktualnosti jezično kodiranoga događaj a, a time i njegove dinamičnosti. Naime aktualniji, odnosno iskustveno bliži i u pamćenju "svježij i" događaj i kudikamo su razvedenij i u smislu prisut­ nosti većega broj a detalj a u umu promatrača, koj i se jezično konkretiziraju razli­ čitim modifikacij skim sredstvima, a razvedenost je pak događaj a u izravnoj vezi sa stupnjem dinamičnosti njegove konceptualne strukture, što pak izravno utj eče na prototipnost prij elaznoga scenarija. Drugim riječima, to znači da će, ako pri-

2 . 1 Glagolske dopune

•

171

mjerice govorimo o nečemu što se dogodilo u vremenu koje nije bilo dostupno našem neposrednom iskustvu, mentalne predodžbe koje prate jezični izričaj biti statičnij e zbog nedostatka svijesti i informacij a o razvojnim fazama događaja. Nasuprot tomu, govorimo li o nečemu čemu smo neposredno svjedočili, o ne­ čemu što je bilo ili j est dio našega neposrednoga iskustva, o tome onda imamo i više podataka u umu, koj im onda takve scenarije poslj edična i predočavamo di­ namičnije, s puno više uključenih detalj a koj i se kodiraju različitim modifikato­ rima kao gramatičkim eksponentima aktualnosti i dinamičnosti. Koncepti geometrij ske pravilnosti, graničnosti, omeđenosti i zaokruženo­ sti, uz snažnu potporu kognitivnoga mehanizma fiktivnoga kretanj a67 koj im se na mentalnoj razini promatrač (konceptualizator) kreće određenom putanj om te time dinamizira i ovremenjuje inače statične scenarije, doprinose poj ačavanju značenj a dinamičnosti i u slučaju nesvršenih glagola tipa okruživati, koji, iako načelno označavaju statične konfiguracij ske odnose, zbog navedenih obilježja dinamičnosti imaju potpuno prihvatlj ive pasivne korelate, npr. : ( 1 95) Ograda okružuje kuću. I Kuća je okružena ogradom. Da su morfološka obilježja nesvršenosti u kontekstima statičnih konfigura­ cij skih odnosa doista neutralizirana navedenim značenjima i kognitivnim meha­ nizmom fiktivnoga kretanja, vidi se i iz pasivnoga korelata u koj emu je jedina mogućnost tvorbe trpnoga pridj eva od svršenoga oblika koj i tako postaje pandan nesvršenom obliku iz aktivne konstrukcij e, usp . : ( 1 96) Ograda okružuje kuću. I Kuća je okružena ogradom. I *Kuća je okruživana ogradom. Konstrukcij a s trpnim pridj evom od nesvršenoga oblika eventualno je mo­ guća samo u drugom značenju, značenju s pretpostavljenim agensom i aktualizi­ ranom dinamičnošću u trenutku govorenj a (usp. Kuću okružuju ogradom I Kuća je okruživana ogradom). Dinamiziranje obj ektivno statičnih scenarij a mehaniz­ mom fiktivnoga kretanja prisutno je i u nekim kontekstima s glagolom pratiti, no pasivni je korelat takvih konstrukcij a teško prihvatljiv, ako ne i neprihvatlj iv, usp . : ( 1 97) Ova cesta prati Dravu sve d o Osijeka. I *Drava je praćena ovom cestom sve do Osijeka. Razlog neprihvatljivosti pasivnoga korelata u takvim konstrukcijama treba tražiti u nemogućnosti topikalizacije objekta iz aktiva. Naime u slučaj evima s glagolima kao što j e okruživati i subjekt i obj ekt, u našem primjeru kuća i ogra­ da, imaju status sudionika scenarija, pa i jedan i drugi mogu biti topikalizirani 67 O važnosti i gramatičkim implikacijama kognitivne operacij e fiktivnoga kretanj a v. više Talmy (2000 : 1 00- 1 75).

u

·

1 72

•

Dopune

na pozicij i subj ekta. S druge strane, Drava u ( 1 97) ne funkcionira kao sudionik, već samo kao oznaka smjera u adverbijalnom značenju te stoga ne može zauzeti poziciju subjekta u pasivnom korelatu. Scenarij i u koj ima su subj ekt i obj ekt isti entitet prototipna su prisutni i u ka­ tegoriji tercijarnopovratnih glagola68 gdje se funkcionira kao povratna zamjenica u funkciji objekta. U takvim konstrukcijama dolaze glagoli tipa brijati (Brijem se), češljati ( Češljam se), obuvati (Obuvam se), kupati (Kupam se) itd. Zbog na­ rušena odnosa asimetričnosti među argumentima konstrukcije s takvim povrat­ nim glagolima, posve razumlj ivo, također ne podliježu pasivizacij i i visoko su rubni tip u kategoriji prijelaznosti. Za nj ih vrij edi sve što je rečeno i za ostale konstrukcije u koj ima su subjekt i objekt isti entitet, a jedina je razlika u tome što subjekt u povratnim konstrukcijama funkcionira kao agens. Analizirajući po­ vratne konstrukcije u engleskom jeziku, Rice ( 1 987: 233) ističe da se u engle­ skom povratna zamjenica može odnositi samo na subjekt kao cjelinu, i to i u fi­ zičkom i u psihičkom smislu, a nikako samo na neki dio psihofizičke ukupnosti, što oprimjeruj e sljedećim konstrukcijama: Lucy treated herself to a manicure I Lucy manicured her nails I *Lucy manicured herself li Jack LaLanne enriched himself through his TV show I Jack LaLanne exercised his body I *Jack LaLanne exercised himself. Za razliku od engleskoga hrvatski jezik ne podliježe takvim restrikcijama, pa su metonimij ska preslikavanja tipa CJELINA ZA DIO potpu­ no prihvatljiva, usp. lvana se manikirala I pošešljala I našminkala za zabavu.69 Konceptualni odnosi u kojima su subjekt i objekt isti entitet prikazani su na sl. 1 l a, a sl. 1 1 b prikazuje situaciju kad je riječ o odnosu dijela i cj eline. Budući da takve konstrukcije gotovo uvij ek objektu pridružuju ulogu teme,70 to je označeno posebnim tipom isprekidane linije kao notacij om za tu ulogu. 68 Tercijamopovratni glagoli odgovaraju u našim gramatikama uobičajenom nazivu pravi povrat­ ni glagoli. O kritici takva pristupa i podj eli povratnih glagola na primamo-, sekundarno- i terci­ jamopovratne v. više u Belaj (200 1 ). 69 Za razliku od Rice ( 1 987) u nekim se engleskim deskriptivnim gramatikama (npr. Quirk i dr. 1 98 5 : 357-3 58) kaže da su neki glagoli fakultativna refleksivni, npr. wash (oneself), dress (one­ self), pa bi u tim slučajevima ista metonimij a vrij edila i za engleski. 70 I semantičkoj ulozi teme, kao uostalom i mnogim drugima, u gramatičkim se teorijama razli­ čito pristupa. Tako se u kognitivnoj gramatici (v. Langacker 1 99 1 : 287-289, Taylor 2002 : 420, KGHJ 1, 5 . 1 ) temom smatra sudionik koj i odgovara makroulozi općega trpitelj a, odnosno ulozi koja se u gramatici uloge i referencij e (Foley-Van Valin 1 984, Van Valin-LaPolla 1 997, Van Va­ lin 200 1 ) naziva undergoer, a tematskom relacijom smatra se konceptualna autonomna relacija koja uključuje jednoga sudionika - temu. Ovdje nećemo slijediti takav pristup, već ćemo, a kako je i uobičajeno u većini gramatičkih teorija, temom smatrati semantičku mikroulogu u domeni makrouloge općega trpitelja, koj a za razliku od prototipnoga pacijensa ne uključuj e promj enu stanja i oblika sudionika. Tema je od svih semantičkih uloga naj šira j er se ona zapravo pridru­ žuj e svakom sudioničkom entitetu koj emu se ne može pridružiti uloga pacij ensa, primatelja, do­ življavača ili neka druga iz domene općega trpitelj a, što je vjeroj atno također j edan od razloga zbog koj ega ju Langacker upotrebljava u značenju makrouloge koja obuhvaća entitete u ciljnoj domeni lanca radnj e.

2 . 1 Glagolske dopune

a)

•

1 73

b)

Slika 11

Slj edeći tip rubnih leksikaliziranih objekata su tzv. unutrašnji (tautološki) ili srodni (engl. cognate) obj ekti, koji su još jedan primjer činj enice da prijelaz­ nost kao gramatička kategorija simbolizira i ovisi o konceptualnosemantičkim odnosima na razini konstrukcij e u cjelini. Unutrašnj i se objekti u našoj gramatič­ koj literaturi rijetko spominju (npr. Pavešić 1 97 1 : 428, Brdar 1 992 : 5 6-57) j er su konstrukcij e s takvim obj ektima rijetke i obilj ežene, a često su i odlika beletristič­ koga stila, posebno kad uz glagol kao dopuna stoj i nemodificirana istokorij enska imenica (npr. bol bolovati, noć noćiti, život živjeti itd.). Jedina cj elovita rasprava u okvirima jezikoslovne kroatistike posvećena tom pitanju, barem prema našim saznanj ima, jest Birtić-Matas Ivanković (2009), dok se u inozemnoj literaturi tom pitanju posvećuje više pozornosti j er su takve konstrukcij e kudikamo češće (u kognitivističkoj literaturi v. npr. Rice 1 987: 1 95-2 1 7, Langacker 1 99 1 : 3 623 64, Hopper 1 985). Konstrukcije s unutrašnjim obj ektima iz perspektive kogni­ tivne gramatike j esu visokorubni tip prij elaznih konstrukcij a jer se njima krši kriterij konceptualizacije obj ekta kao zasebnoga entiteta koji postoj i neovisno o radnj i i onom tko ju provodi. Drugim rij ečima, takve konstrukcij e pripadaju tipu konstrukcij a koj e sadrže eficirane, a ne aficirane obj ekte,71 odnosno sadrže objekte koji su rezultat same radnje, koj i iz nje proizlaze i koj i ne postoje ne­ ovisno o njoj u trenutku nastanka iskaza. Konstrukcij a je s eficiranim objektima mnogo (npr. izgraditi kuću, nacrtati shemu, isplesti šal itd.), a unutrašnj i obj ekti zbog tvorbene povezanosti s glagolom su njihov ekstremni tip, pa su i konstruk­ cije u koj ima se pojavljuju, isključi li se nj ihovo poj avlj ivanj e u beletrističkom stilu i nekim drugim visokospecifičnim kontekstima, negramatične, npr. : ( 1 98) *On je živio život I *trčao utrku I *ratovao rat I *skočio skok I *letio let.

7 1 O terminima eficirani i aficirani objekt v. više u Hopper ( 1 985).

1 74

•

Dopune

No situacija u vezi s gramatičnošću drastično se mij enj a kad se obj ektne imenice modificiraju, usp . : ( 1 99) O n je živio težak život I trčao svoju najtežu utrku I ratovao svoj najveći rat I skočio svoj naj_bolji skok I letio poslj ednji let.

odnosno konstrukcije s modificiranim objektima uz u neutralnim kontekstima neprijelazne glagole tada postaju prihvatlj ive. U pravilu obveznu modifikaciju kao jedan od kriterija prihvatlj ivosti prijelaznoga značenja konstrukcija s inače neprijelaznim glagolima tipa ( 1 99) navode i Birtić-Matas Ivanković (2009 : 7), no ne obj ašnjavaju zašto je to tako.72 Kognitivna gramatika razliku u grama­ tičnosti konstrukcija s modificiranim i nemodificiranim unutrašnj im objektima obj ašnjava razlikovanjem tipa i varij ante (v. KGHJ 1 , 3 . 1 ) . Naime nemodifici­ rani su objekti u ( 1 98) epizodične nominalizacije (v. KGHJ 1 , 2.3 . 1 .2) koje su samo jedna materij alizirana faza, varij anta, događaj a iskazanoga glagolom, od­ nosno, kako kaže Langacker ( 1 99 1 : 363), s njom se poklapaju te ih upravo to preklapanje čini zališnima. S druge strane, modificirani objekti nisu samo no­ minalizirana (materij alizirana) varijanta procesa već su oni u većoj mj eri zase­ ban nominalni tip koji više ne signalizira samo materijalizaciju j edne vremenske faze procesa iskazanoga glagolom, već i vrstu epizodične odglagolne imenice tvorbeno povezane s glagolom. Takva pak onda konceptualna konstelacij a re­ zultira poimanjem objekta ne više toliko kao dijela procesa, nego kao odvojeno­ ga i zasebnoga entiteta u ciljnoj domeni lanca radnje, čime se cijela prijelazna konstrukcij a približava prototipu. Nemodificirane i modificirane konstrukcije s unutrašnj im objektima prikazane su na sl. 1 2a-b, koj e se razlikuju u tome što u slučaju odglagolnih imenica kao nemodificiranih unutarnj ih obj ekata one kores­ pondiraju (točkasta linij a), odnosno poklapaju se s orij entirom glagola elabori­ rajući ga samo u j ednoj fazi radnje i čineći tako samo jednu u nizu opetovanih manj ih relacij a koj e zajedno u vremenskom slijedu tvore radnju kao cj elinu, tj . ukupan profil glagola. Takva konstelacija rezultira zalihošću objekta, što je na sl. 1 2a označeno isprekidanim linij ama. S druge strane, kad je riječ o modifi­ ciranom objektu, on tada elaborira orijentir glagola u cjelini, odnosno glagol kao ukupnost kraćih vremenskih relacij a koj e ga čine, približavajući se na taj način konceptu zasebnoga i odvojenoga entiteta u lancu radnje. Takav ga pak status više ne čini zališnim u odnosu na glagol, pa je i njegova profiliranost vi­ šega stupnja (pune linij e), a poslj edično i stupanj prijelaznosti cijele konstruk­ cije.

72 U navedenom radu autorice, uglavnom n a temelju generativističke literature, argumentni ili

adjunktni status različitih tipova konstrukcij a s unutrašnjim obj ektom testiraju i drugim sintaktič­ kim testovima kao što su primjerice mogućnost pronominalizacije objekta, koordinacija objekta i načinskoga priloga, pasivizacija ili uspostava korelata u vidu srodne instrumentalne skupine.

2.1 Glagolske dopune

175

•

a)

'

r----------------------- ------ ---------

;

,

- - ....

'

,

I I ....

'

------

G L A GO L

-

/

-

,

-------------------- - --

-

--------

NEMODIF. UNUTARNJI OBJEKT

b)

G L A GOL

MODIF. UNUTARNJI OBJEKT Slika 12

Konstrukcijama s unutrašnjim objektima vrlo su bliske konstrukcije sa se­ mantički, ali ne i tvorbeno, srodnim objektima tipa

isplakati suze, disati zrak, pli­ vati utrku itd., koje se ponegdje u literaturi nazivaju hiponimnim objektima (npr. Hale-Keyser 2002, Real-Puigdollers 2008), a o jednom njihovu tipu već je bilo riječi u kontekstu rasprave o objektima koji označavaju kakvu mjeru uz glagole kao što su

trčati, hodati

ili

plivati.

Hiponimni se objekti kad su u pitanju kon­

ceptualnosemantički odnosi i njihove gramatičke implikacije ni po čemu bitno ne razlikuju od unutrašnjih objekata, pa se njima ovdje nećemo detaljnije baviti iako i među njima postoji gradacija s obzirom na značenjsku ovisnost o glagolu (usp. npr.

*disati zrak I disati svježi zrak li plesati valcer I plesati bečki valcer).

U vezi s unutrašnjim i hiponimnim objektima zanimljivo je i pitanje njihova ar­ gumentnoga ili adjunktnoga statusa, posebno u korelaciji s njima bliskoznačnim instrumentalnim sintagmama (npr.

živjeti težak život I živjeti teškim životom) kod

kojih je kudikamo vjerojatnija načinska adverbijalna interpretacija.

1 76

•

Dopune

Neagentivnost subjekta u izvornoj domeni lanca radnj e kao jedan od najvaž­ nijih kriterij a anomaličnosti prijelaznih konstrukcija posebno dolazi do izražaja onda kad poziciju subj ekta zauzima neka prostorna ili vremenska odrednica, no za razlliku od već spomenutih konstrukcij a s prostornim subjektom tipa Dvo ­ rište sadrži bazen, ovdje nije u fokusu statičan odnos dijela 1 cjeline, nego se pro­ storna ili vremenska odrednica u funkcij i subjekta agentivizira, čime onda takvi subjekti na konceptualnoj razini dolaze u koliziju sa svoj im prototipnim mj esno­ -vremenskim značenjem, a koj e im u neutralnim konstrukcijama osigurava status adverbij ala. Prema kriteriju agentnosti subj ekta takve dakle konstrukcije također pripadaju rubnim tipovima u kategorij i prijelaznosti, što se također potvrđuj e ne­ mogućnošću njihove pasivizacije, npr. : (200) Dvadeseto stoljeće dodalo im je zastrašujuće antiutopijske vizije. I *Zastra­ šujuće antiutopij ske vizije dodane su im od dvadesetog stoljeća I dvadese­ tim stolj ećem. (20 1 ) Srednji vijek. „ žrtvuje vjeri dostojanstvo razuma. I *Dostojanstvo razuma žrtvovano je vjeri od (strane) srednjeg vijeka I srednjim vijekom. (202) Ova nova godina donijet će nam možda štogod od onoga što želimo. I *Mož­ da će nam štogod od onoga što želimo biti doneseno od ove nove godine I ovom novom godinom. (203) I doista, Božić je donio mnogo iznenađenja. I *I doista, mnogo iznenađenja doneseno je od Božića I Božićem. (204) Pitamo se hoće li Njemačka moći primiti toliki broj izbjeglica. I *?Pitamo se hoće li toliki broj izbjeglica moći biti primljen od Njemačke. (205) Ni sami ne znamo kako je taj stadion uspio primiti preko pedeset tisuća ljudi. I *Ni sami ne znamo kako je preko pedeset tisuća ljudi uspjelo biti primljeno od stadiona.

Neovjerenost pasivnih korelata u konstrukcij ama (200-205), a što je, uosta­ lom, jedan od razloga nj ihove neovjerenosti i u mnogim prij e analiziranim pri­ mj erima, posljedica je upravo specifičnoga tipa neagentnosti subjekta jer ako u aktivnoj rečenici s ekspliciranim subjektom nij e rij eč o agensu, hrvatski jezik u pasivnom korelatu dopušta j edino mogućnosti iskazivanja semantičkih uloga efektora prijedložnom skupinom od + genitiv13 ili ne-voljnoga agensa i efektora besprijedložnim instrumentalom.74 Posebno su u navedenim konstrukcij ama za73 Konkretiziranj e efektora prij edložnom skupinom od + genitiv kudikamo je rj eđe u odnosu na instrumental kako u perifrastičnom tako i u refleksivnom pasivu. O odnosu subj ektnoga instru­ mentala i perifrastične konstrukcij e od + genitiv v. i u 2 . 1 .3.2.

74 Ako se u tome smislu prostornoj ili vremenskoj odrednici u funkciji subjekta pridruži seman­ tička uloga efektora, onda su pasivni korelati u kojima je efektor konkretiziran besprij edložnim instrumentalom potpuno prihvatlj ivi j er se promj enom semantičke uloge subj ekt pomiče na lj e­ stvici agentivnosti. To posebno dolazi do izražaja u konstrukcijama sa psihološkim glagolima, usp : London oduševljava turiste. I Turisti se oduševljavaju Londonom. I Turisti su oduševljeni

2 . 1 Glagolske dopune

•

1 77

nimlj ivi primj eri (204-205) u koj ima j e u pozicij i subj ekta prostorna odrednica jer mj esta, posebno u političkom diskursu, vrlo često podliježu metonimizaciji, odnosno njima se referira na ljude, pa se povećava i agentivnost subj ekta, što ci­ jelu prijelaznu konstrukciju čini prihvatljivom ili prihvatlj ivijom. Ako tako pri­ mj erice (204) interpretiramo da geografski prostor koji zauzima Njemačka ili njemačka infrastruktura neće biti u stanju primiti toliko velik broj izbj eglica iz Sirij e, pasivna rečenica nije gramatična, što je označeno zvjezdicom. No ako in­ terpretacija ide u smjeru značenja da nj emačka Vlada, odnosno ljudi koji ju čine, neće tako lako biti u stanju organizirati sve potrebno za prij am velikoga broja izbjeglica, onda j e pasivni korelat kudikamo prihvatljivij i j er j e metonimij skim preslikavanjem MJESTO ZA INSTITUCIJU > INSTITUCIJA ZA LJUDE koncep­ tualna težište s visokoneagentivnoga prostora prebačeno na ljude kao agentivne aktante, što je pak označeno j ednim upitnikom.75 Primj er (205) s glagolom pri­ miti također je vrlo zanimlj iv j er taj glagol dolazi u tri različite konstrukcij ske argumentno-značenj ske strukture. U (205) stadion kao subjekt ima čisto prostor­ no značenje, pa je razumlj iva i neprihvatlj ivost pasivnoga korelata. Prostorni su­ bj ekt on ima i u, inače puno češćim, generičkim kontekstima tipa Stadion prima pedeset tisuća ljudi u koj ima se on približava značenju već opisanih rubno prije­ laznih konstrukcija s glagolom imati jer podliježe parafrazi Stadion ima mjesta za pedeset tisuća ljudi I Stadion ima pedeset tisuća mjesta, pa uz neagentivnost subjekta neovjerenosti pasivnoga korelata (* Pedeset tisuća ljudi prima se od sta­ diona I *Pedeset tisuća ljudi može biti primljeno od stadiona) doprinosi i odnos dij ela i cjeline koj i se uspostavlja između subjekta i obj ekta. I konačno, glagol primiti može dolaziti i u prototipnim prijelaznim konstrukcijama koj e na uobiča­ jeni način podlij ežu pasivizacij i kao u primjerima tipa Premijer Milanović jučer je primio izraelskog veleposlanika I Izraelski veleposlanik jučer je primljen od (strane) premijera Milanovića, pa su navedeni i slični primj eri još j edan dokaz važnosti konceptualnih odnosa konstrukcije u cj elini kad je u pitanju gramatička kategorij a prijelaznosti. Smanj ena agentivnost subj ekta, a koj a onda rezultira i osjetnom smanj eno­ šću dinamičnosti događajne strukture prij elaznoga scenarij a, prisutna je i kod različitih perceptivnih, odnosno kognitivnih, glagola kao što su čuti, slušati, gledati, vidjeti, znati, poznavati, osjećati, vjerovati, željeti, voljeti itd. Subjekt perceptivnih glagola u pravilu ima semantičku ulogu doživljavača koj i je u kon­ tinuumu od agensa do pacij ensa nižega stupnj a agentivnosti prije svega zbog toga što je on statičan, za razlikU od agensa kao prototipnoga vršitelja, a često izostaj e i obilježje volje ili namjere prilikom provođenj a radnj e (npr. kod glagola Londonom. li Pariz uvijek iznenadi ljude. I Ljudi su uvijek iznenađeni Parizom. li Srednji vijek deprimira ljude. I Ljudi se deprimiraju srednjim vijekom. I Ljudi su deprimirani srednjim vije­ kom. Opširnije o instrumentalnim dopunama v. u 2. l .2.2 . 3 .

75 Više o različitim sintaktičkim funkcijama referencijalnih metonimija t e općenito o metonimij­ skoj i doslovnoj interpretacij i različitih lokativnih izraza u različitim j ezicima v. u Brdar (2007).

178

•

Dopune

osjećati, znati, poznavati, voljeti i sl.). No unatoč tomu što su svi doživljavači obilježeni statičnošću u usporedbi s agensom, subj ekti perceptivnih glagola ipak se međusobno dosta razlikuju bilo prema kriteriju aktivnij e uključenosti u radnju prisutnošću obilježja volje i namjere bilo prema tome je li riječ o svršenom ili ne­ svršenom glagolu, a poslj edično se onda razlikuje i prihvatlj ivost poj edinih pri­ j elaznih konstrukcij a. Pogledajmo sljedeće primj ere i njihove pasivne korelate: (206) Ivan je jučer u trgovini čuo taj trač. I *Taj je trač jučer čuven od lvana. (207) Marko je cijelo poslij epodne slušao taj CD. I ??Taj je CD cijelo popodne slu­ šao od Marka. (208) I van je vidio Marka ispred stadiona. I ?Marko je viđen ispred stadiona od Iva­ na. (209) Marko je gledao televiziju puna tri sata. I ??Televizija je puna tri sata gledana od Marka. (2 1 0) Ivan zna odgovor na to pitanje. I *Odgovor na to pitanje znan je od Marka. (2 1 1 ) Marko je poznavao tog Ivanova prijatelja. I *Taj je lvanov prijatelj pozna van od Marka. (2 1 2) Marko je osjećao vrućinu. I *Vrućina je osj ećana od Marka. (2 1 3 ) Ivan je to vjerovao. I *To je vjerovano od lvana. (2 1 4) Marko želi novi bicikl. I *Novi bicikl željen je od Marka. (2 1 5) Ivan voli Mariju. I ?Marij a j e volj ena od Ivana. (2 1 6) Ivan voli špagete. I * Š pagete su voljene od lvana.

Kao što se iz primjera (206-2 1 6) može vidjeti, stupanj prihvatlj ivosti pasiv­ nih korelata prijelaznih konstrukcij a s perceptivnim glagolima poprilično se raz­ likuje, pa krenimo redom. Pasivni korelati konstrukcija s glagolom čuti potpuno su neprihvatlj ivi j er je dinamičnost događaj a svedena na minimum, prije svega zato što glagol čuti ne uključuje namj eru subj ekta. Pasivni korelat konstrukcije s glagolom slušati nešto je prihvatlj iviji bez obzira na to što je riječ o nesvršenom vidu koj i u pravilu povećava rubnost prij elaznih konstrukcija. Razlog tomu tre­ ba tražiti u činjenici što slušati uključuje namjeru, pa je na taj način subjekt toga glagola bliži agensu kao prototipnom vršitelju. Isto vrij edi i za glagol gledati, a pasivni korelati tih dvaju nesvršenih glagola postaju potpuno prihvatljivi kad preko značenja opetovanosti, odnosno stalnoga ponavljanj a u nekom razdoblju, poprime nijansu svršenosti, usp . : (2 1 7) Mlađa populacija godinama je slušala tu vrstu glazbe. I Ta je vrsta glazbe go­ dinama slušana od mlađe populacije. (2 1 8) Mlađa populacija više je puta kroz proteklih dvadesetak godina gledala taj film. I Kroz proteklih dvadesetak godina taj je film više puta gledao od mlađe populacije.

2 . 1 Glagolske dopune

•

1 79

Svršenost glagola vidjeti rezultira višim stupnj em prihvatljivosti pasivnoga korelata u odnosu na njegov nesvršeni parnj ak gledati, dok se viši stupanj pri­ j elaznosti konstrukcija s glagolom vidjeti u odnosu na konstrukcije s glagolom čuti, unatoč tomu što ni jedan ni drugi glagol ne uključuju namj eru subj ekta, vje­ rojatno može tumačiti prototipnošću vizualne percepcije u odnosu na auditivnu. Neprihvatlj ivost pasivnih korelata konstrukcij a s glagolima znati, osjećati, vjero­ vati i željeti proizlazi iz nj ihove nesvršenosti u kombinacij i s visokim stupnjem neagentivnosti subjekta, koj i neprihvatlj ivost pasivne konstrukcije uvjetuj e čak i onda kad se promij eni vid. Š toviše, od tih glagola ne postoj i čak ni mogućnost tvorbe trpnoga pridj eva, kako od nesvršenih tako i od svršenih oblika,76 ili se, ako ta mogućnost i postoji, oni gotovo nikada ne upotreblj avaju, usp . : (2 1 9) Ivan je saznao I doznao odgovor n a to pitanje. I *Odgovor n a to pitanje saznat je I doznat je od lvana. (220) Marko je osjetio vrućinu. I *Vrućina je osjećena od Marka. (22 1 ) I van je to povj erovao. I *To je povjerovano od Ivana. (222) Marko je poželio novi bicikl. I *Novi bicikl poželj en je od Marka. Od nesvršenoga glagola poznavati također ne postoj i mogućnost tvorbe trp­ noga pridjeva ( *poznavan) . Promjenom vida ta se mogućnost otvara (usp. upo­ znati I upoznat), no pasivni su korelati prij elaznih aktivnih konstrukcij a sa svrše­ nim vidom toga glagola također neprihvatljivi, usp . : (223) Marko je upoznao tog lvanova prijatelja. I *Taj je lvanov prijatelj upoznat od Marka. Budući da je glagol upoznati trovalentan, odnosno uz direktni obj ekt otvara mjesto i indirektnom objektu u instrumentalu, pasivni korelati prij elaznih kon­ strukcij a s glagolom upoznati prihvatljivi su jedino s prijedložnom instrumental­ nom dopunom koj om se popunj ava argumentna praznina, a potpunu ovjerenost uvjetuje i apstraktnija narav te dopune, usp . : (224) Marka s u prijatelj i upoznali s novim činjenicama. I Marko je o d prijatelj a upoznat s novim činjenicama. (225) Marka su prij atelj i upoznali s novim susjedom. I ?Marko je od prijatelj a upo­ znat s novim susjedom. 76 Iznimka su nesvršeni glagoli znati, željeti i vjerovati, od kojih se trpni pridj ev može tvoriti, no znan i željen mogu funkcionirati samo kao obični pridjevi, odnosno premodifikatori (npr. On je dobro znani kriminalac, Uvijekje bio toliko željeno dijete da nije ni čudo što ga roditelji obo­ žavaju). Od vjerovati trpni pridj ev može funkcionirati i kao glagolski pridjev, no najčešće samo u srednj em rodu i bezlično, a i tada se češće upotrebljava konstrukcij a s česticom se (npr. Dugo godina vjerovano je u taj mit I Dugo godina vjerovalo se u taj mit). Po čistoj modifikatorskoj funkciji trpnoga pridjeva glagolima znati i željeti slični su i glagoli vidjeti i čuti, s tim da su oni kudikamo češći, a trpni pridj ev od čuti mijenja i značenj e u poznat (npr. Uvijekje bio rado viđen gost, Znači to je ta čuvena plaža).

1 80

•

Dopune

Posebno su zanimlj ive prij elazne konstrukcij e i nj ihovi pasivni korelati s glagolom voljeti. Kad se taj glagol upotrijebi kao samoznačan (2 1 5), pasivni ko­ relat gotovo je potpuno prihvatljiv, no kad se upotrijebi u modalnom značenju (2 1 6), kao što se inače upotrebljavaju suznačni glagoli tipa moći, namjeravati, smjeti, trebati itd., funkcionirajući kao eliptični složeni predikat (usp. !van voli špagete I !van voli jesti špagete 11 !van voli pivo I !van voli piti pivo), ispražnj a­ vanjem nj egova temeljnoga leksičkoga značenja ' osjećaja ljubavi prema nekomu ili nečemu' koje ima u konstrukcijama tipa /van voli Mariju I životinje I cvijeće . , odnosno nj egovom svojevrsnom gramatikalizacijom, smanjuj e se i prijelaznost te pasivni korelat ne dolazi u obzir. 77 Tomu je tako j er se dinamičnost događaj a, koliko god ona bila niskoga stupnj a i u konstrukcijama tipa (2 1 5), još više sma­ njuje prebacivanjem težišta s glagola voljeti na značenje implicitnoga infinitiva samoznačnoga glagola, odnosno glagol voljeti tada samo modificira značenj e is­ puštenoga samoznačnoga glagola. Konceptualni odnosi u prij elaznim konstruk­ cijama s perceptivnim i kognitivnim glagolima prikazani su na sl. 1 3 , pri čemu se prij elaznost temelj i na perceptivnoj ili mentalnoj aktivnosti subjekta - doživ­ lj avača (D) usmj erenoj prema objektu - temi (T). .

.

-

O

- ----------------_, o ··• -

- - - - - - - - - - - - - - - - - - -

D (tr)

�:

T (or)

prostorno-vremenski okvir

Slika 13

Poslj ednj i tip rubnih prijelaznih konstrukcija o koj emu ćemo nešto reći j esu konstrukcij e koj e su j edan tip dekompozicij e predikata, 78 a sastoje se od pe­ rifraznih glagola pretrpjeti, doživjeti, dobiti i primiti i odglagolne imenice kao 77 Silić-Pranjković (2005: 1 87) navode da j e u konstrukcijama tipa On voli špagete, Ne voli ma­ sna jela (ovaj primj er je njihov) rij eč o samoznačnoj uporabi glagola voljeti. To je točno samo čisto formalno gledajući, no voljeti u takvim konstrukcijama podrazumijeva infinitiv samoznač­ noga glagola te doista fimkcionira kao eliptični složeni predikat, a nemogućnost pasivizacije takvih konstrukcija nedvosmisleno dokazuj e da ispražnjavanj e nj egova leksičkoga značenja re­ zultira vrlo ozbiljnim značenj skim, a posljedično i sintaktičkim, pomacima. U tome smislu takve eliptične predikate s glagolom voljeti moguće je analizirati i kao metonimiju odnosno, preciznij e, kao 78 O tipologiji i sintaksi dekomponiranih predikata v. više u Radovanović ( 1 990: 53-77).

TEM ELJNO ZA SPECIFIČNO ZNAČENJE GLAGOLA

. CJELINA ZA DIO,

2. 1 Glagolske dopune

•

181

obvezne dopune i nositelj a značenj a jednočlanoga predikata (usp. dobiti I primiti udarac biti udaren, pretrpjeti I doživjeti poraz biti poražen). Rubni status tih konstrukcij a u kategorij i prij elaznosti proizlazi iz zamjene mjesta aktanata u lan­ cu radnje, odnosno iz obmutoga tijeka energije u koj emu se na pozicij i subjek­ ta nalazi neaktivni aktant sa semantičkim ulogama pacij ensa, doživljavača ili i jednoga i drugoga (PAC > DOŽ) s glagolima pretrpjeti i doživjeti te pacij ensa i doživljavača (PAC > DOŽ) ili primatelj a i posjednika (PR > POS) s glagolima dobiti i primiti, a u pozicij i dopune ( objekta)79 konkretni ili apstraktni entitet sa semantičkom ulogom teme. Takva konstelacij a, prikazana na sl. 1 4, te konstruk­ cij e zapravo čini j ednom vrstom pasiva (usp. Pretrpjeli I doživjeli su poraz I Po­ razili su ih, Primio I dobio je udarac I Netko ga je udario), a njihova j e tipologij a i sintaksa detaljnij e opisana u Belaj (2002, 2004) pod nazivom leksički pasiv, o kojemu će još rij eči biti u 4.3 . =

=

PAC/DOŽ/PR/POS (tr)

AG

prostorno-vremenski okvir

Slika 14

79 Termin objekt ovdje je namjerno stavljen u zagradu jer je riječ o specifičnom tipu prijelaznosti, čija rubnost proizlazi već iz činjenice da je u takvim konstrukcijama dopuna u vidu odglagolne imenice sastavni dio značenja predikata pa je metodološki potpuno prihvatlj ivo, a kako to čini npr. i Radovanović ( 1 990), da se takvi perifrazni glagoli smatraju i vrstom semikopulativnih gla­ gola. Zbog toga objekti nekih perifraznih glagola u odnosu na prototipne objekte počesto pod­ liježu i drugim sintaktičkim ograničenjima, kao što je npr. nemogućnost pronominalizacije ili zamjene jedninskoga množinskim oblikom (v. o tome više u Silić-Pranjković 2005 : 1 88-1 90). No mišljenja smo isto tako da postoje i argumenti koj i govore u prilog tome da se u tim konstruk­ cijama može govoriti i o objektu, prij e svega zato što unatoč činjenici da konstrukcije s jednočla­ nim i dekomponiranim predikatom dijele istu semantičku bazu, one se semantički, a posljedično i sintaktički, i bitno razlikuju po kognitivnim operacijama skupnoga (svojstvenoga nominalnim profilima) i sekvencij skoga (svojstvenoga glagolima odnosno vremenskim relacijskim predikaci­ jama) promatranj a (v. KGHJ 1 , 1 . 5 i dalje), a što je možda i još važnije, razlikuju se i po stupnju shematičnosti perifraznoga glagola koji što je shematičniji (općenitiji), to je i njegov shematični orijentir koj i elaborira odglagolna imenica kao dopuna istaknutiji u smislu visokoga stupnja po­ tencij ala za provođenje elaboracije, pa se dopuna tada može slobodno smatrati i dij elom samoga značenja takva glagola, odnosno, sintaktički, sastavnim dijelom predikata. Nije zanemarivo tako­ đer ni to da je u konstrukcijama s visokoshematičnim perifraznim glagolima posljedično riječ i o shematičnijim, tj . apstraktnij im dopunama, što također rezultira užom vezom glagola i imeničke dopune. S obzirom na rečeno, teže je npr. govoriti o objektu uz perifrazne glagole tipa vršiti, pre­ trpjeti ili doživjeti, a lakše, i po našem sudu potpuno opravdano, a što će se iz primjera koj i slijede i vidjeti, uz perifrazne glagole tipa primiti ili dobiti.

1 82

•

Dopune

S obzirom na njihov pasivni status kodiran posebnim leksičkim sastavnica­ ma, razumljiva je i nemogućnost njihove pasivizacije prototipnim pasivnim kon­ strukcij ama, što se i vidi iz primjera sljedećega tipa: (226) Hrvatski su košarkaši na europskom prvenstvu pretrpjeli I doživjeli prvi po­ raz (od inače puno slabijeg protivnika). I *Prvi poraz na europskom prvenstvu pretrplj en je I doživlj en je od (strane) hrvatskih košarkaša. (227) rvan je dobio j ak udarac u glavu. I *Jak udarac u glavu dobiven je od Ivana. (228) rvan je primio jak udarac u glavu. I *Jak udarac u glavu primljen je od rvana. (229) rvan je dobio nagradu za životno djelo. I *Nagrada za životno djelo jučer je dobivena od rvana. (230) rvan je primio nagradu za životno djelo. I ?Nagrada za životno djelo primlj e­ na je od rvana.

Negramatičnost prototipnih pasivnih korelata u (226-230) uvjetovana je da­ kle kolizij om makrouloga trpitelja i vršitelj a, koje se u neutralnom odnosu aktiva i pasiva moraju poklapati, odnosno promjena sintaktičkih odnosa ne podrazu­ mijeva i promjenu temeljnih semantičkih odnosa. Drugim rij ečima, da bi proto­ tipne pasivne konstrukcije s glagolskim pridjevom trpnim bile prihvatlj ive, kao dopuna prijedlogu od (strane) mora biti uvršten vršitelj , a ne trpitelj iz leksički pasivne prijelazne konstrukcije, a koj i se u tom slučaju i ne može konkretizirati, usp . : (23 1 ) Prvi poraz n a europskom prvenstvu pretrplj en je I doživljen je o d inače puno slabijeg protivnika. (232) Jak udarac u glavu dobiven je od protivničkog igrača. (233) Jak udarac u glavu primljen je od protivničkog igrača. (234) Nagrada za životno dj elo dobivena je od organizacijskog odbora te manife­ stacije.

Iako j e pridruživanjem niza uloga pacijensa i doživljavača (PAC > DO Ž ) subjektnom argumentu glagol primiti vrlo sličan, gotovo ekvivalentan, glagolu dobiti, ta se dva glagola itekako razlikuju kad im se pridružuje niz uloga prima­ telj a i posj ednika (PR > POS), što se i vidi po relativnoj gramatičnosti, odno­ sno negramatičnosti prototipnih pasivnih korelata u (229-230). Razlog prihvat­ ljivosti pasivnoga korelata u (230) s glagolom primiti, a za razliku od nj egove neprihvatlj ivosti s glagolom dobiti u (229), leži u tome što se subj ektu glagola prim iti u takvim kontekstima osim uloga primatelj a i posjednika pridružuje i vid agentivnosti u smislu aktivnoga sudjelovanja u lancu radnje, a što nije slučaj u ekvivalentnim konstrukcij ama s glagolom dobiti čij i je subj ekt samo neaktivni aktant u ciljnoj domeni. Stoga se za glagol primiti u takvim kontekstima može uspostaviti odnos semantičkih uloga AG < > PR > POS, što je i prikazano na sl. 1 5 , gdj e j e obostranom strelicom označen status subjekta kao istovremeno agen-

2 . 1 Glagolske dopune

•

1 83

tivnoga aktanta i primatelj a I posjednika, dok je isprekidanim krugom označen implicitni agens kao pokretač radnje, koj i zbog dvostruke agentivnosti ne može biti istovremeno kodiran, usp . : (235) *Nagrada z a životno djelo primlj ena je o d Ivana o d organizacij skog odbora te manifestacije.

� -

'

AGI < > PR > POS (tr)

T (or)

I

\

- "'

AG2

prostorno-vremenski okvir

Slika 15

Rubnim se tipovima direktnoga objekta mogu smatrati i neraščlanjene kon­ strukcij e tipa Strah me je, Stid me je, Sram me je u koj ima se obj ektu pridružuj e semantička uloga doživlj avača, n o s obzirom n a t o d a s u one vrlo slične kon­ strukcijama s dativnim doživlj avačima (npr. Muka mije, Hladno mije itd.) nj ima ćemo se detaljnij e posvetiti u kontekstu rasprave o indirektnom objektu u dativu (usp. 2 . 1 .2.2.2). 2 . 1 .2 . l .4 Dijelni i slavenski genitiv Već smo istaknuli (v. 2 . 1 .2. 1 . 1 ) da j e za razlikovanje subj ekta i direktnog objekta najvažnij i faktor topikalnosti onaj koj i se odnosi na opoziciju lika prvoga i lika drugoga plana jer je, prvo, jedini kriterij koj i ispunjavaju svi subjekti i direktni obj ekti i drugo, postoje npr. jezici bez subj ekta kao gramatičke kategorij e, ali ne postoj i nij edan takav j ezik kod koj ega neki drugi formalni eksponent ne bi imao fokalni primat. Š to se tiče ostalih triju faktora topikalnosti, oni su važni za nij an­ siranj e prototipnih i rubnih članova tih dviju gramatičkih kategorij a, no ne mogu biti primami kriterij jer nijedan od njih nije primjenj iv na sve slučaj eve. Tako je osim univerzalnoga kriterij a lika prvoga plana prototip subj ekta obilježen kao agens iz kategorije semantičkih uloga, ljudski entitet iz kategorij e empatij e te, poslj edično, i kao određen iz kategorije određenosti u hij erarhij i određenost > specifična neodređenost > nespecifična neodređenost. Nasuprot subj ektu, uz univerzalno obilježje lika drugoga plana prototip direktnog obj ekta čini pacijens te neživi fizički entitet obilježen specifičnom neodređenošću - obilježjem koj e Langacker ( 1 99 1 : 323) pridružuj e prototipnom direktnom objektu u engleskom

1 84

•

Dopune

j eziku, i to u prvom redu na temelju njegove diskursne uloge uvođenja novoga, nepoznatoga entiteta, odnosno diskursne funkcije imanentne objektnom referen­ tu. No iako većina direktnih objekata j est obilježena specifičnom neodređeno­ šću, postoj i i velik broj iznimaka, što ističe i Langacker, isto kao što je i velik broj odstupanj a od empatij skoga kriterij a prema kojemu je prototip direktnog obj ekta neživi fizički entitet. Dakle zbog brojnih iznimaka upravo su empatija i određenost najvarijabilnij i i najnestabilnij i kriterij i topikalnosti, no s druge su strane ponekad itekako bitni pri razgraničavanju prototipnih i rubnih ostvaraja tih kategorija, a od pomoći su i u rj ešavanju nekih konkretnih sintaktičkih pitanja (usp. npr. 2. 1 .2. 1 .2 - dva obj ekta u akuzativu). Tako je i u slučaju razlike izme­ đu prototipnoga direktnog objekta u akuzativu s j edne strane i rubnih primjera dijelnoga i slavenskoga genitiva s druge strane, razlike koj a se temelj i upravo na stupnju određenosti objektnoga referenta. Zanemari li se diskursna uloga direkt­ noga objekta u akuzativu, takav je obj ekt bez sumnje prototip kategorij e upravo po obilježju određenosti kojim se uspostavlj a razlika prema neodređenom dijet­ nom i slavenskom genitivu. U hrvatskim gramatičkim priručnicima tu razliku kada je u pitanju dijetni genitiv uočavaju Silić-Pranjković (2005 : 300), no odre­ đenost također ima važnu ulogu i u odnosu akuzativnoga obj ekta prema slaven­ skom genitivu. O dij etnom i slavenskom genitivu već smo opširnij e raspravljali (v. KGHJ l , 7 . 1 . 3 , 7. 1 .4) u prvom redu s obzirom na narav genitivu imanentnoga shematičnoga značenj a ishodišta, pri čemu se genitivni izrazi konceptualiziraju kao ishodišne točke - orij entiri - u odnosu na koj e se vrednuje konkretno ili ap­ straktno odvaj anj e trajektora, pa se konstrukcije kao što su primj erice Doda} mi kruha ili Nemamo kruha mogu parafrazirati kao Doda} mi dio od kruha i Nema­ mo nijedan dio od kruha. Ovdj e ćemo rečeno povezati i s kategorijom (ne)od­ ređenosti koja dijetni i slavenski genitiv stavlja u opoziciju prema akuzativnom direktnom objektu. Dijetni genitiv u funkcij i direktnog obj ekta dio je šire katego­ rij e dijelnoga genitiva koj i se pojavljuj e kao dopuna i uz imenice (dio tijela, boca vina, litra piva), određene i neodređene apsolutne kvantifikatore (devetptica, de­ set kuna, malo vode, puno ljudi, mnogo vike, nekoliko kamenčića) te uz relativni kvantifikator većina (većina ljudi, usp. KGHJ l , 3 .3). Ono što dijetni genitiv, isto kao i slavenski, kao dopunu glagolima čini direktnim objektom jest njegova ob­ vezna alternacij a s akuzativom, usp . : (236) Dodaj m i kruha! I Dodaj m i kruh ! (237) Zatražio je vode. I Zatražio je vodu. (23 8) Narežite mesa! I Narežite meso ! (239) Moram kupiti mlijeka. I Moram kupiti mlij eko. Iz temeljnoga obilježj a dij elnosti takvih genitivnih konstrukcija proizlazi i značenj e neodređenosti u odnosu na određenost akuzativa koj a pak proizlazi iz zahvaćenosti cijeloga ciljnoga obj ekta. Veza između dijelnosti i neodređenosti u

2 . 1 Glagolske dopune

•

1 85

prvom se redu uspostavlj a preko nedostatka koncepta omeđenosti, odnosno j asne geometrij ske definiranosti genitivnoga referenta, što se na konceptualnoj razini očituj e obveznim manjim ili većim, a ovisno o kontekstu i predmetu o koj em je rij eč, uključivanj em, tj . aktivacij om omeđene cj eline od koj e se dio odvaj a, odnosno može se reći da cj elina funkcionira kao baza ili netemeljna domena za konceptualizaciju profiliranoga dijela. No temeljno pitanj e koj e na ovom mj e­ stu treba postaviti j est što omogućava konceptualizaciju genitivnoga referen­

ta kao neodređenog i akuzativnog referenta kao određenog, odnosno koje preduvj ete referent mora ispunj avati da bi mogao biti konceptualiziran kao neodređen i posljedično gramatički kodiran genitivom? Odgovor leži u kon­

ceptu stežlj ivosti (kontraktibilnosti) koj i smo već spominjali u KGHJ l prilikom analize nebroj ivih (tvarnih) imenica (usp. KGHJ l , 2 . 1 . 1 ). Stežlj ivost proizlazi iz koncepata neomeđenosti i homogenosti (neomeđenost > homogenost > stežlji­ vost > neodređenost), a odnosi se na činj enicu da se na dio gradivne imenice bilo koje veličine uvijek može referirati tom istom imenicom, što kod brojivih (ome­ đenih, heterogenih i nestežljivih) imenica nije moguće (usp. silos žita I kilogram žita I šaka žita I zrno žita = ŽITO; krov kuće I guma automobila, pregrada police I ploha stola i- KUĆA , A UTOMOBIL, POLICA , STOL), pa poslj edično ni konstruk­ cije s direktnim obj ektima u genitivu čij i referenti ne podliježu stežlj ivosti nisu ovjerene (usp. Dodaj mi brašno I Dodaj mi brašna, Natoči mi vodu I Natoči mi vode, Izreži mi kruh I Izreži mi kruha nasuprot Sagradio je kuću I *Sagradio je kuće, Kupio je novi automobil I *Kupio je novog automobila, Kamionom su mu dovezli policu I *Kamionom su mu dovezli police). Osim što je važan kriterij za razumij evanje naravi tvarnih imenica, obilj ežj e stežljivosti primjenj ivo je i na neke druge, u prvom redu apstraktne, imenice, pa tako primjerice imenica vri­ jeme kao direktni objekt može biti upotrij ebljena samo u genitivu (usp. Polako radi, imaš vremena I *Polako radi, imaš vrijeme).80 Značenj ski raspon koncepta (ne)omeđenosti vrlo je širok, tj . postoj i mnogo čimbenika koji ga uvjetuju ili s koj ima se on može povezati, pa ovdje nij e mo­ guće, a nema ni potrebe, pobrajati i oprimjeravati sva obilježj a koj a ga čine, no osvmut ćemo se ponovno (v. KGHJ l , 7 . 1 .3) na j edan zanimlj iv i zoran primj er u kojemu j e rij eč o apstraktnij oj određenosti uvj etovanoj ekstenzij om koncepta omeđenosti. Riječ je o dopunama glagola igrati, pri čemu upotreba dijelnoga ge­ nitiva ili akuzativa ovisi upravo o konceptualizacij i predmeta igre kao manj e ili više omeđenoga entiteta. Razmotrimo ukratko slj edeće primj ere: (240) Igrali su *pokera I poker. (24 1 ) Igrali su *monopola I monopol. 80 Akuzativ imenice vrijeme ovj eren j e samo onda kada se referira na točno određeno vrijeme kao primj erice u kontekstu sporta u konstrukcij i Polako, ne žuri, imaš vrijeme u značenju postići ćeš u utrci vrijeme koj i si želio.

1 86

•

Dopune

(242) Igrali su ??košarke I košarku. (243) Igrali su lovice I *lovicu. (244) Igrali su skrivača I *skrivač.81 U primjerima (240--=-2 44) upotreba genitiva ili akuzativa ovisi o naravi igre o kojoj je riječ, odnosno o tome ima li neka igra j asno definirana pravila, je li ras­ poređena u točne vremenske intervale i ima točno određen početak i kraj . Sve su to obilj ežja koja uvjetuju ostvarivanje apstraktnoga koncepta omeđenosti, što se potom na gramatičkoj razini očituje mogućnošću upotrebe jednoga ili drugoga padeža. Tako je u (240-24 1 ) rij eč o igrama kod kojih je prisutan koncept ome­ đenosti preko navedenih obilj ežj a te je posljedična obvezna i upotreba akuzativa kao eksponenta određenosti. Nasuprot tomu, u (243-244) obilježj a omeđenosti izostaju te je logičan izbor j edino dijelni genitiv. Š toviše, u slučaju igre skrivača drugi oblik i ne postoji. Granični primjer je (242) gdje j e izbor akuzativa neutra­ lan, a dij elni genitiv obilj ežen, ali moguć jer je košarka vrsta igre koja se može igrati i neformalno, pri čemu pravila i sama vremenska omeđenost nisu primami ili, bolje rečeno, nisu tako strogo postavlj eni kao kada je rij eč o profesionalnoj košarci. U takvim je rubnim slučajevima također vrlo čest i refleksivni oblik igrati se, kojim se na gramatičkoj razini uspostavlja razlika između sporta kao profesij e i zabave (usp. Janica Kostelić skijalajejučer u Wengenu I ??Janica Ko­ stelić skijala se jučer u Wengenu li ??Janica Kostelić skijala je jučer s obitelji na Sljemenu I Janica Kostelić skijala sejučer s obitelji na Sljemenu). Slično tomu, u kontekstu ozbiljnih igara koj e aktiviraju koncept omeđenosti u našim primjerima nikada se ne upotrebljava povratni oblik (usp. igrati se *pokera I *monopola I * bridža i sl.). Treba također istaknuti da se obj ekti povratnoga glagola igrati se ne mogu smatrati direktnim obj ektom, a kako to čine neke naše gramatike,82 jer, naravno, nisu zamj enj ivi akuzativom (usp. igrati se lovice I *igrati se lovicu). Opreku između određenoga značenj a akuzativa i neodređenoga dij elnog ge­ nitiva Ivić ( 1 983 : 1 1 7) naziva razlikom između referencijalnoga (usidrenoga) značenja akuzativa i generičkoga značenja dij elnoga genitiva, oprimj erujući to (ne)mogućnošću uvrštavanj a determinatora kao sredstva usidrenja uz genitivne direktne obj ekte (usp. Prospi (onu) vodu iz boka/a I *Prospi (one) vode iz boka­ /a li Donesi (one) jabuke I *Donesi (onih) jabuka) . Takav je stav prihvatlj iv j er 81 U

primjeru (244) akuzativ *skrivač ne dolazi u obzir i zbog kategorij e živosti, tj . ta se igra konceptualizira i, posljedično, sklanja kao živi entitet, pa akuzativ odgovara genitivu, a ne no­ minativu. 82

Primjerice Katičić ( 1 99 1 : 1 00) ne uzima u obzir tu razliku, pa sve genitivne objekte uz glagol igrati (se) smatra indirektnim obj ektima, dakle i one zamjenj ive akuzativom uz prij elazni glagol igrati i one uz povratni igrati se, a indirektnim objektima, što je slučaj i u Barić i dr. ( 1 995 : 436), pogrešno smatra i genitivne dopune uz još neke povratne glagole koj e altemiraju s akuzativom prijelaznoga glagola kao primj erice u slučaju glagola primiti se, dotaknuti se i prihvatiti se, o ko­ j ima će biti više rij eči u nastavku.

2. 1 Glagolske dopune

•

1 87

se veza između neodređenosti i neomeđenosti, osim preko koncepta dij elnosti, uspostavlja i preko koncepta generičnosti, tj . uopćenosti, koj im se poništava re­ ferencija na graničnost i pravilnost, no potpuno je točan samo ako objekt označa­ va varij antu, a ne i tip (usp. KGHJ l , 3 . 1 ). Drugim riječima, i konstrukcije Prospi one vode iz boka/a i Donesi onih jabuka bit će kudikamo prihvatljivij e ako se voda i jabuke odnose na tip, tj . ako recimo imamo situaciju da se u dva bokala nalaze dvij e različite vrste vode, npr. obična i mineralna, ili u dvij e posude dvij e vrste j abuka. Tada se naime konstrukcije s determiniranim genitivom interpre­ tiraju kao Prospi malo one vode iz boka/a, a ne one druge i Donesi malo onih jabuka, a ne onih drugih. Opozicij a tip I varij anta utječe na mogućnost upotrebe obj ekta u genitivu i u mnogim drugim slučajevima, kao što su primj erice kon­ strukcij e U povratku mi, molim te, naberi maslačka, gdje se maslačak odnosi na tip, a ne na varij antu, pa se konstrukcija interpretira U povratku mi, molim te, naberi više cvjetova od vrste maslačak, i to aktivacijom metonimije DIO ZA CJELINU (maslačka > maslačaka). Ivić ( 1 983 : 1 1 6) dobro uočava i vrlo rij etke primj ere refleksivnih oblika prij elaznih glagola koj i zahtijevaju genitivnu do-_ punu zamjenj ivu akuzativom, navodeći primjere s glagolima dotaknuti I dotak­ nuti se i prihvatiti I prihvatiti se (usp. Dotaknuo se teme I Dotaknuo je temu li Prihvatio se zadatka I Prihvatio je zadatak). U takvim i sličnim primj erima nije, kako kaže lvić, riječ o dijelnom genitivu, nego je rij eč o dvj ema pozicij skim va­ rijantama iste apstraktne padežne relacije j er ne dolazi do promj ene u značenju, odnosno može se reći da je rij eč samo o formalno uvjetovanoj alternacij i istoga akuzativnog značenj a. Tomu se kao dodatno objašnjenje može dodati da je taj odnos na sintaktičkoj razini potpuno ekvivalentan odnosu između, recimo, fone­ ma i alofona na fonološkoj razini, gdje se isto sistemsko-relacij sko značenje fo­ nema kao apstraktne fonološke j edinice realizira različitim alofonima kao svojim izgovomim pozicij skim varij antama. No iako se radi o vrijednom zapažanju, ono j e kognitivnoj gramatici teško u cij elosti prihvatljivo već samim time što svaka promjena gramatičkih odnosa simbolizira promj enu semantičkih odnosa, pa dva gramatička sredstva nikako ne mogu simbolizirati isto značenj e j er kao što se na leksičkoj razini ne može govoriti o apsolutnoj sinonimiji zato što uvij ek postoj i barem jedan, a u pravilu i više, konteksta u koj ima se značenj a n e podudaraju, o apsolutnoj se sinonimij i ne može govoriti ni na sintaktičkoj razini. Naime zapa­ žanj e M. Ivić načelno jest točno, i to u smislu da genitivna i akuzativna dopuna uz takve glagole dij ele istu semantičku bazu, odnosno značenj a su im približno ista, slično kao primj erice i u slučaju opozicije aktiv I pasiv, ali značenj ska nij an­ sa koj om se genitiv u takvim primj erima ipak razlikuje od akuzativa također je upravo u j ednom vidu blaže profilirane dij elnosti uporabom genitiva, i to dij el­ nosti koj a proizlazi iz značenja djelomične zahvaćenosti objekta radnj om, pa je stoga u takvim konstrukcij ama potpuno opravdano govoriti o dijelnom genitivu. Djelomičnost se u primj eru prihvatiti zadatak I prihvatiti se zadatka očituje ili preko profilacije samo jedne faze radnj e kao u inkoativnom primj eru prihvatiti

1 88

•

Dopune

se zadatka, koj i u pravilu znači početi izvršavati zadatak. Nasuprot genitivnoj konstrukciji, akuzativna konstrukcij a prihvatiti zadatak ne profilira inkoativnost jer se nj ome ukazuje samo na to da je netko prihvatio neki zadatak u cjelini, no ne govori ništa o fazama nj egova izvršavanj a, odnosno ne govori o tome kada će se taj zadatak početi izvršavati. S druge strane, u primjeru dotaknuti temu I dotaknuti se teme rij eč je o konceptu dj elomičnosti koji proizlazi iz značenja za­ hvaćenosti obj ekta u kraćem vremenskom odsječku jer dotaknuti se teme više od akuzativne konstrukcij e podlij eže parafrazi nakratko se posvetiti nekoj temi I ukratko ju proanalizirati, a ako je rij eč o kraćem traj anju radnje, onda j e poslje­ dično i objekt zahvaćen svoj im manj im dij elom. No može se ići i dalje pa reći da tvrdnja o semantičkoj podudarnosti akuzativa i genitiva uz te glagole, a ovisno o značenju dopune, u nekim kontekstima uopće nij e točna j er ima i slučajeva gdje dolazi do nezanemarive promjene značenja koj a se ne može svesti samo na deta­ lje. To je recimo slučaj s glagolom prihvatiti I prihvatiti se u primjeru prihvatiti se posla I prihvatiti posao jer inkoativna konstrukcija prihvatiti se posla, slično kao i prihvatiti se zadatka, znači početi obavljati neku radnju, dok prihvatiti po­ sao znači ili pristati na neko radno mjesto (npr. Prihvatio je posao u državnoj službi) ili prihvatiti ponudu za obavljanje nekoga posla (npr. Prihvatili su posao izgradnje novoga trgovačkog centra). U takvim primj erima sasvim sigurno nije riječ o pozicij skim varij antama iste apstraktne padežne jedinice, a razlika u zna­ čenju proizlazi upravo iz razlike u stupnju određenosti, i to prema načelu referen­ cij alnosti (usidrenj a) akuzativne dopune koj a uvjetuj e određenu interpretaciju s jedne strane i značenj a generičnosti, pa onda i neomeđenosti, s refleksivnim gla­ golom koj a s druge strane doprinosi neodređenoj interpretaciji. Da je to doista tako, potvrđuje se i (ne)mogućnošću uvrštavanja determinatora, npr. posvojne zamjenice ili demonstrativa. Kada je rij eč o opisanim manj im značenj skim razli­ kama između genitivne i akuzativne padežne relacije, determinatore je moguće uvrstiti i u jednoj i u drugoj konstrukcij i (usp. Dotaknuo se njegove I te teme I Dotaknuo je njegovu I tu temu 11 Prihvatio se njegova I tog zadatka I Prihvatio je njegov I taj zadatak). Nasuprot tomu, kada dolazi do ozbiljne promjene znače­ nj a prema kriteriju određenosti, determinator je moguće uvrstiti samo u slučaj e­ vima s određenim referentom (usp. Prihvatio je posao I Prihvatio je taj posao li Prestani se izležavati i prihvati se posla I *Prestani se izležavati i prihvati se tog posla). 83 Zanimljivi su i primjeri u koj ima na upotrebu akuzativa, odnosno ge8 3 Ovdje treba istaknuti, a što nije učinjeno u KGHJ l i što se može smatrati propustom autora, da se u hrvatskom j eziku osim nultim članom (usp. KGHJ l , 3 . 3 . 3 .2) određenost može konkretizirati i pokaznim zamjenicama i zamjeničkim pridjevima, najčešće medijalnim oblicima, koj i funkci­ oniraju kao određeni članovi. Slično kao i kod neodređenih članova neki i jedan, determinator­ ska funkcija demonstrativa kao određenih članova proizlazi iz opreke prema svoj im naglašenim pamjacima s profiliranom deiktičkom ulogom. Ta je funkcija demonstrativa posebno česta u raz­ govornom jeziku, a potvrđuje se sljedećim primjerima u koj ima su suprotstavljene dvije nj ihove funkcije, deiktička i određenoga člana: Uopće me ne zanima TAJ tvoj automobil (već onaj drugi) I Uopće me ne zanima taj tvoj [tajtvo11 automobil li TI razgovori nisu urodili plodom (već oni odr-

2 . 1 Glagolske dopune

•

1 89

nitiva utj eče značenje glagola i količinskovremenskog adverbij alnoga modifika­ tora (usp. Jučer je na gradilištu istovario zemlju i šljunak za pola sata I *Jučer je na gradilištu istovario zemlje i šljunka za pola sata).84 U takvim konstrukci­ jama upotrebu genitiva blokira s jedne strane totivno značenj e glagola kojim se označava provođenj e radnje u cij elosti, od početka do kraja, pa teličnost aktivira i koncepte vremenske omeđenosti i određenosti (usp. 2 . 1 .2. 1 . 1 ) kompatibilne sa značenjem akuzativa, odnosno kompatibilne s prostornom omeđenosti imenič­ koga referenta, a s druge je strane genitiv blokiran točno određenim vremenskim razdobljem kodiranim adverbijalnim modifikatorom. No čini se da j e za neovj e­ renost konstrukcij e s genitivnim objektom ipak presudno značenj e glagola j er kada totivni glagol istovariti zamijenimo npr. sativnim kakav je natovariti, a koj i izriče provođenje radnje u većoj mj eri te stoga ne aktivira toliko snažno koncep­ te teličnosti, omeđenosti i određenosti, genitivni je obj ekt donekle prihvatlj ivij i (usp. Jučerje n a gradilištu natovario zemlju i šljunak za pola sata I ?Jučerje na gradilištu natovario zemlje i šljunka za pola sata) . Opreka određenost I neodređenost prisutna j e i kod akuzativu suprotstavlj e­ nih konstrukcij a sa slavenskim genitivom, u koj ima takav objekt dolazi u niječ­ nim konstrukcij ama svoj stvenim slavenskim jezicima, usp. : (245) Za to nećemo dati novaca. I Za to nećemo dati novce. (246) On nije tražio milosti. I On nije tražio milost. (247) U sobi nemaš ni slike ni postera. I U sobi nemaš ni sliku ni poster. (248) Zašto usput nisi kupio mesa? I Zašto usput nisi kupio meso? Neodređenost konstrukcija sa slavenskim genitivom proizlazi iz još izraženi­ je generičnosti nego kod dijelnoga genitiva. Tako se genitivom u (245) više refe­ rira na novac općenito, na novac kao tip, a ne varijantu, odnosno na to da predmet o koj emu je rij eč iz perspektive govornika nema vrij ednost, dok akuzativ više, ili, bolje rečeno, za razliku od genitiva može profilirati konkretnu svotu novca kao varijantu, npr. novac od kredita koj i je podignut u svrhu kupnje tog predmeta. Slično je i u ostalim primj erima: u (247) misli se općenito na tip - sliku i poster žani naknadno) I Ti razgovori [tirazgovori1 nisu urodili plodom li Ubuduće će TAKVI prijedlozi biti odbijeni (a prihvaćeni će biti samo oni drugi) I Ubuduće će takvi prijedlozi [takviprijedloz11 biti odbijeni. Zanimljivo je također da kao određeni članovi puno rj eđe funkcioniraju proksimal­ ni i distalni oblici demonstrativa (usp. Pitamo se dokle će ti šatori [tišatori1 ostati u Savskoj I Pitamo se dokle će ovi I oni šatori [??ovišatori I *onišatori1 ostati u Savskoj), što se posebno od­ nosi na distalne oblike. Tomu je tako zbog neutralnosti medijala kao srednj ega deiktičkog oblika, neutralnosti koja mu omogućava viši stupanj gramatikalizacije. No ponekad čak i distalni oblici mogu biti upotrij ebljeni kao određeni članovi. Dobar su primj er netom spomenute konstrukcij e Prospi onu vodu I one vode iz boka/a i Donesi onejabuke I onih jabuka, gdj e distalni oblici mo­ gu biti nenaglašeni i funkcionirati kao određeni članovi (usp. Prospi onu vodu [onuvodu] I one vode [onevode] iz bokala I Donesi one jabuke [onejabuke] I onih jabuka [onihjabuka] . Narav­ no, u tom slučaju determinirani genitivni referent može biti interpretiran isključivo kao varijanta. 84 O takvim konstrukcijama usp. i Sarić (20 1 5).

1 90

•

Dopune

koji se obično stavljaju na zidove soba, dok referencijalna funkcija akuzativa mo­ že profilirati i neku određenu sliku ili poster ili određenu vrstu slike ili postera kao varijante; u (248) upotreba genitiva također označava tip, tj . misli se općenito na meso neovisno o vrsti mesa, a akuzativ može označavati konkretnu varijantu (usp. *Zašto usput nisi kupio mesa (onog za koje sam ti rekla na odlasku) ? I Zašto usput nisi kupio meso (ono za koje sam ti rekla na odlasku) ?). 8 5 Isto vrijedi i za apstraktnije referente kao u (246), gdje se genitivom ukazuje na to da onaj o koj e­ mu je riječ nije tip čovjeka koj i u bilo koj im situacijama traži milost, dok se aku­ zativom opet može referirati na konkretnu situaciju u kojoj se netko našao i molio za milost. Opreka između neodređenosti koj a se profilira slavenskim genitivom i većega potencijala za određenu interpretaciju u akuzativnim konstrukcij ama j a­ snij a je što je veća mogućnost profilacije varijanata nekoga tipa. Tako primjerice u suprotstavljenoj genitivnoj i akuzativnoj konstrukcij i Na novoj kući još nemaš ni prozora ni krova I Na novoj kući još nemaš ni prozore ni krov razlika između neodređene i određene interpretacije nije toliko j asna kao u (245-248), ako uopće i postoji. Razlog je u tome što prozori i krov kao tipovi u takvim kontekstima ne asociraju toliko na svoje varijante, koje, doduše, postoj e jer ima različitih vrsta prozora i krovova, jer je u iskazu profilirana funkcija prozora i krova koj a je ista bez obzira na konkretnu varijantu koju bi predstavljali recimo prozori s aluminij­ skim ili drvenim okvirom ili krovovi s ovom ili onom vrstom crijepa ili građe. U primjerima gdj e opreka određenost I neodređenost nije toliko bitna i istaknuta i slavenski će genitiv biti rjeđi, tj . prevladavat će akuzativne konstrukcije. Tako se primjerice češće može čuti Ne podnosi galamu od Ne podnosi galame, Nikada nije želio djecu od Nikada nije želio djece,86 a posebno su u tom smislu rijetke, rekli bismo i na granici ovj erenosti, konstrukcije u koj ima se slavenskim geniti­ vom referira na najviše rangirane entitete u empatij skoj hijerarhij i (usp. 2 . 1 .2 . 1 .2) konkretnu osobu ili predmet - jer se time prekida svaka veza s tipom, odnosno generičnošću koja aktivira neodređenu interpretaciju, pa akuzativ gubi konkuren­ ciju i u pravilu postaj e j edini izbor (usp. ???Nisu čekali Ane I Nisu čekali Anu li ???Nisu voljeli lvone I Nisu voljeli Ivonu).81 S obzirom na visok potencijal ostva­ rivanja generičnošću uvjetovane neodređene interpretacij e konstrukcije su sa sla­ venskim genitivom vrlo česte i u frazeologiziranim izrazima (usp. On nema ni prebijene pare, Nemam ni kuće ni krova, On nema ni kučeta ni mačeta, Godinu dana nije vidio ni sunca ni mjeseca itd.). -

8 5 Isto kao i u već spomenutim kontekstima s dij elnim genitivom konstrukcija Zašto usput nisi kupio mesa (onog za koje sam ti rekla na odlasku) ? prihvatlj iva je ako su suprotstavlj ena dva ili više tipova mesa, odnosno tada se ona interpretira kao Zašto usput nisi kupio malo od onog mesa za koje sam ti rekla da kupiš na odlasku, a ne nekog drugog. 8 6 Iznimka je od toga pravila konstrukcija sa zanijekanim oblicima glagola imati tipa Nemaju djece, u kojoj se gotovo isključivo pojavljuje genitiv, a razlog takvoj distribucij i vj eroj atno treba tražiti u visokogeneričkoj referenciji na potomstvo općenito. 87 Primj er Nisu čekali Ane preuzet je iz Silić-Pranjković (2005: 300).

2 . 1 Glagolske dopune

•

191

2 . 1 .2.2 Indirektni obj ekt U ovom ćemo se poglavlju osvrnuti na neka najzanimlj ivij a i naj spomij a pitanja vezana uz indirektni objekt u hrvatskom jeziku, koj i se od direktnoga razlikuje prema stupnju ili načinu zahvaćenosti glagolskom radnj om. To znači da indi­ rektni obj ekt za razliku od direktnoga naj češće nij e predmet izravno uključen u radnju, već su nj egovi referenti uglavnom entiteti na različite načine povezani s radnj om. Najprij e će biti rij eči o besprijedložnim indirektnim objektima u geni­ tivu, dativu i instrumentalu, a potom o prij edložnim objektima i konstrukcijama s više obj ekata. 2. 1 .2.2. 1 Besprij edložni indirektni obj ekt u genitivu Genitiv je bez sumnj e padež s najraznorodnij im značenjima, a isto tako i s naj ­ većim broj em apstraktnih značenj a, p a je nj ihovo uj edinjavanje, odnosno uop­ ćavanje ili shematiziranje, kudikamo problematičnije u odnosu na ostale pade­ že. Ipak, i to je moguće, što se u KGHJ 1 (usp. 7 . 1 , 7 .2) i pokazalo uspostavom obj edinjujuće genitivne supersheme ishodišta, a ovdj e ćemo se više posvetiti značenj skim aspektima koj i uvj etuju nj egov status dopune sa sintaktičkom funk­ cij om indirektnoga obj ekta. U tom je smislu, kao i kod svakoga drugoga obj ekta, ključan pojam njegove zahvaćenosti radnj om kao entiteta u ciljnoj domeni lanca radnje, odnosno treba pokazati u kojoj je vezi značenj e glagola s gramatičkim kodiranjem dopune genitivom. Već je rečeno da se svi indirektni obj ekti razli­ kuju od direktnih upravo prema konceptu zahvaćenosti radnj om, pa indirektni obj ekti uglavnom nisu predmeti izravno uključeni u radnju, predmeti na koj ima se radnj a provodi, već, kako kažu Silić-Pranjković (2005 : 3 0 1 ), predmeti na ko­ je se radnj a odnosi, koj ima se ona namj enjuje ili predmeti u vezi s koj ima se ona provodi. To najčešće j est tako, no ima indirektnih objekata, posebno genitivnih, kod koj ih je riječ o izravnoj zahvaćenosti radnj om. Prototip takvih genitivnih obj ekata su dijelni genitivi uz sativne glagole tvo­ rene prefiksom na-, kao što su najesti se, napiti se, nadisati se, naslušati se, na­ gledati se, napjevati se i sl. : (249) Najeli su se zelenih šljiva, pa im j e cijelo popodne bilo muka. (250) Napio se čiste izvorske vode. (25 1 ) Na planini smo se nadisali svježeg zraka. (252) Na toj se sjednici naslušao gluposti kao nikada do tada. (253) U životu se nagledao svega i svačega. S obzirom na izravnu uključenost obj ekta u radnju genitivi uz sativne gla­ gole najbliži su značenju direktnoga objekta, a od dijelnih se genitiva direktnoga obj ekta razlikuju j edino po tome što uglavnom nisu zamj enjivi akuzativom jer ti sativni glagoli ne mogu dolaziti u prijelaznom obliku koj i bi se od povratnoga razlikovao samo prema odnosu dij ela i cjeline, odnosno određenosti i neodre-

1 92

•

Dopune

đenosti. Zbog toga se za indirektne objekte sativnih glagola tvorenih prefiksom na- može reći da su prijelazna kategorija od direktnoga prema indirektnom geni­ tivnom objektu. Š to se tiče prijelaznosti, primjerice glagol napiti (se) može biti upotrij ebljen i prij elazno (usp. Napili su ga kako bi im ispričao istinu), no tada nije riječ o značenj skoj opreci između dijela i cj eline istoga referenta (usp. popiti vode I popiti vodu li napiti se vode I *napiti vodu I napiti nekoga). Postoji i ma­ nj i broj glagola kod kojih između prij elaznoga oblika s j edne strane i povratnoga sativnoga oblika s druge strane jest riječ o opreci između dijela i cjeline istoga referenta koj a rezultira i oprekom određenost I neodređenost, pa se uz nj ih dij elni genitivi trebaju smatrati direktnim objektima. Takvi su primjerice glagoli napi­ sati (se), narisati (se) ili nakupovati (se) (usp. napisati pisma I napisati se pisa­ ma li narisati drveće I narisati se drveća li nakupovati igračke I nakupovati se igračaka). Međutim za razliku od drugih glagola kod koj ih altemiraju akuzativni i dij elnogenitivni direktni obj ekti ovdje zbog sativnoga značenj a veće količine ne dolaze u obzir genitivni objekti u j ednini (usp. napisati pismo I *napisati se pisma 11 narisati drvo I *narisati se drveta prema primjerice dotaknuti te teme I dotaknuti se tih tema //dotaknuti tu temu I dotaknuti se te teme), a glagol naku­ povati (se) iz istoga razloga ne može imati obj ekt u jednini ni kad je prijelazan (usp. *nakupovati igračku I *nakupovati se igračku). Najčešće nepostojanj e pri­ j elaznoga oblika nije poslj edica ni značenj a osnovnih glagola ni općenito zna­ čenja sativnosti, već posebne vrste sativnosti koj a se konkretizira kombinacij om prefiksa na- i poj edinih glagola kao što su jesti, slušati, gledati itd., koj i inače mogu biti upotrijebljeni i kao prijelazni, jer se tada sativnost odnosi na subj ekt, a ne na obj ekt. Da j e uzrok neprij elaznosti, odnosno povratnosti, tih glagola znače­ nje sativnosti ostvareno baš kombinacij om prefiksa na- i specifičnih glagola, vidi se po tome što se sativno značenje ostvaruje i kombinacij om drugih prefikasa, u prvom redu prefiksa iz-, i drugih glagola, pri čemu glagol može biti i prijelazan i povratan (usp. iscrpiti se I iscrpiti nekoga, izmoriti se I izmoriti nekoga), a ima i takvih koji sativno značenj e ostvaruju i prefiksom iz- i prefiksom na- s istim glagolom, ali prij elazni oblik moguć je samo s prefiksom iz- (usp. isplakati se88 I naplakati se; isplakati suze I *naplakati suze; ishodati se I nahodati se; ishodati dionicu I *nahodati dionicu). Drugim rij ečima indirektnim objektom u genitivu izriče se neodređena veća količina referenta koj a dolazi u fizički ili mentalni po­ sj ed subj ekta, uzrokujući kod njega stanje zadovolj enosti ili preopterećenosti tim objektom. Subjektu tih glagola pridružuje se uloga agensa ili ne-voljnoga agen­ sa, a posredno i doživlj avača,89 dok se genitivnim dopunama pridružuje uloga pacijensa ili teme (sl. 1 6). 88 Glagol isplakati se može se tumačiti i kao sativan i kao totivan. 89 O ne-voljnom je agensu primj erice rij eč u konstrukcijama tipa (252-253), a o doživljavačima je indirektno rij eč zbog toga što je kod subjekta po završetku radnje rij eč o osjećaju, odnosno do­ življaju zadovolj enosti ili preopterećenosti.

2 . 1 Glagolske dopune

TR/SUBJ (AG>DOŽ)

•

1 93

OR/OBJ (PACffEMA) Slika 16

Prema kriteriju izravne uključenosti u radnju genitivnim objektima sativnih glagola vrlo su bliski i objekti uz glagole dočepati se, domoći se ili dokopati se: (254) Cijeli je život samo želio dočepati se vlasti. (255) Stalno se nagađa kako se domogao tolika bogatstva. (256) Laknulo im je kad su se napokon dokopali plićaka. Glagoli dočepati se, domoći se i dokopati se u nekim se hrvatskim grama­ tikama (npr. Barić i dr. 1 995 : 436) prema značenju doticanja svrstavaju u istu kategoriju s glagolima tipa prihvatiti se, uhvatiti se, držati se, dotaknuti se itd. No potonj i se glagoli od nj ih sintaktički bitno razlikuju po tome što mogu biti upotrijeblj eni i kao prijelazni, pa tada imaju direktni obj ekt u akuzativu (usp. prihvatiti nešto I prihvatiti se nečega, uhvatiti nešto I uhvatiti se nečega, držati nešto I držati se nečega, dotaknuti nešto I dotaknuti se nečega), a zbog značenj ­ ske akuzativno-genitivne opreke cj elovitost I djelomičnost i određenost I neod­ ređenost (usp. 2 . 1 .2 . 1 .4) riječ je o dva tipa direktnoga obj ekta, o akuzativnom i dijelnogenitivnom, a ne o dvije varijante iste padežne jedinice kako tvrdi Ivić ( 1 983) ili, što je još nepreciznije, o indirektnim objektima prema Katičiću ( 1 99 1 ) i Barić i dr. ( 1 995).90 S druge strane, dočepati se, domoći s e i dokopati s e glago­ li su rejleksiva tantum, pa posljedično imaju samo indirektni objekt u genitivu (usp. *dočepati nešto I dočepati se nečega, *domoći nešto I domoći se nečega I *dokopati nešto I dokopati se nečega). Na prvi se pogled može zaključiti da je kod glagola dočepati se, domoći se i dokopati se, isto kao i kod sativnih glago­ la, riječ o izravnoj uključenosti obj ekta u radnju. Takav zaključak nije pogrešan, no nij e ni posve točan jer objekti tih glagola naj češće označavaju ili apstrakt­ nije predmete radnje ili apstraktnij i tip radnj e preko zahvaćenosti nekoga kon­ kretnijega predmeta, pri čemu j e počesto riječ i o tome da radnja koja rezultira 90 Navedene gramatike indirektnim objektom smatraju i genitivne dopune glagola zaželjeti (se), gdje po istim kriterij ima također nije rij eč o indirektnom, nego o dijelnogenitivnom direktnom objektu (usp. npr. zaželjeti se voća I zaželjeti voće).

1 94

•

Dopune

zahvaćenošću predmeta kodirana genitivom implicira i različite međustupnjeve koji dovode do njegove izravne uključenosti. Sva ta obilježj a povezuju genitivne referente tih glagola i sa značenjem neizravnosti, što se onda sintaktički kodira povratnim oblikom s genitivnom dopunom. Tako npr. genitiv vlasti u konstruk­ ciji dočepati se vlasti najprije označava apstraktan entitet, čime se otežava kon­ cept zahvaćenosti koj i u prototipnim slučajevima podrazumijeva fizički kontakt između subj ekta i objekta, a usto implicira i različite posredničke, indirektne, radnj e koj e dovode do krajnj ega rezultata posjedovanj a vlasti. Nadalje, značenje j e neizravne zahvaćenosti kod tih glagola i nj ihovih dopuna vidljivo i po tome što su oni vrlo često, a s obzirom na apstraktniju narav veze između radnj e i nj ezina predmeta, metaforičko-metonimij ske konstrukcije ili čak frazeologizirani izrazi, što se i vidi mogućnošću parafraziranja, usp. npr. domoći I dočepati I dokopati se vlasti > osigurati si novac i moć, domoći I dočepati I dokopati se bogatstva > obogatiti se, domoći I dočepati I dokopati se kopna > spasiti se, domoći I doče­ pati I dokopati se grada > osigurati si bolji život, domoći I dočepati I dokopati se Lige prvaka > osigurati si nastup u Ligi prvaka itd. To je slučaj čak i onda kad je referent genitiva ljudski entitet, kao npr. u konstrukciji Čekaj samo dok te se ja dočepam, koj a u prvom redu označava namj eru subj ekta da obj ektu učini nešto nažao, a ne sam dolazak u posj ed obj ekta, što je još j asnije iz približno sinonimne frazemske parafraze Past ćeš ti meni šaka. Subjektu se tih glagola bez iznimke pridružuj e uloga agensa, obj ektu uloga teme ili, rj eđe, pacij ensa, a figurativno je značenje na sl. 1 7 prikazano isprekidanim krugom.

TR/SUBJ (AG)

OR/OBJ (TEMA)

OR/OBJ (TEMA}

Slika 1 7

Odmak od izravne uključenosti u radnju predstavlj aju genitivne dopune gla­ gola koj ima se označava mentalni kontakt između subjekta i objekta, odnosno glagola koj i znače sjećanje. To su primjerice glagoli sjećati se, dosjetiti se, pri­ sjetiti se i sl. : (257) Dobro se sjećam njegovih riječi. (25 8) U tom se trenutku dosjetio rješenj a. (259) Treba se prisjetiti te zakonske odredbe.

2 . 1 Glagolske dopune

•

1 95

Među glagolima koji znače sjećanje posebno je zanimlj iv glagol spominjati (se). On može biti upotrijeblj en i kao prijelazan, no samo onda kad spomenuti (se) znači dotaknuti se nekoga ili nečega u govoru ili pismu. Tako se npr. može reći Ne želim da više spominjemo sve te loše dane i Ne želim da se više spomi­ njemo svih tih loših dana. Tada genitivna dopuna, isto kao i u konstrukcij ama tipa dotaknuti temu I dotaknuti se teme, funkcionira kao dijelnogenitivni direkt­ ni obj ekt zbog sintaktičke korelacij e s akuzativom, a značenj ski se od akuzati­ va razlikuj e obilj ežjem neodređenosti (usp. 2 . 1 .2 . 1 .4). Nasuprot tomu, kada taj glagol znači sj ećanj e na nekoga ili nešto, može biti upotrijeblj en samo u povrat­ nom obliku spominjati se, a genitivna će dopuna tada funkcionirati kao indirektni obj ekt (usp. spominjem se prošlih dana I *spominjem prošle dane > (pri)sjećam se prošlih dana). Opisani odnosi ukazuju na vezu između stupnj a apstraktno­ sti radnj e i sintaktičkoga kodiranj a uključenosti obj ekta u radnju u slučaj evima kad se istim glagolom izriču radnje različitoga stupnja apstraktnosti. Konkretnije radnje, kao što su ovdj e govorenj e ili pisanje u odnosu na mišlj enje, podrazumi­ j evaju i veću zahvaćenost objekta, što se gramatički očituj e mogućnošću kom­ plementacij e direktnim objektom u akuzativu, mogućnošću koj a ne postoj i u slu­ čaju mentalnih aktivnosti kao visokoapstraktnih procesa te upravo u toj činjenici treba tražiti i razlog zbog koj ega su glagoli koji znače sj ećanj e beziznimno gla­ goli rejleksiva tantum. Kon.ceptualni odnosi u konstrukcijama s glagolima sj eća­ nja prikazani su na sl. 1 8 . S obzirom na nefizičku - mentalnu - aktivnost subj ek­ tu se pridružuj e uloga doživljavača, genitivnom objektu uloga teme, a apstraktna radnj a kojom se neizravno zahvaća genitivni referent prikazana j e isprekidanim linij ama.

8,... ,

- - - - - - - - - - - - - - - - - - •' ,

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

8

,

EN

OR (TEMA)

TR (DOŽ)

Slika 18

Sljedeće dvije skupine indirektnih obj ekata u genitivu čine ablativni geniti­ vi. Prvoj skupini pripadaju dopune uz glagole kao što su otarasiti se, osloboditi se, riješiti se, odreći se i sl. : (260) Konačno sam ga se otarasio. (26 1 ) Oslobodio se straha od visine.

1 96

•

Dopune

(262) Smirila se tek kad se riješila tog problema. (263) Tek pred kraj života odrekao se svih poroka. Kod tih je glagola riječ o tome da se indirektnim obj ektom u genitivu ozna­ čavaju efektori koj i na različite načine negativno djeluju na subjekt, čime kod nj ega izazivaju isto tako negativno emocionalno stanje koje ga tj era na poduzi­ manje različitih, u pravilu nefizičkih, radnj i usmj erenih prema objektu s namje­ rom odvajanj a od nj ega njegovim uklanjanj em. Ti su odnosi prikazani na sl. 1 9, gdj e se obj ektu s obzirom na implicitni status izazivača negativnoga emocional­ noga stanja subj ekta pridružuj e semantička uloga efektora, a s obzirom na nj ego­ vu zahvaćenost radnjom koju poduzima subjekt uloga teme ili pacijensa. S druge strane, subjektu se pridružuju uloge doživljavača i agensa j er je riječ o voljnom djelovanju usmjerenom prema objektu kao posljedici percepcije njime prouzro­ čenoga negativnoga osj ećaj a .

8AG)

Slika

19

Drugu i posebno zanimljivu skupinu ablativnih genitiva čine indirektni objekti glagola koji označavaju neku negativnu emociju subjekta doživlj avača.91 To su recimo glagoli bojati se, plašiti se, gnušati se, stidjeti se, sramiti se, groziti se, libiti se, čuvati se, kloniti se itd., pri čemu je genitivna dopuna motivirana vr­ stom emocij e koj a se izražava glagolom, npr. : (264) Boj im se njihova posj eta. (265) Plaši se mraka. (266) Stidi se svojih roditelja. (267) Srami se svojih postupaka. (268) Grozim se takvih situacija. Budući da j e rij eč o negativnim emocij ama, motivacija genitivnoga kodi­ ranja potpuno je logična s obzirom na koncept ablativnosti imanentan mnogim 91 O tome, a i o dopunama u drugim padežima uz glagole koji označavaju emocije v. više u Be­

laj-Tanacković Faletar (20 1 1 ) .

2 . 1 Glagolske dopune

•

1 97

genitivnim konstrukcij ama. U takvim konstrukcijama genitivne dopune kao ori­ jentiri sa semantičkom ulogom efektora ili ne-voljnoga agensa funkcioniraju kao uzročnici instinktivnoga odvaj anj a, odnosno udaljavanj a subj ekta doživljavača od za njega potencijalno opasnih ili neugodnih situacij a. To postaj e još j asni­ je ako se ima u vidu činjenica da se apstraktniji koncept uzročnosti u različi­ tim lokalistički utemeljenim teorij ama (npr. Anderson 1 97 1 , 1 977, Miller 1 974), a s koj ima je u svoj im temelj ima povezana i kognitivna gramatika (Langacker 1 9 82), metaforički obj ašnj ava preko konkretnij ega prostornoga koncepta abla­ tivnosti, što primj erice u mnogim adverbij alnim konstrukcijama uvjetuje alter­ nacij e prostornih ablativnih prijedloga od i iz s uzročnim prij edlogom zbog (usp. Od silnoga bijesa razbio je sve tanjure I Zbog silnoga bijesa razbio je sve tanju­ re, Omršavio je od dugotrajnog ležanja I Omršavio je zbog dugotrajnog ležanja, Napravio je to iz pakosti I Napravio je to zbog pakosti, Nije na vrijeme ustao iz razloga što je bio jako umoran I Nije na vrijeme ustao zbog toga što I jer je bio jako umoran). Slično je i u konstrukcijama s genitivnim dopunama, gdj e genitiv zapravo komprimira i podrazumijeva uzrok (usp. Bojim se njihova posjeta (zbog moguće reakcije mojih roditelja) I Grozim se takvih situacija (zbog problema koji poslije nastaju)) koji kod subjekta izaziva negativnu emociju usmjerenu prema objektu, a rezultat je subj ektovo odvaj anje, tj . udaljavanje od opasne ili neugodne situacije kodirane genitivnim efektorom (sl. 20).

+- -

ABL

-o

- - - - _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

,---,

+'\ GEN : I

,

', _ _

'

\

I

, , _

OR (EF)

TR (DOŽ)

Slika 20

2 . 1 .2.2.2 Besprijedložni indirektni obj ekt u dativu Dativ je bez sumnj e j edan od najproblematičnij ih padeža, kako s obzirom na svoj e semantičko-pragmatičke aspekte tako, poslj edično, i s obzirom na svoj sintaktički status, pa je stoga i razumljivo da mu gramatičari posvećuju oso­ bitu pozornost (npr. Janda 1 993 , D Osjećam potrebu za spava­ njem; Kiše mu se > Osjeća potrebu za kihanjem; Hladno joj je > Osjeća hladno­ ću itd.) i (ii) kao posljedica takve semantičke konstelacije neosporna j e i tvrdnja da takve dativne dopune imaju određena obilježj a subjekta, točnije semantička

2 . 1 Glagolske dopune

•

20 1

(koja se tiču pridruživanj a semantičkih uloga jer se uloga doživljavača može pri­ družiti i subj ektu i objektu) i pragmatička (koja se tiču diskursne referencije) jer dativna dopuna funkcionira kao rečenični topik (Kučanda 1 998, Bulj an-Kučanda 2004, Belaj-Kučanda 2007). Dakle može se reći da dativne dopune u navedenim primjerima imaju semantička i pragmatička obilježja subj ekta, no ne i morfo­ sintaktička j er subjekt nije kodiran nominativom kojim je uvjetovana sročnost s predikatom. Upravo ta kolizija između semantičkih i pragmatičkih obilježja s j edne strane i formalnih morfosintaktičkih s druge i jest najveći problem u analizi sintaktičkoga statusa tih dativnih dopuna, pa se o takvim dativima često govori kao o logičkim subjektima besubjektnih rečenica (npr. Barić i dr. 1 99 5 : 427), što je terminološki prilično nespretno. Dativne konstrukcije toga tipa nisu, naravno, posebnost hrvatskoga jezika, već postoj e u brojnim indoeuropskim i neindoeu­ ropskim jezicima - njemačkom, ruskom, polj skom, islandskom, bengalskom, ke­ čuanskom itd. - što lingviste i navodi da često govore o dativnim subj ektima. Sin­ taktička obilj ežja subj ekta koja takvi dativi imaju razlikuju se od jezika do j ezika, a Kučanda ( 1 998, 1 999a), primj enjujući nekoliko uobičajenih sintaktičkih testo­ va, raspravlja o tome u kolikoj su mjeri ta obilježj a prisutna u hrvatskom jeziku, pa ćemo se ukratko osvrnuti na nekoliko primjera iz Kučanda ( 1 998). Jedan je od tih testova npr. kontrola refleksivizacije, pri čemu se tvrdi da refleksivni element može biti koreferentan samo s nominativom, a ne i s dativom, usp . : (289) Petari žali svojui sestru. I *Petrui je žao svoj ei sestre. lako je činj enica da su konstrukcij e s nominativnom kontrolom refleksiv­ noga elementa neutralnije, tvrdnj a da dativ ne može kontrolirati refleksivizaciju nikako ne stoji, što je nedvosmislena pokazao i Kuna (2008, 20 1 2 : 32-33), kao npr. u konstrukcij ama tipa Stipi; je godilo piti vino sa svojim ; društvom u svojoj; vikendici, Klaraje učinila sve da mu ; bude ugodno u kući svojih ; roditelja. Sljedeći je test kontrola implicitnoga subjekta infinitivnih dopuna, koja je u mnogim jezicima svoj stvena samo nominativnim subj ektima. No u hrvatskom takvu mogućnost ima i dativ, kao i direktni obj ekt u akuzativu, usp . : (290) Petar želi ići kući. I Petari želi d a idei kući.95 (29 1 ) Dopustili su joj otići. I Dopustili su da (ona)i odei. (292) Pustili su j e otići. I Pustili su da ( ona)i ode/6

95 Kako bi se izbjeglo uvođenje prazne pronominalne kategorije PRO prilikom označavanja korefe­ rencije (usp. P etari želi [PRO i ići kući]), a koja ne pripada metodologiji kognitivne gramatike, koin­ deksaciju se, iako nije najsretnije rij ešena, ostavlja u obliku u kojem ju je označio i Kučanda ( 1 998).

96 Kontrolu implicitnoga subjekta infinitivnih dopuna pobijaju i primjeri u kojima se uz neke dativ­ ne (ali i akuzativne, v. u nastavku) dopune pojavljuju i priložne rij eči ili adverbijalizirane imenice (usp. Dosadno mu je slušati rljegovo predavarlje I Dosadno mu; je da sluša; njegovo predavanje, Stid gaje pojaviti im se pred očima I Stid ga; je da im se pojavi; pred očima).

202

•

Dopune

Tu je također i test kontrole eliptičnoga subj ekta participa, koji osim proto­ tipnih nominativnih subjekata u hrvatskom prolaze i dativi, npr. : (293) Smučilo mu se gledajući u provaliju. I Smočilo mui se dok je gledaoi u pro­ valiju. a kontrola eliptičnoga participskoga subj ekta također nije svoj stvena samo sub­ j ektnim dativima, već i posvojnim, npr. : (294) Smrzli su mi se prsti berući jabuke. I Smrzli su mii se prsti dok sam braoja­ buke. Sve to navedene autore vodi zaključku da kontrola zbog brojnih odstupanja ne može biti pouzdan sintaktički test subjektnosti jer je ona uvjetovana prag­ matičkim i leksičko-semantičkim obilježj ima prije negoli sintaktičkim. Tomu se nema što pri g ovoriti, no ti su zaključci samo dokaz više u prilog tezi da takvi dativi imaju semantička i pragmatička obilježj a subj ekta, no ne i morfosintaktič­ ka. Slični su zaključci izneseni i u Belaj-Kučanda (2007), no oni traže određenu reviziju. Temeljno pitanje koje se po našem mišlj enju u analizi takvih dativnih konstrukcija postavlja jest slj edeće: ako gramatika simbolizira značenje, kako je onda moguće da gramatički oblik objekta koji označava entitet u ciljnoj domeni lanca radnje simbolizira značenje i funkciju imanentnu subjektu u izvornoj do­ meni lanca radnje? Na prvu se može dati protuargument povlačenjem paralele sa subj ektom pasivnih konstrukcija, no to nije isto jer o subj ektu u pasivu nitko ne govori kao o objektu, nego eventualno kao o obj ektu aktivne konstrukcije, a ovdj e se dopuna, odnosno obj ekt, naziva subjektom na temelju semantičko-prag­ matičkih obilj ežj a. Dakle naš je stav da ako gramatičke strukture simboliziraju značenje, a u to smo i više nego uvj ereni jer u suprotnom se ruše sami temelj i kognitivne gramatike, onda t o treba dokazati i u ovom slučaju, odnosno poveza­

ti formu, značenj e i uporabu u j edan smisleni i logični uzročno-poslj edični niz. Drugim rij ečima, treba dokazati da ono što je morfosintaktički kodira­ no kao obj ekt, ima u određenoj mj eri i semantička i pragmatička obilj ežj a objekta. Na prvi se pogled ta hipoteza čini besmislenom i nedokazivom jer se parafrazama konstrukcij a tipa Hladno mije ili Kiše mi se kao Osjećam hladnoću i Osjećam potrebu za kihanjem nedvosmisleno pokazuje da se nominativni su­ bjekt (ja) kao ekvivalent dativne dopune mi u neraščlanj enoj konstrukciji nalazi

u izvornoj domeni lanca radnje, odnosno da je kao doživljavač na semantičkoj razini obilj ežen određenom, doduše rubnom, agentivnošću. No budući da svaka promjena gramatičkih odnosa podrazumijeva i promjenu semantičkih odnosa, i navedeni su konstrukcij ski parnj aci samo približno sinonimni, upravo u onolikoj mj eri u kolikoj su sinonimni i aktiv i pasiv, tj . neraščlanj ena konstrukcij a s tzv. subj ektnim dativom s po kriteriju subjektnosti paralelnom parafrazom dijeli sa­ mo semantičku bazu, a pragmatička im je funkcija, koja je, i to posebno ističemo, posljedica značenj skih pomaka, različita. Naime riječ je o tome da je u takvim

2 . 1 Glagolske dopune

•

203

neraščlanj enim konstrukcij ama, kao uostalom i u svim ostalim bezličnim, s prag­ matičke strane riječ o detopikalizacij i agentivnoga aktanta, i posljedično nj ego­ va sintaktičkoga uklanj anj a, u ovom slučaju izvanj skoga (npr. u Hladno mi je ili Vruće mije) ili unutrašnj ega (npr. u Spava mi se ili Kiše mi se) efektora,97 čime se agentivnost prebacuje na sam proces, odnosno efektor se konceptualno po­ istovjećuje s procesom koj i uzrokuje, što gramatika simbolizira tako da efektor postaje leksički dio predikata kojim se taj proces označava.98 Uklanj anjem agen­ tivnoga aktanta iz izvorne domene lanca radnj e proces kao relacij ska predikaci­ j a, čiju konceptualizaciju omogućuje odnos koji se uspostavlja između njegovih aktera koj i vrše prijenos energije s j ednoga na drugi, postaje teže konceptualno dostupan, a čime se pak izrazito smanjuj e i sam koncept prijelaznosti, pa se i u konstrukcijama s dativnim dopunama zbog nedostatka pokretača radnje stvara dojam svoj evrsne agentivnosti entiteta koj i se inače nalazi u ciljnoj domeni lanca radnje. No dativni se referent i tada zapravo nalazi u ciljnoj domeni, što je zbog navedenoga razloga detopikalizacije aktanta u izvornoj domeni te nj egova po­ istovj ećivanj a s procesom koj i uzrokuje teže vidlj ivo, jer je rij eč o usmj erenosti samoga deaktantiziranoga procesa koji samostalno predstavlja izvornu domenu lanca radnje na dativni referent u ciljnoj domeni. Takav pak pogled na koncep­ tualnosemantičke odnose onda rezultira time da gramatički dativni oblik dopune više nije u kolizij i sa semantičkim karakteristikama objekta. Na sl. 22 proces je prikazan tanj im isprekidanim linijama i isprekidanom strelicom kao znakom te­ že konceptualne dostupnosti zbog detopikalizacij e pokretača radnje u izvornoj domeni lanca radnje, a topikalizirani dativni doživljavač kao objekt u ciljnoj do­ meni deblj im krugom.

:

e

:

r- - - - - - - - - - - - -

1

PROCES

[- _- _- _- _- _,, I I

„

- - -

I

�

DOŽ/DAT _

_

_

_

_

_

_

_

_

_

_

_

I I I I I

Slika 22 97 O izvanj skim i unutrašnjim efektorima u tim konstrukcijama v. više u Matovac-Tanacković Faletar (20 1 0). Ovdj e samo nije naodmet istaknuti da status unutrašnjega, kognitivno nedostup­ nij ega, efektora ovisi o pristupu, odnosno tipu razvrstavanja sudionika događajne strukture, o če­ mu će se detaljnij e govoriti u 2 . 1 .2.2.3. 98 U slučaj evima gdj e se priložna rij eč ili adverbijalizirana imenica dodatno dopunjuj e infiniti­ vom (usp. bilješku 96) takav infinitiv onda funkcionira kao dodatna specifikacija unutrašnjega ili vanj skoga efektora o koj emu je rij eč (usp. npr. Dosadno mu je njegovo predavanje > Dosadno mu je slušati njegovo predavanje).

204

•

Dopune

Komplementarnost dativne dopune sa semantičkim obilj ežj ima obj ekta još j e jasnija ako se prisj etimo definicije prototipa indirektnoga obj ekta u dativu kao aktivnoga doživljavača u ciljnoj domeni lanca radnje (usp. 2 . 1 .2.2 .2) te njegove definicij e kao osobe mete (v. KGHJ 1 , 8 . 1 ) . Naravno, takva semantička-sintak­ tička konstelacija onda rezultira i time da u nedostatku gramatičkoga subjekta i direktnoga objekta indirektni objekt u dativu preuzima pragmatičku funkciju topika kao sljedeća niže rangirana gramatička relacij a predodređena za tu ulogu (v. 2 . 1 .2.2.5). Da dativni referenti doista nisu u kolizij i sa semantičkim karakte­ ristikama obj ekta, vidi se i po mogućnosti obrnute parafraze takvih konstrukcija u koj ima dativni referent zauzima prototipnu poziciju direktnoga obj ekta, a ne subj ekta, usp . : (295) Hladno m i j e . > Obuzela m e je hladnoća. (296) Vruće mi je. > Obuzela me je vrućina. (297) Spava mi se. > Obuzela me je potreba za spavanjem. I Obuzeo me je osjećaj pospanosti. (298) Kašlje mi se. > Obuzela me je potreba za kašljanjem. I Obuzeo me je osjećaj kašljanja. Neraščlanjenim konstrukcij ama s dativnim doživljavačima također su sa se­ mantičko-pragmatičkoga aspekta vrlo slične konstrukcije s doživljavačima kodi­ ranim direktnim obj ektom kao u (299-3 0 1 ) i adverbijaliziranom imenicom kao leksičkim dij elom predikata, a gdj e semantička uloga doživljavača također omo­ gućuje dvij e različite parafraze - jednu u koj oj se direktni obj ekt interpretira kao subjekt i drugu u kojoj on ostaje na mjestu objekta, usp. : (299) Strah me je. > Osjećam strah. I Strašim se. li Obuzeo me je strah. (300) Stid me je. > Osjećam stid. I Stidim se. li Obuzeo me je stid.

(30 1 ) Sram me je. > Osj ećam sram. I Sramim se. li Obuzeo me je sram.

Ako se u slučaju dativnih dopuna govori o dativnim subj ektima, onda se zbog iste semantička-pragmatičke konstelacij e akuzativnoga referenta kao do­ življavača i topika, barem kad je u pitanju hrvatski jezik, i u konstrukcijama (299-3 0 1 ) mora govoriti o akuzativnim subj ektima, čime bi se problem dodat­ no zakomplicirao, a gramatika nepotrebno opteretila. Razlika između dativnih i akuzativnih konstrukcij a j edino j e u tome da se akuzativom kao direktnim objek­ tom više profilira zahvaćenost referenta procesom, a što je također motivira­ na značenj em adverbij alizirane imenice kao leksičkoga dijela predikata. Naime strah i stid vrlo su snažne emocije koje u puno većoj mjeri zahvaćaju referent na koj i su usmjerene od recimo osjećaj a pospanosti, kihanj a ili vrućine, pa se inten­ zitet osjećaj a koji neki proces izaziva kod doživljavača proporcionalno očituj e i u gramatici. Osj ećaj i koji slabijim intenzitetom zahvaćaju ciljni referent kompa­ tibilni su s gramatičkom relacij om indirektnoga obj ekta, a oni koj i to čine u većoj mjeri s gramatičkom relacij om direktnoga objekta.

2. 1 Glagolske dopune

•

205

Isključujući stupanj zahvaćenosti, u dativno-akuzativnim parnj acima takvih neraščlanjenih konstrukcij a jednostavno je riječ o gramatičkom kodiranju iste situacije, što je poslj edica toga da je doživljavač prava međuuloga koja može označavati referente i u izvornoj i u ciljnoj domeni lanca radnje, odnosno mogu­ će je, uvjetno rečeno, govoriti i o agentivnom i o pasivnom doživljavaču, za raz­ liku od primj erice agensa, sredstva99 ili efektora koj i mogu biti samo u izvornoj ili teme, primatelja100 i pacijensa koj ima je imanentna samo ciljna domena. Zbog toga se kad je u pitanju hrvatski jezik definicij a aktivnoga doživlj avača u cilj ­ noj domeni mora proširiti i n a akuzativne doživlj avače s a sintaktičkom funkci­ j om direktnoga obj ekta. Na kraju ostaj e odgovoriti na pitanje koj a j e sintaktička funkcij a dativa u takvim konstrukcijama? Može se reći da je riječ o indirektnim obj ektima koj i označavaju referente zahvaćene deagentiviziranim procesom, a zbog toga te zbog naravi pridružene im semantičke uloge doživljavača kao me­ đuuloge između izvorne i ciljne domene lanca radnj e oni tek sekundarno imaju potencij al simbolizirati i neka agentivna obilj ežj a imanentna gramatičkoj relacij i subj ekta. Sekundarno profilirana agentivna obilježj a koja dativne i akuzativne doživljavače semantički i pragmatički približavaju subj ektu proizlaze iz statusa doživljavača kao aktivnoga sudionika u ciljnoj domeni j er nj egova aktivnost u smislu razvijanja percepcij e o procesu kojim je zahvaćen rezultira reverzibilno­ šću nj egova položaj a u lancu radnj e (sl. 23).

�----„e

r - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - I

PRocEs

I

., - - - - - l I

I I I

I

---�

8

, ... _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ ,

*Socijaldemokrati vla­ daju pomoću Hrvatske već četiri godine li Kako socijaldemokrati vladaju već četiri godine ? *Hrvatskom I Zbog čega socijaldemokrati vladaju već četiri godi­ ne? *Hrvatskom). Prototipni obj ektni status instrumentala kao predmeta radnje u ciljnoj domeni potvrđuj e se u mnogim slučajevima i približno sinonimnim pa­ rafrazama u koj ima je instrumental zamjenj iv direktnim objektom (usp. trgovati voćem i povrćem > prodavati voće i povrće, rukovoditi odjelom prodaje > voditi odjel prodaje, baviti se mutnim poslovima > obavljati mutne poslove, zalupiti vratima > zalupiti vrata, zakrenuti vratom > zakrenuti vrat). Kako j e i rečeno, stvari se kompliciraju u konstrukcijama u koj ima je instru­ mentalu pridružena semantička uloga sredstva. Instrumental sredstva može se podij eliti u dvij e skupine, koje je lvić ( 1 954) nazvala sprovodničkim i omogući-

210

•

Dopune

vačkim instrumentalom. Slijedeći M. lvić, Palić (2007 : 72) o ta dva tipa instru­ mentala sredstva kaže : Sprovodnički i omogućivački instrumental podvode se pod instrumental "oruđa" (u širem smislu), a razlika je među nj ima u tome što se uloga "sprovodnika" strogo ne može odvojiti o d uloge samoga vršioca radnje (što znači da sprovodnik praktič­ no vrši radnju, npr. poljubiti usnama vršilac ljubi, usne ljube; kopati motikom vršilac kopa, motika kopa), dok se uloga "omogućivača" ne izjednačuje s ulogom vršioca (razgovarati telefonom vršilac razgovara, telefon ne; sporazumjeti se ge­ stama = vršioci su se sporazumjeli, geste ne); on, kako mu i samo ime kaže, vršiocu omogućuje da izvrši radnju. =

=

=

Najprij e treba reći nešto o samim nazivima sprovodnički i omogućivački instrumental. Po našem sudu ti nazivi nisu naj sretnije rj ešenj e jer nisu dovoljno precizni u smislu određivanj a tipa ovisnosti instrumentalnoga oblika o glagolu. Naime značenj a provođenj a i omogućivanj a međusobno se isprepleću j er ako nešto pomaže u provođenju radnje, to ujedno i omogućuje nj ezino izvršenj e i obrnuto, ako nešto omogućuj e da se radnj a izvrši, to uj edno znači i da ju na ne­ ki način sprovodi u dj elo ili pomaže nj ezinu provođenju. Nazivi sprovodnički i omogućivački instrumental odnose se dakle na tip ovisnosti instrumentala o glagolu uz koj i stoje, koj i dopunjuju, a o čemu ovisi i nj ihov sintaktički status. Tako za sprovodnički instrumental na temelju nj egove čvršće veze s glagolom lvić ( 1 954: 1 5) kaže da je prava dopunska padežna sintagma, a instrumental omogućivača odredbena jer je "vezana za načinski pratilački momenat glagol­ skog ostvarenj a . . . i znači otkrivanje o k o 1 n o s t i, u s 1 o v a pod koj ima se gla­ golska radnj a vrši". Zbog toga sprovodnički instrumental i odgovara na pitanje čime?, dok omogućivački instrumental uključuje adverbijalno značenj e načina i odgovara na pitanje kako ?. No i sama M. lvić, kao i Palić (2007 : 73), na ne­ koliko mjesta u svojoj monografij i primjećuj e da počesto ta dva instrumentalna značenj a nisu lako razlučiva, odnosno ima dosta slučaj eva u koj ima su moguće obj e interpretacije, odnosno instrumental može odgovarati i na pitanj e čime?, pa će biti protumačen kao indirektni obj ekt, i na pitanje kako ?, što ga svrstava u kategoriju adverbij ala načina, kao primj erice u konstrukcij ama kupiti lijepim riječima, platiti glavom ili jesti vilicom. Zbog toga najprije predlažemo preciz­ nije terminološko određenje tih dviju vrsta instrumentala sredstva, koj e će vi­ še govoriti o samoj vezi glagola i dopune. Tako za sprovodnički instrumental predlažemo naziv instrumental imanentnoga sredstva, a za omogućivački in­ strumental neimanentnoga sredstva ili posrednički instrumental. Nadalje, instrumental imanentnoga sredstva obuhvaćao bi isključivo instrumentale s vi­ sokom predvidlj ivošću leksičko-gramatičkim obilježj ima glagola ili kao jedini izbor ili kao j edan od nekoliko, ali istoga shematičnijega tipa. Poslj edično, on bi odgovarao isključivo na pitanj e čime ? i nedvosmisleno bi uvij ek bio interpreti­ rao kao dopuna odnosno indirektni obj ekt. S druge strane, instrumental neima-

2 . 1 Glagolske dopune

•

211

nentnoga sredstva ili posrednički instrumental mogao bi odgovarati i na pitanj e čime?, ali b i , a kao posljedica slobodnij e veze s leksičko-gramatičkim svoj stvi­ ma glagola, na temelju preklapanj a sa semantičkim polj ima načina i uzroka on češće odgovarao na pitanj a kako ? i zbog čega? te bi vj erojatnij a bila interpre­ tacij a nj egove sintaktičke uloge kao adverbijala. Takvom bi se podjelom us­ postavili j asnij i metodološki kriterij i i pri određivanju značenj a i pri određi­ vanju sintaktičke funkcije instrumentala sredstva, tj . izbj egle bi se situacije, a kako to čini M. lvić ( 1 954), u koj ima se tzv. sprovodnički instrumental smatra dopunom, a istovremeno postoj i i niz iznimaka za koj e se kaže da j e rij eč o sprovodničkom instrumentalu koj i može biti interpretiran i načinski ili uzročno. Također, kao što dobro primj ećuj e i Palić (2007 : 73), ni tzv. omogućivački in­ strumental nije vezan samo uz semantička polj e načina, a što proizlazi iz analize M. lvić, već i uz druga semantička polja, u prvom redu okolnosna uzročna pot­ polj a motiva i razloga kao indirektnih uzroka nasuprot efektorima kao direktnim uzrocima kodiranima prij edložnim izrazom od + genitiv (usp. Kovačević 1 98 8 : 1 64) . 105 O instrumentalu imanentnoga sredstva rij eč je u konstrukcijama sljedećega tipa: (3 1 4) Na njegove je komentare samo odmahnuo rukom. (3 1 5) Slegnuo je ramenima i izašao iz sobe. (3 1 6) Kimnuo je glavom i nastavio raditi. (3 1 7) Zmija je zapalucala j ezikom i pobjegla ispod kamena. (3 1 8) Napunili su još jednu bocu vodom i vratili se na igralište. (3 1 9) Nakon izborene pobjede međusobno su se polijevali šampanj cem.

1 05 Sredstvo, naravno, također može funkcionirati i kao efektor direktnoga uzročnoga tipa, što se vidi iz primjera gdj e je instrumental zamj enj iv prij edložnim genitivom (usp. Premoren sam od posla I Premoren sam poslom), no za razliku od efektora kodiranih prij edložnim genitivom oni imaju i funkciju indirektnoga uzroka, a dokaz su tomu konstrukcij e u koj ima instrumental nij e zamj enjiv genitivom (usp. Razočaran sam njegovim slabim rezultatom I *Razočaran sam od njegovog slabog rezultata, Oduševljen sam dolaskom gostiju I *Oduševljen sam od dolaska gostiju, Iznenađen sam njegovim odlaskom I *Iznenađen sam od njegova odlaska), a u kojima psihičko stanje subjekta doživljavača nije izravna posljedica radnje koju je proveo instrumental­ ni aktant u smislu da ono nij e rezultat namj ere instrumentalnoga referenta. Također, semantička se uloga efektora u suvremenim gramatičkim teorijama, a tako je i ovdje, shvaća šire nego što to čini Kovačević ( 1 988), pa se efektorom ne smatraju samo direktni uzroci kodirani konstruk­ cijom od + genitiv nego svi, bilo konkretni bilo apstraktni, neživi aktanti u izvornoj domeni koji imaju pokretačku ulogu u lancu radnj e, tj . oni koj i nemaju posredničku ulogu sredstva. Takvi i slični primj eri također i dodatno potvrđuju temeljnu tezu kognitivne gramatike o simbolič­ koj naravi gramatike j er je u ovome slučaju značenj ska ekstenzija instrumentala na indirektni uzrok potpuno kompatibilna s njegovom funkcijom indirektnoga prij enosnika energije u lancu radnje, odnosno posrednika između agensa i predmeta u ciljnoj domeni na koji je radnja usmje­ rena.

212

•

Dopune

U svim navedenim primjerima instrumental odgovara jedino na pitanj e či­ me? i sintaktički funkcionira kao indirektni objekt, kao predmet radnje106 u širem smislu, a pitanj a kako ? i zbog čega? ne dolaze u obzir. U (3 1 4-3 1 7) instrumenta­ li rukom, ramenima, glavom i jezikom imanentni su glagolu kao j edini izbor, što ih čini visokozališnima, pa se slobodno mogu i ispustiti bez bitnijega narušava­ nja ovj erenosti konstrukcij e (usp. Na njegove je komentare samo odmahnuo ru­ kom i napustio prostoriju I Na njegove je komentare samo odmahnuo i napustio prostoriju). S druge strane, imanentnost sredstva u (3 1 8-3 1 9) ne iščitava se iz samoga odnosa glagola i dopune jer npr. punjenje ili polijevanje može podrazu­ mijevati različita sredstva, već iz širega konstrukcij skoga konteksta podržanoga izvanj ezičnim znanj em. U slučaju glagola napuniti u (3 1 8) vrlo je velika vj ero­ j atnost da je rij eč ili o vodi ili o nekom drugom tipu bezalkoholnoga pića s ob­ zirom na kontekst sporta koji se aktivira mjesnim adverbij alom na igralište, dok je u (3 1 9) izbor sredstva uz glagol polijevati sužen vremenskim adverbijalom nakon izborene pobjede, koji aktivira domenu vrste slavlja u sportu i pri čemu je šampanj ac gotovo jedino sredstvo koje se u tu svrhu upotrebljava. Dakle što je izbor mogućega sredstva u određenoj konstrukciji suženiji, sredstvo je imanent­ nij e radnj i i mogućnost je njegove interpretacije kao indirektnoga objekta veća i obratno. Obrnutim situacij ama svoj stveni su instrumentali neimanentnoga ili po­ sredničkoga sredstva, a koji mogu biti različito interpretirani. Prvu skupinu čine oni instrumentali koji češće odgovaraju na pitanj e čime ? i tada funkcioniraju kao indirektni obj ekti, no za razliku od instrumentala imanentnoga sredstva oni mogu odgovarati i na pitanje kako ? i tada će biti protumačeni kao adverbijali načina. 107 Takvi su slučaj evi primj erice instrumentali uz glagole jesti, kopati, čistiti, prati, rezati i sl., usp . : (320) Jučer smo u kineskom restoranu jeli štapićima. (32 1 ) Bagerom su iskopali temelje za novu kuću. (322) Oprao je tu mrlju octom i limunom. (323) Izrezao je kruh nožem.

106 Kad se govori o predmetima zahvaćenima radnjom, onda treba razlikovati predmete radnj e u užem i u širem smislu. Predmeti radnje u užem smislu su entiteti smj ešteni u ciljnoj domeni lan­ ca radnje, entiteti na koje je radnja usmj erena, koj e ona uj edno i zahvaća i mijenja. Ta promj ena može biti konkretnije i apstraktnij e naravi. Konkretnija se promjena odnosi ili na promj enu stanja i položaja, pa je tada rij eč ili o pacijensima ili temama, a može biti rij eč i o apstraktnijoj promje­ ni psihičkoga stanj a kao recimo kod dativnih doživljavača (usp. 2 . 1 .2.2.2). Predmetom radnje u širem smislu može se smatrati sredstvo u izvornoj domeni lanca radnje j er ono nije krajnji cilj radnje, ali j est zahvaćeno radnjom koju vrši agens j er se na njega prenosi energija koja se dalj e distribuira prema entitetu u ciljnoj domeni. 107 U nekim se našim gramatikama (npr. Katičić 1 99 1 , Barić i dr. 1 995) tada govori o priložnim oznakama sredstva, s čime se nikako ne možemo složiti. Sredstvo nije ni okolnost ni svoj stvo, nego specifičan (neizravni) predmet radnje, koji je pod određenim uvj etima povezan s okolno­ snim značenj em uzroka i svojstvom ili okolnošću načina, pa tada treba govoriti o načinskim i uzročnim adverbijalima.

2 . 1 Glagolske dopune

•

213

Moguća adverbijalna interpretacija instrumentala uz takve glagole potvrđu­ j e se i mogućnošću eksplikativne genitivne parafraze, najčešće prijedlogom po­ moću (usp. Bagerom su iskopali temelje za kuću > Pomoću bagera su iskopali temelje za novu kuću, Jučer smo u kineskom restoranu jeli štapićima > Jučer smo u kineskom restoranu jeli pomoću štapića, Oprao je tu mrlju octom i limunom > Oprao je tu mrlju pomoću octa i limuna), a što kod instrumentala imanentnoga sredstva ne dolazi u obzir (usp. Napunili su bocu vodom > *Napunili su bocu po­ moću vode, Slegnuo je ramenima i izašao iz sobe > *Slegnuo je pomoću ramena i izašao iz sobe, Kimnuo je glavom i nastavio raditi > * Kimnuo je pomoću glave i izašao iz sobe). Načinska interpretacija instrumentala posebno j e profilirana, a kako dobro primj ećuje i Palić (2007 : 72), uz glagole koj i podrazumijevaju po­ srednika, kao npr. poslati,javiti, dojaviti, odaslati, dobiti ili primiti. No u kakvoj su vezi način i podrazumijevanje posrednika? U konstrukcij ama s tim glagolima eksplikativna parafraza prij edlogom pomoću manj e je vjerojatna, ili uopće ni­ je moguća, a češća je ona s prij edlozima putem ili preko (usp. Javit ću ti ishod SMS-om > Javit ću ti ishod putem I preko SMS-a > ?Javit ću ti ishod pomoću SMS-a, Poslat ću ti paket poštom > Poslat ću ti paket putem I preko pošte > *Po­ slat ću ti paket pomoću pošte). Tomu je tako j er prototipna posrednička sredstva podrazum ijevaju odnos izravne manipulacije između agensa i sredstva, koj i se izražava prij edlogom pomoću. Kako odnos izravne manipulacij e slabi, tako se smanjuj e i mogućnost interpretacij e instrumentala kao prototipnoga sredstva, a. povećava mogućnost adverbij alne načinske interpretacije. Da je to doista tako, dodatno potvrđuju i parafraze prij edlozima putem i preko j er se apstraktnij a ka­ tegorija načina temelj i na prostornoj predodžbenoj shemi puta (izvor - put - cilj) koja služi kao podloga različitim načinskim metaforama, što j e dobro poznato u različitim inačicama lokalističkih teorij a, a posebno u kognitivnoj lingvistici. Ta­ ko upravo koncept izravne manipulacije uvj etuje relativnu ovj erenost konstruk­ cij a tipa ?Javit ću ti ishod pomoću SMS-a j er unatoč prisutnosti koncepta puta koj a rezultira vj erojatnij om načinskom interpretacij om, izravna manipulacija iz­ među agensa i mobitela ipak postoji, za razliku od primjera s poštom u kojem agens ne manipulira izravno poštom kao posredničkim sredstvom. Zanimlj ivo j e ovdj e također primij etiti i činj enicu d a neki posrednički instrumentali sredstva ne mogu biti parafrazirani ni prij edlogom pomoću ni prij edlozima putem i pre­ ko (usp. Poslat ću ti paket zrakoplovom I brodom > *Poslat ću ti paket pomoću broda I zrakoplova > *Poslat ću ti paket putem I preko zrakoplova I broda). U takvim slučaj evima neovjerenost konstrukcij e s prijedlogom pomoću, kao i u slučaju s poštom, proizlazi iz nedostatka izravne manipulacij e j er ako nešto ša­ ljemo zrakoplovom ili brodom, to nisu sredstva s koj ima smo u kontaktu, koj ima izravno upravljamo. S druge strane, neovj erenost parafraza s prij edlozima putem i preko poslj edica je toga što je kao i u (320-323) riječ o sredstvima kao konkret­ nim, fizičkim posrednicima u lancu radnje, a ne metonimij skim ili metaforičkim posrednicima koji stoj e za neku radnju, odnosno njezine razvojne faze koje su

2 1 4 ' Dopune svoj om razvedenošću komplementarne s metaforom puta. Dobro se ta opreka vidi npr. suprotstavljanjem konstrukcija Napao ih je nožem > *Napao ih je pu­ tem I preko noža li Napao ih je svojim računalom > Napao ih je putem I preko svog računala gdje KONKRETNI PREDMET metonimijski stoji za PREDMETU IMANENTNU RADNJU, pa se konstrukcija ne interpretira kao da je netko uzeo računalo i fizički nekoga nj ime napao, već se aktivira razvedena radnj a koja se sastoj i od niza programskih operacij a koj e se prenose s j ednoga računala na dru­ go. Time se postiže i komplementarnost s metaforom puta, što se gramatički oči­ tuj e mogućnošću parafraziranj a prijedlozima putem i preko . Vjerojatnij a ili j edino načinska interpretacij a te interpretacija s nekim uzročnim podznačenjem prisutna je primj erice u slj edećim konstrukcij ama: (324) Govorio je promuklim glasom. (325) Spavao je čvrstim snom. (326) Zaposlio se njegovom intervencijom. (327) Pobijedio je zaslugom svoga trenera. (328) Sve je u životu postigao vjerom u vlastite sposobnosti. (329) Greškom je poruku poslao krivoj osobi. (330) Ponosio se uspjehom svoga najbolj eg prijatelja. U (324-325) rij eč je o čistoj načinskoj interpretaciji. Vidi se to po tome što ti instrumentali odgovaraju isključivo na pitanje kako ? (usp. Kako je govorio ? Promuklim glasom, * Čime je govorio ? *Promuklim glasom, Kako je spavao ? Čvrstim snom, * Čimeje spavao ? * Čvrstim snom) te ih je moguće zamijeniti i na:­ činskim prilozima (usp. Govorio je promuklim glasom > Govorio je promuklo I Spavao je čvrstim snom > Spavao je čvrsto). S obzirom na to instrumentali u tak­ vim konstrukcij ama nikako ne funkcioniraju kao dopune, već kao adverbijali na­ čina. Instrumentali u (326-327) su kombinacija načinskoga i uzročnih podzna­ čenj a motiva i razloga te odgovaraju na pitanj a kako ? i zbog čega? (usp. Kako se zaposlio ? Njegovom intervencijom, Zbog čega se zaposlio ? Zbog njegove in­ tervencije, Kako je pobijedio ? Zaslugom svoga trenera, Zbog čega je pobijedio ? Zbog zasluge svoga trenera). U tim primjerima pitanje čime? koj e bi ukazivalo na značenj e sredstva ne dolazi u obzir (usp. * Čime se zaposlio ? *Njegovom in­ tervencijom, * Čime je pobijedio ? *Zaslugom svoga trenera), no u (328) znače­ nj a se načina i uzročnih podznačenja motiva isprepleću i sa značenj em sredstva (usp. Kako je sve u životu postigao ? Vjerom u vlastite sposobnosti, Zbog čega je sve u životu postigao ? Zbog vjere u vlastite sposobnosti, Čime je sve u životu postigao ? Vjerom u vlastite sposobnosti). U (329) rij eč je samo o uzročnom pod­ značenju razloga (usp. Zbog čega je poruku poslao krivoj osobi? Zbog greške, *Kako je poruku poslao krivoj osobi? *Greškom, * Čime je poruku poslao kri­ voj osobi? *Greškom), a u (330) isključena je načinska interpretacija (usp. Čime se ponosio ? Uspjehom svoga najboljeg prijatelja, Zbog čega se ponosio ? Zbog

2 . 1 Glagolske dopune

•

215

uspjeha svoga najboljeg prijatelja *Kako se ponosio ? * Uspjehom svoga najbo­ ljegprijatelja). Iz navedenih je primjera j asno da takvi instrumentali podliježu ili j edino adverbij alnim interpretacijama ili je pak adverbij alna vjeroj atnij a od one koj a bi bila bliža značenju sredstva te se oni stoga ne mogu smatrati dopunama, već adverbij alnim dodacima načina ili uzroka, ovisno o tome koja je interpreta­ cija vjerojatnij a u određenom kontekstu. Instrumentalom se također, doduše rj e­ đe, može konkretizirati i adverbijalno značenj e namj ere koj e je usko povezano s uzročnim značenj em (usp. Jučerje u gradu ipak i to obavio iako je došao drugim poslom I Jučer je u gradu ipak i to obavio iako je došao radi drugoga posla I kako bi obavio drugi posao I zbog drugoga posla). 108 Preostaje još nešto reći o tzv. subjektnom instrumentalu u pasivnim konstrukcija­ ma, odnosno instrumentalu koj i u aktivnom korelatu dolazi na poziciju subj ekta. U jezikoslovnoj je kroatistici, serbistici i bosnistici već odavno (usp. lvić 1 954: 54-68) dobro poznata činj enica da se instrumentalom u pasivnim konstrukcij a­ ma ne može konkretizirati agens jer su nj egova obilježja živoga entiteta obilježe­ noga voljnim, odnosno namjernim provođenjem radnje u kolizij i s prototipnim značenj em instrumentala kao sredstva, odnosno neživoga entiteta s posrednič­ kom funkcij om. 109 U suvremenom se jeziku instrumentalom u pasivnim kon­ strukcij ama mogu kodirati j edino različiti tipovi konkretnih efektora, naj češće prirodne sile kao kiša, snijeg, poplava, tuča, potres i sl. (3 3 1-333), ili apstrakt­ nih koj i izazivaju neko psihičko stanje subjekta (334...:...3 3 6) te ne-voljni agensi, odnosno živi aktanti bez obilježj a volj e i namjere povezane s radnj om izrečenom glagolom (3 3 7-3 3 9), usp . : (33 1 ) Cesta je zatrpana snij egom. I Snijeg je zatrpao cestu. (332) Ulice su natopljene kišom. I Kiša je natopila ulice. (333) Grad je gotovo potpuno uništen jučerašnjim snažnim potresom. I Jučerašnji snažni potres gotovo je potpuno uništio grad. (334) Razočaran sam tvojim ponašanjem. I Razočaralo me je tvoje ponašanje. (3 35) Bili su iznenađeni njegovim povratkom. I Iznenadio ih je njegov povratak. (336) Bio je j ako ražalošćen njegovom smrću. I Jako gaje ražalostila njegova smrt. (337) Stadion se polako puni gledateljima. I Gledatelji polako pune stadion. (338) Većina hotelskih kapaciteta popunjena je češkim, njemačkim i ruskim gosti­ ma. I Većinu hotelskih kapaciteta popunili su češki, njemački i ruski gosti. (33 9) Granični su prijelazi blokirani stotinama izbjeglica. I Stotine izbjeglica blo­ kirale su granične prijelaze. 108 O vezi uzroka i namj ere v. i u 2. 1 .2.2.4. 109 Takvo j e stanj e rezultat postupnoga j ezičnoga razvoj a. U srednjovj ekovnim j e tekstovima iska­ zivanj e agensa instrumentalom bilo živa j ezična pojava, a njegovo postupno nestajanj e počinje otprilike od 1 5 . st. , kako u aktivnim tako i u pasivnim konstrukcijama (usp. Ivić 1 954: 60-6 1 ) .

216

•

Dopune

Najprij e treba reći da subjektni instrumental treba j asno razgraničiti od in­ strumentala koji i u pasivnim konstrukcijama zadržavaju svoju funkciju instru­ mentala imanentnoga sredstva ili posredničkoga instrumentala iz aktiva, pa će u skladu s tim, kao i u već opisanim aktivnim konstrukcijama, imati ili funkciju indirektnoga obj ekta ili funkciju adverbijala uzroka ili načina (npr. Burad se puni vinom, Buradje napunjena vinom > Burad su napunili vinom; Temelji za novu kuću kopali su se bagerom, Temelji za novu kuću iskopani su bagerom > Bage­ rom su iskopali temelje za novu kuću; Greškom mu je poslano pismo > Greškom su mu poslali pismo). Ključno pitanje na koj e ovdje treba odgovoriti u kontekstu simboličke funkcije gramatike jest u kojoj su vezi značenje i forma kod subj ekt­ noga instrumentala, odnosno gdje su poveznice između oblika koj im se inače kodira sredstvo kao entitet koji nema pokretačku ulogu u lancu radnje i grama­ tičke relacij e subjekta predodredene za značenj a pokretača radnje? Kako bi se odgovorilo na postavljeno pitanje, poslužit ćemo se pojmovima unutarnj ega i iskustvenoga nezavisnoga i zavisnoga razvrstavanj a sudionika dogadajne strukture (engl. intrinsic AID alignment, experiental AID alignment), 1 1 0 koje se u kognitivnoj gramatici definira na slj edeći način: Unutarnje NIZ razvrstavanje odnosi se na to pretpostavlja li jedna konceptualna komponenta neku drugu da bi mogla biti suvislo interpretirana, iako je - imajući na umu naše kognitivne sposobnosti - u načelu moguće da se ona javlja nezavisno od te druge. Nasuprot tomu, kod iskustvenoga se NIZ razvrstavanja radi o tome javlja li se neka konceptualna komponenta uistinu nezavisno od neke druge ili se javlja sa­ mo kao dio neke veće konfiguracije; odnosno, iskustveno NIZ razvrstavanje uzima u obzir stvarne, prave skupine događajnih komponenata utemeljenih na iskustvu i ujedinjenih u oblikovanju koncepata. Langacker ( 1 99 1 : 289) Odgovor dakle leži u postoj anju nekodiranoga apstraktnijega uzroka kao pokretača radnj e, koj i se prepoznaj e unutarnjim razvrstavanjem sudionika doga­ đajne strukture. Vidi se to uspostavom parafraza s neokrnjenim uzročnim lancem u kojem instrumentalnom efektom ostaje pridružena semantička uloga sredstva, a apstraktnij i uzrok zauzima poziciju subjekta - pokretača radnj e (usp. Cesta je zatrpana snijegom > Cesta je zatrpana snijegom zbog hladnog i oblačnog vre­ mena > Hladno i oblačno vrijeme uzrokovalo je zatrpavanje ceste snijegom > Hladno i oblačno vrijeme zatrpaloje ceste snijegom, Ulice su natopljene kišom > Ulice su natopljene kišom zbog jakog nevremena > Jako nevrijeme uzrokovalo je natapanje ulica kišom > Jako nevrijeme natopilo je ulice kišom). Isto je i u slučajevima s ne-voljnim agensom (usp. Granični su prijelazi blokirani stotina­ ma izbjeglica > Granični prijelazi blokirani su stotinama izbjeglica zbog politič­ ke krize u Siriji > Politička kriza u Siriji uzrokovala je blokadu granica stotina1 1 0 O toj problematici na temelju naziva istaknuti (engl. foregrounded) i pozadinski (engl. backgrounded) sudionici v. i u Talmyevoj (2000: 409--470) raspravi o dinamici sila.

2. 1 Glagolske dopune

•

217

ma izbjeglica > Politička kriza u Siriji blokirala je granice stotinama izbjeglica, Stadion se polako puni gledateljima > Stadion se polako puni gledateljima zbog približavanja početka utakmice > Približavanje početka utakmice uzrokuje po­ stupno popunjavanje stadiona gledateljima > Približavanje početka utakmice postupno popunjava stadion gledateljima). U konstrukcijama sa psihološkim glagolima, odnosno s apstraktnim instrumentalnim efektorima koj i izazivaju ne­ ko psihičko stanje subjekta (3 34-3 3 6) u instrumentalima je ponekad već sadr­ žan primami ljudski vršitelj (također ne-voljni agens) kao pokretač radnje, čijim uvrštavanj em u konstrukciju postaje j asnija funkcija instrumentala kao sredstva (usp. Razočaran sam tvojim ponašanjem > Razočaralo me je tvoje ponašanje > Razočarao si me svojim ponašanjem, Bili su iznenađeni njegovim povratkom > Iznenadio ih je njegov povratak > Iznenadio ih je svojim povratkom). No situ­ acij a može biti i drukčija kao recimo u primjerima Bio je shrvan tugom ili Svi su bili preplavljeni pozitivnim emocijama. U takvim je konstrukcij ama, ako nije izrečen, a uglavnom jest (usp. Bioje shrvan tugom zbog bratove smrti, Svi su bili preplavljeni pozitivnim emocijama zbog nadolazećih blagdana), uzrok najče­ šće kontekstualno uključen i parafraziranj em dolazi na poziciju subj ekta, a veza subj ektnoga instrumentala sa sredstvom tada postaje j asnij a (usp. Bratova smrt shrvala ga je tugom, Nadolazeći blagdani preplavili su ih pozitivnim emocija­ ma). Ima i slučajeva gdje je uzrok visokoapstraktne i kognitivno teško dokučive naravi, pa je teže dostupan čak i unutarnjim razvrstavanj em (usp. Selo je okru­ ženo vodom > Voda okružuje selo > Priroda je okružila selo vodom (Priroda je uzrokovala da selo bude okruženo vodom), Bio je zaslijepljen mržnjom prema njemu > Mržnja ga je zaslijepila > Brojna loša i bolna iskustva u odnosu s njim zaslijepila su ga mržnjom). Već smo rekli da takvi instrumentali, osim što odgo­ varaju na pitanje čime?, odgovaraju i na pitanje zbog čega?, što je dokaz da je riječ o značenju razloga kao indirektnoga uzroka. Nasuprot tomu, instrumentali sa značenj em prirodne sile kao efektom vjerojatnije odgovaraju na pitanje čime?, ali je i kod njih prisutna nij ansa uzročnoga značenj a, pa mogu, nešto obilježe­ nije, odgovarati i na pitanj e zbog čega?. Instrumentali sa semantičkom ulogom ne-voljnoga agensa također vj erojatnij e odgovaraju na pitanje čime?, no kod nj ih postoj i veća mogućnost uzročne interpretacij e negoli u slučaju konkretnih efek­ tom (usp. Bili su iznenađeni njegovim povratkom > Čime su bili iznenađeni? Njegovim povratkom I Zbog čega su bili iznenađeni? Zbog njegova povratka; Cesta je zatrpana snijegom > Čime je cesta zatrpana? Snijegom I ? ?Zbog čega je cesta zatrpana? ? ?Zbog snijega; Granični prijelazi blokirani su stotinama izbjeglica > Kime su blokirani granični prijelazi? Stotinama izbjeglica I Zbog čega su blokirani granični prijelazi? Zbog stotina izbjeglica). Detopikalizacij a uzroka pokretača u tri opisane konstrukcije - s konkretnim efektorima (prirod­ nim silama), s ne-voljnim agensima te s apstraktnim efektorima uz psihološke glagole - proizlazi iz nj ihove visokoapstraktne naravi, pa su oni zapravo sadr­ žani u samom instrumentalu sredstva ili su njime implicirani razradom kauzalne

218

•

Dopune

strukture. Drugim riječima, instrumental sredstva komprimira i značenje sred­ stva i značenje uzroka pokretača u lancu radnj e metonimijskim preslikavanjem SREDSTVO ZA UZROK te na temelju iskustvenoga razvrstavanj a sudionika do­ gađajne strukture funkcionira kao geštalt u kojemu je profiliran samo jedan, kon­ kretniji, sudionik izvorne domene lanca radnj e, odnosno samo sredstvo. Treba istaknuti da je takva semantička konstelacija manje profilirana kod instrumenta­ la s ulogom ne-voljnoga agensa, što je i razum ljivo s obzirom na to da je riječ o ljudskim aktantima koj i su u kolizij i sa značenj em sredstva imanentnoga neživim aktantima. Ostaje još odgovoriti na pitanje koju sintaktičku ulogu pripisati su­ bj ektnom instrumentalu? Budući da instrumentali sa semantičkom ulogom kon­ kretnoga efektora više profiliraju samo sredstvo i poslj edična neutralno odgova­ raju na pitanj e čime?, oni se mogu smatrati dopunama (indirektnim objektima). Ista mogućnost postoj i i u slučajevima s apstraktnim efektorima uz psihološke glagole te u slučajevima s ne-voljnim agensima, no zbog veće profilacije uzroč­ noga značenj a kod instrumentala s ulogom apstraktnih efektora koj i izazivaju neko psihološka stanj e subj ekta veća je vjerojatnost nj ihove interpretacije kao uzročnih adverbij ala. 1 1 1 Opisani odnosi prikazani su na slici 25(a-e). Slika 25a prikazuje instrumentale imanentnoga sredstva, pri čemu deblje označena streli­ ca bez razmaka između agensa i instrumentalom kodiranoga sredstva ukazuj e na usku vezu među tim entitetima u pokretačkoj izvornoj domeni lanca radnje, zbog čega takvi instrumentali nedvosmislena imaju sintaktički status indirektno­ ga objekta kao dopune. Ta je veza nešto slobodnija (tanja i odvojena strelica) kod instrumentala neimanentnoga sredstva, odnosno posredničkoga instrumentala, prikazanoga na slici 25b, gdj e je vjeroj atnij a interpretacija u značenju sredstva i posljedična sintaktičkoga statusa dopune (indirektnoga objekta), no moguća je i načinska interpretacija. Slika 25c prikazuje instrumentale koj i puno češće imaju adverbijalno značenj e načina ili uzroka, na što se ukazuje isprekidanom streli­ com i krugom koji označava instrumentalom kodirani entitet, a kao znakom de­ profilacije uloge konkretnoga sredstva, što pak rezultira njihovom adverbij alnom sintaktičkom ulogom. I konačno, slike 25d-e prikazuju subj ektne instrumentale u pasivnim konstrukcijama - slika 25d prikazuj e instrumentale sa semantičkim ulogama konkretnih efektora i ne-voljnih agensa koj i impliciraju postoj anje de­ topikaliziranoga uzroka, a što uvj etuje tumačenje subj ekta pasivne rečenice kao pacijensa odnosno teme, a slika 25e pasivne konstrukcij e u koj ima se instrumen­ talu pridružuje semantička uloga nekoga apstraktnoga efektora koji onda sintak­ tički vjerojatnij e funkcionira kao uzročni adverbij al, a subjektu pasivne rečenice pridružuje se uloga doživlj avača. No što to padežnom obliku predodređenom za značenje sredstva kao indi­ rektnoga obj ekta omogućuje načinsku ili uzročnu interpretaciju u konstrukcij a­ ma s instrumentalima neimanentnoga sredstva te uzročnu u pasivnim konstruk111

O sintaktičkoj funkciji vršitelja u pasivnim konstrukcijama v. više

u

4. 1 .

2. 1 Glagolske dopune

a) AGENS

SREDSTVO

------>

219

•

8

PACIJENSffEMA

___ o --> 8 ..._�>G

b)

,

AGENS

PACIJENSffEMA

SREDSTVO/NAČIN

o

c)

_

_

_

_

_

_

_

_

„ -

,

t,

,

INSTR

I

' - - - - - - - ""'/ "

\

... _ ...

\ 1

,

SREDSTVO/NAČIN/UZROK

AGENS/DOŽIVLJAVAČ

d) PACIJENS/TEMA

SREDSTVO

8

>

/

,„ -

,

�

_

e

DOŽIVLJAVAČ

"

„„ -

,

�

_

- - - - - -

_

_

_

_

_

_

I

_

I

"

\

_

_

NE-VOLJNI AGENS/

KONKRETNI EFEKTOR

e)

- - - - - -

„ -

,

INSTR

... _ ...

_

_

_

_

I

_

, \

„ -

,

... _ ...

\

,

I

DETOPIKALIZIRANI UZROK

\

,

I

UZROK APSTRAKTNI EFEKTOR Slika 25

cijama sa subj ektnim instrumentalima? Gdj e u tim slučajevima treba tražiti vezu između forme i značenja, odnosno na koj i način tu gramatika simbolizira znače­ nj e? I kod načinske i kod uzročne interpretacij e vezu između forme i značenj a treba tražiti u konceptu indirektnosti. U vezi s načinskom interpretacij om kod instrumentala neimanentnoga sredstva Ivić ( 1 954: 1 6) dobro primjećuje sljedeće:

220

•

Dopune

Normalno je da subjekat sam (tj . preko svoga sprovodnika) ostvaruje vršenje glagol­ ske radnje nad objektom. Stoga u značenjskom potencijalu većine prelaznih glago­ la i ne leži pojam omogućivač nego pojam-sprovodnik. Stoga, dalje, svako vršenje radnje od strane subjekta koje se izvodi uz pomoć kakvog drugog pojma pretstavlja specijalnu, neobičnu-okolnost koja se kao takva oseća i tumači odredbeno [ adverbi­ j alno, op. B. B. i G. T. F.] u odnosu na glagolsko vršenje. Dakle kad je u pitanju veza sredstva i načina, odgovor treba tražiti u slablj e­ nju veze između sredstva kao sekundarnoga agentivnoga sudionika i značenj a glagolske radnje čiji j e pokretač agens kao primarni agentivni sudionik. Drugim rij ečima, značenj e radnj i neimanentnoga sredstva kompatibilno je s nj egovom sekundarnom, indirektnom, pokretačkom funkcij om u izvornoj domeni lanca radnje. Š to je ta, a sredstvu svoj stvena, indirektna funkcija izraženija, odnosno što je viši stupanj neimanentnosti sredstva određenoj glagolskoj radnji, to je i veća vjerojatnost da će se instrumentalni referent tumačiti kao otklon od proto­ tipnoga sredstva i približiti adverbij alnom značenju načina, te zbog veće nepred­ vidivosti značenj em glagola neće funkcionirati kao dopuna, nego kao načinski adverbijal. Slično se objašnj enje može primijeniti i na odnos instrumentalnoga oblika i značenj a uzroka, gdje je također od presudne važnosti veza između indi­ rektne funkcije sredstva kao sekundarnoga agentivnoga sudionika u lancu radnje i njime ostvarenih značenj a motiva i razloga kao također indirektnih uzročnih podznačenja. Dakle kad je u pitanju instrumentalno okolnosno značenje uzroka, simbolička funkcij a gramatike dolazi do izražaj a preko značenj ske ekstenzije instrumentala na indirektni uzrok koj a je pak potpuno kompatibilna s nj egovom funkcijom indirektnoga prij enosnika energije u lancu radnje, odnosno posredni­ ka između agensa i predmeta u ciljnoj domeni na koj i je radnja usmjerena. 2 . 1 .2.2.4 Prij edložni objekti Obj ekti mogu biti i prijedložni, i to u svim kosim padežima. Prij edložni obj ekti najčešći su u genitivu i akuzativu, što je i razumlj ivo jer su nj ihova značenj a (v. KGHJ 1 , 7 . 1 , 7.2, 9 . 1 , 9.2) više vezana uz zahvaćanj e predmeta radnj om. Me­ đu prijedložnim se obj ektima svojevrsnim prototipom mogu smatrati lokativni obj ekti, ne zbog odnosa radnj e prema predmetu u smislu veće zahvaćenosti od­ nosno uključenosti objekta u radnju, već stoga što oni mogu biti samo prijedlož­ ni, pa ćemo raspravu o prijedložnim obj ektima započeti upravo lokativom.

Lokativni objekti naj češće dolaze s prijedlozima u, o i na jer se tim prij edlozi­ ma, u odnosu na prijedloge pri i po, ostvaruje puno veći broj apstraktnij ih zna­ čenj a koja su u pravilu ozbiljnij i otkloni od shematičnoga značenj a smještenosti (v. KGHJ 1 , 1 0. 1-1 0.6) i iz njega metaforizacij om izravnije izvedenih ostalih značenja s adverbijalnom funkcijom kao što su vrij eme, način, uzrok, uvjet itd. Poslj edično, otklon od značenj a okolnosti ili svoj stva rezultira užom vezom tak­ vih lokativa s leksičko-gramatičkim obilježj ima samoga glagola, pa oni sintak-

2 . 1 Glagolske dopune

•

22 1

tički funkcioniraju kao njegova obvezna ili neobvezna dopuna. Glagoli su čij i shematični orijentir elaborira prij edložni izraz u lokativu primj erice raspravljati, govoriti, pričati, razmišljati, sanjati, maštati, brinuti se, ovisiti, dobiti, zahvaliti (se), pretjerati, ustrajati, oskudijevati, uživati, npr. : (340) Raspravlj ali su o tome cijelu noć. (34 1 ) Dugo je razmišljao o jučerašnjim događaj ima. (342) Zahvalio mu je na prekrasnom poklonu. (343) Zadržavao ga je kako bi dobio na vremenu. (344) Uživao je u bezbrižnim blagdanskim danima. (345) Puno ljudi danas oskudijeva u osnovnim životnim namirnicama. U (340-345) rij eč je o obveznim dopunama, no ima i neobveznih lokativnih dopuna koje onda, a s obzirom na pitanj e koje se postavlj a, mogu biti protumače­ ne i kao adverbij ali (usp. Jaja se peku u tavi I U čemu se pekujaja? I Kako I Gdje se peku jaja?). 112 Nasuprot tomu, kad j e riječ o obveznim dopunama, pitanje koje bi ukazivalo na moguću adverbij alnu interpretaciju ne dolazi u obzir (usp. Uživao je u bezbrižnim blagdanskim danima I U čemu je uživao ? I *Kako I Gdje je uživao ? I Puno ljudi danas oskudijeva u osnovnim životnim namirni­ cama I U čemu danas puno ljudi oskudijeva? I *Kako I Gdje danas puno ljudi oskudijeva?). Genitivni objekti najčešće dolaze s ablativnim prij edlozima od i iz, adlativnim (alativnim) do i cirkumlokalnim oko, npr. : (346) Tek su se nakon dvogodišnjih krvavih borbi oslobodili od neprijatelja. (347) lzbit ću ti ja te ideje iz glave! (348) Jako mu je stalo do te djevojke. (349) Godinama mu je pomagao oko pisanj a zadaća. Veza između značenja ablativnosti i zahvaćenosti objekta radnjom već j e objašnj ena u 2 . 1 .2.2. 1 , p a je objašnjenje primj enj ivo i n a slučajeve genitivnih dopuna s prijedlogom od. 1 1 3 Ablativno-ekstralokalne objektne dopune ostvaruju 112

S obzirom n a moguće načinsko pitanj e kako ? neobvezne lokativne dopune u z neke glagole imaju i primj esu značenja sredstva. O vezi između značenja sredstva i načina već je detaljnij e bi­ lo rij eči u 2 . 1 .2.2.3, a u ovome je primjeru tako j er je tava uj edno i sredstvo pečenja. 1 1 3 Silić-Pranjković (2005 : 266) sintagmu izbiti iz glave smatraju okolnosnim spoj em rij eči, što znači da se iz glave treba tumačiti kao obvezna adverbijalna dopuna mj esta (v. 2. 1 .3 . l ) . Iako takvo tumačenje ne smatramo pogrešnim (zato je konstrukcija koja uključuje prilog u pitanju i označe­ na upitnicima kao obilježena, ali ne i neovjerena), skloniji smo tvrditi da je riječ o objektu, a ne o okolnosti (vidi također argumentaciju dalj e u tekstu). To tim više što taj primj er navode zajedno s desetak drugih primj era okolnosnih spojeva riječi tipa bježati od kuće, pasti s balkona, naći se ispred škole, trčati oko igrališta, probuditi se prijejutra, kupovati na kredit itd. , koji bez iznimke označavaju okolnost, što se i potvrđuje potpuno neutralnim konstrukcijama s priložnim pitanji­ ma (usp. odakle bježati, odakle pasti, gdje se naći, gdje trčati, kad se probuditi, kako kupovati).

222

•

Dopune

se prijedlogom iz, a također mogu biti obvezne kao u (347) ili neobvezne. Pone­ kad je uz isti glagol rij eč ili o obveznoj ili o neobveznoj dopuni koj a onda može biti protumačena adverbij alno. To je npr. tako s glagolom izbiti. U (347) rij eč je o obveznoj dopuni jer rečenica bez nj e nije gramatična, a posljedična je moguće jedino pitanje iz čega? (usp. Izbit ću ti ja te ideje iz glave I *lzbit ću ti ja te ideje I Iz čega će mu izbiti te ideje? I ? ?Odakle će mu izbiti te ideje? li Izbio je čavao iz daske I Iz čega je izbio čavao ? I Odakle je izbio čavao ?). Isto je i s adlativnim dopunama do + genitiv (usp. Od njega nije mogao doći do riječi I Do čega od njega nije mogao doći? I *Dokle od njega nije mogao doći? li Dijete je dopuza/o do majke I Do koga je dijete dopuza/o ? I Dokle je dijete dopuza/o ?). Posebno su zanimlj ive genitivne dopune s prijedlogom oko. U KGHJ 1 , 7.2. 1 1 znače­ nje je cirkumlokalnosti prij edloga oko s primjerima tipa (349) ili sličnih (npr. Dugo se već raspravlja oko promjene izbornoga zakona, Stalno se brine oko uređenja dvorišta, Neprestano rade oko pripreme vjenčanja) s objedinjujućom genitivnom shemom ishodišta uspostavljena na temelju grupiranosti nekih ma­ njih aktivnosti oko središnje aktivnosti, odnosno specifičnoga cilj a, ili na temelju metaforičke distribuiranosti komunikacijskoga procesa oko središnje teme kon­ kretizirane genitivnim orij entirom kao ishodištem. Upravo iz tih značenj a pro­ izlazi i veza sa zahvaćenošću predmeta radnj om, koji zbog toga sintaktički funk­ cionira kao dopuna. Da je doista rij eč o dopunama, potvrđuj e se i mogućnošću parafraziranj a tih konstrukcij a obj ektom u lokativu (usp. Godinama mu je poma­ gao oko pisanja zadaća I Godinama mu je pomagao u pisanju zadaća, Dugo se već raspravlja oko promjene izbornoga zakona I Dugo se već raspravlja o pro­ mjeni izbornoga zakona, Stalno se brine oko uređenja dvorišta I Stalno se brine o uređenju dvorišta, 1 14 Neprestano rade oko pripreme vjenčanja I Neprestano rade na pripremi vjenčanja). Navedenim glagolima po opisanoj vezi između specifičnijega značenj a cirkumlokalnosti i shematičnijega genitivnoga značenja ishodišta slični su i glagoli koj i označavaju neki sukob ili svađu kao što su pri­ mjerice svađati se, sukobiti se ili ratovati, no uz te glagole prijedložni izraz oko + genitiv ne funkcionira kao dopuna, već kao adverbijal uzroka, što se i potvrđu­ je nemogućnošću uspostave lokativne parafraze, već samo uzročne (usp. Dugo su se svađali oko skrbništva nad djecom I *Dugo su se svađali o skrbništvu nad djecom I Dugo su se svađali zbog skrbništva nad djecom, Sukobili su se oko tog pitanja I *Sukobili su se o tom pitanju I Sukobili su se zbog tog pitanja, Ratovali su oko prevlasti na moru I *Ratovali su o prevlasti na moru I Ratovali su zbog prevlasti na moru). Zanimlj ivo je da se konstrukcija Ratovali su oko prevlasti na moru može parafrazirati i akuzativom s prijedlogom za - Ratovali su za prevlast na moru - što govori u prilog činjenici da se konstrukcijom za + akuzativ mogu ostvarivati i nij anse uzročnoga značenja. Silić-Pranjković (2005 : 229) kao jedno 1 14

Glagol brinuti se može imati i prijedložni obj ekt dvorišta.

u

akuzativu

-

Stalno se brine

za

uređenje

2. 1 Glagolske dopune

•

223

od temeljnih značenj a konstrukcije za + akuzativ navode značenje namjene s ve­ ćim brojem različitih nij ansi. Jedna od tih nij ansi bez sumnj e može biti i uzrok, što proizlazi iz povezanosti značenj a namjene i namj ere, a namj era je opet vrlo · bliska uzroku; štoviše, ona j e specifičan tip uzroka. O vezi između značenja na­ mjene i namj ere dobro svjedoči npr. Silić-Pranjkovićev primjer Priprema se za veleposlanika, koj i se može parafrazirati namjernom ili uzročnom klauzom (usp. Priprema se za veleposlanika I Priprema se (s namjerom) da postane veleposla­ nik I Priprema se jer želi postati veleposlanik). 1 1 5 Prij edložni objekti u dativu vrlo s u rijetki, već i stoga što dativ teži antipre­ pozicionalnosti. O prijedložnom indirektnom objektu u dativu može se govoriti samo u konstrukcijama s prij edlogom prema, i to s malim broj em glagola tipa ponašati se, odnositi se, ophoditi se. Zašto? Silić-Pranjković (2005 : 22 1 ) izvrsno primjećuju da se prij edlogom prema, za razliku od prij edloga k(a), u prototipnim prostornim značenj ima negranične direktivnosti, odnosno usmj erenosti radnje prema nečemu ili nekomu ne može označavati i realizacij a usmj erenoga kreta­ nj a, odnosno njegova ciljna točka (usp. nj ihove primjere Svraćali su k nama I *Svraćali su prema nama, Ide k prijatelju (implicira se i dolazak kod prij atelja) I Ide prema prijatelju (ne implicira se dolazak do točke gdje se prij atelj nalazi)), a kad se realizacij a kretanj a ne implicira, ta su dva prijedloga zamj enj iva i najčešće zališna j er samo dodatno potenciraju osnovno značenj e negranične direktivnosti (usp. Okrenuli smo se k njima I prema njima I njima, Polako su se uputili k izla­ zu I prema izlazu I izlazu). 1 16 S druge strane, kad je rij eč o različitim apstraktnim vidovima usmjerenosti, situacija j e obrnuta i tada j e moguća samo uporaba pri­ j edloga prema, a to su ujedno i konteksti u koj ima je riječ o prij edložnom indi­ rektnom objektu u dativu, usp . : (350) Pazi kako. s e ponašaš prema njemu ! (35 1 ) Vrlo se ružno odnosio prema svojim kolegama. (352) Prema gostima se treba pristojno ophoditi. Konstrukcij e (3 50-3 52) nisu zamjenj ive prijedlogom k(a), pa se ne može reći *Pazi kako se ponašaš k njemu, * Vrlo se ružno odnosio k svojim kolegama ili *Ka gostima se treba pristojno ophodi ti. Razlog je nemogućnosti zamjene tih dvaju prijedloga u konstrukcij ama s apstraktnij im vidovima usmjerenosti u či­ njenici što prij edlog k(a) u prostornom smislu ima konkretnije značenje od pri­ j edloga prema, a to konkretnije značenje proizlazi upravo iz nj egove sposobnosti da označava i realizaciju usmj erenosti, čime je on puno bliži okolnosnom znače­ nju mj esta, a samim time i gramatičkoj funkcij i adverbijala. To, naravno, nikako ne znači da se adverbij alna značenja ne mogu ostvarivati i konstrukcij ama s pri1 1 5 O vezi između značenja uzroka, namj ere i namjene genitivnih izraza s prij edlogom oko i nj i­ hovih parafraza drugim prij edložno-padežnim izrazima v. i u Mlikota (20 1 2). 1 1 6 O tim razlikama v. i u KGHJ 1 , 8 . 3 . 1 .

224

•

Dopune

j edlogom prema, dapače, ona su i češća od obj ektnih, već samo to da se prijedlo­ gom k(a) ne može konkretizirati objekt, a što je posljedica nemogućnosti njegove uporabe s glagolima koj i označavaju apstraktnu usmj erenost. Sada još preosta­ je obj asniti u kakvoj je vezi apstraktno značenje glagola i sintaktička funkcija obj ekta kao obvezne prij edložne dopune? Prisj etimo li se primj era (346-349) u raspravi o genitivnim prij edložnim obj ektima, vidi se da glagoli apstraktnoga značenja zahtijevaju obveznu dopunu koja ne može, ili teško može, biti odgovor na pitanje koje uključuj e okolnost. 1 1 7 Isto vrijedi i za dativne dopune, što se dobro vidi suprotstave li se obj ektne konstrukcije s prij edlogom prema adverbijalnima, kod koj ih, j asno, takva mogućnost postoj i (usp. Vrlo se ružno odnosio prema svojim kolegama I Prema komu se vrlo ružno odnosio ? I *Gdje se vrlo ružno od­ nosio ? li Okrenuli su se prema njima I Prema komu su se okrenuli? I Gdje su se okrenuli?). Dakle rij eč j e o tome da se odmakom od konkretnih prostornih znače­ nja paralelno događa i odmak od njima imanentnoga značenja okolnosti, a prijed­ ložna konstrukcij a samim time postaje vezana uz značenj e samoga glagola kao obvezni sudionik njime ostvarene relacije, tj . , bolje rečeno, kao obvezni pred­ uvjet profiliranj a relacij e izrečene glagolom. Glagoli koji kao dopunu imaju prij edložni akuzativ vrlo su brojni, što je i razum­ ljivo s obzirom na nj egovo shematična značenje cilja (v. KGHJ 1 , 9. 1 , 9 .2), koj e j e usko povezana s konceptom zahvaćenosti predmeta radnj om. Bilo kao obvez­ ne bilo kao neobvezne, akuzativne dopune dolaze s prij edlozima na, u, o i za kao prijedlozima koj i svoj im značenjem posebno profiliraju cilj radnje, usp . : (353) Stalno mislimo n a vas. (354) Nemoj se ljutiti na mene. (355) Trčeći parkom, naišli smo na njih. (356) Ogriješili su se o zakon. (357) Očešao se o njega svaki put kad j e bio u prilici. (35 8) Č esto je upadao u riječ drugima. (359) Jedva je dočekao da se ubaci u raspravu. (360) Marko se zaljubio u lvanu. (36 1 ) Ne brini se za nas ! (362) Uhvatio se za glavu.

Kao i kod genitiva, dativa i lokativa apstraktnija značenj a glagola u pravilu rezultiraju obveznim akuzativnim dopunama. I u ovoj kategoriji dopuna uz isti glagol, ovisno o apstraktnijem ili konkretnijem kontekstu, može biti obvezna ili 1 1 7 Apstraktnija značenja počesto rezultiraju i frazeologiziranim izrazima kao primj erice u slu­ čaju spomenutih genitivnih prijedložnih dopuna s glagolima izbiti i doći (izbiti iz glave, doći do riječi).

2 . 1 Glagolske dopune

•

225

neobvezna, a neobvezna je također bliska adverbijalnoj interpretaciji (usp. Često je nepozvan upadao u tuđe kuće I Gdje je često nepozvan upadao ? li Često je upadao u riječ drugima I *Gdje je često upadao drugima?). Obj ektne dopune u instrumentalu j avljaju s e s prij edlozima s(a), za i nad(a), usp . : (363) Sastao se s poslovnim partnerima u obližnjem motelu. (364) Nije se volio družiti s djevojčicama. (365) O tome je sinoć razgovarao sa suprugom. (366) Konačno je prestao žaliti za starom ljubavi. (367) Godinama je tugovao za ocem. (368) Današnja djeca luduju za mobitelima. (369) Trebao bi se zamisliti nad svojim postupcima. (370) Cezar je praktički vladao nad cijelim svijetom. (37 1 ) Cijelu je noć bdjela nad bolesnim djetetom. I obj ektne instrumentalne dopune mogu biti obvezne i neobvezne. Obvezne su naj češće s prijedlogom s(a), i to uz glagole koj i neovisno o kontekstu svo­ j im značenjem obuhvaćaju dva ili više aktanata koj i se međusobno zahvaćaju radnjom. Takvi su npr. glagoli sastati se, razgovarati, komunicirati, dopisivati se itd., čij e značenj e treba razlikovati od socij ativnoga značenja glagola koj i ne uključuju fizičku ili nefizičku zahvaćenost. To se npr. odnosi na glagole kretanj a kao što s u primj erice otići i l i otputovati (npr. Otišao j e s prijateljima u kino, Ot­ putovao je sa suprugom na medeni mjesec) uz koj e instrumental ne funkcionira kao dopuna, nego kao adverbij al društva. Glagolima tipa sastati se značenj em su slični i glagoli igrati (se) i družiti se, no uz nj ih dopuna nij e obvezna j er gla­ gol igrati (se) može uključivati samo j ednoga aktanta (npr. Igra se u dvorištu) ili dva od koj ih j e jedan predmet radnje, a ne socij ativ, odnosno nije aktivni su­ dionik istoga procesa u koj em sudj eluje i subj ekt (npr. Volio se igrati skrivača). S druge strane, glagol družiti se može biti upotrij ebljen i u generičkom značenju, pa tada ne zahtij eva dopunu (npr. Nikada se nije volio družiti > Nikada nije bio društven). Drukčij e je primj erice s njemu značenj ski sličnim glagolom prijate­ ljevati, uz koji je obj ektna dopuna obvezna j er on zbog specifičnij ega socij ativ­ noga značenj a ne može biti upotrijeblj en generički (usp. *On nikada nije volio prijateljevati). Instrumentalni indirektni objekti s prij edlogom za također mogu biti obvezne i neobvezne dopune, a dolaze uz glagole koji označavaju usmj ere­ nost neke emocij e prema obj ektu kao cilju ili pak nekakvu želju ili težnju prema nečemu. O obveznim je dopunama rij eč recimo uz glagole vapiti ili žudjeti (npr. Slavonske oranice vape za kišom, Svaki sportaš žudi za uspjehom), a neobvezne se često približavaju adverbijalnom značenju uzroka jer, kako dobro primj eću­ ju i Silić-Pranjković (2005 : 237), ono za čim se ide ili teži predstavlj a ujedno

226

•

Dopune GLAGOL + OBVEZNA PRIJEDLOŽNA DOPUNA

/ tr

.

„

'

...

I 1/ „

/ /

/

...../.

.

....... ... .. ... .... ... .... . .... . .. . ..... .. ... .. ...

�:-�� tr

.. „

or

.

.„„...„.

.

/ ...·

..

\.

or

. · \\ . \.\\\.. . . 'b----b

,..,._� _ ���....��� ...

...... . ...

........ . .

f or\

„ „ „ •• „ „ „ „ •• • „ • • „ . . • . „ . • • „ „ „ „ „ „ „ „ . „ „ „ „ „ „ „ „ „ „ „

I

I \

i

GLAGOL

I

�:::::... /

/

.'.

PRIJEDLOG

or

„„„„„„„„„„„

„„„

DOPUNA

Slika 26a

i uzrok kretanj a ili želj e ili uzrok emocije o koj oj je rij eč. Prisutnost uzročnoga značenj a vidi se i mogućnošću postavlj anj a pitanj a zbog čega?, što u slučaju ob­ veznih dopuna ne dolazi u obzir (usp. Godinama je tugovao za ocem I Za kim je godinama tugovao ? I Zbog čega je godinama tugovao ? li Slavonske oranice vape za kišom I Za čime vape slavonske oranice? I *Zbog čega vape slavonske oranice?). No uzročno značenje prisutno je i kod neobveznih dopuna s prij ed­ logom nad(a) (usp. Trebao bi se zamisliti nad svojim postupcima I Nad čime bi se trebao zamisliti? I Zbog čega bi se trebao zamisliti? li Cijelu je noć bdjela nad bolesnim djetetom I Nad kim je bdjela cijelu noć ? I Zbog čega je bdjela

2 . 1 Glagolske dopune

227

•

GLAGOL + NEOBVEZNA PRIJEDLOŽNA DOPUNA

I . ./

. or

\

.....

\

\

„,..,, _ ,(-'�. . .-------; . ...... ....... .......................

/ // ..---....--------�.-. / _/

tr

\

,

.

.

.

.

.

or

GLAGOL

'

P.kIJEDLOŽNA boPUN�

I I \

.---+---�

()----{_�::. . . . . . . . . . . . . . . . . i

/

.

:! .

or

PRIJEDLOG

\

\

DOPUNA

Slika 26b

cijelu noć?). Takva alternacij a, naravno, nije moguća kad j e rij eč o obveznim dopunama uz glagol vladati, a da je rij eč o obveznoj obj ektnoj dopuni, poka­ zuj e i mogućnost nj ezine zamj ene besprij edložnim instrumentalom (usp. Ce­ zar je praktički vladao nad cijelim svijetom > Cezar je praktički vladao cijelim svijetom). Na slici 26( a-b) prikazana j e integracij a sastavnica semantičkoga pola gla­ gola s prij edložnim obj ektima kao obveznim i neobveznim dopunama. Veza iz­ među prij edloga i imenske riječi predstavlj a odnos komplementacije u koj emu imertska rij eč kao dopuna elaborira shematični orij entir prij edloga kao zavisne

228

•

Dopune

sastavnice i odrednika profila (v. KGHJ 1 , 4.2), odnosno lokalne glave prijed­ ložne konstrukcij e (slika dolje desno). Slj edeća faza integracije prikazana je sli­ kama u sredini, gdj e prij edložna skupina također ulazi u odnos komplementa­ cij e s glagolom, a pri tome je glagol kao odrednik profila, odnosno globalna glava kompozitne strukture, također zavisna sastavnica s elaboracij skim mj e­ stom (e-mj esto) u vidu shematičnoga orij entira koj i elaborira obj ektna prij ed­ ložna dopuna, tvoreći tako završnu integriranu strukturu glagola i obj ektne do­ pune (gornja slika). Jedina je razlika između sl. 26a i 26b u prikazu naravi veze glagola i obj ektne dopune. To je u slučaju obveznih dopuna naznačeno deb­ ljom strelicom, koja predstavlj a radnju koju pokreće subjekt I traj ektor glagola u izvornoj domeni lanca radnje, spoj enom s prij edložnom dopunom kao zna­ kom čvršće veze između leksičko-gramatičkih obilježja glagola i nj egove do­ pune, a u slučaju neobveznih objektnih dopuna tanj om strelicom odmaknutom od dopune kao znakom slabij e veze. Slablj enj e veze između leksičko-gramatič­ kih obilj ežj a glagola i dopune često kao poslj edicu ima i mogućnost adverbi­ j alne interpretacije prij edložnoga izraza zbog približavanj a okolnosnim znače­ nJ 1ma. 2 . 1 .2.2.5 Konstrukcij e s više obj ekata Konstrukcij e s dva besprijedložna akuzativa već smo analizirali u 2 . 1 .2 . 1 .2, pri čemu smo utvrdili da ni metodološki ni analitički nije poželjno govoriti o dva direktna objekta, nego j edan uvijek funkcionira kao indirektni. Osim tih kon­ strukcija u hrvatskom jeziku postoj i i nemali broj glagola koj i također zahtijeva­ ju dvij e objektne dopune, od koj ih je j edna najčešće direktni objekt u akuzativu, a druga bilo besprijedložni bilo prijedložni indirektni objekt u drugim padežima, uključujući i prijedložni akuzativ. Najčešće su kombinacij e obj ekata sljedeće: - akuzativ i genitiv (Riješio me je briga) - akuzativ i dativ (Poklonio mu je kuću) - akuzativ i instrumental (Ponudili su ih pićem) - akuzativ i prij edložni akuzativ (Nagovarali su ih na odlazak) - akuzativ i lokativ (Prekinuli su ih u poslu) Postoje, naravno, i mogućnosti koj e ne uključuju direktni obj ekt u akuzativu, odnosno ima glagola koji upravlj aju dvama indirektnim objektima, npr. : - dativ i lokativ (Zahvalili su im na strpljenju) - dativ i instrumental (Zaprijetio je djetetu šibom) - dativ i prij edložni akuzativ (Zahvalili su im za poklon) - instrumental i lokativ (Razgovarao je s roditeljima o selidbi} U hrvatskim se gramatikama u poglavljima posvećenim konstrukcij ama s više objekata navode samo one s dva obj ekta iako postoj e, doduše rj eđe, i one u koj ima glagol upravlj a trima obj ektima. To su uglavnom konstrukcij e koje uz

2. 1 Glagolske dopune

•

229

direktni objekt u akuzativu i indirektni u dativu ili genitivu uključuju i indirekt­ ni u instrumentalu, koji, doduše, a s obzirom na to da je riječ o instrumentalu neimanentnoga sredstva (v. 2 . 1 .2.2.3), može biti interpretiran i kao adverbijal načina, usp . : (372) Bagerom s u i m iskopali temelj e z a kuću. (373) Svojim prij edlogom rij ešili su me briga. Medu konstrukcijama s dva obj ekta posebno su zanimlj ive tzv. dativne al­ ternacije (engl. dative shifl), odnosno konstrukcij e s direktnim objektom u aku­ zativu i indirektnim u dativu koj ima odgovaraju približno sinonimne konstruk­ cije s direktnim objektom u akuzativu i indirektnim u instrumentalu. U tim j e konstrukcij ama u prvom redu riječ o alternativnom kodiranju semantičke uloge primatelja, koj a se pri neutralnom izboru pridružuj e sebi imanentnoj gramatič­ koj relacij i indirektnoga objekta u dativu, a u obilježenoj konstrukcij i direktnom objektu u akuzativu. Druga posebnost tih konstrukcij a j est u tome što su instru­ mentalnoj objektnoj dopuni u obilj eženoj konstrukcij i paralelno pridružene i se­ mantička uloga sredstva i semantička uloga teme, pa je to situacij a u kojoj sred­ stvo ne pripada kao obično samo izvornoj domeni lanca radnj e nego i ciljnoj kao tematski argument. U tu opoziciju mogu ući samo tri glagola sa svoj im vidskim parnj acima - darovati (darivati, podariti), služiti (poslužiti, posluživati), nuditi (ponuditi) - npr. : (374a) Darovao mu je sat za Božić. (374b) Darovala ga je satom za Božić. (375a) Poslužili su im svježi sir i masline. (375b) Poslužili su ih svježim sirom i maslinama. (376a) Ponudio je lvanu bombone. (376b) Ponudio je lvana bombonima. O tim alternativnim konstrukcij ama hrvatske gramatike ne govore ništa iako su one vrlo frekventne, posebno ona neutralnij a s dativom. U suvremenoj se gramatičkoj literaturi o nj ima dosta raspravlj alo j er su odlika i drugih j ezika, posebno engleskoga (npr. Van Valin-LaPolla 1 997, 2005 , Zovko Dinković 200 1 , 2007),118 a uglavnom se svi slažu da obilježenost konstrukcij a (3 74b-376b) u od­ nosu na nj ihove neutralne parnj ake proizlazi iz pridruživanja semantičke uloge primatelja119 gramatičkoj relacij i direktnoga objekta koji je u prototipnim sluča1 1 8 O dativnim alternacijama u hrvatskome jeziku posebno vidi u raspravi Zovko Dinković (2007). 1 19 U konstrukcijama s glagolima darovati, darivati i podariti j est rij eč o prototipnom primatelju, no kod ostalih je glagola bolje govoriti o namjeravanom primatelju jer oni ne impliciraju dolazak teme u posjed primatelja, već samo namjeru agensa u vezi s tim, a koja ne mora biti i ostvarena (Ponudio mu je piće, no on je odbio, Najprij e su mu poslužili predj elo, no nije ga pojeo j er mu se

230

•

Dopune

jevima predviđen za uloge teme ili pacijensa. Rij eč je dakle o strategiji topika­ lizacije i fokalizacij e primatelj a, koja proizlazi iz suodnosa dviju hijerarhija i odmaka od prototipnih odnosa u nj ima hijerarhije pridruživanja semantičkih uloga gramatičkim relacijama subjekta i objekta te hijerarhije fokaliziranosti (topikaliziranosti) gramatičkih relacija: -

Hijerarhija pridruživanja semantičkih uloga gramatičkim relacijama subjekta i objekta

Subj

Ag

>

Go

>

Rec

>

Ben

>

Instr

>

Loc

>

Temp

+

>

+

>

+

>

+

>

+

>

+

>

+

+

>

+

>

+

>

+

>

+

>

+

Obj

(Dik 1 989: 226) Hijerarhija fokaliziranosti (topikaliziranosti) gramatičkih relacija lik prvoga plana > lik drugoga plana > pozadina (trajektor > orijentir > ostalo)

(Langacker 1 99 1 : 323) ili subjekt > direktni objekt > indirektni objekt > prijedložni objekti

(Shibatani 1 98 5 : 832) S obzirom na to da je uloga primatelja (recipijensa) u hijerarhij i pridruživa­ nja semantičkih uloga obj ektu niže rangirana od cilja (engl. goa/)120 te je stoga imanentna i gramatičkoj relacij i indirektnoga obj ekta koji je pak u hijerarhij i fokaliziranosti gramatičkih relacija također niže rangiran o d direktnoga obj ek­ ta, realizacija primatelj a na gramatičkoj kategorij i direktnoga objekta rezultira nj egovom fokalizacij om i topikalizacijom preko isticanja koncepta zahvaćeno­ sti. Dakle konkretizacija semantičke uloge primatelj a direktnim objektom u aku­ zativu pripada rubnim primjerima pridruživanja semantičkih uloga gramatičkoj relacij i objekta, što rezultira obilj eženij om konstrukcij om u odnosu na dativnu varij antu, koj a j e s obzirom na odnose u navedenim hijerarhij ama prototipna, a samim tim i neutralna. Iako hrvatski pripada j ezicima s relativno slobodnim renij e svidj elo). To, naravno, ne znači da se u slučaju glagola darovati primanje podrazumijeva j er se i dar može odbiti, no vj eroj atnost je primanja u svakom slučaju veća. U vezi s implikacijom uspj ešnoga transfera s glagolom darovati zanimlj ivi su slj edeći primj eri Zovko Dinković (2007 : 74-75): *Darovali su bolnicu medicinskom opremom, aliju nije dobila I Darovali su bolnici me­ dicinsku opremu, ali ju nije dobila, pri čemu se tvrdi da je rečenica u kojoj je uloga primatelja pridružena direktnom objektu neovjerena j er se uporabom akuzativa podrazumijeva uspj ešan transfer, dok u slučaju dativa to ne mora biti slučaj . To je zapažanj e svakako vrijedno pozorno­ sti j er se akuzativom, potenciranjem zahvaćenosti primatelja, doista više ističe uspješan transfer, pa gotovo da se i podrazumijeva, no mišljenja smo da je kvalifikacija konstrukcija toga tipa kao potpuno neovj erenih ipak prestroga, pa ih je bolje smatrati visokoobilježenima i označavati dva­ ma ili trima upitnicima. 1 20 Dikova uloga cilja odgovara češćim nazivima tema ili pacijens.

2. 1 Glagolske dopune

•

23 1

dom riječi, zamj ena mjesta argumenata rezultira obilježenij im konstrukcijama, a posebno u konstrukcij i s primateljem kodiranim direktnim objektom u akuza­ tivu, usp . : (377) Ponudio je lvanu bombone. (378) ?Ponudio je bombone Ivanu. (379) Ponudio je Ivana bombonima. (3 80) ??Ponudio je bombonima lvana. Visoka obilježenost konstrukcije (3 80) posljedica je dvaju oprečnih pragma­ tičkih postupaka jer se s j edne strane primatelj topikalizira preko gramatičke re­ lacije direktnoga objekta, a s druge se strane detopikalizira zamjenom mj esta s instrumentalnim tematskim argumentom. Takva obilježenost nije svoj stvena sa­ mo konstrukcijama dativne alternacije nego i drugim konstrukcij ama u koj ima direktni obj ekt zamjenjuje mj esto s instrumentalom, i to bez obzira na to funkci­ onira li instrumental kao obj ektna dopuna ili kao adverbij al, usp . : (3 8 1 ) Izrezao je kruh nožem. (3 82) ?Izrezao je nožem kruh. (383) Izgovorio je te riječi tihim glasom. (3 84) ?Izgovorio je tihim glasom te riječi. Obilj ežene konstrukcij e u (377-3 80) postaju prihvatljivije prebacivanjem fokusa na primatelja, no konstrukcija s akuzativnim primateljem i dalje ostaje obilježenij a u odnosu na neutralnu dativnu, što je j oš jedan dokaz više da konkre­ tiziranje primatelj a direktnim objektom snažno utječe na njegovu topikalizaciju, gotovo ga fiksirajući na poziciju neposredno do glagola, usp . : (385) Ponudio je bombone IVANU ( a n e Marku). (386) ?Ponudioje bombonima IVANA (a ne Marka). U skladu je s rečenim i opažanje Zovko Dinković (2007 : 75-76), a na teme­ lju Lambrechtovih ( 1 994) općih zaključaka o odnosu fokusa i reda riječi, da je ako je u konstrukcij ama dativne alternacije jedan od argumenata tzv. "teška NP" (engl. heavy NP), odnosno višesložna ili modificirana NP, veća prihvatlj ivost konstrukcija u koj ima se ona nalazi u finalnom položaju, usp. njezine primj ere: (3 87a) Ponudili su šampanjac svakomu tko je došao na vjenčanje. (3 87b) ?Ponudili su svakomu tko j e došao na vjenčanj e šampanjac. (387c) Ponudili su šampanjcem svakoga tko j e došao na vjenčanj e. (3 87d) ?Ponudili su svakoga tko j e došao na vjenčanj e šampanjcem. Posebno to dolazi do izražaj a ako je modificirana NP usto i tematski argu­ ment, usp. :

232

•

Dopune

(388a) Ponudili su gostima šampanjac koji su uvezli iz Francuske. (3 8 8b) ?Ponudili su šampanjac koji su uvezli iz Francuske gostima. (3 88c) Ponudili su goste šampanjcem ko.ii su uvezli iz Francuske. (388d) ??Ponudili su šampanjcem koji su uvezli iz Francuske goste. Tomu se nema što prigovoriti, no može se dodati da u konstrukcijama u ko­ j ima su oba argumenta modificirana, a zbog uspostavlj anj a ravnoteže u "težini" imenskih skupina, kriterij obvezne finalne pozicij e tematskoga argumenta nije uopće presudan za ovjerenost konstrukcije ondje gdje je primatelj neutralno ko­ diran dativom, a u obilježenoj varijanti s akuzativnim primatelj em stupanj se pri­ hvatljivosti povećava, usp . : (389a) Ponudili s u svakomu tko je došao n a vjenčanje šampanj ac koji s u uvezli iz Francuske. (3 89b) Ponudili su šampanjac koji su uvezli iz Francuske svakomu tko je došao na vjenčanj e. (389c) Ponudili su svakoga tko j e došao na vjenčanje šampanj cem koji su uvezli iz Francuske. (389d) ?Ponudili su šampanjcem koji su uvezli iz Francuske svakoga tko je došao na vjenčanje. Također, ograničenje finalne pozicije modificiranoga argumenta nije samo specifičnost konstrukcija dativne alternacije nego je primjenj iva i na druge kon­ strukcije, usp. npr. : (390a) Izrezao je kruh nožem koji j e jučer kupio. (390b) ??Izrezao je nožem koji j e jučer kupio kruh. (390c) Izrezao je nožem kruh koji mu je ostao. (390d) ??Izrezao je kruh koji mu je ostao nožem. (390e) Izrezao je kruh koji mu je ostao nožem koji je jučer kupio. (390f) ?Izrezao je nožem koji j e j učer kupio kruh koji mu j e ostao. 2. 1 . 3 A dverbijalne dopune

Osim objektnih dopuna kategorij i glagolskih dopuna jednim svojim dijelom121 pripadaju i adverbijalne dopune, koje također mogu biti obvezne i neobvezne. Takvim se dopunama u hrvatskim gramatikama i jezikoslovnoj kroatistici ne po­ svećuje osobita pozornost. Razloge tomu vjerojatno treba tražiti u našoj općepri­ hvaćenoj i ustaljenoj gramatičarskoj tradicij i koj a u sintaktičkoj raščlambi reče­ nice ne polazi od kategorija višega reda (dopuna I modifikator, dopuna I dodatak, sudionici I okolnosti, aktanti I cirkumstanti) kako se to čini u različitim suvreme121

Adverbijalne dopune mogu staj ati i uz pridj eve, o čemu će više rij eči biti u 2.2.

2 . 1 Glagolske dopune

•

233

nim sintaktičkim teorij ama, a dij elom i u kognitivnoj gramatici. Tako se i adver­ bij ali najčešće promatraju kao zasebna i j edinstvena kategorija suprotstavljena obj ektu po temeljnoj razlici načina uvrštavanja u rečeničnu strukturu, odnosno po činj enici da su adverbijali fakultativni rečenični članovi jer se uvode po pre­ dikatu kao različite okolnosti koj ima se pobliže određuje sadržaj cijele rečenice, a ne po leksičko-gramatičkim obilježj ima pojedinih glagola. U ovom poglavlju reći ćemo nešto više upravo o onim adverbijalima koji kao i obj ekt izravno ovise o značenju pojedinačnoga glagola. 2 . 1 .3 . 1 Obvezne adverbij alne dopune Kada se u našim gramatičkim priručnicima govori o adverbij alnim dopunama, to se uglavnom čini samo usput u jednoj do dvij e rečenice, a spominju se samo obvezne adverbijalne dopune kao obvezne priložne oznake mjesta uz egzisten­ cijalne glagole kao što su živjeti, boraviti, stanovati itd. No kategorij a obveznih adverbij alnih dopuna kudikamo je šira od mj esnih adverbijala uz egzistencij al­ ne glagole, što ukazuj e na činjenicu da u analizu adverbijala treba u puno većoj mj eri uključiti i značenj a poj edinih glagola. To j e na primj eru bosanskoga j ezika temeljito pokazao Palić (20 1 1 ), slij edeći tradiciju gramatike zavisnosti (Tesniere 1 959), u prvom redu njemačku (npr. Helbig 1 992, Engel 1 996), a u nas, tako­ đer slij edeći njemačke gramatičare, to spominje M. Samardžij a u svoj im rado­ vima. 122 Obvezni adverbijali dolaze uz glagole oslabljena (ispražnj ena) ili uop­ ćena značenj a, dopunjujući njihov semantički pol, čime osiguravaju ovj erenost konstrukcije. Jedan je od bitnih razloga zaobilaženj a rasprave o obveznim ad­ verbij alnim dopunama po našem sudu upravo to oslablj eno ili uopćeno značenj e poj edinih glagola u funkcij i predikata, koj e uzrokuj e nedoumice o tome funkci­ oniraju li tada takvi komplementi kao adverbij alne dopune ili kao leksički dij e­ lovi imenskoga predikata. Vidi se to već i po tome što i sam Palić (20 1 1 : 208) te Jahić-Halilović-Palić (2000 : 332) upozoravaju na to da oslablj enost značenj a treba lučiti o d nepotpunoga značenj a riječi koje n e mogu samostalno popunj a­ vati sintaktičke pozicije, kao što su primjerice fazni, perifrazni, kopulativni ili semikopulativni glagoli gdje dopune tvore leksički dio predikata. Taj problem, na primjerima već spomenutih egzistencijalnih glagola, uočava i Katičić ( 1 99 1 : 5 00), no rješava ga na teško prihvatljiv način, tvrdeći da je tada rij eč o semantič­ ki obveznim dopunama, ali ne i gramatički, odnosno da su konstrukcije tipa *On stanuje ili *On boravi semantički neovjerene, ali gramatički ovjerene. Takav se stav podupire paradoksalnom tvrdnjom da su na gramatičkoj razini adverbij al­ ne oznake uz egzistencij alne glagole uvrštene isto kao i neobvezne, a kako bi se obranila nebranj iva teza da su adverbijali uvijek fakultativni rečenični članovi 122 Gramatika zavisnosti ostavila je dubok trag na ovim prostorima, pa spomenimo samo neke autore: Ž epić ( 1 975), Samardžija ( 1 986, 1 988), Mrazović-Vukadinović ( 1 990), Filipović (ed.) ( 1 993), Piper i dr. (2005), Silić-Pranjković (2005).

234

•

Dopune

te općenito teza o autonomiji gramatike. Katičićevo mišljenje da se obvezne ad­ verbne oznake na gramatičkoj razini ne uvrštavaju ništa drukčije negoli neobvez­ ne neprihvatljivo je već i stoga što gramatički ekvivalentno nikako ne može biti ono što se s jedne strane uvrštava po značenju pojedinoga glagola i ono što se s druge strane uvrštava po· predikatu te j e time vezano uz značenje cijele konstruk­ cije. Konstrukcij skim je pristupima gramatici, naravno, potpuno neprihvatlj ivo odvajanje gramatike od značenj a i komunikacije te samim time i u nas uvriježene podjele na različite gramatički i semantički neovj erene konstrukcije, što je sjena davno napuštenih teza rane teorije generativne gramatike. 123 Izostavljanje obvez­ ne dopune po našem mišlj enju uvij ek rezultira gramatički neovjerenom kon­ strukcij om. Nadalje, kao poslj edica zanemarivanj a šire kategorije dopune Katiči­ ćeve tvrdnje impliciraju i zaključak da bi isto tako gramatički, ali ne i semantički, bile ispravne konstrukcij e tipa *On je popravio, *On je prodao ili *On je prosli­ jedio 124 koje zahtijevaju obvezatnu objektnu dopunu po istom modelu po koj em obveznu adverbijalnu zahtijevaju egzistencijalni glagoli. Mišlj enj e slično Kati­ čićevu iznose i Piper i dr. (2005 : 5 3 1 ) tvrdeći da je u konstrukcij ama s obveznim adverbijalnim dopunama sintaktički rij eč o oznakama, a semantički o dopunama, odvajajući tako također gramatiku od semantičko-pragmatičkih čimbenika, što po našem sudu nije uopće moguće, a posebno ne kad je riječ o kategorij i dopune, u čemu se u potpunosti slažemo s Palićem (20 1 1 : 2 1 1 ) . 125 123 Takav pristup zastupa Chomsky ( 1 957) na svome poznatom primjeru Bezbojne zelene ideje bijesno spavaju, kojim pokušava dokazati da gramatička ovj erenost nema veze sa semantičkom ovj erenošću, odnosno da rečenica istovremeno može biti semantički neovjerena, a gramatički potpuno ispravna. Odvajanj e gramatike od semantike toga tipa nema nikavu teorij sko-eksplika­ tivnu vrij ednost j ednostavno zato što semantički neovjerene konstrukcije nitko ne upotrebljava. Drugim rij ečima, upotrijebi li netko takvu, naizgled besmislenu konstrukciju, ona tada sasvim sigurno neće biti besmislena, tj . bit će i semantički i pragmatički ovjerena u konkretnom kontek­ stu i s jasnom pragmatičkom vrij ednošću. O neprikladnosti podjele na sintaktički i semantički neovjerene konstrukcij e bit će još riječi u kontekstu rasprave o kompozitnokonstrukcij skim mo­ difikatorima (3 . 1 ). 124 Prosudba o negramatičnosti tih konstrukcija ovdj e ne uključuje različite kontekste s različitim fokusima u kojima one mogu biti ovjerene (usp. npr. X- Tko je od njih dvojice prodao, a tko ku­ pio ? Y· ONje prodao, a ON kupio I On je PRODA O, a on KUPIO ili X- Tko je popravio bicikl? Y· On je popravio). 12 5 U kontekstu analize pridj evskih dopuna koje semantički odgovaraju predikacijama s egzi­ stencijalnim glagolima na istom je tragu i Marković (20 1 0 : 1 92) kad tvrdi da su u konstrukci­ jama tipa Luka je nastanjen 0 prijedložne dopune semantemnokonstitutivne, ali da se ne može govoriti o gramatičkoj neovj erenosti. Pri tome se argumenti traže u gramatici uloge i referencije (Van Valin 1 993, 200 1 , 2005, Van Valin-LaPolla 1 997) u kojoj se razlikuju semantička i sin­ taktička valencija glagola koj e se ne moraju uvijek poklapati. Semantička se valencija odnosi na potencijalni broj semantičkih argumenata odnosno semantičkih uloga koje određeni glagol može vezati, a sintaktička na broj gramatičkih relacija koj e se nj ima pridružuju u poj edinim konstrukcijama. Tako npr. glagol jesti ima semantičku valenciju 2 j er veže dva semantička ar­ gumenta - agens i temu (ili pacijens ovisno o pristupu) - a sintaktičku valenciju ima 1 ili 2 j er direktni obj ekt nije obavezan (usp. Marko jede I Marko jede krušku) . Tomu se u kontekstu te teorije, koj a kao i mnogi drugi tradicij skofunkcionalni pristupi (v. KGHJ 1 , 1 . 1 , 1 .2) načelno

2. l Glagolske dopune

•

235

U vezi s adverbijalnim dopunama problematično j e i Raguževo ( 1 997 : 3 26) mišljenje da adverbijalna dopuna uvijek tvori leksički dio imenskoga predikata, pa je naprimj er u konstrukciji On stanuje tu predikat stanuje tu po istom načelu po kojem je predikat postao je direktor u On je postao direktor. 126 Kad bi to bilo tako, onda bi se dij elom predikata također morali smatrati i obvezni obj ekti, pa predikat npr. u konstrukcij i On je prodao svoj bicikl ne bi bio je prodao nego je prodao svoj bicikl, što nikako nij e prihvatlj ivo. Iz tih nekoliko opaski na pristupe naših gramatičara o navedenoj problema­ tici može se zaključiti dvoje: prvo, neprikladnim se pokazuj e opis utemeljen na isključivanju šire kategorij e dopune koj a vrlo često povezuj e različite sintaktič­ ke potkategorij e tipa objekta i adverbij ala i drugo, nameće se potreba j asnij ega razgraničenj a značenj a glagola općenitijega ili oslabljena značenj a kod koj ih se dopuna može smatrati zasebnom sintaktičkom kategorijom od glagola nepot­ puna značenja kod koj ih dopuna funkcionira kao dio predikata. Drugonavedeni zadatak, j asno, puno je teži j er je glagole oslablj ena ili općenita značenj a, a po­ sebno one podložne različitim metaforičkim ekstenzij ama, počesto teško razlu­ čiti od glagola nepotpuna značenj a, što gramatičare često i navodi na krivi put ili ih navodi na to da j ednostavno zaobiđu to pitanje, što najčešće i jest slučaj . Zadatak razgraničavanj a značenj skih nij ansi glagola koj e determiniraju katego­ rij alni status dopuna doista nije lak, a ponekad je vj erojatno i nemoguć, no vri­ j edi pokušati. Za detaljniju analizu ovdje nema prostora, no načelno smo dužni ponuditi neka moguća rj ešenj a, odnosno neke načelne kriterije. Iako j e Paliće­ va (20 1 1 ) rasprava vrlo uspjela i vrijedna pozornosti već i stoga što se uhvatila u koštac s jednim vrlo ozbiljnim i nimalo lakim sintaktičkim problemom koji je gotovo potpuno zanemaren u gramatičkim opisima, a i teorij ski temelj i na koj ima počiva potpuno su prihvatlj ivi i u nekim postavkama komplementarni odvaja semantičku, sintaktičku i pragmatičku razinu, nema što prigovoriti. U skladu s tim Mar­ ković (20 1 O : 1 93) konstrukciju Luka je po naravi sklon piću točno analizira kao konstrukciju sa semantičkom valencijom 2 - doživljavač (Luka) i poticaj (piću) - te sintaktičkom valencijom također 2 - subjekt (Luka) i obvezna dopuna (piću). No ako je u toj konstrukciji riječ o obveznoj pridj evskoj dopuni, odnosno ako semantička valencija odgovara sintaktičkoj , onda semantička valencija 2 mora odgovarati sintaktičkoj 2 i u konstrukcij i Luka je nastanjen j er je tu također riječ o obveznoj dopuni, a iz Markovićeve analize proizlazi da bi tu semantička valencija bila 2, a sintaktička 1 ili 2. Drugim rij ečima, ne vidimo razlog zbog koj ega bi konstrukcija Luka je sklon bila gramatički neovjerena, a konstrukcij e Luka je nastanjen, Luka stanuje, Luka boravi itd. gramatički ovj erene. Pretpostavljamo da je uporište tomu u činj enici da je sklon j edan od četiri hrvatska pridj eva koj i bez obzira na kontekst nikako ne može biti upotrijebljen bez dopune (v. 2.2), dok egzistencijalni glagoli i od nj ih izvedeni pridj evi u nekim kontekstima mogu samo­ stalno staj ati. Tako primj erice konstrukcija On živi, češće Živi, može biti upotrij ebljena bez do­ pune u značenju on je živ ili životari (usp. X: Kako je Marko ? Y.· A, živi), kao i glagolski pridjev nastanjen u konstrukcijama tipa Ovo je područje nenastanjeno ili Ovo je područje slabo nasta­ njeno u generičkom značenju nepostoj anj a stanovnika ili maloga broj a stanovnika na nekom pod­ ručju. 126

Sličan stav iznose i Radden i Dirven (2007 : 27 1 ) .

236

•

Dopune

i s kognitivnom gramatikom,127 pojedine su tvrdnje ipak podložne kritici. Tako se primjerice, unatoč osviještenosti o pitanju razlikovanj a glagola oslabljena od onih nepotpuna značenja, obveznim adverbij alnim dopunama smatraju i dopune u sljedećim primjerima: (39 1 ) Dospio je u zatvor. (392) Doveo si me na granicu ludila. (393) On djeluje ozbiljno. (394) On se doima ošamućeno. (395) Izgledao je potišteno. (396) Osjećam se ponosno. (397) Sve je ispalo dobro. (398) Kuća mi stoji otključana. U (3 9 1 -3 92) rij eč je o klasičnim primjerima dekompozicije jednočlanoga predikata na perifrazni glagol vrlo uopćena, a samim tim i nepotpuna, značenja i imensku dopunu. Tako dospjeti u zatvor odgovara jednočlanom predikatu zatvo­ riti, a dovesti na granicu ludila j ednočlanom predikatu izluditi (usp. Dospio je u zatvor > Zatvoren je I Zatvorili su ga, Doveo si me na granicu ludila > Iz/udio si me), iz čega je jasno da se dopune u zatvor i na granicu ludila ne mogu smatrati adverbijalnim dopunama, već sastavnim dijelom predikata. Smatraju li se takve dopune adverbij alnima, onda se recimo i prodaju ili borbu u perifraznim kon­ strukcij ama vršiti prodaju i voditi borbu (prodavati > vršiti prodaju, boriti se > voditi borbu) moraju smatrati direktnim objektima, što je teško prihvatlj ivo. Da­ kle prvim kriterijem iz kategorije obveznih adverbijalnih dopuna treba isključiti dopune perifraznih glagola koje funkcioniraju kao sastavni dijelovi predikata. Drugim kriterijem iz kategorije obveznih adverbij alnih dopuna isključuju se do­ pune semikopulativnih glagola kao u (393-3 97) jer su također sastavni dio predi­ kata, odnosno predstavljaju leksički dio semikopulativnoga imenskoga predika­ ta. Takve slučaj eve, kako je već rečeno, ističe i Palić i isključuje ih iz kategorije obveznih adverbij alnih dopuna, no u primjerima koje navodi ne drži se dosljed­ no toga kriterija. Jedino obj ašnj enj e koje bi donekle opravdalo tvrdnju da je u (3 93-3 97) riječ o adverbijalnim dopunama jest da se te konstrukcije s načinskim adverbij alima smatraju kategorij alno različitima od komplementarnih im kon­ strukcij a s imenskim dopunama koj e nedvojbeno funkcioniraju kao dio predi­ kata (usp. On djeluje ozbiljno I On djeluje ozbiljnim, On se doima ošamućeno I On se doima ošamućenim, Izgledao je potišteno I Izgledao je potišten, Osjećam se ponosno I Osjećam se ponosnim, Sve je ispalo dobro I Sve je ispalo dobrim). 1 27 Komplementarnost se odnosi na uspostavlj anj e općih kategorija dopune i dodatka u različitim inačicama gramatike zavisnosti, koje približno odgovaraju kategorijama dopune i modifikatora u kognitivnoj gramatici kad su u pitanju sintagmatski odnosi unutar različitih tipova konstrukcija.

2 . 1 Glagolske dopune

•

237

Po našem sudu i u jednom i u drugom slučaju riječ je o sastavnom dij elu predi­ kata jer se promjenom vrste rij eči u imenskom dij elu ni u čemu ne mijenj a status semikopulativnoga glagolsko ga dij ela - on je i u j ednom i u drugom slučaju zna­ čenj ski nepotpun. Konstrukcije s priložnom, odnosno pridjevnom dopunom pri­ bližno su sinonimne, a j edino se razlikuju po tome što je u jednom slučaju svoj­ stvo koj e se pripisuj e subjektu izrečeno načinskim prilogom, a u drugom slučaju pridj evom, čime j e ono više profilirana j er j e imanentno pridj evima. U skladu s tim poseban je oprez nužan kad se govori o obveznim adverbijalnim dopunama načina j er kad način predstavlj a svoj stvo, onda je on kudikamo više od okolnosti vezan uz subjekt ili objekt kojemu se pripisuj e, a samim time i uz predikat. Zbog toga načinski prilozi kao dopune često i jesu zamj enj ivi pridj evom, što je ujedno i dobar sintaktički test radi li se o adverbijalnoj dopuni ili dijelu predikata. Tako j e recimo u konstrukcij i Ponaša se nepristojno riječ o obveznoj adverbij alnoj dopuni j er ona nij e zamj enj iva pridj evom (usp. Ponaša se nepristojno I *Ponaša se nepristojan I nepristojnim). Na to ukazuje i činjenica da su one zbog nave­ denih razloga često bliske i predikatnom proširku, pa u (398) također nije rij eč o obveznoj adverbijalnoj dopuni načina, nego o prototipnom primj eru imenskoga predikatnoga proširka (usp. 1 .6). Osim dopuna perifraznim i semikopulativnim glagolima koje treba isključiti iz kategorij e adverbij alnih dopuna, oprezan treba biti i s glagolima koji su pod­ ložni različitim vidovima značenj skoga ispražnj avanj a, a u konačnici mogu biti toliko ispražnjeni da funkcioniraju kao semikopulativni ili perifrazni. Hoće li do­ puna uz takve glagole biti protumačena kao obvezna adverbij alna ili kao sastav­ ni dio predikata, ovisi upravo o stupnju značenj ske oslablj enosti koja može vrlo lako prij eći u značenj sku nepotpunost. Takvi su recimo glagoli ostati, pokazati (se), držati ili stupiti, koj i u konstrukcij ama u koj ima zadržavaju svoj e temelj­ no leksičko značenj e zahtij evaju obveznu adverbij alnu dopunu (usp. Pokazao je prema nama, Držao je ruke u džepovima, Stupio je u sobu), a različite značenj­ ske promj ene i odmaci od temeljnoga značenja, najčešće različitim metaforičkim ekstenzijama koj e nerij etka rezultiraju i frazeologiziranošću konstrukcije, kao posljedicu imaju puno čvršću vezu između glagola i dopune koja tada postaje sa­ stavnim dij elom predikata (usp. Ostao je predsjednik I predsjednikom još dvije godine, Ostajte nam dobro!, Pokazao se izvrsno I izvrsnim u toj situaciji, Drže ga lopovom, Zakon je konačno stupio na snagu). 1 2 8 Obvezne adverbij alne dopune nisu nepoznanica ni kognitivnoj gramatici, no ne analiziraju se detaljnije, već se samo spominju kao rubni slučajevi opreke iz­ među sudionika (argumenata) i okolnosti, odnosno kao nenominalni sudionici 128

Temeljno leksičko značenje glagola s obveznim adverbij alnim dopunama već jest oslabljeno u smislu da mora sadržajno biti dopunjeno oznakom svojstva ili okolnosti i zato ne treba brka­ ti značenjsku oslabljenost i značenj sko ispražnjavanj e koje u konačnici rezultira nepotpunošću. Drugim rij ečima, u konstrukcijama u koj ima dopuna funkcionira kao dio predikata dolazi do ispražnjavanja već oslabljenoga temeljnoga značenja.

238

•

Dopune

ili nenominalne dopune (Taylor 2002 : 4 1 9). Obvezne adverbij alne dopune mo­ gu označavati okolnosti mjesta, vremena, uzroka i namjene te okolnosti ili svoj­ stva načina i količine, a ovdje ćemo navesti samo po nekoliko primjera za svaku od njih: a) obvezne adverbijalne dopune mj esta (399) On stanuje u Osijeku. (400) Ona boravi u Zagrebu. (40 1 ) Uputili su se u grad. (402) Kineski se zid ubraja u (među) svjetska čuda. (403) Stavio je vazu na policu. b) obvezne adverbij alne dopune načina (404) Držao se hrabro. (405) Ponašao se nepristoj no. (406) Postupio je naivno. c) obvezne adverbij alne dopune uzroka (407) Agresija proizlazi iz straha. (408) Sukobi u braku proistječu iz netolerancij e. (409) Starčević je rekao da sve zlo dolazi od Austrije. d) obvezne adverbijalne dopune vremena (vremenske mj ere) (4 1 0) Nevrijeme je potrajalo pola sata. (4 1 1 ) Film traje dva sata. e) obvezne adverbij alne dopune količine (mjere) (4 1 2) Večera nas je stajala tristo kuna. (4 1 3) Taj automobil teži dvije tone. (4 1 4) To malo vrijedi. (4 1 5) To mi puno ne znači. f) obvezne adverbijalne dopune namj ene (4 1 6) Taj sprej služi za pranj e pećnice. (4 1 7) Ta se bušilica koristi za razbijanje betona. (4 1 8) Ta su sredstva namijenjena za poplavljena područja. Ima i glagola koj i vežu dvije obvezne adverbij alne dopune. Takvi su primje­ rice proboraviti i provesti (usp. Proboravio je dvije godine u Americi I Proveo je dvije godine u Americi li *Proboravio je dvije godine I *Proveo je dvije godine I *Proboravio je u Americi I *Proveo je u Americi).

2. 1 Glagolske dopune

•

239

Budući da svaki odnos komplementacij e čini determinator profila (glava) kao zavisna sastavnica i dopuna kao nezavisna sastavnica koj a elaborira neko shematična e-mj esto (mj esto elaboracij e) sadržano u značenju glave, i obvezne adverbij alne dopune kao nezavisne sastavnice elaboriraju glagol kao glavu kon­ strukcij e, odnosno upotpunjuju nj egovo značenj e osiguravajući gramatičnost cijele konstrukcije. No kako tumačiti to shematična mjesto elaboracije? Mogli bismo se složiti s Langackerom (200 8 : 3 60) da se kod obveznih adverbijalnih do­ puna e-mjestom može smatrati shematičan odnos sadržan u semantičkoj struk­ turi glagola, a koj i se uspostavlja s nekim svoj stvom ili okolnošću koji ga elabo­ riraju. Nastanak kompozitne komplementacij ske konstrukcije koju čine glagol i obvezna adverbijalna dopuna prikazat ćemo slikom 27. GLAGOL + OBVEZNA ADVERBIJALNA DOPUNA

-

- - -

-

. // ·

� < _ : u G5/ �DNOS

..,._ -

„

- -

-

....

- -- -

�::;::=!I ···

, ___ _ __ _ __ _ _ _ _ _ _ _ _ _

-----

.

I

•

A I I

..,. _

- -

-

-

OBVEZNA ADVERBIJALNA DOPUNA

GLAGOL

Slika 27

240

•

Dopune

2. 1 .3 .2 Neobvezne adverbijalne dopune U kategorij i adverbijalnih dopuna razlikuju se i neobvezne adverbijalne dopune. Dok obvezne dopune osiguravaju gramatičnost rečenice, izostavljanj e neobvez­ nih dopuna i adverbijalnih modifikatora (dodataka) ne utječe na gramatičnost, no . neobvezne dopune, za razliku od adverbijalnih modifikatora, ne mogu biti i kon­ tekstom isključene. Tako Palić (20 1 1 : 206) kao primjer neobvezne dopune navo­ di prijedložni izraz u konstrukcij i On je izašao iz kuće koj i se suprotstavlja pri­ j edložnom izrazu kao adverbijalnom dodatku u konstrukcij i On čita knjigu u tramvaju. Tomu se načelno nema što prigovoriti. Analiza je točna jer glagol iza­ ći kao ablativni glagol kretanja kontekstom podrazumij eva prostornu domenu koj a se napušta, dok glagol čitati ne podrazumijeva nikakav prostorni okvir, osim, naravno, prostora kao temeljne kognitivne domene, koju, kao i vrijeme, uključuje svaki proces. Neobvezne adverbijalne dopune najvećim dijelom uklju­ čuju mj esne adverbijale uz glagole kretanja koji kontekstualna zahtij evaju refe­ renciju na neki prostorni okvir, što posebno dolazi do izražaja kad je riječ o po­ dudaranju glagolskoga prefiksa i prijedloga adverbijalne dopune. Osim glagola izaći takvi su npr. glagoli doći (Došao je do njih), svratiti (Svratio je do nas), proći (Prošao je pokraj nas), otići (Otišao je iz zemlje), otputovati (Otputovao je iz Osijeka) itd. Također, neobvezne se adverbij alne dopune uvijek mogu analizi­ rati i kao adverbij alni modifikatori j er po našem mišljenju nije pogrešno ni tvrdi­ ti da ostatak konstrukcije elaborira njihov shematični traj ektor (v. 3 .2), odnosno da one funkcioniraju kao modifikatori cijele konstrukcije. Naime kad shematičan odnos u semantičkoj strukturi glagola nije takve naravi da obvezno mora biti ela­ boriran adverbij alnom dopunom, kad je njegova elaboracija fakultativna, on vrlo lako može biti interpretiran i kao odnos koji adverbijal uspostavlja s konstrukci­ j om u cj elini. Prisjetimo se da je slično slabljenje granica među sintaktičkim ka­ tegorijama prisutno i u nekim slučajevima preklapanja neobveznih objektnih do­ puna i adverbij ala, no dok je u slučaju interpretativne alternacij e između obj ekta i adverbijala rij eč o alternacij i dviju različitih kategorija, ovdje je rij eč o alterna­ cij i unutar iste kategorije, kategorije adverbijala, što rezultira manjom razlikov­ nošću, a time i lakšim dokidanj em granica između adverbijala kao neobvezne dopune i adverbij ala kao dodatka. To tim više što postoj i velik broj konstrukcij a u koj ima je kontekst shematičan, a neobvezna g a adverbij alna dopuna može spe­ cificirati, čime onda modifikatorska funkcij a takve dopune još više dolazi do izražaja. Tako primjerice neki veći diskurs, npr. novela ili roman, može započeti konstrukcij om X Y. izašao je na ulicu, pogledao oko sebe, duboko udahnuo svje­ ži zrak i polako krenuo prema trgu, gdje je kontekstom j asno j edino to da je X. Y. napustio neki prostor u koj em ljudi inače borave, no ostaj e nepoznato o koj em se točno prostoru radi te bi ga uvrštavanje adverbijala dodatno specificirala. No unatoč preklapanju neobveznih adverbijalnih dopuna i adverbij alnih modifikato­ ra, kategorij a neobvezne adverbij alne dopune potrebna je u opisu jer osim što ima komunikacij sku funkciju uključivanj a konteksta, njome se može obj asniti i

2. 1 Glagolske dopune

•

24 1

jedno vrlo problematično sintaktičko pitanje na koje do sada nije ponuđen j edno­ značan odgovor, a i kad jest, on je teško prihvatljiv. I to se ne odnosi samo na hrvatski j ezik nego i šire. Riječ je naime o pitanju sintaktičkoga statusa prijedlož­ ne skupine od + genitiv kao oznake agensa u pasivnim konstrukcij ama. Pitanje j e dakle vrlo j ednostavno, no odgovor nimalo. Definiramo li taj rečenični član kao obj ekt, što se inače rj eđe čini (npr. Mihalj ević 1 99 8 : 62), odmah se nameće problem kako pokretač radnj e u izvornoj domeni lanca radnj e može biti ujedno i predmet zahvaćen radnj om u ciljnoj domeni? Agens posve sigurno nij e predmet radnj e ni u kojem smislu, pa je zbog toga o nj emu govoriti kao o objektu samo na temelju korelacij e s aktivnim subjektom i više nego problematično. Ponekad se on j ednostavno, kao i subj ektni instrumental koj im se kodiraju različiti efek­ tori i ne-voljni agensi (v. 2 . 1 .2.2.3), definira kao dopuna koja označava vršioca pasivne radnje (npr. Marković 20 1 0 : 209, 2 1 1 ) . Budući da j e tako kodirani agens uvij ek fakultativan član, češće ga se smatra sintaktički bližim dodacima. Tako ga npr. Van Valin (200 1 : 30) smatra neterminom (engl. non-term), odnosno članom koj i ne ovisi o argumentnoj strukturi glagola koju čine subj ekt, direktni i indi­ rektni obj ekt. Slično je i u relacij skoj gramatici (Perlmutter-Postal 1 983b, Rosen 1 984), gdje se agens iskazan by-frazom jednostavno smatra nefunkcionalnim elementom ("chOmeur"), odnosno elementom koj i nij e ni subjekt ni obj ekt. To su elegantna rj ešenj a, no vrlo općenita, a ne govore ništa o semantičko-pragmatič­ koj motivacij i takva statusa, što je i razumljivo, barem kad je u pitanju relacij ska gramatika koj a zastupa tezu o autonomij i gramatike. Dodatkom se zaj edno sa subj ektnim instrumentalom smatra i u Barić i dr. ( 1 995 : 430), a definira se kao priložna oznaka vršitelja radnje, što je bez sumnje naj spornije rj ešenje, točnije proturječno i neprihvatlj ivo, j er da bi nešto bilo adverbijal, mora označavati ili okolnost ili svoj stvo, a vršitelj sasvim sigurno nij e ni j edno ni drugo. 129 S obzi­ rom na nedoumice oko sintaktičkoga statusa agensa u pasivnim konstrukcijama konkretna se rješenj a najčešće izbjegavaju, pa se j ednostavno kaže da se agens, ako je u pasivu iskazan, konkretizira ili izrazom ili oznakom od + genitiv (npr. Katičić 1 99 1 : 1 45 , Raguž 1 997: 202, Silić-Pranjković 2005 : 1 96). Nij e puno drukčije ni u kognitivnoj gramatici (Langacker 1 982: 70-73, Langacker 1 99 1 : 3 3 7-33 8) gdje se oznaka agensa prijedložnom skupinom smatra perifrastičnom konstrukcij om kojom se specificira vršitelj (u značenju makrouloge općega vrši­ telj a, actora), a težište se stavlj a na nj ezinu simboličku funkciju i integracij sko­ konstrukcij ske faze u sintagmatskom oblikovanju kompozitnih struktura višega reda. Naše je mišlj enj e da upravo kategorij a neobveznih adverbij alnih dopuna može najbolj e poslužiti rješenju sintaktičke funkcije agensa u pasivu te ćemo ga definirati kao neobveznu adverbij alnu dopunu agentivnoga uzroka, što, na­ ravno, zahtijeva objašnjenje. Najprije treba objasniti onaj dio definicije koj i će se vj erojatno mnogima činiti naj spornij im, a on se odnosi na kvalifikaciju agensa 129

Slično je i u engleskoj gramatici (v. Quirk i dr. 1 98 5 : 1 60).

242

•

D opune

kao uzroka. I doista, o uzrocima se u pravilu govori u kontekstu različitih neži­ vih, naj češće apstraktnih efektora ili sila kao pokretača radnje, točnije prouzroči­ laca radnj e . Međutim nij e li svaki pokretač radnje, bio on živ ili neživ, svojevr­ stan uzrok nj ezina provođenj a i nj ezina rezultata? Nije li tako primjerice i /van u konstrukcij i /van je razbio prozor onaj koj i je svoj om aktivnošću uzrokovao raz­ bijanj e prozora? Odgovor j e bez sumnj e pozitivan jer se predikati takvih kon­ strukcij a mogu dekomponirati shematičnim perifraznim glagolom prouzrokovati i odglagolnom imenicom, čime se nedvosmislena potvrđuje veza agensa s uzroč­ nim značenj em (usp. /van je razbio prozor > /van je svojom aktivnošću prouzro­ kovao razbijanje prozora). To vrijedi za sve slučaj eve u koj ima je rij eč o mani­ pulacij i među entitetima, bilo konkretnoj bilo apstraktnoj , u lancu radnj e jer svaka aktivnost entiteta u izvornoj domeni usmj erena prema entitetu u ciljnoj domeni za poslj edicu ima nekakvu rezultativnost, tj . prouzročena stanje u koj em se taj entitet nalazi nakon na nj emu provedene radnje. To je prouzročena stanje ponekad vidlj ivije, kao u slučaju s glagolom razbiti, pa je riječ o prototipnij em uzročnom lancu, a ponekad je manje vidlj ivo ili nije uopće kao u primjerima tipa Knjiga je pročitana od studenata. No to ne znači da se kod apstraktnijih vidova radnj i ne može govoriti o rezultativnom stanju, vrlo često i metaforičkom, kao poslj edici dj elovanj a uzročnika (usp. Knjiga je pročitana od studenata > Studen­ ti su svojom aktivnošću čitanja prouzročili da knjiga iz stanja nepročitanosti do­ đe u stanje pročitanosti). Da se agensi konkretizirani prijedložnom konstrukci­ j om od + genitiv u hrvatskom doista povezuju s uzročnim značenjem, potvrđuje se i uporabom baš ablativnoga prij edloga od j er je veza između prostornoga kon­ cepta ablativnosti i apstraktnij ega uzroka dobro poznata svim gramatičarima, bez obzira na teorij ska opredjelj enje, a posebno u različitim lokalističkim pristupi­ ma, uklj učujući i kognitivnu gramatiku. 130 Ako se stoga genitivni izrazi s prijed­ logom od po principu interkategorij alne lokalizacij e smatraju uzročnim adverbi­ j alima u primj erima tipa Nije mogao zaspati od glavobolje, Umro je od tuge, Znoji se od vrućine, nema nikakvoga razloga, osim same naravi uzroka, da se to ne čini i u slučaj evima gdje se prijedložnom od-konstrukcij om izriče agens. Na­ ravno, s tom razlikom što je rij eč o uzroku u širem smislu, odnosno o rubnom tipu uzroka voljnom uzroku. 13 1 Nj egova rubnost potvrđuje se i neovjerenošću parafraza s prij edlogom zbog nasuprot konstrukcij ama u koj ima je riječ o proto­ tipnij em vidu uzroka (usp. Nije mogao zaspati od glavobolje I Nije mogao zaspa-

1 30 131

Općenito o značenj ima genitiva s prij edlogom od, pa i uzročnih, v. više u Belaj (20 1 0) .

Da agens i u pasivu zadržava obilj ežja volje i namj ere provođenj a radnj e, potvrđuj e se nemo­ gućnošću uporabe konstrukcij e od + genitiv ondj e gdj e je rij eč o ne-voljnim agensima, koj i su uže povezani sa shematičnim značenj em sredstva (usp. Stadion se puni gledateljima I *Stadion se puni od gledatelja, Granični su prijelazi blokirani izbjeglicama I *Granični su prijelazi blo­ kirani od izbjeglica, Razočaran sam tvojim ponašanjem I *Razočaran sam od tvoga ponašanja, Bili su iznenađeni njegovim povratkom I *Bili su iznenađeni od njegova povratka, Bio je jako ražalošćen njegovom smrću I *Bio je jako ražalošćen od njegove smrti").

2 . 1 Glagolske dopune

•

243

ti zbog glavobolje, Znoj i se od vrućine I Znoji se zbog vrućine, Sporazumje pot­ pisan od premijera I *Sporazum je potpisan zbog premijera, Knjiga je pročitana od studenata I *Knjigaje pročitana zbog studenata). Takva j e konstelacija ozbi­ ljan argument u prilog tezi da se oznake agensa u pasivu ne mogu smatrati uzroč­ nim adverbijalom, pa čak ni u širem smislu. No kao protuargument može se na­ vesti činjenica da je parafraza prij edlogom zbog i tada ipak moguća, doduše nategnutij a i obilj eženija. Tako se naprimj er konstrukcija Sporazum je potpisan od premijera može parafrazirati Sporazum je potpisan (u stanjuje potpisanosti) zbog radnje potpisivanja koju je proveo premijer ili Sporazumje potpisan (u sta­ nju je potpisanosti) zbog toga što je premijer nad njim proveo radnju potpisiva­ nja. Postojanj e uzročnoga lanca potvrđuj e se i mogućnošću parafraziranj a dru­ gim ablativnim ( ekstralokalnim) prijedlogom iz, npr. Stanje pročitanosti knjige proizašlo je iz radnje čitanja koju su proveli studenti ili Stanje potpisanosti spo­ razuma proizašlo je iz radnje potpisivanja koju je proveo premijer. Parafraze su to, naravno, koje nitko neće upotrij ebiti, no one su kognitivno prisutne tako da agens metonimijski stoji za radnju koju provodi, pa one kao cj eloviti, konceptu­ alno "otpakirani", uzročni lanac radnje stoje u podlozi, u bazi, konstrukcij e od + genitiv kojom s e konkretizira agens. 132 Sve t o govori u prilog činj enici d a j e i kategorija uzroka radijalna kategorij a, čij im s e prototipnim članovima, rekli smo, smatraju različiti neživi ili apstraktni efektori, koj i pak analogijom motivi­ raju rubnij a značenj a, od koj ih je j edno i sam agens kao voljni uzrok, a prototip­ nost, odnosno rubnost članova kategorije uzroka potvrđuje se i proporcionalnim odnosom s (ne)obilj eženošću parafraza prij edlogom zbog. To je j edan vid radij al­ nosti kategorije uzroka, a drugi se vid odnosi na spomenuti raspon različitih re­ zultativnih scenarij a, od konkretnij ih prema apstraktnijima. Poslj edica je to nara­ vi pasiva kao konstrukcije koj a proizlazi iz paralelne primjene dviju pragmatičkih strategij a - s jedne strane strategij e detopikalizacij e vršitelj a kao uzroka, a s dru­ ge topikalizacij e trpitelj a, odnosno profilacij e rezultativnoga trpnoga stanj a gra­ matičkom relacij om subjekta (v. 4. 1-4.4). Smatramo također da je riječ o adver­ bij alnoj dopuni, j asno neobveznoj , što ne treba posebno argumentirati, j er se vršitelj ne može i kontekstom isključiti. Ma koliko on bio uopćen, nepoznat ili neodređen, svaka pasivna konstrukcij a nužno ga implicira, a najčešće je iz kon­ teksta i poznat. Neobveznim adverbij alnim dopunama uzroka mogu se smatrati i prijedložni genitivi koj ima se kodira semantička uloga efektora, a tada su oni često zamj e­ njivi subj ektnim instrumentalom (usp. Premoren sam od posla I Premoren sam poslom, Polja su poplavljena od kiše I Polja su poplavljena kišom, Ljetina je uništena od silnih poplava I Ljetina je uništena silnim poplavama, Shrvani su od tuge I Shrvani su tugom). No genitivne i instrumentalne konstrukcije samo 1 32

Moglo bi se eventualno u tome metonimijskome odnosu govoriti i o radnji kao svojevrsnom implicitnom uzroku.

244

•

Dopune

su približno sinonimne. Semantička im je baza ista, zbog čega i mogu altemira­ ti, ali pragmatička im j e uloga različita, što ima posljedice i na njihov sintaktički status jer se subj ektnim instrumentalom više profilira povezanost rezultativno­ ga trpnoga stanj a pasivnoga subjekta s djelovanj em efektora. Tomu je tako jer je subjektni instrumental elaboracij a shematičnij ega značenja sredstva, čime se potiče predodžba izravne kontaktnosti s pasivnim subjektom, što pak rezultira većom uključenošću efektora u radnju. Zbog toga je subjektni instrumental i vi­ še vezan uz leksičko-gramatička svoj stva trpnoga pridj eva te je bliži obj ektnoj interpretaciji, odnosno prototipnij a je dopuna (usp. 2 . 1 .2.2.3). Drugim riječima, i prema kriteriju korelacij e sa subjektom postoj e razlike - neki su subjektni ko­ relati bliži obj ektu, a neki su pak od njega udalj eniji. Prema tako uspostavlj enim kriterijima agens je bez sumnj e najudalj enij i od obj ektne interpretacij e, dok mu j e subjektni instrumental najbliži. Upravo se zato agens iskazan s od + genitiv u hrvatskom i ne može zamij eniti instrumentalom kao recimo u ruskom jer ga ne konceptualiziramo kao entitet blizak objektu (predmetu radnj e), a za razliku od efektora kodiranih konstrukcijom od + genitiv koj i altemiraju s instrumentalom. U tom smislu u kategorij i neobveznih adverbijalnih dopuna uzroka koje označa­ vaju vršitelja radnje može se uspostaviti i hij erarhija prema bliskosti kategoriji objekta: subjektni instrumental (npr. Polja su natopljena kišom) > prij edložni efektori (npr. Polja su natopljena od kiše) > agentivni uzroci (npr. Prozorje raz­ bijen od lvana).

2.2 Pridjevske dopune Pridjevske dopune mogu dolaziti u svim kosim padežima (npr. željan slave, sli­ čan majci, dužan novac, siromašan duhom), u obliku prij edložno-padežnih izra­ za (lud bez nogometa, dobar prema djeci, jak na riječima, suglasan s prijedlo­ gom), konstrukcije s usporednom česticom nego133 te infinitiva. 134 U ovom ćemo se poglavlju osvrnuti na obvezne i neobvezne pridjevske do­ pune. Nj ihova (ne)obvezatnost ovisi o značenju pridjeva koji dopunjuju, ali i o kontekstu.135 Vrlo iscrpan, bolje rečeno naj iscrpnij i do sada, popis pridjevskih 1 33 Detaljniju i potpuno prihvatljivu argumentaciju u prilog tvrdnji da je nego u konstrukcijama tipa On je ljepši nego pametniji usporedna čestica, a ne veznik v. u Marković (20 1 0 : 2 1 8-2 1 9). 1 34 Dopune pridj evima mogu biti i zavisne surečenice, n o o tome će biti rij eči u KGHJ 3 , koja će biti posvećena sintaksi složene rečenice. Konstrukcije za + supin (npr. glup za nevjerovat) te s usporednom česticom kao (npr. lijep kao slika) ne smatramo dopunama, o čemu će biti više ri­ j eči u nastavku. 1 35 Osim četiri pridj eva koja u hrvatskome j eziku nikako ne mogu biti upotrijeblj ena bez dopune (kadar, nalik, nesklon i sklon), pridj evima koji zahtijevaju obveznu dopunu smatrat ćemo i one koji mijenjaju značenj e s dopunom i bez nj e (npr. vrijedan u značenju marlj iv i vrijedan poštova­ nja u značenju dostojan poštovanja) te one koj i se gotovo nikada ne upotrebljavaju bez dopune, a i kad se upotrebljavaju, riječ je o eliptiranoj konstrukcij i koja obvezno podrazumijeva dopunu. Takvi su npr. dostojan, željan, sličan itd. u kontekstima tipa X On je uvijek željan pažnje Y.· Da, željan je (pažnje). Vidi o tome i u Marković (20 1 0 : 1 94- 1 95).

2.2 Pridj evske dopune

•

245

dopuna daj e Marković (20 1 0: 1 8 1 -233) u svojoj vrlo uspjeloj monografij i o pri­ dj evima. Tomu se popisu nema što dodati ni oduzeti, no ovdje je možda i najpri­ kladnije problematizirati j edno vrlo važno pitanje o kojemu i inače u različitim gramatičkim teorij ama ne postoj i suglasnost, a to je pitanj e opsega pojma dopu­ ne. Naime u pristupima koji počivaju na gramatici zavisnosti dopuna se najčešće shvaća kao svaki rečenični član uvj etovan valentnošću upravne riječi. Tako je i Markovićev implicitan stav da je unutar pridjevske sintagme (AP), bez obzira na sintaktičku funkciju koju ona ima kao cjelina, 136 naj češće riječ o odnosu komple­ mentacij e s obzirom na to da se gotovo uvijek govori o dopunama pridj evima. Ako se to ne implicira, onda je u svakom slučaju dopuna preširoko shvaćena. Tako ju otprilike shvaća i Katičić ( 1 99 1 : 1 25) kada tvrdi da je dopuna svaka ime­ nica 137 kojoj mj esto u rečeničnom ustroj stvu otvara druga imenica ili pridjev: "Takve imenice koje se dodaju pojedinim rečeničnim dijelovima j er oni bez njih nisu potpuni zovu se njihove dopune . . . Dopune se prema svoj im imenicama i pri­ djevima odnose kao obj ekti prema svoj em glagolu." Barić i dr. ( 1 995 : 437, 440, 442) ne govore o dopunama, ali naslj eduju takav stav smatrajući takve rečenične članove objektima imenica ili pridjeva. Dopunu i obj ekt poistovj ećuj e i Marko­ vić (20 1 0 : 1 85) kad kaže: "Pridj evskoj će morfologij i ovdj e [ . . . ] biti supostavlj e­ na pridj evska sintagmatika, odnosno mogućnost mnogih hrvatskih pridjeva da upravljaju obj ektnim sintagmama oko sebe, što j e ponajprije glagolska sposob­ nost." Silić-Pranjković (2005) opreznij i su s takvim tvrdnjama iako se kreću u okvirima, u prvom redu ruske, tradicije gramatike zavisnosti, odnosno ne govore -' o dopunama pridj eva bez obzira na to što su one uvj etovane valentnošću upravne riječi. Oni takve pridj evske sintagme opisuju dvostrano: s j edne ih strane smatra­ ju rezultatom upravljanj a kao tipa gramatičke veze među sastavnicama sintag­ mema, a s druge ih strane svrstavaju u odredbene spojeve rij eči kad govore o funkcionalnim svoj stvima sintagmema, tj . zavisni tagmem smatraju nesročnim atributom (postmodifikatorom). Kognitivnoj gramatici u cijelosti nij e prihvatljiv ni jedan ni drugi stav, a evo i zašto. Najprije treba nešto reći o opsegu naziva do­ puna i obj ekt. Kad je rij eč o sastavnicama koj e se uvode po imenicama i pridje­ vima (trgovac stokom, željan slave itd.), obj ekt i dopunu po našem sudu nije me­ todološki poželjno izjednačavati, i to iz nekoliko razloga. Kad se tako u Barić i dr. ( 1 995) tvrdi da indirektnom objektu u genitivu, dativu i instrumentalu mjesto u rečenici mogu otvoriti i neke druge predikatne rij eči, među takvim se rij ečima u najvećem broju navode pridj evi. Pri tome se u istu kategoriju svrstavaju sij ede1 3 6 Pridj evske sintagme funkcioniraju kao dij elovi predikatnoga imena (npr. On je jak na riječi­ ma) i, kako ističe i Marković (20 1 0 : 1 8 5-1 86), kao postmodifikatori ostalim rečeničnim dij elo­ vima - subj ektu (npr. Čovjek lišen slobode ne može biti sretan), direktnom objektu (npr. Treba izbjegavati ljude sklone piću), indirektnom objektu (npr. Ne zamjera} se ljudima željnima slave) i adverbijalu (npr. Otputovao je s prijateljima željnima provoda). Dodali bismo tomu i funkciju imenskoga predikatnoga proširka (npr. Našli smo ga u blatu nesvjesna svega oko sebe). 137 Katičić spominje samo imenice, no to se, naravno, odnosi i na druge imenske rij eči.

246

•

Dopune

ći pridjevi: s obj ektom u genitivu (npr. željan, pun, sit, gladan, svjestan, dosto­ jan, vrijedan), s objektom u dativu (npr. sklon, vješt, drag, mio, svjestan, dosto­ jan, sličan, podložan, prilagodljiv, pridružen, priključen) i s obj ektom u instrumentalu (npr. zadovoljan, plodan, rodan, bogat, siromašan, bremenit, ma­ len, velik, visok). Iz toga onda proizlazi da je o indirektnom objektu riječ s jedne strane i u konstrukcijama tipa Njemu je on drag, Ona mi je mila, Svjestan je si­ tuacije, Zadovoljan je plodovima svoga rada, On je priključen momčadi, Njiho­ va je grupa pridružena ostalima, On je lišen slobode, Oslobođen je straha i s druge strane u konstrukcijama tipa On je vrijedan truda, Košaraje puna jabuka, On je sklon kritikama, Ona je siromašna duhom, On je visok rastom, Naš je no­ gomet bremenit problemima, To je vrijedno pozornosti. U prvonavedenim se konstrukcij ama može govoriti o objektu, no u potonj ima je takva tvrdnj a proble­ matična. Naime obj ekt je gramatička kategorija koj a predstavlj a predmet zahva­ ćen radnj om, točnij e procesom, te se ona zbog toga prototipna kao dopuna ve­ zuje uz glagole ili uz rij eči u eliptiranim konstrukcijama koje podrazum ijevaju glagol, tj . u svom značenju sadrže glagol, kao što su primj erice prezentativne čestice evo, eto i eno (usp. Evo kruha > Evo stiže kruh, Evo izvolite kruha, Evo nosim kruh, Evo dajem vam kruh). 13 8 O objektu se može govoriti i uz pridjeve, ali samo onda kad su oni uže povezani s glagolima. To se onda u prvom redu od­ nosi na glagolske pridjeve, uz koj e kao dopuna često dolazi indirektni obj ekt u instrumentalu (v. 2 . 1 .2.2.3), a ima i onih koj i zahtijevaju obj ektnu dopunu u ge­ nitivu (npr. lišen slobode, oslobođen briga) . No situacij a se komplicira kad se na mj estu glave pridj evske sintagme nađu pridjevi koji nisu glagolski, ali su bilo tvorbeno bilo semantički povezani s glagolima. Takvi su među mnogima npr. pri­ djevi željan ili sličan čij e dopune također navode na zaključak da je rij eč o objek­ tu upravo zbog nj ihove povezanosti s glagolima (usp. On je željan slave > On želi slavu, On je sličan majci > On sliči majd). Po istom kriteriju i Marković (20 1 0 : 1 85) smatra da je u konstrukcij i Indijanac je zahvalan Manituu na kiši na kiši obj ekt j er postoj i istovrsni objekt kojemu mjesto otvara glagol (usp. Indija­ nac je zahvalan (Manituu) na kiši > Indijanac zahvaljuje (Manituu) na kišl). S druge pak strane, Silić-Pranjković (2005 : 2 1 9) smatraju da j e u konstrukcijama tipa On je dužan susjedu, On je sličan bratu pridjevna dopuna dio predikatnoga imena i da funkcionira kao modifikator. To i izrij ekom tvrde (ibidem: 265) kada truda i na riječima u pridjevskim sintagmama vrijedan truda i jak na riječima smatraju � nesročnim atributima, a takve pridjevske sintagme svrstavaju u istu ka����tegoriju i, kako j e već rečeno, smatraju ih odredbenim, a ne dopunskim spoj evima rij eči. Očito je dakle da oko sintaktičkoga statusa tih sastavnica nema sugla­ sja, a nema ga zato što one doista j esu problematične jer pridj evi s koj ima tvo­ re sintagmu imaju veze i s procesima i sa svoj stvima, pa u tim slučajevima 1 3 8 Posebno to dolazi do izražaja s prezentativnom česticom gle, koja i formalno predstavlj a elip­ tirani glagol (usp. Gle puža > Gledaj puža).

2.2 Pridj evske dopune

•

247

objektivistički pristup utemeljen na kategorijalnoj polarizacij i ne može ponuditi zadovolj avajuće rješenje. Takva narav pridjeva proizlazi iz nj ihove definicije kao nevremenskih relacij skih predikacij a podložnih konceptualnoj operacij i skupno­ ga promatranj a, za razliku od glagola kao vremenskih relacij skih predikacij a ko­ je se konceptualiziraju sekvencij skim promatranj em (v. KGHJ 1 , 1 .5). Kad se glagol adjektivizira (željeti > željan, sličiti > sličan itd.), njegova procesualna narav više nij e profilirana, već se skupnim promatranjem procesa profilira svoj ­ stvo, a proces ostaje u konceptualnoj bazi slično kao i kod odglagolnih imenica (usp. KGHJ 1 , 2 .3 . 1 .2). Takvi pridjevi onda označavaju svoj evrsni prij elazni me­ đustupanj gramatičkoga opredmećivanj a procesa (prij elazni stupanj od glagola kao vremenskih relacij skih predikacij a [PROCESA] prema imenicama [STVARIMA] kao prototipovima gramatičke opredmećenosti) te njihove dopu­ ne posljedična mogu biti interpretirane i kao modifikatori. Iz navedenih činj enica proizlazi i naš stav o odnosu među sastavnicama takvih pridjevskih sintagmi, a on j e sljedeći: u konstrukcijama tipa željan slave, sličan majci itd. neupitna su izraženij a komplementacij ska svoj stva jer imenica elaborira shematičan orij entir pridjeva kao zavisne sastavnice, no one se zbog profiliranja svojstva opredmeći­ vanjem procesa skupnim promatranjem mogu interpretirati i kao modifikatori. Zbog toga su takve dopune određena međukategorija, kategorij a između dopune i modifikatora te ih se može nazvati modifikacij skim dopunama i može ih se analizirati i kao dij elove predikatnoga imena zbog čvrste sintagmatske veze s pridjevom, pri čemu će se istaknuti njihova modifikatorska narav, ali i kao objek­ te, pri čemu će prevladati veza takvih pridjeva s glagolima. Međutim dvostruka interpretacij a nije moguća onda kada dolazi do ispražnjavanj a temeljnoga znače­ nja pridjeva, odnosno kad se on gramatikalizacij om približi modalnim značenj i­ ma. To j e recimo slučaj s pridjevom sklon, što se i vidi suprotstave li se konstruk­ cij e On je sklon kritikama i On je sklon svojoj sestri. Prva se konstrukcij a ne može parafrazirati pridjevom slična temeljnoga značenj a naklonjen (usp. * On je naklonjen kritikama), dok druga može (On je naklonjen svojoj sestri). To ukazu­ je na modalnu uporabu pridjeva sklon u prvoj konstrukciji (usp. On je sklon kri­ tikama > On je sklon kritizirati > On voli kritizirati I On ima običaj kritizirati), u kojoj onda modifikacij ska dopuna kritikama funkcionira kao dio predikatnoga imena, dok je u drugoj konstrukcij i rij eč o obj ektnoj dopuni kao predmetu naklo­ nj enosti. Modalna značenj e imaju i neki drugi pridjevi koji se dopunjuju infiniti­ vom s kojim tvore predikat (usp. On je to kadar učiniti > On to može učiniti, On je spreman oprostiti > On želi (ima volju) oprostiti, On je odlučan napraviti prvi korak > On silno želi napraviti prvi korak, On je dužan ispuniti obećanje > On mora ispuniti obećanje). Modifikacij ska svoj stva pridjevskih dopuna pove­ ćavaju se slabljenjem sintagmatske veze s pridjevom kao i nj egovim udalj ava­ njem od veze s glagolima. Tada je najčešće riječ o neobveznim dopunama koje se još lakše interpretiraju kao modifikatori, a to se posebno odnosi na prij edložne -

-

-

-

248

•

Dopune

dopune. 139 Takve ćemo neobvezne dopune nazvati dopunskim modifikatorima. Suprotstave li se tako recimo pridjevske sintagme željan slave i dobar u duši, modifikacijska su obilježja kudikamo više prisutna u potonjem primjeru. Vidi se to i po tome što pridjev bez neobvezne dopune i s njom zadržava temeljno zna­ čenje koje onda dopuna samo modificira, za razliku od nekih slučajeva s obvez­ nim dopunama u kojima se mij enj a značenj e pridjeva (usp. s j edne strane sluča­ j eve s obveznim dopunama kao vrijedan I vrijedan poštovanja, ravan I ravan njemu i s druge strane s neobveznim dopunama kao dosadan I dosadan do bola, strog I strog prema sebi, ljut I ljut na cijeli svijet, jak I jak na riječima, dobar I dobar u duši, suglasan I suglasan s prijedlogom). U tom se smislu može uspo­ staviti j asna analogija između neobveznih pridjevskih i neobveznih adverbijalnih dopuna koje se također uvijek mogu tumačiti i kao adverbij alni modifikatori (v. 3 .2). Dakle po istom modelu po kojem se iz kuće u Izašao je iz kuće može tuma­ čiti i kao neobvezna adverbijalna dopuna i kao adverbijalni modifikator cijele konstrukcij e i u duši se može tumačiti kao neobvezna dopuna pridjeva dobar, ali i kao nj egov postmodifikator. Treba također istaknuti da ni u kontekstu imenič­ kih dopuna nije prihvatljivo govoriti isključivo o dopunama kako to čini Katičić ( 1 99 1 : 1 26) na primjerima bogataš stokom i siromah duhom te Barić i dr. ( 1 995 : 442) na primjeru trgovac žitom jer su tu modifikacij ska svoj stva izraženija. No­ minalni su profili nezavisne sastavnice čij a konceptualizacija ne ovisi o drugim sastavnicama (v. KGHJ 1 , 2. 1 ), ako nije riječ o hibridnoj kategorij i relacijskih imenica (v. KGHJ 1 , 2 .3 . 1 ), te su stoga stokom, duhom i žitom više nj ihovi modi­ fikatori nego dopune, odnosno objekti. 140 Imenice su prototip gramatičke opred­ mećenosti - [STVARI] - te stoga modifikacij ska svoj stva rij eči koje uz njih stoje najviše dolaze do izražaj a, a slobodno se može reći i jedino, te je stoga i više ne­ go problematično govoriti o obj ektima imenica. S druge strane, pridjevi su ne­ vremenske relacij ske predikacije čiji semantički pol posljedično ovisi o znače­ nju sastavnice s koj om stupa u odnos. Stoga je pridjev kad je upotrijebljen kao sastavnica složenih imenskih ili pridjevskih sintagmi uvij ek zavisna sastavnica: kad je u funkcij i premodifikatora ili AP-postmodifikatora (npr. dobar čovjek, čo­ vjek dobar u duši), on ovisi o imenici uz koju stoj i j er imenica kao glava elabo­ rira nj egov shematični traj ektor, a kad je u funkciji glave pridjevske sintagme (npr. željan slave, sličan majci), on također ovisi o svojoj dopuni koj a elaborira 1 39 Ima, naravno, neobveznih dopuna koje funkcioniraju kao objekti, a ne kao modifikatori i tada je pridj ev u tvorbenoj vezi s glagolom, npr. Dužan mu je uslugu. 140 To se, naravno, ne odnosi na neke prij edložne skupine u koj ima je imenica dopuna prijedlogu kao u primjeru Graditelj, kao za inat svim ljudskim navadama i prirodnim zakonima, nije ni izgradio„ . , koji navode Barić i dr. ( 1 99 5 : 440) .. Tada imenica preko prij edloga kao relacij ske pre­ dikacij e u okviru prijedložne skupine dobiva relacijsku narav i jest riječ o dopuni, ali opet ne o dopuni samo imenici, nego cij eloj prij edložnoj skupini jer npr. u konstrukcij i To je bio inat svim ljudskim navadama i prirodnim zakonima nije rij eč o dopuni, nego o postmodifikatoru imenice inat u sklopu imenskoga predikata.

2.2 Pridj evske dopune

•

249

nj egov shematični orij entir. No stupanj zavisnosti pridj eva kao glave, vidjeli smo, uvelike varira. Tako j e u sintagmi dobar u duši pridj ev dobar značenj ski kudikamo samostalnij a j edinica od pridjeva tipa sličan ili željan te u duši nikako nije njegova obvezna dopuna, već se ona kao neobvezna dopuna uvj etovana zna­ čenj skim osamostalj ivanj em pridj evske glave još više isprepleće s kategorij om modifikatora, odnosno može biti interpretirana i samo kao modifikator. Drugim riječima, udaljavanjem od prototipnih komplementacij skih obilj ežj a neobvezne se dopune svrstavaju u rubne ostvaraj e unutar kategorije dopune, čime se pove­ ćava mogućnost njihova prelaska u drugu kategoriju, kategoriju modifikatora. To posebno dolazi do izražaj a u pridj evskim sintagmama s usporednom česticom kao 1 4 1 i prij edlogom poput (npr. lijep kao slika I poput slike, brz kao zec I poput zeca, dobar kao kruh I poput kruha) 142 te konstrukcij om za + supin (usp. smije­ šan za krepat, glup za nevjerovat, ukusan za prste polizat) u koj ima je riječ o čistoj modifikacij i jer su takve sintagme izrazito bliske svojstvu načina (usp. Ka­ ko lijep ? Kao slika I Kako glup ? Za nevjerovat). 143 Kad se stoga takvi padežni izrazi nađu u funkcij i predikatnoga imena, oni zbog vrlo izraženih modifikacij ­ skih obilj ežj a čine njegov sastavni dio kao postmodifikatori pridjeva uz koji sto­ je (npr. On jejak na riječima, Marko je dobar u duši, Ona je najbolja od najbo­ ljih, On je bolji nego ti, !van je sposoban za vojsku, On je brz poput zeca I kao zec, On je dosadan preko svake mjere, To je sukladno s prirodom itd.). Situaci­ ja je nešto drukčij a kad neobvezne pridjevske dopune imaju adverbij alno znače­ nj e kao u primj erima Ona je tužna zbog rastanka, Marko je ranjen u nogu, On je opasan izvan zatvora, Ona je dosljedna iz nekih svojih uvjerenja, Kamion je težak dvije tone, On je visok dva metra i sl. Marković (20 1 O: 2 1 0-2 1 1 ) to pitanj e problematizira n a temelju položaj a dopune suprotstavljajući slj edeće konstrukci­ je: (4 1 9) Pjevač nervozan prije nastupa popije ljutu za smirenje. (420) Pjevač je nervozan prij e nastupa. (42 1 ) Pjevač je prij e nastupa nervozan. 1 4 1 O kategorij alnim obilježj ima čestice kao, njezinim funkcijama te nj ezinu odnosu s drugim vr­ stama rij eči slična značenja v. više u Pranjković (20 1 3 : 2 1 2-2 1 9). 1 42 Po značenju su usporedbe takve konstrukcije bliske konstrukcijama s česticom nego, no sin­ taktički se drukčije ponašaju. Konstrukcije s kao i poput čisto su modifikatorske, dok su one s nego neobvezne dopune j er se ne mogu i kontekstom isključiti. 1 43 Marković (20 1 0 : 223) konstrukcije za + supin također ispravno smatra modifikatorima, a ne dopunama, dok usporedne konstrukcije s česticom kao tako ne kvalificira, već samo govori o poredbenim sintagmama. Doduše, ne govori o nj ima ni kao o dopunama. Isto tako (ibidem: 2 1 2) konstrukcij e s poput smatra dopunama iako semantički između nj ih i konstrukcija s kao nema nikakve razlike. Po našem sudu te su tri konstrukcije - kao + nominativ, poput + genitiv i za + supin s obzirom na odnos modifikacij e ekvivalentne. Također, potpuno nam je prihvatlj ivo Markovićevo (ibidem: 223) vrlo lucidno zapažanj e da supin u modifikatorskoj konstrukcij i za + supin uporabno nije zamjenj iv infinitivom. -

250

•

Dopune

I za PP-dopune i za PP-dodatke kaže se da u neutralnom redoslijedu stoj e desno od pridj eva te se tvrdi da j e u (4 1 9-420) prije nastupa PP-dopuna pridjeva nervozan, dok je u (42 1 ) riječ o PP-dodatku (adverbij alnom modifikatoru) zbog promjene reda riječi. Nije sporno da je u (4 1 9) rij eč o adverbijalnoj pridjevskoj dopuni, i to obveznoj , jer osigurava gramatičnost konstrukcij e (usp. *Pjevač ner­ vozan popije ljutu za smirenje), kao što nije sporno ni to da je u (42 1 ) bez sumnje riječ o PP-dodatku. No ono što je, barem nama, sporno, jest tvrdnj a, bez detaljni­ jega obj ašnj enj a, da je u (420) također riječ o PP-dopuni, posebno s obzirom na točno zapažanje da se u neutralnom redoslijedu i PP-dopune i PP-dodaci nalaze desno od pridjeva. Smatramo stoga da je i u ( 420) prije rij eč o PP-dodatku ne­ go o dopuni. Naime neobvezne adverbijalne pridjevne dopune ni po čemu se ne razlikuju od adverbij alnih modifikatora osim po tome što se ne mogu i kontek­ stom isključiti. Zato se one kad se nalaze u svom neutralnom položaju, kao i gla­ golske adverbijalne dopune, uvijek mogu interpretirati i kao modifikatori cijele konstrukcije, odnosno adjunkti. Š toviše, poprilično smo sigurni da bi većina go­ vornika prije nastupa u (420) prije interpretirala kao dodatak nego kao dopunu, a tomu je tako jer se okolnosti već po samoj svoj oj definicij i vezuju uz konstruk­ ciju u cjelini, a ne uz pojedine nj ezine dijelove. Zaključno se može reći da se kao i kod imenskih sintagmi s priložnim i bro­ jevnim kvantifikatorima (usp. KGHJ 1 , 4.4) u pridjevskim sintagmama kom­ plementacij a i modifikacij a ne isključuju, nego čine kontinuum. To se također može prikazati hij erarhijom komplementacij sko-modifikacij skih obilj ežj a, gdj e K označava čistu komplementaciju, M čistu modifikaciju, Kim izraženij a kom­ plementacij ska obilj ežj a, a M/k izraženija modifikacij ska. Hijerarhija komplementacijsko-modijikacijskih obiljefja u konstrukcijama s pridjevskom glavom KOMPLEMENTACIJA > K dopune gl. pricfjevima i infinitiv (ispraćen pljeskom, kadar učiniti)

>

Kim

>

>

Mlk

>

>

MODIFIKACIJA

M

M

> modifika- > dopunski > poredbene

cijske dopune

modifikatori

sintagme i supin

(željan slave)

(dobar u duši)

(lijep kao slika, lijep za nevjerovat)

>

adverbijali

(tužan zbog odlaska)

Navedenu hijerarhiju treba shvatiti načelno j er se s obzirom na brojnost ka­ ko pridj eva tako i nj ihovih dopuna i modifikatora ne može sve navesti, a i u sva­ koj kategorij i mogu se naći iznimke. Tako bi recimo u kategoriju čiste komple­ mentacije išli i pridjevi tipa drag, mio i sl. u konstrukcij ama On mije jako drag I

2.2 Pridj evske dopune

•

25 1

mio, gdje su dativne objektne dopune i sintaktički i semantički vrlo bliske onima u bezličnim konstrukcijama Kiše mi se, Vruće mi je, Muka mi je (v. 2 . 1 .2.2.2); u kategorij i čiste modifikacij e koj a se odnosi na adverbijale može, doduše rjeđe, biti rij eč i o dopunama kao u (4 1 9) itd. Također, odnose komplementacije i mo­ difikacij e ne treba poistovj ećivati s obvezatnošću i neobvezatnošću dopuna. Kod obveznih je dopuna u pravilu izraženij a komplementacija, no kod neobveznih je situacija šarolika. Tako su npr. instrumentalne dopune glagolskoga pridj eva trp­ noga u pravilu neobvezne, ali je riječ o komplementaciji, dok j e s druge strane u konstrukcijama s neobveznim dopunama tipa dobar u duši izraženij a modifika­ cija. Isto tako i u kategorij i dopunskih modifikatora prema kriteriju (ne)obvezat­ nosti postoje razlike. Suprotstavimo li primjerice konstrukcije jak na riječima i dobar u duši, obvezatnost dopunskoga modifikatora na riječima veća je od do­ punskoga modifikatora u duši jer je jak na riječima metaforička ekstenzij a fizič­ ke na apstraktniju verbalnu snagu, dok u slučaju pridjeva dobar takve ekstenzij e s i bez dopunskoga modifikatora nema. Odnosi u pridj evskim sintagmama s obveznim i neobveznim dopunama mo­ gu se i shematski prikazati. Slike 28( a-b) prikazuju sintagmatske odnose u na­ stanku kompozitnih struktura čovjek dostojan poštovanja i čovjek prilagodljiv promjenama, pri čemu j e na sl. 28a riječ o obveznoj dopuni unutar pridjevske sintagme (poštovanja), a na sl. 28b o neobveznoj (promjenama). Donj i lijevi pravokutnik na obj e slike predstavlj a pridjeve dostojan i prilagodljiv kao ne­ vremenske relacij ske predikacij e i zavisne sastavnice sintagme koj e kao lokal­ ne glave u svojoj semantičkoj strukturi sadrže shematični orijentir kao e-mjesto koje elaboriraju obvezna i neobvezna dopuna (desni pravokutnik). Osnovna je razlika između ta dva tipa komplementacije u tome što su u konstrukcij i s ob­ veznom dopunom izraženija komplementacij ska obilježja (puna elaboracij ska strelica), a manj e izražena modifikacijska koj a elaboriraju trajektor pridjeva do­ stojan (isprekidana elaboracij ska strelica). Kod neobveznih je dopuna situacija obrnuta, tj . izraženij a su modifikacij ska obilježja. Na sljedećoj integracij skoj ra­ zini kompozitne pridjevske sintagme dostojan poštovanja i prilagodljiv promje­ nama (desni pravokutnik) kao zavisne sastavnice stupaju u odnos modifikacije s nezavisnom sastavnicom čovjek koj a elaborira nj ihov shematični traj ektor te funkcionira kao globalna glava nastalih složenih imenskih sintagmi čovjek do­ stojan poštovanja i čovjek prilagodljiv promjenama.

252

•

Dopune

čovjek dostojan poštovanja

a)

tr

\\

· .

\

čovjekj tr

'\„ \

dostojan p\lštov�ja ...

\4---.-41-----+-� '

�·­

tr

'

...

, :----­

· · · · · · · · · · · · · · · · · ······ · · · · · · · ·· · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · "\ , _ ..,,. „'

„...

........ .... „„ .... .... ....

.!� - -- -„

.... ... ...

-------

„--�'.:'.

„....

-

....

- -

.... .... .

\

,

' - "" or

dostojan

... ..

·· ·· · ··

·

Slika 28a

· · ··- · - -

-

oor poštovanja

2.2 Pridj evske dopune

b)

čovjek prilagodljiv promjenama

tr

čovjek/ tr

'.

\

,._

'

··-·

„(�

;' - \ ;! . . . . . . . . . . . . . .

' - ' or

prilagodljiv

\

\

' '.----� I .

;' ///_....,...

;

; ,_:

....„........

\

prilagodljiv fvomje�ama .

.

�---+-----+--� ; I . . . . . . . . . . . . . . . . . · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · '\

cJ�

\ \ \

___

_

··-·

-··

··-

-

··-···

-

- - - - - - - - - - - - - -

�

....................................................

Slika 28a

oor promjenama

•

253

Modifikatori

i

, , . .!

1 !·

O

modifikatorima je bilo dosta riječi u KGHJ 1 . Detaljno su opisane vrste pridjevskih modifikatora (opisni, odnosni i posvojni) u kontekstu reda rije­ či imenske sintagme te su suprotstavljeni determinatorima i kvantifikatorima kao sredstvima nj ezina usidrenja. U kontekstu rasprave o sintagmatskim aspektima ustroj a imenske sintagme također je dana i njihova podj ela na premodifikatore, prijedložno-padežne, besprij edložne i priložne postmodifikatore te je obj ašnje­ na integracija njihova fonološkoga i semantičkoga pola u kompozitne nominalne strukture. Kao tip modifikacije detaljno je analizirana i apozicij ska imenska sintag­ ma. Problematika obveznih modifikatora unutar imenske sintagme te problema­ tika adverbijalnih modifikatora (adjunkta ili dodataka) u prvoj je knj izi namjerno ostavljena po strani. Obvezni modifikatori izostavljeni su jer se uglavnom aktu­ aliziraju tek na najvišim konstrukcij skim razinama, odnosno na razini rečenice, 144 dok se adverbij alrii modifikatori svojim najvećim dijelom uopće ne tiču imenske sintagme, a i oni koj i predstavljaju imensku sintagmu također su vezani uz rečeni­ cu. Stoga ćemo u ovom poglavlju reći nešto više o ta dva tipa modifikacije.

3.1 Kompozitnokonstrukcijski obvezni modifikatori Modifikatori su nesamostalni i u pravilu fakultativni konstrukcij ski članovi, no oni vrlo često mogu biti i obvezni. Pri tome je vrlo važno istaknuti da njihova ob­ vezatnost u takvim slučajevima ne proizlazi iz njih samih ni iz značenja inherent­ noga imenici koju modificiraju, već iz odnosa sintagme koju sa supstantivnom riječju tvore prema imenici ili rečenici koju modificiraju (ako j e riječ o adverbijal144 Posebno to primj erice vrijedi za sintagme s vremenskim genitivom i akuzativom tipa Stižu sljedećega mjeseca I sljedeći mjesec s obzirom na to da j e vrijeme inherentno glagolu, odnosno predikatu.

258

•

Modifikatori

nim modifikatorima (v. 3 .2)) . To znači da ne postoji nijedno značenjsko obilježje primjerice pridj eva crn i znatiželjan ili imenica kosa i pogled koje bi uvjetovalo nj ihovo obvezno uvrštavanje kao premodifikatora u konstrukcijama crna kosa i znatiželjan pogled. Vidi se to po tome što imenice kosa i pogled u mnogim kon­ strukcijama mogu samostalno staj ati (usp. Obojala je kosu u plavo I Obojala je crnu kosu u plavo, Cijelo ga je vrijeme pratio pogledom I Cijelo ga je vrijeme pratio znatiželjnim pogledom). No drukčij e je npr. u konstrukcijama Volim žene crne kose i Gledao ga je znatiželjnim pogledom, gdje ispuštanje premodifikatora rezultira negramatičnom rečenicom (usp. * Volim žene kose I *Gledao gaje pogle­ dom). Dakle obvezatnost modifikatora proizlazi iz značenja i odnosa u konstruk­ cijama višega reda, pa ćemo ih nazvati kompozitnokonstrukcij skim obveznim modifikatorima. 145 Nj ihovo uvrštavanje na višim integracijskim razinama uvje­ tuj e gramatičnost konstrukcije u cjelini te su zato konstrukcijske gramatike možda i najpogodnij i metodološki okvir za analizu pitanja obvezne modifikacije. Po to­ me što osiguravaju gramatičnost konstrukcije, oni su vrlo bliski dopunama, ali ne elaboriraju shematični orijentir konstrukcijske glave, već, kao i ostali modifikato­ ri, nj ezin trajektor. Problematika obvezne modifikacije dobro je poznata još od pionirskih radova M. lvić ( 1 959, 1 962, 1 964, 1 983), dok se u jezikoslovnoj kro­ atistici (npr. Znika 1 988, Katičić 1 99 1 , Barić i dr. 1 995, Silić-Pranjković 2005), a i šire (npr. Radovanović 1 990) govori o sintaktički i semantički obveznim modi­ fikatorima. 146 Takav pristup u manjoj ili većoj mj eri147 počiva na metodama rane i standardne teorije generativne gramatike, točnije na njihovu hibridu, a pri tome se sintaktički obveznim modifikatorima smatraju oni koji osiguravaju gramatičnost konstrukcije, a semantički obveznima oni koj i osiguravaju njezinu smislenost. U prvoj se skupini obično navode kvalitativni genitiv (genitiv svojstva) i kvalitativni instrumental (instrumental karakteristične pojedinosti)148 u postmodifikatorskim imenskim sintagmama (npr. žena crne kose I *žena kose, žena s crnom kosom I *žena s kosom) te vremenski genitiv i akuzativ kao premodifikatori u sklopu ad­ verbij alnih modifikatora (npr. Doći će sljedećeg tjedna I *Doći će tjedna, Doći će 1 45 U kontekstu ove rasprave naziv modifikator upotrebljavamo općenitije nego u KGHJ 1 , od­ nosno on ovdje obuhvaća sve ono što obuhvaća i tradicij ski pojam atributa, dakle osim modifi­ katora i determinatore i kvantifikatore. Prvi je razlog tomu taj što razgraničavanj e modifikatora, determinatora i kvantifikatora u ovome kontekstu nij e bitno, tj . nema nikakvih sintaktičkih im­ plikacija, a drugi je j ednostavnost samoga opisa. 1 46 M. Ivić, što je uvriježeno i u j ezikoslovnoj serbistici općenito, govori o obveznoj determinaciji (usp. i KGHJ 1 , 3 . 3 .2. 1 ), a u nas se govori o obveznoj atribuciji. 1 47 Kažemo u manjoj ili većoj mj eri j er npr. Silić i Pranjković uopće ne primjenjuju generativnu metodu, ali ipak naslj eduju takvu podjelu. 1 48 Tu se može govoriti i o nekim rjeđim primj erima načinskoga značenja ostvarenoga tzv. prati­ lačkim instrumentalom koji je tada zamjenj iv genitivom (npr. Tužnim srcem javljamo da je XY preminuo nakon duge i teške bolesti I Tužna srca javljamo *Srcem javljamo„ . I *Srca jav­ ljamo„ .). Pratilački instrumental i instrumental karakteristične poj edinosti Ivić ( 1 954: 1 95-2 1 1 ) opisuje u okviru šire kategorije pseudosocijativnoga instrumentala. Pratilački instrumental osta­ vit ćemo samo na razini napomene j er je nj egc;>va distribucija vrlo ograničena. .. „

3 . 1 Kompozitnokonstrukcij ski obvezni modifikatori

•

259

sljedeći tjedan I *Doći će tjedan). S druge strane, semantički obveznim modifika­ torima smatraju se oni koj i dolaze u sklopu različitih sintaktičkih članova uz ime­ nice vrlo široka i općenita značenj a (npr. Uradio je to na sebi svojstven način I *Uradio je to na način, Moramo razgovarati o vrlo važnim pitanjima I *Moramo razgovarati o pitanjima, Mi na to gledamo iz naše perspektive I *Mi na to gleda­ mo iz perspektive) te oni koji sprečavaju tautološku interpretaciju (npr. Govorio je tihim glasom I *Govorio je glasom, Pričao je punim ustima I Pričao je ustima, Gledao gaje radoznalim pogledom I Gledao gaje pogledom). 149 Ne treba poseb­ no isticati da je kognitivnoj gramatici takav pristup neprihvatljiv jer zastupa auto­ nomistički pristup gramatici, a svaki pokušaj izolacij e forme od značenja i upora­ be stvara vrlo ozbiljne analitičke probleme. Takvi se problemi j avljaju i ovdje, a tiču se kriterija razgraničenja sintaktički i semantički obveznih modifikatora. Ta­ ko se recimo kao prototipni primjer semantički obveznoga modifikatora u tauto­ loškim konstrukcijama redovito (npr. Znika 1 98 8 : 1 1 2, Radovanović 1 990: 95, Barić i dr. 1 995 : 554) navodi primjer *govoriti glasom I govoriti tihim I promuk­ lim I ozbiljnim glasom, a analogij om se onda semantički obveznim modifikatori­ ma smatraju i modifikatori u svim ostalim tautološkim konstrukcijama (npr. *ho­ dati korakom I hodati brzim korakom, *gledati očima I gledati razrogačenim očima itd.). Nasuprot tomu, Silić i Pranjković (2005 : 3 1 1 ) takve modifikatore smatraju tipom kvalitativnoga instrumentala i svrstavaju ih u sintaktički obvezne, a to je implicirano i u Ivić ( 1 983 : 1 83), koja ga naziva priložnim instrumenta­ lom. 150 Na istom mj estu semantički obvezni modifikatori oprimjeruju se uz imeni­ ce način, stvar, pitanje, slučaj i okolnost (S njim treba razgovarati na drugi na­ čin I *S njim treba razgovarati na način, Moramo razgovarati o (jednoj) važnoj stvari I *Moramo razgovarati o stvari, Nastavili smo raspravu o drugim pitanji­ ma I *Nastavili smo raspravu o pitanjima, Ovcije nije riječ o teškom slučaju I *Ovcije nije riječ o slučaju, Radimo u nemogućim okolnostima I *Radimo u okol­ nostima) te se kaže da su konstrukcije s imenicama način i okolnost neovj erene bez obzira na kontekst, dok konstrukcije s imenicama stvar, pitanje i slučaj mogu biti semantički ovjerene u određenim kontekstima. Kontekst se kao kriterij mogu­ će ovjerenosti, a to se spominje i u ostalim raspravama posvećenima pitanju ob­ veznih modifikatora, navodi također i u konstrukcijama s kvalitativnim instru­ mentalom koji se smatra vrstom sintaktički obveznih modifikatora. To su primjeri tipa Pogledaj onog s nogom, gdje je obvezni modifikator implicirao me­ tonimijom OP Ć E ZA SPECIFIČNO primjerice u značenj ima Pogledaj onog s ra­ njenom nogom, Pogledaj onog s drvenom nogom itd. Uvođenje konteksta u ar­ gumentaciju konstrukciju nedvosmisleno povezuje i sa semantičkim aspektima, 1 49 Ostavljamo ovdj e po strani obvezne modifikatore u različitim terminima, imenima i frazemi­ ma, čija se obvezatnost podrazumijeva. 15 0 M. Ivić ne govori o sintaktički i semantički obveznim modifikatorima ( determinatorima u nje­ zinoj terminologij i), već samo o modifikatorima koj i uvjetuju gramatičnost rečenice, što j e kudi­ kamo prihvatljivije (v. dalj e u tekstu).

260

•

Modifikatori

pa je svrstavanje kvalitativnoga instrumentala isključivo u sintaktički obvezne modifikatore problematično rj ešenje. Znika naprimjer (ibidem: 1 28-1 29), govo­ reći o semantički obveznim atributima u izričaj ima, u istu kategoriju svrstava pri­ mjere tipa To je gola istina, Bila je već gluha noć kad ostavismo krčmicu, Iznosi­ mo gole činjenice, Kuda ćete po toj pasjoj vrućini i primjere vremenskoga akuzativa Zašto sam se rodio u tuđe doba ?, U to zlatno doba čovječanstva, sve što se događalo, događalo se daleko koj i nekoliko stranica prije opisuje pod sin­ taktički obveznim modifikatorima. Navedena neslaganja u klasifikacij i i analitič­ ke proturječnosti ukazuju na činjenicu da odvajanje sintakse od semantike i prag­ matike ne može ponuditi valj an opis u smislu uspostavljanja jasnih kriterija razgraničenj a obveznih modifikatora, kao ni općenito opisi utemeljeni na obj ekti­ vističkoj polarizaciji obilježj a i kategorija. U poglavljima o obveznim adverbij al­ nim i pridjevskim dopunama (v. 2. 1 .3 . 1 , 2 .2) već smo istaknuli da izostavljanje obveznoga dijela konstrukcij e, bio on dopuna ili modifikator, uvijek rezultira gra­ matičkom neovjerenošću. Budući da gramatika simbolizira značenje, i ovdj e je i u jednom i u drugom slučaju riječ o gramatičkim (sintaktičkim) anomalijama, o različitim stupnjevima gramatičke ovjerenosti (od neovjerenih do manje ili više ovjerenih), a ovisno o širokom spektru semantičko-pragrnatičkih čimbenika. Dru­ gim riječima, konstrukcije s izostavljenim obveznim modifikatorom podložne su gradaciji gramatičke ovjerenosti. Na vrhu te hijerarhije nalaze se konstrukcije ko­ je su neovj erene bez obzira na kontekst. One obuhvaćaju kvalitativni genitiv ili genitiv svoj stva (usp. čovjek tamne puti I *čovjek puti, žena crne kose I *žena kose), vremenski genitiv i akuzativ (usp. doći sljedećeg petka I *doći petka, doći sljedeći petak I *doći petak), genitiv vremenske mjere (usp. čekati nekoga cijele godine I *čekati nekoga godine)151 te konstrukcij e s visokoapstraktnim i visokore­ lacij skim imenicama kao što su već spomenute način i okolnost, ali i primjerice oblik, stanje, situacija itd. (usp. Najčešće je pisao u obliku eseja I *Najčešće je pisao u obliku, Taj kemijski element često dolazi i u krutom stanju I *Taj kemijski element često dolazi i u stanju, Nikada nije bio u težoj situaciji I *Nikada nije bio u situaciji). Slijede ih konstrukcije s akuzativom vremenske mjere, gdj e izostav­ ljanje modifikatora najčešće rezultira neovjerenom konstrukcijom (usp. kasniti -

. . .

-

1 5 1 U kontekstu se rasprava o obveznim modifikatorima genitiv vremenske mjere ne spominje, kao što se ne spominje ni općenito kao j edno od genitivnih značenja. Š toviše, Silić-Pranjković (2005 : 223) govoreći o akuzativu mjere kažu da nije zamj enj iv genitivom (usp. kasniti tjedan dana I *čekati tjedna dana). Ta tvrdnja uglavnom stoji, no ima i dosta primjera u koj ima aku­ zativ mjere j est zamjenj iv genitivom. O sim navedenoga primj era s glagolom čekati tako j e pri­ mjerice i s glagolima raditi, pisati, govoriti . (usp. pisati cijele noći I pisati cijelu noć, naporno raditi cijele godine I naporno raditi cijelu godinu, pričati cijele večeri I pričati cijelu večer). Da j e doista riječ o genitivu koj i označava vremensku mjeru, a ne vrijeme kao okolnost, dokazuj e se nemogućnošću postavljanja pitanja kad?, već samo koliko (dugo)? (usp. Pisao je cijele noći I Koliko dugoje pisao ? I Cijele noći. I Kadje pisao ? *Cijele noći, Naporno je radio cijele godine I Koliko dugo je naporno radio ? Cijele godine I Kadje naporno radio ? *Cijele godine, Pričao je cijele večeri I Koliko dugo je pričao ? I Cijele večeri I Kadje pričao? I *Cijele večeri). Treba istaknuti da genitiv mjere nije uočen ni u KGHJ I , pa ovom prilikom ispravljamo taj propust. .

.

3 . 1 Kompozitnokonstrukcij ski obvezni modifikatori

•

26 1

mjesec dana I *kasniti dana, raditi cijeli dan I *raditi dan), no uz neke glagole konstrukcija bez modifikatora nije neovj erena, ali se mij enja značenje, odnosno mijenj a se sintaktička uloga (ne)modificirane imenice iz količinskoga adverbijala u direktni objekt (npr. probqjeti cijelu noć I probqjeti noć, čekati cijeli dan I če­ kati dan). Slično j e i u tautološkoj konstrukcij i govoriti glasom, u kojoj je izostav­ ljanje modifikatora također moguće uz promjenu značenj a kad se glas stavlj a u opoziciju prema nekom drugom načinu komunikacije (npr. Govorio je glasom, a ne prstima). Na kraju dolaze konstrukcije u koj ima obvezni modifikator može bi­ ti izostavljen bez promjene značenj a, a razlozi izostavljanja različite su naravi. U slučaju već spomenutoga kvalitativnoga instrumentala on je metonimij ski impli­ ciran kontekstom (usp. još neke primjere: mladić s nosom > mladić s dugim no­ som, žena s kosom > žena s raščupanom kosom, čovjek s ušima > čovjek s klem­ pavim ušima i sl.), a kontekstualno modifikator može biti uključen i u brojnim drugim slučajevima, obično s apstraktnim imenicama nešto užega značenj a od spomenutih visokorelacijskih tipa načina i okolnosti. Takve su recimo imenice pitanje, slučaj ili stvar, koje se u Silić-Pranjković (2005 : 3 1 1 ) navode kao primje­ ri imenica uz koje pod određenim kontekstualnim okolnostima modifikator može biti izostavljen. Slična mogućnost postoj i i kod adverbijalnih modifikatora. lvić ( 1 983 : 1 83-1 84) suprotstavlj ajući perfektivne i imperfektivne prezentske oblike glagola na primjerima obiđe I obilazi i svrati I svraća tvrdi da perfektivni prezent za razliku od imperfektivnoga obvezno zahtijeva adverbij alni modifikator jer se u suprotnom gubi smisao (usp. on nas koji put obiđe I *on nas obiđe I on nas koji put obilazi I on nas obilazi, on ponekad svrati u klub na kavu I *on svrati u klub na kavu I on ponekad svraća u klub na kavu I on svraća u klub na kavu). Ta tvrd­ nja, barem kad je razgovorni jezik u pitanju, nije u potpunosti točna jer perfektiv­ ni prezent može u određenim kontekstima implicirati okazionalnogenerički ad­ verbij alni modifikator isto kao što kod kvalitativnoga instrumentala imenica može implicirati pridjevski modifikator (usp. npr. sljedeći kontekst: Njegov dan obično izgleda ovako: ustane se, nešto malo odradi, ruča, odspava, svrati do obližnjega kluba na kavu, pa ponovno kući na večeru i u krevet). S druge strane, potpuno je prihvatlj iva tvrdnja (ibidem: 1 85) da imperfektivni oblici, a što j e usporedivo s akuzativom vremenske mjere, s adverbijalnim modifikatorom i bez njega uvjetuju promjenu smisla iz generičkoga značenj a navike s uvrštenim modifikatorom u značenje vršenj a radnje u sadašnjosti bez modifikatora (usp. On spava popodne I On spava). U kategorij i obveznih modifikatora posebno je zanimlj iv odnos kvali­ tativnoga genitiva i kvalitativnoga instrumentala. Naime postavlj a se pitanje zašto konstrukcij e s kvalitativnim genitivom ni pod koj im uvjetima ne mogu biti upotri­ j eblj ene bez modifikatora, a kod instrumentala je to moguće. Odgovor leži u stup­ nju relacij ske naravi tih dvaju padeža. lako svaki padež označava neku relaciju, oni se po tome i uvelike razlikuju. Genitiv je izrazito relacij ski padež i po tome se obilježju nalazi na vrhu padežnoga sustava, što posebno dolazi do izražaj a u rub­ nij im elaboracijama njegova shematičnoga značenj a ishodišta (v. KGHJ 1 ,

262

•

Modifikatori

7 . 1 , 7.2). To znači da je odnos koj i genitivom kodirani referent uspostavlja s nekim drugim entitetom toliko čvrst da svako dokidanje bilo koje sastavnice (u ovom slu­ čaju obveznoga modifikatora kao sastavnice složene postmodifikatorske sintag­ me) toga odnosa uzrokuje anomaliju u konceptualnom sustavu, a posljedična i na gramatičkoj razini. S druge strane, relacij ska narav instrumentala nešto je slabije­ ga intenziteta, što je također posljedica njegova shematičnoga značenja paraleliz­ ma, koje otvara mogućnost da se instrumentalni referent konceptualizira odvojeno od entiteta s kojim je u odnosu. Vidi se ta razlika između genitiva i instrumentala i po tome što kvalitativni genitiv nikako ne može biti upotrijebljen ako ne označa­ va integralni dio cj eline, a kvalitativni instrumental može (usp. *čovjek crne tor­ be I čovjek s crnom torbom, *bicikl velike košare I bicikl s velikom košarom, I *bicikl crvena svjetla I bicikl s crvenim svjetlom, *auto kuke za vuču I auto s vuč­ nom kukom). I integralnost je značenj ska obilježje koje može varirati. Dobar je primjer modifikacije imenice brada. Ako se brada upotrij ebi u značenju istureno­ ga donjega dijela čeljusti, riječ je o integralnosti visokoga stupnja, pa je modifika­ tor obvezan ili uz kvalitativni instrumental mora biti impliciran (usp. čovjek sa šiljastom bradom I *čovjek s bradom I čovjek s (šiljastom) bradom). Nasuprot tomu, ako se brada upotrijebi u značenju dlaka koje rastu na licu, ona je također integralni dio tijela kao cjeline, što se dokazuje ovj erenošću konstrukcije s kvali­ tativnim genitivom (čovjek bijele brade), ali nižega stupnja jer postoj i mogućnost njezina uklanjanja. Posljedična, kvalitativni instrumental tada ne zahtijeva obvez­ ni modifikator (usp. čovjek s bijelom bradom I čovjek s bradom). Gramatika je vrlo osjetljiva na pomake u značenju integralnosti dijela i cjeline, što se vidi reci­ mo na primjeru odnosa automobila kao cjeline i guma kao dijela. Gume su inte­ gralni dio vozila, pa je konstrukcija s kvalitativnim genitivom potpuno ovjerena (usp. kamion velikih guma). No to se odnosi samo na one slučajeve u kojima se generički referira na tip dijela neke cjeline, bez dodatnih specifikacija koje ga po­ miču u domenu varijantnosti. Zamijenimo li tako postmodifikator velike gume postmodifikatorom zimske gume, kvalitativni genitiv više ne dolazi u obzir, već samo instrumental (usp. *kamion zimskih guma I kamion sa zimskim gumama). Tomu je tako jer su zimske gume varijanta, odnosno ne konceptualiziraju se kao integralni dio automobila, već kao dio zamjenjive dodatne opreme. Radovanović (ibidem: 9 1-92) dobro primjećuje da obvezatnost modifikatora može ovisiti i o fokusu, što dokazuj e primjerima tipa Taj ima uši, Taj ima oči, Ta ima noge, Ta ima struk. Ako je fokus na subjektnom posjedniku, modifikacij a objektne imenice nije obvezna jer je modifikator impliciran u značenju "iznad norme", tj . "bolje od uobičajenoga" (usp. TAJ ima uši > Taj odlično čuje I sve čuje, TAJ ima oči > Taj odlično vidi I sve vidi itd.). No ako se fokus prebaci na objekt, modifikacija je ob­ vezna (usp. *Taj ima UŠI > Taj ima velike I klempave uši, *Taj ima O ČI > Taj ima plave I crne oči}. Prebacivanjem fokusa modifikacija najčešće jest obvezna, no to ne mora uvijek biti slučaj kako tvrdi Radovanović. Nije obvezna u kontekstima razlikovanj a različitih varijanata istoga tipa, kakav je primjerice kontekst razgovo-

3 . 1 Kompozitnokonstrukcij ski obvezni modifikatori

•

263

ra majke i djeteta ispred police s igračkama na kojoj se nalazi desetak figurica, npr. izvanzemaljaca, iste kolekcije, a dijete kaže majci: "Vidi, mama, ovaj zadnji ima U Š I.", što znači da ih ostali nemaju ili imaju nešto umjesto ušiju. Da rezimiramo: konstrukcije bez obveznoga modifikatora gramatički su neov­ jerene ako nije riječ o promjeni značenja, no tada to više nije konstrukcija s obvez­ nim modifikatorom. O semantički obveznim modifikatorima može se eventualno govoriti samo kod polisema. Tada imenica s modifikatorom i bez njega ima drugo značenje; izostavljanj e modifikatora nema utjecaj na gramatičnost konstrukcije, već samo na značenje, a ne mijenja se ni sintaktička funkcija kao kod vremensko­ ga akuzativa mj ere, npr. Želim uvijek račun (račun kao dokaz plaćanja) I Želim uvijek čist račun (račun u značenju čistih i pravednih odnosa među ljudima). Integracij a sastavnica s obveznim modifikatorom u konstrukcijama s kva­ litativnim genitivom i kvalitativnim instrumentalom prikazana je na sl. 29a-b. Kvalitativni genitiv oprimjeren je konstrukcijom žena plave kose. Najprije se in­ tegriraju (donje dvije slike) pridjev plave i imenica kose152 u kompozitnu strukturu plave kose, pri čemu modifikator plave kao zavisna sastavnica otvara shematična e-mjesto koje elaborira trajektor kose kao nezavisna sastavnica i lokalna glava konstrukcije. Orijentir pridjeva predstavlja određeno područje (vodoravna crtica) na ljestvici spektra boja (okomita strelica) na koje se integracijom smješta imenič­ ka glava konstrukcije kose. Konstrukcij a plave kose kao postmodifikator također otvara shematična e-mjesto traj ektom žena kao globalnoj glavi završne konstruk­ cije žena plave kose. Od ključne je važnosti ovdje uočiti promjenu debljine vo­ doravne crtice koj a označava sastavnicu plave kao obveznoga modifikatora u tre­ nutku integracij e kompozitnoga postmodifikatora plave kose s trajektorom žena. Tada plave postaje obvezni preduvjet gramatičnosti konstrukcije u cj elini, zbog čega je i označen debljom crticom. Integracij ske faze vrlo su slične i u konstruk­ cij i s kvalitativnim instrumentalom čovjek s nosom, gdje ovjerenost konstrukcije osigurava implicitni obvezni modifikator, pa se konstrukcija interpretira kao čo­ vjek s dugim I grbavim I razbijenim nosom. Najprije se integriraju prijedlog s koj i kao glava i zavisna sastavnica komplementacij ske konstrukcije otvara shematična e-mjesto orijentiru koji popunjava imenica nosom. U sljedećoj integracij skoj fazi kompozitni postmodifikator s nosom otvara mjesto shematičnom trajektom koj i elaborira globalna glava čovjek kao determinator profila cijele konstrukcije. Naj­ važniji je trenutak integracije s imenicom čovjek, kad se instrumentalu nosom kao preduvjetu gramatičnosti implicitno pridružuj e obvezni modifikator, koji kao i na sl. 29a predstavlj a određeno područje na ljestvici kvalitativnih parametara, a ovi­ sno o kontekstu. Implicitnost obveznoga modifikatora označena je isprekidanom strelicom i isprekidanom vodoravnom crticom na njoj kao znakom impliciranoga kvalitativnoga parametra. U završnoj je fazi integracije ona također podebljana kao oznaka profiliranosti obveznoga implicitnoga modifikatora. 1 52 Radi j ednostavnosti prikaza, a i zato što ovdje nije toliko bitno, ostavljamo po strani integraci­ ju genitivnoga nastavka -e i osnova p/av- i kos-. Vidi o tome u KGHJ 1 , 4 . 3 . 3 .

264

•

Modifikatori

žena plave kose

a)

. ··· "

.

. • .

žena

6

I .„„„„„„.„..

"...

.

··

....

....„... ....... ..

\�\ \\

.

•

·.... ·...... . . . . "" · ·. plave·\„\· „. kose "" ""

...

.:

. .......... .. ( ;.. '

.... ' - � �„< ..„ . „ ....... ......... ..'.. .. „ . .... . .... ..... .....

„„„„„„„.„„„„„„„„„ „„„„„„

tr

tr

--------�

'

....

„

.

\\ ',, ,'· , ,,

· .

..... „ .. .../ ... . „· ... ... ..:... . ..... . ..... . ....

...

.

„

.

· · · · · · · ·

.l

.

.l

or

,

„ _ ,

tr

, _

plave

.l

I

...------�

' ----+--------------/" " " " ' "

.„„.„„.„„„„.„„„„„„„.

„

Slika 29a

tr

kose

3 . 1 Kompozitnokonstrukcij ski obvezni modifikatori

b)

•

čovjek s nosom

0 '·

/ \ •:

_./

tr

čovjek

0

\

„

...

I

0

...

...

'

:

... ... .... ....

·· ·

·

/ / - :..

....

:"

....... ..

·

··

• . • . . •

/

„

/

....

„

··

tr

·

.....

.

·· · · · · · (· · _·· ..· .:'--· ·· · · · · · · · -( _· ·· :· · l

�

tr

....

...

....

· · · . . .

s\.�osom

.,,.

/), /mQ\ ...

"'*--... -1-----+- ' �

tr

\,

,, _ �,� ...

... „

I

\

•· • . · . · .

. „

„ „

[

; „

:

....

„

„

'

:

.

� '

...

.„

.„„„.........„ „...„„„„ ....

or

Slika 29b

...........„

:

.

o �

nosom

or

265

266

•

Modifikatori

3.2 Adverbij alni modifikatori Adverbijalni modifikatori (adjunkti ili dodaci) već su se povremeno spominj ali u kontekstu rasprave o dopunama, a ovdje ćemo nešto više reći o njihovim vrsta­ ma, nj ihovoj sintaktičko-!'emantičkoj integracij i u konstrukcijama višega reda te o nj ihovu odnosu prema obveznim adverbijalnim dopunama. Za razliku od ob­ veznih adverbij alnih dopuna adverbijalni modifikatori fakultativni su rečenični članovi jer ne utj eču na gramatičnost konstrukcije, a od neobveznih adverbij alnih dopuna razlikuju se po tome što nisu kontekstaalno uvjetovani. Kao i ostali modi­ fikatori i adverbijalni u svojoj semantičkoj strukturi sadrže prazno elaboracij sko mj esto trajektora, no nj ihov trajektor ne elaboriraju pojedinačni entiteti, već osta­ tak konstrukcij e, tj . predikat sa svoj im argumentima, što ih čini zavisnim sastav­ nicama u odnosu na ostatak konstrukcije kao determinatora profila, tj . globalne konstrukcij ske glave. To je tako bez obzira na narav okolnosti ili svoj stva koj i se njima izriču. Integracij a adverbij alnih modifikatora u složenij e konstrukcije prikazana j e na sl. 30 na primjeru kompozitne strukture !van čita knjigu u sobi.

Ivan čita knjigu u sobi

\\ : _ �I _ : - ..:. - „

'

tr

\\''''i� . -------1 ;:.. _._ „

....•..•.•••••.••.••....„.„.„..•.•••„••.•••.•••„••.•..... ..............................

I

1

or

I

1

·---·

lvan čita knjigu

Slika 30

u sobi

3 .2 Adverbij alni modifikatori

•

267

Mj esni adverbijalni modifikator u sobi sadrži u svoj oj semantičkoj strukturi praz­ no e-mj esto traj ektora u vidu shematičnoga procesa (desni pravokutnik), koj e elaborira ostatak konstrukcije kao nezavisna sastavnica u funkcij i glave (podeb­ ljani lijevi pravokutnik) i čij i profil nasljeduj e kompozitna struktura. Tipologija adverbij alnih modifikatora razvedenij a j e od adverbij alnih dopu­ na. To je i razum lj ivo jer su okolnosti koje se vezuju uz značenje konstrukcije u cj elini puno brojnije od onih koje su povezane sa značenj em određenoga glagola. Tako je svaka vrsta okolnosti ili svoj stva (u nekim slučajevima načina i količine) zapravo i vrsta adverbij alnoga modifikatora. Adverbij alni modifikatori dolaze u obliku priloga, padežnih ili prijedložno-padežnih izraza, a ovdj e ćemo izdvojiti samo one najčešće, koj i uključuju: a) mj esto ( 1 ) Š etaju parkom. (2) Susreli smo se na trgu. (3) Tamo ćemo se naći.

b) vrijeme (4) Stigao je j učer. (5) Otputovao je prošle godine. (6) Nikada se nije predavao.

c) način (7) Naglo je otvorio vrata. (8) Govorio je tihim glasom. (9) Vikao je iz petnih žila.

d) uzrok ( 1 0) Bio je umoran od posla. ( 1 1 ) Došao je zbog mene. ( 1 2) Galamio je iz ljutnje.

e) uvj et ( 1 3) Svatko to može uz malo truda. ( 1 4) Nećemo ići u kino u slučaj u kiše. ( 1 5) Bez truda nema uspjeha.

f) dopuštanj e ( 1 6) Krenuli s u unatoč kiši. ( 1 7) Nije uspio bez obzira na upornost. ( 1 8) Nije mu mogao oprostiti čak ni uz toliko dobre volje.

268

•

Modifikatori

g) namjenu ( 1 9) Gostima je pripremio večeru. (20) To je napravio za njega. (2 1 ) Prijatelju j� napisao zadaću.

h) namjeru (22) Otišla j e po dijete u vrtić. (23) Naporno trenira radi što bržeg povratka na teren. (24) Mole se za njega. i) društvo (25) Otputovao je s djecom na odmor.

(26) Gleda utakmicu s prij ateljima. (27) Trčao je uz mene. j) količinu ili mj eru (28) Hodao je nekoliko sati. (29) Učio je cijeli dan. (30) Premalo je radio. k) smj er (3 1 ) Trče prema šumi. (32) Polako mu se približavao. (33) Napokon je krenuo kući. Budući da se u našim gramatikama adverbijali opisuju kao jedinstvena ka­ tegorij a, odnosno ne razlikuju se obvezne adverbijalne dopune od adverbijalnih modifikatora, 1 53 oni se kao takvi suprotstavljaju objektu na osnovi temeljnoga kriterij a da se objekt uvodi po glagolu, a adverbij al po predikatu, što za poslje­ dicu ima to da j e obj ekt u pravilu obavezan član rečeničnoga ustroj stva, a ad­ verbij al fakultativan, da je objekt dio (predmet) radnje označene glagolom, a adverbij al nije, pa j e stoga okolnost vršenj a radnje te da se obj ekt, a s obzirom na predvidlj ivost (zadanost) oblika leksičko-gramatičkim obilježj ima glagola, ne može parafrazirati, dok adverbijal kao slobodan član može. Te su razlike dobro i temelj ito opisane, no razlike između adverbijalnih modifikatora i obveznih ad­ verbij alnih dopuna, osim već spominjanih dopuna egzistencij alnim glagolima, nisu uopće. Stoga ćemo u nastavku reći nešto više upravo o tim razlikama, a ko­ je se mogu uspostaviti na temelju istih kriterija, dok je jedina razlika u tome što 1 5 3 I kad se govori o obveznim priložnim oznakama uz egzistencijalne glagole, najčešće se ne go­ vori o dopunama, nego o obveznim priložnim oznakama. Iznimka je Silić-Pranjkovićeva grama­ tika koj a spominje dopune uz te glagole (usp. Silić-Pranjković 2005 : 299-300).

3 .2 Adverbij alni modifikatori

•

269

adverbij alne dopune nisu predmet radnje, nego okolnost, tj . one ne elaboriraju shematičan orij entir glagola, već shematičan odnos sadržan u njegovoj seman­ tičkoj strukturi (usp. 2 . 1 .3 . 1 ) . Isto kao i u slučaju suprotstavljanj a kategorija ad­ verbijalnih modifikatora i objekta (ne)mogućnost parafraziranj a najbolj i je sin­ taktički pokazatelj radi li se o obveznoj adverbijalnoj dopuni ili o modifikatoru. Budući da se uvode po glagolu, a ne po predikatu, obvezne se adverbij alne do­ pune kao i objekt ili uopće ne mogu parafrazirati ili je parafraza tautološka j er uključuj e okolnosnu domenu već sadržanu u značenju same dopune. To onda naj češće rezultira nj ezinom visokom obilježenošću na granici prihvatlj ivosti, a zbog semantičke zališnosti zapravo nij e ni rij eč o pravoj parafrazi. Nasuprot to­ mu, mogućnost parafraze postoj i kod adverbijalnih modifikatora kao slobodnih kompozitnokonstrukcij skih perifernih članova. Vidi se to suprotstave li se ob­ vezne adverbijalne dopune mjesta, vremena, načina, uzroka, količine i namjene istim tipovima adverbijalnih modifikatora:

MJESTO a) obvezne adverbijalne dopune (34) Ivan živi u kući. (34a) *Ivan živi kod kuće. (34b) *Ivan živi nalazeći se u kući. (35) Marko je nastanjen u Osijeku. (35a) *Marko je nastanjen nalazeći se u Osij eku. (35b) ??Marko je nastanjen na prostoru Osijeka. b) adverbij alni modifikatori (36) Marko spava u kući. (36a) Marko spava kod kuće. (36b) Marko spava nalazeći se u kući. (37) Marko piše za stolom. (37a) Marko piše nalazeći se I sjedeći za stolom. (37b) Marko piše na stolu.

VRIJEME I VREMENSKA KOLI Č INA a) obvezne adverbij alne dopune (38) Film traje dva sata. (38a) *Film traje u vremenu I vrijeme od dva sata. (39) Nevrijeme je potrajalo do popodneva. (39a) *Nevrijeme je potrajalo do vremena popodneva. (39b) ??Nevrijeme je potrajalo dok nij e došlo popodne.

270

•

Modifikatori

b) adverbij alni modifikatori (40) Marko je stigao jučer. (40a) Marko je stigao dan prije. (4 1 ) Noćas nećemo spavati. (4 1 a) Ove noći nećemo spavati.

NAČIN

a) obvezne adverbij alne dopune (42) Ponaša se nepristojno. (42a) *Ponaša se nepristojnim ponašanjem. (42b) ??Ponaša se na nepristoj an način. (43) Postupio je naivno. (43a) ??Postupio je na naivan način.

b) adverbijalni modifikatori (44) Marko lijepo pjeva. (44a) Marko pjeva lijepim glasom. (45) lvan naporno radi. (45a) lvan radi ulažući velik napor. UZROK a) obvezne adverbijalne dopune ( 46) Agresija proizlazi iz straha. (46a) *Agresija proizlazi zbog straha. (46b) *Agresija proizlazi j er se ljudi boje. (47) Takav pristup proistječe iz suštinskoga poimanja potreba. (47a) *Takav pristup proistječe zbog suštinskoga poimanja potreba. (47b) *Takav pristup proistječe j er se potrebe poimaju suštinski. b) adverbijalni modifikatori ( 48) Bio je umoran od posla. (48a) Bio je umoran zbog posla. (48b) Bio je umoran jer je puno radio. (49) Nije položio ispit zbog lijenosti. (49a) Nije položio ispit iz lijenosti. (49b) Nije položio ispit jer je bio lijen.

3 . 2 Adverbij alni modifikatori

•

27 1

KOLI Č INA a) obvezne adverbijalne dopune (50) Večera nas je stajala tristo kuna. (50a) ??Večera nas je stajala iznos od tristo kuna. (5 1 ) To objašnjenje ne znači mi puno. (5 1 a) *To objašnj enje ne znači mi u velikoj mjeri. b) adverbijalni modifikatori (52) Puno su im pomogli. (52a) Pomogli su im u velikoj mjeri. (53) Premalo ste se trudili. (53a) Nedovoljno ste se trudili I Niste se dovoljno trudili. NAMJENA a) obvezne adverbij alne dopune (54) Tu bušilicu koriste za razbij anje betona. (54a) Tu bušilicu koriste u svrhu razbij anj a betona. (54b) *Tu bušilicu koriste razbij anju betona. . (55) U Americi većinu žitarica upotrebljavaju za uzgoj životinj a. (55a) U Americi većinu žitarica upotreblj avaju u svrhu uzgoj a životinj a. (55b) *U Americi većinu žitarica upotrebljavaju uzgoju životinj a. b) adverbij alni modifikatori (56) Iznajmio je prij atelju apartman. (56a) Iznajmio je apartman za prij atelj a. (56b) Iznajmio je apartman umj esto prijatelja. (57) Ispekla je prijateljicama �rnlače. (57a) Ispekla je kolače za prijateljice. (57b) Ispekla je kolače umjesto prij ateljica. Kada se govori o odnosu adverbij alnih dopuna i adverbijalnih modifikatora, najzanimlj ivij i je odnos adverbijalnih modifikatora namj ene i istoznačnih ad­ verbij alnih dopuna koj e podlij ežu parafraziranju u većoj mj eri od ostalih. Tako recimo i dopune i modifikatori u primjerima tipa Ta su sredstva namijenjena za poplavljena područja, Taj spre} služi za čišćenje pećnica (obvezne adverbijalne dopune) i Ispeklaje kolače za prijateljice, Kupioje automobil za sina ( adverbijal­ ni modifikatori) mogu biti parafrazirani benefaktivnim dativom kao podvrstom dativa namjene154 (usp. Ta su sredstva namijenjena poplavljenim područjima, 1 54 O dativu namj ene te benefaktivnom i malefaktivnom dativu (dativu koristi i štete) v. više KGHJ 1 , 8.2.2, 8.2.3. te u Silić-Pranjković (200 5 : 2 1 9-220).

u

272

•

Modifikatori

Taj spre} služi čišćenju pećnica I Ispekla je kolače prijateljicama, Kupio je au­ tomobil sinu), 155 pa se s obzirom na vrstu parafraze postavlja pitanje kriterija razlikovanja dopuna od modifikatora sa značenjem namjene. Osim temeljnoga kriterija uvj etovanosti gramatičke (ne)ovjerenosti konstrukcije ispuštanjem do­ pune odnosno modifikatora, pri čemu obvezna dopuna osigurava gramatičnost, a modifikator ne, kao dodatni kriterij može poslužiti i vrsta parafraze. Tako obvez­ ne adverbij alne dopune nikako ne mogu biti parafrazirane prijedlogom umjesto ili prijedložno-padežnim izrazom u ime, dok adverbijalni modifikatori ne mogu podlijegati parafrazi s izrazom u svrhu (usp. s jedne strane adverbij alne dopune Taj spre} služi za čišćenje pećnica I Taj spre} služi čišćenju pećnica I Taj spre} služi u svrhu čišćenja pećnica I *Taj spre} služi umjesto čišćenja pećnica, Ta su sredstva namijenjena za ljude s poplavljenih područja I Ta su sredstva nami­ jenjena ljudima s poplavljenih područja I Ta su sredstva namijenjena u svrhu pomoći ljudima s poplavljenih područja I *Ta su sredstva namijenjena u ime I umjesto ljudi s poplavljenih područja i s druge strane adverbijalne modifikato­ re Ispekla je kolače za prijateljice I Ispekla je kolače prijateljicama I Ispekla je kolače umjesto prijateljica (u ime prijateljica) I *Ispekla je kolače u svrhu pri­ jateljica, Iznajmio je apartman za prijatelja I Iznajmio je apartman prijatelju I Iznajmio je apartman umjesto prijatelja (u prijateljevo ime) I *Iznajmio je apart­ man u svrhu prijatelja). Tomu j e tako j er je prijedložno-padežni. izraz u svrhu sa značenjem krajnj ega cilj a radnj e također svoj evrsna tautološka parafraza koj a ponavlj a značenje namjene već sadržano u značenju obvezne dopune, naglaša­ vajući nj ezinu čvrstu sintaktičku vezu s glagolom. S druge strane, parafrazama s prij edlogom umjesto dolazi do odmicanj a od značenj a namjene imanentnoga glagolima koj i zahtijevaju obveznu adverbij alnu dopunu, što pak rezultira nj iho­ vom neovjerenošću. Nasuprot tomu, kod adverbijalnih se modifikatora kao slo­ bodnih rečeničnih članova nevezanih uz značenje samoga glagola posljedično i širi spektar mogućnosti interpretacija, pa dolazi u obzir i parafraza prij edlogom umjesto koj a može odgovarati značenju namjeni imanentnije parafraze prijedlo­ gom za, ali i ne mora. Naime konstrukcije s prijedlogom umjesto nasuprot onima s prij edlogom za ne moraju imati nikakve veze s namj enom jer primjerice kon­ strukcij a Iznajmio je apartman umjesto prijatelja može značiti i to da je osoba sebi iznajmila apartman koj i je prvotno bio namijenjen prij atelju.

1 55 Uz glagole transfera kao što su prodati ili iznajmiti (Prodao je susjedu bicikl, Iznajmio je pri­ jatelju apartman) dativ može biti interpretiran i kao predmet obuhvaćen radnjom sa semantič­ kom ulogom izravnoga primatelja i posljedično posjednika. Tada je rij eč o indirektnom objektu i parafraza, naravno, nij e moguća.

Pasiv i srodne konstrukcije

U

poglavlju posvećenom direktnom objektu (v. 2 . 1 .2 . 1 ) vidj elo se da su pa­ sivne konstrukcij e od iznimne važnosti za sintaktički opis jezika, odnosno j edan su od najvažnij ih indikatora naravi argumentne strukture, pa ćemo im se stoga u ovom poglavlju detaljnije posvetiti. U hrvatskoj se gramatičkoj literaturi, kako u gramatikama tako i u stručnim i znanstvenim raspravama, pasivom naj če­ šće smatraju dva tipa konstrukcij a: (i) konstrukcij e u kojima se pasivni predikat tvori glagolskim pridj evom trpnim i pomoćnim glagolom biti i (ii) konstrukcije koje se tvore ličnim glagolskim oblikom i česticom se. Prvi j e tip pasiva pone­ gdj e u literaturi poznat još i pod nazivom perifrastični pasiv (npr. Keenan 1 985, Belaj 2004), koj i ćemo zbog ekonomičnosti upotrebljavati i ovdje, dok se dru­ gi najčešće naziva refleksivnim ili se-pasivom. Ta dva tipa pasivnih konstrukcij a prototip s u kategorije, a u Belaj (2004) objedinj ena s u pod nazivom gramatički pasiv zbog fiksnih gramatičkih sredstava koj ima se tvori pasivni predikat. No kao i svaka druga kategorij a i pasiv nije ograničen samo na prototipne konstruk­ cije, pa u hrvatskom, a i u drugim j ezicima, postoj i čitav niz konstrukcija koj e se na temelju različitih kriterija mogu smatrati rubnim ostvaraj ima pasiva ili pasi­ vu srodnim konstrukcij ama. Detaljnij a analiza hrvatskoga pasiva dana je u Belaj (2004), 1 56 a u ovom ćemo poglavlju sažeti najhitnij e, neke stavove modificirati te se osvrnuti na tipologiju hrvatskih pasivnih konstrukcija s naglaskom na naj ­ zanimlj ivij im i naj spomij im pitanj ima, a s cilj em davanj a širega i kognitivno utemelj enij ega pogleda na tu problematiku u hrvatskom jeziku. Također ćemo se posvetiti i problematici sintagmatskih aspekata strukture semantičkoga pola pa­ sivnoga predikata, koj a u Belaj (2004) nije detaljnij e razrađena. 1 56

Od monografskih pristupa hrvatskom pasivu tu j e još i Ham ( 1 988), no obrađene su samo pro­ totipne gramatički pasivne konstrukcije.

276

•

Pasiv i srodne konstrukcij e

4.1 Perifrastični pasiv Kod perifrastičnoga pasiva ključnu ulogu u definiranju semantičkoga pola kon­ strukcije ima glagolski pridj ev trpni koji je složena nevremenska relacij ska pre­ dikacij a (v. KGHJ l , _ 2.3 .2) te je posljedično, za razliku od glagola, podložan konceptualizacij i kognitivnom operacij om skupnoga poimanja. Osim toga nj e­ gov je doprinos konstrukcij i i u tome što mijenj a odnose između podstruktura scenarij a (traj ektora i orijentira), odnosno trajektor (subjekt) trpnoga pridjeva u perifrastičnopasivnoj konstrukcij i korespondira s orijentirom (objektom) glagola aktivne konstrukcije. Nastanak glagolskoga pridjeva trpnoga kao složene struk­ ture i temeljnoga dij ela pasivnoga predikata na primjeru (na)pis-a-n-a (npr. Za­ daća je napisana) prikazan je na sl. 3 1 , koj a je donekle modificiran Langacke­ rov ( 1 987: 3 5 1 ) prikaz, a integracij a sastavnica u složenu kompozitnu strukturu odvija se na sljedeći način: lijevi dio slike predstavlj a osnovu glagola napisati, a desni sufiks osnove -n- koji se dodaj e pri tvorbi trpnoga pridj eva i nastavak -a. Glagolska osnova s jedne strane te sufiks osnove i nastavak s druge u odnosu su komplementacije, pri čemu su sufiks osnove i nastavak označeni podebljanim pravokutnikom kao glava konstrukcije, odnosno odrednik profila jer kompozitna struktura (gornj a slika) nasljeđuje njihov profil, dok je glagolska osnova dopu­ na. Sam odrednik profila sastoj i se od shematičnoga procesa kao baze, jer svaki glagolski pridjev kao bazu ima neprofilirani proces (isprekidani pravokutnik), koji kao e-mjesto korespondira (točkaste linije) sa specifičnim procesom na li­ j evoj slici koj i ga kao dopuna elaborira (puna strelica) i složenoga trpnoga mor­ fema (sufiks osnove + nastavak). Shematični proces i trpni morfem koj i zaj edno čine glavu konstrukcij e u kategorizacijskom su odnosu ekstenzij e (isprekidana strelica), a ne elaboracije, j er trpnost je odstupanje od prototipne procesualnosti profilirane glagolom tako da glagolom profiliranu vremensku relaciju pretvara u nevremensku premještajući proces svoj evrsnim deprofiliranjem u bazu predi­ kacije. 157 Najveći doprinos trpnoga morfema n-(a)158 jest u tome što ekstenzij om od glagolskoga procesa mij enja odnose između traj ektora i orijentira kao pod­ struktura, odnosno trajektor trpnoga pridj eva korespondira s orij entirom glagola (procesa) i obratno, orij entir trpnoga pridjeva korespondira s traj ektorom gla­ gola. Konstrukcij ska shema glagolskoga pridj eva trpnoga kao kompozitne struk­ ture jest [TM] [Vp ]] koj a ukazuj e na to da prij elazni glagol, točnij e osnova pri15 7 Kategorizacij ski se odnosi u kognitivnoj gramatici također objašnjavaju i pojmovima standard­ ne i ciljne strukture. Standardna struktura j e ona na osnovi koje se ili u odnosu na koju se ciljna struktura kategorizira, a ciljna je struktura ona koja se kategorizira. V. o tome više u Langacker ( 1 987: 1 0 1- 1 03). U tome smislu ovdj e je trpni morfem ciljna struktura, a shematični proces stan­ dardna (usp. i Langacker 1 99 1 : 20 1 ) . 15 8 Trpni morfem -n- može može biti i -t- kod svih glagola I I . vrste i nekih V. vrste, kao što s u pri­ mjerice poznat, razgranat ili proračunat.

4. 1 Perifrastični pasiv

.· · �f

{-..

NAPIS-A-

· - ·

-

-- -

- -

-

-

- · - --

-

· ·

- -

\

\\ . .\:\

•

277

....... „.. ....... .

.

. .. -- f ::Q;�-�] . - �- - 6;�f���� ���" · · .. . ·. .... T-·:_:>_\_"..,.Q.

I I

..... .. .

....-. tr--.

I I

1_ - - - - - - - - - _ I

-N-A

NAPISANA Slika 3 1

jelaznoga glagola (Vp) , kao dopuna elaborira shematični proces kao bazu i pod­ strukturu trpnoga morfema (TM). Kada se u pasivnoj konstrukciji glagolskom pridj evu trpnom kao nevremen­ skoj relacij i daljnjom integracij om i usidrenjem doda procesualni profil kopula­ tivnim glagolom biti, kompozitna struktura je napisana funkcionira kao glava pasivne konstrukcije, čime se omogućuje profiliranje i topikalizacija subjekta I trpitelj a (zadaća) kao traj ektora cijele konstrukcije s j edne strane i detopikali­ zacij a orijentira I vršitelj a (usp. 2 . 1 .3 .2) s druge strane. Unutar same predikatne konstrukcij e kopulativni glagol biti i glagolski pridjev trpni također su u odnosu

278

Pasiv i srodne konstrukcij e

•

komplementacije j er trpni pridjev kao dopuna elaborira shematični orij entir ko­ pulativnoga glagola kao glave - determinatora procesualnoga profila (deblji pra­ vokutnik) - koj i nasljeđuj e kompozitna struktura, odnosno konstrukcij a u cjelini (gornj i pravokutnik), s konstrukcij skom shemom [biti [TM [Vp] ] ] . JE NAPISANA

QQ Q .

. .

. .

6 6 6 .

NAPISANA

BITI (JE)

Slika 32

Slično je i u konstrukcij ama s konkretiziranim agensom prijedložnom sku­ pinom od + genitiv, gdj e integracij a u konstrukcij i Zadaća je napisana od lvana izgleda ovako: prij edlog od označava statičnu relaciju čij i je traj ektor shematični glagolski pridjev trpni, a orijentir, odnosno dopuna, agens lvana koj i ga elabori­ ra kao što je slučaj i u ostalim prijedložnim konstrukcijama u koj ima je prijedlog determinator profila i zavisna sastavnica. Na sljedećoj integracijskoj razini she­ matični traj ektor dobivene perifrastične konstrukcij e od lvana elaborira trpni pri­ dj ev napisana, čime se formira slj edeća kompozitna struktura napisana od lva­ na. Ona se potom integrira s glagolom biti kao determinatorom profila, odnosno

4. 1 Perifrastični pasiv

•

279

globalnom glavom na razini konstrukcije u cjelini, čime nastaje konstrukcij a biti napisana od lvana, a finitni se oblik je napisana od lvana dobiva usidrenjem, tj . pretvaranj em nefinitnoga oblika biti u finitnije. Na kraju pasivni subj ekt zadaća elaborira e-mjesto u vidu shematičnoga trajektora nastale kompozitne strukture je napisana od lvana te nastaj e završna konstrukcij a Zadaća je napisana od Iva­ na (usp. Langacker 1 99 1 : 3 3 7-3 3 8) . Prototipne konstrukcije perifrastičnoga pasiva moraju udovolj avati dvama temeljnim kriterij ima:

(i) Subjektu u pasivu mora biti pridružena neka semantička uloga iz domene trpite/ja (najčešće pacijens, tema, primatelj, put, mjesto ili cilj) i (ii) Mora biti zadovoljen kriterij dinamičnosti, odnosno stanje subjekta I tr­ pite/ja proizlazi iz dinamičnoga scenarija aktualiziranoga u trenutku govorenja, a posljedična postoji i mogućnost uspostave aktivnoga korelata. U tom smislu, a za razliku od aktiva, svaka je pasivna rečenica s jedne stra­ ne strategija topikalizacije trpitelja, a s druge strategij a detopikalizacije vršitelja kao i konceptualno profiliranje obmutoga tijeka energij e u lancu radnje. To je prikazano na sl. 33a-b, pri čemu su istaknuti prototipni aktanti u izvornoj i cilj ­ noj domeni. a) aktiv

CILJNA DOMENA

IZVORNA DOMENA b) pasiv

CILJNA DOMENA

IZVORNA DOMENA Slika 33

Evo i nekoliko primj era pridruživanj a najčešćih semantičkih uloga subjektu: ( 1 ) Jučer mu je razbijen retrovizor na automobilu. (pacijens) (2) Novi crijep postavljen je na krov. (tema) (3) Za svoj rad lvan je nagrađen dobrim ocjenama. (primatelj)

280

•

Pasiv i srodne konstrukcij e

(4) Autocesta Zagreb-Split prij eđena je za četiri sata. (put) (5) Stadion je bio ispunjen do posljednjeg mjesta. (mjesto) (6) Dogovor je konačno postignut. (cilj)

Na osnovi navedenih dvaju kriterija u literaturi se (npr. Milošević 1 972, Vu­ kojević 1 992, Kučanda 1 992, Siewierska 1 988) obično perifrastične konstrukcij e s trpnim pridj evom dij ele n a kopulativno-pridjevne, koj e ne zadovolj avaju krite­ rij dinamičnosti u aktualnom trenutku govorenja i kod koj ih ne postoj i moguć­ nost uspostave aktiva (usp. On je zamišljen čovjek I *Netko ga je zamislio, Ona je nasmijana žena I *Netko ju je nasmijao) i pasivne, koj e pak zadovolj avaju kri­ terij dinamičnosti i koj e onda bez problema koreliraju s aktivom (usp. Njegovje prozor jučer razbijen I Netko je jučer razbio njegov prozor, Pismo je napisano prije dva dana I Netko je napisao pismo prije dva dana) . 159 Osnovni problem ta­ kva pristupa j est to što se prema kriteriju neostvarene dinamičnosti radnj e u aktu­ alnom trenutku govorenj a u kopulativno-pridj evne, ne-pasivne, konstrukcij e svr­ stavaju i primj eri tipa Zastavaje spuštena već dva dana, On je nasmijan odjučer poslijepodne, Prozorje otvoren odjučer itd. u koj ima se različitim vremenskim adverbij alima prekida teličnost kao j edno od najvažnij ih obilj ežj a prototipnih prij elaznih konstrukcija (usp. 2 . 1 .2 . 1 . 1 .), a potencira traj anj e odnosno statičnost, pri čemu se gubi veza s radnj om koja je to stanje prouzročila: U vidokrug ovih [kopulativno-pridjevnih, op. B. B. i G. T. F.] rečenica ne ulazi sam čin radnje . . . koja je ostavila trag na predmetu, iz koje su pomenuta svoj stva nasta­ la. Ukoliko se i može genetički dovoditi u vezu sa ovim stanj ima, nikakva radnja nije aktuelna u vremenu koj em pripadaju sadržaji ovih rečenic a pa se i predstava o njenim učesnicima gubi iz vidnoga polja rečenice, a samim tim s e i korespodencij a članova rečenice s njima prekida. Njihovi predikati s u statičkoga tipa i time s e bitno razlikuju od predikata . . . sa D obilježjem. U skladu sa svim navedenim subjekti ovih rečenica semantički se ne mogu identifikovati ni kao Pt ni kao Ag, a samim tim ove rečenice ispadaju iz opozicije roda. (Milošević 1 972: 68 ) Iako, logično, stanje prikazano u statičnoj rečenici mora p okrenuti ili neki agens ili neki uzrok, u rečenici ništa ne ukazuje na prisutnost takvoga entiteta. Stoga, dina­ mični korelat ne može biti protumačen kao korelirajući aktiv, a statična se rečenica ne može smatrati pasivnom. (Siewierska 1 988: 249) Posljedična, aktivni korelati takvih konstrukcij a nisu ovj ereni (usp. Zastava je spuštena već dva dana I *Netko je spustio zastavu već dva dana, On je nasmi­ jan odjučer poslijepodne I *Netko gaje nasmijao odjučer poslijepodne, Prozor je otvoren odjučer I *Netko je otvorio prozor odjučer) . Na prvi se pogled tak­ vom pristupu nema što prigovoriti; on je iz svoje perspektive točan i metodološki 1 5 9 Ž epić ( 1 982) te dvije vrste konstrukcija s trpnim pridjevom naziva pasivom stanja i procesu­ alnim pasivom.

4. 1 Perifrastični pasiv

•

281

potpuno opravdan. N o ključna dva pitanj a koja s e u vezi s iznesenim stavovima isto tako opravdano mogu postaviti jesu slj edeća: - Potiču li takvi stavovi kognitivnoj lingvistici neprihvatlj iv objektivistički pristup kategorijama utemelj en na binarnom načelu određivanj a pripadnosti ne­ koj kategoriji? - Je li točno da u takvim konstrukcijama baš ništa ne ukazuje na prisutnost pokretača radnj e koji bi ih učinio dinamičnima, odnosno da takve konstrukcije baš ničime ne signaliziraju radnju koja je subjekt I trpitelj dovela u to stanj e? Odgovore na ta pitanj a pokušat ćemo dati na temelju već spomenutih poj ­ mova unutarnjeg i iskustvenoga razvrstavanj a sudionika događajne strukture, a time i provjeriti mogu li se navedene konstrukcij e smatrati pasivnima i na koji način. Razmotrimo slj edeće primjere koje preuzimamo iz Belaj (2004 : 1 8) : (7) Ta je bolest povezana s jednom nepoznatom afričkom bolesti. (8) Ta je bolest već dugo povezana s jednom nepoznatom afričkom bolesti.

(9) Ta je bolest prije dva mjeseca povezana s jednom nepoznatom afričkom bole­ sti. Primj er (7) prototip je kopulativno-pridjevnoga značenj a jer ni na temelju unutarnj eg ni na temelju iskustvenoga NIZ-razvrstavanj a (usp. 2 . 1 .2.2.3) nije moguće uspostaviti bilo kakav uzročni lanac koj i bi uvj etovao stanje subjekta I trpitelja. Drugim rij ečima, u (7) j e rij eč o čistom pridj evnom značenju kojim se signaliziraju ničim prouzročena trajna svoj stva subjekta, tj . ta konstrukcij a znači da bolest dij eli medicinska svoj stva s jednom nepoznatom afričkom bolesti, da među tim bolestima postoj i određena prirodno zadana sličnost, pa je isključena svaka dinamičnost, kako u aktualnom trenutku govorenj a tako i u bilo kojem trenutku u prošlosti, što rezultira nemogućnošću uspostave aktivnoga korelata (usp. Ta je bolest povezana s jednom nepoznatom afričkom bolesti I *Tu su bo­ lest povezali s jednom nepoznatom afričkom bolesti). Rij eč je dakle o prototip­ nom imenskom predikatu s pridj evom kao leksičkim dij elom, a integracij a nje­ govih sastavnica u kompozitnu strukturu prikazana je na sl. 34. Kao i u slučaju integracij e glagola biti s glagolskim pridjevom trpnim u prototipnoj pasivnoj predikacij i prikazanoj na sl. 32, i ovdje pridj ev povezana elaborira shematični proces označen glagolom biti kao determinator profila, a složena strukturaje po­ vezana nasljeđuje procesualni profil kopulativnoga glagola profilirajući trajanje nevremenske relacij e označene pridjevom. Spojene relacij ske etape u lijevom pravokutniku koji predstavlj a kopulativni glagol biti ukazuju na statičnost tra­ j anja u vremenu te na identičnost razvojnih etapa nj ime označena procesa (usp. KGHJ 1 , 2 . 3 .2). Treba također istaknuti da kad kopulativni glagol biti funkcio­ nira kao determinator profila u pasivnim konstrukcijama s glagolskim pridj evom trpnim, on označava proces kao relaciju koj a obvezno zahtij eva da traj ektor i

282

•

Pasiv i srodne konstrukcij e

orij entir budu dva nominalna entiteta (oba označena krugom), dok ovdje t o nije slučaj jer je orijentir nevremenska relacija, u ovom slučaju pridjev, koja je ozna­ čena pravokutnikom. JE POVEZANA

WQ . .

. .

. .

BITI (JE)

POVEZANA Slika 34

Nasuprot tomu, (9) je prototip perifrastičnoga pasiva s ostvarenom dina­ mičnošću u aktualnom trenutku govorenj a, koj a je konkretizirana značenj em završenosti preko vremenskoga adverbij ala prije dva mjeseca (usp. Taje bolest prije dva mjeseca povezana s jednom nepoznatom afričkom bolesti I Tu su bo­ lest prije dva mjeseca povezali s jednom nepoznatom afričkom bolesti) . No kako pristupiti konstrukcij ama tipa (8)? Može li se za nj ih tvrditi da ne ulaze u opozi­ ciju aktiv I pasiv samo zato što nije ostvarena dinamičnost u aktualnom trenut­ ku govorenj a? Takav je pristup moguć, no on je nepotpun i poprilično isključiv već i stoga što nikako nij e točno da u takvim konstrukcij ama ništa ne ukazuj e na prisutnost nekoga pokretača radnj e . Kažemo li recimo da j e prozor otvoren

4. 1 Perifrastični pasiv

•

283

već dva dana, u svij esti se automatski aktivira događajna struktura koj a ukazuje najprij e na to da je prozor prij e dva dana bio zatvoren te potom i na činjenicu da ga j e netko ili nešto morala otvoriti. Da j e to tako, govori i mogućnost uspostave aktivne konstrukcij e Netko (nešto)je prije dva dana otvorio prozor i on je u tom stanju do danas. Ono o čemu ta konstrukcij a ne govori ništa j est tko je ili što prozor otvorio (što je i razumljivo s obzirom na već spomenutu detopikalizaciju vršitelj a) te razlog zbog koj eg prozor nij e zatvoren već dva dana, no ta činjeni­ ca nij e bitna za određivanj e pasivnosti. Dakle takve konstrukcij e nisu pasivne prema kriteriju iskustvenoga NIZ-razvrstavanj a sudionika događajne strukture, no jesu prema kriteriju unutarnj eg j er se konceptualnim razvoj em događajne strukture uz određeni intelektualni napor nj ihova pasivnost očituj e na stupnju iza na vremenskoj lj estvici, u vremenu koj e se u tom slučaju također evocira (sl. 35).

, ... " ' , ,

,

PROŠLOST

,

,'', , /"SADAŠNJOST

VREMENSKA OS

Slika 35

Tvrdnj a da je riječ o kopulativno-pridjevnim značenj ima svrstava te kon­ strukcij e u istu kategoriju s konstrukcij ama tipa (7), kod koj ih ni prema unutar­ nj em ni prema iskustvenom NIZ-razvrstavanju nije riječ o pasivu jer dinamičnost nije ostvarena ni na jednom stupnju vremenske lj estvice - ni u prošlosti ni u sa­ dašnj osti - što se i dokazuje nemogućnošću bilo kakve parafraze koj a bi ukazi­ vala na to da je stanje subjekta I trpitelj a rezultat neke radnje. Takav pristup pro-

284

•

Pasiv i srodne konstrukcije

izlazi iz objektivističkoga načela prema koj emu nešto ili pripada ili ne pripada kategorij i samo prema kriteriju esencij alnih obilježja (u ovom slučaju ostvarene dinamičnosti u aktualnom trenutku govorenja), odnosno negacije njihova ustro­ ja na temelju efekta prototipa. S obzirom na rečeno, konstrukcije tipa Prozor je otvoren već dva dana, Zastava je spuštena već duže vrijeme i sl. mogu se smatra­ ti rubnim konstrukcij ama u kategorij i perifrastičnoga pasiva i nazvati se adjek­ tiviziranim (popridj evlj enim) pasivom jer trpni pridjev u aktualnom trenutku govorenj a doista ima pridj evnu funkciju, no ta nj egova pridjevna, statična funk­ cij a proizašla j e iz dinamične radnje ostvarene u prošlosti, implicitne radnje koja se nužno u svij esti aktivira kao uzrok eksplicitno kodiranoga stanj a. Na temelju razlikovanja i uvažavanj a unutarnjega i iskustvenoga razvrstavanj a aktanata koji sudjeluju u konceptualizaciji neke događajne strukture može se vrlo lako rubnim ostvaraj ima pasivne dij ateze smatrati čitav niz konstrukcij a u kojima se prema unutarnjem kriteriju pokretači radnj e (vršitelj i) mogu nij ansirati od naj apstrakt­ nij ih, kao što je recimo vrij eme, pa sve do prototipnoga agensa. Tako bi se pri­ mj erice i konstrukcije tipa Drvo je savijeno ili Starica je pogrbljena na temelju unutarnjega razvrstavanj a sudionika događajne strukture mogle smatrati rubno pasivnima jer uzročnik, doduše vrlo apstraktan, obj ektivno postoji, tj . niti je dr­ vo izniklo savijeno niti se starica rodila pogrbljena, već je vrijeme ili pak teški fizički rad uzrokovao stanje pogrblj enosti starice, a u slučaju savij enosti drveta nepogodne vremenske prilike u koj ima je drvo raslo. Nasuprot tomu, s gledišta iskustvenoga razvrstavanja rij eč je o ne-pasivnim kopulativno-pridjevnim zna­ čenj ima jer su visokoapstraktni uzroci kognitivno teško dostupni i potpuno defo­ kusirani, što rezultira nedostupnošću uzročnoga lanca te stoga takve konstrukcije čini apsolutnima 160 (usp. Langacker 1 99 1 : 29 1 , 3 89-393, Langacker 2008: 3 7 1 ), gdje je riječ o svojevrsnom konceptualnom geštaltu, odnosno neovisnoj profila­ cij i trpnoga procesa161 koji ne zahtijeva nikakvo konceptualno uključivanj e po­ kretača radnje - uzročnika. Dakle primjenom unutarnjega kriterija u opoziciju aktiv I pasiv ne bi ulazile samo one konstrukcije s trpnim pridjevom kod koj ih ne postoj i nikakav pokretač, odnosno konstrukcije kod koj ih je riječ o prirodno zadanim svoj stvima subjekta I trpitelja. Pitanj e koje se ovdje postavlj a nije je li takva analiza moguća j er sasvim sigurno jest, nego j e pravo pitanje koliko je ona analitički relevantna. U tom smislu iskustveno je razvrstavanje bez ikakve sumnje lingvistički važnije, no ni unutarnje vrlo često nije zanemarivo, posebno onda kad analiza zahtij eva da se naizgled sličan ili isti tip konstrukcij a razgraniči 1 60

Od uobičaj enijih gramatičkih termina apsolutnim konstrukcijama najprije bi odgovarale ne­ akuzativne konstrukcij e u relacij skoj gramatici (Perlmutter 1 978, Perlmutter-Postal 1 984, Rosen 1 9 84). 1 6 1 Još j edanput podsjećamo da se u kognitivnoj gramatici makrouloga općega trpitelja sa svoj im mikroulogama naziva temom (usp. bilješku 70), no ovdj e se upotrebljava naziv trpitelj u znače­ nju te makrouloge. U tome smislu Langacker u kontekstu analize apsolutnih konstrukcija govori o tematskome procesu ili čistoj tematskoj relaciji.

4.2 Refleksivni pasiv

•

285

detaljnijom razradom konceptualne strukture. Jedan j e od takvih primjera ovdje spomenuti adj ektivizirani pasiv, a i neki tipovi refleksivnih konstrukcij a koj ima ćemo se posvetiti u nastavku.

4.2 Refleksivni pasiv Refleksivnim pasivom nazivaju se konstrukcije tvoren� od ličnoga glagolskoga oblika i čestice se. Se funkcionira kao čestica u svim onim slučaj evima kad nij e zamj enj iva punim oblikom povratne zamj enice sebe, odnosno kad s e n e funkci­ onira kao direktni objekt. Takve konstrukcije u prvom redu uključuju primamo­ povratne glagole, odnosno glagole reflexiva tantum (npr. smijati se, sjetiti se), sekundamopovratne glagole, 162 koji u neprij elaznom značenju dolaze s česticom se i izriču radnje koje se događaju unutar subjekta, a u prij elaznom bez nj e (npr. buditi se I buditi brata), aktivno-bezobjektna značenj a glagola (npr. On se tuče > Ne tuče sebe, nego druge), kojima se kvalificira ponašanj e vršitelj a, povratno-za­ lišne glagole (npr. šetati I šetati (se)), uzaj amnopovratne konstrukcij e (npr. Djeca se grudaju), različite tipove bezličnih konstrukcija (npr. Govori se o tome, Gradi se kuću, usp. primjere 1 8-20) te refleksivni pasiv163 koj emu ćemo se ovdj e detalj ­ nij e posvetiti, a uključuj e konstrukcije sljedećega tipa: ( 1 0) Gradi se kuća na kraju ulice. ( 1 1 ) Djeca se upozoravaju· na oprez u prometu. ( 1 2) Posao se smatra dovršenim. ( 1 3) Posj etitelji se mole za tišinu. Kao i kod perifrastičnoga pasiva i ovdj e se već na prvi pogled kao temeljni kriterij i pasivnosti prepoznaju trpnost subj ekta (S T) te aktualizirana dinamič­ nost u aktualnom trenutku govorenja, što se potvrđuj e mogućnošću uspostave aktivnoga korelata, usp . : =

( 1 4) Grade kuću n a kraju ulice. ( 1 5) Djecu upozoravaju na oprez u prometu. ( 1 6) Posao smatraju dovršenim. ( 1 7) Posj etitelje mole za tišinu. 1 62

O podj eli povratnih glagola na primarno, sekundarno i tercijarnopovratne, a prema morfosin­ taktičkom kriteriju vezanosti oblika se uz glagole s koj ima se pojavljuj e v. više u Belaj (2003). U tome smislu sekundarnopovratni glagoli odgovaraju tzv. nepravim povratnim glagolima (v. Babić i dr. 1 99 1 : 676). 1 63

Osim u navedenim konstrukcijama se se može smatrati česticom i u konstrukcijama s glagoli­ ma gdj e formalno i izvan konteksta ona može biti zamij enj ena punim oblikom sebe, no uporabna im j e funkcija različita (usp. On se obrukao I On je obrukao sebe, a ne druge), odnosno, kako do­ bro primj ećuj e Ivić ( 1 983 : 1 1 8), konstrukcij e s česticom se empatij ski su neutralne, a prij elazne konstrukcij e s direktnim objektom povratne zamj enice sebe empatijski obilježene.

286

•

Pasiv i srodne konstrukcije

No za razliku od perifrastičnoga pasiva, taj kriterij nije toliko jednoznačan j er postoje, doduše rj eđe, konstrukcij e koj e izvan širega konteksta mogu biti in­ terpretirane na više načina, kao u primjerima tipa Djeca se tuku ili Zatvorenici se kažnjavaju, u koj ima je uz pasivnu moguća i povratna, uzajamnopovratna ili aktivno-bezobj ektna- interpretacija (usp. Djeca se tuku > Netko tuče djecu, Djeca tuku sama sebe, Djeca se međusobno tuku, Djeca tuku drugu djecu). Osim što po­ često nije jednoznačan, u literaturi se često osporava i obvezatnost kriterija S T (npr. Shibatani 1 985, Siewierska 1 988, Kučanda 1 992, 1 999b ), i to na temelju semantički sličnih konstrukcija s nesročnim predikatom koj e se u jezikoslovnoj kroatistici smatraju obezličenima (Katičić 1 99 1 : 1 45-1 46, Barić i dr. 1 995 : 453), a u koj ima poziciju subjekta zauzima direktni objekt te se i one smatraju tipom pasivnih konstrukcija, usp . : =

( 1 8) Gradi s e kuću na kraju ulice. ( 1 9) Djecu se upozorava na oprez u prometu. (20) Posjetitelje se moli za tišinu.

Hrvatska je normativna literatura takve konstrukcije dosta dugo odbija­ la, smatrajući ih nepotrebnim utjecaj em drugih jezika, u prvom redu polj sko­ ga, njemačkoga i talij anskoga, i nepravilnom uporabom pasiva (v. npr. Jonke 1 952-1 953 , Vince 1 955), a u novije vrij eme njihova se uporaba opravdava ti­ me da one razrješavaju moguću višeznačnost, odnosno nedvosmislena isklju­ čuju značenja u koj ima bi subjekt bio interpretiran kao vršitelj (npr. Barić i dr. 1 995 : 453). Slični se stavovi mogu naći i u različitim inačicama tradicij skoga funkcionalizma, osobito funkcionalne gramatike, pa npr. Kučanda ( 1 992 : 1 82) kao ključni argument svrstavanju obezličenih konstrukcija u pasivne navodi isti problem "[ . . . ] kako nedvosmislena izreći radnju koja se obavlja na pacijensu i pri tome izbjeći spominjanj e nepoznatoga, nevažnoga ili neodređenoga agensa [ . . . ]" koj i se razrješava tako da "ovu funkcionalnu prazninu ispunj avaju rečenice s pacij ensom u akuzativu i nesročnim povratnim predikatom koji označuje nj i­ hovu pasivnost" (Kučanda 1 992 : 1 82). S druge strane, neki autori (npr. Shibatani 1 985) na primjerima drugih jezika pridruživanje obezličenih konstrukcija pasivu opravdavaju samo na temelju kriterij a detopikalizacije vršitelj a, što kad je hrvat­ ski j ezik u pitanju, ne dolazi u obzir jer bi se tada i druge bezlične ili obezličene konstrukcije kao primjerice Kiši, Sniježi, Grmi, ili Priča se I Govori se o tome, koj e također predstavljaju strategiju detopikalizacije vršitelj a, trebale smatrati pasivnima. Drugim riječima, pasiv jest jedna od strategij a detopikalizacije vrši­ telj a, no kudikamo je važnij a nj egova funkcija topikalizacije trpitelja, pa su i ar­ gumenti koj i idu u tom pravcu relevantniji i na njima ćemo se zadržati. Argument da se uporabom obezličene konstrukcije razrješava dvosmislenost jest točan, no nij e osobito bitan jer bi gotovo nemoguće bilo pronaći kontekst iz koj ega ne bi bilo j asno radi li se o pasivnoj , povratnoj ili recimo uzaj amnopovratnoj inter-

4.2 Refleksivni pasiv

•

287

pretaciji. U podlozi iznesenih stavova da se obezličene konstrukcij e s direktnim obj ektom u akuzativu mogu smatrati vrstom pasiva, ili tzv. bezličnim pasivom, j est također i pretpostavka da i refleksivnopasivnu i obezličenu konstrukciju obi­ lježava detopikalizirani aktant sa semantičkom ulogom agensa koj i se ne može konkretizirati. Kad bi to uvij ek bilo tako, tada se tomu doista ne bi imalo što prigovoriti j er bi svaki subj ekt I nominativ mogao biti zamij enj en obj ektom I akuzativom kao u primj erima ( 1 8-20). Međutim unatoč činj enici da najveći broj refleksivnopasivnih konstrukcij a uistinu podrazumij eva neizrečeni agens, brojne su također i konstrukcij e u koj ima to nij e slučaj , odnosno konstrukcij e u kojima nij e rij eč o agensu, nego o nekoj drugoj vrsti aktanta iz domene vršitelj a, kao što su primj erice ne-voljni agens ili efektor, pa tada zamj ena refleksivnoga pa­ siva obezličenom konstrukcij om nij e moguća, tj . subjekt iz refleksivnopasivne konstrukcij e nij e moguće zamijeniti obj ektom u akuzativu. Vidi se to iz primj era (2 1-26), od kojih su neki preuzeti ili modificirani iz Belaj (2004 : 5 5-56): (2 1 ) Klavijaturist Wayne Gacy očito se oduševio Luisom Chicone. I *Klavijaturi­ sta Wayna Gacya oduševilo se Luisom Chicone. (22) Dvorana se puni gledateljima. I *Dvoranu se puni gledateljima. (23) Približio sam se papirima te vidio kako su se već dobrano natopili vodom. I *Približio sam se papirima te vidio kako se papire već dobrano natopilo vo­ dom. (24) Zemlj a se rastvorila obilatim i dugim kišama. I *Zemlju se rastvorilo obilatim i dugim kišama. (25) Razočarali su se njezinim postupcima. I *Razočaralo ih se njezinim postupci­ ma. (26) Ti se bunari pune podzemnom vodom. I *Te se bunare puni podzemnom vo­ dom. Dakle upravo zbog brojnih konstrukcij a s izrečenim tipom vršitelj a koj em nij e pridružena semantička uloga agensa, vrlo je upitno može li se obezličene konstrukcij e smatrati vrstom pasiva. To bi se moglo prihvatiti samo u slučaju re­ fleksivno pasivnih konstrukcija s neizrečenim agensom, no to je opet metodološ­ ki neprihvatljivo iz istoga razloga zbog koj ega j e neprihvatljivo govoriti o dva di­ rektna obj ekta u akuzativu (v. 2 . 1 .2 . 1 .2), tj . tada bi trebalo govoriti o dva različita tipa refleksivnoga pasiva, čime se nepotrebno usložnj ava gramatički opis. Ono što je kod obezličenih konstrukcij a puno važnij e j est nj ihova pragmatička vri­ j ednost kojom je motivirana njihova rasprostranj enost i po kojoj se one razlikuju od refleksivnoga pasiva. Budući da kognitivna gramatika zastupa tezu o simbo­ ličkoj naravi gramatike, što implicira da j e svaka promj ena gramatičkih odnosa motivirana promj enom semantičko-pragmatičkih odnosa, i zamj ena subj ekta iz pasivne konstrukcij e direktnim obj ektom rezultat je upravo komunikacij ske po­ trebe za j ačim isticanj em aktanta iz domene trpitelj a, odnosno promj enom topi-

288

•

Pasiv i srodne konstrukcij e

kalizacij skoga vida ustroj a lika i pozadine. Tendenciju takve promj ene istaknuli su već Li-Thompson ( 1 976) koj i su na primjerima iz brojnih jezika primijetili da subj ekt često gubi primat u već spomenutoj (v. 2 . 1 .2.2.5) hij erarhij i topikalizira­ nosti gramatičkih relacij a koj a glasi subjekt > direktni objekt > indirektni objekt > indirektni objekt > prijedložni objekti te njegovo mj esto zauzima prva niže rangi­ rana relacij a u hij erarhij i, a to j e direktni objekt. Drugim rij ečima, kad se seman­ tička funkcij a trpitelj a ostvari na sebi imanentnom gramatičkom eksponentu, a to j e direktni obj ekt, te istovremeno preuzme poziciju topikalizirane gramatičke relacije, rezultat j e j ače isticanj e, odnosno izraženija topikalizacija trpnoga sta­ nja nego kod refleksivnoga pasiva gdj e j e trpnost pridružena subjektu koj emu u prototipnim konstrukcijama ona nij e imanentna. Kao i kod perifrastičnoga pasiva, točnij e već opisanoga adjektiviziranoga pasiva kao rubnoga ostvaraj a u toj kategoriji, i u kategorij i refleksivnoga pasiva postoj e konstrukcije koj e su problematične s obzirom na kriterij dinamičnosti. Budući da su u refleksivnopasivnim konstrukcijama u funkcij i predikata glagoli, na prvi pogled aktualizirana dinamičnost ne bi trebala biti sporna kao obilježje svoj stveno glagolima. Ta j e činj enica i navela Milošević ( 1 972) na tvrdnju o bez­ uvj etnoj dinamičnosti refleksivnopasivnih konstrukcija, dok Vukojević ( 1 992: 254) uočava i deaktualizirana, tzv. kvalitativno-generička značenj a, za koj a kaže da se ne mogu smatrati pasivnima j er dinamičnost nij e aktualizirana pa "[ . . . ] rad­ nj e tih rečenica nisu aktualne, njima se označuj e kvalifikacija procesa, moguć­ nost i način nj egove izvedbe. Uz takve se rij eči ne mogu uvrstiti dij agnostičke ri­ j eči upravo, jutros, jučer itd. koj e signaliziraju pasivnu funkciju, nego samo one koj e signaliziraju atributnu funkciju: redovito, stalno, načelno, po pravilu itd.". Evo i nekih primj era takvih kvalitativno-generičkih konstrukcija: (27) Vrtovi se okopavaj u motikama. (28) Meso se j ede nožem i vilicom. (29) Krumpir se kuha pola sata. (30) Riba se peče desetak minuta. No kao što ni perifrastični pasiv ne podlij eže obj ektivizacij i pripadnosti ka­ tegorij i po načelu +/-, DA/NE, već je kao i svaka druga, bilo leksička bilo gra­ matička, kategorij a ustroj en na temelju efekta prototipa, i u kategorij i refleksiv­ noga pasiva postoj e prototipni i rubni članovi, te je stoga tvrdnja da konstrukcij e kvalitativno-generičkoga značenj a j ednostavno nisu pasivne kognitivnoj grama­ tici neprihvatlj iva. Usporedimo navedene primj ere s njihovim aktivnim korela­ tima: (3 1 ) Vrtovi se okopavaju motikama. I *Netko vrtove okopava motikama. I ???Vrto­ ve okopavaj u motikama. I Većina ljudi vrtove okopava motikama. (32) Meso se j ede nožem i vilicom. I *Netko meso jede nožem i vilicom. I ???Meso jedu nožem i vilicom. I Većina ljudi meso jede nožem i vilicom.

4.2 Refleksivni pasiv

•

289

(33) Krumpir se kuha pola sata. I *Netko krumpir kuha pola sata. I ???Krumpir ku­ haju pola sata. I Većina ljudi krumpir kuha pola sata. (34) Riba se peče desetak minuta. I *Netko ribu peče desetak minuta. I ???Ribu pe­ ku desetak minuta. I Većina ljudi ribu peče desetak minuta. Iz aktivnih konstrukcij a kvalitativno-generičkih značenj a u (3 1 -34) vidi se da se ovjerenost aktivnih korelata povećava shematizacij om, odnosno uopćava­ nj em subj ekta I agensa (od jednine preko regularne implicitne množine do ge­ neričke množine), čij a je shematičnij a narav kompatibilna s generičnošću cij ele konstrukcije, a postojanje mogućnosti uspostave aktivnoga korelata nedvosmi­ sleno ukazuje i na postojanje dinamičnosti. Naravno, koncept dinamičnosti tako­ đer je podložan nij ansiranju, pa tako dinamičnost u slučaju kvalitativno-generič­ kih konstrukcija sasvim sigurno nije prototipna, što opet ne znači da ne postoji. Nesporazumi oko klasifikacije tih konstrukcij a kao ne-pasivnih proizlaze iz po­ istovjećivanj a dinamičnosti sa svršenošću, odnosno teličnošću. U 2 . 1 .2 . 1 . 1 . smo već istaknuli da je svršenost jedno od temeljnih obilježja prototipnih prij elaznih konstrukcij a jer ima velik utjecaj na dinamiziranj e scenarij a, tj . što je svršenost istaknutija, scenarij je dinamičnij i i prij elazna je konstrukcij a prototipnija. No s druge strane, to nikako ne znači da konstrukcije s nesvršenim glagolima ne mo­ gu biti prij elazne, već samo to da neprijelaznost glagola rezultira smanjenj em dinamičnosti, a time i odmakom od prototipnoga prijelaznoga scenarij a. Tako je i kod refleksivopasivnih konstrukcija kvalitativno-generičkoga značenj a, u ko­ j ima nesvršeni glagoli doprinose smanj enju dinamičnosti, no ne i nj ezinu apso­ lutnom uklanj anju, što se i dokazuj e ovjerenim aktivnim parnj akom s isto tako generičkim agensom. Može se zapravo reći da kvalitativnost tih konstrukcij a proizlazi i z nj ihove generičnosti j er opetovano ponavljanje j edne t e iste radnje na j edan te isti način, odnosno jednolično traj anj e, stvara doj am statičnosti i ne­ ovremenj enosti koj a se na gramatičkoj razini očituj e nemogućnošću uvrštavanja adverbij alnih izraza koji upućuju na svršenost. Da refleksivne konstrukcij e kva­ litativno-generičkoga značenj a jesu rubno pasivne, dokazuju i njima suprotstav­ lj ene konstrukcije kod kojih se o dinamičnosti uopće ne može govoriti isto kao i u slučaju perifrastičnih kopulativno-pridjevnih značenja. Tako primj erice rečeni­ ca Že ljezo se tali na 1 000 °C može biti interpretirana na tri načina: prva je inter­ pretacij a ne-pasivna j er znači da je talište želj eza na tisuću stupnj eva, odnosno da je svoj stvo željeza da se tali na tisuću stupnj eva, pa se posljedično ne može govoriti ni o dinamičnosti u bilo koj em smislu niti postoj i mogućnost uspostave bilo kakvoga aktivnoga korelata; druga je interpretacij a kvalitativno-generička i znači da ljudi obično tale želj ezo na tisuću, a ne primj erice na petsto stupnj eva, dok je treća, i najmanj e vjerojatna, interpretacij a prototipno pasivna u značenju da netko u ovom trenutku tali željezo na tisuću stupnj eva. Dakle kvalitativno-ge­ neričke konstrukcije prema kriteriju smanjene dinamičnosti ostvarene nesvrše­ nim glagolima pripadaju rubnim ostvaraj ima refleksivnoga pasiva, slično kao što

290

•

Pasiv i srodne konstrukcij e

adj ektiviziranopasivne prema kriteriju dinamičnosti ostvarene n a stupnju iza na vremenskoj osi pripadaju rubnim ostvaraj ima u kategoriji perifrastičnoga pasiva. U vezi s refleksivnim pasivom osvrnut ćemo se na još jednu vrlo bitnu činje­ nicu o kojoj često ovisi hoće li konstrukcija biti interpretirana kao prototipna pa­ sivna, rubno pasivna ili ne-pasivna. Rij eč je o stupnju konceptualne uključenosti agentivnoga aktanta u lancu radnje, odnosno o stupnju nj egove fokusiranosti, na što utj eče već spomenuto unutarnje i iskustveno nezavisno i zavisno razvrstava­ nj e sudionika događaj a. Promotrimo slj edeće primjere i nj ihove potencijalne ak­ tivne parnj ake u (3 5-42), iz koj ih se također vidi (usp. 2 . 1 .2. 1 .3) da narav prije­ laznosti ovisi o konstrukcij i u cj elini, a posebno o stupnju agentivnosti subj ekta: ( 3 5 ) Svjetla su se ugasila i predstava je mogla započeti. I Ugasili su svjetla i predstava j e mogla započeti.

(36) Rakija se ulij evala u staklene boce. I Rakiju su ulijevali u staklene boce. (37) P atka se dobro ispekla. I ?Patku su dobro ispekli. ( 3 8 ) Majica se ipak uspjela oprati. I ?Majicu su ipak uspj eli oprati.

(39) Rublj e se do večeri potpuno osušilo. I ??Rublje su do večeri potpuno osušili. (40) Vatra se ugasila, a žar je još dugo tinj ala. I ???Ugasili su vatru, a žar je još dugo tinj ala. (4 1 ) Neretva se ulijeva u Jadransko more. I *Neretvu nešto ulijeva u Jadransko more. (42) Spustila se magla u večernj im satima. /*Maglu je nešto spustilo u večernjim satima. Primj eri (3 5-3 6) su prototipne refleksivnopasivne konstrukcij e jer glagoli ugasiti i ulijevati u kombinacij i sa subjektima svjetla i rakija nedvosmislena uka­ zuju na postoj anj e agensa kao prototipnoga aktanta u domeni vršitelja, što se i potvrđuj e potpunom ovj erenošću aktivnih korelata kao i mogućnošću uspostave srodne obezličene konstrukcij e koj a podrazumijeva ljudskoga vršitelj a, usp. Uga­ silo se svjetla i predstava je mogla započeti I Rakiju se ulijevalo u staklene boce (sl. 3 6a). Aktivni korelati u (3 7-3 8) nešto su nižega stupnja ovjerenosti jer unatoč činj enici da se unutarnj im razvrstavanj em sudionika i tu agens prepoznaje kao pokretač uzročnoga lanca, iskustveno on na konceptualnoj razini nije u prvom planu j er radnj e pečenj a patke i pranj a rublj a nisu toliko povezane s aktivnošću agensa koliko sa sredstvom - u ovom slučaju pećnicom i perilicom za rublj e koj e se ovdj e može konceptualizirati neovisno o agensu, odnosno agens tu nije obvezna konceptualna baza. 164 Veća defokusiranost agensa u primjerima toga ti164 Sredstva s e inače u vezi sa stupnj em konceptualne ovisnosti o agensu podosta razlikuju, što je uvj etovano različitim čimbenicima, u prvome redu veličinom i mogućnošću konceptualizacije sredstva kao samostalnoga pokretnoga entiteta, što se na gramatičkoj razini očituje (ne)moguć­ nošću da semantička uloga sredstva zauzme poziciju subjekta. Tako primjerice u konstrukciji Nafta se prevozi tankerima tankeri kao sredstvo mogu zauzeti poziciju subjekta (usp. Tankeri

4.2 Refleksivni pasiv

•

29 1

pa potvrđuje se i nešto obilj eženijim obezličenim konstrukcijama, usp. ?Patku se dobro ispeklo I ?Majicu se ipak uspjelo oprati (sl. 3 6b). Aktivni parnjaci primje� ra (3 9--40) gotovo su neovjereni jer su uzroci gašenj a vatre i sušenj a rublj a viso­ koapstraktni, konceptualno teško dostupni i gotovo potpuno defokusirani efektori u vidu vremenskih prilika ili samoga vremenskoga tijeka (sl. 3 6c). Posebno se to odnosi na primjer Vatra se ugasila čiji se aktivni parnjak slobodno može sma­ trati i neovjerenim, pa i refleksivna konstrukcija ne-pasivnom. Dakle ljudsko je djelovanje tu načelno moguće (naime vatru može ugasiti mnogo toga, pa onda i čovjek), no tada sasvim sigurno neće biti upotrijebljena neovisna apsolutna re­ fleksivna konstrukcij a, nego zavisna prijelazna, upravo zbog postoj anja širokoga spektra mogućnosti provođenja radnje gašenj a vatre. U tom bi smislu kategorij i naših primjera (3 9--40) pripadali i u literaturi najčešće navođeni primjeri kao što su Vrata su se otvorila ili Prozor se zatvorio, koj i se s gledišta iskustvenoga ne­ zavisnoga razvrstavanja konceptualiziraju kao neovisni procesi upravo zbog vr­ lo apstraktnih uzroka koji objektivno mogu postojati, kao što je npr. propuh, no zbog teške konceptualne dostupnosti i komunikacij ske nesvrhovitosti njihov je utjecaj u lancu radnje neutaliziran. No kao i u slučaju već spomenutih konstruk­ cij a Drvo je savijena i Starica je pogrbljena u kategoriji perifrastičnoga pasiva, s aspekta unutarnjeg zavisnoga razvrstavanja, odnosno detaljnije konceptualne raz­ rade događajne strukture - potrebe konceptualne aktivacije mogućih uzročnika - i takvi se primjeri mogu interpretirati kao pasivni (usp. Vrata su se otvorila > Nešto je otvorilo vrata > Nešto je uzrokovalo otvaranje vrata li Prozor se za­ tvorio > Nešto je zatvorilo prozor > Nešto je uzrokovalo zatvaranje prozora). 165 prevoze naftu), dok recimo u konstrukciji Vinova loza obrađuje se vinogradarskim škarama ta­ kva mogućnost ne postoji (usp. * Vinogradarske škare obrađuju vinovu lozu), već gramatička relacija subjekta mora obvezno biti pridružena agensu Ljudi vinovu lozu obrađuju vinogradar­ skim škarama. Tomu j e tako j er u slučaju prevoženja nafte, bez obzira na obj ektivno (iskustve­ no) postojanj e agensa, koji, naravno, također može biti konkretiziran, odnosno može on umj esto sredstva zauzeti poziciju subjekta (usp. Ljudi naftu prevoze tankerima), tankeri kao sredstvo mo­ gu biti konceptualizirani neovisno o agensu jer zbog svoje veličine i trodimenzionalnosti imaju mogućnost defokusiranj a agensa koji ih pokreće, ali je vizualno nedostupan, odnosno stvaranj a dojma samostalnoga kretanja. Za razliku od tankera kod vinogradarskih škara kao sredstva ta­ kva mogućnost ne postoj i, pa je agens neodvojiva baza (Taylor 2002) ili apstraktna (Langacker 1 987), odnosno netemeljna (Langacker 2008) domena za nj ihovu konceptualizaciju. Drugim ri­ ječima, radnju koja se obavlja škarama nikako nije moguće konceptualizirati bez uključenja ono­ ga koj i se njima koristi. 1 65 Upravo je zbog toga, odnosno aktivacijom unutarnj ega razvrstavanja već rečeno da u nekim slučaj evima i referenti semantičke uloge teme mogu pripadati izvornoj domeni lanca radnje. Iz istoga razloga rečeno je i da pitanje unutrašnj ih efektora u neraščlanj enim konstrukcijama tipa Spava mi se, Kiše mi se ovisi o aktivaciji različitih tipova razvrstavanja sudionika događajne strukture. Primj enom iskustvenoga razvrstavanja može se reći da je riječ o unutrašnjim efektori­ ma zbog nj ihove konceptualne nedostupnosti koj a omogućuje konceptualizaciju u vidu geštalta, no primj enom unutrašnj ega razvrstavanj a, tj . detaljnijom razradom uzročno-poslj edičnih odnosa, mogu se prepoznati i izvanj ski efektori koj i uvj etuju stanje doživljavača. To su npr. umor pro­ uzročen napornim radom u slučaju konstrukcij e Spava mi se ili pak prekomj erna izloženost hlad­ noći u slučaju konstrukcij e Kiše mi se. -

292

•

Pasiv i srodne konstrukcij e

Apsolutno kodirane konstrukcije mogu uključivati sve semantičke uloge i z do­ mene trpitelja: pacijens ( Čaša se razbila), temu (Krevet se pomaknuo) doživlja­ vača (Bio je tužan) ili nultu ulogu (On je tamo). Nasuprot tomu, agentivno ori­ jentirani procesi ne mogu se kodirati bez uključenja aktanta iz domene trpitelj a166 (usp. *Jvanje otvorio,- * On je zatvorio itd.), što ih čini konceptualna ovisnima o entitetu iz domene trpi�elj a na koj i se prenosi energija u lancu radnje. Koncep­ tualna neovisnost trpnoga entiteta proizlazi iz njegova konceptualnoga primata u odnosu na agentivnoga aktanta kao pokretača radnj e koji može biti različite naravi, odnosno u iskazu je u pravilu bitnij a obavijest o tome što je urađeno ili čemu je što urađeno od obavij esti o tome tko je ili što uzrokovalo tu radnju. Zato je i raspon semantičkih uloga koje se mogu pripisati entitetu iz domene vršitelj a uz određeni glagol kudikamo širi o d raspona uloga vezanih uz trpni entitet koji je u pravilu sveden na j ednu (usp. npr. Prozor se otvorio > On je otvorio prozor kako bi prozračio prostoriju (agens), Propuh je otvorio prozor (efektor), !van je otvorio prozor, zakačivši ga rukavom (ne-voljni agens)), a veći izbor aktanata u domeni vršitelj a rezultira razvodnjavanjem kategorije pokretača radnje, što se u konačnici očituje njegovom zalihošću. Upravo zbog toga što gramatika simbo­ lizira značenje, tj . naše konceptualna strukturiranje događaj a koji nas okružuju i u kojima sudj eluj emo, kognitivna gramatika za razliku od formalno orijentiranih gramatičkih modela odrednike profila (glave) u odnosu komplementacije i sma­ tra zavisnim sastavnicama (usp. KGHJ 1 , 4.2), a dopune nezavisnima. Također, takvi se procesi mogu kodirati i manj im ili većim, bilo implicitnim bilo eksplicit­ nim, uključivanj em agentivnoga aktanta, te posljedična u manjoj ili većoj mjeri biti podložni zavisnom poimanju događaj a s većim intenzitetom referencij e na lančani prij enos energije. Drugim riječima, kad se govori o apsolutnim konstruk­ cij ama, vrlo je važno shvatiti da je apsolutnost stvar stupnj a, naravno, u onim slučaj evima gdj e se objektivno može govoriti o nekakvom pokretaču ili uzročni­ ku radnje. Tako npr. , ovisno o kontekstu, apsolutna konstrukcija može u manjoj ili većoj mjeri simbolizirati postojanje uzročnoga lanca (usp. Vrata su se polako otvorila, Vrata su se opet zatvorila - Daj, molim te, zatvori taj prozor, Vrata su se polako otvorila i u sobu je ušao visok muškarac). S obzirom na srednj i stupanj uključenosti agentivnoga aktanta, odnosno na reduciranu agentivnost u odnosu na aktiv, a povećanu u odnosu na apsolutne konstrukcije, takvi se primjeri mo­ gu smatrati i tipom medijalnih konstrukcija. 167 I konačno, u primj erima (4 1 -42) isključeno je dj elovanj e bilo kakvoga pokretača radnje, pa je zbog nepostojanja uzročnoga lanca, kako u smislu unutarnjega tako i u smislu iskustvenoga NIZ­ -razvrstavanja, rij eč o konstrukcijama koje se ne mogu smatrati ni pasivnima ni 1 66

Naravno, s iznimkom zališnih objekata u konstrukcijama tipa On piše (bavi se pisanj em), On puši (on je pušač) itd. (usp. 2 . 1 .2. 1 .3). 1 67 O medijalnim konstrukcijama iz kognitivnolingvističke perspektive v. više u Kemmer ( 1 993), Maldonado ( 1 999), Manney (2000) i Langacker (200 8 : 3 82-396).

4.3 Nominalizacija kao strategij a pasivizacije

a)

b)

c)

d)

I

,

I

\

I

'

I \

, '

,

'

,

-

AG

, -

,--

.... _ ....

AG

'

'

,,,. ,

: I

\ I

s (tr)

>O ' INSTR.

'

... .... _ ... ...

EF

s (tr)

' ,

: I \

;- - - - - - - - - - - - ·- - - > - - - - - - - - - - - -

�

..,. ,

~

•

293

-O-+ s (tr)

s (tr)

Slika 36

pasiviziranima, odnosno rij eč j e o čistoj neovisnoj profilacij i trpnoga procesa bez mogućnosti bilo kakve zavisne konceptualizacij e sudionika događajne strukture (sl. 36d) . 1 68

4.3 Nominalizacij a kao strategij a pasivizacij e Provedenom analizom gramatičkoga pasiva u prethodna dva poglavlj a poka­ zalo se da i u okviru prototipnih pasivnih konstrukcija postoj e "bolj i" i "lošiji" primj eri kategorije, odnosno da i kod perifrastičnoga i kod se-pasiva postoj e 1 68 U kognitivnoj bi se gramatici i primjeri (39-40) i primjeri (4 1-42) j ednako prikazali slikom 3 6d. No iako se i jedni i drugi mogu smatrati apsolutnim konstrukcij ama, razlika među nj ima, kako je već rečeno, ipak postoji u smislu mogućega iskustvenoga prepoznavanja visokoapstrakt­ noga uzročnika efektora (39-40) i nj egova nepostojanja (4 1-42).

294

•

Pasiv i srodne konstrukcij e

prototipne i rubne konstrukcije, što ukazuje n a t o d a j e pasiv, kao i ostale gra­ matičke kategorije, radij alna kategorij a koja se sastoj i od prototipnih i rubnih članova motiviranih prototipom. No osim radij alnosti prisutne unutar kategorij e gramatičkoga pasiva, pasiv radij alnom kategorij om čine i još neke konstrukcije koj ima ćemo se posvetiti ti nastavku. Najprij e će biti rij eči o nekim tipovima no­ minaliziranih struktura, koj e su u Belaj (2002, 2004) obj edinj ene pod nazivom leksički pasiv. Sam naziv možda i nij e naj sretnij e odabran, no nij e ni pogrešan j er je motivirao činj enicom da se pasivnost u hrvatskom j eziku, a i ne samo u hrvatskom, ostvaruje i različitim tipovima nominalizacij e kod koj ih, za razliku od gramatičkoga pasiva, ne postoj e uvrij ežena i nepromj enj iva morfosintaktič­ ka sredstva za tvorbu pasivnoga predikata, već je rij eč o posebnim spojevima različitih leksičkih sastavnica koje uvjetuju prepoznavanj e konstrukcij e kao pa­ sivne. Osobita važnost proširenj a pasiva i na neke druge gramatičke kategorij e j est u tome što se na taj način dokazuje da pasiv nij e samo zatvorena gramatička kategorij a ograničena na usku i specifičnu morfosintaksu predikata, a kakvom se on u gramatičkoj literaturi obično prikazuje, već da je pasiv prije svega po­

seban način konstruiranj a (predočavanj a) i kodiranj a izvanj ezične stvar­ nosti. To se u prvom redu odnosi na komunikacij sku potrebu topikalizacij e trp­

noga stanj a subj ekta, a budući da gramatika simbolizira značenje, različitim se formalnim sredstvima na različite načine simbolizira ta njegova semantička i diskursna-pragmatička funkcij a. U hrvatskom j eziku može se govoriti o pet ti­ pova leksičkoga pasiva adverbijalni, nominativno-kvalitativni, perceptivni, perceptivno-posvojni i posvojni koj e ćemo prvo oprimj eriti, a potom i ukratko proanalizirati. 169 -

-

a) adverbijalni pasiv (43) On je pod kontrolom I nadzorom policije. I Njega kontrolira I nadzire policija. (44) Grad je pod opsadom neprijatelja. I Neprijatelj opsjeda grad. (45) Hrvatska je pod pritiskom EU-a. I EU pritišće Hrvatsku. (46) Još su dvije tvornice u izgradnji. I Izgrađuju još dvije tvornice. b) nominativno-kvalitativni pasiv (47) Sintaksa je predmet njegovih istraživanj a. I On istražuj e sintaksu. ( 48) On je objekt ismij avanja. I Njega ismij avaju. (49) On je bio meta napada novinara. I Njega su novinari napadali. (50) Naše su vrijednosti cilj napada naših neprij atelja. I Naši neprijatelji napa­ daju naše vrijednosti. 1 69 Adverbijalni, nominativno-kvalitativni, perceptivni i posvojni pasiv spominje i Mahačkova ( 1 978) u svojoj analizi pasiva u češkom j eziku.

4.3 Nominalizacij a kao strategija pasivizacij e

•

295

c) perceptivni pasiv (5 1 ) Naši su košarkaši pretrpj eli I doživjeli i drugi poraz. I Naše su košarkaše i drugi put porazili. (52) Prometej j e dugo trpio muke. I Prometeja su dugo mučili. (53) Državne financije doživjele su slom. I Nešto je slomilo državne financi­ je. (54) Njegova je teorija doživjela promjene. I Njegovu su teoriju promij enili. d) perceptivno-posvojni pasiv (55) Dobio je I primio je udarac u glavu. I Netko ga je udario u glavu. (56) Dobio je I primio je nagradu od svojih suradnika. I Nagradili su ga njego­ vi suradnici. (57) Dobio je posao u bolnici. I Zaposlili su ga u bolnici. (58) Primio j e izvještaj o tome. I Izvijestili su ga o tome. e) posvojni pasiv (59) On u tome ima podršku supruge. I Supruga ga podržava u tome. (60) On ima plaću deset tisuća kuna. I Plaćaju ga deset tisuća kuna. (6 1 ) Imamo njihovo razumij evanje. I Oni nas razumiju. (62) Imamo zaštitu državnih tijela. I Š tite nas državna tijela. Navedenih pet vrsta leksičkoga pasiva predstavlj a različite tipove nomina­ lizacije u kategorij i raščlanjenoga (dekomponiranoga) predikata, koj i se može smatrati univerzalnom kategorijom jer je prisutan u mnogim jezicima. Raščla­ nj ivanj e predikata analitički je postupak rastavlj anj a j ednočlanoga glagolskoga predikata na višečlani imenski predikat, najčešće sastavljen od kakva perifraz­ noga glagola i odglagolne imenice. To je slučaj kod perceptivnoga, perceptiv­ no-posvojnoga i posvojnoga pasiva. Kod adverbij alnoga pasiva glagol se raš­ članjuje na kopulativni glagol biti, sublokalni ili intralokalni prijedlog (pod i u) i odglagolnu imenicu, dok j e u slučaju nominativno-kvalitativnoga pasiva ri­ ječ o raščlanj ivanju na kopulativni glagol biti, direktivne imenice objekt, meta, predmet i cilj, koje označavaju usmjerenost radnje prema subjektu, i odglagolnu imenicu. Leksički se pasiv, kao i svaka nominalna konstrukcija (KGHJ 1 , 2 . 1 ), može promatrati operacij om skupnoga poimanja, po čemu j e sličan perifrastič­ nom pasivu jer se trpnom pridjevu kao složenoj nevremenskoj relacij skoj predi­ kacij i također pristupa istom kognitivnom operacij om. Skupnim se poimanj em u leksički pasivnim konstrukcij ama vremenske sekvence radnje aktivnoga ko­ relata zaustavljaju i sažimaju u jednoj točci - subjektu I trpitelju - kao ključ­ nom kriteriju i znaku pasivnosti, a koj i u aktivu, kao i kod svake prototipne pa­ sivne konstrukcije, odgovara direktnom objektu u akuzativu. Kad je u pitanju izricanje vršitelj a radnje, leksički je pasiv vrlo sličan gramatičkom pasivu po

296

•

Pasiv i srodne konstrukcij e

fakultativnosti170 nj egova konkretiziranj a u svim tipovima, n o n e i prema nj ego­ vim formalnim obilj ežj ima, odnosno gramatičkim sredstvima. Kod adverbijalno­ ga pasiva usmjerenost radnj e na subjekt ostvaruje se sublokalnim i intralokalnim prij edlozima koj i označavaju podvrgnutost subjekta radnj i opredmećenoj odgla­ golnom imenicom kao nj ihovom dopunom, a vršitelj se najčešće iskazuje subjekt­ nim genitivom (v. KGHJ 1 , 7 . 1 . 9) kao besprij edložnim postmodifikatorom, iako ga je u rj eđim slučaj evima moguće konkretizirati i pridjevnim premodifikatorom (usp. On je pod kontrolom policije I On je pod policijskom kontrolom). Sam na­ ziv adverbijalni pasiv motiviran je priložnim značenj em leksičkoga dijela pre­ dikata, a takve konstrukcij e često imaju i druge sintaktičke funkcije - adjunkta (adverbijala) ili imenskoga predikatnoga proširka - pa se tada ne može govoriti o pasivnosti (usp. Držao je stvari pod svojom kontrolom, Pod njegovim je vod­ stvom naša ustanova prošla različite faze, Odsutan u mislima i pod pritiskom svega oko sebe konačno je progovorio). Trpnost subj ekta u nominativno-kva­ litativnom pasivu uvjetuje direktivno značenj e već spomenutih imenica objekt, meta, predmet i cilj kojima se kao leksičkim dijelom predikata subjekt kvalificira kao predmet radnje izrečene odglagolnom imenicom. Ako j e vršitelj radnje kon­ kretiziran, on se u toj vrsti leksičkoga pasiva obvezno izriče subj ektnim geniti­ vom kao besprij edložnim postrnodifikatorom. Pasivni predikat perceptivnoga, perceptivno-posvojnoga i posvojnoga pasiva sastoj i se od perifraznoga glagola i odglagolne imenice, a vršitelj radnje konkretizira se ili prijedložno-padežnim izrazom od + genitiv kod perceptivnoga i perceptivno-posvojnoga te premodi­ fikatorom ili opet besprijedložnim postmodifikatorom (subj ektnim genitivom) kod posvojnoga pasiva. Š to se tiče pridruživanja semantičkih uloga subjektu, makrouloga trpitelj a može se ostvariti kao pacijens, tema, doživljavač, primatelj i posjednik. Kod adverbij alnoga i nominativno-kvalitativnoga pasiva uvijek je rij eč ili o pacij ensu ili o temi; subjekti perceptivnoga pasiva uvijek su pacij ensi ili doživlj avači; kod perceptivno-posvojnoga pacijensi i doživljavači ako je riječ o perceptivnom značenju glagola dobiti i primiti te primatelj i i posj ednici u slu­ čaj evima posvojnoga značenj a, a kod posvojnoga tipa posjednici, s tim što posje­ dovano može biti konkretnij e (60) i apstraktnije (59) naravi, o čemu, j asno, ovisi i narav samoga posvojnoga odnosa. Budući da je leksički pasiv po gramatičkim sredstvima kojima se ostvaruj e pasivna predikacija fleksibilnij a i otvorenij a ka­ tegorij a od gramatičkoga pasiva, ni odnosi između subjekta I trpitelja u pasivnoj i objekta I trpitelj a u aktivnoj konstrukcij i nisu tako stabilni, jednoznačni i ne­ promjenj ivi kao kod prototipnih gramatički pasivnih konstrukcij a. Pogledajmo slj edeće primjere adverbij alnoga i nominativno-kvalitativnoga pasiva i njihove aktivne pamjake koj e preuzimamo iz Belaj (2004: 1 33), a kod kojih subjekt I 1 70 Izricanj e vršitelja radnje najčešće j est fakultativno, n o t o u prvome redu ovisi o značenju od­ glagolne imenice. Tako primj erice ako je rij eč o odglagolnoj imenici širokoga značenja, modifi­ kator koj i signalizira vršitelja bit će obvezan (usp. * Vojska je dugo bila pod vodstvom I Vojska je dugo bila pod njegovim vodstvom). O obveznim modifikatorima v. više u 3 . 1 .

4.4 Pridj evne i ergativne pasivne konstrukcij e

•

297

trpitelj ne korespondira s direktnim objektom u aktivu, nego s prij edložnim ili besprijedložnim indirektnim obj ektom: (63) On je već duže vrijeme pod prijetnjom podizanja optužbe. I Njemu već duže vrijeme prijeti podizanje optužbe. (64) On je objekt jedne zavisti. I Njemu zavide. (65) Ona je bila meta pisanja sportskih novinara. I O njoj su pisali sportski novina­ ri. (66) Njihov trener postao je središnjom metom zanimanja hrvatske javnosti. I Za njihovog trenera zanima se hrvatska javnost. Na osnovi takvih i sličnih primjera opravdano se postavlj a pitanj e mogu li se takve konstrukcije također smatrati pasivnima unatoč sintaktičkim pomacima u odnosu između subjekta pasivne i objekta aktivne konstrukcije? Mišljenja smo da se na postavljeno pitanj e može dati potvrdan odgovor jer ti primjeri zadovo­ ljavaju sve kriterije pasivnosti osim naravi same prijelaznosti, no oni su, narav­ no, rubni ostvaraj i u kategoriji leksičkoga pasiva.

4.4 Pridj evne i ergativne pasivne konstrukcij e Iz prethodnoga se poglavlj a vidj elo da se pasiv ne može povezivati samo s proto­ tipnim gramatičkim sredstvima, već da postoj e i druga morfosintaktička sredstva koj a mogu signalizirati pasivnu situaciju, pa je pasiv možda i najbolj i primj er gramatičke kategorije kod koje su semantičko-pragmatički čimbenici važnij i od formalnih sredstava koj ima se j ezično kodiraju. U tom smislu opisane nomi­ nalne strukture nisu i j edino sredstvo kojim se odstupa od uobičajene pasivne morfologije, pa ćemo u ovom poglavlju ukratko analizirati još dvij e mogućnosti topikalizacije trpnoga stanj a različitim morfosintaktičkim sredstvima za tVorbu pasivnoga predikata, tj . još dva rubna tipa pasivnih konstrukcij a. U prvom tipu konstrukcija (67-70) pasivna se situacij a izriče imenskim predikatom s pridje­ vom kao leksičkim dijelom koj i u aktivnoj konstrukcij i korelira s istokorij enskim prijelaznim glagolom, usp. : (67) Umoran sam od posla. I Posao me umorio. (68) Ulice su vlažne od kiše. I Kiša je navlažila ulice. (69) Hlače su bijele od dugotrajnog pranja. I Dugotrajno pranje izbijelilo je hlače. (70) Zemlja je suha od velikih vrućina. I Velike vrućine isušile su zemlju. Kao i kod ostalih vrsta pasiva i ovdje je ispunjen temeljni kriterij da subj ekt I trpitelj odgovara objektu I trpitelju u aktivu, a vršitelj se izriče uzročnim ge­ nitivom s prij edlogom od i pripisuje mu se semantička uloga efektora. Efek­ tor ponekad može biti i dio širega uzročno ga lanca kao u ( 69), odnosno može pretpostavljati i agens te mu se tada pridružuje semantička uloga sredstva (usp. Hlače su bijele od dugotrajnog pranja I Dugotrajno pranje izbijelilo je hlače I

298

•

Pasiv i srodne konstrukcij e

Dugotrajnim pranjem izbijelio je hlače). Osim efektora u domeni s e vršitelj a ponekad može naći i ne-voljni agens (npr. Umoran sam o d tebe i tvojih priča I Umorio si me svojim pričama) koj i se javlja uz glagole koj i označavaju neko psi­ hička stanj e subj ekta nastala nenamjernim dj elovanjem, no ti su slučajevi osjet­ no rj eđi. Pasivnost konstrukcij a tipa (67-70) potvrđuju i približno ekvivalentni prototipni parnj aci perifrastičnoga pasiva, što je i razumlj ivo s obzirom na dopri­ nos pridj eva u obje konstrukcije, usp . : (7 1 ) Umoran sam o d posla. I Izmoren sam poslom. (72) Ulice su vlažne od kiše. I Ulice su navlažene kišom. (73) Hlače su bij ele od dugotrajnog pranja. I Hlače su izbij eljene dugotrajnim pra­ njem. (74) Zemlj a je suha od velikih vrućina. I Zemlja je isušena velikim vrućinama. Da bi se određena konstrukcija mogla smatrati pridjevnopasivnom, moraju biti zadovolj eni i kriterij S T i kriterij mogućnosti tvorbe prijelaznoga glagola j er postoj e primj eri kod koj ih jedan od ta dva kriterij a nije zadovoljen. Tako npr. postoj e glagoli koj i su tvorbeno povezani i s pridjevom, no u takvim konstrukci­ j ama subj ekt ne pripada domeni trpitelj a, pa se ni konstrukcij a ne može smatrati pridj evnopasivnom (usp. On je zastrašen mrakom I Mrak gaje zastrašio I *On je strašan od mraka). Točnije rečeno, subj ektu se u takvim primjerima pridružuj e nulta uloga koj a pripada domeni trpitelja, ali nije riječ o trpnom stanju proizaš­ lom iz usmj erenosti radnje prema nj emu iz izvorne domene, odnosno subj ekt ni­ je entitet na koji radnj a prelazi. Postoje također i konstrukcije u koj ima j est riječ o trpnom stanju kao rezultatu dj elovanja nekoga agentivnoga aktanta ( efektora), no ne postoj i mogućnost uspostave paralelnoga prijelaznoga glagola. To je reci­ mo slučaj u konstrukcij i Ulice su mokre od kiše, koj a je i semantički i pragma­ tički ekvivalentna konstrukcij i Ulice su vlažne od kiše, ali se zbog navedenoga razloga ne može uspostaviti aktivni parnjak (usp. Ulice su mokre od kiše I *Kiša je namokrila ulice). Slične morfosintaktičke anomalije mogu se naći i kod nekih primjera adverbijalnoga pasiva (v. 4.3), gdj e također postoje semantički paralel­ ne konstrukcij e kod koj ih je u jednom slučaju riječ o nominalizaciji, pa one ulaze u opoziciju leksičkoga pasiva, a u drugom nije (usp. Taje kuća u posjedu grada I Grad posjeduje tu kuću 11 Ta je kuća u vlasništvu grada I *Grad vlasnikuje tu kuću). S obzirom na zastupljenost dvaju navedenih kriterija, ni adjektivizirane ni nominalizirane pasivne konstrukcije koj e krše jedan od ta dva uvj eta ne mogu se smatrati pasivnima jer bi u suprotnom pasiv izgubio vrijednost sintaktičke ka­ tegorije, odnosno konstrukcije bi se mogle smatrati pasivnima samo na temelju semantička-pragmatičkih čimbenika. Drugi tip konstrukcij a koj e se na temelju zadovoljavanja kriterija S T i us­ postave paralelne prij elazne konstrukcije također mogu smatrati pasivnima jest jedan tip konstrukcij a sintaktički ustroj en po ergativnom modelu, koj i u lingvi­ stici ima šire značenje od same formalne opozicij e između apsolutivno-ergativ=

=

4.4 Pridj evne i ergativne pasivne konstrukcije

•

299

nih171 i nominativno-akuzativnih j ezika, odnosno o ergativnom se modelu govori i općenito u slučaj evima kad obj ekt prijelaznoga glagola odgovara subjektu ne­ prij elaznoga, bez obzira na nj ihovu padežnu nepodudarnost, usp . : (75) Poslušaj , svira l i t o violina ili viola. I Poslušaj sviraju l i to violinu ili violu. (76) Čuje se kako bubnjevi udaraju. I Čuje se kako udaraju bubnj eve. (77) Autobusi danas ne voze. I Vozači danas ne voze autobuse.

Kako se iz (75-77) i vidi, subjektu neprij elazno upotrij eblj enih glagola svi­ rati, udarati i voziti u pasivnim konstrukcij ama odgovaraju njihove prij elazne varij ante u aktivu s topikaliziranim agensom. Detopikalizaciju agensa u pasiv­ nim konstrukcij ama ergativnoga modela omogućuj e referencij alna metonimija SREDSTVO ZA KORJSNIKA, a bez širega konteksta takve konstrukcij e mogu biti interpretirane i kao kvalitativno-generičke (usp. npr. Violina svira > Violina je predmet koji ima mogućnost proizvoditi tonove, Bubnjevi udaraju > Bubnje­ vi su predmet koji ima mogućnost proizvoditi zvuk udaranja, Autobusi voze > Autobusi su predmet koji ima mogućnost kretanja u obliku vožnje), što također dokazuj e da različiti adverbij alni ili pridj evni modifikatori ili pak širi rečenični kontekst pojačavaju prij elaznost konstrukcij e (v. 2 . 1 .2 . 1 .3). Ima i glagola čij i su­ bj ekti u ovom tipu pasiva ne aktiviraju metonimiju SREDSTVO ZA KORISNIKA, pa se takve konstrukcij e onda ne mogu smatrati pasivnima j er se subj ekt ne nala­ zi u domeni trpitelj a, nego vršitelj a (usp. Guma ispušta > *Netko ispušta gumu li Guma ispušta > Guma je probušena pa ispušta zrak). Metonimij ska interpreta­ cij a subj ekta konstrukciju uvij ek čini pasivnom, no postoj e i slučaj evi gdj e nije riječ o metonimiji, a konstrukcija može biti interpretirana kao pasivna. To je, do­ duše, manj e vj erojatno i moguće je j edino unutarnj im razvrstavanj em sudionika događajne strukture (usp. npr. Ovaj zid jako vlaži > Zbog loše i porozne fasade kiša jako vlaži ovaj zid), a lingvistički bitnijim iskustvenim razvrstavanjem su­ dionici uzročnoga lanca potpuno su defokusirani, pa j e rij eč o konceptualnom geštaltu, o neovisnoj profilacij i trpnoga procesa (tematske relacije), odnosno o apsolutnim konstrukcij ama (v. 4.2).

171 O ergativnim j ezicima i o ergativnom sintaktičkom modelu u poslj ednj ih je nekoliko desetlje­ ća doista napisana mnogo, pa ovdj e upućujemo na neke od prvih i relevantnij ih rasprava, kao što su primj erice Cornrie ( 1 973), Silverstein ( 1 976) i Dixon ( 1 979).

ZAVRŠ N E NAPOME N E

Oj e knj izi podij eljen na četiri temeljne cjeline. U prvom dij elu knj ige cjeloku­ pis sintaktičkoga ustroj stva j ednostavne rečenice u hrvatskom jeziku u ovoj

pan sadržaj , koji je podijelj en na sedam poglavlj a, ticao se analize ključnih aspe­ kata predikatnoga ustroj stva u hrvatskom jeziku, odnosno gramatičkih kategorij a koje s e ostvaruju n a razini predikata, i z perspektive temeljnih kognitivnih po­ stavki o gramatici kao alatu koj i služi simbolizacij i značenj a i kontinuumu kon­ strukcij a koje čine spoj evi diskretnih fonoloških i semantičkih polova podložnih opisu u okvirima metodološkoga aparata kognitivne gramatike. Nakon poglavlj a 1 . 1 , koj e služi kao kratak vodič i u kojem su, radi lakšega snalaženja i praćenj a sadržaj a narednih poglavlj a, objašnj eni simboli koj i će se upotreblj avati u ana­ lizi sprege ključnih gramatičkih aspekata i konceptualnosemantičkih odrednica predikatnoga ustroj stva u hrvatskom jeziku, poglavlje 1 .2 posvećeno je bitnim odrednicama značenj skoga ustroj stva složenih suznačnoglagolskih konstrukcij a, tj . različitih tipova kombinacij a faznih, modalnih i samoznačnih glagola, kao i njihovu j asnu razlikovanju na shematičnoj razini. Nakon toga poglavlj e 1 .3 ba­ vi se kategorijama lica i broja, tj . opisuje i raščlanjuje konceptualnosemantičke aspekte predikatnoga ustroj stva koji se profiliraju realizacij om tih gramatičkih kategorij a, dok je poglavlj e 1 .4 posvećeno analizi značenj skih aspekata profilira­ nih oprekom između radnih i trpnih glagolskih pridjeva, tj . njihovom uporabom u kombinacij i s pomoćnim glagolima. Poglavlje 1 .5 naj opširnij e je u okviru ovo­ ga dij ela knj ige i u cij elosti je posvećeno detaljnu opisu i j asnu razgraničavanju semantičkih polova postoj ećih tipova predikatnih ustroj stava u hrvatskom j eziku s obzirom na najrazličitij e realizacije gramatičkih kategorija vremena i načina. U tom se smislu u okviru koncepta epistemičke modalnosti i različitih polj a nje­ zina temeljnoga modela semantički polovi različitih tipova predikatnih ustroj­ stava prikazuju kao profilirana elaboracij ska mjesta namij enj ena semantičkim

3 02

•

Završne napomene

polovima samoznačnih glagola ili suznačnoglagolskih konstrukcij a, a sam model epistemičke modalnosti konceptualna je baza tako uspostavljenih shematičnih profila. U osam potpoglavlja analiziraju se i opisuju koherentni semantički po­ lovi različitih kombinacija pomoćnih glagola i gramatičkih nastavaka za tvorbu složenih glagolskih oblika, odnosno nastavaka u tvorbi jednostavnih oblika, a naglasak se u analizi sustavno stavlja na ono što je različitim varij antama rela­ tivne ili apsolutne uporabe pojedinih glagolskih oblika zajedničko, tj . značenj ski polovi samih "formalnih" obrazaca gramatičkoga oblikovanja opisuju se na vi­ sokoshematičnoj razini da bi se što dosljednije ispoštovale i krajnj e implikacije kognitivne teze o gramatici kao sredstvu simbolizacij e značenj a. U tom se smislu na razini shematičnih značenj skih profila različitih tipova predikatnih ustroj stava u hrvatskom jeziku uj edno dosljedno razlikuju i relacij ska, tj . konceptualno za­ visna predikatna ustroj stva kodirana npr. pluskvamperfektom ili futurom 2 . , od onih konceptualno nezavisnih, kodiranih npr. perfektom, prezentom ili futurom 1 . , dok se na isti način u kontekstu opisa kondicionala 1 . analiziraju i konceptu­ alno zavisna, tj . relacij ska, predikatna ustroj stva karakteristična za njegovu re­ lativnu uporabu i konceptualno nezavisna ustroj stva karakteristična za apsolut­ nu uporabu. Prezentskim se oblicima kao semantički pol pridružuj e profilirano elaboracij sko mjesto predikatnoga ustrojstva u polju neposredne stvarnosti ili neke od nj ezinih hibridnih proj ekcij a u drugim polj ima epistemičkoga modela, primjerice "prošle neposredne stvarnosti" ili "buduće neposredne stvarnosti'', či­ ja je uspostava karakteristična za prezentsko kodiranj e vremenski udalj enih do­ gađaj a. Futurom 1 . slično se elaboracij sko mj esto predikatnoga ustroj stva otvara u polju projicirane stvarnosti, baš kao i futurom 2 . , koji međutim na razini svo­ jega značenj skoga pola ujedno profilira i relaciju prema kakvoj drugoj budu­ ćoj radnji, tj . podrazumijeva odnos vremenske sukcesivnosti s kakvim drugim predikatnim ustroj stvom. Sličan je tomu i odnos pluskvamperfekta i perfekta u polju realizirane stvarnosti, dok j e za odnos aorista i imperfekta karakteristična uspostava praznih elaboracij skih mjesta u tom polju uz istovremeno profiliranje aspektualne vrijednosti samoznačnoga glagola ili suznačnoglagolske konstruk­ cije koja će ih popuniti. -Kondicionalnim oblicima na sličan se način otvaraju shematična elaboracij ska mj esta za predikatna ustroj stva u polju potencij alne stvarnosti (kondicional 1 .) ili prošle potencijalne stvarnosti (kondicional 2 .), dok se drugim glagolskonačinskim kategorij ama nj ihova realizacija u polju proj ici­ rane stvarnosti nalaže kakvu agentivnom adresatu (imperativ) ili se pak profilira na razini želj ene proj ekcij e (optativ). Dakako, sve upravo navedene konceptual­ nosemantičke pravilnosti imaju i svoje iznimke, pa su analizom u ovim potpo­ glavlj ima obuhvaćeni i najrazličitij i mogući primjeri relativne uporabe pojedinih glagolskih oblika, koj i međutim sa slučajevima nj ihove apsolutne uporabe, kao što dosljedno pokazuje analiza, ipak dijele bitna epistemička obilježja. Poglavlje 1 .6 , kao svojevrstan kontrapunkt analizi semantičkih polova suznačnoglagolskih konstrukcij a u poglavlju 1 .2 , posvećeno je analizi proširenih predikatnih ustroj-

303 stava, tj . razgraničavanju semantičkih polova različitih tipova sekundarnih predi­ kata u hrvatskom jeziku, bilo glagolskih ili imenskih, deskriptivnih ili rezultativ­ nih, a ujedno i j asnijem razlikovanju bitnih konceptualnosemantičkih odrednica samih sekundarnih predikata i glagolskih dopuna. Zaključno, u poglavlju 1 .7 odnos između neodređenoga oblika glagola, nj egovih finitnih oblika i njihove funkcije epistemičkih predikacij a u okviru konkretnoga komunikacij skoga čina prikazuje se u vidu taksonomij skoga odnosa na relacij i tip - varijanta - usidrena varijanta, te se nakon cj elokupne analize provedene u prethodnim poglavlj ima, u skladu s kognitivnom perspektivom, uspostavlj a i završni sintetski uvid u gra­ matiku kao kontinuum simboličnih konstrukcija. Š to se tiče cjeline posvećene dopunama, u njezinu prvom dij elu, u poglav­ lju 2 . 1 . 1 , analiziraju se najhitnije konceptualnosemantičke odrednice subjekta i nj egova temeljnoga obilježj a topikalnosti koje se, slikovito rečeno, uspostavlj a kao funkcij a usklađivanja četiriju načelno razlučivih parametara, odnosno hije­ rarhij skih ljestvica semantičkih uloga, empatij skoga potencij ala, određenosti i odnosa lik I pozadina. Poglavlj a 2. 1 . 1 . 1-2. 1 . 1 .4 u tom su smislu posvećena ana­ lizi utj ecaj a svakoga od navedenih hij erarhij ski uspostavljenih parametara topi­ kalnosti, kao i nj ihova usklađivanj a i međusobnoga kompenziranj a, na ostvaraj ­ n e mogućnosti kategorije subjekta u hrvatskom j eziku. Poglavlje 2 . 1 . 1 .5 bavi se pak kontrolom predikatne sročnosti kao temeljnim obilj ežj em raspoznavanja same kategorije subj ekta, dok S(( poglavlj a 2 . 1 . 1 .6 i 2 . 1 . 1 .7 prema njemu također uspostavljaju kao svojevrstan sadržajni kontrapunkt j er se prvo, među ostalim, bavi i nerazj ašnj enom kontrolom sročnosti u bezličnim konstrukcij ama s meteo­ rološkim i egzistencij alnim glagolima te njihovom potencij alnom subj ektnošću na razini apstraktnoga pozadinskoga okvira, dok se u drugom analiziraju binomi­ nativne konstrukcij e u kojima se funkcija kontrolora predikatne sročnosti može pripisati dvama nominalnim izrazima kako bi se na temelju konceptualnoseman­ tičkih kriterij a j asno razgraničili subj ekti u konstrukcij ama identifikacij skoga ti­ pa od onih u sličnim konstrukcij ama kategorizacij skoga tipa. Nasuprot subj ektu kao glagolskoj dopuni u širem smislu ili, preciznije, do­ puni čij i su oblik i način realizacije u rečeničnoj konstrukciji, u vidu shematič­ noga elaboracij skoga mj esta, naznačeni već na razini semantičkoga pola samih gramatičkih sredstava za tvorbu glagolskih oblika (usp. 1 .3 i 1 .4), u poglavlju 2 . 1 .2 kategorij a objekta promatra se kao glagolska dopuna u užem smislu, koja se u rečeničnu konstrukciju uvrštava na specifičnij oj razini značenj skih polova samoznačnih glagola, a ne na shematičnoj razini nj ihova morfosintaktičkoga ko­ diranja. Analiza je u tom smislu podijeljena na raspravu o direktnom (2. 1 .2 . 1 ) i indirektnom (2. 1 .2 .2) objektu, a u potpoglavlj ima o direktnom obj ektu strukturi­ rana je, u skladu s radij alnim ustrojem same kategorije, tako da se ponajprij e fo­ kusira na prototipne akuzativne direktne objekte (2. 1 .2 . 1 . 1 ), potom na konstruk­ cij e s dvij e besprij edložne akuzativne dopune i konceptualnosemantičke kriterije izlučivanj a direktnoga obj ekta u njima (2. 1 .2 . 1 .2), a zatim i na dva rubna tipa

304

•

Završne napomene

direktnoga objekta u akuzativu - neleksikalizirane (implicitne) i leksikalizira­ ne (2.1.2. l.3) - te na konceptualnosemantičke specifičnosti i razloge kodiranja direktnoga objekta dijelnim i slavenskim genitivom (2.1.2.1.4). S druge strane, poglavlje o indirektnom objektu podijeljeno je na potpoglavlja koja se bave bes­ prijedložnim indirektnim objektima u genitivu (2.1.2.2.1), dativu (2.1.2.2.2) i instrumentalu (2.1.2.2.3), zatim prijedložno-padežnim konstrukcijama kao indi­ rektnim objektima (2.1.2.2.4) te, završno, opisom rečeničnih konstrukcija s više indirektnih objekata. Posljednje poglavlje u analizi glagolskih dopuna (2.1.3) posvećeno je analizi adverbijalnih dopuna, koje je s obzirom na kriterij obvez­ nosti njihova uvrštavanja u konstrukciju sadržajno podijeljeno na opise obveznih (2.1.3.1) i neobveznih (2.1.3.2) adverbijalnih dopuna. Uz glagolske zasebnu sku­ pinu u kategoriji dopuna čine i pridjevske dopune, čijoj je analizi posvećeno po­ glavlje 2.2, a u tom je kontekstu u potpunom suglasju s temeljnim kognitivnim postavkama o čestom nepostojanju jasnih granica između bliskih kategorija i za­ ključna napomena prema kojoj se, kao i kod imenskih sintagmi s priložnim i bro­ jevnim kvantifikatorima opisanih u KGHJ 1, 4.4, ni u pridjevskim sintagmama komplementacija i modifikacija međusobno ne isključuju, nego čine kontinuum koji se također može predočiti hijerarhijom komplementacijsko-modifikacijskih obilježja, na čijim se krajnjim točkama nalaze odnosi čiste komplementacije (K) i modifikacije (M), dok se između njih, umjesto čvrstih granica, uspostavljaju prijelazni tipovi "miješanih" odnosa komplementacije i modifikacije kod kojih su ponekad izraženija komplementacijska, a ponekad modifikacijska svojstva (Kim: M/k). Slijedom navedenoga, treću temeljnu cjelinu ove knjige čini poglavlje po­ svećeno modifikatorima, a podijeljeno je na poglavlja posvećena obveznim kompozitnokonstrukcijskim (3.1) i adverbijalnim modifikatorima (3.2), dok je četvrta cjelina, koja se bavi pasivom i srodnim konstrukcijama, također u skla­ du s kognitivnim promatranjem radijalnoga ustroja te kategorije, podijeljena na uvodna poglavlja u kojima su opisani njezini prototipniji predstavnici, tj. potka­ tegorije perifrastičnoga (4.1) i refleksivnoga (4.2) pasiva, u kojima se pasivna značenja ostvaruju kanonskim morfološkim sredstvima, a potom slijedi poglav­ lje o neprototipnijoj strategiji realizacije pasivnih značenja u vidu nominalizaci­ je (4.3) te, završno, poglavlje u kojem se analiziraju i opisuju pasivna značenja ostvarena u okvirima pridjevnih i ergativnih pasivnih konstrukcija (4.4). Cjelokupna gramatička analiza, podijeljena na četiri cjeline koje se bave konceptualnosemantičkim aspektima tipologizacije predikatnih ustrojstava, gla­ golskih dopuna, modifikatora i pasivnih konstrukcija, provedena je u skladu s temeljnim kognitivnim postavkama koje se tiču radijalnosti ustroja opisanih gramatičkih kategorija i potkategorija, promatranja cjelokupnoga gramatičko­ ga ustrojstva u vidu kontinuuma simboličkih konstrukcija višeg ili nižeg stupnja složenosti te, kad su u pitanju njihovi semantički polovi, višeg ili nižeg stupnja značenjske shematičnosti (kada je u pitanju ono što se tradicijski uobičajeno na-

305

ziva gramatičkim značenjem), odnosno specifičnosti (kada je u pitanju, također u skladu s tradicijskim formulacijama uspostavljen, leksički sloj značenja). U tom se smislu kroz četiri temeljne cjeline ove knjige u teorijskom smislu uvažava, a u praktičnom dokazuje i sustavno opravdava, i čvrst kognitivni stav o tome da ostvarivanje gramatičkih relacija ni u jednom jeziku nije samo sebi svrha, već je svako gramatičko ustrojstvo izravno motivirano činjenicama konceptualne i se­ mantičke naravi koje u okviru primjene odgovarajućeg teorijsko-metodološkoga aparata postaju dostupne izravnom promatranju i sustavnom analiziranju. Slije­ dom navedenoga, i apstrahirane gramatičke kategorije poput predikata, dopune ili modifikatora beziznimno se, kao simboličke jedinice, ostvaruju spregom fo­ nološkoga i semantičkoga pola, a koliko god apstraktne bile, te ključne relacije u okviru jednostavne rečenice mogu se analizirati i definirati s obzirom na inherent­ ne značenjske obrasce kojima je determinirano njihovo sintaktičko ponašanje. U tom smislu, ponovimo još jednom, svi dijelovi gramatičke analize u ovoj knjizi, koliko god tematski bili međusobno udaljeni, imaju jedinstvenu svrhu, a to je ukazivanje na semantičku motiviranost gramatičkoga ustrojstva kao jednoga ko­ tačića u mehanizmu ljudskih kognitivnih funkcija, čije je pokretanje motivirano neprekidnom korelacijom s drugim vidovima ljudske spoznajne moći.

Literatura

Anderson, John M. 1 97 1 . The Grammar of Case: Towards a Localistic Theory. Cam­ bridge: Cambridge University Press. Anderson, John M. 1 977. On case grammar. London: Croom Helm. Babić, Stjepan i dr. 1 99 1 . Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezi­ ka. Zagreb: Globus. Babukić, Vjekoslav. 1 854. Ilirska slovnica. Zagreb: Berzotiskom nar. tiskarnice Dra. Ljudevita Gaja. Badurina, Lađa. 201 1 . "Glagoli govorenja i tekst". Pismo, časopis za jezik i književnost IX, 1 , 125- 1 3 7 . Bailyn, John Frederick. 200 1 . "The syntax of Slavic predicate case". ZAS Papers i n Lin­ guistics 22, 1-23. Baker, Mark C. 2003 . Lexical categories: Verbs, nouns, and adjectives. Cambridge: Cambridge University Press. Barić, Eugenija, Lončarić, Mijo, Malić, Dragica, Pavešić, Slavko, Peti, Mirko, Zečević, Vesna, Znika, Marija. 1 995. Hrvatska gramatika. Zagreb: Š kolska knjiga. Bayer, Josef. 2004. "Non-nominative subjects in comparison". Peri Bhaskararao, Karu­ muri Venkata Subbarao (ed.) Non-nominative Subjects, Vol. 1 , 49-76. Belaj , Branimir. 200 1 . "Prototipno-kontekstualna analiza povratnih glagola u hrvatskom jeziku". Suvremena lingvistika 5 1152, 1-1 1 . Belaj , Branimir. 2002. "Nominalizacija kao strategija pasivizacije". Suvremena lingvi­ stika 28, 1 1-30. Belaj , Branimir. 2003 . "On some peripheral types of accusative direct object in Croatian: A cognitive analysis". Jezikoslovlje 4, 263-278. Belaj , Branimir. 2004. Pasivna rečenica. Osijek: Filozofski fakultet. Belaj , Branimir. 2007. "Konceptualnosemantički aspekti prototipnih struktura s bezlič­ nim i obezličenim glagolima i njihove sintaktičke implikacije". Branko Kuna (ed.) Sintaktičke kategorije, Osijek: Filozofski fakultet, 2 1-50.

308

•

Literatura

Belaj , Branimir. 20 1 0. "Prostorni odnosi kao temelj padežnih značenja - shematičnost i polisemij a hrvatskoga prijedložno-padežnog izraza od + genitiv". Birtić, Matea, Bro­ zović Rončević, Dunja (eds.) Sintaksa padeža, zbornik radova znanstvenoga skupa Drugi hrvatski sintaktički dani, Zagreb - Osijek: Institut za hrvatski jezik i jeziko­ slovlje, Filozofski fakultet, 1 5-33 . Belaj , Branimir, Kučanda, Dubravko. 2007. "On the syntax, semantics and pragmatics of some subj ect-like NPs in Croatian". Suvremena lingvistika 63, 1-12. Belaj , Branimir, Tanacković Faletar, Goran. 2006. "Protučinjenične uvjetne rečenice, mentalni prostori i metonimij a u kontekstu teorije konceptualne integracije". Suvre­ mena lingvistika 62, 2, 1 5 1-1 8 1 . Belaj , Branimir, Tanacković Faletar, Goran. 20 1 0. "Konceptualnosemantički temelji gra­ matičkih odnosa: predikatni instrumental u hrvatskome jeziku". Suvremena lingvisti­ ka 70, 2, 1 47-1 72. Belaj , Branimir, Tanacković Faletar, Goran. 20 1 1 . "Cognitive foundations of emotion verbs complementation in Croatian". Suvremena lingvistika 72, 1 53-1 69. Belaj , Branimir, Tanacković Faletar, Goran. 20 12. "Space, Conceptualization and Case Meaning: A Cognitive Account of the dative in Croatian". Brdar, Mario, Raffaelli, Ida, Ž ic Fuchs, Milena (eds.) Cognitive Linguistics between Universality and Varia­ tion, Cambridge Scholars Publishing, 53-93. Belaj , Branimir, Tanacković Faletar, Goran. 20 14. Kognitivna gramatika hrvatskogajezi­ ka. Knjiga prva: lmenska sintagma i sintaksa padeža. Zagreb: Disput. Belaj , Branimir, Tanacković Faletar, Goran. 20 1 5 . "O prezentativno-demonstrativnim funkcijama medijalnoga oblika to u konstrukcijama s bezličnim glagolima". Flumi­ nensia 27, 6 1 -83. Belić, Aleksandar. 1 928. "O sintaksičkom indikativu i relativu". Symbolae gramaticae in honorem loanis Rozwadowski 11, Krak6w, 47-5 5 . Bhaskararao, Peri, Karamuri Venkata Subbarao (eds.). 2004. Non-nominative Subjects, Vol. I & 2, Amsterdam: John Benjamins. Birtić, Matea, Matas lvanković, lvana. 2009. "Akuzativne dopune uz neprij elazne gla­ gole: što su unutrašnj i objekti". Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 3 5 , 1-19. Birtić, Matea, Matas lvanković, lvana. 20 1 0. "Jesu li akuzativne dopune u z sportske glagole objekti". Birtić, Matea, Brozović Rončević, Dunja (eds.) Sintaksa padeža, zbornik radova znanstvenoga skupa Drugi hrvatski sintaktički dani, Zagreb - Osijek: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Filozofski fakultet, 35-55. Bloomfield, Leonard. 1 9 1 6. "Subject and predicate". Transactions oj the American Phi­ lological Association 47, 1 3-22. Bolinger, Dwight. 1 977. Meaning and Form. London: Longman. Brala-Vukanović, Maja, Matešić, Mihaela. 20 1 5 . "Croatian 'pointing words' : where body, cognition, language, context and culture meet". Branimir Belaj (ed.) Dimenzije značenja, Zagreb: Zagrebačka slavistička škola, 3 1-6 1 . Brdar, Mario. 1 992. "Prototipni pristup relevantnosti (direktnog) objekta u okviru funk­ cionalne gramatike". Suvremena lingvistika 34, 4 1-6 1 .

3 09 Brdar, Mario. 2007. "Topic-continuity, metonymy and locative adverbials: A cognitive functional account". Suvremena lingvistika 63, 1 3-29. Brisard, Frank. 2002a. "Introduction: The epistemic basis of deixis and reference". Bri­ sard, Frank (ed.) Grounding: The Epistemic Footing ofDeixis and Reference, Berlin - New York: Mouton de Gruyter. Brisard, Frank. 2002b. "The English present". Brisard, Frank (ed.) Grounding: The Epi­ stemic Footing ofDeixis and Reference, Berlin - New York: Mouton de Gruyter. Brisard, Frank. 2005 . "Epistemic interactions oftense and aspect in the English verb: The paradigm of the present". Turewicz, Kamila (ed.) Cognitive Linguistics: A User-Fri­ endly Approach, Szczecin: University of Szczecin Press, 65-82. Brlić, Andrija Torkvat. 1 854. Grammatik der Illyrischen Sprache: wie solche im Mun­ de und Schrift der Serben und Kroaten gebrauchlich ist. Wien: Mechitharisten Buchdruckerei. Brlobaš, Ž eljka. 20 1 3 . "Sustav glagolskih vremena u hrvatskome j eziku". Pišković, Tat­ jana, Vuković, Tvrtko (ur.) Vrijeme u jeziku I Nulti stupanj pisma, Zbornik radova 41. seminara Zagrebačke slavističke škole. Zagreb: Zagrebačka slavistička škola, 43-73. Buljan, Gabrij ela, Kučanda, Dubravko. 2004. "Sintaktičke funkcije subjekta, teorija prototipova i metonimij a". Jezikoslovlje 5, 87-1 0 1 . Chomsky, Noam. 1 957. Syntactic structures. The Hague: Mouton. Chomsky, Noam. 1 965. Aspects ofthe theory ofsyntax. Cambridge, MA: The MIT Press. Chomsky, Noam. 1 977. Essays on form and interpretation. Amsterdam: Elsevier North Holand. Chomsky, Noam. 1 98 1 . Lectures on government and binding. Dordrecht: Foris. Comrie, Bemard. 1 973 . "The ergative: variations on a theme". Lingua 32, 239-253. Comrie, Bemard. 1 975. "Polite plurals and predicate agreement". Language 5 1 , 4064 1 8. Comrie, Bemard. 1 98 5 . Tense. Cambridge: Cambridge University Press. Comrie, Bemard. 1 989. Language Universals and Linguistic Typology. Syntax and Morphology. Second edition. Chicago - Oxford: The University of Chicago Press Blackwell. Corbett, Greville G. 1 979. "The agreement hierarchy". Journal of Linguistics 1 5, 203224. Corrodi, Hans. 1 925. "Das Subjekt der sog. unpersonlichen Verben". Zeitschriftfar ver­ gleichende Sprachforschung auf dem Gebeit der indogermanischen Sprachen 55, 1 50-1 55 . D!!browska, Ewa. 1 997. Cognitive semantics and the Polish Dative. Berlin - New York: Mouton de Gruyter. Declerck, Renaat. 20 1 1 . "The definition of modality". Patard, Adeline, Brisard, Frank (eds.) Cognitive Approaches to Tense, Aspect, and Epistemic Modality, Amsterdam ­ Philadelphia: John Benj amins Publishing Company, 2 1--44. Derossi, Zlata. 1 9 7 1 - 1 972. "Predikatni atribut". Jezik 1 9, 26-32. Dik, Simon C. 1 978. Functional Grammar. Amsterdam: North Holand.

3 1O

•

Literatura

Dik, Simon C. 1 989. The Theory ojFunctional Grammar, Part /. Dordrecht: Foris. Dixon, R. M. W. 1 979. "Ergativity". Language 55, 59- 1 3 8 . Engel, Ulrich. 1 996. Deutsche Grammatik. Heidelberg: Julius Groos Verlag. Fauconnier, Gilles, Turner, Mark. 1 996. "Blending as a central process of grammar". Goldberg, Adele E. (ed.) .Conceptual Structure, Discourse and Grammar, Stanford: CSLI, 1 1 3-1 30. Fauconnier, Gilles, Turner, Mark. 1 998. "Conceptual integration networks". Cognitive Science 22, 2, 1 3 3- 1 87.

F auconnier, Gilles, Turner, Mark. 1 999. "Metonymy and Conceptual Integration". Panther, Klaus-Uwe, Radden, Giinter (eds.) Metonymy in Language and Thought. Amsterdam - Philadelphia: John Benjamins Publishing Company, 77-9 1 . Fauconnier, Gilles, Turner, Mark. 2002. The Way We Think, Conceptual Blending and the Mind 's Hidden Complexities. Basic Books, paperback edition. Filipović, Rudolf (ed.). 1 993 . Kontrastivna analiza engleskog i hrvatskogjezika. Zagreb: Zavod za lingvistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Florschiitz, Josip. 1 9 1 6. Gramatika hrvatskogajezika za ženski lice}, preparandije i više pučke škole. Treće izdanje. Zagreb: Naklada Kr. Hrv.-Slav.-Dalm. zemalj ske vlade. [Pretisak: Zagreb 2002]. Foley, William A., Van Valin, Robert D. Jr. 1 984. Functional syntax and universal grammar. Cambridge: Cambridge University Press. Geeraerts, Dirk. 1 988. "Where does Prototypicality Come From?". Rudzka-Ostyn, Brygida (ed.) Topics in Cognitive Linguistics, Amsterdam - Philadelphia: John Benjamins, 207-23 1 . Geld, Renata, Zovko Dinković, Irena. 2007. "Perfectives, imperfectives and the Croati­ an present tense". Divjak, Dagmar, Kochazska, Agata (eds.) Cognitive Paths into the Slavic Domain. Berlin, New York: Mouton de Gruyter, 1 1 1-148. Giv6n, Talmy. 1 984. Syntax: A Functional - Typological Introduction, Vol. /. Amsterdam: John Benjamins. Giv6n, Talmy. 200 1 . Syntax: Volume /. Amsterdam: John Benjamins. Grimshaw, Jane. 1 990. Argument structure. Cambridge, MA: The MIT Press. Hale, Ken, Keyser, Samuel J. 2002. Prolegomenon to a Theory oj Argument Structure. Cambridge, London: The MIT Press. Ham, Sanda. 1 98 8 . Pasivna rečenica u suvremenom hrvatskom književnom jeziku. Magi­ starski rad, Zagreb: Filozofski fakultet. Helbig, Gerhard. 1 992. Probleme der Valenz- und Kasustheorie. Tiibingen: Max Nie­ meyer Verlag. Hopper, Paul J. 1 985. "Causes and Affects". Eilfort, William H., Kroeber, Paul D., Pe­ terson, Karel L. ( eds. ), Papers jrom the Parasession on Causatives and Agentivity, Chicago: Chicago Linguistic Society, 67-8 8. Hopper, Paul J., Thompson, Sandra A. 1 980. "Transitivity in Grammar and Discourse". Language 56, 2 5 1 -299.

311 lvić, Milka. 1 954. Značenja srpskohrvatskog instrumentala i njihov razvoj (Sintaksičko­ -semantička studija) . Beograd: Srpska akademij a nauka. I vić, Milka. 1 962. "The grammatical category of non-omissible determiners". Lingua 1 1 : 1 99-204. lvić, Milka. 1 964. "Non-omissible determiners in Slavic Languages". Proceedings of the Ninth International Congress ofLinguists, The Hague, 476--479. lvić, Milka. 1 98 3 . Lingvistički ogledi. Beograd: Prosveta. Jackendoff, Ray. 1 99 1 . Semantic structures. Second printing. Cambridge, Massachusetts - London: The MIT Press. Jahić, Dževad, Halilović, Senahid, Palić, lsmail. 2000. Gramatika bosanskoga jezika. Zenica: Dom štampe. Janda, Laura. 1 993 . A Geography ofCase Semantics: The Czech Dative and the Russian Instrumental. Berlin - N ew York: Mouton de Gruyter. Johnson, David E. 1 977. "On Keenan' s Definition of Subject of". Linguistic Inquiry 8, 673-692. , Jonke, Ljudevit. 1 952-1 953. "Č ita s e Š enou ili čita s e Š enoa?". Jezik 1 , 90-9 1 . Katičić, Radoslav. 1 99 1 . Sintaksa hrvatskoga književnogjezika, drugo, ponovljeno izda­ nje, Zagreb: Globus. Keenan, Edward L. 1 976. "Towards a Universal Definition of Subject". Li, Charles N. (ed.) Subject and Topic, New York: Academic Press, 3 03-3 3 3 . Keenan, Edward L. 1 98 5 . "Passive i n the worlds languages". Shopen, Timothy (ed.) Language Typology and Syntactic Description, Vol 1., Clause Structure, Cambridge: Cambridge University Press, 243-282. Kemmer, Suzanne. 1 993. Middle Voice. Typological Studies in Language 23, Amster­ dam: John Benjamins. Kirsner, Robert S. 1 979. "Deixis in discourse: An exploratory quantitative study of mo­ dem Dutch demonstrative adjectives". Giv6n, Talmy (ed.) Discourse and Syntax: Vol. 12. Syntax and Semantics, New York: Academic Press, 3 5 5-375. Kovačević, Miloš. 1 98 8 . Uzročno semantička polje. Sarajevo: Svjetlost. Kučanda, Dubravko. 1 992. "Funkcionalni pristup analizi pasiva u hrvatskom". Suvreme­ na lingvistika 34, 1 75-1 84. Kučanda, Dubravko. 1 998. "Is dative subject a viable syntactic notion?". Suvremena lingvistika 45146, 3-1 6. Kučanda, Dubravko. 1 998. Rečenični subjekt u hrvatskom i engleskom jeziku. Doktorska disertacija, Zagreb: Filozofski fakultet. Kučanda, Dubravko. 1 999a. "O logičkom subjektu". Filologija, 32, 75-90. Kučanda, Dubravko. l 999b. "Pasivizacij a kao strategija subjektivizacije I topikalizaci­ j e". Jezikoslovlje 213 , 1 7-33 . Kuna, Branko. 2008. " O antecedentu povratno-posvojne zamjenice svoj u hrvat­ skom jeziku". Samowski, M., Wysoczanski, W. (eds.) Ttyraz i zdanie w j?zykach slowianskich 6: opis, konfrontacija, przeklad, Wroclaw: Wydawnictwo Uniwersytetu Wroclawskiego, 1 99-207.

3 12

•

Literatura

Kuna, Branko. 20 12. Predikatna i vanjska posvojnost u hrvatskome jeziku. Osijek: Filo­ zofski fakultet. Lakoff, George. 1 987. Women, Fire, and Dangerous Things: What Categories Reveal about the Mind. Chicago: Chicago University Press. Lambrecht, Knud. 1 994. Jnformation structure and sentencejorm. Cambridge: Cambridge University Press. Langacker, Ronald W. 1 982. "Space Grammar, Analysability, and the English Passive". Language 58, 22-80. Langacker, Ronald W. 1 987. Foundations ojCognitive Grammar, Vol. I . Stanford, Cali­ fomia: Stanford University Press. Langacker, Ronald W. 1 99 1 . Foundations oj Cognitive Grammar. Vol. 2: Descrzptive Application. Stanford, Califomia: Stanford University Press. Langacker, Ronald W. 200 1 . "The English Present Tense". English Language and Lin­ guistics 5, 2, 25 1-272. Langacker, Ronald W. 2008. Cognitive Grammar. A Basic lntroduction. Oxford: Oxford University Press. Langacker, Ronald W. 20 1 1 . "The English present: Temporal coincidence vs. epistemic immediacy". Patard, Adeline, Brisard, Frank (eds.) Cognitive Approaches to Tense, Aspect, and Epistemic Modality, Amsterdam - Philadelphia: John Benjamins Publi­ shing Company, 45-86. Li, Charles N., Sandra A. Thompson. 1 976. "Subject and Topic: A New Typology of Language". Li, Charles N. (ed.), Subject and Topic, New York: The Academic Press, 457-489. Lindauer, Thomas. 1 995. Genitivattribute (Eine morphosyntaktische Untersuchung zum deutchen DPINP-System) . Tiibingen: Max Niemeyer Verlag. Mahačkova, Elena. 1 978. "Pjat' tipov passivnoj predikacii v češskom jazyke". Problemy teorii grammatičeskogo zaloga, Lenj ingrad: Nauka, 220-226. Maldonado, Ricardo. 1 999. A media voz: Problemas conceptuales del clitico se. Publica­ ciones del Centro de Lingiiistica Hispanica 46, Mexico City: Universidad Nacional Aut6noma de Mexico, Instituto de Investigaciones Filol6gicas. Manney, Linda J. 2000. Middle Voice in Modern Greek: Meaning and Function oj an lnjlectional Category. Studies in Language Companion Series 48, Amsterdam: John Benj amins. Markman, Vita G. 2008. "The case of predicates (Revisited): Predicate instrumental in Russian and its restrictions". Journal oj Slavic Linguistics 1 6, 1 87-246. Marković, lvan. 2009. "Rezultativni sekundarni predikat u hrvatskome". Suvremena lingvistika 68, 22 -246. Marković, Ivan. 20 1 O. Uvod u pridjev. Zagreb: Disput. Martinet, Andre. 1 982. Osnove opće lingvistike. Zagreb: Grafički zavod Hrvatske. Matas lvanković, lvana. 2008. "Koliko je akuzativ mjere okamenjen". Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 34, 255-267. Matovac, Darko, Tanacković Faletar, Goran. 20 1 0. "Semantička uloga efektora kao de­ terminatora dativnih dopuna u neraščlanjenim jednostavnim rečenicama". Birtić, Ma-

313 tea, Brozović Rončević, Dunja. (eds.) Sintaksa padeža, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i j ezikoslovlje, Filozofski fakultet Osijek, 1 63-1 78. Mihaljević, Milan. 1 998. Generativna sintaksa i semantika. Zagreb: HFD. Miller, James E. 1 974. "A localist account of the dative case in Russian". Brecht, Richard D. i Chvany, Catherine V. (eds.) Slavic Transformational Syntax, Ann Arbor, Michi­ gan: University of Michigan, 244-26 1 . Milošević, Ksenija. 1 972. "Neki aspekti semantičkog odnosa konstrukcija pasivne (sa trpnim pridjevom) i refleksivne u savremenom srpskohrvatskom jeziku". Književni jezik 1 , 63-86. Mlikota, Jadranka. 20 12. "Značenje namjere prij edložnoga izraza oko + genitiv u suvre­ menom hrvatskom j eziku". Turk, Marija, Srdoč-Konestra, lnes (eds.) Peti hrvatski slavistički kongres, zbornik radova, Rijeka: Filozofski fakultet, 463-470. Mrazović, Pavica, Vukadinović, Zora. 1 990. Gramatika srpskohrvatskogjezika za stran­ ce. Sremski Karlovci - Novi Sad: Dobra vest. Musić, August. 1 902. "Zum Gebrauche des Praesens verbi perf. im Slavischen". Archiv far slavische Philologie 24, 479-5 14. Palić, Ismail. 2006. Dativ u savremenom bosanskom jeziku (sintaksičko-semantički opis). Doktorski rad, Sarajevo: Filozofski fakultet. Palić, Ismail. 2007. Sintaksa i semantika načina. Sarajevo: Naučna biblioteka "Slovo". Palić, Ismail. 20 1 1 . "O glagolima koji vežu obvezne adverbijalne dopune u bosanskome jeziku". Suvremena lingvistika 72, 201-2 1 7. Pavešić, Slavko, Vince, Zlatko. 1 97 1 . "Gramatika". Pavešić, Slavko (ed.) Jezični savjet­ nik s gramatikom, Zagreb: Matica hrvatska. Perlmutter, David M. (ed.). 1 98 3 . Studies in Relational Grammar 1 . Chicago: The Uni­ versity of Chicago Press. Perlmutter, David M. 1 978. "Impersonal Passives and and the Unaccusative Hypothesis". BLS 4, 1 57-1 89. Perlmutter, David M., Postal, Paul M. 1 983a. "The Relational Succession Law". Perl­ mutter, David M: ( ed.) Studies in Relational Grammar 1 . Chicago - London: The University of Chicago Press, 3 0-80. Perlmutter, David M., Postal, Paul M. 1 983b. "Towards a Universal Characterization of Passivization". Perlmutter, David M. (ed.), Studies in Relational Grammar I, Chica­ go: University of Chicago Press, 3-29. Perlmutter, David M., Rosen, Carol G. (eds.). 1 984. Studies in Relational Grammar 2. Chicago: The University of Chicago Press. Peti, Mirko. 1 979. Predikatni proširak. Zagreb: Hrvatsko filološko društvo. Peti, Mirko. 1 984-1 985. "Pogledi jugoslavenskih lingvista na sintaksu vremena". Ras­ prave Zavoda zajezik 1 0-1 1 , 1 09-126. Piper, Predtag i dr. 2005. Sintaksa savremenoga srpskogjezika. Prosta rečenica. Institut za srpski jezik SANU, Beograd: Beogradska knjiga i Matica srpska. Pišković, Tatj ana. 201 1 . Gramatika roda. Zagreb: Disput.

3 14

•

Literatura

Piwek, Paul, Beun, Anita, Cremers, Robbert-Jan. 1 995. "Deictic use of Dutch demon­ stratives". /PO Annual Progress Report 30. Eindhoven: Eindhoven University Press, 99-108. Postal, Paul M. 1 974. O n Raising. Cambridge, MA: MIT Press. Pranjković, Ivo. 1 989. August Musić. Zagreb: Zavod za znanost o knj iževnosti. Pranjković, Ivo. 1 993 . Hrvatska skladnja. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada. Pranjković, Ivo. 2007. "Glagoli govorenja i njihove dopune". Zbornik Matice srpske za slavistiku 7 1 -72, Novi Sad, 1 33-1 4 1 . Pranjković, Ivo. 20 1 3 . Gramatička značenja. Zagreb: Matica hrvatska. Quirk, Randolph, Greenbaum, Sidney, Leech, Geoffrey, Svartvik, Jan. 1 985. A Compre­ hensive Grammar ojthe English Language. London: Longman. Radden, Giinter, Dirven, Rene. 2007. Cognitive English Grammar. Amsterdam - Philadelphia: John Benjamins. Radovanović, Milorad. 1 990. Spisi iz sintakse i semantike. Novi Sad: Dobra vest. Raguž, Dragutin. 1 997. Praktična hrvatska gramatika. Zagreb: Medicinska naklada. Real-Puigdollers, Cristina. 2008. "The nature of cognate obj ects". Proceedings conSOLE XVI, 1 57-1 78. Rice, Sally A. 1 987. Towards a cognitive model oj transitivity. PH.D. dissertation, San Diego: University of Califomia. Rosch, Eleanor, Mervis, Carolyn B. 1 975. "Family Resemblances". Studies in the Inter­ na! Structure oj Categories, Cognitive Psychology 7, 573-605. Rosch, Eleanor. 1 977. "Human Categorization". Warren, Neil (ed.) Studies i n Cross-cul­ tural Psychology. New York: Academic Press, 1--49. Rosch, Eleanor i dr. 1 976. "Basic objects in natural categories". Cognitive Psychology 8, 3 82--439. Rosen, Carol G. 1 984. "The Interface Between Semantic Roles and Initial Grammatical relations". Perlmutter, David M. (ed.) Studies in Relational Grammar II, Chicago: University of Chicago Press, 3 8-77. Rosenbaum, Peter S. 1 967. The Grammar ojEnglish Predicate Complement Constructi­ ons. Cambridge, MA: MIT Press. Ruwet, Nicolas. 1 986. "On Weather Verbs". Papers from the Regional Meeting, Chicago Linguistic Society 22, Part I , 1 95-2 1 5 . Samardžija, Marko. 1 986. "Dopune u suvremenom hrvatskom knj iževnom jeziku". Ra­ dovi zavoda za slavensku filologiju 2 1 , 1-32. Samardžija, Marko. 1 988. "Razdioba glagola po valentnosti". Radovi Zavoda za slaven­ sku filologiju 23, 3 5--46. Sarić, Daliborka. 20 1 5 . "Teličnost u hrvatskom". Filologija 65, 1 3 1-147. Shibatani, Masayoshi. 1 985. "Passives and related constructions: a prototype analysis". Language 6 1 , 82 1-848. Siebs, Theodor. 1 9 1 1 . "Die sogenannten subjektlosen Siitze". Zeitschriftfor vergleichen­ de Sprachjorschung aujdem Gebeit der indogermanischen Sprachen 43, 253-276.

315 Siewierska, Ana. 1 98 8 . "The passive in Slavic". Shibatani, Masayoshi (ed.) Passive and voice, Amsterdam: John Benj amins, 243-289. Silić, Josip, Pranjković, Ivo. 2005 . Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta. Zagreb: Š kolska knj iga. Silverstein, Michael. 1 976. "Hierarchy of features and ergativity". Dixon, R. M. W. (ed.) Grammatical Categories in Australian Languages, Canberra: Australian Institute of Aboriginal Studies, 1 1 2-1 7 1 . Smimova, Elena. 20 1 1 . "The organization of the German clausal grounding system". Pa­ tard, Adeline, Brisard, Frank (eds.) Cognitive Approaches to Tense, Aspect, and Epi­ stemic Modality, Amsterdam - Philadelphia: John Benjamins Publishing Company, 87- 1 00. Smith, Michael B. 1 98 5 . "Event Chains, Grammatical Relations, and the Semantics of Case in German". CLS 2 1 , 3 8 8-407. Smith, Michael B. 1 987. The Semantics ojDative and Accusative in German. PH.D. dis­ sertation. San Diego: University of Califomia. Smith, Michael B. 1 993 . "Aspects of German Clause Structure from a Cognitive Grammar Perspective". Studi Italiani di Linguistica Teorica e Applicata 22, 60 1-63 8 . Smith, Michael B . 2002. "The polysemy o f German es, iconicity, and the notion o f con­ ceptual distance". Cognitive Linguistics 1 3 ( 1 ), 67-1 1 2. Snyder, William. 200 1 . "On the nature of syntactic variation: Evidence from complex predicates and complex word formation". Language 77, 324--3 43 . Stanoj ević, Mateusz-Milan. 20 1 1 . "Modeling epistemic distance: the Croatian 1-partici­ ple". Suvremena lingvistika 72, 2 1 9-239. Stanoj ević, Mateusz-Milan, Geld, Renata. 20 1 1 . "New current relevance in Croatian: Epistemic immediacy and the aorist". Patard, Adeline, Brisard, Frank ( eds. ), Cogniti­ ve Approaches to Tense, Aspect, and Epistemic Modality, Amsterdam - Philadelphia: John Benjamins Publishing Company, 1 59-1 80. Š arić, Ljiljana. 2008a. "Some remarks on resultative constructions in Croatian". Croatica et Slavica ladertina 4, 23-3 3 . Š arić, Ljiljana. 2008b. Spatial Concepts in Slavic: A Cognitive Linguistic Study ojPrepo­ sitions and Cases. Harrassowitz Verlag: Wiesbaden. Talmy, Leonard. 1 98 5 . "Force Dynamics in Language and Thought". Cognitive Science 1 2 , 49- 1 00. Talmy, Leonard. 2000. Toward a Cognitive Semantics, Volume I. Cambridge MA: MIT Press. Talmy, Leonard. 200 1 . Toward a Cognitive Semantics. Typology and Process in Concept Structuring. Vol 1 . Cambridge, MA - London, England: The MIT Press. Tanacković Faletar, Goran. 20 1 5 . "O funkciji inicijalne pokazne zamjenice to u konstruk­ cijama s egzistencijalnim glagolima biti i imati". Belaj , Branimir ( ed.) Dimenzije zna­ čenja, Zagreb: Zagrebačka slavistička škola, 29 1-3 2 1 . Taylor, John R. 1 995. Linguistic Categorization: Prototypes in Linguistic Theory. Se­ cond Edition, New York: Oxford University Press. Taylor, John R. 2002. Cognitive Grammar. New York: Oxford University Press.

316

•

Literatura

Temiircii, Ceyhan. 20 1 1 . "Grounding in terms of anchoring relations: Epistemic asso­ ciations of ' present continuous' marking in Turkish". Patard, Adeline, Brisard, Frank (eds.) Cognitive Approaches to Tense, Aspect, and Epistemic Modality, Amsterdam ­ Philadelphia: John Benjamins Publishing Company, 1 09-1 34. Tesniere, Lucien. 1 959. E/ements de syntaxe structurale. Paris: Klincksieck. Tuđman Vuković, Nina. 2007. Glagoli govorenja u engleskome i hrvatskome jeziku: sin­ taktičko-semantička analiza. Doktorska disertacija, Zagreb: Filozofski fakultet. Tuđman Vuković, Nina. 2 0 1 0 . Glagoli govorenja: kognitivni modeli i jezična uporaba. Sintaktičko-semantička studija. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada. Turner, Mark, Fauconnier, Gilles. 1 995. "Conceptual integration and formal expression". Metaphor and Symbolic Activity 1 0, 3, 1 83-203 .

Turner, Mark, Fauconnier, Gilles. 2000. "Metaphor, metonymy, and binding". Barcelona, Antonio ( ed.) Metaphor and Metonymy at the Crossroads, Berlin - New York: Mou­ ton de Gruyter, 1 3 3- 1 49. Van Valin, Robert D. Jr. 1 993. "A synopsis of Role and Reference Grammar". Van Va­ lin, Robert D. Jr. (ed.) Advances in Role and Rr!ference Grammar, Amsterdam: John Benjamins, 1 - 1 64. Van Valin, Robert D. Jr. 200 1 . An introductiđn to' syntax. Cambridge: Cambridge Uni­ versity Press. Van Valin, Robert D. Jr. 2005 . Exploring the syntax-semantics interface. Cambridge: Cambridge University Press. Van Valin, Robert D. Jr., LaPolla, Randy J. 1 997. Syntax, structure, meaning andfuncti­ on. Cambridge: Cambridge University Press. Veber Tkalčević, Adolfo. 1 859. Skladnja ilirskoga jezika za niže gimnazije. Beč. [preti­ sak: Zagreb: Institut za hrvatski jezik i j ezikoslovlje, 2005 .] Vince, Zlatko. 1 95 5 . "O nepravilnoj upotrebi objekta u akuzativu u pasivnim rečenica­ ma". Jezik 4, 93-96. Vukojević, Luka. 1 992. "Sintaksa pasiva". Rasprave ZHJ 1 8, 235-258. Wilkins, Wendy K. (ed.). 1 988. Syntax and Semantics. Vol. 21. New York: Academic Press. Wittgenstein, Ludwig. 1 95 3 . Philosophische Untersuchungen. Oxford: Basil Blackwell. Znika, Marija. 1 98 8 . Odnos atribucije i predikacije. Zagreb: HFD. Zovko, Irena. 200 1 . Semantičko-sintaktički odnosi u rečenicama s dvostruko prijelaznim glagolima u engleskom jeziku. Magistarski rad, Zagreb: Filozofski fakultet. Zovko Dinković, lrena. 2007. "Dative Altemation in Croatian". Suvremena lingvistika ·

63, 65-8 3 .

Zovko Dinković, Irena. 20 1 O. "Određivanje izravnih objekata u hrvatskome: dva objekta u akuzativu". Birtić, Matea, Brozović Rončević, Dunja ( eds.) Sintaksa padeža, zbor­ nik radova znanstvenoga skupa Drugi hrvatski sintaktički dani, Zagreb-Osijek: Insti­ tut za hrvatski jezik i j ezikoslovlje, Filozofski fakultet, 267-276. Žepić, Stanko. 1 97 5 . "Gramatika zavisnosti i teorij a valentnosti". Suvremena lingvistika 1 1 , 1 9-27.

317

Ž epić, Stanko. 1 982. "O temporalnoj vrijednosti pasiva". Jezik 29, 1 40- 1 4 3 . Ž ic Fuchs, Milena. 1 997. "'Here' and ' There' in Croatian: A Case Study of an Urban Standard Variety". Putz, Martin, Dirven, Rene (eds.) The Construal ojSpace in Lan­ guage and Thought, Berlin: Mouton de Gruyter, 49-62. Ž ic Fuchs, Milena. 2009. Kognitivna lingvistika i jezične strukture: engleski present per­ fect. Zagreb: Nakladni zavod Globus. Žic Fuchs, Milena, Tuđman Vuković, Nina. 2000. "Pričati: novi lik u priči o glagolima govorenja". Filologija 3 5 , 1 4 1 - 1 50. Ž ic Fuchs, Milena, Tuđman Vuković, Nina. 2008 . "Communication technologies and their influence on language: Reshuffiing tenses in Croatian SMS text messaging". Jezikoslovlje 9 . 1 -2, 1 09- 1 22.

Kazalo imena

Anderson,John M. 197

Brlobaš,Željka 44 Buljan,Gabrijela 201

Babić, Stjepan 285 Babukić,Vjekoslav 125

Chomsky,Noam 110, 146, 150,234

Badurina,Lađa 46

Comrie,Bemard 44, 125,299

Bailyn,John Frederick 100

Corbett, Greville G. 125

Baker,Mark C. 100

Corrodi,Hans 135

Barić,Eugenija 130, 155, 159, 186, 193,

Cremers,Robbert-Jan 141

201,208,212,241,245,248,258, 259,286

D

+

../ X

•

Kratice i oznake dvojbeno, ne posve prihvatlj ivo još manje prihvatljivo na granici prihvatljivosti neprihvatljivo, negramatično. manje > više obilježeno (u hijerarhijama) odnos nejednakosti posjedovanje obilježja neposjedovanje obilježja ostvarenost neostvarenost

I.

Koordinacija

1.

SLOŽENA REČEN ICA I ODNOS KOORDI NACIJE I S U BORDI NACIJE

K

oordinacija je jedan o d dvaju temeljnih tipova složenorečeničnih odnosa ko­ ji se rečeničnim povezivanjem uspostavljaju između dvije ili više klauza (surečenica), odnosno jednostavnih sintaktičkih jedinica obilježenih predikativ­ nošću, pri čemu je vezno sredstvo konjunktor - slobodan član, tj . nije sastavni dio nijedne klauze, a klauze su u sintaktičko-semantičkome smislu ravnopravne i neovisne jedna o drugoj (npr. !van šeta i pjevuši, Marijaje stigla, a lvanajoš nije, Prestani galamiti ili odlazi). Nasuprot koordinacij i stoji drugi temeljni tip takvih odnosa koji se naziva subordinacijom, a čija su temeljna obilježja da se klauze u složenu rečenicu sklapaju uvrštavanjem. To rezultira sintaktičko-semantičkom neravnopravnošću, odnosno jedna je klauza ovisna o drugoj , a vezno je sredstvo subjunktor sastavni dio subordinirane klauze (npr. Osim toga štoje pametan, on je i lijep, Ne radi jer ne može naći posao, Rekao mu je da dođe, Donesena je odluka da se nastavi s ratnim operacijama, Živi u zemlji koju jako voli). Zbog to­ ga se koordinacija još naziva i nezavisnim slaganjem, a subordinacija zavisnim slaganjem, tj . koordinirane složene strukture nezavisnosloženima, a subordini­ rane zavisnosloženima. 1 Takve koordinirane i subordinirane strukture kod kojih se klauze u složenu rečenicu sklapaju pomoću nekoga veznoga sredstva nazivaju se eksplicitnom ili sindetskom, a one kod kojih vezno sredstvo izostaje implicit­ nom ili asindetskom koordinacijom i subordinacij om (npr. !van dolazi sutra, Marko preksutra, Rekao sam ti, to neće dobro završiti). No već na samome početku važno j e naglasiti da koordinaciju i subordi­ naciju ovdje nećemo pokušati opisati kao kategorije među koj ima ne postoje -

-

-

1 O nazivlju koje ć e s e upotrebljavati u ovoj knjizi bit ć e j o š rij eči u nastavku, što s e posebno od­ nosi na neprikladnost, barem u kognitivnogramatičkim metodološkim okvirima, naziva zavisno­ složene rečenice i zavisna klauza (usp. II. I ) .

16

· ;. ,.

•

I. Koordinacij a

nikakve dodirne točke, a što je čest slučaj u okvirima gramatičkih pristupa koji se, težeći u opisu j asnim definicijama i njihovu još jasnij em razgraničavanju, prvenstveno zadržavaju na opisu formalnih značajki složenorečeničnih ustroj ­ stava. Nasuprot tomu, u skladu s metodologijom kognitivne gramatike, odnos koordinacije i subordinacije promatrat će se kao kontinuum na čij im krajnj im točkama stoje prototipne koordinirane, odnosno subordinirane rečenične kon­ strukcije sa svim relevantnim i uočlj ivim strukturnim obilj ežjima koja ih čine zasebnim gramatičkim kategorijama. No između tih krajnjih točaka ponekad će se, umjesto primjera složenih rečenica koje ne ostavljaju mjesta za različite interpretacije, s jasnim kategorijalnim obilježj ima i čvrstim granicama između njih, pojavlj ivati "problematični" primj eri koji posjeduju pojedina obilježj a obi­ ju navedenih kategorija ili pak oni koj ima neka obilježja kategorij alnih prototi­ pova nedostaju, "nastanjujući" područj e gramatičkoga opisa bez na prvi pogled uočljivih i j asnih granica.

Slika la

;r I I

Ukratko, odnos koordinacije i subordinacije ovdje će, u skladu s metodolo­ gijom kognitivne gramatike, biti prikazan kao odnos dviju radijalno ustrojenih gramatičkih kategorij a na slici l a, a nasuprot njihovu strogom razgraničavanju "bez ostataka" koje je karakteristično za različite tradicij ske pristupe i prikazuje ga slika l b .

I

Slika lb

1 . Složena rečenica i odnos koordinacije i subordinacije .

•

1,7

Naravno, u ovome kontekstu logičnim se doima pitanje ima li ikakya smisl� u gramatičkome opisu razlikovati kategorije između koj ih, kako se već µ samo­ me uvodu tvrdi, ne postoje čvrste granice, već vrlo uočljiva područja međusob.:. noga prožimanj a koja je i u kontekstu formalnih gramatičkih opisa teško p�e;1� · · · djeti ili zanemariti, a uvelike otežavaju svaki opis koj i teži j asnom razvrstavanju, odnosno kategoriziranju jezičnih primjera "bez ostataka". Naš je odgovor da nj i­ hovo razlikovanj e, usprkos često fleksibilnim i "propusnim" granicama, ima ite­ kakvoga smisla, baš kao što i razlikovanje leksičkih kategorija ima smisla unatoč njihovu još češćem i uobičajenijem preklapanju.2 Kako bi "sliku" svijeta učinila jednostavnij om i jasnijom, a komunikaci­ ju lakšom, ljudska predodžba uvijek teži nekom vidu kategorizacije, odnosno svrstavanja što većega broja individualnih jedinica u jedinstvene skupine, i to u skladu s nj ihovim međusobnim sličnostima, tj . uočlj ivim svoj stvima koja te je­ dinice dijele. No činjenica je da su takve kategorije, za razliku od jedinica koje ih čine, a koj e postoje same po sebi, uvijek konstrukti ljudske predodžbe, pa iz toga proizlazi i česta obilježenost, odnosno isticanje i neuklapanje nekih njihovih članova s obzirom na obilježja koja im, u skladu s kognitivno stabilnom predodž­ bom prototipnoga člana, a koja vrlo često počinje funkcionirati i kao svojevrstan stereotip, kao pripadnicima kategorij e automatski pripisujemo očekujući njihovo jasno manifestiranje. Ipak, sve to i dalje ne znači da razlikovanje tako uspostav­ ljenih kategorija nema smisla, a kao što smo već naglasili, već upravo njihovim postojanjem omogućeno nam je jednostavnije i jasnije sagledavanje vrlo slože­ ne i samoj sebi često proturječne slike stvarnosti, pa tako i komuniciranj a o nj oj . Sve navedeno, dakako, vrijedi kako za leksičke tako i za gramatičke kategorije,3 koj e kao konvencionalizirani konstrukti ljudske predodžbe, usprkos čestome me­ đusobnom prožimanju i preklapanju, također služe sistematizaciji i pojednostav­ ljivanju predodžbe složenih odnosa u izvanjezičnoj stvarnosti omogućujući tako i samu komunikaciju o njima. Stoga definiranje i opisivanje gramatičkih kategorija koj e se u hrvatskome jeziku očituju na razini forme, ali i j asno isticanje nepostoj anosti granica koje bi, barem u skladu s intuicij om pobornika onih pristupa koj i teže čistoj formalizacij i u opisivanju gramatičkih struktura, trebale j asno razdvaj ati članove dviju kate2

Tako, u analogiji prema uspostavi i opisivanju gramatičkih kategorij a, j ednostavna činj enica da se starom šalicom ili tanjurićem za kavu možemo koristiti kao pepeljarom, dok čvrstu kutiju možemo okrenuti i upotrijebiti nj ezino dno kao priručni stol, ne dovodi u pitanj e smisao samoga razlikovanja leksičkih kategorija šalice, tanjurića, pepeljare, kutije i stola. 3 U kontekstu kognitivne gramatike (Langacker 1 987, 1 99 1 , 1 999b, 2008, 2009), kao i u okviri­ ma različitih konstrukcij skih pristupa u užemu smislu (Fillmore-Kay 1 993, Kay-Fillmore 1 999, Goldberg 1 995, 2006, Lakoff 1 987, Michaelis-Lambrecht 1 996, Croft 200 1 ), samo razdvajanj e leksika i gramatike kao zasebnih jezičnoopisnih razina smatra se arbitrarnim i činjenično nemo­ tiviranim. Nasuprot tomu navedeni pristupi govore o konstrukcijama višega i nižega reda, koje zaj edno čine kontinuum konstrukcij a koj i nazivamo gramatikom (vidi više o tome u KGHJ 1 : 1 7-2 1 ).

18

•

I. Koordinacija

gorija, u ovoj knjizi nipošto nij e nemotivirano i proizvoljno, već prema našemu mišlj enju predstavlja odraz prirode i zakonitosti ljudske konceptualizacije, pa je kao takvo ugrađeno i u same temelje metodološkoga aparata kojim ćemo se služiti u opisu koordinacij e i subordinacije, ne dovodeći pritom ni na trenutak u pitanj e smisao njihova razlikovanja (baš kao što to, da još j ednom naglasimo već uspostavljenu analogiju, ne činimo ni u slučaju leksičkih kategorija). Sam opis gramatičkih jedinica i kategorija u kognitivnim se okvirima te­ melj i na uvažavanju njihove simbolične naravi, što pretpostavlja ne samo uklju­ čivanje značenja u gramatički opis nego i nj egovu fundamentalnu motivacijsku funkciju u uspostavi j ezičnih struktura. Stoga je, za razliku od pristupa koji se bave isključivo formalnim aspektima opisa gramatičkih ustrojstava, u okvirima pristupa koji značenju pridaju formativnu funkciju zapravo i posve nemoguće uspostavlj ati jasne, jednoznačne i čvrste granice među manje ili više formalno definiranim gramatičkim kategorij ama. Kao što smo već naglasili, taj problem u okvirima j ezičnoga opisa u potpunome je suglasju s činj enicom da su i same kategorije koj e proizlaze iz predočavanja izvanjezične stvarnosti vrlo često "pro­ točne" i nejasno razgraničene, što je u potpunome skladu s neprekidnom dinami­ kom razvoj a ljudske spoznaj e o svijetu. U tome smislu i sam jezik, kao jedan od fundamentalnih i naj šire korištenih spoznajnih alata, svojom formalnom struktu­ rom i nj ezinim mjestimično nevidljivim međama ustvari nužno zrcali tu nepre­ stanu dinamiku i mijenu. Ukratko, smatramo da uspostavljanje, dosljedno uvažavanj e i opisivanj e gramatičkih kategorij a poput koordinacije i subordinacije u okvirima kognitiv­ noga pristupa, čija je metodologija u cijelosti utemeljena na proučavanju zna­ čenja i upotrebe kao motivacijskih faktora u oblikovanju gramatičkih struktura, nipošto ne predstavlja besmislen zadatak. Upravo suprotno, metodološki j asno uspostavlj ene i na zadovoljavajući način definirane gramatičke kategorij e, koje gramatičke odnose, po mogućnosti, dovode u jasnu korelaciju s općim zakoni­ tostima ljudske spoznaje, ne samo da imaju smisla nego su i nužne za cjelovita shvaćanj e j ezičnoga funkcioniranja, dok će se jedini nužan odmak od značenj ski nemotiviranih tipova gramatičkoga opisa u ovoj knj izi ticati nj ihova stava o jed­ noznačnosti, odnosno uniformnosti i sveobuhvatnosti tako definiranih struktur­ nih kategorij a. Drugim riječima, u ovoj će se knj izi načelno, uz neke promjene, poštovati u hrvatskoj gramatičkoj tradiciji, a i šire, uobičaj ena podjela složenih rečenica na koordinirane i subordinirane, kao i njihove potpodj ele. No umjesto diskretnih, j ednoznačnih, fiksnih i sveobuhvatnih kategorija u njima ćemo, sliko­ vito rečeno, vidj eti svoj evrsna "konceptualna uporišta", odnosno "stabilizacijska područja" čij i prototipni članovi omogućuju svoj evrsno predodžbeno "podeša­ vanj e" i usustavlj ivanj e nepreglednoga spektra različitih odnosa u izvanj ezičnoj stvarnosti te svoj om "centripetalnom" snagom usmjeravaju njihovo svođenj e na znatno jednostavniji i preglednij i skup konceptualnih obrazaca. ,·

1 . Složena rečenica i odnos koordinacije i subordinacije

•

19

Takav dakle stav, baš kao ni sama ljudska spoznaja, nipošto ne uključuje rigidnost u vidu jednoznačne kategorizacije jezičnih podataka pod svaku cije­ nu ili nj ihova razvrstavanj a "bez ostatka". Upravo suprotno, kategorije i odnosi relevantni za gramatički opis na razini složene rečenice u ovoj će se knj izi pro­ matrati kao centripetalna područja koja, ponekad više, a ponekad manje jedno­ značno, služe stabiliziranju ljudske spoznaje i njezinu svođenju na pregledniji i jednostavniji skup predodžbenih obrazaca u okvirima svakodnevne komunika­ cije. Stoga koordinaciju i subordinaciju možda nije moguće jasno i jednoznačno razdvojiti prema uvij ek istome skupu formalnih kriterija, ali nam uvažavanj e nji­ hova razlikovanj a na kategorijalnoj razini služi kao vrlo stabilan i pouzdan refe­ rentni okvir u kojemu možemo sagledavati i opisivati gramatičko organiziranje i usustavlj ivanj e svakodnevnih spoznaja o odnosima u izvanjezičnoj stvarnosti te, naravno, na takvoj sustavnosti utemelj enu komunikaciju. O samome odnosu gramatičkih kategorija koordinacije i subordinacije u je­ zikoslovnoj se kroatistici, ali i u širim slavističkim okvirima, ako izuzmemo op­ ćeuporabnu razinu školskih gramatika, pisalo razmjerno malo, dok se u spome­ nutim gramatičkim priručnicima priroda te podjele u pravilu ne dovodi u pitanje, već se navedena razlika na neki način podrazumijeva i intuitivno preuzima u vi­ du razlikovanja zavisnosloženih i nezavisnosloženih rečenica. Č ak i kada se o njoj govori na teorijskoj razini, opis koordinacije najčešće se zadržava na nj ezinim formalnim obilježj ima, poput onih o kojima, ovaj put iz poredbene perspektive u širim· slavističkim okvirima, piše Kordić: Koordinacija se obično definira kao spoj ravnopravnih rečenica, koje ne služe kao odredba jedna drugoj (Panzer 1 99 1 , 235), koje po pravilu pripadaju istom tipu reče­ nica (Grover 1 994, 762) i mogu stajati samostalno (Scancarelli 2003, 322). lako je koordinacija jedna od najosnovnijih i univerzalnih sintaktičkih konstrukcija, veoma su različite koordinativne konstrukcije od jezika do jezika, i u velikoj mjeri varira stupanj do kojeg je koordinacija gramatikalizirana (Mithun 1 988, 3 3 1 ). Neki jezici razvili su posebne veznike za koordinaciju, drugi koriste morfološka sredstva (Gro­ ver 1 994, 764), a treći nemaju nikakvih gramatičkih sredstava za obilježavanje ko­ ordinacije (Mithun 1 988, 33 1 ). („ .) U svim jezicima koji imaju veznike za koordina­ ciju, a takvi su i slavenski jezici, koordinacijski veznici čine malu i zatvorenu grupu riječi (Grover 1 994, 763). Gramatikalizirali su se relativno kasno (Mithun 1 988, 351 ), a dokaz tome je i podatak da arhaični dijalekti u raznim dijelovima svijeta uop­ će nemaju veznike poput i, ali, ili„.ili, ni„ .ni (Decsy 1 987, 1 1 1). U mnogim jezicima je upotreba koordinacijskih veznika fakultativna (Mithun 1 988, 336). U nekim jezi­ cima se jedan koordinacij ski veznik specijalizirao za spajanje nominalnih sintagmi, a drugi za spajanje rečenica, tako da tamo dva veznika odgovaraju srpskohrvatskom vezniku i (Grover 1 994, 763). Budući da slavenski jezici imaju koordinacijske vez­ nike, koordinacijska veza rezultat je međusobnog odnosa triju faktora: a) značenja svake od rečenica, b) logičkog odnosa između tih značenja, c) značenja veznika (Lang 1 977, 1 0). (Kordić 2008: 1 89-1 90)

20

•

I. Koordinacija

U okvirima jezikoslovne kroatistike o razlikovanju koordinacije i subordi­ nacije naj iscrpnije je pisao Pranjković, kako u radovima koji se bave problemom razgraničavanja tih dviju kategorija (Pranjković 1 98 1 , 1 993) tako i u monografiji posvećenoj koordin_aciji u hrvatskome jeziku (Pranjković 1 984), koj a uz analizu sastavnih rečenica s veznikom i donosi i vrlo iscrpan pregled shvaćanja te grama­ tičke kategorije, i to kako u hrvatskoj i južnoslavenskoj (bližoj i daljoj) gramatič­ koj tradiciji (Maretić 1 887, 1 889, Divković 1 899, Florschiltz 1 940, Musić 1 898, 1 899, 1 900, Lalević 1 962, Brabec-Hraste-Ž ivković 1 954, Koneski 1 976 itd.) tako i u kontekstu mahom funkcionalno usmjerenih razmatranja karakterističnih za rusku i slavističku lingvistiku tijekom druge polovine 20. stoljeća (Zvegincev 1 976, Vinogradov 1 955, Belošapkova 1 977, Bauer 1 960 itd.). Za razliku od autora koji dovode u pitanje opravdanost razlikovanja poj­ mova koordinacije i subordinacije u gramatičkome opisu (npr. Guberina 1 952, Benveniste 1 975), i to ponajviše zbog njihova već spomenutoga funkcionalnoga preklapanj a u smislu mogućnosti označavanj a istih smislenih odnosa tim različi­ tim temeljnim tipovima složenorečeničnih konstrukcija, a o čemu će u nastavku još biti riječi, Pranjković opravdanost nj ihova razlikovanja u gramatičkome opi­ su vrlo j asno i sustavno potkrepljuje, barem kada je u pitanju njegova funkcio­ nalnost u opisu hrvatskoga i drugih (južno)slavenskih jezika, zastupajući pritom čvrsto stajalište prema kojemu je bitna razlika između koordiniranih i subordini­ ranih rečenica strukturne, a ne smislene naravi. Rečenice s koordiniranim odnosom strukturno su samostalne (njihova struktura ne priječi provođenje preoblike kojom klauze postaju samostalne, emancipirane re­ čenice - stoga bi se mogle promatrati i na razini diskurza). Smisaoni odnosi među klauzama koje ulaze u sastav koordiniranih rečenica mogu pri tom biti različiti: od "pravih" usporednih smisaonih odnosa do odnosa koji su karakteristični i za subor­ dinirane rečenice (temporalnih, kauzalno-konsekutivnih, koncesivnih itd.). (Pranj­ ković 1 993 : 22)

I dok se s Pranjkovićevim argumentima u korist dosljednoga razlikovanja

koordinacije i subordinacije u opisu gramatičke strukture u potpunosti slažemo, s navedenim se gledanj em na "strukturnu, a ne smisaonu" prirodu te razlike može­ mo složiti samo uvjetno, već i s obzirom na sama metodološka načela kognitiv­ nogramatičkoga opisa prema kojima svaka razlika na razini gramatičke struktu­ re zrcali nekakvu relevantnu značenj sku opreku, odnosno signalizira postojanje bitnih motivacij skih čimbenika predodžbene naravi na razini semantičkih polova jezičnih jedinica, a koji uvjetuju "površinsko", tj . strukturna, pojavljivanje razli­ ka na planu njihovih fonoloških polova.4

4 O j ezičnim jedinicama kao rezultatima korelacij e fonološkoga i semantičkoga pola vidi u Lang­ acker ( 1 987) i KGHJ 1 .

1 . Složena rečenica i odnos koordinacij e i subordinacij e

•

21

Promotrimo u navedenome kontekstu sljedeći primjer: ( 1 ) Susjed svake subote odlazi u prirodu i to ga ispunjava mirom.

Navedenu rečenicu, dakako, možemo preoblikovati na način da njezine kla­ uze postanu samostalne rečenice: (2) Susjed svake subote odlazi u prirodu. To ga ispunjava mirom. No smisaoni odnos između tih dviju rečenica dopušta i uvrštavanje druge rečenice u prvu u okviru uzročne konstrukcije: ( 3 ) Susjed svake subote odlazi u prirodu jer ga to ispunjava mirom.

I dok se o postojanju brojnih dodirnih točaka, tj . sličnosti na planu smisao­ nih odnosa između klauza u primjerima ( 1 ) i (3), odnosno dviju emancipiranih jednostavnih rečenica u primjeru (2), može naširoko spekulirati, strukturne razli­ ke među njima sasvim su očite i j ednostavne.5 U tome se smislu i možemo složiti s Pranjkovićevim gledanjem na opreku koordinacija/subordinacija kao činjenicu rečenične strukture, a ne rečeničnoga smisla. Ipak, ako navedene koordinirane i subordinirane rečenice u primjerima ( 1 ) i (3) postavimo u kontekst pitanja, uočit ćemo jednu bitnu razliku koj a će nas, vjerujemo, približiti nešto jasnijim argu­ mentima za djelomično neslaganje s tvrdnjom da je razlika između koordinacije i subordinacije isključivo strukturne naravi.

5 Kada su u pitanju uočljive razlike na planu smisaonih odnosa, možemo reći da uzročno-poslje­ dična relacija u primjeru (3) postaj e eksplicitna i j ednoznačna, dok je u primjerima (1) i (2) ona prisutna tek implicitno i tiče se primarno naših iskustava te na nj ima utemeljenih pretpostavaka o činjenicama izvanjezične stvarnosti, a ne same gramatičke strukture, posebice kada su u pitanju emancipirane j ednostavne rečenice u primjeru (2), što, dakako, otvara prostor i za drukčija čita­ nj a. Tako primj erice iz rečenice Susjed svake subote odlazi u prirodu i to ga ispunjava mirom ne moramo nužno zaključiti da dvije navedene činjenice stoje u odnosu aktivnosti i motivacijskoga čimbenika, odnosno posljedice i uzroka, te u skladu s tim predodžbenim obrascem interpretira­ ti težnju za duševnim mirom kao isključivi razlog susj edovih subotnjih odlazaka u prirodu, već ona može značiti i to da je on primjerice zaposlen u uredu službe za zaštitu od požara, a subotom ima profesionalnu obavezu izlaska na teren radi nadzora provođenja zaštitnih mj era, pa je u to­ me slučaju mir koj im ga ispunjava boravak u prirodnome okruženju samo neka vrsta "kolateral­ ne koristi'', ali nikako ne i motivacijski čimbenik kojim bi njegov odlazak u prirodu mogao biti uvj etovan. Isto, dakako, važi i za dvije emancipirane rečenice u primjeru (7), ali nikako ne i za subordiniranu uzročnu rečenicu u primj eru (8), gdj e je veza između smisla i rečenične strukture znatno j ednoznačnija. U tome slučaju možemo zaključiti tek da je j edan te isti smisaoni odnos u subordiniranoj rečenici jednoznačan i eksplicitno kodiran, dok u koordiniranoj rečenici ostaje latentan i nenaglašen, odnosno ostvaruje se tek na razini implikacije omogućene prethodnim spo­ znajama i iskustvom. Navedena zapažanja, dakako, ne predstavljaju čvrst temelj za definiranje kategorijalnih razlika između koordinacije i subordinacije kojim bi se, umj esto strukturnih, pri­ marno referiralo na značenj ske odnose, ali naše je uvjerenje da su strukturna obilježja rečenične koordinacije i subordinacije tek "površinska" manifestacija nejednakosti konceptualnoga statusa dvaju klauzalnih semantičkih polova, o čemu će biti više riječi u nastavku.

22

I ' i ' I

I

•

I. Koordinacija

Ako naime rečenicu iz (1) preoblikuj emo u specifičan tip pitanja kojim se želi provj eriti istinitost tvrdnje izražene u koordinacijskim okvirima, dobit ćemo sljedeći primj er:6 (4) Je li istina da· susjed svake subote odlazi u prirodu i da ga to ispunjava mirom?

r ..

Na navedeno pitanj e moguće je formulirati dva različita, ali podjednako pri­ hvatljiva odgovora: (5) Istina je da susjed svake subote odlazi u prirodu. (5a) Istina je da ga to ispunjava mirom. Ako s druge strane na isti način pokušamo testirati asertivnost tvrdnj e izra­ žene u