Franjevačka renesansa u Dalmaciji i Istri: opservantska obnova i samostani provincije sv. Jeronima u 15. st. [PDF]

Zitiervorschau

STANKO JOSIP SKUNCA

FRANJEVACKA RENESANSA U DALMACIJI I ISTRI OPSERVANTSKA OBNOVA I SAMOSTANI PROVINCIJE SV. JERONIMA u 15. st.

SPLIT 1999.

17

1. Poceci provincije

Prisutnost male brace na dalmatinskoj obali najstarija je u franjevackom redu izvan Italije. Nema sumnje da su neki samostani na nasem primorju osnovani jos za zivota sv. Franje, a poznato je da su ga “suprotni vjetrovi” god. 1212. i 1220. dok je putovao u Sv. zemlju, primorali iskrcati se in partibus Sclavoniae '. Povjesnicar Ivan Lucic je indirektnim putem dokazao da su franjevci bili u Trogiru vec 1214.2 No medu svim samostanima najjacu tradiciju da ga je osnovao sam Utemeljitelj reda ima svakako onaj sv. Frane u Zadru. Tako je upravo ad conventum Iadrensem stigla god. 1228. do danas sacuvana bula pape Grgura IX. o kanonizaciji sv. Franje upucena episcopis Istriae, DaImatiae et Sclavoniae\ To bi mogao biti znak da je u Zadru bilo sijelo upravne jedinice dalmatinskih samostana.4 Postoje razlicite pretpostavke, kako se u prvo vrijeme zvala ta jedinica. Nikola Papini, konventualski general, 1825. iznio je misljenje da su dalmatinski samostani u prvo vrijeme pripadali provinciji Hungariae, ukoliko je Hrvatska u to vrijeme bila u personalnoj uniji s Madarskom5.Tu istu teoriju u novije 1 THOMAS DE CELANO, Vita prima, Analecta franciscana X, Ad Claras Aquas 1926-1941, cap. 20, n. 55. 2 I. LUCIUS, Historia di Dalmatia et in particolare della cita di Trau Spalato e Sebenico, Venetia 1674, 61. 3 Arh. sv. Frane u Zadru (Ar. Sv. Frane - Zd) br. 3. Inventar pergamena sv. Frane u Zadru u Samostan sv. Frane u Zadru, Zadar 1980, 160. 4 Neki misle da je prvotno sijelo ove provincije bilo u Splitu, jer se god. 1248. spominje “splitski ministar male brace”, v. D. MANDIC, Franjevacka Bosna, Rim 1968, 27. Naime, poznato je da je Zadar od 1202. pao pod Veneciju. Medutim je poznato da se tadasnje provincije nisu uklapale u politicke granice. U prilog Zadra govori i cinjenica da su se tu ocuvale najstarije pergamene Dalmatinske pro¬ vincije, te da je u Zadru god. “1236. nadbiskup ometao propovijedanje” ministri provincialis eiusdem ordinis, v. RODE, De antiquitate Provinciae Sclavoniae O.F.M. nunc Dalmatiae, Arh.fr.hist., I, 509. 5 N. PAPINI, La storia di s. Francesco d’ Assisi, I, Foligno 1825.184; Mandic, 6).

18

vrijeme dokazuju nasi konventualci6. Ta je hipoteza tesko prihvatljiva jer, iako je Hrvatska tada bila u personalnoj uniji s Madarskom, nitko nikada nije Dalmaciju, gdje su jedino bili prvi hrvatski povijesno potvrdeni samostani, nazivao “Hungaria”, a to ne bi bili prihvatili ni sami fratri, uglavnom hrvatske krvi. I sami Mlecani su tada Dalmaciju zvali “Sclavonia” Takoder je tesko prihvatiti misljenje da je podrucje Dalmacije spadalo pod Teutonsku tj. njemacku provinciju7. Lakse se sloziti s misljenjem fra Horiberta Holzapfela, da su primorski samosta¬ ni u prvo vrijeme spadali pod veoma prostrano podrucje zvano Orijent ili Provincia ultramarina /s iako nam i za to misljenje nedostaju pisana svjedocanstva. Mozemo pouzdano reci, da je franjevacka Provincia Sclavoniae S. Seraphini osnovana izmedu 1227. i 1230., mozda bas 1227., jer je iz te godine originalna bula pape Grgura IX. upravljena ministro etfratribus Ordinis minorum koja se cuva u arhivu sv. Frane u Zadru, kojom se franjevci izuzimaju od svjetovne i lokalne crkvene jurisdikcije9. Prvi poznati provincijalni ministar ove hrvatske provincije bio je fra Siksto iz Brescie, koji se spominje god. 1235. vec kao bivsi provincijal (tunc temporis fratrum minorum in Dalmatia ministro) u jednom zapisniku dubrovacke kancelarije10. Provincija se prakticno prostirala na priobalnom podrucju od Trsta do Draca. Na generalnom kapitulu u Koelnu god. 1393. dobila je ime Provincia Dalmatiae s. Hieronymi, a s obzirom na problem razgranicenja od, god. 1340. osnovane, Bosanske vikarije i ratnih prilika ovu je promjenu Sv. stolica potvrdila tek

1398. 11

6 Hrvatska provincija franjevaca konventualaca nekad i danas, zbornik uredio Lj. MARACIC, Zgb 1989, 12;D. DRNIC, Provincija sv. Jeronima franjev. konv. u “Franjo medu Hrvatima 166; Isto u MF /1 982, 47-310). 7 A.MATANIC u Sematizam franjevacke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri, Zadar 1990. 18. 8 HOLZAPFEL-HASELBECK, Manuale historiae OFM, Friburgi Br 1909, 14. 9 C.D. Supplementa I, br. 48, Zagreb 1998., 88. 10 B. RODE, nav. dj. 501 . 1 1 D. FABIANICH, Storia I„432. /

V

Zadar A. Fossombrane - Dolazak sv. Franje u , danas unistena) Zadru u Frane sv. (zidna slika u crkvi

provincija sv. Jeroni¬ Krajem 14. i pocetkom 15. st. Dalmatinska samostanima: ma bila je podijeljena u pet kustodija s ovim Ugljan, Bribir, Skradin, Sibenik, 1. Zadarska ili Splitska12: Zadar, Pag, Trogir i Split. i prema nekima Korcula. 2. Dubrovacka: Dubrovnik, Daksa, Kotor Skadar, Ulcinj i Bar. 3. Dracka (od 1402.): Drac, Ljes, 4. Rapska: Rab, Senj, Modrus, Cres i Krk. Mulj (Milje, Muggia) i Istarska: Pula, Bale, Porec, Piran, Kopar, 5.

Trst.

12 Naziv ove kustodije varirao je kao i sijelo

provincije, v. bilj. 4.

21

20

2. Pokret opservancije u franjevackom redu

Strogo siromastvo jedna je od temeljnih vlastitosti Reda male bra¬ ce. Sv. Franjo ga je usvojio potaknut evandeoskim pozivom: “Ako hoces biti savrsen, idi, prodaj sve sto imas i podaj siromasima, pa ces imati blago na nebu” (Mt. 19, 21). Tim idealom bit ce prozeti prvi sljedbenici sv. Franje, ali je prakticni zivot u redu pokazao, da nije lako voditi tako veliku ustanovu bez raspolaganja odredenim materijalnim dobrima. Franjevci nisu zazirali od prosnje u naturi, jer se novae nije smio primati. Ideal siromastva i skromnost u zahtjevima ucinili su franjevee obljubljenima medu svim stalezima. Kad je fratrima trebalo graditi erkve i samostane, kad su putovali kao pucki misionari, priskakali su im u pomoc vjernici. Najvise su im, dakako, mogli pomoci imueniji gradani, koji su fratrima darivali ili oporueno ostavljali novae i odredena zemljista za gradnju. Ideal siromastva s jedne strane i konkretne potrebe brace s druge predstavljale su nemale poteskoce u savjesti starjesina i drugih clanova reda. Da bi se to nekako pomirilo pape su davali razna tumacenja i olaksice u obdrzavanju siromastva, a najustaljenija praksa je bila da bi se darovana nepokretna dobra juridicki stavljala u vlasnistvo Sv. stolice. Ova je pak imenovala prokuratore tih dobara ili tzv. sindike, uglednije gradane, koji su upravljali tim dobrima na korist male brace. No vec u samim pocecima reda osjecale su se dvije struje medu fratrima. Jedni su htjeli stroze obdrzavati franjevacko siromastvo, drugi su drzali da zivot iziskuje raspolaganje odredenim materijalnim dobrima. Pobomici strogog siromastva u XIII. i XIV. st. zvali su se duhovnjaci ( spirituals ). Rasprave i napetosti trajale su i kroz cijelo XV. st. i toliko su se razmahale, da su rezultirale podjelom reda. Ovaj posljednji pokret nazvan je opservantski - opsluziteljski - ukoliko je tezio k vjemom obdrzavanju pravila sv. Franje.

ostalog i krizom Nakon pojave laksizma, uzrokovane izmedu u cijeloj Crkvi, u svim se erkvenim redovima autoriteta i papinstvareformom, pa tako i u franjevackom redu. Opserosjecala potreba za odvijala se mirnije i nije rezuvantska reforma npr. kod dominikanaca franjevackom redu prizeljkivali su ltirala podjelom reda. Reformu u Ali kako to nisu zeljeli svi, ubrzo je mnogi poglavari i revni redovnici. su samostani posjedozapocela difereneijaeija medu fratrima. Mnogi su fratri imali dobre i sigurne vali zemlje koje su davali u najam, pa je opadala disciplina prihode od kojih se moglo udobnije zivjeti. Time sv. Franje i od siromedu fratrima i tako se udaljavali od karizme mogao zaustaviti, masnijih slojeva drustva. Kako se taj trend vise nije jednostavnija obitavaredovnici zeljni obnove bili su prisiljeni trazitisu, naime, htjeli sto striOni lista ne zeleci primati ni novae ni imanja. su se prozvali obserktnije opsluzivati pravilo sv. Franje i zbog toga zivjeti u bogatim i vantes -opsluzivaci, dok su fratri koji su nastavili Ni jedni ni udobnim samostanima prozvani conventuales - samostanci.u 15. st. ponapetosti drugi nisu zeljeli podjelu reda, ali su dogodaji i Tako su se kazali, da je jedinstvo pusta zelja, a podjela neminovnost. pocele formirati dvi¬ od jedinstvenog debla Ordinis fratrum minorum da je opservantska graje grane, konventualska i opservantska. Buduci izasla snaznija i brojna ostala vjemija idealu Utemeljitelja, a iz krize prednost dade opsernija, kod konacne podjele 1517. papa Leon X. ordinis fratrum vantima, te pecat reda i naslov minister generalis totius je konventudok minorum povjeri generalnom starjesini opservanata, ministar reda ubudualskom dao naslov magister generalis. Generalni (nullus frater ce ce se moci birati samo medu reformiranim fratrima . Nereformatam13 possit eligi in Ministrum generalem nisi vitam ducat izvoma grana ispravno je zato pisati i govoriti, kao da su konventualci negdje u 15. tamo a reda, kao da je sv. Franjo osnovao konventualce, Naprotiv je st. nastala bi neka nova grana reda, zvana “opservanti”. juridicki bio jepravedno reci da je Ordo fratrum minorum do 1517. zapocela mnodan red pod jednim generalom, iako je stvama podjela 13 Bula Ite vos in vineam meam, p. II r.

22

23

■￡ ulla £ocoidie inter XMninru

s&encrale tonus