Moj dugi marš - Govori, članci i dnevnici tokom dvadeset godina [PDF]

Zitiervorschau

K n jig a o k o jo j je r ije č p r e d s t a v lja iz b o r D u t s c h k e o v ih s t a ja liš t a (u g la v n o m d a n ih u r a z lič it im in te r v ju im a , s a č u v a n im g o v o r im a i č la n c im a ) . U z to , k n jig a s a d r ž i n iz d o k u m e n a t a o n je g o v u ž iv o tu , u k lju č u ju ć i i b io g r a f s k u s k ic u . P r ir e đ iv a č i k n jig e — D u t s c h k e o v a s u p r u g a G r e t c h e n , te d v o jic a a u to r a č iji su te k s to v i o s u v r e m e n o j d u h o v n o j s it u a c iji, a n a r o č ito s tu d e n ts k o m p o k r e t u , iz v a n p a r la m e n t a r n o j o p o z ic iji (d o » z e le n ih « u n o v ije v r ije m e ) u N je m a č k o j d o b r o p o z n a ti, lije v i te o lo g H e lm u t G o llw it z e r i p u b lic is t J u r g e n M ie r m e is t e r -

u s p je li su d a ti p r ik a z

D u t s c h k e o v ih d je la tn o s t i, p r o c e s a k o ji » m u je s tv o rio im e « . N a p o č e t k u k n jig e su te k s to v i p o s v e ć e n i t e m e ljn im p r e t p o s t a v k a m a r e v o lu c io n a r n o g s tu d e n ts k o g p o k r e ta n a č ije m je k o n s titu ir a n ju r a d io s r e d in o m š e z d e s e t ih g o d in a , z a tim o d g o v o r n a p it a n je o to m e z a š to je m a r k s is t i k a k o je d o s p io d o s v je to n a z o r s k ih p o z ic ija š to ih k a s n ije z a s t u p a , s lije d i iz b o r D u t s c h k e o v ih ja v n ih n a s tu p a o k u p lje n ih o k o t e m e k o n s titu ir a n ja n o v o g č o v je k a , k a k o u r e v o lu c io n a r n o -s tu d e n t s k o j, t a k o i u k r it ič k o - u n iv e r z it e t s k o j d je la tn o s ti. T u s u i D u ts c h k e o v i s ta v o v i, o o r g a n iz ir a n ju s tu d e n ts k o g p o k r e ta , a p o s e b ic e iz v a c i iz n je g o v e g la s o v ite [d is k u s ije s E r n s to m B lo c h o m i O s s ip o m P le c h t h e im o m u e v a n g e lič k o j a k a d e m iji f e a d B o li, v e lja č e 1 9 6 8 . S lije d e r a s p r a v e fo t e r o r u (u k n jig u su u k lju č e n i i d o k u m e n t i o a te n ta tu n a D u ts c h k e a 1 9 6 8 ), d io n je g o v ih r a z m a t r a n ja o le n jin iz m u i m a r k s iz m u , te z e o d r u š tv e n o j p o z ic iji ž e n a i ž e n s k o m p o k r e tu , te p r e g le d D u ts c h k e o v o g o d n o s a p re m a n o vc u . U k n jig u su u k lju č e n i i n je g o v i s ta v o v i o r e a ln o m s o c ija liz m u , p o s e b ic e u N je m a č k o j i p o d ije lje n o s ti z e m lje , z a tim r a z m iš lja n ja o » z e le n o m « p o k r e tu . N a k r a ju k n jig e d a ti su n a jv a ž n iji d a tu m i iz D u t s c h k e o v a ž iv o ta , te s je ć a n ja u p o v o d u n je g o v e s m rti 1 9 7 9 . u D a n s k o j.

Rudi Dutschke MOJ DUGI MARS

BIBLIOTEKA GLOBUS

Urednica IVANA SOR

RUDI DUTSCHKE

MOJ DUGI MARŠ Govori, članci i dnevnici tokom dvadeset godina

Priredili GRETCHEN DUTSCHKE-KLOTZ HELMUT GOLLWITZER JURGEN MIERMEISTER

GLOBUS / ZAGREB

Naslov izvornika Rudi Dutschke MEIN LANGER MARSCH Copyright © 1980 by Rowohlt Taschenbuch Verlag GmbH, Reinbek bei Hamburg

Preveo GORAN GRETIĆ

Zahvala izdavača

Zahvaljujemo svima onima koji su omogućili izdavanje ove knjige, naročito ocu Rudija Dutschkea Alfredu, njegovoj braći Giinteru, Helmutu i Manfredu te njihovim obiteljima u DR Njemačkoj, Thomasu B., Bernieu, Veroniki Csillag, Giinteru Erbeu, Evi Tillman Fichter, Rudolphu Ganzu, Biigitti Gollwitzer, Regini i Hansu Halteru, Milanu Horaczeku, Siegwardu Lonnendonkeru, Beniti R., Bemdu Rabehlu, Horstu Riecku, Manfredu Scharreru, Peteru von Sperlingu, Jurgenu i Pučki Treulieb, Georgu W., Karin W., Eckardu Z. kao i svim autorima (autoricama), izdavačkim kućama, radio-stanicama, novinama, sugovornicima u inter­ vjuima i fotografima koji su nam ustupili tekstove i slike.

Rudi Dutschke i revolucionarni pokret 1968.

I na elementarnom egzistencijalnom planu Hegel prepo­ znaje bit modernoga doba kada smisao, sklonost i sposob­ nost za filozofiju i filozofiranje više ne povezuje za starost i iskustvo, nego kad — pristupajući filozofiji — priziva »duh mladosti«, duh tog »lijepog doba života još nezahvaćenog sistemom ograničenih svrha nužde«, »negativnim duhom taštine« i »be9adržajnošću puko kritičkog nastoja­ nja« koje je upravo zato podobno za »slobodu bezinteresnog znanstvenog posla«. »Samo zdravo srce«, nastavlja Hegel, »ima još srča­ nosti da zahtijeva istinu, a carstvo istine jest ono u kojem je filozofija kod kuće, kojeg ona izgrađuje . . -«1 Novija povijest, osobito povijest revolucionarnih zbi­ vanja i revolucionarnih inicijativa u suvremenome svijetu ovu je Hegelovu tezu potvrdila i nadmašila. Suvremena mladost kadra je da zahtijeva još i nešto više od same istine: istinski život. Protestni i revolucionarni pokret koji je 1968. zahvatio najizrazitije baš najrazvijenije zemlje Zapada, osobito Francusku i SR Njemačku, karakterističan je upravo po tome što su njegovo jezgro i nosioce sačinjavali mladi. To je prije svega bio pokret mladih, usprkos tome što će Marcuse "protestirati protiv shvaćanja tog pokreta kao studentskog, opovrgavajući takvu kvalifikaciju navođenjem svih onih koji u pokretu sudjeluju a nisu studenti, među i G. W. F. Hegel, Rede zum Antritt des philosophischen Lehramtes, Samtliche Werke, Hoffmeister ed., F. Meiner, Hamburg, sv. XI, str. 8.

7

ostalima i sebe samoga. Osnovno jezgro toga pokreta sačinjavali su ipak mladi i to prije svega studenti temeljnih društvenih i humanističkih disciplina — filozofije, socio­ logije i politologije — koji već samim svojim, u stanovi­ tom smislu s obzirom na postojeće društvo, eksteritorijalnim položajem i studijem imaju principijelnu mogućnost da precizno i temeljito spoznaju i prozru temeljne odrednice suvremenoga društvenoga života a zbog svoje »nezahvaćenosti sistemom ograničenih svrha nužde« imaju i odvaž­ nosti da se takvome životu pokušaju oduprijeti i programi­ rati temeljiti preobražaj suvremenoga društvenoga života. Budući da temeljni uvidi u suvremeni život i osnovne odrednice revolucionarnoga programa tog pokreta nisu formulirani u zatvorenom horizontu neke društvene grupe iz koje se tek valja probijati u cjelinu društvenoga života, niti su oblikovani u pragmatičkom horizontu tradicionalno shvaćene politike, s njenom načelnom pretpostavkom o raspoloživosti i dohvatljivosti svih sektora društvenoga života nego u atmosferi »stvaralačke dokolice« kakvu omogućuju sveučilišta suvremenih razvijenih zemalja i s respektom spram dosadašnjih revolucionarnih iskustava i bitnih domašaja progresivno orijentirane, prije svega mark­ sističke socijalne filozofije i teorije, te uvide i revolucio­ narni program karakterizira radikalnost i konsekventna domišljenost. Prividno paradoksalna činjenica da je revolt studenata najžešći, najradikalniji i najbolje organiziran u najrazvije­ nijim zemljama suvremenoga svijeta, čije blagostanje je — kako to tvrdi atentator na Dutschkea, Bachmann, i time želi opravdati svoj postupak — najbolje na svijetu i gdje svatko može slobodno studirati i raditi što ga je volja — može se najbolje objasniti bitnom dvoznačnošću toga blagostanja i slobode. Tu fundamentalnu dvoznačnost uočio je dobro Marx još prije stotinu godina. Za njega je to »činjenica 19. sto­ ljeća koju ni jedna partija ne može poricati. S jedne strane, u život su probuđene industrijske i znanstvene snage kakve nijedna ranija povijesna epoha nije mogla ni slutiti. S druge strane, zapažaju se znakovi propasti koji zasjenjuju čuvene strahote iz posljednjeg razdoblja Rimskog carstva. U naše vrijeme svaka se stvar javlja bremenita svojom suprotnošću. Mašina je obdarena čudesnom snagom da skrati

8

ljudski rad i učini ga plodonosnijim; vidimo kako ona vodi gladi i prekomjernom radu. Novooslobođene snage bogatstva pretvaraju se čudesnom igrom sudbine u izvore oskudice. Izgleda da se stjecanje umješnosti plaća gubitkom karaktera. . . Izgleda da sva naša otkrića i sav naš napre­ dak završavaju na tome da se materijalne snage obdaruju duhovnim životom a ljudska egzistencija da otupljuje u materijalnu silu.«2 Takvom trendu razvoja društvenoga života dvadeseto stoljeće dodalo je još jedno čisto politič­ ko iskustvo koje tu dvoznačnost radikalizira: iskustvo fašizma, kao političke forme tog barbarstva u građanskome svijetu. Studentski pokret upravo tu dvoznačnost uočava i kritički se okreće spram tih barbarskih aspekata suvreme­ noga života, koje raskriva uz pomoć socijalne filozofije i teorije, a bitno uznapredovali razvoj proizvodnih snaga želi iskoristiti za radikalnu promjenu u organizaciji društva i za drukčiji život. Umjesto pristanka na »lagodan« život u postvarenom, depersonaliziranom i denaturiranom suvremenom kapita­ lizmu studenti su izabrali »zahtjev za istinom« koji preko­ račuje filozofiju i dohvaća konkretan povijesni život; jer samo u ime nečeg životno ozbiljnog može se i mora posto­ jeći svijet, zajedno sa svojim standardom, komforom, superiomošću itd. odbaciti. Kao i svi veliki pokreti u povijesti, i pokret iz 68 imao je — osim svojih teorijskih izvora i povijesnih uzora — i izuzetne pojedince koji su svojom osobnošću doprinjeli pokretu, u njemu oblikovali sebe ali u nekim važnim aspektima dali pokretu svoj pečat. Oni su na novi način u novim povijesnim okolnostima i vlastitim sudbinama interpretirali položaj ličnosti u povijesti i uopće ulogu pojedinca u povijesti. Među tim pojedincima najistaknutiji su Daniel Cohn-Bendit u Francuskoj i Rudi Dutschke u Njemačkoj. Ono specifično u Dutschkeovoj osobi — osim karakte­ ristične agitatorske i organizatorske crte — jest osobno iskustvo života u oba suprotstavljena suvremena društvena i politička sistema. Kao izbjeglica iz DR Njemačke on je 2 Karl Marx, Govor povodom godišnjice časopisa »People’s Paper«, MEW. sv. 12, str. 3—4.

9

dobro znao što je to »realni socijalizam« a upoznao je i »realni« kapitalizam«. Taj fakat obilato je iskorištavala gra­ đanska propaganda, bilo tako da je širila »vijesti« da je čitav pokret financiran od strane DR Njemačke, bilo pak tako što je Dutschkea upućivala da se vrati tamo odakle je došao. U svakom slučaju, njegova tvrdnja da je u DRNj sve realno samo ne socijalizam, a u SRNj da je sve realno samo ne: ’Sloboda, Jednakost, Bratstvo’, tj. osnovna gesla s kojim je građanska klasa krenula u revo­ luciju, nije samo aktivistička parola, nego pregnantna for­ mulacija toga iskustva. Dok je »realni socijalizam« kao takav jedno »revolucionarno postvarenje«, u suvremenom, kasnom kapitalizmu na djelu je »pravo« građansko po­ stvarenje u kojem osamostaljena država i, u najnovije vri­ jeme, sve osamostaljenija tehnologija, depersonalizira ljude, ostavlja ih nedoraslima naspram tih osamostaljenih društevnih potencija. Time se unutar ovih visokoindustrijaliziranih društava otvara jaz, o kojem je bilo riječi, i ujedno se pokazuju još neprevladane društvene osnove iz kojih je već jednom iznikao fašizam. Govori, intervjui, dnevnici i studije Rudija Dutschkea što su objavljeni u ovoj knjizi a izabrali su ih (i neke kratili) njegovi najbliži — supruga i prijatelji — nemaju karakter sistematičko-analitičkog razumijevanja suvreme­ noga svijeta, ali se zato na takve radove drugih autora — prije svega Marxa, Marcusea, Habermasa, uopće kritičke teorije društva, dijelom Mao Ce Tunga, Lukacsa i Blocha oslanjaju. Ove tekstove odlikuje draž izgovorene riječi i dijelom aktivističke parole, u dobrom smislu, koja u na­ letu na slušateljstvo koje želi angažirati i usmjeriti ispušta izvode i posredovanja kojima je omogućena a drastično naglašava rezultat, konkretni uvid i neposredni ili dugoroč­ ni cilj pokreta. Ali i takvi, ovi tekstovi omogućuju rekon­ strukciju uvida na kojim su formulirane osnovne programatske i strategijske teze revolucionarnog pokreta u Nje­ mačkoj 1968. Osim toga, ovi tekstovi omogućuju vjero­ dostojan uvid u osobnu tragediju tog »ideologa« i »vođe« »subverzivne akcije«, »vanparlamentame opozicije« i cije­ loga pokreta, koji nije htio da bude niti ideolog, niti vođa. Kako je već nagovješteno, revoluaionami program ’68 usidren je duboko u samoj egzistencijalnoj osnovi suvre­ menoga društvenoga života čovječanstva. Zato nije slučajno

10

da Dutschke, pišući o H. Marcuseu i o njegovom teorij­ skom doprinosu pokretu, ne mimoilazi niti prikriva nje­ govu ranu egzistencijalističku fazu. Za razliku od ’profesora iz Schwarzwalda’ (misli se na Heideggera) Marcuse se pita: »Što je, zapravo, egzistencija i kako je uopće moguća egzistencija?« zato jer mu je do toga da ustanovi filozofij­ sko korijenje »loše iskorištene revolucionarne situacije« (vidjeti u ovoj knjizi str. 183) dvadesetih godina u Evropi. »Temeljitu potrebu za mirom« kao militantnu potrebu uperenu protiv postojećega poretka pokret je shvatio kao taj duboki egzistencijalni motiv i politizirao ga. Borba za mir a protiv rata pretpostavlja raskrivanje uvjeta iz kojih se rat i prijetnja rata reproduciraju. Naspram tih uvjeta valja artikulirati »nove interese« koji su »interesi emanci­ pacije« i imaju za posljedicu »gotovo biologijsko odbaci­ vanje cjelokupnoga vojnog kompleksa, koji ne može osigurati ni mir, ni sigurnost, niti sreću . . .« (isto, str. 26). Dutschkeova kritika postojećega društva ima kao isho­ dište Marxov opus, ali interpretiran u djelima već spome­ nutih autora iiz ovoga stoljeća. Od Lukacsa preuzima Dutschke analitičke instrumente za razumijevanje suvre­ menoga svijeta, posebno ideju postvarenja, od Marcusea — kako izričito naglašava — inzistiranje na raspadu gra­ đanske etike rada kao pretpostavke na kojoj se tek uopće može misliti kvaliteta života (str. 190) i ujedno kao pret­ postavci za oslobođenje novih potreba; od Blocha baštini militantnu nadu i utopijsku radikalnost i usmjerenost a od Habermasa teorijsku konzistentnost artikuliranih kategorija. Dakle, program kritike formuliran je marksovski; treba kritizirati sve odnose u kojima je čovjek poniženo i napa­ ćeno biće. Međutim, za revolucionarno ozbiljenje takvoga programa studenti misle da moraju biti izvan okvira po­ stojećeg rasporeda političkih snaga. Jer postojeće partije samo su instrumenti za održavanje postojećeg stanja a parlamentarni sdstem karakterizira totalni rascjep između predstavnika u parlamentu i »nezrele mase« tako da u takvome sistemu »istinski interesi naroda uopće ne dolaze do izražaja« (54— 55). Zato je Socijalistički njemački studentski savez, organizacija koja je okupljala studente, ne samo vanparlamentama opozicija nego i antiparlamentaran. Jedino tako, misli Dutschke, može se politički artikulirati program koji ide preko okvira tradicije. Ovaj U

korak izvan građanskih institucija i pokušaj da se preko­ rači cijela građanska tradicija bio je besumnje dalekosežan za sudbinu cijeloga pokreta. Taj gubitak priključka na postojeće građanske institucije sigurno je jedan od razloga brzog raspada najvećeg dijela pokreta, kao što je to i jedan od razloga drastično terorističke orijentacije drugog nje­ govog dijela i tragičnih događaja koji su uslijedili. Formuliran ponovo na jednom elementarnom planu program pokreta izgleda ovako. Postojećem sistemu kapi­ talizma koji se »refeudalizira«, kojeg karakterizira radi­ kalno osamostaljenje države i tehnologije, manipuliranje informacijama, smišljeno zadržavanje ljudi u neprosvijećenosti i time u položaju da ne mogu pojmiti društvo u kome žive, tome »čudovištu« koje sprečava naše očovječenje, među ostalim i prisilnim i bezrazložnim održavanjem postojećeg, s obzirom na razvijenost proizvodnih snaga predugog radnog vremena, tom sistemu koji prividno u sebi nosi sigurnost za čovjeka a uistinu »ograničuje izvorni vidokrug« (24) i »sposobnost individuuma za djelatnost« treba najprije suprotstaviti uvid u mogućnost oslobođenja potisnutih sposobnosti (56), prije svega oslobođenja »spo­ sobnosti čovjeka da svoj razum preobrazi u um te da shvati društvo u kojem živi, da ne dopusti da ono njime manipulira« (56). Kako je rečeno, takav uvid najtemeljitije se stječe na univerzitetima i to na studijima društvenih i humanističkih znanosti. No, njega treba propagirati i širiti među »sve najamnike — u pogonima i ustanovama«, kako bi se za­ dobila globalnost pokreta, bez koje on nema šanse — to je Dutschkeu jasno. Osobito valja poći među mlade rad­ nike, jer i oni pokazuju nevoljkost da budu uvučeni u »val kapitalističkih racionalizacija«. »Može se reći«, kazati će kasnije Dutschke, »da se ni­ smo htjeli uklopiti u radnu disciplinu tehnokratiziranog sistema, a mlada generacija radnika nije htjela, i nije mog­ la, nastaviti mučni posao otaca i predaka« (184). Zato pokret ima u vidu jedan univerzalni i radikalni proces prosvjećivanja najširih slojeva. Jer za novi revo­ lucionarni program potreban je novi čovjek, pa i nova antropologija (190). Radi se o pokušaju da se uspostavi samostalnost, samoorganiziranost i samoinicijativa masa u svim područjima društvenoga života. Među ostalim i tako

12

da se razori postojeći način strukturiranja i disperzije in­ formacija (56). Time se, forsira proces samooslobođenja čovjeka od nepojmljenih društvenih moći (73) kojem jedna od pretpostavki postaje i preobrazba univerziteta u »kritički univerzitet«; to je zapravo pokušaj da se toj instituciji dade uloga koju ima »ponovno osmišljenje prvo­ bitnih sadržaja znanosti kao procesa samooslobođenja čovjeka prosvjećivanjem« (74). Ali autori te koncepcije svjesni su da ni slobodan, ni revolucionaran pa čak ni »kritički« univerzitet nije moguć u postojećem tj. neslo­ bodnom društvu. U tom odnosu spram masa kao naročito važan arti­ kulira se problem karaktera i tipa teorije koja je tu na djelu, te pitanje o moći i nemoći teorije u povijesti uopće. Ni ovaj problem Dutschke ne tematizira sistematično. On tek konstatira da je teorija u svakom slučaju važna »jer mora naznačiti tendencije koje ukazuju preko sadašnjosti«. Ali ako mase trebaju u revolucionarnom trenutku zahvatiti teoriju onda je ona »simplificirana i negirana«. Otuda neugodan procjep u kojem sebe zatječe Dutschke. S jedne strane zna da se bez teorije ne može ni u revolucionarnoj situaciji; u tome pogledu poučava ga i Marx da prestanak refleksije u trenutku revolucije predstavlja najveću opas­ nost za stvar emancipacije. S druge strane, Dutschke će reći: »Ja sam posljednji koji bi rad i,čistoće teorije’ odustao od revolucije.« Ishod ovakvog domišljanja jest to da se »najvjerojatnije moramo probiti do višeslojnog načina ra­ da — ali ’kako’ još mi nije jasno« (35). Ovakav revolucionamo-prosvjetiteljski program ima svoju moguću osnovu u skraćenju radnoga vremena na mi­ nimum i oslobađanja što većeg kvantuma vremena u skla­ du s Marxovim tezama u Kapitalu III i u Grundrisse der Kritik der politischen Okonomie, što je pretpostavka »car­ stva slobode« odnosno univerzalnog razvoja pojedinaca. To skraćenje moguće je na postojećem stupnju razvijeno­ sti proizvodnih snaga. Čisto aktivističke forme ovoga programa jesu najprije »provociranje sistema« na njegovim najosjetljivijim mjesti­ ma« (101), zatim omasovljenje »ove manjine koje imaju povijesne šanse da postanu većine« (60). Daljnja važna karakteristika pokreta iz ’68, kojom se on isto tako želi distancirati od klasičnih revolucionarnih

13

pokreta, jest njegovo odbacivanje nasilja i terora. Indivi­ dualni teror i oružana borba imaju danas smisla u Latin­ skoj Americi i u ’trećem svijetu’, misli Dutschke, a u »metropolama, a to znači u visokoindustrijaliziranom svi­ jetu« takva je borba kontrarevolucionarna i neljudska (23). Principijelni razlog takvome stavu valja vidjeti u tome što je »samo teror prema osamostaljenoj, neljudskoj maši­ neriji« (95), protiv odnosa u kojima se individuum ne po­ javljuje kao individuum — opet radikalizirana teza iz Marxova Kapitala — nego samo kao »karakterna maska«, kao personifikacija odnosa koja treba spodobu pojedinca. Ovaj je zato u principu nadomjestiv, svagda zamjenjiv i kao takav ne »zaslužuje« da bude meta borbe. Svejedno da li Adenauer, Brandt ili Schmidt, reći će Dutschke, svi oni samo funkcioniraju u sistemu koji može i bez njih kao pojedinaca. Još jedan važan razlog zbog kojeg se ne prih­ vaća nasilje sastoji se u tome što se »despocija kapitala ne želi nadomjestiti despocijom terora«. No, pokret mora ipak trajno unespokojiti ljude kako bi bili kadri ozbiljiti sve nove mogućnosti koje se nadaju — smanjenje rada, razvitak osjetilne fantazije, ukidanje bi­ jede i rata. Jer još nikada u povijesti nije postojala tako velika mogućnost ozbiljenja svega onoga o čemu čovjek sanjari odavna. Prosvjećivanje kao taktika i sredstvo za to je istovjetna sa ciljem pokreta. Zato Dutschke tvrdi: »I u toku tog vrlo dugog procesa postavit će se i riješiti problem osvješćenja ili ćemo propasti« (58), jer su ciljevi transepohalni. »Zato se tehnologija mora, onako kako je postavljena, uni­ štiti; odbaciti« (38), od društva napraviti veliki univerzitet a proizvodni pogon učiniti središtem političkoga samo­ određenja. Posljedica toga bila bi drukčija podjela rada i jedno »potpuno neautoritamo i demokratsko društvo«. — »To da je povijest uvijek već bila stvarana od ljudi ukazuje na nužnost težnje k obrazovanju novoga čovjeka. Taj proces obrazovanja moguć je samo u razračunavanju s »postojećom strukturom (33). Socijalizam kao neautoritarno društvo s »ljudskom toplinom« nije »’čekanje Godota’, nikakvo čekanje recepata, nikakva nada u ’veli­ kog vođu’ to je konkretna zadaća cijele jedne epohe usmjerene prema oslobođenju i uspravnom hodu čovjeka i prema kraju kapitalističkog kaosa« (26).

14

Konkretno organizaciono politički to znači zahtijevati maksimum: direktnu demokraciju, savjete kao politički oblik organizacije, direktne izbore, komunalni sistem itd. Baš zato jer je u pitanju antiautoritaran i nenasilan pokret s tako dalekosežnim ciljevima, Dutschkeu je jasno da mu predstoji tegoban i dugačak put ali on njemu ne vidi alternative. To je »dugi marš kroz postojeće institucije u kojima prosvjećivanjem, sistematskim prosvjećivanjem i direktnim akcijama može postati mogućim osvješćenje dru­ gih manjina unutar i izvan sveučilišta« (27). »Realni socijalizam« ne može na tome putu biti ni inspiracijom, ni uzorom jer ga Dutschke percipira samo kao postvarenje revolucije, kao pokušaj da se podruštvljenje proizvođača poistovjeti s podržavljenjem a odnos gos­ podara i slugu da se preobrazi u odnos partija masa (25). Osim toga, sistematičnije istraživanje pretpostavki i razvoja socijalizma u Sovjetskom Savezu, na temelju poznatih teza o »orijentalno-kapitalističkom razvoju« Rusije, pokazuje nedoumice koje se u tom pogledu javljaju i kod Lenjina, pri čemu Dutschke kritizira Lenjina zbog kolebanja s ob­ zirom na taj problem da bi potom proveo i političku kriti­ ku lenjinizma (163 i dalje). Ova istodobna kritika oba postojeća sistema ne zatvara pokret nego ga otvara spram trećega svijeta i čini interna­ cionalnim. Naročito su energične i dobro organizirane bile demonstracije protiv rata u Vijetnamu a solidarnost s pok­ retima otpora i oslobodilačkim pokretima stalno je na­ glašavana. Zato Dutschkeovu slijedeću misao treba shvatiti kao političku oporuku: »Smatram odlučujućim što je borba za demokraciju i socijalizam u Zapadnoj Evropi vezana uz borbu za ljudska prava i slobodu u zemljama Istoka. Ako je ta povezanost moguća tako da uključuje i političko organiziranje tada imamo šansu za budućnost. Inače će nas oba sistema otjerati u grobove i nigdje drugdje« (169). Tom rečenicom Dutschke je, na žalost, točno predvidio svoju sudbinu. Ali velikim dijelom i sudbinu pokreta. Jer pogleda li se današnji svijet, onda valja reći da je malo ili gotovo ništa od programa pokreta iz 1968. realizirano. No, s druge strane ne može se tvrditi da je pokret bez traga nestao. Jedan njegov krak završio je tragično i besper­ spektivno u terorizmu. Jedan njegov dio faktički se re-

15

reproducira u pokretu »zelenih«, ekologista, kojem se pred kraj svoga kratkog života priklonio i Dutschke i u tu svrhu se ponovo nastanio u SR Njemačkoj. Osim toga rezultatom ’68 valja sagledati i jedno opće osvještemje o granicama postojećega sistema samo neke partije ili točnije postojećih sistema i o potrebi radikalne promjene društvenoga života. To ponovo nije samo svojina uskih akademskih krugova ili neke uske grupe ljudi. Jedan Sartre doživio je ’68 kao olakšanje, jer mu je ona pokazala da je moguća lijeva pozicija i izvan KP Francuske (u Francuskoj) s kojom je on duže vrijeme bio u sukobu. »Dugi marš kroz institu­ cije« postao je parolom evrokomunizma. Postoje različita mišljenja o tome zašto pokret iz ’68 nije uspio. Neki smatraju da je razlog radikalnost njegovih zahtjeva i ciljeva; drugi ističu nepovezanost sa radničkim masama i uopće sa širim slojevima društva; treći — kada je Njemačka u pitanju — ističu nepostojanje pretpostavki i tradicije za vanparlamentamu poziciju. Po našem mišlje­ nju, najveća neprilika pokreta — iako ujedno njegova prednost pred drugim pokušajima — jest inzistiranje da se napuštaju tradicionalni oblici političke borbe i organizacije. Moglo bi se čak reći da nije nedostatak bio to što se pokret nije uspio institucionalizirati i tako kontinuirati svo­ ju akciju. Pokret i njegovi prvaci time su ostali bez čvrste organizacije i vlastitog propagandnog stroja i štampe izručeni na milost i nemilost strukturama moći sistema koji su htjeli oboriti. To najbolje pokazuje baš sudbina Rudija Dutschkea. Očito je da je sistem teško dovesti ozbiljno u pitanje i izmijeniti ga. Ali ako je moguće onda nikako ne izvana, nego unutar njega, sredstvima koja on sam priređuje. To je uvijek u dosadašnjoj povijesti bilo uporište ali i poteškoća revolucionarnih pokreta. I Marx i Engels znali su da je jedna od mogućnosti da se odluči o sudbini proleterske revolucije ta da se izbori političko poprište za tu »gigantomaniju«. To poprište jest »demokratska republika«. Zato se u okvirima građanskoga svijeta valja boriti za građansku demokraciju i unutar nje, tako dugo dok neka istinitija nije na dohvatu. Hotimir Burger

Prethodna napomena

»Naš revolucionarni proces bit će vrlo dug marš«. Tu je istinu Rudi Dutschke suprotstavio apstraktnoj utopiji pre­ ma kojoj bi se sve i svi mogli odjednom i preko noći radikalno promijeniti. To je tada, 1967— 1968, usred revolta, bila i hrabra samokritika. Rudijev »dugi marš« u tom je procesu bio tragično kratak. Imao je samo 39 godina kad je umro, u tuđini, on koji je toliko volio svoju zemlju, Njemačku, upravo zato što je bio intemacionalist. A imao je tako često, i do kraja, kao i Heinrich Heine, »teškoća zato što je Nijemac«. A zašto? Što mu nije odgovaralo? Njemu i mnogima iz njegove generacije. Što je on htio? O čemu je sanjao? Tko je bio Rudi Dutschke? Nama koji izdajemo ovu knjigu — njegova životna suputnica, jedan stariji i jedan mlađi prijatelj — teško je reći sve o Rudiju u jednom predgovoru, o čovjekuteoretičaru, agitatoru, političaru. Na pitanja koja se po­ stavljaju odgovaramo onim što je Rudi mislio, rekao, na­ pisao. U poglavlju »Sjećanja« doći će, osim toga, do riječi neki od onih koji su se s njim susreli. Knjiga, djelomice i u odlomcima, sadrži tekstove koji su iz 1960-1979. godine. Raščlanjenje i kraćenje tekstova omogućilo je strukturiranje knjige prema sadržajima, pre­ ma događajima i temama koje su ga zaokupljale, i koje je slijedio, pa su tako izbjegnuta ponavljanja i svakodnevne specifičnosti, uz istodobno uvažavanje svih žanrova i me­ dija. Uzeli smo tekstove iz Rudijevih govora, članaka, dnevnika i pisama te procijenili vrijednost intervjua i diskusija. Dosad je dosta toga ostalo neobjavljeno. Ovime će se dobiti, kako se nadamo, uvid u njegovo osobno i po­ 2 Moj dugi marš

17

litičko djelovanje, njegove ideje, njegovu praksu, njegove proturječnosti i, prije svega, u kontinuitet njegova života. U život čovjeka koji je eksperimentirao, provocirao: koji je davao i izazivao poticaje. Godine 1966, na protestnom skupu zbog bijede, mu­ čenja i umiranja (od napalma) u Vijetnamu, pozvao je na stvaranje »izvanparlamentame opozicije« — APO. Međutim, istodobno je provocirao mnoge suborce u antiautoritarnom pokretu, čiji je bio najuvaženiji govornik, s parolom o »dugom maršu kroz institucije«. Nepopustljivo je diskutirao s moćnicima i njihovim ideolozima u prepu­ nim dvoranama i studijima. Koji sat kasnije ponovo je bio na ulici — s megafonom, pred željeznim zaprekama i šmrkovima: prosvjećivanje akcijom. Protiv Staljina i Kiesingera. Protiv atomskog oružja, zakona o izvanrednom stanju i učmalosti sveučilišta. Protiv gladi i rata u trećem svijetu i Springerovih laži kod kuće. Rudi je na sebe privlačio nasilje. Za Božić 1967. do krvi je pretučen u jednoj crkvi. Poslije kongresa o Vijet­ namu, u veljači 1968, gone ga taksisti po Berlinu. Njemu slične mlade ljude gotovo su linčovali čitatelji »Bilda«. Meci atentatora pogađaju ga 11. travnja. Nije bilo slučajno tako. U negativnom i u pozitivnom smislu, Rudija su više gledali kao osobu, kao ličnost, kao predstavnika programa, grupe, partije. A tako je i on shva­ ćao samoga sebe — kao političku individuu, kao nezavis­ nog socijalista, i onda kad je bio organiziran: u Subver­ zivnoj akciji, u Socijalističkom njemačkom savezu stu­ denata, u Socijalističkom birou ili, kao u posljednje vri­ jeme, sa Zelenima za koje je osjećao da im pripada. Fenomen njegove privlačne moći i političkog djelovanja u posljednjem jednom i pol desetljeću u biti proistječe iz činjenice što su ljudi osjećali njegov optimizam, njegovu volju, njegovu spremnost na rizik, njegovu radoznalost. Rudi je uvijek bio na putu. On nije čekao da »povijest« nadođe. On je tražio njezin ogrtač i pokušao ga uhvatiti da bi se sam, i zajedno s drugima, u nj uvukao. Tako je stajao i tako stoji Rudi Dutschke, i to prije svega zbog svoje osobne vjerodostojnosti, kao nada za »socijalizam s ljudskim likom«, za sve veću težnju prema prijateljskom svijetu, za ljubazno, obzirno, demokratsko postupanje i s političkim protivnikom. Mržnja, pucnji i

18

progonstvo nisu nikakvi suprotni dokazi. U njegovu životu, u toj smrti prepoznajemo njemačku povijest. »U Njemač­ koj Demokratskoj Republici sve je realno samo ne socija­ lizam, u Saveznoj Republici Njemačkoj sve je realno samo ne sloboda, jednakost, bratstvo«. Aarhus i Berlin, u lipnju 1980. Gretchen Dutschke-Klotz, Helmut Gollwitzer i Jiirgen Miermeister

19

»NAŠ REVOLUCIONARNI PROCES BIT ĆE VRLO DUG MARŠ« SNOVI, ŽELJE, NADANJA

Mi nismo beznadni idioti povijesti, nesposobni da uzmemo vlastitu sudbinu u svoje ruke.

Rudi Dutschke: Javnost se više ne usuđuje da nas denun­ cira kao komuniste ili Ulbrichtovu omladinu. Toliko su shvatili da nas oni ne plaćaju, da s njima nemamo ništa, da pokušavamo izgraditi vlastitu političku poziciju, s onu stranu staljinizma i kapitalizma. Pitanje: Dakle, Marxova revolucija više nije vaša? Što je vaša revolucija? Rudi Dutschke: Revolucija koju mi želimo to je revolu­ cija koja budi samodjelatnost masa u svim područjima društvenog života. I provodi promjene u društvu tek onda kad je većina spremna podnijeti te promjene. Pitanje: Kakav je vaš stav prema nasilju? Je li to za vas taktički problem, kako ga je formulirao Herbert Marcuse? Rudi Dutschke: Za mene je to principijelni problem, i mislim da je u metropolama, a to znači u visokoindustrijaliziranom svijetu, nasilje u obliku terora prema ljudima apsolutno kontrarevolucionamo i neljudsko, te da ga mi više ne trebamo. Mi smo dosegli točku društvenog razvoja na kojoj se čovijek više ne može mrziti. Ja čak ne mogu mrziti ni Straussa ni Kiesingera, oni .su birokratske maske koje su jednom preuzele te funkcije, koje se uvijek mogu zamijeniti drugim osobama na vrhu. S njima se boriti pomoću terora bilo bi posve apsurdno. Emisija NDR »Pobuna studenata« Christiana Herrendoerfera i Winfried Scharlau, 10. kolovoza 1967.

Ako se povijest ne upravlja prema ličnostima nego pre­ ma zakonima koji leži u materiji, a tako, svakako, misli marksistička povijesna mitologija, onda zapravo ništa ne može »poći naopako«. Na kraju života Engels je povijesni proces uvelike približio prirodnom procesu i time je likvi­

23

dirao svjesnu, slobodnu odluku pojedinca, grupe, partije, itd. Kod Engelsa je sve bilo nem inovno. . . Kako je ko­ munizam, besklasno društvo, u Engelsa i njegovih današnjih »sljedbenika« završena stvar, zapravo nas opasnost od atomskog rata ne treba plašiti. Zagovarači takve besmisle­ ne neminovnosti neće nikada dokinuti otuđenje čovjeka. Otuđenje nije posljedica samo prividnog osamostaljivanja roba koje su proizveli oni šta rade, i ne samo neprijatelj­ stva tih roba koje su oni proizveli. Otuđenje je za mene i krutost mišljenja, zatvorenost mišljenja. Oslobođenje čovjeka moguće je samo zbiljskim uvidom u nužnost da­ tosti društvenog života. Promjena vlasničkih odnosa nije istoznačna s dokidanjem otuđenja. »Dnevnik«, 9. travnja 1963.

Za socijalista je pitanje države nedvosmisleno što više napreduje proces postajanja čovjekom, samoodređujuća djelatnost čovjeka u zajednici, to će više odumirati država. Što će više vladajuća klasa, vladajući proizvodni odnosi onemogućavati postajanje čovjekom to će biti šire državno čudovište, birokratska mašinerija. Ona prividno u sebi nosi sigurnost za ljude, a u zbilji ograničuje izvorni vido­ krug i djelatnu sposobnost konkretne individue. »Deutsches Allgemeines Sonntagsblatt«, 5. lipnja 1977.

Mislim da se danas može shvatiti kao revolucionarnog tko je intelektualnim radom i osjetilnim iskustvom spoznao da se ovo društvo može i mora promijeniti. Ovo društvo nije sposobno da se samo od sebe kvalitetno promijeni. Partije se iskorištavaju još samo kao instrumenti izvršne vlasti. Kako je unutarpartijskom demokracijom u CDU i SPD? (. . .) Nema nikakve samodjelatnosti odozdo, samo još manipulacija odozgo; vođe koje ne vode nikakav dija­ log sa svojom bazom; osamostaljena vodeća elita koja uop­ će više ne želi diskusiju, jer bi praktično-kritička diskusija bila polazna točka nagrizanja birokratskih institucija. A to se ne želi. Partije su samo još platforme za karijeriste. Mi­ slim da mi sebe s pravom smatramo izvanparlamentamom opozicijom. Kada kažemo izvanparlamentama, to znači da težimo sistemu direktne demokracije, i to demokracije savjeta koja ljudima dopušta da izravno biraju i opozivaju

24

svoje privremene predstavnike, kada to smatraju potreb­ nim, na temelju kritičke svijesti koja je protiv svakog oblika vladavine. Tada bi se vlast čovjeka nad čovjekom svela na najmanju moguću mjeru. Mislim da će ovo društvo u toku dugog procesa osvješćenja doista doseći taj stadij, kad će ljudi moći uzeti sudbinu u vlastite ruke, i neće njima manipulirati kao nesvjesnim političkim objek­ tima odozgo — birokracija, parlament ili bilo tko drugi. Ljudi moraju neprestano biti nesigurni sami u sebe da bi bili sposobni ostvariti nove mogućnosti koje pružaju smanjenje rada, razvitak osjetilne fantazije, iskorjenjivanje bijede i rata. Biblijski edenski vrt fantastično je ispunjenje prastarog sna čovječanstva. Ali još nikada u povijesti nije bilo tako velike mogućnosti njegova ostvarenja. Naoruža­ nje, nekorisna uprava i birokracija, neiskorišteni industrij­ ski kapaciteti, reklame, znače sistematsko uništavanje ka­ pitala. A to ponovo čini nemogućim historijsko ostvarenje edenskog vrta. »SpiegeU, razgovor, 10. lipnja 1967,

Međusobno djelovanje između socijalističke politike i konkretne analize kapitalističkih odnosa općenito, a etapa posebno, i društvenih grana i institucija pojedinačno, itd., teško je održati, ali to je pretpostavka konkretizacije konkretno-utopijskog socijalizma. Socijalizma koji ne dopušta da demokracija propadne na tlu kapitalizma, socijalizma koji ne zamjenjuje podruštvljenje proizvođača podržavlje­ njem; socijalizma koji ne shvaća socijalističke proizvodne odnose kao državno-socijalistički odnos gospodar-rob, par­ tije i masa; socijalizma koji nije zaboravio da ostvarenje »carstva slobode« (Marx), a to znači slobodnog vremena za razvoj čovjekova stvaralaštva i njegovih odnosa, neće biti pomaknuto u budućnost nego je svakodnevna zadaća; socijalizam koji zna da se »carstvo slobode« ne može odvo­ jiti od »carstva nužnosti«, izmjene tvari između čovjeka i prirode. Kontrola i uređenje tog »carstva nužnosti« preko podruštvljenih, a ne podržavljenih ljudi temelj je s kojega se može »s najmanje utrošene snage i u uvjetima za ljud­ sku prirodu najdostojniji (Marx) »uspravno« (Bloch) ući u realnu slobodu socijalizma. Socijalizma koji se, s Marxom, čvrsto drži toga da se »istinito carstvo slobode« može

25

razviti na osnovi »carstva nužnosti« samo putem nepresta­ nog skraćivanja radnog dana. Dokidanje prekomjernoga radnog vremena jest osnova zadobivan ja socijalističkih mogućnosti. Socijalizam nije nikakvo »čekanje na Godota«, nikakvo čekanje recepata, nikakva nada u »velikog vođu«, to je konkretna zadaća cijele jedne epohe usmjerene prema oslobođenju i uspravnom hodu čovjeka i prema kraju kapitalističkog kaosa. ,

»Vorwarts« 30. kolovoza 1973.

Temeljita potreba za mirom jest militantna potreba protiv postojećeg poretka. Utoliko se pitanje novih potreba zaoštrava na interesima emancipacije: gotovo biologijsko odbacivanje cjelokupnoga vojnog kompleksa koji ne može osigurati ni mir, ni sigurnost, ni sreću. ( . . . ) Cjelokupni aparat ne može ostvariti potrebu za mirom. Sada ostaju samo dvije mogućnosti: priznati da ne može biti mira na ovom svijetu ili učiniti korak u smjeru otpora, prema dezerterstvu, prema podupiranju dezerterstva, prema ile­ galnom radu, prema sabotaži vojnih centara. Agresija, koja se inače svakodnevno izražava na ulicama, u getima, u kri­ minalitetu, u borbama u Vijetnamu, trebalo bi sada usmje­ riti na objekte koji su uzrokovali agresiju i koji su krivi za nju, naime na vojne i birokratske centre. »Kursbuch« 14. listopada 1967.

Dutschke: Revolucija nije kratak čin u kojem se jedan­ put nešto događa, a zatim je sve drukčije. Revolucija je dug, kompliciran proces u kojem čovjek mora postati drukčiji. (Upadica Augsteina: Kad je uopće bilo tako?) Uvijek je bilo tako. Razmislite o revoluciji u Francu­ skoj 1789. godine, koliko joj je prethodilo godina pro­ svjećivanja, desetljeća dug proces nastajanja građanstva i pokušaja kapitalizma, koji se razvijao, da ukloni feudalizam putem prosvjećivanja i rada na temelju proizvodnje. Ili pomislite na Rusiju. Ondje je to također bio dugi proces, koji je počeo devedesetih godina, a završio 1917.

26

Konačno je bio uništen, sredinom dvadesetih godina, onim što mi danas poimamo pod staljinizmom. Prije dvije godine vjerovali srno, u malim, tajnim kru­ govima, da smo za sebe unajmili svjetski duh. Danas ih ima tisuće. To je manjina na djelu. Ali proces promjena ide putem, kako sam ga jednom nazvao, dugog marša kroz postojeće institucije u kojima prosvjećivanjem, sistematskim prosvjećivanjem i direktnim akcijama, može postati mogućim osvješćenje drugih manji­ na unutar i izvan sveučilišta. Proces je počeo, i to je dugoročna povijest, koju smo upravo sada pokrenuli, ali već se sada vidi da nećemo ostati sami. Mi smo napravili prvi proboj. Pojam revolucije može se danas pojmiti samo još inter­ nacionalno. Neće biti nikakve njemačke revolucije. Ali zbit će se svjetski proces emancipacije u širokom smislu. Narodi se već bore. ( . . . ) Dahrendorf: Dakle, stvari stoje loše. Sada smo to čuli ovdje gore. Ali postoji i drugo pitanje: da li stvari stoje tako loše da je revolucija jedini izlaz, pri čemu bi se o hi­ storijskim revolucijama moglo još štošta reći. Za revoluciju je potrebno dvoje: oni koji treba da je izvedu i situacija u kojoj se ona može ostvariti. Ako postoje revolucionari, ali situacija nije takva da se revolucija može ostvariti, tada oni lako postaju komične figure. Doduše, morao bih, radi svrhe ove diskusije, nešto za­ moliti gospodina Dutschkea: kada kažete da je to dugi, dugi put, i govorite da će to trajati desetljećima, tada pri­ lično ublažavate svoje stajalište. Ima li još netko o tome nešto reći? Augstein: ( . . . ) Moram reći da nisam suviše optimisti­ čan što se tiče reformi. Trenutno jedva vidim mogućnost kako bi se bonski sistem, ako mi ovdje dopuštate taj omalovažavajući izraz, kako bi se bonski sistem mogao osloboditi vlastite zapletenosti. Ja to uopće ne vidim . . . Smatram, dakle, da moramo prisiliti gospodina Dutsch­ kea, i ne samo njega, da nam kaže koji sistem želi uspo­ staviti mjesto ovog sistema. (Povici: Bravo! Burno odobravanje)

27

Nije dovoljno da nam kaže kako nam taj odgovor može dati tokom dugoga revolucionarnoga društvenog pro­ cesa. Upravo nas to ne zadovoljava. ( . . . ) Dutschke: Problem reforme više se uopće ne postavlja. Reforme koje se mogu provesti nisu ništa drugo doli po­ boljšanje zatvorskih ćelija, one reproduciraju postojeću zbilju i nesposobne su za novu kvalitetu koja bi ovdje, zaista, morala glasiti uklanjanje naoružanja kako bi se dobio kapital, odstranjenje mrtvih troškova da bi se svim ljudima omogućilo što više obrazovanja. (Upadica: Uklanjanje čovječanstva. Povici negodovanja. Veselost. Odobravanje) Odlučujuća pretpostavka istinske promjene naše situa­ cije, i ne samo sveučilišne, jest da uvijek sve više ljudi — i ovdje se postavlja pitanje teorije revolucije — da sve više ljudi spoznaje kako je najvažnije stvoriti svijest o lošoj situaciji; a sada se mene odmah pita, pa daj odgovor. Dutschke neće dati nikakav odgovor, (Velika razdraganost) to bi upravo bio odgovor za manipuliranje, koji nisam spreman dati, jer što znači dati odgovor kao pojedinac kad ostaje neosviješćeno cijelo društvo. Tu neosviješćenost treba probiti. Augstein: Mi uopće ne očekujemo ispravne odgovore, gospodine Dutschke, već pravilna pitanja. A pitanja su ovdje pogrešno postavljena. Vi ste, gospodine Dutschke, jednom napisali da se ekonomijom, u biti, može ovladati, i upravo je tako. Eko­ nomijom se, u biti, može ovladati. Dutschke: Jesmo li mi u razdoblju transformacije kad naša gospoda na vrhu žele njome ovladati ili su njome već ovladali? Augstein: Njome se može ovladati, i ako gospoda na vrhu dobiju batine, onda će njome ovladati. ( . . . )

28

Želi se stvoriti novo društvo, ali samo revolucionarnom voljom, po mom mišljenju vrlo uvaženih pojedinaca — a gospodin Dutschke je takav uvaženi pojedinac. Ali stvoriti to novo društvo, stvoriti novog čovjeka, djelovati na pomirenju čovjeka i prirode, pod time mi ne možemo ništa razumijevati. ( . . . ) (Upadica: Mi samo želimo stvoriti nove uvjete!) Dutschke: O javnosti i protujavnosti: mislim da javnost ne postoji, jer javnosti pripadaju svjesni pojedinci s kritič­ kim uvidom, koji bi bili sposobni kritizirati one koji vla­ daju, staviti ih pod kontrolu i stvoriti istinsku javnost. Mi ovdje, sigurno, imamo javnost, ali u privilegiranom smislu, dok je javnost u obliku i liku masovnih medija, centara manipuliranja, dnevnih organa produkcije i re­ produkcije, upravo uklonila javnost. Ali mi je moramo uvijek s vremena na vrijeme uspostaviti preko diskusije i akcije, kao preduvjet mogućnosti da se javnost kao tendencija probije u cijelom društvu, ondje gdje ona ne postoji. (U 22,40 sati pojavljuje se transparent: »Spiegel — Bild am Montag«) Zato i pojam protujavnosti. I utoliko je ovdje protujavnost s momentima javnosti, kao Augstein i drugi, koji su ovdje samo jednom nogom, ali u osnovi su objema nogama u cenzuriranoj javnosti. (Odobravanje) Smatram da je dobro što su oni ovdje. I veoma se ra­ dujem što su ovdje. Ali mi se ne smijemo prepustiti nikak­ vim iluzijama. Moramo nastaviti naš put, koji smo započeli preko ackija i prosvjećivanja, stvarati protujavnost te doista one koji u okviru cenzurirane javnosti s nama još diskutiraju o momentima kritičke racionalnosti pitanji­ ma uvijek ponovo prisiljavati da u institucijama iznude kritičku svijest. Mi ne smijemo zaostati ni jedan jedini korak. Ako jednom Augsteinu dopustimo da učini korak

29

predaleko, tada to nije dobro za nas. Moramo mu uvijek ostati za petama kako ne bi imao nikakve šanse da se potpuno integrira, a ako to učini, tada mora biti potpuno razotkriven. Panel-diskusija u Hamburgu, 24. studenoga 1967, s Rudolf om Augsteinom, Ralfom Dahrendorfom i dr. o temi »Revolucija 1967—studentska ludorija ili nužnost?«

Dosegli smo društvo koje više ne možemo pojmiti tako da je u sebi izvorno, kao Marxov pojam, a to znači da se s onu stranu, i iza leđa proizvođača stvara nova struktura. Takvo društvo više nemamo. ( . . . ) Prije bih bio sklon govoriti, zajedno s Habermasom, o refeudaliziranju naše strukture, učvršćenju naših institucija, zaoštra­ vanju i okoštavanju sistema. A kao takvi mi nismo kolek­ tiv, mi smo alternativa i ne odbijamo reformu, već želimo reformu kao moment revolucije. Panel-diskusija u Hamburgu, 24. studenoga 1967.

Mi više nismo zastupljeni u tom sistemu institucija, i zato te institucije nisu izraz naših interesa, zato moramo zauzeti stav protiv tih institucija, ustanoviti vlastite institu­ cije i politički adekvatno izraziti naše interese, te unapre­ đivati proces politizacije sveučilišta kako bismo omogućili proces politizacije društva. Zato odbijam svaki sistem institucija kako smo ih doživljeli posljednjih tjedana u Saveznoj Republici i ovdje, u Zapadnom Berlinu, zato ih moram odbiti. Ja nisam u njima zastupljen. Tisuće i mno­ ge tisuće također nisu. Od javnosti nemamo potporu ni sa jedne strane. Doista smo gotovo nemoćni, i tu situaciju možemo probiti ako samodjelatno, u obliku akcionih cen­ tara, probijamo stabilirana pravila igre koja doista nisu naša, te pokušamo provesti naš proces profiliranja svijesti i doseći uvijek nove krugove stanovništva, što do sad još nismo uspjeli, ali prema čemu smo napravili korak posljednjih tjedana. To bi, također, bila samo početna točka ukupnih društvenih promjena, koje se ne mogu oče­ kivati u kratkom roku, ali su cilj naših aktivnosti. »Die Zeit«, 23. lipnja 1967.

30

Što društvo treba da s nama učini? Mislim da je to pogrešno pitanje. Recimo to ovako: čemu nemiri, što mi možemo učiniti s društvom? Takvo mi je pitanje, naime, jednom postavljeno: što bismo zapravo, još trebali učiniti pa da vas ponovo umirimo, da vas integriramo? A ja od­ govaram na to pitanje time što kažem: da jest naša je zadaća da što brže integriramo društvo, i to tako da od društva postane društvo koje uči, da se ukloni elitistički odnos između sveučilišta i društva te da cijelo društvo bude društvo koje uči, stvaralačka cjelina što je čine ljudi. . . To nešto drugo od onoga što je bilo u prošlosti. Građanski sinovi i elitističke grupe društva počinju doki­ dati svoj elitni život i pounutrašnjene mehanizme elitistič­ kog držanja, što je nešto historijski novo u Njemačkoj, i to treba vidjeti. Diskusija u Evangeličkoj akademiji u Bad Bollu s Ernstom Blochom, Ossipom Flechtheimom, Wernerom Maihoferom i dr. u veljači 1968. na temu »Novus ordo saeculorum ili Problem revolucije u Njemačkoj«

Svaka radikalna opozicija protiv postojećeg poretka, koji nas svim sredstvima želi spriječiti u uvođenju odnosa koji bi ljudima omogućili da vode stvaralački život, bez rata, gladi i represivnog rada, mora danas nužno biti glo­ balna. Globalizacija revolucionarnih snaga najvažnija je zadaća historijskog razdoblja u kojem živimo i radimo na ljudskoj emancipaciji. Neprivilegirani cijelog svijeta realno su povijesna, ma­ sovna baza oslobodilačkih pokreta, i samo je u tome subverzivni karakter internacionalne revolucije. »Pobuna studenata ili nova opozicija«, 1968.

Pitanje promjene i preobrazbe sadašnjega društva kao procese oslobođenja svih ljudi od rata, izrabljivanja i stra­ ha može se shvatiti samo kao vrlo dug i kompliciran put. Ali ja zapadnoevropske i sjevemoameričke odnose ne vi­ dim odvojeno od razvoja u trećem svijetu. Sljedećih godi­ na sve će se više povećavati razlika između udjela u proiz­

31

vodnji i uslužnim djelatnostima trećeg svijeta i visokoindustrijaliziranog svijeta. Treći svijet je u procesu osiro­ mašenja, a time za nj revolucija postaje sve nužnija. Ali kako treći svijet u njegovoj borbi, danas više nego ikada, napada idealni »cjelokupni kapitalist« visokoindustrijaliziranog svijeta, Sjedinjenih Država, u tom kontekstu mi smo neodvojivo vezani uz sudbinu trećeg svijeta. ( . . . ) Zadaća je ljudi koji u visokoindustrijaliziranom svijetu već danas poimaju mogućnost promjene tog svijeta da ta dva procesa svjesno sagledaju kao jedan proces. Time bismo u budućnosti imali prvi put šansu ozbiljenja preo­ brazbe koja ne proistječe iz loše ekonomske situacije. Jasno je da samo pobjeda revolucije u visokoindustrijalizi­ ranom svijetu može ukloniti siromaštvo trećeg svijeta, koja ne bi bila dokinuta ni nakon eventualne pobjede jedne revolucije (u trećem svijetu, op. prev.). »Konkret«, intervju, lipanj 1967.

Mislim da nastavljanje sukobljavanja između Sovjet­ skog Saveza i Kine jednostavno nema onaj nužni karakter, što ga je naznačio već Che Guevara. To znači da svađe moraju prestati kako bi borba u trećem svijetu mogla po­ stati djelotvorna, kako bi se postiglo konkretno solidarizi­ ranje svih snaga protiv gospodstva. Slažem se s Che Guevarom da je došao trenutak kada treba odustati od svih razlika u okviru različitih lagera i sve staviti u službu borbe protiv imperijalizma. ( . . . ) Neprijatelj je ovdje. On udara svaki dan i prijeti novim udarcima. A ti će nas udarci ujediniti, kaže Che Guevara, danas, sutra ili preksutra. Oni koji to primjećuju i pripre­ maju se za nužno ujedinjenje dobit će priznanje naroda koji se bore. Zadaća je nas u metropolama da surađujemo na pove­ zivanju trećeg i drugog svijeta. U tom posredovanju izme­ đu trećeg i drugog svijeta trebali bismo izraditi vlastitu, konkretnu političku poziciju s onu stranu kapitalizma i po­ stojećeg socijalizma, te voditi borbu protiv našega sistema. Već smo shvatili da moramo stvoriti poziciju s onu stranu

32

pogrešne alternative, Istok-Zapad i naša identifikacija samo su borba za stvaranje ljudi dostojnijeg stanja u cije­ lom svijetu.

Panel-didskusija s Herbertom Marcuseom i di­ na Freie Universitatu u Berlinu srpnja 1967. o temi »Vijetnam-treći svijet i opozicija u metropolama«

Ne postoji nužnost pobjede revolucije u povijesti. To je samo šansa, mogućnost. Ona može propasti, i tada može nastati barbarstvo. Time se misli da povijest ima otvorenu tendenciju, dakle da ništa nije sigurno nego tek mi to moramo učiniti sigurnim. U povijesti se uvijek prve počinju boriti manjine. Hoće li od manjine postati većina, ovisi o subjektivnoj volji i o sposobnosti manjine da se razvije u većinu, te o objektiv­ nim uvjetima u kojima djeluje manjina. Televizijska emisija »Monitor«, 3. studenoga 1967.

Svi sukobi s policijom prilikom demonstracija, i pri tome, najčešće, nastale frustracije i povećane agresije, koje se šire prema unutra i vani, mogu se pojmiti kao perma­ nentni proces učenja, kao neprekidan pokušaj promjene vlastite karakterne strukture. Mi koji smo odrasli u auto­ ritativnom društvu imamo samo jednu šansu da razbijemo svoju autoritativnu karakternu strukturu, naime kad učimo da se krećemo u tom društvu kao ljudi kojima to društvo pripada, kojima je ono uskraćeno samo preko postojeće strukture moći i sistema vlasti. Činjenica da su ljudi uvijek pravili povijest, ali je mi nismo nikada svjesno stvarali, upućuje na to da je nužno težiti odgoju novih ljudi. Taj je odgojni proces svrhovit i moguć samo u su­ kobu s postojećom strukturom. »Pobuna studenata«, 1968.

Mislim da smo dosegli točku kad jaja više nisu dovolj­ na što znači da su jaja i rajčica doista bili oblici neor­ ganiziranog otpora, a da bi nas uopće zapazili u javnosti. Sada smo u našem političkom procesu dosegli fazu kad bi bilo glupo i nazadno, s obzirom na ono što smo dosegli nastaviti s jajima i rajčicom. I ovdje se vidi odnos manji­ 3 Moj dugi marš

33

ne i većine. Jer te pojmove, ne kao statičko-kvantitativne pojmove, nego kao historijsko-dijalektičke, a to znači odnose i naizmjenične procese koje ljudi mijenjaju mi sada počinjemo prakticirati: probijanje izolacije, u kojoj smo bili mjesecima, godinama, i stvarno postizanje sve većeg širenja manjina. Mi više nismo trideset-četrdeset zanesenjaka, koji sanja­ ju o jednom, ah, tako dalekom svijetu, već ovdje na sve­ učilištu doista postoji tabor protiv autoriteta koji čini četiri do pet tisuća studenata. Na drugim sveučilištima postoje manjine koje se upravo šire; mi smo za to da krenemo i to je sljedeća točka, a tu se također postavlja pitanje nasilja, u sistematsku kampanju među stanovni­ štvom radi razvlašćenja koncerna Springer. To je daljnje širenje. Moramo shvatiti da manjina sve više izaziva određeno širenje ideje i možemo točno pokazati njezinu historijsku genezu u Berlinu iz pedesetih godina, kad je vladala pot­ puna izolacija, sektašenje i nepopustljivost, da se u ovom društvu mnogo toga mora promijeniti, da se može promije­ niti, ne pučističkim akcijama manjine što se svjesno izolira, nego sistematskim radom na upoznavanju sve širih dije­ lova stanovništva sa sviješću koja se može očekivati ovdje na sveučilištu, kako bi se uspostavio dijalog između nas i ljudi koje društvo smatra nezrelim. Taj proces širenja naše manjine, koja je već postala veća, zaista vodi i samo to može biti osnova društvenih promjena, prema širenju i omasovljenju ideje oslobođenja, što znači da većina nastaje od manjine preko akcije, kao na primjer razvlaštenja Springerova koncerna, pri čemu više nismo ovdje sami, nego određeni dijelovi stanovništva osjećaju nela­ godnost situacije na toj točki društvenoga stanja, naime na točki funkcionalnog vladanja masama manipuliranjem. Na tome moramo dalje raditi, i tendenciozno od manjine Stvarati većinu. Panel-diskusija pod vodstvom Jacoba Taubesa, s pAarcuseom i drugima na Freie Universitatu u Berlinu u srpnju 1967. o temi »Moral i pdiitika u društvu obilja«

Mi još ne želimo »egzistencijalno« dokazati nemoć državne vlasti. Proces opozicije izvan sveučilišta još nije

34

dovoljno napredovao. Dakako, nećemo oklijevati da ši­ roke slojeve stanovništva upozorimo na neodrživost sadaš­ njega društvenog stanja u Zapadnom Berlinu, da ono napokon uzme svoju sudbinu u vlastite ruke te da zbaci s vlasti nesposobnu vladu duhovno impotentnu, skupštinu, parlament i besadržajne partije. »Oberbaum-Blatt«, br. 3, 25. lipnja 1967, potpisano sa: A. Joff e1

Proletarijat kao frakcija revolucionarnog lagera još je latentan i mora se konstituirati u borbi protiv države. Nipošto ne smijemo podleći nekoj metafizici proletarijata, tada od šume ne bismo vidjeli drveće. Bez iluzija i bez skepse moramo u najrazličitijim proturječnim razinama društva (školama, školama učenika u privredi, sveučilišti­ ma, stagnirajućim granama proizvodnje) produbljivati te proturječnosti, izbaciti odjeljenja i frakcije iz represivnog totaliteta institucija i sudobiti ih za antiautoritativno-revolucionami tabor. Dugi marš kroz institucije jest subverziv­ no iskorištavanje proturječnosti i mogućnosti u cjelokup­ nosti državno-društvenog aparata i izvan njega kako bi se on uništio u toku procesa. »Radnici i studenti u kasnom kapitalizmu«, FU-Spiegel, br. 62, siječanj 1968.

Mase često nikada nisu potpuno (Pariška komuna) recipirale teoriju. Nemoć teorije u povijesti moramo, i mo­ žemo učiniti lako pojmljivom dokazivanjem mnogih posre­ dovanja. Teorija, koja za nas, s pravom, ima odlučujuće značenje, bit će — a pri tome mora poraditi na tenden­ 1 Prvi broj »Oberbaum-Blatta« izašao je 1. lipnja 1967. U tom »Wochenblatt in Berlin« pisali su Rudi Dutschke i drugi kasniji glasnogovornici pobuna pod (rano otkrivenim pseudonimima, jer su se plašili sankcija. A. J. tj. Alexander Joffe nazvao se Rudi već u Anschlagenu, časopisu »Subverzivne akcije« koji je izišao samo tri puta (prvi broj u kolovozu 1964). U toj su se grupi ubrzo spojile dvije komponente: literarno-utopijsko-aktivistička revolucionarna koncepcija (tadašnje situaciono određene) minhenske sekcije i nedogmatsko-marksističke povijesne i ekonomske kriti­ ke berlinske sekcije. (Primjedba njemačkog izdavača).

cijama koje promašuju sadašnjost — simplificirana i negi­ rana ako je zahvate revolucionarne mase. Kod Marxa se nalazi ovo mjesto: prestanak refleksije u trenutku revolu­ cije najveća je opasnost za stvar emancipacije. Ali ja sam posljednji koji bi radi »čistoće teorije« odustao od revolu­ cije: najvjerojatnije se moramo probiti do višeslojnog načina rada — »kako« još mi nije jasno. Pismo Kunzelmannu, Subverzivna akcija, 1965.

36

Razgovor o budućnosti Hansa Magnusa Enzensbergera s Rudijem Dutschkeom, Berndom Rabehlom i Christianom Semlerom

Hans Magnus Enzensberger: Postoji li za visokoindustrijalizirane zemlje revolucionarna budućnost i kako bi ona mogla izgledati? . .. Dutschke: U centraliziranoj državnoj mašineriji postoji razina nužnosti i razina dodatne vladavine nad društvom. Stalna vojska, birokracija, pravne funkcije moći, polici­ j a . . . To su, sasvim sigurno, odlučujuće točke gdje država, kako kaže Marx, kao udav obuhvaća cijelo društvo kako bi spriječila mogućnost oslobođenja, koja je u vrijeme Pariške komune možda bila prisutna kao realna moguć­ nost oslobođenja proizvođača. Danas se udav više osamo­ stalio nego što je bio 1871. i postao je jedinstven s današ­ njom tehnologijom. Enzensberger: Dakle, možda više nije dovoljno srušiti političko stanje? Ne znači li rušenje političkog stanja također, ako se do kraja promisli rušenje tehnološkoga stanja? Može li tehnologija u oslobođenom društvu ostati ovakva kakva je sada? Dutschke: Dakako, ne može. Hegelom, dakle predmarksistički, može se reći da oslobođenje svijesti mijenja predmet mišljenja. To je Marx prihvatio. Kapitalistički pri­ rodni zakon počiva na nesvjesnosti onih koji u njemu su­ djeluju. S nestajanjem te nesvjesnosti nestaje i prirodni zakon u svojoj represivnoj formi, i tako se u pogrešnom društvu ipak nalazi ono ispravno, samo u pogrešnoj formi, u nesvjesnoj formi. Enzensberger: Ono se mora, dakle, tako reći postaviti na noge. Dutschke: Da. Doduše, danas se mora ustvrditi — protiv Hegela — ovo: iako mi o tome drukčije mislimo, što neće biti drukčije. Danas bi »postavljanje na noge«

37

bilo ovako: sve ono što je pogrešno mora se direktno izbaciti, odbaciti. Problem odbacivanja u uobičajenom marksizmu nije primarno problem uništenja, već problem oslobođenja. Danas, međutim, oslobođenje pretpostavlja razaranje osamostaljene neljudske mašinerije. Kad oslobo­ dilački front digne u zrak skladište municije u Da Nangu u tome se već nalazi djelić budućnosti. Rabehl: Tehnologija ima bitno značenje za građanske slike budućnosti, ona znači sve. Tehnologija je sastavni dio birokracije i mrtvih troškova, ona neprestano repro­ ducira moć. Ona smjera ovjekovječenju kapitalističke moći. Zato se tehnologija mora, onako kako je postavljena, uništiti, odbaciti. Dutschke: Ali ne tehnologija kao cjelina. Rabehl: Da, ali tehnologija u cijelom svom ustrojstvu, u svom usmjerenju, u svom načinu rada. Ne razine znanja koju ona sadrži, ovladavanje prirodom, to ne, nego njezina sadašnja struktura, njezin se cilj mora odbaciti. Tek će se time spoznati što tehnologija može dati. U svome sadaš­ njem obliku ona samu sebe ograničava. Kapitalizam je ne može dovesti do nje same. Dutschke: To nas ponovo vodi do proizvodnih odnosa. Tehnologija nije zlo sama po sebi. ( . . . ) Enzensberger: Pokazalo se da nijedan od vas nije ka­ dar, ili neće, vjerojatno ni jedno ni drugo, izložiti čist plan budućnosti. (. . .) Želio bih, ipak, još jedanput pokušati shvatiti stvar drukčije, pa ću zauzeti stajalište nekoga tko je izvan svega, čovjeka koji je ovdje u Berlinu pokupio nešto onoga što se događalo posljednje godine i sada ima nekoliko naiv­ nih, ali ne i neopravdanih pitanja. Taj bi čovjek otprilike ovako dokazivao: mene zanima ono što vi govorite, slušao sam vas, prisustvovao sam nekim demonstracijama, mislim da ste, uglavnom, u pravu, ali što dalje, odnosno kako prema vašim predodžbama treba da izgleda konkretna, neposredna budućnost? ( . . . ) Rabehl: Što imamo u Berlinu? Radikalnu inteligenciju, ostarjeli grad, vrlo mnogo penzionera, vrlo mnogo birokra­ ta, zastarjelu industriju, radnike koji su samo djelomično postali radikalni. Što mi činimo? Radikalna inteligencija mora raspustiti sveučilište, sveučilište mora prijeći u dru­ štvo.

38

Dutschke: Ne, ne tako. Ovako: kako ćemo postići da društvo postane veliko sveučilište, golemo društvo koje uči, velika škola? Za to moramo, prije svega, stvoriti po­ trebne uvjete u pogledu kapitala. To znači otpuštanje su­ višne birokracije. Svaki sedmi stanovnik Berlina činovnik je u Senatu. Kako možemo osloboditi 1500 birokratskih silosa i od njih napraviti stambene zgrade? Kako možemo ondje oslobođeni kapital odmah uložiti u obrazovanje kako bismo izgradili novu strukturu radne snage, kako bismo omogućili politehničko obrazovanje učenika, i tako stvorili pretpostavke za nastajanje novih industrijskih grana, in­ dustrijskih grana koje traže visoko obrazovanje i veoma ubrzavaju produktivnost rada, te sistematski skratili radno vrijeme? Semler: Mi u Berlinu imamo ludu situaciju — brz porast broja starih. Kako se starost može učiniti produktiv­ nom? (. ..) Dutschke: Stari moraju biti iz dana u dan vezani uz životni proces tvornice. Dakle, moramo od samog početka radikalno promijeniti geografiju stanova. Radikalno se mora dokinuti odvojenost radnika od njegova poduzeća kako bi se stvorila geografska jedinstva životne sredine, što omogućuje razvoj povezanosti koja je mnogo stvaralačkija. Rabehl: Pri tome treba razmisliti hoćemo li moći skra­ titi radno vrijeme na pet sati, pomoću modernih postrojenja za proizvodnju i time će ujedno otpasti suvišna birokracija. Poduzeće će biti centar političkog samoodređenja, samo­ određenja vlastitog života. ( .. .) To će, također imati posljedice na podjelu rada. Koliko zanimanja pojedini čovjek ima danas u Zapadnom Berlinu? Dutschke: Jedno zanimanje, ako ga uopće ima. Rabehl: Ti znaš da Mao govori o četiri zanimanja: rad­ nik, seljak, vojnik, intelektualac. Dutschke: Poljoprivredu možemo posve odbaciti, odreći se poluseljačkih začetaka, ukloniti ih da bismo dobili zem­ lju, mnogo hektara u Lichterfeldu, u Marienfeldu, itd., za gradnju središta života u slobodno vrijeme. Rabehl: Ako bi se radno vrijeme ikada uspjelo toliko skratiti, tada bi, naravno, svatko mogao također postati političar. Tendencijalno, svatko je također umjetnik, kada se već jednom oslobodi građanskog pojma umjetnosti.

39

Sigurno nije svatko tko ide u beat-klubove muzičar, pa ipak se tamo nalazi izobilje u kojem svatko sudjeluje. Ne znam da li sva moguća nova zanimanja već imaju ime. ( . . . ) Dutschke: Različite škole — Savjeta mogle bi razmje­ njivati obrazovane ljude, rotirati ih, dakle uspostaviti proces učenja putem različitih proizvodnih sfera, da bi ih upo­ znali, shvatili, prisvojili. To znači da bi cijeli Berlin bio sveučilište, više ne bi bilo fakulteta, imali bismo društvo koje uči. ( . . . ) Enzensberger: Svaka birokratska funkcija mora biti takva da je svatko može naučiti u tri tjedna. Ali što se događa s visokokvalificiranim tehničkim i znanstvenim funkcijama? U visokoindustrijaliziranom društvu postoje ključne funkcije gdje se okuplja moć. Ako ti specijalisti predstavljaju neprijateljsku elitu, ako se razviju za to, tada imaju na raspolaganju vrlo velike mogućnosti ucje­ njivanja, jer smo upućeni na njih. Dutschke: Decentralizacija komuna-projekata djelovat će protiv toga. Takve opasnosti ne mogu se isključiti. ( . . . ) Decentralizirane komvme-jedinice mnogo će lakše integrirati nepravilno »kriminalno« ponašanje, i »izvršioca« vratiti u kolektiv mnogo prije nego tradicionalna pravna znanost. Semler: Kad je 18. ožujka proglašena Pariška komuna, naglo je smanjen kriminalitet. Dutschke: Na ulicama se više nisu pronalazili mrtvi. Prostitutke su nestale u smjeru Versaillesa. ( . . . ) Ali samo još nešto u vezi sa pitanjem sudstva. Ja polazim od toga da će pravo i policija biti ukinuti. Pojedinačne komune-projekti morat će, dakle, posebno u prvom razdoblju stvo­ riti vlastite organe za zaštitu. Kako može komuna svoje probleme s određenim ljudima riješiti bez zatvora? Rabehl: Kad je sasvim jasno da je preodgajanje nekih ljudi nemoguće, na primjer starijih ljudi ili određenih zločinaca, trebalo bi im omogućiti da se isele. Dutschke: Što ti misliš pod preodgajanjem? Rabehl: Ponajprije, da uzroci zločina budu točno istra­ ženi, psihoanalitički proučeni s obzirom na okolinu u kojoj živi počinilac, s obzirom na njegova iskustva, njegovo oča-

janje- (• • •)

....................

Semler: Koje će probleme donijeti skraćeno radno vrijeme? Pojedini kolektivi ne smiju se izolirati — u smislu tvornice koja je postala grad-vrt.

40

Dutschke: Skraćeno radno vrijeme može izazvati pot­ puno ukidanje rada u smjenama, u noćnim smjenama. Enzensberger: To je nemoguće, jer postoje servisi koji su potrebni 24 sata na dan. Saobraćaj, nabava i hitna po­ moć potrebni su 24 sata na dan. Dutschke: To je točno. Nama su potrebne, na primjer, velike kuhinje koje se ne odlikuju jednostavnošću, već zadovoljavaju vrlo razvijene potrebe. Enzensberger: Umjetnost kuhanja, na žalost, nije nikak­ va revolucionarna umjetnost. Semler: U časopisu Arbeiterrat iz 1918— 1919. postoji članak o uvođenju sistema savjeta u zajedničke kuhinje. To je odlučno odbila i sama redakcija savjeta (Rateredaktion). Enzensberger: Mislim da je točno određeno radno vri­ jeme predodžba koja potječe iz epohe industrijalizacije. Ta fiksna ideja nestat će zajedno s tvorničkom prisilom, kon­ trolnim satom. Dutschke: Smatram da je pogrešno, također, od samog početka popuštati lošem pluralizmu i reći: dođi kad budeš htio. To može biti rezultat samo vrlo dugoročnog procesa učenja. Enzensberger: Prava metropola mora biti uvijek živa, danju i noću. Inače su gradovi pusti. Za to ne vidim nikak­ voga prirodnog razloga. Semler: I ja želim još nešto reći o pitanju pustih gradova. Kod Marxa nalazimo historijski pravilnu polari­ zaciju: ovdje radnici, ondje besposličari. Šetač je, zapravo neprijatelj. U oslobođenom društvu mora se pokušati ukiniti ta historijska suprotnost. Enzensberger: Imam još jedno sasvim drukčije pitanje. Hipoteza o oslobođenom Berlinu — jer to nije ništa više — ta hipoteza povlači za sobom problem socijalizma u ne­ koj zemlji. Što se tiče takve hipoteze, ovdje, u Berlinu mo­ že se računati s neprijateljskim vanjskim svijetom, koji bi išao do blokade, sa Zapadom — možda i sa Njemačkom Demokratskom Republikom. Faktor koji to komplicira jesu okupacione snage. To je situacija kakve inače nigdje nema. Općenitija pitanja jesu: obrana prema vani i protumjere klasnog neprijatelja iznutra. Kako zamišljate rješenje tih problema?

41

Dutschke: Kako ih je riješila Pariška komuna? Ona je već u ono doba bez aviona, probila blokadu. Enzensberger: Može se zamisliti ovakva reakcija Save­ zne Republike: mi prihvaćamo izbjeglice iz tog Berlina, ali više ništa ne isporučujemo, ništa ne prihvaćamo i ne dopuštamo nikakvo slijetanje ni uzlijetanje aviona. Dutschke: U današnje vrijeme to je politički posve nezamislivo. Svaka Savezna vlada pala bi na takvom slučaju. Smatram da Savezna Republika ne bi poduzela takvu potpunu blokadu Zapadnog Berlina. Semler: Na to pitanje se jedva može odgovoriti. Mi sastavljamo model republike savjeta u Zapadnom Berlinu ne obraćajući pažnju na društvene procese u Saveznoj Republici, kao i u Njemačkoj Demokratskoj Republici. Rabehl: Taj model, kako smo ga mi zamislili, bio bi provokacija za Saveznu Republiku kao i za Njemačku Demokratsku Republiku. Napokon, Zapadni Berlin ovisi 0 razvoju u Njemačkoj Demokratskoj Republici, i kada bi on postao subverzivni centar, međunarodni subverzivni centar, tako reći metropola trećeg svijeta, umjesto protiv njega tada bi sve ovisilo o tome kako bi se u revolucionar­ noj borbi postavila Njemačka Demokratska Republika i kako bi revolucionarna borba u Aziji, Latinskoj Americi 1 Africi povratno djelovala na Njemačku Demokratsku Republiku. Dutschke: Ovdje, naime, postoji međusobno djelovanje. Kada bi se Zapadni Berlin razvio do novog oblika zajedni­ štva, Njemačka Demokratska Republika morala bi odlučiti ili pooštrenje, ili zbiljsko oslobođenje socijalističkih tendencija u Njemačkoj Demokratskoj Republici. Ja pretpo­ stavljam prije ovo posljednje. ( . . . ) Marksizam će razviti vlastitu neuništivu dijalektiku u odlučujućim institucijama društva. On će odstraniti ugnje­ tavanje i discipliniranje odozgo, dokinuti stari radni moral i razbiti represivne institucije staljinizma i birokracije. Enzensberger: Naš razgovor vrti se u krug. Pošli smo od hipoteze i stigli do hipoteze. Predodžbe o budućnosti, koje su se usput pojavile, čine mi se nepotpune, što nipošto nije čudno. Potpuno jasno mišljenje o budućnosti nije moguće. To je rizik ovakvog razgovora. Njegova korisnost može se sastojati u tome da se spoznaju te praznine. »Kursbuch«, 14. listopada 1967.

42

»ISUS JE BIO U MENI MNOGO PRIJE . . .« PRIJELAZI

Upoznao sam »marksizam-lenjinizam« kao di­ rektnu kontrolnu i vladajuću instancu svoga mladog života, i utoliko je on »iza mene«, ali ne i ideje kršćanske ljubavi i pravde, slobode i jednakosti, kao i meni tako bliskog i još ne posve shvaćenog socijalizma.

Otkad i zbog čega za mene postoji ime socijalizam, »marksizam«, »marksizam-lenjinizam«, itd.? Jedno je si­ gurno, kršćanstvo, općenito, i Isus Krist, posebno, postojali su za mene mnogo ranije. Moliti sam počeo već četrdesetih godina, jer kada su bombe padale blizu naše kuće, kada su nepoznati avioni letjeli preko našega grada, imao sam za to razloga, kao i mnogi drugi. U istočnoj zoni, oslobo­ đenoj fašizma, kasnijoj Njemačkoj Demokratskoj Repub­ lici, život je tekao dalje. Rat, razlog za molitvu, prošao je, ali ipak je to trajalo. Najzad, otac još nije bio došao kući, i majka je često plakala, što se nije moglo predvidjeti. Moljenje se učvrstilo, i suradnja u kršćanskoj zajednici, u sljedećem desetljeću, bila je vrlo značajna, uz školu i sport. Iz našeg razreda još su svi išli na konfirmaciju, 1954. godine nije bilo pritiska protiv toga. Barem moja braća, obitelj i ja nismo ništa primijetili. Isto kao što kod nas nikada nije bilo isključujuće suprotnosti između kršćan­ stva i socijalizma. Socijalna pitanja i vjerska pitanja bila su luteranski vezana: marilo se za pojedine socijalne brige, ali jedva se raspravljalo o općim političkim problemima. Na primjer, uopće nije bilo razgovora o radničkom ustanku sredinom lipnja 1953, iako smo vidjeli zabrane. A budući da ni kod kuće ni u općini ime socijalizma nije bilo okaljano, u višoj školi bio mi je sve bliži, usprkos fanatičnom bavlje­ nju lakom atletikom. Nije se mogao ne zapaziti. Uskoro sam naučio ovo: drugi svjetski rat nije došao s neba, kao ni pakao njemačkih koncentracionih logora. Moje kršćansko razumijevanje opiralo se tome da za to učinim odgovornim onoga koji je, živeći u ljubavi, za to morao otići na križ.

45

Tako se za mene postavilo pitanje tko je odgovoran za drugi svjetski rat. Moj kršćanski sram zbog onoga što se dogodilo bio je tako veliki da sam odbio čitati daljnje do­ kazne dokumente i zadovoljio se općom spoznajom da se ne može odvojiti pobjeda i moć NSDAP, izbijanje dru­ goga svjetskog rata, od saveza između NSDAP-a i bogato­ ga (monopolističkog kapitalizma). Time je bio stvoren slobodni prostor za mogućnost odlučne, temeljne diferencijacije između kapitalizma i so­ cijalizma, a da pri tome ipak nisam morao odustati od svog kršćanstva. Proturječnost i latentna plodnost kršćan­ skog socijalista tek su izišli na vidjelo. Moje molitve za mađarski ustanak bile su »neuspješ­ ne«. Ali nanovo je ojačalo moje razumijevanje socijalizma, kao što se moralo povećati moje nepovjerenje prema »marksizmu-lenjinizmu« vodeće partije kod nas ili negdje drugdje. (. . .) Kod nas u višim razredima uopće nijednom riječju nisu spomenuti mađarski događaji. Mi nismo pitali, već smo bili naučili šutjeti, nešto malo govorili smo kod kuće. Što su iz te proturječnosti nastali problemi, nije čudno. K tome sam zamišljajući se kao budući sportski novinar i reporter, nebrojeno puta kod kuće izvodio radio-izvještaje. Doista, već sam vjerovao da mogu konkurirati veliči­ nama sportskog žurnalizma. ( . . . ) Da ne bih išao u vojsku, što sam odbio zbog kršćanskih razloga, završio sam zanat industrijskog trgovca1 u tekstil­ noj tvornici. U toku osamnaest mjeseci do završnog ispita pročitao sam — uz rad u školi i tvornici te nešto smanjene treninge lake atletike — prvi put do kraja dvije knjige s područja socijalističko-komunističke tradicije: Engelsov »Anti-Diihring« i Lenjinovu »Državu i revoluciju«. To su ostale poticajne, djelomično razumljive knjige sa sedam pečata. U svakom slučaju, činilo mi se da je lakše biti oficijelni »marksist-lenjinist«, živjeti s poluistinama i lažima nego se mučiti s konkretnom istinitom i analitičkom meto­ dom. U nekoliko godina klicajućeg socijalističkog samorazumijevanja, s kršćanskim vjerovanjem i sportaškim uzdr­ žavanjem od seksualnosti, nešto mi je postajalo sve jasnije, 1 Kod nas ekonomist sa srednjom stručnom spremom (Prim, prev.)

46

pogotovo pošto sam, usprkos uspješno završenoj 18-mjesečnoj izobrazbi, »upućen« u armiju, a ne na sveučilište. Naime, biti kršćanski socijalist, i stajati iza toga, ne živjeti od laži, poluistina i prihvaćanja »marksističko-lenjmistič­ kog« prilagođavanja donosi sa sobom, dakako, probleme. ( . . . ) U takvim okolnostima, i s obzirom na moje potrebe i interese te točne slutnje moje majke o predstojećim »teškim odlukama« vlade, nije mi ništa preostalo nego da »izmaknem«. Tako sam se 11. kolovoza nastanio u Zapadnom Berlinu, a dva dana kasnije napravljen je zid. Upoznao sam »marksizam-lenjinizam« kao direktnu kontrolnu i vladajuću instancu svog mladog života, i uto­ liko je on »iza mene«, ali ne i ideju kršćanske ljubavi i pravde, slobode i jednakosti, i meni tako bliskog i još nepotpuno shvaćenog socijalizma. ( . . . ) Prvi redoviti posjeti crkvi u Berlin-Schlachtensee ili sveučilišnoj crkvi prestali su. Pri tome je bila bitna odvoje­ nost od majke, oca, braće; nedostatak obiteljske povezano­ sti i zajedništva. Veza je bila prekinuta, i tek je trebalo pronaći nova stajališta, društvena i osobna. »Zašto sam marksist«, 1979.

47

Rudi Dutschke

9 .1 2 .1 9 6 0 .

I. Školski rad Sloboda i poredak Razvijte te pojmove i njihovu problematiku! Godine 1784. Schiller je napisao Zavjeru Fiesca od Đenove. Ta žestoka drama nestvamosti najjači je Schillerov doprinos romantici. Komad pokazuje sjajne tea­ tarske tipove koji su izgubili realitet. Nije bio dalek put od svijeta nestvamosti u svijet lijepoga koji je pred­ stavio humanizam. Tako je 1787. nastao Don Carlos, španjolski infant. (. . .) Posa, Schillerov glasnogovornik, vjeruje u neuništivu veličinu čovjeka. »Čovjek ne može dovoljno visoko misliti o čovjeku« (Kant). Čovjek treba slobodu da bi mogao potpuno razviti tu veličinu. On je izgubio slobo­ du u toku historijskog razvoja. Posa zahtijeva za čovjeka samo ono što mu je oduzeto namjerno ili zbog »tragične zaslijepljenosti«. Schillerov je ideal ljudska republika u kojoj vlada opća sloboda savjesti. Može li se ostvariti taj ideal? Da bih nekako mogao razjasniti to pitanje, najprije ću pokušati razjasniti pojmove. Istina, sloboda i poredak riječi su koji možemo samo djelomično shvatiti. Ta se tri izraza ne mogu odvajati. Oni nisu nikakvi proizvodi, nikakvi predmeti i zato nikada ne mogu biti vlasništvo. »Ne čini vrijednost čovjeka istina koju čovjek posjeduje ili vjeruje da je posjeduje, već iskrena težnja prema istini«. Potpuna predanost istini, više-manje, jedini je temelj našega života. Istina mora biti u središtu našeg opstanka. Samo neprekidnom težnjom prema istini možemo do­ segnuti slobodu i poredak. Istina je, po mom mišljenju najpravedniji poredak. Apsolutnu istinu, apsolutnu slobodu, apsolutni po­ redak ne možemo dosegnuti. Sve je u kretanju.

48

»Ako sam slobodan, tada to nije zato što tako hoću, nego zato što sam uvjeren u pravdu« (Jaspers). Kada pokušavamo svladati vlastitu samovolju, tada smo na putu prema slobodi. Međutim, čim neka sila počne ograničavati slobode, ona je izgubljena. ( . . . ) Poredak u Don Carlosu predstavlja kralja. To od­ govara povijesnoj situaciji. Kraljeva izvršna vlast je legitimna. Legitimnost Philippa počiva na tradiciji. Kako u 20. stoljeću još jedva ima takvih oblika vladavine, objasnit ću pojam legitimnog poretka na aktualnim primjerima. Uzmimo primjer moje domovine. Legitim­ nost poretka počinje kada pismeno utvrđeni zakoni postanu istiniti. U ustavu takozvane Njemačke Demo­ kratske Republike čvrsto je ustanovljeno pravo slobode vjerovanja. Ali praksa režima izgleda tako da je slo­ boda vjerovanja uvelike ograničena. Mogu li kao uvjereni kršćanin priznati poredak neslobode? Crkva smatra da je poredak dan od Boga. Ovdje je moja savjest kao kršćanina u velikoj stisci. Shakespeare kaže o ljudima: »Kakvo majstorsko djelo je čovjek! Kako plemenit umom, kako neograničen u svojim sposobnostima!« »Ništa nije veličanstvenije od čovjeka«, kaže Sofoklo. Te riječi o čovječanstvu zvuče veličanstveno, ali jesu opravdane? Već stoljećima ljudi traže slobodu, poredak, istinu. Zašto već odavno nemamo svjetsku državu? Zašto lebdimo između rata i mira? Zašto pokušavamo istraživati svemir dok na Zemlji još gladuju trećine čovječanstva. Znam sva ona nabačena pitanja treba promatrati politički realno. Također znam da s političkom podjelom svijeta poj­ movi slobode i jednakosti doživljavaju potpuno različite interpretacije. Istok kaže: »Sloboda je uvid u nužnost«. Zapad možda kaže: »Sloboda je sloboda drukčijeg mišljenja«. Oboje zajedno čine moju idealnu sliku slobode. Sloboda jest i ostaje nedjeljiva. Svaki čovjek na ovom svijetu mora u svijesti pri­ donijeti svoj kamen sudjelovanju u gradnji svijeta. 4 Moj dugi marš

49

Čvrsto sam uvjeren da smo u stanju stvoriti ljudsku republiku u kojoj vlada opća sloboda savjesti. Usprkos nekim primjedbama, s obzirom na težinu problematike, s tim u vezi nedovoljne rasprave, dajem vam vrlo dobar, jer ste »u kretanju«. Lahr, 19. prosinca 1960.

Gaus: Što vas je, gospodine Dutschke, odvelo od kršćanske, evangeličke baze vašega prvog društveno-političkog angažmana, pripadnosti mladoj zajednici? Dutschke: Religija, koja za mene doista ima veliku ulogu, možda je fantastično objašnjenje biti čovjeka i nje­ govih mogućnosti. Ali to se fantastično objašnjenje sada mora realnopovijesno ozbiljiti. I tako ono što sam u proš­ losti pojmio kao kršćanin ulazi u moj politički rad na putu prema ostvarenju, možda ipak, mira na zemlji. . . Gaus: Jeste li još uvijek kršćanin? Dutschke: Što znači biti kršćanin? Kršćani i marksisti u pogledu tih odlučujućih pitanja,tih upravo emancipacijskih interesa — mira, i drugih danas se slažu. Mi se borimo za zajedničke ciljeve. Svećenik u Kolumbiji, koji je na čelu gerile i bori se s oružjem u ruci, jest kršćanin, kao i revolucionarni marksist negdje drugdje. . . Gaus: Kakva je uloga transcendentnoga? Dutschke: Za mene se nikada nije postavljalo pitanje Boga. Za mene je uvijek bilo odlučno realnopovijesno pi­ tanje: čime se, zapravo, bavio Isus? Kako je on namjera­ vao promijeniti svoje društvo i koja je sredstva upotreblja­ vao? To je za mene oduvijek bilo odlučno pitanje. Pitanje transcendencije za mene je također realnopovijesno pi­ tanje: kako se može transcendirati postojeće društvo, na­ praviti novi plan budućeg društva, to je možda materija­ listička transcendencija. Rudi Dutschke u emisiji »Protokol«, televizijski intervju za ARD, 3. prosinca 1967.

50

»DA LJUDI ŽIVE ZAJEDNO KAO BRAĆA« PUTOVI PREMA NOVOM ČOVJEKU

Ne postoji samo povijesni zakon međusobne borbe već, možda, i povijesni zakon međusobne pomoći i solidarnosti.

Rudi Dutschke u emisiji — »Za protokol« Televizijski intervju dan Giinteru Gausu

Gaus: Večeras ćete vidjeti intervju s Rudijem Dutschkeom, koji sam snimio prije nekoliko tjedana. Rudi Dutschke ima dvadeset sedam godina i prije dosta vremena, zbog političkih razloga, otišao je iz Njemačke Demokratske Republike. Danas je student sociologije na Freie Univer­ sitatu u Berlinu. Rudi Dutschke je najpoznatiji glasnogo­ vornik onih radikalnih studenata koji ne žele samo refor­ mirati zapadnonjemačka sveučilišta, već žele preobraziti cijeli naš društveni poredak. Ti su studenti mala manjina. To ne može prikriti ni galama koju prave. Većina stude­ nata vjerojatno je još nepolitična, čak nisu zainteresirani za reformu sveučilišta onoliko koliko bismo to trebali želje­ ti. U sklopu te manjine, koja je zainteresirana za reformu sveučilišta za gorku, ali nužnu i zakašnjelu reformu sve­ učilišta, u sklopu te manjine pristaše Dutschkea čine samo malu grupu. Može li to biti razlog da se njime pozabavi­ mo? On mora — on i njegovi prijatelji moraju prihvatiti da se ponekad, s obzirom na vrstu njihovih argumenata, ne uzimaju u obzir kao ozbiljni partneri za razgovor. To nas, mislim, ne može spriječiti da pokušamo saznati što ti mladi ljudi, ti revolucionari žele biti, što sasvim svjesno žele biti, što zapravo namjeravaju ti mladi revolucionari u vremenu u kojem se više na može vjerovati u revolucije. Mislim da je to razlog zašto se isplati napraviti intervju s Rudijem Dutschkeom, u kojem nije riječ toliko o aktual­ noj situaciji, već o njegovim bitnim razmišljanjima, o onoj osnovnoj crti koju on pokušava nametnuti ovom društvu. Pogledajte sada emisiju »Za protokol« Rudija Dutsch­ kea. Gospodine Dutschke, vi želite promijeniti društveni poredak Savezne Republike. Sve mora postati iz temelja drukčije. Zašto?

53

Dutschke: Godine 1918. da počnemo time, njemački radničko-vojnički savjeti izborili su osamsatni radni dan. Godine 1967. naše radnice, radnici i namještenici rade tjedno samo bijednih četiri do pet sati manje. I to pri golemom razvoju proizvodnih snaga, tehničkih dostignuća koja bi mogla donijeti vrlo, vrlo veliko skraćenje radnog vremena. Ali, u interesu očuvanja postojećega vladajućeg poretka, sprečava se skraćenje radnog vremena, koje je postalo historijski moguće, da bi se održala nesvjesnost — i tu se također radi o dužini radnog vremena. ( .. .) Gaus: Gospodine Dutschke, zašto mislite da se promje­ ne koje vi želite ne mogu postići suradnjom u postojećim partijama? Dutschke: Postoji duga tradicija partija, socijaldemo­ kratskih, konzervativnih, liberalnih. I bez njihove povijesne analize poslije 1945, vrlo je jasan razvoj partija, koje više nisu instrumenti osvješćivanja cjeline ljudi u ovom društvu, nego samo instrumenti učvršćivanja postojećeg poretka. One omogućavaju određeni sloj partijskih funkcionera i njihovu reprodukciju u vlastitim okvirima, i tako je onemogućeno, kao institucija partija, izvođenje pritiska odozdo prema gore, kao i na svijest prema gore. Mislim da mnogi ljudi više nisu spremni surađivati u partijama, a i oni koji idu na izbore osjećaju veliko neraspoloženje prema postojećim partijama. A sada još izgradite dvopartijski sistem, i tada je sve završeno. Gaus: Mi ćemo, sigurno još, govoriti o vašim predodž­ bama o političkom društvu. Ali sada bih želio ostati pri onome što vas odvaja od sadašnjega političkog sistema. Kad se prouči ono što ste do sada napisali i rekli, tada se dolazi, a tako je bilo sa mnom, do stajališta da vaša, i vaših prijatelja, opozicija u Njemačkom socijalističkom savezu studenata više nije izvanparlamentama, već antiparlamentama. Pitanje glasi: slažete li se s tim? Smatrate li parlamentarni sistem neupotrebljivim? Dutschke: Jest, sadašnji parlamentarni sistem smatram neupotrebljivim. A to znači da je u našem parlamentu rascjep između predstavnika parlamenta i naroda takav da u takvom sistemu istinski interesi naroda uopće ne dolaze do izražaja. Ali zahtjevi postoje. Čak i u parlamentu. Zahtjev za ponovnim ujedinjenjem, za osiguranjem radnih mjesta, osiguranjem državnih financija, za uvođenjem reda

54

u ekonomiji, sve su to zahtjevi koje parlament mora ostva­ riti. Ali on to može ostvariti samo ako uspostavi kritički dijalog sa stanovništvom. Međutim, postoji potpuna od­ vojenost između predstavnika u parlamentu i naroda, koji se smatra nezrelim. Gaus: Mi se slažemo da vi najprije izložite svoje tvrd­ nje, o kojima nećemo raspravljati nego ćemo ih unijeti u zapisnik. Recite mi kako to društvo kojem težite treba raščlaniti, kako treba njime upravljati i u njemu vladati? Dutschke: Društvo kojem težimo rezultat je dugog pro­ cesa što znači da ne možemo sada iznijeti plan nikakve veličanstvene tvorevine budućnosti, ali možemo nešto reći o strukturama rasplanjenja. Strukturama raščlanjenja koje se, u načelu, razlikuju od sadašnjih. Gaus: Čime? Dutschke: Osnovna je razlika u tome što smo započeli izgradnju organizacija koje se od partijskih organizacija razlikuju time što u njima ne djeluju profesionalni politi­ čari, što u njima ne nastaje nikakav aparat, što su u njima predstavljeni interesi i potrebe onih koji sudjeluju u insti­ tucijama, dok u partijama postoji aparat koji manipulira interesima stanovništva i nije izraz njihovih interesa. Gaus: Kada vaš revolucionarni pokret postane velik, kako ćete spriječiti da ne izgradi onaj aparat koji, do odre­ đene veličine, pripada svakoj organizaciji? Dutschke: To je vaša tvrdnja, a ja mislim da nije nikakav vječni prirodni zakon da pokreti koji se razvijaju moraju imati aparate. To zavisi od pokreta — da li je u stanju povezati različite stupnjeve svog razvoja s različitim stupnjevima svijesti svog pokreta. Točnije, ako uspijemo sturkturirati proces preobražaja — dugotrajan proces — kao proces postajanja svjesnim onih koji sudjeluju u po­ kretu, bit će stvorena svijest, a to je ono što onemogu­ ćuje da elite s nama manipuliraju. To je nova klasa. . . Gaus: Vi polazite od čovjekove apsolutne sposobnosti obrazovanja, od toga da čovjek može postati bolji. Dutschke: Polazim od toga da čovjek nije osuđen da ostane podložan slijepoj igri slučaja u povijesti. Gaus: On može uzeti povijest u svoje ruke? Dutschke: On ju je oduvijek stvarao. Samo je nije svjesno stvarao. A sada je, najzad, mora svjesno stvarati — kontrolirati je.

55

Gaus: Kako se vlada tim čovjekom, tim idealnim čovjekom u tom društvu, tko ga vodi, kako on određuje tko će ga voditi, kako opoziva tog čovjeka? Dutschke: On vodi sam sebe. Problem te samo-organizacije nije u tome da opet dopuštam da netko drugi odlu­ čuje umjesto mene. Kada kažem da su ljudi oduvijek stvarali svoju povijest, ali da je nisu stvarali svjesno, tada to znači ovo: onda kad je svjesno stvaraju, više se ne postavlja problem osamostaljenih elita, osamostaljenih apa­ rata. Jer problem se sastoji u opozivanju izabranih zastup­ nika — da se mogu uvijek opozvati i da postoji svijest 0 nužnosti opoziva. Gaus: Recite mi, gospodine Dutschke, koje se temeljne osobine iz ljudi moraju otkloniti da bi oni mogli postići ono što očekujete od njih? Dutschke: Ni jedna jedina. Napokon se moraju oslobo­ diti potisnute sposobnosti. Potisnute sposobnosti uzajam­ nog pomaganja, sposobnost čovjeka da svoj razum preo­ brazi u um, te da shvati društvo u kojem živi, da ne do­ pusti da ono njime manipulira. Gaus: Kako ćete vi i vaši prijatelji privesti ljude do tog stanja svijesti? Dutschke: Počeli smo razvijati metodu koja se odlikuje time što prosvjećivanje o stanju stvari u cijelom svijetu 1 u vlastitom društvu povezujemo s akcijom. Posredujemo i povezujemo s prosvjećivanjem — sistematskim prosvje­ ćivanjem — o onome što se događa i o onome što nam se svakodnevno uskraćuje u novinama, na radiju i na televiziji. Naime, postoje 122 zemlje u svijetu, a kad se otvori BILD-Zeitung, sazna se da postoji samo jedna zemlja, u najboljem slučaju, ali se ne sazna čak ni ono što se događa u toj zemlji. Taj fenomen, ne izobilja in­ formacija, već sistematskog zadržavanja informacija i ne­ postojanje strukturiranja informacija, želimo prekinuti. Želimo dati vlastite informacije o onome što se događa u svijetu, prosvjećivati i poduzimati akcije kako bismo postigli da javnost prima na znanje te informacije i shvaća ih, želimo drukčiju javnost od sadašnje. Gaus: Čime se vaše revolucionamo-prosvjetiteljske na­ mjere, vaša politička želja za potpunim preoblikovanjem svijeta razlikuju od prijašnjih revolucionarnih pokreta? U čemu je razlika?

56

Dutschke: Rekao bih da je najveća razlika u povijesnoj situaciji u kojoj mi radimo. U prošlim epohama revolucio­ nari su radili, u biti, u uvjetima nacionalnih država. Naš rad odvija se u svjetskopovijesnim uvjetima, u sasvim real­ nom smislu. Danas se Savezna Republika uopće više ne može pojmiti kao nacionalna država, mi smo u sistemu međunarodne povezanosti. Mi smo u NATO-u. Naše stanovništvo ne zna što to znači za budućnost. Godine 1970. polovica svjetskog stanovništva imat će šestinu svih uslužnih djelatnosti. Na raznim kontinentima revolucionari rade na uklanjanju bijede. U tom kontekstu, i mi smo u tome, i trebamo međunarodno, svjetsko tržište koje neće stalno osiromašivati polovicu svijeta, te tako i dalje »proiz­ voditi« nove sukobe. To mora prestati, mi smo u tome, i utoliko se principijelno razlikujemo od raznih situacija . . . Gaus: Komunistička revolucija htjela je, barem teoret­ ski također biti internacionalna. Dutschke: Da, ali realnopovijesno ona to nije mogla biti. Međutim, 1919. godine, u početku osnivanja Komu­ nističke intemacionale, postojala je, naravno, ideja inter­ nacionalne klasne borbe. Ali, realno, nije bilo čak ni istinskih pokreta na različitim kontinentima. . . Gaus: Vi vjerujete da je nacionalna država, kao zapre­ ka internacionalnom pokretu, danas u svijetu uglavnom nadiđena? Dutschke: Ona je u svijesti ljudi. A naš problem sastoji se upravo u tome da uklonimo tu ideološku zapreku, da uči­ nimo jasnim internacionalna i svjetska posredovanja, kako smo i mi unutra i kako m i . . . Gaus: Ali to je isti problem koji su imali i komunisti 1919. godine. Dutschke: Oni ga nisu mogli riješiti, a mi ga možemo riješiti u okviru svjetske komunikacijske povezanosti. Gaus: Va bene. Ja polazim od toga da je danas svijest ljudi u visokorazvijenim industrijskim državama određena shvaćanjem da je revolucija uzaludna. Ali, naglašavam, u industrijskim državama, a ne u zemljama u razvoju. Nema sumnje da su dvije velike evropske revolucije, fran­ cuska i ruska, promijenile društveno-političke odnose, ali nisu postigle kvazi rajski posljednji stupanj, krajnji cilj, koji su obećavali revolucionari. One su okoštale, dje­ lomično s užasnim popratnim pojavama. Na čemu vi,

57

gospodine Dutschke, gradite uvjerenje da će se vaša revo­ lucija ostvariti drukčije, tako reći kompletnije? Kako ćete spriječiti da vaš krajnji cilj ne nestane u daljini prije nego što ga dosegnete? Dutschke: Mi znamo uvjete zbog kojih nije uspjela ruska revolucija, a zašto ona nije uspjela, to je historijski problem koji možemo objasniti, zašto je Lenjinova teorija partije 1921. bila tome odlučujuća zapreka, zašto je naza­ dovanje industrijskog razvoja u Rusiji također bilo pretpo­ stavka tog neuspjeha. To su faktori koje možemo imeno­ vati. Nipošto nije sigurno da u budućnosti i mi nećemo doživjeti neuspjeh. Ali što je slobodno društvo nevjerojatnije, potrebni su to veći napori za ozbiljenje historijskih mogućnosti, bez sigurnosti da će doista uspjeti. O volji ljudi ovisi hoće li uspjeti, a ako ne uspijemo, tada smo izgubili jedno historijsko razdoblje. Kao alternativu imamo, možda, barbarstvo! Gaus: Gospodine Dutschke, to je točka na koju želim doći: u maršu prema vašem dalekom cilju, ljudskom i dobro zamišljenom cilju, može li vam se dogoditi da budete morali reagirati veoma neljudski? Ipak, možda nećete moći izbjeći ustanovljenje zatvora i koncentracionih logora, možda ćete biti prekinuti u maršu prema svom rajskom krajnjem cilju. Dutschke: To su morale činiti revolucije koje su bile revolucije manjine. Povijesna razlika u odnosu prema drugim revolucijama sastoji se, među ostalim, u tome što će proces naše revolucije biti vrlo, što će to biti vrlo dug marš. I u toku tog vrlo dugog procesa postavit će se i riješiti problem osvješćenja, ili ćemo propasti. Gaus: Vi vjerujete, ako vas dobro razumijem, da će se vaša revolucija odvijati u vrlo dugim etapama i da će odre­ đena etapa biti završena tek onda kada čovječanstvo doseg­ ne stupanj svijesti koji mu je potreban za tu etapu. A kada ga dosegne, tada više neće biti potrebni ni zatvori ni koncentracioni logori. Točno? Dutschke:? Jest, to je pretpostavka mogućnosti ukla­ njanja zatvora kao zatvora. Gaus: Koliko će trajati taj marš? Kada ćete to postići, 1980. godine? Dutschke: Vidite, postoji datum, 1871. godine je bila Pariška komuna . . .

58

Gaus: Da, to je uzor za vas? Dutschke: . .. uzor za nas. Vlast proizvođača nad proizvodima. Bez manipulacije, neprestano izbori i opozivi, i tako dalje . . . Gaus: Znam od svih paralelnih pojava ta je bila pre­ sudna . . . Dutschke: . . . odlučujući model budućnosti koji treba uvijek ponovo postizati. Ni dužina trajanja neće nas spri­ ječiti da vodimo borbu. To će dugo trajati, ali mnogo ljudi je već vodi, i ne samo u etabliranim institucijama. Gaus: Vratit ćemo se na veličinu vašeg pokreta, a prije toga pitanje: razlika između vaše generacije, gospodine Dutschke — a vi ste rođeni 1940. — dakle između vaše generacije i generacije današnjih četrdeseto-godišnjaka do pedesetogodišnjaka sastoji se, čini mi se u tome što vi mlađi nemate uvid u prošla desetljeća, u »istrošenost« ideologije. Vi ste sposobni za ideologije. Prihvaćate li tu razliku između generacija? Dutschke: Ja to ne poimam kao razliku generacija, rekao bih da su to različita temeljna iskustva. To, svakako, nisu razlike među generacijama. Temeljna iskustva mogu se različito razraditi. Za mene je ta različita razrada te­ meljnih iskustava specifična razlika. Tako je i prije 1914. sigurno bilo temeljnih iskustava, ali ona nisu bila okrenuta protiv političkih institucija. Mi se okrećemo protiv njih. Gaus: Ali ja sada tvrdim da je svaka ideološki obilje­ žena politika u našem vremenu, u našim industrijskim državama u osnovi neljudska. Ona čovjeka prisiljava na određeni put koji on mora slijediti kako bi ljudima jednom kasnije bilo bolje. Dutschke: Ne, ništa nije unaprijed određeno. Preodređenje je upravo oznaka etabliranih institucija koje čovjeka prisiljavaju da nešto prihvati. Naša je polazna točka samo — organizacija vlastitih interesa i potreba, tako se postav­ lja problem. . . Gaus: Ali to pretpostavlja podizanje svijesti ljudi. A na to podizanje svijesti morate ih, u najmanju ruku, nago­ voriti. Svojevoljno to oni neće učiniti. Do toga ih morate dovesti. Ali ako to čovjek neće — jer, kaže, rade ću nave­ čer sjediti i u miru gledati krimić na televiziji, i ne dam da moju svijest »obučavaju« gospodin Dutschke i njegovi prijatelji — što ćete onda učiniti?

59

Dutschke: Naš zahtjev nije prosvijećenost cijelog stanovništva. Mi znamo da trenutno samo manjine mogu biti prosvijećene, ali one manjine koje imaju povijesne šanse da postanu većine. Danas nas nema mnogo. Ali to ipak ne isključuje mogućnost da sve više ljudi, pogotovo sada, na kraju takozvanoga privrednog čuda, pogotovo sada kada na međunarodnom planu predstoje mnogi događaji, što pospješuju osvješćivanje; zašto bi to, dakle isključilo mogućnost da mnogi ljudi shvate naše spoznaje kao pravilne. Gaus: Na to imam dvije primjedbe. Prvo: kako ćete spriječiti opasnost da i vi kao revolucionarni pokret manjine ne morate tlačiti većinu, ako ikada dođete na vlast? Kako ćete spriječiti opasnost kojoj su, po vašoj definiciji podlegle druge revolucije. Jer, sada morate priznati, da možete operirati samo s manjinom. Dutschke: Danas mogu manjine — danas mogu pobjeđivati samo desne manjine, ali ne i lijeve manjine. U Grčkoj je mogla pobijediti desna manjina. Ali u sa­ dašnjem organiziranom kasnom kapitalizmu nemoguća je pobjeda lijeve manjine, jer je međunarodna kontrarevo­ lucija izgradila sve uvjete za sprečavanje revolucija ma­ njine. To je dobro, to je pravilno. Gaus: To znači da vas kontrarevolucionami pokreti čuvaju od opasnosti. . . Dutschke: . . . da postanemo onakvi kakvi su bili boljševici. Gaus: Razumijem. Drugo pitanje u tom kontekstu: što vam daje hrabrosti da pretpostavite kako će ljudi, koji postaju zbunjeni zbog privredne krize, zbog nazado­ vanja privrede, ljudi uplašeni zbog nezaposlenosti, na primjer u Saveznoj Republici, slijediti vaš apel što glasi: Ti moraš učiti da bi bolje razumio samoga sebe i svoju situaciju, umjesto da slijediš ugodniji put, na pri­ mjer, partijske vođe NPD, koji ne zahtijevaju da se uči, nego nude gotove recepte. Dutschke: Oni ne nude gotove recepte. Oni nude iracionalne i emocionalne pojavne oblike. Gaus: To je opasnost o kojoj govorim. Dutschke: Da, to je opasnost, ali upravo je opasnost polazna točka našeg rada. Našim radom sve više smanju­ jemo mogućnost da moćne vođe NPD zgrabe mase, što

60

više stvaramo mogućnosti za osvješćenje koje, možda, može postati ishodište lijeve manjine u smislu podučava­ nja većine, što sada još nije. Gaus: Gospodine Dutschke, njemačka građanska omla­ dina velikog mira od 1914. — kako je to rado nazivam — jesu li tadašnji vladajući odnosi bili tako loši da je ta omladina literarno pozivala na »Stahlbad«, isto je tada i dobila u Langemarcku. Danas vaši prijatelji pozivaju na dva — tri i više Vijetnama, iz čega bi trebalo da proistekne novi čovjek koji će spasiti svijet. Je li to paralela? Dutschke: Ne, to nije nikakva paralela, to je zov revolucionara u trećem svijetu, u nerazvijenom svijetu. Mi uzvikujemo: Van iz NATO-a, da bismo spriječili ulazak u taj »Stahlbad«. Dakle: ako mi 1969. i dalje u tome sudjelujemo, to uz ostalo znači da ćemo 1970 — 1971. prisustvovati uništenju, u sklopu međunarodne kontrarevolucije, pokreta u trećem svijetu, također u Latinskoj Americi, Africi i Aziji. Amerika više nije u stanju sama provesti internacionalno uništenje socijalnorevolucionamih pokreta, Grčka je pred vratima. Jednom, a to nije tako daleko, bit će Savezna Republika u tom neredu ako i dalje bude shvaćala NATO kao presudnu konstituciju svoje političke vlasti. Gaus: Gospodine Dutschke, vi isključujete mogućnost da se dio vaših pristaša jednostavno dosađuje u državi izobilja te da vas i zato slijede? Dutschke: Kod nas dosada može biti početna točka svjesnoga političkog postojanja. Ali svjesna dosada, pi­ tanje odakle dosada, što pojedinca smeta u ovoj državi i što se može popraviti, što se mora odstraniti, to dosadu pretvara u svijest. I politički plodnu snagu protiv ovog društva. Gaus: Gospodine Dutschke, vi ste porijeklom iz pokrajine Brandenburg, živjeli ste u Njemačkoj Demo­ kratskoj Republici i kao učenik pripadali ste mlađoj zajednici evangeličke crkve koja je u Njemačkoj Demo­ kratskoj Republici povremeno u velikim neprilikama. Vi ste se jednom proglasili osobom koja je prilično pod utjecajem kršćanskog socijalizma, kako sam mogao pro­ čitati, bili ste dovoljno hrabri te odbijali da služite vojsku u Njemačkoj Demokratskoj Republici. Biste li,

61

radi svojih revolucionarnih ciljeva, u krajnjem slučaju uzeli oružje u ruke? Dutschke: Jasan odgovor: kada bih bio u Latinskoj Americi, borio bih se s oružjem u ruci. Ali ja nisam u Latinskoj Americi, nego u Saveznoj Republici. Mi se borimo za to da se nikada ne bude moralo uzeti u ruke oružje. Ali to ne ovisi o nama. Mi nismo na vlasti. Ljudi nisu svjesni vlastite sudbine, i tako, ako 1969. ne istupimo iz NATO-a, kad uđemo u proces međunarod­ nih sukobljavanja, sigurno ćemo upotrijebiti oružje; a ako se trupe Savezne Republike budu borile u Vijetnamu ili Boliviji, ili negdje drugdje, tada ćemo se, također, boriti u vlastitoj zemlji. Gaus: To biste učinili? Dutschke: Tko bi uzrokovao nesreću? Mi ne bismo, mi je pokušavamo spriječiti. Postojeće vlasti treba da spriječe tu nesreću budućnosti i razviju političke alter­ native. Gaus: Zašto ne istupite iz politike? Ne bi li to bilo još veće sažaljenje prema tim jadnim stvorovima, prema ljudima kojima predviđate tako strašna vremena? Zašto ne kažete: mi to ne možemo promijeniti, neka ide svojim tokom! Dutschke: Mi to možemo promijeniti. Mi nismo beznadni idioti povijesti koji su nesposobni uzeti vlastitu sudbinu u svoje ruke. U to nas uvjeravate stotinama godina. Mnogi povijesni znaci pokazuju da povijest nije, jednostavno, vječni zvrk koji uvijek mora trijumfirati u negativnom smislu. Zašto bismo se morali zaustaviti pred tom povijesnom mogućnošću i reći: »Iziđimo, ionako nećemo uspjeti. Jednom će ovom svijetu doći kraj«. Sa­ svim suprotno, mi možemo oblikovati svijet kakav još nije viđen, svijet koji više ne poznaje rat, u kojem nema gladi, i to u cijelom svijetu. To je naša povijesna mo­ gućnost, pa zar ovdje istupiti? Ja nisam profesionalni političar, ali mi smo ljudi koji ne žele da ovaj svijet ide tim putem, zato ćemo se boriti i počeli smo se za to boriti. Gaus: Hoćete li, u krajnjem slučaju, prisiljavati ljude koji žele odstupiti da ne odstupe. . . Dutschke: Kod nas ne djeluje nitko tko svjesno ne surađuje. Oni koji uzrokuju nesreću, oni s druge strane,

62

određuju visinu nasilja, a ne mi. I to je ishodište naše procjene uloge sile u povijesti. Gaus: Vjerujete li da bi i Lenjin, da sam ga mogao intervjuirati 1907. ili, bolje, 1903. godine prije prve revolucije, iznosio argumente slične vašima? Dutschke: Mislim da ne bi Lenjin, sigurno, ne bi mogao tako argumentirati. On je bio u sretnijem po­ ložaju jer je pred sobom imao jasnu, ili relativno jasnu, sliku klasnog društva i proleterske klase koju je trebalo pokrenuti. Te slike mi nemamo. Ne možemo je ni imati, naš je proces mnogo kompliciraniji, teži i duži. Gaus: To je točno. Ali nešto bi Lenjin, možda, ipak argumentirao kao i vi, naime to da je cilj revolucije, kojoj je on težio, stvaranje mira u svijetu. Dutschke: Sasvim sigurno, cilj je socijalizma, sve dotle dok postoji, da stvori svijet koji će se odlikovati time da je odstranio rat. Gaus: Dakle, Lenjin bi to argumentirao kao i vi. Dutschke: Samo u kontinuitetu internacionalnog so­ cijalizma koji je započeo mnogo prije Lenjina. Gaus: Točno. I vi kažete da se vama nikada neće dogoditi ono što se dogodilo Lenjinu i njegovoj revoluciji zato što kao manjina nikada nećete vladati nad većinom. Dutschke: Mi kao manjina nikada ne možemo doći na vlast, ne želimo, i u tome je naša velika šansa. Gaus: Vjerujete li da je samilost glavna pokretačka snaga vašega političkog djelovanja? Dutschke: Mislim da samilost nije presudna. Mislim da ne postoji samo povijesni zakon međusobne borbe, već, možda, i povijesni zakon međusobne pomoći i solidarnost. Učiniti taj zakon zbiljom, da ljudi uistinu žive zajedno kao braća, to je, čini mi se, važan poticaj mog djelovanja. ( . . . ) Gaus: Koje su prilike u Berlinu — vi studirate na sveučilištu u Zapadnom Berlinu — prilike u Saveznoj Re­ publici u vas izazvale najveću odvratnost? Dutschke: Možda je to bila nesposobnost partija da mi pokažu nešto što bi bilo atraktivno. Atraktivno u spe­ cifičnom smislu, što bi se mene ticalo, za što bih se mogao angažirati. Ali to je ono loše kod naših partija, nesposobne su pokazati, čak i partijskom članstvu, a da ne govorimo

63

o cijelom stanovništvu, interese, potrebe, nesposobne su s njima raditi, ljude potaknuti, angažirati. Gaus: Sada se tužite na nedostatak društveno-političke utopije. Rečeno s punim uvažavanjem. Dutschke: Da, upravo tako razumijem. Ne samo dru­ štvenu utopiju, nego štoviše, sposobnost-nesposobnost -partija da ono što one označavaju kao politiku razrade kao nešto što se tiče ljudi. Zašto su izborni skupovi tako dosadni? Zašto postoje izbori koji se ničim ne razlikuju od staljinističkih izbora na partijskim kongre­ sima? Zašto postoji pri izborima nešto što, zapravo, samo znači: u redu, toga dana treba ići tamo. A to je beznačajno za pojedinog čovjeka, jer on zna da time ne odlučuje o sudbini ove nacije. On je, zapravo, već rekao »da« za tu prijevaru, i u biti zna da je to prijevara. Gaus: Ali puštaju ga na miru, on živi, pošto se tako dugo od njega previše zahtijevalo. Dutschke: Nije se od njega previše zahtijevalo. Gaus: Rekao bih da se do 1945. od njega previše zahtijevalo na užasan način. Dutschke: Mi, također, možemo navesti razloge zbog kojih je došlo do propadanja Socijaldemokratske i Ko­ munističke partije dvadesetih i tridesetih godina, kako je NSDAP mogao upravo mase usmjeriti u fašističkom pravcu, i antikapitalističku svijest fašizma, koja je bila u zametku, odvesti u najveću perverziju antisemitizma. Mi to možemo objasniti. . . Gaus: Kao posljedica sasvim ideologizirane politike. Mene brine ideološki temelj vaših želja. Dutschke: Ne, ne ideologizirana politika, već određeni principi političke djelatnosti. Ne razvijanje samodjelatnosti ljudi, već princip vođa i teroristički pritisak na sve ljude. To su bile odlučujuće komponente fašističkog djelovanja. Odlučujuće komponente kod nas su: samodjelatnost, samoorganizacija, razvoj inicijative i svjesnost ljudi, i nikakav princip v o đ e . . . Gaus: Slažemo se, vi govorite o svojim namjerama. . . D utschke:. . . i o onome što se možda već u začecima. . . Gaus: . . . mogu li se realizirati, to ćemo pričekati. Koliko imate pristaša u Zapadnom Berlinu i Saveznoj Republici?

64

Dutschke: To mogu objasniti u obliku odnosa. U Zapadnom Berlinu imamo petnaest do dvadeset ljudi koji zbilja mnogo rade. Ali to znači da oni nisu pro­ fesionalni političari, već su ljudi koji misle i cijelo svoje vrijeme, djelatnost i studij stavljaju na raspolaganje za taj rad na osvješćenju.(...) Gaus: Ali koliko ima vaših pristaša osim tih petnaest? Dutschke: Gledajte, imamo otprilike 150 do 200 aktivista. Možda je interesantan brojčani omjer: u pokretu SNCC-Black-Power u Americi — vi za nj znate — ima 90 vrlo aktivnih i možda 300 do 400 aktivnih članova. Dakle, brojčani je odnos: Zapadni Berlin 15, 150, 300 članova, pa možemo reći, s obzirom na to da SDS ne predstavlja pokret, ali je možda najsvjesiji dio pokreta, da na sveučilištu ima četiri do pet tisuća uistinu angaži­ ranih ljudi koji sudjeluju u prosvjećivanju, sudjeluju u ak­ cijama i spremni su za to snositi konsekvencije. Gaus: Koliko ljudi i u kojem vremenu možete do­ vesti na ulice u Saveznoj Republici radi demonstracija, na primjer protiv Vijetnama, protiv američke vijetnamske politike. . . Dutschke: Mi nismo nikakva lenjinistička kadrovska partija, nego sasvim decentralizirana organizacija što je velika prednost — dakle ne mogu reći što možemo od danas na sutra mobilizirati u Saveznoj Republici, mogu samo reći da to ide vrlo brzo upravo zato što smo decentralizirani i što u svakom trenutku možemo pokrenuti pokret, a to znači da su ljudi uvijek spremni na suradnju, ne moramo ih siliti, jer je to slobodan čin.

Ono pozitivno kod Rudija Dutschkea

Najkasnije do nedjelje nave­ čer, više nije moguće odbaciti pobunjene berlinske studente kao »dutschkeovce« u tom smi­ slu kao »Piffkeovce«. Jer taj Rudi Dutschke nije nekakav »Dutschke« ili »Piffke«, on nije ni nekakav paradajz-revolucionar primitivne vrste. Jer bez obzira na to što se može protiv 5 Moj dugi marš

njega, njegovih teza, njegovih pristaša i njihovih metoda Rudi Dutschke onakav kakav se predstavio Giinteru Gausu u televizijskom intervjuu mora se i može shvatiti ozbiljno. Tko raspravlja s njim i njegovim idejama, ne gubi vrijeme. Kad »establishment« profesionalnih političara i poretka pokazuje u

65

zrcalu, on je nepoštedni kritičar, što je prijeko potrebno demo­ kraciji u ovoj zemlji — ako ne u parlamentu, onda izvan njega. Kad Rudi Dutschke »ar­ tikulira« svoju alternativu, unatoč jasnom izražavanju, ipak je to utopijski maglovito. Njegov cilj — da većina ljudi, u ovoj ili kojoj drugoj državi, dosegnu onaj stupanj svijesti koji bi im omogućio »samoorganiziranje« njihove zajedni­ ce bez bilo kakvog autoriteta — također otkriva idealističku vjeru i nedostatak smisla za zbiljnost. Ni sam Dutschke, zacijelo nije uvjeren da se taj cilj može postići. Ali on ne želi »dugi marš« u tom smjeru

ubrzati silom, kao što ni njegove teze nisu revolucionarne, nego evolucionističke. Da taj Rudi Dutschke postoji, da se mora shvatiti ozbiljno, proistječe iz trenutnog stanja naše parlamen­ tarne demokracije i partije koje je nose. Ako »dutschkeovci« — i ovaj put ne u smislu oma­ lovažavanja — potaknu nužno samoosvješćenje u državi i par­ tijama, u smislu ponovne de­ mokratizacije, oni će pojačati društvo čijem prevladavanju teže. Efekt koji nije poželjan za Dutschkea, ali je poželjan za većinu. »Stuttgarter Nachrichten«, 5 . 1 2 . 1967 .

Gaus: Vama treba mnogo vremena za pripreme, vi morate ljude uvjeriti. Kada ljude uvjerite, koliko ih možete izvesti na ulicu? Dutschke: U Zapadnom Berlinu možemo izvesti na ulicu od danas na sutra četiri do šest tisuća ljudi. A koja partija može danas — i to ne bi bilo neinteresantno — koja partija u Saveznoj Republici može okupiti četiri do šest tisuća ljudi. Gaus: Tko vas financira? Odakle vi i vaši prijatelji dobivate novac za akcije? Dutschke: Naravno, još ima, osobito u Springer-Presse, upozoravanja da nas — bilo na koji način — financira Istok. Gaus: Ja to nisam rekao, ako to smijem izričito napo­ menuti. Dutschke: Da, to čak morate napomenuti. Mislim da je ta predrasuda, koja se neprestano širi prema dolje, i ovdje se reproducira, posve neodrživa. Mi održavamo naše fi­ nancije vlastitim snagama. Imamo članarine i dobivamo poklone od liberala, ljevičara koji su u aparatu malko usamljeni, uplašeni, koji se žele osigurati s druge strane, koji osjećaju krivnju, i simpatije prema nama, daju nam

66

poklone, i tako se možemo održavati. Ali to je — i tu vidite razliku prema profesionalnim političarima — naše posezanje za onim što je kod nas baza, a to su ljudi koji su spremni na suradnju. Gaus: Je li Augstein kojiput što darovao? Dutschke: Augstein je, sigurno, također već nešto darovao. Gaus: Čuo sam da za izbore 1969. nećete osnivati partiju, da nećete sudjelovati kao partija. Što ćete uraditi za izbore 1969. godine? Dutschke: Ako do tada budemo još nešto smjeli uči­ niti — nije isključeno da će do tada to biti drukčije — pokušat ćemo iskoristiti izbore kako bismo pokazali da se izborima u ovoj zemlji ne može ništa promijeniti. Naša aktivnost u okviru izbora trebalo bi da nam omo­ gući da proširimo našu bazu, na osnovi procesa svijesti i akcija, i da potencijal koji zadobijemo ne unesemo u postojeće institucije, već u naše institucije, naše poli­ tičke klubove, naše male začetke samoorganizacije. U njima ćemo to pokušati uvesti u nešto poput supkulture — antimilje — što znači cjelokupnost zajedništva, u kojem ljudi zajednički možda bolje žive, dakle zajednički rade određene stvari, imaju zajedničke ustanove, ili kina, ili mjesta gdje se sastajemo, obrazujemo, gdje zajedno s mladim radnicama i radnicima i namještenicima pripre­ mamo političke diskusije i druge akcije, to je naš put, koji ide izvan postojećih institucija. Gaus: Dopustite mi posljednje pitanje, gospodine Dutschke. Biste li vi mogli toliko provocirati etablirane snage Savezne Republike da vas strpaju u zatvor? Dutschke: Već sam bio u zatvoru, i nitko se od nas toga ne boji. To više ne znači suviše mnogo ako mi nešto učinimo, a zatim budemo optuženi i zatvoreni, jer se sljedećeg dana 100 do 200, možda i više prijatelja, prijav­ ljuje koji su u tome sudjelovali tako da pojedinac kao pojedinac nikada nije osamljen. Njega, jednostavno, može preuzeti i uništiti, kao u prošlosti, birokracija, držav­ na egzekutiva. Više nismo tako plašljivi da ne bismo računali sa zatvorom. Mi nemamo nikakve alternative, mi vodimo našu borbu, i računamo sa zatvorom. Ako se 5*

67

mora, i to ćemo prihvatiti, ali to nas ne sprečava da i dalje vodimo borbu. Nešto skraćena verzija intervjua koji je emitiran na prvom njemačkom televizijskom programu 3. pro­ sinca 1967. u seriji emisija »Za protokoh.

68

» . .. I KUBA, I SVEUČILIŠTE, I VIJETNAM, I SDS« NAD NAMA SE NADVIO POKRET

Valja govorili o teškoćama našeg pokreta, a ne proglašavati papirnate rezolucije i velike po­ bjedničke manifeste.

Dutschke: Mnogo je nas u SDS koji smatramo da je nužno, kako bi se ostalo čovjekom, politički djelovati i u to uložiti sve snage. Ako to zovete »profesionalni revo­ lucionar«, tada mi to jesmo. Naša organizacija, već duže vremena, ima iznajmljen jedan kat u staroj kući i ondje održavamo političke skupove. U međuvremenu je postala premala, vrlo ih mnogo dolazi k nama. Ondje mi stanu­ jemo, kao i drugi članovi i simpatizeri SDS. Teško je sjediniti studij na sveučilištu i društveno-politički rad. Sasvim je razumljivo da često sjedimo za­ jedno, kritički pretresamo prošle aktivnosti, formuliramo nove teoretske postavke i pripremamo se za sljedeće rasprave. Monitor: Vaši vas neprijatelji proglašavaju demonima. Ali kritika dolazi i iz redova, i govori se o kultu ličnosti, autoritativnom ponašanju. Dutschke: Diktatura manipulanata, od Springera do Ahlersa, ima takvu sliku povijesti, ili razumije povijest, što je isto prema kojoj samo pojedinci, osobe koje se ne ističu stvaraju povijest, a to implicira da, u osnovi, samo neki kolovođe nešto čine, a agenti manipuliraju ljudima. Ta gospoda ne mogu shvatiti da se iza toga krije razra­ čunavanje društvene klase, a da se osobe mogu zamisliti samo na osnovi tih društveno pokretnih grupa. Ali po­ stoje i studenti. I među njima je bilo, i ima mnogo Dutschkea, ovdje u Berlinu Christian Semler, Rabehl, Lefevre, i koga god još hoćete, a sada su manipulanti izabrali jednoga koji se, za neko vrijeme, može vrlo dobro ožigosati kao strašilo za građanstvo. Monitor: Vi ste strašilo za građanstvo po vanjskom habitusu.

71

Dutschke: Da, upravo se vi koristite tim stajalištem i smatrate da je time čovjek uništen. Vi taj habitus želite upotrijebiti da ne dođe do onoga što se za mene, i za nas, postavlja kao pitanje. A naš je problem da sada produktivno iskoristimo tu personalizaciju, te da od po­ jedinca učinimo mnoge. Televizijska emisija »Monitor«, 3. studenoga 1967.

M i više nismo trideset-četrdeset sanjara koji sanjaju o jednom, ah, tako dalekom svijetu, već ovdje, na sve­ učilištu, uistinu postoji antiautoritativni tabor od četiri do pet tisuća studenata. Srpanj 1967.

Mi sa sociologije, politologije, filozofije već odavno smo luksuzne znanosti koje, u osnovi, ne služe ničemu. Parazitami subverzivni elementi. Ali ti su parazitami sub­ verzivni elementi sada, u razdoblju transformacije, u ko­ jem se upravo nalazimo, proširili momente osvješćivanja među studentimrf i pružili svijest o tome što treba da se dogodi s našim sveučilištem. ( Upadica: Daj govori njemački!) Mi uopće nismo protiv reforme studija. Reforma stu­ dija je prijeko potrebna. Mi postajemo skeptični i po­ činjemo razmišljati kad ’je reforma studija identična s procesom povećavanja društva. A to je pitanje na koje nam moraju odgovoriti sva gospoda ovdje: zašto upravo proces reforme studija, kao i plan — Dahrendorf za povećanje djelotvornosti sveučilišta, a to znači relativni numerus clausus, što to ima zajedničko s našom društve­ nom situacijom? Zašto smo upravo sada u vidokrugu društva, zašto smo, s jedne strane, bili najdraže dijete društva, ili bismo to još mogli postati ako se prilagodimo, pri čemu nas sve više kleveću da smo subverzivni elementi ako nismo spremni provesti proces integracije. Na tome se, po mom mišljenju, temelji antiautoritativni stav koji, s jedne strane, znači: želimo diskutirati, racio­

72

nalnost se mora dokazati, mi smo protiv iracionalnih autoriteta, ali uz to ide i iskustvo studenata u preda­ vaonicama, prepunim predavaonicama, nesposobnost pro­ fesora da recipiraju stanje znanstvenih istraživanja. Za­ pravo, kao dopunu velikih poduzetnika imamo profesore koji naokolo putuju, na određeni način menedžere sveuči­ lišta koji više ništa ne shvaćaju. (Jako odobravanje) Mi smo privilegirani, imamo mogućnost da preko na­ šeg studija nešto pojmimo, što se masi u društvu sistemat­ ski onemogućuje. S obzirom na taj privilegirani položaj, imamo mogućnost da nešto pojmimo, te da tako, također, možda promijenimo cijelu društvenu antisistematsku svi­ jest u svjesnost. To je početak. Mi smo, dakle, samo započeli; ne može biti nikakve studentske revolucije, ono što bi se moglo nazvati revolucijom može značiti samo to da je većina stanovništva postala svjesna, u dugom procesu prosvjećivanja i akcije, pa više ne prihvaća postojeće institucije. Tek tada je moguća revolucija. Mi smo počeli, i možda smo na kraju prije revolucionarne faze, ali kao studenti još nemamo mogućnosti da stvaramo revoluciju. To ne bi bilo ništa drugo doli reprodukcija teorije elita — da mi kao studenti možemo reći narodu o čemu se radi. Ne osjećam se kao elita, ja sam jedan od onih koji ima mogućnost da studira, da nešto spozna, a moja je zadaća i dužnost — i to je pojam znanosti, čemu treba još govoriti — da znanost postane moment samooslobođenja čovjeka od nepojmljivih sila, to znači prosvjećivanje iz studija znanosti. I kao znanstvenici imamo zadatak da forsiramo taj proces samooslobođenja čovjeka od nepojmljivih društve­ nih moći, te da ne dopustimo da od nas učine objekt drugih sila društva. Panel-diskusija u Hamburgu, 24. studenoga 1967.

Pitanje: Predstavnici studenata zahtijevaju strukturnu preobrazbu sveučilišta u smislu demokratizacije. Smatrate li to realnim?

73

Dutschke: Mislim da je to utopija, utopijska iluzija, jer polazi od toga da mogu jedno pokraj drugoga postojati demokratsko sveučilište i nedemokratsko društvo. Uzmite kao primjer nedemokratsko društvo: mi imamo takozvanu privrednu krizu. Oni gore, koji vladaju, daju signal da oni dolje, kojima se vlada, čuju: kriza je. Sada bi oni dolje, kojima se vlada, trebalo da bolje rade, treba podići radni moral. Uz pretpostavku da oni koji vladaju polaze od toga da će ostati očuvana duhovna nezrelost masa, mi ne možemo pružiti podršku takvoj iluziji da se može postići demokratsko sveučilište. Mi se možemo boriti samo za ozbiljenje demokracije putem akcije. ZDF-dokumentacija »Studenti u Berlinu«, H.-J. Usko, travnja 1967. prvi televizijski nastup

Što je »kritičko sveučilište«? Dutschke: »Kritičko sveučilište« je ponovno osmišljenje prvobitnih sadržaja znanosti kao procesa samooslobo­ đenja čovjeka prosvjećivanjem. Treba analizirati društvenu situaciju i njezine mogućnosti uvijek s aspekta promjen­ ljivosti u smjeru očovječenja društva. Taj prvobitni sadr­ žaj znanosti identičan je s pojmom znanosti. . . Mi ne dajemo nikakve potvrde, ne dajemo nikakvu sigurnost, mi nismo potpuno izobražene snage. To je eksperiment koji stoji i pada s političkim pokretom studenata. Stern: Freie Universitat, na kojem studirate, ne smatra­ te, dakle, »kritičkim sveučilištem«? Dutschke: Smatramo da je sveučilište na kojem studi­ ramo relativno nekritičko sveučilište. Stern: Što prigovarate Freie Universitatu? Dutschke: Ono je nestručna mašinerija za registriranje. Njeguje se hladan razum bez određenog cilja, smisla. Činjenice se registriraju već u kartoteci, možda već i u kompjutorskim sistemima, da bi se stavile na raspolaganje nekim snagama. Snagama koje upravo vladaju. Stern: Vi mislite na sveučilište koje posjeduje znanje 0 gradnji atomske bombe a da se nikada ne zapita o svrsi 1 cilju te atomske bombe? Dutschke: To bi bila najviša točka otuđenja demokra­ tizacije znanosti, kad se znanost preokreće u neljudskost.

74

Ali postoje i drugi aktualni problemi, primjerice znanstve­ ni instituti u Americi koji rade direktno za vijetnamski rat. Ili poduzeća u Njemačkoj, posebno kemijska industri­ ja koja je internacionalno povezana s američkom indu­ strijom u vezi s vijetnamskim ratom. Znanost se isko­ rištava za sistematsko uništavanje ljudi. Stern: Da li je »kritičko sveučilište« protusveučilište? Dutschke: Mislim da nije. Jer ono se nalazi u okviru sveučilišta i upotrebljava ga da bi učinilo jasnom kritiku postojećeg sveučilišta i razvilo alternative. Protusveučilište bi bilo izvan sveučilišta i služilo bi kao borbeni instrument za mobiliziranje manjina i za njihovo prosvjećivanje. Stern: Ovdje, u Zapadnom Berlinu, gotovo prije de­ vetnaest godina, osnovano je, kao protusveučilište Sveuči­ lište Humboldt u Istočnom Berlinu, Freie Universitat. Da li bi »kritičko sveučilište« bio razvoj u smjeru Sveučilišta Humboldt? Dutschke: Ne. Humboldt sveučilište je krajem četrde­ setih godina sve više potpadalo pod utjecaj staljinista i moralo je, nužno, izazvati kao alternativu Freie Universi­ tat. Ali, Freie Universitat počeo je već u uvjetima restau­ racije. On nije imao nikakve šanse, i tako je nastao polu­ tan. Naše »kritičko sveučilište« prava je alternativa za sve­ učilište Humboldt i za Freie Universitat. Stern: Možete li reći koliko profesora, koliko docenata, koliko asistenata . . . ? Dutschke: Ne možemo reći broj, ovdje je vrlo malo profesora koji simpatiziraju s nama. Vrlo malo! Više asi­ stenata, sasvim jasno. Stern: Ako tako ostane, treba li da studenti sami vode seminare? Dutschke: Da, princip bi morao biti da dobro obrazo­ vani studenti drže seminare. Stern: Za to oni neće biti plaćeni? Dutschke: Ne, za to neće biti plaćeni. Stern: Taj proces trebalo bi da, na kraju, vodi prema političkom osvajanju vlasti. Dutschke: Osvajanje vlasti, tu riječ smatram pogreš­ nom jer to znači da manjina pokušava osvojiti vlast. Proces revolucije, o kojem sanjaju, ili ga pripremaju mnogi od nas, jest proces koji ide preko samoorganizacije, a ne manipulacije. Samoorganizacija znači: organiziraju

75

Dutschke: Mislim da je to utopija, utopijska iluzija, jer polazi od toga da mogu jedno pokraj drugoga postojati demokratsko sveučilište i nedemokratsko društvo. Uzmite kao primjer nedemokratsko društvo: mi imamo takozvanu privrednu krizu. Oni gore, koji vladaju, daju signal da oni dolje, kojima se vlada, čuju: kriza je. Sada bi oni dolje, kojima se vlada, trebalo da bolje rade, treba podići radni moral. Uz pretpostavku da oni koji vladaju polaze od toga da će ostati očuvana duhovna nezrelost masa, mi ne možemo pružiti podršku takvoj iluziji da se može postići demokratsko sveučilište. Mi se možemo boriti samo za ozbiljenje demokracije putem akcije. ZDF-dokumentacija »Studenti u Berlinu H.-J. Usko, travnja 1967. prvi televizijski nastup

Što je »kritičko sveučilište«? Dutschke: »Kritičko sveučilište« je ponovno osmišljenje prvobitnih sadržaja znanosti kao procesa samooslobo­ đenja čovjeka prosvjećivanjem. Treba analizirati društvenu situaciju i njezine mogućnosti uvijek s aspekta promjen­ ljivosti u smjeru očovječenja društva. Taj prvobitni sadr­ žaj znanosti identičan je s pojmom znanosti. . . Mi ne dajemo nikakve potvrde, ne dajemo nikakvu sigurnost, mi nismo potpuno izobražene snage. To je eksperiment koji stoji i pada s političkim pokretom studenata. Stern: Freie Universitat, na kojem studirate, ne smatra­ te, dakle, »kritičkim sveučilištem«? Dutschke: Smatramo da je sveučilište na kojem studi­ ramo relativno nekritičko sveučilište. Stern: Što prigovarate Freie Universitatu? Dutschke: Ono je nestručna mašinerija za registriranje. Njeguje se hladan razum bez određenog cilja, smisla. Činjenice se registriraju već u kartoteci, možda već i u kompjutorskim sistemima, da bi se stavile na raspolaganje nekim snagama. Snagama koje upravo vladaju. Stern: Vi mislite na sveučilište koje posjeduje znanje 0 gradnji atomske bombe a da se nikada ne zapita o svrsi 1 cilju te atomske bombe? Dutschke: To bi bila najviša točka otuđenja demokra­ tizacije znanosti, kad se znanost preokreće u neljudskost.

74

Ali postoje i drugi aktualni problemi, primjerice znanstve­ ni instituti u Americi koji rade direktno za vijetnamski rat. Ili poduzeća u Njemačkoj, posebno kemijska industri­ ja koja je internacionalno povezana s američkom indu­ strijom u vezi s vijetnamskim ratom. Znanost se isko­ rištava za sistematsko uništavanje ljudi. Stern: Da li je »kritičko sveučilište« protusveučilište? Dutschke: Mislim da nije. Jer ono se nalazi u okviru sveučilišta i upotrebljava ga da bi učinilo jasnom kritiku postojećeg sveučilišta i razvilo alternative. Protusveučilište bi bilo izvan sveučilišta i služilo bi kao borbeni instrument za mobiliziranje manjina i za njihovo prosvjećivanje. Stern: Ovdje, u Zapadnom Berlinu, gotovo prije de­ vetnaest godina, osnovano je, kao protusveučilište Sveuči­ lište Humboldt u Istočnom Berlinu, Freie Universitat. Da li bi »kritičko sveučilište« bio razvoj u smjeru Sveučilišta Humboldt? Dutschke: Ne. Humboldt sveučilište je krajem četrde­ setih godina sve više potpadalo pod utjecaj staljinista i moralo je, nužno, izazvati kao alternativu Freie Universi­ tat. Ali, Freie Universitat počeo je već u uvjetima restau­ racije. On nije imao nikakve šanse, i tako je nastao polu­ tan. Naše »kritičko sveučilište« prava je alternativa za sve­ učilište Humboldt i za Freie Universitat. Stern: Možete li reći koliko profesora, koliko docenata, koliko asistenata . . . ? Dutschke: Ne možemo reći broj, ovdje je vrlo malo profesora koji simpatiziraju s nama. Vrlo malo! Više asi­ stenata, sasvim jasno. Stern: Ako tako ostane, treba li da studenti sami vode seminare? Dutschke: Da, princip bi morao biti da dobro obrazo­ vani studenti drže seminare. Stern: Za to oni neće biti plaćeni? Dutschke: Ne, za to neće biti plaćeni. Stern: Taj proces trebalo bi da, na kraju, vodi prema političkom osvajanju vlasti. Dutschke: Osvajanje vlasti, tu riječ smatram pogreš­ nom jer to znači da manjina pokušava osvojiti vlast. Proces revolucije, o kojem sanjaju, ili ga pripremaju mnogi od nas, jest proces koji ide preko samoorganizacije, a ne manipulacije. Samoorganizacija znači: organiziraju

75

se vlastiti interesi, potrebe i, možda patnje. I potreba studenata da se znanstveno organziraju vodi prema »kriti­ čkom sveučilištu«. Stern, intervju, 26. studenoga 1967.

Mogli bi se u barakama uvesti fakulteti za izobrazbu studenata, radnika, namještenika, učenika. K tome još dodajemo da bismo mogli provoditi kontinuirano medi­ cinsko, posebno seksualno prosvjećivanje širokih dijelova stanovništva, posebno mladih radnica i radnika. Uz to bi­ smo mogli davati pravne savjete građanima koji nemaju novca. Takvo sveučilište imalo bi zadaću da profilira svijest. Ali pitanje je da li bismo takav model mogli financijski održavati. Spiegel, razgovor, 10. svibnja 1967.

SDS, koji dolazi iz posve odvojene situacije, još je obi­ lježen sektaškim porođajnim mukama. Te sektaške ele­ mente moramo u budućnosti odbaciti — nad nama se nad­ vio pokret, recimo to jasno. Nismo očekivali da ćemo ikada postati avangarda relativno masovnoga pokreta. Diskusija u Bad Bollu, u veljači 1968.

76

SDS se ne može zabraniti Kako vi vidite svoju ulo­ Kako treba u budućnosti gu glavnog ideologa SDS? organizirati otpor? U ne­ »Glavni ideolog« uvijek koj partiji? Nama se čini da smjer je bio posljedica napora vladajuće represije koja je odgovora naznačuju depokušavala personalizirati, centralizirane akcije i disu smislu kolovođa, razno­ kusioni centri, samoimeavangarda na like društvene sukobe. To novana im je uvijek bilo teško, različitim institucionalnim jer se oni antiautoritativni razinama društva, koja probijaju, sa svojim inte­ mora naučiti svoje speci­ resima, spontano i samo- fične oblike otpora iz svo­ djelatno. Mi smo u opas­ jih pojedinačnih, specifič­ noj prijelaznoj fazi u kojoj nih proturječnosti. Ta se je presudno da se održi i isamoimenovana avangar­ proširi baza na sveučilišti­ da neće, i ne smije se, na različitim proturječnim ma, ali je istodobno nuž­ razinama društva, na pri­ no stvarati osnovne grupe mjer, pokoriti monopol­ u poduzećima, pomagati skom zahtjevu neke par­ im u njihovoj izgradnji, i tije. praktično raditi na jedin­ Posljednjih se dana često stvenom frontu antiautorigovorilo o planiranoj za­ tativnih studenata, učeni­ brani SDS. ka i najamnih radnika u Gospoda su propustila proizvodnji i upravi. svoje vrijeme. Prije dvije Antiautoritativne mase godine još su nas mogli počele su razvijati vlastitu uhvatiti. Danas se SDS stvaralačku praksu. Val više ne može zabraniti. akcija protiv iracionalnih Nikakvim sredstvima. Ako državnih, lokalnih i sve­ se formalno zabrani, tada učilišnih autoriteta seže od ćemo sutra — i to u mno­ Hamburga do Miinchena. go većem broju — praktičManje nego ikada, oni an­ no-revolucionamo djelo­ tiautoritativni trebaju da­ vati u nekoj drugoj orga­ nas glavnog ideologa. nizaciji. Konkret, intervju, 3. ožujka. 1968.

11

Čovječe, to je bila sjednica. SDS, Latinoamerikanci i ini od Anschlaga, itd., nismo imali ništa protiv sudjelova­ nja FDJ, koji se pojavio na demonstracijama protiv uboji­ ce Čombea kojeg je pozvao senat. Meni ne treba nitko pričati što znači FDJ, ja sam kratko vrijeme bio njihov član u Luckenwaldeu. Ali mi nismo s druge strane, i radi se o tome da ubojici Lumumbe pokažemo kako ne prihvaćamo njegovu prisutnost, kao što nećemo prešutjeti ni druge svinjarije, bile one prijeko, ovdje ili negdje dru­ gdje. Oni iz SDS bili su pomalo nervozni prilikom dolaska i razgovora sa FDJ, oni iz SHB i LSD bili su sasvim blijedi u licu, i molili su za rok za razmišljanje, te su otišli svojim partijskim poglavarima. Time je stvar bila riješena, i oni iz FDJ sigurno neće moći potpisati n3v P.ro^ as- Naravno, za SDS i za nas morali su biti važniji SHB i LSD. Ali taj se teatar sljedećih godina ne može beskonačno ponavljati. Dnevnik, 17. prosinca 1964.

U Zapadnom Berlinu oduvijek su postojali politički budni studenti. Položaj grada privlačio je politički zain­ teresirane među studentima iz Zapadne Njemačke, i dalje ih politizirao. Pedesetih godina prevladavale su diskusije sa FDJ-studentima iz Njemačke Demokratske Republike i rasprave o problemu Istok-Zapad. Pošto je sagrađen zid, neko su vrijeme studenti živo sudjelovali u pomaga­ nju pri bježanju iz Njemačke Demokratske Republike, (op. pr.). Time se pokazao neriješeni socijalistički problem. Bavljenje situacijom na Istoku u mnogih je, povratno, djelovalo na njihove poglede na Zapad. Kritika istočnog socijalizma često nije vodila odobravanju demokracije Zapada, već spoznaji, tako dugo uspješno nijekanoga, klasnog karaktera građanskog društva spoznaji imperija­ lističkog karaktera kapitalizma. Jedan od prvih povoda uzbudljivih akcija bio je posjet Čombea, imperijalističkog lakaja, vlastodršca Kon­ ga Zapadnom Berlinu. Krajem 1964. godine Willy Brandt još je bio gradonačelnik. Za njega i za senat Zapadnog Berlina posjet Čombea, kao i drugih stranih političara i državnika, primamo nije značio ništa drugo doli dobro­ došlo jačanje prestiža izoliranoga grada. Kakvu su politiku

78

zastupali ti posjetioci, kako su vladali u svojim društvenim situacijama, jesu li bili građanski demokrati ili su bili skloni fašističkoj diktaturi, to je imalo drugorazredno zna­ čenje. Na dan dolaska i u toku boravka Čombea u Zapadnom Berlinu policija nam je, nakon dugih pregovora, dopustila da rondelu kod aerodroma Tempelhof upotrijebimo za manifestiranje našeg protesta. Kada smo se rano ujutro ondje okupili s antiimperijalističkim parolama i kada smo više puta okružili rondelu, nakon nekog vremena poka­ zalo se da su policija i senat rade zaštitili svoga gosta od neugodne povijesne istine. Kad smo to shvatili, morali smo brzo zauzeti drugi stav. Cilj je bio jasan: Čombe mora zamijetiti naš protest, naš prezir, našu moralnu mržnju, ako nigdje drugdje, a ono u vijećnici u Schonbergu. Tako su počele »ilegalne« demonstracije. Protestni marš nastao je tako spontano da su propali svi pokušaji policije da nas tog dana spriječi. Za one koji vladaju takav je postupak bio nešto novo i iznenađujuće. Reakcija u vijećnici u Schonbergu i u Dahlemu bila je, zbog toga, neodlučna i smušena. Toga dana, zbog potpune smušenosti policije na ulicama mogli smo poduzeti upravo ono što je mnogo godina kasnije u Bonnu učinila KPD, mlada, povijesno tragična partija s visokim zahtjevima, tj. zaposjesti vijećnicu. S tom veli­ kom razlikom što se društvene karkteme maske nisu mogle napasti toga dana u vijećnici u Schonbergu. Posebno Čom­ bea, kao reprezentativnog ubojicu predstavnika afričkog pokreta otpora protiv imperijalizma i kapitalizma, ubojicu Lumumbe! Militantni Afrikanci silili su tada na takav oblik političke akcije. Ali oni militantni u SDS i oko SDS nisu u tom trenutku povukli konsekvencije iz započetih i nastalih mogućnosti. Toga dana, pošto je policija uspostavila red u vijećnici i izvan nje, W. Brandt je bio prisiljen primiti delegaciju koju su činila dva afrička studenta — socijalista — i jedan iz SDS. Morao je Čombea poslati u drugu sobu da bi u svojoj sobi saslušao naše argumente, što mu sigurno nije bilo lako. Pri tome Egon Bahr nije mogao ništa, nego stati na njegovu stranu kao njegov savjetnik. Prilog za »Extra-Dienst«, 28. svibnja 1974.

19

Nova etapa počela je šezdesetih godina, revolucionar­ nim prevratima u Alžiru i na Kubi te neprestanom borbom južnovijetnamskog oslobodilačkog fronta protiv Diemove diktature. Tek je ta borba zadobila svjetskopovijesno zna­ čenje za opozicione pokrete u cijelom svijetu. Agresija Sjedinjenih Država bila je beskrajna. Dogodila se u otvo­ renom, brutalnom obliku i u trenutku kada najrazličitiji mehanizmi »utjecaja« više nisu bili dovoljni da spriječe pobjedu revolucionarnih oslobodilačkih snaga Južnog Vi­ jetnama. Drugovi, antiautoritativni, ljudi! Više nemamo mnogo vremena. I nas svakoga dana razbijaju u Vijetna­ mu, i to nije nikakva slika ni fraza. Ako u Vijetnamu američki imperijalizam uspije uvjerljivo dokazati da je sposoban uspješno razbijati revolucionarni narodni rat, tada ponovo počinje dugo razdoblje autoritativne svjetske vladavine od Washingtona do Vladivostoka. Mi imamo historijsku mogućnost. Kako će završiti to razdoblje povi­ jesti, ovisi, prije svega, o našoj volji. »Ako se uz Vijetkong ne stavi jedan američki, evropski i azijski Kong, vijetnam­ ska revolucija će propasti kao i revolucije prije nje. Hijerarhijska država funkcionara požnjet će ono što nije sijala.« (»Partisan«, br. 1, »Vijetnam, treći svijet i samoprijevara ljevice«, Berlin, 1967.) Istinska revolucionarna solidarnost s vijetnamskom revolucijom sastoji se u aktual­ nom slabljenju i procesualnim zamjenama centara imperi­ jalizma. Naša dosadašnja neefikasnost i rezignacija oči­ tovala se i u teoriji. Tako je revolucioniranje revolucionara odlučujuća pretpostavka revolucioniranja masa. »Pobuna studenata«, 1968.

Nije bilo čudno što su se četrdesetih godina dogodile duboke promjene revolucionarnih centara u svijetu. U danima fašističkog osvajanja vlasti u Njemačkoj pokušale su oslobodilačke armije kineskih seljaka, organizirane u sovjete, novim metodama vođenja rata odgovoriti na »4. uništavajući vojni pohod« Čang Kaj Šega, točnije, novom metodom rata uopće, revolucionarnim narodnim ratom, dugotrajnim gerilskim ratom, sa sve većim dijelo­ vima politiziranog stanovništva zemlje i stanovništva koje se moglo politizirati protiv stranih invazora ili unutrašnjih oligarhija.

80

(Fo to g rafije:

Peter

M . Sokol)

R u d i D u ts c h k e (p riv a tn a fo to g rafija)

R udi D utschke kao n o g o ­ m etni tre n e r (p riv atn a fo ­ to g rafija)

R u d i D u t s c h k e (u sre d in i) s n o gom etnom m om čadi (p riv atn a fotografija)

(P rivatna fo tografija)

R u d i D u ts c h k e u B ad B ollu

1968

% (F o to g rafije: D ig n e M e lle r M a ic o v ic z )

S tv a ra n je lan ca kod p ro tu v ije tn a m sk ih d e m o n stra c ija b e r g t r g u , 21 . 10. 1 9 6 7 . ( f o t o g r a f i j a : K l a u s M e h n e r )

na

W itten­

Taj oblik nacionalne oslobodilačke borbe, kao dio internacionalnoga pokreta emancipacije, ne može se odije­ liti od dosegnutog stupnja svjetskog razvoja proizvodnih snaga, od cjelokupnog kretanja kapitala koji je postao nesposoban da se svagdje ugnijezdi, da cijeli svijet pretvori u leglo viška vrijednosti. Time su revolucionari i narodi zadobili historijsku mogućnost da započnu borbu — za nacionalno samo­ određenje, za uklanjanje bijede masa, za prevladavanje ovisnosti u njezinim najrazličitijim oblicima — mogućnost da više ne čekaju, štoviše, da u tim uvjetima svjesno i voljom stvaraju vlastitu povijest, da postanu suodlučujući subjekt historijskih događanja. »Pobuna studenata«, 1968.

Noćas sam od E. čuo vrlo povoljan izvještaj o nastav­ ljanju revolucije na Kubi. »Akcione komitete« sve do ulice nose svjesne mase. Fidel je jedanput tjedno na sveučilištu, u višesatnim diskusijama o putu revolucije. Što se događa u poduzećima, u to E. nije bio siguran. Che živi i radi u Boliviji; dosegnut je treći front, što znači da ondje ima najmanje 200 potpuno školovanih gerilaca. To je vrlo mnogo!! Već se bore raketnim oruž­ jem!! Vijetkong je tek nedavno dobio takvo oružje. Dnevnik, 17. lipnja 1967.

Drugarice i drugovi, nužno je da diskutiramo u strogo revolucionarnom smislu. A taj strogo revolucionarni smi­ sao ne znači da netko odmah galami čim se iznese neko suprotno mišljenje. Revolucionarni duh je tako jak da ono što dođe zna integrirati, reflektirati i dati konkretan odgo­ vor, koji nije neshvatljivo vikanje, već konkretna argumen­ tacija. Zapravo, treba govoriti o teškoćama našeg pokreta, a ne proglašavati papirnate rezolucije i velike pobjedničke manifeste; treba problematizirati ono što je postignuto i ono što nije postignuto. Kod nekih referata o situaciji u trećem svijetu imao sam dojam kao da nam se još čini da je revolucionarni pokret u trećem svijetu jedinstven, 6 Moj dugi marš

81

kao da, na primjer, ne moramo govoriti o situaciji i politici komunističkih partija Latinske Amerike. Kao da ne mo­ ramo govoriti o pojedinačnim porazima koji se ne mogu objasniti ovako: »Che je pao — to je stvaralačka snaga u svijesti naroda koji će se sada ponovo i još više boriti«. Da je i tako nama revolucionarima mora biti jasno, ali ono što nama treba jesu politički, strategijski i organiza­ cioni odgovori. Čini mi se da je Gaston Salvatore prvi iznio samokritiku revolucije kad je, kritizirajući Debrayeve postavke, govorio o nužnosti ujedinjenja gradske i seo­ ske gerile, o razvoju dvostruke strategije, o korištenju proturječnosti u gradu i korištenju proturječnosti na selu radi integralne strategije koja je sposobna ujediniti različite razine proturječnosti u akcioni, jedinstveni front, te tako uspostavti anti-imperijalistički front. Doduše, snage vijet­ namskog oslobodilačkog pokreta ovih su dana u političkoj i vojnoj ofenzivi, ali dan za danom uništavaju se najbolji dijelovi vijetnamskog naroda, stotine i tisuće umiru. Čini mi se da nije ispravno to prikrivati time što kažemo da će revolucionarni narodni rat pobijediti. Uvod u međunarodni kongres o Vijetnamu u Zapadnom Berlinu, 17. i 18. veljače 1968.

Mi smo na kongresu na kojem je nužno solidarno ras­ pravljanje na što svatko mora biti spreman. Ovdje nema nikakvog psihofizičkog šoua, da bismo postigli pravo raspoloženje, već je ovo velika, značajna rasprava koja se mora voditi vrlo ozbiljno, jer je teška, jer je opasna i nužna za našu emancipaciju. S tim se ne treba igrati, nego se na tome mora ozbiljno raditi. Sada nešto o situaciji u Latinskoj Americi. Moramo priznati kao legitimno pitanje odnosa komunističkih partija Latinske Amerike prema grupama koje se već bore, parti­ jama, gerilskim grupama u brdima. Mora biti legitimno da se upitamo što to znači kada se u Pravdi ili Izvesti jama pojave članci latinskoameričkih komunista koji Che Guevaru kvalificiraju kao avanturista, Fidela kao luđaka, a druge ljude koji se bore u Latinskoj Americi kao izdajice, zapravo kao kontrarevolucionare. Čini se da je Emest Mandel već dao odgovor. Nije riječ o apstraktnoj identifikaciji s gerilskom borbom. Već je

82

zbog potpune represije vojnih klika u pojedinim latinskoameričkim državama oružana borba integralni, dio cjelo­ kupne strategije i nužnost za cijelu Latinsku Ameriku. A onom prijatelju koji je ovdje govorio o prolijevanju krvi odgovaram: mislim da u tome jedan moment mo­ ramo shvatiti kao ispravan — problem revolucionarnog postvarenja, pretvaranje revolucionarne sile u silu koja zaboravlja svoje ciljeve — emancipaciju ljudi, stvaranje novog čovjeka. Taj je problem također, sastavni dio revolucionarne strategije, tj. da se shvati kako se u svakoj fazi revolucionarne borbe, borbe i vojnim sred­ stvima — radi stvaranja novog čovjeka, stvaranja novih po­ treba, stvaranja novih oblika zajedničkog rada ljudi — da se, dakle, u svakoj fazi revolucije novo društvo već izražava u etapama revolucije. Po mom mišljenju, to je nužan uvjet uspješne revolucionarne borbe. Međunarodni kongres o Vijetnamu, veljača 1968.

U prosincu 1965. počele su, u sklopu i izvan SDS, diskusije o tome kako bismo se na neki način mogli efektivno suprotstaviti najnovijem pokušaju Amerikanaca u njihovu jačanju agresije u Vijetnamu. Odlučili smo se za noćnu akciju lijepljenja (plakata, op. prev.) u Miinchenu i Zapadnom Berlinu, gdje su postojali organizacioni i politički uvjeti. Koordinirana akcija lijepljenja plakata u Miinchenu i Berlinu izvedena je u noći 4. veljače 1966. »Narodi Azije, Afrike i Latinske Amerike bore se protiv gladi, smrti i nečovječnosti. Nekadašnji robovi žele postati ljudi. Kuba, Kongo, Vijetnam — odgovor kapitalizma je rat. Vlast se održava oružanom silom. Ratnom privredom osigurava se konjunktura. Istok i Zapad uvijek se ponovo angažiraju na račun nerazvi­ jenih zemalja. Potlačenima sada preostaje samo oružana borba. Za njih budućnost znači revoluciju. Onima koji vladaju trebalo bi pomoći pri genocidu. Zato zazi­ vaju sablast »žute opasnosti«. Dokle ćemo dopuštati da se ubija u naše ime? Amis, van iz Vijetnama! Me­ đunarodni oslobodilački front.« 6*

83

Pri toj akciji uhapšeno je nekoliko članova SDS. Te­ oretski iskazi tih plakata proglasa vrlo su ambivalentni, da ne kažem pogrešni. Ali značenje akcije lijepljenja plakata sastoji se u tome što je pokazana posve nova dimenzija političke akcije, koja bi mogla biti vrlo zna­ čajna. Nova dimenzija političke akcije, izražena u ile­ galnoj akciji lijepljenja plakata, izazavla je u SDS histerič­ ne reakcije. Tome su prethodile i demonstracije 5. veljače u središtu grada, koje su završile kratkotrajnim zauzimanjem »Merika« haus. U toj je akciji američka zastava spuštena na pola koplja. To je bilo ishodište velike klevetničke kampanje protiv lijevih studenata u novinama, preko partija i rektorata. Naš se rektor nije sramio* 7. veljače poslati pismo američkom komandantu grada Franklinu. U njemu je Lieber izrazio svoje »najdublje žaljenje zbog neodgovornog ponašanja neko­ licine studenata. Neshvatljivo je da ti studenti ne mogu, ili ne žele, shvatiti da moraju zahvaliti prisutnosti Sje­ dinjenih Država i njihovih saveznika u Berlinu što mogu ovdje studirati u slobodi, i što uvijek mogu slobodno izraziti svoje mišljenje«. Tom reglementacijom Lieber je, zapravo, preuzeo stereotipe različitih Springerovih novina, partija i senata. Implikacija je te izjave da se u Zapadnom Berlinu brani Vijetnam i u Vijetnamu Zapadni Berlin, kao da nisu upravo Amerikanci svojim neumjerenim ratom u Vijetnamu izgubili svako moralno opravdanje da uopće mogu govoriti o obrani slobode na bilo kojem mjestu u svijetu. Cinično rektorovo i gradonačelnikovo priznavanje američkog položaja moralo je, također, uz­ rokovati nesigurnost studenata, koji su do tada bili uvje­ reni u poštenje i iskrenost sveučilišnih i senatskih vlasti. Kod studenata se primjećivalo da službene i etabli­ rane institucije našeg društva gube autoritet. Nijedan predstavnik partije, parlamenta ili senata nije smatrao potrebnim, odnosno nije se usudio, da dođe na sveučili­ šte i raspravlja sa studentima o Vijetnamu ili drugim društvenim problemima. Studenti više nisu bili spremni prihvaćati kao autoritete iracionalne, samo na osnovi položaja priznate osobe. Akcijama na ulicama, dugotrajnim kampanjama prosvjećivanja, posebno o odnosima o Vijet­ namu, o odnosima u trećem svijetu općenito, izgrađena je

84

već krajem zimskog semestra 1965/1966. kod studenata antiautoritativna psihička dispozicija, koja je pojačana zbog razilaženja sa sveučilišnom birokracijom. »Pobuna studenata«, 1968.

Vijetnam i ljevica danas (1979) Horst Hano: Pitam vas, Rudi Dutschke, kako pro­ suđujete situaciju u Vijetnamu danas, nakon nekadašnjih snova i iluzija? Dutschke: Moram oštro kritizirati sve odnose u kojima je čovjek poniženo i uvrijeđeno biće . . . Vijetnamska vlada nosi ime socijalizma, a l i . . . Imena se odmah rasplinjuju u dim ako se ne mogu probiti upravo one društvene tendencije koje treba zadovoljiti i one koje oslobađaju individuu. . . Poraz koji se, po mom mišljenju, sada pokazuje u Vijetnamu. . . poraz socijalističke struje, ima nešto zajedničko s tim što se u visokorazvijenim kapitali­ stičkim zemljama nisu dogodile nikakve društvene pro­ mjene, nikakvi društveni preokreti koji bi odstranili krize ali i pružili nove mogućnosti života i ljudskih odnosa. Visokorazvijeni kapitalizam — ako i dalje živi — uvijek sa sobom donosi revolucije u nerazvijenim zemljama, koje se u sebi ponovo slamaju. Dok smo mi, kada bismo imali kombinaciju — socijalno-revolucioname tendencije u nerazvijenim zemljama i nove socijalne preokrete u visokorazvijenim zemljama. . . tada ne bi bilo takvog stanja kakvo je sada u Vijetnamu, kako je sada u Kini, na Kubi i negdje drugdje. »Panorama«, 11. rujna 1979.

Dutschke: Kao pojedinac socijalist. . . mogu samo reći da je ono što se događa u Vijetnamu razaranje svih socijalističkih pokušaja, kako smo ih tada mogli spoznati. Zato socijalisti također protestiraju protiv toga, nema nikakve sumnje. Ali protest, kako se danas izražava, protest je socijalista, pojedinca nije neki masovni pokret, ne može biti. . . Mi, kao socijalisti, bili smo uvijek dužni braniti ljudska

85

prava, i gdje god se krše ljudska prava, dužnost je socijalista da se izjasne protiv toga. Pitanje: . . . Gdje je danas pravo na samoodređenje izbjeglica koji su vani, na moru smrtno ugroženi? Dutschke: To pripada temeljnim ljudskim pravima, ko­ ja su povrijeđena od A do Ž. Ta je prava povrijedila vijetnamska vlada, povrijedile su ih zemlje koje se nalaze u tom području i ne dopuštaju ulazak tim izbjeglicama u svoju zemlju, ili ih opet tjeraju van, na more. Sve je to posvemašnje nepoštovanje ljudskih prava, i protiv toga se moraju boriti svi demokrati i socijalisti. Ali kada gospodin Albrecht u svojoj knjizi čak priznaje mučenje, a da kasnije nanovo ne napiše tu knjigu, tada ni on ne mora govoriti o priznavanju ljudskih prava i prava na samoodređenje . . . Pitanje: Nemojte to suviše jednostavno shvatiti ako se radi o tome da se po mogućnosti, spriječi da u Jugoistočnoj Aziji nastane novi holokaust. Dutschke: . . . Tu nitko ne može ništa učiniti jedno­ stavnim. I ako se ondje taj proces bude dalje razvijao, te ako se broj od 500.000 približi milijunu izbjeglica, što se ne može isključiti, to je katastrofa užasnih raz­ mjera, ali odgovornost snose sve vlade koje imaju me­ đunarodni utjecaj u cijeloj zoni. Radio — Sud-West, 24. srpnja 1979.

86

»RAJČICE SU NEMOĆNE, KAMENJE JE NEMOĆNO« POBUNA OMLADINE I KLASNA BORBA

Mi se ne možemo, i nećemo, vojnički boriti protiv policijskih metoda.

Provokacijom možemo stvoriti prostor za svoje ideje, želje i potrebe. Da nema provokacije, uopće ne bismo bili zamijećeni. Zato su provokacije nužna pretpostavka javnosti. Do sada je u povijesti uvijek bilo tako da su ljudi, grupe ili partije koje su imale zatvorenu, konzistentnu teoriju, bili to socijaldemokrati ili staljinisti u Komuni­ stičkoj intemacionali, imali dogmatsku praksu. Bili su nesposobni da u povijesnim situacijama izrade alternativna rješenja i da se nanovo, stvaralački prilagode. Odakle odbijanje zatvorene teorije, jer konzistentna teorija re­ zultat je praktičnopolitičkog procesa raspravljanja. Televizijska emisija »Monitor«, 3. studenoga 1967.

Rajčice i dimne bombe slaba su sredstva da se po­ kaže protest, i ništa drugo. Nitko ne može uobraziti da je to moment djelotvornog protesta. . . Sistematska provokacija pomoću kamenja apsurdna je. Kamenje kao sredstvo razračunavanja u principu se ne razlikuje od rajčica. Rajčice su nemoćne. Kamenje je nemoćno. Treba ih shvatiti samo kao predoblike zbilj­ skih razračunavanja. »Spiegel«, razgovor, 10. srpnja 1967.

89

Stvarnost je još maglovita

Bloch: Ono što se najviše zamjećuje i ono što u sebi nužno neprekidno znači slabost s obzirom na studentski pokret to je nešto vrlo neobično: naime, neznatna jasnoća i vidljivost, ili čak jasan prikaz onoga čemu i za što se bori. Ono negativno je vidljivo. Objektivno nezadovolj­ stvo, ogorčenost i negodovanje zbog onoga što je dano, to je jasno. U tome je već sadržano i ono pozitivno. Ali još neizvedeno! Ne može čovjek biti nezadovoljan ako nema mjere kojom se mjeri ono što se od nekoga zahtije­ va, po čemu se to promatra kao nedostatno. To mora biti prisutno. Ali to sada ne znači da se onda kad se to zna time nadilazi stanje nezadovoljstva i njegova vehe­ mentnog ispoljavanja. Dakle, da nastaje nešto čime bi čovjek mogao biti zadovoljan, ako je to uopće moguće. Ali permanentna revolucija niječe da uopće postoji tako nešto. S druge strane, imamo nešto što se može opisati kao meteorologijska riječ, ne kao prosuđivanje, već posve meteorologijski: imamo maglu. A to je vrlo čudno, jer magla radi zamagljivanja svih stvari pripada ideologiji vladajuće klase. Ona svoje ciljeve ostavlja nejasnima ili ih prikriva nečim sasvim drugim. ( . . . ) Ali ako sadašnji pokret, koji je pokret mladih, dakle ako sadašnji revolucionarni pokret tapka u magli, tada to nije krivnja, ili ne samo, ili ne najviše, mladih koji ne mogu formulirati svoje ciljeve, jer im, možda nedostaju intelektualne osobe, jer im, možda, nedostaju poznavaoci i majstori teorije, već danas imamo novum da se, očito, u samoj zbilji nalazi nešto poput magle, i to više nego ika­ da. Marx je jednom rekao da se misao može probiti do stvarnosti samo onda ako se stvarnost probija do misli. A li stvarnost danas ne sili toliko prema misli kao u vrijeme

90

francuske revolucije i kao u starom Rimu u vrijeme Spartaka. Danas je tako da je stvarnost još nejasna u tendenciji i latenciji. Tendencija je težnja koja nastaje kada se provođenje nečega sprečava silom. Latencija je utopijski sadržaj u kojem se nalazi ono potlačeno koje legitimira i supstantivira tendenciju. Obje, i latencija i tendencija nalaze se u samoj, zbilji, u međustanju, gdje staro ne prolazi, a novo još ne postoji, upravo u onome u čemu se mi danas nalazi­ mo, u stanju neriješenosti u kojem, je društvo, ali novo dru­ štvo još nije izneseno. Neizneseno na čudovat način, kako prije nije bio slučaj. Možda zato što ono što sada treba da iziđe na vidjelo više ne smije biti nikakva prijevara, jer danas ne smije biti nikakvih herojskih iluzija kakve je nekada gajila francuska revolucija, kada se htjelo imati citoyena, slobodnoga građanina. Jer danas više nema rus­ ke iluzije prije 1917. o prakršćanskom drugu, iluzije koju je njegovala slavenska duša da bi spasila Evropu, iluzije što je potekla iz dubina Dostojevskog i Tolstoja. Ali tada interes proletarijata nije bio da ima neku ideologiju, već da pronikne u odnose. On nije htio nikakvu maglu. To je novum revolucionarne klase. Možda zato što to još djeluje, i zato što se to stanje ne da ideologizirati, danas postoji tako velika osjetljivost prema magli, i istodobno trajnost magle. Kako to treba nazvati? Uz to još dolazi i veliko razočaranje zbog razvoja na Istoku koji je u mnogome načinio od marksizma problem. Dakle, mnoge stvari što su prije svega kod malograđana koji su inače bili osjetljiviji na ono novo, diskriminirale socijalizam i mark­ sizam. Sve se te stvari sada ujedinjuju i čine vidljivima te izvanredne zapreke koje su sada presudne za onoga novoga i tako ga otežavaju. Pri tome točno znamo što se dogodilo, naime, što se nije dogodilo. Ali sada nemamo stanje koje je Brecht formulirao ovakao: cilj pred sobom imam jasan samo ne znam kako ću ga postići. Suprotno to­ me, prije se zna kako se cilj postiže nego što se ima jasan cilj. A ako nema nikakvog anticipiranoga krajnjeg cilja, također nema ni pravoga neposrednog cilja. To, dakle, djelomično objašnjava situaciju nejasnosti u kojoj se, još mnogostruko objektivno nalazi revolt mladih, ispričava ga, ali znači i golemu zadaću i postulat: dokinuti to svim sredstvima, militantnim optimizmom. A to je pitanje za

91

gospodina Dutschkea kao stručnjaka: kako je sada sa subjektivnim i objektivnim. Dutschke: Polazna točka diskusije za mene mora biti razbijanje revolucionarnog kadra u Njemačkoj 1918. godine — što je učinio fašizam i staljinizam. U uvjetima alternative između kapitalizma i staljinizma socijalistička misao i misao emancipacije upala je u ćorsokak. ( . . . ) Četiri razine, po mom mišljenju, omogućuju novu polaznu točku. Prvo, postajalo je sve jasnije da je ono što su kao zahtjev proklamirali političari nakon drugoga svjet­ skog rata — kao što je ponovno ujedinjenje, antifašizam, obuzdavanje ekonomije, kao i demokracija — da se na sve te zahtjeve nakon dvadeset godina nije odgovorilo progresivno-demokratski, već restauratorski-autoritativno. To je bila prva spoznaja, dakako — među studentima, dijela studenata. Uz to je Vijetnam mnogim studentima otvorio oči, i dalje im otvara oči. Razlika između znanosti i humanizma bila je očita na primjeru Vijetnama. To je druga važna razina. Treća razina bila je kraj razdoblja obnove, dakle takozvanog ekonomskog čuda, što se u okviru sveučilišta odražavalo kao prisilno ispisivanje, skraćenje vremena studiranja, itd., dakle izraz sistema u zadobivan ju visokog output, u okviru sveučilišta, za teh­ ničku i ekonomsku inteligenciju. I četvrta razina, da i nju spomenemo; ona se pridružila kada smo počeli zahtijevati demokratizaciju sveučilišta, i tu smo naišli na administra­ tivni i birokratski pritisak u okviru i izvan sveučilišta. Naše interese, potrebe i želje oni koji vladaju na sveuči­ lištu i izvan sveučilišta, odjednom nisu priznavali kao legitimne nego se iza naših leđa diskutiralo o odlukama i htjelo se donositi odluke. Nama iz SDS i onima koji su antiautoritativno pokušavali prosvjećivanjem i akcijom postići svijest u okviru sveučilišta u to vrijeme je bilo mnogo lakše izmiriti administrativni pritisak državnih i sveučilišnih organa sa socijalno-ekonomskom situacijom Savezne Republike i svjetskom situacijom borbe između revolucije i kontrarevolucije, posebno u trećem svijetu. Po mom mišljenju, to su četiri razine koje su bile ishodište antiautoritativnog pokreta. Jednostavno treba ustvrditi da smo u prijelaznom razdoblju. Započeli smo na najslabijem dijelu društva, na sveučilištu. Slabom zato što je veoma udaljeno od državnog aparata, i zato što su naše moguć­

92

nosti direktnog napada autoritativnih struktura bile vrlo velike. Mogli smo započeti politiziranjem toga najsla­ bijeg dijela, ali to je prvi i slabi dio. Sljedeći slabi dijelovi, kao škole učenika u privredi, škole i poduzeća u proiz­ vodnim granama koje stagniraju bili su daljnje etape dugog marša kroz slabe dijelove kako bi se postiglo politiziranje svih slojeva, također izvan pokreta mladih. To treba sagledati kao prijelazno razdoblje na putu omasovljenja. Naposljetku, za prof. Blocha: stvarnost se ne probija do misli. Smatram da je ta teza u Marxovoj rečenici neispravna — nije dovoljno da se misao probija do stvarnosti, već se stvarnost mora probijati do misli. Istina, iza toga je stajalo povjerenje u objektivnu dijalek­ tiku historijskog procesa. Bloch: Ipak, imamo jednu potpuno zajedničku riječ, rečenicu u kojoj se slažemo, naime da je stvarnost još u magli, da još živimo u neodlučnosti, ni u ispunjenju ni u onemogućavanju. To je, pak, ono dobro u neodlučnosti. Postoji, dakle, nada, militantna nada da je još dopušteno, da se može djelovati, da se još nešto može učiniti. Ali sada 0 odnosu subjektivne i objektivne dijalektike. Konkretna utopija mora biti u savezu s onim što se odvija u društvu, štoviše, čak i u prirodi. Inače ne možemo stajati na frontu, 1 tu pomoći, i biti pomagači pri rađanju, biti Sokrat za ono što se događa u svijetu. Da se nešto radi, i da filozofi budu babice, to je teorija-praksa. ( . . . ) Maihofer: Ja bih preuzeo natuknicu o magli. Moram reći da je gospodin Dutschke nakon onoga što je izložio samo parcijalno pojasnio stvar, u smjeru prošlosti, ali ne i u smjeru budućnosti. Pitam se da li se studentska ljevica promijenila u svojim akcijama do prepoznatljivosti ili do neprepoznatljivosti. Flechtheim: Gospodin Dutschke je, čini mi se, oprezno naznačio da moramo preispitati neke stare revolucionarne ili marksističke spoznaje. Ja bih to veoma rado. Pitao bih ga da li također ide tako daleko da je spreman potpuno dovesti u pitanje određene nasljeđene metode. Ne bih htio sada govoriti o postavljenim ciljevima, to je upravo naznačio gospodin Maihofer, nego, kao prvo, o putu koji je pred nama. Imam, uglavnom, dojam da su naši radikalni studenti jasno uvidjeli da moraju primijeniti određene, njima adekvatne metode. U privatnoj diskusiji

93

to sam ovako formulirao: studenti su u jednome nadmoć­ ni nad drugima, naime što se tiče glave, a slabiji su s ob­ zirom na šake. Mislim da je šaka svakoga policijskog čuvara ili svakog nosača namještaja jača od šake gospodina Dutschkea. Dutschke: Nisam siguran, jedno vrijeme sam se bavio teškom atletikom. Flechtheim: Dobro, ako to želite čuti zaoštreno: ten­ kovi, rakete i avioni jači su od rajčica, jaja i šljunka. Dakle, pitanje je da li se i ovdje spremno dovode u sumnju tradicionalni oblici revolucionarne primjene sile, kako su se razvili u 18. i 19. stoljeću, a koji, očito, više nisu funkcionirali u Srednjoj i Zapadnoj Evropi, • još jedanput promisliti da li postoje suvremeniji oblici direkt­ nih akcija bez nasilja. Dutschke: Prije svega, mislim da se oblici borbe ne mogu prenositi, ali se iz tih oblika mogu naučiti određene, u našim historijskim uvjetima nužne taktike. A to smo učinili. Naučili smo taktiku pokretanja na ulici u okviru sveučilišta, ali ćemo i dalje učiti, a morat ćemo ih učiti još efektivnije. I da odmah nastavim: dovesti u sumnju tradiranu metodu revolucionarnih kretanja doista je moral­ ni postulat, ali on nema mnogo zajedničkoga s povijesnim procesom razračunavanja između privilegiranih i neprivilegiranih, između onih koji vladaju i onih kojima se vlada. Jer na pitanje o ulozi revolucionarnog nasilja i ulozi kontrarevolucionarnog nasilja u povijesnom procesu još se može vrlo jasno odgovoriti. Ne počinje revolucija nasiljem, već je egzistencija kontrarevolucije permanentna primjena nasilja. Međutim, mi moramo pojam nasilja preciznije sagledati, i ne smijemo u njemu vidjeti samo strojnice i tenkove. Ne smijemo zaboraviti da se oblici sublimnog nasilja, koji se svakodnevno primjenjuju u kasnom kapi­ talizmu, tada zamjenjuju manifestnim nasiljem, kada, kao 2. lipnja, oni kojima se vlada počnu antiautoritativnu bor­ bu. štoviše, treba da vidimo što je državni aparat danas, da on zaista nema nikakve aktivne militantne masovne baze. Tako ja, doista, vidim da država kasnog kapitalizma ima funkciju da pasivne i paćeničke mase, funkcionalnom manipulacijom, drži u ovisnosti i nezrele, ali kada se manipulacija probije na jednoj točki, kao na primjer kod antiautoritativnih revolta, sublimno nasilje manipulacije

94

zamjenjuje se manifestnim nasiljem. Ali sasvim je razum­ ljivo da se manifestnom nasilju ne možemo suprotstaviti nenasiljem, i da moramo imati nenasilne oblike u prijelaz­ nom razdoblju, kakvo je sada. Mi se ne možemo, i neće­ mo, vojnički boriti protiv policijskih metoda u smislu Vijetkonga, i nećemo ih suzbijati. Ali riječ je o tome da se shvati kako sadašnja mjera represije ostaje sadašnja mjera, što ne isključuje da se u budućnosti razračunavanja neće zaoštriti, a nekoliko stvari upućuje na to da će se zaoštriti. Preko Grčke je Vijetnam došao u Evropu. To, jednostavno, nije nikakva prijetnja, već sumnjiva perspektiva koja vri­ jedi i za Saveznu Republiku. Ako 1969. ne bude, na prim­ jer, najzad išla vlastitim pravcem, tada se ne može isklju­ čiti mogućnost da će trupe Savezne Republike biti upotri­ jebljene za potlačivanje socijalnorevolucionarnih pokreta, i da će se tada morati primijeniti socijalnorevolucionarna sila kao protusila prema sili onih koji vladaju. Mislim da to mora biti samo po sebi razumljivo svakome tko se bori za emancipaciju. Ali sada, u vremenu kada trupe Savezne Republike direktno ne sudjeluju u uništavanju socijalnorevolucionamih pokreta, bilo bi kontrarevolucionamo i politički opasno primjenjivati silu u našem društvu u smi­ slu Vijetkonga. Mislim da se u kasnom kapitalizmu, u našim sadašnjim uvjetima, nasilje prema ljudima više ne može legitimirati kao revolucionarno nasilje. U sadašnjoj fazi, koliko vidim, mogu zamisliti, u sadašnjim uvjetima, samo teror prema osamostaljenoj, neljudskoj mašineriji, a ne više prema ljudima. Diem se može mrziti, Franco se može mrziti, Duvalier se može ubiti, kao i šah — rekao bih da je atentat, kao i ubojstvo tiranina, još uvijek legitimno. Ali primjenu takve prakse prema Kiesingeru, Brandtu i drugim karakternim maskama smatram doista pogrešnom, neljudskom i kontrarevolucionarnom. Oni su u svakom trenutku zamjenjivi i za nas je takav oblik direktnog nasi­ lja prema karakternim maskama doista posve neprimjeren i pogrešan. Ja sam za dvostruku strategiju, ona je nužna. Još nam nije posve jasno kako će ona pojedinačno izgledati. Kada sam jednom govorio o dugom maršu kroz institucije, to se odnosilo i na partije, parlament i druge institucije, ali to znači, također, da ostaje održana radikalna, izvanparlamentarna jezgra kao moment protudruštva, kao mo­

95

ment novog društva, te subverzivno iskorištava proturječ­ nosti postojećih institucija kako bi uništila i oslabila etabli­ rani aparat. Dakako, provodi se zajednički izvanparlamentami i unutarparlaraentami rad točnije rad unutar institu­ cija; da mi, na primjer, vrlo intenzivno provodimo zajedni­ čki rad sa subverzivnim elementima u okviru establishmenta, i tako razvijamo dvostruku strategiju koja će nam omo­ gućiti da prestanemo biti manjina i da, najzad, postignemo svjesnu većinu u ovom društvu. I, na kraju, o pitanju liberalizma — toliko je jednoznačno, još kod Rose Luxemburg, i za nas je doista još uvijek polazna osnova, za mene i mnoge moje prijatelje, da demokracija i socija­ lizam još čine nužno jedinstvo. Dakako, ono što se u budućnosti mora izboriti kao novo socijalističko društvo u principu se mora razlikovati od onoga što je u socijali­ stičkim zemljama u današnjem smislu. Ne bismo li mnogo prije morali upotrijebiti pojam slobodnog društva, da bismo prekinuli ambivalenciju socijalizma u tome smislu, to je pitanje koje ovdje postavljam kao pitanje. Bloch: Da, ali ja ne bih htio izreći posljednju riječ. Jer stvar nema kraja. Ali možemo reći: zahvaljujem gospo­ dinu Dutschkeu na uništenju jednog klišeja, što je dje­ lomično stvoren u zainteresiranim krugovima koji moraju postaviti neko strašilo s nožem među zubima. Mi imamo topline, nismo sektaši, širokogrudni smo i vrlo tolerantni. To je novi ton, kako mi se čini, i u revolucionarnom po­ kretu Diskusija u Evangeličkoj akademiji u Bad Bollu u veljači 1968. STUDENTI Ovaj put Rudi Dutschke nije govorio o nasilju

U Evangeličkoj akademiji u Bad Bollu diskutirao je ideolog »05

S pi

Od našeg dopisnika Bad Boli, 11. veljače Najstarijoj Evangeličkoj aka­ demiji u Saveznoj Republici, u Bad Bollu, uspjelo je majstor­ stvo da u sadašnjem eksplo­ zivnom uzbuđenju upriliči raz­

96

govor između profesora i agita­ tora SDS Rudija Dutschkea o temi »Revolucija u Njemačkoj«, te da se završi mirno, gotovo obiteljski. Okružen profesorima Maihoferom (Saarbriicken), Emstom Blochom (Tiibingen), Flechtheimom (Berlin), Marschom (Wup-

pertal) i ljudima iz Akademije, Rudi Dutschke, idol lijevih studenata, pokazao je, prije svega, sasvim novo lice, vršio je samokritiku. A zatim, je, ipak, govorio o »sektaškoj ljusci SDS«, o nužnosti razvijanja no­ vih oblika. Naglasio je svoj zahtjev za »društvom koje uči, bez vladavine elite, stvaralač­ kim društvom ljudi«. Naravno, da bi se razbila elitnost, potreb­ na je provokacija. Ovaj put Rudi Dutschke nije govorio o nasilju. Pokazalo se da je Rudi Du­ tschke, što je zbunilo profesore, partner za razgovor s profeso­ rima koji su već tokom zasje­ danja Akademije izrazili svoje simpatije za angažman student­ ske omladine i za viziju koja se iz njega probija, ali su isključili put nasilja. I to ne samo partner koji govori i pri tome ublažava svoje prijašnje pozicije, nego partner koji zna slušati s velikom pažnjom. Ernst Bloch, osamdesetogodišnji dobitnik Nagrade za mir, konstatirao je: kliše je uništen. »Podla agresija« ne može se pozivati na Dutschkea. »Ogla­

sio se novi ton revolucionarnog pokreta«, iako ostaje magla oko tog pokreta. Neodređenoj viziji studenata o »carstvu slobode na tlu nuž­ nosti« stari je filozof suprot­ stavio vlastitu viziju: društvo u kojem individua nije kažnjiva stvar, kao na Istoku, ili samo radna snaga, kao na Zapadu, već »pojava svjetla« u kojem »se razračunavanja odvijaju prija­ teljski«, u kojem »se možemo smijati, iako za to nemamo raz­ loga«. U prepunoj dvorani bilo je vrlo tiho kada se Bloch, s mno­ go patetike zaklinjao za tole­ ranciju, »toleranciju kao jedinu mogućnost«. Maihofer, rektor u Saarbriickenu zahtijevao je od mladog ideologa SDS i njego­ va pokreta da se »kasnije pri­ ključe partijama i državi«. Ljudske tonove, kojima je Du­ tschke započeo, tražio je i za sebe osobno: došavši sa sat i pol zakašnjenja, dočekan odo­ bravanjem i povicima, priznao je da je propustio jutranji avion u Berlinu zato što je zaspao. »D ie

W elt«, 12. velja če 1968.

Materijalne pretpostavke stvaranja naše povijesti dane su. Razvoj proizvodnih snaga dosegao je točku na kojoj je, materijalno, postalo moguće uklanjanje gladi, rata i moći. Sve ovisi o svjesnoj volji ljudi, da napokon postanu svijesni, povijesti koju su uvijek stvarali, da je kontrolira­ ju, da je potčine, a to znači, profesore Habermas, da vaš bespojmovni objektivizam ubija subjekt koji treba da emancipira. U diskusijama, koje su trajale mjesecima, teoretski smo razradili da se građanska demokracija u kojoj živim odlikuje upravo time što lordu dopušta da ide u šetnju sa svojim psom, i tako stavlja na raspolaganje putove za proteste o Vijetnamu te kanalizira te proteste. U tom teoretskom procjenjivanju integracionih mehanizama po7 Moj dugi marš

97

stojećeg društva postalo nam je jasno da ta etablirana pravila igre nerazumne demokracije nisu naša pravila igre, te da polazna točka politizacije studenata mora biti svjesno probijanje tih etabliranih pravila igre. Ta teoretska disku­ sija o mogućnostima integracije protesta i sprečavanja direktnog i pravilnog, jer je historijski moguće, solidarizi­ ranja s narodima što se bore bila je polazna točka prak­ tičkih akcija na ulici koje su, dakako uvjetovane i drugim faktorima, dovele do politiziranja FU (Freie Universitat, op. prev). Tako je, na primjer, to dodajem samo radi potpunosti, broj studenata postajao sve veći, a kvaliteta predavanja i seminara sve slabija, kao posljedica birokrat­ skih obaveza profesora. Drugi značajan moment politiza­ cije bio je to što je latentna i sasvim apstraktna nelagod­ nost zbog postojećeg poretka, iskustva na ulici, prosvjeći­ vanja na skupovima, pritiska izvana i svjesnog ili nesvjes­ nog uvjerenja da je društvo krivo za osobna duševna i tjelesna osakaćenja — stvorila psihičku dispoziciju koja je u sebi nosila i nosi snažne antiautoritativne elemente i tendencije. Uz to, kao posljednja i bitna točka, AStA (nešto kao sveučilišni odbor, op. prev.) na FU nije mogao izbjeći te opće tendencije politizacije, pa je sve više postajao suoblikujući motor u razračunavanjima s administracijom. ( . . . ) Sit-ins i teach-ins su političke kampanje da bi se omo­ gućilo akciono jedinstvo antiautoritativnog tabora s njego­ vim privremenim predstavnicima. Moralo nam je biti jasno da država i njezina produžena ruka, sveučilišna birokracija, nemaju protiv nas ni u stanovništvu ni u autoritativno učvršćenom taboru na sveučilištu aktivnu i djelatnu ma­ sovnu bazu. Mobilizacija pseudojavnosti masovnih medija protiv nas neminovna je, ali relativno nevažna. Mi se ne smijemo definirati preko Springera i Co. Tako onima koji kod nas vladaju ostaje samo policijska i birokratska sila, koju posljednjih tjedana iz dana u dan osjećamo na berlinskom campusu, a koju će, prije ili kasnije, opet upotrijebiti. Najsvjesnija i najaktivnija opozicija protiv dedemokratizacije društva dolazi sa sveučilišta. Tenden­ ciozno uklanjanje studentske opozicije putem egzemplar­ nog policijskog terora, kažnjavanje i isključenje sa sve­ učilišta takozvanih kolovođa moramo shvatiti kao napad na najznačajnije začetke demokratske svijesti nakon dru­

98

goga svjetskog rata u Njemačkoj, i na to moramo odgovo­ riti adekvatnim oblicima akcije. Racionalno svladavanje konfliktnih situacija u društvu implicira konstitutivnu akciju, prosvjećivanje bez akcije bit će ubrzo samo konzum, kao što se i akcija bez ra­ cionalnog svladavanja problematike preokreće u iracional­ nost. Pozivam sve zapadnonjemačke studente da smjesta stvore akcione centre na sveučilištima Savezne Republike Njemačke: radi ekspanzije politizacije sveučilišta i grada putem prosvjećivanja i akcije, bilo protiv izvanrednog stanja, NPD, Vijetnama ili, nadamo se uskoro, i Latinske Amerike. »Uvjeti i organizacija otpora«, kongres u Hannoveru, 9. lipnja 1967.

Na temelju mogućnosti razvlaštenja, danih u ustavu Berlina, zahtijevamo razvlaštenje koncerna Springer. Mi­ slim da bi razvlaštenje Springerova koncerna podržala većina stanovništva. Za nas je ta točka strategijski transmisioni remen između studenata i drugih dijelova stanov­ ništva. Studentski centri nastali tokom posljednjih tjedana na Freie Universitatu poduzet će u sljedećem semestru direktne akcije protiv isporučivanja Springerovih novina u Zapadnom Berlinu. Tisuće nas žele pasivnim oblicima otpora, pred Springerovom tiskarom, spriječiti proceduru isporučenja. Na dan te akcije, koju ćemo najaviti u lecima, sami ćemo izdati kritičke i informativne novine za sve dijelove stanovništva. »Spiegel«, razgovor, 10. srpnja 1967.

Mnogim su našim drugovima u ovo vrijeme neki iz naših redova predbacili da izvode demonstracije bez vidlji­ vih političkih sadržaja. Ali upravo se pokazuje da putem tih djelotvornih konfrontacija s policijom kao i sa senatom i politikom senata u Zapadnom Berlinu, završavamo ele­ mentarni proces učenja i postajemo sposobni za političku borbu, za klasnu borbu. Bez tog procesa samoodgoja i pro­ cesa samoprosvjećivanja u praksi, u aktivnom militantnom razračunavanju sa sistemom, nije moguće politiziranje pojedinca, politiziranje individue. Naša karakterna struk­ tura, općenito građanski karakter individuua u kasnom 7*

99

kapitalizmu odlikuje se time što ga, s jedne strane, obilje­ žava društvo koje ga proizvodi — vrlo aktivno i svjesno zahvaćajući u život društva. Pri tome je građanski karak­ ter stvorio golema bogatstva za zadovoljavanje potreba ljudi, stvorio je neslućeno bogatstvo koje utemeljuje histo­ rijski jedinstvenu šansu vođenja života s onu stranu mate­ rijalne nužde, ustanovljenja života koji može imati geslo: »Svi ljudi moraju jesti i malo raditi« (Horkheimer). Pro­ turječnost građanskog karaktera sastoji se upravo u tome što su se produktivne snage koje je stvorio, to akumulirano bogatstvo za zadovoljavanje ljudskih potreba, osamostalile spram njega, što su se otuđile od njega. Iz tog odvajanja proizvođača od proizvoda nastaje onaj prije opisani feno­ men društvenog otuđenja, ali nastaje i onaj osjećaj nemoći pojedinaca prema postojećem sistemu, što je dio vladajućeg postvarenja i otuđenja pojedinca. Taj »osjećaj nemo­ ći« (Fromm) uglavnom je nesvjestan u građanskom karak­ teru individua. Preko svakodnevnog procesa proizvodnje, preko svakodnevne funkcionalizacije pojedinca putem dru­ štva produbljuje se taj stav pojedinca i neurotizira se do dubokog uvjerenja o vlastitoj nemoći, slabosti. Iz te neuroze nastaje nesposobnost snalaženja u svijetu, spo­ znavanja samoga sebe, nalaženja ispravnog i smislenog mjesta. Tako nastala bespomoćnost, u stranom gradu ili u novoj klasi, izručuje individuu vladajućim silama i uzroku­ je da se ona u svako vrijeme može zastupati i iskoristiti za potrebe vladajućeg kapitala. Ali mi smatramo da smo upravo putem aktivnih militantnih razračunavanja na ulici i borbom modificirali naše građanske i karakternu struk­ turu svih ljudi u društvu kapitalizma. I dok smo uspjeli razotkriti latentnu i manifestnu iracionalnost sistema, teror institucija i brutalnost policije u sukobima, pokušavali smo — slično kao Vijetkong — dokazati ranjivost siste­ ma. Uspjeli dokazi, kao naša sposobnost da 17. prosinca 1966. od Kurfiirstendamma napravimo fluktuirajuću »vo­ du« za antiautoritativne, pomažu nam tendencioznom uništenju autoritativne sturkture građanskog karaktera u nama, momenta ja-snage, izgraditi uvjerenje da se sistem kao cjelina može srušiti ipak u budućnosti. Započeli smo s probijanjem pogrešne svijesti. ( . . . ) Mlaki opozicioni pokret je mrtav, započeo je spontani ot­ por, često još u posve neorganiziranim oblicima. Bio on

100

u Frankfurtu ili u Bremenu, Berlinu ili Hamburgu, mi njime vladamo, a to znači antiautoritativni tabor, s odlu­ čujućim karikama ljudskog osvješćivanja s prosvjetitelj­ skim skupovima izvan sveučilišta, s glavnim skupšti­ nama studenata na velikim sveučilištima, sa skupovima učenika u školama. Također vladamo ulicama velikih gradova, već se sasvim dobro snalazimo u »šikari vele­ gradova« (Brecht), ali još predstoji zbiljsko omasovljenje ideje socijalnorevolucionamog oslobođenja. »Pobuna studenata«, 1968.

Mi smo protiv tolerancije koja nam onemogućuje da idemo direktno prema promjenama. Jedan primjer: južnovijetnamski ambasador posjeti nas na Freie Universitatu, ali mi već dvije godine radimo i diskutiramo u vezi s Vi­ jetnamom i došli smo do znanstvenih i konkretnih rezul­ tata o onome što se događa u Vijetnamu. On dolazi i pokušava nam u sat i pol, doista, pričati laži o onome što se događa u Vijetnamu. Nakon jednog sata nismo više bili spremni slušati te stvari. Tu prestaje tolerancija u tom represivnom smislu, tu tolerancija postaje netolerantna, i zato smo pokušali razbiti taj skup. Ne u fašističkom smislu, već u smislu emancipiranja da mi preuzmemo vođenje rasprave i provedemo diskusiju, dakako široku diskusiju o onome što se tamo stvarno događa, i više nismo htjeli da nam on priča što misli o Vijetnamu. Dakle, ne radi se o uklanjanju drugih mišljenja. Diskusija u Evangeličkoj akademiji u Bad Bollu, u veljači 1968.

O riječi provokacija: egzistencija građansko-kapitalističkog društva, za sve ljude koji su shvatili historijske mogućnosti ozbiljenja novog svijeta, jedinstvena je pro­ vokacija. Naša politička taktika — putem političke provo­ kacije (happenings, sit-in, go-in, itd.) isprovocirati sistem na njegovim najosjetljivijim mjestima potvrdila se u prvoj fazi naše borbe, nije nas izolirala u okviru sveučilišta, već nam je pomogla u antiautoritativnom mobiliziranju re­ lativne masovne baze među studentima. Ali ne predajemo se iluziji da možemo u ovom razdoblju, kao studenti,

101

napraviti revoluciju. Bez prevratničkog širenja u društvu nužno ćemo propasti. Kod nas je jedinstvo radnika, namještenika, učenika, seljaka i studenata presudna pret­ postavka cjelokupne revolucije. Iz posljednjeg intervjua prije atentata, »Konkret«, 5. svibnja 1968.

Mi moramo što više ljudi učiniti svjesnima, politički ih mobilizirati, a to znači izvući iz autoritativnog tabora. Ali ne možemo ići radnicima u poduzeća i reći da štrajkaju. Mogućnosti štrajka pružaju se same, na temelju postojeće proturječnosti u ekonomiji i politici u Zapadnom Berlinu. Time mislim da bismo zajedničkim radom sa srednjim i nižim sindikalnim predstavnicima mogli stvoriti svijest o identičnosti interesa radnika i studenata. Ako bi kod radnika počela spontana obrambena reakcija protiv poslodavaca zbog zadiranja u njihova prava, to bi izazvalo veliki val solidarnosti svjesnih studenata. Moglo bi se dogoditi da ujedinjenje radnika i studenata u organiza­ cionom obliku savjeta izazove pitanje dvostruke vladavine. Širenje štrajkaških akcija, solidarnim štrajkovima u drugim poduzećima, dopunjenih spomenutim valom solidarnosti studenata, doista bi značilo radikalan izazov društvenoj strukturi i Zapadnog Berlina i, jednako, Istočnog Berlina; možda bi odozdo demokratizirani Zapadni Berlin mogao biti primjer za radnike i studente u Njemačkoj Demokrat­ skoj Republici. »Spiegel«, razgovor, 10. srpnja 1967. Govornik: Imam jedno pitanje za Rudija Dutschkea. Da li se on već pokušao sporazumjeti s nekim radnikom? Dutschke: Doista sam to već pokušao, što-više, s dob­ rim uspjehom, naime završivši tjedne obrazovne tečajeve s mladim radnicama i radnicima, gdje smo zajednički upot­ punjavali i razrađivali ono što im društvo sistematski uskraćuje. Dakle imam praktična iskustva u izobrazbi i zajed­ ničkom radu s onima koji zasada još ne smiju studirati. I naše kritičko sveučilište također je moment po­ boljšanja u sljedećoj fazi, zajedničkog rada upravo s učeni­ cima u privredi, mladim radnicima.

102

Danas doista imamo problema s time. Ne samo jezik, ego i naša unutrašnja i vanjska dispozicija za zajednički ad nije uvijek najbolja. Ali u okviru sveučilišta mi smo radili na specifičan lačin. Ako sada izađemo van, moramo se iznutra i izana promijeniti. Na tome sada radimo, i nismo skeptični, er ćemo progresivno oblikovati taj zajednički rad. Panel-diskusija, Hamburg, 24. studenoga 1967.

» . . . van Dutschke, Teufel, Kunzelmann« Od člana naše redakcije Berlin, 21. veljače »Mi mnogo toga dopuštamo, ali crvene zastave u središtu našega grada — sada je toga dosta«, mislio je građevinski radnik koji se, dolazeći sa svoga gradi­ lišta, u srijedu poslijepodne priključio povorci demon­ stranata sindikata OTV. Prije svega berlinski radnici, koji su glavni cilj »kampanje prosvjećivanja minirevolucionarčića«, izjavljaju da se Berlin ne da, kako se izrazio jedan sindikalni funkcionar, »vući za nos«. Pri zapisivanju jedne parole na početku marša OTV prema vijećnici u Schonbergu zapitali su kroničara: »Jeste li vi novinar? Tada pišite ono što ću vam reći: ja ovdje marširam zato da se kod nas sve ponovo sredi. Crveni misle ako se nitko ne podigne, mogu nam plesati po glavi.« Taj čovjek, šezdesetogodišnjak, radi kao auto-bravar u gradskom saobraćajnom poduzeću. A na pitanje zašto demonstrira protiv studenata, odgovorio je: »Oni protestiraju protiv svega, samo ne protiv zida i Ulbrichta. Mi smo sve to tada doživljeli, a oni nisu.« Tokom demonstracija čulo se mnogostruko odobra­ vanje, i katkada su se povorci priključivali prolaznici. Ovaj put bile su, umjesto crvenih, crno-crveno-zlatne zastave, boje grada Berlina, SPD i Sjedinjenih Država. Student elektronike na Tehničkom fakultetu, na pitanje zašto maršira, objasnio je: »Općinstvo mora vidjeti da

103

ne postoje ,oni‘ studenti. I ja sam protiv rata u Vijet­ namu, ali su mi bliži problemi vlastitoga grada.« Mnogima je pred očima bio Rudi Dutschke kao simbol nemira. To se odražavalo na plakatima, drve­ nim i kartonskim transparentima, i u povicima. »Ber­ lin se tiče svih nas — van Dutschke, Teufel, Kunzelmann«, pisalo je. Neki mladi čovjek bio je čak pretučen, jer su demonstranti mislili da je on Dutschke. Preko zvučnika začuo se glas sindikalnog funkcio­ nara: »Svatko tko ugrožava našu demokraciju mora računati s odlučnošću sindikata.« Burno odobravanje. Građevinski radnici nosili su drveni transparent sa žutim natpisom: »Državni neprijatelj br. 1 — Rudi Dutschke, van s tom bandom.« Stanovnici bloka kuća u Steglitzu, koji su svi za­ jedno marširali gotovo deset kilometara do sastajališta demonstranata, razvili su golem transparent: »Naša puna podrška berlinskoj policiji.« Za vrijeme demonstra­ cija neprestano su se kroz guste redove širile glasine o protudemonstracijama. Osobe duge kose gledali su s nepovjerenjem. Jedna riječ, zatim odgovor, i izbio bi sukob, već bi počela tučnjava. Plakati na kojima su se kritizirale demonstracije bili su poderani i spaljeni, a mladi koji su ih nosili bili su pretučeni. Berlinski do­ pisnik lista Die Zeit Kai Hermann bio je ozlijeđen. Kako je sam izjavio, tukli su ga nogama kad je po­ kušao posredovati u nekoj svađi. Ali, već za vrijeme marša demonstranata na Kurfiirstendammu, davao je ironične izjave na račun demonstranata. Drukčije nije bilo ni na mjestu demonstracija. Na kraju skupa, čulo se: »Dutschke je ovdje«, što je još jedanput naelektriziralo više od tisuću osoba. Vičući, nagrnuli su prema mjestu gdje se, tobože, na­ lazi ideolog SDS. Tražili su Dutschkea, ali nisu ga našli. Pretražili su jednu pekaru, jer je, navodno, trebao biti tamo, te pretresli policijski automobil.

Najzad im se učinilo da je Dutschke u trgovini nadgrobnih spomenika. . . Više od stotinu policajaca, izvučenim pendrecima, moralo je zadržavati masu da ne napadne trgovinu. »Die Welt,« 22. veljače 1968.

104

U procesu razračunavanja između antiautoritativnog tabora studenata s različitim frakcijama državno-društvenog aparata (sveučilišna birokracija, uprava, senat, monopoli) nastalo je geslo o identičnim zajedničkim interesima rad­ nika i studenata. Točnost toga gesla ne smije nas spriječiti u problematiziranju velikih poteškoća pri stvaranju takvoga jedinstvenog fronta, ne smije nas spriječiti da preispitamo slike prošlosti njemačkoga radničkog pokreta s obzirom na njegovu sadašnju sposobnost sudjelovanja u pokretu. Neidentičnost ekonomskih zakona kretanja i političkih oblika pokreta klasa vrlo je relevantna, kako teoretski, tako i praktično. Klasna borba može revolucionarnoemancipacijski riješiti »objektivne mogućnosti« koje su stvorene na temelju razvitka materijalne proizvodnje. Ali, prema shvaćanju historijskog materijalizma, za to nema ni historijske ni teoretske sigurnosti. »Zajednička propast klasa koje se bore« (Marx) i »pobjeda barbarstva« (Rosa Luxemburg) u povijesti je uvijek predstavljalo alternativu socijalizmu. »Praktično-kritička djelatnost« ljudi odlučuje kakav će oblik zadobiti epoha za koju se bore. Bilo bi moguće da od danas na sutra tvornice preuzmu proizvođači, da se uvede kontrola proizvodnje i demokra­ cija proizvođača. Postoje svi materijalni uvjeti za novi društveni poredak, ali nedostaje, upravo u poduzećima, društvena svijest. Marx i Lenjin danas više nemaju pravo kad polaze od toga da je poduzeće sociološki uvjet svjesne klasne borbe, organizacije i osvješćivanja proizvođačkih masa. Radnici, točnije individue koje proizvode danas su, štoviše, izolirane i atomizirane, one se mogu politizirati, primamo, izvan poduzeća. »Radnici i studenti u kasnom kapitalizmu«, FU-Spiegel, br. 62, siječanj 1968.

I tako mislim upravo ovo: kad Oskar Negt želi spasiti klasnu svijest za rubne slojeve — on je spomenuo inte­ ligenciju, škole, itd. — u to suženje pojma klasa također ulazi pogrešan moment. Jer za Lukacsev pojam klasne svijesti odlučujuće značenje ima sposobnost klase ne samo da prozre totalitet društva, već da ga potencijalno organi­ zira i revolucionarno promijeni. Ali za to nije sposoban nijedan rubni sloj, to ne može nikakva inteligencija. ( . . . )

105

Historijski realna klasna svijest bila bi svijest koja ne samo što može spoznati totalitet društva, već revolucio­ narno transformirati taj totalitet. To sam pokušao ujediniti kao tendenciozni rezultat na kraju prijelaznog procesa, gdje se ujedinjuju najrazličitiji protestni pokreti koje imamo u metropolama sa slojevima radničkog pokreta i tradicio­ nalne radničke klase, i gdje se u zajedničkom radu, i u ujedinjenju tih različitih razina proturječnosti, konsti­ tuira nova klasa, koja zatim može izraziti taj totalitet i kao takva može se pojaviti kao revolucionarna snaga. Ali to je cilj prijelaznog razdoblja, a ne sadašnja situacija. Sa­ dašnja situacija, je donekle, takva da smo mi još uvijek u apsolutnoj manjini. Manjina smo na sveučilištu i izvan njega, jedva smo organizirani, ali ipak nismo nemoćni da u određenim političkim situacijama, kao grupacije, dakako i kao organizirani borci, pojedinci razvijemo politički potencijal. Na određeni način, mi sada možemo postati masovni pokret te na ulicu izvesti 10.000 ljudi, a to danas nešto znači. Koja partija može za određeni problem aktivirati, svjesno aktivirati, 10.000 ljudi? To je, sigurno, snaga. Ali principijelna slabost sastoji se u tome da mi nismo u stanju zahvatiti cjelinu, organizaciono i sada u jednom specifič­ nom smislu, a zatim razviti inicijativu, te u institucijama, gdje živi i radi 10.000 ljudi, razvijati političku svijest. Od­ govor ne može biti suženo shvaćanje partije, a odgovor ko­ ji sada tražimo — Ekkehart Krippendorff je to naznačio — jest pokušaj osnivanja političkih organizacionih centara po­ jedinačnih boraca; to su, na neki način, te neformalne kadrovske grupe. Ti pojedinci ne smiju biti povezani u partiju, jer konstituiranje revolucionarne klase, o kojoj smo prije govorili, dolazi na kraju tog procesa. Tako na kraju procesa nalazimo partiju od različitih socijalističkih ili predsocijalističkih, ali, svakako, antikapitalističkih ra­ zina proturječnosti, organizaciono okrenutih prema nesocijalističkom okviru, ali koje sve rade protiv sistema. Sada možemo reći da to nije socijalistički, ali one rade protiv sistema u multidimenzionalnom obliku, i partija može stajati tek na kraju tog rezultata, naime toga prije­ laznog procesa u kojem su se različite razine proturječ­ nosti organizirale u vlastitu razinu, i kad su te različite kružne razine u razinama proturječnosti sposobne da orga­

106

nizaciono obrate revolucionarnu klasu, koja se može, i mora, utemeljiti u tom prijelaznom razdoblju. Možda u jednu partiju, možda tada već i u akcione komitete koji će biti strukturirani kao savjeti koji rješavaju pitanje partije, kao što je to riješeno na Kubi. Partija nastaje nakon revolucije, ona ne nastaje u revolucionarnom pro­ cesu. Radna konferencija SDS u Frankfurtu, 4—5. studenoga 1967.

107

»NIJEDAN ČOVJEK NIJE ZAMJENJIV« O NASILJU I PROTUNASILJU

Samoga sebe promijeniti, postati vjerodostojan, ljude uvjeravati i djelovati protiv najrazličitijih oblika izrabljivanja i terora, to se u nekim trenucima moze učiniti vrlo teškim. Ipak, tome nema alternative.

Ako je naša podrška oslobodilačkoj borbi u trećem svijetu ozbiljna, s jedne strane, i uz promjenu našeg poretka ovdje, s druge strane, tada treba da vrlo točno pogle­ damo kako rade ta poduzeća (koja rade za američku armiju u Vijetnamu, op. izdavača), ne zato da se dignu u zrak, već zato da putem prosvjećivanja manjinama u tim poduzećima postane jasno kako se ne može biti suglasan s tlačenjem u Vijetnamu. Poziv na nasilje i ubijanje u metropolama visokorazvije­ nih industrijskih zemalja — mislim da bi bio pogrešan i upravo kontrarevolucionaram. Jer u metropoloma se više nema koga mrziti. Oni koji vladaju, oni na vrhu — Kiesinger, Strauss ili kako se već zovu — to su birokratske karakterne maske koje odbijam i protiv kojih se borim, ali ih ne mogu mrziti kao Kya u Vijetnamu ili Duvaliera na Haitima. U trećem svijetu: mržnja ljudi prema oblicima direkt­ nog ugnjetavanja, kojega provode marionete — zato i borba protiv njih. Kod nas: atentat na naše članove vlade — to bi bila potpuna ludost, jer tko ne shvaća da je danas kod nas svatko tko je na vrhu zamjenjiv. Terorističko nasilje prema ljudima u metropolama više nije nužno. Sasvim sigurno, nitko ne može tvrditi da više uopće neće biti nasilja u okviru procesa promjena. Sila je temelj vladanja, i zato na nju treba da odgovorimo demonstra­ tivnom i provokativnom protusilom. Oblik određuje forma sukoba. U Berlinu se, doista, nasilje egzemplarno pokazalo, i to od egzekutive senata, kad su ustrijelili Benna Ohnesorga. Mi u sklopu tih razračunavanja ne možemo reći: zgrabimo i mi strojne puške pa ćemo voditi odlučnu

111

borbu, nego moramo sasvim jasno vidjeti da se naša šansa revolucioniranja postojećeg poretka sastoji samo u tome da stvaramo što veće svjesne manjine, da antiautoritativni tabor postaje sve veći i da započne sam sebe organizirati, da nađe vlastite oblike zajedničkog života. »Spiegel«, razgovor, 10. srpnja 1967.

Pod objektivnim pritiskom, koji je sastavni dio uloge i funkcije gradonačelnika Zapadnog Berlina, dakle pod pritiskom okupacionih snaga i kapitalističkih odnosa, koje je on, očito, sve pounutrašnjio ustuknula su Albertzova prijašnja liberalno-socijaldemokratska iskustva, interesi i motivi, koji su bili rezultat protestantsko-crkvenog otpora protiv Hitlera, pred novom zadaćom i garantirati mir i po­ redak u Cityju Berlina. U skladu s tim, senat i šef poli­ cije izuzetno šu dobro pripremili boravak tlačitelja iranskog naroda. Trebalo je spriječiti očekivane demonstracije, od­ nosno pronaći policijske metode borbe koje ne samo što isključuju političku pobjedu izvanparlamentame opozicije, već treba da, radi primjera, pokažu odnos snaga u građu. (. . .) Policija, pod vodstvom šefa policije Duensinga, nastu­ pila je posebno oštro protiv dopuštenih demonstracija pred Operom. Demonstranti, koji nisu bili pripremljeni za realnu borbu s policijom, bili su ondje, kasno poslijepodne i uvečer 2. lipnja, potučeni usredotočenim napadima poli­ cije sa svih strana. Slično se događalo i drugi dan u Sa­ veznoj Republici, dakako s tom velikom razlikom što je u Zapadnom Berlinu studenta Freie Universitata Benna Ohnesorga, koji je prvi put sudjelovao u antiimperijalističkim demonstracijama, ubio jedan policajac. Tada je bila eklatantno dokazana naša političko-fizička nemoć. Ali iz te političko-fizičke nemoći razvila se sljedećih dana, tjedana i mjeseci političko-moralna snaga takve relevantnosti kakvu još nismo imali za cjelokupna društvena razračunavanja u Zapadnom Berlinu i Saveznoj Republici Njemačkoj. Dakle, počelo se ocrtavati nešto upravo sasvim suprotno od onoga što se senat Zapadnog Berlina nadao da će postići. Iznenađujuće i za nas i za one koji vladaju bilo je naglo povećanje izvanparlamentame opozicije u grupama

112

različitih vrsta. Već je i povorka, koju je činilo više od dvadeset tisuća studenata i simpatizera iz Berlina, pri prenošenju lijesa Benna Ohnesorga iz Zapadnog Berlina u Saveznu Republiku Njemačku, do granice Njemačke Demokratske Republike pokazala da je utvrđena nova kvaliteta i kvantiteta političkog morala u društvenim su­ kobima u Saveznoj Republici i Zapadnom Berlinu. Na­ goviješten je izazov i tendenciozna negacija postojećih pro­ turječnosti kapitalističkog društva. Osim toga, iskra subver­ zije skočila je s Freie Universitata na sve berlinske i za­ padnonjemačke visoke škole. Skok koji se mogao dogo­ diti samo zato što su pojačane objektivne proturječnosti u okviru i izvan sveučilišta. Hapšenja i procesi, posebno protiv Fritza Teufela, samo su još više rasplamsali vatru usmjerenu na političku i socijalnu emancipaciju. Prilog »Extra-Dienst« od 28. svibnja 1974. u povodu preuzimanja dužnosti Gustava Heinemanna

Proturječnost između apstraktnog moralnog humaniz­ ma, na jednoj strani, i samo-radovanja zbog veličine američkih gubitaka u Vijetnamu, na drugoj strani, dovelo ie do duboke diskusije o problemu sile u revolucionarnoj borbi. Pokazalo se da je samo manji dio studenata uopće bio spreman voditi takvu diskusiju. To se, također, po­ kazalo u kasnije provedenoj akciji skupljanja novca za kupovanje oružja za južnovijetnamski oslobodilački pokret. Samo vrlo malo studenata dalo je za to novac, ali su bili vrlo spremni dati novac za medicinsku pomoć. Ta realna ograda u svijesti studenata nije mogla biti doki­ nuta ni kasnijim događajima, 1966. godine. Odbivši upotrebu sile, većina studenata pokazala je da pravilno shvaća kako u metropolama ne može biti prema ljudima revolucionarnog terora oružjem. S obzirom da se lijevi studentski savezi, uključujući SDS, na sistematskim — prosvjetiteljskim skupovima nisu zainteresirali za proble­ matiku sile, nisu željeli o njoj konkretno diskutirati na vijetnamskom i drugim primjerima, naravno, nije moglo postojati nikakvo drugo stajalište kod studenata. »Pobuna studenata«, 1968. 8 Moj dugi marš

113

Kad je -6. travnja 1967. američki potpredsjednik Humphrey došao u Zapadni Berlin, tabor antiautoritativnih studenata i onaj najamno-ovisnih masa koje su se već solidarizirale sa studentima u demonstracijama protiv Vijet­ nama morali su na to gledati kao na otvorenu provoka­ ciju. Ali mi smo bili i jesmo »manjina«. Koja partija u Zapadnom Berlinu može za sebe dignuti na noge tisuće ljudi za političko-emancipacijsku stvar? Već su prije de­ monstracija protiv Humphreya privremeno uhapšeni razli­ čiti SDS-ovci koje je kriminalistička policija »uhvatila na djelu« kada su pravili puding-bombe i dimne bombe protiv Humphreya. Napalm-bombe, svakako, nisu dimne bombe, i upotreba puding-bombi ne može bitiidentična sa stotinama tona bombi koje svakodnevno padaju na Vijetnam. Da bi se opasni studenti među stanovništvom i među mogućim grupama simpatizera oklevatali, do­ pušteno je svako sredstvo: pribjegava se totalnoj laži, i više ne ostaje čuvan čak nijedan moment istine. Tako su novine pomogle u travnju — i ponovo se radi, prije svega, o no­ vinama Springerova koncerna — da se stvori ona atmosfera i raspoloženje pogroma koju je 2. lipnja primijenila policija protiv studenata. Valja napomenuti da je 6. travnja policija prvi put upotrijebila veći broj napadačkih grupa protiv demonstra­ nata. Napadačke grupe imale su zadaću da među de­ monstrantima uhapse aktivne vodeće studente i radnike te tako spriječe aktivnost masa. Pitanje nasilja i atentata ponovo se postavilo 2. lipnja u povodu posjeta iranskoga šaha. Naši iranski drugovi i prijatelji, organizirani u iran­ skoj konfederaciji, razvili su, u danima prije šahova po­ sjeta, izvanrednu kampanju, kampanju prosvjećivanja koja je duboko prožimala, o stanju diktature u Iranu, i to u cijeloj Saveznoj Republici i Zapadnom Berlinu. Bahman Nirumand, koji je imao posebnu ulogu u tim pohodima prosvjećivanja, već je u svojoj knjizi Iran-model zemlje u razvoju upozorio na odlučne strukturalne slabosti siste­ ma i inzistirao na nužnosti revolucionarnog preokreta u Iranu. Mašinerija pokrenuta, u danima šahova posjeta, za »zaštitu« diktatora bila je polazna točka lova na lijeve manjine u cijeloj Saveznoj Republici. Od prijateljskog niza rukovanja i bajnih impresija nastala je sistematski uprav­ ljana i forsirana vježba izvanrednog stanja policije Savezne

114

Republike i Zapadnog Berlina. Tih dana za nas je bila živa problematika trećeg svijeta. Atentat na šaha, možda u suradnji s iranskim borbenim organizacijama, bio je nezamisliv. Dakako, ubojstvo tirana već je stoljećima bio oblik otpora naroda prema neljudskoj vladavini jedne klike. U vrijeme organizirane represije i koordiniranog imperijalizma atentat je pravilan i ima smisla samo ako je direktna polazna točka socijalne revolucije, direktne vojne borbe protiv režima. Ali kako u lipnju 1967. borbene organizacije iranskih seljaka nisu bile dovoljno jake da bi za njih uspješni atentat bio početak direktnog socijalno-revolucionarnog prevrata, atentat ne bi bio ništa drugo doli, u krajnjoj konsekvenciji, kontrarevolucionami pothvat. Te nove i još jače provokacije ljevice od strane onih koji vladaju dočekali smo nizom demonstracija. Ali ponovo se pokazalo da je antiautoritativni tabor, koji se tada bitno i primamo sastojao od studenata, malo spo­ soban, ili potpuno nesposoban, da se organizira, da pro­ nađe takve oblike otpora kojima bi se mogao djelotvorno oduprijeti organiziranoj represiji. Tako je nastala, doduše nakon 2. lipnja 1967, pošto je Benna Ohnesorga ubio policijski viši narednik Kurras1, situacija koja se sve više zaoštravala, a studenti nisu bili u stanju da takvu situaciju ekspanzivno razviju prema van. Smrt Benna Ohnesorga, brutalni nastup policije, cinični stavovi senata, i još mnogo toga, izazvali su, doduše, naš prezir i naše strasti, ali nije bilo organiziranog otpora. Manje ili više, rezignirali smo već 3. lipnja pred nadmoći policije, nismo se čak usudili mobilizirati našu socijalnu bazu, sveučilište, koje je tada još bilo posve kompaktno, i izgraditi ga na subverzivnoj, borbenoj bazi. Protivnicima smo prepustili inicijativu i time smo potcijenili prvo, osnovno pravilo koje smo naučili od Mao Ce Tunga, Guevare i od Fanona iz trećeg svijeta. S obzirom na to da smo prepustili inicijativu, 1 21. studenoga 1967. bio je Karl-Heinz Kurras, kriminalistički viši narednik, koji je 2. lipnja 1967. s leđa ubio studenta Benna Ohnesorga za vrijeme posjeta šaha, oslobođen optužbe zbog ubojstva iz nehata. Oslobodio ga je optužbe Veliki kazneni sud Pokrajinskog suda u Moabitu u Zapadnom Berlinu. U obrazlo­ ženju je priznato: ta presuda nije zadovoljila ni sud. »Kurras zna više nego što je rekao, i ostavlja dojam da u mnogim stvarima nije rekao istinu.« (Primjedba njemačkog izdavača)

8*

115

počele su se pokazivati rezignacija i pasivnost, kao osnovni stav, koje nisu prebrođene tjednima i mjesecima nakon toga. Došlo je do racionalizacije vlastite nemoći, pravili smo od sebe Zidove, i time smo racionalizirali vlastitu nesposobnost da se obratimo masama i da u prosvjećivanju i akciji prema van — od sveučilišta kao baze — djelujemo ekspanzivno. Uprkos tome, nema sumnje da 2. lipnja 1967. ulazi u povijest njemačkih sveučilišta i njemačkog društva poslijeratnog razdoblja. Prvi put nakon rata mobilizirali su se široki slojevi studenata protiv temeljne autoritativne strukture ovog društva. Ti studenti iskusili su, psihički i fizički, na vlastitom tijelu, prilikom demonstracija taj iracionalni autoritet. U tjednima i mjesecima nakon 2. lipnja došlo je do široke mobilizacije studenata, mladih radnika, namještenika i učenika, upravo na osnovi iskustava od 2. lipnja, i drugih nastupa šaha u Saveznoj Republici. Nastao je preokret u »javnom mnijenju«. Moralo se priznati da su studentski protesti ipak, u srži, opravdani, da su nemiri, koji su nastali iz protesta, legitimni nemiri. Na mnogim sveučilištima spontano su se stvarale nove orga­ nizacije SDS, općenito su se povećale lijeve organizacije na sveučilištima. >Pobuna s tu d e n a ta 1968.

Pitanje: Ne samo u Berlinu, nego i u Bonnu, na dnevnom su redu parlamenta najnoviji izgredi studenata; jednoglasno je naglašeno da će se odlučno suprotstaviti povredama pravnog poretka od strane radikalnih grupa. Hoće li to utjecati na vaš kurs? Dutschke: Nesposobni i impotentni političari Savezne Republike i Zapadnog Berlina mogu još mnogo toga zaključiti; antiautoritativne grupe na sveučilištima, u ško­ lama, školama učenika u privredi, u poduzećima i u društvu ne mogu se više odvratiti od borbe protiv autoritativno-fašističkih tendencija u našem društvu i u svijetu. Nakon izjava vlade, koje pokazuju njezinu nemoć i strah, sada će antiautoritativni još jasnije uzeti svoje interese u vlastite ruke. O najnovijim proglasima naše »gospode na vrhu« možemo samo reći: bit će još mnogo oštrije. Protiv orga­ nizirane represije moguća je samo organizirana borba. Naši organizacioni oblici tek su u zametku. Zato je u sre­

116

dištu toga princip samo-organizacije kao izraz političko-ljudske organizacije interesa, potreba, želja i patnja ljudi koji se bore za svoju emancipaciju. Pitanje: Široki dijelovi stanovništva razumiju studentske težnje, ali osuđuju terorističke akcije kao što su razbijanje prozora, ulične borbe nakon povišenja cijena gradskog prometa i prolijevanje krvi. Da li se distancirate od na­ silja? Dutschke: Ne, jer stupanj našeg protunasilja određuje mjera represivnog nasilja onih koji vladaju. Mi odobra­ vamo akcije antiautoritativnih, jer one znače permanentni proces učenja sudionika akcija. Efektivniji i jasniji oblici otpora mogu se razraditi samo u praksi koja se uvijek ponovo reflektira. U dugoročnom smislu, to može biti samo revolucionarna borba za slobodno društvo, za slo­ bodni svijet, u kojem svi ljudi malo rade i imaju doista mnogo slobodnog vremena za stvaralački razvoj svojih individualnih sposobnosti. »Konkret« Intervju, 3. ožujka 1968.

»Holger, borba traje i dalje« — to za mene znači da je borba izrabljivanih i uvrijeđenih za socijalno oslobo­ đenje jedini temelj našega političkog djelovanja kao revo­ lucionarnih socijalista i komunista.2 Prema tome, naše metode i rješenja aktualnih političkih zadataka ne mogu se odvajati od socijalističkog cilja pobjede radničke klase. Politička borba protiv izolacije u zatvoru ima jasan smisao i zato smo solidarni. Ubojstvo antifašističkog i socijal­ demokratskog predsjednika Vrhovnog suda treba shvatiti kao ubojstvo u njemačkoj reakcionarnoj tradiciji. Klasna borba je politički proces učenja. Ali teror sprečava svaki proces učenja izrabljivanih i uvrijeđenih. Pismo čitalaca časopisu »Spiegel«, br. 48. 1974. 2 Holger Meins uhapšen je 1972. zajedno s Andreasom Baaderom i Jan-Carlom Raspeom (frakcija Crvene armije). Umro je 10. listopada 1974, nakon dvomjesečnog štrajka glađu za ljudski dostojnije zatvorske uvjete. »Holger, borba traje i dalje!« uzviknuo je Rudi Dutschke na Meinsovu pogrebu. Teroristi su 10. listopada ubili Guntera von Drenkmanna, predsjednika zapadnoberlinskoga Vrhovnog suda. (Prim. njem. izdavača)

117

Kritika terora, mora biti jasnija Prije nekoliko mjeseci u Sternu nije objavljen moj prilog, kako sam želio, o socijalističkoj kritici akcija desperadosa. On glasi: »Kad su u Španjolskoj Francova ministranta Carrera teroristi otjerali u pakao, odahnuo je velik dio naroda, napad je pomogao da se približi kraj despotizma«. U našim društvenim uvjetima situacija je posve druk­ čija. Kod nas svaka teroristička akcija čini tešku društ­ venu klimu još napetijom, i veoma zamagljuje realne proturječnosti i mogućnosti političke klasne borbe. U Španjolskoj se, na određeni način, može ustanoviti po­ četak, politički i ekonomski, građanskog društva. Ono oslobađa onaj prostor za igru koji je potreban radničkoj klasi i njezinim saveznicima da bi mogli primjereno posta­ viti pitanje socijalizma. Mi u Saveznoj Republici nismo na početku, već prije u krajnjoj fazi građansko-pravne države koja je u dubokoj krizi. Buback i njegovi suradnici sjedili su na centralnim mjestima, izvršavajući društveno nekontroliranu moć. Oni su bili, kako kaže Marx, »društ­ vene karakterne maske«. Otuđeni ljudi — ali ljudi, ne svinje koje treba odstrijeliti. Kao socijalist borim se protiv predstavnika vladajuće klase primjerenim političkim, izvanparlamentamim i parla­ mentarnim mogućnostima — ali ne metodom individualnog terora koji nas udaljava od stanovništva. Kada Che Guevara kaže: »Stvorimo dva, tri, više Vijetnama«, tada to ima dubok socijalnorevolucionami smisao. Povijest je dala pravo toj paroli. Kad očajni desperadosi ili oni kojima je to naloženo pišu: »Stvorite mnogo revolucionar­ nih ćelija. Stvorite mnogo Bubacka«, tada socijalist može samo reći: razaranje kritičko-materijalističkog uma ne može ići dalje. Godine 1967. nedvosmisleno smo govorili o ubojstvu Benna Ohnesorga. Za socijaliste i komuniste demokratskog tipa, koji nisu jednom nogom u Moskvi, a drugom u Pe­ kingu, sedamdesetih godina to nije postalo drukčije. Vla­ dajuće partije vrlo rado pronalaze takozvano plodno tlo terorizma. Ponovo bi trebali da ljevica na sveučilištima i drugdje »snosi« krajnju intelektualnu odgovornost za individualni teror. Uvrštavanje emancipacijski orijentirane

118

inteligencije u članstvo ili krug simpatizera individualnog terora može se shvatiti samo kao lov na intelektualce. Zašto se svim tim trikovima pokušava skloniti od prob­ lema plodnog tla pojavnih oblika terorizma? Kako se, zapravo, može »iskorijeniti terorizam« kada mu se isto­ vremeno stvara socijalmo-ekonomsko i socijalno-psihološko tlo? Što to znači za socijaliste? Naša kritika i oštrina razračunavanja s individualnim terorom mora postati jasnija nego prije. Ako se u dogledno vrijeme ne isko­ riste objektivne mogućnosti, tada će se ta užasna igra, što doista više nije nikakva igra i nikada nije ni mogla biti, nastaviti na višem stupnju. Upravo stoga da se gra­ đanskoj demokraciji oduzme posljednja mogućnost, a da se pri tom ne stvara revolucionarna situacija pogodna za ljevicu i njezine simpatizere. Naprotiv, mi ćemo se većina nas, ponovo sresti ili u novim taborima ili u egzilu. Treba li da se desperados tek ondje uvjeri kako indivi­ dualni teror služi pervertiranju političke borbe i kako je on bio upotrebljiv objekt vladajuće klase? Ili već dugo nije socijalistički cilj ono što pokreće teroriste? Ovo posljednje se ne može isključiti. Jer u njihovoj argumenta­ ciji i diskusijama, koliko se uopće mogu prozreti i spoz­ nati izvana, već dugo više ne postoji pitanje socijalne emancipacije potlačenih i uvrijeđenih. Individualni teror je teror koji kasnije vodi u individualnu despotsku vlada­ vinu, ali ne u socijalizam. To nije bio naš cilj i nikada neće biti. Mi predobro znamo što je despotizam kapitala, i nećemo ga zamijeniti despotizmom terora. »Die Zeit«, 16. rufna 1977.

Nijedan čovjek nije zamjenjiv U prilogu Iringa Fetschera, objavljenom u izdanju od 10. rujna, Šest političkih pogrešnih zaključaka terorizma može se pročitati, među ostalim: »Tužan primjer toga da je i neteroristička ljevica zapala u sličnu zabludu (naime, kao i teroristi, prim, pisca pisma), barem verbalno, bio je govor Rudija Dutschkea na pokopu Emsta Blocha. On je ondje govorio, u povodu ubojstva Jiirgena Ponta, o ubije­ noj ’kapitalističkoj karakternoj maski’.«

119

Ali u Tiibingenu sam uistinu rekao: »Kada u Saveznoj Republici desperadosi ubiju velikoga bankovnog špekulan­ ta, društvenu karakternu masku kapitalizma, tada imamo ’državni pokop’, s golemim troškovima i tehnološki viso­ kom policijskom zaštitom. Takvo određenje uloge nosilaca funkcija izjednačavam s birokratskim karakternim maska­ ma^ u Njemačkoj Demokratskoj Republici, zbog kojih se, pošto umru kao samoubojice, u nesreći ili prirodnom smr­ ću, ’državna zastava’ spušta na pola koplja.« Tome sam suprotstavio ponašanje obiju država u po­ vodu smrti Emsta Blocha: »kada, suprotno, tome umre osobno i društveno nezamjenjiv filozof, subverzivni pisac to se u Njemačkoj Demokratskoj Republici ignorira, a u Saveznoj Republici prelazi se preko toga koliko se god brže može.« Toliko o kontekstu u kojem se govorilo o društveno zamjenjivim karakternim maskama. Onaj tko zna čitati, morao bi znati prozreti opasno zamagljenje I. Fetschera. Ostaje li u toj mojoj citiranoj rečenici nejasno što je ubojstvo, što su desperadosi, što ja kao socijalist razumijem pod društveno zamjenjivim ka­ rakternim maskama? Ostaje li tu nejasno precizno diferen­ ciranje između »osobnog« i »društvenog«? To razlikovanje nipošto nije moje, već je rezultat nastalih proizvodnih od­ nosa. Nijedan konkretni čovjek nije zamjenjiv, postoji samo taj i nijedan drugi: ta žena, taj muškarac, to dijete, ta beba — to je živa nezamjenjivost. Ali taj pravi, konkretni čovjek ne zanima ni općedržavno robovanje građanskog CK-carstva na Istoku ni ka­ pitalističke proizvodne odnose na Zapadu. Oba sistema interesira samo čovjek koji se mora otuđiti od samoga se­ be, roba, radna snaga, nosilac funkcije, itd. Život postaje rad, karakter postaje karakterna maska. I. Fetscher mi, zaisita, ne mora tumačiti što je to uboj­ stvo, što je teror kapitalističkih odnosa, odnosno individu­ alni teror. Izrabljivanje je izrabljivanje, ubojstvo je ubojst­ vo, represija je represija, neljudskost u zatvoru je neljud­ skost, nezaposlenost je nezaposlenost u ovoj zemlji. Na to­ me ne može ništa promijeniti visok stupanj tehnologije, sve veće ovladavanje drugim zemljama putem kredita i odre­ đen životni standard u vlastitoj zemlji.

120

Sadašnji tehnokratski vladajući aparat, današnje tehnokratske ubojice mogu ugroziti ljudsko dostojanstvo koje se može postići samo političkom klasnom borbom. I kako užasno »lako« oni koji vladaju naglašavaju kriminalom politički otpor, permanentno »opserviraju« pojedinačne osobe ili ih »psihijatriziraju«, i kako je individualnom te­ roru jezivo »lako« »pustiti da govore« strojnice. Naprotiv, samoga sebe promijeniti, postati vjerodosto­ jan, ljude uvjeravati i djelovati protiv najrazličitijih oblika izrabljivanja i terora, može se u nekim trenucima učiniti užasno teško. Ipak, tome nema alternative. Pismo čitaoca listu »Frankfurter Rundschau«. 28. rujna 1977.

121

»NAŠE KĆERKE, NAŠI SINOVI MORAJU NAUČITI DA SE PANIČNO NE BOJE ZATVORA«

K od Jana Raspea poveo sam sina i njegova prijatelja, htio sam mu pokazati druga, sasvim drukčija lica. Oni su došli sa mnom u zatvor, ali ne i kod Jana Raspea. »Bez odobrenog za­ htjeva djeca ovamo ne mogu doći, gospodine dr Dutschke. I čemu takav posjet?«

U prosincu 1965, u vrijeme demonstracija protiv Čom­ bea mogao sam pobjeći pred policijom, ali jučer nisam imao nikakve šanse. Gretchen i ja upravo smo hodali po pločniku Kudamma kada se kraj nas zaustavio automobil. Iz njega su iskočila četiri čovjeka i zgrabili me. Moj karton, za koji sam mislio da bi mogao biti osnova za spontani govor, istrgnut mi je, i jedan od njih pokazao mi je značku kriminalističke policije. Htjeli su me smjesta odvesti u automobil. Branio sam se rukama i nogama. G. su odgumuli u stranu, a starija dama, koja je bila blizu nas i sve primijetila, ogorčeno je viknula: »To je isto kao što je bilo i u fašizmu.« To, vjerojatno, nije točno, ali samo­ volja policijskih odluka prema nama s onu stranu »demo­ kratskih« prava podsjetila me na odnose u Njemačkoj D e­ mokratskoj Republici. Ali to ipak nisu isti odnosi, ondje postupaju još brutalnije prema otporu. Kod njih se poku­ šava uopće ne dopustiti da do njega dođe. Pošto je Gretchen obavijestila ostale o hapšenju, i nju su uhapsili, zajedno sa sasvim mladim prijateljem iz uče­ ničke organizacije. Policija je bila u zabludi da će se »ne­ miri« na Kudammu pojačati, i mnogi su bili uhapšeni. Čuo sam ih kako pjevaju u drugom dijelu zgrade policije: »We shall overcom«, itd. Pošto sam zaprijetio da ću se srušiti ako ne dobijem nešto za jelo, Gretchen je »dopu­ šteno« da mi kupi pile; tada me je točno obavijestila da je policija na ulicama postala nesigurna. U zatvoru sam, pošto sam odbio svaki iskaz, razgova­ rao sa svojim čuvarom. On je rekao: »Gospodine Dutschke, i ja sam za komunizam, kao ideal, ali on je neostvariv. Pa, pogledajte Istok . . . « Kako oni, ipak, štete stvari socijaliz­ ma!! Ipak, mi imamo nešto zajedničko sa SED u pogledu

125

Vijetnama. U koga bismo se mogli pouzdati od SPD, FDP, da se ne govori o CDU. U noći, rano ujutro, policija me je oslobodila, a drugi su već bili vani. Dnevnik> ^ prosinca i m _ Mi smo u opasnom prijelaznom razdoblju na sveučili­ štu i izvan sveučilišta. Kada kažemo da treba braniti za­ štićene prostore, tada vidim nešto crno, jer trenutno — govorim vam o situaciji u Zapadnom Berlinu — u toku su stotine procesa protiv studenata. Kurras je oslobođen. (Zvižduci) A sutra počinje proces protiv Teufela.1 Da li, možda, vjerujete da će pravosuđe samo sebe osuditi, nakon pet mjeseci istražnog zatvora? I mi tu govorimo o obrani za­ štitnih prostora. Mi ih moramo držati otvorenima, ali ekspanzivno. Eto što imamo godinu dana nakon vala pro­ cesa: djevojke koje su dijelile letke bit će osuđene na tri mjeseca, ali ne uvjetno. To je izjednačavanje pravosuđa, ali ne u subjektivnom smislu. Totalitarizam, o kojem se govori ne moramo manifesti­ rati osobama. On je kod nas u strukturi institucija. Fritz Teufel, neka mi nitko ne kaže da je on bacio ijedan ka­ men. Samo zato što je pripadao čvrstoj jezgri onih koji su se usudili na pasivan, nenasilan otpor na ulici, u obliku štrajka sjedenja, sada će dobiti najmanje šest mjeseci. To znači da se pravosuđe izvuklo iz neprilika, dobilo je prese­ dan, primjer protiv svih politički angažiranih studenata. Govornik: Jedno pitanje gospodinu Rudiju Duitschkeu, jer on je pravi događaj večeri: gospodine Dutschke, ne smatrate li opasnim što zahtijevate kažnjavanje čovjeka o čijem djelu znate samo po čuvenju. Mislim na Kurrasa. Dutschke: Kolega, to nije problem. BZ je nakon oslo­ bođenja Kurrasa napisao: on je sada sam sa svojom 1 Komunar Fritz Teufel uhapšen je 2. lipnja 1967, prilikom de­ monstracija protiv iranskog šaha, a u studenome je još sjedio u istražnom zatvoru zbog »opasnosti od bijega«. 27. studenoga tre­ bao je početi proces zbog narušavanja mira u zemlji, bacanja ka­ menja, itd. Izbili su teški sukobi pred prvostepenim sudom u Moabitu: istražni postupak protiv Rudija Dutschkea zbog narušavanja općeg mira. 1. prosinca morao se opozvati nalog o hapšenju Fritza Teufela. (Prim. njem. izdavača)

126

krivnjom. A sudac koji je veći od svih sadašnjih sudaca tražit će od njega jednoga dana doista odgovornost. Tako se, također, može primiti na znanje jedna pravna i politička osuda. Ja ne zahtijevam da Kurras ide na deset godina u zat­ vor. To bi bila zaista neprimjerena reakcija na jedno vrlo ružno činjenično stanje. Riječ je o tome da o takvoj presudi ovisi cjelina poli­ tičkih napetosti u gradu i u cijeloj Saveznoj Republici. A ta se situacija sada zaoštrila, nije razriješena, već se nastav­ lja, i na taj način zlokobno koincidiraju oslobođenje Kur­ rasa i proces protiv Teufela. Vi možete reći da je to slučaj­ nost, ali ja tu vidim strukturne slučajnosti. I zato se ne radi o oslobođenju, već o tome da se shvati kako je u pra­ vosuđu prisutna vrlo opasna tendencija, u suradnji s po­ litikom senata, također samo u subjektivnom smislu, ali, svakako, u objektivnom smislu s obzirom na one koji se smatraju odgovornima za sve u ovom gradu, ali se trude da spoznaju situaciju Zapadnog Berlina i trude se da sve veći dijelovi Zapadnog Berlina, zajedno s nama, doista okončaju ođsluženi senat, te žele politiku mogućega kao uvjet normalnog odnosa između studenata i stanovništva koje je danas ovdje. ( . . . ) Između nas stoji manipulacija u vidljivom obliku Springerova koncerna, a stoje i politika i pravosuđe. Zato moramo protiv toga protestirati, jer su naši zaštitni prostori krajnje ugroženi, oni su vrlo maleni. Ako ovdje dobijemo po glavi, s procesom protiv Fritza Teufela i dru­ gim procesima, tada je najdublje ugrožena politička praksa sljedećih godina na sveučilištu i izvan sveučilišta, i zato mo­ ramo reagirati. (Odobravanje) Augstein: Neobično sam obogaćen pojmom strukturne slučajnosti. Ali nisam to htio reći. Mislim da je uistinu skandal to što je Teufel u istražnom zatvoru, a ne što je Kurras oslobođen. Ovdje se stvaraju povezanosti koje ne postoje u tom obliku, a možda ne postoje ni u drugim ob­ licima. S druge strane, ako Teufel bude oslobođen, što oče­ kujem, to neće biti zato što ste vi stupili u akciju, već up­ ravo usprkos tome što ste stupili u akciju. Panel-diskusija u Hamburgu, 24. studenoga 1967.

127

I. Istražna komisija2 (5. izbornog saziva) 67 (20. otvorena) sjednica Utorak 20. veljače 1968, 9,30 sati U 9,36 sati predsjednik Loffler otvorio je sjednicu. Predsjednik Loffler: Otvorena je današnja sjednica I istražne komisije berlinskog parlamenta — 5. izbornog razdoblja. Molim da se kao prvi svjedok pozove gospo­ din Lefevre. . . Zahvaljujemo vam, gospodine Dutschke, što ste pra­ vodobno došli, iako ste pozvani tek za jedanaest sati. Svjedok Dutschke: Ne zbog vas, već zbog svojih pri­ jatelja. Predsjednik Loffler: . . . prema dosadašnjem toku da­ našnje otvorene sjednice, mi vas već sada možemo saslušati. Vi znate, gospodine Dutschke, da ste ov­ dje pred parlamentarnom istražnom komisijom. Dužan sam vam dati neka objašnjenja i upute. Vi ste, pre­ ma odgovarajućim zakonima dužni dati iskaz pred ovom istražnom komisijom, a možete odbiti odgovor sa­ mo na ona pitanja na koja bi vaši odgovori vas ili nekog od vaših bližnjih izvrgli opasnosti od krivičnog gonjenja. Prema članu 57. uredbe o kaznenom postupku, obavezni ste reći potpunu istinu i ne smijete ništa prešutjeti. Istražna komisija ima pravo izjave svjedoka potvrditi za­ kletvom. Zato sam vas dužan upozoriti na značenje za­ kletve. Krivokletstvo se kažnjava zatvorom. Ali i lažna izjava, bez zakletve, kažnjava se robijom ili zatvorom. Zatvorom se, prema krivičnom zakoniku, kažnjava i ne­ 2 Skupština grada Berlina odlučila je 7. lipnja 1967, pet dana nakon smrti Benna Ohnesorga, osnovati sedmoročlanu istražnu komisiju koja je trebala da ustanovi: 1. »koliko i na koji način su grupe na Freie Universitatu uzrokovale nezgode i nemire u Berlinu i u javnosti«; 2. istražiti »ponašanje demonstra­ nata i policije prilikom posjete iranskoga carskog para, uzevši u obzir rezultate istrage državnog tužilaštva«. Političari, poli­ cajci, studenti, novinari i prolaznici saslušani su kao svjedoci. Istražna komisija ASTA Berlina, koja je radila u isto vrijeme, objavila je svoje rezultate u liberalnoj štampi i pomagala služ­ benim ustanovama u pronalaženju istine. (Primjedba njem. iz­ davača)

128

hotična lažna zakletva: Gospodine Dutschke, ime vam je Rudolf. Koliko imate godina? Svjedok: Zovem se Rudi. Predsjednik: Rudi, da, ovdje je pogrešno napisano. Popravit ću to. Koliko imate godina? Svjedok: Dvadeset sedam. Predsjednik: Vaše zanimanje? Svjedok: Industrijski trgovac. Predsjednik: Stanujete u Berlinu? Svjedok: Da. Predsjednik: Gospodine Dutschke, prvo pitanje ko­ je vam želim uputiti kao svjedoku . . . Svjedok: Prije nego što postavite pitanje, želim dati jednu izjavu. Predsjednik: Gospodine Dutschke, mi sve ovo mo­ žemo veoma skratiti. . . Svjedok: Sasvim kratko. Sve dok gospodin Wohlrabe. . . Predsjednik: Ali, molim vas, sjednite, inače se neće čuti u mikrofonu. Svjedok: Mislim da sam dovoljno glasan i da me možete razumjeti. Sve dok egzemplarni fašist Wohlrabe. (Nemir u gledalištu) i gospoda Reimann i Werth ne povuku svoje izjave o kri­ minalnom karakteru SDS, dotle nisam spreman davati nikakve izjave. (Pojedinačno odobravanje u gledalištu) Predsjednik: Dobro, zauzmite ponovno svoje mje­ sto. Smijem li zamoliti da se isprazne posljednji redovi, i to treći i četvrti. Smijem li vas zamoliti, dame i go­ spodo koji sjedite u tim redovima, da napustite prostori­ ju za sjednicu. (Kratak prekid rasprave, dok gledaoci, od kojih se to zahtijevalo, nisu — protestirajući — napustili prostoriju) 9 Moj dugi marš

129

Nastavlja se prekinuta sjednica. Ovo što se ovdje događa nije dramatično, niti se može označiti nekim drugim atributom. To nije ništa drugo doli komedijantski prizor. Svjedok: Vi ovdje stvarate posebnu komediju. Predsjednik: Gospodine Dutschke, upravo ste molili za intervenciju, jer se ovdje omogućuju uvredljive op­ tužbe. Kao prvo, htio bih ustanoviti. . . Svjedok: To nije nikakva uvreda. Označiti gospodi­ na Wohlrabea fašistom, to je jasna historijska činjenica. Predsjednik: Ovako kako ste upravo nazvali članove istražne komisije . . . Svjedok: Jednog člana, i to ne poričem. Predsjednik: Jednog člana . . . Svjedok: I želio bih da to mogu politički obrazložiti, da to . . . Predsjednik: Ne, ovdje to ne možete obrazložiti, jer vam odmah postavljam jedno pitanje. Svjedok: Okay. Predsjednik: To je neobično. Vi hoćete pred sudom voditi tužbu zbog uvrede, a unaprijed vrijeđate. Ali, gospodine Dutschke, ja ne diskutiram . . . Svjedok: Onda ne postavljajte nikakva pitanja. Predsjednik: Vi ste, dakle, prije dali jednu izjavu. U vezi s tom izjavom donijet će se odmah određeni za­ ključak, ali koji — još ne znam. Ali, ponajprije, mogu li iz te izjave izvući zaključak da vi principijelno odbijate odgovoriti na pitanja pred­ sjednika istražne komisije? Svjedok: Da ta tri gospodina ne povuku prigo­ vor . . . Predsjednik: Da, da. Svjedok: Ne: da, da, to je . . . Predsjednik: Ta ograda nije pravno relevantna za parlament i istražni odbor . . . Svjedok: Ako za parlament nije relevantno da go­ spoda daju izjave prije nego što je započeo postupak, tada nisam spreman davati izjave pred takvom gospo­ dom.

130

Predsjednik: Dobro. Vi niste spremni. Ipak, postav­ ljam vam pitanje, jer sve mora biti korektna Jeste li član takozvanoga političkog savjeta ili političkog ko­ miteta SDS na saveznoj razini. Svjedok: Odbijam dati iskaz. Predsjednik: Hvala lijepo. Gospodine kolega We­ ber? Istražna komisija zaključuje da gospodin Dutschke, zbog odbijanja da svjedoči pred ovim istražnim odbo­ rom, na što je zakonski obavezan . . . Svjedok: I vi ste zakonski obavezni. . . Predsjednik:. . . plati kaznu zbog nereda . . . Svjedok:. . . na pravu . . . Predsjednik:. . . od 200 maraka . . . Svjedok: Uopće ne namjeravam ovdje šutjeti. Želim dati političku izjavu. Ni po kojim uvjetima ne može — ah, da, dobro, to je vaša forma . . . Predsjednik: To nije naša forma, već samo pokušaj da se, usprkos svim kontraverzama, međusobno pona­ šamo ljudski uljudno. Svjedok: Ljudska uljudnost kod vas nema ništa zajedničko s političkim razračunavanjem. Predsjednik: Gospodine Dutschke, članovi — uklju­ čujući i vas — vašeg Socijalističkog saveza studenata imaju šansu da pred ovom parlamentarnom istražnom komisijom, dotle dok je ja vodim, govore o događajima prije 2. lipnja 1967, da daju vlastiti prikaz, ako tako želite, razloga koji su ih pokretali, koji su vas i vaše prijatelje potakli na određena djela. Ako to ne želite iskoristiti, to je vaša stvar. Svjedok: Gospodine Loffler, nemojte se zavaravati nikakvim iluzijama . . . Predsjednik:. . . samo vi budite . . . Svjedok: Vaš liberalizam već je davno propao u autoritativnom državnom aparatu fašizma . . . Predsjednik: O tom pitanju ovdje ne želim rasprav­ ljati. To su politička pitanja o kojima se ne može raspravljati pred parlamentarnom istražnom komisijom, koja istražuje određeni predmet. Vi ste kažnjeni zbog remećenja mira. Istražna komisija sastaje se radi kratkog

131

savjetovanja. Vi, gospodine Dutschke, ostanite u prosto­ riji, na raspolaganju istražnoj komisiji. (Kratka pauza) Smijem li moliti, gospodine Dutschke? Nastavlja se prekinuta sjednica. Gospodine, istražni odbor izrekao vam je kaznu od 200 maraka zbog nereda, tj. zato što ste odbijali svjedočiti. Istražni odbor upravo je odlučio da vas kazni još jednom kaznom, također od 200 maraka, zbog vašeg grubog, neumjesnog ponašanja pred ovom istražnom komisijom. Svjedok: Protestiram protiv vaših spletki koje su samo politički motivirane. Predsjednik: Možete ići, gospodine Dutschke. Smijem li zamoliti da se pozove svjedok Semler?

Policija mora štititi pristaše SDS Metež na sajmu u Schonbergu — »Bacit ću te u bačvu sa sleđevima!«

Od člana redakcije Hansa-Ericha Bilgesa Berlin, 20. veljače Berlinska policija, koja je već mjesecima cilj napada radikal­ nih studenata, morala je na saj­ meni dan pred vijećnicom u Schonbergu zaštititi pristaše So­ cijalističkoga njemačkog saveza studenata, SDS, od mogućeg fi­ zičkog napada sajamskih proda­ vačica i prodavača. »Bacit ću te u svoju bačvu sa sleđevima.« Tim riječima pokušao je trgovac ribom zgra­ biti bradatog studenta koji je s grupom studenata napustio vijećnicu, nakon sjednice istraž­ ne komisije i tumarao po saj­ mištu. Otprilike trideset domaćica i sajamskih trgovaca opkolilo je

132

grupu. »Gubite se na Istok«, vikali su mladim revoluciona­ rima. I sajamske prodavačice energično su se javile za riječ. Policijski su se službenici na­ mučili da bi zaštitili pristaše SDS. Prije tih nereda na sajmeni dan istražna komisija je prvi put svim pozvanim svjedocima — šestorici vođa Socijalističkog njemačkog saveza studenata — izrekla kazne zbog kršenja reda. Ovako su se odvijali doga­ đaji pred tom komisijom: 9,35 sati: Predsjednik odbora Gerd Loffler (SPD) pozvao je kao prvog svjedoka nekadašnje­ ga predsjednika vijeća Freie Universitata Wolfganga Lefe-

vrea (SDS), ali on nije htio doći. Nakon osam minuta, Lefevre je prisilno priveden. On je odmah počeo protesti­ rati: »Odbijam dati iskaz jer je senat započeo kampanju ilegaliziranja SDS. Istražna komisija je u to uključena.« Istražna ko­ misija nije mogla ispuniti svoju dužnost jer su dva njezina čla­ na u Odboru Skupštine za unutrašnja pitanja pledirala za zabranu SDS a druga dvojica proglasila su SDS ,kriminal­ nim’. Lefevre je zaključno iz­ javio: »Zato odbijam dati iskaz.« Došlo je do prvih uznemirenja, do odobravanja pristaša SDS iz ovaj put dupkom pune dvorane, i do upadica. Loffler: »Ovo je prvi i po­ sljednji put da odobravate i plješćete, inače ćete morati na­ pustiti dvoranu.« Lefevre: »Dat ću iskaz samo ako CDU-članovi tog odbora povuku svoje mišljenje da je SDS kriminalna klika.« Loffler: »Vi ovdje ne možete postavljati nikakve uvjete. SDS se uvijek žali da novinstvo is­ krivljuje istinu, da parlament manipulira. Vi i vaši prijatelji želite objektivno razjašnjenje. Evo, ovdje imate mogućnost dati iskaz, ali to odbijate. Vi zaista želite dati izjavu?« Lefevre: »Ne, vi se možete savjetovati.« Rasprava je prekinuta. Na­ kon nepunih deset minuta ko­ misija se ponovo pojavila. Lof­ fler je pitao još jedanput: »Ho­ ćete li dati izjavu?« Lefevre: »Već sam vam rekao da neću ništa reći.« Loffler: »Komisija je odlučila da vas kazni, zbog neosnovanog odbijanja davanja iskaza, nov­ čanom kaznom od 200 maraka. Možete ići.«

Sljedeći je diplomirani poli­ tolog Bernhard Blanke. Loffler je postavio pitanje o identitetu: »Vi se zovete?« Blanke: »Ma pustite to, to znate.« (Smijeh na mjestima otraga, nekoliko izraza negodo­ vanja.) Tada je Blanke ipak dao obavještenja o svom identitetu. Loffler: »Eto, vidite, to ipak id e ...« Blanke: »Neću dati iskaz ako u komisiji budu sjedila dva člana komisije za unutrašnja pi­ tanja, Vortisch i Reimann.« Na to će Vortisch: »Kao što je uobičajeno kod oca i sina, oni imaju ista prezimena. Ja nisam član Odbora za unutraš­ nja pitanja, nego moj otac ...« Blanke ipak odbija dati izjavu i kažnjen je sa 200 maraka. Zatim je na redu student Hans-Joachim Hameister, član politsavjeta SDS. Loffler: »Zani­ manje?« Hameister: »Pisac.« Predsjednik komisije htio je postaviti prvo pitanje, ali ga je Hameister prekinuo: »Najprije ću ja postaviti pitanje ...« Loffler: »Sve to već znamo.« Hameister: »Hoćete li odgovo­ riti na moje pitanje, recite: da ili ne!« Loffler energično: »Vi, dakle, nećete dati iskaz?« Hameister: »Tek kada...« Loffler: »Izri­ čem vam kaznu od 200 ma­ raka.« Zatim dolazi Rudi Dutschke. Loffler mu zahvaljuje što je došao ranije. Dutschke: »Ne zbog vas, već zbog svojih prijatelja.« Loffler: »Vama je ime Rudolf?« Dutschke: »Ne, Rudi...« Loffler: »Što ste po zanimanju?« Dutschke: »Indu­ strijski trgovac.« (Veliki smijeh.) Dutschke dodaje: »Uopće ne namjeravam ovdje dati izjavu dotle dok egzemplarni fašist Wohlrabe bude sjedio u komi­ siji.« Loffler: »Ono što vi ovdje

133

radite nije ništa drugo doli komedijantski istup.« Dutschke: »Vi stvarate posebnu komediju. Dotle dok osobe ...« Loffler: »Da, da da.« Dutschke: »Ne da, da da, već ...« Ideolog SDS dobio je prvu kaznu zbog neumjesnog pona­ šanja. Međutim, Dutschke je smjesta prekinuo Lofflera: »Ne pada mi na pamet da vas pus­ tim govoriti do kraja.« Loffler: »Dao sam svakome pred ko­ misijom šansu.« Dutschke: »Da,

134

vi. Vaš je liberalizam već odav­ no propao u fašističkom držav­ nom aparatu.« Inače, on odbija davanje iskaza i dobiva još jed­ nu kaznu od 200 maraka. Dutschke: »Protestiram protiv vaših spletki...« Tada nastaje gužva, kada pristaše SDS protestiraju protiv Lofflera. Oni moraju napustiti dvoranu. Dolazi do vrijeđanja. Oni vani počinju zviždati. U predvorju Dutschke pleše i vjež­ ba pravljenje premeta. »Die Welt«, 21. veljače 1968.

Sa stajališta jednog uhapšenika Dutschke se ponovo pokrenuo

Pošto sam u subotu navečer (16. 12. 1978)3 u Altoni obavio kupovinu i ostavio svoje stvari u pretincu na hamburškom glavnom kolodvoru, otišao sam prema ulici Monckeberg, da dio preostalog vremena provedem u bli­ zini glavnog kolodvora. Na putu sam saznao o zabrani izražavanja mišljenja. U otprilike 20 minuta, koliko je trajao moj boravak u ulici Monckeberg (otprilike od 12,45 sati nadalje), ondje je bila samo jedna demonstracija — demonstracija policijske snage. Nije se uopće moglo go­ voriti o »uobičajenim« demonstracijama. Dakako, nitko mi ne može oduzeti pravo da s drugim sugrađanima, također u takvoj, vrlo napetoj situaciji zbog prisutnosti velikog broja policajaca, slušam razgovore nekih građana ili u njima sudjelujem. Te malobrojne grupice koje su razgovarale, okružene jedinicama policije, bile su »veličine« pet do sedam ljudi. Nijedna grupica onih koji su diskuti­ rali nije smetala prolaznicima, nego prije, velikim jedinica­ ma policije na malom prostoru. Bilo mi je malo neugodno samo onda kada su »prijatelji i pomagači«* »više puta rekli, što se nije moglo prečuti: »Dutschke se ponovo pokreće.« Za vrijeme moje prisutnosti u ulici Moncke­ berg prvi koji je uhapšen bio sam ja. O nekakvom »ne­ miru« među ljudima ne može se uopće govoriti. U Nje­ mačkoj Demokratskoj Republici možete biti vrlo brzo 8 Toga dana izbile su u Hamburgu demonstracije protiv šaha. U to vrijeme su se pobune kritičara i pobunjenika još mogle ugušiti u krvi. 16. siječnja 1979, pobjegao je šah, s nekoliko mi­ lijardi, i Farah Diba iz Irana. (Prim. njem. izdavača) * »Prijatelj i pomagač« jest izraz kojima policija u Saveznoj Republici Njemačkoj označava samu sebe. (Prim, prev.)

135

uhapšeni, formalno tamošnja policija najčešće običava govoriti o »provokatorima«. Koga sam ja, i ostali, provoci­ rao te subotnje večeri? Zbog čega hamburška policija raz­ mišlja tako paranoično i djeluje tako nedemokratski? Prije hapšenja razgovarao sam s dvojicom njemačkih penzionera, čini mi se i s dvojicom Iranaca i jednim Turčinom. U svakom slučaju, nisam više nikog vidio. Naravno, razgovarali smo o Iranu i svađali se zbog »Ocjenjivanja stanja«, itd. Ali naša komunikacija bila je određena go­ vorom, a ne tučnjavom. Na priloženoj slici sve je još gotovo »normalno«. Doduše, već su mi iz ruku istrgnuti prvi papiri. U po­ krajnjoj ulici bilo je oštrije. »Prijatelji i pomagači« istrgli su mi iz ruku knjigu i ostale papire, a zbog udarca po glavi brzo je, naravno, nestala moja skijaška kapa. Ho­ dati pretjerano brzo i djelomično trčati, to je bila moja jedina mogućnost da nekako »vežem« ruke dvojici poli­ cajaca. Kada mi je pri trčanju ispala cipela, pa sam se morao zaustaviti, ponovo su počeli udarci. Jedan »prijatelj i po­ magač« koji je dolazio iz policijske stanice, što se već nazirala, doista mi je pomagao. On je rekao svojim ko­ legama: »Nemojte pretjerati.« Je li dovoljna jedna takva rečenica da bi se zaslužilo naziv »prijatelji i pomagač«? Sigurno nije. Očito, bilo je pogrešno reći »prijateljima i pomaga­ čima«: »Budite malo pažljiviji s mojom glavom, na njoj je već izvršeno nekoliko operacija.« U svakom slučaju, u prvoj fazi gonjenja dobio sam odgovor: »Ako podneseš ovo, možda češ moći podnijeti i ostalo.« Čitatelj će, možda, razumjeti moje »trčanje«. Na kraju su »prijatelji i pomagači« prilično »dahtali«, prvi krug bio je »iza mene«. A to je, istodobno, bio početak »posjeta« po­ licijskim stanicama — makar i, otprilike, deset godina poslije atentata — u Saveznoj Republici. Nakon uobičajenog pretresa, oduzimanja pasoša, i tome sličnog, imao sam sumnjivu čast, nakon dvadeset minuta, da budem odveden u policijski automobil. Svakih pet do petnaest minuta dolazilo je po još pet uhapšenih koji su »nedostajali« za policijski automobil. Nije se osjećalo ništa od političke kontrole policije, preko djelatnih i ne­ djelatnih partija u parlamentu. Nikada neću zaboraviti

136

rečenicu nekoga »višeg« policajca pri napuštanju prve policijske stanice: »Gospodine Dutschke, mi možemo raditi što god hoćemo dotle dok vi i ta ljevica iza sebe nemate većinu stanovništva.« Prošao je sat vremena prije nego što sam u trećoj policijskoj stanici, točnije ispostavi, dobio pravo da se obratim odvjetniku. Moglo se telefonirati samo na po­ dručje Hamburga. Kako bi samo prošao neki Francuz ili Englez na proputovanju? Gdje i kako bi, zapravo, mogao tako brzo naći odvjetnika? Oko 16 sati obećao mi je jedan gospodin od krimi­ nalističke policije da će me »smjesta pustiti«, pošto se ponovo pseudotočno raspitao za moj pasoš. U istom trenutku kad sam tu vijest saopćio svom odvjetniku Jacobiju, umiješala se neka druga instancija u policijskoj stanici 51 i opovrgla »obećanje« kriminalističke policije. Moj odvjetnik je, dakle, morao doći, i malo prije 17 sati doista su me oslobodili. Tako sam proveo drugu noć u Hamburgu. Sljedećeg dana otišao sam ponovo, i dobrovoljno, kod »prijatelja i pomagača« u »moju« prvu policijsku stanicu blizu ulice Monckeberg. Gospoda su bila pomalo za­ prepaštena. Jedan je bio tako lukav i drzak da me je pitao: »Jeste li kada već bili u našoj stanici?« No najviši »prijatelj i pomagač« ispravio je kolegu, ali nije bio spreman, nakon više telefonskih razgovora s višim instan­ cijama, da mi kaže ime »prijatelja i pomagača« koji su me protuustavno napali, ne poštujući ljudska prava (slobodu mišljenja, itd.). Da li je moje ponašanje ili ponašanje policajaca u tom susretu bilo izraz »bolesti« (ili »zdrav­ lja«)? Kakav apsurd: izvještaj Bild-Zeitunga bio je manje denuncijantski od »liberalnih« tjednih novina. Dr Rudi Dutschke, Aarhus (Danska) »Die Zeit«, pisma čitalaca, 12. siječnja 1979.

Moje približavanje zatvoru počelo je na zapadnom tlu u prosincu 1964. prilikom demonstracije protiv Čombea. Grupa policajaca pokušavala me je uhvatiti, ali nisu mogli prijeći, kao ja, preko nekoga visokog zida. To je bilo u Zapadnom Berlinu. . . godina 1965. pokazalo se da je dobro što nisam bio društveno poznat. Godine 1966. to

137

je završeno, i do proljeća 1968. upoznao sam vrlo mnogo policijskih stanica, ili za nekoliko sati ili do sljedećeg jutra. Sigurno, malo je onih koji bi preživljeli ubilačke udarce u glavu, ali zbog najrazličitijih razloga odnos iz­ među opozicije i zatvora mogao je sedamdesetih godina zadobiti posve nov karakter. Tek 1976. godine ponovo sam posjetio zatvor, doduše ne silom, nego kao netko tko je, nakon molbi i odbijanja, dobio dozvolu da posjeti ne­ kadašnjega druga iz SDS. Situacija se u zemlji — a u za­ tvorima se mnogo toga odražava — posve promijenila. Blizu Ko l n a . . . ponovo sam se rastao, nakon otprilike osam godina, s Janom Raspeom koji je upravo započeo štrajk glađu, 1977 (?) s Horstom Mahlerom u Berlinu, 1979, s Peter-Paulom Zahlom u Werlu. Karakteristično je za te posjete to što su naši razgovori bili strogo kontroli­ rani. Kod Jana Raspea odveo sam svog sina i njegova prijatelja, htio sam Janu Raspeu pokazati sasvim druga, drukčija lica. »Bez odobrenog zahtjeva ovamo ne mogu ući djeca, gospodine dr Dutschke. I što treba da znači ovakav posjet?« U Werl sam poveo sina i kćerku, kako bi vidjeli gdje drže prijatelja njihova oca, te naučili da se panično ne boje zatvora. Rukopisna skica iz posljednjih dana.

138

Wolf Biermann Tri metka na Rudija Dutschkea

Tri metka na Rudija Dutschkea krvavi atentat mi smo dobro vidjeli tko je pucao O Njemačka, tvoje ubojice! Stara je to pjesma opet krv i suze Zašto se upuštaš s njima Ti znaš kamo to vodi. Prvi je metak došao iz Springerove šume novina A vi ste mu zato još i novac dali O Njemačka, tvoje ubojice! Strijelac drugog metka bio je u vijećnici Schonberg Njegova usta bila su ušće iz njih je izišao metak 0 Njemačka, tvoje ubojice! A plemeniti naci-kancelar ispali treći metak 1 odmah izrazi udovici svoju sućut O Njemačka, tvoje ubojice! Tri metka na Rudija Dutschkea nisu samo njemu namijenjena

139

Ako se sada ne počnemo opirati bit ćeš ti sljedeći O Njemačka, tvoje ubojice! A već su ta gospoda toliko njih ubila Umjesto da vas unište uništite njihovu moć! O Njemačka, tvoje ubojice! Pismo Wolfa Biermanna donijela je Emma. Vrlo soli­ darno, i upozoravajući me, u određenom smislu, na eventualne napade desnice. Čini mi se pretjerano, dosad sam se mogao pouzdati u svoje noge i šake, o jeziku da i ne govorim. ( . . . ) Sve je više denuncijacija u štampi, pucaju sa svih mogućih strana. Neprestano protiv toga reagirati napisima beznadno je, imamo drugog posla. Kongres o Vijetnamu pretvorit ćemo u međunarodnu manifestaciju solidarnosti s narodom koji je bombardiran i koji se bori. Dnevnik, siječanj 1968.

»Linčujte svinju!« »Ubijte ga!« »Kastrirajte židovsku svinju!« »Dutschke u koncentracioni logor!« Povici tokom lova na mladog čovjeka za kojeg su smatrali da je Dutschke, prilikom manifestacija protiv izjave senata 21. veljače 1968.

»Dutschke mora svakog sata računati s otvorenim pravom linča od strane fašista koje potiču i štite vlasti.« »Extradienst«, 24. veljače 1968.

140

Inspektor je rekao: Dobro jutro, dragi vodozemci!

Jeste li uvrijeđeni zbog naziva vodozemci? Ja nisam! Zašto, to ću odmah objasniti. Šef-buntovnik Dutschke, idol grupice prijatelja Maa u Berlinu, usporedio je nas Berlinčane s vodozemcima. Naš način reagiranja, tako kaže taj mladi čovjek, fana­ tičnog, prodornog pogleda, sličan je reagiranju vodo­ zemca. Ali postoje 234 roda vo­ dozemaca i oko 1900 vrsta. Možda je gospodin Dutschke mislio na onoga najviše ras­ prostranjenog vodozemca, na žabu? Ali ona je, kako sam pročitao, po prirodi ovakva: rado se kreće, oštroumna je, brzo reagira na opasnost, ima izraženo osjetilo za sna­ laženje i »u stanju je skup­ ljati određena iskustva«. Dakle, mene gospodin Du­ tschke nije uvrijedio. Iako je on, sasvim sigurno, imao nešto sasvim drugo na pa­ meti, a ne laskanje nama

Berlinčanima. Štoviše, iz njega govori, vjerujem ne­ izmjerno razočaranje. Zbog toga, naime, što sa svojim »revolucionarnim« parola­ ma nije naišao ni na naj­ manji odziv stanovništva. I nije samo Dutschke tako razočaran, nego i veći­ na njegovih suboraca. A to je u njih izazvalo nešto po­ put kompleksa prezira pre­ ma ljudima. Stanovništvo — to je za njih »masa«. A sa njihovim predodžbama, ona je: tupa, nepokretna, zaglupljena. Radnici su za njih »proleta­ rijat«. Po njihovim predodž­ bama, on je: nesposoban za bilo kakvu »revolucionarnu akciju«, i postao je u »bla­ gostanju« sit i lijen. I zato smo svi mi za gospodina Dutschkea »vodozemci« — ili ono što on time razu­ mije. Ali budite, molim vas, obzirni prema Dutschkeu! Jer politički sektaši ne pate ni zbog čega drugoga nego

141

Vražja sjetva se razvija

zbog toga što su izolirani, a zbog svojih fiksnih ideja dovode se u sve dublju izo­ laciju. Dutschke i njegovi prija­ telji žele nadići tu situaciju za njih očajnu, time što se osjećaju kao neka vrsta ne­

shvaćene »elite«. Zato nas on uspoređuje s vodozem­ cima. Na to mogu reći samo ovo: smatram da je gospo­ din Dutschke sve drugo sa­ mo ne vodozemac — po­ gledaj gore navedena svojst­ va te smiješne životinjice. »Berliner Zeitung«, 18. rujna 1967.

142

Berlinska gradska čistoća

»Sada će se napraviti odvod prije nego što dođe do poplave.«

Inspektor je rekao: SA-manire, mlada gospodo! Upravo ste kupili BZ. Želim vam pri toj lektiri mnogo zadovoljstva. I kada ste danas pročitali BZ, koji ima 32 stranice, mogu vam sa sigurnošću reći da u pri­ premanju BZ nije sudjelo­ vao nijedan predsjednik po­ licije, ni senat, nikakvo sa­ vezničko centralno mjesto. I zar ne, ovako bi to bilo: kada biste vi kao čitalac BZ imalo posumnjali da se s na­

šim novinama »upravlja iz­ daleka«, od toga časa ne biste bili čitalac BZ. Točno! Baš tako zamiš­ ljam čitaoce BZ. Postoji razlog zašto vam tako iscrpno govorim o to­ me, a inače nemam običaj govoriti o opće poznatim istinama. Razlog je ovaj: lijevi ra­ dikalni studenti, članovi ta­ kozvanog »Springerova tri-

143

»Ako i nji napravimo neku str­ ku, možemo možda također dospjeti u SPIEGEL«

bunala«, koji visoko cilja, postavili su nam ultimatum: ako do 11. veljače ne do­ pustimo da cenzori, koje su oni poslali, dobiju pravo kontrole u redakciji BZ, oni će »poduzeti druge mjere«. Mlada gospoda crvenim SS-manirama to ovako za­ mišljaju: mi, urednici BZ, trebalo bi da njima damo na uvid naše rukopise. A oni, drugovi komesari kon­ trolori, odlučili bi što će se od toga tiskati, a što neće. N o da se pogrešno ne razumijemo, mi ne shvaća­ mo ozbiljno te politički lude glave koje su pobjegle s dječjeg igrališta. Ali način mišljenja tih ljudi, jest ono što nas šo­ kira. Jer tek su prošle 23 godine otkako su svi Nijem­ ci bili kljukani kontroli­ ranim i cenzuriranim novi­ nama. Pred našim kućnim

144

vratima, u Istočnom Berlinu i zoni, to je i danas sasvim uobičajeno. A ti ljudi umalo da nisu spremni sada zahtijevati jednog lijevo radikalnog cenzora za BZ, kako biste vi moji čitaoci, dobili »pra­ vu« vijugu. . . Vjerujem da ti ljudi ne mogu uspješnije osuditi sami sebe i svoju stvar! »Berliner Zeitung«, 3. veljače 1968.

Dutschke, vi psi, uskoro će vam doći kraj, bit ćete ubijeni!!! Također vaše kurvinske djevojke.

»Kada sam prije nekoliko godi­ na kao nepoznati student...«

»Dutschke, van iz Zapad­ nog Berlina!« »Dutschke, narodni neprijatelj broj je­ dan.« »Građevinski radnici, bu­ dite ljubazni, dobri, otjerajte Dutschkea i njegovu kompa­ niju.« »Kod Adolfa se tako nešto ne bi dogodilo.« »Politički neprijatelji u koncentracioni logor!« Transparenti prilikom demonstracija protiv senata 21. veljače 1968.

»Smrt crvenoj kugi!!!« »Smrt crvenom fašistu Dutschkeu.« »Začetnici nemira i kolo­ vođe koji žele uništiti našu slobodu neka idu tamo odakle su došli. . . Mi uisti­ nu mislimo na mir, ali ne — kao oni koji nedjeljom marširaju — na pobjedu komunista.« Pokrajinski predsjednik Mattick za vrijeme demonstracija protiv senata od 21. veljače 1968.

»Smrt komunistu Du­ tschkeu i ateistima — kurva­ ma! Ta propalica će razoriti našu crkvu. Crveni štakori iz ruševine Kudamma 140 moraju biti uništeni. Recept: isprati mu grlo solnom kise­ linom, a zatim ga ubiti olov­ nom cijevi. Crveni štakor Dutschke boluje od plućne bolesti, to je epidemija koja 10 Moj dugi marš

se mora odstraniti, smrt crvenoj kugi. Smrt crvenoj kugi! Zakleo sam se da ću tu crvenu svinju Rudija ustrije­ liti kao zeca, i pri tome os­ tajem. To vrijedi i za onog Mahlera i Weisea . . . To su posljednje riječi građevin­ skog radnika na njihovu adresu (SDS). U nedjelju, pri demonstracijama, crveni Rudi bit će mrtav- čovjek, vijetkongovska smrdljiva svinja.« Građevinski radnik

* * * »Šaka revolucionarčića i njihovi nekritični sljedbenici varaju se u presudnoj točki: berlinski radnici neće do­ pustiti da im se ponovno oduzme ono zbog čega su patili i gladovali, niti podle­ ći primamljivanju i obeća­ njima s Istoka.« DGB-Boss Sickert, 21.veljače 1968.

Već se radujem pri po­ misli na Miinchen, a pogo­ tovo na Pariz. Drugovi Preuss, Schlacker, Am o M. i drugi uspjeli su okupiti oko istog stola predstavnike lijevih francuskih smjerova. Prvog svibnja ondje ću održati govor . . . Dnevnik, ožujak 1968, posljednji zapis prije atentata

145

11. travnja, na Veliki četvrtak, intervjuirao je dr Wolfgang Venohr, glavni urednik Stern TV ideologa SDS Rudija Dutschkea. Pitanje: . . . recite, Rudi Dutschke, osjećate li se uistinu ugroženi? Dutschke: Pa prijetnja nije u gradu, ona je inter­ nacionalna. Ali osobno se uopće ne osjećam ugro­ ženim. Pitanje: Ne? Dutschke: Protest ove srijede pri protudemonstracijama bio je nemoćan protest koji se mogao agresivno iživljati nekoliko sati, ako je upravo nekoga dobio u šake. Možda bi ga i uništio, ali on je u sebi ne­ moćan, jer se državni aparat ne usuđuje prenijeti iz­ vršenje pravde na frakcije izvan aparata. Pitanje: Da, ali različite novine u Saveznoj Re­ publici već su pisale da je ovdje, u Zapadnom Berlinu, nastalo nešto poput raspoloženja pogroma? Dutschke: Mislim da je to pretjerivanje. Postoje začeci pogromaštva, ali to je sasvim normalno. Ljudi koji svakodnevno moraju dugo raditi luđački dosadan posao, kada se moraju okupiti par sati ranije (prije kraja radnog vremena, op. prev.), i kada su izvježbani da nastupe protiv manjina ili onih koji drukčije misle, ponekad su ljuti i pobjesne, što je razumljivo. Ali to nije suviše opasno, to je nemoćan protest. On samo pokazuje kako se može manipulirati i mobilizirati dio stanovništva Berlina. Ali ne može se mobilizirati u borbenom smislu, ne u organizacionom smislu, ni u ideološkom nego zapravo, samo kao dodatak, kao privjesak interesa državnog aparata. Pitanje: Nije li vas ponekad strah da će vas netko udariti po glavi? Dutschke: Nije. To se može dogoditi, ali i prijatelji paze. Naravno, ne vozim se sam naokolo. Ali, naravno, neki neurotičar ili bezumnik mogao bi učiniti neko djelo kao kratki spoj . . . Poslije podne istog dana, u 17,23, objavila je dpa-pokrajinska služba Berlina ovu vijest:

146

Nepoznati počinitelj pucao je u četvrtak poslije­ podne na ideologa SDS Rudija Dutschkea. On je ozlijeđen, posebno mu je ozlijeđeno lice, te je prevezen u bolnicu. Počinitelj je pobjegao u podrum neke kuće u Nestorstrasse u Charlottenburgu. Drugu vijest o atentatu donijela je dpa u 17,25 — dvije minute kasnije: Prema saopćenju policije, Dutschke je pogođen s više hitaca u lice i njegov je život u opasnosti. Atentat se dogodio oko 16,30 sati. Kuću u koju je pobjegao počinitelj opkolila je policija. Kraj. »Der Spiegel«, 29. travnja 1968.

Iz oko 3000 pisama upućenih Rudiju i Gretchen D. poslije atentata Šteta da ti, ubačena agentska svinjo, nisi crknuo. Požnjeo si ono što si po­ sijao. Tebe će, gade, jednog dana ionako ubiti. . . Anonimno, Zapadni Berlin

Stara, propala ništarijo, vrati se i u istočnu zonu i pusti nas ovdje na miru. Šteta da te metak nije po­ godio, tada bismo bili oslo­ bođeni sotone. Ti posrani komunisitu, ipak ćeš biti ubijen. Anonimno, Essen Želim vam iz svega srca skori oporavak. Vašem dje­ tetu (ne znam da li je dječak ili djevojčica) šaljem usput

malu igračku. Ja, doduše, nisam student, već stari penzioner. Josef W., Solingen-Waid

Gretchen D.: Mi pratimo vas i vašeg muža. Hilda i Gustav Heinemann, savezni ministar pravosuđa, Bonn

S bijesom i ogorčenjem upravo sam saznao za atentat na vas. Ja podrža­ vam samo oko 20 posto vaših političkih ciljeva, ali stopostotno cijenim čvrstoću vašeg karaktera . . . Horst M. cand. phil. i rezervni poručnik, Hamburg

147

Rudi Dutschke napisao je svom atentatoru Josefu Bachmannu: Ne pucaj više na nas Rudi Dutschke je oprostio svom atentatoru. Vođa SDS, koji je sa tri metka pogođen 11. travnja ove godine u Berlinu, i u životnoj je opas­ nosti, smatra Josefa Bachmanna »žrtvom sistema«, i zato u procesu neće istu­ piti protiv njega kao dodatni tužitelj. Dutschke je neo­ nacistički nahuškanom mla­ diću 9. prosinca napisao dugo pismo čiju je kopiju dao talijanskom izdavaču Giacomu Feltrinelliju, koje­ ga je bio gost. Milanske dnevne novine »II Giomo« donijele su tekst pisma u jučerašnjem izdanju. Najprije, kratak izvadak iz liječničkog izvještaja: Rudi Dutschke se postepeno oporavio, i sada je ponovo duhovno i tjelesno posve zdrav. Ozljeda mozga — na­ kon atentata trebalo je izva­ diti jedan metak iz glave — besprijekorno je zacijelila, i jedina je posljedica da će »crveni Rudi«, kako ga zovu Talijani, biti vrlo os­ jetljiv na buku. Vođa studentske ljevice nije izgubio ništa od svoje agresivnosti, kako pokazuje pismo. Pošto je svog atenta­ tora oslovio sa »Dragi J. Bachmann«, i zahtijevao od njega da »dobro pročita ovo

148

pismo i da ga ne baci«, Dutschke je nastavio: »Ti si me htio ubiti. Ali i da si uspio, tebe bi ponovo uniš­ tila vladajuća klika, od Kiesingera do Springera, od Barzela do Thaddena.« Ponovo zdrav, preporučio je Bachmannu: »Ne dopusti da te napadnu. Ti napadni kliku na vlasti! Zašto su te do danas osudili na taj prokleti život? Zašto si ti, kao i potlačene mase našeg naroda, izrabljivan? Zašto te i dalje izrabljuju? Zašto ti uništavaju maštu i svaku mogućnost daljnjeg razvit­ ka? Vi se morate iz dana u dan bacakati i odricati za svinje vladajućih institu­ cija, za predstavnike kapita­ la, za partije i sindikate, za agente ratne mašinerije i sredstava masovnih komuni­ kacija koja su usmjerena protiv naroda, za fašiste svake partije . . . « Dakle, isti Dutschke, po­ lemičan kao i prije tragično­ ga 11. travnja. U vrijeme revolucije 1918. godine ma­ se su u roku od nekoliko da­ na izborile osamsatni radni dan, a pedeset godina kas­ nije narod se još mora mu­ čiti da bi zadržao tlo pod nogama, samo u »ljepšem«, ali zato u neljudskijem ob­

liku. »Studenti i intelek­ tualci do sada su se vama poslužili i sudjelovali u va­ šem izrabljivanju. Prema našem mišljenju, studenti će biti korisni samo ako se najzad ponovo vrate naro­ du.« Intelektualci i studenti moraju se odlučiti i ujediniti svoju stvaralačku maštu sa životom naroda: »Oni mo­ raju raditi na vašoj strani, podržavati vas i sebe preob­ likovati. Oni moraju tebe i vas preoblikovati. . . Što misliš o tom prijedlogu?« Dutschkeovo pismo Bach­ mannu, koji se u zatvoru

tri puta pokušao ubiti, za­ vršava rjječima: »Ne pucaj više na nas, bori se za sebe i svoju klasu. Nemoj se više pokušavati ubiti. Anti­ autoritativni socijalizam za­ laže se i za tvoju partiju.« Dutschke je napustio Ita­ liju 9. prosinca i krenuo prema Saveznoj Republici. Sin nakladnika Carlino Feltrinelli primijetio je na dan rastanka: »Sada putuješ na­ trag u Njemačku, i ubiti ćeš ga mitraljezom: ta-ta-ta-ta.« Na to će Rudi: »Ne, Carli­ no, mnogo je bolje opro­ stiti.« »AZ«, 13. prosinca 1968.

149

f * *cUhfcy*~t -f a U r ,. ct 4 t a ftf JZ«

•.. '

.&*'{■&¥.&***?£

.

._

^4 / m £ c / A

r r u d // cA.-/H*-r*nJti~*+- ~4,r*//hi. j/zL , ii/. v /

.^.‘U J-K.

n

. * * r t i> / V r » ~ t / / j. '* -

rt* > y

A *A .

i n

t r *

.

/ m i t £ _ __

Sjfcrci ..y ^ c /^ u < -/

/'Hi.

v

t\ kr>

^ c & j& d '/d *

&A

ZtJi-j&l -dttOA-d+?/*Ar && s/fHUr,

./C*nU—te

4^-r**4*JiJst/ly

J> / / (tur* (ia±r-niy^'ktil7-*^^ydedi*i, C&1yHZzJfcs-^ji tilr* %*Žt*i‘c£.7m i

A'/nryy.

o il- a^i

*7^-U

£>đn

*//onmM»1/

_Tvr: HsSi &ra< . -1k/LjuL . yLkn. rrr*i*/ A-i** ^ 4/ &Cx/* c^imž 4

-4vln't4.-t^7c^,

'

ywA.^xi.tir/yd.yj.t”-oi/nin. CJA+/. JbviJ/rLj/č/ .j/a t* *

.d

&

ff