Za Crkvu; za papu! Protiv modernizma i kontestacije! - Članci i rasprave [PDF]

Zitiervorschau

Dr. CedomilCehada

ZA CRKVU;ZA PAPUI Prolivmodernizmai konleslacijel

CLANCII RASpRAVE

Dalovo -

1975.

eeoovueerRoa: >Tko vas slu\a, mene sluiai tko ttas preTire, mene prezire...!< (Luk. 10, 16.)

ZA CRKVU; ZA PAPU! Protiv modernizma i kontestacije!

e laruc,tI RAspRAVE

Dakoso- lns.

CITATELJIMA

Izclaic i odgovara: Don STJEPAN BATINOVIC ZuPnik - Donie Hrasno Br5tanica - S. R' Bosna i Hercegovina Poita: 792113 1975' Biskupskogordinariiata u Mostaru od 31' VII' S clopuStenjem br. 788175. kulturu Osloboileno porezana promet: Republidki Sekret' za Saraievo bt' 02413 I I975'

Cijena:40 ND ri.nr., crp 'ripus;fi.ioo, Dakovo1975'

OVE KNJIGE!

C'odhe 1970. izi5la je, na inicijativu i ,u reZtji Jedne skupine hercegovaEklh sveienika. u_l9s9tno; fnlizi, zbirki riroiifr Jturrata, pod naslovom: >KUCA NA KAMENU". pokoncilski probrlmi cikve*. rzdavaii, - i ja s - htjeli su, tom zbirkbm, >da u nasoJ ljima, hrvatskoJ, katolidkoj javnosti, . ,rupo"u u onoj sveienidkoj, odrZe ziv- osjedal d r hovne soridarnosti sa^tisudljetniir tradicijurri. tut* li-d.ke Crkve u vJeri i moralu i pune odanosti paplnstvu kao nosli- princrpu univerzalnosti- i jedinstva c-rki,e, ,,*..p.ot 1"1i-" jaitm i sve upornijim poku5ajimi savremenog >moderrrizmaprogresizma>Paxu.Nijelako primiti religiju u jeclnom obliku, koji ostaje stran, pa i protivurjedan s danainjim poznavanjem svijeta i dovjeka" ('svesciPapa je ovo osudio", "Papa je to udinila,.. A zapravo to ni nema braniozbori5teDe Curia dioecesana< (kan. 363. - 390.), kurije. Osoblje uz bis,kupa i oko biskupa njegova je kurija: generalni vikar, kancelar, notari, sve druge sluZbe u biskupskoj centrali, pa na neki nadin i kanonici i dijecezanski sud, biskupova su kurija. A u civilnim vladama ne zovu se, doduSe, njihovi uprarrni aparati, danas, vi5e kurijama, ali u biti imaju i oni istu funkciju i istu organizaciju; samo jo5 puno ra5dlanjeniju: ministre, ministarstva i bezbrojne urede svake l'rsti u njima i oko njih. eitave su to vojske. Nitko tome u nadelu ne prigovara. Drukdije, naprosto, ne rrrcZe biti. Zar kralj ili predsjednik republike mogu osobno uredovati u svim onim stotinama hiljada poslova i pitanja, Sto dolaze na tapet u drZavnoj centrali? Problem je zapravo u svim tim sludajevima uvijek isti. Svi ti uredi, i svi ti ljudi u njima, pornaLu, - svaki na svoj nadin i rr svomu djelokrugu, - onome, tko drZi u rukama vlast i tko za sve to, u najvi5oj instanciji, odgovara. I svi oni participiraju, uzimlju ude5ia, u toj njegovoj vlasti, na tomu njegovu auktoritetu. U njegovo ime ureduju; rade po njegovu ovla5tenju i direktivama; njemu su odgovorni; on ih nadzire. Sve je u tome, da taj odnos izmeclu nositelja vlasti i njegovih pomoinih organa bude ispravno reguliran: u interesu opiega dobra. I da se ta vlast, - r'last, koja se na druge prenosi, - ne. pravedno ne osamostali i ne zlorabi. Da se vr5i prema intencijama

11

onoga, koji ju je s drugima podijelio: da ostane pod njegolim nadzorom i koutrolorn. Ali, dokle je god on priznaje i poklanja joj povjerenje, ona je, u moralnom smislu, s njirn jed,no, i nadelno ioi nitko ne nrozc osporiti titul auktoriteta i zakonitosti. Uvijck za njortr stoji onai, u dije irne nastupa. Konadna je odluka uvijek u njegovim rukantzr. Uvijek je, ako mu se ne svicla, moZe izmijeniti, suspenclirati, poniStiti. Uviiek moZe kasirati, anulirati, niezine el'ekte. Sve su to stvari same po serbijasne. I u civilnim forurmimer. Kralj, predsjednik drZave, parlamenat, mijenaju rrlacle, minist,r.e, fun'kcionale s najvi5ih mjesta, ako samo hpro_eresiiti_o. na za_ padu to kao da je_ prva bri-ea. Niim*a to izgieda nalaktualnili crkrreni problem na5ega ,,.e*Erru. Koliko je clo niih, oni ce sve i, uiiniti, da d_o_togaSto prije dode. proridu nanr, _ klade se, _ da ce Pavao Vr. briti zadnji papa-Talijan. Spominju i tutrolaut", -irr_rr"ko.ji.ie ga nasli.jediti. To se zna; one svoje, ,nainop."a,,rl;"" du kardinal.a i biskupa. Okreiu se prema Belgiji,^ prema Holan_ diji, prema Kanadi, prery1 N.feuracloj, prerna Ausrriii. I to bi bila iedna od >strukturarnihn promjena u cr.kvi, na kojrima oni toliko ja5e. A nama se dini, da ta stvar nije ni izdaleka tako ni aldetalijanizacije< Crkve i papinstva vode tim elementarnim aksiomom pr-aktiine Zivctne mudrosti. Naproliv: nama se 6ini, da su zabo' lalili na n1l-roscvaZnc momelte. Na historijs,ki aspekat problema prijc svega. Na njegovu genezu. Na njegovu lokalnu uvjetovanost. Na tolilio potrebr-ri kontinuitet u Crkvi. Na psiholo5ke momernte. Na antagonistidke i centrilugalne tendenoiie u savremenoj Crkvi: tcnclenciie, kojc , u vi5crr interesu jedinstva Crkve, valja Sto vi5e tcnrpii'ati, pa i suzbijati. I na pametne kompromise, koji su, ako igcije, a ono u ovakvim stvari'ma, - puno vi5e taktidnima nego nadelnima, - najbolja, najsigurnija, najbezbolnija meto,da. Nijesu Talijani ni dosada bili Crkvi silom naturavani za Pape. Dcrnio je to sobonr spontani razvo.i crkvenog L:o'ta; uvjetovala je to diia-rjenica, da ie papinska funkcija i vlast, po BoZjoj volji i Providnosti, joS od poc'etka i zauviiek, povezana sa sluibom i lunkcijom rimsk,oga biskupa. Rimski je biskup u isto vrijeme i Papa, i glava Crkve: ba5 kao nasljednik Petrove biskupske stolice. A Rim jc u ltaliji. Rimska je biskupiia vec kroz duga st,oljeia talijanska biskupija. Rimski je kler tal,ijanski kler. Posve ie stoga bilo naravno, - i jedino je bilo naravno, - da su sveienici rimske biskupije, ili, kasnrije, biskupi talijanske narodnostir, najvi5e postajali papama. Neposredni su im duhovni poclanicr bili Taliiani. Njima su morali propovijedati. Da je Rim u Francuskoj, Papa bi, po istoj toj, boZanskoj, logici, bio Francuz. Da ie u Americi, bio bi Amerikanac. Da je u Hrvatskoj, bio bi Hrvat. BaS kao5to je i na pravoslavnoj strani ekumenski patrijarh Grk,

t7

a kaldejski Kaldejac. Tkogod zaboravlja na tu okolnost, - okolnost iz plana Providnosti, - ne shvaia problema ni realno, ni cjelor,ito, ni s dovoljno Sirine. Nema smisla osporavati faktidno historijsko talijanstvo rim. ske stolice. Treba ga uzeti kao dinjenicu, ali ga zato Sto bolje uskladiti na u,niverzalnim karakterom katolidke Crkve, kojoj je ta Stolica na delu. Treba da Papa, i kad je Talijan, ima katolidko srce: da, kao Papa, nikada ne bude primarno talijanski nacionalista, vei da primarno bude kr5ianski univerzalisia; cl,a,kao nekoi sv. Pavao, no,si u duS'i "brigu za sve Crkveo (2. Kor. 11, 28.) A s druge strane, ako Crkva koji put, u interesu op6e crkrrene stvari, izabere sebi za glavu, za rimskoga biskupa, pripadnika nekoga drugoga naroda, mora taj biti svijestan, da je on ujedno i biskup jednoj taliianskoj diiecezi, pa mora i znati jezik te di.iecezei razumijevati i voljeti njezine vjernike. je Papino prema tome neka >vis maior< nacl "Talijanstvoo Crkvom, neSto, Sto spada na suvereno BoZje odludivanje s Kra. Ijevstvom BoZjim, ali i neSto, Sto baS radi toga ostaje uvijek i pocl kontrolorn boZanske Providnosti za Sto ona odgovara i jamdi. A ta se je boZanska Providnost odito i pokazala, i afirmirala, u povijesti toga >talijanskog papinst\ra(. Dala je tomu >talijanstvu< joS od podetka jednu notu Sirine, tradicionalnog rimskog univerzalizma, sa Zivirn i ahtirrnim interesom za sav svi iet: univerzalizma, koji je, dakako, u Papama bio jo5 potenciran sviie5iu njihove religiozne misije i Kristova, - uvijek 51's51'jetskogi nadnarodnog, - poslanja. Boiia se je Providnost pobrinula, da to papinstvo i u poiitidkorn pogledu osamostali: nije dala, da se u Itali'ii stvori, - sve do najnovijega vremena, - jaka nacionalistidka drLava, sa cezaropapistidkim i imperijaluim pretenzijama. A na poseban je nadin bdjela i nad, postepenom, fo,rmacijom centralnog aparata te rimske Crkve: zaludo, kako je on uvijek bio inspiriran viSe univerzalistidkim, crkvenim, brigama, preokupacijama, ambicijama, nego onim lokalnima i partikularnima. Taj papinski, kurijalni, aparat uvijek p,odrZavao Live veze sa svim katolid,lcim nacijama i od njih, odnosno od njihovih lokalnih crkava, isto tako primao duhorme impulze, kako im ih je i davao. Utjecaji sa strane na papinski Rim bili su uvijek kroz porrijest vidljivi i jaki. I oni iz Njemadke, centra zapaclno-rimskog imperija, i oni iz )prvoroatene kieri" Crkve, Franauske, i oni iz kolonijalnih, pa zato i kozmopolitskih i poliglotskih, katolidkih drza18

Rima. uviva, Spanjolske i Portugalske. "Talijanstvo( papinskog po'dredi' je svije-sno i uvijek se terrrperirano r,'r'lo i"t ii, bilo ',,uio',rj.g"voj, uniyeizalistidkoj, vjerskoj n-r.isiji..N-acionalistidki po-oruglm elementi na terenu religije puno su se viSe osJecall Ri' u i s v i j e t a , n e g o I t a l i j i u k a t o l i i k o q a f.-,"i"rirnu "talijanskom j o z e f i n i i m i , i ' k n e Z e v s k e " o k r a l j e v s k e n g a l i k a n i z n r i , n o t " i ,ri,,L. .rLr," tri.lutn-nastajale u Rimu ni u Italiji: drugi tt ll,zamislili i irkovuli. ,Talijanstvoo je s te strane puno manje oprZilo Crkvu, irego neki drugi nacio,nalizmi u evropskom krSianskom svijetu' Riir nije slao lalijana za lrriskupe d*gim kr5ianskirn narodima, kao5to je to, .t n"kim periodama, sustavno dinio Bizant sa Gr' cinra. U pojedinostima bilo je, dakako, zloraba te vrsti i u Ri - ali n1u, - ga3" ;" ne5to ijudsko, a da u njemu nema zloraba, kompro' trajno,. pogotovu bi ozbitjno, a da or-renijcsu bile takve, nritiraie univerzalistidki karakter crkve, ni ugrozile njezinu vitalnosi, bilo nutarnju, bilo vanjsku. Taj je ,talijanski Rim< svojr-r nlo-eu centra Crlnes,retne ljubavin ili iz odaja: zbog bcrlesti, siromaStva, Livota.,. Zajednidko im je bilo je"besmirsla dino to, 5to su se svi opredijelili za samoubojstvo, i to na jedan nadi,n jezovit i dosada vrlo rijedak: barem na zapadu. Nadin najokrutrniji: da Livi izgore i, odito, u stra5nim mukama. Impresionirali su, te mlade ljude, i fascinirali ih budistidki bonci i redovnicc u Vietnamu, od kojih se je nekoliko, - mu5karaca i Zelta, - demonstrativno i uz veliko ude5ie masa, javno spalilo, u pagocianta iii pred pagodama, da alarmiraju svjetsko jarmo mni 22

icnic, a Amcrikauce ustt'ase i mclirektori< svoju imati i postati jedamput ie oni i vilu, negdje na rivijeri. NJ ie to nikada postati masovnom pojavom. Mi podiZemo protiv nje svoj glas, samo jer hoierno da i ovom prilikom dadiremo svjedodanstvo svojoj vjeri u udenje i u moral kr5ianstva' Na kontb kr5ianstva to i ide. Potrebna je stoga deklaracija. A potrebna je i ri,jed orijentacije: osobito katolidkoj omladini. Ona hora da zna, ita je u Zivotu pozitivan ideal, a 5ta je njegova karikatura. Ona mo,ra da ima nadela' A ne da, ni na das, ni pri' godno, ni u dvo,umici, Zonglira pozajmicama iz idejnog arsenala budizrna i eksotidne, specifidno orijentalne, psihopatologije. Na kraj,u. ne radi se ni jedino o sarnospaljivanju. Bezbroj ima danas pojava u modernotl Zivotu, koje uno,se konfr-rziju u moralni i kulturni Zivot svijeta, predstavljaju idejni lom sa krS6anstvom, tzvrdu sliku Zivota, kako ju je projiciralo Evantlelje. Novi proroci i nove modne istine hoie da je potamne i retu5iraju. Moramo, na ditavoj fronti, braniti pozicije kr5ianstva od infiltracije paganizma svake ruke i imena. Moramo braniti kr5iansku kulturu i kr56anski humanizam. Moramo biti nadelni. Neka i ovaj dlanak bude prilog toj katolidkoj nadelnosti i jasnoii ideja!

26

DRUGI O NAMA (Protiv kompleksa manje vrijednosti)

G. 1970.

I mi smo Hrvati, kao svi mali narodi, uvijek u pogibli, da odeino u ekstrem, kad hoiemo da sami sebe definiramo i ocijeniino: da odredimo, odnosno nademo, svoje mjesto i ulogu u Zir,otu velike dovjedanske obitelji, u zajednici naroda, u skupnosti Crkve, na pozornici svijeta. Mali narodi Zive u jednom po'sebnom duhovno-psiholoSkom ambijentu. Oni osjeiaju, - prirodnu i razumljivu, - potrebu za samoafirmacijom, ali ih isto tako priti5te, progoni, svijest, da ne inogu ko,nkuri,rati onim velikima: da im je vei njihova brojdana slabost, unaprijed, suzila moguinosti i izglede u kulturnoj, ekonomskoj i politidkoi utakmici; osudila ih na podreden poloZaj i na sekundarnu funkciju. Pa su u ku5nji, ili da se silom uZivljuj'-r u ulogu velikih i, megalomanski i naivno, preuvelidavaju i pnecjenjuju svoj prinos historiji i kulturi, svoje talente, svoj nacionalni genij, svoje tekovine i svoje stvarala5tvo, svoje poviijesne zasluge, svoj savremeni poziv i misiju, ili da, s druge strane, podlegnu kompleksu manje vnijedno,sti i da posve izgube vjeru u sebe i pnaprednoga zapadao. Ncgcla su im imponirali samo Pariz i Bed. I prag pone5to. Kasnije su pridoSli London, Ner.'v.York,Moskva. TamoSnja se filozoiija, literatura, umjetnost, kuje u zvijezde, oboZava, kopira; tarno5nji se ukus, mentalitet, moda, o,bidaji, posluino i besprizivno pril-n'aia.iu. Prvom su ekstrcuru podlijegali vi5e "mali ljudi", uskih holizr-riratai rnanjkava Skolovanja, - oni nijesu ni za Sto drugo ni znali, osim za ono, Sto im je bilo najbliZe: nijesu, obidno, imali prilikc, ni da rridc svi.jeta;nijesu govorili ni stranih iczika, ni irlatili stranc literature; - dr.ugome su viSe podlijegali Skolovani IjtrCi i inteligencija. I rni Hrvati intarno s toga poclrudia dosta loiih iskustava. [ ] c l o l ' r a, i l i r s k o g p r e p o r o d a " i k a s n i l e n a c i o n a l n er o m a n t i k e , cli; rr ncdavnu proSlost, - tz.dtzalismo do ncba, - kako tko i kako iiacla, - slavenstvo, na5n narodnu poeziju i pjesmu, naSu >hiljarlueociiSnju kulturuu, svoju historijsku ulogu "predzicla kriiansttapastorainog koncilan, berlinski kardinal Bengsch naziva izrijekom tu krizu "krizom vjere" i kaZc za r.rju,da je uzduZ i poprijeko zahvatila Crkvu ("quer durch die Kirche geht.; i da pred'stavlja konkrelnu pogibao posvemaSnjeg ishlapljenja ( rEntleerung") i posvjetovnjadenja (rVerweltlichungo) Kristova po. slanja (uder Botchaft Cha'istiu).A u istom sn.rislu govore ili piSu i mnogi drugi najdalekovi'dniji ljudi u Crkvi. U ditavu svijetu poznati Svicarski teolo,g Hans Urs von Balthasar kazao je jednom: je Crkva, irra danas toliko, da iz"RanA na tijelu Kristovu, koje gleda, kako nijedno mjesto nije vi5e zdravo. - SlijeZuii ramenima ili sa zlobni.rn zadovoljstvom svijet gleda, !:ako katolidka Crkva ,.:,nrir sebe i-u5i (ozugrunde richtet")o. A Pierre Debray, voda novoga irasovnog po,krcta >Za jedinstvo Crkvcu u Franclrskoj, znadajno i s bolom, turnaii golemi interes liberaine Stampe za borbe unuta,r katolidke Crkve kao zlorado uZivanje u >svakako fascinantnmt prizoru smrtne stiske jed,ne dvotisuiljetne institucijeChrist und '1;:1i:s-r ty{:1i,, (13. II. 1970.),neas je to (Berdjajev), "nutarnje apokalipse< ii kojoj se kriianstvo danas nalaziKriza .''jere i nevolja vjere (rGlaubenskrise und Glaubensirotn) - (clanas) su medu najteLina u ditavoj c'rkvenoj povijesti (ozu ien schrve:'u'iegendsten der gesarnten Kirchengeshichte geiriirtri),,.Od Pape pa do zadnjega vjernika, koji istinski lj,ubi Boga i sLrusjeia s Crkvom, svi smo danas zabrinuti i oZalo5ieni. Na$a i-.i se domaia, sveienidka i vjernidka, pu.blika smrtno prepafta, da s;-:znai za samo dio onoga, Sto dovjek, koji prati vanjsktr Stampu, o tcm dita. Ili Sio oni, koji su putovali po inozems,trmili nam iz nlcra dolaze, priplvijedaju. MoZda iemo jedanput i mi o tom na1;:saii, makar kraii, prikaz. Bio bi nam to svima najbol,ji alarm :re br-rclnost.U nekim se stvarima svi i,nforrnatori i informacije slalu. Broj duhor,nih zvanja rapicino opada, iz godine u godinu. Duh molitve i poboZnosti medu klerom i po samostanirna, mu3kim i ;.lenskim, isto ta-ko. Askeza se i samozataja otvoreno i javno potcjenjuju. pesyjetovnjadenje svega sakralnoga i crkvenoga, i me.iu crkve,nlm oscbama, hvata sve vi5e maha: sve se vi3e gospociuje i lulA Sto .ia kaZemo o nutarnjem stanju Crkve? Ima, sigurno, radosnih ;lnakova Livoia, duhotkledati( makar na preki'de, kroz jedan dan. Glavno je, da pred Isusom kleiirno i da mu se molirno. Za svoju sveienidku ustrajnost, za sveienidku subraiu, za dijecezu, zir du5e, za misije, za Crkvu. Hoie li do toga doii, ne ov,isi o nama. Aii, dok toga nema, - ili ako to vi5e ne odgova,ra nedi.joj averziji protiv ojuridizma" i okolektivnostiex privata< i anonimno, budu ,sveienici-adoratori(. Nije prvo forma i organizacija: prvo je ljubav i vjera. Da ne propuste nijedan dan, a da se, barem kojiput, nijesu navratili u "svojuu crkvu i ostali neko vrijeme u molitvi i poklonstvu pred Gosp,odinom. I u razgovoru s njim. Da izmole u crkvi, ako ni5ta drugo, a ono jednu horu dasoslo.ra: uVespere" na primjer, kako svojim kolegama predlaie jedan njemadki Zupnik ("Der Fel,s", 1970.,br. 3., str. 14.); (po Crkvi) po"inade ie pusto5enje stati jo5 gore(. Modernistima Euharistija smeta. Mnogi od njih ni ne vjeruju vi5e u stvarnu Isusovu prrisutnost na oltaru: neie ni da pokleknu pred Tabemakulom; istresaju iza mise partikule po podu. Neka ih naia Ziva, udenidka, vjera, postidi, razontLa. obratil Neka Isus iz Euharistije, bude brana du5ama i Crkvi BoZjoj od njihovih zabltrrda,zasjeda, sablazni! l\{oderni,sti napadaju na djeviiansko sveieniStvo Crkve: progla5uju ga nemoguiirn i protunaravnim. Neka nam nai djevidanski Gosp,odin iz Svetohrarni5ta dadne snagu, da mu mi budemo apologija: dinom, prirnjerom, Zivotom! Povuii ie to onda i nade viernike za nar,rra k oltaru i kultu kr5Canske duhovno,sti. I k adoracij,i. Euharistija i adoraoija stvorit Ce oko nas novi krSdanski svijet. Okrenut ie dana5njl krizu Crkve u njezin triumf i pobjedu. Vratit de opet u svijet Kraljev-

40

stvo BoZje. Po paa"adoksalnoj dinamici Milosti, koju je sv. Ivan od Kriia form:ulirao onom svojom klasidnom gnomom: >Jedan pokret n,ajiiSie ljubavi korisniji ie Crkvi r,rdsvih akcija zajedno!" oAmer. Voni, Domine Iesu!" (Otkr. 22, 20.). "Mane nobiscLrm, quoniam advesperascit!,, (Luk. 2^1,29.). nAdoro te devote, latens Deitas!o

4l

PRED BISKUPSKU SINODU (Modernistiiki ultimatumi crkvenom UCiteljstvu)

, ' V j e s n i k " ,g . 1 9 7 1 .b, r . 9 . , s t r . 1 6 3

Skora biskupska sint-rdau Rimu (30. rujna 1971.) predstavljat ie, po opiem miSljenju, jednu od kritidnih faza u pokoncilskoirr Z,ivotu Crkve. Modernistima je uspjelo, da na njoj Crkvi jod jednom nanretnu diskusiju o sveieniStv'r-ri celibatu, i ako su i Koncil i Papa o tom problemu vei kazali svoju rije6. Auktori,tativnu rijed. Koncil u svcrm dekretu o Sveienidkoj sluZbi (,Presbyteronrm Or.dinis"), psps u svojoj enciklici o sveienidkom celibatu (>Sacerdotrlis coelibatus"). U toj, cdekivanoj, diskusiji interes Sirokih krugova vjernixa i profane jar,.nosti privladi najvi5e pitanje celibata. Praktidno je nzrjaktualnije; budi posebnu radoznalost svojom pikantno5iu. No u strategiji moCernistidkih voda nije ono nikako glavno. Njihovi su stlarni ciljevi puno dalekoseZniji. Osporavanje celibata njima .je samo popuiarna, pa zato i dobro doiia, polazna pozicija. Njihov glar.rri udar, - dobro je to jednom prilikom istakao kardinal Danidlou, - namijenjen je puno bitr-rijim, strukturalnim, pa i dogmatidkim stvarima: sakramentalnom sveieniStvu u principu, a preko njega onda hijerarhijsko,m i primatskom uredenju Crkve i njezinoj sakralnosti. Puca se na njezino radikalno proustrojstvo: tloder-nisti bi htjeli da je udine najprije demokratskom, a onda i s c k u l a r n o ' l a j i c i s t i d k o m ,p r o f a n o m , i n s t i t u c i j o m , k o j a i e s t , e v i 5 e +!

rrapuStati svoje nadnaratne i objawre znadajke, a prihvaCati na" turalistid.ki nadin miSljenja i gledanja na svijet i na religiju; pretopiti se, po svim svojim glavnim elementima, u svjetovnu organiz.tciju, u kojoj ie se odozdol odludivati i gdje ie sva miSljlnja iriti jednakopralTra i clopustiva. Biblija i Evandelje postali bi, i,rao u protestantizmu, pt:edlnet slobodnoga tumadenja i subjekrir,ne prianjene; Crkva, kako neki zgodno kaZ,u, >debatni klub". r\ Krist bi postao uditelj, filozof, reformator: ne bi vi5e bio Bog i Sin BoZji; osim, moZda, simboliino, - kao dovjek, koji je najbolje razumio Boga i najvi5e ljubio dovjeka. Sve bi to, dakako, i5lo postepeno, >gradatimo, korak po korak: da se mase vjernika ne uzbude i ne pobune. Glarmo je, za iroietak, da se prodre sa idejom, - nova je teologija i kod nas llrstavno propagira i popularizira, - da je Krist ne samo vrhovni r jedni sveicnik, ilego i, - u Novom Zavjetu, - jedini: osim nje5a postoji u kr5ianstvu samo joi opie, ,kraljevsko(, sveieni5tvo .r'ih vjernika (1. Petr. 2, 9.). Svi su oni izmeclu sebe jednaki, svr sii u iednako.j njeri nositelji duhovslu6io i ,voidipodovjeienja" svcga. Preko teoioSkih "-skruptrlao prelazi se sLrvereno na dnevni r - e d .Z a b o r a v i j a s e K r i s t o v a m i s i j a P e t i ' u i a p o s t o l i n r au E v a r - r i l e l i r - r , Suti se o Pavlovu ,polaganju rr-ku" (1. Tim. 4, 11.; 2. Tim. 1, 6.), nikoga ne smeta, Sto i zapadna i istcdna Crk'r'a clduvijek smatraju sveienidki red sakramentom, a sr.'eienikezovu ne samo >prezbiterima", starje5inama, - modernisti hode da nam silom nametnu tpostojanog te|enja< >za

47

t i.r.r,cia se Euharistija u pravilu slavi sa zajodnicom, i to konce- na le;racijom kad god je rrroguieo, Iako se rnoZe okrenuti u, ofenzivu proZapadu vei odavna s,Llstavno i uporno provoitenu, predvida izrijekom pridesti, koju mise i tiv svagdanje sveienidke liturgijska korncilska ko,nsiitucija ('n. 57. S 2. t' 2.), a dekret je o ,sveienidkoj sluZbi. svim sveienicima loplo preporu6uje (n. 13.), u skladu sa naukom Tridentinskog sabora, da je svaka misa, i ona privatna, Lrtva (itave Crkve. Pa i zahtjev za )dasoslov na narodnom jezikuu bolje bi vatjda bilo ograniditi na sludaj' kai sr,eienik pjeva ili moli dasoslov sa samostanskom ili vjernidkonr (lajidkom) zajednicom, dok bi u privatnom moljenju trebalo, iz rnnogo razloga, preferirati latinski. Mi bismo se stoga usudili podvojiti, da ijedan od tih prijeCloga predstavlja mi5ljenje veCine na5ega klera. Uostalom najbolje ie se to vidjeti, kad budu objeloclanjeni rezultati bisk'r:,pske ankete, u koioj su se sveienici izjeinjavali individualno, a ne kroz usta >delegata>progresistepastoralna vijeiao samo su sredstva info'rmacije i konzultacije: nikada nijestr, za biskupe, ni normativna direktiva ni zakon. Na koncu, treba li konzultirati nCrkvuu i "BoZii narod', oncla treba u prvom redu konzultirati one poboine u njoj. Ako igdje, rneclu vjernicima ima istinske karizme, ima je, medu tim->malim< BoZj,im du5ama (Mat. 11, 25.; Luk. 10, 21.). A ti su poboini kod nas vei odglasali. U Mariji Bistrici i na toliko drugih ovogodi5njih Marijanskih kongresnih slava. P,regazili su, poput kakve BoZje lavine, svu teoloiku skepsu i mariolo5ku demitologizaciju, pa svi stali s Gospom, Majkom Crkve, s Papom, sa euha' ristijskim, kriZnim, evaqcleoskim, kr5ianstvorn. Ali i sa sakramentalnim, vjednim, svefuni5tvom, ne onim >radikalnirnnove teologije". Neka to naSi biskupidelegati u Rimu kaZul B,it ie to jedan dragocjen ulog u urnu Duha Svetoga na Sinodi. A mi iemo se za njih moliti. I za sve njihove biskupske kolege. I z4 Svetoga Oca. I za Crkvu BoZju. Molit iemo se Duhu Svetome i Gospi!

4E

TEOLOZI ILI BISKUPI? (Profesorski >paramagisteriirm< u Crkvi)

, V j e s n i k o , g . 1 9 7 1 ,b. ,r . 1 1 . ,s t r . 1 9 6 .

Ne bi doviek nikako odekivao, - sada, iza L i IL vatikanskog Sabora, koja su, obadva, s to,liko emfaze iraglasila hijerarhijskr, :l pogototu papinski, auktoriiet u Crkvi, - da ie se u teo,loskom svijetu joS jednom postaviti pitanje magisterija, uditeljske kompeteircije, u Orkvi. I da ie ta kompetencija, u svo;joj traclicionalnoj fc,r'mulaciji, - ka,o, eksklulivno pravo i privilegij Svete Stolice i, s njom i pod njom, biskupskoga kolegija, - biti oispo,r.avana. Da ie joj se da.rrati drukdije, restriktivno, tumadenie, a r-r korist teologa od struke: obidnih sveienika, pa i nesveieorika: cjanas, znamo, teologiju studiraju i njom se bave, ozb,iljno, ali i neozb.iljno,- i vjernici-svjetovnjaci, i Zene. A desto se danas dovjek, u teoloSkoj literaturi i Stampi, su :r"etne sa takvim, - za nas, koii smo pred rat studirali teologiju, lr.loguiim, shvaianjima. ,Novoj leologiji* vrlo je blizu ta icieja. U njoj ona ima puno zagor,arada.eas u radikalnoi formi, das u bla2oj: manje otvorenoj, indirektnoj, virtualnoj, zaiH,urnanae vitaen. Dodekali su je >na noZproroci< "trrditelj,i< bili podvrgnuti apostoli,ma i ovisili o njihovu mandatu i pravorijeku. Sveti ih je Pavao sve pred sobom gledao: on im je svima priznavao njihove odaroveS'r,eti Otacu. Ifoie, da im bucle samo >clnign: ,,Montinio. Bez.obz.irnoi bez ikakt:a ustrttiavartja oglttitLju se o Papilrc ic!je i xLgc.stije, krie njegove odredbe, suvereno prelctz.ena dneyti red preko svih Papinih clirektiva, deklaraciia, izjaya. Tjera.ju o,trfo,renu opozicij'u Rim,u. D:irektno pozivajw sveien'like i r.je,rni,ke na neposkrh Papri,nim encikl,ikama i dekrotima: izriiekom osporavaju i ispravnost i obvezatnost nj* govu uienia i njegovim teoloSkim i rnoralnim tezama. S protestont i butorrt doteltujtt svaku rttanit'estacijtLi alirnmcijtL Papine univerzalne jurisdikcije nad titavom Crkvom. Silom hote da prenesu teiiite crkvenoga liyota tt mjesne Crkve, mjesto da ono ostane, kao i dosada, u op6oi, rmskoj, Crkvi: konkretno u Papinim rukama. I po praksi svilt d"osadainjihkatoliikih stolieda, i po formalnoj i perentptornoi definiciji L vatikanskog sabora, pa koi'cxj Papa >ima punu i najvi5u iurisdrikcijsku vlast nad ditalorn Crkvomo: >nepols{'ednu,nad pojeditrim Crkr.ama, i nad svima njima zajedno, nad poijediniim pastririma i vjernic,ima, i nad svima njrirma zajedno o (Denzinger, 1831.); (Den, "red,ovitn i biskunskun ziinger, 1827.); - Stogod bisk'up moZe udiniti u svojol b'iskupijr, moZe i Papa dire,ktn,o; i neovisn,ood biskupa. Tu, definirantt, vjersktt istinu katoli\ke Crkve, o papinskam primatu, mnogi jo{ nekako teoretski i prihvataiu, ali je "factis negantznanstvenosavremenon, evolucionistidko i, uglavnom, materi,ialistidko, kakovo ie danas u modi vani, u ovelikom svijetu". >No'

65

va( se teologija priklanja svijetu i dovjeku, mjesto Bogu. Svi se tradicionalni religiozni pojmovi u njoj revidaraju. I relativizira- njezina hijerarhi3' iu: vei u principu. A auktoritet se Crkve, ikog uditeljstva, - ignorira na ditavoj liniji. Postavljaju se posve nove, urazito antitradicionalne i anticrkvene, lezei i o naravi du5e, i o pojmu Boga, i o Kristovoj osobi, i o moralnom Zivotu i odgovornosti, i o vjednosti i posljednjim stvari,ma, i o kr5ianskom kultu, i o organizaciji vanjskoga religioznog Zivota: o crkvenim >strukturama(; i onima bitnima. Nema skoro kr5ianske istine, u koju ti ,novatori< nijesu dirnuli, eesto i protiv jasnoga udenja Errandelja i svjedodanstva apostolske predaje. Ta onova teologijan postaje sve viSe teologijom nijekanja i protesta. Jedan od njezinih korifeja, njemadki moralista Bernard Htiring, vei j: napisao i knjigu pod karakteristidnim naslovom: oTheologie im Protest< - Teologija, koja proteslira. Protestira, kontestira, prkosi. I onda, kada je, i ondje, gdje je, vei progovorio i najvi5i crkad je Pakveni auktoritet. Najprije su to udinili, - u koru, pa, u enciklici >Humanae vitaen, reafirmirao prastaro i neprekinuto dosada5nje naudavanje Crkve o bitnoj naravi i svrsi braka. Kasnije su se, jednakim bijesom i bezobzirno5iu, oborili na niegovo udenje o, opet stoljetnoj, crkvenoj disciplini celibata, - rt encikl'ici >Sacer:.dotaliscoelibatuS(r - i na njegovo shvaianje sveieni5tva kao sakramenta i posveienja: i onda, kad ie uz Papu u toj stvari stao, praktidno, sav svjetski Episkopat, na jesenainjoj Biskupskoj sinodi u Rimu. A sada irn, eto, vei smcta, sada ih vei iritira i izaziva, i crkveno, Papino, insistiran-ie na rnisteriju Presvetoga Trojstva i na boZanstvu Kristove osobe. Javili su se ved, iza nje, a virtualno i protiv nje, ,renomirani" (ali, da li i ortodoksni i poboZni) teolozi te orijentacije. I temeljne krSianske moralne zasade, sve od reda, spremni su oni osporiti. I osporavaju ih. Na bradnom i seksualnom podrudju prije svega. Hiiring, u svojoj, citiranoj, knjizi, ide vei tako daleko, da pledira i za tole' riranje, - a zapravo licenciranje, - vi5eZenstva, u misijama: treba obraienim poganima ostaviti sve njihove Zene, dok ih se pornalo ne svikne na monogamiju, i ako Krist i apostoli, odito, nijesu tako postupali, kad su, pred dvije tisuie godina, zapodeli prve misije Crkve medu, i tada velikim dijelom poligamidkim, narodima. A jednako se, u tim teotro5kim Skolama, sve de5ie javljaju glasovi, da se i crkveno nevjendani, pa i oni, kojima je zakoniti bradni drug joi Ziv, pripuStaju, ako su inade odobre voljen, k sakramentima, pa i k sv. pridesti, i ako je pridest, u Crkvi, uvijek, 66

io5 od sv. Pavla, vrijedila kao 'sakramenat Zivihn i smatrala se .syetogrilem,kad bi ie tko primio u smrtnom grijehu (1. Kor. 11, 28.29). Samo Sto ti teolozi ni5ta viSe, s toga podrudja, ni ne smatlaju smrtnim grijehom: ni samoblud, ni predbradne i vanbradne oclnose,ni protunarar,ne poroke. Nikakvih, po njima, ni zakona ni zabrana ne smije biti u Crkvi. Ni liturgijskih. Liturgijski se Zir,ot u tim krugovima do kraja revolucionira, a kojiput i surovo Drofanira: u crkvi se, pod misom i uz pridest, goste, piju, ple5u, zabavljaju, flirtuju. I nikakvih ne srnije biti "vjednih istinatabukao sloboclni BoZji darn, ne moZe nikome nametati; gdje sa saZalnim osrnfclrom kalzu za supstancijalnost i besmrtnost ljudske du5e, da fe to Platonova fantazija; gdje nas ude (ili barem govore s oltara), kako su karizme vjernika u biti istovjetne s karizmorn crkver-roguditeljstva i kako je >institucionalna< Crkva glavna zapreka obnor,i krSianstva, - ne okreie se k pravim ljudski'm p'roblemima; - kako na5e crkve nijesu svete same po sebi (a Euharistija u njima?), nego po tome, Sto se u njima okuplja vjerska zajednica, u kojoj se aktualizira, u vjeri, prisutnost Kristova; kako smo vei i previSe dugo ,plazili jezik Kristu" (pride5iivanjem u usta). I kod nas vei neki, i u javnosti, koketiraju sa Halbfassovom oFundamentalnom katehetikorno ili s udivljenjem gledaju na bedkota ,progresistidkogan ideologa Dr.a Holla, - oDie Neue Bild- i njegor,rr skupimr post< nazvala ga je "austrijskim Lutheromn, rrladih. I kod nas se I'ei, bez ikakve rezerve, recenziraju Schillebeeckx-or,ei Houtart-ove knjige. I na5a se je (profesorska) >teolo(ka komisija" opredij ellla za Steinerovu, ,francusku., interpretaciju Papine enciklike "Humanae vitaen i tako desauvirala svoje (i na5e) biskupske Befove i njihovu auktoritativnu pastoralnu >Instrukciju" o toj stvari (Fra Karlo Nola: ,D,oktrinalna kornisija Biskupske konferencije Jugoslavije i ,Humanae vitaen, "SluZba BoZja", g. 1972.,br.2., str. 125.). I kod nas su se vei javili prvi branitelji siroma5nih irtava crkvenog rigorizma u promadenim i nesretnim brakovima. I kod nas se vei, vidljivo, izbjegava svako

67

spominjanje grijeha, suda, davla i pakla kao pastoralno neoportuno, a svetopisamski se tekstovi, koji o tom govore, preskadu i pre5uiuju. I kod nas se, vei po drugi put, ovaj put na slovenskom, izdaje ,Holandski katekizam" i opet, na veliko, reklamira uduhovska" holandska Crkva. I kod nas se vei objavljuju i populariziraju problematidne ankete sa Zapada o masovnom nevjerovanju u prekogrobni Livot i u uskrsnuie tijela. A kako smo, toliki, Sirokih rukava i u crkvenoj disciplini i u moralu, i kad ga udimo i kad ga provodimo, Zalosno je i spominjati. Kako olako uzimamo kanonsku (i asketsku) obvezu rnoljenja dasoslova, i u koru i privatno, kako zanemarujerno i potcjenjujemo ispovijed, molitvu, adoraciju, tradicionalne kr5ianske i opudken poboZnosti, - i u svom i u vjernidkom Zivotu, - kako laksno i neodgovorno komentiramo, - i u Stampi, - yazne f,ilmove: ne smetaju nam, da ih preporudimo, ni gole scene u njima, ni veristidki prikazi seksualnih intimnosti, ni ,naravoudenija" iz ,Oca Vicentijan o duhovnoj inferiornosti onih, koji se Bogao, i praznovjerju "boje onih, koji mu se mole za BoZje Providenje! U takvoi situaciji nti zaista ne vidinto, zaito bi trebalo svaku intervenciju Crkve i Svete Stolice u zaitittt integriteta kri1anskog vjerovanja i krS1anskog ntoruila doiekivati s otklonorn i s ironiiom. Pa i ovu zadnju, - i prvu auktoritativrttt, i sa najviiega crkvenoga mjesta. Naprotiv: svi ioj se mi, koji stojimo uz pozitivno i evandeosko krSdanstvo, moremo obveseliti. I moramo je pozdravit,i. Zeljno smo je i, pornatro, nestrplj,ivo dekali. CaSa se je odista bila vei prepunila. Morao je vei jednorr doii kraj i viSe nego odinskoj strpljivosti i blagosti Svetoga Oca u ovom, pokou oilskom, vrsmenu slobode i spontanosli. Ne moie u Crkvi obiave biti neograniiene slobode, pa wi one uieniaike, "akademske". Crkva ima svoiu istintt, u koju vieruie i koiu, cjelovito, ispovijeda i brani. Ona zna dekati. Ali ona nikada ni ne ie, ni ne mole, postati Crkvom zavezarr,lh j zapedaienih usta. Nije to bila ni u apo. stolsko doba. Z,igosala je ona, i kroz apostolska usta, porokc, proskribirala hereze, krive proroke i krive uditelje (Et. 4, 14.; L Tim. 1, 10.; 4, 2.; 6, 3.-5. 20. 21.; Hebr. 13, 9.; 2. lv. 10.), duvala i branila >poklad< (1. Tim. 6, 20.), upozoravala i opominjala (2. T i r n . 4 , 2 . ; T i t . 1 , 1 3 . ; 2 , 1 . ; 3 . I v . 1 0 . ;O t k r . 2 , 4 . 5 . 1 4 . 2 0 ; 3 , 1 . 3. 15. - 19.). Uvijek ie ona, i onda, imala svoje >>cenzurepunoljetnom., krSianskom naraitaju. lJika u Crkvi ,crvenoga svijetla"! Neka u njoj signala opasttosti! BiL ie ih joS, mi se nadamo. JoS ima heretiikrih teza, koje r.alja osucl,iti. JoS ima dogmi, koje valja za5tititi. Nijesu sve one ccntraine, kao ove, o kojirna je Kcrngregacrijaprogovoirila. A"li svinia jc njima, sa stanovi5terobjave, ista obvezatnost, isti tomelj i rrrorir. Dogrttalitkoj i rttttraittoi uturhiii u crkvenorn litotu valia vec jetlnotrt rnpraviti krai. lle nn\e Crkva Boiia biti liberalniia od syjelor)t'tih zcLiednica i driava, kc,je sve, - ne salxo one totaLitarisliike, - nadzir-u prevlainidke i nemoralne pokrerte i ideje: pa i na polju informac,ija, pa i u Stampi i filmu. Citamo novjne. Nu sycLkttiablttcltt, zlorabu i sablazan u Crkvi nroraju reagirati otri, koji u rtjoj, tt inte Bolie, vrie vlast: ovako ili onako. Tre a puzdrar'iti praecedens, Sto ga je u tom pogledu napravio nadbisiir-rp Kuhzrrii svt-rjim ogradivanjem u zagrebadkom oSluZbenom !jesrrikr,ru od dlanka jednoga na5ega profcsora teologije, a jo5 riSe clcklaraciju zadnje na5e Biskupske konferencije o vjersko-nroralnim zabluclan-rau jednome od posljednjih brojeva oSvezakau ,Kr6ianske Sada5njosti", opet u redakciji profeso'ra Teolo5kog fakultc-Ia.A rrtininuun je, po naiemu ntiiljenitt, da se odsada, beitn,jetno i beziailnnto, insistiret na crkvenom "ImprintAtur r i n c i p ua, K l l s t a c l i r e k t n o c l e m c n t i r a j r - rS. t a j e o n d a o s t a l < _ord Kristovih obeianja, da ie ostati sa svojom Crkvom )u sve darre, clo svrSetka svijeta< (Mat. 28, 20.), da Ce njegova Crkva uviiek b i t i L rp o s j e c l up u n e n j e g o v e i s t i n e ( I v . 1 6 , 1 3 . ) p r e d s v i j e t o m ( l v . 1 7 , 1 7 . - 2 1. ) i d a j e v r a t a p a k l e n a n i k a d a n e i e n a d v l a d a t i ( M a t . i6, 18.)?Nen-raoncla nikoga, tko bi, u Kristovo ime, auktoritativno, ljucle voclio k Bogu i u koga bi se mogli pouzdati. Sve je onda i r-rkl'Siansivll relativizirano. Ljudi su prepuSteni sami sebi: svatko iiira pravo, aa LraLi i nalazi Boga, kako ho,ie. Nema onda ob. j a r ' , , 'N . erl:r rri Krista, koji je uvijek isti: >juder, i danas, i dovi ( i c l i l L . H e b r - .1 3 ,8 . ) . Zu,ittdrrottt porrirtoi4tt osporuvaitt ioj, Crkvi, njezine historij.sl;t, ztt.slttg,e zcLtovjettLnstvo i za ktilturtt. Kulttvtt duha priie s1'r,rla.Prortala:.e,s pruttitrt sadistitkim ttZivanjem, u niezinoi pollTc.sii .,,tttrtottegalivnosti, santo krit,e poteze, samo nero.zumijet,urtjtt:tL velike i inlerese i tetevine iovjeianstva. Vuku je na sud li.ao Iilivca za veiinn tragidnih situacija u povijesti zapadnog svijirt;r, pa i r-rpovijcsti misiia. Redovito je kasnila; nikada nije znala c ' i t a t i z n a k i - r v a\ , r e l r e n a : s k o r o s e j e u v i j e k k r i v o i n a z a d n o o p r e c lj c l j i r , i i l a .N a j o , c l g o v o r n i j aj e z a t o l i k e , f a t a l n e , s t o l j e t n e , n e s p o r a zlrn'rc izirrcdu nje i svijeta. A ne vide, - u svom bolesnom duI r o v i r o r -sr rl j e p i l r i i k r a t l i o v i d n o s t i ,- d a j e b a S C r k v a , k r o z s v a k r 5 c a n s l i a s l o l j c d a , b i l a , z a p r a v o , j e d i n i c l o s l . l e < I nbi r a n i t e l i i i s p r a r r r i h m o r a l n i h n a i ' e l a i s v i h t i h , e t i i k i h i k u l t u r n i h , s v e t i n j a ,k o . j i n ' r as e E r l u i r n i c l a n a s t o l i k o d i d i , i d a i e , p r a k t i d n o o n a j e d i n a , Ltz rrjiir, Lrr"i jck i svr-rcler ostajala. I onda, kacl su ih svi clrr-rginapus t a i i . I t u u n i v c r z a l i z a m ,i u z h u m a n i z a m , i u z n e o t u c l i v al j u d s k a ptava 2ivota iost.rbe, i uz jedniikost svih ljudi, naroda i rasa, i i r z s l r b o c l u s a r ' . j e s t ii,r - r z i c l e a l ep r a v d e , m i r a i d o v j e d n o s t i .p r a v i li su clakalio rnno_ei,i ocl njezine cljece, i ocl njez;inih hijerarha, riompronrlse na rariun tih veiikih nadela. Ali ona, BoZja Crkva, i r i j e . N j e z i n n t o r a l j e u r . i j e k b i o a p s o l u t a n i b e s k o m p r o m i s a n .T e otetski beziznirnno. Neovisno Kraljevstvo moje nije od ovogl svijeta!< (Iv. tS, E6.), ni njegovo, uporno i neprestano, ukazivanje na nebesko blago i nebeiku plaiu pravde (Mat. 6, 20'; 19, 21.; 22, 30.; Mark. 72,-25.; Luk. 10, 20.; t2, 33.; 1.4, t4'; 20, 35. 36.) i na Zivot vjedni (Iv. 10, 28.) kao na konadni smisao i svrhu Kraljevstva Boi.jega. Ne znadi za njih niSta ni apokaliptidka viziia BoLiega grada na nebu, koji ie naslijediti i zarnijeniti svu zemaljsku stvarnost, kad ona zauvijek prode (Otkr. 12, 10.; 21, l. - 22,7.). Strgli su joj, Crkvi, s Eela i aureolu, nimbus, niezine sveto' sti. Ne imponira im viSe njezin moral ni niezina askeza: u biti uvijek jednaka od apostolskih i starokriianskih l)retnena do danas, Ude nas novoj. Svaki teoi,og i svaki novi:nar smatra, da je njegov

74

rnoralni osjeiaj zdraviji i ispravniji od njezina: svaki hoce da 'evidira njezina moralna.na.cgJa i njezin asketski sistem. A ro po svojoj ljudskoj pameti.i, jo_SviSe, po-.savremenoj i modernoj, o'olutivnoj, savjesti svijeta, koja ne voli ni govoriii ni slusati o samozataji, odricanju, kriZu. Nijesu im vi5e uzori ni sveci Crkve: clcsarui'aju ih na svakom koraku. Napravili su od njih dudake i fanatike. Ismijavaju njihove asketske principe, njihove asketske rlanire, njihovu asketsku praksu. Smatraju ih, vi5e manje, falzifikatorima autentidnog evantleoskog duha. prelaze, eto, i u rom pogledu, potpuno na pozicije i na stranu svijeta, a afrontiraju Crk'i. Nijesu ni svijesni, kako tim uklanjaju iz svijeta njegove najr,eie idealiste, a prepustaju ga poplavi obidnjaka i mediokriieta. Izbacili su je, C.rkvu, - A,to ie, za praksu, joi od. svega naj- sa njefina. centralnog posreclniikog miesta u-navjeutaltije, f ltivanju Boije objave i primjenjivanju Boi.jega spasenja tjudima. Prilwatili sLL,- ako,n,e.uvijek izrijekom, a ano iutke, - protestants.ktt t9zry da je biblija jedini izvor obi,ave. A ond.a tu bibliju rrcttilice kljaitre i mrevare, kako im se svid.i. Ni Evantlelja ne puStaju na rniru; ni apostolskih poslanica. Mijenjaju im po volji auktorc, ispustaju iz njih ili u njima premeiu ditiva poglavlja"i odsjcke, datiraju ih u kasnije krsianske vjekove. eiitel samovoljno, tekstove svetih knjiga od ,legendio, ,inierpola_ "mitovau, cijaBoZje smrtio; ni kad nas odvlade oo mo[]tYL-i duhot,ne pastve u "akcijun i u svjetska zvanja. Imamo i predega posla. Onoga ,odrrzgbrn. Da wiietu navijestamo

81

marliivim weienidkim djelovanjem' Krista, da ga, savjesnim i t'odi'rro k pravdi i Bogu' da ga --^jrptti:.4^rl.1"-'otoUito, na5im rrjernicima-prednjadimo sieiamo vjecnostr; aa i njemt' i Da se s njirna i za njih mo" Bogu' u ziuotom piLoznid1;;t-'; da Sirimo' - u domovini i I n;li' i ii-o.'^lu'posveiujemo- t"u" - r.*r:"ustvo BoZje' I da rnu traZimo i nalazimo uvi;;ttj;tti", A onima, koii su pozvani da rade nzr tj;snike i ;k';;;" "pottof"' biagostinju i reformi svipodrudjiml"ir"-r".ij"lnom 1*"f""i-

il;;s#-r.ilJi,.rr.i-

da-budirno,izoStruiemo. iu;"tou,rju.i.ma,

svijest' Da-.po njezinu ,ag".iotno, moralnu i-to"ijut"tt iavjest i uviiek na stvaraju' i r"ude -ali Alrltlt" i pod njezinim vodstvom i c{5"."' vjere uime a ne ime, u svoje i oagoootttoit ;r;j; uz nadnaSto se nas tide, mi tstajemo i ostat iemo uviiek z moietno Ne Crkve' i weieni5tva ravno shvaianje kr5ianstva, prosvijetlio!" parnet nBog iln vilenjacima. cLernistidkirn --kad.se racli Ou joS jednom po"ouitrroi "Ovaje. i saclannijg' konfuzsamo tad-a I To riied' ie kr5iansta o iclealima religije, onoantiteza I formalna pojmova! religioznih ;^,1 f"di;", in'ieizi;a Kralievsvijeta' ovoga ,r1., tpomladile< i "potkoZile( mnoge redovnidke provincije: pa i bne, koje su oduvijek, i u predratno doba, kuburile s podmlatkom. Bilo je to nesto za naSu Crkvu providencijalno' Samo, imalo je to i svoje sjene' Nijesu sve to bila, solidna ni puna zvania. Biio je i poluzvanja. JVlladiia, koji su >sludajno" i v6e silom prilika, nlgo od svoje volje, upadali u sjemeni5te' A bilo je i 'radq.rna$a". Niiesu svi ti >stranci< dugo ostajali u sjemeniltu. Istupali bi, prelazili na druge, svjetovne, S_kole,odlazili u druga zvanja. Ne bi ni dosli do bogoslovije ni do novicijata. Ali, di6 bi ih ostao, svrsio nauke, zaredio se. Neki su od njih ostali sve do danas vrijedni i dobri. Neki nijesu: osobito mectu redovnicima. Po51i su za parolama modernizma i kontestacije: bilo pa su i apostatiiali. Te5ko je, dakako, reii, je li to bilo viih je, "prokletstvo polovidnih zvanja, ili tragiina pogre5ka njihovih 5e pogiavara, koji lu ih slali u inozemstvo, na "zapad", gdje su im se zarazili modernrizmom i lajicizacijom. Medutim velika ih je veiina, - onih, koji su dodli do oltard, - ostala vjerna Bogu i Crkvj. Korektni su. VrSe svoje pastoralne duZnosti. Lojalno sluZe Crkvi i du5ama u novome kraju. Neki i s puno elana, okretnosti, revnosti. Zadovoljni su s njima i biskupi i vjernici.

84

Samo, svi su oni, i oni. najbolji, izloZeni jednoj trajnoj rnaipasti".^Veiina ih ipak.osjeda nostilgiju ,a suolim" rsta"rim trujemfairZa sjemenat' toga jednoga Hercegovca' je to.svjedodzba siro' Ne sl,u:Zinam to nimalo na dast. Prava kr5iansku i sveienima3tva i za naS apostolski osjeiaj i za na5u' jednom. i,lavno tEcce aqo\1}iptidkom poi"'i no{ prevoclilac i ledaktoi pravilo' vrhovno kao nova facio omniat" (dikr .- zi ' S'l I stiieai prethodnika' svojih 'od 'boljen' i da sve napravi ,i,.rf.ii;t', superiornosti' kad ,netko Naprotiv znak ie cluhovnc i kulturne i inleligentno' uklopiti' Ja Stuje tradici;u i rna*s" u n;T,loialno mole svoj oficij .prema sestre Lifr'"uil"f., iacl bih slu5ao, kako ga je preveo i priredio? im li Tko pon}l.rio, izaaniu, ilalrt-rvadkorne i pametan coMorao je dobro poznarrati iezik i biti.inteligentan preveo'-ali i s osjeiajem mjere i odvjek: lijepo ga je i ;i"g"";"; kad sam ovo pisao' govornosti prema ,*a-i.iii. e "P, ba5 na clan' novoga lekcionara' naiega iz proditati' morao sam uiutro s oltara i u narodu rijevei je izraz to da ma -Uotit, kako Isus naroclu da su nam ga smisla' clak i lolcalistidarl,pa zbilja nema nikakva to ekspeeemu ogovoriu' svagclanjega: stavili rnjesto ostaiogao i radi novosti? A novost tu demu*u uliuili; ,to ti..""tit^":" "itui proditati .pokoji: skoro svaki Aur-, -ot * u misnom Evandelju se je u to od'ito vadi! zube to,ga ko,d oli\sto putavazmeno otajstvoJesuaAko se sjetinto nlnogoiega ocl onoga, ito Kierkegaard. piie . ,t t'leri i osttor:nurttre.ligioi.nonl tlri,anju (,()rtutclltattunf.l, i toa, ,,,,,,,,r,',.:r1 t-Flnd.,.r: ilanke, .fto' ,u'itr, zadnjilt godina, obia_ t.'ttt ru?-ri l;atolitki .izvieite stteienici i taiici,'roi,ro' r.te tcnrc r"'rr*ii oteti utisItu, tla su pisci takvilt ilatnka ,lr" izgttbili svoju katolilku

105

ni bitrtosti jeclne' ta boiartskoi yierLt, trcgo cla t'iSe rtc-.sltt'ucajrL o , Uj t t v iu t e r r t e l j e n er,c t t g t l e ' 1i ti oprosami -sebe.upitamo' iesu Bit iemo tt nupi"l' cla isreligiozno clozivjJi istinsko sresistidki. katolici ;;;:"-;i;;a konfron("urerlebnisn) pl^aozi"rjaj f,ustvo, iesu li il.,,au*IiiJtili-' strah-i trepet pred bcskrajno Gospodir-rom: apsolutnin'r s taciic s l(ristom' epifanije BoZje' ,.'"ii,-,., Bogom i blu;J"'"t;J^'ttttt='o rijeci Pascalova oMemorialao: Mogr,rli oni uopie j;5 ;;;;;"ti gog Bog Jakovljev' ne on'aj filozo' i'ot-" ,Bog Abrahu"tui, puteon se moZe naii samo na fa i udenjaka, Bog Isusa Krista: ' lirna, kojima nas Evancleljeudi, ! *^r^.+ radosnice' radost' suze ".,"o rerlos Velidina f:"atx" J"s'", radost' raclost' Isus Krist, Isus Krist! ja sam ocl njega bjezao, ja sam Ja sam r" ocl nl"gu odiiclio, ga Propco' ja ': r a s c o d r e k a o , s a n r O cla se nikada od njcga nc ocuJellm! Potpuno i puno ljubavi oclricanjc! zcmljil" V i.enu ,r'adost jedott sat pokorc na "o ( B l a i s e P a s c a l ,> V j e r a ") koji su joi..sv-ijestti^"'"'-1f^i'ri".!,: ova sc kttjiga ctbratu l'tr sve' Bogom t svt' kojim'a tt ioi iivi telnia za sittLacije tttvjeka, "o"tii, mozga mo' ispiranju su izloleni iest o potrebi otku'pt-ieiia, i iko 'clernirtt na it'e' koii io'' ni ttsoulata tiiiiga krilatican&i'ci''i-i"" StLptiihforntula,niiesuoglu' rcd btLt,esajamsrl"aizt; i'irt'iii i fascinaciii' ito Sili ztL glus Kristov, kojit.rtattm. ioS,1tl-e'podlegao na o'ne' u kotouie'ka; moclerno[a clola'ziocl toboinie ptmolietnosti i velidinu;na one' koji

a"ui"'i iima joi i-u ori"eliu';i"i;;";;i;;!j"li. Platona od Russela'Shakesplrri;,-il;jf i.5 moEu uoiiti Brechta, Newmana od Robinsona' katolika joS 1je pometeMi smo uvjereni, da velika veiina voclani tipidne nezrele pliva ne a; na (nvenvirrt') t'iiuiit;;"; saaa postali ozrelija-tio s nJim, da se diiav moral pri' Sesa Zivota, krivi je'prott'-itogoa TAt' prema Bogu' nego u stvarima' marno ne ocilujc u odnosu eovjeka bligost-anje' krivi je prorok' -Sriatko' "'""-" koie se odnose na ljudsko ',t"-'

"i'riznj emu f*ff;ilt-l;i;Tl; j : ' i l ) rtvredu..BogY:,p?"

rr", koie dlni'J"

c ' , r v j e k u ,a n e razlike izmeclu karitasa i humaroka. Tko viie ne vldi ridikalne je poruci Kristovoj' Koga se nrtarne dobrotvornotti,-"gi"Sit .1e znans'tvene spekulacije snago'd >kozmitxi p'o""tu1t', "-u"ot""i;"'"i neeo odsjaj svetoga dovjeZniie doimlju i vlJe--ga'oJuSwt;avaju Ktitio"" 't"gJ svecu' "i'9 l:bj:91 danstva Kristova u jednome

Ona drLi, da za nju nema smisla bilo Sto raditi, ako (tim) ne moi.e, na svoi nadirn, diniti dobro dusama. Njoj je aietovanje-^ovoga s'ije-ta i djelovanje duse naprosto nepriipbaouiuo 1,ffiirrr*"rr_ surabel"), u koliko ga promatramo svako u svom ,oJ".o"u u; 'adije spasila dusu jednoga jedinoga divljega razbojnika .,'tcutubriji ili. jednoga uplakanoga _prosjaka u-pirermu, nego izgraai ta sto zelieznidkih pruga, uTduL i poprijeko, kroz ditivu iiariju ili pro'r'ela, u svakom gradu Sicirije, zdravstvenu reformu, sa svim njezinim pojedinostima, osim u srudaju, kad bi te veriipetu kolonu( unutar Crkve. [(Ka,,i'riie HilCebranci, Lr samlt tekstu knjige, u poglavlju: oOmek5ar,anje reiigijen (rVerharmlosung der Religionn), na s'tr. 226., izlijekom spominje IDOC (kratica za: >Information - Documenta. Li,Jn sur I' Eglise conciliaire") kao jednu od glavnih organizaci jsliih centrala radikalnih progresista i modernista)1. Sigurno, broi svetenika, koji toj >petoj koloni" pripadaju, rto:e biti i razntjerno malen, ali to su ljudi, koji znadu, |to ho[e, i ne svoi natin intel.igentni lje je, za razliku od prave intel-igencije, nazvati lukavo5du i rafiniranoSiu. No od:ttah od potetka valja naglasiti, da oni rade na ruie,iitt Crkt'e iz dva potpuno razliiita motiy,a. Kod iednih je to sv tilrr (;'kv-e iz dva potpuno razlitita motive. Kod iednih ie to svifcstta konspiracija s ciljem, da se minira vjera i sruii Crkva, kcnspira:ija, kakvih je bilo u svim vnemenima, samo s tom ra zliliom, Sto oni hoie da Crkrr.u rniniraju ne izvana, nego izlutra. U tomu i jest sistem )pete kol,o,ne". Osobe, koje nastupaiju kao I'ratolici i zauzimlju sluZbe u Cnkvi, nastoje Crkr,rr tzmtttra raznt'iti, pod zastat'orn lefo,rme i napretka Crkve. Posve su od njih drukiiii oni, koji ne iele da Crkvu kao i t k v L L r a z o r e , i . j , t t i i r n a r t i j e s v r h a , d a C r k v e n e s t a r T e :o n i h o i e tltt Crkvu prctvore u rrcYto,|to se smislu i biti Crkve potpuno prorni. fo su oni, l:oji hoie da od Crkve Isusa Krista naprave iisto Iturttattiiarnu zctjednicit, pa joi otimaju niezin nulnarivni karakier: hoce da je sckttlariziraju i desakraliziraju. I oni se, kao i neprijatelji Crkve, sakrivaju pod motto: reforrma, napredak, prni-odlagodivanje ,,modernomn 8ovie,ku. Ati oni ne Zele di Crkve strane: njirna krilatioe o reforrnri i napretknr nrij,osu samo disti trikovi; oni u to vjeruju.

u3

R€sultat djel,ovanja te slaupine isri je (kao i kod one pne): samo je m,crui,vdnugi. Orri bri se en'ergi&ro brani'li, kad bi im tko sDoi.itnuo, da Zele sru5ili Crklr:. Oni su pravu kr5iansku vjeru do te mjore izgubili, da viSe, jasno, ne vi'de, kako sekularttmrana, hurnanitarna, orrganizacija, kojm oni hoie da od Orkve naprave, nema v}Se ni5ta zajed,nridko s Crrkvom Isusa Knista i kako bi, kad bi irn trspjelo ostvariti njiihov oi.lj, to bilo isto, Sto i ru5enje Crkve. Hennirk de Lubac S. I. (poznatri fnanouski teolog, isusovac, kojrya su pred konoirl i u vnijeme ko'ncirla brojili medu progresiste) upozorio je na to (ru svom govolllu na wjetskonn ko,ngresu teo,loSje u Torontu, u kolovozu g. 1967.) vrlo snaZni,m nijedima. "Po' stajemo svijesniVorworto). U v o , d ( " E i n l e i t r , r n g u ) -. l. Letargija straLara (>Lethargie der Wiichter,,). 2.Postoji li savremena filozofija? (>Gibt es eine zeitgeniissische Philosophie?"). 3 Kriva sredina (>Falsche Mitte"). 4. Velika iluzija ("Die grosse Illusion").4. a. Ima li joS nade? (oBleibt noch ein Lichtblick?u). 5. Je li povijest izvor objave? ((>Ist die Geschichte Quelle der Offenbarung?"). 6. Tko te je stvorio bez tebe - - (oQui te fecil sine te - -"). 7. Veliko razodaranje (rDie grosse Enttduschungo). 7. a. Promjena kao svrha samoj sebi ("Verdnderung als Selbstzweck.,). 7. b. Osrednjo,st ("i\4ediokriftit,Verfdlschung der Moral und "Nachst""iiuuu.y. - Pitanje (hijerarhije) vrjednosti (oWertantwortDer Kult des 'positiven to'na do,bra (oNati.irliche und weltliche Giiteru Koncila"' i'me oni, Sto vidjeli, su dim i kontestatora, a"*ittu go;-t" i traLe.I u kakve tmblje sviraju' Svi su oni' odlu6no' usiali na obranu pravovjerja i autentidnog, evand-eoskog i apostolLuskog, kr5ianstvi; .tu oLtuttn Crkve i papinstva' Ona iziava H' Hildebrand zavr5uje svoj "Uvod" u knjigu >OpustoUu"i, tojo* je, skuqa sa HilS""i ui"dgtuau, klasidan je dokumenat za Io' Ja I, jednako' Zepotpisujem' i odu5evljeno, a"Ututtaoirr, u cijelosti lim, da i oni neiSkolama", sveienidkim kongresirna i sastancima, - po-lu' 5to prije, za Hildebrandom' Maritainom, Urs-om von Balthasarom, Dani6lou-om, Lubacom, pa i congarom, a ostave one oko "concilium"-a i "IDOC"-a. Bio bi n"- io nailjop5i dar s neba u Svetoj Godini, Sto stoji pred namal

116

"ONUS BREVIARII" (Sve6enidki dasoslov posllje Koncila)

c. r974 Nekada Nekada se, u crkvenom jeziku, govorilo o sl'eienidkom ia soslol'u kao o teretu: ,onus breviarii". O5jscali su, sveienici, i tacla, da im je s redenjem legao jclS jedan teret na leda. Moralnr, dakako. Ali ipak teret. Svaka je moralna obveza dovjeku teret: \ec zato, Sto mu veZe slobodu,Sto ga na neSto sili. A pogotovu, karla ta obveza dolazi od BoZje strane; kad je dovjeku namede Crk.,a, kao auktoritativni tumai volje BoZje: u BoZje ime. A Crkva iu je, u ovc.rmsluiajr-r,barem na zrpadu, uvijek sveienicima name. tala. I kao formalni, crkveni, zakon. I pocl te5ku duZnost; pod smrtni erijeh. Svi smo mi sveienici, - i oni najbolji medu nama, - lnstiktivno to osjeiali. Visio nam je, dasoslov,na rukama kao lanac, od jutra do mraka. Nikada i nikamo nijesmo mogli od njega pob.icii. I na put je morao s nama. Bio nam je neprestani pratilac, 'socius.,, kamo bismo god odlazili od kuie, na dulje vrijeme. putni nam je inventar bio: kao i de5alj, i olovka, i notes. Nije nam clao, da i'kada na njega zaboravimo. Iza stola bi nas i sa veselice clizao.I iz postelje, kojiput. Ne bi nam, ni u kasnu veier, dao zaspati. U svako bi nam se dclba dana javljao. "A brevijar? Jesam li ga izmolio?o Teret je uvijek bio iasoslov na,t-nasveienicima. Od prvoga , tlana -redenja (nekada za poclakona, danas za dakona), pa do smrLi. Odgovorni smkad ga mole, sveierrik i drugi, koj'i su za to odreiteni, - i vjernici, u zajednioi sa st'eienikcm, - to je rnolitva same Zarudnice BoZje, koja se njom ,ibraia k svome nebeskom Zaru(n1Ku, pa dapade Kristova molitva Ocu, skupa s njegovim (mistidnim) tijelom" (t. 84.). Svi, koji sa (iasoslor') mole, >dine to u slujbi Crkve i udestvuju u visokoi easti Zarudnice Kristove: stoje u tom dasu pred piijestoljem BcZjim u ime Majke Crkveo (t. 85.). A sveienici u pastoralnoj sluZbi moraju pritom b,iti svijesni Apo,st,oloveopomene, da moraju uviiek moliti (1. Sol. 5, 17.), tato Ui Gospodin, koji jedini rnoZe to udiniti, njihovu djelovanju d.ao uspjeh i napredak. Kao i apostoli, oni tim vr5e jednu od svojih glavnih misija; oniu molitvenu (Dj. Ap. 6, 4.), - t. 86. A moraju ga, brevijar, sveienici moliti s paZniom i razumijevanjem ,fer l. to jivna molitva Crkve i kau l a i i | a i z v o r p o b r , T n o s t i i h r . a n a o s o h n r : . jm o l i t Y i n ( 1 . 9 0 . 9 9 . ) . L i

r23

kort

dan' redovnici i' redovmoraju moliti, cijeli dasoslov' sv.aki

pi iyl':.1*o:",:ll:'l'J5""'r'":"iX'ii; nice,koji suna-.to?"'TJ na koie.

i kanonici, one dijelove ofiicija, Uteu.i.oclo obscuratum usr allrum, rnutatus est color optimus!" (Trri.4, l.). Ni sebi ne n)og.Lrpomoii, ni sebe ne mogll reformirati, a kaino li cla se na rjilr rn s t i j e n u C r k v e o .P a p u v a l j a s l u i a t i . Z a P a p o r n v a l i a i i i . Te5ka, dana5nja, kriza Crkve svima nam je, konadno, otvo' rila oii. Srrima, ko'ji su dt-rbrer.'olje. Futilne su fraze, - )ad oculoso pokazali su nam to dogadaji posljednjih godina, - sve te jeftirre ))savremene(p.ai.oleo clecentralizaciji i demo'kratizaciji Crk i ' e . O n a j e i l i P e t r o v a ,p a p i n s k a , i l i . i e n e i e b i t i . V i d e t o i m n o g i c l o s a d az b u n . i c n i i z a v e d e n i . U s v i m k a t o l i dkim zemijama, - i onit.ua na zapadu, - opet se mase sveienika i vjernika sve viSe okupljaju oko Rin-rzri papin'stva. U Papu sada g l c c i a j r - rn; e r r i S e u r a c i o t r a l i s t i i k e i r n o c l c r r r i s t i d k e , p r o f e s o r e n ^ : >.reformatorc,. krSiens lr'lt. "tcologcn Eno, posljednjih ne'koliko rn.jcseci niemaiki su katolici dob i l i j o S . j e d n u n o v u k u l l t c r k v c n o s t i i b e z u s l c l v n sr ' . i e r t l o s t ip a p i n posc'bna sedrni6na radio-emisisLvu. Pokrenuta je, u A'-rgsbr-rrgu, ja oVox fidei" ("G.las r'.jcrcn;, a onda i, istoilncni, periodidki dasoiris: ,stimme des Glaubenso, lt kojemLl predavanja iz te em,isi.je i;ziazc,naiknadno, i tiskom, kao dlanoi (89 - Augsburu, Posttacir 43 - 12 - 60). Pokrctadi su akciie katolidki svjetovnjaci, predsjednik je konzolcija Dr. Fili'p Ki.ible, - a n-leclu suradnicinra, inici,jatorima i preclavad.imartalaze se, izmedu ostalih, i frei l;urihi naclbiskup D',r. H. Schiiufele, regensbur5ki biskup Dr. R. Glabcr, augsbr-rrSkibiskup Dr. J. Stimpfle, pa duveni katolidki org;rriizatclr P. Wcre,nfr,ied van Straaten i genijalni i borbeni suizdavad i urednik protumodernistidkoga dasopisa ,Der Felso (rSti 136

jcnanl, P. Gerhard Hermcs. I misi.ie i dlanci obraiaju se, isklj'i-i'o, na praktii'e katolike, koji dolaze u crkvu, odluino se o.kreiu protiv >demokratizacijen Crkve, protiv ru5enja ;j;;il;"h"i;...hi.iskih struktura, pl?j:^kd],.g,1 luggior.,r*.rll,:, protiv filoproteslanskoga i nij.[a;l;"tuatiatit, "ekumenizma*, protiv izvrtanja " clog'ri, p ro t iv p rof anacij e li turgi j e, prot iv s is.re;"il;r;;'rlr"".u"l discipline i posluha u crkvi, a .t'ruer'', slijede puprr,rr.E " ai.-J,trru.. Treba tu pojar,u pozdra'iti. Treb. y'3 se-oUrao"""li. "i."u" se s njom solidarizirati. Mjesto da idemo za krivirn prorocima, rrorarno, svi, stati uz j,ectinoga pravoga: _ uz papu, uz .onoga Rim. I rni, hrvatski katolici!

t37

CITATI I CITACIJE (Za punu lojalnost istini)

G.19i4.

kad se radi o cviN i j c l a k o b i t i l o j a l a n i s t i r - r i 'L. a k o l c t o ' znanckspc'rime'talnim, pozitivnim, clc*tnirri istinama. I o',ni'ra nas od to ItaLi N" stvenim. Njih svi, O* lp"ii.i:e, prihvaca-o. razuma' zdrava i'riSta at,rgo, nego cla imamo oii i' malo 'lei.e istini' Ona se uvijek idenie to, kad se radi o moralnoj sa duZno5iu' oVe'ikottom' su tificira sa dobtom, t" p"""a"-, su' vidovito' skolastici' l'um et bonum sa onim "o"u"ti""t"r!o,'govorili ostane5 ui.ran, valja ZivJ usklacliti sa savje5iu: u.-":t: veZu du5e dubini u..najdublioi to;i ttut -il"1""ti":, i*p"rutiu,irrtu, ;;;;1;i-

visoj, na pokornost

volji' koju

""- ^:1i11"-'y11 onome nzemu r-rot'"pituo u srce' A ona mnogo puta ne odgovara i vrlo silorrito' ko;jiput a iiu-u, koii ie, uviiek-Zilavo' ;;;il;-; nas za sobom' vude I nagone' naie kroz javlja, ufi.rniru, ;;ti;j;, Mi tada lako 23')' irtin"-i iazuma (Rim' 7, 2l' i pidtiu'gr*t frontalno joj leda'-Rjetle istini nelojalni' Okrenemo. p*iurl"*"" na njetaktiziramo i diplomatiziiamo S"utke: i deklarativno. eesee duSc; i z p o t i s n u t i zin laiun. KuSamo ie, koliko nam to uspije' smijoj drugi' dati joj otupiti oSiricu; nastojimo^ grleelantt-r "blaZi"' je' na svoj da dinimo' Svenagonima' sao: prihvatljiviji "uli-i relatiiriziramo' Stanemo sumnjati u auten' nadin, neutraiiziiamo osporavamo joj obvezatnost i apod'iktid' tidnost njezine po.nt "; 138

nost; zabarikadiramo se iza paravana svoje >slobodeNesiguLan zakon, nikakav zakon!< Silom stvaramo u du5i mutnu siiuaciju. Sklopimo odi du5e, mjesto da ih Sirom otvorimo. Zadepljujemo joj u5i, samo da Sto manje i nejasnije dujemo. I, na koncu, ok-renemo se, toliko puta, protiv istine. Ogl,u5imo joj se. Zatajimo ie. Zanijedemo je. Izdamo je. Opredijelirno se za 1a2, za zlo, za nepravdu, za grijeh. I postane,rnonjihovi advokati. A uvijek je to moralna kapitulacija. Uvijek je to bankrot kat'aktera. To veia kapitulacija, to gori bankrot, Sto nam se je istina u duSi jasnije, konkretnije, otvorenije, javljala. A najgori je i najsramotniji taj bankrot onda, kad, od straha pred isti,nom, izvriemo 6,injenice. Pozitivne, notorne, dinjenice. Ili, kad ih, svijcsno, krivo i nelojalno intcrprel,iramo. Kad podinjamo falzifikat na onome, Sto nam i sama sjetila kaZu. Ondje, gdje istina istupa l.:ao, objektivna, stvarn-ost: kao ono, Sto se, uz minimum dobre volje, n o r a vidjeti. Gdje nijedan razlog, ni fiktivni, ne opravdava protivna postupka ili teze. U tom smislu 'unijedilo je i vrijedr r"n'i.jekfiiozofsko nadelo: >Protiv dinjenice uzaludan je, nejak je, svaki argumenat, - Contra factum non valet argumentum!< A trtrtogo puta poiinjanto mi ljudi, pa i mi kri6ani, pta i mi sracenici, takve grijehe protiv isthte. Uvijek, kad izrniSljamo dinjc-nice.Uvijek kad na nekoga neito neprovjere,no iznesemo. Uvijek, kacla krilo, netodno, tendenoiozno, bilo Sto reproduci'ramo ili citiramo. Uvijek, kad smo u svoj;im lvrdnjama preb'rzi, presl,obodni, partajidni. Uvijek, kad srno nedosJ,jed,nriprincipima, koje srno sami proklamiral,i kao svoje. T,raZimo, na prj:rnjer, za sebe i za svoje ideje, - i u Cnkvi, - ne,omedenu i ekstreirnnu sL,obod'Lr,a nikome je drugome ne dajerno. Emfatidno se razmeiemo punom i neumoljivom objektivno5ou slojih informaoija, a u isto vnije,me preSudujcmo sve ono, Sto govor,i protiv nas ili 5to bi moglo kornpro mitirati na5e idole i naSe Stiienike. Za slobod,u srno iniciiiative u katolidkim redovima, ali sve dinimo, da drugima sveierno ruke, a da svojim akcijama osigurarno rnonop,ol i privi,legije. tuIoruntotL tomLt,- svi, - biti finiji, ako naru je zbilja do kricantskepunoljetnosti. Istinu tnoramo tretirati sa svetim strahopoL:rlTllen':, kad se god i gdje se god s niom susretnemo. N'ikada le -ne smiiemo preodijevati ni fnizi,rati, kako bi'srno je u,pregli u Kola svojih osobnih simpatij,a i antipatija. Nrikada njom manipulirati u korist teza, koje joj se protive. A napose to vriiedi ond,a, kada istina istupa pred nas u s1)o1o1naiviSoj fumkciji, - u't'unkciji svetih tekstovo i auktoritatil)nih

139

du'itati svake crkyenih dokttmenata. Skarrpulozno se ttl moramo 2')' 4' '; (2. 17 2, Kor' rijedi" ,adulteraoije BoZje te' Znanto, kako si mnotgi potthti, tle i naiprobl.entatitnije pot' izrekarrttt' sv:etop.tsrtrrtskirn otostkarizmaman- ;i okarizma1icir-nau.

Psihoza

"karizmatidarstva(

Ni brl-airrlanlentai.nrlm(, u toj opozicriii Rirnu i i-udar evanileoskoga lrjetr&cr,o J.i"""iir-li*ttr_ la i radanja jc'clnc novc Crkvc". Kato,lidka. Crkva obau{a svo, ,veliki ispit sarjes,ti< i pr,iznajc svoje slabosti, propustc, p,J.sre$ke. vlicsne crii'c sr.icu zakonito pra*o na svoj u/rislii; tpL,7orazumijeya,je Za ranta stanoviita, ali ie bio i svijesta.n.svoje golente odgovorrrcsti. Da je on tcazio--,-Ailuno ,o svako (biskt'tpsko) miiljenje (na sinocli), oclyelo bi nas ]i-lr"n"rop'itntt entt k at ast r of ttteologije osrobottenjao na sinocri, i konkretnim priiEJrozi nra.za.socijalno.angaZovanjeCrkve. MoZda su to neki Uistkoje danas toliko istitu", tuntati Papa. Dvoznatna je to rijet. Prihvatljiva je za Crkvu, samo u koliko se pod njom prvotno razumiieva osloboilenie od. griieha, koit je glavna zapreka slobodi djece Boije i prrti izvor neprantde, se' beljublja, zlih strasti medu ljudima. A neprihvatljiva ie, kad se rcslobodenje, ograniluje samo na privredno i druitveno podrutje ili, kada se, da dskale svoiu brzinu i uspie9nost, maorula mrinjom i.ilasiljem, ili se, iluzorno, pouzdaje u sisternatidnu borbu mectu ljudirna i u aprdoristitnu re'\toluclju. Nije to put Evandelja. N'ije to put Crrkve. Crkva vile vjeruje u ljubav (u nagovoru j'uZnoameriCk"im bi,slaupiirna,kod koncelebracije, 3. XI. 1974.). I arogantno kritiziranje Crkve i njezinih struktura, osobito unutar Crkve, Papa odlutno oswduje. Sveci nijesu tako radili. Oni su uvije,h b.ili sprernrd podrijeliti s Crkvo'm njezine radosti i bali. Crkyu valja ljubitio (u audi,jenciji od 6.XJ.. 1974.). I dana\nju religioznu skepsu (i krizu identiteta) Papa je pokud.io. On opetovno nagluhuje objektiwtost spoznaje i objektivnost islfze ftr audijerrciji od 13. XI. 1974.). I o moralnoi vierodostoinosti nasega katoliCkog sviedotenia, o praktitnom atientizira,nju nalega pravovjeria, Papa ie govorio. 168

Apologetska snaga kr3canskog svjedotenja pred svijetmn ornsi i ci kreposti onoga, koji ga polaLc. Ne smije biti protuslovlja izmetht nauke i iivota na noma. Vjera i tnoral moraju biti u skladu. Sverost je sinteza oZivljene, djelofvorne, vjere i a'ktivne, veledu5ne, ljubavi. Religioznost se mora dokurnentirati moralnim i socijalni:m krepostima. Ljubav prema Bogu mora biti povezana sa ljubavlju prema bliforjemu: osobito prema ukuiani'ma, prema zakonitirn starjeSinarna, prema potrebama si,roma5nih i malih, prema svakome ljudskome brratu, koji treba kruha, ljubavi i dasti (u audijenciji d 27. ){l. 1974.). I o perspektivama iovjedanstya, i o spiritualnosti intimnih ljudskih teinji i mesiianizmu masa Pape ie gworio. Sta je drugo, kaie on, danainji nemir neprekidnih privredmo-potititkih promjerrc, opsjena uvi.iek novih revoluciia, gadenie nad bhgostanjem, koje se rada iz znanstveno-tehnidkog napretka bez du5e, odekivanje pravde i evandelja za siinomalte, nego nesvijesna ieinia za Kristom i za njegovom ljubavlju, za prayom i mudrom ocjenom sadainjega iivota, koji irna samo toliko vrijednosti, kol,iko nas vodi u onaj vjeini i na nj pripravlja, za Kristovirn eshatolo5kir,n dolaskom, za pantzrjam? (u audijencij,i od 4. XII. 1974.). A o potrebi lojalnosti prema Crkvi, unutar kriienske zaiedttice, govorio ie Papa jednom i professo". Legija ih je danas, "ex kaZe on, koji xt Crkvi >a priori" neskloni i koji je mrze: kao da je ona batest i pogibao za Covjeianstvo. To su njezini vanjski protivnici. Ali inta ona i druge protivnike: kqtolike, koji su zaboravili, (to Crkvi, osobito danas, treba, kao putnici i patnici, - pa su, ostavrljajuii svoje pravo mjesto u kuCi Gospodnjoj, pozitivno svjedodanstvo, koje je narod BoZji od njih oiekiv'ao, pretvorih rr Dreuzeti'iu fu,nkciju srudaca i krri'tidara te ipak, jo5 uvijek, svete Crkve BoZje. Prisvojili su sebi pravo slobodnog ispitiuanja niezine nauke i niezine iivota, pa se mirno smiestili u neprijateljske reclove, i ako toboie hote da i dalje ostanu u crkvenoj zaiednici. Ali, nede vi5e da s Crkvom dijele njezinih radosti i Laluti. Hode naprotiv da njezinu strukturu reformiraju ili, bolje, dezintegriraiu po svome ukustt. Papa se na to tuZi rijedi,rna: vrAko se katolidko (unutra5nje) jedinstvo u Cpkvi osla,bljuje i lomi, kako Cerno onda uspostaviti ekumensko iedinstvo, - - kako Cemo onda ljudirma naiega wemena donijeti uvjerljir,"u portrktr mira i spasenja. -- i omoguCiti im, da u n'iezinu zemalislsom oblidju (Crrkve Bodje) 1'rlepoanajuboianski nristerij, ko.ii se u njoj krije i odraZava lje-

169

potu Kristovu i privladi Kristovu ljubav; - Ef. 5, 25.?" (u audiienciii od 6. XIL l974.). I o clogmama tL kricanskom Vierovattjtt i o crkvenirrt tlefiniciianta govorio ie Pupa i istakao niilnvu opravdanost i t'rijedr z o s l .d k o n a m , g o v o r i o n , k r i v c t e o r i i c i n a 5 a u r n i 5 l j c ' n o s tn i j e s u pomutile naSe vjere u Isusa Krsta, naSegaGospociina,onda ic-mo osjetiti d,uboku ielju, da s duho-.'nom radoiiu osluhnemo u srclr o,cljek,vainih, poniznilt, sveiarillt, tlefinicija, koje je Crkvn tt tntLinorrt naporLt i jeclinsttenoj Iiub'et'i k islirti fornuilirala za rnie r n i i l i e n j e , z a n a | u n t o l i t v t Li z a n a i k o n s e k t ' e n t n is t a v . N a p r i n t j e r ontL: Istts Krist je pravi Bog i pravi 6sriek,,. To ie njegova (Gospoclittota) prova clefinicija; to je ze rns prava teologija. Ostati tvrclpaterna cum benevolentia< . ^Scurro rrtjesec clena iza zavrietka sinod.e,g. XII. 1974., izdao ,,1 nopi,. i svoi najnoviii apel na katotitki svijet, Apostolsku adrtortacijtt: >Paterna cunt benevolentiao,,O pomireniu u Crkvi kroz n"'ettLgoclintLne mo1e, a tla-ne'progovori, da ne ustatte, sn&gottt i iestincnt sv' Pavla, protit' takovi neviernog i apsurdnog postupka". O temeliima se vi,ere i kriianstva radi. O zabludama 4 vieri. Da nernqmo (u Crkvi) posredni|tva crkvenoga uiitelistva, - piSe Papa na iednom mjestu ,tttitelistt'a, koientu su sami apostoli Aclhortacije doslovie, predali svoje utitelistvo i koie prema tonte naueava sltno ono, s Kristom ilo je predano, nepopravliivo bi se naruiila ona ve7-Q, preko apostola, koji su predali ono, ito su i senti primili. Stoga, kad se t'ta.pustistalnost rt nauci, koiu stt apostoli predali, dogada se, da, dok netko nastoji izbjeti i same poteikoie, koje dolaz-e c;rl misterija, izttosi rezumonl i tteke krive formule, koiinta se 172

razeta pravi pojam i uuienje onoga tnisterija. Tako se izmiiliaju nauke, koje se rtikako ne slaZu sa stvarnoS1u vjere, nego su jbj prc'tit'ne, a osim toga, kad su vei gotove i ;utvrclene, povezane su sa mealusobno n ajoprednij irn mi5lj enj'imao . Nekoliko dana kasnije Papa se je, u svojoj ,mirovmoj poruci .svijettto (od 18. XII. 1974.), joi iednom osvrnuo na tu svoju Ad.ircrtaciju i u rtioj, opet i izriiekom, apostro-t'irao kontestatore u Crkvi. ,Mi vas zahlinjemo< , kaLe on d,oslovce, >u ime Isusa Krista, cla razmatrate taj dokumenat, da izvu{ete iz njega zakljudke pornirenia i mira. Neka nitko ne misli, da moie izbjeci neizbiedive z.ahtjeve zejedniltva, s pomirenjem i mirom, ostajuti na svoiim trobitctjenhn osporarateljskiru pozicijama spram. srtoje Crkve! n Otlorenije i jasnije nije, odista, Papa mogao govoriti.

DrZanje kurije. Interview kardinala Rossi-ja Crkveni ljttdi iz najblile Papine okoline, kuriialni kardinaLi i prelati, tijesu se na sinodi skoro nikako iavljali, barem nijesu na opiim sjednicama. Odito, - valjda na Papinu ielju, - da im nitko tte nrcgtle prigovoriti, da su na biskupe pravili presiju i nametali im ,kttrijalneo i ,rimske< ideje. AIi, da su svi oni, kompaktno, staiali za onim, \to je Papa, i prije, i na sinodi, i poslije nje, govorlo, i oclriie ie jasno. Na primjer iz polemike kardinala Felici-ia sa glav4iln delegatom i govornikom "Ekumenskog vijeia crkevaekumenistidkirn" po,gledirrna na ra\,.nopravnost sr.ih crkava: nj'ihovo mjesto >kao sl,uZiteljica unutar pulrao i njihor,ru duinost cla (10. X. 1,974.,u )dvorani "slijede Zivot< razbijenih glavao), ili iz izjave (interview-a), lto jtt ie pretekt Kongrcgacije za ct,tutllclizuc)ju (Propagande) i biv|i nadbiskup Sao Paolu u Braziliji, kurdinal Angelo Rossi, dan rimskom centftt ,CR1S"-a (>Centar za sveteniike susretetrcdeu Crkve; ima samo jeclna: katolidka i Petrova, rimska i papinska. I Pctpa clopuita u Crlqi teoloika istralivanja i prinove. Dopt6ta i orgartski razvoj crkvene misli. Ali ne xtzije to biti na ratttrt objektivne istine Evctndelju. Objava je, vei po svotn boian.sltotttizvoru, natpc,n,ijesnaka.tegorija: neito transcedentno, ito, Lt sebi, nije potlvrgnttto ni evoluciji ni revizijama. Vjedna je i nepromjenljiva istina kr5ianstva. Vjedan je i njegov moral. Ne mijonja se, baS kaoSto se ne mi;jenjaju ni zakoni razuma, ni ljudska Itarav. Ni odnosi medu ljudima, u koliko su uvjetovani f,izidkim Iionstantama. A, rtebitne, organizacijske rekonstrtrkcije ntoguie su tt Crkvi, ali uvijek se,mo uz pristanak mjerodavnih, a nikada burtotrt, r evoluci j ont,, f ait accontpli"-j ima, pritiscima odozdol. Reforme se u Crkvi provode odozgor, ne odozdol.

t79

prav.de i slo' I Papa duii Crkvu, da, u sviietu, stoii nd.strarti ljudske osodostojanstvo i prava ljudska bode. Dabrani prirodna blaL", a" osuetuje nasilje i ziodin, di radi za r:;.ir i za soci'jalno rane dan' svaki to, VI' gostanSe dovj"edans'tvi. A uLo Papa Pavao smito n.e nikada Santo, radio. ii, ottdu nitko u pwijesti nije toga je biti na natin, tcop Ai Alo viiieaao evandeoski zakon liubavi' 'btilo zaboravliatt iti igno'rirao zadnje, narlnaravne, cilieve i ideale Prva iivota: potureo u poiadinu misao na Boga i tiubav k niemu' je zaaaZa Crkve propovijeclanie Kraljevstva Boiiega i, nadnaravnoga, usretenia I'iudi u Bog,tt i tL ttiegouoi vietnosti; a niie.socijalno.potititko oslobodenie na zentLji. Sociiulno osloi'todenle co' vjetanstva utemelieno je na, ononut bitnom i dubljentu: na drLltoviom oslobodeniu duii: na poboZanstvenjenju dovjeka po Kristu' Ni na civilnim podrudjima Llvo'ta ne smije nitko, tko hoie da bude kr5ianin, apstrahiiati od Krista: Krist mora ostati za kr5ianina prvo u Zivotu; njegova najvi5a norma i kriterij' Sluib1tilnt' pohiierirhijskim, predstavnicinta Crk'c, to ie iedini pr.ofesio-n-alni ni prob.lema nikakvih zemaljskih preferirati sao: ne srniiu mu briga; one profesioialno spadaiu u dielokrug vjernika-svietovnia- konkrettte i ka.'stuibeia Crkva ne smiie direktno ulttziti u, se ne srn'iju * U crkvama polititke borbe. praktitne, sociialne i kao, demonstracije' p'Iotesti, vijeianja, ziborovi, politidki clrzati naZatosi, ponegdje (u Vijeinamu i Spaniji)' Crkva bi i.vi.era tint jihovo ie t omprotnitirati svoj het-eronomni i sakralni karakter. N i.politi' u socijalnom 3lo ono, naiela: isiicati ie na tlm podrutitt tkom iiiotu stvar morala i moraLneduinosti. crkva to deklariro, ali, nikada, brahiiolno ne urgira i ne iznuduje: ostaulia to slobodnol inicijiiivi i o'dgovornosti vjernika-svietovnjaka. Ona ne u,ieruie tt metorle krvave revolucije i nasilia: ona se od niilt natelno ogra' duje i rezeryira. Ono, 1io se danas u Crkvi izvikuie kao ,,horizortt' atio kritanstvoad notam< niiedno od tih glasovania, kako bi to htieli modentisti. Ne daie ni reztiltat tih glasovania rtikome odriieienilt ruku tr kontroverznim pitaniima. Sve to ostaie i dalic tr rukanta i pod kontrolom Pape. Na niegovu odtuku i direlttit,e ya,lia tekati. Prevoga Duho Syetoga ondie ie, gdie ie Papa. I slt,artn hiskttpska yedinct:gdie ie Bog, prebroiava. I viera Crkve: >>('ot.t.Ja satn' Ne bojte sel" (Iv' 6,20; M a t . 1 4 ,2 7 . ; M a r k . 6 , 5 0 . ) . Ne 6ento se ni nti boiati. I mi 6emo za Petrom kroz valove!

Sadr z ai: eitateljima

ove knjige -

3

>Kurija" Talijan

16 22 27 34

ili Netalijan
paramagisterium.

u Crlcvi -

7a revalorizaciju ',Crveno svijetloImprimaturo-a oClkva Boga Zivoga.( -- "Ovdje i sad" iii ondje, u vjednosti? Abrahami

ili Jone? Joi

iednom na temu na5e medubiskupiiske

solidarnosti

d-)

JoS o jeziku na5ih liturgijskih

nam za to ne bi trebao

knjiga,Zar

p t - r s c b a no C b o r ? Dietrieh

von Hildebrand

89 o modernizmu.

Uz njegove dvije knjige

na Lu remu "Onus breviarii