Rano bronzano doba na području istočnog Jadrana 9788671230230, 8671230236 [PDF]

Zitiervorschau

UDC 903.1/.4 "6373" (497-I5-[262.3-l 1)

Y U IS B N 86-7123-023-6

AKADEMIJA NAUKA I UM JETNOSTI BOSNE I H ER C EG O VIN E

DJELA KNJIGA LXVII CENTAR ZA BALKANOLOŠKA ISPITIVANJA Knjiga 7

B L A G O JE G O V E D A RICA

z

J Urednik Alojz Benac,

redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine

Sarajevo 1989,

S A D R Ž A J U V O D N I DIO Uvod ............................................................................................................ 7 Metodološki p r i s t u p ....................................................................................13 K U L T U R N E REGIJE. K U L T U R N E C J E L IN E

1 OTVORENI

PR O BLEM I

I. P o d ru čje sjevernog Jadrana Geografski okviri i istorijat is t r a ž iv a n ja ................................................ 21 Klasični tip ljubljanske kulture . ......................................................25 Dalji razvoj ranog bronzanog doba na krasu — tip Ciclami-Mitreo . 64 Problem ranog bronzanog doba Istarskog p o iu o s trv a ..............................71 81 Problem daiacije arhaičnog horizonta k a š t e lije r a .............................. II. P o d ru č je srednjeg Jadrana Geografske karakteristike i istorijat is tra ž iv a n ja .................................... 87 Srednjojadranski tip ljubljanske k u l t u r e ................................................94 Problematika cetinske k u l t u r e .................................................................. 109 Protocetinski f a c i j e s .................................................................................... 113 Cetinska k u l t u r a ..........................................................................................129 Dinarska k u l t u r a ..........................................................................................145 III, P o d ru čje ju žn og Jadrana Geografske karakteristike i istorijat is tra ž iv a n ja .................................... 173 Ljubljanski i protocetinski nalazi na južnom J a d r a n u ........................ 178 Dalji razvoj kulture ranog bronzanog doba na južnom Jadranu . . . 189 Nalazi cetinskog t i p a ....................................................................................189 Nalazi dinarskog t i p a ....................................................................................191 K U LTU R N O ISTO R IJSK I ASPEK TI I. Uvod

............................................................................................................199

II. Geneza kultura i njihovi međusobni o d n o s i................................................199 Prva faza ranog bronzanog doba (potfaze Br. Ia, Br. I b ) ........................203 Ljubljanski kulturni k o m p l e k s ......................................................203 Protocetinski facijes i problem pojave tumula na Jadranu . . . 211 Druga faza ranog bronzanog doba (Br. II) . , . . . . . . . 218 Cetinska kultura .................................................................................... 218 Treća faza ranog bronzanog doba (Br, I I I ) ................................................ 225 Dinarska k u l t u r a .................................... .............................. 225

III. Problem ekonomske osnove i socijalnih odnosa u okvirima jadran­ skog kulturnog k r u g a ........................................................................23! ZA V R ŠN A RAZM ATRANJA Mjesto i uloga jadranskog kulturnog kruga u širim evropskim okvirima Z a k l j u č a k ................................................................................................ *

*

*

R e s u m e ................................................................................................................. 253 Popis nalazišta na k a r t a m a ..............................................................................271 S k r a ć e n i c e ............................................................................................................273 B i b l i o g r a f i j a ............................................................................................................277 Registar kulturnih cjelina ..............................................................................301 Registar n a l a z i š t a ................................................................................................305

24i 251

UVODNI DIO

UVOD Kraško područje istočnoj ad ran ske obale i njenog zaleđa, kao dio jadranskog basena i najsjeverniji rub Sredozemnog mora, predstavlja jednu zasebnu i specifičnu kulturnu cjelinu u odnosu na širi prostor zapadnog Balkana1. Tako je bilo tokom čitavog praistorijskog razdoblja, a slična situacija se dobrim dijelom zadržala sve do naših dana. Južna granica ovog područja jasno je fiksirana morskom oba­ lom i jadranskim ostrvima. Granicu prema sjeverozapadu predstavlja rijeka Soča, odakle počinje predio sasvim drugačijih bio-geografskih karakteristika. Linija koju označava lok ove rijek e uglavnom predstav­ lja i kulturno razmeđe, mada distinkcija u ovom smislu nikada nije bila naglašena tako jasno kao što je to izraženo u okviru prirodne sre­ dine. Istočnu, odnosno jugoistočnu granicu ovoga područja predstavlja dolina rijeke Mati. U ovom slučaju razdvajanje n ije toliko potencirano prirodnim, koliko kulturološkim faktorim a. K ako ćemo u kasnijem iz­ laganju vidjeti, svi arheološki pokazatelji svjedoče da je, barem u predilirskim razdobljim a, najveći dio sjeverne Albanije bio u sklopu istoćnojadranskog kulturnog kruga, dok je južna Albanija uglavnom orijentisana ka E geji (si. 1). Prema tome, može se reći da su granice ovog područja na sjeve­ rozapadu i jugoistoku relativno stabilne i uglavnom jasne u većini praistorijskih perioda. Međutim, veliki problem predstavlja granica prema sjeveru, odnosno geografsko i kulturno razgraničenje jadranskog pod­ ručja od unutrašn josti zapadnog Balkana i predalpskog prostora. Bu­ dući da su odnosi na ovoj relaciji u različitim razdobljim a bili podložni promjenama koje se arheološkim m etodima veom a teško mogu preci­ zirati, to se i ova situacija pokazuje veom a kompleksnom. 0 tom pro­ blemu će b iti dosta riječi u kasnijem izlaganju, a ovdje ćem o samo na­ glasiti da je razgraničenje na ovoj relaciji najvećim dijelom zavisilo od ekonomskih interesa i načina privređivanja stanovništva. Pri tom je do posebnog izražaja došao bio-geografski sastav i sklop ovog dijela Bal­ kana. Naime, rijetka su područja u kojim a je izraženo takvo jedinstvo prirodnih suprotnosti kao što je o vd je slučaj. Blago, ali i sušno m edi­ teransko podneblje užeg prim orskog područja veom a dobro dopunjuje svježina zelenog planinskog pojasa u širem zaleđu, što posebno pogo1 U arheološkoj-, a i u široj terminologiji jugoslovenska jadranska obala uglavnom se uzima kao istočna, za razliku od italijanske obale koja se obilježava kao zapadna. Ni jedan od ovih termina ne odgovara stvarnoj geografskoj situaciji, je r se Jadransko more pruža pravcem sjeverozapad-jugoistok. Međutim, mi smo se iz praktičnih razloga u ovom radu služili uobičajenom terminologijom, koju sva­ kako freba shvatiti uslovno.

7

duje stočarskoj privredi sezonskog tipa, koja je bila dominantna naro­ čito u ranijim postneolitskim periodim a. Tokom tih razdoblja u ovaj krug je, bez sumnje, ulazio jedan m nogo širi planinski predio u zaleđu nego što je to bio slučaj u neolitskom periodu i uopšte u uslovima gdje preovlađuje zem ljoradnja ili, pak, privreda koja je orijentisana na more.

SL 1 — Područje istočnog Jadrana i jadranskog kulturnog kruga (1 istočnojadranskog kulturnog kruga, 2 — granica prodora mediteranske Fig. 1 — Redion de l'Adriatique onimtale et du cercle culturele (1 — frontiere du cercle culturel de C ’Adriatique, 2 — frontiere de de la vegefation mediterraneeune)

— granica vegetacije) adocatique l’influence

Potrebno je odm ah naglasiti da uski obalni pojas tokom većine praistorijskih perioda nije bio u značajnijoj m jeri naseljen, već pri­ marni prostor u ovom smislu predstavlja jadransko zaleđe, čija je ši­ rina, kako smo prethodno naglasili, podložna prom jenam a u različitim periodima. D ovoljno je samo da se kartiraju arheološki lokaliteti sa 8

ovog područja, pa ćemo vidjeti da na samoj obali tokom čitavog raz­ doblja od paleolita pa sve negdje do prvog milenijum a pr. n. e, gotovo potpuno nedostaju naselja i druge vrste nalazišta. T o ne znači da more nije bilo korišteno kao jedan od izvora egzistencije, ali je činjenica da su stambene lokacije m anje ili više uvučene u unutrašnjost i orijentisane prema kopnu. Podaci kojim a raspolažemo pokazuju da je tokom neolita na ovom području bila zastupljena m ješovita privreda, u k ojo j su u početku naročito značajni lov i ribolov, posebno sakupljanje školjki, a tokom razvoja ovog perioda sve više do izražaja dolazi dom estifikacija flore i faune, odnosno zem ljoradnja i uzgoj stoke (up. Š. B a t o v i ć , 1980, 73— 95). Za razliku od toga, u bronzanodopskim nalazištima p ot­ puno preovladuju ostaci pripitom ljenih životinja, jednim m anjim d ije ­ lom zastupljene su i cerealije, dok su nalazi m orske faune sasvim ri­ jetki. To je jasan znak da u tim periodim a m ore n ije bilo u sferi p ri­ marnog interesa stanovništva, već su izvori egzistencije traženi, prije svega, na kopnu. Prva naselja na obali i sm jeliji prekom orski poduhvati u većoj mjeri se javljaju tek u vrijem e liburnske talasokratije na Jadranu, dok do potpunog preokreta u ovom smislu dolazi u vri jeme helenizma i rim ­ ske okupacije. U vezi sa tim ne sm ije se ispustiti iz vida činjenica da taj preokret nije nastao kao posljedica lokalnog razvoja, već je u punoj m jeri uslovljen spoljnim faktorim a. Sve to ukazuje da je u prethodnim razdobljim a m ore služilo prvenstveno kao pomoćni resurs i dopunska komunikacija, i to uglavnom za priobalni saobraćaj, za što je ovaj dio Jadrana, zahvaljujući razuđenosti i dobroj zaštićenosti obale, naročito pogodan. Jedina transjadranska komunikacija koja je relativno rano uspostavljena jeste pravac srednji Jadran — Monte Gargano. Ovaj pre­ komorski put se koristi već od neolita, a njegova upotreba je potvrđena i u ranom bronzanom dobu. Prirodne okolnosti pružaju p ovoljn e mogućnosti ne samo za pri­ obalni morski saobraćaj već su veze duž najvećeg dijela istočnojadranskog prostora ostvarljive i brojnim kopnenim komunikacijama koje se kreću paralelno sa morskom obalom. Istoćnojadranske obalne i priobal­ ne komunikacije omogućuju najkraću vezu egejskog i šireg mediteran­ skog područja sa Alpima i srednjom Evropom. T o je uslovljeno prav­ cem pružanja dinarskog planinskog sistema, k o ji je prohodan u sm je­ ru istok— zapad, odnosno sjeverozapad— jugoistok, dok su iz istih raz­ loga otežani kontakti sa širim balkanskim zaleđem i Panonijom. P ri­ rodne komunikacije na o vo j relaciji svedene su uglavnom na doline ri­ jeka i na pojedine pogodne prolaze koji sijeku ovo područje pravcem sjever— jug. Norm alno, ovo su samo prirodni preduslovi, a iskorišćenost i značaj pojedinih od ovih komunikacijskih pravaca b ili su u znat­ noj m jeri zavisni od opštih tendencija kulturnog razvoja u određenom periodu na ovom i na širem evropskom i mediteranskom prostoru. Ovih nekoliko opštih napomena iznijeli smo u cilju potpunijeg sagledavanja istočnojadranskog područja kao geografskog i kulturološ­ kog pojma, odnosno u smislu razjašnjenja prostora na kome je nastao i razvijao se kompleks kulture ranog bronzanog doba, k oji će biti glav­

9

na Lema naše rasprave. S tim u vezi treba odmah reći da rano bronzano doba spada u red slabije obrađenih i poznatih razdoblja u slijedu kulturno-istorijskog z'azvoja ovoga područja. Razlozi ovakvom stanju su višestruki, a na ovom mjestu navešćemo tri koja su, po našem m išlje­ nju, najvažnija. U prvom redu to je veoma slaba i neujednačena istraženost ranijih postneolitskih perioda, odnosno eneolita, ranog i srednjeg bronzanog doba, i to posebno na prostoru istočnog Jadrana, ali i na preostalom dijelu zapadnog Balkana, kao i na alpskom području i u sje­ vernoj Italiji, k oji se takođe nalaze u najbližem susjedstvu ovoga pod­ ručja. Drugi razlog leži u nedovoljnoj tipološkoj i kulturološkoj atrak­ tivnosti raspoloživog m aterijala, k o ji sve donedavno nije pružao do­ voljn o mogućnosti za cjelovito i sistematsko proučavanje ovog razdob­ lja. Pri tom m oram o im ati u vidu činjenicu da ovo doba predstavlja početnu fazu jednog novog perioda i da je po prirodi stvari bilo po­ prište veoma kompleksnih kulturnih perturbacija i prožimanja, tako da je za sagledavanje čitavog tog procesa neophodna veom a obimna i raz­ novrsna dokumentacija. Treći uzrok slijedi kao direktna i logična po­ sljedica prethodna dva, te je zbog slabe istraženosti i atipićnosti ras­ položive građe izostao potreban interes stručnjaka za sintetsku obradu ove problematike, iako je evidentan značaj tog perioda za cjelokupan tadašnji i kasniji kulturno-istorijski razvoj o vo g dijela Evrope. U cje­ lini gledajući, do sada se ovim problem im a bavio veoma mali broj auto­ ra, i to uglavnom pojedinačno i parcijalno. Uzmemo li u obzir ove objektivne okolnosti, biće nam potpuno razum ljiva činjenica da je rano bronzano doba na prostoru istočnog Jadrana sve donedavno bilo jedna od velikih nepoznanica u našoj i evropskoj arheološkoj nauci, te da su se prve c jelo vitije sintetske obra­ de ove građe pojavile tek krajem prethodne decenije. Naime, tek su novija istraživanja na ovom i na okolnom prostoru omogućila izdva­ janje određenih kulturnih cjelina i jedan potpuniji pristup ovoj proble­ matici, tako da ovo razdoblje sve manje predstavlja bijelu m rlju u ev­ ropskoj i balkanskoj praistoriji. Prekretnicu u ovom smislu predstavlja sintetska obrada m aterijala cetinske kulture, koju je ob javio I. Marović, 1976. godine, kao i kratka ali vrlo jezgrovita studija B. Covića La prim a e media eta del bronzo sidle coste orientali d e llA driatico e std sito retroterra (B. C o v i e , 1980, 5— 18), u kojoj je po prvi put na moderan i m etodološki dobro zasnovan način predstavljena većina b it­ nih problema iz okvira ove problematike. Dalji značajan korak ka pot­ punijem razmatranju i sagledavanju kulturnog razvoja na ovoj relaciji usko je vezan za rad na ediciji P ra istorija jugoslavenskih zemalja. Pro­ blematika ranog bronzanog doba jadranskog područja obuhvaćena je uglavnom u IV i jednim manjim d ijelom u I I I tomu. D ijelovi ove edici­ je koji su posvećeni problem im a iz ovog domena proistekli su kao re­ zultat rada nekolicine eminentnih jusoslovenskih autora (B. Č o v ić, 1983, 103— 170; I. M a r o v i ć — B. C o v ić, 1983, 191— 231; S. Ga b r o v e c , 1983, 21— 38; S. D i m i t r i j e v i ć, 1979, 317— 329), a po ši­ rini zahvaćene problem atike posebno se ističe doprinos B. Čovića. T a­ kođe je potrebno istaći udio I. M arovića, k oji se uz B. Covića najviše bavio ovom problematikom, kako u ovoj ediciji tako i u cjelokupnom dosadašnjem radu. 10

Uz brojne veoma značajne i indikativne rezultate o kojim a će to­ kom kasnijeg izlaganja b iti dosta riječi, skrećemo pažnju i na dva bit­ na nedostatka, koji se naročito odražavaju na problem atiku ranog bronzanog doba oblasti o k ojoj jc ovd je riječ. Naime, u ovom djelu obrađen je isključivo prostor koji je obuhvaćen granicama današnje Jugoslavije i, mada se u tom okviru nalazi najveći dio istočnojadranskog prostora, dosljednim pridržavanjem ove koncepcije ispuštena su područja Tršćan­ skog krasa i sjeverne Albanije, koja su kao granične oblasti veoma b it­ na u kontekstu kulturnog razvoja jadranske regije. Posebno je znača­ jan Tršćanski kras, na kom e su obavljena obim na istraživanja i otkri­ vena brojna strati ii kovana nalazišta. Pokazalo se da bez cjelovitog po­ znavanja i prezentacije te građe ne možemo pravilno razum jeti niti obraditi rano bronzano doba čitavog sjevernog dijela istočnojadranskog područja. Slična je situacija i sa sjevernom Albanijom . Istina, ovaj p ro­ stor je m nogo slabije istražen u odnosu na Tršćanski kras i ostale d ije­ love istočno jadranske regije, ali treba istaći da je taj najjužniji dio ovog kulturnog kruga ujedno i najpodesniji za veze sa širom unutrašnjošću srednjeg i istočnog Balkana, kao i za kontakte sa egejskim područjem. Sva novija istraživanja pokazuju da je u ranom bronzanom dobu upra­ vo ovo područje predstavljalo v rlo važnu sponu istočnog Jadrana sa ovim oblastima. Uz neke druge iim itirajuće momente koje možemo smatrati posljedicom aktuelnog stanja istraženosti problematike, čini se da je i izostavijanje ovih dviju graničnih oblasti, jedan od b itn ijih razloga što su u P ra is to riji jugoslavenskih zemalja južni i sjeverni Jad­ ran slabije obrađeni u odnosu na središnji prostor ove regije. Drugi bitni nedostatak uslijedio je kao posljedica različitih po­ gleda na opštu periodizaciju praistorijskog kulturno-istorijskog razvoja, što je dosta razum ljivo u publikacijam a k oje su djelo većeg b roja auto­ ra, posebno kad su u pitanju tako o sjetljiva razdoblja koja označavaju prelaz u novi period. U ovom slučaju situacija se pokazala posebno kom plikovanom, tako da je ostao dosta nejasan počeLni horizont ovog razdoblja. To je naročito izraženo u odnosu na ljubljansku kulturu, k o ­ ju pojedini autori smatraju eneolitskom pojavom , dok se po nekima tu radi o n ajranijoj bronzanodopskoj tvorevini. Tako je ova kultura do­ sta sumarno obrađena u I I I tomu ove publikacije, tj. u knjizi koja se odnosi na eneolitski period, iako autor S. D im itrijević na tom mjestu iznosi izričito stanovište da je u pitanju kultura iz vremena ranog bronzanog doba (S. D i m i t r i j e v i ć , 1979, 328). I u IV tomu izostala je detaljnija obrada te kulture, a S. Gabrovec se u svom prikazu bronzanog doba istočnoalpske regije uglavnom ograničava na kulture razvije­ nog ranog bronzanog doba, mada i po njegovom m išljenju ljubljanska kultura barem jednim svojim dijelom pripada ovom periodu (S. G a b ­ r o v e c , 1983, 24 i d.). Sa druge strane, u istom tomu B. Čović i I. M arović varijantu ove kulture koja se ja v lja na srednjem Jadranu uključuju u okvire cetinske kulture kao jednu od komponenata njene prve faze, ostajući pri tom čvrsto na stanovištu da se tu i u hronološkom i u kulturnom smislu radi o eneolitskoj pojavi (I. M a r o v i ć — B. C o v i ć , 1983, 196— 197). Sve ove nedosljednosti uglavnom su objektivna posljedica stanja istraženosti ove problematike, mada su jednim dijelom proistekle i iz

11

same koncepcije ove višetomne publikacije. Na ovom m jestu ih navo­ dimo ne s nam jerom da se umanji vrijednost priloga iz Praistorije, već da bismo naglasili neke od bitnih problem a k oji su prisutni u na­ šoj i evropskoj arheološkoj nauci i s kojim a smo se susretali tokom na­ stajanja ovog djela. Pri tom e su nam građa i stavovi izneseni u ovoj ediciji u velikoj m jeri bili osnovni i nezaobilazni oslonac. P rim jer l jub­ ljanske kulture poslužio je samo kao ilustracija problema k oji egzisti­ raju u vezi sa vrem enskim i kulturnim opred jeljen jem kraja eneolita i početka ranog bronzanog doba ne samo na ovom području već i u mnogo širim okvirim a. Problem atika početka ranog bronzanog doba, kao i sama ljubljanska kultura, bez sumnje zaslužuju m nogo veću paž­ nju, te ćemo ovim pitanjim a u kasnijem tekstu posvetiti dosta prostora. Ovom kratkom spisku djela sintetskog karaktera u kojim a je manje ili više cjelovito obrađena problem atika ranog bronzanog doba, istočnojadranskog područja, valjalo bi dodati i studiju Z. Brusića Eneolit i rano brončano doba na sjeverozapadnom Balkanu. U dijelu stu­ dije k oji se odnosi na prim orsko područje izneseno je dosta zanim lji­ viji zaključaka i sakupljen veliki broj ranije nedostupnih podataka, ko­ ji su nam bili od velike koristi u ovom radu. N a žalost, ovo djelo još nije Objavljeno, te je ostalo nepristupačno široj naučnoj javnosti2. N a kraju, potrebno se ukratko osvrnuti i na djelo N. Vaimina bas cidriatische Gebiet in V or- und Friihbrortzezeit, koje je objavljeno još 1939. godine. U ovoj studiji obuhvaćeno je veoma široko geograf­ sko područje koje uključuje čitav jadranski basen, ali i obale Jonskog mora, odnosno zapadni dio Grčke i istočnu obalu Sicilije. Međutim, u tom okviru problem atika ranog bronzanog doba istočnog Jadrana naj­ slabije je zastupljena i obrađena iz prostog razloga što autor nije imao na raspolaganju nikakve podatke o kulturi ranog bronzanog doba ovog dijela Jadrana, izuzev nekih odranije poznatih nalazišta iz Istre i Tršćan­ skog krasa. Sa današnjeg stanovišta može se reći da koncepcija ove stu­ dije i u njoj izneseni podaci ne predstavljaju značajniji doprinos pro­ učavanju ove problematike, je r je u okvire jadranskog kulturnog kruga uključeno nekoliko sasvim različitih kulturnih kompleksa. U tom po­ gledu naročito je neprihvatljiv stav autora po kome bi u jadranski krug trebalo uključiti čitav zapadni Balkan, i to već od neolitskog doba. No, bez obzira na sve nedostatke, m ora se konstatovati da ovo djelo pred­ stavlja prvi pokušaj sintetske obrade ranog bronzanog doba jadranskog područja, a dobiveni rezultati su u potpunosti adekvatni raspoloživoj građi i ondašnjim mogućnostima sagledavanja ove problematike.

2 Radi se o magistarskoj radnji Z. Brusića ođbranjenoj na Filozofskom fa­ kultetu u Zagrebu 1972. godine. Rukopis ovog djela nalazi se u biblioteci Filo­ zofskog fakulteta u Zagrebu.

M ETO D O LO ŠK I PK IST U P

P rije nego pređemo na razmatranje same problem atike ranog bronzanog doba i stočnoj adranskog područja, neophodno je Iznijeti ne­ koliko napomena o načinu prezentacije građe, a naročito u pogledu p ri­ stupa nekim važnijim m etodološkim i term inološkim problemima, bu­ dući da je to u najvećoj m jeri odredilo pravac našeg proučavanja i b it­ no uticalo na cjelokupnu koncepciju ovoga djela. Među svim problem im a na k oje smo nailazili tokom studiranja ove materije, jedan od najznačajnijih svakako je onaj k oji se odnosi na određenje karaktera ranog bronzanog doba kao izdvojenog i specifičnog razdoblja u okviru kulturao-istorijskog razvoja i stočnoj adranskog pod­ ručja. Stoga je potrebno već u ovom uvodnom dijelu nešto više reći o toj problematici i o našem opredjeljen ju u tom pogledu, tim p rije što ta pitanja nisu na zadovoljavajući način riješena ne samo na istočnom Jadranu već i na čitavom zapadnom Balkanu, pa i na mnogo širem pod­ ručju. N aročito su ostali nejasni kriterijum i razgraničenja i distinkcije kulture ranog bronzanog doba i eneolitskog perioda, k oji mu je nepo­ sredno prethodio. Tako se kao jedno od primarnih nameće i pitanje pro­ cesa transform acije eneolitske kulture u kulturu bronzanog doba. U vezi sa tim neophodno bi bilo razlučiti da li period koji nazivamo »rano bronzano doba« treba da predstavlja jednu prelaznu fazu u k ojoj su još uvijek prisutni eneolitski kulturni sadržaji, a u k ojo j istovremeno dolazi do nastanka nekih elemenata k oji uvode u novo kultumo-istorijsko razdoblje ili je, pak, to početak bronzanog doba u punom smislu te riječi, razdoblje u kome više nema tragova kulture prethodnog perio­ da, već i u tipološkom i u širem istorijskom smislu potpuno dom ini­ raju novi kulturni sadržaji. Veom a je važno pitanje da li kulture ranog bronzanog doba m o­ raju da sadrže obje ove komponente ili samo jednu od njih i kome od ovih kriterijum a bi trebalo dati prednost. U literaturi se susreću sve ove mogućnosti, ali u vezi sa njihovim prioritetim a ne postoji neki me­ todološki zasnovan i ujednačen stav, već je opredjeljen je u velikoj m je­ ri zavisno od stanovišta različitih arheoloških tradicija, škola i autori­ teta. Tako se u jednom dosta velikom dijelu Srednje i Zapadne Evrope ne vodi mnogo računa o tim aspektima, već glavnu odrednicu u ovom smislu predstavlja pojava proizvoda od bronze, odnosno uklapanje u kronološki sistem P. Reineckea. Međutim, nisu rijetka ni područja na kojima je periodizacija u većoj ili m anjoj m jeri bazirana na specifično­ stima lokalnog razvoja i gdje aspekti o kojim a smo prethodno govorili

13

dolaze više do izražaja. Tako m ožem o reći da m etodološko određenje koje je prihvaćeno u Mađarskoj, podrazum ijeva obuhvatanje o b je pret­ hodno navedene komponente, s tim što se prednost daje prvom kriterijumu. Kulture koje su na ovom prostoru opredijeljene u prvu i dru­ gu fazu ranog bronzanog doba (Mako, Nyrseg, Glockenbecher-Csepel i rana Nagvrev), u najvećoj m jeri imaju prelazni karakter, dok bi tek u trećoj fazi ovoga perioda preovlađivali elementi bronzanodopskog karaktera (kasna Nagvrev, Hatvan i druse: up. N. K a 1i c z, 1982,117— 146; G. B a n d i , 1982,165— 180). Sasvim suprotan stav prisutan je u n ovijoj čehoslovaćkoj literaluri. Po nekim autorima, početak bronzanog doba na tom području ve­ zuje se za klasičnu unjetičku kulturu koja po svim svojim karakteris­ tikama predstavlja tipičnu bronzanodopsku tvorevinu (M. B u c h v a l d e k , 1982, 225— 227). Karakteristično je da ni jedno od ovih dijam et­ ralno različitih opredjeljenja ni u kulturnom, a ni u hronološkom po­ gledu ni je bazirano na odrednicama sistema P. Reineckea, već mađar­ sko rano bronzano doba najvećim dijelom prethodi fazii Br. A l, dok bi početak bronzanog doba po navedenoj čehoslovaćkoj periodizaciji odgo­ varao etapi Br. A2, odnosno završnoj Fazi ovog perioda, prema Reineckeu. Nešto drugačija je situacija u Rumuniji. Po P. Romanu i dru­ gim rumunskim autorima, između eneolita i ranog bronzanog doba na tom području egzistira jedna samostalna i relativno dugotrajna prelaz­ ila Taza k ojo j pripadaju kulture Cernavođa 111 i Cotofeni. Rano bronza­ no doba otpočinje sa grupom Glina I I I — Schneckenberg, koja takođe u znatnoj m jeri ima prelazni karakter. M lađim etapama ovog perioda pripadaju tipične bronzanodopske grupe, kao što su Verbigioara, Periam, Tei i dr. (S. M o r i n e — P. R o m a n , 1968, 45— 128; P. R o m a n , 1975, 145— 158; 1981, 157— 170). U Bugarskoj i Albaniji prim aran značaj u ovom pogledu dat je vezama sa egejsko-anadolskim područjem . Tako se rano bronzano doba Bugarske (kultura E/ero) u potpunosti poklapa sa odgovarajućim peri­ odom u Anađoliji (G. G e o r g i e v et al., 1979, 487— 514), dok bi p n a la/a ovog perioda u Albaniji (M aliq l i l a ) uglavnom bila paralelna sa EH I I I razdobljem u Grčkoj (F. P r e n d i, 1982 , 204— 209; M. G a r a š a n i n, 1983, 724— 726). Na području zapadnog Balkana ovo određenje se u najvećoj m je­ ri izvodi na osnovama sistema P. Reineckea. Istina, u novije vrijem e ima i nekih pokušaja zasnovanih na drugačijim kriterijum im a, ali kako smo vidjeli na prim jeru ljubljanske kulture, još nema jasnijeg opredje­ ljenja u tom smislu. Kad je u pitanju istočno jadranski prostor, odmah treba naglasiti da pokušaj razrješenja problem atike završetka eneolita i početka kul­ ture ranog bronzanog doba na osnovat uobičajenog m etodološkog po­ stupka, odnosno na baza hronoloških i kulturnih paralela sa širim pod­ ručjem i uklapanja u hronoioški sistem. P. Reineckea, nije dao odgova­ rajuće rezultate. Ćini se da se ono ne može ni riješiti na tim osnovama. Kako je poznato. Reineckeov sistem je oform ljen početkom ovog vijeka, i to prvenstveno za područje južne Njem ačke (up. W . T o r b r ii g g e, 14

1959, 5— 14). Međutim, u novije vrijem e izneseno je dosta rezervi u vezi sa mogućnostima aplikacije ovo g sistema kao osnove za periodizaciju kulturno-istorijskog razvoja ne samo na širem već i na samom ma­ tičnom području (W . P a p e , 1978, 14, 21-23; M. B u c h v a l d e k , 1982, 226)\ N aročito su kritikovane osnovne determinante početka bronzanog doba. Čini se da je W. Pape sasvim u pravu kada kaže da pojava bronze jeste važna odrednica početka n ovog perioda, ali svakako ne može biti jedina, niti glavna determinanta u ovom smislu (W. P a p e , 1978, 22). U svakom slučaju, nije svejedno da li je pojava bronze na određenom pod­ ručju praćena i širim društveno-ekonomskim preobražajim a ili ne, što će reći da se ne može imati isti odnos prem a centrima rane produkcije bronze i prema oblastim a gd je se o vi produkti ja v lja ju pojedinačno, kao im port iz prve, druge, ili treće ruke. U k rajn joj lin iji, može se posta­ viti pitanje da li je prisustvo bronze uopšte neophodan preduslov za definisanje kraja eneolita i početka bronzanog doba, pogotovu u pod­ ručjima koja nemaju pogodnih prirodnih resursa i koja su udaljena od velikih centara rane m etalurgije bronze. U M ađarskoj, Rumuniji, Bu­ garskoj, Albaniji, pa ni na egejskom području, taj kriterijum n ije bio od presudnog značaja'1. Takođe je neophodno razlučiti da li je nedo­ statak bronze, ili njena k rajn je sporadična pojava, samo po sebi do­ statna odrednica i znak da je određeno područje još uvijek u eneolitskom kulturnom m iljeu ili se u tom smislu m ora voditi računa i o ne­ kim drugim elementima. Sva ova pitanja u punoj m jeri se odnose na problematiku na­ stanka i razvoja ranog bronzanog doba istočnog jadranskog područja, a na većinu od njih dosadašnja izučavanja nisu dala zadovoljavajuće odgovore. U suštini, sve se više pokazuje da je u ovom smislu neophod­ no mnogo više pažnje posvetiti širim kultum o-istorijskim aspektima i uopšte specifičnostima razvojnih tendencija određenog područja nego uklapanju u opšte periodne i hronološke sisteme. S obzirom na osoben geografski položaj istočnog Jadrana — na prelazu između M edite­ rana i srednje Evrope — , te na izloženost ovog prostora uticajima iz oba ova kulturna kruga, u našim razm atranjim a pokušali smo da u najvećoj mogućoj m jeri razm otrim o kulturne veze i odnose sa objem a ovim oblastima. Sasvim je razum ljivo da smo se pri tome m orali osla­ njati na Reineckeov i na egejsko-anadolski hronološki sistem. Među­ tim, pokazalo se da je jedna od specifičnosti ovoga područja i u tome što se na njemu ne mogu u potpunosti prim ijeniti ni jedan od ovih baznih hronoloških sistema, pogotovu ne kao osnovna periodizacijska odrednica. Iz tog razloga, njihov značaj, kao uostalom i u slučaju hro­ noloških sistema u Mađarskoj, Albaniji i u Rumuniji, na koje smo se takođe morali oslanjati, sveli smo na nivo razmatranja hronoloških pa­ ralela, imajući u vidu činjenicu da hronološka istovremenost ne mora sama po sebi značiti i kulturno-istorijsku sinhronizaciju. U stvari, prak­ 3 O nekim hronološkim i terminološkim problemima vezanim za početak kulture bronzanog doba vidi B. Č o v i ć , 1983a, 9— 13. 4 N a ovim prostorima u prvim fazama ranog bronzanog doba metalni pro­ izvodi se još uvijek izrađuju od bakra, a u Egeji bronza se u značajnijoj mjeri pojavljuje tek od E H f l perioda. Up. N . K a l i c z , 1968: J. M a c h n i k , 198.-?; K B r a n i g a n, 1974.

15

sa je pokazala da hronološki sistemi nisu ništa drugo do određeni ne­ ophodni m odeli čija je valiđnost obrnuto srazm jem a veličini terito­ rije na k ojoj se prim jenjuju. Iz toga proizilazi da se u pogledu osnovne periodizacije u punom obimu m ože računati samo na kompleks odlika lokalnog razvoja i na uže hronološke sisteme k oji su na toj bazi izve­ deni. Razum ljivo, objektivnost svega toga u najvećoj m jeri je uslovljena nivoom istraženosti datog područja. NTa sadašnjem stupnju poznavanja ove problem atike još uvijek smo daleko od potpunijeg razrješenja navedenih pitanja i od izrade jednog cjelovitog sistema k oji bi u punoj m jeri odgovarao slici kultur­ nog razvoja ovog dijela Jadrana, ali smo m išljenja da bi istraživanja trebalo m nogo više usm jeriti u tom pravcu. Samo se na taj način može d ob ili odgovarajuća realna osnova za jedno svestrano razmatranje kom­ pleksa kulturnog razvoja na tom području i preciziranje kronoloških, kulturnih i svih drugih odnosa sa drugim cjelinama i prostorima. U cilju stvaranja jedne šire baze za ovakav pristup istraživanju, nastojali smo da u okviru obrade ranog bronzanog doba istočnog jadranskog područja obuhvatimo sve elemente ove problem atike, počev od najra­ nijeg nagovještaja kulture novog perioda, k o ji su još uvijek dobrim di­ jelom u eneoiitskom kulturnom m iljeu, pa sve do njenog p otpu n jg pre­ rastanja u kulturu punog, odnosno srednjeg bronzanog doba. Pri tom smo pokušali da sam proces prerastanja eneolitske kulture u novu kulturu bronzanog doba sagledamo u kontekstu dinamičnih etnokultur­ nih odnosa i prožim anja koja su zahvatila ovaj dio Evrope, im ajući uvi­ jek u vidu osobenosti odraza tili zbivanja na području istočnog Jadrana. U vezi sa koncepcijom ovog rada, već smo naglasili neophodnost obuhvatanja kompletne kultumo-geografske cjeline područja istočnog ■Jadrana, bez obzira na današnje administrativne granice i na veoma ne­ ujednačen nivo istraženosti ovog prostora. T o znači da je ovdje obra­ đeno čitavo područje od rijeke Soče do rijeke Mati, što u vazdušnoj liniji iznosi oko 650 km dužine’. Norm alno, u tom okviru je i zaleđe, koje, iako dosta zadire u unutrašnjost kontinenta izvan užeg jadran­ skog područja u geografskom smislu, predstavlja prostor od prim ar­ nog značaja za egzistenciju etno-kulturnih cjelina ovog kulturnog kruga. Naime, cjelokupna kulturno-istorijska situacija u ovom dijelu Balkana jasno pokazuje da se kulturni razvoj na ovoj relaciji ne poklapa sa pri­ rodnim i klimatskim granicama geografske regije. S obzirom na tema­ tiku kojom se bavimo, razum ljivo je da smo u ovom slučaju prednost morali dati kulturnim aspektima, a oni nesumnjivo potvrđuju da go­ tovo čitav srednji pojas dinarskog planinskog sistema tokom cjelokup­ nog ranog bronzanog doba gravitira jadranskom kulturnom krugu. Pre­ ma arheološkoj građi. linija razgraničenja kultura jadranskog područja sa onima u unutrašnjosti išla bi od Civiđale u Ita liji, preko pobrđa iznad nove Gorice i Postojne, odakle se sužava prema Velebitu, da bi na tom dijelu išla hrbatom ove planine. Dalje se jadranski kulturni krug opet širi preko Dinare, obuhvatajući Livanjsko i Duvanjsko polje, koljeno Neretve sa nalazištem u Varvari i, idući preko Konjica, Zelen5 Poređenja radi, navešćemo da ukupna dužina juaoslovenske jadranske obale iznosi 6 115,9 km. Od toga 2 092,4 km otpada na obalu kopna, a 4 023,5 km je obala ostrva (V e lik i geografski alias Jugoslavije, 182, Zagreb 1987).

gore i Durmitora, do visova K om ova, a zatim ispod vrhova Prokletija i planina sjeverne Albanije, izlazi na dolinu rijeke M ati (v. si. I )6. O vdje treba skrenuti pažnju na odstupanje k oje smo učinili u vezi sa naseljima Ig i Parte. Ta nalazišta su smještena na Ljubljanskom barju, dakle izvan ovih okvira, a ipak smo ih uključili u ovaj rad. Pri tom smo imali u vidu da se tu radi o najznačajnijim centrima ljub­ ljanske kulture, te da bismo n jih ovim izostavljanjem izgubili cjelinu ljubljanskog kulturnog kompleksa, k o ji je inače u potpunosti orijentisan na jadransko područje. Osim toga, i samo Ljubljansko b a rje je u ovom periodu nesumnjivo veom a snažno povezano sa Slovenačkim i Tršćanskim krasom i bez sumnje je u značajnoj m jeri doprinijelo raz­ voju ovog dijela Jadrana, te se ne m ože isključiti ni mogućnost da je i to područje, barem u vrijem e ljubljanske kulture, bilo integralni dio jadranskog kulturnog kruga. Na čitavom prostoru istočnog Jadrana do sada je konstatovano preko stotinu nalazišta u kojim a je, između ostalog, zastupljen i mate­ rijal ranog bronzanog doba7. Već bi iznošenje cjelokupne te građe pred­ stavljalo problem za sebe. No, pošto je osnovni cilj ovog rada sintetska obrada navedene problem atike, to smo se opred ijelili za sistematizaciju i tipološku prezentaciju nalaza u okvirim a kulturnih cjelina u svim slučajevima gdje je to bilo moguće6, a pri tom su u potrebnoj m jeri apostrofirana i kartirana sva odgovarajuća nalazišta. Međutim, detaljan opis i prezentaciju svih tih nalazišta smatrali smo nepotrebnim balastom na ovom mjestu, je r su ona m anje ili više poznata iz postojeće literature. N i iznošenje n ovog m aterijala n ije nam ovd je bio prevashodni cilj, mada je i toga bilo tamo gdje je to bilo potrebno i moguće. Tekstuelni dio ovog rada ima četiri osnovna odjela. U drugom odjelu, koji slijedi nakon ovoga uvodnog poglavlja, iznesene su osnov­ ne karakteristike kulturnog razvoja u okviru tri glavne jadranske re­ gije: sjeverni, srednji i južni Jadran. Tu su uključene geografske odlike područja, istorijat istraživanja važnijih nalazišta, te prezentacija kul­ turnih cjelina, odnosno njihove građe, kao i otvorenih problem a veza­ nih za neke nedovoljno istražene aspekte iz ovog domena. Prezentaci­ jom kulturnih cjelina, odnosno kulturnih kompleksa, njihovih varijanti > samostalnih kulturnih grupa, obuhvaćeni su kulturni i hronološki ok­ viri, ali bez šireg zaJaženja u problem atiku njihove geneze i nastanka. Ta pitanja su cjelovito obrađena u trećem dijelu rada, nakon iznošenja cjelokupne građe. Olakšavajuća okolnost u iznošenju ove m aterije bila je u tome što se područje rasprostiranja većine kulturnih cjelina, ili varijanti od­ ređenih kulturnih cjelina, uglavnom poklapa sa ovim geografskim re­ 6 Prema etnografskim podacima o stočarskim komunikacijama u ovom di­ jelu Balkana, jadranski kulturni krug se poklapa sa stočarskim kretanjima me­ diteranskog tipa, s tim što ova obuhvataju nešto šire područje. O ovome će biti više riječi prilikom obrade socio-ekonomskih aspekata kultura ranog bronza­ nog doba sa ovoga područja. 7 U okviru ovog rada kartirana su 122 lokaliteta sa materijalom ranog bron­ zanog doba. Prema našoj evidenciji to bi bio i ukupan broj nalazišta ovog peri­ oda koji su do sada otkriveni na području istočnog Jadrana. 8 U vezi sa metodološkim principima definisanja određenih kulturnih cje­ lina vidi L. K l e i n , 1982.

17

gijama, naročito u pogledu njihovih matičnih izvorišta. Zahvaljujući to­ me, u izlaganju smo m ogli dosta konsekventno da se pridržavam o ovo­ ga kul tum o-geografskog redoslijeda. Osnovni cilj ovog dijela rada bio je da se sistematski prezentira postojeći m aterijal i, u okviru raspolo­ živih mogućnosti, pruži jedan kontinuirani pregled kulturnog razvoja od početka do kraja ranog bronzanog doba u svakoj od ovih regija po­ naosob. U trećem odjelu, k oji nosi naslov »Kulturno-istorijski aspekti«, prim ijenili smo nešto drugačiji način izlaganja. S obzirom da ovaj dio rada u najvećoj m jeri ima sintetski karakter, u njemu su obrađene op­ ite karakteristike razvojnih faza ovog perioda, ali ne više u okviru po­ jedinih regija već na čitavom jadranskom području kao široj cjelini. Tu su posebno obrađeni problem i vezani za nastanak kulturnih cjeli­ ma koje sačinjavaju jadranski kulturni krug, njihovi međusobni odno­ si, te socio-ekonomski i drugi aspekti kulturnog razvoja. li četvrtom , završnom dijelu obuhvaćena su pitanja vezana za m jesto i značaj is točno jadranskog kruga u kontekstu kulturnog razvo­ ja na širem balkanskom, mediteranskom i evropskom području, kao i opšta zaključna razmatranja.

18

KULTURNE REGIJE, KULTURNE CJELINE I OTVORENI PROBLEMI

I. PODRUČJE SJEVERNOG JADRANA G EOGRAFSKI O K V IR I I ISTO RIJAT ISTR AŽIVAN JA

Ovo područje obuhvata najveći dio Slovenačkog krasa, Tršćanski i Gorički kras, te Istru, Kvarner i Velebitsko prim orje, kao i ostrva sjevernog Jadrana. Granica prema sjeverozapadu jasno je definisana rijekom Sočom, odakle počinje Furlanska nizija, tj. prostor koji ima sasvim drugačije geografske osobine. N ajisturenija tačka ovog dijela jadranskog prim orja prema unutrašnjosti su Postojnska vrata, preko kojih je moguća direktna veza sa Ljubljanskim barjem. Od Postojne se ovaj prostor sužava dolinom Pivke, preko Ilirsk e Bistrice do Rijeke, da bi na većem dijelu K varnera i u području Velebita obuhvatao samo uski obalni pojas sa ostrvima. Izuzev same obale, ovo tlo je većinom niski kras 200 do 400 m, a rjeđe i do 500 m nadmorske visine, s tim da se ta visina postepeno povećava naročito u graničnim oblastima prema Alpama, Gorskom kotaru i na području Velebita, odnosno pre­ ma Lici (M. K o d r i č , 1957, 9). U središnjem dijelu ovog područja ističu se jedino masivi Učke i Ćićarije, k oji sa visinom i do 1400 m čine moćnu branu na prelazu iz Kvarnera i Slovenačkog krasa na Istar­ sko poluostrvo. Geološki sastav ovako omeđenog prostora najvećim dijelom je kredni i jurski vapnenac i dolom it, a u središnjem području Istre, u kanjonu Soče i oko Postojne, zastupljena je flišna podloga koja je obra­ zovana u eocenu i oligocenu kao m orski talog (M. K o d r i č , 1957, 9— 13). Na flišnim terenima vlaga tla je veća, vegetacija bujnija, što daje zelenu boju licu pokrajine, za razliku od okolnog kraškog pod­ ručja, koje je zbog rastresite i propustljive podloge uglavnom ogoljeno i na kome su izražene sve odlike ovog geološkog tipa — škrape, vrtače, doline, kao i neobično veliki broj pećina i jam a (J. C v i j i ć, 1922, 40— 41; M. H e r a k , 1957, 11— 13). Na ostrvima, na samoj obali i u dolinama rijeka Soče, Vipave, Rižave, Dragonje, Mirne i Raše klim a je submediteranska. Niski kras u ovom smislu predstavlja prelazino područje sa srazmjerno toplim zimama i vrućim, sušnim ljetima. K lim atski režim je i na p eriferiji takođe pod snažnim uticajem Mediterana, ali su na većim visinama već dosta izražene odlike srednjoevropsko— alpske klime (M. W r a b e r , 1957, 15— 19). 21

U cjelini gledajući, ovaj relativno mali prostor, smješten na vrhu najsjevernijeg zaliva Sredozem nog mora (Caput Adriae), predstavlja u evropskim razmjeram a veoma važnu sponu i taćku dodira nekoliko velikih bio-geografskih oblasti. Tu se l i punoj m jeri prepliću različiti biološki i etno-kulturni elementi Mediterana, Zapadne i Srednje E vro­ pe, Panonije, karpatskog basena i šireg prostora Istočne Evrope. Na ovom mjestu ukršta se i nekoliko vrlo značajnih prirodnih komunika­ cija koje su tokom praistorijskog razdoblja, a naročito u početnim fazama ranog bronzanog doba, bile intenzivno korištene. Na prvom mjestu navešćemo istočno jadransku obalnu komunikaciju, koja u ovom dijelu ide uz podnožje Velebita i preko Kvarnera, da bi zatim, napu­ stivši obalu, produžila dolinom Reke podno Ćićarije i izbila u zaleđe Trsta, obezbjeđujući time najkraću vezu istočnojadranskog prim orja i egejskog basena sa sjevrnom Ita lijo m i srednjom Evropom. Druga važna komunikacija vodi iz sjeverne Italije, preko Tršćanskog i Slovenačkog krasa, kroz Postojnska vrata i Notranjsku do Ljubljanskog barja i dalje, uz Savu, ka Panoniji i karpatskom basenu. Od Ljubljan­ skog barja, preko celjske kotline odvaja se pravac kom unikacije ka unutrašnjosti Alpa (F. B a j ž e l j , 1957, 217; S. G a b r o v e c , 1983, 21— 22), a u tom smislu značajnu prolaznicu predstavlja i dolina Soče. Zanim ljivo je da Istra ostaje po strani i izvan svih ovih komu­ nikacija, kao neki rezervat, zatvoren planinama Učkom i Ćićarijom a, kako ćemo vidjeti, takva prirodna izolovanost je tokom ranog bron­ zanog doba imala dosta uticaja na kulturni razvoj ovog poluostrva. Početak arheoloških istraživanja koja su od interesa za proble­ matiku kojom se ovdje bavimo pada u osmu deceniju X IX vijeka i vezan je za aktivnost R. F. Burtona, engleskog ambasadora u Trstu. U djelu N otes o f the Castellieri o r p reh istoric ruins o f the Istrian peninsula (R. F. B u r t o n , 1874, 385— 388} on je dao p rvi pregled praistorijskih gradina sa područja Tršćanskog krasa, Istre i kvarnerskih ostrva. Mada Burtonov pristup ovoj problem atici nije naučno zasnovan, neosporan je njegov doprinos pospješivanju rada na istraživanju ovak­ vih nalazišta. Pažnju naučne javnosti na brojne praistorijske naseobine u pe­ ćinama sjevernojadranskog krasa skrenuo je tršćanin C. Kunz (C. K u n z, 1877). Međutim, za dal ji razvoj praistorijskih. istraživanja na ovom tlu veoma je bitna 1883. godina, kada je ijekar, prirodnjak i pasionirani arheolog C. Marchesetti postao direktor Muzeja u Trstu (Museo Civico di Storia Naturale). Od tada, pa gotovo čitavih 40 go­ dina proteže se njegova obimna i sistematska istraživačka aktivnost na arheološkom planu. Marchesetti je najviše pažnje posvetio sakup­ ljanju građe i sistematskom opisu gradina iz čega je nastalo djelo / Castellieri p re is to rici cli Trieste e della regione Giulia (C. M a r c h e ­ s e t t i , 1903), koje i danas predstavlja neizostavnu literaturu za pro­ učavanje bronzanog i željeznog doba sjevernog Jadrana. Nekako u isto vrijem e (1885. g.) svoju istraživačku aktivnost otpočeo je i K. Moser, profesor njemačke gimnazi je u Trstu. Za razliku od Marcheseitia, on se više orijentisao na rad u pećinama i u vremenu od nekih 20 godina obavio je istraživanja velikog b roja pećinskih naselja. Između ostalog, 22

M oser je izveo i prva istraživanja u G rotla Cotariova, Grotta Caterina, Grotta dei Ciclami, Grotta del Pettirosso i Grotta Azzurra, koje će b iti često spomanjane u našem radu. Rezultate svojih istraživanja su­ m irao je u djelu D er Karst und seine H ohlen (K , M o s e r , 1899). Ma­ terijal sa njegovih iskopavanja je, na žalost, najvećim dijelom izgub­ ljen. Jedan m anji dio je sačuvan u Naturhistorisches Museumu u Beču, a od toga su obilježeni i upotrebljivi samo nalazi iz Grotta del Pet­ tirosso. Veom a značajna, mada ne i tako obimna istraživanja obavio je A. Gnirs u vremenu od 1909. do 1923. godine na brionskim ostrvima i u južnoj Istri. Za našu temu posebno su vrijedni njegovi podaci o tumulima u okolini Pule, kao i o naselju Javorike-Gromače na Brionima ( A . G n i r s , 1925, 11— 27, 4 0 ^ *3 ). Nakon prvog svjetskog rata intenzitet arheološkog istraživanja na ovom tlu je dosta opao. Iz tog perioda vrijedni spomena su radovi R. Battaglie, k oji je obavio niz značajnih istraživanja u pećinama, gradinama i tumulima na čitavom prostoru sjevernog Jadrana (R. B a t t a g l i a — M. C o s s i a n c i c h , 1915, 19— 39; R. B a t a g l i a , 1920, 1926, 1959). Od pedesetih godina ovoga vijek a nastaje novi zamah istraži­ vačkog rada u novonastalim geopolitičkim uslovima. Dok su istraživa­ nja u prethodnom periodu bila gotovo isključivo zavisna od aktivnosti naučnih institucija iz Trsta i Beča, nakon drugog svjetskog rata najveći dio područja sjevernog Jadrana pripao je Jugoslaviji, te se u ovu aktiv­ nost u punoj m jeri uključuju istraživači iz Ljubljane, Pule i Zagreba. Na području Slovenačkog krasa naročito su intenzivna istraživanja pe­ ćinskih naselja. No, do sada je publi'kovano veoma malo nalaza iz bronzanog doba (J. K o r o š e c , 1956, 3— 64; F. L e b e n, 1959, 231— 249). Posebno su značajna istraživanja k oja je obavio F. Leben, ali su ona najvećim dijelom neobjavljena, tako da su raspoloživi podaci krajnje fragmentarni. Dosta brojna istraživanja na tlu Istre obavio je B. Bačić. Posebno su značajna njegova iskopavanja u pećinama Cingarela, Srbani i T rogrloj pećini, na nizu gradina, kao što su Limska gradina, Makadanj. Vrčin i dr., u naselju Javorike-Gromače, te u tumulu Zamnjak. Među­ tim, sva ova iskopavanja, izuzev onih u Cingareli, T rogrloj pećini i Žamnjaku, do sada nisu naučno obrađena niti objavljena (B. B a č i ć , 1956, 323— 328; 1960, 197— 210; 1978, 161— 168). O vdje treba navesti i istraživanja koja su obavili M. M alez i V. M irosavljević u pećinama Istre, K varnera i Velebita. Mada je interes ovih autora bio usmjeren prvenstveno na starije periode, nađeno je i nešto m aterijala iz ranog bronzanog doba, naročito u Vlaškoj peći na Velebitu i u Jami na Sredi na ostrvu Cresu (M. M a l e z , 1955, 283— 289; 1956, 316— 324; V. M i r o s a v l j e v i ć , 1960, 204— 218; N. P e t r i ć , 1979, Tav. 24). N a području Tršćanskog krasa u poslijeratnom periodu izveden je niz revizionih iskopavanja u pećinskim i gradinskim naseljima, a takođe su obavljena istraživanja na nekim novim nalazištima, kao što su Grotta degli Zingari (G. M a r z o l i n i , 1972, 57— 103), Grotta della 23

Tartaruga (D. C a n n a r e ! l a — B. R e d i v o, 1983, 47— 70) i Grotta d el’Ansa (G. M a r z o l i n i , 1979, 19— 46), a što je posebno značajno, većina tih novih istraživanja je u većoj ili m anjoj m jeri objavljena. Zahvaljujući tome, po prvi put smo u situaciji da raspolažemo obim ­ nijim i stratigrafski dobro fiksiranim materijalom , što je om ogućilo jednu obuhvatniju analizu i sintetski prikaz nekih kulturnih cjelina o kojima ćemo go vorili u narednom tekstu.

24

K L A S IČ N I T IP LJU B LJA N SK E K U L T U R E

Klasični tip ljubljanske kulture definisan je tek nedavno kao nešto m odifikovana i proširena varijanta D im itrijevićevog alpskog facijesa ljubljanske kulture (S. D i m i t r i j e v i ć , 1967, 8— 19; B. G o v e d a r i c a , 1989). Međutim, istraživanje ovog kulturnog tipa, kao i ljub­ ljanske kulture u cjelini, ima dugu predistoriju, usko vezanu za otkriće i proučavanje bogatih sojeničarskih naselja s područja Ljubljanskog barja. Izuzetno značajni, brojni i raznovrsni nalazi sa Dežmanovih is­ kopavanja na lokalitetu Studenec-Ig (1875— 1877), svakako spadaju u red onih ključnih arheoloških otkrića koja su u značajnoj m jeri dala pečat razvoju evropske praistorijske nauke. Proučavanjem ovih nalaza bavio se veliki broj vodećih praistorićara iz prve polovine ovog vijeka, između ostalih i M. Hoernes, K. Schumacher, H. Reinharth, O. Mengin, K. Wilvonseder, kao i G. Childe. Prvu obuhvatniju analizu tog mate­ rijala dao je M. Hoernes još krajem prošlog vijeka (M. H o e r n e s , 1898, 173). Kulturne i hronološke paralele nalazima iz Ljubljanskog barja on je tražio na veom a širokom prostoru, od područja kulture trakaste keramike do egejskog basena. Nešto kasnije, zahvaljujući no­ vim nalazima na alpskom i panonskom području, Hoernes je bio u mogućnosti da bliže precizira ovu problematiku, te je nalaze iz Lju b ­ ljanskog barja uključio u krug kulture istočnoalpskih sojenica, u čije okvire su ubrojani i slavonsko-sremski lokaliteti, Mondsee, Altersee; kao i još neka srodna nalazišta (M. H o e r n e s , 1915, 337— 346). Ovaj H oem esov stav ostao je dugo vrem ena aktuelan i imao je dosta uticaja na kasnija proučavanja ove problematike. U ovom smislu veoma su indikativna razmatranja O. Mengina, koji među nalazima iz Ljubljanskog barja izdvaja stariju fazu, koju veže za badensku kulturu, i mlađu fazu, koja bi odgovarala kulturi vrpčaste keramike (O. M e n g i n , 1925, 763). Međutim, ovo, u suštini ispravno zapažanje nije naišlo na širi prijem u krugovima zainteresovanih specijalista onoga vremena, G. Childeu pripada zasluga za utvrđivanje postojanja uskih veza Ljubljanskog barja sa slavonskom kulturom. Pri tom je on, kao i pret­ hodno Hoernes, uzroke nastanka čitavog ovog kompleksa tražio na egejskom prostoru (G. C h i l d e , 1929, 213, 219). D alji korak u definisan ju kulturnog izraza nalaza iz Barja učinio je 0. Mengin u svom radu iz 1931. godine. On je tada po prvi put upotrijebio naziv »ljubljanska kultura« (Laibachkultur), a istovremeno

25

za krug slavonskih nalazišta uvodi ierm in »vučedolska kultura«, nagla­ šavajući time potrebu razdvajanja ove dvije kulturne tvorevine (O. M e n g i n , 1931, 54). Za razliku od prethodno navedenog stava O. Mengina, ovaj njegov zaključak imao je mnogo sretniju sudbinu, a termin »ljubljanska kultura« kao oznaka za cjelokupni fundus nalaza iz Lju b ­ ljanskog bar ja, biće široko prihvaćen u narednom periodu. Svakako vrijedno pažnje je m išljenje K. W ilvonsedera izneseno 1940. godine, kojim se ljubljanska kultura karakteriše kao varijanta vučedolske kulture (K . W i l f o n s e d e r , 1940, 11). To stanovište je podvrgao kritici R. Ložar, lakođe jedan od zaslužnih istraživača kul­ ture Ljubljanskog barja. Po njemu bi ljubljanska kultura morala imati primaran značaj u nastanku vučedolskog kulturnog kompleksa (R. L o ž a r , 1941, 16). Međutim, kasnija istraživanja su opovrgla ovu kri­ tiku i potvrdila lucidnost W ilvonsederovog m išljenja, koje je, to treba naglasiti, izneseno u vrijem e kada je slavonski m aterijal bio m nogo slabije pozna! od ljubljanskog. Prema R. Ložaru, najznačajnije komponente u okviru lju bljan ­ ske kulture su elementi kulture kuglastih am fora, zatim kulture vrpčaste keramike, te badenske kulture i kulture zvonastih pehara. On takođe govori u odnosima Ljubljanskog barja sa širim prostorom, a ne isključuje ni mogućnost veza sa jadranskim područjem, mada su nalazi ovog tipa na Jadranu u to vrijem e bili sasvim m alobrojni (R. L o ž a r , 1941, 20— 34). U jednom svom kasnijem radu Ložar je pokušao da napravi stratigrafsku diferencijaciju nalaza iz Ljubljanskog barja, i to na os­ novu pretpostavke o prem ještanju naselja (R. L o ž a r , 1942, 85— 94). On razlikuje tri laze pom jeranja naselja na široj lokaciji Studenec-Ig, koje su, po njegovom mišljenju, bile uslovljene klimatskim prom je­ nama. Ne može se tvrditi da su ova razmatranja u d ovoljn oj m jeri zasnovana na m aterijalnim dokazim a i metodološki u potpunosti prih­ vatljiva, ali je veoma indikativan Ložarov zaključak prema kome je od svih naselja u Igu najsnažnija druga kolonija, kojoj pripadaju ba­ karni nalazi i keramika ukrašena »vrpćastim « ornamentima. Kako ćemo kasnije vidjeti, većina tih elemenata karakteristična je upravo za naš, klasični tip ljubljanske kubure. Veom a bitan, a moglo bi se reći i preloman momenat u prouča­ vanju nalaza iz Ljubljanskog barja predstavljaju sistematska iskopava­ nja utvrđenog tel-naselja u Vućedolu, koja je obavio R. R. Schmidt 1938. godine ^R. R. S c h m i d t , 1945). Obimna građa iz ovog izuzetno značajnog nalazišta dala je mnoštvo podataka relevantnih, između os­ talog, i za cjelovitije razmatranje odnosa vučedolskog kulturnog kom­ pleksa i kulture Ljubljanskog barja. Stratigrafija Vučedola takođe je dobrim dijelom doprinijela argumentovanom izdvajanju starije i mlađe Faze u nalazištu Studenec-Ig, što će biti jedna od ključnih kompone­ nata u narednom razdoblju istraživanja ove problematike. K valitativno sasvim novi pristup ovom pitanju označen je rado­ vima P. Korošec. U svojoj studiji iz 1956. godine ona je po prvi put dokumentovano ukazala na blisku srodnost materijala iz Iga, koji je tada smatrala nalazištem iz okvira vučedolske, odnosno sla­ 26

vonske kulture, i do tada poznatih, nalaza sa jadranskog područja — Grotta del Pettirosso, Jami na Sredi, Grapčeva špilja, Rubež (P. K o r o š e c, 1956, 369— 378). Nešto kasnije ona je cjelokupni m aterijal iz naselja Studenec-Ig p od ijelila u d vije faze (P. K o r o š e c , 1959, 94— 105). Stariju fazu (grupa Ig I) povezala je sa badenskom kulturom, dok bi mlađa faza (grupa Ig II) odgovarala kasnoj kulturi zvonastih pehara i još nekim srodnim grupama. P. K orošec dalje naglašava da grupa Ig I I predstavlja novu etničku skupinu koja se jasno razlikuje od prethodnog etno-kultumog horizonta. Svoja razm atranja u vezi sa definisanjem grupe Ig I I P. K orošec je zaokružila uključivanjem u njene okvire čitavog niza nalazišta sa srednjojađranskog područja (Gra­ dina Sveti Spas, Biskupija, Rumin, cetinski tumuli, Tradanj, gradina V rpoljac itd. — P. K o r o š e c , 1962, 213— 238). U prikazu evolucije naučne m isli, koja je dovela do definicije našeg klasičnog tipa ljubljanske kulture, ne sm ije se zaobiči prilog F. Lebena iz 1967. godine, u kome je prezentiran sav do tada poznati m aterijal iz pećina Tršćanskog krasa (F. L e b e n, 1967, 43— 83), kao ni katalog nalaza iz Iga, koji su priredili J. i P. K orošec (J., P. K o r o ­ š e c , 1969). Mada u teoretskom pogledu ne donose ništa posebno novo, ta dva djela su u značajnoj m jeri doprinijela cjelovitom sagledavanju nalaza o kojim a će na ovom mjestu b iti riječi. Sljedeći bitan korak u studiranju ove problem atike učinio je S. D im itrijević, oslanjajući se prije svega na rezultate istraživanja P. Korošec, kao i na neke nove nalaze (S. D im itrijević, 1967, 8— 19). On detaljno razrađuje ideju P. K orošec o samostalnosti grupe Ig II, po­ tencirajući još više njenu kulturnu cjelovitost. Nalaze starije grupe Ig I, D im itrijević je opredijelio u okvire kasnovučedolskog kompleksa. Imajući to u vidu, izveo je zaključak prema kome se termin »lju b ljan ­ ska kultura« može odnositi samo na nalaze tipa Ig II, je r oni daju sliku jedne definisane i samosvojne kulturne cjeline, za razliku od pret­ hodnih horizonata Ljubljanskog barja, koji su d ijelovi vučedolskog i nekih još starijih kulturnih kompleksa. Ovako definisanu ljubljansku kulturu D im itrijević je p od ijelio na dva regionalna tipa: alpski i jad ­ ranski. Alpskom tipu je pripisao nalaze iz Iga I I , jedan grob iz Linz-Scharlinza, nekoliko karakterističnih nalaza iz naselja Vinomer, kao i jedan keramički fragment iz pećine Hrustovače. U okvire jadranskog tipa uključena su uglavnom ista nalazišta koja u ovom kontekstu na­ vod i i P. Korošec. S. D im itrijević se u jednom od svojih posljednjih radova ponov­ no osvrnuo na ovu problematiku, detaljno obrazlažući svoju definiciju i regionalnu podjelu ljubljanske kulture (S. D i m i t r i j e v i ć , 1979, 317— 328). U suštini, n jegovi stavovi u ovom pogledu ostali su isti, s tim što je u novoj studiji jadranski facijes p otkrijepljen jo š nekim, u međuvremenu otkrivenim i objavljenim nalazima (Dančeva pećina, Guđnja, Mala Gruda, Pazhok). Ovakva defin icija ljubljanske kulture i svođenje starog Menginovog termina samo na nalaze tipa Ig II prihvaćeni su u arheološkoj literaturi, a i svi novi nalazi govore tome u prilog. Međutim, izneseno je dosta zam jerki u pogledu Dim it rij evićevog hronološkog opred jelje­ nja ljubljanske kulture, o čemu će više riječi b iti u kasnijem izlaganju,

27

kao i u pogledu opravdanosti regionalne podjele ove kulture na način k oji je predložio ovaj autor i k o ji je dokumentovan pojedinačnim, mahom dosta nesigurnim nalazima (B. G o v e d a r i c a , 1984, 95— 98; 1989). U ovom smislu dosta relevantnih podataka pružila su istraži­ vanja koja su obavljena u posljednjih nekoliko godina na jadranskom području. Posebno su značajna i indikativna reviziona iskopavanja u pećinama na Tršćanskom krasu, otkriće Vaganačke pećine na Velebitu, naselja u vrtači Otisić-Vlake, Ravlića pećine, kao i još nekih nalazišta u Dalmaciji i Hercegovini, o čemu ćemo detaljno govoriti u kasnijem tekstu. Ovoga puta otkriveni su sigurno stratifikovani nalazi, što je dalo dosta mogućnosti za kom pleksnije sagledavanje područja raspro­ stiranja i razvojnih tendencija ljubljanske kulture u cjelini, a posebno njenih, sada već bez dileme m ožem o reći, brojnih jadranskih nalazišta. Pokazalo se da nalazi ovog tipa s područja sjevernog Jadrana predstav­ ljaju jedinstvenu cjelinu sa D im itrijevićevim alpskim facijesom , čineći integralni dio primarnog ljubljanskog područja. Čitav taj prostor po­ vezan je zajedničkim razvojem već od vremena kasnovućedolske kul­ ture Ig I, a ljubljanska kultura, koja hronološki neposredno slijedi taj horizont, razvijala se na tom istom prostoru u svojoj najčistijoj, klasičnoj form i. Za razliku od toga, m aterijal ljubljanskog tipa iz obla sti srednjeg i južnog Jadrana pokazuje niz specifičnosti lokalnog ka­ raktera, što će biti detaljno prikazano prilikom obrade kulturnog raz­ voja u okviru ovih regija. PODRUČJE RASPRO STIRANJA I VAŽN IJA NALA ZIŠTA

Klasični tip ljubljanske kulture najobim nije je dokumentovan na prostoru Ljubljanskog barja u mlađen horizontu naselja Ig i u na­ selju Parte (karta 1:1, 2; J., P. K o r o š e c, 1969; Z. H a r e j , 1978, 75— 94; 1982, 31— 100). Sljedeća značajna koncentracija nalazišta s& materijalom ovog facijesa konstatovana je na Tršćanskom krasu (ka­ rta 1:3— 17). Na ovom području ljubljanski sloievi i nalazi prisutni su u velikom broju pećina, u jednom abriju i u jednoj gradini. U susje­ dnom, Slovenačkom krasu, koji je mnogo slabije istražen od prethod­ nog, ljubljanski nalazi se, prema raspoloživoj dokumentaciji, susreću pojedinačno u Škocjanskim jam ama (Tom inćeva jama, Roška špilja) i u Postojnskoj pređjam i (karta i : 18— 19; J. K o r o š e c , 1956, T. V lll:2 , IX : 1; F. L e b e n , 1959,231— 149; 1975)'. U Istri je ova kultura zastupljena samo sa po jednim keramič­ kim fragm entom u pećinama Cingarela, Srbani, kao i u Nezakciumu (karta 3 : 8 , 9, 17)2. Slična je situacija u kvarnerskom zalivu, gdje su do sada obavljeni samo pojedinačni nalazi ovog tipa iz pećine Jami na 1 Ovdje izuzimamo nalaze iz Postoj inske predjame koje je P. Korošec pri­ pisala ljubljanskoj kulturi (P, K o r o š e c , 1936, 369, T. V : 1), jer se pokazalo da pripadaju kulturi Retz-Gajary (S. D i m i t r i j e v i ć, 1979, 346— 350). 1 N. P e t r i ć , 1979, 22B— 229. Keramički fragment ljubljanskog trpa iz Nezakciuma otkriven je nedavno prilikom iskopavanja grobova iz željeznog do­ ba, i to na nivou zdravice, izvan konteksta nekropole. Prema podacima dobive­ nim Jjubaznošću kolegtnice K. Mihovilić, radi se o kupi na visokoj lievkastoj nozi sa tipičnim ljubljanskim ukrasima.

28

Sredi sa ostrva Cresa i iz Vlaške peci kod Senja (P. K o r o š e c , 1956, 375, T. 4:3; N. P e t r i ć , 1979, 237, T. X X V : 1, 3, 4). Veom a značajno nalazište klasičnog tipa ljubljanske kulture ot­ kriveno je nedavno u Vaganačkoj pećini, na istočnom rubu planine Velebit (karta 1:22; S. F o r e n b a h e r — P. V r a n j i c a n , 1985, 1— 21). Na ovom lokalitetu ljubljanski m aterijal je relativno dobro dokumentovan i stratigrafski opredijeljen, te je na taj način dosta jasno određeno geografsko i kulturno razgraničenje ove i srednjojadranske varijante ljubljanske kulture. Tim e bi bio iscrpljen repertoar nalazišta klasične ljub­ ljanske kulture na području gdje se ona ja v lja kao jedna koliko— toliko organska i povezana cjelina. Međutim, keramički oblici u kojim a su sadržane određene tipološke karakteristike ovog facijesa susreću se pojedinačno i na nekim dosta udaljenim područjim a — u gorn joj Au­ striji na lokalitetu Linz-Scharlinz (R. P i 1 1 i o n i, 1954, 241, Abb. 167: 54), u nalazištima Castello di Gesso (G. B. M o n t a n a r i — M. C r e m a s c h i — B. S a l a , 1982, 107, Fig. 32), Sant’Ilario i Bismantova u sjevernoj Ita liji3, u Vinom eru kod M etlike (R. L o ž a r, 1941a, 126— 132), kao i u pećini Hrustovači, u sjeverozapadnoj Bosni (A. B e n a c, 1962, 153, T. 32:4). Kako je već u uvodnom dijelu navedeno, neke od ovih nalaza S. D im itrijević je pripisao svom alpskom tipu ljubljanske kulture, a pojedini autori su skloni da u ovaj kulturni krug uključe i navedene nalaze iz sjeverne Ita lije4. Postoji više bitnih momenata k oji ne idu u prilog ovakvom opre­ djeljenju. Tom e se, prije svega, protive rezultati svih novijih istraživa­ nja, koji pokazuju da su intencije rasprostiranja ovog facijesa, kao i ljubljanske kulture u cjelini, usmjerene od podnožja jugoistočnih Alpa, odnosno od Ljubljanskog barja ka jugu i jugoistoku, duž jadranske obale. Nalazi ovog tipa izvan tih okvira su krajnje sporadični i redo­ vno u drugačijem kulturnom kontekstu. Konkretno, u slučaju Linz-Scharlinza radi se o grobnom nalazu i o načinu sahranjivanja kakav se uopšte ne susreće na prostoru gdje je ljubljanska kultura sigurno po­ tvrđena5. Pripisivanje toga groba ljubljanskoj kulturi nametalo bi i uvođenje jednog, u ovim okvirim a nepoznatog elementa duhovne kul­ ture, što, s obzirom na dosta nejasnu situaciju u pogledu načina sa­ hranjivanja na klasičnom ljubljanskom području, može dovesti do pre­ judiciranih, a možda i do pogrešnih zaključaka u vezi sa ovim kultur­ nim aspektima. Još manje je opravdano i p rih va tljivo ovdje uključivati područje sjeverozapadne Bosne, i to na osnovu jednog keramičkog fragmenta, koji se sa ljubljanskom kulturom može dovesti u vezu sa­ mo preko opštih karakteristika načina ukrašavanja, rađenog u maniru kulture zvonastih pehara, k oji se susreće na veoma širokom evropskom prostoru. Slična je situacija i sa drugim prethodno navedenim nalazi­ ma. U nekim od ovih slučajeva vjerovatno se radi o tragovim a određe3 Objavljeno u katalogu P re is to ria e P ro to s to ria net Reggiano, Resffio nel' Emilia 1975, Fig. 45, Fig. 58 : 9. 4 N. P e t r i ć , 1979, 228., nalaze iz Sant'Ilario pripisuje ljubljanskoj kulturi. U vezi sa ovim vidjeti kritički osvrt A. M. R a d i n i 111, 1983, 79— 87. 5 U pitanju je jedan erob iz okvira »Einzelgrabkultur«. Up. R. P i t t i o n i , 1954, 238— 246.

29

Karta 1 — Nalazišta klasičnog tipa ljubljanske kulture Carte 1 — Stations du type classique de la culture de Ljubljana

nih kontakata koje su nosioci klasičnog tipa ljubljanske kulture os­ tvarili sa drugim kulturnim cjelinam a na jednom širem i, u etno-kulturnom pogledu, raznorodnom p o d ru č ju . Drugo je pitanje karaktera tih veza, o čemu ćemo kasnije više govoriti. Prem a tome, područje klasične ljubljanske kulture ne bi se mo­ glo proširiti izvan okvira omeđenih sjevernom jadranskom obalom i Ljubljanskim barjem. Pa ni na tom prostoru ova kultura nije svuda podjednako zastupljena, već se izd vajaju d vije zone koncentracije — Ljubljansko barje i Tršćanski kras; područja rjeđ e zastupljenosti, kao što su Slovenački kras i Velebit; te oblasti Notranjske, Istre i K va r­ nera, gdje je ljubljanska kultura konstatovana sasvim sporadično. Ova­ kva situacija je, bez sumnje, dobrim dijelom posljedica stanja istraženosti, te s obzirom na opšti trend širenja ljubljanske kulture duž jadranske obale, njene dalje potvrde treba očekivati, p rije svega, na području Slovenačkog krasa, Kvarnera i Velebita. Međutim, šire p ri­ sustvo ove kulture na području Istre je veom a diskutabilno zbog već spomenute geografske izolovanosti ovoga poluostrva. Prema dokumen­ taciji kojom sada raspolažemo, Istra je najvjerovatnije ostala izvan sfere širenja ljubl janske kulture. N A Č IN ST A N O V A N JA

Sva do sada poznata nalazišta koja se sa sigurnošću m ogu pripisati klasičnom tipu ljubljanske kulture, predstavljaju naseobinske ob­ jekte. Zahvaljujući tom e u mogućnosti smo da damo cjelovit pregled tipova staništa, mada treba reći da njihov repertoar n ije ni širok niti raznovrstan. N ajveći broj naselja smješten je u pećinama koje su skoncentrisane na kraškom području sjevernog Jadrana. U jednom slučaju radi se o prebivalištu pod stijenom (abri, riparo), a nalazi ljubljanskog tipa konstatovam su i u jednom gradinskom naselju sa ovoga područ­ ja. Naselja u Ljubljanskom barju su sojeničarskog tipa (up. kartu 1). Prema tome, nosioci klasičnog tipa ljubljanske kulture u izboru m jesta stanovanja uglavnom su se zadovoljavali mogućnostima koje je pružala priroda, dok su kompleksni građevinski poduhvati preduzimani samo u izuzetnim slučajevima, a p rije svega na Ljubljanskom barju, odnosno na prostoru gde je kulturni razvoj ovog facijesa u svakom pogledu dostigao najviše domete. Ovaj iskonski princip prilagođavanja prirodi, svojstven najstarijim ljudskim zajednicama, veom a dugo se održao na širem mediteranskom prostoru, pa i u kraškom pojasu jad ­ ranskog prim orja, gdje se pećinska staništa u velikom b roju koriste tokom čitavog bronzanog doba. Neobično dugo trajan je ove konzer­ vativne tradicije ne m ora biti i znak zaostalosti u kulturnom razvoju, već je taj običaj u najvećoj m jeri uslovljen geografskim i klimatskim pogodnostima ovoga kraja. N ajveći broj istraženih pećinskih naselja iz okvira ove kulture poznat je na području Tršćanskog krasa, te se na ovom prim jeru n a jb olje mogu sagledati sve relevantne karakteristike ovih naselja. 31

Pećinska naselja, ili bolje reći staništa, sa ovog tla najčešće se sastoje od jedne prostorije sa širokim osunčanim ulazom, k oji osigu­ rava dotok dovoljne količine spoljne svjetlosti i toplote. Unutrašnjost pećine je suva i relativno pogodna za stanovanje, a njena veličina se

SI. 2 — Ulaz u pećinu O o t t a degli Zingari Fig. 2 — Entree dans la Grotta deali Zingari

kreće od onih malih dim enzija — 5m x 7m, kakva je Grotta de! Pet tine di Gabrovizza, do prostora srednje veličine — 20m x 30m, kao što je Grotta Caterina. Sasvim rijetk o su zaposijeđane pećine velikih di­ menzija poput Grotta Gigante6, je r se život uglavnom odvijao u pred­ njem dijelu, uz ulaz pećine (si. 2— 4). U stambenim horizontima k oji pripadaju ljubljanskoj kulturi konstatovana su brojna vatrišta, ali nema tragova nikakve čvršće arhi­ tekture. Međutim, u pogledu unutrašnjeg uređenja i uopšte u vezi sa organizacionom strukturom ovih naselja, veoma je bitan još jedan momenat, na koji u dosadašnjim istraživanjim a nije obraćena potrebna pažnja. Radi se o veoma pogodnom položaju nekih od pećinskih na­ selja sa ovog područja. Grotta Cotariova, Grotta dei Ciclami i Grotta del Pettirosso smještene su na dnu st jenovitog ruba kraških vrtača i pred njihovim ulazima otvara sc ravni, stijenama ograđeni prostor vrtače, čije su dim enzije do 1000 nr, pa i više (si. 3). Zaravnjeno dno vrtače je u odnosu na okolni prostor duboko do 15m, te je po pravilu za­ štićeno od vjetrova i sklonjeno oku nepoželjnih posjetilaca. Sasvim je logično pretpostaviti da je ovaj prostor imao određenu funkciju u sklopu pećinske naseobine. Možda je na njemu držana stoka, a nije isključeno da je i taj dio bio naseljen, poput vrtača na području sred6 Grotta Gigante dimenzije 300 m x većih kraških pećina na svijetu.

32

120 m i predstavlja jednu od

naj­

njeg Jadrana (A. M i l o s e v i c — B. G o v e d a r i c a , 1986, 51— T I). U prilog tom e govore i probna iskopavanja k oja su obavljena na pla­ tou vrtače ispred ulaza u Grotta del Pettirosso, gdje je konstatovan kulturni sloj, istina, iz nešto mlađeg perioda7.

SI. 3 — Tlocrt i presjek pećine G rc n a Cotariova i vrtače koja se nalazi ispred nje (po Cannrelli) Fig. 3 — Plan et section de la grotte Cotariova et la vallee sc irouvant devant el!e (selon Cannarella)

Ova pretpostavka se u punoj mjeri može odnositi i na Riparo di Percedol, k o ji je takođe smješten na rubu prostrane vrtače, a s ob­ zirom na slabu zaštitu koju je pružala natklonjena stijena, vrlo je vjerovatno da naselje nije bilo ograničeno samo na uski prostor stjeno­ vitog zaklona, već je obuhvatalo i određeni dio platoa vrtače. Prema tome, u cilju c jelo vitijeg razmatranja organizacije i sadržaja ovih na­ selja, bilo bi neophodno obaviti obim nija istraživanja i na prostoru vrtača koje se nalaze ispred ulaza ti pećinu. Druge pećine s Tršćanskog krasa i šireg područja klasične ljub­ ljanske kulture, nemaju posebnih karakteristika izvan elemenata uo­ bičajenih za ovaj tip staništa. Trebalo bi možda još istaći samo stra­ tegijski značaj Vaganačke pećine, k oja se nalazi na istočnom rubu područja ovog facijesa, a smještena je na planinskom visu oda­ kle se dobro kontroliše podužna jadranska komunikacija u Podvelebit1j u, kao i prolaz k oji vod i od morske obale ka zaleđu ove planine. Jedino do sada poznato gradinsko naselje na području klasične ljubljanske kulture je Casteliazzo di Doberdo. Ova gradina je smješ­ tena na prostranom vrhu brda u blizini rijeke Soče, odnosno na gra7 Ova iskopavanja je obavio G. Stacul Up. D. C a n n a r e l l a , 1979, 74.

!972 godine, a još nisu objavljena.

33

nici Krasa i Furlanske ravnice (karta 1:3). Mada je kulturni sloj dosta poremećen i spran, može se reći da ljubljanski nalazi pripadaju najsta­ rijem horizontu naseljavanja gradine8. Sojetiičarska naselja Ig I I i Parte u Ljubljanskom barju po sve­ mu predstavljaju izuzetnu pojavu ne samo u okviru ovog facijesa već i u ljubljanskoj kulturi uopšie. Prema raspoloživim podacima, u čita­ vom ovom krugu jedino ova dva naselja, a posebno ono u Igu, imaju fizionom iju kompleksne i trajne aglom eracije sa elementima organizo-

Sl. 4 — Plan pećine Grotta Caterina (po Cannarelli i Pittiu) Fig. 4 — Plan đe la Grotta Caterina (selon Cannaretla et Pitti)

vanog društvenog života, kao što su zanatstvo, trgovina i si. Neobična je činjenica da su ovi, barem za sada najreprezentativniji centri ljub­ ljanske kulture, izrasli u ambijentu sasvim različitom od uobičajenog, k o ji se, u odnosu na cjelokupnu teritoriju ove kulture, nalazi na njenoj krajn joj sjeverozapadnoj p eriferiji. Prosperitet Ljubljanskog barja i izuzetan razvoj sojenićarskih naselja upravo u ovom vremenu, bez sum­ nje je posljedica pogodnog geografskog položaja ove regije, kao i okol­ nosti da su se baš na ovom prostoru u to doba preplitali neki veoma bitni kulturni tokovi. Naime, poznato je da Ljubljansko barje ni p rije ® Nalazi kojima raspolažemo potiču sa površine i do sada nisu objavljeni. Smješteni su u Soprintendenza per BAAAS u Trstu.

34

a ni kasnije n ije dostiglo tako visok nivo kulturnog razvoja kao u vrijem e ove kulture (up. S. G a b r o v e c , 1983, 30). Dežmanova dokum entacija ne sadrži dovoljno elemenata rele­ vantnih za sagledavanje arhitekture i načina organizacije sojeničarskih naselja sa ovog područja. Ali, na osnovu rezultata nekih novih istraži­ vanja na Barju, kao i prema analogijam a sa ovakvim naseljima s p o­ dručja Alpa i sjeverne Italije, m ože se reći da Ig i Parte posjeduju sve karakteristike savremenih sojeničarskih aglom eracija podignutih na močvarnom tlu (up. J. R e g e t h , 1974, 83— 88). Naselje je bilo og­ rađeno koljem zabijenim u tlo, što predstavlja specifičan oblik fo r­ tifikacije, a možda i zaštitu od poplava. Osnove kuća su dobro izolovane i odignute od tla vertikalnim koljem . N a podu su redovno ogn ji­ šta sa podlogom od gline i kamena. Oblici kuća nisu utvrđeni, a one su najvjerovatnije bile četverougaone, sa zidovim a od pletera ob lijep ­ ljenog blatom i krovovim a prekrivenim slamom (up. S. G a b r o v e c , 1983, 30— 31). U cjelini gledajući, način stanovanja nosilaca ove kulture um­ nogome je identičan onome iz prethodnih perioda. Jedina novina u ovom smislu je zaposijedanje gradinskog položaja u Doberdolu, te se može zaključiti da u ovom pogledu klasični tip ljubljanske kulture nastavlja neo-eneolitsku tradiciju. PO G R E B N I OBIČAJI

Prem a dosadašnjim istraživanjim a na području klasične ljub­ ljanske kulture, ne može se govoriti o nekim jasno đefinisanim pogre­ bnim običajim a, je r nam nije poznata nijedna nekropola, ni ti izolovan grob k oji bi se sa sigurnošću m ogao pripisati ovoj kulturi. Ova 'kon­ statacija se ne odnosi samo na ovo vrijem e i na ovu kulturu, već se može reći da su podaci o načinu sahranjivanja krajnje fragmentarni i u prethodnim periodima, kao i u dobrom dijelu kasnijeg razvoja na čitavom ovom prostoru. Međutim, to ne znači da su nam nepoznati bilo kakvi antropološki ostaci k oji bi m ogli predstavljati tragove kulta mrtvih kod nosilaca klasične ljubljanske kulture. Naprotiv, samo na području Tršćanskog krasa poznato je preko dvadeset nalazišta sa osteološkim nalazima koji se pripisuju razdoblju od eneolita do željez­ nog doba. No, tu se radi isključivo o pećinama i dubokim jam am a u kojim a su ljudske kosti najčešće nalaž-ene u sekundarnom položaju i u krajnje nejasnom hronološkom i kulturnom kontekstu. U ovom pog­ ledu najviše pažnje zaslužuju nalazi iz pećine Abisso Giovanni Cesco, koja, u stvari, predstavlja jamu dubine 143 m (D. M a r i n i , 1975, 48 — 49). Na dubini od 14 m u jednom horizontalnom hodniku nađena je velika količina l judskih kostiju. U m aloj bočnoj prostoriji, odvojenoj jednom kamenom pregradom, otkriveno je oko 200 kostiju koje p ri­ padaju 5— 6 odraslih individua i jednom adolescentu. Uz njih su na­ đene i keramičke posude među k ojim a se, prema navodu D. Ćannarelle, ističe jedna vaza sa dekoracijom tipičnom za ljubljansku kulturu. Ova jama nalazi se u blizini Grotta del Orso (D. C a n n a r e l l a , 1979, 108). U vezu sa ljubljanskom kulturom takođe se dovode skeleti dvi­ je individue i uz n jih nađeni prilozi iz nasipa u Grotta Gigante (S. A nđ r e o l o t t i — F. S t r a d i , 1964, 87— 94). M oguće je da ovom kul-

35

lurnom horizontu odgovara i grob zgrčenca iz jedne niše u Ripparo Zaccaiia, k oji nema priloga, a inače je okvirno datiran u eneolitsko razdoblje (V. C a 1z a — D. C a n n a r e l l a , 1974, 93). Ostali antropološki nalazi iz pećina s područja Tršćanskog krasa, kao npr., grob iz G rotta del Pettine di Gabrovizza (G. M a r z o l i n i , 1983, 36— 38), i dr., ne mogu se hronološki bliže odrediti, te bi mogli pripadati kako ovom tako i nekom nešto ranijem ili, pak, nešto ka­ snijem razdoblju. Na preostalom području klasične ljubljanske kulture antropo­ loški ostaci iz ovog razdoblja poznati su u m nogo m anjoj m jeri, ali se, s obzirom na slabiju istraženost Slovenačkog krasa, Kvarnera i ve­ lebitskog prim orja, i ovdje može očekivati situacija slična onoj na T r­ šćanskom krasu. O vdje treba izd vojiti podatak koji navodi F. Leben, po kome su u P ostojnskoj jam i (Im enski rov) nađena tri ljudska ske­ leta sa keramičkim prilozim a ukrašenim u maniru ljubljanske kultu­ re (F. L e b e n , 1975, 151). Skeleti iz Predjam e u Postojni najvjerovatnije pripadaju nešto kasnijem razdoblju (J. K o r o š e c, 1956, 15), a o pojedinačnim antropološkim nalazima iz Iga ne posjedujem o ni­ kakve bliže podatke, te za sada na njih ne moženi 3 računati (u_i. S. G a b r o v e c , 1983,31). K ako je već na početku navedeno, podaci o kultu mrtvih u okvi­ ru klasične ljubljanske kulture su još uvijek m alobrojni, a i oni k oji­ ma raspolažemo nisu u d ovoljn oj m jeri dokumentovani niti sigurni da bi se na osnovu njih m ogli izvlačiti cjelo viti zaključci u vezi sa ovim veoma važnim aspektima duhovne kulture. Međutim, činjenica da nije otkrivena nijedna nekropola niti grob u klasičnom smislu te riječi, daje mogućnost za pretpostavku da su nosioci ljubljanske kulture u ok­ viru pogrebnih običaja u znatnoj m jeri odstupali od normi k oje se smatraju uobičajenim za postneolitska razdoblja. Između ostalog, iz­ gleda da su upražnjavali i jedan dosta rustičan ritual sahranjivanja m rtvih u naseljima i pećinama, uključujući tu i bacanje pokojnika u ambise i duboke jame. Takva situacija upućuje na autohtoni sup­ strat i na ritualne običaje koji su na ovom području uspostavljeni u m nogo ranijem vremenu, možda već u periodima koji prethode encolitu i neolitu, M ATER IJALN A KULTURA

U dosadašnjim istraživanjim a ove problematike svi bitni aspe­ kti materijalne kulture razmatrani su prvenstveno u odnosu na ma­ terijal iz Ljubljanskog barja, odnosno na osnovu nalaza iz Iga i, u novije vrijem e, iz obližnjeg nalazišta u Partama. Međutim, zbog ne­ dostatka stratigrafskih pokazatelja nije bilo moguće determinisati je ­ dan cjelo vitiji repertoar karakterističnih proizvoda, već se sa više si­ gurnosti m oglo računati samo na uži krug izrazitih, uglavnom keramič­ kih oblika i ornamentike, čija se samosvojnost tako reći sama name­ tala, Kad su u pitanju manje tipični produkti, kriterijum i za njihovo izdvajanje i sve konsekvence koje iz toga proizilaze, ostali su mnogo manje pouzdani i jasni. U nedostatku čvršćih argumenata nerijetko se primaran značaj pridavao m alobrojnim keramičkim oblicim a koji 36

su prisutni u Igu, ali se pokazalo da po svim svojim karakteristikama izlaze iz sfere tipične produkcije ljubljanske kulture9. Ti nedostaci su, bez sumnje, jedan od glavnih uzroka brojnim nesuglasicama u ve­ zi sa pitanjim a nastanka, geneze, hronoioškog položaja i drugim bit­ nim aspektima ove kulture. U cjelini gledajući, dosadašnja iskustva su pokazala da se de­ terminacija karakterističnih proizvoda koji bi m orali predstavljati p ri­ marnu bazu za proučavanje ove kulture, ne m ože na zadovoljavajući način obaviti samo na osnovu nalaza iz Ljubljanskog barja, bez ob­ zira na njihovu brojnost i raznovrsnost k oja je na tom području iz­ ražena. U tom smislu neophodni su zatvoreni nalazi, jednoslojna ili višeslojna nalazišta sa izdiferenciranim kulturnim slojevim a, a toga nema ni u Igu niti u Partama. U oba ova nalazišta radi se o više­ faznim naseljima bez vertikalne stratigrafije (up. R. L o ž a r , 1942, 85— 94; Z. H a r e j , 1978, 75— 94; 1982, 31— 100), te za njihovu inter­ nu periodizaciju preostaje samo tipološka analiza nalaza, č iji su do­ meti, kako je dobro poznato, dosta ograničeni i nesigurni. Iz tih raz­ loga u pokušaju preciznije d efin icije m aterijalne kulture i ostalih bit­ nih aspekata ovog facijesa, neophodno je više pažnje posvetiti i re­ zultatima istraživanja u pećinama Tršćanskog krasa, gdje su tipični ljubljanski nalazi otkriveni u jednom dosta jasnom stratigrafskom kon­ tekstu. Pri tom je potrebno naglasiti da su dosadašnja iskopavanja u pećinama sa ovog područja bila uglavnom manjeg obima, a prava je šteta što su podaci o jednom broju veoma važnih istraživačkih p o ­ duhvata samo preliminarno objavljeni. Tu mislimo, p rije svega, na istraživanja u Grotta dei Ciclami (F. L e g n a n i , F. S t r a d i, 1963, 31— 38), u Grotta del Pettine di Gabrovizza (G. M a r z o l i n i , 1979, 35— 42) i u još nekim nalazištima, č iji m aterijal je publikovan krajnje sumarno, a uvidom u postojeće nalaze uvjerili smo se da sadrže b ro j­ ne i za ovu problematiku izuzetno značajne podatke. N eki od ovih na­ laza će, zahvaljujući predusretljivosti kolega iz Trsta, biti po prvi put objavljeni u okviru ovog rada10. Prema tome, treba očekivati da će nova i obim nija istraživanja u pećinama sjevernojadranskog krasa dati još dosta jasnih stratigrafskih cjelina bitnih za razm atranje ove problematike. N o, teško da će se i ubuduće nešto bitnije izm ijeniti u pogledu suštine odnosa Lju b ­ ljanskog barja, kao izrazitog središta, i Krasa, kao ruralne periferije ove kulture. Činjenica je da su nalazi ovog tipa u kraškim pećinama mnogo siromašniji i manje b rojn i u odnosu na Ig i Parte, ah to, s obzirom na karakter pećinskih staništa i obim dosadašnjih istraži­ vanja, ne bi trebalo da iznenađuje. Za problem atiku kojom se ovdje * Radi se o keramici »Litzen« — tipa i još nekim elementima, o čemu će biti više riječi prilikom obrade kulturnih i hronoloških okvira ove kulture. 10 Radi se o nalazima iz Riparo di Perceđol i Grotta dei Ciclami (T. I I I : 3; IV : 4, 7; V : 2; X : i, 2; X I I : 1, 5), koji su smješteni u Soprintendenza per BAAAS u Trstu. Zahvaljujem koleginicama F. M. Scotti i E. Montagnari na dozvoli za obradu i objavljivanje ovih nalaza. Uz to treba naglasiti da je materijal iz Grotta dei Ciclami u dosadašnjim publikacijam a (F. L e g n a n i , F. S t r a d i , 1963, Fig. 1— 4; F. L e b e n , 1967, T. 4— 7; F. L e g n a n i , 1968, T. V : 1— 7, 12, 16— 26; V I ; 1, 3— 11, 13— 15, 18— 23 itd.) iiustrovan krajnje šematizovano, tako da crteži uopšte ne odgovaraju originalima. 37

bavim o m nogo je bitniji podatak da ljubljanski nalazi na Krasu pred­ stavljaju dominantan izraz kulture slojeva kojim a pripadaju, te tako čine značajnu stratigrafsku dopunu materijalu iz Barja, stvarajući ti­ me osnovu za jedno kvalitativno novo i c jelo v itije razmatranje kom­ pleksa problema vezanih za ovu kulturu.

SI. 5 — Stratigrafija pećine Grotta del Mitreo (po Staculu) Fig. 5 — Stratigraphie de ta Grotta de! Mitreo (selon Stacul) Od posebnog značaja je diferencijacija nalaza ljubljanske kul­ ture i onih tipa Ig I, koju omogućavaju slojevi pečina Tršćanskog kra­ sa. Odnos ovih kultura najjasniji je u Grotta Cotariova, gd je ljub­ ljanskoj kulturi pripadaju slojevi A i B, dok je materijal tipa Ig I za­ stupljen u sloju C (up. B. L o n z a , 1974, 53— 61). U prilog vremen­ skoj distinkciji pojave i raznorodnosti ovih dviju kultura govori i si­ tuacija u Grotta del Petine di Gabrovizza, gdje nema ljubljanskih na­ laza, a materija] tipa Ig I zastupljen je u sloju C (G. M a r z o l i n i , 1981, 40). Sa druge strane, u Grotta del M itreo nije zastupljena kul­ tura Ig I, več relativno bogatim ljubljanskim slojevim a prethodi neolit­ ski horizont, koji je od ovih sedimenata odvojen sterilnom naslagom (si. 5; up. G. S t a c u l , 1972, 39— 48). Na taj način je po p rvi put stratigrafski potvrđena diferencijacija kasno vučedolske kulture tipa Ig I i ljubljanske kulture, odnosno grupe Ig II, koju su na osnovu tipo­ loške analize nalaza iz Ljubljanskog barja, izveli P. Korošec i S. Dim itrijević.

U okviru materijalne produkcije ljubljanske kulture dominira keramičko posuđe. Dosta često su nalažene i raznovrsne utilitarne alat­ ke od kosti, kamena i kremena (J., P. K o r o š e c, 1969, pass.), dok metalno oružje i oruđe, kao i nakit, spada među veom a rijetke i izu­ zetne nalaze. Prema stratigrafskoj situaciji u kraškim pećinama i tipološkim osobinama nalaza sa čitavog podru čja klasične ljubljanske kulture, u okviru ovog kulturnog facijesa razlikuju se d vije sukcesivne faze raz­ voja. Osnovu za takvu internu periodizaciju razvoja ove kulture dala je stratigrafija Grotta del M itreo, gd je se jasno Izdvajaju dva ljubljan­ ska horizonta. Naime, sloj 6 ove pećine okarakterisan je isključivo ti­ pičnom ljubljanskom robom, dok su u narednom sloju 5 uz ove ele­ mente u značajnoj m jeri prisutni i neki prethodno nepoznati oblici (si. 5; up. G, S t a c u l , 1972 , 44— 45). Slična situacija je i u stratu­ mima 3 i 2 Grotta degli Zingari (G. M a r z o 1 i n i, 1972, 61— 78) i u okviru sloja B Grotta Tartaruga, gd je se jasno izdvajaju dva nivoa (nivo 4 i 5) sa m aterijalom ljubljanskih osobina (up. D. C a n n a r e l l a — B. R e d i v o, 1981, 50). U Grotta Caterina i u Vaganačkoj pećini zastupljeni su samo nalazi k oji odgovaraju starijim ljubljan­ skim horizontim a prethodnih pećina (si. 6; up. D. C a n n a r e l l a — C. P i t t i, 1981, 11— 22; S. F o r e n b a h e r — P. V r a n j i c a n , 1985,

St. 6 — Stratigrafija sonde A-B u Grotta Caterina (po Cannarelli i Pittiu) Fig. 6 — Stratigraphie de la sonde A-B dans ia Grotta Caterina (selon Cannarella et Pitti)

39

10— 11), što već samo po sebi ukazuje na različit intenzitet života kao na jednu od karakteristika po kojim a se razlikuju dvije razvojne faze ove kulture. Zahvaljujući jasnim stratigrafskim odnosima ljubljanskih slo­ jeva u tim nalazištima m oglo se izvršiti preciznije opredjeljen je hori­ zonata sa ljubljanskim m aterijalom u Grotta dei Ciclami, u k ojoj su nalazi ovoga tipa relativno brojn i i raznovrsni, ali ne i tako jasno stratigrafski definisani (up. F. l e g n a n i — F. S t r a d i , 1963, 31 — 38). Tim e je takođe omogućena jasnija defin icija i nekih drugih pećin­ skih naseobina s Tršanskog krasa, gdje je pokretni arheološki mate­ rijal u cjelini bio dosta siromašan i poremećen. Konačno, ovi poka­ zatelji su bili značajan putokaz za odgovarajuću periodizaciju nalaza iz Iga II I Parta, a kako ćemo nešto kasnije vidjeti, opravdanost takve podjele potvrđuju brojne analogije iz okvira srednjojadranskog ljub­ ljanskog facijesa, kao i iz drugih savremenih kultura u bližem i daljem susjedstvu.

STARIJA

FAZA

Prvoj, starijoj, fazi pripadaju sljedeći slojevi i horizonti: — najveći dio nalaza iz Iga I I a; — dio nalaza iz Parte12; — sloj 6 u Grotta del M itreo (G. S t a c u l, 1972, 44, Fig. 12:6-8); — prelaz iz 5. u 4. sloj u Grotta dei Ciclami (F. L e g n a n i — F. S t r a d i , 1963, 37-38); — sloj 3 u Grotta degli Zingari (G. M a r z o l i n i , 1972, 74-78, Fig. 10:1-6); — sloj 3, nivo 10 i sloj 4 u sondi A-B u Grotta Caterina (D. Ca n* n a r e l l a — C. P i t t i , 1981, 20-22, Fig. 5:3-5, 9); — sloj B, nivo o u Grotta Tartaruga (D. C a n n a r e l l a — B. R e d i v o , 1981, 50, Fig. 2:5); — slojevi A i B u sondi I i pojedinačni nalazi iz sonde 3 u Grotta Cotariova (B. L o n z a , 1974, 57-58, Fig. 2:3, 4, 15, 19); — osnova tzv. sloja bronzanog doba u Grotta del Pettirosso (P. K o r o š e c, 369— 371); — najstariji horizont sloja 6 u Vaganačkoj pećini (S. F o r e n b a h e r — P. V r a n j i c a n , 1985, 10— 11, T. 3:11, 5:1-5). Po tipološkim karakteristikama, ovoj fazi odgovaraju i pojedinač­ ni nalazi iz Riparo di Percedol, Grotta Visogliano (Fabiolla) br. 1. i br. 2, Grotta delle Gallerie, gradine Castellazzo di Doberdo i pećine Jami na Sredi13. !l Up. J., P. K o r o š e c , 1969, T. 33— 36; 54— 57 i pass. Z. H a r e j , 1978,61— 75; 1982,31— 100. 13 JSlalaz iz kiparo di Percedol prvi put se objavljuje u ovom radu (T. III : 3). Za Gr. Fabiolla up. G. M a r z o l i n i , 1969, 83— 97, Fig. B; SI. 10 na sir. 95; Gr. delle Gallerie: F. L e b e n , 1967, T. 1: 16; Jami na Sredi: P. K o r o š e c , 1956, 3/5, T, IV : 1— 3: dok materijal iz gradine Doberdo, koii se nalazi u SoprinLendenza per BAAAS u Trstu, još nije objavljen.

40

K era m ičk i o b lici K eram ička produkcija starije faze ove kulture je relativno boga­ ta i raznovrsna. Izrada posuda je dosta kvalitetna, mada nedostaje fina i polirana keramika. Uglavnom, je zastupljeno posuđe dobrog i srednjeg kvaliteta izrade, a posude od slabo pečene i neprečišćene zem lje rjeđe su u upotrebi. U ovom okviru razlikuju se sljedeći karakteristični obli­ ci: — a) Posude sa loptastim tijelom i malim, ljevkasto izvijenim , vratom spadaju u red najtipičnijih i n ajbolje zastupljenih kera­ mičkih form i. Prelaz iz tijela u vrat je jasno profilisan, a dno može biti neizdiferencirano, odnosno zaobljeno, ravno ili omfalos. Najčešće su to am fore na čijem gornjem dijelu trbuha su d vije male horizontalno bušene supkutane drške. U m anjoj m jeri su zastupljene varijante sa širokim traksatim drškama k oje počinju ispod oboda i završavaju se na gornjem dijelu trbuha. Nisu ri­ jetki ni prim jerci bez drški. Ovaj tip posude je u Igu i u Partama najčešće bogato ukrašen, dok su na kraškom području sje­ vernog Jadrana nešto b ro jn iji prim jerci bez ornamentike, sa ve­ ćim supkutanim ili trakastim drškama. Po kvalitetu izrade ove am fore pripadaju b o ljo j vrsti keramike (si. 7:2, 5, 9; T. 1:1; 11:5; 111:2-5, IV : 4, 7, 8; V: 2-9, 11; V I: 4-7). — b ) Oblik sličan prethodnom predstavljaju posude sa loptastim tijelom i relativno kratkim, cilindričnim vratom. Najčešće se javljaju sa supkutanim drškama, a zastupljeni su i prim jerci bez drški. Dno je ravno, rjeđe neizdiferencirano. Ovaj oblik je na klasičnom l jubljanskom području m nogo rje đ i od prethodno na­ vedenog tipa »a «. Po kvalitetu izrade pripada dobroj keramici, a ima i erubo rađenih, naročito na Krasu (si. 7:1; T. 1:4; 11:1; IV : 1; V I: 10). — c) Vrčevi sa loptastim tijelom i blago izdvojenim , ljevkasto izvijenim vratom, sa jednom trakastom drškom koja počinje od oboda. Spadaju u rjeđe oblike, a uglavnom se javljaju sa omamentisanim prim jercim a (T. 111:1). — d) Jednu deformisanu varijantu posuda tipa »a « predstavljaju oblici sa vrećastim tijelom , blago izvijenim vratom i naspramno postavljenim supkutanim drškama. Ovakve posude, po pravilu, nisu ukrašavane, a dno je najčešće omfalos tipa. Pripadaju grub­ ljo j keramici i zastupljene su samo u Igu (T. 11:6). — e) Konične zdjele sa ravnim ili zadebljanim i unutra ukošenim obodom spadaju među izrazite oblike ove faze klasične lju b ­ ljanske kulture. Zavisno od načina oblikovanja dna, razlikuju se tri osnovne varijante: — e l) zdjele sa ravnim dnom, veoma su brojne na čitavom ovom području (si. 7:7; T. IV:2, 9); —- e2) zdjele sa neizđiferenciranim, zaobljenim dnom takođe su dobro zastupljene (si. 7:10; T. IV :3); — e3) kupe na visokoj ljevkastoj nozi, dosta su brojne na Lju b ­ ljanskom barju (si. 7:12; T. IV :3, 6), dok je na sjevernom Jad­ ranu poznat samo jedan nalaz iz Nezakciuma u Istri; 41

Sve ove varijante koničnih zdjela često su ukrašavane, na­ ročito kvalitetnije rađeni prim jerci koji se i najčešće susreću. — 1) Kuglaste posude bez vrata, sa malim otvorom , najčešće bez drški ili sa malim rožastim drškama. Dno je zaobljeno iil cmfalos. Izrađuju se i u kvalitetnijoj i gru bljoj keramičkoj vrsti, a u oba slučaja često su ornamenti sane. Ove posude dosta su dobro zastupljene na čitavom prostoru klasične ljubljanske kulture (T. 11:3, 4). — gj Bikonične duboke zdjele sa oštrim prelazom između ko­ nusa. Najčešće su bez drški, a ponekad su na lagano izvijenom vratu postavljene trakaste ili supkutane drške. K valitetno su ra­ đene i relativno dobro zastupljene (si. 7:6; T. 1:3; 11:2), — h ) Konične zdjele sa oštro prelom ljenim i unutra uvučenim obodom spadaju u rjeđe, ali veom a karakteristične oblike. Cesto su ornamentisane sa spoljne strane i na gorn joj površini oboda (si. 7:4; T. 1:5). Pripadaju kvalitetnije rađenoj keramici. — i) Plitke činije sa zadebljanim dnom i niskim, vertikalnim zi­ dovim a su jedna od rijetkih grubih i masivnih fo rm i koje je na osnovu postojeće dokum entacije bilo moguće identifikovati. Često su ornamentisane, a dosta dobro su zastupljene na čitavom ovom području (si. 7:11; T. 11:7, V :I0 ). — j) Među pojedinačnim oblicim a posebno se ističe jedna zdjela zvonastog oblika iz Iga (T. 1:6), kao i vrč jajastog tijela sa ma­ sivnom trakastom drškom i oštro izvijenim kratkim vratom iz sloja B u Grotta Cotariova (T. V I: 1). O m a m etik a k valitetne keram ike

U ukrašavanju kvalitetnije rađene keramike najčešće se p rim je­ njuje tehnika otiskivanja niti, otisci točkića, žigosanje i ubadanje, mno­ go rjeđe urezivanje i sasvim rijetk o žlijebljen je. R ijedak je slučaj pri­ mjene samo jedne tehnike, već se one mahom kombinuju: otiskivanje niti, ili točkića, sa žigosanjem i ubadanjem, a urezivanje obično služi kao bordura pojedinih ornamentalnih frizova, ili čitavih kompozicija. Položaj ornamentike podliježe strogoj pravilnosti, što je jedan od karakterističnih manira ljubljanskog kulturnog kompleksa, ali je djelimično uslovljeno i oblicim a posuda koje se ukrašavaju. Na am fora­ ma i drugim loptastim form am a ornamenti se redovno ja v lja ju na vra­ tu, gorn joj polovini trbuha i na drškama. Površina oboda se rjeđe ukra­ šava, a donji dio trbuha i dno ovakvih posuda nisu omamentisani. Na koničnim zdjelam a raspored ukrasnih m otiva je nešto drugačiji. Jedno­ stavne zdjele sa zaobljenim ili ravnim dnom najčešće su ukrašene na obodu i na dijelu spoljne površine koja se neposredno nadovezuje na rub posude (T. IV:2, 9). N a kupama na visokoj nozi ukrašeni su svi d ijelovi recipijenta, izuzev unutrašnjosti noge (T. IV :6). Pri ukrašavanju unutrašnje površine ovih kupa često je zastupljena krastasta dioba pro­ stora, što potsjeća na neke prethodne kulture14, Zvonasti pehar iz Iga takođe istupa iz uobičajenih okvira, na njemu je ukrašena čitava spoljna površina, od oboda do dna (T. 1:6). 14 Ovakva dioba prostora susreće se u vučedolskoj i njoj srodnim kultu­ rama, up. S. D i m i t r i j e v ić, 1979, T. XX I I — XXXI X.

42

Repertoar ukrasnih m otiva n ije previše širok niti raznovrstan, ali su ornamentalne kom pozicije veoma efektne i impresivne. Najčešće se radi o širim ili užim frizovim a višestrukih, gusto poredanih nizova otis­ nute niti, koje su prošarane ili obrubljene uskim, negativnim cikcak-trakama izvedenim naizmjeničnim k ružnim ubodim a (T. I : 1,3— 5, I I I : 1— 5). Isto tako, om iljeni su frizo v i užih ili širih cikcak-traka, izvedeni na način sličan prethodnim kom pozicijam a (T. I I I : 1). Osim ovog friznog rasporeda motiva, zastupljena je i zonalna arhitektura ornamentike, u kom slučaju je ukrašeni prostor razuđeniji, sa više praznih površina. N erijetko se prim jenju je i kom binacija zonalnog ukrašavanja i horizon­ talnih frizova (T. I I I : 3— 5).

Ćest motiv su jednostruki ili višestruki nizovi visećih trouglova koji su izvedeni tehnikom otisaka niti ili točkića i raspoređeni tako da se dobiju različiti efekti pozitivnih i negativnih ukrasa (T. 1 : 1,3. III : 3, IV : 4,5). Viseći trouglovi se samostalno javlja ju na obodu i ispod ruba koničnih zdjela (T. IV : 3,9), dok su u ostalim slučajevima najčešće dio različitih zonalnih i friznih kom pozicija. Jedan od m anje om iljenih mo­ tiva su samostalne, uske trake izvedene žigosanjem, otiskivanjem niti ili točkića, a sasvim izuzetno i urezivanjem (T. 1 : 6, IV : 3,6, V : 11). Takođe, sasvim sporadično javlja ju se i žlijeb ljen i ukrasi, i to na keramici srednjeg kvaliteta izrade (T. V : 1,5 V I : 10). Ornamenti su često ispunjeni bijelom inkrustacijom, što u kom ­ binaciji sa razuđenim kom pozicijam a daje izuzetno impresivan efekat čipkaste površine. Ukrašavanje gru b e keram ike

K ako se m oglo vidjeti iz prikaza repertoara keram ičkog posuđa, rećina oblika u okviru starije faze klasičnog tipa ljubljanske kulture izrađuje se i u kvalitetnijim i u gru bljim verzijam a, a sasvim grubo i masivno posuđe samo je sporadično konstatovano. Te razlike nisu to­ liko prim jetne u oblicima, ali je njihova diferencijacija u ovom smislu jasno potencirana kvalitetom izrade, dimenzijama i naročito načinom ukrašavanja. Posude grublje fakture se u cjelini manje ukrašavaju, i to mahom plastičnim ornamentima, odnosno tehnikama koje se uopšte ne prim jenjuju u okviru kvalitetne keramike. O m iljene su plastične trake bez dodatnih ukrasa, ili sa nizovim a utisnuća izvedenih prstom ili, pak, nekim instrumentom. Ovakve trake često su postavljene sa spoljne stra­ ne oboda posude, čime se postiže efekat prstenasto zadebljanih rubova, što je jedna od izrazitih karakteristika ove kulture (T. V I : 1; up. J., P. K o r o š e c , 1969, T. 62— 64, 66). Plastične trake se nalaze na prelazu iz vrata u trbuh posude, a m nogo rjeđe su ovakve trake vertikalno postav­ ljene. N izovi otisaka prsta, ili sličnih udubljenja, mogu biti i samostal­ ni ornamenti, bilo kao jednostruki i višestruki nizovi ih neuredno naba­ cana udubljenja (T. I I : 4). U okviru grube karamike, od prethodno navedenog sistema ukra­ šavanja odstupilo se samo u slučaju jedne tacne iz Grotta Caterina (T. V : 10) koja je om am entisana tehnikom i m otivim a karakterističnim za posuđe fin ije izrade.

43

Oruđe i oružje Za razliku od keram ičkog posuđa, koje je u značajnoj m jeri za­ stupljeno na čitavom prostoru klasične ljubljanske kulture, te svojim tipološkim karakteristikama i stratigrafskim položajem daje relativno široke mogućnosti za proučavanje ove kulture, oruđe i oružje je nađeno u m nogo m anjoj m jeri i to su mahom manje tipične i hronološki sla­ b ije o sjetljive form e. Najčešće se tu radi o jednostavnim i utilitarnim predmetima k oji veom a dugo traju, te ih n ije moguće preciznije determinisati. Tako, jednostavne kamene sjekire sa perforacijom , koje tra­ ju od neolita pa gotovo do kraja bronzanog doba, možemo smatrati ob­ likom k oji pripada i starijoj i m lađoj fazi o vo g kulturnog facijesa. Slična je situacija i sa m otikam a od jelenskog roga, koštanim šilima i iglama za šivenje, k oji su morali biti u svakodnevnoj upotrebi tokom obje ove faze. Isti je slučaj sa krem enim strelicama trougaonog i listaštog oblika sa trnom za usađivanje (T. X I : 7— 9), koje su nalažene u slojevim a obiju ljubljanskih faza u kraškim pećinama, a k oje su naro­ čito brojne u naselju Ig. Prvoj iazi se sa više sigurnosti može pripisati koštano šilo sa fino ukrašenom drškom iz Iga (T. I : 2). N e posjedujem o nikakve konkretne podatke o metalnom oruđu i oružju na području Krasa, mada po nekim podacima izgleda da ih je i Lamo bilo (up, D. C a n n a r e l l a , 1979, 62), te se u ovom pogledu za sada možemo osloniti samo na nalaze iz Iga i na njihove tipološke ka­ rakteristike, U ovom nalazištu zastupljena su tri tipa bakarnih bodeža. Prvom tipu pripadaju bodeži zaobljenog listastog oblika sa uskim, du­ guljastim trnom (J., P. K o r o š e c , 1969, T, 105:6, 10). Drugi tip su duguljasti bodeži sa jasno izdiferenciranom oštricom, dugim trnom i sa istaknutim središnjim rebrom duž oštrice (si. 7 : 8 ; T. V I : 2,3). Tre­ ćem tipu pripada bodež sa duguljastom, ravnom oštricom i uskim tr­ nom čiji su krajevi izvijeni u vidu krilaca — »Randleisten« (si. 7 : 3; T. V I : 4). Listasti bodeži po svim svojim karakteristikama pripadaju vre­ menu koje prethodi ljubljanskoj kulturi, te će, bez sumnje, pripadati horizontu Ig I 15. Bodeži drugog i ti'ećeg tipa tipološki su mlađi od pret­ hodnih, te se po toj osnovi mogu pripisati ljubljanskoj kulturi. Kako pokazuju relativno brojne analogije sa šireg područja o kojim a ćemo kasnije govoriti, takvi bodeži odgovaraju starijoj fazi ove kulture koja se hronološki i stratigrafski direktno nadovezuje na period Ig I. N a k it Ukrasni d ijelovi nošnje i drugi oblici nakita su najslabije pozna­ ti, a i na tom m alom broju nalaza većinom je teško obaviti bilo kakvo preciznije opredjeljen je. Jedini tipičan nalaz k oji po svojim tipološkim osobinama pripada ovoj fazi je koštana aplikacija za pojas iz Iga, na k ojo j se ističu ukrasne perforacije (T. X I : 1). R azličiti privjesci i drugi ukrasi od životinjskih zuba (T. V I : 8,9), n a jv jerovatnije će pripadati i ovoj i narednoj etapi razvoja klasične ljubljanske kulture. 15 U vezi sa hronološkim i .kulturnim Iga vidi S. D i m i t r i j e v i ć , 1979,315.

opredjeljenjem

listastih

bodeža iz

45

MLAĐA

FAZA

K ako je već u prethodnom tekstu navedeno, osnovu za internu periodizaci ju klasičnog tipa ljubljanske kulture, pa time i za izdvajanje njene mlađe faze, čini stratigrafska diferencijacija nalaza ovog tipa u pećinama s područja Tršćanskog krasa. Uz to su ti stratigrafski poka­ zatelji u punoj m jeri potvrđeni tipološkim karakteristikama nalaza. U ovom slučaju od posebnog značaja su neki novi kulturni impulsi kojim se odlikuju mlađi ljubljanski horizonti u tim nalazištima, a k oji su takođe prisutni u vodećim centrima ove kulture, odnosno u naseljima Ig i Parte. Ovoj fazi odgovaraju sljedeći slojevi i nalazi: — sloj 5 u Grotta del M itreo (G. S t a c u 1, 1972, 44, Fig. 5 : 1,2; 12': 1— 5; — stariji horizont sloja 4 u Grotta dei Ciclami (F. L e g n a n i — F. S t r a d i , 1963, 38); — sloj 2 u Grotta degli Zingari (G. M a r z o l i n i , 1972, 74— 78); — sloj B, nivo 4 u Grotta Tartaruga (D. C a n n a r e l l a — B. R e d i v o, 1981, 50, Fig. 1 : 9,11; 2 : 1— 3); — sloj A i A2 u sondi I I Grotta Cotariova (B. L o n z a , 1974, 62— 64, Fig. 3 : 1,12; 6 : 6); — pojedinačni nalazi iz Grotta del'Ansa (G. M a r z o l i n i , 1979, Fig. 12 : 1,2); — pojedinačni nalazi iz G rotta Gigante {S. A n d r e o l o t t i — F. S t r a d i, 1964, 87— 90; 1972, 109— 115); — pojedinačni nalazi iz praistorijskog sloja u Postojnskoj predjam i (J. K o r o š e c , 1956, T. V I I I : 3; IX : 1); — dio nalaza iz Parte (Z. H a r e j , 1978; 1982, pass.); — manji broj nalaza iz Iga I I (J., P. K o r o š e c , 1969, pass.). K era m ičk i ob lici Za razliku od keramičke produkcije starije faze, koja je okarakterisana jednim jasno definisanim i homogenim stilom, te relativno veli­ kim bogatstvom form i i ukrasa, prim arno ob ilježje lončarstva mlađe razvojne etape ove kulture jeste heterogenost stilskih elemenata, kao i redukcija starih oblika i ornamentike. Uz tipične ljubljanske oblike koji su naslijeđeni iz prethodnog razdoblja, sada se p ojavlju ju određeni no­ vi tipovi posuđa, stranog kulturnog izraza i p o r i j e k l a , k oji označavaju dezintegraciju i odum iranje tipičnog stilskog izraza ljubljanske kulture. — a) Na prvom mjestu, navešćemo keramičke oblike koji su ti­ pični za prethodno razdoblje, a javlja ju se i u ovoj fazi. T o su konične zdjele sa ravnim ili proširenim obodom (T. V I I : 5 — ti­ povi » e l « i »e2« iz prethodne faze) i loptaste posude sa ljevkastim ili sa ravnim vratom (T . V II : 3,6; V I I I : 3— 7). Ovi oblici javljaju se na čitavom području klasične ljubljanske kulture. — b) Najkarakteristićnija nova form a su vrčevi sa visokim cilindrčinim vratom . Obod je ravan ili, što je češće, blago izvijen.

Prelaz iz vrata u trbuh je takođe jasno profilisan. Drška je tra­ kasta, počinje ispod oboda i završava se na gornjem dijelu trbu­ ha. Većinom su bez ornamenata, a javljaju se na čitavom pod­ ručju, naročito u pećinama Tršćanskog krasa (si. 8 : 1; T. V I I I : 1,8; IX : 2). U ovom okviru izdvaja se varijanta sa oštro izvijenim obodom, koja je zastupljena samo na Krasu (si. 8 ; 2,9; T. V I I I ; 2,9; X : 1,2). — c) Trbušasti vrčevi sa blago izvijen im kratkim vratom i je d ­ nom trakastom drškom koja malo prelazi obod. Dno može biti zaobljeno, ravno ili omfalos. Najčešće su zastupljene u Partama i u kraškim pećinama (si. 8 : 4; T. IX : 1; X : 3), dok su u Igu nešto rjeđi, a lam o su zastupljeni i jedini ukrašeni prim jerci (si. 8 : 7; T. V II : 1,2). Izrađuju se u kvalitetn ijoj i gru bljoj keramici. — d) Konične zdjele sa ravnim ili proširenim obodom, na kome su d vije naspramne, rožaste ili jezičarste drške, sa perforacija­ ma za provlačenje uzice. M ahom su bez ukrasa, a naročito dob­ ro su zastupljene u Partama i nešto manje na Krasu (si. 8 : 3,5; T. V II : 4,7, V I I I : 5). — e) Male, poluloptaste zdjele sa oštro izvijen im obodom su takode veoma karakteristična form a koja je zastupljena samo u odgovarajućim slojevim a pećina na području Krasa (si. 8 : 8; T. X : 4,5). Posebne oblike grube keramike na osnovu raspoložive dokumen­ tacije nismo m ogli identifikovaii. U vezi sa ovim izgleda karakteristično da se većina prethodno navedenih tipova keram ičkog posuđa izvodi i u bolje rađenim i u grubljim varijantama.

Način ukrašavanja Na posudu koje je naslijeđeno iz prethodne faze, kao i na nekim novim oblicima, zastupljene su istovetne tehnike i m otivi kojim a je takvo posuđe ukrašavano u stari joj etapi ove kulture (T. V I I : 2— 6, V I I I : 3,4,6). O osnovnim karakteristikam a tog manira ornamentike bilo je već dovoljno riječi u prethodnom tekstu, te nema potrebe da sve to o vd je ponavljam o. Kao posebna karakteristika ove faze u tom smislu ističe se jedino naglašena upotreba točkića. Na oblicim a koji se po prvi put na ovom području sada pojav­ ljuju ornamentika je dosta rijetk a i siromašna. U cjelini preovlađuju urezani ukrasi, kao što je cikcak-traka ispod oboda i metopna kom po­ zicija na gornjem dijelu trbuha vrča iz Iga (T. V I I : 1), a zatim žlijebljene linije ispod oboda poluloptastih zdjela i vrčeva koje su zastupljene samo na Krasu (T. V I I I : 2; X : 1, 2, 4, 5). U jednom slučaju konstatovani su horizontalni i vertikalni nizovi žlijebljenih linija (T. V I I I : 6).

47

SI. 8 — Tipološka tabela mlađe faze klasične ljubljanske kulture Fig. 8 — Tableau typologique de la phase plus recente do la culture de Ljubljan a classique

Oruđe i oružje Kako je već konstatovano prilikom izlaganja m aterijala prve faze klasične ljubljanske kulture, nalazi tipičnog oružja i oruđa u ovom o k ­ viru su veoma rijetki. Ista konstatacija, ali još u većoj m jeri, odnosi se i na mlađe razdoblje razvoja ove kulture. Osim jednostavnih kamenih sjekira, koštanih alatki i kremenih strelica, koje se susreću u slojevim a i ove i prethodne faze (T. X I ; 7— 9), ovom mlađem horizontu mogu se pripisati jedino bakarna šila sa rom bičnim zadebljanjem (si. 8 : 6; T. X I : 2— 6). N akit Na području sjevem ojadranskog krasa nisu konstatovani nakakvi nalazi nakita, ne samo iz okvira ove faze, već u slojevim a ljubljanske kulture u cjelini. Nešto je b olja situacija u ovom pogledu na Lju bljan ­ skom barju. Relativno brojni koštani zaponci iz Iga po svojim tipološ­ kim osobinama i analogijama sa šireg područja, pripadaju drugoj fazi razvoja klasične ljubljanske kulture (T. X I : 10).

K U L T U R N I I H R O N O LO Š K I O K V IR I

Problematika kulturnog i hronološkog položaja klasičnog tipa ljubljanske kulture u dosadašnjoj arheološkoj literaturi razmatrana je uglavnom u okviru D im itrijevićevog alpskog tipa, odnosno u sklopu gru­ pe Ig I I po P. Korošec. Nalazim a sa sjevem ojadranskog prostora pri tom je pridavano malo ili nim alo značaja. M išljenja o ovim pitanjima, kao i o drugim bitnim aspektima ove kulture u znatnoj m jeri su divergentna i, mada preovlađuje stav da se ovdje radi o relativno kratkotrajnom kulturnom horizontu, njegova eg­ zistencija se traži u jednom dosta širokom vremenskom intervalu, koji se, prema uobičajenoj kronologiji, proteže od kasnog eneolita do kraja ranog bronzanog doba. Uz to treba istaći da nije bilo nikakvih pokušaja interne periodizacije, iako se ovoj kulturi pripisuje prisustvo elemenata različitog kulturnog porijekla i hronološkog položaja, te se može sma­ trati da je podjela na d vije razvojne etape, koju smo iznijeli prilikom obrade m aterijalne kulture, pionirski poduhvat u ovom smislu. No, p ri­ je nego pređemo na detaljnije obrazlaganje kulturnog i hronološkog mjesta ovih etapa, potrebno je nešto vise reći o prethodnim stavovima. Oni, bez obzira na određene p rotivrječn osti i nedostatke, čine nezaobi­ laznu polaznu bazu u razmatranjim a ovih problema. P. Korošec, k ojoj svakako pripada veom a istaknuto m jesto me­ đu istraživačima ljubljanske kulture, u svojim ranijim radovima iznije­ la je m išljenje po kome se ova grupa u cjelini smješta u rano bronzano doba, prema Reineckeovoj hronologiji (P. K o r o š e c , 1959, 99— 105). Takav zaključak izveden je na osnovu paralela sa mlađom fazom kul­ ture zvonastih pehara u Austriji i sjevernoj Ita liji, te sa grupama Ragelsdorf— Oggau— Loretto, starijom unjetičkom kulturom, kao i na os­ novu elemenata tipa Wieselburg, Litzen i Kisapostag, koji su prisutni u naselju Ig i koji, po njenom m išljenju, takođe pripadaju ljubljanskoj kulturi.

49

Z. Vinski isto tako pridaje dosta značaja uticajim a kulture zvonastih pehara s područja istočnih Alpa, naročito u pogledu porijekla metalne industrije iz Iga (Z. V i n s k i , 1961, 7— 8). U kasnijoj kafaloškoj obradi nalaza iz Iga J. i P. K orošec su se o predijelili za nešto drugačiju vremensku determinaciju ove kulture (J., P. K o r o š e c , 1969, 22— 23). Ovoga puta nalazi tipa Ig I I više se ve­ zuju sa vučedolskim i Rem edelfo krugom, te se analogno tome i datacija ove kulture pom jera u vrijem e koje u cjelini prethodi fazi Reinecke Br. A l. Zanim ljivo je da se pri tom e i dalje insistira na srodnostima sa kulturom Oggau— Loretto, kao i grupama Wieselburg, Litzen i Kisaposlag, koje su bili glavni oslonac za prethodnu, nižu dataciju ovog mate­ rijala. Veze sa Rem edello kulturom u ovom slučaju bazirane su uglav­ nom na sličnostima u krem enoj indu striji (J., P. K o r o š e c , 1969, 23). Međutim, produkti tog tipa se susreću na vrlo velikoj teritoriji i u do­ sta širokom hronološkom rasponu (up. R. P i t t i o n i , 1954, 227— 274, passim; R. P e r i n i , 1972, Fig. 1 : 145— 148; J. M a c h n i k , 1978, T. IV , X I I I ) , te su takve analogi je vrlo uopštene i nesigurne. U vezi sa tim treba reći da Rem edello kultura novijim istraživanjim a dobiva sve m a­ nje potvrda, a neki autori dovode u pitanje i samu njenu egzistenciju (B. B a g o 1i n i — L. F a s a n i, L982, 348— 350). Povezivanje ljubljan­ ske kulture sa ovim krugom u svakom slučaju se pokazuje veoma pro­ blematičnim. Sa druge strane, smještanje nalaza tipa Oggau— Loretto u razdoblje koje prethodi periodu Br. A l po južnonjem ačkoj hronologiji, pokazalo se ispravnim, je r se tu radi o jednoj alpskoj varijanti protounjetićke kulture koja je po svim pokazateljim a starija od ove Reineckeove faze (J. O n d r a č e k , 1967, 389— 446). Međutim, argumenti za ovako ranu dataciju nalaza tipa W ieselburg, Litzen i Kisapostag ostali su nejasni i do sada ničim nepotvrđeni. Uviđajući nedosljednost prethodnih interpretacija, P. K o r o ­ š e c je kasnije donekle kOrigovala svoje stavove, opredjeljujući se za dataciju ljubljanske kulture, odnosno grupe Ig II, u kasni eneolit i po­ četak ranog bronzanog doba po južnonjem ačkoj hronologiji. Glavni oslonac za egzistenciju ove kulture i u bronzanom dobu sada je Litzen keramika, koja prema ovom zaključku P. K orošec odeovara fazi R ei­ necke Br. A (P. K o r o š e c , 1975,191). U znatnoj m jeri drugačije od prethodnih je m išljenje S. Dimitrijevića. Po njemu, ovdje se radi o jednoj heterogenoj kulturi (Mischkultur) koja je nastala u kontinentalnoj Sloveniji na vučedolskoj osnovi, u ' snažno učešće »Glockenbecher« elemenata, k oji su ovdje prispjeli iz Srednje E vrope, povlačeći za sobom i neke starije kulturne komponen­ te (kulture vrpčaste keramike i kuglastih am fora). Tim e bi bila objaš­ njena koegzistencija ornamentike kulture zvonastih pehara i posuda sa loptastim tijelom . Udio vučedolske komponente, po Dknitrijeviću, naj­ više se ogleda u oblicim a koničnih zdjela, kao i u metopnim omamentalnim kom pozicijam a. Prema ovom autoru, ljubljanska kultura bi u cjelini pripadala ranom bronzanom dobu, po periodizaciji P. Reineckea, je r se ovd je radi o jednom »povratn om « i relativno kasnom prodoru kulture zvonastih pehara s područja Češke i Slovačke. D im itrijević da­ lje naglašava da nije neophodno u ove okvire uključivati Litzen-keramiku, koja je najvjerovatnije nastala pod uticajem ljubljanske tradicije,

50

u kom slučaju bi m orala biti i nešto kasnija od ove kulture16. U najkra­ ćim crtama, osnova D im itrijevićevog stava bila bi da je ljubljanska kul­ tura jedna posteneolitska pojava, odnosno eneolitska retardacija u v ri­ jem e punog ranog bronzanoa doba (S. D i m i t r i j e v i ć, 1967, 8— 19; 1979, 317— 329). Neke nove poglede u vezi sa ovim pitanjim a iznio je H. Parzinger prilikom kompleksne obrade m aterijala iz Ljubljanskog barja (H. P a r ­ z i n g e r , 1984, 13— 63). Nalaze tipa Ig II on je opredijelio u V I fazu kulture Ljubljanskog barja. U čitavom ovom okviru Parzinger uvažava jedino samosvojnost grupe Ig II, potvrđujući tim e definiciju koju su inaugurisali P. K orošec i S. D im itrijević. N ajviše značaja u pogledu kulturnog i hronološkog opredjeljen ja ove grupe on pridaje paralelama s alpskog i podunavskog područja i vezama sa grupama Oggau— Loretto, Protunjetice, Kosihv— Caka, Nagvrev, Nitra, Hatvan, Vinkovci i dr. Na osnovu toga ljubljanska kultura se u cjelini datira u stariju eta­ pu ranog bronzanog doba, odnosno u vrijem e Reinecke Br. A l. U vezi sa ovim potrebno je naglasiti da Parzinger u potpunosti ostaje na pozicijam a kronološkog sistema koji se p rim jenju je na području južne Njemačke, zapostavljajući pri tom neke druge period izaći je, po kojim a se kulture K osih j’— Caka i Protounjetice datiraju u starije razdoblje, a i većina drugih grupa koje on navodi otpočinje u vremenu koje prethodi Reineckeovoj fazi Br. A. Takve datacije su dobro argumentovane i u arheološ­ koj literaturi najvećim dijelom prihvaćene, te se u ovim relacijama na njih svakako mora računati. Međutim, veom a indikativno i takođe vrijedn o pažnje je Parzingerovo zapažanje u vezi sa položajem Litzen keramike na Ljubljanskom barju. Naime, on smatra da se nalazi ovog tipa moraju odvojeno pcsmatrati, čime podupire ideju koju je sa izvjesnom dozom nesigurnosti iz­ nio i S. Dim itrijević. Im ajući u vidu ne samo Litzen-keramiku iz Iga i Barja već i nalaze ovog tipa sa šireg područja, te u novije vrijem e opšte prihvaćenu dataciju ove keramike u razdoblju Br. A2 ’B I 17; Parzinger dolazi do zaključka da se Litzen keramika mora izd vojiti iz okvira ljub­ ljanske kulture. L! tom smislu on predlaže izdvajanje jedne mlađe faze koju obilježava kao Ig C, odnosno Ljubljansko barje V I I (H. P a r z i n ­ g e r , 1984,45). Razm atranjem ove problem atike, osim navedenih, bavili su se i još neki autori, kao F. Leben, T. Bregant, Z. H arej, te istraživači pećina sjevernojadranskog krasa G. Stacul, F. Legnani, D. Cannarella, te S. Forenbaher, P. Vranjican i N. Petrić. Međutim, predmet njihovog interesa mahom su b ili parcijalni aspekti ove kulture, vezani za determinaciju pojedinih nalazišta iz tog okvira, a u svojim zaključcima uglavnom se 16 Slično mišljenje u vezi sa nastankom Litzen-keramike iznijela je i N. Majnarić-Pandžič. Up. N. M a j n a r i ć — P a n d ž i ć , 1976, 101— 102. 17 Detaljnije u vezi sa pitanjima nastanka, razvoja i datacije Litzen-keramike vidi K, V i n s k i — G a s p a r i n i , 1983, 484— 491. 51

oslanjaju na prethodno iznesene stavove18. Iz tih razloga može se reći da m išljenja koja smo prethodno iznijeli u punoj m jeri ilustruju do­ sadašnja razm atranja kulturnog i hronološkog položaja nalaza iz okvira klasične ljubljanske kulture i evoluciju istraživanja ove problematike. Iz svega iznesenog proizilazi da se u ovom smislu najviše značaja pridaje sljedećim komponentama: a) veze sa kompleksom kulture zvonastih pehara s alpskog pod­ ručja, sjeverne Ita lije i iz Srednje Evrope; b) veze sa protounjetičkim krugom i njemu srodnim grupama (Oggau-Loretto, N itra i dr.); c) elementi kultura Kosihv-Čaka, Wieselburg, Litzen, Polada, Kisapostag i Hatvan. Analogije iz okvira kom ponente »c « su najproblem atičnije, te ćemo njih na prvom mjestu razm otriti. Naime, sve okolnosti upućuju da se nalazi takvih karakteristika ne mogu pripisivati ljubljanskoj kul­ turi. Takvo opredjeljen je ne m ože se potvrditi ni stilskim odlikama, niti hronološkim relacijama, a u p rilog tom e ne ide ni kvantitet zastupIjenosti oblika ovog tipa u nalazištima ljubljanske kulture. Tipična Litzen-keramika i elementi Kisapostag tipa k oji su sa njom povezani, veom a je rijetka u ovom okviru, a ni u jednom slučaju nije stratigrafski potvrđena istovremena pojava ovakvih elemenata i tipič­ nog ljubljanskog materijala. Pojedinačni prim jerci Litzen-keramike zas­ tupljeni su u Igu, kao i u Vaganačkoj pećini, dok ih na području Krasa uopšte nema. Ti nalazi u Vaganačkoj pećini pripadaju mlađim sedimentima V I sloja i jasno su izdvojeni od ljubljanskog materijala, k oji se susreće u početnom horizontu ovoga stratuma (S. F o r e n b ah e r —- P. V r a n j i c a n , 1985, 10— 11, T. 5 : 6). Takav položaj u potpu­ nosti odgovara pojavi ovakve keramike na drugim područjim a i njenoj dataciji u Br. A2/B1 fazu, te ne nalazimo nikakvog opravdanja za njenu raniju dataciju na Barju, u smislu opredjeljen ja P. Korošec. U tom pogledu čini se mnogo razložnije smještanje Litzen-keramike u jednu zasebnu, najmlađu fazu kulture Ljubljanskog barja, kako pred­ laže H. Parzinger. Pretpostavka o uticaju ljubljanske kulture na nasta­ nak ovog tipa keramike veoma je privlačna19, ali će se takođe teško održati zbog relativno velike vremenske distance k oja dijeli ove dvije pojave. Slična je situacija sa nalazima tipa Hatvan koje navodi Parzinger (H. P a r z i n g e r , 1984, 43, T. 6:20). Tu se, u stvari, radi o jednoj varijanti unjetičkog tipa koji pripada vremenu Br. A2, a u ovom ok­ « F. L e b e n , 1975, 149— 151; 1979, 34— 35; T. B r e g a n t , 1975, 7— 114. O rezultatima istraživanja sjevem ojadranskog krasa već je bilo dosta govora, a ovdje treba izdvojiti mišljen ;e L. Hareja, Koji prihvata tipološku razlika materi­ jala grupe Ig I i Ig II, ali, nasuprot svim ostalim autorima, smatra da među njima nema kronološke razlike (Z. H a r e j, 1978, 75— 94; 1982, 31— 100; 1986, 114— 119). Ovakav stav nije ničim potvrđen na Barju, a, kako smo pokazali, strariffrafiia peć:nskih narclia na t rscansVf-m krasu upućuje nn ja.vrrj hronološku diferencijaciju i na sasvim suprotne zaključke. 19 Up. str. 50, 51 i nap. 16, 17 u ovom poglavlju.

viru se javlja sasvim sporadično, i to samo u Igu20. Ovi, kao i pret­ hodni elementi, mogu govoriti u prilog dužem trajanju naselja u Igu, ali u jednoj kasnijoj fazi, koja nema ništa zajedničkog sa ljubljanskom kulturom. Sa druge strane, teško su održive i paralele sa kulturom KosihyČaka, na čemu takođe insistira Parzinger. Nalazi k oji se u tom sm islu navode nisu u d ovoljn oj m jeri karakteristični da bi m ogli biti argu­ ment za ovakve tvrdnje (up. H. P a r z i n g e r , 1984, 43— 44, T. 7 : 14, 15), a osim toga, sasvim je jasno utvrđeno da kultura Kosihy-Čaka pripada kasnovučedolskom kompleksu i vrem enu grupe Ig I, te je, bez sumnje, starija od ljubljanske kulture (J. V l a d a r , 1966, 245— 336; S. D i m i t r i j e v i ć , 1979, 311— 312; N, K a l i c z , 1984, 93— 108). Analogijam a sa kulturom W ieselburg nismo našli potvrde u pos­ tojećem materijalu. Koštane alatke i drugi nalazi iz Iga koje J. i P. Korošec dovode u vezu sa ovom kulturom, pripadaju utilitarnim i du­ gotrajnim form am a, koje, uz to, nem aju m nogo zajedničkog sa oblicima W ieselburg tipa (up. J., P. Korošec, 1969, 22— 23), Neki autori klasičnu ljubljansku kulturu dovode u vezu sa kul­ turom Polada. Međutim, sve činjenice pokazuju da keramička i metal­ na produkcija Polada tipa ni tipološki, ni hronološki ne odgovara lju b­ ljanskoj kulturi, već je u cjelini mlađa od nje. Prema pojedinim me­ talnim nalazima, o kojim a ćemo nešto kasnije više govoriti, izvjesni dodiri na ovoj relaciji mogući su samo u momentu završetka ljubljan ­ ske i nastanka Polada kulture, odnosno u jednom kratkom razdoblju koje odgovara prelazu u fazu Br. A1 po Reineckeu. Prema tome, otpadaju svi elementi k oji sa sigurnošću pripadaju ranom bronzanom dobu po južnonjem ačkoj hronologiji, a tim e i argu­ menti koji bi nalagali datiranje ljubljanske kulture u okvire Reineckeove faze Br. A. Ukazali smo, takođe, i na neodrživost povezivanja ove kulture sa grupama Kosihy-Čaka i Rem edello, te tako otpada i mogućnost jedne previše rane đatacije u smislu povezivanja sa vuče­ dolskim krugim i drugim njemu savremenim kulturnim kompleksima. Preostaju nam kom ponente »a « i »b «, odnosno kultura zvonastih pe­ hara i protounjetički krug, kome pripada većina grupa navedenih u okviru komponente »b «, a sa kojim a nalazi klasičnog tipa ljubljanske kulture zaista pokazuju dosta srodnosti. Kulturni kompleksi koje smo ovdje predstavili kao komponente »a « i »b «, u stvari su dva sukcesivna i genetski povezana horizonta, od kojih prvi determ iniše našu stariju fazu, a drugi mlađu fazu klasične ljubljanske kulture. Kultura zvonastih pehara prostire se na veoma širokom pros­ toru od sjeverozapadne Afrike, pa gotovo do Sjevernog mora, obuhvatajući čitavu jugozapadnu, zapadnu, kao i veći dio Srednje Evrope, odnosno Španiju, Portugaliju, Francusku, Holandiju, britanska ostrva, Irsku, alpsko područje, najveći dio Italije, dobar dio Njem ačke, Češku, Slovačku, južnu Poljsku i dio srednje Panonije. Iako njen razvoj pada u jednom relativno kratkom vremenu s prelaza iz eneolita u bronzano 20 J. i P. Korošec su ove oblike opredijelili u okvire grupe Ig j; up. J., P. K o r o š e c , 1969, T. 29 : 5.

53

doba, ova kultura po svim svojim karakteristikama, bez sumnje, pred­ stavlja jednu od najizražajnijih i najekspanzivnijih tvorevina praistorijske evropske civilizacije. Veze klasičnog ljubljanskog facijesa sa ovom kulturom su evi­ dentne i jasno vid ljive u tehnici ukrašavanja keramike, kao i u većini ukrasnih m otiva i kom pozicija, a i metalna produkcija ove kulture takođe pripada tipu zvonastih pehara. To su činjenice koje ne spori nijedan autor. Međutim, najviše problem a u razm atranju karaktera odnosa među ovim kulturama predstavlja razlika u oblicim a posuđa, odnosno činjenica da se tipični zvonasti pehari u okviru ljubljanske kulture javljaju sasvim sporadično. Osim toga, bitnu smetnju u ovom pogledu predstavlja i slabo poznavanje pogrebnih običaja na klasičnom ljubljanskom području, a poznato je da daleko najveći broj nalaza kulture zvonastih pehara potiče upravo iz grobova. No, treba reći da je preciznije razmatranje odnosa na ovoj relaciji dobrim d ijelom otežano i brojnim nejasnoćama vezanim za samu kulturu zvonastih pehara, naročito u pogledu njenog nastanka, prim arnog područja, hronološkog položaja i interne periođizacije. Tek su novija istraživanja unijela nešto više jasnoće u vezi sa ovim veom a bitnim pitanjim a. Mada su mnogi problem i iz tog okvira još uvijek otvoreni (W. P a p e , 1978, 97— 206), danas se većina autora slaže da se razvoj kulture zvonastih pehara odvijao u okviru tri osnovne faze, od kojih sve nisu u podjednakoj m jeri zastupljene niti su kulturno i hronološki u potpunosti podudarne na čitavom području prostiranja ove kulture21. Za problem atiku kojom se ovdje bavim o od primarnog značaja je područje koje u većoj ili m anjoj m jeri komunicira sa klasičnim ljub­ ljanskim prostorom, a to je sjeverna Italija, jugoistočna Francuska, alpski prostor, Srednja Evropa i Panonija. Radi lakšeg sagledavanja odnosa na ovoj relaciji, n ajp rije ćemo iznijeti neke najhitnije karak­ teristike razvoja ove kulture u tim oblastima. a) Starija faza, ili internacionalni stil, predstavlja klasičnu kul­ turu zvonastih pehara. Okarakterisana je isključivom upotrebom zvo­ nastih pehara i ukrasima izvedenim otiskivanjem namotane niti ili točkića na čitavoj spoljnoj površini posude. U metalnoj industriji ka­ rakteristična je pojava dugih bodeža sa širokim i relativno kratkim trnom, na č ijo j oštrici je najčešće form irano središnje rebro. T o su tzv. »westcuropean daggers«, odnosno bodeži tipa » I « po klasifikaciji Kune i Matoušeka (M. K u n a — V. M a t o u š e k, 1978, 66). Ovakvi bodeži su dosta brojni u Srednjoj Evropi, naročito u Češkoj i M oravskoj (M. K u n a — V. M a t o u š e k, 1978, 73), a takođe su u značajnoj m jeri prisutni u Zapadnoj i Jugozapadnoj Evropi. Poznati su prim jerci ovog tipa na britanskim ostrvima (H. C a s e , 1984, Fig. 2 : 10, 14)), u basenu donje Rajne (J. N. L a n t i n g — J. C. V a n der W a a l s , 1976, 33, Fig. 25), u južnoj Francuskoj (J. A r n a l et al., 1979, Fig. 1 : 1,2) i na Iberijskom poluostrvu (R. J. H a r r i s s o n , 1977, Fig. 74, 101). Uz to se javljaju i duguljasti trougaoni bodeži sa dugom jezičastom drškom. 21 Periodizaeija kompleksa kulture zvonastih pehara, koja će u narednom tekstu biti prezentirana, zasnovana je na stavovima sljedećih autora: J. G u i l a i n e , 1967, 113— 119; 1976. 366— 367; J. B i l i , 1976, 89— 91; E. N e u s t u p n y , 1984, 108— 110.

54

To je tip » I I « , po Kuni i Matoušeku, k oji je zastupljen i na sjevem opontskom prostoru, u majkopskoj kulturi, u Ukrajini, na Kavkazu, u jugoistočnoj Bugarskoj i na području istočnog Mediterana (M. K u n a — V. M a t o u š e k , 1978, 66— 67, 73)“ . Kulturni razvoj tokom ove faze je u velikoj m jeri podudaran na čitavom području prostiranja ovog kulturnog kompleksa. Na prethodno omeđenom prostoru, ova faza je naročito dobro izražena u oblasti Rajne (J. B i l i , 1976, 85— 90; 1984, 159— 174), u Češkoj (E. N e u s t u p n y, 1984, 107— 120), te u južnoj i istočnoj Francuskoj (J. G u i l a i n e , 1967, 113— 119; 1984, 177; J. B i l i , 1976a, 333— 350). b) Druga faza takođe je dobro zastupljena na najvećem dijelu ovog područja. Stilski i vremenski je dosta jedinstvena, mada je o b i­ lježena značajnim prom jenam a u odnosu na prethodnu etapu. Njene osnovne karakteristike su smanjenje učešća tipičnih zvonastih form i i prisustvo različitih drugih oblika posuda, kao što su loptaste amfore, ovoidni lonci, konićne zdjele na nogama, te vrčevi sa jednom trakastom drškom. Ornamentika je kom pleksnija u odnosu na prethodni period. Osim klasičnih kom pozicija, pojavlju ju se cikcak-trake izvedene nega­ tivnim trouglovim a, metopna organizacija motiva, a u cjelini više se om am entiše gornji dio posude. U ovoj etapi se ja v lja ju koštani lučni ukrasi, »Arm schutzplatte« i drugi tipični oblici nakita. Karakterističan je i dalji razvoj metalurgije. Tako se, osim pret­ hodno navedenih bodeža tipa » I « i » I I « , k oji su prisutni i u ovoj fazi, pojavlju ju nove form e, kao što su kratki trougaoni bodeži sa dugač­ kim uskim trnom — tip » I I I « , po Kuni i Matoušeku, te mali bodeži sa kratkim trnom — tip » IV « , po Kuni i Matoušeku (M. K u n a — V. M a t o u š e k , 1978, 66— 68, 73). Radi se mahom o proizvodim a cd bakra, a izuzetak predstavljaju tri bodeža tipa » I I I « nađena u Bilany (Češka), Ledce i Smolin (M oravska), k oji su izrađeni od bronze, te bi to bih najstariji bronzani predm eti na području Srednje Evrope (ivi. K u n a — V. M a t o u š e k , 1979, 81). Vjerovatno će ovoj fazi p ri­ padati i još neki bakarni nalazi, p rije svega pojedini oblici nakita koji pripada m aterijalnoj kulturi »G iockenbecher« kompleksa, ali, za raz­ liku od bodeža, postojeća dokum entacija je u ovom slučaju mnogo manje pouzdana. Ova faza se često obilježava kao prelazna, a njen nastanak u velikoj m jeri je uslovljen uticajim a kasne kulture šnur keramike iz Srednje i Istočne Evrope, kao i kontaktima sa vučedolskim kompleksom1!. Elementi ovih kultura veoma su prepoznatljivi naročito u p oje­ dinim novim keramičkim form am a i njihovoj ornamentici. Iz tih raz­ loga bi se m oglo pretpostaviti da je izvorište impulsa koji su doveli do dezintegracije »internacionalnog stila«, odnosno klasične kulture zvonastih pehara, koja je u svojoj izvornoj form i prisutna samo u prvoj etapi razvoja, bilo upravo područje Srednje Evrope, odakle se 22 N a citiranom izvor široke difuzije čnog Mediterana. 23 O odnosima i kasnog eneolita u 167— 177.

mjestu ovi autori iznose mišljenje po kome bi porijeklo i bodeža ovoga tipa trebalo tražiti upravo na području isto­ kulture zvonastih pehara sa lokalnim kulturama srednjeg centralnoj Evropi vidi E. P l e s o v a — S t i k o v a , 1976.

55

taj novi »m iješani« stil širio dalje ka zapadnom i jugozapadnom dijelu kontinenta. Na širem srednjoevropskom prostoru u ovom vremenu otpočinje i form iranje regionalnih grupa kulture zvonastih pehara, kao što je Glockenbecher-Csepel grupa u Mađarskoj (R. S c h r e i b e r — K a l i c z , 1984, 183— 216). c) Treća, kasna faza predstavlja period pune regionalizacije kul­ ture zvonastih pehara, u kome dolazi do značajnije polarizacije razvoja, tako da se u prethodno naznačenom okviru jasno izdvajaju d vije cje­ line u kojim a su izražene različite razvojne tendencije. Jedno je šire područje Srednje Evrope, a drugo prostor Zapadnih Alpa, te istočne i južne Francuske. U Srednjoj E vropi ova laza se jasno izdvaja u odnosu na pret­ hodni razvoj, a obilježena je potpunim nestankom zvonastih form i i tipične »Giockenbecher« ornamentike. Karakteristična je raznolikost keramičkih form i, među kojim a nisu rijetk i i potpuno novi oblici. U metalurškoj produkciji od starih oblika prisutni su samo bodeži tipa » I V « , a kao novi tip javljaju se minijaturni bakarni bodeži koji ne­ maju trna već se drška pričvršćivala sa dvije do četiri nitne. Takvi bodeži su se vjerovatno razvili kao jedna degenerisana varijanta bodeža tipa » IV « . Jedan od novih elemenata su i šila sa rombičnim zadeblja­ njem, a uz to su prisutni lučni koštani ukrasi, »Arm sehutzplatte« i mnoštvo tzv. »B egleit« keramike (W . T o r b r i i g g e , i960, 15— 17, Abb. 4; E. S c h u b e r t , 1974, 17, T. I: 16). Na tom prostoru ova faza, u stvari, označava potpunu dezintegraciju klasične kulture zvonastih pe­ hara, a istovremeno do punog izražaja dolazi protounjetićka kultura sa svojim lokalnim varijantam a Oggau-Loretto (R. P i t t i o n i, 1954, 260— 267) i rani Straubing (H . J. H u n d t , 1958, T. 1) i rana N itra (E. S c h u b e r t , 1974, 15— 18; M. N o v o t n a — B. N o v o t n y , 1984, 299— 306), koje se razvijaju na ovim osnovama. T oj etapi u Mađarskoj odgovara mlađa faza Glockenbecher-Csepel grupe, ali je ovdje genet­ ska veza sa prethodnim horizontom mnogo manje izražena, budući tla u tom okviru već dom iniraju elementi ranog Nagvrev kompleksa (R. S c l i r e i b c r - K a l i . c z , 1984, 142— 147). Sasvim drugačiji razvoj u o vo vrijem e odvija se u jugoistočnoj Francuskoj i u zapadnoj Švajcarskoj (J. G u i 1a i n e, 1984, i78; J. B i 11, 1976, 85— 89; 1984, 163— 166; Ch. Š t r a h m , 1976. 261— 270). Na tom području nisu izražene snažne prom jene kao u Srednjoj Evropi, već ! dalje u punoj m jeri egzistiraju ornamentisani oblici, pa i zvonaste i orme, tako da nema gotovo nikakve razlike u keramičkoj proizvodnji ove i prethodne faze. Adekvatno tome, m aterijalna produkcija ovog horizonta uopšte se ne podudara sa istovremenim periodom u Sred­ njoj Evropi, već je gotovo identična prethodnoj lazi ove kulture, kako u lenčarstvu tako i u metalurškoj proizvodnji. Prema J. Guilainu, bo­ deži zapadnoevropskog tipa, odnosno tipa » I « , po klasifikaciji Kim e i Matoušeka, u punoj m jeri su prisutni u trećoj fazi kulture zvonastih pehara jugoistočne Francuske, odnosno u pirinejskoj grupi (J. G u ii a i n e, 1967, 115). Međutim, taj fakat ne mora značiti da je u pitanju divergentnost hronoloških sistema koj i su ovdje u upotrebi, već će to prije biti posljedica objektivnih kultum o-istorijskih okolnosti zahva­ ljujući kojim a taj dio Evrope nije bio zahvaćen prom jenam a kojima

je bio izložen srednjoevropski prostor. Iz tih razloga sasvim je razum­ ljivo neometano trajanje starih tokova razvoja i u vrijem e treće faze, odnosno u doba pirinejske grupe. Prema tome, nastanak i razvoj protounjetičkog kruga k oji je karakterističan za treću etapu kulture zvonastih pehara u Srednjoj Evropi i k o ji označava kraj ove kulture na tom području, u potpunosti odgovara trećoj fazi u južnoj Francuskoj, ali mnogo više u hronološkom nego u kulturnom smislu. Sa tipološkog stanovišta, a i u širem kulturno-istorijskom smislu, period koji se obilježava kao treća faza kulture zvonastih pehara u Srednjoj Evropi više i ne pripada ovom kulturnom kompleksu u pravom smislu te riječi, već označava razdob­ lje egzistencije protounjetičke kulture koja genetski može b iti vezana za ovaj kompleks, ali u osnovi predstavlja jedan sasvim novi kvalitet i značajan pomak ka kulturi punog brozanog doba. Za razliku od toga, na jednom dosta širokom području zapadno od Alpa i dalje živi kla­ sična »Glockenbecher« kultura, a njena egzistencija se na tom prostoru bez sumnje produžava sve do početka faze Reinecke Br. A l. Ova u suštini eneolitska tradicija na tom prostoru je u velikoj m jeri prisutna i tokom čitavog Br. A perioda, te J. Guilaine to razdoblje s pravom obilježava kao »Epicam paniform e« horizont (J. G u i l a i n e , 1967, 116— 117; 1984, 178). U čitavom ovom okviru najmanje je jasan razvoj kulture zvo ­ nastih pehara na prostoru sjeverne Italije (up, B. B a g o l i n i — L. F a s a n i , 1982, 343— 354; L. H. B a r f i e l d , 1974, 73— 77). Budući da se to područje nalazi na prelazu između Srednje Evrope i jugozapadne Francuske, te da je vjerovatno bilo izloženo uticajima iz oba ova kru­ ga, situacija na ovom tlu je morala biti veoma kompleksna, naročito u vrijem e treće faze kulture zvonastih pehara. Razm atranje ove prob­ lematike umnogome je otežano i slabom istraženošću, te je tek u novije vrijem e učinjen prvi pokušaj sistematizacije građe sa o vo g područja. Po periodizaciji A. Vigliardi, i na tom tlu se mogu izd vojiti tri razvojne faze ove kulture (A. V i g l i a r d i , 1980. 270— 274). — Prva faza pripada kasnom eneolitu a sadrži isključivo klasične zvonaste oblike i ornamentiku. Zastupljena je na području Lom ­ bardije u nalazištima Santa Cristina, Ca’di Marco, Roccolo Bresciani i Legnanello. — Druga faza bi odgovarala finalnom eneolitu i početku ranog bronzanog doba. R azvija se na prostoru na kome će u nared­ nom razdoblju nastati kultura Polada. Karakteristična su na­ lazišta Monte Covolo, Sant'Uario, Rubiera i Fontino, te ma­ terijal Prebunannaro tipa na Sardiniji. — Treća faza pripada ranom bronzanom dobu, odnosno vremenu kulture Polada. U tom okviru ističu se nalazišta Rocca di Rivoli, Montesei di Serso, Asciano, Borgo Panigale i Tanaccia di Brissighella. U poređenju sa kulturom zvonastih pehara Srednje i Jugozapad­ ne Evrope, prva faza iz okvira periodizacije A. Vigliardi odgovarala bi internacionalnom stilu. Druga faza bi bila paralelna sa drugom i tre­

57

ćom etapom kulture zvonastih pehara u Srednjoj E vropi i južnoj Fran­ cuskoj, s tim što nije moguće obaviti precizniju diferencijaciju u ovom okviru. Tu spadaju još i nalazi iz Gastello di Gesso, i Bismantova, kao i Ca'di Marco, gd je je nađena i jedna posuđa protounjetičkog tipa (up. G. A. C o 11 i n i, 1898, T. X I : 10), te bi ovo nalazište m oralo pripadati samom kraju kulture zvonastih pehara, a ne njenom početnom hori­ zontu, kako to navodi Vigliardi. Treća laza bi svojim početnim horizontom mogla zahvatiti vrije­ me završetka protounjetičkog kompleksa, te kraja pirinejske i Glockenbecher-Cscpc! grupe, đuk b i najvećim dijelom izlazila iz ovih okvira i pripadala vremenu klasične Polada kulture, odnosno »Epicam paniforme« horizontu. Da bi se sa krugom kasne kulture zvonastih pehara m ogli dovesti u vezu neki od najranijih nalaza Polada tipa, pokazuje situacija u Montesei di Serso i Lago di Leđro, gdje ovakvi oblici odgo­ varaju samom kraju protounjetičkog horizonta ili su, pak, neposredni produkt tradicije tog tipa (up. R. P e r i n i , 1972, 19, Fig. 3; 10: 140— 148; J. R a g e t h, 1975, T. 21). Ako se sada vratim o pitanju odnosa klasične ljubljanske kulture i ovog kulturnog kompleksa, vidjećem o da starija ljubljanska faza po­ kazuje najviše sličnosti sa nalazima druge etape kulture zvonastih pe­ hara u Srednjoj Evropi, kao i sa oblicim a k oji karakterišu drugu i treću fazu ove kulture na prostoru zapadno od Alpa. Te sličnosti se u najvećoj m jeri odnose na tipičnu ljubljansku ornamentiku, koja sadrži gotovo sve karakteristike ovog horizonta »Glockenbecher« kom­ pleksa. U čitavom tom okviru takođe se susreću dosta bliske analo­ gije dubokim bikoničnim zdjelam a (T. 1 :3 ; II : 2) i kupama na nozi (T. I V : 6; up. 3. G u i 1a i n e, 1967, 117, Pl. 27, 3 7 :2 ; J. C o u r t i n, 1974, PI. 11). Razum ljivo, u ovom krugu nalaze se i brojne analogije zvonastoj posudi iz Iga (T. I : 6; up. J. G u i 1a i n e, 1967, Pl. 32 : 1 itd.). Posebno treba naglasiti sličnosti starije ljubljanske faze sa ma­ terijalom prve etape Glockenbecher-Csepel grupe u Mađarskoj. Tu mis­ lim o na većinu vodećih oblika, a naročito na konične zdjele, zdjele sa uvučenim obodom (T. 1 : 5 ; I V : 2,3, 5,9) i na njihovu ornamentiku (up. R. K a l i c z - S c h r e i b e r , 1976, Abb. 8 : 1 ; 9 : 3, 4). U tom okviru su konstatovane i najbliže analogije ukrasima drške šila od kosti iz Iga (T. 1 :2 ; up. R. S c h r e i b e r - K a l i c z , 1984, 141, T. X L : 24). Bakarni bodeži iz Ig a (T. V I : 2— 4) veom a su značajni, kako u pogledu preciziranja hronološke pozicije ove etape klasične ljubljanske kulture tako i u smislu jasnijeg geografskog opredjeljen ja »Glockcnbecher« uticaja koji su ovd je prisutni. Naime, nema nikakve sumnje da bodeži iz Iga pripadaju tipovim a iz okvira metalurške produkcije kulture zvonastih pehara. Tu činjenicu već je konstatovao R. Ložar (R. L o ž a r , 1943, 66— 71), a takvo je i m išljenje Z. Vinskog (Z. V i n s k i , 1961, 7— 8). Bodeži sa središnjim rebrom (T. V I : 2, 3) u osnovi odgo­ varaju tipu »vvest-european dagger«, odnosno tipu » I « iz okvira klasi­ fikacije Kune i Matoušeka. Analogije ovom nalazu susreću se na čita­ vom području prostiranja kulture zvonastih pehara od britanskih ostrva (up. H. C a s e , 1984, 38— 40, Fig. 2 : 10, 14) do Iberijskog poluostrva (R. I. H a r r i s s o n , 1977, Fig. 74, 101). Dosta bliski našim prim jercim a su i bodeži ovog tipa iz Fontbouise, Bounias i još nekih 58

nalazišta u jugoistočnoj Francuskoj (up. J. A r n a J et al., 1979, 37, Fig. 1: 1, 2) ali, u cjelini gledajući, n ajb rojn ije paralele susreću se u okviru »Glockenbecher« kulture s područja Srednje Evrope (up. M. K u n a F. M a t o u š e k , 1978, 67, Obr. 1 : 1— 3, 56). Ljubljanski bodeži imaju nešto oštrije naglašeno središnje rebro, po čemu spadaju u razvijen ije form e ovog tipa, slično nalazu iz Predm osti (up. M. K u n a — F. M at o u š e k, 1978, Obr. 1 : 1), te će p rije odgovarati mlađim prim jercim a k oji su zastupljeni u drugoj fazi nego onima iz početnog stađijuma ove kulture. Bodež sa ravnim sječivom i trnom sa krilim a (T. V I : 4) ne uklapa se potpuno u klasifikaciju Kune i Matoušeka, jer posjeduje osobine njihovog » I I « i » I V « tipa. Naim e, veličina i ob lik trna odgo­ varaju »11« tipu, dok su krilca na trnu i zatupast oblik ravne oštrice karakteristični za » I V « tip (up. M. K u n a — F. M a t o u š e k , 1978, Obr. 1 : 8-—9, 11, 22). Prema veličini i proporcijam a, prim jerak iz Iga više upućuje na stariji tip » I I « , k oji je zastupljen u prvoj i drugoj fazi »Glockenbecher« kulture. Odlike mlađeg tipa, k oje su sadraane u prim jerku iz Iga, isključuju mogućnost pripadnosti prvoj fazi, te u ovom slučaju dolazi u obzir samo druga etapa ove kulture, što b i,u potpunosti odgovaralo dataciji prethodnog bodeža »west-european« tipa. S obzirom na dosta pouzdanu klasifikaciju i hronološko opredje­ ljenje bodeža iz okvira srednjoevropske kulture zvonastih pehara, te relativno brojne analogije pomoću kojih smo datirali bodeže iz Iga, to opredjeljen je smatramo vrlo značajnim indikatorom u smislu pre­ ciznijeg određenja ostalih nalaza k oji karakterišu stariju etapu ljub­ ljanske kulture. Im ajući u vidu i tipološke karakteristike keramičke produkcije, može se sa dosta sigurnosti reči da je ova ljubljanska faza istovremena sa drugom etapom kulture zvonastih pehara. Pri tom svi relevantni elementi upućuju na veze sa srednjoevropskim područjem i sa prvom fazom Glockenbecher-Csepel grupe u Mađarskoj. Međutim, na sadašnjem stupnju poznavanja ove problem atike, ne može se u potpunosti isključiti ni određena veza sa jugoistočnom Francuskom. Ti kontakti bi morali ići preko sjeverne Ita lije a, kako smo prethodno pokazali, situacija na tom području barem za sada ne pruža nikakve jasnije indicije u tom smislu. U svakom slučaju, prim arno je područje Srednje Evrope, sa kojim je ljubljanska kultura bila povezana preko Alpa i Panonije, a ukoliko je b ilo određenih odnosa sa Jugozapadnom Evropom, to su najvjerovatnije bili kontakti slabijeg intenziteta takođe u vremenu druge faze, a ne i u vrijem e pirinejske grupe, koja je paralelna sa protoun jetičkim horizontom i sa mlađom ljubljanskom etapom, o čemu će još biti govora. U smislu hronološkog razgraničenja dviju etapa klasične ljub­ ljanske kulture i njihovog položaja u odnosu na kompleks kulture zvo­ nastih pehara i druge kulturne cjeline s evropskog prostora, veoma su indikativne am fore iz Dubniaka iz okvira protounjetićke kulture. Ove am fore u tipološkom pogledu odgovaraju starijoj ljubljanskoj ro­ bi, a datirane su na sam početak protounjetičkog kompleksa (J. O n d r a č e k , 1967, 430, Obr. 5 : 2). Pošto je ovim kompleksom okarakterisana čitava treća, kasna faza kulture zvonastih pehara u Srednjoj Evropi, iz toga jasno proizilazi da starija ljubljanska etapa prethodi to m horizontu, dok bi mlađa bila paralelna sa njim.

59

K a k o je v e ć navedeno, u to m završnom p eriod u kultura zvonastih pehara n ije jedinstvena na čita vo m o v o m području. D ok su u S red n joj E v ro p i i u Istočn im A lp a m a u punoj m je r i izraženi novi kulturni im pu lsi p ro to u n jetičk o g tipa, u Zapadnim A lpam a i u ju žn o j F rancuskoj, kulturni ra z v o j se n a jvećim d ije lo m n astavlja na starim osnovam a. K la sičn o lju b lja n sk o p o d ru č je u to m pogledu osta je nekako na p o la puta; prisustvo starih keram ičkih ob lik a i orn am en tike p o k a ­ zu je da se u od ređ en oj m je ri n a stavljaju p reth odn e ra zvo jn e tenden­ c ije , a m n oštvo n ovih elem enata istovrem en o upućuje na snažne kul­ turne p reobražaje. V rče vi sa cilin d ričn im vra to m i lop ta stim tije lo m (T. V I I I : 1) jed n a su od vod ećih fo rm i p ro to u n jetičk e kulture i njenih sjevernoalp1954, skih v a rija n ti O ggau -Loretto i rani Strau bing (R. P i t t i o n i , 260— 273, passim ; H. J. H u n d t, 1958, T. 1 : 2 , 4, 6, 12). U o ve o k ­ vire, bez sum nje, spadaju i o b lici to g tip a iz S la d k ovičeva u S lovač­ koj (up. J. V l a d a r , 1976, 220, A bb. 2 : 1). U vezi sa o v im treb a napom enu ti da se vrč evi sa cilin d ričn im vratom , poput onih iz P a rte (T . V I I I : 8; I X : 1— 2), susreću i u o k vi­ ru m lađe faze grupe G lina I I I — Schneckenberg, kao i u n jen om Jigodin tipu (up. J. M a c h n i k , 1985, 49, Abb. 2 : 4 , 10, 15; 4 : 2 ) . M eđutim , teško je p retp ostaviti da među o v im nalazim a im a direktnih veza, već će to p r ije b iti p o sljed ica nezavisne p o ja ve p ro to u n jetičk ih elem enata na podru čju istočne Pa n on ije i K arpata. Da su p rotou n jetičk i u ticaji prisutni i na tom p rostoru , p o tv rđ u ju p o jed in i nalazi iz o k vira Glockenbecher-Csepel srupe (up, R. K a l i c z - S c h r e i b e r , 1976, A bb. 15 : 3; 16 : 1; 19 : 20/1). K on ičn e z d je le sa jezića stim drškam a na p roširen om i zaravnjenom obodu, takođe su tipičn e u o v o m ku lturnom krugu, a n a jb o lje i n a jb ro jn ije a n a lo g ije nalazim a iz P a rte i G ro tla d egli Z in gari (T . V I I : 4, 7; V I I I : 5) susreću se u p reth od n o naveden oj gru p i O ggau -Loretto i u n a jra n ijim g ro b o v im a iz Strau bin ga (up. R. P i 1 1 i o n i, 1954, Abb. 191 : 1, 1 9 2 :6 7 ; H. J. H u n đ t , 1958, T. 1 : 5 , 7). Prethodna dva ob lik a p red sta vlja ju vo d eće nove fo rm e u m la­ đ o j fa z i klasične lju bljan sk e kulture, a prip ad aju tip ovim a tzv. pra ­ teće keram ike u kulturi zvonastih pehara (B eg leitk e ra m ik ). Ta kera­ m ička vrsta d o živ lja v a n ajsn a žn iji ra zvo j u tre ćo j fa zi ove kulture, a n jen o prisustvo u p ro to u n jetičk o j kulturi p red sta vlja jedan od osnovnih eiem enata k o jim a se ta kultura u k lju ču je u »G lock en b ech er« kom pleks (up. J. O n d r a č e k , 1967, 444— 446). O rnam entisani vrčevi iz lg a (T . V I I : 1) i o b lik om i ukrasim a g o to v o u potpunosti o d go va ra ju p ro to u n jetičk im nalazim a iz O patovice u R ajhradu (up. J. O n d r a č e k , 1967, 411, si. 1 9 :1 ). B akarna šila sa rom b ičn im za d eb lja n jem , poput onih iz lg a (T. X I : 2— 6), takođe su produkt kasne kulture zvonastih pehara (R . L ož a r, 1943, 65— 66). N ala zi tog tip a veom a su česti na podru čju S lo­ vačke, a o v d je ćem o navesti p rim je rk e iz nalazišta T vrd oševice, odno­ sno iz o k vira sta rije faze gru p e M itra (up. E. S c h u b e r t , 1974, 12, 17, T . 1 : 16). O blici o v o g tipa su zastu pljen i i u m lađ oj fa zi Glockenbecher-CsepcI grupe (up. R. K a I i c z— S c ' h r e i b e r , 1976, 208. Abb. 60

18 : 235), kao i u n a jra n ijim g ro b o v im a iz Strau binga (up. H. J. H u n d t, 1958, T. I : 11). T i nalazi su izrađen i od b akra i d a tiran i u razdoblju k o je neposredn o p reth odi fa z i R ein ecke A l, a uz n jih se susreće i dosta keram ičkih ob lik a k oji o d go va ra ju m lađ im lju b lja n sk im fo rm a ­ ma. Šila sličnog ob lik a konstatovana su i u sjevern oj It a liji — u p o ­ četnim h orizon tim a kulture Polada, n aročito u p ria lp sk im nalazištim a M ontesei di Serso i L a go di L ed ro (R . P e r i n i , 1972, Fig. 10: 140— 143; J. R a g e t h , 1975, T. 21 : 13— 16), a zatim u ju žn o j Francuskoj (J. G u i l a i n e , 1972, 60— 62, Fig. 14: 1— 10, 12). O vi p rim je rc i su iz­ rađeni od b ron ze i svakako kasniji od preth odn o navedenih, a d a tira ju se u v rije m e nastanka faze R einecke A, odnosno u doba početk a »E pica m p a n ifo rm e« horizonta. R om b ičn a šila od bron ze n a jv je ro v a tn ije su u uskoj vezi sa m etalu rškom p ro d u k cijo m treće faze kulture zvonastih pehara i na ovom prostoru p re d sta vlja ju nastavak te tra d icije. U vezi sa o v im zak lju čcim a p o treb n o je napom enuti da su ro m ­ bična bakarna šila zastu pljena i na jed n o m m nogo širem prostoru , a slična je situ acija i sa bodežim a iz o k v ira sta rije faze lju b lja n sk e kul­ ture. T a k o se nalazi o v o g tipa susreću u n aseljim a E zero i Sv. K ir ilo v o , u ju go isto čn o j B ugarskoj (up. G. I. G e o r g i e v et al., 1979, Obr. 107 : d, e; 109 : d, z,; V . M i l o j č i ć , 1949, T. 22 : 1 3, 14), zatim u okvina kulture ja m n ih i katakom ba g ro b o v a (E . N . C h e r n i k h , 1980, Fig. 4 : 5, 7— 18; 5 : 1— 3, 6, 12, 13; 8 : 6— 12), kao i d a lje na istoku, sve do zapadnog Irana (G. I. G e o r g i e v et al., 1979, 182). Dakle, radi se o ob licim a k o ji se susreću na veom a širok im prostranstvim a, te na ovom m jestu ne m ožem o zala ziti u šira razm atran ja p rob lem a tik e p r i­ m arnog p o rije k la o v ih oru đa i p ita n ja eventu alnog p rio riteta zapadne, odnosno istočne grupe nalaza. N o, b ro jn o s t navedenih bodeža u o k v i­ ru p rve id ruge faze kulture zvonastih pehara, kao i veom a širok a zastu pljen osti šila sa rom bičn im za d eb lja n je m u o k viru p ro to u n jetičk o g kruga i u njem u srodnim kulturam a s pod ru čja S red n je i Jugozapadne E vrop e, siguran je znak da su o va k vi o b lici širok o odom aćeni na tom prostoru. S ob zirom na sve ostale srodnosti u m a terija ln oj kulturi, čini se da je sasvim op ravd an o nalaze iz Ig a sm a tra ti d irektn om p o ­ slje d ic o m u ticaja iz to g ku lturnog kruga, a a n a lo gije iz E zera i drugi p rim jerc i ovih nalaza s p rostora Istočn e E vrop e, u o v o m slučaju b i im ali p rven stven o h ron ološk u vrije d n o s t kao vrem enski p a ralelan fe n o ­ men, dok za neke čvršće veze na o v o j rela ciji, barem za sada, nem am o pouzdanih pokazatelja. K oštan e kopče za pojas u o b lik u trna iz Ig a (T. X I : 1, 10) ne­ m aju bliskih a n a lo gija u b ližem susjedstvu. K o p če slične lju b lja n sk im susrećem o tek u ok viru ku lture S trzy zo v u P o ljs k o j i u nalazištu Braschov-Schneckenberg, k o je p rip ad a m la đ oj fazi kulture G lina I I I — Schneckenberg (up. J. M a c h n i k , 1977, T. X V : 13; i985, si. 5 :3 0 ). T o je v r ije m e k oje od go va ra m la đ oj lju b lja n sk o j fazi. Slična je situ acija sa koštanom a p lik a cijo m za pojas iz Iga. T a ­ kve a p lik a cije se p ojed in ačn o susreću u ra zličitim d ije lo v im a E vrop e. Dva p rim jerk a o v o g o b lik a nađena su u B ilan ovsk oj m o g ili (O. N . B ad e r — A. H. H a Ti k o v , 1976, T. 51 : 16, 17). P o jed n a pojasna o b lo ­ ga o v o g tipa zastupljena j e u nalazištu V a sterb jers na G otlandu i u H a jd m o o ru u Schlesw ig-H olsteinu. Oba ta p rim jerk a su iz o k vira kul­ 61

ture »S ch n u r« keram ike (up. A. H a u s l e r , 1969, 270, Abb. 6 : 25— 26). P rim je rc i iz B ilan ova pripadaju početku bron zanog doba, i to je d n o j dosta arh aičnoj fazi u k o jo j je snažno prisutna tra d ic ija kulture ku­ glastih am fora. M anja a p lik a cija iz B ilan ova g o to v o u p otp u n osti od ­ g ova ra on oj iz Iga, te se čini op ravd an im n jen o sm ještan je u o k vire s ta rije fa ze klasične lju blja n sk e kulture. Posu de sa oštro iz v ije n im vj-atom tipa kao na T. X : 1, 2, 4, 5 ne nalaze se n ig d je izvan šireg p o d ru č ja lju b lja n sk e kulture, a kako ćem o k asn ije v id je ti, ovak ve fo rm e su n a jb ro jn ije na srednjojadranskom prostoru . Z a n im ljiv o je da takvih nalaza nema l i L ju b lja n sk om barju, te je to jedan od elem enata k o ji ukazu je da veze B arja i sje­ vern o ja d ran sk og p rostora u o vom razd ob lju nisu tak o intenzivn e kao što je to b io slučaj u prethodnom periodu. U cje lin i gled aju ći, razvoj m lađe fa ze lju b lja n sk e kulture na n je ­ nom klasičnom podru čju u n a jv e ć o j m jeri je o b ilježen p ro d o ro m ele­ m enata p ro lo u n je tič k o g tipa s p rosto ra Istočn ih Alpa, kao i prisu stvom ob lik a k o ji se vežu za sred n joja d ra n sk o p o d ru čje. P o svoj p rilic i, u vrije m e treće faze kulture zvonastih pehara, na prostoru don je Aus­ trije, Slovačke i M oravske, dolazi do fo rm ira n ja jed n og n ovog kultur­ nog žarišta, odakle o tp očin je ekspanzija u više pravaca, a n a ročito p re­ m a jugozapadu, označavajući završetak kom pleksa kulture zvonastih pehara na tom prostoru . Ovaj p ro d o r j e u značajn oj m je r i zah vatio i klasično lju b lja n sk o podru čje, ali ne u tolikom obim u da bi u p o tp u ­ nosti anulirao elem ente starog razvo ja, kao što je to bio slučaj u Ba­ varskoj ili u Istočn im Alpama. Isti im pulsi im ali su snažnog u ticaja na Kulturni razvoj podru čja sredn jeg Jadrana, a u značajn oj m jeri su do­ p rin ije li i fo rm ira n ju ku lture Polada, k o je j e u slijed ilo pri kraju ovog razd ob lja . O dređenu ulogu u tim p reob ra ža jim a m orala je im ati i m la­ đa faza klasične lju blja n sk e kulture, barem kao posrednik u prenošenju ovih elem enata ka sjevern oj It a liji i duž istočne jadran ske obale. Im a ju ć i u vidu cjelin u rasp oložive građe, m ože se reći da eg zi­ sten cija klasične lju blja n sk e ku ltu re pada u v rije m e k o je u potpunosti preth odi razd ob lju Reinecke Br. A, odnosno periodu ranog bronzanog doba, p o k o n ven cion aln oj, ju žn o n jem a čk o j h ro n o lo g iji. S ta rija lju b­ ljanska faza od gova ra n a jran ijem postvu čedolskom horizontu, odnosno vrem enu druge fa ze sred n joevrop sk e kulture zvonastih pehara, s ko­ jom pokazu je i n a jviše srodnosti. D ruga faza klasične lju b lja n sk e kul­ ture o d go va ra la bi završnom h orizon tu G locken becher kom pleksa, a u ku lturnom smislu ona p re d sta vlja jed n u prelaznu va rijan tu izm eđu sred n joevrop sk o g p ro to u n jetičk o g kruga i zapadnoevropske kulture zvo ­ nastih pehara, i to njen e kasne treće faze. O vo ra zd o b lje se u a rh eološk oj literatu ri ra zličito ob ilježava. P o klasičnoj period izaci ji, koja se u glavn om oslan ja na sistem P. Reineckea, to bi bio p eriod završnog, odnosno fin a ln o g en eolita. M eđu tim , u o v o m vrem enu egzistiraju p o jed in e kulturne cjelin e k o je većina autora sm atra bron zan od opskim . T a k ve su, na p rim jer, gru p e H iopice-Vesele, S om ogvva r-V in k ovci, rana N agyrev, G lina III-S ch n eck en b erg i B ilan ovo. Osim toga, u ovo doba, a u n ajm an ju ruku paraleln o sa m lađ om Ljubljanskom fazom , nastaju jo š neke kulture k oje će biti 62

vodeće u v r ije m e fa ze B r. A. T o je, p r ije svega, p ro to u n jetičk a kultura (kao početni h orizon t u n jetičk e ku ltu re) i n jo j srodna gru pa Oggau-Loretto, N itra , a v je ro v a tn o i Polada. Prem a P. Rom anu, to bi b ilo v rije m e etape » l b « ran og bronzan og doba R u m u n ije, odnosn o doba m lađ e faze G lina III-S ch n eck en b erg i Jigodin grupe, što u suštini od go va ra p o d je li koju je u ovom ok viru izvršio J. M achnik i k o ji d o vo d i u vezu lju bljan sk u kulturu sa grupom Schneckenberg B (P. R o m a n , 1981, 163— 164, T. 2; J. M a c h n i k , 1985, 49). Po m ađarskoj h ro n o lo g iji, to je v rije m e druge faze ranog bron zanog doba. T ako N . K a licz sm atra da j e lju b lja n sk a kultura v re ­ m enski paralelna sa ovom fazom b ron zan og doba M ađarske. R ezu ltati naših israživan ja u potpu nosti p o tv rđ u ju tak ve zak lju čke, s tim što se pok a za lo da je na o v o j re la c iji m ogu će jo š p re cizn ije o p re d je lje n je : sta rija lju bljan sk a faza o d go va ra p r v o j etapi G lockenbecher-C sepel gru ­ pe (fa za Br. H a ), dok bi m lađa lju b lja n sk a faza p rip ad ala vrem enu Br. TTb u M ađarsk oj, odnosno m la đ o j G lockenbecher-C sepel grupi, u k o jo j kao i na klasičnom lju b lja n sk o m prostoru, u glavnom nedostaju tipičn i elem en ti kulture zvonastih pehara (up. N. K a l i c z , 1982, 142 — 146).

63

D A L JI R A Z V O J R A N O G B R O N Z A N O G D O B A V A K R A S U — T I P C IC L A M I-M IT R E O

O vd je će b iti r ije č i o elem en tim a ku lturnog ra zvo ja na području sjevern og Jadrana k o ji je u s lije d io neposredn o nakon lju b lja n sk e kul­ ture, od nosn o u p eriodu k o ji o d go va ra fazi Br. A1 i d ijelu etape Br. A2, po Reineckeu. Istra i u ovom ra zd o b lju p re d sta vlja p rob fem za sebe, te će biti posebno obrađena. M ada u g o to v o svim pećin skim staništim a sa o v o g tla postoje kulturni slo je v i i nalazi k o ji pokazu ju da ž iv o t u n jim a tra je i tokom tog perioda, do sada n ije b ilo c je lo v itijih razm atran ja niti pokušaja sintetske ob rade ove p rob lem a tik e. P o jed in ačn im aspektim a iz o v o g o k ­ v ira nešto više su se b a vili ita lija n sk i a u tori u vezi sa determ in acijom nalaza $ podru čja Tršćan sk og i F urlanskog krasa (R, P e r o n i , 1983, 66; M. M o r e 11 i, 1983, 69-70), ka i J. K o ro šec i F. L eb en na prostoru S loven a čk og krasa (J . K o r o š e c , 1956, 3-54; F. L e b e n , 1975, 145-155). M eđutim , p ri tom se ostalo na k ra jn je uopštenim ocjen am a o nedostat­ ku tipičnih nalaza, uz izvjesn e naznake veza o v o g podru čja sa kulturom Polada i tra ja n ja živ o ta u pećinam a i u v rije m e p o četn og h orizon ta kastelijera , od nosn o u razd o b lju k o je italijan sk i autori karakterišu kao sred n je bronzano doba (A. M. R a d m i 11 i, 1983, 79-87). U suštini, m ože se reći da je u nauci u vriježen o m išljen je po kom e, nakon relativno jasne situ acije u v rije m e lju b lja n sk e kulture, kraško p o d ru čje gubi svoj kulturni id en titet u to lik o j m je ri da je p ra k tičn o nem ogu će iz d v o jiti tipičn e fo rm e i ob lik e k oji bi karakterisali razvoj ran og b ron zan og d o ­ ba od k raja lju bljan sk e kulture d o početn og h orizon ta kastelijera. D etaljna analiza p o sto jeć eg m a terija la , a posebno rezultata novih istraživan ja na širem p o d ru č ju sjevern og Jadrana i L ju b lja n s k o g barja, sam o d je lim ič n o p o tv rđ u je o va k ve konstatacije. N aim e, s to ji čin jen ica da u ovom periodu dolazi d o d a ljeg op ad an ja kulturnog razvo ja, što je u stvari, nastavak procesa kulturne d e zin tegra cije k o ji je o tp o čeo u drugoj fazi lju b lja n sk e kulture i k o ji j e u o v o m ra zd o b lju došao do p u n og iz ­ ražaja. Ta k va situ acija ne k arak teriše sam o kulturni razvoj na K rasu već i na čita vom prostoru k o ji j e preth odn o obuhvatala klasična lju b ­ ljanska kultura, pa i šire. L ju b lja n s k o b a rje je sasvim sigurno već izgu ­ b ilo značaj ku ltu rnog središta, a izgleda da p ri tom e n ije došlo do fo r ­ m iran ja nekog n ovog snažnog cen tra koji bi bio nosilac d a lje g osobenog razvo ja na ovom prostoru . P rem a tom e, ne m ože se više g o v o riti o za jed n ičk om razvoju i d a ljim uskim vezam a na rela ciji L ju b lja n sk o 64

K a rta 2 — N ala zišta tipa Ciclam i-4 W itreo C arte 2 — Stations du type C iclam i-M itreo

b a rje — sjevern i Jadran. Početak p o đ va ja n ja ova dva podru čja pada već u m lađ oj etapi lju b lja n sk e kulture, a ra z v o j u ovom vrem enu o d ­ v ija se o d vo je n o , uz sm a n jen je in ten ziteta živo ta u oba ov a područja. M eđu tim , ne m ože se p o tv rd iti ni k on statacija o potpu nom ne­ dostatku tipičn ih nalaza k o ji bi m o g li p ru žiti b ilo kakve in fo rm a c ije u vezi sa kulturnim ra zvo jem sjevern o ja d ra n sk o g K rasa u o v o m vrem enu. K a k o ćem o v id je ti, o v d je se susreću neke dosta karak terističn e kera­ m ičk e fo rm e , k o je su zastu pljene u većin i pećinskih naselja toga geo­ g ra fsk i i ku ltu rn o rela tiv n o iz d v o je n o g p o d ru čja. N o , o težavaju ća o k o l­ nost u o v o m sm islu je u tom e što su o v d je m ahom u pitanju p ovršin ­ ski h orizon ti k o ji su dosta p orem ećen i naknadnim in terven cija m a ili, pak, neki sla b ije izd iferen cira n i s lo je v i, te se od svih nalaza u većini slu čajeva m ože računati sam o na tipičn e i h ron ološk i o s je tljiv e ob like. V od eća nalazišta o v o g ku ltu rn og fa cije sa su G rotta đei C iclam i, G rotta del M itre o i G rotta Tartaru ga. R e la tivn im b oga tstvom i raznovrsnošću tipičn ih nalaza posebno se ističu G ro tta d ei C iclam i i G rotta del M itreo, te sm o ta dva nalazišta o b ilje ž ili k a o ep on im n e lo k a litete za ovu etapu ku lturnog ra zvo ja sjevern o ja d ra n sk o g K rasa. M eđu tim , n a jja sn ija stratigrafska situ acija konstatovana j e u G rotta Tartaruga. U sloju B ove pećine n ivoi 2 i 3, k o ji su ok arakterisan i m a terija lo m o v o g tipa, d irek ­ tno p re slo ja va ju m lađu lju bljan sk u fazu, k o ja je zastu pljena u nivou 4. U drugim nalazištim a, u klju ču ju ći i ona eponim na, na osnovu raspo­ lo žive d oku m en tacije ne m ože se o b a v iti precizn a i sasvim jasna stratigrafska d iferen cija cija kulturnih h orizon ata o v o g fa cijesa i n jih o v odnos prem a s ta rijim i m lađ im stratum im a. N o , p reth od n o iznesena situacija u G rotta Tartaruga, kao i tip o lo š k e od lik e m a terija la ipak daju jed n u kon k retn iju osnovu, p rije svega za u sp o stavljan je stra tig ra fsk o g odnosa sa lju b lja n sk om ku lturom , a za tim i za u tv rđ iva n je h ron ološlđ h i kul­ turnih o k vira ovoga facijesa. Iznoseći sve o ve podatke, ne sm ijem o isp u stiti iz vid a fakat da je sirom aštvo nalaza ipak jed n a od osnovn ih k a rak teristika o v o g a razdob­ lja , što j e m n ogo više naglašeno u odnosu na p reth od n o ra zd o b lje. V eć bi jed n o p o vršn o p o re đ e n je sa lju b lja n sk om ku ltu rom i čin jen ica da su oba ova kulturna h orizon ta zastu pljen a na istim nalazištim a, b ilo do­ v o ljn o za konstataciju da prim a rn i u zrok ta k vo j situ aciji n ije stanje istraženosti, već su to najvećim d ije lo m m orale b iti o b jek tivn e kulturne i isto rijsk e ok oln osti, k o je su d o vele do zn ačajn og pada i osirom ašen ja ku lturnog razvoja. N o , b ez ob zira k o ji ćem o od ovih fa k to ra sm atrati prim arn im , čin jen ica je da ra sp olo živa d o ku m en tacija zaista ne daje m ogućnosti za jed n o c je lo v ito i sintetsko razm atran je ku lturnog razvo ja o v o g a razd o b lja , kako je to b ilo m ogu će sa p reth od n om lju b lja n sk om kulturom , ili sa savrem enim kulturam a sa sred n joja d ra n sk og podru čja, 0 k o jim a će k asn ije b iti riječ i. I z tih razloga, u razm atran ju o v e p r o ­ b lem atike za sada ćem o se o g ra n ičiti na poku šaje id e n tifik a c ije nekih za jed n ičk ih o d lik a u ku lturnom ra zvo ju , kao i na razm atran je kontakata prastan ovnika o v o g tla sa dru gim podru čjim a, k o ji su u slijed ili to­ kom ra zd o b lja Br. A1-A2, po Reineckeu. N ared n a istraživa n ja na ovom 1 na su sjednim p o d ru čjim a će p o kazati da Ii je situ a cija k o ju ćem o o v ­ 66

d je p rezen tirati stvarno od ra z o b je k tiv n ih o k o ln o s ti ili sam o p o s lje d i­ ca n e d o v o ljn o g p ozn a va n ja elem enata relevantn ih za razm atran je o v e prob lem atik e. N a osn ovu k riterij uma k o je sm o p reth o d n o izn ijeli, o v o m tipu se m ogu p rip isati slo je v i i h orizon ti iz sljed ećih nalazišta (v. kartu 2): — s ta riji segm enti sloja 4 u G rotta d el M itre o (G. S t a c u 1, 1972, Fig. 6:6, 8, 10); — slo j B, n iv o 2 i 3 u G rotta T a rta ru ga (D. C a n n a r e l l a — B. R e d i v o , 1981, 49, Fig. 1:2, 4-7); — m lađi h orizon t slo ja 4 u G ro tta dei C iclam i {F. L e g n a n i — F. S t r a d i , 1963, 38, Fig. 3); — n a jsta riji h orizon t slo ja 2 i h orizon ti 7-9 slo ja I I I u sondi A-B G rotta C aterina (D . C a n n a r e l l a — C. F i t t i , 1981, Fia. 4:5, 5:1, 2); — p o je d in i nalazi iz slo ja A u G rotta A zzu rra (F. L e b e n, 1967, 60-61, T. 13-15; 16:4); — p o je d in i nalazi iz G rotta G igan te (S. A n d r e o l o t t i — F. S t r a d i, 1972, 109-115, T. 6-8; F ot. 2); — p ojed in ačn i nalazi iz V la šk e peći (N . P e t r i ć, 1979, T. X X V :3 , 4); — nalazi iz m lađ eg h orizon ta slo ja 6 u V agan aćk oj pećini (S. F o r e n b a h e r — P. V r a n j i c a n , 1985, T. 3:10). M A T E R IJ A L N A K U L T U R A

M a terija ln a p rod u k cija tipa C icla m i-M itreo u n a jvećo j m je ri je ok arakterisan a k e ra m ičk im posu đem . D rugi tip o v i nalaza, kao što su oru đe, o ru žje i nakit, o tk riv e n i su u m n o g o m a n jo j m je ri i m ah om p r i­ padaju atip ičn im i h ron ološk i n e o s je tljiv im fo rm a m a svakodn evne u p o­ trebe. U ovom sm islu ističe se jed in o je d n o bron zan o šilo sa koštanom dršk om iz slo ja 4 u G rotta dei C iclam i (T . X I I I : 2 ) . K a ra k te rističn o je da se u o k viru keram ičk e p rod u k cije o v o g ti­ pa uopšte ne ja v lja k valitetn o rađeno, od nosn o fin o posuđe, već se radi o keram ici sred n jeg kvaliteta, izuzev tip o v a » g « , k o ji p rip a d a ju g ru b ljo j k era m ičk oj robi. M eđu tim , u o v o m o k v iru ra zlik u je se rela tivn o ve lik i b ro j k arak terističn ih ob lika, k o je n a vo d im o sljed ećim red oslijed om : — a) vrčevi sa lop tastim trbuh om , cilin d ričn im vra tom i o š trije iz v ije n im ob od om . K a ra k terističn a je jed n a m asivna trakasta drška k o ja p o čin je isp od ob od a , a završava se na g o rn jem dijelu trbuha. Dno je ravno (T . X I I :2); — b) posude sa velik im lop tastim trbuhom , širok im cilin d ričn im vra to m i blago izvijen im o b o d o m . Dno je ravno, a drške nisu kcnstatovan e (T . X I I I :4 ); — c) duboke, cilin d ričn e ili lje v k a s to p rofilisa n e z d je le sa širo ­ kim ravnim dn om (T . X I I I : 1);

— d) a m fo re sa b ik on ičn im trb u h om i oš trim p relazom u ljevkasto p ro filisa n i vrat. D vije dugačke, trakaste drške p očin ju sa ob oda i završavaju iznad p relaza u d o n ji konus. D no je ravn o (T. X I I I : 5 ); — e) v rč e v i slični preth od n im a m foram a, ali sa jed n om drškom (T . X II:3 ; X I I I : 6 ); — f) bikonične posude sa lo p ta stim trbuhom , oš trim p relazom u cilin d ričn i vrat, sa ja sn o izd vo jen im ob odom . K arak terističn a su jedna, ili d v ije trakaste drške » x « tipa, k o je p očin ju sa oboda, a završavaju na g o rn je m d ije lu trbuha. Dno je ravno (T . X I I : 1, 5); — g ) od g ru b lje k eram ike id e n tifik o va n i su lon ci sa jeziča stim drškam a lop ta stog ili ja ja s to g tijela , sa ravn im dnom (T . X I I :4; X I I I :3 ). U krašavan je posuđa n ije često u ok viru keram ičke p ro d u k cije ti­ pa C iclam i-M itreo. Posebno j e z a n im ljiv o da se v r lo r ije tk o ornam entiše b o lje rađena keram ika. Izu zetak u o v o m smislu su posu de tipa » f « , koje su često ukrašene u rezan im lin ija m a na vratu , g o rn jem d ije lu trbuha i na drškam a (T . X I I : 1, 5). P on ek ad je i početak izv ije n o g ob od a nagla­ šen du bokom u rezanom lin ijo m (T . X I I : 1). O vakve lin ije se ja v lja ju na prelazu iz trbuha u vrat ili na trbuhu k o d posuda tipa » d « i »e « (T. X II:3 ; X I I I :5 , 6). G rubo posuđe se ukrašava is k lju č iv o p lastičn im orn am en tim a, od ­ nosno u m aniru koji j e u ob ičajen u ranom bron zan om dobu na jed n om veom a širok om prostoru . T o su najčešće n izovi utisnuća prstom na obodu, isp od oboda, na drškam a i na plastičn im trakam a. O no što je posebno karak terističn o u ok viru tipa C iclam i-M itreo jeste jed n o veće udubi jen je k o je se red ovn o ja v lja na sredini jezičastih drški (T. X I 1:4; X I I I :3 ). K U LTU R N I I H RO NO LOŠKI O K V IR I

K eram ičk i inventar tipa C icla m i-M itreo u tip ološk om i ku ltu rolo­ škom sm islu je dosta heterogen i upućuje na veze o v o g podru čja sa ra zličitim kulturnim cjelin a m a sa je d n o g dosta v e lik o g prostora. M e­ đutim , na p rvom m jestu ćem o iz d v o jiti o b lik e tipa »a «, k o ji u v e lik o j m jeri p o d sjeća ju na p ro to u n jetičk e fo rm e iz o k vira druge faze kla­ sične lju b lja n sk e kulture. Posu da o v o g tip a iz G rotta C aterina (T . X I I :2) g o to v o u potpunosti o d g o va ra p reth odn im lju b lja n sk im oblicim a. Jedi­ no nešto m a sivn ija trakasta drška, kao i stra tigra fsk i p oloža j o v o g na­ laza, g o v o re da se o v d je radi o je d n o j ev o lu ira n ijo j fo r m i i kasn ijem vrem enu. Slične tip ološk e osobine p o sjed u ju i posude o v o g tipa iz V la š­ ke Peči (up. N . P e t r i ć, 1979, T . X X V :3 , 4). Za razliku od prethodnih, posu đe tipa » f « p red sta vlja ju potpunu novinu I bez sum nje su strani elem enat na o v o m podru čju . One nisu b ro jn o zastu pljene, ali su veom a karak terističn e i p re p o zn a tljiv e (T . X I I : 1, 5). P o ob liku i načinu u krašavan ja o ve posude g o to v o u potpu ­ nosti o d go va ra ju keram ici cetin ske kulture, koju p o zn a jem o kao vo d e­ 68

ću kulturu u ra zd o b lju Br. A1 na p o d ru č ju sred n jeg Jadrana24. N ije isključeno da se o v d je radi i o d irek tn om im p ortu sa cetin skog p o d ru ­ čja, n a ročito u slučaju fra gm en ta d rške sa T. X II:5 , dok bi posuda sa T. X I I : 1 već m o g la pred sta vlja ti lok aln i p ro iz v o d izrađen u m aniru ce­ tinske kulture. O blici tipa » d « i » e « , k o je susrećem o u nešto većem b roju na č i­ tavom ovom prostoru , im aju n a jb o lje a n a lo gije u ok viru grupe W ieselburg na p o d ru čju sjevero istočn ih A lpa. O va fo rm a spada m eđu vod eće u toj gru p i (up. R. P i 11 i o n i, 1954, Abb. 204:4; 216:6; 218:1; 219:2, 3, 6, 10, 12; 220:4; 221). T o m krugu će p rip a d a ti i nalaz iz L a go Lucone u sjevern oj Ita liji (R. P e r o n i , 1971, T . 1:2), sa k o jim n a jviše sličnosti pokazu je p rim jera k iz V aganačke pećine (T. X I I :3 ). V r ije m e nastanka grupe W ieselb u rg R. P ittio n i j e d a tira o u fazu R ein ecke Br. A l, s tim da ona tra je tokom č ita v o g ran og bron za n og doba, po ju žn o n jem a čk o j h ro n o lo g iji (R. P i t t i o n i , 1954, 308). M eđu tim , sva nova istraživan ja pokazu ju da se o v d je radi o ku ltu rn oj grupi k o ja j e dosta b liska kla­ sičnoj u n jetičk oj kulturi, te se n jen o d a tira n je svodi uglavnom na mlađu etapu fa ze Br. A (E. S c h u b e r t , 1974, 36-42). U ok viru nivoa 2 i 3 sloja B u G rotta Tartaru ga, nađeni su lonci sa jeziča stim drškam a k o je su ukrašene utisnućem prsta u sredini (T . X I I :4 ; X I I I :3 ). O vakvi o b lici spadaju u g ru b lje i m an je tipičn e fo rm e keram ičke p rod u k cije tipa C iclam i-M itreo, ali se često susreću na kaa telijerim a sa šireg prostora s je ve rn o g Jadrana. N jih o v a p o ja v a u o vom relativn o jasnom stra tig ra fsk o m kontekstu, zajed n o sa nalazim a tipa W ieselb u rg, d o b a r je p o kazatelj h ron ološk og p o lo ža ja tih o b lik a u o v o m i u širem ok viru . D uboke ljevk a ste i cilin dričn e z d je le (tip » c « , T. X I I I : 1) dosta su česte u okviru kulture Polada, g d je se d atiraju u ra zd o b lje Br. A, po Reineckeu (R . P e r o n i , 1971, Fig. 18:13-20; R. P e r i n i , 1972, Fig. 8:109, 110; Fig. 9:136; J. R a g e t h , 1975, T. 33, 34 id.), no treba reći da su takvi o b lici zastu pljeni i u alpskom području, u ok viru prethodno navedene gru p e W ieselb u rg (R . P i t t i o n i , 1954, 321, Abb. 225). B ron zan o šilo sa dršk om od kosti iz G rotta dei C iclam i (T . X I I I : 2 ) ima d o b re a n alo gije na p o d ru čju ju go za p a d n e Slovačke, u o k viru Hurbanovo tipa. E. Schubert je o va k ve nalaze na tom pod ru čju o p re d ije lio u početak n je g o v e treće faze ran og bron za n og doba, što b i o d g o va ra lo periodu prelaza iz p o tfa ze Br. A1 u A2, po R e in eck eo vo j h r o n o lo g iji (up. E. S c h u b e r t , 1974, 21, T. 6:7). Jedno šilo o v o g tipa nađeno je u m la ­ đim g ro b o v im a iz Straubinga i o p re d ije lje n o u grupu Straubing, k o ja pripada fazi Br. A2 (up. H. J. H u n d t, 1958, 12). Dakle, tip C iclam i-M itreo sadrži sljedeće kulturne kom ponente: — a) lokalna tra d icija m lađe fa ze klasične lju blja n sk e kulture; — b) elem enti cetinske kulture; — c) u ticaji sa šireg a lpsk og i sre d n jo e vro p sk o g pod ru čja, među k o jim a p reovla đ u ju o b lici kulture W ieselbu rg; — d ) elem en ti kulture Polada. u U p. I. M a r o v i ć kulturi u ovom radu.

—

B. Č o v i ć ,

1983. 191— 231. kao i prilog o cetinskoj

69

U h ron o lošk om smislu, p rv e d v ije k om p on en te u glavn om o d g o v a ­ raju razd o b lju R einecke Br. Al, d o k bi nalazi tipa W ieselb u rg p rip ad ali m lađ em razdoblju , odnosno fa z i Br. A2. E lem en te kulture Polad a ne m ožem o p recizn ije datirati u o v o m ok viru , je r se radi o o b licim a k o ji su k a rak terističn i za o b je p o tfa ze etape Br. A, od n osn o za čita vo ran o bronzano doba po klasičnoj, ju žn o n jem a čk oj h ro n o lo g iji. N eh o m o gen ost ku ltu rn og m aterija la, slaba stratigrafska izdiferenciranost ku ltu rnih slo jeva i čin jen ica da se u ok viru rela tivn o m alo g b ro ja nalaza susreću elem enti sa ra zličitih i često m eđusobno dosta u daljen ih p o d ru čja, d a je izvjesn e in d icije o k u ltu m o-istorijsk om karak­ teru razd o b lja čiju sm o kulturu o b ilje ž ili kao tip C iclam i-M itreo. N aim e, sve in d ic ije ukazuju da se o v d je ne radi o n ek oj in tegraln oj kulturnoj cjelin i, nego o g ru p a c iji stanica k o je nisu slu žile za duže stanovanje, već sam o za p o vrem en i b o ra va k m an jih lju dskih zajednica. N a jv je ro v a tn ije se radi o sezonskim b o ra vcim a stočara. P ri tom se čini da je kul­ turni iden titet o v o g fa cije sa nastao kao p o sljed ica u ticaja raznih grupa lju d i sa a lpsk og podru čja, iz sjevern e Ita lije i sa sredn jeg Jadrana, k o ji su ovu d a p rola zili, a da im pri tom e n ije b ilo u c ilju duže zad ržavan je na o v o j te rito riji, v e ć o s tv a ren je m eđusobnih kontakata. Pogodan geo­ g ra fsk i p o loža j i kom u n ik acijski značaj o v o g p o d ru čja im ao je u svem u tom e veom a bitnu ulogu.

70

P R O B LE M RANOG B R O N ZA N O G D O BA ISTARSKOG POLUOSTRVA

Ia k o su arh eološka istraživa n ja na pod ru čju Istre, kao i u dru gim d ije lo vim a sjevern og Jadrana, o tp o č ela već u dru goj p o lovin i p rošlog v i­ jek a, taj rad je u glavnom ok ara k terisa n m a n jim istra živa čk im zah vati­ ma, te je d o sada saku pljen o veom a m alo relevantn ih podataka o k u l­ turnom ra zvo ju o v o g a polu ostrva tok om p ra isto rijsk o g doba. U red n a j­ sla b ije istražen ih spada i p eriod k o jim se o v d je bavim o. Č injen ica da su i ti m a lo b ro jn i rezu ltati d o b rim d ije lo m ostali nepozn ati naučnoj javn osti u d o v o ljn o j m je ri ilu stru je fra gm en tarn ost naših saznanja i m o ­ gućnosti sagledavanja ove p rob lem a tik e. Iz tih razloga do sada n ije b ilo argum enata za sintetska ra zm a tra n ja p rob lem a nastanka i ra zvo ja ra­ nog bron zanog doba na podru čju Istre, a tek u n o v ije v r ije m e učinjeni su od ređen i napori u sm islu poku šaja sistem atiza cije p o sto jeć e građe i c je lo v itije p rezen ta cije nekih b itn ih aspekata ku lturnog ra zvo ja iz o v o g ok vira. P rv i pokušaj u ovom sm islu u čin io je N . P etrić 1979. g. u sv o jo j stu diji In tr o d u z io n e alla p reisto ria d e ll'Is tria P . P o n je g o v o m m išljen ju , preiaz iz en eolita u rano bron zano doba na p o d ru čju Istre o b ilježen je h orizon tom lju b lja n sk e kulture, dok je puno ran o bron zan o doba, k o je tra je tok om p eriod a R einecke Br. A, p red sta vljen o jed n o m sp ecifičn om kulturom č ije osn ovn o o b ilje ž je čini keram ika sa m etličastim ukrasim a. Prva p o ja v a k eram ike sa o va k vim ukrasim a pada v e ć u n eolitsko doba, a prem a Petriću, takvi o b lici svoj puni procva t d o živ lja v a ju u p ravo na tlu Istre, i to tok om ran og b ron zan og doba (N . P e t r i ć , 1979, 224). Ove tv rd n je P e trić podu pire stratigrafsk im p o lo ža jem m etličaste keram ike u pećinam a Srbani i Cingarela, g d je je , kako on tvrd i, nađena zajedn o sa keram ikom lju bljan sk e kulture, kao i situ acijom u naselju J a vo rikc — G rom ače na B rionim a, g d je su u slo ju sa o v a k vo m k eram ik om nađe­ na dva m ala trougaona bodeža od bron ze. O vaj au tor d a lje navodi da je m etličasta keram ika u Is tri veom a d o b ro zastu pljena tok om o b je faze ran og bron zan og doba po R e in ec k e o vo j h ro n o lo g iji, kako u pećinskim tak o i u gradinskim naseljim a, a s o b ziro m na značaj nalaza o v o g tipa na B rio n im a (Javorike-G rom ače), on za ovu m a n ifesta ciju p red la že na­ ziv »b rio n sk a ku ltura« (N . P e t r i ć , 1979, 233-236). B. Č ović je u če tv rto m tom u P r a is to r ije ju g o s la v e n s k ih zem a lja dao jednu dosta detaljn u analizu nalaza, k o ji p o n je g o v o m m išljen ju - Postoji i srp skoh rvatska verzija ove studije (N . P e t r i ć , 1978, 441— 164). ali sm o se u ovom radu služili izdanjem na italijanskom jeziku, koje ie p o t­ punije.

karakterišu početak b ron zan og d o b a na tlu Is tr e (B. Č o v i ć, 1983, 114-132). On prih vata P e trić e v zak lju čak , p o kom e je m etličasta keram ika osn ovn i izraz kulture početn e etape o v o g p erioda, ali p ri to m njenu egzisten ciju ogran ičava sam o u o k v ir e fa ze B. A l , p o Reineckeu. T o raz­ d o b lje bi, prem a Č oviću, ozn ačavalo p r v u fazu ran og bron za n og doba Is tre (Is tr a I), U taj o k v ir ulaze sljed eća nalazišta: — m lađ i h o rizo n t naselja J a vorik e— G rom ače, sloj »h « (2,00 — 2,40 m ) u T r o g r lo j pećin i, sre d n ji slo j (1,90 — 2,75 m ) u pećini Srbani, d io nalaza iz p ećin e C ingarela (porem ećen i sloj do 0,40 m dubine), a v je ro v a tn o i tum u li M a rin dol i B om bista kod Pule. Druga faza — Istra I I — o d g o v a ra ra z d o b lju R ein eck e B r. A2/B1 i donosi krupne p ro m je n e u k u ltu rn om ra zvo ju o vo g a podru čja. N ju o b ilje ž a v a p o četa k m asovn og n a seljavan ja gradina, keram ika kastelije r s k o g tipa i u čvršćivan je tum ula kao osn ovn og tipa spom enika u o k ­ viru ritusa sahran jivan ja. K a o osn ovu za izd va ja n je o ve fa ze Č ović na­ vodi m aterija l iz sljed ećih nalazišta: — grad in e V rčin , M ord ele, M a g o m ja k i B onk astel; slo j od 0,90 do 1,80 m u T r o g r lo j pećin i, te tm n u le U m n ja k i M aklavu n. Oba p reth od n o navedena autora u s v o jim razm a tra n jim a najviše se oslan ja ju na s tra tig ra fiju p ećin a Srbani. C ingarela i T r o g r le pećine, kao i naselja na otvoren om , J a vo rik e — G rom ače, te na nalaze iz gra­ dina sa o v o g područja. M eđu tim , treb a naglasiti da je rasp olo živa d o­ ku m entacija iz o v o g ok vira dosta m an jkava, je r se m ah om radi o p ro b ­ nim istraživan jim a i n epu b lik ova n om m aterija lu . Od svih ovih nalazi­ šta o b ja v lje n i su sam o nalazi iz T r o g r le pećine i pećine Cingarela, dok je p reostala dok u m en tacija jo š u v ije k nepristupačna š iro j naučnoj ja v ­ nosti, a sm ještena je u A rh eo lo šk o m m u zeju u P u li i je d n im d ijelom u M u zeju b rion sk o g o to č ja na B rio n im a , kao i u M useo C ivico di Storia ed A rte u Trstu . O vd je izu zim am o nalaze iz tum ula k o je n a vod i B. C ović i k o ji su u m an joj ili v e ć o j m jeri o b ja v lje n i, o čemu će nešto k asn ije b iti r iš e riječ i. M eđu n aveden im naseljim a, raču n aju ći i ona o b ja v ljen a i n eob­ ja v lje n a , sam o je u T r o g r lo j pećin i kon statovan rela tiv n o jasan slijed kulturnih slojeva. M eđu tim , o v d je se radi o dosta n eobičn oj p ećin i koja n ije bila n a ro čito p ogodn a za duži bora va k , a istraživa n ja su u cjelin i rezu ltirala m a lo b ro jn im i u gla vn om n etip ičn im keram ičk im nalazim a (up. B. B a č i ć, 1978, 163-168). U la z u pećinu je vertik alan , a zatim se spušta pod u glom od 45", te ne o b e z b je đ u je o d g o va ra ju ći kon takt sa sp o ljn o m sredinom , što je inače neophodan predu slov za sva pećinska naselja na jad ran sk om podru čju . Da je o v a pećina b ila v r lo rijetk o p o sjećiva n a sv jed o či i neznatna k o ličin a nalaza, n a ročito u sedim entim a nižim od 1,40 in, a to j e n a jv e ć i d io slo ja k o ji se uzim a kao prezentani kulture ra n o g bron zan og doba Istre. O d o ve dubine, pa sve do dna pe­ ćine u ok viru istražen og p rosto ra v e ličin e 3,5 x 1,55 m nađeno je sam o 87 keram ičk ih fragm enata. Jedini nalaz k o ji se sa viš e sigurnosti m ože p rip isa li ranom bronzanom dobu je posu da sa ljev k a stim v ra to m i četiri m ale » x « d rške (T . X I V :6 ) nađena na dubini 0.90— 1,20 m (B . B a72

č i ć, 1978, 166). O vom dobu m ogao b i prip ad ati i m ali fra gm en t trbuha posude sa d u gm etastom a p lik a c ijo m tipa kao na T . X V :6 , k o ji je konstatovan na dubini 1,80— 2,00 m, u g o to v o steriln oj naslazi izm eđu slo­ je v a » e « i » h « 21'. T o bi m ožda m o g lo zn ačiti da je pećina u p ra vo u ovom razd ob lju b ila veom a r ije tk o p osjećivan a. Inače, B. B ačić sm atra da su d o n ji sedim enti, u k o jim a je nađeno n a jviše p rim jera k a m etličaste ke­ ram ike, u kulturnom i h ron o lošk om pogledu veom a teško o d re d ljjy i, a on je u tom sm islu sklon o p re d je lje n ju u v r ije m e kasnog n eolita (B. B a č i ć , 1978, 168). Istra živa n ja u pećini Srbani o b a v ljen a su dalek o od ulaza, uz sam rub dna pećine27. N a tom d ije lu o tv o re n j e ro v Širine 1 m, k o ji ide od je d n o g do dru gog zida pećine i im a dužinu 3— 4 m. D ostignu ta je du­ bina 4,35 m, ali n ije otk rive n o i dno ku ltu rn og sloja. S tra tig ra fija u ovom rovu je dosta nejasna. Sa viš e sigu rnosti m o g lo bi se računati sam o na središn ji p ro s to r rova, dok su s lo je v i u d ije lo v im a uz stjen ovi­ te zid ove pećine porem ećeni. M eđu tim , p rilik o m isk opavan ja nisu p r i­ m ijećen i o vi p o rem eća ji u sloju, te n ije o b a v ljen o p re cizn ije od va ja n je m aterijala. T a k o se koljen a ste d rške sa p lo čico m ja v lja ju i u p ovršin ­ skom sloju, a i na dubini 1,90— 2,10 m. M etličasta k eram ika je zastup­ ljen a u svim slo jevim a , o d p o vršin e do dna dostign ute dubine. F ra g ­ m ent lju b lja n sk e keram ike (T . X IV :4 ) nađen je o tp rilik e u sredini sloja, na dubini od 2,15— 2,40 m, što n ije n a jn iži otk o p slo ja sa m etličastom keram ikom , kako je to naveo N. P e trić i čim e on p o du pire sv o je hron olo šk o o p re d je lje n je m etličaste k eram ike (up. N . P e t r i ć , 1978, 453). B. C ović je p rv o j fa zi ran og b ron za n og doba Is tre prip isa o slo j ođ 2,75 d o 1,90 m, a to su sedim enti u k o jim a se za jed n o susreću p ojed in ačn i nalazi lju b lja n sk e kulture, koja, po n je g o v o m m išljen ju , sam o sv o jim završnim h orizon tom d op ire do početka faze R ein ecke B r. A l , i k o lje ­ naste drške sa pločica m a k o je većina autora datira u sred n je bron zano doba, a i po C oviću takvi nalazi ne b i m o g li b iti sta riji od faze B r, A2, od nosn o od početka n je g o v e dru ge eta p e ran oe bron za n og doba Istre (B. C o v i ć , 1983, 112— 126). N alazi iz pećine C ingarela k o je je B. Č ović o p re d ije lio u prvu fazu ranog bron zanog doba Istre (Is tra I), kako je v e ć navedeno, po­ tiču iz p orem ećen og sloja (B . Č o v i ć , 1983, 117; B. B a č i ć , 1956, 323). Među b rojn im istarskim grad in am a n ije nam poznata n ijedn a u k o jo j je konstatovan jasan s lije d kulturnih slojeva. M eđu tim , m ože se reći da m etličasta keram ika ni u jed n o m slu čaju n ije o tk riven a na prostoru okru ženom bedem im a. N a toj p o vršin i red o vn o se susreću nalazi tzv. »k u ltu re k a s te lije ra «, dok se m etličasta keram ika nalazi na nižim padinam a brda ispod grad in a V rčin , V rčevan , M akadanj, Pra26 Prem a a n a lo gijam a s p ro sto ra sred n jo ja d ra n sk o g zaleđa, takvi ukrasni elem enti se m ogu datirati u m lađe ra zd o b lje faze Br. A (up. B. C o v i ć , 1965, T. V I : 17; B . G o v e đ a r i c a, 1982, 123, T. I I : 5). 27 Svi podaci koji se u ovom ra d u n avo d e u vezi sa n eo b jav ljen im istraži­ van jim a na p o d ru č ju Istre, rezultat su uvida au to ra u d ok um en taciju k o ja se n a­ lazi u A rheološkom m uzeju Istre u Puli i u M uzeju brio n sk o g oto čja na B rionima, a djelim ično potiču od usm enih saopštenja kolega B. Bačića, K. M ihovilič, K. Buršić — M atijašič i A. V itasovića, na čem u im i ovom prilik o m srdačno za­ hvaljujem .

73

dišel, L im sk a gradina i dr. N ajčešće je u tom okviru zastupljena i neo­ litsk a roba, i to iz svili faza n eolita , poćev od n a jsta rije »im p esso« kul­ ture. N e m ože se tvrd iti da i m etličasta keram ika pripada n a jsta rijim n eolitsk im horizontim a, ali sve ok oln osti ukazuju da ona od govara jed n o m ra n ijem razdoblju k o je p reth o d i bronzanom dobu i u kom e su naseljavan e niže padine brda. U svakom slučaju, ne p o stoje nikakvi dokazi o h ron ološk im i ku lturnim kontaktim a tih naselja sa gradinskim u tvrđ en jim a , te je d o vo đ en je u vezu m etličaste keram ike sa gradinskim n aseljim a i sve konsekvence koje iz toga proizilaze, k ra jn je p rob lem atičn o. P odaci k o je p o sjed u jem o u vezi sa stratigrafskim i hronološkim p o lo ža jem m etliča ste k eram ik e u naselju Javorike — G rom ače na Brionim a, takođe su veom a nesigurni. N a raspolaganju nam stoji sam o iz v je š ta j A. G nirsa i nalazi k o ji su rezultat saku pljanja m aterijala koje j e on n a to m nalazištu o b a v io p o četk om ovog v ije k a i k o ji su, s ob­ z iro m na p riro d u istraživanja, k r a jn je nepouzdani2*. Prem a tom e, n ijed n o od nalazišta k o je prethodni au tori navo­ de i k o je u opšte p ozn ajem o na podru čju Istre, ne pruža d o vo ljn o ar­ gum enata za o p re d je lje n je m etliča ste keram ike u fazu Br. A, po Reineckeu, na čem u insistira N . Petrić, odnosno u vrije m e koje, prem a B. ć o viću , o d go va ra p rv o j etapi ran og bronzanog doba Istre (la za Br. A l). T o m e u p rilo g jo š m anje g o v o ri situ acija na širem prostoru sjevern og Jadrana. K a k o sm o v id je li, u nalazištim a Tršćanskog krasa m etličasta k eram ika se sam o iznim no ja v lja u slojevim a lju bljansk e kulture, a u m lađ im h o rizo n tim a uopšte n ije zastupljena. P ita n jim a rasprostiran ja, kao i kulturnog i h ronološkog p o lo ža ja m etličaste keram ike u p o s lje d n je v r ije m e in ten zivn ije se bavio M . Ceccanti (M . C e c c a n t i , 1981, 17— 30). Prem a n jegovim istraživan jim a, ovak va k eram ika je raširena u č ita v o j sjevern oj Ita liji. Značajna kon­ cen tra cija nalaza o v o g tipa susreće se u E m iliji i L o m b a rd iji, a n a ro­ čito u sjeveroza p a d n oj Toskani i L ig u riji, Izvan Ita lije ovak vi nalazi su dosta b ro jn i u ok viru kasnog vu čedolskog i ranog post vu čedolskog kom pleksa, odnosno u ran om bronzanom dobu Mađarske, posebno u grupam a M ako, N v irs e g i H atvan. Cecanti d a lje iznosi da se ov a ke­ ram ik a u T osk a n i i E m ih ji ja v lja u jed n om dosta recentnom stadiju en eolita, kao prateća roba lok aln ih kulturnih facijesa k o ji se ra z v ija ju na tra d ic ija m a kulture Lagozza, a zastupljena je i u okviru sta rije faze ku ltu re zvon astih pehara. Po o b licim a i načinu izvođ en ja ukrasa, m etlićasta k eram ika sa ovog pod ru čja p o kazu je n a jviše sličnosti sa p r im je r ­ cim a iz o k vira grupe Mako. Prem a to j situ aciji, nem a n ik ak vih in d icija o egzisten ciji ovak ve keram ike u v rije m e fa ze R ein eck e Br. A na tlu sjeverne Ita lije , a ta­ ka v h ron o lošk i p o loža j u cje lin i p o tv rđ u ju i nalazi s Tršćanskog krasa. U G rotta C otariova m etličasta k eram ika se susreće u sloju »C «, zaje­ dno sa m a te rija lo m tipa Ig I, k o ji pripada kasnovućedolskom kom p le­ ksu (S. D i m i t r i j e v i ć , 1979, 304— 317). Slična je situ acija u Grot28 Rezultati revizionih isk o p a v a n ja k o je je na ovom lokalitetu obavio B. Bačić n isu o b ja v ljen i, a dok um en tacija i istraženi m ate rija l koji su sm ješteni u M u ze ju b rio n sk o g otočja n a B rion tm a ostali su nam nedostupni.

74

ta Azzura, R ip a ro Z accaria i u većin i dru gih pećina sa o v o g p o d ru čja (up. D. C a n n a r e l l a — G. C r e m o n e s i , 1967, 294; V . C a l 2 a — D. C a n n a r e l l a — S. F l e g o , 1976, 1), dok bi nalazi iz G rotta del M itre o o d go va ra li jed n om jo š ran ijem razdoblju , m ožda i neolitu (G. S t a c u 1, 1972, 45). Sve to u pu ću je da ni o va k vi nalazi u L ju b lja n ­ skom b a rju ne m ogu biti m lađ i od h orizon ta I g I. ^ O vakva d a ta cija bi n a jv je ro v a tn ije o d go va ra la i u pogledu egzis­ ten cije m etličaste k eram ike na p o d ru čju Istre. Ia k o stanje istražen osti ne d a je Šire m ogućnosti za b ilo kakve egzaktne zak lju čke, situ acija na svim ok oln im p o d ru čjim a upućuje na tak vo h ron oiošk o o p re d je lje n je barem kad je u pitanju v rije m e m asovne p o ja v e keram ike sa tak vim načinom ukrašavan;a-*. P ri tom se, s ob zirom na specifičan p oloža j i geografsk u izolovan ost istarskog polu ostrva, m ora ostaviti otvoren om i m ogućnost izvjesn e reta rd a c ije i prod u žen og tra ja n ja o vak ve k eram i­ ke u početn om h orizon tu etape Br, A po Reineckeu, ali u vezi sa tim treba sačekati o b ja v ljiv a n je rezu ltata revizion ih istraživan ja u naselju Javorike — G rom ače, kao i eventualna nova isk op a va n ja na drugim lok alitetim a, koja će m ožda p ru žili sigu rn ije p odatk e u o v o m smislu. N o , ni u tom slučaju ovak va k eram ika se ne bi m ogla uzeti kao baza za đ efin isan je kulturne cjelin e, poput brion ske kulture, k o ju je na ovim osnovam a poku šao da iz d v o ji N. P etrić. O vd je se radi o gru b oj i p ra te­ ćo j k eram ičk oj robi, k o ja ni u kom sm islu ne m ože b iti nosilac stila, niti glavni prezentant ku lturnog ra zvo ja . I z svega što je u v e zi sa o v o m p rob lem a tik om izneseno u p re t­ hodnom tekstu, p ro izila zi da je rasp olo živa doku m en tacija k ra jn je fra g ­ m entarna i u svakom slučaju n ed o v o ljn a za b ilo kakve c je lo v ite i eg­ zaktne zak lju čk e u vezi sa ra zvo jem kulture ran og bron zanog doba na pod ru čju Istre. Prem a tom e, teško b i se m ogla p rih v a titi o p re d je lje ­ nja k o ja su u o v o m smislu izn ije li N. Petrić i B. Č ović. Izd v a ja n ja ku l­ turnih cjelin a i etapa ra z v o ja k o je o v i autori predlažu nem a o d go va ­ rajućih p o tvrd a u ok viru p o sto jeć e d oku m en tacije, naročito u pogledu s ta rijih faza ran og b ron zan og doba, te nam, na sadašnjem nivou p o z­ navanja ove prob lem a tik e, b ilo kakvo k o n k retn ije o p re d je lje n je u tom sm islu izgleda u n ajm an ju ruku preuranjeno. K u ltu rn i razvo j na tlu Istre u v rije m e lju b lja n sk e kulture, od ­ nosno u p eriodu k o ji bi p o Petriću od go va ra o prelazu iz en eolita u rano bronzano doba, za sada je g o to v o u potpunosti nepoznat. Na osnovu pojedin ačn ih i k ra jn je fragm en tarn ih nalaza keram ike ovog lip a u pećinam a Srbani, C ingarela i u N ezak ciu m u 50, ne m ože se u o v o m sm islu ništa k o n k retn ije reći, pogotovu ako se uzm e u ob zir nesiguran i nejasan stratigrafsk i kontekst u kom e su nađeni. L S vezi sa to m sporad ičn om p o ja v o m k eram ik e lju b lja n sk og tipa čini nam se n a jp r ih v a tljiv ije ob ja š n jen je da se radi o im portu sa susjednog pros­ tora klasične lju b lja n sk e kulture. 3 m o da navodi čaja. 30 uzeli u Fig. 6).

Im a ju ć i u vid u situaciju na čitavom p od ru čju sjevernog Jadrana, sm atra­ uopštene sličnosti sa metJičastom keram ikom s p o d ru č ja Panonije, koje N . Petrić (N . P e t r i ć , 1979, 234— 235), ne m ogu biti od p rim a rn o g zna­ N ala ze iz Dančeve pećine, k oje u ovo m kontekstu navodi N . Petrić, nism o obzir, jer nisu u d ovo ljn oj m jeri karakteristični ek, Acta musei Cibalensis I, Vinkovci 1966.

D IM IT R IJ E V IĆ , S.,

1967

— Die Ljubljana Kultur, Probleme des Substrats, der Genese und der regionalen Tvpolosiie, Arch. Iugoslavica V III, Beograd 1967.

D IM IT R I JEVIĆ, S.,

1979

— Vučedolska kultura i vučedolski kul­ turni kompleks; Ljubljanska kultu­ ra ili dalji život vučedolske baštine, u: Praistorija I I I , Eneolitsko doba, Sarajevo 1979.

D IM IT R IJ E V IĆ , S.,

1979a — Lasinjska kultura, u: Praistorija III , Eneolitsko doba, Sarajevo 1979.

DOUMAS, C..

1977

— E arly Bronze Age Burial Habits in the Cvclades, Stud. Med. Arch. X L V III, Lund 1977.

DORPFELD, W „

1927

— Alt-Ithaca, 1927.

DORPFELD, \V..

1935

— Alt-Olympia, 1935.“

DRECHSLER — B IŽ IC , R „

1983

— Srednje brončano doba u Lici i Bos­ ni, u: Praistorija IV, Bronzano doba, Sarajevo 1983.

ECSEDY, I.,

1975

— Die Grubengrabkurgane und Elemen­ te von Steppenursprung in der ungarischen Friihbronzezeit, AAASH X X V II, Fasciculi 3—4. Budapest 1975.

ECSEDY, I.,

1975a — Bemerkungen zur Frage der relativen Chronologie der Grubengrab — (Jamnaja-) Kultur und deren Eindringungen in Ostungarn, AAC XV, K ra­ kow 1975.

ECSEDY, I.,

1979

ECSEDY, I.,

1979a — Die Siedlung der Som ogvvar — Vin­ kovci K ultur bei Szava und einige Fragen der Friihbronzezeit in Siid-

284

erster erster

Band,

Miinchen

Band,

Berlin

— The People o f the Pit-Grave Kurgans in Eastern Hungary, Budapest 1979.

pannonien, A Janus Pannonius Muzeum evkonvve X X I I I (1978), Pecs 1979. ECSEDY, !.,

1981

— Angaben zur Frage der Som ogyvar — Vinkovci, Kultur, Int. Svmp. Velem 1977, Budapest 1981.

FO REN BAH ER. S. i V R AN JIC AN , P.,

1985

— Vaganačka pećina, Opvsc. Arch. 10, Zagreb 1985.

GABROVEC, S..

1983

—• Jugoistoćnoalpska regija, u: Praistorija IV , Bronzano doba, Sarajevo 1983.

G AR AS A N IN , D„

1954

— K atalog metala, Narodni muzej Beo­ grad, Praistorija I, Beograd 1954.

G AR AS A N IN , D„

1954a — Quelques elements datant la civili­ sation de Bubanj-Hum, A I I, B eo­ grad 1954.

G AR AS A N IN , D ,

1978

— Zur Kenntnis einer friiher W elle der Steppenbewegungen auf dem Balkan, St. Praeh. 1— 2, Sofia 1978.

G AR AS A N IN , D., M.

1967

— Crna Gora u praistorijsko doba, u: Praistorija Crne Gore I, Titograd 1967.

G AR AS A N IN . M „

1959

— Neolithikum und Bronzezeit in Serbien und Makedonien, BR G K 39 1953 Frankfurt 1959,

G AR AS A N IN . M „

1961

— Pontski i stepski uticaji u donjem Podunavlju i na Balkanu na prelazu iz neolita u metalno doba, GZM ns X V — X V I, Sarajevo 1961.

G AR AS A N IN , M „

1973

— Praistorija 1973.

G AR AS A N IN , JVL,

1983

— Panonsko-podunavska regija; Centralnobalkanska regija, u: Praistorija IV , Bronzano doba, Sarajevo 1983.

G AR ASA N IN , M ,

1983a — Bubanj, Velika humska 1983.

GADZDACKAJA, O. S

1976

— Pam jatniki fatjanovskoi kulturi, Arh. SSSR, V I — 21, Moskva 1976,

G EO RG IEV, G. I. et al„

1979

— Ezero rannobronzovoto selište, Sofia 1979.

GERLOFF, S.,

1975

— The Early Bronze Age Daggers in Great Britain, PBF VI/2, Miinchen 1975.

na tlu Srbije,

Beograd

Cuka,

Niš

285

G IM BUTAS, M „

1956

— The Prehistory o f Eastern Europe, Part I, Cambridge 1956.

GIM BUTAS, M.,

1961

— Notes on the chronology and expan­ sion o f the Pit-grave Kurgan Cultu­ re, L ’Europe a la fin de l'age de la pierre, Prague 1961.

GIMBUTAS, M.,

1963

— The Indo-Europeans: Archeological Problems, Am. Anthrop., Vol. 65, No. 4, Chicago 1963.

GIMBUTAS, M.,

1965

— Bronze Age Cultures in central and eastern Europe, London, 1965.

GIMBUTAS, M.,

1973

— The destruction o f Aegean and East Mediterranean urban civilisation aro­ und 2300 B. C., Bronze Age M igra­ tions in the Aegean, London 1973.

G IR IC , M.,

1971

— Mokrin, nekropola ranog bronzanog doba, Dissertationes et Monographie X I, Beograd 1971.

G N IR S, A.,

1925

— Istria praeromana, Karlsbad

GOLDMAN, H „

1931

— Excavations at Eutresis in Boeotia, Cambridge, Massuchusetts 1931.

GOVEDARICA, B ,

1982

— Prilozi kulturnoj stratigrafiji praistorijskih gradmskih naselja u ju go­ zapadnoj Bosni, Godišnjak C B I XX,' 18, Sarajevo 1982.

GOVEDARICA, B.,

1983

— Die Friihbronzezeitiiche Ansiedlung von V eiiki C-radac auf Privala, A I X X — X X I. 1980— 1981, Beograd 1981.

GOVEDARICA, B.,

1985

— Die Cetina-Kultur und einige Proble­ me des Anfangs der Bronzezeit im Adria-Gurtel des Nordwestliclien B a l­ kans, u: Leneolith . et le debut de la g e du b r o n z e ... K rakow 1985.

GOVEDARICA, B.,

1986

— Problem datacije naselja Gajtan i neka pitanja kulturnih odnosa na ilirskom području u kasnom eneolitu i starijim fazama bronzanog do­ ba. Godišnjak CBI XXIV/22, Sara­ jevo 1986.

GOVEDARICA, B ,

1987

— Einige Fragen der Chronologie und Herkunft der altesten Tumuli mit Steinkistengrabern im ostadriatischen Gebiei, Hiigelbestattung in der Karp. — Donau-Balk. — Zone, Beo­ grad 1987.

286

1925.

GOVEDARICA, B „

1989

— O kulturnom i hronološkom položaju nalaza ljubljanske kulture na ja d ­ ranskom području, AV 39 1988, Ljub­ ljana 1989 (u štampi),

G L1LAIN E , j „

1967

— La Civilisation du vase campaniforme dans les Pyrenees francaises, Car­ cassonne 1967.

GUTLAINE, J„

1972

— L ’age du bronze en Languedoc occi­ dental, Roussillon, Ariege, Paris 1972.

G UILAJNE, J„

1976

GUJLAINE, J„

1984

— L a civilisation des vases campaniformes dans le Midi de la France, Glockenbecher Svmp., Bussum Haarlem 1976. — La civilisation des goblets campaniform es dans la France meridionale, Civil, Campanif., Paris 1984.

GUNJACA, Z.,

1976

HAMMOND, N. G. L.,

1967

FAM M O ND . M. G. L.,

1974

— The and and don

HAM M OND

1976

— M igrations and invasions in Greece and adjacent areas, N ew Jersey 1976.

N. G. L.,

— O kontinuitetu naseljavanja na pod­ ručju Šibenika i najuže okolice, Ši­ benik 1976. — Tumulus-burial in Albania, the gra­ ve circles o f Mycenae, and the indoeuropeans, ABŠ 62, London 1967. Tumulus — Burials o f Leucas thier Conections in the Balkans Northern Greece, ABS 69, Lon­ 1974.

HAM M OND, N. G. L .t

1976a — Tumulus-burial in Albania and prob­ lems o f Ethnogenesis, Iliria IV, T i­ rana 1976.

HAREJ, Z„

1978

— K olišče v Partih pri Igu na Ljubljanskem barju, Poročilo V I, Ljubljana 1978.

HAREJ, Z.,

1982

— K olišče v Partih pri Igu na Ljubljanskem barju, Poročilo IX — X, 1981— 1982, Ljubljana 1982.

HAREJ, Z.,

1986

— Kultura kolišč na Ljubljanskem bar­ ju, Ljubljana 1986.

H ARRISSO N , R. J.,

1977

— The Bell Beaker Culture o f Spain and Portugal, ASPR 35, Cambridge 1977.

HAU SLER, A „

1969

— Die oostlichen Beziehungen der schnurkeramischen Becherkulturen, Ver. Landesmus, H alle 24, Berlin 1969.

287

, a .,

1974

— Die Graber der alteren Ockergrahkultur zwischen Urai und Dnepr, Berlin 1974.

H AUSLER, A..

1975

— Der Ursprung der »Katakombenkultur« zwischen W olga und Dnepr aufgrund der Grab- und Besttatungssitten, AAC X V, K rak ow 1975.

H AUSLER, A.,

1976

— Die Graber der alteren Ockergrabkultur zwischen Dnepr und Karpaten, Berlin 1976.

H E R A K , M.,

1957

— Geološka podloga kraškog područja, u: Krš Jugoslavije, Split 1957.

H E U R TL E Y , W. A.,

1935

— Excavations in Ithaca, Part 2 and 3, ABSA 35 (1934— 35), London 1935.

H O ERNES, M „

1898

— Urgeschichte der bildenden Kunst in Europa von den Anfangen bis mm 500. v. Chr., Wien 1898.

IIO E R N E S , M „

1915

— Urgeschichte der bildenden Kunst in Europa, Zw eite Auflage, W ien 1915.

H OLM BERG, E. J „

1974

— The Swedish Excavations at Asea in Arcadia, Gotebourg 1974.

H O RVAT, I.,

1952

— Vegetacija kao prirodni temelj gos­ podarstva u planinama, Veterinaria, God. I, Br. 8— 10, Sarajevo 1952.

H O TI, A.,

1982

— Varreza tumulare e Bardhocit ne rretit e Kukesit, Iliria 1982, 1, Tirane 1982.

H O XH A, G.,

1987

— Gjurme te periudhes se bronzit te hershem ne Kalane e Shkodres, Iliria 1987— 1, Tirane 1987.

H UND T, H. J„

1958

— Katalog Straubing I, Die Funde der Glockenbecherkultur und der Straubinger Kultur, M aterialhefte zur Baverischen Vorgeschichte, H eft 11, Miinchen 1958.

IS LA M I, S „ CEKA, H „

1964

— Nouvelles donnees sur l ’antiquite illyrienne sur ie territoire de l ’Albanie, St. Alb. 1, Tirana 1964.

JENC, K.,

1984

— Pašnjačko stočarstvo kao utjecajni fak tor na kulturni pejzaž zemlje, Geografski pregled 26— 27, 1982— 1983, Sarajevo 1984.

hausler

288

TOVANOVIĆ, B.,

1979

— Stepska kultura u eneolitskoni pe­ riodu Jugoslavije, u: Praistorija III, Sarajevo 1979.

JUB ANI, B.,

1972

— La ceramique illvrienne de la citc de Gajtan, Iliria II , Tirana 1972.

JUBANI, B..

1984

— Monumente arkeologjike ne Mbishkoder, Monumentet 1, Tirane 1984.

K A IS E R , G „

1962

— Das friihbronzezeitliche Graberfeld von Unterw olbing p, b. St, Polten NO, Arch. Austriaca 32, W ien 1962.

K A LIC Z , N.,

1968

— Die Friihbronzezeit in Nordost-Ungarn, Arch. Hungarica sn X LV , Bu­ dapest 1968.

K A LIC Z . N „

1982

— Die terminologiseben und chronologischen Probleme der Kupfer- und Bronzezeit in Ungam, A tti Lazise — Verona, Verona 1982.

K ALIC Z, N.,

1984

— Die Mako-Kultur, u: Kulturen der F riih b ro n z e z e it..., Beograd 1984.

K ALIC Z, N..

1984a — Die Hatvan-Kultur, u: Kulturen der F riih b ro n z e z e it..., Beograd 1984.

K A LIC Z — SC H R EIB ER , R „

1975

K A LIC Z — SC H R EIB ER , R..

1976

K AR O U ŠK O V A SOPER, V.,

1983

— The Castellieri o f Venezia Giulia, Northeastern Italy, BAR Internaciona! Series 192, London 1983.

K L E IN , L. S.,

1982

— Archaeological Typology, BAR Intern. Ser. 153, Cambridge 1982.

KODRIC, M.,

1957

— Geološka podloga i tla slovenačkog kraškog područja, u: K rš Slovenije, Split 1957.

KOKA, A,,

1985

— Kultura e varrezes tumulare te Shtojit, Iliria 2, 1985, Tirane 1985.

K O KA, A.,

1985a — Kultura Ilire parahistorike ne Shqiperi, Tirane 1985. 1970 — Rapports de civilisation illvro-egeens a l'age du bronze et survivances des certaines objects de type mvceenien a !a s e du fer, St. Alb. V I I — 2, Tirane

K O R K U T I, M ..

— Die Bedeutunp von Budapest in der chronologie der mitteleuropaischen Friihbronzezeit, AAC XV, K rakow 1975. — Die Probleme der GlockenbecherkulLur in Ungarn, Glockenbecher Symp., Bussum/Haarlem 1976.

1970T 289

KOROŠEC, J„

1946

Pećina Hrustovača, novi lokalitet Slavonske kulture, GZMS ns I, Sa­ rajevo 1946.

KOROŠEC, J..

1950

Travnik i okolina u pređhistorijsko doba. GZMS ns IV 'V , 1949'50, Sara­ jevo 1931.

KOROŠEC, J.,

1956

Arheološke ostaline v Predjami, Razprave IV/I, Ljubljana 1956.

KOROŠEC, P.,

1956

Nekaj novih podatkov o slavonskoj kulturi na podroćju naše jadranske obale, AV VII/4, Ljubljana 1956.

KOROŠEC, P.,

1959

Kulturna opredelitev m aterijalne kul­ ture na koliščih pri lau, AV IX — X/2, 1958— 1959, Ljubljana 1959.

KOROŠEC, P.,

1962

N eka pitanja oko eneolita Dalmacije, ARR II, Zagreb 1962.

KOROŠEC, P.,

1975

Eneolitik Slovenije, AV X X IV , 1973, Ljubljana 1975.

KOROŠEC, J. i KOROŠEC. P..

1969

Najdbe s koliščarskih naselbin pri Igu na Ljubljanskom barju, Lju b lja­ na 1969.'

KOIJMOUZELTS, M.,

1980

The early and middle helladic pe­ riod in Elis, University m icrofilm s international, Ann Arbor — London 1980.

K U N A, M-,

1981

Zur neolithischen und aneolithischen Kupferverarbeitung im Gebiet Jugoslawiens, Godišnjak CBI XIX/ 17, Sarajevo 1981.

KUNA, M., — M ATO UŠEK, V.,

1978

Medena industrie kulturv zvoncovithv poham ve sredni Evrope, Praehistorica V II, Varia Archaeologica I, Praha 1978.

LA N T IN G , J. N. & V AN DER W AALS, J. D.,

i 976

Beaker Culture Relations in the L o­ w er Rhine Basin, Glockenbecher Symp., Bussum Haarlem 1976.

LE B E N , F.,

1959

Dosedanje arheološke najdbe v ja ­ mah okoli Divaće, Acta Carsologica I I. Ljubljana 1959.

LE B E N , F.,

1967

Stratigrafija in časovna uvrstitev jamskih najdb na Tržaškem krasu, A V X V III, Ljubljana 1967.

LEB EN , F „

1974

Jatnska arheologija matičnega Kra­ sa, Acta Carsolosica V I, Ljubljana 1974

290

LE B E N , F.,

1975

OpredeLitev neolitske in eneolitske keramike iz jamskih najdišč jugovshodnega alpskesa prostora, AV X X IV T973, Ljubljana 1975.

LE B E N , F..

1979

L E G N A N I, F „

1968

LE G N A N I, F. — STRADI, F.,

1963

Progress and Achievements o f Thirty Years o f Research into E arly Prehi­ story in Slovenia, AV X X X , Lju b lja­ na 1979. Piccola Guida della Preistoria di Trieste e del suo territorio, Trieste 1968. Gli scavi nella Caverna dei Ciclami nei Carso triestino, A tti della V II Riunionc scientifica, Firenze 1963.

J.TPPERT, A.,

1964

Das friihbronzezeitliche Graberfeld Ossarn, P. B. St. Polten, Arch. Austriaca 35, Wien 1964.

LONZA, B.,

1977

Appunti sui castellieri d ell’Istria e della provinzia di Trieste, Trieste 1977.

LONZA, B.,

1981

La ceramica del castelliere Elleri, Trieste 1981.

LO SER I, L. R.. et a l,

1978

degli

I castellieri di Nivize, Monte Grisa, Ponte S. Quirino, I I M onografie di Preistoria degli Atti dei Civici Musei di Storia ed Arte, Trieste 1972.

LOŽAR, R „

1941

LOŽAR, R.,

1941a

LOŽAR, R.,

1942

Stratigrafija in kronologija stavb na kolih pri Studencu, GMS X X II I, Ljubljana 1942 — X X I.

LOŽAR, R „

1943

Šila in bodala iz stavb na kolih na Barju, GMS X X IV , Ljubljana 1943 — X X II.

LJUBIO, S.,

1886

P rvi tragovi prethistoričkoga opaža­ nja u nas još početkom proteklog stoljeća. VH AR D V III, Zagreb 1886.

M A C H N IK , J.

1975

Einige Bemerkungen zur Genese der Friihbronzezeitlichen Zivilisation in Europa, AAC XV, K rakow 1975.

M A C H N IK , J.,

1977

Friihbronzezeit Polens, K rakow 1977.

Studije o ljubljanski keramiki, GMS X X I I , Ljubljana 1941 — X X. Neolitske stanovanjske jam e na Vinomeru, GMS X X II, Ljubljana 1941 — XX.

291

M A C H N IK , J„

1978

— Praistoria ziem polskih I I I — Wczesna epoka brazu, W roclav 1978.

MACHNTK, J„

1985

— Zum Forschungsstand liber die Schneckenbers-Glina III-K u ltu r, AAC X X IV , K rakow 1985.

M ANDIC, M.,

1935

— Gradine, grom ile i druse starine u okolici Livna, GZMS X L V II, Sara­ jevo 1935.

M AJNARIČ — P4ND ŽIC N.. M ALEZ, M.,

1976

— Die Litzenkeram ik in Slawonien, Is­ traživanja 5, N ovi Sad 1976.

1955

— Speleološka istraživanja u 1953. go­ dini, Ljetopis JA 60, Zagreb 1955.

M ALEZ, M.,

1956

— Speleološka istraživanja u 1954. go­ dini, Ljetopis JA 61, Zagreb 1956.

M ALEZ, M.

1960

— Pećine Ćićarije i Učke u Istri, Pri­ rodoslovna istraživanja 29 — Acta Geologica II, Zagreb 1960.

M A R C H E S E TTI, C.,

1903

—- I castellieri preistorichi di Trieste e della Venezia Giulia., A tti AIus. Cit. St. Nat. IV , Trieste 1903 (repr. Trie­ ste 1981).

M ARIJANO VIĆ, B..

1978

— Fragmenti eneolitske keramike iz Badnja, GZMS ns X X X II/ 1977, Sa­ rajevo, 1978.

M ARIJANO VIĆ, B.,

1981

— Ravlića pećina (Peć M lini) ns 35/36, Sarajevo 1981.

M AR IJANO VIC, B..

1982

— N ovi eneolitski nalazi iz H ercegovi­ ne, GZMS ns 37, Sarajevo 1982,

M A R IN I, D.,

1975

— U problema della antiehe sepolture sul Carso triestino alia luce di alcune recenti seoperte, Alpi Giulie 69/1, Trieste 1975.

M AR KO VIC , C.,

1974

— The stratigraphy and chronology of the Odmut cave. Arch. Iugoslavica, X V , Beograd 1974.

M AR KO VIČ , Č.,

1985

— N eo lit Crne Gore, Beograd 1985.

M ARO VIĆ, I.,

1952

— Nalaz prethistorijske Biskupiji kod Knina, Split 1952.

M AROVIC, I.,

1953

— Bakrene sjekire u prethistorijskoj zbirci Arheološkog muzeja u Splitu, VAH D LV, Split 1953.

M AROVIĆ, I.,

1963

— Iskopavanje kamenih gom ila oko vrela rijeke Cetine e. 1953, 1954 i 1958, VAH D L X I, 1959, Split 1963.

292

GZMS

keramike u VAH D LIV ,

M AR O V I t , I.,

MAROVTĆ, I.,

M ARO VIČ, I.,

1976

— Rezultati dosadašnjih istraživanja ka­ menih gom ila oko vrela rijeke Ce­ line u sod. 1953, 1954, 1958, 1966 i 1968. M aterijali SADJ X II, Zadar 1976. 1980 — Prahistorijska istraživanja u okolici Narone, Dolina rijeke N ere tv e..., Split 1980. 1980a — Novi prilozi upoznavanju ranog bronzanog doba u srednjoj Dalmaci­ ji i južnoj Bosni, VAH D L X X IV , Split, 1980.

[vi \ROVIC, I.,

1981

— Prilozi poznavanju brončanog doba u Dalm aciji, VAHD LXXV\ Split 1981.

M AROVIČ, I.,

1984

— Sinjska regija u prahistori ji, u: Ce­ tinska K ra jin a ..., Split 1984.

M AROVIČ, I.,

1985

— Iskopavanje kamenih gom ila u B o­ gom olju na otoku Hvaru, VAHD 78. Split 1985.

M AROVIČ, I. — ČOVIĆ. B „

1983

— Cetinska kultura, u: Praistorija II I , Bronzano doba, Sarajevo 1983.

M A R Z O L IN I. G.

1972

— Gli scavi nella Grotta degli Zingari, Ann. Grup. Grot. Assoc. X X X Ott., V, Trieste 1971— 1972.

M A R Z O L IN I, G.,

1979

— I rinvenimenti preistorici nella Gro­ tta dell’ Ansa di San Pelagio, Soc. Preist. Protost. Re2. Fri. — Ven. Giul. I l l , 1975— 77, Pisa 1979.

M A R Z O L IN I, G..

1983

— La Grotta del Pettine di Gabrovizza, Atti Soc. Preist. Protost. res. Fr. — Ven. Giul. IV, 1978— 81, PFsa 1983.

M E N G IN , O. I HOERNES, M.,

1925

— Urgeschichte der bildenden Kunst in Europa, W ien 1925.

M E N G IN , O.,

1931

M ILOJČIČ. V.,

1949

— Weltaeschichte der Steinzeit, Wien 1931. — Chronologie der jiingeren Steinzeit M ittel- und Siidosteuropas, Berlin 1949.

M ILOJČIČ, V.,

1955

— Zur Frage der Schnurkeramik in Griechenland, Germania 33, Frank­ furt, 1955.

MILOJČIČ, V..

1959

— Zur Chronologie der jiingeren Steinund Bronzezeit Sudost- und M itteleuropas, Germania 37, H eft 1/4, 66 — 84, Frankfurt 1959. 293

M ILO JEVlC, B

1954

— O eeoerafskim oblastima dinarskog krša, Mat. I I I KGJ, Sarajevo 1954.

M ILO SEV IC , A..

1981

M ILO SE V IC . A.,

1984

— Arheološki spomenici gornjeg i sred­ njeg toka rijeke Cetine, Zbornik Ce­ tinske krajine 2, Sinj 1981. — Pregled arheoloških istraživanja u Cetinskoj krajini, Cetinska K ra ji­ na. . . Split 1984.

M ILO SE V IC , A. — G OVEDARICA, B ,

1986

— Otišić, Vlake — praistorijsko nala­ zište u vrtači I, Godišnjak CBI XXIV/22, Sarajevo 1986.

M IRO SAVLJEVIC, V.,

1960

— Prethistorijski objekti na otoku Cre­ su, Ljetopis JA 64, Zagreb 1960.

M LAK AR , S.,

1961

— Neka terenska ispitivanja u okolini Duklje u Crnoj Gori, Starinar XI/ 1960, Beograd 1961.

M O R E TTI. M.,

1983

— Aspetti della metalurgia d ell’ eta del bronzo antico e m edio in Friuli, u: Kat. Cap. Adriae, Trieste 1983.

M O R E TTI, M.,

1983a — Aspetti e problemi relativi a li’ eta del bronzo nella nostra preistoria del Caput Adriae, u: Atti Cap. Adriae, Trieste 1983.

M O RIN Z, S., — ROMAN, P.,

1968

— Aspekte des Ausgangs des Aneoiithikums und der iibergangsstufe zur Bronzezeit im Raum der Niederdonau, Dacia X II, Bukarest 1968.

MOSER, K.,

1899

— Der Karst und seine Hohlen, Trieste 1899.

N1KOLOV, B.,

1976

— M ogilnii pogrebenija ot rannobronzovata epoha pri Trnava i Kneža, Vračanski okrg. Arheologija X V III/ 3, S ofija 1976.

NO VAK, G..

1955

— Prethistorijski Hvar, Zagreb 1955.

NO VAK, G.,

1959

— M arkova špilja na otoku Hvaru, no­ vo nalazište neolitske obojene kera­ mike, AR R I, Zagreb 1959.

NO VAK, G.,

1968

— M arkova špilja na Hvaru IV , ARR V I, Zagreb 1968.

NO VO TNA, M, — N O V O TN Y, B.,

1984

— Die Nitra-Kultur, u: Kulturen der Friih bron zezeit.. Beograd 1984.

N E U S TU PN Y, E „

1984

— The Bell Beaker culture in East Cen­ tral Europe, Civil. Campanif., Paris 1984.

294

N E U S TU PN Y, J„

1966

— K mladšim eneolitu v karpatske kot­ line, SI. Arch. XIV-1, Bratislava 1966.

N E U S TU PN Y, J„

1976

— Archeological Comments to the IndoEuropean Problem, Orig. X , Roma 1976.

ON DRAČ EK, J.,

1967

— Moravska protounelicka kultura, SI. Arch. X V 2, Bratislava 1967.

OREC, P.,

1978

— Prapovijesna naselja i grobne gomi­ le (Posušje, Grude i Listića), GZMS ns X X X II/ 1977, Sarajevo 1978.

PAPE, W.,

1982

— Bemerkungen zur relativen Chronologie des Endeneolithikums am Beispiel Siidwestdeutschland und der Schweiz, Tubinger Monographien 3, Tiibingen 1978.

PAROVIC — P E S IK A N , M.,

1979

— Arheološka istraživanja u Boki K o ­ torskoj, Starinar X X V I I I — X X IX (1977— 1978), Beograd 1979.

PAROVIC — P E S IK A N , M.,

1985

PAROVIC — P E S IK A N , M. — TR BU H O VIČ, V.,

1974

— Neki aspekti širenja egejske i grćke kulture na centralni Balkan, Starinar X X X V I, Beograd 1985. — Iskopavanje tumula ranog bronzanog doba u Tivatskom polju, Stari­ nar XXII/1971, Beograd 1974.

PAR ZIN G E R , H.,

1984

— Die Stellung der Uferansiedlungen bei Ljubljana im aneolithischen und Fruhbronzezeitlichen Kultursvstem der m ittleren Donaulander, AV 35, Ljubljana 1984.

PELON, 0.,

1976

— Tholoi, tumuli et cercles funeraires, Paris 1976.

PERO NI, R.,

1972

— II deposito secondario n. 3 di Montesei di Sereso, Pr. Alp. 8, Trento 1972.

PE R O N I, R.,

1971

— L'eta del bronzo nella Peninsola Italiana I, L ’ antica eta del bronzo, Fi­ renze 1971.

PE R O N I, R.,

1983

— L ’eta del bronzo, u: Preistoria del Caput Adriae, Trieste 1983.

PETR IC , N.,

1978

— Prilozi pretpovijesti Istre, JZ X, 1976 — 78, Pula Rijeka 1978.

PETR IC , N „

1978a — 0 pretpovijesti Ita lije i odnosima dviju Jadranskih obala, JZ X 1976 — 1978, Pula — Rijeka 1978. 295

PETRIC, N.,

1979

Introduzione alle preistoria d ell’ Istria, Atti del Centro di ricerche storiche di Rovigno IX , 1978— 79, Ro­ vinj 1979.

METRIC, N-,

1981

Uvod u prethistoriju dubrovačkog područja, VAM , 3. serija sv. X IV . Zagreb 1981.

P IT T I0 N 1 , R.,

1941

P IT T IO N I, R-,

1954

PLESO VA — S TIK O V A , E.,

1976

PO D ZUW EIT, CH.,

1979

Beitrage zur Urgeschichte der Landschaft Burgland im Reihgau, Niederdonau, Wien 1941. Urgeschichte der oesterreichischen Raumes, W ien 1954. Die Beziehungen des mitteleuropaischen m ittleren und jiingeren Aneolithikums zum Schnurkeramik und zur Glockenbecherkultur, Glockenbecher Svmp., Bussum Haarlem 1976. Trojanische Gefassformen der Friihbronzezeit in Anatolien, der Agais und anerenzenden Gebieten, Mainz 1979.

PR E N D I, F „

1982

Die Bronzezeit und der Beginn der Eisenzeit in Aibanien, P. A. S., I, Berlin 1982.

R AD IM S K Y, V „

1890

Dvije prehistoričke gradine u Herce­ govini, GZMS II, Sarajevo 1890.

R A D IM S K Y , V.,

1891

Bišće polje kod Mostara, GZMS I I I . Sarajevo 1891.

R A D IM S K Y , V.,

1894

Starine kotara župan jačkog u Bosni, GZMS V I, Sarajevo 1894.

P \D IM SK Y, V..

1895

Arheološke crtice, GZMS V II, Sara­ je v o 1895.

R A D M IL L I, A. M.,

1972

La cultura dei Castellieri, Altoadr. II, Udine 1972.

ROMAN, P.,

1975

Zum Problem des Beginns der Friihbronzezeit in Rumanien, AAC XV, K rakow 1975.

ROMAN, P., ROMAN, P.,

1976 1979

Cultura Co^ofeni, Bukuresti 1976.

296

Antich.

Der Stand der Erforschung Schnurverzierten Erscheinungen in Siidosteuropa, Symposium »D ie Schnur­ keramik in M ittel Europa und verwandte in den angrenzenden Gebiet« H alle (Saale) 27— 31 August 1979 ( l i štampi).

ROMAN, P.,

IQS1

— Zur rumanischen Friihbronzezeit, Int. Svmp. Velem 1977, Budapest 1981. — A Group o f Distinctive Pattern-decorated Early Helladic I I I Poterv from Lerna, Hisperia 51, 4, Athens 1982. — Ober einige Fragen der Laibach-Vučedot Kultur in Nieder-Osterreich und im Bureenland, A V X X IV — 1973, Ljubljana 1975.

RUTTER, J. B..

1982

R U TTK A Y . E.,

1975

R U T TK A Y , E.,

1981

— Jennyberg II, Beitrag zur Erforschung der Leitha-Gruppe, Int. Symp. Velem 1977, Budapest 1981.

SACH E NBACH E R — PALA V E STR A , M..

1986

S A K E L L A R A K IS , J. i k. MARTC, Z „

1975

SAUTER, R. M „

1950

SCARPA, V.,

1888

— Tierknochenfunde aus Pod bei Bu­ gojno, einer befestigten Siedlung der Bronze- und Eisenzeit in Zentralbosnien, Miinchen 1986. — Zw ei Fragmente mykenischer Keramik vom Debelo brdo in Sarajevo, Germania 53, Berlin 1975. — Collom bey (Valais). Les dernieres fouilles dans la necropole de la Barmaz, 1950., Ur— Schweiz X IV , 3, Ba­ sel 1950. — Predhistorićka špilja »Tradan« po­ kraj Zatona šibenskog, I dio, Buli. Dalm. X I, Spalato 1888.

SCARPA, V.,

i 890

— Predhistorićka špilja »Tradan« po­ kraj Zatona šibenskog, I I dio, Buli. Dalm. X I I I , Spalato 1890.

SCHM IDT, H.,

1902

— Heinrich Schliemann’s Sammlung Trojanischer Altertumer, Berlin 1902.

S C H R E IB E R — K ALIC Z, R „

1984

SCHUBERT, E..

1974

— K om plex der Nagyrev-Kultur, u: Kulturen der Friihbronzezeit . . ., Beo­ grad 1984. — Studien zur friihen Bronzezeit an der m ittleren Donau, B RG K 54, 1973, Frankfurt 1974.

SCHUBERT, E .

1982

SEFERIAD ES. M..

1983

SIM O SKA, D. — SANEV, V.,

1976

— Spateneolithikum und Friihbronzezeit im siiddeutschen Raum, Atti Lazise — Verona, Verona 1982. — Dikili Tash: Introduction a la prehistoire de la Macedoine orientale, BCH 107, Paris 1983. — Praistorija vo centralna Pelaaonija, Bitola 1976. 297

SREJOVIC, D.,

1976

— Hum ke stepskih odlika na teritoriji Srbije, Godišnjak CBI XIII/11, Sa­ rajevo 1976.

SREJOVIC, D.,

1987

— Die Hauptwege des Vorstdsses der Steppenkulturen auf den Balkan, Int. Simp. D. Milanovac, Beoarad 1987.

STACUL, G.,

1972

— Scavo nella Grotta del M itreo presso San Giovanni al Tim avo, Atti Civ. Mas. St. Ar. 7. Trieste 1972.

STACUL, G.,

1972a — II Castelliere C. Marchesetti presso Slivia nel Carso triestino, Riv, Sc, Preist., X X V I, Parma 1972. 1983 — Grotta del M itreo, u: Kat, Cap. Adriae, Trieste 1983.

STACUL, G „ 3 TE IN D O R F, G..

1935

— Aniba, Erster Band, Hamburg 1935.

STRAHM . CH.,

1976

— Der Beitrag der Funde aus dem schweizarischen Mittelland und dem Jura zur Chronologie der Glockenbecher, Glockenbecher Svmp. Bussum Haarlem 1976.

ŠONJE, A „

1966

— Prethistorijski nalazi poslije drugog svjetskog rata u Poreštini, JZ V I 1963— 1965, Rijeka — Pula 1966.

TOMCEVA, G „

1978

— Necropole tumulaire de l’age du br­ onze ancien pres du village Belogradec, St. Praeh. 1— 2, Sofia 1978.

T R E IN E N , F„

1970

T R E U IL, R-,

1983

— Les poteries campaniformes en Fr­ ance, Gallia prehistoire X I I I , 2, Pa­ ris 1970. — L e neolithique et le bronze ancien egeens, Paris 1983.

TORBROGGE, W..

1960

— Die Bronzezeit in Bayern, B RG K 40, 1959, Frankfurt 1960.

UENZE, O.,

1938

— Die friihbronzezeitlichen triangularen vollgriffdolch e, Vorgesch. Forsch. t l, Berlin 1938.

V A L M IN , N „

1938

— The Swedish Lund 1938.

V A L M IN , N.,

1939

— Das adriatische Gabiet in Vor- und Friihbronzezeit, Lund-Leipzig 1939.

V E L IM IR O V IC — 2 IZIC , O.,

1983

— M aterijalna kultura i arheološki spo­ menici kao prilog sintezi okvirnog merituma kompleksa Skadarskog je-

298

Messenia

Expedition,

zera, Naučni skupovi CANIJ 9, Skadarsko jezero, Titograd 1983. V E LI MI ROV It' — Z.1ŽIC, O..

1983a — Poienard en bronze d ’un tumulus pres de Medun, AI X X — X X I/ 1980— 1981, Beograd 1983.

VIGLIARD1, A.,

1980

— Rapporti tra Sardegna e Toscana n eir eneolitico finale-primo bronzo: L a Grotta del Fontino nel Grossetano, Atti della X X II Riun. Scient, Sard. Cen. — Sett., Firenze 1980.

V IN S K I — G A S P A R IN I, K.,

1983

— Litzen-keramika savsko-dravskog međurječja, u: Praistorija IV, Saraje­ vo 1983.

V IN S K I, Z.,

1959

— O prethistorijskim zlatnini nalazima u Jugoslaviji, AR R I, Zagreb 1959.

V IN S K I, Z.,

1961

— O oružju ranog brončanog doba u Jugoslaviji, VAM Z II, Zagreb 1961.

VLADAR, J.,

1966

— Zur Problem atik der Kosihv-Čaka Gruppe in der Slowakei, Si. Arch., XIV-2, Bratislava 1966.

VLADAR, J..

1976

— Zur Problem atik der Glockenbecherkultur im Mitteldonauraum, Glockenbecher Svmp., Bussum/Haarlem 197Ć.

VLADAR, J.,

1974

— Die Dolche in der Slowakei, PBF Abt. V I, 3. Band, Mimchen 1974.

VLADAR, J„

1982

— Problem e der Bedeutung frem der Kulturim pulse in der Entwicklung der alterbronzenzeitlicher Zivilisation im Gebiet der Slowakei, Atti Lazise — Verona, Verona 1982.

VUJEVIC, P.,

1954

— Prodiranje morskih uticaja u unutrašnjost Jugoslavije, Mat. I I I KGJ, Sarajevo 1954.

W EEGE, F „

1911

— Einzelfunde von Olvmpia 1907— 1909, Mitt. kais. deutsch. arch. Inst. X X X V I, Athen 1911.

W IL L V O N S E D E R , K.,

1949

— Funde des Kreises Vučedol-Laibach in Oesterreich, Serta H offileriana VH AD n. s. X V I I I — XXI/1937— 1940, Zagreb 1940.

VVRABER, M „

1957

— K lim a slovenačkog kraškog područ­ ja, Krš Slovenije, Split 1957. 299

ZD A N O V S K I, N.,

1954

— Stočarska kretanja, Radovi Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Sa­ rajevu, God. III, br. 4— 5, Sarajevo 1954.

ZIR R A, V.,

I960

— Kul'tura pogrebenij s ohroj v zakarpatskih oblastjah RNR, M aterijalv i issledovanija po arheologii Jugoza­ pada SSSR i RNR, Kišinev 1960.

300

R E G ISTAR K U L T U R N IH C JE LIN A

Alpski faci.ies lju b lja n sk e kulture 25, 27, 28, 29, 49 Apeninska k u ltu ra 146, 165 Arm euuhuri g ru p a 247 B adenska kultura 25, 26, 214 B elegiš gru p a 169 B elotić-B ela crkva grupa 140, 144, 185, 216, 247, 248 B ilanovo kultura 62, 205, 207, 245 B rio n sk a kultura 71, 75 , 76, 207 B u b an j-H u m gru p a 209 B u b an j-H u m II gru p a 27, 39, 49, 50, 51 B u b an j-H u m III g ru p a 144, 221, 222, 228, 247, 248 C etinska k u ltu ra 10, 11, 68, 69, 95, 109, 110, 111, 112, 117, 119, 125, 128, 129, 131, 133, 134, 135, 136, 137, 138, 139, 140, 141, 142, 144, 145, 146, 147, 153, 156, 162. 163, 164, 168, 172, 183, 189, 190. 199, 201, 211. 218, 219, 220, 221, 222, 223, 224. 225, 226, 227. 228, 229, 230, 237, 243, 244, 247, 248 Cetinski kulturni kom pleks 199 C em av o d a I I I k u ltura 14 C otofeni kultura 14, 214 Č aka gru p a 205 D inarska kultura 142, 145, 147, 148, 160, 161. 163, 164. 165. 166, 167, 195, 199, 200, 201. 225. 226, 227, D on ja B m jic a -G o rn ja Stražava gru p a

149, 150, 151, 152, 153, 154, 155, 156, 157, 159, 168, 169, 170, 171, 172, 189, 191, 192, 193, 194, 228, 229, 236, 237, 238, 242, 244, 249 171

E gejsk i kulturni krug 215, 222 E in zelgrab k u ltu r 29 E zero kultura 14, 209, 214, 218, 222, 247, 249 Fuzesabonv gru p a 249 G lasinačka kultura 171 G lin a I I I kultura 218 G lina I I I — Scheckenberg kultura 14, 60, 61, 62, 63, 125, 128, 184. 220, 244, 247 Glockenbecher-Csepel gru p a 14, 56, 58, 59, 60, 63, 206, 244, 245, 247

301

Glockenbecher kultura 57, 59, 188, 205, 245 Glockenbecher kulturni kom pleks 55, 58, 60, 62, 204, 205. 206, 207, 217 G radin sk a k u ltura 81 Hatvan kultura 14, 51, 52, 74,

166,

228, 248, 249

H lopice Vesele kultura 62, 244. 247 H u rb an o v o tip 69 Ig I gru p a 27, 28 , 38, 45, 53, 108 , 204. 207 Ig II gru p a 27, 39, 49, 50, 51 Im presso kultura 115 Istočnojad ransk i kulturni krug 18, 192, 193, 202, 225, 241 Jadranski kulturni krug 17, 18, 89. 145, 184, 232, 234, 235, 236, 242, 243, 252 Jadranski tip lju b lja n sk e kulture 27, 94, 108, tlO, 178 Jigodin tip 60, 63, 184. 247 K asnovučedoski kulturni kom pleks 27 , 74, 107, 108, 188 , 204 , 207 , 219 , 242, 243 K isapostag kultura 49, 50, 52, 249 K lasični tip lju b lja n sk e kulture 25, 27 , 28, 29 , 30, 31, 33, 35 , 36, 39, 41, 42 , 43, 44, 45, 46, 48, 49, 52 , 58, 62 , 64 , 69, 75, 94, 95, 98, 100, 102. 105, 106, 107, 108, 124, 125, 128, 178, 186, 187, 199. 200, 209, 210, 217, 218, 243 Kosihv-Ćaka kultura 51, 52, 53, 108 Kostany k u ltu ra 249 Kotorac-Cetina k u ltu ra 109 K u ltu ra grob n ih hum ki 169, 195 K ultu ra E H I I I p eriod a 221, 245, 247, 249 K u ltu ra istočnoalpskih sojen ica 25 K ultu ra jam n ih gro b o v a 61 K ultu ra kastelijera 73, 81, 82 K u ltu ra katakom bnih g ro b o v a 61 K ultu ra kuglastih am fo ra 26, 50, 62 K ultu ra lju b lja n s k o g b a r ja 52 K ultu ra šnur keram ike 55, 62, 204, 205 K u ltu ra trakaste keram ike 25 K ultu ra vrpčanste keram ike 25, 26, 50, 204, 205 K u ltu ra zvonastih p eh ara 26, 27, 29, 50, 52, 53, 54, 55, 56, 57, 58, 59, 60, 61, 62, 63 , 76, 108, 124, 127, 185 , 204. 205 , 206 , 207 , 209 , 210 , 219 , 244 , 245 L aib ac h k u ltu r 25 Lagozza kultura 74 Languedocien grupa 165, 248 L asin jsk a kultura 219, 220 L ju b lja n s k a kultura U , 12, 14, 17, 25, 26 , 27, 28 , 29 , 31, 39, 45, 46, 49, 50, 51, 52, 53. 59. 62 , 63 , 64, 66, 71, 73, 99, 100, 106, 107, 111, 112, 120, 124, 145, 147, 155, 156. 199, 200 , 201, 203 , 204, 205, 206, 207 , 208 , 209, 210, 219 ,

32, 34, 35, 36, 37 , 38, 74, 75 , 79, 83, 94, 95. 164. 178, 183, 184, 187. 221, 243 , 245

L ju b lja n s k i kulturni kom pleks 42, 102, 106, 124, 179, 184. 185, 187, 192, 199, 200. 203 , 205 , 206. 207 , 208, 209 , 210, 222 . 237. 242, 243, 244 , 245 , 248

302

M a jk o p sk a kultura 55 M ako kultura 14, 74, 108 M aliq l i l a gru p a 14, 214, 245, 249 M aliq 11l b gru p a 249 M ierzanovice grup a 248, 249 \likenska kultura 165, 172 M on teoru kultura 248 M o riš gru p a 141, 249 N a g y re v

kultura

14, 51, 62, 76, 141, 142, 144, 166. 170. 221, 223, 244, 247, 248, 249

N a g v re v kulturni kom pleks 56 N ak o v an sk a k u ltu ra 106, 206 N rtra grupa 51, 52, 55, 60, 63, 141, 142, 247 N v rs e g grupa 14, 74, 247 O ggau -L o relto gru p a 50, 51, 52, 56, 60, 63. 124, 244, 247 O lom a n v kultura 248, 249 Paraćin gru p a 78, 171 Periam gru p a 14, 249 Pirin ejsk a gru p a 56, 57, 58, 59, 247 Pitvaros gru p a 141 P olad a kultura 52, 53, 57, 58, 61. 62, 63, 64, 69, 70, 85, 142, 144, 165, 166, 209, 226, 244, 247, 248, 249 Posuška kultura 147 Preb u n an n a ro gru p a 57, 165 Protoapeninska kultura 165, 223, 229. 249 Protoappsninnico A gru p a 223, 248 Prctoappeniim ico B gru p a 165, 229 Protocetinski facijes 95, 100, 106, 107, 108, 112, 114, 116, 117, 118, 119, 120, 122, 123, 124, 125, 126, 127, 128, 133, 134, 135, 140, 141, 150. 186, 187. 199. 200. 208, 209, 210, 211, 217, 219, 220, 222, 223, 227, 242, 245, 248 Protounjetička kultura 50, 51, 57, 59, 60, 63, 244, 247 Proteu njetički kulturni kom pleks 53, 57, 59, 61, 62, 124, 210, 217, 247 Provencal gru p a 165, 248 R agelsđorf-O ggau-Loretto gru p a 49 R em edello kultura 50, 53 R etz-G ajarv kultura 28 Schneckenberg grup a 63 Slavonska kultura 25, 27 Som ogyvar-V inkovci ku ltura 62, 144, 170, 244, 247, 248 S red n jo jad ran sk i tip liu b ljan sk e kulture 40, 94 , 97 , 98, 100, 102, 103, 104, 106, 107, 108, 111, 112, 115, 116, 120, 123, 140, 178, 183. 184, 187, 188. 200, 201, 206, 211, 218, 219, 220, 227 Strau bin g gru p a 69 Strzvzov grupa 61, 249 Tei kultura 14, 249 T eram are kultura 81

303

Tip Ciclam i-M itreo 64, 65 , 67, 68 , 69 , 70, 76, 78, 83, 85, 98, 132 , 200, 201, 247, 249 T o k o d g ru p a 249 T oszeg gru p a 249 U n terw o lb lin g gru p a 248, 249 U n jetičk a ku ltura 14, 69, 248, 249 V atinska ku ltura 167, 169, 170, 171, 249 V aty a kultura 249 V erb icio ara gru p a 14, 248, 249 V in k o vačk a k u ltu ra 51, 221 V učedo lsk a k u ltura 26, 50, 214, 222, 242, 243 V u čedo lsk i kulturni kom pleks 26, 27, 55, 185, 205, 219, 220 W ieselb u rg kultura 49, 50, 52, 53, 69, 249 W ie ie n b e rg k u ltu ra 249

304

REGISTAR N ALAZIŠTA

A bisso Giovani Cesco 35 Alihodže 167, 169, 170, 171. 187, 242. 249 Altersce 25 A n iba 216 Anište 132, 144, 223 A rađ an sk a hum ka 214 Asciano 57 Asea 143 B ad an j 93, 96, 107 B ajagić 113, 158. 227 Bajć-R agona 141 B arca 208 Bare 216 B ard h oc 207 B arm az 168 Belotić 140, 248 Beltoe 174, 193 Benje 208 Bilanovo 61, 62 Bisko 96, 101 B isk u pija 27, 91, 109, 130 Bism antova 29, 58 Bitelič 77, 78, 135, 158. 162, 172, 196 B la to na Cetini 91, 113, 117, 124. 126 B o go m olje 154 B om bista 72, 77, 78. 172, 196 Boncastel 72 B org cn N a d u r 126, 127, 211 B o rgo Panigale 57 B ounias 58 Braili^a 214 B raschov-Schneckenberg 61 B vblo s 185 C a'di M arco 57, 58 Castellazzo di D o b e rd o 33, 35, 40, 83 C aste!lo di Gesso 29, 58

Cetona 141 CicUirte Bujaduše 93

Cingarela 23, 28, 71, 72, 73. 75 Cisano 76 Cozzo Pantano 127 Crvena stijena 78, 175, 195 Cair 92, 153 Čitluk 158, 159, 163, 166, 168, 170 Citluk-gomile iznad ogradica 130 Ćitluk-gomile više lada 116, 130, 135, 138, 140, 154 Čitluk-velike gomile 134. 135, 141 Dančeva pećina 27, 75 Debelo brdo 171, 185, 186, 222, 224, 227, 228, 242, 243 Dikili Tash 208 Dolac 154, 194, 227 Donja Dolina 86 Donji konjevac 149 Dubniak 59 Dueiš 98 Dukat 213 Đakulina glavica 93, 96, 103 Đelalije 154, 166, 194 Elleri 83, 84, 85 Ervenik 91, 109, 130 Eutresis 78 Ezero 61, 143, 185, 207, 208, 221, 222, 245 Fontboui'se 58 Fontino 57 Fritzdorf 224 Gajtan 175, 178, 179, 182, 183, 184. 187, 191, 192, 200 Carica 77 Glavanesti Vechi 214 Gljev 158 Gnojnica 90, 162, 172 Gorica 159, 160 Grabovica 91. 113, 116, 117, 119, 126. 186, 216. 217 Gradac kod Posušja 153, 154 Gradina u Medvidi 90 Grapčeva špilja 27, 90, 91, 96, 107 Grotta Azzura 23, 67, 75 Grotla del’Ansa 24, 46 Grotta Caterina 23, 32, 34, 39, 40, 67. 68, 124 Grotta dei Ciclami 23, 32, 37, 40, 46, 66. 67, 69, 124, 132, 232 Grotta Cotariova 23, 32, 33, 38, 40, 42, 46, 74 306

Grotta delle Gallerie 40 Grotta Gigante 32, 35, 46, 67 Grotta def Mitreo 38. 39, 40, 46, 66, 67, 75, 85, 86, 124, 249 Grota del Orso 35 Grotta del Petine di Gabrovizza 32, 36, 37, 38 Grotta Pettirosso 23, 27, 32, 33, 40 Grotta della Tartaruga 24, 39, 40, 46, 66, 67, 69 Grotta Visogliano (Fabiolla) 40 Grotta degli Zingari 32, 39, 40, 46, 60 Grotta degli Zingari 32, 39, 40, 46, 60 Gudnja 27, 92, 96, 98, 106, 132, 133, 147, 149 Gudnja 27, 92, 96, 98, 106, 132, 133, 147, 149 Guvnine 93, 96, 98 Hagia Marina 208 Hajdmoor 61 Hateljska pećina 96, 98 Hrustovača 27, 29, 204 Is 17, 26, 27, 28, 34, 35, 36, 37, 40, 41, 45, 46. 47. 49, 50, 51, 52, 53, 58, 59, 60, 61, 62, 206, 237 Imenski rov 36 Ivan kovača 93, 149, 154, 158, 159, 168, 169 Islam Grčki 147 Javorike-Gromaće 23, 71, 72, 74, 75, 76, 140 Jami na sredi 23, 27, 28, 40 Jukića gomila 158 Kaluđerica-Pržine 113 Kenete 174, 178, 179, 182, 184, 185, 187, 188, 193, 200 Ketegvhaza 214 Kijevo 149 Kneza 214 Korakou 143 Kortis 167 Kortinski kastelijer 86 Košutv 141 Kotorac 109, 132, 221, 223, 224. 228 Koumasa 77 Kravari 186 Krstina 132, 133 Krstovača 175, 195 Lago dl Ledro 58, 61, 141, 168 Lago Lucone 69, 141 Laterza 132, 143, 223 Ledce 55 Legnanello 57 Lema 132, 142, 144, 216, 221, 222, 223, 245, 247, 249 Lenkada 125, 126. 142, 213, 216 307

Limska gradina 23 Linz-Scharlinz 27, 29 Lukovača 116, 130, 135 Ljeskova glavica 129, 132, 207, 212, 213, 214 Ljubljansko barje 17, 21, 22, 25, 26, 27, 29, 31. 34, 36, 39, 41, 49, 51, 62, 64, 75, 99, 186, 209, 237, 245 Ljubomir 138, 159, 168 Ljubuški 159 Magornjak 72 Makadanj 23, 73 Maklavun 72 Mala gruda 27, 175, 178, 179, 180, 182, 184, 185, 187, 188, 200, 217 Mali gradac Vučipolje 92, 129, 147, 151. 163 Mali kalaj 174, 193 Maliq 78, 172, 183, 187, 192, 193, 208 Malthi 78, 126, 140, 141 Marijanuša 96, 102 Marin dol 72, 77, 172 Markova špilja 109, 129, 130 Matrensa 127 Matuškovo 141 Medun 175, 194 Međeđa glava 175 Mihovilovića ograda 96 Milaševa gomila 130 Milovića gumno 175, 186, 188, 218 Močiljska pećina 107, 147 Mokrin 140, 141, 166 Moldova Veche 214 Molhos 126 Mondsee 25 Montc Covolo 57 Montesei di Serso 57, 58, 61 Mordele 72, 83, 86 Nećajno 92, 149, 151, 154, 159 Nezakcium 28, 41, 75 Nezir 174, 178, 179, 183, 184, 186, 187, 188, 192, 193, 208 Nin-Privlaka 91, 113, 117, 121, 123, 125 Njivice 84, 86 Obrovac 158 Obrovac-Zivalji 138, 142, 149, 154, 159, 167, 168 Odmut 177, 178, 179, 181, 187, 188, 194, 200, 206, 207, 214, 249 Oggau 141 Ognina 127, 143, 211, 223 Ogradice 116, 154 Ograde 113, 116, 118 Okolina Sinja 93, 138, 142, 159, 195 308

r Okruglo 113, 116 Olimpija 132. 143, 144, 221, 223, 247. 249 Opatovice 60 Orah 113, 116, 117. 118, 119. 126. 129, 132. 134, 153, 159, 216, 217 Orlea 208 Ossarn 141 Otišić-Vlake 28, 92. 95, 98. 100, 102, 103. 106, 107, 108 Pac-polje 177, 178, 179, 183 Palidoro 166 Parte 17, 28. 34. 35, 36, 37, 40. 41. 46, 47, 60, 124 Pazhok. 27, 184, 213 Pejića torine 153 Pelikata 142 Perjen 168 Pevkakia 208 Piran 77 Piskovi; 208, 213 Pitvaros 140 Platanos 126 Plemmirio 127 Plišivica-Vučipolje 149 Pod 165, 167, 169, 170, 171, 224, 227, 228. 229. 232. 242, 249 Podvršje 130 Poliohni 125 Ponte San QuirLno 85, 86 Postojnska Jama 36 Postojnska Predjama 28, 46 Postranje 159, 168 Pradisel 74 Prapatnica 93. 130, 138, 141, 142 Pfedmosti 59 Preočanska kosa 130, 135 Privala 92, 147, 149, 150, 154, 159, 169, 170, 228 Privija 149 Raca špilja 91 Rarina gomila 154, 158, 166, 168, 226 Ravlica pećina 28, 92, 95, 96, 98, 99, 100, 103, 106, 107, 113, 116, 129, 132, 133, 145, 146, 147, 152, 153, 154, 163, 164, 165, 167, 187. 206 Ražana 221 Rilaton 224 Ringodswil 141 Riparo di Percedol 33, 37, 40 Riparo Zaccaria 36, 75, 85, 86 Ripatransone (Ascoli Piceno) 141, 142 Rocca di Rivoli 57 Roccolo Bresciani 57

Rogojevac 213 Roška špilja 28

Rotna gomila 130 Rubež 27, 175, 178, 179, 182, 183, 184, 185, 187, 188, 200 Rubiera 57 Rudine 113, 116, 130, 154 Rudi ne-Ok ruglo 116, 154 Rum in 27, 207 Rupe kod Skradina 154, 166, 194 Rusanovići 221 Samobor 113 Santa Cristina 57 Sanfllario 29, 57 Scoglietto 166 Sesklo 78 Skadarska tvrđava 178, 179, 183, 184, 186, 187, 188, 192, 218 Skorenovac 214 Slatkovičevo 60 Slime 98, 101, 153 Slivia 84, 85 Smolin 55 Sovici 92, 149, 151, 159, 163, 167 Srbani 23, 28, 71, 72, 73, 75 Steno 126, 216 Straubing 60, 61, 69, 141 Stražnica 92, 147, 149 Stubica 91, 98, 113, 130 Studenec-Ig 25, 26, 27 Suharu-Dolj 214 Sveta Jana 86 Sv. Kiriiovo 61 Sveti Spas 27, 91, 98, 101, 107 Skarin Samograd 91, 100, 113, 114, 120, 121, 124, 129, 130, 133, 147, 152, 153, 154, 159, 163 Skarina draga 92, 113, 116 Skocjanske jame 28 Skrelj 132, 174, 190, 221 Šparevine 113, 130 Stoj 132, 174, 189, 213, 221 Suština gomila 113, 226 Tannaccia di Brissighella 57 Tarxien 126, 127, 211 Thapsos 127 Tijarica 149 Tominčeva jama 28 Topolje 90, 159, 162, 168, 172 Tradanj 27, 90, 109, 113, 115, 130 Trnava 214 Trogrla pećina 23, 72, 76, 83, 86, 166 Troja 125, 144, 207, 208, 216, 222, 224, 245, 247, 249 310

Tvrdoševice 60

Unterwolbling 141 Vaganačka pećina 28, 29, 33, 39, 40, 52, 67, Valea Lupului 214 Valle della Vibrata 172 Varvara 16, 90, 92, 98, 101, 107, 145, 146, 167, 169, 170, 171, 172, 192, 195, 227, Vasterbjers 61 Vedrine 194, 227 Vela špilja 93, 96, 98, 99 Velika gruda 179 Velika humska čuka 78, 248 Vilina pećina 96, 107, 147, 195 Vinkovci 186, 222 Vinomer 27, 29, 204 Vinjani 149, 154, 158, 168 Vlaška peć 23, 29, 67, 68 Vranjaj 132, 147, 177, 178, 179, 183, 184, Vrčevan 73 Vrčin 23, 72, 73, 83, 86 Vreline-Ciciline bujaduše 130, 133, 153 Vrlazije 221 Vrpoljac 27 Vrsi 113, 130 Vrtanjak 221 Vučedol 26

69, 167

147, 149, 151, 152, 154, 159, 164, 165, 166, 228. 229, 242, 243

187, 188, 190, 196, 221

Zaton kod Nina 130 Zelena pećina 91, 96, 100, 107, 207 Ziguries 143 Zamnjak 23, 72, 76, 77, 83, 84, 117, 166, 194 Zivalji 154, 158

311

Klasični lip ljubljanske kulture (I faza) l—b: Ig (R = cca 1 : 2)

T. II

Klasični lip ljubljansko kulture (I faza' — 1: Gr. Fabiola: 2. 3, 6: Gr. Cotariova; 5: Gr. desili Zinaari (R = 1 : 2'

T. II I

AW VV

5

Klasični tip ljubljanske kulture (I faza) — I, 2, 4: [g: 3: Rip. di Percedol; 3: Vaganačka pećina (R = 1 : 2 )

T. I V

n LJ

Klasični tip ljubljanske kulture (1 faza) — l, 2: Gr, Colariova; 3, 5: Gr. desili Zingari; 4, 7: G r ilt-i Ciclami: 6, 9: Ig; 8: Gr. Tartaruga (R 1:2)

T. V

K ltsični tip ljubljanske kulture (I faza) — I: Gr. delle Gallerie: 2: Gr. đei Cictami; 3, 4. 8, 10: Gr, Caterina; 5: V aganaika pećina; 6. 9: Gr. del iVlitreo; U: Ig (R — cca I : 2)

T. VI

Klasični lip ljubljanske kulture (I faza) — 1: Gr Cotariova; 2—4, 7— 10: Ig; 5: Gr. Caterina; 6. Vaganačka pećina (R = cea I : 2)

r

Klasični tip ljubljanske kulture (II laza) — I, 2: Ig; 3, 5. 7: Parte; 4: Gr. desti Zingari; 6: Gr. del Mitreo (R = 1 : 2)

T. V I I I

K-lasićni Lip ljubljanske kulture (II la/aj — 1: Gr. dei Cielarni; 2: Gr. Caterina; 3, 4, 6: Gr. del Mitreo; 5, 8: Parte: 7, 9: Tarlaruga (R = cca 1 : 2)

Klasični lip ljubljanske kulture (II laza) — I, 2: Parte (R — cca 1 : 2)

Klasični tip ljubljanske kulture — (Faza I: 1; Faza II: 2— b. 10: Faza I— 11 7—9) — 1—7, 10, 10: Ig: 8: O . đelle Gallerie; 9: Gr. Tartaruga

T. X X I I I

Prolocetinski facijes — 1, 2: škai in Samograđ; 3, 5: Tumul u Grabovici; 4: Tumul u Blatu na Cetini (R = 1 :2)

T. W I V

Prolocetinski tacijes — I: Rudine, 1_ 19; 2: Orah T. I: 3, 5, 6: Ograde, T. 1; 4: Ciiluk, Gomile \iso l'ida, T. 3; 7: Rudine, T. 53: 8: Skarin Samograđ; 9: Grabovica (R = 1 : 2)

T. X X V

Protocetinski facijes — 1: Ograde, T. 1; 2, 3: Ograde, T. 8; 4— 6: Škarin Samograd; 7: Tumul u Blatu na Cetini (R = 1:2)

T. X X V I

Prc/tocetinski facijes — i—3, 8— 10: Nin — Privlaka; 4: Bajagić, T. 8; 6: Orade, T. 1; 7: Rudine, T. 53: 12— 13: Spli! — Gripe CR = cca 1 : 2)

Cetinska kultura — 1, 5: Čitluk, Gomile više sela lađa, T. 3; 2: Lukovača, T. 69; 3: Rudine, T. 62; 4: Bajagie, Balajiča gomila (R = 1 : 2)

t.

xx\ ni

Cetinska kultura — I: Rudine. T. 19; 2: Lukovaća, T. 69; 3, 4, 6: č itlu k . Gomile više lađa, T. 3; .■ >, 7, 8: Š kaiin Samograd (R — cca 1 : 2)

Cetinska kultura — i: Bajagić, T. 8; 2: Obrovac Živalji, T. 2; 3: Škarin Samograd; 4: Lukovača, T. 69 (R — I : 2)

Cetinska kultura — f: Č itluk. Gomile iznad ogradica, T. 3; 2: Prapatnica; 3, 4: Lukovaća, T. 69; 5. 6: Okolina Sinja (R = cca 1 : 2t

T. X X X I

Cetinska kultura — I, 3, 6, 9: Skarin Samograd; 2: Rudine, T. 52; 4: Čitluk Gomile više ogradica, T, 3; 5. 7: Ljubom ir. T. 11; 8: Ljubom ir. T. 8. (R = 1:2)

T. X X X II

Dinarska kultura (T faza) — 1: Preočani; 2, 4, 5, 7, 8: Neća.jno; 3: Ravlića pećina; h: Privala; 9: Varvara (R = 1 : 2)

T. X X X I I I

Dinarska kultura (I laza) — I: Ravlića pećina; 2: Stankovci; 3, 5: Nečajno; 4, 8: Sovici; 6: Privala: 7: Stubica (R = 1 ; 2)

T. X X X IV

Dinarska kultura (I fa/.a) — 1. 3— 8: Obrovac, Živalji, T. I; 2: Nečajno 3: Vedrine, Rarine gomile; 4; Rupe kod Skradina (R = 1 : 2)

T. X X X V

T. X X X V I

Dinarska kultura (1 faza) — 1: Vinjani; 2: Bajagić; 3: Čitluk, Velike gomile, T. 1: 4: Jukića gomila u Biteliću; 5: Bitelić, T. 1; 6: Giiev (R = 1 : 2)

T. X X X V I!

Dinarska kultura (I faza) — 1: Bogomolje, Glava maslinova; 2: Bitelić, Pcnjiča njivica; 3: Postranje; 4: TopoSje; 5, 8: Sovici); 6: Ljubomir; 7: Nečajno; 9: Ravliea pećina (R — I : 2)

T. X X X V III

Dinarska kultura (SI taza) — 1: Bogomolje, Gomilice; 2: Močiljska pećina; 3: Sovici; 4: Gnojnica; 5: Nečajno (R — cca 1 : 2)

T. X X X I V

Dinarska kultura (II faza) — I: 5: Nećajno; 2: Topolje; 3. 4: Sovici; 6: Bitelić