Jezični varijeteti i nastava jezika [PDF]

Zitiervorschau

UDK BOO : 37

DRUSTVO ZA PRIMIJENJENU LINGVISTIKU

SOCIJALISTICKE REPUBLIKE HRVATSKE

·JEZICNI V ARIJETETI

I NASTAVA JEZlKA

Zb ornik radova

Zagreb 1987

DRUSTVO ZA PRIMIJENJENU LINGVISTIKU

SOCIJALISTICKE REPUBLIKE HRVATSKE

JEZICNI V ARIJETETI

I NASTAVA JEZIKA

ZBORNIK RADOVA

SA SAVJETOVANJA ODRZANOG NA FILOZOFSKOM FAKULTETU

U ZADRU 11. i 12. LISTOPADA 1985.

UREDILI:

DAMIR KALOGJERA

GORpANA MIKULIC

Zagreb 1987

UREDIVACKIODBOR: VJEKOSLAV COSIC DAMIRHORGA VLADIMIR IVIR DUNJA JUTRONIC-TIHOMIROVIC DAMIR KALOGJERA GORDANA MIKULIC

LEKTORICA: ZDENKA SEMPER LIKOVNA OPREMA: KRESIMIR RONCEVIC

ZBORNIK SE IZDAJE UZ FINANCIJSKU POMOC SAMOUPRAVNE INTERESNE

ZAJEDNICE ZA ZNANSTVENI RAD SR HRVATSKE I FILOZOFSKOG FAKULTETA

U ZADRU

CONTENTS Damir Kalogjera

Introduction

1

1. Ranko Bugarski

The notion and classificati on of speech varieties

3

2. Marija Pozojevie­ Trivanovie

Qualques differences entre la langue parlee et la langue ecrite 11

3. Dora Macek

Regional variants in foreign language instruction - aid or obstacle

4.

Vjekoslav Cosie

23

Certaines tendances de la langue fran9aise au Quebec 33

5. Gordana Iricanin

The relationship betHeen the ge­ neral and professional languages in professionally oriented tui­ tion of foreign languages 43

6. Olga lVliseska­

Language as a target and instru­ ment in the process of language teaching

51

Grammar and language teaching and learning at more advanced levels

59

Tomie

7.

Vladimir Ivir

8. Gordana lVliku1ic, Damir Horga, Ljprka Biskupic

A foreign language textbook as a reflection of the language variety

67

Who takes care of standard e nglis h

75

10. Marijana Kis

Dialectisms in the teaching of a language

87

11. lVlarija Kandido­ 'Rozman

Langue etrangere dans l'enseig­ nement professionnel

97

12. Zjena Culic

Communicative and semantic tran­ slation of technical and scien­ tlfic texts 109

13. Jasna Gacie

Fonction prescriptive du langa­ ge juridique et les modalites de son expression

14.

Some advantages of american en­ glish in tefl teaching, particu­ larly at the elementary level 127

9. Damir Ka10gjera

Gdrdana Grba,

Karin Radovanovic

15. Bozicevic

Vanda

16. Antun Slavko Kalenie

117

M~taphore

comme moment plastique de la langue 137

De adspectibus spatii temporis in interpretatione textuum 1in­ guarum antiquarum superandi via et ratione institutis

145

SADRZ AJ

strana Uvodna rijec

1

1. Ranko Bugarski

Pojam i klasifikacija

jezickih varijeteta

3

2. Marija Pozojevi6­ Trivanovic

Neke raz1ike izmedju razgo­

vornog i pisanog jezika

3. Dora

Regionalne varijante u vi stranih jezika

- pomoe ili smetnja-

DZilrd r

r:21 o[:;je ra

Ma~ek

11

n~sta­

23

4. Vjekoslav Cosi6

Neke tendencije razvoja fran­ cuskog jezike u Quebecu

33

5. Gordana Iricanin

Odnos izmedju opsteg i struc­ nog jezika u strucno orijenti­ sanoj nastavi stranih jezika

43

6. Olga Miseska-Tomic

Jezik kao cilj i sredstvo u nastavi jezika

51

7. Vladimir Ivir

Ucenje gramatike i ucenje je­ zika na visim stupnjevima

59

Udzbenik stranog jezika kao odraz jezicnog vari­ jeteta

67

Tko se brine 0 standardnom varijetetu engleskog jezika

75

10. Mari jana Kia

Odraz makedcnskih dijalekata u nastavi jezika

87

lI. Marija KandidoRozman

Strani jezik u nastavi usrrJe­ renog obrazovanja

97

12. Zjena Culic

Komunikativno i semanti~ko prevodjenje jezika struke kao jezicnog varijeteta op6eg jezika

109

Preskriptivna funkcija jezika prava i lingvisti~ki modali­ teti njena izrazavanja

117

8. Cordana Mikulic,

Damir Horga,

Ljerka Biskupic

9. Damir Kalogjera

13. Jasna

Ga~i6

14. Cordana Grba, Karin Radovanovic

Neke prednosti ameri~ke vari­ jante u nastavi engleskog je­ zika, posebno na po~etnom nivou 127

15. Bozicevie Vanda

Metafora kao slikovni moment jezika

16. Antun Slavko Kalenic

137

Metodolo~ki

vidovi svladavanja vremenskog razmaka u tumacenju tekstova starih jezika

145

- 1 ­

UVODNA RIJEC

Pred citaocem je sesnaest referata sa skupa pod naslovom "Jezicni vari jeteti i

nasta va jezika" sto je u

organizaciji Drustva za primijenjenu lingvistiku Hrvatske cdr~an

na Filozofskom fakultetu u Zadru 11. i 12. listopa­

da 1985. Izdajemo ih uz financijsku pomo6 Samoupravne in­ teresne zajednice za znanost SR Hrvatske u uvjerenju da 6e biti korisni jezicnim strucnjacima. Fikcija

0

horncgenosti

jezika koja

podr~ava

uvje­

renje kako svi clanovi jedne govorne zajednice govore i

su

pi­

podjednako u svim situacijama implicltno je ugradjena u

tradiciju poucavanja stranog a donekle i materinskog jezi­ ka.

Veza izmedju jezicr,ih varijeteta i

rna duge tradicije.

poucavanja jezika ne­

Va±nost jezicnih varijeteta cini se da je

postala jasna kada se covoreni jezik nametnuo kao cilj nas­ tave te takodjer pri prou6avanju stranih jezika studentirna nekih fakulteta

(tehnickih i ekonomskih). Tek su novije ge­

neracije nastavnika jezika imale priliku da u toku stuaija cuju nesto 0 funkcionalni~ stilovima, jalnom jeziku i

0

pisanom i

kolokvi­

pocele se oslobadjati klisea da se jezik uei

jedino od "dobrih pisac3",

autora literarne proze. Cilj sku­

pa u Zadru bic je da privuce lingviste i nimaju varijeteti jezika da nesto obzirom na nastavu jezika.

0

nastavnike koje

Z8­

tome kaiu s narocitim

Ova zbirka referata je pokazala

da su im interesi na tom podrueju prilicno obimni. Nakon e­ konomicnog i ta i

preglednog uvoda u sam pojam jezicnih v3rijete­

poteskoca da ih se poblize odredi i

ogranici,

slijede

radovi koji se doticu stvaranja novih standardnih varijanata (na primjeru francuskog jezika) standardizacije jezika (na nrlmjeru makedonskog), i

njihova pou~avanja,

regionalnih varijeteta, ali i

su~nji

jezika struke

svrsishodnost takvog

pristupa u skoli, empir ckih prou6avanja lingvistickih ka­ rakteristika pojedinih registar2

pravni tekslovi), "medjuje­

-

zika"

kojim se slu±e

2 ­

sveu5ili~ni

studenti stranih jezika,

odnosa pisanog i govorenog jezika, registara kao i

prevodjenja pojedinih

pitanja da Ii ima smisla propisivati upo­

trebu jezlka itd. Ovu zbirku radova treba shvatiti kao do­ prinos istra±ivanju veza izmedju varijeteta jezika i nas­ tave jezika, veza koje su o5igledne no treba ih dublje is­ traziti da bi se uspjesnije primjenjivale u nastavi.

Damir Kalogjera

U Zagrebu, listopada

1987~

Kalogjera, Damir, Gordana Mikulić, ur. (1987). Jezični varijeteti i nastava jezika. Zagreb: Društvo za primijenjenu lingvistiku SRH, 3-9.

- 3 ­

HANKO BUGARSKI Filoloski fakultet,

UGK 200.87

Beograd

37

POJAM I KLASIFIKACIJA JEZICKIH VARIJETETA

Jezicke varijacije i njihovi rezultati, jezicki va­ l'ijeteti, u svojim razlicitim aspektima cine sredisnji dec predmeta sGciolingvistike. Ipak je opsti pojam jezickog va­ rijeteta do danas ostao samo pribli~no odredjen, jer je veo­ ~3

te~ko

preciznije utvrditi njegov obim, njegove graniee i

njegove pcdvrste. Ni ovaj kratki prilog ne moie imati takvu arnbiciju,: nasa je jedina svrha da sa~eto uka~emo na ovaj pro­ ~lem i da dame neka provizorna odredjenja, uz upute na dec r'e 1 e van t n e 1 i t e (. a t u re . Za potrebe ovog pregleda, jezicki varijetet moie se definisati kao situiran oblik jezika, odredjen temporalno, regionalno, soeijalno, funkeionalno, iIi pak nekom kombinaei­ jom ovih elemenata. Apstraktnije gledano, varijetetl jednog jezika su podskupovi formalnih l / i l i supstancljalnih obeleija datog skupa, odnosno jezika. Mogu6nost njlhove identifikacije i

delimitacije po6iva na mogu6nostl utvrdjivanja konstanti u

korelacijama takvih jezi6kih

obele~ja

sa

obele~jima

konteksta

upotrebe jezika, pri cemu pojam konteksta obuhvata razli6ite pomenute dimenzije varijaCije.1 Tako, na primer, srpskohrV2t­ ski jeste jezik ali ne i jezickl varijetet, jer po sebi nije situiran, dok medju njegove varijetete ulaze istorijske faze ovog jezika, standardni jezik i njegove varljanta, dijalekti, idiolektl, stilovi itd. A engleski jezlk kao svoje varijetete obuhvata, reeimo, staroengleski, srednjoengleski i moderni engleski, za tim bri tansku I allieri cku i druge naci 01161ne v3ri­ jante, kao i varijante encleskog kao nematernjeg jezlka 1 tzv.

- 4 ­

internacionalni engleski, potom govorni i

pisani, op§ti i stru­

5ni, formalni i kolckvijalni engleski jezik i se, uvek sa mogucnoscu subklasifikacije.

sli6no - razume

Utoliko se pojam jezi5kog varijeteta razlikuje od pOjma idioma u uobieajenoj sociolingvisti6koj upotrebi, takodje obuhvatnog i

neutralnog,

inaee

jer ovaj potonji nagla§eno

uklju5uje i entitete sa statusom jezika, dok je jezicki vari­ jetet hijerarhijski podredjen jeziku - otprilike onako kao i dijalekt, sarno sto jezi6ki varijetet uz dijalekt obuhvata i niz drugih jezickih realizacija. 2

Iz

datih odredjenja proistice da se jezicki varijetet

moze zamisliti kao "lekt" odredjen raznim vrstama horizontalne i vertikalne varijabilnosti, koje daju osnovu za razlicite klasifikacije. Tako se u vremenskoj dimenziji maze govariti 0 "hronolektima" iIi istori jskim vari jetetima kolekti vne di ja­ hronije,

odnosno ontogenetskim varijetetima individualne dija­

hronije. 1'1edju teritorijalne varijetete i11 "regiolekte" idu dijalekti narodnog jezika i varijante standardnog jezika (koje su uz to najcesce i

nacionalni varijeteti tipa "etnolekta").

U okviru socijalne dimenzije moguce su razlicite po­ dele, a najop§tiji tip varijeteta ovde je sociolekt. Tu se javlja opozicija izmedju standardnih i

nestandardnih varije­

teta, cesto razvijena u viseclanu hijerarhizovanu strukturu. Na primer,

za situacije tzv. postkreolskih kontinuuma, u ra­

sponu od lokalne aproksimacije standardnog oblika datog jezi­ ka do "najdubljeg"

kreola, aktuelna sociolingvisticka teorija

postulira odnose tipa akrolekt

(standardni varijetet) - mezo­

lekti (srednji varijeteti) - bazilekt (ekstremno substandard­ ni varijetet). Tome se nekada dodaje i hiperlekt kao idealizo­ vani, prenagla§eni i na ekstremnoj i

neautenticni akrolekt (npr. insistiranje

izvestacenoj verziji "prihva6enog izgovora" ?

engleskog jezika)!

A u nekim afri~kim konlekstima govori se

o distribuciji metalekta

(slu~beni

cionaloi varijetet) i

nolekta (damorodac

h

varijetet), demolekta (na­ var'5- jete

)4

- 5 ­

pri eemu se, kada su u pitanju razlieiti jezici, pojam vari­ jeteta generalizuje do nivoa idiorna ili jezika. Socijalno su relevantne i

razlike izrnedju " se ksolekata ",

zvjjenim zajednicama nalazirrw i

a naroeito u. ra­

"profesiolekte" kao strukov­

no uslovljene ~argone. Za varijetete odredjene specifi6nim nacinima

mi~ljenja

~psiholekta";

i vRrbalizacije na raspolaganju je pojam ovaj pojam, za koji nam nije poznato da Ii je

nekada vee predlozen, ovirn se nudi za rnogu6u podrobniju iden­ tifikaci ju i razradu.5 Funkcionalna dimenzija raslojavanja jezika na vari­ jetete takodje pruza bogate rnogucnosti dalje klasifikacije. Pomenucemo sarno razlike u medi jumu (govorni i pisani v-ari je­ teti), u registru (razni disciplinarni, temats~i i situacio­ ni varijeteti) i u stilu (u smislu formalnih,neutralnih, timnih i slicnih varijeteta, ali i

u smislu stilski diferen­

airano obele~enih razlicitih govornih i kljucujuci i

in­

pisanih tekstova,

u­

ianrove~

knjiievne

Za naznacenu mreiu jezickih varijeteta karakteris­ ti6ne su, izmedju ostalih, pojave hijerarhizacije, indeter­ minacije i

preklapanja. Hijerarhizacija se ogleda u skalama

apstrakeije,

premda najcesce sarno relativnim. Tako se stan­

dardni varijetet moze ostvarivati u razli6itim "profesiolek­ tima",

"seksolektima", idiolektim£l itd., a ovi se pak reali­

zuju u raznim stilovima govornih iIi pisanih varijeteta. Pri tome je jasno da ne postoji jedna jedinstvena skala apstrak­ cije i s njom povezana hijerarhija, nego se uvek radi

u­

0

krstanju vise skala i kategorija. Indeterminacija se ogleda u odsustvu ostrih graniea izmedju mnogih tipova varijeteta: ako se jos moze reei da

3U

govorni i

pisani varijeteti

U

principu jasno razgraniceni (iako u realizaciji to cesto ni­ je tako), tako nesto ne moie se ni naeelno tvrditi za odnose izmedju pojedinih "hronoleka ta ii, "prof'esiolekata ", kreolskih ~lekata"

iIi stilcva,

cija je bitno kontinualna priroda sas­

vim oCigledna. A preklapanje se ocituje u istovremenim mani­ festacijama razli6ito definisanih varijeteta' tako jedeo

-

6 ­

idiolekt u isti mah pripada odredjenim temporalnim,

tecitori­

jalnim i socijalnim varijetetima. Uopste uzev, prozimanje je verovatno najveee izmedju socijalne i

funkcionalne dimenzije

varijacije. Jedno od teorijski interesantnih p1tanja koja se po­ stavljaju u svetlu izloienog jeste odredjivanje donje granice pojma jezi~kog varijeteta; nairne, ako ovaj pojam p06inje od­ mah ispod nivoa celog jezika,

obuhvatajuei bila koji njegov

podsistem ~ija je upctreba regulirana situacionim varijabla­ rna, moze se pitati gde on prestaje. Kao individualni varije­ tet, idiolekt izgleda kao dobar kandidat za ulogu grani6nog slueaja vat'ijacije, ali pri nesto dubljoj analizi ion se po­ kazuje kao nehomogena i varijabilna velieina. Ked kolektivnih varijeteta jos je teze na neki neproizvoljan

na~in

odrediti

gde prestaje situaciono us!ovljena subklasifikacija (npr. re­ gistara iIi stilova). Teorijski su moguca razna resenja, Ijueujuei i

ono koje bi za minimalne varijetete na

uk­

odgovar3~

jucem planu proglasilo pojedine govorne einove - dakako, u kategorija1nom smislu aktue1ne pragmati6ke teorije i f110zo­ fije

jezika. U svakom slu6aju, u rasponu varijacija ima mesta

za veliki broj razlieito definisanih tipova situirane upotre­ be jezikz., od vee poznatih "pravih lekata" do uslovnih i

po­

tenei jalnih "paraleka ta" iIi "kvazileka ta" • Fenomen lektalne varijacije vodio je, inaee, i za­ nimljivim raspravama 0 pojmovima produktivne i receptivne po­ kompeteneije,

l~lektalne

odnosno sposobnosti govornika da

proizvode iIi prepoznaju iskaze koji pripadaju divergentnim "lektima" njihovog jezika, te 0 mogu6nostima pisanja polilek­ talnih iIi cak panlektalnih gramatika kojc bi ukljucivanjem raznolektalnih pravila predstavile tu sposobnost}

Ovaj teo­

rijski problem ima i svoj lako uo61jivi primenjeni aspekt, utoliko

~to

lektalnog mo~e

i

pedagoske gramatike mogu donekle da budu poli­

tiPa~ A kad

smo vee dotakli teren nastave jezika,

se reei da varijeteti uglavnom nisu sistematski zastup-

Ijeni u tom procesu

c1j1

odrazumevani cilj orj

~no

neka

- 7 ­

mag10vita predstava

0

"celom jeziku": (Danas aktuelan izuze­

tak predstavlja strukovno usmerena nastava stranih jezika). Ponegde se ozbiljnije uzimaju u obzir nacionalne varijante, redje dijalekti iIi sociolekti, poklanja i

dok se manje paznje mahom

razlikama u medijumu, registru i stilu. Zanim1ji­

vo je da se nivo idio1ekta implicitno probija u nastavu je­ zika kroz tradiciona1ni model "jetika dobrih pisaca". Nivo govornog cina, u navedenom kategorijalnom smis1u u kome bi se on eventual no mogao smatrati svojevrsnim pragmatickim VQ­ rijetetom (npr. koji se podskupovi jezickih sredstava upo­ trebljavaju, i

kako, kada se opisuje, moli, ubedjuje,

preti,

zaklinje i sl.), takodje je tu slabo zastupljen, bar u nekom organizovanom i

teori jski osrni sl jenom vidu.9

Cini se da u nastavi jos uvek treba traziti optimal­ no srednje resenje, koje se ne bi zadovoljavalo nekim neana­ 1iziranim pojmom celog jezika kao nastavnog cilja, ali koje na drugoj strani ne bi vodilo n1 odve6 duboko u §umu jezi6kih varijeteta koju nam otkriva savremena sociolingvisticka teo­ rija, i

ciji su neki stanovnici - uk1jucuju6i i

oneegzotic­

nije - prodefi1ovali kroz nase izlaganje. Pronalaienje takvog resenja svakako je jedno od kljucnih opstih pitanja sociolin­ gvisti6ki utemeljene nastave jeZika.lO A uopste uzev, za na­ stavnike i lingviste vel'ovatno bi se moglo reei one sto je, dakako u jednom drugorn svetu i drugim povodom, iskazala mala Alisa: da im pojam "lekta II nekako puni gla vu ide jama, a11 da nisu bas sigurni koje su to ideje!

- 8 ­

BE LE SKE

1

Slicnu ali nesto uzu definiciju jezickog varijeteta daje Catford (1965 : 811).

2 Za odnos jezik-dijalekt v. sada Bugarski (1986a, pogl. IV). 3 Za ove distinkcije i dalju literaturu v. npr. Bailey (1973),

Bailey/Shuy (1973), Bickerton (1975) i Honey (985). Opstije 0

diferenciranju raznovrsnih varijeteta: Gregory (1967).

4 Prema Uneskovom ekspertu C.M.B. Brannu; v. u Mikes (1954) .• 5 Referent se izvinjava auditorijumu zbog neobicnih neologizama u

identifikaciji raznih "lekata", ali od toga se ovom prilikom nije

mogl0 pobeei!

6 Pravce jezickog ras1ojavanja, ukljucujuci i funkcionalno, razma­

tra Radovanovic (1986, pogl. VIII).

7 V. i Labov (1972) i Harris (1985).

s

Ovo se u izvesnoj meri moze reci npr. za veliku gramatiku Quirka

i saradnika (1985) i njene ranije verzije, gde se dovoljno si­

stematski uzimaju u obzir razliciti varijeteti savremenog engles­

kog jezika.

9 Mesto govornih cinova u nastavi stranih jezika razmatra Mihailovie

(1984) .

10 Nesto sire 0 ulozi sociolingvistike u jezickoj nastavi v. sada u

Bugarski Cl986b, deo IV).

UTERATURA Bailey, C. -J.N.: VARIATION AND LINGUISTIC THEORY. Arlington, VA: Center for Applied Linguistics, 1973. Bailey, C. -J.N. / R.W. Shuy, eds. NEW WAYS OF ANALYZING VARIATION IN ENGLISH. Washington, D.C.: Georgetown University Press, 1973. Bickerton, D.: DYNAMICS OF A CREOLE SYSTEM. Cambridge: Cambridge Univer­ sity Press, 1975. Bugarski, R.: JEZIK U DRUSTVU. Beograd, Pros veta , 1986a. Bugarski, R.: LINGVISTIKA U PRlt-riENL Beograd, Zavod za udzbenike i na­ stavna sredstva, 1986b.

-

9 -

Catford, J.C.: A LINGUISTIC THEORY OF TRANSLATION. London: Oxford

University Press, 1965.

Gregory, M.: ASPECTS OF VARIETIES DIFFERENTIATION. Journal of

Linguistics 3 : 2, 177 -198, 1967.

Harris, J.: THE POLYLECTAL GRAHMAR STOPS HERE. Trinity College

Dublin: CLCS Occasional Paper No. 13, 1985.

Honey, J.: ACROLECT AND HYPERLECT: THE REDEFINITION OF ENGLISH RP. English Studies 66: 3,241-257, 1985. Labov, W.: HHERE DO GRAI1MARS STOP'? GURT 25, \~ashington, D.C.:

Georgetown Uni vers.ity Press, 43 - 88, 1972.

Mihailovic, Lj.: GOVORNI DOGADJAJ I GOVORNI eIN U NASTAVI STRANDe JEZIKA. Zivi jezici XXVI:1-4, 117-121,1984. Mike;;, M.: PITANJE NASTAVNOG JEZIKA U PROCESII1A DEKOLONIZACIJE I NACIONALNE EMANCIPACIJE AFRltKIH ZEMALJA. Jezik i na­ cionalni odnosi (=Sveske Instituta za pcoucavanje nd­ cionalnih odnosa 5 -6), Sarajevo, 129 -132, 1984. Quirk, R. et a1.: A COMPREHENSIVE GRAf'1MAR Of THE ENGLISH LANGUAGE. London; Longman, 1985. Radovanovi~,

H.: SOCIOLINGVISTIKA. Novi Sad, Knjiievna zajednica Novog Sada " Dnevnik, 1986.

SUMMARY THE

NOTION

AND

CLASSIFICATION OF SPEECH VARIETIES

A language variety is a Dituationally definable form of a language, determined temporally, regionally. socially or functionally, or' by some combination of these parametecs. A rough classification of language varieties (lects) is presented, based on the different dimen­ sions of horizontal and vertical variation in language use. Among the problems touched upon is that of establishing the lower limit of the concept of a language variety. The related question of the possibility of writing polylectal pedagogical grammars is also raised, as is the more general topic of the representation of language val'ieties in lan­ guage teaching. It is suggested that relevant insights of current so­ ciolinguistic theory should be applied in language instruction selec­ tively and cautiously.

Kalogjera, Damir, Gordana Mikulić, ur. (1987). Jezični varijeteti i nastava jezika. Zagreb: Društvo za primijenjenu lingvistiku SRH, 11-22.

- 11 ­

MARIJA POZOJEVIC-TRIVANOVIC

Filozofski fakultet,

Zagreb

UDK 801.115

NEKE RAZLIKE IZMEDJU RAZGOVORNOG I PISANOG JEZIKA

Razgovor ili dijalog obicno se smatra kljucnim ob­ likom komunikacije i

tipi~nom

istovremeno

formom govornog

jezika zbog odredjenih oJobina na kojima se razgovor teme­ Iji. Te su osobine brojne, a mi cemo ovdje govoriti

0

ne­

kima od njih zato

~to

matici,

njima manje razmi~lja prilikom jezicnih

analiza.

iako se

0

nam se cini da pripadaju toj proble­

Tim osobinama pripadaju: 1. prisutnost obaju sugo­

vornika u prezentnoj situaciji ostvarivanja razgovora; 2. realizira~je

iskaza govorom, ukljucujuci sva sredstva koji­

ma govor ras pola ie, j3 i

kao sto su: a) govornikov glas - fonaci­

specificne artiJ