Pastirski list zadarskoga nadbiskupa vjernicim svoje nadbiskupije za korizmu godine 1915 [PDF]

Zitiervorschau

plsTlRstil ilsT ZADARSKOGA NADBISKUPA VJERNICIM SVOJENADBISKUPIJE

ZA KORIZMU CODINEI9I5,

Z.\DAR TISKARAJ. ]'CRRARI t915.

p[sTtnstu trsT ZADARSKOGA NADBISKUPA VJERNICIMSVOJENADBISKUPIJE

ZA KORIZMU ',, .1;,,;,,,'

CODINE1915.

r' r''

' '!i *'.,' \'

'r l^

t'-

ZADAR TISKARAJ. FERRAR] 1915.

r

t{'

'r.. :

Br. 219.

.

VINKOD PULISIC

Po MrLosrIeoZJorI svETEAposroLSKEsrolrcE NADBISKUP ZADARSKI DALMACIJE PRVOSTOLNIK LJUBLJENIM VJERNICIMA SVOJENADBISKUPIJE POZDRAV I MIR OD COSPODINA. t*'

"l

::li .la

Prva i glavna duZnost svakoga dovjeka jest, da upozna svoj podetaki svoju svrhu, da znade naime od koga je primio Livot, zaito ga je primio i koje ga duZnostiveZu sa Zadetnikom iivota, i Stotrebada dini, eda postigne jednom svrhu za koju je bio stvoren. Ali bez potpunog poznavanja objavljenih istina, ne moZe nitko da upozna ovu svrhu, a niti da iivetako, jeZivot da ju postigne,zalo je Spasiteljrekao: "Ovo vjedni, da ljudi poznaju tebe, jedinoga Boga istinoga, i koga si poslao,Isukrsta.(lv. 17, 3). Nepoznavanjevjerskihistina i kr5ianskihduZnosti, izvor je bezbrojnih zloilna i grijeha, a neizbjeiiva je posljedica ovog neznanjavjedna propastduSe,stoga tko zanemarujepostifi potrebitopoznavanje kr5danskih istina, postaje krivcem najZalosnijegai najkobnijega neznania.

-...-'..1r

-

4-

Ipak koliko ima kr5iana, koji na Zalostne poznaju vjeronauk, te zanemarujukrSianske duZnostii samo se zadovoljaval'uprividnom poboZno5iui opsluiivanjem izvanjskog bogosluZja, pa nesretno umiru bez posljednjih utjeha sv. Crkve! Poznavaniekr5ianskog nauka jako djeluje na cijeli livol kr5ianina, stvara mu zna(.aj, upravlja njegovim iudoredjem i svim njegovim pona5anjem,udahnjujemu, na osobiti nadin kad dostojnoprima sv. SakramenteIspovijedi i Pritesti, iuvstva bogoljubnostii ljubavi premaBogu i prema iskrnjemu. KrSianski naukprikazujekr5ianinu pravu stazu kako 6e Zivjeti u miru sa svakim, u pravednostii u svetostie da umre spokojnou krilu one sv. Vjere, koja mu je dok je Zivioupravljaladjelima. Zato, kao Sto sam vam u mom lanjskom pastirskom listu nastojao protumatiti Sto je potrebito za dobru Ispovijed, tako fu vam u ovogodi5njemgovoriti o sv. Priiesti i o svemu onomu Sto je propisano za dostojno primanje G. N. Isukrsta u Sakramentu njegoveljubavi. Mnogi od vas poznaju za stalno sve ono, o tem iu vam govoriti, ali je iaiiboie ne rnalo, onih koji su vei zaboraviliono Sto su moZda kao djeca naudili, i tako ili uopie ne prinrajusv. Sakramenata,buduii da im viSe ne uvidjajuniti vaZnosti niti koristi, ili, ako ih primaju, to biva nedostojnoi na taj nadin pretvarajur izvor osude ono Sto je boZanstveniSpasiteljhtio da bude naSimspasom. I nemojte misliti da je nezgodnoi neumjesnoSto vam ja govorim o predmetu,kojibi moida bolje pristao jednojkatehetskoj poucinegoposlanicijednogaBiskupa. I sv. Agustin, hiponski Biskup, taj najuieniji nauditelj sv. Crkve, time Stoje usprkosnajtetim biskup-

-5skim brigama napisaoznamenito djelo o pouiavanju rudibus) postaoje sigurnim neukih,(de catechizandis vodjom i izvrsnim izgledom svim duhovnim pastirim i Biskupim. NaS vrli zemljak sv. Jerolim,taj slavni poznavalacraznihtudjih jezika i najvjeStijiprevoditelj sv. Pisma, dok je neodoljir,im obrazloiivanjemi dubokim prosudjivanjemraspravljaoo najtelim i najsitnijim bogoslovnimpitanjimakojima su se za njegovo doba bavili udenjaciIstoka i Zapada,neprestanobi poudavao stanovnikeBetlema,kamo se je bio povukao da tu sveto dokonda svoj Zivot. (f g. a2q. A Papa sv. Grgur Veliki, i ako je bio zaposlen ipak upravomcijele katolidkeCrkve i uvijek boleZl.jiv, bi svake sedmice nekoliko puta poudavao rimsku mladeZu kr5ianskomnauku. Ovi udeni ljudi i veliki Sveci nasljedovali su pastiranaSihduSa, koji N. Isukrsta,boZanstvenog G. je sproveoveii dio djelotvornogsvog javnoga iivota u pouiavanju naroda galilejskogaza koji nijesu marili niti pismoznanciniti farizeji. I puk je uvijek rado hrlio u velikom broju da sluSaOtkupitelja,i da se okoristi njegovim bolanstvenimnaukom,jer su ga k njemu privlaiivala,lahka nebeskapouka i dudesa. Stoga ee ova moja pouka biti zgodna i korisna svakomu vjern,iku,a napose onima koji su zaboravili katekizam,a takvih je na Zalostdosta, kao Sto sam to, saZaljenjemprimjetio u svom pastirskomlistu 2 5 l i s t o p a d a1 9 1 0 . I zbilja straSnoje nepoznavanjepoglavitijih istina sv. Vjere, Sto se dandanasosobitoopaZa u slojevima tako zvanog tzobraienog druStva.TeSko je i odurno vidjeti ljude koji su izobraieni u svjetskim

-6stvarima, pa bilo to povrSnoi nesavrieno,a neznaju ni5ta o vjerskim istinama, a najgore je da nemaju pojma o prvim podetcimakatekizma pa ipak uvijek raspravljajui ludo prigovarajusv. Vjeri. Zaliboie dandanas mnogi ne vrSevjerskih duZnosti, jer ih ng poznavaiu. A sv. Crkva, ta ljubezna majka,plade nad gubitkom tih izrodjenihsinova,koji premda su bili po njgj u sv. Krstu preporodjeni,ipak iivtt kao pogani i umiru otvrdnuti u grijehu, jer s neznanja vjerskih istina i krSianskih duinosti zanemarujusredstva,koja je G. N. Isukrst ustanovioza na5e posvefenje,a ta su sredstva na osobiti nadin sveti SakramentiIspovijedii Pritesti. *** Prije svega, potrebito je da vam kalem kako i kada je GospodinnaS Isukrst ustanoviopresv.oltarski Sakramenat. BoZanskiSpasiteljustanovioje ovaj presv. Sakramenatna zadnjoj vederi, koju je on blag,rvaosa Apostolirnau odi svoje gorke muke; ali vee mnogo prije bijaSeon obeiao udenicima,da ie im dati svoje tijelo za hranu i svoju krv za pi(e. S toga iu najprije govoriti ob ovomu obecanju o zalim o njegovom ispunjenju. Jednoga dana, kako se dita u glavi VL sv. Evandjelja po Ivanu, otidje Spasiteljsa svojim udenicima jezera i udje u 5ina istodnustranu Genezaretskog roku pustinju nedalekograda Betsaide. Tamo ga je slijedilo mno5tvo naroda, koje ga je uvijek pratilo Zeljno da slu5a njegovepouke i da isprosi izlijeienje svojih bolesnika. Da nagradi tu njihovu vjernost i da doskoii . 7 njihovom giadu, umnoZi .na iudnovati nadin

hljebat ffitte,

rir..*,,,SOOO*uSf.urucab.ezbrojiti

Zenskei djecu.Tim je dudnovatimumnoZenjemhljebova ' hotio Sin BoZji pripravitiduhovena velikodudopresv. Sakramenta.Te iste veieri vrati se Isus u Kafarnaum. Qrad je to koji leii na zapadu Genezaretai u ono {oba bija5e jedan od najvalnijih gradova Galileje. Uprav za to odabra Isukrst taj grad kao sredi5te 1 svoga propovjedanjai svojih dudesa.Tu javi on mnodtvu, koje je bilo tamo dohrlilo da ga sluSa,kako ie im dati kruh nebeskineizmjernobolji od onogakojim ih bija5e nasitio,te im rede ovako: ,,Ja sam kruh Zivi koji s neba sidjoh. Kruh koji eu vam ja dati i koji je tijelo moje, spas je svijeta.Ko jede ovaj kruh prirnit ee u sebe klicu neumrlosti i zalog vjetnoga livota. Ovaj kruh, koji 6u vam u svoje vrijeme dati, tijeloje moie koje ee se Zrtvovatiza spasenjesvijeta". Zidovi premda neuki i tvrdoglavi,ipak razumje5e da im je tim rijedimaSpasiteljobeiao pravo svojetijelo za jelo i ako nijesu mogli shvatiti nadinkojim bi se to obe(anje izvrSilo.S toga mrmljahu megju sobom govoreei: Kako nanl moZe ovaj dati tijelo svoje da jedemo? Mjesto da opozove ili da dade drugi smisao svojim rijedima Spasitelj odrjeSito ponovi svoje obeeanje i to rijedima,kojim se Zidovi sluZepri prisegi: ,,Zaista, zaista vam kaiem: Ne budete li jeli tijelo Sina iovjedanskogai ne budete njegovu krv pili, ne' iete imati iivota u sebi. A tko bude jeo moje tijelo, i pio moju krv, ima iivot vjedni i ja 6u ga uskrisiti u najposljednji dan. On ima u sebizalog svogaukrsnuia, i ja eu ga udiniti dionikom blaZenstv.akojemu nede biti konca, jer je moje tijelo prava hrana, i moja je krv pravo piee. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, * r\#'e u ureni a ja u njemu".

-9-

-8Nekoji od njegovih udenika umi5ljajue se da tovjek moi,e za livota razumjeti one tajne BoZje,koje ee tek blaieni u nebu shvatiti, nijesu mogli sebi rastumaditi kako fe im Isus dati svoje tijelo za hranq, i stoga ga ostaviSe l A Isus, koji je hotio da se njegove'rijedi uzmlr u njihovom naravnom znadenju,,mjesto da ih opdzove obrati se dvanaestoriciApostola, te im odrje5ito re(e: ,Zar i vi hoeeteda me ostavite?"A tirn je hotio reii : Ja sam veliko obeeanjeobeiao te ga ne mijenjam pa bilo da me zata svi ostavite. Ali sv. Petar u ime svih oditova svoju tvrdu vjeru u BoZanstvo nebeskog uditelja sa ovim jasnim rijedima: ,,Gospodine, komu iemo iii ? Ti ima5 rijedi vjednoga iivota. I mi vjerovasmoi poznasmo'da si ti Krst, Sin Bolji". A to drugim rijedimazna(i: Mismo te upoznali za pravogaBoga i kao takvate priznajemo; za lo moramo vjerovati i klanjati se tvojim rijeiima, biio da ih razumijemoili ne. Tako je eto Spasitelj obeiao veliko Otajstvo presv. Tijela, Sto je na zadnjoj vederi i ustanovio. U ietvrtak na veder u odi grozne smrti na Kalvariji Isus pozove na zadnju vederu,kako nam to pripovjedaju Evandjelisti(sv. Ivan gl. XII, sv. Marko gl. XIV, sv. Luka gl. XXII, sv. Matej gl. XXVI), svojih dvanaest Apostola. I tu on ostavi njima i nama zalog najmilije ljubavi Sto je moglo zamisliti srce dragog oca prije svoje snrrti. I reie im po prilici ovako: Sutra eu ja iza podneva ispustiti svoj zadnji dah, i umrijet iu kao Zrtva za vas, ali vas,neduostaviti sirote.I sadadinim svoju oporuku, koja ie se kroz sve vjekove nazivati novim zavjelom.Ljubav, koja me sili da radi vas umrem,ne

daje mi da se od vas odijelim i da vas zaboravim, moram da nredju vama ostanemne samo ljubavlju, veC i sa svojon pravom prisutnoSiu. ' Evo vam zaloga (i uze kruh i prelomi ga, te kaleZsa vinom i poda ga njima), koji 6e vas uvijek na mene sjeiati. Uzmite i jedite, ovo je moje tijelo, ovo je moja krv, ono tijelo koje ie umrijeti, ona krv koja 6e se doskoraproliti.

I

-fI

I

I nije Isus na Kalvariji Zrlvovao za na5e otkupljenje sliku svoga tijela, vee svoje pravo tijelo, niti je samo slika krvi, vec prava krv Spasiteljaona koju je on na kriZu prolio. Spasiteljeverijedi: ,,Uzmite, ovo je tijelo moje, ovo je krv moja, uzmite jedite i pijte" sadinjavajuoporuku koju je on udinio u odi svoje smrti, i kojom nam je on ostavio svoje Tijelo i svoju Krv. Svak znade da se u oporuci ne rabe nejasni i dvolidni izrazi, veCse tu govori eisto i bistro, a to za to da se odstrani svako nesporazumljenjei svaka prepirka. Kad bi neko usijed zakonite oporuke baStinio ku(u, zar bi mu se mjesto kuie mogla dati slika iste kuie ? Buduei dakle da je tijelo i krv, Sto nam je Spasiteljostaviou presv.Sakramentu,ono isto Tijelo koje je za nas trpjelo i ona ista Krv koja je za na5e spasenjebila prolivenana Kalvariji,mora se zakljuiiti da je Gospodin na5 Isukrst u istinu bitno i stvarno prisutanu presv.Sakranrentu, i mi se njernu moramo klanjati u presv. Oltarskom Sakramentu prigibajufi desno koljeno do zemlje kako su mu se klanjali Mudraci sa Istoka i Apostoli iza Uskrsnuda.(Sv. Mat. 28, 17.) Sv. je Mati Crkva od svoga postanka vjero: vala uvijek stvarnu prisutnost Spasitelja u presv. Sa--

-10kramentui osudila sve one krivovjercekoji su ju nlleKatt. Sveti Oci, kad u svojim sv. knjigama spominju ovo Otajstvo svemoguistv-a, mudrosti i dobroteBoZje, upotrebljavajurazne izraze po kojirna se jasno vidi njihova dvrsta vjera u presv. Tijelo Isusovo.Oni ga nazivlju Presveti Sakramenal, jer je najveei i najtzvi5eniji od svih Sakramenata, buduei da dijeli Ispkrsta pravoga Boga i pravoga dovjeka i posveienje du5e bolje nego li ikoji drugi Sakramenat. Nazivlju ga Sakramenat preso. Tijela i Krvi Isusove, jer sadrZaje jedno i drugo; Sakramenat od oltara radi mjesta na komu se prinosi. Za njlh je on : Szt. Priiest,jer se po ovom SakramentuIsukrst podaje vjernicima,a oni se s njinr najuie zdrui.lju, kao Sto se zdruZuju desti tijela sa glavom. Zovu ga Poputbina, jer je nebeska hrana koja nas hrani i jada na putovanjuovogaiivola a na osobiti naiin nas prati na onom putu, kojim se ide u vjednost. Prozvali su ga kasnije: Euharistija (po grdkom jeziku, eu Sto znati dobar, i charis ito znadi rnilost ili dar), jer sadrZajeIsukrstakoji je izvor svih milosti i jer po njemu moZemonajbolje zahvaljivati Bogu na milostimai dobivati hove milosti. *{