Etika i akcija - André Malraux [PDF]

Zitiervorschau

šonja popović zadrović etika akcija André Malraux

Sonja Zadrović Popović ETIKA I AKCIJA André Malraux

Izdaje NIP »Mladost«, M. Tita 2/11, Beograd 2iro račun 60801-603-15297 — za »Ideje« Direktor BORISAV DŽUVEROVIĆ Mala edicija »Ideja« Glavni i odgovorni urednik MILUTIN STANISAVAC Recenzenti DANKO GRLIĆ MIODRAG MAKSIMOVIĆ Tehnički urednik MIŠA ŽIVANOVIĆ Grafičko rešenje NENAD ČONKIĆ Korektor VERA GAVRILOVIĆ štampa »Srboštampa«, Dobračina 6—8, Beograd Sva prava zadržava izdavač Beograd, 1978/111 Ti raž 2000 primeraka Cena 60 dinara

Sadržaj

Strana Predgovor

5

U susret temi

11

Indokina i prvi politički angažman

25

Susret Istoka i Zapada

55

Akcija protiv kontemplacije — Azijska trilogija

65

Odjeci Azijske trilogije

89

Društvena klima i aktivnost intelektualaca tridesetih godina

111

Roman »»Nada«

137

Snaga stvari — Razdoblje prisustva na vlasti

159

Politika kulture i kultura u akciji

189

Fundamentalni pojam čovjeka i povijest

197

Malraux i egzistencijalizam u književnosti

207

Umjetnost kao kontestacija i estetski humanizam

215

Antimemoarski ciklus

233

Čovjek — biće protiv smrti

243

Intervju s Andréom Malrauxom

259

Izbor biografskih podataka

279

Résumé

287

Bibliografija

299

Predgovor Upoznavanje naše čitalačke publike s Malrauxom je proces ko ji traje gotovo pola sto­ ljeća. U tom razdoblju dva prevodilačka pot­ hvata zaslužuju da ih izdvojim o po njihovu kul­ turnom značenju i književnoj vrijednosti preve­ denih djela. Riječ je o romanu »Osvajači« (»Les Conquérants«), objavljenom 1932. u izdanju »Binoze«, a u prijevodu dr Ante Bonifačića, i o Mairauxovom remek-djelu »Nada« (»L’Espoir«) koju je 1957. izdao »N o lit«, u prijevodu D obrile Stošić, s opširnim predgovorom Petra Džadžića. Još p rije prvih prijevoda, 1931. godine, u doba kada je Malraux bio mlad i relativno ne­ poznat književnik, o njemu je pohvalno pisala Isidora Sekulić, pozdravljajući njegov roman »Kraljevski put« kao »knjigu mlade sadašnjice« i upozoravajući na izuzetnu sposobnost i kvali­ tete pisca ko ji je to djelo stvorio. I kao što in­ tuicija i književni ukus Isidore Sekulić zaslu­ žuju svaku pohvalu, tako se i naša kultura u c jelini može ponositi brzim reagiranjem na po­ javu M alrauxovih djela koja su u nas rezu lti­ rala mnogim prijevodim a i velikim brojem in­ form ativnih i književno-kritičkih prikaza. Naša je javnost pratila i aktivnost Malrauxa kao kulturnog radnika, političara i borca. S tarije generacije upamtile su ga kao organizatora re­ publikanske avijacije i komandanta eskadrile u španjolskom građanskom ratu, komandanta b ri­ gade »Alsace-Lorraine« u francuskom Pokretu otpora i člana prve poslijeratne vlade Charlesa ae Gaullea, u kojoj je iz njega sudjelovao i Mau-

5

rice Thorez. Za mlađu generaciju Malraux je m i­ nistar kulture u Petoj Republici, p rija te lj i naj­ b liži suradnik de Gaullea, esteta i pokretač pa­ tetične akcije za demetropolizaciju i masovnu d ifuziju kulturnih dobara. Isto tako, mlađa ge­ neracija čitalačke publike u Jugoslaviji manje poznaje Malrauxa-knjizevnika po romanima, a više po memoarskim djelim a i literarno-estetskim studijama. Nije, međutim, samo genera­ cijska pripadnost odlučujući faktor u opredjelji­ vanju i prihvaćanju određene slike ili, još če­ šće, sheme o M alrauxu-politicaru ili Malrauxupiscu. Ta složena ličnost, mnogostrana i po mnogo čemu neobična, sposobna da zadivi, iz­ nenadi i šokira, b it će i od pripadnika istih ge­ neracija na različite načine interpretirana, shva­ ćena i prihvaćena ( ili odbačena), ovisno o te­ m eljnim opredjeljenjim a i naklonostima čitaoca ili književnog kritičara, od kojih će svaki pro­ nalaziti više ili manje jake argumente za svoj specifičan doživljaj i shvaćanje Malrauxa. Up­ ravo traženje n iti koje povezuju različite forme ispoljavanja njegove ličnosti, traganje za kon­ tin uite tom u prividnom diskontinuitetu m isli i postupaka, uz istovremeno nastojanje da se objasne i uklone neki nagomilani nesporazumi, karakterizirat će u metodološkom smislu ovu m onografiju. Postojale su, a u određenom sm islu još uvijek postoje, i direktne veze Malrauxa s kulturom jugoslavenskih naroda. Bivši jugoslavenski am­ basador u Parizu, Ivo Vejvoda, č iji je svojedob­ ni odlazak u španjolski građanski rat bio djelo­ m ično uvjetovan Malrauxovim primjerom, izja­ vio je povodom Malrauxove sm rti da je Mal-

6

raux stvarni in icija to r naše velike izložbe u Pa­ rizu 1971. godine pod nazivom »Um jetnost na tlu Jugoslavije«. Na ideju o to j izložbi došao je nakon što je bio inform iran o izuzetno vrijed­ nim iskopinama u Lepens kom Viru. »On je smattao — kako navodi Vejvoda — da je naše srednjevjekovno slikarstvo prije Giotta najznačajnije u svim civilizacijam a svijeta između 11. i 13. stoljeća, i po dimenzijama i pikturalnim kvali­ tetama, kao i po svojoj monumentalnosti.« André Malraux je bio ispunjen živim zani­ manjem ne samo za prošlost nego i za sadaš­ njost Jugoslavije, diveći se narodima ko ji su 1941. »izabrali slobodu kada se cio kontinent već bio predao«. Te rije č i sadržane su u po­ pratnom pismu što ga je 1975. uputio uprav­ niku obnovljene Narodne biblioteke Srbije u Beogradu poklanjajući toj b ib lio te ci rukopis dje­ la »Glava od vulkanskog stakla« (La Tête d'Obsidienne«), u spomen na razaranja i žrtve koje su pale u bombardovanju Beograda 1941. i u narodnom ustanku. »U sudbini vaše biblioteke — pisao je tada Malraux — ja vidim sudbinu naroda kome sloboda i kultura znače isto. Ljud­ sko dostojanstvo, koje je vazda skupo stajalo vašu zemlju, još uvijek inspirira njenu nezavis­ nost.« Malraux je u više navrata izražavao želju da posjeti i dublje upozna Jugoslaviju, a li — ako se izuzme jedan kraći posjet Dubrovniku — ta njegova velika želja je stjecajem okolnosti ostala neostvarena. Malrauxov život i književno stvaralaštvo b ili su izvor neprekidnih poticaja za suvremenike a li i brojnih dilema lije vih i desnih kritičara. Bez pretenzija na definitivne odgovore, poku­

7

šali smo sa svoje strane što objektivnije osvi­ je t liti pitanja vezana uz književno djelo i prak­ tičnu društvenu i p olitičku djelatnost Malrauxa, izbjegavajući p ri tome dogmatsku strogost ko­ jom ga je svojevremeno napadaja francuska Ko­ m unistička partija, a dakako i pristranost fran­ cuske desnice koja mu nikad nije oprostila nje­ govu revolucionarnu aktivnost u Indokini, Kini i Španjolskoj. Praktična aktivnost ovog pisca kat­ kada je zamračivala njegovo djelo ili pridonosi­ la da se ono pogrešno interpretira. Pišući ovu m onografiju že lje li smo — kako bi to Malraux rekao — u čin iti njegovo djelo »prisutnim«, p ri­ b liž iti ga čitaocu i prido n ije ti da se ono zavoli. U kn jizi »M alraux, onaj ko ji dolazi«, Guy Suarès s pravom razm išlja o odjecima koje bi Malraxovo književno djelo moglo im ati u budućnosti. U vjereni smo doista da će to djelo preživjeti mnoge »metam orfoze« i ostati u našoj »imagi­ narnoj b ib lio te c i« kao permanentan poticaj na razmišljanje, a i poticaj za intelektualna i etička ostvarenja. Kvantum m aterijala u pojedinim poglavljima ove knjige ovisi prim arno o njegovoj važnosti i relevantnosti u odnosu na teme koje su osnov­ ni predm et rasprave u tim poglavljima. Sekun­ darno je kvantum determ iniran nekim drugim faktorim a — najčešće činjenicom da su odre­ đeni biografski podaci ili neki tekstovi autora u nas manje poznati. Međutim, činjenica da je određeni m aterijal manje poznat, da predstavlja svojevrsni raritet, n ije bila dovoljan razlog da se njim e bavimo, ukoliko razmatranje toga ma­ te rijala n ije b ilo važno i relevantno za magi­ s tra ln i pravac rasprave o etičkim aspektima ak-

8

čije u životu i književnom djelu Andréa M ajrauxa. To se, na prim jer, odnosi na razdoblje prvog Malrauxovog p olitičkog angažmana u In­ dokini. To razdoblje obrađeno je na tem elju te­ že pristupačnih izvora ko ji u bibliotekam a po­ stoje kao unikati, te su i francuskoj kulturnoj javnosti nedovoljno poznati. Riječ je o rijetkom m aterijalu iz Nacionalne biblioteke u Parizu što je za ovu svrhu bio fotokopiran, ili snim ljen na m ikrofilm ove ko ji su naknadno proučeni. S dru­ ge strane, ovdje je malo prostora dano djelim a koja pripadaju takozvanoj insp ira ciji »fa rfe lu «, jednoj inače čudesno m aštovitoj kategoriji M alrauxovih djela, a li ipak kategoriji koja ima više značaj predaha i (kontrolirane) igre, nego li fa­ ze u striktnom sm islu rije č i koja bi se mogla logično i funkcionalno u klo piti u bitne tokove Malrauxova književnog stvaralaštva. Suočavanje s umjetnošću, društvenim proble­ mima i etičkim vrednotama Istoka izazvalo je kod Malrauxa potrebu da preispita cjelokupni fond vrijednosti na kojim a počiva zapadna civi­ lizacija. Konfrontacija dviju kultura predstavljat će za Malrauxa stalnu inspiraciju i poticaj za njegova kasnija djela. O cjenjujući na osnovi ste­ čenog uvida u Malrauxovu p olitičku aktivnost i s njom povezanu književnu djelatnost, to razdo­ blje osobito važnim, u kn jizi smo d o d ije liti do­ sta prostora Indokini, Kini, a zatim Španjolskoj, Kongresu pisaca u M oskvi, a kciji oko oslobo­ đenja Taelmanna i Dimitrova, te polem ici s Trockim. Susret i suradnja s generalom de Gaulleom nakon II svjetskog rata bitno su označili Malrauxovo opredijeljenje na političkom planu u

9

posljednjim razdobljima njegova života. Njegovo djelovanje kao m inistra u de Gaulleovoj vladi izazvalo je brojne komentare i pitanja: da li M alrauxov degolizam predstavlja stvarni zao­ k re t i m etamorfozu nekadašnjeg borca i komu­ nističkog »suputnika«, ili postoji logičan konti­ n u ite t između toga opredijeljenja i njegovih p ri­ jašnjih p o litičkih angažmana. U traženju odgo­ vora na to pitanje pomogao nam je i sam M al­ raux, odgovorivši piscu ove monografije u je­ dnom duljem intervjuu na ova i druga pitanja koja su bila od prvorazrednog značenja za shva­ ćanja Malrauxova života i književnog djela. Osnova za ovu m onografiju je doktorska te­ za obranjena 1975. godine na Filozofskom fa­ ku ltetu u Zagrebu. Teza je kasnije dopunjena i analizama posljednjih Malrauxovih djela, uklju­ čujući djela koja su posthumno izašla, pa je ti­ me omogućen uvid u kompletno stvaralaštvo ovog pisca. Kao poseban prilog knjiga sadrži autorizirani intervju s Andréom Malrauxom koncem decem­ bra 1973. godine, a koji dosad nismo objavili u cjelini. U Zagrebu, decembra 1977. Sonja Popović-Zadrović

U susret temi U našem stoljeću su pitanja o mjestu čovje­ ka u svijetu i smislu njegove egzistencije u sre­ dištu literarnih i filozofskih preokupacija. U oš­ trini koja čak opravdava definiranje datog sta­ nja kao krize civilizacije, dovode se u pitanje osnovne vrijednosti prema kojima se živjelo u prošlim epohama i postavljaju se zahtjevi za njihovom revizijom. Agnosticizam je razbio us­ taljene predodžbe o jedinstvu čovjeka i svijeta i učinio čovjeka još više usamljenim. Suočen sa tragikom ljudske egzistencije, bez oslonca koji mu je ranije davala religija ili filozofski sistemi, čovjek je prepušten vlastitom izboru za koji ne nalazi gotove i provjerene skale vrijednosti. Esencijalistička filozofija, koja nam je u nasljed­ stvo ostavila i određen ideal čovjeka prema ko­ jem treba da teži svaki čovjek i koji može do­ stići postupnim ličnim usavršavanjem, ozbiljno je uzdrmana intelektualnom klimom u godinama koje neposredno slijede iza prvog svjetskog rata. Pustoš koju je ostavio taj rat pokazala je da pravog pobjednika nema, da su sve pobjede Pi­ rove pobjede, a svi preživjeli pobijeđeni. Na njegovu zgarištu, uz ogromne ljudske žrtve, os­ tao je pokopan čitav jedan svijet vrijednosti i vjerovanja, čovjek je tako bio prisiljen da od­ baci gotove istine i potraži nove mogućnosti is­ tinske egzistencije. Esencijalizam ustupa mje­ sto novom osjećanju života koje će formulirati suvremeni filozofi egzistencije. Ugrožen u svom integritetu, nesiguran u sutrašnjicu, čovjek us-

11

mjeruje svoju pažnju prema bitno ljudskom, na­ stojeći intelektualnim naporom shvatiti smisao zbivanja i definirati svoju ulogu i zadaću u svi­ jetu. Tragična vizija života javlja se kako na metafizičkom tako i na empirijskom planu. Ja­ vljaju se pisci koji pokazuju dubok interes za bitne aspekte suvremenih društvenih zbivanja i za poziciju i sudbinu čovjeka kao misleće i za moralnu odgovornost probuđene individualne svijesti u tim zbivanjima. Njihove dominantne ideje mogu se — sa stanovišta historijskog ma­ terijalizma — shvatiti kao misaona reakcija gra­ đanskih intelektualaca koji reflektiraju o sebi i svijetu u određenoj, složenoj i nesigurnoj histo­ rijskoj situaciji. Mijenja se odnos literature i života. Distanca među njima postaje sve manja, a knjiženost pri tome preuzima funkciju svoje­ vrsnog instrumenta koji služi preispitivanju savjesti. Neke osnovne preokupacije svuda su pri­ sutne: odbijanje esencijalizma, potreba za au­ tentičnom egzistencijom i osjećaj neophodnos­ ti suprotstavljanja i odupiranja jako izraženoj težnji čovjeka da se otme odgovornosti i pre­ pusti kvijetizmu i zaklanjaju u neautentično. Po­ griješili bismo, međutim, ako bismo taj osjećaj generalizirali. Stari su osjećaji, kao i stari ob­ lici reflektiranja o svijetu, naime, još uvijek do­ sta jaki, a mnogi se naprosto prepuštaju eufo­ riji završetka rata. No, najlucidniji duhovi ne sudjeluju u njoj. Jedni nastupaju negativistički i rušilački prema svemu starom i preživjelom iz­ ražavajući potpuni defetizam. Neki se sklanjaju, u estetizam, a samo rijetki osjećaju odgovor­ nost i potrebu fundiranja jedne pozitivne etike

12

izvan ideologija koje pružaju »confort moral« i smirenje u iluzijama i neautentičnom. Kod ne­ kih od njih dolazi do pozitivne evolucije prema društvenoj angažiranosti pri čemu se i samo pi­ sanje javlja kao akt moralno relevantan u naj­ većoj mjeri. * *

*

André Malraux (1901— 1976.) intenzivno je i autentično živio dramu svog stoljeća kao su­ dionik, svjedok i pisac. Njegov je život na neki način rezimirao zbivanja i probleme svog sto­ ljeća, pa je stoga život Malrauxa, podjednako kao i njegovo djelo, duboko svjedočanstvo o čovjeku naše epohe i njegovu naporu da spo­ zna svoje mjesto u svijetu i smisao svoga ži­ vota. Malraux je izraziti predstavnik problematske literature u kojoj se pojavljuje dominantan motiv različito orkestriran i kontrapunktiram čovjek i njegova sudbina. I onda kad u njegovim djelima dominantno mjesto zauzima pojedinac, i onda kad to mjesto ima ljudska zajednica, uvi­ jek je u stvari riječ o problemu čovjeka, o bit­ nim pitanjima njegove egzistencije — ali ni­ kada postavljanih i rješavanih na čisto teorij­ skom planu, nego uvijek na planu praktično-filozofskom i životnom. Malrauxa doduše zanima teorijsko pitanje što je svijet i čovjek u njemu, ali ga još više zanima pitanje zašto i kako ži­ vjeti: etika je, govoreći najopćenitije, uvijek u središtu njegova interesa. Ovdje ćemo razmotriti kakvi su bili vidovi traženja odgovora na ta bitna pitanja, ne samo u Malrauxovim romanima i esejima nego i u

13

vlastitom životu autora. Upravo odnos života i djela ovog pisca bio je česta tema njegovih kri­ tičara koji su zauzimali vrlo oprečna stanovišta ovisno o svojim političkim opredeljenjima, pa su tako interpretacije Malrauxove praktične ak­ tivnosti često zamračivale njegovo djelo i pri­ donosile da se ono pogrešno shvati, lako se Malrauxovo djelo javlja kao refleks vlastitog ži­ vota, a ličnosti romana kao autorove projekcije, njihovi stavovi ne mogu se uzeti doslovno kao autorov izbor, jer je odnos između autora i ličnosti koje je stvorio vrlo složen odnos. Ovdje ćemo, na bazi dostupne literature i činjenica koje su poznate o Malrauxovu životu i radu, po­ kušati utvrditi što egzaktniji odnos između ži­ vota i djela ovog autora, njegovih političkih op­ redjeljenja i teoretsko-književnih i estetskih koncepcija, istražujući aspekte akcije kao te­ m eljne lo te g o rije njegova djela i njegove etike. Iz gore iznesenih razloga književno stvaranje ovog pisca bit će analizirano u najužoj poveza­ nosti s njegovim životom koji je uvijek i prven­ stveno bio usmjeren prema društvenoj akciji. U analizi odnosa akcije i etike pozornost će biti usmjerena na evoluciju Malrauxovih juna­ ka, kao i samog pisca, od stadija revolta i ne­ prihvaćanja do aktivnog i svjesnog opredjelje­ nja, od usamljenog heroizma do doživljaja brat­ stva u zajedničkoj akciji koja teži izmjeni svije­ ta. Posebno mjesto dobit će, dakle, analiza ob­ lika akcije i njihovo etičko vrednovanje. Bit će također istaknuti motivi koji su bili pokretači Malrauxova angažmana na književnom i politič­ kom planu kao i načini na koje je rješavao am-

14

biguitetni odnos individuum-kolektiv kao i od­ nos ciljeva i sredstava, a s tim u vezi bit će objašnjeno kako se postavljao u životnim situ­ acijama gdje se javljao problem »činiti« ili »bi­ ti«. U tom okviru tražit će se i odgovor na pi­ tanje u kojoj je mjeri u njega postignut sklad života i djela, proklamiranih principa i ostva­ renja. Djelo André Malrauxa, odnosno bitne teze koje sadrži, analizirat će se i kao ishodište ne­ kih osnovnih pojmova literarnog egzistencijali­ zma i bit će pokazano u kojem odnosu stoji to djelo prema stvaralaštvu nekih pisaca egzistencijalista. Malrauxova djela koja pripadaju takozvanoj »inspiration farfelue«, u dvadesetim godinama ovog stoljeća (i dvadesetim godinama samoga pisca!), premda su i u njima, barem u klici, pri­ sutne neke refleksije koje će biti kasnije razvi­ jene i razrađene, nisu relevantna za našu temu predstavljajući ipak samo neku vrst stilskih vje­ žbi za mladoga pisca. Za prvu ovdje razmatranu fazu značajan je prelaz Malrauxa sa kontemplativnog stava na konkretnu akciju i prvi politički angažman u In­ dokini. Tu se on uključuje u rješavanje koloni­ jalnih problema zauzimajući stavove bliske ra­ dikalnom anarhizmu. Susret s civilizacijama Is­ toka bit će plodan izvor neprekidnih inspiracija za kasnije Malrauxovo djelo. U drugoj fazi nekadašnja metafizička pobuna dalje će se konkretizirati i transformirati u ra­ dikalnu akciju. U vezi s tim drugim angažmanom nastaje kineska trilogija. Kasnije sve jače pri­

15

bližavanje komunističkoj orijentaciji naći će svoj izraz u romanu iz španjolskog rata, »Nada«, kojim se završava razdoblje suputništva (»com­ pagnon de route«) ovog pisca, što je tema po­ sebnog poglavlja. U slijedećoj, trećoj fazi susret s de Gaulleom definirat će Malrauxovu akciju na politič­ kom planu, ali se istovremeno kod Malrauxa ja­ vlja težnja da se razmatranja sa političkog ni­ voa uzdignu na viši i univerzalniji nivo. Tako se u posljednjem romanu »Altenburški orasi« traži definicija čovjeka uz nastavak davno za­ početih radova s područja estetike koja postaje osnovna Malrauxova preokupacija. Zatim će bi­ ti analiziran njegov drugi ulazak u vladu gene­ rala de Gaullea, njegova aktivnost kao ministra u njegovoj vladi. Također će biti razmatrana ne­ ka od posljednjih Malrauxovih djela i razgovori u kojima je jasnije izložio svoju koncepciju hi­ storije kao i svoj današnji stav prema nekim ak­ tualnim problemima. Posebno poglavlje bit će posvećeno odnosi­ ma između ideja koja je izložio Malraux u svo­ jim djelima i njihovim reperkusijama u djelima francuskih egzistencijalista. U poglavlju koje je posvećeno umjetnosti objasnit ćemo u kojem smislu umjetnosti, po mišljenju Malrauxa, predstavlja oblik komuni­ kacije među ljudima i kako se ona uklapa u kon­ tinuitet njegovih preokupacija. Ovoj knjizi, kao poseban prilog, priključen je i autorizirani tekst intervjua. On se odnosi na neka pitanja Malrauxova političkog angažmana, te odnosa etika i akcije, a nastao je upravo radi

16

dobivanja autentičnog autorova mišljenja o tim pitanjima. U pariške umjetničke krugove Malraux je ušao vrlo mlad i ubrzo ispoljio bogatu erudici­ ju i istančan ukus pravog esteta. Uz ljubav i afinitet što ga pokazuje prema likovnoj umjet­ nosti, privlači ga književnost i želi postati pi­ sac. Svoju aktivnost započeo je skromno, kao bukinist kod poznatog pariškog knjižara Doyona za kojeg je, očima istinskog eksperta, nabavljao rijetka bibliofilska izdanja. Izvrsno poznaje sve što je u vezi s tipografijom i tehnikom gravura, što odaje i oprema njegova prvog djela »Lunes en papier«. Knjiga je svojevrsni likovni raritet zbog sedam izvanrednih gravura kojima ju je ilustrirao Fernand Léger. Surađuje u različitim književnim revijama, osobito u izrazito lijevo orijentiranoj reviji »Action« u kojoj se uz Aragona i Jakoba pojavljuju kao suradnici Gorki, Erenburg, Bloch i Krleža. Malrauxova prva su­ radnja u revijama odnosi se na poeziju Lautréamonta, na kubizam i probleme moderne umjet­ nosti. Ti članci govore o izvanrednom poznava­ nju slikarstva i poezije i već nagovještavaju bu­ dućeg velikog romanopisca i teoretičara umjet­ nosti. Mnoge velike teme već su prisutne i one će ga opsjedati čativog života. Neobično mnogo čita, a izbor njegove lektire govori manje o ut­ jecajima, a više o srodnostima i sličnostima koje su uvjetovale taj izbor. Pascal mu je blizak svojim metafizičkim pi­ tanjima o smislu ljudske egzistencije i njegov utjecaj je značajan za čitav kasniji Malrauxov život i pisanje. Claudel ga impresionira monu-

17

mentalnošću i osjećanjem za dramatsko, a Max Jacob talentom i skromnošću. Jacobu će Mal­ raux iz poštovanja posvetiti svoje prvo djelo »Lunes en papier«, odužujući se umjetniku koji ga je inspirirao. Od svih francuskih književnika najbliži mu je André Gide. Gideu ga je privukao njegov nekonformizam i radikalizam kojim je uputio izazov građanskom društvu, odbijajući da se u nj integrira i odbacujući moral tog društva, uvjeren da svatko sam treba da nađe svoj vla­ stiti moral i vlastitu istinu slobodne ličnosti, lako je Gideova koncepcija »bezrazložnog akta« otkrila moral ekstremnog individualiste koji je mogao destruktivno djelovati i, doslovno uzet a, dovesti do moralne dezorijentacije, on je ipak, po mišljenju Malrauxa, otkrio mladima »intelek­ tualnu svijest«, unutarnji nemir i poseban »na­ čin bivstvovanja«. Privlačnost André Gidea bila je i u tome što nije naznačio nikakve posebne ciljeve, nikakvo »dolazište, nego samo polazi­ šte«. Polazište je bilo izlazak iz građanskog pu­ ritanizma i farizejštine i otvaranje procesa is­ krenosti koji je započeo sa Gideom. Kasnije, go­ dine 1939, Malraux će naglasiti da je i Gide po­ stavio jedan od bitnih ljudskih problema: što može ljudski duh protiv smrti. Zanimljivo je da je Gide kao već afirmirani književnik davao, ne bez izvjesnog osjećaja in­ feriornosti, superlativne ocjene o Malrauxu uo­ čivši veliki talent tada još neafirmiranog pisca. Nakon oslobođenja, Gide s divljenjem govori o Malrauxu kao čovjeku »otvorenom za sve i sva­ kog«, hrabrom i uvijek spremnom da se anga­ žira tamo gdje treba braniti pravednu stvar. On

18

ga naziva »avanturistom«, ali odmah dodaje da to uzima u »najljepšem, najbogatijem i najljudskijem smislu riječi«. Njih dvojicu naći ćemo često zajedno, osobito u vrijeme kada su po­ stali »suputnici« komunista. Malraux često govori o svojim afinitetima, a od stranih književnika i filozofa koji su mu neobično bliski, uz Dostojevskog, značajno mje­ sto zauzimaju Nietzsche, Spengler i pukovnik Lawrence. Nietzscheu ga je približio tragični karakter njegovih meditacija, razmišljanja o stvaralačkim mogućnostima čovjeka kojima se suprotstavlja alijenacijama, kao i činjenica što su za Nietzschea, kao i za Malrauxa, misao i život značili jedno. Dijelio je njegovu strast pre­ ma politici i umjetnosti kao i njegove težnje za etičkim ostvarivanjem čovjeka. Uz Nietzschea ne možemo mimoići ni Spenglera kojem je Malrauxa privukao interes za historiju i stare civilizacije. Spengler ih, kao i Malraux, usko povezuje s fundamentalnim pro­ blemima čovjeka kao što su problemi ljudske slobode i historijskog progresa. Zatvorenim Spenglerovim kulturama Malraux će suprotsta­ viti kontinuitet, uvodeći pojam metamorfoza, i tako osmisliti ljudsku »avanturu« u historiji. Traženje apsoluta u akciji privući će ga pu­ kovniku Lawrenceu. Njemu će posvetiti jedan kratak esej u kojem govori o Lawrenceovoj bor­ bi s anđelom, a iz te meditacije rodit će se na­ slov druge Malrauxove knjige: »Borba s anđe­ lom«. Za razliku od Lawrencea koji se opredije­ lio za »non-faire«, Malrauxov život, kao i njego­ vih ličnosti, karakterizira neprekidni aktivizam

19

usmjeren na prevladavanje postojećeg. Dok je Lawrence bio uvjeren da neće uspjeti ni u čemu što poduzme, Malraux naglašava vjeru koju je imao u uspjeh svojih pokušaja: »J’ai agi pour gagner«. Malraux je pokazivao izvjesno razumijevanje i za neke pisce koji su duboko osjetili tragiku svog doba, ali koje je pesimizam doveo do ve­ ličanja reda i snage, a delirij akcije do fašizma, kao što su Maurras, Drieu La Rochelle i neki orugi. Nadrealistima nije nikada pripadao, iako su utjecali na njegova najranija djela koja, kako je već rečeno, ovdje za nas nisu relevantna. Za čovjeka kojemu je svijest i volja odlučujuća ži­ votna kategorija, podsvijest i automatizam nisu mogli biti privlačni, koliko god su se neki od nadrealista zalagali ne samo za revoluciju du­ ha nego i za korjenite društvene promjene. Osim toga, građanska ideologija je brzo prihva­ tila i apsorbirala nadrealizam, da bi ga parali­ zirala i učinila neodgovornim i neefikasnim. Ono što je Malraux mogao od nadrealista pri­ hvatiti nije bila intelektualna igra, nego njihov stav revolta i neprihvaćanja za koji mu je bilo jasno da ga treba radikalizirati. Bilo je nadreali­ sta koji nisu željeli ostati na negaciji i koji su htjeli racionalizirati svoj revolt, i slobodu za ni­ šta pretvoriti u slobodu za nešto. Tako se go­ dine 1927. jedna grupa nadrealista priključuje Komunističkoj partiji Francuske, u momentu kad je postalo neophodno da se fundira jedna pozi­ tivna etika, a revolt pretvori u akciju. Malrauxu ni marksistička misao nije bila st­ rana. Vrijedno je prisjetiti se u tom smislu ho-

20

landskog filozofa i uvjerenog marksiste Bernar­ da Groethuysena i njegova utjecaja na Malrauxa. Taj nekadašnji profesor sociologije na Ber­ linskom sveučilištu, postao je, nastanivši se u Parizu, dugogodišnji Malrauxov prijatelj. Mal­ raux ga je neobično cijenio, jer ga je Groethuysen fascinirao velikom kulturom i izvrsnim po­ znavanjem njemačke i ruske književnosti. Nje­ gov utjecaj na Malrauxa bio je snažan i dugo­ trajan. Neke od osobina toga smirenog i mu­ drog čovjeka Malraux je prenio u likove svojih romana »Ljudska sudbina« i »Nada«. Bernard Groethuysen, pak, sa svoje strane, cijenio je Malrauxa i smatrao »Osvajačem« velikim dje­ lom zato što se pisac po njegovim riječima — u njemu »opredijelio za život«. Još neke ličnosti su na ovaj ili onaj način sudjelovale u stvaranju posebne intelektualne klime tih godina. Istaknimo Romaina Rollanda za kojeg će Malraux kasnije reći da je bio je­ dan od onih koji su usmjeravali savjest Evrope, ali i onaj čija su se pesimistična predviđanja kasnije potvrdila. Malrauxu je bliska koncepcija revije »Evropa« i univerzalizam koji u njoj za­ stupa Rolland. Ne pojedinac, nego čovjek. Za­ nimljiva je i uloga Anatola Francea, poznatog pacifiste, koji je baš godine 1920. uputio »Apel proletarijatu za obranu mira u svijetu«, objav­ ljen u »Humanitéu«. Komunistička partija Fran­ cuske bila je neobično zadovoljna ovim apelom u kojem je France dodijelio proletarijatu ulogu spasioca ne samo Francuske i Evrope, nego ci­ jelog svijeta. Kad je 1929. godine France umro, čitava Francuska mu je priredila veličanstven sprovod.

21

Jedna od istaknutih figura koja je davala ton tome razdoblju bio je utemeljitelj revije »»Clarté«, Henri Barbusse. On je prihvatio član­ stvo u Komunističkoj partiji, 1923. godine, sma­ trajući je snažnom avangardom revolucije. Svo­ jim oštrim perom on će napadati reakcionarne ideologije i militaristički duh nekih pisaca. Od ostalih naprednih pisaca koji su davali ton dvadesetim godinam dodajmo Paula Vaillant-Couturiera i Raymonda Lefebvrea koji profetski naslućuju novi rat, naglašavajući da je došao kraj pasivnom periodu i da započinje ak­ tivni. Oko časopisa »»Filozofija«, osnovanog 1924, i revije »»Esprit«, osnovane 1926, okupljaju se Henri Lefebvre, Georges Politzer, Paul Ni­ zan, Georges Friedman koji žele unijeti nova gledanja i stvoriti solidnu teoretsku bazu za konkretnu akciju na izmjeni svijeta. Malraux je surađivao u književnim revijama (»»La Connaissance«, »»Action«, »»Le Disque Vert«, »»Monde« i dr.) svojim kritičkim člancima o umjetnosti. U njima se okušao i kao autor ne­ kih, za nas ovdje manje značajnih literarnih dje­ la koja su izlazila u odlomcima: »»Lunes en pa­ pier«, »»Royaume Farfelu« i dr. Mnogi su kriti­ čari prenaglasili vrijednost i domet kao i zna­ čenje simbola tih prvih mladenačkih djela. Me­ đutim, ti fragmenti, koji nisu ni u svoje vrije­ me imali većeg odjeka u javnosti, pokazuju pri­ je svega težnju mladog pisca da se okuša u metieru za koji će se kasnije opredijeliti. U nji­ ma će dati oduška imaginaciji, stvarajući halucinantne slike poput Breughelovih prikaza i Boschovih košmara. Ta djela ipak nisu puka igra

22

imaginacije, nego su i izraz potrebe za osloba­ đanjem od vlastitih pritisaka kao i uspomena iz djetinjstva u Bondy-u. Period u kome su ona nastala (1921— 1928.) privući će našu pažnju nečim što će Malrauxa predstaviti javnosti ne sa­ mo kao čovjeka meditacije, nego i kao čovjeka akcije. U tom periodu dolazi do njegova prvog političkog angažmana u Indokini, koji će biti presudan za kasnija životna a i književna opre­ djeljenja. Opredelivši se za akciju, Malraux će se kasnije žestoko i nepomirljivo angažirati na svim poprištima gdje se odigravala historija, rješavajući svaki put iznova dilemu između »être« i »faire«.

Indokina i prvi politički angažman Indokina je u životu André Malrauxa bila poprište dviju njegovih velikih avantura: prve od njih 1923. godine, kada je u Kambodžanskoj džungli tražio basreljefe u ruševinama Banteay Srei-a, nedaleko od Angkora, nakon čega je bio i suđen u Pnom-Penu; a druge, kada je 1925. go­ dine u Sajgonu uređivao opozicioni list »Indo­ kina« i u njemu demaskirao metode i zloupotre­ be kolonijalne uprave u francuskoj Indokini i potpomagao nacionalni pokret za oslobođenje Anamita »Mladi Anam«. Prvom iskustvu dugujemo roman »Kraljevski put«, a politička borba, iz koje je rezultiralo dru­ go, dala mu je bogat materijal za dva njegova romana, »Osvajači« i »Ljudska sudbina«. To je i razlog da na taj dio Malrauxova života i na događaje s kojima je povezan usmjerimo izuzet­ nu pozornost. Nećemo ovdje navoditi i konfrontirati broj­ na kontroverzna mišljenja biografa i kritičara, većinom nedobronamjerna, koja se odnose na boravak i sudjelovanje samog Malreuxa u do­ gađajima u Indokini i kineskoj revoluciji, kao i na incident u Angkoru. Mnoga gledišta o Malrauxovoj aktivnosti u Aziji bila su često poli­ tički obojena, a izjave o krivici u Angkoru pre­ tjerane. Francuski kolonisti, koji nikada nisu bi­ li okrivljavani i pozivani na odgovornost poput Malrauxa, posjedovali su velik broj statua iz kambodžanskih hramova, do kojih nisu došli ni uz kakvo odobrenje, ali su imali više sreće, a i vlasti su im bile više naklonjene.

25

Za nas su u prvom redu mjerodavni brojni onovremeni štampani tekstovi (novine, časopi­ si) kao izvori za proučavanje razdoblja koje je i danas predmet mnogih raspri. Poprište, za Malrauxa velikog i značajnog političkog zbivanja kojemu je bio i svjedok i sudionik bila je, dakle, Francuska Indokina.*1) On sam je isticao da sva njegova revolucionar­ nost ima korijen u kolonijalizmu, a da je uz In­ dokinu bila vezana i njegova samouka marksis­ tička naobrazba. U Francuskoj Indokini dvadesetih je godina živjelo sedamnaest milijuna obespravljenih i eksploatiranih Anamita. Pojedinačni protesti i ustanci bili su dosta česti, ali oni nisu imali znatnijeg uspjeha, a rezultat su bile drastično pojačane represivne mjere nakon svake pobune. U to vrijeme se oko Ho ši Mina okupljaju mladi progresivni Anamiti u kojima se budi na­ cionalna svijest. U Kantonu on posebnu brigu posvećuje formiranju mladog revolucionarnog kadra u vrijeme kad se kineska komunistička partija povezala sa lijevim krilom Kuomintanga. Za svog ranijeg boravka u Francuskoj Ho Ši Min je vrlo aktivno djelovao organizirajući om­ ladinu za pokret i akciju, a 1919. godine, na Mi­ rovnoj konferenciji, još kao Nguyen Aio Quoc, oštro postavlja zahtjeve za reformama. Na bu­ đenje svijesti tih ljudi utjecala je dakako i Ok­ tobarska revolucija kao i ostala društvena gi­ ’) Francuska Indokina obuhvaćala je u to vrijeme teritorije današnjeg Laosa, Kampućije (Kambodže) i Vietnam sa po­ krajinama Anam, Košenšina (Kočinkina) i Tongking. Anamitlma (Anamcima) nazivali su se stanovnici Anama, Košenšine i Kambodže. U tom smislu je taj naziv upotrebljavao Malraux u publikacijama što ih je tada izdavao, pa ga u istom smislu i ovdje upotrebljavamo.

26

banja što ih je posredno ili neposredno izazva­ la u Aziji. Čitav period od 1921. do 1926. godi­ ne ispunjen je otporima španjolskim i francu­ skim osvajanjima koja su se vršila pod maskom pacifikacije. Karakterističan je otpor RIF-a, po­ buna u Maroku i drugdje. I u francuskom Kongu situacija nije ništa bolja. Po povratku iz Konga, André Gide svojom knjigom podiže uvjerljivu i strašnu optužnicu protiv kolonijalne politike francuske uprave. Gidov »Povratak iz Konga« svjedočanstvo je nezamislive bijede i siromaš­ tva u kojem propada domorodačko stanovništvo, živeći gotovo poput prethistorijskih špiljskih predaka čovjeka. I Gide će, kào i Malraux, svje­ dočiti o pohlepi koncesionarnih kompanija i pravom ropstvu što su ga one obnovile. Vijesti o zloupotrebama prodirale su u fran­ cusku javnost i poticale povremeno neke ljude da se jače zainteresiraju za probleme kolonija. Neki od njih odigrali su veliku ulogu u buđenju nacionalne svijesti Anamita i postali aktivni su­ dionici njihove borbe za oslobođenje. S pokretom za oslobođenje naroda Francuske lidokine upoznaje Malrauxa poznati sajgonski advokat i prijatelj Clare Malraux, Paul Monin koji je godinama boravio s porodicom u In­ dokini i vrlo brzo postao prijatelj i borac za prava Anamita, kako su tada nazivali Vijetnamce. U Moninu, čovjeku od akcije, Malraux je našao dragocjena saveznika u borbi protiv ko­ lonijalne vlasti u Indokini. Monin se pokazao kao izvanredan poznavalac indokineskih prili­ ka. Bio je član kolonijalnog vijeća, a osim to­ ga usko povezan s Kuomintangom u doba Sun-Jat-Sena.

27

Neugodna uspomena na sudski proces u Pnom-Penu, kada se morao braniti od optužbe za krađu umjetnina u Angkoru, imalo je stano­ vitog udijela u njegovoj odluci da se vrati u Košenšinu, predstavljajući osobno iskustvo o podlim metodama kolonijalne uprave. Kod Monina, kao i kod Malreuxa, postojali su neki za­ jednički motivi angažmana :snažan doživljaj dru­ štvene nepravde i zahtjev za poštivanjem ljud­ ske ličnosti, uvjerenje da im je dužnost podu­ zeti ono što će kasnije Garine izreći u »Osva­ jačima« — dati ljudima svijest o egzistenciji i stvoriti njihovu nadu, njihov »raison d evivre et de mourir«. Oba suradnika predstavljaju čvrste ličnosti intelektualaca kojima je stran svaki ne­ dostojan kompromis što pogađa dostojanstvo čovjeka, svaki komformizam koji čovjeka pret­ vara u kukavicu. André Malraux i njegova supruga Clara sti­ žu u Sajgon u veljači 1925. Oni se ubrzo upoz­ naju sa situacijom, a to znači prije svega s diskriminacijom kojoj je bilo izloženo domoro­ dačko stanovništvo. Ono je bilo lišeno svih građanskih prava, što najbolje pokazuje činje­ nica da je jedva jedan stanovnik na tisuću imao biračko pravo, i to samo u Košenšini. Domoro­ ci su isključeni iz svake aktivnosti bilo kojeg sektora javnog života i bez obrane prepušteni samovolji kolonijalne vlasti. Korupcija admini­ stracije, kao i uništavanje sitnih kineskih i anamitskih trgovaca od strane velikih evropskih kompanija, pridonose također osiromašenju već i tako bijednih seljaka ropski eksploatiranih na brojnih plantažama.

28

Malraux je Moninu dobro došao, nakon što je bilo onemogućeno dalje izdavanje njegova lista »Istina«. Malraux i Monin zajednički odlučuju da je nužno osnovati novi list kako bi borba bila što efikasnija. Za tiskanje lista bila je potrebna dozvola, a vlasti u Sajigonu bile su svjesne opasnosti ko­ ju bi takav list predstavljao. Zato su dozvolu za štampanje vezali uz klauzulu o obavezi štam­ panja na francuskom jeziku, kako bi list imao što manje čitalaca. Kolonijalne vlasti su već dekretom o štampi iz godine 1898. zabranile upotrebu i kineskog i anamitskog jezika kao »stranih« jezika. Clara je u Singapuru dobila dozvolu od bri­ tanskih kolonijalnih vlasti da iz njihove štampe može prevoditi i objavljivati članke. Financijsku podršku 'izdavačima davala je napredna anamitska buržoazija i kineska zajednica u Šolonu či­ ji su članovi bili brojno zastupljeni u Kouimintangu. Pristupom u Kuomintang, Malreux i njegova žena osjetit će po prvi put klimu zajedništva i bratstva koje će kasnije postati lajtmotiv nje­ govih romana. Na skupovima stranke on govo­ ri o borbi protiv zajedničkog neprijatelja. U svojoj biografiji Clara Malraux ovako opisuje osjećaj koji ih je vezao za domoroce: »Poslije banketa u Kuomintangu, André je postao svjes­ tan da skup ljudi nije zbir pojedinaca koji ga sačinjavaju, nego nov element koji ih nadilazi. To je opravdavalo interes za ljudska bića od ko­ jih ni jedno, uzeto za sebe, ne bi mu izgledalo dostojno pažnje«.2) Ovu, vjerojatno jednu od 2) Clara Malraux, Les Combats et les Jeux, Grasset 1969.

29

najljepših Malrauxovih misli, što ju je Clara ovde parafrazirala, on će izraziti nekoliko puta na razne načine, posebno u romanu »Nada« gdje se ta misao u stvari javlja kao okosnica djela. Već tada nestaje antagonizam između »či­ niti« i »biti« i Clara je mogla dodati: »Od časa do časa gledala sam kako moj drug postaje sve više ono što je činio«. List, pokrenut zajedničkim naporima Malrauxa i Monina, pojavljuje se, pod nazivom »In­ dokina«, 17. lipnja 1925. godine, a prva tri bro­ ja podijeljena su besplatno. Već kod prvog broja vidjelo se da će to biti borbeni list uperen pro­ tiv kolonijalne vlasti zbog čega će se morati uporno boriti za vlastito održanje. Uz »Indokinu« sličnu ulogu ima i »Echo an­ namite« čiji će suradnik Dejean de la Bâtie postati odgovorni urednik »Indokine«. Ovaj mje­ šanac, sin francuskog diplomate i anamitske majke, odvažno se hvata u koštac s protivnič­ kim listovima kao što je »L’lmpertial«, poma­ žući Malrauxa i Monina, ove pomalo »mondenske karbonare« kako ih je nazvao Jean Lacouture. Vrlo vehementni uvodnici pokazivali su da ovaj list ima mnogo šire namjere od nekog običnog satiričkog lista, kakvim bi se mogao učiniti na prvi pogled, i da po svemu želi biti borbeno glasilo. Prvi brojevi sadrže oštar napad na guver­ nera Košenšine, gospodina Cognacqa, nekad dobroćudnog liberala, a sada surovog ugnjeta­ ča. Duhovitim stilom i rječnikom, koji živo evo­ cira sjajnu ironiju Anatolea Francea, Malraux parodira osobine guvernera i time, naravno, iza­ ziva njegovu žestoku reakciju. Guverner podu-

30

zima sve da obustavi izlaženje lista, dok Mal­ raux sve više podiže ton, iz broja u broj, uspi­ jevajući da dobije intervjue od glasovitog po­ znavaoca azijske kulture Sylvaina Lévya i knji­ ževnika Paula Claudela, tadašnjeg francuskog ambasadora u Tokiju. U listu je objavljen i in­ tervju sa Paulom Painlevéom, poznatim matematičarem i pripadnikom socijalističke republikan­ ske stranke, a kasnijim visokim funkcionarom francuske vlade. Painlevé u tom intevjuu odo­ brava borbu Anamita tražeći za njih pravo su­ djelovanja u svim važnijim odlukama, pravo na obrazovanje na svim nivoima i slobodu štampe. Ukazujući na neophodnost reformi, Painlevé je svojim izjavama u početku ulijevao neke nade, osobito što se tiče političkih i građanskih pra­ va pučanstva. Ali, kao ni prijašnje dobronamjer­ ne izjave drugih guvernera, ni ova nije imala nikakav praktičan rezultat. Isto razočaranje nastupilo je kad je za ge­ neralnog guvernera izabran bivši socijalist A. Varenne, koji je, došavši na vlast, primjenjivao slične metode pritiska kao i njegovi prethodnici. U polemikama koje su vodili pojedini supar­ nički listovi, urednici ne biraju riječi i ne izbje­ gavaju uvrede. U žučnoj polemici koja se raz­ vila između Malrauxa i direktora jednog od re­ žimskih listova, ovaj potonji pokušava osporiti autentičnost izjave Painlevéa, pa čak dobija i službeni demanti s njegove strane nakon što je ovaj postao predsjednik skupštinskog vijeća. Guverner Cognacq pokušava najprije pridobiti Malrauxa, a onda ga nastoji zaplašiti, ali Mal­ raux u svom listu objavljuje odlomke koji kom­ promitiraju guvernera i otkrivaju čitav policij-

31

ski sistem ucjena, korupcije i laži, kao i metode zastrašivanja. Osim guvernera, cilj su Malrauxovih i Moninovih napada manipulacije i malver­ zacije velikih kompanija koje se bave zelenaštvom, uništavajući male trgovce i poduzetnike, ali i seljake upropaštene protuzakonitim oduzi­ manjem njihove zemlje. Tako su osobito stra­ dali seljaci iz područja Camau, čija se zemlja prodavala putem licitacije pod zaštitom samog guvernera Cognacqa. Zahvaljujući protestima Monina i Malrauxa, ta je praksa nešto ublažena. Malraux se obara i na bezumnu i ujedno opasnu politiku francuske uprave koja sprečava Anamite da borave i studiraju u Francuskoj. Za­ to oni odlaze u druge zemlje iz kojih će se vra­ titi, kako Malraux kaže, »protiv nas« i pridružiti se pobunjenicima. »Ne optužujem ovdje odre­ đenog čovjeka, nego politički stav«, kaže on »Zahtijevamo da pristup Francuskoj bude slo­ bodan onima koji žele da je upoznaju. Ako se bojimo da ne usvoje boljševizam, onda je, s ob­ zirom na taj razlog, za njih manje opasno biti u Parizu neg ali u Londonu, Bostonu ili Moskvi«. On traži da se pojednostavi postupak oko na­ turalizacije domorodaca, što ne treba da nas čudi. U ono je vrijeme bilo potrebno 3000 pijastara da se molba samo preda, a druge pote­ škoće ne treba ni spominjati. U posljednjem broju »Indokine« Malraux je uputio neku vrst svog manifesta u kojem se »već afirmira politički pisac koji je također i moralist«, kako kaže njegov biograf Lacouture. Evo tog angažiranog teksta: »Naša politika u Košenšini i Anamu vrlo je jednostavna u sa­

32

dašnjem trenutku: ona kaže da Anamiti nema­ ju nikakvog razloga da dolaze u Francusku, a ta politika neposredno izaziva udruživanje naj­ snažnijih karaktera i najupornijih energija Anama protiv nas Cpotcrt. A. M.). Čini se da se po­ litičke stupidnosti klanova ili pohlepa za nov­ cem primjenjuju s neobičnom upornošću, kako bi se uništilo ono što smo znali učiniti i kako bi se u ovoj drevnoj zemlji, zasijanoj velikim uspomenama, probudili uspavani odjeci više od šest stotina pobuna. Kada se prelazi Anam od ušća Crvene rije­ ke do delte Mekonga, dobiva se jedna jedina impresija: ime svakog čuvenog grada ime je ne­ ke pobune. Najuzbudljivije njegove planine no­ se imena bitaka. Grob Lê-Loia je u ruševinama, ali pjesme koje slave mračnu veličinu njegova života, ispunjena hrabrošću i avanturama, još su na ustima svih žena i u sjećanju svih ribara. U Quang-Ngai, u Thanh-Hoa, u Vinh-u zalihe energije, koja nam je toliko potrebna na Dalekom Istoku, čekaju da se ostvare očekivanja što smo ih probudili.«3) Kolonijalna vlast odlučuje da svim raspolo­ živim sredstvima uništi list. Sudbina lista je za­ pečaćena nakon što je guverner Cognacq za­ branama i prijetnjama uspio odstraniti tipogra­ fe iz štamparije lista. Ostavši bez tipografskog materijala, redakcija donosi odluku da Clara i André otputuju u Hong-Kong, tada pod britan­ skom dominacijom, u kojem su se nadali na­ baviti potreban materijal. Na tom putu doživ­ ljavaju vrlo ugodno iznenađenje uvjerivši se da 3) L'Indochine, 14. V II 1925.

33

je njihovo djelovanje bilo poznato čak i izvan kruga čitalaca njihova lista. Naime, kapetan broda na kojem su se nalazi­ li Clara i André Malraux šalje obavijest britan­ skim vlastima u Hong-Kongu da se na brodu nalazi »najcrveniji boljševik čitavog Anama«. Vijest se brzo proširila po Hong-Kongu koji je u to vrijeme paraliziran generalnim štrajkom, štrajk je obuhvaćao i kineske nosače, kulije. No saznavši tko je doputovao, oni na čas prekidaju štrajk, da bi Malrauxu injegovoj supruzi, jedino njima od svih putnika, odnijeli prtljagu u hotel. U Hong-Kongu imaju sreću, jer Jezuiti pro­ daju svoju staru štampariju, i Malraux odmah preuzima polovicu materijala, a za drugu se Je­ zuiti obavezuju da će je poslati nakon tjedan dana. Na ulazu u Sajgon policija konfiscira Malrauxovu prtljagu s tipografskim materijalom. No za tjedan dana stiže obećani drugi dio pošiljke i rad se ipak može nastaviti. Poteškoću su predstavljala štamparska slo­ va koja su prodali Jezuiti iz Kong-Konga, a koja su bila anglofona i nepodesna za slaganje teks­ tova na francuskom jeziku. Malraux umeće ne­ ke znakove od drveta i bori se da list ipak ugle­ da svjetlo dana. Jednog jutra, u redakciju lista dolazi u posjet neki tipograf koji iz svog džepa vadi maramicu i njen sadržaj istresa na stol. Površina stola začas je bila prekrivena slovima »e« i mnoštvom svih vrsta akcenata potrebnih za tekst na francuskom jeziku. Slova i znakove radnik je uzeo iz jedne od štamparije vladinih listova. U predgovoru djelu Andrée Viollis »Indo­ kina S.O.S.« Malraux navodi riječi tog radnika:

34

»Ako budem osuđen, recite onima u Evropi da smo to mi učinili. Neka znaju što se ovdje do­ gađa«. Novi list izlazi s izmijenjenim naslovom, »In­ dokina u okovima«, u dva izdanja tjedno. Od studenog 1925. do veljače 1926. izašla su 23 broja, dok je prijašnji list »Indokina« doživio 46 brojeva. U prvom broju lista »Indokina u okovima« uredništvo upozorava čitaoce da će list izlaziti četvrtkom i subotom, dok kolonijalna uprava je­ dnog dalekog dana ne pristane da im vrati za­ plijenjena štamparska slova. Uredništvo istovre­ meno izražava nadu da će se ovo privremeno izdanje možda uskoro pojaviti kao svakodnevno i dodaje: »Do tog vremena list »Indokina« pred­ stavljat će bibliograsku rijetkost jer su njegova slova nepotpuna, ali da bi se list mogao ipak pojaviti, nadomjestili smo drvenim slovima ona koja nam nedostaju — kao u šesnaestom sto­ ljeću«.4) Uistinu, list izgleda vrlo neobično sa svojim čudnim slovima od kojih su poneka posve ne­ čitka, a zarezi zamjenjuju akcente. No najvaž­ nije je da list ponovo izlazi sa stalnim rubrika­ ma: »Anamitska pitanja«, »Sajgonska kronika«, »Naši telegrami«, uz zanimljive uvodnike, inter­ vjue i dnevne vijesti. Gotovo u svakom broju javljaju se i André Malraux i njegov suradnik Paul Monin. Najveći dio lista odnosi se na opi­ sivanje stanja u ovoj francuskoj koloniji u kojoj su izvjesne financijske i trgovačke grupe po­ stale moćnije (i bogatije) od lokalnih vlasti. 4) L’Indochine enchaînée, br. 1.

35

Uprava Košenšine, koja bi trebala biti posred­ nik između Francuske i Anama, brine se samo kako da što više novaca izvuče od jednog poli­ tički zaostalog naroda koji nema nikakvih mo­ gućnosti da se brani, koji je lišen hrane, moguć­ nosti obrazovanja i liječničke njege. Ali takvo stanje ne može potrajati dugo. U rubrici »Anamitska pitanja« André Malraux upućuje ovu opomenu Francuzima: »Kažem svima Francuzi­ ma: »Ova huka koja se penje sa svih točaka Anamitske zemlje, tjeskoba koja već godinama ujedinjuje razasute mržnje i želje za osvetom, može postati, ako to ne predusretnete, pijev je­ dne strašne žetve . . . Tražim od onih koji me čitaju da pokušaju saznati ono što se ovdje do­ gađa, a kad to saznaju, da se usude reći čovje­ ku koji dolazi u Indokinu da traži pravdu i, po potrebi, da je izvršava, da nisu i da nikada nisu bili solidarni s onim koji je, da bi sačuvao svoj položaj, uzdigao u ime Francuske i Anama dvo­ struku masku pajaca i sluge, uhode i izdajice«.5) Malraux je svjestan da su rijetki oni koji će dići svoj glas protiv zloupotreba funkcija vlasti u Anamu, protiv malverzacija s prodajom ze­ mljišta, protiv falsificiranja i psiholoških priti­ saka vršenih prilikom izbora — jer Anamiti se ni ne znaju služiti glasačkim listićima. Vlast ne preza ni od fizičkog mučenja. Ako Francuzi že­ le vezati uza se ovaj narod, onda to ne treba da čine vežući ljude za stabla, kaže Malraux. O strašnim nametima i kulučenjima ne zna se ni­ šta u metropoli. Izvještaji koje kolonijalno vije­ će šalje prema uputama guvernera potpuno su 5) Ibidem.

36

falsificirani i govore o prosperitetu zemlje i bri­ zi koju uprava ulaže u razvoj Anama. Takozvana »zelena knjiga« česta je meta Malrauxovih na­ pada, koji u svom listu crnim humorom komen­ tira neke njene odlomke, naglašavajući kako je jedini motiv upravljača Anama zgrtanje novca. U uvodniku broj 5. uredništvo lista upućuje »Ot­ voreno pismo gospodinu Aleksandru Varenneu, generalnom guverneru«, u kojem ga upozorava na lažnost fasade koju mu žele prezentirati i komediju koju igraju da bi ga impresionirali. Varenne je, naime, govorio o neophodnosti re­ formi. »No samo je po sebi razumljivo da nije po­ trebno reformirati institucije kada su dobre, a kad su ljudi koji ih primenjuju pravedni, nije potrebno slati ih u mirovinu«. Politika napojni­ ca »najdragocjenija je akvizicija francuskog du­ ha i temelj svake kolonijalne akcije«. To što gospodin Daladier smatra da je Indokina »za­ štićeno lovište«, ne bi imalo nikakve važnosti kad »kunići ne bi bili Anamiti«. U zamišljenom intervjuu s predsjednikom trgovačke komore André Malraux stavlja u usta predsjednika ove riječi: »Dužnost je predsjednika Lovačkog udru­ ženja da brani interese lovaca koje neprekidno muče okrutni kunići.«6) Malraux upozorava Varenna da ako ovaj na­ rod nema smisla za politiku i pasivno podnosi mnoge nedaće, znači da mrzi Francuze, jer su mu guverneri nanijeli više zla nego što bi na­ nio rat, a to treba da znaju svi Francuzi, jer se to njih tiče. 6) L’Indochine enchaînée, br. 21.

37

U listu surađuju i obrazovani Anamiti koji se brane od optužbi kolonijalne vlasti da su sub­ verzivni elementi i da je njihova aktivnost upe­ rena protiv Francuske. Oni žele približavanje Francuske i Anama, i zato naglašavaju da ne napadaju Francusku nego samo određenu poli­ tiku. Oni žele da se i njima otvore škole i da se izjednače u pravima s ostalim građanima u Anamu. Domoroci su, kažu, protiv nasilja i po prirodi su miroljubivi. Ako su nepovjerljivi, to je zbog politike dominacije i eksploatacije koja se ne može izmijeniti reformama dok su god lopovi na vlasti. Tako misli Le The-Vinh, nagla­ šavajući da Francuzi u Indokini imaju misiju da je štite, naobraze i civiliziraju, pa ako neće biti otvoreni, lojalni i pošteni, neka odu. Pod uvjetom da se prema domorocima pri­ mi jenjuju isti zakoni koji vrijede za Francuze, anamitska je inteligencija, kako smo već istak­ nuli, pripravna živjeti pod zajedničkom zastavom s Francuzima. Izjave u tom smislu davao je po­ znati borac za prava Anamita, Phan Chu Trinh koji je svojedobno inspirirao i samog Ho Ši Mina. Léon Werth se u broju 5. lista pita u čemu se zapravo sastoji francusko čudo u Aziji o ko­ jem se toliko govori. Po njegovu mišljenju »ču­ do« se sastoji u potpunom srozavanju intelek­ tualne razine jednog naroda; u tome da je za kratko vrijeme taj narod, koji je posjedovao de­ mokratske ideje, bačen u posvemašnje ropstvo. Svi ti autori govore o zemlji koja posjeduje 40 vijekova historije, koja je imala politički suve­ renitet i veliku tradiciju, a sada je jedna od najsiromašnijih zemalja u kojoj ljudi nemaju ni­

38

kakva politička ni građanska prava. Potrebno im je dati politički statut kojim bi se garantirale neke slobode i kojim bi stekli određena prava, barem kao dominioni. Jer inače, ono što ne bu­ de moguće učiniti evolucijom, postići će se re­ volucijom. »Anamiti ne vole revoluciju, ali je podižu kad treba«, kaže Duong-Van-Giao, pred­ sjednik udruženja intelektualnih radnika Indoki­ ne, u jednom intervjuu u Parizu.7) Nema broja »Indokine u okovima« koji ne sadrži optužbe protiv francuske uprave u Indo­ kini. Upada u oči kontrast između bogatstava koje zemlja posjeduje i krajnjeg siromaštva na­ roda opterećenog porezima; kontrast između Francuza dosljednika (koji je être supérieur«, zaštićen zakonom) i potpuno obespravljenog do­ moroca. Ovdje, kaže ironično Paul Monin, mi izlazimo iz domene Pravde i ulazimo u domenu politike, a u politici nema pravde, kao što je rekao jedan Francuz, često domoroci patrioti skupo plaćaju svoj patriotizam doživotnim pri­ silnim radom. »Tri Francuza patriota osudila su u ime vlastitog patriotizma tonkinškog patriotu .. .Vrlina jednih predstavlja zločin drugih«, ka­ že Monin.8) Urgentna je potreba za jednim anamitskim ustavom koji bi vodio računa o potre­ bama i pravima tog naroda. Jednom konvenci­ jom utvrđena su, istina, neka prava prema koji­ ma bi narod Anama sudjelovao u upravljanju ja­ vnim poslovima putem svojih predstavnika. Uprkos različitim etiketama, sadržajno se ništa ne mijenja. Ali i tu postojeću konvenciju nije potpisao narod. Taj je narod svjesno držan u ne­ 7) L’Indochine enchaînée, br. 6. 8) L’Indochine enchaînée, br. 8.

39

znanju, a i najmanji zahtjevi za obrazovanjem smatraju se opasnim za upravljače koji dižu uz­ bunu zbog tobožnje »crvene opasnosti«, videći u svakom intelektualcu potencijalnog revolu­ cionara. Zanimljiv je članak C. K. Edmundsa »Kina: odgoj i obrazovanje«, koji je u nastavcima izla­ zio u »Indokini u okovima« a u kojem autor do­ nosi neobično mnogo podataka o staroj Kini, uspoređujući obrazovane Kineze koji su se ško­ lovali posvuda u svijetu s intelektualcima Za­ pada. On kaže da među azijskim intelektualci­ ma i intelektualcima sa Zapada postoje razlike ù gledištima, ali da nema bitnih duhovnih raz­ lika. I zato doista nema nikakvih argumenata na osnovi kojih bi se domorocima moglo i smjelo sprečavati školovanje i nastavak studija na fa­ kultetima. Žalosno je u toj borbi da neki ugledni man­ darini podržavaju zaostalost uživajući veliki ugled i prestiž kao zastupnici »Sina neba«, igra­ jući ulogu »narodnog oca i majke«. Guverneri nalaze u njima saveznike koji koriste ljubav i respekt domorodaca prema tradiciji, da bi odr­ žali njihov ropski mentalitet i usporili njihovu evoluciju, jer, kako se govorilo, što je ta evo­ lucija sporija, duže će Francuzi živjeti na leđi­ ma Anamita.9) Guvernerima je u interesu da se takva tradicija što dulje održi. Ovome ide na ruku krajnje nizak nivo obrazovanja koji je za 70 godina francuskog starateljstva učinio da je narod koji je nekad bio ravan Japanu došao na rub propasti. Tome pridonosi i činjenica što za 9) L’Indochine enchaînée, br. 18.

40

Francuze vojni rok traje 18 mjeseci, a za Anamite četiri godine. Za to vrijeme poljoprivreda potpuno propada. O tome govori u Kolonijalnom vijeću Nguyen-Tan-Duoc, kao i Paul Momu, ali to nema praktično nikakvog odjeka. Znajući vri­ jednost koju obrazovanje jednog naroda ima u njegovom oslobođenju, Nguyen Pho oštro zamje­ ra francuskim upravljačima što domorocima od­ bijaju višu naobrazbu u strahu da se ne formi­ ra intelektualna i moralna elita, dok je starih, obrazovanih Kineza sve manje, a njihova kultura je na putu propadanja. Ono što se domorodač­ koj djeci pruža u osnovnim školama obično je »kljukanje mozgova«, u kojima je najveći dio nastave posvećen predavanjima o Francuzima kao dobročiniteljima anamitskog naroda, a koji­ ma ovaj posljednji mora biti vječno zahvalan. Tako jedan vid paternalizma zaklanja otvoreni rasizam. Zato je njihova civilizatorska misija obična prevara. Religija kolonijalne Francuske poznavala je samo jednog boga, zlatno tele, eks­ ploataciju i egoizam. Nguyen-Minh-Hieu govori o bijelcu kao o feudalnom gospodaru kojem je sve dozvoljeno jer, po mišljenju bijelaca, naj­ ugledniji domorodac ne vrijedi koliko posljednji Fvropejac. Slučaj »Bardez«, slučaj upravnika Kambodže jasno govori o pravoj situaciji. On je u jednoj »žakeriji« bio linčovan nakon što je eksploati­ rao i ugnjetavao čitavo područje. Na to je po­ licija odgovorila ubijanjem 300 seljaka. Na pro­ cesu u Pnom-Penu, koji je bio pravna komedija, (Malraux je to znao iz vlastitog iskustva) po­ javio se Malraux kao kroničar, čitavo suđenje je proteklo kao farsa u kojoj je advokat optuže-

41

nog, Gallet, jasno i otvoreno rekao da je čin nekolicine u stvari stav čitave podjarmljene i eksploatirane Kambodže. Zato je bilo čak po­ kušaja da advokata otruju i onemoguće. Obrazovani domoroci znaju da moraju biti energičniji u svojim zahtjevima predviđajući i mogućnost revolucije u toj zemlji. To neće biti lako — uviđaju oni — jer se svaki zahtjev za reformama kvalificira crvenom opasnošću, a terorom i strahom suzbija se svaki pokušaj us­ tanka. U siječnju 1926. sastaju se progresivni domoroci na mitingu i traže svoja prava i slo­ bode koje bi im trebale biti garantirane. U broju 20 »Indokine u okovima« citirane su doslovno sve tri deklaracije o pravima čovjeka i građanina, koje služe kao preambule za prva tri francuska ustava donesena nakon francuske revolucije. Ali, ni sami francuski upravljači ne znaju mnogo o ustavnim pravima. Tako na pita­ nje jednog domoroca što je »zakonodavni man­ dat«, Outray odgovara: »Što je ’zakonodavni’, ne znam, ali ’mandat’ je komad papira koji obave­ zuje upravu da vam isplaćuje novac«. Ovdje Malraux, radi postizavanja sarkastič­ nog efekta, iskorišćuje igru riječi koja se zasni­ va na dvoznačnosti riječi »mandat«. Nije nikakvo čudo da Malraux sarkastično komentira sve što se odnosi na tobožnja prava domorodaca: »Prilično bi mi bio drag, na primjer, zako­ nik koji bi počivao na slijedećim principima: 1. Svakom optuženom bit će odrubljena glava. 2. Zatim će ga braniti advokat.

42

3. Advokatu će biti odrubljena glava. 4. I tako dalje.10) Zbog ovakvih i sličnih kritika na račun fran­ cuske vlasti policija je uništavala oglase koji­ ma se reklamirao list i prijetila pretplatnicima služeći se svim sredstvima pritiska. Uza sve to, kaže Malraux, Francuzi misle da su donijeli mir Anamu. A Anamiti bi više voljeli neprekidan rat nego li stranu dominaciju. Uvje­ renje Francuza da svojom dominacijom održa­ vaju jedinstvo Indokine, potpuno je pogrešno, jer je ona ovako podijeljena na 5 dijelova, a bez njih bi bila ujedinjena. Malraux uviđa potrebu izdavanja jednog naučno-popularnog lista u kojem bi se jednostav­ nim jezikom i ilustracijama davale upute o os­ novama higijene, a majkama upute o tome ka­ ko da sačuvaju djecu od zaraznih bolesti. Smrt­ nost djece je u to vrijeme bila vrlo velika, a broj liječnika neznatan. Iz memoara Clare Mal­ raux saznajemo da je ona pokušala tim ženama pružiti neka osnovna znanja iz puerikulture, ali jedan list na anamitskom jeziku bio bi mnogo efikasniji. Gotovo da je nepotrebno dodati da Malraux nije nikad dobi odozvolu za izdavanje takvog lista. Malraux smatra žalosnom činjenicu što sva ta pitanja ne zanimaju utjecajne i odgovorne ljude u metropoli, ističući da je to teška pogre­ ška. Što se pak tiče široke čitalačke publike, naroda, on bi sigurno bio zainteresiran za sva ta vitalna pitanja Indokine, jer to su u krajnjoj liniji pitanja koja se neposredno tiču i naroda '0) L’Indochine enchaînée, br. 13

43

u Francuskoj. Zato treba pronaći ljude koji su sposobni da toj širokoj masi čitalaca govore, da utječu na tu masu i da je pokrenu na akciju. Upravo u tom smislu Malraux u br. 16 »In­ dokine u okovima« u članku pod naslovom »Što možemo učiniti«, govori o svojoj najmeri da francusku javnost osobno upozna s onim što se događa u Indokini: »Moramo apelirati na fran­ cuski narod govorima, sastancima, novinama, lecima. Moramo postići da mase radnika potpi­ šu peticije u korist Anamita. Nužno je da se oni naši pisci — a ima ih mnogo — koji još uvijek posjeduju velikodušnost, obrate onima koji ih vole. Snažan glas naroda mora se podići i zatražiti od svojih gospodara račun za sve te­ ške muke i očajničku tjeskobu koja pritiskuje ravnice Indokine. Da li ćemo postići slobodu? To još ne možemo znati. Postići ćemo bar neke slobode. Zato odlazim u Francusku«. U prosincu 1925. godine bračni par Malraux napušta Sajgon. Na brodu kojim se vraćaju u Pariz nastaju prve stranice njegovih budućih knjiga. On je sam ispunjen Azijom i velikim is­ kustvom koje mu je pružio susret s kulturom jedne dotad malo poznate zemlje. Na ovom is­ kustvu, kao na pladnom humusu, izrast će mno­ ga kasnija Malrauxova djela. On se sjeća obe­ ćanja što ih je dao izdavaču Bernardu Grassetu i pomalo uobličuje iskustva u djela za koja je prikupio autentičan materijal. U vrijeme kad Malraux odlazi iz Sajgona, Ho ši Min boravi u Kantonu kao delegat Internacionale i djeluje kao suradnik Borodina. Tu će se polako stvarati i utemeljiti pokret koji će iz­ rasti u budući Vietmin.

44

Monin će još neko vrijeme ostati u Sajgonu, nastaviti svoj publicistički rad i suradnju sa Kuomintangom. lako su fondovi već pri kraju, izlazi još nekoliko brojeva lista »Indokina u okovima«. U dva posljednja broja rezimirane su politič­ ke revindikacije, kao i zahtjevi na ostalim pod­ ručjima javnog i društvenog života, koje domo­ roci hitno postavljaju. Tako, u jednom članku, Bui-Quang-Chieu, šef indokineske konstitucionalističke partije, govori o razlozima zbog kojih je Indokina pod francuskim protektoratom najzaostalija zemlja čitavog Dalekog Istoka. Uz već često spominjano pomanjkanje političkih slobo­ da i prava (jer Anamiti ne posjeduju nikakav po­ litički statut), on govori o nužnosti reformi na području obrazovanja. Sveučilište u Hanoju sa­ mo je fasada, jer svjedodžbe u Hanoju ne vri­ jede za nastavak školovanja u Francuskoj. Upisi u škole drugog stupnja vrlo su ograničeni, jer domoroci mogu samo popuniti mjesta koja su eventualno ostala slobodna nakon upisa Fran­ cuza. Time se na faktičan način potkrepljuje iz­ java jednog sajgonskog podguvernera kako su Indokini navodno nepotrebni intelektualci. Uz reformu obrazovanja, nužno je — kako ističe Bui-Quang-Chieu — smanjiti plaće u fran­ cuskoj upravi, promijeniti uvjete rada za domo­ roce, dati im mogućnost vojne obrane i srediti pitanja oko monopola opijuma i alkohola. Ukrat­ ko, promjene koje traže obrazovani domoroci u ime indokineskog naroda, zahvaćaju vrlo korje­ nite političke i društvene reforme. Posljednji broj lista ujedno je oproštaj sa Paulom Moninom, čovjekom koji je posvetio de-

45

sef godina svog života pravednoj borbi Anamita. Kao advokat i kao političar, neumorno je i samoprijegorno, a često i uz životnu opasnost, zastupao svoja uvjerenja. On je u Francuskoj publicirao knjigu pod naslovom »Francuzi i Anamiti«, koja je imala neobično velik odjek. U toj knjizi on upoznaje Francuze sa stvarnošću u francuskim kolonijama, koja se razlikuje od ulje­ pšanih i vrlo elokventnih prikaza u metropoli. Monin apelira na francusko javno mnijenje da to stanje izmijeni, ne samo teorijama, nego i činjenicama, ističući pri tome da mržnja naro­ da pod francuskom upravom više pogađa Fran­ cusku, nego kolonijalne guvernere. Advokat Mo­ nin vratit će se ponovo u Anam 1927. godine. Uskoro poslije toga on će umrijeti, a anamitski narod zatražit će dozvolu da ovaj nesebični bo­ rac za njihova prava bude pokopan u njihovoj zemlji. Monin i Malraux, ta dva »ambasadora slobo­ de«, kako ih je nazvao novinar i historiograf Lacouture, ostavili su oko osam stotina članaka publiciranih u listovima »Indokina« i »Indokina u okovima«. U tim tekstovima, uzetim u cjelini, prilično su jasno koncipirali program velike dru­ štvene akcije, objasnivši njene etičke i politič­ ke motive. Ništa tako uvjerljivo i istinito ne otkriva po­ litičku i društvenu klimu francuskih kolonija dva­ desetih godina kao ovi listovi, otkrivajući ujed­ no i opasnost kojoj su se izlagali njegovi ured­ nici. U tom smislu poučan je i primjer Claudela, tadašnjeg ambasadora u Tokiju, koji je u jed­ nom intervjuu govorio protiv kulturnog koloni-

46

jalizma u Aziji, podsjećajući da su to zemlje ko­ je posjeduju bogatu tradiciju i kulturu. Ta je izjava bila primljena kao vrlo subverzivna. Kada osim toga znamo da se aktivnost Malrauxa i Mounina nije ograničila samo na pisanje nego i na oživljavanje pokreta »Mladi Anam«, bez ob­ zira što rezultati nisu bili spektakularni (a nisu ni mogli biti), možemo donekle predočiti koli­ ka je bila važnost njihova nastojanja da pomog­ nu narodu Azije da dođe do svijesti o vlastitoj egzistenciji, a osobito nastojanja da potaknu buđenje velike uspavane Kine i pomognu joj da se pripremi za veliki kineski marš za oslobo­ đenje. Premda zahtjevi postavljeni u »Indokini« os­ taju u okvirima Deklaracije o pravima čovjeka i građanina, oni su za ono vrijeme zvučali i dje­ lovali vrlo subverzivno, predstavljajući direktan poziv na pobunu. Kada Malraux govori o slobo­ dama i pravima domorodaca, on prvenstveno misli na izjednačavanje prava domorodaca s pravima francuskih građana. To se osobito tiče prava na obrazovanje na svim razinama. Kolo­ nijalne vlasti su, kako smo vidjeli, onemoguća­ vale školovanje domorodaca videći u svakom pi­ smenom domorocu potencijalnog revolucionara. Malrauxov program, sav u duhu jakobinskog egalitarizma, u mnogome je sličan onom za koji se zalagala malobrojna anamitska inteligencija, boreći se prije svega protiv rasizma i diskrimi­ nacije a za dostojanstvo ljudske ličnosti. Taj se program u nekim točkama približava programu koji je za Indokinu postavio Ho Ši-Min 1919. go­ dine, kada je na Mirovnoj konferenciji postavio zahtjeve za nešto radikalnijim unutrašnjim pro-

47

mjenama, svjestan da se polaganim reformama mogu samo ublažiti ali ne i riješiti problemi Anamita. Ho Ši-Min je međutim znao da moguć­ nost školovanja u Francuskoj, koliko god ona izgledala povoljna, u isti mah omogućuje lakšu asimilaciju domorodaca, a time i odvajanje ško­ lovanih ljudi od naroda. Malraux i Monin su u političkom smislu ve­ zali budućnost kolonija za Francusku, uvjereni da bi pametna politika asimilacije i naturaliza­ cije mogla omogućiti Anamitima da se kultur­ no uzdignu i žive u jednakosti sa ostalim Fran­ cuzima. Kontrolu nad zloupotrebama u koloni­ jama vršio bi poseban Visoki sud u Parizu. Ova­ kav program odgovarao je programu brojnih na­ prednih domorodaca, intelektualaca i suradnika Malrauxovih. Jedva da je itko od njih (kao na pr. Pham Boi Cho) pomišljao na potpuno ukida­ nje kolonijalnog sistema. Ako uzmemo u obzir da nas od toga razdo­ blja dijeli gotovo pedeset godina, a da ni mnogo kasnije brojni francuski progresivni intelektu­ alci nisu otišli dalje od programa što ga je Mal­ raux izložio u svojim listovima, shvatit ćemo ogromnu važnost koju je u ono vrijeme imala njegova akcija. Sjetimo se Alberta Camusa koji je mnogo kasnije predlagao slično rješenje al­ žirskog pitanja u okviru federacije s Francus­ kom. I on je svoj glas digao protiv terora i mu­ čenja ali je svoju ulogu intelektualca shvatio u prvom redu kao djelovanje u smjeru izmirivanja protivnih stavova i jačanja ljudske solidarnosti. I on se zauzimao za zajednicu Francuza i Arapa u kojoj bi, kao federalni narodi, živjeli slobod­

48

no, a podrška jedne velike zemlje pomogla bi im da se riješe bijede i zaostalosti. Zato je Camus prihvatio Lauriolov plan koji ide za fe­ derativnim rješenjem tog pitanja. Iz današnje perspektive možda nam se dio Malrauxovog programa čini zastarjelim i nedo­ voljno radikalnim, no ostaje činjenica da su Malrauxova žurnalistička aktivnost kao i njegovo ukupno djelovanje u Indokini odigrali značajnu ulogu u podizanju nacionalne svijesti Anamita, a njegovi listovi predstavljaju — po riječima Lacouturea — »jedno od najdirljivijih svjedočan­ stava hrabrosti i upornosti koje nam je Malraux ostavio«. Da li je ta aktivnost, u krajnjem ishodu, zna­ čila pobjedu ili poraz, zavisi o tome iz koje per­ spektive gledamo. Nema sumnje da je Malraux iz Sajgona otišao u Francusku razočaran. Ali ako pomišljamo na ono što je ta aktivnost zna­ čila za kasniji Malrauxov život i stvaralaštvo, svakako moramo staviti pozitivan predznak. Jer njom počinje put političke i književne angažira­ nosti koja će obilježavati buduće Malrauxovo djelovanje u životu i književnosti. Malrauxovu misiju nastavit će Garine u »Osvajačima«, zatim Kyo u »Ljudskoj sudbini«, a onda nebrojeni he­ roji »Nade«, najuspjelije apoteoze ljudskog brat­ stva. Tako će životne istine što ih je spoznao Malraux i s njima povezani društveno-moralni stavovi, u literarnoj transpoziciji nastaviti da vrše svoju angažiranu i humanu funkciju. Tim djelima Malraux je ispunio obećanje što ga je dao izdavaču Grassetu, ali ne i obe­ ćanje sadržano u svom posljednjem, ovdje ci-

49

tiranom, članku u listu »Indokina u okovima«. Politička aktivnost koju je Malraux trebao na­ staviti u Francuskoj nije se ostvarila, barem ne odmah i ne u onom obliku koji su očekivali či­ taoci lista »Indokina«. Trebat će sačekati godinu 1933. kada je došlo do ponovnog i stvarnog Malrauxovog političkog angažmana. U međuvreme­ nu, do godine 1933, Malraux je još uvijek ispu­ njen i gotovo opsjednut Azijom, ali dolazi do pomicanja njegova interesa u pogledu prirode problema koji ga zaokupljaju. Njegov se interes, naime, pomiče sa političkog područja i koloni­ jalnih pitanja na probleme kulture, posebno na probleme vezane sa suočavanjem različitih civi­ lizacija Istoka i Zapada. U »Kraljevskom putu« bit će još prisutna francuska uprava i neke op­ servacije o njoj u vezi s istrebljenjem plemena Stiegs, ali Malrauxov bitan interes usmjeren je već u novom pravcu. Spomenuli smo godinu 1933. kao godinu po­ novnog aktivnog Malrauxovog uključivanja u aktualna politička zbivanja. Bilo je to povodom procesa političkim zatvorenicima u Hanoju i Sajgonu, koji su ga podsjetili na nepravde što ih je i sam upoznao i o kojima je pisao nekada u svojim listovima »Indokina« i »Indokina u oko­ vima«. U listu »Marianne« čiji je urednik bio njegov prijatelj Emanuel Beri, Malraux je tada napisao članak »S.O.S.« u kojem oštro napada kolonijalni režim i profetski govori o neminov­ nosti pada takvog režima. Dvije godine kasnije, u predgovoru knjizi spisateljice Andrée Viollis »Indokina S.O.S.« (Gallimard, 1935.), ponovo se osvrće na vlastito iskustvo, potkrepljujući nji­ me potresnu reportažu koju je ta spisateljica

50

donijela iz Indokine. Malraux optužuje vinovni­ ke masakra političkih zatvorenika i onih koji su izrekli smrtnu presudu anamitskim komunisti­ ma a zaštitili legionare. Malraux kritizira kratko­ vidnu politiku kolonijalnih vlasti koja represiv­ nim mjerama održava svoju vlast pokrivajući iz­ dajice ordenima Legije časti. Malraux smatra da se u takvoj situaciji ne treba čuditi što stanov­ ništvo postaje komunističko. Pobunjeni Anamiti počet će se tajno organizirati jer, kako kaže Malraux, »Odsijecanje ljudskih glava nije trajno sredstvo za sprečavanje ljudi da se njome slu­ že. Čak i kad se to radi sjekirom.« Malraux alu­ dira na masakr koji su izvršili legionari sjekira­ ma. On ovdje, kao i u svojim prijašnjim član­ cima, vidi izlaz u naturalizaciji domorodaca, či­ me bi oni stekli prava koja imaju i francuski gra­ đani. Malraux tu govori gotovo profetski: »Mla­ di ljudi, ljudi ispod četrdeset godina, vi znate da je rat tu. Evropa predstavlja vrata za njega, kao što svako živuće tijelo nosi smrt. Vi ćete možda umrijeti jer ste vodili rat, ali nećete umrijeti a da rat ne doživite. S kakvom god sna­ gom vi zatvorili oči, čitav svijet vam to viče u uši. Vi koji ste to čuli da rat urla i jeca pokraj vas u toku čitava vašeg mladenaštva, znate ka­ ko je teško ubijati i umrijeti čak i u skladu sa svojom savješću.«11) Poslije povratka iz španjolskog građanskog rata, Malraux kao da se povlači iz političke ak­ tivnosti, posebno one koja se odnosi na fran­ cuske kolonije. Ni 1945. godine, kad se Vietmin čvrsto organizira i revoltira protiv kolonizatora, ') André Malraux, S.O.S.,

in »Marianne«, 11. X 1933.

51

nemamo podataka o nekoj Malrauxovoj aktivno­ sti u tom smislu. Ali znamo da je odbio susret sa Ho Ši Minom kada je ovaj u ljeto 1946. godi­ ne zaželio da razgovara sa Malrauxom i tu že­ lju saopćio preko francuskog predstavnika u Hanoju, Jeana Sainteya. Kasnije, u svojim »Antimemoarima« Malraux će napisati: »Već od 1933. godine, govorio sam, pisao i proklamirao da kolonijalna carstva neće nadživjeti evropski rat. Nisam vjerovao Bao Daiu, a još manje kolonima. Poznata mi je ser­ vilnost koja u Košenšini, kao i drugdje, okuplja posrednike oko kolonizatora. Ali mnogo prije dolaska japanske armije vidio sam kako se ra­ đaju poluvojničke organizacije na Anamitskim bregovima«. A poslije drugog svjetskog rata, ovako je, kao što je zabilježio u »Antimemoarima«, izlo­ žio svoje mišljenje o francuskim kolonijama, Gastonu Palewskom, tadašnjem direktoru kabine­ ta generala de Gaullea: »Ako želite saznati ka­ ko ćemo sačuvati Indokinu, nemam nikakvog prijedloga, jer je nećemo sačuvati. Sve što mo­ žemo spasiti jest neka vrst kulturnog carstva, jedna domena vrijednosti. Ali trebalo bi izbaciti »ekonomsko prisustvo«, o kojem se glavni sajgonski list usuđuje pisati na naslovnoj strani: »Obrana francuskih interesa u Indokini«. Treba da mi sami izvršimo revoluciju koja je neizbje­ žna i zakonita: najprije poništiti lihvarska potra­ živanja koja su gotovo sva kineska, a pod koji­ ma crkava seljaštvo jednog seljačkog naroda. Zatim razdijeliti zemlju i pomoći anamitskim re­ volucionarima kojima je bez sumnje potrebno da

52

to budu. Ni vojnici, ni misionari ni nastavno osoblje nije vezano uz kolone. Ne bi ostalo mno­ go Francuza, ali bi možda ostala Francuska . . . Užasava me kolonijalizam sa pijasterima. Uža­ savaju me indokineski malograđani koji govore: »Ovdje se gubi ropski mentalitet!«, kao da su oni preživjeli Austerlitz, ili čak Lang Son. Istina je da Azija treba evropske specijaliste; ali nije istina da ih treba kao gospodare. Dovoljno je da ih plaća«. Sličnu izjavu dao je listopada 1967. godine. Tom prilikom je naglasio da je u vrijeme kad je on tražio za Indokinu status dominiona, Ho ši Min, ondašnji Nguyen-Ai-Quoc, tražio manje. Malraux navodi u svojim »Antimemoarima« da mu je Ču En Laj uputio ove riječi: »Mi nismo zaboravili da su vas progonili u isto vrijeme kad i Nguyen-Ai-Quoca . . . Vi ste tražili da Indokina postane dominion: Francuzi bi bili bolje učinili da su se s vama složili«. Ovo su mišljenja koja je iznio sam Malraux. Ali komentari koji su drugi davali o njegovu sta­ vu u poslijeratnom razdoblju često opovrgavaju navedene izjave i objašnjenja. Tako njegov bio­ graf Lacouture smatra velikim propustom što je Malraux svojevremeno odbio razgovor s Ho Ši Minom, a posebno mu zamjera njegovu surad­ nju s generalom de Gaulleom u vrijeme kada je u RPF-u bio priličan broj ultraša. Istina, Malraux je zajedno sa de Gaulleom bio vrlo zadovoljan kada je Mendes-France uspješno završio prego­ vore sa Vietminom u Ženevi, ali nije li mu nje­ gov položaj u vladi generala de Gaullea omo­ gućavao da učini nešto više i efikasnije?

53

Nakon svega, začuđuje njegov odgovor Lacoutureu, u srpnju 1972. godine, kada ga je ovaj pitao da li bi želio da se susretne s Ho Ši Mi­ nom ili Giapom: »S Ho Ši Minom možda, ali ne sa Giapom,...« jer ». . . ne bih htio susreti čo­ vjeka koji je potukao francusku armiju kod Dlen Bien Fua«.12)

i2) Jean Lacouture, L'A venture Indochtnolse, In »Magazine littéraire-, br. 79/80, IX/1973.

Susret Istoka i Zapada Po povratku u Pariz Malraux je sav obuzet Azijom i pitanjima koja mu je nametnuo susret dviju posve različitih civilizacija. Bogato isku­ stvo stečeno u Aziji Malraux će transponirati najprije u esejima »Izazov Zapadu«1) i »O evrop­ skoj omladini«, a ono će mu pružiti i sadržaj za tri romana na azijske teme: »Osvajači«, »Kra­ ljevski put« i »Ljudska sudbina«. U eseju »Izazov Zapadu« Malraux suprot­ stavlja dvije različite kulture, Istoka i Zapada, i slike koje one posjeduju o odnosu čovjeka i svijeta. Taj je odnos fundamentalan za svaku civilizaciju jer se svaka civilizacija »bitno defi­ nira načinom na koji koncipira odnose čovjeka sa svijetom, sa drugim i sa samim sobom, od­ govarajući na taj način na pitanja koja čovjek postavlja o svijetu i o sebi. Kršćanski odgovor bio je odgovor Zapada u toku mnogih stoljeća, a smrt kršćanstva ostavila je pitanja bez odgo­ vora«.2) Kršćanstvo nije odgovorilo na pitanja koja sebi milenijima postavlja čovjek, a koja se odnose na starost i smrt i na sve oblike fatal­ nosti, kao što će kasnije Malraux ustvrditi u »Glasovima tišine«. Polazeći Malrauxova da pronađe novi pojam

od ovih pesimističkih konstatacija, će nastojanja biti usmjerena na to nešto na čemu će moći fundirati čovjeka i mogućnost ponovnog in­

’) La Tentation de l'Occident, Paris, Grasset, 1926. — (Na­ slov ovog eseja u nas Je pogrešno prevođen kao Privlačnost Zapada). 2) Joseph Hoffmann, L'Humanisme de Malraux, Paris, Kllncksieck, 1963.

55

tegriranja pojedinca u svijet. Gotovo da nema romana ili eseja koji se na jedan ili drugi na­ čin ne dotiču tih pitanja. lako se pitanja o čovjeku postavljaju mileni­ jima, ona su donedavna nalazila odgovore i upo­ rišta, mislioci XX stoljeća tjeskobnije i radikalharmoniju između čovjeka i svijeta. Danas to nije više moguće, jer je ta harmonija razorena već više od dva stoljeća, a odatle i tragični ka­ rakter moderne misli. Smrću boga raspada se zapadna civilizacija koja je na kršćanstvu izgra­ dila svoju sliku svijeta i čije su vrijednosti bile povezane uz kršćansku etiku, lako je kršćanstvo izgubilo svoju nekadašnju vitalnost, naše su spoznaje još uvijek njime opterećene i mi spo­ znajemo svijet »kroz rešetku kršćanstva, prem­ da više nismo kršćani«.3) Proces raspadanja kršćanske slike o svijetu počeo je još u 18. stoljeću, a s njom je rušen i esencijalizam koji je pojam permanentno ljud­ skog tražio u ljudskoj prirodi. Lišeni čvrsta upo­ rišta u gotovim formulama koje su afirmirale nije postavljaju iznova ta pitanja, odbijajući go­ tova umirujuća rješenja koja im može pružiti vjera. »Nikada je neću prihvatiti«, kaže jedan od sudionika dijaloga u eseju »Izazov Zapadu«. Od godine 1926, kad je objavljena knjiga »Izazov Zapadu«, i 1927, kad je izašao esej »O evropskoj omladini«, sve do »Altenburških ora­ ha« i posljednjih eseja o umjetnosti Malraux će nastojati da probudi i osvijetli isto pitanje o čovjeku i njegovu mjestu u svijetu. Forma ro­ mana dat će njegovim dilemama veću životnost 3) André Malraux, D'une jeunesse européenne, In Ecrits par A. Chamson, Paris, Grasset, Les Cahiers verts, 1927.

56

i uvjerljivost, ali će eseji biti prikladniji za in­ telektualne debate u kojima otkrivamo Malrauxov neiscrpan talenat za diskurzivno mišljenje. Malraux je o susretu dviju civilizacija razmi­ šljao još od godine 1921, kad je proučavao um­ jetnost Istoka. Privučen njegovom civilizacijom i harmonijom koju ona uspostavlja između čo­ vjeka i kozmosa, Malraux će pokušati da kon­ frontacijom različitih civilizacija iznađe elemen­ te za fundiranje novog pojma čovjeka. Smisao naslova »Izazov Zapadu« je u tome da svijet danas, a prije svega nedovoljno po­ znati Istok, privlači i osvaja Evropu, i to svijet sa čitavom svojom sadašnjošću i prošlošću, sa svojim nagomilanim žrtvama, sa živim i mrtvim oblicima i meditacijama. Taj uzbudljivi prizor impresionira evropskog čovjeka i uzrok je pri­ vlačnosti koju on osjeća u odnosu na civiliza­ cije Istoka. U eseju »Izazov Zapadu« Francuz A. D. i Ki­ nez Ling predstavljaju suprotnosti Istoka i Za­ pada, čovjeka Azije i čovjeka Evrope, i oni će u obliku pisama razmijeniti mišljenja koja jedni imaju o drugima. Uočit ćemo da se oba sugo­ vornika često vrlo slično izražavaju, pa nam se čini da je Ling često porte-parole samog Malrauxa i njegovih stavova. Za Linga Malraux na­ glašava da nije simbol orijentalne kulture jer takav simbol ne postoji. Zaključci do kojih dola­ zi Ling ne moraju pripadati autentičnom Kinezu. Po njegovu mišljenju, čovjek Istoka živi u har­ moniji s prirodom, uronjen i izgubljen u kozmo­ su, jedva svjestan sebe kao pojedinca, dok je čovjek Zapada suviše okrenut sebi i njegovanju

57

vlastite ličnosti. Odnos koji svaki od njih ima sa svijetom bitno je različit. Osjećajući se di­ jelom kozmosa kojem pripada, jer mu njegova filozofija daje mogućnost pomirenja sa svijetom i sa samim sobom, čovjek Istoka nije preokupi­ ran problemom individuuma. Nasuprot njemu, Evropejac nastoji sve protegnuti ili svesti na svoju ličnost u strasnoj težnji za dominacijom. Ovaj posljednji duboko osjeća nejedinstvenost svijeta i nemogućnost da se u nj integrira. Oda­ tle privlačnost koju civilizacija Istoka izaziva kod čovjeka Zapada. Sve je dakle određeno primarnim odnosom koji postoji između čovjeka i svijeta, čovjeka i apsoluta. Grci su, na primjer, vjerovali da je čovjek odvojen od svijeta, kao što kršćanin vje­ ruje da je čovjek vezan za boga, ili kao što mi vjerujemo da je vezan za svijet. Upravo ta odvojenost modernog čovjeka od svijeta i nepodobnost njegove svijesti da pri­ hvati bilo kakvu filozofiju smirenja, rađa kon­ stantan nemir. Nemir i kultiviranje razlike vode nihilizmu i potiču na razaranja. Krajnji ishod je rušenje i smrt. Čak je i umjetnost Zapada sva u znaku smrti. Knjige koje u Parizu čita Ling ispunjene su krvavim događajima koji sačinja­ vaju historiju. I ljudi kao da su obuzeti demoni­ ma. Uzalud se Ling nadao da će mu Zapad ot­ kriti neke snage kojima bi se revitalizirao Istok. I sama Azija je umorna rezultatima koje joj je donijela njena civilizacija, prihvaćajući na neki način poraz čovjeka. Ali Evropa joj ne može pru­ žiti pozitivan primjer, njene vrijednosti Azija ne može integrirati. Kad Ling svodi bilancu zapad­

58

ne civilizacije, ona mu, kao čovjeku meditacije, izgleda kao »veliko groblje u kojem spavaju sa­ mo mrtvi osvajači«. Francuz A. D. ni ne pomiš­ lja da se suprotstavi Lingovim argumentima, svjestan njihove istinitosti. Ali on ne može pri­ hvatiti ni koncepciju Istoka koja podržava pa­ sivnost i utapa čovjeka u kozmos. Svjestan je štetnosti individualizma jer, kao što je Malraux rekao u eseju »O evropskoj omladini«, dovesti do krajnjih granica istraživanje samog sebe, pri­ hvaćajući vlastiti svijet, znači težiti apsurdu, čovjek Zapada više ne može prihvatiti smire­ nost i nepokretnost, a niti se odreći lucidne svijesti, ona je bitno svojstvo koje ga čini čo­ vjekom. Treba pronaći nešto što je izvan ovih kon­ cepcija da bi se fundirao novi pojam čovjeka. Taj pojam, međutim, ne smije žrtvovati pojedin­ ca. Ali ako lucidna svijest otkriva samoću i tjeskobu, »kakav pojam čovjeka može iz tjesko­ be izvući civilizacija samoće«, pita Malraux u svom drugom eseju »O evropskoj omladini«. Kakve su posljedice osude koju je o Evropi iz­ rekao Ling? Postoji li ikakva nada da se čovjek izvuče iz ove u biti rušiiačke kulture? Kako pre­ vladati apsurd a da se ne negira lucidna svijest? Gdje pronaći određenu evidentnu istinu koja bi čovjeku pomogla da nadvlada tjeskobu? Gdje da čovjek Zapada nađe uporišta? »U pomanjkanju jedne doktrine, mi možemo pokazati samo naše bitke«. Istinu više ne može predstavljati nikakva vjera, dogma ili ideologija. Nekada je f kako ka­ že Ling, »apsolutna realnost za vas bila Bog,

59

zatim čovjek, ali čovjek je umro nakon Boga, a vi tjeskobno tražite onog kome biste mogli po­ vjeriti njegovo čudno nasljedstvo«. Neposred­ na posljedica toga je nemogućnost da se svije­ tu pripiše bilo kakva koherentnost i smisao. U intervjuu što ga je 1926. dao redakciji »Nouvelles littéraires«, Malraux pobliže objaš­ njava teze koje je postavio u navedenim esejima. Nakon što je konstatirao da je bitno obilježje naše civilizacije njena zatvorenost i odsustvo duhovnog cilja, Malraux odatle izvlači zaključak da nas upravo to prisiljava na akciju. Ponavlja­ jući neke teze o razlikama koje postoje među civilizacijama Evrope i Azaje, on u prvom redu misli na različitost baze na kojoj je fundiran po­ jam čovjeka. Uočljiva je postojanost i smire­ nost Azijaca prema Evropljanima čije akcije ne­ prekidno izazivaju i traže nove akcije i odatle stalni nemir. Tek kad konfrontiramo ove dvije civilizacije, osjećamo da je naš svijet mogao biti sasvim drugačiji, kao i način našeg mišlje­ nja. Iz perspektive Azije naši problemi dobivaju neobičan intenzitet i ruše našu sliku »o nužno­ sti jedinstvenog svijeta«. Ako svaka generacija donosi sliku svijeta koju je stvorila patnja, kao i potrebu da se ona pobijedi, ono što karakteri­ zira našu jest »stečaj individualizm a, svih stavo­ va, svih doktrina koje su sebe opravdavale u egzaltaciji našega Ja.« (potcrt. A. M.)4) Malraux, dakle, odbacuje civilizaciju koja počiva na kultiviranju vlastitog »ja«, svjestan nužnosti da om­ ladina mora naći nove putove, iako će njen sen­ zibilitet još dugo biti vezan uz shvaćanje XIX 4) André Malraux et l ’Orient, 31. V II 1926.

60

In

»Nouvelles littéraires«,

stojeća, koje je afirmiralo uzvišenost individu­ alne svijesti. Ali, nastavlja Malraux, »taj čovjek i taj ja, izgrađen na tolikim ruševinama ne in­ teresira nas« (potcrt. A. M.). S druge strane, mi smo odlučni u tome da nikako ne poslušamo apel naše slabosti koja nam predlaže ili jednu doktrinu ili jednu vjeru«. Odbijajući umirujuća rješenja koja nude po­ jedini sistemi i religije, Malraux isto tako ne prihvaća ni uvriježeno mišljenje da je vjera ne­ ophodna za akciju, jer ona može poticati i na pasivnost. Pravi predmet istraživanja kod mla­ dih ljudi treba da predstavlja »novi pojam čovje­ ka«. U tom traženju treba napustili nekadašnje mitove koje je izgradila civilizacija Zapada i po­ kušati graditi na konstataciji: čovjek je umro na­ kon Boga. Gotovo da nema ni jednog kasnijeg Malrauxovog eseja ili govora u kajem ova mi­ sao nije na neki način izražena. Dvadeset godi­ na kasnije, na konferenciji UNESCO-a, on će postaviti isto pitanje: »da li je na ovom starom tlu Evrope — da ili ne — čovjek mrtav?«5) Upu­ tit će ga intelektualcima i u svom govoru 1946. godine. Tada će reći da je istinska drama Evro­ pe smrt čovjeka.6) Devet godina nakon toga po­ novit će sličnu izjavu listu »Express«, o drami civilizacije mašina koja je izgubila bogove, ali da je prava drama u tome što je izgubljen svaki pojam čovjeka.7) Ni kršćanstvo ni mudrost Istoka ne pružaju Malrauxu istinska rješenja da se prevlada ap5) In Les Conférences de l'Unesco, Paris, Fontaine, 1947. 6j Adresse aux intellectuelles, in Le Cheval de Troie no 78, 1948. 7) In »L’Express«, 21. V 1955.

61

surd. Prvi, jer je njegovo vrijeme prošlo, a dru­ gi, jer odbija lucidnu svijest. Neprihvatljiva je zato i proizvoljna Lingova tvrdnja o stapanju mu­ draca s apsolutom, jer on naziva apsolutom »krajnju točku svog senzibiliteta, a to nije dru­ go do gubljenje svijesti na neki način«• (potcrt. A. M.). Njegova mudrost je u bijegu, zaboravu i mistici koja predstavlja neprekidnu privlač­ nost za uznemirenog Evropljanina, ali je danas nemoguće prihvatiti filozofiju pasivnosti. Prihva­ titi nešto iracionalno i nesvjesno, nešto što ne podliježe našoj volji, značilo bi po Malrauxu no­ vi izvor alijenacija. Ipak, ovo suočavanje dvaju svjetova pomaže nam da lakše otkrijemo sebe, temelje naše kulture i granice našeg mišljenja. Na čemu graditi nakon što su svi mitovi mrtvi, a svi odgovori provizorni? Nekad je to bilo moguće kad su traženja evropskog čovje­ ka bila usmjerena utvrđenim vrijednostima kao što su: istina, pravda, domovina ili vjera, i kad je povjerenje u razum i nauku bilo netaknuto. Sad se postavlja zahtjev za revalorizacijom svih naših spoznaja o vrijednostima, jer one počiva­ ju na neodrživim mitovima. Ako mit shvatimo u značenju koje mu daje Sabourin, kao snagu jedne istine koja pomaže da se čovjek integrira u univerzum i da se tako stvori ravnoteža,3) bit će nam jasno da su za­ hvaljujući mitu primitivni narodi mogli posjedo­ vati osjećaj integriranosti u zajednicu. Taj se osjećaj gubi već kod Grka sviješću o postojanju, o vlastitoj egzistenciji, različitoj od drugih. Tu se već rađa čovjek Zapada i njegova težnja da 8) Pascal Sabourin, La Reflexion sur l ’art d ’André Malraux, Paris, Klincksieck, 1972.

62

»bude«. Time počinje uzdizanje individuuma i, na individualnoj svijesti fundiranog, morala koji kulminira u XIX stoljeću. Danas je Zapad nuž­ no prisiljen da revidira svoja etička načela ko­ ja su uzdigla čovjeka-pojedinca ali i vodile ga usamljenosti i tjeskobi. Mitovi su se, međutim, održali u različitim oblicima i do danas. Ako je civilizacija Zapada oslobodila čovjeka alijenaci­ ja koje su imale svoj izvor u religiji i mitovima vezanim uz nju, ona je te stare mitove nadomje­ stila novim, a ljudski ih je duh prihvatio da bi se odbranio od samoće i za njega teško prihvat­ ljivih istina. Jer čovjek se teško miri s nestaja­ njem vrijednosti s kojima je živio i na kojima je dugo gradio svoju egzistenciju. Ni kršćanstvo ni znanost nisu uspjele dati racionalna objašnje­ nja i zadovoljavajuće odgovore na fundamental­ na pitanja o čovjeku. Dostignuća nauke su, osim toga, umjesto da čovjeku pomognu, poslužila neopozivom rušenju i razaranju. Srušeni su i mitovi o progresu, demokraciji a, zajedno s nji­ ma, i čitav jedan sistem mišljenja s čovjekom kao središtem kozmosa. Čovjek uzalud traga za nekim elementom jedinstva, koji bi ga povezao sa svijetom, jer ako je njegova historija zaista samo slijed slučajnosti, ljudska avantura ne mo­ že imati neki smisao, a s tim se čovjek ne mo­ že pomiriti. Osuđujući individualizam jedne umorne ci­ vilizacije na izmaku, Malraux kao da naslućuje mogućnost izlaska iz ove za njega bitno nega­ tivne faze ljudske misli i traži nešto što bi mo­ gao suprotstaviti razornoj snazi doživljaja apsur­ da. Novi čovjek neće se više moći odrediti pre­ ma Bogu, nego će postaviti zahtjev za svojom

63

autonomijom, tražeći vlastite putove izlaska iz samoće. Svaki će od Malrauxovih junaka u ro­ manima o kojima će biti riječi u narednom po­ glavlju — izabrati svoj put: kontemplaciju i pa­ sivnost (Gisors i Alvear), usamljenu avanturu (Perken i Claude) ili efikasnu akciju koja će im otkriti i približiti »drugog« (Kyo, Garcia, Magnin). Univerzum ovih posljednjih bit će svijet u kojem se kreću drugi ljudi, konkretni i izvan svakog esencijalizma. Eseji kojima se ovdje bavimo afirmiraju ono što će ostati esencijalno u Malrauxovim razmi­ šljanjima; u njima su sve njegove buduće teme i opsesije. Koliko god pesimistične izgledale po­ sljednje stranice eseja, one odaju naslućivanje nekog zasad još nepoznatog kretanja prema ne­ čem novom. Kao da iz ruševina preživjele civi­ lizacije niču elementi jedne obnove: »U središ­ tu civilizacije čija je jakost bila u najgrubljem individualizmu, budi se jedna nova snaga. Tko zna kamo nas namjerava odvesti?« (»O evrop­ skoj omladini«). Mi znamo da pesimizam nije odveo Malrauxa u pasivnost. Svojim prvim esejima odbacio je pesimizam zajedno sa individualizmom i ozna­ čio uvod u period intenzivnog stvaralaštva i ak­ cije. Azija mu nije donijela smirenost, nego no­ ve i neiscrpne mogućnosti za akciju. Romanom »Osvajači« počinje ciklus romana o Azaji koja će postati poprište manifestiranja nesagledivih potencijala čovjeka.

64

Akcija protiv kontemplacije

Azijska trilogija U pregovoru svojoj knjizi »André Malraux: »Indokineska avantura«, Walter Langlois kaže da je indokineski period bio u velikoj mjeri pre­ sudan za Malrauxa, i s pravom dodaje da je to bio početak križarske vojne koja je Malrauxa morala dovesti do »Ljudske sudbine« i do »Na­ de«.1) U razdoblju od 1928. do 1933. godine Mal­ raux je objavio tri romana kojima je tema Azi­ ja: »Osvajači«, »Kraljevski put« i »Ljudska sud­ bina«. U njima je razvio nekoliko velikih tema koje dominiraju čitavim njegovim djelom. Rezi­ mirane, one se u svom bitnom aspektu svode na metafizičku dramu čovjeka i traženje odgovora na uvijek isto pitanje o smislu ljudske egzi­ stencije. Put koji prolaze Malrauxovi junaci historija je napora da se suprotstave prijetnji ništavila i smrti, napora koji vodi od avanutre i individual­ nog revolta u »Osvajačima« i »Kraljevskom pu­ tu« do apoteoza bratstva i solidarnosti u »Ljud­ skoj sudbini« i, kasnije, u »Nadi«. Oni će se lu­ cidno i hrabro suočiti s problemom kako živjeti u apsurdnom svijetu i dati na njega različite odgovore. Jedna od dominantnih tema romana »Osva­ jači« je ljudska usamljenost i tjeskoba kojima će ličnosti romana suprotstaviti akciju u nasto­ ') Walter Langlois, André Malraux: noise, Paris, »Mercure de France«, 1967.

65

L'aventure

indochi­

janju da opravdaju svoj život i da mu dadu smisao. Usamljenici iz »Kraljevskog puta« naći će u avanturi lijek protiv apsurdnosti ljudske eg­ zistencije, a tek će »Ljudska sudbina«, putem za Malrauxa bitne kategorije »muževnog bratstva«, otkriti prave vrijednosti kojima će se Malraux svrstati u red posljednjih velikih humanista XX stoljeća. U tim romanima Malraux će na određeni na­ čin dati projekciju i evoluciju vlastitih dilema i stavova u pojedinim razdobljima svog života i afirmirati neke konstante što ga kao angažira­ nog intelektualca vežu uz ličnosti romana, a te konstante su »lucidnost, kultura i sposobnost za akciju«. Lucidnost je, naime, uz hrabrost, dominantna osobina gotovo svih Malrauxovih junaka. Lucid­ na svijest na neki način uspijeva zagospodariti sudbinom ili joj se, u najmanju ruku, suprotstav­ lja time što je ne prihvaća. Claude i Perken u »Kraljevskom putu« prkose sudbini usamljenom pobunom u prašumama Šijama, u kojima nepro­ hodno rastinje simbolizira nemoć čovjeka u svi­ jetu u kojem, kao i w prašumi, svaki ljudski na­ por izgleda besmislen, a ljudska volja ništavna i slaba. U toj prašumi još je dublji čovjekov os­ jećaj tragičnosti i neljudske indiferentnosti svi­ jeta. U ličnostima »Kraljevskog puta«, kao i u onima iz »Osvajača«, postoji jaka težnja da svi­ jet ne prihvate i da mu se, u egzaltaciji jednog Sizifa, suprotstave aktom koji bi stvorio nove odnose između njih i svijeta. »Jasno je da je avanturist izvan zakona; po­ grešno je vjerovati da je on samo izvan pisanog

66

zakona, izvan konvencija. On se suprotstavlja društvu u onoj mjeri u kojoj je ono oblik života; on se manje suprotstavlja njegovim racionalnim konvencijama, nego njegovoj prirodi . . . Rizik ne definira avanturu: Legija je puna bivših avantu­ rista, ali legionari su samo hrabri vojnici«, kaže Malraux u svojoj definiciji avanturista.2) Time Malraux posebno ističe ne toliko odsustvo stra­ ha, koliko poseban odnos avanturista prema svi­ jetu: postojati, izabrati svoj život i staviti ga na kocku bez žaljenja i bez nade; biti jedini go­ spodar svog života i smrti; ne biti podređen ni jednom gospodaru svog života i smrti; ne biti podređeni ni jednom vidu fatalnosti. Zato će ak­ cija biti pokušaj da se pobijede fatalnost a uje­ dno i izraz težnje da čovjek ostavi trag u ljudima koji dolaze i tako nadživi sebe. Čak i ono što je neizbježno i nepopravljivo treba učiniti aktom volje, vlastitim izborom, i ostati gospodarom svoje sudbine. Jer, poraz koji smo sami izabrali više nije poraz. Djelovati, stvoriti nešto, znači boriti se pro­ tiv ništavila vlastitom voljom i snagom. »Glupo je biti kralj, no važno je stvoriti kra­ ljevstvo«, tvrdi Perken, junak »Kraljevskog pu­ ta«. Malrauxovi junaci žele znati što mogu na­ praviti od svog života, »lako se nikada od nje­ ga ne čini ništa, postoje različiti načini da se ništa ne učini od života«, kaže Perken. I Garine izražava sličnu misao kad kaže: »što sam učinio sa svojim životom? Ali, dobri Bože, što se ko­ načno može s njim učiniti?« Život Malrauxovih junaka pun je rizika i opasnosti, a njihova misao 2) Gaëtan Picon, Malraux par lui-même, Paris, Ed. du Seuil, 1953.

67

neprekidno je opsjednuta smrću. Međutim: »Ne mislim na smrt radi smrti, nego radi života«, kaže Perken. »Avanturist bježi od sebe, to jest on bježi od svoje opsjednutosti smrću, a u isto vrijeme trči prema njoj«, kaže Malraux u jednom inter­ vjuu.3) Junaci prvih Malrauxovih romana ući će u igru sa strašću igrača koji prihvaćaju svaki ri­ zik u težnji da svoju volju nametnu svijetu. Ak­ cijom koja je izraz volje za moć nastojat će »utisnuti pečat« tom svijetu i tako se potvrditi. Perken i Claude iz »Kraljevskog puta« djelu­ ju na način koji se može okarakterizirati kao avantura u svom najčišćem obliku, s obzirom na odsustvo finaliteta u njihovoj akciji. To odsu­ stvo finaliteta ne samo da ne guši akciju, nego joj daje posebnu draž i potiče je. Akcija postaje »une chasse« (lov). Napori Perkena i Clauda za­ vršavaju, međutim, porazom u borbi protiv ne­ ljudskog oličenog u patnji i smrti. Više nego Perken, simbol tog poraza postaje Grabot, oso­ ba koju oni u stvari neprekidno traže. Nekad hrabro i nepokorno stvorenje, Grabot je na kra­ ju života osuđen na animalno vegetiranje i po­ lagano propadanje ispunjeno neizmjernom fizič­ kom patnjom. Kao slijepi rob, on postaje tragi­ čan simbol ljudske sudbine i konkretizacija ap­ surda. On predstavlja pad čovjeka na najniži stu­ panj neljudskog. Jedina razumljiva riječ koju us­ pijeva izgovoriti jest: »ništa«. Glavnu ličnost »Osvajača«, Garina, povezuje s Perkenom isti osjećaj apsurda iz kojeg oboji­ 3) Un quart d ’heure avec André Malraux, 13. XI 1930.

68

in

»Candide«,

ca u određenom smislu izvlače snagu, kako bi se protiv njega borili. Asocijalni na posve izu­ zetan način, oni ne prihvaćaju vrijednosti ni ba­ nalnost građanske egzistencije i svoj put traže izvan uhodanih putova koje su drugi trasirali. Njihova je akcija motivirana sličnim psihološkim razlozima, a zajednička im je deviza: ne biti po­ bijeđen. Garinov je izbor, međutim, ipak manje pro­ izvoljan. Nameću mu ga okolnosti tamo gdje će njegove snage biti najefikasnije. Kina je zemlja koja mu se čini najpogodnijom da uz nju veže svoju akciju. On želi pomoći obespravljenom pu­ čanstvu Kine, želi ih potaknuti da »jednostavno otkriju da postoje«. On im nastoji dati osjećaj vlastitog digniteta (koji prezreni i pobijeđeni ne poznaju) i polagano ih dovesti k svijesti. Do sa­ da su oni bili svijesni jedino patnje i prezira »dobromislećih« koji sebe respektiraju. Garine će potpomoći buđenje kineske svijesti obe­ spravljene mase Kineza organizirajući štrajk u Kantonu. Za razlfiku od Perkena i Clauda, čija je akcija ničim ograničena vlastita kreacija, Garinov cilj i perspektive njegove akcije su sasvim određe­ ni: borba protiv evropskih koncesionara, a za prava onih koji su uvijek žrtve. To je jedini put do slobode. U toj borbi Garine nema nikakvog neposred­ nog ličnog interesa, nego je potpuno predan slu­ ženju određenoj »stvari«. Odsustvo skrupula, što ga ponekad manifestira, ne odaje ipak makijavelistu, a njegova osjetljivost prema ljudima navodi Nicolaieffa da ga okarakterizira kao »hu­ main, trop humain«.

69

Garine nije nipošto indiferentan prema re­ zultatu svoje akcije. Lični razlozi igraju veliku ulogu u njegovu opredjeljenju za revolucionarnu borbu, ali on je svijestan da osobne motive mo­ ra podrediti efikasnosti, to jest borbi kineskog naroda da dođe do slobode i do svijesti o po­ stojanju. Garine će se, kao i većina junaka »Ljud­ ske sudbine«, naći na barikadama uz vječno obespravljene i prezrene. Revolucija će tako medijatizirati njegovu želju za ličnom afirmaci­ jom, ali ujedno pomoći da se izmijene uvjeti društvene egzistencije onih za koje se bori. On razmišlja što će biti nakon štrajka, nakon akci­ je, svijestan da ona u revoluciji ima dublje zna­ čenje. On želi u ljudima probuditi nadu: »nadu ljudi, to je njihov razlog življenja i umiranja«. Garin je potpuno predan akciji koja autentificira njegov izbor, a njegovu životu daje smisao i značenje. Ali, on ne pripada zajednici ljudi s ko­ jima se bori. On je tu da organizira i usmjeri armiju vječno pobijeđivanih i da im ulije nadu u pobjedu. »Bitan osjećaj Garinov je bratstvo po oružju. Nemoguće je da čovjek koji u toku če­ tiri godine vodi s drugim ljudima borbu koju je sam izabrao, bude indiferentan prema njihovoj sudbini«.') Bolest koja Garina približava smrti, vraća ga usamljenosti. On ne žali za životom jer je na­ učio da živet ne vrijedi ništa, ali ništa nije vri­ jedno kao živ o t...« Za razliku od »Kraljevskog puta«, akcija u »Osvajačima« posjeduje, uz svoj metafizički as­ pekt, i onaj konkretni, društveni. To je ponukalo -) La question des Conquérants, in »Variétés«, 15. X 1929.

70

neke kritičare da ustvrde kako je roman »Osva­ jači« nastao nakon »Kraljevskog puta«, jer bi, po njima, to bio logičniji put razvoja: od akcije kao avanture, koju predstavlja Perken, prema njenoj efikasnosti u društvenom smislu koju inkarnira Garine. To, međutim, demantira i sam autor, naglašavajući da je »Kraljevski put« ne samo objavljen, nego je i napisan nakon »Os­ vajača«. Kako onda objasniti činjenicu da nakon Garina ipak dolazi Perken? Bolest a i rezultati revolucionarne akcije — koliko god oni izgledali politički pozitivni — po­ jačavaju kod Garina osjećaj apsurda i čine ga još usamljenijim. Akcija nije donijela smirenje, nego će se osjećaj apsurda sve više intenzivira­ ti, a svijest o čovjeku osuđenom na poraz još više učvrstiti. Nakon akcije metafizički status čovjeka ostaje nepromijenjen. Da bi izrazio još dublje i još kategoričnije atmosferu apsurda, Malraux će situacije u »Kraljevskom putu« do­ vesti do krajnjih granica napetosti, a čovjeka će suočiti sa čistom metafizičkom problematikom, problematikom egzistencije »kao takve«. Atmo­ sfera apsurda u tom romanu je još intenzivnija, a težište radnje bitno je usredotočeno na me­ tafizički aspekt ljudskog života. Uz fatalnosti ko­ je predstavljaju apsurdnost življenja i smrti, pri­ družit će se u »Kraljevskom putu« i druge fa­ talnosti koje čovjeka degradiraju i ograničavaju, kao što su starost, patnja, fizičko propadanje, razorno djelovanje vremena, i doći će do izra­ žaja nemoć čovjeka da ih nadvlada. Ne postoji izlaz prema društvenoj akciiji kao kod Garina: Perken je beznadno sam i zbivanje se odvija li­ nearno.

71

Posebno je pitanje postoji li progres, i ka­ kav, od jednog do drugog romana? Ako progres shvatimo u smislu pozitivnog društvenog anga­ žmana na konkretnom ljudskom planu, onda »Kraljevski put« znači korak natrag. Ali, ako zna mo da ni jedna akcija — uključujući i onu koja sebi postavlja najplemenitije ciljeve — ne može izbjeći ambiguitetni karakter i ne može zado­ voljiti ni metafizičke a ni etičke zahtjeve Malrauxovih heroja, shvatit ćemo da se njihove di­ leme ne korijene u proizvoljnoj igri autorove imaginacije, nego izražavaju autorova shvaćanja zasnovana na njegovu životnom iskustvu. Život­ no iskustvo samog autora govorilo je, naime, o uzaludnosti napora i o ograničenosti svake, pa i revolucionarne akcije. Čak i nakon pobjede u društvenim konflikti­ ma, pobjede koja omogućava bogatiji i Ijudskiji život, čovjek će se i dalje suočavati sa smrću i drugim oblicima metafizičke fatalnosti. Perkenova avantura ipak nije akcija radi ak­ cije, mada je lišena neposredne društvene ko­ risnosti. Akcija interesira Parkensa kao jedna od mogućnosti ispitivanja rezistentnosti čovje­ ka. Zato su iskušenja velika, a situacije ekstrem­ ne i bezizlazne. Kad Perken kreće u susret tor­ turi i smrti, on upućuje izazov sudbini želeći da barem umre s intenzivnom sviješću o svojoj smrti. On je u strahu da ne promaši vlastitu smrt, da ona ne bude jača od njega i oduzme mu mogućnost da bude gospodar svog poraza. Perken će nam se učiniti kao čovjek u ko­ jem postoje, koegzistiraju, kontradiktorni osje­ ćaji: vitalnost i energija, s jedne strane, a želja

72

za vlastitom destrukcijom, s druge strane. No upravo taj ambiguitet njegove ličnosti izražava ljudsko u svoj složenosti njegove prirode. Lucidnost, revolt i suprotstavljanje konstitu­ iraju ličnosti »Ljudske sudbine«. Centralna figu­ ra, Kyo, jedan od organizatora pobune u Šangaju, veže smisao svog života uz slične težnje kao i Garine. No dok je Garine više »pobunje­ nik« nego revolucionar, bliži anarhistima nego marksistima, Kyo će svoje napore i djelovanje usmjeriti prema etički pozitivnoj ljudskoj akciji. Kyo će potisnuti svoj »ja« toliko izražen kod Ga­ rina, i u revoluciji će angažirati najbolji dio se­ be. Već i sama akcija daje dostojanstvo ljudi­ ma koji to dostojanstvo dotad nisu poznavali. Kyo, istina, nije proleter, nego je komunist »par dignité«, uvjeren da će »komunizam učiniti do­ stupnim dostojanstvo onima za koje se bori.« On će dignitet definirati kao ono što je »suprot­ no poniženju«. »Kod Kya je sve bilo jednostav­ no. Herojski smisao mu je bio dan kao disci­ plina, ne kao opravdanje života. On nije bio uz­ nemiren. život je imao smisao, i on ga je znao: dati svakom od tih ljudi . . . posjedovanje vlasti­ tog dostojanstva. On je bio njihov.« (»Ljudska sudbina«) Njegove dileme nisu identične s Garinovim, jer za njega revolucija predstavlja od­ govor na fundamentalni problem ljudske egzi­ stencije. Dok Garine u revolucionarnoj akciji traži u prvom redu rješenja vlastitih problema, uz one društvene, revolucija će ne samo dati smisao Kyon životu, nego će se javiti i kao mo­ gućnost spasa »za druge«. Poput Garina i Kyo je podložan razmišljanju i tjeskobi, ali kod njega ne postoji tolika sklo-

73

nost ka negaciji. On zna da se ne može živjeti odbacujući i negirajući sve. U njemu postoji te­ žnja da nešto afirmira, da nečem kaže »da«, da bi mogao na nekim vrijednostima graditi svoju egzistenciju. Izbor koji je izvršio Kyo smišljen je i premeditiran. Dok postoje mogućnosti za akciju, li­ čne dileme i privatni život smještaju se u drugi plan. Projekti budućnosti i osjećaj zajedništva uvo­ de Kyoa u novi svijet vrijednosti koji će mu pomoći da nadvlada osjećaj tjeskobe koji se po­ javljuje čim ostaje sam sa sobom. On nije usa­ mljenik u onom smislu u kojem su to Tchen iz »Ljudske sudbine« ili Hong iz »Osvajača«. Nisu mu bliski ni profesionalni revolucionari koje po­ dređenost disciplini oslobađa svih dilema. Zato akcija, kao slobodan izbor, nikad ne potiskuje sasvim, nego samo pomiče u drugi plan osjećaj apsurda i duboke usamljenosti iz koje ga spa­ šava bratstvo s drugim borcima. Kao mnogo kompleksniji lik od profesionalnih revoluciona­ ra, Kyo posjeduje više topline i uvjerljiosti nego oni. On sebi nameće drugi oblik discipline, raz­ ličit od njegovog, i posjeduje u velikoj mjeri os­ jećaj lične odgovornosti. Podredivši čitav život revolucionarnom djelovanju, nikada nije prihva­ tio jednostranost ni dogmatizam. Kada se u to­ ku pobune njegovo mišljenje razilazi s direktiva­ ma Internacionale, Kyo će biti primoran sam do­ nijeti odluku: da li da se borba nastavi ili da se oružje preda čang Kaj Šeku. Njegov je izbor utoliko teži što ne angažira samo njega, nego dovodi u pitanje cijelu borbu u kojoj sudjeluju

74

i drugi ljudi, i tako on vrši izbor i za druge. Ali Kyo je čovjek za kojeg ideje treba da budu »ne samo mišljenje nego i življenje«. Uhvaćen i za­ tvoren, želi sam izabrati svoju smrt, kao što je izabrao i svoj život. Na taj način smrt postaje »najviši izraz života kojem ova smrt toliko nali­ kuje«. Okružen silom i poniženjem, lišen akcije, Kyo u zatvoru shvaća kako je teško naći upori­ šta u samom sebi kada su mogućnosti izbora svedene na minimum ili ravne nuli. Ali, ostaje saznanje da borba nije bila uzaludna: »On se borio za ono što je njegovo vrijeme bilo ispunjeno najvećim smislom i najvećom na­ dom, on će umrijeti zajedno sa onima s kojima je htio živjeti; umrijet će kao svaki od ovih lju­ di koji tu leže, zato što je dao smisao svom ži­ votu. Koliko bi vrijedio takav život za koji on ne bi pristao da umre? Lako je umrijeti kad se ne umire sam. Smrt zasićena bratskim jecanjem, skup pobijeđenih u kojem će narod prepoznati svoje mučenike, krvava legenda iz koje nastaju pozlaćene legende! Kako da sad, sasvim blizu smrti, ne čuje taj šapat ljudske žrtve koji mu je govorio da je muževno srce ljudi utočište mrt­ vih, koje vrijedi koliko i duh?« (»Ljudska sud­ bina«) Kao i Garine, Kyo je u onima koji ostaju st­ vorio nadu u budućnost, a ona daje njegovu ži­ votu smisao i opravdanje. »Vidimo da se od Perkena i Garina, ambicija junaka premješta: Kyo više ne upućuje izazov božanstvu i smrti; spoznao je vlastite granice, i njegova težnja za božanstvom neće se sasto­ jati, kao kod Perkena, Garina pa čak i Tchena, u

75

pokušaju transcendiranja vlastite sudbine, nego u tome da osigura ljudima poštovanje samih se­ be, sredstva da organiziraju fatalnosti, kao što ćemo vidjeti u »Altenbrškim orasima«, a da ne pribegavaju utjehama koje transcendiraju ljud­ sko.«5) Kyo ostaje na planu ljudskog i uspijeva os­ tvariti ravnotežu individualnog života i života u zajednici, realizirajući cjelovit život. U romanu »Ljudska sudbina« po prvi put nailazimo na lju­ bav i nježnost koje Kyoa i njegovu May pove­ zuju nečim što može nadvladati njihovu samoću. Kao i bratstvo u akoii}i, i ljubav je ovdje duboko sudioništvo koje pruža mogućnost spoznavanja »drugog«. Ne možemo ipak reći da je tjeskoba trajno eliminirana. Ona je stalno prisutna u svim Malrauxovim djelima, kao neminovan atribut autentičnog življenja, ali je ona u »Ljudskoj sud­ bini« prigušena dajući posebno osvjetljenje ak­ cijama junaka. Nadljudskim naporom Kyo će ostati gospo­ darom svog života i smrti i onda kad su ih okol­ nosti već determinirale. Poraz akcije ipak ne vraća Kyoa u apsurd. Premda su svi pobunjenici bili osuđeni, bitno je da njihova akcija nije bila uzaludna. »Sve ono za što ljudi pristaju da se dadu ubiti, s onu stranu interesa, teži manje ili više nejasno da opravda ljudski život fundirajući ga na dostojanstvu: kršćanstvo to čini za robove, nacija za građane, komunizam za radnika«, ka­ že Kyo. 5) Rodolphe Laçasse, Ed. Paulines, Québec, 1972.

Hemingway

76

et

Malraux,

Montréal,

Ličnost koja je, kao i Kyo, potpuno predana borbi je Katow. Opterećen prošlošću, on od ak­ cije traži da ga oslobodi samoće koja ga opsje­ da od njegova povratka iz Sibira. Sa Kyom ga pred smrt vežu neraskidive veze prijateljstva i, poput njega, nosi u sebi veličinu i plemenitost. Na izvjestan način Katow izabire svoju strašnu smrt da bi se suprotstavio fatalnosti, i postaje jači od samoće i od zviždaljke lokomotive koja najavljuje tu smrt. »To je ličnost najbliža mojim snovima«, kaže Malraux za Katowa.6) Uz Kya i Katowa bore se i profesionalni re­ volucionari čije je djelovanje podvrgnuto stro­ goj disciplini partije. Oni su jednom za uvijek izvršili svoj izbor i zato sebi ne predstavljaju nikakva pitanja. Prototip takve ličnosti je Borodine iz romana »Osvajači«. U jednom odlomku, koji je kasnije ispušten iz toga romana, Malraux daje ovu karakteristiku Borodina: »Borodin se ne ubraja ni u genije, ni u ro­ mantične heroje. To je poslovan čovjek koji te­ ško i pošteno radi, hrabar po potrebi, ali vrlo jednostavan. Njegova glavna osobina je intenzi­ tet kojim je opsjednut akcijom . . . On živi u svom vlastitom svijetu u koji nikada ne prodire predožba užitka.«7) Kao ortodoksni marksist on je čvrsto integriran u ideologiju i ništa ne naru­ šava njegovu čvrstu monolitnost. U prvoj verziji »Osvajača«, u odlomku koji je kasnije također ispušten, značajna je i definici­ ja koju je Malraux dao o boljševiku: »Ako pod 6) Jean Vilar, Un entretien avec André Malraux, In »Maga­ zine littéraire«, br. 54, 7—8/1971. 7) Fragments inédits des Conquérants, in »Bifur«, br. 4. 31. X II 1929.

77

boljševikom podrazumijevate revolucionara, Garine je bez sumnje boljševik, ali ako pod time podrazumijevate, kao i ja, posebnu kategoriju revolucionara koji među ostalim karakteristika­ ma imaju i tu da vjeruju u marksizam, onda po mom mišljenju, on to nije.« U jednom intervjuu reviji »Monde«, Malraux će ovako suprotstaviti dva heroja »Osvajača«, komunistu Borodina i anarhistu Garina: »Plan na kojem me Garine više interesira od Borodina nije onaj revolucionarnog vođe. To je jednostav­ no ljudski plan. Borodine je gotovo mehaniziran; kod Garina ostaje jedan vrlo važan plan: funda­ mentalni osjećaji koji u mojim očima čine veli­ činu čovjeka, posebno drugarstvo po oružju i muževno prijateljstvo. S druge strane, Garine predstavlja u najvišem stupnju tragično osjeća­ nje ljudske usamljenosti koja uopće ne postoji za ortodoksnog komunistu. Ako doživljaj ljudske samoće i tragedije postoji tako malo za ruske komuniste, to je zato što je od 1918. godine Ru­ sija u biti mobilizirana zemlja koja se brani. Naravno, treba najprije pobijediti, ali ostaje da se sazna neće li se, nakon postignute pobjede, čovjek ponovo naći suočen sa smrću; i ono što je možda još teže, sa smrću onih koje voli.«8) Malraux je znao i govorio da usprkos svim ljudskim naporima revolucija neće osloboditi čovjeka tjeskobe življenja i umiranja. Zato nas ne treba čuditi da se Garinu Borodine čini naj­ udaljenijim od svih suboraca: Njegove simpatije pripadaju hrabrom teroristu Hongu, premda nje­ gova akcija nije uvijek u skladu s linijom bor8) André Malraux nous parle de son oeuvre, in »Monde«, 18. X 1930.

78

be .Ali motivi Hongove akcije bliski su i ra­ zumljivi Garinu. »On uopće nije mrzio sreću bogatih, nego respekt koji oni imaju prema se­ bi . . . Siromah ne može sebe poštovati«, kaže se o Hongu u »Osvajačima«. On zna do kojeg stupnja poniženja može bijeda dovesti čovjeka. Zato su mu suvišne propovijedi idealista o prav­ di koja mu može oduzeti njegovu osvetu. »On mrzi prije svega čovjeka koji sebe poštuje, koji je siguran u sebe; nemoguće je biti revoltiran protiv ljudi svoje rase dublje od njega. Upra­ vo ga je njegova odvratnost prema respektabilitetu i dovela u redove revolucionara. Kao svi oni koje prožima strast, on se izražava sna­ gom, što mu daje auto ritet. . . on govori bijes­ no o onima koji zaboravljaju da je život jedan i predlažu ljudima da se žrtvuju radi svoje dje­ ce« (»Osvajači«), lako su njegove nade vezane za proletarijat, on se kao anarhist neće podvr­ gavati nikakvoj 'disciplini. Njegov tragični zavr­ šetak približava ga Tchenu, ličnosti iz romana »Ljudska sudbina«, koji je u određenom smislu Hongov pandan u tom drugom romanu. I Tchen je usamljenik koji nakon političkog ubojstva os­ taje dvostruko sam, jer ga ono odvaja od osta­ lih ljudi. Fasciniran terorizmom i smrću, on svo­ ju slobodu ostvaruje terorističkom akcijom i destrukcijom, da bi u besmislenom svijetu os­ mislio barem svoju smrt. Ali dok je Hongova akcija očajnička, beznadna i tide do samounište­ nja, u Tchenu će ostati »nada da jednog druga­ čijeg svijeta«, koja će dati smisao njegovoj sa­ moći. Nada je, uz ostale, jedan od motiva nje­ gova političkog angažmana. Zna da će umrijeti sam, ali umrijet će ipak s osjećajem povezanos­

79

ti s ostalim pobunjenicima, u bratstvu i nadi onih koji su uvijek pobijeđeni i čiju patnju on želi umanjiti. Ipak, kao teroristi, ni Tchen, a još manje Hong, ne mogu se (integrirati u revolucionarnu zajednicu koja usmjeruje i organizira akciju. Zamjetljiva je evolucija od Honga do Tchena, jer je kod ovog posljednjeg jako izražena želja da bude efikasan, što ga na neki način približava i Ganinu. Tchenovo ubojstvo trgovca oružjem, da se domogne potrebnog dokumenta, u skladu je sa organizacijom čitave akcije. U času smrti i on je nepovratno sam, ali smisao njegove ak­ cije radi izgradnje drugačijeg svijeta nastavit će Peï. Ono što Tchena veše uz ostale Malrauxove junake jest želja da se njegovo djelo ne izgubi i da netko od preživljelih svjedoči. Tchenova i Hongova usamljenost strašna je i duboka kao i čistoća njihovih uvjerenja. Zato su nam oni bli­ ski i razumljivi ii onda kad ne opravdavamo sva­ ku njihovu akciju. U traženju vlastitog puta oni se sve više odvajaju od ostalih revolucionara, ne vodeći računa o strategiji i taktici revoluci­ je. Tchen ipak predstavlja korak dalje u evolu­ ciji lika anarhiste, jer će otvoriti put drugima koji će, kao i on, biti premni da žrtvuju život za neke vrijednosti koje ih nadilaze i koje će dati dubl}i smisao i značenje njihovu činu. Kao i ranije spomenutim junacima, Malraux je ovim ličnostima, Hongu -i Tchenu, ulio mnogo ljudske topline i uvjerljivosti. Kao i ostali he­ roji, oni djeluju istinito, noseći u sebi tragičnost koju ništa ne može potpuno nadvladati. U daljnjem razvoju, uočljivom u »Nadi«, anarhisti će biti manje opsjednuti terorizmom, a težište

80

problema premjestit će na pitanje efikasnosti sredstava za postizavanje ciljeva političke akoije. Ako akcija Honga i Tchena često predstav­ lja opasnost za revoluciju, što je nosi u sebi svaka pojedinačna akcija koju ne opravdavaju viši razlozi revolucije, prava su zapreka akciji predstavnici tradicionalne Kine kao što je Tcheng-Daî u »Osvajačima«. Tipični predstav­ nik i zaštitnik kineske prošlosti i njenog mo­ ralnog nasljedstva, on je personifikacija pasiv­ ne i fatalističke Kine. Obavljajući funkciju or­ ganizatora i animatora Kuomintanga, Tcheng-Daî je protivnik svake akcije, a posebno na­ silja. Kao duhovni vođa partijske desnice, on je u Kuomintangu uživa ogroman moralni autori­ tet. Živi neobično skromno, poklanjajući dru­ gima ono što posjeduje. Želi da njegova akcija bude iznad politike. Svjestan je da se Kina mo­ ra osloboditi strane političke i ekonomske do­ minacije. Ali svoju akciju ograničava na moral­ ni protest i pasivni otpor. Odbija da potpiše de­ kret kojim bi podržao akciju pobunjenika. Garine će za njega reći: »Plemeniti lik žrtve koja nje­ guje svoju biografiju«. On ne uviđa da poslje­ dice njegova stava štete Kinezima, onim istina koje on želi zaštititi, i da time direktno poma­ že neprijateljima kineskog naroda. Opsjednut apstraktnom pravdom, manije ga zanima stvar­ na pobjena nad Englezima a više vlastiti mo­ ralni lik. U tom momentu on je blizak starim kineskim mandarinima, izolirajući se od jedne akcije koja može osloboditi Kinu. Stari Gisons ,otac Kya u »Ljudskoj sudbini«, sličan mu je ali ne i identičan. Kao čovjek kon­

81

templacije, Gisors predstavlja intelektualca koji prihvaća filozofiju Istoka, jer mu ova omoguću­ je distancu prema svijetu i svojevrsnu zaštitu od toga svijeta. Smirenost koja mu daje aureolu mudraca ne prikriva ipak osjećaj tjeskobe od kojeg ga oslobađa opijum. Revolucija, od mo­ menta kad se iu njoj angažira njegov sin, iza­ ziva promjene u njegovu stavu i prestaje biti samo sadržajem filozofske debate. Ona se po­ malo infiltrira u njegov život i nagriza njegovo spokojstvo. Politički realističniji od Tcheng-Daîa, Gisors uočava nužnost akcije u svrhu trans­ formiranja sudbine kineskog naroda. Ne misli da bi moralne snage bile dovoljne da se izmije­ ni historijski tok stvari, i nije protivnik revo­ lucije. Jednim svojim dijelom on je okrenut svom svijetu umjetnosti, ali je drugim, vitalni­ jim dijelom, vezan za revoluciju, osobito po­ sredstvom svoga sina čija mu je aktivnost ra­ zumljiva i bliska. Kyo je njegov »efektivni pro­ dužetak«, kaže kritičar Sabourin.9) Nakon sinovljeve smrti ruši se njegov pom­ no izgrađen svijet, i samo uz pomoć opijuma odoljeva naletima tjeskobe i samoće. Smrt je­ dine osobe koja ga je vezala za ovaj svijet i bol zbog njenog gubitka jači su od svih kon­ strukcija koje su ga do sada štitile. Kyova smrt označila je prekid svake veze sa vanjskim svi­ jetom: »Kyo je prestao igrati ulogu posredni­ ka između domene mišljenja i domene akcije«, kao što je Joseph Hoffmann,10) i Gisors se po­ novo vraća u svoj svijet kontemplacije. ’ ) Pascal Sabourin, La Reflexion sur l ’art d ’André Malraux, Paris, Klincksieck, 1972. i°) Joseph Hoffmann, L'Humahisme de Malraux, Paris, Klincksieck, 1963.

82

I Tcheng-Daî i Gisors nose u sebi po jedan autentičan deo samog pisca, posjedujući ple­ menitost i veličinu po kojoj ulaze u Malreuxov univerzum. Na suprotnoj strani barikada je Ferrai (»Ljud­ ska sudbina«), ličnost jake inteligencije i snaž­ no izražene volje. Volja za moć i potreba za ličnom afirmaci­ jom bit će pokretač svih njegovih akcija. Akci­ jom on teži zagospodariti ljudima i stvarima. Istu ulogu ima i njegov erotizam, jer je i »lju­ bav« za njega »osvajanje« i mogućnost da se potvrdi. Istinska ljubav strana je Ferralu jer taj osjećaj izmiče njegovoj volji i predstavlja čov­ jekovu slabost. Ona čovjeka dovodi u opasnost da ne bude gospodar svakoga svog čina. Zato je žena, kao uostalom i drugi ljudi, samo in­ strument neiscrpne Ferralove volje za moć. Tako je stav prema ženi u stvari određen njegovim općim stavom prema životu. Tu je Fe­ rrai blizak Perkenu kojemu je žena sredstvo afirmacije. Iz istih razloga ona je često anonim­ na, kako bi se još više istakla njena podređe­ nost. To odgovara ontološkim i moralnim pre­ tenzijama Perkena kao i Ferrala. I jedan i dru­ gi moraju doživjeti poraz na erotskom planu, iako na različite načine. Taj poraz ruši njihovo samoljublje; i dok Perkena vraća samoći, Fe­ rralu Valeriiji otkriva »drugog« kao subjekt. Anonimna prostitutka iz »Kraljevskog puta« ustupa mjesto inteligentnoj Valeriji koja poka­ zuje Ferralu da je i ona ljudska ličnost i da ga sa svoje strane kao »subjekt« može negirati. Zamjenjujući na čas uloge, duhovitom osvetom, Valerija postiže da se Ferrai osjeća kao sred­

83

stvo koje drugi prosuđuju, a on postaje »drugi« za njih. Tako ona dokazuje da je svako posjedo­ vanje iluzorno. Naišavši na volju i ponos slične njegovima, Ferrai se ne može pomiriti s po­ razom i ‘traži druge mogućnosti na erotskom planu, kako bi zaboravio neuspjeh, i ponovo upa­ da u lažan i neautentičan odnos. No kakva je to afirmacija koja ovisi o potčinjenosti ili odbi­ janju žene? Erotizam omogućuje lažan osjećaj egzistencije i temelji se na obmani. Premda bismo kod Ferrala mogli konstati­ rati izvjesno pomanjkanje etičnosti, on ipak ni­ je bez veličine, nego je samo njegova etika podešena zahtjevima njegove ličnosti. Malraux ga inače ne bi uveo u svijet svojih heroja, jer ljudi kojima je niskost dominantna osobina ni­ kad nisu dobile pravo da ih Malraux predstavi kao ličnosti svojih romana. U sva tri romana jedva da se pojavljuje ko­ ji značajniji lik žene, a ljubavi, kao istinskom odnosu muškarca i žene, ostavljeno je vrlo ma­ lo mjesta. Ljubav je u prva dva romana zamije­ njena erotizmom u kojem se muškarac pojavlju­ je kao »osvajač«, a žena kao predmet. Ona treba da mu, makar i privremeno, omogući bi­ jeg iz ništavi la i pomogne mu da postigne os­ jećaj egzistencije. Odnos muškarca prema že­ ni reflektira tako, na jednom specifičnom pod­ ručju, cjelokupan njegov odnos prema svijetu uopće. Erotizam ,dakle, predstavlja, kao i avantura, provizorni spas, ali i bijeg u neautentično, jer se žena ne pojavljuje kao ravnopravna ličnost, nego kao instrument otuđenja. Prije svoje smr­ ti Perken dolazi do spoznaje da je posjedovanje

84

žene kakvom je on težio efemerno: »Posjedu­ jemo samo ono što volimo«, kaže on, i kao da nas tako uvodi u svijet autentične ljubavi koju je ostvario junak »Ljudske sudbine«. Zato već spomenuta veza Kya i May označava veliki kva­ litativni skok u odnosu na ranija djela, jer su odnosi muškarca i žene u potpunosti humanizi­ rani. Erotizam je morao ustupiti mjesto prvoj ljubavi, a zajednička akcija još će više ojačati njihov osjećaj povezanosti. Uz ove ličnosti koje nisu uspjele prijeći gra­ nice svoga »ja«, aktivno se približiti »drugom« i tako se osloboditi tjeskobe, posebno mjesto zauzima groteskna i tragična figura Clappiquea. To je mitoman koji bježi »od gotovo svega ono­ ga na čemu ostali ljudi zasnivaju svoj život: od ljubavi ,porodice, rada; ali ne uspijeva pobje­ ći od straha«. (»Ljudska sudbina«) Stalnim prerušavanjem, on bježi od samog sebe, sklanja­ jući se u neautentično. Mitomanija je njegov način »negiranja života«, kaže za njega Gisors, Kao potpuno dezintegrirana ličnost, predstav­ lja možda nešto što neprekidno prijeti čovjeku, budući da je sklonost ka neautentičnom neobič­ no jaka u ljudima. Možda je i sam Malraux po­ nekad osejtio potrebu za takvim bijegom koji oslobađa napetosti i odgovornosti. Značajno je da je Clappique jedna od rijetkih Malrauxovih ličnosti koja je izbjegla smrt zahvaljujući bije­ gu u lažni i nestvarni život. Uza svu raznolikost, likovi iz azijske trilogi­ je na izvjestan su način po nečemu slični. U svima njima živi jedan dio Malrauxove ličnosti. Slični su i po svom društvenom statusu: veći­ nom bez porodice i društvenih obaveza, da bi

85

mogli što slobodnije izvršiti izbor. Deplasirano je tražiti modele iz realnog života koji su pisci eventualno poslužili kao uzori. Njihov pri­ vatni život jednako je tako nevažan kao i nji­ hov vanjski izgled, i o njima Malraux daje vrlo malo podataka. Ono što ga zanima, u prvom je redu, metafizički status i drama čovjeka uopće, a ne drama pojedinca. Drama se uvijek odig­ rava na dva plana: onom stvarnom, vezanom za konkretne historijske događaje, i onom drugom, metafizičkom, na kojem se kao lajtmotiv pojav­ ljuje tragična Pascalovska vizija ljudske sud­ bine. Malrauxovi junaci, kao što se iz navedenih primjera vidi, hrabro akoijom se suprotstavi jaju svim oblicima fatalnosti odbijajući laž ili bi­ jeg u iluziju. Akcija će za jedne biti sredstvo da se potvrde, a za druge ostvarenje novih vri­ jednosti, kao što su dignitet i sloboda. Izbor svakog od njih predstavlja jednu od mogućnos­ ti čovjeka da se odredi vlastitim stavom i iz­ borom kojim će dati smisao životu i prevladati usamljenost. U početku, rizik smrti opravdava akciju; kasnijom evolucijom, njoj će se pridru­ žiti sve veći stupanj lične odgovornosti. Te­ žište će se sve više pomicati prema efikasnos­ ti akcije, a ciljevi će postajati sve određeniji. Ipak, vizija smrti svugdje je prisutna. U centru svih razmišljanja Malrauxovih ličnosti je smrt i značenje koje ona daje svijetu. (Njom su op­ sjednuti i junaci »Kraljevskog puta« koji u smr­ ti vide vlastitu afirmaciju i čin slobode). Svaki će se junak odrediti prema smrti i time, na ne­ ki način, odredit će se i prema životu. Tako će, na primjer, Malraux reći o Perkenu u svojim

86

»Antimemoarima«: »Knjiga i ličnost rođene su iz meditacije o onom što čovjek može pro tiv s m rti« (potcrt. S. P. Z.). Time je parafrazirao rečenicu koju izgovara Perken u »Kraljevskom putu«: »Postojati protiv svega toga, postojati protiv smrti«. A kada G. Pico-n kaže da Sartre ima pravo kad govori da je »za Malrauxa kao i za Heideggera čovjek »biće za smrt« (un être-pour-la-mort«), Malraux ga ispravlja: »A ako bi­ smo umjesto da kažemo za, rekli protiv? To je samo prividno ista s tv a r.. .n) Postavlja se pitanje: Kakvo značenje ima za čovjeka suočenje sa smrću i sama smrt? Kak­ ve su njegove mogućnosti da smanji domenu fa­ talnosti a proširi domenu koja pripada vlasti­ tom izboru i volji? Sama smrt može u različitim situacijama poprimiti različita značenja. U svo­ joj studiji o Malrauxu Lucien Goldmann pretpo­ stavlja da postoje dva raziičita i komplemen­ tarna aspekta smrti. (Potcrt. L. G.).12) Jedan od njih imanentan je akciji a manifestira se kao svjesni rizik u akciji ili kao samoubojstvo u slučaju potpune nemogućnosti akcije. Osim to­ ga, postoji i drugi, apsurdni aspekt smrti, koji ona poprima u bilo kojem momentu našeg živo­ ta. To je smrt koja nema veze s akcijom i ni­ je dio vlastitog izbora. Za Goldmanna, smrt u pojedinačnoj akciji, čak i kad je ona vlastiti izbor, retroaktivno oduzima svako značenje toj akciji. Goldmann uočava razliku između takve, pojedinačne akcije u »Kraljevskom putu«, i za­ jedničke akcije u »Ljudskoj sudbini«. Pojedinač­ na akcija vraća Perkena usamljenosti i smrt pon) Gaëta Picon, Malraux par lui-même, Paris, Ed. du Seuil, 1953.

87

ništava provizorno značenje koje je ta akcija imala za njega. U »Ljudskoj sudbini« zajedništvo akcije prevladava samoću inaugurirajući nove vrijednosti nepoznate Perkenu i Claudu. I Katowa će, dodajmo tome, pred odlazak u smrt pratiti tišina drugova koji su ostali, i u toj tišini osjetit će njihovu ljubav kojom su ga ispra­ ćali, združeni muževnim bratstvom. Akcija u »Osvajačima« završava svojevrsnom pobjedom koja je najavljena blizinom i napredo­ vanjem Crvene armije, dok su u »Ljudskoj sud­ bini« pobunjenici pobijeđeni i masakrirani. Pa ipak, akcija ovih drugih predstavlja u mnogom pogledu značajnu evoluciju u odnosu na ranija djela. Uza svu tragiku završetka, »Ljudska sud­ bina« je apoteoza zajedništva koje iskupljuje patnju pojedinca transcendirajući pojedinačnu ljudsku sudbinu. Goldmann, međutim, ne uviđa bitnu evoluci­ ju koju predstavljaju »Osvajači« kao prijelaz sa »Kraljevskog puta« na »Ljudsku sudbinu« (ne kronološki, nego problematski). On smatra da heroj romana »Osvajači« nije revolucija nego Garine kojemu ona služi samo kao posredujuća realnost, da bi putem akcije dala značenje nje­ govoj egzistenciji. Mi smo, međutim, već nagla­ sili, da za Garina revolucija nije samo sredstvo osobne afirmacije nego i mogućnost ostvariva­ nja određenih društvenih ciljeva. U tome vidi­ mo bitnu nazMku između Garina i Perkena. Me­ đutim, iako se Perkenov pothvat završava pora­ zom i smrću, Perken nipošto nije lišen veličine. Ona je u sizifovskom pokušaju suprotstavljanja sudbini, a ne u rezultatima tog pothvata.1 2 12) Lucien Goldmann, Pour une sociologie du roman, Galli­ mard 1964.

88

Odjeci Azijske trilogije Romani o Aziji naišli su na neobično velik odjek u književnom svijetu i široj kulturnoj jav­ nosti, i izazvali brojne i oštre polemike. Mišlje­ nja su bila krajnje podijeljena, jer su neki u dje­ lima vidjeli privlačnost i egzotiku dotad nedo­ voljno poznatih regija Istoka, a neki su opet suviše doslovno shvaćali njihov sadržaj ocenjujući ih kao istinite reportaže o dagađajima u Kantonu 1925. i u Šangaju 1927. godine. Najžešća rasprava vodila se oko dva pitanja: — da li su djela romani ili reportaže? — da li je Malraux stvarni sudionik ustan­ ka u Kini? Prvo pitanje vezano je uz jedan od najvaž­ nijih problema za književnost — problem transpozicije stvarnosti u umjetničko djelo, dok za drugo pitanje moramo odmah reći da je teško razlučiti istinu od mita koji je često prevlada­ vao, tim prije što ni sam Malraux svojim izja­ vama nije pridonio rasvjetljavanju nekih važ­ nih činjenica. Kada je Max Clause objavio prvi prijevod »Osvajača« na njemački jezik 1928. godine, dao im je ovakav podnaslov »Dnevnik borbi u Kan­ tonu«. U biografskoj bilješci on označava Malrauxa kao pomoćnika komesara Kuomintanga za Košenšinu, zatim za cijelu Indokinu (1924. i 1925), delegata za propagandu pri direkciji za nacionalni pokret u Kambodži u vrijeme Borodi­ na (1925)«. Slične podatke Malraux je faktič­ no dao u jednom pismu Edmundu Wilsonu, poz­ natom američkom kritičaru i publicisti.

89

Malrauxov biograf Lacouture smatra da je mit bio jači od činjenica i dovodi u sumnju sudjelovanje autora u događajima koje opisuje u »Osvajačima«, a samo djelo smatra romanom. Drugi, kao bivši francuski predsjednik Republi­ ke i pisac Georges Pompidou, u svojoj studiji godine (1923— 1927). Vidjet ćemo kasnije da je, za razliku od Laeouturea, Trocki djelo »Osvaja­ či« smatrao istinitom kronikom revolucije, a Malrauxa njenim aktivnim sudionikom. Paul Mo­ rand u svojoj knjizi »Papiers d’ identité« navodi da je u kolovozu 1925. godine bio u Hong-Kongu u isto vrijeme kad je Malraux stigao u Kan­ ton, a da ga je Malraux kasnije posjetio u bol­ nici u Sajgonu dok je on, Morand, tamo ležao. Opisujući Malrauxa kao vrlo slabog i iscrplje­ nog, Morand kaže: » . . . on može sebi dopusti­ ti opasna djela jer je opasno živio«. Biograf kojeg u posljednje vrijeme mnogo citiraju, André Vandegans, smatra da nejasnoće nisu namjerne, jer je po njegovu mišnjenju, Malraux vrlo neodređeno pamtio važne datume svog života.1) Vandegans to tumači posebnom Malirauxovom koncepcijom života usmjerenom ka budućnosti. Zato je bio manje zainteresiran za same historijske događaje, a više za njihova značenja. Vandegansu se čini da autentičnost podataka otkriva onaj detalj u biografskoj notici: pomoćnik komesara (na francuskom: sup­ pléant, a na njemačkom: SteMivertretender). Naročito su oštri bili neki kritičari koji su izdvajali iz pojedinih romana samo njihov poli­ ’) André Vandegans, La jeunesse raux, Paris, J. J. Pauvert. 1964.

90

littéraire d'André M al­

tički aspekt, shvatajući djelo kao istinitu kro­ niku. Neposredno nakon izlaska »Osvajača« Georg Altmann daje strogu ocjenu knjige negirajući joj svaku dokumentarnu vrijednost i prebacuju­ ći Malrauxu da je dao iskrivljenu sliku kineske revolucije. Altmann ne odobrava Malrauxovu koncepciju revolucije, jer je suviše mjesta dano pojedincima i njihovim osobnim problemima, dok bi, kako on smatra, pravi i jedini junak re­ volucije trebalo da budu narodne mase, a po­ jedinci bi trebalo djelovati samo kao simboli kolektiva. Ističući atmosferu mraka i očaja, Alt­ mann ide u svojoj analizi tako daleko da tvrdi kako »vrlo malo treba da bi knjiga bila svrstana kao kontra-revolucionarna«.2) Dvije godine kas­ nije uz drugi Malrauxov roman »Kraljevski put«, u »Humanitću«, pod naslovom »Kraj individua­ lizma«, Brice Parain ističe nesumnjive literarne vrijednosti romana, ali Malrauxa naziva dekadentom prigovarajući mu da je avanturu shva­ tio kao akciju radi akcije, i zanemario ekonom­ ske i političke zakone razvoja koji je uvjetuju i koji treba da određuju njene ciljeve. »Ono što nas zanima, — kaže Brice Parain — jest da od­ redimo koju snagu i koju klasu pisac predstav­ lja, koje elemente uvodi u sisteme borbe jed­ nih protiv drugih, kamo on stiže«.3) Jedan od rijetkih kritioara-marksista, Jean Audard, ocjenjujući »Ljudsku sudbinu« isprav­ no smatra vrijednost psihološke analize djela značajnijom od slike koju Malraux daje o ki­ nesko jrevoluciji. On govori o značenju motiva 2) Georges Altmann, In l'Humanité, 22. X 1928. 3) Brice Parain, »La fin de l ’individualisme«, in l'Huma­ nité, 4. XI 1930.

91

koji vežu pojedinca uz akciju i o pitanjima koja je Malraux postavio među prvima. Među kritičarima koji su prvi isticali nove vrijednosti što ih donosi roman »Osvajači« bio je i Emmanuel Beri. U svojoj knjizi »Smrt buržoaske misli«, posvećenoj Malrauxu, kaže već u posveti da je knjiga u stvari samo obrana Ga­ rina. Uočivši u »Osvajačima« nove odnose iz­ među intelektualaca i revolucije kao i njohovo etičko značenje, Beri kaže: »Smatram .Osva­ jače’ događajem od najviše važnosti u suvreme­ noj moralnoj historiji. Ćudi me da je to djelo ta­ ko slabo shvaćeno, da se toliko diskutiralo o njegovoj estetici tamo gdje je u pitanju nešto što uvelike nadilazi estetiku. Za mene . . . Garin je novi tip čovjeka. Samo njegovo postojanje razrješava mnoge probleme i poteškoće. Ono postavlja i nove. Buržuji zavedeni Malrauxovom umjetnošću tek će sutra shvatiti ono što danas ne razumiju, opasnost kojo jih Malraux izlaže, i prestat će tražiti u njegovoj knjizi podatke o Kini, slike, kroniku ili psihologiju. Njihov stav prema »Osvajačima« pokazuje do koje točke je dospio njihov duhovni pad. Govoriti uvijek o drugim stvarima, a ne o onima koje su u pita­ nju. Diviti se fotografijama krstarice Potemkin, skladnoj kompoziciji Trockijevih knjiga, licu Saint-Justa. Jednom će tome doći kraj! . . . Od vremena Nietzschea ne poznajem tako herojsku knjigu kao što je njegova. Nema očaja . . . Jed­ nostavno pomanjkanje nade. Ali to nimalo ne ometa hod duha prema istini, a života prema djelu.«4) 4) Emmanuel Beri, Mort de la pensée bourgeoise, Paris, Grasset, 1929.

92

Beri je shvatio svu složenost i tragičnost ličnosti Garina ističući fundamentalni identitet uspjeha i poraza. Za Malrauxa, kaže Beri, »bit revolucionara ne sastoji se ni u vjeri — uvijek glupoj, ni u informaciji — uvijek nepotpunoj, ni u disciplinama — uvijek zastarjelim, nego u od­ ređenom stanju di sponi bi liteta i hrabrosti.« Nakon što je Malraux dobio nagradu Goncourt, diskusija se ponovo rasplamsala, a gle­ dišta nisu bila ništa manje različita nego prije. Tako je Robert Brasillach sasvim pogrešno oci­ jenio heroizam Malrauxovih junaka kao težnju za krvlju i destrukcijom, nazivajući njihovu ak­ ciju neljudskom i barbarskom,5) na što mu je Malraux odgovorio :» . . . moja tehnika je mno­ go više unaprijed smišljena nego što vi misli­ te, a moja etika mnogo manje; nisam trebao izabirati divljaštvo, jer sam ga susretao. Svaki čovjek izvlači svoje vrijednosti iz života koji mu je dan, a ja težim jedno i drugo ne radi vlastitog zadovoljstva nego samo kao podlogu. Ne razmišljam iz užitka o onome što nazivate »krvlju«, nego zato što mi je neophodno da to najprije (potcr. M.) bude mišljeno. Dosta pisaca razmišlja polazeći ni od čega.«6) Edmond Ja­ loux, međutim, točno konstatira da je prava te­ ma »Ljudske sudbine« čovjek i sudbina, a toj temi je kineska revolucija samo vanjski ok­ vir. Po njegovom mišljenju Malraux je u svo­ jim romanima kreirao tip ». . . revolucionara ko­ 5) Robert Brasillach, »Le goût malsain de l ’héroïsme«, in l ’Action française, 10. V III 1933. 6) André Malraux, »Réponse à Robert Brasillach«, lettre du 23 août 1933, in Oeuvres completes de Robert Brasillach, t.

VII

93

ji vjeruje u revoluciju kao u sredstvo, a ne kao u cilj, u instrument prikladan samo za njega . . . Nikad nam se fundamentalna ljudska usamlje­ nost nije učinila tako potresnom kao na ovim stranicama G. Malrauxa na kojima nas upozna­ je s osjećajem nestvarnosti što je doživljavaju njegovi junaci suočeni s najsurovijim činjenica­ ma.«7) lako se kasnije našao na suprotnim po­ zicijama od Malrauxa, Drieu La Rochelle poz­ dravlja Malrauxa kao predstavnika najveće internacionale, »Internacionale ljudskog« .8) On ukazuje na činjenicu da kod Malrauxa akcija nikada nije sama sebi cilj, za razliku od velikog broja pravaca i škola koji su se pokazali buč­ nim ali nemoćnim. Jedna od najranijih, a ujedno od najboljih i najkompetentnijih kritika Malrauxovog djela, pi­ sana izvrsnim stilom, nesigurno je tekst spisa­ teljice Rachel Bespaloff. Nakon što je konstatirala postojanje nekoli­ ko bitnih teza Malrauxovih djela, kao što je od­ bijanje svijeta i nastojanje da se osjećaj apsur­ da prevlada nekim pozitivnim aktom, ona je težnju Malrauxovih junaka za osvajanjem defi­ nirala u prvom redu kao težnju za osvajanjem samog sebe, avanturu kao jedinu komunikaciju sa svijetom, a hrabrost kao jedini oblik brat­ stva. Plemenitost i uzvišenost težnji Malrauxo­ vih ličnosti i tragičnost atmosfere, po njenom mišljenju, približava Malirauxova djela tragič­ nom teatru. U avanturi se smrću potvrđuju vri­ jednosti, vrši vrednovanje egzistencije i daje 7) Edmond Jaloux, »Une puissance extraordinaire«, in Les Nouvelles littéraires, 16. X II 1933. 8) Pierre Drieu La Rochelle, »Malraux l ’homme nouveau«, in La Nouvelle Revue Française, X I1/1930.

94

sud o njenoj autentičnosti. Pred Malrauxovim su junacima dva puta: »stvaralačka transcendencija koja transformira objekt u autonomni subjekt« ili pak vraćanje u imanenciju senzaci­ ja i erotizam. Rachel Bespaloff dat će možda do danas najbolje tumačenje erotizma u Mlrauxovim romanima: »Potreba za erotizmom ras­ te u razmjeru s nepropusnošću čovjeka u pri­ sustvu drugog. Taj »drugi« kojeg ne možemo potpuno prihvatiti a da ne negiramo sebe, uvi­ jek je suviše blizu ili suviše daleko. Erotizam poništava ljudsko prisustvo.«9) Kako erotizam stvara kontakt samo s vlastitim bićem a ne s »drugim«, njime nije moguće prevladati samo­ ću. Još prije publiciranja Malrauxovog slijede­ ćeg djela, »Nada«, ova je kritičarka uočila fun­ damentalni problem koji muči sve Malrauxove junake, posebno one u »Nadi«: »biti« ili »čini­ ti«. Ona zna da je »la cause« u avanturi i re­ voluciji najprije pretekst da se omogući ostva­ rivanje viših zadataka čovjeka, a tome se kas­ nije pridružuje osjećaj odgovornosti i sve jača svijest o »drugom«. Zahtjevu za autentičnošću putem avanture i akcije u revoluciji, potpuno će udovoljiti tek umjetničko stvaralaštvo koje ostvaruje slobodu. Prije prikaza i analize dviju velikih raspra­ va o njegovim romanima, rasprava u kojima je i sam Malraux sudjelovao, vrijedno je posebno se osvrnuti na jednog od mnogih naših kriti­ čara koji su se javili recenzijama ili kritikama povodom prijevoda »Osnivača« na naš jezik. Ra­ 9) 1938.

Rachel

Bespaloff.

»Cheminements

95

et carrefours«,

Vrin

di se o članku Boška Novakovića: »Jedan ro­ man o revolucionarnoj Kini«.10) Naglašavajući strahovitu snagu života i ener­ giju koja izbija iz romana »Osvajači«, Boško No­ vaković u svojoj lucidnoj i izvrsno napisanoj recenziji uočava novo značenje koje Malraux pridaje pojmu »osvajač«, a on sam daje ovu distinkciju različitih shvaćanja i upotrebe tog pojma: »Osvajači nisu više ni oni smeli putnici-pustolovi, koje je avanturistički način ži­ vota terao na otkrivanje i kojima je bujna maš­ ta bila najvemiji sadrug; ni preduzimjjivi trgov­ ci koji su bili nenatkriljivi organizatori iscrp­ ljivanja svih prirodnih bogatstava do kojih su dosezali njihovi umešni prsti; ni verski misio­ nari, sentimentalni i bez životnih iskustava da prkose drukčijim snagama života. Garin i Boro­ din, to su dve ličnosti novog vremena, nove psihologije, novog tipa čovjeka.« Uz ostale po­ hvale upućene romanu, Novaković ističe da je Malraux »majstorski izvajao figuru Garina, užljebio je u kanale jedne naročite atmosfere. On svjesno izgara zbog velike misije, buđenja uspa­ vane Kine. Garine je, kako uočava Novaković: » . . . čovjek sa najpunijim oznakama muževno­ ga u biću. Bez lokalnoga, bez nacionalnoga, bez predrasuda, vere i konvencionalnosti. Čiji je on izraz? Je li to novi Zapad na starom Istoku? Sudar dvaju svetova, prekretnica doba, velika moralna snaga iskupilačkih ličnosti kakva je Gandi, doktrine i metodi — sve je to u ovoj knjizi uzavrelo od jednog neobičnog, uzbudlji­ vog stepena.« ,0) Boško Novaković, »Jedan roman o revolucionarnoj Kini«, Misao, 14, 1932 XI/305—308.

96

O različitom shvaćanju i interpretaciji Malrauxovih romana o Aziji svjedoči činjenica da je u vrijeme staljinizma u Sovjetskom Savezu do­ šlo do zabrane »Osvajača« zbog Malrauxovog »antikomunističkog stava«, dok ga je istovre­ meno fašistička Italija proglasila »prokomunističkim« i stavila na indeks. No, kao što se ni Malrauxovi junaci ne identificiraju sa revolu­ cijom, ni njihov autor nije nikada sebe i svoju akciju poistovetio s djelatnošću profesionalnih revolucionara. Zato je dilemu oko strategije i taktike revolucije ostavio na neki način otvore­ nom. Njegova bitna namjera i nije bila da brani ili napada određenu politiku, nego da nađe mo­ gućnosti i sredstva čovjekove borbe protiv ap­ surda egzistencije. Malraux je često bio prisiljen braniti svoje stavove na pojedinim skupovima. Kada je orga­ nizacija Liberalne ljevice »L’ Union pour la Vé­ rité« organizirala javnu debatu o »Osvajačima« u lipnju 1929. godine, bili su tu prisutni mnogi književnici kao Emmanuel Beri, Jean Guehéno, Alfred Fabre-Luce i drugi. Za našu temu su od osobite važnosti intervencije samog Malrauxa za vrijeme debate. Naglašavajući da za njega kao pisca prioritetnu važnost ima psihološka is­ tinitost junaka koji sudjeluje u stvarnim histo­ rijskim događajima, on dodaje da kreacija Gari­ na Implicira posebnu koncepciju života. »Fun­ damentalno pitanje za Garina manje je u tome da sazna kako se može sudjelovati u revoluci­ ji, nego da sazna kako se može izbjeći ono što on zove apsurdom . . . izbjeći ideju apsurda sklanjajući se u ljudsko.«11) Prihvaćajući pretpo­ Cit. u: Jean Lacouture, André Malraux, 1S73.

97

Paris,

Seuil,

stavku da postoje i druge mogućnosti bijega, kao izlaza iz tragične situacije u kojoj se čovjek nalazi, autor, po vlastitim riječima, nikako nema pretenzija da daje konačna i definitivna rješenja jer: » . . . ne radi se o tome da se ima pravo, nego da se sazna da li primjer koji daje Garine djeluje efikasno kao etička kreacija.« Kako vidimo, etički problemi izbijaju u prvi plan, a to znači da Malrauxa revolucija manje zanima kao politički problem, a prvenstveno ga zanima čovjek i njegovo držanje, njegovi mo­ ralni stavovi u revoluciji. Malraux će mnogo godina kasnije u pogovoru »Osvajača« reći: »Ako je to djelo preživjelo, to nije zato što je slikalo neke epizode iz kineske revolucije, nego zato što je pokazalo jedan tip čovjeka u kojem se sjedinjuju sposobnosti za akciju, kultura i lucidnost. Ono bitno za Garina, nije da sazna kakav će mu biti kraj, nego da sazna kakva će biti njegova odgovornost u tom završetku.« U debati je sudjelovao i Léon Brunschvicg kojeg je osobito zanimao udio ličnog izbora u Garinovu stavu. Malraux je u svom odgovoru ustvrdio da čovjek u svom izboru nije u apso­ lutnom smislu slobodan i da od momenta kad započinjemo borbu lični izbor determinira i pro­ tivnik. Malraux kategorički odbija namjeru da gra­ đansku ideologiju nadomjesti proleterskom. Malrauxovo je, naime, mišljenje da se svatko treba borbeno angažirati tamo gdje misli da je pravedno. Na kraju Malraux zaključuje debatu pitanjem koje mu se čini od prvorazredne važ­ nosti, a to je pitanje da ti ćemo i dalje nasta­ viti da prisustvujemo životu razjedinjenog čov­

98

ječanstva u kojem će svatko nastaviti da djeluje u posebnoj domeni, ili ćemo, naprotiv, kon­ statirati rađanje velikog kolektivnog duha koji će pomesti sve drugorazredne probleme i vra­ titi čovječanstvo u domenu sasvim drugačijih preokupacija. Dvije godine nakon izlaska »Osvajača« iz štampe, vodila se vrlo zanimljiva polemika iz­ među autora i L. N. Trockog. Polemika je vođe­ na na dva plana: političkom, u centru kojeg je bila postavljena dilema između permanentne re­ volucije koju je zastupao Trocki i defanzivne taktike koju je vodila Internacionala, te na knji­ ževno teoretskom planu. Podnaslovom »Ugušena revolucija«,12) Trocki počinje svoj polemički članak protiv »Osvaja­ ča« isprikom što je knjigu pročitao sa zakaš­ njenjem od dvije godine. Nakon toga slijedu ne­ koliko vrlo pohvalnih riječi o stilu, oštroumnim zapažanjima i o talentu pisca koji se ispoljio u ovoj — kako ju je nazvao — »romansiranoj kro­ nici« prvog razdoblja kineske revolucije, onog Kantonskog. Zatim slijedi prigovor da knjizi ne­ dostaje prirodni afinitet između pisca (unatoč svemu onom što on zna i razumije) i njegove heroine, »Revolucije«. Aktivne simpatije auto­ ra za pobunjenu Kinu su neosporne. Ali one su nagrižene pretjeranostima individualizma i es­ tetskim hirovima. Kineski događaji na čijoj potki se odvija roman, po mišljenju Trockog su neusporedivo važniji za buduću sudbinu ljudske kulture od isprazne i bijedne galame evropskih parlamenata i brda literarnih proizvoda ustaja­ ,2) Léon Trotsky, 1931.

»La Révolution étranglée«, NRF, travanj

99

lih civilizacija. Trockom se čini da Malraux o tome ne vodi dovoljno računa. Prizivajući izvan­ rednu ljepotu stranicama koje opisuju revolu­ cionarnu mržnju što je rađa neznanje i ropstvo, Trocki smatra da bi one mogle ući u svaku an­ tologiju revolucije kad bi Malraux s više slo­ bode i smjelosti pristupao narodnim masama, umjesto da u svoje djelo unosi notu blazirane superiornosti. Borodine i Garine, čiji se rad odvija u okviru Kuomintanga, predstavljaju za Trockog »pravu birokraciju revolucije«, uzdižući se iznad pobu­ njenog naroda i uvodeći vlastitu revolucionar­ nu politiku, umjesto da vode politiku revolucije. Kritizirajući raznoliki sastav Kuomintanga u ko­ jem, po njegovu mišljenju, buržoazija vodi svo­ ju igru, Trocki ističe da je birokracija Kominterne pokušala »kontrolirati« borbu klasa u Ki­ ni, kao što bankarska internacionala kontrolira ekonomski život zaostalih zemalja. Ali revolu­ cijom se ne može komandirati, može se jedino dati politički izraz njenim unutrašnjim snagama. Zato — kako upozorava Trocki — treba znati koju ćemo od tih snaga vezati uz vlastitu sud­ binu. Trocki smatra da je u odlučujućem momentu nephodno srušiti ne samo stranu dominaciju, nego i vladajuću klasu. Govoreći o liku Borodi­ na kojeg je Malraux predstavio kao »čovjeka od akcije, profesionalnog revolucionara i živu in­ karnaciju boljševizma na tlu Kine«, Trocki is­ pravlja Borodinove biografske podatke prikazu­ jući ga kao »savršenog predstavnika državne i partijske birokracije«. Drugi lik romana, Garine,

100

po mišljenju Trockog je mnogo bliži revolucio­ narnom tipu, alii je lišen neophodnog obrazova­ nja, diletant koji svojim lažnim radikalizmom nehotize pomaže imperijalistiima. Trocki zatim izriče poznatu tezu koja će kasnije često biti ponavljana u vezi s dilemama oko Malrauxova političkog uvjerenja i njegove veze sa marksiz­ mom. On kaže: »Jedna dobra injekcija marksiz­ ma bila bi autora poštedjela takvih zabluda«. Zaboravljajući da se radi o umjetničkoj transpoziciji jednog doduše istinitog događaja, u ko­ jem stavovi ličnosti ne moraju ipso facto biti stavovi autora, pogotovo jer se ne radi o re­ portaži, Trocki podvrgava kritici svaku misao i djelatnost Borodina kao i Garina, osuđujući ih da paktiraju s kineskom buržoazijom dok bi u prvom redu morati nastojati da je sruše. Kominterna je, kaže dalje Trocki, uvjerila mase u potrebu da se one podrede buržoaziji, izjavlju­ jući da su neprijatelji buržoazije i njeni nepri­ jatelji. Trocki zamjera Borodinu što štedi bur­ žoaziju zato što ova novcem pomaže ustanak. No taj novac ide čang Kaj-šekovoj armiji, a ona je iskorijenila proleterijat i likvidirala revolu­ ciju. Zar je to zaista bilo nemoguće predvidje­ ti — pita Trocki — i nije li to uistinu i predvi­ đeno? Buržoazija rado plaća samo armiju koja joj služi protiv naroda. Da je kineska revolucija od godine 1924. do 1927. bila prepuštena samoj sebi, ona možda ne bi bila odmah došla do pob­ jede, ali ne bi se bila poslužila metodama hara-kinija, ne bi upoznala sramnu kapitulaciju i od­ gojila bi revolucionarne kadrove, dodaje Trocki. Malrauxovi prikazi događaja po mišljenju Trockog divno pokazuju » . . .kako je oportunis­

101

tička politika Staljin — Borodine pripremila te­ ren anarhističkom teroru u Kini.« Trocki ističe da je Borodin, gonjen logikom te politike, pris­ tao da prihvati dekret protiv terorista i oni su bili stavljeni izvan zakona. Na taj način politika nagodbi neumoljivo je dovela do posljednjeg stupnja izdaje. » . . . »Osvajači« nisu ništa os­ vojili«, zaključuje Trocki. »Oni su naprotiv sve izručili neprijatelju. Ako je ruska revolucija izaz­ vala kinesku, ruski epigoni su je zagušili ...« Odgovarajući na bitnu kritičku primjedbu Trockog da bi uz pomoć marksističkog obrazova­ nja izbjegao fatalne zablude, Malraux odvraća da bi se taj prigovor mogao uputiti i Borodinu kao i cijeloj Trećoj Internaoionali.13) Radi se o razlikama u načinu pristupa i gledanja na stvari — naglašava Malraux — budući da Trocki tre­ tira djelo isključivo s gledišta njegova politič­ kog sadržaja, zaboravljajući na slobodu roma­ nopisca. Malraux međutim ističe da »Osvajači« ne sadrže njegove osobne stavove, nego indi­ vidualne stavove ličnosti romana koji dolaze do izraza u konkretnim prilikama. Kada je govorio 0 »demokratskom brbljanju« ii »doktrinarne j zbr­ ci«, Malraux, po vlastitim riječima nije kudio doktrinu nego idiotski način na koji je shvaćena 1 izložena od strane određenih osoba. Početkom 1925. govorilo se o pravu glasa, a ne o pravu na jelo, onima koji su umirali od gladi. Malrauxova knjiga je u prvom redu optužba protiv uvjeta ljudskog života, protiv sudbine čovjeka. On odbacuje prigovor Trockog da nema afinite­ ta između njega kao autora knjige i revolucije 13) André vanj 1931.

Malraux,

»Réponse

102

’a Trotsky«, NRF 211, tra­

i da političke pouke proistječu iz knjige i pro­ tiv njegova svjesnog htijenja. Malraux smatra da Trocki slabo poznaje uvjete umjetničkog stva­ ralaštva, jer revolucije ne nastaju same od se­ be, ali to vrijedi i za romane. »Osvajači« nisu »romansirana kronika« kineske revolucije jer je glavni akcent stavljen na odnos između indivi­ duuma i kolektivne akcije, a ne na samu kolek­ tivnu akciju. Apsurdno bi bilo, smatra Malraux, osporava­ ti vrijednost marksizma kao revolucionarne dok­ trine, ali jedna doista marksistička, to jest svjesna akcija moguća je samo uz uvjet da je klasna svijest probuđena i razvijena. Dokle god mase propovijedaju da je važnije spasiti dušu nego biti sretan i slobodan, dokle god vjeruju — kao u Kini — da je svaki život na zemlji pro­ vizoran i da služi pripremi za neki bolji život, ne može biti govora o klasnoj svjesti dakle ni 0 pravoj marksističkoj društvenoj akciji. Svi­ jest mora najprije biti probuđena, zatim je tre­ ba razvijati. U takvoj situaciji postavlja se pita­ nje treba l'i čekati da se klasna svijest probudi 1 izgradi, ili valja iskoristiti mogućnost da se putem borbe ostvare određene društvene vrednosti za proleterijat, makar on bio još i klasno nedovoljno svjestan. Malraux se u takvom slu­ čaju opredjeljuje za akciju imajući pred očima ideal oslobođenja eksploatirane klase. I upravo u toj datoj situaciji i sa gledišta toga ideala dobivaju svoje opravdanje neki kompromisi, ne­ ke tako reći pragmatističke solucije: u revolu­ ciji može biti koristan i anarhist Hong. Može biti koristan čak i pripadnik desnog krila Kuo* mintanga Tcheng-Daî. On se protivi terorizmu,

103

ali uživa ugled kod proleterijata i bez njegova pristanka mnogi neće stupiti u štrajk. Pobjeda plaćeničkih armija koje marširaju na Kanton onemogućila bi organiziranje proleta­ rijata i njegovo revolucionarno obrazovanje, treba, dakle, najprije biti pobjednik. Za Malrauxa se postavlja problem kako za malobrojan kineski proletarijat, slabo organizi­ ran i nedovoljno svjestan sebe, izvojevati vlast koju ne može osvojiti posve sam. Kako pronaći neku snagu koja može pokrenuti mase, kao što je u Rusiji bila glad mase za zemljom? Gdje naći i kako otkriti najdublju potrebu tih masa? Komunistička Internacionala je godinama na to pitanje davala odgovore, ali godine 1925. jedna opća strast u mnogome pojednostavljuje prob­ lem. Bila je to mržnja prema Engleskoj. Blokada Hong-Konga nije dovoljna da se slo­ mi engleska dominacija u Južnoj Kini, jer na­ kon razaranja Hong-Konga britanska bi kruna imala na raspolaganju druga sredstva akcije. Za komuniste se prvenstveno radi o tome da po­ kažu svoju efikasnost. Oni udaraju u glavu, a Hong-Kong je glava u koju su uprte oči cijele Kine. Borodin i Gari ne primaju oružje od Internaoionale koja nalaže da se sklopi sporazum sa Kuomintangom. Internacionala zna da treba br­ zo djelovati. Za nju se postavlja dilema od bit­ nog značenja, hoće li uspjeti na vrijeme stvoriti klasnu svijest i program koji bi omogućio da se uništi desno krilo Kuomintanga, ili, će, na­ protiv, desno krilo postati dovoljno snažno da uništi komuniste. Sigurno je da tu ima onog što Trocki naziva avanturizmom. Ali, pita se Malraux, što može učiniti revolucionar ako od­

104

bije takav avanturizam koji revoluciji pruža po­ zitivnu šansu? Za Malrauxa je očigledno da Internacionala nije laka srca prihvatila fuziju kineske komunističke partije i Kuomintanga. Ali odbijanje te fuzije odmah bi izazvalo unu­ trašnju krizu revolucionarnog pokreta i anulira­ lo šanse za pobjedu. Kako vidimo, u polemici s Trockim Malraux pokazuje više političkog realizma od svog sugo­ vornika koji je ponegdje i suviše lično motivi­ ran, polemizirajući više protiv same Internacionale i Staljina nego protiv Malrauxa kao autora knjige koja je predmet rasprave. Uočavajući mnogobrojne poteškoće Internacionale u težnji ka cilju da što prije probudi klasnu svijest kineskog proletarijata, on isto­ vremeno daje Trockom lekciju iz političke stra­ tegije. Koncepcija koju brani Malraux pomalo je i pragmatistioki obojena, ali Internacionala, po uvjerenju Malrauxa, nije imala drugog izla­ za. Malraux se opredjeljuje za onu mogućnost akcije koja najviše obećava, koja pruža najviše šansi za pobjedu. On se, istina, divi ulozi koju je Trocki namijenio proletarijatu, ali argumenti koje Trocki iznosi neodrživi su u sukobu s či­ njenicama političke stvarnosti, »čineći čast lič­ nostima iz mog romana, kaže Malraux, što ih je shvatio kao simbole, Trocki ih je izdvojio iz historijskog trajanja, a moja obrana sastoji se u tome da ih ponovo tamo vratim«. Kada je Herriotova vlada dopustila Trockom da se godine 1933. nastani u blizini Royana, Malraux je nakon njihova susreta s divljenjem opisao toga čovjeka, čije lice je — po Malrauxovim riječima — bilo obilježeno »jednom od

105

velikih sudbina svijeta«. Malraux se u to vri­ jeme oduševljava za program »jedinstvene fronte« koji komunisti ne odobravaju. On koris­ ti svoj ugled u obranu Trockog i izjašnjava se protiv njegova izgona iz Francuske koji je usli­ jedio kad je na vlast došao Léon Blum. U jed­ nom od svojih govora iz toga vremena Malraux insistira na jedinstvenosti revolucionarnog po­ kreta približavajući se stavu Trockoga. Trocki sa svoje strane preporučuje u svo­ jim člancima obje Malrauxove knjige, »Osvaja­ če« i »Ljudsku sudbinu«, koje, po njegovoj in­ terpretaciji, ostaju velika optužba politike Ko­ munističke intemacionale u Kini. lako je Malraux pomagao Trockom da od vre­ mena do vremena objavi po koji članak, među kojima spominjemo posebno onaj »Što je na­ cionalsocijalizam« u Nouvelle Revue Française, Malraux kasnije ipak uočava nerealnost mita o jedinstvu revolucije i nekih drugih teza i kon­ cepcija Trockog. U času opasnosti od najezde hitlerizma on uviđa nužnost efikasne i solidarne međunarod­ ne akcije protiv fašizma. U interesu je pak te borbe približavanje Sovjetima. Ali kad se Mal­ raux veže u španiiji uz komuniste, odnosi izme­ đu njega i Trockog dobivaju nov obrt. Malraux prekida vezu s francuskom Parti ouvrière d' uni­ fication marxiste (Radnička partija marksistič­ kog jedinstva) čiji je cilj bilo jedinstvo revolu­ cije, prihvaćajući drugu efikasniju strategiju bor­ be protiv fašizma. Sudjelujući u španjolskom građanskom ratu na strani republikanaca, za što mu je Dolores Ibarruri La Passionaria uručila diplomu Republikanske Španije, on se godine

106

1937. upućuje u Ameriku da traži pomoć za špa­ njolske borce. U toj i u drugim prilikama Mal­ raux ističe značajnu i veliku ulogu Sovjetskog Saveza u borbi protiv Francova režima, a isto­ vremeno osuđuje politiku nemešanja Blumove vlade. Često napadan što šuti o Staljinovim čistkama, Malraux se sve do kraja Drugog svjet­ skog rata suprotstavljao svemu što bi u tom času moglo štetiti zajedničkoj borbi protiv fa­ šizma, pa tako je i njegova šutnja o nekim spornim problemima i konfliktima bila motivi­ rana, ne simpatijama prema politici Staljina, nego potrebom da se sve snage udruže radi postizanja što veće efikasnosti. Taj stav Trooki mu je žestoko zamjerao, po­ stavljajući mu vrlo oštra i provokativna pitanja oko njegova angažmana. U tome je išao tako daleko da ga je čak nazvao »staljinističkim agentom«. Maliraux mu dostojanstveno odgova­ ra: »Kao što ni Inkvizicija nije pogodila fun­ damentalno dostojanstvo kršćanstva, moskovski procesi nisu umanjili fundamentalni dignitet ko­ munizma.«14) Od tada nastaje konačni prekid iz­ među njih dvojice, no Malraux će u nekoliko navrata spomenuti s divljenjem toga čovjeka ko­ ji je za njega inkarnirao mit jednog historij­ skog trenutka, rađanja sovjetske armije, čovje­ ka koji je nosio u sebi tragiku istovremeno i pobjednika i pobjeđenog, čija ga je superior­ nost fascinirala. Malraux je čak godine 1929. napravio plan za ekspedioiju u Kazahstan da bi oslobodio Trockog iz Alma-Ate gdje je bio konfiniran po nare­ ,J) Cit. 1973.

u: Jean

Lacouture,

André Malraux,

107

Paris,

Seuil.

đenju Staljina. Malraux, istina, nije spomenuo Trookog u svojim »Anti memoarima«, ali u tele­ vizijsko jemisiji O.R.T.F.-a »Legenda vijeka«15) posvećenoj Malrauxu, on Trockog naziva pro­ povjednikom iracionalnog i čovjekom velikog duha, te se sa simpatijama sjeća njihovih sus­ reta. Prihvaćajući Trockog kao, rekli bismo, perso­ nificirani mit, Malraux nikada nije prihvaćao njegove ideje. Čini se da bismo, s obzirom na motive, u izvjesnoj mjeri mogli povući analogi­ ju sa simpatijama što ih je kasnije Malraux po­ kazao za De Gaullea. U jednom i drugom Mal­ raux je vidio ljude jake volje, velike ličnosti koje doduše nisu u punom smislu riječi stvara­ oci historije, ali pridonose tome da se ona usmjeri odigravši u jednom času u historiji ve­ liku i markantnu ulogu. Zanimljivo je da je jedan drugi sovjetski pi­ sac, lija Erenburg prihvatio duboko značenje koje Malrauxova vizija ima za budućnost, naro­ čito kad se usporedi s većinom francuskih pi­ saca koji žive u sadašnjosti, a to znači izvan borbe za budućnost. Erenburg je najprije napi­ sao članak u listu »Izvestia« svibnja 1933. go­ dine, a kasnije, godine 1939. knjigu »Duhamel, Gide, Malraux . . . kako ih vidi pisac iz SSSR-a«. Erenburg upućuje neke pohvale Malrauxu uz 25. izdanje »Ljudske sudbine«, ali dodaje da je Ki­ na za Malrauxa historijska slučajnost, a roman je »intimni dnevnik stenograma iz njegovih ra­ nijih diskusija, radioskopija njega samog frag15) Jean Vilar, »Un entretien avec André Malraux«, in Ma­ gazine littéraire, 7—8/1971, br. 54.

108

mentiranog u više heroja«.16) Erenburg potom zaključuje da su u toj knjizi ljudi odsutni. Nje­ mu se ne sviđa suviše intelektualni život Malrauxovih junaka koji mnogo diskutiraju, pa se time, misli on, gubi na realizmu. Erenburg, me­ đutim, gubi iz vida da ti junaci raspravljaju o fundamentalnim problemima ljudske egzisten­ cije koju u datom momentu vežu uz revoluoiiju. Kao umjetnik, Erenburg je međutim, ipak osjetio duboku patetiku, ljepotu i uvjerljivost Malrauxovih djela u kojima ličnosti odbijaju inerciju i borbom žele stvoriti nove uvjete za čovjeka. Govoreći o likovima »Ljudske sudbine« Erenburg se posebno zaustavlja na Gisorsu i svijetu kontemplacije što ga on predstavlja, profetski naslućujući: »André Malraux neće biti saputnik Gisorsa.«

16) llya Ehrenbourg, Vus par un écrivain d'URSS, mard 1934.

109

G alli­

Društvena klima i aktivnost intelektualaca tridesetih godina Godina 1932. je godina velikih političkih i ekonomskih kriza. Japan je okupirao Mandžuriju i zajedno s Njemačkom istupio iz Društva na­ roda. U Italiji se fašizam učvrstio, a Francusku potresaju krize režima. Na vlasti je koalioija radikala i socijalista. Politička nestabilnost po­ tiče stvaranje brojnih liga i udruženja među ko­ jima ima dosta nacionalističkih pa i fašističkih. Prijetnje miru postaju sve određenije i glas­ nije. Mnogi napredni pisci i javni radnici osje­ ćaju opasnost koja svakog časa može ugroziti međunarodnu sigurnost. Zato u svibnju 1932. godine Romain Rolland i Henri Barbusse upu­ ćuju putem revije »Monde« apel za sazivanje svetskog kongresa u Amsterdamu protiv impe­ rijalističkog rata. Oni upozoravaju na opasnost od japanskog imperijalizma koji prijeti Sovjet­ skom Savezu, a posredno i čitavom svijetu, te pozivaju na jedinstvo svih ljudi koji žele mir bez obzira na njihova uža politička opredeljenja. Apeliraju na sve radničke, kulturne, društvene i sindikalne organizacije da pomognu organizira­ nju masovnog otpora protiv opasnosti imperi­ jalizma. Tom apelu pridružuje se i »Lf Huma­ nité« koji napada politiku Leona Bluma dekla­ rirajući bezrezervnu podršku solidarnosti Sov­ jetskom Savezu. U kolovozu 1932. godine sastao se svjetski kongres u Amsterdamu na kome su sudjelova­ le brojne pacifističke, političke i kulturne orga­ nizacije i pokreti. Kasnije će on prerasti u po-

111

kret Amsterdam-Pleyel, sa oiljem borbe protiv rata. Dolaskom Hitlera na vlast u siječnju 1933. godine nacizam je na vrlo otvoren i očigledan način zaprijetio svjetskom miru i demokraciji jačajući tako potrebu ii želju za još čvršćim ud­ ruživanjem svih antiimperijalističkih i pacifistič­ kih snaga protiv opasnosti koja je postajala sve stvarnijom. Ta situacija prisiljava Komunističku partiju Francuske na izvjesno otvaranje i ub­ lažavanje stavova, kako bi na taj način okupi­ la ato veći broj ljudi čije bi aktivnosti usmje­ ravala. Element jedinstva nije, dakle, bila nikak­ va određena ideologija ili doktrina, nego borba protiv opasnosti fašizma. Radi borbe protiv fa­ šizma na literarnom i ideološkom planu osno­ vano je godine 1932. Udruženje revolucionarnih pisaca i umjetnika AEAR, a među njegovim os­ nivačima, uz Aragona, Barbussea, R. Rollanda, Nizana i druge, našao se i Maurice Thorez. Ud­ ruženje je uspjelo okupiti neobično velik broj pisaca i umjetnika različitih užih opredjeljenja, čiji je zajednički cilj bila borba protiv fašizma i odbrana kulture. Formulirajući stavove udruže­ nja, Paul Vaillant Couturier trudio se da izbjeg­ ne duh sektaštva, kako bi privukao što veći broj simpatizera. Elastičan stav rukovodstva stvarao je povolj­ nu klimu za zajedničko djelovanje, pa je tako u anketi koju je vodio Aragon u listu »Commune«, na pitanje: »Za koga pišete?«, većina pisaca od­ govorila da piše »za sve«. Možda nikada do ta­ da nisu postojale povoljnije šanse da se izvrši presudan utjecaj na ljude koji nisu bili mark­

112

sisti ili su odbijali bilo kakvu ideološku indok­ trinaciju. Neobično važnu ulogu u tom poslu preuzele su na sebe brojne publikacije koje okupljaju poznata imena kulture. Osim onih koje su bile usko vezane uz Komunističku partiju, kao što su »Commune« i »Humanité«, postojao je niz revija bliskih njenoj orijentaciji, s naglašenim paoifističkim stavom, poput »Clarté« i »Euro­ pe«. Najvažnija među njima, »Commune«, osno­ vana je 1933. godine i njena aktivnost traje do 1939, kada su prestale izlaziti i mnoge druge napredne publikacije. »Commune« je bila organ Udruženja revolucionarnih pisaca, i uz dva se­ kretara, Aragona i Nizana, u redakcijski savjet ušlii su Vaillant-Couturier, Henri Barbusse, Ro­ main Rolland i André Gide. Mnogi suradnici »Commune« bili su ujedno i suradnici »Huma­ nités«, kao André Wurmser, Jean Cassou, Geor­ ges Sadoul, Vladimir Pozner, René Maublanc i drugi. Revija »Commune« odmah se definirala kao borbena revija ii iznijela je vrlo jasan program borbe priznavajući jedino proletersku revoluci­ ju pravom revolucijom. Njen je glavni zadatak borba protiv svih oblika fašizma, s koje god strane dolazili, protiv imperijalističkog rata i propagande građanskih ideologa. »Humanité« je imao znatan utjecaj na čitao­ ce, ali su njegovi stavovi, često suviše orto­ doksni i apologeti oni, odbijali mnoge intelektu­ alce kojima je bilo stalo do intelektualne ne­ ovisnosti.

113

»List »Clarté« je s pacifističke pozicije prešao u izrazito otvorenu opoziciju prema komunisti­ ma, nakon što je na svojim stranama dugo vo­ dio debate o proleterskoj kulturi. »Clarté« mi­ jenja i svoje ime u »La Lutte des classes« i postaje organ trockističke opozicije. Jedna od rijetkih revija koja se i do danas sačuvala bio je časopis »Europe« čiji je glav­ ni urednik bio neko vrijeme Jean Guéheno. On je 1936. godine demisionirao smatrajući da pre­ tjeran utjecaj komunista sputava slobodu ak­ cije. Reviju zatim preuzima Jean Cassou koji joj daje marksističku orijentaciju nastojeći da njom obuhvati i one pisce koji sačinjavaju broj­ nu kategoriju »suputnika« (»compagnons de route«), da bi joj dali što raznolikiji karakter. Uz ove revije treba svakako spomenuti još dvije. Jedna od njih je »Monde«, a osnovao ju je Barbusse 1928. godine. Njen redakcijski sav­ jet okupio je vrlo ugledna imena, kao što su Ein­ stein, Gorki, U. Sinclair, Unamuno — od stra­ nih — a od domaćih: Beri, Altmann, i drugi. Revija »Monde« odigrala je važnu ulogu propa­ girajući komitet Amsterdam-iP'leyel, ali je godi­ ne 1935. prestala izlaziti. Druga značajna perio­ dična publikacija je tjednik »Vendredi« koji je bio organ Narodnog fronta, a ne partijski, ali su u njemu surađivali, uz mnoge pisce komuniste koje smo prije navelii, i Andrée Viollis, André Chamson i André Gide. Ove su publikacije, kako smo naveli, okup­ ljale znatan broj pisaca od kojih su neki u to vrijeme doživjeli veliku ličnu afirmaciju kao knji­ ževnici i kao boroi protiv fašizma. Neki će od njih aktivno sudjelovati i u redovima španjol­

114

skih boraca antifašista. Istaknuto mjesto među suradnicima spomenutih revija i listova zauzi­ maju André Gide i André Malraux. Gide je u to verijeme imao za sobom iskus­ tvo iz Konga koje ga je neprekidno opsjedalo i bitno utjecalo na formiranje njegovih stavova. On je i prije bio osjetljiv na nepravdu, ali ne­ posredan kontakt sa strahovitom socijalnom i moralnom bijedom duboko ga je potresao. Za Andréa Gidea Kongo je bio ono što je za Malrauxa bila Indokina: potrebno svjedočanstvo ali i sredstvo vlastitog oslobođenja, determinanta svijesti o tome da je pojedinačna egzistencija povezana sa životom »drugih«. Paralelno s izvjesnim afinitetima koji su po­ vezivali ova dva čovjeka, postojale su očite raz­ like, kako u njihovim osobinama tako i u mo­ tivima njihovih angažmana. Nekadašnji propo­ vjednik krajnje individualističkog morala, André Gide, objašnjava svoje približavanje komunisti­ ma događajima koji su bili odlučujući u njegovu izboru. Ali on ne želi da se ta izmjena nazove »konverzijom«, jer smatra da nije promijenio smjer, nego sada napreduje »usmjeren prema nečemu«. Za razliku od mnogih suvremenika, a poseb­ no od Andréa Gidea, André Malraux je u vri­ jeme velikih političkih kriza, od tridesetih godi­ na pa sve do kraja drugog svjetskog rata, poka­ zivao izrazitu svijest i smisao za političko. Re­ alnost nacizma pretvara toga pobunjenika u re­ volucionara, a njegov najaktivniji angažman tre­ ba tražiti upravo u tom periodu. Jačanje fašiz­ ma ukazat će na neodrživost totalnog revolta koji u krajnjoj liniji vodi nihilizmu i na potre-

115

bu aktivnog i efikasnog opredjeljenja. Zato ga J. P. Bernard s pravom smatra prvim istinskim francuskim »angažiranim« piscem XX stoljeća, naglašavajući poseban status ovog pisca u ko­ jem je uvijek prisutan čovjek akcije.1) Malraux je već godine 1932. postao član Ud­ ruženja revolucionarnih pisaca >i umjetnika — AEAR. U toj skupini snažnih individualnosti, sje­ dinjenih željom za akcijom, Malraux će osjetiti istu povezanost »bratstvom« koje će u Revolu­ ciji dobiti svoje najpunije i najplemenitije zna­ čenje. Ožujka mjeseca 1933. ovo je udruženje orga­ niziralo miting kojem predsjedava André Gide. On pred dvije tisuće radnika drži svoj prvi po­ litički govor. Indignirano govori o teroru što ga provode nacisti u Njemačkoj dok jedna druga zemlja, Sovjetski Savez, nosi u sebi beskrajno obećanje budućnosti. Gide govori i o slabosti­ ma i poteškoćama što ih je susreo u Sovjet­ skom Savezu, ali ta je zemlja još uvijek u to vrijeme za Gidea bila veliko obećanje. Njego­ va knjiga »Povratak iz S.S.S.R.-a« još nije bila napisana. U atmosferi koja je krajnje naelektri­ zirana Malraux uzima riječ i s uzdignutom ša­ kom uzvikuje: »Ako dođe do rata, naše je mjes­ to u redovima Crvene Armije!«2) Tekst njegova govora na tom skupu donosi brošura pod nas­ lovom »Oni koji su izabrali«,