Latinski Jezik [PDF]

Zitiervorschau

r.

RAZRED GIMJ\AZIJE

BOSNA I HERCEGOVINA FEDERACljA BOSNE J HERCEGOVINE MI N ISTARSTVO OBRAZOVANjA, NAUKE, KULTURE I SPORTA

Fetleracija BosIII! i Hercegovine Mi"istarslv o obra:ova uja, uallke, kulhlre i sporta

211 izrilwnCtl:

i rof dr Fnl!rudill Rizvallbegouit

Rednkcijn:

Prof dr Azrn Jagnlljllc Abdulnl! Jabu t'ar Ctw rilo CrnllOvac Azra wjo- Hajro Tidi a Mckie hal1et K",it

Uredllik:

If:11Iet K",ic

Snvje llli~:

Gavrilo Grnlzovac

Recellzellti:

Vel ida Maslo Halid Su ljkallooic

Leklor:

Azra Karabdic Sabilln Devic

Koreklor:

Azra Dizdarevit

Likool/(rgrajii'ko oblikoonllje:

B COllcepl, Sarajevo

DTP, leimii'ko llredenje:

B COllcepl, Fuad Muslit

~Inmpn:

"Grill ", Grneanicn

llllstracija na nas/ovlloj stratli:

Moliu sa slei'ka

Tirni:

10.000 primjeraka

CIP - Katalogizaciia u publikaciii Nat.:iona lna i univcrzitciska hibliolt:k:.l Bosnc i Hcrt.:cgovi nc, Sarajevo UDK R07.1 (075.3)

ISONIE, Si munl Lalinski iczik: I fazred gim n:.!zijc / Simun Sonic . . I. izd . . Sarajevo: MinislarSIVO oh r:.!7.ovan j:.!, n;Juke. kullurc i sport:.!, 19YO.· 219 sir.; 2-' t.:m

Ministarsroo obra%ovanja, "auke, kulhlre i sporta Vlade Federadje Bosne i Hercegovine RJdenjem braJ UP1-03-65-5555196, odobrilo je ovaj udibenik %a upotrebu u §kolskoJ 1996./97. godi"i.

Udibe"ik je ~tampan iz STedstava Svjetske banke.

SIMUNSONJE

LATINSKI JEZIK 1. RAZRED GIMN AZIJE

BOSNA I HERCEGOVINA FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVlNE MINISTARSTVO OBRAZOVANJA, NAUKE, KULTURE I SPORTA SARA J EVO. 1 996 .

PREDGOVOR Ovaj udzbenik za dvogodiSnju nastavu latinskog jezika izradio sa m prema uputstvima koja su stizala iz RPZ-a tame od g. 1990. a posebno prema programu za lali.nski jezik predviden za I i IT razred gimnazije, koji je isti Zavod dao na uvid prilikom raspisivanja konkursa za izradu ud zbenika potetkom listopada god. 1994. Zelja rni je bila da, koliko to mogu, udovoljim svim zahtjevima koji se baziraju na tome da se i nastava latinskog jezika uklopi u sistem modernog humanistickog obrazovanja. U skladu sa za htjevima da se nastava latinskog jezika Mo viSe modernizira, posebnu sam pamju posvetio iz laganju gramatit kog materijala. Osnova je ipak ostala ona stara: sistematsko izlaganje granlatike, ali sam tu uveo neke novine. Nainle, odmah od pocetka ud zbenika paralelno idem s obradom imena i glagola, od nosno s obradom dekJinacija inlenica i pridjeva i s obradom konjugacija glagola, a zbog toga Sto nam je za formiranje retenica jednako vaZno upoznati se s promjenom imenica, koje dolaze u sferi subjekta, objekta i raznih dodataka, naravno i s njima usko povezanih pridjeva, i s promjenom gla gola koji do laze u sferi predikata. Neophodno potreban glagol ESE, premda spada u nepraviJne glagole, pratim od samog potetka u svin1 njegovin1 oblicin1a. Dakle, vjezbe iii lekcije teku paralelno na dva kolosijeka, na kolosij eku imena i na kolosijeku glagola, odnosno dekJinacija i konjugacija, Sto nije slucaj npr. u standard nom zagrebackom udzbeniku "Elementa Latina". Na taj nacin vjezbe su dosta opSirne, a konstruirane su tako da prvi dio pred stavlj a grama ticku obradu imena, a drugi obradu glagola. Tako to teee do vjezbe 23, gdje su obradeni brojevi i zavrSni konjunktivni glagolski oblici. Prelaskom na obradu speciiicnosti latinskog glagola, na verba deponenlia i sernideponentia, na nepravilne i nepotpune glagole, kao dru gi dio vjezbi, unosim sintaksu padeza, a upravo zbog toga Sto te glagolske osobitosti kao i sintaksa padeza ucenicin1a cesto ne predstavljaju interesantnu materiju. Pojedini slucajevi iz sintakse padeza pojavljuju se u latinskinl tekstovima i znatno ranije, a to svaki put pratim komentarom. Tek onda kada smo kod vj. 30 stigli do sintakse glagolskih in1ena, neobicno vame i w lo interesantne partije latinskog jezika i za same utenike, vjezbe teku dalje na jed nom kolosijeku, odnosno svaka nova metodska jed inica in1a samo jedan naslov. Prema slobodno formiranim ili pronad enim recenicama kod latinskih klasika tu se pruza idealna prilika da se provjeri cijeli ranije predeni materijal. Takvom raspodjelom gramaticke i jezitne materije broj vjezbi ili lekcija kod mene je dosta skroman. Usve ih je 45. lpak, neka se nastavnici ne plaSe da nece in1ati cin1e ispuniti sve satove predvidene za dvije god ine utenja latinskog jezika. Vjezbe su dosta opSirne, pa se na pojed inoj treba zadrZati dva a mozda i do tri puta. Predvidam da se u prvoj godini utenja moze lako doci do vjezbe 23, u kojoj obradujem sarno zacelje dugog imenskog i glagolskog morfoloSkog marSa, tj. brojeve i konjunktive. Tako nam za drugu god inu ostaje stvarno viSi i zanimljiviji stupanj nastave latinskog jezika, koliko je to vee potrebno na nivou novih humanistieki usmjerenih gimnazija. Novost je ovog ud zbenika i u tom Sto latinske tekstove ili reeenice kao prin1jere za protumaeenu gramaticku materiju povezujem neposredno s tim gramatiekim dijelom, tako da u jednom nizu teee cijela obrada ovog udzbenika, osin1, naravno, samog Rjecnika, tj . u svakoj vjetbi donosim najprije gramaticka objaSnjenja, a zatim slijede latinski tekstovi kao vjezbanja i zadaci, te komentar.

Lalinski tek t koj i sluzi kao ilustracija gramaticke materije, odnosno kao vjezbe i zadaci, donosim prilicno obinmo, kako bi nastavnici bili u stanju praviti izbor prema vlasti tom nah odenju. Upravo zbog toga i broj J"ij eci je kod mene dosta velik, ali treba imati na umu da nisu sve upotrij eblj ene rij eei namijcnjene produktivnom usvajanju, vee su tu neke cisto zbog ilustracije, 0 obito one u gramatickom dijelu. U prvom dijelu izlaganja gra maticke materije lalinske se reeenice sastoje od kratko i jed nostavno formiranih recenicnih jedinki, kao §to to redovi to biva u fazi svladavanja osnovnili jezickih pravila i laganog nae ina izrazavanja 1I neko m stranom jeziku. Tu sam se dosta posluzio i lalinskim poslovicama, te izrekama koje Sll j o~ uvijek 1I praks i. Kasnije, kada se nude uvjeti za slobod nije i okretnije fomliranje reeenica, jer smo i u gram atickom znanju zna tno napredovali i dobrano smo pro ~ irili fo nd la tinskih rijeCi i izraza, te su receruene cj eline slozenije. ]ednim dijelom ih donosim u slobod no formiranim recenicama, a dijelom ih vad im iz la tinskih autora. Naravno, u tome sam se stalno vodio principom da odaberem one tekstove koji su ucenicima pristupacni Originalnog latinskog teksta upotrijebio sam najviSe u drugom dijelu ud zbenika, tj . u obradi sintakse padeza, glago lskih imena i recenica. Kako se u tom originalnom latinskom tekstu isprep licu razne jezicne specificnosti, koje inace kroz vjezbe obradujemo sistematski, ti su primjeri na prvi pogled i pone§to te~ki, ali sam tada nastojao nastavnicima i ucenicima pruziti svoj u pomoe u biljd kama. Takvi su se izvodi iz latinskih autora i ranije pojavljivali u ~ ko l skim ud zbenicima, a kod mene je to u ne~ to vecem obimu. U kratkom programu, koji je prilikom raspisivanja konkursa autorirna ponuden na uvid za obradll ud zbenika latinskog jezika, nai~ao sam na prvi pogled na vrlo shvatljiv zalltjev da se tekstovni materijal koji se donosi u svrhu uvjezbavanja gramatickih partija mora sastojati od jednostavnih i zanimljivih vezanih tekstova. To je vrlo lijepo reeeno, ali pitam one koji su to napisali ili savjetova li da se uvrsti kao conditio sine qua non prilikom sastavljanja novog latinskog ud zbenika - gdje su kod nas pron~ li upravo takav latinski udzbenik? Ne smijemo, gospodo, zaboraviti da je latinski od konca starog vijeka prakticno postao mrtav jezik, da su nam iz njegove bogate kultume ba~ tine, srecom, sacuvana nmoga knjizevna, povijesna i razna strucna djela, pomoeu kojih jedino mozemo dolaziti u kontakt 5 nekad~njim zivim latinskim jezikom. U tim sacuvanim knjizevnim spomenicima ne mozemo ni u kom slucaju naCi one tekstove na temelju kojih bismo ucenicima u prvom i drugom razredu opee obrazovne gimnazije poku ~ali ilustrirati obradenu gramaticku materiju, kako se to inace radi u nastavi zivih jezika. Sastavljac latinskog udzbenika taj posao ne moze sam uraditi, jer on niti govori niti pi~e latinskim knjiZevnim jezikom, niti mu ikada dolaze pod ruku takvi tekstovi. Na principu vezanih tekstova, poku~ali su taj pocetni studij latinskog jezika prezentirati autori ud zbenika Orbis Romanus, Zagreb 1982., predviden za nastavu u osmogodisnjoj klasicnoj gimnaziji u Zagrebu. Taj ud zbenik, stvarno, u prvi mah djeluje kao ne~ to izvrsno i originalno, jer tu u isti mall uCimo i povijest i civilizaciju i kulturu, pa i jezik starih Latina, a sve je to popraeeno izvanrednom grafickom tehnikom i obiljem ilustracija. Ali boljom analizom danih tekstova kao i sistema obrade gramaticke materije lako dodemo do zakljucka da to nije niti svrsishodno, niti modemo, niti prikladno. Velika se pra ~ ina oko tog ud zbenika slegla, a Zagreb jo~ niMa prikladnije ne daje, vee se ispod prasine opet izvukao i u pogon pustio ud zbenik cetrdeset;petogodi~njak "Elementa Latina", za kojirn i mi posezemo ako nemanlO svog udzbenika. 6

Prema principu sta ndardnog zagrebatkog ud zberuka "Elem nta Latina" pravljeni su latinski ud zbenici i kod nas u BiH tam e od g. 1970. To je bio naprije ud zbenik prof. Petra Pejon oviea za dvije god ine ,!tenja lati nskog jezika, a zatim "Osnovi lalinskog jezika" prof. Simuna Sonje i prof. Zelj ka Puratica za jed nu godinu ucenja latinskog jezika. aravno da je svaki od tm ud zbenika imao svoju fizionomiju , da rujedan nije vje~to i prekriveno prepisivao ili prerad ivao ranije udzbenike. Dakle, odgovo rno tvrdim da je nemoguee latinski jezik prezcntirati u nastav i kroz t itanje jed nostavnih i zanimljivih latinskil1 tekstova. Ako se ipak u dogledno vrijeme netko pojavi tko ee upravo to dati, bujrum! Rad i boljeg snalazenja u prvom dijelu udzbenika, kod poj dinil1 vjezbi slu zim se rimskim i a.rapskim brojevima. Rims ki broj vi kod latinskil1 tekstova preds tavljaju pomoe nastavrucima kako ee prema potrebi od pojedine vjezbe formirati do dvije metod ke jedinice, odnosno kako ce odrediti ~ to im je potrebno za uvjezbavanje gran1atit ke materije i usvajanje leksika, a ~ to kao kontrolni zadaci. U dru go m dijelu ud zbenika, tj . od vjezbe 24, rimskim brojevima povezujem gramatitka obj a~njenja s latinskim prin1jerima, danim u svrhu uvjezbavanja gran1atitke materije. Vjezbe sam popratio dosta op~ irrum komentarima za pojedinu rijec iii pojam u teks tu, pa sa m to oznaCio arapskim broj virna. U pryom redu, to su gramatitki komentari, potrebni za bolje shvaeanje danog teksta. Ali tu su prokomentirani i razni pojmovi, lit nosti i dogadaji iz starog antitkog svijeta, koji nan1 je suvise malo poznat, a tu su i podaci o civilizaciji starog italskog svijeta. Kako za nas u nekom smislu ruje mrtav ru sam latinski jezik, pr mda nema narod a koji latinski govori, isKAPITOLIISKA VUCICA to tako nije mrtva ni povijest italskog naroda niti njegova kultura i civili zacija. Sve je to, nain1e, upeta tljivo prisutno na vim prostorima negdasnjeg Rimskog Cars tva, pa i na nasim bosanskohercegovackin1. Italsku civilizaciju i kulturu, kao i dio povijesti tog znatajnog rimskog in1perija nastojao sam predstaviti izborom adekvatnih ilustracija. Ucenje latinskog jezika kroz ovako izlozenu koncepciju ima za cilj ne samo svladavanje jezika kao jezika, nego i upoznavanje s ku lturom i civilizacijom naroda koji je jednom latinski govorio, a koji je ostavio neizbrisivi petat u povijesti razvoja vereg dijela tovjecanstva. Osim toga, kroz leksiku, fonetiku, morfologiju i sintaksu latinskog jezika pruza nam se mogurnost da UPUtin10 ucenike na veze koje latinski jezik in1a 5 moderrum zivim jezicin1a zapadne hemisfere. Na toj se materiji u udzbeniku tek djelomicno zaustavljam, svjestan da taj vid nase nastave traz.i svoj prostor i svoje vrijeme, a na raspolaganju imamo samo dvije godine ucenja sa dva sala tjedno. Moja je namjera bila, kako ee kolege lako uvidjeti, da izborom latinskih tekstova, a tu je i dobar broj poslovica i izreka, napravim mozaik-sliku italskog zivota kroz njegovu povijest i kroz svakidaSnji zivot, kroz njegovo polititko previranje, kroz njegovu knjizevnost i umjetnost, kao i kroz one ~ to je kod njrn bilo jednako kao i kod nas. Sve sam to

nastojao prezentirati i kao daleku pro~lost i kao na~u sadasnjost. Naravno, sarno u glavnirn crtama, svjestan da latinski jezik nije glavni predmet dana~njih opceobrazovnih gimnazija. Ako sam d ao v i ~e materijala nego sto se to nekom nastavniku cini, bilo u latinskom tekstu bilo u leksici bilo u komentaru, na nas tavniku je da pravi izbor prema vlasti tom nahodenju. Kroz obradu ovog udzbenika imao sam na umu da su individualne sklonosti nastavnika vrlo razliCite, tim vi~e ~to je nekima prvi glavni predmet francuski jezik, drugima njemacki, treCima povijest. Udzbenik, svaki pa i ovaj, dobiva svoju realizaciju tek kroz individualni rad samog nastavnika. Allfor

Sarajevo, studeni godine 1994.

PRVA GODINA UC:ENJA

Pars fvit illyrici, quam l1ul1e vocat {l1cola B6sl1am (lleksmnelnr)

Bjese flirski dio, sto dallas se l1aziva Bosl1om

V}EZBA 1. AUKA 0 GLASOVIMA III FO ETIKA Latinskim se govo rom slu zilo jedno od ita lskih plemena koje je prema pokrajini LATIUM na zva no LATINI. ani su, vita lno i kulturno najznacajniji, od 6. do 3. sto ljeca st. ere ujedinili sva ita lska plemena Apeninskog polu otoka. Nova italska zajednica, po glavno m gradu ROMA (R im), dobil a je jedi nstveni na ziv ROMANI, Rim ljani. Latini, iIi Rimljani, preu zeli su pismo od svojih istocnih susjeda Grka, prilagodi vsi ga svojim govornim pOh·ebama. La tinsk i alfabet sastoji se od 24'slova, a to su: ABC D E FG H IK LM N 0 PQ R 5 TU V X Y Z a bcdefghiklmnopqrstuvxyz Znakove Y i Z upotrebljavali su Latini samo u posud enim grckim rijecima, kao: tyrannus, zephyrus, zo na. Latinsk i se glasovni sustav sastoji od sest vokala i osamnaest konsonanata. Vokali su: a, e, i, 0, u, y, koji u izgovoru potpuno odgova raju nasim vokalima: a, e, i, 0, u, - a posudeni znak Y Latini su izgovarali kao "i". Medutim, kod Latina su se vokali raz li kovali u kvantiteti. Svaki vokal u bilo kojem slogu mogao je biti dug iIi kratak, sto se oznacava povrh samog voka la znakom duzine (a), odnosno znakom kratkoce (a), npr. orato r, amicus, domInus, mater, pater. Latinski jezik posjeduje i diftonge iii dvoglase: ae, oe, au, eu, koji su po prirodi dugi. Prva dva diftonga (ae, oe) vee u prvim stoljecima nase ere u izgovoru su postala dugo "e", ali kod rijeci u kojima to nisu diftonzi, to oznacavamo znakom duzine iii dijereze nad drugim vokalom. Npr. poeta (Cit. poeta), poetic us, poesis, poema, coegi, aera (cit. aera). I latinski konsonanti su u izgovoru uglavnom isto sto i nasi konsonanti. Nama je jedino nepoznat znak X, a u izgovoru je to dvojni konsonant "ks". Znak q je gutura lni (grleni) bezvucni glas, a pojavljuje se uvijek u pratnji znaka "u", sto se izgovara kv: equus, aqua (cit. ekvus, akva). Isto tako i skupine -ngu- i su- pred vokalom se izgovaraju -ngv-, sv-, kao: sanguis, lingua, Suetonius. Znak "i" ima funkciju konsonanta "j" na pocetku rijeCi ispred vokala i u sredini rijeCi izmedu dva vokala, kao: iam, ius, peior (cit. jam, jus, pejor). Konsonant "s" odgovara nasem adekvatnom glasu "5", ali ako se nade u sred ini rijeCi izmedu dva vokala, onda se izgovara kao "Z": rosa (cit. roza), desiderium. Ali to ne vazi za slozenice: de-sino 3. 11

PRVA CODINA U ' ENJA

Znak "t" jc isto sto i nas adekvatni znak, a li ako se iza njega nade kratko "in -a jos nekim vokalom, onda jc to \l izgovo ru "e": na tio, o ratio Ci t. : m1cio, oracio, - a li rijcc tOtlUS Citaj: tOtIUS. Prcmda se U latinsko m a lfa bctu nalaze dva znaka za bezvucni gutural (e, k), ipak se prakticno z nak " k" sac uvao samo u nekim rij eCima, kao : Kaeso (Iicno ime), Kalendae (prvi dan u mjeseeu), dok se u sv im os tali m s lucajevima upotrebIjava znak "e". Taj znak u izgovo ru oznacava bezvucni g utural "k" samo ako se nalazi ispred tamnih iIi straznjih vokala (a, 0, u) i isp red konsonanta. Stoga: ca nis, co r, amiCUS, classis, dictiire - citaj: kan is, kor, a mikus, klas is, diktare. Ispred svijetlih iii prednjih vokala (a, i, y) taj znak u izgo voru odgovara nasem "e". Stoga: Cicero, amicitia, eaec us, coepi - citaj: Cicero, a micfcia, ee ku s, cepi. Znak "h" se izgova ra isto kao i kod nas, ali ako se taj znak nade kao drugi dio u dvojnirn suglasnieima eh, ph, th, - onda se eh izgovara k iii h (chorus, ehirurgia, pulcher = korus iii ho ru s, kirurgia iii hirurgia, pulker iii pulher); ph izgovara se f (philosophia, philosophus = filoz6fia, fiI6zofus); dok je th u izgovoru sa mo t (theo ria, theatrum = te6 ria, teatrum). To bi bila pravi la latinskog izgovo ra onakva kakva su u praksi od prvih stoljeca n.e. Takav izgovo r latinskog zove mo TRADICIONALNIM za to s to se on temelji na du goj tradicji. Medu tim, u klas icno doba latinskog jezika, a to je u vrijeme Cieerona, Vergi lija i Horaeija, izgovo r neki h znakova bio je znatno drukCiji. Tako su se diftonzi ae, oe izgovarali : aj, oj; znak e je u sva kom slucaju bio bezvucni g utural, znak t je uvijek bio bezvucni den tal, a znak s je bio dentalni frikat iv s. Takav izgovor zovemo KLASICNIM, a danas je on u praksi i kod nas i u nekim sredinama vani . Za nase prilike ja pred lazem trad icionalni izgovor, jer za njeg nalazim vrlo mnogo opravdanja.

Da bismo ovladal i Citanjern la tinskog teksta, potrebno je u poznati se s pravilima 0 naglasku latinskih rijeCi, a ona su usko povezana s kvanti tetom latinskog sloga. Slog latinske rijeCi po nacinu izgovo ra m oze biti kratak iii dug. Kratak je ond a ako je u njern u kratak voka l i ako je taj slog otvoren, tj. ako iza njega s lijedi samo jed an konsonant: a-rni-d -n-a, ho-mo, ho-rni-nis. Slog je dug a ko je u njemu du g voka l iii d iftong, iIi ako se kra tak vokal nalazi u zatvorenom slogu : vi-num, ra-mus, fl6s, eae-cus, poe-na, vi r-tus, fe r-re, ter-ra, al-tus. Svaka latinska rijec, pa i jednoslozna, ima svoj naglasak, sarno je p itanje da Ii je u njoj samoglasni k kratak iii d ug, sto treba u izgovoru i oznaciti. Dvoslowe ri jeci imaju naglasak na pretposljednjem slogu bilo d a je on kra ta k iii dug: pa ter, mater. Viseslozn e rijeCi zad rzavaju nag lasak na pretposljednjem slogu a ko je on po naravi iii po polozaju d ug: orato r, amicus, puella, d efenso r. 12

Ako je kod visesloznc rijeci pretposljednji slog kratak, naglasak prelazi na treCi slog od kraja, bcz obzira d a Ii je on kratak iii du g: Cicero, p6pu lu s, pueri, mil'ftes.

VJEZBE

Vjeibe za citanje: ceteri, decem, discipula, civTtas, amTci, CysTcus; Claudius, claudo, casus, amicus, cum, cur, corvus; philosoph us, diphthongus, theorTa, theatrum, thorax, pulcher, chorus, chirurgTa, DyrrhachTum; rosa, usus, desiderium; dissimilis, despero, postea, Arsia, ars, astrum; - de-sera, de-sino, de-sum, de-super. equus, eques, equno, aqua, quisque; sanguis, lingua, Suetonius; iam, Gaius, iaceo, iacio, iocus, luna, luppiter, ius, iussu, iuxta, iudTco; taceo, talis, utTIis, potentes, potis; potentia, amicitTa, vitium, Latium, legatio, natio, oratio. Augustus, Europa, audio, auctor, audeo, aurum, aurora; aes, caelum, caecus, caedes, Caesar; -coepi, coeptum, poena, coetus, foedus; -poeta, poema, coegi, aer, poeticus, poesis. Kratak slog: at, bas, bTs, cis, clam; - eTta, avis, pater, gero, fero, cado, ago, domus, caro, dece!. Dugi slog: de, pro, prae, e, a, spes, res, flos; pono, cogo, mater, frater, caedo, desum, dico, vinum, vita. Vjezbe za naglasak kod viseslozica: orator, depon~ , excedo, alienus, amoenus, antiquus, aurora, examen, libertas. aiTbi, anTmal, antequam, anTmus, impeto, impetus, impedTo -impedis, arripTo - arrTpis, assequor, dedecus, custodTo - custodis.

ARENA U PULl

VJEZBA2. AUKA 0 OBLlCIMA III MORFOLOGI] A IMENA - NOMINA i GLAGOLl - VERBA PRVA iIi A-DEKLlNACIJ A - PREZENT PRYE KONJUGACIJE I GLAGOLA ESSE La tinske promjenljive rijeCi dij elimo u d vije sku pine: imena i glagoli. U imena spadaju: imenice, pridjevi, zamjenice i donekle brojevi, a mijenj aju se iii dekliniraju po rodu, broju i padezu . Kod imena raz likujemo: m us ki (masculinum), zenski (fem ininum) i srednji (neutrum) rod, koji se pozna iii po znacenju i prirodi doticne rijeci (prirodni rod), iii po nas tavku (gramaticki rod). -Latinska imena imaju, kao i kod nas, dva broja: singular i plura l, a sest padeza: nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, vokativ i a blativ . U la tinskom abla tivu sadrzana su donekle nasa dva padeza, lokativ i instrumenta l. Kod mijenjanja imenica latinski jezik ima pet deklinacija. U ovoj vjezbi obradujemo prvu deklinaciju, koja se zove jos i a-deklinacija, za to sto os nova ovih imenica zav rsava na -a. Ta se os nova vid i vee u nomina tivu sing.: terra (zemlja), stella (zvijezda), magistra (uciteljica). - Osnovu inace dobijemo ako od genitiva plur. odbijemo padezni nastavak koji je u ovoj deklinaciji -rum. Dakle, terra-rum, stella-rum. Medutim, u veCini padeza os nova nije vidljiva za to sto se osnovno "a" stapa 5 vokalom nastavka. Ime nice ove deklinacije su po pravilu zenskog roda. Usporedi kod nas: zemlja, zvijezda, voda, uciteljica. U nominativu sing. ove deklinacije nem a nikakvog padeznog nas tavka, odnosno nominativ je jednak Cistoj osnovi s kratkim voka lom: terra. To isto je i u vokativu sing. : terra, kao i u ablativu sing., ali je tu vokal dug: terra. Akuzativ sing. kod svi h deklenacija dobiva na osnovu padezni nas tavak -m s kratkim vokalom: terram. U genitivu i dativu sing. padezni nastavak se stopio s vokalom osnove u "ae": terrae. U nominativu i vokativu pI. imamo isti zavrsetak kao i u gen. i dat. sing.: terrae . Za genitiv plur. vee smo kazali da je padezni nastavak -rum, koji se dodaje na osnovu s dugim vokalom: terrarurn. Padezni nastavak za akuzativ pI., kao inace kod svih deklinacija, jest -s, koji se dodaje na osnovu s dugim vokalom: terras. U dativu i ablativu pI. padezni se nastavak stopio s vokalom osnove u -is: terris. 14

VJ[2.BA 2

Evo cijele deklinacije: singular

plural

N.

terra

G.

terrae

terrarum

D.

terrae

terris

A. V.

terram

terras

terra

terrae

Ab.

terra

terris

terrae

Imenice a-d eklinacije navode se u nominativu i ge nitivu uz oznaku roda: terra, terrae f = zem lja. Poput imenica zenskog rod a deklinira se i jedan dio pridjeva zenskog rod a a-dekl inacije: cla ra = slavna N

G

D

V

Ab

singular

ciani

clarae

clarae

claram

A

clara

clara

plural

cia rae

clararum

claris

claras

clarae

claris

Po a- deklinaciji izuzetno se d ekl iniraju i neke imeruce muskoga roda, a to su one koje oznacavaju musko lice, te imena n aroda i rij eka: agricola, -ae m (ratar), poeta, -ae m (pjesni k), nauta, -ae 111 (mom ar), verna, -ae 111 (rob); D aImiita, -ae 111, Croata, -ae Ill, Ars ia, -ae m (rijeka Rasa). Imen ice a-d eklinacije preuzete iz grckog jezika mogu se dekli rurati i po grckoj dekli naciji, osim u da tivu sing.: N . musice - G. musices - D. musicae - A. musicen - Ab. musice.

Glagoli se mijenjaju iii konju gi raju po lieu, broju, vremenu, nacinu i vrsH radnje. Kao i kod nas, latinski g lago l ima tri !ica, dva broja (singu la r i p lural) i dvije vrste radnje (aktiv i pasiv). Osim toga, latinski glagoli imaju tri nacina: ind ikativ, konju nktiv i impe rati v, - za tim sest vremena: prezent, imperfekt, perfekt i pluskvamperfekt, futur I i futur II, te vise glagolskih imena: infinitiv prezenta, perfe kta i futura; particip prezenta, perfekta i futura, pa konacno: gerund, gerundiv i supine. Vremena se prave od osnova: a) prezentske, - b) perfektske akHvne, - i c) pomocu participa perfekta pasiva. Na prezentskoj se osnovi pravi: PREZENT, IMPERFEKT i FUTUR 1. Licni nastavci prezentske os nove su: 15

I'RVA GODINA UCEN)A

plural

singular 1.

-0,

2.

-s -I

3.

-mus -lis

-m

-nl

U prezentskoj osnovi razlikujemo ce tiri konjugaeije: prva iii a-konjugaeija: laude - laudare druga iIi e-konjugaeija: doeeo - docere treca konjugaeija: a) konsonantska osnova: lego - legere b) i-osnova: facio - facere ce tvrta iii i-konjugaeija: audio - audire Konjugaeije se oznacavaju arapskim brojem: laudo 1, - doceo 2, - lego 3, - facio 3, - audio 4. Ovdje obradujemo indikativ prezenta aJdiva glagola prve iii a-konjugaeije, koja u infinitivu prezenta zavrsava na -are. Licni nastavei su: 1.

singular

1.

plural

-0

2.

-s

3.

-I

-mus

2.

-lis

3.

-nl

U prvom lieu singular "0" je u stvari nastalo stapanjem vokala osnove "a" i licnog nastavka " 0 ". Prema tome: singular 1.

2. 3.

dono donas donal

plural darujem

donamus donatis donanl

darujemo

Usp. kod nas: pjevam , pjevas, pjeva itd . Glagole navodimo u prvom lieu singulara prezenta i u infinitivu: dono donare, narro - narraTe. Ovdje obradujemo i prezent nepravilnog g lagola "ESSE", zato sto je on vrlo cesto u upotrebi. Licni su nastavei: -m, - 5, -t itd. singular

1. 2. 3. 16

sum es esl

sam jesi jesloe)

plural 1.

2. 3.

sumus eslis sunl

smo oesmo) sle oesle) su oesu)

VJlLB ..\ 2

Pronadite sli nosti u osnovi i nastavcima latinskog prcz nta "sum" itd . i am ( am) itd .

n a~eg je

VJEZBE I ZADACI

I - Magistra narrat. Magislra fabulas narrat. Magistra discipulis fabulas narrat. Magistra puellas educat. Magistra Mariae tabulam donat. Lucia in silva ambulat. Patria mea pulchra et clara est. Terra rotunda est. Insulas Dalmatiae 1 libenter frequentamus. Agricolae in vineis laborant, nautae navigant, Poetae vitam rusticam celebrant. Antiquam Graeciam2 patriam doctrinae appellamus. Antiqua Romal plena gloriae est. 111- Aurora Musis' amica. Persona grata, Ubi concordia, ibi victoria. RIJECI: Imenice magistra, -ae- f - ueiteljica; fabula, -ae f - priea, pripovijest; discipula, -ae f - ueenica; puella, -aef - djevojka: Lucia, -ae f - Lucija; Maria, -ae f Marija; tabula, -ae f slika, tablica; silva, -ae f suma; patria, -ae f domovina; terra, -ae f - zemlja; insula, -ae f - otok; Dalmatia, -ae f Dalmacija; agricola, -ae m - zemljoradnik; vineae, -ae f - vinograd; nauta, -ae m - mornar; poeta, -ae m pjesnik; vita, -ae f - zivot, Graecia, -ae f - Greka; doctrina, -ae f nauk, nauka; Roma, -ae f Rim; gloria, -ae f slava; aurora, -ae f - zora; MOsa, -ae f - Muza; amica, -ae f - prijateljica; persona, -ae f - osoba, lienost; concordia, -ae f - sloga; victoria, -ae f - pobjeda Pridjevi i zamjenice: rotunda - okrugla; rustica - seoska; antiqua - stara; plena (s gen.) - puna eega; clara - slavna; pulchra - lijepa; mea - moja; grata - draga; Glagoli: narro I - prieati; educo I - odgajati; dono I - darivati; ambiJlo I - setati; frequento I - posjecivati; laboro 1- raditi; navigo 1- ploviti; celebro 1- slaviti; appello 1 (5 dva akuz.) - nazivati koga eim; Prilozi, prijedlozi i veznici: in (prij. 5 abl. na pitanje ' gdje' ) u, na; libenter - rado; ubi - gdje; ibi - tu. Reeenica kao misaona jedinica ima baremdva bitna elementa: subjekt i predikat (magistra narrat), ali je eesto tu i treCi bitni dio reeenice: objekt (magistra fabulas narrat). Subjekt reeenice moze biti imenica, zamjenica iii lieno ime. Liena zamjenica kao subjekt moze se izostaviti, kao i u nasem jeziku, ako je ona vidljiva u glagolskom obliku. Subjekt i objekt mogu dobiti svoja prosirenja pomocu pridjeva, pridjevskih zamjenica iii neke druge imenice: antiqua Graecia, pat ria mea. Predikat moze biti glagolski (narrat, cantat) iii imenski (pulchra est, rotunda est). lmenski se predikat sastoji od pomocnog glagola ' sum' i njegove dopune imenicom, pridjevom iii zamjenicom. Glagol moze biti prelazan (narrat, educat) iii neprelazan (ambulat, cantat, navigat, laborat) , Pomocni glagol 'sum' moze biti i samoslalan, tj, bez imenskog dijela kao dopune, kao: Multae... in schola... sunt; ibi victoria est. Mi to kazemo: Mnoge su djevojke... iii: mnogo djevojaka ima, - Predikat se u latinskom redovito nalazi na kraju recenice i svakako iza objekta, Kod imenskog predikata na kraju redovito dolazi pomocni glagol: clara est; plena gloriae 17

I'RVA GODI NA U(LNJA

est. Pomocni se glagol moie kadsto izostaviti, osobito u poslovicama. Predikat moie biti dopunjen i imenicom na pitanje ' komu' (disci pulis narrat), na pitanje ' cega' (plena gloriae est), zatim prilozima i prijedloinim izrazima: libenter am bulat, in schola sunt, in silva, ambulat, in vineis laborant. Prelazni glagol moie kadsto imati i predikatnu dopunu u akuzativu: Graeciam appellamus patriam doctrinae - gdje predikatna dopuna ima novu dopunu u genitivu. Rodovi rijeei su eesto razlieiti u latinskom i u nasem jeziku. Tako: vineae f - vinograd m, vita f iivot m, Roma f - Rim m, insula f - otok m. 0 tom treba voditi raeuna osobito ako je imenica prosirena pridjevom iii pridjevskom zamjenicom, jer se pridjev s imenicom mora slagati u rodu. Pridjev se redovito nalazi ispred imenice, ali prisvojne zamjenice kao i pridjevi napravljeni od imena naroda stoje na drugom mjestu: patria mea, vita Romana. Prevedi na latinski: 1. Greka je domovina nauke. 2. Siava starog Rima je velika. 3. Rado prieamo price (pripazi ovdje na raspored rijeei!). - velika = magna. Pronadi u latinskim recenicama prelazne i neprelazne glagole! Kakve sve dopune nalazis u latinskim reeenicama? Pronadi medu latinskim rijecima one koje su postale internacionalne, npr. navigare, educare, vita, nauta, agricola. Koje od navedenih latinskih rijeei nalazis u iivom jeziku koji ueis?

/CARTA DAlMACII£ 11 RlMSKO nORA

VJEZIIA 2

Kome ntar: 1) Pril110rska ob l~st na~cgsu~jcdJ d obiia jc naz.iv po ilin.. kom piemcilu DALMATAE (-a rum), kojc sc III Lld d ..:-d o do dolnska Slnvcna . U D~lim aciji s u jo~ stnri rei o511ovali svajc klllon ijc kojc su sc ka