Kako sam ubila svoje dijete [PDF]

Zitiervorschau

PIERRE L'ERMITE

KAKO SAM UBILA SVOJE DIJETE ILU'TRACIJE OD L. GIGNOUXA

KNJIZNICA DOBRIH ROMANA URE.DUJE DR JOSIP ANDRIC IZDAJE HRV. KNJTZ.DRUSTVO SV. JERONTMA S E D M O K O L O / M C M X X I X / K N J I G A 2 7 .i 2 8 .

JERONIMSKA KNJIGA TRISTA TRINAESTA

TISAK ZAKLADE TISKARE NARODNIH NOVINA U ZAGREBU

Kako sam ga ubila. . .? To baS hotu da vam kaZem. Ja to hotu, jer me !;utnia razapinje. Brtjat kralja Mide nije mogao da iuti, a radilo se Iek o veoma neznatnoj tajni. Oti\ao je daleko, vrlo daleko u neku ravnicu, na obalu trskom sakrivenoga.jezera i ondje je vituti izrekao svoju tajnu, t6 jaie, ito ju.je dulje prlguiivao. I ja sam htjela da vituti otkrljem svoju ... Buduti da toga nijesam mogla utiniti u svojoj okolini, oliS/a sam daleko, vrlo daleko, do jednoga od ctnih svetenika, koji sa svojorn reverendom bliahu uias mog Zivota. I rekla sam rnu sye... On ne (e moti da vam sve to ispripovjedi, no ipak te reti dosta toga, da jedni razumiju, a drugi da pogode.. Sigurno je medutim to, da sam ja, mati - o koliko ]i divote u toj rtjeti! - ja:, matl . . . ja, njegova mati .. . ja, koja ea ljubljah, koja sam barem mislila, da ga ljubim, ja sam utinila ono, tega ni ziljeri ne tine: ubila sam svoje dtjete . .. ubila, velim vam! A nijesam ga ubila u srdZbi, u easu, kada tovjek viie nile prl sebi. Ne, ubila sam ga hladnokrvno, polagano ... Ubila sam mu duiu i tijelo ... za vtemenitost i vjetnost. Sada razum,ijete, da me taj zlo1in davi ... da maram otvoriti u6ta. .. da glasno iznosim svoje zlodjelo: Ubila sam svoje dijete! A kako? eitajte, Sto slijedi.. .

COMMENT J ' A I T U E M O NE N F A N T -t-

I. je poslije podne kapelan Firmin Danas da uredi svoj pisaii stol u svoodludio, dvrsto odludio< dinit ie se ioi pisarni. Rijedi >>dvrsto m6Zaa kome veo,ma preuzetne za tdko ded'nu stvar. Osobito svjetovnjacima, koji i ne' sa' njaju, kako je naporan Zivo'tsveienika u Zupi. Okupljen sad ovim, sad onim Zupljanima, tako da je do podne jedva odsluZio svoju misu, nije mladi sveienik prije podne mogao ni da pomisli, da se dade na uredivanje. A vederi je trebalo posvetiti katehizaciji, organizacijama, pohadanjubolesnika,pa drugim kojekakvim sluZbenimpohodima, a trebalo je rjeSavati dopise, pripravljati predavanjai t. d. Onda nije dudo, Sto su se na kapelanovompisaiem stolu spisi i razni listovi bili naslagali malo pomalo u dvije nesimetriEne piramide. Podigl,i su se ti spisi i na ormare, popeli se na stolice, ra5irili se StoviSei po podu . . . No sad je toga bilo vei viSe, nego Sto se dalo pod' nijeti. Trebalo se dakle dati na spremanje. Nudili su mu se drugi, da Ce to mjesto njega utiniti, ali kako mogu drugi znati, Sto se od svega toga moZe baciti, a Sto treba saiuvati? I tako se mladi sveienik odludio na taj posao. Od' loZio je ovratnik i manZete,pa obukavSi naj' stariju reverendupoEeo je da prekapa po gomili spisa i dopisa' Neke je bacao, neke raz'

dirao, a neke (ali samo malo njih) opet stavljao na stranu. kad.podinje ova pripovijest, mladi . U dasu.,. je sveienik vei bio dosta tbga pospfemio i dospio do na vrh svoga prvog ormari, na koj.q.r ry_ se u stra$nom_sloju pra5ine, I u pri'nelidnoj hrpi, sakrile zaboravlj6ne bilje5ke, otvoreni listovi, dopisi, na koje je jbS tr6balo odgovoriti i t. d. . . Pisarna, koja se jo5 malo prijo nalazila u kal{vom takvom redu, izgledala je u tom dasu poput_stargga lnag?zina kakvoga Zigova knjiZara. Kapelan je -bio sav siv od pra3ine, rufte su mu bile crne, bilo ga .ie upiavb ruZno onakva vidjeti, .- kadli n_etko pokuca lagano, diskretno jedamput.. . drugi put na staki-enini vratlma. Kapjlana kao da obuze val nestrpljivosti: Eto, tako Eovjek. ne moZe ni'p-6 sata biti na miru!. . . je.tako mislio, onda je doista pretje. Akg rivao, jer je vei bio protekao-dobar satl ottako.se preplstio bijesu sredivanja,koji ga bijaSe zahvatio.Pomisli, {.a jq tq kaftav dihoinik,-jer Zupljani, a osobito Zupljankeznale su dobro,"da .{.anelan.priryq samo p}ije podne, pa ma iBois de Boulosnen /rR,,r-iil-r_]=_-=_.. sumapodi s milo5iu BoZjom pre{na bu_4uinosti,-dru5tvu!< pokali svoji,m radom, di si koristan ljudskom _- Ta, vele dasni,to baS i .ia mislim. . . No uyidjeti, da je Dominik:utek devet goll93t: pa olna, da prema tome to kovanje du5em6Ze jo.s da priieka. Siroma5nicvjeti-! fa pomislite, tek se juder rodio. . . Recimo,da je prekju(er. Zivi li mu jo5 ^.^; / otac - Njegov je otac umro. - Je li tome vei davno? - Bit ie tome vei vi5e godina. - Bit ie? . Pogledi im se ukrsti5e poput dvaju misterioznih pitanja. , .. . Soj _je muZ bio u koloni.iama... To bi taxo dlga.pripovijept,..da-vam je ispri!]',3. g a m . . . I n e b a Sv e s e l a !B a S z a t o i l j u b i m ' t o liko toga maliSa.. .l 4u.g.dase jednim gestom otrgla nenada_ j,{t,potamnjele ioj se odi rasvijeile ]-o^J,-I zraKom radosti. - Ponovno vam , . . vidjet iete ga, m . o g am a l i S a . . . i l j u.v.elip bit r,.tc ga. .'. Utinite"iz njega dovjeka!

- Gosoodo, niieste mogli zavr5iti razgovor drugom ri.l.efjti,koja- bi m9 vi.Sqra.dovala' potsloZilavi< i malim deranima,koji s.u ga vei tikali i koji su se jedva stzdrLavaii, da, mu ne uline koju od onih lakrdija, Sto se p.atronaLimabrii,no prenose iz koljehd u koljeno. lza toga su poSli u dvoranu, elie su bili odrasliji, koji su se ozbilino. no lolk veselo kartali. Dominik dakako niihove igi-e nije razumio i nije mogao da pojmi, kiko ntikome boravak u toj dvorani moZe biti priiatan. Nekoliko je radnika staialo oto beii i sluSalo, gdje se dita pismo, u kolemu'se jedan

IB

niihov drug, sada vojnik u Africi, tuZi, Sto ne obgovaraju na njegove doPise. Sveienik je pristupio baS k tome druStvu. Domihik je iz pristojnosti ostao po strani, ali doskora na kapelanov poziv pristupi i on sav ukoden i smetenbliZe. Smijao se dolu5e, da se ohr.d&ri,no u dnu du3e bio je povrijeden nadintyn, kako je bilo napisano to pismo, od kojega nije gotovo ni rijedi razumio. A ipak ie to pismo bilo veoma jasno, pa i za najmanjega djedaka iz tetvrtoga odjeljenja. No Dominik, koji je govorio tri druga Liva jezika, nije poznavao toga jezika, koji je i te kako aktuelan po patronaiima u predgradu. Pismo je glasilo ovako: >>Vele dasni i svi vi stari stupovi patronaZa! Cini mi se, da ste bez ikakva milosrda zaboravili na nas jadnike, koji se gnjavimo u pustinji i stepi. VeC dva mjeseca nijesam primio od vas vi5e vijesti, nego Sto imam franaka u novdarki. Juder smo se liudski nahodali. No danas leZim medu cvijeitim, pod vedrim nebom u veoma udobnom poloZaju. Lelim tako i srdirn' s e n a v a s .. . Htio sam da vam poSaljem potpunu jednu crnadku opremu, Sto sam je neko vede u ljutom kre5evu bio zarobio. Ali sada vam ne iu poslati niSta. . Pi5ite mi, pa iu i ja sa svoje strane utiniti, Sto mogu. Pomislite, kako mi je dosadno,kad joS uvijek ditam naS >Glasnik