147 61 44MB
Croatian Pages 445 Year 1990
mithad kozličić �
historijska geografija istočnog jadrana u starom vijeku
MITHAD KOZLICIC / HISTORIJSKA GEOGRAFIJA ISTOćNOG JADRANA U STAROM VIJEKU
BIBLIOTEKA ZNANSTVENIH DJELA
41
Redakcija Mr. JOSIP BELAMARić, NEVENKA BEZlć-BO2:ANić, dr. IVO PETRINOVIć, dr. DUšAN JELOVINA, dr. IVAN MIMICA, dr. KRUNO PRIJATELI
Urednik biblioteke Dr. IVAN MIMICA
Recenzenti Dr. BRUNA -KUNTIC-MAKVIC Dr. MATE SUić
MITHAD KOZLICIC
HISTORIJSKA GEOGRAFIJA ISTOČNOG JADRANA U STAROM VIJEKU
KNJIZEVNI KRUG SPLIT 1990
Jadranki
PREDGOVOR Djelo koje se predaje na uvid javnosti nastajalo je tijekom nešto dužeg vremena. Rezultat je piščeva trajnog interesa za našu najstari ju pomorsku prošlost i pomorstvo. Budući da su u žiži zanimanja sva ke pomorske povijesti ljudi, brodovlje i geografsko (marinsko) okru ženje, unutar čega se čovjek »družio« s brodom i morem, autor je relativno brzo došao u priliku da konstatira kako „njegovo« brodov lje antike ne može krenuti u »vožnju« bez »antičke karte«. U našoj historijskoj geografiji postoji veliki broj vrela koja uop će ni:su znanstveno obrađena. Među istraženima, u jednog stanovitog broja, opet nisu bila riješena sva pitanja. Ne misli se pri tome na uo bičajene historijsko-geografske aspekte, premda je jedan broj prob lema i iz tog kruga trebalo rješavati. Ima se u vidu prvenstveno one vezane za more i pomorstvo naše starovjekovne povijesti. Ploveći ,i sam na brodovima, osobito Jugoslavenske ratne morna rice, pisac se često pitao kako su to uopće svoje brodove ovim ne .tako mirnim i navigacijski manje-više ipak prilično teškim morskim voda ma vodili antički moreplovci. Kako li to uopće izgleda biti zapovjed nik broda, ili pak kao pomorski oficir držati četverosatnu stražu (guar� dia), a da nemate kompas, brzinomjer, dubinomjer i uređaje za sate litsku navigaciju?! Ploviti dakle antičkim Jadranom na koje� je svje tionik u najboljem slučaju svakih 100 milja, kada nemate na raspola ganju radio-farove, navigacijska svjetla na vlastitom, ali ni bilo kojem drugom brodu, pa u noćnoj tmini ni vizualno ne možete registrirati tko vam dolazi u susret. Ta'kođer, kada se možete pouzdati jedino u snagu mišića vlastitih veslača ili dobar smjer i snagu vjetra, a ne u mehanički pogon. Kada, dakle, imate brod toliko slabih maritimnih mogućnosti da stalno morate »bježati« od mora; kada vam se kormilo sastoji tek od ioprostog« krmenog vesla, umjesto da imate suvremeni kormilarski uređaj, pa još i njegovu rezervu; kada je brzina broda ta· ko mala (oko 5 čv), da »zaboraviše kada si to krenuo na more. Na kra· ju, kada nemaš radio-uređaj i teleprinter da kontinuirano primaš me teo-prognozu te sve moguće druge obavijesti potrebne za sigurnu plo-
7
vidbu. Pa nemaš peljara kao danas, ni planova ni navigacijskih karata, te ni7.a ostalih pomoračkih publikacija. Drugačije rečeno, kad iz cijelog toga skupa imaš tako malo da se slobodno može kazati, u odnosu na ovo naše suvremeno doba, da nemaš ništa! Pronicanje u ta pitanja i pokušaj da se na njih dade najbolji mo gući odgovor, djelomično su sadržani u ovom tekstu. Jer, uz sva po brojana pitanja, još je veći broj onih o geografskom okolišu kojim je trebao ploviti antički moreplovac. Zato stranice što slijede predstav ljaju kompleksan pogled na starovjekovnu geografiju istočnog Jadra na, našu »antičku geografsku kartu«. Logično je što je •kartografira na« pretežno temeljem one geografske građe što je ovim ili onim pu tem prem.eta od pomoraca. Kako opet, što je stara i opće poznata či· njenica, moreplovci i mineri griješe samo jedanput, pa vlastite greške i ne mogu drugim ljudima prenijeti, polazilo se od temeljne pretpo stavke da antičkim informacijama treba pokloniti maksimalno povjere nje, s obzirom na to da su u najvećem broju bile valjane. Znanstveno istraživanje koje je provedeno to je i pokazalo. Uostalom, autor navedeno zna iz vlastitog iskustva. Navigacija mo· rem je takva da ste na njemu sami! Najčešće od toliko velikog broja •pomoćnika• sa strane ostanete up�ni jedino na vlastito manje i is kustvo. Onaj tko to ima, koji je uz to još i domišljat, pa ima i barem »bokune sreće, došao je na kraj. Drugi ostadoše da njihove greške is tražuje podmorska arheologija! Jer, plovidba morem čak ni danas nije najsigurnija. žalosno su svjedočanstvo brojne havarije; još i više � ouća brodovlja na svim svjetskim merdijanima, pri čemu nerijetko od jednom strada i po nekoliko tisuća ljudi! Kako li je tek onda bilo u antici!? Stoga i jeM Jalova konstatacija, iako od nje prođe evo cijelo stoljeće, još uvijek aktualna: 90% antičkih brodova je stradalo od ne vremena i od drugih nedaća mora, a svega 10% u pomorslr:i..m bitkama, premda su one tada bile masovne, što im je osnovno obilježje. Ako se uspjelo samo približno proniknuti do odgovora na tako m mašan broj postavljenih pitanja, autoru će to biti najvećom nagradom. Ako djelo pobudi daljnja znanstvena istraživanja naše historijske geo grafije starog vijeka, tada će se u pravom smislu riječi ispuniti i jed na od njegovih temeljnijih zadaća. . Dosiže li djelo opsegom svoga znanstvenoga doprinosa barem dio obujma problematike kojom se bavi, to ni u kojem slučaju nije samo autorova zasluga. I više od njezina stanovitog dijela pripada brojnim kole�cama i kolegama koji su nesebično i dobronamjerno po mogli kada je to trebalo. .Među njima ističemo tek nekoliko imena manstvenika što su tekst pročitali, u cjelini ili neki njegov dio te dali korisne sugestije da bude još boljJ: Slobodan Cače, Vesna Jurtić Girardi, Branko Kirigin. Zasluga, jasno, pripada i recenzentima ovoga djela, čija je pomoć bila posebno dragocjena. Vjerujući da će se djelo promatrati i kroz prizmu načelno skicira nu na prethodnim stranicama, da će se uzimati prvom ovakvom sinte8
zom u nas (pa da odatle i pored svih učinjenih pokušaja sadrži odre đene nedorečnosti i nejasnoće), da će barem korak dalje pomaći naše manje o antičkoj geografiji obale i otočja lstočnojadranskog akvato rija - predajemo ga javnosti, osobito jugoslavenskoj. Pisac se nada da će ono biti dovoljnom geografskom osnovom koja će potaći daljnja istraživanja naše najstarije pomorske prošlosti. Njemu osobno to up ravo slijedi, premda se vjerojatno nikada neće moći odreći vlastitih daljnjih historijsko-geografsltih proučavanja. U Splitu, siječnja 1990. godine dr. M. Kozličić
9
I. DIO
1. UVOD
1. Davna je potreba za znanstvenom obradom vijesti· geografa, po vjesničara i drugih autora antike u cilju potpunijeg upoznavanja sta· rovjekovne historijske geografije istočnog Jadrana. Ujedno je ovo je dan od najprečih zadataka koji se dugo postavlja pred naše histori čare. Najpoznatiji povjesničari, arheolozi i ostali znanstvenici Jugosla vije u svojim su brojnim radovima iz ove oblasti dali mnoga trajna rješenja. Slično su učinili i neki inozemni znanstvenici. S rezultatima istraživanja postavili su temelje za buduću potpuniju obradu ostalih izvora historijska-geografske građe čijom analizom se nisu pozabavili. Dodaju li se tome i neki skromniji rezultati dosadašnjih istraživanja pisca ovoga djela iz najstarije kartografije istočnog Jadrana, moći će se konstatirati da su bili ostvareni osnovni preduvjeti za obradu sta· rovjekovne historijske geografije istočnojadranskog akvatorija. Temeljni cilj koji se želio ostvariti ovim djelom jeste prikaz svih relevantnih starovjekovnih historijsko-geografskih podataka o istoč nom Jadranu na jednom mjestu. Zatim, njihova analiza radi stavljanja u odgovarajući historijski kontekst i dobivanja slike koju je čovjek to ga doba imao o ovom moru. S obzirom na opće opredjeljenje autora djela da istražuje dio is točnog Jadrana koji se nalazi unutar granica Jugoslavije (od uvale Sv. Jernej na Miljskom poluotoku pa do ušća Bojane) to se od tog prin cipa nije ni ovdje odstupila. Istraživanje je bilo prvenstveno usmjere no na međuotočni pojas s obalnom crtom. Izvan tih okvira izlazilo se jedino kada je to zahtijevalo rješenje određenog historiografskog pro blema. Kako će se moći uočiti na narednim stranicama, provedeno istra živanje je imalo još jedan limitirajući činilac. Naime, autor je usmje ren uslijed vlastite profesionalne opredijeljenosti na pomorske histo č Jadrana, pa je najveću pažnju posvetio histo rijske aspekte i'stonog rijsko-geografskim podacima i informacijama pretpostavljene pomor13
ske provenijencije i onima koji su po svojim obilježjima takvi da baca ju više svjetla na pomorske činioce naše historijske geografije. Definirana ograničenja. kao i neka druga, bila su nužna u ovako široko koncipiranom djelu. Osnovno opravdanje se nalazi u činjenici da bi djelo trebalo biti prvi sintetički prilog ovakve vrste uopće. Kak vo je značenje takve činjenice - dobro je poznato. Zato su za pojavu djela bile nužne brojne ograde kao osnovni uvjet da se uopće pojavi, te time inicira naredna istraživanja ostalih aspekata historijske geo grafije našeg dijela Jadrana. 2. Pristup .prikazanim rezultatima istraživanja bio je u najvećoj mjeri multidiscipliniran. Temelj je primjena u povijesnom istraživa nju rezultata i metoda izučavanja prisutnih u navigaciji (astronom skoj i terestričkoj), marinskoj i opC:-oj geologiji, hidrometeorologiji, itd. Naravno, u mjeri koja je uobičajena u geografiji i povijesti. Tako su istraživačka metoda i rezultati maksimalno približeni povjesničari ma, arheolozima i drugim znanstvenicima sličnog stručnog profila. 3. Postoji više načina da se prikažu rezultati istrd.ivanja drugih znanstvenika i pisca ovog djela. Najprimjereniji je stavljanje starovje kovnih historijskergeografskih podataka u odgovarajući povijesni kon tekst. Taj se povijesni kontekst može definirati na dva načina: prvo, kao odnos autohtonog ž.ivlja istočnog Jad.rana prema grčkom, rimskom ili općenito mediteranskom svijetu i, drugo, koji je uzet za temelj ovom djelu, kao odnos tog izvanjskog svijeta prema istočnojadranskoj oba li, otocima -i stanovnicima. Zasnovanost se takvom ·pristupu vidi u činje nioi da su historijsko-geografski podaci o istočnom Jadranu ipak zabi lježeni jedino u grčkim i rimskim geografskim, historijskim i drugim izvorima. Struktura djela je u takvom smislu zamišljena kao zbroj međusolr no ovisna tri dijela. U prvom, koji predstavlja uvod rada, daju se op ćenite značajke istraživanja historijske geografije istočnojadranskog akvatorija s pregledom najhitnijih rezultata koje su na ovom polju do sada 'postigle historijska, arheološka i srodne znanosti. Na kraju, slije di nekoliko najosnovnijih naznaka o metodologiji provedenih istraži vanja. Drugi dio sadrži rezultate istraživanja historijske geograflije istoč· nog Jadrana autora ovog djela, pa je, jasno, najobimniji. Sastoji se od ukupno šest poglavlja. Pr v o g, u kojem se tretiraju historijskergeo grafski podaci iz doba prvih dodira helenskog svijeta s Jadranom, či me zahvaća najveći vremenski period dosežući do početka 4. stoljeća pr. n. e. Osnovna mu je karakteristika mali broj vijesti o istočnom Jadranu, te relativno rijetki dodiri mediteranskog svijeta s njim. Odat le je to bilo temeljem da se vremenski period grčke kolonizacije našeg mora uslijed stvarno izvanredno velikog obilja (u odnosu na prethod no razdoblje) historijskergeografske građe, definira kao d r u g o p o g la v 1 j e. Namjera je bila prikazati Pseudo Skilakov »Peripl«, ep o 14
Argonautima Apolonija Rođanina i Pseudo Skimnovu »Periegezu«, ne zanemarujući druge izvore: Vodila se · računa da se, definirano doba što bolje oslika postojećim podacima,· iako su neki -od njih iz djela nešto kasnijih pisaca. Stoga se o pojedinim piscima raspravljalo . u po glavlju u koje po vremenu· djelovanja pripadaju, ali i v.an tih poglav lja, ako su .u svojim djelima. donosili od vlastitog doba starije podat ke, što je pravilo za većinu tadašnjih pisaca. Polibije, Livije, Apijan te neki drugi manji izvori detaljnije su ko mentirani u t r e ć e m p o g I a v 1 j u, koje govori o historijsko-geo grafskim podacima iz vremena rimske penetracije u istočnojad.ranske prilike (vrijeme 2-1. st. pr. n. e.). U č e1 v r t o m p og 1 a v l j u ras pravlja se o prvim stoljećima rimske vlasti na našoj obali i podacima Strabona, Mele, Plinija Starijeg, Ptolemeja i drugim manjim· izvorima. Kasna antika je zastupljena u p e t o m · po g I a v l j u -s itinerarijima iz antoninskog doba, pa »Peutingerovom kartom«, odnosno dalje s Bi· zantincem, anonimnim kozmografom iz Ravene, itd., s napomenom da su ti izvori prikazani na sumaran način. Razlog je u njima samima! Predstavljaju očigledan primjer dekadencije u razvoju geografske zna nosti i geografije ;jstočnog Jadrana. U posljednjem, š e s t o m �o g-1 a v 1 j u, data su zaključana razmatranja historijsko-geografskih spo znaja o ovom moru, njegovoj istočnoj obali i otočju tijekom premal ranog starovjekovnog perioda. U trećem dijelu se donosi nešto· detaljniji pregled upotrijebljenih izvora i literature, sažetak, indeks geografskih naziva i pojmova od nosno, osobnih imena, te tabelarni pregledi podataka, razni grafički i kartografski prilozi kao sastavni dio provedenog znanstvenog istra živanja. 4. Potrebno je, premda je to manje-više vidljivo iz prethodnog teksta, posebno istaći da se u obradi naslova težište dalo na prva dva poglavlja, s obzirom da se u njima pojavljuju osnovni tipovi historij sko-geografske građe pomoračkog porijekla. Uz to taj je dio koliko-to liko bio istra.žeo, pa je na temeljima rezultata drugih znanstvenika bi lo bitno lakše razraditi vlastiti istraživački metodološki pristup, a ti me i strukturu teksta u kojem se željelo prikazati razdoblje do počet ka rimsko-ilirskih ratova. Stoga je taj dio knjige detaljniji, obuhvatni ji. Polučile su 6e tu osnovne relacije (geografske, povijesne, geopolitič ke, i sl.}, koje je i trebalo tu definirati, kako bi Jadran i njegovu istoč nu obalu sagledali s obzirom na stasanje i širenje ekumene (antičkom čovjeku poznatog nastanjenog svijeta). Time se dobilo više polaznih rješenja, vjerojatno i čvrstih uporišta, na čemu se moglo graditi sustav daljnjeg geografskog upoznavanja istočnojadranskog akvatorija. Pri tome su se odmah ispriječili problemi. Prvo, povijesni izvori iz trećeg poglavlja. Isticanje njihove povijesnosti kroz nešto šire navo đenje historiografskih podataka bilo je u cilju podvlačenja upravo tog povijesnog obilježja, kao specifikuma prijelaznog razdoblja -između pe ljarsko-nautičke geografske literature (J-2. poglavlje) i zrelih geograf15
sitih vizija i djela (4. poglavlje), odnosno dekadencije geografske misli (5. poglavlje). Naravno, kada se jednom definiralo opći i posebni kon tekst istočnog Jadrana u ekumeni, to više u 3-5. poglavlju nije treba lo elaborirati, premda se taj kontekst protokom vremena mijenjao, ta man kroL djelomične ili nešto izraženije modifikacije. Drugi je problem priroda Strabonova, Plinijeva i Ptolemejeva dje la. Praktički bi bilo potrebno o svoj trojici prvo napisati monografije, pa tek tada dati sintetički pregled u djelu ovakve vrste. Radi se s jed ne strane o nevjerojatnom umnažanju podataka (po vrsti i kvaliteti), a s druge, rekli bismo čak sofisticiranom shvaćanju pomoračk.ih rela cija, pravaca navigacije i o�nito plovidbe mediteranskog čovjeka ovim morskim vodama. Stoga se odlučilo praktički dati pripremni tekst o 'Svoj trojici, uz nakanu da se kasnije, u drugoj zgodi, detaljno obradi njihova historijsk�eografska građa. Iz tog razloga je i broj ilu strativnih priloga uz taj dio teksta sveden na adekvatnu mjeru. U su protnom, vjerojatno bismo dobili još nekoliko stotina stranica teksta. Uostalom, tako je autor ovog djela već i počeo raditi. Monografija o is točno-jadran9koj geografskoj građi Klaudija Ptolemeja već je data u tisak. Naravno, to je tek djelić koncepcijskill, pa i metodoloških proble ma koji su autoru stajali na putu u koncipiranju djela. Sva rješenja, duboko smo svjesni, nisu najsretnija. U ovom trenutku, s obzirom na to da se radi o prvijencu u literaturi ovakve vrste, bolja se nije moglo iznaći.
16
2. NEKE OPCE ZNACAJKE ISTR.A2.IVANJA STAROVJEKOVNE HISTORIJSKE GEOGRAFIJE ISTOCNOG JADRANA Dio općih obilježja jstraživanja starovjekovne historijske geogra fije istočnog Jadrana dat je kroz uvod ovog djela. Druga se obrađuju pod posebnim podnaslovima. Prvo, kroz pogled dosadašnjih istražjva nja.1 Drugo, preko osvrta o metodologiji na kojoj se temeljilo naše pro učavanje. 2.1. Pregled dosadašnjih istraživanja I. Shvaćajući historijsku geografiju kao znanstvenu disciplinu ne odvojivu od historijske znanosti, pa kao vrlo kompleksan i cjelovit po gled na istočni dio Jadrana u starom vijeku, s zadatkom da istražuje njezinu toponomastiku, etnografiju i slične podatke, te podatke koji su (ili bi trebali biti) pomorske prirode, onda i ovaj dio djela treba shvatiti na analogan način: kompleksna.' U njemu se tako bilježe član· ci, studije, monografije i slična znanstvena djela uz ona strogo histo rijsko-geografska, usporedo historijskog, kulturno-povijesnog, arheo1 U bilješkama se daju najhitniji radovi. Detaljnija bibliografija pojedi nih autora je u popisu literature (na kraju ovog djela). Za još detalJnije obavijesti usp. A. STIPCEVIC, Bibliographia lllyrica, Sarajevo 1967, - IS TI Bibliographia IUyrica (Supplementum H67-1972, 1973-1971 i 19781982), Sarajevo 1974-1984, - ISTI Bibliografija antičke arheologije u Jugo slaviji, I. i II, Sarajevo 1977. Posebna se pažnja skreće na M. SUIC, Zadar u starom vijeku, Zadar 1981, lS-35, - D. RENDIC-MIOCEVIC, O stanju istraživanja antičkog doba u Hrvatsko'Ji·· Godišnjak CBI 14/1978, 173-177, M. ZANINOVIC, Antička arheologija u rvatsko1, Opuscula archaeolopca 1112/1987, 1-71, - E. MARIN, ArheoloJka, povijesna i lingvistička istraživa nja antičkog doba Dalmacije u poslje.dnjih pe.deset ,odina, Latina et Graeca 3/1974, 9--28, �dje se daje iscrpan pregled za cijeli istočnojadranski akva torij dosadašnJih arheoloških i povijesnih istraživanja uz navođenje potreb ne literature. U bilješkama se - kroz sva poglavlja - kontinuirano upotreblj avaju identične kratice čije J" e značenje dato u popisu izvora i literature. Ukoliko se mjestimično daju rugačije kratice, tada se njihovo mačenje daje u bi lješci u kojoj jefrvi put navedeno ono što se krati. 1 Detaljno . LUCIC, Prilog pitanju historijsk.e geografije, Historijski zbornik 29-30/197t-1977, 61-75.
17
loškog, lingv.ističkog i sličnog obilježja kao neodvojiva od historijsko -geografskih istraživanja. Premda se ovaj pregled mogao organizirati kao tematski, ipak se autor odlučio za kronološki u smislu vremena djelovanja istraživača ili nastanka pojedinih djela. Prvo, jer se na taj način može najzornije pratiti povijest dosadašnjih istraživanja. Drugo, prikaz istraživanja sva kog vrela predstavljao bi bespotrebno dupliranje, s obzirom da je on ustaljeni dio u tekstu uz svakog antičkog autora posebno. 2. Prvi autor ikoji je manstveoo istraživao historijsku geografiju istočnog Jadrana (izrazito ispred duha vremena kojem je pripadao) bio je I. Lučić.1 Neki rezultati njegovih istraživanja, premda pripadaju 17. stoljeću, još su aktualni. Do daljnjih istraživanja dolazi stotinjak godina kasnije s A. Fortisom. U djelu »Put po Dalmaciji« donijet će niz zanimljivih razmi�ljanja o pojedinim problemima.• Prava znanstvena istraživanja uslijedit će tek pri kraju prošlog stoljeća. Tako će J. Alačević, kao jedan od prvih, detaljnije pisati o svojem znanstvenom radu na »Periplu«,5 za razliku od L. Jelića, koji je istraživao Ptolemejev kartografski i geografski prikaz rimske provin cije Dalmacije,• s čime će kod nas biti inaugurirana historijska geogra fija starovjekovnog perioda istočnog Jadrana. Kraju 19. stoljeća pripada i djelovanje C. Milllera, koji je tiskao prvo moderno izdanje »Geografije« Klaudija Ptolemeja. Zanimljiv je ko mentar toga izdanja, koji je neubičajeno detaljan. Koristan je za na še istraživanje, jer za skoro svaki historijsko-geografski podatak dono si vrlo informativan pregled bitnijih antičkih izvora. Vrijedna su !i nje, gova izdanja fragmenata Teopompova i Hekatejeva djela, te djela Pseu do Skilaka, Ps. Skimna, Dionizijeve »Periegeze«, itd. Važna su i nešto kasnija izdanja fragmentiranih djela najstarijih grčkih povjesničara u redakciji F. Jacobyja,' od kojih je dio Milller u svo}im izdanjima prije dao. 1 Usp. lo. LUCIUS, De Regno Dalmatiae et Croatiae, Amsterdam 1666, 1-37. Vidjeti najnovije kritičko wlanje I. LUCIC, O Kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske, priređivač antičke građe i prevodilac B. Kuntić-Makvić, izd. La tina et Graeca, Zagreb 1986. ' A. FORTIS, Put po Dalmaciji, Zagreb 1984. • J. ALACEVIC, L'Emporio ed i1 laio Naronitano di Scilace, Bull. arch. st. dalmat. 1/1878, Nr. 10, 152-160; 22/1899, Nr. 7--$, 144-148, - ISTI, lA Liburnia ed i Liburni di Scilace Cariandeiw, Buli. arch. st. dalm. 16/1903, Nr. 8-11, 156-162; Nr.199-204. • L. JELIC, Najstari;i karto frafski spomenik o rimskoj provinciji Dai maciji, GZMS 10/1898, 227-247 1 531-560. Zanimljiv je a njegov rad L. JE. LIC, Povijesno-topografske crtice o biogradskom primorju, VHAD 3/18981899, 33-126. ' Claudii Ptolemaei (;eographia, ed. C. Milller, vol. I i II, Paris 18831891, - Fragmenta historicorum Graecornm, ed. C. Mi.iller, Paris 1874, Gecgraph.i Graeci minores, ed. C. Milller, vol. I-II, Paris 1885, - Fragmen te der griechischen Historiker, ed. F. Jakoby, vol. 1-11, Berlin 1923-1927.
18
Iz prijelaza 19. u 20. su i radovi K. Patscha' i V. Radimskog,• a iz prvih godina 20. :stoljeća »ltineraria Romana«, K. Millerovo izdanje u Stuttgartu 1916. god., koje je nezaobilazno zbog izdanja najvažnijih iti· nerarija i vrijednih komentara.• 3. G. Novak se u dugom znanstvenom radu pozabavio u nekoliko navrata i pitanjima iz ove teme. Prvo je u jednom preglednom članku prikazao domete historijske geografije do dvadesetih godina ovog sto ljeća, a zatim je pisao o Ps. Skilakovoj Herakleji i Dim(os)u, razma· tranjima o Herodotovom i Hekatejevu shvaćanju Jadrana i etnografiji Dalmacije." U međuratnom, a djelomično i u poratnom periodu, objelodanje no je još nekoliko važnih studija i manjih radova. Prvenstveno je to nekoliko djela H. Krahea," pa više radova A. Mayera0 i P. Skoka,.. koji su se bavili toponomastičkim, te općenito historijsko-geografskim pro blemima istočnog Jadrana. Tom vremenu pripada i P. Lisičar djelom »Crna Korkira i kolonije antičkih Grka na Jadranu«, Skopje 1951, koje predstavlja svojevrsnu enciklopediju povijesnih, arheoloških i bistorij sko-geografskih podataka o istočnom Jadranu. Komentari tih podata ka su nerijetko dragocjeni. • K. PATSCH, Pseudo-Skylaxovo jezero, GZMS 18/1906, 367-390. 'V. RADIMSKY, Skylaxovo jezero kod Neretve u Hercegovini, GZMS 6/1894, 533-539. ,. Tokom ovog perioda tiskano je i v.iše drugih izdanja djela ostalih an· tičk.ih autora, primjerice povjesničara. S njima se pisac također koristio, kako će se moći uočiti u znanstvenoj aparaturi. Ovdje se posebno ne ističu, što će se učiniti i za kasnije periode, s obzirom da nam je cilj tek osnovna skica dosadašnjih istraživanja. U�stalom, zato je ovaj dio teksta i nazvan pregledom, a ne na nekakav drugačiji način. 11 G. NOVAK, Topografija i etnografiJa rimske provincije Dalmacije, Supl. Bull. arch. st. dalm. 38/1915, 3-39, - ISTI, Dim(os) i Herakleja, Buli ćev zbornik, Zagreb 1924, 655-658, - ISTI, $ta su nazivali Jadranskim me> rem Herodot i Hekataios, Izvestia na Blgarskoto istoričesko družestvo 1617/1939 (Sbornik prof. P. Nikova), 338-3'41, - ISTI, D. Rendić-Miočević Prilozi etnografiji i topografiji ruue obale u staro doba, Recenzija, Hist. zbornik 3/1950, 426-428. Važni su i drugi njegovi radovi, npr. G. NOVAK. Jadransko more u borbama i sukobima kroz stoljeća, Beograd 1952, - ISTI, lssa i isejska država, VAHD 54/1952, 5--40 (I dio); VAflD 55/1953, 37-70 (II dio) - ISTI, Prethistorijski 1lvar, Zagreb 1955, 3-15, - ISTI, Hvar kroz stoljeća, Hvar 1960, - ISTI, Vis, knj. I, Zagreb 1961. 7-77, - ISTI, Ratovi i bitke na Jadranskom moru, Pomorski zbornik 1/1960, 171-215. 12 H. KRAHE, Die Sprache der lllyrier, Wisbaden 195S, - ISTI, Die alten balkanillyrischen geographischen Namen, Heidelberg 1925. u A. MAYER, Studije iz toponomastike rimske p,-ovincije Dalmacije, VAHD 50/1928-1929, 8�126, - ISTI, Staroilirske studije, Nastavni �oik 41/1932-1933, 11�140, 379-382; 42/1934, 46--48; 43/1935, 37-51, 1 172, - ISTI, De lapodibus, populo lllynco Celtis commixto, VHAD 18-21/1937 -1940, 189-199, - ISTI, Putovanje po Jadranu pred preko dvie tisuće g_e>dina. Najstariji opisi puta po Jadranu, Hrvatski narod 6/1944, br. 1. 174, Zagreb 29. 10. 1944, str. 4, - ISTI, Die Sprache der alten lllyrier, Bd. I, Wien, 1957 .. P. SKOK, Studije iz ilirske toponomastike, GZMS 29/1917, 117-143; 31/1919, 151-159, - ISTI, Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, knj. I. i II, Zagreb 1950. 19
4. D rugi prilozi temi nao;tat će nakon II. svjetskog rata, prije svega temelju istraživanja jugoslavenskih povjesničara i arheologa. Pre ma vremenu publiciranja radova D. Rendić•Miočević će biti među pr· vuna. Pedesetih godina publlcirat će studiju o Jadastinima," a nešto kasnije rezultate istraživanja ubikacije Ps. Skilakove rijeke Katarbđ· tes." Bavio se i brojnim drugim povijesnim i arheološkim problemima,11 temeljem čega će rezultirati rješenja s fundamentalnom vrijednošću u našoj povijesnoj i arheološkoj manosti." Znanstveni rad M. Suiča za ovo je istraživanje bio osobito važan, jer je donio izvanredne rezultate posebno u historjjskoj geografiji i p)vijesti starovjekovnog istočnog Jadrana. Mnogo se bavio Ps. Skila· kom napisavši više radova od kojih dva magistralnog značenja: o 24.
na
15 D. RENDIC·MIOCBVIC, Prilozi etnografiji i topografiji naše obale u staro doba, VAHD 52/1935-1949, 19-34. Analo�e probleme tretira i u dru· gim radovima, npr. D. RBNDIC.MIOCEVIC, Tn povijesna natpisa iz Dalma cije, VAHD 53/1952, 167-180, - ISTI, Iliri u natpisima grčkih kolonija u Dalmaciji, VAHD 53/1952, 25-57. '' D. RBNDIC-MIOCEVIC, Prilozi etnografiji i topo�rafiji naše obale u staro doba. (11) Pseudc:rSkylakov Katarbdtes potamos i 1užna granica Libur nije, Historijski zbornik 3/1950, 221-232. 11 D. RENDIC-MIOCEVIC, Druz.ov boravak u Dalmaciji u svjetlu novog vilkog natpisa, VAHD 54/1952, 41-50, - ISTI, Da li je na Braču bilo grčkih kolonija? Brački zbornik 2/1954, �94. - ISTI, Zlatni nakit iz helenistička -ilirske nekropole u Budvi, Opuse. archaeol. 4/1959, 5-47, - ISTI, Problemi romanizacije Ilira s obzirom na kultove i onomastiku, Simpozijum CBI II, 139-156, - ISTI, Novi Dolabelin »terminacijski« natpis iz okolice Jal> lanca, VAMZ, 3. ser., 3/1968, 63-73, - ISTI, Lika i japodska antroponimska tradi.cija, Lika, 97-105 - ISTI, O jednom tipu »ilirskog« nadg_robnog spome nika, Godišnjak CBI 11/1976, 285-305, - ISTI, Umjetnost Ilira u antičko doba, Simpozijum Duhovna kultura Ilira, Sarajevo 1984, 65-80, - ISTI, Encore le decret athenien IG r, 72, VAMZ 10-11/1977-1978 133-142, ISTI, Iliri između barbarskog i helenskog svijeta, Rad JAZU 393/1981, 1-19, ISTI, Dacic�Illyrica Rad JAZU 393/1981, 21-37. 11 D. RBNDić·MIOCEVlć, K pitanju historiciteta nekih grčkih kovnica na našoj obali - Herakleja i Korkyra Melaena, Numizmatika 5/1953, 3-9, - ISTI, Zur Frage der Datierung des Psephisma aus Lumbarda, Archaeol. Iu�osl. 6/1965, 77:.....SO, - ISTI, Isejska naseobina u Lumbardi (Korčula) u sv1etlu novijih istraživanja, VAHD 68/1966, 133-141, - ISTI, Nekoliko no vih ulomaka grčkog natpisa iz Lumbarde, VAMZ 4/1970, 31-44, - ISTI. O knidskoj kolonizaciji otoka Korčule, Diadora 9/19S0, 229-250. Važni su i ovi radovi: D. RENDić-MIOCEVlć, Ballaios et Pharos (Contribution a la typologie et a l'iconographie des monnaies g_rec�illyriennes), Archaeol. Iu gosl. 5/1964, 83-92, - ISTI, Prolegomena ilirskoj numografiii. Godišnjak CBI 1/1965, 77-93, - ISTI, Ilirski vladari u svjetlu epigrafičkih i numizma tičkih izvora, Historijski zbornik 19-20/1966-1967, 295-310, - ISTI, Pri lo( emisijama srebrna novca i1irslwg_ kralja Baleja (uz dva neobjavljena pnmjerka), Numizmatičke vijesti 25/1967, 1-6, - ISTI, Neki problemi tipo logije i kronologije novca iltrskog kralja Gentija, Numizmatičke vijesti 28/ 1970, 1-10 - ISTI, '16nios •to gbtos 'Illyrios« i novci grčko-ilirskih kovnica na Jadranu1 Adriatica, 347-376, - ISTI, Ilirski vladarski novci u Arheoloi kom muze1u u Za.Erebu, VAMZ 6-7 /1972-1973, 253-265, - ISTI, Iliri i Grci na istočnom Jadranu u svjetlu numizmatičkih izvora, Jadranska obala, 185-197, - ISTI, Antički Grci na našem Jadranu i neka pitanja naseljava· nja priobalja Manijskog zalieva, Adrias 2/1988, 5-19.
20
poglavlju" te studiju »Istočna obala Jadrana u Pseudo Skilakovom Pe riplu«.• U drugim je radovima iznio rezultate ,svojih istraživanja veza najstarijih stanovnika naše s talijanskom obalom Jadrana, historije Ll buma,11 te ostalih problema iz historijske geografije našeg mora.21 Naj veći dio rezultata istraživanja, u kontekstu povijesti starovjekovnog Zadra, sabrao je u k.nj,izi pod naslovom »Zadar u starom vijeku«, Za dar 1981. R. Katičić je istraživao etnografiju istočnog Jadranan i jezik nje govih starovjekovnih starosjedilaca.2' Za našu temu osobito je važna njegova obrada epa o Argonautima Apolonija Rođanina,21 jer predstav lja krajnje znanstveno utemeljenu obradu tog vrijednog izvora historij sko-geografskih podataka. U ostalim manjim ili većim radovima se po" M. SUIC, Gdje se nalazilo jezero iz 24. pogl. Pseudo Skilakova Peri� la? GZMS 8/1953, 111-129. • M. SUIC, Istočna jadranska obala u Pseudo Skilakovom Periplu, Rad
JAZU 306/1955 121-185. 21 M. SUIC, Prilog_ _poznavanju odnosa Liburnije i Picenuma u starije l.e ljevu,g doba, VAHD 55/1953 71-101, - ISTI, Pag, Zadar 1953, 9-32 - ISTI, Granice Liburnije kroz stoljeća, Radovilnst.JAZU u Zadru2/1955, 273-296, ISTI, Val.nost izučavanja etničke stratigrafije na.fih krajeva u predslaven sko doba, Radovi FF u Zadru - Zbornik 19�1957, Za.dar 1958, 96-111, ISTI, It. mediteranske baštine jadranskih Ilira, Radovi FF u Zadru 2/19621963, �56. - ISTI, Nekoliko primjera toponomastičke stratifikacije u sje vernoj Dalmaciji, Predslavenski etručki elementi na Balkanu u etnogeneZi južnih Slovena, Posebna izd. CBI 4/1969, 149-156, - ISTI, Liburnia Tarsati� censis, Adriatica, 705-716. 21 M. SUIC, Pizych na Dugom otoku, Staroluvatska prosvjeta 4/1955, 135 -140, - ISTI, O imenu Zadra, Zbornik Za.dar Zagreb 1964, 9S-104, - ISTI, Kurkum (Ptol. II 16,6), Radovi FF u Zadru 3/1964-1965-1�1967, 37-43, - ISTI Zadarski otoci u antici, Zadarsko otočJe, 47-64, - ISTI, Nekoliko l'_i· tanja u vezi s antičkim Japodima, Lika, 109-118, - ISTI, Lukanov Iader (IV 405) - Rijeka Jadro ili �rad Zadar? Diadora 8/1975, 5--28, - ISTI, Pharos -Hvar-Quara, Ziva antika 27 /lm 179-196, - ISTI. Marenostrum na Me diteranu - kulturno-historijski aspekti, Podedi 2/1979, 127-136, - ISTI,
Nekoliko etnoloških podataka o antičkim llirima u djelima grčkih i rim skih pisaca, Sim�ziJum CBI - II, 99-109, - ISTI, Zapa4ne granice Ilira u svjetlu histori1skih izvora, Simpozijum CBI - II, 33-51, - ISTI, IUyrii proprie dicti, Godišnjak CBI 11/1976, 179-196, - ISTI, O municipalitetu an tičke Salone, VAHD 60/1958, 12-42, - ISTI, Pravni poloiai grčkih gradova u Manijskom t.alivu ta rimske vladavine, Diadora 1/1960, 147-172, - ISTI, Autohtoni elementi u urbanit.mu antičkih f!"adova na.feg primorja, Godiš njak CBI 1/1965, 163-178, - ISTI, Marginalije uz isejsko poslanstvo Cezaru, VAHD 68/1966, 181-194, - ISTI, Antički Nin i njegovi spomenici, Radovi lnst. JAZU u Zadru 1�17/1969, 61-104, - ISTI, Antički grad na istočnom ]adranu, Zagreb 1976. a R. KA'fICIC, Iltyrii proprie dicti, tiva antika 13-14/1964 'G'/-'17, ISTI, Nochmals lllyrii proprie dicti, Ziva antika 16/1967, 241-244, - ISTI, Enhelejci, Godišnjak CBI 13/tm, S-82. • R. KATICIC, Suvremena istral.ivanja o ·eziku starosjedilaca ilirskih provincija, Simpozij um CBI - I, 9-58, - 1ST {• O fetiku Ilira, Simpozijum
Duhovna kultura Ilira, Posebna izd. CBI 11/1984, 253-264. 21 R. KATICIC, Podunavlje i Jadran u epu Apolonija Rođanina, Godiš njak CBI 5/1'170, 71-132.
21
zabavio drugim također mačajnim pitanjima naše starovjekovne proš losti.» Suvremene visoke doprinose historijskoj geografiji pružio je svo jim radovima i M. Nikolanci, koji je istraživao dio povijesnih i arheo loških problema grčke kolonizacije i rimske okupacije J.stočnog Jadra· na.1'' Analogno se vrednuje povijesno proučavanje F. Papazoglu o Ardi jejcima i Skordiscima,• a posebno o Ilirima, njihovoj državno sti i povijesti.• Također, mačajno je i njezino obimno djelo o srednjobalkanskim plemenima i njihovoj povijesti u predrimsko do ba,• jer sadrži više direktnih razmatranja o povijesti i historijskoj geo grafiji istočnog Jadrana. Opet, A. Benac je u svojim studijama istraži· vao etnogenezu prastanovnika naše obale.» M. Garašanin se uspješno pozabavio s nekolicinom povijesnih i historijska-geografskim proble» R. KATICIC, lllyricus fluvius, Adriatica, 385-392, - ISTI, Ionios der /llyrier, Godišnjak CBI 9/1973, 185-201, - ISTI, Liburnski otoci kod antil kih pisaca, Zadarsko otočje, 35-4S, - ISTI, Antenor na Ja4ranu, Godišnjak CBI 24/1988, 5-23. M. NIKOLANCI, Pharos, Rimljani i Polibije, VAHD �57/19�1957, S2--60, - ISTI, O kontroverzi Lissos - lssa. Adriatica, 377-384, - ISTI, Otok Faros prije dolaska Parana, Hvarski zbornik 1/1973, 105-122, - ISTI, Jadranski Grci kao periferija helenističkog svijeta, Materijali 12, izd. HAD i SADJ, Zadar 1976, 149-166, - ISTI, Iris lltyrica, Dolina Neretve, 1S5-158. Vrijedni su i radovi: M. NIKOLANCI, Neki podmorski predmeti i spomenici � srednje Dalmacije, VAHD 55/1953, 166-180, - ISTI, He1enistilka nekro pola Isse, VAHD 63-M/1961-1962, 57-90, - ISTI, Arhajski import u Dal maciji, VAHD 68/1966, 89-118, - ISTI, Brodolomi u Jadranu u vrijeme an tike, Spašavanje ljudskih života na moru, Pom. biblioteka MG 23/1971, 2533, - ISTI, Maloavjski import na istočnom Jad.ranu, Jadranska obala, 273286. a F. PAPAZOGLU, O teritoriji ilirskog plemena Ardieja, Zbornik FF u Beogradu 7(1)/1963, 71--84, - ISTA, Steph. Byz.: Skordlskoi kai Skirtioi, Zbornik FF u Beogradu 9(1)/1967, 61�. F. PAPAZOGLU, Poreklo i razvoj ilirske države, Godišnjak CBI 3/1967, 123--144, - ISTA, Politilka organizacija Ilira u vreme njihove samostalnosti, Simpozijum CBI-11, 11-31, - ISTA, Autarijati i Uzimah, Adriatica, 335-346, - ISTA, O pojmovima »Epir« i »Ilirija« poznorepubtikansko doba, Godiš· njak CBI 11/1976, 197-211, - ISTA, Ilirska i dardanska kraljevina. Porek lo i razvoj, struktura, he1en�ja i roman�ja, Iliri i Albanci, SANU, Ode ljenje istorijsk:ih nauka, knj. 10, Beograd 1988, 145-171. • F. PAPAZOGLU, Srednjobalkanska plemena u predrimsko doba, Djela CBI knj. l, Sarajevo 1969. n A. BENAC, Učešće Ilira u Egejskoj seobi, Arheološki radovi i rasprave �S/1967/1968, 319-336, - ISTI, O identifikaciji ilirskog etnosa. Godišnjak CBI 9/1973, 93-108, - ISTI, O etničkim zajednicama starijeg f.eljeznog doba u Jugoslaviji, PJZ - knj. V, 2eljemo doba, Sarajevo 1987, 737-802, - ISTI, Prediliri, Protoiliri i Prailiri, Simpozijum CBI - I, 59-94, - ISTI, Iliri u Apuliji, Godišnjak CBI 24/1988, 43-67. J7
i,
22
ma, a zajedno s D. Garašanin, i poviješću Crne Gore i njezinog pri morja.» Istraživanja M. Zaninovića razriješila su brojne nejasnoće istočno jadranske starovjekovne povijesti i arheologije. Njegovom djelu o Del matima,.. još se dugo bitne nadopune neće moći dati, jer je sveobuhvat no osvijedilo gotovo sve aspekte povijesti i kulture toga etnosa. Za his torijsku geografiju te najstariju povijest istočnog Jadrana osobito su bitna njegova brojna arheološka i povijesna istraživanja grčke koloni zacije - prvenstveno otoka Hvara. Donekle se sličnim pitanjima ba vio B. Gabričević.,. Za širi povijesni kontekst našeg istraživanja neophodno je bilo konsultiranje rezultata koje se polučilo u arheologiji. U tom su pogle du nezaobilazni članci i studije S. Batovića,37 koji je našoj temi dao i M. GARAšANIN, Moenia Aeacia, Starinar N. S., 17/1966, 27-36, ISTI, Istočna granica Ilira prema arheoloJkim spomenicima, Simpozijum CBI - I, 135-175, - ISTI, Ad Arrian I 4, 6., Adriatica, 393-397, - ISTI, lstorijska i arheološka istraživanja o ilirskoj drtavi, Glas SANU 260/1974, 1-28, - ISTI, Nastanak i poreklo Ilira, Iliri i Albanci, o. c., 9-80, posebno 12
15
•
12
51-76.
» D. i M. GARAšANIN, /storija Crne Gore, knjiga I, Titograd 1967. ,. M. ZANINOVIC, Delminium - Primjedbe uz lokaciju, VAHD 63-64/ 1961-1962, 49-56, - ISTI, Ilirsko pleme Delmati, Godišnjak CBI 2/19«,,
27-92 (I dio); 3/1967. 5-101 (II dio).
M. ZANINOVIC, O pitanju kopnene veze između dvaju antičkih nase lja otoka Hvara, Opuse. archaeo1. 3/1958, 3-10, - ISTI, O naseljenosti otoka Hvara u antičko doba, VAHD 68/1966, 195-211, - ISTI, Neki primjeri smje- Jtaja antičkih $Ospodarskih zgrada u obalno-otolnom području Dalmacije, Arbeol. radovi 1 raspr. 4-S/1967, 3S7-371, - ISTI, Delmatslu>-grčki odnosi na Jadranu, Jadranska obala, 301-307, - ISTI, Dionk.ijska posuda k. Hvara, Prilcmi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 21(1)/1980, 49-60, - ISTI, Nalaz.i s Tora kod Jelse kao prilog njihovoj kronologiji, Opuse. arcaeol. 7 /1982, 6176, - ISTI, Two lllyro-heUenistic sites on the isltin4 of Hvar (Pharos), A..: tes du VII� Congres de la F.I.E.C., vol. I, Budapest 1983, 381-384, - ISTI, Gradina u luci antičko( Pharosa (Polyb. III 19), Opuse, archaeol. 9/1984, 3�, - ISTI, Limitacija stonskog polja, Adriatka, 489-502. - ISTI, Iliri i vinova loza, Godišnjak CBI 11/1976, 261-272, - ISTI, Područje Neretve kao vojni mostobran rimske antike, Dolina Neretve, 173-180, - ISTI, Knin sko područje u antici, Arheol. radovi i ras�r. 7 /1974, 301-319, - ISTI, An tička naselja ispod Velebita, Senjskd zbornik 8/1980, 187-196, - ISTI, Sta novništvo velebitskog podgorja u antici, Senjski zbornik 10-11/1984, 29-40, - ISTI, On same relations between Anatolia and Dalmatia, 10. International Coogress of Classical Archeology, Ankara 1978, 81-93, - ISTI, Otoci Kvar nerskog zaljeva - Arheolo§ko-strateška razmatranja, Arheološka istraživa nja Cresa i Lošinja, 43-51. • B. GABRICEVIć, Antička lssa. Arheološlci>povijesni ,wilog za urba nističlci>regulacionu osnovu grada Visa, Urbs, Split 1958, lOS-125, - ISTI, Pristupna razmatranja o urbanizmu grčkih naseobina na istočnoj obali Jad· rana, VAHD 68/1966, 147-170, - ISTI, Antički spomenici otoka Visa, Prilo zi povijesti umjetnosti u D�� 17 /1968, 5-60, - ISTI, Narona i Grci, Dolina Neretve, 161-167. Isto određenu važnost za ovo istraživanje imaju studije: B. GABRICEVIC, Bilješke uz prvi ilirski rat, Radovi FF u Zadru S/1973-1974, 5-26, - ISTI, Kako je nastao naziv Diadora, Radovi FF u 7.adru 6/197S-1976, 133-139. " š. BAtOVIC, Die Eisemeit aut dem Gabiet des lllyrischen Stammes der Liburnen, Archeol. lugosl. 6/1965, 55-70, - ISTI, Pregled željeznog doJ5
23
dm-ektni doprinos monografijom o zadarskom otočju.11 Slično je s ra dovima A. Glavičića, koji je isključivo istraživao senjski pojas." Đ. Basler se u više radova pozabavio arheološlcim pitanjima do njeg porječja Neretve,• pa s nekolicinom historijsko-geografskih prob lema.41 To je područje obuhvatio i Z. Marić, usmjerivši pažnju prema Daorsima.4 Za ovu je temu još uvijek aktualna studija B. Gušića.43 U donekle sličnom kontekstu potrebno je spomenuti i znanstveno djelovanje L. ba na istočnoj jadranskoj obali, VAHD, 68/1966, 47-74, - ISTI, Nin u pra povijesna doba, Radovi Instituta JAZU u Zadru 16-17/1969, 9-59, - ISTI. Apulska keramika s geometrijskim ukrasom na istočnoj jadranskoj obali, Zadar 1972, - ISTI, A. Stipč_ević: Iliri - I?OYijest, tivot, kultura, Recenzija, Diadora 8/1975, 167-185, - ISTI, Problem, kulture teljeznog doba na istoč noj jadranskoj obali, Materijali 12, izd. HAD i SADJ, Zadar 1976, 89-112, ISTI, Le rela:.ioni culturali tra le sponde adriatiche nell'eta del ferro, Jad ranska obala, 11-93, - ISTI, Uvod u teljezno doba na našem primorju, Ra dovi FF u Zadru 18(8)/1978-1979, 23-38, - ISTI, Dalmatska kultura željez nog doba, Radovi FF u Zadru 25(12)/1985-1986, 5--60, - ISTI, Istarska kultura željeznog doba, Radovi FF u Zadru 26(13)/1986-1987, 5-74, - ISTI, Liburnska grupa, PJZ knj. V - 2eljezno doba, Sarajevo 1987, 339-390. _. š. BATOVIC, Prapovijesni ostaci na zadarskom otočju, Diadora 6/1973, 5-165. • A. GI..AVICIC, Arheoloiki nalaz.i iz. Senja i okolice, Senjski zbornik 2/1966, 384-426. Glavičić je i sve druge priloge objelodanio u istom časopisu pod identičnim naslovom iz godišta u godište, pa se na nl·ih upućuje. 40 Đ. BASLER, Novčić plemena Daorsa, GZMS 26/197 • 333-336, - IS TI, Tragovi vulkanske djelatnosti u dolini Trebišnjice, Naš krš 7/1979, 2126. •• Đ. BASLER, Gradina na Ošanićima kod Stoca, Naše starine, 3/1956, 80-94, - ISTI, Najstariji podaci o slanim izvorima u Bosni i Hercegovini, Naš krš 10-11/1981, �207. - ISTI, Nekropola na Velim Ledinama u Gostilju, Donja Zeta, GZMS 24/1969, 5-45, - ISTI. Rimski metalurški po gon i naselje u dolini Japre, GZMS 3�31/1975-1976, 121-216. " Z. MARIC, Vir kod Posušja, GZMS 17/1962. 63-72, - ISTI, Reviz.iono iskapanje ilirske grobnice u Kačnju kod Bileće, GZMS 30-31/1077, 101-110. Vrijedni su i slijedeći članci: Z. MARIC, Novčići trećeg i drugo_g stoljeća stare ere sa gradine u Ošanićima kod Stoca, GZMS 27-28/1973, 273-251, ISTI, Arheološka istraživanja na Gradini u Ošanićima kod Stoca 1963. godi ne, GZMS 27-28/1973, 173-184, - ISTI, Daorsi. Ime, teritorija i etnička pripadnost plemena Daorsi, Godišnjak CBI 8/1973, 109-135, - ISTI, Oša nići. Centar Daorsa - kulturno-historijske značajke, Jadranska obala, 247254, - ISTI, Dva nova primjerka daorijskog novca s Gradine Ošanići kod Stoca, Godišnjak CBI 11/1976, 253-259, - ISTI, Arheološka istraživanja ak ropole ilirskog grada Daors . . . a na Gradini u Oša,iićima kod Stoca od 1967. do 1972. godine, GZMS 30-31/19TI, S-SO, - ISTI, Odrazi i utjecaji heleniz ma i helenističke umjetnosti u Hercegovini, Odjek 20/1980, 11-19. AD!{og ne važnosti također su i studije o arheološkim i sličnim problemima BiH: Z. MARIC, Keltski elementi u mlađem željeznom dobu Bosne i Hercegovine, GZMS 18/1963, 63--83, - ISTI, Donja Dolina, GZMS 19/1964, 5-82, - ISTI, Problemi sjevernog graničnog područja Ilira, SimpoziJum CBI - I, 177213, - ISTI, Japodske nekropole u dolini Une, GZMS 23/1968, 5-79, - IS TI, Istočna granica Ilira, Llka, 39-44, - Z. MARIC - J. A. SEKEll.ARIKIS, Zwei Fragmente mykenischer Keramik vom Debelo Brdo in Sarajevo, Ger mania 53 /1975 153-156. „ B. GUSk, Naše primorje (historijsko-geografska studija), Pomorski zbornik: 1/1962, 19-65.
24
Margetića,.. a posebno J. Lučića. On je osim više vrijednih radova,'s na pisao i rad o historijskoj geografiji općenito," što je jedina studija te vrste do danas publicirana u Jugoslaviji. Istraživanju »Peutingerove karte« i ostalih analognih izvora I. Bo janovslci je posvetio više studija." Slična pitanja je obrađivao L. Bo sio,• a općenito o historijskoj geografiji Istre je pisao M. Križman.'' Za opći povijesni kontekst i više konkretnih historijsko-geografskih problema ne7.aobilazni su radovi L. Braccesija, A. Parettija, K. Kilijana pa A. M. Malevannija, J. Wilkesa, W. Pajakowskog i drugih inozemnih znanstvenika."' .. L MARGETIC, Plinio e le communita della Liburnia, Atti 9 /l'T78l'T79, 301-358 i 631�33, - ISTI, Psefizma o osnivanju grčke kolonije na oto ku Korčuli, živa antika 21/l'Tll, 189-204, - ISTI, Neka pitanja u vezi � Istrom (I-VII stoljeće), živa antika 32(1)/1982, 53-82, - ISTI, •Histria« u dvije vijesti iz prve polovice VII stoljeća, živa antika 32(2)/1982, 171-176, - ISTI, Accenni ai co,ifini augustei del territorio tergestino, Atti 10/1980, 75-101. • J. LUCić, Pseudo - Skilakov Arion i Rijeka dubrovačka, Anali Insti tuta JAZU u Dubrovniku 6-7/1960, 117-120, - ISTI, Ponovo o otoku Tan ris, živa antika 13-14/19641 193-199, - ISTI, O migracijama ilirskog pleme na Ardijejaca, živa antika lo/1966, 245-254 . ..0 J. LUCić, Prilog pitanju. ..., o. c., 61-75. I. BOJANOVSKI, Pelva i Silviae - prilog antičkoj topografiji rimske provincije Dalmacije, Adriatica, 503-522, - ISTI, Nova epigrafska potvrda Delminiuma sa Duvanjskog polja, GZMS 25/l'Tl0, 5-18, - ISTI, Toponim •Ad Fines« (lt. Ant., Tab. Peut.) i njegova značenja (sinonimni toponimi Ad Fines, Equoranda, Kobiljača), Godišnjak CBI 11 /1976, 307-320, - ISTI, Mo gorjelo - rimsko Turres, GZMS 24/1969, 137-163, - ISTI, Problem ubika· cije Bigeste1 GZMS 'l:l-1.8/l'T73, 303-310, - ISTI, Prilozi za topografiju rim skih i prearimskih komunikacija i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji. I - Prethistorijska i antička komunikacija Salona - Narona i njena topo grafija u svjetlu arheoloških i historijskih izvora, Godišnjak CBI 13/1977, 83-152, - ISTI, o. c., II - Prethistorijska i rimska cesta Narona - Sara• jevsko polje s limitrofnim naseljima, Godišnjak CBI 15/l'T78, 51-125, ISTI, Neka pitanja antičke topografije Donje Neretve, 181-194, - ISTI, Dolabelin sistem cesta u rimsko1 provinciji Dalmaciji, Djela CBI 2/1974, - IS TI, Antičko rudarstvo u unutra.šnjsti provincije Dalmacije u svjetlu epi grafskih i numizmatičkih izvora, Arheol. radovi i rasprave 8-9/1982, 89-· 120, - ISTI, Trebinje - rimsko Asamo (Asamum) s kratkim osvrtom na �er kolonije Epidaura (Problem ubikacije putne stanice Asamo - Tab. Peut.), Tribunia 7 /1983, 7-36, - ISTI, /lirska plemena u istočnoj Hercego vini i njihov smještaj, Tribunia 9 /1985, 7-24, - ISTI, ETJidauritana archaeo logica I, Dubrovački horizonti 26/1986, 36--45, - ISTI, llosna i Hercegovina u antičko doba, Djela CBI knj. 6, $arajevo 1988. • L. BOSIO, L'lstria nella descrizione della Tabula Peutingeriana, Atti e memorie della Societa istriana di archeologia e storia patria 22/l'T74, 17-95 . ., M. KRižMAN, Antički izvori o Istri, Pula - Rijeka 1'T79. • L BRACCESI, Grecita adriatica. Un capitolo della coloniu.azione gre· ca in Occidente, Bologna 1971, - K. K.ILIJAN, Odnosi između donje Italije i zapadnog Balkana za vrijeme ranog željeznog doba, VAHD 68/1966, 75-88, - A. PARETTI, Teopompo e Pseudo Scilace, Studi classici e orientali 12/ 1963, 16---80, - A. M. MALEVANNI, Iz istorii illyrijskih pl_emen v dorimsku ju epohu, VOi 4/1963, 151-172, - ISTI, K voprosu ob obrazovanii provin cii /llyrik, VDI 1 /1975, 138-144, - J. WILKES, Dalmatia, London 1969, - W. PAJAKOWSKI, Wer waren Illyrii proprie dicti und wo siedelte man sie an?
25
»Geografiju,, Klaudija Ptolemeja je istraživala A. Cermanović-Kuz manow.ć, a »Peutingerovu kartu« G. A. škrivanić.51 Nedavno je tiskano najnovije izdanje »Peutingerove karte«.si Uz njega je dat »Kommentar« E. Webera, koji bi trebalo čak i visoko ocijeniti da je autor konsulti- rao više radova naših znanstvenika. Da je tako učinio, dio zaključaka, a osobito pojedine ubikacije, bili bi sasvim drugačiji. Time se aktuali zira stari problem znanstvenih radova na hrvatskom ili srpskom jezi ku. U inozemstvu se vrlo rijetko konsultiraju radi islabog poznavanja južnoslavenskih jezika.'3 Uslijed toga se u ovom pregledu posebna paž nja i posvetila radovima jugoslavenskih znanstvenika, koji se neopravda no zapostavljaju. Bit će to i određena njihova revalorizacija. Uostalom, naši su znanstvenici u ovoj temi najviše pisali odnosno, polučili najve će rezultate kroz vlastita istraživanja. Ipak, određene su rezultate pos tigli i inozemni autori, što se nikako nije moglo zanemariti. Od drugih autora koji su se bavili za našu temu interesantnim pro blemima treba istaći M. Markovića i njegovo istraživanje kartograf skog prikaza Jadrana, pa jednog dijela Strabonove »Geografije«.s. Za tim, A. Faber i njezine istraživačke rezultate iz antičkog pomorstva Apsora i Fulfini.ia, urbanizma otoka sjevernog Jadrana, te ostalih ar heoloških i povijesnih pitanja." Osnovnim obilježjima materijalne kul ture u Ilira, opet se podrobnije bavio B. Cović, a 'istraživao je izvore o Autarijatima, pa prahistorijsko rudarstvo i metalurgiju Bosne i Her cegovine.56 Godišnjak CBI 18 /1980, 91-162. Drugi slični radovi se navode u popisu lite rature. " A. CERMANOVIC-KUZMANOVlć, Jugoslovenske zemlje na Ptoleme jevoj karti, Monumenta cartographica Ju.goslaviae, knj. I, Beograd 1975, 1130, - G. A. šKRlVANić, Jugoslavenske zemlje na Pojtingerovoj tabli, Mo numenta..., o. c., 3�. U Monumenta cartographica lugoslaviae, knjiga II, Beograd 1979, donosi se obrada srednjovjekovnih geografskih karata, što je također na stanovit način ovdje iskorišteno. " Tabula Peutingeriana. Coclex Vindobonensis 324, ed. E. Weber, vol. 1-11. Graz 1976. 53 M. ZANINOVIC, O naseljenosti otoka Hvara... ., o. c., 204. s, M. MARKOVIć, O najstarijim geografskim i pomorskim kartama Jad ranskog mora, Pomorski zbornik 12/1974, - ISTI, Razvitak kartografskih upoznavanja današnjih jugoslavenskih zemalja, knj. I, Zagreb 1975, - ISTI,
Opis Panonije i /lirika u Strabonovoj »Geografiji« (prijevod lib. VII, cap. 5, uz komentar), Geografski glasnik 47 /1985, 153-161. O općem razvitku ge--188, - ISTI, Prilog kartografskoj identifikaciji antičkog otoka
Taurisa sa suvremenim otokom Sćedrom, Mogućnosti (Split), u tisku, ISTI, Pomorska bitka kod otoka Taurisa, Dubrovacki horizonti 23/1983, 38--42. Usp. L. S. KLEJN, Arheološki viri, Ljubljana 1987, te rad J. C. Gardi na naveden u bilj. 80. 11
30
ti skoro nikakav koliko-toliko znanstveno fundiran zaključak. Najčeš će se zato arheološki aspekt ne može odvojiti od povijesnog, pa i his· torijsko-geografskog. Dosljednost provođenja takvog pristupa, kada su za to postojali opravdani uvjeti, data je u tekstu koji slijedi, što će se moći zorno uočiti. Te će stranice ujedno, kao i mctod koji smo jedi no dali u skici, biti opravdanje za obimnu i raznovrsnu bibliografiju, u kojoj radovi arheološkog karaktera prilično pretežu nad ostalima. 2.2. Historiografski metod uz znatan upliv metodologija istraživa nja prisutnih u terestričkoj navigaciji, pa marinskoj geologiji, hidro meteorologiji i slično, u objelodanjenoj literaturi nije se mnogo upo trebljavao. Posebno je koristan za istraživanje marinskih historijsko ·geografskib podataka, Kako su ti podaci nastali u praktičnoj navigaci· ji, to ih je dakako tom istom navigacijom trebalo analizirati. Naravno da će analiza Ps. Skilakovih i sličnil1 podataka najbolje pokazati što pod ovim metodom podrazumijevamo. Ipak, držimo potrebnim podvu· ći da se on u ovom djelu prvi put daje skoro u cjelini. Jedino su izos tavljeni nešto složeniji matematski modeli, s željom da se ne optere ćuje tekst. Međutim, i bez njih se dosta lako uz sasvim površnu upo trebu naših, engleskih, talijanskih ili drugih nautičkih temeljnih pub likacija može brzo sagledati mogućnosti ovog metoda. S druge strane, bilo je potrebno - koliko je to na osnovi arheoloških, povijesnih, geo loških, morfoloških te drugih podataka i spoznaja danas moguće rekonstruirati barem približno marinsko-hidrografski i geološki izgled Jadrana u antici. Naime, iz ovih ili onih razloga izgled se nekih istočno jadranskih regiona kroz posljednjih dva i pol milenija mjestimično ra dikalno izmijenio." Logično je da se bez spoznaja iz takva područja o antičkoj navigaciji uopće ne može govoriti, čime bi se izgubio za ovo istraživanje najhitniji dio geografske građe: one nastale iz autopsije starovjekovnih moreplovaca. 2.3. Upotreba mikroračunala je u metodologiju istraživanja unijela bitnu brzinu operiranja postojećim historijska-geografskim podacima. Formirane su, naime, određene datoteke podataka, čijim se manipuli ranjem omogućio uvid u razne aspekte pojedinih problema, a time for miranje brojnih priručnih istraživačkih baza podataka. Odnosno, dobi la se mogućnost neprekidnog i izvanrednog brzog pretraživanja posto jećih datoteka, variranja sa skupovima podataka itd., što bi bez mikro računala iziskivalo nevjerojatno dugo vrijeme, veliki rad, te neizvjes nost da je dobiveni rezultat vjerodostojan, s obzirom da su mogućnosti u manuelnom radu da se pogriješi s velikom vjerojatnošću."' " Detaljno I. IVEKOVIC i dr., Terestička navigacija, Split 1958, - M. KOZLICIC. Obalna linija istočnog Jadrana u antici, Latina et Graeca 28/ 1986, 17-38. Geološke, zatim hidrometeorološke i radove iz njima srodnih znanosti odnosno, znanstvenih disciplina, donosimo u popisu literature. 90 M. KOZLICIC, Mikroračunala i njihova primjena u arheologiji i povi jest i, Obavijesti HAD-a 3/1986, 71-72, - B. GOVEDARICA, Informacija o radu na sistemu za kompjutersku . obradu kartoteke »Grobovi prastanov nika sjeverozapadnog Balka.na«, Glasnik Srpskog arheol. društva 2/1985, 31
3. Ukupno promatrano znanstveni istraživački metod nudi mnogo. On je međutim tek slika vremena u kojem je definiran, pa vjerojatno nije do kraja razvijen. Trebalo bi to uslijediti u budućim istraživanji ma drugih autora i pisca ovog djela.
36-41. Posebno je vrijedno djelo J. C. GARDIN, Teoretska arheologija, Ljub ljana 1987, gdje se o primjeni računala govori vrlo detaljno s konkretnim opisima primjene.
32
II. DIO
1. HISTORIJSKO-GEOGRAFSKA SLIKA ISTOCNOG JADRANA U VRIJEME PRVIH DODIRA S HELENSKIM SVIJETOM
Povijest dodira između pražitelja naše obale sa stanovništvom ital skog i grčkog poluotoka mjeri se milenijima.' Dodiri s helenskim svi jetom posebno su interesantni jer su bili dvojak.i. Do 6. stoljeća pr. n. e., to je trgovačka razmjena korisna za obje strane, zbog čega je poti cana. Tijekom daljnjeg vremena, osim trgovačkog aspekta, koji će u jadranskim vodama opstojati stoljećima, bit će inicirana i grčka ko lonizacija. Ona, započeta pojavom Kniđana na KorčuliJ odnosno, op ćenito grčkim zaposjedanjem pojedinih točaka duž albanske i talijan ske obale Jadrana,3 u svoju odlučujuću fazu ulazi u 4. st. pr. n. e., ko1 Usp. Đ. BASLER, Paleolitske kulture u jadranskoj regiji Jugoslavije, GZMS 38/1983, 1-63, - S. BATOVIC, Le relaciom culturali tra le sponde ad riatiche nell'eta del ferro, Jadranska obala, 11-93, - N. PETRIC, O prapovi jesti Italije i odnosima dviju jadranskih obala, Jadranski zbornik 10 (19761978, 557-566. Napominjemo da smo u najvećoj mogućoj mjeri jezički izraz ovog djela us kladili sa suvremenim tendenciJama u hrvatskom ili srpskom jeziku, osobito onim vezanim uz pisanje grčkog i latinskog geografskog nazivlja (D. SALO PEK, Transkripcija i adaptacija grčkih imena, Latina et Graeca, Zagreb 1986, - V. ANIC - J. SILIC, Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb 1987, 158-159 i 167-170). Izuzetke se načinilo jedino kod onog naziv lja koje se u pređašnjoj varijanti prilično održalo. Tako se potpuno udoma ćilo pisati Faros i primjerice I.isos umjesto Far i Lis, kako razložno predlaže D. Salopek. Također, Parentij (od Parentium) umjesto Parencij ili Bratija umjesto Bracija, Solentija umjesto Solencija, i slično. Taj novi način primi· jenjen je u našoj novografskoJ obradi »Geografije« Klaudija Ptolemeja (vidi bilj. 42), jer nam se za to ukazala prilika početkom 1990. godine. U ovom djelu to nije bilo moguće kako radi obimnosti, tako - ponajviše - uslijed nedostatka vremena s obzirom na obaveze prema izdavaču. 2 P. LISICAR, Crna Korkira i kolonije antičkih Grka na Jadranu. Skopje . 1951, 29-31, 43, 51-125, - D. RENDIC-MIOCEVIC, O knidskoj kolonizaciji otoka Korčule, Diadora 9/1980, 229-250. 1 L BRACCESI, Grecita adriatica, Bologna 1971, 126--136, 191-220, P. LISICAR, o. c., 18-24, 40-41, - V. D. BLAVATSKI, Antičnaja arheologija i istorija, Moskva 1985, 30-49 i 200--203.
35
loniziranjem Ise i Farosa.' Stoljeće-dva nakon toga, Isejci će ustrojiti svoje subkolonije: prvo na Korčuli, zatim na obali (Tragurij, Epet-ij), a infiltrirat će se i u Saloni.' Lagani prodor helenske kulture, pa i njihove vojnopomorske mo ći, nije mogao proći bez sukoba. Prvi od njih se datira u 8. stoljeće pr. n. e.,' a zadnji, barem za ovaj period, pod njegov kraj.' Relacije oko tih sukoba, vrijeme prije, posebno tok vremena između njih, imat će znat noga odraza u grčkoj pisanoj riječi do 4. st. pr. n. e., što znači i na prikupljanje podataka geografske naravi o Jadranskome moru. Tim podacima i kontekstu iz kojeg su dospjeli, posvećeno je poglavlje čiji tekst slijedi. 1.1. Od najstarijih navigaci.ja do Homerovih vijesti o Jonskom moru i tadašnjih dodira helenske kulture s našom obalom Najstanije vrijeme povijesti istočne obale - naravski i njegove ge ograf.ije - moguće je vidjeti barem dvojako. Logično je prvo staviti u vlastiti vidokrug morsko prostranstvo ovoga mora, pa se pr.i tome pi tati koje se informacije o Jadranu moglo doznati u nastarije vrijeme?' Drugi bi se kut mogao odnositi na ostale geografske podatke - kada ih se i kako moglo upoznati (identificirati)? 1. Kako se razvijao doticaj čov jeka s istočnojadranskim akvatori jem tijekom najstarijih razdoblja povijesti, nije posebno istraž.ivano. Vjerojatno u osnovnim crtama nije bio različit od općeg.' Rekonstruk cija se može dati uz temeljnu misao da se upoznavanje s morskim am bijentom odvijalo identično - iako bitno sporije - geografskom u po znavanju kopnenoga okoliša. Ako je čovjekov stalno za spoznaj om žeđ• G. NOVAK, Stari Grci na Jadranskom mol'u, Rad JAZU 322/1961, 189196, - ISTI, Vis, knj. I, Zagreb 1961, 15-71, - M. NIKOLANCI, Otok Faros prije dolaska Parana, Hvarski zbornik 1/1973, 105-123, - B. GABRICEVIC, Pristupna razmatranja o urbanizmu grčkih naseobina na istotnoj obali Jad rana, VAHD 68/1966, 147-164, - D. RENDIC-MIOCEVIC, Iliri između barbar skog i helenskog svijeta, Rad JAZU 393/1981, 1-19. s O grč.koj kolonizaciji istočnog Jadrana dosta je pisalo više autora: M. Nikolanci, G. Novak, P. Lisičar, D. Renclić-Miočević, M. Suić, M. Zaninović itd. Kako je riječ o znatnom broju članaka, studija i sl., većina se daje u popisu literature. Dio vidi u bilješkama što slijede. ' Strah. 6, 2, 4. O podatku podrobno M. SUić, h mediteranske baštine jadranskih Ilira, Radovi FF u Zadru 2 /1962-1903, 44-56, osobito 47 i d. 'Detaljno M. KOZUCIC, Nekoliko pitanja u vezi s pomorskom bitkom 384. god. pr. n. e. kod Pharosa, Latina et Graeca 20/1982, 51-58. • Ponešto se u tom J)OgJedu može pronaći kod B. POPARIC, Pregled po vijesti pomorstva, knj. 1, �Zagreb 1932, - G. NOVAK, Naše more, Zagreb 1932, - B. VISKOVIC, Vojnopomorska istorija, Split 1968, - P. KEMP, The History of Sliips, New York 1976, - C. THUBRON, The ancient mariners, New Jerse>.'. 1981, - C. TORR, Ancient Ships, Chicago 1964, - G. F. BASS, Navi e civiita archaeologia marina, Milano 1974, - J. O. THOMSON, History of ancient Geography, Cambridge 1948.
36
ni ego težio doznali što se nalazi s onu stranu brda, tada je on ništa manje težio i u pitanju svlađivanja uskog morskog pojasa što ga je dijelio od obližnjega otoka. Kad se to prvo rastojanje prevalilo, što je nesumnjivo bilo najteže, otvorili su mu se tijekom vremena vidici j prema udaljenijim područjima. Radi njihova svlađivanja uskoro će konstruirati i prva plovila, koja se ne sastoje samo od jednog debla, kao u prethodnim izvanredno dugim vremenskim razdobljima. Usko ro će zaploviti i dalje, ne znajući što ga uopće očekuje s onu stranu morskog prostranstva! Ako mu se geografska vizija u najstarije vrijeme iscrpljivala sa sta ništem i nedalekom okolicom, sada počinje razmišljati i o tome kako se to stanište može preciznije locirati. Vodi računa da osim vlastitog poznaje i više obitavališta drugih ljudi od kojih nek:i govore bitno dru· gačijim. jezikom te imaju različitu kulturu. Sada se već mot.e govoriti o geografskim vizijama, pa i čovjekovu pokušaju da ih intelektualno utemelji. Me.o su prva utemeljenja uzimala Zemlju kao ravnu ploču i na njoj »iscrtavala« svoja geografska shvaćanja, ne može ih -se osuđivati. Ta, sve je oko njih i bilo ravno! Barem se tako činilo. što dokazuje takav slijed spoznaja!? Prvenstveno arheološka doku mentacija. S obzirom na istraživanja koja su u tome pogledu znatno odmakla, već je primjerice m neolitik dokazano izvanredno mnogo ve za ne samo unutar ovog akvatorija (širenje pojedinih kultura), već i s plićim ili dubljim zaleđem, pa i sa suprotnom obalom, kao i s matič nim grčkim područijma.' Tako za kasni neolitik (•Hvarska kulturna grupa«) š. Batović bilježi .kako je razmjena dobara sa susjednim pod· ručjima bila •... dosta ra.zvijena. ... Mnogo vile se proizvoda iz.vozilo nego uvozilo ... Naj!.ivlja trgovina se odvijala dolinom Neretve s bul· mirskom, a dalje s vinčanskom i sopotslwm kulturom. Osim toga, sred nja Dalmacija je naju.že trgovala s južnom Italijom.« Slično je sa sje vernim dijelom. Južnojadransti pojas � opet preko doline Drima os tvariti vezu s Kosovom, a preko albanske obale sa zapadnom Makedo nijom i područjem Grčke.•• Da li o funkcioniranju nešto ozbiljnijih navigacija za ovo doba svjedoči prikaz lađe iz Grapčeve spilje,11 koji Batović uvrštava u zbilj• ske predstave, rumačeći ga kao životinjsku figuru s određenim simbo ličnim značenjem.u ne može se sa sigurnošću tvrditi. Međutim se sva kako tolike arheološkim putem doka7.3.ne veze ne mogu u cjelosti objas niti bez pretpostavke o prekomorskim navigacijama već za to doba.11 • Detaljno uz navođenje relevantne litenture u S. BATOVIC, Jadranska zona, PJZ knj. li - Neolit, Sarajevo 1979, 473-634. •11 a. BATOVIC, o. c., 609. Podrobno M. ZANINOVIC, LaJla iz Grapčeve spilje, Modeli naših brod va, izd. MG.Split 197S, 155-157, s navođenjem potrebne literature. 11 $ .BATOVIC, o. c., 599,614 i T. XCIV, 1. u Vidi z. BRUSIC, Problemi plovidbe Jadranom u prethistoriji i antici, Pomorski zbornik 8/1970, S4�S68. - B. ćECUK, Jo4ran u prethistoriji (u svjetlu arheol.o§kih istrativanja), Pomorski zbornik 6/1968, 383---415, - E.. 37
Kako su arheološka istraživanja pokazala za eneolitik, brončano, a oso bito željemo doba,1' razmjena se dobara pojačavala, a s njom i naviga cije. Ako o tome za ovu obalu ne može svjedočiti prikaz brodova iz No vilare, koji se danas manje-više stavlja pod izražen mak pitanja želi li se u njemu vidjeti libumske lađe,15 sigurno mogu druga dva. Onaj koji je nedavno K. Mihovilić otkrila u Istri,1• te više puno međusobno slič nih prikaza s gla5inačkih brončanih dokoljenica iz 7. st. pr. n. e.r. Jasno je da su doticaji s morem - bilo oni s ciljem ribolova, kao i oni radi trgovačke navigacije - širili geografsko obzorje čovjeka, jad ranskog i mediteranskog podjednako. A kako su to bile spoznaje prven stveno moreplovaca, onda unutar njih svakako valja potražiti i shvaća nje Jadrana! Arheološka građa u ovom slučaju slabo pomaže, s obziIMAMOVIC, Pomorstvo Cresa i Lošinja u prethistorijsko i antičko doba, Po morstvo Cresa i Lošinja, Mali Lošinj 1980, 121-149. " Pogledaj S. DIMITRIJEVIC, Problem eneolita na istočnoj jadranskoj obali, PJZ knj. III - Enolit, Sarajevo 1979, 367-379, - B. COVIC, Regionalne
grupe ranog bronzanog doba: Istra, Ličko-podvelebitsko područje, Sjeverna Dalmacija s otocima zadarsko-šibenskog arhipelaga, Otoci srednjeg Jadrana, o. c., 114-161, - I. MAROVIC-B. COVIć, Cetinska kultura, o. c., 191-231. - B. COVIC, Srednje bronzano doba u Istri, o. c., 233-241, - š. BATOVIć, Kasno bronzano doba na istočnom jadranskom primorju, o. c., 271-373, S. GABROVEC - K. MIHOVILIC, Istarska grupa, PJZ knj. V - 2eljezno d� ba, Sarajevo 1987, 293-338, - B. COVIC, Srednjodalmatinska grupa. o. c., 442-480, - ISTI, Od Butmira do Ilira, Sarajevo 1976, 21-27, 121-131 i 239-
267. Upućujemo na literaturu koja se citira u tim sintetičkim radovima, te onu koju smo dali u našim bilješkama 1, 22, 28, 30 i 37. " M. ZANINOVIć, Liburna, Modeli naših brodova, o. c., 158-161, gdje je· osnovna literatura. Moguće povijesne relacije - premda se direktno ne govori o ovom problemu - opširno u S. CACE, Truentum Liburnorum, Rad� vii FF u Zadru 10/1984, 7-15, kamo je osobito važna literatura data u bilj. 8 (str. 9). Također A. BENAC, Iliri u Apuliji, Godišnjak CBI 24/1988, 43-67. Autor ovog teksta µ prikazanim plovilima nije sklon vidjeti liburnska. Ne za. to što Liburni u to vrijeme nisu imali vlastito brodovlje. Dapače! Novilarske lađe su odviše velike, pa rekli bi i brodograđevno prilično dobro riješene, da bi mogle biti libumskima u tako rano vrijeme (obično se datiraju od 8-4. stolj. pr. n. e.). Da su Llburni imalii ovakvo brodovlje već tako rano, tada ne bi bili Grci pobjednicima kod Farosa, već Liburni! A i cjelokupna povJjest istočnog Jadrana bila bi drugačijom. Slično mislimo o prikazu brodova na vedenom u bilj. 16. Prema tome, u oba se slučaja, kao i kod glasinačkih kne mida (bilj. 17), najvjerojatnije radi o grčkom brodovlju. Međutim, n�lasimo također da je ta problematika izvanredno zanimljiva za našu starov1ekovnu prošlost. Velika je šteta što se s njom nitko do sada nije pozabavio detalj nije- O njoj će stoga biti pisano u drugoj prilici. " Prikaz broda na jednoj situ.li nađen za arheoloških istraživanja na is tarskom terenu nije publicirao. Ljubaznok gledati radove S. Cače u našem popisu upotrijebljene literature]. Prema tome, konačno treba prestati s ignoriranjem literarnih vijesti sa mo zato što ih arheologija ne potvrđuje. A ne potvrđuje ih ne iz ovoi ili onog razloga već stoga što teren arheološki nije istražen. Ono »malo« što Je sustav no istraženo (nekropola Mišinac u Kastvu) govori dosta jasno. Zahvaljujući tome (R. MATEJCIC, o. c., 51-80] š. Batović, kao jedan od pobornika teze da Japodi nisu bili na obali prije 3. st. pr. n. e. [š. BATOVIC, Die Eisem.eit.. ., o. c., 55] ovako ih komentira: »Sahranjivanje (kod Liburna - op. MK) u is
pruženom položaju vrlo je rijetko. Potnato je samo jedno m a n j e g r o b ij e s ispndenim pokojnicima u Kastvu iznad Rijeke, iz 4. do 1. st., vjeroja. no pod utjecajem susjednih Japoda, jer. je to rubno područje Liburna, ili je to posljedica japodskih prodora na taj dio obale, što se odražava i na dijelu grobnih priloga. .. .« (ista.kao MK) [š. BATOVIC, Liburnska grupa, PJZ knj. V - 2e1Jezno doba, Sarajcvo 1987, 356, T. XLI, 2]. Odnosno i ovo: »Vete Ja poda i Liburna mnogo su složenije i raznovrsnije. Ima ... više ... proitvoda koje su Liburni preuzeli preko ili od Japoda, većinom na graničnom prostoru, a oS-Obito na sjevernom prostoru, u po'f.(ldini Rijetkog zaljeva, u Grobniku i Ka.stvu, gdje su se pod jaoodskim utjecajem proširila sahranjivanja u ispru l.enom položaju, prsni nakit s konjskim glavama (T. XLI, Z) i dr., dok su na ostalim f!!"!ručjima vrlo rijetki, npr. pojedini primjerci u obliku konjskog li ka ili sttlizirani čovjekoliki privjesci. Mnogo su više Liburni utjecali na Japode, osobito u starijem dijelu željeznog doba, prenoseći brojne proizvode, npr. lučne i fibule s jantarom, dvodijelne, tmijolike, pracertosa, crtosoidne, ra nol.atenoidne, pločaste i druge fibule, pojedine privjeske, apulske i helenske proizvode, novce i dr. Ima i niz drugih istih i sličnih pojava za koje nije mer guće ustanoviti kojim su se pravcem kretali. Obje se kulture i znatno razli· kuju, osobito po sahranjivanju pokojnika, prsnom nakitu s konjskim glavama kod Japoda i nizu drugih oblika kulture« [sp. dj. 385).
što dakle to znači? Da Hekatejev podatak ima osnova, ali i naše gornje tumačenje, jer je to nekropola i s elementima kulture Liburna. Također, da ·se taj dio obale tek treba arheološki istražiti. I, jos nešto! Ni A. Benac [sp. dj., 43---67], premda je upomat s citiranim Batovićevim radom, a preko nje ga .i s rezultatima arheoloških istraiivanja R. Matejčić (A. BENAC, o. c., 58 i bilj. 72], pa i Cače [S. CACE, Položaj ... , o. c., 6.5--72], iako zna za petu knji gu »Praistorije jugoslavenskih zemalja«, a preko nje je morao znati za Bato vićev rad i Matejčićk.in članak [sp. dj., 83 i bilj. 44, te 89 i bilj. 64 i 67], nave dene rezultate arheoloških istraživanja uopće ne uzimaju u obzir. Držimo da je riječ o slpčajnom previdu, da naprosto nisu imali u vidu i takav podatak. U_suprotnom bi im.zaključci - premda i ovom zgodom vrlo oprezno izrečeni
46
Od ostalih istočnojadranskih etnija Hekatej je poznavao još Daor sc i Siopc/1 te Histre14 i Kulike/1 Među hidrografsk.'im podacima, spo minje rijeku Aos (Vojuša).,. Zamjetno je da među spomenutim etnijama, što će kasnije u društ· venom pogledu dostići skoro nivo naroda," jesu .isključivo one koje su posvjedočene kao pomorski (Libumi i Histri, iako im se mogu pridru žiti i neke druge, kao Enhelejci, Iliri, Kulici i Mentori), ili kao primor sk.i, etnosi u ovo vrijeme (npr. Japodi i Daorsi)." Iz toga se može zak ljučiti kako su Hekateju geografski podaci isključivo dolaziti iz pomo račke autopsije, tj. od pomoraca koji su našim morskim vodama plovili dosta rano prema tdištu jantara u tršćansko-akvilejskoj regiji." Spo men Veneta i ,njihovih rasnih konja kod :Alkmana, što će kao kuriozum notirati i Strabon,.. ovom je zaključku primjerena potvrda. Naznačenome treba pridružiti još jednu činjenicu. Onu o knidskoj kolonizaciji otoka Korčule, koja se pretežno stavlja u 6. st. pr. n. e." Govorilo bi to u prilog tezi da grčki mornari nisu istočnim Jadranom samo prolazili prema sjevemojadranslcim odredištima, ili bili u trgo vačkoj navigaciji, već da se barem jedan dio nešto duže zadržavao, što je pružalo realnu mogućnost da se naše vode detaljnije upoznaju. Ovaj je odn0s v:idljiv već kod Hekateja. Njegovi su geografski po daci u teritorijalnom i kronološkom pogledu neodređeni, ali ne apso lutno. Ocjena stoji u poređenju s primjerice Ps. Skil.akom, gdje su oba elementa prisutna toliko da to istraživaču omogućava dosta uspješan znanstveni rad. Hekatejevo određenje, izuzev činjenice da se uwjek radi o maritimnim podacima, što je također od izvanredno velikog zna• čaja, ide u kontekst vremena njegova djelovanja, koje realno i nije moglo dati bolje informacije. - bili u Još oprezn.iJoj fonni. Slijedeći zadnju misao, iako se ne odričemo gor njih zaključaka, držimo pitanje japodske prisutnosti na ovoj obali otvorenim. Mogu ga razriješiti jedino brojna arheološka istraživanja i to zatvorenih cje lina - prvenstveno nekropola, kao u primjeru Mišinca. Vidi bilješku 165. "Hecat. F. Gr. H., frg. 95-96. Z. MARIC, Daorsi. Ime, teritorija i etnička pripadnost plemena Daorsi, Godišnjak CBI 8/1973. 109, gdje je komentar po datka u širem povijesnom i arheološkom kontekstu. Određenu sumnju u po datak izražava F. PAPAZOGLU, Srednjobalkanska plemena u predrimsko do ba, Djela CBI. 1, Sarajevo 1969, 163 i bilj. 250. "'Hecat. F. H. G., frg. 59. "Hecat. F. H. G., frg. 60. " Hecat. F. Gr. H., frg. 104. Detaljno S. CACE, Prilozi· ..• o. c., 43-123. Tako j Z. MARIC, Daorsi, o. c., 109. Vidi bilj. 165. " Ovdje ćemo naglasiti tek toliko da su Groi za Japode mogli dO'Zllati upravo tu u tršćansko-akvilejskoj regiji. Više se vijesti o tome može naći kod Livija i Strabona. Podrobnije u tekstu ad 2.1.1. ovoga djela. Međutim. kako je pokazano pri kraju bilj. 52, ne može se isključiti ni riječku regiju. Dapače! "' Strab. 5, 1, 4. " M. NIKOLANCI, Jadranski Grci kao periferiia helenistwkog svijeta, Ma terijali 12, HAD i SADJ, Zadar 1972, 149. - D. RENDIC-MIOCEVIC, O knid· skoj koloniuiciji otoka Korčule, Diadora 9/1980, 229-250. Detaljnije o ovom problemu u tekstu ad 4.3.5. ovog djela. 51
11
47
2. Hekatejeva vizija ,istočnog Jadrana" u najveco J Je mjen suglas na naznačenim relacijama. Razlučimo li . fragmente što su se sa .':uvali, imat ćemo tri zasebne skupine: a) Podaci koji se vežu uz Jadran ili Jadranski zaljev: 1. Abri: narod kod jadranskih Taulanata; "' 2. Adrija: grad kod kojeg su istoimeni zal jev i rijeka;*' 3. Liburni: narod u unutrašnjosti Jadranskog zaljeva;'� 4. Iz formuliranog o Abrima proizlazi da su i Taulanti unutai Jadranskog zaljeva... b) Podaci koji se vežu uz Jonski zaljev: 1. Histri: narod u Jonskom zal jew; 6' 2. Kulici: etnija uz Jonski zaljev;.. c) Neodređeni, ali indikativni podaci: 1. Hitmiti: etnija koja obitava u blizini Liburna i Siopa," a vjero jatno i Mentora, koje Hekatej također spominje;"' Iz· datog pregleda prvo jasno proizlazi da se u Hekatejevo doba Jad.ran počelo shvaćati nastavkom Jonskog mora odnosno, kao morsko prostranstvo koje se nalazi u produžetku mora što je oplakivalo Grci ma pomate obale Jonije. Bio je to tek prvi korak prema prevladavanju starijeg, mitskog shvaćanja." Jasno, riječ je o prvim ozbiljnim i relativ no češćim dodirima grčkih .i mediteranskih mornara s Jadranom. Ta kođer, radi se o vremenu oko 7. st. pr. n. e. ,i spomenu Alkmanovih Eneta, što ne znači da se i prije tog doba nisu poznavali neki konkret ni podaci o Jadranu u cj elini, te njegovoj istočnoj obali, ali u pismenoj formi do nas nisu dospjeli. To sedmo, a zatim i slijedeće šesto stoljeće, bit će vrijeme u kojem će se broj povidbi grčkih pomoraca našim vo dama povećati, što će !inicirati ·i proširenje znanja o njima, koj e će u šestom stoljeću, dakle u Hekatejevo doba, dostići već relativno visok stupanj. Visina tog stupnja je relativna i uvjetovana je u biti samo prethodnim, stoljećima du gim vremenom, skoro nikakvim poznavanjem tih morskih prostranstava. Nešto kasnije, ali još uvijek početkom 6. st. pr. n. e., kada su gr č ki moreplovci u svojim plovidbama Jadranskim morem uspjeli upoz nati malo više i njegov sjeverni dio, pomičući se u geografskom znanju "Viditi G. NOVAK, Sta su nazivali..., o. c., 338-341, - A. MAYER, Die
Sprache der alten Illyrier, Wien 1957 , knj . I, s. v. Adrias (str. 30 ) i 16nios (str.
172).
61
Hecat. apud St. By z., s. v. Abroi.
.. Hecat, apud. St. Byz., s. v. Adria. ._. Prema Hecat. F. Gr. H., frg. 93. "'1 Prema Hecat. apud St. Byz .• s. V· Abroi. • Prema Hecat. F. H. G., frg. 59. 61 Prema Hecat. F. H. G., fr g. 60. ., Prema Hecat. F. Gr. H., frg . 95. '" Prema Hecat. F. Gr. H., fr g. 94. 48
mnogo dalje od Alkmanov.ih Eneta, počet će se prvo dio, a zatim i cje lina Jadrana nazivati »Adrijom«, prema naselju i rijeci Adriji, kako to ističe Hekatej. Ipak, to neće značiti da se Jadran i u stoljećima kasni jim izvorima neće i dalje zvati - jonskim imenom. Vjerojatno se ra di o činjenici da je naziv bio dosta prihvaćen među pomorcima, iako su upravo oni, radi oštrih maritimnih razlika između ova dva mora, uvjetovali da se počnu razlikovati. Jedan od načina da se raznolikost imenovanja još podrobnije ob jasni, može biti oslanjanje na· toliko karakterističnu različitost opisa druge geografske građe u Bizantinčevom leksikonu, •kao osnov.nom izvo ru fragmenta iz Hekaitejevoga djela. Potrebno je uzeti u obzir i činje nicu da je Bizantinac uzimao građu iz raznih izvora. Također, stoji_ da općenito nije dobro poznavao toponimiju i brojne druge geografske j kultwnohistorijske realitete istočne strane Jadrana, ali ni ovog mora u cjelini. Ovo atribuiranjc Tergesta ilirskim,'J pa skicirano o Japodima i Japigima, te veći broj identičnog ili barem sličnog što -se nalazi noti rano u tom kasnoantičkom djelu, jednoznačno potvrđuje. Promatrane infonmacije o našem moru, te njegovom dvojakom ime novanju, pod takve se razloge ne bi mogle podvesti. Tome se prvens,tveno prti.ječe dvije temeljne činjenice. Prvo, na skoro identičan način Jadran sko more shvaća i Herodot." Drugo, kod Bizantinaca se donose vijesti onakve kakve je pronašao u svojim vrelima, bez posebnih intervencija, čak gotovo -u lakonskoj formi. Jedino što je -njemu doista moguće pri pisati, a i to samo djelomično, jesu specifične lingvističke pripomene, što se donose na kraju leksičkih jedinica. Natuknica o Adriji npr., u slobodnijem bi prijevodu glasila: »Adrija: Grad i uz njega zaljev Adrija, a također i rijeka - prema Hekateju. Pokrajina je bogata ispašama, rod daje dva puta godiš nje,· kote se blizanci, često po tri, pa i četiri jagnjeta godišnje, a u nekim slučajevima po pet i više; kokoške dva , puta dnevno snesu jaje, ali su veličinom manje od svih ostalih (poznatih) kokošiju .• . « (isticanje MK).15 Unutar priopćenog vjerojatno su samo Hekatejevi podaci, premda se čini da postoje barem dva sloja. Hekatej j e nespomo izvor za prvu rečenicu. To i Bizantinac decidirano podvlači. Drugi sloj bi mogao ta kođer biti bekattejevski, međutim se čini da je dosta prerađen, jer su svi danas poznati Hekatejevi podaci predani također u lapidarnoj for mi. Ujedno, u njima se nije moglo naći nikakvih pretjerivanja, koja su dosta očigledna u citiranome. Moguće je da je nastavak ove natuknice prerađen neposredno iza Hekateja, ako ne čak i u njegovo vrijeme. U 12
" R. KATICIC, Podunavlje i Jadran ... , o. c., 96. 02 Usp. Peljar po Jadranu, I dio, Istočna obala, HI JRM, Spllt 1952, 17-41, 71-73, - Pel1ar Jadranskog mora, HI JRM, Split 1964, B-I, 7-15, - Peljar Jonskog mora i Malteških otoka, HI JRM, Split 1958, 2-11 i 15-31. n Viditi St. Byz., s. V. Tergestra. ,. Herod. 1,163, 4,33 i 5,9. G. NOVAK, Stasu naz.ivali.. ., o. c,, 341. ,; St. Byz., s. v. Adria.
49
to nas u velikoj mjer.i. uvjerava forma - puna za Hekateja karakteris tične jezgrovitosti i ozbiljnosti - koju nalazimo kod DlDOgo kasnijeg Ps. Skimna.70 Odatle se s velikom vjerojatnošću može pretpo!ftaviti ka ko je Bizantinac podatak preuzeo iz nekog drugog izvora, u kojem ni je bilo označeno da je u osnovnom obLiku preuzet od Hekateja. Mogu će je i to da ovaj autor uopće nije ostvario izravni dodir s Hekateje vim djelom, već je njegove podatke uzimao iz drugih izvora." (Pitanje niti izdaleka time aije riješeno, što će vjerojatno moći učiniti drugi manstvenici u narednom periodu)." Prema tome, može se zaključiti da šarolikost u imenovanju Jadra na - Jadranskim i Jonskim zaljevom - treba pripisati jedino Hcka· teju i njegovim izvorima. Oni su bili logografi te slični literarni izvo ri," koji su Jadran od 7. stoljeća pr. n. c. počeli zvati Jonskim morem, jer 'SU ga shvaćali njegovim nastavkom. Hekatejev izvor su bile, s dru ge strane, pomoračke informacije, prema kojima se tim morskim vo dama ne samo počeo širiti već u njegovo vitijeme i proširio naziv Ad rije. Do ujednačavanja naziva Jadranskog mora nije moglo tada doći, kao i ,koje stoljeće iza Hekateja. Prepreka je bila činjenica da se Jad ran nije pomavao toliko da bi se mogao bitno odvojiti od Jonskog mo ra. Stoga, radi dvojnosti izvora iz kojih je crpio podatke dolazi i dvoj nost u nazivanju Jadrana. Očekivati od Hekateja, koji se prvi ozbiljno pozabavio opisom ekumene, da toliko dobro poznaje Jadran, bilo bi neznanstveno i nerealno.• 1.3. Herodotovi i Tukididovi geografski podaci o isloblojadranskom akvatoriju 1. U Herodota, poznatog grčkog povjesničara iz Hallkarnasa (485425. godine pr. n. e.), nećemo naći onoliko historijska-geografskih � " Ps. Scymn. 378-379. 71 Usp. LUCIC, O kraljestvu Dalmacije i Hrvatske, prijevod i komen· tar antičke građe B. Kuntić-Makvić, Zagreb 1986, 377, bilj. 12. O Bizantincu u tekstu ad SA. ovog djela. Potvrdu datom mišljenju snažno pruža tekst kod Ps. Arist. De mirab. au.scult. 128. Vđjest je na tom mjestu skoro identična Bi zantinčevoj, odakle ju je on vjerojatno preuzeo. Pretpostavljamo kako je već do Ps. Aristotelovog vremena bila bitno proširena. O Ps. Aristotelu M. KRU:· MAN. o. c., 30-36. Kod nas se građom koju donosi Bizantinac o našem moru još nitko sustavno nije bavio. O dijelu te građe koj u je tretirao 1. Lučić viditi B. K.UN TIC-MAK.VJC, Antička povij�t u djelu DE REGNO DAIMATIAE ET CROA· TIAE Ivana Lučita Trogiranina - Prikaz o najstarijim vlastima nad Jadra nom, Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Doktorska disertacija, knj. I., Zagreb 1988, 205-210. "O logografima wditi M. N. ĐURIC, /storija helenske književnosti, Be� grad 1986, 374-i d. • Dio jadranske geografske građe, izuzev Novaka (G. NOVAK, Sta su na· zivali ..., o. c., 338-341), nešto je detaljnije još istraživao jedino Braccesi vidi L BRACCESI, /n margine alta navigazione Adriatica dei Focei, VAHD 68/1966, 127-132. Tu se navodi i sva druga literatura.
r.
71
50
dataka koliko bi se moglo očekivati s obzirom oa njegov izvanredno velik.i značaj." Tome su dva osnovna razloga. Prvo, da se Jadran još uvijek nije poznavao tako dobro da su grčki pisci s početka S. st. pr. n. e. mo gli raspolagati s obiljem podataka koje bi Herodot iskoristio u svojem djelu. Drugi je u karakteru njegovog djela. Ono nije geografsko, već povijesno. Zato se u njemu koristilo one podatke koji su optimalno mogli pomoći u opisu .kakvoga povijesnog događaja. Međutim, ocjena ne vrijedi apsolutno. Herodotova »Historija« obiluje čak i izvanred no dugim i dosta informativnim etnološkim i geografskim opisima, ali pojedinih oblasti (npr. detaljni opisi starog Egipta: povijesti, geogra fije, astronomskih dostignuća, religije, običaja, itd. - Herod. 2,1-33). Drugi je razlog samo načelno kontradiktoran prvome. Već i leti mični uvid u djelo tog povjesničara pokazuje da se nije podrobnije ni bavio Jadranom. Razlog je jednostavan! Ovaj ne ulaz.i u sklop proble matike oblasti koje su izravno upletene u njegovo obrazlaganje. Niti je Jadran u sklopu Perzijskog Carstva, niti do njega dopiru pohodi za ra�enih strana. Opis zato jeste sumaran. Pojedini detalji međutim kako � se navesti - pokazuju da je znao i više. Ili, da je još mnogo više mogao pročitati u djelima svojih prethodnika. Među temeljnom historijsko-geografskom građom koja se kod nje ga nalaz.i treba istaknuti poznavanje A polonije i Dirahija (Epidamoa),11 koje smjcšta u Jonski zaljev. Pomaje, također Ilire," koje će Suić, ana logno kao kod Hekatcja i Tukidida, lokalizirati u južno ilirsko područje." Jadran ipak poznaje nešto više od notiranih geografskih informacija. Donosi naime i ovo: a) »••• Folujci su prvi među Grcima poduzimali duge plovidbe i o n i s u p r o n a š li Ja d r a n s k i l. a I j e v« (Adriju - op. MK; istakao MK). b) »••• O Hiperborejcima ... najviše znaju ..• stanovnici Dela, koji tvrde da su Hiperborejci uvijali svoje 1..avjtetne darove u pšeniaw slamu r sltlli ih Skitima; od Skita dospjeli su ti darovi dalje njilao 11
vim susjedima i, tako, od na.roda do naroda, dok nisu dospjeli
" Za Herodota detaljnije obavijesti daje M. N. ĐURIC, o. c., 388 i d. Herod. 9, 93. Usp.G.NOVAK, o. c., 340. " Herod. � 196, 4,49, 8,137, 9,42-43. „ M. SUic, Istočna jadranska obala u Pseudo Skilakovom Periplu, Rad JAZU 306/1955, 137. 11 Herod. 1,163- Konsultirano: Herodotova istorija, knj. 1-11, Matica srp, ska, prijevod M. Arsenić, Beograd 1980. Nije uzet u obzir onaj dio Arsenićeva prijevoda gdje se spominju »velike lađe,« jer izvornik biljeti o »dugim plovid bama•. Koosultirati M. SUIC, Zadar u starom vijeku, Z&clar 1981. 117 i bilj, 2, gdje se dooosi �- Identično A. R. Bum u prijevodu jz bilj. 91, str. 106. U originailu se bilježi »••• naytiliisi makrlsi ...«, pa Bum s razlogom daje prijevod: »The Phocaeans were the first Greeks to make l on g s e a v o y a � e s; it was they who showed the way to the Adri4tic, Tyrreh . enia, Jberi4, ,md Tartessus.• o:i
51
d a l e k o n a z a p ad d o J ad r a n sk o g za l je v a, a odat le na jug u Grčku ..•« (istakao MK)." c) » • • • nitko nije u stanju da kate šta se nalazi sjeverno od te zem lje (koju na:stavaju Tračani - op. MK) i tko tamo obitava. Ipak, izgleda da se preko Histera (Dunava - op. MK) nalazi b e s kr a i· n a p us t inj a. Jedini za koje sam bio u stanju do znati da i.ive s onu stranu Histera jesu ljudi s imenom Sigini, Z e m l j a im s e p r o t eže d o [V] e n e t a n a Jad ran u . ..« (istakao 1
• • •
MK).11
G. Novak ispravno zaključuje kako se »• • . iz Herodoto va pisanja o Jadranskom moru vidi ... da on nipo što ne misli pod tim imenom sa mo (na) kraj o ko ušća Pada i uz venetsku obalu, nego (na) širok zaliv Jadrana ...« On se protezao do Apolonije i Epidamna." Ipak, Jadran je i kod Herodota jedino zaljev. O tome nudi indirektan odgovor: »Kas pijsko more je .•. zasebno i nema dodira s drugim morem. Naime, mo re kojim plove Grci i ono izvan Heraklovih stupova, tzv. Allant.'-ko mo re, zajedno s Eritrejskim mo rem čine cjeli nu.« ;o Odnosno, od za naše istraživanje zanimljivih morskih prostranstava, jmenuje morem njih nekoliko: prvo Sredozemno,'1 a zatim, Egejsko i Crno, na koja su Grci bili oduvijek upućeni.'2 Od zaljeva, osim niz drugih, poznat mu je Ara bijski, kao zaljev Eritrejskog mora.91 Razlog zašto je Jadran u to vr-ijeme, kao i ,koje stoljeće iza He rodotova doba, tek zaljev, nije u njegovoj veličini. Osim naznačenog, riječ je još uvijek o grčkom nedovoljnom pomavanju njegova realnoga prostranstva Herodot u tom pogledu također čini odlučujući korak kroz negiranje ili barem do vođenjem u sumnju, nekih dosta uvriježe nih krivih predodžbi za koje je opće poznato da su vezane uz Jadran. Tako će zabiljeiiti: »Nisam suglasan s time da posto ji rijeka koju bar bari zovu Eridan, koja se na sjeveru ulijeva u more i s koje nam, kako se priča, dolazi jantar, a ne znam također ni za Kositrene otoke, s kojih nam opet dolazi kositar. Već ime Eridan dokazuje da to nije barbar.. Herod. 4,33. Konsultirani su prijevodi M. Arsenića i A. R. Burna. O Siginima vidi R. KATICIC, o. c., 92-93. • Herod. 5,9 - prijevod M. Arsenić. Ove Venete, koji se odnose na pozna te jadranske, treba razlikovati od Veneta iz Herod. 1,196, jer ti predstavljaju neko onovremeno pleme iz Pomoravlja. Međutim, i pored toga se jadranski Eneti ne mogu atribuirati Ilirima. Usp. H. KRAHE, Die Sp rache der Illyrier, Wiesbaden 1955, 4, što je ispravak njegovog mišljenja koje je zastupao u H. KRAHE, Die alten balkanillyriscllen g eo graphischen Namen, Heidelberg 1925, 66, 102, 108. i u popisu na str- 127. Slično mišljenJe donose S. GABROVEC - K. MIHOVILIC, Istarska grupa, PJZ knj. V - .telJezno doba, Sarajevo 1987, 338. " G. NOVAK. o. c., 340-341. „ Herod. 1,203. Konsultiran je prijevod M. Arsenića odnosno, A. R. Burna " Herod. 1,1. Ostala mjesta usp. prema registru što se daje u knjizi Her dotus, The Histories, priređivač A. R. Buro, Penguin Classics, New York 197�, 629 i2 d. ' Odličan opis ova dva mora vidi u Herod. 4,85-86. " Hero d. 2,11. r1
52
ska riječ nego grčka. .. .Također, nisam mogao da čujem ni od koga tko je lično v idio ta mjesta, premda sam se .•. mnogo trudio, da li po stoji more u tom dijelu Evrope. U svakom sluaiju je istina da nam k& sitar i jantar do�e iz onih najudaljenijih predjela.«" S takvim mišljenjem Herodot je prvi starovjelrovni autor koji kri tički i racionalno promatra jadransku geografiju. Negirajući naime jed no mitsko predanje donosi podatke o Kositrenim i Jantank:im otoci ma." Danas mamo kako je te otoke potrebno tražiti u sjevernodalma tinskoj skupini. Eridan je u uskoj vezi s njime, te se ideotifioira s rije kom Pad. Poistovjećivao se s trgovačkim putem koji je iz sjeverne Ev rope vodio u te prostore, tj. analogno ušću rijeke Hister na sjevernom Jadranu.• Herodotovo shvaćanje Jadrana ne možemo jače fundirati u analog nom shvaćanju Jonskog mora. Ono se kao zaljev spominje samo u op ćoj formi s ciljem definiranja geografskoga pola!aja Apolonije i Epi damna." Ipak, uz njega valja vezati i Herodotove podatke o Japigima čiji geografski položaj odlično shvaća.• Uz lokallmanje top naroda, veže i informaciju o jakom nevremenu,• koje je bitno obilje!je Otran ta, dajući tako i hidrometeorološku sliku Ionskog mora. Konačno, navodi i nekoliko podataka o Ilirima. Cak spominje i geografski pojam »Ilirije«.• Prema M. Arseniću ovaj ma i za Drinu kao rijeku što iz Ilirije teče na sjever,•• a prema F. Papazoglu više drugih iz središnjeg dijela Balkanskog poluotoka.., Temeljem prikuanog mo že se zaključiti da je imao prilično dobru geografsku sliku o našoj zem• lji u cjelini. Prema njoj je odredio i Ilire. Lokalizira ih unutar Jonskoga zaljeva, koj.i se proteže istočnom obalom do Apolonije, a zapadnom do kraja teritorija na kojem su obitavali Japigi Praktički bi to značilo da se dalje proteie morsko prostranstvo nazvano Adrijom.• Prema tome, u navedenim je Herodotovim podacima pot.J'ebno vid jeti izvanredno veliki pomak u poznavanju Jadrana. Prije svega kroz • Herod. 3,115. Konsultiran � prijevod M. Arsenića odnosno, A. R. Buma . ., O ovim otocima detaljno E. IMAMOVI�. Pseudo-Skimnova vijest o do bivanju kositra na Kvarnerskim otocima. Jadranski zbornik 8/1970-1972, 353--357, - ISTI, Antilka naselja na otolnoj skupini Cres-Lo!inj, Otočki lje.
topis otoka Cresa, Ilovi.ka, Lošinja, itd. 2/1975, 212 i d. .. R. KATICI�. o. c., 84 i d. '' Herod. 6,11:1 i 7)D. " Herod. 4,99 i 7,170. " Herod. 7,170. ,. Herod. 1,196, 4,49, 8,137, 9,42--43. "" Herod. 4,49. Komentar M. Arsenića u Herodot, /storija, o. c., knj. I, str. 471. 1 '" Tako primjcrklc zna za Angro i Broog (Rerod. 4,49), koje su pritoke Histera (Dunava), a pn,d.stavtjaju: Angro - Ju!nu .ili :z..pactnuMoravuodnos no, lbar i �u Mon.vu skupa; Broogo - Veliku Monvu (rimski Mara). Viditi F. PAP LU, Sređnjobalkonska •.., o. c., 47-48. "J Herodot, izur.ev spomenutoga, negira i dunavsko uštc u Bistriji - He rod. 2,33; 4.85 i d.
S3
znanstven i racionalan pristup raspoloživoj geografskoj građi.'°' Da se u mnogo čemu taj povjesničar ugledao u Hekateja, kako to podvlači i F. Papazoglu,m vjerujemo da je nedvojbeno. 2. Slično je s analognom građom postupao atcnjanin Tukidid (oko 46�395. god. pr. n. e.). Bilježi da je »••• Epidarnno ... grad s desne strane onome tko plovi u Jonski zaljev,« te kako u njegovoj blizini "· .. obitavaju barbari. TauJ.anćani, ilirski narod.«'"' Takve spoznaje o južnom Jadranu za Tukidida su logične, s obzi rom da su u ratne operacije o kojima piše bili uvučeni osim autohto nih žitelja, još Epidamno i Korkira. Zbog toga se među njegovim poda cima nalazi i onaj o prekomorskom trajektu u Otrantu (Korkira - Ja pigijski rt).!07 Taj je već u ovo vrijeme bio sasvim uhodan pomorski put. U cilju da se ukaže na kvalitetu geografskih podataka s kojima se tada raispolagalo o Sredozemlju spomenimo onaj o Siciliji: »Navigacija oko Sicilije teretnim brodom traje ne manje od 8 dana. Iako je Sicilija tolika, ipak je rastavljena od kopna s morem širokim samo nekih 20 stadija.«"" Imamo li u vidu i detaljni opis Bospora i Dardanela kod He rodota (Herod. 4,85-86), sigurno će nam biti bližim način geografskog opisivanja Jadrana u djelima ovih autora. On jeste bitno kvalitetniji u odnosu na prethodno doba. Međutim, jadranska se geografija i dalje relativno slabo poznaje. Ovim morem se i u to doba trgovalo,'" ali ni prribližno mjeri u kakvoj se to činilo s ostalim područjima Mediterana. Da se dio ratnih operacija Peloponcskog rata nije odvijao u južnom Jadranu, vjerojatno kod Tukidida ne bi bio zabilježen ni jedan podatak. Vrlo određeno to znači da su naši krajevi .i dalje na periferiji grčkog interesovanja. Najbolje o tome svjedoči upravo dostignuti nivo u poz navanju njegove geografije. Jer, nevjerojatno precizne podatke o Me sinskom prolazu i Bosporu s Dardanelima imamo već kod ovako ranih pisaca, dok će se analogno za Jadran pojaviti ne prije 3. stoljeća pr. n. e. s dijelom dopuna na ,izvorni tekst Ps. Skilakova »Peripla«. 3. Na koncu još jedno važno pitanje. Potrebno je na temelju svega što je do sada izneseno (uključujući u to ne samo tekst o Hcrodotu i Tukididu) istaći utemeljenost pretpostavke o postojanju jednog mari timnog opisa ove obale još u ovome S. stoljeću pr. n. e.110 Osim već poz'°' Tako je činio i s drugim podacima. Usp. npr. Herod. 4,36; 4,40; 4,42; 4.4,4---45. 105 Detaljno uz navođenje odgovarajuće literature F. PAPAZOGLU, o. c., �;........49. Premda se njezini zaključci odnose na unutrašnjost, to im nimalo ne umanjuje značenje ni za -istočnojadraske prilike. , ..Thucyd. 1,26 i 4,125. Tukiclid, Peloponeski rat, Matica hrvatska, prijevod S. Telar, Zagreb 1957. 1 07 Thucyd. 6,30 i 6, 43---44. ,109 .. Thucyd. 6,1 - prijevod S. Telar. Usp. M. NIKOLANCI, Iliri, Grci i Rimljani, MG 1/1958, 51, - ISTI, Brodolomi · .., o. c., 26, - I. MAROVIC-M. NIKOLANCI, Cetiri groba iz nekropole u Vičoj luci (o. Brač) pronađena u 1908. god., VAHD 70-71/19681969, 49-50. 11• M. SUIC, Istočna jadranska obala..., o. c., 166. 54
natog iz dosadašnje literature, a kao svojevrstan zaključak ovom pod naslovu, posebno podv.lačimo važnost za nastajanje takvog spisa - što će biti vjerojatno temeljem kasnijem „Periplu« Pseudo Skiilaka - plo vidbe Fokejaca. Naime, ti uspostavljaju tzv. duge navigacije ovim vodama, što je prvi takav plovidbeni pod.atak u našoj hl'Storijskoj geografiji. S obzi rom da će te plovidbe prakticirati i brojni drugi moreplovci, u njima se tijekom vremena moralo ",kumulirati prilično geografsko i maritim no znanje o Jadranu u cjelini. Priroda navigacije te vrste u osnovi se nalazi u činjenici da su bile izviđačkog obilježja (Fokejci), pa su odat le morale biti manje-više neprekidne. Drugi pomorci, koji će ih tako đer prakticirati, moguće se ni sami neće odricati izviđanja radi even tualne kolonizacije nekog područja,"' ali će pretežno ploviti prema sje vernim dijelovima ovog mora, jer se trgovina tamo najživlje odvijala.'·1 U svojim će se plovidbama povremeno zaustaviti i uz pojedine točke s naše obale,ou ali će i te biti kontinuirane, s obzirom da isu staništa s ove obale još uvijek takva da se trgovina mogla obaviti brw. Zato će ove navigacije ostaviti znatnog odraza na ustvrđivanje ukupne mariti rnne dužine Jadrana, što će se moći uočiti recimo već kod Teopompa (Strab. 1, 5, 9). Međutim, i pored navedenog Jadran ostaje zaljevom. Razlog je na ravski u činjenici da je on i dalje na ivici svjetsko-značajnih zbivanja. Također, razlog je i u njegovu relativno slabom poznavanju, ali i u ne mnogo boljim spoznajama o ekumeni u cjelini. Odatle će Sredozemlje za Hekateja - ali i Herodota - biti »Veliko more«, a Tulcidid će ga nazivati »Helenskim« (Thucyd. 1,4). Opet, Platonu će primjerice, krene li se dalje, biti »more koje je pored nas« (Plato, Phed. 113a) a Aristote lu »Unutrašnje more« (Arist., De mundo 3, 8) pri čemu će mu Atlantik onda biti »Izvanjskim morem«. U kontekstu ovakve geografske građe razumljivije je - vjerujemo - i geografsko shvaćanje Jadrana u 5. st. pr. n. e. '" I. DEGMEDžIC, O naumu atenske talasokracije u Jadran (Ad CIA II
809), VAMZ, 3. serija, 1/1958, 61-73, - M. NIKOLANCI, Jadranski Grci kao
periferija helenskog svi1eta, Materijali 12. HAD i SADJ, Zadar 1976, 149 i 155, - D. RENDIC-MIOCEVIC, Iliri između barbarskog i helenskog svijeta, Rad JAZU 393/1981, 1-19. Tako misli i Braa:esi: L. BRACCESI, ln margine..., o. c., 127-129. m Primjerice u Vičoj luci na o. Braču �dje uvezena keramika �čkog pod rijetla preteže u odnosu na domaću, a datira se u 4. st. pr. n. e. (grob I, III i IV), dok drugi arheološki nalazi idu pod konac 5. st. pr. n. e. (grob II). što kazuje o izvanredno živoj razmjeni domaćeg življa s grčkim moreplovcima (I. MAROVIć - M. NIKOLANCI, Cetiri groba ..., o. c., 5--55, osobito 35, 50). Nije mnogo različito ni s drugim srednjodalmatinskim otočjem, pa i ,istočnim Jad.ranom u cjelini. Za Istru je npr. ilustrativna, da se ne navodi i druga literatura, studija D. GLOGOVIć, Nalazi geometrijske keramike iz Daunije 11a područje Istre, Hi:stria archaelogia 10(1)/1979, 57-34, a za razmjenu dviju obala rad D. GLOGOVIC, Dvodijelne :.mijaste fibule iz Jugoslavije, Dia dora 10/1988, 5--18. iu
55
1.4. Teopompova geografska grada o našem moru Kada se želi govoriti o Teopompovim i geografskim podacima dru gih autora iz 5. i 4. st. pr. n. e. potrebno je imati u vidu kako su oni iz doba koje je neposredno prethodilo grčkoj kolonizaciji naših otoka. Riječ je o rezultatima višestoljetne trgovačke navigacije koju će grčki uplivi na Korčuli, zatim na sjeveru zapadne i jugoistočne obale (Apo lonija i Epidamno), te u Butui, samo još više potaći. Odatle je razlož na pretpostavka da se Pseudo Skilakovom »Periplu« treba tražiti prvot nu verziju moguće barem u ovom vremenu. Jedna od potvrda je i isti cani Herodotov spomen Fokejaca (Herod. 1, 163), koji su u Jadran dola zili radi ,te navigaoije,1!• uz izviđanje ovdašnjih područja koja su narniš11• O tome i najstarijim historijsko-geografskim podacima Jadranskog mo ra i njegove istočne obale usp. B. CEC:UK, Jadran u prehistcriji (u svjetlu ar heololkih otkrića), Pomorski zbornik 6/1968, 383--415. - L. BRACCESJ, Greci ta adriatica, Bologna 1973, 87-140, - Z. BRUSIC, Problemi plovidbe Jadra nom u prethistoriji i antici, Pomorski zbornik 8/1970, 549-568. - M. BUDI MIR, Iliri i Prailiri, VAHD 53/195�1951, 7-23, - I. DEGMEDžlć, De Athe niensium in Adriatico thalassocratia opinata (Ad CIA li 809) - O naumu atenske talasokracije na Jadranu (Ad CIA li 809), VAMZ 1/1958, 61-73, - D. i M. GARAšANIN, /storija Crne Gore, knj. I, Titograd 1967, - D. GLOGOVIC, Nalazi geometrijske keramike na području Istre, Histr. archaeol. 10(1)/1979, 51�, - B. GUšić, Naše primorje (historijsko-geografska studija), Pomor ski zbornik 1/1962, 19--65, - L. S. Il.JINSKAJA, Problemi grečeskoj koloniza ciji zapada v svete arheologičeskih issledovanij poslednih 25 let. Eolijskie os trova i problemi mikenskoj kolonizaciji, VDI 3/1975. 192-203, - R. KATI· Clć, Ionios der Jllyrier, Godišnjak CBI 9 /1973, 185-201, - ISTI, lllyro-Apen ninica, Jadranska obala, 177-183, - ISTI, Enhelejci, Godišnjak CBI 13/1977, 5--82, - P. USićAR, Crna Korkira, o. c., 5 i d, - ISTI, Bilješke o grčkoj ke· ramici s naših prijadranskih nalazišta, Radovi FF u Zadru 6/1975-1976. 313-326, - D. G. LOLLINI, Sintesi della civilta picena, Jadranska obala, 117-153. - M. NIKOLANCI, Arhajski import u Dalmaciji, VAHD 68/1966, 89-118, ISTI, Brodolomi u Jadranu ... , o. c., 25-33, - ISTI, Otok Faros prije dolaska Parana, Hvarski :z.bornik 1/1973, 105-122, - ISTI, Jadranski Grci kao perife rija helenističkog svijeta. Materijali 12, HAD i SADJ, Zadar 1976, 149-166, ISTI, Maloazijski import u istočnom Jadranu, Jaqranska obala, 273-286. Vj. di i radove G. Novaka, D. Renclić-Miočevića, M. Suića, M. Zaninovića i M. Pa rović-Pešikan navedene u popisu literature. Ovdje se posebno ne navode radi raspoloživog prostora, s obzirom da ih je vrlo mnogo. Usp. također B. KIRI GIN, Megarska stela iz Herceg-Novog, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalma ciji 21(1)/1980, 43--48, - ISTI, Tip helenističke stele u Naroni, Dolina rijeke Neretve, 169-172, - R. VASIC, Prilog proučavanju grčkog oružja u Jugosla viji, Godišnjak CBI 18/1982, 5-24, - K. KILIAN, Zur geschnurten Schienen der Hallstattzeit aus der Ilijak - Nekropole in Bosnien, Gennania 51(1)/1973, 528-535, - ISTI, Bosnisch-herzegowinisclte Bronzen der Eisenzeit li aus Griechenland, Godišnjak CBI 13/1975, 163-171. m M. SUić, Zadar u starom vijeku, o. c., 117-118. 116 Aesch. u sholijama uz Apoll. Rhod. 4,284. P. LISićAR, Crna Korkira.. ., o. c., 8 i bilj. 8. m Aesch. apud St. Byz., s. v. Libyrnoi. P. LISICAR, o. c., 8 i bilj. 8. Vidi posebno M. I-32. St. Byz., s. v. Iapigia i Idpodes. ,u Sta se pod ovom formulacijom podrazumijeva dato je u bilješkama 52 i 165 odnosno, u tekstu ad 4.1.3. ovog djela. 164 Uspor. M. KOZLICIC, Nekoliko pitanja. .., o. c., 51-58, - ISTI, O pro blemu japodske prisutnosti . .., o. c., lO'J.----118. '" Ne znači, da se to opetovano istakne, da u ovim Japodima vidimo po morsku etniju. Nikako! Oni su mogli biti tek primorci. U više nego tek od ređenom pogledu su koristili materijalne i ljudske resurse libumskog pomor stva. Razlog njihove prisutnosti na pojedinim točkama Podgorskog kanala je najvjerojatnije ekonomske naravi, ·i pretežno se stavlja u vrijeme prije 4. st. pr. n. e. [Usp. R. MATEJCić, Prethistorijska nekropola Mišinac u Kastvu. Liburnske teme 1/1974, 51-80, - A. GLA Vlčlć, Arheološki nalazi iz Senja 1 okolice, Senjski zbornik 2/1966, 383-419, - ISTI, Arheološki nalazi iz Senja i okolice (II), Senjski zbornik 3/1967-1968, 5-45, - ISTI, ArheoloJki nalazi iz Senja i okolice (III), Senjski zbornik 4/1969--1970, 4>-70, - M. KOZLICIC. O problemu japodske prisutnosti ..., o. c., 109-118, - M. SUić, Nekoliko pi tanja..., o. c., lO'J.----118). Kako npr. bez te teze opravdati očigledne �ke ele· mente na japodskim sepulkralnim i sakralnim kamenim spomenicima, koji su u bihaćku regiju mogli doći (utjecaji) posredstvom wiskog pravca, premIIJ
66
se identificiranje Teopompova otoka obujma 500 stadija čini dosta ra· cionalnim. Jer, otok se ne imenuje, što jest najvažnije. Razlog je u ne· dovoljnom poznavanju ovih morskih voda, pa se i definira jedino nume· rički. Moguće takvoj identifikaciji ide u prilog i Strabonovo svjedočan stvo kako »••• je uz Japode Kurikta«, 16' što znači da može jedino biti na suprot njihovoj obali. Identifikacija ovog otoka s nekim iz niza srednjodalmatinskih oto ka ne dolazi u obzir iz dva razloga. Prvo, jer data mjera ne odgovara ni ti jednom od njih. Drugo, jer bi bilo teško dokazati da je Teopomp mo gao identificirati Vis, Korčulu, Lastovo ili Hvar bilo kako drugačije izu zev njihovim ondašnjim imenima. Sasvim je, naime, izvjesno da je Teo pompovo poznavanje nesonima srednjeg Jadrana bilo bogatije od danas poznata dva: Ise i Ladeste, zbog činjenice da je živio u vrijeme kada su u lsi i na Farosu već nekoliko decenija postojale grčke kolonije, a takva je, od Kniđana, još mnogo ranije bila ustrojena na otoku Korčuli. Sto ga ne može biti nikakva prepreka činjenica da nam je danas poznato da je on znao tek za Vis i Lastovo, jer je njegovo djelo do nas dospjelo u fragmentima, pa se već i odatle čini utemeljenim pretpostaviti prikaza no. Također, stoji i činjenica da isu se pojedini srednjodalmatinski otoci pridavali Libumima, kako je spomenuto naprijed. Ipak, upravo to s ob zirom na vrijeme djelovanja i ciljeve koje je pred sebe Teopomp postav ljao kao povjesničar ni malo ne umanjuje vrijednost iskazanog suda. Stoga bi se na kraju vjerojatno ipak trebalo zadrfati kod pretpostav ke kako je njegov otok od 500 stadija - otok Krk. da i Podgorski kanal treba imati u vidu. [Usp. B. RAUNIG, Japodski kameni sepulkralni i sakralni spomenici, Starinar 23/1972, 23-51, - ISTA, Fragment japodske urne iz Golubića kod Bihaća, GZMS 23/1968, 99-105, - R. VASIC, The Date of the Iapod Urns, Arcaeol. Jugosl. 8/1967, 47-57, - ISTI, Hrono loška podela japodskih urni, živa antika 17 /1967, 217-231, - D. RENDlć ·MIOCEVlć, Umjetnost Ilira u antičko doba, Duhovna kultura Ilira, Pos. izd. CBI 11/1984, 65-80]. Na kraju, kažimo i to da Japodi na primorju ostaju i u narednim stoljećima, ali im je djelokrug djelatnsti poslije 4. st. pr. n. e. bitno sužen [M. KOZLICIC, Nekoliko pitanja..., o. c., 51-58). Rješenje pro blema - rzato - ne izgleda ini približll'O ona-ko ikaiko ,ga je .rješavao Degrassi [A. DEGRASSI, Ricerche sui limiti della Giapidia, Arch. tnest. 15(1)/19291930, 261-299, - ISTI, Ancora sui limiti della Giapidia, Arch. triest. 16(2)/ 1930--1931, 455.] Odnosno, problem japodske prisutnosti na obali potrebno je promatrati unutar složenih narodnosnih odnosa sjevemodalmatinske regije [S. CACE, Prilozi proučavanju... , o. c., 43-125, posebno 55--81.] Pitanje će ovdje biti onoliko osvijetljeno koliko to dozvoljavaju cilj i namjena ovog dje la - vidi tekst ad 4.1.3. ovog djela te bilj. 52 i 166, gdje se daju drugi aspekti pitanja. 1 „ Strab. 7, S, 5. Usp. M. ZANINOVIC, Otoci Kvarnerskog zaljeva - Ar heološko-strateška razmatranja, Arheološka istraživanja Cresa i Lošinja, 44. lzra2lito prisustvo jantara u Japoda [uspor. npr. Z. MARić, Japodske nekro pole u dolini Une, GZMS 23/1968, 5-79, te R. DRECHSLER-B1:2:IC, Japodska grupa, PJZ knj. V, :2:eljezno doba. Sarajevo 1987, 391-441) govori, da su ga oni nabavljali ne samo u akvilejsko-tršćanskoj već i u riječkoj regiji. Doslov no dolazak Grka po jantar u prvu, ali i drugu regiju, inicirao je upoznavanje Krka i pojavu »jantarskih« otoka. Usp· bilj. 165.
67
Ovome nije smetnja činjenica što se dio Teopompovih historijsko geograftsk.ib podataka sačuvao u »Periegezi« Ps. Skimna. Pored ostalog, Ps. Skimno spominje Apsirtide, Elektride i Liburnide, za koje R. Kati čić s pravom misli da su također Teopompovi podaci."' U -kontekstu takvih nesonima posebno izdvajanje otoka obujma jedan dan plovid be, predstavlja kuriozum koji je vjerojatno upravo radi toga Teopomp spomenuo. Spomen Lastova je, s druge strane, da se to posebno pod vuče, u vezi s definiranjem prekomorskog trajekta s istočne na zapadnu obalu.161 Na koncu razložno pitanje: kakav je uopće kontekst u kojem su doneseni ovi podaci? Stoga veličinu Teopompa kao povjesničara i geografa sigurno u naj boljoj mjeri pokazuju ne toliko podaci koje navodi ili koji su se sačuva li kao njegovi, već prvenstveno kontekst u kojem se historijsko-geograf ska građa donosi. U tom smislu je mnogo hitnije od spomena neretvan skog trgovišta nastojanje da racionalnim putem pronikne u razloge po· jave trgovačke robe s Hija i Tasa. On prihvaća vezu Histera s Jadranom kao relikt starije geografske tradicije. Ipak, to mu nije dovoljno da bi objasnio pojavu robe s navedenih grčkih otoka kojom ,se trgovalo ne samo u Jadranu, već i duž crnornorske obale. Očigledno zato za njega ušće Histera u Jadranu nije kraj trgovačkog puta iz Crnog mora, već da leko više - njegov nastavak. Znajući za trgovište na ušću Narona, u že lji da mu da odgovarajuće objašnjenje, dovija se na citirani način, što je svakako u skladu s tadašnjim geografskim shvaćanjem koje je neri jetko, u nedositatku izvornih podataka, posezalo za tumačenjem što ,se s obzirom na doba djelovanja može ·s pravom nazvati racionalnim. Istovremeno, takvo viđenje Jadrana predstavlja i racionalna orijen tiranje našeg mora u geografskom prostoru. Stoga informacija predstav lja nespornli. kvalitet polučen s Teopompovim djelom. Jer, Jadran se de finira ne samo nizom općepoznatih (etnije, naselja, otoci itd.), već i s više općih geograf.sko-kartografskih podataka: dužina obale u dan.ima navigacije i kopnom pješačenjem. Više od toga se od njega, koji je ipak 167 O otocima kod Teopompa na temelju Ps. Skimnovih te drugih podata· ka uspor. R. KATICIC, Liburnski otoci kod antičkih pisaca, Zadarsko otočje, 36--42. Usp. tekst ad 23.1. ovog djela. "" O Lastovu vidi A. M. RADMILLI, The lsland o/ Lastovo (La�osta) from Prehistory to the Roman Era, Adriatica, 439-446. Viditi i najnoviJi članak B. MIGOTTI. Otok Lastovo u dodiru s grčkim svijetom, Arheološki radovi i ras prave 10/1987, u kojem se prikazani nalazi iz spilje Rače na l.astovo datira ju u 3-L st. pr. n. e. To ne 1.nači kako Lastovo niJc moglo služiti kao orijen· tir u prekojadranskoj navigaciji tokom cijelog starog vijeka. Konačno, otok još uvijek arheološka nije istražen. S time se tek počelo! Ipak, potrebno je podvući da je OS-176, - S. GABROVEC - K. MIHOVILić, Istarska grupa, o. c., 293 -294 i 322-338. n Strab. 1, 5, 3--4. Prijevod prema M. KRIZMAN, Antička svjedočanstva o Istri, o. c., 80-81. Strab. 2, S, 20. Prijevod prema M. KRI2:MAN, o. c., Tl-18. ,. Uspor. L. LAGO - C. ROSSIT, Descriptio Histriae, Trieste 1981, Tav. I (str. 11), Fig. 2 (str. 24), Tav. VII (str. 25), Tav. VIII (str. 26), Tav. IX (str. 27), Tav. X-XI (str. 28), - M. KOZLICić, Historijska geografija istočne oba le Jadrana u svjetlu kartografskih istraživanja Ptolemejeve Geografije, Sve učilište u Zagrebu, Interuniverzitetski centar za postdiplomski studij u Du brovniku, Magistarski rad, Dubrovnik 1984, K-2. 4, 15.2, 16.2, 21. Usp. i Tabula Peutingeriana, Codex Vindobonensis 324, ed. E. Weber, Graz 1976, segment III-IV. Vidi M. KOZLI Cić, Ptolomejevo viđenje istočne obale Jadrana, VAHD 74/1980, 10>-11>9 i 124--126, - ISTI, Ušće rijeke Tedanije (Ptol. II 16,2), Senj ski zbornik 9/1981-1982, 21-24. 2 • Plin. NH 3, 126. Usp. M. KOZLičić, Ptoiomejevo ... , o. c., 118, - M. KRltMAN, o. c., 234. Interesantno je da se rijeka Formion doista nalazi na udaljenosti 189 rimskih milja :ili oko 1.500 stadija od Ravene, što se može Jako provjeriti na geografskim kartama u prilogu ovoga djela. Prijevod je dat na temelju analognog kod M. KRI2:MAN, o. c., 233, 234. 11
lS
76
ra. Stoga Formion nije početak histarske obale za interesantno nam vri jeme. Plinije dalje prenosi i epigrafički podatak kako je »od Akvileje do rije ke Titija 2.000 (u rukopisima 1.000 - op. MK),., stadija. «u Podatak je potrebno povezati uz ratna djela Gaja Sempronija Tuditana, rimskog konzula 129. god. pr. n. e., što znači uz osnivanje Akvileje i Tergesta kao osnovnih polaznih točaka za rimski prodor u ove krajeve.20 Tuditanov ratni pohod 129. god. pr. 11. e. nije doduše bio uperen protiv Bistra već Japoda,3° s obzirom da su Bistri od strahovitoga po raza kod Nezakcija 177. god. pr. n. e. izgubili općevojni znača j.u Ipak, bilješka posredno označava Akvileju kao geografsku točku za koju su se i u njegovo vrijeme trebale voditi žestoke borbe. Razlog je u činjeni ci da čak ni tada nije bila do kraja vojnički sigurna, vjerojatno i od Bis tra. Refleksije iz tih činjenica su više nego jasne. O vojničkoj snazi Bistra stvarno su se sačuvale brojne vijesti u po vijesnim vrelima." Među njima je i informacija po kojoj je Rimljanima bio ... na umu osnu ta k kolonije Akvileje,« n Jcoja će biti ».. . utemeljena [kao] latinska kolonija Akvileja, [ali] na galskom zemljištu,«" u 181. god. pr. n. e. :Međutim, za 182. godinu Livije izričito ka:že: »••• bje s n i o j e rat s Hi strima, k o ji n isu da l i da se o sn u je ko l o n i j a A k v i 1 e j a« (.istakao MK)." Razlogom je ovome činjenica da se granica Histra prema Ital:iji nalazila u neposrednoj bld-zini kas nije rimske kolonije Akvileje, za koju su Histri bil_i jako zainteresirani. Koju godinu iza toga, doći će do poznatog rata Rimljana i Hi.stra. u kojem će Histri kod Nezakcija biti strahovito poraženi." Ipak, ni tak va ih katastrofa neće j oš dugo odstraniti s povijesne pozornice. Tako će M. KOZLICIC, o. c., 135, - M. KRI:2:.MAN, o. c., 237. u Plin. NH 3, 129. Prij evod prema M. KRI.ZMAN, o. c., 237. „ Detaljni je A. CALDERINI, Aquileia romana, Roma 1972, gdje je i sva starija literatura. Usp. najnovija razmatranja u S. GABR OVEC, Notranjska grupa, o. c., 171-177, posebno 176-177. • A. STIPCEVIC, Iliri, Zagreb 1974, 64--67. Detaljno G. VEITH, Geschi chte der Feldzuge C. lulius Caesars, Wien 1906. 11 Usp. G. VEITH, Die Eroberung Istriens durch die Romer in den Jahren 178 umi 177 v. Chr., Streffleurs Militarische Zeitschrift 2(10 )/1908, 1513-1544, - M. KRUMAN, o. c., 134--199, - A_ STIPCEVIC, o. c., 62-64, gdje je i de talj na bibliografija. Usp. također S. GABROVEC, Notranjska grupa, o. c., 171 -177, - S. GABROVEC - K. MIHOVILIC, Istarska grupa, o. c., 336-338. Po sebno uspor. H. L. DELL, Demetrius of Pharus and the Istrian War, Historia 19 (l) j1970, 30-38. Liv. 10,2; 21,16 i 39,55. O Histrima i njihovoj etničkoj pripadnosti de taljno S. GABROVEC - K. MIHOVILIC, Istarska grupa, o. c., 337-338 , - A. BENAC, O etničkim zajednicama starijeg željeznog doba u Jugoslaviji, PJZ, knjiga S, 2:el jezno doba, Sarajevo 1987, 758-779 i 800--801. u Liv. 39,55. Prijevod prema M. KRI:2:MAN, o. c., 161, gdje je i original. Podatak se veže uz 183. godinu pr. n. e. ,. Liv. 40, 34. Prijevod prema M. KRIZMAN, o. c., 166, gdje Je i original. " Liv. 40, 26. Prijevod. prema M. KRižMAN, o. c., 166, gdje Je i original. Vidi bilj. 29. u Liv. 41,1 do 41.11. 21
77
Livije izvijestiti o 171. godini pr. n. e. da su se akvilejski izaslanici rim skome senatu »•• •žalili da se njihova mlad a i n eis k us n a k o l :> n i j a z a t e k l a j o l n e d o v o l j n o u t v r đ e n o m i z m e đ u n e· p r ij a t e ljs k ih n ar o d a H is t r a i l l i r a. Molili su [,stoga] senat neka se pobrine da se ta kolonija utvrdi« (istakao MK)." Cini se kako iz navedenog treba zaključiti da se gornja granična cr· ta Histra može tražiti poviše Tergesta, vjerojatno na rijeci Soči. Potvr· de takvom zaključku nalazimo, osim u navedenom, u poređenju Strabo novog podatka o udaljenosti Pole od najgornjeg dijela Jadrana (800 sta dija = 100 mpm) 11 s cestovnim udaljenostima lstrije iz dva itinerarija: Peutingerova i onog cestovnog iz antoninskog doba (ltinerarium Anto nini). Na »Peutingerovoj karti« za put Akvileja-Pola-Tarsatika (Via Fla via) nije obilježena udaljenost Akvilcja - izvor Timava, ali jesu osta le. Prema njima/' put je ukupno dug 92 milje ili 736 stadija, čime je za 8% kraći od Strabonove vrijednosti, računamo li s rimskom miljom du žine 1.489 metara i stadijem od 185 metara. U cestovnom itinerariju iz antoninskog doba, kod opisa ceste »de ltalia per Histriam in Dalma tia«,• za putno rastojanje od izvora Timava do Pole mjeri se ukupno 89 rimskih milja ili 712 stadija, pa je ta udaljenost tek za 3 milje ili 3,26% različita od one s »Peutingerove karte«. Usporedi li se sa Strabonovih 800 stadija, razlika je 88 stadija ili 11 %, što je u prihvatljivim granicama. Potrebno je međutim imati u vidu da ni Strabonov podatak nije potpu no točan. Kod njega se navodi »oko 800 stadija«. Drugo, realna pomor ska razdaljina izmjerena na K-1 (ruta 1: Pola-Tergeste; ruta 4: TergeS'te ·Ušće Soče) iznosi 760 stadija ili 95 rimskih milja. Uspoređena sa Stra bonovim podatkom, kraća je za 40 stadija (5%). Mjerjmo li put od Akvileje do Pole tada će on prema itinerariju i.7 antoninskog doba biti dug 101 milju ili 808 stadija. Ako za nepostojeću udaljenost s »Peutingerove karte« uzmemo da je identična analognoj kod itineranija iz antoninskog doba tada će se kod »Peutingerove karte,i za isti put dobiti iznos od 104 mpm ili 832 stadija. Analognost takvih rezultata sa Strabonovim podatkom više je nego očita (prvi veći za 1, a drugi 4%), pa se u cjelosti mogu uklopiti u nje govu formulaciju: »oko 800 stadija«. S druge strane, tome je analogan i n Liv. 43,1. Prema prijevodu M. KRIZMAN, o. c., 196-197, gdje se nalazi i original. Usp. literaturu u bilj. 31. "' Strah. 7, 5, 3. " Mislimo na put ušće Timava-Pola. Podaci prema M. SUIC, Antički grad na istočnom Jadranu, Zagreb 1976, 301, - J. šAšEL, Rimske ceste v Sloveniji, Arheološka najdišća Slovenije, Ljubljana 1976, 76, s komentarom i osnovnom literaturom. Podaci su sravnjeni s najnovijim izdanjem Tabula Peutingeriana, Codex Vindob onensis 324, Graz 1976. '° ft. Ant. 265,4; 270,1 do 271, 3. Original i prijevod viditi kod M. SUIC, Antički grad. .., o. c., 302. 78
pomorski put izmjeren na K-1 (ruta Pola-Akvileja) dužine 820 stadija iH 102,5 mpm. Jednovremeno, to govori u prilog tezi da gornju histarsku graničnu crtu stvarno treba tražiti negdje oko Soče - na njoj ili nešto dalje prema Akvileji.41 Strabon, međutim, o Akvileji kaže i naredno: da su ovu ustrojili »Rimljani kao utvrdu od barbara koji su bili nastanjeni nasuprot njoj," s čime vjerojatno misli na Histre, ali i Japode, kao one koji su se trg� vinom bavili osobito oko ušća Timava Odatle je Akvileja imala ulogu vojničke predstraže prema »barbarskom svijetu« i obezbeđenje »trgo vačkog puta« koji je tu završavao. Jer, »od nje teretne lađe plove ri jekom Natison više od 60 stadija. Trgovište je namijenjena ilirski m na rodi ma«, p rodužava ovaj autor, »[nastanjenim] oko [rijeke] Histera«, uslijed čega je stoljećima tu dolazilo do široke trgovačke razmjene. Strabonovi su Iliri odatle odvozili vino, maslinovo ulje, ribu i druge proizvode s mora, a za uzvrat su davali stoku i poljoprivredne artikle svoje regije.'1 Kako je u riječkoj i akvilejsk�tršćanskoj regiji završavao kopneni, a otpočinjao pomorski jantarski put,0 u priopćenom će biti potrebno vi djeti opravdane razloge i histarske nekadašnje i rimske skorašnje pri sutnosti u ovom regionu. Odnosno, Akvileja je trebala b.iti osnovnom voj nom polaznom točkom prodora na Balkan, ali i ona koja će definirt:ivno staviti pod rimsku kontrolu jako važni i unosni gornjojadranski trgovač ki rcgion. Navedeno potvrđuje i Ptolemejevo kartografiranje ovoga poluotoka. Kroz latiniziram naziv lstrije prikazuju se mnogo stariji podaci, pa se ova »lstria« proteže dosta iza Tergesta prema Karnima, čime i Akvileja ulazi u histarsku regiju. Na Milllerovom izdanju Ptolemejevih karata si· Luadja je -tek nešto drugačija. Tu se »lstria« proteže poviše Tcrgesta se da mdeset stadija prema Kamima... Ovakvu etnografsku sliku regiona do" Strah. 5, 1, 8. Hidrografski, gornjojadranski region u starom vijeku ni je izgledao radikalno drugačije. O tome usp. Strab. 5, 1, 8 i Plin. NH 3,127, te: A. DEGRASSI, Lacus Timavi, Scritti vari, knjiga II, Roma 1962, 709 i d, - M. KRižMAN, o. c., 19, - M. KOZLICIC, Obalna linija Istre u svjetlu hidroarheo lo�kih istraživanja (Sažetak), Obavijesti HAD-a 2/1982, 16-17, - M. TEšlC, O postdiluvijalnom pozitivnom pomeranju obalne linije na istočno; obali Jad ranskog mora, HG 1956-1957, 153-162, - J. CVIJIC, Geomor fologija, knj. II, Beograd 1926, 116, - A. PARETTI, o. c., 61, - The Geography of Strabo, knji ga II, The Loeb Class. Llbrary, London 1%9, bilješka 3 (str. 316), - M. KOZ UCIC, Obalna linija istočnog Jadrana u antici, l.atina et Graeca 28/1986, 1738. 42 Strab. 5, 1, 8. Usp. bilješke u The Geography of Strabo, o. c., 316-319. O rezultatima arheoloških istraživanja vidi S. GABROVEC, Notranjska grupa, o. c., 160 i 166-177. 1 • Detaljnije A. STIPCEVIC, o. c., 42 i 152-153, sa starijom literaturom. Najnovije rezultate arheoloških istraživanja vidi kod S. GABROVEC, o. c., 160 i 166-177, - S. GABROVEC - K. MIHOVILIC, o. c., 322-324 i 331-336. .. Usp. bilj. 24.
79
nosi i Strabon.'s a potvrđuju je i rezultati novijih arheoloških istraživa nja, protežući histarslru željeznodobnu kulturu do rijeke Rižane„ Moguće je da se ovoj činjenici pojašnjenje nalazi u vidljivoj slože nosti geografske situacije akvilejske-tršćanske regije u širem smislu. Na ovom osjetljivom terenu, gdje su se sučeljavali brojni interesi utemelje ni u htijenju za kontrolom trgovačkog puta o kojem se govorilo, vjero jatno ne možemo očekJvati čvrste granice u kulturnom pogledu. Utjecaji s talijanskog i šireg slovenačkog područja morali su se odraziti tu prije svega kroz kulturni profil. Vjerojatno zato u široj zoni akvilejsko-tršćan skog regiona ne možemo ni očekivati monolitnost histarske, venetske, odnosno, neke kulture naroda koji su okolo živjeli. Ovdje će izgleda prvenstveno biti u pitanju prevlast: vjerojatno Bistra, kako je vidljivo iz povijesnih i geografskih izvora, iako je izvjesno da su ga kontrolirali u nekom smislu i ostali susjedi (npr. Japodi):1
2. Vratimo se 19. i 20. poglavlju »Pe ripla«. Nedvojbeno je da poče tak obale Veneta treba staviti na ušće rijeke Po i odatle mjeriti jedan dan navigacije. Rutom 1 (K-2), od ušća Po do Grada, to je 65,5 Nm ili 655 stadija; rutom 1 do Grada, a dalje do ušća Soče rutom br. 2. rasto janje je 76 Nm ili 760 stadija; rutom 1, a zatim rutom 3 do Tergesta, po morski put bi iznosio 82 Nm ili 820 stadija. To bi uglavnom bile sve na vigacijske mogućnosti koje uopće mogu ovdje opstojati. ., Strab. 7, S, 3. „ Usmene informacije o rezultatima arheoloških istraživanja Istre koje još uvijek nisu publicirane dobivene su temeljem kolegijalne predu sretljivosti od Kristine Mihovilić iz Arheološkog muzeja Istre u Puli. Dio ovih i:struivanja je skoro objelodanjen u S. GABROVEC - K. MIHOVILIC,
o. c., 293-338. 1 • S. GABROVEC - K. MIHOVILić, o. c., 293-294. bilježe: »Granice na· še istarske skupine uglavnom se poklapaju s rimskim upravnim granicama, koje su bile nakon 41. god. pr. n. e. pomaknute na rijeke Formio i Arsa, da našnje Rižana i Raša. Granica na Rit.ani i Raši je također prema našoj žc· ljez.nodobnoj arheologiji opravdana granica jer najbolje zatvara prostor je dinstvene kulturne skupine, što je u našem primjeru odlučujuće ... ne tvrdi mo da su ... granice Bistra, u kojima opravdano vidimo nosioce (histarske kulturne - op. MK) skupine, u vi i e k bil e i s t e. Mo gle s u s e m i j e n j a t i, š t o v r i j e d i p o s e b n o z a s j e v e r n u g r a n i c u, k o j u i p i s a n i i z. v o r i po s t a v 1 j a j u r a z. li č i t o« (istakao MK.)
U prostor Notranjske grupe, što znači od Rižane na sjever iza Trsta pa do Akvileje (a moguće i dalje), Kame generalno (uz određene ograde) stavlja S. GABROVEC, Notranjska grupa, o. c., 175-177, ali ovaj geografski prostor na koncu ipak u etničkom smislu vidi anonimnim. Piše kako na njemu ima i japodskih (str. 175), ali također i bistarskih (str. 176) željeznodobnih kultur. nih elemenata i utjecaja, što potvrđuju i povijesni izvori. Međutim, ovaj pros tor on decidirano ne određuje ni japodsk.im (str. 175-176) kao ni histarskim (str. 176). S. Gabrovec zaključuje kako se radi o području (o ovome donosi slične podatke nama - str. 174-175) u kojem se susjedne kulture izrazito snažno prožimaju, pa je jedino na temelju dosta oskudnih arheoloških poda taka točne i jasne granice teško povući. Do takvoga je zaključka došao i pi sac ovog djela neovisno od spominjanih rezultata arheoloških razmatranja S. Gabrovca i K. Mihovilić što vjerojatno ima posebnu vrijednost. To je ujed no i dodatna potvrda našim razmatranjima.
80
Podatka slične dužine plovljenja nema uz cijelu talijansku,• a n i istočnu obalu Jadrana.• To upućuje na zaključak da je svakako druga čije provenijencije od drugih datih u »Periplu«. Naime, u prvom slučaju bi za navigaciju bilo potrebno oko 13 sati, kod drugog oko 15, a u tre ćem oko 18,5 sati plovljenja uz brzinu od 5 čv.91; Jasno je dakle da se radi o podatku ikoji sadrži bitnu dozu utjecaja morske struje i povolj nog vjetra. Kako je vidljivo na K-3 i 4, ovim se dijelom Jadrana mar· oo kreće morska struja sa smjerom od Trsta ka Veneciji, a i.atim pre ma jugu, uz brzinu od oko 0,5 čv. Brzina se uslijed utjecaja vjetra diže i do čv (K-3 i 4).5' Ovo znači da bi brod krećući se obratnim smjerom od naznačenog u »Periplu« plovio brže za 20%. U tom bi slučaju pomor ski put rutom savladao ne za 13, već za 10,5 sati (20% od 13 je 2,6). Tadašnjem pomorcu ta je situacija predstavljala put od 524 studija (jer je 20% od 655 svega 131 stadij, odakle je 655 - 131 = 524 stadija), što se uklapa u sliku o dnevno prevaljivanom pomorskom putu u »Periplu«.u Rute 2 i 3, zbrojene na rutu 1, ni uz pribrojene utjecaje morskih stru ja ne odgovaraju ovakvim rezultatima. Sve to znači da je put uz zemlju Veneta realno i završavao negdje oko Akvileje. Zato iz prikazanog mo žemo izvući zaključak da je plovidbeni podatak u 19. poglavlju uzet iz drn.gačije pomoračke prakse u odnosu na većinu ostalih poglavlja,n što je stvorilo određeni raskorak. Prema tome, iz svega se navedenoga može zaključiti kako su podaci Strabona i Plinija Starijeg gotovo istovjetni onima kod Ps. Skilaka. To upućuje na konstataciju da početak hi:starske obale realno i treba tra žiti u prostoru oko Soče odnosno, između nje i Akvileje. 3. Potrebno je još odrediti krajnju južnu točku hi:starske obale. Premda bi se mogle izna.ći i druge mogućnosti (npr. produžeci 2 do Fla none i 3 u dubinu Riječkog zaljeva na K-1), kao dru gu krajnju točku histarske obale potrebno je uzeti rijeku Rašu. Nju već Plinije definira kao njemu suvremenu granicu Italije prema provinciji Dalmaciji/' što " Usp. A. PARETTI, o. c., 16 i d, i kartu na str. 35. U ovom djelu upot rebljavamo uz stadije i rimske milje; od suvremenih mjernih jedinica, naj češće nautičku milju (priznaje je i međunarodni sustav mjera). Budući je nautička milja na geografskoJ širini 45° (što je i prosječna istočnojadranska) duga 1.852 metra, to se stalno upražnjava jednakost: 1 Nm = 10 stadija, uzi majući stadij od 185 metara ., Vidi M. SUlć, Istočna jadranska obala. .. , o. c., 121 i d, osobito pregle de na str. 183-185. '° Vidi literaturu u bilj. 56. 51 Na karti K-3 vidi se protustrnja koja je prisutna samo uz obalu, a re zultat je snažnog priliva slatke vode s kopna. Radi se o protustruji od 0,5 čv smjera W-E. .u M. SUIC, o. c., 183-185. Usp. tekst ad 2.1.6. ovog djela " M. SUlć, o. c., 123-124 i 166. so Plin. NH 3,129. Rijeka Arsija (Raša) se i arheološki uz.ima kao granica Histra i Liburna. Viditi S. GABROVEC - K. MIHOVILIC, o. c., 293 i d.
81
je augustovsko uvažavanje starih etnografskih situacija." Držimo da je ovakva granična crta vjerojatno bila i u Ps. Skilakovo doba. 4. U prilog razmatranju početne i krajnje točke histarske obale ide i data dužina pomorskog puta. Mjerimo li od ušća ri j eke Soče rutom 4, a zatim :sa 1 do zaljeva Raše (K-1), dobit će se pomorski put dug 1.070 sta dija. Ostale se rute prikazuju na K-1 i Tabeli 1, s napomenom da se i one u krajnjoj lini ji mogu uklopiti u formulaciju »dan i noć plovidbe«. Međutim, izuzev te matematičk�navigacijske kalkulacije, nemaju dru gih potvrda. S obzirom da je dakle riječ o navigaciji koja traje dan i noć, što bi karakterom i dužinom prijeđenog rastojanja moralo biti različito od formulacije »dva dana plovidbe«, mači da se ovih 1.070 stadija kroz 24 sata prevaljivalo prosječnom brzinom od 44,6 stadija na saL Svedemo li dnevnu navigaciju na njezinu vri jednost uz liburnsku obalu (1.120 sta dija uz brzinu od 46,6 stadija na ,sat), onda se uz histarsku obalu za dnev d ne svjetlo.sti prevaljivalo istom brzinom oko 560 staija. Ovo je pribli žan proizvod umnoška 12 sati x 46,6 stadij a, što značj da se noću pre valjivalo (1070 - 560) 510 stadija uz brzinu oko 40 stadi ja na sat. Morske struje svojom brzinom i smjerom nisu imale znatnijeg utje ca ja na ovu navigaci ju (usp. K-4). One, produžavajući uz istočnu obalu Jadrana, ovdje imaju brzinu 0,4 čv. Stoga bi, plovti. li se prema tršćan56
,. Plin. NH 3, 139. Raša je izgleda jedno vrijeme bila i granična crta iz među Histra i Japoda. Uspor. M. KOZLICIC, O problemu japodske prisutno sti u primorju istočnog Jadrana, Zbornik I, izd. AD BiH, Saraj evo 1983, 109118. Također vidi: M. KOZLičIC, Ušće rijeke Tedanija, o. c., 29, - ISTI, Ne koliko pitanja u vezi s pomorskom bitkom 384. god. pr. n. e. kod Pharosa, Latina et Graeca 20/1982, 54, - M. SUIC, Nekoliko pitanja u vezi s antit'!kim Japodima, Lika, izd. HAD, sv. 1, Split 1975. Ovo mišljenje, kao moguću tezu, koj u arheološki još treba dokazati, podvlači i A. BENAC, O etničkim zajedni cama starijeg željeznog doba u Jugoslaviji, o. c., 779. Potpuno suprotno miš lJenje zastupa R DRECHSLER-BlžIC, Japodska kultura, PJZ, tom 5 - Ze lJ ezno doba, Sarajevo 1987, 392-393. Treba Pod vući ko.ko ovakvo isključivo shvaćanje teritorija koji su nastavali Japodi, lL Drechler-Bižić, premda se po ziva na arheološke nalaze, nema upravo u arheologiji gotovo nikakva uporiš ta koje bi mu išlo u prilog. Vjerojatno u Područ ju Podgorskog kanala, radi isp replitanja interesa Liburna i Japoda, valja vidjeti obalni pojas na sta novit način sličan onom na sjeveru koji se pridaje Notranjskoj željeznodob noj kulturnoj skupini (usp. b-ilj. 47). Na određeni način ovome slično misli š. BATOVIC, Liburnska grupa, PJZ, tom. 5 - Zeljem doba, Sarajevo 1987, 348, jedino što on japodsku prisutnost u Podgorskom ili Podvelebitskom ka nalu stavlja u vrijeme između 3. i 2. st. pr. n. e., pod formulacijom »vj erojat no«. U prilog japodske prisutnosti na obali Hrvatskog p rimorja idu i rezul tati arheoloških istraživanja iz okolice Rij eke - usp. R. MATEJCIC, Prethi storijska nekropola Milinac u Kastvu, Luburnijske teme 1/1974, 51-80, i A. Glavičića, okolice Senja, publicirani u više navrata na stranicama Seojskog zbornika. Ako su ovo ujedno i jedina arheološka istraživanja ovog područja, da li su takvi rezultati slučajni? Vidi bilj. 52 u prvom dijelu ovoga djela. " O navi gaci ji i brzinama starovjekovnih brodova detaljnije kod M. KOZ LICIC, Prikazi brodova na novcu plemena Daorsa, GZMS 35-36 /1981, 163188, - N. CAMBI, Priručnik za hidroarheoloJka istraživanja, Zagreb 1970, L CASSON, Ships and Seamanships in the ancient Word, Princeton - New Jersey 1971, 292-296.
82
skoj regiji, za isto vrijeme brod preplovio 1.155,6 stadija ili 8% više pu ta. Tj., stvarna vrijednost puta bila bi prevaljena za 8% manje potreb nog vremena ili svega 22 sata. U suprotnom smjeru za 8% više ili za 26 sati. Naravski u oba slučaja plovi li se s prosječnom brzinom. Kreće li se pak brod brzinom od 5 čv kako se plovilo u to doba, tada će mu za -isti pomorski put prema sjeveru trebati (Sčv + 0,4 čv = 5,4 čv) 19,8 sati, a u obratnom ,smjeru (5 čv + (--0,4 čv) == 4,6 čv] 23,6 sati. To pot puno potvrđuje ispravnost polučenih rezultata. Jer, u oba. smjera dobiju se vrijednosti sasvim uobičajene za Ps. Skilaka i njegov pomorsko-geo grafski opis Jadrana. 2. I. 2.
L i b u r n s ka o b a l a i o to ci
Poglavlje o Libumima je neuobičajeno dugo u poređenju sa svim drugim dijelovima »Peripla«/' U njemu se donose podaci svojstveni pr vom autoru (auctor prior) »Peripla• i više kasnijih dopuna. Pažnju će mo prvo usmjeriti na plovidbeni podatak s ciljem rekonstrukcije pomor ske rute u doba nastanka »Peripla«. 1. Hidroarheološki nalazi brodoloma duž našega primorja daju mo gućnost sagledavanja pomorskih ruta istočnim Jadranom. Tako nalazi iz 4. st. pr. n. e. (K-5,1 - lokaliteti 1 i 2) ukazuju da se u to vrijeme plo vilo Bokom kotorskom te sjeverozapadnim vodama zadarskog arhipe laga, a vjerojatno J Kvarnerićem. Hidroarheološki nalazi u Omišaljskom zaljevu iz 3. stoljeća pr. n. e. (K-5,1 - lokaliteti 3 i 4) nemaju logično objašnjenje ukoliko se ne pretpostavi plovidba kroz Sedmovraće. Vje rojatno se plovilo rutom br. 1 (K�) od histarske obale 1ka liburnskoj ma tičnoj teritoriji." Na njoj je rnaritimna sigurnost brodovlja i pored mor skih struja, hridi, grebena te plićina, puno veća uz vanjski rub otoka. Stoga se može zaključiti kako se tokom 4. i 3. st. pr. n. e. itim vodama plovilo, da bi navigacija posebno živnula u 2. st. pr. n. e. (K-5, 2)."' st
s, U prijevodu M. Suića, Istočna jadranska obala ..., o. c., 21. -pogl. »Pe ripla« glasi: »Poslije Bistra je narod Liburna. U tom narodu su gradovi uz more: Lio.s, 'ldassa, 'Attienites, Dyy-rta, Aloupsoi, Olsoi, Pedijtai, Hemionoi. Ovima vladaju žene, i te su tene slobodnih ljudi, a opće s robovima i ljudima iz susjedstva. Uz tu zemlju su ovi otoci (kojih znam reći imena), a ima ih mnogo drugih bezimenih: Eistris otok [dug] 310 stadija, širok 120 stadija, Kleitrelitria, Montorides. Ovi su otoci veliki. Rijeka je Katarbdtes. Plovidba uz liburnsku zemlju traje dva dana.« ... Sedmovraće su pomorski prolaz između otoka Lošinja, Grujice, Premu de, škarde, Ista, Molata i Dugog otoka (K..f,). " Svi podaci za karte 1-2 na K-5, preuzeti su iz D. VRSALOVIC, Arheo loška istraživanja u podmorju istočnoga Jadrana, Filozofski fakultet Sveuči lišta u Zagrebu, Doktorska disertacija, knj. 1-H, Zagreb. "' Prema rezultatima hidroarheološk:ih ,istraživanja objekata starijih od 4. st. pr. n. e. nema. Cini se da bi tome trebala biti dva razloga. Prvi, hidro arheološka istraženost istočnog Jadrana je još uvijek slaba, pa prave rezul. tate ove mlade i perspektivne znanstvene discipline tek treba očekivati. Dru gi. je razlog u frekvenciji tadašnjih navi�a.cija, kojih u najranije vrijeme nije moglo biti previše. Malom je broju plovidbi srazmjeran i broj potonuća bro-
83
Generalno, uz liburnsku se obalu u to doba mogla podrazumijevati plovidba rutama 1, 2, 3 .i 4 (K-0). Ako je plovidba uz zemlju Histra pre. stajala kod zaljeva Raša, logične je očekivati da je s toga mjesta otpo činjala dalje. Najvjerojatniji njezin nastavak jest rutom br. 1 (K-0)." Na· vigacija ovom rutom s pomoračke strane ima niz opravdanja. To je naj kraći put između Raše i matičnog libumskog područja. Istovremeno, što nije čest slučaj, ona je i najsigurniji pomorski pravac. Brod je na njoj izložen utjeoaj,ima otvorenog mora jedino na potezu od zaljeva Raše do ispod Lošinja. Ovakav pravac potvrđuju i stadijazmi. Njezina je dužina 1.120, što mači dnevno 560 stadija. Kod ruta 2 i 4 imamo vrijednost od 1.200, što je dnevno 600. Kod rute 3 (K-0) put je dug čak 1.270, r.to bi dnevno izno silo 635 stadija. Premda je ruta 2 po dužini neznatno različita od rute 1, pa su obje s maritimne strane vrlo moguće (računamo li u dnevno pre đeni put i utjecaj morske struje), ipak je ruta br. 1 najracionalnija. Ta racionalnost nije samo u maritimnim razlozima, već i u podudarnosti s ostalim geografskim podacima." Kraj plovidbe uz liburnsku obalu uopće nije problematičan. Zavr šava na Titiju," premda to u »Periplu,l nije izričito navedeno. Na njega upućuje upravo podatak o dužini navigacije. Plovidba od dva dana ne može imati kraj na drugom mjestu izuzev na ušću Titija (K-6). Stanovita prepreka ovakvom zaključku mogao bi biti spomen Katar bđtes potamos. O njoj D. Rendić-Miočević bilježi kako to nije ime niti jedne naše rijeke » •. • već samo slikoviti epitet,« sa značenjem (po resti tuciji u oblik »Kataibates potam6s«) »rijeka koja ponire u dubinu.« 60 Ovakva vrsta podataka je mogla nastati vjerojatno tijekom 3, even tualno 2. st. pr. n. e. To jest, u doba kada se geografija naše obale još dova. Ovo K·S dosta zorno pokazuje. Jer, kako se vremenski približavamo razmeđi stare i nove ere, broj hldroarheoloških nalaza povećava se gotovo po geometrijskoj progresiji. NaJdirektnije to znači srazmjerno povećanje broja plovidbi našim vodama. Kakav je odnos između J?Ojedinih potonulih objeka ta i broja brodova koji su plovili ovim morem ruje nam poznato. Moguće je da je on različit po vremenu, jer su kasniji brodovi maritimno svakako bili bolji od onih najstarijili. Stoga podatke s naše K·S treba promatrati i u ovom svjetlu. Ipak, potrebno je radi cjelovitosti ovakve slike uzeti u obzir i impor tirani materijal koji je arheološki registriran na obali i otocima istočnog Jadrana, jer je on gotovo .isključivo do tadašnjih žitelja ove obale i otoka dos· l>ijevao kao prcxlukt trgovačke navigacije. O tome uspor. djela S. Gabrovca 1 K. Mihovilić u bilj. 21, š. Batovića u bilj. SS, te Z. Brusića u bilj. 61. a Z. BRUSIC, Problemi plovidbe ladranom u prethistoriji i antici, Po morski zbornik 8/1970, tabele I-II na str. 560-561, - ISTI, Neki problemi plovidbe Kvarnertćem, Pomorstvo Cresa i Lošinja, Mali Lošinj, 157-171. "Usp. bilj. 54-55 i A. MAYER, Die Sprache der a/ten Illyrier, Bd. I. Wien 1957, s. v. Arsia. „ Plin. NH 3,139. Vidi M. SUić, o. c., 162-163. Detaljno M. SUić, Granice Liburnije kroz stoljeća, Radovi Instituta JAZU u Zadru 2/1955, 273-296. D. RENDIC-MIOCEVIC, Prilozi etnografiji i topografiji naJe obale u staro doba (II). Pseudo-Skylakov Katarbdtes potam6s i južna granica Liburni je, Hist. zbornik 3/1950, 221-232. O području Liburna kroz rezultate arheolo gije š. BATOVIć, Liburnska grupa, o. c., 339-390. 60
84
uvijek upomaje, s time što je podatak mnogo kasnije ugrađen u •Pe
ripl•. U izvornoj varijanti, dok se istočni Jadran i njegow hidrografsld
sustavi još nisu dostatno pomavali, on je mogao označavati u D. R.en dić-Miočevićevu mačenju slično obiljefje vodotoka na uiem liburnskom područ ju. U takvom kontekstu postavlja ise opravdano pitanje: koliko je antički čovjek tog vremena stvarno pomavao unutrašnje monkc vode Liburni je (prvenstveno Podgorski bnal) i, posebno, kopno iza obalne crte? � vedeno istraživanje historijsko-geograWcih izvora, osobito onih s najviše podataka o istočnom Jadranu kao što $U Strabon, Plinije Stariji i Klau dije Ptolemej, pokazuje da se unutrašnji dio Jibumskc obale (na potezu Albona-Tarsatika-Senija-Argirunt-Korinij-Enona) nikada nije naj bolje pomavao. Solidan je primjer činjenica da Strabon daje od Arsije dalje prvo Japodima 1.000 stadija obale, da bi odmah zatim za Ubume rekao kako je njihov obalni potez duži od prvog, tj. japodskog, za 500 stadija,• čime se Libumima daje ukupno 1.500 stadija obale. Podatke tih vrijednosti nalazimo i kod Plioija Starijeg, koji u Japode dati obalu Lil>urnima, pored dugu 130 rimskih milja, što je 1.040. stadija, dok ostalih velićina, dodijeliti dužinu obale od 180 rimskih milja ili 1.440 sta dija. Plinije istina te vrijednosti navodi u formulaciji •ruki navode•, ali je vidljivo, i tod njega i kod Strabona, da im nije bilo potpuno jasno kakve su stvarne geografske relacije Podgorskog kanala... Nama bi danas ostala tek mogućnost da u znanstvenom radu us tvrdimo njihovo pravo mačenje, da iza Strabona i Plinija nije djelovao Klaudije Ptolemej. No, ni Ptolemeju nije bio jasan pravi kontekst podll taka o dužini libumske obale, a nije jer nije ni njegovim prethodnicima. Zbog ovoga na njegovoj karti nalazimo obalu Podgorskog kaDala enonn no dugu. Enormnost se očituje u činjenici da je izgleda jedini on shva tio kak.o se dužina od 1.500 stadija odnosi na obalnu navigaciju duž li bumske obale, što znači plowdbu i Podgorskim kanalom. Međutim, is tovremeno je Ptolemeju ostala nepomatom realna konfiguracija ove oba le, pa ju je predstavio kao gotovo potpuno ravnu crtu!' Sve to potvrđu ju i spominjana hidroarhcološka istraživanja (K-5, 1-2),• pa 2. st. pr.
u
u
• Strab. 1, S, 4. " Plin. NH 3, 129.
" Vidi bilj. 24. O svemu tome puno detaljnije u tekstu ad 4.1.3. ovog dje la u našoj komparativnoj analizi položaja japodske obale kod Strabona. • UsJ)OI'. bilj. Na temelju rezultata dosadašnjih arheoloških. hidro arheoloških i povijesnih ist.ra!ivanja treba pretpostaviti da se vodama Sjever· ne Dalmacije (ali, ne i Podgorskim kanalom) mOllo i trebalo ploviti barem od Hekatejevoga doba. Najvjerojatnije je u pitanju navipc::iJa II�kim međuotočnim vodama na istočnojadraoskoj dužobalnoj ruti, koja je monla rano funkcionirati. Ako zanemarimo Hckatejevo poznavanje Japoda, ne m� temo Pseudo Skilakovo i Ps. Sltimnovo, pa i Ps. Aristotclovo, pomavanje EJek. lrida, Mentorida, pa Mentora i tome slično. Osnovne historijsko-geografske podatke o ovome usp. kod A. MAYER, o. c., s. v. O pomorskim putovima Jad ranskim morem vidi odličan rad S. LAK.OS, Sada!nji i budući plovidbeni pu tovi na Jadranu, Pomorski zbornik 23/1985, 333-353, a za sjeverni Jadran E.. IMAMOVIC, Pomorstvo Crtsa i Lo!in1a u prethistorijsko i doba, Po
60.
antwlco
85
n. e. vjerojatno treba pripisati i pojavu prwh naziva Zrmanje: Ptoleme jeva Tedanija odnosno, Plinijev Telavij.• Potrebno je konstatirati i to da je geografski položaj naših rijeka u izvorima historijskgeografskih podataka uYijek specifičan. Arsija je tako uvijek etnička granica, čemu nema izuzetaka u vrelima. ldentično je s Tedanijem=Telavijem, Titijem, pa Hipijem ili Nestom (Cetina)," te Naronom i Drilonom.n Ostaju svega još dvije rijeke: Fonnion, koji je svojevremeno bio gornja granična crta Histra, te Enej, koji je u neko doba mogao biti gornjom graničnom crtom Japoda.73 Rijekom se u ovo najstarije vrijeme shvaćalo i Bokokotorski mljev." Naime, riječnim to kom u Boki kotorskoj držalo se vrlo izraženu morsku struju, analogno vodotoku Titija." 11
Ukratko. Istočnojadranske rijeke su granične crte! Isto tako, one su značajni !izvori pitke vode, što je za sve ondašnje pomorce bilo izvan redno važno. Praktički sve to mači kako su informacije o našoj obali što ih nalazimo u svim dorimskim izvorima historijska-geografskih po dataka redovito dolazile od pomoraca. Bez dvojbe je da je ,tako i s Katar bdtes potamos, kak.o opetovano podvlači i D. Rendić-Miočević:• Držeći da prikazano ima znanstvenu vrijednost, smatramo osnova nim na ovakvom temelju priupitati kako je mogao nastati takav pojam, jer upravo o tome i jeste riječ?! Jedini odgovor bi mogao biti, na ovo me stupnju znanstvene istraženosti naše historijske geografije: p r v o, pojam je nastao najvjerojatnije tokom 3., eventualno početkom 2. st. pr. e.; d r u go, u ovo se vrijeme na istočnom Jadranu imenom poznavalo si gurno samo nekoliko rijeka: Nest (Ps. Skilak), Naron (Teopomp), Aos (Hekatej i Ps. Skilak) i Drilon (Sofoklo � Ps. Skilak). Za ostale ćemo ime na saznati tek kroz djela geografskih enciklopedista (Strabon, Plinije St., Ptolemej); treće, plovna ruta uz libumsku obalu je i u ovo vrijeme iden11ična onoj iz Ps. Skilakova doba (K-6); če tvrt o, tekst »Peripla" IDOll"Stvo Cresa i Lošinja, Mali Lošinj 1980, 121-149, - Z. BRUSJC, Neki prob· lemi plovidbe Kvarnerićem, o. c., 157-171, - M. ZANINOVIć, Otoci Kvarner skog zaljeva - Arheološk�strateška razmatranja, Arheološka istraživanja Cresa i Lošinja, 43-51. • D. RENDIC-MIOCEVIć, o. c., 228-231. Usporediti posebno M. KOZLI Clć, Ušće rijeke Tedanija, o. c., 15--32, - S. CACE, Polož aj riieke Tclavija i pitanje japodskog primorja, R adovi FF u Zadru 27(14)/1987-1988, 65--92. ,. D. RENDić-MIOCEVIć, o. c., 225. n Osnovne historijsko-geografske podatke o svim ovim rijekama donosi A. MAYER, Die Sprache .. ., o. c., s. v. n O Formionu te gornjoj granici Bistra vidi tekst u 2.1.1. ov� djela. n O Eneju usp. M. KOZLICIC, O problemu japodske prisutnost, ..., o. c., 109-118. Osim spomenutih rijeka iz antičke historijske geografije poznate su nam još Barbana i tzv. Ilirska rijeka. O Barbani detaljno M. sure, Gdje se naJ,azilo jezero ... , o. c., 111-129. O Ilirskoj rijeci usp. R. KATICić, Illyricus fluvius, Adriatica, 385--392 . .,. Usp. M. KOZLICIC, Ptolomejevo vii!enje istočne obale Jadrana, o. c., 144-154. " M. KOZUCIC, o. c., 134-136. · 11 D. RENDić-MIOCEVIć, o. c., 221-232. 86
nam sam pomaže u analizi. Ne specificira ime granične rijeke na kraju poglavlja o Histrima, dok kod opisa libumske obale nemamo dosJovn09 imenovanja sjeverozapadne, a ni jugoistočne granične rijeke; p e to, ako je plovidbeni put duž ovoga dijela istočne obale Jadrana bio takav, to nedvosmisleno znači da se u 4-3. st. pr. n. e. moglo pomavati rijeku Arsiju, a iza nje tek rijeku Titij, ali ne i njihova imena. U to se doba još uvijek ne plovi unutrašnjim vodama Liburnije (Podgorskli kanal); � e s t o, budući da se pojam »K�tarbates potam6s« priopćava pri kraju po glavlja u kojem se govori o plovidbi uz obalu na kojoj obitavaju Llbux: ni, to se pojam »katai bdtes« (po D. Rendić-Miočevićevoj isanaciji) ne mo že odnositi na vodotok Arsije, pa jedino preostaje vodotok Timja; 11 se d m o, pojam je prema tome nastao u vrijeme kada se naša obala još uvi jek slabo poznaje, pa i njezina hidronimija. Saznanje o postojanju OVOM toka 7..a pomorce je bilo od životnog značenja. Nemogućnost da dođu do pravog imena te rijeke, jer su kontakti s lokalnim žiteljima još uvijek minimalni, nije -143, - ISTI, Novi priloti ar� lo!lcoj topografiji Hvara, Novija 1 neobjavljena istraživanja u Dalmaciji, izd. HAD, sv. 3, Split 1978, 4�, - ISTI, Two Illyro-hellenistic sites..• , o. c., 381-384, s preg!edom starije literature. O importiranoj grčltoJ, te italskoj trgovačkoj robi na istočnom Jadranu usp. M. NlKOLANCI, ArhaJski import u Dalmaciji, VAHD 68/1966, 89-118, - ISTI, Maloazijski import u istočnom Jadranu, Jadranska obala, 273-286. us Prijevod prema M. SUIC, o. c., 164, bilj. 76. 1 • U 24. poglavlju Ps. Skllakova »Peripla• se kaže: »Manijci: Poslije Nes ta je rijeka Naron; ulaz u Naron nije uzak. U njega [Naron] mogu uplovljava ti trijere i teretni brodovi [te ploviti] sve do gornjeg emporija, lcoji je uda ljen od mora 80 stadija. Ovi Manijci su ilirske narodnosti. Povile emporija nalazi se velilco jezero, i to jezero seže do Autarijata, ilirslcog naroda. I na jezeru ima otok od 120 stadija. Taj je otok veoma plodan. Od tog jezera otječe rijeka Naron. Od Narona do rijeke Ariona plovi se jedan dan; od rije ke Ariona plovi se pola dana i tu su litice Kadma i Harmonije i svetilište po _ dalje od rijeke Ariona. Od rijeke Ariona do Butue plovi se (l.akuna) ... (a tu je] i emporij.• Prijevod M. SUIC, Gdje se nalazilo jezero..., o. c., 11S i bilj. 37. U S. ISI..AMI, /liret dhe lliria te autoritet antike, Tirana 1965, 34-37, � nosi se prijevod »Peripla« od 20. do 33. poglavlja. Prijevodu najvećeg broja poglavlja ne mogu se uP.'-ltiti gotovo nikakve primjedbe (prijevod s albanskog mi je učinio R. Osmaru). Očito je da se S. Islami, skupa s ostalim autorima koji su sudjelovali u izradi ovog djela, služio Milllerovtm izdanjem Ps. Skila ka iz 18S5. Sve to međutim dolazi pod veliki mak pitanja kod prijevoda 24. poglavlja koje je dato, najblaže rečeno, u vrlo neoubiča)enol formi. Ova se ne opravdava ni jednom bilješkom u kojoj bi se pojasnih razlozi s kojima se rukovodio autor. Uostalom, evo prijevoda u nešto slobodnijoj formi: •Poslije Nesta dolll1.i rijeka Naron: Jirina ove rijeke je tako velika da b'oz nju mogu da plove i brodovi s tri reda vesala. I Manijci su ilirsko p_leme. Pored mjesta, tzv. emporija, je jedno veliko jezero koje pripada zeml,i Autarijata, koji su isto tako Iliri. Unutar jezera je jedan omanji otok, sveukupno velik 120 sta dija, s vrlo pogodnim zemljiitem za poljoprivredu. Iz ovog jezera otječe ri jeka Naron, lcoju smo maloprije spomenuli-. To je po S. Islamiju sve što pi še u 24. poglavlju!?
97
pozornost na njegove probleme, ponudivši istovremeno više originalni.'1 rješenja.m Dio naučnika Jugoslavije ubrzo je -dosta Suićevih rješenja pri hvatio (F. Papazoglu,u., R. Katičićw). Drugi, kako neki inozemni (npr. A. Paretti130 i W. Pajakowski"'), tako Đ. Baisler,m od domaćih, aktualizi· rali su stanja mišljenja K. Patscha i V. Radimskog,m o vezanju skoro svih rješenja poglavlja isključivo uz Neretvu. što je suštinski nivo ka kav je postigao još A. Fortis.134 Usporedo su se pojavila i dva dosta dru gačija mišljenja: J. Lučića, koji se zalagao za lokaliziranje Arfona na po ložaj Rijeke dubrovačke,135 što je opet aktualiziranje starijeg C. Milllero vog mišJjenja,136 te J. Martjnovića,m kojj cjelinu rješenja (Arion, jezero, gornji i donji emporij itd.) nalazi u geografskom ambijentu Boke kotor ske. Takva situacija zahtijeva temeljitu analizu poglavlja u cjelini. Cilj je na njezinim rezultartiima uočiti sve nužne činioce, kako bi ·se unutar nj.ih mogli ·sagledati nama prvenstveno interesantni podaci pomorač:ke prirode. 1. Mogući način rješenja može biti posebni formalno-logički p ris· tup. Polazište bi bilo poglavlje u obliku kakvim ga kao idealnu restitu ciju donosi Suić - u našoj analizi je obilježeno kao faza A - što bi bio tekst koji je realno mogao nastati polovicom 4. st. pr. n. e. Krajnji cilj bi bio, uz razvijanje toga· specifičnog formalno-logičkog aparata, oblik kakav je do nas dospio. Suićeva idealna restitucija izgleda ovako: m M. SUIC, Gdje se nalazilo jezero..., o. c., 111-129, - ISTI, Istočna jad ranska obala. •. , o. c., 121-185. ,,. F. PAPAZOGLU, Srednjobalkanska plemena ..• , o. c., 72-76. 2• R. KATICIC, Enhelejci, Godišnjak CBI 13/1977, 38--41, - ISTI, Podu 1 navlje i Jadran... , o. c., 109-110. Usp. također R. KATICIC, Illyric us fluvius, o. c., 385--392. ue A. PARETTI, Teopompo e Pseudo-Sc ilace, o. c., lC>-80. m W. PAJAKOWSKI, Wer waren lllyrii prop1ie dicti. .., o. c., 91-162, po sebno 141 i d. 132 Đ. BASLER, Gradina rta Ošattićima kod Stoca, o. c., 92-93. Autor ovo ga djela, u jednom člančiću (Obala Jadrana od Budve do Neretve u djelima antičkih pisaca, Naš krš 1�17/1984, 119-130), i sam je iznio mišljenje da bi trebalo uvažiti rezultate onih znanstvenika koji su najveći dio historijsko -geografskih podataka iz 24. poglavlja locirali u donji tok rijeke Neretv e. Bili smo tada skloni, čemu se moglo naći određenih geoloških potvrda, lo cirati Ari.on kao zasebnu rijeku negdje oko Slanog. Ipak, daljnjim istraživa njem poglavlja mišljenje se moralo izmijeniti uslijed »priliva« brojnih dru.gib dokaza povijesne, historijsko-geografske i geološke naravi, te odustati od bi Jo kakvog ubiciranja Ariona odnosno, u njemu vidjeti korumpirani obJJk naziva rijeke Drilon. u, K. PATSCH, Pseudo-Skila.xovo jezero, o. c., 367-390, - V. RADIMSKY, Skilaxovo jezero.•. , o. c., 533-539. O ostaloj literaturi M. SUIC, Gdje se na lazilo ... , o. c., 113-116. 134 A. FORTIS, Put po Dalmaciji, o. c., 239-240. 1 » J. LUCIC, Pseudo-Skilakov Arion. .. , o. c., 117-120. 136 Komentar C. Miillera u Geographi Graeci minores, o. c., 3�31. Usp. M. SUIC, Gdje se nalazilo•. ., o. c., 115-116. 137 J. MARTINOVIC, Neki novi momenti... , o. c., 107-115.
98
»Poglavlje 24. Nakon Nesta slijedi narod Manijaca i rijeka Naron. Od rijeke Na rona do Butue navigacija je duga...« [dva dana ili dan d noć].'.,. U poglavlju se dakle priopćava: 1. Poslije naroda »X«, koji je predmet opisa u prethodnom poglav· lju, slijedi narod »Y «, tj. iza Nesta su Manijci; 2. Uporna točka »A«, ko 54/1952, 153-172. "'J. CVUić, Geomorfologija, knj. II, o. c., 116-117. O po"Litivnom po· micanju obalne crte M. KOZLICIC, Obalna linija Istre..., o. c., 16-17 - M. TE šlć, O postdiluvijalnom pozitivnom pomeranju . .., o. c., 153-162, - Đ. BASLER, Paleolitske kulture u jadranskoj regiji Jugoslavije, GZMS 38/1983, tabela l na str. 4, - M. KOZLICić, Obalna linija istočnog Jadrana u antici, o. c., 17-38. '" Usp. radove I. Bojanovskog u bilj. 189, te Đ. Baslera u bilj. 185.
114
rađeno, u vrijeme procvata trgovišta u Drijevi,m a Metković će vremen ski dugo svoj prosperitet graditi baš na činjenici da je bio luka do koje su Neretvom mogli ploviti morski brodov-i.1" Sasvim je drugi problem malaričnost tog dijela Neretve, na eliminaciji čega je radila Austro-Ugar ska, a!li je tek u suvremeno vrijeme sanirana.194 Zato je život stoljećima bio usmjeren na okolni kraški rub, na kojem je bila smještena ,i Naro na. U svjetlu takvih činjenica grčki je emporij vjerojatno i ustrojen u selu Vidu gdje je ove malarii;nosti (koje je sigurno moralo biti i onda) bilo izrazito manje.•os Ujedno, Naronom se moglo ploviti najdalje vjero jatno negdje do Vida, jer jezero koje se dalje protezalo nije moguće ni bilo dovoljno duboko, a sasvim je sigurno da je po njemu bilo više sprudova - riječnih nanosa, koji su plovidbu uslijed nasukavanja činili neizvjesnom i opasnom. Plovidba će se Neretvom, uostalom, ustaliti do Metkovića tek poslije niza zahvata nad njezinim koritom u zadnjih sto tinjak godina. Na koncu, istaknimo da će se Kardeljevo kao naselje po javiti tek poslije II. svjetskog rata. Njegova je gradnja počela 1940, s tim što je projektna dokumentacija luke i uskotračne pruge bila gotova još 1936. (gradnja uskotračne pruge Ploče-Metković je bila započela 1937. god.), da bi sve bilo prekinuto talijanskom okupacijom. Gradnja naselja u ondašnjim Pločama, usporedo s nastavkom izgradnje lučkih
!•' Đ. TOšIC, Donji tok Nerelve u srednjem vijeku (s posebnim osvr tom na trg Drijeva), Hercegovina 2/1982, 45-78. 3 " Usp. Grupa autora, Geografija SR Hrvatske, knjiga 6, Zagreb 1974,
180-181. ,,. Grupa autora, Geografija SR Hrvatske, o. c., 180: »Prijašnji naziv Ne retve (za cijelu oblast - op. MK) je značajan, jer je močvarni kraj oko rije-.
ke bio veliki kontrast u kraškoj okolici i imao je specifično značenje. U del ti je bila posebna biozajednica s privlačnim ribama (jegulja, cipal i dr.) i pti cama. Izuzetno napornim »jendečenjem« dobivene su usi.:e »lije« koje su obilno plodile. Ali malarija je iscrpljivala, nosila žrtve i ozloglašavala Neret. vu. »Napoleonska cesta« prešla je deltu (1807. god.) na najpogodnijem mjes tu i uv1etovala prednost mostnog Metkovića. Poslije okupacije Bosne i Her cegovine uređeno je korito Neretve, priobalna plovidba produžena je do Met kovića, koji je postao važno pretovarište prema uskotračnoj željeznici. Pred prvi svjetski rat počeli su radovi na uređenju luke Ploče, u kojoj mogu pri stati i oceanski brodovi, a 1942. god. spojena je s uskotračnom željeznicom. Ali sve je to radeno uz veliki bič malarije... Nakon drugog svjetskog rata počeli su opsežni radovi sanacije i bonifikacije delte. Pesticidima su elimini rani zarazni komarci, a postepeno se ostvaruje proiekt da se delta pretvori u vrt nacionalnog značenja. Uređena je suvremena luka Ploče i spojena nor malnom i elektrificiranom željeznicom (1969) sa zaleđem. Velikim radovima koji su u toku, de(ta Neretve postaje najproduktivniji prostor našeg primorja i važan izlaz iz zaleđa, što bitno mijenja prijašnje odnose. . . .Bojeći se malarije, stanovništvo se dr:ž.alo višeg kraškog ruba, te je još 1921. god: na· njemu živjelo 31% stanovnika više nego na ravnici delte, iako su na ovoj bila središnja mjesta (Metković, Opuzen).« '" Tadašnja· je dolipa rijeke Ne:retve bila ;akođer izvanredno plodna usporedi M. NIKOLANCI, Iris lllyrica, Dolina Neretve, 155-158.
115
uređaja, bit će nastavljena od 1949. god. ubrzanim tempom."' Tako je Kardeljevo uvjerljivo najmlađa gradska i lučka aglomeracija ove obale. Otok u naronskom jezeru možemo identificirati s Ostrovom, kraš kim visom koji se nalazi otprilike po sredini jezera kakvim ga je identi ficirao Đ. Basler. Vrijednost od 120 stadija se na Ostrovo može odnositi samo ukoliko je shvatimo kao njegov obujam, s obzirom da mu je du žina oko 3 Nm ili 30 stadija."' Identifikacija po stadijazmima, poslije svega što se naprijed navelo, ne čini se uvjerljivom. Teško je zamisliti a još teže to obrazložiti, kako je naime uopće izmjeren ovaj otok. Iako se ovo i na drugim stranamt činilo ·s pontano, pa se 1kasnije iskoristilo, kako to za naronsko jezero zamisliti (?), s obzirom da se, u najboljem slučaju. tijekom antike niz njega moglo ploviti jedino ·brodicom izrazito maloga gaza!? Stoga za Ps. Skilakov otok treba imati u vidu hidrografiju s Drilona = Barbane. 7. Na koncu je nužno još lokalizirati Manijce i Autarijate. Manijce je, na temelju teksta »Peripla«, potrebno locirati na područje između rijeka Nesta i Narona, više prema Naronu,"' ali ne odviše u unutrašnjost, kako to misli W. Pajakowski'" Lokaliziranje Autarijata je nešto teže. Riječ je o jednoj od onih populacijskih grupa, koje su tijekom staroga vijeka zauzimale različite položaje od primorja pa do unutrašnjosti. Pro blemom njihovog lokaliziranja u svim historijskim periodima najteme ljitije se pozabavila F. Papazoglu,* ali i više drugih autora.'°' Kako pro izlazi iz rezultata istraživanja F. Papazoglu,"" mišljenje M. Suića o lokali ziranju Autarijata na prostor između nijeka Narona i Drilona, s težištem na drugoj, uz datiranje takvog smještaja u vrijeme mlađe od 4. st. pr. n. e.,'11) čini se dosta utemeljenim. Odnosno, podatak o Autarijatima je vjerojatno .suvremen s informacijom o Bllltui, te vremenu nastanka ina čice Drilon = Barbana, što može vjerojatno značiti kako su Autarijati 121.
.,. B. KOJIC, Ploče , Poro. enciklopedija, tom 6, JU, Zagreb 1983, 120-
'" Vidit,i rad M. Kazličića naveden u bilj. 132. ,. M. SUIC, Istočna jadranska obcua ... , Tabula geographica na kraju ra da (iza str. 185). '-" W. PAJArKOWSKI, Wer waren Jllyrii proprie dicti. .. , o. c., karte I-II (iza str.162). • Viditi F. PAPAZOGLU, Srednjobalkanska plemena.... o. c., 71-97, gdje je detaljna .kriti.ka historijskih i ,geografskih ,izvora i razmatranje svih dosadašnjih mišljenja.U istom smislu korisno je usporediti .studijski ;pris tup pitanju u A. BBNAC, O etničkim zajednicama ..., o. c., 783-787, gdje je i p� bib liogr af ij�. ... . , • . . . . .. . Đ BAS LE ,R Na1start1t pisant izvori o slamm izvorima u B osni t Hercegovini, Naš krš 10-11/1981, 205-207, - B. COVIC, O izvorima za istoriju Autarijata, Godišnjak CBI 3/1967, 103-122, - E. IMAMOVIC, Iz istonje ekspoatacije soli u Bosni i Hercegovini , Istorijski zapisi 29 (1-2)/1972, 161169, - J. LUCIC, O migracijama ilirskog plemena Arilijejaca, 2.iva antika 16/ 1966, 245-254. :m F. PAPAZOOLU, Srednjobcukan.ska plemena. .. , o. c., 74-76. m M. SUIC, Gdje se nalazilo jezero ..., o. c., 123 i d. Vidi i M.SUIC, O granicama Autarijata, o. c., 115-124.
116
neko vrijeme mogli nastavati i teritorij koji je počinjao od obalnog ru ba ili njegove neposredne blizine. Ovim su, nadamo se, svi historijsko-geografski podaci u 24. poglav· Iju »Peripla« dobili pojašnjenje kakvo se može dati na ovom stupnju istraženosti historijske geografije starovjekovnog istočnog Jadrana. 2. 1. 5. G e o g r a f.s k a g r a t1 a 2 5. p o g l a v l ja U 25. poglavlju se kaže: »Uz Rizon žive Enhelejci koji su ilirski na rod. Od Butue do Epidamna, grčkog grada, plovidba traja dan i noć, a kopnenim putem se putuje tri dana.« Suić, kao idealnu restituciju, zago vara: »Slijedi narod Enhelejaca uz Rizon. Iz Butue do Epidamna, grčkog grada, plovi se dan i noć, a kopnom [put traje] tri dana.« i,)4 · Poglavlje je dosta specifično u odnosu na prethodna. M. Suić je ovo očito imao u vidu, jer mu je -idealna restitucija gotovo analogna izvor nom tekstu. Dok smo, naime, u prethodnim poglavljima imali uobiča jene podatke o graničnim rijekama i etnijama koje nastavljaju obalno područje između tih rijeka, ovdje se situacija mijenja utoliko što je auctor prior »Peripla« imao na raspolaganju naselja (Butuu, Epidamno). Međutim ipak se spominje Rizinijska rijeka (što se odnos.i na Boku ko torsku, koju će rijekom imenovati više antičkih izvora..im) Upravo ovo spo minjanje Rizinijske rijeke,* s kojom se povezuju Enhelejci, čini se sta riji sloj kada se plovidba uz našu obalu obilježavala s riječnim ušćima kao geografskim točkama, kako je to učinjeno u svim prethodnim po glavljlima. Uzmemo li u obzir sve rezultate do kojih je došao K atičić u svojoj radnji o Enhelejcima,m trebat će pretpostaviti da je barem po čevši odavde pa prema jugu, o našoj obali morao postojati zapis već u doba pravog Skilaka, tj. u 6. st. pr. n. e.* Odnosno, spominjanje Rizinijske rijeke nema opravdanja izuzev po misli da je prije Ps. Skilakovog »Peripla« postojala njegova izvornija ver zija u Skilakovom »Periplu«, koji moguće našu obalu nije ni opisivao dalje od te točke, što bi značilo da ju je dao obratnim ,redoslijedom od zastupljenog u Ps. Skilaka. Premda takvo mišljenje ne možemo jače 1.nanstveno utemeljiti, ipak treba računati s dva ,sloja, od kojih bi mož da taj o Rizinijskoj rijeci i Enhelejcima uz nju mogao biti stariji. No, to nije najhitnije. Rani spomen Butue (Sofoklo), analogno je s Dirahi jem,'°' također može sugerirati Jcako bi možda to mogao biti sta11iji sloj. Odatle je najvažnija konstatacija da postoji određeni logički nesklad iz"" M. SUIC, Istočna jadranska obala. .• , o. c., 182. • Viditi M. KOZLICIC, Ptolomejevo vu1enje. •• , o. c., 144-152 i 175-l'n. Izvori ,u A. MAYER, Die Sprache der alten lllyrier, o. c., 285-286, s. v. Risi num. * J. MARTINOVIC, Neki novi momenti... , o. c., 107-115. ;o, R. KATICIC, EnJ1elejci, Godišnjak CBI 13/19n, 5--82. '°' M. SUIC, Istočna jadranska obala. .. , o. c., 166. m Usp. tekst ad 1.2. ovog djela i Hteraturu u bilj. 181. 117
među ova dva dijela, što može ukazivati samo na različitost izvora iz ko jih su dospjeli u izvorni tekst poglavlja. Vjerojatno se željelo oba :isko ristiti radi povjerenja koje im je auctor prior poklonio, pa se odatle podatak uključio u dio »Peripla« kojem ne bi trebao odgovarati, jer se u prethodnom poglavlju navigacija već bila završila s Butuom. Taj se kraj plovidbe podvlači i ovdje, kao početak nav,igacije u 25. poglavlju.m Istovremeno, mora se odati priznanje prvome autoru »Peripla«, po mišljamo li na doba u kojem je pisao. Podatak o Rizinijskoj rijeci se nai me navodi prije Butue, što rječito kazuje o njegovoj barem općoj obavi ještenosti o geografskim realitetima područja, 'ili je tako dobro bilo oba· viješteno vrelo iz kojeg je uzimao podatke. 2:eljelo se, dakle, ipak dati obitavalište Enhelejaca na mjestu koje je jedino moglo biti poznato auctor prioru »Peripla«, s obzirom na izvore koje je posjedovao, čime je već u izvornoj varijanti načinjen kompromis. Ujedno je ovo jedino kom promisno rješenje, koje se uopće može identificirati u tekstu »Peripla« kojim ise opisuje istočnojadranska obala. Stoga podatak o Rizinijskoj ri jeci treba prihvatiti kao ,izvoran, a s njime ·i lokaliziranje Enhelejaca u širu oblast Boke kotorske.211 Pomorski put Butua-Epidamno dug dan i noć plovljenja je stvarno dužine 80 Nm ili 800 •&tadija. Kod te je rute svakako potrebno računati sa svraćanjem u Skodru, čije bi začetke nekako u ovom vremenu mogli očekivati.m S druge strane, nužno je računati i sa stanov·itim navigacij skim poteškoćama. Naime, dok smo za većinu istočnog Jadrana imali otočje, koje je onemdgl.lćavalo plovidbu noću (morska struja međuotoč nim kanalima po nekoliko je puta veća od prosječne duž obale, usp. K4; tu su zatim sike, otočiči, grebeni, ,podrhtine :i slično), situacija ov dje je :bitno drugačija. Nema otočja, ali jmamo .izrazito male dubine uz obalu te vrlo složenu hidrometeorološku situaciju uslijed blizine Otran ta. Imajući u vidu ove činjenice, treba zaključiti da je dužiria pomorske rute Butua - Epidamno u suglasju sa ,svim sliičrrim putovima u »Perip lu«, uz jednovremenu suglasnost s maritimnim mogućnostima starovje kovnog -brodovlja.w 21• Na ovakav obratan ,smjer opisa obale upućuju polučeni rezultati u is traživanju plovidbenih podataka iz 19. i 22. poglavlja (usp. tekst ad 2.1.1. i 2.1.3. ovog djela), te Eratostenov način promatranja istočnog Jadrana (usp. tekst ad 2.4.1. ovog djela). -Da li su te podudarnosti slučajne? 211 o lokaliziranju Enhelejaca R. KATICIC, o. c., 5-82. 212 O ovome na posredan način 'Svjedoče vrila bogati nalazi iz Gostilja. Katalog nalaza donosi Đ. BASLER, Nekropola na Velim ledinama kod Gos tilja (Donja Zeta), GZMS 24/1969, 5-45. O povijesnim aspektima D. i M. GARASANIN, Istorija Crne Gore, o. c., 89 i d. m To je činjenica s kojom se rijetko operira u našoj povijesnoj zna nosti. O ovim njezinim aspektima argumentirano L. CASSON, Ships and Seamanship, New Jersey 1971. Vidi i ostalu literaturu u bilj. 56, te djelo D. Vrsalovića u bilj. 59, ,str. 297-306. Viditi također B. POPARIC, Pregled povi jesti pomorstva, I dio, Zagreb 1932, 1�71, - G. NOVAK, Naše more, Zagreb 1932, 26-41, - P. KEMP, The history of Ships, New York 1983, 17-37, - C. THUBRON, The ancient mariners, New Jersey 1981.
118
·Razdaljina Butua-Epidamno duga tri dana ·puta kopnom vrlo je pro blematična, premda izdavaču »Peripla« nije izgledali;t sumnjivom, tim vi· še što s e u odginalu ne saopćava brojem već riječju.21' Njezin se problem sastoj.i u činjenici da joj je teško naći analogiju u sličnim nu me:riičkim vrijednostima antičkog postojanja. Tako se kod Herodoµt na vodi da se dnevno moglo na putu »••• od Sartla do kraljevs.kog dvorca, do tzv. Memnonovog grada« (Suze - ap. MlK) prevaliti pješke 150 sta đija.m U tri dana po tom ,podatku bi se ,prešlo 450 stadija, što je jedva malo više od polovke ulmpnog puta :Butua-Epidamno, računamo li, u cilju pojednostavljenja razmatranja, da je ;približno dug 'kao .i pomorski. Skoro je identično s Teopompom i njegov.im podatfkom kod Strabona i Apijana.21' Priopćava, naime, kako je Ilirija završen ni u 2. stoljeću pr. n. e.
wasti
Z. 3. 2. H i d r o m e t e o r o l o ! ka s U ka i s t o č n o g Ja d r a n a Ps. Skimno hidrometeorološke podatke o Jadranskom moru, poseb no njegovom istočnom dijelu, donosi na dva mjesta. Prvo, posredno, kao 1 �. dcugo, od podat!ke o njegoyom gospodarstvu (Ps. Scymn. 37�379) mah u produžetdru prvQ8 mjesta fPs. Scymn. 38�385), kao .izričite hid rometeorološke podatke. Prvi je moguće komparirati s rezultatima arantičkih autora, Predmet ,i metod izučavanja patrijahalnih zajednica u Ju.gc> slaviji, i7Jd. CANU, Titograd 1981, 230, - M. ZANINOVIC, Iliri i vinova lena, Godišnjak CBI 11/1976, U>l-272. m Opće je poznat Polijenov podatak iz njegovih »Ratnih varki« (Poliaen. 7,42) o '.keltskoj pobjedi nad Autarijatima (vjerojatno oko 359/8. god. pr. n. e.), pošto su ove onesposobili zagađenim namejrnicama i otrovanim vinom. Taj događaj (ali se umjesto Autarijata spominju Ardijejci spominje i Ate nej (vijest je zabilježena kod Teopompa frg. 39-40) tako što doslovno kaže kako se Iliri rado odaju jelu i piću. O tim podacima detaljno F. PAPAZOG LU, Srednjobalkanska plemena u predrimsko doba, o. c., 81-82 i bilj. 4142. Općenito o sklonosti starovjekovnog stanovništva istočnojadranske obale prema vinu M. ZANINOVIC, Iliri i vinova loza, o. c., 261-272. Pitanje, interesantno, obrađuje i naš Lučić. Usp. I. LUCIC, O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske, Zagreb 1986, 115 (1, 9�951) i 171 (3,1�109).
155
heoloških istraživanja,"' pa možemo zaključiti da je za istočnojadranske protoantike"' kao i antike klima bita manje-više identična današnjoj. To potvrđuju i istraživanja H. H. Lamba za britanski otok i apeninski polu otok.,.. Usput naglasimo da je Ps. Skimno podatak o poljoprivrednom bo gatstvu najvjerojatnije, kako vidimo kod Stjepana Bizantinca, prcuzeo od Hekateja.361 Drugi podatak, u kojemu se dakle direktno govori o tadašnjoj hidro meteorologiji istočnog Jadrana, za ovo je istraživanje nedvojbeno mnogo interesantniji. U njegovom je pojašnjavanju, što je do sada bilo zanema rena, najdalje otišao I. Lučić. Njegovoj argumentaciji, jer je duboko utemeljena u pomoračkoj praksi srednjega vijeka, bit će potrebno tek ponešto dodati iz rezultata suvremene znanosti. l. Budući da je za nas hidrometeorologija interesantna samo kao je dan od uvjeta u kojima se odvijala starovjekovna navigacija, prvo ćemo u izvanrednome prijevodu B. Kuntić-Makvić navesti Lučićevo shvaćanje te plovidbe. On o načinu plovidbe Japomorske ba ze kao točke koje će osigurati strategijsku osnovicu. Ukoliko je Dionizije Stariji želio pod kontrolom držati Jonsko more pa i Otrant, a to jeste,.u: to je mogao učiniti i iz Sirakuze. Pomorski put jeste tri puta duži nego iz Lješa ali, kada su u pitanju vojni ciljevi, oko toga se obično ne oklije va. Međutim, zašto bi on čak i obezbjeđivao Otrant iz Sirakuze, kad je kod njega imao izvrsne saveznike Ilire (prvi izvaciak iz Diodorova djela). Uz to, kako Diodor svjedoči, Iliri su borci »s neviđenom hrabrošću«413 i M. NIKOLANCI, o. c., 381. M. NIKOLANCI, o. c., 380. m Diod. 16,4,6. Potrebno je imati u vidu, slijedom literature iz bilj. 420, izrazito ambiciozne Dionizijeve planove koji se nisu ostvarivati onom dina mikom kako je to on želio. Logično je tome razlog u činjenici da je praktič ki imao protiv sebe cijeli grčki svijet, a imperij koji je stvarao bio je »ku· ćom u gradnji« za koju je bilo onoliko »materijala« koliko se realno moglo naći. U tome i jeste njegova veličina: stvoriti impozantnu državnu tvorevi nu tako reći iz ničega. Zato treba pretpostaviti postojanje osnovne flote u Sirakuzi, prvenstveno radi stalne prijetnje sa strane Kartage (s kojom se, uostalom, u četiri navrata sukobljavao), a zatim i matičnoga grčkoga svijeta (npr. Atene). Jer, i za jedno i za drugo mu je bila potrebna snažna flota koja je mogla odnijeti pobjedu u sukobu, s obzirom na činjenicu da su se tada vodile odsudne bitke: onaj tko pobijedi, taj je gospodar kroz duži vre menski period. U takvoj je konstelaciji flota u Jadranu trebala biti spored nom (pomoćnom), kao što su joj i zadaci bili na određeni način sporedni, s obzirom na ukupnu Dionizijevu djelatnost. Naravno da ta flota i nije mogla računati na vojnopomorsku bazu bliže Otrantu, recimo u Korkiri, Apolo niji, Epidamnu, jer su to bili slobodni polisi, i sami prilično jaki, te oni ko ji je ne bi dragovoljno prihvatili. Uostalm, ilustracije radi, Korkire će se dočepati tek sirakuški kralj Agatoklo, tamo oko 300. godine pr. n. e. S dru ge strane, u Apuliji, osim nedostatka dobrih luka, svakako bi protiv sebe imao Tarent, do kojeg mu je opet bilo prilično stalo. s obzirom na činje nicu da je to bila jedina helenska naseobina u Italiji s kojom je bio u ;pri jateljstvu. Zbog svega navedenoga uspostavlja prijateljski odnos s Ilinrna na današnjoj albanskoj obali, i to ne jedino radi toga da bi njegova flota u slučaju potrebe mogla i kod njih bazirati, već vjerojatno najviše da bi ta ko dobio saveznika na tom dijelu Jadrana (južni Jadran i Otrant). Jer, taj dio Jadrana mu nije bio odviše (a vjerojatno nikako) naklonjen. Sumnjamo da je Dionizije u tom ilirskom savezništvu isključivo pomiš ljao na njihovu pomorsku snagu. Konačno, ilirsko se pomorstvo tada tek počelo razvijati, no i to samo počelo za Dionizija je bilo potpuno dovoljno. [O ranom ilirskom pomorstvu npr. Liv. 10, 2 - M. KRI2:MAN, Antička svje dočanstva o Istri, Puta - Rijeka 1979, 157. Taj se pasus iz Livije doduše datira u 302. godinu pr. n. e., ali jesu li Iliri i Histri - koji se također spo minju - mogli postati uz Liburne »divlja plemena. .. većinom ozloglašena zbog razbojstva na moru« preko noći? Doslovno to vrijedi i za vijest iz Polyb. S, 109,3-4 iz koje proizlazi da je 216. god. pr. n. e. Filip V. u Skerpritokama: Savom, Dravom te Margom (Velika Morava), a Sava će ·kao svoje pritoke (.u Strabonovoj viziji) ii.mati Nauport (Ljubljanica) i Kolpu (Kupa). 1' Među tim, već tu čini bitne pogreške. Kao pritoku Save daje i Korkoru (»Bli
zu Nauporta je i rijeka Korkora koja je plovna za teretne lađe. Ona se ulijeva u Savu .. .« - Strab. 7,5,2), što je vjerojatno greška nastala uslijed stanovite sličnosti K6lapis-Kork6ras.'° Opravdanje toj pogrešci
" Usp. tekst ad 3.4. ovog djela. " M. SUić, Autohtoni elementi ..., o.c., 163 i d, - V. JURKić, Prilog za sintezu povijesti Istre u Rimsko doba, Arheološka istraživanja u Istri i Hrvat· skom primorju, knjiga I, izd. HAD-a, Pula 1987, 65-80. •• D. i M. GARASANIN, ]storija Crne Gore, knjiga I, Titograd 1967, 121126, - D. RENDić-MIOCEVIć, Zlatni nakit iz helenistička-ilirske nekropole u Budvi, Opuse. archaeol. 4/1959, �7. " Detaljnije u tekstu ad 3.4. ovog djela. 18 Strab. 1.1,16. Slično u Strab. 2,1,30. Usporedi ta mjesta u bilj. I. ,. Strab. 1,1,10 te 1,2,39 (Histar); 4,6,10 te 7,5,2 (Sava); 7,5,2 (Drava); 7,5,12 (Marg). Pritoke Save daje u Strab. 4,6,10 (Ljubljanica); 4,6,10 (rijeka ko ja teče pored Nauporta - Korka); 4,6,10 i 7,5,2 (Kolpa). O dijelu tih hidro grafskih relacija R. KATIClć, Jadran i Podunavlje u epu Apolonija Rođa nina, Godišnjak CBI 5/1970, 84--85, odnosno M. MARKOVIć, Opis Panonije ..., o.c., 15�156. O suvremenoj_ Kupi - M. KEKUS, Geomorfološke karak teristike doline Kupe između Karlovca i Siska, Geografski glasnik 46/1984, 21--52. O rijekama u Meziji M. MARKOVIC, Rimski gradovi na Dunavu u Gornjoj Meziji, Beograd 1968. '° Colapis (Plin. NH 3,148) = K6lapis (Strab. 4,6,10,· 7,5,2) = K6lopos i K6lota (Cass. Dio. 49,37) jest Kupa, a Kork6ras (Strab. 7,5,2) = Corca (Rav. 4,21) jeste Krka. Usp. A. MAYER, Die Sprache der alten Illyrier, knjiga I. Wien 1957, s.v. Colapis (str. 194-195) te Kork6ras (str. 196), - H. KRAHE, Die alten Balkanillyrischen geographischen Namen, Heidelberg 1925. s.v. Kork6ras (str. 60, te posebno 90), - ISTI, Die Sprache der Jllyrier, Wiesbaden 1955, s.v. Colapis (str. 95). O Krki odlično M. FRIGANOVIć, Krka. Od antičkog Titiusa do Nacionalnog parka, Zagreb 1984.
228
ne možemo naći u činjenici da Strabon posebno razlikuje Titij, koji ne imenuje nikako, jer primjerice, pošto u Strab. 4,6,10 ispravno ustvrdi da Sava teče pored Siscije (Segestike), te se izlijeva u Hister, ipak u Strab. 1,5). bilježi da se Sava izlijeva u Dravu a Drava u Noar blizu Se· gestike. Neposredno ispod Nauporta Noar se još povećava u obujmu s Kolpom, koja teče iz planinskog gorja Albij kroz zemlju Japoda, pa se sastaje s Danubijem pokraj oblasti Skordiska. To znači ne samo da je o našim rijekama imao više k..rivih predodžbi, već i to da je o njima po datke crpio iz više izvora, što· su riječnu mrežu Balkana razmatrali na bitno različite načine. Ujedno, ovo je ta poteškoća s kojom su se sva trojica geografskih enciklopedista sučeljavala. S jedne strane, s velikom množinom građe u odnosu na prethodna razdoblja, a s druge, građom koja još uvijek nije bila do kraja razrađena. Razrada je mogla nastati dvojako: usmjerenim geografskim pregledom tj. rekognosoiranjem te rena, za što nije bilo prilike, ukoliko Agripine premjere ne prihvatimo u određenom smislu i na takav naoin,11 što će moći iskoristiti Plinije Stariji ali ne i Strabon. Također je razrada mogla nastati i pronala skom drugih izvora, a ovih Strabon nesumnjivo za hidrografiju nije imao. Zato se pojavljuje Noar, kao rijeka koju je »proizvela« ranija geografska tradicija, u cilju da s njom pokuša povezati sve do tada poznate tekućice. Jer, Noar niti je postojao, a ni jedna rijeka unutraš njosti naše zemlje nikada nije ponijela čak ni slično ime tom nazivu. Donekle je slično s Korkorom. Ona je povezana s Liburnima, kako to izričito veli Strabon, zatim s njihovom Skardonom, pa Delmatima, a pre ko Delmata is unutrašnjošću, jer su oni za Strabona vaše kopneni nego primorski narod. Kada se jedan put pojavi unutrašnjost, a pri tome i od 1 unu ređeni stupanj homofonije, uz evidentno slabo znanje o toj i stoj trašnjosti, dobije se »oo,·i« naziv za Kupu koji je izvorno predsta vljao vjerojatno najstarije ime rijeke Krke. Prema tome, ako bi u poznavanju Histera te još koje rijeke u unu trašnjosti, pa tekućica jadranskog sliva, izvor mogli vidjeti ne isključi vo u ranijoj već i skorašnjoj geografskoj tradiciji (npr. Polibije, Arte midor Efežanin, Posjedonije), kod, tokova Sava-Drava vjerojatno tr� ba pomišljati jedino na Oktavijanovc pohode u ove krajeve.22 Stoji da se dio ovih vodotokova mogao upoznati preko Akvileje i rimskih trgo21 M. MARKOVIć, Razvitak kartografskih upoznavanja današnjih jugo slavenskih zemalja, knjiga I, Zagreb 1975, 9 i d, - M. KOZLICJC, Ptolome jevo viđenje istočnog Jadrana, VAHD 74/1980, 108, gdje se nalaze i pregledi dru�e literature. M. ZANINOVIć, Pojava antike u središnjoj Hrvatskoj, Arheološka is· traživanja na karlovačkom i sisačkom području, izd. HAI).a, Zagreb 1986, 59----67. Još 119. god. pr.n.e. Lucije Kota i Cecilije Metel su bili poduzeli voj nu akciju na Segestjane (Appian. Ill. 10). Ipak, kako podvlači i M. Zaninović, tom se prilikom hidrografski sustavi nisu dali u potpunosti upoznati, kao ni drugi elementi geografije s tog područja. Stoga nam se čini vjerojatnim da upravo tom pohodu treba dugovati pojavu Noara. Međutim, Noar će mo rati nestati kad bude u tu oblast došao Oktavijan osobno. O tim ratnim ope· racijama shematski ad 3.3. ovog djela.
229
vačkih i vojnih pohoda iz nje. Ali se Segestika realno nije mogla ni uključiti, a još manje detaljnije locirati unutar takve hidrografske sli ke prije Oktavijanovih sukoba s ovdašnjim žiteljima. Zato upravo u ovakvoj vrsti građe dolazi do punog izražaja taj period rimske oruža ne penetracije u naše prilike, koji - kako je naprijed ustvrđeno nije imao odraza samo na historiografiju (Polibije, Uvije, Dio Kasije), već i na geografska djela Strabonovih dosega. Od rijeka egcjskog sliva ovaj geograf notira Aksij (Vardar),u a ja dranskom slivu pripisuje: Timav, pa Krku - koju, kako je kazano, uop će ne imenuje, ali daje tako podroban opis o njezinom vodotoku, uz spe cificiranje okolne geografske građe, da može biti samo o njoj riječ. Za tim notira Naron, Drilon, Aps (Semani) i Aos (Vojuša).2' Spomen Krke bez izričitog ,imenovanja, da taj problem još detaljnije razradimo, je daljnji dokaz o različitosti izvora iz kojih je crpio građu. Nije slučajno da se njezin opis daje uz dva podatka: Skardonu i Delmate, pošto se prije govorilo o Libumima. Odnosno, iz konteksta jasno proizilazi i to kako je ona granična liburnsko-delmatska rijeka, što ne samo asocira već i upućuje kroz Skardonu na Promonu, a preko nje na delmatsko -liburnski sukob za to pogranično naselje, u kojem je morala arbitrirati i rimska vojska.u Takav slijed svakako iznova upućuje na rimske voj no-povijesne izvore o Oktavijanovim ratovima na našim stranama, koji su, koliko znamo iz Apijana i Diona Kasija, bili mjestimično izvanredno opširni i precizni, a ponegdje više nego samo šturi.2' 3. Druga geografska građa primjerna je potpora ovakvim razmišlja njima. Strabon svakako poznaje Hem (Balkan), ali također i Rodope, te Ilirske planine, osim kojih spominje Tračke i Pajonske, s napomenom da se pod ilirskim vjerojatno mogu podrazumijevati crnogorsko-alban ski masivi.n Tu je dalje Kcraunijsko gorje i planina Albij, kao podaci ko je se još ranije upoznalo. Između svježih notira recimo Okru i Ardij (Dinara)," za koji će precizno reći: »Ardij je gorje koje po sredini siječe zemlju Delmata, dijeleći je na primorsku i onu s protivne strane« (Strab.
" Strab. 1,1,10. " Strab. 5.1,8-9 (Timav); 7,5,4 (ne imenuje, ali je riječ o Tiliju); 7,5,5
(Naron); 7,5,7 (Drilon); 7,5,8 (Aps, Aos). i; M. ZANINOVIC, Ilirsko pleme Delmati, I dio, Godišnjak CBI 2/1966, 31, - J.J. WILKES, Dalmatia, London 1969, 43. Posebno vidi: M. šASEL KOS, Zgodovinska podoba prostora med Akvilejo, Jadranom in Sirmijem pri Kasiju Dionu in Herodijanu, Ljubljana 1986, 105 i 139-141. ,. M. SASEL KOS, o.c., 129-151, s najnovijom literaturom. ,., Slično Liv. 38,17. Da li je to možda stanovita formulacija šar-planine (Polyb. 28,8,3; Liv. 43.20). Uspor. A. MAYER, o.c., 31�312. - F. PAPAZOGLU, Srednjobalkanska plemena u predrimsko doba, Djela CBI, knj. I, Sarajevo 1969, 147-148. ,. Strab. 7,5,1 i 7,5,12 (Hero); 7,5,1 (Rodopi); 7,5,1 i 7,5,12 (Ilirske pla nine); 1.2,1 0 (Ke�aunijske planine); 7,5.2 (Albij); 4,6,10, 5,1,3 i 7,5,2 (Okra); 7,5,1 t 7,5,:i (ArdiJa). Komentar kod M. MARKOVIC, o.c., 153-157. 230
7,5,5), što nas upućuje na dalmatsko-isejske nesuglasice oko Salone, s obzirom da su Delmati opće poznati kao prvenstveno kopneni narod." 4. Ako nešto iz ove grupe geografske građe dobro oslikava Strabo nov ukupni stav prema našoj geografskoj građi tada su to nedvojbeno podaci o gospodarstvu. O sjevernom Jadranu (pojas Norika i Tauriska) kaže da je dosta siromašan i neplodan, kako uslijed mrazeva tako i ne ravna tla. Ipak su tamošnji stanovnici trgovačkoj razmjeni mogli ponu diti smolu, bitumen, baklje od borovine, vosak, med i sir (Strab. 4,6,9)."' Međutim, taj je pojas (uključujući u njega i Istru) također đavao sto ku i rasne konje," a prema Polibiju, kako bilježi o tome Strabon, na suprotnoj strani od Akvileje, na zemlji noričkih Tauriska, bio je otkri ven rudnik zlata, što bi vjerojatno trebalo datirati još u 2. st. pr.n.e., jer tako sugerira kontekst vijesti (Strab. 4,6,12). No Strabon za to pod ručje tvrdi da je bilo bogato ne samo zlatom, već i srebrom, pa čak i željeznom rudačom (Strab. 5,1,8), a i inače vrlo široko opisuje tamošnje 11iječne veze i druge trgovačke putove (Akvileja - Kolpa - japodsko područje - Scgestika i dalje).32 Za susjedne Japode će reći da im je zemlja siromašna, a »hrane se pretežno ječmom i prosom« (Strab. 7,5,4), dok za Delmate tvrdi da im je zemlja pogodna za uzgoj ovaca. Odnosno, da se na primorju delmatskoga područja ne služe novcem » • • • što je zajedničko obilježje svojstveno brojnim barbarima« (Strab. 7,5,5). Niže niz obalu, da se ne navode i brojne druge informacije sličnog obilježja, spominju se Ardijejci i Autarijati te njihovo iskorištavanje soli (slani zivori).H Kazuje se također i o iskorištavanju asfalta na apo lonijatskom području, gdje (između Epidamna i Apolonije) u blizini Damastija (Viosa u Albaniji), postoje poznati rudnici srebra (Strab. 7,7,8) odnosno, da se rudnici zlata i srebra nalaze na području planine Pangel (gorje Pirnari u Albaniji), te u susjednim oblastima (Strab. frg. 7,34).;. Dakako, Ilirija ali i Epir za Strabona su nekada ».•• bili napu" Vidi radove u bilj. 13, te: M. šAšEL KOS, o.c., 105, - I. MAROVIC, Salone dans la prehistoire, Disputationes Salonitae 1970, Split 1975, 9-22, - M. SUIC, O municipalitetu antičke Salone, VAHD 60/1958, 12-42. "' Detaljno J. šAšEL, Faktori ekonomskog i socijalnog razvitka na području zapadnog Balkana na prelazu iz praistorije u rimsku antiku, Jugo slovenski istorijski časopis 1-2/1974, 3--11. " Strab. 4,6,10 i 5,1,6. Zarurnljiva je bilješka u Strab. 5,1,4, u kojoj se kaže da je sklonost Veneta ka uzgoju rasnih konja općepoznata, pa je čak i »Dio;;izije, tiranin s� Sicilii.e, skupio najbolje konje �a svoju ergelu odatle.« Strab. 4,6,10; ::,,1,8; 7,:,,1.. J. šAšEL, Okra, Kroruka 22/1974, br. 1, 9-17. M. MARKOVIC, Opis Panonije ..., o.c., 155, Okru identificira s Krnorn. " Strab. 7,5,11. O slanim izvorima vidi Đ. BASLER, Najstariji podaci o slanim izvorima u Bosni i Hercegovini, Naš krš 10-11/1981, 205-207, E. IMANOVIC, Iz historije eksploatacije soli u Bosni i Hercegovini, lstorij ski zapisi 29(1-2)/1972, 161-169, - B. COVIC, O izvorima za istoriju Auta rijata, Godišnjak CBI 3/1967, 103--122. " Uspor. Z. MIRDITA, Političke, socijalne i ekonomske strukture ilir ski'1 plemena u svjetlu podataka antičkih autora, Predmet i metod izuča vanja patrijarhalnih zajednica u Jugoslaviji, CANU, Titograd 1981, 230-231. 231
čeni, premda su krševiti i planinski, a sada velikim dijelom prevladava pustoš, dok ono što je naseljeno obitava u selima i ruševinama« (Strab. 7,7,9). Dalje je tu i Via Egnatia, koja je bitno usmjeravala tokove trgovi ne s tog dijela jadranske obale (Epidamno i Apolonija) prema Tesalo nici." Na koncu je bilješka da su obje jadranske obale pogodne ». • . za uzgoj maslina i vinove loze, osim ponekog sasvim krševitog područja« (Strab. 7.5,10). Radi se dakako o hidrometeorološkim, a ne samo go spodarstvenim aspektima. Prema Strabonu, što je i opće mišljenje antike, u umjerenoj klimatskoj zoni (kojoj pripada Sredozcmlje, pa i dbje jadranske obale), zrak je dobro tcmperiran, pa je prikladan za uz goj bilja i životinja (Strab. 2,3,1), dok već kod Bospora loza »••• donosi plodove, ali je grožđe sitno, pa se loza tokom zime zakopava« (Strab. 2,1,16), da se ne govori o još sjevernijim, a to znači i bitno hladnijim područjima.36 U unutrašnjosti naše zemlje, kao kod Japoda, ili na sje veru Jadrana gdje su česti mrazovi," klima je već hladnija, pa se gor nja formulacija o pogodnosti našeg klimatskog područja može odnositi najdalje do uključivo histarske obale.
S. Jasno, Strabon ne bi bio ono što jest da sve ovo posredno ne po tvrđuje uobičajenim geografskim podacima. Ne daje izravnu vrijed nost ieografske širine u stupnjevima i minutama - već preko vremen ske vim vremenom, ali je u »Prirodopis« uključio i najnovija saznanja na stala premjerom Rimskog Imperija (Agripa), kao i iz drugih onovreme· nih rimskih državnih, te ostalih službenih izvora. Drugim riječima, što dokazuju i rezultati istraživanja S. Cače, kao i više drugih suvremenih autora,'ll Plinije se, slično Strabonu ii Ptolemeju, pobrinuo da vlastitom djelu dade solidan uvod (I i II knjiga), gdje je precizno i sažeto označio svrhu i postupak vlastitog enciklopedijskoga pristupa znanju čovjeka pr vih desetljeća naše ere. Plinije je odatle solidan enciklopedist koji se tru· dio da na najsažetiji način, po nekom sustavu i redu, iznese određenu ma teriju. S obzirom na raznolikost vrela (od kojih smo gore za naše pita nje spomenuli tek nekolicinu zanimlj,ivih) jasno je da je ukupno posti gao sjajan rezultat. Naravno da kod rtakve ocjene mislimo na cjelinu njegove vizije ovog mora, pa je u tom pogledu »Prirodopis« bio nezaobi lazan za ovo istraživanje.•» 4. 3. 1. N a se l j a, r i j e k e, z a l j e v i i go sp o d a r stv o
1. Skupovi podataka koje smo stavili pod ovaj podnaslov moguće najbolje legitimiraju Plinija kao autora koji je želio (a to je i učimo) no tirati baš svaki podatak za koji je doznao, a koji je prema njegovom mi šljenju nešto vrijedio. Tako npr. nalazimo notiranje Sente, vjetrovite spilje u Dalmaciji, koju spominje u zantlmljivom kontekstu: »Zavojitt! planine s gustim vršcima, bila zavinuta u lakat ili izlomljena poput ra-
,.., Konsultirati S. CACE, Položaj rijeke Telavija ..., o.c., 68 i bilj. 7, te te tamo navedene studije. u, O Pliniju dajemo nešto duži uvod u odnosu na većinu drugih pisaca kako bi već u njemu skrenuli pažnju na veliki broj činjenica o kojima se u literaturi nerijetko ne vodi dovoljno računa. Taj izvor u cjelini nije istra ž.ivan, već parcijalno, barem kod nas. Viditi M. SUIC, Cissa Pullaria - Ba phium cissense - Episcopus cessensis. Arheol. radovi i rasP.rave 10/1987, 185-219, - ISTI, Hijeronim Stridonjanin - Građanin Tarsattke, Rad JAZU 426/1986, 2B-278, - ISTI, Liburnia Tarsaticensis, Adriatica, 705-716, - ISTI, Zadarski otoci u antici, Zadarsko otočje, 47--64, - R. KATICić, Liburnski otoci kod antičkih pisaca, Zadarsko otočje, 35-45, - S. CACE, Truentum Li burnorum, Radovi FF u Zadru 10/1984, 7-15, - ISTI, Položaj rijeke Telavija ..., o.c., 65-92, - ISTI, Colentum insula (Plinije, Nat. hist. 3,140), Diadora 10/1988, 65-72, - L. MARGETić, Plinio e Za comunita della Liburnia, Atti 261
menti •.. začinju vjetar. Tako i neka spilja [proizvodi vjetar], koja je [smještena - locirana] na obali Dalmacije, strma i šfroka grotla, a ako u nju ubaciš lagan predmet, izbit će ga čak i za mirna dana oluja poput vrtloga. Ime je mjesta Senta« (Plin. NH 2,115).11„ Među naseljima tako, od NW prema SE, notira: Akvileju, Tergeste, koji je od Akvileje udaljen 33 milje, iEgidu (današnji Koper), 1Parentij (Poreč), koloniju Polu, što je od Tergesta udaljena 105 milja (tj. 840 stadija), zatim Nezakcij (Vizače),"0 ali i istarsko naselje Pucin (možda je ovo Prosecca na obali kod Tergesta).'" Od Nezakcija dalje reda Albonu i Flanonu, zatim Tarstiku (Trsat-Rijeka) ii Seniju (Senj), Lopsiku (Jur jevo kod Senja), Ortoplu (Stinica), pa Vegiju (Karlobag), Argirunt (Stari grad-Paklenica), Korinij (Karin), Enonu (Nin) i općinu Pasin.m Njima se u susjedstvu lokalizira otočje na kojem su gradovi Absortij (Osor), Arva (Rab), Kreksi (Krk), Kisa Portunatska (Pag) (Plin. NH 140).'" Opet, na obali dalje slijedi kolonija Jader (Zadar) udaljena od kolonije Pole 150 rimskih milja (itj. 1.200 stadija), pa Skardona (Skradin) koja se na lazi na obali Titija, s time da je daleko (ona kao i ušće T4tija) od mora 1 2 milja, te kastel Tariona; Tragurij, grad poznat po mramoru;'" Sikuli, 9/1978--1979, 301-359 i 631-633, gdje se nalazi i sva osnovna literatura. Pri jevod uz osnovni komentar znatnog dijela »Prirodopisa« daju: M. KRižMAN, o.c., 223-254, - N. CAMBI - U. PASINI, Antički izvori ..., o.c., 284-285, M. SUIC, Antički grad ..., o.c, 296-298. Pretežno smo i koristili te prijevo de, dakako uz onaj engleski s �ritičkim izdanjem ovog antičkoga djela Pliny Natura[ History, vol. I-X, The Loeb Classical Library, London 1979. ,,.. Da li kontekst i sami naziv upućuje ipak na Senia i da li se Senta može tako emeodirati? Ako su naime, kako se moglo uočiti na prethodnim stranicama, za antička djela svojstvena tolika korumpiranja čak i cijelih re čenica, ne vidimo razloga da se to nije moglo desiti i ovdje. Kako je Senija bila jednim od polazišta za Oktavijanov prodor u unutrašnjost zemlje Japoda, logično je da se već odatle mogao upoznati njezin dalji i bliži okoliš. Ne vidi mo razloga da to nije mogao biti čak i kompleks Cerovačkih pećina kod Gra· čaca, premda su prilično udaljene od Senja, jer su bile tokom brončanog i željeznog doba nastanjene. Usp. R. DRECHSLER-BIZIC, Cerovačka donja spilja, VAMZ, 3. ser., 4/1970. 0 " Podrobno V. JURKIC, Prilog za sintezu povijesti Istre u Rimsko doba, Arheološka istraživanja u Istri i Hrvatskom primorju, knj. I, izd. HAD-a, Pula 1987, 65-70. Plin. NH 3,126-127 (Akvilcja); 3,127 (Tergeste); 3,129 (Egi da); 3.129 (Parentij); 3,129 (Pola); 3,129 i 140 (Nezakcij); 3,127 (Pucin). "' Plin. NH 14,60 i 17,31. M. KRižMAN, o.c., 233. '" M. KOZLICIC, Ptolomejevo ..., o.c., 120-131 i 171-173. O općini Pa sin I. BOJANOVSKI. Bosna i Hercegovina u antičko doba, o.c., 263, - CACE, Liburnija u razdoblju od 4. do I. stoljeća prije nove ere, Filozofski fakultet u Zadru, Doktorska disertacija, knj. II, Zadar 1985, 797-798. s napomenom da se u oba ta djela daje i stariju literaturu. ,., Portunata je pridjev libumskoj Kisi, pa je tako i dato. Uspor. M. SUIC, Cissa Pullaria ..., o. c., 186 i 190. Suprotno S. CACE, Colentum insula ...• o.c., 68 i bilj. 7, kamo se daje logična i primamljiva teza. Za očekivati je da će je Cače uskoro detaljnije i obrazložiti. ,.. Uspor. N. CAMBI, Trogir u antici, Mogućnosti 10-11/1980, 950-963. 262
kao veteransko naselje iz Klaudijevog doba,'" i na koncu kolonija Salo na (Solin), udaljena od Jadera 112 milje, tj. 896 stadija."' Iza Salone su kaštel Peguntij (Pituntij - Podstrana), Nareste (vjerojatno negdje na oba li Jesenica),'" Onij (Onej - Omiš), te kolonija Narona (Vid kod Metkovi ća), udaljena od Salone 85 milja (tj. 680 stadija), odnosno od mora 20 milja (ili 160 stadija)."' Nasuprot salonitansko-naronitanskom dijelu istočno jadranske obale nalaze se na otocima Isa i Farija, kao gradovi rimskih građana (municipiji) odnosno, lmidski grad na Crnoj Korkiri (Plin. NH 3,152). Opet, s kolonijom Epidaur (Cavtat) udaljenom od Narone 100 milja (800 stadija), prioćava se zadnji niz s obzirom da iza njega sHjede Rizinij (Risao), pa Aikruvij (Kotor), Butuan (Butua - Budva) odnosno, Olcinij (Ulcinj),"' dok će poviše I1ijeke Dr.inija (Drilon - Drim), lokalizi· rati Skodru, što je udaljena od mora 18 milja (144 stadija), a na koncu još Lisos (Lješ), udaljen od Epidaura cijelih 100 milja (800 stadija).''° Za Plinija Starijeg, vrlo logično, sva je spomenuta toponimika smje štena unutar rimske provincijalne mreže, u kojoj se, kao pokrajina, na vodi prvo Istrija koju povezuje uz Desetu italsku regiju (»Venetia et Histria«). Jasno da je toj pokrajini sjeverna granica na Formionu (Ri· Žana kod Kopra), koji je bio nekadašnja granična crta Italiije prema Hi· strij1i, a donja na Arsiji, »·sadašnjoj granici Italije« prema ilirskim obla stima.'s' Dalje se proteže Ilirik kojd je dug (niz obalu) - 530 milja (tj. 4.240 stadija), a jugoistočna mu je granica na rijeci Driniju, odakle se dalje niz istočnu obalu Jadranskoga mora proteže Makedonija.'sz Plinije datu dužinu Ilirika pruža u punom suglasju s međusobnim rastojanjima istočnojadranskih kolonija (Plin. NH 3,140 do 144: Pola - Jader - Sa-
"' V. OMAšIC, Povijest Kaštela, Split 1986, 11-12. Sikuli - kao veteran ska naselje - nalazio se u Bijaćima. Omašić o njemu donosi i potrebnu sta riju literaturu. Međutim, na temelju najnovijeg arheološkog rekognosciranja terena te uvida u arheološke nalaze iz privatnih zbirki, dolazi se do zaključka da bi luku SikuJija trebalo tražiti u Resniku, što bi značilo da ni to naselje ne bi moglo da bude odviše daleko od nje. Naravno, sve to još treba sistemat ski arheološki istražiti i ustvrditi gdje se naselje točna nalazilo, kao i njegovo realno vremensko trajanje. Naime, po tim istim najnovijim spoznajama pro izilazi da je naselje ustrojena puno ranije od Klaudijevog doba. Viditi B. KIRIGIN, Resnik - antičko nalazište pod morem i na kopnu u Kaštelanskom zaljevu, Obavijesti HAD-a 1/1989, 24-27. '" Plin. NH 3,140 i 3,152 (Jader); 3,141 (Skardona); 3,141 (kastel Tariona); 3,141 i 3,152 (Tragudj - naselje); 3,141 (Sikuli). Uspor. M. KOZLICIC, Pto lomejevo ... , o.c., 132-140. ,., Rav. 4,16 i 5,14; Guido 114. A. MAYER, Die Spra che ..., o. c., 240, s. v.
Nerete. "' Plin. NH 3,142. M. KOZLICIC, o.c., 140-144. 9 " M. KOZLICIC, o.c., 144-154 i 173-177. Osim u toj studiji navedene literature vidi također J. MARTINOVIć, Analiza izvora za ubikaciju Agruviu ma, Godišnjak PMK 19/1971, 2�8. - C. STANić, Prilog analizi starog imena grada Kotora, Godišnjak PMK 25/1977, 193-194, - ISTI, Prilog analizi AC RUVIUM-a i AGRUVTUM-a, Godišnjak PMK 29-30/1981-1982, 31-39. ''" Plin. NH 3,144. Naselja na albanskoj obali se notiraju u Plin. NH 3,100 (Apolonija), 3,101 i 14.29 (Dirahij), dok ostala u Plin. NH 3,145. 111 Usp. V. JURKIC, Prilog za sintezu ..., o.c., 67, - WEISS, Histria, PW RE 15/1912, 21lt-2116, - ADLER, Istria, PW-RE 17/1914, 2266-2267. 263
Iona - Narona - Epidaur - Lisos), što bi iznosilo 150 + 112 + 85 + 100 + 100 547 milja (4.556 stadija). Razlika je u 17 milja, što je ned· vojbeno rastojanje Pdla - ušće Arsije, odakle i počinje njegov Ilirik. U sastavu Hirika, kojega u unutrašnjost proteže do Panonije s mje rom 325 milja (Plin. Nll 3,150), nalaze se Japudija (Japodija), Liburnija i Dalmacija.1" Naravski, Japodija u primorju,"'' iako njezin početak da je u Flanatičkom zaljevu a konac na Telaviju (Plin. NH 3,129 i 140), i premda se sve formulacije daju u takvom obliku kao da je ,ta pokrajina i njemu bila suvremena, u njegovo doba nije postojala. Zato treba date granice shvatiti kao reminiscencije na starije vrijeme, te Japode pro tegnuti na more ali J u unutrašnjost, dajući obalni rub Libumima i Li burniji. Odnosno, s obzirom na naprijed zaključeno, Japode, koji su na istom tom obalnom rubu bili nešto ranije, također u određenom smislu treba i u Plinijevom vremenu vidjeti ovdje na obali - barem - kao asimilirani ,sloj unutar liburnskog etnosa. Konačno, formulacija o Ja· podima, za Plinijevo vrijeme je kontradiktorna njegovom definiranju Liburnije. Jer, i ona počinje u Flanatičkom zaljevu tj. od rijeke Arsije, a završava kod Skardone i Titija, odakle je Dalmacija, koja se proteže do kraja Plinijevog llirika (Plin. NH 3,139 i 141). Podvucimo i to da pro vincija Makedonija, kako je spomenuto, ide od Lisosa i rijeke Drinija na jug sve do Orika, odakle počinje Epir (Plin. NH 3,145). U kontekstu datih dužina, posebno one za Ilirik, korisno je navesti da se od Drinija do AkrokeraunJjskog gorja mjeri 175 milja (1.400 sta dija),m što znači da je Plinije našu obalu izmjerio na slijedeći način: Akvileja (što je Strabonov »gornji« Jadran) - Tergeste - Pola (Plin. NH 3,127 i 129) jeste (33 + 105) 138 milja. Na to je potrebno dodati uda ljenost do ušća Arsije od 17, pa dužinu Ilirtika sa 530, te razdaljinu Drinij - Akrokeraunija isa 175 milja, pa ćemo imati (138 + 17 + 530 + 175) 860 rimskih milja ili 6.880 stadija. Prema tome, riječ je o pomor· skim, a u jednom dijelu i cestovnim udaljenostima, s obzirom da mjera nije toliko različita od toliko puta spominjanih Strabonovih 6.000 sta dija, te 10 dana i 2 noći plovidbe Ps. Skilaka. Zanimljivo je da s ovim podatkom Pllinije ne čini kontradikciju, jer taj jeste u suglasnosti s Ag ripinom informacijom da je sveukupna dužina Jadrana (što znači obje
=
112 Ilirik se kod Plinija definira u Plin. NH 3,45; 3,101-2; 11,255; 12,47; 13,14; 21,40--41. Detaljno N. VULić, Illyricum, PW-RE 17/1914, 1085-1088 odnosno, M. SUić, Hijeronim Stridonjanin.. ., o. c., 223-231. m Plin. NH 3,129 i 140 (Japodija); 3,45, 3,129, 8,191 (Liburnija); 3,141, 31, 94, 33,21 (Dalmacija). Usp. J. WILKES, Dalmatia, London 1969, - J. ME DINI, Provincia Liburnia, Diadora 9/1980, 363-444, - STEIN, Liburnia, PW RE 25/1926, 145, - M. SUIC, o.c., 224--226, - ISTI, Granice Liburnije kroz stoljeća, Radovi Instituta JAZU u Zadru 2/1955, 273-296, gdje se nalazi i sva starija literatura. O sjevernim granicama Ilirika prema Panoniji podrobno te argumentirano I. BOJANOVSKI, Bosna i Hercegovina u antičko doba, o.c., 325-330. ,s. S. CACE, Prilozi proučavanju političkog uređenja naroda sjeverozapad nog /lirika, Radovi FF u Zadru 8/1979, 43 i d, - M. SUić, Hijeronim Stri donjanin ..., o.c., 224--225, uz navođenje starije litcratun:. "' Plin. NH 3,150.
264
obale) 1.700 milja, tj. 13.600 stadija (Plin. NH 3,150). Odatle slijedi kako je talijanska obala duga 840 milja (6.720 stadija) jer je 1.700 - 860 = 840. Dakle, obale su skoro podjednako duge, kako je ovo još Ps. Skilak bio ustvrdio sa svojih 12.235 stadija (usp. Tabelu 2) odnosno, što je iznena đujuće vjerno stvarnom stanju.,s; No, P1inije će s ovakvim mjerenjem biti u •kontradikciji s vlastitim razgraničenjem Jadrana prema Jonskom moru, o čemu nešto dalje. Prednje je već na ovom mjestu dato s ciljem da se jasno pokaže množina podataka s kojima Je raspolagao, njihova parcijalna točnost, ali i činjenica da različite skupove geografske građe nije čak ni pokuša vao međusobno usuglasiti. Dakle, a to i jest najveća vrijednost kod ovog izvora, građu je doslovno prenosio enakvom kakvom ju je zatekao u svojim •izvorima. Kako određeni skup podataka najčešće sam sebi nije bio ;Jmntradiktoran, odatle ni Plinije, u takvom smislu, isto tako nije kontradiktoran. Međutim, kada se sučele različiti skupovi podataka (po svojoj prirodi, a time i izvorima), pojavljuje se notirana konstat.l· cija. Odatle se javlja raskorak između obalom mjerenih dužina Japodije i l.Jibumije, kao i ukupne dužine Jadrana po Agripi''; i Plinijeva ograni čenja ovoga mora već s početkom provincije Makedonije (Drinij - Dri lon). Ipak bez obzira na sve to, donesena građa je dragocjena za suvire mena historijsko-geografska istraživanja, jer je kontradikcije među raz ličitlim skupovima infonnacija relativno lako uočiti i razriješiti. 2. Broj hidronima mu je također izvanredan. Na području gornjeg Jadrana i Istrije spominje Natison (slov. Nadiža; ta!. Natisone), Tur (slov. Ter; tal. Torre), Timav (Soča), pa Formion ( Rižana), za koji kaže da je udaljen od Tergesta šest a od Ravene 189 milja, te na koncu Arsi ju, dajući zadnje dvije kao granične rijeke. 11• Notira i Hister, ali u smi slu zablude ranije geografije, pa u vezi s njim spominje (objašnjavajući kuda su to Argonauti eventualno mogli proći) Nauport (Ljubljanicu) i Savu (Plin. NH 3,127-128). Naravno, pobijajući mitsko ušće Hi;stera u Istriji, dobro definira tok Danubija u koji, kako navodi, utječu za plovid bu dosta pogodna Drava, koja dolazi iz Norika -i predstavlja silovitu ri jeku, te Sava, što dotječe iz Karnskih Alpa, čiji je vodotok mirniji. Jas no, tu je� spomen Kolpe (Kupe), koja utječe u Savu, kao i Urbana (Vr bas), što, prema P1iniju ,utječe u Danubij (Plin. NH 3,147-148), pa sve skupa govori u prilog činjenici da se geografija unutrašnjosti naše ze mlje ni u Plinijevo doba nije do kraja poznavala.•;, ''' Vidi tekst ad 2.1.6. ovog djela.
,s, Agripu te njegovo viđenje Jadrana nesumnjivo je preuzeo Pomponijc Mela (Mela 2,3,54-55), ali ne i Plinije. Agripa je time slijedio spommjane
grčke poglede, ali ne Livija i intencije započete u njegovo vrijeme. Ipak, sudeći na temelju raspoložive građe, proizilazi da su Agripa i Mela po tome ostali usamljeni. '" Plin. NH 3,126 (Natison); 3,126 (Tur); 3,127 (Timav); 3,127 (Formion); 3,44, 3.129, 3,139 i 3,150 (Arsija). Usp. M. KOZLICić, Ptolomejevo . .., o.c., 118. '" Kao pritoke Danubija u Meziji Plinije daje dardanski Marg (V. Mora va), Ping (Pek), Tirnak (Timok), ».•. ko;e dolaze iz Rodopa« (Plin. NH 3,149). Detaljno A. CERMANOVIć-KUZMANOVIC, Jugoslavenske zemlje na Ptoleme265
Na obali istočnog Jadrana dalje bilježi Telavij tj. Zrmanju, Titij, Naron, Drinij, te Aos,160 uvijek i bez izuzetka u funkcij,i graničnih rijeka etnija s obale.'" 3. Među zaljevima u »Prirodopisu« nalazimo zabilježena dva: Ter gestrijski (Tršćanski) i Flanatički.162 Zadnji se niz obalu proteže negdje od Albone-Flanone do Enone, obuhvatajući i svo nasuprotno otočje. Ti me je učinjen napredak od ranijega Artemidorovog općeg Jmenovanja Flanatičkog zaljeva (Artemidor kod St. Byz., s.v.), ali taj nije ono što da je »Peutingerova karta« [Por(us) Flanaticus] odnosno, recimo Bizanti nac (St. Byz., s. v. k6lpos Flanonik6s), kada se pod njim podrazmijevalo jedino Kvarner."' Dakle, Plinije je, ne raspolažući s cjelovitom građom c našoj obali, a nje o tom akvatoriju ni tada nije bilo kako je prikazano uz Strabona, protegnuo ovaj zaljev na opisani način, što će kasnija geo grafija doduše suziti, ali ,istovremeno niti će iimenovaiti niti pojasniti OS· tatak Plinijevog Flanatičkog zaljeva. Prvenstveno pri tome mislimo na Podgorsk:i kanal, Kvarnerić i unutarnje vode zadarskog arhipelaga_,., 4. Među oronimima, nasuprot drugoj geografskoj građi, nalazJ.mo malo podataka. Poznaje ogranke Alpi koji se nalaze u našoj zemlji, po sebno između njih .izdvajajući tzv. Karnijske Alpe (Plin. NH 3,147). Po· znavao je i dalmatinsko gorje, zatim crnogorsko-albanske planine, te Ke raunijski planinski viijenac odnosno, u unutrašnjosli, Rodope."5 S. Plinijevi podaci o našem ondašnjem gospodarstvu razrada su ra nijih spoznaja. Tako spominje Teopompovu vijest kako na tcdtoriju Apo lonijata postoji »fosilna smola, ravna [po kvaliteti] makedonskoj« (Plin. NH 16,59), što je uobičajena forma u Pl,inija (poređenje), istraživaču to liko dragocijena. Zanimljivo je i Plinijevo (Plin. NH 33, 13) registriranje prisutnosti ilirskog srebrna novca u Rimu. Da li to možda može upućiva ti na Liv:ijevo svjedočanstvo o I"imskom ratnom plijenu iz Ilirije 168. pr.n.e. (Liv. 45,43,5-10), nije nam poznato, ali se ne može iskljuoiti da je ovaj novac (jer je od srebra) ,kolao moguće čak i do njegova vremejevoj karti, Monumenta cartographica Jugoslaviae, knjiga I. Beograd 1973. - M. MARKOVIć, Opis Panonije i !lirika u Strabonovoj Geografiji (prije vod lib. V II, cap. 5, uz komentar), Geografski glasnik (Zagreb) 47 /1985, 153161, - B. GAVELA, Mit i stvarnost u spevu o Argonautima, Plovidba na Du na\lu i njegovim pritokama kroz vekove, SANU, Odeljenje istorijskih nauka, knjiia 3, Beograd 1983, 71-85, - D. BOšKOVIć, Plovidba Đerdapom u Tra1anovo doba, o.c., 87-95, - J. šAšEL, Rečne plovidbe i privreda u an tičkom Podunavlju, o.c., 97-108. ;w Plin. NH 3,140 (Telavij); 3,129 i 3,139-140 (Titij); 3,142 i 21,40 (Na ron); 3,144, 3,150 te 21, 40 (Drinij); 3, 145 (Aos). M. KOZLičlć, o.c., 124-126, 134-136, 1�142. M. SUić, Hijeronim Stridonjanin ..., o.c., 223-272. 162 Plin. NH 3,127 (Tršćanski zaljev); 3,129 i 139-140 (Flanatički zaljev). 163 Detaljno M. SUić, Liburnia Tarsaticensis, o.c., 705-716, - ISTI, Cissa Pullaria . .., o.c., 185-195, - ISTI, Hijeronim Stridonjanin ..., o.c., 213-272. ,.. O zadarskom arhipelagu detaljno š. BATOVIć, Prapovijesni ostaci na zadarskom otočju, Diadora 6/1973, 5-165, - R. KATičlć, Liburnski otoci ..., o.c., 35-43, - M. SUlć, Zadarski OIUci . . ., o.c., 47-64. ,e.1 Plin. NH 11,240 (Dalmatinsko gorje); 3,147 (Ilirsko gorje); 3,145 i 3,150 (Keraunijsko gorje); 3,149 (Rodopi). 1•1
266
na.'.. Značajan je i navod o zlatu kod nas, čijim se iskorištavanjem u Ne ronovo doba dnevno moglo dobirti i po 50 libara čistog zlata, koje je bilo moguće naći čak •i na površini zemlje (Plin. NH 33,67). Zanimljiv je je dan od načina upotrebe ovog plemenitog metala. Naime, kako nam svje doči P1inije Stariji, od zlata su se 'izrađivali kolutovi, koje su muškarci nosili oko nadlaktice. Kako su rađeni u Dardaniji odakle su eksportirani i do Rima, zvani su dardanskim (Plin. NH 33,12). Poljoprivreda je također . nudila raznovrsnu robu za ,izvoz: grožđe (vino), posebno ono iz Dirahija, pa poznato ulje iz Istr.ije.'"' Znani su bili ij-Delfij, te na koncu Strabonovu formulaciju kako je Krk nasuprot zemlji Japoda.m S ovakvim mišljenjem ne •protivriječimo našoj naprijed ,(ad 2.2.3. ovog djela) pruženoj okvirnoj ubikaciji Jantarskog otočja: da se i pod njim načelno treba shvatiti Cres-Lošinj, jer se to vjerojatno tako i dr· žalo kroz 3. st. pr.n.e., ali i k�snije. Također, tu smo ubikaciju dali u7. određenu ogradu, s obzirom da otočja takvoga imena - strogo geograf· ski promatrano - na sjevernom Jadranu nikada nije ni bilo. No, oči gledno se i takvo otočje željelo koliko-toliko preciznije lokalizirati, a to se nije moglo, što je u ovom djelu pokazano, barem do 2. st. pr. n. e. ln· teresantno je, što također treba još jednom podvući, Plinijevo negiranje postojanja jantara (elektrum) na tom akvatoriju (drugi izvadak), ali ne sumnjivo ne i otočja koje je nosilo analogni naziv. S obzirom na to, ovakve zaključke treba protegnuti i na ostatak otoč ja koje se notira na istom mjestu: Lisa nasuprot Jaderu, pa Krateje ko je su prema Libumima, zatim Liburnjde i na kraju Keladuse. Liburnidi, krenemo li prvo od njih, nesumnjivo su zadarska grupa otoka. Keladu se bi trebale biti Kornatsko otočje, a Krateje onda šibensko, no to sve tek samo vjerojatno."' Ipak, ukoliko takve ubikacije jesu barem mini· malno vjerojatne, onda bi u liburnskoj Lisi trebalo vidjeti Ugljan,"' ali i lž. Zašto? Zato što se nakon ovog niza daje srednjodalmatinsko otoč· je, među kojima su npr. Bova � Brati ja, o čemu detaljnije nešto niže, a s druge strane, skroz gore na sjeveru, zapadno od Kamenjaka, dala se Kisa Pularijska, tj. istarska Kisa. Ako je potrebno poznavanje ove Kise staviti već u doba Cezara,'" tada se jaderska Lisa morala poznavati, ako ne u to vrijeme, kada su kod Cezara notirani Jadertini,"1 tada barem pedesetak godina kasnije, dakle negdje oko razmeđa dviju era, kada su se vjerojatno trebale upoznati Bova i Bratija. Jer, one se spominju usporedo s Isom koja je rimski municipij, a to je postala najvjerojat nije već za Oktavijana, kada Jader i Salona kolonijom."' Značilo bi ovo, 19
0
111 Detaljnije s potrebnom literaturom ad 12, 1.4, 2.1.2. i 4.1.3. O\'Og djela. Vidi isto tako I. BOJANOVSKI, Bosna i Hercegoi•i11a ..., o.c., 3{»-323. "' R. KATICIC, Liburnski otoci . . . , o.c., 43-44. 11' R. KATICIC, o.c., 43-44. M. SUIC, Zadarski otoci .. ., o.c., 58. Kada jadersku Lisu, o kojoj go vori Plinijc, ubiciramo tako, ne osporavamo Suićevu ubikaciju. Držimo da je Lisa u nešto kasnijem vremenu i bila Iž, jer su argumenti koje nudi Suić takvi da ih se mora uvažiti. Međutim, u početku, dok još nisu postojale raz rađene predstave, ona je trebala predstavljati ne samo Ugljan i Iž, već i okol no manje otočje. "' M. SUIC, Cis.sa Pullaria . .., o.c., 214-216. '" Caes. Bell. Alex. 42. Ostale izvore uspor. kod A. MAYER, o.c., 159, s.v. .Tader, - M. SUIC, O imenu Zadra, Zbornik Zadar, Zagreb 1964, 95-104. m Detaljno M. SUIC, Pravni položaj grčkih gradova u Manijskom zalivu za rimske vladavine, Diadora 1/1960, 151-161, - E. MARIN, Salona, Latina ct Graeca 14/1980, 17-38. 0 "
271
u onom vremenskom periodu kada ·se obalu počinje detaljnije upoznava ti, da se nužno moralo konsultirati i starija djela. Ovo stoga, jer je to »daljnje upoznavanje« donijelo podatke, ali ne takve da su oni mogli bilH dostatni da se samo na osnovi njih pruži geografsk,i prikaz našeg otočja. Stoga se taj sloj bitno razlikuje od onogo iz Plin. NH 3,140, o če mu će biti riječi nešto dalje, jer se u njemu priopćava još preciznije podatke koji također tretiraju sjevernodalmatinske morske vode, što je moglo (ali i moralo) nastati nekoliko desetljeća nakon spominjane geo grafske građe. S tim se uočavaju barem dva sloja podataka o našem otočju, koje Plinije nije ni pokušao pomiriti. Kako ni njemu nije ·bilo jas no kakvo je realno stanje, a nije, jer se isključivo oslanjao n a bezrojnu. literaturu (djela pojedinih pisaca te rimske službene akte), notirao ih je razdvojeno. Unutar ovog drugog sloja (treći izvadak), daje se, naime, A.rva (Rab), zatim Kreks (Cres), Kisa Portunatska, odnosno Kisa libur nijska (Pag),"' pa Kolent (Murter), za kojeg se navodi čak i distanciranje od rijeke Titija izraženo kroz 43 rimske milje.'" A to znači, mislimo da je barem ovo nedvojbeno, da se spomenuto otočje ne veže uz Apsirtiide i Elektride, već ,samo uz vlastiti položaj u rimskom municipalnom susta vu s obzirom da je deklarirano kao opida (oppidum). Iako je i ovaj mu nicipalitet stečen u Okltavijanovo doba, a otpr-ilike bi u :istom vremenu bilo potrebno vidjeti i širenje salonitanske jurisdikcije na Solentiju (šolta), Isu (Vis) itd.,"• ipak ne v,idimo ni mogućnosti ni razloga da se već tada, u to još prilično rano vrijeme, moglo izvanredno poznavati naše otočje. Doći će to poznavanje - ali, s protokom znatnog vremena.197 Prema tome, aiko bi s pravom mogli u prvom sloju vidjeti rimsku geografsku školu nekog od Plinijev-ih prethodnika (Elektridi, Apsirtidi, ,.. M. SUIC, Cissa Pullaria ..., o.c., 186. M. KOZLičIC, Ptolomejevo . . , o.c., 158, - S. CAčE, Colentum insula ..., o.c.i.. 65-72. rlin. NH 3,142. Komentar i literaturu daje M. SUić, Pravni položaj ..., o.c., 151-156. 197 O pitanjima koja su u tekstu tek ovlaš dodirnuta u novije su vrijeme detaljnije pisali S. čACE, Liburnija u razdoblju od 4. do i. stoljeća prije nove ere, Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet u Zadru, Doktorska diser tacija, Zadar 1985, 396-450 i 673-732 odnosno, L. MARGETIC, Plinio e le comunita della Liburnia, Atti (Rovinj) 9 /1978-1979, 299-358, - ISTI, Općin sko uređenje Cresa u rimsko doba, Otočki ljetopis Cres - Lošinj 5/1984, 243-250, pa se na te radove upućuje. Inače, na temelju sugestije S. čače, s kojom smo u cjelini suglasni, podvlačimo da je stupanj ostvarcnog muni cipaliteta otočnih naselja sasvim drugo pitanje. U njega se ovdje ne može ulaziti prvenstveno radi raspoloživog prostora, ali i cilja ovog djela. U pogla vlju 3,140 Plinije, da se to i posebno istakne, nije ni imao namjeru govoriti o otočju, već samo o tri kategorije: oppida, /lumina i civitates (tj. ne-oppida). Međutim, kako tu oppida dolaze i na otocima, on ih posebno notira na obali i otočju. Naravno da ta oppida nisu municipiji. Vrlo vjerojatno Plinije ovdje koristi neki r.imski izvor, moguće Varona, pa se radi o stanju iz predaugustov sko� doba. Odatle ne može biti riječi o municipijima. želti se naime na sta novit način oštrije razlikovati razvijenija gradska naselja od običnih casstella (sjedišta civitates). Međutim, kako se slično postupilo s geografskom građom 195
'
272
96
Krateje, itd.). u drugom su to nesumnjivo zvanični akti rimske države. Ako nešto o ovome svjedoči, onda su to spominjani kolonijalni, munici palni i drugi statusi pojedinih obalnih i njima težećih otočnih naselja.'" 4. Srednjodalmatinsko se otočje u PJ,inijevu »Prirodopisu« n otira na slijedeći način: a) »Pod njezin (Salonitanski - op. MK) [sudbeni] konvent... od onih na otocima potpadaju lsejci, Solentini, Separi, Epetini« (Plin. NH
3,141-142). b) »Od susjednih zemalja Italija je udaljena ovako ... od Korkire manje od 80, a od /se SO milja« (Plin. NH 3,45). c) »Prema Traguriju su Bova i Bratija, poznata po kozama, zatim Isa - grad rimskih građana, kao i Parija s gradom. Korkira zvana Me· tajnom s gradom Kniđana udaljena je od Jse (otoka ili grada? - op.MK) 25 milja, a između nje i /lirika (tj. kopna) je Melita, odakle potječe mljetska štenad - kako svjedoči Kalimah. 15 milja dalje od ovog otoko nalazi se sedam Elafita ...« (Plin. N Ef 3, 152).'" U svjetlu citiranih izvadaka od srednjodalmatinskog se otočja daju Isa, Solentija, Korkira, bez naznake da se radi o »Crnoj«, a zatim i izri čito - Corcyra Melaena, pa Bova i Bratija, Faros, Melita i dubrovačkih sedam Elafita. I ovdje imamo različitost u davanju podataka. O prvome izvatku (Plin. NH 3, 142) već smo kazali da je nastao uvidom u akte rimske države. Njemu je sličan, ali tek djelomično, treći izvadak,zoo u drugih autora (na primjer Livije i njegov spomen Agravonita) i kod Plinija se notiraoje otočnih naselja, koja skoro redovito imaju identičan naziv kao i otok na kojem su lociran2, iskoristilo za rekonstrukciju nje�ovog niza is· točnojadranskog otočja. Naime, teško je i pretpostaviti da su Phnije pa i rim ska geografija njegova doba bili u situaciji da ništa nisu znala o tom otočju. Informacije o njima su morale biti sakupljene ako ne u vrijeme građanskog rata i sukoba Pompejevih i Cezarovih pristaša i unutar ovog akvatorija (bit ke kod Taurisa i Krka), onda barem u vrijeme Oktavijanovih pohoda, koji će u akciju protiv Japoda krenuti iz senjskog primorja, pa će Libumima odu zimati brodovlje, a također i našim Melićanima, itd, o čemu je bilo detaljnije pisano u prethodnom poglavlju ovoga djela. '" Detaljno S. CACE, Colentum insula ..., o.c., 6S-72. ,,. Sve prijevode PJinjjevog djela u kojem se govori o istočnojad ranskom otočju dali smo na osnovi analognih kod M. KRIWAN, o.c., 23�254, - M. SUIC, Antički grad na i"stočnom Jadranu, Zagreb 1976, 296--298. Prijevodi su u slobodnijoj formi. Svi su sravnjeni s najnovijim kritičkim izdanjem notiranim u bilj. 176. Međutim, ističemo da se nije moglo ulaziti u raspravu o više nesigurnih čitanja koja se odnose na znatan dio teksta »Prirodopisa«. Djelić tih čitanja donosi spomenuto englesko izdanje, a ostatak se nalazi u ranijima. Pitanje je naime u prvom redu filološke prirode, pa se njim mo gu pozabaviti jedino bolji poznavaoci latin skoga jezika. Vjerojatno to i tre ba očekivati u skoroj budućnosti. Sličan st: odnos imao i prema geografskoj građi ostalih antičkih autora koji su analizirani u ovom djelu. Suprotni pn mjeri su sasvim rijetki. 200 A. MAYER, o.c., 90 i 94--95, s.v. Boa i Brattia. 201 Slično M. SUIC, Antički grad na istočnom Jadranu, Zagreb 1976, 34, bilježi: »Tragyrion (Trogir) ... Nakon propasti isejske samostalnosti i on ;e
273
kome se Bova (Ciovo) i Bratija (Brač) određuju prema Traguriju. Tu Tragurij nije otok, već grad (oppidum), što hi moglo značiti, a vjerojatno i jeste tako bilo, da je bio u nekoj vezi s nj,ima. Izvjesno je Bova bila pod tragurijskom jurisdikcijom, što je i logično s obzirom na geograf ski položaj otoka spram Tragurija, ali nije i za Bratiju. Da li bi - mož da?! - objašnjenje moglo biti u tome da je opet u pitanju Plinijevo ne poznavanje naše obale? Jer, pored Bove, i Bratija bi mogla biti »prema11. Traguriju, ali tek onda ako je tu i Solentija. Zadnju spominje, ali neko liko poglavlja prije, i to u formuli po kojoj izričito potpada pod saloni tanski konvent. Pod taj je konvent trebala ići i Bratija, ali je pod salo nitanskim konventom bio na stanovit način i Tragurij."'' Da li se stavlja njem Solentije pod Salonu mislilo tek na podložnost njezinih peregrina ovom konventu ili je to bila i podlofoost otoka u cjelini, ne znamo. Ba rem ovo ,i z Plinija nije jasno. Odakle dileme takve vrste. Odatle šito su rimski municipalni sustav i njegova organizacija na našoj obali da nas vrlo jasni.1"' Međutim, jasno je i to da je Tragurij .iscjska naseobina, a ovo je bila i Salona, barem su se i u nju Isejci bili svojevremeno infil trirali. Kako je Salona bila bulinska, poslije delmatska, te grčka (isej ska), a na koncu i rimska,� to neki antički autori s razlogom daju njezino ime u pluralnom obliku (Salonae), što znači ako je s njom te njezinim starosjedilačkim zaleđem bilo stanovitih problema,"" a tih izgleda nije imao isejski Tragurij,� da li tom ·iscjskom, tj. predrimskom periodu tredošao pod rimsku vlast. Bio je ... kao i lssa oppidum civium Romanorwn i vr l o vj e r o j a tno u sast a v u š i r e zaj edn i ce sa/o n i t a n s ke k o l o n i j e « (istakao MK). 202 Detaljno M. SUIC, o.c., kroz cijelo djelo, - ISTI, O municipalitetu an tičke Salone. VAHD 60/1958, 12-42, - ISTI, Pravni položaj ..., o.c., 147-172, - ISTI, Autohtoni elementi u urbanizmu antičkih gradova našeg primorja, Godišnjak CBI 1/1965, 163-178, - ISTI, Odnos grad - selo u antici na is točnoj jc.dranskoj obali. Jugoslavenski istorijski časopis 3-4/1973, s pregle· dima literature koja tretira ista pitanja. Detaljnije M. KOZLICić, Geografsko upoznavanje kaštelanske regije tijekom starog vijeka, Kaštelanski zbornik 2/1989, 25-29. Potvrdu ovakvim razmišljanjima sada kada je rukopis djela završen i dat u tisak pruža D. RENDIC-MIOCEVIC, Antički Grci na naJem Jadranu i neka pitanja naselja vanja priobalja Manijskog zaljeva, Adrias 2/1988, S-19. O visokoj razini živ ljenja u protoantičko doba u kaštelanskoj regiji svjedoče i rewltati najno vijih arheoloških rekognosciranja terena - B. KIRIGIN, Resnik - antičko nalazište pod morem ..., o.c., 24-27. 10< A. MAYER, o. c., 291-292, s. v. Salona, - M. SUIC, O municipalitetu ..., o.c., 12-42, - ISTI, Pravni položaj .. , o.c., 147-172, - ISTI, Marginali je uz isejsko poslanstvo Cezaru, VAHD 68/1966, 181-194. N. CAMBI, Trogir u antici, o.c., 950-963. Navedenu dilemu smo posta vili iz razloga što je Isa, kao matica sirakuške kolonizacije na istočnom Ja„ dranu, ustrojila svoje naseobine na Korčuli (Lumbarda) i na obali - prvo u Traguriju, pa Epetiju i, na kraju, u Saloni. Prema tome, budući je isejska Salona, izgleda, zadnja u tom nizu, vjerojatno bi moglo biti da se u pret hodnoj raspodjeli »interesnih« zona između njezinih subkolonija, već bitno ranije odlučilo da obali nasuprotni otoci dođu pod Tragurij. Izgleda kako im je ovo bio dobar potez s obzirom da Tragurij nikada nije ni imao problema sa svojom okolicom. Barem izvori o tome šute. Ukoliko sve to jeste tako, tada bi Plinije, kako smo kazali, dao jednu situaciju koja je bila prisutna JO)
lGS
274
ba pripisati rečene Plinijeve podatke. Jasno, njihov izvorni oblik, koji je kasnije nadograđen? Daikle, priličan broj pitanja, na koja će svakako bu duća istraživanja moći dati potpuniji odgovor. U ovom trenutku vjerujući da ne griješimo, pretpostavljamo da j.! povezanost između Tragurija, Bove, Bratije, pa i Solcntije - moguće realnost. Jer, Bratija je kod Plinija poznata po kozama, što je isti nivo kao u primjeru Meliite i tamošnje štenadi, što bi, kako ovo Plinije i -sam podvlači, bili Kalimahovi podaci. Normalno, Kalimah nije mogao znati za Tragurij, Bovu, Bratiju, Solentiju, ali jesu geografi što su nadahnuće nalazili u njegovom djelu. Stoga će vjerojatno iznova biti riječ o kakvom geografskom izvoru, analognom kao za prvi sloj kod sjevernodalmatin skog otočja, gdje su spomenuti Elcktridi i Apsirtidi. U taj sloj (a oni ne moraju biti isti) ide i podatak o knidskoj naseobini (Cnidiorum oppi do) na Korčuli. Jer ta se donosi kao Melaena a ne kao primjerice Mela (2,114) - Nigra. Njemu, na kraju, pripadaju i podaci s kojima se između našeg otočja i Italije specificiraju udaljenosti (drugi izvadak), o čemu de taljnije uz Ptolemeja. Prema tome, Plinijevo je otočje tek nastavak geografske slike koju j� izgradio o našoj obali na osnovi različitih izYora. Dosta toga u ovom is traživanju nije riješeno. Nadamo se da će to biti moguće u narednom pe riodu.106 i u rimsko tj. njegovo vrijeme, a ishodište je imala barem u 1, ako ne još i u 2. st. pr.n.e. S ovim ne mislimo da su Grci živjeli na otocima Braču, šo1 ti, itd. Imali su ih unutar spomenutih interesnih zona, te tako iskorištavali. Uostalom, još je D. Rcndić-Miočević dokazao, pred otprilike tridesetak go dina, da na Braču nij