Bosna i Hercegovina 1941 : novi pogledi; zbornik radova; [naučna konferencija, 23. i 24. juna 2011. u Sarajevu] 9789958649134, 9958649136 [PDF]

Zitiervorschau

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI ZBORNIK RADOVA

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 1

25.9.2012 12:05:32

POSEBNA IZDANJA Knjiga 9 Izdavač: Institut za istoriju, Sarajevo Za izdavača: Dr. Husnija Kamberović Glavni i odgovorni urednik: Dr. Husnija Kamberović

CIP – Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 94(497.6)“1941” BOSNA i Hercegovina 1941 : novi pogledi : zbornik radova / [glavni i odgovorni urednik Husnija Kamberović]. - Sarajevo : Institut za istoriju, 2012. - 259 str. : ilustr. ; 25 cm. (Posebna izdanja / Institut za istoriju ; knj. 9) Bibliografija i bilješke uz tekst. ISBN 978-9958-649-13-4 COBISS.BH-ID 19872006

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 2

25.9.2012 12:05:41

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI ;#03/*,
3"%07"

INSTITUT ZA ISTORIJU U SARAJEVU Sarajevo, 2012.

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 3

25.9.2012 12:05:41

Štampanje Zbornika omogućeno je zahvaljujući finansijskoj podršci Federalnog Ministarstva obrazovanja i nauke

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 4

25.9.2012 12:05:41

SADRŽAJ

PREDGOVOR (Husnija Kamberović) ................................................................. 7 •

Seka Brkljača, BOSNA I HERCEGOVINA U PRVIM GODINAMA DRUGOG SVJETSKOG RATA OD 1939. DO 1941. GODINE ...................................................................... 9

•

Denis Bećirović, NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA I ISLAMSKA ZAJEDNICA U 1941. GODINI ....................................... 31

•

Nikica Barić, JEDAN DOKUMENT O DJELOVANJU POVJERENSTVA ZA ISPITIVANJE I USPOSTAVLJANJE JAVNOGA MIRA I PORETKA U VELIKIM ŽUPAMA KRBAVA I PSAT, SANA I LUKA, TE PLIVA I RAMA (STUDENI 1941. GODINE)..................................................................................................... 51

•

Sanja Gladanac, USPOSTAVA DRŽAVNOG ŠKOLSTVA U BiH 1941. GODINE ............................................................................... 67

•

Stjepan Matković, MILE BUDAK I NJEGOVE SPONE S BOSNOM I HERCEGOVINOM .......................................................... 97

•

Sulejman Mulić, ZDRAVSTVENE PRILIKE U HERCEGOVINI TOKOM DRUGOG SVJETSKOG RATA S POSEBNIM OSVRTOM NA KONJIČKO PODRUČJE ............................................115

•

Azem Kožar, OSVRT NA HISTORIOGRAFSKU LITERATURU O BOSNI I HERCEGOVINI 1941. GODINE NASTALU OD 1990. DO 2010. GODINE .................................................................143

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 5

5

25.9.2012 12:05:41

Sadržaj •

Salkan Užičanin, MEMOARSKA LITERATURA O TUZLI I OKOLINI U USTANKU 1941. GODINE ......................... 155

•

Adnan Jahić, ZBIVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI 1941. PREMA HRONICI MUSTAFE MULALIĆA ......................................169

•

Husnija Kamberović, BURA OKO 1941 – NA MARGINAMA JEDNE POLEMIKE .................................................................................187

•

Dženita Sarač Rujanac, MEĐA IZMEĐU NAS I NJIH 1941. GODINE. IMAGINARNA GRANICA U FILMU NOŽ (1999) .............................197

•

Sabina Ferhadbegović, USTANAK, NARODNOOSLOBODILAČKA BORBA, BRATOUBILAČKI RAT: 1941. GODINA U FILMOVIMA ‘’MAJOR BAUK’’ I “GLUVI BARUT’’.....................................................217

•

Amra Čusto, USTANAK 1941: KREIRANJE REVOLUCIONARNE TRADICIJE KROZ SPOMENIKE NOB ............................................................................................................233

•

Alma Leka, GODINA 1941. NA FOTOGRAFIJAMA ZBIRKE FOTOGRAFIJA HISTORIJSKOG MUZEJA BIH .............................249

6

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 6

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:41

PREDGOVOR Institut za istoriju u Sarajevu je 23. i 24. juna 2011. u Konjicu i Mostaru organizirao naučnu konferenciju pod nazivom Bosna i Hercegovina 1941: novi pogledi. Cilj je bio iz današnje perspektive progovoriti o karakteru događaja u Bosni i Hercegovini 1941, pri čemu nismo htjeli našu pažnju fokusirati samo na pitanje ustanka u julu 1941, nego na ukupnost događaja koji su prethodili ustanku, ali i na naknadne interpretacije u historiografiji svih tih događaja. Mi smo dosad u našoj historiografiji imali nekoliko rasprava u vezi s tim, pri čemu je skup 1971. u Drvaru bio posebno važan. Također je napisano niz knjiga o događajima u Bosni i Hercegovini 1941, poput knjige Zdravka Antonića o ustanku u istočnoj Bosni, Dušana Lukača o ustanku u Bosanskoj krajini, Rasima Hurema o krizi NOP-a u istočnoj Bosni i tako dalje. Niz je objavljenih sjećanja i dokumenata o tome. U posljednje je vrijeme također nastalo niz knjiga, ali više u inozemstvu nego kod nas. Knjiga britanskog historičara Marka Atile Hoarea se posebno ističe ozbiljnošću pristupa i novim pogledima. Hoare, pišući o odnosima četnika i partizana u Bosni od 1941. do 1943, zastupa tezu da se antifašistički pokret u Bosni i Hercegovini pozivao na bosanskohercegovački, a ne jugoslavenski patriotizam. On pokazuje da su proglasi iz ljeta 1941. bili adresirani na “Radni narod Bosne i Hercegovine”, a ne na radnike Jugoslavije kao cjeline. Također se, prema njegovom mišljenju, u tim proglasima pozivaju svi Bosanci da se ujedine u zajedničkoj borbi protiv neprijatelja, karakterizirajući tu borbu kao nastavak borbe protiv pritiska koji je prema Bosni i Hercegovini vođen iz Beograda u međuratnom razdoblju. Hoare je analizirao sve proglase što ih je 1941. Pokrajinski komitet KPJ za Bosnu i Hercegovinu upućivao “Muslimanima, Hrvatima i Srbima Bosne i Hercegovine” u cilju njihove mobilizacije u borbu. Zaključio je da se mnogo više upotrebljavaju pojmovi “Bosna i Hercegovina”, “Bosanci i Hercegovci” nego Jugoslavija. Naravno, zaključio je Hoare, to ne znači da su bosanskohercegovački antifašisti držali ideju Bosne i Hercegovine iznad i protiv ideje

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 7

7

25.9.2012 12:05:41

Husnija Kamberović • PREDGOVOR

Jugoslavije; naprotiv, njihov model Jugoslavije upravo je takav u kojoj bi svaka jugoslavenska zemlja, uključujući i Bosnu i Hercegovinu, mogla uživati cjelovitu slobodu. Ta bosanska orijentacija nije bila odvojena od Titovog modela. Naprotiv, Tito je precizno zahtijevao da se u Hrvatskoj akcenat stavlja na hrvatske teme, u Srbiji na srpske, u Makedoniji na makedonske, u Bosni i Hercegovine na bosanskohercegovačke i tako dalje. Osim ove knjige, važno je spomenuti još jednu knjigu koja o događajima u Bosni i Hercegovini 1941. gleda iz jedne posve nove perspektive. Riječ je o knjizi švedskog povjesničara Tomislava Dulića, koji je na lokalnoj razini istraživao zločine u Bosni i Hercegovini 1941. godine. Ta je knjiga pokazala da bi generalizacije o događajima iz Drugog svjetskog rata, uključujući i događaje iz 1941, trebale ostati iza nas. Ovim skupom, na kojemu je sudjelovao ograničeni broj učesnika, nismo željeli raspravljati o svim događanjima iz 1941., niti se fokusirati samo na ustanak. Nismo govorili niti o zločinima, nacionalnoj mobilizaciji i homogenizaciji, jer su ta pitanja već prilično dobro obrađena u našoj historiografiji. Nismo željeli revidirati povijest, nego samo otvoriti nove perspektive gledanja na događaje s početka Drugog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini. Osnovne ocjene dosad izrečene u našoj historiografiji o karakteru događaja iz 1941. u Bosni i Hercegovini ostaju i nakon ove naše konferencije, ali smo pokazali da su mogući i novi pogledi temeljeni na novim dokumentima. Mada se više javno ne obilježava početak ustanka 27. jula, vrijeme je da se ukaže na to da je ustanak u Bosni i Hercegovini počeo i prije toga, ali je, prema svjedočenju Avde Hume, Milovan Đilas bio ključna osoba koja je insistirala na tome da se kao datum ustanka obilježava 27. juli, jer “ne možete vi u Bosni i Hercegovini biti prvi. Prva mora da bude Srbija”.1 Ostaje zadaća naše historiografije da još jedanput temeljitije pretrese događanja u Hercegovini tokom juna i jula 1941. godine. Na kraju, želimo zahvaliti Federalnom Ministarstvu obrazovanja i nauke koje je pomoglo da se ova konferencija održi. Husnija Kamberović

1

Magnetofonski snimak prve sjednice Odbora za obilježavanje 30-godišnjice ustanka naroda Bosne i Hercegovine, održane 18. marta 1971. godine u prostorijama Skupštine SRBiH.

8

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 8

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:41

Seka Brkljača

BOSNA I HERCEGOVINA U PRVIM GODINAMA DRUGOG SVJETSKOG RATA OD 1939. DO 1941. GODINE Apstrakt: Na osnovu sažeto uočenih nedostataka dosadašnje istoriografske obrade ovog perioda cilj rada je da istakne neke od karakteristika ljudskih i materijalnih pretpostavki za vođenje rata, te sveukupne situacije u Bosni i Hercegovini u periodu ni rata ni mira od septembra 1939. do aprila 1941. godine. Ključne riječi: Bosna i Hercegovina, Drugi svjetski rat, istoriografija, stanovništvo, demografija, “pripravno stanje”, ratna privreda, Jevreji.

D

rugi svjetski rat izazvao je kompleksne društvene promjene, koje se, sigurno, po manifestacijama i konzekvencama, prije mogu nazvati društvenim potresima. Te posljedice su, po svojoj prirodi, bile i dio opštih ratnih uslova svjetskog rata i dio raznovrsnih specifičnosti vezanih za bosanskohercegovački ratni milje. Namjerno sam krenula od posljedica odnosno od kraja rata. Uvid u bibliografsku građu o Bosni i Hercegovini u Drugom svjetskom ratu nastalu sve do danas, uvid, koji se nije ograničio samo na čitanje naslova nego na iščitavanje i analizu, ukazuje da su godine do 1992. bile zaista istoriografski plodne, izrazito heterogenih rezultata, kako po odabiru tema tako i po njihovom kvalitetu i metodološkoj orijentaciji.1 Međutim, 1

Rasim Hurem, “Naša istoriografija o Bosni i Hercegovini 1941-1945.”, Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945-1982)/Sarajevo, 11. I 12. II 1982/ Sarajevo, ANUBiH, BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 9

9

25.9.2012 12:05:41

Seka Brkljača

čak i skraćena selektivna bibliografija radova o Bosni i Hercegovini u Drugom svjetskom ratu datumima izdanja monografija, članaka, priloga i sl., pokazuje da je poslije interes domaćih, ali i stranih istraživača, da obrađuju teme iz tog perioda jako opao u odnosu na prethodni period, posebno ako se uzme u obzir činjenica da su i kasnije objavljeni radovi nastali na osnovu rezultata istraživanja uglavnom do 1990. godine. Novi rat, agresija na Bosnu i Hercegovinu i genocid skrenuo je pažnju svekolike javnosti na te aktuelnije teme, što dokazuje i bibliografija djela na engleskom jeziku, koja je do 1999. godine imala 300 jedinica.2 Vrlo jasno je uočljivo u dosadašnjoj literaturi, koja se odnosi na Bosnu i Hercegovinu, svih vrsta i oblika, da tok Drugog svjetskog rata i njegove posljedice, u bilo kojem segmentu i problematici, počinju izlaganje i analizu od same 1941. godine,3 konkretnije od samog čina napada i okupacije Kraljevine Jugoslavije, a ako ne, onda skoro isključivo sa političkom podlogom ilegalnog ili poluilegalnog djelovanja KPJ, “položaja radnika” “radničkog pokreta”, “razvoja radničke klase”, kao da je ona jedina i sama, kao svijet za sebe.4 Može se 1983, 85-115.; Rasim Hurem, Seka Brkljača, “Historiografska literatura o Bosni i Hercegovini u Drugom svjetskom ratu objavljena nakon 1980. godine u zemlji i u inostranstvu”, “Historiografija o Bosni i Hercegovini 1980.-1998.” Međunarodni naučni skup održan 4. i 5. novembra 1999. godine, Prilozi, 29, Sarajevo, Institut za istoriju, 2000, 141-163.; Seka Brkljača, “Historiografska literatura o Bosni i Hercegovini u Drugom svjetskom ratu objavljena u posljednjih dvadesetak godina”, u: Historiografija u Bosni i Hercegovini od 1990. do 2003. godine, Naučni skup održan u Mostaru 24-26 oktobra/listopada 2003., Sarajevo, Friedrich Naumann Stiftung, 2003, 49-63.; Budimir Miličić, Bibliografija saradnika Instituta za istoriju u Sarajevu 1959-1999., Sarajevo, Institut za istoriju, 2000. 2

Robert J. Donia, “Prolazna slava. Djela o Bosni i Hercegovini na engleskom jeziku - 1990. - 1999.,” u: Prilozi, 29, Sarajevo, Institut za istoriju, 2000, 261-274. 3

Velimir Terzić, Jugoslavija u aprilskom ratu 1941, Titograd, Grafički zavod, 1963. Dušan Lukač, Ustanak u Bosanskoj Krajini, Beograd, Vojnoizdavački zavod, 1967. Enver Redžić, Bosna i Hercegovina u Drugom svjetskom ratu, Sarajevo, GIK Printing and publishing house Inc, 1998. 4

Zdravko Antonić, Ustanak u istočnoj i centralnoj Bosni 1941., Beograd, Vojnoizdavački zavod, 1973, 35-41.; Namik Čelić, “Ratna opasnost se nadvila nad Jugoslavijom”, u: Prozorski kraj u oslobodilačkom ratu i revoluciji, Prozor, Opštinski odbor SUBNOR-a Prozor, 1985, 96101. Advan Hozić, Teslić uNOB, Teslić, Skupština opštine Teslić, 1985, 57. Luka Đaković, “O razvoju radničke klase u podgrmečkoj regiji 1937-1941. godine”, u: Podgrmeč u Narodnooslobodilačkoj borbi i revoluciji 1941-1945., Zbornik radova, Sarajevo, Institut za istoriju i SO

10

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 10

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:41

BOSNA I HERCEGOVINA U PRVIM GODINAMA DRUGOG SVJETSKOG RATA OD 1939. DO 1941. GODINE

reći skoro, jer geneza političke avangarde NOP-a, u bilo kojem pisanom obliku, hronološki zahvata i predratni period, ali generalno ograničeno na one segmente koji su vezani za djelovanje te politike bez obzira na naslove pojedinih uvoda i heterogene aspekte njihovog sadržaja.5 Skoro se, takođe, može reći daleko više zbog pojedinih radova kojima je za cilj bila rekonstrukcija i analiza geneze njemačkih i talijanskih interesa na Jugoistoku,6 jugoslavenskom prostoru, kao i u Bosni i Hercegovini i koji iskaču iz ove opšte ocjene, ali je i posredno potvrđuju da stručni i laički čitalac ne može u dosadašnjoj literaturi ostvariti sintetski uvid u startne pozicije Bosne i Hercegovine, njene ljudske i materijalne pretpostavke, odnosno demografske i društveno ekonomske prilike sa kojima je Bosna i Hercegovina ušla u rat i na svom teritoriju, a posebeno specifičnosti stanja u doba neizvjesnosti kakvo je nastupilo izbijanjem rata u septembru 1939. godine. Ovaj insert bosanskohercegovačke istorije je specifične dvoznačne periodizacije, septembra 1939., svjetskog značaja i aprila 1941., s jedne strane, samo jednog od datuma u nizu uspjeha njemačke vojne sile na glavnom pravcu ka Istoku, a s druge strane, iz jugoslavenske, odnosno bosanskohercegovačke lokalne vizure, jednog od najznačajnijih datuma kada je rat došao i na vlastiti kućni prag. U istoriografskom djelima kao zanemareni ili parcijalno tematski dotaknuti isječak dužeg perioda pojavljuje se samo kod niza hronološki interpretiranih problema koji se završavaju 1941. godinom (npr. političke stranke

Bosanska Krupa, 1985. Zdravko Dizdar, Radnički pokret u Pounju 1929-1941. godine, u: Podgrmeč u Narodnooslobodilačkoj borbi i revoluciji 1941-1945., 63-69, 69-87. 5

Avdo Humo, “Hercegovina između dva rata”, u: Hercegovina u NOB, Beograd, Vojnoizdavački zavod JNA “Vojno delo”, 1961, 9-24. Nikola Babić, “Osnovna obilježja društvenopolitičkih prilika i djelatnost Komunističke partije u Bosni i Hercegovini uoči aprilskog rata 1941. godine”, u: 1941. u istoriji naroda Bosne i Hercegovine, Zbornik radova, Sarajevo, Veselin Masleša, 1973, 35-42. Sarajevo u revoluciji, Zbornik radova, Tom I, Sarajevo, Istorijski arhiv Sarajevo, 1977. Tuzla u radničkom pokretu i revoluciji, Zbornik radova, knj.I, Tuzla, Odbor za Ediciju “Tuzla u radničkom pokretu i revoluciji” i IGTRO “Univerzal” Tuzla, 1979. 6

Dušan Lukač, Treći Rajh i zemlje jugoistočne Evrope(1937-1941), knj. II, Beograd, Vojnoistorijski institut, 1982. Rafael Brčić, “Bosna i Hercegovina u planovima Trećeg Rajha i fašističke Italije 1938-1941.,” u: Četvrta i Peta konferencija KPJ za Bosnu i Hercegovinu u istorijskom razvitku revolucionarnog pokreta 1938-1941., Zbornik radova, Sarajevo, Institut za istoriju i Komisija Predsjedništva CK SK BiH za istoriju, 1980, 267-283. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 11

11

25.9.2012 12:05:41

Seka Brkljača

tzv. građanske orijentacije, kulturna društva i td.)7 ili kao podloga, predradnja političkog djelovanja koje u uslovima rata dobiva novi kvalitet i kvantitet(KPJ).8 Elaborirajući teme određene problemskim naslovom autori monografija hronološki određenih periodom tzv. međuratne istorije podređuju i ulomak 1939.1941. godine samo tematici koju su dekonstruisali i analizirali. S tim u skladu nešto više podataka o demonstracijama i štrajkovima u tom vremenu može se naći kod A. Hadžirovića,9 ratnim planovima i gerilskim oblicima ratovanja kod N. Šehića,10 angažmanu bosanskohercegovačkog rudarstva i industrije za “zemaljsku odbranu” kod S. Đurović,11 reformističkoj struji radničkog pokreta u vrijeme ofanzive fašizma kod I. Karabegovića,12 ili radništvu i privredi Sarajeva pred narastujućom ratnom opasnošću B. Miličića,13 stanju bosanskohercegovačke trgovine i industrije kod B. Madžara,14 ili V. Smoljana,15 nacio7

Ibrahim Karabegović, “Kratak osvrt na rezultate poslijeratne istoriografije o međuratnom periodu istorije naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine”, u: Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945-1982), 79-84. Tomislav Išek, “Historiografija u Bosni i Hercegovini od 1990 do 2003. godine, Period između dva rata(1918-1941.)”, u: Historiografija u Bosni i Hercegovini od 1990. do 2003. godine, 23-33. 8

Ahmed Hadžirović, “Konsolidacija KPJ i razvoj revolucionarno demokratskog pokreta(1937-1941) – Opšte i privredne prilike u Bosni i Hercegovini uoči rata”, u: Istorija Saveza komunista Bosne i Hercegovine, I, Sarajevo, Institut za istoriju i Oslobođenje, 1990, 186-193. 9

Dr Ahmed Hadžirović, Sindikalni pokret u Bosni i Hercegovini 1918-1941. Beograd, Rad, 1978, 326-335. 10

Nusret Šehić, Četništvo u Bosni i Hercegovini (1918-1941), Sarajevo, ANUBiH, 1971, 190221. 11

Smiljana Đurović, Državna intervencija u industriji Jugoslavije 1918-1941, Beograd, Institut za savremenu istoriju, 1986, 323-344.

12

Ibrahim Karabegović, Reformistički pravac u radničkom pokretu Bosne i Hercegovine, Sarajevo, Svjetlost, 1979, 275-278.

13

Budimir Miličić, Radnička klasa Sarajeva 1919-1941. godine, Sarajevo, Institut za istoriju, 1985 14

Božo Madžar, Privredne komore u Bosni i Hercegovini, Monografija o njihovom osnivanju i rad 1909.-1945., Sarajevo, Vanjskotrgovinska komora Bosne i Hercegovine, 2006, 211-218, 257. 15

Vlado Smoljan, Poglavlja iz ekonomske historije Hercegovine, II, Mostar, Gospodarska komora Herceg-Bosne, 1997

12

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 12

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:41

BOSNA I HERCEGOVINA U PRVIM GODINAMA DRUGOG SVJETSKOG RATA OD 1939. DO 1941. GODINE

nalnim društvima i pitanju autonomije Bosne i Hercegovine kod I. Kemure,16 položaju Jevreja kod I. Goldštajna i M. Koljanina,17 ili nešto o baš predratnoj atmosferi tog prividno mirnodopskog perioda u životu jednog grada, Sarajeva kod R. Donie.18 Čak i u izvanrednoj studiji iz privredne istorije Bosne i Hercegovine B. Begovića taj period, osim hronološkog pregleda rada pojedinih pilana, ostao je uglavnom prazan.19 Dok se preferirana politička istorija zaustavlja na 1939. godini, koincidirano sa datumom sporazuma od 26. avgusta Cvetkovića i Mačeka (T.Išek),20 stvarajući svojevrsni vakum od 1939.-1941. godine i u samom kontinuiranom praćenju te problematike do izbijanja rata, ipak kao svojevrsna riznica detalja su članci kojima autori uočavaju i analiziraju pojedine probleme koji bi pomogli da se sklapa mozaik atmosfere u kojoj je Bosna i Hercegovina živjela u tom uznemirujućem periodu ni rata ni mira.21 Bosna i Hercegovina, kao nepostojeća administrativno-teritorijalna cjelina Kraljevine Jugoslavije, ne prvom, ali posljednom u tom periodu upravno-teritorijalnom transformacijom obrazovanjem Banovine Hrvatske bila je, s 16

Ibrahim Kemura, Uloga Gajreta u društvenom životu Muslimana Bosne i Hercegovine (1903-1941), Sarajevo, Veselin Masleša, 1986, 238, 249-262. Isti, Značaj i uloga “Narodne uzdanice” u društvenom životu Bošnjaka(1923.-1945.), Sarajevo, Bošnjački institut, Fondacija Adila Zulfikarpašića, Institut za istoriju, 2002, 61-93.

17

Ivo Goldstein (suautor Slavko Goldstein), Holokaust u Zagrebu, Zagreb, Novi Liber i Židovska općina Zagreb, 2001.; Milan Koljanin, Jevreji i antisemitizam u Kraljevini Jugoslaviji 1918-1941., Beograd, Institut za savremenu istoriju, 2008

18

Robert J. Donia, Sarajevo-Biografija grada, Sarajevo, Institut za istoriju, 2006, 191-193.

19

Branislav Begović, Šumska privreda Bosne i Hercegovine za vrijeme monarhističke Jugoslavije ( 1918-1941), s posebnim osvrtom na eksploataciju šuma i industrijsku preradu drveta, Sarajevo, Institut za istoriju, 1985, 271-407.

20

Tomislav Išek, Hrvatska seljačka stranka u Bosni i Hercegovini 1929-1941., Sarajevo, Institut za istoriju, 1991, 277-280.

21

Todor Kruševac, “Razvojni put trgovine grada Sarajeva u periodu između dva rata(19181941)”, u: Glasnik ADAR BiH, God. XII-XIII, Knj. XII-XIII, Sarajevo, 1972/1973, 191194. Luka Đaković, “Neke karakteristike industrijskog razvoja Bosne i Hercegovine 19381941.,” u: Četvrta i Peta konferencija KPJ za Bosnu i Hercegovinu, 227-252. Mustafa Imamović, “Položaj Jevreja u Srbiji i Kraljevini Jugoslaviji,” u: Sefarad 92, Zbornik radova, Sarajevo, Institut za istoriju i Jevrejska zajednica Bosne i Hercegovine, 1995, 65-81.; Milan Ristović, “Jugoslavija i jevrejske izbeglice 1938-1941.”, u: Istorija 20. veka, 1, Beograd, Institut za savremenu istoriju, 1996, 21-45. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 13

13

25.9.2012 12:05:41

Seka Brkljača

jedne strane žrtva pokušaja konsolidacije društveno-političkih prilika u državi u prijetećem predratnom okruženju, a s druge strane dobila je koincidirani međaš perioda koji je po svome sadržaju bio dvojake i u mnogo čemu suprostavljene prirode. Proklamacija “stroge neutralnosti” u javnom životu preklapala se sa “pripravnim stanjem”, koje je, prema Zakonu o ustrojstvu vojske i mornarice iz 1923. godine, zavedeno još u proljeće 1939. godine,22 a ostalo je na snazi sve do početka aprilskog rata. Dok je društveno-politički diskurs obilježavala aktuelizacija položaja i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine, odnosno oživljavanje ideje o njenoj autonomiji, predmet do sada više značajnih istoriografskih radova,23 u ovom slučaju u žiži interesa su potencijali i stanja, odnosno pretpostavke koje su se u materijalizaciji ratnih zbivanja od 1941. godine iskazale i kao bosanskohercegovačka specifičnost u odnosu na druge regione poražene države. Među tim pretpostavkama izdvajaju se one koje su pojave dužeg ili dugog trajanja, kao i one koje su izbijanjem rata u Evropi pojavile se i na bosanskohercegovačkoj sceni. Njihovim taksativnim uočavanjem i praćenjem može se zaključiti da su ratni uslovi u zemlji koja je još formalno bila neutralna samo podvukli ili na neki način transformirali karakteristike koje je Bosna i Hercegovina već poznavala. Navodeći neke od glavnih karakteristika vrlo koncizno navest ću pojedine momente kao što su ljudski i materijalni potencijali, ratna privreda i antisemitizam kao dio državne politike, koji su sveukupno kao predložak i svojevrsna priprema davali specifičnu notu događajima koji su uslijedili nakon puča 27. marta i Hitlerove odluke da napadne i razori Kraljevinu Jugoslaviju kao državu. U demografskom smislu Bosna i Hercegovina je bila pravi magacin vojnog potencijala, a predratna demografska struktura Bosne i Hercegovine, u 22

Službene novine Kraljevine SHS, V, 203, Beograd, 6. septembra 1923. godine. Dragan Tešić, “Gerilski rat u planovima vojske Kraljevine Jugoslavije 1938-1941. godine”, u: Istorija 20. veka, 2, Beograd, Institut za savremenu istoriju, 1995, 91.

23

Dana Begić, “Pokret za autonomiju Bosne i Hercegovine u uslovima sporazuma Cvetković-Maček”, u: Prilozi, 2, Sarajevo, Institut za istoriju, 1966, 177-191. Istorijske pretpostavke republike Bosne i Hercegovine, Zbornik radova, u: Prilozi, 4, God. 4, Sarajevo, Institut za istoriju radničkog pokreta, 1968, 7-592. Avdo Humo, “Radnički pokret i zahtjev za autonomijom Bosne i Hercegovine između dva svjetska rata”, u: Pregled, 1, God. LXII, Sarajevo, januar 1972, 15-32. Ahmed Hadžirović, “Bosna i Hercegovina u politici vodećih građanskih stranaka i KPJ uoči rata”, u: Istorija Saveza komunista Bosne i Hercegovine, I, 203-207.

14

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 14

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:41

BOSNA I HERCEGOVINA U PRVIM GODINAMA DRUGOG SVJETSKOG RATA OD 1939. DO 1941. GODINE

svom skoro nepromjenjivom obliku kao pojava dugog trajanja, uticala je, pored geografskih karakteristika i slabe saobraćajne propusnosti, i na koncepciju ratovanja, kao i na sam tok događaja, ne samo 1941. godine. Prirodni priraštaj stanovništva u međuratnom razdoblju u Bosni i Hercegovini bio je među najvećim u Jugoslaviji, između 1931. godine, kada je registrovano 2.323.555 stanovnika i 1941. iznosio je 22,7 promila. Dok je u Jugoslaviji stopa ukupne promjene u tom periodu bila 19,2%, bosanskohercegovački priraštaj bio je gotovo dva puta veći nego u Sloveniji. Godišnji priraštaj stanovništva u apsolutnom broju iznosio je 52.645 stanovnika,24 a učešće stanovništva Bosne i Hercegovine u stanovništvu Jugoslavije skočilo je do 1941. godine na 17,2%. Piramida starosne strukture pokazuje da je stanovništvo Bosne i Hercegovine veoma “mlado”, jer u ukupnom stanovništvu te starosne kategorije do 20 godina učestvuju sa 50%. Prosječna starost stanovnika Bosne i Hercegovine 1931. godine iznosila je 19 godina, u Sloveniji npr. 29. Međutim, društvenoekonomski uslovi odražavali su se na karakterističan način da je srednje trajanje života u Bosni i Hercegovini iznosilo 42,66 godina, u Jugoslaviji 50,89, a u Sloveniji 55,32 godina. U ekonomskom smislu tako mlado stanovništvo predstavljalo je ogromno neproizvodno opterećenje nacionalnog dohotka u miru, u ratu to je ogroman potencijal, posebno što polna struktura je izrazita u korist muške populacije. Broj i globalna struktura stanovništva, a naročito socijalna i konfesionalano-nacionalna u Bosni i Hercegovini pred rat, koja se u to vrijeme u svom međuodnosu kategorija mijenjala samo procentualno prema rezultatima popisa iz 1931. godine,25 uticali su na prirodu rata u Bosni i Hercegovini 1941.-1945. godine. Etnogeografske karakteristike bosanskohercegovačkog prostora, kao pojava, odnosno stanja dugog trajanja, bile su pretpostavka njegovog toka i načina vođenja. Struktura stanovništva po glavnim zanimanjima, struktura 24

Prema bilješkama Ministarskog savjeta Kraljevine Jugoslavije krajem 1939. godine u Bosni i Hercegovini je “živelo 2.749.210 stanovnika – 1.226.991 (44,6%) pravoslavnih Srba, 858.140 (31,2%) muslimana, 595.974 (21,7%) katolika Hrvata, 4.358 (0,1%) katolika Slovenca i 63.720 (2,3%) pripadnika ostalih veroispovesti i narodnosti”., u: Mira Radojević, Bosna i Hercegovina u raspravama o državnom uređenju Kraljevine (SHS) Jugoslavije 19181941. godine, Istorija XX veka, 1, Beograd, Institut za savremenu istoriju, 1994, 32. 25

Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31. marta 1931. godine, knj. II, Beograd, Kraljevina Jugoslavija-Opšta državna statistika, 1939 BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 15

15

25.9.2012 12:05:41

Seka Brkljača

aktivnog stanovništva u godinama pred rat izgledala je ovako: 84,1% stanovnika živjelo je od poljoprivrede, šumarstva i ribolova, odnosno, toliki procenat stanovnika odnosio se na seljaštvo, 6,7% od industrije, rudarstva i zanatstva, 3,1% od trgovine, kredita i prometa, 3,6% je bilo zaposleno u javnim službama, slobodnim zanimanjima i vojsci, a 2,5% se bavilo ostalim zanimanjima.26 Ovakav ljudski potencijal ovakve strukture uz dominantnu prevagu seljaštva, uz prosvjetnu, sa preko 70% analfabeta prema jugoslavenskom prosjeku od 44,6%,27 zdravstvenu,28 zatim, siromaštvo i neprosvijećenost, primitivizam, alkoholizam, praznovjerje29 i td. je nezaobilazan faktor društveno političkih zbivanja, kako u miru tako i u ratu, gdje te karakteristike dobivaju potpuno nove dimenzije.30 Naime, brojnije od svih društvenih slojeva seljaštvo je ispunjavalo znatan dio društvenog života, unoseći u njega izrazitu komponentu svoje protivrječne društvene prirode, koja će se usljed dalje unutrašnje diferncijacije ove nehomogene skupine i materijalnih, a poslije i ratnih teškoća, vid26

Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31. marta 1931. godine, Knj. IV, Prisutno stanovništvo po glavnom zanimanju, III deo, Pregled po srezovima-klase zanimanja, Sarajevo, Kraljevina Jugoslavija-Opšta državna statistika, 1940

27

Prema procjenama kojima je raspolagala banska uprava Vrbaske banovine 1933. godine njeno područje nastanjivalo je između 80 i 90% nepismenog stanovništva, u: Svetislav Tisa Milosavljević, Memoari-Banovanje, Banjaluka, Udruženje arhivskih radnika Republike Srpske, 2005, 80. 28

Veoma ilustrativan podatak o zdravlju naroda iz tog vremena u Bosni i Hercegovini jeste i taj da su u pojedinim srezovima regrutne komisije proglašavale nesposobnim za vojnu dužnost i do 50% mladića dospjelih za vojsku, u: Kemal Hrelja, “Bitna obilježja privredne i socijalne strukture u Bosni i Hercegovini između dva svjetska rata”, Acta historico-oeconomica Iugoslaviae, Vol.7, Zagreb, Komisija za ekonomsku historiju Jugoslavije, 1980, 130. 29

S. T. Milosavljević, Memoari-Banovanje, 146. Česte nerodice, pasivnost krajeva, neprosvijećenost, primitivan i nehigijenski život u kući, naporan rad, slaba i jednolična ishrana, a uz to alkoholizam i drugi rđavi običaji bezuslovno su izvori i uzročnici najgorih bolesti: teških-tuberkuloza i endemski sifilis.

30

Najviši partijski organi(KPJ) za Bosansku krajinu poručuju 9. septembra 1942. godine nižim rukovodstvima: “Uloga seljaštva je presudna u narodnooslobodilačkoj borbi, kao i u borbi sutrašnjeg dana, ko pridobije seljačke mase, taj će pobijediti. To je jasno i nama i našem neprijatelju.”( Arhiv CK SK BiH, OK KPJ Bosanska krajina, K-1, dok.br. 561/1942), u: Radomir Bulatović, Narodna privreda Bosne i Hercegovine u oslobodilačkom ratu 1941-1945., Beograd, Narodna knjiga, 1984, 92.

16

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 16

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:42

BOSNA I HERCEGOVINA U PRVIM GODINAMA DRUGOG SVJETSKOG RATA OD 1939. DO 1941. GODINE

nije manifestovati. Sve socijalno nacionalne kategorije unijet će u rat 1941. godine, pa dalje osnovna obilježja, mentalitet, shvatanja svoje socijalne grupe, iz čega će rezultirati i razlike u njihovom ponašanju i razne pojave koje su naročito karakteristične za seljački dio ustanika, odnosno tog dijela stanovništva uopšte.31 Miris baruta Bosna i Hercegovina osjetila je po svojim posljedicama već 1935./36. godine nakon uvođenja sankcija protiv Italije. Njemačka se ubacuje i u prazan prostor nastao potiskivanjem Italije, te velika bosanskohercegovačka privreda, rudarstvo, metalurgija i hemiska industrija je već 1939. godine, na razne načine, u njemačkim rukama ili pod njemačkom kontrolom i u njemačkom interesu. Dok je velika bosanskohercegovačka privreda bila u interesu vojno-privrednih potencijala Trećeg Rajha iluzorne su bile koncepcije o Bosni kao centru vojne privrede Kraljevine Jugoslavije, jer su i kretanja u toj grani privrede bila pod kontrolom Njemačke (Jugočelik-Krup). Brojni istoriografski radovi potvrđuju da je jasno uočena važnost i uticaj tih interesa i u ratnim uslovima na dejstva, kako partizanskih snaga (diverzije), tako i u odgovorima i sistemu zaštite njemačkih vojnih snaga (npr. rudnik Ljubija, “kozarska ofanziva” i td.)32 Međutim, sankcije protiv Italije, poremećaji u međunarodnoj tgovini, osim krize u drvnoj industriji Bosne, sasvim neplanirano postigle su podizanje rezervi jednog od glavnih materijalnih potencijala uopšte ljudske egzistencije, posebno u ratnim uslovima, a to je hrana. Dok je u periodu od 1929. do 1939. godine proizvodnja svih žitarica u Bosni i Hercegovini iznosila prosječ-

31

U ukupnoj masi ustanika 1941. godine u Bosni i Hercegovini dominirali su seljaci sa nešto više od 69,50%, dok je u Hercegovini taj broj bio i viši, 78%., u: Nevenka Bajić, “Prilog proučavanju socijalne strukture stanovništva u Bosni i Hercegovini prije rata i pojedinih socijalnih kategorija u ustanku 1941. godine”, u: 1941. u istoriji naroda Bosne i Hercegovine, 155-156.

32

Rafael Brčić, “Razlozi i pravci pojačanog angažovanja njemačkog okupatora u NDH 1942/1943. godine (s posebnim osvrtom na značaj privrednog potencijala Bosne i Hercegovine)”, u: Prilozi, 4, 287-297. Anton Miletić, “Prilog proučavanju eksploatacije prirodnog i privrednog potencijala Bosne i Hercegovine od strane Trećeg Rajha (novembar 1942 – novembar 1943)”, u: AVNOJ i narodnooslobodilačka borba u Bosni i Hercegovini(1942-1943), Zbornik radova, Beograd, Rad, 1974, 254-267. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 17

17

25.9.2012 12:05:42

Seka Brkljača

no godišnje 300 kg po glavi stanovnika,33 karakteristično je da je bosanskohercegovački prostor 1931. godine imao najveći, iako ne i kvalitetan, stočni fond u Kraljevini Jugoslaviji, na 100 stanovnika te godine dolazilo je 160 grla, u jugoslavenskom prosjeku 135, a u Sloveniji 65.34 U brojevima 1939. godine Bosna i Hercegovina ima, ako se navodi samo krupna stoka, goveda 967.261 i 264.837 konja.35 Nemogućnost izvoza stoke iz Bosne i Hercegovine izbacila je na bosanskohercegovačko tržište povećane kontigente stoke, tradicionalnog tržnog viška zemlje koja isto tako tradicionalno oskudijeva u žitu. Tu je cijena stoke zbog velike ponude u toj mjeri pala da se već nisu isplatili ni podvozni troškovi za izvoz u druge zemlje, pa je pritisak na domaće tržište postajao nepodnošljiv i izazvao najposlije katastrofalan pad cijena. Kako je taj pad bio veći nego kod ostalih životnih namirnica meso je u to vrijeme kao veoma jeftino počelo ulaziti i u radnička domaćinstva.36 Dok je trajala ta iluzija poboljšanja materijalnih uslova gradskog svijeta seljaštvo, nudeći svoj glavni i najcjenjeniji proizvod, stoku, za uzvrat dobiva manje nego što je prema prijašnjim cijenama doprinosio za kupovinu žita, industrijskih potrepština i otplatu dugova. U te makaze cijena ubacuje se država po izbijanju rata u Evropi i restriktivnim 33

Stevan Kukoleča, Analiza privrede Jugoslavije pred drugi svetski rat, Beograd, Ekonomski institut FNRJ, 1956, 80-81. 34

U nerodnim godinama, kakva je bila i prva i druga ratna 1939. i 1940., kada bi podbacio rod kukuruza čitavi krajevi Bosne i Hercegovine bili su osuđeni na gladovanje, jer su žitarice učestvovale u strukturi ishrane sa 70%, a od 300kg žitarica u prosjeku trebalo je najmanje 50 kg izdvojiti za ishranu stoke i 100 kg za sjeme, dok 0,41 kg dnevno po stanovniku nije bilo dovoljno za preživljavanje, te je Bosna i Hercegovina u čitavom periodu bila ovisna o uvozu i pomoći u žitu., u: Kemal Hrelja, “Bitna obilježja privredne i socijalne strukture u Bosni i Hercegovini pred drugi svjetski rat”, Četvrta i peta konferencija KPJ za Bosnu i Hercegovinu, 223.; Ilijas Bošnjović, “Privreda i stanovništvo Bosne i Hercegovine u međuratnom razdoblju”, u: Acta, Vol. 7, 141. 35

U uslovima i načinu vođenja rata 1941.-1945. godine opet je kao i u Prvom svjetskom ratu iskazala se dragocjenost bosanskog brdskog konja-tokmaka, “poznatog nadaleko zbog svoje izdržljivosti, snage i veoma jednostavne ishrane”. Njegovan još od austrougarskih vlasti i u novom ratu bio je nezamjenjivo saobraćajno i radno sredstvo prilagođeno geografskim karakteristikama Bosne i Hercegovine. Vladimir J. Sušić, “Trgovina stokom u Bosni i Hercegovini”, u: Bosna i Hercegovina kao privredno područje, Sarajevo, A. Koen, E. Džikovski, A. Sunarić,1938, 359. 36

Todor Kruševac, Trgovina Sarajeva, 183.

18

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 18

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:42

BOSNA I HERCEGOVINA U PRVIM GODINAMA DRUGOG SVJETSKOG RATA OD 1939. DO 1941. GODINE

mjerama kontrolisane štednje,37 ne samo da mijenja jelovnik u gradovima, onemogućava seljaka da slobodno prodaje i kolje stoku, nego i postiže cilj koji će očuvanjem stočnog fonda u Bosni i Hercegovini pojaviti se kao važan faktor preživljavanja u ratu zahvaljujući mesu koga će biti više nego žita.38 Kompleksan uticaj države na privredu, u već tradicionalnom dihotomijskom odnosu sa proklamovanom liberalnom ekonomijom, izbijanjem rata u Evropi nizom uredbi, pravom poplavom istih, monopolizuje tržište i djelomično utiče na strukturu i kvantitet proizvodnje.39 Supremacija države kao privrednog faktora počinje aprila 1939. godine, da bi od septembra te godine to postalo dio mjera prekompozicije države na ratni kolosijek monopolizacijom javnog života kojim se upravlja dirigovano od centrale u Beogradu do lokalnih upravnih organa. Bosna i Hercegovina, kao dio tog mehanizma u izgradnji, po prvi put stvaranjem Banovine Hrvatske tom administrativno teritorijalnom promjenom gubi i jedinstven privredni prostor, koji je bio jedan od preduslova za provođenje uspješnijih vanrednih dirigovanih mjera države pri prelasku cjelokupnog društveno-ekonomskog života na nove uslove.40 37

Narodno jedinstvo, XXIII, 30, Sarajevo, 13. april 1940., 1. - “Dani bez mesa”, Isto, 40, 18. maj 1940, 1. - “Uredba o štednji životnih namirnica”, Na osnovu čl.1. Uredbe Ministarskog savjeta uvode se bezmesni dani u čitavoj državi, utorak i petak, kada je zabranjena prodaja mesa i javna upotreba, prodaja je ograničena na četvrtak i nedelju, a zabranjeno je uopšte klanje mlade stoke(čl. 4). Kazne za prekršaje bilo koje odredbe bile su jako visoke(50.000din) i vrlo ekspeditivne. 38

R. Bulatović, Narodna privreda, 103.

39

Narodno jedinstvo, XXIII, 81, Sarajevo, 9. oktobar 1940., 4. - “Norme za sapun” U saglasnost Ministarstva industrije, Ministarstva vojske, Ministarstva socijalne politike i Ministarstva saobraćaja doneseno je Naređenje za izradu sapuna, nove recepture su propisane kao obavezne zbog nestašice loja i drugih masnih komponenti. Isto, 92, 16. novembar 1940., 5. - “Uredba o izradi obuće i delova obuće od stare regenerisane gume” Na osnovu Uredbe o kontroli zaliha robe od 14. juna 1940. godine Ministarstvo trgovine i industrije zabranjuje izradu obuće od gume(kaučuka). Radnje moraju dobiti dozvolu Ministarstva trgovine i industrije za rad i nabavku sirovina.

40

Iako je aktima o obrazovanju Banovine Hrvatske predviđeno, uz korekcije, globalno očuvanje jedinstvenog privrednog sistema države, već prvim koracima taj princip je ingnorisan (npr. pitanje reorganizacija Narodne banke KJ, neučestvovanje na međukomorskim skupovima i nepotpisivanje memoranduma privrednih asocijacija od opšteg interesa i td.), u: Boris Kršev, Finansijska politika Jugoslavije 1918-1941., Novi Sad, Prometej, 2007, 330-337. B. Madžar, Privredne komore, 217. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 19

19

25.9.2012 12:05:42

Seka Brkljača

Zavođenje “pripravnog stanja” od aprila 1939. godine, koje je podrazumijevalo i povremeno aktiviranje pojedinih ratnih jedinica, tj. popunjavanje ratnog sastava pozivom obveznika na vojne vježbe,41 te brzo širenje vijesti o prebacivanju zlatnih rezervi Narodne banke u maju 1939. godine u London i Njujork,42 imalo je za posljedicu duge redove pred bankama pojedinaca i privrednika koji su masovno pokušavali da podignu svoje uloge, da bi se to od septembra 1939. godine pretvorilo u “paničnu navalu ulagača na šaltere banaka”.43 Objavljivanje i primjena mjera iz Uredbe o zaštiti od vazdušnog napada, sa obaveznim prikupljanjem rezervi hrane po kućama i trgovinama, zatim, uvođenje specijalnog doprinosa za Fond narodne odbrane 22. maja, te primjena Pravilnika o obrazovanju Fonda za zaštitu od vazdušnih napada i upustava o izradi zaštitnih sredstava protiv bojnih otrova,44 bili su sveukupno momenti koji su i u Bosni i Hercegovini promijenili način razmišljanja i u privatnom i javnom životu, te uveli zemlju u ratnu atmosferu, samo još bez pucanja. Inflacija, koja sredinom 1940. godine štampanjem novca za potrebe zemaljske odbrane prelazi u hiperinflaciju,45 porast cijena, oskudica u snabdijevanju osnovnim životnim namirnicama, naftnim derivatima,46 uz nesigurnost, pad zaposlenosti i neizvjesnost bili su prateća prtljaga doba koje će sa istim karakteristikama od predratnog preći aprila 1941. godine u ratno stanje.

41

Dragan Tešić, “Vojska Kraljevine Jugoslavije uoči aprilskog rata”, Istorija 20. veka, 1-2, Beograd, Institut za savremenu istoriju, 1991, 130. 42

B. Kršev, Finansijka politika, 337-338.

43

Narodno jedinstvo, XXIII, 19, Sarajevo, 6. mart 1940., 1. – “Ekspoze g. Nikole Šašića v.d. načelnika za trgovinu, zanatstvo i industriju Drinske Banovine”.

44

Narodno jedinstvo, XXII, 34, Sarajevo, 29. april 1939., 3. Isto, 71, 6. septembar 1939., 5. Isto, 42, 27. maj 1939., 1. Isto, 56, 15. juli 1939., 1.

45

B. Kršev, Finansijska politika, 340.

46

Narodno jedinstvo, XXIII, 81, Sarajevo, 9. oktobar 1940., 5. - “Uredba br. 4 o ograničenju saobraćaja motornim vozilima” Na osnovu Uredbe o ograničenju prodaje tečnih goriva i saobraćaja motornim vozilima od 10. novembra 1939. godine doneseno je više propisa koji su bili još restriktivniji, jer je sve više nedostajalo naftnih derivata. Najnovijom Uredbom bila je zabranjena upotreba motornih vozila u privatnom vlasništvu nedeljom i praznicima, a radnim danom od 22 sata, pa do 6 ujutro. Pored toga, sve one ceste koje su imale paralelne željezničke ili autobuske linije bile su zabranjene za upotrebu privatnim motornim vozilima.

20

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 20

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:42

BOSNA I HERCEGOVINA U PRVIM GODINAMA DRUGOG SVJETSKOG RATA OD 1939. DO 1941. GODINE

Dok se bosanskohercegovačko selo brinulo kako preživjeti zimu nakon sušne i nerodne 1939. godine, te izbjeći, na svaki način, česte pozive i dugo zadržavanje na vojnim vježbama,47 ili u pomoćnoj vojsci zemaljske odbrane,48 naročito za vrijeme poljskih radova i povećane potražnje za radnom snagom u drvnoj industriji,49 u junuaru 1940. godine pogodila ih je rekvizicija, koja se kao ružna uspomena iz prošlog rata još nije istrošila u sjećanju.50 Ratne prilike u Evropi, blokada Baltičkog mora koja je onemogućila sjevernoistočnu konkurenciju, potrebe engleske, talijanske i njemačke vojne industrije, sve ukupno vrlo povoljno se odrazilo na veliku bosanskohercegovačku industriju primarne

47

Narodno jedinstvo, XXIII, 25, Sarajevo, 27. mart 1940., 4. - “Uredba o prekim vojnim sudovima u pripravnom, mobilnom i ratnom stanju”. Kao vanredni sud obrazuje se u mobilnom i ratnom stanju, a izuzetno kraljevim ukazom i u pripravnom. Vojne vježbe izbjegavale su se i zbog činjenice da nije donesen takav ukaz. Jedina predviđena kazna bila je smrtna bez pravnog lijeka. Inače učestale žalbe na višekratno pozivanje i višemjesečno zadržavanje na vojnim vježbama izazvalo je i javna obrazloženja ministra vojnog M. Nedića, “apelujući na borbenu tradiciju i rodoljublje ozbiljnost situacije nameće potrebe bezbednosti iznad potreba pojedinaca”. Čak, po prvi put, kako je isticala štampa, žene muslimanke sa sela( Pale) posjetile su bana Drinske banovine da bi se žalile na dugo odsustvo svojih muževa rezervista., u: Isto, 40, 18. maj 1940., 1. Isto, 42, 25. maj 1940., 1. 48

Na osnovu Uredbe o pomoćnoj vojsci zemaljske odbrane svi sposobni muškarci od 16 do 70 godina starosti, a koji su oslobođeni vojne službe, angažuju se na poslovima za potrebe saobraćaja, privrede i za druge poslove prema procjeni vojnih i upravnih vlasti. Tako se sakrivanje nametnulo kao jedini način izbjegavanja vojnih obaveza po svim osnovama, a da je bilo brojno svjedoče dugi spiskovi bjegunaca koji su u potragama vlasti objavljivani iz broja u broj u Službenim novinama KJ., u: Narodno jedinstvo, XXIII, 45, Sarajevo, 5. juni 1940., 1. Službene novine Kraljevine Jugoslavije, XXIII, Beograd, 1941. 49

Usljed čestih poziva sa dugim zadržavanjem na vježbama i sve teže dostupnosti vojnih obveznika vremenom odziv je bio sve slabiji, prema podacima iz marta 1941. godine sa teritorija Primorske armijske oblasti 30-50%, u Crnoj Gori i Hercegovini do 80%, u jugozapadnoj Bosni 60-70%, a u dalmatinskom primorju 30-40%. To se ponovilo i pri opštem aktiviranju(tajna mobilizacija) 30. marta 1941. godine., u: D. Tešić, Vojska KJ, 131. 50

Narodno jedinstvo, XXIII, 3, Sarajevo, 10. januar 1940., 2. - “Uredba o rekviziciji”, Isto, 69, 28. avgust 1940., 1. – “Uredba o merama u svrhu snabdevanja stanovništva i vojske hlebom”, Ovom Uredbom Ministarskog savjeta KJ pooštreni su uslovi prinudnog otkupa, po njoj svi viškovi pšenice koji premašuju potrebe po članu domaćinstva od 300kg ili 240kg brašna godišnje podliježu otkupu. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 21

21

25.9.2012 12:05:42

Seka Brkljača

proizvodnje, naročito na potražnju za bosanskim drvetom,51 rudama željeza i boksita. Međutim, osiguranje protiv ratnog rizika i ogromno poskupljenje pomorskih podvoza okrenuli su prevoz roba uskom grlu bosanske privrede, lošim saobraćajnicama i hroničnoj nestašici željezničkih vagona.52 Gradska privreda, privatna industrija, trgovina i zanatstvo izbijanjem rata zapadaju u krizu, posebno vanjska trgovina i industrija ovisna o uvoznim sirovinama, kao što je bila tekstilna i hemijska.53 U tom trokutu proizvođača i konzumenata sa trgovinom kao posrednikom ubacuje se država, tradicionalni arbitar još od 1914. godine na polju trgovine živežnim namirnicama. Trgovina se tako transformiše u posrednika, prostog distributera između potrošača i države kao dobavljača i dirigenta uslova distribucije. Sakrivenje i neprijavljivanje roba, podizanje cijena, špekulacije i sl. bile su odgovor trgovine, koja i u tim uslovima teži ka liberalnom ponašanju i zaradi, uprkos restriktivnim mjerama države54 i zbog toga sve nepopularnijem društvenom statusu.55 51

Narodno jedinstvo, XXIII, 5, Sarajevo, 17. januar 1940., 5. - “Privredni i socijalni odnosi u bivšoj Bosni i Hercegovini”, Izvještaj Radničke komore u Sarajevu za period od 1. novembra 1938. do 31. oktobra 1939. godine., Izvještaj navodi da su posljednji događaji u svijetu, ratna psihoza i rat izazvali veliku potražnju za bosanskim drvetom, najveću u posljednjih dvadeset godina, dok je u julu 1939. u drvnoj industriji Bosne i Hercegovine bilo zaposleno 19.900 radnika, taj broj je već u jesen se povećao na 23.500. 52

Narodno jedinstvo, XXIII, 31, Sarajevo, 17. april 1940., 2. - “Naša drvarska industrija” Izvještaj sa skupštine Udruženaj industrijalaca i trgovaca drvetom u Bosni i Hercegovini., Isto, - “Pozicije naše izvozne trgovine” Izvještaj sa skupštine Udruženja industrijalaca trgovinsko-industrijske komore u Sarajevu.

53

Izvještaj Radničke komore u Sarajevu za period od 1. novembra 1938. do 31. oktobra 1939. godine.

54

Narodno jedinstvo, XXII, 78, Sarajevo, 30. septembar 1939., 3. - “Uredba o suzbijanju skupoće i nesavesne spekulacije”. Službene novine Kraljevine Jugoslavije, XXII, 107-XXXVIII, Beograd, 11. maja 1940., 841. - “Uredba o nadzoru nad izvršenjem Uredbe o suzbijanju skupoće i nesavesne špekulacije od 20. septembra 1939. i Uredbe o kontroli cena od 5. februara 1940.” Narodno jedinstvo, XXIII, 41, Sarajevo, 22. maj 1940., 3. - “Uredba o upućivanju nesavesnih špekulanata na prinudni boravak i prinudni rad” – One koji podižu cijene, nagmilavaju robu i stvaraju vještačke nestašice u cilju podizanja cijena mogu vlasti da upute na prinudni boravak u drugo mjesto do 6 mjeseci, ponovljeni prekršaj i do godinu dana uz prinudni rad.

55

Na konferenciji predstavnika svih privrednih komora u državi osim onih iz Banovine Hrvatske zaključeno je 7. oktobra 1940. godine, pored ostalog da “stvorena je psihoza u narodu

22

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 22

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:42

BOSNA I HERCEGOVINA U PRVIM GODINAMA DRUGOG SVJETSKOG RATA OD 1939. DO 1941. GODINE

Dok se Ministarski savjet nizom uredbi ubacivao u prostor između nabavke i distribucije krajnim potrošačima,56 stanovništvu prije svega gradova, unutrašnja trgovina pokazivala je daleko veću umješnost od etatizirane trgovine, čak su pokrenuli i akcije u prikupljanju hrane za gradove57 u situaciji kada država nije znala da riješi nestašice pojedinih artikala, prije svega brašna, kao i slabog željezničkog transporta koji je Bosni i Hercegovini onemogućavao dovoz prijeko potrebnog kukuruza i pšenice iz Vojvodine.58 Državna regulativa u ratnoj psihozi papirnato pokušava da organizuje život u zemlji prebacujući policiji i njihovim specijalnim organima zadatke oko kontrole tržišta, cijena i suzbijanja špekulacija, istovremeno pokazujući nemoć da sistemski ostvari materijalne pretpostavke ratne privrede. Inicijativom odozdo, od stanovnika koji traže izlaz iz alarmantne situacije koju proizvodi nestašica brašna i drugih namirnica, sarajevska gradska opština je prva u državi uvela karte za snabdijevanje osnovnim namirnicama u januaru 1941.59 godine. Pored oživljenih aprovizacionih ureda krajem 1940. godine,60 gašenih dvadesetih godina po da su za svako poskupljenje krivi trgovci, pa se putem štampe, vlasti i potrošača tretirani kao najveći državni i narodni neprijatelji i stvoreno je opšte neraspoloženje prema njima”., u: B. Madžar, Privredne komore, 217. 56

Već u avgustu 1939. godine, pod uticajem kritične situacije u Evropi, donesena je “Uredba o rezervama hrane u gradovima” po kojoj treba u pojedinim gradovima stvarati rezerve., u: Narodno jedinstvo, XXII, 49, Sarajevo, 30. avgust 1939., 1. Nakon toga slijedi niz naredbi koje prevode privredu kraljevske države na ratni kolosijek: Službene novine Kraljevine Jugoslavije, XXII, 107-XXXVIII, Beograd, 11. maja 1940., 841. - “Uredba o nadzoru nad izvršenjem Uredbe o suzbijanju skupoće i nesavesne špekulacije” od 20. septembra 1939. i “Uredbe o kontroli cena” od 5. februara 1940. Isto, 109-XXXIX, 14. maja 1940., 864. “Uredba o štednji životnih namirnica”. Isto, 135-XLVII, 15. juna 1940., 1186., - “Uredba o kontroli zaliha roba”. Isto, 141-XLIX, 24. juna 1940., 1208. - “Uredba o maksimiranju cena i prinudnom otkupu pšenice i kukuruza”

57

Narodno jedinstvo, XXIII, 41, Sarajevo, 22. maj 1940., 3. – “Deputacija trgovaca kod bana Vladimira Jevtića”.

58

T. Kruševac, “Trgovina Sarajeva”, 192.

59

T. Kruševac, “Trgovina Sarajeva”, 193-194.

60

Narodno jedinstvo, XXIII, 92, Sarajevo, 16. novembar 1940., 1. – “Uredba o ustanovama za snabdevanje” Na osnovu ove Uredbe Ministarskog savjeta osnivaju se aprovizacioni uredi u svrhu snabdijevanja stanovništva hranom i ogrevom pri opštinama po nabavnim cijenama plus 2% režijskih troškova. Troškovi su padali na opštine koje su mogle da se u tu svrhu BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 23

23

25.9.2012 12:05:42

Seka Brkljača

završetku prošlog rata, bosanskohercegovačka privreda potiskivanjem uloge tržišta, neposrednom distribucijom proizvoda i administrativnim određivanjem cijena i asortimana proizvoda zatvara krug prelaska na ratnu privredu, koja će u mnogim svojim karakteristikama suspenzije slobodne trgovine nadživjeti stanje rata 1945. godine i ući u period mira(snabdijevanje putem “tačkica”)61 Troškovi života porasli su u razdoblju od kraja 1939. do kraja 1940. godine na 143%, cijene živežnih namirnica skočile su za 60,8%, odijelu i obući za 72,77%, ogrevu i osvjetljenju za 32,89%, prema podacima zvanične statistike,62 ali 88 tarifnih i štrajkačkih akcija u kojima je učestvovalo više od 45.000 radnika,63 bez obzira na evidentne političke poticaje, govori, sa svoje strane, da porast nadnica ni blizu nije pratio povećanja troškova života. Reakcija države na novonastalu ratnu situaciju u Evropi nije se ograničavala na privrednu sferu. Autokratska suspenzija već ograničenih sloboda u javnom životu podređena proklamovanoj neutralnosti i koheziji države, uz jačanje njenih odbrambenih sposobnosti i podizanje rodoljubivog morala, provođena je i regulatorno i izrazito represivno u praksi putem upravnih i policijskih organa vlasti. Već 26. avgusta 1939. godine po ovlastima Namjesništva Ministarski savjet u nedostatku Narodne skupštine dobiva punomoć da donese izmjene Zakona o štampi, udruženjima, zborovima, kao i ostale potrebne političke zakone u skladu sa novonastalom situacijom oko poljske krize. Izbijanjem rata putem štampe i drugih vrsta oglašavanja ističe se neutralan stav Kraljevine Jugoslavije prema, kako su se u skladu s tim nazivali, “spoljnim zadužuju kod Direkcije za ishranu. Uredi su osnovani u Banja Luci, Bihaću, Dobrljinu, Drvaru, Jajcu, Prijedoru i Tesliću u Vrbaskoj banovini i Sarajevu, Bijeljini, Varešu, Zenici, Zavidovićima i Tuzli u Drinskoj banovini, uz mogućnost osnivanja i u privrednim preduzećima sa više od 50 radnika. 61

Ibrahim Latifić, Jugoslavija 1945-1990 – razvoj privrede i društvenih delatnosti, Beograd, Društvo za istinu o antifašističkoj narodnooslobodilačkoj borbi u Jugoslaviji(1941-1945), 2001, 66. 62

Ferdo Čulinović, Jugoslavija između dva rata, II, Zagreb, Izdavački zavod Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, 1961, 175.

63

Ahmed Hadžirović, “Pregled štrajkova vođenih u Bosni i Hercegovini od 1935-1941. godine”, u: Prilozi, 2, Sarajevo, Institut za istoriju radničkog pokreta, 1966, 386-394. Isti, Sindikalni pokret, 326.

24

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 24

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:42

BOSNA I HERCEGOVINA U PRVIM GODINAMA DRUGOG SVJETSKOG RATA OD 1939. DO 1941. GODINE

događajima”, “današnjim događanjima” i “zaraćenim stranama”, te, ako se čita ondašnja štampa, ne može se prosuditi ni ko je ratovao u Evropi u to vrijeme.64 Ponukani iskustvom iz doba Španskog građanskog rata Ministarstvo unutrašnjih poslova prvo je već 8. septembra zabranilo i poduzelo akcije prema “sumnjivim elementima” u cilju sprečavanja propagande, vrbovanja i slanja, kao i prelaska preko teritorija države dobrovoljaca u ratu nacističke Njemačke protiv Poljske.65 Izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti javne bezbjednosti i poretka u državi proširuju se već represivne ovlasti policije koja može po vlastitom nahođenju da protjeruje lica koja su okfalifikovana kao ona koja remete javni red i mir.66 Pored zabrane svih skupova koji nemaju vjerski karakter, ili ne spadaju u red kulturno zabavnih priredbi, što daje policiji mogućnost oštrog razbijanja i hapšenja demonstranata i štrajkača,67 stroge cenzure štampe i izdavačke djelatnosti uopšte, kao i rasturanje iste, pojedini objavljeni članci se sve više pojavljuju sa bijelim kolonama.68 Uporedo sa pojačanom kontrolom javnog života upravna vlast potiče među građanima doušništvo i kontrolu privatnog života znanih i neznanih, komšija, rođaka u cilju sprečavanja “širenja

64

Narodno jedinstvo, XXII, 70, Sarajevo, 2. septembar 1939., 4. Isto, 74, 16. septembar 1939., 1.

65

Narodno jedinstvo, XXII, 73, Sarajevo, 13. septembar 1939., 9.

66

Narodno jedinstvo, XXII, 101, Sarajevo, 20. decembar 1939., 2. Isto, XXIII, 3, 10. januar 1940., 1. – “Pravilnik o boravku lica kojima je vlast odredila mesto boravka”. 67

Priključujući se otpuštenim radnicama tvornice “Ključ”, koja je usljed nedostatka sirovina obustavila rad, radništvo u Sarajevu održalo je velike demonstracije 15. januara 1941. godine protiv rata i skupoće. Tom prilikom je došlo do sukoba sa policijom koja je konjima gazila demonstrante i pucala, uhapšeno je 26 učesnika na demonstracijama., u: Hronologija radničkog pokreta Bosne i Hercegovine do 1941. godine, Sarajevo, “Svjetlost” i Institut za istoriju radničkog pokreta, 1971, 605.

68

Tako je i članak Todora Kruševca pod naslovom “Naša privreda i sadašnji rat” skoro nečitak zbog praznina koje su žrtva cenzure u korist principa neutralnosti. u: Pregled, XIII, sv. 191-192, Sarajevo, novembar-decembar 1939, 569-572. Narodno jedinstvo, XXIII, 41, Sarajevo, 22. maj 1940., 1. – “Naredba o privremenoj zabrani zborova i skupova”. Isto, 41, 22. maj 1940., 3. – “Uredba o obezbeđenju neutralnosti u pogledu štampe”. Osim štampe i svi oblici javnih nastupa, govora, slika, karikatura podliježu odredbama Uredbe koja je samo još jedna karika u regulama o cenzuri štampe iz doba šestojanuarske diktature. Kazne su bile vrlo stroge, 2 godine zatvora ili 100.000 din globe. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 25

25

25.9.2012 12:05:42

Seka Brkljača

neistinitih vesti”,69 i otkrivanja “neprijateljskih špijuna i agenata”.70 U neutralnoj državi u kojoj se ne definiše spoljni neprijatelj, čak se to i zabranjuje, te definicije su se odnosile na unutrašnje neprijatelje, protivnike i kritičare vlasti, teške društveno-ekonomske situacije, a prije svega na antifašiste. Kontrola stranaca, putnika, provjeravanje ličnih dokumenata, potraga za sumnjivcima, a posebno za Jevrejima koji nemaju državljanstvo Kraljevine Jugoslavije, a još najgore po njih, posjeduju neviziran nearijevski njemački pasoš sa velikim crvenim J71 – sve je to uz vježbe protuvazdušne odbrane, odlaske u skloništa u vrijeme simuliranih vazdušnih napada, manifestacije i natpise s ciljem jačanja rodoljublja,72 postala svakodnevnica stanovnika Bosne i Hercegovine, koji su se postepeno navikavali da žive u ratnim uslovima i prije aprila 1941. godine. Antisemitizam u svom primordijalnom obliku kao ekonomska kategorija73 i kroz sporadične huliganske ispade74 nije bio nepoznat u bosanskohercegovačkim gradovima, posebno u Sarajevu kao najvećem središtu po broju jevrej69

Narodno jedinstvo, XXII, 74, Sarajevo, 16. septembar 1939., 1.

70

Narodno jedinstvo, XXIII, 34, Sarajevo, 27. april 1940., 3., Komande mjesta u Drinskoj banovini, u Sarajevu, Travniku i Tuzli obrazovale su biroe za saradnju sa građanstvom u cilju “suzbijanja neprijateljske špijunaže i štetne agitacije”.

71

Arhiv Bosne i Hercegovine(ABH), Kraljevska banska uprava Drinske banovine, povjerljivo, državna zaštita(KBUDB-pov, DZ), 6020/1940, 22. decembar 1940., Upustvo banske uprave Drinske banovine o postupku prema Jevrejima. Isto, 876/1941, 26. februar 1941., Banska uprava dobila je višekratno ponovljeno slično naređenje od Ministarstva unutrašnjih poslova da pojačaju kontrolu i legitimisanje putnika da bi se onemogućilo kretanje stranaca posebno Jevreja koji bježe iz prisilno određenih mjesta boravka. 72

Tu su posebnu ulogu imale svečane i velike smotre Sokolstva, potsjećanja u štampi na žrtve za zajedničku državu tipa “Setimo se prošlosti”, poslanice vjerskih poglavara kao reisul-uleme Spahe u junu 1940. i td., u: Narodno jedinstvo, XXIII, 38, Sarajevo, 11. maj 1940., 3. – “U znaku pripravnosti Jugoslovenskog Sokolstva”, Isto, 39, 15. maj 1940., Isto, 44, 1. juni 1940., 2. – “Branićemo Jugoslaviju”, uvodni članak Gajreta. Isto, 50, 22. juni 1940., 2. – “Setimo se prošlosti”, i td. 73

Halid Čaušević, “Sociološki presjek pojave antisemitizma u Bosni i Hercegovini”, u: Sefarad 92, 124. 74

Jugoslovenska pošta izvještava više puta o huliganskim i sličnim incidentima koji tridesetih godina u Sarajevu ostaju na tom nivou, kao što je sknavljenje 13 grobova od nepoznatih lica(Jugoslovenska pošta, Sarajevo, 5. februar 1937.), ponovno uništavanje izloga luksuznih prodavnica(Isto, 4. mart 1937.) i sl.

26

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 26

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:42

BOSNA I HERCEGOVINA U PRVIM GODINAMA DRUGOG SVJETSKOG RATA OD 1939. DO 1941. GODINE

skog stanovništva i privrednom centru. Objavljivanjem uredbi koje su imale snagu zakona o ograničenjima prava Jevreja75 antisemitizam postaje zvanično i dio državne politike Kraljevine Jugoslavije, iako je na “mala vrata” ulazio i u vrijeme Jevtićeve JNS vlasti, koja je ignorisala povremene antisemitske natpise u pojedinim glasilima.76 Uredbe su u Bosni i Hercegovini vrlo brzo i efikasno primijenjene, u Sarajevu su likvidirane dvije jevrejske radnje, izbrisane iz trgovačkog registra uz pratnju policije i prijetnju drakonskim kaznama od 500.000 dinara, a u Zenici se pojavio problem kategorizacije takvih prodavnica koje potpadaju pod odredbe Uredbe, da bi sama akcija za kratko vrijeme bila okončana.77 Znatan broj prezimena koja se “slaveniziraju” i postaju kao takva zvanična objavljivanjem u Službenim novinama KJ78 pokazuju da pojedini Jevreji uviđaju opasnost koju je zajednica potcjenjivala i koja će u svom najdrastičnijem obliku nastati u toku 1941. godine, pa dalje. Pored težnje za unutrašnjom konsolidacijom vidljiva je iz ovih prosto paničnih mjera i bojazan da se Kraljevina Jugoslavija ne definiše u novom ratu za koji, prema procjenama vlastitih vojnih stručnjaka, nije bila spremna.79 To su samo neke od karakteristka privrednih kretanja Bosne i Hercegovine, koja je kratko živjela u sjeni rata. Navedene karakteristike produbit 75

Narodno jedinstvo, XXIII, 82, Sarajevo, 12. oktobar 1940., 1. – “Uredba o merama koje se odnose na Jevreje u pogledu obavljanja radnja sa predmetima ljudske ishrane”, Isto, 4. – “Uredba o upisu lica jevrejskog porijekla za učenike univerziteta, visokih škola, viših, srednjih učiteljskih i drugih srednjih škola” Zanimljivo je da je ove uredbe 1943. godine poništila jugoslavenska vlada u izbjeglištvu., u: M. Ristović, Jugoslavija i jevrejske izbeglice, Istorija 20. veka, 41.

76

M. Imamović, Položaj Jevreja, Sefard 92, 71., I. Goldtein, Holokaust u Zagrebu, 39.

77

Narodno jedinstvo, XXIII, 88, Sarajevo, 2. novembar 1940., 1. Zabranjuje se rad trgovačkoj agenturi životnim namirnicama Imre Vajs u Sarajevu i Davidu Šacu, takođe u Sarajevu. ABH, KBUDB-pov., 8089/1940, 16. oktobar 1940., U Zenici su na isti način likvidirane dvije jevrejske radnje. 78

Službene novine Kraljevine Jugoslavije, XXIII, 46, Beograd, 27. februar 1941., 2. Promjena imena Feliks Ferić iz Sarajeva u Mirko., Isto, 51, 5. mart 1941., Promjena prezimena Fištrund u Ribar., Isto, 54, 8. mart 1941., Hišler u Milić., Isto, 61, 17. mart 1941., Hauber u Spasojević., i td.

79

Dragan Tešić, “Dušan Simović – Prilozi za biografiju do 1941.”, u: Istorija 20. veka, 1, Beograd, Institut za savremenu istoriju, 1998, 138. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 27

27

25.9.2012 12:05:43

Seka Brkljača

će se izbijanjem rata, ali će ljudski potencijal, prije svega sela, i stočni fond i geografske karakteristke zemlje pogodne za vođenje gerilskog rata(na to su ukazivali njemački stratezi još prije Prvog svjetskog rata) biti one glavne materijalne pretpostavke njegovog daljeg vođenja, dok su se neke karakteristike društvenog života, podržavljenje privrede, poplava uredbi i instrukcija, restrikcije, aprovizacija, represija nad političkim neistomišljenicima i antisemitizam kao dio državne politike izbijanjem rata produbile i produžile u pojave dužeg trajanja, neke čak i po zvaršetku rata 1945. godine.

BOSNIA AND HERZEGOVINA DURING THE FIRST YEARS OF THE SECOND WORLD WAR FROM 1939 TO 1941 Summary The expert and lay reader cannot gain a synthetic view of the starting positions of Bosnia and Herzegovina, its human and material preconditions, that is to say demographical and social-economic circumstances with which Bosnia and Herzegovina entered the war on its own territory, and especially the specifics of the situation in the time of uncertainty which appeared after the outbreak of the Second World War in September of 1939. In a demographic sense Bosnia and Herzegovina was a true repository of military potential, and the pre-war demographic structure in its almost unchanged form, as an manifestation of long duration, influenced the concept of warfare and the evolution of events, not only during 1941. The human potential with a structure of 84.1% peasants, together with diseases, poverty and poor education, primitivism, alcoholism, superstition etc., was an unavoidable factor of social and political events in peace and war, where these characteristics gain completely new dimensions. The human resources, above all from villages, cattle and geographical characteristics of a country suitable for guerrilla war (this was hinted at by German strategic experts even before the First World War) will be the main material preconditions of its subsequent development.

28

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 28

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:43

BOSNA I HERCEGOVINA U PRVIM GODINAMA DRUGOG SVJETSKOG RATA OD 1939. DO 1941. GODINE

While a large Bosnian and Herzegovinian economy was in the interest of the military-economic potential of the Third Reich, already from August 1939 the state came as an intermediary into the triangle between the producers and consumers as the supreme judge of social-economic and political relations of the country in the pre-war condition. In the chain of negative consequences (the surge in prices, shortages, anti-Semitism, strikes, avoiding mobilisation etc.), beside the repressive measures, surfaces the inability of the state to control events, which will be confirmed by its defeat and breakup in April of 1941.

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 29

29

25.9.2012 12:05:43

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 30

25.9.2012 12:05:43

Denis Bećirović

NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA I ISLAMSKA ZAJEDNICA U BOSNI I HERCEGOVINI TOKOM 1941. GODINE Apstrakt: U radu se, uglavnom, na osnovu neobjavljene arhivske građe analizira odnos između Nezavisne države Hrvatske i Islamske zajednice tokom 1941. godine. Analizirajući turbulentna zbivanja nakon okupacije Kraljevine Jugoslavije u aprilu 1941. i stvaranja Nezavisne države Hrvatske, ukazuje se na odnos ustaške države prema Islamskoj zajednici i Bošnjacima u Bosni i Hercegovini. Također, u ovom radu predmet analize su i bošnjačke rezolucije nastale u jesen 1941. u kojima se Bošnjaci distanciraju od ustaških pogroma nad Srbima, Židovima i Romima. Ključne riječi: Nezavisna država Hrvatska, Islamska zajednica, reisul-ulema Fehim ef. Spaho, islam, Bošnjaci i ustaše.

A

gresija nacističke Njemačke na Kraljevinu Jugoslaviju otpočela je bez prethodne objave rata (“Poduhvat br. 25”) 6. aprila 1941. godine. Paralelno sa ovim napadom njemačke snage su preduzele i napad na Grčku (operacija “Marita”) s ciljem uspostavljanja kontrole nad grčkom teritorijom i protjerivanja britanskih snaga sa Balkana. Opravdavajući svoju agresiju protiv Kraljevine Jugoslavije, njemačka vlada je 6. aprila izdala službeno objašnjenje – deklaraciju, u kojoj se napad prikazuje kao neizbježan potez radi zaštite Njemačke od Jugoslavije. Pored ostalog, u ovom aktu je rečeno da se Jugoslavija udružila sa neprijateljima Njemačke, te da se u njoj vrši nečuveni teror protiv sila Osovine i njihovih saveznika. Nekoliko dana kasnije njemačBOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 31

31

25.9.2012 12:05:43

Denis Bećirović

kim trupama su se pridružile italijanske, mađarske i bugarske vojne formacije koje su dodatno doprinijele brzoj kapitulaciji jugoslovenske vojske. Ponižavajući akt o bezuslovnoj kapitulaciji jugoslovenski predstavnici su potpisali 17. aprila 1941. godine. On je, između ostalog, predviđao da se jugoslovenska oružana sila odmah preda i odvede u ratno zarobljeništvo.1 Koristeći potpunu obezglavljenost organa vlasti Kraljevine Jugoslavije i uz pomoć nadiruće njemačke vojske, Slavko Kvaternik je 10. aprila 1941., u ime ustaškog poglavnika Ante Pavelića2, proglasio Nezavisnu državu Hrvatsku (dalje: NDH). Uporedo sa ovim činom objavljen je i proglas Vladka Mačeka u kojem poziva hrvatski narod i članove Hrvatske seljačke stranke da se pokore i sarađuju sa novom vlasti. Pet dana poslije, nakon usaglašavanja stavova između Nijemaca i Italijana, u Zagreb stiže i Pavelić sa oko 250 naouružanih ustaških emigranata, preuzima vlast i imenuje prvu vladu NDH.3 Okvirni teritorijalni opseg nove marionetske države odredili su ministri vanjskih poslova Njemačke i Italije (Joachim Ribbentrop i Galeazzo Ciano) 21. aprila 1941. u Beču, a preciznije razgraničenje granica između Kraljevine Italije i NDH na području jadranske obale izvršeno je Rimskim ugovorima 18. maja 1941, kojima se dodatno potvrđuje politička podređenost NDH u odnosu na Italiju. Podjela Jugoslavije između njemačke i italijanske okupacione zone finalizirana je 23. aprila. Između ove dvije zone uspostavljena je demarkaciona linija koja se protezala linijom Bosanski Novi, Prijedor, Banja Luka, Jajce, Donji Vakuf, Travnik, Visoko, južno od Sarajeva do Rudog.4

1

Velimir Terzić, Slom Kraljevine Jugoslavije 1941. Uzroci i posledice poraza, II, Beograd, 1983, 279-285 i 462-465. 2

O Anti Paveliću opširnije vidi u: Hrvoje Matković, Povijest Nezavisne Države Hrvatske, Zagreb, 2002, 267-268; Bogdan Krizman, Pavelić u bjekstvu, Zagreb, 1986, 301-446. 3

Opširnije o proglašenju NDH, pored ostalog, pogledati u: Bogdan Krizman, Pavelić između Hitlera i Musolinija, Zagreb, 1980, 52-62; Jere Jareb, Pola stoljeća hrvatske politike 1895-1945, Zagreb, 1995, 82-99; Bogdan Krizman, Ante Pavelić i Ustaše, Zagreb, 1978, 395396, 412-414; Ivo Goldštajn, Hrvatska povijest, Zagreb, 2003, 267-312. 4

Marko Attila Hoare, The History of Bosnia. From the Middle Ages to the Present Day, London, 2007, 199-200.

32

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 32

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:43

NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA I ISLAMSKA ZAJEDNICA U BOSNI I HERCEGOVINI TOKOM 1941. GODINE

Njemačka i Italija u novoformiranoj okupatorskoj tvorevini za glavni i jedini domaći faktor odlučivanja priznaju ustaški pokret,5 u čijoj se velikohrvatskoj koncepciji Bosna i Hercegovina tretira kao dio hrvatskog povijesnog i etničkog teritorija. Istočna granica NDH definitivno je određena zakonskom odredbom od 7. juna 1941, prema kojoj veliki dio te granice čini rijeka Drina, od ušća Brusnice u nju, a odatle nizvodno do ušća u rijeku Savu. Tako određena granica se u ustaškoj propagandi naziva “kineskim zidom” koji će za sva vremena odvojiti Hrvate i kulturni zapad od Srba i barbarske Srbije. Bosna i Hercegovina se naziva kičmom NDH, te spojnicom između žitorodnog sjevera i hrvatskog juga i mora. U duhu ovakvih shvatanja, a s namjerom da predstavi ustašku odlučnost u pogledu konačnog rješenja statusa Bosne i Hercegovine, Pavelić u avgustu 1941. još jednom potcrtava aksiom ustaškog programa u kojem se Bosna i Hercegovina ne tretira kao priključeni dio Hrvatske, već kao težišni i središnji dio hrvatskog naroda i NDH.6 Ustaška vlast u Bosni i Hercegovini uspostavljena je na osnovu Uredbe o teritorijalnoj podjeli NDH (10. juni 1941.) na 22 velike župe s ukupno 141 kotarom i 1006 mjesnih općina.7 Nazivi i granice velikih župa su u ustaškoj koncepciji trebale, pored ostalog, potvrditi i hrvatstvo Bosne i Hercegovine. S tim ciljem nekoliko velikih župa (Dubrava, Posavje, Livac, Hum, Zapolje, Gora, Krbava i Psat) povezivalo je pojedine bivše bosanskohercegovačke i hr5

O nastanku i programu ustaškog pokreta vidi u: Fikreta Jelić-Butić, Ustaše i Nezavisna Država Hrvatska, Zagreb, 1977, 22-29. 6

Muhidin Pelesić, “Položaj Bosne i Hercegovine u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj prema Sarajevskom novom listu”, Prilozi, 1987, br. 23, 177-178; Fadil Ademović, Novinstvo i ustaška propaganda u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, Sarajevo, 2000, 50-51. 7

Za nazive velikih župa Pavelić je odabrao nazive iz srednjovjekovne Hrvatske i Bosne kako bi i na taj način potvrdio kontinuitet NDH sa starohrvatskom državom. Ukupno su bile 22 župe sa sljedećim središtima: Baranja (Osijek), Bilogora (Bjelovar), Bribir i Sidraga (Knin), Cetina (Omiš), Dubrava (Dubrovnik), Gora (Petrinja), Hum (Mostar), Krbava i Psat (Bihać), Lašva i Glaž (Travnik), Lika i Gacka (Gospić), Livac i Zapolje (N. Gradiška), Modruš (Ogulin), Pliva i Rama (Jajce), Pokupje (Karlovac), Posavje (Slavonski Brod), Prigorje (Zagreb), Sana i Luka (Banja Luka), Usora i Soli (Tuzla), Vinodoli i Podgorje (Senj), Vrhbosna (Sarajevo), Vuka (Vukovar) i Zagorje (Varaždin). Na čelu velikih župa bili su župani, koje je direktno postavljao Pavelić i koji su bili njemu direktno odgovorni. Na području kojim su upravljali veliki župani su zastupali vlast NDH, a njima je bila podložna i cjelokupna civilna uprava. Ivo Goldstein, Hrvatska 1918-2008, Zagreb, 2008, 214. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 33

33

25.9.2012 12:05:43

Denis Bećirović

vatske kotare, čime se pokušala kreirati predodžba o jedinstvenom teritoriju Bosne i Hercegovine i Hrvatske, te oživjeti stara tradicija hrvatskog naroda. Priključivanjem znatnih dijelova Bosne i Hercegovine u sastav velikih župa sa sjedištem u Hrvatskoj nastojala se negirati historijska, državno-pravna i političko-teritorijalna cjelina Bosne i Hercegovine. Zbog toga je ustaška vlast početkom 1942. izdala internu naredbu kojom je propisala potpunu zabranu korištenja naziva Bosna i Hercegovina u političkom smislu. Pavelić je smatrao da upotreba imena Bosne i Hercegovine predstavlja opasnost za ustašku vlast, u kontekstu isticanja posebnosti položaja Bosne i Hercegovine u okviru NDH.8 Nastojeći da realizira ideju o stvaranju velikohrvatske države, ustaški režim je otpočetka zauzimao i gradio poseban odnos prema Bošnjacima9 i Islamskoj zajednici. Odmah nakon uspostave NDH ustaška propaganda razrađuje tezu o Bošnjacima kao o konstitutivnom elementu hrvatske države i najčišćem dijelu hrvatskog naroda. Posebna naklonost se iskazivala prema vjerskim osjećanjima Bošnjaka tako da se islam predstavljao kao historijska snaga koja je “očuvala iskonsku hrvatsku krv”. Kako je osnovni cilj bio da se Bošnjaci što čvršće vežu za ustaški režim, a naročito predstavnici Islamske zajednice, citirane su i riječi Ante Starčevića da su “Muhamedovci Bosne i Hercegovine (...) najstarije i najčistije plemstvo, što ga Europa ima”. Na tragu takve politike, Pavelić je u februaru 1942. u Hrvatskom državnom saboru 8

F. Jelić-Butić, Ustaše i Nezavisna država Hrvatska, 104-105.

9

Nacionalno ime Bošnjaci upotrebljavamo umjesto naziva Muslimani. Iako je politika onemogućavanja javne identifikacije Bošnjaka i negiranja njihove historije, tradicije, književnosti i drugih duhovnih vrijednosti bila prisutna u većem dijelu XX stoljeća, činjenica je da su oni predstavljali mnogo više od vjerske zajednice. Bez obzira na denacionalizatorsku politiku prema Bošnjacima, oni su uvijek, kada im je za to bila pružena mogućnost i na način na koji im je to bilo dozvoljeno, jasno i u ogromnoj većini iskazivali svoj poseban etnički entitet i identitet. Opširrnije o problematici iskazivanja nacionalne pripadnosti Bošnjaka poslije završetka Drugog svjetskog rata pogledati u: Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, Sarajevo, 1998, 562-563; Enver Redžić, Sto godina muslimanske politike u tezama i kontroverzama istorijske nauke, Sarajevo, 2000, 47-77; Mehmedalija Bojić, Historija Bosne i Bošnjaka, Sarajevo, 2001, 225-237; Radmila Radić, Država i verske zajednice 1945-1970, II, Beograd, 2002, 617-619; Xavier Bougarel, ”Od ‘Muslimana’ do ‘Bošnjaka’: pitanje nacionalnog imena bosanskih Muslimana”, Rasprave o nacionalnom identitetu Bošnjaka, (gl. ur. Husnija Kamberović), Sarajevo, 2009, 117-137; 59-61.

34

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 34

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:43

NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA I ISLAMSKA ZAJEDNICA U BOSNI I HERCEGOVINI TOKOM 1941. GODINE

izjavio da je islam hrvatska vjera, a “krv naših muslimana hrvatska krv”.10 Polazeći od navedenih teza, ne iznenađuje što su predstavnici ustaškog pokreta već u prvim mjesecima egzistiranja NDH pokušavali da Islamsku zajednicu stave pod svoju kontrolu. Jedna od mjera u tom pravcu bila je i odluka Hakije Hadžića (poglavnikovog povjerenika za Bosnu i Hercegovinu) da za povjerenika u Glasniku Islamske zajednice imenuje hfz. Muhameda ef. Pandžu. U pomenutom imenovanju nalaže se potpuno usklađivanje sadržaja ovog časopisa sa novonastalom situacijom, te politikom i duhom NDH. U vezi s tim, upozoravaju se najodgovorniji ljudi u Glasniku Islamske zajednice da se ubuduće bave isključivo onim temama koje su vezane za vjerski život Bošnjaka.11 Da bi se shvatila opća klima u kojoj su se našli Bošnjaci i Islamska zajednica nužno je ukazati na karakter zakonodavstva i politike NDH. Po uzoru na politiku njemačkih nacista, ustaška vlast već u prvim mjesecima proglašava zakonske odredbe kojima van zakona stavlja jevrejsko, romsko i srpsko stanovništvo. Stvaranje etnički čistog teritorija u NDH bilo je u osnovi ustaškog plana. Na udaru ustaških organa vlasti naći će se i Bošnjaci i Hrvati koji nisu podržavali njihovu vlast, a posebno antifašistički orijentirani pojedinci. Potpuno obespravljivanje, masovni teror, otvaranje koncentracionih logora, prisilno pokrštavanje pravoslavnog stanovništva u katoličku vjeru i politika uništenja navedenog stanovništva, započinju nakon objavljivanja rasističkih zakonskih odredbi, među kojima se po surovosti posebno ističu: Zakonska odredba o obrani države i naroda, Zakonska odredba o zaštiti arijske krvi i časti hrvatskog naroda, Zakonska odredba o zaštiti narodne i arijske kulture i Zakonska odredba o prijekim sudovima.12 Slijedeći i dodvoravajući se na10

Detaljnije o odnosu ustaške ideologije prema Bošnjacima i Islamskoj zajednici u: Muhamed Hadžijahić, Od tradicije do identiteta, Zagreb, 1990, 216-217; Nijaz Duraković, Prokletstvo Muslimana, Sarajevo, 1993, 130-131; Mladen Colić, Takozvana Nezavisna Država Hrvatska 1941, Beograd, 1973, 93. Jure Krišto, Sukob simbola: politika, vjere i ideologije u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Zagreb, 2001, 419-420; Adib Đozić, Bošnjačka nacija, Sarajevo, 2003, 232-234; Hrvoje Matković, “Bosansko-hercegovački muslimani u programu ustaške emigracije i politici Nezavisne Države Hrvatske”, ČSP, 38/2006, br. 3, 1032. 11

Historijski arhiv u Sarajevu (dalje: HAS), Ostavština Fehima Spahe (dalje: OFS), SF-726, kut. 3, Imenovanje hfz. Muhameda ef. Pandže za povjerenika u Glasniku Islamske zajednice u NDH, 25.7.1941. 12

O proglašenju rasističkih zakonskih odrebi pogledati u: Mirko Peršen, Ustaški logori, BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 35

35

25.9.2012 12:05:43

Denis Bećirović

cističkoj politici ustaški režim se naročito okrutno odnosio prema Jevrejima. Protiv njih se počinju primjenjivati razne represivne i ponižavajuće mjere kao što su: oduzimanje sve pokretne i nepokretne imovine, zabranjivanje okupljanja, te obilježavanje žutim trakama. Formiraju se i posebni jevrejski odsjeci s ciljem potpune ekskomunikacije i provođenja rasističkih zakonskih odredbi. Donošenje navedenih zakona i masovno ubijanje Jevreja bili su integralni dio ustaškog programa.13 Ilustrativan primjer je i Naredba o rasnoj pripadnosti državnih i samoupravnih službenika i vršitelja slobodnih akademskih zvanja, na bazi koje se sačinjavaju posebni spiskovi osoba koje imaju nearijsko porijeklo, pa čak i osoba čiji trenutni ili bivši bračni drugovi imaju nearijskih predaka.14 Pomenute kratke napomene o sveukupnom ozračju i prilikama u prvoj godini postojanja NDH svjedoče u kakvim se složenim i tragičnim okolnostima našla Islamska zajednica i bošnjački narod. Na osnovu odluke fašističkih Zagreb, 1966, 10-28; Antun Miletić, Koncentracioni logor Jasenovac 1941-1945, I, Beograd, 1986, 47-51; Ivo Goldstein, “Antisemitizam u Hrvatskoj”, Antisemitizam, holokaust, antifašizam, (gl. ur. Ognjen Kraus), Zagreb, 1996, 51-52; Narcisa Lengel Krizman, “Kronologija židovskog stradanja 1938-1945”, Antisemitizam, holokaust, antifašizam, (gl. ur. Ognjen Kraus), Zagreb, 1996, 247-257; Tim Džuda, Srbi: istorija, mit i razaranje Jugoslavije, Beograd, 2003, 112-113; Boško Zuckerman Itković, “Funkcija protužidovske propagande zagrebačkih novina u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od travnja do srpnja 1941. godine, ČSP, 38/2006, br. 1, 82-83; Muharem Kreso, Nacističko “ konačno rješenje” jevrejskog pitanja u okupiranim zemljama zapadnog Balkana od 1941. do 1945. godine, Sarajevo, 2006, 75; 13

Arhiv Bosne i Hercegovine (dalje: ABH), Sarajevo, Velika župa Vrhbosna (dalje: VŽV), br. 766/41, kut. 2, Dopis Ravnateljstva za javni red i sigurnost u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj velikim županima i župskim redarstvenicima, 15.7.1941. 14

U Naredbi o utvrđivanju rasne pripadnosti državnih i samoupravnih službenika i vršitelja slobodnih akademskih zvanja je, između ostalog, pisalo: ”U smislu propisa člana 1 Naredbe (…) svi državni i samoupravni službenici , službenici državnih i samoupravnih preduzeća i svi vršitelji slobodnih akademskih zvanja u roku od 14 dana poslije stupanja ove Naredbe moraju dostaviti izjavu o svom rasnom porijetlu i rasnom porijetlu svojih bračnih drugova”. Prema članu 4 ove Naredbe svi oni koji u datom roku ne dostave tražene podatke bit će ”kažnjeni zatvorom od najmanje tri mjeseca i gubitkom službe”. Vidi: ABH, Poglavnikovo povjeriništvo u Sarajevu (dalje: PPS), br. 2118/41, kut. 2., Dopis o utvrđivanju rasne pripadnosti državnih i samoupravnih službenika i vršitelja slobodnih akademskih zvanja, 10.6.1941; ABH, PPS, br. 2570/41, kut. 2. Iskaz o novopostavljanju službenika pri Financijskom odjeljenju Povjereništva u Sarajevu, 10.6.1941.

36

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 36

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:43

NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA I ISLAMSKA ZAJEDNICA U BOSNI I HERCEGOVINI TOKOM 1941. GODINE

sila i ustaške vlasti, njima se bez njihovog pristanka nameće NDH, u kojoj od početka postaju neravnopravni i pretvoreni u objekt velikohrvatske politike. Osvajački pohod njemačkih i italijanskih oružanih snaga, aprilska kapitulacija Kraljevine Jugoslavije, proglašenje NDH, te unutarbošnjačka razjedinjenost samo su neki od razloga koji su uticali na veliku pometnju, neizvjesnost i dezorijentiranost Bošnjaka. Ratna događanja zatekla su bošnjačke vjerske i političke predstavnike potpuno zbunjenim i nespremnim. Politički razjedinjena, Jugoslovenska muslimanska organizacija nije predstavljala organizirani politički faktor koji je mogao odrediti političko usmjerenje i cilj bošnjačkom narodu. Uvlačenje Bošnjaka u rat koji, uzgred rečeno, niti su tražili a niti ičim uzrokovali, zatiče ih kao dezorganiziranu zajednicu čije je jedno od važnijih obilježja nacionalna i politička pasivnost.15 Unutar bošnjačkog stanovništva primjetan je bio osjećaj sveopće nesigurnosti, strepnje i usamljenosti, a posebno kod Bošnjaka u Sandžaku. Predstavnici sandžačkih Bošnjaka izražavaju nezadovoljstvo zbog odvajanja Sandžaka od Bosne i Heregovine, te traže da se sudbina Sandžaka veže za sudbinu Bosne i Hercegovine, uz obrazloženje da je Sandžak njen historijski, prirodni i etnički dio. Pri tome, oni naglašavaju svoju odlučnost da se ne iseljavaju sa svojih višestoljetnih ognjišta koja su očuvali i u najtežim prilikama. Umjesto napuštanja svojih domova oni pokreću aktivnosti za osnivanje posebnog Akcionog odbora sa sjedištem u Sarajevu, koji bi organizovano radio na pripajanju Sandžaka u sastav NDH.16 Radikalne promjene i burna događanja tokom 1941. godine izazvat će različita opredjeljivanja bošnjačkih građanskih političara. Te razlike bile su taktičke, ali i strateške prirode. Jedan dio relativno rijetkih bošnjačkih građanskih političara, koji se i prije rata prohrvatski opredijeljivao, pridružio se ustaškom pokretu. Neki od njih ušli su i u najviše organe NDH.17 kao što su 15

Šaćir Filandra, Bošnjačka politika, Sarajevo, 1998, 157-158.

16

ABH, PPS, br. 704/41, kut. 1, Pismo devet inicijatora formiranja Akcionog odbora za pripajanje Sandžaka Bosni i Hercegovini upućeno Poglavnikovom povjereniku Hakiji Hadžiću u Sarajevu, 15.5.1941. 17

Na osnovu istraživanja koja je u formi rukopisa dostavio antifašističkim silama u ljeto 1944. godine dr. Muhamed Hadžijahić pored ostalog navodi: “od 20 ministara u ustaškoj vladi samo su dvojica bili muslimani. Od šest državnih tajnika nijedan Bošnjak. Od 11 glavnih ravnatelja nijedan Bošnjak. Među 193 narodna zastupnika bilo je svega 13 Bošnjaka, a među 12 vijećnika državnog vijeća samo trojica Bošnjaka. Od 112 kotarskih predstojnika BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 37

37

25.9.2012 12:05:43

Denis Bećirović

dr. Osman-beg Kulenović, Hakija Hadžić, Ademaga Mešić, Muhamed Alajbegović, Alija Šuljak, Hilmija Bešlagić i drugi. S određenim zakašnjenjem u organe NDH se uključuje i dr. Džafer-beg Kulenović, koji od 7. novembra 1941. preuzima funkciju potpredsjednika Hrvatske državne vlade. Pored ove jasno proustaški orijentirane grupacije, djelovali su i oni bošnjački političari koji su u početku sa određenom dozom blagonaklonosti gledali na formiranje NDH, smatrajući da će se položaj Bosne i Hercegovine povoljnije riješiti u novoj državi. Unutar ove grupe mogu se razlikovati dvije struje: jedna koja je vjerovala da će NDH pod patronatom Njemačke biti pravna država slična nekadašnjoj Austro-Ugarskoj, te da neće ispoljavati netrpeljivost prema Bošnjacima kao što je to bio slučaj sa Kraljevinom Jugoslavijom, i druga koja je odmah izrazila rezervu naspram ustaškog pokreta i NDH, procjenjujući da je bolje direktno se vezati za Njemačku. Međutim, uvidjevši pogubnost ustaške politike, obje navedene struje ubrzo prelaze na antiustaške pozicije koje će u različitim oblicima ispoljavati do kraja rata. Također, u bošnjačkim redovima pod uticajem NOP-a djelovali su i političari koji su poslije aprilske okupacije i osnivanja NDH zauzeli jasno antiustaško i antinjemačko držanje. Predstavnici ove grupacije su ranije ili kasnije prihvatili političke ideje antifašističkog pokreta, a među njima ističu se: dr. Zaim Šarac, Huso Brkić, Smail Ćemalović, Nurija Pozderac, Šefkija Behmen, Šukrija Kurtović i drugi.18 Brzi slom Kraljevine Jugoslavije, propagandno dodvoravanje ustaškog režima prema Bošnjacima i snažna demonstracija njemačke vojne moći koja se širila Evropom tokom prve dvije godine Drugog svjetskog rata, nije ostavila ravnodušnim ni vrh Islamske zajednice. Prvi ljudi Islamske zajednice u začetku nastajanja NDH nisu odmah prepoznali i sagledali pravi karakter NDH. Početnička iluzija da će Islamska zajednica i Bošnjaci imati bolji status

bilo je samo 12 Bošnjaka, a od velikih župana samo trojica, uz šest podžupljana, od ukupno 16. Nijednog Bošnjaka nije bilo među činovnicima Državnog vijeća, višim činovnicima Predsjedništva vlade, višim činovnicima Upravnog sudišta, računskom dvoru, Ministarstvu spoljnih poslova, poslanicima, izuzev Hakije Hadžića koji je bio poslanik u Budimpešti”. Prema: Mustafa Imamović, Bošnjaci u emigraciji. Monografija Bosanskih pogleda 1955-1967, Sarajevo, 1996, 147-148. 18

Rasim Hurem, “Pokušaj nekih građanskih muslimanskih političara da Bosnu i Hercegovinu izdvoje iz Nezavisne Države Hrvatske”, Godišnjak, XVI/1965, 196.

38

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 38

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:43

NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA I ISLAMSKA ZAJEDNICA U BOSNI I HERCEGOVINI TOKOM 1941. GODINE

u NDH manifestira se i u riječima reisul-uleme Fehima ef. Spahe,19 koji u vezi sa uspostavljanjem NDH izjavljuje da će Bošnjaci biti pošteđeni ratnih stradanja i da će biti slobodni i ravnopravni građani. Reisul-ulema Spaho je ishitreno i nesmotreno u početku izjavljivao da se u novoformiranoj državi “nijednom muslimanu neće i ne može dogoditi nikakva nepravda”, te da će oni biti “svoji na svome”.20 Međutim, pomenuta očekivanja ubrzo blijede i prerastaju u sve ozbiljnije nepovjerenje i nesporazume između Islamske zajednice i NDH. Bošnjačke vjerske institucije, posebno one na terenu, nakon upoznavanja sa stvarnom ustaškom zločinačkom teorijom i praksom zauzimaju sve češće kritičke stavove prema ustaškim organima vlasti. Prvim ljudima Islamske zajednice iz raznih dijelova Bosne i Hercegovine upućivani su dopisi za pomoć zbog neosnovanog hapšenja pojedinih Bošnjaka, potiskivanja Bošnjaka sa političkih položaja i niza drugih postupaka izražavanja nepovjerenja ustaša prema Bošnjacima. Za 19

O životu Fehim ef. Spahe opširnije vidjeti u: Ferhat Šeta, Reis-ul-uleme u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji od 1882. do 1991. godine, Sarajevo, 1991, 43-44;.

20

U kontroverznom govoru kojeg je reisul-ulema Fehim ef. Spaho održao 11. maja 1941. godine u Begovoj džamiji, a povodom svečane dove zahvalnice za osnivanje NDH, on je izgovorio i ove riječi: “Svemogući Allah dž.š. koji vlada svijetom, izlio je na nas svoju veliku milost, poštedivši nas ratnih strahota kroz duže vrijeme. Dok su mnoge druge zemlje bile poprište strahovitih ratnih užasa, mi smo uz mali broj žrtava za posve kratko vrijeme došli u položaj, da kažemo: Mi imamo svoju državu. Rodila se je Nezavisna Država Hrvatska i otpočela svoj život. Mi muslimani od srca smo je pozdravili jer znamo da u nju stupamo kao ravnopravni građani i jer tvrdo vjerujemo da se ni jednom muslimanu neće i ne može dogoditi nikakva nepravda. Tko prelista našu povijest, taj će vidjeti, da mi nikada drugo i nijesmo ni tražili osim da budemo svoji u svome i svoji na svome. I kad mi je prije kratkog vremena Maršal Kvaternik, vojskovođa oružane snage Nezavisne Države Hrvatske, usmeno – u našem šeher Sarajevu – saopćio, da Poglavnik Dr. Ante Pavelić, koji je svojom borbom a uz pomoć slavom ovjenčane njemačke vojske izvojevao ovo značajno djelo, hoće baš to, da se muslimani osjećaju svoji na svome, ja sam razdragana srca obavijestio o tome braću muslimane. Ta poruka bila mi je kao vrhovnom vjerskom poglavaru muslimana puna garancija, da će naš vjekovni ideal pravde i jednakosti biti u potpunosti ostvaren. (…) Zato smo se danas sastali u ovoj velebnoj džamiji, koja preko četiri stotine godina gleda događaje iz povijesti naše, da u njoj zahvalimo Svemogućem na ostvarenju Nezavisne Države Hrvatske i da ga u najvećoj skrušenosti zamolimo, da je do vijeka čuva.” HAS, OFS, SF-792, kut. 3, Govor Fehima Spahe održan povodom osnutka NDH na svečanosti u Begovoj džamiji, 1941; SF-697, kut. 3, Poziv njegovoj Preuzvišenosti Fehim ef. Spahi Reis-ul ulemi u Sarajevu da prisustvuje svečanoj dovi zahvalnici za osnivanje NDH. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 39

39

25.9.2012 12:05:43

Denis Bećirović

razliku od početnih nekritičkih pogleda o stvaranju NDH od kraja ljeta 1941. sve su uočljivije bile opozicione tendencije prema NDH. Predstavnici Islamske zajednice osuđuju ustaška nasilja i zločine, tražeći uspostavljanje zakonitosti u NDH, tako što bi se identifikovali i kaznili počinioci zločina nad srpskim stanovništvom. Pri tome, posebno su insistirali na sankcioniranju pojedinaca iz bošnjačkih redova, a s ciljem skidanja odgovornosti s cijelog naroda.21 Krajem maja 1941. započela je rasprava o normativnom uređenju islamske vjerske i imovinsko-prosvjetne autonomije u NDH. Ona je imala osim vjerske i političku notu. Unutarnji bošnjački diskurs o promjenama Ustava Islamske zajednice odčitavao se kroz dvije struje. “Sarajevska grupa” se zalagala za vakufsku autonomiju striktno po odredbama šerijata uz očuvanje tradicionalnog uticaja uleme, a “zagrebačka skupina” predlagala je laiciziranje vjerske i vakufske uprave. Ipak, treba reći da je najveće zanimanje tokom rasprave o Ustavu Islamske zajednice posvećeno problematici upravljanja vakufskom imovinom i izboru najviših vjerskih predstavnika. Vjerska inteligencija nije bila zadovoljna rješenjima Ustava Islamske zajednice iz 1936. na osnovu kojih je država imala pravo da određuje model vjerske uprave. Stoga, ne čudi da je jedna od prvih aktivnosti Glavnog odbora El-Hidaje nakon proglašenja NDH bila inicijativa za reviziju zakonodavstva Islamske zajednice. Naime, sredinom 1941. godine ovo staleško udruženje bosanskohercegovačke uleme uputilo je “Memorandum o vjersko-prosvjetnoj autonomiji Islamske vjerske zajednice” tražeći aktivno uključivanje uleme u proces revizije Ustava Islamske zajednice kako se ne bi ponovila metoda nametanja islamskog vjerskog zakonodavstva primjenjivana u Kraljevini Jugoslaviji.22 Nakon upoznavanja sa sadržinom navedenog memoranduma Hakija Hadžić, Poglavnikov povjerenik za područje Drinske banovine, 31. maja 1941. sazvao je “uži dogovor o zakonu za vjersko-prosvjetnu autonomiju muslimana Hrvata u NDH”. Poziv za ovu prvu sjednicu, pored reisul-uleme Fehima ef. Spahe, dobili su i: dr. Hazim Muftić, vakufski direktor, hadži Mehmed ef. Handžić, predsjednik El-Hidaje, hfz. Ibrahim ef. Mehinagić, kao predstavnik šerijatskih sudaca, Derviš Korkut, bivši muftija, dr. Kasim Turković, kao 21

Enver Redžić, Muslimansko autonomaštvo i 13. SS divizija, Sarajevo, 1987, 26-27.

22

Nada Kisić Kolanović, ”Muslimanska inteligencija i islam u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj”, ČSP, 36/2004, br. 3, 932-934.

40

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 40

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:43

NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA I ISLAMSKA ZAJEDNICA U BOSNI I HERCEGOVINI TOKOM 1941. GODINE

poznavalac šerijatskog i općeg prava, Hamdija Kreševljaković, kao učenjak i Derviš Omerović, pomoćnik Poglavnikovog povjerenika za Drinsku banovinu.23 Međutim, reisul-ulema Spaho je odbio učestvovati u radu Sarajevske ankete, ocjenjujući u svom obraćanju javnosti 6. juna 1941. da anketa nije okupila službene predstavnike Islamske zajednice, te da samim tim ima “privatni karakter”. Takvu ocjenu on je dodatno argumentirao i činjenicom da su predsjednik Ulema medžlisa. Ćerimović i vakufski direktor Hazima Muftić prestali da učestvuju u radu ankete već nakon prve tri sjednice “kada su vidjeli kako se tamo radi”. Na kraju, reisul-ulema Spaho konstatuje da će se službeni predstavnici Islamske zajednice uključiti u raspravu o donošenju novog Ustava Islamske zajednice kada se tom pitanju “bude ozbiljno pristupilo”, jer je to “za muslimane u NDH prevažno pitanje”.24 Prva anketa koja je zasjedala od 31. maja do 25. jula 1941. okončana je izradom “sarajevskog” nacrta Ustava Islamske zajednice koji je protežirao Hakija Hadžić. Delegacija, koju su predvodili Adem-aga Mešić i Hakija Hadžić, uručila je nacrt novog Ustava Islamske zajednice Anti Paveliću 7. avgusta 1941. u Zagrebu. Indikativna je činjenica da su istog dana kod Pavelića primljeni i službeni predstavnici Islamske zajednice na čelu sa reisul-ulemom Fehimom Spahom, Ismetom Muftićem, zagrebačkim imamom i Hazimom Muftićem, vakufskim direktorom, koji su negirali zakonitost Sarajevske ankete. Nećemo pogriješiti ako kažemo da je poziciju službene delegacije Islamske zajednice ojačao dolazak Džafera Kulenovića u Zagreb koji se 3. avgusta 1941. sastao sa. Pavelićem. Džafer Kulenović nije učestvovao u pripremi nacrta Ustava Islamske zajednice i bio je protiv stavova glavnih političkih pokrovitelja “sarajevskog” koncepta novog Ustava Islamske.25 Značajnim dijelom pod njegovim uticajem došlo je do privremenog prekida daljih rasprava o donošenju novog Ustava Islamske zajednice . Time je prvi pokušaj donošenja nacrta Ustava Islamske zajednice po ubrzanoj proceduri doživio neuspjeh. To najbolje ilustruju i riječi reisul-uleme Spahe koji je u jednom pismu početkom septembra 1941. naveo da pitanje donošenja 23

HAS, OFS, SF-707, kut. 3, Poziv Hakije Hadžića upućen reisul-ulemi Fehimu ef. Spahi, 30.5.1941. 24

HAS, OFS, SF-710, kut. 3.

25

Zlatko Hasanbegović, ”O pokušajima donošenja Ustava Islamske vjerske zajednice u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj”, ČSP, 33//2001, br. 1, 76-79. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 41

41

25.9.2012 12:05:43

Denis Bećirović

novog Ustava Islamske zajednice neće “biti prelomljeno preko koljena nego će se temeljito raspraviti u jednoj široj anketi”.26 Neuspjeh u donošenju novog Ustava Islamske zajednice dodatno potvrđuje ocjenu o političkoj razjedinjenosti unutar bošnjačkog naroda koji nije imao jasno određene nacionalne politike. Nije postojala niti jedna dovoljno snažna i organizirana snaga koja bi bila u stanju da poveže i usmjeri bošnjačke interese. Relativno ograničenog dometa bila je i aktivnost El-Hidajinog intelektualnog kruga tokom Drugog svjetskog rata, kao važne intelektualne snage unutar bošnjačkog naroda koja se bavila vjerskim, humanitarnim i općedruštvenim pitanjima. Ova duhovna staleška organizacija osim zalaganja za vjerska prava i vjersku autonomiju Bošnjaka nije mogla zaobići ni teret nošenja i očitovanja u vezi sa najaktuelnijim političkim temama i zbivanjima.27 Reisul-ulema Spaho formalno nije negirao legalnost NDH, ali u stvarnosti nije djelovao onako kako je to od njega tražio i očekivao ustaški režim. Nekoliko mjeseci nakon proglašenja NDH dolazi do nesuglasica i nerazumijevanja između organa Islamske zajednice i NDH. Izlazak prva dva broja službenog Glasnika Islamske zajednice nakon formiranja NDH sa natpisom Kraljevine Jugoslavije u zaglavlju nije dobronamjerno shvaćen od strane ustaških organa vlasti. Još veći jaz među njima izazvat će pitanje nastavka korištenja starog pečata Kraljevine Jugoslavije i jugoslovenskog grba na službenim aktima reisul-uleme Spahe. Da je to doista tako bilo, pokazuje i grubo intonirano pismo Velikog župana župe Vrhbosna Derviša Omerovića upućeno reisul-ulemi Spahi, sročeno vjerovatno i uz saglasnost viših dužnosnika ustaške vlasti, u kojem se ovakvi postupci reisul-uleme Spahe ocjenjuju kao svojevrsno opstruiranje u izgradnji NDH. Ne pokazujući ni elementarno uvažavanje prema funkciji vrhovnog vjerskog poglavara, Omerović upozorava reisul-ulemu Spahu na neprovođenje zakonske naredbe od 30. aprila 1941. kojom je regulirano pitanje pečata i grba u NDH, te konstatira da reisul-ulema već četiri mjeseca krši propise NDH izbjegavajući koristiti službena obilježja i ime NDH. Na kraju dopisa on se oštrim riječima obraća reisul-ulemi Spahi tražeći od njega “da pod prijetnjom najstrožijih zakonskih posljedica” odmah pristupi provo26

HAS, OFS, SF-741, kut. 3, Pismo reisul-uleme Fehima ef. Spahe upućeno penzionisanom vojnom imamu iz Tuzle Huseinu Jahiću, 3.9.1941.

27

Š. Filandra, Bošnjačka politika, 164-165.

42

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 42

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:44

NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA I ISLAMSKA ZAJEDNICA U BOSNI I HERCEGOVINI TOKOM 1941. GODINE

đenju navedenih zakonskih propisa.28 Na ovakve, za ondašnje prilike nimalo bezazlene prijetnje, reisul-ulema Spaho je odgovorio sa dva dopisa. U jednom, kojeg upućuje Ministarstvu pravosuđa i bogoštovlja, on izražava negodovanje zbog sistematskog kompromitiranja i ometanje svakodnevnih poslova reisululeme od strane Poglavnikovog povjerenika i Velikog župana. Stoga on od spomenutog ministarstva traži da ga uzme u zaštitu zbog “neopravdanih napada i šikaniranja”. Zanimljivo je napomenuti da se reisul-ulema Spaho nije postavio u defanzivan položaj, tako da se samo opravdava od optužbi Velikog župana, već naprotiv on postavlja pitanje da li se ovakvi postupci prema njemu i Islamskoj zajednici vode po uputama vlade NDH i Ministarstva pravosuđa i bogoštovlja. U zavisnosti od odgovora na ovo pitanje on ističe i svoje pravo na odgovarajuće poteze, u koje ubraja i njegovu mogućnost podnošenja ostavke na funkciju reisul-uleme.29 Istovremeno sa ovim dopisom reisul-ulema Spaho upućuje i dopis Ministarstvu unutarnjih poslova u kojem ne krije razočarenje odnosom pojedinih ustaških dužnosnika prema njemu, a posebno prema kršenju člana 10. Ustava Islamske zajednice, koji propisuje da funkciju nadzora države nad Islamske zajednice vrši Ministarstvo pravosuđa i bogoštovlja. Štaviše, on podsjeća da za njegovih četrdesetšest godina rada u javnoj službi nikada nije doživio ni “od strane austro-ugarske ili čak od jugoslovenske uprave” da neko upotrebljava “ovakav ton prema jednom vjerskom, odnosno crkvenom dostojanstveniku”. Zato on poziva ovo ministarstvo da pouči “svog Velikog župana u Sarajevu kako se treba odnositi prema vjerskim dostojanstvenicima i kakav ton treba da upotrebljava u svom dopisivanju”, najavljujući pri tome prekid svake službene komunikacije sa istim sve dok ne dobije izvinjenje i garanciju da će buduća korespondencija “biti u odgovarajućem obliku i tonu” i “s dužnim poštovanjem”. Što se tiče korištenja starog pečata i grba, on prebacuje problem na nadležne organe NDH koji još nisu odredili naziv njegovog ureda, kao ni ostalih organa i ustanova Islamske zajednice.30 Sadržina odgovora 28

HAS, OFS, SF-733, kut. 3, Dopis Velikog župana župe Vrhbosna Derviša Omerovića upućen reisul-ulemi Fehimu ef. Spahi, 1.8. 1941. 29

HAS, OFS, SF-733, kut. 3, Dopis reisul-uleme Fehima ef. Spahe upućen ministarstvu pravosuđa i bogoštovlja, 4.8.1941.

30

HAS, OFS, SF-733, kut. 3, Dopis reisul-uleme Fehima ef. Spahe upućen ministarstvu unutarnjih poslova, 4.8.1941. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 43

43

25.9.2012 12:05:44

Denis Bećirović

koje je reisul-ulema Spaho uputio spomenutim ministarstvima u vladi NDH, kao i poruke i značenja koja su kroz njih odaslane, jasno su već na početku uspostavljanja NDH stavile do znanja da Islamska zajednica neće pristati na ulogu poslušnog instrumenta ustaške politike u Bosni i Hercegovini. Da navedena razmimoilaženja između Islamske zajednice i ustaških organa vlasti nisu bila produkt nedostatka međusobne komunikacije, već evidentnog neslaganja, postalo je jasno naročito od jeseni 1941. godine. Kako reisul-ulema Spaho i Islamska zajednica nisu djelovali u skladu sa intencijama i željama vladajućih krugova u NDH, pritisak prema njima se dodatno intenzivirao u vidu narušavanja autonomije Islamske zajednice i ignoriranja pozicije i uloge reisul-uleme. Nezadovoljan takvim odnosom organa vlasti NDH, reisul-ulema Spaho početkom novembra 1941. otvoreno iskazuje svoje protivljenje prema politici diskreditiranja funkcije reisul-uleme. Pored ostalog, on to obrazlaže i primjerom imenovanja nekompetentnog referenta za muslimansko bogoštovlje bez ikakve konsultacije sa njim. Ovakvim potezima, zaključuje Spaho, nije učinjena pogreška “prema meni kao Fehimu nego kao reis-ul-ulemi”. Za toleriranje takvog ponašanja Spaho optužuje i Ministarstvo pravosuđa i bogoštovlja, koje je po njemu bilo dužno da “čuva i štiti ugled i čast vjerskih dostojanstvenika (...) i vrhovnog poglavara jedne priznate brojne vjeroispovijesti u državi”.31 Osim gore spomenutih pritisaka, naročito teške optužbe na račun reisul-uleme Spahe i službenika Islamske zajednice upućene su od doglavnika Ademage Mešića, koji je njihovu aktivnost okarakterizirao kao kriminalnu i opasnu po državu.32 Među razlozima koji su uzrokovali zahlađenje odnosa na relaciji reisululema - organi NDH ne treba zaboraviti ni Spahino zalaganje za zaštitu vjerskih različitosti u Bosni i Hercegovini. Reisul-ulema nije odobravao ustašku politiku masovnog protjerivanja i istrebljenja srpskog i jevrejskog stanovništva, te se tim povodom na različite načine ograđivao od takvih postupaka. Kao primjer navodimo i njegovo pismo podpredsjedniku vlade NDH Džaferu Kulenoviću u kojem traži zaštitu pravoslavnog stanovništva od ustaškog nasi31

HAS, OFS, SF-777, kut. 3, Dopis reisul-uleme Fehima ef. Spahe upućen državnom tajniku u ministarstvu pravosuđa i bogoštovlja Asimu Ugljenu, 10.11.1941.

32

HAS, OFS, SF-777, kut. 3, Dopis reisul-uleme Fehima ef. Spahe upućen državnom tajniku u ministarstvu pravosuđa i bogoštovlja Asimu Ugljenu, 26.11.1941.

44

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 44

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:44

NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA I ISLAMSKA ZAJEDNICA U BOSNI I HERCEGOVINI TOKOM 1941. GODINE

lja. On poziva Kulenovića da iskoristi svoju poziciju i založi se za garantiranje života i imetka pravoslavnog stanovništva na prostoru Glasinca.33 Također, reisul-ulema se kod nadležnih organa zauzimao i za zaštitu jevrejskog stanovništva, ali bez uspjeha. Zato i sam Spaho u jednom pismu iz oktobra 1941. godine navodi kako su “Nijemci digli sve jevreje, pa i one koji su prešli bilo na islam bilo na katoličanstvo”, zaključujući da u takvim situacijama očigledno “nema fajde od intervencija”.34 Udruženje ilmije El-Hidaje i njen predsjednik hadži Mehmed ef. Handžić,35 se već 14. avgusta 1941. na skupštini u Sarajevu otvoreno ograđuju od brojnih ustaških zločina, inicirajući donošenje rezolucija o bošnjačkom distanciranju od ustaških zlodjela. Tim skupom otvara se prostor za donošenje i objavljivanje rezolucija protiv politike progona i ubijanja Srba, Jevreja i Roma. Hronološkim redom rezolucije su tokom 1941. godine usvojene u Prijedoru (23. septembra), Sarajevu (12. oktobra), Mostaru (21. oktobra), Banjoj Luci (12. novembra), Bijeljini (2. decembra) i Tuzli (11. decembra). Sve rezolucije bile su potpisane od strane velikog broja uglednih Bošnjaka, što predstavlja svijetao primjer masovnog protesta protiv politike genocida.36 Spomenute rezolucije, bez obzira na neujednačenost po svojoj sadržini i intonaciji, predstavljale su primjer građanske hrabrosti u Drugom svjetskom ratu. Iako se iz sadržine rezolucija uočava da one nisu direktno dovodile u pitanje ustaški režim, jasno je da se njima manifestiralo nezadovljstvo protiv politike nacionalne, vjerske i rasne diskriminacije koju je sistematski provodila NDH. U cjelini, posmatrajući glavne poruke, posebno Sarajevske i Banjalučke rezolucije, bile su usmjerene u pravcu: osude svih ustaških zločina, ograđivanja od pojedinaca iz bošnjačkog naroda koji su u njima učestvovali, pozivanja na vjersku toleranciju među stanovnicima Bosne i Hercegovine, 33

HAS, OFS, SF-796, kut. 3, Dopis reisul-uleme Fehima ef. Spahe upućen podpredsjedniku vlade NDH Džaferu Kulenoviću, 1. 2.1942. 34

HAS, OFS, SF-763, kut. 3, Pismo reisul-uleme Fehima ef. Spahe upućeno Redžepu Sulejmanoviću trgovcu iz Zavidovića, 20.10.1941. 35

O Mehmedu Handžiću (1906-1944) opširnije vidjeti u Š. Filandra, Bošnjačka politika, 161.

36

Muhamed Hadžijahić, “Muslimanske rezolucije iz 1941. godine”, 1941. godina u istoriji naroda Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1973, 275-282; Safet Bandžović, Bošnjaci i antofašizam. Ratni realizam i odjek rezolucija građanske hrabrosti (1941), Sarajevo 2010. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 45

45

25.9.2012 12:05:44

Denis Bećirović

traženja da se zaštite nevini ljudski životi i obezbjeđenja materijalne pomoći žrtvama.37 Čak ni četnički zločini nad Bošnjacima neće omesti, primjera radi, potpisnike Bijeljinske rezolucije da pozivaju na smirivanje i pomirenje među bosanskohercegovačkim narodima, ističući “ da spas Bosne leži u slozi i bratstvu a ne u krvnoj zavadi i mržnji”(kurziv D.B.).38 Istina, ne treba zaboraviti ni činjenicu da reisul-ulema Spaho nije potpisao Sarajevsku rezoluciju. Naime, iako su mu inicijatori donošenja navedene rezolucije ponudili da se priključi potpisnicima rezolucije, on je to odbio iskazujući svoje protivljenje njenom donošenju u ponuđenoj formi, a posebno 37

Ograđujući se od ustaških zločina potpisnici Sarajevske rezolucije, pored ostalog, konstatiraju i ustaške pokušaje da se ”odgovornost za nedjela obori na muslimane”. U tom smislu se navodi da su ”izrabljivani fes i muslimanska imena. Naime, oblačili su fes (…) nemuslimani vršeći razna zlodjela, kojom prilikom su se nazivali i muslimanskim imenima. Muslimani nisu nikom spremali ni mislili nikakva zla, što najbolje potvrđuju činjenice da su svi muslimani-bivši jugoslovenski vojnici odmah nakon rata predali vojno oružje (…) Muslimani su i u svojoj prošlosti za vrijeme Turske, kada su bili jedini gospodari, tolerirali bez razlike sve vjere i nisu nikom zluma činili. Stoga se ne mogu ni danas muslimani predstavljati inicijatorima zločina i onima, koji ne trpe grko-istočnjake i izazivaju nerede, kao što to neki namjerno čine”. U tekstu Banjaučke rezolucije ukazuje se na ugrožavanje sigurnosti života, imetka, slobode vjere i savjesti, kao i na “ubijanje svećenika i drugih prvaka bez suda i presude, strijeljanje i mrcvarenje u gomilama posve nevinih ljudi, žena pa i djece (...) koje su zaprepastile svakog istinitog čovjeka i koje su na nas muslimane ovih krajeva djelovale najneugodnije. Mi nismo nikada ni očekivali a kamoli želili ovakve metode rada i upravljanja u našim krajevima. (...) Mi smatramo da se ovakva nasilja ne bi smjela vršiti ni nad najgorim neprijateljem. Jer ovo što se kod nas radilo sumnjamo da bi mi mogli naći primjera u povijesti koga bilo naroda”. Na kraju teksta Banjalučke, gotovo identično kao i Sarajevske rezolucije, potpisnici traže “od svih odgovornih čimbenika i svih muslimanskih vjerskih i političkih predstavnika da se zauzmu na svim nadležnim mjestima: da se zavede stvarna sigurnost života, časti, imovine i vjere za sve građane bez ma kakvih razlika; da se nevini svijet stvarno zaštiti jačom vojnom odbranom; da se ubuduće ne dozvoli da se poduzimaju ma kakve akcije, koje će po svojoj naravi izazivati krvoprolića u narodu; da se pozovu na sudsku odgovornost svi stvarni krivci, koji su počinili ma kakvo nasilje ili zlodjelo, bez razlike kojoj vjeri pripadali, te da se najstrožije kazne prema zakonu, kao i oni koji su ovakva zlodjela naređivali ili za njih dali mogućnost; da zakone primjenjuje samo redovna vlast i redovna vojska; da se onemogući svaka vjerska netrpeljivost i da se najoštrije kazne oni koji u ovom pogledu naprave bilo kakav dokazan izgred; da se što prije pruži dovoljna materijalna pomoć onima koji su nedužno postradali u ovim neredima” (podvukao D.B.). Vidi: HAS, OFS, SF-759. i SF-775, kut. 3. 38

HAS, OFS, SF-803. kut. 3.

46

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 46

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:44

NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA I ISLAMSKA ZAJEDNICA U BOSNI I HERCEGOVINI TOKOM 1941. GODINE

prema distribuciji i masovnom umnožavanju iste u obliku letka. Reisul-ulema je smatrao da se još uvijek ne treba prekidati službena komunikacija sa nadležnim organima NDH, bez obzira što ni on nije dovodio u pitanje tačnost sadržine rezolucija. Štaviše, Spaho u jednom pismu početkom novembra 1941. godine navodi da će nastavak dosadašnje politike organa NDH i njega primorati da se svrsta “među rezolucionare”.39 Aktivnost reisul-uleme Spahe prekinuta je njegovom iznenadnom smrću 13. februara 1942. godine. Ipak, njegova smrt nije izazvala pometnju u funkcioniranju Islamske zajednice upravo zahvaljujući samom reisul-ulemi Spahi. Naime, svjestan da su naročito u ratnim vremenima otvorene sve opcije, on nije želio da pitanje izbora njegovog nasljednika ostavi otvorenim za eventualne pokušaje manipulacija poslije njega. Stoga je on, polazeći od propisa sadržanog u članu 92. Ustava Islamske zajednice, izdao rješenje 23. jula 1941. godine kojim je odredio svog nasljednika. Na bazi tog rješenja mjesto naiba, odnosno vršioca dužnosti reisul-uleme, preuzeo je Salih ef. Bašić,40 koji je prije preuzimanja ove funkcije bio član Užeg savjeta reisul-uleme.41 Bošnjaci su u više bosanskohercegovačkih gradova izrazili protivljenje i prema nasilnoj politici prema Romima, tražeći njihovu zaštitu od masovnih hapšenja i deportacija u koncentracione logore. Bošnjački naučni radnici su tim povodom pripremili i poseban elaborat u kome su konstatirali da je napad na Bijele Cigane istovremeno i atak na Bošnjake. Pod takvim pritiskom, a ne želeći izazivati dalje nezadovoljstvo Bošnjaka, Ministarstvo unutrašnjih poslova NDH u svom dopisu od 30. avgusta 1941. naređuje prekid svih represivnih mjera usmjerenih protiv Bijelih Cigana u Bosni i Hercegovini. U istoj naredbi se navodi da se Bijeli Cigani ubuduće moraju “smatrati arijevcima” koji su “pripadnici islama, izvršavaju tačno vjerske obrede, žene se i udavaju sa ostalim muslimanima Hrvatima i imadu svoje kuće”.42 39 HAS, OFS, SF-773. i SF-777, kut. 3. 40 O Salih ef. Bašiću (1886-1948) opširnije vidjeti u Ferhat Šeta, Reis-ul-uleme u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji, 47-48. 41 Arhiv Tuzlanskog kantona (dalje: ATK), Odbor Islamske vjerske zajednice Bijeljina (dalje: OIVZB), br. 240/41, kut. 3, Dopis vršioca dužnosti reisul-uleme Saliha ef. Bašića upućen svim kotarskim vakufsko-mearifskim povjerenstvima i imamatima, 16.2.1942. 42 ATK, OIVZB, br. 226/4, kut. 3, Raspis Ministarstva unutarnjih poslova NDH upućen Kotarskoj oblasti Bijeljina u vezi rasne pripadnosti Bijelih Cigana, 30.8.1941. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 47

47

25.9.2012 12:05:44

Denis Bećirović

Osim javnog izražavanja protesta protiv nasilja nad drugim narodima Bošnjaci, su krajem 1941. sve češće tražili od organa NDH da ih zaštite od četničkih zločina. Širom Bosne i Hercegovine, posebno u njenom istočnom dijelu, četnici su uništavali bošnjačka sela i vršili masovne pokolje, što je među bošnjačkim stanovništvom izazivalo psihozu opće nesigurnosti. Duboko nepovjerenje i nezadovoljstvo Bošnjaka prema NDH postaje naročito izraženo od početka 1942. godine. Među Bošnjacima se sve više širilo uvjerenje da vojne snage NDH nisu u stanju zaustaviti njihova masovna stradanja, što vremenom spoznaje i onaj malobrojniji dio bošnjačkih javnih djelatnika i vjerskih službenika koji je u početku prihvatio NDH i ustašku vlast. S druge strane, nosioci ustaške vlasti optuživali su Bošnjake za neiskrenost i kolebljivost prema NDH. 43

INDEPENDENT STATE OF CROATIA AND THE ISLAMIC COMMUNITY IN BOSNIA AND HERZEGOVINA DURING 1941 Summary The Independent State of Croatia was proclaimed in Zagreb on 10th April 1941 with the help of the Axis forces. Bosnia and Herzegovina was included in the territory of this puppet state. The Ustasha movement negated its historical, state-legal and political unity. With the aim of creating a greater Croatian state, the Ustasha regime had and built a special relationship with the Islamic community and the Bosniaks. Thereby, the leaders of the Ustasha movement expected from the Islamic community unquestionable obedience and loyalty to the authorities of the Independent State of Croatia. The leaders of the Islamic community did not recognize the true character of the Independent State of Croatia when it was formed. The beginners’ illusion that the Islamic community and Bosniaks would have a more secure environment for the undisturbed development was manifested in the re43

H. Matković, “Bosansko-hercegovački muslimani u programu ustaške emigracije i politici Nezavisne Države Hrvatske”, 1033-1034.

48

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 48

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:44

NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA I ISLAMSKA ZAJEDNICA U BOSNI I HERCEGOVINI TOKOM 1941. GODINE

marks of the Grand mufti Fehim ef. Spaho, who thought that Bosniaks in the Independent State of Croatia would be spared of war atrocities and that they would be free and equal citizens. However, already since the summer of 1941 the mentioned expectations faded and in time turned into serious distrust and disputes between the Islamic community and the Independent State of Croatia. The Bosniak religious institutions, especially those on the ground, after finding out about the true Ustasha criminal theory and practice, took a more critical approach towards the Ustasha authorities. That these mentioned discrepancies between the Islamic community and the Ustasha authorities were not just a coincidence and lack of mutual communication, but a result of obvious difference of opinion, it became clear from the autumn of 1941. Distancing themselves from the policy of mass crime in a number of Bosnian and Herzegovinian towns, Muslim resolutions were adopted which condemned the Ustasha crimes. The Islamic community did not act in concordance with the intentions and wishes of the ruling elites of the Independent State of Croatia. Because of this the pressure of the organs of the Independent State of Croatia towards it additionally intensified through violation of autonomy of the Islamic community and the ignoring of the position and role of Grand mufti Spaho.

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 49

49

25.9.2012 12:05:44

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 50

25.9.2012 12:05:44

O DJELOVANJU POVJERENSTVA ZA ISPITIVANJE I USPOSTAVLJANJE JAVNOG MIRA I PORETKA U VELIKIM ŽUPAMA ... KRBAVA I PSAT, SANA I LUKA, TE PLIVA I RAMA TIJEKOM 1941. GODINE Nikica Barić

O DJELOVANJU POVJERENSTVA ZA ISPITIVANJE I USPOSTAVLJANJE JAVNOG MIRA I PORETKA U VELIKIM ŽUPAMA KRBAVA I PSAT, SANA I LUKA, TE PLIVA I RAMA TIJEKOM 1941. GODINE Apstrakt: U radu je, na temelju prethodno neobjavljenih ili nekorištenih izvora, prikazano djelovanje Povjerenstva za ispitivanje i uspostavljanje javnog mira i poretka u velikim župama Krbava i Psat, Sana i Luka, te Pliva i Rama. To povjerenstvo je početkom listopada 1941. osnovao poglavnik Nezavisne Države Hrvatske Ante Pavelić, a na njegovom čelu nalazio se zrakoplovni pukovnik Ivan Mrak. Novi izvori o djelovanju tog povjerenstva donose neke nove spoznaje, različite od interpretacija koje je davala historiografija iz razdoblja socijalističke Jugoslavije. U širem smislu novi izvori o djelovanju povjerenstva pukovnika Mraka otvaraju mogućnost slojevitije interpretacije stanja i događaja u NDH tijekom 1941. godine i odnosa među osobama koje su tada, na različitim dužnostima, sudjelovale u vođenju hrvatske države. Ključne riječi: Povjerenstva za ispitivanje i uspostavljanje javnog mira i poretka u velikim župama Krbava i Psat, Sana i Luka, te Pliva i Rama, zrakoplovni pukovnik Ivan Mrak, Ante Pavelić, Viktor Gutić, Ljubomir Kvaternik, Osman Kulenović

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 51

51

25.9.2012 12:05:44

Nikica Barić

U

staški pokret pod vodstvom Ante Pavelića je Kraljevinu Jugoslaviju smatrao državom u kojoj su Srbi zatrli hrvatsku državnost i ugnjetavali hrvatski narod. Zato su ustaše nakon sloma Jugoslavije i proglašenja Nezavisne Države Hrvatske pokrenuli oštre mjere protiv srpskog stanovništva, koje je u velikom broju živjelo na teritoriji nove države. Ubrzo su hrvatski i njemački predstavnici dogovorili da NDH primi više desetaka tisuća Slovenaca koje su Nijemci namjeravali iseliti iz dijelova slovenskih zemalja koje su pripojene Njemačkom Reichu, dok je iz NDH u Srbiju trebalo iseliti isti broj Srba. Osim toga znatan broj Srba iz NDH pobjegao je ili je protjeran u Srbiju i izvan plana o organiziranom preseljenju. Sredinom srpnja 1941. hrvatske vlasti ukinule su naziv “srpska-pravoslavna vjera”, umjesto kojeg je trebalo koristiti naziv “grčko-istočna vjera”. Kako bi u novim nepovoljnim okolnostima zaštitili svoju egzistenciju, brojni Srbi prešli su na katoličku ili druge priznate vjere, što je bilo posebno rašireno od ljeta 1941., pri čemu su ove vjerske prijelaze poticale i hrvatske vlasti. Osim svega navedenog hrvatske vlasti, odnosno ustaški dužnosnici i postrojbe, u raznim su dijelovima NDH izvršili likvidacije skupina srpskog stanovništva, dok je dio Srba upućen u koncentracijske logore, gdje su likvidirani.1 Nakon proglašenja NDH, za ustaškog stožernika za područje bivše Vrbaske banovine, sa sjedištem u Banja Luci, imenovan je Viktor Gutić. Na toj dužnosti on se istaknuo javnim izjavama u kojima je poticao na nasilje nad srpskim stanovništvom, a u istom je smislu i postupao, pa je srpsko stanovništvo bilo izloženo različitim oblicima progona i nasilja. No, ovakvi će postupci u ljeto 1941. dovesti do masovne pobune srpskog stanovništva protiv hrvatskih vlasti.2

1

O diskriminaciji i nasilju hrvatskih vlasti prema Srbima tijekom 1941. godine vidjeti: Fikreta Jelić-Butić, Ustaše i Nezavisna Država Hrvatska, 1941-1945., Zagreb 1977., 162-178. Za jedno novije i važno djelo u proučavanju nasilja NDH nad srpskim stanovništvom tijekom 1941. i 1942. godine vidjeti: Tomislav Dulić, Utopias of Nation, Local Mass Killing in Bosnia and Herzegovina, 1941-42, Uppsala 2005. Za dokumente o ovoj temi vidjeti: Zločini na jugoslovenskim prostorima u prvom i drugom svetskom ratu, Zbornik dokumenata, tom I, Zločini Nezavisne Države Hrvatske 1941.-1945., Beograd 1993. (dalje: Zločini NDH). 2

Opširnije o tome vidjeti: Dušan Lukač, Banja Luka i okolica u ratu i revoluciji, Banja Luka 1968., 88-101.; T. Dulić, Utopias of Nation, 216-226.

52

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 52

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:44

O DJELOVANJU POVJERENSTVA ZA ISPITIVANJE I USPOSTAVLJANJE JAVNOG MIRA I PORETKA U VELIKIM ŽUPAMA ...

Početkom listopada 1941. Ante Pavelić odredio je da se osnuje tijelo koje je nosilo naziv: “Povjerenstvo za ispitivanje i uspostavljanje javnog mira i poretka u velikim župama Krbava i Psat, Sana i Luka, te Pliva i Rama”. Zapravo su tijekom lipnja i srpnja 1941. osnovane velike župe kao nove upravo-teritorijalne jedinice NDH. Tako je teritorij bivše Vrbaske banovine uključen u sastav Velike župe Krbava i Psat koja je imala sjedište u Bihaću, Velike župe Sana i Luka koja je imala sjedište u Banja Luci i Velike župe Pliva i Rama koja je imala sjedište u Jajcu.3 Spomenuto povjerenstvo se u nekim dokumentima naziva i “Povjerenstvo Mrak” jer se na njegovom čelu nalazio zrakoplovni pukovnik Ivan Mrak. On je prije proglašenja NDH bio oficir jugoslavenske kraljevske vojske. Istaknuo se po tome što je sudjelovao u pobuni protiv jugoslavenskih vlasti i uspostavi hrvatske države u Bjelovaru par dana prije nego je 10. travnja došlo do proglašenja NDH u Zagrebu.4 Djelovanje povjerenstva pukovnika Mraka nije sasvim nepoznato, odnosno ono je spominjano u historiografiji iz razdoblja socijalističke Jugoslavije. Dušan Lukač u svojoj knjizi o Banja Luci u “ratu i revoluciji” iz 1968. spominje da je vodstvo NDH početkom listopada 1941. shvatilo da se partizanski pokret u Bosanskoj krajini sve više širi i ugrožava hrvatsku vlast na tom području. Zato je Pavelićevom odlukom u Banja Luci osnovano posebno povjerenstvo za “borbu protiv ustanka”, na čijem se čelu nalazio pukovnik Mrak i koje je imalo “punu vlast” nad čitavom Bosanskom krajinom. Lukač nadalje navodi: Djelatnost ovog povjereništva bila je uglavnom političko-propagandnog karaktera. Ono je izdalo nekoliko proglasa građanima Banje Luke i stanovništvu Bosanske krajine u kojima je prijetilo uništavanjem svih onih koji se ne pokore i ne predaju ustaškoj vlasti. Ovaj pokušaj zastrašivanja nije imao većeg efekta ni u gradu, niti na ostalim terenima oslobođene i neoslobođene teritorije. Krajem 1941. ili početkom 1942. godine, zbog svoje neefikasnosti ovaj specijalni organ ustaške vlasti u Banjoj

3

Za kotare koji su bili u sastavu spomenutih velikih župa vidjeti: F. Jelić-Butić, Ustaše i NDH, 104. 4

Opširnije o Ivanu Mraku vidjeti: Tko je tko u NDH, Hrvatska 1941.-1945., Glavni urednik Darko Stuparić, Zagreb 1997., 283-284. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 53

53

25.9.2012 12:05:44

Nikica Barić

Luci sa kompetencijama za tada najsnažnije ustaničko područje u NDH - Bosansku krajinu, prestao je da radi.5

Milan Vukmanović u jednom radu iz 1982. također spominje Povjerenstvo Mrak, navodeći da je u njegovom sastavu djelovao i pokretni prijeki sud. Također navodi da je taj pokretni prijeki sud upućen iz Zagreba u Banja Luku kako bi sudio većoj skupini uhićenih komunista. Nadalje navodi da je pukovnik Mrak sredinom prosinca 1941. napustio Banja Luku, u kojoj se zadržao duže nego što je bilo predviđeno, navodno zato jer su hrvatske vlasti brinule da će partizani ugroziti samu Banja Luku nakon što se iz nje povukla njemačka vojska.6 Na temelju ovih primjera može se zaključiti da su pukovnik Mrak i njegovo povjerenstvo, odnosno pokretni prijeki sud, stigli u Banja Luku isključivo kako bi provodili represivne mjere protiv komunista, partizana, pa i cijelog stanovništva tog područja, ali u tome nisu imali većeg uspjeha. Ivan Košutić je u svojoj knjizi o domobranstvu NDH objavljenoj 1992. donio cjeloviti prijepis odredbe Ante Pavelića od 3. listopada 1941. o osnutku Povjerenstva Mrak.7 No, po mom mišljenju, Košutić nije na zadovoljavajući način interpretirao taj izvor. Švedski povjesničar Tomislav Dulić se u svojoj doktorskoj disertaciji iz 2005. bavio zločinima i terorom vlasti NDH nad srpskim stanovništvom u Bosni i Hercegovini tijekom 1941. i 1942. godine. Pri tome je posvetio pažnju i događajima u Bosanskoj krajini, opisujući odnos Viktora Gutića prema srpskom stanovništvu na tom području. No, Dulić nije spomenuo djelovanje pukovnika Mraka i njegovog povjerenstva.8 Novi izvori do kojih sam došao daju više podataka o djelovanju povjerenstva pukovnika Mraka. Ante Pavelić je odredbom od 3. listopada 1941. 5

D. Lukač, Banja Luka i okolica u ratu i revoluciji, 161-163.

6

Milan Vukmanović, Okupaciona i ustaška vlast u Bosanskoj krajini od ljeta 1941. do početka 1942. godine, Skendervakufska konferencija ‘42., Oblasna konferencija KPJ za Bosansku krajinu, Zbornik radova s Naučnog skupa “Oblasna konferencija za Bosansku krajinu 21-23. februara 1942. godine u Skender-Vakufu” održanog 20-22. februara 1982. u Skender Vakufu, Banjaluka 1982., 224. 7

Ivan Košutić, Hrvatsko domobranstvo u Drugom svjetskom ratu, Zagreb 1992., 275.

8

T. Dulić, Utopias of Nation, 216-228.

54

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 54

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:44

O DJELOVANJU POVJERENSTVA ZA ISPITIVANJE I USPOSTAVLJANJE JAVNOG MIRA I PORETKA U VELIKIM ŽUPAMA ...

imenovao naročito Povjerenstvo za ispitivanje i uspostavljanje javnog mira i poretka u velikim župama Krbava i Psat, Sana i Luka, te Pliva i Rama. Zadaća povjerenstva bila je da na području spomenute tri velike župe ispita uzroke poremećaja javnog reda i poretka i poduzme potrebne mjere da se zaštiti život i imovina pojedinaca i cjelokupnog stanovništva. Povjerenstvo je trebalo poduzeti sve potrebno da stanovništvo “bez razlike vjere” može nesmetano živjeti. Povjerenstvo je također trebalo razoružati svaku “nezakonitu oružanu postrojbu”, a posebno one koje bez prava koriste ustaške odore i znakovlje. Konačno, povjerenstvo je trebalo učiniti sve potrebno da svugdje zavlada mir i poredak, da se stanovništvo potpuno smiri, da mu se osigura sigurnost života i imovine, dok su svi oni koji djeluju protiv zakona trebali biti kažnjeni, kako bi se uspostavio ugled države i da svatko osjeti zaštitu državnih vlasti. Sve ove zadatke povjerenstvo je trebalo izvršiti u sporazumu s velikim županima i ustaškim stožernicima, odnosno vođama ustaškog pokreta u spomenutim velikim župama. Osim toga povjerenstvu su se u njegovom radu na potpuno raspolaganje trebala staviti sva upravna, vojna i ustaška tijela. Povjerenstvo je imalo pravo, gdje to smatra potrebnim, smijeniti sve državne, upravne, samoupravne i ustaške dužnosnike, kao i domobranske i oružničke časnike i dočasnike. Nalozi i zapovijedi povjerenstva trebali su biti bezuvjetno izvršeni, a eventualne pritužbe protiv njegovog djelovanja nisu mogle odgoditi njegove odluke.9 Na čelo povjerenstva imenovan je zrakoplovni pukovnik Ivan Mrak, dok su ostali članovi bili ustaški potpukovnik Ivan Šojat, zrakoplovni bojnik Nikola Mikec i zrakoplovni bojnik Vjekoslav Vičević. Ministarstvo pravosuđa trebalo je ove članove povjerenstva imenovati i članovima pokretnog prijekog suda, a isto je ministarstvo trebalo odrediti i jednog suca za predsjednika tog suda. Na kraju Pavelićeve odredbe navedeno je da su sve državne, upravne, samoupravne, vojne i ustaške vlasti dužne povjerenstvu staviti na raspolaganje sav materijal i sredstva potrebna za njegov rad, kao i sve spise i podatke koje povjerenstvo zatraži. Sve spomenute vlasti također su bile dužne izvršiti sve mjere koje povjerenstvo odredi kao jamstvo državne vlasti za sigurnost života,

9

Hrvatski državni arhiv, Zagreb (dalje: HDA), Oružnički vodovi NDH, Vodno oružničko zapovjedništvo Knin, Broj: 1756/1941. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 55

55

25.9.2012 12:05:44

Nikica Barić

slobode i imovine u pitanju slobode vjeroispovijesti i prava prelaženja iz jedne vjere u drugu.10 Na početku svog djelovanja pukovnik Mrak objavio je proglas u kojem je naveo da je odlukom Ante Pavelića imenovano povjerenstvo kojem se on nalazi na čelu. U proglasu su sve osobe koje su, iz bilo kojih razloga, napustili svoje domove, pozvane da se nesmetano vrate mirnom životu u svojim selima i na svojim posjedima. Svatko tko se odazove na spomenuti poziv bio je dužan prijaviti se svom općinskom načelniku, kotarskom predstojniku ili oružničkoj postaji, gdje mu je trebala biti izdana propusnica za slobodan povratak njegovoj kući. Ista propusnica trebala je biti i potvrda da ti povratnici uživaju punu zaštitu NDH, pa su sve vlasti i sve domobranske, oružničke i ustaške postrojbe pozvane da tim osobama budu u svemu “pri ruci”. Nadalje je u proglasu najstrože zabranjeno bilo kakvo nasilje nad bilo kojom osobom ili njegovom imovinom, a posebno spaljivanje kuća. Svatko onaj, bez obzira na vjeru, koji bude dirao u život ili imovinu drugog, bit će predan pokretnom prijekom sudu koji se nalazi u sastavu povjerenstva i za spomenute postupke taj će ga sud osuditi na smrt strijeljanjem.11 Uspio sam doći do osam predmeta (optužnica i osuda ili samo osuda), koji su nastali djelovanjem pokretnog prijekog suda koje se nalazilo u sastavu Povjerenstva Mrak.12 Iz tih spisa može se zaključiti da je spomenuti sud tijekom listopada 1941. djelovao u Bosanskoj Krupi i Bihaću, a tijekom studenog u Banja Luci. Članovi vijeće tog suda, barem prema dostupnim predmetima, bili su dr. Franjo Pihač, predsjednik vijeća, ustaški potpukovnik Ivan Šojat i zrakoplovni bojnik Nikola Mikec. U dva predmeta tijekom zasjedanja suda u Banja Luci umjesto potpukovnika Šojata član vijeća bio je Adolf Tudor. Od dostupnih osam predmeta tri se odnose na muslimane koji su optuženi za ometanje djelovanja vojnih snaga NDH, odnosno suradnju s “četničko-komunističkim bandama”. U sva tri predmeta pokretni prijeki sud oslobodio je osumnjičene. Ostalih pet predmeta predstavit ću opširnije. 10

Isto.

11

Isto.

12

Svi predmeti Pokretnog prijekog suda u sastavu Povjerenstva Mrak nalaze se u: HDA, Sudovi Oružanih snaga NDH. Zahvaljujem se gospodinu Milanu Pojiću iz HDA koji mi je skrenuo pažnju na te dokumente.

56

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 56

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:44

O DJELOVANJU POVJERENSTVA ZA ISPITIVANJE I USPOSTAVLJANJE JAVNOG MIRA I PORETKA U VELIKIM ŽUPAMA ...

Pokretni prijeki sud Povjerenstva Mrak je 11. listopada 1941. u Bosanskoj Krupi na smrt strijeljanjem osudio petero muslimana iz tog mjesta. Prvooptuženi je bio Ibrahim Jogić zvani “Baška”. Ovi muslimani optuženi su da su početkom rujna 1941. u selu Drenova Glavica kao “divlje ustaše” noževima zaklali 65 “grkoistočnjaka”, žena i djece. Jogić je također optužen da je nekoliko dana prije ubio i opljačkao još četiri osobe.13 Isti sud je 30. listopada, zasjedajući u Bihaću, na kaznu smrti strijeljanjem osudio sedmero muslimana iz kotara Cazin, među kojima i prvooptuženog, hodžu Bećira Borića. Oni su optuženi da su 22. rujna u selu Tržačka Raštela i okolnim mjestima pobili nekoliko desetaka “grkoistočnjaka”. Ubijene osobe su se prethodno odazvale pozivima hrvatskih vlasti da se vrate svojim kućama, te su prešle na rimokatoličku vjeru, odnosno najavile su da će to učiniti. Sud je zaključio da su organizatori tog zločina Ale Omanović, bivši ustaški logornik iz Cazina, i još neke osobe, ali je postupak protiv njih izdvojen jer njihovo boravište u tom trenutku nije bilo poznato. Optuženi su odgovornost za zločin prebacivali na Omanovića, tvrdeći da im je on naredio da “očiste” spomenuto područje. Također su nijekali da su pobili “grkoistočnjake”, odnosno tvrdili su da su oni poginuli u borbama. Sud nije prihvatio njihovu obranu, te je zaključio: Na osnovu svega gore iznesenog kao i na osnovu iskaza svjedoka i kontradiktornih izjava samih optuženih, sud se je uvjerio da su hodža Borić kao intelektualni začetnik i gore osuđeni njegovi ljudi kao izvršioci njegovih naređenja iako to oni svi poriču, krivi za djelo koje imputira optužnica, te su isti iako je to putem vlasti i nakon Poglavnikovog govora, da se nijednom povratniku ne smije ništa desiti i da se ima zagarantirati svakom povratniku sigurnost života i imovine, organizirali i izvršili pokolj grko-istočnjaka u selu Trž.[ačka] Raštela, te tako poklali u samim Raštelima 46 osoba, većinom žene i djece, a u okolnim selima neustanovljen broj osoba.14

13

HDA, Sudovi Oružanih snaga NDH, Optužnica i osuda Pokretnog prijekog suda, Bosanska Krupa, 10.-11. listopada 1941., bez broja. 14

HDA, Sudovi Oružanih snaga NDH, Osuda Pokretnog prijekog suda, Bihać, 30. listopada 1941., bez broja. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 57

57

25.9.2012 12:05:45

Nikica Barić

Pokretni prijeki sud Povjerenstva Mrak je 24. studenog 1941., tijekom svog zasjedanja u Banja Luci, oslobodio optužbi Ibrahima Memića iz Kozarca. On je pred sud izveden zato što je 18. listopada u jednoj gostionici u Kozarcu pred više ljudi izjavio da “sve ustaše treba poklati, da su svi ustaše pljačkaši”. Time je vrijeđao ustaške postrojbe i ustaški pokret, za što je bilo predviđeno izvođenje pred prijeki sud. Memić je poricao optužbe, dok su dva svjedoka izjavili da je optuženi prilikom počinjenja zločina bio jako pijan, u gostionici je zadirkivao sve prisutne, pa je tako i jednom ustaši rekao da sve ustaše “treba zaklati, jer da su pljačkaši”. Sud je zaključio da optuženi nije imao stvarnu namjeru izvrći ruglu ustaški pokret, odnosno da je bio pijan. U obrazloženju oslobađajuće presude također je spomenuo da je sudu poznato da je u Kozarcu “bilo dosta pljačke”, koju su izvršile pojedine osobe koje su sebe nazivale ustašama, iako to nisu bili “pravi ustaše”.15 Idućeg dana, 25. studenog sud je na smrt strijeljanjem osudio dvojicu domobrana, Augusta Klepića i Mehmeda Ramića. Oni su optuženi da su u noći s 2. na 3. kolovoza 1941. u Topuskom silovali jednu ženu i njezinu kćer.16 Sud je 28. studenog donio i presudu u postupku protiv Blaža Đukića, “vjere grkoistočne”. On je bio optužen da je surađivao s komunistima, odnosno četnicima, čime je počinio djelo protiv države i njezinog unutarnjeg uređenja. No, na temelju iskaza svjedoka i samog Đukića, on je oslobođen optužbi.17 Iz jednog dokumenta Ustaške nadzorne službe iz 1942. također se vidi da je Povjerenstvo Mrak vodilo istragu protiv Kazimira Kuharskog. On je nakon proglašenja NDH bio voditelja kotarska ispostave u Drvaru. Kuharski je optužen da su njegovi nasilni postupci prema “grkoistočnjacima” u ljeto 1941. doveli do njihove pobune. Tijekom ove istrage Kuharski je bio dva mjeseca zatvoren u Banja Luci, ali je na kraju istraga obustavljena, a on kao potpuno nevin pušten na slobodu.18 15

HDA, Sudovi Oružanih snaga NDH, Pokretni prijeki sud u sastavu povjerenstva “Mrak”, P.p.s. 767-a/41., Osuda. 16

HDA, Sudovi Oružanih snaga NDH, Pokretni prijeki sud u sastavu povjerenstva “Mrak”, P.p.s. 769-a/41. Osuda. 17

HDA, Sudovi Oružanih snaga NDH, Pokretni prijeki sud u sastavu povjerenstva “Mrak”, P.p.s. 770-a/41. Osuda.

18

Arhiv Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine, Sarajevo, Zbirka arhivalija, Građa

58

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 58

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:45

O DJELOVANJU POVJERENSTVA ZA ISPITIVANJE I USPOSTAVLJANJE JAVNOG MIRA I PORETKA U VELIKIM ŽUPAMA ...

Dostupni spisi pokretnog prijekog suda u sastavu Povjerenstva Mrak nose brojeve (P.p.s. 767-a/41., P.p.s. 769-a/41., P.p.s. 770-a/41.) koji ukazuju da je taj sud donio više stotina osuda. Nažalost nisu mi bili dostupni svi spisi tog suda, pa je teško reći tko je sve i pod kojim optužbama pred njega izveden i kakva je bila struktura osuda. No, smatram da i pregledani predmeti tog suda pokazuju da on nije sudio isključivo komunistima, partizanima i njihovim suradnicima. Naprotiv, vidljivo je da je taj sud izrekao više smrtnih kazna protiv ustaša i domobrana koji su vršili nasilje nad srpskim, odnosno “grkoistočnim” stanovništvom. To pokazuje da je svrha djelovanja Povjerenstva Mrak ipak bila različita od one koja se spominjala u historiografskim radovima iz razdoblja socijalističke Jugoslavije. Treba spomenuti i okružnicu Povjerenstva Mrak, koja je napisana 20. studenog 1941. u Banja Luci. Vrhovno oružničko zapovjedništvo u Zagrebu je 24. studenog tu okružnicu dostavilo podređenim oružničkim zapovjedništvima. Pretpostavljam da je ista okružnica upućena i drugim nadležnim tijelima hrvatskih vlasti. Povjerenstvo Mrak je u okružnici navelo da je izdalo proglas narodu, “bez obzira na vjeru”, s glavnim ciljem da pobunjenici polože oružje i mirno se vrate svojim kućama. Povjerenstvo je svima koji tako postupe zajamčilo punu zaštitu. Pobunjenici koji se ne odazovu na spomenuti poziv i koji u borbi budu uhvaćeni s oružjem trebali su biti izvedeni pred prijeki sud. Također je najstrože zabranjeno da se sa zarobljenim pobunjenicima postupa samovoljno i izvan zakonskih propisa. U okružnici je nadalje navedeno da je Povjerenstvo izvidima na terenu došlo do spoznaje da je velika većina pobunjenika odbjegla u šume da spase život pred “klanjem i zvjerstvima” pojedinih neodgovornih elemenata. U vezi s položajem “grčkoistočnog” stanovništva koje je bilo izloženo nasilju takvih elemenata u okružnici je navedeno: Ti grkoistočnjaci prelazili su u masama na katoličku vjeru i želili su, da kao lojalni građani nastave miran život i rad. To im sve nije pomoglo, jer se sa klanjem nastavljalo i dalje tako, da su ti ljudi jednostavno prisiljeni da odbjegnu u šumu i sa oružjem brane svoje živote. - Ti postupci sa grkoistočnjacima, u glavnom mirnim građanima, vršeni su bez ikakvog sistema i plana sa jednom strahovitom brutalnoUstaške nadzorne službe, Broj dokumenta: 267, Ustaška nadzorna služba, Broj U. Z. Prs. 344/1942., Posebna oznaka: Z I. O Kazimiru Kuharskom također vidjeti: Milan N. Zorić, Drvar u ustanku četrdeset prve, Beograd 1963., 33-47. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 59

59

25.9.2012 12:05:45

Nikica Barić

šću, a vršio ih je svaki na svoj način i prema svojoj uviđavnosti. - U mnogo slučajeva postrek za to, dali su pojedini predstavnici državnih vlasti, a šire mase iskoristile su to za pljačku i osobne osvete, a pod vidom i okriljem ustaškog pokreta.19

U vezi s ovim Povjerenstvo Mrak je u okružnici zaključilo: Sve se može učiniti, samo to sve treba da imade jednu formu baziranu na zakonskim odredbama i propisima, a pored toga treba uvjek imati na umu i konačne rezultate ovakvog rada.20

Nadalje su u okružnici opisane posljedice postupaka “neodgovornih elemenata”. Najozbiljnija je bila ta da je 28. srpnja 1941. buknula opća pobuna “grkoistočnjaka”. Iako bi i bez prethodno opisanih postupaka “neodgovornih elemenata” došlo do “neke pobune”, ipak bi to bile samo “pojedinačne akcije”, u njima bi sudjelovali samo komunisti, te bi takve akcije bile lako ugušene. Nasuprot tome posljedice velike pobune koja je izbila bile su velike žrtve među pripadnicima domobranskih i ustaških postrojbi, zatim potpuna propast gospodarstva na pobunjenom području, tako da je prijetila i opasnost izbijanja gladi. Isto tako na tisuće Hrvata je pred pobunjenicima moralo napustiti svoje domove, a njihove kuće i imovina bili su izloženi masovnom uništavanju. Takav razvoj događaja stvorio je pogodne okolnosti za “širenje komunizma” među stanovništvom. Povjerenstvo Mrak također je ustanovilo da postoje dvije različite skupine pobunjenika, odnosno “komunisti” i “četnici”, koji se međusobno ne slažu jer velika većina seljaka ne želi surađivati s komunistima. No, komunisti, kao “inteligentniji”, uspijevaju preuzeti vlast u svoje ruke, čemu se seljaci opiru, ali ih komunisti nadziru “najvećim terorom”. Zapravo su seljaci naklonjeni mirnom rješenju i žele se vratiti svojim kućama kao lojalni građani, a od hrvatskih vlasti traže da ih zaštiti od komunista. Ti seljaci uglavnom su spremni prijeći na katoličku vjeru, ali zahtijevaju da ne 19

HDA, Oružnički vodovi NDH, Vodno oružničko zapovjedništvo Knin, Broj: 1756/1941. Spomenuta okružnica Povjerenstva Mrak objavljena je i u: Građa za historiju narodnooslobodilačkog pokreta u Slavoniji, Knjiga I, Slavonski brod 1962., dok. br. 212. 20

Isto.

60

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 60

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:45

O DJELOVANJU POVJERENSTVA ZA ISPITIVANJE I USPOSTAVLJANJE JAVNOG MIRA I PORETKA U VELIKIM ŽUPAMA ...

budu građani drugog reda, kao i jamstva da neće biti iseljeni u Srbiju. Spomenuti seljaci “grkoistočnjaci”, od kojih su mnogi prešli na katoličku vjeru, nastoje biti lojalni građani, ali nemaju zaštitu hrvatskih vlasti, jer su oružničke postaje preslabe, pa su ovi seljaci izloženi “teroru komunista”, kojima se moraju pokoravati.21 Zajedno sa svojom okružnicom Povjerenstvo Mrak je Vrhovnom oružničkom zapovjedništvu dostavilo i prijepis Pavelićeve odluke o osnivanju tog tijela, kao i proglas koje je povjerenstvo uputilo stanovništvu na početku svog djelovanja, sa zamolbom da cjelokupno oružništvo postupa u duhu tih dokumenata, s ciljem da se pobunjenički pokret suzbije mirnim putem, da se izbjeglo stanovništvo vrati svojim domovima i da se svakom zajamči osobna i imovinska sigurnosti. Zato je trebalo zabraniti svako nezakonito uredovanje, a svatko tko nezakonito postupa trebao je biti priveden zakonskoj odgovornosti. U skladu s ovim Vrhovno oružničko zapovjedništvo naredilo je da se svi pripadnici oružništva “podrobnom i višestrukom poukom” o spomenutom obavijeste i da se strogo provede razoružavanje svih onih koji nemaju pravo nositi oružje, da se svako bezakonje i nasilje najenergičnije suzbije, “bez obzira na vjeru”, i da se svakom zajamči osobna i imovinska sigurnost. Kaznene mjere može poduzimati isključivo zakonita vlast, a nikako pojedinci. Na narod je, putem viđenijih ljudi, trebalo utjecati da se radi na tome da pobunjenici polože oružje i vrate se svojim domovima i nastave s mirnim životom. Onima koji se vrate iz odmetništva i polože oružje nadležne oružničke postaje trebale su izdati propusnice koje će im omogućiti povratak kućama.22 General Dragutin Rumler, zapovjednik I. domobranskog zbora u Sisku, je 23. studenog 1941. izvijestio Glavni stožer Ministarstva hrvatskog domobranstva o stanju na području kotara Glina. Tamo su 18. studenog odmetnici izvršili prepad na mjesne ustaške postrojbe, u kojem su ustaše imale gubitaka. Kao odgovor na ovo, na to su područje već 19. studenog stigle ustaške postrojbe iz Kostajnice i Zagreba, kako bi izvršile akciju “čišćenja” pobunjenika. No, u toj akciji ustaše zapravo nisu naišli na naoružane pobunjenike, ali je prema podacima generala Rumlera ubijeno oko 800 civila, “grkoistočnjaka”. Rumler je zaključio da takvi i slični postupci ustaških postrojbi izazivaju veliko “ogor21

Isto.

22

Isto. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 61

61

25.9.2012 12:05:45

Nikica Barić

čenje i revolt” stanovništva, kako Hrvata, tako i “grkoistočnjaka”. Hrvati se boje da će zbog takvih ustaških postupaka doživjeti osvetu, dok je ogorčenje “grkoistočnjaka” na vrhuncu jer su mnogi među njima prešli na katoličku vjeru, a hrvatske vlasti su im više puta zajamčile slobodu i punu zaštitu. Štoviše neke “grkoistočnjake” koji su prešli na katoličku vjeru Ante Pavelić je i osobno primio u Zagrebu. Rumler je zaključio da na tom području zaista postoje manje “četničko-komunističke” skupine, ali je većina naroda ostala mirna. No, to se u budućnosti ne može očekivati jer “grkoistočnjaci” više ne vjeruju nikakvim obećanjima hrvatskih vlasti. Zbog spomenutih akcija ustaških postrojbi ustaški pokret gubi povjerenje među hrvatskim narodom, dok su simpatije “grkoistočnjaka” na strani pobunjenika. Kako bi se ustaškim “zulumima” stalo na kraj general Rumler predložio je da se za Veliku župu Gora, čije se sjedište nalazilo u Petrinji, kao i za Veliku župu Pokupje, čije je sjedište bilo u Karlovcu, također uspostavi povjerenstvo za uspostavu javnog reda i poretka istog sastava kao i povjerenstvo pukovnika Mraka. To bi povjerenstvo trebalo odmah krenuti na teren, kako bi povratilo povjerenje naroda u hrvatsku državu. Ono bi trebalo izvidjeti uzroke trenutnog stanja, prema odgovornima za takvo stanje strogo postupiti, kako bi se “stradalom pučanstvu i hrvatskom življu” dala barem “djelomična satisfakcija”.23 Zaista je početkom 1942. u Petrinji počeo djelovati Zdrug “Mrak”, kao privremena domobranska postrojba pod zapovjedništvom pukovnika Ivana Mraka. Kasnije je ta postrojba preimenovana u Petrinjski zdrug.24 Nemam podataka da je do dolaska pukovnika Mraka u Petrinju došlo na temelju zahtjeva generala Rumlera, ali ne bih u potpunosti odbacio mogućnost da je pukovnik Mrak na novoj dužnosti, pored suzbijanja partizana, također trebao djelovati i na smirivanju stanja, odnosno onemogućavanja ekscesa na koje je još krajem 1941. ukazao general Rumler. Završna razmatranja

Vidljivo je da je u razdoblju socijalističke Jugoslavije povjesničarima koji su se bavili “Narodnooslobodilačkim ratom i socijalističkom revolucijom” na 23

Zločini NDH, dok. br. 338.

24

Nikica Barić, Ustroj kopnene vojske domobranstva Nezavisne Države Hrvatske, 1941.-1945., Zagreb 2003., 136.

62

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 62

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:45

O DJELOVANJU POVJERENSTVA ZA ISPITIVANJE I USPOSTAVLJANJE JAVNOG MIRA I PORETKA U VELIKIM ŽUPAMA ...

području Banja Luke i Bosanske krajine bilo poznato djelovanje povjerenstva pukovnika Ivana Mraka. No, ti su povjesničari fragmentarno i iskrivljeno prikazivali uzroke osnutka i svrhu djelovanja tog tijela. Moje je mišljenje da su to činili zato jer bi cjelovitiji prikaz rada Mrakovog povjerenstva narušio “crnobijelu” sliku, prevladavajuću u historiografiji tog razdoblja. Kao što sam prikazao, pokretni prijeki sud Povjerenstva Mrak je osudio na smrt veći broj osoba koji su, kao ustaše, vršili nasilje nad srpskim stanovništvom, a zaključci povjerenstva bili su da treba smirivati stanje i jamčiti sigurnost Srbima, odnosno “grkoistočnjacima”, pri čemu je težnja bila da to stanovništvo prijeđe na katoličku vjeru. Povjerenstvo je smatralo da će takav postupak dovesti do smirivanja stanja, odnosno otklanjanja uzroka pobune srpskog stanovništva. No, nije bila riječ samo o kažnjavanju dijela neposrednih počinitelja zločina nad srpskim stanovništvom. Već u rano ljeto 1941., dakle prije osnutka Povjerenstva Mrak, Viktor Gutić povučen je sa svoje dužnosti iz Banja Luke.25 Nakon toga on do kraja postojanja NDH više nije zauzimao istaknutije dužnosti.26 Isto tako tijekom rujna 1941. s dužnosti velikog župana Velike župe Krbava i Psat u Bihaću smijenjen je i Ljubomir Kvaternik. On je bio brat vojskovođe i doglavnika Slavka Kvaternika, koji je proglasio NDH. Nakon povlačenja iz Bihaća Ljubomir Kvaternik više nije postavljen niti na jednu dužnost u državnoj upravi ili ustaškom pokretu.27 Prema poslijeratnim podacima novih jugoslavenskih vlasti, upravo se Ljubomir Kvaternik, slično kao Gutić, istaknuo u provođenju različitih nasilja nad srpskim stanovništvom. S takvim postupcima je prekinuto nakon njegovog povlačenja iz Bihaća.28 Tako se može zaključiti da je Povjerenstvo Mrak kaznilo barem dio neposrednih počinitelja nasilja nad srpskim stanovništvom na području velikih župa Sana i Luka i Krbava i Psat, dok viši dužnosnici koji su bili odgovorni za ta nasilja nisu kažnjeni, ali su marginalizirani i nije im dana mogućnost da ostanu na odgovornim dužnostima.

25

D. Lukač, Banja Luka i okolica u ratu i revoluciji, 106-107.

26

Opširnije o Viktoru Gutiću vidjeti: Tko je tko u NDH, 145.

27

Opširnije o Ljubomiru Kvaterniku vidjeti: Tko je tko u NDH, 225-226.

28

Zločini NDH, dok. br. 373. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 63

63

25.9.2012 12:05:45

Nikica Barić

Prema nekim podacima, povlačenje Gutića iz Banja Luke zahtijevao je general Johann Fortner, zapovjednik njemačke 718. pješačke divizije, koji je bio nezadovoljan njegovim postupcima. No, isto tako, Gutić je svojim postupcima stvorio nezadovoljstvo u muslimanskim krugovima u Banja Luci. Kako je bilo planova da Banja Luka postane glavni grad NDH, u njemu je djelovao Osman Kulenović, potpredsjednik Hrvatske državne vlade. Muslimanski elementi su preko Kulenovića iskazivali svoje nezadovoljstvo Gutićem i njegovom politikom.29 Iako bi cijelo ovo pitanje trebalo opširnije istražiti, može se pretpostaviti da je upravo na inicijativu muslimanskih krugova došlo do smjene dužnosnika kao što su Viktor Gutić i Ljubomir Kvaternik, a moguće je da je na njihov prijedlog Pavelić i osnovao povjerenstvo pukovnika Mraka. U širem smislu na osnutak i djelovanje Mrakovog povjerenstva treba gledati kao na pokušaj vlasti NDH da smire stanje u dijelovima države koji su bili zahvaćeni pobunom srpskog stanovništva. Očito je već tada u dijelu vladajućih krugova postojala spoznaja da je nasilje nad srpskim stanovništvom kontraproduktivno i da njegov položaj treba riješiti na drugi način. Tijekom 1942. bit će napuštena politika vjerskih prijelaza i osnovana Hrvatska pravoslavna crkva, a Srbi definirani kao Hrvati pravoslavne vjere. No, i s pravoslavnima koji nisu pristupili novoj pravoslavnoj crkvi trebalo je, ukoliko se drže lojalno, postupati kao prema svim drugim hrvatskim državljanima.30 Hrvatske vlasti također će sklopiti sporazume o suradnji s dijelom četničkih postrojbi koje su djelovale u NDH, kojima su ti četnici priznali hrvatsko vrhovništvo.31 Osim toga započet će i mobilizacija pravoslavaca u domobranstvo, iako samo u nenaoružane radne postrojbe, no to je bila promjena u odnosu na 1941. kada “grkoistočnjaci” uopće nisu bili pozivani u vojnu službu.32 No, ovako zamišljeno rješenje nije nikada imalo mogućnost sustavne provedbe zbog ratnih

29

D. Lukač, Banja Luka i okolica u ratu i revoluciji, 103-107.

30

Državni arhiv u Karlovcu, Razni spisi iz razdoblja NDH, Oružničko krilno zapovjedničtvo Gospić 2. oružničke pukovnije, Taj. Broj: 741/1942. 31

Rasim Hurem, Sporazumi o saradnji između državni organa Nezavisne države Hrvatske i nekih četničkih odreda u istočnoj Bosni 1942. god., Prilozi, Institut za istoriju radničkog pokreta Sarajevo, br. 2, Sarajevo 1966., 285-325.

32

N. Barić, Ustroj kopnene vojske domobranstva NDH, 173-182.

64

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 64

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:45

O DJELOVANJU POVJERENSTVA ZA ISPITIVANJE I USPOSTAVLJANJE JAVNOG MIRA I PORETKA U VELIKIM ŽUPAMA ...

okolnosti i činjenice da su vlasti NDH sve više gubile mogućnost upravljanja državom i nadzora nad znatnim dijelovima njezina teritorija.

ON THE COMMISSION FOR THE INVESTIGATION AND ESTABLISHMENT OF PUBLIC SAFETY AND ORDER IN THE GREAT COUNTIES OF KRBAVA-PSAT, SANA-LUKA AND PLIVA-RAMA DURING 1941 Summary Using the new archival documents the article presents the activities of the Commission for the investigation and establishment of public safety and order in the great counties of Krbava-Psat, Sana-Luka and Pliva-Rama during 1941. These three great counties of Independent State of Croatia were situated in northwestern parts of Bosnia-Herzegovina. The commission was established by Ante Pavelić, head of the Independent State of Croatia in early October 1941 and it was headed by air force Colonel Ivan Mrak. This commission was mentioned in the works of historians from the period of socialist Yugoslavia who researched “People’s liberation struggled and socialist revolution” but its role was misinterpreted as a body whose main role was to fight against the Communist led Partisan movement. Immediately after the proclamation of the Croatian state the Ustasha regime began discriminating and terrorizing Serb population in northwestern Bosnia. In summer of 1941 this led to large scale uprising of the Serbs. The uprising movement would later split into Communist led Partisans and Serb nationalists Chetniks organization. Commission of the colonel Mrak was sent to northwestern Bosnia to investigate the causes of the uprising. It concluded that the main responsibility for the uprising lays on self-organized Ustasha groups and certain state officials who were responsible for brutal crimes against Serb population. The commission suggested that public order would be restored if all Croatian authorities guarantee life and property of “Greek-Eastern” (Serb) population and the population itself can make religious conversion to Catholicism. Within the commission of Colonel Mrak there was also a mobile court martial and it sentenced to death at least some perpetrators of crimes against Serbs. Regional state BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 65

65

25.9.2012 12:05:45

Nikica Barić

and Ustasha officials who also bore responsibility for terror against Serbs were not put before court martial, but they were replaced and never again gained prominent positions. What is important is the political background which enabled the mission of Colonel Mrak. His commission was sent to northwestern Bosnia by the personal order of Pavelić. Unfortunately there are no sources that can explain this Pavelić’s decision. But it is probable that Moslem politicians who also took important positions within the new Croatian state influenced Pavelić to restore order in northwestern Bosnia and to put a stop to unorganized Ustasha terror against Serb population. Commission of Colonel Mrak can also be seen as a step in general intention of Croatian authorities to resolve the problems caused by initial wave of its terror against Serb population by more conciliatory means because it soon became obvious that random violence and crimes committed against Serbs brought serious counterproductive consequences for the Croatian state.

66

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 66

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:45

Sanja Gladanac

USPOSTAVA DRŽAVNOG ŠKOLSTVA NA PODRUČJU VELIKE ŽUPE VRHBOSNA Abstrakt: Ustaški režim koji je u ratnom periodu (1941 – 1945) uspostavio upravu na području Velike župe Vrhbosna tretirao je školstvo kao važnu polugu sistema državne vlasti. U radu se prikazuje proces organiziovanja školskog sistema Nezavisne države Hrvatske na spomenutom prostoru. Na osnovu izvorne građe razmatraju se mjere koje su nove vlasti poduzele s ciljem okončanja 1940/41. školske godine i stvaranja uslova za otpočinjanje naredne te svi problemi koji su pratili državno školstvo: nedostatak adekvatnih školskih prostorija, izbijanje zaraznih bolesti, deficit stručnog kadra, školske opreme. Ključne riječi: Velika župa Vrhbosna, školski sistem, karakter školstva, Nezavisna država Hrvatska, udžbenici.

M

ada je od prelomne 1941. prošlo punih sedamdeset godina, saznanja o pojedinim segmentima državne vlasti u Bosni i Herecegovini za vrijeme Drugog svjetskog rata i dalje su fragmentarna i navode se samo usputno, u sklopu radova koji tretiraju širu problematiku NDH i ustaški režim. S takvim je statusom u domaćoj historiografiji i tematika državnog školskog sistema uspostavljenog tokom 1941 – 1945. godine. Poput većine tema vezanih za snage koje su komunisti smatrali neprijateljima, izdajnicima i kolaboracionistima tako je i ova, tokom socijalističke epohe, dugo vremena bila zanemarivana ili samo usputno spominjana. Sporadično tretirano, držav-

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 67

67

25.9.2012 12:05:45

Sanja Gladanac

no školstvo je obavezno vrednovano iz pozicija pobjednika i ideološkog ugla pa je viđenje istog, bilo apriorno negativno i iskrivljeno. U njegovom naučnom istraživanju nije se mnogo odmaklo ni u postsocijalističkom periodu. Iako su prilike omogućile da se bez ideološke stege pristupi istraživanju tema koje su do tada bile marginalizovane, ova problematika ostaje van fokusa interesovanja historičara. Imajući spomenuto u vidu, postavlja se imperativ naučne obrade organizacije, karaktera, sadržaja, cilja i dostignuća školskog sistema uspostavljenog u Bosni i Hercegovini za vrijeme uprave NDH. Stoga ćemo se, ovom prilikom kada rekapituliramo stanje nastalo u našoj zemlji tokom kataklizmične 1941. godine osvrnuti na uspostavu državnog školstva, njegov karakter, zakonsko regulisanje i organizovanje prve ratne školske godine. Struktura školske vlasti

Oružani napad Sila osovine na Kraljevinu Jugoslaviju aprila 1941. godine rezultirao je njenim vojnim slomom i potpunim raspadom zemlje. Na ruševinama jednog dijela bivše države voljom pobjednika, uspostavljena je Nezavisna država Hrvatska. U sklopu izgradnje njenog državnog sistema, odmah se pristupilo organizovanju odgovarajućih strukura školske vlasti. Želeći što prije preuzeti kontrolu nad školskim prilikama na terenu, novi režim je bez kolosalnih promjena zadržao konture školskog sistema naslijeđenog iz Kraljevine Jugoslavije. Prema istom, kao vrhovna instanca u školskoj strukturi vlasti određeno je Ministarstvo nastave,1 koje je kroz četverogodišnji period postojanja Nezavisne države Hrvatske bilo konstantan resor njene vlade.2 Ministarstvu 1

Tokom 1941/1942. školske godine ovo resorno ministarstvo je djelovalo pod dva različita imena: Ministarstvo bogoštovlja i nastave (od 16. 4. 1941) i Ministarstvo nastave (od 24. 6. 1941). Za prvog ministra postavljen je dr. Mile Budak (16. 4. 1941 – 2. 11. 1941) kojeg je na toj dužnosti potom naslijedio prof. Stjepan Ratković (2. 11. 1941 – 10. 10. 1942). Tko je tko u NDH; Hrvatska 1941. – 1945. Zagreb: Minerva, 1997, str. 458. U ovom radu koristim naziv Ministarstvo nastave.

2

U prvim danima postojanja NDH i izgradnje njene državne vlasti, školstvo je pripalo Ministarstvu bogoštovlja i nastave sa Milom Budakom na čelu. Shvatajući njegovu važnost u pogledu obrazovanja omladine i njenog poželjnog odgoja, već krajem juna 1941. godine poglavnik Ante Pavelić je sve upravne poslove iz oblasti vjere prenio iz Ministarstva bogoštovlja i nastave u Ministarstvo pravosuđa dok su prosvjetni poslovi ostali u istom ministarstvu

68

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 68

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:45

USPOSTAVA DRŽAVNOG ŠKOLSTVA NA PODRUČJU VELIKE ŽUPE VRHBOSNA

nastave je u tačno određenim nadležnostima, pripadala: “cjelokupna nastava izuzev niže i srednje stručne nastave, briga i nadzor nad naučnim, književnim i umjetničkim društvima, ustanovama i prosvjetnim zavodima; školske knjige i tiskanice, nadzor nad svima zakladama sporazumno s ministarstvom, koje upravlja zakladom.“3 Spomenute nadležnosti i obaveze resorno ministarstvo je obnašalo preko svojih internih organa, školskog nadzorništva, velikih župa te pojedinih ustanova i zavoda,4 koji su djelovali u sklopu istog. Odražavajući načelo jedinstva upravne vlasti Ministarstvo nastave je bilo podijeljeno na odjele, a ovi na odsjeke i pododsjeke. Njegovu prvobitnu strukturu činili su: Obći odsjek i pet odjela – Odjel za visoko školstvo, znanstvene zavode, umjetnost i književnost, Odjel za srednje školstvo, Odjel za žensko školstvo, Odjel za pučku nastavu i Odjel za promicanje prosvjete. Nadležnosti Obćeg odsjeka odnosile su se na izradu nacrta zakonskih propisa, brigu za školske knjige, sastavljanje budžeta ministarstva, saradnju s Ministarstvom unutašnjih poslova i predsjedništvom vlade u vezi sa cenzurisanjem filmova itd. Ostalih pet odjela podijelili su stručne poslove prema svojim nazivima. Sa ovakvom fizionomijom Ministarstvo nastave je funkcionisalo do oktobra 1942. godine kada su svi spomenuti odjeli zamijenjeni s tri ravnateljstva za poslove od državnog značaja.5 Ministarstvo nastave je svoju prosvjetnu politiku na terenu provodilo preko odjelā za nastavu pri velikim župama. Uspostava ovog nižeg nivoa školske vlasti na području Velike župe Vrhbosna obilježena je pomalo haotičnim prikoje je nastavilo djelovati pod imenom Ministarstva nastave. Zakonska odredba o državnoj vladi Nezavisne Države Hrvatske, 24. 6. 1941. u: Zbornik zakona i naredaba Nezavisne Države Hrvatske (dalje: Zbornik zakona NDH), br. 3, 1941, str. 205. 3

Isto.

4

Pod nadzorom Ministarstva nastave stajali su Hrvatski državni ured za jezik i Državni zavod za narodnu prosvjetu. Izvještaj državnog tajnika dr. Stjepana Ratkovića o radu Ministarstva nastave podnijet pred Saborom 26. 2. 1942. (dalje: Izvještaj tajnika S. Ratkovića). u: Brzopisni zapisnici Prvog zasjedanja Hrvatskog državnog sabora u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj godine 1942. Zagreb, 1942, str. 127. 5

Zakonska odredba o državnoj vladi Nezavisne Države Hrvatske, 9. 10. 1942. u: Službeni glasnik Ministarstva narodne prosvjete (dalje: Glasnik ministarstva prosvjete), br. 30, 1942, str. 1495-1508. Istu zakonsku odredbu vidi u: Zbornik zakona NDH, br. 30, 1942, str. 12771283. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 69

69

25.9.2012 12:05:45

Sanja Gladanac

likama, budući da je u tom tranzicijskom periodu organizovanja Nezavisne države Hrvatske, na spomenutom području istovremeno djelovalo nekoliko razina vlasti. Struktura vlasti očigledno je bila složena jer je tokom cijele 1941. godine pored bivše banske uprave Drinske banovine u likvidaciji, djelovalo još Povjereništvo NDH u Sarajevu, župska vlast i Zapovjedništvo vojne krajine u Sarajevu. Činjenica da je svaki od spomenutih segmenata vlasti imao organ koji se brinuo za školstvo dodatno je komplikovala sistem školske uprave u ovoj župi. Do unificiranja školske vlasti na prostoru župe Vrhbosna, odnosno konačnog prenosa nadležnosti na sistem župa, bila je zadržana bivša banska uprava. S uspostavljanjem župske vlasti nije automatski prestala djelovati bivša banska uprava za Drinsku banovinu čije je Prosvjetno odjeljenje (ili docnije nazvano Odjel za nastavu) sa svojim Odsjekom za narodne škole i Odsjekom za srednje škole sve do sredine 1942. godine paralelno djelovalo s Odjelom za nastavu velike župe Vrhbosna.6 Školsku upravu na terenu dodatno je usložnjavalo djelovanje Odjela za nastavu Povjereništva NDH u Sarajevu.7 U periodu stabilizacije državne uprave njemu je, kao tada glavnom organu državne uprave, bila povjerena vodeća uloga u usmjeravanju i vođenju školskih prilika na terenu.8 Sličnu funkciju na području istočnih krajeva župe Vrhbosne obavljao je Odjel za nastavu Zapovjedništva vojne krajine. Iako je Vojna krajina, kao vojnopolitička institucija, osnovana na području 11 pograničnih srezova Bosne i

6

Arhiv Bosne i Hercegovine (dalje: ABiH), Sarajevo, Velika župa Vrhbosna (dalje: VŽV), kut. 30, sign. 9145, 1942; Sajma Sarić, “Arhivski fond Velike župe Vrbosna”. u: Glasnik arhiva i društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, br. 14-15 (1974/75). Sarajevo: Društvo arhivskih radnika str. 41.

7

Povjereništvo NDH u Sarajevu zvanično je djelovalo od 24. aprila do 7. augusta 1941. godine kada su sve njegove nadležnosti prebačene Velikoj župi Vrhbosna. Odredba o ukidanju, Zbornik zakona NDH, br. 5, 1941, str. 366; S. Sarić, n. dj, str. 37. 8

Obim nadležnosti Odjela za nastavu Povjereništva NDH u Sarajevu u oblasti školstva najbolje ilustruje činjenica da je rješavao tada ključne školske probleme na teritoriji župe: imenovanje gradskog školskog nadzornika (Dimač Bartola) kao glavnog inspektora za kontrolu i unapređenje školstva u Sarajevu, otvaranje Privatne pučke škole čč. ss. Kćeri Božije ljubavi u Novom Sarajevu te briga za kadrovski i prostorni deficit škola. Historijski arhiv Sarajevo (dalje: HAS), Sarajevo, Školski nadzornik za grad Sarajevo i školski srez, (dalje: ŠN), kut. 9, sign. 1092, 1066 i 875, 1941.

70

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 70

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:45

USPOSTAVA DRŽAVNOG ŠKOLSTVA NA PODRUČJU VELIKE ŽUPE VRHBOSNA

Hercegovine prema Srbiji i Crnoj Gori, bila pod okriljem Ministarstva hrvatskog domobranstva, i imala isključivo vojno-političke nadležosti, u nedostatku drugih oblika vlasti bavila se školskim pitanjima sve do 13. marta 1942. godine kada su sve njene ingerencije prebačene na župe.9 Nakon ukidanja Povjereništva NDH u Sarajevu i banske uprave, a koje su tokom prve ratne godine upravljale školskim prilikama u Velikoj župi Vrhbosni, glavni prosvjetni organ na terenu postaje Odjel za nastavu pri župskoj upravi. Već od septembra 1941, dakle samo dva mjeseca od početka djelovanja Velike župe Vrhbosne10, on počinje kroz svoja dva organa, Odsjeka za pučku nastavu i Odsjeka za srednje školstvo obavljati administrativni rad, disciplinski nadzor te poslove oko organizovanja nastave.11 U oblasti osnovnog školstva nadležnosti velike župe bile su vezane za otvaranje novih razreda i škola, odobravanje novih školskih općina i izgradnju školskih zgrada, provođenje disciplinskih propisa nad nastavničkim i pomoćnim osobljem škole, vršenje nadzora nad prosvjetnim osobljem pomoćnih osnovnih škola (imenovanje, premještanje, otpuštanje iz službe), te donošenje odluka koje su bile direktno vezane za rad škole (polaganje privatnih ispita, izdavanje duplikata školskih svjedočanstava, početak i prekid obuke zbog vanrednih smetnji, vanškolski rad nastavnika itd). Poslovi koje je Odsjek za srednje škole obavljao odnosili su se na određivanje područja pojedinih srednjih škola (gimnazije, učiteljske škole), održavanje i popravak školskih zgrada,

9

ABiH, Sarajevo, VŽV, kut. 33, sign. 11334, 1942; Rafael Brčić, “Prilog razmatranju okupacionih sistema u Bosni i Hercegovini 1941. godine”. u: Prilozi, br. 5 (1969). Sarajevo: Institut za istoriju radničkog poktreta Sarajevo, str. 235; Rafael Brčić, “Okupacioni sistem i ustaška Nezavisna Država Hrvatska u Sarajevu (1941 – 1943)”. u: Sarajevo u revoluciji. Komunistička partija Jugoslavije u pripremama i organizaciji ustanka, tom II. Sarajevo: Istorijski arhiv Sarajevo, 1977, str. 266.

10

Proglašenjem poglavnikove odluke od 21. juna 1941. godine započelo je djelovanje Velike župe Vrhbosna sa sjedištem u Sarajevu. Velikom župom Vrhbosnom, koja je obuhvatala sedam kotareva: Sarajevo, Vlasenica, Srebrenica, Rogatica, Višegrad, Čajniče i Foča, upravljao je veliki župan Derviš Omerović. Objava o početku poslovanja Velike župe Vrhbosne, 21. 6. 1941. u: Zbornik zakona NDH, br. 4, 1941, str. 212. Isto vidi u: Šematizam Nezavisne Države Hrvatske: Upravna i sudbena podjela Nezavisne Države Hrvatske (uredio: Franjo Poje). Zagreb: Nakladni odjel Hrvatske državne tiskare, 1941, str. 78. 5

ABiH, Sarajevo, VŽV, kut. 30, sign. 9145, 1942. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 71

71

25.9.2012 12:05:45

Sanja Gladanac

zdravstveni nadzor nad učenicima, odobravanje programa za školske priredbe, proglašenje privremenog prekida nastave radi zaraze, instruktivni nadzor nad radom nastavnika, podnošenje polugodišnjih izvještaja o stanju škola itd.12 Ovakve nadležnosti učinile su školsku upravu na župskom nivou glavnim faktorom organizovanja školske nastave na terenu. Međutim, karakter ovlaštenja nad osnovnoškolskim i srednjoškolskim sistemom bio je različit. Dok je Odjel za nastavu Velike župe Vrbosna, odnosno njen Odsjek za srednje škole vršio direktni nadzor nad srednjim školama, između župe i uprava osnovnih škola stajao je školski nadzornik kao dodatni organ u stručno-pedagoškoj kontroli kvaliteta nastave. Iako je prema jugoslovenskom Zakonu o narodnim školama iz 1929. godine bilo predviđeno postojanje mjesnih školskih odbora sa obavezom da se brinu za materijalno izdržavanje škola i njihovo redovno pohađanje,13 rad istih je s početkom ratne drame i promjenom vlasti u zemlji zamro. Mjesni školski odbor za grad Sarajevo prestao je djelovati već 2. maja 1941,14 a naznake njegova ponovnog aktiviranja javljaju se tek 1943. godine. Pored zvaničnih organa školskih vlasti koji su se starali za regularno odvijanje nastave i stvaranje potrebne infrastrukture s ciljem redovnog odvijanja iste, bitnu posredničku ulogu između uprave osnovnih škola i Ministarstva nastave obavljali su školski nadzornici, gradski i kotarski. Prevashodno nadzornog karaktera, oni su kroz svoj administrativni, pedagoško-instruktivni rad i rad na narodnom prosvjećivanju obavljali administrativne poslove oko otvaranja novih škola i odjeljenja, popunjavali prazna učiteljska mjesta, podučavali 12

Naredba predsjedničtva vlade Nezavisne Države Hrvatske, kojom se na temelju zakonske odredbe o ovlaštenju za prienos poslova od ministarstva na velike župe od 25. studenog 1941. Broj CDXXVIII-2098-Z-1941. prenose na velike župe poslovi iz nadležnosti ministarstva nastave, 31. 1. 1942. u: Zbornik zakona NDH, br. 7, 1942, str. 225-226. 13

Prema naslijeđenim zakonskim propisima jugoslovenskog školskog sistema u dužnosti mjesnog školskog odbora spadali su: sastavljanje budžeta za izdržavanje škola, nabavljanje ogrijeva, školskih knjiga, školskog pribora u okviru odobrenog proračuna, rad na upisu sve djece dorasle za školu i briga da je svi redovno pohađaju, skrb za siromašne učenike, za učeničke vanškolske aktivnosti, materijalno pomaganje kurseva za domaćice i privrednozadružnih kurseva te uopće rad na unapređenju prosvjetnih prilika. Zakon o narodnim školama, 5. 12. 1929. u: Službene novine Kraljevine Jugoslavije, br. 289, 1929, str. 2170-2172. 14

HAS, Sarajevo, ŠN, kut. 9, sign. 593, 1941.

72

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 72

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:46

USPOSTAVA DRŽAVNOG ŠKOLSTVA NA PODRUČJU VELIKE ŽUPE VRHBOSNA

učitelje u praktičnom odgojno-obrazovnom radu, ocjenjivali njihovo ponašanje te pratili školske prilike u svom reonu. Ekvivalentan nadzor nad srednjim školama vršilo je resorno ministarstvo, neposredno ili preko organa opće upave i posebnih izaslanika obavljajući kontrolu koja je bila administrativnog (pregled administracije i novčanih knjiga) i nastavno-instruktivnog karaktera (kontrolisanje stručnog rada nastavnika i davanje uputa istim).15 Bez obzira na namjeru državne školske politike da prekine s prethodnim školskim sistemom, ipak se u pogledu izmjene strukture školske vlasti i općeg školskog zakonodavstva malo učinilo. U upotrebi je i dalje bila školska zakonska regulativa Kraljevine Jugoslavije,16 a cjelokupni školski sistem samo je prilagođen jezičkim i administrativnim promjenama, što je naročito vidljivo na primjeru naslijeđenog sistema školskih nadzornika. U skladu sa upravnom podijelom NDH, naslijeđeni sreski školski nadzornici preimenovani su u kotarske školske nadzornike, te su dva naslijeđena školska sreza s područja grada Sarajeva preimenovana u gradska školska nadzorništva.17 Na području Velike župe Vrhbosna pored dva spomenuta gradska školska nadzornika koja su pod svojom ingerencijom imala osnovne škole s teritorija grada Sarajeva, na okolnim, vangradskim područjima djelovala su dva školska nadzornika kotara sarajevskog a u ostalim kotarevima župe Vrhbosna još šest školskih kotarskih nadzorništava. Kao i u predratnom periodu, dva gradska nadzorništva (I i II školski kotar grada Sarajevo) obuhvatali su po sedam osnovnih škola. Ali, nakon pripajanja IV i XIII pučke škole V pučkoj školi, sa školskom obukom se krajem 1941. nastavilo u dvanaest osnovnih škola na području Sarajeva što je dovelo do reorganizacije gradskih školskih nadzorništava. Od tada je zbog smanjenja broja osnovnih škola I školski kotar grada Sarajevo obuhvatao pučke škole I-VI, a II školski kotar grada Sarajevo pučke škole VII-XII. 15

Zakon o srednjim školama, 31. 8. 1929. u: Službene novine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, br. 217, 1929, str. 1600. 16

Školski sistem NDH regulisan je zakonskim aktima naslijeđenim iz Kraljevine Jugoslavije: Zakon o narodnim školama od 5. 12. 1929, Zakon o srednjim školama od 31. 8. 1929, Zakon o građanskim školama od 5. 12. 1931, Zakon o učiteljskim školama od 2. 10. 1929. 17

Gradska školska nadzorništva u NDH, pored Sarajeva, imali su gradovi: Zagreb, Osijek, Zemun i Banja Luka. Naša domovina, sv. 2: hrvatska kultura-politička poviest Hrvata (dalje: Naša domovina). Zagreb: Glavni ustaški stan, 1943, str. 852. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 73

73

25.9.2012 12:05:46

Sanja Gladanac

Pod administrativno-instruktivnom kontrolom nadzornika I školskog kotara grada Sarajevo bile su i privatne osnovne škole koje su isključivo djelovale u sklopu konfesionalnih zavoda (Zavod sv. Josipa, Zavod sv. Augustina, Zavod Malog Isusa, Zavod Presvetog trojstva, Zavod sv. Vinka).18 Broj škola koje su obuhvatali nadzornici školskih kotara nije bio konstantan. On se mijenjao u zavisnosti od sigurnosnih prilika na teretnu što je bilo posebno karaktersitično za istočne dijelove župe gdje su ratna dejstva bila najizraženija. Ratna situacija koja je onemogućavala normalan tok nastave i adekvatu podršku školskih kotarskih nadzornika, otrkivala je svu nemoć postojeće strukture školskih nadzorništava i potrebu za efikasniom kontrolom školskih prilika sa višeg upravnog nivoa. Zbog haotičnih prilika na terenu, Ministarstvo nastave se odlučilo izmijeniti dotadašnju strukturu sistema školskih nadzornika. Ukinuo je kotarska i gradska školska nadzorništava kao insturktivno-administrativne organe i djelokrug njihovih poslova prenio na velike župe odnosno na župska školska nadzorništva.19 Životni vijek gradskog nadzorništva I i II školskog kotara grada Sarajevo de facto je trajao do 6. septembra 1943. godine kada su svi njegovi poslovi i nadležnosti prebačeni na Veliku župu Vrhbosna.20 Karakter državnog školskog sistema

Uporedo sa izgradnjom državne vlasti i prilagođavanjem naslijeđenog školskog sistema novonastalim potrebama, ustaški režim predano radi i na davanju osnovnih smjernica i obilježja novom školstvu. Već prvim pravnim aktima nastojao mu je udahnuti “ustaški i hrvatski nacionalni duh” i zametnuti sve protuhrvatske tragove koji su prema njegovom uvjerenju bili prisutni u svim segmentima jugoslovenskog školskog sistema. Kako je u njemu vidio sredstvo “za odnarođivanje hrvatske mladeži i buduće inteligencije”21 te sredstvo za njihov odgoj u “protuhrvatskom i jugoslavenskom duhu”, ustaški 18

HAS, Sarajevo, ŠN, kut. 9, sign. 874, 1941.

19

Zakonska odredba o školskim nadzorničtvima, 22. 9. 1942, u: Zbornik zakona NDH, br. 28, 1942, str. 1197. Istu zakonsku odredbu vidi u: Službeni glasnik Ministarstva nastave (dalje: Glasnik ministarstva nastave), br. 29, 1942, str. 1453.

20

ABiH, Sarajevo, VŽV, kut. 73, sign. 24195, 1943; Isto, kut. 75, sign. 26584, 1943.

21

Naša domovina, sv. 2, str. 845.

74

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 74

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:46

USPOSTAVA DRŽAVNOG ŠKOLSTVA NA PODRUČJU VELIKE ŽUPE VRHBOSNA

režim je označio imperativnim stvaranje “hrvatskog školstva” koje će odgajati hrvatsku omladinu u državnom i nacionalnom smislu. Sprovođenje u praksu takve zamisli značilo je unošenje ustaške ideologije u školstvo, izmjenu nastavnog kadra te izradu nastavnih programa i udžbenika prilagođenim novim društveno-ideološkim potrebama. Upliv ustaške ideologije u državnu prosvjetnu politiku vidljiv je već prvih mjeseci djelovanja nove vlasti. U želji da se prekine s prethodnim školskim sistemom i uspostavi novi, prožet ustaško-ideološkim elementima, uveden je korijenski pravopis, prepravljen je kalendar školskih proslava, izmijenjeni su nastavni programi te odštampani novi udžbenici. Osim ovih suštinskih promjena novouspostavljeno školstvo je, poput svih segmenata hrvatskog društva, bilo direktno ideologizirano u smislu otvorenog širenja načela ustaškog pokreta, upotrebe ustaškog pozdrava, diskriminirajućeg odnosa prema nepoželjnim nacionalnim elemenitima. U vladajućoj ideologiji kao takvi, označeni su Jevreji, Romi i Srbi. Njihova ugroženost ogledala se ne samo u neravnopravnom statusu u školskom sistemu već u potpunoj društvenoj marginaliziranosti te izloženosti općem teroru. Državna antisemitska politika, popraćena rasnim zakonima, fizičkim nasiljem, otimanjem imovine, svoj pandam u školskom sistemu imala je u vidu diskriminirajućih odluka prema kojima je za upis u škole bila odlučujuća “rasna pripadnost učenika odnosno njihovih roditelja.”22 Zakonski je bilo jasno decidirano da se zbog svog rasnog porijekla, u srednje i građanske škole “učenici(ce) izraelitske vjere (Židovi) uobće ne mogu upisivati”23. Zabranom sticanja srednjoškolske naobrazbe nastojao se obrezvrijediti jevrejski narod i potisnuti ga iz javnog života Nezavisne države Hrvatske.24 Sa marginalizova22

Upisivanje učenika židova u srednje i gradjanske škole, 19. 9. 1941.u: Glasnik ministarstva nastave, br. 8, 1941, str. 691-692.

23

Upisivanje učenika grčko-iztočne i izraelitske vjere u srednje i gradjanske škole, 15. 9. 1941. u: Glasnik ministarstva nastave, br. 8, 1941, str. 691. 24

U kontekstu antisemitske pojavnosti u školstvu treba napomenuti da diskriminirajući odnos prema jevrejskim učenicima nije bio izum ustaškog režima. Začetke te pojave nalazimo još u Kraljevini Jugoslaviji gdje je pred rat (1940. godine), a vjerovatno u skladu s njenom vanjskopolitičkom orijentacijom prema Njemačkoj, bilo ograničeno obrazovanje jevrejske populacije uvođenjem “numerus clausus”, odnosno određivanjem broja polaznika univerziteta, visokih i srednjih škola prema postotku koji cjelokupna jevrejska populacija BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 75

75

25.9.2012 12:05:46

Sanja Gladanac

njem jevrejskih učenika nastavilo se i u osnovnom školstvu. Iako im je isprva bilo dozvoljeno redovno pohađanje nastave u osnovnim školama,25 od 1942. godine paralelno s pojačanim antisemitskim akcijama, propisano je njihovo odvojeno podučavanje od djece arijevskog porijekla, ili eventualno stvaranje posebnih odjela za jevrejsku djecu ukoliko je njihova brojnost bila veća.26 Pošto ni zakoni ni arhivska građa dalje ne spominju separatno obrazovanje jevrejske djece, sumnjamo da je ideja uopće realizirana tim prije što se u Sarajevu konstantno smanjivao broj jevrejskog življa.27 Uprkos svim zakonskim zabranama i otvorenoj antisemitskoj politici terora, analiza prezimena đaka koji su pohađali gradske škole ipak nam otkriva pojedinačne primjere pohađanja nastave jevrejskih učenika. Bez obzira na činjenicu da je vladajuća ustaška ideologija bila prvenstveno antisrpska, mjesta u školskim klupama bilo je i za djecu srpske nacionalnosti. Budući da im je zakonski bilo dopušeno da kao redovni učenici pohađaju osnovne i srednje škole i slušaju nastavu iz pravoslavnog vjeronauka (koja zbog nedostatka svečenićkog kadra i neangažovanosti vlasti da nadomjeste kadrovski deficit uopće nije bila organizovana) de iure su bili ravnopravni s drugim đacima. Sama činjenica da se u zakonskim propisima jasno naglašava odobrenje za njihovo redovno pohađanje nastave,28 de facto svjedoči o diskriminirajućem odnosu režima prema Srbima što je u pogledu školstva rezultiralo njihovim znatno manjim pohađanjem nastave nego u predratnom periodu .29 ostvaruje unutar ukupnog broja jugoslovenskog stanovništva. Stoga, možemo zaključiti da je partnerstvo sa Njemačkom, značilo i zauzimanje antisemitskih stajališta i u najmanju ruku pokušaja marginaliziranje jevrejske populacije. Uredba o upisu lica jevrejskog porekla za učenike univerziteta, visokih škola u rangu univerziteta, viših, srednjih, učiteljskih i drugih stručnih škola, 5. 10. 1940. u: Službene novine Kraljevine Jugoslavije, br. 229, 1940, str. 1869. 25

HAS, Sarajevo, ŠN, kut. 9, sign. 1049, 1941.

26

Obučavanje židovske djece u pučkim školama, 18. 3. 1942. u: Glasnik ministarstva nastave, br. 11, 1942, str. 509.

27

Božo Madžar, “Ljudske i materijalne žrtve Sarajeva u toku drugog svjetskog rada”. u: Sarajevo u revoluciji u borbi do punog oslobođenja (novembar 1943 – april 1945), tom IV. Sarajevo: Istorijski arhiv Sarajevo, 1981, str. 653.

28

Upisivanje učenika grčko-iztočne i izraelitske vjere u srednje i gradjanske škole, 15. 9. 1941. u: Glasnik ministarstva nastave, br. 8, 1941, str. 691. 29

Još jedan propis u seriji onih koji su se odnosili na marginaliziranje odnosno obespravlji-

76

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 76

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:46

USPOSTAVA DRŽAVNOG ŠKOLSTVA NA PODRUČJU VELIKE ŽUPE VRHBOSNA

Demografska kretanja stanovništva kao posljedica rata, fizičko uništenje pojedinih nacionalnih grupa (Jevreja, Roma, Srba) kao sastavni dio državne politike terora te proglašeni diskriminirajući zakoni kao fragment rasnog zakonodavstva, utjecali su na primjetno manji broj upisanih učenika u sarajevskim osnovnim i srednjim školama te izmjenu vjerske i nacionalne strukture istih. Refleksiju takvog stanja možemo pratiti i na primjeru dviju sarajevskih ženskih gimnazija u koje se na početku 1941/42. školske godine upisalo četvrtina manje učenica nego prethodne školske godine.30 Opravdanje tome, vlasti su našle u činjenici “što su mnogi roditelji učenica grčko-istočne vjere odselili, a ove se godine, zbog prilika nisu upisale mnoge učenice iz istočnih krajeva Bosne”. “Selidba Srba” kao ustaški eufemizam za njihov bijeg pred terorom udarila je vidljiv pečat na vjersko-nacionalnu sliku Državne prve ženske realne gimnazije. Od ukupnog broja upisanih učenica u ovu sarajevsku gimnaziju

vanje srpskog elementa u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, propisivao je oduzimanje zgrada koje su bile u vlasništvu srpsko-pravoslavne crkvene općine ili srpske zemljoradničke zadruge, a koje su korištene za potrebe škole. Bilo je planirano da svi ti objekti budu izuzeti u korist države odnosno stavljani na raspolaganje školama i učiteljskim ustanovama. To je značilo da se, od 21. jula 1941. godine pa sve do konačnog zakonskog regulisanja ovog pitanja, ne plaća najamnina za korištenje tih objekata već da će i dalje isti slobodno koriste u školske svrhe. U skladu sa tim, bilo je predviđeno da zgradu bivšeg doma “Kola srpskih sestara” u Sarajevu preuzme Državna druga ženska realna gimnazija. Međutim, teško je vjerovati da je do toga zaista i došlo budući da arhivska građa i tokom 1944. godine, kao i prethodnih godina, spominje obavezu redarstva da tu zgradu preda školskoj upravi pošto je objekat zauzeo neposredno nakon uspostave ustaškog režima u Sarajevu. Postupak pri izvlastbi zgrada u korist države, 21. 7. 1941. u: Glasnik ministarstva nastave, br. 5, 1941, str. 282-283. Hrvatski državni arhiv (dalje: HDA, Zagreb, Ministarstvo narodne prosvjete Nezavisne države Hrvatske (dalje: MNP NDH), kut. 2, sign. 42, 1941; Historijski arhiv Sarajevo (dalje: HAS), Sarajevo, Državna druga ženska realna gimnazija (dalje: II ženska gimnazija), kut. 8, sign. 187, 1943. 30

U odnosu na 1940/41. školsku godinu kada je Državnu prvu žensku realnu gimnaziju pohađalo 785 učenica, a Državnu drugu žensku realnu gimnaziju 789, godinu dana kasnije (prema zvaničnim statističkim podacima objavljenim 6. 11. 1941. godine) bilo je upisano 582 odnosno 602 učenice. Sarajevski novi list (dalje: SNL), br. 154, 7. 11. 1941, str. 5. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 77

77

25.9.2012 12:05:46

Sanja Gladanac

tokom 1941/42. školske godine njih 25% bile su pravoslavne vjere,31 dok je prethodne godine taj postotak bio znatno veći - 42,78%.32 U direktnoj vezi sa spomenutom diskriminirajućom politikom prema Srbima bilo je protjerivanje ćirilićnog pisma iz javnog i privatnog života na području cijele NDH,33 te uklanjanje svih knjiga pisanih “u srpskom duhu, štampane ćirilicom, a koje nemaju znanstveni i strogo stručni značaj.“34 Za školske biblioteke to je značilo odstranjivanje knjiga štampanih ćiriličnim pismom, knjiga štampanih latinicom ali pisane od strane srpskih autora te svih onih koje, po sudu bibliotekara, zbog svog sadržaja ne mogu ostati u bibliotečkom fondu.35 Polemika sarajevskih gimnazijskih profesora koja je nastala povodom ovakve državne politike, otkriva nam da se odstranjivanje neželjenih knjiga nije obavljalo revnosno i dosljedno i da je očigledno pri tome bilo otpora.36 31

Školske 1941/42. godine u I i II ženskoj realnoj gimnaziji najbrojnije su bile učenice rimokatoličke vjere (sa 45% odnosno 37,3%), dok je postotak učenica islamske vjere bio oko 30%, a učenica pravoslavne vjere u I gimnaziji 25%, a u II gimnaziji nešto veći, 31, 89%. SNL, br. 154, 7. 11. 1941, str. 5; Historijski arhiv Sarajevo (dalje: HAS), Sarajevo, Državna prva ženska realna gimnazija u Sarajevu (dalje: I ženska gimnazija), kut. 2, sign. 1460, 1941. Dostupna arhivska građa za Državnu drugu žensku gimnaziju otkriva nam da se vjerska struktura njenih učenica nije bitnije izmijenila ni naredne školske godine (1942/43). Up. HAS, Sarajevo, II ženska gimnazija, kut. 4, sign. 1123, 1942; Isto, kut. 6, sign. 693, 1943.

32

HAS, Sarajevo, I ženska gimnazija, kut. 2, sign. 221, 1941. 33 Zakonska odredba o zabrani ćirilice, 25. 4. 1941. u: Zbornik zakona NDH, br. 1, 1941, str. 26. Istu odredbu vidi u: Službeni glasnik Ministarstva bogoštovlja i nastave (dalje: Glasnik ministarstva bogoštovlja), br. 1, 1941, str. 18-19.

34

Upozorenje školskim knjižnicama, 19. 7. 1941. u: Glasnik ministarstva nastave, br. 5, 1941, str. 284. 35

Izlučivanje knjiga iz školskih knjižnica, 3. 9. 1941. u: Glasnik ministarstva nastave, br. 7, 1941, str. 583-584.

36

Zbog delikatnosti i težine posla, među srednjoškolskim profesorima i bibliotekarima pojavile su se nedoumice u smislu selekcije nepodobnih knjiga. Dok su jedni smatrali da se trebaju zadržati vrijedne knjige pa makar one bile pisane ćirilicom, drugi su rigoroznije shvatajući naredbu, bili za uklanjanje svih onih koji nisu pisane u hrvatskom duhu, a kao takve obično su označene knjige nabavljene za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Za razliku od Državne druge ženske realne gimnazije koja je bila za nekompromisno odstranjivanje knjiga Državna prva muška realna gimnazija nije se odricala ni nepodobnih naslova već je iste za-

78

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 78

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:46

USPOSTAVA DRŽAVNOG ŠKOLSTVA NA PODRUČJU VELIKE ŽUPE VRHBOSNA

Nakon uklanjanja ćiriličnog pisma, obračun s “srpskim tekovinama” nastavljen je preimenovanjem školskih fonodova, obično nazvanih imenima ličnosti iz srpske historije, te mijenjanjem svrhe onih koji su formirani radi širenja “srbske zavjetne misli (...) po hrvatskim krajevima”.37 Analogno tome, predlagano je da se Fond blaženopočivšeg viteškog kralja Aleksanda I Ujedinitelja koji je bio formiran pri Državnoj prvoj ženskoj realnoj gimnaziji preimenuje “hrvatskim” nazivom: Fond kralja Tomislava ili Fond đačke majke-hrvatice bosanke. Do tada dominantna jugoslovenska misao, koju su ustaše automatski poistovjećivale sa srpstvom, mijenjana je novoproklamovanom ustaškom ideologijom. Prema tom ideološko-političkom principu školski fond je dobio drugačiju namjenu. Njegova prvobitna svrha, čuvanje uspomene na kralja Aleksandra sada je jednostavno zamijenjena novom koja odgovara hrvatskoj nacionalnoj ideologiji. Nagrađivanje učenika novcem iz ovog fonda ranije je obavljano na 1. decembar u slavu jugoslovenskog ujedinjena, dok je u savremenom trenutku ono vršeno u spomen uskrsnuća Nezavisne države Hrvatske s ciljem da se kod učenika razvije nacionalni osjećaj i ljubav prema obnovljenoj domovini.38 Baš kao što se sa svakom promjenom režima mjenjaju nazivi ulica, reinterpretira kultura sjećanja, po istom principu se postupa i s nazivima škola. Škole na prostoru župe Vrhbosna, koje su do tada obično nosile imena ličnosti iz srpske historije s uspostavom ustaške vlasti jednostavno su preimenovane u Državna pučka škola ili Državna realna gimnazija.39 U mjestima gdje je bilo više škola iste vrste, nazvane su rednim brojevima, npr. Državna prva pučka škola ili Državna prva ženska realna gimnazija. Od jeseni 1942. godine uz redovni službeni naziv, osnovne škole su mogle nositi imena zaslužnih Hrvadržava u profesorskoj biblioteci smatrajući da profesori kao izgrađene ličnosti ne podliježu propagandi. Historijski arhiv Sarajevo (dalje: HAS), Sarajevo, Državna prva muška realna gimnazija u Sarajevu (dalje: I muška gimnazija), kut. PG-235, sign. 1601, 1941. 37

Mijenjanje naziva školskih fondova, 4. 7. 1941. u: Glasnik ministarstva nastave, br. 4, 1941, str. 277-278. 38

HAS, Sarajevo, I ženska gimnazija, kut. 1, sign. 862, 1941.

39

Iz naziva škola izbačena su imena historijskih i ličnosti iz dinastije Karađorđević. U skladu sa tim Prva narodna škola Prestolonaslednika Petra nazvana jednostavno Državna prva pučka škola, Druga narodna škola Kraljevića Tomislava preimenovana je u Državnu drugu pučku školu, a Treća narodna škola Kraljevića Andrije postala je Državna treća pučka škola. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 79

79

25.9.2012 12:05:46

Sanja Gladanac

ta, npr. Državna mješovita pučka škola Ante Starčević.40 Unošenjem imena hrvatskih historijskih ličnosti u nazive škola nastojalo se školstvu i na taj način udariti hrvatsko-nacionalni pečat. Na području kotara sarajevskog škole su zadržale nazive određene prema jedinstvenom sistemu numeracije. Do preimenovanja nije došlo iako su još u jeku uspostave novog režima, aprila 1941. godine, postojale inicijative da tadašnja Prva narodna škola, kao najveća u gradu nosi ime Kralja Tomislava, a Druga narodna škola Kraljević Tomislav, zbog većinskog broja muslimanske djece u njoj, promjeni naziv u Državna druga pučka škola Safet-beg Bašagića.41 Bila je to pogodna prilika da se sačuva od zaborava imena ovih zaslužnih Hrvata, a kod djece, razvije hrvatsko nacionalno osjećanje. Brisanje tragova prethodnog školskog sistema i stvaranje novog, usklađenog s promovisanom nacionalnom politikom i ideologijom, imalo je direktnog odraza i na dekoraciju školskih učionica. Sa zidova školskih prostorija skinuti su svi ćirilični natpisi i sve slike književnika i ličnosti iz srpske historije.42 Slike kralja Petra I, kralja Aleksandra, kraljice Marije, sv. Save, Sime Milutinovića i drugih, kojima su do tada bile opremljene učionice, uklonjene su još tokom juna 1941,43 te zamijenjene fotografijama poglavnika Ante Pavelića.44 Stojeći “djeci stalno pred očima” poglavnikova fotografija ih je trebala slikovito podučiti “tko je vrhovni glavar Nezavisne Države Hrvatske i sve s tim u savezu”.45 Poglavnikovom općom prisutnošću u školi, izraženoj kroz slike i tekstove, gradio se kult ličnost, nepogrešivog, autoritarnog i voljenog vođe hrvatskog naroda. Paralelno sa svim spomenutim promjenama koje su naglašavale vizuelni prekid s prethodnim školskim sistemom i njegovim vrijednostima, stvarna re40

Nazivi pučkih škola, 26. 10. 1942. u: Glasnik ministarstva prosvjete, br. 33, 1942, str. 16781679; HAS, Sarajevo, ŠN, kut. 10, sign. 1223, 1941.

41

HAS, Sarajevo, Zbirka II. državna N. O. Š. Kraljević Tomislav (dalje: II državna škola), kut. 3, sign. 193, 1941. 42

HAS, Sarajevo, ŠN, kut. 9, sign. 823, 1941.

43

HAS, Sarajevo, ŠN, kut. 9, sign. 792, 1941.

44

Nabava slika Poglavnika Nezavisne Države Hrvatske i isplata računa, 5. 6. 1941. u: Glasnik ministarstva nastave, br. 2, 1941, str. 69.

45

HAS, Sarajevo, ŠN, kut. 10, sign. 2268, 1941.

80

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 80

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:46

USPOSTAVA DRŽAVNOG ŠKOLSTVA NA PODRUČJU VELIKE ŽUPE VRHBOSNA

volucija školskog sadržaja izvršena je preradom nastavnih programa i udžbenika. Prateći ideološku misao ustaškog pokreta koja je dominirala državnom politikom, iz školskih nastavnih planova uklonjen je sadržaj koji se odnosio na srpsku i slovenačku nacionalnu kulturu. Iz nastave hrvatskog jezika izbačena je ćirilica te srpska i slovenačka književnost, a u naučnoj osnovi predmeta geografije i historije prikaz geografskog položaja i prošlosti susjednog južnoslavenskog prostora sveden je na minimum.46 Stvarnim političkim potrebama režima bilo je prilagođeno tumačenje hrvatske prošlosti, a geografski obim NDH odnosno uključenje Bosne i Hercegovine u njene državne okvire prikazano je kao prirodan slijed događaja i posljedica njihove međusobne geografske upućenosti. Da se državna politika reflekovala i na školsku nastavu svjedoči isključenje engleskog i francuskog jezika iz nastave,47 ali obavezno učenje njemačkog i italijanskog jezika u svim srednjim školama.48 Ovakvu selekciju jezika resorno ministarstvo je obrazložilo činjnicom da ono “odgovara našoj tradiciji, odgovara našim političkim i kulturnim odnosima s ovim susjednim savezničkim narodima i napokon odgovara to praktičnoj potrebi.“49 Odluka nije pratila kadrovske mogućnosti školstva. Očigledan nedostatak kvalifikovanog nastavnog osoblja za predavanje nastave iz dotičnih predmeta pokušao se nadoknaditi organizirovanjem kratkoročnih kurseva.50 Bez obzira na stvarne mogućnosti, ustaški režim je uporno radio na uspostavljanju “hrvatske škole”. Iako bez ranije napravljenog plana novouspostavljeno školstvo postepeno je poprimalo obilježja proklamovane nacionalne 46

Povijest školstva i pedagogije u Hrvatskoj (ur. Dragutin Franković) (dalje: Povijest školstva i pedagogije). Zagreb: Pegagoško-književni zbor, 1958, str. 372; Tomo Žalac i dr, Škola u ratu i revoluciji: školstvo i prosvjeta u Hrvatskoj 1941 – 1945. Zagreb: Školaska knjiga, 1988. str. 15.

47

Obustava obuke engleskog jezika u gimnazijama, 5. 11. 1941. u: Glasnik ministarstva nastave, br. 12, 1941, str. 1178; Obvezatna obuka talijanskog jezika u realnim gimnazijama, 6. 10. 1941. u: Glasnik ministarstva nastave, br. 10, 1941, str. 864-866. 48

Učenje njemačkog i talijanskog jezika u svim srednjim školama, 12. 2. 1942. u: Glasnik ministarstva nastave, br. 7, 1941, str. 364; Povijest školstva i pedagogije, str. 372.

49

Izvještaj tajnika S. Ratkovića, str. 125.

50

Tečaj iz talijanskog jezika u Zagrebu za srednjoškolske nastavnike iz pokrajine, 7. 7. 1942. u: Glasnik ministarstva nastave, br. 21, 1941, str. 957-959. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 81

81

25.9.2012 12:05:46

Sanja Gladanac

ideologije. Ono je svoju refleksiju imalo kako u vidu prisutnosti ustaške ikonografije u učionicama, udžbenicima i školskim proslavama, korištenju ustaškog pozdrava,51 uključenosti Ustaške mladeži u školski sistem tako i u pogledu promjene nastavnog sadržaja i općih smjernica nastave.52 Završetak 1940/41. školske godine

S otpočinjanjem ratnih dejstava aprila 1941. godine zamro je rad škola na području cijele zemlje.53 Nakon raspada Jugoslavije i stvaranja Nezavisne države Hrvatske, u uslovima novih vojno-političkih prilika na Balkanu, ustaški pokret, kao jedina politička snaga u novostvorenoj državi, ubrzano radi na uspostavljanju vlasti na povjerenom mu prostoru. Faktička vlast na terenu značila je ne samo političku i vojnu kontrolu istog već i upravljanje svim segmentima društvenog života. U tom smislu ustaške snage, uporedo s preuzimanjem banovinske uprave i stvaranjem prvih državnih institucija, rade na uređenju školskih prilika, što je prije svega podrazumjevalo privođenje kraju tekuće 1940/41. školske godine. Da bi se regularno završila školska godina bilo je neophodno pokrenuti nastavu u svim osnovnim i srednjim školama, ispredavati predviđeno nastavno gradivo, ocijeniti učenike i dodjeliti im svjedočanstva za postignuti uspjeh. Bez obzira što je proces uspostave i učvršćivanja nove vlasti još bio u toku, ustaški režim je, želeći se dokazati kao ozbiljna politička snaga koja kontroliše prilike na terenu, stvarao privid normalnog odvijanja svih društvenih tokova. Ignorišući činjenicu da je opća bezbjedonosna situacija u zemlji naru51

Učenici su učitelje/nastavnike pozdravljali dizanjem desne ruke naprijed, u visini očiju, s ispruženim prstima. Nakon što bi pozdravljena osoba rekla: “Za dom!”, učenici bi na to odogovorili: “Spremni!”. Uputa o pozdravima školske djece, 6. 10. 1941. u: Glasnik ministarstva nastave, br. 10, 1941. str. 867.

52

Radi odgajanje djece u “ustaškom duhu”, što je bila jedna od tendencija nove prosvjetne politike, kao glavne smjernice osnovnog školstva određeni su: a) “vjersko i ćudoredno odgajanje; b) državno, domoljubno i društveno odgajanje po načelima ustaškog pokreta; c) obrazovanje i spremanje za život prema prilikama i potrebama zavičaja, naroda i države”. Nastavna osnova za pučke škole u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, 15. 10. 1941. u: Glasnik ministarstva nastave, br. 11, 1941, 1097; Naša domovina, sv. 2, str. 851.

53

HAS, Sarajevo, ŠN, kut. 12, sign. T8, 1941.

82

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 82

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:46

USPOSTAVA DRŽAVNOG ŠKOLSTVA NA PODRUČJU VELIKE ŽUPE VRHBOSNA

šena, resorno ministarstvo je odlučilo da se sa školskom obukom nastavi 12. maja u svim osnovnim školama, gdje god su za to postojali uslovi.54 Okrutna stvarnost ubrzo je pokazala ishitrenost ove odluke jer izostanak trenutne ratne opasnosti nije značio i početak školske nastave. Najveća prepreka njenom pokretanju bila je devastirana školska infrastruktura. Školske zgrade, oštećene tokom Aprilskog rata ili zauzete od strane vojske, nisu ispunjavale ni osnovne uslove za prihvat učenika. S takvim poteškoćama suočile su se gotovo sve sarajevske škole sem Državne treće pučke škole, jedine koja je nastavila s radom.55 Izuzev zgrade Državne sedme pučke škole koja je bila potpuno devastirana, oštećenja na preostalim školskim objektima zahtijevala su manje građevinske intervencije. Smetnju eventualnoj popravci školskih prostorija predstavljala je velika koncentracija njemačkih oružanih snaga smještenih u njima. Rješenje ovog problema tj. nastavak školske 1940/41. godine moglo se očekivati tek po izlasku njemačkih vojnih jedinica iz školskih objekata te obavezne popravke i dezinfekcije unutrašnjeg prostora.56 Najvjerovatnije zbog činjenice da su bile u vlasništvu konfesionalnih zavoda: sv. Josipa, sv. Vinka, sv. Augustina, Malog Isusa, Presvetog trojstva, privatne škole su ostale pošteđene ovog problema te su u jako kratkom roku uspjele obezbijediti minimalne uslove za pokretanje nastave 12. maja i njeno regularno okončanje 29. juna, kada je i zvanično zaključena obuka u školskoj 1940/41. godini.57 Disharmoničnost u pogledu nastavka školske obuke nalagala je jedinstveno rješenje za sve škole na području cijele zemlje. Da bi se konačno riješilo pitanje okončanja školske godine, poglavnik Ante Pavelić je odlučio nagraditi sve učenike koji završavaju jedan segment svog obrazovanja u godini “u kojoj pada historijski događaj uskrsnuća Nezavisne Države Hrvatske”. U spomen sjećanja na taj veliki događaj svi učenici završnog razreda osnovne škole, bez

54

Odredba o nastavku rada u pučkim školama, 3. 5. 1941. u: Glasnik ministarstva bogoštovlja, br. 1, 1941, str. 29. Istu odredbu vidi u: HDA, Zagreb, MNP NDH, kut. 21, sign. 2494, 1941.

55

HAS, Sarajevo, ŠN, kut. 9, sign. 626, 1941.

56

HAS, Sarajevo, ŠN, kut. 9, sign. 651, 1941.

57

HAS, Sarajevo, ŠN, kut. 9, sign. 667, 1941. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 83

83

25.9.2012 12:05:46

Sanja Gladanac

obzira da li su regularno okončali školsku godinu ili ne, dobili su “Spomensvjedodžbu” te bili oslobođeni polaganja prijemnog ispite za srednje škole.58 Za razliku od osnovnog školstva gdje se pokušalo s obnavljanjem nastave, ona u srednjim školama nije pokretana. Školska 1940/41. godina jednostavno je okončana svečanim dodjeljivanjem svjedočanstava učenicima završnih razreda. Svi učenici četvrtog i osmog razreda gimnazija, četvrtih i petih razreda učiteljskih škola te četvrtih razreda građanskih škola bili su nagrađeni oslobađanjem polaganja propisanog završnog ispita,59 odnosno nižeg tečajnog ispita, višeg tečajnog ispita, učiteljskog diplomskog ispita, završnog ispita,60 te dodjeljivanjem “Spomen-svjedodžbe”,61 koja je imala vrijednost razrednog i završnog (maturskog) svjedočanstva.62 Želeći apsolventima srednjih škola poručiti da su i oni zaslužni za stvaranje Nezavisne države Hrvatske i na taj ih način što čvršće vezati za ustaški pokret, doglavnik-ministar Mile Budak tumačio je “Spomen-svjedodžbu” ne kao dar već nagradu koju su učenici zaslužili svojom “bezgraničnom vjerom u Poglavnika i hrvatski Uskrs”.63 S namjerom da se i 58

Zakonska odredba o ukidanju prijamnog ispita u srednjim školama, 28. 4. 1941. u: Zbornik zakona NDH, br. 1, 1941, str. 31. Istu odredbu vidi u: Glasnik ministarstva bogoštovlja, br. 1, 1941, str. 27.

59

Svi završni ispiti polagali su se narednih godina sem nižeg tečajnog ispita ili “male mature” kao zaključnog ispita u četvrtom razredu srednjih škola, koji je bio zauvijek ukinut. To je značilo da učenici nakon uspješno završenog IV razreda gimnazije bez ikakvog drugog ispita prelaze u naredni razred.

60

Zakonska odredba o oslobadjanju učenika od polaganja završnih ispita u srednjim, učiteljskim i gradjanskim školama za 1940-41. školsku godinu, 28. 4. 1941. u: Zbornik zakona NDH, br. 1, 1941, str. 30-31. Istu zakonsku odredbu vidi u: Glasnik ministarstva bogoštovlja, br. 1, 1941, str. 27-28. 61

Historijski arhiv Sarajevo (dalje: HAS), Sarajevo, Šerijatska gimnazija (dalje: ŠG), kut. 2, sign. 2776, 1941. “Spomen-svjedodžbe” izdavane bez ocjena važile su kao dokazni dokumet o završenoj srednjoj školi. Uvjerenje s ocjenama mogli su dobiti jedino učenici koji su školovanje nastavaljali izvan NDH. 62

HAS, Sarajevo, ŠN, kut. 9, sign. 729, 1941. Zbog nemogućnosti da se obnovi školska nastava i ocjeni znanje učenika, redovni maturanti su sticali pravo na “Spomen-svjedodžbu” i pored negativnih ocjena iz nekoliko nastavnih predmeta. Što se tiče učenika ostalih razreda srednjih škola, nematuranata, kao dokaz o završenom dotičnom razredu dodjeljeno im je razredno svjedočanstvo (bez navođenja ocjena).

63

Novi list, br. 46, 14. 6. 1941, str. 11.

84

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 84

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:47

USPOSTAVA DRŽAVNOG ŠKOLSTVA NA PODRUČJU VELIKE ŽUPE VRHBOSNA

u školama obilježio taj historijski uspjeh, te istakne zasluga vladajućeg režima i presudna uloga poglavnika Pavelića u ostvarenju istog, održana je sihronizovana školska ceremonija u cijeloj državi. Svečana dodjela “Spomen-svjedodžbi” obavljena je 13. juna okupljanjem učenika u školskim prostorijama gdje su sa svojim nastavnicima slušali radiogovor Mile Budaka, a tamo gdje su prilike to dozvoljavale njegovo obraćanje pratili su svi učenici jednog grada na istom mjestu.64 Pod utiskom stvaranja NDH, doglavnik i glavni ideolog ustaškog pokreta tom im je prilikom čestitao na sreći što su doživjeli ostvarenje tog hrvatskog sna i najavio reformu škole na temelju ideologije ustaškog pokreta, što bi trebalo značiti odstranjivanje iz škole ideološke misli suprotnih ustaškoj i kadra nelojalnog poglavniku.65 Kako bi dodjela svjedočanstava bila u potpunosti u znaku hrvatske samostalnosti, za datum održavanja svečanosti odabran je 13. juni, dan proslave Antunova, imendana začetnika ideje hrvatske samostalnosti Ante Starčevića i realizatora iste Ante Pavelića. Sa dodjeljivanjem “Spomen svjedodžbi” završnim razredima osnovne i srednjih škola, te razrednih svjedočanstava ostalim učenicima, riješeno je ključno pitanje koje je opterećivalo okončanje školske 1940/41. godine. Pripreme za početak nove školske godine

Tokom dvomjesečnog trajanja raspusta između dvije školske godine, uprave škola su, pored uobičajnih pripremnih i administrativnih poslova koji su prethodili početku naredne, bile opterečene s dodatnim poteškočama. Kao posljedica ratnih prilika, sarajevske škole su se suočile s problemom osipanja prosvjetnog kadra, oštečenja školskih zgrada i učila, pojavom zaraznih bolesti, narušavanja bezbjedonosne situacije itd. Najveća od svih prepreka koja je stajala na putu ka organizovanju nove školske godine bila je devastiranost školskih objekta. Ako su vanjska oštečenja na školskim zgradama nastala pri njemačkom bombardovanju grada, onda je uništenost unutrašnjih prostorija i školskog namještaja bila posljedica boravka

64

Naredba ministarstva bogoštovlja i nastave o izdavanju školskih svjedodžba, 7. 6. 1941. u: Zbornik zakona NDH, br. 3, 1941, str. 163. Istu naredbu vidi u: Glasnik ministarstva nastave, br. 2, 1941, str. 116-117. 65

Novi list, br. 139, 14. 6. 1941, str. 1-2. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 85

85

25.9.2012 12:05:47

Sanja Gladanac

vojnih snaga u njima. Zbog brze promjene vojno-političkih prilika na Balkanu tokom proljeća 1941. godine, u nekim školskim zgradama su se u svega nekoliko mjeseci izmjenile tri vojske.66 Ozbiljnosti problema bili su svjesni gradski nivoi vlasti, Gradsko poglavarstvo Sarajevo i Povjerništvo Sarajevo, koji su se odmah po zvaničnom okončanju školske 1940/41. godine, počeli interesovati za adaptaciju školskih prostorija i stvaranje osnovnih uslova za pokretanje nastave. Kako bi se lično upoznao s prilikama na terenu, odnosno s mogućnostima odvijanja školske obuke, gradonačelnik grada Sarajeva Atif Hadžikadić je, zajedno s inžinjerima građevinskog odjela Gradskog poglavarstva, obišao sve zgrade osnovnih škola u gradu. Tom prilikom je zaključio da su njemačkim bombardovanjem školski objekti znatno oštećeni.67 U potpunosti je stradalo 2/3 zgrade VII pučke škole na Vratniku, a šteta na ostalim školama u gradu kretala se u rasponu od oštećenosti krovova, prozora i vrata do devastiranosti školskog namještaja i učila. Bez obzira na njihovo oštećenje, njemačke vojne snage zauzele su školske zgrade po ulasku u Sarajevo. Boravak vojnika za većinu njih značilo je dodatno demoliranje. Sa pomjeranjem vojnih aktivnosti sa teritorije Velike župe Vrhbosna njemačke vojne jedinice napuštaju Sarajevo, a školske zgrade konačno bivaju vraćene školskim upravama. Uz pomoć gradskih vlasti, pokušala se sanirati nastala šteta i stvoriti barem minimalni uslovi za odvijanje nastave. Zbog nedostatka novčanih sredstava i kratkoće vremena do početka nove školske godine, nije se moglo računati na potpuno renoviranje školskih prostorija već samo na najneophodnije građevinske poduhvate. Devastiranost školskih zgrada i svi prateći problemi nisu umanjili entuzijazam novih školskih vlasti za pokretanjem prve školske godine u Nezavisnoj državi Hrvatskoj. S puno oduševljenja i vjere pristupalo se izgradnji novog “hrvatskog školstva” koje je svim svojim sastavnim elementima (učiteljski/na66

U toku priprema za odbranu zemlje vojska Kraljevine Jugoslavije je već marta 1941. godine zauzela pojedine školske objekte. Nakon kapitulacije Jugoslavije i uspostave NDH u školske zgrade su se uselile hrvatska ili njemačka vojska. Svaka od spomenutih vojski načinila je izvjesna oštečenja na školskim objektima koja su zahtjevala neodgodivu opravku ukoliko se računalo na ponovno odvijanje nastave. HAS, Sarajevo, ŠN, kut. 9, sign. 1031, 1941.

67

SNL, br. 149, 2. 11. 1941; HAS, Sarajevo, ŠN, kut. 10, sign. 2099, 1941.

86

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 86

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:47

USPOSTAVA DRŽAVNOG ŠKOLSTVA NA PODRUČJU VELIKE ŽUPE VRHBOSNA

stavni kadar, nastavni planovi i programi, udžbenici) trebalo biti prilagođeno načelima ustaškog pokreta. U skladu sa tim ambicijama vodilo se računa i o prosvjetnom kadru kao glavnom nosiocu obrazovne i propagandne djelatnosti među omladinom. Ministarstvo nastave bilo je svjesno da naslijeđeni prosvjetni kadar iz prethodnog školskog sistema nije u potpunosti odgovarao potrebama novog režima u smislu njegove nacionalne i politčko-ideološke podobnosti. Da bi stvorila kadrovsku osnovu koja će biti spremna djelovati u skladu s načelima proklamovane ideologije, nove vlasti su se opredjelile za politiku “amputiranja, liečenja i nakadjivanja” kadra. Takva politika podrazumjevala je otpuštanje i penzionisanje osoblja od kojeg se nije mogla očekivati odanost režimu i rad u duhu novih načela ili premještanje onog kadra koji se po mišljenju resornog ministarstva mogao “izliečiti” odnosno privoliti na poslušnost.68 Među ove nepouzdane i nepodobne za nove vlasti, ubrajan je kadar koji se “ogriješio u prethodnom sistemu” i pokazao “nehrvatski karakter”, a kao takvi su po automatizmu bili markirani Jevreji i Srbi. Prema zvaničnim podacima Ministarstva nastave provedena čistka na nivou cijele države rezultirala je odstranjivanjem iz nastanog procesa između 1100-1200 učitelja.69 Sprovođenjem državne politike odstranjivanja iz nastave nepodobnog prosvjetnog kadra, iz sarajevskih škola je već maja 1941. godine otpušeno 56 učitelja, isključivo Jevreja te Srba porijeklom iz Srbije i Crne Gore.70 Odstranjivanje Jevreja iz obrazovno-odgojne službe imalo je i pravno uporište u rasnom zakonodavstvu NDH.71 Uklanjanjem rasno i nacionalno neodgovarajućeg kadra nastojalo se školstvu i u kadrovskom pogledu dati “hrvatski karakter”, zadržati osoblje koje će maksimalno odgovoriti zahtjevima nacionalnog odgoja omladine te pokazati odanost državi i poslušnost režimu. Diskriminirajući odnos prema Jevrejima i Srbima je izmijenio nacionalnu strukturu prosvjetnog kadra, ali to ne znači da učitelji i profesori srpske naci68

Izvještaj tajnika S. Ratkovića, str. 122.

69

Isto.

70

HAS, Sarajevo, ŠN, kut. 9, sign. 691, 1941; Isto, kut. 20, sign. 640, 1941. Vidi: HAS, Sarajevo, ŠN, kut. 10, sign. 1348, 1941. 71

Vidi: Zakonska odredba o rasnoj pripadnosti, 30. 4. 1941. u: Zbornik zakona NDH, br. 1, 1941, str. 42-43. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 87

87

25.9.2012 12:05:47

Sanja Gladanac

onalnosti nisu predavali u sarajevskim školama, a naročito u školama u istočnim krajevima župe gdje je problem deficitarnosti stručnog osoblja bio toliko izražen da je postao glavni uzrok prekidanja školske nastave.72 Njihova brojnost u odnosu na predratni period bila je duplo manja.73 Za pretpostaviti je da je ovdje riječ o “autohtonim Srbima”,74 a ne onima doseljenjim iz Srbije nakon 1900. godine prema kojima je režim vodio nepopustljivu politiku likvidacije i deporatacije. Da proklamovana ustaška politika apsolutne netolerancije prema svemu onome što dolazi s druge strane Drine, nije bila vrhovni princip koji se bespogovorno provodio u svim situacijama, svjedoče nam sarajevski izuzeci zapošljavanja učitelja iz Srbije. Odstupanja od ekstremne nacionalističke politike činili su čak i visoki državni i ustaški dužnosnici. Tokom ljeta 1941. godine u jeku najžešće antisrpske propagande, intervencijom doglavnika-ministra Mile Budaka, dotadašnji učitelji u Velikoj planini iz velikoorašačkog kotara (Srbija) Brkić Ilija i Ljubica, primljeni su privremeno u državnu službu kao učitelji osnovne škola u Sarajevu.75 Presedan zapošljavanja dvoje Srba u gradsku školu postaje još zanimljiviji kada se zna da se mjesec dana ranije desilo spomenuto grupno otpuštanje srpskih učitelja od kojih je njih 49 bilo porijeklom iz Srbije i Crne Gore.76 72

ABiH, Sarajevo, VŽV, kut. 2, sign. 588, 1941. U srebreničkom kotaru zbog potpunog nedostatka učiteljskog kadra bile su zatvorene škole u: Bjelovcu, Tegarama, Crvici, Skelanima, Krnićima, Božićima, Zatkovićima, Toplici, Gjurđevcu, Karini i Slapašnici. 73

Up. HAS, Sarajevo, I muška gimnazija, kut. 34. Brojno stanje nastavika i učenika, 1940; Isto, kut. 37, sign. 1260, 1944.

74

Nevenko Bartulin, “Ideologija nacije i rase: ustaški režim i politika prema Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 1941-1945”. u: Radovi, br. 39 (2007). Zagreb: Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, str. 226. “Autohtoni hrvatski Srbi” za koje su ustaše tvrdile da govore hrvatskim jezikom ali se zbog svoje vjere tj. snažne povezanosti za Srpsku pravoslavnu crkvu nisu asmilirali u hrvatsko društvo, zvanično su nazvani “grčkoistočnjacima”.

75

HAS, Sarajevo, ŠN, kut. 9, sign. 1150 i 939, 1941.

76

Ni nakon stvaranja Hrvatske pravoslavne crkve nije se blagonaklono gledalo na srpski element u državnom školstvu NDH. Ministarstvo je namjeravalo određeni broj pravoslavnih učitelja-ica zaposliti u druge organe javne uprave, prije svega u Državnu riznicu. Zbog njihove jednostavnije dislokacije i snalaženja u novoj sredini, u obzir su dolazili neoženjeni učitelji i neudate učiteljice s najmanje 5, a najviše 10 godina službe. Da se ozbiljno računalo

88

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 88

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:47

USPOSTAVA DRŽAVNOG ŠKOLSTVA NA PODRUČJU VELIKE ŽUPE VRHBOSNA

Otvorena antisrpska politika, popraćena terorom, tjerala je Srbe na bijeg preko granice. Među onima koji su izbjegli u Crnu Goru i Srbiju bilo je učitelja, što je uz otvorenu akciju čišćenja prosvjetnog kadra ostavilo posljedice na njihovu ionako nedovoljnu brojnost naročito u istočnim krajevima župe. Nastali manjak, školske vlasti su pokušale nadomjestiti reaktiviranjem penzionisanih učitelja te postavljanjem mladih, nedovoljno stručnih i iskusnih, ali režimu naklonjenih ljudi.77 Zbog novonastalih potreba posebno se računalo na apsolvente Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, apsolvente svih klasičnih i realnih gimnazija te ženske učiteljske škole koji su kao privremeni učitelji mogli raditi na odgoju i obrazovanju omladine u osnovnoj školi.78 Uzimajući u obzir njihov mladalački entuzijazam, vlasti su ih posebno pozvale da pomognu pri organizovanju odgojno-prosvjetnog rada u seoskim krajevima gdje je kadrovski nedostatak bio naročito izražen.79 Uz probleme koji su pravili smetnju praktičnom odvijanju nastave, nedostatak učiteljskog kadra, adekvatnog prostora i školskog pribora, vlasti su se pred početak prve školske godine u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, suočavale s još složenijim zadacima u pogledu sadržaja nastave. S obzirom da se nastavni na njihovo premještanje iz učiteljske službe svjedoči organizovan pripremni kurs za kandidate u Državnoj riznici. Međutim, kandidata koji bi ispunjavali postavljene kriterije nije bilo na području grada Sarajeva. HAS, Sarajevo, ŠN, kut. 12, sign. T9, 1942. 77

SNL, br. 1, 11. 5. 1941, str. 5; Mitar Papić, Školstvo u Bosni i Hercegovini 1941 – 1955 (dalje: Školstvo 1941 – 1955). Sarajevo: Svjetlost; Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, 1981, str. 65.

78

Apsolventi Gazi Husrevbegove medrese u Sarajevu mogu se imenovati privremenim učiteljima državnih pučkih škola, 17. 7. 1941. u: Glasnik ministarstva nastave, br. 5, 1941, str. 364-365; HAS, Sarajevo, ŠN, kut. 9, sign. 1176, 1941. Položaj privremenog učitelja sticao se nakon desetomjesečnog rada u osnovnoj školi u ulozi honorarnog učitelja i nakon položenog dopunskog ispita na učiteljskoj školi. Honorarni učitelji postavljani su svugdje gdje je bila izražena potreba za prosvjetnim kadrom. 79

Popis učenika koji su školske godine 1940./41. svršili osmi razred, 10. 7. 1941. u: Glasnik ministarstva nastave, br. 4, 1941, str. 199; Poziv slušačima više pedagoške škole, 15. 7. 1941. u: Glasnik ministarstva nastave, br. 4, 1941, str. 208. Nakon prve školske godine i očiglednog nedostatka kvalifikovanog prosvjetnog osoblja resorno ministarstvo je svake godine organizovalo jednogodišnje pedagoške kurseve za stručno usavršavanje apsolventa osmogodišnjih srednjih škola koji su se namjeravali baviti prosvjetnim radom. HDA, Zagreb, MNP NDH, kut. 1420, sign. 30, 1944. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 89

89

25.9.2012 12:05:47

Sanja Gladanac

planovi i programi koji propisuju nastavni sadržaj obično revidiraju ili u potpunosti mijenjaju skoro sa svakom smjenom režima, uspostava ustaške vlasti zahtijevala je prilagođavanje nastavnih programa novonastalim društvenopolitičkim prilikama i proklamovanim ideološkim vrijednostima. Zbog kratkoća vremena koje je proteklo od naglog završetka školske 1940/41. godine do početka naredne, školske vlasti nisu stigle izraditi nastavne planove i programe za sve nosioce srednjoškolskog sistema (gimnazije, građanske i učiteljske škole). Petomjesečno razdoblje koje je prethodilo početku prve školske godine u Nezavisnoj državi Hrvatskoj bilo je dovoljno samo za pisanje nastavne osnove za osnovne škole. Radi jednostavnosti nastavnog sadržaja i manje potrebe za njegovom promjenom, osnovna škola je jedina u cjelokupnom obrazovnom sistemu NDH dobila novi nastavni plan te sve potrebne udžbenike izrađene u skladu sa istim:80 čitanke, računice i knjige iz vjeronauke.81 Obimnost i složenost nastavnog gradiva srednjih škola dopuštale su samo izmjenu postojećih nastavnih planova i unošenje novog sadržaja, objavljenih u vidu privremenih naučnih osnova za pojedine predmete. Prve izmjene nastavnog plana i programa srednjih škola izvršene su na skupini tzv. nacionalnih predmeta (hrvatski jezik i književnost, historija, geografija) dok je nastavna osnova ostalih predmeta srednjih škola ostala neizmijenjena.82 Ti privremeni nastavni planovi te udžbenici koji su uskoro bili odštampani u skladu sa istim, nosili su pečat privremenosti i improvizacije što je bilo njihovo obilježje sve do samog kraja funkcionisanja školskog sistema NDH. Izmjene nastavnih programa obavezno su iziskivale pisanje novih udžbenika. Smatrajući udžbenike kao sredstvo provođenja nastavne politike, nove vlasti su držale da je jedna od “najprečih potreba u hrvatskom školstvu poslije osnutka Nezavisne Države Hrvatske” bilo “izdavanje novih školskih knjiga u hrvatskom duhu”. S tavkim udžbenicima nastojali su se ukloniti svi tragovi

80

M. Papić, N. dj, str. 66.

81

T. Žalac, n. dj, str. 28; M. Papić, N. dj, str. 66.

82

Upute za izbor školskih knjiga i za obuku u srednjim školama u škol. god. 1941./42, 18. 9. 1941. u: Glasnik ministarstva nastave, br. 8, 1941, str. 680-682. Iste upute vidi u: HDA, Zagreb, MNP NDH, kut. 2, sign. 72, 1941.

90

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 90

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:47

USPOSTAVA DRŽAVNOG ŠKOLSTVA NA PODRUČJU VELIKE ŽUPE VRHBOSNA

“jugoslovenske škole” koja je prema viđenju ustaša “služila za odnarođivanje naše mladeži i za širenje protuhrvatskoga duha”.83 Zbog obimnosti nastavnog programa i kratkoće vremena koje je vlastima bilo na raspolaganju do početka školske godine, sve članice srednjoškolskog sistema morale su se zadovoljiti izdanjima udžbenika iz tzv. nacionalne skupine predmeta. Prioritet je dat udžbenicima geografije, historije, jezika i književnosti jer su ti predmeti, u uslovima nastanka i izgradnje nove države, imali bitno mjesto u nastavnoj osnovi škola. Ostali udžbenici napisani u “hrvatskom i ustaškom duhu, te prema načelima suvremene pedagogije i didaktike” mogli su se očekivati tek nakon što se izradi novi nastavni planovi i programi za srednje škole što se do kraja ovog perioda nije desilo.84 U međuvremenu, ustalila se praksa preštampavanja udžbenika iz predratnog perioda. Školske knjige hrvatskih autora koje su bile u upotrebi za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, a posebno u periodu postojanja Banovine Hrvatske, bile su dopunjene ili izmijenjene te kao takve ponovo odštampane i stavljene u “školski promet”. Na takav način se postupalo ne samo sa udžbenicima iz stručnih predmeta koje su sadržajem bile manje podložne ideološkim manipulacijama, već i sa udžbenicima iz tzv. nacionalne skupine predmeta. Identičnu sudbinu imala je i knjiga dr Josipa Florschütza “Gramatika hrvatskog ili srpskog jezika”. Njena upotreba u svim srednjim školama bila je dopuštena pod uslovom da se naslov na korici promijeni u Hrvatska slovnica te da se prilože odštampane ispravke koje je predložio Hrvatski državni ured za jezik.85 Poput svakog prerađenog izdanja, i upotreba ovog je bila je ograničena do trenutka objavljivanja novokoncipiranog udžbenika, tj, Hrvatske slovnice izrađene prema korijenskom pravopisu. U želji da se što prije stvore uslovi za odgoj i obrazovanje omladine u “ustaškom duhu”, ubrzano se radilo na objavljivanju sadržajno pogodnih udžbenika. Vidjevši u tome mjeru uspjeha izgradnje “hrvatskog školstva”, vlasti su se pohvalile podatkom da je za potrebe obrazovanja djece u osnovnoj školi u školskoj 1941/42. godini, odštampano 16 školskih knjiga u tiražu od 83

Naša domovina, sv. 2, str. 916.

84

Isto.

85

Dr. Josip Florschütz: Gramatika hrvatskog ili srpskog jezika – upotreba, 21. 12. 1941. u: Glasnik ministarstva nastave, br. 2, 1942, str. 124-125. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 91

91

25.9.2012 12:05:47

Sanja Gladanac

preko milijun primjeraka, te 62 naslova za učenike srednjih škola u tiražu od 550 000.86 Bez obzira što je ovdje riječ o prerađenim izdanjima, za novi režim je bila sasvim dovoljna činjenica da su iz udžbeničkog sadržaja uklonjeni ostaci prošlog školskog sistema bili zamijenjeni poželjnim političkim konstrukcijama. Takvo što najviše se osjetilo u udžbenicima tzv. nacionalne skupine predmeta u kojima je Nezavisna država Hrvatska vrednovana kao najviši nacionalni cilj, a poglavnik Ante Pavelić kao njen glavni tvorac. Sa ovako koncipiranom nastavnom politikom nastojalo se ovladati prošlošću, te odgojiti nacionalno svjesne generacije koje će se lakše prilagoditi novom režimu, njegovim ciljevima i očuvati njegovu najveću tekovinu, Nezavisnu državu Hrvatsku. Početak prve školske godine u Velikoj župi Vrhbosna

Iako su u jesen 1941. sigurnosne prilike na teritoriji Velike župe Vrhbosna omogućavale normalno odvijanje nastave, najveću prepreku redovnoj školskoj obuci predstavljala je činjenica da su pojedine školske zgrade bile oštećene ili su se nalazile pod upravom vojnih snaga. Upravo zbog nedostatka adekvatnog školskog prostora, početak nastave u sarajevskim osnovnim školama, ali i njen dalji tok, nije mogao biti sinhronizovan. Školska 1941/42. godina zvanično je počela 1. septembra,87 ali zbog nepostojanja osnovnih uslova za odvijanje nastave, ona je u Sarajevu prolongirana za osam dana kasnije (9. septembar). Prema zvaničnim podacima s kraja septembra 1941. u svim državnim osnovnim školama, bez obzira da li su one radile ili ne, bilo je upisano 7167 učenika, dok je mjesta po pojedinim školama bilo za još 1872 učenika.88 Školovanje su nastavljali đaci koji su u prethodnoj godini pohađali nastavu I, II i III razreda, dok su kao prvačići u školsku 1941/42. godinu upisana djeca s navršenih 6 godina života odnosno godište 1935.89 Takvih je u sedam državnih i pet privatnih osnovnih škola Školskog nadzornika I grada Sarajevo bilo 937. 86

Naša domovina, sv. 2, str. 916; T. Žalac, n. dj, str. 33.

87

Početak obuke u pučkim školama u 1941.-42. škol. god, 27. 8. 1941. u: Glasnik ministarstva nastave, br. 7, 1941, str. 642.

88

HAS, Sarajevo, ŠN, kut, 10, sign. 1652, 1941.

89

Proširenje obaveznog polazka pučkih škola Nezavisne Države Hrvatske, 8. 11. 1941. u: Glasnik ministarstva nastave, br. 12, 1941, str. 1167-1168.

92

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 92

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:47

USPOSTAVA DRŽAVNOG ŠKOLSTVA NA PODRUČJU VELIKE ŽUPE VRHBOSNA

Zbog nedostatka arhivske građe teško je utvrditi da li se broj učenika smanjio u odnosu na predratni period, ali je svakako indikativno da vjerska struktura učenika ukazuje na vidnu dominaciju muslimanske djece, te izrazito mali broj djece pravoslavne vjere i onih koji su ubilježeni kao ostali, a u koje su se mogli ubrojati Evangelisti, Starokatolici i eventualno Jevreji.90 Uprkos sveprisutnom antisemitizmu, jevrejska djeca su tokom prve školske godine u NDH, u dosta manjem broju, još uvijek pohađala nastavu u sarajevskim školama.91 Doživljavajući školstvo kao segment općeg bojnog polja u okviru kojeg su pokušavali odgojiti nove generacije odane režimu, nove vlasti su uprkos brojnih problema koji su ga hronično pratili, uporno insistirale na redovnom odvijanju nastave. Da bi nadopunili praznine u znanju nastale naglim završetkom prethodne školske godine, bilo je planirano da se tokom 1941/42. godine najprije obradi propušteno gradivo, pa da se tek onda pristupi predavanju novog. Mali broj radnih dana, kasni početak nastave i njena neredovitost, onemogućili su ostvarivanje postavljenog cilja. Uslovi za normalno odvijanje nastave konstantno su se pogoršavali što je primoravalo škole na skraćivanje propisane nastavne građe. Svjesni svih neprilika s kojima se učitelji susreću na terenu, kao glavni cilj osnovnog školstva vlasti su propisale elementarno opismenjavanje učenika odnosno sticanje minimuma znanja za njihov prelazak u više razrede.92 Zbog sličnih problema resorno ministarstvo je odobrilo da 90

HAS, Sarajevo, ŠN, kut. 10, sign. 1635, 1941. Prema zvaničnim podacima nadzornika I školskog kotara grada Sarajevo vjerska struktura upisanih prvačića zu 7 državnih i 5 privatnih osnovnih škola bila je slijedeća: 290 rimokatolika, 491 muslimana, 97 grkoistočnjaka (pravoslavaca) i 59 ostalih. Sličan omjer bio je i u ostala tri razreda osnovnih škola.

91

HAS, Sarajevo, II državna škola, kut. 3, sign. 474, 1941; HAS, Sarajevo, ŠN, kut. 9, sign. 1049, 1941.

92

Upute o prielazu školske djece u starije razrede i o obradi nastavne gradje u privremeno zatvorenim školama, 21. 4. 1942. u: Glasnik ministarstva nastave, br. 14, 1942, str. 613-614. To je značilo da su učenici I razreda trebali savladati čitanje i pisanje slova te brojanje do broja 20, a učenici II razreda trebali su se posvetiti tehničkom čitanju. U III razredu osnovne škole naglasak je bio na računskim operacijama (sabiranje, oduzimanje i množenje), a u IV razredu cilje je bio pisanje sastava te uvježbavanje svih računskih operacija s cijelim brojevima preko 1000. Iako je isprva bilo propisano da učenici osnovnih škola ponavljaju razred ukoliko je prekid nastave trajao pet ili više mjeseci ubrzo je ta odluka preinačena i učenicima je bio dozvoljen prelaz u viši razred, bez obzira na trajanje nastave, pod uslovom da su stekli spomenuti minimum znanja. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 93

93

25.9.2012 12:05:47

Sanja Gladanac

učenici građanskih škola na kraju školske godine polažu razredni ispit pred ispitnim povjerenstvom iz svih predmeta predviđenih nastavnim planom i programom. S obzirom na vanredne prilike i nedostatak redovne obuke, ispit se trabao ograničiti samo na najvažnije gradivo.93 Propisano školsko gradivo učenici su trebali učiti iz novih ili preštampanih udžbenika ali, kako njihovo publikovanje nije bilo dovršeno do početka 1941/42. školske godine, nastavna građa se do trenutka objavljivanja istih trebalo predavati prema odobrenoj nastavnoj osnovi dotičnog predmeta.94 Potreban školski pribor i udžbenike nabavljala su djeca o vlastitom trošku. Gradska općina Sarajevo i Minstarstvo nastave preuzeli su obavezu nabavke udžbenika za djecu iz siromašnih radničkih porodica. Uprkos očitom diskriminirajućem odnosu vlasti prema pojedinim nacionalnim elementima, školske uprave su brinula i o jevrejskoj i srpskoj djeci tražeći od resornog ministarstva dostavljanje udžbenika i za njih.95 I dok s jedne strane nailazimo na primjere odstupanja školskih uprava od zakonskih odredbi i proklamovane ustaške ideologije, s druge strane državne vlasti ne pokazuju znakove odustajanja od namjera da školsku nastavu, udžbenički sadržaj i školske proslave prilagode ideološkim i političkim potrebama režima. Na isti način kao što se kroz nastavu i udžbenike veličala poglavnikova ličnost, stvarala svijest o ustaškoj borbi za hrvatsku slobodu te slavila NDH, i školske proslave državnih i drugih praznika iz ustaške prošlosti bili su prevashodno orijentisanane ka tom cilju. U skladu sa službenom ideologijom koja je nacionalnu državu postavila na pijedestal, Dan osnutka NDH (10. april) slavljen je kao najveći državni praznik. Proslava tog praznika trebala se odvijati u svečanom ambijentu po jedinstvenom programu propisanom za sve škole. Program proslave ovog praznika, kao i Antunova (13. juni) imendana Ante Pavelića, imao je gotovo identičnu strukturu: predavanje o značaju tog datuma odnosno poglavnika za hrvatski narod, pjevanje rodoljubnih pjesama, čitanje odabranih misli nosilaca ideje nezavisne hrvatske države (A. Starčevića i A. Pavelića) te pjevanje hrvatske 93

Razredni izpit u gradjanskim školama, koji nisu redovito radile, 8. 6. 1942. u: Glasnik ministarstva nastave, br. 18, 1942, str. 892-894. 94

Upute za upotrebu školskih knjiga, koje su zakasnile, 27. 1. 1942. u: Glasnik ministarstva nastave, br. 5, 1942, str. 220.

95

HAS, Sarajevo, ŠN, kut. 10, sign. 1648, 1941.

94

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 94

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:47

USPOSTAVA DRŽAVNOG ŠKOLSTVA NA PODRUČJU VELIKE ŽUPE VRHBOSNA

i ustaške himne. Propisani svečani programi proslava državnih praznika bili su koncipirani na način da veličaju državu i poglavnika, propagiraju ustaška načela i jačaju ustaški pokret. Epidemija koja je izbila u Sarajevu krajem marta 1942. godine zatvorilo je sve gradske škole na nekoliko mjeseci i na taj način omela ne samo svečane proslave državnih praznika u školama (10. april – Dan osnutka NDH, 13. juni – Antunovo, imendan dr. Ante Pavelića, Poglavnika NDH, 20. juni – Dan narodnih žrtava, 1. maj – Praznik rada)96 već i redovno odvijanje nastave i regularno okančanje školske 1941/42. godine.97

THE ESTABLISHMENT OF STATE EDUCATION ON THE TERRITORY OF THE GREAT ŽUPA VRHBOSNA Summary Numerous difficulties which appeared on the very beginning of establishment of the new school system announced a subtle proceeding of teaching in the whole state. Due to all the problems which constantly followed state education it could not be expected that lessons would start at the same time in all schools on the territory of the Independent State of Croatia or that they would develop in synchronization. School processes evolved according to local circumstances and possibilities. Even though security circumstances in Sarajevo and its surroundings were at a satisfactory level, at least when the first school year is concerned, still the beginning of teaching and its tempo depended on numerous problems which would chronically burden state education. The biggest obstacles to its regular development were: the lack of professional staff, school equipment, adequate classrooms which 96

Zakonskoj odredbi o državnim blagdanima, 15 .5. 1944. u: Glasnik ministarstva prosvjete, br. 16, 1944, str. 439-440. Do proglašenja dotičnog zakona Antunovo nije imalo status državnog praznika već je u školama proslavljan kao školski praznik. Zbog njegovog svečanog obilježavanja u javnom životu i očigledno velike važnosti koju mu je režim pridavao, u radu je tretirat kao praznik od državnog značaja. 97

ABiH, Sarajevo, VŽV, kut. 37, sign. 16353 i 16354, 1942. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 95

95

25.9.2012 12:05:47

Sanja Gladanac

were taken by the military and refugees, the outbreak of diseases. Parallel to the efforts to provide the elementary conditions for the practical execution of teaching, the authorities attempted to adapt the curricula to the ideological and political needs of the regime which meant that schools underwent significant changes in a visual and content sense. The classrooms were decorated with Ustasha iconography, the curriculum was interpreted in concordance with the proclaimed ideology, and the calendar of school celebrations was adapted to the new culture of remembrance. In this way education as an upbringing and ideological activity, was used as an aiding factor in the building of a new national identity of the youth, modelling them as members of the Ustasha movement and the Croat nation.

96

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 96

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:48

Stjepan Matković

KORESPONDENCIJA MILE BUDAKA I NJEGOVE SPONE S BOSNOM I HERCEGOVINOM Abstrakt: U ovome se članku autor bavi odnosom Mile Budaka prema Bosni i Hercegovini naglaskom na razdoblje Drugoga svjetskog rata. Uvodni dio pokazuje izravne veze između glavnih subjekata ovog istraživanja koji se odvijaju od početka 20. st., kad Budak završava srednjoškolsko obrazovanje u Sarajevu i započinje se formirati u duhu ideologije Stranke prava. Analizom sačuvane Budakove korespondencije pokazuju se njegovi stavovi prema događajima i ljudima u Bosni i Hercegovini tijekom 1941. godine, kad Budak obavlja dužnost ministra bogoštovlja i nastave i ima istaknuto mjesto u promidžbi novonastale Nezavisne Države Hrvatske. Ključne riječi: Bosna i Hercegovina, Nezavisna Država Hrvatska, Drugi svjetski rat, Mile Budak, nacionalizam.

H

istoriografija je posvetila razmjerno dosta prostora književniku i političaru Mili Budaku i to ponajprije u kontekstu njegova neprijeporno istaknutog djelovanja neposredno uoči Drugoga svjetskog rata i još više tijekom njegova trajanja.1 Standardna djela o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj donijela su osnovne podatke o Budakovu položaju u ustaškom aparatu vlasti. Tako su radovi Fikrete Jelić Butić, Bogdana Krizmana, Jere Jareba i

1

Za razdoblje uoči Drugoga svjetskog rata vidi: Ljubo Boban, “Nekoliko izvještaja o povratku Mile Budaka iz emigracije (1938)”, Zbornik Historijskog instituta Slavonije, sv. 7-8 (1970.), Slavonski Brod, 1970. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 97

97

25.9.2012 12:05:48

Stjepan Matković

Ive Petrinovića kao i nekih drugih autora više-manje pokazali u kojoj je mjeri pridonio širenju ustaških ideja i organizaciji ratnog režima.2 Nedavno objavljene monografije Nade Kisić Kolanović i Zlatka Hasanbegovića bacile su pak više svjetla na Budakove dodirne točke s Bosnom i Hercegovinom, odnosno njegov odnos prema muslimanima i njihovim istaknutijim predstavnicima na tom području.3 Za dublje proučavanje Budakova opusa vrlo je vrijedna njegova korespondencija koja se čuva u Hrvatskom državnom arhivu. Riječ je o izvornom gradivu koje dugo vremena nije bilo dostupno istraživačima. Tek od njena preuzimanja iz sastava Ministarstva unutarnjih poslova, koje je obavljeno 1994., ono je stavljeno na slobodan uvid povjesničarima. Najveći dio sadržaja Budakove korespondencije odnosi se upravo na razdoblje Drugoga svjetskog rata, poglavito 1941. i 1942. i u mnogome pridonosi dopuni rasvjetljavanja različitih aspekata iz njegova višeslojnog života, napose onog najspornijeg koji je obilježen državničkim poslanjem. U središtu su pozornosti ovog članka Budakove spone s Bosnom i Hercegovinom. One su imale dublje korijene i izgrađivane su još iz vremena njegovih srednjoškolskih dana, kad je pohađao sarajevsku Gimnaziju, gdje je 1910. s uspjehom i maturirao. U sarajevskom okruženju stekao je prva izravna iskustva s politikom. U tom je razdoblju uoči Prvoga svjetskog rata vrlo aktivno sudjelovao u sklopu novopokrenutog Mladohrvatskog pokreta koji je djelovao na pravaškim zasadama i to ponajviše nasuprot ideologija “naprednjaštva” u duhu modernog liberalizma i “domagojstva” s osloncem na kršćansko-socijalnim načelima. Pristupanjem uz “mladohrvate” zagovarao je specifičan odnos prema Bosni i Hercegovini koji je bio baštinjen na starčevićanskoj tradiciji, 2

Za ratno razdoblje vidi: Fikreta Jelić Butić, Ustaše i Nezavisna Država Hrvatska, Zagreb 1977., Bogdan Krizman, Ante Pavelić i ustaše, Zagreb, 1978., Jere Jareb, “Prilog životopisu Dra Mile Budaka (Sv. Rok, Lika, 30. kolovoza 1889. – Zagreb, 7. lipnja 1945.)”, u: Mile Budak: pjesnik i mučenik Hrvatske Spomen-zbornik o stotoj godišnjici rođenja 1889-1989, Barcelona – München, 1990. i Ivo Petrinović, Mile Budak – portret jednog političara, Split, 2002. i dr. Za kritički prikaz posljednjeg djela, koje je jedina politička biografija monografskog tipa o Budaku, vidi: Tomislav Jonjić, Akademikova neuspjela maturalna radnja (www.tomislavjonjic.iz.hr/V_9petrinovic.html) 3

Nada Kisić Kolanović, Muslimani i hrvatski nacionalizam, Zagreb 2009. i Zlatko Hasanbegović, Muslimani u Zagrebu 1878.-1945. Doba utemljenja, Zagreb 2007.

98

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 98

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:48

KORESPONDENCIJA MILE BUDAKA I NJEGOVE SPONE S BOSNOM I HERCEGOVINOM

nastojeći radi izbjegavanja sporova na konfesionalnoj osnovi s muslimanskim intelektualcima izgrađavati viševjerski identitet hrvatstva ili kako bi se to modernijim rječnikom zapisalo, težio je integraciji islamskih vjernika u hrvatski nacionalni korpus bez žrtvovanja njihove vjere. Tu se, drugim riječima, radilo o skupini koja je smatrala da hrvatsko pitanje u Bosni i Hercegovini ovisi zbog tamošnjeg sastava stanovništva o dobrim odnosima s muslimanima. Budak je istodobno surađivao s više pjesničkih priloga u listu Behar pod pseudonimom Budački. Od tada, a naročito u sklopu poslijeratne republikanske Hrvatske stranke prava koja nastaje preformuliranjem pravaštva nakon sloma AustroUgarske i prilagodbi novome državnom okviru, može se pratiti njegova težnja za usvajanjem i razvojem hrvatske svijesti kod muslimana kao i postupna evolucija prema radikalnoj formi političkog izražavanja koja će kulminirati zaoštravanjem nacionalnog pitanja u Kraljevini SHS/Jugoslaviji i represijom režimskih predstavnika kojom je i sam bio izravno pogođen. Budakovo istaknuto mjesto u Hrvatskoj stranci prava značilo je čvrsto oslanjanje na starčevićansku baštinu koja je izražavala bezuvjetni stav o organskoj povezanosti Bosne i Hercegovine s drugim hrvatskim zemljama, a k tomu je bila i islamofilski raspoložena. Kako je kasnije, poznatim razvojem političkih odnosa između središta Kraljevine i drugih dijelova u sklopu međuratne Jugoslavije, došlo do dublje polarizacije javne scene, pitanje Bosne i Hercegovine zauzimat će važan dio u koncepciji ustaškog pokreta kojemu Budak, nakon neuspjela atentata na nj u Zagrebu, pristupa 1933. i odlazi u emigraciju iz koje se vraća 1938. prema dogovoru sa Stojadinovićevom vladom.4 U emigrantskom okružju on će biti zagovornik bespogovorne emancipacije od veza sa Srbijom, dok će povratkom u Zagreb, prema nizu ocjena, na kratko otškrinuti vrata dogovornom rješenju unutar Kraljevine Jugoslavije koje je već na neki način podržavao potpisivanjem Zagrebačkih punktacija i moglo se pretpostavljati da će tragom pogodbe s predstavnicima beogradskih vlasti obnoviti svoja gledišta iz razdoblja prije stupanja u ustaški pokret, a možda i slabiti dominaciju Hrvatske seljačke stranke. Međutim, Budak je odmah po povratku u Zagreb nastavio politički djelovati mimo takvih očekivanja. Nastavio je suradnju s ustaškim

4

Tomislav Jonjić - Stjepan Matković, “Novi prilozi za životopis Mile Budaka uoči Drugoga svjetskog rata”, Časopis za suvremenu povijest, 2, Zagreb 2008., 425-453. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 99

99

25.9.2012 12:05:48

Stjepan Matković

pokretom, koji je od tada snažno ojačao svoj položaj u domovini.5 U početku je, u povodu održavanja skupštinskih izbora 1938., podržavao Mačekovu listu uz tumačenje da “između više zala treba birati najmanje”, ali je ubrzo osudio Sporazum o Banovini Hrvatskoj koji nije zadovoljavao poglede hrvatskih nacionalista. Budak je odigrao važnu ulogu u organizaciji nacionalističkog bloka u domovini osnivanjem tjednika Hrvatski narod s obilježjima protujugoslavenstva i antikomunizma, kritike političkog držanja Hrvatske seljačke stranke i simpatija prema silama Osovine koje treba sagledavati u kontekstu kretanja u europskoj i svjetskoj politici da bi se razumio tadašnji diskurs. Taj je list bez ustezanja napadao Mačekovu politiku dogovaranja sa službenim Beogradom jer je u njoj vidio odbacivanje borbe za nezavisnu hrvatsku državu izvan jugoslavenskog okvira, a napadao je i sporazum kojim je došlo do podjele Bosne i Hercegovine. Iz toga proizlazi da je Budak bio duboko ukorijenjen u ideologiju hrvatskog nacionalizma koja nije dopuštala ustupke u odnosu na tradicionalna državnopravna stajališta iz redova pravaštva, uključivši ona o pripadnosti područja Bosne i Hercegovine hrvatskom nacionalnom korpusu. Uz to je važno istaknuti da je Budak bio prije svega književnik i zato je sklon literarnim figurama koje su imale jak utjecaj u širim slojevima i nisu se susretale često kod drugih političara. Za njega je tako Bosna i Hercegovina, kako piše u knjizi Hrvatski narod u borbi za samostalnu i nezavisnu državu Hrvatsku, “srce hrvatske države”, a bosanski Muslimani “rasno najčišći, najmanje natrunjeni Hrvati.“6 U svakom pogledu, on je u svojem izričaju naglašavao kapilarnu povezanost zemlje i ljudi toga prostora. Budakov nekrolog Mehmedu Spahi samo potvrđuje tu činjenicu jer pokazuje neobičan primjer principijelnosti u odnosu prema bosansko-hercegovačkim muslimanima bez obzira na neke ideološke prepreke. U tom tekstu posvećenom pokojnom predsjedniku Jugoslavenske muslimanske organizacije Budak piše da je bilo uzdržljivosti prema Spahinoj politici kod većine hrvatskih stranaka, ali i da su “punim pravom bili još nezadovoljniji muslimani Hrvati našom politikom i ne griješe 5

F. Jelić-Butić, Ustaše i Nezavisna Država Hrvatska, n. dj., 45., 47.-50. i d.; B. Krizman, Ante Pavelić i ustaše, n. dj., 310.-324. i d.; J. Jareb, “Prilog životopisu...”, n. dj., 48.-51.; Tomislav Jonjić, Hrvatska vanjska politika 1939.-1942., 278.-283. 6

Muhidin Pelesić, “Položaj Bosne i Hercegovine u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj prema Sarajevskom novom listu”, Prilozi, 23, Sarajevo 1987., 183.

100

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 100

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:48

KORESPONDENCIJA MILE BUDAKA I NJEGOVE SPONE S BOSNOM I HERCEGOVINOM

mnogo, kada kao razlog svoje politike navađaju baš držanje katolika Hrvata prema sebi!“7 Budak je kritički nadodao da “mnogi veoma odgovorni na strani katolika Hrvata nastupaju prema muslimanima Hrvatima, kao da ih je najmio naš najzakletiji neprijatelj u svoju službu” i da “nije čudo, što je i odgovor s druge strane često puta neopravdan s nepristrana narodna gledišta”.8 Uoči sloma Kraljevine Jugoslavije imamo još dva pokazatelja o Budakovim vezama s Bosnom i Hercegovinom. Jedan se odnosi na brzojav koji su mu u povodu tragične smrti supruge poslali pripadnici sarajevske “hrvatske nacionalističke mladeži” sa šestdeset potpisa.9 Drugi upućuje na Budakov dolazak u Sarajevo i Mostar, gdje je u organizaciji društva Napredak održao prigodna predavanja. Nije na odmet istaknuti da je na Budakova gledišta zasigurno djelovao i kontinuitet prijateljstva s istaknutijim osobama iz Bosne i Hercegovine koji se može pratiti još od studiranja na sveučilištu u Zagrebu, kada se upoznao s nekim od muslimanskih studenata. S njima će održavati dugotrajnije veze, a među njima su bili, primjerice, Osman Kulenović,10 budući potpredsjednik vlade NDH, i Asim Ugljen,11 koji će postati državni tajnik u Ministarstvu pravosuđa i bogoštovlja. Promatrajući mjesto zavičaja, među njihovim studentskim kolegama u generaciji bili su također Ante Pavelić, Sava Besarović, ali također Jure Šutej i Stevan Moljević.12 Od osnivanja NDH, Budak je, bez obzira na nikada do kraja razjašnjene okolnosti povratka iz emigracije, bio Pavelićev lojalni suradnik. U prvoj je vladi, imenovanoj sredinom travnja 1941., obavljao dužnost ministra bogoštovlja i nastave, odnosno kasnije samo nastave (do početka studenoga 1941.), zatim i poslanika u Berlinu (od 14. veljače 1942. do 23. travnja 1943.), a jedno je vrijeme bio i ministar vanjskih poslova (svibanj – studeni 1943.). Pripadao 7

Mile Budak, “Mehmed ef. Spaho”, Hrvatski narod, 7. VII. 1939. Usp. i kontekstualizaciju tog članka u: Z. Hasanbegović, nav. dj., 84 i 86. 8

Isto.

9

Hrvatski državni arhiv (HDA), Osobni fond Mile Budaka (OFMB), k. 3, fasc. 7.2, nereg.

10

N. Kisić Kolanović, nav. dj., 181.

11

HDA, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Nacijonali – Redoviti slušači pravo- i državoslovnoga fakulteta 1910. 12

Isto. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 101

101

25.9.2012 12:05:48

Stjepan Matković

je za aktivne službe samome vrhu ustaškog režima, noseći titulu Doglavnika, koja unatoč svojoj zvučnosti nije, kako je to pokazala praksa i hijerarhija moći, osiguravala dominantan politički utjecaj, što opet ne znači da je, kako to neki povjesničari pišu, bio po Paveliću marginaliziran zbog navodnog međusobnog rivalstva i da je zbog toga bio na drugorazrednim političkim dužnostima. Historiografski okvir je poznat: za većinu je povjesničara bio jedan od vodećih popularizatora koncepcije novog doba, pa tako i jedan od idejnih propagatora bezuvjetne i masovne represije, poglavito prema Srbima, što ima svoju težinu i u promatranju političke borbe u Bosni i Hercegovini zbog demografske strukture stanovništva i cjelokupnog života u NDH.13 Premda do ustrojavanja NDH nije imao izraženijih protužidovskih stavova bio je i supotpisnik Zakonske odredbe o zaštiti narodne i arijske kulture hrvatskog naroda, čime je neprijeporno podržao novi pravni poredak. Neosporno je da je Budak bio autor nekih od najradikalnijih izjava koje su se na samom početku NDH tijekom proljeća i ljeta 1941. uklapale u kampanju zastrašivanja i obračuna s protivnicima novoosnovane države s time da je važno naglasiti da govore u tom ratnom razdoblju nikada nije održao na tlu Bosne i Hercegovine. Što nam govori spomenuta Budakova korespondencija o njegovim sponama s Bosnom i Hercegovinom? Ponajprije, ona je najviše vezana uz ratno vrijeme, odnosno njegovu ministarsku dužnost i diplomatsku karijeru u Njemačkoj. Dio sačuvanih materijala može se tematski podijeliti na više cjelina. Znatan dio sadrži niz brzojava koje mu na početku NDH šalju iz raznih dijelova novoustrojene države, uključivši Bosnu i Hercegovinu. Veći dio pozdrava slale su mu razne udruge, a manji pojedinci. Pozdravljaju ga tijekom mjeseca trav13

U tom pitanju neki povjesničari poput Mile Konjevića (“O nekim pitanjima politike ustaša prema bosanskohercegovačkim Muslimanima 1941. godine”, 1941. u istoriji naroda Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1973., 266) očitavaju i politiku neiskrenosti ustaškog vrha prema muslimanima kojom se namjerno poticao sukob između bosansko-hercegovačkih Srba i muslimana. Iza takvih hipoteza o dvoličnosti potencirao se poseban “saveznički” odnos između ustaških čelnika i pripadnika Katoličke crkve. Međutim, u tradicijskom smislu Budak nije pripadao pristašama političkog katolicizma, niti u njegovoj pisanoj ostavštini uočavamo naznake vjersko-nacionalne politike divide et impera radi dugoročne prevlasti jedne vjerske zajednice, tako da u njegovu slučaju nema primjera odstupanja od ranije utvrđenog odnosa prema muslimanima. Drugim riječima, nema pokazatelja po kojima bi Budak zagovarao iskorištavanje muslimana za navedene ciljeve o apsolutnoj prevlasti katolika u hrvatskoj državi na prostoru do Drine.

102

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 102

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:48

KORESPONDENCIJA MILE BUDAKA I NJEGOVE SPONE S BOSNOM I HERCEGOVINOM

nja i svibnja predstavnici Narodne uzdanice iz Mostara i to “kao velikog naseg sina neustrasivog borca prokusanog prijatelja muslimana i jednog od stvaraoca nase nezavisne slobodne hrvatske”,14 mostarski franjevci javljaju mu se “kao diki i ponosu Hrvatske”,15 a Muslimansko društvo Merhamet iz Sarajeva16 i društvo Trebević iz Sarajeva oslovljavaja ga kao “dičnog doglavnika“17. Nešto kasnije, u povodu otvorenja Hrvatskog državnog kazališta u Sarajevu i održavanja prve predstave šalju mu pozdrave Alija Nametak i intendant Ahmed Muradbegović.18 Obraćaju mu se uredništva Sarajevskog novog lista (Dominik Bumber) te predsjednici Narodne uzdanice iz Tuzle (Sead Kulović), Sarajeva (Edhem Mulabdić), Mostara (Šefkija Balić) i Foče (Smail Kasmo). Svi izražavaju poštovanje ministru nove države, ističu primjere obostranih simpatija koje su se izražavale prije rata i vjeru u dobru budućnost. Kod muslimanskih korespondenata uočava se da gotovo svi izražavaju pripadnost hrvatstvu. Uz to, iz sačuvanih pisama vidi se da su službeni krugovi davali širu pozornost primjerima muslimanskog isticanju hrvatstva.19 Pismo urednika Novog lista iz Sarajeva, iz lipnja 1941., odudara širinom svojeg sadržaja koji upućuje čitatelja na kontekst predratnih vremena, teškoće s distribucijom tih novina, a ujedno donosi vijesti i o tiskanju Budakovih književnih djela kao znaka promjene u kojemu njegov opus dobiva poseban status. Poštovani gospodine ministre! Oprostite gospodine ministre na smetnji, ako kao stari novinar nešto ne mogu prešutiti. Vi ste još u subotu poslije podne održali skupštinu u Gospiću, a zagrebačka izvještajna služba dala je Vaš govor tek u srijedu. Ja sam 14

Hrvatski državni arhiv (HDA), Osobni fond Mile Budaka (OFMB), kut. 3, fasc. 7.2, nereg. (poslan brzojav iz Mostara 27. travnja 1941.). 15

Isto (poslan brzojav iz Mostara 27. travnja 1941.).

16

Isto (poslan brzojav iz Sarajeva 7 svibnja 1941.).

17

Isto (poslan brzojav iz Sarajeva 30. svibnja 1941.).

18

Isto (poslan brzojav iz Sarajeva 13. lipnja 1941.).

19

Primjer objavljenog pisma Džemile Zekić u dnevniku Hrvatski narod, br. 119 iz 1941., Zagreb, 13. 6. 1941., str. 16., te pismo Dž. Zekić upućeno Budaku 9. 9. 1941. U Budakovoj korespondenciji nalazi se i pismo koje mu je Dž. Zekić uputila 9. rujna 1941. – vidi HDA, OFMB, k. 1, sv. 3, br. 97. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 103

103

25.9.2012 12:05:48

Stjepan Matković

uzalud zvao iz Sarajeva još u nedjelju, pa u ponedjeljak, utorak i tek konačno u srijedu dobio sam Vaš govor preko zagrebačkog “Novog Lista”. Istina je, da su Vaš govor donijele zagrebačke novine u utorak na večer, ali zar mi “Abesinci” nismo mogli to prije dobiti? Čujem da danas imamo na vagone hrvatskih novinara u Zagrebu i to sve samih prekaljenih “ustaša” po raznim redakcijama, pa čak i takvih, koje smo mi u onom našem skromnom “HRV. NARODU” apostrofirali kao – crvene. Pa eto, reći će netko: hvala Bogu kad nije većeg zla od – zakašnjenja. Neznam je li Vam, gospodine ministre, poznato da donosim od prvog broja “Sarajevskog Novog Lista” Vaš roman “Ognjište”, jer jednom prilikom nisam mogao od puste navale do Vas, da Vas zamolim za nešto friškijega, pa sam zamolio g. [Marka] Čovića da Vas o tomu obavijesti, ali nisam dobio nikakva odgovora. Nu za Bosnu je i “Ognjište” na vrijeme – kad vidim što li se je sve ovamo čitalo i prodavalo. Ne ćete mi, gospodine ministre, zamjeriti što sam se od svih hrvatskih novinara prvi sjetio donijeti jedan Vaš roman. Inače bi mi s koje strane u Zagrebu rekli da ih – kopiram. Nego, ako je ikako moguće, da me ne zaboravite s kojim djelom, kad svršim s “Ognjištem”, uz, naravno, poštenu odštetu, jer, dozvolit ćete gospodine ministre, smatram i žurnalistiku – s jedne strane – trgovinom. Hvala Vam gospodine ministre unaprijed na susretljivosti, želeći Vam svaku sreću i napredak u Vašem velikom poslu, uz poštovanje i pozdrav, Vaš Dominik Bumber20

Obraćaju mu se još livanjsko hrvatsko glazbeno i pjevačko društvo Dinara koje ga pozdravlja kao “kao prvoga nosioca prosvjete u hrvatskoj državi”, mostarsko pjevačko društvo Hrvoje kao “prvog doglavnika i neumornog borca za slobodu”, sarajevski Napredak te njegova podružnica iz Donjeg Vakufa i podružnica Hrvatskog radiše sa Širokog Brijega.21 U povodu polaganja temeljnog kamena za izgradnju Hrvatskog doma u Banja Luci kurtoazono mu se

20

Isto, k. 3, fasc. 6.1, br. 1.

21

Isto. (poslani brzojavi iz Livna 28. travnja, iz Mostara 23. lipnja, iz Sarajeva 29. lipnja, iz Donjeg Vakufa 30. lipnja te iz Širok Brijega 27. srpnja).

104

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 104

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:48

KORESPONDENCIJA MILE BUDAKA I NJEGOVE SPONE S BOSNOM I HERCEGOVINOM

javio povjerenik za bivšu Vrbasku banovinu Viktor Gutić.22 Korespondencija ukazuje i na pristupanje nekih organizacija Hrvatske seljačke stranke (primjer Sanskog Mosta) ustaškom pokretu, što se uklapalo u organiziranu kampanju privlačenja dijelova predratno najjače hrvatske stranke vladajućem sustavu i njegovoj stabilizaciji.23 Druga pisma svojim sadržajem odudaraju od kurtoaznih pozdrava i više nas upućuju na konkretne probleme. Vjerojatno među one najzanimljivije pripada u historiografiji jedan već eksploatirani izvor.24 Riječ je o pismu kipara Ivana Meštrovića od 20. kolovoza 1941. u kojemu ovaj proslavljeni umjetnik iz Splita žustro prosvjeduje zbog vijesti o pretvaranju zagrebačkog Doma hrvatskih likovnih umjetnika u džamiju. Meštrović i Budak bili su članovi Hrvatske akademije znanosti umjetnosti, no među njima nije bilo znakova povezanosti. To je pismo bilo upućeno Budaku kao nadležnom ministru od kojega je očekivano da zaustavi najavljenu prenamjenu Doma. Osobna reakcija Meštrovića bila je dobrim dijelom potaknuta činjenicom da je on bio idejni začetnik i izvođač izgradnje Doma. Nagovještaj nove svrhe Doma Meštrović tumačio je na sljedeći način: Donošenjem takve odluke pogazio bi se zakon ukidajući pravovaljanu zakladu i oduzimajući tudju imovinu bez pitanja i pristanka vlasnika; povrijedio bi se zakon o autorskom pravu, jer bi se bez znanja i privole autora izobličilo njegovo arhitektonsko djelo; oduzela bi se vlasnost jednoj hrvatskoj kulturnoj ustanovi koja je radila i išla, iako drugim sredstvima, za istim ciljem kao i vi; onemogućilo bi se, ili do kraja omalovažilo, rad jedne hrvatske kulturne ustanove i društva, čija je zadaća duhovno jačanje svoga naroda i preko svega jednog sektora europske cjeline.25

Istoga dana kad je Meštrovićevo pismo poslano, dotadašnja Zaklada koja je upravljala Domom hrvatske likovne umjetnosti je iseljena. Nešto kasnije je 22

Isto, OFMB, k. 3, fasc. 7.2, nereg.

23

Isto (poslan brzojav iz Sanskog Mosta 7. srpnja 1941.).

24

Jere Jareb, “Pismo Ivana Meštrovića ministru nastave dr. Mili Budaku iz kolovoza 1941.”, Hrvatska revija, Zagreb, 49 (1999), 3, str. 603-609. i Z. Hasanbegović, nav. dj., 268-269. 25

HDA, OFMB, k. 1, fasc. 3, br. 86. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 105

105

25.9.2012 12:05:48

Stjepan Matković

Budak javno dao do znanja da je Dom prije rata imao neprihvatljiv ideološki sadržaj jer je građen u spomen na kralja Petra Karađorđevića, dok je njegovom prenamjenom pokazano da se i u središtu hrvatske države iskazuje poštovanje prema njenim muslimanskim stanovnicima. Nije suvišno nadodati da je dva mjeseca ranije stigao vlastima u Zagrebu jedan dopis iz Splita u kome je opisana politička situacija u tome gradu.26 Na jednome mjestu tog dopisa zabilježeno je da u Meštrovićevoj vili boravi Milan Ćurčin, istaknuti predratni publicist koji je bio poznat po svojoj jugoslavenskoj orijentaciji. Zbog svega navedenog je Meštrovićevo pismo bilo uzaludno. Ostala pisma iz sačuvane korespondencije pokazuju da su Budaku bile upućene brojne intervencije za pojedince. Među njima je bilo i onih s područja Bosne i Hercegovine. Navedimo neke od tipičnih primjera. Tako je Milan Čović, povjerenik Sudbenog stola u Tuzli, “kao bivši kolega na zagrebačkoj univerzi” intervenirao za Milana Petrovića-Tunguza, koji je namjeravao studirati u Zagrebu.27 Problem je bio u tome što je Petrović-Tunguz po ocu imao crnogorsku zavičajnost koja je prema novim propisima bila potencijalna prepreka za studiranje. Izlaz je potražen u činjenici da mu je majka bila katolička Nijemica, a i imenovani kandidat za studij u Zagrebu osjećao se, prema pismu, Nijemcem, što mu je trebala biti dobitna karta za nastavak školovanja na hrvatskom Sveučilištu. Dr. Zdravko Šutej molio je za posredovanje u pokušaju da iz zatvora oslobodi svog nećaka, sina prvaka bivše Hrvatske seljačke stranke, koji je bio ministar financija u jugoslavenskoj izbjegličkoj vladi, dr. Jurja Šuteja.28 Na poleđini tog pisma je zapisano da će doglavnik (Budak) u tom slučaju pozitivno intervenirati, premda je svim ministarstvima bilo izričito zabranjeno posredovanje zbog brojnosti molbi za različite predmete. Iz tog primjera očito je da je zbog brojnosti zahtjeva za intervencijama bilo neizbježno postrožiti nadzor, ali i da je bilo izuzetaka, odnosno da se nastojalo pojedincima izići u susret. Pismo profesora Solomona Kalderona iz Travnika, bez navođenja točnog datuma, ukazuje na primjer molbe kojom se tražilo priznanje arijevskih prava i time izbjegavanje podređenog položaja u skladu s novim 26

Tomislav Jonjić, “Jedno izvješće o prilikama u Splitu i Dalmaciji u prvim mjesecima nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske”, ČSP, 33/2001., br. 3, 812.-836.

27

HDA, OFMB, k. 1, fasc. 3, br. 16 (pismo od 21. svibnja 1941.).

28

Isto, k. 1, fasc. 3, br. 20 (pismo od 22. svibnja 1941.).

106

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 106

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:48

KORESPONDENCIJA MILE BUDAKA I NJEGOVE SPONE S BOSNOM I HERCEGOVINOM

pravnim propisima.29 U jednom pak drugom slučaju očitovala se intervencija ustaškog povjerenika Božidara Brale u korist upravitelja osiguravajućeg društva “Sava” u Sarajevu za kojeg je intervent zabilježio da je “inače pripadnik izr. konfesije, uvijek je isticao svoje nacionalno osvjedočenje i naročitu naklonost hrvatskom nacijonalizmu.“30 Iz takvih pisama očitovalo se suosjećanje samo za one pripadnike židovstva kod kojih se mogla potvrditi njihova lojalnost novoj državi. Neka druga pisma govore o intervencijama za dobivanje poslova ili određenih položaja. Primjer je pismo u kojemu je general Petar Blašković predlagao imenovanje dr. Joze Petrovića na mjesto referenta za arheologiju i kulturna pitanja u Zagrebu ili u Sarajevu uz priložene preporuke koje nisu ostale sačuvane.31 Dvije godine kasnije, Petrović će se javiti Budaku u svojstvu Upravitelja Hrvatskog državnog muzeja iz Sarajeva. Iz tog je pisma razvidno da je na to mjesto bio postavljen prije dvije godine, ali i da je kasnije bio nezadovoljan proračunskim sredstvima koja je dobivao za sarajevske muzeje.32 Među pismima se nalazi jedno potpisano samo s osobnim imenom Hamdija, a u kojemu se moli Budaka da primi ing. Rasima Ćerimagića s kojim bi razgovor bio koristan za “opću stvar”.33 Pisma pokazuju i Budakove namjere. Takav je primjer Budakova zalaganja kod ministra Josipa Balena u prilog hanume bega Gradašćevića radi spašavanja predmeta iz begove ostavštine. Budak u jednome pismu od 25. kolovoza 1942. moli Balena da se zauzme za otkup i čuvanje imovine udovice bega Gradaščevića: Vrlo cienjeni gospodine profesore! Primio sam pismo od hanume Hadžibegovice Gradaščević iz Gradačca, koje Vam u priepisu šaljem. Njoj danas odgovorih, te Vam u prepisu šaljem i svoj odgovor. Iz ta dva pisma vidite, o čemu se radi, a ja sam smatrao svojom dužnošću, da Vas na ovo upozorim, jer držim, da bi bio bezprimjeran grijeh i zločin, 29

Isto, k. 1, fasc. 3, br. 123.

30

Isto, k. 1, fasc. 3, br. 14.

31

HDA, OFMB, k. 1, fasc. 3, br. 23 (pismo od 23. svibnja 1941.).

32

Isto, k. 1, fasc. 3, br. 181 (pismo bez točnog nadnevka – sredina 1943.).

33

Isto, pismo od 30. svibnja 1941. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 107

107

25.9.2012 12:05:48

Stjepan Matković

da radi bilo koje i kakove svote pustimo, da nam naši historijski spomenici bježe u inozemstvo. To ne bi značilo da smo siromašni, nego da smo barbari, koji ne shvaćaju ni svoje vrijednosti ni historijske važnosti svojih spomenika. Ovako ja to shvaćam i sve dalje ja prepuštam – Bogu i Vama. Sa odličnim poštovanjem i pozdravom Za Dom spremni! odani Vam dr. Mile Budak34

U korespondenciji nalazimo i pisma koja svojim sadržajima izražavaju prigovore na ispravnost nove “kadrovske” politike. Takav je slučaj s anonimnim pismom koje je bilo upereno protiv ustaškog povjerenika za Livno dr. Dragana Urumovića uz obrazloženje da je riječ o predratnoj jugoslavenski orijentiranoj osobi od koje se ne može očekivati da se iskreno stavi u službu hrvatske države.35 Iz priložene dokumentacije nije bilo razvidno kako je završio taj slučaj prijave koji je bio izravno upućen ministru bogoštovlja i nastave. Poznato je da je Urumović zadržao svoj položaj jednog od najistaknutijih predstavnika ustaškog pokreta u livanjskom području.36 Kao posebni primjer izdvajamo anonimno pismo iz Sarajeva, u kojem se upozoravalo na zabrinjavajuće pojave pri organizaciji vlasti, a naročito je naglašen neprimjeren odnos prema židovskim sugrađanima. Prema tom su pismu sarajevski Židovi bile najveće žrtve ratnih promjena i kao takvi su bezrazložno trpili, za razliku od sarajevskih Srba koji, prema anonimnom izvoru, nisu zaslužili nikakvu blagonaklonost u novom vrijednosnom sustavu. Pismo je sljedećeg sadržaja: Mnogo poštovani gosp. Doglavniče,

34

Isto, k. 2, fasc. 4.1, br. 53.

35

Isto, k. 1, fasc. 3, br. 32. (pismo od 27. svibnja 1941.).

36

Rafael Brčić, “Pripreme i pokretanje ustanka u livanjskom kraju i veze s ustanicima Dalmacije i Drvara”, 1941. u istoriji naroda Bosne i Hercegovine, str. 599.

108

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 108

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:48

KORESPONDENCIJA MILE BUDAKA I NJEGOVE SPONE S BOSNOM I HERCEGOVINOM

Siguran sam da će Te biti neobično iznenagjeni kada primite ovo pismo, tim više što je anonimno, ali kroz koji dan ću podnijeti ostavku pa će Vam sve biti razjašnjeno, jer šta se sada radi u Sarajevu to je za svaku osudu, baca ljagu na sve nas, a meni kao istinskom borcu za sve do sada učinjeno nemoguće je dalje to gledati. U prvom redu sramota je koje sve uzeo vlast u svoje ruke u Sarajevu kakvim se postupcima služe i čemu sve to skupa vodi. Ako je zbilja došlo do toga da mi u našoj državi nemamo drugih ljudi osim ološa i čaršije onda je to sramota, naš će dobri i pošteni hrvatski narod opet podnositi kao što je i podnosio. Ako smo došli na vlast ne znaći da smo došli da pravimo zulume i da stradava nevin i siromašan svijet, a pod takvom upravom u Sarajevu je zbilja tako kao što Vam pišem. U Sarajevu, u tom centru trgovine i obrta čitave Bosne i Hercegovine, postavljaju se s punim pravom povjerenici, ali nije rečeno da se postavljaju povjerenici koji tako rekuč jučer pušteni sa robije, da čovjek koji je do jučer prodavao krijumčareni duhan danas bude povjerenik jedne od najvećih radnji u Sarajevu, da jedan frizer bude povjerenik npr. u jednoj manifakturi i. t. d. Svojim radom oni će učiniti da trgovina i privreda budu u Sarajevu svedena na minimum i narod dovedu na prosjački štap. Dali je tako zahtevao naš Poglavnik, sigurno ne, jer je on baš naglasio da se radnje moraju davati stručnjacima, a ne uličarima, da se državna imovina unapredi, a ne upropasti. Priznajemo svi gosp. Doglavniče velike i neprocjenive zasluge naših velikih susjeda i saveznika za naše uskrsnuće, možda razumije donekle i rasističke njihove teorije, ali sigurno to nisu njihove intencije da se u Sarajevu Židovi, kojih od sedam hiljada ima svega dvadesetak bogatih, ostavljaju na Božiju milost da ih se maltretira na najgori način, da ih se zatvara već u šest sati u kuće i da im se ne daje ni najmanji minimum eksistencije, pa to sigurno nije ni u Njemačkoj ni nigdje u svetu, a dotle Srbi, od kojih smo patili 20 godina na najbestijalniji način žive i privregjuju sasma komotno pa čak i likuju. Ako smo došli samo zato da sataremo tih sedam hiljada Židova i ako nam nije nikakva druga misija, onda zbilja neka nam svima Hrvatima služi na čast. Nemojte misliti da time zastupam interese Židova, ali mora se voditi računa da u Sarajevu ima vrlo mnogo siromašnih Židova koji danas ako zarade imaju i da jedu, u protivnom izvrgnuti su gladi. Mora se znati da Sarajevo nije Zagreb, da ovde nije stjecište židovskog kapitala, jer ako se borimo protiv nagomilanog kapitala onda se mora voditi računa i o kapitalu Srba koji su ga “zaradili” sigurno na mnogo neskrupulozniji način nego mnogi i mnogi Židovi. Zar je to neka pravica i naša časna misija i

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 109

109

25.9.2012 12:05:48

Stjepan Matković

naše uregjenje na pravičnoj osnovi. Zar je to pravično i dali je to izvršavanje naredaba Poglavnikovih da se sopstvenici trgovina jednostavno izbacuju iz radnja, a da povjerenici, koji polovina od njih nezna čestito ni pisati gazduju i rasipaju državnu imovinu, a vlasnicima nedaju ni minimum eksistencije? Možda će Vam izgledati to čudno zašto se baš Vama obraćam, ali to činim iz dva razloga što smatram da će Te biti Vi prvi koji će našem vrlom Poglavniku skrenuti pažnju na to, a drugo baš ja spadam pod Vaš resor. Gospodine Doglavniče, još jedamput Vas molim da uzmete ovo par intenca i napomena ozbiljno i provjerite sve šta se dešava u Sarajevu i da se prestane sa tim srednjovjekovnim metodama i mučenjima Židova i hvatanja po ulicama i odvogjenja na prisilan rad, pa čak i njihovih ženskinja. Gospodine Doglavniče primite i ovom prilikom izraz mog štovanja 27 svibnja 1941 god. Sarajevo Za Dom – Spremni37

Pozdravni brzojav s godišnje skupštine El Hidaje, udruženja muslimanskih duhovnika, poslan je Budaku polovicom kolovoza 1941. s porukom da “muslimansko svecenstvo okupljeno na godisnjoj skupstini svog udruzenja el hidaje ima cast da vas pozdravi poznajuci vasu naklonost za muslimanska pitanja izrazavamo svoju duboku zahvalnost i ostajemo za dom spremni predsjednyk m handzic”.38 Ovime se naznačavao unutarmuslimanski spor koji je vukao korijene iz neposrednog prijeraća, kad je došlo do sukoba između većine uleme i vodstva Jugoslavenske muslimanske organizacije oko odnosa u Islamskoj vjerskoj zajednici. Uspostava NDH i novi državnopravni sklop poticali su iznova raspravu o sadržaju islamskog vjerskog zakonodavstva.39 Tako je Šemsi-beg Salihbegović oštro kritizirao Budaku stanje u vodstvu Islamske vjerske zajednice i reis-ul-ulemu Fehima ef. Spahu, predlažući da se muslimanima vrati vjersko prosvjetna autonomija. U tom je pismu predloženo:

37

Isto, k. 1, fasc. 3, br. 34.

38

Isto, k. 3, fasc. 7.2, nereg. (poslani brzojav iz Sarajeva 14. kolovoza 1941.).

39

Više o tome vidi: Zlatko Hasanbegović, “O pokušajima donošenja Ustava Islamske vjerske zajednice u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj”, Časopis za suvremenu povijest, br. 1, Zagreb 2001., 75-90.

110

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 110

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:49

KORESPONDENCIJA MILE BUDAKA I NJEGOVE SPONE S BOSNOM I HERCEGOVINOM

1.) Da se povrati u život predratni Autonomni vjersko-prosvjetni statut, usvojen i donešen u doba Austro-ugarske monarhije. Povratak u život ovog Autonomnog statuta doveo konsekventno i do izmjene sadanjih vjerskih funkcionera na visokim položajima, na koje su ih na razne dozvoljene i nedozvoljene načine doveli biogradski vlastodršci kao svoje eksponente i suradnike u ostvarivanju srpske zavjetne misli. Koliko su ovi vjerski i vakufsko mearifski funkcioneri kao srpski favoriti u narodu prezreni i kod svih slojeva omraženi, vidi se iz sadržaja priloženih mnogobrojnih letaka, koji su u velikoj većini slučajeva štampani i razdijeljeni odobrenjem i posredstvom Poglavnikova povjerenika gosp. prof. Hakije Hadžića. 2.) da se analogno uredbi o državnim i općinskim službenicima donese uredba za sve vjerske i ostale službenike Islamske vjerske zajednice o stavljanju istih na raspoloženje. 3.) da se u tim vjerskim i vakufskim ustanovama postave povjerenici (naibi), koji bi na osnovu Autonomnog statuta proveli izbore i dali mogućnosti izabranim pretstavnicima da iz ovih ustanova počupaju sav korov, te da provedu sve radnje, potrebne za pravilno funkcionisanje Islamske vjerske zajednice.40

Uz tu se temu nadovezuje dopis Fehima Spahe, reis-ul-uleme Islamske vjerske zajednice, kojim je požurivao odobrenje navjera za islamske školske ustanove. Na poleđini dopisa napisano je “ovo je uređeno”, što upućuje na zaključak da je nadležno ministarstvo ispunilo Spahine zahtjeve u prilog financiranja Više islamske šeriatsko-teološke škole i Šeriatske gimnazije. Time se samo pokazalo da odlučujući nositelji ustaške vlasti nisu bili spremni za upletanje u navedeni unutarmuslimanski spor i rasplamsavanje novih žarišta u ionako teškim okolnostima rata. Zadržali su pozitivan odnos prema Spahi, čime su zapravo omeli namjere El Hidaje o dubljim promjenama u Islamskoj vjerskoj zajednici. Na početku 1942. pozvali su Budaka u povodu smrti reisul-uleme Alija Nametak i Hamdija Kreševljaković na sudjelovanje u pripremi spomenice u čast rahmetli Fehima Spahe. Budak je zamoljen da pošalje književni prilog i to zato jer je osobno poznavao Spahu još iz prijeratnih vremena.

40

HDA, OFMB, k. 1. Pismo od 16. lipnja 1941. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 111

111

25.9.2012 12:05:49

Stjepan Matković

Taj je prilog konačno objavljen u posebnom broju Novog Behara (br. 4, 1944., 59-60.) pod naslovom “Prvi susret”. Iz razdoblja poslaničke službe u Berlinu manji broj dokumenata odnosi se na pojedince iz Bosne i Hercegovine. Najviše podataka upućuje na zaključak da se Budak morao ponajprije brinuti za radnike koji su se nalazili na radu u Njemačkoj. Među njima je bilo i pisama s područja Bosne i Hercegovine, među kojima se skretala pozornost na radnike sa zeničkog područja. U dijelu Budakovih pisama iz Berlina susrećemo i korespondenciju sa sarajevskim odvjetnikom Ambrozom Dražićem koja se odnosi na međusobno obavještavanje o pojedinim osobama i intervencije za pojedince.41 Neki drugi dokumenti iz tog razdoblja spominju još proturječni Budakov angažman u njemačkoj metropoli na pripremi posjeta Velikog muftije El Huseinija NDH, točnije rečeno prostoru Bosne i Hercegovine, kojim se iskazao njemački interes za izravnijim utjecajem na tom perifernom dijelu Europe. Do dolaska El Huseinija došlo je u ožujku i travnju 1943., a prema analizi njemačkih službi njime je uz izravnu potporu zapovjednika SS-a Heinricha Himmlera ojačan autonomistički pokret kod muslimana, što nije bilo po volji vlastima NDH-a.42 Možemo zaključiti da je Mile Budak, kao pripadnik političke elite koji je sudjelovao u upravljanju novonastalom NDH tijekom nešto više od polovice njena trajanja, nastavio zastupati od ranije izgrađena gledišta o nužnoj pripadnosti Bosne i Hercegovine hrvatskoj državi, odnosno organskoj integriranosti muslimana s hrvatskim narodom. Od imenovanja za ministra bogoštovlja i nastave na dalje, nije zabilježeno da je Budak dolazio na tlo Bosne i Hercegovine. Unatoč tomu, bio je u vezi s pojedinicima s tog područja, bilo da je riječ o službenim ili privatnim odnosima. Ako uzmemo u obzir historiografsku ocjenu da su pripadnici ustaškog pokreta prije rata bili aktivniji jedino u mjestima zapadne Hercegovine, onda je jasno da je slijedom uspostave nove države došlo do njenog priznavanja sa strane skupina i pojedinaca koji do tada nisu bili prepoznatljivi kao ekskluzivni zastupnici ideje hrvatskog nacionalizma. Oni su prihvatili novu situaciju s izmijenjenim rasporedom vladajućih snaga. U tom su smislu razumljivi i neki od spomenutih izvora u ovom članku koji pokazuju da se od Budaka kao zastupnika novih snaga tražila potpora, a 41

HDA, OFMB, k. 2, fasc. 4.1, br. 88

42

HDA, fond Hans Helm, 1521, kut. 24.

112

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 112

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:49

KORESPONDENCIJA MILE BUDAKA I NJEGOVE SPONE S BOSNOM I HERCEGOVINOM

nekada su i stara poznanstva utjecala da se u njemu potraži pomoć i oslonac za izlaz iz stanja zabrinutosti za pojedine ljudske sudbine. Uzorak koji je predočen nije reprezentativan, ali u određenoj mjeri ukazuje na ozračje u pojedinim krugovima koje je vladalo početkom uspostave NDH.

THE CORRESPONDENCE OF MILE BUDAK AND HIS CONNECTIONS TO BOSNIA AND HERZEGOVINA Summary Mile Budak had a prominent role as a member of the political elite which participated in the governing of the Independent State of Croatia. As a minister of religion and education, and subsequently as an ambassador in Berlin, he performed high state functions, and was especially as an already affirmed author actively involved in the creating of a public picture of the newly created state. In the context of his relation towards Bosnia and Herzegovina certain continuity can be observed. Budak finished his secondary education in Sarajevo on the eve of the First World War and was shaped at the same time under the influence of ideology of Ante Starčević and the Right party. At that time he formed his opinion about the necessary belonging of Bosnia and Herzegovina to the Croat state, that is to say the organic integration of the Muslim population with the Croat national idea. Budak propagated the idea of Croat nationalism even after 1918, and after an attempt was made on his life he emigrated and joined the Ustasha movement which adjusted itself to the project of New European order. On the eve of the Second World War Budak returned to Zagreb on agreement with the representatives of Stojadinović’s regime. There he established a prominent journal of the Croat nationalists Hrvatski narod (The Croat People). At that time his relationship towards Bosnia and Herzegovina and the Muslim people was best reflected in the obituary for Mehmed Spaho of who he expressed the most positive opinion despite the fact that he was at the head of the Yugoslav Muslim Organization and that he held offices in the Yugoslav governments. From the time he was appointed minister of religion and education it was not recorded that Budak visited the terriBOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 113

113

25.9.2012 12:05:49

Stjepan Matković

tory of Bosnia and Herzegovina. His preserved correspondence, however, shows that he was in touch with certain individuals from this area, whether these were official or private relations. Many expected that Budak would, on the basis of old acquaintances, intervene in certain cases for promotions in office or to save someone. In this paper some of these examples are presented. A special instance was Budak’s relation towards the inter-Muslim conflict which stemmed from the time immediately before the outbreak of the war, when the majority of ulema and leadership of the Yugoslav Muslim Organization clashed about the relations within the Islamic religious community. The establishment of the Independent State of Croatia and the new state and legal context actuated again the dispute about the content of Islamic religious legislature, whereby Budak tried to maintain a neutral position.

114

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 114

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:49

ZDRAVSTVENE PRILIKE U HERCEGOVINI TOKOM DRUGOG SVJETSKOG RATA SA POSEBNIM OSVRTOM NA KONJIČKO PODRUČJE ...

Sulejman Mulić

ZDRAVSTVENE PRILIKE U HERCEGOVINI TOKOM DRUGOG SVJETSKOG RATA SA POSEBNIM OSVRTOM NA KONJIČKO PODRUČJE Abstrakt: U članku autor prikazuje organizaciju i rad zdravstvene službe na zaštiti stanovništva u Hercegovini na početku Drugog svjetskog rata, sa posebnim osvrtom na područje Konjica. Rad pruža podatke o provedenoj akciji suzbijanja endemskog sifilisa na ovom području, daje podatke o zdravstvenim kadrovima, organizaciji partizanskog saniteta, te žrtvama fašističkog terora među zdravstvenim radnicima. Ključne riječi: zdravstvena zaštita, suzbijanje endemskog sifilisa, Hercegovina, Nezavisna država Hrvatska, partizanski sanitet, žrtve fašističkog terora

Uvod

P

od okriljem nacističke Njemačke u Zagrebu je 10. aprila 1941. formirana Nezavisna država Hrvatska, u čijem je sastavu cijeli teritorij Bosne i Hercegovine. U Nezavisnoj državi Hrvatskoj izvršena je upravno - teritorijalna podjela na velike župe, kotarske oblasti, kotarske ispostave i općine. Od ukupno 22 velike župe, sedam je bilo u Bosni i Hercegovini.1 Prema 1

Hum (Mostar), Usora i Soli (Tuzla), Lašva i Glaž (Travnik), Sana i Luka (Banja Luka), Pliva i Rama (Jajce), Trbava i Psat (Bihać) i Vrhbosna (Sarajevo). BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 115

115

25.9.2012 12:05:49

Sulejman Mulić

ovakvoj organizaciji na državne upravne oblasti, cijelo područje regiona Hercegovine podijeljeno je u tri velike župe: Hum,2 Pliva i Rama,3 te Dubrava.4 Poslovi iz oblasti zdravstva su bili u nadležnosti Ministarstva zdravstva u Zagrebu preko Poglavnikovog Povjereništva u Sarajevu - Odjeljenje za socijalnu skrb i narodno zdravlje Sarajevo. Dana 21. aprila 1942. poslovi zdravstva u prvomolbenom postupku su preneseni na velike župe. U ljeto 1941. organiziran je narodni otpor. Na teritoriji Bosne i Hercegovine četiri godine vodile su se stalne borbe partizanskih oružanih snaga i okupatora. U Drugom svjetskom ratu Bosna i Hercegovina je doživjela teške gubitke u ljudstvu uz ogromna materijalna razaranja. Stanovništvo je trpjelo neprestane progone, zatvaranja, zlostavljanja, strijeljanja, glad, strah i surove zime. Zdravstvena služba je radila u vrlo teškim uvjetima i tokom rata pretrpjela je velike kadrovske gubitke, te oštećenja opreme i prostora. Više općina je ostalo bez ijednog ljekara ili drugog profila zdravstvenih radnika. Preostali medicinski radnici morali su odlaziti na ispomoć ili na zamjenu u ove općine. Krajem rata 1945. u Bosni i Hercegovini u 24 sreza nije bilo nijednog ljekara, a potpuno je nedostajalo niže zdravstveno osoblje.5 Zbog ovakvog ustroja države uz nedostatak stručnih kadrova, bilo je otežano izvještavanje o zdravstvenim prilikama, suzbijanju zaraza, nadzoru apo-

2

U sastavu velike župe Hum sa sjedištem u Mostaru su sljedeće kotarske oblasti iz regiona Hercegovina: Mostar, Nevesinje, Konjic, Ljubuški, kotarska ispostava Posušje i grad Mostar. Ovakav ustroj ostaje neprimijenjen sve do jula 1944. kada su ovoj župi priključeni neki kotarevi iz velike župe Dubrava i velike župe Pliva i Rama. Vidjeti u: Bućin R. “Prilog poznavanju institucija: zakonski okvir rada velikih župa NDH,” Arhivski Vjesnik, god. 44 (2001), 209-225. 3

U sastavu velike župe Pliva i Rama sa sjedištem u Jajcu su sljedeće kotarske oblasti iz regiona Hercegovina: Glamoč, Livno, Prozor, Tomislavgrad, kotarske ispostava Kupres i grad Livno. Ovakav ustroj ostaje do jula 1944. godine kada je ova župa ukinuta, a njezino područje priključeno području velikih župa Lašva-Rama i Hum. Vidjeti u Isto. 4

U sastavu velike župe Dubrava sa sjedištem u Dubrovniku su sljedeće kotarske oblasti iz regiona Hercegovina: Bileća, Čapljina, Gacko, Ljubinje, Stolac, Trebinje. Ovakav ustroj ostaje neprimijenjen sve do jula 1944. kada su iz ove velike župe isključeni kotarevi Stolac, Čapljina i Gacko koji su priključeni velikoj župi Hum. Vidjeti u Isto. 5

Zec N. “Problemi i zadaci narodnog zdravlja u BiH”. U:Tolj Z. ur. 50 godina Regionalnog zavoda za zdravstvenu zaštitu Mostar. Mostar: RZZZ Mostar, 1980:316-322.

116

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 116

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:49

ZDRAVSTVENE PRILIKE U HERCEGOVINI TOKOM DRUGOG SVJETSKOG RATA SA POSEBNIM OSVRTOM NA KONJIČKO PODRUČJE ...

teka, nadzoru ljekara i zdravstvenih ustanova, a obrada statističkih podataka je bila insuficijentna. Ako ovome dodamo da je izvještajna služba zbog ratnog stanja funkcionirala slabo, da je značajan dio građe izgubljen ili uništen, vrlo je teško izvršiti cjelovit prikaz stanja zdravstvene zaštite u regionu Hercegovine u ovom periodu. Organizacija i rad zdravstvenih ustanova u Hercegovini na početku Drugog svjetskog rata

Preuzimanje i uspostavljanje vlasti NDH odvijalo se postepeno i trajalo je do juna i jula 1941. godine. Paralelno sa uspostavom vlasti vršena je i reorganizacija zdravstvene službe. Banovske bolnice su preimenovane Državne bolnice, poslove zdravstva vršili su kotarski i općinski liječnici, privatni liječnici, bolnice, domovi narodnog zdravlja i seoske ambulante koje su organizirane za potrebe udruženih zdravstvenih općina u kotarskim oblastima i ispostavama. Osim zdravstvenih stanica u kotarskim oblastima, od domova narodnog zdravlja postojali su DNZ u Livnu, DNZ Mostar, DNZ Stolac. Od bolničkih institucija u Hercegovini početkom 1941. godine egzistirale su Banovska bolnica u Mostaru sa 192 kreveta, Banovska bolnica u Livnu, Banovska bolnica Bileća sa 30 kreveta, Banovska bolnica Gacko sa 22 kreveta i Banovska bolnica Trebinje sa 14 kreveta6.

Dom narodnog zdravlja u Mostaru

6

Plućno odjeljenje pri opštoj bolnici sreza Stolac gasi se krajem 1940. godine. Vidi Gavrilović M. “Pregled razvoja antituberkulozne službe u Hercegovini.” U:Tolj Z. ur. 50 godina Regionalnog zavoda za zdravstvenu zaštitu Mostar. Mostar:RZZZ Mostar, 1980, 196-203. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 117

117

25.9.2012 12:05:49

Sulejman Mulić

Prema nepotpunom spisku, u zdravstvenoj službi Hercegovine 1941. radili su slijedeći liječnici:7 dr. Fedor Lukač hirurg, ravnatelj Banovske bolnice u Mostaru, od ostalih liječnika radili su Dr. Asim Opijač, dr. Zvonko Marić. Dr. Vjekoslav Slovenić vodi dermato-venerološko odjeljenje. Na internom odjeljenju su radili dr. Ante Jamnicki, dr. Katarinić, na ginekološko-akušerskom odjeljenju radili su dr. Safet Mujić, dr. Ivica Milaković, na očnom odjeljenju dr. Dragutin Hlubna i drugi. Ravnatelj DNZ Mostar bio je dr. Lovro Dojmi, u dispanzeru za majku i dijete radio je dr. Kornelija Rakić, u školskoj poliklinici dr. Berta Bergman, u zubnoj ambulanti dr. Salih Komadina. Ravnatelj Državne bolnice u Livnu - dr. Dušan Mitrović, u Tomislavgradu (Duvno) - dr. Franjo Delak, kotarski liječnik u Glamoču - dr. Mihajlo Klimov, kotarski liječnik u Konjicu - dr. Husein Raljević, u Ljubuškom - dr. Pero Martinović i dr. Eugen Paut, u Širokom Brijegu - dr. Jure Grubišić, u Čitluku - dr. Krešimir Valjin, u Ljubinju - dr. Krešimir Zupančić, u Nevesinju - dr. Vlado Gačinović, a kotarski liječnik u Mostaru bio je dr. Hasan Mahić. Upravnik Banovske bolnice u Bileći bio je dr. Mirko Lučić kotarski ljekar, upravnik Banovske bolnice Gacko - dr. Novak Lojović kotarski ljekar, upravnik Banovske bolnice u Trebinju - dr. Petar Rundo.

dr. Fedor Lukač

dr. Lovro Dojmi

dr. Kornelija Rakić

dr. Berta Bergman

7

Zbirka Arhivarija Istorijskog muzeja BiH, fond Nezavisna država Hrvatska, kutija 8, februar.1942. god, inv. broj 2830, 2869, 2879, 2885, 2889, 4054/b; Zbirka Arhivarija Istorijskog muzeja BiH, fond NDH, kutija 2, 21.8.1941. i 22.8.1941. god, inv. brojevi 1924, 1947, 1948, 1950, 1951, 1960, 2018.; Tolj. “Pola vijeka na poprištu borbe za narodno zdravlje.” U:Tolj Z. ur. 50 godina Regionalnog zavoda za zdravstvenu zaštitu Mostar. Mostar:RZZZ Mostar, 1980, 15-52.

118

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 118

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:49

ZDRAVSTVENE PRILIKE U HERCEGOVINI TOKOM DRUGOG SVJETSKOG RATA SA POSEBNIM OSVRTOM NA KONJIČKO PODRUČJE ...

U skladu sa nizom naredbi vlasti NDH kojim su ograničavana prava Srba, Jevreja, Cigana,8 provodila se najoštrija politička agitacija protiv Srba, Jevreja i drugih nacionalnosti, naročito u područjima u kojima je bila izmiješana nacionalna struktura stanovništva. Vlast u NDH je u okviru vlastitog projekta “u rješavanju jevrejskog pitanja” provodila akcije usmjerene i protiv zdravstvenih radnika odvodeći ih u koncentracione logore, deportiranje i ubijanje. Tokom maja, juna i jula 1941. iz državnih službi je otpuštena većina nepodobnih zaposlenika, a ostali su morali položiti posebnu zakletvu o nepokolebljivoj privrženosti, odanosti i vjernosti Poglavniku. Službenici i namještenici koji su ostali u službi dobili su trinaestu plaću i tzv. ratnu pomoć u visini njihove tromjesečne plaće. Jedan broj poznatih liječnika i drugih zdravstvenih radnika su uhapšeni i odvedeni u nepoznatom pravcu. Tako je 5. juna 1941. uhvaćen i otpušten s posla ravnatelj državne bolnice u Mostaru dr. Fedor Lukač, hirurg.9 Već 20. juna 1941. uhapšen je ravnatelj Državne bolnice u Livnu dr. Dušan Mitrović, a na njegovo mjesto je postavljen dr. M. Murvar10. Na taj način, prema izvještajima kotarskih oblasti iz avgusta 1941, u kotarskim oblastima Tomislavgrad, Ljubinje, Livno, Nevesinje, Konjic nije bilo zaposlenih zdravstvenih radnika pravoslavne vjere, niti Jevreja, osim u kotarskoj oblasti Glamoč gdje je kao kotarski liječnik radio Rus dr. Mihajlo Klimov.11 8

Naredba o javnom redu i sigurnosti, Naredba o zabrani ćirilice, Naredba o ukidanju naziva srpsko-pravoslavne vjere, Zakonska odredba o prijelazu jedne vjere u na drugu i dr. 9

Zbirka Arhivarija Istorijskog muzeja BiH, fond NDH, kutija 2, 1. 7. 1941. god, inv. broj 1299; Dr. Fedor Lukač (Foča,1892 - Beograd,1973) šef hirurškog odjeljenja Banovske bolnice u Mostaru od 1923-1941., uspio je izbjeći smrt od ustaških vlasti prebacivanjem u Švicarsku, gdje je ostao do 1945. Kada je pristupio u Sanitetsku službu JNA. Jedno vrijeme je bio glavni hirurg Bolničkog centra u Zrenjaninu, glavni hirurg Armijske bolnice u Novom Sadu, te glavni hirurg Sedme vojne oblasti u Sarajevu. Od 1947. izabran je za nastavnika na Medicinskom fakultetu u Sarajevu gdje je 1957. izabran za redovnog profesora. Od 1959. do 1962. šef Hirurške klinike u Sarajevu. Mašić I.Nastavnici i saradnici Medicinskog fakulteta u Sarajevu 1946-2006. Sarajevo:Avicena, 2006:53. 10

Zbirka Arhivarija Istorijskog muzeja BiH, fond NDH, kutija 2, 24.6.1941. god, inv. broj 1241.

11

Zbirka Arhivarija Istorijskog muzeja BiH, fond NDH, kutija 2, 21.8.1941. i 22.8.1941. god, inv. brojevi 1924, 1947, 1948, 1950, 1951, 1960 i 2018. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 119

119

25.9.2012 12:05:52

Sulejman Mulić

Ukupan broj zdravstvenih radnika na području velike župe Hum se mijenjao. Prema popisu liječnika u NDH na području Hercegovine – velika župa Hum sa stanjem 5. februara 1942. raspored liječnika je bio sljedeći:12 •

Kotarska oblast Nevesinje - bez liječnika

•

Grad Mostar – uključujući i Državu bolnicu ukupno - 22 liječnika

•

Kotarska oblast Konjic - dr. Raljević Husein kotarski liječnik za 36 hiljada stanovnika.

•

Kotarska ispostava Posušje - dr. Jamnicki Ante kotarski liječnik13

•

Kotarska oblast Ljubuški - dr. Petar Martinović kotarski liječnik - dr. Eugen Paut općinski liječnik u u udruženoj zdravstvenoj općini Drinovci

•

Kotarska oblast Mostar – za 10 seoskih općina sa 78.470 stanovnika ukupno jedan kotarski liječnik i dva općinska liječnika - Dr. Hasan Mahić kotarski liječnik,

12

Zbirka Arhivarija Istorijskog muzeja BiH, fond NDH, kutija 8, februar.1942. god, inv. broj 2830, 2869, 2879, 2885, 2889, 4054/b.

13

Dr. Ante Jamnicki (1914-1970), radio je na internom odjeljenju Banovske bolnice u Mostaru od 1939. do juna 1941, kada prelazi na rad u Posušje kao kotarski liječnik. Da bi spriječio mobilizaciju mladića proglasio je epidemiju tifusa i 25. marta 1942. on je napustio Posušje i otišao u partizane, gdje je u ratnom sanitetu vršio visoke funkcije. Nakon oslobođenja ostvario je uspješnu karijeru: Ministar narodnog zdravlja NRBiH 1948-1951, upravnik Kliničke bolnice Medicinskog fakulteta u Sarajevu 1951-1952., direktor Centralnog higijnskog zavoda BiH 1955-1970., predsjednik Republičkog odbora Crvenog krsta BiH.

120

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 120

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:52

ZDRAVSTVENE PRILIKE U HERCEGOVINI TOKOM DRUGOG SVJETSKOG RATA SA POSEBNIM OSVRTOM NA KONJIČKO PODRUČJE ...

-

Dr. Jure Grubišić općinski liječnik u Širokom Brijegu za 22.891 stanovnika, za udružene zdravstvene općine Široki Bijeg i Kočerin Dr. Krešimir Valjin općinski liječnik u Čitluku za 25.136 stanovnika, za udružene zdravstvene općine Gornje i Donje Brotnjo, Mostar Blato i Žitomislići.

•

Općina Potoci – upražnjeno mjesto liječnika za udružene zdravstvene općine Blagaj i Mostar-sela za 9.027 stanovnika.

•

Općina Blagaj – nema liječnika za udružene zdravstvene općine Bijelo Polje i Drežnica sa 11.526 stanovnika.

dr. Ante Jamnicki

dr. Safet Mujić

dr. Ivica Milaković

Okupacijom zemlje 1941. sve zdravstvene ustanove stavljene su u službu vojnih vlasti. U mostarski Dom zdravlja uselila se specijalna jedinica veze njemačke vojske. Oni su koristili jednu polovinu prostora na prvom spratu zgrade. Uvedene su mjere kontrole i zabrane ulaska svima, osim zaposlenom osoblju Doma zdravlja. Zdravstveno osoblje je bilo pod stalnom policijskom kontrolom uniformiranih lica na ulazu i agenata u civilu. Bolesnici su pretresani na ulazu, pa je sve manje ljudi tražilo zdravstvenu pomoć izlažući se tako još većim nevoljama. Povremeno su vršene racije i pretresanja zdravstvenog BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 121

121

25.9.2012 12:05:52

Sulejman Mulić

osoblja, što je izazivalo negodovanje i rukovodstva DNZ koji su ulagali zvanične proteste.14 Malobrojni zdravstveni radnici su imali previše posla, jer su ih građani pozivali u pomoć. Novouspostavljena vlast je zabranila kućne posjete, osim onih koje su bile pod strogom kontrolom vlasti ili su bile u njihovom vlastitom interesu. Ljekari su bolesnike obilazili pješice ili na biciklima, a o prijevozu bolesnici su sami vodili brigu. Slična situacija je bila i u apotekarskoj službi čiji se rad odvijao se pod strogom kontrolom vojske. U Mostaru su, osim bolničke apoteke u krugu Državne bolnice, postojale još četiri privatne apoteke u vlasništvu: Petra Šotrića, Ive Andrijića, Hilmije Balića i Ante Mrkušića. Gradske apoteke u Mostaru stavljene su pod neposredni nadzor okupatorskih vojnika, što je znatno otežavalo nabavku sanitetskog materijala za novoformirane partizanske jedinice na terenu.15 Nakon juna 1943. i odlaska dr. Dojmija, zgrada DNZ bila je još više izložena upadima ilegalaca radi snabdijevanja sanitetskim materijalom i lijekovima. Zgradu su zaposjeli prvo talijanski, a zatim njemački vojnici, straže su bile udvostručene, u dvorištu su bili psi vučijaci, pa je zgrada je bila izuzetno dobro čuvana. Slično stanje je bilo i u bolničkim ustanovama. Državna bolnica u Mostaru je 1944. morala biti premještena zbog oštećenja nastalih bombardiranjem skladišta morskih mina smještenih u vojne magazine blizu bolnice. Bolničke kapacitete je nastavila koristiti njemačka vojska kao konjušnicu sve do oslobođenja, a bolnica je smještena u zgradu bivšeg Napretkovog konvikta. Zdravstveno prosvjećivanje naroda i veza sa pokretom otpora

Uoči samog rata, osim Muslimanske narodne biblioteke u kojoj se zdravstveno prosvjećivala ženska omladina, Dom narodnog zdravlja u Mostaru bio je značajno mjesto u kome su djelovali zdravstveni radnici - komunisti. Oso14

Gordić Lj, Hamzić R. “U službi naroda”. U:Tolj Z. ur. 50 godina Regionalnog zavoda za zdravstvenu zaštitu Mostar. Mostar:RZZZ Mostar, 1980, 114-119. 15

Babić L, Harambašić K, Ravlić S. “Razvoj zdravstvenih organizacija u Mostaru i Hercegovini”. U:Tolj Z. ur. 50 godina Regionalnog zavoda za zdravstvenu zaštitu Mostar. Mostar:RZZZ Mostar, 1980, 74-84.

122

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 122

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:53

ZDRAVSTVENE PRILIKE U HERCEGOVINI TOKOM DRUGOG SVJETSKOG RATA SA POSEBNIM OSVRTOM NA KONJIČKO PODRUČJE ...

blje DNZ održalo je više zdravstvenih kurseva za bolničare sa odličnim odzivom upravo zbog ličnog angažmana predavača - ljekara DNZ i Bolnice. Osim članova skautskog društva koje je uselilo u prostorije bivšeg Doma zdravlja, među polaznicima kurseva bile su djevojke koje su stanovale u neposrednoj blizini zgrade DNZ, kao i one koje su se same organizirale. Među predavačima bili su dr. Zvonko Marić, dr. Fedor Lukač, dr. Ivica Milaković, dr. Vjekoslav Slovenić, dr. Asim Opijač, dr. Nikolaj Derjugin, dr. Lovro Dojmi. Pored teorijske obuke, polaznici kurseva imali su i praktičnu nastavu u bolničkim odjeljenjima u trajanju od mjesec dana. Na taj način svaka polaznica kursa je osposobljena za previjanje rana. Zahvaljujući aktivnosti mostarskih ljekara tako su stvoreni preduslovi za rad sanitetske službe oslobodilačkih snaga u Hercegovini. Polaznici ovih kurseva postali su jezgro budućih partizanskih bolničarki. One su, mada skromnog znanja, dale doprinos organiziranju zdravstvene službe u parizanskim jedinicama na slobodnoj teritoriji. Već prve godine rata, kada je bilo zabranjeno okupljanje građana, zdravstveni kursevi su se održavali skoro pojedinačnom obukom, a osim obučenog zdravstvenog osoblja, predavači su bili i same djevojke sa već završenim kursom. Jednim od takvih kurseva rukovodila je Mara Miletić-Vinterhalter, koja je stigla iz Sarajeva, gdje je radila kao grafički radnik. S obzirom na otežane prilike u DNZ, početkom rata 1941. pribjegavalo se raznim metodama nabavke sanitetskog materijala i lijekova za potrebe sanitetske službe oslobodilačkih snaga u Hercegovini. Arhivski dokumenti bilježe ilegalni rad dr. Lovre Dojmija, direktora DNZ koji je više puta snabdijevao ilegalce preko kurira.16 Jedan dio sanitetskog materijala, instrumenata i lijekova ilegalci su dobijali i direktno iz mostarske bolnice preko dr. Marića, dr. Slovenića, dr. Milakovića i dr. Hlubne putem paketa koje su brižljivo pripremili medicinski radnici uključeni u pokret otpora. Tokom 1941. zabilježena je i provala u ambulantu na Rudniku, kojom prilikom su ilegalci pokupili sav sanitetski materijal sa instrumentarijem. Provedena istraga nije vlastima pomogla u otkrivanju provalnika, prije svega zahvaljujući odlučnom držanju zdravstvenih radnika. 16

Gordić Lj, Hamzić R. “U službi naroda”. U:Tolj Z. ur. 50 godina Regionalnog zavoda za zdravstvenu zaštitu Mostar. Mostar:RZZZ Mostar, 1980, 114-119. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 123

123

25.9.2012 12:05:53

Sulejman Mulić

Postepeno je razvijen poseban sistem ilegalnog djelovanja u kojem su zdravstveni radnici aktivno sudjelovali. Osim što su ljekari izlazili u povremene kućne posjete, aktivan nadzor su nastavljali bolničari i drugi zdravstveni radnici na terenu, a jedan dio povrijeđenih, bolesnih ili ranjenih je liječen u bolnici. Školska poliklinika i dječiji dispanzer DNZ u Mostaru često su bili jedino uporište za mnoge prognane, bolesne i ranjene rodoljube.17

Dr. Muhamed Riđanović

Tokom rata 1941-1945. većina medicinskog osoblja se držala miroljubivo i korektno prema NOP-u i ispomagala je bolnicu Mostarskog bataljona sanitetskim materijalom i lijekovima. Nekoliko ljekara i bolničara su za vrijeme okupacije nastradali u logorima i drugim mjestima, a nekoliko ih je otišlo u partizanske jedinice odmah na početku rata18. Nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske glavni liječnik Okružnog ureda za osiguranje radnika (OUZOR) u Mostaru, dr. Muhamed Riđanović, aktivno se uključio u njene vojne strukture. On je imenovan za dopukovnika, a zatim pukovnika liječničke struke Poglavnikova tjelesnog zdruga (PTS). Kraj rata je dočekao na dužnosti glavara Stožera pukovnika Luburića u Sa17

Žurovec M. “O razvoju zdravstvene zaštite majke i djeteta”. U:Tolj Z. ur. 50 godina Regionalnog zavoda za zdravstvenu zaštitu Mostar. Mostar:RZZZ Mostar, 1980, 221-228.

18

Dr. Salih Komadina, zubni liječnik je prebačen na slobodnu teritoriju preko Gubavice do Gacka, gdje se priključuje sanitetu XXIX hercegovačke divizije, u kojem obavlja dužnosti hirurga. Zajedno sa dr. Katarinićem on sudjeluje u sanitetskom obezbjeđenju završnih operacija za oslobođenje sarajeva na Ivan-planini.

124

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 124

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:53

ZDRAVSTVENE PRILIKE U HERCEGOVINI TOKOM DRUGOG SVJETSKOG RATA SA POSEBNIM OSVRTOM NA KONJIČKO PODRUČJE ...

rajevu. Dr. Riđanović je u maju 1945. zarobljen od Jugoslavenske armije u blizini Maribora gdje je, bez suđenja, pogubljen na nepoznatom mjestu.19 Među prvim žrtvama u Drugom svjetskom ratu među zdravstvenim radnicima bio je ginekolog dr. Safet Mujić. On je poginuo 1942., a 1952. proglašen je narodnim herojem. U ustaškom pogromu nad srpskim življem izgubio je život Milan Mesarović, zdravstveni pomoćnik, radnik DNZ Mostar. U maju 1942. dr. Zvonko Marić, ljekar Banovske bolnice je uhapšen i interniran u koncentracioni logor na otok Mamula, gdje je mučen i pogubljen.20 Osim njega, od zdravstvenih radnika mostarske bolnice, u Drugom svjetskom ratu živote su izgubili dr. Ivica Milaković,21 dr. Vjekoslav Slovenić,22 dr. Asim Opijač23 i drugi.24 U januaru 1945. dr. Berta Bergman, šef školske poliklinike odvedena je u koncentracioni logor Jasenovac, gdje je ubijena.25 19

Dr. Muhamed Riđanović, rođen je u Mostaru 1892. godine. Medicinu je diplomirao u Beču. Nakon završetka studija obavljao je privatnu liječničku praksu, a od sredine 30-ih godina je glavni liječnik Okružnog ureda za osiguranje radnika u Mostaru. Od đačkih dana bio je pristaša hrvatske (pravaške) ideologije. Od 1928. do 1929. bio je predsjednik mjesnog odbora Jugoslavenske muslimanske organizacije u Mostaru. Bio je i predsjednik mostarskog Muslimanskog obrtničkog i radničkog društva Ittihad (Jedinstvo). Vršio je dužnost gradonačelnika Mostara od aprila do avgusta 1935. godine. Zahvaljujem Zlatku Hasanbegoviću na ustupljenim podacima.

20

Dr. Zvonko Marić je od početka rata pomagao NOP. Njegova aktivnost u mostarskoj bolnici je bila otkrivena pa je zajedno sa Vinkom Džidićem, Tripom Uljarevićem i Borivojem Zurovcem uhapšen, interniran u logor na otoku mamula, zatim na susjednu Prevlaku. Nakon svirepog mučenja prebačen je čamcem u Herceg-Novi, a zatim je strijeljan u tvrđavi Španjola. Vidi “Pred spomen pločom”. U:Tolj Z. ur. 50 godina Regionalnog zavoda za zdravstvenu zaštitu Mostar. Mostar:RZZZ Mostar, 1980, 124-125.

21

Dr. Ivica Milaković (1893-1944), ginekolog Banovske bolnice u Mostaru, umro je 4. maja 1944. kao aktivni učesnik NOP-a od 1941. godine. 22

Dr. Vjekoslav Slovenić iz otoka Brača, učesnik NOP od 1941. godine, Uhapšen je 1944. i odveden u koncentracioni logor Jasenovac, gdje je ubijen u januaru 1945. godine. 23

Dr. Asim Opijač (1896-1945) je ubijen 1945. u koncentracionom logoru Jasenovac u 49. godini života.. 24

Ivo Bronzović, bolničar koji je radio kao ilegalac u Mostaru uhapšen je i ubijen 1944. u logoru Jasenovac. Ćamil Delić, bolničar, ilegalac u Mostaru, uhapšen i odveden u logor Jasenovac 1945. gdje je ubijen. 25

Dr. Berta Bergmann (Bergman), ljekar u Mostaru. Rođena je 1892. u Blažuju. Bila je BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 125

125

25.9.2012 12:05:53

Sulejman Mulić

Dr. Lovro Dojmi, direktor DZ u Mostaru, koji je cijelo vrijeme rata bio privržen slobodarskim i patriotskim idejama, morao je u junu 1943. napustiti Mostar pod pritiskom svojih saradnika i izložen opasnostima za vlastiti život. On je otišao prvo u Split, a zatim u Milano. Zdravstvene prilike

Da bi se bolje i jasnije shvatile zdravstvene prilike u Hercegovini, potrebno je osvrnuti se na zdravstvenu situaciju u zemlji pred rat i u toku Drugog svjetskog rata. Vjekovna zaostalost Bosne i Hercegovine, siromaštvo i česta ratna pustošenja tokom vremena sistematski su slabila vitalnu moć naroda i stvarala povoljne uslove za pojavu i širenje mnogobrojnih oboljenja. Vladale su bolesti karakteristične za nizak higijenski i ekonomski standard, praćene masovnim obolijevanjem i umiranjem od zaraznih bolesti. Endemične su postale neke zarazne bolesti - pjegavac, malarija, trbušni tifus, dizenterija itd. Hronična pothranjenost dovela je do raznih distrofičnih stanja i deficitarnih oboljenja kao što su avitaminoze, što je stvaralo osnov za pojavu niza patoloških stanja među oslabljenim organizmima. U takvim prilikama ušljivost i crijevni parazitizam se nesmetano širio na skoro cjelokupno stanovništvo. Veće ili manje epidemije bile su svakodnevna pojava. Ušljivost je bila opšta pojava među stanovništvom. Smrtnost stanovništva u BiH je bila enormna, naročito među djecom. Mortalitet dojenčadi iznosio je oko 300‰. Od tuberkuloze je umiralo godišnje 200 lica na 100 hiljada stanovnika.26 prva žena u Bosni i Hercegovini koja je završila gimnaziju. Medicinski fakultet završila je 1918. u Beču. Službovala je u više mjesta u Bosni i Hercegovini, a uoči rata postavljena je za upravnika Školske poliklinike u Mostaru. U NOP priključuje se početkom ustanka, pomagala je partizanske jedinice upućivanjem sanitetskog materijala, liječeći ranjene partizane i držeći ilegalne kurseve prve pomoći. Tokom rata je dva puta hapšena, a 15. januara 1945. odvedena je u logor Jasenovac, gdje je ubijena. Vid u Romano J. “Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941-1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u narodnooslobodilačkom ratu”. U: Studije i građa o učešću Jevreja u NOR. Jevrejski istorijski muzej Beograd. Zbornik 2. Beograd, 1973, 2, 73-264. i Tolj Z. ur. 50 godina Regionalnog zavoda za zdravstvenu zaštitu Mostar. Mostar:RZZZ Mostar, 1980, 383. 26

Spahić M. “Zarazne bolesti u Hercegovini”. U:Tolj Z. ur. 50 godina Regionalnog zavoda za zdravstvenu zaštitu Mostar. Mostar:RZZZ Mostar, 1980, 133-149.

126

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 126

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:53

ZDRAVSTVENE PRILIKE U HERCEGOVINI TOKOM DRUGOG SVJETSKOG RATA SA POSEBNIM OSVRTOM NA KONJIČKO PODRUČJE ...

Zarazne bolesti

Zarazne bolesti se kao izraz socijalno-ekonomskih uslova sredine zadržavaju upravo na ekonomski nerazvijenim područjima kakva je bila Hercegovina i čine značajan udio u ukupnom morbiditetu stanovništva.

Grafikon 1. Raširenost zaraznih bolesti u Hercegovini 1945.g

Pjegavac Već 1941. pjegavac je prešao granice svojih mirnodopskih žarišta u centralnoj i istočnoj Bosni i raširio se po cijeloj Bosni i Hercegovini. Broj oboljelih je 1941. iznosio 1000, a 1942. bilo je preko 10 hiljada registrovanih slučajeva pjegavca. Među jedinicama NOV pjegavi tifus je u prvoj polovini 1943, tokom IV neprijateljske ofanzive, predstavljao težak problem sa oko 3 hiljade oboljelih. U jedinicama NOV provođene su improvizirane protivepidemijske mjere (dezinfekcijske stanice i suhe komore), tako da je sanitetska služba NOV stekla ogromno iskustvo u borbi protiv ove opake zaraze.27 Podaci iz 1945, 27

Spahić M. “Zarazne bolesti u Hercegovini”. U:Tolj Z. ur. 50 godina Regionalnog zavoda za zdravstvenu zaštitu Mostar. Mostar:RZZZ Mostar, 1980, 133-149; “Godišnji izvještaj Okružne sanitarno-epidemiološke stanice Mostar za 1945. g. broj 37/46 od 20. januara 1946. g.” U:Tolj Z. ur. 50 godina Regionalnog zavoda za zdravstvenu zaštitu Mostar. Mostar: RZZZ Mostar, 1980, 323-329. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 127

127

25.9.2012 12:05:53

Sulejman Mulić

koji su prikazani grafički, prikupljeni su iz nepotpunih službenih izvještaja, pa se može ustvrditi da je broj oboljelih morao biti bar dvostruko veći.28 Crijevne zarazne bolesti Dizenterija i trbušni tifus, te virusni hepatitis nisu predstavaljali veći problem sve do pred sami kraj rata. Borba protiv malarije I pored toga što prijavljivanje obolijevanja od malarije pred izbijanje Drugog svjetskog rata nije bilo obavezno, prema oskudnim podacima iz zbirnih izvještaja Higijenskog zavoda Split, može se sa sigurnošću tvrditi da je broj oboljenja od malarije u ovom periodu imao visoku stopu. Podaci o malariji u toku Drugog svjetskog rata na području Hercegovine ne postoje. U toku rata je zamrla sva aktivnost na suzbijanju malarije, a posebno na terenu. Ova aktivnost je prestala dijelom zbog razaranja ambulanti i općih ratnih teškoća, dijelom zbog odlaska educiranih kadrova. Može se reći da je u ratnom periodu 1941-1945. došlo do pogoršanja inače teška situacija u pogledu oboljevanja o malarije, tim prije što su preko okupacionih trupa unijeti novi sojevi parazita.29 Borba protiv tuberkuloze Prije rata i tokom Drugog svjetskog rata nije bilo organizirane borbe protiv tuberkuloze, pa nema ni pravih pokazatelja raširenosti ove bolesti. Nije bilo specijaliziranog stručnog kadra (ljekar i medicinski tehničar), niti je bilo opreme (rtg aparati i dr.). Ako izuzmemo nekoliko bolničkih kreveta za tuberkulozne bolesnike u sastavu internog odjeljenja Opšte bolnice u Mostaru (20 postelja) i ftiziološke ambulante pri ovom odjeljenju, može se reći da 28

Samo u Sanitarno-epidemiološkoj stanici serološki je utvrđeno ukupno 256 slučajeva pjegavca, a s obzirom na to da je samo malom broju oboljelih vršena serološka analiza, ova tvrdnja ima čvrsto uporište. Vidjeti u “Godišnji izvještaj Okružne sanitarno-epidemiološke stanice Mostar za 1945. g. broj 37/46 od 20. januara 1946. g.” U:Tolj Z. ur. 50 godina Regionalnog zavoda za zdravstvenu zaštitu Mostar. Mostar:RZZZ Mostar, 1980, 323-329. 29 Radoš V. “Suzbijanje i eradikacija malarije u Hercegovini - prilog istraživanju malarije u Hercegovini”. U:Tolj Z. ur. 50 godina Regionalnog zavoda za zdravstvenu zaštitu Mostar. Mostar:RZZZ Mostar, 1980, 178-195.

128

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 128

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:53

ZDRAVSTVENE PRILIKE U HERCEGOVINI TOKOM DRUGOG SVJETSKOG RATA SA POSEBNIM OSVRTOM NA KONJIČKO PODRUČJE ...

drugih aktivnosti u suzbijanju tuberkuloze nije bilo.30 Prema podacima ovih ustanova, može se zaključiti da je morbiditet i mortalitet od ove bolesti bio ogroman. Akcija suzbijanja endemskog sifilisa 1941. godine Endemski sifilis predstavljao je posebno izražen problem zdravstvene službe na području Hercegovine, a rješavao ga je Ambulatorij za kožnovenerične bolesti pri Odjeljenju za kožne i venerične bolesti Mostar.31 Najteže stanje je bilo na području Konjica, Blagaja, Ljubuškog, Lištice, Posušja i Livna, pa su u tim mjestima sredinom tridesetih godina prošlog vijeka otvorene ambulante za venerične bolesti. Upravo je endemski sifilis bio povod jednoj od prvih opsežnih akcija koju je provela NDH u 1941. godini. O akciji za suzbijanje endemskog sifilisa u Bosni i Hercegovini i uključivanju Jevreja zdravstvenih radnika u njoj, napisana su bar tri vrijedna rada: prof. dr. Zdenko Levntal (1963.), prim. Dajč dr. Samjuel (1970.). U trećem radu dr. Jaša Romano 1973. godine32 polemički se osvrće na prethodna dva, oslobađa ih standardne socijalističke matrice u pisanju o ovom periodu, pružajući cjelovitu sliku o ovoj akciji.33 30

Plućno odjeljenje koje je otvoreno pri Opštoj bolnici u Stocu radilo je samo kratko - od maja 1939. do kraja 1940. godine. Gavrilović M. “Pregled razvoja antituberkulozne službe u Hercegovini - prilog za izučavanje tuberkuloze u Hercegovini.” U:Tolj Z. ur. 50 godina Regionalnog zavoda za zdravstvenu zaštitu Mostar. Mostar:RZZZ Mostar, 1980, 196-203. 31

Šef ambulatorija tokom ratnog perioda bio je Dr. Vjekoslav Slovenić, rođeni Bračanin, specijalista dermatovenerolog. On je radio na dermatološko - venerološkom odjeljenju Državne bolnice u Sarajevu u periodu između 1927 - 1933. godine. Od 1941. pripadnik NOPa. Uhapšen i odveden u logor Jasenovac 1944.gdje je ubijen u januaru 1945. godine.

32

Romano J. “Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941-1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u narodnooslobodilačkom ratu.” U: Studije i građa o učešću Jevreja u NOR. Jevrejski istorijski muzej Beograd. Zbornik 2. Beograd, 1973, 2, 73-264.

33

Iako je ova akcija potekla od strane čelnika zdravstvene službe u BiH, ona je bila potpomognuta od strane proustaški orjentirane ljekarske elite u Hrvatskoj, koja se na taj način oslobađala stručne konkurencije i omogućila useljavanje u njihove savremene ordinacije. S druge strane, ovom akcijom su ipak spašeni su životi mnogih Jevreja ljekara i njihovih porodica. U istom radu Romano citira prof. dr. Ernest Grün (Grin), koji je bio jedan od sudionika akcije: “Progon Jevreja, pljačka ljekarskih ordinacija i stanova, defektnost zdravBOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 129

129

25.9.2012 12:05:53

Sulejman Mulić

U vrijeme dok se još razmatrao zahtjev proustaški orjentiranih ljekara da se Jevreji ljekari interniraju u logore, u maju 1941. je tadašnji ravnatelj Higijenskog zavoda u Sarajevu, dr. Ivan Raguz uputio Ministarstvu zdravstva NDH zahtjev za upućivanje ljekara Jevreja na rad u Bosnu i Hercegovinu. Bila su bar dva opravdana razloga za ovakav zahtjev: nedostatak ljekarskog medicinskog kadra u Bosni i Hercegovini, te postojanje brojnih žarišta zaraznih bolesti, u prvom redu endemskog sifilisa. U pripremi ove akcije Poglavnik je donio zakonsku odredbu o osnivanju Zavoda za suzbijanje endemijskog sifilisa sa sjedištem u Banja Luci. Akcija je počela između 6. i 8. avgusta 1941. i prema članu 10. ove odredbe predviđeno je upućivanje 28 privatnih liječnika iz Hrvatske u razne krajeve Bosne koji će raditi na selu sa prevashodnim zadatkom da sistematski ispitaju stanje zaraženosti ovom bolesti. Bliže lokacije o mjestu rada liječnika su određene od strane higijenskih zavoda i domova narodnog zdravlja, a prema uputstvima Zavoda za suzbijanje sifilisa u Banja Luci. Akcija je rukovođena od strane dr. Ante Vuletića, poznatog higijeničara i dermatologa i dr. Ante Sielskog, koji je bio upravnik Zavoda za suzbijanje endemijskog sifilisa u Banja Luci. Aktom broj: Z-Pov.1787-1941. od 29. jula 1941. upućena je obavijest o akciji svim velikim župama koje su preko svojih upravnih oblasti trebale liječnicima osigurati neophodne uvjete za rad i stanovanje, uključujući i slobodno kretanje u predviđenim kotarevima. S obzirom da među određenim liječnicima “ima i nearijevaca”, o akciji je izvješteno i Ministarstvo unutarnjih poslova.34

stvene službe u BiH i afirmacija ustaškog režima među muslimaskim stanovništvom, bila je osnovna intencija organizovanja akcije suzbijanja endemskog sifilisa”. Vidi u Isto. 34

Zbirka Arhivarija Istorijskog muzeja BiH, fond NDH, kutija 1, 29.07.1941. god, inv. broj 1734.

130

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 130

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:53

ZDRAVSTVENE PRILIKE U HERCEGOVINI TOKOM DRUGOG SVJETSKOG RATA SA POSEBNIM OSVRTOM NA KONJIČKO PODRUČJE ...

Obavijest Ministarstvo zdravstva NDH Velikoj župi Hum o početku Akcije zubijanja sifilisa 1941.

Prva grupa ljekara Jevreja došla je u BiH u agvustu, a druga u oktobru 1941. godine. Prema istraživanjima Jaše Romana, 35 u Bosnu i Hercegovinu je iz Slavonije i Hrvatske upućeno ukupno 71 jevrejskih stručnjaka (68 ljekara, 1 35

Romano J. “Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941-1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u narodnooslobodilačkom ratu.” U: Studije i građa o učešću Jevreja u NOR. Jevrejski istorijski muzej Beograd. Zbornik 2. Beograd, 1973, 2, 73-264. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 131

131

25.9.2012 12:05:53

Sulejman Mulić

farmaceut, 1 ing. hemije, 1 student medicine) koji su uključeni u akciju za suzbijanje endemskog sifilisa. S obzirom na činjenicu da je iz Hrvatske već bilo 12 ljekara od prije rata, ukupan broj ljekara u akciji za suzbijanje endemskog sifilisa u BiH iznosio je 80. Za to vrijeme 35 ljekara Jevreja, umjesto u BiH, odvedeno je u koncentracione logore.36 U akciji suzbijanja endemskog sifilisa na područje Hercegovine upućena su tri ljekara:37 dr. Zora Goldschmidt (Goldšmit), hirurg38 i dr. Stjepan Steiner (Štajner), ljekar39 u Podhum kod Konjica, a dr. Bela Š. Kohn (Kon)40 prvo u Brnjic kod Kaknja, a zatim u Mostar. Dr. Stjepan Steiner i dr. Zora Goldschmidt stigli su u oktobru 1941. godine prvo u Ostrožac, a zatim u Podhum. Dr. Steiner je bio mladi svršeni stažist zagrebačkog Medicinskog fakulteta, a dr. Goldschmidt je već bila iskusni hirurg u Pakracu i Virovitici. 36

Isti.

37

Isti.

38

Dr. Zora Goldschmidt (Novigrad Podravski, 1902 - Zagreb, 1956), hirurg, diplomirala 1928. u Grazu (Austrija). U ratu ljekar u bolnici 1. proleterske brigade, šef hirurškog odjeljenja bolnice br 1 VŠ, referent saniteta 1.dalmatinske brigade, šef hirurške ekipe VII banijske divizije, šef hirurške ekipe X korpusa. Poptpukovnik JNA. Poslije rata radila kao referent saniteta I gardijske divizije u Beogradu, a zatim na odjelu plastične kirurgije Vojne bolnice u Zagrebu, sve do penzije.

39

Dr. Stjepan Steiner (Donja Stubica, 1915 - Zagreb, 2006) internista, Do 1948. bio je Titov liječnik. Poslije rata unaprijeđen u čin general-major. Profesor na VMA i Medicinskom fakultetu u Zagrebu.

40

Dr. Bela Š. Kohn rođen je 1900. u mjestu Bednja (Zagorje, Hrvatska), hirurg u Zagrebu, diplomirao u Zagrebu 1928. godine. Početkom rata premješten u Brnjic (općina Kakanj), a potom u Mostar. Iz Mostara pobjegao u Hrvatsko primorje, odakle su ga talijanske vlasti juna 1943. internirale u logor na Rabu. Nakon oslobađanja iz logora od septembra 1943. postavljen je za upravnika logorske bolnice u bivšim hotelima “Adrija” i “Imperijal”. Nakon toga bio je upravnik bolnice broj 12 u Šumaricama, zatim šef hirurške ekipe 7. banijske divizije, upravnik bolnice 7. banijske divizije. Krajem 1943. zarobljen od strane Nijemaca i odveden u logor Buhenvald, gdje je dočekao kraj rata 1945. godine. Romano J. “Jevreji u logoru na Rabu i njihovo uključivanje u NOR.” U: Studije i građa o učešću Jevreja u NOR. Jevrejski istorijski muzej Beograd. Zbornik 2. Beograd, 1973, 2, 3-72 i Romano J. “Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941-1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u narodnooslobodilačkom ratu.” U: Studije i građa o učešću Jevreja u NOR. Jevrejski istorijski muzej Beograd. Zbornik 2. Beograd, 1973, 2, 73-264.

132

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 132

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:56

ZDRAVSTVENE PRILIKE U HERCEGOVINI TOKOM DRUGOG SVJETSKOG RATA SA POSEBNIM OSVRTOM NA KONJIČKO PODRUČJE ...

dr. Zora Goldschmidt

U Podhumu su imali ambulantu u kući mjesnog trgovca Turkovića zvani Trošilo u kojoj je bila i škola. Za potrebe škole korištena je jedna prostorija, u drugoj su stanovali ljekari, u trećoj je bila ordinacija, a hodnik je služio kao čekaonica. U ambulanti su radili sve potrebne medicinske intervencije uključujući i teške porode i sitne operacije. Dr. Goldschmidt je bila omiljena kod mještana, imala je dosta uspjeha u radu, posebno sa ženama koje su joj se rado javljale na pregled. Osnovna medicinska oprema i lijekovi za liječenje sifilisa stizali su iz DNZ u Mostaru, a liječenje je bilo besplatno. Ostale lijekove za potrebe ambulante dostavljao je konjički apotekar Hugo Oršanić. Za vrijeme boravka Vrhovnog štaba i druga Tita na oslobođenoj teritoriji, 8. jula 1942. u Podhumu, ova dva liječnika se priključuju Prvoj proleterskoj brigadi NOV. U toku i poslije rata ova dva liječnika su napravili uspješnu vojnu i ljekarsku karijeru.41 Dr. Kohn je 1943. iz Mostara pobjegao u Hrvatsko primorje, odakle ga talijanske vlasti interniraju u logor na Rabu. Od ukupnog broja ljekara angažiranih u ovoj akciji, 3 su umrli, 4 su odvedeni u ustaške logore, a od preostalih 73 ljekara 65 je uključeno u NOV i to: 1942. 16, 1943. 33, 1944. 13, 1945. 3. U toku rata od njih 65 poginulo je 15

41

Dr. Steiner je 1943. u selu Ribari improvizirao suhu komoru (protiv pjegavca). Tada je prvi put u NOB primijenjena suha komora za depedikulaciju čiju je konstrukciju ovaj doktor prikazao na Prvom kongresu partizanskih ljekara (25-27. septembar 1942.) u Bosanskom Petrovcu. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 133

133

25.9.2012 12:05:56

Sulejman Mulić

ljekara Jevreja. Tako je završena akcija suzbijanja sifilisa na teritoriji Hercegovine, a njena evaluacija nije urađena.

dr. Stjepan Steiner

Iako je predstavljena kao prvenstveno preventivna medicinska akcija, vlastima NDH nije bio prevashodni cilj suzbijanje endemskog sifilisa, nego namjera da se iz Hrvatske odstrani veliki broj ljekara jevrejskog porijekla. Kao očigledan dokaz navodimo činjenicu da je među ovim ljekarima bilo samo 6 dermatovenerologa (čija je specijalnost liječenje endemijskog sifilisa), a ostali su bili ljekari drugih specijalnosti (hirurzi, ginekolozi, otorinolaringolozi, oftalmolozi itd). Kao prilog ovoj činjenici stoje primjeri dr. Kohna i dr. Zore Goldschmidt, koja je kao iskusan hirurg radila u ambulanti u konjičkom selu Podhumu. Osim toga, za vrijeme njihovog rada u Podhumu, dr. Goldschmitd i dr. Steiner nisu imali nikavog kontakta sa kotarskim liječnikom iako je on istovremeno imao pune ruke posla u svakodnevnom radu.42 Ostaje nejasno zašto dr. Steiner u autorizovanom intervjuu za potrebe monografije “Zdravstvo Konjica od najstarijih dana do danas” tvrdi da je odluka o njegovom raspoređivanju u udaljenu područnu ambulantu donesena od strane kotarskog liječnika i to “radi uklanjanja svake stručne konkurencije”.43 42

Autorizovani intervju dat autoru. Mulić S. Zdravstvo Konjica od najstarijih dana do danas. Opšta bolnica Konjic. Konjic, 2010, 648-649. 43

Dr. Steiner je morao znati da je akcija suzbijanja endemijskog sifilisa rukovođena od strane Zavoda za suzbijanje endemijskog sifilisa u Banja Luci, kao što je trebao saznati da je u Podhumu još 1935. postojala Ambulanta za suzbijanje endemskog sifillisa. Vidi u Mulić S. Zdravstvo Konjica od najstarijih dana do danas. Opšta bolnica Konjic. Konjic, 2010, 88. i 244.

134

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 134

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:57

ZDRAVSTVENE PRILIKE U HERCEGOVINI TOKOM DRUGOG SVJETSKOG RATA SA POSEBNIM OSVRTOM NA KONJIČKO PODRUČJE ...

Zdravstvena zaštita u Konjicu za vrijeme Drugog svjetskog rata

Konjički srez je 1941. administrativno pripao Velikoj župi Hum sa sjedištem u Mostaru. Mada je zvaničnu upravu imala Nezavisna država Hrvatska, Konjički kotar (srez) pripao je u III okupacionu zonu koju je nadzirala talijanska vojska. Za razliku od Prvog svjetskog rata kada ratna dejstva nisu direktno pogađala teritorij Konjica, za vrijeme Drugog svjetskog rata ratna zbivanja nisu zaobišla ovu općinu. Čak štaviše, Konjic je imao značajno mjesto u ratnim zbivanjima u skoro svim fazama rata. Na širem prostoru Konjica odigravale su se značajne borbe i važni događaji koji su imali presudan značaj na tok rata u cijeloj zemlji. Narodni otpor se organizira u ljeto 1941. godine. Više od 300 učesnika NOP-a iz općine Konjic dalo je svoje živote na raznim ratištima širom zemlje, a broj žrtava fašističkog terora je blizu 400.44 Veliki broj pripadnika NOP-a postali su žrtve zaraznih bolesti, posebno tifusa i pjegavca. Stanovništvo je bilo upućeno na zdravstvenu zaštitu koju je pružala postojeća mjesna zdravstvena stanica u gradu, a u početku rata postojala je i područna ambulanta u Podhumu. Jedinice Narodno-oslobodilačkog pokreta na području općine Konjic formirale su svoju bolnicu na Borcima (1941-1942), a nakon njenog ukidanja došla je do izražaja solidarnost lokalnog stanovništva u zbrinjavanju ranjenika i bolesnika iz akcija koje su vodile partizanske grupe. U ovom periodu su znatno pogoršane higijenske i sanitarne prilike izazvane ratom, razaranjem, paljenjem, razorene saobraćajnice i loše stambene prilike, glad, što je dovelo do ozbiljne opasnosti za zdravlje i stvaraju bazu za izbijanje novih zaraznih bolesti. Za vrijeme vođenja borbi u dolini Neretve 1943. stanovništvo Konjica podnijelo je ogromne ljudske i materijalne žrtve. U gradu je bilo oko stotinu, što zapaljenih što srušenih kuća, prekinut je željeznički saobraćaj prema Sarajevu tokom 3 mjeseca, nikakve ustanove nisu radile, pa ni Kotarski ured. Zbog oskudice hrane i nečistoće u gradu se pojavio tifus, tako da je izvjestan broj ljudi stradao i od ove teške bolesti, jer nije bilo preventivnih sredstava, niti lijekova da se bolest spriječi.45 44

Radović M. Revolucionarni radnički pokret i narodnooslobodilačka borba u konjičkom kraju. Konjic:SOUR “Svjetlost” Sarajevo, 1986, 321.

45

Radović M. Revolucionarni radnički pokret i narodnooslobodilačka borba u konjičkom kraju. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 135

135

25.9.2012 12:05:57

Sulejman Mulić

Osim ambulante za suzbijanje endemijskog sifilisa u Podhumu, koja je radila od oktobra 1941. do jula 1942., zamro je svaki preventivni rad, kao i akcije na terenu. Nema dovoljno sačuvanih pokazatelja o zdravstvenim prilikama na području Konjica iz tog perioda.

dr. Ismet Popovac

Meho Variščić

dr. Husein Raljević

Radila je samo postojeća mjesna zdravstvena stanica kao civilna ambulanta smještena u samom centru grada u objektu bivšeg hotela “Balkan”. Tadašnji kotarski (sreski) liječnik dr. Ismet Popovac, koji je 1938. izabran na mjesto sreskog načelnika, morao se, uspostavom banske vlasti u Konjicu 1939., povući sa ove odgovorne funkcije. Već sljedeće godine on napušta mjesto kotarskog ljekara, a na njegovo mjesto 22. decembra 1940. došao je dr. Husein Raljević iz Mostara,46 koji ostaje sve do 3.marta 1945., kada se aktivira kao vojni ljekar JNA. Variščić Meho zvani Šime bio je stalni gradski bolničar tokom okupacije, a tada već iskusna Ljubica Barišić radila je kao babica.47 Jedno vrijeme u Ko-

Konjic: SOUR “Svjetlost” Sarajevo, 1986, 201-202. 46

Dr. Husein Raljević (Mostar,1896 - Sarajevo,1989), ljekar, Medicinski fakultet završio 1924. u Grazu (Austrija). Do dolaska u Konjic radio je u Državnoj bolnici u Sarajevu 19241926., a od 1926-1940. bio je sreski liječnik u Fojnici. Nakon rata radi u Vojnoj bolnici Sarajevo u činu sanitetskog potpukovnika. Vidi u Mulić S. Zdravstvo Konjica od najstarijih dana do danas. Opšta bolnica Konjic. Konjic, 2010, 708.

47

Barišić (Risto) Ljubica rođena Mužijević (Konjic, 1886-Konjic, 1968), završila Babičku školu u Beogradu 1924. godine. Vidi u Mulić S. Zdravstvo Konjica od najstarijih dana do danas. Opšta bolnica Konjic. Konjic, 2010, 667.

136

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 136

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:57

ZDRAVSTVENE PRILIKE U HERCEGOVINI TOKOM DRUGOG SVJETSKOG RATA SA POSEBNIM OSVRTOM NA KONJIČKO PODRUČJE ...

njicu je kratko radio dr. Branko Vermet, domobranski ljekar koji je pregledao i civile. Bio je na ispomoći dr. Raljeviću u kotarskoj ambulanti. U samom gradu je radio italijanski vojni ljekar koji je pružao usluge i civilima. Talijanska divizija Murge, koja je bila raspoređena u Jablanici tokom marta 1943. imala je svoju bolnicu u Jablanici, u gornjem gradu, koja je primala i civile. Prijeratna ljekarna pod nazivom “Zlatnom orlu” u Konjicu, vlasništvo mr. ph. Huge Oršanića, nastavila je raditi i tokom rata. Vlasti su uvele strogu kontrolu zaliha lijekova, a određene su kazne za snabdijevanje partizana lijekovima, koje su bile stroge kao i kazne za prikupljanje oružja. U julu 1940. godine u Konjic dolazi mr. ph. Franjo Kovač48 iz Zagreba koji jedno vrijeme radi zajedno sa Hugom Oršanićem. Oršanićeva apoteka je bila dobro snabdjevena, jer je vlasnik imao uhodane poslovne veze sa Gradskom ljekarnom Gornji grad u Zagrebu49. Šta se kasnije s njim desilo ne zna se tačno. Poznato je da je u vrijeme boravka dr. Steinera u Pohumu do ljeta 1942. mr. ph. Oršanić još uvijek bio u Konjicu i s njim je tijesno sarađivao. Dalja sudbina apotekara Oršanića nije nam poznata. Mr. ph. Šerif Tičić iz Trebinja, stigao je u Konjic 1943. gdje je otvorio privatnu apoteku u Muftića kući, na istom prostoru gdje je bila Oršanićeva ljekarna. Za vrijeme rata Konjic je imao veterinara i zubara. Veterinar Hasan Čohadžić iz Fojnice dođao je u Konjic 5. aprila 1941. i ostao do 1946. godine. U Konjicu je stanovao u kući Muhameda Hadžića na Luci, a službovao je u zgradi klaonice na ušću Trešanice. Tu je imao jednu kancelariju, a pomagala su mu dva veterinarska tehničara. Zubnozdravstvenu zaštitu provodio je zubar tehničar Omer Behlilović koji je početkom rata 1941. došao iz Foče.50 On je imao ordinaciju u Kući časnih 48 Franjo Kovač (Vukovar,1916 - 1945), magistar farmacije, diplomirao 1940. na Farmaceutskom odsjeku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Radi u Konjicu 1940-1943. kada odlazi u Zagreb. Pred sami kraj rata gubi mu se trag. Mulić S. Zdravstvo Konjica od najstarijih dana do danas. Opšta bolnica Konjic. Konjic, 2010, 110-112. 49 Gradsku ljekarnu u Zagrebu-Gornji grad 2 u to vrijeme držao je mr. ph. Vlado Rojc. Mulić S. Zdravstvo Konjica od najstarijih dana do danas. Opšta bolnica Konjic. Konjic, 2010, 112. 50 Omer Behlilović (Mostar,1896 - Tuzla,1960), dentista-tehničar. Praksu završio kod dr. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 137

137

25.9.2012 12:05:59

Sulejman Mulić

mr. ph. Hugo Oršanić

mr. ph. Franjo Kovač

mr. ph. Šerif Tičić

sestara kod mosta preko Trešanice, nadomak željezničke stanice, a stanovao je u kući svoje sestre Zibe Begtašević. Napustio je Konjic 1942. i otišao u Tuzlu. Sanitet u partizanskim jedinicama na teritoriji Konjica

Od septembra 1941. na ovom području djeluje Konjički partizanski bataljon, a zatim Mostarski partizanski odred. Godine 1943. za vrijeme IV neprijateljske ofanzive na ovom području boravila je Centralna bolnica VŠ NOV i POJ, a u martu i aprilu 1945. značajne sanitetske snage stacionirane na području naše općine podržavale su bitku za konačno oslobođenje Sarajeva, tzv. Sarajevska operacija. Zarazne bolesti, posebno pjegavac, bile su gorući problem partizanskog saniteta već od samog početka rata. Sličan problem bilo je nedostatak medicinskih kadrova, smještajni kapaciteti, nizak higijenski standard, slabe mogućnosti za ishranu i slično, pogotovo s obzirom na geografski položaj općine. Partizanska bolnica u selu Borci

U ljeto 1941. izbio je ustanak, a potom je formiran Konjički partizanski odred koji je u oktobru 1941. uspostavio ratnu bolnicu na Borcima. Bolnica Konjičkog (mostarskog) partizanskog odreda na Borcima je bila jedna od 37

Dodera u Mostaru 1923-1925. godine. Radio je u Foči, Konjicu, Banovićima, Mostaru i Tuzli. Mulić S. Zdravstvo Konjica od najstarijih dana do danas. Opšta bolnica Konjic. Konjic, 2010, 112.

138

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 138

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:05:59

ZDRAVSTVENE PRILIKE U HERCEGOVINI TOKOM DRUGOG SVJETSKOG RATA SA POSEBNIM OSVRTOM NA KONJIČKO PODRUČJE ...

bolnica koje je formirala NOVJ u 1941. Godini.51 Kotarski ljekar dr. Husein Raljević je sarađivao sa NOP od prvih dana i održavao ilegalnu vezu sa ovim partizanskim jedinicama. Nakon formiranja partizanskog odreda na Borcima, preko povjerljivih ljudi slao je lijekove i sanitetski materijal na slobodnu teritoriju.52

Selo Borci: Partizanska bolnica u Šantićevoj vili

Angelina Lambić

Bilo je više Konjičanki u sastavu saniteta Konjičkog (mostarskog) partizanskog odreda, a najpoznatija od njih bila je Angelina Lambić.53 Bolnicom Konjičkog (mostarskog) partizanskog odreda je rukovodio dr. Safet Mujić.54 51

Omanić A., Sefo A., Elazar A. “Mortalitet u partizanskim bolnicama.” U:XXXI naučni skup Saveza naučnih društava za istoriju zdravstvene kulture Jugoslavije.Zbornik radova. Tuzla, 1985, 137-143.

52

Melenta Draganića r. Mićević, žena Nikole Draganića više puta je dolazila u grad već od jeseni 1941. i odnosila sanitetski materijal i lijekove koje joj je spremao dr. Raljević za partizansku bolnicu na Borcima. U ljeto 1943. on je preko Mehe Špage slao sanitetski materijal koji je bio namijenjen ranjenim borcima povratnicima sa Sutjeske, smještenim u s.Ribari. Mulić S. Zdravstvo Konjica od najstarijih dana do danas. Opšta bolnica Konjic. Konjic, 2010, 113.

53

Mulić S. Zdravstvo Konjica od najstarijih dana do danas. Opšta bolnica Konjic. Konjic, 2010, 120-121.

54

Dragić Đ. “Sanitetska služba u oružanim snagama NOP-a u Bosni i Hercegovini u narodnooslobodilačkom ratu 1941-1945. godine.” U:Dragić Đ., Gavrilović V., Kamčevski G., Kralj I., Savičević M. Sanitetska služba u narodnooslobodilačkom ratu Jugoslavije 1941-1945. Knj 2. Beograd:Vojnoizdavački i novinski centar; Sanitetska uprava SSNO, 1986, 9-142. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 139

139

25.9.2012 12:06:00

Sulejman Mulić

Bolnica je bila smještena u «Šantićevoj vili», a dr. Mujiću je pomagao Albert Altarac,55 student medicine. U bolnici je radio i dr. Isidor Papo iz Ljubuškog.56 Marta 1942. bolnica je iz Mostara dobila kompletnu opremu za hiruršku poljsku bolnicu, kao i dobar dio sanitetskog materijala i lijekova. Potrebna pomoć je stizala iz Mostara preko Narodne pomoći tj. Narodnog fronta, koji je aktivno radio u Konjicu, Ostrošcu i Jablanici.57 Sanitetski materijal i lijekovi pristizali su od kolega dr. Mujića među kojima se ističu dr. Hlubna, dr. Marić, dr. Opijač i dr. Raljević.58 U snabdijevanju partizanskog odreda sanitetskim materijalom ističe se Dobra Grcić iz školske poliklinike u Mostaru, te Teofik Kalajdžić koji je provalom u ambulantu u Rudniku došao do dosta sanitetskog materijala.59 Od svog dolaska u Konjic 1943. pa sve do kraja rata, apotekar Šerif Tičić je pomagao partizanski pokret šaljući im lijekove i sanitetski mate-

55

Altarac Albert-Čin, rođen je 1914. u Mostaru, otac Leon. Studira medicinu u Beogradu. U NOV od aprila 1942. kada je postao referent saniteta u Konjičkom partizanskom odredu. Poslije radi u ambulanti X Hercegovačke brigade, bolnici III divizije, referent saniteta Romanijskog odreda, referent saniteta XVII brigade, ljekar u bolnici X divizije, referent saniteta bataljona 7.brigade X divizije. Romano J. Jevreji Jugoslavije 1941-1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Savez jevrejskih opština Jugoslavije Beograd. Srboštampa Beograd. Beograd, 1980, 317.

56

Isidor Papo (Ljubuški,1913 - Beograd, 1996) ljekar specijalista kardiohirurg. Medicinski fakultet završio u Zagrebu 1937. a hirurgiju specijalizirao u Sarajevu. U NOV od 1941. godine. Ljekar Konjičkog partizanskog bataljona, referent saniteta Mostarskog partizanskog bataljona, šef hirurške ekipe II sandžačke divizije, šef hirurške ekipe Vrhovnog štaba. Nosilac partizanske spomenice 1941. godine. Poslije rata unaprijeđen u čin general-pukovnika. Šef Hirurškog odjela VMA u Beogradu. Ostvario je preko 2000 operacija na otvorenom srcu, ugradio preko 400 vještačkih srčanih valvula. Član akademije nauka i umjetnosti od 1961., dopisni član ANU BiH i Perua, Francuske akademije hirurga i mnogih međunarodnih asocijacija. Dobitnik nagrade AVNOJ-a i Oktobarske nagrade grada Beograda. Romano J. Jevreji Jugoslavije 1941-1945. Žrtve genocida i učesnici NOR. Beograd:Savez jevrejskih opština Jugoslavije;Srboštampa Beograd, 1980.

57

Radović M. Revolucionarni radnički pokret i narodnooslobodilačka borba u konjičkom kraju. Konjic:SOUR “Svjetlost” Sarajevo, 1986, 137-45.

58

Hamzić R. Mostarci, narodni heroji Jugoslavije. Mostar:Skupština opštine Mostar, Izvršni odbor, 1986, 67.

59

Puzić-Taušan B. Bolnički kurs 1941.godine u Mostaru. U: Hurem R,ur. Žene BiH u NOB 1941-1945. Svjetlost Sarajevo.Sarajevo, 1977, 188-189.

140

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 140

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:01

ZDRAVSTVENE PRILIKE U HERCEGOVINI TOKOM DRUGOG SVJETSKOG RATA SA POSEBNIM OSVRTOM NA KONJIČKO PODRUČJE ...

rijal.60 Konjički (mostarski) partizanski odred imao je organiziranu sanitetsku službu u četama na nivou bolničara koji su završili kurseve u Mostaru61. Već početkom rata, a naročito u prvoj polovini 1942. značajnu aktivnost ispoljio je sreski odbor AFŽ Konjic na čelu sa Olgom Previšić i Zorom Dragić. Organizirani su zdravstveni tečajevi i tečajevi prosvjećivanja žena na Borcima, Glavatičevu i susjednim selima. Nakon odlaska dr. Safeta Mujića u bolnicu Gornji Režanj polovinom marta 1942., za referenta saniteta Konjičkog (Mostarskog) partizanskog bataljona postavljen je dr. Isidor Papo. U ljeto 1942. dr. Papo se priključuje sanitetu Vrhovnog štaba.62 Tako je bolnica na Borcima ostala bez ljekara i ona je rasformirana jula 1942. godine.63 Krajem 1942. na teritoriji Hercegovine više nije bilo nijednog ljekara u jedinicama NOV.64 Jedan mali broj ranjenika i bolesnika iz akcija koje su vodile preostale partizanske grupe, zbrinjavan je i ostavljen kod odanih ljudi, a s njima i najnužnija količina lijekova, zavojnog materijala i td. O organizovanoj sanitetskoj službi nije se moglo govoriti sve do proljeća 1943. i dolaska Centralne bolnice na ovo područje. Partizanska bolnica u selu Grušča

Nakon potpunog vojničkog sloma konjičke četničke brigade u toku IV ofanzive, u toku ljeta 1943. došlo je do ponovnog oživljavanja ovih formacija koji su nastavili svoje zločinačko djelovanje. U jednoj od njihovih akcija, u 60

Ilegalni aktivista koji bi dolazio po trebovanje sanitetskog materijala i lijekova bio je Mostarac Braco Čišić. Pismeno svjedočenje Rabke Ribić i Suade Dunje Tičić Heindl, AP. 61

Jedan od rukovodilaca sanitetskih kurseva uoči rata pominju se dr. Fedor Lukač i dr. Zvonko Marić. Vinterhalter-Miletić M. “Kurs za partizanske bolničarke u okupiranom Mostaru.” U: Hurem R,ur. Žene BiH u NOB 1941-1945. Svjetlost Sarajevo. Sarajevo:1977, 142-143; Puzić-Taušan B. “Bolnički kurs 1941. godine u Mostaru.” U: Hurem R,ur. Žene BiH u NOB 1941-1945. Svjetlost Sarajevo. Sarajevo, 1977, 188-189. 62

Dragić Đ. “Sanitetska služba u oružanim snagama NOP-a u Bosni i Hercegovini u narodnooslobodilačkom ratu 1941-1945.godine.” U:Dragić Đ., Gavrilović V., Kamčevski G., Kralj I., Savičević M. Sanitetska služba u narodnooslobodilačkom ratu Jugoslavije 1941-1945. Knj 2. Beograd: Vojnoizdavački i novinski centar; Sanitetska uprava SSNO, 1986, 9-142.

63

Isto.

64

Isto. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 141

141

25.9.2012 12:06:01

Sulejman Mulić

okviru VII neprijateljske ofanzive u konjičkom kraju, 27/28. aprila 1944. napadnuta je i mučki likvidirana bolnica Mostarskog partizanskog odreda u selu Grušča, sa 28 boraca, bolesnika i ranjenika65 U ovoj partizanskoj bolnici od sanitetskog osoblja bilo je nekoliko bolničarki koje su izgubile život66.

THE MEDICAL CIRCUMSTANCES IN HERZEGOVINA DURING THE SECOND WORLD WAR WITH SPECIAL ATTENTION TO THE AREA OF KONJIC DURING THE SECOND WORLD WAR Summary The paper presents the organization and work of the medical service on the protection of population in Herzegovina at the beginning of the Second World War, with a special review of the Konjic area. The work provides information about the conducted action on the prevention of endemic syphilis in this area, gives data about medical workers, organization of partisan sanitation, and the victims of fascist terror among the medical workers.

65

Ćemalović E. Mostarski bataljon. Mostar: Skupština opštine Mostar, 1986, 315-321; Radović M. Revolucionarni radnički pokret i narodnooslobodilačka borba u konjičkom kraju. Konjic, SOUR “Svjetlost” Sarajevo, 1986, 261-70.

66

Među poginulim bile su bolničarke Mujan M. Mugdeta, đak iz Mostara, Ševa A. Fatima, đak iz Mostara, Zekić N. Rabija, đak iz Mostara, Mila Š. Andrić, rođena 1922. u mjestu Borci kod Konjica, domaćica, Sofija Sofka J. Oneščuk, rođena 1923. u Grudama, službenica.

142

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 142

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:01

Azem Kožar

OSVRT NA HISTORIOGRAFSKU LITERATURU O BOSNI I HERCEGOVINI 1941. GODINE NASTALU OD 1990. DO 2010. GODINE Apstrakt: U ovom radu se daje osvrt na neke osobenosti historiografske literature o Bosni i Hercegovini ustaničke 1941. godine, nastale u minulom tranzicijskom dvodecenijskom razdoblju, uz ukazivanje na uzroke, okolnosti i karakter promijenjenih naučnih i plimu pseudonaučnih pristupa u izučavanju ove složene problematike. Ključne riječi: Bosna i Hercegovina, Srbija, Hrvatska, historiografija, historičari, historijski izvori, revizija prošlosti, revizija historiografije.

Uvodne napomene

U

nauci je uobičajeno, pa i neophodno, u historiji posebno, u određenim vremenskim intervalima praviti retrospektivne osvrte na pređeni razvojni put, na ostvarenja, domete i rezultate. Bosanskohercegovačka historiografija je to činila u vrijeme socijalističke epohe, ali i u najnovijem postsocijalističkom razdoblju.1 Pri tome je konstantno važila odrednica: što god su i koliko god su historičari-istraživači propustili da valjano naučno obrade, 1

Više o tome vidi: Muhidin Pelesić, ”Manipulacije srpske historiografije o Bosni i Hercegovini”, Prilozi, br. 29, Sarajevo, 2000., 367-404; Savjetovanje u istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945.-1982.), ANU BiH, Posebna izdanja, Knjiga LXV, Odjeljenje društvenih nauka, Knjiga 12 (dalje: Savjetovanje o istoriografiji BiH), Sarajevo, 1983. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 143

143

25.9.2012 12:06:01

Azem Kožar

u to su se ubacivali pseudohistoričari koji su iz različitih pobuda, u novije vrijeme najčešće politikantskih, nastojali iskriviti historijsku istinu. I dok je socijalistička historiografija u Bosni i Hercegovini djelovala jedinstveno, mada su naučnoj javnosti poznati i neki unutarnji nesporazumi, historiografija tranzicijskog razdoblja (od 1990. do 2010.) je razjedinjena na tri historiografije, različitog nivoa naučnosti. Najtragičnija posljedica takvoga stanja je unošenje u udžbenike historije iskrivljenih teza, između ostalog i o događajima iz 1941, ali i o događajima iz Drugog svjetskog rata općenito. Posljedice takvog negativnog utjecaja na mlade generacije i historijsku percepciju prošlosti uopće, su u produbljavanju društvenih i nacionalnih protivurječnosti u bosanskohercegovačkom društvu, što se posebno dozira iz političkih i pseudoznanstvenih centara zemalja iz bosanskohercegovačkog okruženja. Bosanskohercegovačka historiografija o Drugom svjetskom ratu do 1990. godine

Stajališta i ocjene o stanju bosanskohercegovačke historiografije o događajima iz Narodnooslobodilačkog rata (NOR-a) i socijalističke revolucije 1941.-1945. u Bosni i Hercegovini oblikovana su na naučnom skupu “Savjetovanje o istoriografiji Bosne i Hercegovine”, održanom u Sarajevu 11. i 12. februara 1982 .godine.2 Najviše polemike je vođeno upravo o referatu Rasima Hurema “Naša istoriografija o Bosni i Hercegovini 1941.–1945.” i o njegovoj knjizi “Kriza narodnooslobodilačkog pokreta u Bosni i Hercegovini krajem 1941. i početkom 1942. godine”.3 Tada i kasnije osporavane su Huremove ocjene iznijete u knjizi kao i njegove ocjene o bosanskohercegovačkoj historiografiji toga razdoblja iznijete u referatu. Ovdje nam nije cilj da ulazimo u bliže analize pojedinih stajališta, mada je vrijeme pokazalo da je kritika njegovih naučnih stajališta bila neopravdana, pa i pogrešna,već da naznačimo stajalište historijske nauke o ovom razdoblju, a koje se svakako odnosi i na 1941. godinu. Tada je, između ostalog, konstatovano da je “vojna i politička 2

Radovi (i diskusije) sa ovog skupa objavljeni su u Savjetovanje u istoriografiji Bosne i Hercegovine (1945.-1982.), ANU BiH, Posebna izdanja, Knjiga LXV, Odjeljenje društvenih nauka, Knjiga 12, Sarajevo, 1983. 3

Rasim Hurem, Kriza narodnooslobodilačkog pokreta u Bosni i Hercegovini krajem 1941. i početkom 1942. godine, Sarajevo, 1972.

144

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 144

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:01

OSVRT NA HISTORIOGRAFSKU LITERATURU O BOSNI I HERCEGOVINI 1941. GODINE NASTALU OD 1990. DO 2010. GODINE

istorija sa akcentom na društvene i političke snage koje su vodile narodnooslobodilačku borbu protiv okupatora i njegovih saradnika bila osnovna preokupacija istoriografije perioda 1941.–1945. godine. Čitav niz oblasti: privredna istorija, socijalna istorija (...), kulturna istorija, politička istorija u širem smislu riječi (...) izučavan je sasvim malo ili nikako”, te da u oblasti vojne i političke historije “istoriografska naučna piramida ima dosta široku osnovu, ali se istoriografija sporo kreće ka vrhu te piramide, ka naučnom kvalitetu”.4 Također je konstatovano da “nastanak i razvitak ustaškog i četničkog pokreta u Bosni i Hercegovini 1941.–1945. godine nije izučavan”,5 kao ni pitanja muslimanske građanske politike, uključujući i pitanja nastajanja i djelovanja muslimanske milicije mada se tu, ukazano je, “ne mogu praviti proste analogije sa ustaškim i četničkim pokretom”, zbog toga što su se “pojedine formacije muslimanske milicije u toku rata različito ponašale i nejednako odnosile prema narodnooslobodilačkom pokretu. Neke od njih se stoga mogu označiti kao kvinsliške vojne formacije (...) ali ne sve”.6 Veliki broj historičara je u referatima i/ili diskusiji, kao i prisutni arhivisti, ukazao na neadekvatno stanje historijskih izvora, posebno arhivske građe, kao na jedan od ključnih uzroka neistraženosti određenih tema.7 Također su iznijete ocjene i o postojanju utjecaja politike i ideologije na historiografska istraživanja i historičare, te na narastanje nacionalističkih tendencija. O potrebi postojanja kritičke i objektivne historiografije zapažena su stajališta Branislava Đurđeva, a o politizaciji i ideologizaciji stajališta Envera Redžića, koji je između ostalog, tada istakao: “Isforsirano je, također, shvatanje, prisutno u našoj istorijskoj nauci o narodnooslobodilačkom ratu, da je četnički pokret u 4

Rasim Hurem, “Naša istoriografijaistorija o Bosni i Hercegovini 1941.-1945.”, u: Savjetovanje o istoriografiji BiH, 112-123.

5

Isto, 107.

6

Diskusija Rasima Hurem, u: Savjetovanje o istoriografiji BiH, 172. Ovdje su iznijeta ova stajališta između ostaloga i zbog aktueliziranja uloge ustaštva, četništva i muslimanske milicije i nakon 1990. godine.

7

Među najznačajnijima su diskusije Alojza Benca, Radeta Petrovića, Dževada Juzbašića, Side Marjanović (direktorice Arhiva Jugoslavije), Bože Madžara (direktora Arhiva Bosne i Hercegovine), Radomira Bulatovića, Budimira Miličića, Nusreta Šehića i dr. Više o tome vidi: Savjetovanje o istoriografiji BiH, 123-178. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 145

145

25.9.2012 12:06:02

Azem Kožar

prvim mjesecima poslije kapitulacije Kraljevine Jugoslavije imao karakter narodnooslobodilačkog pokreta. Nacionaloslobodilački karakter četnički pokret nije mogao da ima stoga što je čitavim tokom međuratnog razdoblja bio velikosrpski, protuhrvatski, protumakedonski, protumislimanski, hegemonistički i antikomunistički. To njegovo bitno obilježje samo je još više došlo do izražaja već u prvim mjesecima narodnooslobodilačkog ustanka, 1941. godine”.8 U narednom periodu su ova stajališta bila opredjeljujuća. U “Izvedbenom projektu Društvenog cilja XIII, istraživanja iz oblasti istorije”, u čijoj su izradi učestvovali historičari iz Bosne i Hercegovine uz koordinaciju Instituta za istoriju, urađenom u Sarajevu 1986. godine,9 uglavnom su ponovljene ocjene sa Savjetovanja o istoriografiji iz 1982. godine i utvrđeni kratkoročni i dugoročni zadaci. Akcenat je dat na obradi tema iz socijalne, privredne i kulturne historije Bosne i Hercegovine od 1941. do 1945. godine. Između ostalog, predviđeno je historiografsko istražavanje i obrada tema: “Nacionalni odnosi u Bosni i Hercegovini l941.–1945.; Građanske ideologije i politike; Ustaštvo i četništvo u Bosni i Hercegovini 1941.–1945. (njihov nastanak i razvitak)” itd. Međutim, koliko je poznato, nijedna od prioritetnih tema do 1990. godine nije historiografski obrađena. To znači da se stanje u bosanskohercegovačkoj historiografiji do 1990. godine održalo na razini naznačenih ocjena.10 Međutim, osim u tim ocjenama naznačenih nedostatnosti bosanskohercegovačke historiografije o ustaničkoj 1941. i uopće o četverogodišnjem ratu, evidentne su i druge manjkavosti. One se tiču prije svega promišljanja historije kao režimske nauke, u kojoj je o 1941. i drugim ratnim godinama pisano sa pobjedničkom euforijom. Partizanski oslobodilački pokret predvođen KPJ prikazivan je kao 8

Diskusija Envera Redžića, u: Savjetovanje o istoriografiji BiH, 155.

9

Izvedbeni projekat Društvenog cilja XIII, Istraživanje u oblasti istorije, Institut za istoriju Sarajevo, Sarajevo, 1986., 365.

10

Ima stajališta da je izvjesni zaokret u bosanskohercegovačkoj histioriografiji sa aspekta pluraliteta istraživanja u odabiru tema iz privredne, kulturne i socijalne historije nastao u razdoblju 1986.-1988. godine. Rasim Hurem, Seka Brkljača, ”Historiografska literatura o Bosni i Hercegovini u Drugom svjetskom ratu objavljena nakon l980.godine u zemlji i inostranstvu , Prilozi, br. 29, Sarajevo, 2000., 143. To se svakako više odnosi na započeta nego na okončana i objavljena istraživanja. Ovo zbog toga što objavljeni radovi od 1986. do 1990. godine nisu u osnovi odstupali od ustaljenih stajališta, mada se utjecaj vladajuće partije i politike nije više osjećao kao u ranijem razdoblju.

146

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 146

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:02

OSVRT NA HISTORIOGRAFSKU LITERATURU O BOSNI I HERCEGOVINI 1941. GODINE NASTALU OD 1990. DO 2010. GODINE

jedina alternativa 1941., kao vizionarski, bezgrešan i izuzetno uspješan. Svaka kritika, ukazivanje na propuste i greške, koji su dovodili do zastoja, stagnacije i kriza NOP-a, su odlučno odbacivane, pa i sankcionirane.11 U udžbenicima historije je posebno mjesto dato NOR-u i revoluciji kao historijskoj epopeji, glorificirana je uloga KPJ i J. B. Tita, isticana monolitnost i konzistentnost antifašističke borbe itd. Na taj način je u naučnu predstavu ugrađen monopolistički pristup pobjednika historijskoj interpretaciji. Ovakve interpretacije su, što je posebno važno, zasnivane dominantno na partizanskim izvorima, dok su izvori drugih provenijencija marginalizirani. Ovakav odnos prema izvorima, bitno će utjecati na razvoj bosanskohercegovačke historiografije ovog perioda.12 Neke osobenosti historiografske literature o Bosni i Hercegovini 1941. nastale u razdoblju od 1990. do 2010. godine

Erozijom monopartijskog socijalizma i uspostavom pluralnog sistema 1990. promijenjen je društveni okvir i, očekivalo se, stvoren znatno drugačiji društveni ambijent za historiografska promišljanja. Monopolitički i ideološki komunistički okvir su nestali čime su stvorene pretpostavke za svestran i egzaktan pristup kako na reviziji urađenog tako i na hvatanju u koštac sa trendovima kulturne historije.13 Međutim, iako je to vrijeme prvih godina tranzicije donijelo sa sobom otvoreniji i liberalniji pristup historiografskim promišljanjima, ipak se u tom relativno kratkom razdoblju do početka disolucije, odnosno agresije na Bosnu i Hercegovinu u proljeće 1992., nije dogodio nikakav značajniji historiografski zaokret.14 Iako su procesi revizije prošlosti 11

Najreprezentativniji je primjer kritike knjige Rasima Hurema, Kriza narodnooslobodilačkog pokreta u Bosni i Hercegovini krajem 1941. i početkom 1942. godine, Sarajevo, 1972. 12

O tome više vidi: Azem Kožar, “Historiografski izvori i historiografija Bosne i Hercegovine”, Prilozi, br. 29, Sarajevo, 2000., 321-328.

13

Više o stremljenjima u svjetskoj historiografiji 20-og stoljeća vidi: Mirjana Gross, ”O historiografiji posljednjih trideset godina”, Radovi, Zagreb, 2006., 583-609. 14

Tada je, ipak, održano nekoliko naučnih skupova, među kojima se ističu naučni skup u Sarajevu 20. novembra 1991. o genocidu nad Muslimanima u Jugoslaviji (materijali sa tog skupa nisu objavljeni), zatim naučni skup Migracije i Bosna i Hercegovina, Sarajevo 1990, a objavljeno je i nekoliko vrijednih knjiga u kojima se tretirala i problematika Drugog svjetskog rata BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 147

147

25.9.2012 12:06:02

Azem Kožar

na prostorima SFR Jugoslavije od početka njene tranzicije a posebno disolucije, u susjednoj Srbiji i Hrvatskoj započeli ranije i intenzivnije, oni su se u Bosnu i Hercegovinu prelili u nešto intenzivnijoj formi od početka 1992. godine. Razlog je vjerovatno u tome što je zvanična bosanskohercegovačka historiografija u tom razdoblju uglavnom ostala izvan političko-propagandnih utjecaja politikantsko-konfrontacijske i nacionalističke prirode. Nakon međunarodnog priznanja nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine početkom aprila 1992. započela je agresija na Bosnu i Hercegovinu koja se potom odvijala kroz četverogodišnju ratnu kataklizmu. U takvim okolnostima došlo je do polarizacije historiografskih stajališta koja su se prije svega ticala državnog kontinuiteta Bosne i Hercegovine. Jedni (probosanski opredijeljeni intelektualci i historičari) su se trudili da ukažu na historijski kontinuitet Bosne i Hercegovine, drugi (antibosanski opredijeljeni pojedinci i historičari) su to osporavali svojatajući je kao srpsku, odnosno hrvatsku zemlju. Na toj oštrici za i protiv Bosne i Hercegovine, nastale su brojne rasprave, koje uglavnom pristupaju revizionistički (nenaučno), glorificirajući pri tome značaj faktora koji im odgovaraju. Dijametralno suprotna stajališta iskazivana su i o događajima iz 1941. i uopće o događajima iz Drugog svjetskog rata. Polemike su se najčešće vodile u štampi i drugim printanim i elektronskim medijima a u njima su učestvovali i historičari. Održavani su i naučni skupovi različitoga nivoa naučnosti, posebno u Srbiji i Hrvatskoj.15 Nove postsocijalističke vladajuće strukture, više ili manje, pritajeno ili otvoreno, svoju političku viziju zasnivaju na kritici i negaciji svega što je značila 1941. i uopće tok i tekovine narodnooslobodilačke borbe. Po njima, komunisti i partizani su glorificirali ulogu i značaj “druge” nacije a na račun “njihove” nacije. Kada su se tome pridružili neki intelektualci, među kojima je bilo i historičara, ta dnevnopolitička stajališta, ponajviše putem medija, postaju važan faktor formiranja historijske svijesti revizionističke i nacionalističke 15

Između ostalog u Beogradu je od 13. do 15. decembra 1994. godine održan Međunarodni naučni skup pod nazivom “Bosna i Hercegovina od srednjeg veka do novijeg vremena”, na kojem je učestvovao i sarajevski historičar Milorad Ekmečić sa prilogom “O istraživanju istorije Bosne i Hercegovine danas”, 11-30. (dalje: M. Ekmečić, O istraživanju istorije danas). Osim ovog za predmet ovog rada su značajni prilozi: Save Skoke, ”Etničko čišćenje stanovništva u Hercegovini u Drugom svjetskom ratu”, 245-260; Veselina Đuretića, ”Građanski rat u Bosni i Hercegovini 1992.-1994. bumerang Titove politike”, 437-449.

148

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 148

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:02

OSVRT NA HISTORIOGRAFSKU LITERATURU O BOSNI I HERCEGOVINI 1941. GODINE NASTALU OD 1990. DO 2010. GODINE

prirode. Za sve što se subjektivno smatralo lošim u NOR-u i revoluciji, kao i u periodu socijalističke izgradnje optužuju se KPJ i partizani, J. B. Tito i partijski i vojni vrh socijalističke Jugoslavije. Oni su, po jednima, krivi za pojavu neočetništva, po drugima neoustaštva, po trećima muslimanskog separatizma i fundamentalizma i težnje za osnivanjem nekakve islamske Bosne i Hercegovine itd. Sve tekovine NOR-a i revolucije su odbacivane kao vještačke partizanske insinuacije, među kojima bratstvo i jedinstvo, jugoslovensko i bosanskohercegovačko zajedništvo, odluke AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a itd. Svi protivnici pa i kritizeri NOR-a i revolucije su se svrstavali u jednu od te tri opservacije: ustaštvo, četništvo i muslimansku građansku politiku, i tako, svjesno ili nesvjesno, stali na stranu onovremenog fašizma. Neki od njih su išli dalje proglašavajući takva svoja stajališta antifašističkim, predstavljajući npr. četnički pokret ekskluzivno antifašističkim, ili pak, prikazujući partizanska oslobađanja porobljenih gradova i područja “padom” tj. okupacijom. Ovdje ću ukazati na dva stava koja se tiču revizije stajališta prijeratne historiografije o četničkom pokretu u Drugom svjetskom ratu. Na Međunarodnom naučnom skupu održanom 1994. godine u Beogradu, jedan od učesnika skupa, poznati sarajevski profesor Milorad Ekmečić je, između ostalog, iznio svoje stajalište o ulozi četničkog pokreta Draže Mihailovića u “Revoluciji 1941.-1945.”. On kaže da “naša kultura nije napravila pravi omjer između dve struje pokreta otpora, jedne koju vode komunisti i druge koju su pokušavali da nadahnu srpski nacionalisti”, te je to pitanje koje se danas pojednostavljeno naziva “mogućnost rehabilitacije četničkog pokreta Draže Mihailovića” jedno od “prioritetnih zadataka nauke”. Konstatuje da su oba pokreta bila nacionalistička, te da je “glavna istorijska omaška” četničkog pokreta D. Mihailovića bila što je “u svim projektima rešavanja nacionalnog pitanja ostavljao slobodne ruke britanskoj vladi da donese konačna rešenja”. Tvrdi da četnički pokret “nikada nije bio idejno i politički integrisan”, te da kao takav i nije mogao ostvariti “trajnije istorijske ciljeve”. Otuda po njemu nije jasno šta sve treba rehabilitovati o četničkom pokretu koji se zalagao za ideju jedinstvene srpske države naspram “nejasne vizije pokrajinskih autonomija” koju je vodio NOP.16 Inače, cijeli tekst je prožet neslaganjima sa stajalištima doratne bosanskohercegovačke kritičke historiografije o NOP-u, ustaštvu, četništvu, o 16

M. Ekmečić, O istraživanju istorije danas, 13-27. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 149

149

25.9.2012 12:06:02

Azem Kožar

muslimanskoj miliciji i sl. Ovo je tim značajnije što je Milorad Ekmečić, mada neka njegova velikosrpska stajališta nisu bila nepoznata, bio jedan od vodećih historičara socijalističke historiografije u Bosni i Hercegovini. Sasvim su drugačija stajališta nekih hrvatskih historičara o ulozi i istraženosti četničkog pokreta u Bosni i Hercegovini 1941.-1945. godine. Među njima je i povjesničar Zdravko Dizdar, koji je istražio i u izdanju Hrvatskog instituta za povijest iz Zagreba objavio studiju “Četnički zločini u Bosni i Hercegovini 1941.-1945”.17 U ovoj knjizi Dizdar objašnjava da je svoje istraživanje realizirao u sklopu projekta Hrvatskog instituta za povijest “Ljudski gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu”, dakle u vrijeme kada se u procesima disolucije SFR Jugoslavije započinje prebrojavanje (najčešće i preuveličavanje) žrtava pojedinih naroda u Drugom svjetskom ratu. Otvara se pitanje broja stradalih Srba i drugih nehrvata u Jasenovcu, stradanja Hrvata, Bošnjaka i dr. u Bleiburgu i drugdje na kraju i neposredno po završetku rata od strane pobjedničkog totalitarnog komunističkog režima. Ovo i mnoga druga istraživanja potvrdila su ocjene o nedostatnostima prijeratne socijalističke historiografije o demografskim gubicima u toku Drugog svjetskog rata na prostorima bivše SFRJ, pa i na području Bosne i Hercegovine. Osnovni razlog je svakako u dominaciji ideoloških i političkih stajališta i interesa nad naučnim. Sa tog stajališta posmatrano ova su istraživanja imala svoju punu naučnu opravdanost. Dizdar je u ovoj studiji došao do više novih spoznaja i konstatacija. Između ostalog on konstatuje da “četnički pokret na području Bosne i Hercegovine ima niz specifičnosti”. Već 1941. “njegova djelatnost nije bila usmjerena samo na rušenje vlasti NDH, nego i na istrebljenje Hrvata i Muslimana”. Kroz četničke redove je u toku rata “prošlo približno 100.000 četnika, (...) koji su u BiH u toku rata počinili genocidne zločine nad Hrvatima, Muslimanima i pripadnicima nacionalnih manjina, ali i nad pripadnicima antifašističkog pokreta – partizanima”, i dodaje “četnički pokret bio je prožet najbrutalnijim velikosrpskim nacionalizmom i imao je sve karakteristike fašističkog pokreta. (...). Četnički teror i zločini bili su osmišljeni i dobro planirani te su činili sastavni dio vojnih i političkih ciljeva četničkog pokreta.” Autor donosi podatke o razmjerama četničkih zločina, ističući između ostalog da je u razdoblju 17

Zdravko Dizdar, Četnički zločini u Bosni i Hercegovini 1941.-1945., Zagreb, 2002. (dalje: Z. Dizdar, Četnički zločini u BiH).

150

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 150

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:02

OSVRT NA HISTORIOGRAFSKU LITERATURU O BOSNI I HERCEGOVINI 1941. GODINE NASTALU OD 1990. DO 2010. GODINE

od 1941.-1945. godine pred četničkim progonima i pokoljima u BiH izbjeglo “oko 100.000 Hrvata i više od 200.000 Muslimana”. Nakon rata “tek ih je nekolicina suđena i osuđena prvenstveno iz političkih razloga (...), blizu 3.000 četnika osumnjičenih i potraživanih za zločine” je izbjeglo na zapad, pretežno u Italiju. Autor je u ovoj studiji dao kritički osvrt na objavljenu historiografsku literaturu o četnicima Draže Mihailovića i istakao da nije u dovoljnoj mjeri koristio izvornu građu pohranjenu u institucijama Beograda i Sarajeva,18 što je svakako veliki nedostatak ovoga istraživanja. Sve u svemu, ne želeći da se bavimo ocjenama naučnosti ove studije, evidentno je da ona čini nastojanje historičara da izvrši dodatna istraživanja četničkog pokreta u Bosni i Hercegovini i da proširi prag prijeratnih istraživanja, što je naučno opravdan i relevantan pristup, potvrđujući ocjene prijeratne historiografije da se radi o fašističkom pokretu, a ne antifašističkom kako neki historičari revizionisti to nastoje prikazati. I ovdje je do punog izražaja došla činjenica da su, u odsusvu bosanskohercegovačkih historičara, istraživanja vršili historičari iz okruženja. U Bosni i Hercegovini su se također u toku dvadeset godina tranzicije dogodile određene promjene historiografskih stajališta u odnosu na sve historijske epohe, pa i prema 1941. i kasnijim godinama NOR-a i revolucije. Ovdje ćemo naznačiti neka nova stajališta iznijetim u studijama Envera Redžića,19 Mustafe Imamovića,20 i grupe autora koji su u jednoj knjizi pod naslovom Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata pisali dio o Bosni i Hercegovini u Drugom svjetskom ratu.21 Ono što je zajedničko svim ovim studijama je činjenica da su u njima istraživanja nastavljena tamo gdje se stalo sredinom devedesetih godina 20-og stoljeća. Tako je studija Envera Redžića nastala kao rezultat prije rata započetog istraživanja na već naznačenu temu “Nacije i nacionalni odnosi u Bosni i Hercegovini u toku Drugog svjetskog rata”. Očigledno je da su nova istraživanja zasnovana na novoj arhivskoj građi, omogućila i nove naučne dome18

Z. Dizdar, Četnički zločini u BiH, 11-21, 345-358.

19

Enver Redžić, Bosna i Hercegovina u Drugom svjetskom ratu, Sarajevo, 1998.

20

Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, Sarajevo, 1997.

21

S. Brkljača, M. Pelesić, H. Kamberović, “Bosna i Hercegovina u Drugom svjetskom ratu”, u: Grupa autora, Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, Sarajevo, 1998, 339-386. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 151

151

25.9.2012 12:06:02

Azem Kožar

te, mada se ne može prenabregnuti činjenica da je oblikovanje stajališta o Drugom svjetskom ratu u vrijeme proživljavanja rata u okupiranom Sarajevu i drugdje, ostavilo traga na mogućnost optimalnog korišćenja postojećih izvora, posebno onih izvan Bosne i Hercegovine, te i na ukupne opservacije autora uobličavane u posebnim ratnim okolnostima. Ovo ukazivanje na moguće nedostatke naznačenih historijskih djela, nema za cilj neku njihovu generalnu historijsku ocjenu i kritiku, niti aboliranje za eventualne propuste, već ukazivanje na logičan slijed stvari u historijskom istraživanju kojim sam autor, i historiografija kojoj pripada, i u najtežim iskušenjima i pod ne baš normalnim uvjetima istraživanja, mogu revidirati svoja sopstvena istraživanja i pomaći ih u smjeru historijske istine kojoj se teži. Nesporno je da sve studije, svaka na svoj način, bacaju novo naučno svjetlo na ponašanja svih sudionika NOP-a, oslobođeni pri tome gledanja na događaje dominantno kroz pobjedničku prizmu NOP-a. Historijska kritika je već dala određene sudove o ovim studijama, mada su oni nerijetko sasvim protivurječni. Ono što je pak izvjesno je činjenica da je agresija na Bosnu i Hercegovinu 1992. bila dodatni motiv “vraćanja” na 1941. i ostale ratne godine. S druge strane u ovom dvodecenijskom razdoblju se, najčešće motivacijom ratnih zbivanja 1992.-1995., u Bosni i Hercegovini javljaju autori koji nastoje da na određenom lokalnom području uobliče historijsku sliku prošlosti pri čemu je najčešće u fokusu interesiranja vrijeme NOR-a i revolucije. To okretanje lokalnoj historiji je svakako pozitivno jer to je upravo nedostajalo prijeratnoj historiografiji. Ovim se pitanjima pristupa i profesionalno (kolektivno) i amaterski (pojedinačno). Od profesionalnih nastojanja treba istaći pojavu više časopisa uže lokalnog i regionalnog karaktera, u kojima dominiraju teme iz historije određene regije. Među poznatim primjerima za prostor tuzlanske regije ističemo pojavu časopisa Saznanja,22 Zbornika radova Filozofskog fakulteta u Tuzli23 i Gračaničkog glasnika.24 22

Saznanja su časopis za historiju koji izdaju Društvo historičara u Tuzli i Odsjek za historiju Filozofskoga fakulteta u Tuzli. Prvi broj je izašao 2005., drugi 2008. i treći 2009.

23

Zbornik radova Filozofskoga fakulteta u Tuzli počeo je izlaziti 1997. godine. Do zaključno sa 2010. godinom izašlo je 11 brojeva, uključujući i prvi broj koji nije numerisan. U njemu je objavljeno 56 radova iz historije, među kojima su i radovi koji se odnose na Drugi svjetski rat.

24

Gračanički glasnik je časopis za kulturnu historiju, koji izdaje d.o.o.” Monos” iz Gračanice.

152

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 152

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:02

OSVRT NA HISTORIOGRAFSKU LITERATURU O BOSNI I HERCEGOVINI 1941. GODINE NASTALU OD 1990. DO 2010. GODINE

Nedorečenost i neistraženost ratnih zbivanja 1941.-1945. na nižim razinama – u lokalnim okvirima, s jedne strane, te potreba da se iskažu i drugačija stajališta o nekim ratnim akterima i zbivanjima, motivirala su autore (kako historičare tako i amatere) da obznane svoju viziju nekih pitanja. Ovdje ćemo pomenuti autore: Mihada Sakića,25 Adnana Jahića,26 Nedima Ramića,27 Alije Hamzića.28 Svaki od ovih autora na svoj način izražava svoje neslaganje sa prijeratnim tretmanom muslimanskih oružanih formacija sa ovog područja u historiografskoj literaturi, iznoseći uglavnom afirmativna stajališta. Iako neka od tih stajališta bitno odstupaju od stajališta aktuelne bosanskohercegovačke historiografije o muslimanskoj miliciji, ona ipak čine doprinos u pokušaju da se prijeratni stereotipi i neke tabu teme stave u fokus interesiranja historiografije. Istraživanja Alije Hamzića donose nešto drugačija objašnjenja zločina počinjenih na području Koraja u jesen 1941. godine.

Prvi broj je izašao 1996. godine Zaključno sa 2011. godinom izašla su 32 broja. U njemu je objavljeno više desetina priloga iz historije, među kojima je značajan broj radova o zbivanjima iz lokalne historije Drugog svjetskog rata. 25

Mihad Sakić, Tuzlanska oblast u Drugom svjetskom ratu (istraživanja), Lukavac, 2003.

26

Adnan Jahić, Muslimanske formacije tuzlanskog kraja u Drugom svjetskom ratu, Tuzla, 1995.

27

Nedim Ramić, Glinje, Janjari, Atmačići, Srednja Trnava i Bijeljina (Etnografska i kulturnohistorijska građa), Tuzla, 2002.

28

Alija Hamzić, Razaranje identiteta lokalne mikrosocijalne zajednice, studija slučaja Koraj (prilog istraživanju zločina genocida nad Bošnjacima), Knj. 1, Tuzla, 2009. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 153

153

25.9.2012 12:06:02

Azem Kožar

A REVIEW OF HISTORIOGRAPHIC LITERATURE ABOUT BOSNIA AND HERZEGOVINA IN THE YEAR 1941, PUBLISHED FROM 1990 TO 2010 Summary The erosion of socialism and the introduction of the system of plural society from 1990 created the possibilities for further development of Bosnian and Herzegovinian historiography, above all through the removal of ideological layers, especially when it comes the People’s Liberation War and the revolution. However, the aggression on Bosnia and Herzegovina significantly influenced the routes of historical research. The associations to the Second World War were promoted and directed towards the re-examination of all aspects of study of relations between the warring parties during those times. The attempts at historical revisionism became more intensive in Serb and Croat historiography and most of the works were based on the negation of the scientific nature of socialist historiography, which had an important impact on the state and relations within the scientific community of Bosnia and Herzegovina. Bosnian and Herzegovinian historiography reacted slowly under the new circumstances, but moderately and consciously. Amongst other things, it gradually treated the demystification and de-ideologization of standpoints about the uprising in 1941 and the following years of the People’s Liberation War and the revolution. The issues regarding the character of the war, the relations between the warring parties in the fascist and antifascist camps, were once again re-examined and studied in more detail. Great attention was given to topics from the local history of that period. Many works were created (articles in journals, studies, etc.) of varying scientific value, even though this production was still smaller than the one in Serb and Croat historiography. Despite of this, the historiographical image about the year 1941 is gradually changing, whether this concerns more open (scientific) contemplations and additional research (which is good), or whether it is about the motives of pseudo-historians whose aim is not the historical truth but, in more cases, some political or personal issue, or a planned nationalistic approach.

154

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 154

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:02

Salkan Užičanin

MEMOARSKA LITERATURA O TUZLI I OKOLINI U USTANKU 1941. GODINE Apstrakt: Nedostatak primarne arhivske građe o ustanku u Tuzli i okolini 1941. godine, uvjetovao je potrebu da se saznanja o ovim događajima upotpune sjećanjima sudionika tih događaja, tj. memoarskom građom. U radu se analizira memoarska literatura o Tuzli i njenoj okolini u ustanku 1941. godine, uz ukazivanja na njen značaj i nedostake. Ključne riječi: Tuzla, sjećanja, ustanak, četnici, partizani,

Opće napomene

M

emoarski zapisi i druga sećanja predstavljaju nezaobilazne izvore u izučavanju historijskih događaja i spoznaja o njima. Oni sadrže podatke od nesumnjivog naučnog interesiranja, i često predstavljaju jedini izvor za neke događaje koji su predmet našeg proučavanja. Memoarska literatura posebno dobija na značaju u slučajevima kad nema dovoljno izvora prve ruke, tj. arhivske građe. Ponekad i u takvim slučajevima, kad ima određenih historijskih izvora prvoga reda, memoarska literatura služi za bolje objašnjenje događaja, posebno ako se uzme u obzir činjenica da ponekad i dokumenti mogu sadržavati prikrivenu ili “uljepšanu” stvarnost. Međutim, memoarska literatura ne može biti jedini ili potpuni izvor spoznaje. Nju je, u svakom slučaju, potrebno podvrgnuti kritičkoj analizi i valorizaciji. Uz ograničenja koja nosi proces zaboravljanja i subjektivnost u pisanju, memoarska BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 155

155

25.9.2012 12:06:02

Salkan Užičanin

literatura može biti interesantan historijski izvor, prije svega, kao lično viđenje događaja i pojava, što većina historijskih izvora ne može da pokaže. Razumije se da vrijednost memoarske literature zavisi od historijske uloge autora i njegova učešća u događajima o kojima piše, što umnogome određuje značaj njegova svjedočenja. Događaji vezani za početak ustanka u Tuzli i okolini 1941. su tema gde je neophodno kao izvor koristiti memoarske zapise, jer sačuvana izvorna građa o tome ne omogućava historičarima da rasvijetle sve segmente zbivanja. Literaturu o ustanku u Tuzli i njenoj okolini karakteriziraju brojni memoari neposrednih aktera, kao i sećanja drugih aktera tih zbivanja u kojima nalazimo relevantne podatke.1 Većina tih zapisa donosi neposredno svjedočenje o događajima vezanim za ustanak 1941., ali i naknadne spoznaje ili opise događaja po čuvenju. Pošto memoari kao zapisi nastali nakon određenih zbivanja predstavljaju jedan od izvora u historiografiji, koji zbog vremenske bliskosti i bez utjecaja naknadnih spoznaja imaju često snagu prvorazrednog dokumenta, neophodno je ukazati na njihov značaj i nedostatke. Sjećanja o Tuzli u njenoj okolini u 1941. pisana su i publicirana u nekoliko vremenskih perioda počevši od 50-tih, 60-tih, 70-tih, pa čak do 80-tih godina 20. stoljeća. Naravno, vrijeme nastanka tih sjećanja i prezentiranja široj naučnoj i čitalačkoj javnosti predstavlja ozbiljnu vremensku distancu u odnosu na vrijeme kada su autori tih sjećanja bili sudionici događaja o kojima pišu, što, svakako, utječe na njihovu vjerodostojnost. O memoarskoj literaturi o Tuzli i njenoj okolini u 1941., zbog njene dokumentacione vrijednosti, uz, naravno, neophodnu kritičku analizu te odbacivanje kako propagandnih i ideoloških naznaka, tako i spoznaja kojima nedostaje objektivnost, a koje su ponekad i naknadne, zbog karaktera ovog 1

U Arhivu Tuzlanskog kantona u Tuzli nalazi se zbirka memoarske građe od oko 450 priloga, na oko 2.000 stranica, a koja se odnosi na djelatnost Komunističke partije Jugoslavije u Tuzli i okolini u periodu od 1919. do 1945. godine. Zbirka se sastoji od prepisa izjava učesnika tih događaja uzetih u Vojnoistorijskom institutu u Beogradu 1951. godine, prepisa stenografskih bilješki razgovora koji su vođeni sa grupama učesnika (po općinama, srezovima itd.), te od sjećanja neposrednih aktera događaja. (Azem Kožar, “Memoarska građa o revolucionarnom radničkom i komunističkom pokretu u Bosni i Hercegovini 1919.–1945.”, Arhivist, God. XXXV, broj 35, Beograd, 1985., 135.

156

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 156

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:02

MEMOARSKA LITERATURA O TUZLI I OKOLINIU USTANKU 1941. GODINE

rada, ne može se dati sveobuhvatna analiza, pa će zbog toga neki radovi biti samo naznačeni, dok će oni koji su nastali na osnovu sjećanja ključnih aktera organiziranja i podizanja ustanka biti predmet analize. Posebna izdanja i članci u zbornicima o Tuzli i okolini u ustanku 1941.

Zapisi preživjelih učesnika ustanku na području Tuzle i njene okoline objavljivani su kao sjećanja iz rata 1941.–1945., bilo u zbornicima sjećanja vezanim za pojedina mjesta ili događaje iz rata, bilo kao posebna izdanja vezana za autore sjećanja. Prve zapise o početku Drugog svjetskog rata u okolini Tuzle, tj. o pripremama i podizanju ustanka na Majevici nalazimo u knjizi Majevički partizani,2 autora Steve Popovića. On je kao jedan od rukovodioca sreskog vojnog štaba za Majevicu, Semberiju i Posavinu bio neposredni učesnik u organiziranju i pripremanju ustanka na ovim prostorima. Knjiga je pisana na osnovu ličnih doživljaja autora i iskaza drugih učesnika ovih događaja. Pored niza vrijednih podataka koje nam Popović pruža o neposrednim nosiocima organiziranja i rukovođenja ustankom na Majevici, o partizansko-četničkoj saradnji, ipak, ovo djelo je hronološki siromašno, sadrži veliki broj nepotrebnih detalja i nevažnih opisa. Pojedini dijelovi knjige teško mogu izdržati historijsku kritiku. Tako npr. autor u jednom dijelu knjige navodi: “Majin govor bio je razložan i ubjedljiv. Zapamtio sam ga iako ga nisam zapisao”,3 a nakon toga na četiri stranice teksta donosi njegov “iscrpan” govor – deset godina poslije. Iz podataka koje nam je autor iznio teško je razlučiti brojčani odnos partizanskih i četničkih snaga i njihovih pristalica na prostoru Majevice i okoline, a također ni bilo koju drugu strukturu (nacionalnu, socijalnu, starosnu) ustaničkih snaga. Knjiga Ozrenski partizanski odred, Todora Vujasinovića, komandanta Ozrenskog odreda doživjela je tri izdanja i to 1951.,4 1962.5 i 1979. godine.6 2

Stevo Popović, Majevički partizani, Sarajevo, 1951. (dalje: S. Popović, Majevički partizani).

3

S. Popović, Majevički partizani, 192.

4

Todor Vujasinović, Ozrenski partizanski odred, Beograd, 1951.

5

Todor Vujasinović, Ozrenski partizanski odred, Beograd, 1962.

6

Todor Vujasinović, Ozrenski partizanski odred, Beograd, 1979. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 157

157

25.9.2012 12:06:02

Salkan Užičanin

U predgovoru trećeg izdanja Vujasinović ističe da je knjigu pisao na osnovu ličnih i sjećanja boraca odreda, a manjim dijelom na osnovu arhivske građe partizanske i druge provenijencije. Kroz tri poglavlja autor opisuje borbeni put i vojničko uobličavanje Ozrenskog partizanskog odreda, partizansko-četničke međurelacije u ovom kraju, te krizu narodnooslobodilačkog pokreta (NOP) na Ozrenu. Ovo djelo uz, naravno, kritički pristup, pruža istraživačima uvid u atmosferu procesa i događaja u prvoj godini ustanka naroda ozrenskog kraja. Međutim, kroz rad se proteže subjektivizam, naglašena nacionalna nota ustanka, nepotpuno izlaganje o nekim značajnim događajima i njihovo zamagljivanje, posebno o kašnjenju početka ustanka u Ozrenskom kraju, partizansko-četničkim odnosima itd. U povodu jubileja dvadesetogodišnjice ustanka naroda Jugoslavije u izdanju Muzeja istočne Bosne objavljen je zbornik radova,7 u kojem je predstavljeno 17 sjećanja, među kojima i Pašage Mandžića,8 Cvijetina Mijatovića,9

7

Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, knj. V, Beograd, 1961.

8

Pašaga Mandžić, “Sjećanje na partijski rad u Tuzli od 1936. do 1941”, 11-20. Pašaga Mandžić zamjenik komandanta Oblasnog vojnog štaba u svojim sjećanjima na partijski rad u Tuzli iznosi da je utjecaj Partije pred početak Drugog svjetskog rata bio posebno veliki u hrvatskim selima oko Tuzle. Autor također ističe da je KPJ od kraja 1940. godine radila na sprovođenju zaključaka Pete zemaljske konferencije, te da su poslije oblasne konferencije KPJ održane 25. maja 1941., počele aktivne pripreme komunista u Tuzli za oružani ustanak protiv okupatora. Mandžić navodi da je štab za tuzlansku oblast bio sastavljen od Muslimana, Hrvata i Srba, te daje vrijedne podatke o aktivistima na organiziranju i podizanju ustanka u ovom kraju. 9

Cvijetin Mijatović. “Neka sjećanja iz prvih ustaničkih dana”, 21-30. Prebacivanje Oblasnog štaba za tuzlansku oblast na Birač i početak ustanka u ovom kraju u svojim sjećanjima opisuje Cvijetin Mijatović, politički komesar Oblasnog vojnog štaba. Nakon prebacivanja Oblasnog štaba na Birač autor navodi da se odmah pristupilo organizacijskim pripremama za ustanak, ističući da je iz objektivnih razloga ustanak u ovom kraju krenuo ranije od utvrđenog roka, tj. 9/10. avgust 1941. godine. Mijatović u svojim sjećanjima zamagljuje i minorizira suradnju između partizana i četnika u ovom kraju. Tako pri opisivanju oslobođenja Vlasenice, navodi da četnici koji su operirali u tom kraju nisu uopće učestvovali u borbama, osim izvjesnog Svetozara Kosorića. O stanju u oslobođenoj Vlasenici autor ne daje nikakvih informacija, kao ni o odnosu četnika prema civilnom stanovništvu.

158

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 158

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:03

MEMOARSKA LITERATURA O TUZLI I OKOLINIU USTANKU 1941. GODINE

Miloša Zekića,10 tj. ključnih ličnosti u organiziranju i podizanju ustanka u Tuzli i okolini, te drugih partijskih rukovodioca ovog kraja. 11 Pored sjećanja koja tretiraju pripreme i početak ustanka u ovom zborniku je objavljeno i nekoliko priloga koji se odnose na rad Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) na razvijanju bratstva i jedinstva,12 osposobljavanju vojnih kadrova,13 uspostavljanju narodnih organa vlasti na oslobođenoj teritoriji,14 te pet radova o istaknutim ličnostima narodnooslobodilačke borbe ovog kraja.15 10

Miloš Zekić, “Ustanak u Birču 1941. godine”, 31-44. Sjećanja Miloša Zekića zamjenik komandanta Birčanskog odreda, o događajima na Birču 1941. godine, se uglavnom podudaraju sa sjećanjima C. Mijetovića, osim u dijelu koji se odnosi na oslobođenje Vlasenice. Naime, za razliku od Mijatovića, Zekić navodi da su u napadu na Vlasenicu uzeli učešća i četnici predvođeni vojvodom Aćimom Babićem, što baca sjenu na vjerodostojnost Mijatovićevih sjećanja. Zekić, također ne daje brojčani odnos partizanskih i četničkih snaga u tom kraju, kao ni odnos četničkih jedinica prema civilnom stanovništvu oslobođene Vlasenice, iako se u zvaničnim izvještajima ustaške i njemačke provencijencije govori o brojnim zločinima u Vlasenici u to vrijeme. Opširnije o tome vidi u: Vladimir Dedijer, Antun Miletić, Genocid nad Muslimanima 1941.–1945., Zbornik dokumenata i svjedočenja, Sarajevo, 1990., 131. 11

Todor Vujasinović, “Organizacija ustanka i važnije oružane akcije na Ozrenu”, Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, Knj. V, Beograd, 1961., 45–56; Slavko Mićanović, “Početak oružane borbe protiv okupatora i ustaša u Bijeljinskom srezu”, Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, Knj. V, Beograd, 1961., 57–71; Mirko Ostojić, “Osvrti i uspomene”, Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, Knj. V, Beograd, 1961., 90–97; Stojan Tomić, “Prilozi za slobodu”, Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, Knj. V, Beograd, 1961., 135–138; Radivoje Kovačević, “Raspored naših i neprijateljskih snaga koncem decembra 1941. na teritoriji Tuzlanske oblasti”, Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, Knj. V, Beograd, 1961., 142–147. 12

Rade Jakšić, “Rad KPJ u Birču na razvijanju bratstva i jedinstva u ustaničkim danima 1941. godine”, Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, Knj. V, Beograd, 1961., 72–76.

13

Rudi Petovar, “O osposobljavanju vojnih kadrova u istočnoj Bosni za vrijeme narodne revolucije”, Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, Knj. V, Beograd, 1961., 77–85. 14

Brano Savić, “Prvi narodnooslobodilački odbori u Birču”, Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, Knj. V, Beograd, 1961., 86–89. 15

Vera Nikolić, “Amalija Lebeničnik”, Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, Knj. V, Beograd, 1961., 98–112; Nikola Andrić, “Svetozar Vuković Zarko”, Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, Knj. V, Beograd, 1961., 113–122; Stevo Popović, “Pjesmom je smrti prkosio”, Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, Knj. V, Beograd, 1961., 123–128; Mišo Vokić, “Narodni heroj Enver Šiljak”, Članci i građa za kulturnu istoriju istočne BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 159

159

25.9.2012 12:06:03

Salkan Užičanin

U organizaciji Vojnoizdavačkog zavoda 1971. godine publiciran je zbornik sjećanja učesnika narodnooslobodilačkog rata (NOR) pod naslovom Istočna Bosna u NOB-u 1941.-1945.16 Od ukupno 92 objavljena sjećanja u ovom zborniku na Tuzlu i okolinu u ustanku 1941. godine odnosilo se 20 priloga. Od toga 16 radova na organiziranje i izvođenje vojnih operacija,17 jedan na organiziranje narodne vlasti18 i rad partijskih organizacija na okupiranoj teritoriji,19 te dva sjećanja na istaknute ličnosti narodnooslobodilačkog pokreta (NOP).20 Memoarski zapisi o ustanku u Tuzli i njenoj okolini 1941. objavljivani su također i u zbornicima koji nisu isključivo posvećeni ovoj temi, već su se odnosili na ustanak na širem jugoslavenskom prostoru. Tako je u organizaciji Vojnoizdavačkog zavoda 1964. godine objavljena edicija Ustanak naroda Jugoslavije 1941.,21 u kojoj su, između ostalih, objavljena sjećanja koja su se odnosila i na ustanak u Tuzli i njenoj okolini. U prvoj knjizi objavljeno je jedno,22 Bosne, Knj. V, Beograd, 1961., 129–131; Isti, “Sjećanje na boravak Vlade Perića Valtera u Tuzli”, Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne, Knj. V, Beograd, 1961., 132–134. 16

Istočna Bosna u NOB-u 1941.-1945. Sjećanja učesnika, Prva knjiga, Beograd, 1971.

17

Pašaga Mandžić, “Pripreme i početak ustanka u istočnoj Bosni”, 24–41; Avdo Humo, “Razvitak ustanka 1941. u istočnoj Bosni i borba Partije za bratstvo i jedinstvo naroda i jedinstvo ustaničkih redova”, 72–114; Đorđe Panić, “Tenk je uništen”, 115–116; Cvjetin Mijatović, “Početak ustanka u Birču”, 117–125; Bogoljub Kisić, “Organizovanje ustanka i prva borba 1941. u Ražljevu”, 126–138; Nikola Simić, “Prva partizanska četa u Posavini 1941. godine”, 165–169; Mevla Jakupović, “Prvi dani u partizanima”, 173–176; Radivoje Lukić, “Pripreme za ustanak i prve borbe u srezu brčanskom”, 200–211; Todor Vujasinović, “Ozrenski partizanski odred”, 237–249; Dedo Trampić, “Pripreme za ustanak u Doboju – uništenje vojnog skladišta u Usori”, 254–259; Vojin Bobar, “Ustanak u selima oko Bijeljine”, 316–321; Fikret Dedić, “O ustanku na Ozrenu 1941/1942.”, 337–341; Ignjat Radojčić, “Diverzantske i druge akcije Lipačke čete”, 342–351; Ratko Perić, “Na Majevici”, 352–366; Cviko Radovanović, “Rad skojevske organizacije u bijeljinskom srezu od 1941. do 1943.”, 367–374; Mirko Ostojić, “Dani i noći Birča”, 573–580.

18

Brano Savić, “Stvaranje prvih NOO u Srebrenici i okolini”, 334–336.

19

Asim Mujkić, Joco Voćkić, “Ilegalni partijski rad u Brčkom 1941/1942.”, 830–836.

20

Haso Burić, “Ahmet Kobić Kobo”, 375–377; Cvijetin Mijatović Majo, “Ivan Marković Irac”, 497–498.

21

Ustanak naroda Jugoslavije 1941., knj. I–VI, Beograd, 1964.

22

Stevo Popović, “Iz prvih dana ustanka na Majevici”, u: Ustanak naroda Jugoslavije 1941.,

160

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 160

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:03

MEMOARSKA LITERATURA O TUZLI I OKOLINIU USTANKU 1941. GODINE

drugoj dva,23 četvrtoj tri,24 petoj dva25 i šestoj dva sjećanja.26 Jedan dio sjećanja bio je ranije objavljen u zborniku Muzeja istočne Bosne. Od radova objavljenih u ovom zborniku izdvajamo sjećanja Slavka Mićanovića pod naslovom Prvi susret sa četnicima, a radi ukazivanja na utjecaj naknadnih spoznaja koje je autor iznio u sjećanjima, te na subjektivnost u kazivanju i kontradiktorna svjedočenja o događajima o kojim piše. Mićanović npr. navodi da je partijskoj organizaciji na Majevici još u septembru 1941. godine bilo jasno da je sukob sa četnicima neminovan.27 Ovo je naravno, naknadna spoznaja autora, jer su Majevički partizani novembra 1941. godine sa četnicima formirali zajednički štab i imali zajedničke akcije,28 a do definitivnog razlaza je došlo tek u februaru 1942. godine.29 Autor također navodi da su četnici bili inicijatori za sazivanje sastanka radi formiranja zajedničkog partizansko-četničkog štaba i napada na Koraj i Teočak.30 Međutim, Stevo Popović iznosi sljedeće: “Držeći Zbornik, Knj. I, Beograd, 1964., 677–688. 23

Miloš Zekić, “Ustanak u Birču – Birčanski partizanski odred”, u: Ustanak naroda Jugoslavije 1941., Zbornik, Knj. II, Beograd, 1964., 83–103; Slavko Mićanović, “Početak oružane borbe u Bijeljinskom srezu”, u: Ustanak naroda Jugoslavije 1941., Zbornik, Knj. II, Beograd, 1964., 464–474.

24

Cvijetin Mijatović, “Iz prvih ustaničkih dana”, u: Ustanak naroda Jugoslavije 1941., Zbornik, Knj. IV, Beograd, 1964., 61–72; Radivoje Lukić, “U srezu Brčanskom”, u: Ustanak naroda Jugoslavije 1941., Zbornik, Knj. IV, Beograd, 1964., 299–309; Todor Vujasinović, “Organizacija ustanka i važnije oružane akcije na Ozrenu”, u: Ustanak naroda Jugoslavije 1941., Zbornik, Knj. IV, Beograd, 1964., 543–557. 25

Ratko Perić, “Na Majevici”, u: Ustanak naroda Jugoslavije 1941., Zbornik, Knj. V, Beograd, 1964., 475–495; Vojin Bodar, “U selima oko Bijeljine”, u: Ustanak naroda Jugoslavije 1941., Zbornik, Knj. V, Beograd, 1964., 651–665.

26

Slavko Mićanović, “Prvi susreti s četnicima”, u: Ustanak naroda Jugoslavije 1941., Zbornik, Knj. VI, Beograd, 1964., 141–152; Marko Radulović, “Ustanak u Šekovićkoj opštini”, u: Ustanak naroda Jugoslavije 1941., Zbornik, Knj. VI, Beograd, 1964., 562–577.

27

Slavko Mićanović, “Prvi susreti s četnicima”, u: Ustanak naroda Jugoslavije 1941., Zbornik, Knj. VI, Beograd., 1964., (dalje: S. Mićanović, Prvi susreti s četnicima), 145.

28

S. Popović, Majevički partizani, 171–186.

29

Opširnije o tome vidi u: Rasim Hurem, Kriza Narodnooslobodilačkog pokretau Bosni i Hercegovini krajem 1941. i početkom 1942. godine, Sarajevo, 1972.

30

S. Mićanović, Prvi susreti s četnicima, 147. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 161

161

25.9.2012 12:06:03

Salkan Užičanin

se i dalje osnovne linije našeg Pokreta, linije okupljanja svih poštenih i iskrenih rodoljuba u borbi protiv okupatora i domaćih izdajnika, sprovodeći raniji stav po pitanju sporazuma i saradnje s četnicima pri izvođenju pojedinih akcija, smatrali smo da bi u likvidaciji većih ustaških grupa trebalo da sudjeluju i oni (četnici pr. a.). U tom cilju sazvali smo zajedničku konferenciju (...)”.31 “Bio sam prisutan svim razgovorima koji su tada vođeni”,32 navodi Mićanović, dok Popović eksplicitno navodi: “Ispred štaba Majevičkog odreda na sastanku su prisustvovali Ivan Marković Irac, Fadil Jahić Španac i Stevo Popović. Ispred četnika kapetan Stevo Damjanović Leko, kapetan Rado Tominčević, Đuro Bižić i Radivoje Kerović. S jedne i druge strane pozvano je da sastanku prisustvuje po pet-šest seljaka domaćina (Mićanović svakako nije pripadao ovoj grupi ljudi jer je po profesiji bio diplomirani sociolog – pr. a.)”.33 Iznoseći razmišljanja i osjećanja koja pripisuje srpskim seljacima sa Majevice u vezi sa zločinima počinjenim u Koraju i Teočaku, Mićanović kaže: “(...) bilo je povrijeđeno narodno osjećanje pravde, koje među majevičkim seljacima nikada, ni u najtežim danima, nije iščezlo. Narod je uvek smatrao da nevini ne smiju plaćati za grijehove krivaca, a četnici su u Koraju i Teočaku pokazali da ih se nimalo ne tiče ko je kriv a ko nije. Seljački svijet se zgražavao na nepotrebnim svirepostima”.34 U vezi sa zajedničkom partizansko-četničkom akcijom oslobađanja Koraja i počinjenih zločina nad civilnim muslimanskim stanovništvom u njemu, Popović je iznio sljedeće: “Naša nastojanja da spriječimo nastali haos nisu mogla imati naročitog uspjeha. Gomile seljaka iz okolnih srpskih sela, sa vilama, kosama i sjekirama, razjarene i podbadane od četnika, navaljivale su u Koraj. Na sve strane čula se vika, pucnjava i jauci, i izbijali su sve novi i novi požari. Sad je bilo teško obuzdati razjarenu stihiju”.35 Povodom tridesetogodišnjice početka oružane borbe naroda Bosne i Hercegovine u Glasniku arhivâ i Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, 31

S. Popović, Majevički partizani, 171.

32

S. Mićanović, Prvi susreti s četnicima, 147.

33

S. Popović, Majevički partizani, 171.

34

S. Mićanović, Prvi susreti s četnicima, 150-151.

35

S. Popović, Majevički partizani, 179-180. O ovim dešavanjima javno je progovorio Pašaga Mandžić, a opširnije o tome vidi u: Šaćir Filandra, Bošnjačka politika u XX. stoljeću, Sarajevo, 1998., 250–251.

162

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 162

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:03

MEMOARSKA LITERATURA O TUZLI I OKOLINIU USTANKU 1941. GODINE

objavljeno je 11 priloga. Između ostalih objavljena su i dva sjećanja koja su se odnosila na početak ustanka u tuzlanskom kraju.36 U povodu obilježavanja četrdesetogodišnjice formiranja i izlaska Oblasnog vojnog štaba iz Tuzle, 1981. iz štampe je izašla publikacija Oblasni vojni štab Tuzla 1941.,37 u kojoj su sabrana sjećanja neposrednih učesnika ovih zbivanja. U publikaciji je objavljeno ukupno 13 sjećanja i sva su se odnosila na organiziranje i izvođenje vojnih akcija i operacija Oblasnog vojnog štaba.38 Značajan broj sjećanja o ustanku na području Tuzle i njene okoline objavljeni su i u ediciji Tuzla u radničkom pokretu i revoluciji.39 U knjizi su objavljena 43 sjećanja neposrednih aktera i učesnika pripreme i podizanja ustanka na području Tuzle i okoline 1941. godine. Iako se nastojalo da knjiga bude što obuvatnija i raznovrsnija i da sjećanja obuhvate sve segmente života, kako bi se izbjegli neki ranije uočeni metodološki nedostaci u prikupljanju i objavljivanju ove građe, ipak, ostalo se u već ustaljenim okvirima, tako da se čak 26 priloga odnosilo na vojne akcije i operacije,40 šest radova na djelovanje KPJ i Save36

Asim Mujkić, “Pripreme i prva akcija u Brčkom 1941. godine”, Glasnik arhivâ i Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, god. X–XI, knj. X–XI, Sarajevo, 1970/71., 77–80; Abdulah Sarajlić, “Nekoliko akcija u Brčkom 1941. godine”, Glasnik arhivâ i Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, god. X–XI, knj. X–XI, Sarajevo, 1970/71., 81–84.

37

Oblasni vojni štab za Tuzlansku oblast 1941., priredili Zdravko Antonić i Bogoljub Lekić, Tuzla, 1981.

38

Cvijetin Mijatović Majo, “Sjećanje na borbeni put Oblasnog vojnog štaba”, 11-28; Olga Marasović, “Na kurirskom zadatku u Tuzli”, 63-68; Raif Mujezinović, “Na zadacima obezbjeđenja Oblasnog štaba”, 69-74; Mevla Jakupović, “Za ustanak smo se pripremali užurbano”, 75-82; Uglješa Danilović, “Na sprovođenju odluka o dizanju ustanka”, 83-94; Tomas Lebeničnik Maks, “U koloni Oblasnog vojnog štaba”, 95-100; Miralem Mandžić, “Kako smo izvršavali partijske zadatke”, 101-112; Cvijetin Mijatović Majo, “Cilj je bio da neprimijećeni dođemo u Šekoviće”, 113-116; Miloš Zekić, “Dolazak Oblasnog vojnog štaba u Šekoviće i početak ustanka u sjeveroistočnoj Bosni”, 117-122; Franjo Herljević, “O oružanim borbama Irac nam je bio uzor”, 123–132; Stevo Popović, “O početku ustanka na Majevici”, 133-140; Todor Vujasinović, “O pripremama za ustanak u Ozrenskom kraju”, 141-148; Dedo Trampić, “Napad ustanika na neprijateljski garnizon u Doboju”, 149-153.

39

Tuzla u radničkom pokretu i revoluciji, knj. II, Tuzla, 1984.

40

Cvijetin Mijatović, “Oblasni komitet KPJ i Oblasni vojni štab u neposrednim pripremama i pokretanju ustanka u tuzlanskoj oblasti”, 37-50; Uglješa Danilović, “Tuzla u pripremama za oružanu borbu”, 51-59; Olga Marasović, “Na partijskom zadatku”, 175-178; Raif BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 163

163

25.9.2012 12:06:03

Salkan Užičanin

za komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) u gradu Tuzli,41 pet sjećanja o istaknutim ličnostima tuzlanskog NOP-a,42 te šest priloga na ustaške zatvore i logore.43 Ovim su samo potvrđene konstatacije historičara da se u ovoj vrsti građe, kao i u historiografskoj produkciji o NOR-u, stiče utisak da izvan pojava i ličnosti koje nisu bile vezane za NOP, na bilo koji način, ne postoje druge i drugačije pojave i ličnosti u tom periodu.

Mujezinović, “Na partijskim vezama”, 179-188; Miralem Mandžić, “Kako smo izvršavali partijske zadatke”, 189-194; Lazar Tešić, “Na kurirskim zadacima”, 195-201; Tomas Lebeničnik Maks, “U koloni Oblasnog vojnog štaba”, 207-209; Šimo Pejić, “Husinska partizanska četa”, 210-223; Miloš Zekić, “Ustanak u Birču”, 262-284; Rade Jakšić, “Kurirske veze između Birča i Tuzle”, 285-290; Stevo Popović, “Tuzlanska partijska organizacija i njen udio u pripremama i dizanju ustanka na Majevici”, 291-324; Slavko Mićanović, “Semberija u neposrednim pripremama ustanka”, 325-340; Todor Vujasinović, “Ozrenski kraj se diže na ustanak”, 341-346; Dedo Trampić, “Napad na neprijateljski garnizon u Doboju”, 347-350; Mehmedalija Tufekčić, “Obnavljanje partijskih veza”, 351-355; Franjo Herljević, “Revolucija - čvrsto opredjeljenje KPJ”, 356-387; Antonija Henjel, “U redovima ilegalaca i proletera”, 388-402; Ratko Perić, “Od prvog majevičkog NOP odreda do Udarnog bataljona”, 406414; Vojo Ivanović Crnogorac, “Od ustaničkih dana do odlobođene Tuzle”, 415-427; Jovan Radovanović Jovaš, “U majevičkim partizanima”, 428-439; Radomir Rade Perić, “Bio sam borac Prvog majevičkog NOP odreda”, 440-447; Boško Popović Popac, “Od okupirane do slobodne Tuzle”, 448-454; Cvijan Petrović, “O prvim borbama na Majevici”, 455-459; Veselin Radojčić, “Uspjesi i teškoće ozrenskih partizana”, 460-469; Ljubomir Gušić, “Na putu za Majevicu”, 537-543; Ljubomir Bošnjak, “Diverzantske akcije”, 583-589. 41

Stanoje Nikolić, Đorđe Lazarević, “Djelovanje KPJ u Tuzli (april 1941. - oktobar 1943.)”, 60-127; Momčilo Peleš, “Djelovanje SKOJ-a u Tuzli (april 1941. - oktobar 1943.)”, 128-174; Jovanka Čović-Popović, “Boravak u Tuzli”, 224-229; Vera Mujbegović, “O prvoj ratnoj godini u okupiranoj Tuzli”, 230-261; Ago Tanović, “Skojevci s Piskavice”, 491-495; Ludmila Pandža, “Partijska aktivnost u Tuzli”, 523-529. 42

Mevla Jakupović, “Poznavala sam Zahiroviće”, 403-405; Lucija Vikić, “Rat mi je uzeo voljenog brata”, 496-500; Erna Laufer-Paočić, “Moja sestra Frida”, 501-503; Uglješa Danilović, “Mahmut Bušatlija Buš”, 544-548; Raif Mujezinović, “Revolucionar koji se rijetko sreće”, 549-552. 43

Vera Perić, “U punktu NOP-a, ustaškom zatvoru i logoru”, 470-481; Zora Holovac, “U ustaškim kazamatima”, 482-490; Raif Mujezinović, “Kroz zatvor i bolnicu do Brigade”, 504-516; Miralem Mandžić, “U ustaškim zatvorima”, 517-522; Tasim Muharemagić, “U policijskom zatvoru i “Štoku”, 530-532; Ljubica Radić, “Uspješno do cilja”, 533-536;.

164

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 164

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:03

MEMOARSKA LITERATURA O TUZLI I OKOLINIU USTANKU 1941. GODINE

Sredinom 80-tih godina 20. stoljeća iz štampe su izašle općinske monografije Brčkog44 i Živinica,45 u kojima su također objavljena sjećanja učesnika 44

Brčko i okolina u radničkom pokretu i NOB, Tuzla, 1985. U okviru ove monografija objavljena su sjećanja: Dragoljub Marković, “Organizacija KPJ u Brčkom 1941.-1944. godine”, 295-300; Aziz Ramić, “Obilježili smo 1. maj”, 340-341; Mehmed Kobić, “Pero Ćuskić”, 342-345; Katarina Kocijančić Kaća, “O Tamari Begović i Harisu Suljiću”, 346-352; Mubina Rašić, “Otac i sin na istoj stazi”, 353-355; Osman Mušanović, “O ocu Asimu i bratu Zaimu Mušanoviću”, 356-359: Dušan Delić, “Brčaci na partijskim zadacima u drugim mjestima”, 360-365; Dragica Stević-Trikić, “Kuća Stevića u Breziku - jedno od uporišta NOP-a”, 366-369; Radivoje Lukić, “U Brčanskom srezu”, 370-381; Đorđo Đojić, “Stavarnje i borbe partizanskih jedinica (septembar 1941. - februar 1941.)”, 382-400; Savo Simić, “Škola u Ražljevu”, 401-406; Bogoljub Kisić Bogić, “Pripreme za ustanak i prva borba u Ražljevu”, 407-412; Krsto Mihajlović Kićo, “Pripreme za ustanak i prve borbe”, 413-417; Slavko Tomić, “Na zadacima skojevske organizacije”, 418-421; Aziz Ramić, “Ne damo lan za fašističku Njemačku”, 422-423; Stevo Popović, “Ahmet Kobić - prvi seljak komunista na Majevici”, 424-438; Salih Mehikić, “Stanje u Koraju 1941. godine i politički rad u podmajevičkim muslimanskim selima”, 439-450; Olga Nakić, “Sjećanja na moga bratu Nastu”, 451-456; Vojislav Magazinović, “Uticaj naprednog studentskog pokreta u Brčkom i okolini uoči II svjetskog rata”, 456-460; Aleksa Mikić, “Svijetle iskre Bukvika”, 461-479; Matija Stević, “Pukiš, Koretaši, Smiljevac i Gornje Dubravice od 1941. do 1945. godine”, 480-483; Milorad Mihajlović Maćin, “Formiranje i rad organizacije SKOJ-a u Popovom Polju od 1941. do 1942. godine”, 484-489; Mitar Dragičević, “O zločinima ustaša u Donjim Dubravicama”, 490-492; Refik Piskavica, “Pokolj Jevreja u Brčkom 1941. godine”, 493-494; Aziz Ramić, “Smrt Hasana Aganovića Tača”, 495-496; Refik Piskavica, “Smrt Petra Marjana”, 497-498; Salih Mehikić, “Na partijskim zadacima (decembar 1941. - februar 1942.)”, 499504; Mehmed Kobić, “O ustaškom teroru u Brnjiku i okolnim selima 1941. i 1942. godine”, 505-510; Ratko Miljuš, “Mustafa Sinanagić”, 561-564; Joco Voćkić, “Brčanski komunisti i skojevci u teškim uslovima djelovanja (1941-1943. godine)”, 569-578; Danica Simić, “Organizacija AFŽ-a u Ražljevu i okolini”, 673-674; Ilija Kaurinović, Pavle J. Zarić, Ilija Vasić, “Bukvik u ratnim sjećanjima”, 676-688; Vasilije Trojanović, “Brezovo Polje u NOP-u”, 702709; Vojislav Magazinović, Đoko Mihajlović, Boško Nakić, “O učešću organizacije SKOJ-a i doprinosu Zovika NOP-u”, 710-720; Vojislav Magazinović, “Sjećanje na braću Vujiće, na Emina Bubića Đaka i na Đorđa Matića”, 722-725; Borika Stančić, “Mirko Filipović”, 739742; Ratko Miljuš, “Drago Tojić Gango”, 743-744; Kadro Ramić, “O brčanskim skojevcima u periodu od 1941. do 1943. godine”, 747-750; Radivoje Kovačević, “Petar Kaurinović”, 784790; Mehmed Kobić, “Haso Burić”, 791-794. 45

Živinice kroz istoriju, revoluciju i socijalističku izgradnju, Živinice, 1988. U okviru ove monografije objavljeni su radovi sljedećih autora: Faik Kudić, “Neka sjećanja na okupaciju zemlje – od 6. aprila 1941. godine i ratni period”, 275–276; Vojo Vasić, “Spajanje slobodnih teritorija oktobra 1941. godine”, 277–285; Faik Kudić, “Neprijateljska propaganda u vrijeme BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 165

165

25.9.2012 12:06:03

Salkan Užičanin

NOR iz tih krajeva. Sjećanja objavljena u ovim radovima su ostala sa ustaljenim temama, a koje se odnose na prikazivanje položaja i značaja pojedinih mjesta i ličnosti porijeklom iz tih krajeva u ustanku i NOR-u. No, i pored toga ove monografije, uz kritički pristup, rasvjetljavaju i dopunjuju saznanja o ratnim dešavanjima u ovim mjestima. Fragmentarne podatke o dešavanjima na prostoru Tuzle i okoline u 1941, nalazimo i u Dedijerovom Dnevniku I,46 Čolakovićevim Zapisima,47 Drami u Vukosavcima48 i Sjećanjima na ratne drugove, Radivoja Kovačevića,49 te u knjizi 15. Majevička brigada.50 Zaključak

Memoarska literatura o Tuzli i okolini u ustanku 1941. godine je brojna, ali je veoma mali broj radova nastao do 1960. godine. Posebna izdanja memoara i drugih sjećanja, a naročito članci u zbornicima više se publikuju poslije 1960. godine. Međutim, ova literatura je u dobroj mjeri često o značajnim događajima sadržajno nepotpuna i neodređena, hronološki siromašna, dozirana ulogom ličnosti i puna nepotrebnih detalja i nevažnih opisa u kojima se gube bitne činjenice, više puta je ponavljana i u kasnijim izdanjima dopunjavana sa novim podacima iako joj je vremenska distanca dodatno umanjivala vjerodostojnost. Autori memoara su uglavnom “birali” teme i podatke koje su prezentirali naučnoj i široj čitalačkoj javnosti, strahujući od bilo kakvih zamračenja historijskog procesa, odnosno bojeći se da će pokretačka snaga ustanka (KPJ), prikazivanjem objektivne slike o tome izgubiti na značaju. Tako je memoarska dizanja ustanka”, 287–288; Faik Kudić, “Prvi ulazak Nijemaca u Živinice”, 291–292; Vojo Vasić, “Neka sjećanja na predratni i ratni period”, 293–297; Vojo Vasić, “Kako je nastala proleterska četa Birčanskog NOP odreda”, 299–302; Vojo Lazić, “Iz sjećanja učesnika NOR-a”, 303–307; Faik Kudić, “Partizanske veze i punktovi”, 309–312; Vojo Lazić, “Da se ne zaboravi”, 313–317; Faik Kudić, “Njemački logor u Živinicama”, 319; Vasić Vojo, Kudić Faik, “Fašistički teror i pljačka”, 321–325. 46

Vladimir Dedijer, Dnevnik I (od 6. aprila 1941. do 27. novembra 1942.), Beograd, 1970.

47

Rodoljub Čolaković, Zapisi iz oslobodilačkog rata, knj. I i II, Beograd, 1956.

48

Radivoje Kovačević, Drama u Vukosavcima, Brčko, 1990.

49

Radivoje Kovačević, Sjećanje na ratne drugove, Brčko, 1988.

50

Petnaesta Majevička brigada, Sjećanja i članci, Beograd, 1979.

166

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 166

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:03

MEMOARSKA LITERATURA O TUZLI I OKOLINIU USTANKU 1941. GODINE

literatura o Tuzli i okolini u 1941. u duhu monumentalne historije ustanka, ostala ne samo jednostrana, nego i pobjednički naglašena. U njoj se ne može uočiti da je narodnooslobodilačka borba i revolucija bila prožeta pobjedama ali i uzmicanjima, ratnom stvarnosšću i ratnim zakonima i vansudskim egzekucijama, jasnom strateškom orjentacijom, a također i odlukama u čiji je smisao trebalo tek proniknuti, nekim opredjeljenjima i zamislima od kojih se kasnije odustajalo, okrutnom stvarnosšću i uvjerenjima u jedan novi svijet koji dolazi, a koja nisu oslobođena eshatoloških viđenja u narodu, i tako dalje. Monolitno jednozvučje u jugoslavenskom društvu onemogućavalo je pojavu raznovrsnih svjedočanstava o ovim događajima. Lična nota se pretpostavlja, čak i u onim sjećanjima koja su nastala dijelom na dokumentarnoj osnovi, a očite su u većini njih i šire motivacije pisca. Međutim, i pored nedostataka, memoarska literatura o Tuzli i okolini u ustanku 1941., daje objašnjenja nekih intimnih detalja i kolebanja koja nisu sačuvana u dokumentima, skida veo sa scene na kojoj se odlučivalo, a autori pominju motive koji mogu biti istinitiji od onih koji su svojevremeno bili javno iznijeti. Iz svega naznačenog proizilazi objektivna potreba jednog novog sveobuhvatnijeg pristupa ovoj vrsti građe i njene valorizacije s ciljem utvrđivanja naučne istine o događajima na području Tuzle i okoline 1941. godine. Ovo tim prije jer su i historijska – naučna djela o ustanku u Tuzli i okolini 1941., uglavnom nastala na osnovu ove memoarske građe kao primarnog izvora saznanja.

MEMOIRIST LITERATURE ABOUT TUZLA AND ITS VICINITY DURING THE COURSE OF THE UPRISING OF 1941 Summary Memoirist literature about Tuzla and its vicinity during the course of the uprising of 1941 is numerous, yet just a few of the papers have been produced since 1960. Special editions of the memoires and similar recollections, especially those articles in the compendiums have been published after the year of 1960. However, this literature was in great number of

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 167

167

25.9.2012 12:06:03

Salkan Užičanin

significant situations incomplete and unspecific, chronologically deficient, being dosed up with the personal matters and full of superfluous details and meaningless particulars where the important facts got lost, and that routine had been repeated and filled up with new data in later editions, although it would lose in credibility as the time would pass. The authors of memoires would prefer to “pick” topics and data which they would then present to the scientific and wider audience, being infringed upon by mystifying historical processes, that is, the engine of the uprising (KPJ), if been exposed objectively, would lose in importance. Therefore, the memoirist literature about Tuzla and its vicinity in 1941 was inspired by monumental spirit of the uprising’s history, and maintained not only one-sided, but also triumphal. One cannot perceive in it the fact that the struggle for national liberation and revolution were permeated by both victories and fallbacks; realities of war and war laws and out-of-court executions; obvious strategic orientations, as well as the decisions which end state were to be understood, some orientations and ideas that would be abjured later; from cruel reality and conviction about the new world which is about to happen, concurrently being not deprived from eschatological contemplations within the people, new leaders and the ways of their acceptance, myth-building afterwards and so on. Monolithic homophony in Yugoslav society curtailed appearance of various testimonies concerning these events. The personal mark is understood, even in the case of those recollections which were created on documentary ground in part, and they are evident in majority of situations and they widen the writers’ motivation. However, regardless the lack of the memoirist literature about Tuzla and its vicinity during the course of the uprising of 1941, it gives the explanation of some intimate details and wavering which were not saved in the documents, unveils the decision scene, and the authors mention the motives which might be more proponent of the truth in comparison to those which had been previously published. As a result of the all previously mentioned, evident is the need for an objective and fresh but comprehensive approach to this sort of sources, together with its valorization in order to estimate the scientific truth regarding the set of events in Tuzla area and its vicinity during the course of the uprising of 1941. Furthermore, the historic – scientific works concerning the uprising in Tuzla and its vicinity in 1941 have been created on the basis of the very memoirist literature as the primary source of reference. (Translated by the author)

168

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 168

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:03

Adnan Jahić

ZBIVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI 1941. GODINE PREMA HRONICI MUSTAFE MULALIĆA Apstrakt: U radu autor podastire i analizira neka značajna svjedočenja o zbivanjima u Bosni i Hercegovini tokom 1941. godine koja je trideset godina poslije napisao Mustafa Mulalić, predratni političar i publicista, te aktivni saradnik i pobornik četničkog pokreta Draže Mihailovića. Ključne riječi: Mustafa Mulalić, Draža Mihailović, Bosna i Hercegovina, Kraljevina Jugoslavija, Nezavisna Država Hrvatska, četnici, partizani, komunizam, revolucija, vjera, ideologija.

M

ustafa Mulalić je ušao u historiju svojim prisustvom i angažmanom u četničkom štabu Draže Mihailovića. To je odredilo odnos poslijeratne historiografije i šire javnosti prema njemu kao sudioniku Drugog svjetskog rata, ali i kao zanimljivoj figuri jugoslavenske političke scene i bošnjačke kulturne stvarnosti tridesetih godina XX stoljeća. Uslijed takve percepcije do sada uglavnom nije bilo interesa za historiografsku valorizaciju njegovih memoara, nastalih ranih sedamdesetih, u kojim je opisao ljude i događaje koji su oblikovali njegovo iskustvo Drugog svjetskog rata. Ovaj rad ima za cilj ukazati na neka bitna Mulalićeva svjedočenja koja bi mogla obogatiti naša znanja o zbivanjima u okupiranoj Jugoslaviji i Bosni i Hercegovini tokom 1941. godine. Memoari Mustafe Mulalića nose naziv Hronika Drugog svjetskog rata iz aspekta mojih doživljaja i rasuđivanja. Sam naziv sugerira da autor nije imao BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 169

169

25.9.2012 12:06:03

Adnan Jahić

pretenziju objektivno rekonstruirati događajnost rata već iznijeti, prije svega, vlastita iskustva i poimanja ratne stvarnosti. Ovakav pristup uvjetovao je kontrast između hronologijsko-faktografskih sadržaja kojim nerijetko manjka pouzdanosti i vjerodostojnosti i neposrednih autorskih svjedočenja koja nude zanimljive obavijesti o ljudima, zbivanjima i procesima korisnim za cjelovitu predstavu o manifestacijama Drugog svjetskog rata na jugoslavenskim prostorima. Valja istaći da je Mulalić nastojao prenijeti sadržaj svojih doživljaja što je objektivnije moguće, jer su mnoge njegove obavijesti uskladive sa drugim izvorima o likovima i pojavama o kojim je pisao. Pisac, ideolog, trgovac

Ko je bio Mustafa Mulalić? Ukazat ćemo na glavna iskustva i zbivanja koja su oblikovala njegovu životnu priču i odredila njegov idejni profil. Rodio se u Livnu 1898. godine. Prema mišljenju Alije Nametka, godina Mulalićevog rođenja je 1896.1 U Livnu je pohađao mjesni mekteb i Trgovačku školu, koju je završio u godini izbijanja Prvog svjetskog rata, nakon što mu je bilo dozvoljeno da privatno spremi gradivo četvrtog razreda i položi malu maturu.2 Dani u mektebu i Trgovačkoj školi značajno su uticali na Mulalićevo duhovno i ideološko-nacionalno usmjerenje. U svojim tridesetim opisao je mračnu atmosferu bosanskog sibjan-mekteba za vrijeme austro-ugarske uprave: “U mektebu se sedelo na podu. Daske od poda bile su već ispucale, trule, iskrivljene. Mnogo su me žuljale, pa sam se večito vrpoljio i pod sobom sam premeštao podavite noge, radi čega sam bio strogo opominjan. Đak ne sme misliti na žuljanje, on mora gledati pred sebe u otvorenu sufaru pa ma i na zmiji sedeo.” I dok bi djeca u zaglušnoj galami pripremala lekcije njišući se do izbezumljenosti, “dotle bi hodža ulevao svoj fildžan i srkao bi kafu sa najvećom nasladom.”3 U mektebu nije bilo ni govora o kakvom nastavnom planu, niti je hodža poznavao moderne pisce i filozofe. “Sva pedagogija sastojala se 1

Alija Nametak, Sarajevski nekrologij, Zürich - Zagreb, 278.

2

Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu (dalje: GHB). Mustafa Mulalić, Hronika Drugog svjetskog rata iz aspekta mojih doživljaja i rasuđivanja [rukopis], 161. 3

Mustafa A. Mulalić, Orijent na Zapadu – savremeni kulturni i socijalni problemi muslimana Jugoslovena, Beograd 1936, 91.

170

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 170

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:04

ZBIVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI 1941. GODINE PREMA HRONICI MUSTAFE MULALIĆA

u falakama [spravama za fizičko kažnjavanje mektebskih polaznika, op. a.] i učenju napamet neobjašnjivih arapskih izreka.” Ovo iskustvo je postalo, tokom kasnijih godina, podloga njegove percepcije islama u kojoj je, pristupom kojem nije manjkalo arbitrarnosti, lučio arhetipsku jezgru islamskog učenja od njegovog tradicionalističkog okoštavanja tokom historije, čemu je posebno doprinijela – ilmija, islamski kler kojeg je Mulalić smatrao odgovornim za nazadovanje muslimana u modernom dobu. Izraženo protivljenje formalizmu i tradiciji, koje je smatrao zaprekama kulturno-socijalnom napretku jugoslavenskih muslimana, načinilo ga je oduševljenim pobornikom misije svjetovne inteligencije u preobražaju i prilagodbi muslimana evropskoj kulturi i društvenom životu međuratne Jugoslavije. Inteligencija hoće i želi, piše Mulalić, “da stvori od muslimanskog elementa u Jugoslaviji evropejce, savremene i sposobne za današnji život. Inteligencija hoće da Jugoslavenski muslimani budu žive i oduševljene, fanatično uverene, nacionalne jedinice, koje će živeti i raditi za svoju etničku celinu, za svoju nacionalnu državu.”4 U vremenu navedenih stavova, razdoblju šestojanuarske diktature, prorežimska muslimanska inteligencija se borila za svoje ideje u vakufsko-mearifskoj upravi – modernizaciju islamskog školstva i jačanje nacionalnog (srpskog) osjećaja među muslimanima – bezuspješno se sukobljavajući sa ulemom, nespremnom na promjene institucionalnog okvira vlastitog djelovanja. U naporima muslimanskih intelektualaca prosrpske orijentacije početkom tridesetih Mulalić je gledao priliku za ostvarenje ideala koje je prihvatio kao omladinac i polaznik Trgovačke škole. “U to vrijeme ja sam bio đak trgovačke škole u Livnu kad mi se počela buditi svijest o mom pripadništvu srpskom plemenu.” Navodeći kako mu je i otac bio srbofil i oduševljeni pristaša Alibega Firdusa i Džabićevog pokreta, Mulalić u svojim memoarima upozorava da njegovo srpstvo nije bilo ni političko niti interesno, već isključivo idejno i kulturno, oblikovano pod uticajem srpske književnosti, srpskih putujućih pozorišta, srpskih muzičkih kapela i drugih izraza srpskog kulturno-umjetničkog duha.5 Mulalićevo formirano srbofilstvo i sklonost ka pjesmi i muzici usmjerili su ga, nakon formiranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, ka or4

Mustafa Mulalić, Odnos uleme i inteligencije u našem Vakufu, Gajret, XIII/1932, br. 9, 139. 5

M. Mulalić, Hronika, 162. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 171

171

25.9.2012 12:06:04

Adnan Jahić

ganizaciji srpskog muzičkog odbora, diletantskih predstava, zborova i drugih oblika kulturnog života u Livnu, što mu je, po dolasku u Sarajevo, osiguralo reputaciju stručnjaka za ikonografiju i muzičke zborove.6 Nakon uvođenja šestojanuarske diktature, čije je političko-nacionalne ciljeve povezao za vlastitim vizijama modernizacije kulturnog i društvenog života jugoslavenskih muslimana, Mulalić se uključio u politički život Kraljevine Jugoslavije, koji je nakon oktroiranog septembarskog ustava iz 1931. oskudijevao demokratskim sadržajima i bio savršena prilika za političku afirmaciju Livnjaka čije su ideje odudarale od bitnih opredjeljenja glavnine političkih i vjerskih prvaka bosanskohercegovačkih muslimana.7 To mu je osiguralo dva mandata u Narodnoj skupštini u Beogradu, gdje je zastupao politiku Jugoslovenske radikalno-seljačke demokratije (JRSD), odnosno Jugoslovenske nacionalne stranke (JNS), ali se i borio za vlastite vizije nacionalnog i kulturnog razvoja muslimana. U martu 1933. napao je oskudna državna ulaganja u prosvjetu i založio se za prosvjetnu politiku u funkciji “duhovnog i narodnog amalgamisanja” i “eminentnog nacionalizma”.8 Nakon petomajskih izbora 1935. državna politika je krenula smjerom suprotnim Mulalićevim stremljenjima. Uspostava Stojadinovićevog koalicionog kabineta i politički povratak JMO i dr. Mehmeda Spahe dodatno su relativizirali Mulalićeva nadanja u vjersko-prosvjetnoj i kulturno-nacionalnoj sferi. Mulalić je, međutim, ostao nepokolebljivi pobornik šestojanuarske ideologije integralnog jugoslavenstva i njenog političko-stranačkog zastupnika (JNS), mada se u drugoj polovini tridesetih glavnina tokom šestojanuarskog režima eksponiranih muslimanskih političara distancirala od diktature i približila Stojadinovićevoj Jugoslavenskoj radikalnoj zajednici.9 Aprilski slom Jugoslavije i okupaciju zemlje Mulalić je doživio kao tešku nesreću – gubitak nacionalne države u koju je vjerovao, ali kojoj prvobitno nije znao kako pomoći. Rizično napuštanje Sarajeva i odlazak u Beograd u ljeto 6

A. Nametak, Nekrologij, 278.

7

Nihad Halilbegović, O kandidaturi Mustafe Mulalića za narodnog poslanika Gračaničkog sreza na petomajskim izborima, 1935. godine, Gračanički glasnik, IX/2004, br. 18, 85-90. 8

Zlatko Hasanbegović, Jugoslavenska muslimanska organizacija 1929. – 1941. (u ratu i revoluciji 1941. – 1945.), Zagreb 2012, 142-143.

9

Isto, 409-414.

172

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 172

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:04

ZBIVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI 1941. GODINE PREMA HRONICI MUSTAFE MULALIĆA

1941. godine prvenstveno su bili povezani sa potrebom boravka u sredini u kojoj se sigurnije osjećao, da bi tek kasnijih mjeseci borbu za preživljavanje u okupiranom gradu zamijenio angažman koji je imao obilježje aktivnog sudjelovanja u redovima jedne od zaraćenih strana jugoslavenske ratne drame. Pristupanjem ravnogorskom pokretu Mulalić je, kao dobar pisac i orator, dobio nezahvalnu ulogu – da radi na popularizaciji četničke ideje i Draže Mihailovića kod muslimana, koje su četnici težili pridobiti za svoje političke ciljeve, naročito nakon Drugog zasjedanja AVNOJ-a. Nakon Kongresa ravnogorskog pokreta u selu Ba potkraj januara 1944. godine, na kojem je sudjelovao kao jedan od peterice potpredsjednika, Mulalić je intenzivno pisao pisma viđenijim Bošnjacima težeći ih uvjeriti da je njihova islamska i patriotska dužnost pomoći restauraciju Jugoslavije na monarhijskim načelima, sa bosanskohercegovačkim muslimanima kao sastavnim dijelom srpske federativne jedinice i zajednicom kojoj bi bila osigurana puna vjerska autonomija. Te težnje su odražavale već etablirane Mulalićeve stavove i poglede na perspektivu muslimana u Jugoslaviji – odbacivanje ideje autonomije Bosne i Hercegovine, kojoj se suprotstavljao i 1939. nakon sporazuma Cvetković – Maček, te kulturnosocijalni preporod muslimana na temelju asimilacije i integracije u jugoslavenske (srpske) političko-nacionalne tokove. “Muslimani se moraju osloniti na svoju etničku celinu. Njihova je autarhija suviše slaba i nemoćna. Autonomizam, partikularizam i plemensko-politički individualizam samo su zli podržatelji kulturnih nazadnosti, koje naše Muslimane socijalno, privredno pa i politički slabe.”10 Pa ipak, Mulalićev angažman ostajao je bez rezultata – Bošnjaci kojima se obraćao nisu reagirali na njegove inicijative.11 U redovima ideoloških protivnika nazivan je izrodom koji se stavio u službu “pomahnitalog velikosrbstva”.12 10

M. A. Mulalić, Orijent, 469.

11

Rasim Hurem, Koncepcije nekih muslimanskih građanskih političara o položaju Bosne i Hercegovine u vremenu od sredine 1943. do kraja 1944. godine, Prilozi, Institut za istoriju radničkog pokreta Sarajevo, IV/1968, br. 4, 544. 12

“Istodobno dok Draža Mihajlović i izrod Mustafa Mulalić i nekakav izmišljeni muslimanski četnički »akcioni komitet« upućuju nama muslimanima kojekakve pozive, u isti mah ti isti ljudi [četnici, op.a.] i nadalje nastavljaju s klanjem nevinog našeg muslimanskog svieta. Najnoviji slučajevi u Goraždi i Košuticama najjasnije govore o tome.” GHB, zbirka rasutih dokumenata i arhivalija na bosanskom (dalje: ZRDA), 1944, sign. A-457/B. Narodu IztočBOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 173

173

25.9.2012 12:06:04

Adnan Jahić

Na propast četništva i pobjedu Titovih partizana Mulalić je reagirao bez oklijevanja – predao se komunističkim vlastima i na suđenju pokajnički izjavio da vjeruje “u odlučne konstruktore naše budućnosti.”13 Nakon odsluženih šest godina robije, počeo se baviti poslom za koji se školovao – trgovinom. “Imao je neku radionicu”, piše Alija Nametak, “a družili smo se najviše u društvu ‘Bakije’, gdje bi se petkom sastajali.”14 Ipak, ni u novoj državi nije bio u potpunosti društveno neaktivan. Vrhovno starješinstvo Islamske zajednice u SFRJ uključilo ga je 1975. godine, kad se već bližio svojoj osamdesetoj, u ramazansku akciju opismenjavanja, za koju je napisao dva priručnika: za voditelje tečaja i samouke. U priručniku za samouke nekoliko stranica je posvetio “domovini i patriotizmu”, dajući kratak osvrt na protekli rat i ponašanje muslimana u njemu. Objašnjenja koja je dao, upitne historijske validnosti, izgledala su kao svojevrsno tumačenje zabluda u kojim se i sam nalazio: “Fašistička okupacija zatekla je naš narod vjerski i politički heterogen. Prije rata narodni čobani nisu bili za to čobani da, po onoj narodnoj poslovici, čuvaju narodno stado, već sami su bili vuci, a kad čobani postanu vuci, teško stadu! [...] Stoga je neprijatelju pošlo za rukom da nas odmah konfrontira na Drini i da 2. avgusta 1941. godine otpočne sa pogromom protiv Srba i Jevreja prebacujući krivicu za svoje zločine na ‘Hrvatsko Cvijeće’ (muslimane). Pošto su takve infamne namještaljke izazvale osvetničke namjere, od kojih se nije očistila istorijska atmosfera još od Kosova, naši muslimani nisu se mogli odazvati masovno ni na ustanički poziv, već su svoje nezadovoljstvo okupacijom i pogromima izražavali kao protest poznatim ‘Rezolucijama’. Osim toga, osiromašene i kulturno unazađene muslimanske mase u vrijeme prošlih režima, nisu mogli ni da shvate bit ustanka kojeg je predvodila Komunistička partija. Za priključenje postojao je, u ono vrijeme, nepremostiv duhovni jaz – ateizam! Tek kad su se muslimani uvjerili: da za pristupanje NOB-u nije uslovljen ateizam, dvadeset i tri imama na Bosanskoj Krajini uputili su proglas muslimanima da se listom priključe NOB-u i po svim džamijama održali su dove za uspjeh i pobjedu NOB-e.” ne Bosne. Ragib Čapljić – veliki župan i bivši narodni zastupnik. 13

Mensur Seferović, Vojska za jedno ljeto, Sarajevo 1999, 236.

14

A. Nametak, Nekrologij, 278.

174

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 174

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:04

ZBIVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI 1941. GODINE PREMA HRONICI MUSTAFE MULALIĆA

Uslijedio je “masovan pristup muslimana narodno oslobodilačkom pokretu”, što je pomoglo održavanju zasjedanja AVNOJ-a i ZAVNOBIH-a i nastanku nove socijalističke federativne Jugoslavije.15 Umro je u Sarajevu 26. decembra 1983. godine. Uzroci propasti

U uvodnom dijelu poglavlja o 1941. godini Mulalić je u svojoj hronici dao vlastito tumačenje uzroka brzog kraha Jugoslavije u aprilskom ratu. Prema Mulaliću, borbeni duh Jugoslavena pao je ispod nivoa očekivanog i od samog Hitlera, čemu su doprinijele izražene političke suprotnosti i društvene devijacije. Borbeni duh kod Hrvata odredila je njihova težnja za vlastitom državnom samostalnošću, dok je borbeni duh kod Srba rastočila korupcija. Mulalić nesmiljeno šiba međuratno srpsko građanstvo, političke elite, inteligenciju i birokratiju, tereteći ih da su devalvirali srpsku samosvijest tonjenjem u bezdan sitnog hedonizma, aferaštva i demagogije. “Vrlo važno!”, “Baš me briga!” bila je psihološka zaraza koja se širila poslijeratnom letargijom jugoslavenskih režima. “Nosioci narodnog povjerenja rađe su se preganjali u političkom nadmudrivanju i sav borbeni duh naroda potrošili su u strančarstvu, u korupciji.”16 Ovim i sličnim ocjenama Mulalić daje doprinos sagledavanju psiho-socijalnog konteksta nacionalnog debakla Jugoslavije u aprilu 1941. godine. Hamalbaša Avdaga

Jedno od prvih pitanja koje Mulalić otvara tiče se reakcije sarajevske čaršije na Hitlerov ekspanzionizam i približavanje Jugoslavije Njemačkoj. Opisuje prvobitnu euforiju i početke katarze kod Bošnjaka koji su nasjeli petokolonaškim glasinama o Hitleru kao spasiocu koji će muslimanima vratiti kmetove i begovske titule i zaštititi ih od biološkog istrebljenja. Mulalić navodi kako se lično uvjerio da su mnogi Bošnjaci vjerovali da je Hitler, temeljem njegovog navodnog ubjeđenja da su i Stari i Novi zavjet jedan te isti jevrejski proizvod,

15

GHB. Mustafa Mulalić, Priručnik za samouke u ramazanskoj akciji opismenjavanja, II, Poglavlje Zavičaj – Domovina. 16

M. Mulalić, Hronika, 100. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 175

175

25.9.2012 12:06:04

Adnan Jahić

već prešao na islam, pa ga više i ne zovu Adolf, već Adil Hitler.17 No izvjesno vrijeme nakon ulaska njemačke vojske u Sarajevo Mulalić je sreo starog poznanika hamalbašu Avdagu zvanog Rahe, koji mu je, kroz bijes i psovku, saopćio svoje mišljenje o novom gospodaru: “[....] te vratiće vam se kmetovi, te vratiće vam se agaluci i begaluci, a za fukaru postavljaće se nasred Baščaršije kazan sa vrućom halvom i tahte vrućih somuna, pa grabi narode koliko ti u džam može da stane! Gdje mu je sad kazan, majku li mu kurvanjsku i lopovsku! Gdje mu je sad halva i somuni?! ...”18 S Milanom o autonomiji Bosne

Nekako u ovo vrijeme desila se i ona tragična inicijativa u pogledu autonomije Bosne pod njemačkim protektoratom u kojoj su sudjelovali pojedini ugledni sarajevski Srbi i Bošnjaci.19 Mulalić prenosi zanimljiv dijalog kojeg je tim povodom vodio sa inicijatorom memoranduma njemačkim vlastima protom Milanom Božićem, koji je nagovarao Mulalića da isti potpiše ispred muslimana. Dva detalja su zanimljiva. Prema Mulaliću, Božić je objasnio svrhu inicijative njenim mogućim reperkusijama po Pavelićeve namjere da sprovede pogrom nad Srbima, čije bi stanje moglo postati predmet pažnje njemačkih vlasti. Božićev pristup, međutim, Mulalić je opisao kao tragičnu demonstraciju naivnosti i neshvatanja prirode režima koji je uspostavljen. Mulalić se ogradio od cijele inicijative objašnjavajući da zahtjev za autonomiju u datom kontekstu znači faktički priznanje NDH i mirenje s njenim postojanjem.20 U više navrata u svojoj Hronici Mulalić ističe svoj patriotizam i nacionalni ponos neprihvatanjem nametnutog stanja, što, ipak, gubi na vjerodostojnosti u

17

Isto, 92.

18

Isto, 121.

19

O dotičnoj inicijativi usporediti: Rasim Hurem, Pokušaj nekih građanskih muslimanskih političara da Bosnu i Hercegovinu izdvoje iz okvira Nezavisne Države Hrvatske, Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine, XVI/1965, 198; Enver Redžić, Muslimansko autonomaštvo i 13. SS divizija, Sarajevo, 1987, 15; Enver Redžić, Bosna i Hercegovina u Drugom svjetskom ratu, Sarajevo, 1998, 135; Šaćir Filandra, Bošnjačka politika u XX stoljeću, Sarajevo, 1998, 173; Z. Hasanbegović, Jugoslavenska muslimanska organizacija, 736-742.

20

M. Mulalić, Hronika, 115.

176

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 176

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:04

ZBIVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI 1941. GODINE PREMA HRONICI MUSTAFE MULALIĆA

svjetlu politike koju je pokret kojem se priključio vodio prema silama koje su okupirale njegovu domovinu. Dražino odmetništvo

Jednako nepouzdanim čine se i njegove obavijesti o aktivnostima Draže Mihailovića u drugoj polovini aprila 1941. Prema Mulaliću, Mihailović je 14. aprila 1941. izvršio “nasilno izviđanje sa jednim odredom na prostoru Derventa-Brčko-Brod” i pritom rastjerao ustaše.21 Nakon što je odbio da prizna kapitulaciju, odmetnuo se u šumu, zajedno sa još 21 čovjekom. “Odmah se sudare sa ustašama, ali ih razbiju. Međutim ustaše dojave Nijemcima, koji su već bili blizu, ali Draža poruši prugu i telefonske linije da im spriječi brz dolazak, te se tako odbije kod Ševarlija u Ozren planinu.” U nastavku puta Mihailović napada na žandarmerijsku stanicu da bi se opskrbio municijom i kartama, ubija jednog ustaškog kurira i plijeni deset konja kraljeve garde, te nastavlja put za zapadnu Srbiju.22 Ovo Mulalićevo kazivanje, koje podsjeća na američke filmove sa Jean-Claude Van Dammeom i Sylvester Stalloneom, sasvim je na liniji četničke emigrantske publicistike, apologetski intonirane, koja je tendenciozno glorificirala Mihailovića kao heroja pokreta otpora u porobljenoj Evropi. Relevantna literatura o ovoj materiji ne daje osnova prihvatanju ičega što je Mulalić napisao o Dražinom djelovanju prije dolaska na Ravnu Goru.23 Stankova sudbina

Drukčije su stvari stajale sa njegovim navodima o položaju islama u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Kao primjer Mulalić spominje slučaj ing. Stanka Turudije iz Travnika, kojeg su ustaše pozvale i rekle mu: “Vi ste dobar građevinski stručnjak. Nama su takvi potrebni, samo ako bi prešli na katoličku vjeru.” Turudija im je odgovorio da, koliko mu je poznato, u NDH su priznate 21

Isto, 106.

22

Isto, 107.

23

Usporediti: Jovan Marjanović, Draža Mihailović između Britanaca i Nemaca, Knjiga I – Britanski štićenik, Zagreb – Beograd, 61-68; Jozo Tomasevich, Četnici u Drugom svjetskom ratu, Zagreb 1979, 118-122; Nikola Milovanović, Kontrarevolucionarni pokret Draže Mihailovića, knjiga prva, Beograd 1984, 17-21. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 177

177

25.9.2012 12:06:04

Adnan Jahić

dvije državne vjere: katolička i islamska, te da on prelazi na islam. I prešao je na islam, ali su ustaše, da bi mu “spasile dušu”, ubile i njega i njegovog sina. Postoje brojni izvori i svjedočanstva koji neprijeporno dokazuju da islam u praksi nije imao ravnopravan status sa katoličkom vjerom u NDH. U dopisu Velike župe Modruš u Ogulinu Ministarstvu unutrašnjih poslova NDH od 4. 10. 1941. navode se pritužbe reisul-uleme Fehima ef. Spahe koji se žalio na diskriminirajuće mjere prema Srbima i Jevrejima koji su odlučili, umjesto na katoličanstvo, preći na islam. On navodi da su “neki grko-istočnjaci ubijani samo radi toga, jer su prešli na Islam.” Istovremeno su neki Srbi i Jevreji koji su prešli na islam otpremljeni u sabirne logore, što nije bio slučaj sa onim koji su prešli na katoličanstvo.24 U Tuzli je izvjesni Bajram Trakić dobio namještenje u državnom pozorištu, ali tek nakon što je prešao na katoličku vjeru i dobio ime Božidar.25 Ovakvih navoda ima mnogo i Mulalić je ovim primjerom samo obogatio postojeća saznanja.26 Dva razgovora

Dvije najzanimljivije slike iz Mulalićeve Hronike u dijelu koji se odnosi na 1941. godinu jesu znakoviti razgovori koje je autor imao s dvojicom ljudi: neimenovanim riđokosim protom i predratnim političarom i novinarom dr. Mirkom Došenom, u Beogradu, nakon Mulalićevog odlaska iz Sarajeva u drugoj polovini juna 1941. Prota se Mulaliću obratio nazvavši ga kumom a 24

Vladimir Dedijer – Antun Miletić, Genocid nad Muslimanima, Sarajevo 1990, 20-21.

25

Isto, 38-39.

26

Izvjesna Ajiša Aleksić, ranije Stojanka, učiteljica iz Topuskog, nakon što je sa pravoslavlja prešla na islam, zatražila je od nadležnih vlasti premještaj u neko mjesto naseljeno muslimanima. Njena konverzija vlastima nije bila po volji pa su je razriješili dužnosti i otpustili iz službe. Pogledati: Arhiv Historijskog muzeja u Sarajevu (AHM), fond Ustaška nadzorna služba (UNS), 1941, sign. 54. Pismo općinskog načelnika Velike Kladuše Hasana Miljkovića i džematskog imama Zuhdije ef. Rizvića zagrebačkom muftiji Ismetu ef. Muftiću. Hanifi Miljević postavljen je povjerenik u njenoj trgovačkoj radnji, “i ako je ona 3. rujna 1941.g. prešla na Islam, dok se sa onim koji prelaze na katoličanstvo postupa u smislu odredbe predsjedničtva vlade od 15. rujna 1941. kojom im se odredbom štiti život i imovina.” AHM, UNS, 1941, sign. 538. Zapisnik sastavljen u kancelariji Ulema-medžlisa kod baš-vaiza sa Zuhdi-efendijom Rizvićem, džematskim imamom u Velikoj Kladuši, kotar cazinski, 1. studenog 1941.

178

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 178

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:04

ZBIVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI 1941. GODINE PREMA HRONICI MUSTAFE MULALIĆA

da se nikada ranije nisu sreli. Kad ga je iznenađeni Mulalić upitao otkud su kumovi, prota mu je odgovorio da mu se on, zapravo, javlja za kuma kad bude prelazio u predjedovsku vjeru. U ostatku razgovora intelektualno superiorniji Mulalić je ogolio protino površno poznavanje vjere i historije navodeći da je njemu kao muslimanu pradjedovska vjera bogumilstvo a zajednička pradjedovska vjera obojice – praslavensko božanstvo Perun! Navodeći kako ozbiljan čovjek ne može ići unazad u svom duhovnom razvoju, Mulalić je konstatirao: “Vidiš, oče proto, primajući islam, ja nisam ostavio Hrista. Hrist je za mene savršen čovjek i savršena ideja, Božiji poslanik kao i Muhamed, ali si ti ostavio Hrista, dajući mu atribute koji mu ne pripadaju.” Na ove Mulalićeve riječi prota je skočio i žučno reagirao: “Znaš šta: Dosta je nama tih Srba-muslimana! Dokle ćemo da vas tetošimo i zalažemo sinekurama, a zanemarujemo sebe i svoje poslove. Nama trebaju Hrvati-muslimani kako prema njima ne bismo imali obzira u sprovođenju naše politike! Vidiš, draži je meni Ismetbeg Gavrankapetanović od Šukrije Kurtovića!”27 Nakon ovih riječi Mulalić se proti zahvalio na iskrenosti, ali je napustio mjesto razgovora, kako je opisao, povrijeđen i ožalošćen. “Pukla mi je pred očima realna slika naše stvarnosti, naših neiskrenih odnosa. Mjesto borbe protiv okupatora vidjeh da nam predstoji međusobna borba.” Sutradan na Terazijama je imao razgovor sa dr. Mirkom Došenom, nakon čega mu je perspektiva odnosa između pravoslavnih i muslimana izgledala još tmurnija. Došen mu je rekao da Srbi imaju za muslimane rješenje: pozvati ih da pređu u pradjedovsku vjeru, a koji ne htjedne predložiti mu da se seli u Tursku, a ko ni to ne prihvati staviti ga pod nož. Kad mu je Mulalić odgovorio da od njega kao prekaljenog Jugoslavena nije očekivao tako tragično podlijeganje srednjovjekovnim recidivima, Došen mu je poručio da je to već gotova stvar i da taj stav dijele i drugi, poput Koste Kumanudija i ostalih. U nastavku kazivanja Mulalić je objasnio uzroke Došenovih frustracija. Došen je povjerovao glasinama da svo zlo nad Srbima u NDH čine muslimani. Prema Mulaliću, glavni širitelj takvih dezinformacija bio je Hrvatski klub u Beogradu, “koga su Nijemci osnovali i smjestili u reprezentativne prostorije na Terazijama između ‘Balkana’ i Praške banke.”28 Propaganda ovog 27

M. Mulalić, Hronika, 134.

28

Isto, 135. Historijske činjenice, pak, govore drugačije. Hrvatski klub u Beogradu osnovan je još 29. 5. 1921. s ciljem kulturnog, ekonomskog i socijalnog pomaganja Hrvata nastanjeBOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 179

179

25.9.2012 12:06:04

Adnan Jahić

kluba je imala samo jedan cilj: raspiriti mržnju između pravoslavnih i muslimana i potaknuti ih na međusobni rat do istrebljenja. Ove Mulalićeve tvrdnje nisu nevažne naročito ako se zna da su u najvećoj mjeri Bošnjaci plaćali cijenu ustaških zločina nad srpskim stanovništvom u Bosni i Hercegovini. Kad je riječ o Došenu, zanimljiv je jedan razgovor kojeg je s njim vodio Risto Grđić, a koji u cijelosti potvrđuje Mulalićevo svjedočenje. Došen je pitao Grđića, predratnog zastupnika Jugoslovenske nacionalne stranke, da li je istina “da su Šukrija [Kurtović] i Mustafa [Mulalić] dobili muslimansko-turski recidiv”, u smislu negativnog odnosa prema pisanju protiv Turske. Risto mu je odgovorio da nema mjesta čuđenju kada je i on, Mirko, dobio srpsko-pravoslavni recidiv. “Od nekadašnjeg integralnog Jugoslovena izgradio se u tebi Srbin najuže koncepcije.”29 Grđić je na koncu priznao da vrijeme čini svoje i da je jugoslavenski polet kod mnogih, uključujući i njega, ustupio mjesto duboko ukorijenjenim srpsko-pravoslavnim sponama. Izazovi, nadanja i iluzije

Na kraju, neizostavno pitanje koje se uvijek nameće kada je Mustafa Mulalić u pitanje jesu razlozi njegovog ulaska u štab Draže Mihailovića. Na njega nih u Beogradu. Prvobitno je okupljao oko 1.100 članova, uključenih u tri sekcije kluba: kulturnoj, ekonomskoj i zabavnoj. Za prvog predsjednika kluba bio je izabran August Kuhar, da bi ga 1928. godine zamijenio Petar Blašković. O Petru Blaškoviću pogledati: Tko je tko u NDH, Zagreb 1997, 39-40. Također pogledati: Ivan Meštrović, Uspomene na političke ljude i događaje, Zagreb 1969, 313-314. U vremenu o kojem Mulalić piše predsjednik kluba je bio novinar Maksim Mrzljak. O Hrvatskom klubu u Beogradu za vrijeme Drugog svjetskog rata Mario Bara sa Instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu piše: “Broj članova u tom razdoblju opada da bi se u ratnom okruženju 1941. smanjio na 400 osoba. Inicijativom Maksima Mrzljaka u Zagrebu je osnovana podružnica Hrvatskog kluba s ciljem da zaštiti imovinu Hrvata u Beogradu i njihovo preseljenje na teritorij Hrvatske. U okolnostima opće nesigurnosti velik broj Hrvata je ostao bez osobnih dokumenata, putnih isprava i riješenog statusa državljanstva. Početkom rata Hrvatski klub preuzima funkciju konzulata NDH u Beogradu pod nazivom ‘Hrvatski klub – Ured za putnice’ i u toj funkciji djeluje do početka 1942. od kada djeluje ‘Konzularno predstavništvo NDH u Beogradu’ pa možemo pretpostaviti da se Hrvatski klub nakon toga ugasio. Njegov dotadašnji predsjednik Maksim Mrzljak preselio je u susjedni Zemun.” Mario Bara, Hrvati u Beogradu. http://www.hnv.org.rs/ hrvati_u_beogradu.php 29

http://forum.burek.com/srpske-stranputice-t43203.5.wap2.html.

180

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 180

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:04

ZBIVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI 1941. GODINE PREMA HRONICI MUSTAFE MULALIĆA

su već dati odgovori a da se nije obratila pažnja na ono što je sam Mulalić rekao o cijeloj stvari.30 Istina je da su Uzeir-aga Hadžihasanović i Šefkija Behmen tražili od Asima Šeremeta da nagovori Mulalića da ode kod Draže ne bi li osujetio daljnje pokolje nad muslimanima. Međutim, Mulalić je to odbio pravdajući se da nema smisla za vojne poslove, a najmanje oslonca među muslimanima.31 On je preporučio Šeremetu da se Draži pošalje Behmen, kao bivši ministar i prvak JMO. Tek nekoliko dana kasnije uslijedio je sastanak u beogradskoj džamiji na kojem je izvršen pritisak na Mulalića da kao istaknuti Srbin musliman ode u Dražin štab, “kako bi se obustavio bratoubilački rat na Drini.”32 Na ovom sastanku su, pored ostalih, bili prisutni: beogradski imam Abdulah ef. Hadžić, beogradski kadija Mustafa ef. Kulinović, sekretar činovničkog zadrugarstva Ahmed Kemura, direktor Aleksandrove medrese u Skoplju Ahmed ef. Mehmedbašić i profesor na Pravnom fakultetu u Beogradu dr. Mehmed Begović. Mulalić se ponovo branio stavom da nema političke podrške među muslimanima, da po prirodi nije ratoboran i predložio kao podesnijeg Kemuru. Kemura je to odbio pravdajući se da ima djecu. Kad mu je Mulalić uzvratio da i on ima djecu, Kemura mu je rekao: “Ti si svoju i tako ostavio na milost i nemilost ustašama. Za tebe je sad svejedno, sjedio u Beogradu, podnosio oskudicu, strepio kad će te otjerati na prisilni rad, ili sjedio u Dražinom štabu!” Svi su se složili sa Kemurom pa je Mulalić pod pritiskom konsenzusa morao prihvatiti povjerenu misiju.33 U nastavku svoje hronike on je objasnio ulazak u Dražin štab razlozima vjersko-pravne i ideološke naravi: “Tito je komunista, a Draža je nacionalista. Tito je za republičko uređenje, a Draža je za monarhiju. I mene je za monarhiju vezala zakletva i preko svoje savjesti nisam mogao da prenesem iznevjerenje zakletve dok je kralj u maloljetstvu i žalosti zbog izgubljenog roditelja, ma kako se o njegovom roditelju 30

Podloga za te odgovore je rečenica iz memoara Avde Hume, u kojoj sarajevski trgovac i političar Uzeir-aga Hadžihasanović kaže autoru: “Poručio sam Mulaliću u Beograd da pređe u Dražin štab da bi otupio četničku oštricu u odnosu na Muslimane.” Avdo Humo, Moja generacija, Sarajevo 1984, 789. 31

M. Mulalić, Hronika, 146.

32

Isto.

33

Isto, 147. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 181

181

25.9.2012 12:06:04

Adnan Jahić

sudilo. Ja sam vjernik i vaspitan sam u islamskoj vjeri, koja smatra najvećim (smrtnim) grijehom iznevjeriti maloljetno siroče. Po svom političko-ideološkom opredjeljenju i ja sam nacionalista. Sa komunizmom imao sam identično shvatanje samo u socijalnom i ekonomskom pogledu, ali komunizmu nisam mogao pristupiti jedino zbog ateizma koji je za moj duh nepremostiv jaz.”34

Za potpunije razumijevanje navedenog objašnjenja valja istaći da je Mulalić u više svojih pisama upućenih muslimanskim prvacima i zapovjednicima vojnih jedinica obrazlagao vlastitu odbojnost prema borbi Titovih partizana posljedicama koje bi uspostava komunističkog režima mogla imati po položaj i sudbinu islama u Jugoslaviji. Tako je u depeši ustaškom vitezu Ibrahimu Pjaniću, komandantu muslimanske legije u okolini Gračanice, u martu 1944. pisao da Jugoslavija samo kao kraljevina “može da bude i naša i međunarodna stvarnost”. Samo takav poredak može muslimanima jamčiti “opstanak Islama” na ovim prostorima. Muslimani se, stoga, ne trebaju zavaravati iluzijama koje stvara Titova propaganda, “jer partizanstvo vodi u komunistički poredak a ovaj u očitu propast Islama.”35 “Mi Muslimani ne možemo biti komunisti, jer je to bezbožništvo”, pisao je u pismu “dragom bratu” 14. jula 1944. godine. “Mi komunizam ne možemo ni direktno ni indirektno pomagati, jer bi nam taj rad bio haram [vjerskim propisima zabranjen, op. a.]. Prema komunizmu mi moramo zauzeti određen stav: ili za Islam ili protiv Islama i za komunizam.”36 Očito svjestan senzibiliteta Bošnjaka prema svojoj vjeri i tradiciji, njihovog naglašenog formalizma i konzervativizma u poimanju islama, Mulalić je pitanje odnosa prema Titu i partizanima nastojao predstaviti u okvirima manihejskih suprotnosti dobra i zla, istine i laži, vjere i nevjere, vješto oslikavajući kontraste u usporedbi kur’anske doktrine i komunističke ideologije. U tom smislu on se, dakako, samo naslanjao na već prisutne obrasce antikomunističke retorike. Tridesetih i četrdesetih godina XX stoljeća Bošnjaci različitih političko-ideoloških usmjerenja insistirali su na nespojivosti islama i komunizma, poput Mustafe Busuladžića koji je 1938. pisao da čovjek nije 34

Isto, 151.

35

M. Seferović, Vojska za jedno ljeto, 200.

36

Pogledati: GHB, ZRDA, 1944, sign. A-456/B. Mustafa A. Mulalić – Dragi brate.

182

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 182

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:04

ZBIVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI 1941. GODINE PREMA HRONICI MUSTAFE MULALIĆA

samo proizvođač materijalnih dobara, kako to uči marksističko-komunistička doktrina, već i homohumanus, “kod koga pored potreba želuca postoje i potrebe duše.” Pritom, marksizam i komunizam nose bezvjerstvo, “a polazna tačka islamskog socijalizma je vjera u jednog Boga i neumrlu dušu.”37 U jednom protupartizanskom proglasu nepoznatih autora iz Tuzle uoči ramazanskog Bajrama 1944. godine napadaju se pojedinci koji šalju ili nagovaraju muslimansku mušku i žensku omladinu da se svrstavaju “u tabor protivnika naše vjere, naših adeta, svetinja, naše porodice i naših malova [imetaka, op.a.].” Kao uporište vlastitim stavovima autori dotičnog proglasa, zagovornici muslimanske samoodbrane po uzoru na hafiza Muhameda ef. Pandžu i zeleni kadar Nešeta Topčića, navode riječi glasovitog borca za arapska i muslimanska prava Šekiba Arslana, koji je “negdje rekao da je duh komunizma nespojiv sa duhom islama”, što podrazumijeva da onaj ko islamski vjeruje u jednog Boga “ne može biti komunista.”38 “Bezbožništvo” je, kako je poznato, bilo jedan od središnjih pojmova proosovinske i protusovjetske agitacije i mobilizacije među brojnim evropskim narodima kojim je poručivano da rat protiv Staljina i SSSR nije obični rat već borba za opstanak vjere i tradicionalnih moralnih vrijednosti u kojoj svako mora biti spreman podnijeti najveću žrtvu. Hitlerov napad na SSSR u Evropi je opisivan kao rat protiv boljševizma, novi krstaški pohod, rat za oslobođenje evropskih naroda potlačenih od strane poluazijatskih Rusa.39 U decembru 1941. na prostoru Vojne krajine, u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, pojavio se letak koji je navodno predstavljao tačan prijepis propovijedi velikog muftije Arabije posvećene obavezama evropskih muslimana nakon započinjanja njemačke invazije na SSSR. U letku se ističe uvjerenje u pobjedu “islamske stvari” zbog toga što su svi muslimani od početka sukoba između Njemačke i “njihovog zakletog neprijatelja bezvjerske Rusije” shvatili da im nema spasa ako ne pristupe novog poretku, “koji ide zatim da spriječi ostvarenje boljševičkih bezvjerskih namjera, a koji se sastoji u uništavanju vjere, slobode, imetka 37

Mustafa Busuladžić, Islam i socijalizam, Glasnik Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije, VI/1938, br. 10, 363. 38

GHB, ZRDA, 1944, sign. A-812/B. Bajramska poruka Muslimanima, 718.

39

Paul Johnson, Modern Times. The World from the Twenties to the Nineties, Revised edition, New York 1991, 380. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 183

183

25.9.2012 12:06:05

Adnan Jahić

i svih dobara, a koje se namjere ostvaruju tlačenjem naroda i bezobzirnim vladanjem nad njima. Nas veseli što vidimo da se to shvaćanje ispoljava u najboljem osjećanju svih muslimana naprama Velikoj Njemačkoj i u ljubavi prema njenom pobjedonosnom vođi Adolfu Hitleru.” U letku se naglašava da je islamska dužnost svih muslimana da stupe u otvorenu borbu protiv boljševičke Rusije i njenih saveznika – sve do istrebljenja. U borbi treba žrtvovati sve, pa i živote, u protivnom nema ni islama ni muslimana.40 Uz sve navedeno, Mustafa Mulalić nije krio svoju duboku vezanost za srpstvo i srpski narod.41 Svoj bijeg u Srbiju objašnjavao je kao znak solidarnosti prema istokrvnoj braći kojim je prijetilo biološko istrebljenje. Teško je reći koliko su ovakva tumačenja bila u funkciji naknadne legitimacije njegovih postupaka a koliko stvarni kontekst i pozadina njegovih odluka. Mulaliću, svejedno, valja priznati da je težio ostaviti iskreno i neposredno svjedočanstvo o vlastitim iskustvima iz Drugog svjetskog rata. To svjedočan40

GHB, ZRDA, 1941, sign. A-812/B. Prilog dopisu Poglavniku Zapovjedičtva Vojne Krajine, Vojni odjel broj 1392/tajno od 14. XII 1941.

41

U svojoj Hronici Mulalić je dao vlastitu teoriju porijekla bosanskohercegovačkih muslimana i obrazložio kako je “došao do saznanja” da pripada srpskom plemenu. Glavni dokaz srpskog etničkog identiteta muslimana, smatra Mulalić, jeste - bogumilstvo. Istražujući “objektivne dokaze” o etničkom porijeklu svojih prapredaka, Mulalić je “ustanovio iz istorije” da je bogumilstvo, kojem su oni duhovno pripadali, niklo na području Bizanta, čije su granice prema Zapadu obuhvatale “područje na kome je živjelo srpsko pleme našeg jugoslovenskog naroda.” Mulalić ne isključuje da na islam nisu prelazili i pravoslavni i katolici, pa i Jevreji, “te da među muslimanima nema i Hrvata.” Ali zaključuje da su mu pravi putokaz u pogledu njegovog plemenskog porijekla dali subjektivni činioci – u prvom redu muzika i narodni običaji. “Sve znake objektivnih karakteristika srpskog plemena preuzeli su bosansko-hercegovački muslimani od bogumila i sačuvali ih do danas. (Jezik, tradicija, običaji, Đurđevdan, Aliđun, Kasum, julijanski kalendar, pismo staru ćirilicu ili bosančicu). Svijest o tom porijeklu nadgradili su još i subjektivni faktori, u prvom redu narodna muzika u kojoj je, kao u višem narodnom jeziku, sačuvana arhaička istina. Dopunila je relativno i srpska književnost (na mlađe generacije uticao je Šantić, Ćorović, Đikić, Dučić itd.) ali dok dogovorna riječ može da bude i lažna (tendenciozna) muzička riječ može da izrazi isključivo golu istinu.” M. Mulalić, Hronika, 157. Mulalić, međutim, nije objasnio uzroke nestanka “svijesti o srpskom porijeklu” kod bosanskohercegovačkih muslimana pod Osmanlijama, ali je ukazao na ulogu austro-ugarskog režima u njihovom približavanju hrvatstvu, premda ono ranije, ističe Mulalić, “u Bosni i Hercegovini ni među katolicima nije postojalo.” Što se tiče srpstva, ono se među muslimanima širilo ponajprije zahvaljujući školi i nauci, ali i “u opozicionarstvu protiv austrougarskog okupacionog režima.” M. Mulalić, Hronika, 159.

184

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 184

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:05

ZBIVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI 1941. GODINE PREMA HRONICI MUSTAFE MULALIĆA

stvo puno govori o Mulaliću, ali i o vremenu u kojem je on živio, vremenu izazova, nadanja i iluzija – vremenu koje je prošlo, ali kojem se svi, htjeli mi to ili ne, uvijek iznova moramo vraćati.

BOSNIA AND HERZEGOVINA IN 1941. ACCORDING TO THE CHRONICLE OF MUSTAFA MULALIĆ Summary This paper tends to draw attention to some significant evidences left by Mustafa Mulalić, one of the most prominent Bosnian Muslim members of the Chetnik movement led by Draža Mihailović in the Second World War, as a possible enrichment of our knowledge about different events in the occupied Yugoslavia and Bosnia and Herzegovina during the year of 1941. Mulalić did not have pretension to offer objective reconstruction of the war happenings but rather to expose some of his own personal experiences and comprehension of the war reality. His evidence tells a lot about Mulalić himself, but also about the time in which he lived – the time of challenges, hopes and illusions. Mulalić tended to convey the content of his experiences as objectively as possible, since many of his references could be harmonized with other sources about the people and phenomena described in his chronicle. (Translated by the Author)

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 185

185

25.9.2012 12:06:05

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 186

25.9.2012 12:06:05

Husnija Kamberović

BURA OKO 1941.  NA MARGINAMA JEDNE POLEMIKE Abstrakt: U radu se ukazuje na reakcije iz Bosne i Hercegovine povodom feljtoniziranja memoara Svetozara Vukmanovića Tempa u beogradskoj Politici. Pokazuje se da su ta reagiranja imala ne naučne nego političke dimenzije. Također se skreće pažnja na ulogu koju je u napadima na Tempove memoare imao Rodoljub Čolaković, koga su podržavali neki historičari iz Sarajeva i Beograda. Ključne riječi: Bosna i Hercegovina, Svetozar Vukmanović Tempo, Rodoljub Čolaković, polemike

M

emoari Svetozara Vukmanovića Tempa (1912. – 2000.), koji je 1941.-1942. bio delegat CK KPJ za Bosnu i Hercegovinu i komandant Glavnog štaba NOP odreda Bosne i Hercegovine, izazvali su pravu buru u Bosni i Hercegovini prije nego što su objavljeni. Naime, dijelove Memoara u obliku feljtona od 22. januara 1971. počela je objavljivati beogradska Politika, a najviše reakcija izazvali su dijelovi u kojima je Tempo pisao o događajima 1941. u Bosni. U prvom nastavku on je pisao o stanju u Zenici i neuspjehu njegove ideje da zenički komunisti izvedu diverzije, poruše industrijska preduzeća, uključujući i željezaru, te se potom povuku u okolna sela i organiziraju partizanski odred. Nakon što zenički komunisti nisu izveli tu akciju, obrazlažući to uvjerenjem da bi rušenje industrijskih objekata u Zenici nanijelo štetu radnicima i komunistima, Tempo je zaključio da se radi o oportunizmu zeničkih komunista te je raspustio partijsku organizaciju u Zenici, BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 187

187

25.9.2012 12:06:05

Husnija Kamberović

ali se pitao da li je razlog za takvo ponašanje zeničkih radnika i komunista u tome “što su radnici većinom Mulimani i Hrvati”? Na kraju je zaključio da uvjeti za ustanak u Zenici nisu bili povoljni, te da je oportunizam komunističkog rukovodstva u tom gradu rezultat objektivnih okolnosti, s obzirom da je “stanovništvo većinom bilo muslimansko i, kao ni hrvatsko stanovništvo, nije bilo spremno da uđe u borbu”.1 No, ključni dijelovi Tempovih Memoara koji su naišli na kritike iz Bosne i Hercegovine odnosili su se na stanje u istočnoj Bosni tokom 1941. godine. U tim dijelovima Tempo opisuje stanje na Romaniji, Rogatici, velikom utjecaju četnika, piše o greškama pojedinih tadašnjih partizanskih lidera, pri čemu je posebno akcentirao ulogu Rodoljuba Čolakovića, koga je “optužio” za pogrešne poteze prema četničkim odredima u tom dijelu zemlje. Ključna stvar koju je Tempo izdvojio odnosila se na provedbu sporazuma što su ga partizani potpisali sa četničkim komandantom Jezdimirom Dangićem 1. oktobra 1941. godine. U Memoarima Tempo je ocijenio da je Čolaković napravio veliku grešku jer je nakon potpisanog sporazuma propustio formirati Glavni štab partizanskih odreda za Bosnu i Hercegovinu, pa se zajednički partizanskočetnički operativni štab za istočnu Bosnu, dogovoren sporazumom, faktički pretvorio u glavni štab, čime su četnički oficiri preuzimali kontrolu nad ustaničkim jedinicima. Tempo je iznio i niz drugih ocjena o događajima u Bosni i Hercegovini, a zajednička poruka je bila da je tadašnje vodstvo partizanskog ustanka bilo nedovoljno organizirano, da je bilo nesnalaženja i propusta u izvršavanju zadataka, te da se sve to jako negativno odrazilo na partizanski pokret. Čim su se Memoari počeli feljtonizirati u Politici, izbila je polemika, koja se može razumjeti jedino ako se promatra u političkom i društvenom kontekstu u kojemu je izbila. Naima, radilo se o početku 1970-ih godina kada su odnosi među republičkim elitama bili jako zaoštreni. U Hrvatskoj je u punom jeku trajao proces poznat kao Hrvatsko proljeće, Bosna i Hercegovina se budila i tražila svoju bolju poziciju u jugoslavenskoj federaciji, Muslimani su stekli pravo na naciju i baš na popisu stanovništva 1971. prvi put dobili pravo da se izjasne o svojoj nacionalnoj pripadnosti (a iz Srbije, i ne samo iz Srbije, to je osporavano, posebno u pojedinim srpskim medijima, uključujući Politiku i 1

Svetozar Vukmanović Tempo, Revolucija koja teče. Memoari, Beograd 1971, 213.

188

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 188

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:05

BURA OKO 1941. – NA MARGINAMA JEDNE POLEMIKE

NIN),2 odvijala se polemika Maka Dizdara sa Rajkom Petrovim Nogom, i tako dalje. Tada je počeo i obračun sa Pašagom Mandžićem, u čijoj pozadini je moguće jasno raspoznati njegovo viđenje uloge Čolakovića i Tempa u događajima u istočnoj Bosni 1941. i stvaranje zajedničkih partizansko-četničkih štabova, i to u vrijeme kada su četnici provodili masovne zločine nad Muslimanima. Na planu istraživanja ustanka 1941. tada je Rasim Hurem završio svoju doktorsku disertaciju o krizi NOP-a u istočnoj Bosni (doktorska disertacija odbranjena sredinom 1970, a knjiga izašla krajem 1972).3 I, konačno, tada su počele pripreme obilježavanja 30-godišnjice ustanka, koja je podignuta na najvišu razinu. Odbor za obilježavanje Ustanka predvodio je predsjednik Centralnog Komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine Branko Mikulić, a predsjednik Organizacionog odbora za pripremu naučnog skupa bio je predsjednik Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine Branislav Đurđev. Prva sjednica ovog Odbora, nakon niza pripremnih sastanaka održanih u jesen 1970, održana je 18. marta 1971,4 dakle u vrijeme kada je polemika oko Tempovih Memoara već bila u punom jeku. Već na tom prvom sastanku Avdo Humo je spomenuo i Tempove Memoare, ali je istodobno otvorio i neka druga pitanja koja su pokazala koliki je utjecaj politike na ocjene o ustanku. Humo je, naime, objasnio da je Milovan Đilas bio ključna politička ličnost koja je utjecala da se kao zvanični početak ustanka u Bosni i Hercegovini odredi 27. juli, premda je ustanak faktički počeo još u junu 1941. godine. No, tvrdio je Humo, Đilas je insistirao da se mora kao činjenica prihvatiti da je ustanak prvo počeo u Srbiji, jer “ne možete vi u Bosni i Hercegovini biti prvi. Prva mora da bude Srbija”.5 2

Iva Lučić, “Stavovi Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije o nacionalnom identitetu Bosanskih Muslimana/Bošnjaka. Između afirmacije, negacije i konfesionlane artikulacije”. Rasprave o nacionalnom identitetu Bošnjaka, Sarajevo 2009, 107-108. 3

Husnija Kamberović, “Najnoviji pogledi na Drugi svjetski rat u Bosni i Hercegovini”. 60 godina od završetka Drugog svjetskog rata. Kako se sjećati 1945. godine. Zbornik radova, Sarajevo, 2006, 25-35.

4

Magnetofonski snimak prve sjednice Odbora za obilježavanje 30-godišnjice ustanka naroda Bosne i Hercegovine, održane 18. marta 1971. godine u prostorijama Skupštine SRBiH. 5

Magnetofonski snimak prve sjednice Odbora za obilježavanje 30-godišnjice ustanka naroda Bosne i Hercegovine, održane 18. marta 1971. godine u prostorijama Skupštine SRBiH. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 189

189

25.9.2012 12:06:05

Husnija Kamberović

U takvoj atmosferi Tempo je feljtonizirao svoje memoare u kojima je Rodoljuba Čolakovića smatrao odgovornim za suradnju partizana sa četnicima Jezdimira Dangića, što je bilo katastrofalno za ustanak u istočnoj Bosni. Nije Tempo bio jedini koji je tako mislio. Čolaković u svom Dnevniku bilježi da mu je 7. novembra 1971, prilično pijan, Marko Perčin Kamenjar, njegov ratni drug, rekao: “Dolazak Sremaca u Bosnu uneo je nešto kvalitetno novo u ustanak u istočnoj Bosni. Dotle, teško si mogao naći partizana koji bi pucao na četnike”. Čolaković komentira: “Kamenjar je pijan kazao šta misle neki uobraženi Vojvođani – i oni su spasili ustanak u Istočnoj Bosni!”. Nakon što je Tempo počeo feljtonizirati svoje memoare došle su reakcije iz Bosne i Hercegovine, kako od pojedinaca, tako i od najviših partijskih foruma. Prvi su, naravno, reagirali, oni koje je Tempo prozvao ili su se smatrali pozvanim da reagiraju smatrajući to svojom obavezom branitelja interesa Bosne i Hercegovine. Već 29. januara 1971. održani su sastanci u Republičkom odboru SUBNOR-a i Republičkoj konferenciji SSRN na kojima su kritizirani Tempovi pogledi na stanje u Bosni 1941. godine. Bio je to signal za kampanju protiv Memoara. Sutradan, 30. januara 1971., održan je sastanak Sekretarijata Općinske konferencije SSRN Zenica na kojem je kritiziran Tempov pogled na stanje u Zenici i njegovo karakteriziranje hrvatskih i muslimanskih komunista kao “oportunista”, jer nisu željeli prihvatiti njegovu naredbu da sruše željezaru. Tokom februara 1971. na Romaniji su partizanski prvoborci “punih sedam sati razgovarali o Tempovim Memoarima”, a Oslobođenje je u nekoliko nastavaka objavljivalo te priče. Svi sudionici ove debate kritizirali su Tempa, a branili “mudrost i smirenost” Rodoljuba Čolakovića prilikom događanja 1941. godine. U Konjicu je održan skup u SUBNOR-u gdje su o Tempovim Memoarima govorili Vehbija Bilić, Ibrahim Šator, Muharem Osmić, Salko Zebić, Aza Koluder, Esad Šabanac, Nijaz Begtašević i drugi. Svi njihovi istupi se mogu svesti na tezu koju je iznio Ibrahim Šator, prema kojoj Tempovi Memoari “stoje na liniji koja nastoji da Bosni i Hercegovini uskrati državnost, da joj onemogući samostalnost kao ravnopravnoj ćeliji u zajednici jugoslavenskih naroda što joj je i ustav zagarantovao”.6 Time se jasno pokazalo kuda će voditi ova polemika.

6

“Neistine o konjičkom kraju”, Oslobođenje, 18. februara 1971, 4.

190

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 190

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:05

BURA OKO 1941. – NA MARGINAMA JEDNE POLEMIKE

Na mig političke elite, bosanskohercegovački mediji su se uključili u kampanju protiv memoara. Aziz Hadžihasanović je 9. februara 1971. u listu Oslobođenje u članku pod naslovom “Čerčilu Čerčilovo – Tempu Tempovo” Tempove Memoare okarakterizirao kao atak na Bosnu i Hercegovinu, njene ratne lidere i najistaknutije revolucionare.7 Tvrdio je da je riječ o knjizi u kojoj je zastupljen “omalovažavajući odnos (...) prema rukovodećem kadru ustanka u Bosni i Hercegovini; jedan paternalistički prizvuk u opisu gotovo svakog događaja i ličnosti; jednu izrazitu notu podcjenjivanja ili ličnog klasificiranja uloge i sposobnosti najistaknutijih ličnosti Revolucije, kao što su Slobodan Princip, Slaviša Vajner, Rodoljub Čolaković, Hasan Brkić i drugi revolucionari; jedan više nego uprošćen, jednostran prilaz nekim događajima; dramatizovanje do kraja nekih propusta i grešaka itd”. U ovakvom tonu će se brzo zaredati javne reakcije političara. Rato Dugonjić, koji je od sredine 1960-ih nebrojeno puta u ime Bosne i Hercegovine nastupao u saveznim institucijama, čak je prvi pred Vijećem naroda u Skupštini Jugoslavije progovorio o neravnopravnom statusu Bosne i Hercegovine u jugoslavenskoj federaciji, prvi je pripremio reagiranje na Tempove tvrdnje. U intervjuu za Televiziju Sarajevo 9. februra 1971. on je vrlo brzo polemiku smjestio u suvremeni politički kontekst, optužujući Tempa da je, karakterizirajući bosanskohercegovačke komuniste koji su bili na čelu ustanka 1941. kao oportuniste, to učinio zato što su u pitanju bili komunisti hrvatske i muslimanske nacionalnosti, čime Tempo čini “neoprostiv grijeh” jer je Komunistička partija bila ponosna zato što je u svojim redovima imala podjednako i Srbe i Hrvate i Muslimane. Dugonjić je na kraju kazao kako je prošlo vrijeme kada su forumi iz jednih sredina slali delegate u druge sredine, koje nisu razumjeli, zaključujući da “smo se i borili da svaka narodnost i svaka republika tumači sama sebe i odgovara za svoju sudbinu”.8 Time je jasno stavio do znanja da su Tempovi Memoari produkt savremenih političkih odnosa, te da će o tome šta se dešavalo u Bosni i Hercegovini 1941. ocjenu dati sama Bosna i Hercegovina, a ne nikakvi “delegati sa strane”.

7

Aziz Hadžihasanović, “Čerčilu Čerčilovo – Tempu Tempovo”, Oslobođenje, 9. februara 1971, 3. 5

Arhiv Bosne i Hercegovine, fond Rato Dugonjić, 1971. godina BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 191

191

25.9.2012 12:06:05

Husnija Kamberović

Ta je ocjena ubrzo izrečena na skupu u Drvaru, koji je zamišljen kao centralni događaj na kojemu je trebalo ocijeniti značaj ustanka 1941. godine. Na ustanak se gledalo kao na početak revolucije, a “razdoblje od 30 godina u istoriji predstavlja distancu sa koje jedna revolucija može biti konkretno ocijenjena po svojim rezultatima.”9 Na ovom skupu je Rodoljub Čolaković izravno polemizirao sa Tempom. Pri tome on je imao podršku tada vodećih ljudi Instituta za istoriju u Sarajevu, ali i drugih historičara koji su u to doba važili kao nesporni autoriteti za pitanja ustanka i Drugog svjetskog rata općenito, o čemu je ostavio svjedočanstvo u svom Dnevniku. Tako on 29. avgusta 1971. piše: “Posetili me danas Enver Redžić i Zdravko Antonić iz Sarajeva. Kao organizatori simpozijuma o Drvaru hteli su da sa mnom razgovaraju o mom saopštenju. Upozorili su me na neke formulacije koje smatraju da ne odgovaraju nivou saopštenja (suviše polemične) ili pak na neke činjenice koje bi trebalo objasniti (hegemon radnička klasa). Rekli su mi da je saopštenje dobro i da su došli k meni sa primedbama samo u želji da bude još bolje, preciznije, umirenije. Prihvatio sam sve njihove sugestije. Dogovorili se – naći se u Sarajevu 6. IX. i pregledati tekst koji će Zdravko dotad izmeniti.”

Nekoliko dana kasnije, 6. septembra 1971., on zapisuje: “Prije podne bio u IRP [Institut za radnički pokret, H.K.] i sa Zdravkom Antonićem izvršio nekoliko korisnih intervencija u tekstu saopštenja sa simpozijuma u Drvaru. Dogovorili se da docnije zajedno razradimo taj tekst za eventualnu knjižicu.”

Čolaković u svom Dnevniku pod datumom 21. oktobar 1971. u vezi s ovim piše: “Danas završio, čini mi se, konačnu redakciju napisa (saopštenja) koje sam poslao na simpozij u Drvar. Pero Morača je temeljito pročitao ceo tekst, i ukazao mi na niz nedorečenosti, nejasnosti i netačnih formulacija. U nekim stvarima se nismo složili.” 9

1941. u istoriji naroda Bosne i Hercegovine. Naučni skup, održan u Drvaru od 7. do 9. oktobra 1971. godine, Sarajevo 1973, 5.

192

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 192

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:05

BURA OKO 1941. – NA MARGINAMA JEDNE POLEMIKE

To su samo neki dijelovi iz Dnevnika Rodoljuba Čolakovića iz 1971. koji su važni za sagledavanje polemike koja se upravo pokretala u vrijeme priprema obilježavanja 30-godišnjice ustanka. Ovi odlomci pokazuju koliko su pojedini historičari u to vrijeme bili uključeni u odbranu stavova koje je o događajima iz 1941. zastupao Rodoljub Čolaković, a koje je svojim Memoarima bio uzdrmao Svetozar Vukmanović Tempo. Čolakovićev odgovor je bio vrlo oštar, pri čemu se ograničio na odnos komunista iz istočne Bosne prema četnicima, objašnjavajući motive saradnje. Čolaković je objašnjavao da u početku rata u istočnoj Bosni nije bilo tako velikih istrebljenja Srba, jer “muslimansko i hrvatsko seljaštvo Istočne Bosne nije htjelo da se povede za ološem i s vrha i sa dna koji je pozivao na zločin”.10 On je objašnjavao da se srpsko seljaštvo diglo na ustanak, te da su sporazum postignut sa četnicima i stvaranje zajedničkog operativnog partizansko-četničkog štaba bili u funkciji stvaranja jedinstva ustanika. No, priznao je da se u taj sporazum ušlo na brzinu, bez “trezvene analize prilika i odnosa”, te da je to “partnerstvo sa ljudima koji nisu imali legitimaciju da predstavljaju četničke ustaničke snage Istočne Bosne” bila greška i da bi partizani bez tog opterećenja lakše izvršavali svoje obaveze. Odbacio je Tempove tvrdnje da je Operativni partizansko-četnički štab bio centar za infiltriranje Mihailovićevih četničkih oficira u partizanske odrede. Valjalo bi detaljnije istražiti šta se to doista dešavalo iza kulisa ove polemike. Tako, na primjer, Tempo piše da je, u vrijeme kada je Politika počela u obliku feljtona objavljivati Memoare, ubrzo došao Rato Dugonjić u Redakciju sa svojim primjedbama tražeći da se i one objave. Naime, bilo je uobičajeno da politički aktivisti na taj način utječu na medije. No, kada su mu rekli da je Tito odobrio memoare, od toga je odustao.11 Čolaković, s druge strane, u svom Dnevniku bilježi da je 28. januara 1971. razgovarao sa Đurom Pucarom i Ratom Dugonjićem u Klubu delegata te da je Dugonjić bio napisao “kao neki prethodni odgovor na Tempove tzv. memoare. (...) Rekao je da su mu u Politici obećali da će objaviti taj napis”.12 Čolaković bilježi da je sugerirao Dugonjiću 10

Rodoljub Čolaković, “Borba KPJ za jedinstvo ustaničkih snaga i proširenje baze ustanka u istočnoj Bosni 1941. godine”. 1941. u istoriji naroda Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1973, 187. 11

Svetozar Vukmanović Tempo, Memoari. Kampanja ili polemika, IV, Beograd – Zagreb 1985, 48.

12

Rodoljub Čolaković, Dnevnik, 1971-1972, Banjaluka – Bijeljina 2008, 48. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 193

193

25.9.2012 12:06:05

Husnija Kamberović

da “smiri” tekst i svede ga na tri ključne primjedbe usmjerene prema Tempu: podcjenjivanje uloge Komunističke partije u Bosni i Hercegovini, vrijeđanje njenih naroda i odsustvo pijeteta prema žrtvama. U Dugonjićevoj ostavštini se nalazi jedan tekst, koji je najvjerovatnije bio taj “prethodni odgovor”, kako to Čolaković naziva i koji je bio puno oštriji.13 Model kojega Dugonjić primjenjuje u odgovoru je vrlo jednostavan i njega često primjenjuju polemičari: konstruriranje teza koje se pripisuju oponentu, kako bi se s tako konstruiranim tezama obračunalo. Tako Dugonjić kritizira Tempovo razumijevanje Bosne i Hercegovine kao “tamnog vilajeta zavađenih i zakrvljenih Srba, Hrvata i Muslimana”, u kojem komunisti “padaju u oportunizam po liniji svoje nacionalne pripadnosti, pa su po njemu (Tempu, H.K.) Srbi bliži komunistima, a Hrvati-Muslimani okupatoru i ustašama, u tom svom oportunizmu”. Dugonjić prigovora Tempu da krivotvori istinu kada piše da je ustanak u Bosni i Hercegovini izbio spontano, za razliku od Srbije. Dugonjić je optužio Tempa da svoje Memoare, u kojima veliča svoju ulogu, a minimizira ulogu bosanskohercegovačkih komunista, piše u maniru “kakvog velikog vezira koji dolazi sa svilenim gajtanima da prosvijetli ljude i nauči revoluciji komuniste Bosne i Hercegovine”. Na kraju, može se zaključiti da je polemika o 1941, koju je pokrenuo Tempo svojim Memoarima, imala brojne reperkusije. Premda su se vrlo brzo iskristalizirale dvije ključne ličnosti u polemici – Tempo i Čolaković, iz dostupne dokumentacije može se jasno vidjeti koliko je bosanskohercegovačka intelektualna elita postala Čolakovićeva infrastruktura. Njega su historičari, poput tadašnjeg direktora Instituta Envera Redžića, zatim Zdravka Antonića, Pere Morače i drugih, ne samo snabdijevali historijskim podacima, nego je Antonić čak redigirao i dotjerivao Čolakovićeve tekstove u kojima je odgovorao Tempu. Mediji, posebno Oslobođenje, bili su uključeni u tu svojevrsnu “odbranu Bosne”. Čolakovićevi suborci i prijatelji (Cvijetin Mijatović, Rato Dugonjić i drugi), snažno su ga podržavali. Ono što je proizašlo kao loš proizvod iz svega toga bilo je stvaranje društvene i političke atmosfere u kojoj su blokirani drukčiji pogledi na ratna zbivanja. Čolaković je pokrenuo kampanju koja će skupo koštati ne samo pojedine historičare (na primjer Rasima Hure13

ABiH, Rato Dugonjić, 1971. godina. Dugonjić nije objavio svoj tekst, nego je Politika 10. februara 1971. prenijela dijelove njegovog intervjua koji je dao Televiziji Sarajevo.

194

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 194

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:05

BURA OKO 1941. – NA MARGINAMA JEDNE POLEMIKE

ma), nego i pojedine njegove ratne suborce (na primjer Pašagu Mandžića). To je žalosna baština polemike iz 1971. godine.

THE STORM AROUND 1941 – ON THE MARGINS OF A POLEMIC Summary At the beginning of 1971 in the Sarajevo and Belgrade press a polemic was started about the events from 1941, and the reason for this polemic was the publishing of segments of the Memoirs of Svetozar Vukmanović Tempo. Even though two key personalities emerged very quickly in the polemic – Svetozar Vukmanović Tempo and Rodoljub Čolaković, from the available documentation it can be clearly seen how much the intellectual elite of Bosnia and Herzegovina became Čolaković’s infrastructure. The historians of that time, for instance the director of the Institute Enver Redžić, then Zdravko Antonić, Pero Morača and others, not only served him historical information, but Antonić even reviewed and edited Čolaković’s texts in which he responded to Tempo. The media, especially Oslobođenje, were involved in this kind of a “defence of Bosnia”. Čolaković’s comrades and friends (Cvijetin Mijatović, Rato Dugonjić and others) supported him strongly. The bad thing which came out of all of this was the creation of a social and political atmosphere in which other perceptions of war events were blocked. Čolaković initiated a campaign which would cost not only certain historians (for example Rasim Hurem), but also some of his war comrades (for example Pašaga Mandžić). This is the sad inheritance of the polemic from 1971.

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 195

195

25.9.2012 12:06:05

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 196

25.9.2012 12:06:05

Dženita Sarač–Rujanac

MEĐA IZMEĐU NAS I NJIH 1941. GODINE. IMAGINARNA GRANICA U FILMU NOŽ 1999. Abstrakt: U radu se ukazuje na popularizacijski talas u književnosti 1980ih godina koji posebno aktuelizira teme iz Drugog svjetskog rata. Ovakvo “propitivanje” historije posebno se bavilo međunacionalnima sukobima 1941. godine. Radovi poput romana Vuka Draškovića Nož objavljenog 1982. godine, kao autorova lična vizija ratnih dešavanja, imali su zadatak rekonstrukciju identiteta koja je vršila oštru nacionalnu polarizaciju na nas i njih. Oblikovanje identiteta društvene grupe vršeno je imaginacijom rivalskog drugog kao oličenja svega što mi nismo. Ključne riječi: Drugi svjetski rat, međunacionalni sukobi, konstruiranje identiteta, homogenizacija, nacionalizacija, roman Nož.

Z

bog svoje ambivalencije, često nazivana revolucionarnom i godinom krvavog konflikta, 1941. godina se ne može sagledati samo u okviru ograničenog, u sebe zatvorenog kalendarskog isječka. Ona je kompleksan historijski čvor složenih odnosa u Jugoslaviji, ali i događanja na evropskoj političkoj sceni. Ujedno, predstavlja kauzalnu rezultantu nasljeđa koja određene konflikte rješava, ali mnoge replicira i proizvodi nove. Kada govorimo o značaju i simbolici 1941. godine, o slici nauke o njenoj mozaičnosti, sljedeće stanovište čini se itekako opravdano.

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 197

197

25.9.2012 12:06:05

Dženita Sarač–Rujanac

“Nikada nije bilo jednostavno istraživati 1941. godinu. Nije to jednostavno ni danas. Nikada neće biti jednostavno. Ljudi bilo kojeg vremena skloni su u njoj prije svega tražiti potvrdu za svoje aktuelno shvaćanje prošlosti, sadašnjosti budućnosti. Instrumentalizacija 1941. godine, nasuprot historijskoznanstvenim interpretacijama, takvih je razmjera da svaki pokušaj kritičkog utemeljenja činjenica izaziva lavine osporavanja”.1

U kontekstu našeg istraživanja, važno je naglasiti da se tokom raspada države 1941. godine, nacionalno pitanje ističe kao ključno, kao pitanje svih pitanja. Istovremeno, pojavila se i vremenom jačala, tendencija nacionalne emancipacije koja je prerasla skoro u euforiju obaveznog nacionalnog samopotvrđivanja. Uzroke i posljedice sukoba 1941. godine neki autori stavljaju u kontekst narušenih međunacionalnih odnosa i ravnoteže nakon 1918. godine. U literaturi nalazimo “objašnjenja” da je sukob posljedica srpskog terora koji je provođen dvadeset i dvije godine u Kraljevini SHS/Kraljevini Jugoslaviji. Na primjer, u izvještaju krilnog zapovjedništva hrvatske oružničke pukovnije Bileća iz juna 1941. stoji da se Srbi boje odmazde muslimanskog i hrvatskog stanovništva jer su ubijali Muslimane ovog kraja posebno u periodu 1918-1928. godine.2 Nada Kisić Kolanović govoreći o ličnosti i djelu Džafera Kulenovića kao potpredsjednika vlade Nezavisne Države Hrvatske, navodi Kulenovićev stav o nepravednoj djelatnosti jugoslavenske vlade što je izazvalo svojevrsnu krizu i orijentiralo, uglavnom, mlađi muslimanski naraštaj prema Zagrebu.3 Očito da je dugogodišnji osjećaj ugroženosti i Hrvata i Srba i Muslimana bio dodatna pokretačka snaga borbi koja je rezultirala krvavim međunacionalnim sukobima 1941. godine. Dešavanja u periodu kraha Kraljevine Jugoslavije i uspostave nove vlasti u Bosni i Hercegovini (april-juli 1941.) imala su snažan utjecaj na daljnji 1

Damir Agičić, Magdalena Najbar Agičić, “Hrvatska historigrafija o 1941.- polemike bez dijaloga?”. u: Kultura sjećanja 1941. Povijesni lomovi i savladavanje povijesti. Cipek T. Milosavljević O. Bosto S. (ur.), Zagreb: Disput, 2008, 155. 2

Davor Marjan, “Lipanjski ustanak u istočnoj Hercegovini 1941. godine”. ČSP god. 35, br. 2. Zagreb 2003, 572.

3

Nada Kisić Kolanović, “Muslimanska inteligencija i islam u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj”. ČSP god. 36, br. 3. Zagreb 2004, 908.

198

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 198

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:06

MEĐA IZMEĐU NAS I NJIH 1941. GODINE. IMAGINARNA GRANICA U FILMU NOŽ (1999.)

razvoj međunacionalnih odnosa. Nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske 10. aprila 1941., vlast u Bosni i Hercegovini preuzeo je ustaški pokret. Naredni dan u Mostaru je formiran Ustaški stan, određeni povjerenici i vijeća kao upravni organi. Donesena je odluka o osnivanju domobranske, regularne vojske i mornarice, a pod prijetnjom smrću zabranjeno je služenje u jugoslavenskoj vojsci. Vojnim obveznicima smatrani su svi državljani NDH Hrvati i Muslimani (tzv. Hrvati islamske vjere) dok su za časnike birani bivši jugoslavenski i austrougarski časnici. Srbi, iako su činili znatan procenat stanovništva, nisu mogli biti vojni pripadnici.4 Istovremeno, odvijao se proces razoružavanja jedinica jugoslavenske vojske tokom kojeg su počinjeni brojni zločini, i od jedne i od druge strane, koji će kasnije biti opravdanje za razvoj snažne antisrpske odnosno antihrvatske propagande. Do 15. aprila otpor jugoslavenske vojske je prestao, a do 17. aprila kapitulirale su sve jedinice na području Hercegovine. Pripadnici trupa jugoslavenske vojske nakon kratkog aprilskog rata povukli su se svojim kućama, pretežno u Istočnu Hercegovinu. Uspostava vlasti NDH u Hercegovini užurbano se ostvaruje tek nakon potpisivanja tzv. Rimskih dogovora 18. maja 1941. godine kojim je teritorija cijele Hercegovine ušla u sastav NDH. Granica između NDH i talijanske okupirane zone išla je starom austrougarskom granicom, dok je Istočna Hercegovina administrativno podijeljena na dvije velike župe, Hum (Nevesinje) i Dubrava (Bileće, Gacko, Ravno Stolac i Trebinje). Značajna prepreka uspostavi nove vlasti, bio je problem razoružanja srpskog stanovništva Istočne Hercegovine. Razoružanje je teklo sa velikim poteškoćama i snažnim otporom. O tome svjedoči i činjenica da su rokovi za predaju oružja više puta pomjerani, dok je 17. maja donesena i odluka o organiziranju prijekih sudova koji su za otpor predaji oružja propisivali kaznu smrti strijeljanjem koja se provodila tri sata nakon donošenja presude. Otpor stanovništva “hrabrila” je i agitacija hercegovačkih srpskih političara i Crnogorske federalističke stranke koji su se zalagali za ujedinjenje tog dijela Hercegovine i Crne Gore u Kraljevinu Crnu Goru koja bi bila pod talijanskim protektoratom.

4

Nikica Barić, “Položaj Srba u domobranstvu Nezavisne Države Hrvatske”. Polemos 5, Zagreb 2002, 160. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 199

199

25.9.2012 12:06:06

Dženita Sarač–Rujanac

Na drugoj strani, uspostavu i organiziranje vlasti pratila je snažna propaganda o značaju aktuelne “hrvatske nacionalne revolucije koja je borbom protiv Srba i srpske politike ostvarila svoj nacionalni cilj” u vidu NDH. Time se jasno iskazivalo antisrpsko stajalište koje se pravdalo dugogodišnjom protuhrvatskom politikom velikosrpske buržoazije. U tom kontekstu Ustaški stan je donio određene odredbe usmjerene protiv Srba, što je bilo polazna tačka za nastavak nasilja. Uveden je policijski sat za Srbe, zabranjeni su javni sastanci i razgovori, zatvorene crkve, zabranjena upotreba ćirilice (25. april 1941.), popisana imovina, oduzete radnje i predate povjerenicima vlasti. Ubrzo su slijedile zapljene imovine, pljačke i ubojstva Srba što se u javnosti predstavljalo kao obračun sa neprijateljem, četnicima i pripadnicima jugoslavenske vojske koji su učestvovali u borbama oko Čapljine i Mostara u aprilu 1941. godine.5 Istovremeno, provođena je propaganda koja je imala za cilj da pridobije muslimansko stanovništvo. Pri tome se kao “najkorisnijim i najplemenitijim dijelom hrvatskog naroda” posebno isticalo njihovo hrvatsko porijeklo. Ukazivalo se na velike nepravde koje je prema Muslimanima vršila srpska buržoazija. Novouspostavljenoj vlasti od posebnog značaja bilo je angažiranje Muslimana Istočne Hercegovine zbog veoma malog procenta domaćih Hrvata što je dovodilo u pitanje mogućnost organiziranja vlasti u tim krajevima. Ilustrativan primjer takve propagande jeste članak trebinjskog profesora Alije Šuljka objavljen u listu Hrvatski narod 24. aprila 1941. godine u kojem autor kaže da je “došlo vrijeme da se osvetimo Srbima za učinjene nepravde” kao i da ih “treba protjerati u Srbiju i poubijati, a imovinu podijeliti Muslimanima”.6 S istim ciljem, u domobranstvu je uveden i fes kao dio uniforme.7 5

Nevenka Bajić, “KPJ u Hercegovini u ustanku 1941. godine”. Prilozi 2, Sarajevo: Institut za istoriju radničkog pokreta, 1966, 208.

6

N. Bajić, “KPJ u Hercegovini u ustanku 1941. godine”. 210.

7

Govoreći o uspostavi NHD u Bosni i Hercegovini, posebno se osvrćući na Istočnu Hercegovinu, akademik Enver Redžić kaže: “Od ne manjeg značaja za NDH bilo je pitanje radikalne izmjene nacionalne strukture stanovništava u istočnoj Hercegovini, u kojoj je trebalo postići hrvatsku većinu na granici prema Crnoj Gori. Ustaška država je na istočnoj granici Hercegovine računala sa tradicijom vjerske mržnje hercegovačkih Muslimana prema pravoslavnim Srbima i da će u njoj naći uporište za ostvarenje svog vrhovnog cilja: istrebljenjem srpskog stanovništva osigurati istočnu državnu granicu u pojasu prema Crnoj Gori. Na ovom prostoru gdje ustaški pokret i ustaške organizacije nisu nikada ni postojale,

200

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 200

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:06

MEĐA IZMEĐU NAS I NJIH 1941. GODINE. IMAGINARNA GRANICA U FILMU NOŽ (1999.)

Ova propaganda isticala je sukobe Srba i Muslimana u prošlosti, zločine počinjene nad Muslimanima, plašeći stanovništvo brojnošću naoružanih Srba i Crnogoraca. Njen uspjeh bio je mnogo veći u seoskim nego u gradskim sredinama. U pograničnim srezovima prema Crnoj Gori, obrazovana je oružana milicija koja se u narodu nazivala i domobranska i muslimanska i seoska i ustaška milicija. Međutim, ove snage su imale pasivan i rezerviran odnos prema novouspostavljenoj vlasti i njihovim odredbama. Pomenuto lokalno stanovništvo u preuzimanju oružja od NDH, vidjelo je priliku da se oslobodi dužnosti službovanja u domobranstvu i da ostane u svojim domovima, obezbjeđujući svoje porodice i imovinu.8 Ono što je jasno obilježje organiziranja nove vlasti i vojnih jedinica jeste surovost i nasilje. Od pojedinačnih ubojstava, ustaše su početkom juna 1941. godine prešle na masovni teror nad srpskim stanovništvom. Takva aktivnost u literaturi se naziva akcijom istrebljenja. Ipak, pojedini autori naglašavaju da pri raspravi o ustaškim zločinima nad Srbima treba razlikovati one zločine koji su učinjeni od osmišljene politike ustaškog vodstva, od onih koje su učinili nekontrolirane skupine tzv. divljih ustaša.9 Na ustaške zločine u početku se javljaju sporadični i manji oružani otpori koji su bili uvertira složenoj mreži ustaničkog otpora koji će kulminirati u Junskom ustanku. Istina, ustaničke čete su u borbu stupale iz različitih pobuda. Izvještaj talijanskih oficira koji su 13. juna boravili u Gacku, navodi da se ustanici bore zbog toga što ih “Turci i Hrvati ubijaju i bacaju u jamu”. Na drugoj strani, vojni vrh NDH je 15. juna 1941. godine obaviješten o opsežnim pripremama Srba da napadnu muslimansko stanovništvo u Gacku i izgdje je srpski element činio 75% ukupnog njegovog stanovništva formirane ustaške organizacije i ustanove vlasti bile su po sastavu muslimanske i u rukama Muslimana. Regrutovane iz domaćeg muslimanskog elementa, ustaše su počinile mnoga nasilja i zlodjela genocidnog oblika nad srpskim stanovništvom nevesinjskog, gatačkog, bilećkog i ljubinjskog sreza kao i drugim dijelovima istočne Hercegovine. Među historičarima i autorima memoarskih priloga vlada saglasnost o ocjeni da je ustaški teror nad Srbima istočne Hercegovine imao veoma svirepe oblike i da su njegovi nosioci poticali mahom iz reda ustaških povratnika.” Enver Redžić, Bosna i Hercegovina u drugom svjetskom ratu. Sarajevo: Grafičko-izdavačka kuća OKO, 1998, 126. 8

N. Bajić, “KPJ u Hercegovini u ustanku 1941. godine”. 212.

9

N. Barić, “Položaj Srba u domobranstvu Nezavisne Države Hrvatske”. 160. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 201

201

25.9.2012 12:06:06

Dženita Sarač–Rujanac

vrše opće “klanje hrvatskog muslimanskog življa”.10 Također, motiv ustanika bila je borba protiv ustaške države i okupatora, dok su drugi ustanici borbu isključivo usmjeravali protiv tzv. domaćih pristalica ustaštva, “Turaka” koje su okrivljivali za zločine nad srpskim stanovništvom. Angažiranost velikosrpskog elementa koji je smatrao neophodnim obračun sa svim Muslimanima i drugog, koji je smatrao nužnim kažnjavanje samo onih Muslimana koji su izvršili zločine, podijeliće ustanike na partizane i četnike. U augustu 1941. godine vojni vrh njemačke vojske navodi tri različita organizaciona pravca ustanika: četnički (odmetnički), komunistički sa političkim ciljem i pljačkaški bez političkog cilja. Borbe između snaga NDH i ustanika započete Junskim ustankom vremenom će se zaoštravati. Prema riječima Envera Redžića, NDH je krajem 1941. godine žnjela sopstvenu proljetnu buru. *** Nakon više od tri i pol decenije ova dešavanja iz 1941. godine doživjela su javnu reanimaciju. Do početka 1980-ih godina jugoslavenska historiografija i kultura sjećanja na 1941. i Drugi svjetski rat uspijevali su u svojoj zadaći da osiguraju legitimitet novom političkom poretku, Partiji i ideologiji bratstva i jedinstva. Njeno osnovno obilježje jeste postojanje komplementarnih, javnih i tajnih, zvanično proklamovanih i vrijednosti njegovanih u okviru porodice i privatnim historizacijama. Iz herojske prošlosti “naroda i narodnosti” Jugoslavije, popularizirale su se samo one činjenice koje su doprinosile političkoj i partijskog koherenciji jugoslavenskog stanovništva i federacije.11 Takvo se10

D. Marjan, “Lipanjski ustanak u istočnoj Hercegovini 1941. godine”. 553.

11

Kultura i umjetnost imale su zadatak da osiguraju legitimaciju vladajućoj Partiji. Govoreći konkretno o kinematografiji, Zoran Janjetović kaže da je njena uloga bila da vaspita gledaoce u “duhu naše narodne kulture i revolucije”, da upozna publiku sa dešavanjima i političkom prirodom zemlje, sa unutrašnjom prirodom njenih historijskih procesa, kao i da omogući da gledaoci na ekranu vide “sve stadijume jugoslavenske junačke kulturne prošlosti uključujući i NOR”. Trebalo je da ciljevi filma budu isti sa ciljevima naroda, onako kako ih je definirala partija na vlasti. Film je trebao da bude umjetnički i narodu pristupačan, ali i ideološki usmjeren, dakako od Komunističke partije Jugoslavije. Zoran Janjetović, Od internacionale do komercijale. Popularna kultura u Jugoslaviji 1945-1991. Beograd: Altera, 2011, 175.

202

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 202

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:06

MEĐA IZMEĐU NAS I NJIH 1941. GODINE. IMAGINARNA GRANICA U FILMU NOŽ (1999.)

lektivno pamćenje i zaboravljanje, odbacilo je brojne teme, koje su na bilo koji način, mogle biti u suprotnosti sa frazeologijom zajedništva i one su godinama gurane pod tepih. Međutim, 1980-ih godina dolazi do snažnih promjena koje su uzrokovane zaoštravanjem društveno-političkih odnosa u Jugoslaviji i sve glasnijom raspravom o ustrojstvu Jugoslavije i uopće o smislu njenog postojanja. Političku krizu pratila je snažna ekonomska kriza i demonska inflacija. Sve to je utjecalo na nacionalnu divergenciju, užurbanu mobilizaciju i nacionalizaciju stanovništva. Također, javni prostor cijepao se upravo po etno-nacionalnim šavovima. Država više nije bila u stanju da kontroliše javnu imaginaciju i ovaj posao preuzimaju republičke elite što će dovesti do konačnog razaranja Jugoslavije.12 Novu viziju su zagovarali uglavnom pripadnici nacionalističke struje u Srbiji, proistekli iz tzv. intelektualne opozicije 1970-ih godina. Njih su, uglavnom, sačinjavali pisci, filozofi i pravnici, a 1980-ih godina te ideje su zahvatile i druge dijelove srbijanske inteligencije.13 U tom kontekstu, sve više se oživljavaju sjećanja na Drugi svjetski rat. Podčinjavajući historiju političkim potrebama, aktueliziraju se teme iz rata koje su do tada potiskivane i uveliko tabuizirane. Jedna od njih jeste tema međuetničkog sukoba 1941. godine koja vrlo brzo postaje dio novog diskursa, posebno vidljivog u pisanim medijima 1980-ih godina.14 Upravo mediji 12

Gordana Đerić, “Semantika ćutnja, nasilje i društveno pamćenje: intima hrvatske i srpske politike”. u: Intima javnosti. Okviri predstavljanja, narativni obrasci, strategije i stereotipi konstruisanja Drugosti u upečatljivim događajima tokom razgradnje bivše Jugoslavije: štampa, TV, film. Gordana Đerić (ur.), Beograd: Edicija Reč, 2008, 67.

13

Jasna Dragović Soso, Spasioci nacije. Intelektualna opozicija Srbije i oživljavanje nacionalizma. Beograd: Edicija Reč, 2004, 106.

14

Aktuelizacija teme rata i ratnih stradanja tokom 1980-ih godina nije slučajna. Ugo Vlaisavljević u svojoj semiotičkoj analizi balkanskog etnonacionalizma ističe značaj rata u konstrukciji identiteta. Vlaisavljević kaže: “Rat se pojavljuje kao događaj koji konstruiše male nacije, naročito njihova socijalna, kulturna i politička bića, odnosno njihova kolektivna svojstva. Balkanske etničke kulture su epske kulture, tj. koje su narativno konstituirane ratom. Štoviše, historijska, kulturna i politička stvarnost malih nacija u značajnoj mjeri je ratna stvarnost. Rat obično uzrokuje promjenu u dominantnom kulturnom kodu malih nacija, služeći kao okidač za trajno konstituiranje, ili tačnije, za čitav niz rekonstrukcija koje utječu na kulturu i stvarnost kolektivnog sopstva. Rat konstituira male nacije na dva načina: prvo rat prisiljava na suočavanje sa stvarnošću (i to se poraženoj strani pojavljuje kao sušta BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 203

203

25.9.2012 12:06:06

Dženita Sarač–Rujanac

pokreću proces “otvaranja neriješenih pitanja iz prošlosti”, međuetničkog neprijateljstva i počinjenih zločina. Senzacionalizmom su ove teme modelirale melodramu kojom se atakovalo na emocije običnog stanovništva kod koga se stvarao osjećaj lične ugroženosti i narušene bezbjednosti “svoje” etničke grupe. Pri procesu imaginarizacije ugroženosti, tj. postvarenja stvarnosti o ugroženosti svoje zajednice, intenziviraju se osjećaji ogorčenosti, mržnje, bijesa. Takav medijski diskurs započinje prvo u Srbiji, potom u Sloveniji, Hrvatskoj i vremenom zahvata i ostale republike. Njegova osnovna odlika jeste pojava tzv. “kontrasjećanja” kojima se nastojala delegitimizirati afirmativna slika Jugoslavije i iscrtati jasna “međa” između nas i njih i to isključivo prema etnokonfesionalnim granicama.15 Trend “propitivanje historije” preko medija prenesen je i na sve nivoe jugoslavenske nauke i kulture, a posebno se odrazio i dugo zadržao u književnosti.16 Određena ostvarenja nastala 1980-ih godina, pored umjetničke stvarnost); drugo, on utjelovljuje male etnije u jednu veliku etniju ili kvazi-etniju. Čini se da se periodično re-konstituiranje jedne etnije može objasniti ispravno samo putem ratnog događaja, rat postaje primjetan kao događaj par excellence samo ako obratimo pažnju na stanje o kojem je sopstvu riječ. Ratni događaj otkriva da etničko svojstvo ima imaginarno i simboličko tijelo (kulturni korpus) koje sačinjava njegovu (subjektivnu stvarnost). Ovo dvostruko tijelo i njegov stvarni svijet otkrivaju, pak, da je rat događaj samo-preobražaja.” Ugo Vlaisavjević, Etnički identitet i rat. htpp:/odjek.ba/indeks.php?broj=04&id=01 15

Sundhaussen govoreći o situaciji u Jugoslaviji 1980-ih godina, ekonomskoj, državnoj i društvenoj krizi dodaje i značaj kulturne krize u kojoj izrastaju dugo potiskivana, poricana i prećutkivana kontrasjećanja koja ruše tabue (demaskiraju partizanski i Titov kult, rehabilituju ratne zločince i sl.) što će potkopati temelje Jugoslavije. Burni i radikalni proces prekodiranja prošlosti koji je započeo u Srbiji, to “novo viđenje stvari” prema mišljenju Sundhaussena, predvodili su predstavnici Srpske pravoslavne crkve i pisci. Sundhaussen kaže: “Potreba da se govori o onome o čemu se do sada nije govorilo postala je prejaka i više se nije mogla obuzdati. Kontrasećanjima koja su nastojala da izbiju na površinu nisu bila manje politična nego dotadašnja “sećanja”. Ponovo je bilo u pitanju “pravedno”, osmišljeno tumačenje stvari i moći, zaposedanje onih pukotina koje su ostale ili nastale posle epizode jugoslavenskog socijalizma. Jugoslavenska solidarna zajednica je sve više i više stupala u drugi plan, kako u medijima, literaturi, umetnosti tako i u sportu ili zabavnoj muzici.” Holm Zundhausen, Istorija Srbije od 19. do 21. veka. Beograd: Clio, 2008, 415-416. 16

Prema mišljenju Jasne Dragović Soso, branu historijskog revizionizma podigao je Vladimir Dedijer sa svojom knjigom Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita koja je objavljena 1981. godine. “Propitivanje prošlosti” nastavile su brojne druge knjige poput: Tren 2 iz 1982.

204

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 204

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:06

MEĐA IZMEĐU NAS I NJIH 1941. GODINE. IMAGINARNA GRANICA U FILMU NOŽ (1999.)

imaju i političku ulogu koja je često dominantnija i nedvojbeno se uklapa u kontekst ideološke debate tog vremena.17 Komunistička vlast, iako s dugogodišnjih iskustvom cenzure, nije spriječila da određena nepoželjna djela dožive reprinte. Razlozi za to mogu se tražiti u njenoj nemoći, ali i sposobnosti i višestrukim interesima određenih krugova koji su imali dovoljno mogućnosti i prostora za uporno nametanje takvih ideja. Ova ostvarenja “prikupljala” su kolektivno, dotada zabranjeno sjećanje pretvarajući ga u istinsku informaciju o historijskoj zbilji i spoznaju koja upozorava. Takav proces imao je dva cilja. Prvi cilj bio je kolektivizacija, jačanje integracije jedne etničke zajednice. Na drugoj strani, istovremeno se težilo oštrom odvajanju od drugih etničkih

Antonija Isakovića, zbirka pjesama Istočnice Ljubomira Simovića, Grešnik Dobrice Ćosića (1985.), Očevi i oci Slobodana Selenića (1985.), Danka Popovića Knjiga o Milutinu također iz 1985. godine, dok temu srpskog iskustva u NDH otvaraju Vojislav Lubarda (Anatema iz 1982.), Vuk Drašković (Nož 1982.) i Jovan Radulović (Golubnjača 1983.). Opširnije o “prolomu historije” i novom srpskom nacionalizmu 1980-ih godina vidjeti u: J. Dragović Soso, Spasioci nacije. 105-175. 17

Andrew Baruch Wachtel ukazuje da je polarizacija kulture u Jugoslaviji započela još početkom 1970-ih godina. Ona je imala zadatak da “pripremi teren za uspon srpskog nacionalnog pokreta”. Knjige i publicistička djela nacionalističkih opredijeljenih intelektualaca, izvršili su postepenu delegitimaciju nadnacionalne kulture što će utjecati na rušenje jugoslavenskog jedinstva koje je prvo razoreno u oblasti kulture. Takav trend najvidljiviji je u Srbiji. Posebno destruktivnu ulogu, prema mišljenju Wachtela, imali su ratni romani Dobrice Ćosića Vreme smrti (1972-1979. u četiri knjige), Vuka Draškovića Nož (1982.) i Danka Popovića Knjiga o Milutinu (1985.). Andrew Baruch Wachtel, Stvaranje nacije-razaranje nacije. Sarajevo: Bošnjačka asocijacija 33, 2010, 236. Autor ističe veliki odjek ovih djela u javnosti i njihovu ulogu u kulturi 1980-ih godina koja je išla ispred političkih događanja. Ovi romani pokrenuli su proces koji je identitet velikog dijela srpske populacije promijenio od opredijeljenog jugoslavenstva u ograničeni srpski identitet. Isto. 249. Mirko Šagolj mišljenja je da se Vuk Drašković može nazvati rodonačelnikom javnog nasrtanja na Bosnu i Hercegovinu i njeno državno-političko rukovodstvo. “I sam sam to na svojoj koži osjetio, jer sam kao predstavnik Udruženja novinara Bosne i Hercegovine, nakon pojave njegovog Noža i niz napada na Bosnu i Hercegovinu, ušao s njim u polemiku na stranicama lista Saveza novinara Jugoslavije Naša štampa čini mi se među prvima. Ne bira ni riječi, ni sredstva. Samo plijeni. Kakva je bila njegova uloga u agresiji na Bosnu i Hercegovinu neka posluži jedan citat iz nedavno objavljenje knjige Kilibarda - ispovijesti o deceniji koja je promijenila lice Crnoj Gori. Navedeno u: Petar Jović, Predznaci agresije i druge zloslutnice. Reagovanja i polemike 1979-1991. Sarajevo: Arka Press, 2003, 257. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 205

205

25.9.2012 12:06:06

Dženita Sarač–Rujanac

zajednica. Divergencija, što i nije nužnost, u kontekstu perioda koji promatramo, itekako ima negativan predznak. Najindikativnije primjere sve snažnije mitomanije, nalazimo u srpskoj književnosti u kojoj na širokom talasu popularističkih gibanja 1980-ih godina izrasta tzv. novi nacionalni realizam. Takva književnost, prema mišljenju Mirka Đorđevića, imala je ambicije da bude zamjena za filozofiju, nauku i kulturu u najširem smislu riječi. Pri tome se zanemarivalo osnovno načelo moderne estetike i poetike pri kojem djelo može biti samo model, a ne slikaprikaz. Ipak, u duhu utilitarističke estetike, romani su predstavljani i percepcirani kao stvarnost, istinska dogma, opća “narodna istina o ljudima i životu” pri čemu se piscu bezrezervno vjeruje.18 Obilježje takve književnosti jeste “narodni-kolektivni duh” sa mnoštvom apoteza poput “krvi i tla”, “vjere i nacije”, sjajne prošlosti, hrabrog i snažnog vožda, pri čemu se vrijeme o kojem se govori i vrijeme kada se govori (godina izdanja knjige; 1980-ih), vrijeme fabule i vrijeme kazivanja, potpuno preklapaju.19 Knjiga Nož Vuka Draškovića jeste indikativan primjer vaskrsavanja teme međunacionalnog sukoba 1941. godine i dosljedan uzorak popularističkog talasa u literaturi 1980-ih godina. Roman je prvi put štampan 1982. godine u izdanju izdavačke kuće Zapis iz Beograda i doživjet će brojne reprinte i prijevode tokom posljednje decenije jugoslavenske države, a i kasnije.20 Objav18

Mirko Đorđević, “Književnost popularističkog talasa”. u: Druga starana rata. Trauma i katarza u istorijskom pamćenju I deo. Nebojša Popov (pr.), Beograd: Samizdat B 92, 2002, 439.

19

M. Đorđević, “Književnost popularističkog talasa”. 444-445.

20

Objavljivanje romana Nož 1982. godine izazvalo je burne reakcije kako političke tako i kulturne scene u Jugoslaviji. Reakcije su bile podijeljene. U beogradskom NIN-u knjiga je ocjenjena kao “impresiva i majstorski napisana priča o bratoubilačkom zlu potonjeg rata” koja se čita sa velikim zanimanjem i “bez daha”, a Drašković je pohvaljen kao “vrsni pripovjedač”. Roman je ocijenjen kao “snažno i autentično ostvarenje koje, prvo poslije rata, romaneskno problematizuje naše međunacionalne trzavice i odnose, na jedan dramski i književno efektan način”. Ljiljana Šop knjigu je ocijenila kao sagu o nožu koja se suočava sa zlom, njegovim dubokim korijenima i posljedicama i predstavlja autorov apel protiv zaborava nudeći svoje viđenje “dioba i preobražaja”. Navedeno prema: Bela knjiga-obračun sa “ kulturnom revolucijom” u SFRJ. Kosta Nikolić, Srđan Cvetković, Đoko Tripković (ur.), Beograd: Službeni glasnik, 2010, 115-116. Na drugoj strani, roman i autor su naišli na oštru kritiku posebno tadašnje vlasti. Žarko Papić je u feljtonu “Ratni ciljevi Noža” u Borbi, roman ocijenio kao “krunu srpske književne laži, kao apologiju četništva iz koje neminovno proističe jednostranost u pogledu nacionalnih nosilaca zla u nas”. O Nožu kao i sličnim slučajevima “koji

206

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 206

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:06

MEĐA IZMEĐU NAS I NJIH 1941. GODINE. IMAGINARNA GRANICA U FILMU NOŽ (1999.)

ljivanje ove knjige izazvalo je burne i oprečne reakcije jugoslavenske javnosti. Iako sa određenim historijskim elementima, knjiga ne predstavlja historijsku istinu, ona nije svjedočanstvo o historijskih dešavanja, već Draškovićeva lična vizija. Ovo djelo predstavlja jednu od “novih” interpretacija ratnih dešavanja u periodu kada se vrši užurbana nacionalizacija, polarizacija jugoslavenskog društva. Knjiga nije nesmotrena ili slučajna autorova predstava nacionalnog identiteta i “historijskog sukoba”, već promišljena medijska redukcija u procesu građenja odnosa i odbrane nas od njih.21 I ova knjiga, kao i značajan broj drugih objavljenih 1980-ih nije doprinijela razrješavanju društveno-ekonomske krize nego je “otvarajući stare rane” pojačala međunacionalno nepovjerenje, strah pa i mržnju koji će se nažalost, potvrditi tokom prve polovine 1990-ih godina. Međutim, Holm Sundhaussen naglašava da se Drašković ipak zalagao za pomirenje, ali je svojim radovima, “svjesno ili nesvjesno” pojačao srpski mit o žrtvovanju tvrdeći da su bosanski Muslimani ustvari Srbi.22 Istina, teško je prozrijeti u samu autorovu namjeru jer se, i pored nastojanja autora, djela ponekad “otmu” u drugom pravcu. Međutim, lik autora i epizodu “oko djela” gradi imanentni sistem značenja djela, vrijeme u kojem nastaje, percepcija koju čitaoci imaju kao i učinak kojem izazivaju nespokojstvo u društvu”, razgovaralo se na sjednicama visokih državnih i partijskih organa i to u okviru rasprava o idejno-političkim problemima i aktuelnim ideološkim kretanjima. Takve sjednice organizirane su kao odgovor na “izazove nacionalizma” nastojanje “agresivne antikomunističke manjine i nacionalističke desnice” kao “lovaca na greške u prošlosti i sadašnjosti”, koja je preko slučajeva u kulturi pokrenula ofanzivu s ciljem osvajanja vlasti. Bela knjiga. 49-52. 21

“Dolijevanje ulja na vatru” koje su činili srpski pisci tokom krize 1980-ih godina svojim djelima, imalo je dugoročne posljedice. Sadržaj i umjetnička vrijednost djela postaju manje bitni jer se razvija “cijeli slučaj”, “određena fama” oko pojedinih ostvarenja. Govoreći o ulozi pisaca i temama iz Drugog svjetskog rata, Draškoviću i njegovom Nožu Sundhaussen kaže: “Opravdanost da se obrađuju dugo prećutkivane teme ne može se dovoditi u pitanje, kao niti sloboda umetnika da sam sebi izabere svoj siže i da ga uobliči u svom nahođenju. Ono što je u celoj stvari bilo opasno to su srbocentrizam i stanje duhovne atmosfere koja nije išla za savladavanjem prošlosti i dijalogom nego za nacionalnim razgraničenjem i samožrtvovanjem: Srbi kao večne žrtve i gubitnici. Na mjesto nacionalne neutralne podele između boraca za slobodu i kolaboracionista stupila je nacionalna podela žrtava (=Srbi) i zločinaca (=Hrvati, bosanski muslimani, Albanci, Zapad).” H. Zundhausen, Istorije Srbije. 426. 22

H. Zundhausen, Istorija Srbije. 425. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 207

207

25.9.2012 12:06:06

Dženita Sarač–Rujanac

presuđuje vrijeme.23 Stoga, umjetnička vrijednost knjige Nož, kao i drugih knjiga ovog popularističkog talasa, paradoksalno se relativizira, a prosuđuje se u kontekstu njene uloge u društveno-političkoj klimi 1980-ih godina. Sadržaj i poentu Noža kao knjige od društveno-političkog značaja moguće je sagledati kroz tri nivoa: teoriju etničkog konflikta, teoriju konstrukcije identiteta na granici odnosa mi i oni i diskurzivnu analizu tj. kroz detaljan uvid u tekst, strukturu i korišteni rječnik. Slijed ova tri strukturalna nivoa nije lako pratiti jer se oni vrlo često prožimaju i preklapaju. Ono što dominira cijelim djelom jeste tema etničkog konflikta 1941. godine koji upućuje na ključno, bezvremensko i složeno pitanje konstrukcije identiteta, nasljeđa, krivice koji iznova stvaraju nove konflikte i potvrđuje tezu o cikličnoj vezi identiteta i sukoba kroz povijesni razvoj. Nož svodi stvarnost 1941. godine na dvojnost gdje se svi odnosi definiraju kroz polarizaciju mi protiv njih. Sukob Srba i Muslimana je dinamika koja pokreće cijelu priču. Etnički konflikt u knjizi predstavljen je u više dimenzija. Prikazan je u smislu kolektivnog konfrontiranja, suočavanja, ponižavanja, iskorištavanja, silovanja i ubojstva. Osnovna teza kojom autor potkrepljuje etnički konflikt jeste “istina o etnogenezi Muslimana”. Prema toj tvrdnji, Muslimani su poturčeni Srbi što se uopće ne stavlja pod znak pitanja nego koristi kao historijska, neopoziva istina. Međutim, takva geneza ima svoje posljedice. Drašković prelazak na islam, predstavlja kao “prvobitni grijeh” koji sa sobom nosi sram i mržnju prema iskonskom, srpskom porijeklu. Uzrok sukoba Muslimana i Srba autor nalazi u vjekovnoj mržnji Muslimana koji teže da eliminiraju Srbe što se u knjizi predstavlja potpunim uništenjem srpskog sela Jugovića i prisvajanjem njihove zemlje. Stoga, prema autoru, zločini nad Srbima dio su “slijepog lutanja” Muslimana da prekriju svoje srpske korijene. Konstrukcija identiteta kroz djelo Vuka Draškovića prati oštru polarizaciju na nas i njih, na dobre i loše. Demonizacija drugih ne podrazumijeva unutrašnje preispitivanje niti polemiziranje jer nema “loših nas”.24 Takva ide23

M. Đorđević, “Književnost popularističkog talasa”. 436.

24

Samospoznaja, tj. identitet jedne grupe uvijek se gradi u odnosu na granicu kojom je ta grupa odvojena od drugih. Predstave o drugima su prema tome ujedno i predstave o nama samima. Pål Kolstø, “Diskurs i nasilni sukob: predstave o “sebi i drugima” u državama nastalim posle raspada Jugoslavije”. u: Intima javnosti. Okviri predstavljanja, narativni

208

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 208

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:06

MEĐA IZMEĐU NAS I NJIH 1941. GODINE. IMAGINARNA GRANICA U FILMU NOŽ (1999.)

ologija kao dugotrajna struktura koja biva osnažena u haotičnoj, društvenoj stvarnosti, u ovom slučaju Drugom svjetskom ratu, pomaže u oblikovanju identiteta društvene grupe stvaranjem rivalskog drugog kao oličenja svega što mi nismo, kao oličenje Zla.25 Divergencija mi-oni ima dvojak cilj: da ujedini zajednicu, u ovom slučaju da kohezira srpsku naciju i da je odvoji od drugih. Neprijatelj tj. drugi, u ovom slučaju Musliman - ustaša, ima izrazito integrativni potencijal i ulogu vezivnog tkiva jedne grupe pri čemu je i pronalaženje i oblikovanje neprijatelja preduslov homogenizaciji i zajedničkoj akciji zajednice.26 Preispitivanje lične samoidentifikacije, uz stalno autorovo forsiranje pitanja ko si i kome pripadaš u romanu, ide u pravcu isticanja značaja porijekla i religije kao dva osnovna elementa identiteta. Višestruko isticanje da je “krv krv” i da je jača krv bez obzira na odgoj i socijalizaciju, može se povezati sa tezom Antony Smitha o primordijalnom nacionalnom identitetu i genetičkoj vezi članova jedne nacije.27 Prema tome, osoba ima identitet svojih genetičkih, a ne socijalnih roditelja pri čemu odgoj ima marginalan značaj. Tome odgovara teza da se identitet kao i karakterne osobine stiču “rođenjem” i da ih je nemoguće promijeniti. Na taj način se onemogućava fluidnost i višeslojnost nacionalnog identiteta koji se reducira na etno-religijski identitet. Prema tome, u knjizi odgoj i djetinjstvo obrasci, strategije i stereotipi konstruisanja Drugosti u upečatljivim događajima tokom razgradnje bivše Jugoslavije: štampa, TV, film. Gordana Đerić (ur.), Beograd: Edicija Reč, 2008, 16. Konstruktivističko shvatanje identiteta u socijalnoj antropologiji koje podrazumijeva granice, tzv. dijakritike na kojima se gradi naš identitet u odnosu na njihov identitet. Ta granica jeste imaginarna, promjenjiva, ona se dogovara, osporava i predmet je diskusija. Granica između dvije grupe ne samo da ih obilježava već ih i održava i obnavlja. Dijakritike ne crpe važnost iz toga da li su one velike ili male, već iz činjenice da li su promjenjive ili konstantne. Pal Kolsto, “Diskurs i nasilni sukob”. 35. 5

Jovo Bakić, Gazela Pudar, “Ratovi za jugoslavensko nasljeđe i rat za simboličku hegemoniju”. u: Intima javnosti. Okviri predstavljanja, narativni obrasci, strategije i stereotipi konstruisanja Drugosti u upečatljivim događajima tokom razgradnje bivše Jugoslavije: štampa, TV, film. Gordana Đerić (ur.), Beograd: Edicija Reč, 2008, 249. 26

Tarik Jusić, “Medijski diskurs i politika etničkog sukoba: jugoslovenski slučaj”. u: Intima javnosti. Okviri predstavljanja, narativni obrasci, strategije i stereotipi konstruisanja Drugosti u upečatljivim događajima tokom razgradnje bivše Jugoslavije: štampa, TV, film. Gordana Đerić (ur.), Beograd: Edicija Reč, 2008, 58.

27

Antoni D. Smit, Nacionalni identitet. Beograd: Biblioteka XX vek, 1998. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 209

209

25.9.2012 12:06:06

Dženita Sarač–Rujanac

u muslimanskom selu nemaju veliki značaj u izgradnji ličnosti, jer se gotovo romantičarski prikazuje bezbolna preobrazba iz Alije Osmanovića u Iliju Jugovića. Međa koja se više puta spominje u ovom djelu, ima značajno simboličko značenje. Međa je alteritet u značenju drugosti tj. dijakritike. To je razlika između nas i njih koja ima relaciono određenje u smislu ja sam ono što nisi ti i ti si ono što nisam ja. Stoga, bogobojaznost, pravednost, uljudnosti, pismenost, gostoprimstvo, praštanje, dosljednost i slično, samo su karakteristike jedne zajednice. Međa u smislu ključnih godina, poput 1941, promjene političkog sistema, rušenja i izgradnje novog sistema koji mijenja čak i granice zemljišnih posjeda, ukazuje na nepostojanost, na nestabilnost identiteta Muslimana. Nakon analize kroz tezu o etničkom konfliktu, kao i izgradnji identiteta u smislu oštre divergencije mi i oni koja ujedno daje predstavu o viđenju drugog tj. o Muslimanima 1941. godine i međunacionalnim odnosima u toku rata, knjiga Nož podložna je i diskurzivnoj analizi. Pri tome, moguće je pratiti upotrebu jezika, rečenica, riječi i sintaksi kojima se prenosi ključna poruka. Analiza, pri tome prevashodno ima za cilj da “iščeprka” značenje teksta. Njegov značaj proizlazi iz činjenice da jezik, i u ovom slučaju, nije samo neutralno pomoćno sredstvo. Jezik je neodvojivi dio konteksta. Kao dio diskursa koji se u našem slučaju može izučavati kao literarni diskurs, nacionalistički diskurs, srpski diskurs, jezik oblikuju sociološke funkcije kojima služi.28 Jezik se koristi biranim retoričkim sintaksama poput psovke i kletve kao i figurama (Turci, balije, paščad, ustaše, četnici i sl.), metaforama i metonimijama da bi se što vjerodostojnije prenijela poruku koju autor šalje čitaocima. Također, pitanje jezika je vrlo važno jer se, pored religije, jezik smatra osnovnom odrednicom identiteta. Prema tome, etnonacionalnu zajednicu čini grupa koja govori jednim jezikom, što istovremeno ukazuje na apsurdnost identiteta onih koji nemaju svoj jezik. Naučno ustanovljenoj percepciji nacije kao dinamičkoj, mladoj društvenoj kategoriji koja se mijenja, nadopunjuje i izgrađuje tokom procesa nacionalne izgradnje (koji može da traje duže ili kraće i to osobenom i teško definiranom putanjom), u knjizi se suprotstavlja “istinom” o srpskoj naciji koja postoji od pamtivijeka, sa istim i nepromjenjivim, nezamjenjivim elementima krvi, tla i religije! 28

Pål Kolstø, “Diskurs i nasilni sukob”. 27.

210

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 210

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:06

MEĐA IZMEĐU NAS I NJIH 1941. GODINE. IMAGINARNA GRANICA U FILMU NOŽ (1999.)

Ono što je važno spomenuti pri analizi ovakve slike o drugom iz 1941. godine je bezrezervna primjena tzv. logika općeg, načelnog pripisivanja. Polarizacija mi i oni, slika drugog nasuprot nas, podrazumijeva potpunu kolektivizaciju pri čemu se svaki pojedinac svodi na člana neke grupe. Stoga, lični identitet je potpuno zanemaren u korist kolektivnog identiteta. Pojedinac je nedjeljiv od svoje zajednice, nosi sve njene karakteristike. Istovremeno, bez prilike da bira, odgovoran je za sva počinjena djela ostalih pretpostavljenih članova zajednice kako u prošlosti, tako i u sadašnjosti sa veoma malom vjerovatnoćom da će se promijeniti u budućnosti. Svi likovi prema, uhodanoj šemi, glasnogovornici su svoje kolektivne nacionalne svijesti koja se ni na trenutke ne dovodi u pitanje. Ekranizacija knjige Nož ostvarena je 1999. godine u režiji Miroslava Lekića. Film je u srbijanskim medijima reklamiran sa sloganom “Postoji u našem narodu jedna sprava kojom bolje od ikoga u svijetu rukujemo”.29 Iako s dosta noviteta, film prati osnovu knjige. Važno je naglasiti da film završava scenama iz rata 1990-ih godina čime se ponovno ukazuje na neizbježnu sudbinu ponavljanja etničkog sukoba između Muslimana i Srba. Opredijelili smo se za prikaz tri scene iz filma koje upravo oslikavaju ove osnovne ideje Draškovićevog romana. Ove scene pokazuju zašto se i kako konstruiše i reinterpretira kategorija mi i oni. U njima se govori o povratku srpskog vojnika u Hercegovinu, promjenama koje nastaju 1941. godine mobiliziranju muslimanskih masa, mržnji između Muslimana i Srba. Također, akcentirali smo i scenu koja ukazuje na percepciju identiteta Muslimana iz koje se izvlači osnovni uzrok sukoba 1941. godine. 1. Međa (razgovor između Ratomira, vojnika koji se upravo vratio kući nakon kapitulacije jugoslavenske vojske 1941. i komšije Huseina) -Kum Husein nešto ponovo mjeri. Veli da će opet važiti turske međe. -Kume Huseine što puštaš goveda u našu livadu, kume Huseine! -Bilo vaše-sad je naše. 29

Promocija filma upriličena je 20. marta 1999. u Beogradu. Glavne uloge u filmu tumače Žarko Laušević, Bojana Maljević, Aleksandar Berček, Ljiljana Blagojević, Petar Božović, Bata Živojinović i Nikola Kojo. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 211

211

25.9.2012 12:06:06

Dženita Sarač–Rujanac

-Znaš ti dobro da međi nije mjesto ođe. -Druga država-druge međe moj kumašine. Vaša država je prdeknula. -Ma pusti Bratomire, znaš li ti da je Husein prije dva dana postao Hrvat. -Nije Hrvat, već hrvatsko cvijeće. -Slušaj ti, međi je ođe mjesto, a ti budi što oćeš. 2. Jezik (razgovor između šestogodišnjeg Alije i njegove majke Rabije) -Pitaj hodžu može li mi pomoći da nađem brata pa da se zajedno osvetimo Srbima. -Mani se Srba, šejtan ih u džehenem odnio! -Što da se manem, nisu oni jači od nas dvojice. -Jesu, onda ima ih više. -A što oni nas gađaju kamenjem. -Što su paščad. Što nisu vjerovali ni u cara ni u Allaha. -A što ih onda Turci nijesu sve pobili. -Zato što ih je šejtan iz džehenema donio. Nemereš im ništa, kote se ko paščad. Čim progledaju ujedaju. -Pa kad su iz džehenema što mi govorimo njihovim jezikom? Majko, znaš li ti turski? -Okle crna drugo kad nijesam u školu išla. -Zna li tetak? -Jok vala, ko i svi Srbi. -Ima li iko u Osmanovićima da zna? -Znao je rahmetli hodža Velija. On bi te naučio no ga Vlasi ubiše sine. Sjeme im se iskopalo! -Ali majko, zašto mi govorimo srpskim jezikom? -Hajde spavaj, manje će boljeti. 3. Krv je krv (razgovor između studenta Alije i Sikter Efendije) -Stoput sam ovdje stoku ugonio. Na svoje rođeno ognjište. Kukava mi majka. Kuću ja, šta ću ja sa sobom čika Halile? -Ko i dosada, čuj, đe i ja. Ne vidim ja u čemu je razlika. -Što ti imaš svoje ime, oca, majku, uspomene djetinjstvo. Šta je meni od svega ostalo? Ruševine i spolja i iz nutra. Ono što sam do sada imao danas je pomrlo. Go212

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 212

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:07

MEĐA IZMEĐU NAS I NJIH 1941. GODINE. IMAGINARNA GRANICA U FILMU NOŽ (1999.)

tovo! A ono što sam našao tuđe, nikada neće biti moje, nikada. U tome je razlika. Nemam kud ni naprijed ni nazad. -Čekaj, čekaj iste su nam valjine. Samo što sam ja na svoje davno sviko. Na meni je odijelo Safet-bega i Đura Barbarića. Na desnoj nozi Đurova, a na lijevoj Safetova cipela. Samo mali i jadni ljudi misle da su rasparene. -A čije ću ja cipele da obujem? -Svoje, te u kojima si do sada hodao, Rabijine i Ljubičine. Ne razdvajaj ih, ne rasparuj. Jedna te je na svijet donijela a druga te je dojila i podizala mamlaze. -Dojila, podizala i lagala. Moja noga više neće u Osmanoviće. -Sikter! -Promijenit ću ime i prezime! -Sikter! -Druga je krv u meni, a krv je najvažnija! -Krv je krv. Ona ne zavisi od kape koju nosiš ni od Boga kojem se moliš, ni od barjaka ni od imena mamlaze! -Nosim tuđe ime, učio sam tuđe običaje. -Ne možeš potezom olovke da izbrišeš prošlost. Ne može. -Ne mogu ja živjeti i kao Jugović i kao Osmanović. Jedno drugo ništi i satire. Tu postoji međa, nema spona, sve su pokidane, sve! -Ima jedna spona, snažna, neraskidiva. Samo je ti ne vidiš. Tu sponu ne može niko da raskine. Ti si ta spona. Ovdje je tvoj prađed Ničifor služio Bogu. -Ti se krstiš čika Halile! -Neka vam je slava i vječni pokoj dušama vašim mučenici! Bilo, ne ponovilo se! Hajdemo sine! Hajdemo Alija Ilija Jugoviću! *** Kao što se 1941. godina ne može sagledati kao poseban kalendarski isječak, tako se i značaj knjige Nož i ovakva konstrukcija međe tj. granice između nas i njih ne može sagledati bez uvažavanja šireg društveno-političkog konteksta 1980-ih godina. Desetljeće nakon smrti Josipa Broza Tita obilježeno je općedruštvenom “potragom za identiteom”, nacionalnim homogenizacijama i mobilizacijama koje su isključivo jačale kolektivne identitete. Pri tome se prošlost uporno prizivala i iskorištavala, ne služeći samo kao historijsko svjedočanstvo, već kao istina koja treba da osvijesti, upozori i uvjeri na mogućnost BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 213

213

25.9.2012 12:06:07

Dženita Sarač–Rujanac

njenog ponavljanja. Populariziranje kontrasjećanja, tema koje su u jugoslavenskoj historiografiji do tada zanemarivane ili značajno tabuizirane, pokrenuli su prvo mediji preko kojih se takvo “propitivanje historije” prenijelo na nauku i kulturu, a posebno na književnost. Knjiga Nož Vuka Draškovića objavljena 1982. godine jasan je primjer podčinjavanja historije savremenim političkim potrebama. Dio je novog, vrlo popoularnog tzv. nacionalnog realizma. Iako s određenom historijskom okosnicom, ona predstavlja autorovu ličnu konstrukciju dešavanja tokom Drugog svjetskog rata. U njoj se posebno naglašava značaj i dugovječnost međuetničke mržnje, sukoba i neprestana potraga za identitetom. Ovakva autorova predstava etničkog konflikta sa mnoštvom apoteza o nepromjenjivosti i značaju “krvi i tla, vjere i nacije”, o vjekovnoj mržnji i kompleksima o porijeklu, nije doprinijela samo jačanju narodnog, kolektivnog duha već i zaoštravanju međunacionalnog nepovjerenja, straha i mržnje. Ova knjiga, kao i nekolicina drugih ovog “srbijanskog popularističkog talasa” 1980-ih, pokrenula je proces preorijentacije i redukcije srpskog nacionalnog identiteta što je bila značajna priprema za velike političke promjene i krvave međuetničke sukobe 1990-ih godina. Poražavajuće je to što film Nož iz 1999. godine, rađen prema pomenutom romanu, koristeći “umjetničku slobodu” prikazuje nastavak krvavih sukoba iz 1941. tokom 1990-ih godina, danas predstavlja nezaobilazan dio svečanog božićnog programa nekih bosanskohercegovačkih televizijskih kuća.

THE BOUNDARY BETWEEN US AND THEM 1941. THE IMAGINARY BORDER IN THE FILM KNIFE (NOŽ, 1999) Summary The 1980-ies in Yugoslavia were marked with a “quest for identity”, national homogenization and mobilization which exclusively strengthened the collective identities. Thereby, history was persistently called upon and used, not only as a historical account, but also as truth which had to awake, 214

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 214

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:07

MEĐA IZMEĐU NAS I NJIH 1941. GODINE. IMAGINARNA GRANICA U FILMU NOŽ (1999.)

warn and convince about the possibility that it will repeat itself. Within the frame of the popularization wave in literature the novel Nož (Knife) by Vuk Drašković was published in 1982 and it accentuated the national conflicts from 1941. The novel especially emphasizes the significance and the longevity of inter-ethnic hatred, conflict and endless search for identity. The author’s accentuating of the boundary as otherness had the aim to reconstruct the identity of the social group by creating the rival other as the embodiment of everything that we are not. Such a construction made a complete polarization on us good and them bad.

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 215

215

25.9.2012 12:06:07

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 216

25.9.2012 12:06:07

Sabina Ferhadbegović

USTANAK, NARODNOOSLOBODILAČKA BORBA, BRATOUBILAČKI RAT: 1941. GODINA U FILMOVIMA ‘’MAJOR BAUK’’ I ‘’GLUVI BARUT’’ “Osjetivši što im spremaju okupatori i ustaše, ugrožene narodne mase Bosne i Hercegovine sklanjaju se u šume i planine i pod rukovodstvom ljudi, koje je u zbjegove uputila Partija, organiziraju prve borbene grupe i odrede.“1 Abstrakt: Narativnim konstrukcijama rat dobiva smisao, biva opravdavan ili delegitimiran i kao takav ulazi u kolektivno sjećanje i postaje konstitutivni element identiteta grupa. Sjećanje na Drugi svjetski rat je u socijalističkoj Jugoslaviji činilo osnovu naracije o početku države i najvažniji motiv državne mitologije kojom je Komunistička partija legitimirala svoju vlast i istovremeno definisala matricu normativnih socijalnih pravila. Od početka priče zavisi koja će njena verzija postati dominantna. Zbog toga se u prilogu analizira kako su dešavanja 1941. godine predstavljena u prvom bosanskohercegovačkom igranom filmu “Major Bauk”, a kako skoro četrdeset godina kasnije u posljednjem partizanskom filmu “Gluvi barut”. Pri tome se fokusira na transformaciju oficijelnog sjećanja i koherentnost

1

Tomo Čubelić/Milovan Milostić (1955): Pregled historije Narodnooslobodilačke borbe Jugoslavije. Zagreb: Matica Hrvatska, 86. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 217

217

25.9.2012 12:06:07

Sabina Ferhadbegović

oficijelnog narativa kao i na aktivno djelovanje filma pri formiranju i formuliranju historije. Ključne riječi: Naracija, ustanak, Narodnooslobodilačka borba, Drugi svjetski rat, Major Bauk, Gluvi barut, film

I

P

rvi kadar djeluje kao uramljena slika. Crno-bijeli planinski pejzaž, stado ovaca kraj rijeke, jahač na konju. Međutim, idila vara. Promjenom perspektive jasnije se vide ljudi u odrazu rijeke i oružje na jahačevom ramenu. Iz blizine se prepoznaje očaj i strah na licima žena, djece i starih, koje mračne i naoružane spodobe zajedno sa ovcama tjeraju ispred sebe. Simbolika slike je više nego jasna: rat je i nedužne vode na klanje kao jaganjce. Godina 1941. u bosanskom je selu godina zločina. Stado ovaca je i u završnom kadru “Gluvog baruta” Bahrudina Bate Čengića. Međutim Čengić ovce ne asocira prvenstveno sa nevinim žrtvama. Njegovo insceniranje nameće drugačiju interpretaciju. Partizani napuštaju selo i idu u dalje borbe, za njima ostaju svježe humke, a ovce ih slijede. Godina 1941. u bosanskom je selu godina smrti. “Major Bauk” je prvi bosanskohercegovački igrani film snimljen 1951., dok je “Gluvi barut” posljednji, takozvani partizanski film, napravljen 1990. godine. Nakon četiri decenije uspona i padova i različitih političkih, ekonomskih i državnih kriza, socijalistička Jugoslavija je stajala pred raspadom, što se već dogodilo sa Savezom komunista. Kako se priča o 1941. o ustanku i ratu promijenila za to vrijeme? Na kojim narativima su bazirale različite priče i koje narative su producirale odnosno reproducirale? Termin narativa je u ovom kontekstu od centralne važnosti, jer faktičnost stvarnih dešavanja 1941. nije od interesa već funkcionalnost odabranog načina pričanja i vizualizacija priče.2

2

O narativima vidi Wolf Schmid (2008): Elemente der Narratologie. Berlin: Walter de Gruyter.

218

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 218

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:07

USTANAK, NARODNOOSLOBODILAČKA BORBA, BRATOUBILAČKI RAT: 1941. GODINA U FILMOVIMA ‘’MAJOR BAUK’’ I ‘’GLUVI BARUT’’

Bez narativnog okvira, rat bi jednostavno bio nasilje.3 Tek kroz narativne konstrukcije on dobiva smisao, biva opravdavan ili delegitimiran i kao takav ulazi u kolektivno sjećanje i postaje konstitutivni element identiteta grupa.4 Bez priče o ratovima se ne može ispričati priča o jačanju moderne države i stvaranju nacija. Estetiziranje rata, standardiziranje ratnih iskustava i njihovo kontekstualiziranje u važeći kanon vrijednosti su centralni elementi legitimacije vladavine i kao takvi centralni elementi mitova o početku.5 O funkciji Drugog svjetskog rata i njegovoj važnosti za socijalističku Jugoslaviju napisano je mnogo.6 Film u većini publikacija ne igra veliku ulogu. Pogotovo ne njegova specifična estetika, interpretacije i intencije autora i ut-

3

Drew Gilpin Faust (2004): “We Should Grow Too Fond of It”: Why We Love the Civil War? Civil War History 50 (4), 368–383, 383. 4

Susi Frank (2009): Einleitung: Kriegsnarrative. Natalia Borissova/Susi Frank/Andreas Kraft (eds.): Zwischen Apokalypse und Alltag. Kriegsnarrative des 20. und 21. Jahrhunderts. Bielefeld: Transcript, 7–39, 9. O konceptu kolektivnog sjećanja vidi Jan Assmann (1992): Das kulturelle Gedächtnis. Schrift, Erinnerung und politische Identität in frühen Hochkulturen. München: Beck; Aleida Assmann (2006): Der lange Schatten der Vergangenheit: Erinnerungskultur und Geschichtspolitik. München: Beck. 5

Albrecht Koschorke (2007): Zur Logik kultureller Gründungserzählungen. Zeitschrift für Ideengeschichte 2, 5–12.

6

Wolfgang Höpken (2001): Kriegserinnerung und Kriegsverarbeitung auf dem Balkan: zum kulturellen Umgang mit Kriegserfahrung in Südosteuropa im 19. und 20. Jahrhundert, Südosteuropa-Mitteilungen 41, H 4, 371-389, 384; Wolfgang Höpken (1994): Von der Mythologisierung zur Stigmatisierung. “Krieg und Revolution” in Jugoslawien 1941-1948 im Spiegel von Geschichtswissenschaft und historischer Publizistik. Eva Schmidt-Hartmann (ed.), Kommunismus und Osteuropa. Konzepte, Perspektiven und Interpretationen im Wandel. München (Veröffentlichungen des Collegium Carolinum, 76), 165-202; Holm Sundhaussen (2008): Der Zerfall Jugoslawiens und dessen Folgen, Aus Politik und Zeitgeschichte 32, 9-18. Heike Karge (2010): Steinerne Erinnerung – Versteinerte Erinnerung. Kriegsgedenken in Jugoslawien 1947-1979. Wiesbaden: Harrassowitz (Balkanologische Veröffentlichungen, 49); Husnija Kamberović ed. (2006): 60 godina od završetka Drugog svjetskog rata – Kako se sjećati 1945. godine. Sarajevo: Institut za istoriju; Sulejman Bosto/ Tihomir Cipek/Olivera Milosavljević eds. (2008): Kultura sjećanja: 1941. Povijesni lomovi i savladavanje prošlosti. Zagreb: Disput (Biblioteka srednji put, 9); Sulejman Bosto/Tihomir Cipek eds. (2009): Kultura sjećanja: 1945. Povijesni lomovi i savladavanje prošlosti. Zagreb: Disput (Biblioteka srednji put, 13). BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 219

219

25.9.2012 12:06:07

Sabina Ferhadbegović

jecaj na politiku i kulturu.7 To iznenađuje, jer najkasnije nakon “visual turn” i historičari posmatraju film i fotografiju ne samo kao ogledalo jednog vremena i kao takve kao historijske izvore per se, već se također fokusiraju na njihove funkcije pri aktivnom djelovanju na formiranje i formuliranje historije. Harald Welzer polazi od toga, da je sjećanje organizovano na estetski način i da se historija ne može zamisliti bez slika.8 A slike – kao i pokretne slike – nisu samo reakcija na događaje i instrumenti politike historije. One nude specifični okvir za tumačenje historije i socijalnog, a istovremeno konstruišu iste i kondicioniraju posmatrače.9 Za razliku od fotografije, film jače integriše narativni i anti-narativni moment i time dobiva dodatnu autentičnost. Kako ispričati rat? Susi Frank definiše četiri mogućnosti, koje se djelimično isprepliću: 1. Refleksije o doživljaju, priči i događaju (svjedočenje 1) 2. Refleksije o propagandi i reflektivno korištenje narativnih strategija, da bi se konstruisale matrice kolektivne identifikacije 3. Refleksije o traumatiziranju i nemogućnosti pričanja (svjedočenje 2) 4. Refleksije o prekoračenju granica u ratu.10 Koja verzija ispričane priče će postati dominantna zavisi od različitih faktora. Jedan od najbitnijih je odabir početka: Od definicije početka zavisi, hoće li konflikt biti karakterisan kao rat ili kao građanski rat, kao revolucija ili kao ustanak. I dok su pojmovi revolucije ili ustanka pozitivno konotirani, građanski ratovi simboliziraju eskalaciju nekontrolisanog nasilja, nesloge i 7

Gerhard Paul (2006): Von der historischen Bildkunde zur Visual history. Eine Einführung. Gerhard Paul (ed.): Vistal history. Ein Studienbuch. Göttingen: Vandenhoeck & Ruprecht, 7-36. 8. O odnosu između filma i sjećanja vidi Paul Virilio (1989): War and Cinema: The Logistics of Perception. London: Verso; James Chapman (2008): War and Film. Trowbridge: Cromwell Press; Dobar pregled nudi Gerhard Paul (2003): Krieg und Film im 20. Jahrhundert. Historische Skizze und methodologische Überlegungen. u: Bernd Chiari (ed.): Krieg und Militär im Film des 20. Jahrhunderts. München: Oldenbourg, 3-76. 8

Harald Welzer (1995): Das Gedächtnis der Bilder. Eine Einleitung. Harald Welzer (ed): Das Gedächtnis der Bilder. Ästhetik und Nationalsozialismus. Tübingen: Edition diskord 1995, 7-14, 8. 9

Paul (2003), 4.

10

Frank (2010), 8.

220

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 220

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:07

USTANAK, NARODNOOSLOBODILAČKA BORBA, BRATOUBILAČKI RAT: 1941. GODINA U FILMOVIMA ‘’MAJOR BAUK’’ I ‘’GLUVI BARUT’’

razdora.11 Historijski posmatrano iskristalizirala su se dva modela sjećanja na građanske ratove: grčki i rimski. I dok grčki model bazira na državno sankcionisanom zaboravu i njegovom pozitivnom i stabilizirajućem djelovanju na društvo, rimski model je sušta suprotnost. Kroz detaljno opisivanje grozota podsjeća se na katastrofu građanskog rata, upravo da bi se ona izbjegla u budućnosti. Socijalističke države su nakon 1945. uložile mnogo truda, kako bi kontrolisale oficijelno sjećanje, a Komunistička partija Jugoslavije brzo je uočila značaj filma i filmske industrije pri formiranju svijesti i “produkciji smisla”.12 Kako je Drugi svjetski rat igrao centralnu ulogu pri legitimiranju i konstrukciji legalnosti njene vlasti, tako i većina filmova snimljenih nakon 1945. godine pripada žanru ratnih, takozvanih partizanskih filmova.13 Gerhard Paul navodi tri aspekta pomoću kojih historičari metodološki mogu analizirati ratni film: 1. mentalitetsko-historijski pristup, 2. kultura sjećanja i 3. historijsko-didaktički pristup.14 Analizom ratnog filma iz mentalitetsko-historijske perspektive fokusira se na dinamiku rata i ulogu filma pri mobiliziranju jedne društvene zajednice za ili protiv rata. Pri tome se rekonstruišu stavovi društva prema ratu za vrijeme njegovog trajanja. Svojim interpretacijama konflikta film, kao i drugi mediji, utiče na njegov tok i u stanju je dinamizirati ga imaginacijama socijalne identifikacije i diferencijaci11

Herfried Münkler (2005): “Geleitwort”. Isabella von Treskow/Albrecht Buschmann/Anja Bandau (eds.): Bürgerkrieg. Erfahrung und Repräsentation. Berlin: Trafo, 7–12; Ethel Matala de Mazza (2011): Unzivile Kriege. Plädoyer für eine andere Kulturtheorie gewaltförmiger Dauerkonflikte. Sabina Ferhadbegović/Brigitte Weiffen (eds.), Bürgerkriege erzählen. Zum Verlauf unziviler Konflikte. Konstanz 2011, 321-344. 322. 12

Predrag M. Marković (2006): Vom sozialistischen Realismus bis zum sozialistischen Ästhetizismus: Die merkwürdige Entwicklung der ästhetischen Ideologie der jugoslawischen Kommunisten. Barbara Bayer/Angela Richter (ed.): Geschichte (ge-)brauchen. Literatur und Geschichtskultur im Staatssozialismus: Jugoslawien und Bulgarien. Berlin: Frank & Timme, 33-44, 37.

13

Goran Miloradović (2002): Staljinovi pokloni. Tematika jugoslovenskog igranog filma 1945-1955. Istorija 20. veka 1, 97-114, 101. O jugoslovenskom filmu vidi Pavle Levi (2007): Disintegration in frames : aesthetics and ideology in the Yugoslav and post-Yugoslav cinema. Stanford, Calif: Stanford Univ. Press.; Margit Rohinger (2008): Der jugoslawische Film nach Tito. Konstruktionen kollektiver Identitäten. Wien/Berlin: Lit Verlag; Petar Ljubojev (1995): Evropski film i druütveno nasilje. Svet minulog kolektivizma. Beograd: Prosveta. 14

Paul (2003), 4-5. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 221

221

25.9.2012 12:06:07

Sabina Ferhadbegović

je.15 Nakon svakog rata dolazi do retrospektivnih redukcija i novih tumačenja dogođenog. Filmom se legitimiraju ili delegitimiraju, opravdavaju ili osuđuju ratna djelovanja, a to mnogo govori o vrijednostima oko kojih se formira jedno društvo i važnosti onoga, čega se oficijelno treba sjećati i onoga što ulazi u kolektivno sjećanje. Historijsko-didaktičkim pristupom se, prema Paul-u, pojašnjava koje predstave o ratu i slike rata utiču na aktuelne stavove o njemu. U kontekstu Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji i sjećanja na njega nakon 1945. godine ova tri pristupa se ukratko mogu definisati kao dimenzije doživljavanja rata, njegove reprezentacije i prevazilaženja ratnog stanja.16

II “Tako je 27. srpnja, na znak, koji je dalo partijsko vodstvo, poveden oružani ustanak.” 17 U većini studija o partizanskom ratnom filmu se analiziraju stereotipi oficijelno nametnutog sjećanja na Drugi svjetski rat.18 Priča o ratu svodi se na priču o stvaranju nove jugoslovenske države, zajedničkoj borbi naprednih snaga svih jugoslovenskih naroda i narodnosti na čelu sa KPJ protiv “okupatora i narodnih izdajica”, bratstvu i jedinstvu i socijalističkoj revoluciji.19 Za razliku od tog pristupa, mene interesuju transformacija oficijelnog sjećanja, kao što je definiše Aleida Assmann,20 i koherentnost oficijelnog narativa. Godina 1941. 15

Sabina Ferhadbegović/Brigitte Weiffen eds. (2011): Einleitung. Zum Phänomen der Bürgerkriege. Bürgerkriege erzählen. Zum Verlauf unziviler Konflikte. Konstanz: Konstanz University Press, 9-33.

16

Ferhadbegović/Weiffen (2011), 27.

17

Čubelić/Milostić (1955), 86.

18

Miloradović (2002), 101.

19

Hoepken (1994); 196; Karge (2010), 24; Miloradović (2002), 101-104; Marković (2006), 37-38.

20

Aleida Assmann (2011): Vergessen oder Erinnern? Wege aus einer gemeinsamen Gewaltgeschichte. Sabina Ferhadbagović/Brigitte Weiffen (eds.): Bürgerkriege erzählen. Zum Verlauf unziviler Konflikte. Konstanz: Konstanz University Press, 303-320, 307. Assmannova argumentira da društvene zajednice na masivno nasilje reagiraju njegovanjem sjećanja

222

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 222

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:07

USTANAK, NARODNOOSLOBODILAČKA BORBA, BRATOUBILAČKI RAT: 1941. GODINA U FILMOVIMA ‘’MAJOR BAUK’’ I ‘’GLUVI BARUT’’

kao godina početka pri tome igra posebnu ulogu. U svojoj analizi fokusiram se na priču o legalnosti i legitimnosti, koje su, kao što su zaključili Schlichte i Veit, centralni faktori, koji odlučuju o uspjehu ili neuspjehu naoružanih grupa u građanskom ratu.21 A da li će ta priča postati dominantna, ne zavisi samo od njene dominantnosti medijskim kanalima, već i od toga koliko je konzistentna i blizu stvarnosti. Od toga, na koji način je ispričana. Nikola Popović i Bata Čengić biraju sličnu metodu početka, koju Popović izvodi statično, a Čengić dinamično: Iz situacije distance gledalac se već u sljedećoj sceni prebacuje u epicentar dešavanja. Bosansko selo 1941. Ali dok je kod Popovića od početka jasno, ko su dobri, a ko loši, jer prikazuje kako naoružani četnici sprovode civile, kod Čengića se vojska nedefinisane pripadnosti vraća iz pljačke. Scenarij za “Majora Bauka” je napisao Branko Ćopić, a njegov roman “Gluvi barut”, objavljen 1957. poslužio je Bati Čengiću kao inspiracija za scenarij istoimenog filma.22 Ćopić pripada generaciji direktno involviranih u rat. Njegova djela su jako autobiografski obojena, jer je i sam bio partizan i partizanski komesar, što mu je u socijalističkoj Jugoslaviji davalo dodatnu legitimaciju.23 “Major Bauk” je priča o heroju, čije je junaštvo toliko, da i mrtav pobjeđuje protivnike. Priča je ispričana u stilu epske narodne pjesme iz perspektive herojske “revolucionarne majke”,24 koja pripovijeda rat. U kratkom dijalogu sa četničkim majorom Vranićem Marija naglašava, da je Major Bauk stvoren na zločin ili zaboravom i šutnjom. Pri tome sjećanje ne ostaje statično, već se mijenja ovisno o historijskim kontekstima i važećim kulturološkim vrijednostima. 21

Alex Veit/Klaus Schlichte (2011): Gewalt und Erzählung. Zur Legitimierung bewaffneter Gruppen. Sabina Ferhadbegović/Brigitte Weiffen (eds.). Bürgerkriege erzählen. Zum Verlauf unziviler Konflikte. Konstanz: Konstanz University Press, 153-176, 153. 22

Branko Ćopić (1957): Gluvi barut. Beograd: Prosveta; Čengić je u intervjuu sa njemačkom naučnicom Dr. Margit Rohringer naglasio, da mu je trebalo deset godina, da pronađe producente za “Gluvi barut”. O tome vidi Rohringer (2008), 283; Ljubojev (1995), 234. 23

Za detaljnije o Branku Ćopiću vidi: Enes Čengić (2008): Branko Ćopić. Treba sanjati. Zenica: Vrijeme. 24

Renata Jambrešić Kirin (2009): Rodni asekti socijalističke politike pamćenja Drugog svjetskog rata. Sulejman Bosto/Tihomir Cipek (eds.): Kultura sjećanja: 1945. Povijesni lomovi i savladavanje prošlosti. Zagreb: Disput (Biblioteka srednji put, 13), 59-82, 61. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 223

223

25.9.2012 12:06:07

Sabina Ferhadbegović

takoreći od strane revolucionarnog pokreta, dok je ona samo njegova biološka majka. VRANIĆ: Ti si dakle rodila Majora Bauka. MAJKA: Ne nisam. VRANIĆ. Nisi, kako to? Zar ga se odričes? MAJKA: Ne, ja sam rodila samo dobrog i mirnog dječaka. Svoga Miću. Mrava ne bi zgazio. VRANIĆ: Bauka si ti odgajala, zloglasnog Majora Bauka. MAJKA: Majora Bauka. E gospodine. Davno je Bauk od majke otišao. Drugi su njega podigli. Drugi mu oči otvorili. Kako ja mogu reći, on je samo moj... VRANIĆ: Lepo rečeno stara, lepo. Ali to ne izlazi iz tvoje glave. Znam ja čije su to reči. MAJKA: Moje, bile i ostale. Majka je u ovom filmu i svemajka koja tuguje za sinom i osuđuje zlo, ali i poetska figura, koja iz svoje tragične pozicije opravdava ideološke naracije. Uloge su jasno podijeljene: Na jednoj strani stoji Miloš Bauk, pošteno seljačko dijete, koje odrasta bez oca – kojega su u Sarajevu ubili žandari – a na drugoj strani je njegov drug Pero, nasljednik pilane, koji već na početku filma, još kao dječak, izdaje Bauka.25 Suprotnost svjetova iz kojih njih dvojica proizlaze jedan je od osnovnih motiva filma. Dok Bauk biva insceniran kao borac za pravdu, koji u staroj Jugoslaviji organizuje štrajkove i u maniru Robin-a Hood-a izaziva vlast, Pero je predstavnik izrabljujuće vladajuće klase. Rat još jasnije razgraničava ova dva svijeta: 1941. je u ovom kontekstu istovremeno i godina kulminacije, kao i godina kontinuiteta. “Otjeraćemo i okupatora i žandare”, govori Bauk svom starom učitelju i već u sljedećoj sceni jaše od kuće do kuće i organizuje ustanak. A to saznajemo od Pere, dok ovaj skupa sa institucionaliziranom elitom – bivši poslanik, knez i bivši žandar – planira 25

“Pobjegao izdajice” govori Miloš Bauk još kao dječak za njegovog druga Peri, koji ga ostavlja na cjedilu, dok su skupa krali kruške.

224

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 224

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:07

USTANAK, NARODNOOSLOBODILAČKA BORBA, BRATOUBILAČKI RAT: 1941. GODINA U FILMOVIMA ‘’MAJOR BAUK’’ I ‘’GLUVI BARUT’’

politiku. I dok Bauk vodi partizane, Pero ide u četnike, želi čekati i taktizirati. Ustanak je prikazan kao izvorno narodna, ali izrazito muška stvar, jer se među glavnim likovima, osim Baukove majke ne nalazi ni jedna žena. Organizacija ustanka je pod okriljem Komunističke partije a cilj mu nije samo borba protiv okupacije već i borba za promjenu vlasti. Dok su ustanici disciplinovani, uredni i organizovani, četnici bivaju predstavljeni kao razularena, pijana i razuzdana gomila, a njihove vođe kao taktičari koji “šuruju sa neprijateljem” i pored dogovora o zajedničkoj akciji u ključnom momentu izdaju partizane okupatorima. Četnička izdaja vodi do teška borbe i rezultira zločinom: okupatorski vojnici ubijaju sve učenike seoske škole. Narod i pored svih žrtvi jasno ostaje na ustaničkoj strani. U zatvoru, Baukova majka Marija prerasta iz svoje uloge majke heroja u majku pokreta čija je centralna poruka formulirana u sljedećem dijalogu sa starcem Trišom: TRIŠA: O brate junačke djece. ZATVORENIK: To su SKOJ-evci. MAJKA: Takve majka već drugi mjesec ovdje gleda. Pa zar mislim samo na Miloša. Već sam ga živa prežalila. TRIŠA: Ej kad bi on ovo vidio ovakvu mladost. SKOJEVAC: Zna Miloš za nas. I znaće MAJKA: I neka nikada ovo ne zaboravi. Neka pamti svakog dječaka i svaku curicu. Oni sve ostaviše, očeve i majke svoje i pođoše za njim. TRIŠA: Nikad ovo i niko ne može zaboraviti. Ova scena je bitna jer aludira na važnost mladih pri podizanju ustanka. Međutim u ovom mometnu upravo ustanak jasno prelazi granice lokalnog otpora protiv okupatora. Već je prerastao u pokret, masovnu borbu, koja zahtijeva prekidanje svih porodičnih i lokalnih veza i njihovo prevazilaženje sa ciljem pobjede. Mladi i zbog svoje imaginarne nekompromitiranosti preuzimaju ulogu žrtvene generacije, koja zadužuje buduće generacije, dok su Baukova majka i Triša inscenirani u stilu epskih narodnih pjevača kao nositelji sjećanja

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 225

225

25.9.2012 12:06:07

Sabina Ferhadbegović

– u zatvoru Marija omladini prenosi priču o Bauku, a Triša upozorava, da se ne zaboravi. Na što gledaoce podsjeća “Major Bauk“? Svojom specifičnom estetikom i simbolikom taj film kreira realnost, koja bez obzira na sve posebnosti priče reproducira narativ o Narodnooslobodilačkom ratu koji je formuliran još za vrijeme Drugog svjetskog rata i koji se bazira na sljedećim motivima: Glavni junak je seljak i radnik, čije se djelovanje prikazuje u kontinuitetu sa prijeratnim periodom – više puta se u filmu pjeva pjesma “Zeleni se kraj barake trava, gdje je Bauk ubio žandara“; ustanak je pokrenut od strane naroda pod vodstvom Komunističke partije i prerastao je u opštenarodnu borbu; neprijatelji su jasno definisani, to su prvenstveno okupacijske sile i četnici, mada se film fokusira na četničku izdaju, koja je sveprisutna kao i njihova kolaboracija sa okupatorima i korumpiranost i beskrupuloznost predstavnika starog sistema; partizanski pokret je proizašao iz naroda i jedini se bori za oslobođenje. Godina 1941. je prema tome godina ustanka, godina početka, godina u kojoj se dobro definitivno odvaja od zla. Godina, nakon koje više nema povratka na staro, jer se narod, prije svega mladi, organizirao i podigao protiv tlačenja i otvara put novom. I dok Bauk i njegovi suborci bivaju prikazani kao hrabri, disciplinirani, samouvjereni, ponosni i spremni da za slobodu pokidaju sve veze i daju svoj život, četnici su njihova sušta suprotnost: kukavice niskih moralnih vrijednosti i zločinci. Partizanski pokret tako biva legitimiran na različite načine: Borbom protiv okupatora, uskom povezanošću sa narodom kao i visokim moralnim vrijednostima partizana. Rat je u “Majoru Bauk” Narodnooslobodilačka borba, a tu borbu Popović inscenira bez krvi i direktnih slika zločina i strave rata. Većina njegovih gledalaca je taj rat doživjela te ih ni režiser ni scenarista nisu željeli dodatno uznemiriti ili uzbuditi. Stoga insceniraju Narodnooslobodilačku borbu kao pravedni rat protiv nepravde okupacije, protiv nepravde starog sistema vlasti i struktura moći. Osnovne poruke filma su optimizam i nada, svojstveni svim pričama o početku.26 Upravo zbog te nade, da je ustankom započelo novo doba i utemeljena nova, pravednija zajednica, Narodnooslobodilačka borba dobiva i ima smisao, kao i sve žrtve povezane sa njom. Na to Popović podsjeća posljednjom scenom, slikom omladinske udarne brigade “Miloš Bauk”, vojne jedinice profesionalnog izgleda, kojoj Baukova 26

Frank (2009), 11.

226

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 226

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:07

USTANAK, NARODNOOSLOBODILAČKA BORBA, BRATOUBILAČKI RAT: 1941. GODINA U FILMOVIMA ‘’MAJOR BAUK’’ I ‘’GLUVI BARUT’’

majka predaje zastavu i prati je u rat. Ti mladi ljudi zauzimaju mjesto herojapojedinca Miloša Bauka, da bi nastavili ono čime ih je obavezala njegova herojska smrt, pobijedili neprijatelje, oslobodili zemlju i osnovali pravedno društvo.

III “Dobro organizirani partizanski odredi smjelo i odlučno stupaju u akciju.“27 Mnogo kompleksnije i sa više protivrječnosti ispričana je priča “Gluvog baruta“: i ovaj put je radnja smještena u etnički srpsko selo, i ovaj put su ustanak i Narodnooslobodilačka borba centralni motivi. Branko Ćopić nije napisao scenarij, ali je njegov roman Bati Čengiću poslužio kao inspiracija. U “Gluvom barutu” je ustanak već započeo, ali se predstavlja kao neorganizovana i nekontrolisana pobuna bez discipline i ograničena na lokalni prostor. Lokalni komandant, bivši kraljevski oficir Radekić, predvodi seljake, čiji je osnovni cilj da sačuvaju svoje selo. Ustanak se inscenira kao eksces, nakon kojeg slijedi slavlje. Partizanski komesar to komentariše zaključkom “Otkako ste digli ustanak, samo se ždere i nazdravlja.” I dok partizanska borba služi široj zajednici, svijet seljaka se završava na granici sela. Kontrast između ta dva pristupa izražen je u primjedbi partizana Španca, koji je nakon ubistva prvog komesara poslan u selo, da dovede situaciju pod kontrolu i preuzme komandu: “Gledaš svoju kuću, a mi lijemo krv.” Seljane Čengić inscenira kao nepismen i politički nezainteresovan, ali lukav svijet. I dok je u “Majoru Bauku” narod jasno na strani ustanika i partizana, u “Gluvom barutu” 1941. nije godina junaštva, već godina početka bratoubilačkog rata. Okupacija se ne prikazuje, stranih vojnika nema, borbe i ubistva su rezultat unutrašnjeg konflikta. U mikrokosmosu sela krenuo je “brat na brata”, kako kaže brat četničkog vojvode Drakulića, dok ovaj Radekiću prebacuje: “Izd´o si kralja, izd´o si srpski narod. Bog će te kaznit´ jer si se s´njima sliz´o.” Konfliktne linije ovdje ne dijele samo prijatelje već i porodice, što još intenzivnije delegitimira primjenu sile. Spirala nasilja je pokrenuta sa strane, 27

Čubelić/Milostić (1955), 86. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 227

227

25.9.2012 12:06:08

Sabina Ferhadbegović

okupacijom, ali je centralno pitanje ovog filma, koji su to autohtoni potencijali nasilja njome oslobođeni i na koji način bivaju kanalizirani. Prvi komesar koji ustanak želi proširiti iz sela i pokrenuti seljane biva ubijen iz potaje, a seljanke kolektivno utapaju partizanku u koritu. To su nijema ubistva, sprovedena u ime seljačkog kolektiva, kao odraz patrijarhalne kulture, na koju apeliraju četnici. “Narod se u pravdu razumije k´o ti i ja”, govori Radekić Špancu, dok četnički vojvoda poziva: “Braćo, sudite im. Narodni gnjev je najbolji sudija. Udri komuniste!” Kod Čengića je rat direktno povezan sa ubistvima i on se ne ustručava direktno pokazati zločin i razaranja, bez njihovog istovremenog estetiziranja. Pri tome slijedi Ćopićevu misao, da je rat otkrio ljudska “skrivena unutrašnja lica” i pokazao kakvi su uistinu.28 Godina 1941. je prema tome godina haosa, godina pometnje, godina nesigurnosti, ali i godina istine. Borba između dobra i zla se kod Čengića ne vodi na razini ideologije, već se o njoj odlučuje individualno, ovisno o ličnosti, dok se borba između starog i novog, između arhaičnog, što je u komunističko vrijeme bilo jednako zaostalom, i modernog vodi kolektivno. Istovremeno, “Gluvi barut” struktuira haos rata. Neredu i arhaičnom ratu ustanika on suprotstavlja red i militarizaciju partizanskog pokreta. Seljani su neorganizovani krenuli u borbu, da bi odbranili sopstveno selo i sačuvali staro. Dok su partizani prikazani kao već uniformisana vojska u kojoj se zna red i čija se pravila djelovanja orijentiraju po vojnoj logici i u “Gluvom barutu” su četnici prikazani kao bradate i razularene spodobe, zainteresirane samo za jelo i piće. I kod Čengića pokušaj saradnje između dvije vojske završava izdajom četnika, dok se partizani insceniraju kao branioci zemlje. Oni su već profesionalni ratnici, koji su prekinuli sve lične i porodične veze. Njihova imena više nisu bitna, jer su ratom stekli novi identitet i predstavljaju nam se kao “Španac”, “Zunzara” ili “Mrki”. Nasilje koje oni primjenjuju opravdava se višom idejom, a to je revolucija.29 U ime revolucije ubijaju javno i glasno ili kao što kaže Španac: “Mi smo došli da podižemo revoluciju, a ne da se Bogu molimo.” “Peta kolona” ide pred revolucionarni sud, a Španac je zbog “lijevog skretanja” u drugu fazu revolucije degradiran i isključen iz partije. Srž konflikta, 28

Branko Ćopić (1955): Prolom. Beograd: ³Prosveta, 61.

29

O vizualiziranju prevrata u jugoslovenskoj konematografiji vidi Ljubojev (1995), 234-247.

228

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 228

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:08

USTANAK, NARODNOOSLOBODILAČKA BORBA, BRATOUBILAČKI RAT: 1941. GODINA U FILMOVIMA ‘’MAJOR BAUK’’ I ‘’GLUVI BARUT’’

pred kojim se nalazila Komunistička partija Jugoslavije, kako 1941. preuzeti kontrolu nad ustankom i usmjeriti ga u pravcu promjene sistema formulirao je “Mrki”, Špančev komandant, u momentu osuđivanja i degradiranja istog: MRKI: Ko te ovlastio da pališ selo? ŠPANAC: Ovlastila me revolucija. MRKI: Nije ovo oktobar, nije ni Španija. Ova četa je sastavljena od seljaka (...) Ovo je gorovita i fukarna Bosna! Ne mogu ti ja ovdje iz džepa izvući radničku klasu. Toga voća nema u Bosni, moj mladiću! Naši se ljudi sastoje od seljačkih krtica i četnika koje smo mukom odvojili od pluga. Od ljudi kakav je ovaj Miloš Radekić. Zašto njemu ne pucaju u glavu? Tek nakon korigovanja kursa i konačnog integrisanja Radekića u partizanski pokret se i seljani se opredjeljuju za prevrat i masovno učestvovanje u Narodnooslobodilačkoj borbi. Razlog opredjeljenja Čengić ne obrazlaže ideologijom, već osjećajem bliskosti i pripadnosti koje seljaci gaje prema Radekiću. On je jedan od njih i zbog toga ga i slijede. Jednako tako bi ga slijedili i u četnicima, sugerira ovakvo insceniranje, da se Radekić opredijelio za njih. Završna scena “Gluvog baruta” je i pored sve sličnosti u potpunoj suprotnosti sa završnom scenom “Majora Bauka”. I Čengić prikazuje vojnu jedinicu, kako napušta selo i odlazi u rat, ali dok Popović heroizira vojsku i optimističan je kroz fokusiranje na dinamična tijela mladih ratnika, Čengićeve vojnike, koji bivaju prikazani od pozada i iz daljine prati stado ovaca. Iza njih ostaju svježe humke, dok kamera u posljednjem kadru miruje na stećku.

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 229

229

25.9.2012 12:06:08

Sabina Ferhadbegović

IV “Riječ Partije razumjele su i prihvatile široke mase naroda Bosne i Hercegovine i u borbi za ostvarenje velikih ciljeva Narodnooslobodilačke borbe dale nebrojeno mnogo žrtava, utvrđujući svojom krvlju i kostima najveću tekovinu Narodne revolucije, bratstvo i jedinstvo naših naroda.”30 Kontrastiranje prvog sa posljednjim snimljenim “partizanskim filmom” bosanskohercegovačke kinematografije jasno prikazuje, kako se u socijalističkoj Jugoslaviji promijenila priča o 1941. i pri tome se može primijetiti na koji način se transformisalo sjećanje o ratu: narativi o ustanku, narodnooslobodilačkoj borbi i bratoubilačkom ratu su od početka međusobno povezani u priču o Drugom svjetskom ratu. Dok direktno nakon rata težište leži na naglašavanju i heroiziranju Narodnooslobodilačke borbe – što se naravno izrazitije primjeti u klasičnom partizanskom filmu i kinematskoj obradi velikih ofanziva – fokus je najkasnije 1970-ih pomjeren prema konfliktima sa “unutrašnjim neprijateljom”.31 Rat je u “Majoru Bauku” Narodnooslobodilačka borba i herojski čin, insceniran prvenstveno da izazove osjećaj solidarnosti i obaveze prema onima, koji su se pri toj borbi borili na pravoj strani. Jedino je njihova borba bila pravedna i jedino je taj rat vođen pošteno. Pri tome se Popović oslanja na konvencionalnu simboliku rata kao utjelovljenja altruizma, idealizma i solidarnosti, a Narodnooslobodilačku borbu poistovjećuje sa pravednosti i ostvarenjem slobode, nadom u bolje. Neki od centralnih motiva oko kojih je Nikolić komponirao “Majora Bauka”, “herojstvo”, “izdaja”, “lojalnost”, “zločin”, “žrtva”, “smrt”, “pobjeda” “staro” i “novo” se ponavljaju i u “Gluvom barutu”, ali ih Čengić drugačije kontekstualizira, ako ne i dekonstruira. Zločinci su kod njega i žrtve, a žrtve su istodobno i zločinci, te se kroz cijeli film provlači motiv gubitka kao univerzalnog ratnog iskustva. 30

Čubelić/Milostić (1955), 87.

31

Užička republika (1974), Bitka na Neretvi (1969), Okupacija u 26 slika (1978); itd.

230

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 230

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:08

USTANAK, NARODNOOSLOBODILAČKA BORBA, BRATOUBILAČKI RAT: 1941. GODINA U FILMOVIMA ‘’MAJOR BAUK’’ I ‘’GLUVI BARUT’’

Kako je sačinjavala integralni dio narativa o Narodnooslobodilačkom ratu – koji se prije svega bazirao na motivima o herojstvu, patriotizmu i žrtvi za zajednicu – priča o “bratoubilačkom ratu” je mogla biti reaktualizirana i emocionalizirana, moglo bi se čak i reći i kultivirana. Retrospektivnim rekonstrukcijama, koje je Wendy Brown nazvala “wounded attachment”,32 1941. je definisana kao godina početka nanošenja rane, koja je ostala u kolektivnom sjećanju, jer, po Nietscheovoj formuli, tamo ostaje, samo ono što ne prestaje da boli.33 Rat i nasilje su KPJ donijeli autoritet, ali ni stalno podsjećanje na to, iz kakvog pakla je ona izbavila jugoslovenski narod, dugoročno nije moglo osigurati legitimitet komunističke vlasti. Prije svega, jer partija nije bila u stanju da dokaže, da je i bez primjene sile i nasilja u stanju da garantira stabilnost.34 Rat je njegovanjem ratnih metafora i romantično-herojskih predstava o njemu u kolektivnom sjećanju kodiran kao legitimno sredstvo za postizanje političkih ciljeva i mjesto ujedinjenja nacije. I dok pacificirana društva preferiraju formuliranje i etabliranje postojanih i dugoročnih metafora o nenasilnom rješenju konflikata, a stigmatiziraju nasilje, u socijalističkoj Jugoslaviji rat je uvijek bio prisutan kao do kraja neizrečena mogućnost.35 Za nastavak rata je bilo dovoljno, da se priče o njemu održavaju u životu, doživljavaju metamorfoze i povodi konflikata ostavljaju varijabilnima.36 Posmatrano iz ove perspektive je “Gluvi barut” za Jugoslaviju prekasno snimljen. 32

Wendy Brown (1993): Wounded attachments. In: Political Theory 21 (3), S. 390–410.

33

Matala (2011), 338. Više o teoriji kulturološke traume Jeffrey C. Alexander (2003): Cultural Trauma and Collective Identity. Jeffrey C. Alexander (eds.): The Meanings of Social Life. A Cultural Sociology. New York: Oxford University Press, 85–107; Jeffrey C. Alexander (2004): Toward a theory of cultural trauma. Jeffrey C. Alexander et al. (eds.): Cultural Trauma and Collective Identity. Berkeley: University of California Press, 1–30. 34

Veit /Schlichte (2011).

35

Senadin Musabegović (2009): Mit o pobjedi kao mit o revoluciji. Sulejman Bosto/Tihomir Cipek (eds.): Kultura sjećanja: 1945. Povijesni lomovi i savladavanje prošlosti. Zagreb: Disput (Biblioteka srednji put, 13), 37-58, 56. O ulozi rata pri formiranju jugoslovenskog društva vidi Senadin Musabegović (2008): Rat. Konstitucija totalitarnog tijela. Sarajevo: Svijetlost. 36

O ekonomiji narativa više kod Matala (2011). BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 231

231

25.9.2012 12:06:08

Sabina Ferhadbegović

UPRISING, NATIONAL LIBERATION WAR, BROTHER AGAINST BROTHER: THE YEAR 1941 IN THE FILMS “MAJOR BAUK” AND “GLUVI BARUT” (SILENT GUNPOWDER) Summary A comparison between the first and the last Bosnian partisan film illustrates the transformation of the Yugoslav Second World War narrative, which begins 1941 and contends the stories of the Uprising, the National Liberation War and the Fratricidal war. Although they often use the same dualistic motives like “betrayal”, “loyalty”, “war crime”, “sacrifice”, “community”, “individuality”, “old” and “new”, both films visualize it in a different way and with a different intention. Some elements of the Fratricidal War Narration are cited in Major Bauk, but the film focuses on a description of the war as a National Liberation War. The year of 1941 and the war are merely staged as a people’s and partisan’s sacrifice symbolizing a new period and a promising future after a coming partisan victory. On the other hand, “Gluvi Barut” describes the internal conflicts between the Yugoslav peoples and presents the year of 1941 and the war as an universal suffering. The story of the Fratricidal War, which was re-actualised and emotionalised since 1970s, dominates the narration, but the film does not reproduce official discourse and criticize war in a general sense.

232

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 232

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:08

Amra Čusto

USTANAK 1941: KREIRANJE REVOLUCIONARNE TRADICIJE KROZ SPOMENIKE NARODNOOSLOBODILAČKE BORBE Abstrakt: Na osnovu spomenika posvećenih ustanku 1941. godine i narodnooslobodilačkoj borbi namjera je bila sagledati nastojanje komunističke elite da kreira politiku sjećanja u kojoj je naracija o revolucionarnoj tradiciji jugoslavenskih naroda zauzimala značajno mjesto. Bez obzira na formu, oblik i strukturu spomenika njihova ideološka uloga shvatana je veoma ozbiljno, te je u radu pažnja posvećena i ceremonijama sjećanja organizovanim povodom dvadesetsedmojulskih proslava. Ključne riječi: Ustanak, spomenici, revolucionarna tradicija, narodnooslobodilačka borba, kultura sjećanja, proslave Dana ustanka

D

rugi svjetski rat, narodnooslobodilačka borba i revolucija bili su temelji na kojim se gradila kolektivna kultura sjećanja u socijalističkoj Jugoslaviji. Ratni događaji zauzimali su centralno mjesto u naraciji o nastanku druge Jugoslavije. Ustanak 1941. godine bio je jedan od onih događaja koji je imao visoko mjesto u “hijerarhiji” zvaničnog sjećanja. To se potvrđivalo i uspostavljenim kalendarom praznika, po kojem je u znak sjećanja na 4. juli i odluku Centralnog komiteta Komunitičke partije Jugoslavije o dizanju ustanka, taj datum bio proglašen državnim praznikom, te ujedno proklamovan i kao Dan boraca. Pored saveznog postojali su i republički praznici ustanka, ustanovljeni u ovisnosti o događaju koji je uzet kao početak oružane borbe, pri čemu u odabiru BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 233

233

25.9.2012 12:06:08

Amra Čusto

datuma nisu mogli doći u obzir oni događaji koji su se desili prije nego što je Komunistička partija svojim proglasom dala znak za početak ustanka.1 Iako u socijalističkoj Jugoslaviji nije bilo moguće otvoreno kritičko propitivanje o ustanku to nije u potpunosti isključivalo rasprave oko datuma kojima se obilježavao Dan ustanka.2 U konačnici ipak, takve dileme kao i različito odabrani dani ustanka u nekadašnjim socijalističkim republikama, nisu uticali na jednakoznačnost i ideološki sadržaj proslava Dana ustanka.3 Tumačenje Drugog svjetskog rata za jugoslavenske komuniste bio je način da etabliraju ustanovljeni politički sistem nakon 1945. godine. Rat je bio osjetljivo pitanje koje je moglo izazivati problematične i kompleksne sadržaje sjećanja, pa je vladajuća politička elita nastojala graditi jednu istinu o tome. Zbog toga, ma koliko da su 1941. godina i ustanak u hronologiji ratnih događanja na prostorima Jugaslavije bili dramatični, predstavljena interpretacija bila je veoma jednostavna. Crno-bijela slika Drugog svjetskog rata bila je građena sa jasno markiranim dvjema stranama dobri i loši: borci otpora – antifašisti na jednoj, i okupatori i kolaboracionisti, na drugoj strani. Za sve one pojedinace ili skupine koji su se u ratnom vihoru nalazili “između”, nije bilo mjesta. 4 Različita sjećanja, 1

Vidjeti: Davor Marijan, “Lipanjski ustanak u istočnoj Hercegovini 1941”.,Časopis za suvremenu povijest, godište 35, br. 2., Zagreb, 2003., 545-576.

2

Što potvrđuje slučaj Hrvatske u kojoj je i tokom socijalizma bilo dilema da li oružane borbe 27. jula ili formiranje Sisačkog partizanskog odreda 22. juna predstavlja početak ustanka. Godine 1970. centralna ustanička proslava bila Sisačka godišnjica. Takav status Sisačke proslave izgubio se nakon okončanja “Hrvatskog proljeća”, da bi se ponovno počeo pominjati nakon Titove smrti, te konačno 1990. godine službeno je ustrojen 22. juni kao Dan antifašističke borbe u Hrvatskoj. Vidjeti: Todor Kuljić, Kultura sećanja, teorijska objašnjenja upotrebe prošlosti, Beograd, 2005., 174. 3

Dani ustanka bili su: Srbija 7. juli, Crna Gora 13. juli, Slovenija 22. juli, Bosna i Hercegovina i Hrvatska 27. juli i Makedonija 11. oktobar. 4

“Nisu postojali nikakvi oblici ponašanja koji su bili onkraj krute polarnosti kolaboracije i otpora. U toj shemi nije bilo mjesta za promjenjive hijerarhije u ocjenjivanju neprijatelja, za uvjetovanu ili taktičku suradnju s protivnikom, za iščekujuće ili pasivno držanje (npr. izbjegavanje represalija okupacijskih snaga), kao ni za široki spektar strategija preživljavanja.”, Holm Sundhaussen, “Jugoslavija i njezine dražve sljednice. Kostrukcija, dekonstrukcija i nova konstrukcija “sjećanja” i mitova”, Kultura pamćenja i historija, uredilie Maja Brkljačić i Sandra Prlenda, Zagreb, 2006., 241-284.

234

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 234

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:08

USTANAK 1941: KREIRANJE REVOLUCIONARNE TRADICIJE KROZ SPOMENIKE NARODNOOSLOBODILAČKE BORBE

složena i slojevita, vezana za rat, u službenoj politici nisu se iskazivala. Takav stav odražavao se i kroz simbole spomeničke arhitekture narodnooslobodilačke borbe koji su imali funkciju da oslikavaju birane sadržaje iz historije Drugog svjetskog rata. U memorijalnoj kulturi nije bilo mogućnosti za iskazivanje bilo kakve dileme koja je mogla narušiti stvaranu sliku o revolucionarnoj tradiciji jugoslavenskih naroda, a koja je mogla biti potaknuta nekim drugim sjećanjima, npr. o žrtvama međuetničkog nasilja jugoslavenskih naroda. Nacionalne podjele i sukobi u ratu trebale su se zaboraviti. Bez obzira na nastojanje da se sjećanje deetnizira i kao takvo postane dominantno, u kulturi sjećanja postojali su i drugačiji narativi o prošlosti, ali oni su bili uspostavljani isključivo u zatvorenoj, privatnoj sferi života. Cjelokupna jugoslavenska politika sjećanja bila je građena u duhu i atmosferi socijalizma. Takva praksa ogledala se i kroz spomenike koji su uz praznike, ceremonije i ostale manifestacije sjećanja, korišteni za artikuliranje i promoviranje “ispravnih” društvenih – socijalističkih vrijednosti. Ideja bratstva i jedinstva širila se i putem memorijalne kulture u javnom prostoru. Područje cijele Bosne i Hercegovine, uostalom kao i Jugoslavije, bilo je prekriveno mrežom spomenika kojima se slavila antifašistička borba, revolucija, herojstvo komunista i boraca. Mnogi od tih spomenika, odigrali su važnu ulogu u formiranju kolektivnog identiteta socijalističke Jugoslavije, ali u isto vrijeme ostavili su duboke tragove i u individualnim sjećanjima stanovnika nekadašnje države. Komunistička elita tokom skoro pedesetogodišnje vladajuće pozicije potakla je izgradnju značajnog broja većih i manjih spomenika narodnooslobodilačke borbe. Raznovrsni formom, strukturom i oblikom, kreirali su urbane i ruralne pejzaže Jugoslavije, i bili su mjesta sjećanja uz koja su se provodile komemoracije. Ne samo da su spomenici predstavljali prezentaciju zvanične historije Drugog svjetskog rata nego su oni svojom brojnošću dodatno doprinosili velikoj prisutnosti diskursa o narodnooslobodilačkoj borbi i revoluciji u svakodnevnom životu pojedinca. Brojnost spomenika možemo ilustrirati primjerom Sarajeva koje je na svojim širim prostorima do početka devedesetih godina dvadesetog stoljeća imao oko 700 spomen-obilježja NOB, različite tipologije.5 Njihovo podizanje i održavanje činilo je važan segment politike sjećanja. 5

Evidencija NOB spomenika, Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa, Sarajevo. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 235

235

25.9.2012 12:06:08

Amra Čusto

Simboličkim predstavama o ustanku jugoslavenski komunisti gradili su kulturu sjećanja u kojoj je promjena sistema u drugoj Jugoslaviji značila stvaranje boljeg društva. Učešće naroda Jugoslavije u antifašističkoj borbi značilo je potvrđivanje njihove “slobodarske volje”, podcrtavanje zajedništva, a prešućivanje njihovih međusobnih sukoba i razračunavanja u toku rata. Posebno mjesto u memoriji zauzimala je partizanska borba, pa su spomenici posvećeni poginulim borcima, imali prvorazrednu ulogu u isticanju sveopšteg nacionalnog jedinstva, koje je predstavljeno kao preduslov za izvojevanu pobjedu i uspješnu socijalističku revoluciju. 6 Iako su stradanja civila u toku ratu bila velika, njihove žrtve i patnje u odnosu na vojničke - partizanske nisu bile u jednakoj mjeri isticane. Primat sjećanja na poginule vojnike spram civilnih žrtava rezultat je nastojanja jugoslavenskog partijskog rukovodstva da sjećanje o Drugom svjetskom ratu ne sadrži osjetljivo pitanje nacionalnih odnosa. Nažalost, time je bilo odgođeno suočavanje sa bolnom prošlošću, a neke žrtve bile su izostavljene iz pamćenja. Mnoga mjesta na kojima su stradali civili nisu bila ni obilježena.7 Kod građana kroz politiku sjećanja stvarala se obaveza nezaborava prema borcima koji su svoje živote dali za novu Jugoslaviju. Korištenje modela po kojem su se glorificirale vojne žrtve u procesu kreiranja kolektivnog identiteta nije bilo isključivo vezan za jugoslavenske komuniste. Različiti politički sistemi izgradnjom mjesta sjećanja uz spomenike posvećene palim vojnicima snažili su kolektivno zajedništvo. Takvu praksu prošle su evropske države na prelazu iz XIX u XX stoljeće, a posebno nakon završetka Prvog svjetskog rata.8 Ipak, specifičnost formirane slike o partizanskom borcu koju su gradili jugoslavenski komunisti jeste da su oni bili prikazivani kao ljudi izrasli iz 6

“Spomenici NOR su spomenici naše najnovije istorije, naše Narodne revolucije. A Narodna revolucija, neosporno znači najsjajnije doba cjelokupne istorije naših naroda uopšte. Takvim spomenicima naše istorije dužni smo pokloniti svu moguću pažnju.”, Šefik Bešlagić, “Problematika zaštite spomenika NOR BiH”, Naše starine, Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR BiH, IV 1957. Sarajevo, 5-16. 7

Max Bergholz, “Čudna štunja, zašto nema spomenika za muslimanske civilne žrtve ubijene u Bosni u Drugom svjetskom ratu”, Historijska traganja, br. 8., Sarajevo, 2011., 109-148. 8

Vidjeti: Jakob Vogel, “Vojne proslave u Njemačkoj i Francuskoj kao nacionalni rituali (1871-1914)”, Kultura pamćenja i historija, uredile Maja Brkljačić i Sandra Prlenda, Zagreb, 2006., 151-168.

236

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 236

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:08

USTANAK 1941: KREIRANJE REVOLUCIONARNE TRADICIJE KROZ SPOMENIKE NARODNOOSLOBODILAČKE BORBE

običnog naroda, pa je ustanak kroz memorijalnu kulturu bio predstavljen kao opšta, narodna pobuna protiv zla koja je pod rukovodstvom komunista prerasla u revoluciju. Zbog toga su se na spomencima o ustanku nalazili motivi koji su simbolizirali goloruki narod, bez adekvatnog oružja, u borbi sa jačim i dobro naoružanim neprijateljem. 9 Scena slabo naoružanog naroda, npr. samo sa vilama u rukama, bila je često korištena za ilustriranje ustanka. Također, spontanost priključivanju ustanku bila je oslikana prikazom boraca bez prave uniforme, jer partizanima nije nedostajalo samo oružje nego odjeća i sva druga oprema. Zbog toga oni nisu bili kao “prava vojska” jednoobrazno obučeni, i samo je simbolom crvene zvijede petokrake na kapi bila istaknuta njihova zajednička pripadnost.10 Ovakvi prikazi ustanka trebali su dočarati ne samo veličinu borbe i revolucije nego i sam rast i razvoj partizanske, narodne vojske. U tu svrhu služile su i muzejske postavke o narodnooslobodilačakom ratu, sa izloženim predmetima, kao što je prvo naoružanje i oprema koju su koristili ustanici.11 Ustankom “u ime naroda” isticala se klasna odrednica revolucije u kojoj su učestvovali različiti socijalni slojevi stanovništva. Seljaci, radnici uz tzv. narodnu inteligenciju preuzeli su glavnu ulogu u stvaranju novog sistema. Sjećanje na narodne heroje, koji su gotovo redovno bili iz redova siromašnih radnika i seljaka, trebalo je biti pomen borbi za uspostavu socijalnog i nacionalnog jedinstva jugoslavenskih naroda. Odatle praksa da su kuće u kojoj su rođeni ili boravili narodni heroja bile proglašavane spomenicima NOB, ili su bile obilježene prigodnim spomen-pločama.12 Narodni heroji u službenoj interpretaciji bili su “titani naše narodnooslobodilačke borbe”, revolucionari koji 9

Reljef na Spomeniku Ustanku u Bosanskom Grahovu predstavljao je narod naoružan vilama, kosama i sličnim oružjem. 10

Vidjeti: Senadin Musabegović, Rat konstitucija totalitarnog tijela, Sarajevo, 2008., 241.

11

Prvo naoružanje koje su koristili ustanici u BiH moglo se vidjeti na stalnoj izložbenoj postavci u nekadašnjem Muzeju revolucije Bosne i Hercegovine (sada Historijski muzej BiH) u Sarajevu. Također povremene izložbe ovog muzeja često su bile na temu ustanka: Ustanak naroda u BiH, Svjedočanstva o ustanku naroda BiH 1941., Ustanak naroda u Jugoslavij 1941. i drugo. Vidjeti: Šezdeset i pet godina Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2010. 12

Tekst na spomen pločama bi obično glasio “u ovoj kući/zgradi živio je/rodio se istaknuti revolucionar, narodni heroj…”, Evidencija Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, Spomen-kuće narodnih heroja. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 237

237

25.9.2012 12:06:08

Amra Čusto

su stvarali novi svijet.13 U čast narodnih heroja podizane su spomen-biste, njihova imena nosile su brojne škole, fabrike i druge javne institucije. Slavljenjem njihova junaštva isticale su se vlastite žrtve u izvojevanoj pobjedi, sa porukom da one nisu bile uzaludne. Mjesta u kojima su tokom 1941. godine bila glavna područja vojne i političke aktivnosti komunista u Bosni i Hercegovini, kao što su Bosanska krajina, istočna Hercegovina i istočna Bosna, u memorijalnoj kulturi bila su predstavljana kao ustanički krajevi. Tako je u Jugoslaviji mali bosanskohercegovački grad Drvar bio simbol ustanka, partizanske borbe i revolucije. U ljeto 1941. partizanski odred Drvara i okoline oslobodio je grad 27. jula. Taj događaj u oblikovanoj memoriji bio je označen kao početak ustanka naroda Bosne i Hercegovine. Kolektivna kultura sjećanja o Drvaru građena je kroz naraciju o početku rata, o vojnom i političkom centru ustanka koji je obuhvatao teritorije Zapadne Bosne i Like, a također i time da su Drvar i njegova okolina tokom cijelog trajanja Drugog svjetskog rata bili jedan od velikih žarišta rata i revolucije. Ipak, po čemu je u kolektivnoj kulturi sjećanja Drvar bio najpoznatiji jeste da je od početka 1944, kao sjedište rukovodstva Vrhovnog štaba NOV I POJ, Nacionalnog komiteta, predsjedništva AVNOJ-a i Centralnog komiteta KPJ, 25. maja 1944, bio izložen iznenadnom vazdušnom desantu njemačkih trupa koji je bio organizovan sa ciljem da se uništi komunističko vojno rukovodstvo. Poslije završetka rata kolektivni identitet grada bio je temeljen na ovim događajima. Zbog toga je grad dobio naziv Titov Drvar, a 25. maj je bio proklamovan kao praznik Dan mladih i Titov rođendan. Taj datum u socijalističkoj Jugoslaviji bio je posebno slavljen, a postao je poznat i po tome što je uz ceremonijalnu proslavu, sletom, na simbolički način Titu bila predavana štafeta, sa rođendanskim čestitkama. Titova pećina pod Gradinom u Drvaru bila je pretvorena u spomen-muzej, a u samom gradu bio je izgrađen spomen-kompleks sa partizanskim grobljem.14 Popularna kultura također je bila prožeta temama iz rata, pa su najpoznatije bitke i drugi ratni događaji bili

13

Šefik Bešlagić, “Problematika zaštite spomenika Narodnooslobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini”, Naše starine, Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih vrijednosti NR Bosne i Hercegovine, IV, Sarajevo, 1957., 5-17. 14

Autor kompleksa bio je Marijan Kocković.

238

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 238

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:08

USTANAK 1941: KREIRANJE REVOLUCIONARNE TRADICIJE KROZ SPOMENIKE NARODNOOSLOBODILAČKE BORBE

prezentirani i kroz partizanske filmove, među kojima je bio i film Desant na Drvar.15 Titova pećina, danas, kada je socijalistička memorija izgubila nekadašnji značaj, predstavlja mjesto koje pohode znatiželjni turisti, kao i oni koji još uvijek gaje posebne sentimente za partizansku memoriju. Spomenici izgrađeni na bosanskohercegovačkim prostorima bili su primjeri ideološkog uticaja u konstrukciiji kolektivnog identiteta. Politikom sjećanja građena je takva atmosfera u kojoj je čitav niz većih i manjih gradova gotovo u takmičarskom duhu podizao spomenike kojima su isticali svoj doprinos u revoluciji. Radi snažnije simboličke predstave ustanka, u pojedinim mjestima koja su u četrdeset i prvoj godini bila zahvaćena borbama, bili su podignuti monumentalniji spomenici posvećeni palim borcima i ustanku. Banja Luka, Livno, Bosanko Grahovo, Glamoč, Gacko i Bileća samo su neki od bosanskohercegovačkih gradova koji su dobili spomenike koji su u vremenu socijalizma postali njihovi prepoznatljivi simboli.

A. Augunstinčić: Spomenik palim borcima, Livno

15

Film je snimljen u režiji Fadila Hadžića 1963. godine. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 239

239

25.9.2012 12:06:08

Amra Čusto

Antun Augustinčić, jedan od najpoznatijih jugoslavenskih kipara, bio je autor značajnog broja spomenika narodnooslobodilačke borbe građenih širom jugoslavenskih prostora, pa tako i onog iznad Banja Luke, posvećenog Palim borcima Bosanske krajine. Ovaj spomenik, ne slučajno bio je podignut na Šehitlucima, u mjestu gdje je održano oblasno savjetovanje Komunističke partije Jugoslavije na kojem je donešena odluka o oružanoj borbi.16 Na taj način spomenik je povezao ideju ustanka i borbe sa mjestom odluke, ali još važnije on je doprinosio izgradnji kolektivne memorije o Krajini kao ustaničkom mjestu. Na reljefu spomenika, u nizu slika opisuje se okupacija, zločini neprijatelja, stradanje naroda i borba koja je dovela do slobode. Spomenik je bio svečano otkriven na praznik Dan ustanka 1961. godine.

A. Augunstinčić: Palim borcima Bosanske krajine, Šehitluci kod Banja Luke

Kao svjedočanstvo o ustanku u istočnoj Hercegovni bili su podignuti Spomenici palim borcima u Bileći (postavljen 1956, autor Mirko Ostoja) i u Gacku (postavljen 1955, autor Marijan Kockovića). Istočna Hercegovina također je nosila epitet ustaničkog kraja i on se u politici sjećanja oblikovao ne samo kroz 1941., nego i kroz naraciju o bunama, ustancima i hajdučkim borbama iz nekih ranijih vremena. Ovi pokreti, ocjenjeni kao oslobodilački, isticani su sa ponosom, jer su predstavljeni kao kontinuitet pravedne borbe, pri čemu se haj-

16

Jugoslavja, Spomenici revoluciji, Svjetlost, Sarajevo, 1968.

240

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 240

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:09

USTANAK 1941: KREIRANJE REVOLUCIONARNE TRADICIJE KROZ SPOMENIKE NARODNOOSLOBODILAČKE BORBE

dučki mentalitet naglašavao kao specifičnost stanovništva, posebno srpskog, koji je živio na tom prostoru. I u ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine, koji su također krajem jula četrdeset i prve godine bili zahvaćeni ustankom, poslije okončanja rata, a u pomen prvih borbi i slavu na poginule borce tih krajeva, gradili su se spomenici. Tako se u Glamoču u neposrednoj blizini partizanskog groblja nalazio Spomenik palim borcima i žrtvama fašističkog terora, autora Marijana Kockovića, dok je u središtu Livna, u gradskom parku bio smješten Spomenik palim borcima, autora Antuna Augustinčića. Iznad Bosankog Grahova još jednog epicentra ustanka 1941., bio je podignut 1952. Spomenik ustanku, autora Sretena Stojanovića, kojeg je činila figura partizana i dva reljefa koja su simbolizirala poziv narodu na oružani ustanak.

S. Stojanović: Reljef na Spomeniku ustanku u Bosanskom Grahovu

Svi ovi spomenici bili su inspirirani narodnooslobodilačkom borbom, sjećali su se poginulih boraca, ali u isto vrijeme izražavali su “duh revolucije” i upućivali na mjesto gdje se zbio događaj ustanka. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 241

241

25.9.2012 12:06:09

Amra Čusto

Spomen-obilježja i ceremonije sjećanja, održavanje kontinuiteta revolucije17

Sa namjerom da se naglasi i održi živom “revolucionarna tradicija” graditelji politike sjećanja često su spomenike NOB nazivali spomenici revoluciji. Vaspitno - idejna uloga spomenika shvatana je veoma ozbiljno, a popularisanje simbola vezanih za ustanak, borbu i revoluciju bio je kontinuiran posao kojim se potvrđivao njihov politički značaj. U tu svrhu služili su organizovani rituali, komemoracije uz spomenike, ali također o njima su objavljivane monografije, štampane prigodne poštanske markice, razglednice, foto-albumi, a za najmlađe čak i album sa samoljepljivim sličicama. 18 Mladi su poticani da svoj patriotizam iskazuju u duhu socijalizma. Mogućnost za ideološku edukaciju predstavljale su organizovane posjete NOB spomenicima u vrijeme obilježavanja značajnih datuma i praznika, kakav je, između ostalih, bio i Dan ustanka. Veliku masovnost posjeta naročito su bilježili neki od poznatijih spomenika.19 Proslave uz spomenike najčešće su organizovali predstavnici SUBNORa, i one su obavezno podrazumijevale aktivan doprinos velikog broja građana kako bi se ostvario cilj uključivanja “šire društvene zajednice” u diskurs zvaničnog sjećanja. U Bosni i Hercegovini svečanim manifestacijama se obilježavao 27. juli. Proslavama se gradio duh zajedništva, a obavezan dio činili su kolektivni obilasci partizanskim grobljima ili je svečano otkrivanje novopodignutih spomenika, ceremonijalno bilo organizirano na ovaj datum. 17

“Spomen-obilježja su ne samo zbog prošlosti već i radi naše sadašnjosti, naše budućnosti, jer naša revolucija teče kontinuirano, čuva i razvija svoje tekovine.” A. Nuhefendić i N. Begović “Budućnost na revolucionarnim tekovinama” , Oslobođenje, 4.2.1981., 8.

18

Godine 1978. izašao je album sa samoljepljivim sličicama pod nazivom Spomenici revolucije, izdavač Grafičko izdavačka radna organizacija Sava Munćan, Bela Crkva, štampa Jugoreklam, Ljubljana.

19

Na primjer: Prema podacima koje je dostavljala uprava Memorijalnog parka Sutjeska vidi se posjeta ovome kompleksu “od ukupnog borja posjetilaca 50% činili su učenici osnovnih škola i 30% učenika srednjih škola, te da je najveća posjeta bila sarajevskih škola”, SSRN Gradska konferencija Sarajevo, “Aktivnosti društvenih subjekata grada u razvijanju i njegovanju tradicija NOR i socijalističke revolucije, Sarajevo, januar 1981”. Registar NOR II, Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa, Sarajevo

242

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 242

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:09

USTANAK 1941: KREIRANJE REVOLUCIONARNE TRADICIJE KROZ SPOMENIKE NARODNOOSLOBODILAČKE BORBE

Takva praksa bila je raširena i u Sarajevu koje je na ovaj dan često dobivalo nova spomen-obilježja, posebno spomen-kosturnice palih boraca.20 Jedna od poznatijih, bila je otkrivena u samom centru grada 27. jula 1949., za osam narodnih heroja iz Bosne i Hercegovine. Nalazila se u Velikom parku, preko puta zgrade Predsjedništva. Ova spomen-kosturnica je nakon izgradnje Vraca, jednog od većeg memorijalnog kompleksa posvećenog antifašizmu, 1981. prebačena na taj prostor. Povodom Dana ustanka Savez boraca narodnooslobodilačkog rata upućivao je pozive ne samo svojim članovima, nego i preduzećima i različitim ustanovama, u kojima ih je obavještavao o potrebi održavanja prigodne ceremonije, koja je uz komemoraciju sa osmišljenim programom, podrazumijevala govor nekog od preživjelih učesnika narodnooslobodilačke borbe. Ceremonija bi se završila polaganjem cvijeća i vijenaca ispred spomenika, na kojima su figuralne predstave bitaka, likova partizana, brige o ranjenicima i slično trebale istaknuti složnost naroda u najtežim trenucima borbe. Za obilježavanje jubilarnih godina ustanka npr. desetogodišnjica, dvadesetogodišnjica itd., vršene su posebne pripreme, te su i to bili zgodni povodi da se nekim novim spomen-obilježjem naglasi uloga Komunističke partije Jugoslavije u ustanku i organizaciji oslobodilačkog pokreta. Društvu se stvarala obaveza “čuvanja i razvijanja revolucionarnih tradicija i tekovina narodnooslobodilačkog rata i socijalističke revolucije”, pa su tako brojne javne institucije, škole, domovi zdravlja, različita preduzeća i fabrike u svojim holovima i dvorištima, podizale spomen-obilježja u znak sjećanja na ustanak i poginule borce, nekadašnje radnike tih institucija.21 Društveno prihvatljive vrijednosti oblikovale su se kroz ideološku prizmu, javno su se manifestirale putem spomenika koji su isticali posebnost narodnooslobodilačkog rata. Potreba naglašavanja originalnosti jugoslavenske revolucije iskazala se naročito od vremena sukoba i razlaza sa Istočnim blokom i Sovjetskim savezom 20

Na širem prostoru Sarajeva spomen-kosturnice: Šamin gaj – Rakovica (27.7.1953.), Visojevica (27.7.1955.) , Ilidža (27.7. 1961.), Rogoj – Trnovo (27.7.1962.), samo su neke od podignutih na ovaj datum.

21

Komisija za njegovanje tradicija i tekovina NOR-a i socijalističke revolucije Gradskog odbora SUBNOR-a Sarajevo, “Plan za period oktobar 1975. decembar 1976. godine”, Registar NOR-a III, Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 243

243

25.9.2012 12:06:09

Amra Čusto

i njegovim konceptom komunizma. Zbog toga je oficijelna politika sjećanja trebala naglasiti značaj jugoslavenskog puta socijalizma, a sa ciljem da se onemogući infiltriranje drugačijih, nedozvoljenih sadržaja sjećanja, označenih da ih šire razni antisocijalistički i neprijateljski orijentisani pojedinci i grupe.22 Komunistička elita tokom stvaranja kolektivne kulture sjećanja ne malim je brojem spomenika nastojala naglasiti kontinuitet revolucionarne borbe jugoslavenskih naroda još od vremena trajanja prethodnih sistema, koji su često nazivani nenarodni režimi, što se u Bosni i Hercegovini naročito odnosilo na osmansku i austrougarsku upravu. Kroz bune, ustanke, pokret Mlade Bosne, štrajkove radnika, sindikalni, radnički pokret i slično bilo je kreirano pamćenje o počecima, korijenima revolucionarne borbe, koja je uspješno završena tek dolaskom komunista i uspostavom socijalističke vlasti. Vođe i istaknuti akteri u tim događajima također su imali mjesta u romantičarskoj naraciji o junaštvu i borbenom duhu Južnih Slavena. Ipak, najveći broj izgrađenih spomenika tokom socijalizma bio je posvećen palim borcima, te je njihov primarni sadržaj bio sjećanje na narodnooslobodilačku borbu, ali i na 1941. godinu. Uz prikazivanje partizanskih likova, narodnih heroja, komunista i revolucionara, značajno mjesto u hijerarhiji uspostavljenog sjećanja zauzimali su događaji iz partijske, komunističke historije, a koji su se odnosili i na odluke o podizanju ustanka ili prve oružane akcije protiv neprijatelja izvedene u prvoj godini rata. Obilježavanje mjesta spomenobilježjima gdje su se oglasile ustaničke puške i formirale prve partizanske jedinice bilo je obavezno. U blizini Sarajeva u Ilijašu, mjestu gdje je izvršena prva partizanska akcija 28. jula 1941, bila je izgrađena na desetogodišnjicu ustanka, spomen-česma sa prigodnim tekstom, koji veoma ilustrativno govori o građenoj naraciji o ratu, ustanku, te o prvim partizanskim akcijama koje su u oblikovanoj memoriji bile slavljene kao “signali za snažno širenje i rasplamsavanje ustanka”.23 22

“Rezime sa savjetovanja o oblicima, metodu i sadržaju rada komisija za istoriju opštinskih i Gradskog komiteta Saveza komunista Sarajevo”, Srajevo, 27.10.1976., Registar NOR III, Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo. 23

Tekst na spomen-česmi glasi: “Na ovom mjestu 28.jula 1941. godine oglasile su se prve partizanske puške u sarajevskoj oblasti. Te noći u borbi protiv Njemaca i ustaša dat je signal za Ustanak koji se snažno rasplamsao”, Evidencija NOB spomenika, Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa, Sarajevo.

244

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 244

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:09

USTANAK 1941: KREIRANJE REVOLUCIONARNE TRADICIJE KROZ SPOMENIKE NARODNOOSLOBODILAČKE BORBE

Također pored prvih vojnih akcija, diverzija, sabotaža, otpor u gradovima, ilegalno komunističko djelovanje, formiranje snaga narodnooslobodilačkog pokreta kao oružanih snaga revolucije, su događaji koji su se obilato koristili u izgradnji sjećanja na ustanak. Veza “običnih” građana sa ideologijom ostvarivala se kroz dominantnu kolektivnu memoriju u kojoj je polazište i temelj predstavljao mit o bratstvu i jedinstvu, Titu, jugoslavenskoj revoluciji i ustanku. S druge strane, bilo je nemoguće javno iskazivanje drugačijeg sjećanja, što je u konačnici onemogućavalo suočavanje i sa nekim osjetljivijim pitanjima iz prošlosti Drugog svjetskog rata. Insistiranje na jednoj službenoj naraciji o ratu imaće za posljedicu potiskivanje i taloženje drugačijih sjećanja, koja će od kraja osamdesetih godina dvadesetog stoljeća izaći svom silinom na jugoslavensku javnu scenu. Ustanak, poznate partizanske bitke i ofanzive, bile su označene kao presudni događaji Drugog svjetskog rata. Zbog toga su sjećanje o tome čuvali više ili manje monumentalni spomenici, ali je također u bosanskohercegovačkim gradovima “revolucionarno djelovanje” bilo oblikovano i kroz spomen-obilježja posvećena ilegalnom antifašističkom djelovanju. Sve zajedno formiralo je memorijalnu sliku o smišljenom djelovanju Komunističke partije Jugoslavije u presudnim trenucima rata. Primjer koji to potvrđuju jesu i različita spomenobilježja kojima su se obilježavala mjesta partijskih sastanaka na kojima su bile donešene odluke o pokretanju ustanka.24 Ti sastanci, koji su rezultirali konkretnim akcijama prezentirani su kao historijski događaji koji su preokrenuli sudbinu jugoslavenskih naroda. Na taj način jugoslavenski komunisti su se u kreiranoj memoriji predstavljali kao jedina snaga koja je znala preduzimati blagovremene akcije, koja je znala funkcionirati u prvoj godini rata, pripremajući se za antifašistički otpor i revoluciju. Spomenicima se nastojala graditi slika da narodnooslobodilački rat nije nastao stihijski, već je izveden sa planom i pripremom koji su duže trajali. Socijalistička revolucija nije se mogla odvojeno posmatrati od djelovanja Komunističke partije Jugoslavije i to od prije rata tj. od vremena nastanka i razvoja tzv. radničkog pokreta. Time se 24

U Sarajevu postoje dvije spomen-ploče (u ulicama Musala 1. i Kralja Tvrtka 8.) kojima se obilježilo mjesto održavanja partijskih sastanaka na kojima su donešene odluke o ustanku. Jedna se odnosi na odluku Pokrajinskog komiteta KPJ za BiH, a druga na odluku Mjesnog komiteta KPJ za Sarajevo. Evidencija spomenika NOB, Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa, Sarajevo. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 245

245

25.9.2012 12:06:10

Amra Čusto

nastojao formirati stereotip ne samo o značaju radničkog pokreta u političkom životu Jugoslavije još prije Drugog svjetskog rata, nego i izgraditi narativ o revolucionarnoj tradiciji jugoslavenskih naroda. Pobjeda u ratu i narodnooslobodilačka borba bili su centralne tačke oko koje se gradila kolektivna kultura sjećanja. Oficijelni, pojednostavljeni narativ o ratu bio je sveprisutan u jugoslavenskom društvu i njegov sadržaj bio je ispunjen značajem socijalističke revolucije. Za političku elitu jugoslavenskog društva bilo je jako važno simbolički materijalizirati svoje sjećanje o Drugom svjetskom ratu. Spomenici o ustanku, bili su zamišljeni kao trajni argumenti, dokazi oslobodilačke borbe, bratstva i jedinstva i svjedočanstvo pobjede. Ujedno se njima nastojao izgrađivati mit o razvijenoj političkoj, borbenoj svijesti jugoslavenskih naroda, njihovoj revolucionarnoj težnji, međusobnoj solidarnosti, naravno pri tome ne zaboravljajući naglasiti pokretačku i vodeću ulogu Komunističke partije i Tita. Spomenicima se djelovalo na pojedinca, uticalo na oblikovanje njegovog pamćenja o Drugom svjetskom ratu, ali također njima se značajno gradio prostorni identitet jugoslavenskih sredina. Tokom devedesetih godina dvadesetog stoljeća većina spomenika posvećenih narodnooslobodilačkoj borbi je uklonjena, oštećena ili u blažim slučajevima premještana. Mnogi od tih spomenika završili su u podrumima i depoima institucija koje su ih nekada podizale, a nisu bili ni rijetki slučajevi postavljanja i aktiviranja eksploziva ispod njihovih podnožja kojima su ih potpuno uništavali.25 Nekada podizani u velikom broju od tada su se suočili sa izazovom opstanka. Promijenjeni politički diskurs, raspad Jugoslavije i traumatični rat 1992-95. omogućili su demonstraciju zaborava spram memorije koju su gradili jugoslavenski komunisti. Također u isto vrijeme započeo je proces kreiranja novih kolektivnih memorija, pa su se spomenici narodnooslobodilačke borbe našli pred novim značenjem.

25

Kao primjeri: Spomenik na Makljenu posvećen Bitki za ranjenike izgrađen 1978, uništen je eksplozivom 2000. godine. Komisija/Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika BiH ovaj spomenik je proglasila nacionalnim spomenikom 2010. godine. Ili Augustinčićev Spomenik palim borcima u Livnu također je razoren eksplozivom 1992. godine.

246

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 246

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:10

USTANAK 1941: KREIRANJE REVOLUCIONARNE TRADICIJE KROZ SPOMENIKE NARODNOOSLOBODILAČKE BORBE

THE 1941 UPRISING: THE CREATION OF A REVOLUTIONARY TRADITION THROUGH MONUMENTS OF THE PEOPLE’S LIBERATION STRUGGLE Summary The Second World War, the People’s Liberation Struggle and the revolution were the cornerstones on which the collective culture of remembrance was built in socialist Yugoslavia, so the narrative about the 1941 uprising was held in a high place in the “hierarchy” of official remembrance. Such an attitude was preserved through symbols of monumental architecture which were used to articulate and promote the “right” social – socialist values. The territory of whole of Bosnia and Herzegovina, as well as Yugoslavia, was covered with a network of monuments which celebrated the struggle, uprising, revolution, the heroism of communism and fighters. Through the uprising “in the name of the people” the class determinant of the revolution was expressed and a creation of a better society in the second Yugoslavia. Places which were the main areas of military and political activity of communists in Bosnia and Herzegovina during 1941 were presented as uprising regions in the culture of remembrance. In order to express the uprising more powerfully monuments were built in these towns. Banja Luka, Livno, Bosansko Grahovo, Glamoč, Gacko and Bileća are only some of the places which gained monuments which were their recognizable symbols during the socialist period. They were supposed to be permanent arguments, evidence of the liberation struggle, brotherhood and unity of the Yugoslav peoples, and they were places of remembrance next to which commemorations and celebrations of the Uprising day were held.

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 247

247

25.9.2012 12:06:10

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 248

25.9.2012 12:06:10

Alma Leka

GODINA 1941. NA FOTOGRAFIJAMA ZBIRKE FOTOGRAFIJA HISTORIJSKOG MUZEJA BOSNE I HERCEGOVINE Apstrakt: U radu se govori o počecima ustanka u BiH prema fotografijama iz Zbirke fotografija Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine. Historijski muzej BiH osnovan je 1945. godine kao Muzej narodnog oslobođenja u Sarajevu, a njegova Zbirka fotografija formirana je 1950. godine u Muzeju narodne revolucije, ustanovi koja je prikupljala predmete o toku i razvitku narodnooslobodilačke borbe, te su, s obzirom na tadašnje društveno okruženje koje je diktiralo takav prikupljački interes u Zbirci, većinu fotografskog materijala činili događaji, osobe i ratno razdoblje od 1941-1945. godine. Zbirka fotografija Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine predstavlja primarni izvor i za izučavanje historije ustanka (1941-1945) u Bosni i Hercegovini. Ključne riječi: 1941. godina, ustanak, Zbirka fotografija, Historijski muzej Bosne i Hercegovine

S

vijest i ideja o potrebi čuvanja materijala za historiju ustanka javila se 1944. godine u vrijeme antifašističke borbe, dakle prije završetka Drugog svjetskog rata. Naime, u skladu sa odlukom Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ-a) od 21. novembra 1944. godine, Predsjedništvo AVNOJ-a je na sjednici od 24. maja 1945. godine usvojilo Zakon o pribiranju, čuvanju i raspodjeli knjiga i drugih kulturno-naučnih i umjetničkih predmeta. U članu 1. ovog Zakona kaže se: “Ovlašćuje se Mini-

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 249

249

25.9.2012 12:06:10

Alma Leka

starstvo prosvete Demokratske Federativne Jugoslavije da se stara o pribiranju, čuvanju i raspodeli knjiga, arhivskih i muzejskih predmeta, umetničkih slika i bista, naučnog ili umetničkog značaja koji su postali državna svojina u smislu odluke AVNOJ-a od 21.11 1944. god”.1 Tako je spomenuti Zakon, u stvari, predstavljao bazu između ostalog i za osnivanje muzeja revolucije, a time i za osnivanje Muzeja revolucije u Bosni i Hercegovini u kojem bi se čuvao materijal, dakle i fotografije, koji se odnosi na ustanak i historiju Drugog svjetskog rata.2 Historijski muzej Bosne i Hercegovine osnovan je neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata, 1945. godine kao Muzej narodnog oslobođenja u Sarajevu. Tadašnje Pretsjedništvo narodne skupštine Bosne i Hercegovine 28. novembra 1945. godine osnovalo je Muzej narodnog oslobođenja kao zemaljsku ustanovu pod neposrednim nadzorom Ministarstva prosvjete.3 Prema tom Zakonu o osnivanju Muzeja narodnog oslobođenja u Sarajevu zadatak muzeja je bio: •

-da prikuplja, čuva i izlaže sve dokumente o toku i razvitku narodno-oslobodilačke borbe i tekovinama koje su u njoj izvojevane,

•

-da prikuplja, izučava i objelodanjuje sav izvorni materijal koji se odnosi na istoriju narodno-oslobodilačke borbe,

•

-čuva i gaji uspomenu na narodne heroje i žrtve fašizma, na junaštvo i požrtvovanje našeg naroda u oslobodilačkom ratu.

U historijskim se muzejima kao specijaliziranim muzejima za tumačenje i ilustraciju različitih historijskih pojava koristi raznovrstan muzejski materijal. 1

Zakonodavni rad Predsjedništva AVNOJ-a i Privremene narodne skupštine DFJ. Beograd, 1951, 273.

2

Otašević, Dušan, Kojović Dušan, Muzeji novije istorije. Sarajevo, 1987, 153.

3

Službeni list Federalne Bosne i Hercegovine, god. 1, br. 26, od 28. novembra 1945. god; Muzej je od osnivanja do danas 4 puta mijenjao ime- osnovan 1945. kao Muzej narodnog oslobođenja, od 1950. mijenja naziv u Muzej narodne revolucije, a od 1967. u Muzej revolucije BiH. Današnji naziv Historijski muzej Bosne i Hercegovine nosi od 1993. godine; Više o Historijskom muzeju BiH vidjeti u Leka, Alma. Šezdeset pet godina Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine U: 65 godina Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2010, 7-21.

250

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 250

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:10

GODINA 1941. NA FOTOGRAFIJAMA ZBIRKE FOTOGRAFIJA HISTORIJSKOG MUZEJA BOSNE I HERCEGOVINE

Fotografije se lako i prirodno uključuju među te predmete i tako doprinose vizualizaciji povijesti. No, za razliku od muzeja gdje se uglavnom sprovodi koncept izlaganja predmeta vrijednih po sebi, zbog njihove umjetničke, kulturne ili pak raritetne vrijednosti, u historijskim muzejima fotografija se tretira kao muzejski predmet koji ima karakter historijskog izvora. U našem konkretnom slučaju, fotografije u nHistorijskom muzeju Bosne i Hercegovine predstavljaju historijske izvore za historijsko razdoblje od dolaska Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu do rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine. Primaran interes Zbirke fotografija Historijskog muzeja muzeja Bosne i Hercegovine nije fotografska tehnika i izrada fotografije, već su u prvom planu osobe i historijska događanja novije historije u Bosni i Hercegovini. Po svome sadržaju i tematici, sačuvane fotografije zadiru u sve oblasti društvenopolitičkog, privrednog i kulturnog života jedne zemlje, dajući tako predstavu o određenom vremenu i ljudima u njemu. Prve fotografije prikupljene za Zbirku Muzeja bile su upravo ratne fotografije. Razlog je bio jednostavan - Zbirka je formirana 1950. godine u Muzeju narodnog oslobodjenja, odnosno Muzeju narodne revolucije, u ustanovi koja je prikupljala predmete o toku i razvitku narodnooslobodilačke borbe, te su, s obzirom na tadašnje društveno okruženje koje je diktiralo takav prikupljački interes u Zbirci, većinu fotografskog materijala činili događaji, osobe i ratno razdoblje od 1941. do 1945. godine. 4 Prve su prikupljene ratne fotografije korištene za potrebe izložbe Muzeja o počecima ustanka u Bosni i Hercegovini pod nazivom “Narodni front u borbi i izgradnji” otvorene u čast proslave Dana ustanka u Bosni i Hercegovini organizirane u suradnji sa Narodnim frontom. Izložba je otvorena u julu 1949. godine.5 Fond NOB-e Zbirke fotografija sadrži oko 30 000 ratnih fotografija i predstavlja samo dio Zbirke, a sadrži poznata, ali i manje poznata fotografska imena vezana za historiju ratne fotografije u Bosni i Hercegovini, poput Žorža

4

Leka Alma, Zbirka fotografija Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine U: 65 godina Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine. Sarajevo: Historijski muzej Bosne i Hercegovine, 2010, 29-31. 5

Leka, Alma. Šezdeset i pet godina Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine, 7-21. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 251

251

25.9.2012 12:06:10

Alma Leka

Skrigina, Ferde Vinterfelda, Šefketa Maglajlića, Jana Berana, Mihajla Švabića i drugih.6 Fond NOB-e Zbirke fotografija je podijeljen na 52 tematske cjeline. Prema sadržaju, fotografski materijal Muzeja iz razdoblja NOB-e je podijeljen na materijal koji je pripadao domobranskoj, ustaškoj, četničkoj provenijenciji, fašističkoj i nacističkoj provenijenciji te foto-materijal antifašističke borbe Fotografski materijal je u Muzej pristizao na različite načine – poklonima, otkupom, kupovinom, razmjenom sa različitim institucijama i sakupljačima, poput Komisije za utvrđivanje ratnih zločina, Agencije za fotodokumentaciju Zagreb, različitih pojedinaca, udruženja boraca NOB-e, vojnih organizacija, pojedinih brigada, učesnika NOB-e i njihovih potomaka, poklonima različitih organizacija, akcijama u novinama i na televiziji, sakupljanjem na terenu itd.7 Tokom Drugog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini se, usporedo sa razvojem Narodnooslobodilačkog pokreta, razvijao i kulturno-prosvjetni i propagandni rad. Po svome karakteru, veličini, sadržaju, idejnim i revoucionarnim osobinama, bio je jedinstven i neponovljiv u cijeloj Evropi. Bio je zastupljen u svim pojavnim oblicima, od tečajeva opismenjavanja do različitih umjetničkih aktivnosti. Mnogi pjesnici, umjetnici kazališni, muzičari itd. ostvaruju u ratu vrijedna umjetnička djela. Sa fotografskom umjetnošću je bilo mnogo teže u krajnje teškim uvjetima partizanskog ratovanja, jer je ona zahtijevala posebne uvjete za izradu i čuvanje fotomaterijala, kao i osobe osposobljene za tu vrstu djelatnosti. Medjutim, Drugi svjetski rat u Bosni i Hercegovini nije dočekan sa kamerama punim filma. Sve što je u prve tri godine fotografirano na bosanskohercegovačkom ratištu, treba zahvaliti upravo ličnim nastojanjima boraca. Pojedinci, koji su imali fotoaparate, spontano su snimali događaje ili grupe boraca. Veoma je bilo malo foto-amatera bilo u partizanima, budući da su oni potjecali iz onih slojeva koji sebi nisu mogli priuštiti takav hobi pred rat. Tako se lako mogu nabrojati oni partizani koji su se bavili tim poslom i koji su ostavili dragocjeni materijal o NOB-u. Oskudnosti na ovom području treba tražiti u razlozima koji su naprijed pomenuti, u posebnim uvjetima narod6

Leka, Alma. Zbirka fotografija Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine, 29-30.

7

Pištalo, Boro. Trideset godina Muzeja revolucije Bosne i Hercegovine. u: Zbornik radova Muzeja revolucije Bosne i Hercegovine 1 (1975) I,, Sarajevo, . 239-240.

252

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 252

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:10

GODINA 1941. NA FOTOGRAFIJAMA ZBIRKE FOTOGRAFIJA HISTORIJSKOG MUZEJA BOSNE I HERCEGOVINE

nooslobodilačkog rata, kada se oružje moglo jedva nabaviti od neprijatelja i to golorukim napadima.8 Kada su fotosredstva bila među trofejima rijetko su popravljana od oštećenja, jer se radilo o finim tehnički preciznim aparatima. Tehnološki proces ovih naprava tražio je znalački delikatno rukovanje. Obučavanje, usred neprestanog brzog kretanja nepodobnim predjelima, nije omogućavalo stvaranje kadrova. Cilj je ratnog fotografa bio upozoriti na masovnost antifašističkoga i partizanskog pokreta koji je postao dio svjetskog antifašističkoga pokreta. No ipak, i tada je bilo fotografa, fotoaparata i filmskog materijala. Prvih godina rata nije bilo organizirane partizanske foto-službe u Bosni i Hercegovini, već su samo pojedinci amateri snimali i to sa oskudnim sredstvima. U toku ratnih operacija i ratnih dešavanja mnogi od ovih fotografa amatera su poginuli, nestali na bojištima sa svojim foto-aparatima, filmovima i fotografijama. Tek poslije tri godine rata, u 1943. i 1944. godini, kada je NOVJ narasla u velike vojne jedinice, sa širokim oslobođenim teritorijama nadomak okupiranih gradova, kada su veze sa njima bile intenzivnije i mnogobrojnije, fotografiranje dobija šire razmjere. Dakle, tek 1943. i 1944. u partizanskim se jedinicama prišlo organiziranju foto-službe, odnosno foto-filmskih sekcija pri propagandnim odsjecima štabova divizija i brigada. No, mnogi su dragocjeni trenuci tada već bili prošlost. Ipak, onoliko fotografija koliko je uspjelo da se sačuva, ima izuzetnu cijenu u izučavanju NOB-a i Drugog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini. Njihova dokumentarna vrijednost je neosporna. Aprilski rat 1941. godine, odnosno napad Njemačke 6. aprila 1941. bez objave rata zatekao je tadašnju Kraljevinu Jugoslaviju nespremnu. Vlada je s kraljem i Vrhovnom komandom napustila Beograd, a potom i zemlju 15. aprila. Dana 17. aprila 1941. godine potpisana je kapitulacija, a jugoslovenska vojska odvedena u zarobljeništvo.9 Demarkaciona linija kojom je poslije aprilskog rata 1941. godine teritorija Jugoslavije podijeljena na interesna područja Njemačke (sjeverni dio) i Italije

8

Braslav Borozan. Umetnost u NOB-u. Sv. I, Beograd, 1977, 174.

9

Deković, Nadežda. Bosna i Hercegovina u NOR-u i revoluciji do Drugog zasjedanja AVNOJ-a U: Ilustrovana istorija radničkog pokreta, NOR-a i revolucije u Bosni i Hercegovini do 1945. Sarajevo 1991,. 133. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 253

253

25.9.2012 12:06:10

Alma Leka

(južni dio) išla je kroz Bosnu i Hercegovinu, a teritorij BiH je pripao teritoriju Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Nezavisna država Hrvatska (NDH) osnovana uz pomoć sila Osovine, Italije i Njemačke odmah počinje uvoditi mjere s ciljem realizacije svojih strateških ciljeva - uvodi rasne zakone i zabrane. Sankcionira se “ bilo kakvo pisanje, tiskanje, izdavanje ili širenje knjiga, novina, proglasa, letaka ili slika-fotografija koje vrse promičbu komunizma”.10 U junu mjesecu 1941. godine formiran je Državni izvještajni i promičbeni ured (DIPU) pri Predsjedničtvu vlade. Ured za propagandu kao zaseban odjel pri DIPU imao je Odsjek za fotografije, čiji je voditelj bio Mladen Grčevic. Suradnici ovog Odsjeka fotografirali su vojne parade, kulturne događaje, svečane prijeme i druge događaje. Ispostava Promičbenog ureda pri Predsjedničtvu vlade u Sarajevu je osnovana Odredbom poglavnika od 13. 11. 1941. god. a sa radom je počela 1. januara 1942. godine. 11 Ovdje je važno izdvojiti i fotografije Ferde Vinterfelda,12 jednog od najznačajnijih bijeljinskih fotografa. Cijeli Drugi svjetski rat proveo je u Bijeljini i neumorno bilježio ličnosti tog vremena, potom društvene, vojne i druge promjene i zanimljivosti u Bijeljini i okolici od 1941. do 1945. godine.13 Pokrajinski komitet KPJ za Bosnu i Hercegovinu, koji je rukovodio partijskim radom u Bosni i Hercegovini, okupljao je simpatizere koji su politički orijentirani za otpor okupacijskim snagama Italije i Njemačke, te NDH, a obavljao je i političke i organizacione pripreme za oružanu borbu. Organizacija KPJ u Bosni i Hercegovini počela je intenzivnu pripremu za oružanu oslobodilačku borbu poslije Majskoga savjetovanja KPJ u prvoj polovini maja 1941. godine. Formiran je pri Pokrajinskom komitetu za Bosnu i Hercegovinu Vojni komitet, a zatim i vojni komiteti pri oblasnim i nižim rukovodstvima partije, koji su organizirali prikupljanje oružja, pripremali stanovništvo 10

Zakoni, Zakonske odredbe i naredbe NDH proglašene od 01. 07.-31. 07. 1941, knj. III, 69-70. 11

Ademovic, Fadil. Novinstvo i ustaška propaganda u NDH: Štampa i radio u Bosni i Hercegovini 1941-1945. Sarajevo, 2000, 73-76. 12

Historijski muzej Bosne i Hercegovine je otkupom ovih vrijednih fotografijaod autora 60-tih godina XX stoljeća značajno obogatio svoju fotografsku zbirku. 13

Lazić, Tanja; Ilić, Petar; Stević, Milorad. Zanatsko-preduzetnička djelatnost u Semberiji 1907-2007. Bijeljina, 2007, 113-114.

254

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 254

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:10

GODINA 1941. NA FOTOGRAFIJAMA ZBIRKE FOTOGRAFIJA HISTORIJSKOG MUZEJA BOSNE I HERCEGOVINE

za oružane odrede, organizirali obavještajnu službu, sanitetske kurseve itd. U toku jula mjeseca 1941. godine PK KPJ za Bosnu i Hercegovinu pristupio je pripremama za borbu, a prve oružane akcije izvedene su 27. jula 1941. godine oko Drvara i u njegovoj okolini.14 Međutim, ustanak u Bosni i Hercegovini nije se odvijao ravnomjerno, tako da je u nekim dijelovima Hercegovine i Bosanske krajine bilo borbi i prije općeg poziva na ustanak 27 jula. Tačnije, u jugoistočnim dijelovima Hercegovine u junu mjesecu dolazi do spontanog oružanog otpora stanovništva kao odgovor na progone i ubijanja od strane ustaša. Tokom augusta i septembra 1941. ustanak se proširio na cijelu Bosni i Hercegovinu.15 Godina 1941, odnosno početak ratnih zbivanja u Bosni i Hercegovini, zbog ilegalnog rada antifašista i organiziranja antifašističke borbe, slabije je zastupljen na fotografijama. Prve ratne fotografije snimali su pojedinci antifašisti neorganizirano ili po vlastitom nahođenju, budući da se tek 1943 i 1944. pri jedinicama osnivaju foto-službe sa zadatkom da dokumentiraju najznačajnije događaje iz novije historije.16 Već u junu 1941. godine, prije zvaničnog početka ustanka u Bosni i Hercegovini 27. jula 1941. godine, dolazi do spontanog oružanog otpora u jugoistočnim dijelovima Hercegovine napadima na vojne jedinice ustaša, ali i diverzijama na željezničke pruge i druge komunikacije. Prve partizanske fotografije nepoznatoga autora snimljene juna mjeseca 1941. godine u Hercegovini, prikazuju učesnike u junskim oružanim akcijama u Hercegovini.17 Diverzije i sabotaže na željezničkim prugama, željezničkim stanicama, mostovima i drugim komunikacijama, bile su jedan od prvih oblika oruža14

Deković, Nadezda. Bosna i Hercegovina u NOR-u i revoluciji do Drugog zasjedanja AVNOJ-a, 134-136. 15

Isto. 135.

16

Između dva zasjedanja ZAVNOBiH-a izvršena je organizacija pojedinih odsjeka pri Prezidijumu, te je tako odlučeno da se pri Prezidijumu obrazuje redakcija Oslobođenja koja bi u toku rada preuzela zadatke kulturno-propagandnog odsjeka; Zapisnik sjednice Predsjedništva ZAVNOBiH-a, 23 i 24. april 1944. godine. ZAVNOBiH-dokumenti 1943-1944., knj. 1, Sarajevo, 1968, 125. Također, različiti kulturno-prosvjetni odbori pri NOO imali su zadatak da razviju kulturno-prosvjetni rad na svom području, a foto-filmske sekcije osnivane su i pri propagandnim odsjecima štabova divizija i brigada. 17

Zirka fotografija Historijskog muzeja BiH (ZF HMBiH), Fond NOB, inv. br. 20 870. BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 255

255

25.9.2012 12:06:10

Alma Leka

nog otpora na okupaciju zemlje. Jedna od najvećih diverzija u 1941. godini bila je ona od 24. avgusta 1941. kada je uništeno skladište municije u Usori kraj Doboja od strane pripadnika Ozrenskog partizanskog odreda.18 Partizanskom akcijom 24. avgusta 1941. god. uništen je i neprijateljski transport na željezničkoj pruzi Sarajevo-Višegrad izmedju željezničkih stanica Stambolčić i Sjetlina.19 Općenito govoreći, 1941. godina, prva godina NOR-a u Bosni i Hercegovini prema Zbirci fotografija Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine, obuhvata najznačajnija zbivanja u Bosni i Hercegovini - od kapitulacije Kraljevine Jugoslavije aprila 1941. godine, odvođenja pripadnika Jugoslovenske vojske u zarobljeništvo, fotografije bombardovanja Sarajeva od strane Nijemaca iz aprila 1941. godine, fotografije ulaska njemačkih okupacionih trupa u Sarajevo 1941. godine, pripreme za ustanak, početak ustanka i njegovo širenje, stvaranje vojnih jedinica narodnooslobodilačkog pokreta (prvih partizanskih NOP odreda, formiranje Prve proleterske brigade 21. decembra 1941. godine), najznačajnije operacije, stvaranje nove narodne vlasti, diverzije, zločini nad stanovništvom Bosne i Hercegovine, fotografije prvih partizanskih radionica poput onih za opravku oružja te izradu ručnih i nagaznih bombi u Drvaru, kraj Vareša, pokraj Jajca te fotografije partizanskih bolnica širom Bosne i Hercegovine. Sve ove fotografije, pohranjene u fotografskoj zbirci Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine kao izvorni muzejski predmet, predstavljaju dragocjene historijske dokumente o jednom periodu prošlosti Bosne i Hercegovine te dragocjen izvor za izučavanje novije bosanskohercegovačke historije i kao takvi izuzetno su važan dio fonda bosanskohercegovačke fotografske baštine.

18

Zbirka fotografija Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine (ZF HMBiH), Fond NOB, inv. br. 13 442.

19

Zbirka fotografija Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine (ZF HMBiH), Fond NOB, inv. br. 13 460, 13 505.

256

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 256

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:10

GODINA 1941. NA FOTOGRAFIJAMA ZBIRKE FOTOGRAFIJA HISTORIJSKOG MUZEJA BOSNE I HERCEGOVINE

Slika 1- Bombardovanje Sarajeva 1941.

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 257

257

25.9.2012 12:06:10

Alma Leka

Slika 2- Jedna od najvećih diverzija u 1941. godini bila je ona od 24. avgusta 1941. kada je uništeno skladište municije u Usori kraj Doboja od strane pripadnika Ozrenskog partizanskog odreda

Slika 3- Zarobljenici vojske Kraljevine Jugoslavije u Slavonskom Brodu, april 1941.

258

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 258

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

25.9.2012 12:06:11

GODINA 1941. NA FOTOGRAFIJAMA ZBIRKE FOTOGRAFIJA HISTORIJSKOG MUZEJA BOSNE I HERCEGOVINE

THE YEAR 1941 ON THE PHOTOS IN THE PHOTOGRAPHIC COLLECTION OF THE HISTORICAL MUSEUM OF BOSNIA AND HERZEGOVINA Summary The collection of photographs kept in the Historical Museum of Bosnia and Herzegovina, which also include war photos, contains a significant number of images which constitute an important document for the museological interpretation as well as an important source for the study of the uprising in Bosnia and Herzegovina. Even though the year 1941 is not as prominent on the photos from the Museum’s collection due to the illegal nature of antifascist work and the organization of the antifascist struggle, they encompass the most important war events in Bosnia and Herzegovina. Photos which are preserved in the photographic collection of this Museum represent a valuable source for the research of the history of the uprising (1941-1945) and modern Bosnian and Herzegovinian history.

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 259

259

25.9.2012 12:06:11

POSEBNA IZDANJA KNJIGA 9

BOSNA I HERCEGOVINA 1941: NOVI POGLEDI (ZBORNIK RADOVA) Izdavač: Institut za istoriju, Sarajevo Alipašina 9, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina www.iis.unsa.ba Za izdavača: Prof. dr. Husnija Kamberović Prijevodi rezimea na engleski jezik: Nermina Filipović Dizajn i tehničko uređenje: Tarik Jesenković Štampa: Štamparija Fojnica Za štampariju: Šehzija Buljina Sarajevo, 2012.

ISBN 978-9958-649-13-4

ZBORNIK BIH 1941 novi pogledi FINAL.indd 260

25.9.2012 12:06:11