Slike iz života za staro i mlado ili plemenita i ćudoredna načela za obiteljske krugove i omladinu [PDF]

Zitiervorschau

'#F'x- : -

IZ ZIVOIA SLIKE ZA STARO I I1LADO ili

plemenita i (udoredna na(ela krugove za obiteljske i omladinu

Sa slikama

1950 NAKLADNo c. sASrcI Kof'lp.,Novt 5AD opuStvo

'a'' '

, 1.r1. ,

f

l .

,|,' 'tn," :l ;:l

PREDGOVOR .r, .

;

|i'

tl

ixt

.ill ilt tt J

,i

'

, NaS veliki pjesnik S. S. Kranjdevi6, vide6i, da je sav ljudski napor uloZen za napredak prolaznoga vanjskog svijeta, bolno je kliknuo: Pro3etala se poviest u sramotniikoj halji ) t I 5to smo nebu bliZi, to od neba smo dalji! Jest, i povijest ovoga iileka Seta se u sralmotnidkoj haljini grijeha. Udaljili smo ae od Onoga, koji ie Ljubav, koji je odi ljudskoga roda upu6ivao pfema gore i u njegov unutna5nji Livot. Zato svi, koji vjeruju. u dolazak ljepSega i boljega svij,eta, trreba da saradjuju u pobijanju poroka i grijeha. Zato je i izdata ova l*iiga sa poukama koje krijepe i blaZe, koje su svima nama toliko potrebne. Ova je knjiga lamijonjena i starom i rnladom, i bogata5u i siromahu, kao ba5 Sto je i nauka Isusa Krista izvw pristupaian. cijelome svijetu. U ovoj su liorjizi lijepo obradjena rnnoga visoka krS-6anska etiika naiela o, duhovnoj obnovi naSega obiteljskog Livota i na5e drage mladeZi. .,0dnos izmedu roditelja i djece, p'rijateljska vjernosti ljubav prema bliZnj,emu, proldetstvo razvrahra Livota, zlo alkohola, povrSnost i lakounnost, pouzdanj'e u BoZju pomo6, odgoj djece u }c36anskoj dobroti itd., sve je to u ovoj knjizi sakupljeno u krasan rukovet pedago5koga cvijeca. Do iitaoca stoji, da to cvije6e 6esto miri$i i obla: gorodjuje se ljepotamia i poukana, koj,e srae :uzditl iz kala svjetskoga grijeha i nose ga u earstvo vi$ega i svijetlijeg svijeta, da bude nebu bliZi, a od svijetadalji. U Zagrebu, na Uskrs 1930.

Izdavaii.

"i:f

'

T' I

I

Prenagle rijeii tct

il

f

;,. i

- Majko, pogledaj moju lijepu malu kuticu. Kada 6u biti velikl i mi 6emo onda imati takom ku6icu,, je li? Pogledam. Moj sindi6 Ivica, star detiri godine, sagradio je nasred sobe malu ku6icu. + Bojim se, da ta ku6ica sada u zimi ne bi mogla podnijeti na svom krovu snijega - rekoh u 5ali. - Ali ljeti 6e zato biti veselo - odgovori Ivica radosno se smije3e6i. I dotrdav5i do mene, obujmi me svojim malim rukama i rede: O mama, tako te volim! '- Ivica - rekoh poljubiv5i ga - podi Miciki i reci joj, da za vederu kupi jo5 kruha! Ivica pohiti, da izvr5i moj nalog, ali na putu mu se desi neprilika: Nogom .je udario u stalak, na koji sam postavila jednu skupocjenu vazu sa rascvalom ruZom. Stalak se zanji5e, a vaza, poklon moje pokojne majke, padne sa stalka i razbije se. - Ti nevaljanie stra5no 6u ljuta Sto si opet uiinio? Sada zasluZuje5 batina! Nato mu odmah oStrim rijeiima zapovjedim, da sakupi crijepine i baci ih u kacu za pepeo. Drhdu6im rukama Ivica se od-ah dao na posao i savjesno je sakupljao komafidke, pri demu si je male prsti6e ozlijedio na o5trim bridovima krhotina. Onda je crijepovlje odnio i neko vrijeme ostao vani. Kada se je povratio, stiskao je ne5ta twdoga u svojoj rudici. DoSavSi do mene, poloZi 'dva dinara i reie pla5ljivo zabrimi u krilo komad od nuta lica: MoZeS li zato kupiti novu vazu, mama? Ne znam, koji me zao duh opsjeo, da sam taj novac, njegovo briZno duvano blago, koje mu je darovao na5 .ljubezni susjed za udinjenu mu uslugu, pograbila i bacila na pod. Ivica je novac tiho podigao, dok su mu suze

Prenagle rijedi

Slike iz Zivota

nawle na odi i prosule se niz rumeno lice, a onda je sloZenih ruku mirng sjeo na stolac. Poslije nekog vremena, upita me plaho: Mama, smijem li i6i Janku igrati se? - Svejedno_ mi je kamo ide3 - odgovorim jo5 uvijek ljuta - samo da te ne'vidim kraj sebe ! Ivica se pokunjen ot5ulja iz sobe, obude svoj mali , kaputi6, uzme svoju kapicu i op,et dode u sobu i pride "do mene. - Mama, ho6e5 mi oprostiti? Jako mi je Zao! pro5ap6e neklonulom srdadno56u. Pritom mi pruZi svoja mila usta5ca na poljubac. Ja, joS uvijek opsjednuta nedasfivim, odgurnem od sebe to divno stvoienje. Ivica je jo5 nekoliko dasaka stajao kraj vratiju i Zalostan me motrio. Danas je ravno 25 godina, kada je tamo stojao; ali ja ga1 i sada vidim pred sobom u njegovom plavorn kaputi6u, u sivoj vunenoj kapici i malim crvenim rukavicama. I kada je onako Zalostan stajao kraj vratiju, jir sam ga pogledavala hladnim i ljutim pogledima. - Vrata su 3e otvorilar i opet zatvorila, a matre noZioe polagano su otcapkale niz stepenice. eula sam, kako je iza5ao i kako je otvarao vr"ata od vrta. Kada sam pogledala kroz prozo,r i mali je to ,opazio, opet mi se pomirljivo nasmijeSio. Ali primjetila sam, kako su mu se usne pladljivo nakrivile kada je vidio, da mu ne poklanjam nikakr-u paZnju. Pratila sam maloga ljubimca sa tudim, neodredenim osje6ajem, dok se plavi kaputi6 i crvene rukavice nisu otele motne pogledu. U meni se onda dvaput podigla jaka Z,eIja, d,a ga pozovem natrag i ali tu Zelju sam svladala oba puta. O, da je dao Bog, da sam ga doz;;,ala! Poslije toga sam dalje marljivo 6ivala. U detiri sata posao sam odloZila i sjela do prozora. Savjest me je podela optuZivati radi moga ponaSanja i nisam mogla nego priznati opravdanost svih p,redbacivanja. Tako sam si rekla: Iako se je razbila tvoja krasna vaza,lto vrijede sve vaze na ovome svijetu prema tvome djetetu? Kako si samo mogla biti tako tvrda prema lijepom malom Ivici, koji je uvijek bio tako veseo i poslu5an? To nije bilo prvi puta, a kraj toga drZi5, da si prava kr56anska

$

najka ! Pomisli, kada bi ti Ivica bio iznenada oduzet, zar te tvoje opore rijedi ne bi kroz cio Zivot pekle i muiile? U meni je sve vi5e rastao nemir. Ustala sam i potela uredivati sobu. Onda sam silno nemirna opet pri3la p,rozoru i zabrinuta neprestano zurila u maglu, koja je bivala sve gu56a, i,elebi u du5i, da mi se ukaZe moj mali. Ali on nije dolazio. Moje srce bivalo je sve teLe i tei,e, .a neizvjesnost je porasla do nepodnosljivosti. Nisam dulje mogla uzdri,ati u ku6i. Brzo sam se obukla i puna te6kih briga pohitila gospodi Horvat. - Gospodo, jeste li vidjeli moga fvicu? - upitam .je, stupiv5i zadihana u sobu. - Bio je u tl23 sata ovdje, a onda je sa Jankom otiSao Vlatku Maridevom ! - Ja mislim Sto sam mislila, to nisam nikada doznala, jer u trj ias provali bez daha' u sobu mali Janko, prestravljeno vidu6i: Mama, mama, Ivica se utopio ! ISli smo preko zamrzn'ttog4 jezera, a u ledu je bila rupa prekrivena snijegom. Ivica nije tu rupu vidio i - Psst, Janko - prekine ga majka, prestra5eno m,e pogledav5i - njegova majka je ovdje ! Nekoliko dasaka vladala je u sobi duboka ti5ina, .isprekidana samo njeZnim pjevanjem karlarinca i jednolidnim predenjem madke kraj pe6i. Tada mi pristupi gospoda Horvat i poloZiv5i blago svoju ruku na moje rame, rede: Moja jadna Elo, jadno moje dijete ! Nisam se ni maknula, ali sa Siroko otvorenim odima vidjela sam pred sobom straSnu sliku: studeno, mrko zimsko poslije podne, jedno jezero, na kojem se igraju djeca; jedna mala pojava, koja mi je bila tako dobro poznata, najednom se izgubila ispod varljivoga leda. Male ruke zdvojno su grabile za nedim, dega br se prihvatile, a u slatka usta slijevala se hladna voda. U mojim pako u6ima odjekivale su sbra5ne rijedi: ,,Svejedno mi je karno ide5, samo da te ne vidim kraj sebe !" Pred mojim odima rasprostrla se duboka magla, a u njoj je utonulo sve oko rnene. Svoje vlastite opore rijedi, neprestano su mi zvonile u u5ima. Samo se joS sje6am, da sam iz ku6e izaSla tamnom L,eljom, da podem onarRo, gdje se nalazio

Slike iz Zivota

moj slatki Ivica. Onda najednom kao da mi se ispod nogu izmakla zemlja, i - vi5e nisam ni5ta znala. Ugodan osje6aj topline i neprestano budenje proZ,imalo je moje tijelo. Otvorila sam odi i zaiudeno se ogledavala po sobi. Kraj pe6i je sjedjela meni nepoznata lena, a- nedaleko kreveta stajao je moj suprug, prekriv5i sa rukom delo i odi. Poku5ala sam misliti, gdje se nalazimi i Sto se desilo; ali sve je bilo uzalud. Onda opazim jednu malu pojavu, koja je sjedjela na velikom stolcu obu6ena u no6nu haljinicu iz crvenog flanela. Kroz glavu mi proleti svijetla misao. Podignem se u ldrevetu i tiho upitam: ,,Sto je to?" Svi u sobi nijemo su slu5ali i gledali. Moj suprug pristupi mi bliZe: ,,Sada ne smije5 govoriti : Lezi mirno" ti draga, ti jedina moja ! - rede mi nadasve blagim glasom i taj jaki dovjek pri tom je zaplakao kao dijet€. Tada se ona mala pojava pop,ne na moj krevet i zaplade, a i ja sva zbunjena, ne znaju6i Sto to sve znadi zapadnem u teZak plad. Nepoznata gospoda dode bliZe, uzme Ivicu sa moga kreveta i rekne mome suprugu: ,,Budite, gospodine, oprezni. Sve zavisi o tom'e, da va6a gospoda bude po5tedena od svakog uzrujavanja!" - navalim na svoga.supruga .- Pripovijedaj mi.sve - ja moram sve znati! Imala sam tako stra5an osje6aj.. Sanjala sam, da se Ivica utopio ! Lice moga supruga problijedi: ,,Jest, on je bio vrlo blizu smrti. Marko Ivani6 spasio ga je iz jezera. Onda je brzo poslao po mene u pisarnu. Pohitio sam po Dr. Karli6a i do5li smo ba5 jod u pravo vrijeme. NaS Ivica bio je jo5 malo Ziv, ali nakon mnogih poku3aja uspjelo nam je, hvala Bogu, da ga opet povratimo u Livot. - Kako je tome dugo? - upitam. - Juter je bilo sedam tjedana - odgovori mi on smije5e6i se. - Sedam tjedana? - opetujem. - Nemogu6e! - Elo, bila si te5ko bolesna. Upala mozga skorom te navladala. Bila si ve6 na pragu smrti. Kroz dugo vremena jedva smo se nadali, da 6eS ikada opet do6i k svijesti. U svojim bolesnim snima uvijek si govorila: ,,Ivica se utopio, a ja sam tome kriva." Juder je rekao Dr. Karli6, da 6e pro5le no6i nastupiti kriza i ako tr.r,

Prenagle rijedi

1l

no6 preZivi5, da 6eB onda ozdraviti. O Ela, zahvalan sam nebesima, da si mi ostala saduvana. .L- Ah dragi, bila sam prema na5em dobrom Ivici tako bez srca, tako stra5na, ah, mnogo sam sagrije3ila na5em dobrom Ivici - rekoh dubokim odahnubem. Onda sam mu todno ispripovjedala sve pojedinosti onog^anesretnog poslije podnevh i nisam ni5ta zatajila. On je mirno slu5ao miluju6i mi glavu, a kada sam svojim pridanjem svr5ila, samo je rekao: ,,To sve, neka ti, draga Elo, bude dobra nauka !" To je bilo sve. Naskoro sam ozdravila; ali dugo vremena nisam mogla podnositi, da budem sama, bez Ivice. einilo mi .se, da ne mogu -JoSdosta nastojati, da okajem svoj bezboZni postupak. i danas sva strepim pri pomisli: K_oiike du5evne muke bi me snaSle, da Ivica nije spaSen i da €u zadnje rijedi, koje sam mu rekla bile tako neljubezne ! Othranila sam poslije toga kobnoga dogadaja jo5 troje djece, ali nijedno nije od mene dulo ljutu i prenaglu rijed. Moja strpljivost desto je iskudavana; ali pomisao ni straSnu sm*, kojoj je Ivica bio tako blizu, uvijek me je saiuvala od strastvenog uzbudenja i nepomirljivosti. Vi drage majke, budite uvijek strpljive. sa va5im nevinim maliSanima ! MoZebit 6e na ovoj jednostavnoj pripovjeci podivati nnogo oko, koje se u sje6anju na neljubezne rijeni i prenaglo odludenu kazan desto napunja gorkim suzama. Mnoge, kojima su njihovi ljubimci preiano oduzeti, dale bi sva svoja zemaljska bogatstva, StaviSe, godine svoga Livota, kada bi mogle natrag -uzeti prenagle rijedi, od kojih su strepile usne njihove djece, a bistre im se odi mutile suzom. O, pokojne ne moZe5 r,-iSe dozvati natrag, da opet cjeliva5 njihove svjeZe, rumene usnice, Oni su oti6li zauvijek, a tebi ostaje svijest i uvjerenje o svoure grijehu.

Svako srce ima svoje jade

Svakosrceimasvojejade ,,Svako srce ima svoje jade." TuZan smije5ak podivao je na usnama govornice, dije su odi bile zalivene suzama kao da joj se srce buni, dodim je sama tiho uzdahnula. Sjedjela je obasjana jarkim svijetlom pe6i, strpljiva, blaga, odana Zena. Do njenih nogu sjedjela je na maloj klupici mlada djevojka i zakopav5i lice u ruke, te5ko je jecala. Nemoj o tome tako mnogo misliti, Zorko; to je najbolje. Sada ti se sve pridinja tamno i tude; ali do6i 6e vrijeme, kada 6eS se sna6i u svojoj sudbini i uvidjeti, da je to sve bilo za tebe dobro! Tako je gospoda tjeSila rasplakanu djevojku, njeZno joj glade6i plavu kosu, koja je okruZivala pocrvenjelo delo, dok mlada djevojka nije podigla glavu i pokazala svoje milo, sada od plada natedeno lice. - Ne razumijem, kako moZete ovako govoriti, gos_pojice Marti6. Kako moZe dodi dan, kada 6u uvidjeti, da je to sve bilo dobro! I opet je svoje lice prekrila rukama, a kroz tanke bijele prste todile su se suze kao ki$ne kapljice. Napokon je utih,rula i uzdahnuv6i duboko i te5ko, poloZiia je svoju g|avu u krilo majdine prijateljice. Obe su Sutjele, samo tiktakanje zidnog sata prekidalo je ti5inu. Odljev Zivahne vatre rasvjetljivao je djelomidno sobu, na mahove padajudi na obe Zene Zarkim ljeskom, a onda se opet ugasio - kao nade, koje su gajila ova dva stvorrenJa. Zora Koyadevib imala je razloga da plade. Prije Ses-t godina umrla je njena majka, ba5 kada je njeZno i na-dareno dijete najvi5e trebalo njena savjeta i porno6i. Njen stariji brat poloZio je ba5 svoj ispit i-radi naruSena

IJ

zdravlja otputovao je na jug. Nije se vi5e nikada powatio i tako je Zonca imala samo svoga oca, kojega je nadasve ljubila. Ovaj je nju gotovo oboi,avao, ali nije vi5e bio jedan od jakih i priznao si, da bi njegovo dijete bilo odgojeno previSe jednostrano, kada bi bilo prepu3teno samo njegovoj brizi. Bilo mu je mnogo stalo do toga, da u k6erci izgradi zna(.aj, tim viSe, Sto su se kod nje ukazale sumnjive sklonosti. Tako je do5lo, da su svome starom usamljenom zavidaju naskoro rekli ,,s bogom" i otselili u malen gradi6, gdje se nalazila izvrsna Skola za mlade djevojke. Nadstojnica te Skole, gospoda Dr. Modi6, posjedovala je odliine sposobnosti i mnogo spretnosti za odgajanje mladih djevojaka. Ona sama bila je majka nekoliko k6eri, radi iega je imala narodita intenesa za mladu Zork.u, koja je inade bila ne samo vrlo ljubezna, nego i darovita. Gospoda Dr. Modi6 uposlila je u svome zavodu nekoliko odlidnih uditelja i sa jednom od tih, nalazimo sada Zorku u dru5tvu. Gospojica Marti6 bila je ovdje tek. pola godine. Nije bila jedna od onih, dija privladiva vanj5tina i nastup mogu dovjeka na prvi pogled osvojiti; ali bila joj svojstvena mirna i srdaina ljubezijivost, koja je izazvala ljubav i sklonost svih, koji su je poznavali. Ona se mnogo demu naudila u Skoli Zivota. Bol i jad bili su njeni prijatelji, no iako je u njenom srcu bilo kadgod vrlo mradno, to je postojanom strpljivo56u naposljetku ipak sve nadvladala. Izraz njenih dubokih lica, odavali odiju i njenoga od jada oplemenjenog su unutra5nji spokoj, kojega ne moZe nijedna oluja razoriti. Zora Kovadevi6 nije ni5ta znala o njenom pro5lom Zivotu. Gospojica Marti6 do5la je u D. kao tudinac. Jer je bila l'rlo naobraZena i glazbeno nadarena, a osirn toga je govorila nekoliko stranih iezika, gospoda Modi6 ju je bez oklijevanja namjestila u svojoj Skoli, n,e traZebi nikakova obavje5tenja o njenoj pro5losti. Sa Zorkorn se naskoro sprijateljilla i bila joj iskrena i vjerna. ' prslije gospodina Kovadevi6a bivalo je Zdravlje smrti njegove Zene sve slabije i slabije. Ali njegovi prija'i telji biili su tako naudeni na njegovo blijedo lice slabo tijelo, da nisu ni slutili, da se pribluZuje njegov

,l l4

Slike iz Zivota

sw$etak. Uvijek 1nit* i ljubezan, rijetko je govorio o sv_ojim brigama. Prije ietvrt godine putovab je u neko udaljeno mjesto, da swsi povjerene mu poslove, a kraj prijati zdravlju. -iznenadi l,ogl p" nadao, da 6e q9 ov-o p-utovanje BaS. je- stigao svome kadno ga jako 5a"{jqr_ canje krvi i on za nekoliko dasaka umre. Olio nieerr nalazili su se sami strani ljudi, strani ljudi ispunili 6u njegove posljednje .leIje, a strani ljudi obavjestili su i njegov rod o te5koj nesre6i. Za Zorku je to bio straSan udarac, tim Zalosniii, jer ju je zadesio tako neodekivano i iznenada. Kroz ViSe dana nalazila se u nekom stanju omame, sve dok nije pro5ao spr_ovod i- ona osim gospojice Marti6 nije na svijetu imala nijednoga prijateljskog dovjeka. O imu6tvenim prilikama sospodina Kovaievi6a niie se znalo.ni5ta pouzdana. Njega sb uvijek ubrajalo *"du, bogate ljude, tim viSe, jer si je priu5iio sve o"no, Sto si samo bogati dovjek priu5titi moi,e. Ali Zorka se sie6ala, da je u zadnje wijeme pode56evrlo zabrinuto sovbrio o budu6nosti i ona nije sa neosnovanom bojazni idekivala uredenje njegovih poslovnih i privatnih oiveza. NaZalost, nije se prevarila. Kada su se morali podmiriti jo5 otvoreni raduni, jedva je od posjeda ne5ta- ostalo. Osim toga nalazio se na njihovoj ku6i znatan teret. Odludeno je, da Zorka stanuje kod gospode Dr. Modi6, da poloZi sve ifpite i onda postane uiiieljica. Tako je doSl6 i do zadnje veieri, gdjq j" nalazimo u njenori starom otmjenom-domu. Zorka se kroz cijeli dan dri.aLa hrabro, ali napokon ju je duboka bol posvema svladala. S.u."j9 to nedvojbeno vrlo te5ko isku5enje, moja draga; alr veO mnogo srce se na taj nadin mnogo temu naudilo, ^a kada je bol minula, zahvaljivalo se Bogu nu svemu. S_vakogazadesi prije ili posliJe briga i d--ovodi eovJek_ado strpljivosti ili odajanja. Ovisi o tome, kako se snalazimo u te5kim isku5enjima. - Vi moZebit imate snagu, da vas ni te3ka sudbina ne moZe poni5titi - odgovori Zorka, zapadaju6i u glasan plai..grr snagu ja nemam. Vami ,rili teski Uiti strpljiva. "liTakova je vaSa narav. A osim toja, vi nemate naroiita razloga, da budete zabrinuti!

Svako srce ima svoje jade

15

Kako se gospojica Marti6 pofresla -kod ovih rije-di olaiudesa dieteta! Njene drhdu6e usne tiho su opetovale neka dr-agocJenaobe6anja ,kao d-a se-boji, da 6e iz-gubiti sidro svo"ga-Livota i potonuti u dubokim vodama. I opet su obe zipale u dugu Sutnju. Sunce je klonulo zapadu. Sumrak je polako uvijao svijet u svoje blage skute. Zorka ie loS-uvijek plakala za svojom lijepom pro5losti, koia sd vi5e nikada ne 6e povratiti' Upla5ila se od budu"6nosti, koja 6e kao 5to je twdila, biti hladna i Zalosna. KaIeL, radosti skinut je sa njenih usnica u dasu, kada je podela ku5ati njegov slatki sadrTai. U toj te5koj sudbini nije se mogla snadi. Njeno srce hilo je puno jadikovanja i zdvojnosti. Rijedi gospojice Marti6 viSe su je uzrujale nego umirile. Ozljovoljilo ju je, 6to njena i samilosti, ittitetSica imade za nju tako malo saude3_6a u ond je ba5 od nje najvi5e utjehe odekivala' Ova je to sve osje6ala, i nije mogla zaprijediti, da joj na_ odi beznadnim navale suze, razmiSljavaju6i o Zorkinim rijedima. - Vi nemate narodita razloga da budete zabrinuti ! Ona je u dosada5njem svom Livota pro3la_ kroz velike nevolje i od toga postala ti5a i strpljivija. MoZebit bi njena iskustva mogla i mladu djevojku okrijepiti. Tako je odludila, da joj sve isprida, iako o njima niie nikome ni5ta govorila. - Zorko, - zapodne ona tihim glasom - ni ja nemam odinskog doma. Ima iasova, kada pred menom moj put leZi u tami. Nekada su se za mene brigale drage ruliel ali jedne za drugom izgubile su se zauvijek, oti5le su u-grob, a ja sam na svijetu ostala sama' I ja sam se moiala pomiriti sa svojom sudbinom, iako je katkada bilo iasova, kada je moje srce strogo optuZivalo Boga, okrivljuju6i ga radi surovog nemilosrda. Ako si voljna posluSati, pripovijedat 6u ti, kako je jedno srce, ilrnogo Zivlje od tvoga do5lo do toga, da se mirno ,predalo- vi5oj volji i stiptjivo podnosilo sva teska i laka isku5enja. Odrasla sam u jednom divljem i vrlo slikovitom kraju. Njegovoj neograniienoj slobodi nalidilo je moje Zivahno, neobuzdano bi6e. Silno sam ljubila prirodu, ali ne onu blagu, mirnu i vedru, nego razjaneno ludo'

l6

Slike iz Zivota

vanje elemenata, urlanje divljih oluja, bljesak munje i urnebesno -gruvanje.- gromova. JoS kao dilete, najrlde sam boravila u oluji. U torne je, bilo ne5ta, Sto jc odgovaralo.-mojoj neobuzd.gqi i divljoj naravi. Nisari podnosila bilo kakovo poniZenje, pokornost ili ograniienie. Moja majka bila j-e blagorodna i ljubeZna Zen"a; ali.ona j9 tolit