Hrvatski dijalekti u kontaktu 9536637057, 9789536637058 [PDF]

Zitiervorschau

Nakladnik: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. . Zagreb, Strossmayerov trg 2

VESNA ZEČEVIĆ

Urednik: Antun Šojat Recenzenti: Mijo Lončarić Mira Menac-Mihalić Tehničko uređenje: Petar Tadić Naslovna strana: Inventa studio design

HRVATSKI DIJALEKTI U KONTAKTU

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb

UDK 8 11.163 .4 2 '282 ZEČEVIĆ, Vesna Hr vatski dijalekti u kontaktu / Vesna Zečević. - Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje,

2000.

953 -6637-05 -7 400602039

ISBN

Tiskanje knjige financijski je pomoglo Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Zagreb, 2000.

PREDGOVOR

Hrvatsko je jezično područje dijale­ katski vrlo razgTanato. U okviru tri narječja - čakavsko­ ga, kajkavskoga i štokavskoga - mnoštvo je dijalekata i mjesnih govora, što sve predstavlja ogToman lingvistički rudnik s nizom jedinstvenih autohtonih sustava te prije­ laznih i miješanih područja. U mnogim se dosadašnjim dijalektološkim radovima, naročito u onima s novijom gTađom s terena, često sreću podaci o inovacijama na svim jezičnim razinama i lingvist se nužno pita o njihovu podrijetlu i uzrokovanosti. U objašnjavanju inovacija lingvist često pribjegava pojmu posuđivanja u različitim situacijama jezičnoga kontakta. Svakaje kontaktna situacija prvenstveno izvanjezična pojava koja ima sociolingvistički karakter. Ona se određu­ je u prvome redu prema društvenim vezama i odnosima pripadnika govora u kontaktu i prema odnosu strukture i elemenata te strukture samih govora u kontaktu. Za situaciju jezičnoga kontakta pojam okoline, u smislu i društvene i lingvističke aktivnosti, kao i suodnos tih ak­ tivnosti, još je značajniji nego za normalan jezični razvoj. Kad se u ovoj knjizi govori o dijalekatskom miješanju, onda se ne misli na one pojave i promjene u govoru koje se događaju svakodnevno i spontano pod utjecajem stan­ dardnogajezika preko škole, dnevnog tiska, televizije i sl., nego na miješanje organskih idioma (mjesnih govora, a preko njih i dijalekata) u situacijama gTaničnoga i areal-

5

noga jezičnoga kontakta. Na hrvatskom dijalekatskom prostoru mnogo je takvih situacija, koje su do danas ili neistražene ili su samo djelomično istražene. U tom je smislu ova knjiga prilog upoznavanju nekih kontaktnih situacija u Hrvatskoj, i to dviju situacija graničnoga kon­ takta i dviju situacija arealnoga kontakta. Granični se kontakt odnosi na one situacije u kojimajedna kompaktna govorna cjelina graniči s drugom ili je njome okružena (oaze). Takvi su govori u knjizi govor Hrvatskoga Sela kraj Topuskoga (kajkavsko-štokavskikontakt) i govor kajkavskih ikavaca u kutu između Save i Sutle te u Horvatima, Zdenčini i Lijevom Sredičkom (čakavsko-kajkavski kontakt). Arealni kontakt u knjizi predstavlja situacija u Čazmi (kajkavsko-štokavski kontakt) i u Senju (čakavsko-što­ kavski kontakt). U tim je situacijama arealnoga kontakta riječ o zajednici pripadnika različitih dijalekatskih idioma koji zbog zajedništva komunikacijske sredine polako mi­ jenjaju svoju fizionomiju, i to u Čazmi u razvijanju mije­ šanoga sustava kao organskoga idioma cijele zajednice s integriranim elementima iz govora koji su u kontaktu, a u Senju u smjeru sustava koji koegzistiraju, ali ne više u svom prvotnom obliku. Istraživanja na temelju kojih su nastali radovi u ovoj knjizi obavljena su u razdoblju od 1975. do 1988. godine. Na kraju želim na:eomenuti da su radovi o govoru u Hrvatskom Selu i u Cazmi svojevrstan povijesni doku­ ment o situaciji na opisivanim područjima prije domovin­ skoga rata 1991-1995, koji nije samo promijenio struk­ turu stanovništva na tim prostorima, nego je naselje Hrvatsko Selo kraj Topuskoga potpuno uništio i njegovi se stanovnici zasada nalaze u drugim mjestima Hrvatske.

Vesna Zečević 6

GOVOR HRVATSKOGA SELA' Ckajkavsko-štokavski kontakt)

PRVI DIO

UVOD Svaki je ljudski idiom, u svom osnovnom smislu, navi­ ka, skup onih crta i osobina koje su svojstvene jednoj zajednici. Kao i svaka druga navika, i ljudski se idiomi kao navike mogu mijenjati, samo je pitanje razloga zbog kojih dolazi do mijenjanja tih ustaljenih navika. Jedna od situ­ acija u kojoj dolazi do takvih promjena je djelovanje i utjecaj jednoga idioma na drugi. Zbog jezičnih i izvanje­ zičnih razloga, svaki članjedne zajednice, pa i cijela zajed­ nica koja se služi određenim idiomom, mogu djelovati ili kao obrazac za promjenu navika druge zajednice ili kao imitator, a katkada istodobno i kao jedno i kao drugo. Privilegirane grupe, a naročito većijezični kolektivi, češće su obrasci za oponašanje, a predstavnici najsiromašnijih klasa i stanovnici na jezičnoj periferiji1 češće su u ulozi imitatora. Polazeći s ovoga stanovišta pristupit ćemo analizi i prikazu govora koji se geografskom izolacijom nalazi u ulozi imitatora. Hrvatsko Selo je dijalekatska oaza kojoj je, geografski gledano, prekinuta veza s matičnim terito­ rijem, a izoliranaje u štokavskom kraju. Od časa odvajanja budućih stanovnika Hrvatskoga Sela s turopoljskoga pol izoglose inovacija i izoglose relikata u takvim se idiomima ispre­ pleću.

9

dručja, turopoljski kajkavski govori slijede jednu liniju razvoja, a kajkavski govor Hrvatskoga Sela drugu. U ovom je radu važno utvrditi, na primjeru govora Hrvatskoga Sela kakvu ulogu u razvojujednoga dijalekta ili mjesnoga gov�ra ima njegovo odvajanje od matičnoga govora i kakve su posljedice njegova dodira s drugim dijalektom ili mje­ snim govorom. 1. DOSADAŠNJI PODACI O VEĆEM UTJECAJU ŠTOKAVSKOGA DIJALEKTA NA ČAKAVSKI I KAJKAVSKI DIJALEKAT

radove: B. Finka i A. Šojat: » Karlovački govor« (1973), dijalektološka istraživanja S. Težaka: »0 rezultatima di­ jalektoloških istraživanja u okolici Karlovca« ( 1957) i »Kajkavci na razmeđu« (1970). S obzirom na čakavski dijalekat, rad B. Finke i A. Šojata: »Govor otoka Žirja« (1986}.2 U tim radovima ima primjera narušavanjajezične strukture čakavske i kajkavske osnove. Potrebno je i zanimljivo spomenuti one inovacijske elemente koji su zajednički svim gore spomenutim govorima, a nalaze se, pored mnogih drugih, i u govoru Hrvatskoga Sela: a) štokavski tip redukcije: vY;dla, prelazmo (Žirje), vY;dla, prekY;nl, lisca, š'enca (Karlovac) ; b) kajkavski odnos: lei > lei u svim slogovima (uz mo­ gućnost diftonškog izgovora u dugim slogovima), za­ mijenjen je odnosom kratko lei > Ijel, dugo lei > liel (diftonško) (Karlovac); e) inovacije padežnih morfema: sinkretizam dativa-Io­ kativa-instrumentala pl. (-ima) (Žirje), genitiv pl. -i (m.), -a (Žirje), -i (m.) (Karlovac), mogućnost reali­ zacije množinskoga proširenja -oV-, -ev- (Žirje, Kar­ lovac). U sg. nema znatnijih morfoloških odstupanja od knji­ ževne norme (Karlovac); d) komparacija pridjeva približila se štokavskoj, više u karlovačkim govorima nego na Žirju, gdje je distribucija tvorbenih morfema nešto drugačija; e) futur I ('l3liveni) : naćemo, padaće (Karlovac);, težnja ka štokavizaciji akcentuacije i na Zirju i u D karlovačkim govorima odnosi se na pomicanje po

Migracije stanovništva i miješanje dijalekata i govora česta su pojava na hrvatskom jezičnom područjU. Rezultat takvih miješanja i migracija su čakavizirani, kajkavizirani ili štokavizirani govori, koji su pod utjecajem drugoga dijalekta ili govora više ili manje promijenili svojl!; fiziono­ miju. Npr. govori na obali u zoni Splita, Trogira, Sibenika i Zadra, koji imaju izrazito čakavsku osnovicu, ali su pod naletom migracija bili podvrgnuti štokavizaciji. Jugoza­ padni istarski dijalekat mješavina je čakavskog i štokav­ skog dijalekta, a donjosutlanski je dijalekat kajkaviziran govor čakavskih doseljenika. Uzajamnost utjecaja opaža se u gotovo svim dijalektima i govorima, kojihje sve manje »čistih« u pravom smislu riječi. Naročito je' čest utjecaj standardnog jezika uvjetovan najčešće izvanlingvističkim razlozima. S obzirom na to da se predmet ove radnje odnosi na utjecaj jednog štokavskog govora na jedan kajkavski, pr­ venstveno nas zanimaju oni radovi koji nas upoznaju, posredno ili neposredno, s posljedicama ili rezultatima utjecaja štokavskoga dijalekta (novoštokavskoga), bez ob­ zira na to radi li se o organskom idiomu (mjesni govor) ili o neorganskom (standardni jezik). Spomenut ću neke

U radu M. Moguša »Današnji senjski govor« (1966) također se spominje »štokavski prodor i noviji nanosi« (naročito u fonetici, mjestu akcenta i sintaksi), ali tamo štokavski utjecaj nije ni izdaleka toliko jak kao u spomenutim govorima,

10

11

2

pravilu novoštokavske akcentuacije, ali bez novošto­ kavskoga akcenatskog inventara. U karlovačkim se govorima može čuti i vrsta štokavoidnih akcenata na mjestu novoštokavskih akcenata ' i " a fakultativno se mogu ostvariti i ti novoštokavski uzlazni akcenti. Te inovacijske pojave konstatirane su i prikazane unu­ tar opisa pojedinoga govora, što je i bio glavni zadatak svakog od navedenih radova. Problem ove radnje je dru­ gačijega karaktera jer se prikazu jednoga mjesnog idioma prilazi isključivo sa stanovišta miješanja dijalekata, odno­ sno govora. Zato je u opisu tog mjesnog idioma težište na onim elementima njegove supstancije i strukture koji su bitni za prikaz procesa međudijalekatskoga miješanja. 2.

GEOGRAFSKO POVIJESNI OKVIR

Hrvatsko Selo se nalazi na udaljenosti od 1,5 km sjeve­ roistočno od Topuskog. Stanovnici su okolnih sela kato­ ličke i pravoslavne vjere, a govor im je novoštokavski. S južne je strane okruženo štokavskim selima Velikom i Malom Vranovinom, a sa sjeverne, također štokavskim selom - Gređanima. Podatke o dolasku stanovnika Hr­ vatskoga Sela na ovo područje nalazimo u nekoliko povi­ jesnih izvora. U Danici zagrebačkoj za leto 1847. spominje se zagrebački prepušt Matija Bruman, koji je, kad je bio unaprijeđen za zagrebačkoga biskupa 1558. godine, ispo­ slovao kod kralja Ferdinanda da » opatija Topusko za naveke z zagrebačkum biškupium bude združena«. Sta­ novnici tih krajeva bili su tada kmetovi Zagrebačke bisku­ pije, čije se imanje prostiralo od Bovića do Topuskog. To je bio velik kompleks zemlje koji je tražio novu radnu snagu. O naseljavanju tih krajeva, a posebno mjesta oko Topuskog, ostavio je zapis i R. Lopašić: »U Hruševcu 1699.

12

julija 18. Nadstojnik imanja Ambroz Kuzmić izvješćuje biskupa vStjepana Selišćevića o naseljavanju Hrvata i Vla­ ha oko Cemernice, Topuske i Peme: ... Za ovim mestom pri sami Topuski do Blatuše i Lukavca, Petrovića mesto dal sam jednom Posavcu, Jakopu Domitroviću, samo pet­ najstom� ki mi se je obečal dopeljati više pedeset hiž, a more se Ih nastaniti ovdi okol sto hiž ... « .3 Uz vremensko određenje naseljavanja, ovaj nas zapis upućuje i na smjer u kojem se vršilo preseljavanje ljudi u ovaj dio Krajine, a taj je bio Posavina - okolica Topuskog. Julije Kempf ostavlja izravan zapis o naseljavanju Hrvatskoga Sela: »Godine 1700. i 1701. naselioje zagrebački biskup Stjepan Selišćević hrvatskim katoličkim življem Hrvatsko Selo tik do Topuskog«.4 Naselje Hrvatsko Selo prvi put se spomi­ nje 1771. godine u kaptolskim kanonskim vizitacijama, uz . susjedna sela: Gređane, Veliku i Malu Vranovinu i Poni­ kvare. Na osnovi tih nekoliko zapisa može se zaključiti da je Hrvatsko Selo počelo nastajati oko 1700. godine za nase­ ljavanja ovih krajeva, i to iz smjera Posavine. Na taj smjer upućuju i lingvistički razlozi, jer govor Hrvatskoga Sela pripada, ili bolje, pripadao je Ivšićevoj 1II2 grupi turopolj­ sko-posavskih kajkavskih govora,5 što sve zajedno čini zaokruženu sliku o porijeklu ove malobrojne kajkavske naseobine na ov�m prostoru.

3 4 5

Usp. Lopašić (1889, 153). Usp. Kempf (1929, 32). Usp. Ivšić (1936, 81).

13

3.

EKONOMSKE I DRUŠTVENO SOCIJALNE KARAKTERISTIKE6

Po socijalnoj strukturi stanovništva, po načinu privre­ đivanja, po broju i obliku institucija, običajima i navikama ovo je nerazvijen seljački kraj. Stanovništvo se bavi isklju­ čivo zemljoradnjom, a obradaje sve donedavna bila na vrlo niskom stupnju tako daje bilo gotovo nemoguće osigurati minimalne društveno-ekonomske uvjete za život. Sve je to prisiljavalo ljude da potraže službu u gradskim i indu­ strijskim centrima kojima ovo područje gravitira: Zagreb, Karlovac, Sisak i, u slučaju Hrvatskoga Sela, Topusko. Vrlo je raširena i pojava emigracije, a Amerika i Francu­ ska najčešće su » obećane zemlje«. Takav se način života odrazio na broju stanovnika, kojih je, prema podacima iz matica župe Topusko od 1771. do 1907, u Hrvatskom Selu bilo 985 u 205 domaćinstava, a prema popisu 1967. god. 7 u selu je bilo 619 stanovnika u 142 domaćinstva. Sigurno je da tim tendencijama kretanja nije jedini uzrok, iako najpresudniji, nemogućnost suvremenije i bolje organiza­ cije života u domaćoj sredini. Sve većom industrijaliza­ cijom i urbanizacijom zemlje privlačnost urbano-indu­ strijskog načina života postaje sve više nužna i zakonita posljedica.

na Topusko, a naročito su česte i ženidbene veze stanov­ nika Hrvatskoga Sela s pripadnicima okolnih sela. Uvjeti stanovanja u Hrvatskom Selu dosta su teški. Kuće su trošne i većinom izgrađene od drveta, uz one malobrojne zidane. Tek se u posljednjih nekoliko godina češće "grade zidane kuće, a većina kuća u selu još uvijek ima zemljane podove. Sve su kuće vrlo slabo opremljene. Po vjeroispovijesti svi su katolici. Promet između Hrvatskoga Sela i Topuskog obavlja se cestom koja vodi od Topuskog do kamenoloma na jugoi­ stočnoj strani sela. Tom se cestom ljudi pješice spuštaju u Topusko i odavde putuju dalje željeznicom ili autobusom. Povezanosti Hrvatskoga Sela s okolnim selima naročito mnogo pridonose mnogobrojni mješoviti brakovi između mladića domorodaca i djevojaka iz Gređana i Velike i Male Vranovine. Prema tome, mnoga djeca u Hrvatskom Selu rastu u obiteljima u kojima svaki roditelj govori svojim dijalektom, a djeca oba dijalekta prihvaćaju simultano. Kako se to isprepletanje dvaju kodova ostvaruje u govoru Hrvatskoga Sela, pokazat će se u ovom radu. 4. IZVANJEZIČNI RAZLOZI MEĐUDIJALEKATSKOGA MIJEŠANJA

Podaci o suvremenom stanju u Hrvatskom Selu odnose se na godinu 1972, kadaje govor istraživan. 7 Prilikom terenskoga istraživanja u Hrvatskom Selu popisala sam sve stanovnike i njihova domaćinstva. 8 Tek je 1969. g. otvoren dućan mješovitom robom. Namještenik je mještanin.

Uzroci jezičnoga ili dijalekatskoga miješanja uvijek su u prvom redu društveni. U razvoju govora Hrvatskoga Sela oni su ovisili: 1. o načinu naseljavanja Hrvatskoga Sela, kako {zašto je došlo do naseljavanja i iz kojeg smjera, 2. o brojčanim i društvenim odnosima doseljenika i staro­ sjedilaca na novonaseljenu području - mala grupa kme­ tova upućena na društveno-ekonomski razvijenu sredinu (Topusko), i 3. o stupnju homogenosti naseljenika. Da bi se bolje razumjela važnost tih čimbenika za međudijalekatsko miješanje, potrebno ih je malo šire ra�

14

15

U Hrvatskom Selu nema nijedne javne ili društvene institucije, opskrbnog centra8 ili crkve. Na svim područji­ ma života Hrvatsko Selo je neraskidivo vezano i upućeno 6

zraditi i upoznati sredinu koja je najjače utjecala na govor stanovnika Hrvatskoga Sela. Topusko kao lječilište ima staru i bogatu tradiciju. Svemoćni rimski imperij ostavio je u tim krajevima jake brazde svog kulturnog života. Mnogobrojni kameni spo­ menici nađeni u Topuskom, kao i uzidani natpisi kod najstarijeg vrela, svjedoče da su i stari Rimljani i druga plemena znali za te starodrevne toplice. Kroz Topusko je prolazila stara rimska cesta od Vaške na Dravi, preko Panonije, Siska, Topuskog do Bihaća i dalje do Knina i Splita. Tim starim »vojnim putem« prolazili su kraljevi i vojskovođe od 12. do 14. stoljeća navraćajući u Topusko. Za taj su kraj vezani i znameniti događaji iz hrvatske povijesti: smrt posljednjeg hrvatskog kralja iz narodne dinastije - Petra Svačića na Petrovoj gori i sredovječni grad Zrin knezova Šubića-Zrinskih na Zrinskoj gori. Već od 13. st. Topusko kao cistercitska Opatija, sa svojim samostanima i crkvama, vrši snažan kulturno-socijalni utjecaj na cijeli kraj u području Petrove i Zrinske gore. Topusko je dalo nekoliko imena hrvatske kulturne prošlo­ sti, 9 a u najnovije vrijeme za narodne revolucije ono je bilo jedan od najvažnijih političkih središta u ovom dijelu Hrvatske.10 Sve je to uvjetovalo da je Topusko bilo od najranijih dana društveno-političko središte područja ko­ je mu gravitira (to su sela: Bjeljevina, Čemernica, Gređa­ ni, Hrvatsko Selo, Katinovac, Perna, Petrova Gora, Poni­ kvari, Staro Selo, Velika i Mala Vranovina, Vrginmost i Talionica) . 9

To su: I. Kušelj, Milan i Ljubomir Maraković, V. Trešćec (v. Kempf, 1929.) 10 Za vrijeme NOB-e u njemu su boravili glavni politički i vojni forumi NOP-a Hrvatske: ZAVNOH, CK KPH, GS NOV i POH, savezničke vojne misije i dr. 8-9. V. 1944. u njemu je održano historijsko 3. zasjedanje ZAVNOH-a.

16

U odnosu na govor Hrvatskoga Sela jezik ove društveno i ekonomski nadmoćnije sredine dobiva veću društvenu vrijednost i u njihovim uzajamnim odnosima·djeluje kao jezik većega prestiža. Osim toga, u svijesti stanovnika Hrvatskoga Sela vrlo je nejasna predodžba o razlozima njihova postojanja na ovom terenu. Oni ne znaju odakle su došli, kada i zašto u ovaj kraj, što je u ljudima stvaralo osjećaj nesigurnosti i nemogućnosti obrane od vanjskih utjecaja. Stanovnik Hrvatskoga Sela"dolazeći u Topusko nastoji izbjegavati one oblike svojih domaćih riječi koji izazivaju nesporazum i podsmijeh, prilagođujući ih ili zamjenjujući štokavskima. Vraćajući se kući, on nastavlja upotrebljavati nešto od tih novih riječi i novoga izraža:va­ nja i susjedi ga počinju oponašati, jer znadu gdje im je izvor i što im je uzrok. Budući da je govor Topuskog i okolice novoštokavski, 1 1 blizak hrvatskom jezičnom standardu, koji je i jezik škole, njegov je autoritet još veći. Stanovnik Hrvatskoga Sela bio je tako motiviran i stimuliran da mijenja način svog dosadašnjeg izražavanja. Geografska izolacija je, prema tome, u slučaju govora Hrvatskoga Sela, djelovala negativno na njegovu stabil­ nost, jer su vanjski uzroci poremetili njegovu ravnotežu. Pojavi nejednake nestabilnosti u izražavanju pridoni­ jeli su i razlozi unutar samoga sela. Ti su razlozi geograf­ ske prirode, a odnose se na stupanj povezanosti pojedinih zaselaka Hrvatskoga Sela sa susjedima štokavcima ovisno o njihovoj udaljenosti, odnosno blizini. Zaseoci Gornje Selo, Petrinja, Buđak i donekle Bilo,1 2 nalaze se na viso1 1 Istočnohercegovački dijalekat. 12 Bilo je najistočniji zaselak, koji je unatoč svojoj povezanosti (relativ­

no maloj) sa susjednom Velikom Vranovinom, po jezičnim osobinama bliži grupi A nego grupi B. Pridošla snaha iz Velike Vranovine podešava svoj govor prema govoru stanovnika Hrvatskoga Sela.

ravni okruženoj šumarcima i poljima i prema svojim su­ sjedima štokavcima predstavljaju zatvoreniju cjelinu s manje jezičnih odstupanja, ali s više nesigurnosti u izra­ žavanju (u daljem radu grupa A). U toj grupi živi oko 80% stanovnika Hrvatskoga Sela. Preostalih 20% stanovnika smjestilo se u udolini koja se odvaja od gornjega dijela sela i spušta do ceste Topusko-Glina, i malo preko nje, u neposrednu blizinu susjednog sela Gređana. Tu su zaseoci MačkovIjani (ili Mačkovo Selo) i Likarevići, u kojima će se naći malo autohtonih stanovnika Hrvatskoga Sela. Njiho­ va je povezanost s Gređanima vrlo jaka, a naročito su ženidbene vez� s njima promijenile strukturu ovoga dijela sela, i to ne sada, u mlađe generacije, već i otprije. 13 To je razlog da je govor ovoga dijela sela u svom razvoju prešao u dalju prijelaznu fazu međudijalekatskoga miješanja i na taj se način još više približio susjednom štokavskom govo­ ru (u daljem radu grupa B). Međusustavni utjecaji nisu, dakle, podjednako snažni na cijelom području govora Hr­ vatskoga Sela. To je razlog da grupa A ostaje u većoj mjeri vjerna tradicijama u odnosu na grupu B, u kojoj su snage međudijalekatskih utjecaja, ojačane vezama među ljudi­ ma, gotovo prevladale snagu tradicije. To potvrđuje veća čestota inovacijskih pojava u toj grupi. Nehomogenost stanovnika Hrvatskoga Sela uvjetovala je i nehomogenost njegova govora i stvorila tako nevidljive granice unutar njegova područja prema jezičnim pojava­ ma zastupljenima u grupi A i grupi B.

5. JEZIČNI POTICAJI ZA MEĐUDIJALEKATSKa MIJEŠANJE Jezične poticaje u procesu međudijalekatskoga miješa­ I}ja predstavljaju strukturne razlike između dijalekata. Sto su te razlike veće, veći je i broj inovacija u strukturi dijalekta imitatora. U ovom je radu riječ o dijalekatskom posuđivanju unutar iste aree, tj. iz jednoga dijalekta u drugi. Te dijalekte ne karakteriziraju međusobno velike strukturne razlike te je zato broj inovacija u dijalektu imitatoru manji u odnosu na posuđivanje iz tipološki mnogo različitijeg dijalekta. U tijeku međudijalekatskoga miješanja dijalekti se nastoje što više prilagoditi jedan drugome da bi se osigurala ekonomija u sporazumijevanju i sve manja potreba prelaženja iz jednoga koda u drugi. U tom nastojanju kajkavskom govorniku Hrvatskoga Sela pomaže i činjenica što se potrebi za ekonomijom u spora­ zumijevanju, a s time i u jezičnom izražavanju, ne suprot­ stavljaju nikakvi izvanjezični razlozi ekonomske, društve­ no-političke, etičke ili kakve druge prirode. 6.

METODA RADA

6.1. PRIKUPLJANJE MATERIJALA

13 U gornjem dijelu sela (grupa A) gotovo je pravilo da se stanovnici žene međusobno, tj. unutar sela, i tako stvaraju manje mogućnosti vanjskih utjecaja.

Zadatak je ovoga istraživanja više-manje teoretske pri­ rode: promatranje procesa međudijalekatskoga miješanja između dvaju dijalekata na primjeru stanja u jednom mjesnom idiomu. Polazeći s tog stajališta trebalo je utvr­ diti u kolikoj se mjeri kajkavski govor naseljenika Hrvat­ skoga Sela očuvao u štokavskoj sredini, tj. istražiti posto­ janje kajkavskih elemenata i inovacijskih pojava, njihovu čestotu, kao i uzrok pojave upravo takvih inovacija. Razlike i sličnosti prema naslijeđenom kajkavskom sustavu i susjednom štokavskom ugrađene su u strukturu

18

19

govora Hrvatskoga Sela. Da bi se vidjelo kakva im je funkcionalnost u toj strukturi, treba prikazati model go­ vora Hrvatskoga Sela s obzirom na te razlike i slično­ sti. Materijal je prikupljen u selu od izvornih govornika, i to: a) bilježenjem govora izvornih govornika koji su odgo­ varali na pitanja unaprijed sastavljenog upitnika. U davanju dvostrukih odgovora ispitanici su uvijek isticali da se to » može i tako reći« , a da se ne protivi njihovu jezičnom osjećaju; b) bilježenjem slobodnog pripovijedanja izvornih go­ vornika; c) magnetofonskim snimanjem govora. U istraživanju su sudjelovali izvorni govornici s cijeloga područja Hrvatskoga Sela i manje grupe ili pojedinci kao predstavnici govora Topuskog, Gređana i Velike Vrano­ vine. Da bi se utvrdila interferencija, potrebno je poznavati i usporediti sustav jezika koji je obrazac za oponašanje i sustav jezika imitatora, tj. sustav štokavskoga govora Topuskog i okolice i sustav turopoljskih kajkavskih govo­ ra. Kao osnova za upoznavanje sustava turopoljskih kaj­ kavskih govora poslužila je radnja A. Šojata: »Turopoljski govori« (1982). Za upoznavanje sustava štokavskoga go­ vora Topuskog i okolice poslužila je građa iz »Upitnika za hrvatski dijalektološki atlas«, koju je u proljeće 1967. god. sakupio dr. P. Šimunović, kao i moja bilježenja i snimanja toga govora. Pri utvrđivanju sustava govora Hrvatskoga Sela primi­ jenjena je metoda komparacije: 1. turopoljski kajkavski govori govor Hrvatskoga Se­ la,

2. govor Hrvatskoga Sela štokavski govor Topuskoga i okolice. Rezultat prvoga odnosa pokazao je da su turopoljski kajkavski govori i kajkavski govor Hrvatskoga Sela u prošlosti činili jednu cjelinu, odakle i njihova današnja genetska srodnost. Rezultat je drugoga odnosa pokazao izrazitu tendenciju povećavanja broja ekvivalentnih jedi­ nica i pojava u sustavu govora imitatora u odnosu na štokavski uzor. Taj govor postaje na taj način tipološki srodniji svom štokavskom susjedu zbog njihova dodira i ulaska štokavskih jezičnih elemenata u govor Hrvatskoga Sela. Koje zajedničke ili podudarne crte u jezičnoj organi­ zaciji govora Hrvatskoga Sela predstavljaju genetsku, a koje tipološku srodnost, pokazat će jezična analiza.

20

21

�

�

I pored velikog lingvističkog značenja strukturnih oso­ bina, one ne mogu biti osnovni i jedini kriterij pri određi­ vanju bliskosti jezičnih ili govornih tipova. U tom pogledu središnje mjesto pripada statističkom mjerilu, tj. zbroju konkretnih srodnosti i razlika u samom materijalu od kojeg je jezik ili govor sagrađen. Rezultati su takvih mje­ renja (a vršena su na primjerima govora izvornih govor­ nika) pokazali da je zbroj srodnosti i razlika, tj. kajkavskih osobina i inovacijskih pojava u prosjeku 50% : 50%, što govori o govoru Hrvatskoga Sela kao o miješanu govoru.

6.2. KLASIF IKACIJA MATERIJALA Govor Hrvatskoga Sela je dijalekatska oaza. Odijeljen je od svog matičnog područja i opkoljen tuđim. Potrebno je utvrditi koje su genetske arhaične, genetske inovacij­ ske, strukturne arhaične i strukturne inovacijske speci­ fičnosti te oaze. U tu je svrhu jezični materijal klasificiran prema jezičnim razinama promatrajući paralelno stupanj

otpornosti pojedinih razina i njihovih elemenata prema utjecajima izvana. U opisu govora Hrvatskoga· Sela polazi se s gledišta dvaju dijalekata u dodiru. Pri tome se u obzir uzimaju samo one crte koje su po čestoti najkarakterističnije za promjenu kajkavskoga sustava govora Hrvatskoga Sela, i to na fonološkoj, akcenatskoj i morfološkoj razini. U obra­ di građe sačuvana je tradicionalna podjela upravo iz razlo­ ga preglednosti i jasnoće, jer se radi o govoru izloženom okolnim utjecajima, velikim dijelom dezintegriranom, ne­ sigurnom i ne.dosljednom. U takvu je slučaju pregled i inventarizacija jezičnoga materijala nužna i osnovna pre­ dradnja za bilo kakvu studiju o genezi i evoluciji ovoga govora.

DRUGI DIO

1.

FONOLOŠKA RAZINA

1.1. VOKAL SKI SUSTAV U procesu međudijalekatskoga miješanja fonološka adaptacija obuhvaća: a) fonemski inventar, b) distribuciju fonerna i njihovih skupova, c) prozodijska obiljeija (akce­ nat, intonaciju, kvantitetu). Matični turopoljsko-posavski govorni tip teritorijalno obuhvaća sela koja su prema jezičnim osobitostima podi­ jeljena na centralnu, istočnu i zapadnu grupu govora. U centralnoj i istočnoj grupi vokalski sustav ima sedam fonerna, a u zapadnoj šest: Centralna i istočna grupa u

o

Zapadna grupa u e o a

a Uz takav inventar vokalskih fonerna na cijelom su području brojne njihove alofonske realizacije monofton­ škog i diftonškog karaktera. Tako u centralnoj i istočnoj grupi: [e, 6, it, li, lit, a] i [/ilO, U/il] prema [/il], zatim [uQ, QU] prema /Q/, [ie] prema /�/, a u zapadnoj grupi: [�, /il, Q, it, o, li, a] i/ili [ie; /ilO, u/il, UQ, QU]. S obzirom na diftonške

22

23

realizacije treba reći da su one ili dubletne realizacije odgovarajućih fonema ili alofona ili se pak ostvaruju pre­ težno samo u starije generacije izvornih govornika. Govor HS14 ima šest vokalskih fonema li, e, �, a, o, ul uz napo­ menu da je fonem I�I fakultativan fonem koji se vrlo rijetko pojavljuje, jer je na njegovu mjestu gotovo uvijek fonem lei. Radi se, dakle, o jednosmjernoj opoziciji: I�I f-­ le/. 1 5 Vokalski fonemi utvrđeni su metodom komutacije: kzša: kaša

e led: lad

fica: taca o

k'Ožen: kUžen potka: patka

�

pena: puna II

p�kla (pridj. rad. ž. r.): pekla (G sg. odpekel).

zub: zob mul: mal

1.1.1. Izgovor vokalskih fonema, osim fakultativnoga fo­ nema I�/, u naglašenu položaju odgovara izgovoru stan­ dardnih štokavskih glasova i, e, a, 0, u: Zito, pena, val, vol, mul. Izgovor fonema I�I razlikuje se od izgovora istoga fonema u Tu, jer mu je u govoru HS raspon otvorenosti izgovora jako smanjen. Lepeza alofonskih realizacija u odnosu na naslijeđeni sustav mnogo je manja, jer su se sasvim izgubile i difton­ ške realizacije vokala stražnjega reda, tj. [a, 6, li; lilO, ulil; U /sv/ u zamjenici sav i njenim izvedenicama: sva, sve, svega. 2.

AKCENATSKA RAZINA

2.0. Istraživanje sinkronoga stanja akcentuacije u jednom mjesnom govoru nastoji utvrditi sustavne pojave u struk­ turi toga govora,zanemarujući elemente koji kao zaliho­ sni prate razvoj svakoga govora. Govor Hrvatskoga Sela uzet kao model na kojem se promatraju osnovni smjerovi kretanja utjecaja njegove štokavske okoline, zahtijeva unaprijed i strogo određen kriterij za analizu i prikaz njegova akcenatskog stanja. Taj se kriterij sastoji: 1. u utvrđivanju sudbine izolirane kaj­ kavske akcentuacije u dodiru s novoštokavskom (što obu­ hvaća opis sinkronog stanja akcentuacije govora HS), i 2. u utvrđivanju glavnih tendencija u razvoju kajkavske akcentuacije govora HS uvjetovanih djelovanjem i naslje­ dovanjem njima nove i drugačije novoštokavske akcenat­ ske strukture. 29 Podjela govora HS na grupu A i grupu B izvršena je upravo prema drugom kriteriju,kao i za ostala područja govora,jer su tendencije u razvoju kajkavske akcentuacije prema novoštokavskom uzoru frekventnije i izrazitije u grupi B. Razlozi za to već su navedeni u ranijim 29 Glavnih tendencija zato što je utvrđivanje jednog i jedinstvenog

poglavljima, a odnose ' se na veću ili manju povezanost pripadnika pojedine grupe sa štokavskom okolinom.

2.i. INVENTAR AKCENATSKIH SREDSTAVA Prema klasifikaciji profesora Ivšića,30 govor HS pripa­ dao je turopoljsko-posavskoj UI 2 grupi kajkavskih govora. To su revolucionarni kajkavski govori s metataksom tipa: posek el -posekli i bez oksitoneze: žena, leti,suša. Kada bi se zanemarile akcenatske inovacije koje su ušle u sustav govora HS, moglo bi se ustvrditi da je akcenatski sustav ostao nepromijenjen u odnosu na metataksu: posekel posek li, a grupa UI 2 da je zamijenjena grupom UI3 : žena, leti, suša. Međutim, danas se u govoru HS pored akcenata: zena, leti, suša čuju i akcenti: žena, leti, suša. Frekvencija i statistička analiza pokazuju da su ovi drugi akcenti kod mnogih izvornih govornika čak češći. To govori da je narušen naslijeđeni akcenatski sustav i da su otvoreni putovi akcenatskim inovacijama,za koje, teoretski, u sva­ kom govoru postoje mogućnosti njihove pojave. Akcenatska sredstva u govoru HS obuhvaćaju danas inventar od pet akcenata, i to s obzirom na: a) kvantitetu - kratki/dugi: , I b) intonaciju - silazni/uzlazni: I c) kretanje tona - ravan!lomljen: 31 , , I � "

�

"

�

,

�

'

,

�

"

2. 2. F IZIOLOŠKE OSOBINE AKCENATA .

Osnovne fiziološke osobine kajkavskih akcenata, u od­ nosu na štokavske, poznate su iz radova S. Ivšića, a za 30 Usp. Ivšić (1936. 81). 3 1 Inventar od pet akcenata (" - , , - ) navodi i S. Ivšić za posavske

sustava u miješanu govoru nemoguće. To je aksiom koji treba stalno imati na umu.

govore u kojima je također starija akcentuacija pod utjecajem novošto­ kavske (usp. Ivšić, 1913).

38

39

turopoljske kajkavske govore posebno iz monografije A. Šojata s preciznim grafičkim prikazom turopoljskih akce­ nata. Da se ne bi ponavljale već poznate činjenice, u opisu fizioloških osobina akcenata u govoru HS ograničit ćemo se na njihov prikaz danas, na fiziologiju i realizaciju sva­ kog pojedinog akcenta u novonastalim uvjetima. Opća je karakteristika fiziologije akcenata u govoru HS danas u tome da je njezin razvoj krenuo u smjeru novo­ štokavske realizacije akcenata. Posljedica takva njezina razvoja je današnji sustav realizacija akcenata u govoru HS, u kojem se isprepleće sustav naslijeđenih realizacija (u znatnoj manjini) i sustav novoštokavskih realizacija akcenata s jakom tendencijom potpunog prevladavanja. a) Kratkosilazni akcenat " najčešće se ostvaruje kao štokavski akcenat " s kratkim udarom i naglim padom intonacije. Akcenat " može katkada zadržati i karakteri­ stike kajkavskoga izgovora, tj. može biti dulji i manje energičan nego u štokavskom. Kada je " akcenat rezultat metatakse s krajnjih slogova na prethodni kratak slog, fakultativno se može ostvariti i kao »tromi« akcenat [N]: [te1e, pero, daska]. b) Kratkouzlazni akcenat ' po svojim fiziološkim oso­ binama odgovara štokavskom akcentu ' . Ravne je uzlazne intonacije, koja počinje niskim uzlaznim tonom, za razliku od " akcenta, koji počinje visokim silaznim, ravnim to­ nom. Ekspiratorna snaga podjednako je podijeljena na slog pod akcentom i na idući slog. Kretanje tona akcenta " i ' predstavlja spektogram 1, a akcenta ' i spektogram 2.

predstaviti ovako: Po intenzitetu je jači nego u Tu i odgovara štokavskom � akcentu, iako se katkada može ostvariti i slabije, kao u Tu. U nekim govornim situacija­ ma izvorni govornik može, zbog slabije izražajnosti ovoga akcenta, ostvariti � akcenat gotovo ravnoga tona, ili čak uzlazno: Onda sam m,alo pomalo prik up/al graju i piesek: Onda tu i graju treba tesat, pripremat (v. spektrogram 2). d) Dugouzlazni akcenat ' uzlazne je intonacije u dugim slogovima s ravnim kretanjem tona. Budući da se u govoru HS ostvaruje i akutska intonacija (dugouzlazna intonacija lomljena tona), dugouzlazna će se intonacija novoštokav­ skoga tipa, koja je novi elemenat u akcenatskoj strukturi govora HS, katkada ostvariti s malim oscilacijama, naro­ čito u svom završnom dijelu, koji je tada obično ravan. Kretanje tona akcenta - i ' vidi se na spektogramima 3, 5, 5a i 6, koji prikazuju mogućnosti ostvaraja dugih uzlaznih akcenata u govoru HS, uz paralelan prikaz tipičnog kaj­ kavskog akuta i novoštokavskog dugouzlaznog akcenta. e) Akcenat - karakterizira uzlazna lomljena intonacija. Kajkavski akcenat - kraći je od istog akcenta u štokav­ skom3 2 i čakavskom33 narječju, a visinski interval između njegova nižeg i višeg dijela manji je u govoru HS ne samo u odnosu na štokavski (posavski) akut nego i u odnosu na kajkavski akut. To je vjerojatno rezultat podešavanja, svjesnog ili nesvj�snog, njegova izgovora izgovoru novo­ štokavskog uzlaznog akcenta U nekih izvornih govorni­ ka, naročito'u grupi B, realizacije akcenata - i ' toliko su �.

'.

3 2 Usp. Ivšić 1913. 33 Usp. Finka 1960. 34 Zbog toga se u cijelom radu akcenti - i ' bilježe s obzirom na

c) Dugosilazni akcenat � izrazite je silazne intonacije u dugim slogovima, koja ostavlja dojam lomljenoga tona. Ton se najprije malo podigne, a zatim, slabljenjem jačine zračne struje, opada i visina tona. Kretanje tona može se

distinktivnost mjesta, jer se, sinkrono gledajući, njihove realizacije ne­ sustavno isprepleću, a u mnogih je izvornih govornika akcenat - čak i češći na mjestu akcenta '.

40

41

se približile da je često distinktivno samo mjesto na kojem se ostvaruju.34 Obje se uzlazne intonacije tada ostvaruju samo dizanjem tona iza kojega slijedi ravnina. Grafički prikaz realizacije kajkavskog akuta (selo Domagović, Do), preko mogućih realizacija u HS, do realizacije akcenta ' (Topusko, To) dan je na slici 1, prema autentičnim snim­ cima izvornih govornika svakoga pojedinoga govora.35

A.To

4,/)0

1..H5 (&)

f) Rezultat kolebanja u podešavanju mjesta akcenta je podijeljen, a s time i oslabljen udar na dva vokala u riječi. Govornik je kombinirao dvije mogućnosti nesvjesno zapo­ čevši prvom (da prenese akcenat), a završivši drugom (da zadrži akcenat na starom mjestu): v ina, znate. Pojavu takvog » dvoslogovnog« akcenta zabilježila sam samo u govoru jednog izvornog govornika. g) Zanaglasne dužine su u govoru HS inovacijska poja­ va ušla u sustav pod utjecajem susjednog štokavskog govora. Ostvaruju se: 1. kao rezultat novoštokavskoga prenošenja akcenata, i 2. u padežnim i tvorbenim morfe­ mima. Dužine su iza kratkih akcenata tonski više ili manje silazne, a iza dugih ravne ili čak malo uzlazne. Dužine su u govoru HS općenito kraće nego u štokavskih govornika, iako i ta osobina može varirati od pojedinca do pojedinca. Dužine se mogu i ne ostvariti, češće iza dugih nego iza kratkih akcenata i češće iza silaznih nego iza uzlaznih akcenata. Prednaglasnih dužina nema.

Spektogram 1

35 Snimanja su obavljena prilikom terenskih istraživanja tih govora, a zatim je izvršena spektografska analiza prema spektogramima snimlje­ nim u Zavodu za fonetiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

42

43

Spektogram 2

Spektogram 3 prikazuje akcenat - u RS, u grupi A.

44 ,\

45

Spektogram 4 prikazuje tipičan kajkavski akut snimljen u selu Domagoviću (po lvšiću grupa l, starija kiijkavska).

Spektogrami S i Sa prikazuju mogućnosti ostvaraja ulaznih

akcenata u RS C- i '). Na spektogramu S akut se na svom mjestu ostvario kao , akcenat. Na spektogramu Sa na mjestu ' akcenta ostvario se akut.

46 \\

47

Spektogram 6 prikazuje ostvaraj , akcenta u RS, u grupi B. Spektogram 7 prikazuje ' akcenat snimljen u To.

48

49

h) Opća je karakteristika svih akcenata u gpvoru HS povećan potrošak govorne energije pri njihovoj realizaciji, i to s obzirom na Tu. Ta povećana silina izgovora akcenata može biti jedan od uzroka čestim redukcijama vokala u zanaglasnom položaju, jer gube na svojoj čujnosti.

prethodni slog lakše prima akcenat nego kratki: Tu pitala > pitala : sukalo HS.

�) U uvjetima miješanja troakcenatskog kajkavskog sustava ( � - ) i četveroakcenatskog štokavskog sustava (" '), akcenat - , a s obzirom na njegovo ponašanje u razvoju hrvatske akcentuacije, najduže čuva mogućnost svoje realizacije, i s obzirom na fiziologiju i s obzirom na distribuciju: k olena (nom. pl.), pišem, stari, žensk i, stOti. "

�

2.3. DISTRIBUCIJA I PONAŠANJE AKCENTSKIH SREDSTAVA Razvoj akcentuacije u govoru HS nije slijedio osnovne tendencije raz.voja hrvatske akcentuacije. Od troakcenat­ skog sustava e - - ) razvoj nije krenuo u smjeru dvoakce­ natskog neutralizacijom - = - , jer se govor HS našao u specifičnim uvjetima razvoja pod snažnim utjecajem no­ voštokavske akcentuacije. U tim je novim uvjetima govor HS iskorištavao u prvom redu vlastita akcenatska sred­ stva, podešavajući ih štokavskom uzoru, i prihvaćao nova (' i ' akcenat i zanaglasnu dužinu). Distribucija akcenatskih sredstava pokazuje da u govo­ ru HS paralelno supostoje dva akcenatska sustava, koji se međusobno isprepleću. Čestota kajkavske i štokavske dis­ tribucije odražava: a) neke opće zakonitosti u ponašanju i pomlađivanju akcentuacije u novoštokavskom smjeru, i �) neke specifičnosti razvoja u uvjetima dodira s novošto­ kavskom akcentuacijom. a) Akcenat ' razvio se na kratkim vokalima, i to prije ispred kratkih vokala (ispred starijeg ") nego ispred dugih vokala (ispred starijeg � ) : voda, noga, tele, stolac : stoji, sedi, leži. Krajnji zatvoreni slogovi s - akcentom i središnji s " i - akcentom teže gube akcenat, pa su u tim položajima češći nego inovacijski likovi s novoštokavskim pomica­ njem: kopiji, junak; koprT;va, lopata : sestra, jezik . Dugi

50

' -

a) Akcenat " u govoru HS može biti u svim slogovima izgovorne cjeline, osim u otvorenoj ultimi. U zatvorenoj ultimi obično u riječima stranoga porijekla. Akcenat " odgovara praslavenskom akcentu uzlazne i silazne intonacije, a rezultat je i metatakse akcenta " i metatonijskog Pojava akcenta " kao rezultata metatak­ se većje dobrano potisnuta inovacijskim likovima s akcen­ tom ' u grupi B (usp. t. 2. 3.), kao što se vidi na tablici l. 36 � .

Tablica 1

Akcenat "

Mjesto akcenta

-!>

Govorna grupa ,J..

" -

-

" - - -

Postanje akcenta

" - - -

- -=---- ----=---- > stari -=---- .::.. > akut -=---- ----=---- - > " - - -

" - -

" - - -

A

'Ok� nebo

lopata držati

paradajs komunlst

tipa žaba

tele srebro

sVlfLščak š'€nišni

B

ako nebo

lopata

paradajs komunlst

ll'pa žaba

tele srebro

svifLščiik šenišni

držati

Podaci na tablicama obuhvaćaju ono što je tipično u govoru HS, ono što ima veću čestotu u svakoj pojedinoj grupi.

36

51

b) Akcenat � može biti u svim slogovima u riječi, a po postanju je ili iskonski, i tada ne podliježe metatoniji, ili metatonijski. Metatonijski akcenat � odgovara novom akutu u ultimi i djelomično penultimi, i štokavskom ak­ centu " ispred dugog sloga starijeg ili mlađeg postanja. Na tablici 2 dan je pregled osnovnih pojavnih situacija akcen­ ta � s obzirom na postanje, a podrobnija će distribucija, uglavnom morfološki uvjetovana,biti prikazana u poglav­ lju o morfologiji. To vrijedi i za ostale akcente. Tablica 2 Metatonijski

Akcenat Iskonski

-

�

Govorna grupa t

A

tok "

-

meso, pet šest glavu ruku, grad

(akuz. sg.)

•

B

meso, pet šest glavu ruku, grad

- �

-

instr. sg.

gen. pl.

letf kožum jabuk ležf 'rnenum rušek nog žen

� -

prez.

ptc. akt.

vfdim spekli mfsli plakal

metat -> -u određenih pridieva sredrii

kajkavskom,mjestu (grUpa A), uz mogućnost pojave istih primjera i kategorija s novoštokavskim .akcentima (u pr­ vom redu s novoštokavskim mjestom akcenta). Metatoni­ ja akcenta - --l> � u dugoj penultimi, kao rezultat daljeg procesa prelaženja akcenta - --l> � ,zahvatila je u ovom času razvoja govora HS najviše kategoriju imenica, a najmanje kategoriju glagola: lfšte, grožje, perje, grob/e, ze/e (uz grob/e, ze/e) (AB) - pitaš, lUp/eš, štfp/eš (grupa A) i pitaš, lUpaš, štipaš (grupa B).

c) Akcenat - u govoru HS odgovara novom akutu u dugim slogovima (osim u imenica gdje je - --l> � ) i novom akutu u kratkim slogovima. Pojava akcenta - općenito, prikazana je na tablici 3. Tablica 3

Akcenat

-

(gen. pl.)

�

Novi akut dugi vokali

Govorna grupa glagoli

t

leti kožom jabuka v"idim spekli leži menom krušaka m"isli plakal noga žena

sredrii

(akuz. se-.)

Novi akut kratki vokali

N. pl. n. G pl. m. f. pridjevi brojevi

ispred son. skupa

A

pišem umivam divanim uzeti

sela rešeta kolena drveta

lanec kOnec ušes sestri

novi vuzek kratak

sedmi osmi stoti

grobje kletva ženski kOjnski

B

pfšem umivam divanim uzeti

sela rešeta

lonaca kOnaca ušiju sestara

novi uzak kratak

sedmi osmi stati

grob/e kletva ženski

.

ko/ena drveta

kOriski

Osnovne smjernice pojavljivanja akcenta � u govoru HS pokazuju da on dolazi ili samo u prvim dugim slogovima, kao u standardnom jeziku (grupa B), ili na svom starom,

Iz priložene se tablice vidi da je pojava akuta česta u govoru HS, i to u općekajkavskoj distribuciji. Narušavanje kajkavskoga sustava pokazuje postojanje dvostrukih liko-

52

53

va, od kojih nijedan nije manje ili više obavijestan. Jedni se likovi nameću svojim stvarnim postojanjem, a drugi svojim postojanjem kao tendencija, i jedni i drugi su tako u strukturi govora RS. Akcenat može biti i na apsolutnom kraju izgovorne cjeline. U tom je položaju njegova pojava uvjetovana reče­ ničnom intonacijom, npr.: ne delaju, pri nas, do toga. �

d) Akcenat ' dolazi u primjerima s novoštokavskim pomicanjem akcenta u kratke slogove, što se vidi iz tablice 1, 2 i 3. Čestota akcenta ' pokazuje da je tendencija prihvaćanja n�voštokavskoga pomicanja akcenta u govo­ ru RS vrlo jaka, i to po principu navedenom u t. 2. 3. e) Akcenat ' dolazi u primjerima s novoštokavskim pomicanjem akcenta " u duge slogove, a u kratke slogove kao »kanovačko duljenje« . Nesustavnost druge pojave po­ tvrđuju isti primjeri s nekoliko akcenata, što pokazuje tablica 4. Tablica 4

Akcenat ,

--i>

-=- ..::... > � -

--=-- ..::... > � -

Dublete

Govorna grupa -!-

A

B

D Dužine u govoru RS dolaze:

1. u primjerima s novoštokavskim pomicanjem akcena­ ta, iako ih i u tim položajima može i ne biti, npr.: thiak i tmak, vOiJar i vocar, ceZar i ceZar,

2. u primjerima s inovacijskim gramatičkim morfemi­ ma, npr.: vode (G

D L sg.)

dana (G pl.)

sjMi (3 l. sg. prez.) peru (3 l. pl. prez.).

g) Pomicanje akcenata na prijedlog ne može se prika­ zati sustavno i egzaktno, kao što se to ne može učiniti ni za jednu pojavu u ovoj fazi razvoja govora RS. Odrediti se i prikazati mogu samo glavne smjernice u ponašanju akcenata s obzirom na njihovo pomicanje na prijedlog, izvan kojih ostaju mnoga kolebanja i dubletne realizacije. U naslijeđenu kajkavskom sustavu govora RS pomica­ nje akcenta na prijedlog u pravilu se nije provodilo. Pomi­ canje se vršilo samo u primjerima s metataksom metato­ nijskog akcenta � : vidimo "" ne v idimo, čujemo ne tujemo, delamo ne delamo, u primjerima zamjeničke sintagme: prI nami, pred me, i u nekoliko ustaljenih primjera prokli­ ze: na paše, na pole. Takav sustav došao je u dodir s novoštokavsJcim govorom Topuskog i okolice, koji ima pomicanje akcenta na prijedlog, iako katkada nesustavno. Rezultat dodira tih dvaju sustava je vrlo jaka tendencija prihvaćanja novoštokavskoga pomicanja akcenata na pri­ jedlog u govoru RS; s jedne strane, dok s druge strane još uvijek postoji kajkavsko pomicanje, odnosno nepornicanje akcenata na prijedlog. Na tablici 5 prikazan je takav sustav pomicanja akcenata na prijedlog: �

�

p6sel 6blak sestra z decum

zastor krilo glava predemo zastor krilo glava predema

posa oblak sestra s djecom

54

' posel i posel oblak i oblak sestra i sestra z decom i s djecom

- -

55

i uz alternacije fl novim akcenatskim mogućnosti­ ma),3 7 c) istovjetnost tendencija i smjerova evolucije (broj si­ laznih akcenata u sredini i na kraju izgovorne cjeli­ ne, osim u otvorenoj ultimi, pada u razmjeru s pri­ hvaćanjem novoštokavske akcentuacije).38

Tablica 5

A ,

Nepomicanje

Zamjeničke sintagme

Turopoljska metataksa

Novo pomicanje

na stol

pred liu

ne delamo

ii kutu, kod mene

u zemlu

pred se

ne vidimo

na pašu, za Iiima

po polu

pred Iii

ne cuJemo

ii mlin, iiž liega

na glavu

pr/' nami

ne mislimo

ii školu

"

,J

•

ii rol

u rol

2.4. KARAKTERISTIKE AKCENTUACIJ E GOVORA HRVATSKOGA SELA Akcentuacija govora RS nalazi se u prijelaznoj fazi svoga razvoja, koji je uvjetovan miješanjem raznorodnih elemenata, kajkavskog i novoštokavskog. Na području govora RS dodiruju se dva akcenatska sustava i očekivati je da će akcenatski sustav govora imitatora biti narušen. Prikaz akcentuacije govora RS pokazuje da je naslijeđeni akcenatski sustav promijenjen usvajanjem novih akcenat­ skih sredstava i njihove distribucije. Neautohtonost novih akcenatskih sredstava nije toliko bitna za njegovu struk­ turu, koliko je to njihova uklopljenost u tu strukturu i funkcionalnost u njoj. Zbog toga se i pored mnogih dublet­ nih realizacija istih primjera i pored mnogih kolebanja u određivanju mjesta i vrste akcenta, u akcentuaciji govora RS može naći i odrediti sustav. Taj sustav karakterizira:

e

a) osnovni akcenatski inventar (5 akcenata: " ), b) istovjetnost akcenatskoga ponašanja (čuvanje i upo­ treba akuta- novog i metatonijskog, pojava metato­ nijskog akcenta i provođenje metatakse akcenta " A

A

56

�

,

'

2.4.2. Prema mjestu akcenta, što je prvi uvjet u akcenat­ skoj klasifikaciji, u govoru RS paralelno postoji sustav novije i nove akcentuacije. 39 Razlog je takvu stanju u tome što se govor RS nalazi u prijelaznoj fazi od kajkavskog sustava prema novoštokavskom. Rezultati akcenatskih istraživanja pokazuju da grupa A ima sustav novije akcen­ tuacije, jer se nije izvršila zadnja sustavna promjena ak­ cenatskog mjesta: kf2i!a meso

sestra stoji

glava glave

lopata ,-, nagrnac.

Grupa B ima sustav nove akcentuacije, bez obzira na rezultate koji su se dogodili u pogledu vrste akcenata, jer je izvršena zadnja sustavna promjena akcenatskog mje­ sta: kf2i!a meso

sestra stoji

glava glave

lopata nagrniii!.

Osobine novije akcentuacije, u kojoj ima više relikata naslijeđena šustava, a manje inovacijskih likova, pokazuju genetsku povezanost govora RS s turopoljskim kajkav37 Kod mnogih se izvOl:nih govornika dobiva utisak da je već dobrano zastupljena novoštokavska akcentuacija, naročito u grupi B. 38 Istu situaciju prikazao je D. Brozović za govor u dolini rijeke Fojnice, koji poprima » hercegovačku« fizionomiju (usp. Brozović 1966). 39 Usp. Moguš 1967.

57

skim govorima, dok osobine nove akcentuacije, s VIse inovacijskih likova nego relikata, upućuju na sve veću tipološku srodnost govora RS i govora Topuskog s okoli­ com. Odnos novije i nove akcentuacije u govoru RS s obzirom na genetske i tipološke veze, može se grafički prikazati na sljedeći način:

3.

MORFOLOŠKA RAZINA

3.0. Morfološki sustav svakoga govora, dijalekta ili jezika predstavlja spoj, jedinstvo inventara i distribucije morfo­ loških kategorija i morfoloških sredstava. Slijedeći osnov­ nu koncepciju ovoga istraživanja, prikaz morfološkog su­ stava govora RS rezultirat će podacima o strukturnim razlikama i sličnostima između kajkavskog supstrata s jedne strane, i štokavskog adstrata s druge strane, prema sinkronom morfološkom sustavu govora RS. Kao što se s vremenom u određenim uvjetima mijenjaju artikulacijske navike, mijenjaju se i gramatički oblici rije­ či, tj. gramatički morfemi. Kao i promjene artikulacijskih navika, i promjene su u morfologiji rezultat nasljedovanja uzora, pretpostavljajući svijest i razumijevanje odnosa koji oblike međusobno povezuju. Posljedica takvih pro­ mjena u govoru RS je narušavanje njegova naslijeđena morfološkog sustava u kojem se danas isprepleću naslije­ đeni i inovacijski gramatički morfemi, uz mogućnost po­ jave dubleta u ostvarivanju gramatičkih morfema za istu kategoriju.

Taj grafički prikaz, iako rađen na osnovi akcenatskih osobina govora RS, vjerno ilustrira odnos i svih ostalih osobina govora RS s obzirom na naslijeđeni sustav i susjedni štokavski govor.

3.0.1. Inventar kategorija u promjeni dekliniranih riječi obuhvaća: a) broj padeža p. sg. i pl., b) postojanje sinkretizma određenih padeža, c) izostajanje kojega padeža. Morfološki sustav govora RS razlikuje sedam padeža u sg. i sedam padeža u pl. Izostanak naslijeđenih kajkavskih gramatičkih morfe­ ma za dativ, lokativ i instrumental pl. i preuzimanje štokavskih -ima, -ama, uvjetuje potpuni sinkretizam tih padeža. Djelomični sinkretizam genitiva sg. s akuzativom

58

59

Legenda:

I

-

II

novija akcentuacija HS

-

h

akcenatske osobine Tu

III HS kojih nema u govoru Tu -

-

Ih akcenatske osobine govora lIh

nova akcentuacija HS

-

akcenatske osobine To

akcenatske osobine govora HS kojih nema u govoru To -

sg. imenica muškoga roda za neživo postupno prestaje biti sustavna pojava, a zamjenjuje ga djelomični sinkretizam nominativa i akuzativa sg. Djelomični sinkretizam postoji i između dativa i lokativa sg. u svakoj deklinacijskoj vrsti. 3.0.2. Distribucija kategorija u deklinaciji odnosi se uglav­ nom na: a) mogućnost kombiniranja pojedinih padeža s određe­ nim prijedlozima, b) semantičko-sintaktičku granicu između određenog i neodređenog oblika pridjeva, i c) pitanje s kojim se brojevima kombinira oblik za brojne konstrukcije. S obzirom na točku a) ograničit ćemo se samo na najkarakterističniju mogućnost u pogledu koje i postoje najkrupnije razlike među govorima i dijalektima. To je mogućnost vezivanja lokativa s prijedlozima na i u i in­ strumentala s prijedlozima među, nad, pod i pred, koja se u govoru HS upravo tako i ostvaruje. Takvaje distribucija zajednička i turopoljskoj kajkavskoj bazi i susjednom što­ kavskom govoru. b) Budući da u govoru HS ne postoji semantička razlika između određenosti i neodređenosti pridjeva, ne dolazi u obzir ni pitanje semantičko-sintaktičke granIce među nji­ ma. c) Kao i u većini štokavskih govora, dualni oblik za brojne konstrukcije ide s brojevima koji završavaju na 2, 3, 4: dv ći vola, tri sina, ifetri st6lca. U turopoljskim kajkavskim govorima imenice dolaze u pluralu uz te brojeve, i to u onom padežu u kojem bi bile da nema pred njima brojeva (dv ći voli, tri sine, Četiri

rožne).

60

3.1. Najveći dio dekliniranih riječi svrstava se u dvije osnovne kategorije morfološki jasno diferencirane: a) riječi s imeničkom deklinacijom (imenice), i b) riječi s pridjevsko-zamjeničkom deklinacijom (pridjevi, većina zamjenica i mnogi brojevi). Osim tih kategorija prisutna je još i kategorija ličnih zamjenica i nekih glavnih brojeva (broja 2 i 3). 3. 1.0. Unutar imeničke deklinacije razlikuju se tri dekli­ nacijske vrste prema tipu padežnih nastavaka, i to prema nastavku za gen. sg., koji je jedini dosljedno različit u svakoj od tri vrste, a istodobno dosljedno isti u svih ime­ nica dane vrste : I. vrsta - imenice muškoga i srednjega roda s nastav­ kom -a u gen. sg. II. vrsta - imenice muškoga i ženskoga roda s nastav­ kom -e u gen. sg. III. vrsta ---;- imenice ženskoga roda s nastavkom -i u gen. sg. 3.1.1. Morfološka sredstva i njihova distribucija u imenič­ koj deklinaciji Pregled inventara morfoloških sredstava u promjeni dekliniranih riječi donosi se u distribuciji po padežima, a unutar svakoga padeža po deklinacijskim vrstama. Takav način omogućuje pregledan prikaz isprepletanja naslije­ đenih i inovacijskih padežnih morfema u svakom padežu određene deldinacijske vrste. Nominativ sg.: ---(ij, -o, -e (I. vrsta); --a (II. vrsta); ---(ij (III. vrsta): muž, dtm; ako, pate; vOda; kost. Genitiv sg.: --a (I. vrsta), -e (II. vrsta), -i (III. vrsta): muža, đima, 'Oka, pata; vode, sluge; kasti, čeri.

61

Dativ sg.: -u (I. vrsta), --e/-i (II. vrsta), -i (III. vrsta): mužu, dimu, oku, poju; sluge/vodi, slugi; kosti, ceri.

U imenica II. vrste inovacijski je morfem -i, ispred kojega se ne provodi asimilacija suglasnika. Čestota muje veća u grupi B. Akuzativ sg.: -fJ/ --a, - I�/), elemenat 65 Usp. Ivić 1960, 88.

jezika davaoca (u daljem tekstu Sl), čija se adaptacija u jeziku primaocu (u daljem tekstu S2) promatra u odnosu na čakavski odnos lal > lal i lei > Iii. Čakavski se i kajkavski sustav u mnogim elementima na svim razinama poklapaju, jer je riječ o dijalektima istoga jezika, a ono što je različito prema Sl prepoznaje se u govoru kajkavaca ikavaca kao inovacijska pojava, jer se međudijalekatskim vezama proširila distribucija kajkavskih izoglosa i na po­ dručje tih u osnovi čakavskih govora. Odrediti stupanj koncentracije kajkavskih izoglosa u govoru kajkavaca ika­ vaca nije lako upravo zbog mnogih podudarnosti između Sl i S2. Da se neka pojava koja može pripadati i Sl i S2, a možda je i tipičnija za Sb ne bi proglasila inovacijskom prema Sl, glavni su kriteriji bile dublete na fonetsko-fo­ nološkom planu. Dublete su, naime, u situaciji kontakta, kada dođe do interferencije dvaju sustava, nužne u »pri­ jelaznom« razdoblju. Na primjeru se dubleta mogu s rela­ tivnom sigurnošću prepoznati one inovacijske pojave koje su posljedica prostornoga isprepletanja dvaju sustava. Za takve je dublete teško dokazati da se oba člana u svakom paru dubleta mogu istodobno uklopiti u isti sustav, kao što se dublete koje su posljedica vremenskoga isprepleta­ nja moglo shvatiti kao preoblike istoga polaznoga oblika.. 66 3.0. Analizirajući svaki od pet mjesnih idioma posebno (Brdovec, Mariju Goricu, Horvate, Zdenčinu i Lijevo Sre­ dičko) pokazalo se da kajkavci ikavci jezično nisu homo­ gena cjelina s ujednačenom fizionomijom te ćemo zbog toga, prema njihovoj općoj fizionomiji, promatrati govor Brdovca i Marije Gorice kao jednu skupinu, a govor Hor­ vata, Zdenčine i Lijevoga Sredičkog kao drugu. Analiza će

pokazati da te dvije skupine, osim zajedničkoga čakavskog porijekla povezuje i današnja situacija u govoru Marije Gorice iz prve skupine i u govoru Lijevoga Sredičkog iz druge skupine, i to s obzirom na sudbinu čakavskoga odnosa lal > lal u kontaktu s kajkavskim odnosom lal lei ( > I�/). U taje dva govora i danas fonem lal kontinuanta lal, dok je u ostala tri govora voka1 e-tipa: u Brdovcu lei, a u Horvatima i Zdenčini I�/. U sva tri govora može se čuti i pokoji primjer s vokalom lal. Tako u Brdovcu npr: starac, jarac, maša, u Horvatima: šapnuti, tast, stablo, i u Zden­ čini: šapnuti, zaštnkana. Prema realizaciji navedenih odnosa situacija je kao u Mariji Gorici ista i u naseljima npr. Laduću, Vukovu Selu, Mariji Magdaleni, Gornjem Kraju, a kao u Brdovcu npr. u Hrebini. Negdje između situacije u Mariji Gorici i u Br­ dovcu su naselja sa situacijom u kojoj se s gotovo podjed­ nakom čestotomjavlja i fonem lei uz lal, kao u primjerima: magla - megla, cucak - cucek, st6lec - rubac. To su naselja npr. PrigoIje, Harmica, Trstenik, Žlibac. Njihov geografski razmještaj s obzirom na susjedne kajkavske govore s fonemom M « lal = le/) vidi se na priloženoj karti. =

3.1. Brdovec i Marija Gorica nalaze se gotovo na periferiji kajkavskoga narječja, u području koje je vrlo blizu sloven­ skoj granici. Jezična bi situacija u tih kajkavaca ikavaca s

66 Usp. Junković 1972, 44. 154

155

aspekta kontakta i prema tipičnom pokazateiju lal lei ( > 1f)/) u odnosu na čakavski odnos lal > la! i le! > Iii, bila sljedeća: =

B67 lei - Iii II M (tj. lei < lal, Iii < le/) MG lal - Iii II lal - 1f)1 (tj. la! < lal, Iii

BO BOVEC

e / a l!' I

le/).

Realizacije tipičnoga pokazatelja označavaju izbore ko­ je vrše govornici Brdovca i Marije Gorice i predstavljaju način adaptacije modela (tipičnog pokazatelja) u jezik primalac. Na prvom su mjestu izbori koji su u većini i mogu se smatrati sustavnom pojavom, a s njima alterni­ raju izbori koji se tek nameću kao tendencija. Sustavne, većinske realizacije pokazuju u svakom govoru drukčiji oblik kompromisne replike: u Brdovcu lei - Iii, u Mariji Gorici la! - Iii, a prema alternativnim, dubletnim reali­ zacijama, koje se nameću kao tendencija, može se pretpo­ staviti i u budućnosti različit put adaptacije modela: u govoru Brdovca u replici 1f)1 za oba odnosa prema S2 , a u Mariji Gorici u kompromisnoj replici la! - M (/al > la! iz S2 i le! > M iz Sl). Npr. Brdovec: stol'ec, dUe, Marija Gorica stol'i'Lc, dite, a u budućnosti možda u Brdovcu stf#c, dWe, u Mariji Gorici stolac, d�te. Takav različit put adaptacije modela u jezik primalac možda se može razumjeti iz činjenice što Brdovec u potpunosti gravitira prema Za­ prešiću, Samoboru, Zagrebu, dakle prema istoku, prema kajkavskoj sredini, dokje Marija Gorica, smještena zapad­ nije, umnogome povezana sa zapadnim susjedima, govor­ nicima slovenskoga jezičnog područja i možda je svijest o pripadnosti drugom jeziku bila razlog da se sačuva nešto od svoje posebnosti. Međutim, tom se razlogu može prigo67 B

156


M prema S2 lal > la!, lei > Iii), kako je to učinjeno za Brdovec i Mariju Goricu, Qila bi: HZ M (tj. M < lal

=

le/) LS la! - I�I (tj. la! < lal, M


I�/), predstavlja repliku, a la! - M u Lijevom Sredičkom, kao rezultat odnosa lal > la! i lei > I�/, kompromisnu repliku s elementom Sl i S2 . Navedena situacija i u ova tri govora odražava glavne tendencije u pojavi izbora prema Sl ili S2, koje su u određenom govoru ili u određenim jezičnim kategorijama već postale sustavna pojava. Prema većinskim realizacijama međusobno se razlikuju isto kao i Brdovec i Marija Gorica, što bi se moglo razumjeti iz istoga odnos,a prema položaju koji zauzimaju među kaj­ kavcima: Brdovec, Horvati i Zdenčina bliže kajkavcima, a Marija Gorica i Lijevo Sredičko već pomalo na periferiji'-,­ jedan bliže slovenskim govorima, a drugi štokavskima. Kad smo ranije rekli da je odnos lei > M sustavna pojava u sva tri govora, mislili smo na integriranost fone­ ma I�I u fonološke sustave svakoga od tih govora. Među­ tim, integriranost fonema I�I u tih kajkavskih govora nikako ne znači postojanje isključivo odnosa lei > I�I prema Sl, jer se pojavljuje i odnos lei > Iii prema S2, samo s različitom čestotom u sva tri govora. Kako pokazuje analiza, ti se odnosi ne pojavljuju anarhično, bez reda. Najvećaje čestota odnosa le; > 1�/ u Horvatima, gotovo se može reći da je u potpunosti integriran elemenat jezika davaoca, i to u svim kategorijama riječi i bez obzira na kvantitetu sloga. Odnos lei > li! pojavljuje se samo spora­ dično, u pojedinačnim leksemima, a zabilježeni su primje­ ri kao dUe, bubr'tg, žrit. Množina imenice dUe glasi samo d�ca, a uz prilog d� čuje se i dt, kaai. U Zdenčini i Lijevom Sredičkom izbor prema Sl (lei > I�/) ovisi o kategoriji riječi i o kvantiteti sloga, što se u Zdenčini provodi mnogo dosljednije nego u Lijevom Sre­ dičkom. U Lijevom Sredičkom u istim situacijama gotovo

uvijek može biti i izbor prema S2 (jel > Iii). S obzirom na kategorije riječi pokazuje se da je izbor M najčešći u imenica, mnogo manje ga ima u glagola, a najmanje u pridjeva, brojeva, priloga i prijedloga. Unutar svake od tih kategorija riječi izbor je M uvjetovan kvantitetom sloga. Beziznimno se pojavljuje u kratkim slogovima svih kate­ gorija riječi (ako se zanemari nekoliko pojedinačnih pri­ mjera s odnosom lei > Iii: bUbrig, tirati, tribati uz kad�, d� i kacli, dt) . Distribucija je fonema M, prema tome, s obzirom na njegovu integriranost u ovih kajkavaca ikava­ ca ograničena, ali pojava dubletnih realizacija u dugim slogovima (odnosa lei > I�I i odnosa lei > li!) pokazuje ipak tendenciju prevladavanja elementa jezika davaoca, tj. od­ nosa lei > I�I i u dugim slogovima. Na osnovi takve situacije može se reći da kajkavski ikavci u ovoj skupini imaju šesterovokalski sustav u kratkim i dugim slogovima li � e a o ul ( + Iri).

1 64

1 65

=

4.2. Različit intenzitet utjecaja Sl u svakom od tri opisana govora, koji se odražava u stupnju integriranosti u njima elemenatajezika davaoca, pokazuje i fonetski plan svako­ ga od istraživanih govora. Potpuna ili djelomična integri­ ranost fonema /�/, odnosno odnosa !e! > I�/, kako je napri­ jed izneseno za svaki govor posebno, ima paralelu na fonetskom planu ..Taj se paralelizam očituje u istom odno­ su između integriranosti fonemaM i integriranosti vokal­ skih varijan�ta. U Horvatima je tendencija prema razli­ kovanju izgovora kratkih i dugih vokala le a oi najjača, gotovo da je postala sustavnom pojavom, slabija je u Zdenčini, a najslabija u Lijevom Sredičkom. Najizrazitija je pojava zatvaranja vokala le a oi u slogu s naglaskom � . Svim j e tim govorima, za razliku od govora u Brdovcu i Mariji Gorici, zajednička pojava otvorenijeg izgovora vo-

kala lei u kratkim naglašenim i nenaglašenim slogovi­ ma, a najviše u zadnjem otvorenom nenaglašenoin slogu i naknadno produženim slogovima (naglašenim i nena­ glašenim), npr. [lic�, ram�, zemit�; ož�rien, ž�p, m�lin; j�zlk, peČ�na, s�stra; reš�to, p�:rje, t�ri]. Prema iznesenim karakteristikama vokalskoga susta­ va govora Horvata, Zdenčine i Lijevoga Sredičkog izlazi da je s obzirom na mijenjanje artikulacijske baze tih govora njihov maksimalni vokalski inventar sljedeći (ima­ jući na umu njegove karakteristike za svaki govor poseb­ no): dugi slog (naglašeni i nenaglašeni): [i, �, e, �, a, l;l, o, 9, u] kratki slog (naglašeni i nenaglašeni): [i � e � a o u]. 4.3. Tipični su pokazatelji na planu naglasne strukture, da ponovimo: kajkavska distribucija naglasaka - i - (me­ tatonijskog) i naglasni tip žena (zena), glava. Pođemo li od Sl i S2 za ovu grupu kajkavskih ikavaca, dakle od kajkavskog i čakavskog naglasnog modela, treba reći da im je inventar naglasaka isti (kao i u skupini Brdovec - Marija Gorica): tri naglaska -jedan kratki (") i dva duga C- - ) . S l pripada Ivšićevoj III. grupi kajkavskj.h revolucionar­ nih govora s naglasnim tipom posekel -posekli i s podti­ pom žena (zena), leti, s uša . 73 Za Sl je, u odnosu na S2, karakteristično i: 1. pojačana metatonija i drukčija distribucija naglaska - u određenim morfološkim i leksičkim kategorijama, i 2. nemogućnost ostvarivanja naglaska " u ultimi u tipovima žena "* glava, koji se ostvaruju kao žena (zena), gliiva. 73 Usp. Ivšić ibid.,

S2 (za Horvate, Zdenčinu i Lijevo Sredičko) pripada II. grupi kajkavskih govora s naglasnim tipom pos!kal pos!kli, a za podtip bi možda trebalo pretpostaviti II2 (kao za Brdovec): žena, gori, suša, a analiza će pokazati da prema sadašnjoj situaciji u tim govorima samo govor u Lijevom Sredičkom ima podtip II5 , kako je Ivšić naznačio za sva tri govora.74 4.3.1. Metatonijski se naglasak - pojavljuje u govoru Hor­ vata, Zdenčine i Lijevoga Sredičkog u nekima od onih kategorija koje su tipične za Sl (ali vezan uz određene lekseme), uvijek uz mogućnost dubletnih likova prema S2 ' Tako je u prezentu jednine u Horvatima i Zdenčini uz likove kupujem, v!dim i prepada, u glagolskom pridjevu radnom u sva tri govora, pored držala u Horvatima, držala u Lijevom Sredičkom i sm!jala u Zdenčini, vidla, v�n6ala, gle#la, u glagolskom pridjevu trpnom pored ostav/en u Lijevom Sredičkom i ostav/en u Horvatima i Zdenčini, u I množine imenice ž. r. pored ženami u Zden­ čini, zenami u Lijevom Sredičkom i ženami u Horvatima i kostjami u Lijevom Sredičkom, u pridjeva pored babin, kravje u Lijevom Sredičkom i babin, kravsko u Horvatima i Zdenčini. Prema zabilježenom materijalu čestota je me­ tatonijskog - naglaska najmanja u Lijevom Sredičkom. To potvrđuje i analiz,a pojedinačnih leksema, npr. u Horvati­ ma i Zdenčini: želUdf;c, pažul, plćita, zivka, karvan, koža, švora, lotra;"mlinar, vuvo, ribar prema plata, pažul, vuvo, švora ali želUdac, gavran, koža, latra, mtinar, r!bar u Lijevom Sredičkom.

74 Usp. Ivšić ibid., 80

81. 1 66

1 67

Naglasak u distribuciji prema Sl pojavljuje se s po­ . djednakom čestotom u sva tri govora; i to: u N pl. imenica sr. r. sela, rebra, rešeta, u LIp!. imenica m. i sr. r. (s) voli, (s) k81ii pored (s) kMi u Lijevom Sredičkom, (s) kOli. �

U primjerima kao suša, zete, grob/e u određenom obliku �ridjeva i u �ednih brojeva distribucija je naglaska - ista u Sl i S2, pa je tako i u ova tri govora: suša, ze/e, grob/e (pored grob/e u Zdenčini); dobri, novi, široki; treti (trejti u Horvatima), sedmi, osmi. Analiza 'adaptacije modela kajkavske distribucije na­ glasaka - (metatonijskog) i - pokazuje da je u ova tri govora situacija gotovo ista kao i u Brdovcu: dubletni naglasni tipovi predstavljaju još nezavršenu integraciju, a čestota im je veća nego u Brdovcu. 4.3.2. U naglasnom je sustavu drugi tipičn,i pokazatelj za ovu skupinu kajkavaca ikavaca naglasni tip žena (žena), glava. S obzirom na jezik primalac s naglasnim tipovima žena, glava, govor se Lijevoga Sredičkog izdvaja unutar ove skupine, jer su u njemu drukčiji naglasni odnosi. Naime, naglaska " nema u ultimi, pa su umjesto tipova žena, glava tipovi žena, glava. U višesložnih je riječi taj naglasak na starome mjestu i kvantitetske su opreke samo u srednjim slogovima, npr. ževlca, šenlca, ogledalo; posuaiti,presajati, radili. Zbog vrlo jake tendencije regre­ sivnoga pomicanja naglaska " za jedan i za dva sloga, i u višesložnih je riječi taj naglasak često u prvom slogu, npr.

nalaze u rijetkim dubletama (u Zdenčini), kada uz likove npr. deska, otec supostoje i likovi deska, otec. U Zdenčini su najčešći likovi deska, otec, ali i deska, otec (pored ranije spomenutih deska, otec). U Horvatima je u višesložnih riječi stanje isto: zbog sekundarne dužine u kratkoj penultimi dva su naglasna tipa iz jezika primaoca neutralizirana u jednom tipu: sedeti = kipeti. U Zdenčini je ta neutralizacija išla u drugom smjeru: duga se penul­ tima pokratila: sedeti = kipeti. Prema najjačoj i glavnoj tendenciji u ponašanju nagla­ saka u odnosu na tipični pokazatelj žena (žena), glava može se reći, prema izloženoj situaciji u navedena tri govora, da je u govoru Horvata odnos žena = glava, u govoru Zdenčine dubletna mogućnost istoga odnosa: žena = glava i žena = glava i, ljeđe žena ;t. glava, koji je kao jedini u Lijevom Sredičkom. Evo nekoliko primjera: Horvati

Zdenčina

jeZik, glava

jezik, pismo (glava) jezik, glava

rebro, ruka

rebro, vapno (ruka) rebro, ruka

metla, tice

metla (metla), lice

Lijevo Sredičko

metla, lice.

okno, stablo agen, rudo

U Horvatima i Zdenčini se razlikovna funkcija predna­ glasne dužine u tipu žena ;t. glava izgubila, a tragovi joj se

Na osnovi toga bi se moglo reći da su danas za te govore unutar II. Ivšićeve grupe tipični podtipovi: za Horvate žena, leti, suša, za Zdenčinu žena /žena/ žena, leti, suša, za Lijevo Sredičko žena, leti, suša. Ako se usporede navedeni podtipovi s podtipovima koje za te govore navodi S. Ivšić, pokazuje se da samo govor Lijevog Sredičkog odgovara podtipu 115 , dok se govor Horvata i Zdenčine prema glav-

1 68

1 69

zgotoviti, oblijala, lsušilo, dovršila, lzrodilo, podojila, po­ žerala, otrovala, pOklonil.

nim tendencijama u ponašanju naglasaka ne bi mogao uvrstiti ni u jedan od navedenih pet podtipova unutar II. grupe. Razlog su tome naglasne promjene koje su nastale kao .posljedica međudijalekatskih veza između govora s čakavskom osnovicom i okolnih kajkavskih govora. Utje­ caj Sl narušio je ranije naglasne odnose u tipovima žena * glava, a navedeni novi naglasni podtipovi pokazuju vrstu promjena i smjer u kojem one idu. U Horvatima je, u odnosu na Zdenčinu i Lijevo Sredičko, u većoj mjeri stara alrcentuacija. Nerna kolebanja pri izboru tipova kao što su glava i glava. Uvijek je samo tip glava, što je vjerojatno razlog usustavljene inovacijske pojave neutralizacije toga tipa i tipa s kratkom penultimom koja se produljila (žena, glava). Duljenje kratke penultime ispred naglaska " u Horvatima je vjerojatno posljedica utjecaja Sl s tipom žena: u procesu adaptacije toga tipa moglo se doći do pola puta pa bi tip žena predstavljao kompromisnu repliku. U Zdenčini je taj proces odmakao dalje pa supostoje tipovi žena - glava i žena - glava. U Lijevom Sredičkom je prevladao izbor iz Sl pa tip zena - glava već predstavlja repliku. Lijevo Sredičko se, naime, nalazi južnije od Horvata i Zdenčine, na samoj Kupi, vrlo blizu štokavske granice i takav je izbor tipičan za kajkavske govore na tom području (npr. u Pisarovini). 4.4. Već smo na početku rada unutar govora kajkavaca ikavaca izdvojili govor Brdovca i Marije Gorice u jednu grupu, a govor Horvata, Zdenčine i Lijevoga Sredičkog u drugu. Učinili smo to usporedivši ih međusobno prema njihovoj općoj fizionomiji, koju određuju sve osobine govo­ ra. To je bila nužna predradnja za organiziraniju i nepo­ sredniju analizu prema tipičnim pokazateljima u ovom radu. U toj je analizi na fonetsko-fonološkom planu dan 1 70

za svaki govor inventar fonerna i maksimalni vokalski inventar, koji uključuje i dubletne realizacije izabranih relevantnih genetskih odnosa, kao i inventar naglasaka s relevantnim za danu situaciju kontakta strukturnim pro­ mjenama u njihovoj distribuciji, bilo da su izvršene ili postoje kao tendencija. Za nove smo glasovne i naglasne tipove nastojali odrediti i status kakav imaju u jeziku primaocu. S obzirom na pitanje postavljeno na početku: kakva je struktura govora kajkavaca ikavaca kao jezika primaoca, pokazalo se daje stupanj koncentracije kajkavskih izoglo­ sa prema njihovoj integriraranosti u sustav tih govora veći u grupi Horvati, Zdenčina, Lijevo Sredičko nego u grupi Brdovec, Marija Gorica. Realizacije genetsko-strukturnih odnosa kao tipičnih pokazatelja u grupi Brdovec, Marija Gorica pokazuju tek tendenciju prema mijenjanju i ar­ tikulacijske baze i određenih odnosa u naglasnom susta­ vu, a u grupi Horvati, Zdenčina, Lijevo Sredičko stupanj integracije fonemsko-alofonskih inovacijskih elemenata u svakom govoru, kao i inovacijskih odnosa u naglasnom sustavu svakoga govora posebno. Stjepan Ivšić je o kajkavskim ikavcima govorio kao o čakavsko-kajkavskim govorima unutar kajkavskih govo­ ra, Mate Hraste ih svrstava prema strukturnom kriteriju u kajkavske, a �avle Ivić, prema genetskom kriteriju, u čakavske govore. Prema genetsko-strukturnim kriteriji­ ma Dalibol" Brozović smatra da je opća fizionomija tih govora danas izrazito kajkavska. 75 Izabrani tipični pokazatelji kombinacija su genetsko­ strukturnih kriterija na osnovi kojih se, prateći samo neke genetske i neke strukturne odnose, željelo pokazati što se 75 Usp. Brozović 1960, 79. 1 71

događa u govoru kajkavaca ikavaca i na planu govora i na planu jezika. U neposrednoj komunikaciji nosilaca čakav-: skoga i kajkavskoga koda uzajamno djeluju funkcionalno ravnopravne ili gotovo ravnopravne jedinice, što znači da se oba sustava koriste u istim ili gotovo istim funkcijama. Postojanje je takve ravnopravne funkcionalnosti jedinica obaju sustava rezultat upravo konkretne situacije. Naime, realizacije tipičnih pokazatelja, bez obzira je li riječ o kompromisnim replikama ili replikama, pokazuju da se u govoru kajkavaca ikavaca supostojanjem dvaju kodova, Sl i S2, u svijesti njegovih govornika obrazuje jedan sustav kategorija u kojem jedinice S2 imaju svoje ekvivalente u Sl. U stvarnosti se takav sustav jezika primaoca može nazvati miješanim govorom, jer u sebi uključuje osobine i Sl i S2 , a pristup njegovoj analizi nužno pretpostavlja usporedan opis plana izraza i plana sadržaja obaju supo­ stojećih sustava. Takav smo opis nastojali dati u analizi govora odabranih naselja unutar grupe kajkavaca ikava­ ca. Izabrani tipični pok�zatelji, koji su sami po sebi unu­ tarnje zakonitosti određenih odnosa, predstavljaju jedini­ ce plana sadržaja, kojima na planu izraza odgovaraju njihove konkretne realizacije u govoru, a one su u govoru kajkavaca ikavaca najčešće dvostruke, dubletne. Prema tome bismo mogli reći da pojava mnogih dubleta, bez obzira na njihov status u govoru kajkavaca ikavaca (repli­ ka, kompromisna replika, vlastita inovacija potruu:uta izvana), govori o izjednačivanju jedinica plana sadržaja Sl i S2, koje na planu izraza u ovakvim govorima imaju dvostruke mogućnosti. U slučaju replika integracija je modela u jezik primalac izvršena u potpunosti. Prestrukturiranje je govora čakavskih govornika u ne­ posrednoj komunikaciji s kajkavskim govornicima složen i dinamičan proces u kojem dolazi do prijenosa osobina i

76 Tako govor kajkavaca ikavaca svrstava i L Brabee prema njihovu porijeklu iz zapadne Bosne (usp. Brabee 1971), a to potvrđuje i izostaja­ nje onih naglasnih izoglosa u govoru kajkavskih ikavaca koje su svojstve­ ne čakavskom sjeveru (usp. Hraste, 1959).

1 72

1 73

pravila izjezika davaoca ujezik primalac. Imajući na umu S2 s osobinama južnog ikavskog govora76 i usporedivši ga sa sustavom govora kajkavskih ikavaca, potvrdio se nje­ gov kajkavski karakter, a oni se i sami osjećaju kajkavci­ ma. FiZIonomiju kajkavskih ikavaca određuju vrsta i stu­ panj jezičnih podudarnosti i razlika izmeđujezika davaoca i jezika primaoca i društveno-ekonomski i geografski uv­ jeti u kojima dolazi do kontakta, pa se prema tim parame­ trima i razlikuju dvije analizirane grupe (Brdovec, Marija Gorica : Horvati, Zdenčina, Lijevo Sredičko). Unutar tih parametara nekoliko je temeljnih činilaca njihova razliko­ vanja: 1. utjecaj kajkavskog supstrata na kompaktno područje (grupa Brdovec, Marija Gorica s dvadesetak sela) i utjecaj kajkavskog supstrata na oaze (grupa Horvati, Zdenčina, Lijevo Sredičko), 2. položaj grupe Brdovec, Marija Gorica gotovo na peri­ feriji kajkavskog nruječja, prema položaju grupe Hor­ vati, Zdenčina, Lijevo Sredičko u središnjem ijužnom dijelu zapadnih turopoljsko-pokupskih govora i, pre­ ma tom položaju 3. drukčija komunikacijska sredina: za grupu Brdovec, Marija Gorica to su zagorski kajkavski govori i slo­ venskijezik, 'za Horvate i Zdenčinu zapadni turopolj­ ski gov9ri, a za Lijevo Sredičko još i pokupski i što­ kavski govori. Prema tim čimbenicima rezultati analize pokazuju:

da je utjecaj jezika davaoca (Sl) na kompaktno po. dručje slabiji nego na oaze, 2. da se odnos periferija : središnja area očituje u odnosu veća stabilnost S2 u skupini Brdovec, Marija Gorica prema manjoj stabilnosti S2 u skupini Horvati, Zden­ čina, Lijevo Sredičko. Isti odnos prema položaju na­ selja unutar same skupine, a s obzirom na tipični pokazatelj /a/ = /e/, povezuje govor Marije Gorice iz prve skupine s govorom Lijevog Sredičkog iz druge skupine, i 3. manje pr:omjena u inventaru jedinica i reorganizaciji strukture u skupini Brdovec, Marija Gorica nego u skupini Horvati, Zdenčina, Lijevo Sredičko. Jezični je kontakt dinamičan proces i dijakronijski gle­ dano na govor kajkavskih ikavaca pratimo taj proces kroz etape koje se međusobno razlikuju prema tipovima reali­ zacija: od Sl i S2 u početnoj fazi uspostavljanja komunika­ cije (bez rezultata jezičnog dodira), preko situacije u vri­ jeme Ivšićeva istraživanja tih govora do one u novije vrijeme. Rezultati su analize, na primjeru realizacija oda­ branih tipičnih pokazatelja, u skladu s mišljenjem da jezični i izvanjezični čimbenici svaku situaciju kontakta čine originalnom i zbog toga se pri utvrđivanju kontaktne srodnosti dvaju ili više govora može predvidjeti samo smjer adaptacije, ali ne i njezin stupanj. 1.

1 74

ČAKAVSKO-ŠTOKAVSKI KONTAKT U SENJU

1. Čakavsko-štokavski koritakt u Senju podrazumijeva zajednički život dvaju, u konkretnom slučaju dominan­ tnih idioma - senjske čakavštine i bunjevačke novošto­ kavštine u istoj arei - u gradu Senju. Pitanje je kako oba idioma funkcioniraju u dvojezičnom društvu, kako se pri­ padnici takva društva odnose prema oba idioma i kakvi su njihovi međusobni utjecaji. U vezi s podacima o štokavskom utjecaju na senjsku čakavštinu treba reći da u vrijeme ovoga istraživanja posebnoga rada o tom problemu nije bilo. Najdetaljnijeje i najobuhvatnije taj problem obradio Milan Moguš (1966) dijakronijski analizirajući mogućnost ili nemogućnost po­ stojanja štokavskih elemenata u senjskoj čakavštini uop­ će, uz prikaz njihova postojanja u današnjem senjskom govoru. O tome je li neka pojava u senjskom govoru autohtona ili je vanjski utje