Govor Imotske krajine i Bekije [PDF]

Zitiervorschau

MONOGRAPHIES TOME •Xl~t

SECTION DES SCIENCES SOCIALES

SADRZAJ

LIVRE 26 PRIPOMENAK

--

--.-:----

7 9

I. UVOD Naselja

0

Krctanj~ .s~a~o~niŠt~·a (His~o;ij~t). :

Današn11 t~ot sko-bekijski govor . Struktura imotsko-bekijskoga govora

MATE ŠIMUNDIĆ

LA LANGUE D'IMOTSKA KRAJINA ET DE BEKIJA Rćdacteur

JOVAN VUKOVIĆ membre de 1'Acad~mie des sciences et des arts de Bosnic -

Herzćgovine

II. GRAMATIČKE OSOBINE Glasovi . . . Samoglasnici Samoglasnik ~ Poluglasovi . . Samoglasnik a Samoglasnik e Samoglasnik i Samoglasnik o Samoglasnik u Sonantno r Dva samoglasnika· skuPa · Prijeglas Afereza Sinkopa Apokopa Svarabaksa Metateza . Proteza . . Suglasnici Dcntali d, t Velari k, g . . . . f~~v~:tje glasa h Labi"al ' p . . . J m . ...

24 24 24 24 2.S 26 21! 30 31

32 33

3S 37 38 39

40 41

42 44

4.S 4.S . . . i njego~e · z~j~e · . . . .

.so .S I 53

s.s

Labiothntal v i ref/eltsi od f .

.S7

G las v . Zamjene za gl~ Likvidni I, r . . . : : Likvidno n Polunazalno i ~~l~o · 0 · Sibilanti c, z, s Afrikate č, ć . Afrikata di Afrikata d Spiranti I, f

S1 58

i ···

SARAJBVO 1971

10 11 13 I .S

.S9 62

66 67 70

72 72 73

74

. k . • njegove oscilacije Sp1rants. o .1 i . • • . . Lateralna IJ, n1 • · Skup šć · · · · . . . . Skup žd · · · · . . . Sandhi · · · · · · · Asimilacija · · · · . '. · Sibilo.rizaciia i palatahzac11a

77

Imperfekt

79 79 79 81 81

85 85 85

/m111ice · · · · · · • Imenice muškog roda Oblici

. · · · · ·

86

Padeži . · · · · · : · · · · Naglasak imenica muskog roda

89

Imenice srednjeg roda · · · · · Oblici . · · · · · · · · ' . Padeži . · · · · · · . · · · . Naglasak imenica sredn1eg roda Suglasničke osnove

98 98

104

104

105 107

107 107 114 114

115 115

1-0lllOVe • . • • . . .....„..,. • ...•.•.•. Lime i povratn~prisvojne

.....„„,

119 120

120 121 122 123 124 124 126 126 132 134 135 140 141 143

Priavojne •••• Pc*lllle • • . . . Upitne ili odnolDe

Neodredeae . Uvod

....

Neoclledeni oblile lloleai pridjevi . Pdno;m pridjevi Odndeai pridjevi

~· pridjeva

""""'

~

.. .. ..

....... .

.. . . . . . .

153

154 155 157

Pridjev trpni . . . . . . . Nciglnsak pridjeva trpnog Prilog sadašnji

158 159

Nes!do11jive rijcli Prilozi . Prijedlozi Veznici . Uzvici .

160 160

162 162 162

98 100 103

Imenice ženskog roda Oblici . . . · · · Padeži . . . · · · Naglasak imenica ženskog roda A-osnove Uvod . . . . · . · · · I-osnove ... · · · · Padeži .... · · · · Naglasak imenica ženskog roda

~

152

Pridjev radni . • • . . . Nciglasak prindr1h11jcga guvo1 a. Ovo bC mozc pr.it iti od dosclk11jo I lrv 1tu p.i do 1111vijil1 vrc1111.:11n. Ipak Gll 11njvaž11iju p11mko11j11 od drilu•,! H Tur.1~u p.1 flllllVLUJ)IJ,

Ku ' 1, k 1 f 1111 1r Vrlikc d1zdt111 ncpozn na 1mcnn, n tako 1 u Runovaću, Studeni.ima 1 dru"•m •clmia Imot 11ka krnjinn, 73). 1

1

10

dr~ovu,

pr11slirul11 11u području Ht1(hT1njc lmot ,kc 11pćinc, i'1li.1 11a :r,apad d11 iijel~c Ccti11c, ajcvcrn:1 r.c gru11iu1 protcz11h vrho111 pl.rninc JU!r11c~11kc i Zaveli ma i dolje na i~. to!'. u đn ti ćn ltnmc; ju~ntt je vr.111ićnu l. kad AU provalili .lv1ongoli. Ir>ak u odno•1u 111 kutlliJC ovi, nije zn:i1 no, a s ob1,irom rn1 tuda~nju mnnju rJ;,,lik11 među n(1C rl11 se 11 X

Ibidcm.

I1

vine, iza pada !\-\letačke Republike, 1-98. g .. ra je ,. i:;t srr.....,;. dalji bijeg. t.: S\ak m ~lućaju, e\·enru Ino st:.mn tk st \"ID t\ danas u Imot u:vr.iuie .M.. Pavlonc: l" D •.do· Gra"'4!l:i u mus..:.:.a:.- K~~e. a m-..a drugih mmlimanskih p.lr-..xlica iz Pli•e. I.morskoga. Cip ..:a • nepun::.u~ po:ekla O '5~.t­ novliištni i gm.:>ru JaJ~ 1 ok.Jline.. 103 . I D. Braz "il.„ e pr- :la5 [)u J n ekc F-; m.:c neke stan~\-nike ko"i nlku p;>Jri,etlo oo Im.:>t~Obll GJ\d' u d.lU!ll r. ek~ F i.::: t xi ·

13

· e osobine najizrazitije u selima uz Biokovo, na ~ševi~.u Ce~ine. ~ako .su t ačuvao najviše starine. Ovdje je gotovo na1stan1e kra1u, ~š11hov NJea g~a~~;t s naučno nije utvrđeno da igdje u Imotskoj krajini stanovm tvo. ' ·d · "planinskom kraju · B k ... ž" e srarinci pa je teško vjerovati a su 1 u com pn 1 Gr~~~~a~: Rastovac, Zagvozd), ali nije isključe.':la ni i;retpos~?~ka ~a među ·· · · čkih ostataka s obzirom na n11hov život koJI Je bio vezan niima ima srarma . . · · d" za Biokovo, gde su se najmanje odražavate pohučke prom1ene 1 g 1e se gotovo nije osjećala vlast. Glavne su oznake imotsko-bekijskoga govora ove: a) Izuzev nekoliko izoliranih leksema, refleks glasa e da.o je i. I, prema rnme, čitav kraj je potpuno ika~ski: Gledan u. skl?P~ okolni!1 govora. (hercegovačkih, bosanskih i dalmatmsk1h), sam~ . 1e d10 1edne .široke are1e što se manje ili više proteže od mora do Savc (1h pak Drave) 1 od Neretve na Zapad, izuzimajući Poljica i obalni pojas, sve do Zadra. b) Skupovi *stj i *skj dali su svagdje šć. Budući da je šć karakterističan i važan u našoj dijalektologiji, bio je odlučan kao graničnik na istoč­ noj strani. Prateći ovaj refleks od zapada prema istoku, utvrđena je njegova granica koja je na najvećoj duljini relativna i apsolutna na kraćem prostranstvu. U pogledu refleksa ovih suglasnika Bekija nije jedinstvena, time je podiieljena. U ovaj rad ušao je govor njezina većeg dijela, izuzet je jugoistok gdje su refleksi *stj, *skj > št. Gran,ica izmedu tih refleksa, tj. između šćakavaca i štakavaca na istoku ide istočno od Cerovih Dolaca, izbija na brdo Vranić, obuhvarnjući Grndac, Mamiće i Grude, skreće prema jugozapadu između Drinovaca i Ružića, zatim, obilazeći Poteševicu., izbija na brdo Milinu zasidu i spušta se na podnožje Biokova među Rašćanima i Kozicom. Apsolutnu granicu čini samo gorska kosa .tVlilina zasida, koja je odvojila selo Kozička Poljica iako pripada vrgorskoj općini. U određivanju ostale granice služio je kriterij veće ili manje upotrebe. Tako u graničnim selima kao što su Cerovi. Doci, Gradac, Mamići i Grude čuje se i št gdje bi se očekivalo šć, ali su s1~rno u 75-~0% šćakavačka. Isto tako u selima na štakavačkoj strani ~ovon ~e u stanovito~ post~tku r~ječi sa šć. umjesto št. Konačno: apsolutna Je granica međ~ govorima n1etka 1 moguća Je tamo ako postoji kakva prirodna zapreka ko1a brani lak dodir ljudima . . Govori susjednih bosanskih sela, na krajnem sjeveroistoku i uzduž graruce !la zapa?, potpuno .su š~a~avački. Međutim, dalje prema Livnu i Duvnu una nekih odstupanJa~ ah. 1 tamo. osjetno prevladava šć umjesto št, P~ ~ tom pogl_edu nema razlike lZillcdu 1motsko-bekijskoga govora i graničnih bosanskih.

(

Slij~, ~e, da su I~otska kr~jina i najveći dio Bekije potpuno lćakavački. To ih, među ostalim, dovodi u bližu vezu s čakavskim narječjem. . c) ~stat~ ~- ~arječja ili pak utjecaj (premda ne strogo čakavski) Jestu:;11J~a lJ > J na JUgo~ap~dno~ dijelu Imotske krajine. Ova se osobina .~1:t::otpomom 1. os1etno Je podlegla utjecaju knjiž. jezika, pogočuvaju je ljudi sr~:~ sv1e~~~og rat.a. U I?lađ~ga s~ svijeta slabo susreće,

:O J

refleks odr . J i stan1ih godina, ah su 1 om prorijeđeni. Ovaj se osjeća ee uSZ:e zapadno .?d crte ~upa - Rašćane Gornje, zahvaća Slivno pl'Clijeca

Dakle

14

lmo~o? .41elu .Pol11ca,

zatim izbija zapadno od Krivodola; po JC iz azeći ravno na Zavelim na zapadnoj strani Riči unutar ove crte jedva ako je 8% stanovništva zam' . . l' . ca. JenJUJe J > J, U

ostalih je uvijek Ii na pravome mjestu. I ovdje se uočuic jačn i slnbijo zon:.:i. U slabiju s pada Dobrunje, Aržano i Studenci, u jaču Lnvreć, ,\ \edov Dolac, Grabovac, Rastovac, Krstatice i Slivno. Po svemu izlgeda da će jakanje (zamjena i . . .: lj) potpuno nestati uskoroj budućnosti. d) Zamjena č > ć i dž > d gl)tovo je cjelovita u Grah1wcu, Rastovcu i Zagvozdu. ~leđutim, sjeverni zaseoci u Za~'l'Zdu manje vrše tu Z:lrnjenu ili je uopće nema, ali je u pribiovskim znseocirnn gntnvn p1ltpuna kan i u naselju Zagvozdu. e) Najčešće je prelaženje m > n na krnju riječi (knlinin, l\Hi.rkon, Vl')lon, jesan, mećčn, dobron) na cijelom prostranstvu Imotske krajine i u bekijskim selima uz granicu. f) Među ostatke starine spada svakako čuvanje kratke množine u im. m. roda, kao: dilvi, ključi, kruvi, puti, đavli i dr. Kratku mnnžina može biti i ostatak, odnosno veza sa čakavskim narječjem . ex.) Dat., lok. i instr. množina zadržavaju varijantu starog oblika, npr.: drUgovin, d.stin i drvećin, govedin (gdje je n < m), zutim g1\ram, vodam, ženam i dr. pored goron, vodon, ženon. ~) Bez nastavka je nekoliko imenica u gen. mn. koji označavaju mjere, kao godin, kil, litar, nedilj, ali je njihova upotreha svedena na najmanju često ću.

g) U konzervativne morfološke osobine dolaze i oblici pokaznih zamjenica: Ovi, oni, otl i ti, ta u znač. ovaj. Još nisu razvijeni noviji oblici ovaj, taj, onaj. Dalje stoji dat., lok. i instr. mn. nami, vami. h) Pojedine sintaktičke pojave svjedoče o ostacima starine. Neki se glagoli, npr„ slažu s gen. mjesto s akuz. kao što je čUt, glčdat, susrist i vidit, pa je: čilćeš moga ćaće; jesi I' gleda ovaca; bija li susrijo dke; vidili smo ljudi i dr. Zatim se čuju ovakvi akuz. vremena: U mladost nije radijo pa U starost gladuje. STRUKTURA IMOTSKO-BEKIJSKOGA GOVORA

S. a) U prethodnom su članu navedene arhaičnije crte irnotsko-bekijskoga govora, bilo da imaju dodira sa čakavskim narječjem ili su ostatak starije štokavštine. I u većini se odnose na glasovna-morfološku stranu, što nije primarno za ocjenu jednoga govora. Najvažnije je u tome njegovo akcenatsko stanje koje pruža pravu sliku ovoga govora u kojemu su se javile i neke individualne crte, pa ga ponegdje čine melodioznijim od knjiž. jezika. b) D u 1 ji na. - U imotsko-bekijskom govoru duljina je jedna od bitnih karakteristika u njegovoj strukturi. Ne samo da je cjelovita sačuvana u određenim oblicima imenica, zamjenica, pridjeva, brojeva i glagola, već pokazuje tendenciju otpornosti i daljeg širenja. Gubi se u veoma malom broju leksema. Naravno, sve ovo vrijedi za normalno govomo tempo, u bržem govoru ili uzbuđenju dolazi do skraćivanja ili uklanj~ja ~il;1jih s~o­ gova, u afektiranju se produljuju, kako je to u skladu sa psiho-fwološkim stanjem govornog lica.

15

„ ·e talna u slijedećim katcgc rijama. T>ul11na I ' .. "d imenica z. roda a-osnova, npl'. .. k· JC dug sfof1 u gcn. i in'>tr. J • • "' l ' v11e • r-_ , uć:un pl minon, visinon, zatim u gen. k pl ninc 1 J im JU dug z dn1 dvJ ah tri I >g1 te ,c, u stvari, svagdje upotrebljuju bl~l ila tehnička strana naglasivanja. a) U naglasnoj strukturi valja imati u vidu rećenićni ritam, intonaciju, intenzitet i ostale govorne vrednote da bi se dobil..i prava ~lika dotične akcentuacijc. Premda je imotsko-bekijska akcentuacija novoštokav"k.l, raz~i­ kujc se od drugih novoštokavskih govora, ima svoje u~ut:aš!1jc kn.t.in)c. U intonacionom smislu kreće se u smjeru uzlaznog dulJCn}a 1, na osnl vu svega, moguće je postaviti slijedeće pravilo: - ~· • , zatim • '·. J?ogađa se, što nije rijetko, i drugačijih zamjena tako da br.l1 ( ~) prel~1 iznivn~ u uzlazni ( ' ) ili se međusobno zamjenjuju silazni ( ~) 1 uzlazni J,. ah na štetu silaznoga. Za obrnut proces, tj. kraćenje dugih logl>Va našio b1 se veoma malo primjera. b) U načelu se silazni naglasci nal~e. stalno .na r.rvome ..logu, ~