Franovci države Presvet. Odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji. [PDF]

Zitiervorschau

I I

I

'

~~,.2~ l ~~~~~~~

·~~~-76~~~ ~~ ~

Slovanska knihovna SLOVANSKA KNIHOVNA 31882tttt0

1 1 1 1 1 ~1 1~1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 .

111111111111111111111~~1.11111111111111111 -

~··--·"·

-

-

. .

-

_ ...... ::s.str s

Digit1zed by

Google

rn 9 ;1;zed by

Goog le

I

I

rn 9 ;1;zed by

Goog le

'!

DRŽAVE PRESVET. ODKUPITELJA

..

HRVATSKI PUK u

DALMACIJI.

NAPISA().

I i

I

: I•

ZAGREB. KNJIGOTI~KARA

I LITOGRAFIJA C. ALBRECHTA.

1888.

oigitized by

Google

A.d Nm. 102. Impr imatu r. Datum in conventu nostro B. M. Virginis. Spalati die 16 Junii 1887. (L. S.) Frater Vineentins Ganovlć. Minister provincialis.

A.d Nm. 867. Nihil obstat quod imprimatur. Ex Episcopali Curia. Sibenici die 28 Junii 1887. (L. S.)

t

A.ntonius Joseph. Episcopus.

1 !

l I I I;

l ' o; 9;1;zed by

Goog le

Predgovor. Vrlo znamenit bio je položaj i djelovanje franovaca na slavenskom jugu, još od postanka njihova reda. Riedko je koja redovnička zadruga utjecala u život naroda, kao što je stara bosanska redovnička država. Kad muslomanski fanatizam i bies razuzdanih balija onamo razrušiše veći broj redovničkih pribivališta' onda iz žerave izgorjelih matica, kao pomladjena fenix izletiše ,s in?vi ubog~ga Ser~~na, okupiš~ progonjene vjernike i u velikom brOJU uskoc1še u narucaJ svomu narodu preko Save u Hrvatsku, ili preko gora u Dalmaciju, da ostanu vjerni Bogu i svomu redu. Gorska Dalmacija zapuštena od svoga kralja bila razpučena, jer turski četnici iz Bosne sustopice prodirali, palili sela, plienili i puk u sužnje odvodili. Prestrašen narod bez obrane, morao bježati i zaklanjati se za gradske bedeme pri moru. navozit se na pustošne otoke ili prevoziti na talijanske obale. Na pustošnom zemljištu franovci namješćali svoje sirote dovedene iz nesretne otačbine pre~ tvorene u zemlju izagnanja i oni posred njih gradili nove samostane, koji su postajali sveta ognjišta vjere i kr~ćanske prosvjete, zakloništa i luke spasenja u svakoj pogibli. U Bosni Turčin stao gvozdenom nogom na vrat kršćana, ali u Dalmaciji još se ne dao narod skučiti pod robski jaram, dokle turska poplav ne pritište i gorsku Dalmaciju, te biedan narod nadje se u nemilom zagrJjaju mrženih gospodara. Tada su Turci po divjem nagonu razrušili crkve i manastire, razagnali biskupe i svećenike, razmetnuli župe i biskupate i ne ostavili na prisvojenom zemljištu krščanske uspomene, do u srdcih franovaca i njihova puka. Uz rukovet carskih fermana franovci opet podigoše crkve i manastire, okupiše okolo sebe vjernike i čuvali ih ko zenicu svoga oka, dokle u sgodau čas, kada se razpali

o; 9;1;zed by

Goog le

.,

IV

rat izmedju Turaka i Mletčana, digoge listom narod na oružje, predvodiše ga u ratove, na obsade i juriše tvrdjava. predobiše Turke, protjeraše preko gora i oslobodiše zemljo. dušmana. · Obljub~jeni od harnoga naroda i kao dobrozaslužni pomilovani od vlasti ove im priznaše pravo, da kao pastieri duša sliede upravljati onim pukom, koga su preko vjekova održali u svetoj vjeri, s njim napučili gorsku Dalmaciju, varoše zasnovali, župe uredili i gradovim stanovnike pomnožali. S težkih političkih sumnja poprieko se gledajućih vlada, samostani na oslobodjenom zemljištu pod mletačkim vladanjem morali se odružiti od svoje braće u Bosni, ter god. 1725. u Dalmaciji uzpostaviti samostalnu provinciju sv. Kaja m. p. pak presv. Odkupitelja, koja i dan danas upravlja sa preko sto hiljada ovoga puka iz· medju rieka Neretve, Cetine, Krke i Zrmanje. Poviest ovoga puka i rada franovaca ležaše u arkivih samostana, u ne obielodanjenih kronakah, sgodo1,>isih i poviestnih P,Okušajih ot. N agnanovića, Lekusića i Radnića, u snopov1h izvornih svjedočba prabiskupa, biskupa, gjenerala, vojvoda, providura i zapovjednika tvrdjava, u pohvalah obćinskih zastupstva, kolunela, serdara i pučkih poglavica. U rukopisnih dnevnicih ot. Gojka i Glumčevića, a osobito u preznamenitom djelu Compendio Storico ot. Gaspara Vinjalića i u službenih spisih protokola. državnika. Ovim se gradivom poslužismo u pisanju naše poviesti a pomogosmo se s turskimi listinami sačuva.nimi do 2000 komada u naših arkivih Visovca, Makarske i Zaostroga., za sve vrieme turskoga vladanja kod nas. Okoristismo se i J,>ečatanimi knjigami, koje su se o nama bavile i uvažismo kntičke razprave suvremenih učenjaka. Poviest je razdieljena na dva djela: Prvi dio povieda samo trkimice rad franovaca od njihova nastanenja u Dalmaciji i u Bosni u zajedničkoj redovničkoj državi od godide 1212 do 1735. Drugi dio kaziva djelovanje samostalne države u Dalmaciji od godine 1735. do 1880. Odgovori li narod našoj nadi, obielodaniti ćemo u trećem dielu dokumenta, veće stotina izvornih listina. uvršćenih kao gradivo u ovu radju, koji se odnose i na. poviest naše ga naroda.

,.

\

I· rn 9 ;1;zed by

Goog le

Sadržaj. Strana.

. Predgovor. • • • • . • • ••. . •.... Prvi dio (1202.-1735.) . . . . . • . . . . . . . PoglavJe prvo; (1212.-1239.) - 1. Viek av. Frane. 2. Njegov dolazak u Dalmaciju i utemeljenje države hrvatske (Slavouiae). - 3. Prvi poslanici u Bosni. - 4. Gjeneral reda Gerard Odon zasnovatelj bosanske Vikarije. Uredba prvih samostana u Bosni i razdielba kuštodija. - 5. Obrazloženje. . • . • . . , • . . . . . PoglavJe drugo. (1340 -1436.) - 1. Nevolje franovaca pod bosanskimi kralji. - 2. Samostani u Dalmaciji na Viaovcu i u Karinu. - 3. Papi ni poklisari Karnajola i Toma ·Hvarski biskup. - 4. Papa jaoi boaanskll vikariju dalmatin11kimi samostani. - 6. Turci osvajaju Bnsnu. - 6. Stradanje redovnika i samostana. • . • • • . • • • . . . PoclavJe tre~e. (1464.-1513.) - 1. Franovci pod turskom · vlasti. - 2. Dalmatinski aamoatani diele ae od bosanske vikarijc. - 3. Ut· meljenje samostana u Zaostrogu. 4 Župnikovanje po selih turske vlasti. - 5. Kršćani pod Turcim od Neretve do Cetine. Turci u Cetini ruše manastire. Pocla•Je ~etvrto (1514.-1600.)- 1. Dioba Hrvatske države od bos11nske. - 2. Utemeljenje samostana u Makarskoj. - 3. Progonstvo pod carem Sulemanom. - 4. Turci osvajaju zapadnju Dalmaciju. - 5. Franovci u Dalmaciji pod turskom vlasti. - 6. Samostan na Oainju . - 7. ~e­ sgode biskupa. 1.upn.ka. i puka turskih podanih. • • • PoclavJe peto. (1601. 1644 )-1. Splietski prabiskup M. A. Dominis kani ukinuti biskupije 11 M11kar~.koj i l>uvnu. - 2. Zasnovanje samostana sv-. Križa u Zivogoštu. 3. Tunki zulumi. - S•o fr11novci i katolieki puk pretrpiše od grekih patdjara i hrišćan•kih vladika - b. Poboditt-lj ot. Pavao iz Rovinja. - 6. Fra .B11rtul Žarkov1ć biskup. - 7. Bi·kupi i narodno svećenstvo u po.lanstvu. • • • PoclavJe iesto. (1646.-1619.) - 1. Kandijanaki rat, pokret · na južnom kraju l>almaciJe. - 2. Pokret na zapadu u Šibenika. - 3. Bieic fr11Dovaca i puh na otoke, zaanovanje pribivaliita na Vrh Bracu i na ~ućurju. - 4. Ugovori na zapadnom kraju, sretno vojevanje u Kotarih, Drniiu i Knino. - 5. Osvojenje Kliaa i poduzeće ot. Kum bata na Imotski. - 6 Što su morlacchi - vlasi. - 7. ll. župnih pri~tojba. redovina., porežtina. - 7. Književni rad prve polovice o\·og vieka. Ot. Filip llrabova.. Vil'će priznaje franovc·im pravo na. župe. prei•oruka prab'sknpa. Ga.ranji· a, dozvola oblatenja. - 6. Kninska crkva, ot. Vinjalić . obrana franova.ca prot potvaram Iva.na Lovrića. . . Poglavje četvrto. (1780.-1797.) - 1 Frano.,.ci pri kužnoj bolesti u 8pljetu Cetini, Braen i Imoti. - 2. Zamašita razpra o Jnterdictu u Spljet11. - 3. Franeuzki prevrat, povratak dalmatinskih mušketara. - 4 . Pad Mletačke skupnovlade, bezvladjc u Dalma

PRVI DIO. 1212-1735.

Oigi!ized by

~00. . . .

- --

J

J!'ortis est ut mors dilectio ; dura sicut infernus aemulatio, lam• pades ejus lampades iguis atque fiammarum. Cant. cant. c. 8.

Digitized by

G oog le

Poglavje .prv.o. 1212-1339. 1. Viek sv. Frane. - 2. Njegov dolazak u Dalmaciju i utemelje1Ve držare hrvatske (Slavo ni a e) - 3. Prvi poslanici u Bosni. - 4. Gjeneral reda Gerard Odon easnnvateli bosanske Vikar{ie. Uredba prvih s 1mostana u Bomi i razdielba T.:uštodija. - 5. ObrazložeJ4je.

1„ Dranaesti viek bijaše zašao u godišta vječnosti pustom ostavštinom raztrzanoga rimskoga carstva, koje njemački cesari mjesto da okupe i ukriepe, mjesto da svoju vlast obezbiede od pohlepe silenih velmoža, - oni im dieliše povlastice, vlasti i velike posjede, tako su bivali sami sebi cari i gospodari, a cesara samo kitili liepimi nazivi. Na taj način oni isti sudjelovahu, da im se žezlo slomi, skrši vrhovna vlast i sruši razkJimano prestolje. Osjetivši se napokon, da im je ugled pred svietom izeezavao i moć na sve strane malaksavala, ulagahu tada sve napore, da koliko su zemaljske vlasti gubili, onoliko naknade duhovnom ; da crkvu božju skuče pod svoju vlast i s njome zavladaju. Tako grabežljiva svojatanja moradoše uroditi nemilimi posliedicami 11 vrieme, kad krivovjerstva podkapahu temeljne članke v_jere, kad usilni velikaši bez obzira i zapreke mogahu kaliti razuzdane strasti. kada vladike i svećenici pod zaštitom razkalašenih velmoža, zaboravljajuć sami sebe i svoje svete dužnosti, zavoliše zemaljska i vladahu se prema tadanjemu vieku i svietu. Stoga naravnom posliedicom morala je \'jera oslabiti i strasti se to veće razpaljivati, po kojih razuzdanost i razpuštenost sa svakojakimi pohlepami omotaše tminom neznanstva i divjačtva pitomu Europu. Veći tada dio gradjanstva bijaše opojen i utopljen u tjelesne naslade i ludovanja neizmjernih požuda vlasti i bogatstva, kojimi se dušiše u razsipnom sjaju svake razpuštenosti. Usi1nost pojedinaca prezirom tlačijaše siromašni puk, po čem, koliko je kršćanska ljubav izčezavala, toliko većma su se razpirivale pogibne strasti Nenavidost i usilnost, zloba i osveta bijahu se podigle na vrhunac družtvenih osjećaja, ter za najmanji uzrok,

* o; 9;1;zed by

Goog le

'i

1

4

·:.

pod izmišljenom izlikom, susjedni su se gradovi na propastne rato\'e izazivali; gradjani istih rnroša najdirljijim se bojem tamanili, bratskom kr\'lju brijali gradske ulite i medjusohno se propastili. Hicdko kad je po\'iest mo~la uhilježiti sličnu strahotu, kakrn Lijaše tada zapadom oliladala ! U to isto vricme sa iztoka provalili Turci i razkolnici, a na zapadu Gibelini kidisali na dast Pape, dok Albigezi, Valdezi i kako se zvali srakakimi krirnvjer,;t\·i nagr